You are on page 1of 28

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-154, S. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina Pregledni rad Primljeno: 23.3.2005.

Prihvaeno: 17.7.2005. UDK 886.2.09:39 398(=862)

STIPE BOTICA Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb

TRAJNO IVA USMENOKNJIEVNA BATINA


U ovome se radu razmatra ivot hrvatske usmene knjievnosti na temelju suvremenih zapisa. Glavna je svrha pokazati da usmena knjievnost nije samo relikt prolosti ve da se prirodno uklapa u ukupnost ivota neke sredine. Nekoliko uestalijih motiva hrvatske usmene knjievnosti ive do danas. Nai primjeri pokazuju da su se neki kliejizirani sieji dobro uuvali, mada u neto promijenjenu obliku. Njima se uspostavlja veza sa starijim arhetipskim oblicima. Kljune rijei: usmenoknjievni oblici danas, izvedba, zapis, usmenoknjievne vrste

Sintagma, kljuna za ovo razmatranje, mogla bi glasiti: usmenoknjievni oblici danas,1 a moe se shvatiti i kao knjievnoteorijsko pitanje ako se misli na izvedbene pojavne oblike usmene knjievnosti u nae vrijeme, najee osporavane, jer zapise kao sekundarni vid ivota usmene knjievnosti nitko ne dovodi u pitanje. Openito, nae vrijeme dovodi u dvojbu postojanje tradicijskih usmenoknjievnih vrsta u recentnoj izvedbi i u suvremenim uvjetima ivota. To se posebice odnosi na neke vrste usmene knjievnosti. Ipak, temeljna je postavka ovoga rada: u hrvatskoj sredini jo uvijek postoji usmena knjievnost u izvedbi, tovie u brojnim izvedbenim mogunostima. Kao ilustracija mogle bi se navesti brojne suvremene snimke s terena u zapisima raznih djelatnika i ustanova. Posebice to potvruju radovi djelatnika Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, otiskivani, meu ostalim, u Narodnoj umjetnosti. I drugdje se mogu nai podaci o tome, pa i suvremeni zapisi otisnuti i u drugoj recentnoj periodici.2 Ima o tome podataka i u
1

Jednu verziju rada, znatno krau, pod naslovom "Frekventni usmenoknjievni oblici danas" pripremio sam za zbornik 3. Hrvatskog slavistikog kongresa, koji je odran u Zadru. U tom su radu samo naznake onoga to se od usmene knjievnosti mo e nai u suvemenim uvjetima ivota. 2 Postoji brojna literatura o tome, meu ostalim i moj rad (Botica 2000:101-124).

127

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-0, 154. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina

knjigama,3 a svojedobno je uinjena i opsena analiza postojeeg stanja i dokumentirana brojnim primjerima (Botica 1998:113-212). Za opis novih zapisa u prvome redu u se osloniti na odabrane zapise koji su nastali godine 2002. u seminaru predmeta "Hrvatska usmena knjievnost" na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Uzorak e biti petnaestak radova, svi su nastali od sijenja do svibnja 2002. U odabranim je radovima dosta grae za primjeren opis.4 U ovom je razdoblju, inae, nastalo deset svezaka/fascikla (svaki ima priblino 500 stranica) studentskih zapisa, i to pet svezaka u Zagrebu, etiri u Osijeku, jedan u Mostaru.5 Kad se ova velika koliina kvantificira po vrstama, kako je inae u svim dosadanjim svescima, dobije se priblian pregled usmenoknjievnih rodova i vrsta novih zapisa.6 Meu zapisima ima jo dosta grae (primjera) koji izravno ne spadaju u usmenoknjievne vrste mada su im stilizacijama bliski, primjerice: obilje primjera iz spomenara, dnevnike grae, pukih epskih pjesama, starogradskih lirskih pjesama/pjesmica, mudrih misli... Po duhovnom srodstvu tu je jo raznovrsna etnoloka graa: opisi (i dogaaji) uz blagdane, popratnice godinjih dogaanja, "govorenja" uz radove i razliite ivotne zgode. Ovo je, meutim, izvan naeg sadanjeg naslova. Prije ispisa i interpretacije prikladnih primjera, ovdje mi je istaknuti predan, uporan i struan rad svojih studentica/studenata koji su obili mnoga podruja lijepe nae i druga mjesta gdje ive Hrvati. Tu su popisali, postavili u primjeren kontekst te prokomentirali primjere usmenoknjievne (i druge) grae. Naveli su imena kazivaa, precizirali mjesto i vrijeme zapisa, naznaili popratne okolnosti itd. Pred nama je mnotvo (na desetke) izvrsnih kazivaa (moda i tvoraca) usmenoknjievnih tekstova do kojih su samo oni, marljivi i uporni zaljubljenici kroatistike, uspjeli doi. Donosim ovdje niz usmenoknjievnih zapisa iz Hrvatske ciljanim odabirom iz tih petnaest radova:

3 4

Meu ostalim i Bokovi-Stulli 1999; Dagi 1999 i 2001. Svi se zapisi uvaju u kartoteci Katedre za hrvatsku usmenu knjievnost pri Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Prije vremena naega rada, tu se (od 1986. do 1999.) nalazi jo etrdeset est svezaka s priblino 21000 stranica. Skraenica, kad se citira ova gra a, jest: Vl. rkp., i godina nastanka grae. 5 U Osijeku su zapisivali studenti kroatistike Pedagokog fakulteta Sveuilita u Osijeku, a u Mostaru studenti kroatistike Pedagokog fakulteta Sveu ilita u Mostaru. 6 Doputa se odstupanje od +-5%.

128

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-154, S. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina

LIRSKE PJESME
Sveta Kate Kalovita7 Sveta Kate Kalovita, evo tebe anel pita: "Bole li te one rane na ibice izrizane na maice okoljane?" Ne bole me ote rane na maice izrizane, ve me bole one rane na Isusa gledajui. Mene Isus zaru ija, d mi prsten, ni od srebra ni od zlata, neg od krvi ispod vrata. Neori (Kazivala Ana oli, ro. 1925. u Sutini; zapisala studentica Tanja oli, Vl. rkp. 2002e, str. 20) Sveti brojevi Dvanaest apostola, jedanaest djevi umoljeni, deset Bo ji zapovjedi, devet nebi nebeski, osam kori aneoski, sedam Gospini radosti, esto, voda kamen nosi. Pet na Isusu rana, etiri evanelista: Matej, Ivan, Luka, Marko. Tri su patrijarha: Abraham, Izak, Jakov. Dvi su tajne pred Bogom slavne: Jedan je jedini Bog slavni koji nas uva i brani. Gornji Volar (Sjevena Bosna) (Kazivala Olga Tadi, r. Toli 1944 u Gornjem Volaru, gdje je i ivjela do 1993., a od tada u Grubinom Polju; zapisala studentica Ivana Toli, Vl. rkp. 2002e, str. 107)

Svi su primjeri otisnuti onako kako su ih zapisale studentice/studenti. I naslovi su, u naem ispisu, ostavljeni kao u izvorniku. Nadam se da su zapisivai u najveoj mjeri po tivali zakonitosti autentinog govora sa svim mjesnim specifinostima.

129

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-0, 154. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina Sejali smo bauljka Sejali smo bauljka: sejali smo, draga ljuba, bauljka. Pred Dunaja na bregu, na toj gredi kamenoj. Hodmo dar ga mi dva glet je l` je ziel, je `l procvel? Ziel, ziel, i procvel. Ftrgnimo si kite tri, kaj `mo pleli vence tri. Prvi budi Jezuov, drugi budi Marijin, tretji budi nama dvem kaj `mo nesli na oltar. Zasadbreg (kraj akovca) (Kazivala Urula Nemec, ro. 1926. u Zasadbregu; zapisala studentica Dragica Nemec, Vl. rkp. 2002a, 269) Vugnite se v sred gore Vugnite se v sred gore da se bu vidlo Zagorje, pa se bu vidla zibaljka, v tere sam se zibal ja. Zlatna zibaa, srebrni keta, tu se je zibal Janki bez ga. Zlatar (Kazivala Katica Rog, ro Rogina 1928. u Zlataru; zapisala studentica Tea itum, Vl. rkp. 2002c, str. 439) Djevojka mlada Djevojka mlada tri je vijenca brala. Prvi je vijenac sebi odabrala. Drugi je vijenac drugarici dala. Trei je vijenac niz more sputala: "Plovi mi, plovi, moj zeleni vijene, plovi mi, plovi na ruke dragoga, on e te primiti srca radosnoga!" Potomje (Peljeac) (Kazivao Branimir Ivan Nedjeljko Ruskovi, ro. 1917. u Potomju; zapisala studentica Martina Peri, Vl. rkp. 2002a, str. 102)

130

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-154, S. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina Napitnica Oem jim napiti od Svetoga Mikloa: Zdravo budi, zdravo, ro ica cvetu a, grenim duicam vugodno diua, svetoga Mikloa vernoga brodara, grenoga loveka na vodi uvara. O ti green lovek, kad po vodi potuje, makar se po vodi ee, pak se ftopiti nee. O mi kreniki mili, svetomu Miklo u bumo se molili, kaj se vu peklenjskom ognju nebomo ftopili. Amen. Zasadbreg (Kazivao Mika Koruni, 60 godina, "ivi u Merhatovcu, svira po svadbama i govori iz stareinske knige stare stotinjak godina koja je obiteljska batina; zapisala studentica Dragica Nemec, Vl. rkp. 2002a, str. 270) Sunce sija med trimi gorami Sunce sija med trimi gorami, uro spava med tremi ljubami. Jedna mu je na krilu zaspala, druga mu je po glavi u kala, trea mu je tiho govorila: "Zemi mene, uro gospodine!" "Neu, neu gizdave devojke, ona ima brata prehmanjega". "Mom je bratu lahko nagoditi". Rekla ona, na noge skoila, otila je v goru zelenu, tam je nala zmiju jedovitu, omota ju kre suha topola, pak ju ikne s tremi ibicami, pak je pikne s tremi iglicami. "Puaj, zmijo, jeda i emera da napojim brata roenoga!" Dojahal je bratac na konjiu, veli njemu sestra podmuklica: "Pij ti, brate, ovu au vina!" Odgovara bratac prenesreni: "Pij ti, sestro, jer si postarea!" Opet ona bratu govorila: "Pij ti, bratec, jer si potrebnei!" Ispil je jednu au vina, kak je ispil, mam je s konja opal. Ode ona uri gospodinu, pak je njemu tiho govorila: "Uzmi mene, uro gospodine,

131

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-0, 154. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina ja sam svojem bratu nagodila!" Al govori uro gospodine: "Idi od mene, prehmanja devojko, jer ja neu prehmanje devojke, koja svojem je bratu nagodila; i mene bi lahko pogubila". Tada ree lepota devojka: "Proklet bio, uro gospodine, rad kojeg sem brata pogubila!" Hlebine (Kazivao Ivan Pakasin Matin, 79 godina, roen u Hlebinama; zapisala studentica Sanja Telebar, Vl. rkp. 2002a, str. 358-359) Sveti Peter i njegova mati Sveti Peter v raju ee, za njim njegva mati tee. Odgovara sveti Peter: "Ti poakaj, moja mati, na breecu pri vrelecu, idem Boga zapitati je l si raja zasluila?" Odgovara dragi Jezu : "Tvoja mati jalna bila, neje mene na stan zela, niti ejnog napojila, nije bogca nadelila. Samo s jednim povesemcem, prst dugakim i debelim". I za njim se rasplakala, triput za njim zajafkala: "Tuno moje povesemce, kud se bode potezalo, kud se bude pometalo! Po petlarskim torbesinah, po slepakih boturinah, od neprelje pak do prelje, od netkalje pak do tkalje! V raju od nje samo to je". Zeme Peter povesemce i donese ga materi: "Primi mi se, moja mati, da te po njem v nebo vleem!" Prijala se njegva mati, a za mater svi seljani ki su jako greni bili. Al ih kara njegva mati: "Ne drte se vi za mene, bute pekel ispraznili, preve mene napunili!" "Naj im, mater, jalna biti ako hoe v nebe ziti!" Ali mati ni ne mara, zmirom grene due kara: "Pustite me, grene due, gde ste vidli ili uli da ste mojga sina Petra vi na noge postavili i tim nebe zasluili!" Pukne lakne na dva kraja, povesamce prst dugako nije jala izdralo. Otprla se ijan gora, propala je njagva mati na trideset u glibinu, na dvadest u irinu. Odgovara sveti Peter: "To ti budi, moja mati! Vu te gore naj bu znamen: koji god se ovde rodi,

132

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-154, S. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina naj po uplem v gori hodi, na sve veke vekom, amen!" Varadin (Kazivala Rajka timac, 75 godina, uiteljica u miru, a pjesmu joj je kazivala "njezina teta tefanija Beloevi (1897.-1957.), koja je ujedno i autorica pjesme"; zapisala studentica Martina Mrak, Vl- rkp. 2002a, str. 390-391)

Kratke pjesmice
Obiljeja mjesta i ljudi. Obiaji U Nutru su etiri beara, doktor, popa i dva veternara. Ej Vinkovani, ta bi bilo fino da se Bosut pretvori u vino. Nimci selo, nema eljeznice, ekaj lolu, do e na traktoru. Da je Isus Hercegovac bio, ko bi njega razapeti smio.

Na salau kod Betlema Na salau kod Betlema, tamo dobre pae ima, tamo ovce tjerajte, kraj Betlema sjedajte, e, e, e, kraj Betlema sjedajte! Kod Betlema ljuta zima, nek ponese ko to ima, pones Petre ebeta i uturu erbeta, a, a, a, tikvicu rakije! Ajde Mata kolji janje, a ti Tunja djelaj ranja da ga cijelog peemo i veselo jedemo, o, o, o, i veselo jedemo! Pones Ivo tamburicu, a ti Mijo tu frulicu pa veselo zapjevajmo i nikog se ne bojmo, o, o, o, i nikog se ne bojmo! Ti Stipane napni gajde, a ti Klara igrat ajde, sviraj svire do zore, Klaru noge ne bole, e, e, e, Klaru noge ne bole! Pokleknimo sada doli da nas Isus blagoslovi, nae molbe uslii, nas u nebo uzvisi, i, i, i, nas u nebo uzvisi! Nutar (Kazivao Ilija imuni, ro. 1944. u Nutru, veterinar; zapisala studentica Jasna ari, Vl. rkp. 2002c, str. 468-478)

133

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-0, 154. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina

Lirske pjesme su u naem ispisu najee inaice ve prije poznatih motiva.8 U hrvatskoj usmenoj lirici, inae, prednjae dva motiva: ljubav i ljepota u svim svojim pojavnim oblicima, to se i ovdje nazire. I drugi poznati motivi hrvatskoga lirskog pjesnitva, pretoeni u pjesme uspavanke, molitvene pjesme, ljubavne, razne prigodne, romance, balade, itd. ovdje su ostvarene u razliitim varijantama. U odnosu na prijanje zapise hrvatskih lirskih pjesama, ovdje u novim inaicama najee su krai stihovani ostvaraji. I to je znaajno za ove nove zapise, u odnosu na dosadanje, dolo je do stanovite diversifikacije i do naruavanja istovrsnoga stiha u cijeloj pjesmi. Naime, kao to pokazuju mnogi zapisani primjeri, ovdje je stalnost metra naruena pa se izmjenjuju osmerci i deseterci, polustihovi i dui stihovi. Najee je to zbog "zaborava" kazivaa, ali i zbog labave veze kazivaica/kazivaa s glavnim "sadrajem" pjesme. Predmetna stvarnost ovih pjesama razliitih je ishodita i uglavnom se nasluuje da su pjesme proistekle iz duevne situacije, ali su se izmijeale raznorazne asocijacije, osjeaji i zapaanja stvaratelja i korisnika. Naelno se moe rei: to su esto fragmenti neto duih lirskih pjesama koji su, kao jeka iz daljine, doprli do naeg vremena. Fragmentarnost je inae obiljeje naega lirskoga usmenog pjesnitva (usp. Delorko 1979), a ovdje su esto, ponovimo to jo jednom, i zbog "zaboravljivosti" kazivaa,9 ali i iz drugh stvaralakih razloga: zbog nedovoljnog poticaja, zbog nedostatne duevne situacije. Naravno, i zbog slabanog prisjeanja na neke davno usvojene formule i cijele strukture, i zbog relativne vremenske udaljenosti od svijeta te davne poezije. Izvoenje pjesama najee je recitativom, glasnim skandiranjem, a ponegdje i pjevom, "pjevuenjem". Recitiranje esto navode i kazivai i zapisivai, a neke se poznate pjesme recitiraju na mjestu gdje se i doga a sadraj pjesme, kako je navela jedna zapisivaica.10 U recitativnom ostvaraju ima dosta svojevoljnih formulacija, ponekad i dobrodo lih lirskom stiliziranju i stanovitom renoviranju ve poznatih motiva. Time se, tim novim dodatcima, i odrava ivot neke strukture. Od boljih i literarno relevantnih ostvaraja valja spomenuti i podosta balada i o nesretnim zaljubljenicima, o nesrei vie aktera u ljubavi, raznim zaprekama, nedaama, ranjenicima (u gori), i svemu onome to je uvjetovalo baladni izgled uope (usp. Woolf 2003), pa odatle i hrvatskoga lirskog pjesnitva (usp. Deli 2002). Vrijedno je spomenuti i desetak primjera hrvatske dobrovolje.

8 9

Prikladna literatura o tome moe se nai u knjigama: Delorko 1963; Botica 1996. esto se kazivai pravdaju za neke motive da su ih znali, ali da su ih zaboravili, "ta, tko bi to sve popamtio", rado istiu i time opravdavaju svoju "zaboravljivost". 10 Ivana Barii, Vl. rkp. 2002d, str. 28.

134

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-154, S. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina

Nalazi se vie primjera molitvenih pjesama, molitvica, i, to je zanimljivo, sa ireg hrvatskoga podruja makar se u vie primjera nasluuje njihov tokavski ikavizirani arhetip. Vei broj kraih lirskih struktura (dvostihova) u novim zapisima zasluuje posebnu pozornost. Ovaj specifikum hrvatskoga, ali ne samo hrvatskoga pjesnitva, da se misao, asocijacija, duevno stanje zaokrui dvama deseterakim stihovima, zasluuje strunu rije zbog iznimne vrsnoe ukraenoga govora kojima se tako obilno slue svi korisnici usmenoknjievne komunikacije. Nije to neko bezvezno i nepromiljeno, ishitreno "bearsko" raspjevano nadmudrivanje ili djevojako "zanovijetanje", ve najee duboko proivljeno i uspjeno sroeno stanje. U naim je primjerima primjetna lakoa versificiranja, stiliziranja. Kao da su se u ovim stihovima cjelokupan narodni ivot i obiaji pretoili u leprave stihove probrane i cizelirane stilizacije, alegorijsko-metonimijsko-metaforine sintagme, domiljate slikove itd. Uoljivo je da je sve puno spontanosti i diskrecije, trpkoga humora i zajedljivosti, pregrti pohvala i rugalica, asocijativne i zbiljske erotinosti.

EPSKE PJESME
Ropstvo Jankovi Stojana Koga jesu Turci zarobili? Zarobie Jankovi Stojana, zarobie Smiljani Iliju. U Stojana osta mlada ljubav, mlada ljubav od petnaest dana. U Ilije osta mlaa ljubav, mlaa ljubav od nedilje dana. U Stambol ih odvedoe Turci, poklonie caru estitome. Tamo ih je care poturija, kod sebe im dvore sagradija. Tamo bili za devet godina i desetu za sedam miseci. Al govori Jankovi Stojane: "O moj Ile, da moj mili brate, sutra jeste petak, turski svetac, car e oti sa Turcim u etnju, a carica s bulama u etnju. Kradi, brate, klju e od riznica, ja u krasti klju e od darova pa da pusta nagrabimo blaga, da uzmemo dva dobra konjia, da biimo u Kotare ravne". I tu su se braa posluala.

135

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-0, 154. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina Kad osvani petak, turski svetac, care ode s Turcima u etnju, a carica s bulama u etnju. Stojan krade klju e od darova, a Ilija klju e od riznica, pa su pusta nagrabili blaga i uzeli dva dobra konjia i pobigli u Kotare ravne. Kad su doli blizon do Kotara, a govori Jankovi Stojane: "O Ilija, da moj mili brate, idi brate, dvoru bijelome, a ja idem mome vinogradu, vinogradu mome rukosadu, da prigledam moga rukosada, ko l ga rie, ko li ga zalama, kome li je dopao u ruke. Nae majku, Jankovi Stojane, nae majku u svom vinogradu. Kosu rie pa vinograd vee, a suzica lozicu zaliva i spominje svog Stojana sina. "O Stojane, jabuko od zlata, majka te je ve zaboravila, snahe Jele zaboravit ne u, snaho Jelo, zlato nenoeno, ko l prida me staru ietat e, ko li e me stare upitati: `Jesi li se umorila, majko?`" Kad to ue Jankovi Stojane: "Boja pomo, sirotice majko, zar ti nema nikoga mlaega da tebikar vinograd uradi ve posre stara i nevoljna?" Ona njemu bolje odgovara: "iv mi i zdrav, delijo neznana, neman, rano, nikoga mlaega do Stojana, sina jedinoga. Njega jedna zarobie Turci, a uz njega i Iliju moga, Stojanova brata strievia. U Ilije osta mlada ljubav, mlada ljubav od nedilje dana, u Stojana osta mlaa ljubav, mlaa ljubav od petnaest dana. Danas mu se mlada priudaje pa ne mogu od jada gledati, ve pobigla mome vinogadu, vinogradu mome rukosadu". Kad to ue Jankovi Stojane, brzo ode dvoru bijelome,

136

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-154, S. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina zasta tamo kiene svatove. Lipo su ga svati doekali, kako s konja tako za trpezu. Kad se Stojan vinca ponapija, poe Stojan tiho besiditi: "Brao moja, kieni svatovi, jeste l testir malo popjevati?" Govore mu kieni svatovi: "Jeste testir, delijo neznana, jeste testir, pa da zato nije". Klie Stojan tanko glasovito: "Vila gnjizdo tica lastavica, vila ga je za devet godina i desetu za sedam miseci. A jutros je poe da razbija. Doletija ti zelen sokole od stolice cara estitoga pa joj ne da gnjizdo da razbija". Tog se svati nita ne sjeaju, dosjeti se ljuba Stojanova, otpusti se od ru na divera, brzo ode na gornje ardake pa dozivlje seju Stojanovu: "Zaovice, roena sestrice, evo braca tvoga, gospodara moga". Brzo stra niz gornje ardake, triput soro oima pogleda dok je braci lice ugledala. A kad braci lice ugledala, ruke ire, u lica se ljube, jedno drugo suzicam obliva od radosti i od elje ive. Al govore kieni svatovi: "Gospodaru Janko i Stojane, a to emo mi za nae blago, mi smo mnogo blaga istroili dok smo tvoju ljubu isprosili". A govori Jankovi Stojane: "Stante brao, kieni svatovi, lako emo mi za vae blago, lako emo ako jesmo ljudi". Dok se malo sestrice nagleda, Kad se Stojan sestrice nagleda, poe Stojan svate darivati: kom koulju, kom maramu tanku, mladoenji roenu sestricu. I odoe kieni svatovi. Kad uvee u veeru bilo, ide majka u dvor kukajui. Ona kuka kano kukavica i spominje svog Stojana sina:

137

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-0, 154. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina "Oj Stojane, jabuko od zlata, majka te je ve zaboravila, snahe Jele zaboravit ne u. Snaho jelo, zlato nenoeno, ko l prida me staru ietat e, ko li e me staru upitati: `Jesi li se umorila, majko?`" Kad to zau ljuba Stojanova, ietala pred bijele dvore, prima majku na gospodske ruke i govori svojoj staroj majci: "Ti ne kukaj, moja stara majko, tebe staru ugrijalo sunce, evo tebi tvog Stojana sina!" Kad ugleda ostarila majka, kad ugleda svog Stojana sina, mrtva majka na zemljicu pala. Lipo Stojan majku otpravija, kako carski valja i trebuje" Cera (Unei) (Pjesma je zapisana "u selu po imenu Cera, pokraj Uneia, (...) govorila starica Matija Sunara. Govorila je napamet, po sjeanju"; zapisala studentica Antonija Sunara, Vl. rkp. 2002c, str. 3a-8a)

Pjesma, iako fragmentarna u odnosu na sline pjesme iz kruga o Stojanu Jankoviu, daleki je odbljesak u vrlo reduciranu obliku odisejske motivike u hrvatskome narodnom pjesnitvu. Kazivaica je neke dijelove pjesme, oito, "prepriavala" i pripovjedni je sloj zamjena i popuna moguih vrih dijelova koji su se, prije, pjevali.

PRIE
1. Div iz Drimurca sela U nai seli se je, dok ga tebe jo ne bilo, rodilo dete tero je zgledalo kak i so druga deca. Mel je deset prsti na rukama i deset prsti na nogama. I cecal je kak i so druga deca. Otec mu je fletno hmrl i tak je on ostal suom z mamom Baricom. Zvali so ga tefek, makar je fletno rosel i prestigel so deco tera so bila stara kak i on. Se so to ljudi vidli, ali so znali rei kaj se deovle. tefek je so svojo snago i eljo za delom cecal z maminoga mleka. To je tajno Barica nikomu ne povedala i jako dugo je skrivala od celoga sela, kajti kaj bi joj ljudi rekli da bi znali kaj joj je dete jo na cecku. Tak ga je rada mela ka ga je ne mogla, a i ne tela ftri od jegove nejdreee hrane. Tak je prelo i osemnajest let od gda se tefek rodil, a jo se z vusnicami dotekuval majinoga bloga i zvloil so dobroto i snago. Ona pak je znola da joj bo jeni sinek se to jenoga dena vrnul i poteno naplatil.

138

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-154, S. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina

V selu so ga ne ve na posel zvali jer so bili joko jalni na jegovo jokost, a meimurski jal je najhuji jal. I tak se mali div mesto v vojsku maariju spravil v Podturen de je ul da ieju teoke. Do el je on na gazdinstvo staroga kulaka, a on je mel sam erke, tere so bile jako gizdave. Penez je imel kak perja, a mukoga niti za lek. tefek je delal v polju i na gruntu od novoga gazde. Puce je gledal sam unda da je tel spat i to rez deske na kedju v teromu je spal. Gazda mu je ploal sakoga posla z kuruzom, a dok je puno zasljuil, je pital gazdo da li more dati krjoka ka si v jega kuruzo dene. I tak si je pospravljal svojo plao tero si je zaslju il v jan veliki krjok z eteremi predeli. Sakoga se jutra budil s kokotima terima je apnul nek polju glosa jegovi mami da je iv i zdrav. Prele so dve doge leti i tefek se sprovljal ka to jesen pe dimo v Drimurec. Srce mu je bilo veselo, ne je smel due ekati jer je trebalo majicu si videti i zasljueno dimo donesti. Tak je bil jaki ka si je celoga krjoka na hrbet del i tak se spravil prema treki i Trnavi. Dok se zagnul z gazdinoga dvora, jegov je gazda poel joko tuguvati i alovati jer je tefek ne tel pre jemo ostati i oeniti jenu jegovu er. Mohal mu je se do Domainca. Ljudi so se shojali kre ceste i sprevojali so diva, a jani so se kriali i Boga molili. Deica so kriala, gusoki so piskali i se je zgledalo kak da idu svati. Puce so mohale z maramicami, par loti kuruze palo kroz deske na krjoku i to so zgrabile race v svoje tace. Pre beliki fabriki je moral postoti ka se malo dehne, krjoka je doli del i malo si sel. Kak je bil na brego, ga je mati odmah spozila i prema jemu z pronatim rokama i bosim nogama beala. Jeni je deec doel dimo i donesel celoga, provoga, punoga krjoka kuruze. Unda si je poela misliti kak dugo bode bez brige, celo zimo i leto bodo kuruzo ruili, svinje hronili, ote gance kuhali i joko budu veseli, kre pei se bodo greli z ruckima terih bo i prek preve. I si teri so na tefeka v Drimurcu zabili, ve so se sam o jemu spominali i tak so sreni bili kak da je jif sin. Mama je pak unda samo rekla jeno veliko istinu: "Moj je sinek ne snehe ljubil, pak je niti pamet ne zgubil". Drimurac (Kazivala Darinka Hli, ro. 1958. u Drimurcu, uiteljica; zapisala studentica Ines afari, Vl. rkp. 2002c, str. 16-17)

2. Vrog i suenje penezi Na Grobanici je vrog doel i suil je peneze. Ljudi so kak i sako jutro ili na polje i vidli so ga kak peneze sui. Unda so ga ljudi poeli tirati, a penezi so se si razleteli. Vroga so dotirali v Sabadijovo hio, z rasovami i z krampi so ga zatokli. Peneze je pobral ki je kaj mogel, a vroga so na

139

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-0, 154. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina

stieski zakopali. Na te mesti de je vrog suil peneze je i den denes velika graba teru kak god zavoaju z zemljom, nemrejo jo zavoziti. Drimurec (Kazivala Julijana afari, ro. Dodlek 1930. u Dr imurcu; zapisala studentica Ines afari, Vl. rkp. 2002c, str. 22) 3. Kuliko vrag ima godina Negda dok su deca bila zloesta, ljudi su kleli: "Vrag dojdi po te!" Jemput je dete bilo zlo esto i mama mu je to preklela, a vrag je doel po dete. Normalno, mama nije dala dete i vrag je rekel da ga ne bu zel ako mu da posel koji on ne bu mogel napraviti. Celu su no mu i ena razmiljali kaj da daju vragu za posel i mu se zmisli da je blizu jeden veliki breg obraen z umom i ikarjem i da vrag to mora za jeden den i jednu no posei i skriti. I vrag je to napravil i dojde opet po dete. Mama opet nije dala dete. I ve vrag njim postavi zadatak: "Ako pogodite kuliki ja imam let, dal vam bom jo jednu priliku da vam ostane dete". ena se zmislila da vrag vjutro hoda kroz jednu umu, namazala se z medom, uvaljala se v perje i odila v umu na jedno drevo i ekala dok vrag pe polek. Iel je tak vrag kroz umu i videl je na drevi jako udnoga ftia. Stal je, zagledal se v ftia i rekel: "Hiljadu i jedno leto ivim, a v ivotu nisam videl takvoga ftia". Vrag je odiel dalje i br e bole je ena odila doma mu u rei kuliko vrag ima let. I dojde vrag po dete, a oni su mu rekli kuliko on ima let i s tim su dobili jo jemput pravo da postave posel vragu. Mam kak mama, hoe spasiti dete i spukne si jednu las i veli vragu da ju mora zravnati. Vrag je poel ravnati, ali kak je on bole ravnal, las se bole frkala. Z tekom mukom on zravna las, a mama si je rupca zela dol i rekla: "Gle kolko ih tu jo ima za ravnati". Vrag se je splail, mahnul z rukom i rekel: "Z enskom bole ne posla imeti!", ostavil je dete, odbeal i vie se nije vrnul. Gornja Vo a (Kazivala Amalija nidari, ro Sambolec, 47 godina, rodom iz Gornje Voe; zapisala studentica Martina Mrak, Vl. rkp. 2002a, str. 366) 4. Duhi Naa so majika sako nedeljo ili na grobje. Jano nedeljo je bilo toplo naveer, pak so na grobo zadremali. Dok so se probudili, so uli da se dete plae. Ili so ga po grovjo iskat, i dok je dola do janoga groba pak

140

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-154, S. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina

do drugoga, je ula z druge strone plaa. I tak je prela celo grobje, ali je dete ne nala. Horvatinov pokopi je rekel da je to jana mrcina rodila dete bez Bojega blagoslova i zakopala ga ivoga v zemljo. Unda so pozvali sveenika ka je celo grobje blagoslovil i toga plaa ga ve nigdar ne bilo. Gardinovac (Meimurje) (Kazivala Marija Hli, ro. Kova 1931. u Gardinovcu; zapisala studentica Ines afari, Vl. rkp. 2002c, str. 26) 5. Mroki Grene duice ti hodijo po sveto i iejo onoga koji bo za njih trpel ka ji oslobodi. Tak ti te duice dojdo kaj mroki pod veer im se pone spuati kmica. Jampot ti je mojega tefa nekaj pod veer zvalo. Pak si je mislil da se to uje s polja. I dok smo mi odili spot, tefu je kroz kljuanico doel mrok. Mroki so te grene due. V snu ga je sam nekaj gjelo, gjelo, a on je ne mogel v miro spati. Nekaj smo uli pak smo doli glet kaj je. Nikak smo ga ne mogli probuditi, a on je sam fejst mr al i nej se mogel pomeknoti. Dok se mrok zadovolil i zadobil oprosta, je naega tefa pustilo, a na tef se ne niega zmislil, sem kak ga je nekaj dralo ka se ne mogel pomeknoti. Gardinovec (Kazivala Marija Hli, ro. Kova 1931. u Gardinovcu; zapisala studentica Ines afari, Vl. rkp. 2002c, str. 27) 6. Blago u Sutandrijama Sutandrije su danas vinogradi izmeu Pijavina i Zagujina, a tako se zovu po crkvici svetoga Andrije koja je tu neko bila. Tu se i danas nalaze komadii cigle i klesanoga kamenja, ali i ostaci nekog starog groblja. U narodu se ve stoljeima pria da u Sutandrijama osim kamenja u torcima (tj. gomilama kamenja) ima i zakopano blago. Ljudi vjeruju da je to blago tu zakopano od vremena stare Gr ke i Bizanta. Narod kae da je blago zakopano izmeu sedam toraca i to ba pokraj negdanje crkvice sv. Andrije. To mjesto s blagom moe se vidjeti pomo u svjetlucanja ognja, ali samo u Badnjoj noi ili u noi uoi Ivandana. To blago uvaju zmije otrovnice koje su vlasnici blaga zakleli da ga uvaju. Pokazat e ga samo onome koji jednu od tih zmija poljubi. Mnogi su ljudi, i domai i stranci, pokuavali do i do tog blaga, ali nitko od njih nije uspio. Dolazio je ovamo u nae krajeve ak i jedan pomorac iz Carigrada ne bi li naao zakopano blago, ali ni njemu to nije

141

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-0, 154. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina

polo za rukom. Blago je i dalje pod lozom, a pria se prenosi s koljena na koljeno. Potomje-Pijavino (Peljeac) (Kazivao Branimir Ivan Nedjeljko Ruskovi, ro. 1917. u Potomju; zapisala studentica Martina Peri, Vl. rkp. 2002a, str. 115) 7. Poljika prodana nevjesta Mlada poljika ljepotica Katica bila vrlo ponosna djevojka. Kad je stasala za udaju, njen ujak je proda zadvarskom pai. Paa nije alio ni uma, ni zlata, ni polja, dao je pohlepnom ujaku koliko god je traio. Spremali su je na put pai. Odjevena u sveanu haljinu, u ranu zoru krenula je, uz pratnju, na dalek put. Cijelim se putem nesretna ljepotica Katica prisjeala svog momka. I to se povorka vie pribliavala prema ve ostarjelom pai, ljepotica Katica je odlu ila da se iva nee dati mrskom, nevoljenom pai. Radije e i umrijeti nego biti ena nevoljenom ovjeku. Katica je, sjaivi s konja, ula u ator pred pau i zarila si no u srce izgovorivi ime svog momka kojem se obeala. Pala je mrtva pred preneraenog pau. Poljiani i danas uvaju i pamte legendu o plemenitoj djevojci, a veliki crveni poljski cvijet koji je izrastao na njenom humku nazvali su poljiki isti cvijet Katela (Kazivala Luce Ru i, 74 godine, iz Katela, domaica, ula od svekrve Mandice Rui iz Katela; zapisala studentica Ivana Sabljak 14. travnja 2002., Vl. rkp. 2002a, str. 41) 8. O nastanku Velebita i Jadranskog mora Jedna od starih legendi, sauvana do danas, govori o tome kako je nastalo Jadransko more. Bilo je to davno u pretpovijesno doba kad su u zemlji Iliriji ivjeli majka Bura i otac Jug koji su imali dvoje djece: sina Velebita i ki Adriju. Velebit je bio snaan mladi visokog rasta, a njegova sestra Adrija imala vitko i njeno tijelo, modre oi i dugaku plavu kosu. Sretne i bezbrine dane prekine otac Jug odluivi krenuti na put sa eljom da otkrije jo ljepu zemlju. eni i djeci obea da e se vratiti za sedam godina. Poljubi ih i krene na krilima vjetra. Kad se navrila sedma godina, Velebit i Adrija zajedno s majkom Burom popeli se na vrh jednoga brijega kako bi doekali povratak oca. S vrha brijega opazie kako na nebu lepra jedna velika ptica i svojim glasanjem najavljuje dolazak Juga. Uskoro se na obzorju pojavio Jug, a kad je stigao nadomak zaviaja, zao duh i veliki arobnjak zaustavi ga i zatvori u tamnicu. Naime, mislio je da e, bude li Jug svezan, lako svladati njegovog sina Velebita i oteti krasnu ker Adriju, u koju se zaljubio.

142

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-154, S. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina

Nad Ilirijom je zavladala neobina strana tiina jer nestankom Juga nestao je i svaki zvuk. U ljude koji su do ju er bili sretni i veseli uao je strah. Jedne noi za vrijeme oluje arobnjak se poput jastreba baci na plodni kraj. Od straha majka Bura se pretvorila u orla, sin Velebit se skamenio i postao planina koja i danas nosi njegovo ime, a ki Adrija sunovratila se s litice i preobrazila u Jadransko more. Turanj (kraj Biograda) (Kazivao Aleksandar (Leo) Santini, 82 godine, iz Turnja kraj Biograda; zapisala studentica Ivana Sabljak u ljeto 2001., Vl. rkp, 2002a, str. 44) 9. Sudbina je tu, a ovjeka nema Kraj Krapine su davno ljudi suili sijeno. Sedeli su kraj reke i odjenput su uli glas z dubine: "Sudbina je tu, a ovjeka nema". Nisu mogli veruvati kaj ujeju pak su jen drugoga propitivali gdo je koj ul i jel morti neki ovek v blizini ili je nei ih od njih hotel preplaiti. Svaki se obrnul okol i noi ni ni videl, a onda su opet svi skup uli glas z vode:" Sudbina je tu, a ovjeka nema". Trejti put su uli glas kak veli: "Sudbina je tu, i ovjek je tu". Pokle su v Krapini nali deka, studenta, koji je tu bil vu il, a knjiga mu je bila jo na kamenju uz Krapinu. Nii ne zna zakej se deke bacil v vodu i vtopil. Veliju da ni imel pucu, pak se zate ni mogel vtopiti radi nje, kak je bile prije da su se radi ljubavi ubijali. Jo se i danas deklama veli: "Nejte, dekle, sedeti kraj Krapine. Bu sudbina dola po vas". Zlatar (Kazivala Katica Rod, ro. Rogina 1928. u Zlataru; zapisala studentica Tea itum, Vl. rkp. 2002c, str. 421) 10. Legenda o Ivanici Narod vjeruje da Ivanica zapravo jedan zmaj koji spava jer i izgleda kao zmaj. Glava tog zmaja je u okolici Zeline, a na vrhu glave je jedna crkva koja nikad ne zvoni da ne bi probudila zmaja. Vjerojatno, u prolosti dok je crkva jo zvonila, desio se potres pa narod vjeruje da se to zapravo probudio zmaj. I zato ni danas ta crkva nikad ne zvoni. Bedekovina (Kazivao Nenad Kralj, ro 1962. u Bedekovini; zapisala studentica Ana Samard ija, Vl. rkp. 2002c, str. 93) 11. Kak su Isus i sveti Peter po svetu hodili Nekad dok jo ljudi nisu starimi knjigami kurili obed, iel je Isus po svetu i sveti Peter je iel njim. Hodili su putem v podne prek livade, sunce je bile visoke na nebu. Tam je puca spala, a konje se kraj nje

143

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-0, 154. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina

paslo. Deko je v polju v poldan kopal. Isus i Peter su bili trudni i ejni. Kak nisu znali kam bi dalje, Isus je stal pak je pital: "Ej curo, a kud vodi ovaj put? Bi nam htjela pokazati, putnici smo?"Puca, kak je spala, nije se tela vdii, nego je nogu digla i tak im pokazala put. Kad su odmakli malo dalje, veli Isus Petru: "Evo, Petre, ovo e ti biti ena onomu mukarcu". "Gospodine, to nee biti dobro". "Tak je odreeno". U drugom pohodu, Isus i Peter su ili ez jedno selo i vidli su kad je mati z melju brisala detetu rit. Isus se razljuti, pak je prijel lat od penice i htjel ju je do vrha rukom potegnuti da ostane prazna slama. Peter mu kae: "Nemoj, Gospodine, smiluj se jadnoj djeci koja e ostati bez kruha". Zlatar (Kazivala Katica Rod, roena Rogina 1928. u Zlataru; zapisala studentica Tea itum, Vl. rkp. 2002c, str. 417) 12. Kak je nastalo mjesto Pizdahara (mjesto podalje od Zaboka) Za vrijeme Austro-Ugarske, negdje oko 1860, u Zagorju je dolo do osnivanja katastara i gruntovnica. Da bi se osnovale te knjige, bilo je potrebno izmjeriti sve parcele pojedinog posjeda. Mjernici koji su vrili te izmjere veinom su bili Austrijanci, koji su dosta slabo poznavali hrvatski jezik, dok su njihovi radnici i odbornici bili domai ljudi Zagorci. Kad su zavrili dnevni rad, uvijek bi znali rei Bis dahier. U vie navrata radnici su to sluali, preveli su to na zagorski jezik i rekli bi "pizdahara". Tokom vremena prozvali su mjesto Pizdahara, a to mjesto i danas postoji nedaleko od Zaboka. Zabok (Kazivao Zvonko Hribernik, ro. 1927. u Zaboku, geodet; zapisala studentica Ana Samrdija, Vl. rkp. 2002c, str. 92)

Nekoliko odabranih primjera, iz veeg obilja zapisa, samo su dijelom dostatni za relevantnu strunu tipologizaciju. Bajke i bajkovite strukture u ovome ispisu nisu naroite. Svojom strukturom uglavnom odgovaraju ve uinjenim opisima bajki.11 Predaje u novim zapisima pripadaju poznatim tipovima hrvatskih usmenih predaja: povijesnim, etiolokim i mjesnim i izreene su najee kao memorati i fabulati. I iz ovih se primjera uoavaju neke opepoznate vrijednosti hrvatske usmene naratologije: dinamini pripovjedni postupci, nekonvencionalna
11

Usp. o tome brojne knjige Maje Bokovi-Stulli i stru ni opis za ediciju "Stoljea hrvatske knjievnosti" (Bo kovi-Stulli 1997). Dijelom se o tome govori i u tekstu: Botica 2001.

144

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-154, S. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina

uporaba upravnog i neupravnog govora, vjetina uporabe slobodnog neupravnog govora, specifino dijalogiziranje i ostale pripovjedne manire. Vei broj naih primjera je iz kajkavske sredine i kajkavski je idiom u njima pokazao svoje odlike i specifinosti. Treba opet istaknuti veliku pripovjednu rasko i mogunost specifinog knjievnostilskog cizeliranja hrvatskih narodnih govora. Neke od predaja, dijelom i u naem odabiru, zahvaaju tamne, nejasne i tajanstvene motive: susrete s vilama, nadzemaljskim biima,vragovima, vjeticama (coprnicama), zlim silama (mrak, mora, smrt, rugoba, strah...) i to sve u posve personificiranu obliku. Pripovjedai se nisu ustruavali otkrivati neke tajne (inae esto tabuirane), objanjavati ih i davati (uglavnom) antropomorfno obiljeje. Vidljivo je takoer, i iz odabranih primjera, da je i ovaj predajni oblik doivio odreenu transformaciju, uglavnom prema naelu skraivanja, apstrahiranja, gnominosti. Umjesto duih narativnih pasaa starijih zapisa (posebice od druge polovice 19. stoljea), ovdje se uoava samo formulirana informacija koja pravo znaenje dobiva tek u odreenom kontekstu, u specifinoj mjesnoj duhovnosti. Legende i krae legendarne strukture najee su iz podruja kranske duhovnosti i vezane su preteito za udesna dogaanja (oudotvorenja) mjesnih zatitnika, biblijskih likova, kranskih svetaca. U zapisima je, inae, najvie pria o putovanju Isusa i svetoga Petra, njihovim dogodovtinama u susretu s ljudima, udesima koja su ih pratila. Basne su inae rjei pripovjedni oblik hrvatske usmene knjievnosti. Zato je to tako i zato nema vie basni u izvedbama i zapisima meu Hrvatima, pokualo se odgovoriti na drugome mjestu.12 Anegdote su u suvremenim zapisima est, zapravo najei oblik i podjednako se javljaju u svim hrvatskim sredinama. Kao to je inae svojstveno ovom obliku prie, obino se u kratkim naznakama prikazuje neko zanimljivo mjesno dogaanje. Akteri, obino profilirani mjesni tipovi/junaci, ine ono to je tipino za neku sredinu. Vicevi i prie iz ivota, kao vaniji pojavni oblici suvremenoga verbalnoga folklornoga govora, nisu zastupljeni u ovom izboru.

OSTALI OBLICI
Izriajem "ostali oblici" obuhvatit e se tzv. sitni oblici i ono to po sadrajnom sloju moe pripadati prijelaznim oblicima izmeu usmene i pisane knjievnosti (frazeologizmi, grafiti, epitafi).
12

Inae je u svim dosadanjim zapisima studenata, u dvadesetogodinjem trajanju, bilo svega stotinjak primjera. Usp. o tome: Rudan i Botica 2003:61-78.

145

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-0, 154. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina

Brzalice 1. Jegiba u brigu, jegiba na brigu, jegiba jegibie lee. 2. Ike, pike na vr vinje. 3. Puran pike prikopik e. 4. Io popo po zidu, upro prstom u zvizdu. 5. Vodi jeme jemeicu na jelovu brvicu. Kuda jeme pojeme da i mene povede. 6. Kree kruac koricu. 7. Crna ipka, bila ipka, ipka ipku priskoila. 8. Kvrc kljunac u tanjurac u gavrana modar kljunac. Slavonski Brod (Kazivao Danijel Mati, ro. 1953. u Slavonskom Brodu; zapisala studentica Ana Samardija, Vl. rkp. 2002c, str. 95.) Brojalice Moj prasiclin po cesti begiclin v moj luklin nutri smuklin. Majne flancen sve potancen. Da sam ju ja videl, ja bi ji se ales fir etri noge veknajden. rnec (Varadinsko podruje) (Kazivala Melita Vrek, 26 godina; zapisala Martina Mrak, Vl. rkp. 2002a, str. 384)

Sitni oblici su vrlo zastupljeni u novim zapisima, i to svi tipovi i vrste.


Poslovice 1. im blie o eniti, im dale pokumiti. 2. ovek se celi ivot vui i na kraju hrmok hmreje. 3. Dok ga moke ne, mii i po plafonu pleejo. 4. Saka svea jampot dogori. 5. Um umuje, car caruje. 6. Za goske je ne seno, za krave je ne more. 7. ena dr i tri vogle hie, i etrtoga potpomae. 8. Bole se roditi bez pimpeka nego bez sree (Ako ima sree ti pimpek mortik i zroste) (Kazivala obitelj afari u Drimurcu; zapisala studentica Ines afari, Vl. rkp. 2002c, str. 37-40)

146

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-154, S. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina

9. Tiha voda brege gloda. 10. Kad je travanj vedar nou, kodi vinu ko i vou. 11. Ko ne voli starost, neka umre mlad. 12. Jedan dan, il gosti il posti, dan ti projde. 13. Sto lijet, niti kosti niti mesa. A dvijesto niti glasa. 14. e bogec pri jene hie du e sedi, menje v torbe nosi. Zlatar (Kazivala Katica Rog, roena Rogina, 1928. u Zlataru; zapisala studentica Tea itum, Vl. rkp. 2002c, str. 414) Izreke (frazeologizmi, paremiologizmi) 1. Uprtila je brime ko koj. 2. Stavio je obraz pod noge. 3. Dupla mu je gubica. 4. Njemu pluta i kamen. 5. Ko ima masla i muda mae. 6. Nit ludo jebi, nit ludu daj. 7. Ne piza mu pamet. 8. Ko je to apo, apo je! 9. Lipo je zasvirat, ali i za pas zadit! 10. Izila mu guzica duu. 11. Svakomu misecu ukadi, al mar u dohrani! 12. Pusti ga da govori, oli se njegova konta. (Potomje, Peljeac) (Kazivao Branimir Ivan Nedjeljko Ruskovi, ro. 1917. u Potomju; zapisala studentica Martina peri, Vl. rkp. 2002a, str. 99-100) Zagonetke (Kazivao Stjepan Novak u Drimurcu; zapisala studentica Ines afari, Vl. rkp. 2002c, str. 36) Malo zavinuto, v pucu porinuto. Prvo malo boli, posle dobro stoji? (naunica) Moj klin v rnu luknju z riti pomignem pa je nutri? (noga i izma)

147

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-0, 154. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina

Kuha se i pee, pod stol se mee. Ni pes ni maek ga nee? (akalica) Hiti v zrak - belo je, opadne dole uto je? (jaje) rnec (Varadin) (Kazivala Melita Vrek, 26 godina; zapisala studentica Martina Mrak, Vl. rkp. 2002a, str. 388) Kletve 1. Dabogda te parangalin traili! 2. Rafo sine, majka te mila u kavi popila! 3. Oi ti prsle, dabogda! 4. Dabogda te sutra cilo selo ispraalo! 5. Dabogda cili ivot za zdravlje radija! Komin (Kazivao Nediljko Vlaovi, ro. 1924. u Kominu; zapisala studentica Ana Muet, Vl. rkp. 2002c, str. 389) 6. More ga sinje izilo! 7. Pozelenio mu kuni prag! 8. Dabogda mu prisilo! 9. Poplezija mu po jeziku pala! 10. Kost mu u grlu zastala! 11. Dabogda na kozi oro! 12. Prigrizo jezik dabogda! 13. Dabogda na mravi jaija, a noge ti se tleja ne dotikivale! (Potomje, Peljeac) (Kazivao Branimir Ivan Nedjeljko Ruskovi, ro. 1917. u Potomju; zapisala studentica Martina Peri, Vl. rkp. 2002a, str. 100) Grafiti (Zagreb, od 1995. do 2002.) Ljubav je slijepa, zato se zaljubljeni pipaju. Za tramvajem i mukarcem nikada ne valja tr ati, uvijek doe drugi.

148

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-154, S. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina

Dri guzu prema zidu ako nee dobit sidu. Lijepo je biti vaan, ali je vanije biti lijep. Kada bi progutao muhu, imao bi vie mozga u trbuhu nego u glavi. Imam fobiju praznog prostora. Idealan natpis za optiku: "Ako ne vidite to pie doli ste na pravo mjesto". Nisam sebian, htio bi ljubav prema sebi podijeliti s jo nekim! Veliko, veliko vam hvala ja neu biti vaa budala naite nekog drugog, ko vas jebe, ja sam budala samo za sebe! Onome tko kae da moji grafiti sadre samo pola istine savjetujem da ih proita dvaput! (Prenesen iz Beograda): Dole NATO bombe! Kolumbo, jebala te znatielja! Il bombardujte, il da kreimo! Monika stisni zube! Da je Bog htio da vodimo grupni seks, dao bi nam vie organa. Da mi je enska pamet da se malo odmorim. Marko, pronai djevojku i oslobodi kupaonicu (potpis: mama). Smanjimo broj nesrea na cestama, vozimo po plonicima. Ja sam sam sebe stvorio (dopisano: prihvaamo tvoju ispriku). Intelektualac je onaj koji slua klasinu muziku i pritom ne misli na evape! Uskrs je odgoen ove godine. Tijelo je pronaeno! (dopisano: I Boi isto. Nali su oca!) Ovako lijepi lipanjski dan nismo imali od o ujka. ene su djevojke kojima je prola garancija. Kad bi mi netko polomio ruku na tri mjesta ne bih vie iao na ta mjesta. Do juer sam u seksu vidio smisao ivota. A onda je po elo svjetsko nogometno prvenstvo. (Zapisivala u Zagrebu Ivana unc, l. rkp. 2002e, str. 3-38). Epitafi Varadinsko groblje: 1. Rasplinue sve se elje moje, oj ivote, bijeli pusti san! na konjiu ruiaste boje ja projurim kroz proljetni dan!

149

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-0, 154. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina

2. Burni ivot burno tee, sve je bilo prekrasno! Srce bolno plae... koji plae, taj i voli, ne plai draga moja, to i mene boli. 3. O prokleti ratu, zato nam uze naega tatu? 4. Sunce izlazi i zalazi, al pred nama je samo tama, jer tebe nema i nema, i vie te nema meu nama. 5. ovjek nemre nikad znati, kad ga hoe Bog pozvati. Ah! Kad druga nemre biti, daj nam Bo e tem se ziti! Zagreb, Stenjevec: 6. Crna zemlja ovdje skriva nezaboravno i drago tijelo, koje ivjet jo je htjelo... Zaspale su o i drage, utihnuo tvoj je glas, ostat e nam u srcima kao da si pored nas. Tebe nema meu nama, osta tuga, osta jad, nismo nikad ni mislili da e vjeno ostat mlad. 7. Crna zemlja sve mi uze amo pusti ronit suze. Bio si nam ponos, srea, a sad si nam bol i tuga najvea. 8. Otkad duo ti mi ode mome oku iz okruga, na srce mi pade tuga, kao mraz na jadan cvijet.

150

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-154, S. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina

9. Ljubavi, snivaj slatki san dane i noi i ja u kod tebe doi. Dragi, vene kao lie na jesenjem drvu, a ja tebe volim ljubavlju svojom prvom... Zagreb, Vrap e: 10. Putnie, kad proe pored mog groba, sjeti se mog mladog doba, i kai, zar to nije grehota da ja leim ovdje eljna ivota. 11. I dani, i noi, i vrijeme ne mogu izbrisati sjeanje na tebe, a motor tvoj u upi stoji, ko spomenik, ko svjedok tragedije i lai, i vue se, vue tuga ko i prije svaki put dalje i svaki put blie. Novska: 12. Spavaj slatko k erko u carstvu vjenog sna, kako je tvojim milima to njihovo srce zna. 13. ivjet e u nama dokle nas grije nebeski svod, dua e tvoja spavati u cvijeu, a tuga naa uvati tvoj grob. 14. Jedino ako mama u moje oko doeta, tad nema mjesta za nebo, za ptice i mora iroka, jer mama je vea od neba i vea od cijeloga svijeta, i vea od oba oka. 15.Omililo se dragom Bogu da okiti raj, pa on uze nae edo u svoj zagrljaj. 16. Kad te poloe u grob, tu nee nestati. Zar sunce i mjesec nestanu kad zau?

151

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-0, 154. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina

17. Ja sam bio Hrvat mladi to je bio ponos moj, misao srce sladi da u ivot svoj majci svojoj dati, a ta krasna mati hrvatski je dom. 18. Otiao si sine iz Koutarice s voljenog praga, tu je ivot tvoj i budunost bila jaka, a sada ti osta ranjeni brat i ispaena i uplakana majka. Otiao si stazom to vijuga, sve do Save tee moja tuga, otiao si u petak u zoru, kad se pijetli bude, kao da u etnju nekud kree, da li znao si da se majci vratit nee? Bolno i stvarno u srcu tmine majka plae i ivi bez tebe, poloio si ivot u Utici na oltar domovine. Proao si Bljesak, zatekla te Oluja i nesretni vijek, ostade majka, ranjeni brat jadni, uplakani zauvijek! Sklapam svoje sumorne o i, najljepi cvijete, Miroslave moj, za kojim e tugovati do ivotno majka i brat tvoj. Majkom Koutaricom si hodao i rastao kao cvijet proljetni, prerano si uvenuo, vitee moj jedini. Otkako te nema sine, samoa, bol i tuga nas prati, da smo stvarno ostali bez tebe jo nam srce ne moe da shvati.

Zagonetke su u novim zapisima takoer iz opsega relativno poznatog repertoara. Ipak, vrijednost je ovih zapisanih primjera i u tome to pokazuju

152

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-154, S. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina

da se ovaj oblik jo uporabljuje i proizvodi i da je zadrao dio svoje ludistike znatielje. Novi zapisi pokazuju da je vrlo tanahan oblik u izvedbama narodnih blagoslova. Neto zabiljeenih primjera uglavnom su stereotipni. Ali, i ovdje se pokazuje da je suprotnost blagoslovu kletva vrlo uporabljiva u hrvatskoj sredini. Nai primjeri pokazuju da ih ima vrlo mnogo, i to umjeno i vieznano sroenih, da su proistekli iz opora/drska stava prema nekim ivotnim situacijama. Poslovice su u novim zapisima uglavnom ve otpije poznati i zapisani primjeri. Svojom brojnou i uspjenom stilizacijom novi zapisi pokazuju veliku uporabljivost ovoga oblika, ali i to da se tipovi ove narodne mudrosti jo cijene. Terenski radovi pokazuju u kakvome se kontekstu pojavljuju i tko su primarni korisnici. Grafiti su u suvremenoj urbanoj sredini uestali, i zahvaljujui inae marnom radu studenata,13 i ovdje se moe vidjeti motivski i izraajni vid ove djelatnosti, grafitarenja. Iako je poneto dvojbena veza usmene knjievnosti i grafita, ipak je uoljiva stilizacijska bliskost grafita s nekim tipovima usmene knjievnosti. Posebno istiem rad studentice Ivane unc, koja je razmotrila sve zagrebake prostore gdje se grafiti pojavljuju i uputila na njihovu funkcionalnost. Epitaf, kao pojavni oblik tradicijske kulture iako nije u izravnoj vezi s usmenom knjievnosti moe uspjeno pokazati svezu izmeu epitafske stilizacije i stilizacija usmene knjievnosti, posebice u formulativnoj kategoriji. Nai primjeri pokazuju da su usmenoknjievne stilizacije prele i u ovaj nadgrobni govor. Istodobno se u epitafnoj knjievnosti lako uoava kontekst: sredina, obiljeje ljudi, sustavi vrijednosti, ivot i sve njegove manifestacije. Zakljuno: novi zapisi usmene knjievnosti pokazuju da je ova vrsta knjievnosti u hrvatskoj sredini jo uvijek ivotna, da se "znane" stilizacije uvaju, izvode i prenose i da je ipak prisna veza izmeu suvremenosti i tradicije.

NAVEDENA LITERATURA
Bokovi-Stulli, Maja. 1997. Usmene pripovijetke i predaje. Zagreb: Matica hrvtska. [Stoljea hrvatske knjievnosti] Bokovi-Stulli, Maja. 1999. O usmenoj tradiciji i o ivotu . Zagreb: Konzor.
13

Usp. knjigu Suvremeni hrvatski grafiti (Botica 2000a, prir.) u kojoj su otisnuti zapisi studenata od 1990. do 2000. na irem hrvatskom podruju.

153

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 127-0, 154. Botica, Trajno iva usmenoknjievna batina

Botica, Stipe. 1996. Usmene lirske pjesme. Zagreb: Matica hrvatska. [Stoljea hrvatske knjievnosti] Botica, Stipe. 1998. Lijepa naa batina. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada. Botica, Stipe. 2000. Hrvatska usmena knjievnost u zapisima studenata Pedagokog fakulteta Sveuilita u Mostaru. Motrita , lipanj:101-124. Botica, Stipe, prir. 2000a. Suvremeni hrvatski grafiti. Zagreb: P. i P. Pavii. Botica, Stipe. 2001. Mit i hrvatske narodne bajke. Zlatni danci 2:6-15. Dagi, Marko. 1999. Deset kamenih ma eva. Baka Voda: Nakladna kua Sveti Jure. Dagi, Marko. 2001. Od Kozigrada do Zvonigrada. Baka Voda: Nakladna kua Sveti Jure Mostar: Ziral. Deli, Simona. 2001. Izmeu klevete i kletve: Tema obitelji u hrvatskoj usmenoj baladi. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada. [Biblioteka Portreti] Delorko, Olinko. 1963. Lirske narodne pjesme. Zagreb: Matica hrvatska. [PSHK 23] Delorko, Olinko. 1979. Zanemareno blago. Zagreb: Hrvatska sveu ilina naklada. Rudan, Evelina i Stipe Botica. 2003. Hrvtske usmene basne u suvremenim zapisima. Zlatni danci 4:61-78. Woolf, Virginia. 2003. Vlastita soba. Zagreb: Centar za enske studije.

LASTINGLY VITAL ORAL LITERARY HERITAGE SUMMARY


In this article, the life of Croatian oral literature is observed on the basis of contemporary notations. The main objective is to show that oral literature is not merely a remnant of the past but that it is integrated naturally into the totality of a particular communitys life. Several frequent motifs in Croatian oral literature have lived on until today. Our examples demonstrate that certain stereotyped topics have survived well, even if in a somewhat altered form. They are used to establish links with earlier archetypical forms. Keywords: oral literary forms today, performance, notation, types of oral literature

154