P. 1
Predavanja_4_iz_IM2_2012-2013_

Predavanja_4_iz_IM2_2012-2013_

|Views: 3|Likes:
Published by Dženan Mušanović
predavanja iz inženjerske matematike_etf
predavanja iz inženjerske matematike_etf

More info:

Published by: Dženan Mušanović on Sep 30, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

07/24/2014

pdf

text

original

I N Ž E N J E R S K A M A T E M A T I K A 2

Tempora mutantur, nos et mutamur in illis*.
[Vremena se mijenjaju, i mi se mijenjamo u njima.]
( OWEN )

P r e d a v a n j a 4

§ 2.8. Taylorove i Maclaurinove formule i redovi za
funkcije više promjenljivih

Za realne funkcije jedne realne promjenljive poopćenje Lagrangeove teoreme srednje vrijednosti
je Taylorova teorema (srednje vrijednosti). Isto vrijedi i za realne funkcije više realnih promjenljivih.
Kako Lagrangeova teorema srednje vrijednosti ne vrijedi za vektorske funkcije nije za očekivati ni da
vrijedi Taylorova teorema u tom slučaju.

Sjetimo se najprije Taylorove formule za funkcije jedne nezavisne promjenljive. Neka je, npr., na
nekom intervalu J definirana funkcija F(t) i neka ona na tom intervalu ima sve izvode do
(n +1) – og reda. Uzmimo fiksiranu tačku t
0
eJ. Tada, kao što znamo, vrijedi
)) ( (
)! 1 (
) (
) (
!
) (
) ( ' '
! 2
) (
) ( '
! 1
) ( ) (
0 0
) 1 (
1
0
0
) ( 0
0
2
0
0
0
0
t t t F
n
t t
t F
n
t t
t F
t t
t F
t t
t F t F
n
n
n
n
÷ +
+
÷
+
÷
+ · · · +
÷
+
÷
= ÷
+
+
u . (2.8.1)
Ako ovdje stavimo t – t
0
= At = dt, onda je

(t – t
0
) F '(t
0
) = F '(t
0
) dt = d F(t
0
)
(t – t
0
)
2
F ''(t
0
) = F ''(t
0
) dt
2
= d
2
F(t
0
)
……………………………………
(t – t
0
)
n
F
(n)
(t
0
) = F
(n)
(t
0
) dt
n
= d
n
F(t
0
)
(t – t
0
)
n +1
F
(n +1)
(t
0
+ u (t – t
0
)) = d
n +1
F(t
0
+u At).
Napomenimo da je uvijek 0 < u < 1.

Na taj način prethodnu formulu (2.8.1) možemo pisati u obliku
)! 1 (
) (
!
) (
! 2
) (
! 1
) (
) ( ) (
0
1
0 0
2
0
0
+
A +
+ + · · · + + = ÷
+
n
t t F d
n
t F d t F d t dF
t F t F
n n
u
.
gdje je 0 < u < 1, At = t – t
0
.
U ovakvom obliku dobit ćemo Taylorovu formulu i za funkcije više promjenljivih. Opet ćemo,
jednostavnosti radi, posmatrati najprije funkcije dvije nazavisno promjenljive.

Neka je u oblasti D _ R
2
definirana funkcija f (x, y). Uzmimo
tačku (x
0
, y
0
)eD. Pretpostavimo da u nekoj okolini U = U (x
0
, y
0
) te
tačke funkcija f (x, y) ima sve izvode do (n + 1) – og reda zaključno i
da su ti izvodi neprekidne funkcije u okolini U. Neka su dalje Ax i Ay
takvi brojevi da tačka (x
0
+ Ax, y
0
+ Ay) pripada okolini U, i šta više
da i duž koja spaja tačke (x
0
, y
0
) i (x
0
+ Ax, y
0
+ Ay) takođe pripada
okolini U (v. sl. 2.8.1). Sada, ¬te[0, 1] tačka (x
0
+ Ax, y
0
+ Ay)
pripada pomenutoj duži. Ako je t = 0, onda se ta tačka poklapa sa (x
0
,
y
0
). Kad t raste od 0 do 1, onda se ova tačka kreće od tačke (x
0
, y
0
)
do tačke (x
0
+ Ax, y
0
+ Ay). U svakom slučaju ova tačka pripada oblasti
definiranosti funkcije f (x, y).

54





(x
0
+ Ax, y
0
+ Ay)

U
(x
0
, y
0
)

D


Sl. 2.8.1.


Prema tome, možemo posmatrati funkciju
F (t)
def.
= f (x
0
+ t Ax, y
0
+ t Ay). (2.8.2)

Kako funkcija f ima sve izvode do (n + 1)-og reda zaključno i kako su ti izvodi neprekidni, to
odmah zaključujemo da i funkcija F (t) na [0, 1] ima sve izvode do (n + 1)-og reda zaključno i da su
ti izvodi neprekidni. Na funkciju F (t) možemo primijeniti Taylorovu formulu za funkcije jedne
nezavisne promjenljive. Vrijedi
)) 0 1 ( 0 (
)! 1 (
) 0 1 (
) 0 (
!
) 0 1 (
) 0 ( ' '
! 2
) 0 1 (
) 0 ( '
! 1
0 1
) 0 ( ) 1 (
) 1 (
1
) (
2
÷ +
+
÷
+
÷
+ · · · +
÷
+
÷
= ÷
+
+
u
n
n
n
n
F
n
F
n
F F F F , 0 < u < 1,
tj.

)! 1 (
) (
!
) 0 (
! 2
) 0 ( ' '
! 1
) 0 ( '
) 0 ( ) 1 (
) 1 ( ) (
+
+ + · · · + + = ÷
+
n
F
n
F F F
F F
n n
u
, 0 < u < 1. (2.8.3)
Kad izračunamo izvode F '(0), F ''(0), ..., F
(n)
(0), F
(n + 1)
(0) i uvrstimo u (2.8.3), te iskoristimo da
očito vrijedi da je F (0) = f (x
0
, y
0
) i F (1) = f (x
0
+ Ax, y
0
+ Ay), dobijemo formulu
f (x
0
+ Ax, y
0
+ Ay) – f (x
0
, y
0
) =
)! 1 (
) , (
!
) (
! 2
) (
! 1
) (
0 0
1
0 0 0 0
2
0 0
+
A + A +
+
+
+ · · · +
+
+
+
+
n
y y x x f d
n
y x f d y x f d y x df
n n
u u
. (2.8.4)

Formula (2.8.4) zove se Taylorova formula za funkcije dvije nezavisno promjenljive.

Napišimo ovu formulu u slučaju kada je n = 0, tj. n + 1 = 1. Imamo da je
f (x
0
+ Ax, y
0
+ Ay) – f (x
0
, y
0
) = f
x
'(x
0
+u Ax, y
0
+ u Ay) dx + f
y
'(x
0
+ u Ax, y
0
+ u Ay) dy, (2.8.5)
gdje je 0 < u < 1. Formula (2.8.5) zove se Lagrangeova formula za funkcije dvije nezavisno
promjenljive (koja je specijalan slučaj Lagrangeove formule za funkcije od n promjenljivih koju
smo formulisali i dokazali u § 2.1.).
Slično formuli (2.8.4) vrijedi i za funkcije više promjenljivih. Preciznije, analogno se dokazuje da
vrijedi sljedeća teorema u kojoj se daje Taylorova formula za realnu funkciju m realnih
promjenljivih sa ostatkom u Lagrangeovom obliku.

Teorema 2.8.1. (Taylorova teorema). Neka je f eC
(n + 1)
(A, R) (tj. neka su svi parcijalni izvodi
(n + 1) - og reda funkcije f neprekidni u svim tačkama skupa A _ R
m
), gdje je A otvoren skup u
Euklidovom prostoru R
m
i neka m - dimenzionalni segment [a, a + h] cio pripada skupu A. Tada
postoji realan broj ue(0, 1) takav da je
) , ( ) (
!
1
) ( ) (
1
1
1
h a R a f
x
h
x
h
k
a f h a f
n
k
m
m
n
k
+
|
|
.
|

\
|
c
c
+ · · · +
c
c
= ÷ +
¿
=
, (2.8.6)
gdje je



) (
! ) 1 (
1
) , (
1
1
1
h a f
x
h
x
h
n
h a R
n
m
m n
u +
|
|
.
|

\
|
c
c
+ · · · +
c
c
+
=
+
. (2.8.7)


Dokaz: Posmatrajmo funkciju ¢ : [0, 1] ÷ K (K_ R), definiranu formulom ¢ ( t ) = f (a + t h).
Prema pravilima za izračunavanje izvoda složene funkcije, dobijemo ¢ eC
n + 1
[0, 1] i da je ¢ '(t) =
) ( ) (
1
1
h t a
x
f
h h t a
x
f
h
m
m
+
c
c
+ · · · + +
c
c
, zatim ¢ ''(t) = ) ( ) (
2
1
1
2
1 ,
2
1 2 1
2 1
h t a f
x
h
x
h h t a
x x
f
h h
m
m
i
m
i i
i i
i
+
|
|
.
|

\
|
c
c
+ · · · +
c
c
= +
c c
c
¿
=
, i,
općenito , za svaki ke{1, ..., n + 1} imamo: ¢
(k)
(t) = ) (
1
1
h t a f
x
h
x
h
k
m
m
+
|
|
.
|

\
|
c
c
+ · · · +
c
c
. Primjenjujući na
funkciju ¢ na segmentu [0, 1] Taylorovu formulu sa Lagrangeovim ostatkom za funkcije jedne
promjenljive, zaključujemo da postoji u e(0, 1) takav da važe formule (2.8.6) i (2.8.7). Time je dokaz
teoreme završen.

55




Formula koja se dobije iz prethodne Taylorove formule (2.8.6) za a = (0, ... ,0) i vrijedi u nekoj
okolini tačke (0, ... ,0), naziva se Maclaurinova formula za realnu funkciju m realnih promjenljivih
sa ostatkom Rn(0, h) (= Rn(x1, ..., xm)).
Ako se u dokazu prethodne teoreme koristi Taylorova formula sa ostatkom u nekom drugom
obliku, dobije se Taylorova / Maclaurinova formula za funkcije više promjenljivih sa odgovarajućim
ostatkom. Ako je, npr., f eC
n
(A, R) i a eA, onda važi formula (2.8.6) sa ostatkom R
n
(a, h) u
Peanovom obliku R
n
(a, h) = o (|| h ||
n
) (h ÷ (0, ..., 0)).

Zadatak 2.8.1.* Koristeći se Taylorovim polinomom drugog stepena odgovarajuće funkcije dvije
promjenljive, izračunajte približno
3
98 , 0 03 , 1 · .
..........................................................................................................................................................
I. 1,0081. II. 1,0082. III. 1,0083. IV. 1,0084.


Zadatak 2.8.2.* Razložite po MacLaurinovoj formuli funkciju

1
0
2
( , ) : (1 )
xt
f x y y dt = +
}

do članova trećeg reda uključivo ( funkcija f ima neprekidne parcijalne izvode do četvrtog reda u
nekoj okolini tačke (0, 0).)
...................................................................................................................................................................
I. ( , ) f x y ~ 1 + (1 )
3 2
xy y
÷ . II. ( , ) f x y ~ 1 - (1 )
3 2
xy y
÷ .
III. ( , ) f x y ~ 1 - (1 )
3 2
xy y
+ . IV. ( , ) f x y ~ 1 - ( )
3 2
xy y
x÷ .
Zadatak 2.8.3.* Ispitajte da li se funkcija
3
3 3
: ) , ( y x y x f + = može razložiti po Maclaurinovoj
formuli do članova n- tog reda uključivo, gdje je n neki prirodni broj, te ispitati da li postoje tangentna
ravan grafika G( f ) u tački (0, 0, 0) i izvod zadane funkcije f u tački (0, 0), u pravcu prema tački (1, 1).


Taylorovi i Maclaurinovi redovi
Neka je funkcija f klase
) (·
C (A) (tj. neka su svi parcijalni izvodi od f bilo kojeg reda neprekidni
u svim tačkama skupa A _ R
m
). U tom slučaju vrijedi Taylorova formula za bilo koji n . Ako je još i
0 ) (
! ) 1 (
1
lim
1
1
1
= +
|
|
.
|

\
|
c
c
+ · · · +
c
c
+
+
· ÷
h a f
x
h
x
h
n
n
m
m
n
u
za neki a eA, onda Taylorova formula (2.8.6) prelazi u formulu


). (
!
1
) ( ) (
1
1
1
a f
x
h
x
h
k
a f h a f
k
m
m
k
|
|
.
|

\
|
c
c
+ · · · +
c
c
+ = +
¿
·
=

(2.8.8)

Red na desnoj strani formule (2.8.8) naziva se Taylorov red. Ako je a = (0, 0, ..., 0), onda imamo
Maclaurinov red.


__________________________
* Zadatak sa ispita i/ili je bio zadan za domaću zadaću (DZ) iz IM2 (u prethodnim akademskim godinama).
56



Formula(2.8.8) izražava dvije činjenice: da red na njenoj desnoj strani konvergira u tački a + h (=
(x
1
, ..., x
n
)) i da je njegova suma jednaka vrijednosti funkcije f u tački (x
1
, ..., x
n
). Skup svih tačaka
(x
1
, ..., x
n
) za koje Taylorov red konvergira, općenito nije jednak domeni funkcije (kojoj je pridružen
taj red). To se dobro vidi na sljedećem primjeru.



Primjer 2.8.1. Odrediti Taylorov red funkcije
y x
y x f
+ +
=
1
1
) , ( u tački (1, 0) i geometrijski
predstaviti njen prirodni domen i područje konvergencije dobijenog reda.

Rješenje. Domen zadane funkcije je skup R
2
\ { } 1 : ) , ( ÷ ÷ = x y y x i grafički je predstavljen na
Sl.2.8.1.a).
Sl.2.8.1.



Umjesto da se računa n-ti izvod, što je često mukotrpno, možemo koristiti jednakost za
geometrijski red · · · + + · · · + + + =
÷
n
q q q
q
2
1
1
1
uz uslov |q| < 1.
U našem slučaju imamo
=
|
.
|

\
|
÷
÷
÷ ÷
=
+ ÷ +
=
+ +
2 2
1
1
1
2
1
) 1 ( 2
1
1
1
y x y x y x

=
|
|
.
|

\
|
· · · + |
.
|

\
|
÷
÷
÷ + |
.
|

\
|
÷
÷
÷ + |
.
|

\
|
÷
÷
÷ +
3 2
2 2
1
2 2
1
2 2
1
1
2
1 y x y x y x

=

\
| ÷
÷ +
÷
+
÷
+ ÷
÷
÷
8
) 1 (
4 2
) 1 (
4
) 1 ˙(
2 2
1
1
2
1
3 2 2
x y y x x y x

|
|
.
|
· · · + ÷
÷
÷
÷
÷
8 8
) 1 ( 3
8
) 1 ( 3
3 2 2
y y x y x
.
Dobiveni red konvergira u onim tačkama (x, y) za koje je 1
2 2
1
< +
÷ y x
,

57



što je ekvivalentno sa 1
2 2
1
1 < +
÷
< ÷
y x
, odnosno s relacijom 3 1 + ÷ < < ÷ ÷ x y x , kojom je određeno
područje konvergencije dobijenog reda (koje je geometrijski prikazano na slici 2.8.1.b)).

Primjer 2.8.2. Razviti u Maclaurinov red funkciju ) ( arctg : ) , ( y x y x f = i odrediti područje
konvergencije dobijenog reda.
Rješenje. Prirodni domen zadane funkcije je skup R
2
. Također i u ovom slučaju možemo izbjeći
deriviranje tako što ćemo na parcijalni izvod ) , ( y x f
x
' zadane funkcije primijeniti prethodni postupak u
Primjeru 2.8.1, tako da dobijemo
( ) · · · + ÷ + ÷ = · · · + ÷ + ÷ =
+
= '
7 6 5 4 3 2 6 6 4 4 2 2
2 2
1
1
: ) , ( y x y x y x y y x y x y x y
y x
y
y x f
x
,
a zatim dobijeni izraz integrirati po x, tj.
· · · + ÷ + ÷ + = ' =
}
7 5 3
) ( ) , ( ) ( arctg
7 7 5 5 3 3
y x y x y x
y x y C x d y x f y x
x
.
Zamjenom x = 0 u prethodnu relaciju, dobijemo da je C(y) = 0, pa traženi razvoj ima oblik
· · · + ÷ + ÷ =
7 5 3
) ( arctg
7 7 5 5 3 3
y x y x y x
y x y x .
Dobiveni red konvergira u svakoj tački (x, y) iz R
2
za koju je |x y| < 1.(Da li je ta konvergencija
apsolutna i uniformna?)

Zadatak 2.8.4. Razviti u MacLaurinov red funkciju f zadanu formulom:
a)
n m
x x y x f ) 1 ( ) 1 ( : ) , ( + + = ; b) ) ( sin : ) , ( y e y x f
x
= ; c) ) ( sh ) ( sin : ) , ( y x y x f = .

( Rezultat. a) ( ) + ÷ + + ÷ + + + =
2 2
) 1 ( 2 ) 1 (
2
1
1 : ) , ( y n n xy mn x m m ny mx y x f · · · ;

b) ). | | , | | ( ,
)! 1 2 ( !
) 1 (
: ) , (
0 0
1 2
· < · <
+
÷
=
¿¿
·
=
·
=
+
y x
n m
y x
y x f
n m
n m n















58







G L A V A 3

PRIMJENE DIFERENCIJALNOG RAČUNA
FUNKCIJA VIŠE PROMJENLJIVIH

§3.1. Ekstremne vrijednosti funkcija dviju ili više promjenljivih

3.1.1. Lokalni ekstremi funkcija više promjenljivih


Pojam lokalnog ekstrema se za realne funkcije više realnih promjenljivih definira analogno slučaju
realnih funkcija jedne realne promjenljive.

Definicija 3.1.1. Neka je funkcija f realna funkcija od n realnih promjenljivih definirana u nekoj
okolini U (x
0
) tačke x
0
eR
n
. Ako je za svaki xeU (x
0
) ispunjeno
f (x) s f (x
0
) (odnosno f (x) < f (x
0
) za x = x
0
),
/ tj. A f (x
0
) s 0 (odnosno A f (x
0
) < 0 za x = x
0
) /,
kažemo da funkcija f ima u tački x
0
lokalni maksimum (odnosno strogo lokalni maksimum) jednak
f (x
0
). Slično se definira (strogi) lokalni minimum. (Stroge) lokalne maksimume i minimume jednim
imenom zovemo (strogim) lokalnim ekstrem(um)ima.

Primijetimo da su lokalni ekstremi, prema ovoj definiciji, uvijek postignuti u unutrašnjim tačkama
domena funkcije. Tzv. rubne ekstreme razmatramo na kraju ovog paragrafa.

Kao i kod funkcija jedne promjenljive, za diferencijabilne funkcije postoji jednostavan potreban
uslov za postojanje lokalnog ekstrema.


Stav 3.1.1. Neka je realna funkcija f od n realnih promjenljivih definirana u nekoj okolini tačke
A : = (a
1
, ..., a
n
)eR
n
i neka ima izvod po argumentu x
i
(1 s i s n) u tački A. Ako funkcija f u tački
A ima lokalni ekstrem, onda je 0 ) ( =
c
c
A
x
f
i
.
Posljedica 3.1.1. Ako je funkcija f (x
1
, ..., x
n
) definirana u nekoj okolini tačke A : = (a
1
, ..., a
n
) u
kojoj ima ekstrem i ako ima prve parcijalne izvode po svakom od svojih argumenata u tački A, onda
je
1
'( ) ... '( ) 0
n
x x
f A f A .
Dokaz: Neka je K(a, o ) kugla u kojoj je definirana funkcija f i za koju važi f (X) s f (A)
(odnosno f (X) > f (A)) za sve X : = (x
1
, ..., x
n
). Za proizvoljni ie{1, ..., n} posmatrajmo funkciju
g : (a
i
– o, a
i
+ o ) ÷ R, definiranu formulom g(x
i
) = f (a
1
, ..., a
i – 1
, x
i
, a
i + 1
, ..., a
n
), (A = (a
1
, ..., a
n
))
za x
i
e(a
i
– o, a
i
+ o ). Ta funkcija ima lokalni ekstrem u tačaki a
i
, pa je g'(a
i
)= ) ( A
x
f
i
c
c
= 0.
Unutrašnje tačke domena funkcije f u kojima su svi njeni parcijalni izvodi prvog reda jednaki nuli
nazivaju se stacionarnim tačkama te funkcije. Zapravo, pojam stacionarne tačke uvodimo ovdje
sljedećom definicijom.


__________________
*Taj je stih načinjen prema stihu: Omnia mutantur, nos et mutamur in illis. [Sve se mijenja, i mi se u tome mijenjamo.],
(Izvor: Johannis Oweni Epigrammatum Liber unus ad Arbellam Stuart, Epigrammatum Libri III, Wratislaw, 1658.).

59


Definicija 3.1.2. Za tačku A kažemo da je stacionarna tačka realne funkcije f (x
1
, ..., x
n
) od n
realnih promjenljivih ako je funkcija f diferencijabilna u tački A i ako je
0 ) ( ' ... ) ( ' ) ( '
2 1
= = = = A f A f A f
n
x x x
,
ili ako je diferencijal funkcije f za tačku A identički jednak nuli, tj. ako je d f (X, A) ÷ 0.

(Zaključite sami ekvivalentnost u datoj definiciji !)

Sljedećom teoremom dati su potrebni uslovi postojanja lokalnog ekstrema diferencijabilne
funkcije.

Teorema 3.1.1. Ako je realna funkcija f više realnih promjenljivih diferencijabilna u tački A i
ako ima u tački A lokalni ekstrem, onda je tačka A stacionarna tačka funkcije f.

Dokaz: Iz diferencijabilnosti funkcije f u tački A slijedi da postoje njeni konačni parcijalni
izvodi po svim argumentima u tački A. Kako je tačka A tačka lokalnog ekstrema, to su prema
prethodnoj posljedici 3.1.1. izvodi po svim argumentima u tački A jednaki nuli. Iz svega naprijed
kazanog slijedi da je tačka A po definiciji stacionarna tačka. Ovim je teorema 3.1.1. dokazana.

Napomenimo da za nalaženje tačaka lokalnog ekstrema diferencijabilne funkcije na zadanoj oblasti
treba naći stacionarne tačke tih funkcija u toj oblasti, jer je prema dokazanoj teoremi lokalni ekstrem
diferencijabilne funkcije moguć jedino u tim tačkama.

Ako u oblasti definiranosti funkcije f postoje tačke u kojima f nije diferencijabilna, tada i u tim
tačkama funkcija može imati lokalni ekstrem i u tom slučaju ispitujemo priraštaj funkcije. Tako, na
primjer, funkcija f (x, y, z) =
2 2 2
z y x + + nije diferencijabilna u tački 0 = (0, 0, 0), a očito ima
minimum u toj tački.

Tačka x
0
u kojoj je d

f (x
0
) ÷ 0, tj. stacionarna (kritična) tačka ne mora biti tačka ekstrema (tj.
uslov d

f (x
0
) ÷ 0 nije dovoljan za egzistenciju ekstrema), već, npr., tzv. sedlasta tačka u slučaju
funkcije f (x, y) dviju realnih promjenljivih x, y (analogon prevojnoj tački funkcije jedne realne
promjenljive). Takođe, ekstrem može da postoji u tački x
0
iako parcijalni izvodi (bar jedan od njih) ne
postoji u toj tački, tj. iako ne postoji d f (x
0
). Stacionarne tačke se mogu dobiti iz sistema jednačina
1
x
f (x
1
, ..., x
n
) = 0, ...,
n
x
f (x
1
, ..., x
n
) = 0.

U stacionarnoj tački (x
0
, y
0
) funkcije f (x, y) tangentna ravan na površ z = f (x, y) je paralelna sa
xy – ravni (i ima jednačinu z = f (x
0
, y
0
)).

Navedimo i teoreme o dovoljnim uslovima postojanja lokalnog ekstrema.


Za izvođenje dokaza teoreme o dovoljnim uslovima lokalnog ekstrema korisna je sljedeća pomoćna tvrdnja.

Lema 3.1.1. Neka je A _ R
m
otvoren skup i a
ij
: A ÷ R neprekidna funkcija za i, j = 1, ..., m takve da je
a
ij
(x) = a
ji
(x) za sve xeA. Za xeA neka je u
x
kvadratna forma s matricom | |
m
j i ij
x a
1 ,
) (
=
. Ako je za neki aeA
kvadratna forma u
a
pozitivno definitna, onda postoji r > 0, tako da je za svaki x iz kugle K(a, r) forma u
x

pozitivno definitna.

Dokaz: Realne funkcije A
1
, ..., A
m
, definirane pomoću formula
A
1
(x) = a
11
(x), A
2
(x) =
) ( ) (
) ( ) (

22 21
12 11
x a x a
x a x a
, ..., A
m
(x) = det [a
ij
(x)],
neprekidne su za xeA. Prema Sylvesterovom kriteriju, iz pozitivne definitnosti forme u
a
slijedi da su brojevi
A
1
(a), A
2
(a), ..., A
m
(a)
pozitivni. Zbog neprekidnosti funkcija A
i
, postoji pozitivan broj r, takav da su brojevi
A
1
(x), A
2
(x), ..., A
m
(x)
takođe pozitivni za xeK(a, r). To i znači da je forma u
x
pozitivno definitna. Time je dokaz leme 3.1.1. završen.

60



Formulišimo sada najavljenu teoremu koja daje dovoljne uslove za postojanje (strogog) lokalnog
ekstrema funkcije više promjenljivih.

Teorema 3.1.2. Neka je A ( _ R
n
) otvoren skup, x
0
eA i feC
2
(A), pri čemu je x
0
(= (x
1
0
, ..., x
n
0
))
stacionarna tačka funkcije f, tj. d f (x
0
) ÷ 0; neka je u kvadratna forma čija je matrica (Hessijan
od f )
n
j i
j i
x x
x f
1 ,
0
2
) (
=
(
(
¸
(

¸

c c
c
. (3.1.1)
Tada:
1° ako je kvadratna forma u pozitivno definitna, tj. ako su svi glavni minori A
1
, A
2
, ..., A
n

pozitivni, onda funkcija f ima strogi lokalni minimum u tački x
0
;
2° ako je kvadratna forma u negativno definitna, tj. ako glavni minori A
1
, A
2
,..., A
n
naizmjenično
mijenjaju znak, s tim da je A
1
< 0, onda funkcija f ima strogi lokalni maksimum u tački x
0
;
3° ako je kvadratna forma u promjenljivog znaka, funkcija f u tački x
0
nema lokalni ekstrem.
Ako predznaci brojeva (glavnih minora) A
1
, A
2
, ..., A
n
u zadanoj tački (x
1
0
, ..., x
m
0
) poprimaju bilo
koju drugačiju kombinaciju u odnosu na prethodne dvije u 1° i 2°, tada (x
1
0
, ..., x
n
0
) nije tačka
lokalnog ekstrema funkcije f (x
1
, ..., x
n
).

Dokaz:
1° Ako su ispunjene navedene pretpostavke, prema prethodnoj lemi, postoji broj r > 0, takav da je za sve xeK(x
0
, r)
pozitivno definitna kvadratna forma čija je matrica
n
j i
j i
x x
x f
1 ,
2
) (
=
(
(
¸
(

¸

c c
c
. Za proizvoljan takav x imamo da je n –
dimenzionalni segment [x
0
, x] sadržan u kugli K(x
0
, r), pa se na razliku f (x) – f (x
0
) može primijeniti Taylorova
formula sa Lagrangeovim ostatkom za n = 1. Zbog stacionarnosti tačke x
0
ona ima oblik:
f (x) – f (x
0
) =
)), ( ( ) )( (
2
1
)) ( ( ) ( ) (
2
1
0 0
2
1 ,
0 0
0 0
2
0
1
0
1 1
x x x
x x
f
x x x x x x x f
x
x x
x
x x
j i
n
j i
j j i i
m
m m
÷ +
c c
c
÷ ÷ = ÷ +
|
|
.
|

\
|
c
c
÷ + · · · +
c
c
÷
¿
=
u u

gdje je 0 < u < 1. Drugim riječima, ta razlika je kvadratna forma promjenljivih x
1
– x
1
0
, ..., x
n
– x
n
0
, sa (simetričnom)
matricom
n
j i
j i
x x x
x x
f
1 ,
0 0
2
) ( (
=
(
(
¸
(

¸

÷ +
c c
c
u .
Kako vektor (x
0
+ u (x – x
0
)) pripada takođe kugli K(x
0
, r), to je i ta kvadratna forma pozitivno definitna, što i znači da je
f (x) – f (x
0
) > 0 za sve xeK(x
0
, r) \ {x
0
}. Dakle, u tački x
0
je strogi lokalni minimum funkcije f.
2° Dovoljno je primijeniti dokazanu tvrdnju pod 1° na funkciju – f.
3° Ako je kvadratna forma u s matricom (3.1.1) promjenljivog znaka, onda postoje vektori h = (h
1
, ..., h
n
),
k = (k
1
, ..., k
n
)eR
n
, takvi da je
u (h
1
, ..., h
n
) > 0, u (k
1
, ..., k
n
) < 0. (3.1.2)
Za proizvoljan µ > 0 odredimo tačke x = x
0
+ µ
| | | | h
h
i y = x
0
+ µ
| | | | k
k
, za koje je očigledno || x – x
0
|| = || y – x
0
|| = µ .
Napišimo sada Taylorovu formulu za funkciju f u tački x
0
sa Peanovim ostatkom, za vrijednosti argumenta x,
odnosno y,

| | ) 0 ( , ) 1 ( ) ,..., (
|| || 2
) 1 ( ) (
|| || 2
) || (|| ) ( ) )( (
2
1
) ( ) (
1
2
2
0
2
1 ,
2
2
2
0 0
2
1 ,
0 0
0
÷ + u =
(
(
¸
(

¸

+
c c
c
=
÷ +
c c
c
÷ ÷ = ÷
¿
¿
=
=
µ
µ µ
o h h
h
o h h x
x x
f
h
x x o x
x x
f
x x x x x f x f
n j i
j i
n
j i
j i
n
j i
j j i i


61





| | ). 0 ( , ) 1 ( ) ,..., (
|| || 2
) ( ) (
1
2
2
0
÷ + u = ÷ µ
µ
o k k
k
x f y f
n


Kako veličine u (h
1
, ..., h
m
) i u (k
1
, ..., k
m
) ne zavise od µ , to je, na osnovu (3.1.2), za dovoljno mali µ,
f (x) – f (x
0
) > 0, f ( y) – f (x
0
) < 0,
što i znači da u svakoj okolini tačke x
0
funkcija f ima vrijednosti, kako manje, tako i veće od f (x
0
). Time je dokazano da
ta funkcija u tački x
0
nema lokalni ekstrem.

Primjeri 3.1.1.
a) Svaka od funkcija f
1
(x, y) = x
3
+ y
3
i f
2
(x, y) = x
4
+ y
4
, ima jedinstvenu stacionarnu tačku
(0, 0) i u toj tački karakterističnu kvadratnu formu identički jednaku nuli – dakle i pozitivno i
negativno poludefinitnu, ali ne i definitnu. Prva od tih funkcija nema lokalni ekstrem u (0, 0), jer u
proizvoljnoj okolini te tačke postoje vektori (x
1
, y
1
) i (x
2,
y
2
), takvi da je f
1
(x
1
, y
1
) < 0 < f
1
(x
2,
y
2
).
Funkcija f
2
, međutim, u tački (0, 0) ima loklani (i apsolutni) minimum jednak 0.
b) Odredimo tačke lokalnih esktrema funkcije
f (x
1
, x
2
, x
3
) = ì x
1
2
+ x
2
2
+ x
3
2
+ 2 x
2
+ 2 x
3
,
gdje je ì realan parametar.

Rješavajući sistem jednačina , 0 2 2 , 0 2 2 , 0 2
3
3
2
2
1
1
= + =
c
c
= + =
c
c
= =
c
c
x
x
f
x
x
f
x
x
f
ì dobijemo da je jedina
stacionarna tačka ove funkcije x = (0, – 1, – 1) (sem u slučaju ì = 0, kada su stacionarne sve tačke
oblika (x
1
, – 1, – 1), x
1
eR). Zbog 2 , 2 , 2
2
3
2
2
2
2
2
1
2
=
c
c
=
c
c
=
c
c
x
f
x
f
x
f
ì i 0
2
=
c c
c
j i
x x
f
za i = j, u toj tački
karakteristična kvadratna forma ima oblik
u (h
1
, h
2
, h
3
) = 2ì h
1
2
+ 2 h
2
2
+ 2 h
3
2
.
Za ì > 0 ta forma je očigledno pozitivno definitna i funkcija f u tački (0, – 1, – 1) ima lokalni
minimum. Za ì < 0 ta forma je promjenljivog znaka (na primjer, tada je u (0, 1, 1) > 0,
u (1, 0, 0) < 0), pa funkcija f u toj tački nema lokalni ekstrem. Ako je ì = 0, u svakoj od tačaka
(x
1
, – 1, – 1) forma u je poludefinitna, no funkcija f tu ipak ima (ne samo lokalni) minimum jednak
– 2, jer je f (x
1
, x
2
, x
3
) = (x
2
+ 1)
2
+ (x
3
+ 1)
2
– 2 > – 2 za sve (x
1
, x
2
, x
3
)eR
3
i f (x
1
, – 1, – 1) = – 2.

U primjerima se najčešće pojavljuju funkcije dviju promjenljivih, pa ćemo navesti formulaciju
teoreme 3.1.2. za taj slučaj.

Posljedica 3.1.2. Neka je A otvorena skup u R
2
, (a, b)eA, f (x, y) dva puta neprekidno
diferencijabilna funkcija na A i 0 ) , ( ) , ( =
c
c
=
c
c
b a
y
f
b a
x
f
. Označimo s b a
y x
f
r b a
x
f
=
c c
c
=
c
c
) , ( , ) , (
2
2
2
,
t b a
y
f
=
c
c
) , (
2
2
. Tada :
1° ako je r > 0, rt – s
2
> 0, funkcija f u tački (a, b) ima strogi lokalni minimum ;
2° ako je r < 0, rt – s
2
> 0, funkcija f u tački (a, b) ima strogi lokalni maksimum ;
3° ako je rt – s
2
< 0, funkcija f u tački (a, b) nema lokalni ekstrem.
Ako je rt – s
2
= 0, tada se ne može ništa reći o prirodi stacionarne tačke x
0
, već je potrebno
dodatno ispitivanje.
Dokaz:
Tvrđenja 1° i 2° neposredno slijede iz teoreme 3.1.2. Dokažimo tvrđenje 3°, tj. dokažimo da je u slučaju rt – s
2
< 0
kvadratna forma
u (h, k) = r h
2
+ 2s h k + t k
2

promjenljivog znaka. Posmatrajmo najprije slučaj r = 0. Tada


62



u (h, k) = | |
2 2 2
) ( ) (
1
k s rt sk rh
r
÷ + + ,
pa su, zbog rt – s
2
< 0 , brojevi u (1, 0) = r i u (s, – r) = r (rt – s
2
) različitog znaka.
Ako je r = 0, tada iz uslova rt – s
2
< 0 slijedi da je s = 0. Neka je h = 0 i k dovoljno malo tako da izraz 2s h + t k
ima isti znak kao izraz 2 s h. Tada vrijednosti kvadratne forme u (h, k) = k (2s h + t k) imaju različite znake za k > 0,
odnosno k < 0, te je i u ovom slučaju ta kvadratna forma promjenljivog znaka. Time je završen dokaz posljedice 3.1.2.

Ako jedan od brojeva A
1
, A
2
, ..., A
n
(glavnih minora Hessijana
n
j i
i
n
x x
x x f
1 ,
1
0 0
1
) ,..., (
=
(
¸
(

¸

c c
c
od f ) poprimi
vrijednost nula, onda nije moguće primijeniti kriterij iz teoreme 3.1.2, nego u ovakvom slučaju se
koristi predznak drugog diferencijala, kao što slijedi:

Teorema 3.1.3. Neka je funkcija f (x
1
, ..., x
n
) definirana i ima neprekidne parcijalne izvode
drugog reda u nekoj okolini tačke x
0
: = (x
1
0
, ..., x
n
0
). Neka je, dalje, tačka x
0
stacionarna tačka
funkcije f (tj. d f (x
0
) ÷ 0). Tada:
a) ako je d
2
f (x
0
) > 0 za
¿
=
n
i
i
dx
1
2
> 0, (dx
i
= x
i
– x
i
0
), onda je f (x
0
) = f
min
;
b) ako je d
2
f (x
0
) < 0 za
¿
=
n
i
i
dx
1
2
> 0, onda je f (x
0
) = f
max

c) ako d
2
f (x
0
) mijenja predzak, onda f (x
0
) nije ekstrem funkcije f ;
d) ako je d
2
f (x
0
) ÷ 0 ili ako nijedan od uslova a), b), i c) nije ispunjen, tada se ne može ništa
reći o prirodi stacionarne tačke x
0
, već je potrebno dodatno ispitivanje (na osnovu definicije ekstrema
ili pomoću diferencijala trećeg ili višeg reda – aproksimacije funkcije Taylorovim polinomom višeg
reda).
Tako, npr., za funkciju u : = e
x – y
(x
2
– 2 y z) ne možemo primijeniti teoremu 3.1.2. već teoremu
3.1.3. za stacionarnu tačku (0, 0, 0), jer je A
1
= 2, A
2
= 0 i A
3
= – 8, ali je d
2
u (0, 0, 0)=
= 2 (dx)
2
– 4 dy dz, tj. d
2
u (0, 0, 0) mijenja predznak, pa tačka (0, 0, 0) nije tačka lokalnog
ekstrema zadane funkcije u.

Neka je u nekoj okolini tačke x
0
: = (x
1
0
, ..., x
n
0
) funkcija f m puta diferencijabilna i neka su svi
njeni parcijalni izvodi m-tog reda neprekidni u tački x
0,
pri čemu je
d f (x
0
) ÷ 0, d
2
f (x
0
) ÷ · · · ÷ d
m-1
f (x
0
), 0 ) (
0
>
<
x f d
m
.
Tada, ako je m neparan, tačka x
0
nije tačka ekstrema, a ako je m paran, to u tački x
0
funkcija f

ima
ekstrem i to: lokalni maksimum ako je 0 ) (
0
< x f d
m
, a lokalni minimum ako je 0 ) (
0
> x f d
m
.

Ponovimo na kraju da se sve izloženo odnosi samo na tzv. unutrašnje lokalne ekstreme funkcija
više promjenljivih. Prilikom određivanja apsolutnih ekstrema takvih funkcija neophodno je zajedno
sa unutrašnjim stacionarnim tačkama ispitivati i tačke granice (ruba) domena. Za takvo ispitivanje je
često korisna tehnika određivanja tzv. uslovnog ekstrema, o kojoj izlažemo u posebnom paragrafu. S
druge strane, međutim, ako se traže samo apsolutni ekstremi neke funckije na ograničenom i
zatvorenom skupu, primjenom Weierstrassove teoreme može se potpuno izbjeći ispitivanje karaktera
stacionarnih tačaka. U tom smislu razmotrimo sljedeći primjer.
Primjer 3.1.2. Nađimo najveću i najmanju vrijednost funkcije f : [– 1, 1]
2
÷ R, zadane
formulom f (x, y) = x
3
+ 2 x
2
y + 2 y
2
– 2 y.
Rješenje: Sistem jednačina 0 2 4 2 , 0 4 3
2 2
= ÷ + =
c
c
= + =
c
c
y x
y
f
xy x
x
f
ima unutar kvadrata (– 1, 1)
2

dva rješenja: |
.
|

\
|
2
1
, 0 i |
.
|

\
|
÷
8
3
,
2
1
. Dalje je f (1, y) = 2 y
2
+ 1, f (– 1, y) = 2 y
2
– 1, f (x, 1) = x
3
+ 2 x
2
,
f (x, – 1) = x
3
– 2 x
2
+ 4, pa se kao potencijalne tačke ekstrema zadane funkcije f dobiju i stacionarne


63



tačke funkcija f (1, y) i f (x, –1) jedne promjenljive (koje su na rubu datog kvadrata) : (1, 0),
(– 1, 0), (0, 1) i (0, – 1), kao i tjemena kvadrata (1, 1), (1, – 1), (– 1, 1) i (– 1, – 1). Zadana funkcija
f je neprekidna, a kvadrat [– 1, 1]
2
je zatvoren i ograničen skup, pa f na njemu dostiže svoju
najmanju i najveću vrijednost. No, one mogu biti samo među vrijednostima funkcije f u nađenih deset
tačaka. Među svima je najmanja f (– 1, 0) = – 1, najveća f (0, – 1) = 4, pa su to traženi ekstremi
funkcije f na [– 1, 1]
2
.

Zadatak 3.1.1. Odrediti ekstreme funkcije f zadane formulom
f (x, y) : =
¦
¹
¦
´
¦
=
+
=
). 0 , 0 ( ) , ( za ,
), 0 , 0 ( ) , ( za , 0
2 2
y x
y x
xy
y x

Rješenje: Zadana funkcija f je definirana na R
2
i očito neprekidna na R
2
\ {(0, 0)}, jer je njena
restrikcija g : = f |
{ } ) 0 , 0 ( \
2
R
, g (x, y) =
2 2
y x
xy
+
(v. sl. 3.1.1) očito elementarna funkcija pa je neprekidna
gdje je i definirana. No, u tački (0, 0) funkcija f je prekidna jer iz
2 2 2 2
2
0 0
1
lim ) , ( lim
k
k
x k x
kx
y x f
x
kx y
x
+
=
+
=
÷
=
÷
(*)
slijedi da limes (*) zavisi od k, pa dvojni limes ) , ( lim
0
0
y x f
y
x
÷
÷
ne postoji.
Nadalje je

2 2 2
2 2
) (
) (
) , ( '
y x
x y y
y x f
x
+
÷
= ,
2 2 2
2 2
) (
) (
) , ( '
y x
y x x
y x f
y
+
÷
= za (x, y) = (0, 0),
0
0
lim
0
) 0 , 0 ( ) 0 , (
lim ) 0 , 0 ( '
0 0
= =
÷
÷
=
÷ ÷
x x
f x f
f
x x
x
, 0 ) 0 , 0 ( ' =
y
f (iako je f prekidna u tački (0, 0)).
Otuda slijedi da zadana funkcija ima konačne i određene parcijalne izvode f
x
' i f
y
' u okolini
proizvoljne tačke (x
0
, y
0
)e R
2
\ {(0, 0)} i ti izvodi su neprekidne funkcije u (x
0
, y
0
), pa je f
diferencijabilna u (x
0
, y
0
)e R
2
\ {(0, 0)} (na osnovu teoreme o dovoljnim uslovima diferencijabilnosti).
No, u tački (0, 0), iako ima konačne izvode f
x
' (0, 0) i f
y
'(0, 0), zadana funkcija f nije
diferencijabilna, jer ako bi f bila diferencijabilna u (0, 0), onda bi vrijedilo
f (x, y) = f (x, y) – f (0, 0) = f
x
' (0, 0) (x – 0) + f
y
'(0, 0) (y – 0) + e (x, y)
2 2
) 0 ( ) 0 ( ÷ + ÷ y x , (*)'
gdje je 0 ) 0 , 0 ( ) , ( lim
0
0
= =
÷
÷
e e y x
y
x
. Međutim, iz (*)' slijedi
2
3
2 2
0
0 2 2
2 2
0
0
0
0
) (
lim lim ) , ( lim
y x
xy
y x
y x
xy
y x
y
x
y
x
y
x
+
=
+
+
=
÷
÷
÷
÷
÷
÷
e ,
a ovaj limes ne postoji (jer je
2
3
2
0 0
) 1 (
| |
1
lim ) , ( lim
k
k
x
y x
x
kx y
x
+
· =
÷
=
÷
e ). Dakle, (0, 0) nije stacionarna tačka
funkcije f, te f ima stacionarne tačke (x, ± x), (¬xeR\{0}).
Budući da vrijedi
3 2 2
2 2
) (
) 3 ( 2
) , ( ' '
y x
x y xy
y x f
xx
+
÷
÷ = ,
3 2 2
2 2
) (
) 3 ( 2
) , ( ' '
y x
y x xy
y x f
yy
+
÷
÷ = ,
3 2 2
4 4 2 2
4 2 2
2 2 2 2 3 2 2 2 2 2
) (
6
) (
2 ) ( 2 ) ( ) )( 3 (
) , ( ' ' ) , ( ' '
y x
y x y x
y x
y y x yx y y x x y
y x f y x f
yx xy
+
÷ ÷
=
+
· + · ÷ ÷ + ÷
= = ,
za sve (x, y) = (0, 0), tj. da je f
xx
''(x, ± x) = f
yy
''(x, ± x) =
2
2
1
x
 , f
xy
''(x, ± x) = f
yx
''(x, ± x) =
2
2
1
x
za

¬xeR \ {0}, odnosno da je r t – s
2
= 0 u tačkama (x, ± x), to pitanje ekstrema treba riješiti pomoću
definicije (neposredno) ili pomoću diferencijala višeg reda.


64

No, očigledno vrijedi (x ± y)
2
> 0 · x
2
+ y
2
> ± 2 x y (¬x, yeR), pa je
2
1
2
1
2 2
s
+
s ÷
y x
xy
za (x, y)e R
2
\ {(0, 0)}.
Kako je još f (0, 0) = 0, f (x, – x) =
2
1
÷ (x = 0) i
f (x, x) =
2
1
, (x = 0), to zaključujemo da zadana
funkcija f ima nestrogi apsolutni (totalni)
minimum f
min
= f (x, – x) =
2
1
÷ (x = 0) i nestrogi
apsolutni maksimum f
max
= f (x, x) =
2
1
za x = 0.
U tački (0, 0) zadana funkcija nema ekstrem,
jer, npr., na paraboli, čija je jednačina y = x
2
,
vrijedi
f (x, x
2
) – f (0, 0) =
¹
´
¦
< <
> >
=
+ , 0 , 0
, 0 , 0
1
2
x
x
x
x

tj. ne postoji okolina U(0, 0) tačke (0, 0) u kojoj priraštaj f (x, y) – f (0, 0) ne mijenja znak.

Zadatak 3.1.2. Odredite ekstremne vrijednosti funkcije f iz R
2
u R zadane formulom:
a) f (x, y) = sin x + sin y + sin (x + y), b) f (x, y) = sin x sin y sin (x + y); (x, ye[0, t]).
(Uputa. Vidjeti zad. 9.2.n) (str. 113; rješenje na str.116) i zad. 3. (str. 248; rez. na str.261) u
knjizi [FATKIĆ, H. i DRAGIČEVIĆ, V., Diferencijalni račun funkcija dviju i više promjenljivih,
Univerzitetska knjiga, I.P. Svjetlost- Zavod za udžbenike, Sarajevo, 2006]).

Zadatak 3.1.3. Odredite ekstremne vrijednosti funkcije f zadane formulom:
a) f (x, y, z) = log
2
|2 x z – z| + xz – x – y
2
;
b) f (x
1
, ..., x
n
) =
n
n
n
n
x x
x
x
x
x
x
x
1
1 2
3
1
2
1
2
+
÷
+ + · · · + + + , (x
i
> 0 ; i = 1, ..., n).
(Rezultat. a) f
max
= f (1, 0, – 1) = – 2. b) f
min
= f (2, 2
2
, ..., 2
n
) = 2 (n + 1), (v. zad. 9.3. d) i g)
(str. 118; rješenje na str. 119 – 121) u knjizi citiranoj u prethodnom zadatku).

Zadatak 3.1.4. Zadana je funkcija
¦
¹
¦
´
¦
=
=
+
+
=
(0,0). ) , ( , 0
, (0,0) ) , ( ,
1
sin ) (
: ) , (
2 2
2 2
y x
y x
y x
y x
y x f
a) Dokazati da zadana funkcija f ima u okoloni tačke (0,0) parcijalne izvode koji su prekidni u toj tački,
ali je f ipak diferencijabilna u (0,0).
b) Ispitajte homogenost i konveksnost / konkavnost zadane funkcije f .
c) Ispitajte postojanje (lokalnih i globalnih /apsolutnih) ekstremnih vrijednosti zadane
funkcije f i , u slučaju da postoje, ispitajte njihovu prirodu i odredite ih.
d) Odredite donju među (inf) i gornju među (sup) zadane funkcije f .

--------------------@--------------------







65
















Sl. 3.1.1.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->