EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

PRVI ODJEL
Zahtjev br. 16115/13 Bruno MARGARETIĆ protiv Hrvatske podnesen 22. veljače 2013. godine

IZLAGANJE O ČINJENICAMA Podnositelj zahtjeva g. Bruno Margaretić je hrvatski državljanin rođen 1969. godine koji živi u Osijeku. Pred Sudom ga zastupa g. D. Margaretić, odvjetnik iz Zagreba. Okolnosti predmeta Činjenično stanje predmeta, kako ga je iznio podnositelj, može se sažeti kako slijedi. 1. Podnositeljev istražni zatvor Dana 23. ožujka 2012. godine podnositelj, policijski službenik, uhićen je i pritvoren zbog sumnje na udruživanje radi počinjenja kaznenog djela i zlouporabe položaja i ovlasti. Sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu odredio je podnositelju istražni zatvor temeljem članka 123., stavka 1., točke 2. Zakona o kaznenom postupku (opasnost od utjecaja na svjedoke) jer je postojala opasnost da bi podnositelj mogao utjecati na tri svjedoka. Dana 23. travnja 2012. godine podnositeljev istražni zatvor produžen je iz istog razloga. Dana 20. lipnja 2012. godine podnositeljev istražni zatvor ponovno je produžen iz istog razloga i s istim obrazloženjem. Podnositelj je uložio žalbu protiv te odluke te je izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu dana 12. srpnja 2012. godine ukinulo odluku o podnositeljevom istražnom zatvoru i vratilo

MARGARETIĆ protiv HRVATSKE - Izlaganje o činjenicama i pitanja

2

predmet na ponovno odlučivanje zbog toga što odluka nije bila dovoljno obrazložena. Dana 25. srpnja 2012. godine sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu prihvatio je obrazloženje Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: "USKOK") te je podnositelju odredio istražni zatvor temeljem članka 123., stavka 1., točke 2. Zakona o kaznenom postupku (opasnost od utjecaja na svjedoke) jer je postojala opasnost da bi podnositelj mogao utjecati na devet svjedoka (na tri naprijed navedena svjedoka, te na još šest dodatnih svjedoka). Međutim, sudac je odbio USKOK-ov zahtjev da se podnositelju odredi istražni zatvor jer bi mogao utjecati na drugookrivljenika koji je bio u bijegu. Sudac je smatrao da je podnositelj iznio svoju obranu te da stoga nema razloga vjerovati da bi on uskladio svoju obranu s drugookrivljenikom. Točno neutvrđenog datuma 2012. godine podnositelj je podnio žalbu protiv ove odluke tvrdeći da nije bila dovoljno obrazložena. Dana 23. kolovoza 2012. godine sudac istrage produljio je podnositeljev istražni zatvor temeljem članka 123., stavka 1., točke 2. Zakona o kaznenom postupku (opasnost od utjecaja na svjedoke) jer je postojala opasnost da bi podnositelj mogao utjecati na svjedoke. Podnositelj je podnio žalbu izvanraspravnom vijeću Županijskog suda u Zagrebu ponavljajući svoje prethodne tvrdnje i zatraživši da mu istražni zatvor bude zamijenjen preventivnim mjerama. Dana 12. i 20. rujna 2012. godine odbijene su kao neosnovane podnositeljeve žalbe izjavljene protiv odluka o istražnom zatvoru od 23. kolovoza 2012. odnosno 25. srpnja 2012. godine. Dana 21. rujna 2012. godine sudac istrage produljio je podnositeljev istražni zatvor temeljem članka 123., stavka 1., točke 2. Zakona o kaznenom postupku (opasnost od utjecaja na svjedoke) jer je postojala opasnost da bi podnositelj mogao utjecati na iste svjedoke. Točno neutvrđenog dana u rujnu 2012. godine podnositelj je podnio žalbu protiv navedene odluke tvrdeći da je bilo više nego dovoljno vremena za ispitivanje svjedoka te da njegov istražni zatvor više nije razuman i opravdan. Dana 24. rujna 2012. godine podnositelj je zatražio od suca istrage da naloži državnom odvjetniku ispitivanje svjedoka o kojima je riječ, ističući kako je on u istražnom zatvoru već više od šest mjeseci, a da svjedoci nisu ispitani. Također je tvrdio da mu je istražni zatvor određivan i produljivan dok ne budu ispitani svjedoci, ali da nije bilo nikakve aktivnosti u tom pogledu. Dana 9. listopada 2012. godine sudac istrage prihvatio je podnositeljev zahtjev i naložio državnom odvjetniku ispitivanje svjedoka u roku od četrnaest dana. Dana 10. listopada 2012. godine izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu odbilo je podnositeljevu žalbu izjavljenu protiv odluke o njegovom istražnom zatvoru od 21. rujna 2012. godine. Dana 15. listopada 2012. godine podnositelj je podnio ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske protiv odluke izvanraspravnog vijeća od 20. rujna 2012. godine kojom je odbijena njegova žalba izjavljena protiv odluke o istražnom zatvoru od 25. srpnja 2012. godine, te protiv odluke izvanraspravnog vijeća od 12. rujna 2012. godine kojom je odbijena njegova žalba izjavljena protiv odluke o njegovom istražnom zatvoru od 23. kolovoza 2012. godine. Podnositelj je u svojoj ustavnoj tužbi tvrdio da je njegov istražni zatvor bio proizvoljan jer je sudac istrage utvrdio da se svjedoci mogu saslušati u roku od četrnaest dana, dok je on istovremeno po toj osnovi bio pritvoren gotovo sedam

MARGARETIĆ protiv HRVATSKE - Izlaganje o činjenicama i pitanja

3

mjeseci. Točno neutvrđenog datuma 2012. godine podnositelj je podnio još jednu ustavnu tužbu protiv odluke izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu od 10. listopada 2012. godine kojom je odbijena njegova žalba izjavljena protiv odluke od njegovom istražnom zatvoru od 21. rujna 2012. godine. Dana 25. listopada 2012. godine Ustavni sud utvrdio je kako je podnositeljeva ustavna tužba od 15. listopada 2012. godine nedopuštena jer je u međuvremenu bila donesena nova odluka o podnositeljevom istražnom zatvoru te da on nije u istražnom zatvoru u vezi s odlukama kojima prigovara. Dana 6. studenog 2012. godine Ustavni sud odbio je podnositeljevu ustavnu tužbu izjavljenu protiv odluke izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu od 10. listopada 2012. godine kojom je kao neosnovana odbijena njegova žalba izjavljena protiv odluke o njegovom istražnom zatvoru od 21. rujna 2012. godine, te je prihvatio obrazloženje nižih sudova. Državni odvjetnik je u međuvremenu postupio po nalogu suca istrage od 9. listopada 2012. godine i ispitao sve svjedoke u jednom danu. Dana 23. studenog 2012. godine sudac istrage produljio je podnositeljev istražni zatvor temeljem članka 123., stavka 1., točke 2. Zakona o kaznenom postupku (opasnost od utjecaja na svjedoke) jer je postojala opasnost da bi podnositelj mogao utjecati na drugookrivljenika koji je bio u bijegu. Sudac je smatrao kako podnositelj, kao policijski službenik, poznaje puno ljudi te da putem njih može kontaktirati drugookrivljenika bez obzira na činjenicu da se ovaj, prema dostupnim informacijama, skrivao negdje u Srbiji. Sudac je također ocijenio da preventivne mjere neće biti dovoljne za sprečavanje opasnosti od utjecanja na svjedoke. Točno neutvrđenog datuma 2012. godine podnositelj je podnio žalbu ponavljajući svoje prethodne tvrdnje kako je njegov istražni zatvor nerazuman i neopravdan. Dana 12. prosinca 2012. godine izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu odbilo je podnositeljevu žalbu kao neosnovanu. Podnositelj je podnio ustavnu tužbu koju je Ustavni sud 15. siječnja 2013. godine odbio kao neosnovanu, podržavajući obrazloženja nižih sudova. Odluka Ustavnog suda dostavljena je punomoćniku podnositelja dana 21. siječnja 2013. godine. 2. Upravni stegovni postupak Usporedno s kaznenim postupkom protiv podnositelja, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske pokrenulo je stegovni postupak protiv njega, te je podnositelj suspendiran do ishoda stegovnog i kaznenog postupka. Točno neutvrđenog datuma 2012. godine podnositelj je podnio upravnu tužbu Upravnom sudu u Osijeku pobijajući odluku o svojoj privremenoj suspenziji. Dana 17. rujna 2012. godine podnositelj je dostavio daljnje očitovanje i zatražio odgodu ročišta zakazanog za 18. rujan 2012. godine do njegovog puštanja iz istražnog zatvora. Dana 18. rujna 2012. godine Upravni sud u Osijeku održao je ročište u podnositeljevoj odsutnosti i odbio njegovu upravnu tužbu kao neosnovanu. Utvrdio je da je zahtjev za odgodu ročišta bio samo pokušaj odugovlačenja postupka te da podnositeljev punomoćnik, iako uredno pozvan, nije pristupio, a za što nije imao opravdani razlog. Podnositelj je uložio žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Taj

MARGARETIĆ protiv HRVATSKE - Izlaganje o činjenicama i pitanja

4

sud je 11. listopada 2012. godine utvrdio da je njegova žalba nedopuštena jer Upravni sud u Osijeku nije sam odlučio o osnovanosti podnositeljevih prava i obveza već je samo odbio njegovu upravnu tužbu. Podnositelj je podnio ustavnu tužbu koju je Ustavni sud 31. siječnja 2013. godine proglasio nedopuštenom kao očigledno neosnovanom.

PRIGOVORI
Podnositelj prigovara temeljem članka 5., stavaka 1. (c) i 3. Konvencije da je njegov istražni zatvor bio nezakonit te proizvoljno određen. On također prigovara i osnovi te duljini svog istražnog zatvora. Podnositelj prigovara, pozivajući se na članak 13. Konvencije, da nije imao učinkovito domaće pravno sredstvo pred Ustavnim sudom u odnosu na njegov istražni zatvor. Podnositelj nadalje prigovara temeljem članka 6., stavka 2. Konvencije da su odluke o njegovom istražnom zatvoru povrijedile njegovu predmnijevu nevinosti. Naposljetku, podnositelj prigovara, pozivajući se na članak 6., stavke 1. i 3. (c) Konvencije da mu nije bila dana prilika da učinkovito sudjeluje u upravnom stegovnom postupku.

PITANJA UPUĆENA STRANKAMA 1. Je li podnositelj zahtjeva bio lišen slobode protivno članku 5., stavku 1. (c) Konvencije? 2. Je li duljina podnositeljevog istražnog zatvora protivna zahtjevu "razumnog roka" iz članka 5., stavka 3. Konvencije? 3. Je li postupak kojim je podnositelj zahtjeva nastojao pobijati zakonitost svoga istražnog zatvora pred Ustavnim sudom bio u skladu s člankom 5., stavkom 4. Konvencije? 4. Je li podnositelj zahtjeva imao pošteno suđenje u odnosu na njegova građanska prava i obveze, u skladu s člankom 6., stavkom 1. Konvencije? Posebno, je li mogao učinkovito sudjelovati u postupku pred Upravnim sudom? Vlada je pozvana dostaviti dvije preslike cijelog kaznenog spisa predmeta u podnositeljevom predmetu.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful