PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

PROCESNO MEUNARODNO PRIVATNO PRAVO

SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM INFO@BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
UVOD
1. Pojam procesnog MPP

Kad se pred domaim organom vodi postupak za zasnivanje ili raskidanje nekog inostrano obiljeenog privatno pravnog odnosa ili rjeavanja nekog spornog pitanja, nema dileme koje je procesno pravo mjerodavno : u primjeni procesnog prava vrijedi teritorijalni princip, pa domai orfan uvijek primjenjuje domae procesno pravo kao lex fori processualis. Pa ipak mogue je i odstupanje od tog principa iz 3 razliita razloga : 1. ako domai organ postupa po zamolnici stranog organa, moe traenu procesnu radnju izvesti i prema procesnom pravu drave moliteljice 2. zbog prisustva inostranih elemenata, neka domaa procesna pravila su nepodesna ili nedovoljna, pa se ukazuje potreba za posebnim pravilima 3. domai zakonodavac nekada (rijetko) sam nalae da se vodi rauna o stranim procesnim pravilima, koja imaju samo indirektan utjecaj na postupak pred domaim organom. Voenje postupka u prisustvu inostranih obiljeja predmeta, esto se razlikuje od voenja postupka u isto domaim predmetima. Te faze mogu nastupiti u svim fazama postupka, te se na samom poetki mora utvrditi i postoji li meunarodna nadlenost domaeg organa, te da li stranke koje su strani dravljani imaju stranaku i parninu sposobnost. Dalje se mogu javiti specifini problemi kao to su utvrivanje sadrine i tumaenje stranog prava, dostavljanje pismena osobama u inostranstvu, upotreba stranih isprava kao dokaznih sredstava i sl. Tome treba dodati i pitanje poloaja stranca to iziskuje primjenu specijalnih pravila vezanih za upotrebu jezika i pisma, besplatnu sudsku pomo stranci i sl., a od iznimne vanosti je pitanje eksteritorijalnog dejstva odluke domaeg organa, kao i pitanje pravnog dejstva stranih odluka na domaoj teritoriji, te je potrebno primjenjivati posebna prava, koja u svojoj ukupnosti ine procesno MPP. Dakle, ukupnost pravila o meunarodnoj nadlenosti, me.pravnoj pomoi, procesnom poloaju stranaca, te priznavanju i izvravanju stranih sudskih i arbitranih odluka ine procesno MPP specifino pravo postupka u privatnopravnim predmetima s meunarodnim obiljejima. Ranije su ovi pravni problemi, kao i pravna pravila kojima se oni rjeavaju, bila svrstana u cjelinu koja se nazivala sukob jurisdikcija, a unutar koje su proavane pravne norme koje reguliraju odnose koji proistiu iz koegzistencije, koja se manifestira : 1.u potrebi razgranienja nadlenosti imeu razliitih pravosua( meunarodna nadlenost ) 2.u potrebi saradnje izmmeu njih ( meunarodna pravna pomo) 3.u dejstvu sudskih i drugih odluka donesenih u jednoj dravi, na teritoriji neke druge drave ( priznavanja i izvravanja stranih sudskih odluka)

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. Izvori procesnog MPP

Pravila procesnog MPP mogu biti sadrana u unutranjim-nacionalnim i vanjskiminternacionalnim izvorima. U ovoj oblasti unutranji izvori su jo uvijek glavni oslonac. Meunarodni sporazumi su ei u materiji me.pravne pomoi, dok ih je manje u sfrei priznavanja stranih odluka, a najmanje u sferi direktne me.nadlenosti. U nekim zemljama judikatura ima naglaenu ulogu, kao i regionalno priznata pravna naela koja predstavljaju izvore procesnog MPP u smislu l.38 Statuta Meunarodnog suda. Tu spadaju naelo zabrane zloupotrebe procesnog prava, naela obostranog sasluanja, naelo slobodne ocjene dokaza, neelo doputenosti albe i sl. Proces unifikacije otpoeo je 60 tih g prolog stoljea. 1968 g je stupila na snagu tzv. Briselska konvecija 1, a 20 g kasnije 1988 g i Rimska konvencija. Obje su danas pretoene u regulative Evropskog vijea, dakle u komunitarno pravo. Haka konferencija za MPP je ulagala napore da se postigne i unifikacija procesnog MPP na irem internacionalnom planu. S jedne strane se to postie donoenjem konvencija, a sa druge pokuajima obuhvatne unifikacije pravila o meunarodnoj nadlenosti, te su donesene sljedee konvencije : 1.Konvencija o graanskom sudkom postupku 1954 2. Konvencija o nadlenosti izabranog foruma kod me.kupoprodaje robe -1958 3.Konvencija o priznavanju i izvravanju odluka koje se odnose na obavezu izdravanja prema djeci 1958 4.Konvencija o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava 1961 5.Konvencija o dostavljanju sudskih i vansudskih akata u graanskim i trgovakim stvarima 1965 6.Konvencija o priznavanju odluka o razvodu i rastavi 1970 7.Konvencija o priznavanju i izvravanju stranih presuda u graanskoj i trgovakoj materiji 1971 8.Konvencija o priznavanju i izvravanju odluka koje se odnose na izdravanje 1973 9.Konvencija o zakljuivanju i priznavanju valjanosti braka 1978 10.Konvencija o pristupu pravosuu na meunarodnom planu 1980 11.Konvencija o zatiti djese i saradnji u materiji meunarodnog usvojenja 1993 12.Konvencija o nadlenosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvravanju odluka koje se odnose na odgovornost roditelja i mjere zatite djece 1996 Osim Hakih konvencija treba spomenuti i : 1.Varavska konv.o izjednaavanju izvjsenih propisa o meunarodnom prijevozu vazdunim putem 1929 2.enevski Protokol o arbitranim klauzalama 1923 3.enevska konvencija o priznavanju i izvravanju stranih arbitranih odluka 1927 4.Njujorka konvencija o ostvarivanju alimentacionih zahtjeva u inostranstvu 1958 5. Njujorka konvencija o priznavanju i izvravanju stranih arbitranih odluka 1958 6.Evropska konvencija o meunarodnoj trgovakoj arbitrai 1961 7.Konvencija o meunarodnom prijevozu eljeznicom 1980 Glavni unutranji izvor u BIH je preuzeti ZMPP iz 1982 g, gdje se na procesno MPP odnosi trea glava - Nadlenost i postupak koja sadri pravila o direktnoj

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
meunarodnoj nadlenosti sudova i dr.organa BiH u stvarima sa meunarodnim elementom, koliziona pravila o stranakoj i parninoj sposobnosti strranaca i njihovom procesnopravnom poloaju, pravilo o dvostrukoj me.litis pendenciji, te glava IV Priznavanje i izvravanje stranih odluka koja sadri pravila o priznavanju i izvravanju stranih sudskih i arbitranih odluka.

1. MEUNARODNA NADLENOST

S razvojem nacionalnih ekonomija, privatizacijom, te pojavom novih oblika trgovine, poveava se broj uesnika na tritu i umnoava broj pravnih odnosa, te raste i broj potencijalnih sporova. Drave su dune pruiti mehanizme za rjeavanje sporova. Jedan takav nain je stvaranje povoljne klime za alternativno, vansudsko rjeavanje sporova npr.arbitraom ili na neki drugi slian nain. Takav mehanizam dolazi u obzir samo onda kada stranke za to imaju volju i interes i mogu postii konsenzus. U svim drugim sluajevima njima mora stajati na raspolaganju efikasan sudski mehanizam rjeavanja sporova. Takav sistem podrazumjeva : dobro obuene i nepristrane sudije, efikasan sistem dostavljanja sudskih dokumenata, pribavljanja dokaza, brzu i fer proceduru, svrhovit izvrni postupak koji ukljuuje i efiksan sistem privremenih mjera, ali ima i prihvatljiva pravila o me.nadlenosti. Problem se, kad je u pitanju stranka koja namjerava da trai pravnu zatitu, svodi na pitanje kojem pravosusu da podnese zahtjev-tubu onda kada okolnosti sluaja ukazuju na vie njih. Npr.od toga koji e sud suditi zavisi koje e procesno pravo biti primjenjeno, a to pravo ureuje poloaj stranaka u postupku. Od toga dalje zavisi koje e kolziono pravo biti primjenjeno, a ono odreuje po koje e materijalnom pravu suditi i kakvo e biti rjeenje o meritumu. Ukoliko tuilac odlui podnijeti tubeni zahtjev sudu u 1 konkretnoj dravi, pa taj sud i odlui o predmetu, ostaje pitanje hoe li njegova odluka vaiti u drugim zemljama, a odgovor je povezan sa meunarodnom (ne)nadlenou. Opte prihvaeni uslov u postupku priznavanja i izvravanja stranih sudskih odluka je svojevrsna verifikacija meunarodne nadlenosti suda koji je donio odluku i to od suda koji tu odluku treba da prizna, Npr.unifikacija meunarodnog privatnog prava u EU zapoela je donoenjem tzv.Briselske konvencije I iz 1968 o nadlenosti i priznavanju i izvravanju odluka u graanskim i trgovakim stvarima, da bi 1998 bila donijeta i Konvencija o nadlenosti i priznavanju i izvravanju odluka u branim stvarima- tzv. Briselska konvencija II. Obje ove konvenije danas su prerasle u komunitarno pravo i primjenjuju se kao regulative Vijea, to ukazuje na evropsku procjenu o vanosti ove problematike u okvirima MPP. I Haka konferencija za MPP ve odavno ulae napore s ciljem da postigne unifikaciju u materiji me.nadlenosti, te priznavanja i izvravanja stranih sudskih odluka.

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
1.1. Nekoliko terminolokih napomena Meunarodna nadlenost predstavlja pravo i obavezu pravosua jedne drave kao cjeline da postupa u predmetu koji je internacionalno obiljeen. Odrednica meunarodna navodi na pomisao da se radi o nadlenosti nekih me.foruma, koja se temelji na meunarodnim pravilima koja se odnose na sporove iz meunarodnih, meudravnih sporova. Nije meutim tako. Radi se o nadlenosti dravnih pravosua u oblasti privatnopravnih odnosa sa internacionalnim elementom. Jedino su izvori normi o meunarodnoj nadlenosti danas djelimino internacionalni. Pravila o meunarodnoj nadlenosti se razlikuju od unutranjih pravila o mjesnoj nadlenosti po tome to nemaju u vidu konkretan sud, ve dravno pravosue kao cjelinu. To znai da je meunarodna nadlenost po svojoj prirodi apstraktna. 1.2. Pojam meunarodne nadlenosti Za predmete koji imaju inostrana obiljeja, svaka drava postavlja izvjesne granice nadlenosti svojih organa, ime se jedan dio takvih predmeta preputa nadlenosti organa drugih zemalja. Ovo samoograniavanje moe biti izraz razliitih motiva: bilo da postoji meunarodni ugovor kojim su delimitirane nadlenosti drava ugovornica, da se nastoji respektirati nadlenost drugih drava zbog reciprociteta, ili jednostavno zato to drava nastoji da rastereti svoje organe od rjeavanja predmeta koji su sa njom samo neznatno povezani. Unutar ovako postavljenih granica ostaje podruje privatnopravnih odnosa u kome drava svoje organe smatra meunarodno nadlenim. Predmete iz tog djelokruga drava dalje rasporeuje pojedinim organima na osnovu propisa o stvarnoj i mjesnoj nadlenosti. Tako pitanje meunarodne nadlenosti uvijek prethodi pitanju mjesne nadlenosti. U svakom sluaju, odgovor na pitanje da li e organi jedne drave biti nadleni za raspravljanje spora sa inostranim elementima ili ne, suvereno daje domai zakonodavac ili eventualno zakljueni meunarodni ugovor. Drave samostalno odreuju nadlenost svojih organa. Na meunarodnom planu je primjetna tendencija ka pribliavanju i ujednaavanju kriterija za meunarodnu nadlenost. Ova tendencija je posebno izraena u okviru EU i dolazi do izraaja u meunarodnim ugovorima, ali to ipak ne znai da je na irem meunarodnom planu prisutna unifikacija pravila o meunarodnoj nadlenosti. 1.3. Karakter pravila o meunarodnoj nadlenosti Za razliku od kolizionih pravila koja su dvostrana i odgovaraju na pitanje koje je pravo mjerodavno a neko pravno pitanje, pravila o meunarodnoj nadlenosti su jednostrana i odgovaraju na pitanje postoji li meunarodna nadlenost domaih organa. Primjer : u sporovima o imovinskopravnim zahtjevima nadlenost sudova BIH postoji ako se na teritoriji BiH nalazi imovina tuenog ili predmet koji se tubom trai. Jedino konvencijska pravila o meunarodnoj nadlenosti mogu biti i najee jesu dvostrana i odreuju organe drava ugovornica koji imaju meunarodnu nadlenost u inostrano obiljeenim predmetima.

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Primjer : tuilac moe podii tubu za naknadu tete iz graanskopravnog delikta pred sudovima zemlje a) u kojoj je dolo do injenja ili proputanja koje je uzrokovako tetu b) u kojoj je nastupila teta. Svrha pravila o meunarodnoj nadlenosti je razgranienje nadlenosti domaih organa i organa drugih drava u predmetima sa inostranim obiljejima. Takvu svrhu je nemogue u potpunosti postii jer ova pravila obavezuju samo i iskljuivo domae organe. Pojam meunarodne nadlenosti zasniva se na 3 odreujua elementa: 1. radi se o nadlenosti u stvarima sa inostranim obiljejima; 2. to je apstraktna nadlenost drave i njenih organa posmatranih kao cjelina; 3. pravila o tome kad su njeni organi meunarodno nadleni, a kada nisu suvereno propisuje svaka drava sama za sebe (u odsustvu meunarodnog ugovora). Meunarodna nadlenost treba da bude utemeljena na znaajnoj povezanosti sluaja, stranaka i foruma. Postoji opta saglasnost o tome da li se neki kriteriji za me.nadlenost internacionalno neprihvatljivi ( npr,dravljanstvo tuioca, nalaenje na domaoj teritoriji tuenikove pokretne imovine neznatne vrijednosti, uruenje tuenom poziva pred sud za vrijeme njegovog kratkotrajnog fizikog prisustva na domaoj teritoriji i puko komercijalno prisustvo tuenog na domaoj teritoriji). Drave koje primjenjuju ove kriterije riskiraju da druge drave primjene retorziju, kao i da im odluke ne budu priznate u inostranstvu. 1.4. Osnovni principi reguliranja meunarodne nadlenosti Delikatan zadatak reguliranja meunarodne nadlenosti oragan vlastitog pravosua pretpostavlja, za domaeg zakonodavca, prihvatanje odreenih principa, njihovo uvaavanje i dovoenje u meuzavisnost prema njihovom znaaju. Naela reguliranja me. nadlenosti u konkretnoj dravi e zavisiti od rangiranja ovih interesa, te davanja prednosti jednim na raun drugih. Najpotpuniji prikaz naela za reguliranje meunarodne nadlenosti prisutan je kod Szaszyja, koji daje 10 principa sa njegovim antitezama: 1. princip skladnosti pravila o meunarodnoj nadlenosti nalae da drava utvrdi svoju meunarodnu nadlenost samo ako postoji odluna veza sluaja sa njenim suverenitetom, a da u suprotnom prepusti predmet nadlenosti strane zemlje koju indiciraju okolnosti sluaja. 2. princip nezavisnosti drave, ide nasuprot principa skladnosti pravila o me.nadlenosti, prema kome drava samostalno donosi propise o meunarodnoj nadlenosti svojih organa i nije obavezna da se obazire na pravne poretke drugih zemalja; 3. princip jedinstva pravila o meunarodnoj nadlenosti i pravila o meunarodnom pravu i njemu suprotan princip njihove meusobne neovisnosti odnose se na pitanje eventualne determiniranosti meunarodne nadlenosti kolizionim pravilima, odnosno njihove samostalnosti;

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
4. princip teritorijaliteta i princip personaliteta prvi favorizira povezanost sluaja sa dravnom teritorijom, a drugi dravljanstvo stranaka; 5. princip mjesta uruenja prema ovom principu, koji je dominantan u angloamerikom pravu, za meunarodnu nadlenost sudova odluna je injenica da se na njenoj teritoriji moe tuenom uruiti poziv pred sud; 6. princip uzajamnosti nalae da se prilikom utvrivanja nadlenosti za strance mora uvaavati stav strane zemlje prema domaim dravljanima u istoj prilici; 7. princip autonomije volje stranaka doputa strankama da postignu sporazum o tome iji e sud za njihov spor biti meunarodno nadlean. Ovo naelo je prisutno u svim pravnim sistemima; 8. princip efektivnosti zahtijeva da drave utvrujui vlastitu meunarodnu nadlenost uzmu u obzir mogunost priznanja i izvrenja odluke njihovih sudova u zemlji iji su dravljani stranke, ili zemlji u kojoj stranke to budu zahtijevale. Ovo naelo je vrlo vano sa aspekta pravne sigurnosti i praktinih interesa stranaka; 9. princip nemijeanja ide za tim da se izbjegnu sukobi nadlenosti tako to drave nee stavljati u svoju nadlenost predmete koji sa njima nemaju teritorijalne niti personalne veze veeg znaaja; 10. princip zabrane zloupotrebe prava drave su dune onemoguiti zloupotrebu pravila o meunarodnoj nadlenost na tetu dravnih interesa i interesa stranaka. Veinu ovih principa mogue je primijetiti u pravilima o meunarodnoj nadlenosti sudova razliitih zemalja. Pritom se moe uoiti da su neki od njih negdje dominantni, negdje vie, a negdje manje uvaeni. Upravo na tome zasniva se tradicionalna klasifikacija sistema meunarodne sudske nadlenosti na romanski, kontinentalnoevropski i angloameriki. Romanski sistem izgraen je u Napoleonovom kodeksu iz 1804.godine i manje-vie je prihvaeno u zakonodavstvima nastalim pod njegovom uticajem. U ovim zemljama se kod utvrivanja meunarodne nadlenosti polazi od dravljanstva stranaka kao presudne veze. Prema francuskom Graanskom zakoniku je za nadlenost francuskih sudova dovoljan razlog domae dravljanstvo jedne od stranaka, bez obzira na to to sluaj nema nikakve druge veze sa Francuskom. Kontinentalno-evropski sistem izgraen je u njemakom Zakonu o graanskom postupku iz 1877. U ovim zemljama se pitanje meunarodne nadlenosti sudova rjeava prema kriterijma utvrenim za unutranju teritorijalnu nadlenost. Domai sudovi su meunarodno nadleni ukoliko tueni na domaoj teritoriji ima prebivalite odnosno sjedite. Ovo stanovite je prihvaeno i u naem MPP. Angloameriki sistem se sutinski razlikuje od kontinentalno-evropskog sistema. Naroito kad se radi o tzv. tubama in personam, kad se radi o odlukama koje djeluju inter partes (kao to su ugovorni i deliktni zahtjevi) .Evropski sistem kao vrhunski cilj nastoji postii pravnu sigurnosti predvidivost nadlenosti, te se bazira na vrstim pravilima i kriterijima koji sudu ne ostavljaju prostor za manevriranje vlastitom nadlenou. S druge strane, u angloamerikom pravu polazi se od jedne isto procesualne koncepcije o nadlenosti koja osnovnim kriterijem smatra injenicu da je tuenom na domaoj teritoriji uruen writ of summons (poziv na sud), bez obzira na druge vezne okolnosti.

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Takvo uruenje je u engleskom pravu dozvoljeno na 3 naina: 1. ako je tueni fiziki prisutan na teritoriji V.Britanije bez obzira na okolnosti i duinu tog prisustva 2. ako se dobrovoljno podvrgao nadlenosti engleskog suda 3. ili ako sud takvo izruenje dozvoli na stranoj teritoriji. Pravo SAD pored fizike prisutnosti tuenog u stvarima in personam prihvata i druge oblike povezanosti izmeu lica i predmeta sa domaim sudom. Ameriki Restatement poznaje vie kriterija za takvu dovoljnu povezanost : prebivalite (domicil), boravite, dravljanstvo, pristanak, uputanje u raspravu, vrenje djelatnosti na domaoj teritoriji, preduzimanje akata, nastanak posljedice na domaoj teritoriji, posjedovanje imovine u domaoj zemlji. 1.5.Popunjavanje pravnih praznina u materiji meunarodne nadlenosti U doktrini i judikaturi veine zemalja prihvaeno je stanovite po kojem u nedostatku pravila o meunarodnoj nadlenosti domaeg pravosua, ona moraju izvesti analognim tumaenjem propisa o unutranjoj mjesnoj nadlenosti. Osnovni argument jeste da postoji sutinska slinost u pogledu prirode i svrhe pravila o mjesnoj i pravila o meunarodnoj nadlenosti, poto i jedna i druga slue za lokalizaciju pravnih odnosa u pogledu nadlene jurisdikcije. Drugi argument je : ako je (mjesno) nadlean jedan sud u okviru jednog nacionalnog pravosua, onda je nadleno i to pravosue kao cjelina. Trei argument mogao bi biti to to za razgranienje mjesne i meunarodne nadlenosti drave doista koriste iste kriterije ili osnove za nadlenost. Ako je domai zakonodavac donio propise kojima ureuje mjesnu nadlenost unutar svog pravosua, pa potom nalae da ista pravila vrijede i za nadlenost u meunarodnom smislu, pokazuje time da pitanje sukoba nadlenosti razliitih pravosua smatra drugorazrednim u odnosu na sukob nadlenosti unutar vlastitog pravosua. Ono to je kao rjeenje dobro u lokalnim okvirima domaeg pravosua, prema tom stanovitu je dobro i na meunarodnom planu. Regulisanje meunarodne nadlenosti domaih sudova posebnim pravilima, pokazuje da domai zakonodavac pridaje posebnu vanost sukobu jurisdikcija na internacionalnoj razini. To svakako nee umanjiti naklonost stranih drava ni generalno, a ni u pogledu priznavanja konkretne sudske odluke. Izvoenje pravila o meunarodnoj nadlenosti iz onih o mjesnoj nadlenosti sudova treba biti izuzetan nain popunjavanja pravnih praznina, a ne pravilo. Nedoumice i kolebanja u vezi sa koritenjem propisa o mjesnoj nadlenosti kod popunjavanja pravnih praznina se mogu umanjiti ako se u zakonu da izriito interpretativno pravilo kakvo je ono to ga sadri npr.nae zakonodavstvo i u kojem expressis verbis stoji da je za suenje u sporovima s meunarodnim elementom domai sud nadlean i kad njegova nadlenost proizilazi iz odredaba ovog zakona o mjesnoj nadlenosti. Ta odredba je postojala i u saveznom Zakonu o parninom postupku bive SFRJ, a danas je prisutna u zakonima o parninom postupku oba entiteta u BIH.

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
1.6. Imunitet Pravne i fizike osobe koje imaju potrebna svojstva imaju pravo da budu izuzete od jurisdikcije dravnih organa domae drave, i to: - u graanskom - u krivinom - u upravnom postupku. U MPP znaaj takvog imuniteta ogranien je na mogunost izuzea od meunarodne nadlenosti naih organa u graanskim i trgovakim stvarima kada su u pitanju strane drave i meunarodne organizacije, te njihovi funkcioneri i organi. Takve povlatene osobe mogu se pozvati na svoj imunitet, traei da budu izuzete od meunarodne nadlenosti domaih organa. Na temelju meunarodnih ugovora ili na temelju domaeg zakonodavstva sud ili drugi organ e odluiti o osnovanosti takvog zahtjeva, pa ukoliko je osnovan, odbacie tubu, odnosno zahtjev, proglasiti se meunarodno nenadlenim i ponititi sve radnje u postupku. U nekim zemljama se odluka o postojanju imuniteta ne preputa sudu, ve je donose organi izvrne vlasti, imajui u vidu i razloge politikog oportuniteta. U literaturi se navodi nekoliko situacija u kojima prema meunarodnim obiajima i uporednom pravu ili stavovima judikatura nekih zemalja, imunitet stranoj dravi ne bi trebalo priznavati: - deliktne situacije u kojima su osobe koje su djelovale u ime i za raun strane drave (saobraajni udesi) domaim subjektima prouzrokovale tetu na domaoj teritoriji - kada su predmet postupka domae nekretnine, povreda prava intelektualne svojine koje je registrovano u domaoj dravi - u postupcima priznanja stranih arbitranih odluka kada je strana drava sklopila arbitrani sporazum - u sporovima o statusnim pitanjima trgovakih drutava koja su osnovana na domaoj teritoriji, pri emu je strana drava suvlasnik ili akcionar. I nae procesno pravo referira na konvencijska pravila meunarodnog javnog prava. Postoje jedino specijalna pravila o dostavljanju pismena osobama koje uivaju imunitet, kada se predvia diplomatski put dostavljanja, odnosno pravila o zabrani izvrenja na imovini strane drave 1.7. Meunarodna nadlenost nesudskih organa BiH Skoro sve odredbe ZMPP izriito govore o nadlenosti ''sudova BiH'', pa bi se moglo postaviti pitanje reguliranja meunarodne nadlenosti naih nesudskih organa o privatnim predmetima s inostranim elementima, prvenstveno starateljskih organa (Centra za socijalni rad) u materiji roditeljske odgovornosti, usvojenja i starateljstva. U ZMPP postoje 2 relevantne odredbe s tim u vezi: - jedna od njih govori o situacijama kad je meunarodna nadlenost naeg suda utemeljena pod pretpostavkom da parnina stranka ima dravljanstvo BiH, a ona je osoba bez dravljanstva. Kod takvog stanja stvari nadlenost e postojati ako ta stranka ima u BiH prebivalite.

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
odredbe o meunarodnoj nadlenosti u sporovima o uvanju i vaspitanju djece primjenjuju se i na druge organe koji odluuju o uvanju i vaspitanju djece koja su pod roditeljskim staranjem.

to se tie postupka zasnivanja i raskidanja usvojenja nai su organi iskljuivo nadleni u svim sluajevima kada usvojenik ima i nae dravljanstvo i prebivalite u BiH. Pored toga meunarodna nadlenost (konkurentna i posebna) postoji uvijek kada usvojitelj ima i nae dravljanstvo i prebivalite u BiH, ili takav sticaj veznih okolnosti postoji barem kod jednog od branih drugova koji zajedniki usvajaju. to se tie meunarodne nadlenosti naih organa u materiji starateljstva postoji iskljuiva meunarodna nadlenost ve na temelju samog domaeg dravljanstva tienika. Ako je tienikovo prebivalite u inostranstvu i ako je mjerama dotine strane drave osigurana zatita linosti, prava i interesa tog tienika, na organ nee preduzimati mjere niti donositi odluke. 1.8. Proirenje meunarodne nadlenosti po principu atrakcije U svim procesnim sistemima poznata je tzv. nadlenost po principu privlaenja. Rije je o proirivanju nadlenosti koja postoji u jednom predmetu i na drugi predmet koji je s njim povezan, a za koji inae ne postoje pretpostavke za nadlenost. Kada je u pitanju meunarodna nadlenost, do takvog bi proirenja moglo doi kada su u pitanju: 1. materijalni suparniari 2. u sluaju podnoenja protutube 3. kod rjeavanja o tzv. prethodnom pitanju 4. kod rjeavanja o koneksnim zahtjevima 5. kada je u pitanju nadlenost za privremene mjere. 1.9. Pozitivni sukob meunarodne nadlenosti ( dvostruka meunarodna litis pendencija) Meunarodna nadlenost se u pravilu utvruje kao konkurentna - to znai da u svim sluajevima postoji mogunost pokretanja postupka i pred naim i pred stranim sudovima. To vai onda kada su injenice konkretnog sluaja tako ''rasporeene'' da postoji osnov za meunarodnu nadlenost naeg suda (npr. prema tuenikovom prebivalitu u BiH), ali i za meunarodnu nadlenost nekog stranog suda (npr. prema mjestu nastanka tete). U tom sluaju se govori o dvostrukoj meunarodnoj litispendenciji. Mogue su 3 solucije: 1. da domai sud nastavi postupak ne obazirui se na postupak pred stranim sudom, to bi znailo potpunu ignoranciju u odnosu na dotino strano pravosue; 2. da domai sud obustavi postupak i saeka ishod parnice u inostranstvu; 3. da domai sud odbaci tubu.

10

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prva i trea solucija su praktino radikalne. Na zakonodavac se opredijelio za drugu soluciju, tj. prekid (suspenziju) postupka. Mogunost da do toga doe viestruko je uvjetovana: - neophodno je da stranka podnese zahtjev u tom smislu, u kojem istovremeno obavjetava sud o ranije zapoetoj parnici u inostranstvu; - mora biti potpuno izvjesno da je pred stranim sudom zaista ranije zapoeta parnica (prioritet u vremenu); - prekid postupka dolazi u obzir samo ukoliko na sud nema iskljuivu meunarodnu nadlenost u dotinoj stvari; mora postojati uzajamnost sa dotinom dravom. 1.10. Vrste meunarodne nadlenosti 1. iskljuiva meunarodna nadlenost 2. konkurentna meunarodna nadlenost (posebna mn i opa mn) 3. ugovorena meunarodna nadlenost 1.10.1. Iskljuiva meunarodna nadlenost Iskljuiva meunarodna nadlenost organa jedne drave postoji u predmetima ije razmatranje ona eli rezervirati samo za sebe, odnosno svoje organe, unaprijed iskljuujui mogunost da se na njenoj teritoriji prizna i eventualno izvri strana odluka u istom predmetu. Ova nadlenost se propisuje izuzetno, tamo gdje dravni autoritet ima prevagu nad privatnim interesima stranaka. Najee su to pravni odnosi koji su u kolizionom pogledu podvrgnuti domaem materijalnom pravu, pa se iskljuiva mn pojavljuje kao ''krajnja i najmonija garancija zatite domaeg materijalnog prava''. Radi se o tenji domae drave da iskljui uticaj strane jurisdikcije u predmetima koji su za nju od posebnog interesa. I na ZMPP potvruje izuzetni i restriktivni karakter iskljuive meunarodne nadlenosti odredbom koja utvruje da takva nadlenost postoji samo u sluajevima koji su propisani zakonom. Isklljuiva meunarodna nadlenost naih organa postoji: 1. u branim sporovima (ukoliko je tueni brani drug na dravljanin s prebivalitem u BiH) 2. u sporovima o utvrivanju ili osporavanju oinstva ili materinstva (ukoliko je tueni i dijete koje je na dravljanin s prebivalitem ili boravitem u BiH) 3. u sporovima o uvanju i vaspitanju djece (ukoliko su tueni i dijete nai dravljani s prebivalitem u BiH) 4. kod davanja dozvole za stupanje u brak u inostranstvu (ukoliko su oba podnosioca zahtjeva nai dravljani ili ako je podnosilac zahtjeva maloljetni dravljanin BiH)

11

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
5. kod odluivanja o zasnivanju i prestanku usvojenja (ukoliko je usvojenik na dravljanin s prebivalitem u BiH) 6. kod uspostavljanja starateljstva (ukoliko je tienik na dravljanin) 7. kod proglaenja nestalih lica umrlim (ukoliko je nestali na dravljanin) 8. kod raspravljanja nepokretne zaostavtvine (ukoliko se ista nalazi na teritoriji BiH) 9. za sve sporove povodom nekretnina koje se nalaze na teritoriji BiH. Kada su u pitanju stvarnopravni sporovi povodom vazduhoplova i brodova upisanih u nae registre u doktrini nema jedinstvenog miljenja. injenica je da za takvu nadlenost nema uporita u pozitivnom pravu. Slina je situacija i kad su u pitanju sporovi povodom prava industrijskog vlasnitva. To su suvereni interesi dovoljno osigurani injenicom da se prava industrijskog vlasnitva ne mogu upisivati ili brisati iz registra naeg Instituta ta intelektualnu svojinu, mimo postupka koji se moe povesti pred tim Institutom. Uinak, odnosno domaaj iskljuive meunarodne nadlenosti naih vlasti izraava ZMPP eksplicitno odredbom koja kae da se strana odluka nee u BiH priznati ako u stvari povodom koje je donijeta postoji iskljuiva meunarodna nadlenost suda ili drugog organa BiH. ZMPP predvia i jedan izuzetak od ovog pravila, a on se odnosi na strane odluke u branim sporovima. Takve odluke, uprkos injenici da je povrijeena naa apsolutna nadlenost mogu biti priznate u BiH ukoliko to zahtijeva sam tueni, pa ak i onda kad on na to pristaje, kada je zahtjev za priznanje podnio tuilac. 1.10.2. Konkurentna meunarodna nadlenost (paralelna, fakultativna ili elektivna) Vaina sporova s inostranim elementom je podvrgnuta tzv. konkurentnoj ili fakultativnoj meunarodnoj nadlenosti. Takva meunarodna nadlenost je pravilo i postoji uvijek, kada domaa drava proglaava svoje organe nadlenim, ali doputa i mogunost priznanja odluka stranih organa, koji bi odluivali na osnovu propisa o nadlenosti koji vae u njihovoj zemlji. Moe biti: 1. OPTA meunarodna nadlenost 2. POSEBNA meunarodna nadlenost Dakle, konkurentna meunarodna nadlenost jedne drave ureuje se na 2 naina: - naelno, bez obzira na vrste pravnog odnosa - posebno, za pojedine kategorije pravnih odnosa. OPTA MEUNARODNA NADLENOST Ako npr. norma o meunarodnoj nadlenosti glasi: ''Nadlenost sudova drave X postoji uvijek kada tueni u dravi X ima prebivalite, odnosno sjedite'', tada je jasno da tako utemeljena nadlenost postoji bez obzira na to o kakvom se sporu ili o kakvom se pravnom pitanju u konkretnom sluaju radi. Tada kaemo da se radi o optoj meunarodnoj nadlenosti ili meunarodnoj nadlenosti optog foruma. U naem ZMPP opta nadlenost se bazira na prebivalitu, odnosno sjeditu tuenog na teritoriji BiH (za nadlenost je dovoljno i boravite tuenog).

12

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Rije je o meunarodnoj nadlenosti na osnovu veze sa tuenim, koja se stoga naziva i forum tuenog. POSEBNA MEUNARODNA NADLENOST Nacionalna zakonodavstva propisuju stanovite korekcije s ciljem da se za odreene vrste predmeta ustanovi nadlenost domaih organa i onda kada ne postoji kriterij za optu meunarodnu nadlenost (kad npr. prebivalite tuenog nije na domaoj teritoriji). U takvim sluajevima rije je o tzv. posebnoj meunarodnoj nadlenosti, kakva je npr. propisana slijedeom normom: ''U sporovima o imovinskopravnim zahtjevima, nadlenost sudova drave X postoji ako se na njenoj teritoriji nalazi imovina tuenog ili predmet koji se tubom trai.'' Dakle, ovdje je za imovinskopravne predmete predviena nadlenost domaih organa i onda kada tueni nema prebivalita na domaoj teritoriji, ako je na domaoj teritoriji njegova imovina ili stvar koja je predmet tube (tzv. forum imovine). Isto tako, ako je rije o graanskopravnim deliktima (prouzrokovanju tete drugom), tuba za naknadu tete moe se podii ne samo pred sudom zemlje u kojoj je prebivalite tetnika, nego i pred sudom zemlje u kojoj je delikt izvren ili u kojoj je nastupila teta (kao posebno meunarodno nadlenim forumom). Ovakva meunarodna nadlenost osnovana je na povezanosti s predmetom, a ne s tuenom osobom. ZMPP propisuje posebnu meunarodnu nadlenost za slijedee predmete: 1. sporove o vanugovornoj odgovornosti za tetu (kriterij nadlenosti je nastank tete na domaoj teritoriji) 2. imovinskopravne sporove (kriterij za nadlenost je injenica da se na domaoj teritoriji nalazi imovina tuenog ili stvar koja se tubom trai) 3. sporove zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima (kriterij smetanje nastalo na domaoj teritoriji) 4. sporove povodom brodova i vazduhoplova (kriterij je da se na domaoj teritoriji nalazi registar u koji je sredstvo upisano) 5. sporove o imovinskim odnosima branih drugova (ako u vrijeme podnoenja tube barem tuilac ima prebivalite ili poravite u BiH) 6. brane sporove (ukoliko su oba brana druga domai dravljani, ili ukoliko je tuilac domai dravljanin i ima prebivalite u BiH) 7. sporovi o utvrivanju i osporavanju oinstva i materinstva (ukoliko su obje stranke nai dravljani ili ako je tuilac na dravljanin sa prebivalitem u BiH). 1.10.3. Ugovorena meunarodna nadlenost Meunarodna nadlenost moe proisticati iz sporazuma stranaka, uz prisustvo izvjesnih pretpostavki, koje se prvenstveno tiu vrste spora. U takvom sluaju govorimo o ugovorenoj meunarodnoj nadlenosti, kada se postupak vodi pred organima koje su odredile stranke (sudom ili arbitraom), a ne pred onim koji bi bio meunarodno nadlean da sporazuma nema.

13

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ovaj institut prorgacije, odnosno derogacije nadlenosti danas je iroko prihvaen na terenu ugovornih odnosa sa inostranim elementom. ZMPP postavlja 2 vrste ogranienja kod ugovaranja meunarodne nadlenosti: - u odnosu na materiju - u odnosu na osobe. Tako, kada je materija u pitanju, ZMPP ne dozvoljava ugovaranje nadlenosti u branim i paternitetskim sporovima, u sporovima o uvanju, podizanju i vaspitanju djece, u sporovima o zakonskom izdravanju, itd... S druge strane, mogunost ugovaranja nadlenosti stranog suda postoji samo ukoliko je barem jedna od stranaka strani dravljanin ili pravno lice sa sjeditem u inozemstvu. Nadlenost se ne moe ugovoriti u predmetima za koje postoji iskljuiva meunarodna nadlenost. Ugovaranje nadlenosti moe biti: 1. izriito 2. preutno. Izriito ugovaranje nadlenosti vri se ili unoenjem prorogacione klauzule u sam osnovni ugovor (prije izbijanja spora) ili zakljuivanjem prorogacionog sporazuma nakon nastanka spora. Preutni sporazum postie se uputanjem tuenog u meritum spora bez isticanja prigovora nenadlenosti, pred forumom koji je odabrao tuilac. 3 naina: - odgovor na tubu bez osporavanja nadlenosti - protivtuba - uputanje u raspravu. 1.11. Meunarodne trgovinske arbitrae Sa ustanovom ugovorene nadlenosti u MPP tijesno je vezan pojam meunarodne trgovinske arbitrae kao nedravne pravosudne institucije, koja rjeava sporove koje joj same stranke povjeravaju. Stranke same odluuju da svojim sporazumom (arbitrani sporazum) povjere rjeavanje svog spornog odnosa vansudskoj instituciji koju ine takoer sporazumom izabrani arbitri. Isto tako, stranke u pravilu mogu uticati na to koje e materijalno pravo biti primijenjeno u arbitranom postupku, kao i na samu proceduru. Arbitraa koju su stranke formirale za rjeavanje jednog konkretnog spora, i koja nakon to taj spor bude rijeen vie ni pravno ni organizaciono ne postoji, naziva se povremenom ili ad hoc arbitraom. Najee se radi o tome da stranke imenuju jednog ili 3 arbitra, koji su najee pravni eksperti za spoljnu trgovinu, ali mogu imati i drugaije kvalifikacije, ovisno o

14

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
prirodi spora. Stranke same odreuju i materijalno i proceduralno pravo, a ukoliko one to ne uine, uinit e arbitri. Postoje i tzv. stalne ili institucionalne arbitrae imaju svoja pravila postupka, ali sama njihova nadlenost, kao i materijalno pravo koje e biti primijenjeno, zavise od sporazuma stranaka. Ako su u pitanju tzv. zatvorene arbitrae, pred njih se moe iznijeti samo spor u kojem je jedna od stranaka lanica organizacije ili udruenja pri kojem je arbitraa osnovana (berze, banke, komore i sl.). Nadlenost arbitrae poiva na sporazumu stranaka. One se o tome mogu sporazumjeti prije nastanka spora, tako to e u svoj ugovor ukljuiti tzv. arbitranu ili kompromisnu klauzulu kojom sve eventualne sporove iz tog ugovora podvrgavaju arbitrai (institucionalna arbitraa), ili pak nakon to je spor nastao tada stranke zakljuuju poseban arbitrani sporazum, tzv. kompromis, kojim konkretni spor podvrgavaju bilo stalnoj, bilo ad hoc arbitrai. Arbitrae u principu primjenjuju materijalno pravo koje su stranke sporazumno odabrale, a u odsustvu takvog sporazuma stranaka mogua su razliita rjeenja: - arbitraa moe primijeniti pravo na koje upuuju kolizione norme drave u kojoj ona zasijeda, ili kolizione norme neke druge drave iju primjenu arbitri smatraju prikladnom; - arbitraa moe uz pristanak stranaka rijeiti spor bez oslonca na materijalno pravo neke drave, tako to e spor rijeiti na osnovu optih principa ravinosti ili primjene autonomnog meunarodnog trgovakog prava (tzv. lex mercatoria). Da bi arbitrani sporazum bio valjan potrebno je da su ispunjeni odreeni uvjeti: 1. mora postojati strani element u subjektu (jedna od stranaka mora biti stranac ili strana pravna osoba); 2. spor mora biti ''arbitralan'', tj podoban za arbitrano rjeavanje (mogunost zakljuenja poravnanja) 3. mora biti zakljuen u pismenoj formi. 1.12. Osvrt na problem meunarodne nadlenosti u materiji elektronske trgovine Neminovna je interakcija prava i informatikog uvezivanja svijeta. Informatiko uvezivanje svijeta u pitanje dovodi mnoge pravnoteorijske konvencije (legis loci delicti, legis loci contractus, itd...) Vano je podruje tzv. Elektronske trgovine (e-commerce), preciznije elektronskog ugovaranja (e-contracting). Pojavila se i potreba inovacije Prednacrta konvencije o meunarodnoj nadlenosti i priznanju presuda u graanskoj i trgovakoj materiji (Haka akademija za MPP). Postoje 2 direktive Evropskog parlamenta s odnosom na elektronsko ugovaranje, Model zakona o elektronskoj trgovini sa Vodiem UNICITRAL 1996. Kada je u pitanju koritenje raunarskih mrea u svrhu ugovaranja, bitna karakteristika je nepostojanje centralne kontrole koritenja mree. Kvalitativno razlikovanje Interneta od drugih sredstava komunikacije ine MASOVNOST, koritenja, planetarna razgranatost GLOBALNOST, korisniki KOMFOR i INTERAKTIVNOST.

15

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pravila u nacionalnim zakonodavstvima i konvencijskom pravu se baziraju primarno na sporazumnom odreivanju nadlenosti i mjerodavnog prava, a supsidijarno na metodu lokalizacije ugovora u geografskom prostoru, posredstvom mjesta nastanka, izvrenja ugovora ili putem lokalizacije subjekata, posredstvom prebivalita, boravita, sjedita, mjesta obavljanja poslovne djelatnosti. Lokalizacija bi se mogla izvriti prema mjestu gdje se nalazi tuenikova imovina na kojoj je mogue provesti izvrni postupak (tzv. forum imovine). Najpodesniji nain lokalizacije je prema mjestu preduzimanja pravnih radnji (primjena lex loci solutionis), tj. prema mjestu izvravanja ugovornih inidbi (ako se barem dio izvrava offline). Dakle, problem postoji samo kod onih ugovora koji su nastali i u cijelosti se izvravaju online (elektronski) - slanjem informacija mreom, ''potpuno elektronski'', ''elektronski u uem smislu'' ili ''point and click'' ugovori. Ovdje se smatra da kompanija koja postavi web stranicu postaje komercijalno prisutna na odreenom tritu i kao takva moe biti podvrgnuta nadlenosti pravosua u bilo kojoj zemlji. Meutim, pravi se razlika izmeu AKTIVNIH web stranica i PASIVNIH web stranica (samo prenose informacije i nisu usmjerene ka osobama na odreenoj teritoriji). U pravnoj teoriji se radi na drugim moguim rjeenjima sa ciljem postizanja svrhe voenja spora iz ugovornih odnosa, a to je izvrenje na tuenikovoj imovini. Ovdje se polazi od odredbi UNICITRAL-ovog Modela zakona o elektronskoj trgovini u kojem se precizira razlika mjesta otpreme i prijema informacije, i razlikovanja pasivnih i aktivnih web stranica.

2. PRIZNANJE I IZVRENJE STRANIH SUDSKIH ODLUKA

2.1. Problem ekstrateritorijalnog dejstva sudskih odluka Postupak pred sudom ili drugim dravnim organom koji postupa u privatnopravnim stvarima, u pravilu se zavrava donoenjem odluke koja nakon to postane pravosnana, ima odreene pravne efekte. esto se ukazuje potreba da se dejstvo sudske odluke ostvari na teritoriji neke druge drave, npr.zato to se imovina dunika nalazi u inostranstvu, pa se presuda ne moe izvriti drugaije ili zato to razvedena osoba eli u inostranstvu sklopiti novi brak, pa se u toj zemlji prethodno mora priznati domaa odluka o razvodu itd. Ovakvi i slini sluajevi nameu pitanje o tome da li je dejstvo sudske odluke mogue izvan zemlje u kojoj je donesena. Zbog toga se u MPP razvio institut priznanja stranih sudskih odluka (i odluka drugih dravnih organa) kojima se odluuje o privatnopravnim odnosima. Shvatanje sudske odluke kao pojedinanog pravnog akta koji drava donosi na temelju svoje suverene vlasti i koji kao takav nuno djeluje unutar dravnih granica, ne ostavlja mogunost za djelovanje takve odluke u stranim dravama. S druge strane, to stanovite , koje podrazumjeva ignoranciju stranih dravnih organa, nuno bi vodilo ka blokadi internacionalnog pravnog saobraaja i pravnoj nesigurnosti stranaka.

16

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
U teoriji i praksi se govori o priznanju i izvrenju stranih odluka. Priznanje se odnosi na postupak u kome se strana odluka preispituje (manje ili vie rigorozno) i ako su odreeni uslovi ispunjeni, donosi se odluka o njenom priznanju nakon ega ta odluka dobiva pravno dejstvo u domaoj dravi. Izvrenje se odnosi na prinudnu realizaciju odluke u tzv.izvrnom postupku. Svaka strana odluka prolazi postupak priznanja (tzv.davanja egzekvature), ali se samo neke vrste priznatih odluka i izvravaju. 2.2. Razliiti sistemi priznanja i izvrenja stranih sudskih odluka U svijetu postoji vie sistema priznanja i izvrenja stranih sudskih odluka. Kriterij za klasifikaciju je strogost i obim preispitivanja strane odluke, te da li se strana odluka tretira nakon provedene kontrole kao pravosnano presuena stvar i kao izvrni naslov ili samo kao dokaz u novom postupku pred domaim pravosuem. Uzimajui u obzir ove kriterije, moe se govoriti o 3 glavna sistema: sistem ograniene kontrole, sistem neograniene kontrole i sistem prima faciae evidence. 2.2.1. Sistem ograniene kontrole Podrazumijeva postupak u kome se preispitivanje ograniava na formalni aspekt strane odluke. Uslovi koje treba da ispunjava strana odluka su taksativno propisani u zakonu i po pravilu se odnose na nadlenost i postupak. Ishod postupka moe biti priznanje strane odluke ako su ispunjeni svi uslovi, ili odbijanje da se prizna strana odluka, ako neki od tih uslova nedostaje. Nema meritornog preispitivanja odluke, niti je mogue njeno mijenjanje. Ovakav odnos je internacionalno najprihvatljiviji, jer izraava uzajamno potivanje suvereniteta drava, i kao takav se primjenjuje u nizu zemalja. 2.2.2. Sistem neograniene kontrole. U ovom sistemu se pored ispunjavanja uslova koji se trae u sistemu ograniene kontrole, ispituje i injenino stanje koje je utvrdio strani sud, kao i pravna ocjena tog suda. Praktino se radi o ponavljanju postupka koji je prethodio donoenju odlukeije se priznavanje i izvrenje trai.. Meutim, ta odluka se ne moe mijenjati, ve se prihvata ili ne prihvata onako kako ju je donio strani sud. Meritorno preispitivanje odluka stranih sudova se s pravom kritizira u doktrini MPP, poto takvo preispitivanje predstavlja otvoren izraz nepovjerenja prema stranim sudovima i njihovom radu, to nije umjesno. 2.2.3. Sistem pokretanja novog postupka Karakteristian je za angloameriki pravni sistem. U ovim zemljama strana odluka po pravilu ne moe ostvariti direktno pravno dejstvo bez donoenja odgovarajue domae odluke. To znai da osoba u iju korist je strani sud donio odluku mora pokrenuti novi postupak, u kome e strana odluka biti samo dokaz prima faciae (na prvi pogled). U Engleskoj e tako osoba koja je povjerilac na temelju strane odluke morati tuiti dunika protiv kojeg je strana osluka izreena i zahtijevati da mu isplati iznos na koji strana odluka glasi. Pritom ce on engleskom sudu predoiti stranu presudu, koju sud podvrgava ispitivanju u kojem provjerava da li su ispunjeni odreeni uslovi koji se uglavnom tiu valjanosti procedure pred stranim sudom. Ako engleski sud nae da

17

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
su uvjeti zadovoljeni nee se uputati u meritum spora, ve e, smatrajui stranu presudu kao prima faciae evidence, donijeti novu presudu koja se moe izvriti u Engleskoj. Da bi presuda u SAD bila prima faciae evidence mora zadovoljavati slijedee uslove: (1) mora biti pravosnana i konana, (2) donesena od suda koji je meunarodno nadlean i (3) moralo je biti ispotovano pravo tuenog na odbranu. Razlozi za odbijanje da se prizna strana odluka mogli bi biti : 1. fraus legis 2. povreda javnog poretka 3. i postojanje ranije (strane ili domae) odluke u istoj stvari. 2.2.4. Sistem diplomatskog reciprociteta Najsliniji pristup na tlu Evrope onom angloamerikom sistemu prima faciae evidence nalazimo u Holandiji i Norvekoj. Holandija : strane presude se u Holandiji ne mogu priznati de iure ukoliko to ne predvia meunarodni ugovor koji vezuje Holandiju i zemlju iji je sud presudio niti je takva mogunost utvrena posebnim propisom. U odsustvu diplomatskog reciprociteta, vrijedi princip ponavljanja postupka pred nadlenim holandskim sudom. Pritom se tuba moe zasnivati na injeninom stanju , ili na stranoj presudi. Holandski sudovi priznaju meunarodnu nadlenost stranim sudovima ukoliko je ona utemeljena na internacionalno prihvatljivim jurisdikcijskim standardima, a takvima se prvenstveno smatraju oni koji se uobiajeno koriste u me.ugovorima : boravite tuenog, sjedite filijale pravne osobe ije su aktivnosti u pitanju, nadlenost po situsu nekretnina, po mjestu izvravanja ugovornih obaveza, kao i andlenost sporazumno utemeljena po izbijanju spora, naknadnim prorogacionim sporazumom. Norveka : i ovdje je princip da strana sudska odluka moe biti priznata samo na bazi diplomatskog reciprocitetaPrema odredbama 167 i 168 Zakona o graanskom postupku mogue je naime sa stranom dravom inter alia ugovoriti da e se presude u graanskim stvarima uzajamno priznavati, a prema odredbi 3 (10) Zakona o izvenju mogue je meunarodnim ugovorom predvidjeti da priznata strana sudska odluka bude u Norvekoj i izvrna. Zakve ugovore Norveka ima sa skandinavskim zemljama Danskom, vedskom, Finskom i Islandom, zatim sa Njemakom, Austrijom, te Ujedinjenim Kraljevstvom. Na multilateralnoj osnovi diplomatski reciprocitet u tom smislu postoji na bazi Luganske konvencije o me.nadlenosti i priznavanju presuda u graanskim i trgovakim stvarima sa skandinavskim zemljama, sa Austrijom, Belgijom, Francuskom, Grkom, Irskom, Italijom, Luksemburgom, Holandijom, Portugalom, vajcarskom i Ujedinjenim Kraljevstvom . Ovdje postoji mogunost da strana sudska odluka bude u Norvekoj priznata i onda kad sa zemljom njenog porijekla nema diplomatskog reciprociteta. Takva mogunost postoji onda kada je stranu odluku donio sud ija je me.nadlenost utemeljena sporazumon stranaka.

18

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
2.3. Priznavanje i izvravanje stranih sudskih odluka u BiH. Zakon taksativno nabraja uslove bez ijeg kumulativnog ispunjenja strana odluka kod nas ne moe biti priznata. Radi se o tzv.opteprihvaenim uslovima, koji su dobro poznati u uporednom pravu i koji su karakteristini za zemlje koje primjenjuju sistem ograniene kontrole. To su: 1. Meunarodna nadlenost suda koji je donio odluku ovaj uslov je ispunjen ako se ne radi o predmetu za koji je propisana iskljuiva meunarodna nadlenost naeg pravosua. Zahvaljujui ovom rjeenju ZMPP, na sud ne mora u svakom konkretnom sluaju preispitivati nadlenost stranog suda. Dovoljno je samo provjeriti radi li se o predmetu koji bi spadao u nau iskljuivu me.nadlenost. Ako to nije sluaj, ovaj uvjet se smatra ispunjenim. 2. Pravosnanost odluke podnosilac zahtjeva za priznanje odluke treba da podnese i potvrdu nadlenog stranog suda odnosno drugog organa o pravosnanosti te odluke. Za ocjenu pravosnanosti mjerodavno je pravo drave u kojoj je odluka donesena, a potvrda o tome predstavlja neophodan sastojak podneska kojim se postupak priznavanja pokree. 3. Potivanje prava na odbranu tuenog na sud e odbiti da prizna stranu odluku ukoliko povodom prigovora osobe protiv koje je odluka donesena ustanovi da zbog procesnih nepravilnosti ta osoba nije mogla uestvovati u postupku. Ovo e naroito biti sluaj onda kad toj osobi poziv, tuba ili rjeenje kojim je zapoet postupak nisu valjano dostavljeni. Tu je rije o konsekventnom provoenju procesnog naela kontradiktornosti, odnosno obostranog sasluanja koje kao svojevrsno civilizacijsko dostignue ne smije biti kreno u postupku pred sudom. 4. Nepostojanje ranije odluke domaeg suda u istoj stvari strana odluka nee biti priznata ako o istoj stvari ve postoji ranija pravosnana odluka domaeg suda ili priznata odluka suda neke druge drave u istoj stvari. Ako je pak u momentu podnoenja zahtjeva za priznavanje strane odluke u toku ranije pokrenuta parnica o istoj pravnoj stvari i meu istim strankama, sud koji vodi postupak priznavanja zaustavit e, po prigovoru stranke, proceduru do pravosnanog okonanja zapoetog postupka u naoj zemlji. To praktino znai da su mogua dva ishoda nakon suspenzije postupka priznavanja : 1. ukoliko parnica pred domaim sudom bude okonana pravosnanom presudom, tada e postupak priznavanja biti okonan donoenjem rjeenja kojim se odbija priznavanje strane presude 2. ukoliko se parnica pred domaim sudom zavri bez donoenja presude (npr.zbog toga to je tuilac odustao od tubenog zahtjeva) postupak priznavanja strane presude e se nastaviti i donijet e se rjeenje o priznavanju. 5. Saglasnost sa domaim javnim poretkom rezerva javnog poretka, koja iskljuuje primjenu stranog prava onda kad bi efekti njegove primjene ugrozili domai javni poredak, zatitno djeluje i u postupku priznavanja stranih sudskih i drugih odluka, kao pojedinanih pravnih akata, koje, naime, nee biti priznate i onda kad ispunjavaju sve druge traene uslove, ukoliko su u suprotnosti sa osnovama ustavom utvrenog poretka BiH . Ovaj negativan uslov proistie iz nunosti zatite domaeg javnog poretka i kao takav trebao bi se primjenjivati ak i da nije izriito propisan i uvrten meu uslove za priznavanje.

19

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
6. Uzajamnost moe se dogoditi da strana sudska odluka nee biti priznata u domaoj zemlji premda su zadovoljene sve pretpostavke o kojima je ranije bilo rijei i to zato to dolazi iz jedne odreene drave. Rije je dakako o postojanju ili nepostajanju uzajamnosti tj.reciprociteta, kao jednom o najire prihvaenih uslova u postupku davanja egzekvature. Dok se veina drava zadovoljava injenicom da se domae sudske odluke u stranoj zemlji priznaju i izvravaju u postupku i na nain koji se bitno ne razlikuje od postupka koji se primjenjuje na strane odluke u domaoj zemlji, neke zemlje insistiraju na diplomatskom reciprocitetu ili na postojanju posebne vladine izjave o uspostavi tj.postojanju reciprociteta. Poseban problem u vezi sa uvim uslovom je reciprocitet u odnosu na sloene drave, tj. drave sa nejedinstvenim pravnim poretkom. Ako teritorijalna jedinica sloene drave ima ustavna ovlatenja da sama odluuje o priznanju i izvrenju stranih sudskih odluka, ona bi mogla biti posmatrana kao subjekt reciprociteta. U naem MPP, u postupku priznanja stranih sudskih odluka, postojanje reciprociteta se pretpostavlja. U sluaju sumnje u postojanje reciprociteta, sud moe traiti miljenje nadlenog ministarstva pravde. Uvjet uzajamnosti se ne trai ako se strana odluka odnosi na brani ili paternitetski spor, ili bez obzira na vrstu spora, ako je podnosilac zahtjeva za priznanje na dravljanin a bez obzira na vrstu spora. Primjer : prvostepeni sud je odbio priznati sudsku odluku iz Kuvajta, s obrazloenjem da ne postoji reciprocitet u priznavanju sudskih odluka izmeu SFRJ i Kuvajta. Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu odluku i u obrazloenju naveo da SFRJ nije zakljuila ugovor sa dravom Kuvajt, te da se u takvom sluaju faktiki reciprocitet pretpostavlja prema l.92 st.3 ZMPP, te je prvostepeni sud provjeravao preko Saveznog sekretarijata za pravosue da li psotoji faktiki reciprocitet o priznavanju sudskih odluka izmeu dviju zemalja, pa nakon to je dobio negativan odgovor pravilno je odluio kad je odbio da prizna punovanost sudske odluke drave Kuvajt. 7. Posebni uslovi za statusne odluke za stvari osobnog statusa predvieni su neki posebni uslovi. Npr. ako se radi o stranoj odluci koja se odnosi na osobni status naih dravljana, priznvanje bi moglo izostati ako primijenjeno materijalno pravo bitno odstupa od naeg prava. S druge strane, ZMPP predvia olakano priznanje stranih odluka koje se tiu statusa osoba koje su dravljani zemlje porijekla odluke. U takvim sluajevima ne moraju biti ispunjeni uslovi meunarodne nadlenosti, potivanja javnog poretka i uzajamnosti. to se tie statusnih odluka koje se tiu dravljana treih zemalja, da bi bile priznate u naoj zemlji te odluke moraju ispuniti uslove za priznanje u dravi iji su dravljani te osobe. U doktrini preovladava miljenje da se uslovi ZMPP i uslovi koji se trae u dotinoj stranoj dravi kumuliraju. Za nae MPP vrijedi i poseban reim priznavanja sudskih i upravnih odluka u materiji graanskopravnih aspekata meunarodne otmice djece, poto je BiH lanica Hake konvencije iz 1980g, te tu, domai sudski i upravni organi mogu direktno primjenjivati strane sudske i upravne odluke bez obzira da li se zvanino priznaju ili ne u dravi redovnog boravita djeteta bez provoenja posebnih postupaka koji bi inae bili provedeni.

20

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Poseban reim postoji i kad su u pitanju brani i paternitetski sporovi. Strana sudska odluka u branom sporu moe biti priznata uprkos iskljuivoj nadlenosti naih sudova, ukoliko njeno priznavanje trai tueni ili ukoliko se on ne protivi priznavanju koje je zatraio tuilac. Kod priznavanja takvih stranih sudskih odluka ni nedostatak reciprociteta ne moe biti smetnja. Njujorka konvencija o ostavrivanju alimentacionih zahtjeva u inostranstvu iz 1956g, donesena je pod okriljem UN ija je BiH takoer lanica, sadri, samo odredbe o obavezi tzv posrednikih organa zemalja lanica da uvijek kada je to potrebno pokrenu postupak za izvrenje svake odluke ili drugog sudskog akta kojemu je cilj plaanje izdravanja, ali ne uspostavlja poseban reim priznavanja. Specijalan konvencijski reim priznavanja i izvavanja primjenjuje se za strane odluke kojima se dosuuje naplata parninih trokova, ukoliko su dotine zemlje lanice hakih konvencija o graanskom sudskom postupku iz 1954g. i o olakanju pristupa pravosuu iz 1980g. taj reim se svodi na utvrivanje autentinosti odluke, njene pravosnanosti lege fori, te jezik na kojem su dokumenti sastavljeni. Veooma efikasan reim uzajamnog priznavanja sudskih odluka predvien je Konvencijom o meunarodnom usvojenju iz 1993g. Kada organ koji je zasnovao usvojenje u jednoj od drava ugovornica izda certifikat o tome da je zasnivanje provedeno prema pravilima Konvencije, odluka o usvojenju automatski se priznaje u ostalim dravama lanicama. Priznanje bi se moglo odbiti samo pozivom na povredu javnog poretka, ali je Konvencija suzila i mogunost koritenja ove klasine rezerve. Formulacija l. 24 obavezuje drave ugovornice da kod ocjene eventualne povrede javnog poretka vode rauna o tome da povreda mora biti oigledna i usmjerena protiv najboljeg interesa djeteta, ime je rezerva javnog poretka usko profilirana, a manevarski prostor za domae organe bitno suen. U pogledu izvravanja stranih presuda, vrijede svi navedeni uslovi za priznavanje, s tim to podnosilac zahtjeva za izvrenje uz potvrdu o pravosnanosti mora podnijeti i potvrdu o izvrnosti te odluke po pravu drave porijekla odluke. U naem MPP nema posebnih propisa koji bi regulisali postupak priznavanja i izvrenja stranih sudskih i drugih odluka. U praksi su prihvaena odreena naela, od kojih su najvanija ona koja se odnose na odsustvo usmene rasprave, zabranu meritornog preispitivanja strane odluke i ispitivanje samo taksativno propisanih pretpostavki koje su ranije navedene. to se tie nadlenosti, stvarno su nadleni vii sudovi, a mjesno sud na ijem podruju treba provesti postupak priznavanja, odnosno izvrenja. Za statusne stvari to e najee biti sud na ijem podruju se vode odgovarajue knjige graanskih stanja, a za imovinske stvari to e biti sud domicila odnosno sjedita dunika, ili sud na ijem podruju se nalazi neka imovina dunika tj. izvrenika imovine. O priznavanju strane odluke se moe odluivati i kao o prejudicijelnom pitanju pred bilo kojim sudom, ali tada odluka o priznavanju ima efekat samo za taj konkretan postupak. Ranije je spomenuto da postoje entitetski propisi o reimu priznavanja stranih sudskih odluka o otvaranju steaja, to je svojevrstan paradoks. To je oigledno iz uvodne odredbe o tome u Zakonu o steajnom postupku FBiH, u kojoj stoji da se na

21

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
priznavanje stranih odluka o otvaranju steajnog postupka na odgovarajui nain primjenjuju opta pravila prava Federacije o priznavanju stranih sudskih odluka. 2.4. Pravila o meunarodnoj nadlenosti i priznavanju presuda u EU Pitanje me.nadlenosti i priznavanje presuda je danas regulirano komunitarnim pravom EU i to ne samo u graanskoj i trgovakoj materiji, ve i u materiji porodinopravnih odnosa, te se govori o jedinstvenom evropskom sudskom prostoru. Krajnji cilj je eliminacija pravila procesnog MPP i stvaranje situacije u kojoj e spomenuta pravna pitanja biti u potpunosti komunitarno regulirana. Jo 27.09.1968 je potpisana Briselska konvencija o nadlenosti i priznavanju i izvravanju presuda u graanskoj i trgovakoj materiji, koja je Luganskom konvencijom od 16.09.1988g proirena i na zemlje lanice Evropskog slobodnog trita EFTA. Na temelju Ugovora o Evropskoj uniji ( Mastricht 1992 g.) donijeta je 1998g i tzv. Briselska konvencija II, ime se ideja o jedinstvenim jurisdikcijskim standardima i slobodnoj cirkulaciji sudskih odluka uspjeno proirila i na ovu materiju. Amsterdamski ugovor iz 1997 g. omoguio je finalni progres time to je stvorio pravni osnov da briselske konvencije I i II budu pretoene u regulative Evropskog vijea i tako postanu komunitarno pravo. 2.4.1. Briselska konvencija I ( Regulativa Evropskog Vijea 2001) Nadlenost. Optu me. nadlenost EU imaju sudovi drave lanice u kojoj je domicil tuenog, neovisno o njegovom dravljanstvu. Kvalifikacija domicila vri se prema pravnim shvatanjima drave lanice u kojoj je postupak pokrenut, a kad su u pitanju pravne osobe opta se me.nadlenost moe zasnovati prema mjestu njihovog statutarnog sjedita, mjestu njihove centralne administracije ili pak prema mjestu glavnog mjesta poslovanja. Posebna (specijalna) me.nadlenost predviena je u : 1. ugovornoj materiji ( izuzimajui individualne ugovore o radu) prema principu forum executionis (mjesto izvrenja ugovora l.5) 2. u materiji izdravanja ( gdje je osnov nadlenosti prebivalite ili redovno boravite primatelja izdravanja l.5, 2) 3. u materiji odgovornosti po deliktnim ili kvazdeliktnim osnovima ( gdje je princip forum delicti commissi, tj nadlenost prema mjestu izvrenja delikta tj.radnje koja je osnov kvazideliktne odgovornosti l.5, 3 ) 4. u sporovima vezanim za djelatnost filijala ili zastupnitva pravnih osoba ( gdje je osnov me.nadlenosti sjedite filijale odnosno zastupnitva tzv. branch jurisdiction- l-5, 5 ) Iskljuiva nadlenost propisana je u postupcima povodom nekretnina u korist zemlje u kojoj se one nalaze, u statusnim stvarima pravnih osoba u korist zemlje u kojoj je njihovo sjedite, u postupcima iji je predmet valjanost upisa u javne registre u korist zemlje u kojoj se registri nalaze, u postupcima koji se odnose na validnost patenta i drugih prava industrijskog vlasnitva u korist zemlje u kojoj je izvrena registracija ili deponovanje, te u izvrnom postupku l.22 Priznavanje odluka. Ovdje Regulativa propisuje zabranu preispitivanja po meritumu l.36, te utvruje da e se presude donesene u jednoj dravi lanici priznati u

22

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
drugim dravama lanicama bez ikakvog posenog postupka . No priznanje bi moglo izostati ukoliko postoji neka od taksativno pobrojanih smetnji ( oita povreda javnog poretka zemlje priznavanja, injenica da je u pitanju donoenje presude zbog izostanka, proceduralne nekorektnosti koje bi mogle ugoziti tuenikovo pravo na odbranu, postojanje ranije odluke i istoj stvari donesene u zemlji u kojoj se priznavanje trai, te postojanje ranije presude u istoj stvari donesene u nekoj treoj zemlji, koja ne mora biti lanica EU, a koja ispunjava uslove za priznavanje u zemlji u kojoj se priznavanje kasnije odluke trai l.34 2.4.2. Briselska konvencija II ( Regulativa Evropskog Vijea 2003 ) 28.05.1998 g lanice EU potpisale su i Konvenciju o me.nadlenosti i priznavanju i izvravanju presuda u branim stvarima i protokole o njenom tumaenju od Evropskog suda pravde. Na temelju Amsterdamskog sporazuma donesena je 29.05.2000g i Regulativa Vijea (EC) o nadlenosti i priznavanju i izvravanju presuda u branoj materiji i materiji roditeljske odgovornosti za zajedniku djecu, pa je i ova konvencija pretoena u komunitarno pravo. Nadlenost. Prema ovoj regulativi, u materiji razvoda braka i zakonske rastave kao i ponitenja braka, postupak se, prema l.3 moe voditi : 1. u zemlji zajednikog redovnog boravita suprunika, ili 2. u zemlji njihovog posljednjeg zajednikog redovnog boravita ( ako jedno od njih tu jo uvijek redovno boravi), ili 3. u zemlji redovnog boravita tuenog, ili 4. u zemlji redovnog boravita bilo kojeg suprunika, ako sporazumno podnose zahtjev, ili 5. u zemlji redovnog boravita podnosioca zahtjeva, ukoliko je on (ona) tu boravio najmanje godinu dananeprekidno prije podnoenja zahtjeva - 6 mjeseci ako je uz to i dravljanin dotine zemlje, ili 6. u zemlji iji su suprunici dravljani. Priznavanje odluka. Odluke u branim predmetima i predmetima koji se tiu roditeljske odgovornosti za djecu donesene u 1 dravi anici priznaju se u drugim dravama lanicama bez ikakvog posebnog postupka, dakle ipso iure. To znai da je prihvaen princip automatskog priznavanja takvih odluka u zemljama lanicama EU. Regulativa predvia i razloge zbog kojih se priznavanje odluke moe odbiti. Kad je rije o odlukama u branoj materiji ( razvod, zakonska rastava, ponitenje), ti razlozi su : 1. manifestna povreda javnog poretka zemlje u kojoj se priznavanje trai 2. injenica da se radi o presudi zbog izostanka 3. postojanje ranije odluke u istoj stvari koja je donijeta u zemlji priznavanja 4. postojanje ranije odluke u istoj stvari donesene u nekoj drugoj dravi lanici pa i dravi koja nije lanica EU, ukoliko ta ranija odluka moe biti priznata u zemlji u kojoj se priznavanje kasnije odluke trai. l.22 Regulativa sadri 3 razliite odredbe, znaajne sa spekta problematike priznavanja stranih sudskih odluka. Prvom se zabranjuje jurisdikcijski test, tj. preispitivanje me.nadlenosti suda koji je donio odluku, druga je ona o zabrani revizije po meritumu, a treom je utvreno da razlog nepriznavanja ne moe biti razliitost primjenjenog materijalnog prava i prava zemlje u kojoj se priznanje trai l.25

23

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
2.5. Haki projekt unifikacije 2.6. Priznavanje i izvravanje stranih arbitanih odluka Osnovna razlika je u tome to arbitrae nisu dravni organi i to ne raspolau sredstvima prinudne realizacije svojih odluka. S druge strane, efikasnost arbitranog rjeavanja sporova je uvjetovana provoenjem arbitranih odluka, te je neminovno da se uspostavi proceduralna kopa izmeu rezultata arbitranog postupka i mogunosti prinudnog izvrenja. To se u uporednom procesnom MPP rjeava tako to se konanim arbitranim odlukama zakonom daje svojstvo izvrnog naslova(titulus executionis), ime se stvara pravna mogunost da se na temelju njih moe pokrenuti izvrni postupak, kao i na temelju pravosnanih sudskih odluka. Arbitrane odluke se se u najveem broju izvravaju dobrovoljno emu doprinose tzv. korporativne sankcije. To su sankcije iza kojih ne stoji dravna prinuda u formi izvrnog postupka, ve razliita strukovna udruenja, pri kojima su takve arbitrae najee i osnovane i koje ciljaju na naruavanje poslovnog ugleda i kredibiliteta stranaka koje odbijaju provesti arbitranu odluku. I na ZMPP sadri posebna pravila o priznavanju i izvravanju stranih arbitranih odluka, a i BiH je i lanice Njujorke konvencije. ZMPP prvo daje kvalifikaciju pojma strane arbitrane odluke, koristei se dvostrukim kriterijem : kriterijem mjesta donoenja odluke i kriterijem primijenjenog procesnog prava. To znai da se kod nas stranom arbitranom odlukom smatra odluka donesena u inostranstvu, ali i odluka donesena na teritoriji BiH, ukoliko je kod njenog donoenja primjenjeno strano procesno pravo. Postupak priznavanja se pokree zahtjevom, a obavezni sastojci podneska su uz to i sama arbitrana odluka, te arbitrani sporazum u originalu ili ovjerenom prepisu. Ako su spomenuti dokumenti na stranom jeziku, mora ih pratiti i prijevod ovlatenog prevodioca. Postupak priznavanja se odvija na sljedei nain : sud ne zakazuje roite, ve se ograniava na ispitivanje postojanja propisanih uslova, a pritom moe traiti potrebna objanjenja od arbitara ili od stranaka. Stoji i mogunost ulaganja prigovora protivnika predlagaa. Protiv rjeenja koje donese sud moe se izjaviti alba u roku od 15 dana i o njoj bi odluivali Vrhovni sud Federacije tj.RS. Potencijalne smetnje za priznavanje su taksativno propisane. Neke od njih su iste kao i u postupku priznavanja sudskih odluka i prema lanu 99 to su : 1.iskljuiva me.nadlenost naeg suda 2.povreda javnog poretka 3.nedostatak reciprociteta 4.povreda prava na odbranu tuenog 5.konanost odluke Priznavanje strane arbitrane odluke e se odbiti ukoliko sud utvrdi: - da arbitrani sporazum nije zakljuen u pismenom obliku; - kada postoji nesklad izmeu arbitranog sporazuma i sastava arbitrae, odnosno provedenog postupka; - prekoraenje ovlatenja koja su arbitrima data arbitranim sporazumom; - arbitralnost spora (ako spor nije podoban za arbitrau); - nerazumljivost i protivrjenost dispozitiva odluke.

24

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
2.7. Direktna i indirektna meunarodna nadlenost Meunarodna nadlenost je predmet regulisanja dvaju vrsta pravnih pravila, koja imaju razliitu svrhu, primjenjuju se u razliitim procesnim momentima i imaju razliite praktine i pravne efekte. Na jednoj strani, to su pravila o meunarodnoj nadlenosti koja vae u zemlji porijekla odluke, a koja se primjenjuju kod otpoinjanja i voenja postupka u predmetima sa elementom inostranosti i iji je cilj da uspostave ili iskljue meunarodnu nadlenost tih organa i na osnovu kojih se odluuje da li e postupak u konkretnom sluaju biti uopte voen pred tim organima ili ne. To su pravila o direktnoj meunarodnoj nadlenosti. S druge strane, meunarodna nadlenost tih organa moe biti predmet naknadnog preispitivanja u zemlji u kojoj se trai priznavanje dotine odluke, i to prema jurisdikcionim pravilima i standardima zemlje priznavanja. Pravilima koja se primjenjuju nakon to je odluka (u inostranstvu) ve donesena i iji je cilj da u sadejstvu sa drugim pravilima o priznavanju i izvrenju stranih sudskih odluka omogue ili pak iskljue pravno djelovanje strane sudske odluke na domaoj teritoriji. To su pravila o indirektnoj meunarodnoj nadlenosti. 2.8. Znaaj kvalifikacije kod utvrivanja i preispitivanja meunarodne nadlenosti Kriteriji na kojima se zasniva meunarodna nadlenost organa neke zemlje mogu imati razliit karakter. Neki jurisdikcijski standardi su proste injenice (situs stvari), neki su pravna utvrenja bazirana na vie injenica (domicil, redovno boravite), neki su i sami pravni odnos (dravljanstvo). Razlike meu kriterijima utiu na njihovu efikasnost. Na ovaj problem se moe gledati iz aspekta suda koji trba da vodi postupak i koji dakle treba kvalificirati pojmove u normama o meunarodnoj nadlenosti kako bi ustanovio da je nadlean ili iz aspekta suda koji priznaje stranu odluku, mora kvalificirati pojmove u normama o meunarodnoj nadlenosti kako bi utvrdio da li je sud zaista bio nadlean. U prvom sluaju od odluke ovisi mogunost da se spor vodi, a u drugom mogunost priznavanja strane sudske odluke. Sva pitanja vezana za primjenom domaih normi koje su procesne prirode podvrgnuta su naelu legi fori. U ovakvim normama su izuzetak reference vezane za strano pravo. Kod takvih referenci se unaprijed pokuava osigurati priznanje od domae sudkse odluke u odreenoj stranoj zemlji. U procesnom smislu se ovdje radi o prejudicijelnom pitanju. Veina meunarodnih ugovora konvencijskih pravila rjeava promleme kvalifikacije tako to u samom ugovoru daje autonomno tumaenje kljunih pojmova koje je onda obavezno za zemlje lanice. Ukoliko meunarodni ugorvor ne sadri potrebna preciziranja, u sudskoj praksi se esto vri kvalifikacija legi fori. Kada se meunarodna nadlenost zasniva na domaim pravilima, ZMPP upuuje na ustaljenje nadlenosti (prepetuatio iurisdictionis).

25

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kada je rije o preispitivanju meunarodne nadlenosti stranog suda u postupku priznavanja i izvravanja strane sudske odluke, kvalifikacija ima ogranien znaaj u naem mpp. Razlog je to se na sud nee dublje uputati u ocjenu nadlenosti stranog suda, ve e samo utvrditi je li povrijeena naa iskljuiva meunarodna nadlenost. Tu bi se problem kvalifikacije mogao pojaviti jedino u vezi sa prebivalitem ukoliko se ono razliito shvata u zemlji porijekla odluke i kod nas. Poto je u pitanju ispitivanje iskljuive nadlenosti naeg suda, kvalifikaciju bi trebalo vriti prema naem pravu. Pri tome je znaajan samo momenat pokretanja postupka pred stranim sudom, u smislu da e na sud procijeniti da li su u momentu pokretanja parnice pred stranim sudom postojale pretpostavke za nau iskljuivu nadlenost. 2.9. Uticaj rezerve javnog poretka i izigravanja zakona Povreda domaeg javnog poretka je opteprihvaen razlog za odbijanje priznavanja. Prihvaen je stav da primjena stranih propisa o meunarodnoj nadlenosti, i to u postupku pred sudom same te zemlje, ne moe dovoditi do nepodnoljivih posljedica za zemlju priznavanja. Za stranke je veoma znaajno pitanje pred ijim e sudom biti raspravljani njihovi pravni odnosi s meunarodnim elementima. One mogu postii da njihov predmet bude rjeavan pred sudom za kojeg su se objektivno opredijelile, premda se radi o predmetu u korem prorogacija nadlenosti nije doputena. Sud pred kojim se zatrai priznanje ovakve strane odluke bio bi u prilici da je prizna, iako se nadlenost dotinog stranog suda ne bazira na ''prirodnoj'' vezanosti stranaka ili samog predmet sa zemljom porijekla odluke, ve na vjetaki stvorenim kriterijima. Motivi stranaka mogu biti primjena povoljnijeg materijalnog prava, postizanje povoljnijeg procesnopravnog poloaja ili oteavanje poloaja protivne stranke. Pored mnogih dvojbi u uporednom pravu, kod nas je prihvaen stav da se u sektoru konkurentne meunarodne nadlenosti ne odbija priznavanje stranih odluka zbog frauduloznih radnji, ali da se onemogui priznavanje strane odluke donssene u nekorektnom postupku ili one ije je rjeenje o meritumu neprihvatljivo.

3. PRIVATNOPRAVNI POLOAJ STRANACA 3.2. Restrikcije materijalno pravne prirode

3.2.1. Pojam Uprkos tome to je sve jae i izrazitije nastojanje me.zajednice da se standardi vezani za pravni status stranaca na teritoriji odre.drave internacionaliziraju, ta tendencija se u veoj mjeri odnosi na javna prava i osnovne slobode i prava ovjeka, nego na privatna prava stranca. Zbog toga u oblasti privatnih prava stranaca jo uvijek vie uticaja imaju interni propisi pojedinih drava nego meunarodna pravila. Pojam dravljanstva ukljuuje u sebi formalno pravnu dostupnost svih politikih, graanskih i ekonomsko-socijalnih prava koje jedna drava moe da osigura.Tako ex definitione proistie da samo dravljanima pripada puni obim svih tih prava u jednoj zemlji.Ogranienja koja pogaaju strance su u najveoj mjeri prisutna u sferi javnih i politikih prava, ali ih ima i u sferi privatnih prava.

26

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
3.2.2. Pravna priroda normi Norme o dostupnosti pojedinih privatnih prava strancima donosi svaka drava na osnovu svog teritorijalnog suvereniteta. Za donoenje pravila ove vrste podloga nije dravljanstvo, ve veza osobe sa teritorijom drave. Zbog toga stranac kao eventualni nosilac privatnih prava nema isti poloaj kao domai dravljanin. Ni jednu dravu se ne moe obavezati na to da strancima uini dostupnim izvjesna prava. Kad je u pitanju regulisanje ove materije meunarodnim ugovorima izmeu razliitih drava, najvei znaaj imaju klauzula najveeg povlaenja i klauzula nacionalnog tretmana. Klauzula najveeg povlaenja (klauzala najpovlatenije nacije) je ugovorna klauzula kojom se svaka drava ugovornica obavezuje da dravljanima druge ugovornice osigura najpovoljniji tretman koji je u pogledu uivanja konkretnog prava ve dala ili e ubudue dati dravljanima neke tree drave. Ova klauzula je usmjerena na izjednaavanje poloaja dravljana razliitih zemalja u domaoj dravi i time na proirenje osnova reciprociteta. Klauzula nacionalnog tretmana ima vei znaaj, ali i manju upotrebu. Ovom klauzulom se dravljani zemalja ugovornica u pogledu dostupnosti nekih prava izjednaavaju sa domaim dravljanima. Na taj nain neka prava koja bi za strance inae bila relativno ili ak apsolutno nedostupna postaju za dravljane drava ugovornica opta prava.U nekim meunarodnim ugovorima se ide i dalje, pa se dravljanima zemalja ugovornica daju tzv.minimalna prava, bez obzira na to da li ih unutranje zakonodavstvo ugovornica daje i svojim dravljanima. U doktrini se posebno problematizira momenat u kojem treba primjeniti norme o privatnim pravima stranaca. Npr. pred domaim sudom se vodi ostavinski postupak povodom nepokretne zaostavtine decuiusa koji je u momentu smrti bio strani dravljanin.Pretendenti na naslijee su jedan domai dravljanin i jedan strani dravljanin,ostavioeva djeca. Domaa koliziona norma upuuje na ostavioevu lex nationalis kao mjerodavno pravo prema kojem oba nasljednika imaju pravo na naslijee.Ipak stranac nee moi naslijediti u domaoj zemlji ako izmeu ovih dviju drava nema reciprociteta. On je uslov pod kojim je strancu dostupno pravo na nslijee, kao relativno dostupno pravo.Ako ovaj uslov nije ispunjen stranac nee moi da naslijedi, mada mu to pravo pripada po lex causae. Ovo je posljedica toga to su norme o privatnim pravima stranaca legis fori jae u primjeni od kolizionih normi, odnosno stranog materijalnog prava na koje te norme upuuju. Norme o pravima stranaca imaju prioritet u odnosu na domae kolizione norme i predstavljaju korekciju rjeenja postignutog kolizionim mehanizmom. 3.2.3. Pravni izvori Karakteristika ove oblasti MPP je oskudnost i nepotpunost izvora koji reguliu ovu materiju. Ustavne norme su najee uoptene i govore o kategorijama kao to su ljudska prava, privatna prava, prava ovjeka, prava graanina I sl. pa su stoga nedovoljno indikativne kad su u pitanju pojedinana porodina, nasljedna, stvarna ili obligaciona prava. Donoenje posebnog zakona za ovu materiju jo uvijek je rijetkost. Na ovu oblast se najee odnose pojedine ustavne odredbe (ljudska prava), te posebni propisi

27

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
sadrani u vanijim zakonima koji reguliraju privatnopravne odnose. Kao vanije izvore u naem pravu, pored ustavnih normi, treba spomenuti propise o kretanju i boravku stranaca, propise iz oblasti vlanikopravnih odnosa, privrednih drutava, stranih ulaganja, intelektualnog vlasnitva i sl. Kao poseban i ozbiljan problem namee se pitanje legislativne nadlenosti u ovoj materiji u svjetlu Daytonskog ustava. Pravni subjektivitet BIH kao cjelovite drave e u me.zajednici biti afirmiran ukoliko stranci budu imali jednak privatnopravni poloaj bez obzira na to u kojem dijelu drave borave ili prebivaju tj.stupaju u pravne odnose. Da bi se to postiglo, zakonodavstvo o privatnim pravima stranaca takoer mora biti centralno,a ne entitetsko jer bi se u protivnom moglo desiti da stranac moe uivati neko privatno pravo u veem obimu u jednom entitetu,a u manjem ili nikako u drugom, to bi ukazivalo na podjeljeni suverenitet na dravnoj teritoriji. 3.2.4. Kategorizacija privatnih prava stranaca Najznaajnija kategorizacija je zasnovana na kriteriju dostupnosti prava strancima. S tim u vezi razlikuju se: 1. Opa ili bezuslovna prava su privatna prava koja su strancima dostupna pod istim uslovima kao i domaim dravljanima. Privatna prava koja se kategoriziraju kao opta stranci mogu sticati i vriti isto kao i da su domai dravljani. Kod uivnja takvih prava stranci imaju nacionalni tretman izjednaeni su s domaim dravljanima. Ovdje spada npr.pravo stranca da stupi u brak pred domaim organima, ili da bude subjekt najveeg broja obligacionih odnosa; 2. Relativno ili uslovno dostupna prava su prava koja su strancima dostupna pod posebnim uslovima tj.relativno rezerviranim za domae dravljane, to znai da ga stranac moe stei i vriti samo pod naroitim uslovima koji se od domaih dravljana ne trae. Kao takvi uslovi se najee javljaju reciprocitet sa stranevom dravom u pogledu istih uivanja istih prava u dotinoj stranoj zemlji naih dravljana ili npr. domicil stranca na domaoj teritoriji ili prethodno odobrenje nadlenog organa domae drave; 3. Nedostupna prava ili prava apsolutno rezervisana za domae dravljane su prava koja stranac ne moe stei u domaoj dravi. U nekim zemljama to je sluaj npr. sa sticanjem vlasnitva na nekretninama. 3.2.5. Dostupnost pojedinih privatnih prava strancima 3.2.5.1.Pitanja osobnog statusa 3.2.5.1.1.Fizike osobe. Danas se openito smatra da je svaka fizika osoba pravni subjekt, tj. da ima pravnu sposobnost I u tom pogledu svojstvo stranca nema uticaja. Ocjena poslovne sposobnosti stranca se po pravilu preputa njegovom personalnom pravu, s tim to ovisno o dijelu svijeta u kojem se pitanje postavlja, moe znaiti nacionalni zakon ili lex nationalis ili pak domicilni tj.lex domicili osobe koja je u pitanju. Uporedno pravo poznaje izuzetke, kad se stranac u domaoj zemlji smatra poslovno sposobnim, mada to svojstvo ne bi mogao imato po svom domovinskom pravu. Takvi izuzeci uspostavljeni su u korist principa in favorem negotii i svojstveni su materiji ugovornih obligacija, prvenstveno na podruju mjeninog i ekovnog

28

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
prava. I na ZMPP propisuje da je fizika osoba koja je poslovno nesposobna po svom nacionalnom pravu, ipak poslovno sposobna ako ima poslovnu sposobnost po pravu mjesta gdje je nastala obaveza. Ovaj izuzetak je iroko prihvaen i u uporednom pravu, a njegova svrha je sigurnost pravnog prometa i zatita savjesnih ugovaraa. Treba imati na umu da i ovdje u obzir dolazi primjena ustanove javnog poretka, ukoliko je razlog poslovne nesposobnosti stranca po njegovom nacionalnom pravu neprihvatljiv za poredak domae drave. 3.2.5.1.2.Pravne osobe. Pravne osobe su glavni nosioci me.prometa roba i usluga, a njihovo prisustvo na domaoj teritoriji izaziva brojne i sloene probleme ekonomske, pravne, pa ak i politike prirode. U principu, statusna prava pravne osobe (osnivanje, organizacijski oblici, poslovanje, zastupanje i prestanak) podvrgnuta zakonodavstvu drave iju pripadnost ima ta osoba. Meutim, kad strana pravna osoba eli djelovati na tlu domae drave, ovo naelo trpi znaajna odstupanja. To se prvenstveno odnosi na regulisanje tzv.prava na poslovanje strane pravne osobe, koje se podvrgava legi fori tj.zakonu domae drave, a ne drave o ijoj se firmi radi. BiH ima vrlo liberalne propise koji se odnose na poslovanje stranih pravnih osoba. Osnovno pravilo koje se odnosi na pravni reim stranaca kao ulagaa u privredi BIH je klauzala nacionalnog tretmana sadrana u Zakonu o politici direktnih stranih ulaganja u BIH prema kojoj strani ulagai imaju ista prava kao i rezidenti BIH. Dato je precizno znaenje pojmova strani ulaga i rezident BiH i date su zakonske garancije koje se odnose na zabranu fiskalne diskriminacije, zagarantirano je i pravo na transfer dobiti u inostranstvo, te da strana ulaganja nee podlijegati mjerama kao to su nacionalizacija, eksproprijacija, rekvizicija ili sline mjere, osim u javnom interesu i u skladu sa vaeim zakonodavstvom i uz naknadu. Entiteski propisi pored ulaganja u postojee ( domae ) pravne osobe, predviaju i osnivanje vlastite pravne osobe (preduzea ili ustanove )kao ravnopravan oblik stranog ulaganja.. Pravni subjekt u koji je uloen strani kapital u naelu ima isti poloaj kao i pravni subjekt osnovan iskljuivo domaim kapitalom. Ostala je odredba kojom se strana ulaganja obavezno podvrgavaju reimu registracije i evidentiranja. Reim prethodnog odobrenja predvien je jedino u javnim sektorima proizvodnje i prodaje oruja, municije,te u sektoru javnog informiranja, gdje je predviena i restrikcija u pogledu visine stranog uloga koji je limitiran na 49 % . I entiteski zakoni o privrednim drutvima omoguavaju pravnim i fizikim osobama prava na poslovanje. Doputeno je da domae i strane fizike i pravne osobe mogu osnivati sve oblike privrednih drutava predviene tim zakonima. Trei oblik ostvarivanja prava na poslovanje stranih pravnih osoba u BiH jeste preko zastupnikog ugovora sa domaim firmama tj.ugovora o prodaji strane robe sa konsignacije ili ug.o vrenju servisnih uloga za odravanje uvezene opreme i trajnih dobara za linu potronju i ovaj oblik poslovanja na teritoriji BiH reguliran je odredbama spomenutog Zakona o vanjsko trgovinskoj politici.

29

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
3.2.5.2.Porodina prava 3.2.5.2.1.Pravo stranca na brak Generalno, pravo na sklapanje braka je jedno od optih ljudskih prava, koje kao takvo navodi i Opta deklaracija o pravima ovjeka. Te je ope pravo dostupno je strancima jednako kao i domaim dravljanima. To meutim nije univerzalno prihvaeno pravilo. U nekim zemljama se pravo stupanja u brak uslovljava prebivalitem na domaoj teritoriji (SAD) ili reciprocitetom sa stranom dravom. U naem pravu, pravo na sklapanje braka je opte pravo i to bez obzira na to da li se radi o braku izmeu stranaca ili izmeu stranaca i dravljanina BiH. Poto se tada mora primjeniti nacionalno pravo buduih suprunika, u praxi bi se moglo desiti da stranevo nacionalno pravo sadri neka ogranienja koja bi mogla komplicirati zakljuivanje braka. U tom sluaju princip se ne mjenja. Bitno je da takva ogranienja ne sadri nae pravo i da u tom smislu nema diskriminacije prema strancu. Jedino to nai organi ne bi tolerirali su apsolutne brane smetnje : krvno srodstvo u pravoj liniji bez obzira na stepen, a u pobonoj do 4 stepena, duevna bolest i nesposobnost za rasuivanje , te postojanje ranijeg braka. 3.2.5.2.2.Pravo stranca na usvojenje Nain ostvarivanja zavisi od uloge u kojoj se stranac nalazi. Ako stranac usvaja stranca, mogue su 2 situacije: 1. ako su istog dravljanstva, pravo stranca na usvojenje je ope; 2. ako su razliitog dravljanstva, postavlja se pitanje kako je stvar rijeena personalnim pravom usvojenika. Problem se u praksi svodi na potrebu pribavljanja miljenja nadlenog organa starateljstva u zemlji dravljanstva, odnosno prebivalita usvojenika. Ako je jedna strana u odnosu dravljanin BiH, takoe su mogue 2 situacije: 1. ako se stranac javlja kao usvojenik, to pravo je za njega ope, tj. dostupno mu je bez ogranienja i uvjetovanja; 2. ako se stranac javlja kao usvojilac, Porodini zakon BiH dozvoljava mogunost da stranac usvoji domaeg dravljanina uz ispunjenje 2 uslova: (1) da za to postoje naroito opravdani razlozi i (2) da je prethodno pribavljeno odobrenje nadlenog organa socijalne politike. Dakle, u ovom sluaju pravo stranca je relativno. 3.2.5.2.3.Pravo stranca na starateljstvo Ovdje je takoe od znaaja u kojoj ulozi se stranac pojavljuje. Postoji opa saglasnost o tome da ne treba strancu uskratiti pravo da bude staratelj drugom strancu na domaoj teritoriji (ako su osobe istog dravljanstva, nai organi ne bi bili ni nadleni za postavljanje staratelja, ve samo za preduzimanje tzv.privremenih starateljskih mjera, dok definitivnu odluku ne donese nadleni strani organ ). Npr.sluaj da dijete izgubi roditelje u saobraajnom udesu na teritoriju BiH pa mu na organ postavi privrem.staratelja.

30

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Najvie rezervi drave imaju kad se radi o uspostavljanju starateljstva nad domaim dravljaninom. Poto starateljstvo daje staratelju iroka imovinskopravna ovlatenja koja mogu biti zloupotrijebljena, a poto starateljstvo ima i elemente funkcije javnog povjerenja, u doktrini se predlae da se ovo pravo uini dostupnim samo strancima koji imaju domicil na dravnoj teritoriji. To u odreenoj mjeri garantira nadzor domae drave nad izvrenjem starateljske funkcije. Takoe se predlae da se kao staratelj domaem dravljaninu moe postaviti samo stranac koji je blii krvni srodnik tienika. Ova 2 uslova bi se mogla postaviti alternativno, pri emu je vrhunski kriterij ipak interes tienika. 3.2.5.3.Nasljedna prava stranaca Pod nasljednim pravima stranaca podrazumijeva se pravo raspolaganja vlastitom imovinom za sluaj smrti i pravo biti nasljednikom. Ni jedno ni drugo nije bilo priznavano sve do poetka 19 v., a tada se poinju razliito tretirati. U savremenim dravama se strancima ne ograniava pravo raspolaganja vlastitom imovinom mortis causae i oni takvo raspolaganje mogu vriti isto kao i domai dravljani. Kad je rije o strancu kao nasljedniku, ovo pravo u velikom broju zemalja takoe ima karakter opeg prava. Ponekad su i u tim zemljama prisutna odreena posredna ogranienja. Najpoznatiji oblik takvog ogranienja je ustanova prelevmana, koja se primjenjuje u situaciji kad se dio zaostavtine nalazi na domaoj, a dio na stranoj teritoriji, a meu nasljednicima ima i stranaca i domaih dravljana. Pri takvim okolnostima, pravo prvenstvenog namirenja iz dijela zaostavtine koja se nalazi na domaoj teritoriji daje se domaim dravljanima, ukoliko bi oni bili potpuno ili djelimino iskljueni iz zaostavtine koja se nalazi u inostranstvu. Posredna ogranienja mogu se odnositi na kategorije stvari koje su predmet nasljeivanja (npr.poljoprivredno zemljite, zemljite u pograninim zonama i sl). U drugoj grupi zemalja stranevo pravo da bude nasljednik je relativno dostupno i najee je uvjetovano postojanjem reciprociteta ili pribavljanjem prethodnog odobrenja. U naem pravu stranac moe raspolagati svojom imovinom mortis causa putem testamenta, ali ne i ugovora o nasljeivanju i u tom pogledu je izjednaen sa domaim dravljanima. U pogledu mogunosti stranca da bude nasljednik, treba prihvatiti stanovite po kojem je to pravo za stranca relativno dostupno pod uslovom reciprociteta (faktikog), mada Zakon o osnovama vlasnikih odnosa o tome ne sadri izriite odredbe. 3.2.5.4.Stvarna prava stranaca Stvarna prava na pokretnim stvarima kod nas su strancima dostupna bez ogranienja, ali se ogranienja mogu uvesti u pojedinim oblastima posebnim zakonom (npr.nabavka oruja i sl). to se tie nekretnina, i danas su rijetke zemlje u kojima je pravo vlasnitva na nekretninama za strance dostupno bez dodatnih uvjetovanja. S druge strane, ipak su rijetke i zemlje u kojima je to pravo strancima potpuno nedostupno. U najveem broju

31

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
zemalja ovo pravo je danas relativno rezervirano, pri emu se najee postavlja uvjet uzajamnosti, administrativne dozvole ili ak sticanja domaeg dravljanstva u odreenom roku. Obzirom na odredbe naeg vaeeg ZOVO, principijelno stanovite naeg prava je da je stranim fizikim i pravnim licima pravo vlasnitva i na pokretnim i na nepokretnim stvarima jednako dostupno kao i domaim dravljanima. Tako se moe rei da je pravo sticanja vlasnitva na nekretninama u naoj zemlji postalo ope pravo. Ovakav avangardan korak naeg zakonodavca prije se moe pripisati zakonodavnoj omaci, nego svjesnoj i promiljenoj namjeri.

4. MEUNARODNA PRAVNA POMO

4.1. Pojam U najirem smislu, meunarodna pravna pomo podrazumijeva saradnju izmeu organa razliitih drava u meunarodnom pravnom saobraaju. Kada organi jedne drave vode postupak u stvarima koje su inostrano obiljeene, esto e se ukazati potreba za obavljanjem odreenih procesnih radnji na teritoriji neke druge drave. U graanskim stvarima, meunarodna pravna pomo se u pravilu odnosi na dostavljanje sudskih i vansudskih akata licima u inostranstvu, te na obavljanje procesnih radnji u graanskom postupku (izvoenje dokaza i sl) na osnovu zamolnica. 4.2. Osnov za ukazivanje pravne pomoi Domai organi po pravilu pruaju pravnu pomo organima drugih drava ako je to predvieno bilateralnim ugovorom ili multilateralanim (diplomatski reciprocitet), ali i ako postoji faktiki reciprocitet tj. kad odnos reciprociteta u tom pogledu postoji u praxi dviju drava makar i nije garantiran me.ugovorom. Osnovna pretpostavka je uvaavanje nekih internacionalnih standarda koji se odnose na nain i put uzajamne komunikacije izmeu organa drave moliteljice i zamoljene drave, na formu samog zahtjeva za pruanje me.pravne pomoi. 4.3. Reguliranje meunarodne pravne pomoi Nain pruanja meunarodne pravne pomoi regulira se dvostranim i viestranim meunarodnim konvencijama kao i internim zakonima drava. Od multilateralnih konvencija koje obavezuju BiH, najznaajnije su Haka konvencija o graanskom sudskom postupku iz 1954, kao i Haka konvencija o olakanju meunarodnog pristupa sudovima iz 1980. Takoe su znaajne Haka konvencija o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava, te Njujorka konvencija o ostvarivanju alimentacionih zahtjeva u inostranstvu iz 1956.godine. Nakon to je jedan broj drava prihvatio sukcesiju bilateralnih sporazuma bive Jugoslavije u odnosu na BIH danas imamo i niz bilateralnih sporazuma u ovoj materiji : npr.sa Belgijom, Bugarskom, Grkom, Hrvatskom,Rumunijom, Ruskom Federacijom, Ujedinjenim Kraljevstvom, a uskoro i sa Kanadom, Francuskom, vajcarskom i austrijom. Postupak koji se primjenjuje kod pruanja meunarodne pravne pomoi u graanskim stvarima ureen je i unutranjim izvorima gpp. U BIH su to entitetski

32

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
zakoni o parninom postupku, te su sudovi u FBIH duni ukazivati pravnu pomo inostranim sudovima u sluajevima predvienim me.ug., kao i kad postoji uzajamnost u ukazivanju pravne pomoi. Postojanje reciprociteta se pretpostavlja, a u sluaju sumnje objanjenje daje Federalno ministranstvo pravde. 4.4. Nain komuniciranja domaih i stranih organa Prilikom ukazivanja me.pravne pomoi organi razliitih drava mogu komunicirati neposredno i posredno. Neposredna komunikacija mogua je samo ako je izriito ugovorena u sluajevima opravdane hitnosti. Ona postoji npr. kad se na sud direktno obraa stranom sudu sa molbom da on provede neku procesnu radnju ( sasluanje svjedoka) ili izvri dostavljanje nekog akta (tube, poziva na roite) Posredna komunikacija je pravilo i primjenjuje se ukoliko drugaije nije izriito odreeno meudravnim ugovorom. Ona podrazumijeva da se kontakt izmeu domaeg i stranog suda uspostavlja posredstvom drugih dravnih organa (po pravilu je to ministarstvo vanjskih poslova, diplomatsko predstavnitvo ili konzul drave moliteljice). Danas se uglavnom primjenjuju 3 varijante posredne komunikacije:
1. Optenje diplomatskim putem je predvieno kao osnovno pravilo i u ZPP FBIH

koji utvruje da dostavljanje treba izvriti osobama ili ustanovama u inostranstvu diplomatskim putem preko organa uprave nadlenosg za inostrane poslove BIH dakle Ministarstvo vanjskih poslova ako drugaije nije odreeno me.ugovorom. Ovaj nain komunikacije praktino znai da e npr. na sud odgovarajuu zamolnicu sa potrebnim prilozima dostaviti ministarstvu vanjskih poslova, koje e je proslijediti naem DKP u drugoj dravi, a DKP je proslijediti ministarstvu vanjskih poslova te drave koje e je uputiti nadlenom sudu na realizaciju. Ovaj nain je najsporiji, najskuplji i najsloeniji.
2. Konzularni put optenja je bri i jednostavniji. Odvija se na liniji domai sud-

domae MVP-na konzul u stranoj dravi-odgovarajui strani organ. Ona je pravilo izmeu zemalja lanica Hake konv.o graanskom sudskom postupku iz 1954g, pa u odnosu na te zemlje vezuje i BIH. Kod ovog naina optenja kontrola zamolnica je neto slabija, poto u komunikaciji uestvuje manji broj organa.
3. Komunikacija posredstvom posebnih organa je noviji nain komunikacije koji se

sve ee predvia u bilateralnim ugovorima koji pojednostavljuje i skrauje postupak dostavljanja pismena osobama u inostranstvu, kao i izvoenja dokaza. Drave ugovornice same odreuju organe preko kojih e se primati i upuivati zamolnice. Najee su to ministarstva pravosua zemalja ugovornica. 4.5. Zamolnica za pruanje meunarodne pravne pomoi Zamolnica je pismeni akt kojim se trai pruanje pravne pomoi.O formi i sadrini zamolnice vrijede pravila me.ugovora koji su na snazi u BIH, a ZPP FBIH regulira samo pitanje jezika na kojem ona treba da je sastavljena. Na formu kao i na sadrinu se u odsustvu me.ug. primjenjuje kolizioni princip locus regit actum, to znai da su u tom smislu mjerodavni propisi zemlje u kojoj je zamolnica sastavljena, dakle zemlje moliteljice. Ope pravilo je da zamolnica treba biti sastavljena na jeziku zamoljene drave, a u suprotnom mora biti priloen prevod na jezik zamoljene drave. Ovo pitanje se bilateralnim ugovorima esto ureuje tako da zamolnica moe biti sastavljena bilo na jeziku zemlje moliteljice bilo na jeziku zamoljene zemlje.

33

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
4.6.Dostavljanje akata osobama u inostranstvu. Dostavljanje razliitih isprava adresatima sa prebivalitem ili boravitem u stranoj dravi obuhvata dostavljanje sudskih i vansudskih akata, kao i dr.isprava. Najee se radi o sudskim pozivima, odlukama i dr.aktima vezanim za sudski postupak. Adresati su obino stranke, svjedoci, punomonici, vjetaci i dr.osobe znaajne ua voenje postupka. Ako je zamoljena drava lanica Hake konvencije o graanskom sudskom postupku iz 1954, dostavljanje se u naelu vri po propisima zamoljene drave (primjena legis fori). Izuzetno, ako se u zamolnici trai posebna forma dostavljanja, ono e biti izvreno u traenoj formi ukoliko se to ne protivi zakonodavstvu zamoljene drave. Bilateralni ugovori esto predviaju dostavljanje preko konzularnih funkcionera, ali pod uslovom da su adresanti dravljani drave moliteljice i da se dostavljanje vri bez upotrebe sredstava prinude. Ako pitanje dostavljanja nije ureeno meunarodnim ugovorima, primjenjuju se propisi zamoljene drave. (kod nas je to Zakon o parninom postupku). Tako Zakon o parninom postupku propisuje da se odsustvu ugovorenog reima, dostavljanje osobama ili ustanovama u inostranstvu, te strancima koji uivaju pravo imuniteta vri diplomatskim putem, dok se dostavljanje dravljanima BIH u inostranstvu vri ili potom ili preko nadlenog konzularnog ili diplomatskog predstavnitva BIH u toj dravi. 4.7.Izvoenje procesnih radnji u inostranstvu. U pogledu forme izvoenja procesnih radnji pred stranim sudom, vai princip primjene legis fori, to znai da e se procesna radnja (sasluanje svjedoka, uviaj i sl) provesti po propisima zamoljene drave.Taj princip predviaju i interna zakonodavstva drava i me.ugovori. isto tako obje vrste izvora predviaju mogunost da se odreena procesna radnja provede i u postupku na kojem u zamolnici insistira strani sud, ako se to ne protivi javnom poretku zamoljene drave. Takvu rezervu sadri i ZPP FBIH u kojem stoji da se radnja koja je predmet zamolnice inostranog suda moe izvriti na nain koji zahtjeva inostrani sud, ako se to ne protivi javnom poretku zamoljene drave, tj. BIH odnosno Federacija. Kako u pogledu pojedinih procesnih radnji postoje katkad vrlo znaajne razlike u zakonodavstvima pojedinih drava, to moe stvoriti posebne tekoe kod udovoljavanja zamolnici.Tako npr.u nekim zemljama sasluanje stranaka ne predstavlja dokazno sredstvo (njemaka) dok je to u veini zemalja sluaj. Isto tako u nekim zemljama se stranka ne moe sasluati pod zakletvom (npr.kod nas), dok npr. po austrijskom procesnom pravu sud odluuje o tome hoe li ili nee stranka poloiti zakletvu prije davanja iskaza. Izvoenje procesnih radnji u stranoj dravi posredstvom DKP drave moliteljice po pravilu nije dozvoljeno. Ipak, meunarodnim ugovorom ili konzularnom konvencijom izmeu dviju zemalja moe se dozvoliti izvoenje procesnih radnji preko konzularnih funkcionera, ako se procesna radnja odnosi na dravljane drave moliteljice i to bez prinude.

34

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
4.8.Razlozi za odbijanje zamolnice stranog suda Mogu biti formalnopravne prirode, zatim razlozi zatite javnog poretka ili nepostojanje reciprociteta. Formalnopravni razlozi sastoje se u tome to zamolnica nema sve neophodne elemente (nije napisana na jeziku zamoljene drave, niti joj je priloen ovjereni prevod ili to ona sama nije propisno ovjerena ili ne sadri sve podatke za ukazivanje pravne pomoi). U takvom sluaju, domai sud zamolnicu vraa stranom sudu, uz naznaku nedostataka zbog kojih se ne moe po njoj postupiti. Nakon otklanjanja nedostataka, zamolnica se moe ponoviti. Haka konvencija predvia sluajeve u kojima domai sud nee postupiti po zamolnici. To e biti u sluaju ako nije utvrena autentinost dokumenata, tj. kad nema potrebnih ovjera, zatim kad izvrenje zamoljene radnje nije u djelokrugu domaeg suda, te u sluaju kad po miljenju domae drave izvrenje zamoljene radnje pogaa njen suverenitet ili sigurnost. to se tie trokova za postupanje po zamolnici, njihova naknada se po pravilu ne trai unaprijed, ve se izmiruju iz sredstava zamoljenog suda, a zahtjev za regresiranje se dostavlja uz spise o izvrenoj radnji koja je traena zamolnicom. Ovo pravilo ne vai za SAD i V.Britaniju, gdje se trokovi moraju predujmiti. Naime, u ovim zemljama zamoljene radnje ne vre sudovi ve od njih ovlatena lica (tzv.komiseri -commissioners, najee advokati), koji ne postupaju bez honorara. Haka konvencija afirmie princip besplatne meunarodne pravne pomoi meu dravama ugovornicama i propisuje da postupanje po zamolnicama ne moe biti predmetom takse. Ovakve odredbe su este i u bilateralnim ugovorima, uz izuzetak trokova vjetaenja. Nepostojanje reciprociteta takoer moe biti razlog za uskraivanje pravne pomoi stranom sudu. Pruanje meunarodne pravne pomoi je uvjetovano reciprocitetom sa dravom iz koje zamolnica dolazi, pri emu se ne insistira na ugovorenom (diplomatskom)reciprocitetu, ve je dovoljan faktiki reciprocitet, a njegovo postojanje se oborivo pretpostavlja. Ugroavanje javnog poretka je rezerva koja i u ovoj materiji moe promijeniti uobiajeni tok stvari. Nee se izvriti zamoljen aradnja ukoliko bi njeno izvrenje dovelo u putanje temeljna naela domaeg pravnog poretka, tj.pravnog i drutvenog ureenja.Ovakvu rezervu sadri veina bilateralnih ug.o pravnoj pomoi, te je predviena i ZPP koji predvia da na javni poredak moe biti ugroen ne samo sadrinom radnje ije se izvrenje zamolnicom trai, ve eventualno i naroitom formom izvrenja te radnje koju zahtjeva strani sud. To znai da se traen ardanja moe izvriti u postupku na kojem insistira strani sud samo ukoliko to ne vrijea javni poredak. O tome da li bi zamoljena radnja ugrozila domai javni poredak odluuje sud koji treba da postupi po zamolnici, pa ako nae da bi povreda nastala, on e po slubenoj dunosti ex officio dostaviti predmet Vrhovnom sudu na konanu odluku. Ako odluka bude u smislu odbijanja pravne pomoi, zamoljeni sud je duan sudu koji je poslao zamolnicu uputiti odgovarajue obrazloenje.U sluaju odbijanja,

35

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
zamolnicom se vie ne moe traiti izvrenje iste radnje, odnosno ne u istoj formi ako je forma bila razlog odbijanja. 4.9. Znaaj hakih konvencija

Veliki znaaj za nas ima regulisanje proceduralnih aspekata meunarodno obiljeenih privatnopravnih odnosa, zbog ''postjugoslavenskog elementa''. 1. Konvencija o graanskom sudskom postupku 1954. - najbitniji aspekti meunarodne pravne pomoi 2. Haka konvencija o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava - koritenje stranih javnih isprava kao dokaznog sredstva - regulisanje formalnosti - vjerodostojnost postupka 3. Konvencija o olakavanju pristupa pravosuu na meunarodnom planu - proirenje principa nacionalnog tretmana kod besplatne sudske pomoi na osobe sa redovnim boravitem u jednoj od potpisnica

36

WWW.BH-PRAVNICI.COM