You are on page 1of 2

Home ---\\ Tipitaka ---\\ Sutta pitaka ---\\ Majjhima nikaya ---\\ Kontekst ove sutte

Majjhima nikaya 146

Nandakovada sutta
Nandakova pouka redovnicama

Prevod Čedomil Veljačić


Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme

-- Ovako sam čuo: Jedanput je Blaženi boravio u Savatiju, u Đetinu gaju, u samostanu Anatapindike. Tada Velika
Pomajka Gotami posjeti Blaženoga sa pet stotina redovnica, pozdravi ga i stade po strani, pa tako stojeći reče
Blaženome:

-- Molimo, gospodine, da Blaženi održi propovijed redovnicama, da ih pouči i rastumači im Istinu.

U to je doba, međutim, bilo uobičajeno da stariji redovnici propovijedaju redovnicama prema određenom
redoslijedu, ali redovnik Nandako nije želio da im propovijeda kad je na njega došao red. Blaženi se tada obrati
Anandi i upita ga:

-- Anando, na koga je danas red da propovijeda redovnicama?

-- Na Nandaka, gospodine!

Tada se Blaženi obrati Nandaku riječima:

-- Pouči redovnice, Nandako, propovijedaj im! Održi, brahmane, redovnicama govor o Istini!

-- Da, gospodine -- odgovori redovnik Nandako. . . (a kasnije se obrati redovnicama ovako):

-- Sestre, razgovarat ćemo tako da ću vam ja stavljati pitanja. One koje razumiju pojedino pitanje neka kažu da
razumiju, a one koje ne razumiju neka kažu da ne razumiju. A ako nekoj od vas neko pitanje bude sumnjivo ili
nejasno, onda treba da pita da joj razjasnim njegov smisao.

-- Zadovoljne smo time i drago nam je što nas je otac Nandako pozvao da se tako izjasnimo.

Šta mislite, sestre! Je li oko (likovi i vidna svijest) postojano ili nepostojano?

-- Nepostojano, gospodine!

-- A ono što je nepostojano, je li bolno ili radosno?

-- Bolno, gospodine!

-- Je li, dakle, ispravno smatrati za ono što je nepostojano, bolno i promjenjivo: “To je moje; to sam ja; to je
moja duša (atta, ‘svojsvenost’)”?

-- Ne, gospodine!

(Ista se vrsta pitanja i odgovora nastavlja za ostala osjetila, njihove predmete i vrste svijesti, te za “osjetilo
razuma” i njegove predmete i misaonu svijest).
-- Dobro je, sestre! Tako, doista, oplemenjeni učenik potpuno mudro treba da shvati te pojave kakve zbilja jesu --
usporedive s upaljenom uljanicom, gdje su isto tako nestalni i promjenjivi i ulje, i žiža i plamen, a i svjetlost. Kad
bi neko, sestre, rekao da su ulje, žiža i plamen uljanice nestalni i promjenjivi, ali da im je svjetlost stalna,
postojana, vječna i nepromjenjiva -- bi li to bilo ispravno rečeno?

-- Ne, gospodine!

-- Isto tako, sestre, kad bi neko rekaa: “Ovih šest unutarnjih područja osjetnosti su nepostojana i promjenjiva, ali
osjećaj radosti ili bola ili ni-radosti-ni-bola koji doživljavamo na osnovu tih osjeta je trajan, postojan, vječan i
nepromjenjiv” -- bi li to bilo ispravno rečeno?

-- Ne, gospodine! A zašto? Zato što određeni osjećaji nastaju na osnovu određenih posebnih uslova, Kad tih uslova
više nema, onda prestaju i osjećaji koji su njima uslovljeni...

(Kad su redovnice otišle poslije propovijedi, Blaženi reče redovnicima):

-- Kao što uoči praznika punog Mjeseca nema mnogo sumnje ni neizvjesnosti o tome da li je Mjesec već pun ili još
nije, jer Mjesec tada još nije pun, isto je tako i s ovim redovnicama. Iako su zadovoljne Nandakovom propovijedi,
njihova se iščekivanja ipak još nisu ispunila.

Tada Blaženi reče Nandaku: -- Zato, Nandako, ponovi. tu istu propovijed redovnicama i sutra.

(Kad je Nandako slijedećeg dana to učinio) i najzaostalija od tih pet stotina redovnica postiže stepen zahvaćenosti
strujom Istine (prvi od triju krajnjih stepena duhovnog oslobođenja).

Rev. 24/3/2007

www.geocities.com/canon/majjhima/mn146.html