You are on page 1of 14

ANTE OVI

Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Pojmovna razgranienja: moral, etika, medicinska etika, bioetika, integrativna bioetika*


Qui bene distinguit, bene docet.

Saetak

Zadaa je ovog rada pojmovno odrediti i meusobno razgraniiti moral, etiku, medicinsku etiku i bioetiku, potom rekonstruirati razvojnu preobrazbu bioetike te naposljetku prikazati nastanak i obrazloiti smisao inovativnog koncepta integrativne bioetike. Izlaganje je stoga nuno moralo poprimiti formu svojevrsnog pojmovnika kako bi se razliiti tipovi i heterogene tradicije etikog miljenja mogli meusobno razluiti te dovesti do jasnih pojmovnih odreenja. Rad uvodno razgraniava etiku od moralne refleksije, odnosno etiku od morala kao predmeta kojim se ona bavi. U nastavku se medicinska etika odreuje kao jedna od podrunih etika, zatim se utvruju ogranienja tradicionalne etike u okolnostima znanstveno-tehnike civilizacije, koja su uvjetovala potrebu za novim etikim pristupima i etikama budunosti. U takvom ozraju etike skrbi za budunost nastala je i bioetika (1962.). Kratku, ali ekspanzivnu povijest bioetike slijedei, s jedne strane, njeno metodoloko usavravanje, te s druge strane, irenje i produbljivanje predmetnog podruja autor periodizira u tri razvojna stadija: 1. fazu nove medicinske etike, 2. fazu globalne bioetike i 3. fazu integrativne bioetike. U zavrnom dijelu rada autor se osvre na projekt i na koncept integrativne bioetike.

* Ovaj je rad nastao u sklopu znanstvenog projekta Zasnivanje integrativne bioetike (voditelj: prof. dr. sc. Ante ovi) koji se uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta izvodi na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Dio rada objavljen je pod naslovom Medicina etika bioetika u asopisu mef.hr, Medicinski fakultet Sveuilita u Zagrebu, br. 2/2010., str. 4244.

12

ANTE OVI

U zadai je ovog izlaganja pojmovno odrediti i meusobno razgraniiti moral, etiku, medicinsku etiku i bioetiku, potom rekonstruirati razvojnu preobrazbu bioetike te naposljetku prikazati nastanak i obrazloiti smisao inovativnog koncepta integrativne bioetike. Izlaganje je stoga nuno moralo poprimiti formu svojevrsnog pojmovnika kako bi se razliiti tipovi i heterogene tradicije etikog miljenja mogli meusobno razluiti te dovesti do jasnih pojmovnih odreenja.

Moral i etika
Otkad postoji, ovjek je zaokupljen promiljanjem mjerila prema kojima se treba ravnati i prosuivanjem ispravnosti svojih postupaka. Tu normativnu dimenziju ljudskog djelovanja nazivamo moralom. Moral nije posebna vrsta djelovanja nego samo posebna dimenzija djelovanja u kojoj svaki ljudski in zadobiva vrijednosnu kvalitetu i postaje moralno odreenim inom. Moralna prosudba ispravnosti postupka odvija se u zatvorenoj strukturi samog ina koju tvore tri elementa: prosudba odluka izvedba. Tu djelovanju imanentnu refleksiju kojom se procjenjuje moralna ispravnost nakane nazivamo moralnom refleksijom. Dok moralna refleksija kao sastavni element tvori sam (moralni) in i kao takva ima praktiku zadau, postoji i drugi oblik refleksije koji se odnosi na moral, ali ima drukiju zadau, naime zadau da teorijski objasni moral. To je refleksija o moralu koju nazivamo etikom refleksijom, odnosno etikom. Veoma je vano etiku refleksiju razlikovati od moralne refleksije, odnosno etiku od morala, posebice stoga to se pojmovi etika/etiki i moral/moralan ne samo u kolokvijalnoj nego i u strunoj raspravi veoma esto nepravilno koriste. Stoga se treba pridravati odreenja da etika refleksija objanjava, dok moralna refleksija konstituira moralni fenomen. Etiku refleksiju, odnosno etiku kao teoriju o moralu moemo uzimati u irem ili pak striktnom znaenju. Etika refleksija u irem smislu rijei postoji otkad ovjek razmilja o moralnom fenomenu, to znai da postoji izvan i prije filozofije, a osobito

Pojmovna razgranienja: moral, etika, medicinska

13

je prisutna u umjetnosti i religiji. Etika u striktnom smislu, kao filozofska disciplina, uostalom kao i mnoge druge znanstvene i filozofske discipline, poinje s Aristotelom. To opet ne znai da filozofska etika refleksija poinje s Aristotelom, nego da ona u Aristotelovoj filozofiji dobiva svoje sustavno mjesto i postaje disciplinom u sustavu filozofskih i znanstvenih disciplina. Moral je dakle predmet kojim se etika kao filozofska disciplina bavi i kojem ona moe pristupati na razliite naine, tj. razliitim etikim metodologijama, to u rezultatu legitimno dovodi do pluralizma etikih teorija i pozicija. Dok je etiki pluralizam teorijski legitiman i zapravo neizbjean, ne bismo analogno mogli govoriti o moralnom pluralizmu, odnosno o pluralizmu moralnih pozicija. Moralni pluralizam predstavlja negaciju morala, a poznatiji je pod nazivom moralnog relativizma. Bit morala sastoji se u univerzalnom vaenju moralnog pravila, u pridravanju univerzalne moralne norme u konkretnim ivotnim situacijama i individualnim postupcima. U najirem krugu etike refleksije, koji obuhvaa filozofske, religijske, umjetnike i druge pristupe, bit morala obino se oznaava kao zlatno pravilo. Zlatno pravilo moe biti izraenu u pozitivnoj (ini drugima ono to eli da oni ine tebi) ili pak negativnoj formulaciji (ne ini drugima ono to ne eli da oni tebi ine). Zlatno pravilo, koje se najee pojavljuje u religijskim, knjievnim i poslovinim artikulacijama, zasniva se na principu uzajamnosti, dok se bit morala u kljunim artikulacijama filozofske etike refleksije, poput Kantova kategorikog imperativa, izraava principom univerzalizacije (poopivosti). Premda se sam Kant o zlatnom pravilu izjasnio krajnje nepovoljno, gotovo pogrdno, princip uzajamnosti i princip poopivosti ipak ne treba suprotstavljati nego ih prije treba tumaiti kao dva razliita naina izraavanja iste biti moralnosti. Zlatno pravilo nije nita drugo nego egzoterika formulacija kategorikog impera Djeluj tako da maksima tvoje volje u svako doba ujedno moe da vai kao princip opeg zakonodavstva. Immanuel Kant, Kritika praktikog uma, Naprijed, Zagreb 1974., str. 64.

14

ANTE OVI

tiva kao to kategoriki imperativ nije nita drugo nego ezoterika formulacija zlatnog pravila. Ako se princip uzajamnosti ne tumai konkretistiki i na vulgaran nain (ja tebi ti meni), onda je lako uoiti njegovu univerzalistiku podlogu. Dovoljno je zlatno pravilo tek neznatno preformulirati da bi se oitovao pretpostavljeni univerzalizam: djeluj na isti nain u odnosu prema sebi i svim drugim ljudima. Tome treba dodati da, s druge strane, princip poopivosti kao nunu posljedicu postulira upravo uzajamnost u odnosima moralno odreenih osoba.

Neke od formulacija zlatnog pravila


Kranstvo Judaizam Islam Konfucijanizam Hinduizam Budizam Sve to elite da ljudi ine vama, inite i vi njima! U tome je sav Zakon i Proroci. (Mat. 7,12) Ono to sam mrzi, ne ini blinjemu svome. To je cijela Tora; ostalo je objanjenje; idi i ui. (Rabi Hilel) Nitko od vas nije vjernik sve dok svom bratu ne poeli ono to eli samom sebi. (40 Hadisa, an-Nawawi, 13) Zar to nije ljubav prema blinjemu? to ne eli da drugi tebi uini, ne ini ni ti drugome! (Lun Yu XV 23, Razgovori/Analecta) Neka se ne daje ono drugome to je nemilo sebi samome! To je ukratko pravednost kako god se drugi ponaao. (MBh 13, 114.8) Ono to nije ugodno i drago meni ne moe biti ni njemu; a kako mogu nekome drugome priutiti ono to meni nije ugodno i drago? (Sayuttanikya V, 353.35-354.2) O zlu vlastitom radi, drugome o zlu tko radi. (Poslovi i dani, 265) Ne ini ono to prekorijeva kod blinjega. Ono to svojem blinjem predbacujem ni sam koliko je u mojoj moi neu initi. (Povijest, III, 142)

Hesiod Tales i Pitak, krug sedmorice mudraca Herodot

Pojmovna razgranienja: moral, etika, medicinska

15

Neobino vaan dokument u ovom kontekstu predstavlja Deklaracija o svjetskom ethosu koju je, prema nacrtu poznatog njemakog teologa Hansa Knga, izradio i usvojio Parlament svjetskih religija (Chicago, 4. rujna 1993.). Deklaracija sumira moralni doprinos glavnih svjetskih religija i utvruje zlatno pravilo kao zajedniki etiki okvir za sve rase, nacije i religije:
Ima jedno naelo, zlatno pravilo, koje se moe nai i koje se tisu ljeima potvrivalo u mnogim religijskim i etikim tradicijama ovjeanstva: to ne eli da drugi tebi ini, nemoj ni ti initi drugome. Ili reeno na afirmativan nain: to eli da drugi tebi ini, ini i ti drugome! To bi trebala biti neopoziva, bezuvjetna norma za sva ivotna podruja, za obitelj i zajednice, za rase, nacije i religije.

Navedene formulacije zlatnog pravila tek su ilustrativni izbor iz nepreglednog mnotva slinih potvrda koje moemo nai u duhovnoj i kulturnoj batini ovjeanstva. Nalaze se u svim povijesnim razdobljima, razliitim kulturnim i civilizacijskim krugovima, te razliitim duhovnim podrujima. Tu sveprisutnost zlatnog pravila bilo bi pogreno protumaiti kao iskljuivi rezultat irenja linijom kulturnih i duhovnih utjecaja. Premda i taj nain prenoenja poruke zlatnog pravila treba uzeti u obzir, on nipoto ne bi bio dostatan da objasni opu proirenost zlatnog pravila. Zato sveprisutnost zlatnog pravila treba objanjavati prije svega linijom izravnog etikog osvjetavanja moralnog imperativa koji je zadan konstitucijom ljudskog bia. Naime, svaki ovjek kao konano umno bie (Kant) postaje neposredno svjestan naloga (fakt uma) da se u konkretnim prilikama svoje osjetilne egzistencije treba ravnati prema umskom, univerzalnom praktikom pravilu. A etika refleksija te neposredne moralne refleksije raa bezbrojne formulacije zlatnog pravila.
 Deklaracija o svjetskoj etici, pripremila Ljiljana Matkovi-Vlai, Hrvatski ogranak Svjetske konferencije religija za mir (WCRP), Zagreb 1993., str. 8.

16

ANTE OVI

Medicinska etika
Moralna dimenzija proima sva podruja i sve oblike ljudske djelatnosti. Kada se etika refleksija ogranii na posebno podruje ili oblik ljudske djelatnosti nastaju tzv. posebne ili podrune etike. Vano je naglasiti da posebne etike treba stvarati u irem okviru ope, filozofske etike i da one u svojim posebnim podrujima trebaju artikulirati univerzalnu moralnu zakonitost. Medicinska etika predstavlja jedan od brojnih oblika posebne ili podrune etike. Predmetno podruje na koje se odnosi medicinska etika obuhvaa medicinsku praksu u najirem smislu rijei. Premda je pravi utemeljitelj medicinske etike Hipokrat, naziv joj potjee od Thomasa Percivala (1740.1804.), bolnikog lijenika u Manchesteru, koji je 1803. godine objavio poznato djelo Medical Ethics or a Code of Institutes and Precepts Adapted to the Professional Conduct of Physicians and Surgeons. Ovaj kodeks sadri 72 medicinsko-etika naputka koji se odnose na razliite vidove lijenike prakse: na suut i strpljivost u radu s pacijentima, na povjerljivost i govorenje istine, na profesionalnu uljudnost u ophoenju te na ulogu lijenika kao svjedoka i sudskog vjetaka u sudskim postupcima.

Ogranienja tradicionalne etike u uvjetima suvremene civilizacije


Premda znanstveno-tehniki napredak obiljeava itavu epohu koju nazivamo novim vijekom, u naoj je suvremenosti ta linija kontinuiranog napretka dospjela do toke obrata. U punoj se jasnoi ispostavilo da znanstveno-tehniki napredak ne donosi samo pogodnosti nego i opasnosti za ovjeka, za druga iva bia i opstanak ivota uope. Pojavile su se nove i sudbinski vane moralne dileme na koje tradicionalna filozofska etika, ali ni tradicionalna medicinska etika u svom podruju
 Usp.

Nada Gosi, Bioetika in vivo, Pergamena, Zagreb 2005., str. 30, 4347.

Pojmovna razgranienja: moral, etika, medicinska

17

nisu mogle pruiti adekvatne odgovore. Otud je nastala potreba za izgraivanjem novih etikih pristupa i novih etika na sasvim novim osnovama. Obino se nazivaju etikama budunosti, jer se njihov osnovni imperativ odnosi na osiguranje budunosti za ovjeka i ivot uope. Najpoznatiji predstavnik etike budunosti Hans Jonas, u svom glavnom djelu Princip odgovornost. Pokuaj jedne etike za tehnoloku civilizaciju (1979.), kao glavna ogranienja tradicionalne etike navodi antropocentrizam, istovremenost i individualizam. Tradicionalna etika, smatra Jonas, iskljuuje iz svog djelokruga prirodu, budunost i globalnu brigu za opstanak ovjeanstva. Ona je funkcionirala na nioj razini znanja znanja kao moi. Jonas je stoga ironino naziva etikom istovremenosti ili pak susjedskom etikom. U novoj epohalnoj situaciji priroda postaje etikom kategorijom i ulazi u zonu ovjekove odgovornosti, a isto tako i uvjeti ivota, budunost i odranje ljudske vrste. Jonas, u skladu s novim odreenjem etike, artikulira novi kategoriki imperativ:
Djeluj tako da su uinci tvojeg djelovanja podnoljivi s permanencijom pravog ljudskog ivota na Zemlji.

Moemo zakljuiti da je Jonas svoju etiku budunosti izgradio na filozofskom terenu, pomou filozofskih kategorija i s osloncem na filozofskoj tradiciji.

Bioetika
U ozraju etike skrbi za budunost nastala je i bioetika koja se razvila u jednu od najdalekosenijih intelektualnih inovacija naeg vremena te postala duhovnim znakom pod kojim nastupa nova epoha u povijesti ovjeanstva. Ameriki biokemiar i onkolog Van Rensselaer Potter, nazvan ocem bioetike, tvo Hans Jonas, Princip odgovornost. Pokuaj jedne etike za tehnoloku civilizaciju, Veselin Maslea, Sarajevo, 1990., str. 28.

18

ANTE OVI

rac je naziva bioetika u novim povijesnim okolnostima i zaetnik vizije u kojoj je bioetika zamiljena kao most izmeu prirodnih znanosti i humanistikih vrijednosti, odnosno kao most prema budunosti, kako inae glasi podnaslov njegova glasovitog djela. No, bioetika je nastala prije nego to je dobila ime. Poetkom bioetike smatra se osnivanje tzv. Bojeg komiteta, etikog tijela koje je, nakon to je 1962. godine u Centru za umjetni bubreg u Seattleu stavljen u funkciju prvi aparat za dijalizu, trebalo izvriti odabir malobrojnih pacijenata za prikljuivanje na spasonosnu aparaturu. Kljuni moment u tom dogaaju predstavlja injenica da odbor nije bio sastavljen na strunom nego na laikom principu, to je nosilo poruku da orijentaciju u moralnim dilemama koje donosi znanstveno-tehniki napredak treba traiti izvan znanosti same, u interakciji znanstvenih disciplina i izvanznanstvenih, etikih i kulturnih perspektiva. Vano je pritom uoiti da bioetika nije proizila iz filozofske etike niti je nastala u okvirima tradicionalne medicinske etike nego da ima svoj autonomni poetak u novoj situaciji u kojoj se nala medicinska praksa. A kako je nova medicinska situacija samo ovjeku najblie oitovanje nove povijesne situacije u kojoj se nalo ovjeanstvo, bio etika se metodoloki i predmetno u razmjerno kratkom vremenu od poetnog stadija nove medicinske etike preobrazila u integrativnu orijentacijsku znanost.

Razvojna preobrazba bioetike


Povijesni razvoj bioetike prema stadiju integrativnosti odvijao se na metodolokom planu kao postupno irenje kruga
Nakon to se diljem svijeta uvrijeilo miljenje da je V. R. Potter tvorac rijei bioetika, kao prvorazredna senzacija odjeknulo je otkrie, koje je 2007. godine publicirao Hans-Martin Sass, da je njemaki teolog i pastor Fritz Jahr jo 1927. godine u popularno-znanstvenom asopisu Kosmos prvi upotrijebio naziv Bio-Ethik.  Van Rensselaer Potter, Bioethics: Bridge to the Future, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, NJ 1971.


Pojmovna razgranienja: moral, etika, medicinska

19

perspektiva u sagledavanju bioetikih problema, od zastupanja odabranih moralnih principa, preko prihvaanja etikog pluralizma i znanstvene interdisciplinarnosti, do pluriperspektivizma. S druge strane, paralelno se odvijao proces irenja, ali i produbljivanja problemskog podruja kojim se bioetika bavila, od polazinih problema medicinske skrbi i biomedicinskih istraivanja, preko problematike ne-ljudskih ivih bia i opih uvjeta odranja ivota (ekologija), do poniranja u dubinsku, filozofijsko-povijesnu dimenziju tih problema. Povijest bioetike moemo periodizirati u tri razvojne faze u kojima su zamjetni pomaci u metodolokoj konstituciji bioetike i utvrivanju predmetnog podruja kojim se ona bavi. Razvojne mijene potvrene su na mjerodavan nain u etapnim definicijama bioetike koje nalazimo u prvom i drugom izdanju Bioetike enciklopedije, te u novijim tekstovima koji su nastali u okviru meunarodnoga projekta integrativne bioetike. Precizno vremensko razgraniavanje razvojnih faza oteano je injenicom da su etapne forme bioetike nastavile paralelno egzistirati. U nastavku navodimo razvojne faze bioetike s pripadajuim etapnim definicijama i kljunim publikacijama u kojima su artikulirane njene metodoloke i predmetne znaajke u dotinom razdoblju: 1. Razvojna faza nove medicinske etike. U poetnom stadiju bioetika je metodoloki bila odreena neposrednom moralnom refleksijom (principalizam), dok je predmetno bila ograniena na zdravstvenu skrb i biomedicinska istraivanja. W. T. Reich u Uvodu u prvo izdanje Bioetike enciklopedije (1978.) definirao je bioetiku u poetnoj fazi njezina razvoja kao sustavno prouavanje ljudskog ponaanja u podruju znanost o ivotu i zdravstvene skrbi, ukoliko se to ponaanje ispituje u
 Usp. Ante ovi, Integrativna bioetika i pluriperspektivizam, u: Integrativna bioetika i izazovi suvremene civilizacije, ur. Velimir Valjan, Bioetiko drutvo u BiH, Sarajevo 2007., str. 74.

20

ANTE OVI

svjetlu moralnih vrijednosti i principa. Godinu dana poslije izdali su T. L. Beauchamp i J. F. Childress utjecajnu knjigu Principi biomedicinske etike koja je postala temeljnim djelom principalizma. 2. Razvojna faza globalne bioetike. U drugom razvojnom stadiju bioetika je metodoloki bila definirana pomou etikog pluralizma i znanstvene interdisciplinarnosti, dok se predmetno proirila na problematiku ivota uope, te na njegov drutveno-politiki i globalno-ekoloki kontekst. U drugom izdanju Bioetike enciklopedije (1995.) W. T. Reich u novoj definiciji registrira metodoloku preobrazbu koju je bioetika u meuvremenu prola i odreuje je kao sustavno prouavanje moralnih dimenzija ukljuujui moralne poglede, odluke, postupke i tenje u znanostima o ivotu i zdravstvenoj skrbi, koje se slui razliitim etikim metodologijama u interdisciplinarnom okruju.10 Za proirenje predmetnog podruja bioetike upravo do globalnih razmjera mjerodavna je druga knjiga V. R. Pottera, oca bioetike, koja izlazi u tom razdoblju (1988.) pod znakovitim naslovom Globalna bioetika: zasnivanje na Leopoldovu nasljeu.11 3. Razvojna faza integrativne bioetike. U aktualnoj razvojnoj etapi bioetiku u metodolokom pogledu obiljeava ideja pluriperspektivizma, dok se njeno predmetno podruje produbljuje zahvaanjem filozofijsko-povijesne dimenzije u kojoj se rasvjetljuje karakter znanstveno-tehnike epohe i uloga moderne znanosti, razmatraju
 Warren T. Reich, Introduction, u: Encyclopedia of Bioethics, sv. I, ur. Warren T. Reich, Simon & Schuster Macmillan, New York 21995., str. XXVIII.  Tom L. Beauchamp James F. Childress, Principles of Biomedical Ethics, Oxford University Press, New York Oxford 11979. 10 W. T. Reich, ibid., str. XXI. 11 Van Rensselaer Potter, Global Bioethics: Building on the Leopold Legacy, Michigan State University Press, East Lansing 1988.

Pojmovna razgranienja: moral, etika, medicinska

21

mijene u temeljnim odnosima ovjeka prema povijesnim zadanostima te detektiraju procesi prelamanja svjetskopovijesnih epoha. U dijalokom okviru bioetike suradnje, koja se od 2004. godine iz sredita u Hrvatskoj poinje razvijati u podruju jugoistone, june i sredinje Europe, bioetika je na samom poetku bila definirana kao pluriperspektivno podruje u kojem se u interakciji raznorodnih perspektiva stvaraju uporita za orijentiranja u pitanjima koja se odnose na ivot ili na uvjete njegova odranja.12 Od mnotva radova koji su objavljeni u sklopu projekta integrativne bioetike za nau je temu nezaobilazan lanak Hrvoja Juria Uporita za integrativnu bioetiku u djelu Van Rensseaelera Pottera.13 Dok se bioetika u prvim dvjema razvojnim etapama formirala uglavnom u Sjedinjenim Amerikim Dravama, njen najnoviji razvojni pomak premjestio se u Europu, u podruje jugoistone Europe koja je postala sreditem intenzivne i produktivne bioetike rasprave. Upravo u razdoblju zaokruivanja koncepta integrativne bioetike, Hans-Martin Sass objavio je senzacionalnu novost da je njemaki teolog i pastor Fritz Jahr 1927. godine u popularno-znanstvenom asopisu Kosmos ne samo uveo naziv BioEthik nego i razradio izvorni koncept te discipline,14 koji se prema metodolokim i predmetnim znaajkama moe smatrati preteom ideje integrativne bioetike. Tom se koincidencijom
12 Ante ovi, Bioethik unter den Bedingungen des Postkommunismus Fallbeispiel Kroatien, u: Bioethik und kulturelle Pluralitt. Die sdosteuropische Perspektive, ur. Ante ovi i Thomas Sren Hoffmann, Academia Verlag, Sankt Augustin 2005., str. 150151. 13 Objavljen u zborniku Integrativna bioetika i izazovi suvremene civilizacije, ur. Velimir Valjan, Bioetiko drutvo u BiH, Sarajevo 2007., str. 7799. 14 Usp. Hans-Martin Sass, Fritz Jahrs bioethischer Imperativ. 80 Jahre Bioethik in Deutschland von 1927 bis 2007, Medizinethische Materialien des Zentrums fr Medizinische Ethik, Heft 175, Bochum 2007.

22

ANTE OVI

u punoj irini rastvorio horizont europske bioetike u kojem se odsad posve legitimno i s punim opravdanjem mogu pojavljivati bioetiki doprinosi eurokontinentalne filozofske misli i duhovne tradicije uope od Platona preko Franje Asikog i Kanta do Alberta Schweitzera.

Projekt integrativne bioetike


Dok se bioetika u prvim dvjema razvojnim etapama formirala uglavnom u SAD-u, njen najnoviji razvojni pomak premjestio se u Europu, u podruje jugoistone Europe te u Hrvatsku kao sredite intenzivne i produktivne bioetike ras prave. Konferencijom Bioetika u junoj i jugoistonoj Europi. Izgledi za integrativnu etiku refleksiju na podlozi intrakulturalnih razlika u Europi (Dubrovnik, 1.3. listopada 2004.) poeo je veliki projekt razvijanja i institucionaliziranje bioetike suradnje u ovom dijelu Europe. Rije je o meunarodnom projektu koji je proiziao iz istraivakog povezivanja dvaju nacionalnih bioetikih projekata: projekta Filozofija i bioetika (nositelj: prof. dr. sc. Ante ovi) koji se uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta izvodio na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu i projekta Nutzenkultur versus Normenkultur: Zu den intrakulturellen Differenzen in der westlichen Bioethik (nositelj: prof. dr. sc. Walter Schweidler) koji se uz potporu Deutsche Forschungsgemeinschaft (DFG) realizirao na Ruhrskom sveuilitu u Bochumu. U nastavku na dubrovaku konferenciju ustanovljena je 2005. stalna manifestacija Bioetiki forum za jugoistonu Europu. Godinu dana poslije poelo je izvoenje poslijediplomskog teaja Ljetna kola integrativne bioetike (Mali Loinj, 4.16. rujna 2006.). Iste je godine poela s radom infrastrukturna i istraivaka institucija Referalni centar za bioetiku u jugoistonoj Europi sa sjeditem u Zagrebu. Projekt je prvenstveno usredotoen na prostorne okvire jugoistone, te srednje i june Europe, iako se postignutim rezultatima ve afirmirao

Pojmovna razgranienja: moral, etika, medicinska

23

i na globalnom planu. To je, meu ostalim, potvreno i injenicom da je 4. Bioetiki forum za jugoistonu Europu odran kao pridruena konferencija u sklopu IX. Svjetskog bioetikog kongresa (Rijeka/Opatija, 3.8. rujna 2008.)

Koncept integrativne bioetike


Meutim, najvanije postignue svakako predstavlja izgraivanje inovativnog koncepta integrativne bioetike, koji je postao idejnom podlogom cjelokupnog projekta i prepoznatljivim doprinosom razvoju bioetike u globalnim razmjerima. Integrativnu bioetiku u predmetnom pogledu karakterizira iroko predmetno podruje, koje see od moralnih dilema u medicinskoj praksi i biomedicinskim istraivanjima, preko odreivanja moralnog statusa ne-ljudskih ivih bia, tematiziranja ekolokih pitanja, uloge znanosti i tehnike u suvremenoj civilizaciji, rasprave o karakteru nae epohe i znakovima prelamanja epoha, sve do teorijskog zasnivanja nove svjetskopovijesne epohe. U metodolokom pogledu integrativnu bioetiku obiljeava izrazita interdisciplinarnost, uvaavanje i ukljuivanje u raspravu relevantnog kruga posebnih znanstvenih disciplina, ali isto tako i kruga neznanstvenih perspektiva koje obuhvaamo nazivom kulturne perspektive. U tom je kontekstu nastao pojam pluriperspektivizma kao metodoloko odreenje integrativne bioetike, pojam koji u sebi objedinjuje znanstvene i kulturne perspektive.

24

ANTE OVI

ANTE OVI

Conceptual Demarcations: Morality, Ethics, Medical Ethics, Bioethics, Integrative Bioethics


Abstract The task of this paper is to conceptually define and demarcate moral, ethics, medical ethics and bioethics, then reconstruct the developmental transformation of bioethics, and finally show the creation and explain the meaning of the innovative concept of integrative bioethics. Therefore, this presentation must necessarily take form of a glossary in order to distinguish different types and heterogeneous tradition of ethical thinking and bring them towards clear conceptual definitions. In the introduction, the paper demarcates ethical from moral reflection, i.e. ethics from morality as a subject of the former. Following this, medical ethics is defined as a branch of ethics, and the traditional limits of ethics are determined in the context of scientific and technological civilization, which has caused the need for new ethical approaches and ethics of the future. In such an atmosphere of ethical concern for the future bioethics emerged (1962). In brief but expansive history of bioethics following on the one hand its methodological perfecting, and on the other hand the expansion and deepening of the subject field the author distinguishes three developmental stages: the first phase new medical ethics, second phase global bioethics, and third phase integrative bioethics. In the final part, the author reflects on the project and the concept of integrative bioethics.