P. 1
Tomorad M. (2012) Povijest i Kultura Starog Egipta (Predavanja)

Tomorad M. (2012) Povijest i Kultura Starog Egipta (Predavanja)

|Views: 122|Likes:
Published by Robert Crnković
Povijest
Povijest

More info:

Published by: Robert Crnković on Oct 09, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/31/2014

pdf

text

original

Sections

  • XI. dinastija (2125.-1985.) g. pr. Kr
  • XII. dinastija (1985.-1773.) g. pr. Kr
  • XIII. i XIV. dinastija (1773.-1650. g. pr. Kr
  • XVIII. dinastija (1550.-1295. g. pr. Kr.)
  • XIX. dinastija (1295.-1186. g. pr. Kr.)
  • XX. dinastija (1186.-1069. g. pr. Kr.)
  • XXI. dinastija (1069.-945. g. pr. Kr.)
  • XXII. dinastija (945.-715 g. pr. Kr.)
  • XXVI. dinastija (664.-525. g. pr. Kr.)
  • XXVII. dinastija (525.-404. g. pr. Kr.)
  • XXXI. dinastija (343.-332. g. pr. Kr.)
  • XXXII. dinastija (332.-305. g. pr. Kr.)
  • XXXIII. dinastija (305.-30. g. pr. Kr.)

Tomorad, M. Povijest i kultura starog Egipta (predavanja) Zagreb: Hrvatski studiji 2012.

Zemljopisni položaj, teritorijalna i administrativna podjela Starog Egipta

Zemljopisni položaj
• Stara egipatska država razvila se na području plodne doline Nila, na sjeveroistoku Afrike. • Na istočnim granicama nalazi se Crveno more i gorje Sinaj, na jugu se prostiru planine Sudana i Etiopije, na zapadu Libijska pustinja, a na sjeveru Sredozemno more. • Egipat je za stare Egipćane bio centar svijeta. • Sve okolne zemlje jednostavno su nazivali pustinjom – dešeret. • Na sjeveru se prostiralo veliko Sredozemno moze (eg. „Veliko plavozeleno“). • Južnu granica nalazila se na području Asuana ispod kojeg je započinjala Nubija (eg. zlato).

Ime
• Svoju zemlju Stari Egipćani nazivali su Kemet, a sebe "ljudima crne zemlje“. • Današnji naziv za Egipat potječe od starogrčkog naziva Aigyptos. • Tijekom arapske vladavine nastalo je i ime Misir koje je često upotrebljavano i na području Hrvatske tijekom 19. stoljeća.

Susjedi
• Na zapadnim područjima Libijske pustinje smjestili su se libijska plemena na čija su područja Egipćani često odlazili u osvajačke pohode. • Egipćani su svoju vlast širili i na jug u područja crnog stanovništva današnjeg Sudana i Etiopije. • Na sjeveru su već od ranih dana Egipćani vodili intenzivnu pomorsku trgovinu s Ciprom i Kretom, a u kasnijim razdobljima i s grčkim polisima. • Na istoku su Egipćani graničili s beduinskim plemenima koja su obitavala na području Sinaja. • Tijekom povijesti vodili su česte osvajačke pohode protiv lokalnih plemena koja su živjela na području današnje Palestine i Sirije, a osvojenim područjima upravljali su guverneri.

.

Teodozijevom podjelom Rimskoga Carstva Egipat postaje sastavni dio Istočnog Rimskoga Carstava (Bizanta) u čijoj domeni ostaje do arapskih osvajanja 642. tisućljeću pr. pr. Egipćani su u neprestanom kontaktu s Židovima. postaje provincija Rimske Republike.• Trgovali su s Indijcima. tisućljeća pr. a od 525. tisućljeća pr. pr. g. Kr. g. . Babiloncima i Asircima. • Od početka II. Kr. • Nakon poraza kod Akcija (31. Kr. a kasnije Carstva • Godine 395. u nekoliko navrata nalazio pod stranom okupacijom (Asirija. Kr. njime su više od stopedeset godina vladali Perzijanci. g.) i propasti Ptolomejskog kraljevstva Egipat 30. • Egipat se u I. pr. Novobabilonska država). • Tijekom II. Kr. g. Kr. zbog sukoba interesa na području Palestine i Sirije često su se sukobljavali s Hetitima. gradovima drevne Mezopotamije i Feničanima.

.

.

.

.

Nil. a prilikom svog povlačenja na zemlji ostaje plodan crni riječni mulj. – Spajanjem u jedinstvenu rijeku Nil dolazi do poplave koje daje život neplodnom pustinjskom tlu. izvor života Starog Egipta • Herodot je istaknuo da je Egipat plod i dar Nila (eg. Nil čine dvije rijeke. • Svoj najviši vodostaj Nil postiže u drugoj polovici rujna u blizini Kaira. ha'py odnosno . katarakta u blizini Asuana. u planinskim krajevima Etiopije i Nubije. – Njima tijekom kišnih razdoblja u južnim tropskim područjima znatno naraste vodostaj. Plavi i Bijeli Nil. • Nil svake godine bogato natapa suho pustinjsko tlo vodom. • U svojim gornjim tokovima. • Prve poplave započinju tijekom četvrtog tjedna mjeseca lipnja na prostoru oko 1. .rijeka).

– Budući da egipatska zemlja ima dvije osnovne boje. a područje na jugu Gornjim Egiptom. kemet – crna zemlja) i neplodnu pustinjskocrvenu (eg. . odnosno od etiopskih planina prema delti na obali Sredozemnog mora. Egipćani su cijelom području dali upravo ta dva najstarija povijesna naziva. plodnu crnu (eg. • Nil teče od juga prema sjeveru. • Zbog takvog poimanja svijeta stari su Egipćani područje na sjeveru nazivali Donjim Egiptom.Teritorijalna i administrativna podjela • Uski plodni pojas riječne doline okružen je vrućom egipatskom pustinjom. dešeret – crvena zemlja).

) uzgoj raznih poljoprivrednih kultura i nastanak visoko razvijenih ratarskih zajednica.• Plodni crni mulj i poplave Nila omogućile su već su u mlañem kamenom dobu ili neolitiku (o. nomos) kojom je upravljao lokalni upravitelj – nomarh. harpuna. Kr. grč. 6500. krokodila itd. amblem. sepat. . g. • Izgradnja sustava kanala i obuzdavanje nabujale rijeke u kišnim razdobljima stvorila je potrebu za ranom administrativnom organizacijom teritorijalnih okruga – noma (eg. • Noma je ostatak starog klanskog vremena iz preddinastijskog razdoblja kada su klanovi zauzimali područja koja su s vremenom postala teritorijalne jedinice. • U staroegipatskih zapisima tako nalazimo klanove trske. • Svaki je klan imao simbol. nilskog konja. pr. čije podrijetlo ima totemski karakter.

.• Nome se vjerojatno javljaju već u preddinastijskom razdoblju. • U Gornjem i Donjem Egiptu nalazilo se po dvadeset noma koje su razgraničavale dvije nome. • Najstariji zabilježeni simboli noma datiraju iz vremena faraona Hunija. ali o tome nisu sačuvana sigurna pisana svjedočanstva. posljednjeg vladara III. dinastije – pronañeni su u sedam stepenastih piramida na području Gornjeg Egipta • Gotovo tijekom cijele povijesti Egipat se dijelio na 42 nome.

.

Staroegipatsko društvo .

Faraon • Na vlasti su se tijekom dugotrajne egipatske povijesti izmjenjivale pojedine vladarske obitelji – iz raznih egipatskih gradova po kojima su neke dinastije ili razdoblja dobila ime. • U ranom razdoblju vladar se izvorno nazivao kraljem (eg. • Na čelu države nalazio se neograničeni vladar faraon.sin boga Ra koji označava da je vladar zemaljska inkarnacija boga Ra. . nesu) • Od IV. • Često su u upotrebi i nazivi hm – “njegovo veličanstvo” ili “njegova svetost” i ity – opći pojam vladara. dinastije javlja se naslov Si-ra .

. a od Novog kraljevstva naziv za vladara.• Sam izraz faraon grčki je oblik staroegipatske fraze per-aa (velika kuća) koja u početku označava uzvišenu kuću – palaču ili kraljevski sud odgovoran za državne poreze. • Po svome položaju vladar je bio izjednačen s bogom te je bio zemaljska inkarnacija Ozirisova sina Hora • On je gospodar života i smrti svih Egipćana.

.klaftom ili nemesom. • Službeni znaci kraljevske vlasti bili su trostruki bič nehah i pastirski štap u obliku kuke heka. a najčešće ga je nasljeñivao najstariji sin.• Pred podanicima se najčešće pojavljivao u svečanoj odjeći. • Vlast faraona bila je nasljedna. na glavi s dvostrukom krunom Gornjeg (bijela kruna) i Donjeg Egipta (crvena kruna) koju je krasio kraljevski ureus (zlatni prikaz tijela i glave kobre koji simbolizira moć Sunčeva diska). • Često je oblačio svečanu bedrenu pregaču šendit i lavlje krzno s repom koje je opasao oko struka. • Ukoliko nije nosio krunu pojavljivao se s pokrivalom ukrašenim horizontalnim naborima .

Hatšepsut).Kraljica • Faraon je obično imao više žena. • U rijetkim slučajevima kada nije bilo muškog nasljednika ili je on bio maloljetan. . samostalno su preuzimale vlast u zemlji (npr. • Kraljice su obično bile vrlo moćne osobe u društvu. Hmt-nswt wrt – vrhovna kraljeva žena). a glavna je bila egipatska kraljica (eg.

.Kraljevska obitelj • Posebno mjesto u egipatskom društvu zauzimala je kraljevska obitelj koja se sastojala od vladarevih roñaka. • Česte ženidbene veze faraonove djece s članovima obitelji lokalnih moćnika. • Njeni članovi živjeli su u raskošnim palačama i obično nisu imali veliku ekonomsku moć kako ne bi bili u mogućnosti ugroziti faraonu absolutnu vlast. • Faraonovi sinovi obnašali su razne visoke položaje vezane uz unutrašnju ili vanjsku politiku. vladarima osvojeni područja i susjednih zemalja služila su kao sredstvo učvršćenja vlasti. žena i djece.

• Oni su živjeli u bogato opremljenim kućama okruženim ribnjacima. Hm-nTr .„sluga boga“) i visoki vojni dužnosnici. svećenici (eg. . parkovima i manjim bazenima.Viši slojevi društva • Više slojeve egipatskog društva činili su vrhovni činovnici.

.• Brojni činovnici provodili su volju faraona. – Za njihove usluge vladar ih je nagrañivao zemljom i raznim drugim dobrima (npr. • Viši činovnici obavljali su administrativne poslove na vladarevu dvoru. plemenitim metalima i drugim luksuznim predmetima). raskošnim palačama. u provincijama i gradovima.

• Budući da je preduvjet bavljenja nekim elitnijim zanimanjem bilo je dobro poznavanje egipatske teologije svaki je dobrostojeći Egipćanin koji je želio postati lječnik. . astronom ili pak sudac morao pohañati hramske škole.• Mnogobrojni svećenici obavljali su vjersku službu u hramovima posvećenim raznim božanstvima. • U hramskim školama svećenici su obrazovali više slojeve društva. ali i na vladarevom dvoru.

.

Vojnici • Oslonac faraonove vlasti bili su vojnici. jmj-rmša wr). a samo su najviši vojni dužnosnici dobivali na korištenje vrijedne posjede. • Zbog brojnih su ratova službu obnašali na raznim bojištima i u stranim zemljama u razdobljima egipatske vojne ekspanzije. • Vojnici su za svoju službu dobivali plaću. . • U vojci je postojala mogućnost napredovanja ovisno o zaslugama u ratu. • Na čelu vojske nalazio se general odnosno vrhovni nadglednik vojske (eg.

• Tijekom Novog kraljevstva vojska je bila odlično organizirana. . a formirala se i posebna vojnička klasa u kojoj se vojno zvanje baštinilo s oca na sina. – Unatoč brojnim pogodnostima vojni poziv kod starih Egipćana nije bio na velikoj cijeni.

.

• U gradovima su mnogobrojni slobodni grañani obavljali raznovrsne umjetničke i obrtničke poslove. radnici i seljaci. • Djeca su najčešće naslijeñivala zanimanja svojih roditelja. .Obrtnici i seljaci • Najveći broj stanovnika Starog Egipta činila je velika masa ljudi bez ikakvih titula koji su se najčešće u izvorima nazivali podanicima (eg. • Ove niže slojeve društva činili su obrtnici. rxyt). • Njihove su obitelji najčešće bile vrlo brojne.

• U gradovima su mnogobrojni slobodni grañani obavljali raznovrsne umjetničke i obrtničke poslove. . obuću. u gradovima i u manjim obrtničkim naseljima u vrijeme velikih gradnji. • Državni radnici kopali su rudnike. zidare.). oruñe. tkalce itd. iskopavali i čistili kanale. radili u kamenolomima i sl. mesare. pekare. predmete svakodnevne uporabe (odjeću. keramičke i drvene posude. košare s poklopcima i sl. gradili ceste. • Često su se bavili grañevinskim poslovima i obradom kamena. perače. lončare. • Živjeli su na selu. • Obrtnici su izrañivali razno oružje. • Najčešća obrtnička zanimanja uključivala su drvodjelce.

.

• Umjetnička zanimanja uključivala su razne oblike zabavljača: svirače. glumce. plesače koji su često sudjelovala na zabavama elite. .

• Posebno su uzgajali ovce zbog njene vune. cigle i blata. a u močvarnim područjima stabljike papirusa. • Zemlju su za sjetvu pripremali ručno ili uz pomoć drvenog pluga kojeg su vukli volovi. • Uzgajali su lan za potrebe izrade tkanine. . • Bilo je i najamnika su vrlo često za odreñenu svotu iznamljivali državnu zemlju koju su potom obrañivali. uzgajali razne domaće životinje i ribu.• Seljaci su obrañivali zemlju. • Stanovali su u malenim kolibama od trske.

.

.

hramove ili pojedine privatne osobe.Sluge i robovi • Sluge su bili zavisni sloj stanovništva koji je bio vezan uz faraona odnosno njegov dvor. . • Obavljali su raznovrsne poslove koji su obuhvaćali široku domenu zanimanja od zabavljanje gospodara do obrade zemlje te obavljanja kućanskih poslova.

– Radili su najteže tjelesne poslove u kamenolomima. Često su bili kažnjavani i bičevani. • Služili su faraonu i ostalim slojevima društva. • Oni nisu mogli slobodno raspolagati svojim životom i nisu imali nikakva prava. Najčešće su bili ratni zarobljenici.• Robovi su bili najniži sloj društva. rudnicima i prigodom velikih graditeljskih pothvata. . Njihovi vlasnici odnosili su se prema njima kao prema radnoj stoci.

– upravljali lokalnim provincijama. – Krizna razdoblja karakteristična jačanjem lokalnih moćnika i slabljenjem centralne vlasti u egiptologiji se nazivaju meñurazdobljima. a njihova je moć uvijek rasla u vrijeme kada je slabila centralna vlast faraona bilo da je uzrok bio vanjski (ratovi.Administracija • Služba nomarha bila je jedna od ključnih u egipatskoj povijesti. neprijateljski upadi) ili unutrašnji (gospodarske krize). .

.• Bitna osoba administrativne podjele Egipta još je od arhajskog razdoblja bio pisar . • Njegova odgovornost odnosila se na bilježenje podataka o poljoprivrednoj proizvodnji i prikupljanju poreza u ime faraona. provincijskog upravitelja ili hramskog činovnika.

vezir (eg.• Tijekom Starog kraljevstva javljaju se dvije nove funkcije vezane uz faraona. Tijekom Novog kraljevstva javljaju se dva vezira. . • U Novom kraljevstvu administracija se dijelila na tri osnovna područja: – poslove vezane uz kraljevsku dinastiju. – unutrašnju i – vanjsku politiku. jedan za Gornji i jedan za Donji Egipat.. a jedna od njegovih važnijih dužnosti bila je nadgledanje pošte. – On je u ime faraona obavljao najvažnije poslove uprave i sudstva. TAtj) i nadglednik kraljevskih poslova (eg. m-r-pr). • Služba vezira javlja se još u arhajskom razdoblju.

. komornik i vrhovni upravitelj imanja (eg.• Poslovi vezani uz kraljevsku dinastiju odnosili su se na faraonove roñake koji su obično imali malu političku i ekonomsku moć kako ne bi mogli ugroziti moć vladara. a njegovi zamjenici i podložnici nalazili su se na prostoru cijelog kraljevstva. • Kraljevskim poslovima rukovodili su dvorski kancelar. – Ovu funkciju često je obnašao vezir ili vrhovni svećenik boga Amuna. jmj-r). • Vojskom i mornaricom upravljao je vrhovni zapovjednik. vojsku i mornaricu. vjersku administraciju i svjetovnu službu. • Vjerske poslove vodio je nadglednik proročišta svih bogova Gornjeg i Donjeg Egipta. • Unutrašnji poslovi odnosili su se na kraljevsku vlast.

. nadglednici kraljevskih bogatstava i žitnica. – upravu guvernera u južnim zemljama današnjeg Sudana i Etiopije. • Lokalna pitanja bila su u rukama gradskih vlasti. • Vanjska politika bila je vezana uz dva glavna područja: – upravu guvernera u sjevernim područjima u Siriji i Palestini. sudaca i policije.• Svjetovnom službom rukovodili su kraljevski veziri. • Tamošnji guverner često nosi titulu «kraljevski sin Kuša». – Oni su nadgledali rad lokalnih službenika.

• Staroegipatski dokument o vlasništvu naziva se imy-per. . oporukama.Vlasništvo. brak i obiteljski odnosi • Staroegipatsko društvo još je od preddinastijskog perioda poznavao pojama privatnog vlasništva. • Od vremena Starog kraljevstva postojali su dokumenti koji su potvrñivali privatnu svojinu neke osobe koji su se potvrñivali prijenosom vlasništva na pojedinca.

• Kako bi se sklopio neki brak bilo je dovoljan pristanak mladenaca te njihov suživot u zajedničkom domaćinstvu. a njen suprug je bio dužan uzdržavati svoju ženu.• Stari Egipćani su u bračne zajednice ulazili vrlo jednostavno. • Egipćani su poznavali rastavu braka čiju uzrok je najčešće bio preljub od strane supruga ili supruge. • Brak je najčešće bio monogaman. • Staroegipatske obitelji obično su imale mnogo djece jer je smrtnost bila dosta velika. ali je vrlo često bilo dopušteno da muškarac ima i više žena ako ih je mogao uzdržavati. . ali i drugi razlozi poput bolesti ili neplodnosti supruge te vrsta posla koju suprug obavlja. • Žena je zadržala svoju privatnu imovinu.

a najčešće grašak. • Žitarice su spremali i čuvali u posebno izrañenim zgradama sličnim današnjim silosima. poriluk i luk.Prehrana stanovništva • Seljaci su za potrebe ishrane egipatskog stanovništva uzgajali razne vrste žitarica. datuljama. leću. • Ishranu su upotpunjavali raznovrsnim voćem. . • Osnovna životna namirnica bile su razne vrste kruha i pogača. krastavce. • Uzgajali su raznovrsno povrće. najčešće grožñem. grah. smokvama i lubenicama.

• Hranu su zaslañivali medom. razno bilje.• U svakodnevnoj kuhinji koristili su razne vrste mesa. ovce. • U pripremanju hrane koristili su sol. koze. patke i golubove). • Hranu su zaslañivali medom. Zbog mesa su uzgajali razne domaće životinje (goveda. • Viši slojevi društva ponekad su jeli i ždralove i paunove. guske. začine i aromatično bilje. • U ribnjacima su uzgajali razne vrste ribe. • Dio začina nabavljali su trgovačkim vezama iz Indije i Dalekog istoka. sokom od datulja ili drugog slatkog voća. . svinje.

maslina). ljiljan. • Stari Egipćani poznavali su razne vrste napitaka. . – Najčešće su konzumirali vodu i raznovrsne voćne sokove. a od ječma pivo. svjetiljke ili ljekovite masti proizvodili su od različitih vrsta biljaka i sjemenja (npr. sezam. – Uzgajali su raznolike vrste vinove loze te su proizvodili bijela i crna vina. ricinus.• Ulje za kuhanje. – Od vinove loze proizvodili su vino. kućnu upotrebu.

.

.

.

pr.Prapovijest i preddinastijsko razdoblje (do o. 3000. Kr. g.) .

.

i II.Najvažniji lokaliteti: Nagada (eg. Ombos. Nubt. • Na području od nekoliko km prostiru se brojni ostaci starog naselja kulture Nagada I. danas Naqada) • Staroegipatsko predpovijesno naselje Nagada smješteno je na zapadnoj obali Nila 26 km sjeverno od Luksora i oko 7 km sjeverno od modernog naselja Nagada. Grad je izgubio na važnosti početkom Starog kraljevstva. • Na širem području Nagade u posljednjih više od stotinu godina otkrivena su brojna groblja preddinastičkih kultura i mastabe iz ranodinastičkog razdoblja. formiran je veliki grad Nubt (zlatni grad) prvo političko središte Gornjeg Egipta. . U razdoblju Nagada III.

Abdjw. Abidos (eg.. a u vrijeme ujedinjenja i dinastije 0 grad je uz Hierakonpol prijestolnica ujedinjene države .Abid. • Grad je bio glavno središte kulta boga Ozirisa i jedno od najznačajnijih političkih središta Gornjeg Egipta tijekom faraonskog razdoblja • U preddinastijskom razdoblju grad je bio jedno od glavnih središta kulture Nagada III. danas Abydos) • Prijestolnica ujedinjenog kraljevstva • Ostaci Abida smješteni su na zapadnoj obali Nila oko 50 km južno od modernog naselja Sohag.

• Na jugoistoku grada nalaze se ostaci najstarijeg hrama boga Ozirisa čiji temelji potječu iz preddinastičkog razdoblja. .

• Malo sjevernije od Ozirisova hrama smješteno je veliko groblje s mnogobrojnim mastabama preddinastičkog i ranodinastičkog razdoblja. • Na sjeveru lokaliteta otkrivene su grobnice vladara dinastije 0 i arhajskog doba. .

Grad je bio glavno kultno središte boga Hora još u preddinastičkom razdoblju. • U području grada tijekom opsežnih arheoloških istraživanja otkriveno je staro naselje (središnji i sjeveroistočni dio lokaliteta). i prijestolnica dinastije 0 smješteno je na zapadnoj obali Nila oko 80 km južnije od Luksora. .Hierakonpol (eg. dana Kom el-Ahmar) • Nekadašnje važno središte kulture Nagada III. hram boga Hora (južno od naselja) i utvrda koja datira iz arhajskog vremena. groblje preddinastičkog i ranodinastičkog razdoblja (sjeverno i južno od starog središnjeg naselja). Nekhen.

. grobnica 100 najstarija obojena i oslikana egipatska grobnica.• Na zapadnom dijelu u podnožju planine otkrivena je tzv.

Inwb-hedj. • Iako legenda govori da je Memfis izgradio prvi faraon Menes. Nakon ujedinjenja zemlje. danas Mit Rahina) • Na zapadnoj obali Nila. • Grad je vjerojatno već u ovom razdoblju glavno političko središte Donjeg Egipta. arheloški nalazi pokazuju da najstarije naselje na području Memfisa datira još iz prapovijesnog razdoblja. Memfis postaje glavno administrativno središte države. Staroegipatski naziv grada glasi Inwb-hedj (bijeli zid ili bijela utvrda) što potvrñuje da je grad u preddinastičkom razdoblju važna vojna utvrda na granici s Gornjim Egiptom. grč. Memphis. oko 25 km južno od Kaira na prostoru današnjeg naselja Mit Rahina nalaze se ostaci ovog starog grada. .Memfis (eg. Men-Nefer.

pr.8 mil.Prapovijest Egipta • Poznato je da je čovjekov predak. • Malo je sačuvanih tragova koji dokumentiraju njegov prolazak kroz dolinu Nila. Kr. . ali je neosporno da su čovjekovi preci živjeli na ovom području već oko 2 mil. • Dokazi koji definitivno potvrñuju prisutnost čovjeka datiraju se vremenom ranog i srednjeg pleistocena. – nalazi oblutaka i okresanog kamenja. • Dokazi koji definitivno potvrñuju prisutnost čovjeka datiraju se vremenom ranog i srednjeg pleistocena. g. homo erectus napustio Afriku i došao u području današnjeg Izraela oko 1. pr. u dolini Nila i u Nubiji pronañene su ručne sjekire i razno drugo oruñe prapovijesnog čovjeka. Kr. g. • U kasnijim razdobljima paleolitika na području Libijske pustinje.

Kr. Maadi i Buto na području Donjeg Egipta te kulture Badari i Nagada I. na području Gornjeg Egipta. g. pr. – III. i 5100. započinje upotreba keramike i uzgoj stoke čiji su najstariji tragovi pronañeni na području Libijske pustinje. pr.• Klimatske promjene koje su usljedile potkraj ledonog doba (oko 13000. • Početkom neolitika. pr.) dovele su do razvoja najstarijih mezolitskih kultura na području Egipta. pr. g. – 12000. započinje razvoj prvih preddinastičkih kultura na području Egipta. pojavljuju se prva veća naselja čije se stanovništvo bavilo uzgojem stoke (goveda. • Javljaju se kulture Fajum. g. • Oko 9300. g. ovce i koze). Kr. • S naglim povećanjem kvalitete neolitskog oruña i keramike oko 5000. Kr. . Kr. u razdoblju izmeñu 6600. • U prehrani dominira meso divljih životinja i ribe.

.

pr. g.) Najvažnije kulture • KULTURE DONJEG EGIPTA • Kultura Fajum (Faiyum) • Područje Fajum obuhvaća oko 12000 km2 prostora od Libijske pustinje do sjeverozapadne okolice današnjeg Kaira.). . stoljeća. • Oko 5500. naslijedila neolitska kultura Fajum A (o. 5000. g. pr. pr. Kr. • Istraživanja ovog područja započele su Gertrude Caton-Thompson i Elinor Gardner u prvoj polovici XX. Kr.3200.Preddinastijsko razdoblje (c. – 4400. 5500. Kr. • Najstarija kultura ovog područja je epipaleolitska (mezolitska) kultura Fajum B. g.

• U kasnijim razdobljima veće su posude dekorirane poliranjem. koza. u početku bez dekoracija. • Uzgojali su razne žitarice koje su spremali u posebno izrañene rupe u zemlji (preteče današnjih silosa). • Izrañivali su posuñe jednostavnih oblika. ribolovom i lončarstvom. • Bavili su se obradom zemlje. stočarstvom (uzgoj ovca. goveda i svinja). • Najstariji pronañeni ostaci su od crveno pečene keramike. eg. a dominiraju tamnocrvena i crna boja. Merwer).• Stanovništvo ovih kultura živjelo je uz obale jezera Fajum (danas Moeris. .

. obradom zemlje.Kultura Maadi • Kultura Maadi je najvažnija kultura Donjeg Egipta u razdoblju prije ujedinjenja. Kr. • Stanovništvo kulture Maadi živjelo je u kolibama izrañenim u obliku polumjeseca. do 3200. 4000. pr. raznim obrtima i obradom bakra. • Razvila se od o. trgovinom. • Bavili su se stočarstvom. g. – u preddinastičko doba obuhvaćalo je područje od 18 hektara. • Naselje Maadi bilo je smješteno 5 km južno od današnjeg Kaira. • Na području lokaliteta pronañeno je groblje gdje je pokapano lokalno stanovništvo.

. velike posude od 1 m u koje su spremali žito. • Svoj utjecaj kultura je u kasnom preddinastičkom razdoblju proširila na šire područje Donjeg Egipta.• Pronañeni su ostaci keramičkog posuña. • Najznačajniji nalaz je velika količina raznog posuña uvezenog s područja Palestine – ukazuje na vrlo dobro razvijenu trgovinu.

Kultura Buto • U isto vrijeme na sjeveroistočnom području delte razvila se kultura Buto. • Povoljan položaj naselja omogućio je da u kasnom preddinastičkom razdoblju ono postane vrlo važno trgovačko središte Donjeg Egipta. . • Njezinu moć dokumentiraju pronañeni ostaci palače lokalnih vladara.

KULTURE GORNJEG EGIPTA • Periodizacija • W. stvorio sliku razvoja preddinastičke keramike. započeli su iskopavanje preddinastičkih nekropola i naselja Gornjeg Egipta u blizini Nagade – stvorili temelje za istraživanje njegovih najstarijih kultura. – nakon nekoliko godina istraživanja Petrie je 1899. – tijekom istraživanja pronañeno je oko 15000 grobova s bogatim grobnim prilozima meñu kojima se ističu različiti tipovi keramike. napravio je tipologiju i listu njihova najčešćeg pojavljivanja u pojedinim razdoblja (tzv. sequence dates ili SD). Flinders Petrie i J. . Quibell godine 1894. M. E./1895.

ali bez fiksnih datacija. a period ujedinjenja sa SD 76.) sa SD 30 na SD 38. . g.– u sljedećih dvadesetak godina Petrie je detaljno razradio svoje liste. konačno je objavio svoju slavnu periodizaciju keramike razdoblja Nagada. stoljeća pomaknula su razdoblje Amratian (Nagada I. a period ujedinjena na SD 63. – istraživanja tijekom XX. – najstarije nalaze (Nagada I. – godine 1920.) označio je sa SD 30.

.

– pronañena je kultura čiji ostaci datiraju izvan lista pojavljivanja koju je postavio Petrie (ispod SD 30).• Tijekom prvog desetljaća XX. – stoga su novo pronañenoj kulturi pridodani brojevi od SD 1 do SD 29. stoljeća Guy Brunton i Gertrude CatonThompson iskopavali su nekropolu i naselje na području regije el-Badari. .

noževe i sl. • Nisu sačuvani dokazi o trgovačkim vezama kulture Badari sa stranim zemljama. • Za razliku od starijih razdoblja lov je uglavnom zanemaren. a od oružja sjekire. koze. • Izrañivali su različite vrste oruña (strugala. ali su uzgajali i domaće životinje (ovce. . • Njezini su se žitelji uglavnom bavili obradom zemlje. goveda). • Smatra se najstarijom kulturom Gornjeg Egipta. lukove i strijele.Kultura Badari • Kultura Badari ili Badarian datira se razdobljem od oko 5500. srp. sprave za bušenje. Kr. pr. do 4000. g.).

. • Kultura je danas najpoznatija po svojim brojnim grobnim nalazima. ženske figurice izrañene od gline ili slonove kosti. oruña. • Karakteristično je posuñe čiji su gornji rubovi crno ili crveno obojeni. • Grobovi su izrañivani u obliku obične rupe u zemlji u koju je položeno tijelo preminuloga.• U pustinji je do danas pronañeno nekoliko naselja koja pripadaju ovoj kulturi. a unutrašnjost je crne boje. palete za šminkanje. a njegove stijenke su tanje nego kod ostalih tipove preddinastičke keramike. • U grobnicama su pronañeni tragovi keramike. • Posuñe kulture Badari izrañeno je ručno. oružja. • Zanimljivost groblja je posebno odvajanje grobnica bogatijeg sloja što je vrlo rijetka pojava u preddinastičkom razdoblju. • Ostali su očuvani i metalni predmeti izrañeni od bakra.

.

.

a preminuli se ukapaju omotani u kožu koze ili gazele. do 3500.Kultura Nagada I (Naqada I) • Kultura Nagada I ili Amratian najstarija je kultura razdoblja Nagada. a njeni pogrebni običaji gotovo su identični prethodnom razdoblju. • Kultura Amratian ne razlikuje se mnogo od starije kulture Badari. • Datira se od 4000. – uglavnom je riječ o ukopu ženskih osoba s malom djecom. • Prva istraživanja ovog područja započeo je Jacques de Morgan na čiju je inicijativu Flinders Petrie 90-ih godina XIX. g. stoljeća započeo opsežna istraživanja najvažnijih kultura preddinastičkog Egipta. pr. • Pojavljuju se veće grobnice. • Prilikom istraživanja otkrivene su i grobnice u kojima je ukopano više osoba. Kr. .

• Za razliku od kulture Badari u ovom razdoblju javlja se veća razlika u tipologiji grobnih priloga što ukazuje na sve prisutnije društveno raslojavanje. • Relativno su česti nalazi manjih ljudskih figura s tematskim prikazom lovca ili ratnika pobjednika. • U rijetkim grobnicama, očito značajnijih pripadnika zajednice, pojavljuju se muške i ženske pogrebne statue koje prikazuju oba spola uglavnom u stojećem položaju s odgovarajućim seksualnim atributima. • Najstarija keramika Amratian faze crveno je obojena s crnim rubom. • Sve rjeñe se upotrebljava keramika karakteristična za kulturu Badari, a sve se češće pojavljuje crveno obojena keramika dodatno ukrašena bijelim geometrijskim ornamentima, prikazima životinja (gazela, žirafa, nilski konj, gušter, krokodil, ptica flamigo, škorpion), lova i raznih biljaka.

• U svakodnevnom životu sve je veća uporaba predmeta izrañenih od kosti i slonovače (igle, šila, češljevi, žlice). • Sve je češća upotreba bakra za izradu raznih predmeta svakodnevne upotrebe (zrna, harpuni, pribadače, ogrlice, sjekire, vrhovi koplja). • Od domaćih životinja najčešće se uzgajaju koze, ovce, volovi i svinje, a u prehrani je prisutna riba i meso gazele. • Od novih poljoprivrednih kultura uzgaja se ječam, pšenica, grašak i preteča lubenice.

Kultura Nagada II (Naqada II)
• Kultura Nagada II ili Gerzean nastavlja se na kulturu prethodnog razdoblja. • Datira se od 3500. do 3200. g. pr. Kr. • Glavna značajka ovog razdoblja je znatno širenje kulture prema sjeveru i jugu. • Sve su češće veće grobnice sa ukopom do 5 osoba i bogatim grobnim prilozima. • Vrlo su raznoliki tipovi grobnica koji se javljaju na grobljima ovog razdoblja, a variraju od malih rupa ovalnog ili kružnog oblika s vrlo rijetkim prilozima do ukopa u grobnicama obloženim opekom sušenom na suncu s bogatim grobnim prilozima. • U ovom razdoblju javljaju se dva nova tipa posuña: grubo posuñe i posuñe izrañeno od lapora ukrašeno smeñim crtežima na krem pozadini.

• Karakteristična tema tih crteža, i dokaz širenja područja, je prikaz broda i rijeke kao očitog sredstva sve izraženijih komunikacija sjevera i juga. • U uporabi su sve češće palete za šminkanje koje se počinju ukrašavati reljefima.

.

a od novih vrsta javlja se datulja. a u prehrani je sve češća riba. • Pas dobiva sve veću ulogu u domaćinstima kao čuvar stada. sječiva. koza.• Sve je veća uporaba metala (bakra. zlata i srebra). • Povećava se uzgoj stoke. • Od dostignuća ovog razdoblja posebno treba izdvojiti početak gradnje kanala kojima se navodnjava okolno pustinjsko tlo u blizini sela i većih naselja. • Uzgaja se sve više raznog povrća i voća. . ogrlice i prstenje) zamjenjujući tako postepeno predmete od kamena. – od bakra se sve češće izrañuju veći predmeti (sjekire. ovca i svinja. – izrada predmeta od fino obrañenog kamena i dalje se nastavlja usprkos uporabi novih materijala što potvrñuju i česti nalazi lijepih tankih noževa s dvije oštrice izrañenih od kamena.

• Javljaju se prva upravna središta i gradovi. a najvažniji su Nagada. . Hierakonpol i Abidos.

Kultura Nagada III (Naqada III) • Sve izrazitija podjela na staleže koja je započela tijekom Nagade II osobito je naglašena u ovom razdoblju. na sjeveru Donji Egipat. • Tijekom ovog razdoblja formirale su se prve države. • Istražena groblja Gornjeg Egipta pokazuju da grobnice viših slojeva društva sadrže veću količinu raznih grobnih priloga načinjenih od rjeñih egzotičnijih materijala poput zlata i lapis lazuli dragog kamena. . • Bogati grobni prilozi dokazuju da je stvorena grupa lokalnih moćnika većeg imovinskog statusa koji su stekli sve razvijenijim trgovačkim vezama s područjem Mezopotamije. a na jugu Gornji Egipat. a egzotični predmeti očito su simbol njihovog visokog položaja u društvu.

• Sjeverno egipatski vladar nosio je crvenu krunu. • U ovom periodu zapaža se sve veći utjecaj kulture Nagada III i na području Donjeg Egipta. . a njegov glavni bog i zaštitnik bio je pas. • Poticaj za širenje i seobe očito je bila kontrola nad trgovačkim putevima koji vode na područje istočne obale Sredozemlja kao i potreba za kvalitetnijom drvenom grañom za izgradnju brodova s područja Libanona. osobito na području Fajuma i delte. • Jačanjem trgovačkih veza Gornjeg i Donjeg Egipta započinju i mirne migracije s juga na sjever zemlje. • Južno egipatski vladar nosio je izduženu bijelu krunu. a njegov glavni bog i zaštitnik bio je sokol.

Kr. predmetima izrañenim od slonove kosti i drugih egzotičnih materijala (zlata. fajanse. g. raznih kristala i dragog kamenja). • Hierakonpol postaje središte kulta boga Hora – simbola živog faraona. . u Nagadi. Abidosu i Hierakonpolu. Hierakonpol.• Na početku faze Nagada III na prostoru Gornjeg Egipta dolazi do ujedinjenja suparničkih centara moći (Nagada. pr. Abidos) iz vremena Nagada II u jedinstvenu državu. • Opremljene su bogatim grobnim prilozima. uvezenim posudama za vino iz Palestine. a glavno političko i kultno središte kulta mrtvog vladara postaje grad Abidos. • Grad Nagada gubi političku moć. • Grobnice vladara ovog razdoblja prvi puta se javljaju oko 3200. srebra.

• Novija istraživanja upravo su pokazala suprotno. • Ranodinastički Egipat rezultat je meñusobnih prožimanja preddinastičkih kultura. Kr.-3000. 3200. g. a posljednja faza tog dugotrajnog procesa dogodila se upravo u ovom razdoblju. pr. . • Tijekom te faze došlo je do prvog ujedinjenja zemlje te su stvoreni temelji ranodinastičkog Egipta.Ujedinjenje zemlje i dinastija 0 (c.Nagada III. stoljeća do 70-ih godina XX.) • U egiptologiji je u posljednjih nekoliko desetljeća sve prisutnija teza o dinastiji 0 koja se poklapa s posljednjim periodom kulture Nagada . stoljeća smatralo se da dinastijsko razdoblje započinje iznenada te da je očito stranog podrijetla. • Još od Petrievih istraživanja potkraj XIX.

dinastiji 0 (najznačajniji pobornik Werner Keiser). Wolfgang Helck i drugi. Jeffrey Spencer. Kathryn Bard. Béatrix Midant-Reynes. stoljeća. Michael Hoffman. Stan Hendrickx. Toby Wilkinson. Renée Friedman. stoljeća postavljena teza o tzv.• Intenzivnija istraživanja ovog razdoblja započeo je Walter Bryan Emery još 20-ih godina XX. a u literaturi se pojavila dinastija 0. • U posljednja dva desetljeća sve su značajnija istraživanja ovog razdoblja. a česte su rasprave o podrijetlu i vladarima dinastije 0. • Prihvaćanje teze dovelo je do pomicanja vremena ujedinjenja na Pietrievoj listi pojavljivanja sa SD 76 na SD 63. a zapaženije radove napisali su Werner Keiser. • Istraživanja još uvijek nisu razjasnila točno vrijeme i proces ujedinjenja. . • Tek je tijekom druge polovice XX.

• Novija istraživanja sve više ukazuju na činjenicu o snažnom gospodarskom utjecaju Gornjeg Egipta. pr. • Stariji egiptolozi ovu su činjenicu interpretirali kao prvo ujedinjenje zemlje. .• Širenje prema sjeveru očito je dovelo i do vojnih sukoba s kulturama Donjeg Egipta. Kr. g. g. • Pretpostavlja se da pripadaju prvom poznatom kralju Škorpionu. ali još uvijek bez jedinstvene države. pr. Kr. • U grobnici U-j u Abidosu otkriveno je 150 malih pločica koje sadrže najstarije pronañene hijeroglifske zapise koji se datiraju oko 3150. • Grobni nalazi na sjeveru zemlje potvrñuju da je materijalna kultura Maadi i Buto gotovo iščeznula i zamijenjena ranom kulturom Nagada III već oko 3200.

.

.

. • Ključni dokazi o konačnom ujedinjenju zemlje otkriveni su u hramu boga Hora u Hierakonpolu. a možda i nad područjem Donjeg Egipta.• U Hierankopolu je otkrivena glava toljage istog vladara iz čega se može zaključiti o njegovoj vladavini nad ujedinjenim Gornjim Egiptom. – o brojnim ratovima i vojnim pohodima svjedoče otkrivene palete za šminkanje na kojima su prikazane scene bitaka. glavi toljage kralja Narmera i paleti za šminkanje kralja Narmera. • Završno ujedinjenje Gornjeg i Donjeg Egipta odvijalo se u slijedećih stotinu godina u nekoliko vojnih pohoda na sjever zemlje. – riječ je o glavi toljage kralja Škorpiona.

.

.

.

Škorpion. 6. . b). • Ostala su sačuvana svega četiri imana vladara: Irihor. • Meñu pečatima koji su pronañenu u Umm el-Kabu kraj imena kralja Narmera stoji natpis men pa se to uzima kao mogućnost da je Narmer mitski Menes poznatim iz Herodotove Historije i Manetovih kraljevskih listi (Aegyptiaca. Ka i Narmer. • Postoje indicije o vladavini drugih faraona čija su imena za sada ostala nepoznata.• O samim vladarima ovog razdoblja vrlo se malo zna. fr. 7 a.

.

.

simboli napretka i vegetacije. – srednji reljef prikazuje kralja. iznad čije glave se nalazi znak škorpiona. – Sličan prikaz nalazimo i na glavi toljage kralja Narmera. – u donjem reljefu prikaz je mali otok na Nilu i čovjek koji obrañuje zemlje. koji na glavi nosi bijelu krunu Gornjeg Egipta i u ruci drži ceremonijalnu motiku s kojom se sprema da zakopa zemlju. . Uz kralja se nalaze stjegonoše i grupa žena koje plešu.• Glava toljage kralja Škorpiona sadrži tri niza reljefa: – u gornjem reljefu prikazan je niz stjegova noma na kojima vise lukovi poraženih i simboli Donjeg Egipta.

.

.

trske koja raste iz močvare. – njome se sprema dokrajčiti čovjeka koji je pred njim stoji ničice na koljenima i moli za milost.• Paleta za šminkanje kralja Narmera na sredini ima kružno udubljenje koje je služilo za miješanje šminke. • Svaka strana je posebno ukrašena reljefima. – u gornjem redu u sredini je simbol palače s upisanim kraljevim imenom Narmer s obje strane okružen božicom Hathor. . očiti znak da je kralj porazio Donji Egipat. – kraj poraženog se nalazi znak harpuna. – s desne strane nalazi se sokol koji u kandži drži konop obavijen oko ljudskih glava i znaka delte . jedan od simbola delte. • Na prednjoj strani (avers) Narmer je prikazan s bijelom krunom Gornjeg Egipta i toljagom u ruci.

.

• Na paleti je kralj prvi puta prikazan s krunom Gornjeg i Donjeg Egipta čime je izraženo ujedinjenje u zajedničku državu. . • Paleta za šminkanje kralja Narmera ključan je dokaz o ujedinjenju zemlje pod vodstvom Gornjeg Egipta. – u središnjem dijelu prikazane su dvije životinje obavijenih vratova koje očito simboliziraju konačno ujedinjenje zemlje.• Na stražnoj strani (revers) Narmer nosi crvenu krunu Donjeg Egipta i slavi pobjedu nad pobunjenicima. – sa svitom razgledava dva niza neprijateljskih leševa. – iza njega stjegonoše nose simbole Gornjeg Egipta. – ispod temeljnog reljefa prikazan je bik koji rogovima razara neprijateljski grad.

pr.-2686. 3000. g. Kr.) .Ranodinastijsko razdoblje (o.

.

• Historiografske podatke crpimo iz Manetovih listi (Aegyptiaca. • Arheološka istraživanja započela su u prvoj polovici XX. . polubogova i demona započinje razdoblje I. – navedeno da nakon vladavine bogova. • U literaturi se često naziva arhajskom ili tiniskom epohom. dinastije s osam faraona – prvi Menes čije se središte nalazilo u Tinisu. 7). fr. stoljeća pod vodstvom Waltera Emerya koji je istraživao kraljevske grobnice u Abidosu. 6.Uvod • Nakon ujedinjena zemlje započinje ranodinastijsko razdoblje egipatske povijesti. • O samom razdoblju vrlo se malo zna.

a postoje i neke indicije da su Narmer. dinastije bio Aha. • U egiptologiji prisutno je mišljenje da je prvi vladar I.• Imena iz Manetovih kraljevskih listi ne mogu se uvijek povezati sa imenima iz egipatskih izvora što još više otežava istraživanja. . nasljednik Narmera. Menes i Aha ista osoba.

.

– 2890. • Sreñena je središnja uprava s obučenim činovnicima – pisarima koji vode brigu o javnim davanjima stanovništva (porezi).-2890. • Već je tijekom ovog razdoblja prvi puta u egipatskoj povijesti na prijestolju kratkotrajno vladala žena . . ðet. Kr. • Tijekom vladavine Ahe središte državne uprave premješteno je u Memfis.kraljica Merneith. dinastiju (o. a uvedeno je i službeno brojanje godina. g. pr. 3000. dinastija (o. Den). Kr.I. g. • Pojedini vladari vodili su osvajačke i trgovačke pohode izvan zemlje (Aha. pr. 3000.) • I.) činilo je osam vladara.

.

a tek je posljednji vladar dinastije Khasehem uspio ponovno učvrstio vlast i ujediniti zemlju. • Najvažnija središta ovog razdoblja bili su Abidos.). dinastije (2890. pr. • Tijekom ovog razdoblja zemlja se ponovno podijelila na Gornji i Donji Egipat. g. – 2686.-2686. Tinis i Tanis.II. Kr. pr. dinastija (o. . g. 2890.) • Malo je sačuvanih podataka o osam vladara II. Kr.

a pokrivene su gredama i zemljom. • U kiparstvu se javlja slobodna plastika u drvu ili kamenu. • Glavna kultna središta nalaze se u Hierakonpolu. • Faraoni započinju graditi grobnice koje im trebaju osigurati zagrobni život. – najznačajnije su kraljevske grobnice Abidosu i grobnice stepenastog oblika u Sakari.Opće karakteristike arhajskog perioda • Najvažnija središta ovog razdoblja bili su Abidos. . Abidosu i Elefantini. – u početku su to skromne pravokutne grañevine – mastabe – čiji su zidovi bili izgrañeni od opeke i drveta. Tinis i Tanis.

a prvi se puta pojavljuju šauabti figure. kamene vaze za čuvanje pomasti). . pokućstvo od drveta i bjelokosti.– U grobnicama su otkriveni brojni grobni prilozi (dragulji.

.

.

zaštitnica je Gornjeg Egipta. prikazana u obliku kobre. Uadjet). a njeno svetište je u mjestu Buto.apsolutne monarhije oslonjene na pretpostavki o božanskoj prirodi kraljeve vlasti. sa glavnim svetištem u el-Kabu. • Božica Nekhbet. . zaštitnica je Donjeg Egipta. • Faraon se tako poistovjećuje s najstarijim vjerskim razmišljanjima Starog Egipta. • U ovom razdoblju javlja se i treće ime u kraljevskoj titulaturi – prilikom stupanja na prijestolje faraonu se dodjeljuje titula nesu-bit (onaj koji pripada stabljici trske i pčeli). prikazana u obliku ptice sup.• Tada su stvoreni temelji egipatske države . • Uañit (eg. • Faraon je Hor živih. a na čelu njegove titulature je Horovo ime. • Zatim u titulaturi slijedi nebty ime (onaj koji pripada dvjema božicama).

• Utemeljena je i svetkovina Heb-sed koja se obavljala kada se vladar nalazio na vlasti preko 30 godina čime se simbolično obnavljala kraljeva snaga. – faraon se prvo krunio bijelom krunom juga.• Obred krunjenja vladara odvijao se u tri faze. a zatim crvenom krunom sjevera – potom se pojavljivao sa spojenom krunom ujedinjene države – u trećoj fazi faraon optrčao zid u blizini Memfisa koji je predstavljao granicu dviju država čime je simbolizirana njegova vlast cijelom zemljom. .

g. Kr.) . pr.-2160.Staro kraljevstvo (2686. g. pr.) i Prvo meñurazdoblje (2160-2055. Kr.

začini i luksuzni predmeti. . • Uspostavljene su trgovačke veze s feničkim gradovima. dinastije s promjenom vlasti i dolaskom na vlast III. • S uspostavom trgovine u Egipat pristiže vrijedno drvo. • Njega označava prvi veliki uspon egipatske države.Opće karakteristike • Nakon prvog kriznog razdoblja i razjedinjenja zemlje tijekom II. a pojedini vladari šalju prve trgovačke ekspedicije na obale istočne Afrike (područje današnje Somalije). • Faraoni šire svoju državu na jug na područje Nubije i na istok na poluotok Sinaj gdje su otvoreni rudnici bakra i dragog kamenja. tamjan. dinastije započinje razdoblje Starog kraljevstva.

.

pr.III. • Sjedište dinastije nalazilo se u Memfisu. – 2648. Kr.) • Tijekom III. dinastija (2686. • Svojom vladavinom naročito se ističe faraon ðoser (Djoser. . Zoser. – za njegovu vladavinu Maneto tvrdi da je bila vrlo povoljna za Egipat. drugi vladar dinastije.). g. a u sedamdesetak godina na vlasti se izmijenilo šest vladara. Kr.-2613. pr. a u grobnicama su pronañeni monumentalni kipovi faraona i njegovih činovnika. dinastije započinje procvat egipatske države. 2667. • Tijekom ove dinastije počinju se graditi stepenaste piramide.

.

pr. . – on je tijekom narednih stoljeća proglašen božanstvom medicine. • ðoser je zajedno s Imhotepom izgradio 60 m visoku stepenastu piramidu kod Sakare u čijem podnožju se nalazio veliki kompleks sakralnih zgrada.• Oslonac njegove vlasti bio je dvorski predstojnik. – Maneto ga je opisao i kao vrsnog književnika. ali nisu ostali pisani tragovi koji bi to mogli posvjedoćiti. st. graditelj i liječnik Imhotep čija se slava dugo prenosila egipatskom poviješću. poistovjećivali s bogom zdravlja i medicine Asklepijem. a Grci su ga od VII. Kr.

.

• Cijela piramida je grañena u nekoliko faza: – prvo je izgrañena najveća mastaba – potom je na njoj izgrañena druga te je na koncu izgradnjom šest mastaba nastala prva stepenasta piramida. . – stepenice su simbolično predstavljale put kojim se faraon uspinje u nebo nakon svoje smrti.

• O vladavini ðoserovih nasljednika sačuvano je vrlo malo podataka. “stela gladi” – govori o sedam godina suše i o velikoj žrtvi u čast boga Khnuma nakon čega je konačno došlo do poplave Nila. .• Iz istog razdoblja sačuvana je tzv.

• Najznačajniji su veliki graditelji piramida Snofru.IV.) • Šestorica faraona IV. Khufu. Kr. dinastije vladala su Egiptom oko 130 godina. Khafra i Menkaura. .-2494. dinastija (2613. g. pr.

– samo donji dio stepenast – na njega se nadograñene dvije mastabe – visina o. hramove i vjerojatno tri piramide-grobnice. dinastije Huni. Kr. – tijekom svoje vladavine dao je izgraditi brojne utvrde.• Snofru (2613. pr. . – 2589.) je bio prvi vladar nove dinastije. 92 m. – najstariju je izgradio na lokalitetu Meidum – mogućnost da ju je dao izgraditi i posljednji vladar III.

drugu kao vladar Gornjeg Egipta. a da je treća konačni rezultat. – Jedna od njih je da je jednu izgradio kao vladar Donjeg Egipta. • Postoji nekoliko teorija vezanih uz izgradnju ovih piramida. . – Postoji i teorija o simbolici same piramide prema kojoj ona predstavlja okamenjeni snop zraka boga Sunca. – Druga teorija je da su prve dvije piramide rezultat krivih planiranja prilikom izgradnja. a treću kao vladar ujedinjene države. • Sve tri piramide imale su već piramidalan oblik sa stepenastom jezgrom koju je pokrivala oplata od zakošenog fino poliranog vapnenca.• Dvije s pripadajućim kultnim zgradama (Nagnuta i Crvena piramida) izgradio je kod Dahšura. južno od Sakare.

• Južna piramida iz Dahšura ili Nagnuta piramida ima kut koji nije savršen. . • Visine je 105 m.

• Visine je 105 m. a vjeruje se da je ona bila posljednje počivalište faraona Snofrua.• Sjeverna piramida iz Dahšura ili Crvena piramida prva je prava piramida. .

• Piramide su okruživali kompleksi grobnica članova kraljevske obitelji i visokih činovnika izrañeni od glinenih opeka. • Grobnice su krasile statue koje su prikazivale pokojnike u prirodnoj veličini, a najpoznatija je skupina koja prikazuje bračni par Rahotep i Nofret.

• Snofruovi naslijednici, Khufu (Keops, 2589. – 2566. pr. Kr.), Khafra (Kefren, 2558. – 2532. pr. Kr.) i Menkaura (Mikerin, 2532. – 2503. pr. Kr.), najpoznatiji su graditelji piramida. • Njihove piramide izgrañene su na lokalitetu Giza u blizini današnjeg Kaira. • Piramide su znak prožimanja političkog i vjerskog života, podižu se za boga svijeta koji je utjelovljen u liku faraona. • Faraon je apsolutni gospodar, posrednik izmeñu bogova i ljudi, jamstvo kulture i reda u svijetu. • Izgradnja piramida trajala je dugi niz godina, i do 20, a gradile su ih na desetke tisuća obrtnika i robova tijekom ljetnih mjeseci kada se grañevni materijal mogao prevesti vodenim putem na gradilišta. • Vladar je brinuo o opskrbi stanovništva tijekom velikih javnih radova.

• U unutrašnjosti piramide nalazila se zagrobna komora u koju su faraoni ritualno sahranjivani. • Najveću piramidu, visoku gotovo 147 m, dao je izgraditi faraon Khufu (Keops). • Kraj IV. dinastije obilježen je borbama za prijestolje i slabljenjem kraljevske vlasti.

• Tijekom IV. dinastije nastale su glasovite skulpture faraona Khafre (Kefrena) od sivog granita u sjedećem položaju iznad kojeg je sokol s raširenim krilima i trijade faraona Menkaura (Mikerina) na kojima je prikazan u pratnji božica.

.

.

V.-2181.) . pr. i VI. dinastija (2494. g. Kr.

• Tijekom vladavine devetorice vladara V. • U nedostatku bogatstva dvorski se činovnici nagrañuju zemljom koja s vremenom ostaje u trajnom vlasništvu njihovih obitelji. • Novi princip nagrañivanja postupno je doveo do jačanja sloja lokalnih moćnika zbog čega država iznutra sve više slabi. pr. a kasnije i svetišta posvećenih bogu plodnosti i podzemnog svijeta. Kr.) središte države nalazilo se u Heliopolu. • Razdoblje je obilježeno gradnjom velikih svetišta posvećenih bogu Ra. Ozirisu. s kojim se poistovječuje faraon nakon smrti. • Znatno je smanjena moć vladara. g. . glavnom središtu boga Sunca – Ra. – 2345. dinastije (2494.

.

.

.

ali su znatno manjeg opsega. – 2345.). pr. Siriju i Punt dok u samoj državi stalno opada moć centralne vlasti. Kr. – 2475. za faraona Unasa (2375. Kr. pr.). Kr. • Najvažniji vladari ove dinastije su Sahura (2487.• Apsurdnost situacije pokazuje činjenica da Egipat prema inozemstvu i dalje demonstrira svoju moć kroz velike vojne i trgovačke ekspedicije u Libiju.) i Unas (2375. . • Potkraj V. dinastije. Nubiju. – 2345. pr. u grobnicama se prvi puta pojavljuje veliki kompleks hijeroglifskih tekstova ispisanih na zidovima piramide – tekstovi piramida. • Piramide i pripadajući kompleksi i dalje se grade.

.

– 2287. Kr. (2278. . Kr. • Socijalna previranja u državi su sve izraženija. dinastije nastavljena je kolonizacija Nubije.) pokušao je ojačati moć vladara dvostrukom ženidbenom vezom s gornjoegipatskim kneževskim rodom iz Abidosa. • Unatoč svim unutrašnjim problemima tijekom VI. pr.). (2321. ali bez dugotrajnijeg uspjeha. a jačanju unutrašnjih nemira dodatno je doprinijela dugotrajna. gotovo stogodišnja. a poduzeta je i trgovačka ekspedicija u Somaliju. • Faraon Pepi I. vladavina Pepija II. – 2184. dinastije i dalje je nastavljeno propadanje Starog kraljevstva. uspostavljene su trgovačke veze s feničkim gradom Biblosom. pr.• Tijekom vladavine šest vladara VI.

.

– Napušteno je vjerovanje u faraonaboga. – Tako započinje prvo meñurazdoblje u egipatskoj povijesti. a stanovništvo se vratilo vjerovanju u lokalne kultove iz preddinastijskog razdoblja. • Centralne vlasti gotovo da i nema.• Jača vlast lokalnih nomarha koji svoju funkciju nastoje pretvoriti u naslijednu. • Propast Starog kraljevstva imalo je dalekosežne posljedice za poimanje egipatske religije. a zemlja doživljava potpuni gospodarski slom čime. .

• Duhovnu krizu.-2055. .Prvo meñurazdoblje (2181. • Razloge krize potkraj Stare države nalazimo u sve većem jačanju mjesnih moćnika. Razgovor očajnika s vlastitom dušom. dinastije. pr. g. pesimizam i nesigurnost života ovoga razdoblja opisuju najstariji egipatski književni tekstovi – tužaljke. • Sustavni raspad egipatske države potrajao je sve do potkraj XI. • Najpoznatija književna djela su Jadikovka Ipu-Ura. Kr. socijalnim nemirima. upadima beduinskih plemena s područja Sinajskog gorja i raspadu vjerskog sustava.) • Meñurazdoblje je doba krize egipatske države. Proročanstvo Nefer-Rohua i Poduka za Medika-Rea.

23. pr. dinastije. – 2160. g. fr. glañu i duhovnom krizom.). dinastije bilo čak 70 faraona od kojih je svaki vladao samo jedan dan što daje dodatnu sliku na što se svela kraljevska vlast (Aegyptiaca. nastupilo je kratkotrajno dvadesetogodišnje razdoblje VII. čiji broj nije moguće točno utvrditi (Manetho. • Maneto bilježi da je tijekom VII. . Kr. dinastije (2181. • Memfiski vladari VIII.• Nakon kratkotrajne vladavine kraljice Nitikret (2184. pr. fr. 25. 26). Aegyptiaca. – 2181.) koja je naslijedila Pepija II. pokušali su se osloniti na okružne knezove Gornjeg Egipta što ih je održalo na vlasti narednih desetak godina u zemlji zahvaćenoj grañanskim ratom. 24 a i b). Kr. i VIII.

g. pr.• Oko 2160. dinastiju čiji točan broj varira kod raznih izvora (Manetho. • Kheti je osnovao novu IX. • Devetnaestorica faraona X. Kr. otvoreno se pobunio protiv faraona u Memfisu te je uskoro uzeo titulu faraona Gornjeg i Donjeg Egipta čime je nakon dužeg vremena ponovno. lokalni moćnik grada Herakleopolisa. uspostavljena centralna vlast u zemlji. pr. barem donekle. dinastije (Manetho.19 faraona. 29. a svoju vlast uspjeli su održati samo na sjeveru. Aegyptiaca.4 faraona). Aegyptiaca fr. • Ponovno je zavladalo razdoblje neprestanih ratova koji su potrajali sve do 2055. Kr. g. 28 a i b prema Euzebiju . fr. 30 a i b) izgubili su svu moć na jugu zemlje. Kheti Mariibra. . fr. 27 prema Afrikanu .

.

Kr.-1650.-1550. pr. Kr.) i Drugo meñurazdoblje (1650. pr. g.) . g.Srednje kraljevstvo (2055.

Kr. (2055. Mentuhotep II. • Osnivač nove dinastije bio je faraon Mentuhotep I.-1985. Kr. • Njegov nasljednik. dinastije na jugu je zemlje ojačala moć Tebe koja je s vremenom postala glavno središte Gornjeg Egipta. . Stvoreni su temelji XI.XI.).) g. – 2004. dinastije koja u početku vladala samo jugom zemlje. pr. • Za vladavine IX. dinastija (2125. pr. uspio je nakon dugotrajnih borbi oko 2055. Tijekom svoje vladavine poduzeo je trgovačku ekspediciju u Punt. konačno ujediniti zemlju čime je započelo razdoblje Srednjeg kraljevstva.

.

.

• Potkraj XI. dinastije ponovno dolazi do jačanja i centralizacije državne vlasti sa središtem u Tebi. Sirijom i Palestinom. • Vladari XI. • Vladari Srednjeg kraljevstva uglavnom su vodili miroljubivu politiku. pridonijeli su jačanju države i podizanju unutrašnjega bogatstva. . dinastije ponovno su počeli graditi piramide kao kraljevsku grobnicu. a otvorene su i nove s Kretom i Ciprom. • Izgrañeni su obrambeni zidovi koji su Egipat štitili od najezdi vanjskih osvajača. • Iznova su uspostavljene trgovačke veze s Fenikijom. ali ona je sada smještena u okružje velikog pogrebnog kompleksa. • Započinju se graditi i grobovi u stijeni koji su karakteristični za okružne vladara u okolici Tebe. • Naslijednici Mentuhotepa II.

. – Započela se upotrebljavati u Tebi.• Ponovno se razvila reljefna umjetnost u koji se uvodi kvadratna mreža za predcrtež na kamenoj plohi. a odgovarala je pravilima proporcija koji su se primjenjivali još u Starom kraljevstvu. • Reljefi i slike odlikuju se simetrijom i odmjerenim proporcijama. • U grobnicama se javljaju slike svakodnevnog života i kultnih scena iz svijeta mrtvih.

• Kipovi uglavnom prikazuju ideal lijepog čovjeka. • Najpoznatije književno djelo ovog razdoblja je Brodolomčeva priča.• Pored grobne plastike javlja se i hramska plastika. • Javljaju se i male grobne makete s prikazima iz svakodnevnog života. a vladar je obično u sjedećem položaju na prijestolju. .

dinastije samostalno preuzela vlast. • Nakon kratkotrajne vladavine Mentuhotepa IV. – Reorganizirao je državnu upravu. Kr. (1985.) g. pr. – Ubrzo je uspio ojačati političku vlast u državi i svladati ustanike. – Postoje indicije da je riječ o istoj osobi koja je nakon smrti posljednjeg vladara XI. .-1773. – Vezir pod imenom Amenemhat javlja se još za vladavine prethodnog vladara. pr. dinastija (1985. – Središte svoje vlasti prebacio je iz Tebe u još neotkriveni grad Iti-taui koji se nalazio na području Fajuma. – 1956.XII. dinastije faraon Amenemhat I.). Kr. osnovao osobnu kraljevsku stražu te podigao obrambene zidove na zapadu i istoku zemlje. osnovao kraljevsku riznicu. na prijestolje je došao osnivač nove XII.

.

– Osvajačke pohode vodio je jedino na područje Nubije i kraljevine Kuš. (Sesostris II. naslijedio je sin Senusret I.• Amenemhata I. ekonomski je ojačao državu. – U Heliopolu je ponovno dao podići hram boga Ra. (Sesostris I. pr. – Nenasilno je širio utjecan Egipta izvan njegovih granica. – 1911. najprije kao suvladar. pr. – 1877. – Njegovi naslijednici Amenemhat II.. 1877. – 1870. .. pr. – Uspostavio je intenzivnu trgovinu izmeñu Egipta i područja u Aziji. Kr. Kr. a nakon očeva ubojstva i kao samostalni vladar. Kr.) osigurali su stabilnost države čime je sačuvano gospodarsko blagostanje.). a proveo je i intenzivna navodnjavanja na području Fajuma.) i Senusret II. (1911. 1956.

• Tijekom vladavine Senusreta III. (Sesostris III., 1870. – 1831. pr. Kr.) Srednje je kraljevstvo doseglo svoj vrhunac. – ukinuo funkciju nomarha • postavio je činovnike. – prekinuo tradiciju miroljubive politike – krenuo u osvajačke ratove u Palestini i Nubiji. • naslijednici nisu uspjeli očuvati moć kraljevstva • centralna vlast slabi i započinje razdoblje nove krize.

• U razdoblju XII. dinastije egipatska je umjetnost dobila novi polet. • Tijekom vladavine Senusreta I. izgrañeni su prvi obelisci. • U gradnji se ponovno koriste biljni stupovi. • U plastici prevladavaju prikazi faraona i njegove obitelji, a najljepši su kipovi Senusreta III. • Ljudski portreti prikazuju vladare u različitoj životnoj dobi, a njihov izraz je ljudski, često rezigniran i umoran. • Sve su brojnije slike u grobnicama koje prikazuju ribolov, hvatanje ptica, lov, obrtnike, obradu polja i prizore iz pogrebnog života. • Najpoznatije književno djelo ovog razdoblja je Priča o Sinuheu.

XIII. i XIV. dinastija (1773.-1650. g. pr. Kr.
• Nakon smrti posljednjeg izdanka XII. dinastije – kraljice Sobekneferu oko 1773. godine započinje razdoblje nove krize. • Tijekom razdoblja od 120 godina na vlasti se paralelno nalaze dvije dinastije XIII. i XIV. • Kronologija i točan broj faraona nije siguran zbog malog broja sačuvanih povijesnih izvora. • Stariji egiptolozi smatrali su da s dolaskom XIII. dinastije već započinje Drugo meñurazdoblje, dok mlaña generacija egiptologa kao ključni trenutak početka Drugog meñurazdoblje smatra trenutak kada su Hiksi zavladali Egiptom (oko 1650. g. pr. Kr.).

• Prvi vladari nove dinastije uspjeli su očuvati jedinstvo države i držati i vlast nad osvojenom Nubijom. . 39). 38. a prema Manetovim listama bilo ih je čak 60 (Aegyptiaca.• Nakon izumiranja XII. fr. – kako je centralna vlast sve više slabila slabio je i egipatski utjecaj na jugu zemlje. • Sačuvana su imena samo dvanaestorice vladara. na vlast dolaze slabi vladari XIII. dinastije.

fr. – Plemena koje antički povjesničari nazivaju Hiksima obuhvaćala su raznolika plemena semitskih ratnika – konjanika meñu kojima je bio i narod Židova. – Malobrojni su povijesni izvori koji dokumentiraju upad Hiksa. 41 a. dinastije i spriječiti sve brojnije upade vanjskih osvajača – Hiksa. dinastije. dinastije. • Slaba središnja vlast nije mogla očuvati područja osvojena tijekom vladavine XII. b i c) drže vlast u Lištu paralelno s vladarima XIII. . 42). – U djelu antičkog povjesničara Josipa Flavija sačuvani su Manetovi zapisi o upadu rase pastirskih kraljeva koja dolazi s Istoka (Aegyptiaca.• Na području Gornjeg Egipta formirala vlast XIV. Aegyptiaca. – mnogobrojni vladari (prema Manetou 76. fr.

.• Hiksi su već krajem XVIII. g. dolaze na području delte. upali u Egipat iz sirijskopalestinske pustinje. • Vladari XIII. Kr. pr. Kr. a godine 1674. i XIV. st. pr. st. Kr. zauzimaju cijelu deltu Nila i gradove Avaris i Memfis. a oko 1650. Hiksi preuzimaju vlast nad čitavim Egiptom. • U prvoj polovici XVII. pr. dinastije u početku plaćaju danak osvajačima.

g. 1650. • Novi vladar osnovao je novu XV.Drugo meñurazdoblje (o. – U historiografiji se često nazivaju dinastijom Velikih Hiksa. kada je Sekerher (Salitis) preuzeo vlast nad cijelom zemljom ugasile su se XIII. dinastiju koja je tijekom sto godina dala šestoricu faraona. • Malo je sačuvanih povijesnih izvora koji bi dokumentirali ovo razdoblje. . Kr. pr. • Sačuvani podaci daju naslutiti da su Hiksi preuzeli egipatske tekovine i upravni aparat uz pomoć kojeg su vladali velikih dijelom zemlje. dinastija koje su do tada paralelno vladale zemljom. i XIV.) • Oko 1650. pr. g. Kr. • Središte njihove države nalazilo se na sjeveru u prijestolnici Avarisu.-1550.

.

dinastija (1580.). – 1580. vladala je i opozicija egipatskih lokalnih vladara u obliku XVI. dinastije (1650.• Hiksi su ostvarili političke i kulturne veze s azijskim narodima. g. zamijenila XVII.) koja je nastojala da oslobodi gornjoegipatske nome od vlasti Hiksa. – 1550. Kr. Kr. pr. g. donijeli su bojna kola. • Na jugu zemlje. g. • Njih je na vlasti oko 1580. pr. pr. Kr. sa središtem u Tebi. – Njezini vladari su pokrenuli odlučujući rat za osloboñenje zemlje. • Tijekom njihove vladavine u Egipat je došao konj. strijele sa šiljcima od bronce i poznati azijski luk. .

.

• Otpor tuñinskoj vlasti jačao je na području čitavog Egipta. u borbama oko Avarisa i njegov stariji sin Kamose. pr. dinastiju čime započinje razdoblje najveće egipatske moći – Novo kraljevstvo. – Postupno je osloboñen veći dio Egipta. . a 50-ih godina XVI. Kr. – Amozis je nakon dugih borbi konačno uspio osvojiti Avaris i protjerati Hikse iz Egipta. g. posljednja su tri vladara Taa (Sekenenra) i njegovi sinovi Kamose i Amozis krenula u ofenzivu. – U borbama je prvo poginuo otac Taa. a oko 1550. Kr. st. pr. – Osnovao je novu XVIII.

) . g. Kr.Novo kraljevstvo (1550.-1069. pr.

. – Podignuta je gospodarska moć države. Palestinom i Fenikijom. • Tijekom ovog perioda vladale su tri dinastije: XVIII.Uvod • Novo kraljevstvo predstavlja vrhunac političke. – Obnavljaju se gospodarske veze s Nubijom. i XX. kulturne i gospodarske moći Starog Egipta. a prvi puta Egipat je zaposjeo znatna područja u Aziji sve do Eufrata u Siriji. • Vladari Novog kraljevstva najpoznatiji su egipatskoj povijesti. – Faraoni se ponovno smatraju božanstvima.. – Oni ponovno centraliziraju vlast u državi. XIX.

.

.XVIII. pr. – u vanjskoj politici nastojao je ponovno osvojiti vlast na području sjeverne Nubije – u unutrašnjoj politici uspostaviti mir i blagostanje.-1295. Kr. – odmah po osloboñenju zemlje preselio je glavni grad sa sjevera u Tebu.). pr. – na sve većoj važnosti dobija kult tebanskog boga Amuna (Amona) koji se postepeno širi na prostor cijelog Egipta te spaja s kultom boga Sunca Ra.) Uspon i širenje egipatska države • Osnivač nove dinastije bio je Amozis (1550. – 1525. g. dinastija (1550. Kr.

.

.

.

.

.

.

.

.

– 1492. • njome je upravljao guverner južnih zemalja s titulom kraljeva sina. – Tutmozis I.• Tijekom vladavine Tutmozisa I.) država je proširena: – na područje Nubije sve do 4. Kr. katarakta • nova pokrajina dobila je naziv Kuš. . pr. – državna vlast prvi puta proširena je do Eufrata u Siriji. (1504. – Memfis ponovno dobiva na većem značenju kao gospodarsko i upravno središte. prvi je vladar koji je dao izgraditi grobnicu u stijeni u Dolini kraljeva čime započinje novo doba egipatskih pogrebnih običaja.

• Za prvih vladara XVIII. – započeti su opsežni grañevinski radovi i izgradnja hramova posvećenih bogu Amunu od kojih se najpoznatiji nalaze u Karnaku i Luksoru u blizini Tebe. i Tutmozisa I. dinastije (Amozisa. Amenhotepa I. .) došlo je do nove podjele zemlje. – posjedi su podijeljeni na zemljišne krune. a potom i predstavnici kraljevske obitelji kao vrhovni svećenici. vojno plemstvo i zemlju boga Amuna kojem je pripadao veliki dio Egipta. ili Amenofisa I. – korist od zemlje boga Amuna imali su u prvom redu svećenici.

.

slonovaču i ostalu luksuznu robu. – tijekom njezinog vladanja ponovno je upućena egipatska ekspedicija u Punt. .• Vladavina egipatske kraljice Hatšepsut (1473. začine. – za Hatšepsutina kraljevanja izgrañen je veličanstveni hram u Deir elBahriju. zlato. – obnavljanjem gospodarskih veza s ovim područjem Egipat je osigurao potrebno drvo. pr.) relativno je mirno razdoblje. – 1458. Kr.

.

.

.

.

– izgrañena je i jaka mornarica koja je osigurala egipatsku prevlast na istočnom Sredozemlju. – 1400. – 1390. Babiloncima i Hetitima koji egipatskim vladarima plačaju danak. je podigao Svečanu dvoranu.) i Tutmozis IV. Palestinu i učvrstio vlast na području Nubije do 4. Kr.• Njezin nasljednik Tutmozis III. – Mitani u Aziji priznaje egipatsku vlast – Hetiti u Maloj Aziji i Babilonci u Mezopotamiji šalju danak faraonu.. • Vladavinu njegovih nasljednika Amenhotepa II. Kr.) obilježili su neprestani ratovi s Mitancima. – u Amonovu hramu u Karnaku Tutmozis III.) najveći je vladar XVIII. (Amenofis II. (1479. – 1425. katarakta. pr. . pr. 1427. dinastije. (1400. Kr. pr. – osvojio je Siriju.

.

.

.

.

– Teja je bila stranog podrijetla.• Za miroljubive vladavine Amenhotepa III. pr. kći Sitamun i pisara Amenhotepa. – umjetnost i kultura doživljavaju novi uzlet. 1390. . (Amenofisa III. a za svog života promicala je duhovni. – 1352. • Od poznatih ličnosti ovog razdoblja svakako treba izdvojiti faraonu ženu Teju. a Egipat je na vrhuncu svoje moći. vjerski i kulturni život na dvoru.) ustalio se odnos snaga u prednjoj Aziji. Kr.

1352. – 1336. (Amenofisa IV.Period Amarne • Druga polovica XIV. Kr. Kr. obilježena je vladavinom njegova sina Amenhotepa IV. • Zajedno sa suprugom Nefretiti proveo je vjerske reforme koje su dovele do slabljenja egipatske države.. pr. . st. pr.).

. – zabranio je obožavanje drugih bogova i promijenio je ime u Ehnaton. – prijestolnicu je preselio iz Tebe u novoizgrañenu Amarnu na sjeveru.– vjeru u više bogova zamijenio je vjerovanjem u jednoga boga Atona – sunčev disk.

razaranjem hramova i kipova drugih bogova – smatra se da su njegove vjerske reforme nastale pod utjecajem vezira Isrua koji se često poistovjećuje s biblijskim Josipom – pasivna vladavina dovela je do gubitka posjeda u Siriji i Palestini.– njegove reforme doživjele su velik otpor u narodu. ponajprije kod svećenstva boga Amon-Ra – Ehnaton je pokušao smanjiti utjecaj svećenstva oduzimanjem njihovih posjeda. .

pr. Kr. – ovo razdoblje vrlo dobro dokumentiraju brojni nalazi iz Amarne i grobni prilozi pronañeni u Tutankhamonovoj grobnici. .) i Aj (1327. – 1323.• Njegovi naslijednici Tutankhamon (1336. Kr. pr. – 1327. – prijestolnica je iz Amarne ponovno preseljena u Tebu. – smrću Aja završava period Amarne.) napuštaju vjerovanje u Atona. a stari bogovi ponovno zauzimaju važno mjesto u egipatskoj vjeri.

dinastija. pr. čime je utemeljena nova XIX. ponovno započinje vojno jačanje egipatske države.• Dolaskom na vlast generala Horemheba (1323. pr. . – 1295. u posljednja dva desetljeća XIV. Kr. Kr. st. • Horemheb je zbog svoje starosti već za svoje vladavine za suvladara i nasljednika odredio oficira Pramesea koji je na prijestolju uzeo ime Ramzes I.).

Kr. – osvojena su područja u Palestini.XIX. pr. započinje razdoblje Ramzesida. g. – 1069.) posebno su obilježili neprestani ratni sukobi. • Već za prvih vladara nove dinastije (Ramzes I. • Vladavinu Setija I. i Seti I. i XX.) XIX. Kr. pa je Seti I. g. zemlja Amuru i grad Kadeš – vojne pretenzije prema sjeveru Sirije dovele su ga u sukob s kraljevstvom Hetita – u isto vrijeme na zapadu dolazi do upada Libijaca. dinastija (1295. (1294. morske luke. pr. – 1279. Kr.-1186.Ramzesidi . dinastija (1295. g. Kr.) ponovno započinju osvajački ratovi u prednjoj Aziji.) • Nakon smrti Horemheba oko 1295. u dva navrata morao ratovati i na tom bojištu . • Razdoblje karakterizira relativno često pojavljivanje vladarskog imena Ramzes po kojem je i čitavo razdoblje dobilo ime. pr. pr.

.

– brojni reljefi iz hramova u Karnaku glavni su izvori o vojnim pohodima – središte države premješteno je iz Tebe na sjever u novu prijestolnicu Piramese u blizini Avarisa. .

Kr.• Njegov sin i nasljednik. – u bici kod Kadeša u Siriji sukobio se s njihovim vladarem Muvatalijem II. dinastije.). Ramzes II. – nakon teških gubitaka na obje strane bitka je završila neodlučeno. najvažniji je vladar XIX. – po stupanju na vlast. – 1213. a obje vojske su se povukle s bojišta. (1279. . pr. u četvrtoj godini vladavine zaratio je s Hetitima.

.

a najpoznatiji je opis bitke vjerojatno napisao pisar Pentaur. ali manji ratovi su se nastavili sve do konačnog mira s Hatušilijem III. – nakon sklapanja primirja podijeljena su interesna područja. . Luksoru i zapadnoj Tebi. Abidosu.– bitka je detaljno opisana na reljefima u hramovima u Karnaku. Abu Simbelu. desetak godina nakon bitke kod Kadeša.

– kao znak dobre volje i zalog mira hetitski vladar je Ramzesu poslao svoju kćer za ženu. obilježena je izgradnjom brojnih hramova (Ramesej. Abu Simbel) . – nakon sklapanja mira duga vladavina Ramzesa II.

.

pr. Kr. – 1203. . pr. g.) uspio je očuvati jaku državu.• Ramzesov sin Merenptah (1213. • Nakon smrti kraljice Tausret 1186. Kr. dinastija. gasi se XIX. – u povijesti je ostao zapamčen i po steli Izrael na kojoj je prvi puta zabilježeno ime Izrael. • Njegovi slabi naslijednici nisu uspjeli očuvati snagu egipatske države.

Kr. g. • Osnivač dinastije bio je faraon Sethnakht koji je tijekom svoje kratkotrajne dvogodišnje vladavine uspio ponovno uspostaviti mir u zemlji. pr. morao je braniti zapadne granice od libijskih plemena Mešveš. – egipatske posjede u Palestini i Siriji i egipatsku deltu već su početkom XII. Kr. a u Grčkoj i plemena Dorana. g. egejskih otoka.).-1069. pr. pr. dinastija (1186. dinastije. – arheološka istraživanja pokazala su da se pod tim imenom kriju brojna plemena s područja Male Azije.XX. – njegova vladavina obilježena je stalnim ratnim sukobima. najznačajniji vladar XX. Kr. – početkom vladavine Ramzes III. (1184. počeli ugrožavati Narodi s mora. Ramzes III. . st.) • Slijede dvanaestorica vladara XX. dinastije. a nešto kasnije i istočne granice. • Na prijestolju ga je naslijedio njegov sin. – 1153.

.

.

– Vrhovni svećenik hrama Amun-Ra u Tebi postao je jedna od vodećih ličnosti u zemlji i opasan protivnik faraonu u narednim godinama. . – kako bi osigurao podršku utjecajnog svećenstva za brojne ratove. Memfisu i Tebi zemljom i ljudima pa je nakon njegove vladavine svećenstvo posjedovalo 1/3 zemlje. – ratovi su voñeni s promjenjivim uspjehom. – posjedi u Palestini i Siriji gotovo su izgubljeni. obilno je darivao hramove u Heliopolu. • Neprestani ratovi utjecali su i na unutrašnje stanje države. a zaposjela su ih plemena Ekveš. Ramzes III. ali je prodor u deltu ipak zaustavljen. Dened.– njihovi upadi opisani su na mnogobrojnim reljefima hrama Medinet Habu i na glasovitom papirusu Harris. Caki i Peleset (kasniji Filistejci).

.

dinastije Ramzesa XI. Kr. nastupa Treće meñurazdoblje. g. borbama za vlast i potpunim gubitkom posjeda u Aziji i Nubiji. g. pr. – 1069. 1069. u jednoj dvorskoj zavjeri nastupa razdoblje Ramzesida odnosno osam faraona koji nose naziv Ramzes – ovo razdoblje (1153. – Nakon smrti posljednjeg vladara XX. Kr.• Nakon smrti Ramzesa III. pr.) obilježeno je neprestanim unutrašnjim nemirima. .

. koja je ukrašena brojnim reljefima i slikarijama.Umjetnost i kultura Novog kraljevstva • Grobnice kraljeva već se za prvih vladara grade u Dolini kraljeva i Dolini kraljica u blizini Tebe. – grobnice s više grobnih komora dube se u stijenama i ukrašavaju lijepim slikama iz svakodnevnog života i zagrobnog života. – znamenita je velika grobnica Setija I. – nakon smrti vladara one se pečate i čuvaju kako bi se pokušale sačuvati od pljačkaša grobova.

.

.

– Ramzes III. • Ramzes II. • Hramovi se ukrašavaju reljefima. na kolima s lukom i strijelom kako progoni neprijatelje u bijegu. obeliscima i pilonima.hram Medinet Habu. zidnim slikama.• Za graditeljstvo je značajna gradnja hramova posvećenih bogu Amunu. . izgradio je posljednji monumentalni hramski kopleks Novog kraljevstva . • Svojom ljepotom posebno se ističu hramske četvrti izgrañene su u Karnaku. Ramesej u Tebi i Abu Simbel u blizini Asuana. dao je izgraditi nove hramske komplekse u Luksoru. • Na reljefima u hramovima javljaju se prikazi faraona kako jurišaju u boj. – Glasoviti reljef iz hrama u Luksoru tako prikazuje Ramzesa II. Luksoru i Hatšepsutin hram u Deir elBahriju.

.

faraon i njegova obitelj prikazuju se s velikim glavama i izobličenih tijela.• Mijenja se i moda odijevanja. – iz Sirije i Palestine dolazi šivena haljina kalasiris – muškarci nose lanene haljine s rukavima i naramenicama. – skulpture kraljica Teje i Nefretiti ubrajaju se u remek djela egipatske umjetnosti. . – u razdoblju Amarne dolazi do promjene u prikazu vladara . a ispod oko bokova nose pregače – žene iznad kalasirisa nose gotovo prozirne lanene ogrtače. • U kiparstvu su posebno znameniti kipovi faraona. ali i ženska plastika.

.

.

• Sačuvana je lijepa pjesma Sunčev pjev koju je Ehnaton posvetio bogu Atonu. .• Iz razdoblja Novog kraljevstva sačuvani su brojni papirusi meñu kojima su posebno vrijedne bogato ilustrirane Knjige mrtvih. • U književnosti se ističu pripovijest Priča o dva brata i brojni mudrosni spisi od kojih je najpoznatiji Razgovor umornog od života sa svojom dušom.

pr.-664. Kr. g.Treće meñurazdoblje (1069.) .

pa zatim i Etiopljana. prvo Libijaca. • Prvi puta od istjerivanja Hiksa na vlasti se nalaze strane dinastije. dinastije nastupa novo razdoblje krize egipatske države • Obuhvaća razdoblje od XXI. . – Obilježeno: • unutrašnjim rasulom. dinastije.Uvod • Nakon izumiranja vladara XX. do XXV. • gospodarskim propadanjem i • pasivnom vanjskom politikom. • borbama za vlast.

– država je slaba.) • Tijekom ovog razdoblja vlast u državi drže: – faraoni na sjeveru sa središtem u Tanisu i – vojni zapovjednici s položajem vrhovnog svećenika boga Amuna sa središtem u Tebi. a izgubljena su područja u Nubiji. – ovisno o moći pojedinih vladara sjevera ili juga ostatak države priznaje njihovu formalnu vlast. pr. .XXI. dinastija (1069.-945. g. Kr.

vrhovni general i svećenik bog Amuna.) i Siamun (978. Kr.) osnivač dinastije na sjeveru. Kr. pr. g. – Unatoč slaboj vanjskoj politici taniski vladari uspjeli su očuvati trgovačke veze s državama na istočnoj obali Sredozemlja.• Svojom vladavinom ističu se: – Smendes (1069. pr. (1039 – 991. g. – 1043. – 959.). g. i njegovi naslijednici: – Psusenes I. Kr. na jugu vlada Herihor. . pr. – Istovremeno s vladanjem Smendesa na sjeveru.

.

dinastije. dinastije preuzeli su vlast.-715 g. Kr. Kr. • Prva libijska plemena naselila su Egipat još za vladavine XX. – 924. a za svoju rezidenciju odabrao je Bubastis. . • o uspješnosti te vojne akcije svjedoči jedan reljef iz hrama u Karnaku. dinastija (945.) • Osnivač nove dinastije bio je libijski knez Šešonk I. pr. g.) iz plemena Mešveš. Jeruzalem. • Šešonk I.XXII. grad u delti. pr. – potkraj svoje vladavine krenuo je u osvajačke pohode u Palestinu. • meñu osvojenim i opljačkanim gradovima nalazio se i glavni grad Izraela. (945. – nakon kratkotrajnih borbi uspio je ujediniti cijelu zemlje. a nakon smrti posljednjeg vladara XXI. relativno je mirno preuzeo vlast u Egiptu.

.

Kr. pr. • Meñu njima posebno se ističu: – Osorkon II. (874.• Njegovi naslijednici uspjeli su sačuvati jedinstvo države i gospodarski ojačati državu. – 850. • Nakon smrti Šešonka III. (825. – 773. . vojnih zapovjednika i svećenstva. g.) i – Šešonk III. pr. ponovno započinju borbe za vlast izmeñu moćnika pojedinih gradova. Kr.). • Zemlja se u potpunosti raspada na niz manjih kraljevstva. g.

-664. Kr.Potpuni slom egipatske moći (773. g. pr.) .

– 715.. • Nakon Šešonkove smrti nilska delta raspala se na nekoliko manjih državica kojima vladaju dvije paralelne dinastije.• Već je tijekom vladavine Šešonka III. Šešonk V. svećenstva i vojnih zapovjednika. pr. – legitimni faraoni XXII. Osorkon) uspjeli su održati svoju vlast u Tanisu i Bubastisu. . – na jugu zemlje vlast se nalazila u rukama glavara pojedinih gradova. došlo do prvih previranja u zemlji tijekom kojih je u dijelu zemlje na vlast došla XXIII. – slabost države očituje se u gubitka utjecana na istočnom Sredozemlju i ekonomskoj nemoći.). Kr. dinastija (818. g. dinastije (Pimaj.

dinastija. 22. Teba .Kraljica Karomama.

). Kr. pr. pokušao je zavesti red u državi i ujediniti zemlju. Kr. pr. etiopska dinastija. Kr. g.). stvorena samostalna država s prijestolnicom u bogatom gradu Napati na 4. kataraktu. svećenici boga Amuna. a sredinom VIII. • Nubijsko kraljevstvo osnovale su izbjeglice iz Tebe. – s tim ciljem osnovao je novu XXIV. . – sklopio je savez s ostalim vladarima delte te je ubrzo osvojio staru prijestolnicu Memfis. • Istovremeno je na jugu zemlje. moćnik sjevernog grada Saisa. oko 800. pr. – 720. državom je vladala XXV. Kr. st. g. u nekadašnjoj koloniji Nubiji. dinastiju (727. pr.• Teftnakht (727. g. – 715.

g. Kr. Kr. – 715.) bili su prisiljeni priznati vlast Pija nad cijelom zemljom. – nakon što je Pij osvojio Hermopolis. – stvorena je moćna država čiji je vladar po svaku cijenu želio spriječiti Teftnakhtov prodor sa sjevera. a Teftnakht i njegov sin Bakenrenef (Bokoris. g. – nakon Bakenrenefove smrti Pij je bio apsolutni vladar čitave zemlje • Njegovi su naslijednici ponovno započeli opsežne graditeljske radove u čitavoj državi • Obnovljene su trgovačke veze s Palestinom. Herakeopolis i Memfis raspao se sjeverni savez. pr. 720. –716.• Ona je u vrijeme kralja Pija (747. pr. .) zavladala Gornjim Egiptom i Tebom.

.

. g.• Od Pijevih nasljednika posebno valja istaknuti vladavinu Taharke (690.). pr. – 664. Kr.

g. pr. . st.• Egipćani su u sukob sa sve jačom Asirijom došli krajem VIII. • 701. Kr. pr. egipatske snage potpuno su razbijene kod Eltekeha u južnoj Palestini u nastojanju da pruže pomoć tamošnjim vladarima u borbi protiv Asiraca. • U narednim desetljećima Asirija je postala stalna prijetnja Egiptu pa su njeni vladari prisiljeni plaćati danak osvajačima s istoka. Kr.

.

prvi pohod protiv Egipta – zbog izbijanja kuge njegova vojska morala povući. – 629.) poveo je 674. Kr. Kr. – 669. Kr. g.) je 667. – ubrzo je u delti izbio ustanak gradova koji je Asurbanipal ugušio u krvi.• Zbog neprestane egipatske pomoći ustanicima u Palestini asirski kralj Asarhadona (681. pr. a preživjele pobunjenike je u okovima odveo u Ninivu. • Nakon što je Taharka uspio ponovno osvojiti Memfis (669. Kr. on je osvojio deltu i Memfis – Taharka je bio prisiljen pobjeći u Nubiju. asirski vladar Asurbanipal (669. Kr. pr. g. g. – u drugom pohodu 671. pr.). Kr. ponovno upao u deltu i zauzeo Memfis – Taharka je po drugi put bio prisiljen pobjeći u Nubiju. g. pr. . g. pr. g. pr.

.

a njegov je nasljednik bio prisiljen pobjeći u Etiopiju. . dinastije. – godine 664. Kr. – okončana vlast XXV. Asurbanipal je krenuo u vojnu u kojoj je osvojio buntovni jug i Tebu.– potpuni slom egipatske države nastupio je tri godine kasnije. pr. – Taharka je u isto vrijeme umro.

Umjetnost i kultura Trećeg meñurazdoblja • Razvoj graditeljstva. poludragulja i dragog kamenja u kipove. osobito plemenitih.Inarosova saveznika. • U književnosti najvažniji je ciklus pučkih priča koji čine bajku o Petubastisu: – Borba za Amunovo prijestolje. • Dok je u Tebi rastao utjecaj Amuna. • Od umjetničkih djela posebno se ističu veliki brončani kipovi. • Česta je pojava umetanja raznih metala. reljefne umjetnosti i kiparstva se nastavlja na razdoblje Ramzesida. – Borba za Inarosov oklop i – Pohod u Aziju Petukona. on je znatno smanjen u ostalom dijelu zemlje. .

Kr.) .-332.Kasno razdoblje (664. pr. g.

Kr. pr. . Kr. g. • Godine 525. g. kada Egipat osvaja Aleksandar Veliki čime završava period Kasnog razdoblja. perzijski je vladar Kambiz osvojio Egipat čime je potvrñen potpuni slom egipatske države. saitske dinastije dolazi do novog uzleta i oporavka egipatske države. Kr. pr. • Perzijska je vlast uz kratkotrajni prekid potrajala je sve do 332. Egipat gubi Siriju i Palestinu koje je prisvojio novobabilonski vladar Nabukadnezar II. pr. • Nakon bitke kod Karkemiša 605.Uvod • Tijekom vladavine XXVI. ali je on bio kratkoga vijeka.

.

). – u sljedećih je nekoliko godina samostalne vladavine nastojao je učvrstiti svoju vlast u čitavoj zemlji što mu je nakon podvrgavanja Tebe (o. Kr. je uz asirsku pomoć uspio zavladati većim dijelom Egipta – nakon povlačenja asirske vojske zbog pobuna u Elamu i Babiloniji postao je samostalni vladar. – 664. pr.-525. Kr. (672.) na koncu i uspjelo. – on je tijekom svoga zarobljeništva u Ninivi uspio steći povjerenje Asurbanipala – nakon pomilovanja vraćen je na čelo grada Saisa kao asirski vazal – tijekom borbi s Taharkinim sinom Tanutamanijem poginuo je u borbi. g. (664. Kr. a naslijedio ga je njegov sin Psametik I. pr. – 610. 656. pr. . Kr. g. dinastija (664.). pr.XXVI. • Psametik I. g.) • Osnivač nove dinastije bio je Neko I. moćnik grada Saisa. g.

• centralizirao je upravu s kraljevskim činovnicima na čelu • ograničio moć tebanskog svećenstva • Memfis je postao glavno upravno sjedište • Sais glavni grad države. u Egiptu se sve više naseljavaju grčki trgovci sa središtem u Naukratiju. Sirijci i Židovi – zapovjedništvo je prepušteno egipatskim kraljevskim oficirima – od sredine VII. g. 660. Karani. Grci. . Kr. Kr. pr. Nubijci. – u vojne odrede novačili su se strani plaćenici. pr.– o. iskoristio probleme u Asiriji i uz podršku lidijskog kralja Giga prestao plaćati danak – Egipat je ponovno stekao potpunu samostalnost – tijekom svoje vladavine je: • gospodarski ojačao državu. st. Feničani.

ulazi u rat sa Skitima tijekom kojeg je osvojio Palestinu (o. – u trenutku Psametikove smrti (610. pr. . g. Kr. g. 625.– slabljenje Asirije potaklo je Psametika I.). pr. i na aktivnu vanjsku politiku – na području prednje Azije sve više jača Medija – u isto vrijeme Skiti sve više šire svoje područje i prodiru u Palestinu te ugrožavaju granice Egipta – Psametik I. Kr.) Egipat je ponovno jaka i dobro organizirana država koja nije upletena u ratne sukobe.

• nakon poraza 601. g. je bio prisiljen sklopiti mir s Egiptom • mirovnim sporazumom Egipat je izgubio preostala područja u Aziji. pr. 605. nakon bitke kod Karkemiša u kojoj su potpuno razbijene egipatske i asirske postrojbe. pr. (610. . (o. • Novobabilonski vladar Nabukadnezar II. Kr. g. – 552. pr. je kao saveznik Asirije u ratu s Babilonijom kratkotrajno zavladao Sirijom. Kr.) – Egipat s promjenjivim uspjehom ratuje s ponovno obnovljenom Babilonijom – Neko II. Nabukadnezar II. g. g.• Na prijestolju ga je naslijedio Neko II.) je u sljedećih nekoliko godina stalno prijetio egipatskim granicama. Kr. Kr. pr. – 595. • izgubio već 605.

.

u VI. • kako bi olakšao plovidbu Neko II. . a putovali su uz afričku obalu kako bi obišli cijeli kontinent. dao je izgraditi kanal koji je spajao rukav Nila s Crvenim morem. st. • na put u nepoznato krenuli su iz Crvenog mora. na prijelazu iz VII. IV. 43) izvješćuje da su fenički pomorci u službi Nekoa II. Kr.– U isto je vrijeme stvorena jako pomorska flota. • Herodot (Historije. prvi oplovili Afriku. 42. • kroz Herkulove stupove (Gibraltar) vratili u Sredozemlje i u Egipat. pr.

no one nisu donijele dugotrajniji uspjeh. – 570. g. Jeruzalem je opljačkan i osvojen. pr. . a Židovi su odvedeni u babilonsko sužanjstvo (586. odnosno uplitanje u rat Babilonije i Kraljevstva Jude rezultirao je egipatskim porazom.• Njegovi naslijednici Psametik II. pr. Kr. – vojne akcije na istoku. • Psametik II. pr. je započeo vojne akcije u Nubiji s ciljem ponovnog širenja granica prema jugu. – Nabukadnezar osvojio Judu. Kr. g. Kr.). • Njegov sin Aprije ponovno je zaratio s Nabukadnezarom II.) ponovno započinju aktivniju vanjsku politiku. – 589. (595. g.) i Aprije (589. – nakon ovog poraza počinju unutrašnja previranja u zemlji tijekom kojih Aprije gubi život.

pr. – legitimizirao je svoju vlast ženidbom s kćerkom Psametika II. 570. – za svoje je vladavine uspio smiriti nemire u vojsci. – Naukratij je postao važno trgovačko središte te je dobio monopol u trgovini Grčke i Egipta. g. Kr.. (Amazis II. pr. g.) za čije vladavine dolazi do novog gospodarskog procvata Egipta.• Na čelo države dolazi visoki vojni časnik Ahmoze II. Kr. a 562. – 526. . – jedini odmak miroljubivoj vanjskoj politici bilo je prisiljavanje Cipra na plaćanje danka. sklopio je mirovni sporazum s Nabukadnezarom II.

.

pr. Kr. g. • Tako se u trenutku Ahmozeove smrti na granicama Egipta pojavila država pod čijom je vlašću bilo široko područje od Male Azije do rijeke Ind. Kr. g. pr. .) najprije oslobodili vlasti Medijaca. • Perzijanci su se pod vodstvom Kira II. osvojio je Babilon i srušio novu Babiloniju. Kir II. (559. a Židovi su se vratili iz babilonskog sužanjstva. a potom su ratujući s okolnim narodima proširili granice države. – 530. na prostoru prednje Azije dogodile velike političke promjene.• Već su se za vladavine Ahmozea II. • Godine 539.

.

Psametikom III.• Kirov sin i nasljednik Kambiz II. pr. Kr.) – nakon poraza kod Peluzija i Memfisa Egipat gubi samostalnost i ulazi u sastav Perzijskog Carstva. . Kr. Kr. zaratio je s Ahmazeovim nasljednikom. (530. g. (526. g. pr. – 525. pr.) godine 525. – 522.

• Značajna je plastika naglašenog realizma. • Malo je sačuvanih grañevina iz ovog razdoblja. sokolovi. Oziris i sveti bik Apis).Umjetnost i kultura saiskog perioda • U umjetnosti ovaj se period često naziva saitskom renesansom. mačke) i bogove (najčešće Izida. majmuni. • Brončani kipovi često prikazuju razne životinje (bikovi. . a očuvani hramski reljefi pokazuju tendenciju preuzimanja tradicionalnih motiva.

.

– 424. – Darije I. g. pr. pr. pr. pr. g.).) • Nakon osvajanja 525. Kr. – 404. pr. Kr. čiji su vladari: – Kambiz (525. – Darije II. – 486. – Artakserkso I. (405. g.) i – Artakserkso II. g. pr. Kr. Egipat postaje perzijska pokrajina – satrapija. g.).XXVII. – 465.).-404. egipatska. Veliki (522. Kr.). g. Kr. • Na vlasti je u narednih 120 godina ahemenidska perzijska dinastija. dinastija (525.). – 522. (465. g. g. Kr. Kr. (424. XXVII. – 405. pr. – Kserkso (486. . Kr. pr.

.

– unatoč pomorskoj pomoći Atenjana pobuna je ugušena 454. Egipćani pokušavaju iskoristiti podizanjem još jedne pobune. pr. • U nastojanju da pridobe ugledne Egipćane satrapi su uveli blag režim. pr. Kr. g. pr. Kr. Kr. st. .Veliki želio se prikazati zakonitim faraonom pa je u tu svrhu posjetio Egipat – dao je popraviti kanal Nekoa II. Kr. • Do prve pobune protiv perzijskog jarma došlo je 490. • Nove perzijske neuspjehe u ratu s Grcima 460. pr. Memfisu i na području Fajum – iskazao je i počast svetom biku Apisu u Serapeju. – zemlji su nametnuti veliki porezi – Egipat je zbog povoljne klime uskoro postao žitnica velikog Perzijskog Carstva • Novi vladari rijetko posjećuju Egipat. g. Kr. Darije I. – godine 517. pr. koji je spajao Nil s Crvenim morem i hramove u Karnaku. ali je pobunu ubrzo ugušio Kserkso.• Na čelu Egipta je satrap koji je stoluje u Memfisu. ali bez većih uspjeha. g. • Prividan mir vladao je sve do konca V. nakon perzijskog poraza kod Maratona.

za vladavine Artakserksa II.) koji samostalno zavladao i osnovao novu XXVIII.-343. • Poznato je da je 404. pr. • Na njenom čelu našao se Amirtej (404.) iz Mendesa čiji se vladari izmjenjuju na vlasti u sljedeća dva desetljeća. došlo je do nove pobune.-XXX. g. Kr. Kr. . dinastija (404. – oni vladaju samostalno. g. pr. – nakon bitke kod Kunakse 401. perzijska vlast u Egiptu potpuno prestaje. • Na jugu zemlje na vlast dolazi XXIX. – 380. Kr. • Delta se raspala na čitav niz manjih gradova na čijem su čelu lokalni moćnici. – 399.XXVIII. Kr. pr.) • Mali broj izvora nedovoljno rasvjetljava povijest ovog perioda. – Amirtej ni njegovi naslijednici nisu uspjeli očuvati vlast. g. a sa Spartom sklopaju i savez protiv Perzije. dinastija (399. g. pr. g. dinastiju. Kr. pr.

dinastija (380. pr. Kr. Bubastisu i Edfu. g.) i Nektanebo II. Kr. Abidosu. – 343. – nakon pobuna azijskih satrapija usmjerenih protiv centralne vlasti perzijskih vladara Egiptom vlada mir. ali se nakon bezuspješne opsade Memfisa morao povući. pr. – 360. (360. g.) iz Sebenita u delti. – 343. • Njegovi naslijednici Teo (362. g. 380. (380.). na vlast dolazi XXX. – Perzijski satrap ponovno je pokušao uspostaviti vlast u Egiptu.) ponovno su se upleli u borbe u perzijskoj državi što je izazvalo novo slabljenje Egipta. g. g. – Nektanebo je nakon bitke kod Memfisa ojačao svoju vlast. Kr. pr. – ponovno se grade hramovi u Memfisu. Kr. pr.• Nakon slabljenja vlasti mendeskih kraljeva o. • Osnivač Nektanebo I. pr. Karnaku. – 362. Kr. .

XXXI. dinastija (343.-332. g. pr. Kr.)
• Slabljenje egipatske države iskoristio je Artakserks III. (358 – 338. g. pr. Kr.). – on je 343. g. pr. Kr. s velikom vojskom napao Egipat. – nakon velikih borbi zauzeti su Bubastis i Memfis, a Nektanebo II. je prisiljen pobjeći u Etiopiju. • Egipat je tako drugi puta došao pod vlast Perzije. • Veliki osvajač starog svijeta, Aleksandar III. Makedonski (356. – 323. g. pr. Kr.) stupio je na makedonsko prijestolje nakon ubojstva svoga oca Filipa II. 336. g. pr. Kr. – godine 334. pr. Kr. s grčkom vojskom krenuo je u veliki vojni pohod protiv Perzije. – nakon osvajanja Sidona, Tira i Gaze Aleksandar se 332. g. pr. Kr. našao na granicama Egipta – Egipćani su ga dočekali kao oslobodioca, a dolina Nila zauzeta je bez otpora – Egipat je osloboñen od perzijske vlasti čime počinje novo razdoblje u egipatskoj povijesti – helenizam.

Helenizam (332.-30. g. pr. Kr.)

Uvod
• Dolaskom Aleksandra Velikog u Egipat započinje razdoblje grčke prevlasti. • Tijekom ovog perioda na vlasti su se izmijenile dvije dinastije: makedonska i ptolemejska. • Nakon samoubojstva Antonija i Kleopatre 30. g. pr. Kr. Egipat ulazi u sastav rimske države.

Kr.XXXII. pr. g. Kr. a tamošnje ga je svećenstvo proglasilo Amunovim sinom i nasljednikom faraona – ubrzo je okrunjen za legitimnog vladara uz veliku podršku Grka koji su živjeli u Egiptu – osnovao je vlastitu XXXII. dinastija (332. g.) • Aleksandar je ušao u Egipat s prijateljskim namjerama prema Egipćanima. pr. . – 305.-305.). – u Serapeju se poklonio svetom biku Apisu – prilikom posjete oazi Siwa poklonio se bogu Amunu. makedonsku dinastiju (332.

g. ne vrativši se više nikada u Egipat .– Aleksandar je tijekom svojeg kratkotrajnog boravka u Egiptu prinosio žrtve egipatskim bogovima. pr. a započeo je i s obnovom hramova u Karnaku i Luksoru – uz otok Faros u delti Nila započeo je izgradnju nove prijestolnice Aleksandrije koja je trebala postati središtem novog svijeta – stolovao je u Memfisu – slijedeće godine je zbog daljnjih osvajačkih planova napustio Egipat – umro je u Babilonu 323. Kr.

) u ime Aleksandrova tek roñena sina.• Nakon Aleksandrove smrti došlo je do nesuglasica oko podjele njegove velike države. • Formalnu vlast u državi dobio je Filip Arhidej (323.). • Ubrzo je nastupilo doba ratova izmeñu dijadoha u kojima je ubijen i Aleksandrov sin. (317. Kr. – 317. . Kr. pr. g. • Vlast je na koncu podijeljena izmeñu njegovih generala – dijadoha. Aleksandra IV. g. a upravu nad Egiptom je dobio Ptolemej I. pr. – 305.

u Egiptu je osnovana nova. g.-30. Soter (305. XXXIII. dinastija (305. dinastija Ptolemejevića – Ptolemej I.XXXIII. pr. Kr.) • Ptolemej je 322. g.) proglašen je faraonom.. pr. Kr. Kr. Kr. . g. – 285. pr. pr. – godine 305. g. preuzeo vlast u Egiptu – dinastičke borbe koje su uslijedile izmeñu njegovih generala i nasljednika nakon Aleksandrove smrti iskoristio je da zagospodari Egiptom.

-246.) i Ptolemej III.) nastavili su njegov rad. • Egipat nakon stoljeća propadanja i strane vladavine uzdignut na poziciju najznačajnijeg carstva istočnog Sredozemlja • Granice protezale od Libije do Male Azije. Kr. pr. Ptolemej I. Filadelfa (285. Ptolemej II. • Njegovi naslijednici. g. Kr. Euergeta (246.-221. . Palestine i obala Crvenog mora. pr.– osiguravši svoju vlast. Soter pokrenuo je brojne reforme političkog i religioznog života Egipta.

Kr. g.-168. g. Kr. pr. pr. Kr. . Epifana (204.) i Ptolemeja VI.) • Nastavljeno je za njegovih nasljednika Ptolemeja V.) – Egipat gubi uporišta na istočnoj obali Sredozemlja. Filopatora (221.-204.-180. g. pr. Filometora (180.• Slabljenje ptolemejske države započinje za vladavine Ptolemeja IV.

Kr.) i Kleopatre VII.). pr. pr.). st. . Ptolemeja XII. g. i početkom I.-51.-30. Kr. Egipat je samo sjena nekadašnjeg carstva koje se održava vezama sa sve jačom rimskom Republikom. pr. Kr. g. (51. – 80. Kr. (116.• Unutrašnji nemir odražava se kroz sve veće slabljenje države što je osobito vidljivo za dinastičkih borbi krajem II. • U razdoblju vladavine posljednjih Ptolemejevića. pr. g. (80.

Kleopatra VII.) • Nakon kratkotrajnog grañanskog rata (aleksandrijski rat). .• Nakon smrti Ptolemeja XII.) i Kleopatre VII. – 47. g. Kr. (47. Kr. uspela se na egipatsko prijestolje. započinju posljednje dinastičke borbe njegovih nasljednika Ptolemeja XIII. pr. (51. • Ženidbenim vezama s Cezarom i Markom Antonijem nastojala je ponovno uzdići Egipat. g.-30. ali njen je uspjeh bio kratkotrajan. uz pomoć Gaja Julija Cezara. pr.

• Bježe u Egipat gdje 30. ubrzo je ubijen • Oktavijan samostalno preuzima vlast u državi proglasivši Egipat rimskom provincijom. • U pomorskoj bici kod Akcija 31. Kr. pr. Antonije i Kleopatra doživljavaju odlučujući poraz. g. • Nasljednik prijestolja. pr. . Kleopatrin i Cezarov sin Cezarion.• Zarativši sa sve jačim trijumvirom Oktavijanom. koji je u meñuvremenu preuzeo potpunu vlast u rimskom Senatu. Kr. g. nakon Oktavijanova ulaska u Egipat oboje izvrše samoubojstvo.

Harpokrata. geografi i drugi znanstvenici. Izide. astronomi. matematičari.Helenistička kultura • Spajanjem ostavština drevnih tradicija civilizacija Staroga Istoka s grčkim elementom stvorena je nova helenistička kulturu sa središtem u Aleksandriji. • Spajanjem vjerovanja starih Egipćana s vjerovanjima vladajućeg grčkog sloja nastaje helenistička religija. • U gradu su djelovali mnogi značajni filozofi. Apisa i kult helenističkog vladara (basileusa). • Grad je izgrañen prema grčkim nacrtima. a u njemu su podignute mnoge zgrade po kojima je postao poznat. – dominantni su kultovi Serapisa. . • I u ostalim dijelovima Egipta sagrañeni su hramovi i napravljeni kipovi ptolemejskih vladara i egipatskih bogova.

.

.

pr.) . g. g.Rimska i bizantska vladavina (30. Kr.-642.

• Egipat je tijekom vladavine Rimljana (30. . g. g.) jedna od vodećih rimskih istočnih provincija – njegova glavna uloga je opskrba ostalih krajeva Carstva žitom – na čelu provincije nalazi se prefekt • Egipat „carski dominion“ • dobijanje same prefekture smatralo se velikom čašću • zemlja je bila administrativno podijeljena na 30 noma. Kr. pr. – 395.

– gradovi izmeñu 20 i 100 tisuća stanovnika – seoska naselja izmeñu 1. pr.5 i 2 tisuće . st.– Administracija: • provincijska • civilna – Društvena hijerarhija: • rimski grañani.5 i 9 mil. Ptolemeja i Antinoopola) • Egipćani • robovi čiji se broj znatno povećao • svojevrsni “antički aparthejd” – potkraj I. Naukratija. • grañani najvećih grčkih gradova (Aleksandrije. gubitak utjecaja egipatskog svećenstva – vjersku premoć ima Vrhovni svećenik Aleksandrije – svi Egipćani izmeñu 14 i 62 godine života plaćaju porez – broj stanovnika izmeñu 7. Kr.

). Kr. g.) carevi Oktavijan August (30. – 41. Kr. g. Kaligula (37. . pr. Karakala (211.). Germanik) boravili u dolini Nila i divili se egipatskim spomenicima. – Egipćani su se smatrali grañanima drugog reda – bavili su se obrtom. g. – 395.– vlast su imali Grci i Rimljani. g. trgovačkoj ili vojnoj floti – glavno trgovačko središte je i dalje Aleksandrija iz čije luke neprestano isplovljavaju brodovi koji odvoze žito u italske luke Puteoli i Ostiju te ostale rimske provincije – jezik: egipatski. latinski • Tijekom rimske vladavine (30. – 14. pr. – 217.) i državnici (npr. trgovinom i poljodjelstvom ili su služili i u rimskoj kopnenoj vojsci.). – 138. Hadrijan (117. grčki.

.

. – 131.) bio toliko impresioniran viñenim da je nešto kasnije u srednjem Egiptu dao izgraditi grad Antinoopolis koji je prozvao po svome ljubavniku Antinoju koji se utopio u Nilu. • Car Dioklecijan (284. – 305.) dao ukrasiti sfingama koje su dostavljene iz Egipta.• Car Hadrijan (117.138.) je za svoga boravka u Egiptu (130. 300 g.) bio je toliko zadivljen egipatskom kulturom da je svoju novoizgrañenu palaču u današnjem Splitu (o. .

sve se više širi kršćanstvo čiji glavni svetac postaje lokalni sv. g. • U vjerovanju dolazi do stapanja značajka rimske s helenističkom religijom. Menes. • Najveća je izbila 215. u vrijeme vladavine Karakale. a ugušena je u krvi.• Rimska vladavina uglavnom je mirno razdoblje u egipatskoj povijesti. . • Postupno se razvija zasebna koptska kršćanska zajednica koja postoji i danas. • Pobune u provinciji bile su rijetke. • Od II. st.

.

Kr.) podijelio je Rimsko Carstvo 395.• Car Teodozije II. meñu svojim sinovima na dva dijela: – Istočno Rimsko Carstvo ili Bizant sa središtem u Konstantinopolu i – Zapadno Rimsko Carstvo sa središtem u Rimu. g. – Egipat je bio istočnorimksa provincija do arapskih osvajanja. . – 395. (379. pr.

g. st.• Bizantsko razdoblje slabo pokriveno izvorima – Vjerski sporovi • netoleratni odnosi prema poganima • sukobi izmeñu kršćanskih zajednica • vjerske rasprave – monofiziti – hakledonsko učenje – Ekonomska i monetarna kriza – Gubitak stanovništva: • velika kuga 551. početak prodora – 619. st. g. vraćena bizantska uprava . • V. • veliki potresi u VI. osvojena čitava provincija i Aleksandrija – 629. oko 3 milijuna – Seoba naroda • Perzijsko osvajanja: – 616. Oko 5 milijuna • oko 600.

pad utvrde Babilon – studeni 641. kratkotrajni povratak bizantske vlasti – zaključeno je veliko razdoblje egipatske povijesti – zemlja je potpala pod islamski utjecaj – uništen Muzej i Knjižnica u Aleksandriji . bitka kod Heliopola – tavanja 641.• Arapsko osvajanje: – jesen 639. mirovni pregovori – rujan 642. Arapi su prodrli u dolinu Nila – srpanj 640. bizantska vojska napušta Egipat – 645.

Staroegipatski pogrebni običaji (od predinastijskog razdoblja do arapskih osvajanja) .

a koja je ipak zadržala svoju posebnost. • Vjerovali da čovjekova duša (ba i ka) nastavlja živjeti i nakon smrti u drugom svijetu – svijetu mrtvih – Ba je neka vrstu duše. Često se u egipatskih grobnicama prikazivala kao ptica s ljudskom glavom. • Gradili raznovrsne grobnice ovisno o društvenom statusu i bogatstvu pokojnika . Ona se smatra vodećom snagom cijelokupnog ljudskog života. – Ka izražava duhovnu bit koja egzistira u ljudskom obliku. st.Temeljna vjerovanja • Stari Egipćani štovali su mrtve još od preddinastijskih kultura – vjerovanja očuvali do arapskih osvajanja sredinom 7. ka je u kraljevstvu mrtvih vrhovna snaga. Dok za vrijeme ljudskog života egzistira u čovjeku.

). • U grobnice su se spremali razni pogrebni prilozi: kanope.. šauabtiji. skarabeji.. Tijelo se sušilo 70 dana. predmeti svakodnevnog života. • Iz tijela pokojnika izvadili su sve unutrašnje organe i mozak i spremili ih u posebne posude . Pokojnike su potom zakapali u izgrañene grobnice (mastabe. Potom su tijelo premazali prirodnim smolama. • Ona je ovisila o tome koliko je obitelj pokojnika mogla platiti sam postupak.kanope. grobnice usječene u stijeni i sl. .Mumifikacija • Proces mumifikacije opisali su Herodot i Diodor Sicilski. . Nakon toga se zamatalo platnenim trakama. • Ovako obrañena tijela pokojnika nazivamo mumijama. piramide. raznim uljima i solju. knjige mrtvih.

.

.

.

.

.

• Grobnice su krasile statue koje su prikazivale pokojnike u prirodnoj veličini .

Svijet mrtvih i veliko suñenje • Egipćani su vjerovali da nakon smrti i ukopa svaka osoba prelazi u svijet mrtvih. – Vrhovni sudac i bog svijeta mrtvih bio je Oziris. Kebhsenufa s glavom sokola i Duamutefa s glavom šakala. a suñenju ih je prisustvovalo 42. – Suñenje se održavalo u velikoj prijestolnoj dvorani podzemnog svijeta mrtvih. svatko je prije nastavka života morao proći veliki sud bogova. – Na suprotnoj strani sjedila su četiri Horova sina. Imset s ljudskom glavom. – Meñutim. Hapi s glavom babuna. želudac i crijeva). a uz njega su na prijestolju sjedile božice Izida i Neftida. Oni su bili čuvari kanopskih žara u koje su se spremali unutrašnji organi pokojnika (jetra. . – Suci su bili lokalni bogovi egipatskih okruga noma. pluća. a njegov postupak je detaljno opisan u Knjizi mrtvih.

.

zatim je na velikoj vagi vagao srce umrlog. drugovati s prijateljima i uživati u jelima kojima su ga opskrbili njegovi potomci. – Tot. zapisničar bogova. a na drugoj pero. – Preminuli je mogao ribariti. – Na jednoj strani vage stajalo je srce. – Svaki preminuli morao je prilikom suñenja dokazati da je čist od svih grijeha. – Ako se prilikom suñenja dokazalo da je preminuli čist od svih grijeha mogao je nastaviti život u svijetu mrtvih i jedriti s istoka na zapad nebeskim Nilom.– Preminuli se prilikom suñenja obraćao svakome od njih. zazivajući ga imenom kako bi dokazao da ga poznaje i da ga se ne boji. . simbol božice pravde Ma'at.

.

dinastije. su počeli graditi vladari III. grobnice kraljeva i kraljica. • Piramide. • Visoki dostajanstvenici i članovi kraljevske obitelji tijekom Starog i Srednjeg kraljevstva pokapali su se u grobnicama koje su izgrañene u kompleksu piramida. Bile su to grobnice s ravnim krovom i kosim stranama obložene opekom u koje su se pokapali visoki dostojanstvenici. • Pripadnici preddinastičkih kultura pokapani su u obične rupe u pijesku uz brojne grobne priloge.Staroegipatske grobnice • Stari Egipćani su kroz svoju dugotrajnu povijest pokapali svoje mrtve u raznim vrstama grobnica. • Prve prave mastabe javile su se početkom ranodinastičkog razdoblja. a grañene su do kraja Srednjeg kraljevstva. Njihova unutrašnjost bila je ukrašena lijepim slikama i reljefima. . • U kasnom preddinastičkom razdoblju javljaju se prve grobnice obložene opekom sušenom na suncu. preteča mastaba.

a faraoni su se u njih počeli pokapati početkom XVIII. dinastije. u blizini Tebe. – Niži slojevi društva pokapali su se na grobljima u blizinu naselja. • Najpoznatije grobnice faraona izgrañene su u Dolini kraljeva. • Tijekom Kasnog razdoblja pokojnici se počinju pokapati u izgrañene bogato opremljene grobnice izgledom sličnim mastabama.• Grobove u stijeni prvi su počeli graditi glavari i moćnici Tebe još potkraj Srednjeg kraljevstva. a njihove su kraljice pokapane u Dolini kraljica na zapadnoj obali Nila. – Njihove grobnice bile su obične rupe iskopane u pijesku u koje se pokapalo mumificirano tijelo pokojnika. .

.

.

.

.

.

.

Staroegipatska znanost i književnost .

računanju i slikanju. • Sinovi pripadnika imućnijih slojeva i brojnih činovnika bili su privilegirani i pohañali su škole. • Najstarije škole nastale su u hramovima. a prve škole pisanja pojavile su se tijekom Starog kraljevstva. – Učitelji su učenike podučavali i čitanju. – Ondje su učili pisati pisma. . – Egipćani su proučavali nebeska tijela i tako razvili astronomiju. – Posebno se podučavala medicina i ljudska anatomija.Škole i staroegipatska znanost • Pismenost je u Egiptu bila ključ napredovanja u društvu. – Zbog graditeljskih se potreba vrlo rano razvila algebra i geometrija. administrativne dokumente i književna djela.

st. dinastije. amarnske epohe. religije i znanosti. – Iz Novog kraljevstva najpoznatiji je 133 m dug papirus pronañen u Tebi 1855. glinenim pločicama i na papirusu. • Oni su jedan on najvažnijih izvora za povijest Starog Istoka u vrijeme kasne XVIII. – Papirus Abu Sir najsadržajniji je papirus sačuvan iz vremena Starog kraljevstva. a poznat je pod nazivom papirus Harris. pronañeno je i nekoliko desetaka tisuća papirusa iz grčkorimskog razdoblja u mjestu Oksirink. – U drugoj polovici XIX. književnosti.. • Sačuvani papirusi sadrže detaljni opisi svakodnevnog života i djela klasičnih i ranokršćanskih autora.Književna i znanstvena djela • Egipćani su tijekom svoje duge povijesti zapisivali književna i znanstvena dijela na kamenu. . • Rukopisi pisani na papirusu neprocijenjivi su za poznavanje egipatske povijesti. – Godine 1887. u mjestu Amarna pronañeno je nekoliko desetaka tisuća glinenih pločica koje čine korespondenciju istočnoazijskih vladara s vladarima tzv. g.

. Pobjednička pjesma Tutmozisa III. Pouka za Kagemnija. Petubastisova saga. – 4) mudrosni spisi koji sadrže pouke za buduće naraštaje ili dijaloge. ljubavne pjesme. Proročanstvo Nefer-Rohua. Priča o rječitom seljaku. tekstovi sarkofaga. Spor Hora i Seta. Bajka o ukletom kraljeviću. radne pjesme. Pouka za Merikarea. pjesme prilikom gozbi. za sina Sesostrisa I. knjiga mrtvih. Bajka o dvojici braće. himne bogovima). Pauka Amenemhata I. itd. Putovanje Unamona).• U egipatskoj književnosti postoji nekoliko vrsta tekstova: – 1) religijski tekstovi (mitovi. – 3) razni oblici pjesama (tužaljke. – 2) natpisi koji slave dijela vladara (npr. Boj kod Kadeša. Žalopojka IpuUra. Pouka Amenemopea.). – 5) razne pripovijesti (Brodolomčeva priča. Faraon Hufu i čarobljaci. Razgovor umornog od života sa svojom dušom). Priča o Sinuheu Egipćaninu. Priča o pravdi i krivnji. Lojalistička pouka.. pjesme harfaša). tužaljke ili proročanstva (Pouka za Ptahotepa. tekstovi piramida.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->