EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA PRVI ODJEL

Zahtjev br. 53004/08 Jozefina LEŽAJA protiv Hrvatske podnesen dana 25. rujna 2008. godine

IZLAGANJE O ČINJENICAMA

ČINJENICE
Podnositeljica zahtjeva, gđa Jozefina Ležaja, hrvatska je državljanka rođena 1937. godine i živi u Semeljcima. A. Okolnosti predmeta Činjenično stanje predmeta, kako ga je iznijela podnositeljica zahtjeva, može se sažeti kako slijedi. U noći između 16. i 17. rujna 1992. godine nepoznati je počinitelj „digao u zrak“ vikendicu podnositeljice zahtjeva u Zadru. Dana 3. veljače 1996. godine stupio je na snagu Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 7/1996 od 26. siječnja 1996. godine - "Izmjene iz 1996."). Njime je izbrisan članak 180. Zakona o obveznim odnosima koji je propisivao da država odgovara za štetu nastalu uslijed "akata nasilja ili terora" te su do donošenja novog posebnog propisa prekinuti svi postupci pokrenuti temeljem te odredbe. Dana 14. ožujka 2001. godine podnositeljica zahtjeva i njen suprug podnijeli su građansku tužbu protiv države Općinskom sudu u Zadru, potražujući 742.000,00 kuna na ime naknade materijalne štete pretrpljene uslijed uništenja njihove kuće, kao i dospjelu zakonsku zateznu kamatu. Dana 5. studenog 2001. godine Općinski sud je donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev podnositeljice zahtjeva i njenog supruga, te im naložio da državi nadoknade troškove postupka u iznosu od 7.720,00 kuna. Presudio je da nakon brisanja članka 180. Zakona o obveznim odnosima

LEŽAJA protiv HRVATSKE - IZLAGANJE O ČINJENICAMA I PITANJA

2

više nema pravne osnove za odgovornost države za štetu nastalu uslijed terorističkih akata. Podnositeljica zahtjeva tvrdi da je ona platila troškove postupka državi, kako je to naložio Općinski sud. Dana 3. prosinca 2001. godine podnositeljica zahtjeva i njen suprug žalili su se Županijskom sudu u Zadru protiv te presude, uključujući i odluku o troškovima. Suprug podnositeljice zahtjeva umro je 2003. godine. Dana 31. srpnja 2003. godine stupio je na snagu Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija („Narodne novine“, br. 117/2003) od 23. srpnja 2003. godine - "Zakon o odgovornosti iz 2003."). Njime se propisuje odgovornost države za štetu koja je posljedica smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja, a koja je počinjena aktima terora, dok se materijalna šteta nadoknađuje u obliku pomoći za obnovu, koja se može dobiti u postupku pred nadležnim upravnim vlastima, sukladno odredbama Zakona o obnovi. Zakonom je propisano i da će se svi postupci prekinuti na temelju Izmjena iz 1996. godine nastaviti po odredbama tog Zakona. Dana 9. lipnja 2005. godine Županijski sud u Zadru odbio je žalbu podnositeljice zahtjeva i njezinog supruga i potvrdio prvostupanjsku presudu. Mjerodavni dio te presude glasi kako slijedi:
“Tužitelji … tvrde da je sud, imajući u vidu vrijeme kada je štetni događaj počinjen, trebao primijeniti odredbu članka 180. Zakona o obveznim odnosima. Predmetni tužbeni zahtjev kojim tužitelji zahtijevaju da im tuženica Republika Hrvatska naknadi štetu koju su pretrpjeli miniranjem njihove kuće, temelji se na bivšoj odredbi članka 180. Zakona o obveznim odnosima, te tvrdnji da je šteta prouzročena terorističkim aktom. ... U tijeku prekida postupka, do kojeg je došlo po sili zakona, donesen je Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija, kojim je uređeno pitanje odgovornosti za štetu počinjenu aktima terora … Prema odredbi članka 10. navedenog Zakona sudski postupci radi naknade štete prekinuti stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima nastavit će se po odredbama navedenog Zakona, pa su za ocjenu pitanja tuženikove odštetne odgovornosti mjerodavne odredbe istog Zakona. Sukladno odredbi članka 7. stavka 1. ZOŠT-a oštećenik ima pravo samo na naknadu one štete koja je posljedica smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja, dok se prema odredbi članka 8. istog Zakona, materijalna šteta … nadoknađuje u obliku obnove oštećenih ili uništenih materijalnih dobara, sukladno odredbama Zakona o obnovi.“

Dana 24. siječnja 2006. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je nakon toga uloženu reviziju podnositeljice zahtjeva. Mjerodavni dio te presude glasi kako slijedi:
“… očigledan smisao navedene izmjene ZOO je bio da se odgovornost za sve štete nastale uslijed terorističkih akata uredi podrobnije posebnim propisom, jer u ZOO nakon brisanja članka 180. ZOO, osim za odgovornost samog počinitelja tog akta, više nije bilo osnove za odgovornost države za takvu štetu. To se odnosilo na štete za koje je već bio pokrenut postupak za vrijeme važenja članka 180. ZOO, kao i na štete za koje postupci po toj osnovi još nisu bili pokrenuti ili koje još tada nisu niti nastale. Zbog toga je … donošenje sudske odluke o zahtjevu za naknadu takve štete protiv Republike Hrvatske trebalo odgoditi do donošenja propisa koji će urediti odgovornost

LEŽAJA protiv HRVATSKE - IZLAGANJE O ČINJENICAMA I PITANJA

3

za tu štetu i odluku donijeti u skladu s tim propisom bez obzira kad je pokrenut sudski postupak. Navedeni propisi kojim je uređena odgovornost Republike Hrvatske za štetu nastalu uslijed terorističkih akata je bio upravo ZOŠT iz 2003. godine, pa se odgovornost Republike Hrvatske može ocjenjivati samo u okviru odredaba tog Zakona. ... U odnosu na materijalnu štetu … članak 8. tog Zakona određuje da se takva šteta "nadoknađuje … u obliku obnove oštećenih ili uništenih materijalnih dobara sukladno odredbama Zakona o obnovi". … Međutim, odredbama Zakona o obnovi nije priznata naknada štete u novcu – kakvu naknadu tužitelji traže u ovom predmetu, pa nema zakonske osnove u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku za isplatu tužiteljima novčanog iznosa za uništenu kuću terorističkim aktom. Zbog svega navedenog je odbijanjem predmetnog tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo … .“

Dana 2. srpnja 2007. godine podnositeljica zahtjeva podnijela je ustavnu tužbu protiv presude Vrhovnog suda navodeći, inter alia, povrede svog ustavnog prava na jednakost, jednakost pred zakonom i vlasništvo. Dana 24. lipnja 2008. godine Ustavni sud Republike Hrvatske odbio je ustavnu tužbu podnositeljice zahtjeva i dostavio svoju odluku njenom zastupniku dana 17. srpnja 2008. godine. B. Mjerodavno domaće pravo i praksa 1. Zakon o obveznim odnosima Mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima („Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije“, br. 29/1978, 39/1985 i 57/1989, i „Narodne novine“, br. 53/1991, 73/1991, 3/1994 - "Zakon o obveznim odnosima"), kako su bile na snazi prije Izmjena i dopuna iz 1996. godine, glase kako slijedi:
Članak 180. "Za štetu nastalu smrću ili tjelesnom povredom ili oštećenjem odnosno uništenjem imovine fizičke osobe uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara društveno-politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu." Članak 186. "Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete."

2. Izmjene i dopune Zakona o obveznim odnosima iz 1996. godine Mjerodavni dio Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 7/1996 od 26. siječnja 1996. - "Izmjene iz 1996.") koji je stupio na snagu 3. veljače 1996. godine, propisivao je kako slijedi:
Članak 1. "U Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91 i 3/94.) članak 180. briše se. "

LEŽAJA protiv HRVATSKE - IZLAGANJE O ČINJENICAMA I PITANJA

4

Članak 2. "(1) Postupci za naknadu štete pokrenuti po odredbama članka 180. Zakona o obveznim odnosima, prekidaju se. (2) Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se nakon što se donese poseban propis kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkih akata. "

3. Zakon o odgovornosti za štetu iz 2003. godine
(a) Mjerodavne odredbe

Mjerodavni dio Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija („Narodne novine“, br. 117/2003 od 23. srpnja 2003. godine - "Zakon o odgovornosti iz 2003.") koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003. godine propisivao je kako slijedi:
Članak 1. "(1) Ovim se Zakonom uređuje odgovornost za štetu počinjenu aktima terora i drugim aktima nasilja poduzetim s ciljem teškog narušavanja javnog reda zastrašivanjem i izazivanjem osjećaja nesigurnosti građana ... (2) U smislu ovoga Zakona terorističkim aktom smatra se osobito akt nasilja izvršen u pravilu iz političkih pobuda s ciljem izazivanja straha, užasa i osjećaja osobne nesigurnosti građana." Članak 2. "Za štetu iz članka 1. ovoga Zakona odgovara Republika Hrvatska ...." Članak 7., stavak 1. " Oštećenik ima pravo samo na naknadu one štete koja je posljedica smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja." Članak 8. "Materijalne štete ... nadoknađuju se u obliku obnove oštećenih ili uništenih materijalnih dobara sukladno odredbama Zakona o obnovi." Članak 10. "Sudski postupci radi naknade štete prekinuti stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima iz 1996. godine nastavit će se po odredbama ovoga Zakona." (b) Sudska praksa Vrhovnog suda

U svojoj je presudi br. Rev 910/05-2 od 26. listopada 2005. godine Vrhovni sud presudio da se Zakon o odgovornosti iz 2003. godine treba primijeniti na sve građanske postupke koji su u tijeku, a u kojima tužitelji traže naknadu štete nastale uslijed terorističkih akata, uključujući i one pokrenute prije njegovog stupanja na snagu.
(b) Sudska praksa Ustavnog suda

U svojoj je odluci br. U-I-2921/2003 od 19. studenog 2008. godine („Narodne novine“, br. 137/2008 od 26. studenog 2008. godine) Ustavni sud odbio devet prijedloga za apstraktnu ocjenu suglasnosti s Ustavom i tako odbio inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o odgovornosti iz 2003. godine. U toj se odluci bavio i pitanjem troškova postupka pokrenutog na temelju bivšeg članka 180. Zakona o obveznim odnosima, te je presudio kako slijedi:

LEŽAJA protiv HRVATSKE - IZLAGANJE O ČINJENICAMA I PITANJA

5

„U okviru ispitivanja ZOŠT-a s aspekta postizanja ravnoteže između zaštite prava pojedinaca i ostvarenja javnih ili općih interesa zajednice, preostaje odgovoriti na sljedeće pitanje: uvažavajući položaj u kojem su se našle oštećene stranke iz članka 10. ZOŠT-a zbog opravdane zakonodavne intervencije kojom su se sudski postupci prekinuli zbog brisanja članka 180. ZOO-a iz pravnog poretka, je li osnovan prigovor predlagatelja da te stranke danas snose nerazmjeran i prekomjeran teret plaćanjem sudskih troškova u koje se uračunava i razdoblje prije no što su ti sudski postupci nastavljeni donošenjem sudskog rješenja o nastavku postupka na temelju članka 10. ZOŠT-a? Ustavni sud to pitanje smatra osnovanim ispitati u ovom postupku, jer se radi o generalnim učincima ZOŠT-a (materijalnog zakona) koji se primjenjuje u sudskom postupku koji se vodi po pravilima Zakona o parničnom postupku – postupovnog zakona, a obuhvaća veći broj osoba u istovjetnoj pravnoj situaciji odnosno sve adresate članka 10. ZOŠT-a (… da je na cijelom području Republike Hrvatske prekinut po sili Zakona o izmjeni ZOO-a 1996. ukupno 381 takav postupak). U svjetlu svih činjenica i okolnosti koje su prikazane u prethodnim točkama … Ustavni sud ocjenjuje da bi plaćanje sudskih troškova – u koje se uračunavaju troškovi od dana podnošenja tužbi početkom ili sredinom 1990-ih godina na temelju članka 180. ZOO-a – dovelo do prebacivanja na tužitelje nerazmjernog i prekomjernog tereta koji bi poremetio ravnotežu koja mora postojati između zaštite prava pojedinaca i ostvarenja javnih ili općih interesa zajednice (zbog kojih su nakon 3. veljače 1996. i prekinuti svi sudski postupci pokrenuti na temelju članka 180. ZOOa koji je brisan iz pravnog poretka). Nesporno je da je svim pogođenim strankama njihova imovina uništena ili oštećena početkom ili sredinom 1990-ih godina. Odlučivanje o tome je li uništenje ili oštećenje te imovine uzrokovano aktom terora iz članka 1. ZOŠT-a u nadležnosti je redovnog suda koji u tim postupcima primjenjuje pravila ZOŠT-a koja su stupila na snagu tek 31. srpnja 2003. U slučaju da redovni sud – primjenjujući ZOŠT na konkretan slučaj – utvrdi neosnovanost takvog tužbenog zahtjeva, ne postoji nijedan racionalan ni legitiman razlog zbog kojega bi takva stranka morala plaćati sudske troškove od dana podnošenja tužbe na temelju članka 180. ZOO-a. Upravo su zbog intervencije države (zakonodavca), naime, ti sudski postupci prekinuti, a članak 180. ZOO-a brisan …. Iako je ta zakonodavna intervencija bila opravdana, mora se uvažiti činjenica da je ona ipak neposredno utjecala na pravnu situaciju podnositelja tužbi o kojima sudovi do tog dana nisu pravomoćno odlučili, pri čemu se tužbeni zahtjevi postavljeni u tužbama nisu mogli raspraviti pred sudom ni sljedećih više od sedam godina (konkretno, od 3. veljače 1996. do nastavka postupka koji je mogao započeti najranije u kolovozu 2003., ali prema novim zakonskim pravilima). Sama činjenica, dakle, da je ZOŠT sudovima omogućio nastaviti postupati u dotičnim predmetima ne utječe na utvrđenje da se zakonodavac ipak umiješao u prethodno priznato pravo podnositelja zahtjeva da traže naknadu štete od države, nametnuvši nove uvjete pod kojima je država odgovorna za štetu nanesenu imovini pogođenih stranaka. Načelo razmjernosti stoga zahtijeva da nadležna državna tijela vode računa o tim činjenicama. Svako postupanje protivno tom načelu bilo bi ustavnopravno neprihvatljivo, jer bi obračunavanje sudskih troškova od dana podnošenja tužbi na stranke prenijelo nerazmjeran i prekomjeran teret, a postavilo bi se i pitanje povrede ustavnog jamstva na pravičan sudski postupak iz članka 29. stavka 1. Ustava. (d) Odluka Vlade Republike Hrvatske od 28. svibnja 2009. godine

U provođenju dijela naprijed navedene odluke Ustavnog suda br. U-I2921/2003 od 19. studenog 2008. godine koja se tiče troškova građanskih postupaka pokrenutih na temelju bivšeg članka 180. Zakona o obveznim odnosima, Vlada Republike Hrvatske je dana 28. svibnja 2009. godine donijela odluku, koja je stupila na snagu istoga dana, o otpisu tražbina troškova parničnog postupka dosuđenih Republici Hrvatskoj u tim

LEŽAJA protiv HRVATSKE - IZLAGANJE O ČINJENICAMA I PITANJA

6

postupcima (Odluka o otpisu tražbina troškova parničnog postupka dosuđenih Republici Hrvatskoj u određenim postupcima, neobjavljena). Osobito je dana uputa nadležnim državnim odvjetništvima da ne pokreću ovršne postupke za naplatu tih troškova i da povuku podnesene prijedloge za ovrhu u već pokrenutim postupcima.
ODLUKA o otpisu tražbina troškova parničnog postupka dosuđenih Republici Hrvatskoj u određenim postupcima I. "Otpisuju se nenaplaćene tražbine troškova parničnog postupka dosuđenih Republici Hrvatskoj pravomoćnim presudama donesenim nakon 31. srpnja 2003. godine, u postupcima pokrenutim na temelju [bivšeg] članka 180. Zakona o obveznim odnosima, nastavljenim na temelju članka 10. [Zakona o odgovornosti iz 2003.], kojima su tužbeni zahtjevi tužitelja odbijeni primjenom članka 8. toga Zakona, a tužitelji obvezani Republici Hrvatskoj naknaditi troškove parničnog postupka. II. ... III. Ovlašćuju se nadležna državna odvjetništva da radi naplate tražbina iz točaka I. i II. ove Odluke ne pokreću ovršne postupke, a u pokrenutim ovršnim postupcima povuku podneseni prijedlog za ovrhu. IV. Zadužuje se Ministarstvo pravosuđa da pribavi podatke o naplaćenim tražbinama troškova parničnog postupka dosuđenih Republici Hrvatskoj presudama iz točaka I. i II. ove Odluke i predloži Vladi Republike Hrvatske način njihova povrata. V. Ova odluka stupa na snagu danom donošenja." (e) Uputa kolegija državnog odvjetništva od 7. srpnja 2009. godine

Dana 7. srpnja 2009. godine Kolegij državnog odvjetništva donio je opće upute za provođenje naprijed navedene odluke Vlade od 28. svibnja 2009. godine (Opća uputa za postupanje državnih odvjetništava u provedbi Odluke Vlade Republike Hrvatske o otpisu tražbina troškova parničnog postupka dosuđenih Republici Hrvatskoj u određenim postupcima, neobjavljena). Posebno, sva nadležna državna odvjetništva su bila prvo upućena da pregledaju predmete u kojima je građanski postupak pokrenut na temelju prijašnjeg članka 180. Zakona o obveznim odnosima, kao i ovršne postupke koji su u tijeku, a pokrenute radi naplate dosuđenih troškova u tim građanskim postupcima. Dalje im je bilo naloženo i) u pogledu ovršnih postupaka u tijeku, da odmah povuku prijedlog za ovrhu, ii) u pogledu građanskih postupaka koji su završili, da ne traže od tužitelja plaćanje dosuđenih troškova u tim postupcima niti da pokrenu ovršni postupak radi naplate tih troškova koji su bili otpisani Odlukom Vlade od 28. svibnja 2009. godine, i iii) u građanskim postupcima koji su u tijeku, da obavijeste tužitelje ili njihove zastupnike o Odluci Vlade od 28. svibnja 2009. godine i namjeri

LEŽAJA protiv HRVATSKE - IZLAGANJE O ČINJENICAMA I PITANJA

7

nadležnih državnih odvjetništava da traže nagradu troškova osim ako tužitelji povuku svoju tužbu. 4. Zakon o obnovi Mjerodavni dio Zakona o obnovi („Narodne novine“, br. 24/1996, 54/1996, 87/1996, 57/2000 i 38/2009) propisuje, inter alia, da će država odobriti pomoć za obnovu vlasnicima rezidencijalne imovine (samo stanova i kuća) koja je oštećena tijekom rata. Pomoć ovisi o uvjetima kao što su stupanj oštećenja imovine, prebivanje u toj imovini na dan početka neprijateljstava, te izjava da će se vlasnik vratiti u kuću ili stan nakon što budu obnovljeni. Zahtjev se podnosi nadležnim upravnim vlastima. 5. Zakon o parničnom postupku
(a) Mjerodavne odredbe

Mjerodavni dio Zakona o parničnom postupku („Službeni list“ SFRJ, br. 4/1977, 36/1977 (ispravak), 36/1980, 69/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990 i 35/1991, i „Narodne novine“ Republike Hrvatske, br. 53/1991 sa naknadnim izmjenama i dopunama), propisivao je kako slijedi: Glava dvanaesta
TROŠKOVI POSTUPKA Članak 151. „Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka. Parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu.“ Članak 154., stavak 1. „Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove". Članak 155. "Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.“ Članak 163. "Odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo. odvjetniku. U tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade. " (b) Sudska praksa Ustavnog suda

U svojim odlukama br. U-III-4020/2003 od 30. lipnja 2004. godine („Narodne novine“, br. 93/2004 od 9. srpnja 2004.) i U-III-3097/2005 od 18. listopada 2007. godine, Ustavni sud je zauzeo stajalište da odluke o troškovima postupka nisu odluke koje se tiču meritornog odlučivanja o pravima ili obvezama u smislu članka 62. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, protiv kojih bi bila dopuštena ustavna tužba. Stoga je u prvom predmetu Ustavni sud utvrdio da je ustavna tužba, podnesena samo protiv

LEŽAJA protiv HRVATSKE - IZLAGANJE O ČINJENICAMA I PITANJA

8

odluke nižeg suda o troškovima postupka, nedopuštena, dok je u drugom predmetu taj sud utvrdio da je nedopuštena ustavna tužba protiv presude nižeg suda samo u mjeri u kojoj je uperena protiv odluke o troškovima.

PRIGOVORI
1. Podnositeljica zahtjeva prigovara na temelju članka 6., stavka 1. Konvencije: (a) duljini naprijed navedenog građanskog postupka, i (b) nepostojanju pristupa sudu u razdoblju od 3. veljače 1996. godine do 31. srpnja 2003. godine. 2. Nadalje prigovara, također na temelju članka 6., stavka 1. Konvencije, da su joj u naprijed navedenom građanskom postupku domaći sudovi neopravdano naložili da državi naknadi troškove tog postupka. 3. Podnositeljica zahtjeva također prigovara na temelju članka 1. Protokola br. 1. Konvencije da je Zakonom o odgovornosti iz 2003. godine povrijeđeno njeno pravo na mirno uživanje vlasništva, jer je tim zakonom ukinut njen zahtjev protiv države za naknadu štete nastale uslijed terorističkih akata. 4. Podnositeljica zahtjeva prigovara temeljem članka 14. Konvencije, uzetog zajedno sa člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, da je protiv nje izvršena diskriminacija na osnovi njenog prebivališta, jer je Zakonom o odgovornosti iz 2003. godine i Zakonom o obnovi propisano da se pomoć za obnovu može odobriti samo onim vlasnicima oštećenih ili uništenih kuća koji su u njima prebivali na dan početka neprijateljstava. 5. I, kao posljednje, podnositeljica zahtjeva prigovara temeljem članka 13. Konvencije, uzetog zajedno sa člankom 6., stavkom 1. Konvencije, bez daljnjeg potkrjepljenja ovog prigovora.

PITANJA UPUĆENA STRANKAMA 1. S obzirom na Izmjene Zakona o obveznim odnosima iz 1996. godine i Zakon o odgovornosti iz 2003. godine, kao i na odluku Ustavnog suda br. U-I-2921/2003 od 19. studenog 2008. godine, je li u građanskom postupku kojemu se prigovara došlo do povrede prava podnositeljice zahtjeva na pošteno suđenje zajamčenog člankom 6., stavkom 1. Konvencije, zbog činjenice da su joj domaći sudovi naložili da državi naknadi troškove tog postupka? 2. Vlada je također pozvana da objasni obračun troškova postupka koji su izvršili domaći sudovi u postupku kojemu podnositeljica zahtjeva prigovara, te da dostavi troškovnike koje su nadležna državna odvjetništva podnijela u tom postupku.