You are on page 1of 3

Home ---\\ Tipitaka ---\\ Sutta pitaka ---\\ Majjhima nikaya ---\\ Kontekst ove sutte

Majjhima nikaya 121

Cula-suññata sutta
Sažeti govor o ništavilu

Prevod Čedomil Veljačić


Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme

Ovako sam čuo. Jednom je zgodom Blaženi boravio u Savatthiju, u istočnom gaju, u zgradi Migarine majke. Tada
redovnik Anando, kad je pred večer izašao iz osamljenog boravišta, otiđe da posjeti Blaženoga. Kad ga je
pozdravio i sjeo sa strane, redovnik Anando oslovi Blaženog ovako:

"Jednom zgodom, gospodine, kad je Blaženi boravio kod plemena Sakya, u njihovu gradu Nagarakam, čuo sam
neposredno od Blaženog i zapamtio ove riječi: 'Anando, ja sada pretežno boravim u stanju ništavila (sunnata).'
Jesam li to, gospodine, dobro čuo, dobro shvatio, dobro upamtio i dobro se sjetio?"

1. "Sigurno, Anando, da si to dobro čuo, dobro shvatio, dobro upamtio i dobro se sjetio. Kao i prije, Anando, tako i
sada pretežno boravim u stanju ništavila. -- Kao što u ovoj zgradi Migarine majke nije preostalo ništa od slonova i
goveda, konja i kobila, ništa od zlata i srebra, ništa od družina muškaraca i žena, a sve što je tu osniva se na
jedinstvu prosjačke zajednice -- tako je i u duhu isposnika koji ne poklanja pažnju ni predodžbi sela ni predodžbi
ljudi, nego na osnovu predodžbe o šumi održava jedinstvo pažnje. On tom predodžbom šume prožimlje, bistri,
stišava i oslobađa duh. Tada spoznaje: 'Brige koje nastaju na osnovu predodžbe sela više ne postoje, a ni brige
koje nastaju na osnovu predodžbe ljudi. Jedina briga koja postoji ograničena je na jedinstvo (pažnje) na osnovu
predodžbe o šumi. Ovako usmjereno predočavanje ne uključuje ništa (sunnam) od predodžbe sela, a ni od
predodžbe ljudi. Neponišteno (asunnatam) je samo jedinstvo (pažnje) na osnovu predodžbe o šumi.' Tako za ono
što nije tu uviđa: 'To nije ništa'. Preostaje ono što je tu. Takav je, Anando, njegov adekvatni, nesmetani,
pročišćeni pristup ništavilu (sunnata).

2. A zatim, Anando, isposnik više ne obraća pažnju ni predodžbi ljudi ni predodžbi šume, nego na osnovu
predodžbe o zemlji održava jedinstvo pažnje. Tom predodžbom zemlje prožimlje, bistri, stišava i oslobađa duh.
Kao kad se volovska koža napne na stotinu klinova, tako da na njoj ne ostane nijedan nabor, isto tako, Anando,
isposnik ne poklanja pažnju ni uzvisinama ni udubinama zemljišta, ni nanosima rijeka, drvlju i kamenju, ni
brdima, ni dolinama, nego na osnovu predodžbe o zemlji održava jedinstvo pažnje. Tada spoznaje: 'Brige koje
nastaju na osnovu predodžbe ljudi više ne postoje, a ni brige koje nastaju na osnovu predodžbe šume. Jedina
briga koja postoji ograničena je na jedinstvo (pažnje) na osnovu predodžbe o zemlji...' (Nastavak odlomka je
analogan prethodnome. To važi i za formulaciju slijedećih stepeni redukcije noematskog područja. Odlomci 3-6
odnose se na četiri stepena arupa-đhanam.)

3. A zatim, Anando, isposnik više ne obraća pažnju ni predodžbi šume ni predodžbi zemlje, nego na osnovu
predodžbe područja neograničenog prostora održava jedinstvo pažnje. Tom predodžbom područja neograničenog
prostora prožimlje, bistri, stišava i oslobađa duh. Tada spoznaje: 'Brige koje nastaju na osnovu predodžbe šume
više ne postoje, a ni brige koje nastaju na osnovu predodžbe zemlje. Jedina briga koja još preostaje ograničena je
na jedinstvo (pažnje) na osnovu predodžbe područja neograničenog prostora...'

4. A zatim, Anando, isposnik više ne obraća pažnju ni na predodžbu zemlje ni na predodžbu područja
neograničenog prostora, nego na osnovu područja neograničene svijesti [1] održava jedinstvo pažnje. Tom
predodžbom područja neograničene svijesti prožimlje, bistri, stišava i oslobađa duh...

5. A zatim, Anando, isposnik više ne obraća pažnju ni na predodžbu područja neograničenog prostora ni na
predodžbu područja neograničene svijesti, nego na osnovu predodžbe područja ni-čega (akinćannam) održava
jedinstvo pažnje. Tom predodžbom područja ni-čega prožimlje, bistri, stišava i oslobađa duh. Tada spoznaje:
'Brige koje nastaju na osnovu predodžbe područja neograničenog prostora više ne postoje, a ni brige koje nastaju
na osnovu predodžbe područja neograničene svijesti. Jedina briga koja još postoji ograničena je na jedinstvo
(pažnje) na osnovu predodžbe područja ni-čega. Ovako usmjereno predočavanje ne uključuje ništa (sunnam) od
predodžbe područja neograničenog prostora, a ni od predodžbe područja neograničene svijesti. Neponišteno
(asunnatam) je samo jedinstvo (pažnje) na osnovu predodžbe područja ni-čega (akinćannam)...'

6. A zatim, Anando, isposnik više ne obraća pažnju ni na predodžbu područja neograničene svijesti ni na
predodžbu područja ni-čega, nego na osnovu predodžbe ni-predočavanja-ni-nepredočavanja održava jedinstvo
pažnje. Tom predodžbom područja ni-predočavanja-ni-nepredočavanja prožimlje, bistri, stišava i oslobađa duh...

7. A zatim, Anando, isposnik više ne obraća pažnju ni na predodžbu ni-čega ni na predodžbu područja
ni-predočavanja-ni-nepredočavanja, nego na osnovu sabranosti (samadhi) duha (ćeto) bez obilježja (a-nimittam)
održava jedinstvo pažnje. Tom sabranošću bez obilježja prožimlje, bistri, stišava i oslobađa duh (ćittam). [2] Tada
spoznaje: 'Brige koje nastaju na osnovu predodžbe područja ni-čega više ne postoje, a ni brige koje nastaju na
osnovu predodžbe područja ni-predočavanja-ni-nepredočavanja. Jedina briga koja preostaje ograničena je na ovo
tijelo čiji život zavisi od šest područja osjetilnosti.[3] Ovako usmjereno predočavanje ne uključuje ništa (sunnam)
od predodžbe područja ni-čega (akinćannam), a ni od predodžbe područja ni-predočavanja-ni-nepredočavanja.
Neponišteno (asunnatam) je samo ovo tijelo čiji život zavisi od šest područja osjetnosti.'

8. I dok tako više ne obraća pažnju ni na predodžbu područja ni-čega, a ni na predodžbu područja
ni-predočavanja-ni-nepredočavanja, nego na osnovu sabranosti duha bez obilježja održava jedinstvo pažnje i tom
sabranošću bez obilježja prožimlje, bistri, stišava i oslobađa duh, isposnik spoznaje: 'Ova je sabranost duha bez
obilježja čvrsto utemeljena i proniknuta. Pa ipak je i sve ono što je čvrsto utemeljeno i proniknuto tek nepostojana
i prolazna pojava.' -- Ko je i to spoznao i uvidjeo, tome se duh oslobađa taloga strasti, taloga bivstvovanja, taloga
neznanja. U oslobođenome se spoznaja oslobođenja očituje ovako: 'Iscrpljeno je rađanje, iživljen je asketski život,
učinjeno je šta je trebalo učiniti, tako da više ništa ne preostaje. Brige koje potječu iz taloga strasti više ne
postoje, a ni brige koje potječu iz taloga bivstvovanjai i iz taloga neznanja. Briga koja još preostaje ograničena je
na ovo tijelo čiji život zavisi od šest područja osjetnosti.' -- I spoznaje da mu tako usmjereno predočavanje ne
isključuje ništa od taloga strasti, ni od taloga bivstvovanja, ni od taloga neznanja. Neponišteno je samo ovo tjelo
čiji život zavisi od šest područja osjetnosti. Tako za ono što nije tu uviđa: 'To nije ništa.' Preostaje ono što je tu. --
I spoznaje: 'Budući da je ovo, onda je i ono.'[4] -- Takav je, Anando, njegov adekvatni, nesmetani, pročišćeni
pristup ništavilu.

Svi asketi i brahmani, Anando, koji su u dalekoj prošlosti dosegli potpuno čisto konačno ništavilo (sunnata) i
održali se u njemu, dosegli su upravo to postpuno čisto i konačno ništavilo i održali se u njemu. I u budućnosti --
kao i u sadašnjosti -- isto će tako svi asketi i brahmani koji dosegnu potpuno čisto konačno ništavilo i održe se u
njemu, doseći upravo to potpuno čisto konačno ništavilo i održati se u njemu. Zato i vi, Anando, treba da nastojite
da dosegnete to potpuno čisto konačno ništavilo i da se održite u njemu."

Tako je rekao Blaženi. A redovnik Anando je radosno prihvatio njegov govor.

Beleške:

[1] Jedino na ovom mjestu u cijelom govoru izostavljena je riječ "predodžba" ispred "područja" o kojem je riječ.
Iako se u slijedećoj rečenici, i dalje, govori o predodžbi istog tog područja "svijesti" (vinnanam), izostavljanje
apozicije u prvoj referenci nije možda slučajno ili pogrešno, budući da je u ovom slučaju najprije svijest sama
područje svog neposrednog doživljaja [analogno osnovnom principu netranscendiranja i ne-ekstatičnosti svih
kontemplativnih doživljaja u metodi "postojane pažnje" (sati-patthanam): motrenje "svijesti u svijesti"], a istom
se naknadno, u refleksiji, može govoriti o predodžbenoj svijesti neposrednog doživljaja same svijesti.[Natrag]
[2] Izraz ćittam označava izrazito intelektualnu svijest ("mišljenje"), dok bi se ćeto, u prethodnoj rečenici, mogao
možda specifičnije prevesti i sa "ćud".[Natrag]

[3] Aristotel u knjizi De sensu raspravlja o problemu "koordinacije pet osjetila i četiri elementa" fizičke tvari (437a
i d). Radi se o staroj indoiranskoj mitološkoj teoriji sikustva (čiji mitološki karakter u modernoj filosofiji -- kod
Humea i Kanta -- razotkrivaju tek M. Weber i M. Scheler), na osnovu kulta "elemenata" kao "bogova" (deva), a
osjetila kao njihovih "moći" (indriyam). Taj je kult materije u Iranu dokinuo Zarathuštra. Dok je ista teorija doprla
do Kine, već se toliko degenerisala da je problem o kojem raspravlja Aristotel riješen tako da je u listu tvarnih
elemenata uključeno i "drvo". U indijskim sistemima samkya i vaišesika raspravljaju se isti problemi na istom
nivou teorijske apstrakcije kao kod Aristotela. Buddho je "naučnu" (lokayatam) osnovu te analitičke teorije
iskustva preuzeo vjerovatno od đaina. -- U vezi sa istom teorijom Aristotel smatra u De anima (424b) da "uz ovih
pet nabrojanih osjetila ne postoji još i šesto" (razum). I spomenuti indijski sistemi zastupaju uglavnom isto
stanovište na srodnim pretpostavkama o funkcijama "duše" kao i Aristotel. Buddho, međutim, odbijajući
pretpostavku duše u svim njenim oblicima [atta, brahmanska pretpostavka; đivo, đainska pretpostavka; puggalo,
opća 'psihološka' (karakterološka) pretpostavka], odbija i aristotelovsko rješenje i zastupa suprotnu alterantivu o
razumu (mano, lat. mens) kao "šestom osjetilu". O toj mogućnosti raspravlja, ali je odbija, i Aristotel. Ipak se
Aristotelova teorija o duši kao "entelehiji" najviše približava Buddhinoj koncepciji funkcionalne "psihologije bez
duše", samo što zbog nedostatka adekvatne pretpostavke ne može doseći tako jednoznačnu određenost kao
Buddhina. (Usp. De anima, 413a-414b, 246b.) [Natrag]

[4] Buddhina prvobitna formulacija zakona uzročnosti, razrađena je dalje u formuli o "uslovljenom nastanku"
(patića-samuppado) kao princip procesnog mišljenja koje isključuje "pretpostavku supstancije" i pretpostavku
"prvog uzroka". [Natrag]

Rev. 2/12/2002

www.geocities.com/canon/majjhima/mn121.html