You are on page 1of 22

Trg J. F. Kennedya 6 10000 Zagreb, Hrvatska Telefon +385(0)1 238 3333 http://www.efzg.hr/wps wps@efzg.

hr

SERIJA LANAKA U NASTAJANJU lanak broj 06-14

Mato Grgi Vlatka Bilas Hrvoje imovi

Financijska liberalizacija, monetarna i fiskalna politika Europske unije

EFZG

SERIJA

LANAKA

NASTAJANJU

06-14

Financijska liberalizacija, monetarna i fiskalna politika Europske unije


Mato Grgi mgrgic@efzg.hr Vlatka Bilas vbilas@efzg.hr Hrvoje imovi hsimovic@efzg.hr Ekonomski fakultet Zagreb Sveuilite u Zagrebu Trg J. F. Kennedya 6 10 000 Zagreb, Hrvatska

Sve izneseno u ovom lanku u nastajanju stav je autora i ne odraava nuno slubena stajalita Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. lanak nije podvrgnut uobiajenoj recenziji. lanak je objavljen kako bi se potaknula rasprava o rezultatima istraivanja u tijeku, a u svrhu njegovog poboljanja prije konanog objavljivanja. Copyright 2006 by Mate Grgi, Vlatka Bilas, Hrvoje imovi Sva prava pridrana. Dijelove teksta doputeno je citirati uz obavezno navoenje izvora.

Stranica 2 od 22

EFZG

SERIJA

LANAKA

NASTAJANJU

06-14

Saetak Ovaj se rad sastoji od dva osnovna dijela. Prvi dio odnosi se na problematiku financijske liberalizacije i monetarne politike u Europskoj uniji (EU), dok se drugi dio odnosi na problematiku fiskalne politike Europske unije, odnosno njenog centraliziranog dijela prorauna EU. Kljune rijei Europska unija (EU), financijska liberalizacija, monetarna politika, fiskalna politika JEL klasifikacija F2, E52, H72

Stranica 3 od 22

EFZG

SERIJA

LANAKA

NASTAJANJU

06-14

1. UVOD Posljednjih desetljea svjedoci smo uznapredovanih procesa deregulacije i globalizacije financijskih trita. Mnoge razvijene zemlje, ali i zemlje u razvoju otvorile su svoje financijske sustave stranoj konkurenciji i dopustile slobodno kretanje kapitala preko granica. Proces financijske liberalizacije bio je naroito brz unutar EU gdje su kapitalne kontrole naputene ve u 1990.-im godinama. injenica je da stupanj mobilnosti kapitala mijenja efikasnost monetarne i fiskalne politike na jedinstvenom valutnom podruju. Efikasnost monetarne politike, naime ovisi o brzini kojom se monetarni impulsi prenose na svako pojedino trite, ali i o meusobnoj povezanosti financijskih trita meu lanicama jedinstvenog valutnog podruja. Takoer efikasnost voenja zajednike monetarne politike ovisi o stupnju konvergencije zemalja lanica jedinstvenog valutnog podruja. Za uspjeno provoenje jedinstvene monetarne politike potreban je visok stupanj konvergencije navedenih zemalja. S obzirom na aktualno proirenje EU i potencijalno skoro proirenje EMU, pitanje konvergencije potencijalnih zemalja lanica dobiva na vanosti. Razvoj europske integracije kroz Europsku uniju (EU) podrazumijeva ne samo jaanje integracije s ekonomskog aspekta, odnosno jaanje zajednikog (jedinstvenog) trita, nego i politiki aspekt to ukljuuje jaanje politike integracije zemalja lanica i njihovih stanovnika. Preciznije, politika strana integracije odnosi se na jaanje unutranje politike EU u emu fiskalni sustav, odnosno sustav javnih financija EU ima izuzetno vanu ulogu. Cilj drugog segmenta istraivanja nije samo da se prui tehnika analiza fiskalnog sustava i fiskalne politike EU, njegova razvojna komponenta i komponenta procesa koji se unutar njega odvijaju. Jednako vano jest da se ukae u svemu tome na pomalo nejasnu politiku komponentu europske integracije. Fiskalni sustav i fiskalna politika EU jesu odraz izrazito snanih i esto suprotstavljenih interesa izmeu stvaranja zajednikog trita i jae politike integracije. To pitanje povlai sa sobom i drugu komponentu polito-ekonomske problematike, a to je odnos izmeu sredinje razine EU i niih nacionalnih razina vlasti koje u biti donose sve vanije odluke unutar EU. Osnovni cilj ovog dijela rada je prikazati proraun EU u postojeem politikom i ekonomskom okruenju EU te prouiti njegove karakteristike u odnosu na klasine proraune nacionalnih drava. Osim alokacije proraunskih sredstava, analizirat e se sustav redistribucije sredstava prorauna EU. U skladu s time pokuat e se vidjeti koliko pojedini procesi, kao proirenje EU i postupno jaanje ekonomske integracije, utjeu na zahtjeve za promjenama unutar prorauna EU te stavljaju potrebu za drugaijom raspodjelom sredstava radi postizanja ekonomske konvergencije meu zemljama lanicama EU. 2. FINANCIJSKA LIBERALIZACIJA I MONETARNA POLITIKA U EUROPSKOJ UNIJI 2.1. Efekti liberalizacije financijskog sustava U kontekstu E(M)U, pri ulasku u ERM21, insistira se na potpunom naputanju kontrola kapitala. Sve su tranzicijske zemlje liberalizirale donekle svoje kapitalne raune, ali nisu potpuno uklonile kapitalne kontrole. panjolska, Grka, Irska i Portugal su nakon ulanjenja u Europsku uniju dobile pravo derogacije na rok od dvije godine u uklanjanju odreenih kapitalnih kontrola. Kapitalne kontrole se u tranzicijskim zemljama najee koriste zbog volatilnosti kapitalnih tokova koja moe uzrokovati krize, bilo da se radi o velikim priljevima i realnoj aprecijaciji i deficitu tekueg rauna ili odljevu i visokim kamatnim stopama. Zemljama lanicama ERM2 stvara probleme odravati granice fluktuacija i stoga im ne odgovara potpuno uklanjanje kapitalnih kontrola jer kretanje kapitala moe dodatno oteati ouvanje granica fluktuacija unutar ERM2. Neka novija istraivanja o efektima liberalizacije tvrde kako glavne koristi od liberalizacije ne dolaze od pristupa vanjskom kapitalu, ve primarno zbog injenice da proces otvaranja vodi smanjivanju domaih distorzija. Danas sve najrazvijenije zemlje imaju otvorene kapitalne raune i liberalizirane domae financijske sektore. Rastua trita i tranzicijske zemlje nedavno su se otvorile, u kasnim 1980.-im i srednjim 1990.-ima. U stvarnosti, dok su neke zemlje imale koristi od financijske liberalizacije, druge nisu
1

Teajni mehanizam 2 ili Exchange Rate Mechanism 2 je sustav deviznih teajeva u kojem zemlje lanice EU moraju sudjelovati bar dvije godine kako bi stekle uvjete za lanstvo u EMU.

Stranica 4 od 22

EFZG

SERIJA

LANAKA

NASTAJANJU

06-14

iskusile vii ekonomski rast ili su ak upale u krizu i recesiju nakon liberalizacije. Slobodno kretanje kapitala definitivno moe donijeti i negativne posljedice nekoj ekonomiji. Primjerice, slobodno kretanje kapitala moe voditi volatilnijem deviznom teaju, odnosno moe dovesti do oteanog odravanja fiksnog deviznog teaja ukoliko se primjenjuje. Isto tako, mogu je rast domaih kamatnih stopa. to se tie efekata financijske liberalizacije i njihovog utjecaja na rast, u kratkom roku poboljani i efikasniji pristup kapitalu moe dovesti do prezaduivanja, odnosno do investicijskog boom-a i privremeno viih stopa rasta. Meutim, nakon ovog poetnog uzleta moe doi do financijske krize i ekonomske kontrakcije kada boom postane neodriv. Fratzscher i Bussiere (2004.) pokazuju kako zemlje uistinu prvih pet godina nakon liberalizacije imaju poetni uzlet i rastu bre. Meutim, nakon ovog perioda rastu sve sporije u slijedeim godinama. Analizirali su 45 zemalja te doli do zakljuka kako je u promatranim zemljama otvaranje kapitalnog rauna dovelo do viih stopa rasta tijekom prvih pet godina nakon liberalizacije. Nakon toga, stope rasta su se vratile na prijanje ili ak pale ispod onih u periodu prije liberalizacije. Bitno je naglasiti kako u ekonomskoj politici postoji niz iskljuivosti i niz nemoguih trokuta. Tako je npr. nemogue odrati stabilnost teaja u uvjetima slobodnog kretanja kapitala i voditi autonomnu monetarnu politiku. Ako se eli odrati stabilnost teaja i voditi autonomna monetarna politika, potrebno je uvesti kapitalne kontrole. Isto tako slobodno kretanje kapitala i autonomna monetarna politika ne idu skupa sa stabilnou teaja, odnosno s fiksnim deviznim teajem, ve je potreban fluktuirajui to automatski znai i nestabilnost deviznog teaja. Vidimo da su mogunosti razne i teko je ponekad odluiti to rtvovati, a to ne. Na isti nain nemogue je ostvariti ciljeve prilagoavanja, odnosno stabilizacije te ciljeve povjerenja u vlastitu valutu to podrazumijeva stabilnu valutu i fiksni teaj te likvidnosti koja podrazumijeva mobilnost kratkoronog kapitala. Fiksni teaj s granicama fluktuacija ranjiv je na tijekove kapitala i spekulativne napade kada je mobilnost kapitala visoka. U tim uvjetima, malen je utjecaj politike sterilizacije i uvelike bi mogla pomoi restriktivna fiskalna politika. 2.2. Financijska integracija u EU Kvantificiranje stupnja financijske integracije zahtijeva mjerenje stupnja do kojeg kapitalni tijekovi izjednaavaju oekivani i realizirani prinos na usporedivu imovinu denominiranu u razliitim valutama. Dva su alternativna kriterija koja bi trebala biti ispunjena: pokriveni i nepokriveni kamatni paritet. Pokriveni i nepokriveni kamatni paritet mjere dva vrlo vana aspekta financijske integracije: kapitalnu mobilnost i supstitutivnost meu imovinom denominiranom u razliitim valutama. Pokriveni kamatni paritet je arbitrani uvjet s pokrivenim pozicijama, odnosno bez rizika deviznog teaja. Stupanj supstitutivnosti izmeu domaih i stranih obveznica temeljen na riziku deviznog teaja i stupanj averzije investitora prema riziku su stoga totalno nevani. Nepostojanje pokrivenog kamatnog pariteta pretpostavlja postojanje arbitranih mogunosti. Nepostojanje nepokrivenog kamatnog pariteta pretpostavlja postojanje premije rizika na devizni teaj. Financijska integracija je vano pitanje jer i ekonomska teorija i empirijska istraivanja pokazuju kako integracija i razvoj financijskih trita doprinose ekonomskom rastu utjeui na slobodnu razmjenu te alocirajui efikasnije kapital. Brojne su inicijative za promicanje integracije europskih financijskih trita. S obzirom da se monetarna politika implementira kroz financijski sustav, ovaj sustav treba biti to je mogue efikasniji kako bi bila zagarantirana lagana i efikasna transmisija monetarne politike. Stupanj financijske integracije vaan je stoga u odreivanju mogunosti efikasne transmisije. Financijska integracija takoer zahtijeva poboljanja u regulaciji i superviziji nacionalnog financijskog trita. Definicija koju daju Baele, Ferrando, Hrdahl, Krylova i Monet (2004.) bazirana je na injenici da je financijska integracija na financijskim tritima euro podruja ostvarena kada se svi ekonomski agenti na tim tritima suoavaju s istim pravilima i imaju jednak pristup financijskim instrumentima i uslugama na ovim tritima. Trite za odreene financijske instrumente i/ili usluge potpuno je integrirano ako svi potencijalni sudionici: - se suoavaju sa jedinstvenim pravilima kada odlue koristiti/baviti se financijskim instrumentima i/ili uslugama,

Stranica 5 od 22

EFZG

SERIJA

LANAKA

NASTAJANJU

06-14

- imaju jednak pristup gore spomenutim financijskim instrumentima/uslugama i - tretirani su jednako kada su aktivni na tritu. Ova je definicija financijske integracije neovisna o financijskim strukturama u regijama. Financijska struktura ukljuuje sve financijske posrednike institucije i trita te njihovu meusobnu povezanost sa stajalita tijeka sredstava od i prema kuanstvima, vladi i korporacijama. Bez obzira na integraciju financijskih trita nije nuno da doe i do konvergencije financijskih struktura. Pristup kapitalu i investiranje kapitala ili kroz institucije ili trita mogu ostati razliiti i nakon financijske integracije. Dakle, ak i u prisutnosti nekih ogranienja nekoliko podruja moe biti integrirano dokle god ta ogranienja pogaaju integrirana podruja simetrino. Potpuna integracija podrazumijeva isti pristup bankama, trgovanju, i sl., neovisno o regiji porijekla. Potpuna integracija zahtijeva da nema diskriminacije meu usporedivim sudionicima trita bazirane samo na njihovom porijeklu. Prihvaena definicija financijske integracije usko je vezana uz zakon jedne cijene. Zakon jedne cijene kae da ako imovina nosi identine rizike i prinose treba imati istu cijenu bez obzira gdje se transakcija obavlja. Ako ne stoji zakon jedne cijene, ima prostora za arbitrau. Postoje tri iroko prihvaene meusobno povezane koristi financijske integracije: 1. vie prilika za zatitu od rizika, odnosno diversifikaciju rizika, 2. bolja alokacija kapitala meu investicijskim prilikama i 3. potencijal za vei rast. Eliminacija trgovinskih barijera i integriranje trita omoguuje poduzeima najefikasniju alokaciju kapitala. Investitorima je doputeno investiranje svojih sredstava gdjegod vjeruju da e ta sredstva biti alocirana u najproduktivnije svrhe. Jedan kanal kroz koji financijska integracija djeluje na ekonomski rast je financijski razvoj. Financijska bi integracija trebala poveati tijek sredstava za investicije u nekim regijama. Integracijski proces e poveati konkurenciju izmeu slabije razvijenih regija i tako poveati efikasnost njihovih financijskih sistema (npr. smanjivanjem posrednikih trokova). U alternativnom scenariju, financijski sustav u razvijenijim financijskim regijama preuzima cijeli ili dio posrednikog procesa u financijski najslabije razvijenim regijama. Financijski sustavi smanjuju nesigurnost trgovanja, hedginga, omoguavaju diversifikaciju rizika, alokaciju resursa i mobiliziranje tednje. Ove funkcije mogu utjecati na ekonomski rast kroz akumulaciju kapitala i tehnologije. Mogunosti dijeljenja i zatite od rizika omoguuju financiranje projekata s potencijalnim visokim prinosima, ali veim rizikom jer riziku neskloni investitori mogu hedirati svoje pozicije do odreenog razmjera. Financijska je integracija vana kao dodatni korak prema financijskom razvoju to zauzvrat doprinosi veem ekonomskom rastu. S teoretskog aspekta, financijska integracija moda nije dovoljna za najefikasniji ishod osim ako se ne pojavi na financijskim tritima na kojima se moe savreno hedirati rizik, tzv. potpunim tritima. Kada su financijska trita potpuna, riziku neskloni agenti se mogu zatititi od rizika. Baele, Ferrando, Hrdahl, Krylova i Monet (2004.) koriste tri kategorije mjera kojima pokuavaju istraiti financijsku integraciju u EMU. Prva kategorija mjera ukljuuje mjere bazirane na cijeni koje mjere razlike u cijenama ili prinosima na imovinu uzrokovane geografskim porijeklom imovine. To je u biti ispitivanje postojanja zakona jedne cijene koji mora postojati ako je financijska integracija potpuna. Ako imovina ima dovoljno sline karakteristike, ove se mjere mogu bazirati na direktnoj usporedbi cijena imovine ili prinosa. Koriste cross-sektorsku disperziju razlika u kamatnim stopama ili razlika u prinosima na imovinu kao indikator koliko su daleko razni trini segmenti od potpune integracije. Beta konvergencija se koristi kao mjera brzine financijskog integriranja. Druga kategorija mjera dizajnirana je tako da razlikuje informacijske efekte od drugih barijera. Na financijski integriranom podruju portfelji trebaju biti dobro diversificirani. Trea kategorija integracijskih mjera su mjere kvantitete kojima se nastoje kvantificirati efekti frikcija s kojima se suoavaju ponuda i potranja za investicijskim sredstvima. Najvanija znaajka financijske integracije je zakon jedne cijene koji implicira da imovina istog rizika treba imati isti oekivani prinos, neovisno o rezidenciji izdavaa i kupca. To bi znailo da bi imovina euro podruja s istim rizikom koja generira identine tijekove novca trebala imati i istu cijenu. Treba napomenuti kako su se prije 1999. godine prinosi na specifinu vrstu imovine razlikovali od prinosa na isu vrstu imovine u drugim zemljama zbog rizika deviznog teaja. Osim deviznog teaja, postoje

Stranica 6 od 22

EFZG

SERIJA

LANAKA

NASTAJANJU

06-14

brojne izravne i neizravne barijere koje spreavaju potpuno integriranje europskog trita kapitala. Izravne barijere ukljuuju razlike u poreznim stopama, razlike u sustavima plaanja meu zemljama, i sl. Razlike u raunovodstvenim standardima i standardima izvjetavanja, praksi upravljanja poduzea, jezicima i kulturama mogu tvoriti znaajne informacijske barijere. Kada su gledali prinose, uzimali su u obzir nominalne prvo zbog injenice da je za izjednaenje realnih kamatnih stopa meu zemljama potrebna ne samo integracija trita, ve i paritet kupovne moi. Nadalje, dodatni razlog su i razliite stope inflacija meu zemljama. Tada i ako su realni prinosi isti, znai da se nominalni razliiti kao rezultat razlika u stopama inflacije. Trite novca se openito definira kao trite kratkoronog duga, gdje se pod kratkoronim misli na dospijee do godine dana. Postoje mnogi segmenti unutar ovog trita, ali oni svi mogu se podijeliti u slijedee tri kategorije: osigurani dug, neosigurani i izvedenice kratkoronog duga. To je trite znaajno za implementaciju zajednike monetarne politike u EMU jer predstavlja prvi korak transmisije mehanizma monetarne politike. Integracija novanog trita vana je za efikasniju alokaciju resursa u EMU i za promoviranje efikasnijeg odreivanja cijena kratkoronog duga u EMU. Volz (2004.) istrauje financijsku integraciju i financiranje malog i srednjeg poduzetnitva u novim lanicama EU i zemljama kandidatkinjama. Doao je do zakljuka kako su nove lanice EU integrirane u europsko kapitalno trite impresivnom brzinom u posljednjem desetljeu. Udjeli stranih banaka na tritu su se znaajno poveali i taj je udio vei od prosjeka u zapadnoeuropskim zemljama. Volz tvrdi kako e integracija financijskih trita vjerojatno poboljati efikasnost financijskih posrednika i trita u financijski manje razvijenim zemljama, ali da bi restrukturiranje financijskih sektora u novim lanicama moglo dovesti do ozbiljnih posljedica na financiranje malih poduzea. Konkurencija unutar financijskih trita ne vodi istim ili slinim efektima kao i na drugim tritima, ve moe voditi koncentraciji bankarstva. Ako bankarski sektor postaje vie koncentriran i dominiran od strane stranih banaka, velika poduzea e lako dolaziti do sredstava i na domaem i stranom tritu, dok e malim poduzeima naroito u perifernim regijama to biti problem. Mogue je objanjenje da strane banke radije financiraju mali broj velikih projekata. Volz (2004.) je koristio podatke za 2427 poduzea i ustanovio kako u novim lanicama EU pristup financiranju predstavlja glavni problem u razvoju malog i srednjeg poduzetnitva. Takoer su za njih nepovoljniji i uvjeti financiranja. Jako je bitno da slabije razvijene zemlje posvete panju daljnjem razvoju svojih financijskih sustava. Ulazak stranih banaka poveava standarde i efikasnost bankarskih sustava ovih zemalja. Ova efikasnost vodi veem iznosu ukupnih zajmova pa tako i malom i srednjem poduzetnitvu, mada udio zajmova tim poduzeima u ukupnom iznosu opada. Danas postoji vrst konsenzus o tome kako dobro funkcioniranje financijskog sektora predstavlja preduvjet za efikasnu alokaciju resursa i eksploataciju potencijala rasta neke ekonomije. Efikasniji financijski sektor smanjuje trokove financijskog posredovanja i podie dio tednje namijenjen investicijama. to je efikasnija transformacija tednje u investicije, to su manji trokovi resursa i tednja se vie usmjerava u produktivnije investicije. Konkurencija i poboljana konkurentnost trebale bi dovesti do vee dostupnosti kredita poduzeima i kuanstvima. Mnogo je naina kojima se mjeri financijska integracija. Jedan od njih je slijedei: IFIGDPit=(FAit + FLit) / GDPit, gdje je IFIGDPit meunarodna financijska integracija zemlje i u vremenu t, FA i FL se odnose na strane imovinu i obveze. Eksterna potraivanja, odnosno obveze ine FDI, portfolio investicije (vrijednosnice), financijske izvedenice i druge investicije (vlada, monetarne vlasti, banke i dr. sektori), dok imovinu ine iste skupine plus obvezne rezerve. Jedan od iroko koritenih indikatora veliine financijskog posredovanja je kredit privatnom sektoru podijeljen sa BDP-om. Indikator efikasnosti financijskog trita je obino razlika izmeu aktivne i pasivne kamatne stope. Za oekivati je da ona zadnjih godina u nerazvijenijim zemljama opada. Bitno je istaknuti kako pravne i institucionalne barijere mogu ozbiljno nakoditi procesu financijske integracije. Jo 1985. donesen je program ostvarivanja jedinstvenog trita financijskih usluga. Integracija financijskih trita unutar EU bazirala se na etiri principa: 1. harmonizaciji standarda, 2. kontroli i nadgledanju domae zemlje, 3. osiguravanju jedinstvene europske putovnice svim financijskim institucijama i

Stranica 7 od 22

EFZG

SERIJA

LANAKA

NASTAJANJU

06-14

4. meusobnom priznavanju. Kao indikatori integracije trite novca u EMU koriste se standardne devijacije referentnih kamatnih stopa na novanom tritu: EONIA (engl. Euro Overnight Index Average) koja predstavlja referentnu kamatnu stopu za prekonone stope unutar EMU. Rauna je ECB kao vagani prosjek svih prekononih neosiguranih transakcija pozajmljivanja na meubankarskom tritu, EURIBOR (engl. Euro Interbank Offered Rate) je referentna stopa euro novanog trita za instrumente dospijea do godinu dana i EUREPO koja predstavlja referentnu kamatnu stopu za repo poslove. Na slikama 1-4 prikazane su standardne devijacije referentnih kamatnih stopa u EMU. Slika 1. Standardna devijacija prosjene kamatne stope za prekonone poslove meu zemljama EMU XII/1994.-XII/2005.
300

250

200

150

100

50

0 XII/1994 XII /1995 XII/1996 XII/1997 XII/1998 XII/1999 XII/2000 XII/2001 XII/2002 XII/2003 XII/2004 XII/2005

Izvor: ECB

Iz slike 1 vidljivo je kako je nakon 1999. godine kada je ECB preuzela odgovornost za voenje monetarne politike unutar EMU standardna devijacija EONIA-e naglo smanjena s daljnjom tendencijom smanjivanja do kraja promatranog razdoblja na 1,44 s poetnih preko 150. Slika 2. Standardna devijacija neosiguranih kamatnih stopa meu zemljama EMU XII/1994.-XII/2005. (dospijee 1 mjesec i 12 mjeseci)
300 Dospijee 1 mjesec 250 Dospijee 12 mjeseci

200

150

100

50

0
XII/1994 XII /1995 XII/1996 XII/1997 XII/1998 XII/1999 XII/2000 XII/2001 XII/2002 XII/2003 XII/2004 XII/2005

Izvor: ECB

Stranica 8 od 22

EFZG

SERIJA

LANAKA

NASTAJANJU

06-14

Slika 3. Standardna devijacija repo kamatnih stopa meu zemljama EMU XII/2002.-XII/2005. (dospijee 1 mjesec i 12 mjeseci)
14 12 10 8 6 4 2 0 XII/2002 Dospijee 1 mjesec Dospijee 12 mjeseci

XII/2003

XII/2004

XII/2005

Izvor: ECB

Slika 2 pokazuje standardne devijacije neosiguranih kamatnih stopa meu lanicama EMU koja isto pokazuje znatan pad nakon 1999. godine da bi na kraju razdoblja bile 0,65 za dospijee za 1 mjesec i 0,75 za dospijee za 12 mjeseci. Trei indikator financijske integracije na novanom tritu je standardna devijacija repo kamatnih stopa (slika 3) koja isto pokazuje trend smanjenja u promatranom razdoblju. Prikazani indikatori financijske integracije na novanom tritu ukazuju na visok stupanj integracije ovog trita unutar EMU. Kao indikatori stupnja integracije trita dravnih obveznica koriste se standardna devijacija prinosa dravnih obveznica s rokom dospijee od 2, 5 i 10 godina po lanicama EMU i tzv. beta konvergencija gdje beta koeficijenti predstavljaju procijenjenu korelaciju promjena u prinosima obveznice neke zemlje s rokom dospijea od 10 godina s promjenama u prinosima njemake obveznice s rokom dospijea od 10 godina. Na slici 4 prikazana je standardna devijacija prinosa dravnih obveznica s rokom dospijee od 2, 5 i 10 godina po lanicama EMU. Nagli pad ovih indikatora ukazuje na jaku integraciju trita dravnih obveznica EMU. Nakon 2001. godine do kraja promatranog razdoblja standardne devijacije ostaju blizu nule. Slika 4. Standardna devijacija prinosa dravnih obveznica s rokom dospijea od 2, 5 i 10 godina po lanicama EMU XII/1993.-/XII/2005.
3,0 Dospijee 2 godine 2,5 2,0 1,5 1,0 0,5 0,0
X II /1 99 4 X II /1 99 5 X II /2 00 4 X II /1 99 9 X II /1 99 3 X II /1 99 7 X II /1 99 6 X II /1 99 8 X II /2 00 0 X II /2 00 2 X II /2 00 1 X II /2 00 3 X II /2 00 5

Dospijee 5 godina

Dospijee 10 godina

Izvor: ECB

Stranica 9 od 22

EFZG

SERIJA

LANAKA

NASTAJANJU

06-14

Prinos na korporacijske obveznice ovisi o brojnim faktorima: kreditnom rejtingu, vremenu do dospijea, likvidnosti i strukturi novanih tijekova. Ukoliko postoji puna integracija utjecaj ovih faktora trebao bi biti identian u svim zemljama. U integriranom tritu udjel ukupne varijance prinosa na korporacijske obveznice koji je objanjiv efektima zemlje trebao bi biti blizu 0 kao to je to sluaj u EMU i moe se vidjeti sa slike 5. Slika 5. Udjeli u ukupnoj varijanci prinosa na korporacijske obveznice u EMU objanjeni razliitim faktorima 1998.-2005.
Objanjeno regresijom Objanjeno efektima dospijea, likvidnosti i sektorskim efektima Objanjeno efektima rejtinga Objanjeno efektom zemlje 0,4 0,4 0,3 0,3 0,2 0,2 0,1 0,1 lip.98 vlj.99 lip.99 vlj.00 lip.00 vlj.01 lip.01 vlj.02 lip.02 vlj.03 lip.03 vlj.04 lip.04 vlj.05 lip.05 lis.98 lis.99 lis.00 lis.01 lis.02 lis.03 lis.04 lis.05 0,0 -0,1

Izvor: ECB

Kao jednu od mjera integracije trita dionica koristi se disperzija povrata na dionice po zemljama i sektorima. to je integriranije trite, vee su koristi diversifikacije kroz dionike investicijske strategije bazirane na sektorima prije nego na zemljama. Na slici 6 usporeene su disperzije prinosa na dionice po sektorima i zemljama. Slika 6. Filtrirane disperzije prinosa na dionice po sektorima i zemljama EMU 1974.-2006.
6 5 4 3 2 1 Disperzija po zemljama 0
I/1 97 4 I/1 97 6 I/1 97 8 I/1 98 0 I/1 99 0 I/1 99 2 I/1 98 2 I/1 98 4 I/1 98 6 I/1 98 8 I/2 00 2 I/2 00 4 I/1 99 4 I/1 99 6 I/1 99 8 I/2 00 0 I/2 00 6

Disperzija po sektorima

Izvor: ECB

Stranica 10 od 22

EFZG

SERIJA

LANAKA

NASTAJANJU

06-14

Skoro za cijeli promatrani period disperzija prinosa na dionice po zemljama je vea od disperzije po sektorima, ali od 2001. godine do kraja promatranog razdoblja sektorska disperzija lagano prelazi disperziju po zemljama ukazujui na rastui stupanj integracije trita dionica. Integracija na tritu maloprodajnog bankarstva moe se mjeriti disperzijom kamatnih stopa na potroake kredite, stambene kredite i depozite s dogovorenim dospijeem. Isto tako se integracija bankarskog trita moe mjeriti i zajmovima monetarnih financijskih institucija nefinancijskim institucijama i sl. Analiza Europske centralne banke (2005.) pokazala je kako je bankarsko trite EMU jo uvijek segmentirano, ali da stupanj integracije ipak raste. Zakljuno, moe se rei kako je novano trite unutar EMU najvie integrirano kao i da je trite obveznica na visokom stupnju integracije. Trite dionica i posebno bankarsko trite nisu na tako visokom stupnju integracije, ali integracija vremenom jaa to ukazuje na to i da e ova trita ubrzo postii visoke stupnjeve integracije. 2.3. Monetarna politika u EU Monetarnu politiku za lanice Europske ekonomske i monetarne unije provodi Europska centralna banka (ECB). Pojedine zemlje lanice ne mogu voditi vlastitu monetarnu politiku. Osnovni cilj monetarne politike ECB je stabilnost cijena. Ugovorom iz Maastrichta se trai od centralnih banaka zemalja lanica E(M)U da prethodno postignu visok stupanj neovisnosti kako bi mogle ui u Europski sustav centralnih banaka2, odnosno kako bi drava mogla ui u EMU. Neovisnost Europske centralne banke se temelji na: institucionalnoj neovisnosti nacionalne centralne banke u Upravnom vijeu ECB same moraju imati visok stupanj neovisnosti, operativnoj neovisnosti ECB je potpuno slobodna u odabiru i provedbi monetarnih instrumenata, osobnoj neovisnosti lanovi Upravnog vijea imaju duge i neopozive mandate, financijskoj neovisnosti neovisne nacionalne centralne banke su jedine upisale kapital ECB. Centralna banka moe biti neovisna sa stajalita koritenja instrumenata centralne banke i sa stajalita svojih preferencija. Europska centralna banka ne smije davati zajmove zemljama lanicama. to se tie preferencija, centralna banka ima mo birati razliite makroekonomske ciljeve koji se razlikuju od vladinih. Tako, cilj ECB ne mora nuno biti isti kao i onaj Vijea ministara. ECB stavlja naglasak vie na stabilnost cijena nego na output. Jedini cilj politike ECB je nulta inflacija. Ona sama definira koncept stabilnosti cijena. Politike odluke ECB utjeu na ivote i blagostanje preko 300 milijuna ljudi u EMU. Odluke unutar ECB donose se veinski po pravilu jedan ovjek-jedan glas. lanovi upravljakog vijea ECB nisu predstavnici svojih zemalja i centralnih banaka, ve se biraju kao individue. Neovisnost ECB implicira da ne postoji direktan utjecaj eksternih initelja u procesu donoenja odluka. Bitna je jako i transparentnost, dostupnost podataka javnosti. ECB ima na raspolaganju brojne monetarne instrumente, posebno mo da odreuje kratkorone kamatne stope. To utjee na realne ekonomske agregate kao to su ekonomski rast, investicije i zaposlenost. Ona mora biti transparentna kako bi dobila kredibilitet u monetarnim odlukama i povjerenje koje je potrebno u EMU. Statutom ECB je utvreno da predsjednik mora prezentirati godinje izvjea o aktivnostima ESCB i monetarne politike Europskom parlamentu. Primarni cilj ECB predstavlja odravanje stabilnosti cijena. Stabilnost cijena je definirana kao godinji porast harmoniziranog indeksa potroakih cijena (HICP3) za ispod 2%4, dok donja granica nije eksplicitno navedena mada se i deflacija smatra kao odstupanje od cilja stabilnosti cijena. Strategija Eurosustava orijentirana je na srednji rok. Objanjenja i makroekonomski argumenti na kojima se bazira ovaj cilj je injenica da i inflacija i deflacija uzrokuju trokove u obliku smanjenja opeg ekonomskog blagostanja. Ostali ciljevi su podupiranje opih ekonomskih politika unije, odrivi rast i visoka razina zaposlenosti. Referentnim agregatom, proglaen je monetarni agregat M3.
Europski sustav centralnih banaka (ESCB) sastoji se od nacionalnih centralnih banaka zemalja lanica EU i Europske centralne banke (ECB). 3 HICP = eng. Harmonised Index of Consumer Prices 4 ECB, 1999. god.
2

Stranica 11 od 22

EFZG

SERIJA

LANAKA

NASTAJANJU

06-14

Kao glavni zadaci Eurosustava (ECB i centralne banke zemalja lanica EU) se navode slijedei: definiranje i implementacija monetarne politike na podruju EMU, voenje operacija konverzije, dranje i upravljanje slubenim rezervama zemalja lanica, promocija operacija finog prilagoavanja. to se tie tijela koji donose odluke, Europska se centralna banka sastoji od Upravnog vijea (The Governing Council), Izvrnog odbora (The Executive Board) i Opeg vijea (The General Council). Upravno se vijee sastoji od predsjednika, potpredsjednika, 4 lana Izvrnog odbora i guvernera nacionalnih centralnih banaka lanica EMU. Glavne zadae Upravnog vijea predstavljaju: donoenje odluka potrebnih kako bi se osiguralo izvoenje zadataka koji su postavljeni Eurosustavu, formuliranje monetarne politike podruja EMU i uspostavljanje smjernica za implementaciju. Izvrni se odbor sastoji od predsjednika, potpredsjednika i druga 4 lana Izvrnog odbora. Glavnim odgovornostima Izvrnog odbora smatraju se: implementacija monetarne politike u skladu sa smjernicama i odlukama Upravnog vijea i davanje potrebnih instrukcija nacionalnim centralnim bankama, odgovornost za tekue poslove Europske centralne banke i izvravanje odreenih zadataka ili moi koje su mu delegirane od strane Upravnog vijea (ukljuuju regulacijske moi). Ope se vijee sastoji od predsjednika, potpredsjednika i guvernera svih nacionalnih banaka lanica EU. Ope vijee doprinosi radu ECB-a na slijedee naine: kroz jaanje koordinacije izmeu ECB-e i nacionalnih centralnih banaka, ima savjetodavnu funkciju, skuplja statistike informacije i izrauje godinje izvjetaje, obavlja potrebne pripreme za fiksiranje teajeva u zemljama lanicama koje jo nisu prihvatile euro, donosei odluke i propise o zapoljavanju u ECB. Kapital Europske centralne banke iznosi negdje oko 5 bilijuna eura. Zemlje lanice su davale iznose ovisno o njihovom BDP-u. Devizne rezerve iznose oko 40 bilijuna, zemlje su davale 15% u zlatu, 85% u dolarima i jenima. Voenje politike je u poetku oteano jer jo uvijek ne postoji pouzdan skup agregatnih ekonomskih pokazatelja za podruje EMU. To je u prvom redu zbog problema konzistentnosti pojedinih nacionalnih statistikih podataka, ali i zbog nepostojanja zajednike povijesti i kritine mase istraivanja koja poivaju na zajednikim agregatima. Glavni instrumenti monetarne politike kojima se slui ECB: 1. operacije na otvorenom tritu u to spadaju: - glavne operacije refinanciranja (imaju glavnu ulogu, izvode se svaka dva tjedna sa rokom dospijea od dva tjedna), - dugoronije operacije refinanciranja (izvode se svaki mjesec s rokom dospijea tri mjeseca), - operacije finog prilagoavanja (brze i pravovremene akcije koje usmjeravaju trend trita u eljenom smjeru), - strukturalne operacije (emisije zadunica, reversne transakcije, izravne transakcije), 2. ustaljene pogodnosti kreditiranja banaka od strane ECB, 3. politika rezervi likvidnosti. Za provoenje jedinstvene monetarne politike u EMU od strane ECB potreban je znaajan stupanj konvergencije zemalja lanica kako bi se monetarna politika mogla uspjeno provoditi. Pogotovo se to odnosi na budue lanice E(M)U. Deka Convergence European Indicator (DCEI)5 kao indikator stupnja konvergencije uzima u obzir etiri vrste konvergencije: monetarnu, fiskalnu, realnu i institucionalnu. Maksimalna vrijednost DCEI je 100 i ona predstavlja prosjenu vrijednost odreenog indikatora za EU. Bitno je napomenuti da se u sklopu monetarne konvergencije promatra stopa inflacije, kamatna stopa, devizni teaj te stopa rasta kredita. U sklopu fiskalne konvergencije promatra se udjel proraunskog salda u BDP-u, udjel privatne potronje u BDP-u, udjel javnog duga u BDP-u te udjel vanjskog duga u BDP-u. U sklopu realne konvergencije promatra se BDP per capita, udjel poljoprivrede u BDP-u, stopa nezaposlenosti te udjel trgovine s EU u ukupnoj trgovini. U sklopu institucionalne konvergencije promatra se uspjenost politike, institucije bankarskog sektora, uspostava pravne drave te razina pregovora s EU na koju je neka zemlja dola. Ovdje emo se primarno bazirati na monetarnoj konvergenciji. 1. 2. 3. 4.

DCEI rauna Ekonomski sektor DekaBank iz Njemake. Mjeseno auriraju podatke.

Stranica 12 od 22

EFZG

SERIJA

LANAKA

NASTAJANJU

06-14

Slika 7. Monetarna konvergencija (DCEI) po odabranim zemljama 2005. godine


100 90 80 70 60 50 40 30 20 10 0

Sl ov en ija Es to ni ja Sl ov a ka

a ar sk a

La tv ija

tv a H rv at sk a Bu ga rs ka R um un js ka

e ka

Po l js ka

Li

Izvor: Podaci DekaBank

Ako bismo usporedili monetarnu konvergenciju mjerenu od strane DekaBank (slika 7), vidljivo je da je Hrvatska na relativno visokom stupnju monetarne konvergencije prema zemljama EU. eka je savreno konvergirala i njen DCEI monetarne konvergencije iznosi 100 bodova. Najnii stupanj konvergencije imaju Rumunjska i Turska. Sljedea tablica (Tablica 1.) prikazuje indikatore monetarne konvergencije za Hrvatsku za razdoblje 2001.2004. Tablica 1. Monetarna konvergencija Hrvatske (DCEI) prema EU 2001.-2004.
CPI inflacija Kamatna stopa Teaj Stopa rasta kredita MONETARNA KONVERGENCIJA 2001. 4,8 9,5 8,8 17,9 2002. 2,0 9,5 8,3 23,2 2003. 1,9 9,5 7,2 -4,8 2004. 2,3 9,5 6,5 4,4 BODOVI 100 60 80 60 75

Izvor: Podaci DekaBank

Tablica 2. Monetarna konvergencija Hrvatske (DCEI) prema EU za 2005.


CPI inflacija Kamatna stopa Teaj Stopa rasta kredita MONETARNA KONVERGENCIJA
Izvor: Podaci DekaBank

Prognoza za 2005. 2,7 9,5 6,9 4,9

BODOVI 100 60 80 100 85

Kao to je i vidljivo iz tablice 2. u 2005. godini se prognoziralo ostvarivanje vieg stupnja monetarne konvergencije s EU. Meutim, za uspjeno prikljuivanje EU i prihvaanje zajednike monetarne politike potrebno je ostvariti visok i odriv stupanj konvergencije i monetarne i realne i institucionalne i fiskalne konvergencije, odnosno ukupnog DCEI. Kako bi se moglo vidjeti da li je monetarna politika koju provodi Europska centralna banka restriktivna, ekspanzivna ili moda neutralna Deka Bank rauna kompas ECB-e pomou scoring modela. Taj se kompas sastoji od monetarne analize i realno ekonomske analize. U monetarnoj analizi u obzir se uzimaju tri pokazatelja s jednakim udjelom od 33%, a to su: monetarni agregat M3, krediti privatnom sektoru i realni novani jaz koji predstavlja razliku izmeu stvarne stope rasta M3 i ciljane stope rasta M3. U realno ekonomskoj analizi koristi se deset pokazatelja s podjednakom vanou od 10%, a to su: opa stopa inflacije, stopa inflacije bez cijene elektrine energije i ivotnih namirnica, oekivana stopa inflacije, proizvoake cijene, uvozne cijene, outputgap, industrijska proizvodnja, ekonomska osjetljivost, politike varijable: strukturni proraunski deficit i jedinini trokovi rada. Grupa monetarnih indikatora kao i realno

Stranica 13 od 22

Tu r

sk a

EFZG

SERIJA

LANAKA

NASTAJANJU

06-14

ekonomskih indikatora dobiva svoj ponder u konanom stvaranju kompasa ECB (monetarni indikatori dosada su dobivali ponder 15-25%, a realni 75-85% u izraunu vrijednosti kompasa). Vrijednost kompasa se moe kretati od 0 do 100, ako je 50 znai da je monetarna politika koja se provodi neutralna. Ako je vrijednost kompasa izmeu 0 i 50, to znai da je monetarna politika ekspanzivna, a ako je izmeu 50 i 100, to znai da je monetarna politika restriktivna. Na slici 8 prikazane su vrijednosti kompasa ECB za razdoblje sijeanj 1999.sijeanj 2005. Europska centralna banka je poela s ekspanzivnom monetarnom politikom i vodila ju sve do rujna 1999. godine kada poinje voditi restriktivnu monetarnu politiku gotovo do kraja 2002. godine s manjim prekidom od listopada do prosinca 2001. godine. Monetarna politika je bila ekspanzivna cijelu 2003. godinu do oujka 2004. godine otkada ponovno prelazi u restriktivnu monetarnu politiku sve do kraja promatranog razdoblja. Slika 8. Kompas Europske centralne banke sijeanj 1999.-sijeanj 2005.
75 70 65 60 55 50 45 40 35

Proirenje EU nosi izazove uspjenom voenju jedinstvene monetarne politike unutar EMU s obzirom na njeno vrlo vjerojatno skoranje proirenje na navedene zemlje. Potrebno je organizacijski prilagoditi ECB veem broju lanica, revidirati proces donoenja odluka i pokuati ga uiniti pravednim i to efikasnijim u novim uvjetima imajui stalno na umu osiguravanje neovisnosti ECB u procesu donoenja odluka. 3. FISKALNI ASPEKTI EUROPSKE INTEGRACIJE Upravo zbog politikih i konstitutivnih ogranienja koja se danas odnose na konfederacije kao to je EU, fiskalni sustav EU je relativno malen i nerazvijen u odnosu na fiskalne sustave klasinih nacionalnih drava. U izgradnji fiskalnog sustava i fiskalnih odnosa u EU nije se mogla u potpunosti koristiti tradicionalna teorija javnih financija (Musgrave, 1973; Oates, 1972). U Europskoj uniji je bilo potrebno izgraditi takve fiskalne odnose s kojima bi: 1) zemlje lanice EU zadrale visok stupanj politike i konstitutivne neovisnosti, 2) supra-nacionalna ili konfederalna razina vlasti imala bih samo one ovlasti koje su joj zemlje lanice dodijelile, 3) fiskalna pravila utvrena na konfederalnoj razini ne bi bila u sukobu s onima na nacionalnoj razini, te 4) bi unutar konfederacije trebala funkcionirati monetarna unija (Mihaljek, 1998: 208). U takvoj situaciji, mogunost da se osnovne fiskalne funkcije6 snanije centraliziraju je bila slaba, posebno u ranim fazama integracije.
6

Alokacijska, redistribucijska i stabilizacijska funkcija (vidi: Musgrave, 1973).

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII I 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005

Izvor: Junius, K., (2005.), Der Deka-EZB-Kompass, Methodologische Darstellung des monatlich bei der Brsen-Zeitung verffentlichten Scoring-Modells, Volkswirtschaftliche Abteilung, Februar 2005, Deka Bank

Stranica 14 od 22

EFZG

SERIJA

LANAKA

NASTAJANJU

06-14

3.1. Europska integracija i javne financije Iako je Rimskim ugovorom iz 1957. godine prije svega bila zamiljeno stvaranje europske ekonomske integracije, proces te integracije se takoer moe promatrati kao put ka jaoj politikoj integraciji. Uvjeti koji su bili bitni za stvaranje tada ekonomske unije nisu se odnosili na politiku uniju, i upravo taj segment je moda najvea prepreka jaoj i broj politikoj integraciji EU danas. Openito, javne financije, odnosno fiskalni sustav uvijek je leao na granici politikog i ekonomskog aspekta bilo koje drave i/ili integracije. U sluaju EU, fiskalni sustav je ogledalo razine razgranienja izmeu trine integracije i jae politike unije. Fiskalni sustav EU igra vanu ulogu u zavrnici trine integracije EU i omoguava nunu razinu kohezije za odranje postojeeg stupnja ekonomske i politike integracije EU. Izuavajui fiskalne aspekte i fiskalne odnose u EU potrebno je imati na umu nekoliko stvari. Prvo, postoji znaajna razlika u izgledu i ulozi javnih financija, odnosno fiskalnog sustav u EU u odnosu na pojedine nacionalne drave lanice EU. Drugo, javne financije i javni sektor u svim razvijenim zapadnim ekonomijama ine znaajan udio u bruto domaem proizvodu, bez obzira na povijesni otklon neo-liberalne koncepcije od drave u poticanju gospodarskog rasta i razvoja. Imajui na umu ove injenice potrebno je promatrati budui razvoj europske integracije odnosno razvoj fiskalnog sustava EU. Posljednje, i moda najvanije, fiskalni sustav EU ne moe se u potpunosti promatrati i izgraivati sukladno optimalnoj teoriji javnih financija. Osnovni javni instrument koji EU stoji na raspolaganju u provoenju svojih politika jest regulacija, umjesto zajednike (jedinstvene) politike i/ili pozitivne integracije. Takav okvir politike intervencije ograniava razvoj klasinog sustava javnih financija, te ukljuuje teoriju javnog izbora u analizi i izgradnji fiskalnog sustava EU. 3.2. Fiskalni sustav Europske unije Struktura fiskalnog sustava EU svodi se na proraun EU kao jedini instrument provoenja fiskalne politike sa sredinje, supranacionalne razine EU. Ostatak fiskalnog sustava se moe promatrati kao skup raznih pravila i dogovora preko kojih zemlje lanice harmoniziraju i koordiniraju ostale segmente fiskalne politike. To se prvenstveno odnosi na harmonizaciju oporezivanja te na koordinaciju stabilizacijskih fiskalnih (proraunskih) politika kroz Pakt o stabilnosti i rastu te Maastrichtske kriterije konvergencije. Uz proraun EU, kao drugi segment fiskalnog sustava EU moemo promatrati usklaivanje (harmonizaciju) poreznih sustava. Nametanje poreza je u iskljuivoj nadlenosti vlada zemalja lanica EU, a porezni propisi pripadaju nacionalnom poreznom sustavu odreene zemlje lanice. Ipak, budui da je lanstvo u EU utemeljeno na meunarodnom ugovoru koji za lanice sadri razna prava i obveze, njihov porezni suverenitet je ogranien, odnosno podijeljen izmeu EU i zemalja lanica. U cilju jaanja zajednikog unutranjeg trita, EU je raznim smjernicama i drugim pravnim propisima utjecala na formiranje poreznih sustava zemalja lanica EU i na taj nain fiskalnu harmonizaciju iskoristila kao alternativni pristup fiskalnom federalizmu. Trei segment fiskalnog sustava EU ogleda se u koordinaciji stabilizacijskih proraunskih politika zemalja lanica putem fiskalnih pravila EU. Fiskalna pravila se prije svega odnose na Pakt o stabilnosti i rastu ali i na Maastrichtske kriterije konvergencije. Okruenje koje je utjecalo na razvoj dananjeg fiskalnog sustava EU, utjecalo je i na koordinaciju proraunskih politika zemalja lanica EU. U tom kontekstu posebno je naglaena potreba ouvanja fiskalne discipline unutar monetarne unije. Osnovni cilj Pakta je sprjeavanje pojave prekomjernih proraunskih deficita, sve u svrhu osiguranja fiskalne discipline, razboritog upravljanja javnim financijama i ouvanja ekonomske stabilnosti unutar Ekonomske i monetarne unije (EMU). Nain na koji se Pakt izvrava temelji se na multilateralnom nadzoru proraunskih pozicija te na raznim procedurama u sluaju prekomjernih deficita (imovi, 2005b). 3.3. Proraun EU kao segment zajednike fiskalne politike EU Osnovne funkcije klasinog prorauna su provoenje fiskalne (proraunske) politike i politike transfera izmeu (razliito razvijenih) regija odnosno pojedinaca. Fiskalna politika ukljuuje upravljanje proraunskim prihodima i rashodima, odnosno upravljanje deficitom/suficitom prorauna zbog njegovog utjecaja na agregatnu potranju. Bez obzira razlike u proraunskim politikama, postoje odreene zakonitosti

Stranica 15 od 22

EFZG

SERIJA

LANAKA

NASTAJANJU

06-14

koje vrijede za svaki klasini proraun odreene nacionalne drave. Prvo, svaki proraun mora biti dovoljno velik u odnosu na drutveni proizvod kako bi mogao utjecati na ekonomska kretanja. Drugo, mora postojati mogunost stvaranja proraunskih deficita ili suficita s kojima bi se moglo djelovati na ciklika kretanja u gospodarstvu. I kao tree, fiskalna i monetarna politika trebale bi biti koordinirane kako bi zajedniki usmjeravale gospodarstvo u odreenom smjeru (Jai, 1982; Jurkovi; 1989; Peacock & Shaw, 1976). Proraun EU u svim ovim segmentima je specifian i mnoga prethodno spomenuta pravila zbog politikih i konstitutivnih rjeenja koja karakteriziraju EU ne vrijede (Holmes, 1999). U usporedbi s klasinim nacionalnim proraunima te razlike se ogledaju u nekoliko osnovnih osobina prorauna EU: 1) prihodna i rashodna strana prorauna EU razlikuju se od prorauna nacionalnih drava; 2) proraun EU je relativno malen u odnosu na veliinu gospodarstava koja pokriva; 3) stroe i vre je reguliran, iz ega proizlazi injenica da je strogo uravnoteen; s tim u skladu, 4) iz njega je izuzeto zaduivanje, ali i posuivanje sredstava korisnicima prorauna. 3.3.1. Prihodi i rashodi prorauna EU Prihode prorauna EU ini sustav vlastitih prihoda. Meu vlastite prihode spadaju uvozne carine, poljoprivredne pristojbe,7 dio poreza na dodanu vrijednost (PDV) i prihod utemeljen na BDP-u zemalja lanica. Maksimalan iznos sudjelovanja zemalja lanica u vlastitim izvorima limitiran je na 1,27 % od bruto nacionalnog proizvoda (BNP) EU. Meu vlastitim prihodima postoje jo neki manje znaajni izvori prihoda koji se svrstavaju u skupinu ostali prihodi. Rashodi prorauna EU planiraju se srednjorono u okviru tzv. sustava financijske perspektive. Sustav financijske perspektive je instrument kojim EU provodi proraunsku disciplinu postavljanjem gornjih granica rashoda na osnovu raspoloivih prihoda (sustav vlastitih prihoda). Sustav financijske perspektive utvruje se meuinstitucionalnim sporazumom izmeu Parlamenta, Vijea i Komisije.8 Rashodima prorauna EU alociraju se sredstva za razvoj i provedbu zajednikih politika EU. Podruja koja financira proraun EU ona su na kojima su lanice EU prenijele svoje ovlasti na razinu EU. Prihodi i rashodi prorauna EU u 2005. godini prikazani su u Tablici 3. Iz tablice je vidljivo kako su najvaniji izvori prihodi od PDV-a i BNP-a koji ine preko 80 % ukupnih prihoda, dok uvozne carine ine oko 10% prihoda. Iako proraun EU ima vlastite i neovisne prihode, oni se u osnovi razlikuju od prihoda klasinih prorauna nacionalnih drava kao to su porez na dodanu vrijednost (PDV), porez na dobit, dohodak, itd. Osim po strukturi, razlika postoji u veliini prorauna. Prohodi prorauna EU ine oko 1 % BDP-a EU, dok se veliina prihoda nacionalnih prorauna kree se od 15 do 50 % BDP-a za pojedinu dravu (OECD, 2003). Slino vrijedi i za rashode prorauna EU koji ogranieni su na uzak spektar politika u odnosu na proraune nacionalnih drava. U proraunu EU istiu se dvije znaajnije skupine rashoda: zajednika poljoprivredna politika i strukturna politika, dok najvei udio rashoda klasinih prorauna nacionalnih drava ine uglavnom rashodi za socijalno osiguranje, zdravstvo, obrazovanje, obranu itd. Druga vana razlika u odnosnu na nacionalne proraune je veliina prorauna. ak i izrazito decentralizirane (federalne) drave kao SAD i Kanada imaju znaajan udio rashoda sredinje drave u BDP-a od 20,9 % odnosno 18,2 %., dok je u EU taj udio iznosio 1,1 % BDP-a EU (IMF, 2004).

Uvozne carine i poljoprivredne pristojbe su prvi vlastiti prihodi koji datiraju jo od 1970. kada je utemeljen sustav vlastitih prihoda. Zbog toga se jo nazivaju tradicionalnim vlastitim prihodima. 8 Ovakav sustav uveden je Prvim Delorovim paketom 1988. godine zbog proraunskih kriza u 80-tim godinama. Nakon Prvog Delorovog paketa (1988-92), slijedio je Drugi Delorov paket za razdoblje 1993-99. Tekua perspektiva, popularno nazvana Agenda 2000, donesena je 1999. godine u Berlinu za razdoblje od 2000 do 2006, a nakon dugih i iscrpnih pregovora donijeta je i nova financijska perspektiva za razdoblje od 2007 do 2013 godine.

Stranica 16 od 22

EFZG

SERIJA

LANAKA

NASTAJANJU

06-14

Tablica 3. Prihodi i rashodi Prorauna EU (u % ukupnih prihoda i rashoda)


Uvozne carine (%) Poljoprivredne pristojbe (%) Prihodi od PDV-a (%) Prihodi od BNP-a (%) Ostali prihodi (%) 2005 1,8 11,4 14,7 65,2 6,9 Poljoprivreda-ZPP (%) Strukturne operacije (%) Unutarnje politike (%) Vanjske aktivnosti (%) Administracija (%) Rezerve (%) Pomo buduim lanicama (%) Kompenzacije Ukupni rashodi (mlrd. EUR) Ukupni rashodi (% BDP EU) 2005 45,5 31,6 7,9 4,8 5,9 0,4 2,6 1,0 115,9 1,00

Ukupni prihodi (mlrd. EUR) Ukupni prihodi (% BDP-a EU)

105,7 1,04

Izvor: European Commission, 2006.

Prikazani sustav vlastitih prihoda se izvrava u skladu s zadanim okvirima proraunskih rashoda u sklopu financijske perspektive. Time je iz prorauna izuzeto zaduivanje, ali isto tako i posuivanje sredstava. Razlog svih ovih razlika izmeu prorauna EU i prorauna nacionalnih drava jest prethodno spomenuto politiko i ekonomsko ustrojstvo EU u kojoj se, kao konfederaciji, u izgradnji fiskalnog sustava moraju uzeti u obzir i drugi razlozi uz one koje promatra tradicionalna teorija javnih financija. Tablica 4. Financijska perspektiva za razdoblje 2007-13 (u % od ukupnih proraunskih sredstava)
1. Odrivi razvoj 1a. Konkurentnost 1b. Kohezija 2. Upravljanje i zatita prirodnih resursa od ega Poljoprivreda 3. Graanstvo, sloboda, sigurnost i pravda 4. EU kao globalni partner 5. Administracija Planirano (Commitments) (u mil. Eura) Izvreno (Payments) (u mil. Eura) Izvreni rashodi (u % BNP-a) Margina Vlastiti prihodi (max. limit u % BNP-a) 2006* 39,4 7,3 32,1 46,4 36,2 1,1 9,3 2,8 120.688 114.740 1.09% 0.15% 1.24% 2007 44,7 9,1 35,6 42,8 32,6 1,2 8,5 2,8 133.560 124.600 1.15% 0.09% 1.24% 2008 45,3 10,4 34,9 52,0 41,7 1,5 8,8 2,8 138.700 136.500 1.23% 0.01% 1.24% 2009 46,0 11,7 34,3 50,9 40,6 1,6 9,0 2,8 143.140 127.700 1.12% 0.12% 1.24% 2010 46,5 12,9 33,6 49,7 39,5 1,8 9,4 2,8 146.670 126.000 1.08% 0.16% 1.24% 2011 47,0 14,1 32,9 48,6 38,5 2,0 9,7 2,8 150.200 132.400 1.11% 0.13% 1.24% 2012 47,8 15,3 32,5 47,4 37,5 2,1 9,8 2,8 154.315 138.400 1.14% 0.10% 1.24% 2013 48,5 16,3 32,2 46,3 36,5 2,3 9,9 2,8 158.450 143.100 1.15% 0.09% 1.24%

* Komisija je preraunala iznose za 2006. godinu kako bi ih prilagodila novoj financijskoj perspektivi. Izvor: izrauna autora prema EU Budget (2006).

Financijska perspektiva za razdoblje 2007-2013 je neto izmijenjena u odnosu na prethodnu. Zbog brojnih pritisaka i moguih reakcija na znaajnije promjene u novoj financijskoj perspektivi, Komisija je u svojem prijedlogu izvrila samo kozmetike promjene nastojei na nova financijska perspektiva ne odstupa znaajnije od Agende 2000. Ipak, Komisija je izrazila odlunost kako u slijedeih deset godina treba najvie pozornosti obratiti na tri prioriteta (EU Budget, 2006): a) Jaa integracija jedinstvenog europskog trita zbog mobiliziranja ekonomske, socijalne politike te politike okolia sve u cilju postizanja odrivog razvoja. b) Davanje pravog znaaja konceptu europskog dravljanstva kroz podruja pravde, slobode, sigurnosti i ponude osnovnih javnih dobara i usluga. c) Uspostavljanje koherentne uloge za Europu kao globalnog partnera. Postizanje tog cilja lei na temeljnim vrijednostima europske integracije, a to su regionalna odgovornost, odrivi razvoj te doprinos razvoju civilnog drutva i strateke sigurnosti. Prema tim prioritetima predloene su i nove stavke proraunskih rashoda. Prema prijedlogu Komisije, ti ciljevi bi se ostvarili kroz pet stavki prorauna EU za razliku od prethodne financijske perspektive (Agende 2000) gdje ih je bilo sedam. Smanjivanjem stavki prorauna EU eljelo se pojednostaviti postojei sustav financiranja EU te uiniti postojei sustav manje rigidnim. Time bi se postigla vea uinkovitost u postizanju

Stranica 17 od 22

EFZG

SERIJA

LANAKA

NASTAJANJU

06-14

prethodno spomenutih ciljeva koji se planiraju izvriti u narednom desetogodinjem razdoblju. U Tablici 4. prikazana je financijska perspektiva za razdoblje 2007.2013. 3.3.2. Utjecaj proirenja na preraspodjelu sredstava prorauna EU Jedna od uobiajenih makroekonomskih uloga prorauna izvrenje fiskalne funkcije redistribucije (Musgrave, 1973). Glavna redistribucija sredstava odvija se preko sredinjeg nacionalnog prorauna, koji bi za tu funkciju trebao biti dovoljno velik ali i orijentiran na ostvarenje funkcije blagostanja u promatranoj sloenoj zajednici (dravi). Razlog postojanja redistribucije dohotka objanjava se u tradicionalnoj fiskalnoj teoriji altruistikim motivima nesebinom voljom pojedinaca da odvajaju dio dohotka u svrhu preraspodjele dohotka (Musgrave, 1973:13-14; Cullis & Jones, 1998: 225-227). Nasuprot tome, u teoriji javnog izbora razni transferi, subvencije i porezne pogodnosti na kojima se temelji redistribucija objanjavaju se kao posljedica bolje organiziranosti i lobiranja raznih interesnih skupina, te sloenosti strukture javnog sektora (Mller, 1989: 448-458; Cullis & Jones, 1998: 227-229). U kontekstu prorauna EU i redistribucijske politike u EU, ovo drugo objanjenje je prikladnije zbog sloenosti vertikalne strukture i politikog odluivanja u javnom sektoru EU. Naime, proraun EU nije relativno velik, niti je primarno orijentiran za ostvarivanje funkcije blagostanja, stoga je njegova normativna redistribucijska uloga u samom poetku ograniena. Najznaajniji instrumenti u tom segmentu redistribucijske politike su prethodno spomenuti rashodi prorauna EU za strukturne operacije. Ti rashodi ostvaruju se preko strukturnih fondova i Kohezijskog fonda EU. Pojedina lanica EU ne moe primiti transfere iz strukturnih fondova i Kohezijskog fonda EU u iznosu veem od 4 % vlastitog BDP-a (EU Budget, 2005). Svaka zemlja lanica doprinosi proraunu EU odreeni iznos prihoda, a isto tako u odreenom iznosu koristi rashode prorauna EU. Dosad, najvie sredstava u proraun EU doprinosi Njemaka, zatim Francuska, Italija te Ujedinjeno Kraljevstvo (UK). Kod rashoda prorauna, odnosno kod transfera dobivenih iz prorauna, prednjae panjolska, Njemaka i Francuska. Najvie tih rashoda odnosi se na zajedniku poljoprivrednu politiku te na politike financiranje preko strukturnih fondova EU. Komisija EU je u Agendi 2000 dala svoja stajalita o uvjetima (kriterijima) koje tranzicijske zemlje moraju ispuniti kako bi u cijelosti postale ekonomski i politiki integrirani dio EU.9 Isto tako, naglaeno je kako e pridruivanje novih lanica izazvati razne probleme, prije svega financijske naravi, i u postojeim i u buduim lanicama EU, bez obzira na razliit stupanj njihove razvijenosti (Agenda 2000, 1999). injenica je da e proirenje EU izazvati znatno vee financijske potrebe zbog toga to zemlje kandidati znaajno zaostaju u gospodarskom razvoju u odnosu na lanice EU-15. Proirenjem EU oekuju se i poveani trokovi administracije EU, zatim poveani pritisak na rashodnu stranu prorauna, pogotovo u segmentu poljoprivredne politike, te strukturnih fondova. Ovakav razvoj dogaaja posebno je utjecao na problematiku redistribucije postojeih sredstava jer je Komisija naglasila kako se namjerava pridravati ogranienja prema kojem svaka lanica moe maksimalno primiti sredstava u iznosu od 4 % vlastitog BDP-a.

Ti kriteriji se odnose na pokazatelje konvergencije realnih kretanja u gospodarstvu, institucionalne konvergencije, i monetarne i fiskalne konvergencije.

Stranica 18 od 22

EFZG

SERIJA

LANAKA

NASTAJANJU

06-14

Tablica 5. Procjena neto transfera prorauna EU u % BNP-a za razdoblje 2008-2013


Zemlja lanica EU Belgija eka Danska Njemaka Estonija Grka panjolska Francuska Irska Italija Cipar Latvija Litva Luksemburg Maarska Malta Nizozemska Austrija Poljska Portugal Slovenija Slovaka Finska vedska UK Bez korekcije 1,32 3,26 -0,20 -0,52 3,85 2,25 0,32 -0,27 0,56 -0,29 -0,28 4,51 4,50 5,89 3,15 1,16 -0,55 -0,37 3,85 1,60 1,40 3,36 -0,14 -0,47 -0,62 S postojeim korekcijama 1,32 3,17 -0,31 -0,54 3,76 2,16 0,23 -0,37 0,47 -0,41 -0,37 4,40 4,41 5,80 3,06 1,06 -0,56 -0,38 3,76 1,50 1,31 3,27 -0,25 -0,50 -0,25 Opi korektivni mehanizam (OKM) 1,32 3,20 -0,26 -0,48 3,79 2,19 0,26 -0,33 0,51 -0,35 -0,33 4,45 4,44 5,83 3,09 1,10 -0,48 -0,41 3,79 1,54 1,34 3,30 -0,20 -0,45 -0,51 OKM plus tranzicijsko razdoblje 1,32 3,20 -0,26 -0,49 3,78 2,19 0,25 -0,34 0,50 -0,36 -0,34 4,44 4,43 5,83 3,09 1,09 -0,50 -0,41 3,79 1,53 1,33 3,30 -0,20 -0,46 -0,46

Izvor: European Union Committee (2005: 44-45).

Prema postojeim pokazateljima, teko je oekivati da e nove, ali i budue lanice, uivati isti tretman u sferi poljoprivredne i strukturne politike kao to su ih uivale lanice EU-15. Razlog tome je to bi neke lanice EU-15 koje su do sada bile neto korisnice proraunskih sredstava postale neto platie prorauna EU. Jedan od prijedloga Komisije kako bi ublaila nesuglasice oko redistribucije sredstava prorauna EU jest uvoenje Opeg korektivnog mehanizma OKM (engl. General Corrective Mechanism). Uvoenjem OKM-a bi se odbacio postojei korektivni mehanizam koji se ogleda kroz rabat koji Velika Britanija ima na dio uplaenih sredstava. OKM bi se odnosio na sve zemlje lanice, a aktivirao bi se za neto platie prorauna kada bi njihov neto transfer iznosio preko 0.35 % BNP-a. Velika Britanija smatra kako bi takav mehanizam utjecao na to da Velika Britanija postane najvei neto platia prorauna EU do kraja 2013. godine. Kako bi ublaila stavove iz Velike Britanije, Komisija je predloila isti taj mehanizam ali s tranzicijskim razdobljem od etiri godine u kojem bi se naputao stari a uvodio novi sustav (European Union Committee, 2005: 44). U Tablici 5. je dan pregled neto proraunskih transfera u postotku od BNP-a u razdoblju 2008-2013. Neto transferi su izraunatu u sve etiri mogue varijante: 1) bez ikakvog korektivnog mehanizma, 2) s postojeim korektivnim mehanizmom (rabat UK), 3) s OKM-om, te 4) s OKM-om uz etverogodinje tranzicijsko razdoblje. Bez obzira koji e od ovih pristupa biti primijenjen, podaci Tablice 4. zorno prikazuje odnose meu neto platiama i neto korisnicima sredstava prorauna EU meu 25 zemalja lanica EU. Gotovo sve nove zemlje lanice e biti neto korisnici prorauna EU u tom razdoblju to je dovoljan razlog je odreenu dozu pesimizma kod starih zemlja lanica za buduim proirenjima EU. Prema prijedlogu Komisije, proraun EU u novoj financijskom perspektivi za 2007-2013 (Agenda 2007) ne bi doivio znaajnije promjene. Smanjio bi se broj i naziv stavki prorauna ali bi se i dalje najvie sredstava odvajalo za poljoprivrednu i strukturnu politiku. Te dvije stavke prorauna EU bi i dalje inile preko 75 % rashoda prorauna EU. Isto tako, veliina prorauna ostala bi otprilike ista, odnosno kretala ni se oko 1,15 % BNP-a EU (EU Budget, 2006).

Stranica 19 od 22

EFZG

SERIJA

LANAKA

NASTAJANJU

06-14

4. ZAKLJUAK Efekti liberalizacije financijskog sustava nisu jednoznani, naime dok su se neke zemlje imale koristi od financijske liberalizacije, druge nisu ostvarile vii ekonomski rast ili su ak upale u krizu i recesiju nakon liberalizacije. Gledajui s aspekta zemalja buduih lanica E(M)U, potpuno uklanjanje kapitalnih kontrola moe im donijeti tetu jer kretanje kapitala moe dodatno oteati ouvanje granica fluktuacija unutar teajnog mehanizma 2 u koji su obvezne ui. S obzirom da se monetarna politika implementira kroz financijski sustav, ovaj sustav treba biti to je mogue efikasniji kako bi bila zagarantirana efikasna transmisija monetarne politike. Stupanj financijske integracije vaan je stoga u odreivanju mogunosti efikasne transmisije. Financijska integracija je ostvarena kada se svi ekonomski agenti na tim tritima suoavaju sa istim pravilima i imaju jednak pristup financijskim instrumentima i uslugama na ovim tritima. Najvanija znaajka financijske integracije je zakon jedne cijene koji implicira da imovina istog rizika treba imati isti oekivani prinos, neovisno o rezidenciji izdavaa i kupca. To bi znailo da bi imovina euro podruja s istim rizikom koja generira identine tijekove novca trebala imati i istu cijenu. Financijska trita unutar EU pokazuju visok stupanj integriranosti. Banke su iznimno znaajne za transmisiju impulsa monetarne politike na ekonomiju i unato razvoju financijskog trita i drugih financijskih institucija one su jo uvijek najvanije financijske institucije u EMU. Novano trite unutar EMU je najvie integrirano kao i trite obveznica koje je na visokom stupnju integracije. Trite dionica i posebno bankarsko trite nisu na tako visokom stupnju integracije, ali integracija vremenom jaa to ukazuje na to i da e ova trita ubrzo postii visoke stupnjeve integracije. Za uspjeno provoenje jedinstvene monetarne politike u monetarnoj uniji potreban je visok stupanj konvergencije zemalja lanica. Poseban problem i izazov voenju jedinstvene monetarne politike EMU predstavlja potencijalno proirenje zemalja lanica na novih deset lanica EU. Visok stupanj konvergencije navedenih zemalja s podrujem E(M)U je nuan. Postoje takoer i problemi koordiniranja i donoenja odluka unutar ECB s obzirom na vei broj lanica. to se fiskalne politike tie, takoer postoji poseban problem i izazov voenju jedinstvene fiskalne politike prvenstveno zbog politikih i konstitutivnih ogranienja koja karakteriziraju jednu konfederaciju kao EU. Jednini zajedniki, odnosno centralizirani instrument provoenja fiskalne politike EU jest proraun EU. Proraun EU relativno je malen ali znaajan instrument provoenja fiskalne politike sa sredinje, odnosno supranacionalne razine EU. Zbog politikih i konstitutivnih ogranienja koja postoje u EU, on se po svojim karakteristikama bitno razlikuje od klasinih prorauna nacionalnih drava. Zbog sloenosti vertikalne strukture i politikog odluivanja o fiskalnim pitanjima u EU, redistribucija ogranienih sredstava temelji se na postizanju to vee ekonomske i socijalne kohezije unutar EU. U sustavu prorauna EU od samog svog poetka vre se razne izmjene koje su najee posljedica politikih pritisaka pojedinih zemalja lanica EU. S druge strane, proirenje EU, kao i drugi integracijski procesi, utjeu na zahtjeve za promjenama unutar prorauna EU te stvaraju potrebu za drugaijom raspodjelom sredstava radi postizanja spomenute kohezije meu zemljama lanicama EU. Osim samog proirenja EU, pred proraun EU stavlja se nekoliko dodatnih zahtjeva kao ve uobiajena razilaenja meu zemljama neto platiama i neto korisnicima prorauna EU zahtijevaju odreenje promjene, te postojanje razilaenja oko toga kako bi se proraun EU trebao financirati postojeim sustavom transfera ili uvoenjem odreenog poreza na razini EU. Bez obzira na opravdane potrebe za promjenama, s novom financijskom perspektivom nije dolo do znaajnijih promjena u sustavu prorauna EU. EU se jo uvijek nalazi u ranoj fazi integracije, to sa sobom povlai manju redistribucijsku ulogu na sredinjoj razini. Postojei proraun EU moe biti dobar instrument u premoivanju ekonomskih i regionalnih razlika izmeu zemalja lanica EU i instrument postizanja vee i jae integracije. LITERATURA 1. _ _ _ Der Deka-EZB-Kompass, Volkswirtschaftliche Abteilung, September 2003 2. Agenda 2000, (1999), Interinstitutional Agreement of 6 May 1999 between the European Parlament, the Council and the Commission on budgetary discipline and improvement of the budgetary

Stranica 20 od 22

EFZG

SERIJA

LANAKA

NASTAJANJU

06-14

3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32.

procedure. Official Journal of the European Communities, C 173. Dostupno na: [http://europa.eu.int/eur-lex/pri/en/oj/dat/1999/c_172/c_17219990618en00010022.pdf]. Baele, L., Ferrando, A., Hrdahl, P., Krylova, E., Monnet, C., (2004.), Measuring Financial Integration in the Euro Area, European Central Bank, Occasional Paper Series, No.14 Beetsma et al. (ed.), (2004.): Monetary Policy, Fiscal Policies and Labour Markets: Macroeconomic Policymaking in the EMU, Cambridge: Cambridge University Press. Begg, I., (1999), Reshaping the EU Budget: Yet Another Missed Opportunity. Policy Paper, 1/99. Dostupno na: [http://www.one-europe.ac.uk/pdf/pol1.pdf]. Begg, I., (2004), The EU Budget: Common Future or Stuck in the Past?. Briefing Note. Centre for European Reform. Dostupno na: [http://www.cer.org.uk/pdf/briefing_budget_begg.pdf]. Bilas, V. (2005.), Konvergencija tranzicijskih zemalja prema Europskoj uniji, Ekonomski pregled, godina 56, broj 3-4, str. 221.-239. Bilas, V. (2005.), Proirenje Europske unije i sudjelovanje novih lanica u teajnom mehanizmu 2, Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci, Volumen 23, Svezak 1 Bjrksten, N.: Real convergence in the enlarged euro area: a coming challenge for monetary policy, Bank of Finland, Economics department, Working papers 1/2000 Buch, C., M., (2004.), Globalization of Financial Markets, Causes of Incomplete Integration and Consequences for Economic Policy, Springer-Verlag Berlin Hiedelberg Cullis, J. & Jones, P., (1998), Public Finance and Public Choice. Oxford: New York: Oxford University Press. Eijfinger, S. C. W., Haan, J., (2000.), European Monetary and Fiscal Policy, Oxford University Press EU Budget, (2005), The Financial Regulation. Dostupno na: [http://www.europa.eu.int/scadplus/leg/en/s27000.htm#RESSOURCES]. EU Budget, (2006), Towards a new financial framework 2007-2013. Dostupno na: [http://www.europa.eu.int/scadplus/leg/en/lvb/l34004.htm]. European Commission, (2006), General Budget of European Union for the Financial Year 2006. Brussels; Luxemburg. Dostupno na: [http://ec.europa.eu/budget/library/publications/budget_in_fig/syntchif_2006_en.pdf]. European Court of Auditors, (2003), Annual Report 2002. Luxemburg. Dostupno na: [http://www.eca.eu.int/audit_reports/annual_reports/annual_reports_index_en.htm]. European Union Committee, (2005), Future Financing of the European Union: Report with evidence. London. Dostupno na: [http://www.publications.parliament.uk/pa/ld200405/ldselect/ldeucom/62/62.pdf]. Europska centralna banka (2005.), Indicators of Financial Integration in the Euro Area, http://www.ecb.int Fratzscher, M., Bussiere, M., (2004.), Financial Openess and Growth: Short-Run Gain, Long-Run Pain?, European Central Bank, No.348 Grauwe, P.(2002): The euro at stake? The monetary union in an enlarged Europe, CESifo Forum, 2/2002, str. 58-62 Grauwe, P.: The economics of convergence, str.1-27, Weltwirtschaftliches archiv 1996, Vol 132(1) Holmes, P., (1999), The political economy of the European integration process in D.A. Dyker (ed.), The European Economy. Addison Wesley Longman, 43-63. IMF, (2004), Government Financial Statistics Yearbook. Washington: International Monetary Fund. Jai, Z., (1982), Budet i privredni razvoj. Zagreb: Narodne novine i Ekonomski institut. Jurkovi, P., (1989), Fiskalna politika u ekonomskoj teoriji i praksi. Zagreb: Informator. Laffan, B., (1998), The Finances of the European Union. London: MacMillan Press. Mihaljek, D., (1998), Theory and Practice of Confederate Finances in P.B. Srensen (ed.), Fublic Finance in a Changing World. Palgrave Macmillan, 193-220. Mller, D., (1989), Public choice II. Cambridge: New York: Melbourne: Cambridge University Press. Musgrave, R.A., (1973), Teorija javnih finansija. Beograd: Nauna knjiga. Oates, W.E., (1972), Fiscal federalism. New York: Harcourt Brace Jovanovic. OECD, (2003), Revenue Statistics 1965-2002. Paris: OECD. Orlowski, L., T., (2004.), Exchange Rate Risk and Convergence to the Euro, ZEI, B 25

Stranica 21 od 22

EFZG

SERIJA

LANAKA

NASTAJANJU

06-14

33. Peacock, A. & Shaw, G.K., (1976), The Economic Theory of Fiscal Policy. London: George Allen & Unwin Ltd. 34. imovi, H., (2005a), Proraun Europske unije. Financijska teorija i praksa, 29 (3), 299-315. 35. imovi, H., (2005b), Fiskalna politika u Europskoj uniji i Pakt o stabilnosti i rastu. Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 3, 75-88. 36. Volz, U. (2004.), European financial integration and the financing of local businesses in the new EU member states, European Bank for Reconstruction and Development, Working Paper No. 89 37. Wagner, H. (2001): Pitfalls in the European enlargement process challenhes for monetary policy, Conference How to pave the road to EMU?, 26/27 October, 2001

Stranica 22 od 22