You are on page 1of 24

klaus von beyme transformacija politikih stranaka

uvod
. socijalna transformacija i transformacija stranaka (shema knjige) drutvena razina nekontrolira ni procesi biraka razina deideologizacija slabljenje stranake identifikacije porast izborne apstinencije porast fluktuacije glasova biraa razina stranake organizacije opadanje broja lanova raspadanje veza s organiziranim interesima ujednaavanje socijalnog sustava stranaka razina politikog sustava fragmentira nje stranakog sustava konkurencija drutvenih pokreta opadanje prevlasti stranake obitelji umjereni pluralizam u stranakom sustavu

individualizacija slabljenje drutvenih veza oslobaanje ponaanja od sociostruktur nih odrednica nastanak postindustrijsko g drutva usluga porast vanosti masovnih medija digitalizacija globalizacija

promjene slabljenje sposobnosti kojima stranaka na politiki vlasti sustav djelomino evropeizacija upravlja

fleksibiliziranje policy-ponuda komercijalizacija izborne promidbe profesionalizacij a potrage za ciljnim skupinama medijska orijentacija izbornih boraca

koncentracija na birae nastanak profesionalizira nih birakih stranaka otvaranje prema nelanovima profesionalizac ija stranakog vodstva jaanje soernog rada etatizacija financiranja stranaka prodor na podruja drutva responzivnost miljenja umjesto predstavljanja

ponovno stjecanje autonomije frakcije u odnosu na stranku pribliavanje policy-pozicija slabljenje prevlasti stranake obitelji umjereni pluralizam u stranakom sustavu

drutvenih skupina podruje istraivanja stranaka jedino gotovo u potpunosti preputeno politikoj znanosti. danas je ovdje aktualna primjena teorije racionalnog izbora. transformacija stranaka koja se desila u zadnjih 20 godina prevladala je sartorijevu klasifikaciju. ali kae: nema propasti stranaka sam povlaenje s podruja koja strankama vie ne pripadaju

1.

promjena teorijskih osnova istraivanja stranaka

1. granice teorije stranaka do 2. sv. rata stranke promatrane vie-manje u loem svjetlu ( michels, ostrogorski) nakon 45. situacija neto bolja duverger zapoeo s tipolokim pristupom kae: njegov pristup = zapravo normativno obojen sartori njegov tipoloki pristup iz perspektive stranakih sustava isto jednostran: zanemaruje socijalne osnove stranaka u korist politike dinamike stranakog sustava. zapravo zanemruje stranke na korist stranakih sustava (iako mu u naslovu knjige prvo stoje stranke!) beyme kako su nastale stranke: one su organizacijski nadomjestak za vladavinu starih aristokratskih i ranograanskih elita samoniklo povezani h sa sreditima vlasti. pojavom i organizacijom njihovih izazivaa nastaju stranke (liberali, socijalisti, radikali...) . svaka stranka izaziva nastanak protustranke. olsonov model logike kolektivnog djelovanja nije dobro primjenjiv na stranke jer strankama nedostaju neki organizacijski mehanizmi koje imaju druge organizacije: materijalni interesi lanova (osim voa) se ne mogu pospjeiti stranakom politikom. veza stranaka i drutvenih pokreta: svaki novi clevage i svaka nova famille spirituelle rezultat je pojave novog drutvenog pokreta kojeg stranaki sustav apsorbira. beyme tu podrava tezu lipseta i rokkana o nepromjenjivosti stranakih sustava od 20-ih godina. moe do i do novog rascjepa i do nove stranke, ali se paradigma ne mijenja. tri tipa teorije o strankama koji se mogu podijeliti na paradigmu konkurencije i paradigmu konfliktne transmisije: 1. integracijski pristup tendira tipologijskim metodama. teorije sustava 2. konkurencijska paradigma naginje modelskom miljenju (schumpeter, downs) obje polaze od funkcionalnih uvjeta politikog sustava u postojeem obliku 3. transmisijski pristup dijalektike kole: teorije sukoba

2. transformacija odnosa stranaka i drutvenih pokreta sve stranke su nastale iz pokreta. pojavom novih pokreta esto se ini da je doao kraj stranaka. ali kae: smatrati da se svaki pokret institucionalizira u stranku = pogreno poopavanje njemakog iskustva. suvremeni drutveni pokreti ne preobrauju se nuno u stranke, a to je zato to su uloge u politikom ponaanju pojedinaca diferenciranije nego prije moderni drutveni pokreti proizvode raznovrsno politiko ponaanje. pojedinci u pokretima danas su puno samostalniji. dakle: stvorila se odreena podjela rada: proirio se prostor nekonvencionalnog i samostalnog politikog djelovanja pojedinaca i skupina (hoe rei: danas ne mora svo politiko djelovanje biti kroz stranke i izbore) . nekonvencionalno politiko ponaanje (prosvjed kao instrument) kroz pokrete pridaje veu vanost manjini nego konvencionalno izborno (= izjednaavajua uloga modernih pokreta). prosvjed je prije bio rezerviran za pokrete donjih slojeva danas je proiren na sve drutvene slojeve = difuzija sredstava. tako je danas mogue da onaj koji prosvjeduje bude istovremeno bira koji racionalno prosuuje. dakle: diferencijacija politikog ponaanja i difuzija politikih sredstava. promjena odnosa stranaka prema drutvenim pokretima (kao dio transformacije stranaka): pokreti se detotaliziraju, prestaju teiti osvajanju vlasti. kae zadnji totalni pokreti (faizam, marksizam) nuno su totalitarni. danas ovog vie ne moe biti: kae ak i stranke su odustale od ideje da mogu osvojiti totalnu vlast (zadnji su od toga odustali socijalisti), dakle: stranke se danas zadovoljavaju sa sudjelovanjem u vlasti, a pokreti ni ne tee vlasti. transformacija drutvenih pokreta: tipovi teorija predmoderna obrasci tumaenja objektivistiki clevage-pristup = jedan drutveni sukob jedan drutveni pokret kondicionalni pristup = uz clevage su potrebni i izvori elita, strategije i situacije pokret je besciljan: nastaje iz samog sebe nema clevagea. tip aktivnosti cilj pokreta mobilizacija odozogo osvajanje vlasti od stranke ideoloki inspiriranih voa ravnotea izmeu sudjelovanje u vlasti participacije odozdo i mobilizacije odozgo samoozbiljenje samostalnost

moderna

postmoderna

3. promjena tipologija stranaka nakon 2. sv. rata transformacija stranaka. od prijanjih teorija stranaka ostalo je samo nekoliko prirunih tipologija: 1. organizacijske tipologije = razlikovanje: a) honoracijskih ili kadrovskih stranaka (nastalih u parlamentu) b) masovnih stranaka (nastalih kao drutveni pokreti izvan parlamenta) danas je ova tipologija izlina, a umjesto nje imamo razlikovanje: a) programske stranke b) stranke interesnih skupina 3

c) skupine karizmatskih voa 2. tipologije spojnica izmeu drave i drutva (linkages). ovo vie odgovara situaciji u SAD gdje je ideologija uvijek bila slaba stranka kao spojnica: a) udruenja biraa oligarhijskih stranaka nude kontrolu nad predstavnicima b) klijentelistike linkages pokroviteljske organizacije c) izravne veze uspostavljaju stranke koje bdiju nad graanima. o vo je nespojivo s demokracijom. stranke dakle nude jedan od ova tri tipa veze ili njihovu kombinaciju. 3. tipologije ciljeva stranaka: a) stranke za maksimiranje biraa b) stranke za maksimiranje poloaja c) policy-orijentirane stranke ali kae: ovi tipovi se meusobno ne iskljuuju 4. viedimenzionalni razvojni tipovi stranaka: tipovi stranaka koji su postojali u odreenom trenutku. tu je rije o epohama stranaka. kae: ovo definitivno nisu idealni tipovi weberovog tipa, nego vie opisni realni tipovi. epohe se ne daju jasno razgraniiti, kao ni tipovi stranaka koji njima pripadaju najee elementi tipova iz raznih epoha supostoje u istom trenutku. katz, mair 4 stadija u razvoju stranaka u evropi + beymeov komentar na svaku od njih (kae tipologija se treba oblikovati prema odnosima stranakih elita, lanova stranaka i stranakih biraa): a) elitne (kadrovske, honoracijske) stranke (19.st.). ovdje ve postoje neke masovne stranke, ali su posve iskljuene. kadrovske stranke nisu u sreditu vlasti kao sredstvo vladavine. b) masovne stranke (1880-1960). vrijeme nekonsolidirane demokracije, zaotrenih klasnih sukoba. ove stranke su se vodile autoritarno, a nerjetko su imale cjeloviti koncept promjene drutva i drave. c) narodne stranke (catch-all-stranke) (1945-?). kae: toan poetak ove epohe ne moemo sigurno ustvrditi, ali svakako poslije 45. moda 1950. kad je poeo silni zamah modernizacije. bitno za ovo razdoblje: konstitucionalizacija stranaka njihovo priznavanje od strane drave, a s time i pritisak da stranke budu demokratske iznutra. izraz narodna stranka u poetku shvaan pogrdno, ali pokazalo se da je za potrebe znanosti pogodan (narr predlae pojam omnibus stranka = stranka s kojom neko vrijeme putuje, a onda izae lo). problem s pojmom narodne stranke vezuje se uz etnike i kranske stranke (i tipino je njemaki pojam) . downs dao ime catch-all koje bolje odgovara angloamerikoj situaciji. kirchheimerovi kriteriji unutarnje strukture narodnih stranaka: 1. propast ideologije 2. jaanje vodstva 3. proirenje ciljne skupine na, tendencijski, cijeli narod 4. otvaranje prema sve veem broju interesnih skupina. mogui indikatori za hipoteze o narodnim strankama: 1. profesionalizacija vodstva 4

2. profesionalizacija stranaka u parlamentu 3. centralizacija struktura vlasti, u nekim zemljama, ali i jaanje unutarstranake demokracije 4. poveanje pragmatinog ponaanja u maksimiranju poloaja (poveanje koalicijske sposobnosti) 5. manje ideoloka politika stranaka vie usmjerena na konkretne politike nakane 6. porast catch-all miljenja u strategijama izborne borbe proirenje drutvene osnovice stranaka kae: kirchheimerove postavke ne potvruju svi pokazatelji. postoje razlike meu strankama i obiteljima stranaka: konzervativne stranke profesionalnije i manje tee lanstvu nego kranski demokrati. zato jaa unutarstranaka demokracija. liberalne stranke demokratske, otvorene i transparentne. nikad nisu prole fazu masovne stranke agrarne stranke nizak stupanj profesionalnog vodstva, s razmjerno brojnim lanstvom. policy orijentirane, manje usmjerene na stjecanje poloaja socijaldemokrati oni su proli najveu promjenu jer su u poetku imali najmanje obiljeja narodne stranke: slaba unutarstranaka demokracija, temelj u odreenim drutvenim skupinama... dakle obiljeja i razvoj narodne stranke nije jedinstven za sve stranake obitelji. d) kartelske stranke (profesionalizirana biraka stranka) (1970-?). postojanje ove kategorije je prijeporno kao i njen naziv. moe ju se vidjeti i kao nastavak razvoja obiljeja catch-all stranke. posebno je sporan pojam kartelske stranke jer se on koristio i za oznaavanje elitne, honoracijske. ostali predloeni termini za ovaj tip stranke: medijska stranka loe jer ostaje na jednom aspektu okvirna stranka isto lo minimalna stranka zbunjuju: stranka je minimalna po mobilizaciji lanstva, ali maksimalna po proimanju politike... dakle: ostajemo na pojmu profesionalizirana biraka stranka. neka obiljeja: 1. nastanak nove politike klase ovo je nova elita koja se ne temelji na privrednoj moi kao kod prvih elitnih stranaka, nego na prihodu iz dravnog prorauna 2. samoreferencijalnost stranaka: veze izmeu stranaka i biraa = labave. birai su puno samostalniju nego prije 3. opadanje lanstva stranaka i instrumentalnost odnosa prema stranci. lanovi su stari i karijerno motivirani. aktivisti i militanti gube na vanosti. a sad granice ovih epoha gledane kroz perspektivu lijevo-desno: 1. granica prve i druge epohe : prevlast lijevih ideja razvoj masovne stranke orijentirane na klase. 2. granica druge i tree epohe: pobjeda graanskih koncepcija stranake drave (desne ideje) desnica i centar prihvaaju neke forme masovne stranke. 3. granica tree i etvrte: proces uzajamnog utjecaja lijevog i desnog postaje simetrian. ire se liberalno-konzervativne tehnokratske zamisli o okvirnim profesionalnim strankama. 5

stranaka drava: pojam nastao poslije 45. (ovo se razlikuje od sartorijevog pojma stranake drave): nastaje konstitucionalizacijom stranaka + javnim financiranjem. kae: javno financiranje je bilo miljeno da sprijei stranaku korupciju i da nadoknadi trokove izborne bitke. ali upravo to financiranje je poelo stvarati razliku izmeu vodstva i lanstva: vodstvo ima dravnu plau lanovi i njihovi doprinosi postaju nepotrebni. ovo u nekim sluajevima moe promijeniti i cilj stranke: npr. prelaenje praga da bi se dobila refundacija uloenih sredstava. dakle: stranaka drava proizvodi politiku klasu.

tablica sa stadijima razvitka stranaka elitne stranke objanjenje stara politika klasa privredna i posjednika trustee bez mandata masovne stranke narodne stranke temelje se na klasnim sukobima nastale raspadanjem starih tabora profesionalizir ane birake stranke nastaju stvaranjem novog miljea s tendencijom ka novoj politikoj klasi selektivni predstavnik koji to kompenzira pojaanom responsiveness u glasakoj demokraciji provedba fragmentiranih policies koje se pribilavaju poduzetnik s dravnim osiguranjem od rizika responsiveness umjesto mandata predstavnika. mandati su sve sigurniji.

zamisao predstavnitva

delegat

slobodni predstavnik

temeljni ciljevi

kvalifikacija elita

strukture lanova

osiguranje ili ukidanje povlastica posredstvom vlasti / protuvlasti pripisani status na osnovi pripadnosti klasi posjednika / proizvoaa klike-stranke. masovnost samo kod protustranaka

borba za provedbu alternativnih konepata drutva ideoloki utemeljen program - karizma mobilizirane masovne stranke kontrola vodstva odozdo

provedba fragmentiranih policies pretpostavljene kompetencije na ogranienim poljima politike

izborne borbe

sporedna stvar. nema velikih novanih i

aklamacija vodstva poinje potiskivati kontrolu vodstva odozdo. kontrolu vre institucije i mediji. bitke materijalima medijski radno intenzivne djelotvorne bitke materijalima: 6

profesionaliziran e kampanje: kapitalno

radnih trokova financiranje vlastiti kapital, pokroviteljstvo interesenata kontakti i klika lanski prilozi i donacije

radno i kapitalno intenzivne dravne subvencije i donacije prodor u javnopravne medije

stav prema medijima

agitacija u stranakim komunikacijski m mreama i medijima posrednikih organizacija

intenzivne. aktivisti gube na znaaju dravno financiranje i javni fundraising. porast korupcije u javnim narudbama komercijalizirani odnos s privatnim i javnopravnim medijima koji se sve jae dereguliraju.

2.

promjena na razini biraa

1. slabljenje identifikacije sa strankama tri 1. 2. 3. procesa u predpodruju stranaka na kojima se temelji tvrdnja o propasti stranaka: slabljenje identifikacije sa strankama opadanje sudjelovanja u izborima porast fluktuacije biraa volatinost

pri tome se slabljenje identifikacije pridaje uloga neovisne varijable u druga dva procesa. koncept stranake identifikacije smatrao se i prije dobrim indikatorom (boljim od stranakog lanstva) posebno u SAD gdje ima malo formalnog lanstva. 2 pristupa prouavanju izbornog ponaanja: 1. socijalnogrupni pristup stranke kao mjesto lojalnosti drutvenih skupina (npr. radnici) stariji pristup. nije pouzdan za promatranje kratkoronih promjena. 2. socijalnopsiholoki prristup naglaavaju se subjektivni imbenici u izbornim ponaanju (michiganska kola). oni su se usredotoili na koncept stranake identifikacije. kae: ovo je korisno za prouavanje amerike jer tamo nema stranakog lanstva, a ima sam dve stranke tako da simpatija za neku stranku znai i njezin izbor. nakon 70-ih poinje rasti koliina problemskog glasanja (dakle slabi identifikacija) . koncept identifikacije postao neupotrebljiv - on naime pretpostavlja pojam normalnog glasanja (= glasanje prema istoj identifikaciji tj. ako nema nieg to intervenira izmeu identifikacije i davanja glasa). konceptom subjektivne identifikacije se ne moe objasniti ticket splitting i roll off (neglasanje za nie razine). koncept identifikacije se teko mogao prenijeti u evropu. jedino gdje je donekle bio primjenjiv je engleska (tu se poajvljuje kao koncept slika stranakih pristaa o samima sebi partisans self-image).

imbenici koji utjeu na pripravnost na identifikaciju sa strankama (nisu jednake vanosti u svim zemljama): 1. broj stranaka i vrsta izbornog sustava izborni sustav utjee na stranaki, a ovaj na identifikaciju: to je manje stranaka to je spremnost na identifikaciju vea. 2. pripravnost na politiku participaciju slaba identifikacija utjee na slabo sudjelovanje na izborima (ali jae sudjelovanje na izborima ne znai jau identifikaciju). 3. veza identifikacije sa pripravnou na orijentaciju na podlozi lijevo-desno ovdje nije jasno da li orijentacija lijevo-desno prethodi ili je posljedica stranake identifikacije 4. stupanj povjerenja u sustav ova veza nije skroz jasna. mogue je naime da se netko identificira sa strankom koja osporava sustav. 5. veza biraa sa sekundarnim skupinama sindikati, crkva. tamo gdje su ove organizacije jae njihov utjecaj na birae je isto vei. 6. posebni politiki dogaaji ako cijepaju birae preko tradicionalnih crta sukoba mogu utjecati na to da se stranaka identifikacija znatno razlikuje od izbornog ponaanja (ne-normalno glasanje). 7. utjecaj medija utjecaj medija se moe isto vidjeti kao posredujuu varijablu izmeu identifikacije i izbornog ponaanja. slabljenje identifikacije nije isto u svim zemljama, ali nije isto ni za sve stranke (manje je za radnike nego za graanske). tipovi politikih graana: 1. stranaki aktivist = interes za politiku + snana identifikacija 2. pasivac = slab interes + slaba identifikacija 3. individualist = jak interes + slaba identifikacija 4. ritualist = slab interes + jaka identifikacija postoje tumaenja koja kau da je uzrok slabljenju identifikacije smanjenje broja ritualista. nemoe se utvrditi jasan jednoznaan trend slabljenja identifikacije u cijeloj evropi. a kae: pitanje je da li slabljenje identifikacije uope ima tako razarajue posljedice. stabilna identifikacija je nuno afektivna dok je kognitivna (vezana uz probleme) znatno nestabilnija: danas je imid stranke vaniji od vjerovanja u njenu ideologiju! 2. porast apatije biraa opadanje sudjelovanja u izborima? hermens, duverger i slini participaciju vide previe institucionalistiki izvode ju iz izbornog sustava. kae: u istraivanju se pokazalo da najvea sposobnost stranaka da mobiliziraju birae postoji tamo gdje postoji veinski izborni sustav. (to naravno ne znai da je izborni sustav od kljunog utjecaja na particiaciju). stranke najbolje obavljaju mobilizacijsku funkciju tamo gdje je sustav dostatno konkurencijski orijentiran (zato je u veinskom izbornom sustavu neto vea). ali kae: u veinskom sustavu postoji problem utvrda ije postojanje demotivira birae ostalih stranaka za participaciju. pored institucionalnih objanjenja participacije postoje i ona koja objanjavaju iz organizacijskog tipa stranaka: visoka u doba masovnih stranaka, u doba narodnih se ponegdje smanjuje, u doba profesionaliziranih birakih stranaka ostaje ista ili (u nekim zemljama) znaajno opada . 8

u istonoj evropi participacija = jako nisko. kae: to je zato to tamo jo nema snane identifikacije, a postoji jaka zlouporaba od strane politike klase. availability = raspoloivost biraa, spremnost da promijeni izborno ponaanje. ovo je danas u porastu. 3. porast fluktuacije biraa (volatility) mjerenje kretanja biraa ogranieno na relevantne stranke: mjeri njihove dobitke i gubitke na izborima. u dvostranakom sustavu postoji igra nultog zbroja: to jedna dobije to druga izgubi. u mnogostranakom sustavu nema nultog zbroja nikad se ne moe sigurno rei od kuda su doli ili kamo su otili glasovi. dve metode: 1. ispitivanje biraa ovo nije skroz pouzdan pokazatelj: pojedinac moe lagati, problem uzorka... 2. analiza izabranih izbornih okruga + usporedba s rezultatima prethodnih izbora. ovo je isto problematina metoda. stara teza o volatilnosti: to je sustav stariji i stabilniji to je volatilnost manja. ovo se pokazalo netonim (SAD, danska, nizozemska). stara teza o veoj volatilnosti u sustavima sa vie stranaka isto ne stoji: u njemakoj je koncentracija stranaka takoer bila praena porastom volatilnosti. prijelaz na profesionalizirane birake stranke omoguuje poras t volatilnosti. dodatni uzroci poveanja volatilnosti u evropi 90-ih = pojava novih stranaka (zelenih, desnih populista). porasta volatilnosti nije bilo u francuskoj, irskoj, britaniji i luksemburgu. nove demokracije (postsocijalistike) prirodna velika volatilnost zbog slabe konsolidiranosti stranakog sistema. ta volatilnost je proizvod nestabilne stranake organizacije. ali kae u ovim demokracijama etvrtog vala demokratizacije u evropi je volatilnost ostala vea nego u usporedivim razdobljima u zemljama 2. (45.) i 3. (portugal, panjolska, grka kraj 70-ih) vala. kae: visoka fluktuacija biraa (volatilnost) u zapadnim zemljama najee je nagovjetaj krize. (normalna volatilnost je oko 8% - manje od toga ini emokraciju nefunkcionalnom). ipak velika volatinost ne znai propast sustava. kae: seljenje unutar blokova (lijevih / desnih) = ee od meublokovske fluktuacije.

3.

deideologizacija stranaka stranakih obitelji

programsko

pribliavanje

1. kraj sheme lijevo-desno dosadanje teorije stranaka: prevladava dualistika klasifikacija. problem s njom: izaziva pritisak da se miljenja na stranama spektra homogeniziraju (ako si za rasnu jednakost onda si za dravnu intervenciju na svim podrujima).

laponce pokazuje da shema lijevo-desno ima duboke kulturne korjene u veine naroda (desno = boanstvo, lijevo = izazivai). sadraj desnog i lijevog nije ba tako siguran, ali ova dihotomija definitivno nije prevladana. veina stranaka pokazuje spremnost na svrstavanje na ovoj dimenziji; birai takoer (u evropi se najvie smjetaju u centar). dimenzija lijevo-desno nije primjenjiva izvan evrope (npr u SAD). trend centra: preimenovanje i oznaavanje stranaka kao centra (ponegdje ak i desni ara i socijalista). u doba masovnih i narodnih stranaka: centrizam je bio plod polarizacije (finska, italija, etvrta republika). u doba profesionaliziranih birakih stranaka nastaje drukiji centrizam: centar kao natjecanje stranaka za veliki srednji sloj. os lijevo desno ostaje orijentacijski okvir, ali ispravno prikazivanje prostora zahtijeva vie dimenzija... postkomunistike zemlje: ovdje je teko jednoznano uspostaviti dimenziju lijevo-desno. komunistiki nostalgiari se ovdje pojavljuju kao konzerv ativci... ali kae: pojavu dimenzije lijevo-desno moemo promatrati kao indikator konsolidacije. 2. promjene vanosti meu stranakim obiteljima ideologije + programi stranaka = nastali iz historijskih i socijalnih sukoba. sukobi su nestali ili se ublaili, ali su svjetonazorske etikete najee opstale. rokkan prvi poeo istraivati stranke na temelju historijskih crta sukoba (etniki, vjerski, selo/grad, rad/kapital). ova shema je usprkos prigovorima upotrebljiva: shema diferencijacije stranaka: 1. liberalizam protiv starog reima 2. konzervativci protiv liberala 3. radnike stranke protiv graanskog sustava 4. agrarne stranke protiv industrijskog sustava 5. regionalne stranke protiv centralistikog sustava 6. kranske stranke protiv laikog sustava 7. komunistike stranke protiv socijaldemokracije, proturevizionistike stranke protiv realnog socijalizma 8. faistike stranke protiv demokratskog sustava 9. desni populizam protiv birokratskog sustava drave blagostanja 10. ekoloki pokret protiv drutva rasta da su se svi ovi raskoli pojavili u svim dravama, a stranke nastale iz njih odrale postojao bi sustav od 10 stranaka. kae: u evropi se potvrdila teza lipseta i rokkana o zamrzavanju stranakih sustava. pitanje: zato se u nekim zemljama usprkos evidentno postojeim sukobima ne pojavljuju odgovarajue stranke? kae: nove stranke najtee nastaju tamo gdje: 1. je jaka identifikacija s postojeim strankama 2. postoji traumatino iskustvo koje odvraa od cijepanja stranaka 10

3. postoji visoka povezanost stranaka i interesnih skupina svojstva novih stranaka koja im smanjuju anse za opstanak: 1. preiroke ili preuske predodbe o integraciji. preiroke: pokuaj da se npr integrira socijalizam, nacionalizam i liberalizam. preuske: pokuaj da se integrira na temelju dogmatskog marksizma. 2. nedostatak vodeih mobilizirajuih linosti 3. nedostatak organizacijske infrastrukture. ovo je najee u liberalnim strankama. zato se beskrajno cijepaju. rokkanova shema rascjepa: plod triju revolucija: 1. vjerska (reformacija) 2. politika (demokracija) 3. industrijska iz tri revolucije: rascjepi centar-periferija, selo-industrija, drava-crkva, rad-kapital. samo zadnja crta rascjepa postoji u svim evropskim zemljama. rokkanovo tumaenje nastanka stranaka: rascjep se pretvorio u stranku tamo gdje su u konfliktnom stanju na raspolaganju bili poduzetnici i resursi koji bi prihvatili ideoloke ponude. veina klasifikacija stranaka polazi od ideologije (a neke od organizacije). tipologija stranakih obitelji 'familles spirituelles' temelji se na 3 kriterija: 1. geneza drutvenih sukoba 2. pripadnost stranaka nadnacionalnim stranakim federacijama 3. policy-orijentacije stranaka najtee je primjeniti trei kriterij, a najlake drugi (posebno je vrijedan kad je rije o sudjelovanju stranaka u frakcijama evropskog parlamenta jer one imaju i odreeni politiki utjecaj). frakcije u evropskom parlamentu: 1. socijalisti = najhomogenije organizirani 2. kranski demokrati, organizirani kao evropska narodna stranka = neto heterogeniji 3. frakcija 'neovisni za evropu' 4. jo neke... policy-pristup strankama (trei pristup) primjereniji za britaniju gdje su stranke manje ideoloki, a vie policy-orijentirane. prevladavanje ideolokih etiketa kroz transformaciju u birake stranke: prije svega slabljenje ideoloke etikete ljevice: nestanak ekstremnih socijalista socijaldemokracija, nestanak komunista... a sad o promjeni vanosti meu stranakim obiteljima po obiteljima: 1. liberali. najjai u 19. stoljeu nakon proirenja prava glasa gube na vanosti od socijalista. nakon 2. sv rata ponegdje povremeno oja ali, ali ostali relativno nisko (ukoliko se nisu pomakli u desno). 2. konzervativci. nastale kao protutea graanskom liberalizmu u 19. st. kasnije se suprotstavljaju socijalistima, a ponegdje su kranski demokrati preuzeli njihovo mjesto. 11

3. agrarne stranke. odrale se usprkos padu vanosti poljoprivrede prihvaajui neka nova naela (ekologija) 4. regionalne stranke. kod njih se kroz reetnizaciju i regionalizaciju desila renesansa. posebno u belgiji i panjolskoj. regionalizam je u evropi dobio i nadnacionalnu osnovicu - 'evropa regija' 5. kransko-demokratske stranke. nastale u zemljama s mjeovitom religijom (njemaka, vicarska) kao protutea protestantskom liberalizmu. poslje 2. sv rata jaaju i u drugim zemljama: postaju uz socijaldemokrate snaga koja nosi obnovu, a kasnije snaga koja nosi evropsku integraciju. 90-ih su oslabili u odnosu na socijaldemokrate, ali tamo gdje nisu izgubili glasove zbog konzervativnih i populistikih stranaka odrali su se. 6. socijaldemokrati. 80-ih gube snagu zbog pojave zelenih i slabljenja veza s tradicionalnom radnikom klijentelom. ali kae: ni do njihove propasti nije dolo, ak ni pojavom neoliberalizma. upravo neoliberalizam je u evropi probudio strah od smrti socijalne drave to je ojaalo socijaldemokraciju. 7. komunisti. propali. na njihovo mjesto je dola socijaldemokracija ili zeleni. 8. desni ekstremisti. u eri narodnih stranaka tumaeni kao patologija koja je vezana uz promjenu drutva i nestaje kad ta promjena zavri. ovo se pokazalo netonim. desni ekstremisti su se promijenili: ne nazivaju se ekstremistikima ili protusistemskima: fp, republikanci u njemakoj... desni populisti. u poetku tumaeni kao jednoproblemske stranke: otpor prema multikulturnom drutvu, a kasnije je njihov problem protumaen kao otpor velikim koalicijama. ali kae: nema neke konzistentne komponente koja bi obiljeavala sve evropske neopopuliste (ak ni euroskepticizam haider se izjasnio za evropu). autor kae: ne treba se previe bojati ovih populista. 9. zeleni. nastali 80-ih. stvorile pomutnju u teoriji politikih stranaka jer donekle obaraju lipset-rokkanovu tezu o zamrznutosti stranakih sustava u evropi. ali kae: zeleni su rijetko gdje narasli do dvoznamenkastih brojeva. sluaj njemakih zelenih: kae ulaskom u vladu zapali su teku krizu identiteta. 3. ideoloka distancija i ideoloka konvergencija stranaka u sustavu od 70-ih sve se vie pokuava kvantificirati, mjeriti ideoloka distanca. podloga ovom: dimenzija lijevo-desno. kae: veina stranaka u evropi se u shemu lijevo-desno moe ugurati samo kad je rije o naelnim ideolokim postavkama. kad je pak rije o konkretnim politikama onda ve tee. evropski stranaki sustav usprkos razlikama danas se moe promatrati pribliavanje evropskih stranaka koje pripadaju istim obiteljima. problem ovdje: pozicija na dimenziji lijevo-desno neke stranke postoji ako ju birai percipiraju. ovako neto ne postoji na evropskoj razini, nego samo kao pozicija svake od stranaka u svojoj dravi. raspoznavanje ideolokih mjesta stranaka od strane graana razliitih drava je meu ostalim pod utjecajem tipova stranakog sustava: 1. dvostranaki. ovdje se programska usporedba ini najjednostavnijom. problem je kod britanskih stranaka da nemaju puno napisanog programa nego samo aktualne izborne podloge. u SAD je opaanje pozicije stranaka na kontinuumu lijevo-desno iznimno slabo, u 12

engleskoj = neto vie. u obje zemlje stranke se u svojim programima razlikuju samo 10 20%. ipak ne stoji teza o deideologizaciji. 2. umjereno pluralistiki. ovdje postoji iskrivljujui uinak kojeg nema u ostala dva sustava: sve stranke sus sposobne za koaliranje i moaju stvarati vladine koalicije zato njihovo ideoloko sueljavanje ograniavaju obziri prema moguim koalicijskim partnerima. 3. fragmentirani viestranaki sustav. ovdje sve stranke imaj konzistentne stavove prema svim problemima koji se mogu smjestiti na dimenziji lijevo-desno. pa kae: teza o pribliavanju programa, smanjenju ideoloke distance najvie stoji u njemakoj, austriji i vedskoj; najmanje u romanskim zemljama i japanu; a u sredini stoje velika britanija, novi zeland i australija. pokazuje se da su konzervativne stranke puno spremnije na prilagodbu ljevici nego radnike na prilagodbu desnici. u eri profesionaliziranih birakih stranaka, smanjuju se ideoloke distance meu strankama, a to je prije svega rezultat globalizacije i krize drave blagostanja ovo uvjetuje pribliavanje policy-pozicija. ali kae: ipak ostaju razlike u programskim koncepcijama politikih tabora. 2 vrste programa 1. mandatni tip = maksimiraju se preferencije dobitnika (velika britanija, francuska, vedska) 2. agendni tip = mora se dogovoriti program neke koalicije. program vlade nije dan nego zadan utvruje se koalicijskim pregovorima (benelux, austrija, njemaka). ponegdje se moe ustanoviti smanjenje ideoloke distance, ali ponegdje i njen rast (npr austrija nakon koalicije fp i vp). kae: stranke moda insceniraju svoje razlike, ali ih bira, kojem je preskupo skupiti stvarne informacije o razlikama meu strankama, prihvaa (ovo je najbolji zakljuak ovo svega o emu autor u ovom poglavlju pria). pokazatelj slabljenja ideoloke distance oituje se i u poveanju sposobnosti koaliranja allgemeine koalitionsfhigkeit. 4. clevage-pristup u konsolidaciji novih demokracija u novim demokracijama crte sukoba nejasne. zato stranke esto idu u smjeru klijentelizma. sukoba crkva-drava najee nema zbog forsirane sekularizacije, sukoba selo-grad nema zbog forsirane urbanizacije. sukob rad-kapital nije razvijen (u starom reimu ideologiziran...). vana crta sukoba u istonoj evropi: zapadnjaci-nacionalisti (= sukob centar-periferija). u nacionaliste spadaju i bivi komunisti. postoji teza da neki rascjep postaje enormno vaan ako nema izraenih drugih rascjepa. sukob rad-kapital se u istonoevropsk im zemljama nije mogao razviti jer je zastupanje rada nuno ilo od reformiranih komunista kojima nitko ne bi dao puno povjerenja. dakle: zbog podpredstavljenosti crte rad-kapital ojaao sukob centar periferija. za objanjavanje konsolidacije postkomuni stikih drava nije nam dovoljno rokkanovih 4 crte sukoba. treba nam 8: 1. rad-kapital 2. centar-periferija 13

3. 4. 5. 6. 7. 8.

selo-grad svjetovno-vjersko zapadnjaci-nacionalisti materijalisti-postmaterijalisti centralizam-decentralizam stari reim-posttransformacijski reim

s vremenom gube na vanosti: centralizam-decentralizam i materijalizam-postmaterijalizam i sukob oko starog reima. neke tipologije spektar stranaka u istonoj evroi dijele na 4: 1. socijalnokulturne stranke (etnike, agrarne, vjerske) 2. nacionalistike stranke 3. reformirane komunistike 4. nove programske stranke (konzervativne, liberalne, socijaldemokratske, ekoloke).

4.

promjena stranake organizacije

zbog slabljenja rascjepa i socijalne podloge stranaka stranaka organizacija opet postaje zanimljiva za istraivanje: istraivanje stranaka iz perspektive odnosa: stranaka elitalanovi-birai. 1. gubitak stranakog lanstva teorija kolektivnog djelovanja olson se ne moe potpuno primijeniti na stranke jer stranke u demokraciji nemaju instrumenata za zadravanje lanstva koje imaju druge organizacije. stranke eventualno mogu zadrati vodstvo. weberovo razlikovanje svjetonazorskih i pokrovitreljeskih stranaka isto se danas vie ne moe rabiti za prouavanje stranaka nema vie pokroviteljskih stranaka. lanstvo u strankama je manje bitno od lanstva u drugim organizacijama: niti stranke imaju velike koristi od veeg broja lanova, niti pojedinci imaju veih koristi od lanstva u strankama. kae: zbog ovog su granice stranke esto fluidne (nije jasno tko je unutra, a tko vani) otvorena granica. najjae razlikovanje lanova i nelanova = komunisti, najmanje = liberali. problem u eri masovnih stranaka = nema tehnologij e kojom bi se pouzdano vodila evidencija. broj aktivnih lanova ovisi o sposobnost stranke da mobilizira birae. lanstvo je posebno bitno kod stranakih utvrda na lokalnoj razini. najvaniji imbenici koji utjeu na spremnost biraa da postanu lanovi stranaka: 1. unutarnja struktura stranke ona je pak vezana uz ideoloki jae stranke ideologija namee tip organizacije koji se bira za stranku. posebno na stabilnost i veliinu lanstva moe utjecati postojanje kolektivnog lanstva stranaka (npr. sindikat kao lan stranke...). opasnost kod kolektivnog lanstva: pojedini kolektivi mogu imati veliku mo u stranci. 2. materijalni poticaji oni su manji kod stranaka nego kod interesnih skupina. pokroviteljstvo koda stranaka igra veu ulogu tamo gdje se politiki dijeli vie javnih slubi. ali kae: 14

ovo nije potpuno poopiv zakljuak: ne vrijedi jednako za evropu i SAD. pa kae: tamo gdje je bolja organiziranost interesnih skupina lanstvo u strankama je manje. 3. ideoloki imbenik. ovo puno bolje objanjava lanstvo u strankama nego materijalni poticaji. 4. privredna kolebanja imaju utjecaj na stupanj sindikalnog organiziranja, a time posredno na bliskost sindikata radnikim strankama. ali kae pokazalo se da je veza suprotna od one koju su predviali socijalisti: u situacijama krize slabi podrka lijevi strankama. utjecaj privrednih imbenika se nemoe poopiti za sve stranake obitelji. komunistike partije najkontinuiranija politika regrutacije: jaka unutarnja struktura jaki ideoloki motivi komunistika partija nudi vi od politike ona nudi cjelovitu sliku svijeta. lanstvo komunistikih partija oscilira u ciklusima oekivanja revolucije propasti opih trajkova znaajno smanjile lanstvo valovi represije prema komunistima 30-ih smanjili lanstvo istke u partijama zbog uvjeta prijema u kominternu istupi iz partije zbog podravanja politike SSSR-a. paradoks oko lanstva u komunistikim partijama: s jedne strane pokuava se dobiti sve vee lanstvo radi povezanosti partje s masama, s druge strane koncepcija avangardne marksistiko-lenjinistike partije vie cijeni pouzdane aktiviste nego pridobivanje velikog broja ljudi slabe klasne svijesti. tako se, suprotno egalitarnoj ideologiji komunista, stvara velika diferencijacija obinih lanova i partijskih militanata. suvremeni zakljuci o opadanju broja lanova stranaka moraju se uzeti oprezno: 1. jer su tek nedavno uvedena standardizirana mjerila broja lanstva metode braojanja 2. poveanjem apsolutnih brojeva (broja stanovnika) smanjuje se relativni udio lanova stranaka 3. snienjem dobi birakog prava mlade je tee integrirati u stranaki sustav 4. rijetko je doivotno lanstvo u strankama neki znakovi organizacijske propasti stranaka u nekim zemljama: 1. organizacija stranke slabi ako se stranka ne uspijeva uspostaviti kao centralizirana organizacija na koju su lanovi upueni ako ele postizati svoje politike ciljeve 2. u americi stranke slabe predizbori time se jaaju kandidati, a slabi organizacija stranke 3. referendumska demokracija jaa interesne skupine, a slabi stranke 4. izravni kontakti politikih elita posredstvom medija slabe socijalizacijsku i mobilizacijsku funkciju stranaka ne mora biti lan strank e da bi se informirao o njenom radu i programu. 5. irenje financiranja stranaka iz dravnog prorauna: stranke postaju neovisnije o novcu koji dobivaju od lanova. ipak kae: stranke su jo uvijek organizacije za osvajanje glasova, a ne za financiranje samih sebe. stoga ovaj faktor nije tako znaajan. prijelaz s narodne na okvirnu biraku stranku donekle ujednauje stranake organizacijske obrasce, ali stare catch-all stranke ipak zadravaju svoje stare elemente. zeleni, liberali = skroz okvirne, kranski demokrati i socijaldemokrati = jo uvijek narodne. a sad neki kao zakljuak o lanstvu: lanstvo ostaje, ali se pretvara u pasivnu potvrdu solidarnosti u miljenju. granice lanstva postaju fluidne. to se pojaava i predizborima. problem s predizborima: smanjuju vanost pravih izbora u stranakim utvrdama. 15

2. razdvajanje stranaka i saveza stranke i savezi (organizacije drutvenih skupina npr. radnika..) suraivali na dvije razine: 1. slaba suradnja podjela rada. kontakti ograni eni na potporu stranke na izborma + financiranje stranaka (tipino za kontinentalnu evropu) 2. organizacijsko prepletanje stranaka i saveza integracija. a sad redom po strankama: 1. liberali / konzervativci honoracijske stranke: slaba unutarnja organ izacija koja se nadoknauje kontaktima s postojeom strukturom saveza. ovo je arhaini oblik neizravne organizacije nema formalizirane strukture. 2. agrarne stranke nastale iz seljakih saveza. tamo gdje seljaka nije bilo tako puno seljaki savezi su ostali posrednike organizacije konzervativaca 3. kranske stranke oslonac u organizaciji crkve i vjerskom drutvenom ivotu posebno u zemljama gdje su katolici manjina. kranske stranke nastale od katolikih udruenja. ovdje je esto postojao i organizacijski paralelizam: podjela rada izmeu politikih, kulturni i sindikalnih organizacija. neizravna stranaka organizacija: razvila se tamo gdje je bio jak korporativni element (austrija - vp). katolianstvo postalo temelj dravnog sustava. stranka je organizirana kroz funkcionalne organizacije (sastoji se od raznih saveza staleka organizacija: seljaci, umirovljenici, radnici...). ovakva organizacija zapravo optereuje stranku i ini ju imobilnom. od ovog su odustale sve evropske kranske stranke osim austrijske. 4. socijalisti oni se prije svega povezuju sa sindikalnim organizacijama. kae: 90-ih u veini zemalja odvajanje stranaka i sindikata: zakonske mogunosti da se sprijei da dio sindikalne lanarine ide direktno stranci (danska = contracting out). u drugim zemljama jo njije skroz ukinuto neizravno lanstvo (lanstvo u stranci preko sindikata). zakljuak: sindilkalna i korporativna organizacija strankama daje puno lanova, ali im oteava natjecanje. 3. podravljenje financiranja stranaka u poetku je dravno financiranje stranaka bilo nepotrebno. integracijom stranaka i ujednaavanjemnjihove organizacije pojavljuje se dravno financiranje kao izjednaavanje ansi i regulacijsko interveniranje. prelaskom na profesionalizirane birake stranke dravno financiranje se pojaava. tri konkurentska oblika financiranja stranaka : 1. financijski izvori unutar organizacije: lanski prilozi. u poetku socijalistike stranke najvie prihoda imaju od lanstva (dijelom zbog postojanja neizravne organizacije). davanja stranakih nositelja slubi, danas sve manje, puno ei su privatni trokovi kandidata u kampanji (najvei u slabo organiziranim strankama) prihodi od imetka. nekim socijaldemokratskim strankama se prigovara da imaju jako puno imetka od kojeg ostvaruju prihode ustanova, publikacija, priredaba. danas je ovo relativno slabo, osim kod komunista. 16

2. prilozi privatnih osoba, poduzea i interesnih skupina izvana. neporezivi privatni prihodi: darovi. ovo je prije svega bilo karakteristino za graanske stranke socijalisti se bunili protiv ovog, al je ustanovljeno da socijalisti ovo nadoknauju potporom od socijalistikih zemalja. uspostava dravnog financiranja stranaka umnogome potaknuta upravo od socijalista. u njemakoj je smanjen iznos neoporezivog dara... u SAD je ograniavanje darova potaklo suprotn a kretanja: vee organiziranje u prikupljanju darova 3. potpora strankama iz dravnog prorauna. ovo postaje mogue kad stranke postaju prihvaene kao vaan imbenik politikog sustava (odbacivanje koncepta o strankama kao remetilakom imbeniku). povod za dravno financiranje stranaka = pojava narodnih stranaka. ljevica ovo kritizira kao gubljenje kritike funkcije stranaka. anglofilski liberali odbacuju dravno financiranje kao gubljenje granice drave i drutva. dravno financiranje stranaka (od 70-ih u evropi) pratio je zakonski zahtijev za javnim polaganje m rauna o stranakoj blagajni. odnosi prema dravnom financiranju po stranakim obiteljima : 1. konzervativci: odbacuju ga jer se financiraju preteno privatno, a u dravnom financiranju vide jaanje ansi konkurencije 2. liberali: kod njih stav nije tako ujednaen: u nekim evropskim zemljama ga podupiru, u nekim snano odbacuju. 3. stranke etnikih manjina: isto podjeljene 4. socijaldemokrati i ljevica: iznijeli dravno financiranje stranaka (zasluni za njegovo uvoenje). 5. komunisti: u poetku protiv, kasnije za. to su vie bile za dravne dotacije to su se eurokomunistiki snanije otvorile prema sustavu. oblici dravne potpore: 1. doprinosi kojima se slobodno raspolae 2. ciljne dotacije (npr. za sanaciju stranakog tiska) nadoknada trokova izborne borbe najei oblik ovog 3. dotiranje omladinskih organizacija, istraivakih, obrazovnih ustanova, stranakih zaklada 4. neizravna potpora: neplaeni prostor na dravnoj tv 5. koritenje dravnih sredstava od strane vladinih stranaka (na granici doputenog): vlada prije izbora javnim sredstvima financira promoviranje svojih pozitivnih rezultata. dvije tradicije u zapadnim zemljama u odnosu prema dravnom financiranju stranaka: 1. anglosaksonska. trino natjecanje stranaka se odrava postavljanjem granica stranakih izdataka, ali se rijetko izravno subvencionira. u SAD nakon sluaja s nixonom omogueno da kandidati dobiju dravna sredstva za kampanju ako se odreknu privatnih ulaganja i ako stranka og ranii svoja ulaganja. naei oblik dravnog financiranja u SAD = osloboenje od poreza za donacije strankama. 2. kontinentalna. financiranje stranaka se vie vidi kao socijalni nego kao pravni problem: naknada za trokove izborne borbe. vani argumenti protiv dravnog financiranja: 1. stvara se politika klasa 2. stranke se podravljuju poveava se dravni utjecaj na stranke 3. jaanje centralizacije stranaka (ovo nije nuno) 17

4. smanjivanje organizacijskog stupnja stranaka jer nema upuenosti na lanove 5. slabljenje opozicije 6. jaanje stranake birokracije na raun lanova (ovo se moe rijeiti decentraliziranim financiranjem) 7. konzerviranje statusa quo u stranakom sustavu. financiranje naime pogoduje velikim i stabilnim strankama. ponegdje se ovo rjeava tako da se prag za financiranje postavlja bitno nie od izbornog praga 8. financiranje ne rjeava financijske probleme stranaka i ne ini ih neovisnima o donatorima pozitivni uinci javnog financiranja stranaka po beymeu: 1. rad stranaka postaje kontinuiraniji ovo pomae njihovoj socijalizacijskoj funkciji 2. stranke postaju neovisne o darovateljima 3. pojaavaju se izgledi da se stranke prilagode jedne drugima 4. poveala se usmjerenost stranaka na dravne zadatke smanjiv anje broja pukih prosvjednih stranaka. 4. profesionalizacija vodstva i unutarstranaka demokracija demokracija u strankama u doba elitnih i masovnih stranaka slabo zamisliva. krajem 19.st. samo socijalisti pokazuju tenje za unutarnjom demokratizacijom (ili barem parlamentarizacijom stranaki kongresi na kojima se oblikuje volja stranke) . druge stranke puno kasnije prihvaaju demokratske forme (kod britanskih konzervativaca se stranaki kongres ustaljuje tek 60-ih). nakon 2. sv rata demokratsko upravljanje strankama postaje zakonska obveza. meutim sama zakonska obveza nije mogla stvoriti unutarstranaku demokraciju. tipini demokratski nedostatci u zapadnim demokratskim strankama: 1. slabo sudjelovanje lanova stranke u tvorbi stranake volje izmeu 50 i 75% lanova smatraju da nemaju gotovo nikakav utjecaj, a veu aktivnost pokazuju maksimalno 10% lanova. 2. stranaki kongresi su najee aklamacijska tijela dnevni red odreuje vodstvo stranke. ako se unutarstranaka demokratinost mjeri prema uestalosti stranakih kongresa, onda je ona 70-ih porasla, ali se 80-ih opet smanjila. uestalost kongresa se moe vidjeti i kao profesionalizacija stranke gdje se inscenira simbolika politika. 3. mala promjena meu nositeljima slubi 4. potkopavanje penetracije stranaka kroz interesne saveze (frakcije i sl.) kae: ako se stranka sastoji od neizravnih organizacija vjerojatnije je da e se volja stranke izraavati kroz te blokove moi. 5. financiranje stranaka financiranje darovima otvara vrata oligarhijskom upravljanju strankom. 6. razliit socijalni profil voa i lanstva nadpredstavljenost srednje klase. kae: ovih 6 nedostataka ipak ne potvruju michelsov eljezni zakon oligarhije. razlozi: 1. stranaka birokracija nije razvila tako jaku poziciju moi kako je to predviao michels ak ni u socijalistikim strankama gdje je postojala daleko najvea tendencija birokratizacije. birokracija je nastala i to u dva oblika: kao rast stranakih parlamentarnih stoera i kao rast plaenih stranakih slubenika. ali ovo nije michelsova oligarhija. panebianco sedam tipova politiara: a) menader / politiki poduzetnik (klasina kadrovska stranka) 18

b) c) d) e) f) g)

uglednik diletant reprezentativni birokrat (masovna stranka) izvrni birokrat bez glavnih vodstvenih funkcija stoerni profesionalac s posebnim zadacima posueni profesionalac u posrednikoj organizaciji pod kontrolom stranke poluprofesionalci izmeu uglednika i strunjaka

2. stranaka organizacija ne odgovara posve tipu neposrednog demokratskog upravljanja , a ne moe se ni u potpunosti birokratizirati (frakcije kao protutea birokratizaciji). frakcionizam nije demokratski, ali stvara protuteu monopolu stranakog vodstva i time opovrgava eljezni zakon. 3. samostalnost frakcija se nigdje nije trajno produbila. 4. isticanje kandidata ni u jednoj stranci nije posve demokratsko, ali nije ni onako birokratsko kako ga je predviao zakon oligarhije. ak ni centralizirane stranke ne uspijevaju uvijek iz centrale umetnuti svoje padobrance ( parachutes) 5. postojanje kolaicijskih vlada ograniuje samovolju stranakih oligarhija (eljezni zakon oligarhije ipak vie vrijedi za englesku i SAD). iako oligarhije postoje, postoje u mnoini. 6. moderne demokracije nisu dopustile totalnu oligarhizaciju zakonski se onemoguuje potpuno oligarhiska tvorba stranake volje. 7. monopol stranaka u obavljanju funkcije agregacije i artikulacije interesa vie ne post oji pa stranke ne mogu samo tako ignorirati lanove u njihovim zahtjevima. postoji dovoljno pokreta koji artikuliraju, da lanstvo u strankama prestaje biti privlano. zato stranke htjele to ili ne moraju postati responzivnije. 8. stupanj unutarstranake demokracije se dugo izjednaavao s unutarstranakom decentralizacijom mjeri se: kontrolom nad koalicijskim kanalima stupnjem provedbe stranake discipline centraliziranou postavljanja kandidata raspodjelom financijskih sredstava sudjelovanjem u postavljanju vodstva formuliranjem stranakog programa prema ovom su najdemokratskije amerike stranke, a kae u pomicanju prema profesionaliziranoj stranci i evropske stranke e sve vie liiti na amerike. 9. danas stranke vie ne predstavljaju drutvo (socijalne skupine), kako je to bilo postulirano u eri masovnih stranaka, nego miljenje. kae: suvremenu stranaku politiku karakterizira nekarizmatini personalizam (anselfish). karakteristike: 1. ideoloka fleksibilnost 2. koordinacijske sposobnosti u povezivanju ogranizacije

5.

promjena na razini stranakog sustava


19

1. fragmentiranje i umjereni pluralizam u stranakom sustavu sartori okonao upotrebu brojanog kriterija u klasifikaciji stranakih sustava uveo ideoloku dimenziju, ideoloku distancu, intenzitet sukoba i vanost u tvorbi koalicija: 1. sustav s dominantnom strankom 2. dvostranaki sustav 3. umjereni pluralizam 4. polarizirani pluralizam (ovdje je sartori znaajno precijenio opasnosti polariziranog pluralizma na prmjeru italije) lijphart vezuje tipologiju stranakih sustava uz temeljne obrasce rjeavanja sukoba u politikoj kultri pojedinih zemalja: 1. centrifugalni 2. centripetalni 3. konkordancijsko-demokratski beyme stranaki sustavi u eri narodnih stranaka (70-ih): 1. dvostranaki sustav s alternirajuim vladama 2. umjereni pluralizam: a) s alternirajuim krilnim strankama (po mogunosti bez koalicija ): austrija, kanada, velika britanija b) alternirajua krilna stranka s trajnim koalicijskim partnerom: australija c) umjereni pluralizam s koalicijama centra ili velikim koalicijama: belgija, island, luksemburg, nizozemska, vedska 3. polarizirani pluralizam: a) s fundamentalnim opozicijama koje su razmrvile centar: weimarska republika b) oslabljeni centrifugalni uinci fundamentalnih opozicija stranke centra mogu vladati: francuska, italija, izrael, panjolska 4. sustav s hegemonijskom strankom u polariziranom pluralizmu: indija, japan... jedna empirijska analiza je zakljuila da je lijphart bolje predviao nego sartori: 1. prevlast brojanog mjerila dovela je do udbenikog tipa dvostranakog sustava koji je postojao u britaniji samo u kratkom razdobljima 2. polarizirani pluralizam ve 70-ih nije bilo lako dvojiti od umjerenog . sartorijeva granica izmeu 5 i 6 stranaka postala je zastarjela. ne postoje veie simetrine fundamentalne opozicije. sartori je svoj tip polariziranog pluralizma primijenio na italiju zbog straha od fundamentalne opozicije tadanjih komunista. ovi su meutim, u meuvremenu prestali biti fundamentalna opozicija. 3. umjereni se pojavljuje u tri tipa ovisno o tome da li postoji smjena vlade bez koalicije. u sartorijevoj klasifkaciji obiljeja umjerenog pluralizma su: a) mala ideoloka distanca meu strankama u sustavu b) sklonost ka tvorbi polarnih koalicija c) prevlast centripetalnog natjecanja ova obiljeja ne postoje u svim sustavima, ali u cjelini ova kategorija jo stoji. 4. sustavi s dominantnom strankom (ovdje sad beyme ubraja meksiko i tursku ne razlikuje hegemonijsku stranku i sustav s dominantnom strankom).

20

kae: u prijelazu iz narodnih u profesionalizirane birake stranke u mnogim zemljama se desilo fragmentiranje obrasci vlada i koalicija u transformacijskim sustavima (izradio beyme na temelju klasifikacije m.cotte): 1. slabo znaenje stranaka u polupredsjednikom sustavu s karizmatskim vodstvom ( 5. republika, rusija) 2. velika koalicija / rekoncilijacijska koalicija (oversize) (austrija do 66, panjolska 70-ih) 3. stranako demokratsko vodstvo sa smjenama na vlasti (australija, njemaka, grka, portugal, panjolska, maarska, bugarska, albanija, poljska) 4. hegemonija nove grupacije u sustavu (italija do 94, japan, eka do 96...) 5. kontinuitet transformirane stranke ancien rgimea na hegemonijskom poloaju (rumunjska do 96...) kae: danas se veina evropskih stranakih sustava moe podvesti pod umjereni pluralizam. 2. obnova samostalnosti parlamentarne frakcije u odnosu na stranaku organizaciju razvoj u profesionalizirane birake stranke u veini zemalja je donio autonomiju frakcija (pod frakciom podrazumijeva lanove stranke koji su zastupnici u parlamentu klub zastupnika). tri tipa ponaanja pri parlamentarnom odluivanju: 1. individualistiko ponaanje zastupnika u glasanju slab utjecaj stranaka (SAD) 2. suprotstavljenost vlade i opozicije s veom stranakom disciplinom (velika britanija, njemaka...) 3. koalicije s mnogo stranaka bez jasne podjele vlede i opozicije. ovdje frakcijska disciplina nije nuno slabija nego u drugom tipu. pokazalo se da nema veze izmeu stupnja samostalnosti frakcija i broja stranaka u stranakom sustavu. ustavno programiranje odnosa stranke i frakcije: ako je poloaj u vladi nespojiv sa zastupnikim mandatom onda je predsjedanje strankom i frakcijom nuno razdvojeno. ovo daje vie samostalnosti frakcijama. prema empirijskim istraivanjima pripadnost frakciji mnogo vie odreuje zastupnika u odluivanju od bilokoje druge varijable. duvergerova tipologija: 1. komitetska stranka = frakcijska stranka (desne stranke) 2. sekcijska stranka = stranka nastala izvan parlamenta, stranka lanstva i vodstva. ovdje je frakcija podreena stranci. (lijeve stranke) kae: u eri birakih stranaka briu se granice socijalistikih i graanskih stranaka u pogledu odnosa stranaka i frakcija. u meunarodnoj usporedbi 5 tipova odnosa stranke i frakcije: 1. dominacija frakcije (engleska) 21

2. 3. 4. 5.

dominacija stranke (francuska) integrativna struktura (njemaka) funkcionalna samostalnost (SAD) dominacija frakcija u strankama (japan)

era narodnih stranaka: odnos moi stranke i frakcije pomaknut na tetu parlamentarne stranke: 1. etatizacija stranaka dravno financiranje ja e sredinjicu stranke 2. unutarstranaka demokratizacija zahtijeva se frakcijska disciplina kako se ne bi ugrozila vladina veina 3. reideologizacija i s time povezana tenja da se frakciji izbije iz ruku izbor stranakih voa 4. sve manji raspon vladine veine pritisak na zastupnike 5. poveanje vlasti efa vlade ovo privremeno jaa stranku u odnosu na frakciju. kae: u profesionaliziranim birakim strankama frakcije ponovno stjeu mo: 1. postoji strah od profesionalizacije parlamentarne elite ovladava stranakim kongresima 2. etatiziranje financiranja stranaka ire se stoeri koji vie pogoduju frakcijama nego strana kim sredinjicama 3. frakcije su sve vie ukljuene u zakonodavstvo parlamentarizacija moderne demokracije.... 3. proirenje koalicijske sposobnosti stranaka i pribliavanje policy-pozicija iako se mnogi stranaki sustavi fragmentiraju spremnost stranaka da koaliraju je sve vea (zato ne postoji opasnost po stranaku dravu). 90-ih je probijen i 'luk ustavnih stranaka' blok sistemskih stranaka koje ne ele koalirati s ekstremistima (npr. austrija, italija...). danas je tvorba koalicija znatno jednostavnija nego u doba masovnih i narodnih stranaka. kae: hipoteze o propasti stranake drave morale bi s obzirom na apatinost, fluktuaciju, fragmentiranje stranakih sustava pretpostaviti da e taj nered nakoditi stabilnost vlada. ali ne! stabilnost vlada se poveala. pristup do parties matter? = komparativno istraivanje politika raznih stranakih obitelji u evropi (policy-komparatistika) pokuavaju se ustanoviti pravilnosti u dravnim izdacima i sl. kod vladavine pojedinih stranakih obitelji (npr. zakljuak da socijaldemokrati poveavaju dravne izdatke i poreze....). sad tu nie bezbroj rezultata istraivanja, njihove suprotne zakljuke, bez nekog jasnog smjera argumentacije... pa kae: pokazalo se da su u razdoblju od 1980. do 2000. ( doba razvoja profesionaliziranih birakih stranaka) na imbenik razvoja najmanje utjecale respektivne stranke na vlasti: socijalisti ne prevladavaju nezaposlenost neoloberali (thatcher) ne smanjuju dravne izdatke danas je teko graditi fundamentalne ideoloke alternative: alternative se najee medijski insceniraju ali ne moe se prikriti da su se traeni profili koalicijski sposobnih stranaka pribiliili.

zakljuak: party change imbenici transformacije narodnih u profesionalizirane birake stranke


22

treba se uvati toga da svakoj epohi pripiemo univerzalni tip stranke. nema statinog tipa. u dananjem kontekstu je puno vanije istraivanje dinamike, transformacije, razvoja... 1. era ideologiziranih masovnih stranaka masovne strankese razvijaju proirenjem birakog prava i ulaskom masa u politiku. u ovoj fazi razvijene su teorije michelsa i ostrogorskog koje strankama zamjeraju sve veu birokratizaciju i oligarhizaciju. ovo se nije nikad do kraja desilo: birokratizacija je krenul a zbog iznenadog proirenja birake osnove koju treba integrirati, ali proces se zaustavio jer stranke ne raspolau negativnim sankcijama kao druge orgaizacije, a pozitivne nisu uspjene kod lanova koji nisu usmjereni na politiku karijeru. 2. era narodnih stranaka u ovoj eri nastoji se dokazati propast stranaka sljedeim argumentima funkcije koje stranke vie ne ispunjavaju (uz to i autorovi odgovori koji sugeriraju da nema nikakve propasti): 1. stranke = deidelogizirane, ne ispunjavaju vie funkciju pronalaenja cilja. meutim ubrzo se desila reideologizacija u kojoj ideologija postaje kompetitivnija, standardizirana. do tada se s ideolokih pozicija nije uope moglo razgovarati o istoj temi (svaka stranka pria samo o svojim temama, a na teme protivnika nema odgovor). svjetonazori se operacionaliziraju. 2. oslabile su veze stranaka i njihovih socijalnih stupova . stranke se usmjeravaju na sve birae. ovo omoguuje i programsko preusmjeravanje iz toke 1. 3. mobilizacijska funkcija slabija nego prije. slabi stranaka organiziranost (ovo pogotovo vrijedi za SAD). meutim sudjelovanje u izborima se ne smanjuje. 4. funkciju tvorbe elita i regrutacijsku funkciju stranke dre ekskluzivnije nego prije. slabi socijalizacijska funkcija mase lanova stranaka. kae: saetak najvanijih funkcija prikriva injenicu da u eri narodnih stranaka stranke obavljaju puno vie novih funkcija: slabi specijalizacija stranaka one moraju imati odgovore na sva pitanja. izgubila se zaokruenost vizije, ali se poajala najecateljska orijentacija. 3. era profesionaliziranih birakih stranaka opet teze o propasti stranae drave. nju navodno potkopavaju korporativizam i novi drutveni pokreti: 1. teorije korporativizma. usredotoene na dohodovnu politiku zakljuuju da je za dravu blagostanja u prvom redu zasluna ekspanzija neokorporativistikih aranmana , a ne djelovanje stranaka. pa kae: ovo nije skroz tako stranke su te kroz koje se njihovi interesi realiziraju... 2. novi drutveni pokreti. izgledalo je kao da e oni biti nositelji nade u svijetu, ali nisu uspjeli uspostaviti trajnu orgnizaciju, te su tako ostali vjeni pobunjenici. oni svoja gledita realiziraju tek u savezu sa strankama... 23

4. odrednice transformacije stranaka teorije o propasti stranaka temelje se od 70-ih na smanjenju broja lanova, poveanoj volatilnosti i slabljenju identifikacije biraa sa strankama. ovo zapravo nije propast nego transformacija. pitanje o imbenicima transformacije: dvojba da li dolaze od prilagodbe novim drutvenim uvjetima ili od stranaka samih? kae: oboje: 1. masovne stranke nastale porastom lanstva i proirenjem birakog prava 2. catch-all nastale deideologizacijom, koja je pak bila potrebna zbog slabljenja tradicionalnih veza s drutvenim skupinama. kae: botom-up ide zajedno sa top-down utjecajem. ponavlja ve nekoliko puta navedene formulacije koje postavlja kao uzroke transformacije stranaka, a onda kae: kant je rekao: 'tko navodi mnogo uzroka, taj nema dostatnog uzroka' nastavlja se lov na neovisnu varijablu.

24