You are on page 1of 36

SUOAVANJE S PROLOU I PRISTUP PRAVDI IZ PERSPEKTIVE JAVNOSTI SPECIJALNI IZVJETAJ

Razvojni program Ujedinjenih nacija u BiH (UNDP BiH)

SUOAVANJE S PROLOU I PRISTUP PRAVDI IZ PERSPEKTIVE JAVNOSTI SPECIJALNI IZVJETAJ

Recenzenti Armin SIRO, pomonik rezidentnog predstavnika Alma DEDI , analitiarka Sektora za pravdu i ljudsku sigurnost Tim autora Prof. dr Zoran PAJI Dragan M. POPOVI, konsultant Urednici Sanela PARIPOVI, rukovodilac Projekta Senad SLATINA, koordinator za istraivanje Tira 300

Izvjetaj Suoavanje s prolou i pristup pravdi iz perspektive javnosti realiziran je u okviru projekta UNDP BiH Pristup pravdi: suoavanje s prolou i izgradnja povjerenja za budunost, 2009 2012. Miljenja izraena u Izvjetaju su miljenja autora i kao takva ne odraavaju zvanine stavove Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP)

PREDGOVOR

U prethodnom periodu, UNDP BiH je sa svojim partnerima s posebnom panjom pristupio zadatku procjenjivanja potreba drutva u oblasti tranzicijske pravde i pristupa pravdi. Naime, stvorena je platforma u okviru koje su institucije vlasti i civilno drutvo bili u mogunosti da zajedniki razgovaraju o ratnim dogaanjima iz perioda 1992 1995. godine. Cilj ove inicijative bio je poveati pristupanost institucijama vlasti i uslugama koje one nude, ali i sistematski pristupiti rjeavanju otvorenih pitanja vezanih za pristup pravdi za rtve ratnih deavanja iz ovog perioda. Nakon uspjenih konsultacija o tranzicijskoj pravdi koje je u junu 2008. godine podrao UNDP BiH, uslijedila je odluka BiH vlasti da preuzmu obavezu izrade dravne Strategije o tranzicijskoj pravdi, kao jedne od pod-strategija Strategije reforme sektora pravde. Takoer, vano je napomenuti da napori usmjereni ka jaanju sveukupnog pristupa pravdi u BiH ukljuuju izgradnju kapaciteta institucija, pravno osvijeivanje i pruanje besplatne pravne pomoi. Ovakav dvostrani pristup tranzicijske pravde i pristupa pravdi omoguava da ova dva procesa funkcioniraju paralelno u cilju ponovnog uspostavljanju povjerenja u BiH institucije vlasti, posebno kada se govori o povjerenju pojedinaca i grupa ozbiljno pogoenih ratom. Na samom poetku procesa izrade strategije, UNDP je napravio izvjetaj o istraivanju javnog mnijenja kako bi doprinio ovom vanom procesu. Pokazatelji koji su koriteni u ovom istraivanju e se pratiti i mjeriti i na kraju procesa, ne samo kako bi se pokazao napredak nego i u cilju definiranja narednih aktivnosti u ovoj oblasti. Anketa je pokazala zanimljive rezultate, naroito kada je u pitanju sama izrada strategije. Naime, inicijativa izrade cjelokupnog plana koji bi obuhvatio pitanja suoavanja s prolou, tj. strategije o tranzicijskoj pravdi, a u koju bi bile podjednako ukljuene i institucije vlasti i civilno drutvo, podrana je od strane velike veine ispitanika. Ovakav rezultat je usko vezan za realnost u kojoj ivimo - a koju su ujedno potvrdili i rezultati ankete - a to je da veina ljudi u BiH jo uvijek ratna deavanja smatra izuzetno vanim i voljna je produbiti diskusiju na tu temu. Takoer, anketom je utvreno generalno miljenje da su rtve rata zapostavljene od strane drutva, te da postoji vrlo malo razumijevanja za njih. Na kraju, anketa je pokazala da u BiH vlada nepovjerenje prema pravosuu, ali i da veina ispitanika, bez obzira na entitet u kojem ive, podrava uspostavljanje Vrhovnog suda BiH. Ova anketa bi trebala pruiti podrku procesima otpoetim u drutvu jer nudi izvor informacija o miljenjima ire javnosti u BiH. Sam proces izrade dravne Strategije o tranzicijskoj pravdi zahtijeva inkluzivni pristup i konkretne odgovore na mnoga jo neodgovorena pitanja u BiH. UNDP ostaje posveen pruanju podrke ovoj vanoj ali osjetljivoj inicijativi, oslanjajui se na globalno iskustvo Ujedinjenih nacija.

________________________

Yuri Afanasiev
Rezidentni predstavnik UNDP BiH

SADRAJ
Predgovor I Saetak 1. Suoavanje s prolou 2. Pristup pravdi 5 9 9 10 11 12 13 15 15 15 17 20 21 22 23 26 27 29 32 32 34 34 34 35 38 40 40 41 42 42 44 45 47

II Uvodne napomene 1. Pristup pravdi 2. Tranzicijska pravda

REZULTATI I ANALIZE ISTRAIVANJA I Suoavanje s prolou 1. Koliki je utjecaj rata na svakodnevni ivot u BiH? 2. Dijalog meu zajednicama u BiH 3. Koja je uloga vlasti u BiH u procesima suoavanja sa prolou? 4. Ciljevi strategije za tranzicijsku pravdu 5. Da li dokumentacija Hakog tribunala i Meunarodnog suda pravde predstavlja najbolju osnovu za rasprave o tome ta se dogaalo tokom rata u BiH? 6. Komisije za istinu 7. Mogu li NVO voditi proces obnove i povjerenja? 8. Spomenici i memorijali 9. Odnos prema rtvama 9.1 Mogu li se dobiti adekvatne kompenzacije putem sudskih odluka? 9.2 Da li rtve trebaju imati ista prava?

II Pristup pravdi 1. Pravosudni sistem 1.1 Povjerenje u pravosudni sistem u BiH 1.2 Stepen informiranosti o procedurama, zakonima i pravnoj regulativi 1.3 Informiranost o postojanju publikacije u kojoj se objavljuju sva pravna akta 1.4 Informiranost graana o javnosti suenja 1.5 Treba li u pravosudnim institucijama da radi podjednak broj ena i mukaraca? 1.6 Da li su uposlenici policije, sudova i tuilatva dovoljno obueni za profesionalno postupanje u delikatnim predmetima?

2. Pravna pomo 2.1. Da li graani BiH znaju kome da se obrate za besplatnu pravnu pomo? 2.2. Da li svi graani BiH treba da imaju jednako pravo na besplatnu pravnu pomo?

III Zakljuak Aneks

UNDP SPECIJALNI IZVJETAJ Suoavanje s prolou i pristup pravdi iz perspektive javnosti

I SAETAK Izvjetaj Suoavanje s prolou i pristup pravdi iz perspektive javnosti predstavlja sveobuhvatnu analizu rezultata ispitivanja javnog mnijenja koje je obavljeno irom Bosne i Hercegovine tokom januara i februara 2010. godine. Sam izvjetaj utvruje indikatore na osnovu kojih se mogu donijeti zakljuci o stavovima javnosti u pogledu suoavanja s prolou, o mehanizmima tranzicijske pravde, o nivou povjerenja u pravosudne institucije, kao i o pravnoj kulturi graana BiH. 1. Suoavanje s prolou Najsnanija poruka ispitivanja javnog mnijenja jest to da nedavna ratna prolost za veinu graana Bosne i Hercegovine (BiH) jo uvijek predstavlja neodvojivi dio njihove sadanjosti. Optereenje prolou najee proizlazi iz neprecizne i nepotpune spoznaje o prolosti, budui da veina ispitanika smatra kako injenice o ratu od 1992. do 1995. godine jo uvijek nisu dovoljno rasvijetljene. Graane dodatno optereuju razliita, esto oprena tumaenja istih dogaaja iz vremena rata koji pozitivno doprinose iskazanoj volji velike veine da se o tim dogaajima razgovara. U tom pogledu se, meutim, ne poduzima nikakva inicijativa, naroito kada je rije o dijalogu sa pripadnicima drugih naroda. U tom su smislu veoma vana oekivanja graana da vlasti u BiH osmisle konkretan plan o pitanjima suoavanja s prolou i traenja istine o ratnim dogaajima, i to u suradnji sa ostalim dijelovima drutva, aktivnim u procesu podizanja nivoa svijesti i znanja javnosti o poinjenim zloinima, kao to
9

su nevladine organizacije ili akademska zajednica. Ispitanici su takoer istakli da utvrivanje istine o prolosti treba biti jedan od prioriteta takvog plana, odmah nakon uspostavljanja pravde za rtve putem sudskih odluka i uspostavljanja dijaloga meu zajednicama. Znaajno je istai da su ispitanici u kontekstu suoavanja s prolou i pristupa pravdi znaajno mjesto dali ulozi nevladinih organizacija, iako openito nisu dovoljno informirani o njihovim aktivnostima. Odnos prema nevladinim organizacijama esto je vrlo pozitivan, ali istovremeno i apstraktan. Tako se smatra da vlasti u BiH, kao to je istaknuto, treba da surauju sa nevladinim organizacijama prilikom izrade konkretnog plana o pitanjima suoavanja s prolou. Graani bi se u tom smislu za pravnu pomo obratili prvenstveno nevladinim organizacijama, prije nego advokatskim komorama ili centrima za pruanje pravne pomoi osnovanim entitetskim zakonom u Republici Srpskoj (RS) i kantonalnim zakonima u jednom broju kantona Federacije BiH. Ispitanici inae smatraju da nevladine organizacije na lokalnim nivoima mogu voditi proces obnove povjerenja. Istovremeno, stvarna saznanja o potencijalima, konkretnim programima i dostignuima nevladinih organizacija1 su nepotpuna, pa se vjerovatno zbog toga tom mogunou graani dovoljno ne koriste.

1 Na primjer, ispitanici nemaju informacije o aktivnostima NVO u pravcu prikupljanja dokumenta i svjedoanstava o proteklom ratu u BiH, iako je civilno drutvo dobar dio svojih aktivnosti upravo posvetio utvrivanju injenica o poinjenim zloinima.

Poloaj rtava, kao i odnos institucija vlasti i drutva u cjelini prema rtvama, predstavlja temelj procesa tranzicijske pravde. Istraivanje je pokazalo da u javnosti prevladava uvjerenje da su nivo i obim panje i podrke koje institucije vlasti i drutvo u cjelini posveuju rtvama, nedovoljni i nekoordinirani. Utoliko je razumljiva solidarnost koju javnost u ovom istraivanju iskazuje prema pravu rtava da trae naknadu za svoje gubitke i patnje proizale iz ratnih zbivanja. Jedan relativno manji broj ispitanika smatra da je umjesto naknada potrebno potraiti simboline naine za zadovoljenje rtava, kao to su javna izvinjenja. Jedan od tih naina mogu biti i memorijalni centri i obiljeja, koja takoer imaju funkciju kazivanja istine o poinjenom zloinu. Ispitanici koji ocjenjuju da su im ratna deavanja toliko vana da ih nikada nee zaboraviti, te da su rtve rata kao grupaciju gotovo svi dijelovi drutva napustili i prema njima pokazuju premalo razumijevanja i uvaavanja - oni ee od ostalih smatraju da su do sada izgraena spomen obiljeja korisna za proces suoavanja s prolou, da je njihovu izgradnju potrebno regulirati na dravnom nivou, te da je vano podii jedinstven spomenik posveen ratu u BiH.

2. Pristup pravdi Nepovjerenje prema pravosuu u Bosni i Hercegovini je konstanta koja se provlai kroz ovaj izvjetaj. Iako se moe tvrditi da je ovo nepovjerenje zasnovano na posrednoj percepciji a ne na neposrednom iskustvu pojedinaca o radu sudova i tuilatava, s njim se mora ozbiljno raunati kao s oteavajuom okolnou u procedurama tranzicijske pravde. Nedovoljna ili povrna informiranost i nezainteresiranost za informaciju o pravosuu u najirem smislu, koja je utvrena istraivanjem, govori o nerazvijenoj pravnoj kulturi i svijesti graana o pravnim sredstvima i garancijama za zatitu individualnih prava. I pored nedovoljne ope pravne kulture, graani imaju relativno visoko artikuliran osjeaj za odgovorno postupanja vlasti, prije svega policijskih i pravosudnih organa, u predmetima koji ukljuuju delikatne sluajeve seksualnog nasilja i nasilja u porodici. U vezi s tim, velika veina pridaje vanost jednakosti spolova meu uposlenima u ovim organima, kao i njihovoj adekvatnoj obuenosti za profesionalno izvravanje zadataka. Mogunost koritenja razliitih oblika besplatne pravne pomoi predvienih zakonskim propisima, izaziva veliku panju kod graana. To je sasvim razumljivo kako zbog relativno visokih trokova sudskog postupka, tako i zbog openito teke materijalne situacije stanovnitva. Ovdje posebno dolazi do izraaja povjerenje koje graani iskazuju prema nevladinim organizacijama, kao njihovom moguem zastupniku u sudskom postupku. Ovo predstavlja izazov za nevladine organizacije, kao i podsticaj advokatskim komorama da se ukljue u programe nevladinog sektora za osiguranje besplatne pravne pomoi. to se tie zakonskog reguliranja ove oblasti, u javnosti se oekuje da zakon osigura pravo na odreeni minimum pomoi koji bi bio zasnovan na principu jednakosti za sve.

II UVODNE NAPOMENE

grafikonima. Uz zbirne ili uporedne rezultate data je i konceptualna analiza stavova ispitanika. Sveobuhvatan i inovativan pristup uspostavljanju principa vladavine prava i osiguranja prava ovjeka u drutvenoj zajednici koja se nalazi u procesu politike i ekonomske tranzicije, oslanja se, prije svega, na povjerenje javnosti u institucije, te otvorenost i pristupanost pravosua i uprave svim pravnim subjektima. Konzistentni pravni propisi, transparentnost sudskog postupka i dostupni pravni lijekovi trebaju doprinijeti oivotvorenju maksime da je glavna uloga prava uiniti ivot predvidivim. Ovome treba dodati vansudske mehanizme i druge tehnike za suoavanje s prolou koje trebaju osigurati dugoronu satisfakciju rtvama sukoba i izgradnju povjerenja, koje e olakati suivot razliitih nacionalnih grupacija, bilo u irem regionu ili u dravnoj zajednici. U svakom sluaju, ovi vidovi tranzicije ine suvremeni fenomen tranzicijske pravde, bilo da je rije o formalnoj sudskoj pravdi ili o vansudskim mehanizmima, kao to su mehanizmi za istraivanje injenica i istine, programi materijalnih i simbolinih reparacija ili programi provjere profesionalnog kapaciteta i moralnog integriteta osoba koje rade u javnoj administraciji. U ovom procesu uloga i odgovornost dravnih organa je primarna. Institucije vlasti imaju ustavnu i zakonsku obavezu da svim graanima osiguraju jednaku, pravednu i efikasnu pravnu zatitu u skladu s meunarodnim obavezama. Meutim, tranzicijska pravda bila bi nedostina bez aktivne uloge civilnog drutva na svim nivoima. Jedino ovakav holistiki pristup (zajednike ili koordinirane inicijative institucija vlasti i organizacija civilnog drutva) ini proces tranzicijske pravde otvorenim za sve zainteresirane grupe i pojedince, omoguava interakciju i djelotvornost svih aktivnosti koje e biti zastupljene unutar tog holistikog pristupa. S druge strane, saznanja o ustavnopravnom okviru, relevantnim pravnim propisima, kao i strunim mogunostima, profesionalnom kredibilitetu i transparentnosti dravnih institucija na

Ministarstvo pravde i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Vijea ministara BiH, u suradnji sa Razvojnim programom Ujedinjenih nacija u BiH (UNDP BiH) provode projekat Pristup pravdi: Suoavanje sa prolou i izgradnja povjerenje za budunost, iji je cilj da utvrdi stanje u domenu pristupa pravdi i da procijeni potencijale tranzicijske pravde u procesu suoavanja s prolou, kako bi se podrala izrada odrive strategije za tranzicijsku pravdu u BiH, ija bi provedba dala odluujui doprinos izgradnji povjerenja meu graanima BiH i stabilnom zajednikom ivotu u budunosti. Ovaj inicijativa nadovezuje se na raniji projekat usmjeren na podrku domaim kapacitetima u procesu tranzicijske pravde u BiH, koji su zajedniki provodili Ministarstvo pravde i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Vijea ministara BiH sa UNDP BiH u periodu od 2007. do 2009. godine. Izvjetaj Suoavanje s prolou i pristup pravdi iz perspektive javnosti predstavlja sveobuhvatnu analizu rezultata ispitivanja javnog mnijenja koje je obavljeno irom Bosne i Hercegovine tokom januara i februara 2010. godine, u organizaciji agencije PrismResearch iz Sarajeva. Jedan od inicijalnih rezultata istraivanja i izvjetaja jest utvrivanje stepena informiranosti i oekivanja graana BiH vezano za tranzicijsku pravdu i pristup pravdi. Ovo istraivanje predstavlja jedan od pokazatelja koji bi, tokom izrade strategije za tranzicijsku pravdu u BiH, Ekspertnoj radnoj grupi za izradu Strategije tranzicijske pravde u Bosni i Hercegovini Vijea ministara BiH pomogao da se fokusira na neposredne potrebe rtava i javnosti, ime se olakava realizacija komponente pristupa pravdi. Izvjetaj takoer sadri detaljan prikaz istraivanja, registar pitanja i pregled odgovora sa tabelama i

10

11

svim nivoima vlasti (pristup pravdi) - predstavljaju osnovu za ocjenu povjerenja javnosti u, prije svega, pravosudne organe, ali i druge institucije, ime se obezbjeuje pravna sigurnost, vladavina prava i potivanje ljudskih prava. Prije detaljnog prezentiranja rezultata i analize istraivanja javnog mnijenja, u uvodnim napomenama izloene su glavne komponente pristupa pravdi i tranzicijske pravde.

Ogroman broj rtava rata u BiH, kao i ira javnost, oekuju da e u sudskim procesima koji se odvijaju pred Hakim tribunalom i pred vijeima za ratne zloine nacionalnih sudova u regionu, ostvariti linu satisfakciju i priznanje za svoje patnje. Moe se sa sigurnou rei da je Haki tribunal obavio historijsku ulogu, kako u procesima koje je vodio i koji se jo uvijek vode, tako i u kreiranju brojnih pravila na ijim osnovama reformirano krivino zakonodavstvo u BiH i osnovan Sud BiH. Vijee za ratne zloine ovoga suda za nepunih je 7 godina ostvarilo veoma bogatu sudsku praksu i uspostavilo svoj integritet. Istovremeno, stepen satisfakcije koju prua sudska pravda znatno je ispod oekivanja rtava na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. Gotovo sve nevladine organizacije, a posebno udruenja rtava irom zemlje, izraavaju svoje razoarenje ishodom sudskih procesa i tvrde da potrebe rtava nisu u dovoljnoj mjeri zadovoljene kroz formalne sudske postupke. Na irem drutvenom i politikom planu, suenja za ratne zloine nisu vidno doprinijela pokretanju procesa normalizacije odnosa meu razliitim etnikim grupama. To se moe ilustrirati povremenim reakcijama medija na presude donesene u predmetima voenim protiv lica optuenih za ratne zloine, koje su (reakcije) obojene senzacionalizmom i openito otrom kritikom sudske odluke. Upravo iz tih razloga potrebno je osigurati adekvatno informiranje graana o svim aspektima sudskog postupka, o sudskim procedurama i o ulozi glavnih aktera sudskog postupka. Posmatrajui iri kontekst, potrebno je osigurati informiranje graana o ustavnopravnom okviru, o relevantnim pravnim propisima i pravima, te o obavezama graana koje proistiu iz tih propisa. Na kraju, potrebno je osigurati informiranje graana o profesionalnom kredibilitetu i transparentnosti dravnih institucija na svim nivoima, s ciljem profesionalizacije institucija i stvoranja uvjerenja o jednakom pristupu pravdi, ime bi se stekli uslovi da institucije vlasti ostvare integritet i postanu pravi javni servis graana u koje e oni imati povjerenje.

2. Tranzicijska pravda Suenja za krenja ljudskih prava u prolosti, ili suenja za ratne zloine, bez obzira na korektno voene sudske postupke, nisu u poziciji (ako se posmatraju izolirano od drugih oblika zadovoljenja pravde) da otklone ili bitno ublae sve emocionalne posljedice koje ratovi ostavljaju u naslijee preivjelima i buduim generacijama. Tranzicijska pravda upravo je nastala na saznanjima da se pravosue ne moe samostalno boriti sa mnogobrojnim i sloenim problemima proisteklim iz masovnih i sistematskih krenja elementarnih ljudskih prava za vrijeme totalitarnih i autoritarnih reima ili tokom oruanih sukoba. Reakcije pravosua, dakle sudsku pravdu, trebaju pratiti odgovarajui nepravosudni (vansudski) odgovori. Odgovori koje trai sudska pravda, zajedno sa vansudskim mehanizmima ine fenomen tranzicijske pravde. Tranzicijska pravda, u uem smislu, jest skup razliitih ali srodnih tehnika i postupaka. Za potrebe ovog izvjetaja dovoljno je navesti nekoliko karakteristinih tipova. rtve i drutvo prvenstveno insistiraju na kanjavanju osoba koje su odgovorne za krenja ljudskih prava. Uspostavljanjem odgovornosti zbog tih krenja drava pokazuje spremnost da se suoi s uinjenim propustima, kao i odlunost da sankcionira sve one zloine koji su kanjivi po domaem zakonodavstvu i meunarodnom pravu, kako bi preventivno djelovala i sprijeila poinjenje slinih djela u budunosti. Takoer, spremnost i odlunost drave da procesuira sve odgovorne za posljedicu ima i vraanje dostojanstva rtvama, kao i stvaranje uvjerenja drutva da drava funkcionira i da je sposobna garantirati zatitu ljudskih prava svim svojim graanima. Meutim, rtve i javnost su svjesni da mnoge potrebne odgovore ne mogu dobiti u sudskom postupku: na primjer, pitanje zato je bilo dozvoljeno da se neto dogodi moe biti podjednako vano kao i precizno objanjenje

1. Pristup pravdi Bosna i Hercegovina je u procesu reforme zakonodavstva i pravosua dostigla nivo na kojem su u domae institucije i pravni poredak ukljueni suvremeni demokratski principi i pravni standardi sa posebnim naglaskom na Evropsku konvenciju o osnovnim pravima i slobodama ovjeka. Donoenje novih, prije svega procesnih zakona u krivinoj oblasti i temeljita reforma pravosua, stvaraju uslove za postepeno uklanjanje mita kojeg graani na ovim prostorima imaju o pravu i pravosuu kao zatvorenom sistemu politikih manipulacija i utjecaja. Na ovim osnovama, uz poboljanje komunikacijskih sposobnosti (outreach) sudova i tuilatava sa zainteresiranom javnou, oekuje se podizanje pravne kulture i svijesti o pravdi u iroj javnosti. Civilno drutvo bi u ovakvom okruenju moglo kontinuirano i konzistentno uvrstiti svoje mjesto i artikulirati potrebe pojedinaca i grupa u zahtjevima za pravdom. Dakle, BiH je dostigla taku na kojoj odnos javnosti i pravosudnih institucija moe prerasti u jedan novi kvalitet i postati obostrano uslovljen. S jedne strane, institucije pravnog poretka su, barem formalno, odbacile ogranienja koja su ih sputavala u njihovoj nezavisnosti i nepristrasnosti u obavljanju sudske funkcije. S druge strane, u graanskom drutvu raste svijest o pristupu pravdi i tranzicijskoj pravdi kao conditio sine qua non za razvoj potencijala Bosne i Hercegovine u miru i sigurnosti.

ta se dogodilo. iri kontekst dogaaja takoer trai odgovor, sve do pitanja da li se moglo i ko je mogao ili trebao uiniti da se zloin sprijei. Bitan elemenat u procesu suoavanja s prolou jest mogunost da rtva ispria svoju priu o tome ta se dogodilo i javno saopti svoju traumu. Takoer je za rtve esto vano da svoje prie ispriaju onima koji su ih povrijedili, onom dijelu etnike grupacije za koju smatraju da se preutno solidairala sa ratnim zloincima, tj. politikim opcijama koje smatraju inspiratorom zloina, nadajui se da e kod njih ili kod drutva u cjelini izazvati razumijevanje za posljedice njihovih postupaka. Jedan od mehanizama za suoavanja rtava i poinilaca, kao i cjelokupnog drutva sa prolou, jesu komisije za istinu koje u pojedinim dijelovima svijeta iza sebe ve imaju bogatu praksu. U pravilu, ovdje se radi o privremenim, vansudskim i institucionaliziranim tijelima koja utvruju injenice i istinu o dogaajima u prolosti i koja se bave utvrivanjem obrasca zloina. Komisije obino zavravaju svoje aktivnosti sveobuhvatnim izvjetajem, kao i odgovarajuim preporukama prvenstveno za mjere u oblasti kompenzacija, tj. reparacija u irem smislu, i institucionalnih reformi. Ova tijela (npr. komisije za istinu), za razliku od pravosudnih institucija, posebnu panju poklanjaju rtvama, to konkretno znai da: 1) komisije za istinu uzimaju izjave od velikog broja rtava kako bi na osnovu tako dobijenih informacija, kao i druge materijalne grae, dole do saznanja o predmetu istraivanja, 2) komisije za istinu omoguavaju javna sluanja rtava s ciljem da se sprijee manipulacije i stvori suosjeanje javnosti prema rtvama, kao i razumijevanje ire javnosti za potrebe rtava, 3) komisije za istinu utvruju kredibilan i objektivan poimenian popis stradalih, 4) komisije za istinu neposredno utjeu na poboljanje socio-ekonomskog poloaja rtava kroz preporuke u pravcu dodjeljivanja materijalnih i simbolikih naknada rtvama zbog stradanja u prolosti.

12

13

Obeteenje koje dolazi od poinioca zloina tradicionalno se shvata kao kompenzacija za stvarne gubitke, ali se pokazalo da ova vrsta kompenzacije moe predstavljati i vid simbolinog priznanja za nanesenu patnju. Javno izvinjenje, nakon rata, takoer moe ii u prilog potrebi rtava da im se simbolino i iskreno da do znanja kako druga strana njihovu patnju razumije i priznaje. Iskustva tranzicijske pravde u raznim drutvima rezultirala su brojnim odgovarajuim tehnikama obeteenja, iji je cilj simbolino uvaavanje socio-kulturnih, historijskih i politikih okolnosti u nastojanju da se rtvama restituira barem dio ratom unitenog dostojanstva. Osim obeteenja, prisutni su razliiti oblici psihofizike zatite i pomoi, osiguravanje uslova za fiziki i odrivi povratak svih raseljenih, kao i razliite simbolike aktivnosti, poput javnih izvinjenja, izgradnje memorijalnih centara i obiljeja, izmjena kolskih programa i druge aktivnosti. Odgovarajue institucionalne reforme treba da prate prethodno navedene zahtjeve i oekivanja. One bi ukljuivale mjere tehnike i obrazovne pomoi pravnom sistemu kako bi se osposobio za podrku tranzicijskoj pravdi. Naime, kljuno povjerenje rtava rata u pravosudne i druge institucije, poput slubi sigurnosti, odnosi se na visoku profesionalnost i nepristrasnost dravnih organa. Prema tome, institucije vlasti, kao i svi uposleni u pravosuu, u slubama sigurnosti i u organima uprave, moraju imati moralni i profesionalni integritet bez ikakvih mrlja prolosti. Postkonfliktna i postautoritarna drutva izgradila su razliite metode i tehnike za postizanje ovog cilja, koje se ogledaju, prije svega, u provjeri profesionalnog kapaciteta i moralnog integriteta osoba zaposlenih u institucijama vlasti. Opravdanost ovih postupaka vidi se i iz stava veine ispitanika ovog istraivanja da licima za koja se utvrdi da su odgovorna za ratne zloine, treba zabraniti vrenje javnih funkcija.

U svakom sluaju treba naglasiti da ne postoji jedinstven recept za tranzicijsku pravdu. Iskustvo je svakoga drutva specifino, pa su i potrebe za artikuliranjem toga iskustva i za prevazilaenjem trauma specifine i esto vieslojne. Jedan od naina da se shvati sva kompleksnost problema suoavanja sa prolou lei u inkluzivnom pristupu svih segmenata drutva (institucija vlasti i civilnog drutva) kako bi se osigurala djelotvornost svih aktivnosti unutar koncepta tranzicijske pravde. ***** Na kraju uvodnoga dijela moe se konstatirati da ovo istraivanje dolazi u pravo vrijeme za Bosnu i Hercegovinu jer je zaokruen najznaajniji segment procesa reforme pravosua i relevantnih zakona. Drugi argument za aktuelnost istraivanja jest u ve zapoetoj postepenoj primjeni saznanja i tehnika tranzicijske pravde u razgovorima o proteklom ratu. Trei je argument, konano, u porastu svijesti o neophodnosti da se narodi BiH suoe s nedavnom prolou. U tome je i najvei izazov ove zajednike inicijative Ministarstva pravde, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH i UNDP BiH, jer se njime suoavanje s prolou stavlja u kontekst potrebe prevazilaenja nepovjerenja, kao osnove suivota svih naroda u BiH u uslovima mira i sigurnosti.

REZULTATI I ANALIZE ISTRAIVANJA Izvjetaj Suoavanje s prolou i pristup pravdi iz perspektive javnosti predstavlja sveobuhvatnu analizu rezultata ispitivanja javnog mnijenja koje je obavljeno irom Bosne i Hercegovine, od 25. januara do 5. februara 2010. godine, u organizaciji agencije PrismResearch iz Sarajeva. Istraivanje je metodom ankete ukljuilo 1600 graana Bosne i Hercegovine starijih od 18 godina, uz proporcionalnu zastupljenost svih regiona u BiH, to ga ini reprezentativnim. Ispitivanje javnog mnijenja (anketiranje) provedeno je u 58 opina iz svih 10 kantona Federacije Bosne i Hercegovine i u 5 regiona Republike Srpske (banjaluki, dobojski, bijeljinski, paljanski i trebinjski region), kao i u Brko Distriktu. Upitnik za anketiranje sastoji se iz 38 pitanja kojima je obuhvaeno 11 socio-demografskih indikatora (kategorija ispitanika). U toku anketiranja anketari nisu imali veih problema sa spremnou stanovnitva da uestvuje u ispitivanju javnog mnijenja, tako da je osiguran visok stepen suradnje ispitivaa i ispitanika. U nastavku su predstavljeni rezultati ankete.

lo se da u svim ratovima rtve uporno pokuavaju da dou do odgovora na pitanja koja su u vezi s konkretnim zloinom ili sa sukobom uope. Osim pitanja i preciznog objanjenja ta se dogodilo (utvrivanje injenica), u BiH je vaan i odgovor na pitanje zato se neto dogodilo (utvrivanje uzroka). Puna spoznaja o injenicama iz prolosti, za pojedinca ili grupu, preduslov je da se prolost racionalizira i stavi taka na stalno samopropitivanje o nerazjanjenim injenicama i okolnostima zloina ili gubitka. Vei broj ispitanika (72%) navodi da im je linojako vano ili vano ono to se dogodilo od 1992. do 1995. godine u BiH. Oko 50% ispitanika bonjake nacionalnosti tvrde da im je to razdoblje njihove prolosti jako vano, dok je taj procenat kod ispitanika hrvatske, odnosno srpske nacionalnosti upola manji. Razlog tome moe biti injenica da, kako se to za Bonjake esto istie, optereenost prolou ima razmjere nacionalne tragedije zbog posljedica zloina u Srebrenici i drugim mjestima. Uoljiva su odstupanja i u kategoriji ispitanika prema nivou formalnog obrazovanja. Obrazovaniji ispitanici, posebno oni sa diplomom vie i visoke kole, manje su okrenuti prolosti. To se moe razumjeti jer se, u pravilu, radi o populaciji koja je vjerovatno zaposlena, bolje situirana i okrenuta radnoj svakodnevnici, problemima i profesionalnim ambicijama. S druge strane, osobe nieg obrazovanja esto su (ne samo u BiH) u periodu poslijeratne ekonomske tranzicije i aktuelne krize u nepovoljnijem poloaju u pogledu zapoljavanja i nalaenja odgovarajuih radnih mjesta. Zbog toga je mogue da njihov intenzivniji doivljaj prolosti proizlazi iz stepena njihovog stradanja, ali i nezadovoljstva sadanjim poloajem u odnosu na uslove ivota ove populacije u prijeratnom periodu. U vezi s tim je gotovo ujednaen stav stanovnika gradskih i ruralnih sredina, to vjerovatno proizlazi iz injenice da su tokom oruanog sukoba stradala i sela i gradovi (pogledati tabelu broj 1).

I SUOAVANJE S PROLOU 1. Koliki je utjecaj rata na svakodnevni ivot u BiH? Za veliku veinu graana Bosne i Hercegovine dogaaji iz perioda oruanog sukoba, od 1992. do 1995. godine, sastavni su dio njihove sadanjosti. Oigledna je korelacija izmeu odgovora na pitanja o vanosti onoga to se dogodilo i da li su utvrene relevantne injenice. Optereenost prolou najee proizlazi iz neprecizne i nepotpune spoznaje o prolosti, budui da veina ispitanika smatra kako injenice o ratu (1992-1995) jo uvijek u dobroj mjeri nisu utvrene. Ovaj nalaz ankete zadire u sutinu filozofije tranzicijske pravde, iji je jedan od postulata objektivna i kredibilna informacija o injenicama. Pokaza-

14

15

U odgovoru na pitanje Mislite li da su utvrene relevantne injenice o ratnim dogaajima u BiH? ispitanici iz RS-a i srpske nacionalnosti bitno se drugaije izjanjavaju u odnosu na ispitanike iz FBiH, Brko Distrikta i druga dva naroda. Naime, svega oko 15% graana iz RS-a i srpske nacionalnosti smatra da su utvrene injenice o ratnim

dogaajima (pogledati tabelu broj 2). Pretpostavljeni razlog takvih odgovora je dominantan stav pripadnika ove zajednice da informacije o stradanjima Srba, u odnosu na stradanje Bonjaka, nisu dovoljno poznate, ni u BiH, ni u regionu niti u meunarodnoj zajednici. 2. Dijalog meu zajednicama u BiH kapaciteta i moralnog integriteta osoba koje rade u javnoj administraciji, te druge aktivnosti).

Zanimljivo je, takoer, da tek oko 15% ispitanika iz zajednice raseljenih smatraju da je istina utvrena (pogledati grafik broj 2). Drugim rijeima, domi- 00 nantna veina onih koji su jo uvijek raseljeni, smatra da injenice o tome ta se njima dogodilo, koji su razlozi doveli do toga da oni napuste svoja prijeratna prebivalita, zato se oni u njih jo uvijek nisu vratili - nisu utvrene.

Openito, javni dijalog je veoma vaan element u kontekstu tranzicijske pravde, jer se pokazalo da Odgovarajui na pitanje Koja od navedenih izjava je u procesu ublaavanja, odnosno prevazilaenja najbolje opisuje Vae miljenje o trenutnom nivou traume izazvane ratnim zloinom, bitno rtvama javnog dijaloga o osjetljivim pitanjima iz rata u BiH? pruiti priliku i stvoriti im povoljne okolnosti, a - zanemarljiv se broj ispitanika opredijelio za odostalima omoguiti da ispriaju svoju priu o govor da gotovo svi ele o ratu razgovarati sa tome ta se dogodilo u prolosti. esto je uppripadnicima drugih naroda, dok je neto manje ravo rtvama vano da svoje iskustvo i vienje od treine ispitanika odgovorilo da to eli veina. 2 dogaaja ispriaju onima koji su ih povrijedili, Meutim, najvei procenat ispitanika iz svih katdirektno ili indirektno, u nadi da e ih navesti da egorija opredijelio se za odgovor da veina ljudi shvate posljedice svojih postupaka. Iako rtve zapravo ne eli o ratu razgovarati sa pripadnicima vjerovatno nee imati tu priliku da poiniocima drugih naroda. Indikativan je odgovor ispitanika objasne koje su posljedice njihovih postupaka, 00 iz Brko Distrikta, gdje ak 57% ispitanika smatra one e nastojati da svoje patnje ispriaju pripadkako trenutni nivo dijaloga o osjetljivim pitannicima zajednice iz koje poinioci dolaze, ili onom jima iz rata u BiH odraava sliku da gotovo niko dijelu te etnike grupacije za koju smatraju da ne eli takve razgovore. Ovakvi odgovori sugerise preutno solidairala sa ratnim zloincima, tj. raju sumornu percepciju veine graana da je politikim opcijama koje smatraju inspiratorom svaki razgovor i pokuaj da se utvrdi jedinstveno zloina. Na kraju, oni e od vladajue politike tumaenje ratnih dogaanja i nedavne prolosti, elite traiti odreene aktivnosti u pravcu saniranja kontraproduktivan i da otvara stare rane posljedica zloina (procesuiranje ratnih zloina, (pogledati tabelu broj 3). reparacije, pristup informacijama i arhivama 2 Interesantno je primijetiti da se najobrazovaniji dio populacije u ak radi saznavanja injenica i istine, reforme insti37% sluajeva izjanjava da ovakve rasprave eli veina ljudi. tucija, prvenstveno ispitivanjem profesionalnog O ovome vie u nastavku teksta.
17

16

Naime, na upit Koliko esto Vi lino pokreete rasprave o proteklom ratu u BiH sa pripadnicima drugih naroda? - gotovo zanemarljiv procenat ispitanika opredijelio se za odgovor u svakoj prilici, a tek oko jedne desetine ispitanika iz svih kategorija opredijelilo se za odgovor prilino esto.

Ovo upuuje na zakljuak da ispitanici oprezno ulaze u otvorene rasprave o ratu sa sugovornicima iz drugih naroda, jer pretpostavljaju da e na taj nain stvoriti neprijatnu situaciju i ugroziti postignuti nivo obnovljenog povjerenja ili dovesti u sumnju vlastita ukorijenjena ubjeenja.

Ohrabrujui su, meutim, odgovori na slino pitanje, ali svedeno na individualnu ravan ispitanika. Naime, na pitanje Kako biste opisali Vau spremnost da o proteklom ratu u BiH razgovarate sa pripadnicima drugih naroda? - oko dvije treine ispitanih izraava spremnost za takve razgovore.

Ovdje je neto izraenija razlika po spolovima, jer mukarci u 31,5% odgovora iskazuju potpunu spremnost za razgovor sa pripadnicima drugih naroda, dok je kod ena taj procenat 25,9% (pogledati tabelu broj 4).

Ipak, velika veina ispitanika shvata vanost dijaloga o prolosti u interesu stabilnije budunosti. Vidljivo je to iz odgovora na pitanje U kojoj mjeri se slaete ili ne slaete sa slijedeom izjavom: Trebamo razgovarati o svim aspektima rata u BiH kako bismo prevazili sadanju situaciju u ko-

joj imamo najmanje tri razliita tumaenja ratnih dogaaja.? gdje se ak vie od 80% ispitanika izjanjava pozitivno o potrebi razgovora o svim aspektima rata, a u cilju prevazilaenja situacije u kojoj imamo najmanje tri razliite interpretacije ratnih dogaaja (pogledati tabelu broj 6).

Kao to je istaknuto, ovi afirmativni nalazi predstavljaju ohrabrenje i poticaj za dijalog meu pripadnicima svih naroda u BiH o aspektima rata uope. Meutim, treba biti svjestan i rizika koji takva suoenja mogu nositi sa sobom. Dosadanja iskustva iz slinih razgovora (kao to su razliite konferencije civilnog drutva ili meunarodnih organizacija) pokazuju da se takvi forumi esto

pretvaraju u emotivna ubjeivanja ili otre polemike o injenicama i kontekstu rata, to esto jo vie potencira razlike o najmanje tri razliita tumaenja ratnih dogaaja. Upravo jedan od pokazatelja ovog stava moe biti i odgovor na sljedee pitanje.

18

19

U tom pogledu veoma je zanimljivo i ohrabrujue da najvei broj ispitanika u procesu suoavanja s prolou stavlja dravne organe u istu ravan s nevladinim organizacijama i akademskom zajednicom. U odgovoru na pitanje U kojoj mjeri se slaete ili ne

slaete sa sljedeom izjavom Vlasti u BiH bi trebale osmisliti konkretan plan o pitanjima suoavanja s prolou i traenja istine o ratnim dogaajima? - svi ispitanici u ogromnoj veini (gotovo 90%) smatraju da bi upravo vlasti u BiH trebalo da osmisle konkretan plan o pitanjima suoavanja s prolou i traenja istine o ratnim dogaajima u BiH.

UKUPNO

ENTITET I DISTRIKT
FBiH RS

NACIONALNOST
SRBI HRVATI OSTALI

POL

TIP NASELJA
GRAD SELO

Total slaganje Total neslaganje

87,6 %

84,6 %

92,5 %

80,8 %

90,9 %

88,4 %

71,9 %

83,5 %

87,8 %

87,3 %

83,5 %

83,0 %

12,4 %

15,4 %

7,5 %

19,2 %

9,1 %

11,6 %

28,1 %

2,0 %

12,2 %

12,7 %

12,9 %

11,0 %

4. Ciljevi strategije za tranzicijsku pravdu Uz svu delikatnost ovog procesa, treba podvui da je potreba za dijalogom koju iskazuju ispitanici, veoma vrijedan nalaz ovoga istraivanja. Ta potreba i spremnost, bez obzira na motiv, veliki je kapital za proces tranzicijske pravde i moe predstavljati nezamjenljiv katalizator suoavanja s prolou. 3. Koja je uloga vlasti u BiH u procesima suoavanja s prolou? Veina ispitanika izjanjava se u prilog jednog institucionaliziranog mehanizma koji bi ponudio odgovarajui okvir i ambijent za suoavanje s prolou (pogledati tabelu broj 7). Iako bi velika veina (blizu 90%) svih ispitanika podrala konkretan plan o pitanjima suoavanja s prolou i traenja istine o ratnim dogaajima, postoje veoma razliita miljenja i ideje o tome ta bi trebalo da bude glavni cilj takvog plana ili strategije. Ispitanici su jo jednom potvrdili da

imaju najvei interes za uspostavljanje pravde za rtve putem sudskih odluka, kao i za uspostavljanje dijaloga meu zajednicama, nakon ega slijede odgovori koji se odnose na utvrivanje istine, naknadu tete, dok je u najmanjem procentu odabirana opcija da bi glavni cilj strategije trebao biti izgraivanje sistema provjeravanja javnih slubenika (pogledati tabelu broj 9).

20

21

Iz prethodne grupe pitanja mogao bi se izvui zakljuak da u javnosti postoji izvjesna konfuzija u pogledu mehanizama tranzicijske pravde. Osim informacije i utvrivanja injenica, to je ve spomenuto, restitucija, kompenzacija i moralna satisfakcija za pretrpljena stradanja stoje visoko na listi ciljeva tranzicijske pravde. Obeteenje koje dolazi od poinioca zloina (drave, odnosno strane u sukobu, u ije ime je injen zloin) veoma je vano za rtve uglavnom zbog njihovih stvarnih gubitaka, ali podjednako i radi toga to predstavlja simbolino priznanje odgovornosti koje takva vrsta obeteenja podrazumijeva. Meutim, iako

ne smatraju da provjera javnih zvaninika treba da bude glavni cilj strategije, ispitanici se u ogromnoj veini izjanjavaju da osobama za koje se utvrdi da su odgovorne za ratne zloine treba zabraniti obavljanje javnih funkcija. (Pogledati tabelu broj 10). Gotovo 90% ispitanika smatra da takvim osobama treba uskratiti mogunost angamana u javnoj administraciji. Meutim, iz ovoga se moe zakljuiti kako u javnosti postoji percepcija da se takve osobe stvarno nalaze na pozicijama javnih zvaninika ili dravnih slubenika. Prema ovom pitanju ne uoavaju se bitne razlike po kategorijama ispitanika.

prostor, prije svega za poricanje injenica o ratnim zloinima, a onda i da se umanji mogunost proizvoljnih interpretacija ratnih dogaaja. Meutim, reakcije na izjavu navedenu u pitanju U kojoj mjeri se slaete ili ne slaete sa slijedeom izjavom Dokumentacija meunarodnih sudova (kao to su Haki tribunal i Meunarodni sud pravde) predstavlja najbolju osnovu za raspravu o tome ta se dogaalo tokom rata u BiH? - veoma su podijeljene po etnikoj pripadnosti ispitanika (pogledati tabelu broj 11), a u ukupnom zbiru ispitanici izraavaju znaajnu rezerviranost spram meunarodnih sudova. Konkretno, ukupno 58,2% ispitanika se uglavnom slae ili se u potpunosti slae da dokumentacija meunarodnih sudova predstavlja najbolju osnovu za rasprave o tome ta se dogaalo tokom rata u BiH. to se tie odgovora prema etnikom kriteriju, 83,4% graana bonjake nacionalnosti slae se da je Dokumentacija meunarodnih sudova (kao to

su Haki tribunal i Meunarodni sud pravde) predstavlja najbolju osnovu za rasprave o tome ta se dogaalo tokom rata u BiH, dok se s ovom konstatacijom slae manji procenat graana hrvatske (59,4%), a naroito graana srpske nacionalnosti (26,5%). Poznato je da od njegovog osnivanja, pa sve do prije nekoliko godina, postoji geneza negiranja legitimiteta Hakog tribunala. Pretpostavlja se da visoki procenat podrke, na primjer, graana bonjake nacionalnosti osnovnoj ideji iz ovog pitanja vjerovatno proistie iz potencijalnog uvjerenja da je aktivnou ovoga suda postignut relativan osjeaj da je pravda ipak zadovoljena3 i da su Bonjaci priznati kao rtve, dok je presudom Meunarodnog suda pravde iz februara 2007. godine potvreno da je u Srebrenici poinjen genocid (pogledati tabelu broj 11).
3 Poznato je, meutim, da jedan broj graana BiH, prvenstveno iz udruenja rtava, nije zadovoljan kaznama koje su uslijedile nakon utvrivanja odgovornosti optuenih.

U Bosni i Hercegovini je proveden sveobuhvatan proces provjere pripadnika policije i izvreno je reimenovanje sudija i tuilaca na svim nivoima pravosua. Meutim, odrava se uvjerenje javnosti da rezultati ovog procesa jo uvijek nisu u potpunosti zadovoljavajui. Kritike i prigovori usmjereni su i prema ostalim dravnim organima, naroito prema uposlenima u opinskim slubama. Prema izjavama povratnika ili raseljenih lica, oni u mjestima odakle su izbjegli i u koja se vraaju jo uvijek esto sreu osobe odgovorne za progone u ratu i ozbiljna krenja njihovih prava, to direktno negativno utjee na reintegraciju.

5. Da li dokumentacija Hakog tribunala i Meunarodnog suda pravde predstavlja najbolju osnovu za rasprave o tome ta se dogaalo tokom rata u BiH? Odnos ispitanika prema zaostavtini meunarodnih sudova, koja se odnosi na ratove u bivoj Jugoslaviji, veoma je indikativan za proces tranzicijske pravde uope a posebno za eventualni dijalog o bliskoj prolosti. Haki tribunal, iako je rije o ad hoc meunarodnom sudu, po svojoj sutini i proceduri predstavlja vrhunac onoga to je meunarodna zajednica mogla ponuditi u smislu objektivnog i nepristrasnog utvrivanja odgovornosti za zloine poinjene u ratu. Princip vladavine prava i primjena najviih meunarodnih standarda o ljudskim pravima i pravinom suenju osnovni su postulati ovoga tribunala. Stoga se moe osnovano pretpostaviti da bi dokumentacija ovog suda, kao rezultat bogate 16-godinje prakse, pomogla da se suzi

6. Komisije za istinu Zabrinjava nivo neinformiranosti ispitanika o radu nevladinih organizacije na prikupljanju dokumenata i svjedoanstava o proteklom ratu u BiH, tim prije to je civilno drutvo u najirem smislu, kako u BiH tako i u inostranstvu, dobar dio svojih aktivnosti i programa posvetilo ovoj problematici (pogledati tabelu broj 12). U zemljama bive Jugoslavije, a posebno u BiH, Hrvatskoj i Srbiji, objavljeni su tomovi knjiga i dokumenata o ratu, na univerzitetima je prijavljeno i odbranjeno desetine magistarskih i doktorskih teza o toj temi, stvoren je bogat fond znanja, postoje brojni projekti nevladinih organizacija u regionu koji se bave posljedicama rata, mnoge NVO su imale status amicus curiae u Hakom tribunalu, itd. Isto se moe rei i za nevladine organizacije, te izdavaku i akademsku djelatnost u inozemstvu, posebno u Zapadnoj Evropi i SAD-u. Ovaj podatak govori o potrebi da se nivo informiranja u ovoj oblasti podigne na vii nivo i da se iroj javnosti priblii djelatnost civilnog drutva.

22

23

Konkretno, oko dvije treine ispitanika nije informirano (ne ba dovoljno i uope ne) o nevladinim organizacijama koje rade, kako u BiH tako i u inostranstvu, na prikupljanju dokumentacije o proteklom ratu (pogledati tabelu broj 12). ak se ne mogu istai izrazitije razlike u tom pogledu po kategorijama ispitanika, osim to je vidljivo da su oni koji ive u gradskim lokalnim zajednicama, informirani bolje od ostalih. Istie se

podatak da su graani bonjake nacionalnosti znatno bolje informirani od ostalih (oko 40%). To se vjerovatno moe pripisati i veem stepenu znaaja koje dogaanja iz perioda 1992-1995 imaju danas za graane bonjake nacionalnosti, te stoga i veem stepenu zainteresiranosti za informacije o organizacijama koje prikupljaju dokumentaciju i svjedoenja, ukljuujui i nevladine organizacije.

retributivnoj pravdi, tj. sudskom odgovoru na zloine koji su se dogodili u prolosti.5 Slian stav javnosti i udruenja rtava iz BiH bio je i prema inicijativi nevladine organizacije Dayton projekat, koja je blisko suraivala s Amerikim institutom za mir (USIP) i s osam tadanjih parlamentarnih politikih stranaka na uspostavljanju komisije za istinu u BiH 2005. godine.6

Ispitanici koji su naveli da znaju ta su to komisije za istinu u velikoj su se veini (skoro 90%) izjasnili afirmativno o pitanju da li bi trebalo osnovati komisiju za istinu u BiH, to je u skladu sa ranijim istraivanjem i izvjetajem UNDP-a, Pravda i istina u BiH - iz perspektive javnosti.7 To bi moglo znaiti da se postepeno stvara kritina masa za dijalog o cjelishodnosti odgovarajue komisije u BiH i da se postepeno podie nivo javne svijesti o potencijalu ovog mehanizma tranzicijske pravde (pogledati grafik broj 13a).
7 Vidjeti Pravda i istina iz perspektive javnosti, Specijalni izvjetaj, UNDP BiH, 2005, str. 16-17

5 Haki tribunal je u meuvremenu promijenio svoj stav prema formiranju komisije za istinu u BiH i javno podrao osnivanje jednog ovakvog tijela. Vidjeti Vodi kroz tranzicijsku pravdu u BiH, UNDP BiH, Sarajevo, 2009, str. 69. 6 Navedeno djelo, str. 67-69.

Na pitanje Znate li ta su to komisije za istinu, vei dio ispitanika (61%) odgovorio je negativno (pogledati tabelu broj 13). Ovdje je uoljiva slabija informiranost ena od mukaraca.4 Ukupni podaci iz ovog pitanja ne iznenauju i stoga to osnivanje takve komisije u BiH, i u regionu, nije do sada ozbiljno pokretano, izuzme li se nekoliko neuspjelih najava i inicijativa. injenica je i da u Bosni i Hercegovini nikad nije provedena ira debata ili senzibilizacija javnosti o komisijama za istinu. Jedna od rijetkih inicijativa koju je, krajem devedesetih godina prologa vijeka, pokrenula grupa nevladinih
4 Na pitanje Znate li ta su to komisije za istinu 65,5% ena tj. 56% mukaraca je odgovorilo da ne zna. Pogledati tabelu broj 13 u aneksu izvjetaja.

organizacija u BiH, okupljena unutar Udruenja graana Istina i pomirenje, doekana je u javnosti sa skepsom i posebno nepovjerenjem udruenja rtava, ali i Hakog tribunala. Naime, i rtve i Haki tribunal izrazili su bojazan da bi se osnivanjem takve komisije umanjio znaaj aktuelnih i oekivanih suenja pred Tribunalom. Takoer, zabrinutost su izazivale i nepoznanice o tome da li bi takvo tijelo imalo ovlatenje da garantira amnestiju poiniocima, s obzirom na injenicu da rtve, kako u BiH tako i u drugim sredinama, prvenstveno insistiraju na

Dvije treine ispitanika koji znaju ta su to komisije za istinu i koji smatraju da u BiH treba osnovati komisiju za istinu, afirmativno su se izjasnili da komisija treba biti formirana na dravnom nivou (pogledati tabelu broj 13b). Meutim, postoje znaajne razlike u pogledu odgovora ispitanika po entitetskoj, odnosno nacionalnoj pripadnosti. Graani bonjake nacionalnosti se u veoma visokom procentu (vie od 83%) izjanjavaju za
24 25

komisiju na dravnom nivou, dok je procenat graana srpske nacionalnosti koji bi podrali komisiju na dravnom nivou, upola manji (tek neto vie od 40%). Zanimljiv je podatak da graani koji se izjanjavaju kao Ostali u 100% procentu smatraju da bi se komisija za istinu trebala formirati na nivou BiH.

8. Spomenici i memorijali U teoriji i praksi tranzicijske pravde podijeljena su miljenja vezana za ulogu memorijalnih centara i obiljeja. Po pravilu, takva obiljeja se dizajniraju i podiu na vidnim mjestima sa ciljem da izazovu specifine reakcije, kao to su javno priznavanje dogaaja i njegovu interpretaciju, ljutnju ili tugu, intimni osvrt na dogaaj koji se obiljeava, radoznalost ili edukaciju, itd. S jedne strane, postoji suglasnost meu strunjacima da memorijalna obiljeja imaju tendenciju da se bave sjeanjem na prolost i razdobljima drutvenih trauma i da iz njih izvuku pouku, kako bi implicite bili opomena i garancija da se nikad vie ne ponove dogaaji na koje podsjeaju. Meutim, smatra se da javno sjeanje moe imati i negativne efekte. Ono moe izazvati bol, nove oblike traume, ili ak sukobe (previe sjeanja, pogotovo ako je predstavljeno kroz suprotstavljene verzije prolosti) moe nanijeti tetu umjesto da pomogne zajednicama koje prolaze kroz proces tranzicije. Ukupni odgovori na pitanja o spomenicima i memorijalima u BiH daju prilino ujednaenu sliku o pozitivnom odnosu ispitanika prema obiljejima nedavne ratne prolosti. Tako vei dio graana (72%) odgovara da su do sada izgraeni spomenici i memorijali korisni za procese suoavanja s prolou (pogledati tabelu broj 15). to se tie pristupa po entitetima, ispitanici iz Federacije BiH (skoro 80%) smatraju da su do sada izgraeni memorijali korisni za proces suoavanja s prolou, dok je taj procenat u RS oko 67%. Meutim, interesantan je ponovo podatak iz Brko Distrikta gdje je 63% ispitanika istaklo da ovakvi spomenici nisu korisni, to se moe dovesti u vezu s ostalim odgovorima koje su davali ispitanici iz Brko Distrikta povodom suoavanja s prolou.

7. Mogu li NVO voditi proces obnove i povjerenja? Zanimljiva je korelacija izmeu odgovora o nivoima na kojima bi trebalo formirati komisiju za istinu i odgovora na pitanje o tome da li nevladine organizacije na lokalnom nivou mogu voditi proces obnove povjerenja. Ovdje, naime, veina ispitanika daje prednost procesu obnove povjerenja na lokalnom nivou, tj. daleko od dravnog koji se, kao to je reeno, preferira za komisiju za istinu. Etnika slika ispitanika je prilino ujednaena: za lokalni nivo se, u potpunosti i uglavnom, opredijelilo neto iznad 70% ispitanika iz svakog entiteta (pogledati tabelu broj 14). Tome treba dodati podatak da se graani bonjake nacionalnosti izjanjavaju za ovu opciju u 82,3%

odgovora, graani hrvatske i srpske nacionalnosti izjanjavaju ujednaeno u neto iznad 60% odgovora, dok graani iz reda Ostalih svega neto vie od 40%. Naravno, mjere izgradnje povjerenja zahtijevaju drugaiji pristup i postupke nego to je to karakteristino za proces utvrivanja istine, iako oba po pravilu nalaze svoj povoljan ambijent u okviru civilnog drutva. Na kraju, pretpostavlja se da je ispitanicima vrlo znaajan lokalni nivo, upravo zbog procesa povratka koji je predstavljen kao jedan od kljunih ciljeva Dejtonskog sporazuma (aneks VII), te zato to su NVO bile vrlo aktivne na povezivanju prethodno meusobno sukobljenih zajednica, te su prepoznate kao organizacije koje mogu provoditi proces obnove povjerenja na lokalnim nivoima.

Slini rezultati ispitanika dati su i po pitanju U kojoj mjeri se slaete sa tim da se na nivou BiH treba usvojiti zakon koji bi regulirao gradnju spomenika i memorijala? - gdje je 75% ispitanika izrazilo interes da se pitanje gradnje spomenika regulira na dravnom nivou. Zanimljivo je da ispitanici hrvatske nacionalnosti u manjoj mjeri (tek oko 50%) od ostalih podravaju ovakvu inicijativu.

Ohrabrujui su odgovori ispitanika iz RS (77%), odnosno ispitanika srpske nacionalnosti u cjelini (70,8%) koji se zalau za donoenje odgovarajueg zakona na nivou Bosne i Hercegovine, to je pozitivno odstupanje od trenda koji ova grupacija pokazuje povodom drugih inicijativa na dravnom nivou (pogledati tabelu broj 16).

26

27

koje zatiu u svojim nekadanjim prebivalitima veoma indikativne za proces suoavanja s prolou. Neki povratnici se, naime, vraaju u sredine u kojima e predstavljati manjinsku grupu, pa e se suoiti s interpretacijom prolosti veinskog naroda.

9. Odnos prema rtvama Problematika poloaja rtve i odnosa organa vlasti, kao i drutva u cjelini, prema ovoj populaciji predstavlja temelj procesa tranzicijske pravde. Mjera u kojoj rtve osjeaju da su dobile satisfakciju za svoje patnje i gubitke jeste mjera kojom se odreuje spremnost ire drutvene zajednice da se suoi s prolou i uspostavi drutvenu ravnoteu u ovom smislu (pogledati tabelu broj 18).

Meutim, znaajne razlike se pojavljuju pri analizi pitanja U kojoj mjeri podravate ideju o izgradnji jednog novog, glavnog memorijala/ muzeja rata u BiH?. Ideju izgradnje jednog novog memorijala ukupno podrava oko 64% ispitanika u BiH8, tj.
8 Po nacionalnoj pripadnosti, oko 84% Bonjaka, 58% Hrvata i tek 39% Srba podravaju ovu ideju.

oko 75% iz Federacije BiH i oko 43% iz RS, dok, neoekivano - u odnosu na prethodna dva odgovora - pripadnici Brko Distrikta ovu ideju podravaju u veoma visokom procentu (preko 90%).

Na kraju, treba biti veoma oprezan prema podacima koji ukazuju da veina graana smatra da su do sada izgraeni spomenici korisni za proces suoavanja s prolou. Ovako pozitivan odnos prema postojeim spomenicima je razumljiv, jer gotovo svi memorijali koji su podignuti irom BiH, za sada, izraavaju jednostran, tanije reeno jednonacionalan pogled na
28

dogaaj koji obiljeavaju. U tom smislu, oni imaju malo zajednikog s procesom suoavanja sa zajednikom prolou svih naroda Bosne i Hercegovine. Segment odgovora na pitanja o spomenicima i memorijalima treba upotpuniti stavovima povratnika, jer su njihove reakcije na spomenike

Najvei broj ispitanika (oko 40% ukupno, a i u gotovo svim kategorijama ispitanika) tvrde da su rtve naputena grupacija od strane svih segmenata drutva. ak iako smatraju da im vlasti i druge organizacije eventualno i posveuju panju, utisak je (kod dodatnih 40% ispitanika) da je ta panja nedovoljna (pogledati tabelu broj 18). Nadalje, oko 14% ispitanika smatra da se veliki broj institucija vlasti i organizacija bavi ovom kategorijom drutva, ali da njihov rad nije sistematian ni koordiniran. U navedenim stavovima se ne uoavaju znaajnija odstupanja po kategorijama ispitanika.
29

Ovaj rizik potenciraju i odreene kontroverze s kojima se suenja za ratne zloine danas susreu a koje e u budunosti sve vie dolaziti do izraaja. Prije svega, radi se o nezavidnom poloaju u kojem se nalaze preivjeli rtava zloina i porodice ubijenih i nestalih u kontekstu sudskih postupaka. Za sada su optuena lica u mnogo boljem poloaju nego veina porodica rtava i preivjelih, kada se radi o osiguranju praktinih oblika podrke i pomoi. Od kada su poela suenja istaknutijim optuenicima pred Tribunalom u Hagu, sve vlade u regionu bive Jugoslavije, ukljuujui i vlade

oba entiteta u BiH, uspostavile su posebne mehanizme suradnje i pomoi optuenima i njihovim porodicama. Ova praksa, to zbog medijskog izvjetavanja, to zbog esto javno izraavane slubene podrke tim licima, esto provocira negativne reakcije udruenja rtava. S druge strane, rtve ratnih zloina i njihove porodice ostajale su, kako to istraivanje pokazuje, preputene same sebi. Uglavnom je izostala adekvatno osmiljena institucionalizirana pomo, bilo financijske, socijalne ili medicinske prirode. Umjesto toga, ova brojna populacija prinuena je da se osloni na razne oblike samopomoi te na programe nevladinih organizacija koje, osim nekoliko izuzetaka, rijetko uspijevaju odrati programski kontinuitet, uglavnom zbog neredovnog priliva financijskih sredstava i drugih donacija. Pored toga, populacija rtava ne mora biti upoznata sa garancijama koje suvremeni krivini postupak prua optuenima za ratne zloine, kao to su pravo na pravino suenje, zabranu nehumanog postupanja, mogunost izdravanja kazne po povlatenom reimu, putanje iz pritvora do poetka suenja i mnoga druga prava regulirana meunarodnim konvencijama. Zbog toga je sasvim razumljivo da rtve sa nevjericom zapaaju injenicu da oni kojima se sudi za najtea krenja meunarodnog prava uivaju sve spomenute beneficije, poredei to sa svojom situacijom i

oekivanjima da im bude prueno zadovoljenje za njihove gubitke i patnje. Pored emocionalnih reakcija koje udruenja rtava povremeno artikuliraju ovakvi dojmovi, bilo da su osnovani ili ne, mogu u javnosti izazvati skepticizam prema pravosuu i nevjericu u oekivanu pravdu. U pitanju Koja od navedene dvije izjave bolje odraava Vae miljenje? ponuene su dvije opcije - materijalne naknade i nematerijalni, odnosno simbolini oblici zadovoljenja rtava. Odnos ispitanika prema ponuenim opcijama govori u prilog njihovog prava da trae financijsku naknadu od vlasti koje su odgovorne za njihova stradanja. Za ovu opciju izjasnilo se oko dvije treine ispitanika i to relativno ujednaeno po kategorijama (pogledati tabelu broj 19). Neto vei procenat odgovora u prilog materijalnom obeteenju daju ispitanici iz ruralnih podruja, te ispitanici sa zavrenom osnovnom kolom, raseljene osobe i naroito povratnici (gotovo 80%), to je oekivano obzirom na njihov, u pravilu, slabiji materijalni poloaj (pogledati grafik broj 19). Odstupanja su uoljiva kod stanovnika Distrikta Brko koji se u znaajnijem procentu (41%) opredjeljuju za odgovor da ratne patnje ne treba mjeriti financijski. Slino odgovaraju i stanovnici gradskih podruja ili osobe sa visokokolskim diplomama, za koje se pretpostavlja da su boljeg socijalnog poloaja.

Iako se relativno mali procenat (oko 20%, ujednaeno u oba entiteta) ispitanika opredijelio za odgovor da se ratne patnje ne trebaju mjeriti financijski ve da treba traiti simboline naknade (javna izvinjenja i sl.), to jo uvijek predstavlja ohrabrujui podatak. Ako se na tranzicijsku pravdu gleda s regionalnog aspekta koji prevazilazi granice BiH, spremnost da se prihvati simbolina gesta priznanja odgovornosti predstavnika druge drave ili drugog naroda za patnje rtava govori o mogunosti da im se u javnosti povrati dos-

tojanstvo i prui satisfakcija u njihovoj intimnoj potrebi da im se i od druge strane javno priznaju njihove patnje. Na kraju, kada je rije o naknadama ili kompenzacijama iz ovog pitanja i odnosu ispitanika prema dvjema ponuenim alternativama, suvremena praksa upuuje na potrebu iroke interpretacije oblika obeteenja. Konzervativni nain obeteenja rtve-pojedinca podrazumijeva financijsku komponentu, iji je cilj restitucija

30

31

materijalnih gubitaka i kompenzacija za tjelesne povrede i nehumano postupanje koje je moglo prouzrokovati i mentalnu patnju. Meutim, u novije vrijeme razvijen je itav spektar oblika obeteenja, koji za cilj imaju osigurati vii stepen simbolinih socio-kulturnih i politikih mjera. 9.1 Mogu li se dobiti adekvatne kompenzacije putem sudskih odluka? Odreivanje adekvatne kompenzacije je jedno od najkontroverznijih pitanja u praksi sudova. Ovaj postupak se uglavnom povjerava pravosuu koje, principijelno gledano, stoji iznad politike i odvojeno je od izvrne vlasti na koju e, u krajnjoj liniji, uvijek pasti teret osiguranja financijskih kompenzacija. Meutim, ispitanici u ovom konkretnom sluaju iskazuju veoma ambivalentan odnos prema sudovima.

Preko polovine ispitanika ne vjeruje da se u postupku u sudovima u Bosni i Hercegovini moe dobiti adekvatna reparacija, tj. kompenzacija za rtve rata, dok vie od treine ispitanika vjeruje da su sudske odluke nain da se dobije adekvatna kompenzacija (pogledati tabelu broj 20). Ovaj podatak treba tumaiti u kontekstu odgovora na pitanja o pravosuu iz slijedeeg segmenta (pristup pravdi). Naime, iz tabele koja je vezana uz ovo pitanje nije mogue zakljuiti da li su ispitanici kao stranke imali neposredno iskustvo, pozitivno ili negativno, sa sudskim postupkom odreivanja kompenzacija ili se njihovi odgovori baziraju na njihovoj uopenoj percepciji. Ipak, rezerve prema funkcioniranju pravosua u ovom smislu su oigledne.

Drugo pitanje je sa stanovita rtava jo znaajnije i tie se potrebe jednakog ili drugaijeg tretmana ove populacije, u zavisnosti od entiteta u kojem ive. Ovdje se veina ispitanika (78%) slae s opcijom da rtve trebaju imati ista prava bez obzira na entitet ili region u kojem ive, dok se 22% ispitanika ne slae s navedenim (pogledati tabelu

broj 22). Stanovnici iz RS se ee od ispitanika iz Federacije BiH slau da sve rtve trebaju imati ista prava bez obzira na entitet ili region u kojem ive, to vrijedi i za ispitanike srpske nacionalnosti koji ee od pripadnika ostalih naroda podravaju istu opciju.

9.2 Da li rtve trebaju imati ista prava? Pitanja Mislite li da sve rtve rata trebaju imati ista prava ili da neke od njih trebaju biti razliito tretirane od ostalih na primjer, vojne rtve nasuprot civilnim rtvama? i U kojoj mjeri se slaete sa tim da sve rtve trebaju imati ista prava bez obzira na entitet ili region u kojem ive? - ispituju veoma delikatnu dilemu o jednakosti rtava. Prvo pitanje ispitanicima nudi dvije kategorije rtava, vojne i civilne rtve rata uz dilemu da li ih treba jednako tretirati (pogledati tabelu broj 21). Ispitanici su se ovdje u velikom broju izjasnili da bi ove kategorije rtava trebalo izjednaiti zbog problema prouzrokovih drugaijim zakonskim rjeenjima za vojne odnosno civilne rtve rata u BiH.
32

Naime, entitetskim zakonodavstvom se zbog njihove razliite uloge u oruanom sukobu pristupilo favoriziranju vojnih rtava rata u odnosu na civilne. Takoer, u BiH poloaj velikih grupacija civilnih rtava rata, kao to su rtve torture ili osobe sa ratnim traumama (post-traumatski stresni poremeaj) nije dovoljno niti precizno zakonom reguliran, ili su ak ove grupacije iskljuene iz mogunosti da uivaju propisana prava.

Na kraju, podatak o respektabilnoj veini ispitanika koji podravaju stav o jednakom tretmanu i jednakim pravima svih rtava je ohrabrujui indikator za tranzicijsku pravdu. Iako veoma bolna i emotivna, suoavanja i meusobne ispovijesti rtava razliitih nacionalnosti ili strana u sukobu uspostavljaju jedan zajedniki prag za shvatanje teine gubitka i mogu dovesti do intimne solidarnosti u zajednikom bolu i patnji. Da li to moe biti osnova za prihvatanje injenica o prolosti ostaje da se prati u dugoronom procesu tranzicije.

33

II PRISTUP PRAVDI 1. Pravosudni sistem Gotovo ni jedan organ vlasti u dravi nije tako pouzdan indikator povjerenja javnosti u dravne institucije kao to je to sluaj sa sudovima. Nezavisnost sudija, nepristrasnost u procesuiranju predmeta, efikasnost i openito ugled sudske vlasti jesu kvaliteti kojima se osigurava demokratska kontrola ustavnosti i zakonitosti. Na ovim kriterijima se, u dobroj mjeri, zasniva procjena da li je neka drava sposobna da prui pravnu sigurnost i zatitu svojim graanima u skladu sa meunarodnim obavezama, a u pogledu primjene standarda o ljudskim pravima i osnovnim slobodama ovjeka. Mogunost graana i pravnih lica da zatrae zatitu svojih prava pred sudom i nivo povjerenja s kojim ulaze u sudski

postupak su osnovni uslovi za procjenu nivoa pristupa pravdi u jednom drutvu. 1.1 Povjerenje u pravosudni sistem u BiH Na prvi pogled, veoma je zabrinjavajue da gotovo zanemarljiv procenat ispitanika u potpunosti izraava vjeru u pravosue u BiH. Ovako se izjanjavaju graani bonjake nacionalnosti u nepunih 15% sluajeva, hrvatske u neto vie od 8% i graani srpske nacionalnosti u manje od 4% sluajeva.9 Odstupanje po entitetima nije upadljivo, dok se u Brko Distriktu niko nije izjasnio da u potpunosti vjeruje u pravosue.10 Ve na osnovu ovako simbolino izraenog povjerenja moe se zakljuiti da je ono ozbiljno narueno i ukazuje na veliku dozu skepse prema pravosuu (pogledati tabelu 23).
9 Pogledati tabelu broj 23 u aneksu izvjetaja. 10 Ibid.

Ne treba zaboraviti da taj proces esto zavisi i od niza vansudskih okolnosti, kao to su ekonomska baza, politiko okruenje te tehniki i struni kapaciteti. Meutim, oigledno je da u javnosti ne postoji dovoljno razumijevanja za ove okolnosti, pa se esto oekuje da reorganizacija tek zapoetog procesa moe poboljati stanje. To je veoma vidljivo u odgovorima ispitanika na pitanje o uspostavljanju Vrhovnog suda BiH. Naime, veina se ispitanika (80,5%) slae u potpunosti i donekle da BiH treba imati Vrhovni sud kao najviu sudsku instancu u dravi, pri emu ovo miljenje u najveoj mjeri podravaju stanovnici Federacije BiH (85%). U RS-u i kod ispi-

tanika srpske nacionalnosti, taj procenat je neto nii, ali ni u ovim kategorijama se ne uoava izrazito negativan stav prema Vrhovnom sudu. Tako se s uspostavljanjem Vrhovnog suda BiH slae preko 68% ispitanika srpske nacionalnosti (pogledati tabelu broj 24). Uope uzevi, na osnovu odgovora na pitanje da li bi BiH trebala imati Vrhovni sud, moe se rei da graani afirmativno ocjenjuju hipotezu o ujednaavanju sudskog sistema u BiH. S druge strane, postavlja se pitanje da li je ovako afirmativan rezultat plod poznavanja pretpostavljene jurisdikcije Vrhovnog suda BiH (koji ne postoji), ili se njegovo osnivanje prieljkuje kao korekcija generalno izraenog (ili ak kao supstitut) nepovjerenja u pravosue BiH.

S druge strane, mora se imati u vidu injenica da odgovori ispitanika, bar u veini sluajeva, vjerovatno ne proizlaze iz njihovog neposrednog iskustva kao stranke u postupku pred sudom, nego da su zasnovani na opoj javnoj percepciji o pravosuu kao instituciji, odnosno o sudijama, tuiocima i advokatima kao osnovnim akterima pravosudnog sistema. Poznato je da veoma malo graana ima priliku da se suoi sa sudijom i sudskim postupkom tokom svog ivotnog vijeka, pa se njihov odnos prema pravosuu zasniva na indirektnoj informaciji i povrnim dojmovima. Mogue je i da ispitanici svoje nepovjerenje zasnivaju jednostavno na frustracijama u traenju svojih prava od drave.

Bez obzira na ove pretpostavke, injenica je da graani nemaju povjerenja u pravosue. To se moe objasniti i kratkom historijom bosanskohercegovakog sudstva koje je prolo veoma dug put za neobino kratko vrijeme; od totalne devastacije pravosua tokom rata, preko politiki manipuliranog sudstva u poslijeratnim godinama, do procesa reforme koji je praktino otpoeo tek 2002. godine.11 Izgradnja kredibiliteta, stjecanje povjerenja i ugleda je proces koji traje najmanje jednu generaciju, pod uslovom da se odvija kontinuirano i pravolinijski.
11 Detaljnije o ovome u izvjetaju Meunarodne krizne grupe, Rule over Law: Obstacles to the Development of an Independent Judiciary in B/H, ICG Balkans Report No. 72. O trasiranju strategije reforme pravosua u BiH, posebno u izvjetaju Misije UN u BiH o ocjeni pravosua, UN Mission in BiH, JSAP Report for the Period November 1988 to January 1999.

Pretpostavka je da se ovako pozitivan odnos prema uspostavljanju Vrhovnog suda BiH zasniva vie na apstraktnom oekivanju poboljanja stanja u pravosuu, a manje na saznanjima o aktuelnom pravnom sistemu u BiH. S jedne strane, jasno je da postojei Sud Bosne i Hercegovine, kao sud posebne nadlenosti, ne predstavlja viu instancu u odnosu na entitetsko pravosue, odnosno nema apelacionu nadlenost u odnosu na odluke vrhovnih sudova entiteta. ire gledano, u BiH postoji i primjenjuje se nekoliko pravnih i sudskih poredaka koji se meusobno gotovo ne dodiruju dva entiteta i Brko Distrikt. Istovremeno, sudska piramida u svakom entitetu se zavrava entitetskim vrhovnim sudom, a u Brko Distriktu Apelacionim sudom Distrikta, kao najviom sudskom instancom. S druge strane, potreba ujednaavanja pravnog poretka u zemlji u cilju garantiranja pravne jednakosti svih graana BiH, te hijerarhijska logika koja je svojst35

vena svakom sudskom sistemu, otvorila je pitanje da li bi u Bosni i Hercegovini bio poeljan, mogu i koristan Vrhovni sud BiH. Odgovor na ovo pitanje zavisi, prije svega, od konsenzusa politikih snaga u dravi. 1.2 Stepen informiranosti o procedurama, zakonima i pravnoj regulativi Pitanje U kojoj ste mjeri informirani o sudskim procedurama, zakonima i pravnoj regulativi u BiH? - apstrahira specifinosti pobrojanih kategorija i implicira da su sudska procedura, zakon i pravna regulativa jedinstven paket za kojeg se pretpostavlja da ga ispitanici poznaju u cjelini ili ne. Meutim, sasvim je prirodno da jedna osoba moe biti vie informirana o sudskom postupku, a da o zakonima ili podzakonskoj regulativi nema dovoljno saznanja. Meutim, to se na osnovu ovog pitanja ne moe ralaniti, to pokazuje i

34

sumarna tabela (pogledati tabelu broj 25). Ono to je jasno je da mjera informiranosti bilo koje grupacije ispitanika gotovo ne prelazi 50% osim kod visoko obrazovanih (58,5%).12 Odstupanja po entitetima odgovaraju razlikama u nivou informiranja izmeu ispitanika bonjake nacionalnosti (48,6% izjavljuje da je informirano), zatim srpske, odnosno hrvatske nacionalnosti (38,7%) gdje je rezultat izjednaen. Moe se pretpostaviti da je
12 Pogledati tabelu 25 u aneksu izvjetaja.

nivo zainteresiranosti graana bonjake nacionalnosti za ovo pitanje znaajniji u odnosu na druge, zbog toga to su Bonjaci generalno vrlo zainteresirani za sudski odgovor na zloine koji su se dogodili u prolosti i mnogo vie od drugih zajednica insistiraju na suenjima za ratne zloine. Drastino nizak nivo informiranosti je u Brko Distriktu (14,6%), to je iznenaujue utoliko to Brko Distrikt ima svega dva suda i relativno jednostavno i dostupno zakonodavstvo.

Gledajui odgovore u cjelini, neto manje od treine ispitanika se povremeno informiraju (mjeseno ili manje), nakon ega slijedi etvrtina njih koji navode da se uope ne pokuavaju

informirati, a zatim i petina ispitanika koji navode da se pokuavaju informirati na sedminoj ili dnevnoj osnovi (pogledati tabele 26 i grafik 26a).

Zbog injenice da u BiH postoji znaajna doza nepovjerenja u rad pravosudnih organa, esto se navodi da je upravo nedostatak informiranosti o radu sudova i tuilatava osnovni razlog uvjerenja da oni nita ne rade, pa otuda i nepovjerenje u ove institucije. Zato se u ovom pitanju i javila potreba za utvrivanjem vremenskih intervala informiranja, iako se zna da informacije o sudskom sistemu, radu sudova i tuilatava, po svojoj prirodi nisu tako frekventne, a pogotovo ako se uzme u obzir da su eventualne izmjene sudskog sistema u pravilu rijetke. U svakom sluaju, javnost se dnevno i sedmino moe informirati, primjerice o konkretnim sluajevima, predmetima koji su u toku i koji se trenutno procesuiraju, dok sistem i rad sudskih organa uglavnom ne moe biti predmet tako uestalog interesiranja graana. Odgovori o medijima (pogledati tabelu broj 26a), te posebno oslonac velike veine ispitanika na elektronske medije, tanije televiziju, prilikom informiranja o pravosudnom sistemu, o radu sudova i ureda tuilatva upuuje da se generalno radi o informiranju o pojedinim suenjima, tj. sudskim procesima, te da se kroz prizmu impresija o takvim sluajevima formiraju miljenja o funkcioniranju pravosua u cjelini.

Bez namjere da se daju bilo kakve kvalifikacije o medijima, treba upozoriti da je pokrivanje sudskih procesa, posebno na televiziji, esto svedeno na brzu i nedovoljno produbljenu informaciju, povremeno obojenu elementima senzacije. Prema tome, ova grupa odgovora jo uvijek ne daje pouzdanu sliku o nivou pravne kulture u BiH, ali ukazuje na pravac daljnjih istraivanja u ovom domenu koji je veoma vaan za otvorenost pravde prema graanima, i obratno (pristup pravdi). Razvijenija pravna kultura u demokratskim drutvima veoma je utjecajno sredstvo u procesima zakonodavnih reformi i dogradnje pravosudnog sistema. Jedino pravno osvijeteno drutvo moe predstavljati kontrolni mehanizam dravnih institucija koje su odgovorne za primjenu ustava i funkcioniranje pravnog poretka. Poznato je da su promjene u zakonskoj regulativi u Bosni i Hercegovini veoma dinamine, to je i razumljivo za zemlju koja se nalazi u procesu tranzicije i prilagoavanja evropskim pravnim standardima. Upoznavanje s novim zakonima, njihovim izmjenama i primjenom u praksi nije jednostavan zadatak ni za pravnike, a pogo-

36

37

tovo za iru javnost. Upravo zbog ove dinamike, potreba javnosti da bude upoznata sa promjenama u zakonskoj regulativi moe varirati od velike zainteresiranosti do zasienja informacijama. Zainteresiranost, kako je formulirana u pitanju U kojoj mjeri ste zainteresirani da budete informirani o promjenama u zakonskoj regulativi u BiH?, predstavlja znaajan indikator pravne kulture javnosti, o emu je ve bilo rijei. Ovdje se iskazani interes moe, obzirom na spomenute okolnosti, oznaiti

kao visok. Od ukupnog broja ispitanika, interes za informaciju o zakonodavstvu iskazuje preko 60% graana na nivou oba entiteta, te 50% na nivou Distrikta Brko. Razlika u spolnoj strukturi nije velika, jer pokazuje oko 9% manju zainteresiranost ena u odnosu na mukarce. Ispostavlja se, ipak, da je obrazovanje ispitanika bitno za potrebu da budu obavijeteni, jer ispitanici sa visokom strunom spremom ine tri etvrtine pozitivnih odgovora (pogledati tabelu broj 27 u aneksu).

Za Slubeni list kao medij u kojem se objavljuju svi pravni propisi zna 60% svih ispitanika. Najvie ih je u Brko Distriktu (skoro 76%), dok ih je u RS

65%, a u Federaciji BiH 55% (pogledati tabelu broj 29). Prema spolnoj strukturi, oko 55% ena i oko 64% mukaraca zna za postojanje ove publikacije.

Budui da ovo pitanje nije definiralo zakonodavnu oblast koja je predmet interesovanja, moe se pretpostaviti da sve kategorije ispitanika nisu zainteresirane za sva podruja legislative, ve upravo za one oblasti koje ih se direktno tiu (krivini postupak, parnini postupak, stambena regulativa, imovinski zakoni, itd.). Iz tog razloga je vano primijetiti nivo interesa za informiranou kod ispitanika koji se smatraju nie obrazovanim, socijalno ugroenim ili drutveno nemonim kategorijama, kao to su stanovnici ruralnih oblasti, osobe sa zavrenom osnovnom kolom ili ene.13 Kod svih njih, zainteresiranost za odgovore prelazi 50%. To moe biti koristan indikator upravo zbog ve navedenih informacija da su spomenute grupacije - prema datim odgovorima iz ove ankete - najzaineresiranije za proces suoavanja s prolou, za suenja za ratne zloine kao i za pitanje kompenzacija. S obzirom na injenicu da se u BiH praktiki konstantno vode intenzivne rasprave o izmjenama i dopunama zakona koji reguliraju status vojnih i civilnih rtava rata, a inicijative za promjene dolaze uglavnom iz
13 Pogledati tabelu 27 u aneksu izvjetaja.

spomenutih grupacija, onda ne udi podatak da su ove kategorije vrlo zainteresirane za konkretnu zakonsku regulativu i to iz praktinih razloga, nasuprot intelektualne radoznalosti osoba sa visokokolskim diplomama. 1.3 Informiranost o postojanju publikacije u kojoj se objavljuju sva pravna akta Na pitanje U kojoj mjeri se slaete sa slijedeom izjavom: Trebalo bi postojati jedno mjesto, na kojem bi graani u svakom trenutku mogli dobiti konsolidirane tekstove (sa svim izmjenama i dopunama) svih vaeih zakona i pravnih propisa u cijeloj BiH?, ogromna veina ispitanika, bez znaajnih odstupanja po kategorijama, dala je oekivan afirmativan odgovor, koji jasno govori o potrebi za informacijom (pogledati tabelu broj 28). Poznato je da graani ele da znaju da je neka informacija dostupna, iako im moda i nee biti potrebna ili je nee esto koristiti. Na pitanje da li im je poznato da je Slubeni list dostupan na Internetu i da ima svoju internet stranicu, pozitivno je odgovorila samo jedna treina ispitanika, to je direktnoj vezi s internet kulturom u BiH (tj. mogunou i poznavanjem koritenja informacionih tehnologija) koja je jo uvijek na relativno niskom nivou (pogledati tabelu broj 30).

38

39

Po definiciji, Slubeni list jeste medij (bilo u tampanoj ili elektronskoj formi) koji treba da zadovolji potrebu za cjelovitom, pouzdanom i aurnom informacijom o svim pravnim aktima. Ova publikacija je pristupana i zbog toga to, kao posebno izdanje, izlazi na gotovo svim nivoima vlasti u BiH, tj. dravnom, entitetskom, kantonalnom, i na nivou Brko Distrikta. Ipak, iz ovih odgovora se ne moe zakljuiti u kojoj mjeri se ispitanici stvarno i slue Slubenim listom (bilo tampanom ili elektronskom verzijom), ili samo imaju saznanja da ta mogunost postoji.

1.4 Informiranost graana o javnosti suenja Jedno od osnovnih naela sudskog postupka je javnost suenja. Svijest o tome u iroj javnosti Bosne i Hercegovine ispituju pitanja Da li znate da kao graanin moete prisustvovati bilo kojem suenju ukoliko je ono otvoreno za javnost? i Da li ste ikada prisustvovali suenju, ne zato to ste morali ve zato to ste bili zainteresirani za to suenje?. U prvom pitanju ispitanici se testiraju na poznavanje mogunosti prisustvovanja bilo kom suenju, dok se u drugom pitanju pokuava saznati da li su ispitanici ikada prisustvovali suenju, ne zato to su morali ve zato to su bili zainteresirani za to suenje. Od ukupnog broja ispitanika njih tek neto vie od polovine zna za mogunost da moe prisustvovati bilo kojem suenju (pogledati tabelu broj 31). U Brko Distriktu informiranost o ovome je znatno iznad prosjeka i prelazi 80%.

poetka. Prvo istraivanje o spolnoj jednakosti uposlenih u sudovima i tuilatvima uradila je Nezavisna pravosudna komisija (IJC) i uvrstila princip o jednakosti kao jedan od ravnopravnih kriterija za imenovanje sudija i tuilaca. Visoko sudsko i tuilako vijee, koje je nadleno za praenje funkcioniranja pravosudnog sistema, tj. rad svih sudova i tuilatava u BiH, te imenovanje sudija i tuilaca, uvrstilo je ovaj princip u svoje kriterije za rad.

Veina ispitanika (77%) se, u potpunosti i donekle, slae da je vano da se u sudovima i tuilatvima tei tome da meu uposlenicima bude jednak broj ena i mukaraca, (pogledati tabelu broj 33). Odstupanja po entitetima i Brko Distriktu postoje u prilinoj mjeri, tako da u Federaciji BiH ovo miljenje podrava 69,5%, u RS 89,3%, a u Brko Distriktu ak 93% ispitanika. Zanimljivo je da se s izjavom iz pitanja slae 15% manje ena nego mukaraca.

U Distriktu je, takoer, daleko iznad prosjeka redovno koritenje ove mogunosti naime, gotovo svaki deseti stanovnik redovno prisustvuje suenjima na ovaj nain. Ovakvi redovni odlasci u sudnice bez prijeke nude pravi su raritet u ostatku BiH, i nikada ih ne prakticira vie od 80% ispitanika (pogledati tabelu broj 32). Iako se ova dva pitanja odnose na demokratinost i transparentnost sudskog postupka, treba imati u vidu da otvorene sudnice nisu namijenjene masovnim posjetama iroke javnosti. Smisao naela otvorenosti je da se osigura uvid zainteresiranih pojedinaca ili grupa (lanovi porodice i prijatelji okrivljene ili oteene strane u konkretnom sudskom procesu, predstavnici nevladinih organizaci40

ja, studenti prava i sl). Stoga su i rezultati ovog ispitivanja ipak u granicama oekivanog. 1.5 Treba li u pravosudnim institucijama da radi podjednak broj ena i mukaraca? Pitanje izjednaene spolne strukture zaposlenih u sudovima i tuilatvima je veoma relevantno za povjerenje javnosti u pravosue, pa u tom smislu treba tumaiti i rezultat ispitivanja. Naruena ili neadekvatna spolna struktura moe uticati na percepciju objektivnosti i nepristrasnosti pravosua, posebno u delikatnim procesima povodom seksualnih delikata, diskriminacije po polu, nasilja u porodici, te ratnih zloina. Ovaj princip je vrsto ugraen u pravosudne reforme u BiH od samog 1.6 Da li su uposlenici policije, sudova i tuilatva dovoljno obueni za profesionalno postupanje u delikatnim predmetima? Pitanje o obuenosti pravosua, ukljuujui i policiju, za profesionalno postupanje u delikatnim predmetima seksualnog nasilja i nasilja u porodici je takoer veoma vano za formiranje stava javnosti o povjerenju u organe gonjenja i sud. Ono
41

je, takoer, znaajno i s aspekta meunarodnih pravnih obaveza koje je BiH preuzela u oblasti jednakopravnosti polova i osiguranja zatite spolnog integriteta i potivanja razliitosti, a naroito u oblasti sudskog procesuiranja u delikatnim predmetima koji mogu generirati diskriminaciju po polu.

Afirmativan stav ispitanika po entitetima je relativno ujednaen. S izjavom iz pitanja U kojoj mjeri se slaete sa sljedeom izjavom: Uposlenici policije, sudova i tuilatava u BiH su dovoljno obueni za profesionalno postupanje u delikatnim predmetima seksualnog nasilja i nasilja u porodici? - slae se ukupno 59,9% svih ispitanika, odnosno 58,6% u Federaciji BiH i 63,7% u RS. U Brko Distriktu zapaa se uvjerljivo neslaganje s izjavom da su kadrovi obueni za profesionalno postupanje u delikat-

nim predmetima. Ovdje se preko 70% ispitanika u potpunosti i uglavnom ne slae sa gornjom konstatacijom (pogledati tabelu broj 34). Spomenuto pitanje i odgovori veoma dobro ilustriraju stanje u drutvu u kojem je broj delikatnih predmeta, odnosno prekraja i krivinih djela motiviranih seksualnim pobudama, u porastu i praen je jakim pritiskom na organe vlasti da takve sluajeve tretiraju odgovorno i profesionalno, sa posebnim osjeajem za dostojanstvo rtve.

ak 35,1% u RS-u, a 26,6% u Federaciji BiH. To je naroito vano jer trenutna legislativa u BiH koja ureuje oblast pravne pomoi na entitetskom (RS) i kantonalnom nivou podrazumijeva prvenstveno osnivanje posebnih entitetskih, tj. kantonalnih instituta koji bi se bavili pruanjem pravne pomoi, te da se pruanjem pravne pomoi mogu baviti registrirani advokati u advokatskim komorama. NVO su bile vrlo angairane na komentiranju prijedloga zakona na dravnom14 , entitetskom i kantonalnim nivoima. Isticali su da ovakav leg14 Zakon o pravnoj pomoi na dravnom nivou jo uvijek nije usvojen, mada postoji prijedlog zakona.

islativni pristup za pruanje pravne pomoi nije adekvatan, jer ne prua dovoljnu sigurnost da e takav jedan institut biti nepristrasan s obzirom da funkcionira kao vladina institucija, dok se NVO, sa druge strane, iskljuuju kao subjekt pruanja pravne pomoi, iako ovu aktivnost sprovode ve dugi niz godina.15 U sluaju Distrikta Brko gdje postoji institucionaliziran ured za pruanje pravne pomoi skoro 90% graana se oslanja na usluge ovoga tijela, a svega 3,6% na nevladine organizacije.
15 Vodi kroz tranzicijsku pravdu u BiH, UNDP, 2009. godine, str. 120-121.

III PRAVNA POMO Pitanja iz ovog segmenta ispituju obavijetenost graana o pristupu besplatnoj pravnoj pomoi. Problem trokova odbrane u krivinim predmetima se zaotrio donoenjem novog Zakona o krivinom postupku BiH (2003) u kojem je prihvaen akuzatorni sistem koji stavlja tuioca i branioca u istu ravan pred sudijom. Ovaj postupak je povoljniji za odbranu nego prethodni inkvizitorni - ali su pripremne radnje koje poduzima branilac sada opsenije i skuplje. Problem trokova je utoliko vei to je ekonomska mo prosjenog graanina slabija. Zbog toga je veoma vano informirati javnost o svim postojeim izvorima besplatne pravne pomoi i institucijama koje je mogu pruiti.

1. Da li graani BiH znaju kome da se obrate za besplatnu pravnu pomo? Prvo pitanje iz ovog segmenta koncipirano je kao test poznavanja ustanova za besplatnu pravnu pomo: Kome biste se prvo obratili ukoliko vam je potrebna besplatna pravna pomo?. Ono daje nekoliko opcija koje bi graani mogli iskoristiti ako im je potrebna takva pomo. Ispitanici u gotovo podjednakom omjeru prvo poklanjaju povjerenje nevladinim organizacijama i advokatskim komorama (pogledati tabelu broj 35). Iako u advokaturi u BiH nema tradicije pro bono zastupanja od strane advokata, ovaj oblik je za sada u nastajanju u suradnji sa nevladinim organizacijama. Dakle, ove dvije adrese preferira u prosjeku preko 50% ispitanika, ali gotovo sve grupacije daju blagu prednost NVO. Svakako je indikativan relativno visok procenat povjerenja u pravnu pomo koju ispitanici oekuju od nevladinog sektora, iako je za njihovo opredjeljenje sigurno vana i injenica da je ta vrsta pomoi uvijek besplatna, za razliku od angairanja advokata. Tako se za pomo NVO odluuje 29,5% svih ispitanika u BiH, odnosno
42

Na pitanje Da li znate za postojanje organizacija civilnog drutva koje pruaju besplatnu pravnu pomo?, manje od polovine ispitanika izjavilo je da je upoznato sa postojanjem organizacija civilnog drutva koje pruaju besplatnu pravnu pomo. Ipak, vano je naglasiti da kategorije ispitanika koje su socijalno najugroenije i koje su uglavnom civilne ili vojne rtve rata, imaju informacije o NVO koje pruaju besplatnu pravnu pomo. Ohrabruje, takoer, i veliki procenat ena i stanovnika ruralnih oblasti koji znaju za ove organizacije (pogledati tabelu broj 36). Upravo su nevladine organizacije zaslune za informiranje ovih kategorija ispitanika: one su bile fokusirane na ene rtve rata, ene rtve porodinog nasilja kao i socijalno ugroene ene koje nemaju primanja, kao i na lokalno
43

stanovnitvo u ruralnim podrujima kroz projekte odrivog povratka i meuetnike suradnje. Sve u svemu, odgovori ispitanika o saznanjima o NVO i njihovim potencijalima ne mogu se smatrati zadovoljavajuim kada se ima u vidu da ove institucije drutva predstavljaju kljunu polugu u zagovaranju i praenju funkcioniranja organa vlasti u osiguravanju potivanje ljudskih prava i efikasnog pristupa pravdi. Stoga je potrebno nastaviti kontinuirane napore da se osigura sistem rada za NVO (ukljuujui i adekvatnu pravnu regulativu), te mehanizme poticaja za razvoj ovako vanog segmenta pravde u irem smislu.

IV ZAKLJUAK Elaborirani rezultati istraivanja mogu se posmatrati i tumaiti iz vie uglova, zavisno od pojedinih socio-demografskih indikatora, odnosno grupacija ispitanika. Zajednika karakteristika svih ispitanih je da se radi o veoma motiviranoj populaciji, koja ima svoje stavove i spremna je da ih saopti. Ukupni procenat ispitanika koji ne znaju odgovor na pitanje iz ankete, ili ne ele odgovoriti, je zanemariv i kod preko 90% pitanja ne prelazi 2-3% ispitanika. U rijetkim sluajevima, gdje je procenat ovakvih odgovora uoljiv, on jedva da prelazi 5% i samo u jednom sluaju dostie 10%. Ovo jasno pokazuje da graani BiH, kada se radi o stavovima o proteklom ratu i njegovim posljedicama nisu tiha veina nego predstavljaju ogroman potencijal za proces suoavanja s prolou u odgovarajuem ambijentu tranzicijske pravde. U sadrajnom pogledu, uz uvaavanje gore istaknutih razlika izmeu razliitih grupacija, veoma jasno proizlazi nekoliko snanih poruka ovog istraivanja. Prva je gotovo svakodnevna okrenutost ratnoj prolosti (1992-1995) i propitivanje o razliitim i kontardiktornim injenicama o ratu. Tome svakako doprinosi postojanje i u javnosti odravanje razliitih i uglavnom meusobno suprotstavljenih interpretacija istih dogaaja iz vremena rata. Iz ove situacije o neprihvatanju nae istine, proizlazi kao druga poruka jasno iskazana volja da se o prolosti razgovara (i sa pripadnicima drugih naroda) i da se trae jasniji odgovori na pitanja o kojima postoje najmanje tri istine u drutvu. Trea je izraeni interes za koncept komisije za istinu i prima faciae povjerenje koje ispitanici imaju prema nevladinim organizacijama, naroito onima koje djeluju na lokalnom nivou. U pravilu, ispitanici u nevladinim organizacijama vide nezaobilazan mehanizam u procesu suoavanja s prolou, ali je nivo informiranja o radu civilnog drutva jo uvijek na relativno niskom nivou. etvrta poruka je vjerovatno rezultat prethodnih i tie se odnosa drutva prema rtvama. U skladu sa principima tranzicijske pravde, ova anketa posebno istrauje problem poloaja rtava rata i njihovih oekivanja prema dravnim vlastima, pravosuu i drutvu u cjelini. Rezultati govore da u javnosti prevladava uvjerenje da su nivo i obim institucionalizirane panje i podrke koja se posveuje rtvama rata nedovoljni, te da su rtve rata gotovo od svih segmenata drutva naputena kategorija. Utoliko je oekivan visoko izraeni senzibilitet ispitanika prema potrebama rtava i njihovim pravima. Na kraju, nepovjerenje javnosti u pravosudne organe je konstanta koja povezuje sve kategorije ispitanika. Iako se moe rei da je ovo nepovjerenje zasnovano na posrednoj percepciji a ne na neposrednom iskustvu pojedinaca o radu sudova i tuilatava, s njim se mora ozbiljno raunati kao oteavajuom okolnou u oblasti pristupa pravdi i tranzicijske pravde. Nedovoljna ili povrna informiranost o radu sudova koja je utvrena u istraivanju, govori o nedovoljno razvijenoj pravnoj kulturi i svijesti graana o pravnim sredstvima i garancijama za zatitu individualnih prava. Ova kratka zakljuna razmatranja precizno izloenih rezultata istraivanja upuuju na, s jedne strane neophodnost revizije percepcije prema pravosuu u cjelini, te na potencijale tranzicijske pravde u Bosni i Hercegovini, s druge strane. Jedina institucija koja moe sve one za koje se sumnja da su uestvovali u vrenju ratnih zloina u bilo kom svojstvu privesti pravdi, jest drava putem svojih pravosudnih organa. Oekivanja od pravosua u javnosti su velika i opravdana s obzirom na sveobuhvatne reforme kojima je ova oblast dravne vlasti bila podvrgnuta tokom prethodnih deset godina. Komplementarno ovim oekivanjima je i principijelno izraeno povjerenje u civilno drutvo u procesu suoavanja s prolou i posebno interes ispitanika za potencijale komisije za istinu. Ove dvije komponente tranzicijske pravde ne iskljuuju jedna drugu, niti jedna moe kompenzirati nedostatke one druge. Naprotiv, holistiki pristup pravdi podrazumijeva njihov puni integritet i meusobnu interakciju, to anticipiraju i oekivanja javnosti izraena u ovom istraivanju.

2. Da li svi graani BiH treba da imaju jednako pravo na besplatnu pravnu pomo? Velika veina stanovnika BiH slae se da bi u cijeloj BiH graani trebali imati jednako garantirano pravo na minimum besplatne pravne pomoi (90%). Odstupanja po entitetima ne utiu bitno na ovaj opi stav (pogledati tabelu broj 37). Iako graani velikom veinom podravaju sve oblike i sredstva za dodjelu besplatne pravne pomoi (pogledati tabelu broj 38), treba upozoriti da zakoni koji reguliraju ovu materiju postavljaju precizne uslove i ogranienja u pogledu ovog prava. Primjera radi, Zakon o krivinom postupku

BiH sadri odredbu pod naslovom Postavljanje branioca zbog loeg imovnog stanja (lan 46) kojom se propisuje da e se takav branilac postaviti ako okrivljeni prema svom imovnom stanju ne moe snositi trokove odbrane. U pravilima vezanim za pravnu pomo Brko Distrikta predvia se pruanje usluga iskljuivo licima loeg imovnog stanja koje se dokazuje odgovarajuom dokumentacijom. Prema tome, ako bi se i uspostavio garantirani minimum besplatne pravne pomoi, pravo na njegovo ostvarenje nema apsolutni karakter nego ga je potrebno dokazivati u svakom konkretnom sluaju.

44

45

ANEKS

* Tabele u Aneksu su prezentirane na sljedei nain - prvi set tabela obuhvata informacije prema kategorijama - entiteti i Brko Distrikt i etnika pripadnost - drugi set tabela obuhvata informacije prema kategorijama - spol, dob i stepen obrazovanja

47