Rand Flem-Ath Colin Wilson

OTISAK ATLANTIDE
OTKRIVANJE TAJNE O DAVNO IZGUBLJENOJ CIVILIZACIJI

___________Copyright 2000 Rand Flem-Ath and Colin Wilson

_______Unlocking the mistery of a long-lost civilization________

Naslov izvornika : R. Flem-Ath and C. Wilson THE ATLANTIS BLUEPRINT

Ameriki znanstvenik Charles Hapgood uvjeravao je 1982. g. mladog knjiniara Rand Flem-Atha u neto udesno - da je civilizacija stara gotovo 100 000 godina, a on ima za to dokaze. No, prije nego to je uspio dokazati te neobine tvrdnje, Hapgood je tragino stradao u au tomobilskoj nesrei. Zajedno s Colinom Wilsonom, Flem-Ath je poeo istraivati istinitost izjave amerikog znanstvenika. Njihovo prouavanje najsvetijih mjesta na svijetu - Stonehengea, Velikih piramida, Machu Picchua i mnogih drugih mjesta, dovelo ih je do zauujuih otkria. Te spomenike nije gradilo stanovnitvo zbog svojih lokalnih potreba, ve su oni inili vrst geometrijski model koji je zauzvrat dao naslutiti postojanje drevne napredne civilizacije, koja je postojala prije nego to je potop razorio Atlantidu, ije je znanje o svijetu bilo mnogo ire nego to se prije moglo i zamisliti. Knjiga OTISAK ATLANT1DE odgonetava ovu znaajnu tajnu i njezine uzroke te pokuaj znanstvenika Atlantide da sauvaju batinu svoje civilizacije. Ona pokazuje kako se to znanje povremeno gubilo i ponovno otkrivalo. OTISAK ATLANTIDE je izazov naoj percepciji ovjeanstva; to je knjiga koja predstavlja svoje argumente s golemom sposobnou uvjeravanja - naime, ona tvrdi da naa civilizacija nije prva koja se pojavila na planetu, a vjerojatno nije ni posljednja.

SADRAJ
Predgovor 1. Hapgoodova tajna potraga za Atlantidom 2. Precizne karte 3. Poetni meridijan u Gizi 4. Totova sveta soba 5. 6 000 stupnjeva Celzijusovih 6. Drevni moreplovci 7. Pali aneli 8. Mjesta zlatnog reza 9. to su pronali templari 10. Batina Dodatak 1: Precizne karte Atlantide Dodatak 2: Pismo Charlesa H. Hapgooda od 16. listopada 1982. godine Rand Flem-Athu Dodatak 3: Sveta mjesta povezana s polom u Hudsonovu zaljevu Dodatak 4: Sveta mjesta povezana s polom na Yukonu Dodatak 5: Traganje za izgubljenim mjestima Dodatak 6: Gubitak vremena i izgubljeni prostor: Kako je odreivanje starosti ledene jezgre polo krivim smjerom Dodatak 7: Mehanika pomicanja zemljinog omotaa 04 11 38 67 088 110 137 173 202 240 272 294 302 305 309 312 317 324

O autorima

330

PREDGOVOR
Rand Flem-Ath

Pokraj mjesnog trgovakog sredita, neki se djeak naginje nad novi koji se sjaji pod vodom u fontani punoj mjehuria. Mali pu stolov skida cipele, ali prije nego se uspije popeti preko ruba jezer ca da uhvati potonulo blago, njegova ga majka povlai natrag i gura mu sjajni novi u ruku. 'Zaeli neto', nagovara ga. Uz dramatinu pronicavost, novi je baen u vodu i brino promatran kako tone na plavo poploeno dno fontane. Dok sam pratio djetetovo uvoenje u obred elja, pitao sam se, koliko onih koji bacaju novie znaju koje je podrijetlo ovoga ro mantinog praznovjerja. U drevna vremena tekua voda se smatrala darom bogova. Mje sto na kojemu joj je boica Zemlje dopustila da se pojavi, smatralo se svetim. Da izraze zahvalnost, ljudi bi ondje ostavljali mali dar. Ta se tradicija zadrala ak i kad su ljudi nauili otkrivati vodu kopa njem bunara. Tada se dogodila suptilna, ali trajna promjena u naim glediti ma. Poeli smo nadzirati prirodu, pokoravati je naim planovima. Nekadanji religijski impuls da se potuju bogovi i boice izblijedio je i pretvorio se u in magije, smiljen da privoli njihove moi za nau osobnu upotrebu. Danas, kad se zaustavimo usred buke nekoga trgovakog centra, ili se naslanjamo na hladnu fontanu dok uivamo u praznicima, elei baciti novi u vodu, veina nas nije svjesna da oponaamo drevni obred. Trgovaka zona prima vodu iz pomno planiranog su-

stava slavina i filtera, dok je njezin izvor vjerojatno kilometrima daleko. A ni izvor nema pojma da je nekad bio dar bogova. Trgova ki centar nije sveto mjesto. Ali, u Starome svijetu, lokacija je bila izvanredno znaajna. Neka mjesta bila su toliko sveta da je samo nekolicini posjetitelja bio doputen ulaz na to podruje. Mrea zamrenih znaenja okru ivala je rijeke, jezera i ume. S vremenom se to znaenje prenijelo na hramove, piramide i druge spomenike sagraene na svetome tlu. Postojala je duboka simbolika mjesta na kojemu smo ivjeli i na ko jemu smo tovali Boga, jer je mnogo toga ovisilo o naem odnosu sa zemljom. Pojavom poljoprivrede, ovjeanstvo je raskinulo taj ugovor sa zemljom. ovjek vie nije osjeao da je podloan jednom brinom poretku, koji je nadgledala mona boica Zemlja. Kad su motike rastvorile zemlju, ovjek je shvatio da se na prirodu moe djelovati. Ali, dio cijene koju smo platili zbog moi to smo je osjetili, jest strah. Strah da e se bogovi osvetiti jer smo prekinuli odnos s prirodom. U Delfima su stari Grci tovali svetu stijenu nazvanu 'ompha los', koja je oznaavala pupak ili sredite Zemlje. Jedan mit pria o tome. Sa suprotnih krajeva Zemlje, Zeus je pustio dva orla. Jedan je odletio na zapad, drugi na istok. Dvije ptice sluajno su ukrstile svoj let kod Delfa, i tako oznaile grad kao sredite svijeta. Ali, prije ne go su Delfi mogli biti zauzeti, bog Sunca Apolon, morao je posveti ti to tlo borbom s golemom zmijom, pitonom koji je ivio pod ze mljom. Poput zmajeva drevne Kine, pitona su smatrali opasno nepredvidivim, ali nakon hrabre borbe, Apolon je trijumfirao ukrotivi stvorenje - glavu zmije probio je kopljem. Da se to proslavi, polo ili su svetu stijenu, omphalos, na mjesto Apolonove pobjede. U drevnome Japanu pria se slian dogaaj u pokrajini Hitachi, gdje se smatralo da morsko udovite Hishin-Uwo uzrokuje potre se. Jedan bog je prikovao to stvorenje na rijenu stijenu koja se zove Kaus-mi-ishi, i time je ublaio podrhtavanje tla. A u Delhiju u Indiji, postoji eljezni stup koji je tako duboko utisnut u tlo da se vjerovalo kako je probio glavu zmijskog kralja

Vasuke, od kojega je svijet slobodan tako dugo dok taj stup ostane na svome mjestu. Nadaleko poznati mitovi svjedoe drevno vjerovanje da su neka mjesta na zemlji sveta i zahtijevaju potovanje. esto, kao u slua ju Delfa, smatra se da ta mjesta posjeduju izvanrednu mo, da su i ona sredite ili pupak svijeta. Jedno su vrijeme takvim drali Cuzco u sredinjim Andama, Nipur u drevnom Sumeru, Jeruzalem, Meku, Uskrnji otok i Delhi. Mnogi stari narodi zamiljali su svijet kao golem disk to plovi oceanom. Sveti grad lei upravo u sreditu te zemlje - diska, kako su vjerovali njegovi graani. Dok su gradili gradove i podizali spo menike, stari narodi su projektirali svoje zgrade s velikom panjom, kako ne bi povrijedili nijednog boga. To se smatralo uobiajenom dunou, jer ako je svetome mjestu smetao nepravilan poloaj, ta da bi se oslobodila nekontrolirana mo prirodnih sila. a nakon toga bi slijedila propast. Feng shui je kinesko umijee otkrivanja najprikladnije ureenog prostora. Temeljni kamen svake nove zgrade uvijek je pomno biran, jer je smatran sidrom cijele zgrade i njegov poloaj spreavao je nasilno djelovanje podzemnih duhova u njihovoj elji da razore strukturu zgrade. Cijelo okolno podruje takoer se paljivo prou avalo. Vjerovalo se da se u planinama skrivaju zmajevi, koji se mogu probuditi iz drijemea i unititi djelo ovjeka, ako ih on ne smiri. Ako planinski vrh nije bio savreno zaobljen, morao se modi ficirati. Kinezi su bili pravi reformatori tla. jer su preoblikovati ze mlju u takve uzvisine oko sebe koje su osiguravale savren sklad. Bile su prihvaene brojne metode kako bi se dopustio slobodan protok energije chi, vjerovalo se da ta pozitivna energija struji cije lim univerzumom. Zrcala i fontane, ispravno namjeteni, mogli su pojaati pozitivan protok energije chi. a zle sile su se usmjeravale daleko od domova i radnih mjesta, izbjegavanjem projekata koji su sadravali ravne crte. Oko 1700 godina pr. Kr. u Kinu su stigli jezuiti. Tijekom borav ka sustavno su unitili brojne knjige 6 feng shuiju dok su licemjer no "prepisivali" rukopise. Zato je bilo samo pitanje vremena kad e drevna kineska praksa pronai svoj put u projektiranju takvih mje-

sta kao to je Versailles. Originalni nacrti glasovite francuske palae graene za Luja XIV., bili su pravokutnog oblika, ali tajanstvena primjena filozofije feng shuija zahtijevala je promjenu. Zavojiti puteljci i sjenice bili su uvedeni da zadovolje oko. Ako su istodobno uklanjali zle duhove, jo bolje. Miljenje da neko mjesto posjeduje skriveno znaenje zove se geomantija, gatanje iz nasumce oznae nih toaka. Kao to se astrologija pretvorila u astronomiju, a alkemija posta la kemija, tako je i drevna znanost geomantija pronala svoj moder ni ekvivalent u geologiji, zaboravljenoj znanostj iz staroga doba. Za razliku od astrologije - astronomije, koja priziva lik sveenika za gledanog u zvijezde, ili alkemije - kemije koja doziva u sjeanje laboratorije poput Frankensteina, pune cijevi za pokuse i plinova koji se dime, geomantiji - geologiji nedostaju popularni likovi. Ali, jednom davno, ona je bila cijenjena znanost. U srcu geologije lei druga drevna znanost, geometrija. Geome trija, to znai 'mjerenje zemlje', jest znanost koja je bila proirena, kao to emo vidjeti, po cijeloj zemaljskoj kugli, ali imala je najveu vanost u starom Egiptu, gdje su godinje poplave Nila po tapale granice izmeu terena koji su se obraivali. U djelu Sacred Geometry: Symbolism and Purpose in Religious Structures (Sveta geometrija: simbolizam i svrha religijskih struktura) Nigel Pennic objanjava postupak to su ga poduzimali sveenici, elei svake godine ponovno uspostaviti red: Bilo je potrebno da metoda mjerenja bude praktina i jednos tavna. Zahtijevala je samo dva ovjeka i ue s vorovima, te znanje o takozvanom 'Pitagorinom' trokutu, stoljeima prije nego to je Pitagora hodao zemljom. Da bi se pripremilo podruje, jednostavnom metodom tre balo je odrediti pravi kut. To se postizalo oznaavanjem ueta na 13 jednakih dijelova. etiri dijela su tvorila jednu stranu trokuta, tri drugu, a pet je bilo hipotenuza nasuprot pravom kutu. Ova jednostavna metoda odrala se do danas, a koristila se u vrijeme kad je poela gradnja grobova i hramova. To je bio poetak povijesnog 'mjerenja hramova pomou ueta'. Tom

tehnikom bilo je razmjerno lako postaviti pravokutne i druge sloenije geometrijske likove. 'Mjerenje hrama uetom' sa 13 uzlova, pokazalo se znaajnim, jer je upuivalo na podrijetlo ljudi koji su donijeli svetu geometriju u Egipat. Istiui ideju o geomantiji, pretpostavlja se da postoji neto je dinstveno u odnosu na sveta mjesta, to je poticalo ljude da izgrade zadivljujue spomenike na posebnim lokalitetima. Neki su autori pretpostavljali da su nai preci poznavali moi u zemlji koje su odailjale energiju na posebne dijelove njezine povrine. Ta je energija mogla biti duhovne prirode, npr. u grkim Delfima gdje je duh bo ice Zemlje, zmija Tifon, oslobodila snagu koja je sveenike i sve enice privukla da pronau proroita. Drugi autori, npr. Bruce Ca thie, vjeruju da postoje sveta mjesta na nekim kritinim tokama zemljine povrine s kojih su nai preci mogli crpiti univerzalnu ener giju, koja protjee cijelim naim planetom. Ali, moda postoji drugo objanjenje za lokaciju svetih spomeni ka? John Michell u svojoj knjizi City of Revelation (Grad objave) komentira da su tradicije koje se odnose na te spomenike jedinstvene u tvrdnji, kako postoje ostaci nekadanjih prirodnih znanosti osno vanih na naelima o kojima danas nita ne znamo. Potraga za tim izgubljenim naelima postala temeljno obiljeje tajnog drutva slo bodnih zidara. U listopadu 1752. godine, kad je George Washington postao slobodni zidar u Fredericksonburgu. ule su se sljedee rijei: 'Pravo djelovanje slobodnih zidara je podruje znanosti astronomija, kemija, geologija i etika, a osobito ona znanost naih predaka sa svim tajnama i priama koje se temelje na tim osnovama. Pokuajmo usmjeriti rijeku - poimo od umijea sveeni ka do znanosti, od tajne do znanja, od alegorije do prave povi jesti.' to god mislimo o slobodnim zidarima u dananje vrijeme, moda moemo priznati da sveeniko umijee geomantije treba biti pono vno roeno.

Kao to je astrologija moda oblik degenerirane astronomije, a alkemija moe imati svoj poetak u znanosti kemije, zar geomantija ne moe biti degradirani oblik drevne geologije? To je bilo pitanje koje me konano natjeralo u istraivanje, a ono je postalo knjiga Otisak Atlantide. Danas se pretpostavlja da su sveta mjesta kao to su piramide: egipatske, kineske i junoamerike, gradili tamonji stanovnici zbog svojih lokalnih razloga. Ali, ova knjiga otkriva da postoji jedinstve ni globalni uzorak koji povezuje sve te spomenike. To upuuje na postojanje napredne civilizacije prije potopa, koja je uspjela pri opiti vane geodetske, geoloke i geometrijske informacije ljudima, drevnim pomorcima, iscrtavajui pomorskim kartama zemaljsku kuglu. To znanje se povremeno gubilo, ali je bivalo opet pronaeno. Najprije su ga prakticirali nepoznati ljudi koji su ivjeli uglavnom u Libanonu, zatim Feniani, a u najnovije vrijeme vitezovi templari. Izgubljena civilizacija neka svoja duboka saznanja darovala je bu duim generacijama. U toj potrazi pridruio mi se Colin Wilson, autor brojnih knjiga, od kojih spominjem naslov From Atlantis to the Sphinx (Od Atlan tide do Sfinge). Naa suradnja poela je iznenada. Colin je napisao uvod knjizi When the Sky Fell: In Search of Atlantis (Kad se nebo sruilo: U po trazi za Atlantidom), koju smo moja supruga Rose i ja objavili 1995.godine. Zimi 1997./8. godine poslao mi je faks pitajui me mogu li verificirati potpis Charlesa Hapgooda na primjerku njegove prve znaajne knjige Earth's Shifting Crust (Pomicanje Zemljine kore). Colin je znao da ja poznajem Hapgoodov potpis jer sam se s njim dopisivao od 1977. do 1982. godine. Bio sam sretan to mu mogu rei da je knjigu doista potpisao Charles. Colin i ja ostali smo u vezi i on mi je poslao presliku dokumentarca pod naslovom The Flood (Potop), koji je on predstavio i u ko jem sam se i ja pojavio. Bilo je to otprilike u vrijeme kad sam odlu io da u novoj knjizi obuhvatim prethodne etiri godine svojega is traivanja. Rose je bila zauzeta pisanjem prvog romana, i tako sam bio privremeno bez suradnika. Pitao sam se hoe li Colin biti zain-

teresiran da mi se pridrui u toj pustolovini. Da bih ga obavijestio o tome kamo me odveo moj posljednji rad, poslao sam mu lanak nazvan Blueprints from Atlantis koji je trebao biti objavljen u ameri kom asopisu Atlantis Rising (vidi dodatak 1). Nakon to je proi tao lanak, Colin me nazvao i rekao da bi se vrlo rado pridruio istraivanju. Zapoeli smo smru jednog profesora u Novoj Engleskoj.

Autorova primjedba: Tekst ove knjige - Otisak Atlantide - zajedni ki su napisali Rand Flem-Ath i Colin Wilson. Meutim, kako bismo omoguili itatelju da razlikuje njihove individualne glasove. Colin Wilson govori u prvom licu, a Rand Flem-Ath u treem.

POGLAVLJE 1 .

HAPGOODOVA TAJNA POTRAGA ZA ATLANTIDOM

edne kine noi u prosincu 1982. godine, profesor antropologije u mirovini iz Nove Engleske imenom Charles Hapgood, zako raio je s plonika ne osvrnuvi se ulijevo. Udario ga je jurei auto mobil. Umro je u bolnici tri dana poslije. Dva mjeseca prije toga dogaaja, sredio je svoje knjige i ruko pise te pozvao svoje sinove da dou i uzmu to ele. Bio je u miro vini 16 godina, i sa 78 godina bio je zadovoljan spoznajom da je u posljednjih 30 godina ivota stvorio djelo zadivljujue originalno sti. Djelo Earth's Shifting Crust (Pomicanje Zemljine kore) iz 1958. godine, napisano uz zduno ohrabrenje i suradnju Alberta Einsteina, predlagalo je raspravu o revolucionarnoj novoj teoriji o velikim le denim razdobljima, naime, o teoriji da se Zemljina kora pomie poput koe na hladnoj peenki pod teinom polarnih ledenih kapa, pa moe pokrenuti cijeli kontinent. Ali, moda je njegova najre volucionarnija knjiga bila Maps of the Ancient Sea Kings (Karte drev nih kraljeva mora) iz 1966. godine , koja je dokazivala, bez imalo sumnje, da je civilizacija mnogo starija nego su to povjesniari pret postavljali. To mu je trebalo donijeti svjetsku slavu, jer su njegovi argumenti bili neosporni. Tiskao je i drugo izdanje knjige Earth's

Shifting Crust pod naslovom The Path of the Pole (Putanja pola) 1970. godine, s jo vie dokaza za svoju teoriju o pomicanju zemljine kore. Roen 1904. godine, Hapgood je diplomirao na Harvardu filozo fiju znanosti, potom je, tijekom 1930. godine, studirao u Freiburgu gdje je bio svjedok nastanka nacizma. Kad je poeo II. svjetski rat, primljen je na dunost u Ured za strateka istraivanja - to je bila pretea CIA-e, kao strunjak za Njemaku. Nakon zavretka rata, Hapgood je postao profesor antropologije na koledu Springfield u Masachusettsu. Bio je dobar nastavnik, vjerovao je da ima utjecaj na svoje stu dente. Kad ga je 1949. godine student imenom Henry Warrington zapitao o izgubljenom kontinentu Mu, o legendarnoj civilizaciji za koju se pretpostavljalo da je potonula u Tihi ocean, Hapgood mu je rekao da ga poe sam potraiti, i kada se vrati, neka o svojem istra ivanju izvijesti razred. Nakon toga mu je rekao da istrai dokaze i o Atlantidi. Warringtonu je bila dostupna samo dobro obraena enciklopedi ja, te je doznao da je 1850. godine engleski zoolog imenom L.P. Sclater uoio udnu slinost izmeu ivotinja i biljki Indije i Au stralije. Zakljuio je kako je vjerojatno postojao most zemlje izme u malajskog arhipelaga i june obale Azije u eocenskm razdoblju, otprilike, prije 55 milijuna godina. Nazvao je tu zemlju Lemurija, jer je njegov izgubljeni kontinent povezivao mjesta gdje su ivjeli brojni lemuri - vrsta primata. I Madame Blavatska, ekscentrina genijalka, uvrstila je u svoje podatke postojanje Lemurije, tvrdei da je to dom bia nazvanih "trea osnovna rasa", koji su pretea ljudskih bia, izgledali su po put golemih majmuna i komunicirali su telepatijom. Nakon njih se pojavila Atlantida, i na kraju naa dananja civilizacija, koja je peta osnovna rasa. Ali, budui da su samo lanovi Teozofskog drutva uzeli Madame Blavatsky ozbiljno, miljenje o Lemuriji nije bilo i re prihvaeno. Godine 1880. briljantan, ali hirovit francuski znanstvenik Augus tus La Plongeon, tvrdio je da zna itati tekstove drevnih Maya iz Meksika, u kojima je pronaao potvrdu o kontinentu nazvanom Mu,

koji je nestao u morskim valovima nakon strahovitog potresa. Ma lobrojni su mu povjerovali. Tada je godine 1926. bivi britanski obavjetajni asnik James Churchward, koji je bio pukovnik u bengalskoj konjici, napisao knjigu pod naslovom The Lost Continent of Mu (Izgubljeni kontinent Mu) u etiri nastavka. Churchward je imao prijatelja koji se zvao William Niven, a bio je kotski inenjer i arheolog amater. Provodio je iskapanja u blizini sela Amantija, sjeverno od Mexico Cityja, gdje je pronaao stotine ploica, oito pisanih pismom Maya. Niven je ocijenio da su ploice stare vie od 12 000 godina jer su se nalazile vrlo duboko pod zemljom. Suvre meni strunjaci za civilizaciju Maya nisu mogli odgonetnuti pismo, ali kada je Niven pokazao neke od ploica Churchwardu. bivi ko njanik je ustvrdio da ih moe proitati. Objasnio je kako je tijekom boravka u Indiji upoznao hinduskog sveenika i sprijateljio se s njime. Kad je sveenik saznao da se mladi britanski asnik zanima za arheologiju, dvije ga je godine uio itati natpise koji su, kako je tvrdio, bili pisani na naacalskom jeziku, zajednikom jeziku ovje anstva, koji je bio i jezik izgubljenog kontinenta Mu. Tada je Ni ven upozorio na istinitost druge tvrdnje Churchwardova mentora: da je sveenstvo kontinenta Mu poslalo emisare u Srednju Ameriku da ih poue u svom tajnom znanju, te pripreme mjesto utoita u sluaju propasti vlastite civilizacije. To se napokon i dogodilo, pre ma Churchwardu, otprilike prije 50 000 godina. Budui da Churchward nije pokuao to znanstveno predstaviti javnosti, njegove su knjige bile odbaene kao izmiljotina. Kad je Henry Warrington dao izvjetaj razredu Charlesa Hapgooda na ko ledu Springfield, svi su se sloili da nema pravih dokaza o konti nentu Mu. S Atlantidom je bilo drukije. Prvi ju je opisao Platon u dva svoja dijaloga: 'Timej' i 'Kritija'. Grki neoplatonistiki filozof Proklo je izjavio da je Platonov student Krantor oko 340.-275. godine pr. Kr. posjetio Egipat gdje je vidio stupove ispisane legendom o Atlantidi. U djelu 'Timej', Platonov ujak Kritija opisuje kako je njegov predak Solon (639.-579. godine pr. Kr.), veliki dravnik, posjetio Egipat prije dva stoljea. Shvativi da su Egipani znali mnogo vie o povijesti nego Grci, namamio je skupinu sveenika da govore o

prolosti, rekavi im sve to je znao o grkoj povijesti. Mamac je bio uspjean. Jedan stari sveenik mu je rekao: 'O, Solon, Solon, vi Grci ste svi prava djeca.' Nastavio je govoriti da je Zemlja doivjela mnoge katastrofe koje su gotovo unitile ovjeanstvo, jednom je to bila vatra, jednom voda, a jednom neto drugo. Ali, 9 000 godina pr. Kr. dogodila se jedna od najveih katastrofa - unitavanje vodom. U to vrijeme, rekli su Solonu, Atena je ve postojala, a vani na oce anu, izvan Herkulovih stupova koje sada poznajemo kao Gibraltar ska vrata, bio je otok - kontinent nazvan Atlantida, velik kao Libija i Azija zajedno. Libijom je smatrao cijelu Sjevernu Afriku, a Azi jom podruje jednako Srednjem istoku. Sveenik je tada rekao neto zbunjujue. S Atlantide, objasnio je, nije bilo mogue stii do drugih otoka koji su bili dio Atlantide, a s njih na cijeli kontinent to se nalazio nasuprot Atlantidi, na konti nent koji okruuje ono to se moe doista nazvati oceanom. Mogue da je pod kontinentom to se nalazi nasuprot Atlantidi sveenik mislio na Ameriku - jer ima dokaza da su Europljani po sjetili Ameriku tisuama godina prije Kolumba - Ali, rei da konti nent nasuprot Atlantidi okruuje ocean, zvui pomalo udno. More moe okruivati kontinent, ali sigurno je da kontinent ne okruuje more. Na Atlantidi, rekao je sveenik, mona dinastija kraljeva uspjela je proiriti svoje kraljevstvo sve do granica Egipta. Njihova sljedea ambicija bila je osvojiti Egipat i Grku, ali im se Grka oduprla. Sa vez koji su sklopili Atenjani uspio je poraziti Atlantidu. Nakon toga, strahovita katastrofa, zapravo potresi i poplave, razorili su vei dio Grke te progutali Atlantidu svojim valovima. Ovo nije uobiajena verzija povijesti. Prema Oxfordskom klasi nom rjeniku, Atena vjerojatno potjee iz otprilike 900. godine pr. Kr., moda i nekoliko stoljea prije. Iako doputa da su se 'pouz daniji ostaci kasnijeg razdoblja uglavnom suoili s pretpovijesnim dokazima naseljavanja', jo uvijek postoji golema praznina izmeu 900. i 9 000. godine pr. Kr. S druge strane znamo da arheologija ne prestano pomie doba civilizacije. Godine 1960. vjerovalo se da Jerihon, prvi utvreni grad, potjee iz godine 6 500. pr. Kr. Ali, da nas se smatra da je nastao barem 2 000 godina prije. Na kameni zid

visok oko 6,09 m, irok 2,74 m, naslanjao se najmanje jedan apsidni toranj kojega se ne bi sramio nijedan od dojmljivih srednjovje kovnih dvoraca, kae jedan strunjak. Ali, rani naseljenici ne grade zidove i kule na ovaj nain. Oni grade kolibice s jednom pros torijom. Europljanima je trebalo tisuu godina da se pomaknu s utvrenih barikada do srednjovjekovnih dvoraca. Stoga je Jerihon moda star 8 000 godina. A zato onda to ne bi mogla biti i Atena? U djelu Kritija Platon opisuje sljedeu priu: Atlantidu je osno vao bog mora Posejdon (Neptun), koji je bio otac pet parova bliza naca, a imao ih je sa smrtnom enom. Bog joj je sagradio kuu na breuljku, te je okruio koncentrinim krugovima mora i zemlje. Svaki od parova blizanaca dobio je dio otoka. Generacijama, oni su irili svoju dominaciju nad drugim otocima i kopnom Europe. Veliki inenjeri, stanovnici Atlantide, sagradili su kruni grad, 18,6 km u presjeku, s metalnim zidom i golemim kanalom koji ga je pove zivao s morem. Uz grad se prostirala ravnica veliine 387 x 579 km, na kojoj su ratari uzgajali hranu za grad. Iza toga uzdizale su se pla nine s plodnim poljima na kojima je pasla razliita stoka, ukljuujui slonove. Platon je ispisao mnoge stranice opisujui velianstvene zgrade s vruim i hladnim fontanama, sa zajednikim blagovaonica ma i palaama graenima od raznobojnog kamena. S jednakim smis lom za pojedinosti, prikazao je zatim drutvenu strukturu Atlantide. Kako je vrijeme prolazilo, nastavlja Kritija, boanski element Atlantide oslabio je zbog utjecaja ljudske nazonosti i stanovnici vie nisu mogli odravati svoj napredak. Znaenje je vrlo jasno: ne pomueni napredak ini ljudska bia lijenima, a oni koji su preagresivni pa si ne doputaju tek vegetiranje, bjee iz dosade koristei svoju energiju u borbi za mo i bogatstvo (stvari se ni danas nisu mnogo promijenile). Iako su stanovnike Atlantide smatrali sretnima i zadovoljnima, bogovi su bili potpuno svjesni njihove pokvarenosti. Stoga je Zeus sazvao sve bogove na sastanak u svojoj palai. Na tome mjestu Kritija se prekida. Platon nikada nije dovrio to djelo, niti je nastavio pisati trei dijalog planirane trilogije Hermocrates. Najvjerojatnije objanjenje jest da su njegove planove preki nuli bolest i smrt - umro je u osamdesetoj godini.

Pria o Atlantidi nastavljala je fascinirati itatelje vie od 2 000 godina. U 19. stoljeu lan amerikog Kongresa Ignatius Donnelly napisao je prvu cjelovitu studiju o toj legendi, zakljuujui da je ona gotovo sigurno vjerodostojni zapis injenica. Atlantis, the Antidiluvian World (Atlantida, preddiluvijski svijet), knjiga je nevjerojatnog dometa tiskana 1882. Djelo tvrdi da su kolo nije Atlantide bile Sjeverna i Juna Amerika te Egipat i panjolska. Autor knjige je sklon vjerovati da su Azorni otoci u srednjem Atlan tiku jedini dio potonulog otoka koji je ostao vidljiv. Donnelly je go tovo nagovorio britanskog premijera Gladstonea da poalje pomor ski brod u potragu za ostacima Atlantide. Donnelly, opisan kao 'najvei erudit koji je ikada sjedio u kon gresu', ini se da je bio neobian ovjek. Bio je autor vrlo utjecajne knjige koja je pretpostavljala da je William Shakespeare bio zapra vo Francis Bacon. Njegov tekst o Atlantidi Ragnarok, The Age of Fire and Gravel (Ragnarok, doba vatre i ljunka), 1883. godine nasta vlja objanjavati podrijetlo naslaga pijeska, ljunka i gline koji pokri vaju vei dio Zemlje, tvrdei da je to ostalo nakon poplave koje je prouzroio golem komet, koji je pretvorio u paru oceane te je nastalo doba tame. Donnelly daje naslutiti da se to dogodilo kad je ovjek ve poeo razvijati civilizaciju. Taj se dogaaj opisuje u mnogim mitovi ma o katastrofi. On misli da je podruje u koje je udarila kometa vjerojatno bilo srednji Atlantik - dakle Atlantida. To je zanimljivo razmiljanje, jer se utjecajem kometa najbolje objanjava propast Platonove legendarne civilizacije. Ali, Donnellyjevo vjerovanje da je Atlantida bila smjetena na srednjem Atlantiku ne moe opstati. Objanjenje je saeto u popularnoj knjizi o misteri jima, iz 1961. godine. Na prvi pogled konfiguracija tla Atlantika izmeu Bermuda i panjolske oito potvruje prijanje postojanje Atlantide. Dubinske sonde zapadno od panjolske otkrivaju najprije do linu na dubini od tri tisue stopa, a tada se morsko dno uzdie strmo do vrhunaca Azora, koji su zapravo vrhovi visokog pla ninskog lanca to se prostire pod morem u smjeru sjever jug. Oceansko dno upada tada u drugu dolinu duboku 2 tisue

stopa, te se ponovno strmo uzdie do otoka Bermuda, drugog planinskog vrhunca. Zato se ini kako Azori predstavljaju po sljednje preostale istaknute poloaje Atlantide. Ali geoloko pretraivanje oceanskog dna otkrilo je da, ako je bilo ikakvih uleknua tla, ona su se mogla dogaati stotinama tisua godi na ili ak mnogo prije vremena pretpostavljenog nestanka Atlantide. To bi iskljuivalo postojanje Atlantide u Atlantskom oceanu - barem s obzirom na veliinu Sjeverne Afrike i Srednjeg istoka zajedno. Budui da je Hapgood ponovno itao Platonov izvjetaj, bio je zauen injenicom da je to zvualo kao opis neega to se doista dogodilo. Njemu se inilo da nije najzanimljivije pitanje gdje je Atlantida bila, nego to je moglo prouzroiti njezinu katastrofu. Ni jedna erupcija vulkana ne bi bila dovoljno snana da uniti cijeli je dan kontinent, i da se njezina razorna mo osjeti i u Grkoj. Beznaajan izgred u vlastitoj kui potaknuo je novi slijed misli. Hapgood je, naime, stavio u stroj za pranje rublja teku vunenu de ku i kada se bubanj poeo okretati, stroj se poeo tako tresti da je otkinuo komade kuhinjskog poda. Otprilike u vrijeme kada se to dogodilo, Hapgoodov prijatelj, inenjer Hugh Auchinloss Brown iznio je vlastitu teoriju o moguoj katastrofi na Zemlji. Polarne le dene kape su goleme, a sam Antarktik je dva puta vei od Sjedinje nih Drava. Sjeverna ledena kapa sastoji se gotovo potpuno od plutajueg leda, ali Antarktik je golem kontinent pokriven ledom. Budu i da se Zemlja neprestano vrti poput stroja za pranje rublja, njezina ledena kapa moe djelovati kao teak pokriva, uzrokujui neuje dnaenu raspodjelu mase. Auchinloss Brown iao je tako daleko da je pretpostavio kako se uslijed mase leda na polovima Zemlja moe preokrenuti na stranu svakih 7000 godina. To je naveo i pisac znan stvene fantastike Allen Eckert u romanu pod naslovom The Hab Theory - HAB su inicijali Auchinlosa Browna. Auchinloss Brown je istaknuo da postoji znaajna razlika izme u vrtnje stroja za pranje rublja i naega planeta. Budui da se vrti oko svoje osi, Zemlja je 'deblja' na ekvatoru nego na polovima. Zato ona zapravo nalikuje golemom kotau zamanjaku ija se vrt nja stabilizira sama. Letei kota bi se okretao ekscentrino kad bi

netko privrstio teinu na njegove rubove, ali polarni led nije na ru bu, nego je tako rei u sreditu kotaa. Hapgood je morao pokuati izraunati masu nepravilnog leda uslijed koje bi kota mogao sna no zadrhtati. A. Brown je molio kolegu neka izrauna sredite gra vitacije antarktike ledene kape koja je nepravilna oblika. Saznao je da je sredite gravitacije na Antarktiku oko 574 km zapadno od sa moga pola. To je znailo da bi, kada led dosegne odreenu debljinu, Antarktik teoretski prouzroio uinak svezanog debelog pokrivaa. Tada je morao istraiti moe li ta nepravilna povrina leda, koji je uglavnom debeo oko 3 km, izazvati podrhtavanje leteeg kotaa za manjaka. Odgovor je doao, ali je bio razoaravajui. Stabiliziraju i uinak kotaa bio je tisuu puta vei od teine leda na junom polu. HAB teorija A. Browna bila je takoer osporena. Na toj mrtvoj toki pojavio se njegov prijatelj James Hunter Campbell, inenjer i izumitelj, suradnik Thomasa Edisona. On mu je dao savjet koji je potpuno promijenio smjer istraivanja. Naravno, tvrdio je Campbell, nema potrebe za uinkom tekog pokrivaa da bi cijela Zemlja podrhtavala na svojim osima. Zemljina kora je vrlo tanak pokriva od vrste grae, debela je 34 do 68 km, a lebdi na moru rastopljenih stijena, i zato bi masa nepravilnog leda morala djelovati samo tako da Zemljina kora klizne na tekuini koja se nalazi pod njom. To je bilo Hapgoodovo veliko otkrie. Iznenada se pojavila vrlo snana teorija, koja je dokazivala to se moglo dogoditi Atlantidi. Dapae, dobio je jaku potporu teorijom njemakog meteorologa, Alfreda Lothara Wegenera, koji je predavao na Sveuilitu u Grazu. Oko 1910. godine Wegener je isticao kako je dovoljno samo pogle dati kartu svijeta da vidimo kako izboina na obali June Amerike vrlo jasno pristaje uz prazninu na obali Afrike. Nije li mogue da su one jednom bile dio istoga kontinenta, a tada su se razdvojile? Wege ner je nazvao svoj hipotetiki superkontinent imenom Pangaea. Wegenerova hipoteza bila je, kao to je poznato, predstavljena akademskom svijetu 1915. godine u knjizi pod naslovom The Origin of the Continents and Oceans (Podrijetlo kontinenata i oceana). Doekana je s bijesnim otporom i bila je javno ismijana. to je raz dvojilo kontinente, htjeli su znati njegovi kolege. Zato bi se oni od-

vojili kad je povrina Zemlje tako oito vrsta? Wegenerov odgovor bio je slian Sclaterovim opaanjima o Lemuriji iz 1850. godine: postoje sline naslage stijena i fosila i u Africi i u Junoj Americi. To je sluajnost, tvrdili su njegovi protivnici. Wegener se borio dalje svjestan da je izgubio bitku, a 1930. go dine njegova je teorija bila uglavnom odbijena. Poao je na svoju posljednju ekspediciju na Grenland, gdje je umro od srane kapi iza zvane iscrpljenou. Njegova je teorija ubrzo zaboravljena. Wegenerovi kritiari nisu imali potpuno krivo. Njegova se teori ja temeljila na dvije pretpostavke: da je morsko dno glatko i ravno, pa se kontinenti mogu pomicati preko njega kao goleme splavi, i da je mekano i reljefno. No, dno mora nije ravno - ono je esto brdovi to, a njegove su stijene tvrde. Ipak, Wegenerova osnovna spoznaja - da su kontinenti jednom bili vrsta masa zemlje koja se razdvoji la - bila je tona. Potvrena je nekoliko desetljea poslije njegove smrti. Njegovo ime moete danas pronai u svakom znanstvenom rjeniku. Godine 1952. Hapgood je zapravo preispitivao Wegenerovu hi potezu - no, s jednom vanom razlikom. Za razliku od Wegenera, Hapgood je imao jasnu ideju o tome to je moglo prouzroiti pomi canje kontinenata - bila je to masa polarnog leda. Odluio je prido biti pomo najpoznatijega ivog znanstvenika. Alberta Einsteina. Hapgood mu je pisao i prije, pitajui ga o prirodi univerzuma koji se poveava. Einstein mu je odgovorio i Hapgood mu je pisao po novno. Ovaj put ga je pitao, misli li da se radioaktivni elementi, npr. radij, mogu nagomilati u zemljinoj kori u veoj koliini jednostav nijih elemenata zbog snanog pritiska. Iako je odgovor izgubljen, ini se da je Einstein pokazao zani manje za to pitanje, jer mu je 15. 11. 1952. godine, dva tjedna nakon prvog pisma, Hapgood poslao memorandum o silama koje su utjecale na Zemljinu koru. Dao je primjedbu na kojoj se temeljila njegova teorija. Opazivi koliko je golema posljednja amerika le dena povrina, poznata pod imenom Wisconsin, Hapgood je istak nuo da, ako se ta povrina proirila na sjever sve do Sjevernoga pola, njezina bi teina vjerojatno mogla povui Zemlju u stranu. Hapgood je koristio izraz 'nagnuti se'. Mislio je da Sjeverni pol nije

bio tada u sadanjem poloaju, nego mnogo junije, u Hudsonovu zaljevu. Einstein je odmah shvatio bit prilino opirnog memoranduma. Odgovorio je nakon devet dana (24. 11. 1952. godine) , pri mijetivi da je jednom u nekom popularnom lanaku proitao kako nepravilna masa leda na polovima moe prouzroiti klizanje Zemljine kore. Izrazio je miljenje da je poeljno paljivo prouavati tu hipotezu. Upravo to je Hapgood trebao - ohrabrenje najpoznatijeg znan stvenika na svijetu - kako bi mogao nastaviti radom, te razviti svoju teoriju o pomicanju Zemljine kore. Njegova reakcija bila je da po ne pisati knjigu o svojoj teoriji. est mjeseci prije nego je ponovno pisao Einsteinu, zavrio je rukopis pod naslovom The Ice Age (Ledeno doba), prvog poglavlja njegove knjige. Samo prije jednog stoljea, Hapgood je isticao, ljudi jednostavno nisu mogli prihvatiti pretpostavku da je Zemlja je dnom bila pokrivena golemim prostranstvima leda, ukljuujui In diju i Afriku. Sada znamo da je u pretkambrijsko doba, otprilike prije 800 milijuna godina, cijela Zemlja bila smrznuta sve do ekva tora. To ledeno doba trajalo je jo 300 milijuna godina. Od tada se nije dogodilo nita tako izvanredno, ali Zemlja je prola kroz niz le denih doba, iji je uzrok jo uvijek tajna. Da su se ledena doba pojavljivala u redovitim razmacima, bilo bi oito objanjenje kako Sunev sustav povremeno prolazi kroz veli ki oblak kozmike praine. Ali, ne postoji nikakav zamjetan uzorak uestalosti takvog dogaanja, pa se moraju razmotriti druge teorije. Godine 1872. kot James Croll objavio je knjigu pod naslovom Climate and Time (Klima i vrijeme) u kojoj tvrdi da ledeno doba moe objasniti nagib Zemljine osi, o emu ovise zima i ljeto. Sada je taj nagib 23,4 stupnjeva. Kad ne bi bilo nagiba, ne bi bilo godi njih doba. Postoji mogunost da bi zima i ljeto bili jae izraeni kad bi se nagib poveao. Zapravo, nagib se poveava i do 24,4 stupnja. Croll tvrdi da to izaziva ledena doba. Srpski znanstvenik Milutin Milankovi, razvio je 1920. godine tu teoriju jo vie. Tvrdio je da kretanje Zemlje oko Sunca varira na tri naina: nagibom Zemljine osi koja se neznatno mijenja u 41 000

godina. Druga tvrdnja jest da se toka kad Zemljina putanja doe najblie Suncu (to se naziva perihel) mijenja svakih 20 000 godina. Postoje i neznatne promjene putanje (poznate kao ekscentrinost) koje se dogaaju svakih 100 000 godina. Milankovi je tvrdio da bi ledeno doba nastalo kad bi se ta tri imbenika dogodila istodobno. Sljedeih 20 godina Milankovi je nastavio crtati karte i grafikone, ime je ostavio dubok dojam na klimatologe. Zanimalo ga je samo pleistocensko razdoblje, najnovija geoloka epoha koja je zavrila prije 10 000 godina, ali njegov grafiki prikaz toga doba, takozvana Milankovieva krivulja, pokazala je klimatske promjene toga raz doblja sa znatnim pojedinostima. No, postoji problem u njegovoj teoriji. Dok ta teorija moe obja sniti neznatna kolebanja u klimi, ne moe odgovoriti na pitanje zato su se golema prostranstva leda proirila oko tropskih predjela. Ledeno pretkambrijsko doba, staro 300 milijuna godina ini se da zahtijeva neto vie od tri varijacije putanje, koje bi se dogodile isto dobno. Drugu zanimljivu teoriju postavio je meteorolog Sir George Simp son 1950. godine. Njegove primjedbe zvue paradoksalno. On tvrdi da je poveanje suneve topline uzrok ledenog doba. istiui da bi poveavanje topline donijelo mnogo vie kie, jer bi sunce pretva ralo u paru vie morske vode (zbog toga tropska podruja imaju monsune). U polarnim predjelima pada uglavnom snijeg. Ako zimi padne vie snijega nego to se moe pretvoriti u paru tijekom ljeta, ledene kape e postajati sve deblje, i nastat e ledeno doba. Ali, ako e poveana Suneva radijacija prouzroiti nastanak ledenog doba, ona e jednako tako zagrijati mora pa e veina oceana bez leda po stati topli poput Mediterana. Studija o taloenju koljki na morskom dnu, koju je iznio Cesare Emiliani sa Sveuilita u Chicagu, ne po kazuje takav porast temperature. Zato je i Simpsonova teorija mora la biti odbaena. Postoji jo jedna vjerojatna mogunost - da ledeno doba izaziva vulkanska praina u Zemljinoj atmosferi. Tijekom prvih desetljea 20. stoljea smanjila se vulkanska aktivnost pa su slijedila duga, vrua ljeta kojih se sjeaju oni roeni prije 1950. godine. Poveanje vulkanskih erupcija povealo je promjenljivost meteorolokog vre-

mena, pa su ljeta postala suna, a zime tople. to je uzrok toga po veanja vulkanskih aktivnosti? Jedna teorija tvrdi da je Zemlja vje rojatno bila pogoena velikim meteoritima ili malim asteroidima. Ali nije bilo takvih znatnih dogaaja jo od velike eksplozije u Tunguziji, koja je 1908. godine opustoila stotine etvornih kilo metara sibirskih uma. Jo uvijek nemamo vrstih dokaza o uzrocima ledenog doba. Ali, Hapgood je nastavio radom i postavio je jo jedno zbunjujue pita nje: zato razdoblja ledenog doba nisu raspodijeljena na lokacijama gdje bismo ih oekivali, tj. zato se led iri od polova prema ekvato ru? Kako moemo objasniti nedavno ledeno doba, koje je ostavilo nedirnutim Sibir i Aljasku, dok se Europa zamrznula gotovo do Londona i Berlina? A to je s ledenim prostranstvima koja su pokri la Indiju pomiui se na sjeveru u dobu karbona? Jedno od objanje nja moglo bi biti, da je otprilike 300 milijuna godina taj dio Indije bio mnogo vii i zato hladniji nego danas. Ali bilo je takoer ledenih prostranstava na morskoj razini u Aziji, Africi i Australiji, a ledena prostranstva u Africi i na Madagaskaru proirila su se u 'suprotnom smjeru' od ekvatora. Moe se takoer oekivati da e ledeno doba istodobno utjecati na sjevernu i junu hemisferu. Ali, nije tako. Postoji dokaz o ledenim povrinama na junoj hemisferi, ali to se nije dogodilo istodobno na sjevernoj i obratno. Pretpostavka da se Zemljina kora ne moe pomicati, i da je zem lja koja se sada nalazi na Sjevernom i Junom polu uvijek bila na istome mjestu, ne mogu se poduprijeti. Umjesto toga, pretpostav kom da se Zemljina kora moe pomicati, sve je objanjeno: led koji je gotovo stigao do zemljopisne irine Londona, dok je Sibir ostao bez leda, ledena prostranstva u Indiji, te druge nepravilnosti. Hapgood je bio sretan to je imao prijatelja zoologa Ivana Sandersona, koji se zanimao za ono to danas zovemo 'anomalije', a to su udne i neobjanjive pojave. Sanderson se zanimao za istraivanja ruskog znanstvenika Imanuela Velikovskog, koji je otkrio beresovskog mamuta, naenog smrznutog u Sibiru oko 1901. godine, u na pola stojeem poloaju s cvijetom zlaticom u ustima. Oito je po stojala takva flora, ali se klima brzo promijenila. No, kako bi takav

nagli pad temperature mogao prouzroiti pomicanje Zemljine kore? Hapgood je i sam bio u Kanadi jednoga vrueg ljeta. Bilo je dovolj no toplo da se okupa u jezeru i nakon toga osui na suncu. A tada je odjednom vjetar promijenio smjer i zapuhao je sjeverozapadnjak. Temperatura je pala tako brzo da se jezero zaledilo za nekoliko sati. Zamiljao je beresovskog mamuta kako vae latice na toploj trati ni, kad je iznenada zapuhala oluja s vjetrom od 200 km na sat. (Je dna od posljedica vulkanske praine u zraku je porast temperaturnih razlika izmeu polova i ekvatora te snaniji vjetrovi). Ali, zato i drugi mamuti nisu bili zahvaeni tom olujom? Odgo vor je: bilo ih je na tisue. Iz Sibira je bilo izvezeno posljednjih desetljea 19. stoljea, 20000 kljova a tisue kljova ostalo je zako pano pod zemljom. Bjelokost je neupotrebljiva, osim ako ne pripa da svjee ubijenim ivotinjama, ili je brzo zamrznuta. Mnogi od smrznutih mamuta bili su savreno jestivi, to je dokaz da su bili smrznuti na temperaturi od mnogo stupnjeva ispod nule i tako su ostali sauvani tisuama godina. Ako se meso dri na temperaturi oko nule ili oko toke smrzavanja, ledeni kristali ga formiraju i 'unitavaju ' razarajui mu stanice. Oito je neka strana katastrofa gurnula Sibir iz toplog dana u temperaturu ispod nule, to je trajalo 15 000 godina. Hapgood je tada raspravljao o kostima mastodonta naenima u dravi New York oko 1880. godine, to se u ono vrijeme smatralo dokazom kako su mastodonti preivjeli ledeno doba. Kasnija geolo ka prouavanja su dokazala da je poput sibirskih mamuta, i njih zahvatio iznenadni pad temperature. Nali su se na zaleenom pros toru koji je poslije nastao, tako da su mastodonti Sjeverne Amerike, kao to su medvjedi, konji, divovski dabrovi, jeleni, sjevernoameriki sobovi, losovi i bizoni - bili takoer pogoeni katastrofom. Osnovna razlika jest ta da je Sibir postao ledeno hladan. Zato? Jer se pomaknuo prema sjeveru. Einstein je proitao Hapgoodov rukopis, te mu odgovorio nakon pet dana: 'Smatram va materijal dojmljivim. Imam dojam da je vaa hipoteza ispravna. Teko je vjerovati da su se znatniji pomaci Ze mljine kore dogodili jedan za drugim, nakon kratkog vremena'. Njegovo ohrabrenje navelo je Hapgooda da mu poalje jo materi-

jala u rukopisu. Godine 1954. Einstein je dao potporu Hapgoodu da doe na sastanak u Institut za razvoj istraivanja u Princetonu, gdje je Einstein radio. Naalost, Robert Oppenheimer, 'otac atomske bombe', vrlo utjecajan lan odbora, usprotivio se Hapgoodu i njegov zahtjev je bio odbijen. Dana 18. 05. 1954. godine napisao mu je pismo u kojemu izraava svoje suosjeanje i, moda kao utjenu nagradu, poslao mu je uvod u knjigu koja e dobiti naslov Earth's Shifting Crust vjerojatno smatrajui da e mu to, dugorono, biti vrednije od priznanja. U studenom 1954. godine Einstein je opet potpomogao Hapgoodov zahtjev da se dopusti istraivanje, koje bi izvodila Guggenheimova fondacija. Bio je ponovno odbijen. Sljedeeg sijenja Hapgood i Campbell posjetili su Einsteina na Sveuilitu Princeton i dugo razgovarali. Taj je razgovor Hapgood zabiljeio i naveo u izvjeta ju to ga je poslije poslao Einsteinu, koji se sloio s njim i izjavio da su navodi toni. Meutim, zamolio je da ga ne citira, jer se za razgovor nije pripremio. Hapgood je poslije tiskao tu primjedbu u svojoj knjizi Earth's Shifting Crust. Campbell je pokuao matema tiki dokazati kako je antarktika ledena kapa mogla prouzroiti pucanje Zemljine kore. Einstein je bio potpuno uvjeren u Hapgoodove geoloke dokaze da Zemljina kora moe puknuti i skliznuti. Sumnjao je samo u to, ima li kapa polarnog leda ikakve veze s time u to je Hapgood vjerovao u vrijeme izdavanja drugog izdanja knjige The Path of the Pole 1970. godine. On je, naime sumnjao u to, moe li masa leda, ak ako je nagomilana u nepravilnom obliku kao na Antarktiku, potaknuti klizanja Zemljine kore. Einstein je umro u bolnici 16. travnja u 76. godini. Hapgood je tako izgubio najutjecajnijeg branitelja, ali napokon je knjiga Earth's Shifting Crust bila gotovo posve zavrena. Ono to se nekad inilo bezumnom teorijom, dobivalo je postupno potporu iz drugih izvo ra. Profesor George W. Bain shvatio je da se kemijski sastav tla mi jenja pod utjecajem suneva svjetla. Otkrio je da je tropsko tlo po sve razliito od tla u hladnim krajevima. Na temelju prouavanja ranih geolokih razdoblja, zakljuio je da je u karbonskom razdo blju ekvator prolazio otocima novog Sibira, ili drugim rijeima, da je Sibir bio smjeten blie ekvatoru.

Bain je objavio svoje rezultate 1953. godine. Dvadeset godina prije njega, kineski profesor Ting Ying H. Ma sa Sveuilita Fukien prouavao je koralje te doao do slinih zakljuaka. Nekadanja koraljna mora nisu imala isti poloaj kao danas, nego su ga povre meno mijenjala. Najprije je Ma to pokuao objasniti Wegenerovom teorijom o pomicanju kontinenata. Ali, 1949. godine, kad se Hapgood poeo baviti tim problemom, zakljuio je da bi samo pomicanje Zemljine kore moglo promijeniti uzorak tla. Ma je sumnjao da je pomicanje tla bilo ak i dublje od kore, da se odnosilo i na pokrov, tj. na sloj ispod Zemljine kore. Hapgoodov petogodinji rad bliio se kraju, pa je trebalo samo pronai izdavaa. U tom odlunom asu, palo mu je u krilo jedno drugo zadivljujue istraivanje. Godine 1956., 26. kolovoza, radio je prenosio raspravu sa Sveu ilita Georgetown u Washingtonu, podruje Kolumbije. Voditelj emisije bio je strunjak za vikinke zemljopisne karte, kapetan Arlington H. Mallery. Raspravljalo se o zemljopisnoj kani iz godine 1513., na kojoj je pisalo kako je karta izdvojena iz velikog broja starih zemljopisnih atlasa, a to je uinio turski pomorac i nekada nji gusar imenom Piri Reis (piri znai - admiral). Reisu su vjeroja tno sluajno odrubili glavu zbog neprijateljskih spletki 1554. godi ne. Njegova je karta prikazivala Junu Ameriku, dio Zapadne Afri ke, a na dnu karte se nalazilo tlo koje je, ini se, bilo dio Antarktika. Neto prije, iste godine, Mallery je proitao lanak u asopisu Geo graphical Journal o otkriima na Antarktiku tijekom meunarodne ekspedicije 1949. godine, ukljuujui i sonarno mjerenje dubine pod ledom koji je okruivao obalu. U tom trenutku, njegov prijatelj M. I. Walters spustio je na njegov stol kopiju karte Pirija Reisa, koju je neki turski asnik nedavno predstavio Kongresnoj knjinici. Ve pogled na kartu pokazao je Malleryju kako postoji udesna usklae nost izmeu udubljenja to ih pokazuje karta Pirija Reisa i udubljenja nedavno otkrivenih sonarom. Sam Piri Reis je izjavio da svaka od karata koje je koristio potjeu iz vremena Aleksandra Velikog, koji je roen 356. g. pr. Kr. Budui da je Antarktik bio u to vri jeme nesumnjivo pokriven povrinom leda - od kojega je velik dio bio debeo tri kilometra - te originalne karte su vjerojatno bile zabi-

ljeene davno prije Aleksandra, prema opreznoj procjeni, oko 4000. godine pr. Kr. Ali, zemljopisna karta nije za uporabu ako na njoj neto ne pie. Pretpostavlja se da se pismo razvilo tek nakon to su ga Sumerani poeli koristiti za plaanje raznih pristojbi, oko 3 500 godine pr. Kr. Izgledalo je kao da karta Pirija Reisa dokazuje kako je pismo bilo u uporabi ve davno, 4 000 godina pr. Kr. Nadalje, sam Antarktik je otkriven tek 1818. godine. Karta Pirija Reisa daje naslutiti postoja nje kultivirane pomorske civilizacije u vrijeme, dok se, prema po vjesniarima, civilizacija upravo razvijala na srednjem Istoku. Naravno, s obzirom na njegovo zanimanje za Antarktik, Hapgood je bio neobino uzbuen novim otkriem. Ve je zakljuio da je prije posljednjega velikog pomicanja Zemljine kore, manji dio podijeljenog kontinenta, upravo juno od Patagonije, bio izvan an tarktikog kruga, a tek se poslije primaknuo blie i zato moda bio bez leda 9 600 godina pr. Kr. Tada je, prema Platonu, nestala Atlantida. Hapgood nije imao namjeru rei ni rije bilo kome - nije htio da ga otpuste kao lana nekog ludoga drutva - inilo se da karta Pi rija Reisa potvruje njegovu sumnju da je Platon imao pravo o drev noj civilizaciji koja je antidatirala poznate povijesne zapise. Hapgood je u to vrijeme bio asistent na koledu Keene State, di jelu Sveuilita New Hampshire. Ponovno je privolio studente da mu pomognu u njegovu posljednjem pothvatu. Oni su trebali prou avati zemljopisnu kartu Pirija Reisa bez predrasuda, te je usporedi ti s raznim drugim kartama. Kao prvo, otkrili su, da su karte toga doba bile neobino nedotjerane. Jedna je prikazivala Italiju naslo njenu na panjolsku, druga Englesku u obliku ajnika. Te karte koje su koristili pomorci - poznate kao portolani, to znai 'od luke do luke' - ipak su bile nevjerojatno tone. Prema Piriju Reisu, njegova se karta temelji djelomice na karti koju je imao Kolumbo, iako je nitko nije uspio locirati. Ali, moda se on koristio kartama iz stare knjinice u Aleksandriji. Hapgood je vjerovao da su one nale put u veliku knjinicu u Konstantinopolu, koji su Turci zauzeli 1453. go dine. Adolf Erik Nordenskiold (1832.-1901.), jo jedan vodei stru njak za rane karte, 1889. godine smatrao da se portolani temelje na

kartama koje su nastale mnoga stoljea pr. Kr. Nakon deset arktikih ekspedicija, Nordenskiold je postao svjestan alosnog stanja polar ne kartografije. Poeo je sastavljati stare karte, pa je nastao Fak simil atlasa (Facsimile Atlas, Stockholm, 1889. godine), koji se op enito smatrao jakim poticajem za moderno prouavanje kartografi je. Veliki geograf i astronom Ptolemej, koji je bio knjiniar u Ale ksandriji oko 1 500. godine pr. Kr., izradio je karte koje su bile manje tone od srednjovjekovnih portolana, iako je imao na raspolaganju najveu knjinicu na svijetu. Je li mogue da su obini pomorci nadmaili rad Ptolemeja, osim ako nisu plovili prema drugim karta ma? Zapravo, na kartama Pirija Reisa pronaene su mnoge pogreke - npr., dopustio je da se 20 karata to ih je upotrijebio, ponavljaju. Tako je prikazao dva puta rijeku Amazonu, iako je izostavio prika zati 1 520 km dugaku crtu obale. Jedna pogreka moe se pripisati grkom astronomu Eratostenu, koji se rodio oko 275. godine pr. Kr. Znao je da se u Sieni, u Gornjem Egiptu (blizu dananjeg Asuana) sunce odraava u jednom dubokom bunaru na solsticij 21. 06. Utvrde u ono vrijeme nisu bacale nikakvu sjenu. Ali, u Aleksandriji, 850 km sjeverno, to se dagaalo. Izmjerio je duljinu sjene jedne utvrde u Aleksandriji u podne 21. 06., iskoristivi je da izrauna kut sunevih zraka. Bilo je to 7 stupnjeva, to je priblino pedesetina od 360 stupnjeva. Budui da je znao udaljenost do Siene, znai lo je da 850 km predstavlja 7 stupnjeva Zemljine polarne obodnice. Stoga je bilo lako ustanoviti da 360 stupnjeva moe biti predstav ljeno kao 42 250 km. Stvarni obujam oko polova je 41 947 km. Bila je to, dakle, zauujue tona procjena za 240. godinu pr. Kr., kad veina ljudi nije bila ak ni svjesna da je Zemlja okrugla. Malom pogrekom, Eratosten je poveao promjer Zemlje za 45 stupnjeva. Da je Hapgood prihvatio tu pogreku, karta Pirija Reisa bila bi jo tonija, pod pretpostavkom da se temeljila na starim gr kim i egipatskim izvornim kartama. Kada je Piri Reis izraivao svoju kartu, poznati kartograf Gerardus Mercator imao je tek godinu dana, pa je Reisov rad antidatirao Mercatorovu metodu 'projekcije' Zemlje na ravnu plohu, oznaivi je irinama i duinama. Kartografi su koristili jednostavniju meto-

du, tako to su izabrali neki grad kao sredite, te nacrtali krug oko njega koji su podijelili na 16 dijelova, poput torte. Zatim su u krugu ucrtali kvadrate, i nastavili ih proirivati prema van, da bi stvorili vrstu grube irine i duine - to je bila zamrena, ali djelotvorna me toda. Kad su Hapgoodovi studenti prouavali Reisovu kartu, brzo su utvrdili da njezino originalno sredite lei negdje izvan karte, prema istoku. Veina je mislila da se radi o Aleksandriji, ali pomni prorauni su pokazali kako je pravo sredite vjerojatno Siena, sveto sredite Gornjeg Egipta. To im je dalje pomoglo da pomisle kako imaju posla sa starom kartom. Kad su kartografi Aleksandrije poeli izraivati vlastite karte, moemo pretpostaviti da nisu odmah otplovili da vide Junu Ame riku ili Antarktik, nego su svoje karte temeljili na drugim, jo stari jim kartama. Ali, koliko su stare bile te karte? Zanimljiv dokaz nudi nam rjeenje. Krajem 2. stoljea pr. Kr. gr kom gramatiaru Agatarhidu iz Knida, privatnom uitelju jednoga od kraljeva Egipta iz doba Ptolemeja, reeno je da je prema staroj tradiciji jedna strana osnovice Velike piramide tono jedna osmina minute stupnja Zemljine polarne obodnice (minuta je ezdeseti dio stupnja). Svaka strana osnovice Velike piramide ima 756 stopa ili vie od 230 metara. Ako se to pomnoi s osam, a tada sa 60, pa sa 360, rezultat je neto manje od 40 000 kilometara ili neto manje od 25 000 milja (tonije, to su 24 933 milje). To je zadivljujue tona mjera polarne obodnice Zemlje. Zapravo, veliina Velike piramide, s dodatkom njezine osnovice, takoer je u tonom odnosu s velii nom Zemlje - zapravo, vrh je ondje gdje bi trebao biti Sjeverni pol. Veliku piramidu sagradio je faraon Keops (Khufu) oko 2 500. go dine pr. Kr. Kako su u to doba stari Egipani mogli znati veliinu Zemlje? Moda su znali da je okrugla, jer su zamijetili kako je sjena Zemlje na Mjesecu za vrijeme pomrina zaobljena, ili su promatrali kako brod postupno nestaje na obzoru dok se udaljuje. Ono to je na Hapgooda ostavilo tako snaan dojam, bila je zau ujua tonost karte Pirija Reisa kad se zanemari pogreka od 4,5 stupnja. Primijetio je da su se 1541. godine ueni ljudi u Mexico Cityju dali na posao, elei odrediti tonu zemljopisnu duinu svo jega grada tako to su mjerili vrijeme izmeu dvije pomrine Mje-

seca, jednu u Mexico Cityju, a drugu u Toledu u panjolskoj. Njiho vi prorauni znatno su se razlikovali. S druge strane, karte su esto bile tako tone da su se razlikovale samo za pola stupnja zemljo pisne duine. To je bilo neto to Europljani nisu postigli tako dugo dok John Harrison nije izumio pomorski kronometar u 18. stoljeu. Hapgood je takoer bio zadivljen velikim otokom uz obalu June Amerike. Smjeten na petom stupnju sjeverno od srednjoatlanskog ruba, ini se da je imao 500 km u promjeru, a ipak ga danas ovdje nema. Dapae, taj je otok zabiljeen na Reinelovoj karti iz 1510, kao i na karti francuskog kartografa Philipa Buachea 1737. godine. Hapgood se zanimao za mnoge pustolovine, pa je 1959. godine napisao zahtjev Kongresnoj knjinici, molei ih za dodatni materi jal. Pozvali su ga da doe i sam izabere. Kada je stigao na Dan neza visnosti, bio je pomalo zbunjen naavi stotinu primjeraka, koji su mu bili na raspolaganju. Nekoliko je dana razgledavao karte i tada, kako sam opisuje, 'okrenuo sam stranicu i sjeo zapanjen.' Ono to je vidio bila je karta koju je izradio Orontej Finej godine 1531., a prikazivala je Antarktik kakav uglavnom izgleda na dananjim kar tama. Ali na njoj su bili zaljevi bez leda, rijeke koje su tekle u more, ak i planine koje su sada zakopane pod ledom, iako Orontejeva karta nije prikazala Palmerov poluotok, koji se prostire izmeu sje verozapadnog Antarktika i obale Patagonije. Zapravo, nema takvog poluotoka. ak kad bi se led otopio, bio bi to samo otok. Ukratko, originalnu kartu je izradio netko tko je znao sve o Antarktiku, o nje govoj unutranjosti i obali. To je moglo znaiti da su karte Antark tika ve izradili mornari koji su ga istraili i zabiljeili njegovu unu tranjost. Ili to znai da su njegovi starosjedioci to uinili sami za sebe. Bez obzira na to to se dogodilo, oita je injenica da karte Antarktika postoje vie od 6000 godina. Drugi portolani bili su jednako tako znaajni. Durcert Portolano pokazuje 1339. godine precizno poznavanje prostora od Galwaya do Don Basina u Rusiji. Karte turskog hodoasnika Hadjija Ahmada iz 1559. godine pokazuju svijet kao da lebdi iznad Sjevernog pola. ini se da karta takoer pokazuje Sibir i Aljasku kao jedno kopno. Budui da je to karta srcolika oblika, sa Sibirom u jednom otvoru, a Aljaskom u drugom, to moe jednostavno odraavati injenicu da

kartograf nije imao mjesta da ukljui u kartu onaj potez mora kod Beringovih vrata izmeu Sibira i Aljaske. Meutim, kad ne bi bilo Beringovih vrata, originalna karta morala bi biti izraena prije vie od 12 000 godina, kada su Sibir i Aljaska bili spojeni kopnenim mo stom. Karta stara 12 000 godina, to zvui nevjerojatno. Ali, sve to je Hapgood otkrio, zvui jednako apsurdno. Poeo je shvaati zato su portolani u Kongresnoj knjinici ostali desetljeima neistraeni. Svaki znanstvenik koji ih je poblie pogledao, vjerojatno je protrnuo te brzo zaklopio fascikl. Karta Antarktika koju je 1737. godine objavio Philip Buache po kazuje da je Antarktik kontinent podijeljen na dva otoka - kao to danas znamo, sve je pod ledom. Kako je Buache to znao? Vjerojatno je koristio karte starije od onih kojima se sluio Orontej Finej i tvorac karata Dulcert Portolana, koji je upotrijebio stare karte to su pokazivale unutranje zamrznuto more. Karta to ju je Hapgood pronaao u knjizi Josehpa Needhaha Science and Civilisation in China (Znanost i civilizacija u Kini), a koja datira iz godine 1137., bila je urezana u kamen i nacrtana preko mree numeriranih etvorina. Hapgood je uinio zanimljivo otkrie s kartom Pirija Reisa i mnotvom drugih koje datiraju jo iz vreme na knjinice u Aleksandriji. Njihov stupanj zemljopisne irine bio je krai od stupnja duine, jer je izvorni kartograf koristio pravokutnu mreu numeriranih etvorina. Kasniji kartograf je to pogrekom promijenio u kvadratnu mreu pa je nastala i pogreka u duini. Bu dui da se ista pogreka s duinom ponovila i na kineskoj karti, ini lo se da original potjee iz pradavnog doba. Hapgood je zakljuio: moda to dokazuje da je naa izgubljena civilizacija od prije 5 ili 10.000 godina proirila svoje kartografiranje i ovdje jednako kao u Americi i na Antarktiku. Hapgood je takoer uoio da je Zapadna Afrika, kao to ju je opi sao Piri Reis, vjerojatno bila obilno opskrbljena vodom - npr., opisana su jezera koja danas vie ne postoje. I druge pradavne karte, koje navodi Hapgood, pokazuju jezera u Africi. Prije 10 000 i 6000 godina - maestral, sjeverni vjetar, bio je vrlo vlaan, donosio je vla gu s ledenjaka koji su se otapali u ledenom dobu, pa je Sahara bila zelena i plodna. Budui da je karta Piria Reisa zabiljeila Zapadnu

Afriku s jezerima, izgledalo bi da originalna karta kojom se koristio Piri Reis, potjee iz toga vlanoga razdoblja. U knjizi Maps of the Ancient Sea Kings (Karte drevnih morskih kraljeva) Hapgood je izgraivao svoj pristup istraivanju dok nije postao prihvatljiv. 'Nije mogue knjigu proitati i smatrati je izmilje nim nagaanjem, jer svaka stranica nosi obiljeje irokog i strplji vog istraivanja. No, zakljuci posljednjeg poglavlja s podnaslo vom A Civilisation that Vanished (Nestala civilizacija) morat e za prepastiti svakog znanstvenika koji je knjigu shvatio ozbiljno, jer zvui kao pravi materijal za knjige H. Riddera Haggarda ili Julesa Vernea: Dokaz predstavljen starim kartama kao da sugerira postojanje ovjeka u pradavnim vremenima, prije nastanka bilo koje po znate kulture, prije prave civilizacije napredne vrste ovjeka, koja je bila smjetena ili na jednom podruju - ali je imala trgovake veze s cijelim svijetom - ili je bila u pravom smislu svjetska kultura. Ona je, barem u nekim aspektima, bila na prednija od grke ili rimske. U geodeziji, pomorskoj znanosti i kartografiranju, ta je civilizacija bila naprednija od bilo koje poznate kulture 18. stoljea prije kranskog doba. Tek u 18. stoljeu mi smo razvili praktine naine pronalaenja zemljo pisne duine. Tek smo tada izmjerili toan opseg Zemlje. Prije 19. stoljea nismo slali brodove za istraivanje arktikih i an tarktikih mora; tek smo tada poeli istraivati dno mora. Ove karte pokazuju da su neki drevni narodi ve prije to uinili. Pitajui se, kako velika civilizacija moe bez traga nestati, Hapgood je ustanovio osnovno naelo istraivanja: nali smo ono to smo tra ili. Portolani su stoljeima bili poznati. O karti Pirija Reisa, otkri venoj u palai Topkapi u Istambulu 1929. godine, raspravljalo se u Kongresnoj knjinici ve 1930. godine, prije nego to je zanimanje ponovno buknulo 1956. godine. Ali, nitko nije vidio njezino znae nje - ili, ako je to nekome uspjelo, bio je dovoljno hrabar da postavi pitanja koja je i Hapgood postavljao. Zato onda objavljivanje knjige Maps of Ancient Sea Kings nije izazvalo znaajniju akademsku raspravu 1966. godine? Odgovor mo-

ra biti djelomice taj, da je Akademija ve poneto sumnjala u Hapgooda. Godine 1958., kad se u tisku konano pojavila knjiga Earth s Shifting Crust, jedan od najpoznatijih tjednika The Saturday Ev ening Post objavio ju je u skraenom obliku. Ve i to je bilo dovolj no da izazove ljutnju i zavist akademika. U predgovoru kasnijem izdanju knjige The Path of the Pole. 1970. godine, akademik geolog F. N. Earll pria kako je, nakon to je proitao taj skraeni prikaz, traio recenzije o knjizi u tehnikim i akademskim asopisima, ali nije naao nijednu. Kad se reakcija napokon pojavila, kae Earll, 'jedva bi se mogla opisati kao racionalna - bolji bi izraz za nju bio - histerija'. Jedan akademik je ogoreno izjavio da Hapgood nije geolog, dok je drugi citirao autoritet koji se nije slagao s autoriteti ma to ih je Hapgood navodio, i to je koristio kao osnovu da osudi cijelu knjigu. Ukratko, prema Hapgoodu su se odnosili ljutito i s prezirom jer se usudio pisati o geologiji. Tako se nijedan od tih profesora nije usudio raspravljati o knjizi, koja je tvrdila da je otkrila dokaz o civilizaciji koja je postojala prije bilo ega poznatog povijesti. Bilo je lake zanemariti Hapgooda. Iz jo jednog razloga nitko nije bio spreman smatrati Hapgooda ozbiljnim. Godine 1960. knjiga pod naslovom Le Matin des Magiciens (Jutro arobnjaka) Louisa Pauwelsa i Jacquesa Bergiera po stala je najprodavaniji bestseler u Francuskoj i bila je prevedena na dvanaestak jezika. Pauwels je bio novinar, a Bergier fiziar koji se zanimao i za alkemiju. Njihova knjiga bila je blistava i sjajna zbir ka alkemije, arheologije, magije, hermetizma i knjievnih nagaa nja s poglavljima o moi ljubavi, o Velikoj piramidi, o Gurdjieffu i nacistikom okultizmu. Jedan od najvanijih prikaza bila je, meu inim portolanima, zemljopisna karta Pirija Reisa. 'Jesu li ove karte bile izraene', pitali su autori, 'na temelju opaanja nastalih na pa lubi leteeg stroja ili neke vrste svemirskog broda? Opaanja koja su zapisali posjetitelji s onu stranu svijeta?' Budui da je knjiga The Morning of the Magicians osvojila cijeli svijet, karta Pirija Reisa postala je jo vie povezana sa svjedoenjem o 'drevnim astronau tima'. Hapgood koji je deset godina radio na knjizi Maps of the Ancient Sea Kings, nije mogao loije proi.

Godine 1966., direktor vicarskog hotela imenom Erich von Da niken, ija je strast za putovanjima bila uglavnom zadovoljena u svijetu knjiga, posvetio je svoje noi pisanju knjiga, tvrdei da su Zemlju u dalekoj prolosti posjetili svemirci. Tu je ideju etiri godi ne prije njega sugerirao ruski astronom Joseph Shklovkii u knjizi Universe, Life, Mind (Univerzum, ivot i um) objavljenoj u Americi 1966. godine, s dodatnim materijalom astronoma Carla Sagana pod naslovom Inteligent Life in Universe (Inteligentna bia u svemiru). Danikenova knjiga sastojala se uglavnom od tvrdnji da su spomeni ke kao to su piramide, kipovi na Uskrnjem otoku i hramovi Maya u Meksiku gradili, ili pomagali graditi, drevni astronauti. Tiskana u vicarskoj pod naslovom Erinnnerungen an die Zukunft (Sjeanja na budunost) u 3.mj. 1968. godine, brzo je postala bestseler, jedna ko kao englesko i ameriko izdanje pod naslovom 'Chariots of the Gods (Koije bogova). Znanstvenici su istaknuli kako je knjiga puna nevjerojatnosti i netonosti. Daniken je uspio udvostruiti teinu Velike piramide pet puta, a njegova tvrdnja da Egipani nisu znali za uad ili drvo za valjke, lako se pobila slikama sa zidova grobnica i piramida. Njegova tvrdnja da kipovi s Uskrnjeg otoka nisu mogli biti is klesani iz veoma vrste vulkanske stijene kamenim alatom, bila je takoer osporena. To je uinio Thor Heyerdahl godine 1950. s neko liko otokih domorodaca, upotrijebivi kameni alat naen u kame nolomu. Daniken je tvrdio kako na Uskrnjem otoku nema drva za valjke, vjerojatno ne znajui da je ondje nekad raslo drvee, prije nego je sve drvo bilo iskoriteno. Za linije iz Nazce u Peruu, Dani ken je tvrdio da su bile piste za svemirske brodove, zanemarujui i njenicu da su to samo ogrebotine na povrini klimavih stijena. itave knjige i televizijski dokumentarci napadali su Danikenov 'dokaz', pokazujui da se veina tvrdnji temelji na nepoznavanju dostignua stanovnika Egipta, Uskrnjeg otoka, Perua i drugih zemalja. Na prvim stranicama knjige Daniken je (jednako kao Pauwels i Bergier) predstavio kartu Pirija Reisa: 'Najnovija istraivanja pro fesora Charlesa Hapgooda daju nam jo vie zbunjujuih podataka. Usporedbe s modernim fotografijama naega planeta gledanog sa

satelita, pokazale su da su originali karata Pirija Reisa vjerojatno napravljeni s velikih visina. Kako se to objanjava?' Hapgood, naravno, nije nikad rekao nita od toga. injenica da Piri Reis nije uspio prikazati 1 520 km junoamerike obale, pa je ponovio drugu plovidbu, upuuje na to da karta nije napravljena iz zraka. Unato svemu, milijuni ljudi bili su uvjereni kako je Hap good pomogao Danikenu, jer je takoer vjerovao da su karte nacr tali 'drevni astronauti'. Hapgood se manje brinuo nego to je bilo potrebno - bilo je dru gih vanijih pojava koje su mu zaokupljale um. Nekoliko godina bio je uvjeren kako je pronaao pravo mjesto Atlantide, i da e zbog to ga moda napustiti akademski svijet i posvetiti se aktivnijem ivotu istraivaa. Dana 5. prosinca 1958. godine pisao je svom prijatelju Ivanu Sandersonu da najavi ono to je nazvao 'najsenzacionalnijim otkriem naega vremena.' Prouavajui kartu Pirija Reisa Hapgood je primijetio, kao to smo vidjeli, neki tajanstveni otok, otprilike 1600 kilometara udaljen od obale Venezuele i utoka rijeke Orinoco. Pronaao je i druge dvije stare karte, koje su prikazivale taj otok dokazujui njegovo posto janje. Sada nema takve kopnene mase, nego samo dva mala otoka poznata kao stijene Sv. Petra i Pavla. Svaka hridina je dugaka oko 400 m, i smjetena je iznad srednjoatlantskog pojasa. To su vrhun ci planina koje su sada pod vodom. Hapgood je bio uvjeren kako je to sve to je ostalo nad povrinom od Platonove Atlantide - upravo na mjestu koje je Platon oznaio, u srednjem Atlantiku. Veliina toga tajanstvenog otoka - 590 x 422 km - zvuala je tono. Platon je ta koer izjavio kako je na Atlantidi postojala i velika sredinja planina, sveta planina, a Hapgood je mislio da su to stijene Sv. Petra i Pavla. Sanderson je savjetovao Hapgoodu neka ne spominje Atlantidu u svojoj knjizi Maps of the Ancient Sea Kings, da ga ne bi obiljeili kao luckasta ovjeka. Ali, upozorenje nije bilo potrebno - Hapgood je bio itekako svjestan neprijateljskog odnosa svojih kritiara, da bi poloio glavu na panj. Osim toga, dokaz e uskoro biti dostupan svakomu. Sve to je bilo potrebno, uvjeravao je Hapgood Sandersona, bio je bogati mecena koji e posuditi jahtu i platiti unajmljiva nje podvodnih kamera kojima se mogu pogledati strmi obronci pla-

nina - gdje bi se moralo nalaziti, prema Platonu - zlato vrijedno oko pet stotina milijuna dolara. U knjizi Atlantis, the Eigth Continent (Atlantida, osmi kontinent), 1984. godine Charles Berlitz kae kako je 1963. godine Hapgood doao u Bijelu kuu s namjerom da nagovori predsjednika Kennedyja da mu posudi nosa zrakoplova kako bi istraio morsko dno pod stijenama Sv. Petra i Pavla. On citira Hapgoodova neobjavlje na sjeanja: 'Bila je srea to sam imao i prije veze s Bijelom kuom gdje sam tijekom II. svjetskog rata radio neke poslove za predsjednika Roosevelta... Nije bilo teko pronai nekoga bliskog Kennedyjevima u Massachussetsu, koji e mu dogovoriti sastanak s Predsjedni kom... Imali smo zajednike prijatelje u Demokratskoj stranci u Bo stonu.' Hapgood je izradio shemu na osnovi koje bi zrakoplovi let jeli u sve irim krugovima nad hridinama Sv. Petra i Pavla. Ako bi se neto ugledalo na morskom dnu, to bi se istrailo podvodnim ka merama. Prepoznao je opasnost: kad bi se novinari domogli prie, stavili bi je na naslovnu stranicu kao vijest dana, i njegov bi ugled stradao. Stoga je predloio da se istraivanje vodi pod naslovom 'Jo jedna oceanografska ekspedicija'. Do listopada 1963. godine dogovoren je sastanak s Kennedyjem - ali, Kennedy je ubijen u studenom. Preplaen, Hapgood je predlo io da bi moda Nelson Rockefeller, Sandersonov prijatelj, mogao biti zainteresiran. Budui da se Sanderson jedanput susreo s Waltom Disneyjem u nekom drutvu, i njega bi se moglo pitati. Potraga za Atlantidom mogla bi biti udesan akcijski film. Ali, Hapgood se ponovno razoarao. Cijelo desetljee koncentri rao se na pisanje i prouavanje. Njegov prijatelj Sandersom umro je 1973. godine. Te je godine Hapgood rekao dopisnici Henriettei Mertz kako odustaje od istraivanja, iako zna da podruje Atlantide 'lei oko stijena Sv. Petra i Pavla'. Nadao se da e drugi slijediti trag koji je on tako teko pronaao. Godine 1982. u listopadu, Hapgood je pisao mladom korespondentu Randu Flem-Athu (dodajui neobian postscriptum na svoje ivotno djelo o drevnim civilizacijama. Nakon to je napisao kako priprema tree izdanje knjige 'Pomina Zemljina kora', koja se tre-

ba tiskati 1983. godine, nastavio je govoriti o svojim posljednjim otkriima: 'Osim toga, postoji dokaz da je posljednje pomicanje Zemljine kore pomaknulo oba amerika kontinenta prema jugu oko 30 stupnjeva, te posve unitilo ivot i civilizaciju na njima. Klimatske promjene bile su manje drastine u Starome svijetu, postojalo je vi e irokih putova kojima se moglo pobjei.' Pomak od 30 stupnjeva odnosio se na oko 3 380 kilometara, to je golema udaljenost. Ako se dogodila velika katastrofa koja je opu stoila ivot i civilizaciju, tada se to sigurno moralo dogoditi prije vie od 5 000 godina, kao to je Hapgood i pretpostavljao. Sljedei dio pisma nudio je jo vee otkrie: 'Osim toga, s neda vno uzbudljivim otkriima, vjerujem da sam dao dokaz o cijelom jednom ciklusu civilizacije u Americi i Antarktiku, navodei moder ne znanstvene discipline koje se mogu vratiti unatrag 100.000 godi na ...' 100,000 godina? Moe li se raditi o pogreki od 10 000 godina? Ne, ostali dio dugakog pisma bio je natipkan besprijekorno, bez najmanje pogreke. Hapgood ga je vjerojatno vrlo paljivo proitao, prije nego to ga je stavio u omotnicu. Ali, tada se vjerovalo da se predak modernog ovjeka, kromanjonac, nije pojavio na Zemlji do otprilike prije 40 000 godina (iako je od tada granica pomaknuta ak na vie od 200 000 godina). Osim toga, Hapgood nije govorio o pilj skom ovjeku, nego o nizu civilizacija s 'naprednim razinama znano sti.' U sljedeoj reenici rekao je Randu: Mnogi dokazi kojima o tomu raspolaem bit e objavljeni u novom izdanju knjige: Eart's Shifting Crust.' Kao to je svima poznato, Hapgood je bio politiki neopredijeljen, ali ne bi izloio svoj ugled opasnosti zbog neke fik sne ideje. Bilo je oito kako je mislio da je pronaao znanstveni do kaz star vie od 100.000 godina, iz vremena kad je, prema paleon tologiji* iz godine 1982. najstarije ljudsko bie na Zemlji bio neandertalac.
* godine 1982. smatralo se da anatomski moderan ovjek nije stariji od 65 tisua godina. Danas mnogi paleontolozi vjeruju daje moderno ljudsko bie staro moda 200.000 godina.

Rand Flem-Ath odgovorio je odmah, traei savjet u svezi s Hapgoodovim razlozima za ovu zauujuu tvrdnju. Tjednima nije bilo odgovora. Tada mu je pismo vraeno s oznakom 'Umro'. Hapgoodovo posljednje pismo navelo je Randa da pone istra ivati podrijetlo znanosti i civilizacije. O tome govori ova knjiga.

POGLAVLJE

2.

PRECIZNE KARTE

LJ

eti 1976. godine dvadesetsedmogodinji Kanaanin imenom Rand Flem-Ath (kada se oenio s Rose De'ath promijenio je svoje ime Fleming, spajajui ga sa supruginim) iao je na razgovor u svezi sa zaposlenjem u Veliku javnu knjinicu u Viktoriji, koja se nalazi na junom vrhu otoka Vancouvera, u Britanskoj Kolumbiji. Budui da je rezultat razgovora trebao ekati do sljedeeg pone djeljka, da rastereti um preko vikenda, odluio je skicirati jedan sce narij. Radilo se o skupini stranaca iskrcanih na pustom otoku, koja se odlui ondje prezimiti. Dok je razmiljao o prikladnoj lokaciji, uo je na radiju Donovanovu pjesmu, nazvanu Hej, Atlantido! Pala mu je na um ideja i u svoj je pisai blok narkao: 'Atlantida = Antarktik'. Budui da nita nije znao o Atlantidi, proveo je ostatak dana u javnoj knjinici, itajui o Platonovom izgubljenom konti nentu iza Herkulovih stupova. Kada je uo da je dobio posao, bio je ve tako zanesen svojim is traivanjem da nije dolazilo u obzir da ga napusti. A jedan od razlo ga, to je prilino neobino, bilo je njegovo ime. Dok je bio u koli, uenici su dobili zadau da napiu esej o poznatoj osobi koja nosi njihovo ime. Istraujui svojega poznatog imenjaka, Sir Aleksandra Fleminga koji je dobio Nobelovu nagradu za medicinu, Rand je sa znao kako je Fleming 1924. godine, vrativi se u svoj laboratorij na kon nekog vremena, otkrio da je iz neopranog ostatka jela u sudo peru isklijala plijesan koja je unitila bakterije u okolnom podruju. Kuao je plijesan i otkrio da bi mogla razoriti veinu bakterija - i

tako je sluajno otkrio penicilin. itajui o imenjakovu otkriu, Rand Fleming je odluio da nikad nee dopustiti da koincidencija proe neistraeno - ona moe biti uvod u veliko otkrie. Ubrzo nakon poetka rada u Velikoj javnoj knjinici Viktorija, Rand je sluajno naiao na svoju koincidenciju. U mnogim knjiga ma o Atlantidi, susretao se s istom zemljopisnom kartom. Nacrtao ju je jezuitski sveenik iz 17. stoljea, Athanasius Kircher, ovjek enciklopedijskog znanja, koji je bio glasovit u svom vremenu kao Albert Einstein u svome. U djelu Mundus Subterraneus (Podzemni svijet) izdanom 1665. godine, Kircher je izjavio da karta pokazuje Atlantidu i da se temelji na karti ukradenoj iz starog Egipta. Ukrali su je rimski osvajai, a pronaena je u vatikanskim podrumima. Iz nekoga neobinog razloga, Kircher je oznaio sjever na dnu karte. Rand je bio zaneseni itatelj karata jo od sedme godine kada ga je njegov otac, koji je bio u zrakoplovstvu, vozio iz Nove kotske do Arizone, a potom u Los Angeles da vidi Disneyland. Dobio je za datak da prati auto karte. Silno je uivao u tome poslu, pa je od tada uvijek upravljao vozilom na putovanjima. Karta Athanasiusa Kirchera dovela ga je do prouavanja starih karata. Uskoro je u katalogu svoje knjinice naiao na Hapgoodovu knjigu Maps of The Ancient Sea Kings s podnaslovom Evidence of Advanced Civilisation in the Ice Age (Dokaz o naprednoj civilizaci ji ledenog doba). Hapgoodova knjiga oduzela mu je dah. Tu je na ao kombinaciju svojih sadanjih preokupacija - stare karte i led. Preletjevi preko stranica, iznenada se zaustavio na drugoj va noj koincidenciji. Promatrao je kartu Antarktika bez leda. Bila je prilino slina Kircherovoj karti Atlantide. Okrenuo je globus u knjinici naglavake i usporedio ga s onim to je vidio na Kirchero voj karti. Bilo je oito da se radi o velikoj slinosti. U pamfletu pod naslovom Introduction to Antarctica (Uvod u Antarktik) koji su iz dale pomorske obrambene snage na Antarktiku, doao je do karte svijeta gledanog s Antarktika. Radilo se o otkriu. Karta je pokazi vala Antarktik gotovo kao sredinju toku svijeta. Iznenada su Pla tonove rijei '...cijeli suprotni kontinent', dobile novo znaenje. Jer Antarktik je bio u sredini, a kontinenti oko njega, izgledali su kao masa zemlje.

Godine 1665. Athanasius Kircher objavio je kartu Atlantide za koju je tvrdio da je nastala u Egiptu. Na latinskome svitku pie: "Poloaj Atlantide sada ispod mora, prema egipatskom i Platonovu opisu."

Kircherova karta bez natpisa.

- Kircherova egipatska karta u usporedbi s modernom kartom Antarktika bez leda -

Mi na Zapadu zamiljamo kartu svijeta s Atlanskim oceanom u sredini, kao to prikazuju karte iz naih kolskih atlasa, koji je odvo jen od drugoga velikog oceana, Tihog. Gledano s Antarktika, na svi jetu postoji samo jedan veliki ocean, 'Pravi ocean', kako ga naziva Platon. Rand je bio tako uzbuen svojim otkriem daje napisao raspravu o tome pod naslovom Atlantis of the True Ocean (Atlantida Pravog oceana) i dao ju javno ovjeriti. Uvodni odlomak sadravao je ko mentar: "Gledano s perspektive satelita, Zemlja ima samo jedan pra vi ocean, a Antarktik je u njegovu sreditu." Lokacija Atlantide bila je opisana s Atlantide. Randa je Atlantida poela opsjedati. Sada se udio kako ga je Rose mogla podnositi, pa komentira: 'Bio sam fanatik, okarakteri ziran, kao to je govorio Winston Churchill, kao netko tko ne moe promijeniti svoj um i ne eli promijeniti svoj cilj.'

- Oceanografi pretpostavljaju da na Zemlji postoji samo jedan ocean. Zajedniki ocean vidljiv je na ovoj projekciji, koju je izradio ameriki Pomorski institut s Antarktikom u sreditu. Platonov prikaz Atlantide govori o izgubljenom kontinentu u 'Pravom oceanu'. -

No, postojala je glavna prepreka pri njegovoj identifikaciji Atlan tide s Antarktikom. Svaka enciklopedija koju je konzultirao, tvrdila je da je Antarktik pod ledom milijunima godina. Poput Hapgooda prije njega, Rand je usmjerio pozornost na ispitivanje katastrofe, koja je mogla razoriti cijeli kontinent u jednom danu i jednoj noi. U djelu Laws (Zakoni) Platon je uoio da je svijet poljoprivrede nastao u viim predjelima, nakon to je razorna poplava unitila sva nia podruja. Rand je zapazio da je sovjetski botaniar Nikolaj Ivanovi Vavilov (1887.-1943.) zakljuio, da svjetski poznate divlje biljke potjeu iz osam sredita, a sva se ona nalaze u planinskim podrujima, ukljuivi jezero Titicacu u Andama. Drugo je podru je Tajland, tono nasuprot jezeru Titicaci, na drugoj strani globusa. Rand je poeo istraivati mitske katastrofe mnogih amerikih starosjedilakih plemena - Uta, Kutenaija, Okanagana, A'a'tama, Cahtoa i Cherokeea kao i peruanskih Araucanianea. Sve su to bile le gende o stranim potresima poslije kojih su slijedile poplave. Mno ge su tvrdile da zbog promjena na povrini Sunca, ono izgleda kao da e se rastopiti, kao da e se raspasti. Bilo je i mnotvo mitova o

poplavama. Rand je mislio daje njihov broj upuivao na iskonsku katastrofu, kao onda kad se 'nebo sruilo na zemlju'. U travnju 1977. godine Rose je darovala Randu National Atlas of Canada za njegov 28. roendan. Ovdje je pronaao jo jednu anoma liju koja je nudila rjeenje. Karta ledenog doba Sjeverne Amerike pokazala je da su mnogi otoci na dalekom sjeveru, gdje je Randov otac slubovao kad je Rand imao dvanaest godina, bili bez leda u ledeno doba. Kako se to moglo dogoditi? Rand je pronaao rukopis Hapgoodove knjige Earth's Shifting Crust na Sveuilitu u Viktoriji; zapravo je to bilo drugo izdanje s novim naslovom The Path of the Pole (Putanja pola). I kad je Rand otvorio knjigu, shvatio je da gleda zadnju stranicu zemljopisne kar te, koja ima naslov The Path of the North Pole, pokazujui ni vie ni manje nego tri razliita poloaja pola u posljednjih 80 000 godi na - Yukon, Grenlandsko more i Hudsonov zaljev. Na ovom posljed njem je bilo mjesto pola sve do 9 600. godine pr. Kr. Hapgoodova opsena prikupljanja geolokih i geomagnetskih dokaza poduprla su njegova stajalita. Zemljopisni pol, ili ono to je poznato kao pravi Sjeverni i Juni pol, izmjeren je pomou Zemljine osi. Meutim, magnetski Sjever ni i Juni pol izmjereni su poloajem najvieg intenziteta Zemljinog magnetskog polja. Ono se obino nalazi u blizini pravoga pola. Ko ristei injenicu ove blizine, Hapgood je mogao izraunati poloaj prijanjih polova istraujui njihova magnetska obiljeja zapisana na lavi koja se ohladila, te na stijenama prolosti. Budui da su izlazili iz unutranjosti Zemlje, lava i metali u njoj, (osobito eljezo) skrutili su se u poloaju koji je pokazivao ravno prema magnetskom polu. To je Hapgoodu osiguralo podatke da odredi lokaciju prija njih polova. Veina podataka bila je vrlo jednostavna. Geolozi su mogli prona i domet nekadanje ledene povrine po znakovima koje je led ostavio za sobom, kao to su doline izdubljene gleerima. Arktiki krug moemo nacrtati kao kruni dio ljepljivog flastera sa Sjever nim polom kao sreditem. Prije 10 000 godina izgledalo je da se taj flaster pomie vie prema dolje, pa je njegovo sredite bilo u Hudsonovu zaljevu, a njegov najjuniji rub nalazio se daleko na jugu u

- Prije 9600. godine arktiki krug je bio u Hudsonovu zaljevu (60S, 83Z), a antarktiki krug se nalazio u junom Indijskom oceanu (60J ,97I) -

podruju Ohija. Kao to je Rand primijetio, zapadni rub flastera nije se prostirao do zapadne obale Kanade. Hapgood je zakljuio: 'Tako moemo rei da su topli uvjeti arktikog arhipelaga Kanade bili stalni tijekom zaleivanja na Wisconsinu, to je trajalo 40 000 god ina, do nastanka moderne civilizacije.' Hapgood je predstavio dokaze na isti nain, kako bi pokazao da se Sjeverni pol pomaknuo s podruja Yukona na Grenlandsko more prije otprilike 80 000 godina, a tada s Grenlandskog mora prema Hudsonovu zaljevu prije 50 000 godina. Od Hudsonova zaljeva po maknuo se na sadanji poloaj prije 17 000 do 12 000 godina. Drugim rijeima, najvee pomicanje Zemljine kore zapoelo je oko 15 000 godina pr. Kr., a zavrilo je otprilike 10 000 godina poslije. To premjetanje pola nije bilo polagano i blago to se tie ljud skih bia. Pomicanje s Hudsonova zaljeva do njegova dananjeg

poloaja, vjerojatno je izazvalo mnoge okove, a neki su bili kataklizmiki, npr. pomicanje Zemljine kore u podruju La Brea u Kaliforniji oko 11 000 godina pr. Kr., to je unitilo dvanaestak vrsta u dvadeset pet godina. Sljedea etiri mjeseca Rand je uvijek iznova itao knjigu The Path of the Pole, uzbuen mnotvom potvrda da je Antarktik moda Atlantida. Tadaje zajedno s Rose napisao raspravu o svojim otkrii ma: Vjerujemo daje izvjetaj koji je dao Platon u svom djelu Timej kakav se pojavio prije 12 000 godina, toan globalni pogled na Zemlju june hemisfere. Zatim vjerujemo da je prijanja umjerena zona Antarktika omoguila naseljavanje ljudi prije nego to se Zemljina kora poela pomicati. Vjerujemo da je izgubljeni kontinent Atlantida. zapravo na openito zanemaren, izgubljeni otok - kontinent Antarktik. Dodajemo kako vjerujemo da je Atlantida bila napredna civilizacija, vjerojatno svjetska kultura koja je posjedovala potpuno zemljopisno saznanje o cijelom planetu. U srpnju 1977. godine poslali su taj dokument Hapgoodu. Odgovor koji su dobili bio je pun entuzijazma: 'Zauen sam i radostan zbog vaega lanka koji sam danas dobio. Vjerovali ili ne, to je prvo doi sta znanstveno istraivanje moga rada koje je ikad uinjeno. Nali ste dokaze za pomicanje Zemljine kore koje ja nisam pronaao.' Bili su ganuti ne samo Hapgoodovom tipinom toplinom i iskrenou, nego i priznanjem da su obavili vaan posao. Randov novi dokaz ticao se injenice da je na Antarktiku led najdeblji jer nije padalo mnogo snijega. To se inilo apsurdnim jer se snijeg pretvara u led. Jednako je zbunjivala injenica da je led najtanji u podruji ma s najvie snijega. Najoitije objanjenje jest ono da su podruja s najdebljim ledom bila unutar antarktikog kruga tisuama godina dulje nego podruja s najtanjim ledom. Drugim rijeima, Antarktik je kliznuo prema dolje, a dio koji je jednom bio izvan antarktikog kruga, sada se nalazi unutar njega.

Rand je otkrio dokaz o povrini masivnog lebdeeg leda koja se jednom protezala od Antarktika do junog Indijskog oceana. Ako se takav led brzo otapa jer je iznenada nastupilo toplije razdoblje, dno je bilo ozbiljno poremeeno. Zapravo, bilo je dokaza u znanstvenoj literaturi da se upravo to dogodilo. Kad je kontinent Antarktik, na kojemu jednom nije bilo leda, skliznuo u antarktiki krug, gurnuo je golemu ledenu povrinu - veliine dananjeg Sjevernog pola - gore prema Indiji na drugoj strani globusa. Rand je pronaao obavijesti o toj ledenoj povrini u dva nerazumljiva materijala skrivena u aso pisu Science (Znanost), objavljenom nakon Hapgoodova djela Path of the Pole. Rand je uinio drugo vano otkrie koje je promaknulo Hapgoodu. Bilo je to djelo zaboravljenog pisca Williama Fairfielda Warrena, utemeljitelja Bostonskog sveuilita, koji je prvi pretpostavio da su svjetski poznati mitovi o nebu koje se rui, te o izgubljenom raju, uspomene na veliki geoloki preokret, iako je sugerirao da je taj nekadanji raj bio na Sjevernom polu. Paradise Found: the Cra dle of the Human Race at the North Pole (Pronaeni raj: kolijevka ljudske rase na Sjevernom polu) (1885. godine) nevjerojatno je eruditski rad oito nadahnut Donellyjevim djelom Atlantis (Atlantida), koji citira dokaze iz japanske i kineske literature, te niz starih kultura: perzijske, egipatske, akadske, asirske, babilonske i grke. Rand je takoer otkrio djelo jednoga drugog zaboravljenog ue njaka, Indijca Bala Gangadhara Tilaka koji je tiskao studije najrani jih indijskih svetih tekstova, Veda. Nadahnut Warrenom, Tilak je napisao knjigu The Arctic Home in the Vedas (Arktiki dom u Vedama) 1903. godine. Pronaao je dokaz za postojanje arktikog raja u tekstovima drevne Indije, kao i u perzijskom Zendavestu, naroito u injenici da drevni tekstovi sadravaju dokaz o stanju polarnih uvjeta, ukljuujui i duinu polarnog dana i noi. Nepoznati autori vedskih himni, po svemu sudei, znali su zemljopis polarnih kraje va. 'Kad Tilak ne bi bio pod utjecajem Warrenove interpretacije vedske literature koja je postavila sjever u sredite Zemlje', istaknuo je Rand, 'vidio bi da je Antarktik znatno vjerojatniji dom za njegov otoni raj'. U svakom sluaju, Hapgood je istaknuo da ledena kapa

na Sjevernom polu potjee otprije 50 000 godina, to je bilo nevje rojatno vrijeme da otoni raj bude stvoren, dok je antarktika lede na povrina nastala prije 10 000 ili 11 000 godina. (Rand je bio suz drano ljut kad je Hapgood upotrijebio svoje argumente o Warrenu i Tilaku u drugom izdanju svoje knjige 1979. godine, govorei o nji ma bez ijedne rijei pohvale.) Bez obzira na to koliko su bili oduevljeni Hapgoodovim toplim ohrabrenjem, brani par Flem-Ath bili su zbunjeni, jer nije reagirao na sugestiju da je Atlantida Antarktik. Ako se itko potrudio kartografirati unutranjost Antarktika dok je bio podijeljen na dva otoka, vjerojatno su to bili njegovi stanovnici. Tek 1995. godine Rand je, istraujui Hapgoodovu arhivu na Yaleu, shvatio kako je Hapgood mislio da je ve otkrio Atlantidu mnogo sjevernije, na hridinama Sv. Petra i Pavla. Meutim, Rand je smatrao daje Hapgood pogrijeio. Bilo je tono - tajanstveni otok na karti Pirija Reisa izgledao je velik 420 x 590 km. Prema Platonu, iza grada se nalazilo oko 387 x 579 km zemlje,* ali je Platon takoer objasnio da je kontinent bio velik kao Libija i Azija zajedno (priblino kao Sjeverna Afrika i Srednji istok). Planinski dio Atlantide bio je vei od dijela ravnice. Nema nikakva znaka o kontinentu u Atlantiku koji bi bio takvih dimenzija. Ohrabreni od Hapgooda, kao to je Hapgooda jednom hvalio Einstein, Rand i Rose poeli su raditi na knjizi pod naslovom Atlan tis at Last (Konano Atlantida!) koja je obuhvatila rezultate Randova istraivanja. Knjiga je bila dovrena 1980. godine. Poeli su tra iti nakladnika, a Rand je razvijao vlastite teorije o mogunosti knjige. Godine 1981. Rand i Rose (koja se rodila u Engleskoj) preselili su se u London, gdje je Rand mogao koristiti itaonicu Britanskog muzeja, i tako nastaviti svoje istraivanje Atlantide. Kako bi finan cijski poboljala njihovo stanje, Rose je nala posao, a on se zapo slio u naftnoj tvrtci Conoco. Posao je odgovarao Randu. Svakodnevno je radio s geolozima i geofiziarima, jer im je nabavljao karte dna Sjevernog mora i dostu* Brojke koje daje Platon jesu 3 000 sa 2 000 stadija, a stadij je grubi ekvivalent za engles ki furlong, tj. oko 211 m.

pne geoloke dokaze spremne da vladi najave istraivanja nafte u tome moru. Podaci to ih je Rand skupljao omoguili bi tvrtci da odlui na kojim podrujima treba raditi. Rand je vodio skupinu od petero ljudi, a njegovo umijee itanja karata dobro mu je dolo. Takoer je uivao u tome to je mogao s profesionalnim geolozima raspravljati o Hapgoodovoj teoriji pomicanja Zemljine kore. Bio je jednako zadovoljan kad je otkrio da su mnogi otvoreni za takve ra sprave. Sve slobodno vrijeme provodio je u Britanskom muzeju. Pronali su nakladnika za knjigu Atlantis at Last, ali je on, naalost, propao prije njezina objavljivanja. Meutim, dani provedeni u ita onici Britanskog muzeja pruali su Randu tako mnogo udesnih informacija, da bi objavljivanje knjige vjerojatno bilo prerano i stvorilo bi osjeaj antiklimaksa. Nastavio je raditi s uzbuenjem ko je je raslo kako su nova otkria potvrdila tonost Hapgoodove teori je o pomicanju Zemljine kore. Ono to ga je stalno zbunjivalo bila je injenica da Hapgooda i dalje zanemaruju znanstvenici koji se bave Zemljom, iako su nje govi argumenti za 'putanju pola' znanstveno ustanovili, a znanstve no su prihvaene teorije o tektonskim poremeajima, to je teoriju o pomicanju Zemljine kore inilo manje kontroverznom. Dok je pratio neke Hapgoodove primjedbe o postanku poljoprivrede, za prepastilo ga je mogue objanjenje u knjizi pod naslovom The Structure of Scientific Revolutions (Struktura znanstvenih revolucija), koju je napisao Thomas S. Kuhn. Argumenti iz te knjige pro slavili su Kuhna - ali su izazvali i suprotno djelovanje u znanstve nim krugovima kad se knjiga pojavila 1962. godine. Kuhn je pret postavljao da znanstvenici pogreno misle kako je baviti se znano u ravnoduna aktivnost bez ikakvih osjeaja. Kad jednom vrsto postanu uvjereni u jednu teoriju - Kuhn je vie volio koristiti rije paradigma - u njima se pone razvijati emocionalna vezanost, sli na vezanosti majke za dijete i ako im itko pone prigovarati, ponu se braniti, ostajui vrsto uvjereni da je njihova ljutnja neprilika razumnog ovjeka suoena s apsurdnim situacijama na koje uzalud troe vrijeme. Zbog toga su velike znanstvene revolucije - iz doba Kopernika, Newtona, Einsteina, kvantne teorije - nailazile na takav odluan otpor. ak 1960. godine glasoviti britanski geofiziar Sir

Harold Jeffreys smatrao je da Zemljina kora nije pokretna unato dokazima o tektonskim pokretima. Kuhn je istaknuo da su potrebni snani dokazi kako bi se pokrenulo takvo ukorijenjeno miljenje injenice nemaju izgleda kad se ima na umu ivotni vijek vjerova nja u istu teoriju. Radei za skupinu ljudi nazvanu 'Business Inter national' (Meunarodni posao), zapravo za svjetovnu tvrtku koja je osiguravala istraivanja za udruenu izvrnu vlast. Rand se susreo s pounim i zabavnim primjerom. Sprijateljio se s jednim od Kuhnovih studenata, s kojim je esto raspravljao o teoriji pomicanja Zemljine kore. Rand je pritom objanjavao kako se to odrazilo na po javu poljoprivrede, na vrste koje su izumrle i na zaleivanje. Nakon nekoliko mjeseci Kuhnov student poeo je vjerovati da je Hapgoodovo pomicanje Zemljine kore dobar primjer za Kuhnovu 'para digmu pomicanja', kao i za jednu vrstu neprijateljstva s kojom su se susretali. To je prijateljstvo trajalo do dana kad je Rand priznao da je njegovo zanimanje za predmet bilo izazvano Platonovim izvje tajem o Atlantidi. Tada je Kuhnov student iznenada odbio rasprav ljati o pomicanju Zemljine kore. Zabrinuti da bi daljnje prihvaanje te teze oslabilo njihovu ener giju za bavljenje Atlantidom, Rand i Rose su se odluili vratiti u Viktoriju i nastaviti rad na knjizi. etiri godine u Londonu bile su od goleme vanosti za razvoj Randove teorije. Nakon Hapgoodove smrti 1982. godine - koja je jako pogodila Randa - osjetio je kako je naslijedio Hapgoodove nerijeene probleme. Naravno, glavni problem je bilo pitanje, to je zapravo izazvalo pomicanje kore. U knjizi The Path of the Pole Hapgood je zakljuio isto to i Einstein - da odgovor nije uinak stroja za pranje rublja, pri emu bi nepravilna kapa polarnog leda prouzroila da Zemlja snano 'zadrhti'. Skupio je mnoge druge dokaze o tome da se kora ne pomie. Rand je bio sklon vjerovati da su Milankovieve hipo teze o ledenim dolinama bile tone. Sloio se s time da se to dogaa istodobno s jo tri imbenika - to su nagib, razdoblje kad se Zemlja nalazi najblie Suncu (obino krajem prosinca) i kad je putanja planeta nepravilna. Zakljuio je kako je glavni imbenik ciklus na giba Zemljine osi, koji je trajao 41 000 godina.

Rand i Rose su napisali knjigu When the Sky Fell i poeli su je nudili izdavaima. Moda bi bilo bolje da su ostali kod naslova Atlantis at Last. Da je Rand najavljivao kako stare karte dokazuju da su Zemlju posjetili izvanzemaljci s druge galaktike, knjigu bi vjerojatno prihvatio prvi izdava koji bi je proitao. Ali ozbiljno prouavanje pomicanja Zemljine kore s dodatkom o postanku po ljoprivrede, nije bio dovoljan bestselerski potencijal, iako se u knji zi tvrdilo da je Atlantida bila na Antarktiku. Hapgood je bio zabo ravljen i njegove se knjige vie nisu tiskale. Zato nastojati da se one oive? Jedan izdava je mislio da je knjiga udesna, ali pisana previe akademski. Drugi ju je smatrao intrigantnom, ali takoer previe akademskom. Trei je rekao da gaje knjiga ostavila bez da ha, ali ne zna kakvom je itateljstvu ponuditi. Naposljetku su Rand i Rose shvatili da knjiga nee nikad biti objavljena. Prolo je deset godina, a Rand i Rose su se preselili na otok Vancouver. Izdava za knjigu o Atlantidi nije pronaen, ali Rand je i dalje itao o arheolo giji, o iskapanju sisavaca i svemu onom to je bilo povezano s nje govom potragom za Atlantidom. Iako toga nije bio svjestan, prilike su postupno postajale sve povoljnije za njegovu knjigu. Preokret je nastao kad je John Anthony West proitao rukopis i pristao napisati pogovor. West je bio egiptolog iako ga takvim nisu smatrali strunjaci arheolozi. Bio je zadivljen djelom ovjeka koji nije bio spominjan u krugovima egiptologa. Bio je to Rene Schwaller de Lubicz. Schwaller (ime Lubicz darovao mu je litvanski princ, njegov poznanik) bio je sin imunog alzakog ljekarnika. U svojoj dvadesetoj godini otiao je u Pariz studirati slikarstvo u radionici Matissa, ali uskoro je to napustio i poeo prouavati teologiju i alkemiju. Utemeljio je 'ezoterinu kolu' nazvanu 'Suhalia' u blizini St. Moritza u vicar skoj. Kad je kola propala, on i njegova ena Isha preselili su se u prostranu seosku zgradu u Grassu, na jugu Francuske, a tada, 1937. godine, otili su u Egipat gdje ga je zadivio Hram u Luxoru. Schwaller je vjerovao da su Egipani razmiljali na nain koji sadanji svijet gotovo ne moe shvatiti. U Aleksandriji je posjetio grob Ramzesa IX. i ondje su ga oarale slike koje su prikazivale pravokutan trokut u kojem je hipotenuza bila faraonovo tijelo. Stra-

nice trokuta imale su omjer 3:4:5, drugim rijeima, bio je to trokut pomou kojega svako dijete u koli ui Pitagorin pouak - da je kvadrat nad hipotenuzom jednak zbroju kvadrata nad druge dvije stranice. Schweller se zainteresirao jer je Ramzes IX. vladao oko 1010. godine pr. Kr., dakle vie od 500 godina prije Pitagore. Budu i da je Schwaller proveo mnogo vremena prouavajui arhitekturu srednjovjekovnih katedrala, znao je da je znanje srednjovjekovnih slobodnih zidara potjecalo iz starog Egipta. Poeo je sustavno prou avati egipatske hramove, a naroito hramove Luxora. Prvo to uoava turist koji gleda njegovu kartu Luxora jest da je Hram 'iskrivljen', kao da je dvorite to lei unutar zidova bilo malo udareno sa strane nekim golemim ekiem. Budui da su Egi pani bili majstori graditeljstva, koji su mogli poloiti kamene blokove jedan uz drugi tako precizno da se meu njih ne moe ugu rati ni otrica noa, oito postoji razlog za tu anomaliju. Zadivlju jui sklad arhitekture ostavlja malo sumnje da je sve to dio jednoga geometrijskog plana. Schwaller se dao na posao da rijei zagonetku. Posljedica toga je njegovo majstorsko djelo The Temple of Man (ovjekov hram) obja vljeno 1957. godine koje je dokazivalo da je Hram u Luxoru go lem geometrijski kompleks, da simboliki predstavlja ovjeka - to je, zapravo vrsta gigantskog hijeroglifa. Budui da ovjek koraa naprijed, da slii raskoraku diva Ramzesa II. u jugoistonom kutu Hrama, dvorite koje predstavlja nii dio noge ima oblik kvadrata udarenog sa strane. Jedno od Schwallerovih otroumnih zapaanja bilo je da Hram sadri i mnogo primjera geometrijske proporcije poznate kao 'zlat ni rez' (poslije su ga Grci oznaili slovom ). Zvui kao opskurna definicija iz geometrijske knjige, ali to je stajalite jako vano i ima sredinju ulogu u preciznoj lokaciji svetih mjesta. Priroda sve vrijeme koristi zlatni rez. Ljudsko tijelo je primjer za to, a pupak djeluje kao granica izmeu dva dijela. Taj zlatni rez mo e se pronai u spiralama rasporeda lista, u laticama oko ruba cvi jeta, u liu oko debla, u borovim eerima, u sjemenkama glave sun cokreta, u morskim koljkama - ak u krakovima spiralne maglice. Zato priroda tako voli taj oblik? Jer je to najbolji nain zatite, to

Zlatni rez ili

dobiva se podjelom linije

je tednja beskorisnog prostora. Umjetnici su ga takoer otkrili na vrlo ranom stupnju, jer je taj nain podjele slike udnovato ugodan oku, na posve isti nain na koji su glazbene harmonije ugodne uhu. Oito je da postoji neto vrlo vano u tom broju koji izgleda tako jednostavno. Zapravo, radi se o broju 0,618034 koji se ponavlja u beskonanost. On se ne ponavlja kao to to ine neke decimale. Drugi oblik je 1,618. elite li proiriti crtu udaljenosti, jedno stavno je pomnoite brojem 1,618 . Znaajan je i drugi dio matematike: to je niz brojeva to ih je ot krio matematiar Fibonacci, u kojima je svaki broj zbroj prethodna dva broja. Ponete li s 0, a sljedei je broj 1, tada je 0+1=1 Taj 1 + prijanji 1 = 2. Taj 2 + prethodni 1 = 3 . 1 tako dalje.0,1,1,2,3,5,8,13,21,34,55 ... Uzmete li bilo koja dva Fibonaccijeva broja i podijelite li svaki onim prije njega, odgovor se sve vie pribliava zlatnom broju 0,618034... to su brojevi vei. No, bez obzira na to koliko brojevi

postanu vei - ak kad se radi o bilijunima ili trilijunima, broj nikad ne moe stii do zlatnog broja. Ovi Fibonaccijevi brojevi mogu se pronai u borovim eerima, u koljkama i spiralnim maglicama. Schwaller se jako uzbudio kad je to otkrio u Hramu u Luxoru. Proveo je mnogo godina u vicarskoj, prouavajui zakone uni verzalnog sklada saete u katedralama kakva je ona u Chartresu. Njegove je rezultate ukrao alkemiar Fulcanelli i objavio ih je pod svojim imenom 1925. godine u knjizi s naslovom The Mystery of the Cathedrals (Tajne katedrala), koja je ubrzo postala klasika. Schwaller nije sumnjao u to da je zakon o skladu bio dio znatno sta rije tradicije koja je bila ve razvijena u doba starog Egipta. Kad su njegovi prvi rezultati bili objavljeni 1949. godine u knjizi The Temple of Man, izazvali su intelektualistiko ushienje one vrste u kojoj Francuzi toliko uivaju, i Schwaller je ubrzo postao jednako slavan kao njegovi suvremenici Sartre i Camus. No, ushienje nije potraja lo - javnost se ubrzo zasitila egipatske geometrije. Schwaller je vjerovao da je spomenuta tradicija antidatirala dre vni Egipat, jer u vrijeme njegova prvog posjeta Sfingi, sumnjao je u to da je ona bila nagriena pjeanim vjetrovima, nego vodom. To je navodilo na injenicu da je ona nastala davno, 2 500 godina pr. Kr., uobiajenim datumom utvrenim za piramide u Gizi. Schwalleru je bila bliska okultna tradicija - da Sfingu nisu gradili stari Egipani, nego preivjeli iz civilizacije Atlantide, koji su pobjegli kratko vrijeme prije konane katastrofe. U svojoj posljednjoj knjizi Sacred Science (Sveta znanost), govorio je o atlantidskoj rasi, o 'drevnim ostacima koji su se udomaili u Sjevernoj Africi. Val tih ljudi, preavi Saharu u Africi, konano se naselio u dolini Nila.' Pravi datum gradnje Sfinge vjerojatno je bio oko 10.000 godina pr. Kr. Schwaller je umro u Grassu 1961. u 74. godini. Iako su se njego ve knjige brzo rasprodale, primjerak knjige Sacred Science doao je u ruke studenta egiptologije, Johna Anthonya Westa. On je bio uvje ren kako je apsurdno vjerovati da je stari Egipat nastao oko 3 100. godine, to su prihvatili mnogi egiptolozi. - te da se ve nakon pet stoljea poelo s gradnjom piramida. Mislio je da bi to izgledalo

kao da traimo da se vjeruje kako u Europi nije postojala civilizaci ja sve do 5. stoljea prije katedrale u Chartresu. to je West sazna vao vie o egipatskoj znanosti, medicini, matematici i astronomiji, to mu se inilo oitijim da je egipatska civilizacija bila mnogo stari ja nego su egiptolozi obino vjerovali. Dok je itao knjigu Sacred Science, shvatio je kako moda pos toji jednostavan nain da se sve to dokae. Da je Sfinga i tlo oko nje bilo erodirano kiom, a ne pijeskom koji je nanio vjetar, dobar geo log morao bi to vidjeti na prvi pogled. Raspravljao je o tom proble mu u neobinoj knjizi pod naslovom The Serpent in the Sky (Zmija na nebu). Bila je to udna knjiga jer se uglavnom bavila raspra vom o Schawlleru de Lubiczu, egipatskoj geometriji i zlatnom rezu. Knjigu sam dobio na recenziju u srpnju 1979. godine. Naravno, odu evio me posljednji odlomak Egypt, the Heir to Atlantis (Egipat, na sljednik Atlantide) s fotografijama koje su usporeivale okolinu Sfinge s kamenim licem kraljice Hatepsut iza Hrama. Geolozi se slau da su oba mjesta erodirala uslijed djelovanja vode. Meni su ona doista vrlo slina. West je potroio mnogo godina da pronae geologa irokih po gleda kojega bi potovali njegovi kolege. U pratnji geologa s Bo stonskog sveuilita Roberta Schocha, West je otputovao na izlet u Kairo. Dok su stajali pred prostorom Sfinge, bio je nervozan to je bilo razumljivo, jer je gotovo oekivao da e Schoch istaknuti kako je uinio elementarnu pogreku, to jest da je eroziju uzrokovao pije sak. Na njegovo olakanje, Schoch je bacio pogled na Sfingu i slo io se s miljenjem o eroziji pod utjecajem vode. Razliku djelovanja je lako objasniti. Da je kameno lice bilo razo reno u pjeanim olujama, njegovi meki slojevi bili bi istroeni dok bi se tvrdi i dalje isticali, tako da bi profil kamena izgledao poput slojevitoga kolaa ili spljotenog sendvia. Kad kameno lice erodi ra zbog oborina, meki slojevi su istroeni horizontalno, ali kia ure zuje i vertikalne kanale, pa profil stijene izgleda pomalo kao serija djejih stranjica sa zaobljenim linijama. Takvi utjecaji vremena bili su vidljivi na Sfingi i podruju oko nje. Po miljenju Schocha, Sfinga je vjerojatno bila graena oko 7000 godina pr. Kr., to bi znailo da je stara 9 000, umjesto 4 500 godi-

na. Kada je objavio taj rezultat kolegama geolozima na konferenci ji Amerikog geolokog drutva u listopadu 1991. godine, poele su une rasprave, iako su, to je bilo prilino udno, mnogi geolozi bili spremni sloiti se s tom vijeu. Egiptolozi su izjavili kako je Schochovo stajalite isto fantaziranje. West je takoer nagovorio starijega sudskog procjenitelja Franka Dominga iz policijskog odjela u New Yorku da ispita istroeno lice Sfinge, te utvrdi da li bi to mogao biti faraon Kefren, iju su bistu pronali zakopanu u Dolini hrama nasuprot Sfingi. Domingo je otpu tovao u Kairo te primijenio na Sfingu iste metode koje bi upotrijebio kad bi pokuao identificirati oteeno lice trupla na fotografiji. Nje gov je zakljuak bio: Sfinga nikako nije predstavljala faraona Kefrena - brada je bila istaknutija, usta su imala drugaiji oblik, a obrazi su bili nagnuti pod drukijim kutom. West je objavio lanak o pronalascima u jednom ilustriranom a sopisu i poslao mi presliku. Dogodilo se da su me zamolili da napi em kratak filmski prikaz o Atlantidi za holivudskog producenta. Iskoristio sam Westovu teoriju da su Sfingu gradili preivjeli s Atlantide. U rujnu 1983. godine sastali smo se u New Yorku i tada mi je pokazao grubi izvadak televizijskog dokumentarca koji je napravio o Sfingi. Kad sam mu rekao kako mislim napisati knjigu o cijeloj prii sa Sfingom te o dobu civilizacije, uputio me na druge pisce ko ji bi moda eljeli raditi na istoj temi. Jedan od njih je bio novinar za ekonomska pitanja Graham Hancock, koji je napisao knjigu The Sign and the Seal* (Znak i peat) o Zavjetnom kovegu, a sada je pisao knjigu tvrdei da je civilizacija vjerojatno mnogo tisua godi na starija nego to povjesniari vjeruju. Drugi je bio kanadski knji niar Rand Flem-Ath, pisac knjige o Atlantidi, koja je bila jo uvi jek samo u rukopisu. Zbog svoje knjige zabiljeio sam obje njihove adrese. Kako se dogodilo da je West saznao za Randovu knjigu When the Sky Fell? Opet sluajno! U oujku 1993. godine Rand je itao aso pis 'Saturday Night' koji je sadravao lanak o Sfingi Paula Robertsa , pisca koji je pisao o filozofiji Istoka, prepriavajui priu Joh* Graham Hancock, Znak i peat.

na Westa i Roberta Schocha, te opisujui Westovu sumnju da su Sfingu moda gradili preivjeli s Atlantide. Rand je pisao Paulu Robertsu priloivi kratak pregled svoje knjige. Na njegovu radost, Roberts je odgovorio nakon nekoliko dana faksom, pristajui da proita cijelu knjigu. Nakon toga je Roberts poslao kratak pregled svojem starom prijatelju Johnu Westu, a predloio je i jednoga ka nadskog nakladnika. Kad sam se vratio u Englesku u rujnu 1993. godine nisam gubio vrijeme piui Randu i Grahamu Hancocku. Za manje od tjedan dana primio sam tipkani izvadak dviju knjiga: When the Sky Fell i Fingerprints of the Goods (Otisci bogova)* . Hancockov tipkani rukopis bio je opiran. Nije tvrdio da su sve mirski posjetitelji odgovorni za civilizaciju, kao to je isticao Daniken, nego je jednostavno dokazivao da su nai preci, koji su gradili Tiahuanaco u Andama, meksike i egipatske piramide - bili tehni ki usavreniji nego je do danas bilo priznato. Citirao je astronomske dokaze bolivijskog znanstvenika Arthura Posnanskog - koji je pro veo gotovo cijeli ivot u prouavanju ruevina Tiahuanaca - o tome da je 'Hram' ili Kalasasaya bio graen 15 000 godina pr. Kr., 9000 godina prije procjene o poetku civilizacije na Srednjem istoku. Hancock je takoer naveo belgijskog inenjera Roberta Bauvala, predstavljenog u knjizi pod naslovom The Orion Mystery (Tajna Oriona). Bauval je tri piramide u Gizi snimio iz zraka, te ga je iz nenadio njihov prilino udan raspored. Prve dvije piramide - Keopsova Velika piramida, i piramida njegova sina Kefrena - bile su graene u nizu tako da se mogla povui dijagonala s gornjeg lijevog ugla Velike piramide ravno kroz suprotni ugao, a tada dalje kroz dva suprotna kuta Kefrenove piramide. Oekivali biste da se ta crta nas tavlja kroz dva kuta najmanje od triju piramida, kroz Mikerinovu. Zato je, dakle, trea piramida bila izvan niza? I zato je bila tako mala u usporedbi s druge dvije? Mikerin je bio moan faraon, kao njegovi otac i djed. Odgovor se javio Bauvalu dok je jedne noi bio u pustinji i pro matrao tri zvijezde u Orionovom pojasu - Orion izgleda kao tri trokuta postavljena jedan na drugi, a pojas prolazi njihovom sredi* Graham Hancock: Otisci bogova.

nom. Tri zvijezde su postavljene tono kao tri piramide. Osim toga, Mlijena staza koja se prostire pokraj njih preko cijelog neba, nali kuje Nilu, koji tee na sjeveru uz piramide. Bauval je znao da su Egipani smatrali svoju zemlju odrazom neba. Jesu li to mislili do slovno, gradei piramide tako da odraavaju pojas njihova svetog zvijea Oriona, koji je predstavljao boga Ozirisa? Meutim, ako su piramide smatrane slikovitom predodbom zvi jezda Orionova pojasa, Bauval je uoio da one nisu posve dosljedan odraz zvijezda. Zbog pojave nazvane precesija ekvinocija*, konstelacija se pomie gore-dolje nebom otprilike tijekom 26.000 godina. Dok se tako ponaa, ona se okree pomalo spiralno. Zami slite da je dvostruki trokut proboden na kraju kazaljke koja pokazu je minute na satu i vi je moete vidjeti kako se pokree od 12 sati do pola sata poslije 12. Ona e se u tom razdoblju potpuno okrenuti. Zapravo, precesija uzrokuje da se konstelacija zvijezda pomie samo oko devet minuta poslije 12, ali ona ipak mijenja svoj kut. Bauval je izraunao kako je prolo oko 10.500 godina pr. Kr. otkada je Orion posljednji puta odrazio piramide u Gizi poput velikog zr cala. Osjeao je da je taj jedan datum morao imati duboko znaenje za stare Egipane - zapravo se to dogodilo u vrijeme koje sveti teksto vi oznauju kao 'Prvo doba', zep tepi, kao poetak egipatske povi jesti. Je li Sfinga graena da komemorira to "Prvo doba" oko 10.500 godina pr. Kr.? Ako Bauval ima pravo, sfinga je bila graena prije Schochove procjene od 7 000 godina prije Krista. Bauval nije mislio da su i piramide graene 10.500 godina pr. Kr. - mislio je kako astronomski dokazi koji se odnose na 'zrano svje tlo' iz kraljiine sobe pokazuju da je Velika piramida zapravo bila graena 2.500 godina pr. Kr., upravo kao to vjeruju egiptolozi, ali je osjeao daje cijeli kompleks Gize bio gotovo sigurno planiran 10 500 godina pr. Kr. U svom djelu Fingerprints of the Gods Graham Hancock pretpostavlja da je moda nii dio Kefrenove piramide
* precesija ekvinocija - premjetanje toke proljetnog ili jesenskog ekvinocija uslijed laganog zakretanja smjera Zemljine osi, zbog ega se Sunce svakoga dana vrati u tu toku, ime zavrava svoj prvi obrat po ekliptici

graen 10 500 godina pr. Kr. jer njegovi masivni blokovi ne slie mnogo manjim blokovima drugih dviju piramida. Graham Hancock mi je mnogo pomagao kad sam poeo pisati svoju knjigu, koja je bila sluajno tiskana pod naslovom From Atlantis to the Sphinx (Od Atlantide do Sfingi) . Poslao mi je dvije potpune verzije tiskanog materijala knjige Fingertprints of the Gods, a sljedee godine dobio sam od njega i rukopis nastavka na kojem su zajedno radili on i Robert Bauval: Keeper of the Genesis (uvar Postanka) s pozivom da iskoristim sve to mi treba. Rand je takoer pridonio uspjehu knjige Fingerprints of the Gods. Graham je javljao kako je fiziki i mentalno bio u loem stanju kad je zavrio pisanje knjige, fiziki zbog mnogih mjeseci putovanja, a mentalno jer je poeo sumnjati u vlastite pronalaske o izgubljenoj civilizaciji, koja je prethodila starom Egiptu i Sumeranima. Njegovi su mu istraivai zadavali probleme, odstupajui, objanjavajui da jednostavno ne postoji nijedno mjesto na Zemlji gdje bi se ostaci ta kve izgubljene civilizacije mogli skriti. To mjesto sigurno nije ni dno Atlantika gdje nema nikakvih dokaza o potonuloj zemljinoj masi. U to je vrijeme Graham primio Randovo pismo. Njegovu je adre su dobio od Paula Robertsa. Priloeni primjerci knjige When the Sky Fell rijeili su njegov problem, dok su se razne karte koje je proua vao - one Pirija Reisa, Philipa Blanchea, Oronteja Fineja - sada sve sruile, poput dijelova koji nedostaju u igri sastavljanja slika od rezbarenih komada. Atlantida se morala smjestiti na Antarktiku. S tom jedinom spoznajom, Graham je povezao sve svoje klimave zakljuke. I u knjizi When the Sky Fell Rand je podsjeao da jezik plemena Aymara, koje ivi oko jezera Titicace, ima strukturu koja je tako lo gina, da se moe napisati algebarskim rukopisom koji mogu razu mjeti i kompjutori. Zato se taj jezik moe koristiti kao prijelazni u osposobljavanju kompjutora da prevodi druge jezike. Njegova je struktura tako jednostavna da je bolivijski matematiar Rojas de Guzman smatrao da je taj jezik stvarao druge jezike i da 'je bio kon struiran iz niega'. To zvui kao jo jedna potvrda Danikenovim posjetiteljima sa zvijezda, ali ni brani par Flem-Ath ni Graham Hancock nije za to. Jednostavno istiu da legende o 'bogovima' postoje svuda u Sred-

njoj i Junoj Americi, a bogovi su doli s istoka. Njihov poglavica je imao bradu (domoroci iz Amerike nemaju bradu) i izgledao je kao Europejac. Ima mnoga imena u raznim dijelovima June Ame rike - Viracocha, Quetzalcoatl, Kontiki, Votan, Kukulcan - poznat je kao bog koji je stvorio civilizaciju i moralni zakonik, koji je zabranjivao ubojstva. Kad je napokon otplovio, obeao je vratiti se. Azteci iz Meksika krivo su shvatili napad panjolaca, mislei da se bogovi vraaju. To je bio razlog da je njihovo kraljevstvo lako pobi jeeno. Profesor Arthur Posnansky zakljuio je iz legendi Avmara da oni vjeruju kako je njihov jezik bio jezik bogova. Ni Graham Hancock ni Flem-Athovi ne smatraju postojanje posjetitelja iz sve mira objanjenjem mnogih starih tajni - bijeli bogovi s istoka mo da su doplovili s vlastitog kontinenta, koji je propao kad su oni doli u Meksiko i Junu Ameriku. Nakon mnogih godina razoaranja, pokuavajui pronai nakla dnika za svoju knjigu, brani par Flem-Ath iznenada je poeo osje ati da su prilike povoljnije. Ponudio sam napisati predgovor knjizi i ona se pojavila 1995. godine, godinu dana prije moje knjige From Atlantis to the Sphinx i Bauval-Hancochova djela Keeper of Genesis. Ovo posljednje djelo nastoji objasniti zato su - ako su stari Egi pani (ili Atlantiani) izraivali planove za piramide u Gizi 10500 godine pr. Kr. - ekali jo 8 000 godina da ih sagrade? Prema dvo jici autora, razlog je bio veoma formalan. Naime, 2 500 godina pr. Kr. precesija ekvinocija konano je dovela konstelaciju Oriona (ko ja predstavlja Ozirisa) do toke na nebu koja odraava plato Gize mjesto 'Prvog doba' na Zemlji. Egipani su gradili Veliku piramidu i propisali pomno izraen obred kada je Oziris stigao kui u Pira midu, a zatim je otiao u svoj dom na nebu. Ta teza mora izazvati sumnjiavost, i slii tvrdnji da su uenici koji su bili prisutni pri Isu sovu raspeu poslije planirali izgraditi Vatikan da izvedu obred koji bi bio simbol raspea, ali to se ipak tvrdi na temelju njihova golema astronomskog znanja. Knjiga je bila prevedena na deset jezika. Rand se uskoro naao zapleten u novi projekt povezan s njegovim prijanjim djelom. U listopadu 1993. godine, kratko vrijeme prije nego je bila pri hvaena knjiga When the Sky Fell, John West je poslao Randu la-

nak Roberta Bauvala prikupvi argumente koji e se pojaviti u knjizi The Orion Mystery i Keeper of Genesis. Bauval je objasnio svoje gle dite da piramide u Gizi tono odraavaju zvijezde Orionova pojasa najranije 10.500 godina pr. Kr., poetkom sadanjeg 'precesijskog ciklusa'. Tvrdio je da je Sfinga bila graena u to vrijeme. Rand je datirao posljednje veliko pomicanje Zemljine kore u 9600. godinu pr. Kr. A John West je elio znati kako Rand objanjava taj raskorak od 900 godina. Rand je odgovorio da svi arheoloki i geoloki dokazi upuuju na 9 600. godinu, kao na toan datum. Ali, Bauvalova tvrdnja nije ukljuila injenicu da je Sfinga morala biti graena 10.500 godina pr. Kr., nego jednostavno injenicu daje Sfinga i proslavila taj datum. Pitanje je u svakom sluaju nastavilo izjedati Randa kao to ga je problem s Atlantidom muio prije dvadeset godina, dok ga sluajni dogaaj nije smjestio u otriji fokus. Rose je esto donosila kui knji ge iz knjinice za koje je mislila da e zanimati Randa. Jedna je bila Archaeoastronomy in Pre-Columbian America (Arheoloka astrono mija u Americi prije Kolumba). Knjiga je objavljena 1975. godine, a napisao ju je dr. Anthony Aveni. Ona je odredila klju zagonetke. Najvaniji pretpovijesni spomenik u Meksiku nesumnjivo je vjer ski kompleks Teotihuacan, 32 km sjeveroistono od Mexico Cityja. Na vrhuncu svojega razvoja, oko 600. godine, prostirao se na 31 e tvornom kilometru, bio je to u ono vrijeme grad vei od carskog Ri ma. Tada, oko 750. godine iznenadno je i potpuno propao. Uzrok jo nije poznat, iako postoji vjerojatnost da se radilo o potresu jer su pronaena velika podruja grada unitena do temelja. Avenija dugaka 3,2 km, poznata kao Put mrtvih, ne protee se tono sa sjevera na jug. Protee se 15,5 stupnjeva prema pravom sjeveru, i ima smjer sjeveroistok. Nitko ne zna zato. Postoji pretpo stavka da je avenija graena prema poloaju zvijea Plejada (ili Sedam sestara), konstelaciji koja je bila vana u srednjoamerikoj mitologiji. Rand je bio uzbuen doznavi da postoji ak 49 drugih svetih gradova u Meksiku s poloajem sjever-istok. Dok je prouavao Put mrtvih, zaprepastila ga je zanimljiva sumnja. Je li bilo mogue da je grad bio poloen u smjeru pravoga sjevera, da je pokazivao pravi

sjever prema starom Sjevernom polu u Hudsonovu zaljevu, u doba kad je sveti grad Teotihuanacan dobivao prve temelje? Na prvi pogled to mi je izgledalo moguim. Pol u Hudsonovu za ljevu datiran je u 9600. godinu pr. Kr. ak i vanjske procjene o Teotihuacanu tvrde da je graen tek oko 4 000 godina pr. Kr. Najire pri hvaena procjena meu arheolozima je 150 godina pr. Kr. Rand je takoer bio svjestan injenice da je veina vjerskih po druja graena na starim religioznim terenima, kao da je i samo tlo smatrano svetim. Od Australije do Sjeverne Europe, od Kine i Japa na do Kanade, sveto mjesto smatra se svetim ve milenijima. Mnogi su hramovi graeni na mjestu starijih hramova. U ranom VII. stolje u papa Grgur Veliki rekao je Augustinu, koji je pokrstio Englesku, da gradi kranske crkve na mjestu poganskih hramova. Kupola na Stijeni u Jeruzalemu, jedno od islamskih najsvetijih mjesta, sagra ena je na idovskom svetom terenu. Arheologija je otkrila ostatke pet razliitih gradova u Tiahuanacu, u Andama. Ako je civilizacija postojala 10.000 godina pr. Kr., kao to Hapgood i Flem-Athovi vje ruju, tada je vrlo vjerojatno da je Teotihuacan bio sveto mjesto ti suama godina prije 4 000.-te g. pr. Kr. Hapgood je izjavio da je duina starog Sjevernog pola u Hudso novu zaljevu bila oko 83 stupnja zapadno od naega sadanjeg me ridijana u Greenwichu (njegova irina je bila 60 stupnjeva sjever no). Teotihuacan je 98 stupnjeva i 53 minute zapadno. Na karti obiju Amerika izgleda kao da je Put mrtvih usmjeren ravno na pol Hudsonova zaljeva. Ali, budui da je karta projekcija globusa na ravnoj povrini, moe se stei pogrean dojam. U svakom je sluaju izgle dalo da je taj put usmjeren na stari Sjeverni pol, a to je bio vrlo zna ajan prvi korak. to je s drugih 49 'pogreno lociranih' meksikih terena? Rand je ispitivao etiri takve lokacije - Tulu, Tenavucan, Xochicalco i Copan. Rezultat je uvijek bio isti. Raspored svih mjesta inilo se da pokazuje put do mjesta unutar staroga Sjevernog pola. Avenije dao vrlo zanimljiv komentar: 'Mnogi uporno vjeruju da su ono to doista gledamo ostaci nacrta goleme zemlje koje je izra dila nestala civilizacija Atlantide.' Oito misli na autore kao to je Peter Tomkins, koji je napisao knjigu Secret of The Great Pyramids

(Tajna velikih piramida) i Mysteries of the Mexican Pyramids (Tajna meksikih piramida), te britanskog pisca Johna Michela, koji je popularizirao koncepciju 'ley linije' - linije zemljine energije. Bilo je to godine 1970., ali tu je ideju spomenuo samo zato daje od baci. Kao i svi akademici, Aveni je smatrao Atlantidu istim mitom, zgodnim lovakim terenom za ljude s fiksnim idejama. Budui da su i Hapgood i Rand bili prilino sigurni da je Atlantida ili neka sli na civilizacija doista postojala, Avenijev komentar smatrao se u svakom sluaju izazovom. Pretpostavimo, s obzirom na argument, da je postojala vrsta svetog hrama u Teotihuacanu 10.000 godina pr. Kr., te da je bio okrenut prema Sjevernom polu. Pretpostavimo ta koer da je 49 'pogreno smjetenih' gradova u Meksiku bilo us mjereno na pol u Hudsonovu zaljevu. Ako je Hapgood imao pravo, Antarktik bi moda bio 3 400 km sjevernije nego danas i imao bi ugo dnu umjerenu klimu. Razne pomno ispitivane lokacije sugeriraju da je postojala civi lizacija koja se irila po golemom prostranstvu. Profesor Posnansky misli da je Tiahuanaco u Andama bio grad koji je cvjetao oko 9 000 godina pr. Kr. Izgleda da smo i mi gledali u neto slino Hapgoodovoj predodbi svjetski rasprostranjene pomorske civilizacije (on je to smjetao u vrijeme oko 7 000 godina pr. Kr., ali mi smo tako er znali da je vjerovao kako je Atlantida bila razorena 9 600 godi na pr. Kr.). Da je takva civilizacija postojala, ideja o 'pregledu pro strane zemlje' bila bi apsurdna. Hapgoodove 'karte drevnih morskih kraljeva' dale su naslutiti neto slino - karte su pokazivale tadanji Antarktik dok je bio bez leda. U ovom trenutku, web stranica nazvana 'Kako je daleko?' omo guila je Randu da izrauna tonu udaljenost bilo kojeg mjesta na Zemlji do nekoga drugog mjesta. to je jo vanije, ona je takoer pokazivala toan smjer jednog mjesta u odnosu na drugo mjesto. Naalost, prvi rezultat ovoga novog naina bilo je veliko razoara nje. Kad je Rand na taj nain pokuao izraunati poloaj Teotihuacanova odnosa prema polu u Hudsonovu zaljevu, otkrio je da taj poloaj, naalost, ne upuuje na njega kao na putokaz - taj se polo aj, naime, nalazio prije pod nagibom od 11,6 stupnjeva nego na 15,5 stupnjeva, kao to je pretpostavljao. Rand je pourio sa svojim

prouavanjem. Ideja da meksiki predjeli pokazuju na stari Sjeverni pol poput razliitih putokaza nije bila dokazana. Iako je tako mnogo predjela bilo usmjereno istono od sjevera, web-stranica mu je dala drugo, jednako tako korisno sredstvo - udaljenost. Na cijeloj Zemlji jedan stupanj irine jednak je, grubo reeno, 118 km (stupnjevi duine, nasuprot tome, variraju od 111 km na ekvatoru do nekoliko metara na polovima. Doista, na Sjevernom ili Junom po lu moete prijei cijelu zemljinu duinu za nekoliko trenutaka). Rand je znao da Velika piramida otkriva golemo znanje matema tiara i zemljopisaca. Njezine etiri strane usmjerene su tono na etiri strane svijeta, a njezin poloaj je 30 stupnjeva sjeverno od ekvatora - to je jedna treina udaljenosti od ekvatora od pola. Do kaz da su Egipani znali duinu ekvatora i njegovu udaljenost od polova, te da je sama piramida trebala predstavljati pola Zemlje od ekvatora do Sjevernog pola, dokazuje da su dvije i pol tisue godi na pr. Kr. poznavali zemljopis cijeloga svijeta. Da li bi Velika piramida, vjerojatno najpoznatije sveto mjesto na svijetu, dopustila bilo kakav dokaz da podupre teoriju kako su sveti gradovi bili graeni u smjeru staroga Sjevernog pola? Rand je ubacio koordinate Gize na web-stranicu, te otkrio da je u vrijeme pola u Hudsonovu zaljevu Giza bila smjetena 15 stupnje va dalje na jug (naravno, jer je i pol bio pomaknut prema jugu). Tada je zamislio crtu od Velike piramide do staroga Sjevernog pola, a drugu od Velike piramide do sadanjeg pola. Otkrio je kako je kut izmeu dviju crta bio 28 stupnjeva - broj 28 ini se da je imao ve liku ulogu na podnoja Gize - u velikoj galeriji koja vodi do kralje ve sobe ima 28 stuba, a Hram Sfinge ima 28 stupova. Osim toga u knjizi Keeper of Genesis Bauval i Hancock su istaknuli da je uda ljenost, s pozicija Gize, toaka solsticija (poloaj u kojima se pojavi sunce nad obzorom tijekom najduljeg i najkraeg dana u godini) 56 stupnjeva izmeu svake toke solsticija i ekvinocija.* Randovo najuzbudljivije otkrie jest da je Hram Sfinge na 28 stupnjeva kao i Hram mrtvih u Velikoj piramidi. Kada se taj raspon proiri, kao putokaz doslovno pokazuje pol u Hudsonovu zaljevu.
* solsticij 22. prosinca i 21. lipnja kad se sunce prestane kretati dalje na sjever odnosno jug te se vraa u Rakovoj odnosno Jarevoj obratnici

Vrijedno je primijetiti da su i Hram Sfinge i Dolina Hrama polo eni nasuprot Sfingi, te su graeni u megalitskom stilu od divovskih blokova. West, Hancock i Bauval su tvrdili da potjeu iz vrlo dav nog ranog razdoblja. Isto se odnosi i na Hram mrtvih u Velikoj pira midi, zbog ega je Rand traio njihovu povezanost. elei verificirati metode njihova pristupa i biti siguran kako rezultati koje je dobio nisu samo posljedica sluajnih prorauna, Rand se oprezno osvrnuo i na druge lokacije, koncentrirajui se na udalje na podruja Atlantika i na Srednji istok. Ovdje nije bilo profesora Avenija da prikladno same dokaze svakog podruja posebno. Bio je to dugotrajan rad, ali se pokazao vrijednim. Upravo kao to su meksiki prostori krivo usmjereni na istok od dananjeg Sjevernog pola (tj. prema starom polu u Hudsonovu zaljevu), tako su srednjoistona podruja bila usmjerena na zapad, ponovno prema polu u Hudsonovu zaljevu. To je ukljuivalo sljedea mjesta: 1. Ur Kaldejski - njegov glasoviti zigurat i hram posveen boici Mjeseca Nani, okrenuti su na zapad od sjevera 2. Nipur -juno od Bagdada gdje su pronaene ploice s epom o Gilgameu u kojem je opisano kako je bio razoren otoni raj Dilmun u velikoj poplavi 3. Zigurat i Bijeli hram sumerskoga grada Uruka. 4. Zid plaa u Herodovu hramu u Jeruzalemu, koji je okrenut prema starom Sjevernom polu. Kao i u sluaju Gize, Rand je poeo istraivati zemljopisnu irinu svetih gradova. Uskoro je zakljuio da se ono to on naziva 'svetom udaljenou', ponavlja uvijek iznova: to je irina koja se uvijek mo e podijeliti na 360 supnjeva - kao to je Giza smjetena na 30 stu pnjeva. Quito, sjeverni glavni grad kraljevstva Inka, i Kartaga, feniki grad, oba su bili na 30. stupnju sjeverno za vrijeme pola u Hud sonovu zaljevu. Druga mjesta, kao npr. Uskrnji otok, Mohenjo-Daro i tibetski sveti grad Lhasa bili su smjeteni na ekvatoru. Kad je identificirao 40 gradova na svetim zemljopisnim irina ma, bio je prilino siguran da se ne radi tek o igri s brojevima. Ovo su svete irine u doba dok je pol bio u Hudsonovu zalje vu (60S, 83Z). Sva ta mjesta su unutar polovice stupnja (30

nautikih milja) od svete irine. Raiatea i Tahiti u junom Paci fiku su najblia mjesta toj irini, (naglasio autor) 50 Rosslyn / Loanhead / Kilwinning Tara / Newgrange / Knowth, Dunecht, Uxmal Chichen Itza Copan / Quirigua, Canterbury Kartaga, Quioto Troy, Konstantinopol Piramide u Gizi, Jerihon/Jeruzalem, Asher. Nazca, Gilgal, Heliopol Babilon, Pjongjang Ur / Uruk, Eridu, Teba / Luxor, Suza. Isa, Nara, Kyoto Heian, Kumasi, Naqada, Laga Biblos, Xi'an, Lalibala, Elefantina, Raiatea, Tahiti Lhasa, Aguni, Mohenjo-Daro, Uskrnji otok

45 30 25 15 12 10 5 0

Napomena - mjesta povezna znakom '/'smjetena su tako blizu jedno drugom da imaju iste rezultate.

U Kanadi je u sijenju 1995. godine tiskana knjiga When the Sky Fell i uskoro je prevedena na nekoliko jezika. Djelo Grahama Hancocka Fingerprints of the Gods izilo je u travnju 1995. godine, a golem uspjeh koji je postiglo dokazuje da je tada postojala publika diljem svijeta koja se zanimala za ozbiljne knjige o istraivanjima starih civilizacija. Moja knjiga From Atlantis to the Sphinx posvee na Johnu Westu, Grahamu Hancocku i Robertu Bauvalu pojavila se u svibnju 1996. godine i na dan objavljivanja bila rasprodana. Knji ga Keeper of Genesis Roberta Bauvala i Grahama Hancocka poja vila se 1996. godine, te uskoro postala najprodavanija knjiga. Je dnako uspjena bila je i knjiga Christophera Knighta i Roberta Lomasa The Hiram Key (Hiramov klju) * Ba u to vrijeme prikazivao se i dokumentarac na kanalu 'Otkri a'. Ja i Rand bili smo autori filma, koji se zvao 'Potop'. Dok sam ga gledao poetkom 1998. godine, pitao sam se jesu li ga vidjeli Rand i Rose. Odgovor je bio negativan - nisu ak ni znali da se pri kazuje. Zato sam im sve snimio i poslao avionskom potom na otok
* Christopher Knight, Robert Lomas: Hiramov klju.

Vancouver. Njegov je uinak ponovno bio umirujui. Rand je napi sao lanak o svojoj teoriji svetog poretka koji je objavljen u asopi su Atlantis Rising. lanak je sadravao sljedei zakljuak: Nikad nisam mislio da u nai jo jednu pustolovinu koju bih mogao usporediti s mojom osamnaest godina dugom potra gom za Atlantidom. Ali, jedinstven poloaj najsvetijih grado va na Zemlji izronio je kao tajna, koja u meni izaziva istu zadivljenost kao i ono putovanje. Nadam se da u podijeliti to istraivanje na stranicama nove knjige Finding the Future Blueprints from Atlantis (Nalaenje budunosti - otisci Atlantide) koja e podignuti veo s tih starih prostora i iznijeti na vi djelo skrivene saete prikaze - poruke, zapise pa i detaljne planove Atlantide. Ali, postojao je jedan problem. Rose je bila zauzeta svojim dru gim romanom; a kao knjiniar zaposlen s punim radnim vremenom, Rand je imao jo manje slobodnog vremena. Dok su gledali snimku 'Potopa', Rand je rekao: 'Zanima me hoe li to zanimati Colina?' Oboje su mislili da nee jer su znali da sam ja pisao svoju knjigu Alien Dawn (Vanzemaljsko podrijetlo). No Rand je odluio da mi sve po alje faksom pa i lanak koji je napisao za 'Atlantis Rising'. Kad sam ga proitao, osjetio sam da me svrbi tjeme. Ako je nje gova teorija o svetim putokazima bila tona, tada se spotaknuo na najsnanijem dokazu to se tie predatlantidske civilizacije. Nisam gubio vrijeme, javio sam mu faksom da pristajem. Nakon toga smo prebacili nae dopisivanje na e-mail, jer je uskoro postalo jasno da bi golema koliina informacija koju je sakupio, trebala biti poslana u dopisima od dvanaestak stranica odjedanput. Za manje od dva mjeseca imao sam vie od dvije stotine stranica. Veina materijala odnosila se na svete putokaze. Meutim, drugi smjer istraivanja iznjedrio je zauujui i gotovo nevjerojatan do kaz o Hapgoodovoj 'naprednoj razini znanosti' davno prije najsta rije civilizacije.

POGLAVLJE

3.

POETNI MERIDIJAN U GIZI

rofesor Charles Piazzi Smyth, kraljevski astronom u kotskoj, u listopadu 1884. godine ukljuio se u raspravu o temi tako dragoj njegovu srcu - nagovarao je Odbor strunjaka iz 25 zemalja svijeta da zamisle jednu crtu sjever - jug, koja bi prolazila kroz Veliku piramidu i bila poetni meridijan na svijetu nultog stupnja irine. Moe izgledati udno da je krajem devetnaestog stoljea, kada su veliki parobrodi ve desetljeima plovili protiv vjetra po svim oceanima, takvo pitanje ostalo nerijeeno. Bilo je predloeno bez broj poetnih meridijana - praktiki svaka zemlja koja je koristila more, imala je prijedlog za svoj meridijan. Godine 1493. papa Alek sandar VI. naredio je da meridijan bude sto morskih milja zapadno od Azora. Kralj Luj XIII. Francuski traio je da crta prolazi kroz Fero na Kanarima. To je bilo dovoljno da prisili Charlesa II. Engles kog da sagradi opservatorij u Greenwichu kao obiljeje za poetni meridijan. Francuzi se nisu s time sloili, zahtijevajui da nulti me ridijan prolazi kroz Pariz. Budui da su i druge zemlje gradile op servatorije, veina ih je izjavljivala da je njihov glavni grad mjesto nultog meridijana. Zbog toga su se u listopadu 1884. godine sastale europske zemlje u Washingtonu, njih 25, da donesu konaan zaklju ak.

Greenwich je bio visoko na listi kandidata jer je mnogo brodova koristilo londonsku luku, ali Smyth se svim silama protivio. U svom djelu Report of the Commitee on Standard Time and Prime Meridi an (Izvjetaj Odbora o standardnom vremenu i poetnom meridija nu) , tiskanom u Clevelandu u Ohiju lipnja 1884. godine, tvrdio je da je piramida idealan prijedlog, jer bi tada meridijan prolazio kroz mnogo vie zemalja nego bilo koji drugi. Velika piramida, isticao je, poznata je kao najvelianstveniji spo menik koji je ikad podignut. Kao sljedei argument upozorio je na njezinu blizinu Jeruzalemu, podsjeajui na drugi dolazak Krista, te je pretpostavio da bi se svaki dobar kranin sloio s tim da je me ridijan u Gizi najprikladniji. Odgovor je bio negativan. Izaslanici na kongresu nisu bili kra ni nego znanstvenici. Za Greenwich je glasovalo 22 od 25 kandida ta - Francuzi su se, naravno, suzdrali. I tako je odbijen jedan razu man i logian prijedlog. Godine 1997. Randu je doao prijatelj Johna Westa, pilot zrako plovstva koji je traio neke informacije jer je htio predloiti Gizu
Duina od Greenwicha

DONJI EGIPAT U ZEMLJOPISNOM SREDITU Povrina kopna cijeloga svijeta (na jednakoj povrinskoj projekciji)

Astronom Charles Piazzi Smyth smatrao je da je Velika piramida smjetena u sreditu zemljine kopnene mase.

kao poetni meridijan - pilot je namjeravao organizirati rock- kon cert tisuljea u Gizi, koja bi mogla tvrditi da je ula u novo stoljee dva sata prije Londona. Kad mu je Rand poslao Smythove preporu ke, njega je zaprepastila jedna injenica. Naime, vidio je da, budui da je imao podatke o zemljopisnoj irini i duini tako mnogo svetih gradova, vrlo jednostavno moe dodati ili odbiti duinu Gize (31 stupanj 8 minuta istono) da vidi to bi se dogodilo kada bi poetni meridijan bio u Gizi, a ne u Greenwichu. Iznenada se desetak grado va poelo uklapati u golemi globalni uzorak. Posve jednostavno, mjesta ija zemljopisna irina i duina nisu izgledale obeavajue jer su se inile 'previe kompliciranim' (s previe decimala), iznenada su poele dobivati jednostavne, okrugle brojeve. Naprimjer, Tiahuanaco, ija je duina 69 stupnjeva zapadno od Greenwicha, 100 stupnjeva je zapadno od Velike piramide. Nekada nji glavni grad Inka, Quito, nalazi se 110 stupnjeva zapadno od Gize. I druga vrlo vana mjesta, ukljuujui Teotihuacan i Uskrnji otok, jesu 120, 130 i 140 stupnjeva zapadno od Velike piramide. Taj se uzorak takoer protezao na istok. Kaldejski Ur je tono 15 stupnje va istono od Gize, a tibetski glavni grad Lhasa je 60 stupnjeva is tono od Velike piramide. Ono to je bilo jo vanije bila je injenica, da su mnoge od tih broj ki bile brojevi. To se odnosilo i na drevno polinezijsko duhovno sredite zvano Raiatea, koje je takoer na 180 stupnjeva zemljopisne irine od meridijana u Gizi. Budui da sam opisao mnotvo takvih mjesta u svojem Atlasu svetih mjesta , bio sam jednako tako zauen i uzbuen kao i Rand kad mije ispriao o svojoj nenadanoj srei. Jedno od Randovih najiznenaujuih otkria dogodilo se ubrzo nakon toga. Otkrio je da ima ak osam svetih mjesta na fi sjeverne irine du pola u Hudsonovu zaljevu. Rand je zakljuio da treba postojati jedno suvremeno sveto mje sto na poloaju 10 sjeverno kako bi se poklapalo sa 10 juno od mjesta Tiahuanacoa, te da ono mora biti povezano s Velikom pira midom. Traio je po svojem atlasu jedno vrlo specifino mjesto: 10 sjeverno od ekvatora, 120 stupnjeva na zapad. Nita nije bilo tako oito - naao je samo tri male crvene toke i ime koje je bilo tako

Piramide i megaliti u Americi i na Uskrnjem otoku povezani su s poetnim meridijanom u Gizi. siuno da je trebalo uzeti naoale da bi ga proitao. Nikad nije uo za to ime: Lubaantum u Belizeu, u Srednjoj Americi. Putem Inter neta otkrio je daje Lubaantum (mjesto gdje je kamenje palo) drevno svetite Maya s tri piramide i terasama izraenima od ukraenih kamenih blokova.

10

Deset gradova du pola u Hudsonovu zaljevu! znai 4.429,2 nautike milje od pola to je jednako 16:11 S. Koordinate 34:00 S / 36:12 I 13:50 J / 76:11 Z 13:32 J / 71:57 Z 33:32 S / 35:22 I 13:08 J / 72:30 Z 34:19 S / 35:57 I 13:14 J / 72:17 Z 36:24 S / 43:08 I Udaljenost u nautikim miljama 4,431 4,431 4,433 4,437 4,407 4,408 4,414 4,451 Prijanja irina 16:09 S 16:09 S 16:07 S 16:03 S 16:33 S 16:32 S 16:26 S 15:49 S

Sveto mjesto Baalbek Paracas Cuzco Sidon Machu Picchu Ehdin Ollantaytambo Niniva

Pokazalo se da sam odmah mogao rei Randu za Lubaantum, jer sam o njemu napisao lanak pod naslovom Unsolved Mysteries Past and Present (Nerijeene tajne prolosti i sadanjosti). Lubaantum e uvijek podsjeati na glasovitu Kristalnu lubanju, poznatiju pod imenom 'Lubanja sudbine' koja datira iz 700. godine, po. Kr., a bila je otkrivena u jednom hramu Maya. Otkrila ju je usvojena ki istra ivaa F. A. 'Mike' Mitchell-Hedgesa, Anne Mitchell-Hedges na svoj sedamnaesti roendan 1927. godine. Ann je poslije priala kako je pozvala oca kada je ugledala da neto blijeti pod oltarom. Uz pomo domorodaca (potomaka Ma ya) pomaknut je kamen iza kojeg se pojavio sjajni predmet, gornji dio lubanje. Pokazalo se da je to prekrasno izrezbarena mrtvaka glava. Tri mjeseca poslije, Anne je pronala donju vilicu koja je ne dostajala, zakopanu u otro kamenje. Domoroci Maya ispriali su Mitchell-Hedgesu da je lubanja bila predmet tovanja, a koristila se takoer za lijeenje i upuivanje smrti neprijateljima. Mitchell-Hed ges ju je vratio domorocima, ali kad je konano otiao kui, krajem kine sezone, oni su mu je ponovno dali u znak potovanja. Postoje jo dvije u stijenama pronaene kristalne lubanje, ali Lubanja sudbine daleko je najljepa i najsavrenija. Pojavom New agea godine 1960. postala je legendom i posveene su joj mnoge knjige.

Prilino udno, ali Mitchell-Hedges je bio neobino utljiv u svezi s lubanjom u svojoj autobiografiji Danger My Ally (Opasnost je moj saveznik). Nakon tvrdnje da je stara najmanje 3 600 godina, a trebalo je sto pedeset godina da se potpuno izglaa, Mitchell-Hed ges je nastavio: 'Imam razloga da ne otkrijem kako je dola u moj posjed.' Naalost, razlog je bio gotovo sigurno taj, da ta lubanja nije ui stinu potjecala iz Lubaantuma. Godine 1980. ameriki istraiva Joe Nickel napisao je lanak o kristalnim lubanjama u asopisu Man iz 1936. godine. lanak je pisao o lubanji s pokretnom eljusti koja je po opisu vrlo sliila 'Lubanji sudbine'. Ali, bilo je reeno da je ta lubanja vlasnitvo prodavaa umjetnina Sidneyja Burneyja, koji ju je dao na aukciju kod Sothebyja 1943. godine, no bila je povuena kad su ponude dostigle samo 340 funti. Izvjea Britanskog muze ja navode da je lubanja prodana Mitchell-Hedgesu 1944. godine za 400 funti. Mitchell-Hedges, koji je umro 1959. godine, bio je vie pustolov nego istraiva, a njegove knjige - s naslovima kao Land of Wonder (Zemlja uda) i Battles with Giant Fish (Borbe s divovskim ribama) - odraavaju karakter ovjeka koji je u nekim stvarima bio pretjerani kolarac. Njegov karakter nije bio besprijekoran - godine 1928. je izgubio klevetniku bitku protiv Daily Expressa, koji ga je optuio da je priredio izmiljenu krau zbog publiciteta - dakle, Kristalna lubanja vjerojatno nije bila pronaena u Lubaantumu. Unato nesigurnosti koja okruuje dogaaje u vrijeme njezine pojave u 20. stoljeu, lubanja je nedvojbeno autentina. Kristalna stijena iz koje je bila isklesana vjerojatno potjee iz pokrajine Calaveres country u Kaliforniji. Kalifornijski konzervator umjetnina Frank Dorland, kojemu su dopustili da istrauje tu lubanju est go dina, zakljuio je da je stara sigurno vie od 12 000 godina. Nickell je prigovorio da mehaniki izlizani zubi dokazuju kako je novijeg datuma, ali mnogo manje savrena kristalna lubanja izloena u Britanskome muzeju, takoer prava, pokazuje jednako tako mehaniki izlizane zube. Laboratorij Hewlett-Packardove kompanije koja pro izvodi kristalne oscilatore, testirala je lubanju laserskim zrakama te zakljuila da je izraena od velikog kristala i bila dotjerivana oko 300 godina, dvostruko od procjene Mitchell-Hedgesa. Imala je neo-

bine optike kvalitete, kao da su u nju bile ugraene lee, iako je to oito bilo nemogue. Dorland je spominjao poltergeistike pro bleme* kad ju je drao kod kue preko noi, umjesto da je vrati u banku. Ako lubanja nije pronaena u Lubaantumu, zato bi sve to skupa bilo vano? Frank Dorland je zakljuio da lubanja potjee iz Meksi ka, te je nastavio dokazivati kako su domoroci koristili kota za mljevenje tjeran uzicom nategnutom preko luka. Jedan jo vjerodostojniji lik u junoamerikim krugovima bio je pot pukovnik Percy Harrison Fawcett, iji je nestanak jedan od najvie objavljivanih misterija dvadesetih godina prolog stoljea. Tijekom posljednjih 10 godina svojega ivota, Fawcett je tra io izgubljeni grad u dunglama Brazila. Ima vrstih dokaza da je taj tajanstveni grad postojao. U nacionalnoj knjinici u Rio de Janeiru rukopis broj 512, govori kako je 1773. godine banda portugal skih lovaca na blago provela 10 godina lutajui golemom unutra njou Brazila, podrujem velikim gotovo kao Europa. Naiavi na naputeni grad sagraen od golemih kamenih blokova, odluili su se vratiti u civilizaciju po pojaanje, te su vicekralju u Bahiji posla li izvjetaj o tom gradu po kuriru starosjediocu. to im se od tada dogodilo ne zna se, a rukopis lei zaboravljen u arhivima ve goto vo 80 godina. Ta pria ide i dalje, do godine 1516., 24 g., nakon to je Ko lumbo otkrio Ameriku, kada je portugalski mornar Diego Alvarez bio jedini preivjeli nakon brodoloma koji se dogodio blizu mjesta gdje se nalazi dananji grad Bahia. Zarobilo ga je jedno pleme lju dodera Tupinambas, ali iz nekog razloga, potedjeli su mu ivot i dopustili da ivi meu njima. To se dogodilo zbog domorodake djevojke imena Paraguassu, koja je postala njegova ena. (Fawcett je zove Pocahontas June Amerike). Dolo je jo Portugalaca i uz pomo dobrih Alvarezovih slubenika, osnovali su koloniju. Paraguassuina sestra takoer se udala za Portugalca i njezino dijete, Melchior Dias Moreyra, postao je poznat domorocima kao Muribe* poltergeist - duh koji buno baca stvari oko sebe

ca. On je otkrio rudnike srebra i postao imuan ovjek, ali njihovu lokaciju drao je tajnom. Naalost, njegov sin Roberio Dias, roen u izobilju, teio je posta ti lanom aristokracije. Oko 1610. godine Roberio je poeo prego varati s portugalskim kraljem Don Pedrom II., i ponudio mu da e prodati rudnike u Muribeci u zamjenu za plemiku titulu - markiz ru dnika. Kralj je pristao, ali najprije se elio domoi rudnika srebra. Na povratku u Bahiju, Dias je otkrio da kralj nema namjeru odrati ni pola svojih obeanja. Kad je nagovorio jednog slubeni ka da mu pokae zapeaenu povelju o plemstvu, razljutio se otkriv i da dokument sadri samo poloaj kapetana u vojsci. Dias je znao da je u opasnoj situaciji. Ako odbije dati rudnike srebra, zatvorit e ga guverner, Dom Francisco de Souza, oholi aristokrat koji nije vo lio razoaranja. Zato se Dias igrao vremenom, dovodei guvernerovu ekspediciju u bezizlazan poloaj. Guverner, shvativi naposljet ku da je bio nadmudren, bacio je Diasa u zatvor u kojem je ostao dvije godine dok nije uspio kupiti svoju slobodu. Umro je ubrzo na kon toga, ali lokacija rudnika srebra u Muribecu ostala je tajna. Mnogi su se pustolovi uputili u divljinu, traei izgubljene rud nike srebra. I vlada je sponzorirala ekspedicije nazvane bandeiras, ili zastave, a lanovi tih ekspedicija nazvani su bandeirasi, nosai zastava. Godine 1753., vie od stoljea nakon smrti Roberija Diasa, skupina bandeirasa uputila se s dobro opremljenom ekspedicijom, s crncima robovima, domorocima i tegleim ivotinjama u unutra njost drave Minas Geraes, a tada su nastavili put prema sredinjem platou. Ondje su nestali i mnogo godina nije se o njima nita ulo. Ali rukopis 512 opisuje njihove pustolovine sa svim pojedinostima. Puni prijevod toga rukopisa moe se nai u knjizi Mysteries of Anci ent South America (Misteriji drevne June Amerike) koju je 1956. godine napisao Harold Wilkins. Nakon niza godina, skupina je naila na planinski lanac Kordiljera, koji je bio uglavnom od minerala iji su kristali svjetlucali na suncu visoko iznad njih. S vrha planinskog prijelaza pucao je niz brdo pogled na otvorenu ravnicu. Ondje su, u udaljenosti od oko 4,5 km, ugledali veliki grad, koji je ostavljao takav dojam, da su pretpostavili kako je vjerojatno

povezan s brazilskim podrujem. U strahu da netko ne ugleda nji hove obrise, ili pomislivi da bi domoroci moda bili neprijateljski raspoloeni, sili su to su bre mogli u dolinu. Tada su odluili e kati da vide to e se dogoditi. Nakon dva dana tiine, poslali su jednog domoroca u istraivanje. Vratio se i izvijestio ih da nije vidio nikoga, ak ni trag nekog stopala. Ostali istraivai su tada poli na prijed, ali vratili su se svi s istom priom. inilo se da grad nije na stanjen. Sljedeeg dana u ranu zoru, skupina se oprezno kretala naprijed, spremna na napad iz zasjede. Put ih je odveo do tri velika slavolu ka; jedan u sredini bio je najvii i na njemu su bila urezana nepo znata slova visoko iznad njihovih glava. Ispod lukova protezala se iroka cesta s velikim kuama, ije su fasade s vremenom pocrnjele. Sve je bilo tiho i naputeno. Naili su na slomljene stupove obrasle raslinjem to je izbijalo iz pukotina. Zgrade su imale krovove od ka menih ploa. Kad su se bandeirasi usudili ui u sobe, otkrili su da su podovi pokriveni krhotinama i jako debelim izmetom imia, to je dokazivalo kako su zgrade stoljeima naputene. Usred grada naili su na golem trg u obliku etverokuta, u ijem je sreditu bio crni kameni stup s kipom ovjeka koji je pokazivao rukom prema sjeveru. Izrezbareni obelisci od crnog kamena stajali su u svakom kutu etverokuta. Na jednoj strani trga nalazila se veli anstvena zgrada iji se krov napola sruio. Istroene stube vodile su u iroku dvoranu iji su zidovi pokazivali tragove obojenih fre saka. I to je mjesto bilo puno imia, a smrad njihova izmeta tjerao je ljude na kaalj. Izvan glavnog trga grad je bio ruevina s humcima zemlje i du bokim pukotinama u tlu. Bilo je oito da je mjesto unitio potres. Grad je bio okruen dubokom i divljom rijekom, na ijoj su udalje noj obali bila zelena polja s mnogo cvijea. Vidjeli su i jezera s jati ma gusaka. Odluili su slijediti rijeku nizvodno. Nakon tri dana stigli su do golemog vodopada, iza kojega se rijeka tako neobuzdano irila, da je 'izgledala kao prostrani ocean.' Bilo je na njoj nekoliko otoka po krivenih drveem te obilje divljai. Vidjeli su velike anakonde i dru ge otrovne zmije.

Istono od rijeke pronali su velike pukotine koje su moda bile rudarski rovovi. Jedna je bila pokrivena golemim kamenom za poploavanje, na kojemu su bili urezani simboli. Pokraj 'rudnika' pro nali su ostavljene srebrne ipke. Ondje se nalazio i razrueni hram s vie udnih slova iznad nje gova trijema, kao i ruevine 'seoske kue'. Istraivi je iznutra, pro nali su stubite od obojenog kamena. Vodilo je u prostranu dvoranu sa sobama u koje se ulazilo iz te dvorane. Svaka od soba imala je ostatke fontana. Nastavili su put nizvodno, i izvjestitelj se uvjerio da se nalaze u blizini bogatih rudnika - moda legendarnih rudnika srebra u Muribecu. Skupina za izvianje usudila se ii dalje jo devet dana. Na mjestu na kojemu se rijeka iri, tako da izgleda kao veliki zaljev, ugledali su kanu s posadom. Bila su to 'dva bijelca, dugake crne kose, a bili su odjeveni kao Europljani...' Kad su ispalili hitac da privuku njihovu pozornost, ljudi u kanuu odveslali su u suprotnom smjeru. Izvjestitelj je napomenuo daje jedan iz njihova drutva, Joao An tonio, naao veliki zlatni novi. Na jednoj njegovoj strani bio je urezan lik mladog ovjeka kako klei. Nema sumnje, rekao je, mo gu se pronai i drugi novii ispod ruevina mrtvoga grada. Drutvo je zakljuilo kako bi im bilo bolje vratiti se u civilizaciju. Kod rijeke Paraguassu izvjestitelj je ispriao njihovu priu i vjero jatno poslao indijanskoga glasnika s izvjetajem. Glasnik je otiao prije ostalih. Zavrio je priu molei guvernera da u tajnosti zadri sadraj poruke, kako ne bi netko drugi poao u ekspediciju prije ne go e oni to moi uiniti. to se dogodilo sa skupinom Portugalaca, njihovim robovima i voama nije poznato. Sve to znamo jest da je rukopis nestao u ar hivima, a djelomice su ga unitili kukci. Sluajno ga je pronaao ne ki brazilski arhivar 1894. godine, gotovo jedno stoljee nakon to je bio napisan. Harold Wilkins, britanski autor koji je pisao ugodnim starinskim stilom, i ije su knjige bile odlino istraene, dobio je prijepis toga dokumenta 1939. godine uz pomo amerikoga generalnog konzu-

la u Rio de Janeiru, W. G. Burdetta. Pukovnik Fawcett ga je vidio prije dvadeset godina i zakljuio da je to istinit i toan izvjetaj. Prva reakcija itatelja na priu o putovanju u izgubljeni grad vjerojatno je pomisao da je to izmiljotina. Ali, i Fawcett i Wilkins su vidjeli rukopis, a putopisac Peter Fleming, koji je pokuao slije diti Fawcettov trag (opisuje to u knjizi Brazilian Adventure, Brazil ska pustolovina) 1933. godine, citirao je arhivsku biljeku broj 512. Percy Harrisson Fawcett, roen u Devonu 1867. godine, pridru io se kraljevskom topnitvu i kad je imao dvadeset godina sluio je u Trincomalleeu na Ceylonu gdje se poeo zanimati za budizam. Odsustva je provodio u potrazi za izgubljenim blagom kandyjanskih kraljeva. Fawcett zapravo nije volio vojsku i zato je 1906. go dine, kad ga je predsjednik kraljevskog zemljopisnog drutva pitao to misli o odlasku u Boliviju da kartografira sjeveroistonu grani cu, brzo je prihvatio ponudu, ali pod uvjetom da vojska pristane ponuditi ga bolivijskoj vladi. Svoju priu o tim pustolovnim godi nama ispriao je u djelu objavljenom posthumno Expedition Faw cett (Fawcettova ekspedicija), koju je izdao njegov sin Brian. U knjizi opisuje susrete s otrovnim paucima, zmijama, vampirskim imiima, ak s divljim bivolima koje su bili prisiljeni ubijati. Tra ei izvor rijeke Verde, svi lanovi ekspedicije ostali su bez hrane te su gladovali dvadeset tri dana. Ve su bili blizu smrti kad se poja vio jedan jelen. Fawcett je bio tako slab da je jedva mogao podignu ti puku, ali ipak je ubio jelena i to je smatrao pravim udom. Pojeli su ga cijelog, zajedno s krznom i koom. Upravo za vrijeme te ekspedicije, Fawcett je pokuao poi preacem preko blagih breuljaka pokrivenih umom, ali je naposljetku bio prisiljen vratiti se u dolinu. Njegova pria o tom platou, nadah nula je Sir Arthura Conana Doyla da napie knjigu The Lost World (Izgubljeni svijet). Fawcett se vratio u Englesku da slui u Obavjetajnoj tajnoj slubi za vrijeme I. svjetskog rata. Potom se vratio u Junu Ameriku te slijedio dobar trag izgubljenoga grada bandeirista. Godine 1920. poplave su ga prisilile da se vrati s ekspedicijom u Matto Grosso (Velika uma) u Brazilu.

Nije sumnjao u postojanje Atlantide. Iako je prihvatio tezu da je kontinent potonuo pod valovima, kao to opisuje Platon, vjerovao je da su mnogi stanovnici pobjegli u Junu Ameriku. U knjizi Ex ploration Fawcett pie: Bez obzira na to koliko je romantika obojila priu, ostaje i njenica da je legendarno postojanje ostataka visoke civilizaci je drevnoga naroda trajalo i dalje meu starosjediocima kon tinenta.... Postoji znatna slinost u izvjeima, pa je vjerojatan zakljuak da u svemu ima istine. Objasnio je svoje vjerovanje - neobino za ono vrijeme - da je 'pro kletstvo velike kataklizme pogodilo Junu Ameriku.' ini se da je prihvatio tezu kako je ta katastrofa razorila Platonovu Atlantidu. 'Gotovo je sigurno da je kataklizma bila takvih razmjera da je iza zvala plimne valove i manje katastrofe po cijelom svijetu. Uzroko vala je podizanje Anda i dovela u Junu Ameriku ljude koji su bili 'strunjaci za stvaranje civilizacije.' Fawcettovi zakljuci bili su neobino slini onima koje smo spomenuli u knjizi. Preivjeli su gradili gradove poput onoga otkrivenog 1743. godi ne. 'U postojanje svetih gradova ne sumnjam ni trenutka', kae Fawcett. 'Kako bih mogao sumnjati? I sam sam vidio jedan od njih - i zato sam zakljuio da ponovno moram poi u istraivanje. Ostaci koje sam vidio izgledaju kao istaknuti poloaji jednoga od najveih gradova...' To potie zanimljivo pitanje. Zato se on ini tako nesigurnim? Vjerojatno je ostatak grada bio posve pokriven praumom kao i iz gubljeni gradovi Maya to su ih otkrili Stephens i Chaterwood 1830. godine. To znai da je Fawcett znao gdje treba traiti izgubljeni grad, iako je iz njegove knjige oito kako misli da postoje mnogi takvi gradovi. Odluio je poi i pronai barem jedan od tih izgubljenih gradova, ali njegov cilj na toj posljednjoj ekspediciji zasigurno nije bio napu teni grad iz 1753. godine to su ga otkrili bandeirosi. uo je za 'preodjevene domoroce europskog izgleda', koji su izbjegavali sve veze s vanjskim svijetom. 'Odredite nae sljedee ekspedicije - ja je zo vem Z zbog lakeg snalaenja - jest grad za koji se govori da je

naseljen, vjerojatno plaljivim ljudima...' Radi se o tri razliita grada - o naputenom gradu iz godine 1753., o gradu ije je predgrae vidio, te o gradu Z. Nije udo to se Fawcett odluio vratiti u Brazil. Napustio je Englesku i otputovao jo jedanput u Junu Ameriku, gdje je od 1921. do 1924. skupljao novac za ekspediciju. Kada je Amerikanac zaduen za prikupljanje novca spiskao veinu tijekom estotjedna pijanevanja, Fawcett je ponovno poeo skupljati novac i konano ga skupio dovoljno za nastavak istraivanja. To nije trebala biti pomno birana ekspedicija. lanovi su bili Faw cett, njegov dvadesetogodinji sin Jack i njegov mladi devonski pri jatelj Raleigh Rimell. Morali su opremu nositi na leima. Najvea opasnost zaprijetila je kad su amcem stigli u Cyjabu (danas je to Cuiaba), glavni grad Matto Grossa. Tada su poli na sje ver u nepoznati kraj izmeu rijeka Xingu i Araguaye. Fawcett je vjerovao da Z lei istono. U rukopisu koji je poslije tiskao njegov sin, Fawcett je ostavio prilino tone upute. Kao prvo, objasnio je, elio je posjetiti stari kameni toranj da rijei tajnu zato su prozori te kule bili osvijetljeni nou, plaei lokalne Indijance. Uz rijeku Xingu poi emo u umu, drei se srednje toke izmeu te rijeke i rijeke Araguaye. Prijei emo postojeim tragom do Rio Tocantisa u Porto Nacional ili "Pedro Alfonso'. Na put e biti izmeu zemljopisne irine od 10 stupnjeva 30 minuta i 11 stupnjeva do uzvisina izmeu drava Goyaz i Bahia. To je potpuno nepoznat kraj za koji se govori da je pun divljaka, ali gdje oekujem naii na trag nenastanjenih grado va. Planine su ovdje prilino visoke. Kretat emo se tragom planina izmeu Bahije i Piauhya do rijeke Sao Francisco; pri jei emo je negdje blizu Chique - Chique. Ako emo biti u dobroj kondiciji, posjetit emo stari naputeni grad (onaj iz godine 1753.), koji lei priblino na 11 stupnjeva 30 minuta juno i 42 stupnja 30 minuta zapadno. Tako emo zaokruiti istraivanja, te izii na mjesto s kojega e nas vlak odvesti do Bahia Cityja. Iako je Fawcett dao tonu irinu i duinu 'naputenoga grada' bandeirosa, njegov sin Brian primjetio je: 'Osobno sam istraivao ko-

ordinate koje je dao za grad iz godine 1753. i mogu s puno sigurno sti tvrditi da toga grada ondje nema." ini se da je Fawcett dao krive koordinate - udna pogreka za ovjeka koji je bio tako pe dantan. Do 20. svibnja stigli su do sela zvanog Bacairy, sjeverno od Cuiabua. Jo uvijek su vie doivljavali neudobnost nego opasnost ovjek koji im je prodao magarce, prevario ih je. Jackova noga natekla je od uboda krpelja, pa su morali ostati na farmi nekog pri jatelja dok se Jack ne oporavi. Poglavica sela Bacairy rekao im je kako se uvijek nadao da e jednom otputovati na 'veliki vodopad'. Zatim, nakon boravka u selu Nafqua - u kojem je Fawcett 1920. godine poglavicu obavijestio o njihovu sluaju - du rijeke su sti gli do sela Kalapalo na rijeci Kuluene. I ondje, 29. svibnja 1925. go dine njihov trag nestaje. Stanovnici sela su poslije izjavili kako se Fawcettovo drutvo uputilo preko sela prema istoku, te da je dim njihovih logorskih vatri bio vidljiv jo pet dana. Ali, 1951. godine, Izarari, poglavica Kalapaloa dao je izjavu na samrtnoj postelji kako je ubio Fawcetta i njegovu pratnju. Tvrdio je da gaje Fawcett udario po licu kad nije htio nositi njegovu prtljagu, a on ga je poeo udarati toljagom dok nije izdahnuo. Druga dvojica, rekao je, ubijeni su dok su branili Fawcetta. Ova je pria sumnjiva. ovjek s Fawcettovim osjeajem samokontrole vjerojatno ne bi udario poglavicu plemena. Izarari je tako er naveo da je Fawcett zaveo jednu od njegovih ena, to zvui uvjerljivije. Kasnijih godina mnogi su putnici tvrdili da su saznali istinu o Fawcettovoj smrti. Jedna od moguih pria jest da je Jack Fawcett povrijedio neki plemenski tabu te da se njegov zloin mo rao kazniti smru, inae bi Izararijevi ljudi i sami postali otpadnici i ubili bi ih pripadnici drugih plemena. to god se dogodilo, ini se jasnim da Fawcett nikad nije stigao u grad Z niti u naputeni grad iz rukopisa broj 512. Zavrio sam sluaj Fawcettove ekspedicije u udnom stanju ne zadovoljstva. Nitko tko to bude itao nee posumnjati da je Fawcett tono znao kuda ide i to trai. Razgovarao je s mnogim ljudima, Europljanima i Amerikancima o izgubljenim gradovima i bio prilino siguran da oni postoje. Znao je otprilike i gdje se nalaze. Osoba od

koje sam morao zatraiti savjet bio je oito Rand. Njega su Fawcett i Brazil zadivili jo dok je prouavao podatke o Fawcettu u Hapgoodovom arhivu u Yaleu, 1995. godine. I on se zanimao za Junu Ameriku jer je osjeao da, ako je Atlantida bila na Antarktiku, tada je gotovo sigurno da su mnogi njegovi stanovnici pobjegli u Junu Ameriku. Rand je imao na umu jedno mjesto kao lokaciju za naputeni grad. Ve se uvjerio da, ako se Giza uzme kao postatlantidski poetni meridijan, cijeli niz gradova potpada pod viekratnik od 10 stupnje va -Tiahuanaco je 100 stupnjeva zapadno od Velike piramide, Qui to je 110 stupnjeva i tako dalje. Randu se inilo da mora postojati neko glavno sveto mjesto 90 stupnjeva udaljeno od Gize, ne samo zato jer je to viekratnik od 10, nego i zato jer je to etvrtina opsega svijeta. irina Tihuanaca (1638') isprva se inila razoaravajuom, dok Rand nije shvatio da je ona 10 fi od zemljopisnog pola. Savreno mjesto za golemo vjersko sredite u podruju Matto Grosso bilo bi 90 stupnjeva zapadno od Gize i 10 fi juno. Traio sam takvo mjesto u Timesovom Atlasu, ali sam otkrio ka ko to nije bio cilj Fawcettova posljednjeg putovanja. Njegovo po sljednje veliko boravite bilo je oko 80 km juno od Cuiaba, na gra nici Bolivije i Brazila. Meutim, kako mi je Rand objanjavao, ono se nalazilo u predjelu koji je Fawcett traio tijekom svojih istrai vakih dana (to je podruje na kojem su on i njegovi pratitelji goto vo umrli od gladi.) U djelu Mysteries of Ancient South America Ha rold Wilkins izjavljuje: 'Fawcettovi prijatelji govore o drugim ud nim priama koje su pukovniku prenijeli lutajui Indijanci, iji je plemenski zakon prouavao u Matto Grossu te na granicama Brazi la i Bolivije.' ini se barem moguim da je na tome mjestu bio grad koji je napola progutala prauma, ali ono nije bilo na Fawcettovoj ruti u vrijeme njegova posljednjeg putovanja. U meuvremenu sam Randu faksirao kartu Fawcettova namjeravanog puta (iz djela Exploration Fawcett), zajedno s koordinatama grada iz godina 1753. Nadao sam se, naravno, da e Fawcettove koordinate (11 stupnjeva 30 minuta juno, 42 stupnja 30 minuta za padno) pasti na jedno od Randovih svetih mjesta, ali to se nije

- Poetni meridijan u Gizi povezuje sveta mjesta od Uskrnjeg otoka (140 stupnjeva zapadno od Velike piramide (ZVP)) do Tiahuanaca (100 stupnjeva ZVP). Taj se uzorak protee do rijeke Amazone, gdje druga sveta mjesta ekaju da budu otkrivena. Svaki kvadrat predstavlja sveto mjesto ili neko potencijalno sveto mje sto. Od lijeva nadesno to su: Quito (ekvator 110 ZVP); Tiahuanaco (10 fi J 100 ZVP); Grad izgubljene Atlantide (10 fi J 90 ZVP) - ovdje je Fawcett nestao; potencijalna sveta mjesta (10 J 80 ZVP i 15 J 80 ZVP); Fawcettova Z lokacija; mogue sveto mjesto (10 J 72 ZVP).

dogodilo. Taj je grad bio 73 supnja 38 minuta zapadno od Gize, ali za tonost karata to ne znai nita. Daleko od toga da bude razoaran, Rand je shvatio da je to vano uporite. Zabiljeio je drugo mogue sveto mjesto udaljeno 160 km od grada iz 1753. godine, 72 stupnja zapadno od Gize, to je jedna petina opsega Zemlje, 10 stupnjeva juno. Pisao mi je: Fawcett je dao koordinate 11 stupnjeva 30 minuta juno i 42 stupnja 30 minuta zapadno od lokacije grada iz godine 1753., dok je lokacija preciznih karata 10 stupnjeva juno i 40 stu pnjeva 52 minute zapadno. Kad se zaokrui irina tih karata na najbliih pola stupnja (to je Fawcett vjerojatno obiavao

raditi), to postaje 41 stupanj zapadno. Molim vas da uzmete u obzir sljedee: 11 stupnjeva 30 minuta zapadno - to je Fawcettova lokacija grada iz 1753. godine, minus 10 stupnjeva juno 41 zapadno - lokacija Atlantide prema preciznoj karti do najblie irine Greenwicha = 1 stupanj 30 minuta, 1 stupanj 30 minuta. Obje se lokacije razlikuju za 1,5 stupanj. Ukratko, Rand je sumnjao u to da je Fawcett promijenio lokaciju za jedan i pol stupanj istono i juno. Iznio je i drugi zanimljiv podatak. Ako je Fawcett promijenio lo kaciju naputenoga grada, dodavi 1 stupanj 30 minuta na obje ko ordinate, tada je identificirao mjesto koje je jednu petinu puta od meridijana u Gizi. Je li mogue da je i Fawcett pogrijeio na toj to ki meridijana u Gizi? Fawcett je bio sedamnaestogodinjak kad je Smith skupljao glasove za prolaz nultog meridijana kroz Gizu, do kazujui da su stari narodi vjerojatno koristili taj grad kao svoj sre dinji meridijan. Fawcett je dobro poznavao Egipat jer je radio za britansku obavjetajnu slubu u Kairu tijekom rata, a bio je i geodet. Je li koristio meridijan u Gizi da odredi poloaj moguih gradova i proglasi ih starim gradovima June Amerike? Dok sam utonuo u kartu Brazila, zaokupila mi je pozornost jedna druga injenica. ini se da je Fawcett izabrao udan put. Cuiaba je otprilike 1600 km zapadno od naputenoga grada kuda je on htio stii i 1100 km juno. Sama Bahija - njegov krajnji cilj - samo je 400 km istono od 'naputenoga grada'. To ima smisla; izgubljeni rudnici Muribeca ne mogu vjerojatno biti daleko od obale, ili bi bilo predaleko prenositi srebro do Bahije. ini se - kao to G. K. Chester ton kae u jednoj pjesmi - da je Fawcett odluio otii u Banockuburn putem za Brighton Pier. Zato bi on poeo svoj put u Cuiabu, 1 700 kilometara istono od naputenoga grada? Zato nije iao na zapad od Bahije do naputenoga grada? Palo mi je na pamet mogue objanjenje, a kao to pokazuje Randov sljedei e-mail, i njemu je to sinulo. Ako se svete irine raunaju u desetinama jedinica, tada bi Fawcett proao preko jo je dnog mjesta na svojem putu na zapad - 80 stupnjeva irine zapad-

no od Gize, to je oko 49 stupnjeva zapadno od Greenwicha. Budui da bi putovao desetom paralelom - drugom svetom irinom, najvje rojatnija lokacija grada koji se zove Z ondje je, gdje se ukrtava 80 stupnjeva sa 10 stupnjeva. Ova toka ukrtanja dvaju meridijana - 80 stupnjeva zapadno od Gize i 10 stupnjeva juno, samo je 380 km sjeveroistono od mjes ta s kojega je Fawcett nestao. Ako je Z bilo sveto mjesto, tada je to ukrteno mjesto najvjerojatnija lokacija. Od mjesta Z Fawcett bi tre bao putovati gotovo 800 km na istok kako bi stigao do naputenoga grada iz godine 1753. To opet namee pitanje: zato bi Fawcett elio skriti svoj polo aj? Moda se nadao da e se vratiti u Englesku i objaviti da je otkrio tri 'izgubljena grada'? Za jedan je ve znao - grad pokriven gustom umom. Ako bi mogao precizno odrediti grad Z i naputeni grad iz godine 1753., njegov bi trijumf bio potpun. Pozdravili bi ga kao je dnoga od najveih istraivaa svih vremena. Rukopis djela Explora tion Fawcett u njegovu domu u Devonu, sigurno bi postao bestseler, a on bi dobio obilje novca za drugu ekspediciju. ak da ne uspije u tomu, sigurno bi se elio vratiti u Brazil. Kad bi netko u meuvre menu vidio rukopis, odustao bi od suparnitva. To bi mogao biti je dnostavan oit oprez u elji da ne otkrije lokaciju naputenoga grada, dok on sam ne doe tamo. Je li Randovo miljenje o lokaciji triju izgubljenih gradova is pravno, nije tako teko utvrditi kao to bi se mislilo. Danas nije potrebno da istraiva opremi ekspediciju te uroni u brazilsku pra umu. Satelit, koristei vrstu radara koji se upotrebljavao da prodre kroz oblake Venere, trebao bi samo nadlijetati to mjesto, pretraiti ga po zonama - da bi locirao ruevine zakopane u vegetaciji. Ar heolozi su razvili radar koji moe prodrijeti u tlo i locirati ruevine zakopane pijeskom. Ono to se jo nije otkrilo jest metoda kako da se odlui kamo gledati, a to je ono to je Rand osigurao svojim kartama Atlantide. Rand je ve otkrio da, ako se povue jedna crta od Velike piramide prema Sjevernom polu, a druga od Velike piramide prema starome Sjevernom polu u Hudsonovu zaljevu, kut izmeu tih dviju crta je

- Dva mjesta za koja se Fawcett zanimao bila su smjetena na poziciji 12S za vrijeme pola u Hudsonovu zaljevu. Od izgubljenoga grada Atlantide, Hudsonov zaljev se nalazi 12 stupnjeva zapadno na sjever. To mjesto ima koordinate 12/12. 12S irine za vrijeme pola u Hudsonovu zaljevu; 12 stupnjeva (linija lijevo od 90)

28 stupnjeva, a taj broj igra znaajnu ulogu u mjestu Gizi (vidi poglavlje 4). Zainteresiran tim otkriem, poeo je traiti druge primjere o od nosu izmeu dvaju polova. Iz Rosslyna, mjesta templarske crkve u kotskoj, kut izmeu dvaju polova je 50 stupnjeva. Ali, njegova je irina takoer 50 stupnjeva sjeverno. Rand to naziva mjestom 50/50. Stonehenge se nalazi na zemljopisnoj irini od 46 stupnjeva, a kut izmeu dvaju polova takoer je 46 stupnjeva, to je druga dvostru kost, 46/46. Kad je otkrio jo takvih 'dvostrukih' mjesta, uvjerio se da je to jedan od glavnih initelja koji su vodili nae pretke do uvje renja da neko mjesto smatraju svetim. Zbog toga je njegova sugesti ja da je lokacija jednoga od Fawcettovih izgubljenih gradova (onoga pokrivenog vegetacijom) bila mjesto gdje je kut izmeu po lova bio 12 stupnjeva, a irina takoer 12 stupnjeva juno - to je bio grad 12/12.

30
-Katedrala u Canterburyju vjerojatno je bila sagraena na tlu mnogo starije sakralne lokacije. Za vrijeme pola u Hudsonovu zaljevu, bila je napola izmeu pola i ekvatora, na irini 45S. Kut izmeu Canterburyja, sadanjeg pola i prijanjeg u Hudsonovu zaljevu iznosi 45 stupnjeva. Canterbury takoer ima koordinate 45/45. Jednako je tako 30 stupnjeva zapadno od Velike piramide, a za vrijeme pola u Hudsonovu zaljevu, kad je Giza bila na 15S, Canterbury se nalazio dalje na sjever, na 45S.

Rand je tako uinio zanimljiv skok u nepoznato. Od meridijana u Gizi, jedina vana crta irine (tj., pomnoena s deset) koja prolazi Engleskom je 30. Ako je ispravna teorija karata, vjerojatno postoji glavno sveto mjesto na toj crti. Putovao je prstom po karti Engleske i otkrio da ta crta prolazi gradom Canterburryjem, engleskim naj svetijim mjestom. Nacrtao je zamiljenu liniju prema sadanjem Sjevernom polu te prema polu u Hudsonovu zaljevu. Kut izmeu njih bio je 45 stup njeva, a Canterbury se nalazio na 45 supnjeva sjeverno za vrijeme pola u Hudsonovu zaljevu. Dakle, Canterbury je grad s mjerilima 45/45, a budui da se nalazi 30 stupnjeva sjeverno od Gize, a irina

mu je takoer 30 stupnjeva, njegova su odredita 30/30 u odnosu na Gizu. Canterbury se moe smatrati relativno modernim gradom. Nje gova prva katedrala bila je sagraena ubrzo nakon dolaska Sv. Augustina u Englesku, 597. godine. Prije njegova dolaska, meutim, tu se nalazio glavni grad Ethelberta, saksonskoga kralja koji se pokr stio. Ako malo istraimo Memorials of Canterbury (Kronika Canterburyja) Deana Stanleyja, vidjet emo da je Ethelbert otkrio mjesto poganskog hrama Augustinu koji je, slijedei odredbe Grgura Veli kog da se grade novi sakralni objekti na poganskim mjestima, sa gradio samostan, a poslije je u blizini poeo graditi katedrale. Poganski hram bio je graen na mjestu s koordinatama 45 45 tj., gradio ga je netko tko je znao za pol u Hudsonovu zaljevu. En glesko najvanije sakralno mjesto, Canterbury, takoer se savreno uklapa u Randovu Atlantidu na preciznim kartama. Ono to je najznaajnije u odnosu na crtu istraivanja otvorenu kod Lubaantumajest injenica, da je to Rand pronaao primjenom svoje teorije, da se sveto mjesto mora otkriti na toj lokaciji, na poloaju 10 fi sjeverne irine. Da je njegova teorija neosnovana, vjerojatnost protiv svega pronaenog bila bi milijun prema jedan. Kad je smje stio Lubaantum na duinu od 10 fi sjeverno i irinu 120 stupnjeva zapadno, zapravo je potvrdio Smythovo vjerovanje da je meridijan to su ga koristili stari Egipani bio na crti duine, koja je prolazila sjeverno i juno kroz Veliku piramidu.

POGLAVLJE

4.

TOTOVA SVETA SOBA

rema Herodotu, suvremeni Egipani su se odluili na nedotjerano, pojednostavljeno objanjenje svrhe Velike piramide. Rekli su da je ona zapravo spomenik tatine faraona Keopsa (Khufua). Bezbonost Keopsa bila je neizreciva. Tijekom svoje pedesetogodi nje vladavine, dao je zatvoriti sve hramove, poslao je svoju ker da se prodaje kao bludnica. Ona je zaradila dovoljno ne samo da dovri gradnju Velike piramide, nego i da sagradi vlastitu. Herodotu su ta koer rekli da se ispod Velike piramide nalazi niz riznica za 'faraonovu osobnu upotrebu', tako da su i ti prostori sluili kao raskoni apartmani. Voda Nila uvedena je pomou tunela. Izdubeno je podze mno jezero usred kojega se nalazio otok. Tamo su poloili Keopsa na vjeni poinak. Velika piramida, osim to je spomenik nevjerojat nom egoizmu, bila je i grobnica. Predodba o piramidi kao o grobnici traje do danas - u svom klasinom djelu o egipatskim piramidama, profesor Ion Edwards izjavljuje da su one graene s namjerom da budu grobnice i nita vie. Taje pretpostavka bila sumnjiva. U djelu The Riddle of the Pyra mids (Zagonetka piramida) Kurt Mendelssohn, fiziar koji je studi rao kod Maxa Plancka, pokuao je objasniti zato su piramide graene. Zakljuio je kako ima malo dokaza da su bile grobnice. Od deset glavnih piramida, samo jedna, stepenasta piramida kralja osera u Saqqari, pokazuje nepogreive znakove da je bila grobnica iako su mumificirani dijelovi pronaeni u njezinoj granitnoj riznici.

Kad je podvrgnuta datiranju pomou radioaktivnog ugljika, dokazi vali su da je graena nekoliko stoljea nakon oserove vladavine. Od ostalih deset piramida, samo su u tri pronaeni sarkofazi (koji su bili prazni) - pa je teko otkriti zato su pljakai grobnica dovodili sebe u nezgodan poloaj da opljakaju drugih est piramida. Mendelssohnova, mjestimino nevjerojatna teorija bila je, kako su piramide samo 'radni plan' stvoren da se ujedine egipatska ple mena u jednu nacionalnu dravu. No, moemo se pitati zato faraoni nisu odabrali praktiniju zadau, kao to je gradnja luka ili brana! Svejedno, Mendelssohnovi prigovori gradnji grobnica doista su uvjerljivi, osobito u sluaju Velike piramide. Kada je Herodot otiao tamo, Piramida je bila pokrivena svjetlucavim krenjakom i bila je stara dvije tisue godina. Godine 820. Kalif Al-Mamun, sin Haruna Al-Raida, odluio je ui u nju da vidi da li je, kao to tvrdi legenda, doista puna basno slovnog bogatstva. Ali, izgleda da nije bilo ulaza u nju. Poloaj skri venih vrata visoko gore na sjevernoj strani, bio je ve davno zabo ravljen. Dlijeta nisu uspjela probiti krenjak, pa je Al-Mamun naredio da se upale vatre kako bi se krenjak raspucao, zatim je na njega nava lio ovnom za ruenje bedema. Nakon mnogo mjeseci iscrpljujueg rada, njegovi su ljudi probili tunel dubok samo trideset metara. Upravo kad su htjeli odustati, jedan od radnika zauo je priguenu tutnjavu u blizini. Napokon su se probili u uzak tunel, te vidjeli da je velik kamen pao sa stropa. Pukom sreom, uli su nekoliko slojeva ispod originalnog ulaza, inae bi morali i dalje kopati tunele, dok ne bi izili na drugu stranu. Puzei uz strmi tunel otkrili su ulaz pokriven okovanim kamenom. Krenuvi u suprotnome smjeru, sluajno su se nali u maloj pod zemnoj sobi s jamom koja je bila prepuna gamadi te u kratkom tu nelu, koji je izlazio na drugoj strani i ondje zavravao. To je sliilo razoaravajuoj stvarnosti Herodotova jezera s otokom i raskonim apartmanom. Ali, na mjestu na koje je pao kamen, nali su prolaz koji se penjao prema sreditu Piramide. Ustanovili su da je zagraen masivnom granitnom stijenom. Upotrijebili su svoja dlijeta da prodru u vapne-

nac oko njega, ali su tada pronali drugu stijenu, koja je zatvarala prolaz i tada jo jednu. Konano su mogli uspravno stajati. Naili su na drugi nizak hodnik koji je prolazio horizontalno. Vodio je do pro storije nalik na talu s krovom, koji je imao zabate i zidove obloe ne solju. Ali, prostorija je bila prazna. Nazvali su je kraljiinom odajom, jer su arapski grobovi za ene imali iljate krovove. Razbili su dio zida, ali nisu naili ni na kakvo blago. Vraajui se istim putem do mjesta na kojem su mogli uspravno stajati, otkrili su da se prolaz koji se penje nastavlja u istom smjeru, ali je dio koji je povezivao nasip bio maknut, vjerojatno da se spri jee daljnja istraivanja. Iznenada je hodnik zaokrenuo u jednu gro znu galeriju iji su se strmi zidovi protezali daleko iznad njihovih glava. Na vrhu te glatke strmine naili su na put zaprijeen kamenom visokim oko jedan metar. Nakon to su se s mukom popeli preko nje ga, nali su se u prostoriji koja bi se mogla nazvati predsobljem, suo eni s golemom reetkom od granita. inilo se da je napravljena zato da se spusti kako bi zaustavila uljeza - ali ljebovi sa strane zavra vali su 1.20 m nad tlom, tako da se reetka nikad nije mogla spusti ti. Osim toga, u zidovima je bilo jo ljebova za reetke, no ovdje su se oni sputali do tla, ali nije bilo reetaka. Nastavili su se kretati niz drugi nizak uzak prolaz i konano stigli do vee i pravokutne prostorije, koja je postala poznata kao kralje va soba. I ona je bila prazna. U njoj se nalazio samo jedan golemi granitni sarkofag kojemu je nedostajao poklopac. Bio je tako velik da su ga oito morali unijeti jo dok se gradila kraljeva soba, jer je bio prevelik da ga unesu uz prolaz koji se penjao. Tako se inilo da Velika piramida nije bila grob, jer ne bi bilo mogue smjestiti lijes u sarkofag - nije bilo puta kojim bi pljakai groba mogli izii. Openito se pretpostavljalo da su granitne stijene koje su zatva rale prolaz sputali odozgo i da su bile spremljene u Velikoj galeri ji. Ali, kad su ih radnici jednom spustili, kako su mogli pobjei? Nije bilo kostura koji bi dali naslutiti da su bili ivi pokopani. Taj problem ostao je nerijeen jo 800 godina, dok 1638. godine engle ski astronom John Greaves nije primijetio kamen koji je nedostajao na kosom prilazu sa zapadne strane Velike galerije, upravo tamo

Popreni presjek Velike piramide u Gizi

gdje se spajao s uim prolazom. Izgledao je kao bunar, ali kad se Greaves pokuao spustiti, otkrio je da je prolaz zaprijeen pijeskom i otrim kamenjem te je odustao. Dva stoljea poslije, godine 1814., Talijan Giovanni Caviglia uinio je hrabriji pokuaj, te otkrio da se bunar sputa u nizak uzak prolaz, koji je vodio dalje do podzemne sobe s jamom punom gamadi. Taj je prolaz vjerojatno doputao radnicima da izau nakon to su spustili granitne zatvarae na njihovo mjesto, osim ako vrh Pira mide nije jo uvijek bio otvoren u to vrijeme (ovo je bila oita mo gunost, jer je netko vjerojatno zatvorio bunar pijeskom i otrim kamenjem, oito s gornje strane.) Tako je Velika piramida ostala tajnom koja se sastojala od mnogo manjih tajni. Zato je, npr. kraljiina soba ostala nedovrena kao to je upuivalo grubo stanje tla? I zato su zidovi sobe bili pokriveni kristaliziranom solju? Ako je faraon promijenio miljenje i odluio imati veu prostoriju sagraenu na vioj razini, zato nije postavio kraljevu sobu izravno iznad kraljiine? Ona je postavljena simetri-

no u sredite piramide, gdje se mogla oekivati prostorija za pokop. Kraljeva soba je smjetena malo iznad toga meridijana. Teorija koja po svemu sudei pristaje uz te injenice, temelji se na proraunima profesora I. E. S. Edwardsa, jednoga od najveih autoriteta za piramide. Oko 2 500. godine pr. Kr. faraon Keops (Khufu) odluio si je sagraditi grobnicu, koja ne bi bila dostupna pljakai ma. Pregledavajui tu podzemnu prostoriju, njegovi su radnici od sjekli stijenu, ali on je mislio daje ovdje previe zaguljivo i depre sivno, pa je odluio izgraditi piramidu kao njegov otac i djed. Kra ljiina soba je bila slina namjerno smiljenoj varci kako bi uvjeri la pljakae koji eventualno prodru u nju, da ovdje nema nita to bi mogli ukrasti. Takvi kradljivci mogli bi odnijeti samo baklje i svije njake te vjerojatno ne bi niti primijetili da postoji drugi prolaz iz nad njihovih glava. Njegova opsjednutost pljakaima grobnica pretvorila se u para noju, i odluio je sagraditi prolaz koji se penje, ali ga je elio zagraditi granitnim reetkama kako bi bio siguran da nikakvi pljakai nee moi doi ovamo. Zato su se reetke morale spustiti na njiho vo mjesto. A tlo u Velikoj piramidi moralo je biti glatko kako bi se reetke mogle tamo spustiti i spremiti. Na vrh Velike galerije posta vio je drugu prepreku u obliku visokog kamena, a na njegovoj dru goj strani nalazilo se predsoblje i kraljeva soba koju je izabrao za svoju grobnicu. Dao je postaviti svoj sarkofag, ali je shvatio da bi zapravo bilo nemogue unijeti lijes u prostoriju - granitne reetke i visoki kamen prijeili su put. Jedino rjeenje bilo je - odmah spustiti granitne reetke na njiho vo mjesto, te ostaviti Piramidu nedovrenu do vremena njegove smrti kad bi se lijes unio u kraljevu sobu s gornje strane. Ali, to bi znailo da e Piramida ostati otvorena do njegove smrti. U meuvre menu, mogli bi se nou uvui lopovi i istraiti tajne grobnice. U ovom trenutku, pretpostavljam da je Keops s gnuanjem odu stao od toga. Odluio je da Velika piramida postane divovsko zago netno mjesto, koje bi odvratilo pljakae grobnica od njegova pravog poivalita. I do danas, mi ne znamo nita o tome gdje lei njegovo tijelo.

Zato je odredio da se iskopa bunar, a tada ga pregradio otrim kamenjem? Moda zato jer je, upravo prije zavretka gradnje Veli ke piramide, iznenada osjetio aljenje na pomisao da nikad nee po novno vidjeti svoj velianstveni 'runi rad' te je ostavio taj skrive ni ulaz. Jedan prigovor toj teoriji jest pitanje zato je radnicima odredio da sagrade tako mnogo zagonetki. Zato postoje pukotine urezane u zidove predsoblja kao da e morati drati tri masivne kamene re etke, kad nigdje nema takvoga kamenja. Zato postoji nia u zidu kraljiine sobe, koja je malo odmaknuta od sredita? I zato se u hodniku koji vodi do kraljiine sobe iznenada pojavljuju dvije stube? Zato otvori za zrak koji vode iz kraljiine sobe, ne doseu izvan zida i nisu nikad niti bili probijeni kroz zidove te sobe? Postoje, naravno, izlazi za zrak iz kraljeve sobe, ali koja je svrha tih otvora u grobu? I zato su graditelji odluili sagraditi 36-ti red sa znatno veim kamenim blokovima nego to su ostali redovi - zasi gurno bi bilo razumno postaviti najvei kameni blok na dnu. Osim toga, Velika galerija je tajanstvena. Zato je faraon naredio svojim radnicima da sagrade prolaz irok 2,13, visok 8,53 a duga ak 47,85 m, kad je veina prolaza u Velikoj piramidi bila tako niska da se trebalo sagnuti ili ak puzati? Zato se hodnik suava do polovice svoje irine dok stigne do stropa? I zato strop nije ravan, kao veina stropova u Velikoj piramidi, nego je graen od ukrtenih blokova, kao da je napravljen poput stuba za ovjeka koji moe ho dati odozgo prema dolje? I zato postoji podignut kosi prilaz na obje strane gornje strmine koji to pretvara u kanal koji tone? Zato po stoje etvrtaste rupe urezane u strani zida kosog prilaza, pa odozgo izgledaju kao da su snimane filmom? Odgovor je, to je jasno, da samo Bog to zna. Zdrav razum, ini se, ne daje rjeenja za te odgovore. Ovdje je zasluan Charles Piazzi Smyth. On je barem uvjerio svijet da je Velika piramida golema za gonetka. Naalost, njegova nastojanja su u nekim pogledima bila preuspjena. kot Robert Menzies uzeo je njihove teorije kao loginu kraj nost. Ako je Bog bio stvoritelj Velike piramide kao i stvoritelj Bi blije, tada se Piramida mora smatrati knjigom u kamenu. Ostaje sa-

mo deifrirati njezinu poruku koja je izraena mjerama. Put od ula za do triju soba zasigurno je bilo simbolino putovanje kroz vrije me, vjerojatno s centimetrima piramide koji su predstavljali godine, ukljuujui sva tri dogaaja svjetske povijesti, to jest - Potop, Iz lazak, Raspee i Drugi dolazak. Poetak Velike galerije oznaavao je Kristovo roenje, a brojei unatrag, moe se lako provjeriti da je svijet stvoren 4004. godine pr. Kr, upravo kao to je biskup Ussher izjavio 1650. godine. Smyth je izraunao daje Polarna zvijezda koja je tada bila Alpha Draconis, sjala ravno kroz ulaz i niz prolaz koji se sputao u doba kada je graena Velika piramida 2100. godine pr. Kr. (nedostaje pra vi datum od gotovo etiri stoljea). Menzies je izjavio da mora pos tojati obiljeje u zidovima prolaza koji se sputa, a oznaava godi ne, i razveselio se kad mu je Smyth rekao da postoje dvije oznaene crte na drugoj strani prolaza na mjestu, koje oznaava 2100. godinu pr. Kr. U roku gotovo jednog desetljea, Velika piramida postala je sre tno lovno podruje za sve pobone udake iz cijeloga svijeta. U Bo stonu je osnovano drutvo koje je eljelo promijeniti jedinice moder nog mjerenja i primjenjivati one koje su koristili graditelji Piramide, a u tome im je pomagao predsjednik drutva Garfield. Knjiga pod naslovom Miracle in the Stone (udo u kamenu) koja se pojavila 1877. godine, a napisao ju je Joseph Seiss, postala je bestseler. Pro povjednik Charles Taze Russell preobratio se i osnovao Jehovine svje doke na bazi proroanstava iz Piramide 1891. godine, najavljujui 1914. godine bitku kod Armagedona, nakon koje e svi Jehovini svjedoci ivjeti zauvijek u 'raju na Zemlji'. Budui da 1914. godine nije bio kraj svijeta, tisue Jehovinih svjedoka razoarano je napu stilo pokret, a Russell je imao potekoa uvjeravajui one koji su os tali, da se Krist vratio, ali je nevidljiv. Kad je 1916. godine Russell umro, njegov nasljednik, 'sudac' Rutherford, odluio je odbaciti piramidologiju. Objanjavao je da je Russella zaludio sotona, shvativi koliko je opasno odreivati toan datum svretka svijeta, kad je nje gov izbor godine 1925. proao bez ikakvih dogaaja. Vjerovanje jednoga ranog piramidologa Johna Taylora, da su Britanci deset izgubljenih plemena Izraela, dovelo je do drugoga

vrlo uspjenog pokreta, do britanskih Izraelita ija je Biblija bila op irno djelo Davida Davidsona, nazvana The Great Pyramid: Its Di vine Message (Velika piramida i njezina boanska poruka, 1924. godine.) Objavljivala je da e 'posljednje patnje anglosaksonske rase trajati od 1928. do 1936. godine. Armagedon e se dogoditi 1953. godine. Prema britanskim Izraelitima, drugi datum koji e biti od goleme vanosti cijelom svijetu bio je 16. rujna 1976. godine. Jedi na vana vijest vrijedna da se spomene taj dan bila je: vojvoda od Windsora rekao je svojem premijeru da se namjerava oeniti gospo om Simpson. Zanimljiv dogaaj, ali ne takav da bi potresao svijet. Nekolicina 'piramidiota', kako ih je nazvao jedan suvremeni pisac, bili su moda mala cijena, koja se trebala platiti za strahovit zamah to ga je dobilo istraivanje piramida koje su poduzeli Taylor i Smyth. Postavili su vrlo ozbiljno stanovite: matematika i tehnoloka sa znanja otkrivena Velikom piramidom, ini se da su bila previe sofi sticirana za 'primitivce' koji su obraivali svoja polja otrim tapo vima. Da su Taylor i Smyth ivjeli jedno stoljee poslije, njima bi se vie svidjela alternativa 'drevnih astronauta' nego ideja da su gra ditelji Velikih piramida radili pod izravnim vodstvom Boga. Svatko tko ne prihvati jedan od ta dva stajalita, mora biti privuen samo zakljukom da su Egipani znali mnogo vie nego to su to povje sniari pretpostavljali. John West je naglasio taj problem u djelu The Serpent in the Sky (Zmija na nebu), saimajui stanovite Schwallera de Lubicza: Egipatska znanost, medicina i astronomija bile su eksponencialno na vioj razini profinjenosti i sofisticiranosti nego to priznaju moderni znanstvenici. Cijela egipatska civilizacija temeljila se na potpunom i tonom razumijevanju univerzal nih zakonitosti... Dapae, svaki aspekt egipatskog znanja ini se da je potpun ve na samome poetku. Znanost, umjetnike i arhitektonske tehnike, te sustav hijeroglifa ne pokazuju pra ktiki nikakav znak razdoblja 'razvoja'. Mnoga dostignua ranijih dinastija nikad nisu bila nadmaena pa niti poslije do stignuta.

West tvrdi kako praktiki ne bi bilo mogue da Egipat dostigne ta kav razvojni stupanj u samo petsto godina - u vrijeme kad se pretpo stavlja da je nastala egipatska civilizacija. West kae da bi to izgle dalo kao da je prvi automobil s motorom bio moderni Rolls-Royce. Znanstvenici Starog svijeta trebali su znati da su graditelji Velike piramide imali znatno vee znanje nego se pretpostavljalo za te 'primitivce' - barem nakon toga to je Agatarhid iz Knida otkrio da je temelj Velike piramide poznati postotak Zemljinog obujma. Ali, u ono vrijeme nitko nije znao je li taj proraun toan. Zapravo, niko ga to nije ni zanimalo jer je veina ljudi mislila da je Zemlja ravna. U vrijeme Charlesa Piazzija Smytha svi su znali da je Zemlja okru gla, i zato je njegovo otkrie da su Egipani poznavali vrijednost broja fi ostavilo viktorijanske znanstvenike u sumnji jesu li Egipa ni postigli visoku matematiku razinu. Velika piramida i dalje nudi nerijeene tajne. Student, Christo pher P. Dunn, pitao je za savjet upravitelja Instituta za krenjak u Indijani kako dugo bi trajalo da njihova 33 kamenoloma odsijeku i poalju oko dva i pol milijuna blokova, od kojih svaki tei 6 do 30 tona. Odgovoreno mu je da bi im, koristei moderne strojeve za re zanje kamena, trebalo 27 godina. Ali, nitko nije izraunao kako su graditelji pomicali te blokove uz strminu od 52 stupnja. Herodot ka e da su imali stroj napravljen od kratkih debelih, drvenih dasaka koji je dizao kamene blokove. A budui da je ravni vrh 'stube' esto samo nekoliko centimetara irok, to nije praktino. Bolje je rjeenje da su izgradili umjereno strmu rampu i podizali blokove uvis kono pima, koje su koristili za nie gradnje. No, Velika piramida bila je via, pa je nagib trebao biti dulji i strmiji, te precizno napravljen kako se ne bi sruio pod vlastitom teinom. Trebao bi biti dugaak oko kilometar i pol, zahtijevao bi jednako toliko kamena, kao i sama graevina. Moderni graditelj trebao bi dizalicu viu od 15 metara s gredom od 122 metra. Danas u svijetu nema dizalice takve visine, a sigurno nije postojala ni u starom Egiptu. Drugi se problem odnosi na vrijeme. Herodotu su rekli da se pi ramida gradila 25 godina, to bi znailo da je svaki dan postavljeno 340 blokova. To bi bio teak posao bez stroja koji moe podizati

teke predmete. Razumnija procjena bila bi postaviti 34 bloka na dan, ali to bi znailo da bi im trebalo 200 godina da je sagrade. Christopher P. Dunn, britanski klesar i inenjer, istraivao je Ve liku piramidu s inenjerskog stajalita, i zakljuio - u lanku pod naslovom Advanced Machining in Ancient Egypt (Napredno stro jarstvo u starom Egiptu) - da egipatske piramide i hramovi 'otkri vaju letimine trake civilizacije koja je tehniki bila naprednija nego se vjeruje.' Ispitujui blokove koji su bili izbueni vrstom bu ilice u Dolini Hrama ispred Sfinge, uoio je da tragovi ostavljeni u pukotini pokazuju kako je blok bio izrezan i pretvoren u stijenu brzinom od jedne desetine centimetra za svako okretanje builice. Zakljuuje da se to nije moglo uiniti rukom. Rupa izbuena u stije ni od kvarca i ortoklasa navodi na drugo udno zapaanje. Builica je bre prolazila kroz kvarc nego kroz ortoklas, iako je kvarc tvri. Dun istie da moderno ultrazvuno strojarstvo ovisi o vibraciji, po put dlijeta pneumatske builice koja vibrira gore-dolje. Ultrazvuna builica vibrira desecima tisua puta bre. Kristali kvarca koji se mogu koristiti da proizvedu ultrazvuk, takoer odgovaraju ultrazvu nim vibracijama, koje bi ultrazvunoj builici omoguile da bre prolazi kroz njih. Upuuje li to na postojanje takve ultrazvune bu ilice u starom Egiptu? Primjedba zvui smijeno. No, tajna Velike piramide odvela je Sir Flindersa Petriea, uglednog starog egiptologa, do gotovo jednako udne ideje. U svom klasinom djelu The Pyramids and Temples of Gizeh (Piramide i hramovi Gize) 1883. godine, sluajno je napome nuo da je sarkofag, iji je vanjski obujam dva puta vei od njegova unutranjeg obujma, bio isklesan s pilom od dva i pol metra, izrae nom od bronce s dijamantnom otricom. Naravno, nikad nisu bile pronaene takve pile, kao ni builice za koje je Petrie mislio da su izdubile sarkofag. Pomno prouavanje piramida uvjerilo je Christophera Dunna da je preciznost izgradnje piramida gotovo nadljudska. Inenjeru koji je radio na obradi kamena u kamenolomima Indijane postavio je pitanje: s kakvom tonou rade, tj. koliku netonost sebi doputa ju. Bilo mu je reeno da je njihova tonost prilina, definirana je na

etvrtinu centimetra. Kad su mu rekli da su blokovi Piramide klesa ni sa 0,01 tonosti, reza kamena nije mogao u to povjerovati. Za jedan televizijski program Dunn je napravio spravu to je koriste inenjeri da provjere je li metalna povrina obraena strojem u tisuinku centimetra. Primijenio ju je na sveti kamen nazvan Benben u Kairskom muzeju. Upalio je baklju na jednoj strani metala te pogledao na drugu stranu da vidi prolazi li ikakav traak svjetla kroz metal. Nije bilo svjetla. Petrie je istraujui kamenje, koje je imalo neto poput plata, u Velikoj piramidi, otkrio da je ono bilo klesano po visokoj inenjer skoj toleranciji tonosti. Ali, zato su graditelji piramida radili pre ma standardima strojeva, a ne prema standardima mjesta konstruk cije, to bi se oekivalo? Jo vie zbunjuje pitanje: kako su to radili? Koje su instrumente koristili da iskleu granit ili krenjak s takvom tonou? To je vrsta preciznosti koju bismo oekivali od optiara, a ne od graditelja. Pokuavajui oblikovati teoriju koja e objasniti svrhu Velike pi ramide, Dunna je zaprepastio komentar pukovnika Howarda-Vysea, jednoga od ranih istraivaa koji je otkrio etiri od pet soba iznad kraljeve sobe. Howard-Vyse je primijetio da je mogao uti ljude ka ko govore u podzemnoj prostoriji dok je stajao u kraljevoj sobi, to pokazuje da je akustika Velike piramide bila savrena kao u koncertnoj dvorani. Televizijski producent Boris Said - koji je zajedno s Johnom Westom snimio dokumentarac The Mystery of the Sphinx, rekao je sljedee u promocijskom materijalu za jedan dokumentarac: Kasnija istraivanja koje je vodio Tom Danley u kraljevoj sobi Velike piramide, pokazuju da je Piramida bila graena sa zvunom namjenom. Danley je otkrio postojanje etiriju fre kvencija, koje su poveane strukturom piramide i materijali ma koritenima za njezinu konstrukciju. Taj je F povieni ton, bio prema starim egipatskim tekstovima izraz sklada naeg planeta. Dapae, Danleyevi testovi pokazuju da su te frekven cije prisutne u kraljevoj sobi ak i kad se ne proizvodi nikakav zvuk. One su tamo u frekvencijama koje se niu od 16 do pola herza, to je vrlo daleko od granice ovjekova sluha. Prema

Danleyu, te vibracije uzrokuje vjetar koji pue kroz zavretke takozvanih rovova na jednak nain kao to nastaju zvukovi kad se pue iznad vrata boce. Nastavljao je spominjati daje proizvoa narodnu ameriku sviralu stvorenu da bi se svirala podoknica majci Zemlji, uskladio na notu fis. Primjedba da su egipatske piramide i hramovi bili usklaeni da proizvode zvuk, proirila se vrlo brzo. U studenom 1998. godine pri druio' sam se izletu to ga je organizirao Robert Bauval, na kojem je John West bio voa puta. Zajedno s brojnim drugim piscima meu kojima su bili Robert Temple, Michael Baigent, Yuri Stoyanov i Ralph Ellis - razgledali smo mnoge egipatske hramove uklju ujui Karnak i Luxor, Denderu, Edfu i Oseirion kod Abydosa. Uvi jek smo iznova zapaali akustike osobine tih hramova, dok su la novi ekspedicije intonirali tonove u zatvorenim sobama ili ak na ulazu u njih. inilo se da je kamen golema glazbena viljuka. Godine 1998. znanstvenici Southamptonskog sveuilita otkrili su da i kamenje Stonehengea ima akustike osobine, te da je imalo ulogu divovskih pojaala za bubnjeve u vrijeme blagdana. Njihove ravne povrine akumulirale su, a tada rasprivale zvuk preko irokih prostora. U golemom hramu Horusa u Edfuu, na sredini puta izmeu Luxora i Asuana, moju je pozornost privukla vanost zvuka. Egipatski povjesniar Emil Shaker, pokazao mi je neke hijeroglife na zidu blizu svetita, istiui kako su brojem oznaavali vrijeme kad se ne ki obred mora izvoditi u hramu. U ovom sluaju, to je bio broj tri. Objasnio je: 'Nema smisla izvoditi obred dva ili etiri puta. To nee djelovati. Ako je odreeno da se izvodi tri puta, onda to znai tri puta.' Ovaj obred, kao i svi vjerski obredi, ukljuuje pjevanje himne Suncu i darivanje Boga rtvama. Ja sam pitao: 'Ali, zato se obred zapravo izvodi?' 'On aktivira hram.' 'Mislite na paljenje svjetla?', pitao sam posluavi prvu misao koja mi je pala na um. 'Upravo paljenje svjetla', rekao je Emil.

Ta mi se primjedba uinila fascinantnom - obred koji sadri pje vanje moe 'aktivirati' hram. Emil se pobrinuo da to zvui kao da je jednako tako automatsko kao paljenje svjetla, ili prolaenje kroz neki slijed da bi se poslao e-mail. Prema mojem vodiu, knjizi Johna Westa Travelers Key to Anci ent Egypt (Putnikov klju za stari Egipat), Hram u Edfuu je bio graen u razdoblju od dvije stotine godina, izmeu 257. i 57. godine pr. Kr., ali dio toga hrama potjecao je iz doba piramida. Graen je, naravno, 'na svetom tlu'. Svetite je izgledalo vie kao golema kutija okrenuta na stranu. Odluio sam je obii, ali pronaao sam uzak prolaz otraga, zapri jeen nekim tko je oito meditirao, ije su elo i dlanovi bili pritis nuti na kamen. Shvatio sam da je to Michael Baigent, suautor (s Henryjem Lincolnom i Richardom Leighom) knjige The Holy Blo od and the Holy Grail (Sveta krv, sveti gral). * Okrenuo sam se i poao natrag, ne elei ga uznemirivati, a umjesto njega slijedio sam Johna Westa kako bih razgledao glasovite Building Texts (Gra evinski tekstovi) zabiljeene na zidovima - tekstove koji se odnose na daleko razdoblje nazvano First Time (Prvo doba), kada je sedam mudraca oblikovalo hramove i piramide. Sat poslije, kad se opet naao na brodu, Robert Bauval mi je re kao da se Michael Baigent nije vratio s nama na autobus. Zamolio me da umjesto njega odrim predavanje toga popodneva. Svi su bili zabrinuti jer nam se Baigent mogao pridruiti tek dolje niz Nil, a mi smo se nalazili u 'banditskoj zemlji' (nedavno se na turiste pucalo iz strojnica u Hramu kraljice Hatepsut). Kada se poslije Michael pojavio neozlijeen, nakon to sam ja odrao njegovo predavanje, pitao sam ga to se dogodilo. 'Ne znam, meditirao sam nekoliko minuta, tada sam shvatio da ste svi otili.' Rekao sam mu da sam ga vidio iza svetita. 'To nije bilo nekoli ko minuta prije nego to smo otili - bilo je to prije najmanje dvade set minuta .' On nije vjerovao. 'inilo mi se kao samo nekoliko minuta.'
* M. Baigent, R. Leigh, H. Lincoln: 'Sveta krv, sveti gral'.

Vjerojatno je bio izgubio osjeaj za vrijeme. Ali, ja sam sklon vje rovati da se on uskladio s vibracijama toga svetoga Hrama, s vibra cijama koje su snane i nakon vie od dvije tisue godina. U Bauvalovoj i Hancockovoj knjizi ''Keeper of Genesis' (uvar Postanka) naao sam citat znanstvenika E. A. E. Revmonda koji se odnosi na 'otkrivanje, gradnju i vraanje u ivot povijesnog Hrama u Edfuu'. Ovo 'vraanje u ivot', ovo aktiviranje je izazvano obredom koji obuhvaa zvuk. I Zemlja ima svoju frekvenciju poznatu kao Schummanova rezo nanca, a posljedica je elektromagnetske aktivnosti izmeu Zemlje i gornje atmosfere. Suvie je niska da se uje, ali Christopher Dunn se naao kako rauna moe li se njezina svrha povezati s vibracija ma Zemlje ako je Velika piramida graena s nekom 'tonskom' svr hom, kao to sumnja Tom Danley, i je li bila graena s namjerom da se uklapa u veliinu Zemlje. Dunn je ve vodio neka vlastita istraivanja. U veljai 1995. go dine, dok je bio u posjetu Egiptu s Bauvalom i Hancochom. podmi tio je jednog uvara Piramide da ga ostavi samog u kraljevoj sobi pola sata nakon to odu posjetitelji. uvar je pretpostavljao kako on eli meditirati, pa je pristao da se ugase svjetla. Zapravo, Dunn je traio da se svjetla pogase kako nikakav pozadinski amor ne bi smetao njegovom snimanju na kaseti. Nosio je sa sobom i svoj digi talni broja frekvencija da izmjeri radio frekvencije za koje je mislio da se stvaraju u kraljevoj sobi. Kad su se glasovi turista izgubili u daljini, snano je udario po jednoj strani sarkofaga te je sluao odjek zvuka koji je nastao. Pje vuio je taj ton da provjeri odjek, tada je pjevuio dalje do kraja ska le, dok nije primijetio da je odjek postao jai kad je stigao do tona za jednu oktavu vie. Brinui se da ne prekorai vrijeme, poao je kroz predsoblje ka ko bi pozvao uvara da pogasi svjetla jer je njegovo pjevuenje kva rilo snimanje. Tada, jo uvijek pjevuei ton sarkofaga, vratio se u kraljevu sobu gdje je otkrio da buka ventilatora u zranoj osovini ometa njegovo snimanje. Nakon jo nekoliko snimki, napustio je Veliku piramidu i vratio se u hotel.

U svojoj sobi presluao je snimku i otkrio kako nije gubio vrije me uzalud. Ton koji je pjevuio izazvao je prizvuk srodan vibraci jama u sobi. Dok je sluao vlastiti glas kojim je zvao uvara da po gasi svjetla, zaudio se jer je on zvuao kao da se jo uvijek nalazi u sobi, a ne u udaljenom dijelu predsoblja, unato injenici da su zidovi i listovi od granita i krenjaka stajali izmeu njega i kasetofona. Njegovo pjevuenje bilo je takoer jasno snimljeno. Primijetio je da je zvuk njegovih koraka, dok se vraao iz Velike galerije, odje kivao jasno u prirodnom odjeku sobe - to je bio zvuk sarkofaga. Dunn je dokazao sljedee: Kao prvo, da Velika piramida ima sa vrenu akustiku, kao to je tvrdio Howard Vyse, a kraljeva soba bila je vrsta zvune kutije koja je proizvodila isti zvuk kao i sarkofazi. Zapravo, radilo se o savrenoj akustici. Velika piramida bila je obli kovana kao Galerija apata u londonskoj katedrali sv. Pavla jer se apat na jednoj strani galerije odraava na zidovima. Znanstvenik Stephen Mehler potvrdio je Dunnova opaanja jer je i on snimao u kraljevoj sobi. Te je snimke analizirao inenjer, strunjak za zvuk, Robert Vawter, koji je priznao daje kraljeva soba oblikovana kao soba za rezonanciju. ak ako priznamo da je Piramida imala namjenu da bude zvu na kutija, to jo uvijek nije odgovor na pitanje - zato? Christopher Dunn je bio uvjeren kako je u svemu tome vana injenica da su proporcije Velike piramide iste kao i Zemljine, to navodi na pomi sao da je svrha 'zvune kutije bila da vibrira sa Zemljom.' Ili, kao to primjeuje u svojoj knjizi The Giza Power Plant (Elektrina centrala u Gizi) - piramida djeluje kao primatelj energije iz same Zemlje.' Nedvojbeno, veina itatelja e osjetiti da je predodba Velike piramide kao divovskog rezonatora mnogo prihvatljivija, ali i skep tici e morati dopustiti da je Dunn uspio dati smisao njezinim ne pravilnostima i oitim apsurdnostima, dajui uvjerljiva objanjenja za sve pojave, od podzemne galerije do eljeznog pladnja s tragovi ma zlata naenog na rubu junog zranog okna. Jedna od Dunnovih ilustracija temelji se na crteima Charlesa Piazzija Smytha.

Velika piramida nije samo smjetena na meridijanu koji prekriva vie zemlje od bilo kojega drugog; ona je takoer u sreditu Zemljine mase. Osim toga, smjetena je tono u sredite delte Nila, pa kompas poloen na tu piramidu moe uredno obuhvatiti cijelu deltu jednim lukom. Zato je Piazzi Smyth mislio kako meridijan u Gizi mora biti na moderni poetni meridijan. Vjerovao je da je i za drev ne Egipane ona bila poetni meridijan. Svojim djelom The Giza Power Plant C. Dunn je stvorio fasci nantnu knjigu o moguoj tehnolokoj namjeni Velike piramide. Rand je razvio drugu, jednako fascinantnu teoriju o lokaciji onoga to je postalo poznato kao Totova sveta soba. Jedan od Randovih vanih ciljeva u pokuaju da shvati skrivenu geometriju mjesta u Gizi jest istraiti lokaciju te 'svete sobe'. ini se da je ta ideja potekla iz dokumenta nazvanog Zapadni papirus, koji se sada nalazi u Berlinskome muzeju, a ini se da je preslika originala Pete dinastije Novoga kraljevstva (u vremenu ubrzo nakon Keopsa / Khufua). Dokument govori o tome kako je Keops molio arobnjaka Djedija da mu da broj, ili tonu lokaciju Totove tajne prostorije. Reeno mu je da se ona moe pronai u kremenoj krinji u zgradi koja se naziva Inventar. Ali, nitko, dodao je Djedi, nee mo i dobiti broj dok ne dou tri kralja koji jo nisu roeni... Ovdje se papirus prekida. U knjizi Keeper of Genesis (uvar Postanka) Robert Bauval i Graham Hancock naveli su zanimljiv prijedlog. Bauval smatra pira mide u Gizi zemaljskim odrazom triju zvijezda u Orionovom poja su. On i Hencock objanjavaju da se tajna prostorija moe pronai kako se odraava na tlu gdje je 10.500. godine pr. Kr. bila locirana proljetna toka - mjesto na nebu proljetnog ekvinocija. Ona je bila ispod stranjih apa zvijea Lava. Autori knjige sugeriraju dalje da je soba zato smjetena ispod stranjih apa Sfinge. U novije vrijeme, Nigel Appleby iznio je plan da se tajna soba moe pronai kod mjesta na tlu koje je 'odraz' zvijezde Sirius, utje lovljenja boice Izis. Ta je lokacija pokazala da je to bila neija zemlja za obraivanje na periferiji Kaira. U vrijeme pisanja o toj teo riji, jo nije bila provjerena.

Naravno, Rand je bio sklon istraiti problem Totove svete sobe sa stajalita svojega nacrta Atlantide. Sva naa istraivanja dovela su nas do vjerovanja da je drevni Egipat sauvao batinu jedne rani je civilizacije, moda vie od jedne, i da je suvremena znanost uve like sklona podcijeniti inteligenciju ljudi iz daleke prolosti. Bilo je barem vjerojatno kako je postojalo skriveno skrovite znanja unutar Velike piramide ili oko nje. Bizantski monah i povjesniar Sincel u 9. stoljeu po Kr. napisao je komentar koji je sadravao obavijest o izgubljenom egipatskom tekstu The Book of Sothis (Sothisova knji ga), koja je kolala u 3. stoljeu pr. Kr. Taj izgubljeni tekst, prema Sincelu, sadravao je vane 'zapise' donesene u Egipat odmah 'na kon potopa'. Robert Bauval u Secret Chamber (Tajna soba) iznosi drugu mi sao u raspravi nazvanoj 'Kore Kosmou ' iz glasovitog djela Hermetic Writings, koji se pripisuje Hermesu Trismegistosu (ili Totu). Glaso vita reenica iz toga zapisa jest: 'Kako gore, tako dolje'. Znanstve nici su bili skloni odbaciti te zapise kao neoplatonistike tekstove koje su napisali Grci u 3. stoljeu po Kr. Ali, u posljednje vrijeme ope je prihvaeno miljenje da ti zapisi datiraju od ranog ptolemejskog doba u Egiptu (iz 323. godine pr. Kr.) U 'Kore Kosmou' Izis pria svojem sinu Horusu da je Hermesovo tajno znanje uklesano u kamen i skriveno 'blizu tajni Ozirisa'. Takoer se kae, da je na te tekstove baena arolija kako bi se osiguralo da oni ostanu nevidlji vi. Rimski povjesniar iz etvrtog stoljea Amijan Marcelin takoer pie o 'podzemnim prolazima i zavojitim skrovitima koje su ljudi sagradili prije poplave, kako bi pohranili dokumente da se ne izgu bi sjeanje na sve njihove svete obrede.' Rand je itao djeju knjigu o arolijama pod naslovom The Se crets of Alkazar (Alkazarove tajne) i nikad nije zaboravio njezin sa vjet mladim arobnjacima: pazite na tehnike krivog upuivanja. 'Publika e uvijek gledati mjesto koje gleda arobnjak. On ne smije nikad pogledati ono to eli skriti. Publika e smatrati vanim ono to arobnjak smatra vanim, a nevanim ono to on bude smatrao nevanim.' Rand je razmiljao kako bi skrivena soba mogla biti pri krivena prema metodama Alkazara.

Najoitije stvari u Gizi su piramide i Sfinge. Zato e onaj tko je elio neto skriti, oekivati da budue generacije posvete pozornost njima, ako pretpostavimo da je to 'krivo upuivanje.' Rand se takoer sjetio da je jedno od svetih imena Sfinge neb, to znai 'spiralna mo univerzuma'. Zato bi spirala bila pove zana sa Sfingom? Je li mogue da se radilo o Fibonaccijevoj spirali? U djelu The Keys to the Temple (Kljuevi za hram) David Fur long je takoer istaknuo da je u tlocrtima triju piramida u Gizi bio koriten zlatni rez.

U knjizi The Keys to the Temple David Furloug je otkrio da postoji fi odnos izmeu piramida u Gizi.

Rand se prisjea da je u knjizi The Giza Necropolis Decoded (Dei frirana nekropola u Gizi) (1975.) Rocky McCollum zapazio kako moe nacrtati Fibonaccijevu spiralu, koja e dodirnuti vrh svih triju piramida u Gizi. Kao to se moe vidjeti, ona se uvija na mjestu ju goistono od piramida, izmeu Sfinge i Nila. Rand je uvjeren da Totova sveta soba lei u sreditu te spirale.* U rujnu 1980. godine inenjeri iz egipatskog Ministarstva za na vodnjavanje premjeravali su dubinu vodenog postolja ispod Sfinge,
* Rand primjeuje da je jugoistoni kut Velike piramide istaknut u djelu Roberta Templa The Crystal Sun (Kristalno Sunce). Otkrio je da jedanput godinje pri zalazu sunca, za vrijeme zimskog solsticija, srednja piramida baca sjenu zlatnog trokuta na jugoistoni kut Velike piramide. Jo jednom otkrivamo geometrijsku pojavu zlatnog reza povezanu sa zemljopisnim smjerom jugoistoka. Je li sjena drugi nain da se upozori na Totovu svetu sobu?

U djelu The Giza Necropolis Decoded , Rocky McCollum je stvorio spiralu koja je prola kroz vrhove triju piramida u Gizi.

te su postavili svoj alat za buenje na udaljenost veliku kao pola no gometnog igralita, istono od Piramide. Oekivali su da e morati prodrijeti oko est metara pod zemlju. Bili su iznenaeni kad su nji hove builice prolazile kroz pijesak dok nisu udarile u neto tvrdo na vie od 15 metara.

Pokazalo se da je to crveni granit, iste vrste kao i onaj pronaen u predsoblju kraljeve sobe u Velikoj piramidi. Takav granit se ne moe pronai na podruju Gize. Kao i crni granit koji obrubljuje kraljevu sobu, vjerojatno je bio donesen iz Asuana, 800 km junije. Sve upuuje na to da ovdje postoji vrsta podzemne sobe. Inenjeri mjernici su mislili kako tlocrt crvenoga granita daje naslutiti da se radi o drevnoj luci. Godine 1990. geolog Thomas Dobecki, koji je pratio J. A. Westa i R. Schocha u Gizu da provjeri pretpostavku kako je Sfinga mogla biti unitena vodom, poslao je vibracije dolje u stijenu pod prednjim apama Sfinge, te je otkrio dokaz o postojanju pravokutne podze mne sobe. U listopadu 1992. godine francuski inenjer Jean Kerisel bio je u prolazu koji se sputa do podzemne sobe Velike piramide, koristei radar koji prodire u tlo. Ispod horizontalnog ulaza koji po vezuje zavretak ulaza to silazi u podzemnu sobu. Keriselova opre ma otkrila je 'strukturu', koja je mogla biti hodnik to prolazi hori zontalnim prolazom pod kutem od otprilike 45 stupnjeva. inilo se da vodi ravno do Sfinge. Povjesniaru Herodotu su rekli, kao to smo uli, da postoje pod zemne sobe koje su trebale biti grobnice Keopsa, ali to je openito bilo odbijeno kao netonost. Moda je tako. No, ono to se ini sigur nim jest da je plato u Gizi izduben kao sae s podzemnim tunelima. To se opet dokazalo 1977. godine, kad su strunjaci s Instituta za istraivanje u Stanfordu koristili novu tehniku nazvanu otpornost (koja obuhvaa prolazak elektrine struje kroz tapove utaknute u stijenu) da bi istraivali Sfingu. Zakljuili su da iza njezinih sjeve rozapadnih apa postoji 'anomalija', koja je izgledala kao tunel i pro lazila sa sjeverozapada (smjer Velike piramide) prema jugoistoku. Ako je sredite McCollumove Fibonacci spirale, zapravo Totova sveta soba, tada vjerojatno postoji veza s Velikom piramidom. Rand je nacrtao liniju koja prolazi s tog sredita prema temeljnom ka menu Velike piramide, primijetivi da je prolazila kroz stranje ape Sfinge u istome smjeru kao hipotetiki tunel stanfordskih istraivaa. U tom je trenutku otkrio neto to ga je zainteresiralo. Ova lini ja koja je dalje prolazila kroz temeljni kamen na sjeveroistonom kutu Piramide, pokazivala je ravno na pol u Hudsonovu zaljevu.

T = Totova sveta soba R= crveni granit ispred Sfinge H= pol u Hudsonovu zaljevu 28 stupnjeva SZ Spirala kontrolirana uz pomo prolazi kroz vrhove piramida u Gizi, zavija prema unutra na jednoj toki u pustinji. Linija koja se iri iz sredita spirale prema temeljnom kamenu Velike piramide, pokazuje ravno prema polu u Hudsonovu zaljevu

Dapae, ako se jedna linija povue od temeljnog kamena prema Sje vernom polu, a druga od Sfinge prema tom kamenu, nastaje kut od 28 stupnjeva. U ranijim poglavljima utvrdili smo vanost toga kuta na platou Gize. Rand komentira: Ovakvo rjeenje lokacije Svete sobe prekida Totovu aroliju, otkrivajui da su piramide i Sfinga najudesniji sluaj "krivog usmjeravanja" koji je ikad stvoren. To rjeava tajnu jugoisto nih i sjeverozapadnih pravaca koji pokazuju na Gizu. Taj pra vac pokazuje prijanji poloaj Sjevernog pola dok se nalazio u Hudsonovu zaljevu. Crveni granit ispred Sfinge moe doka zati da je dio krova to natkriva tajnu podzemnu strukturu stvoren zato da pohrani blago izgubljenog svijeta. Samo civi-

lizacija opremljena instrumentima astronomije, geometrije, geodezije, te saznanjem o prijanjem poloaju Zemljine kore, mogla bi otkriti blago tako skriveno u 'pustinjskom pijesku'. Tot je dobro skrio svoje blago. On misli kako je dio ove poruke promiljeni pokazatelj smjera pre ma polu u Hudsonovu zaljevu, ija je namjera upozoriti to se sve moe dogoditi naem planetu. Mi nismo neranjivi. Ponavljajui Hapgooda, Rand pie: 'Naa predodba o napretku je iluzija. Mi va ramo sami sebe ako mislimo da smo imuni na snage prirode. Ci vilizacija se, kao to su nai preci neprestano govorili, razotkriva u ciklusima.'

POGLAVLJE

5.

6 000 STUPNJEVA CELZIJUSOVIH

ibijska pustinja jedno je od najzabaenijih podruja divljine na svijetu. Njezine bijele pjeane dine uzdiu se poput stijena, esto su visoke i do 180 metara, i na njima nema ni traga ivom biu. O zabaenosti toga podruja javnost je doznala 3. lipnja 1971. go dine kada su trojica znanstvenika otkrili egipatski zrakoplov u pu stinji pokraj platoa Gilf Kebir. Zrakoplov je nestao prije tri godine, a zrane potrage nisu ga uspjele pronai. Iz nepoznatog se razloga prisilno spustio, a sve to je ostalo u njemu bilo je devet kostura po sade. Pilot je vjerojatno umro od ei. Podruje na kojemu su pronaeni bio je irok prolaz bez pijeska izmeu golemih dina. Trojica istraivaa: Virgil E. Barnes, James Underwood i Ali Sbeta istraivali su tajnu koja je zanimala znan stvenike gotovo 40 godina. Bila je to zagonetka libijskoga pustinj skog 'stakla'. Komadii ovoga 'stakla' naeni na povrini Libijske pustinje koja se usprkos svojem imenu nalazi u Egiptu, 850 km jugozapad no od Kaira - bili su najprije identificirani kao 'tektiti'. esto su vrlo lijepi, njihova boja varira od blijedoute do tamnoute i utoze lene. Draguljar moe to 'staklo' obraditi i pretvoriti u poludrago ka menje. Nitko zapravo ne zna odakle potjee. Veina znanstvenika

Granica izmeu Egipta i Libije i naslage stakla u Libijskoj pustinji locirane na zemljopisnoj irini blizu 25 stupnjeva sjeverno

sklona je vjerovati da je nastalo u svemiru, ali se rastopilo dok je padalo kroz atmosferu. Za Barnesa i njegovo drutvo, otkrie prisilno sputenog zrako plova bio je sretan sluaj, jer su u krugu od stotinjak metara prona li vie od dvadeset etiri tektita koji su leali na pjeenjaku. Nisu gubili vrijeme vraanjem u svoj land rover, niti su se uputili u dugu vonju natrag u civilizaciju. Na svojoj ekspediciji - koju je organizirala nacionalna znanstve na fondacija - Barnes je koristio karte naene 1930. godine, a izra dio ih je engleski pukovnik Patrick Andrew Clayton, koji je radio za drutvo Egipatskog nadzora nad pustinjom (te e karte imati znaaj nu ulogu u obrani generala Rommela u II. svjetskom ratu). Barnes

je doao u libijsku pustinju da slijedi otkrie Claytona i njegova pri jatelja, profesora Leonarda Spencera, koji je 40 godina bio kustos Britanskoga muzeja u kojem su uvani minerali. Dok su se u prosincu 1932. godine vozili du koridora bez pijes ka, Clayton i Spencer koristili su karte naene 1930. godine, a pri mijetili su odbljesak blistavih predmeta koji su leali na povrini. Kad su se zaustavili, otkrili su prekrasne komade stakla veliine graka i jajeta. Spencer koji je vidio mnogo tektita, poeo se osvr tati da pronae krater meteora koji bi ih objasnio, ali se inilo da ga nije bilo u blizini. Druga je zagonetka bila ta to su tektiti bili prona eni na povrini. Budui da su vjerojatno stigli na Zemlju brzinom metka, moglo se oekivati da su se zabili u tlo. Dvojica znanstvenika napunili su svoj automobil s pedeset kilo grama tih sjajnih utih krhotina. Mogli su ih skupiti i mnogo vie da su imali mjesta - te se vratili u Kairo. Sljedeih nekoliko dana, dok su ispitivali naene uzorke, Clayton i Spencer poeli su shvaati ka ko je zapravo udno to to su pronali. Prije svega, neki od tih ko mada bili su napukli, pa je izgledalo da su te napukline nastale od udaraca. Zapravo, sliile su komadima kremena pronaenog pokraj pretpovijesnih runih sjekira. Ali ako su ti komadi imali oblik tanke plohe, nijedan tektit nije sliio alatu kamenog doba. Druga neobi nost bila je njihova zauujua koliina. Tektiti su prilino rijetki. Oni se ne nalaze u tako velikom broju. Kemijske analize otkrile su nove pojedinosti o njima, te upozo rile na jo jednu tajanstvenost. inilo se da to uope nisu tektiti bili su od istog silicija kao i pustinjski pijesak. Jedino logino rjee nje bilo je da su to ostaci, koji su se odmah rastopili pod utjecajem bijelog uarenog meteorita i doletjeli zrakom poput rapnela. Daljnja ispitivanja toga mjesta sljedeih godina nisu uspjela pro nai nikakav krater. Dapae, jedan poseban dokaz upuivao je na zakljuak da to staklo nije nastalo pod utjecajem meteora. Jedan komad veliine limuna imao je rupu koja je bila izbuena tono kroz njega - inilo se da ju je netko izdubio metalnim tapom dok je ko mad bio jo mekan. Dvije druge izbuene rupe bile su samo povr inske. Dokaz je navodio na pomisao da je to staklo bilo obraivano ljudskom rukom. Drugi znakovi upuivali su na to da je staklo doti-

cala ljudska ruka. Primjerice, neki mjehurii u staklu bili su raste gnuti kao da je staklo bilo okretano ili podizano dok je bilo jo mekano. Godine 1933. Clayton i Spencer napisali su studiju o svojem pronalasku i predstavili su je Kraljevskom zemljopisnom drutvu. lan toga drutva bio je i znameniti Francis James Rennell, kasnije lord Rennell of Rodd, koji je bio stoerni asnik u Egiptu u vrijeme I. svjetskog rata, a poslije je sudjelovao u istraivanjima po Sahari. Rennell, koji je postao predsjednik Kraljevskoga zemljopisnog dru tva 1945. godine, bio je zadivljen tajanstvenou stakla naenog u Libijskoj pustinji. Arheolozi su smjetali klesanje stijena u tom podruju u godinu 5500. pr. Kr. Obino se smatralo da su to radili nepismeni nomadi, ali kada se radilo o proizvodima od stakla, arheolozi su dali naslu titi da je na tim prostorima bila postignuta prilino razvijena civi lizacija u 6. tisuljeu pr. Kr. Gdje god arheolozi nailaze na takve nepravilnosti, skloni su o njima utjeti, kako ih njihovi kolege ne bi optuili da imaju previe mate. Takav je bio sluaj 1890. godine, kada je poznati Flinders Petrie provodio iskapanja u selu Naqada na Nilu, te pronaao lonarsko posue i vaze tako fine izrade da je pretpostavio kako pripa daju dinastiji staroj oko 2 000 godina pr. Kr. ak ih je nazvao 'novom rasom' kad je opisivao te nepoznate ljude ije rukotvorine nisu ni malo nalikovale egipatskima. Ali, kad je pronaao jo vie njihove tipine grnarije u grobovima starima 1 000 godina prije, odluio je ispustiti Naqade iz svog plana iskapanja. Tako se nije morao suoi ti s neugodnou i objanjavati da su 'primitivni ljudi' ranije civili zacije mogli proizvesti takvo savrenstvo. Jednako problematine bile su i vaze dugakih vratova prona ene u stepenastoj piramidi u Saqqari koje datiraju iz 2 650. godine pr. Kr. Posude od ilovae mogu se proizvesti u bilo kojem obliku, jer lonar oblikuje unutranjost rukom, ali kako objasniti posudu iz raenu od tvrda materijala kao to je bazalt, kvarc ili diorit. Kako lonar moe izdubiti unutranjost posude ako je njezin vrat uzak pa ni najmanja ruka ne moe ui u posudu? Prisiljeni smo stvarati ne vjerojatne hipoteze da su zanatlije znali omekavati tvrde stijene,

kao to je stijena jednom bila rastopljena u pei zemljine unutra njosti, prije nego su joj dali oblik ae. Lorda Rennella, koji je proveo mnogo godina u Egiptu, zaintere sirale su te tajne. Jo uvijek je razmiljao o staklu Libijske pustinje, kada je kasnih pedesetih godina prolog stoljea susreo R.V. Dolphina, glavnog inenjera i veoma utjecajnog autoriteta za britansku atomsku energiju. Kad je Rennell upozorio Dolphina na staklo, ovaj je odgovorio kako je i on vidio neto slino u australskoj pustinji, a saznao je i kako je nastalo - detonacijom atomske bombe. Dolphin je dao Rennellu primjerak svojega stakla s mjesta pro nalaska, a Rennel mu je za uzvrat pokazao neke od posuda iz Libij ske pustinje. Ti su primjerci izgledali zauujue slini. Kao i posu de iz libijske pustinje, Dolphinovi australski uzorci nisu sadravali nimalo vode zbog iznimno visokih temperatura na kojima su bili oblikovani. Dolphin je procijenio da su proizvedeni na 6 000 stupnje va Celzijusovih. To je bila velika tajna. Sherlock Holmes moda bi razmiljao ovako: stakleni komadi pronaeni su na prilino irokom podruju, ak na usporednim mjestima istono i zapadno. Budui da je njihov silicijski sastav isti kao i sastav pustinjskog pijeska, znamo da nisu tektiti. Poinjemo sumnjati da su nastali od meteorita - ali nije pro naen nikakav krater. Izradom obojenog stakla bavili su se alkemi ari. Poznato je da se alkemija izuavala u grko-rimskom Egiptu, kao i u drevnim Indiji i Kini. Je li to moglo biti staklo alkemiara? Budui da pokazuje znakove obrade ljudskom rukom, jedino mogu e objanjenje jest da je to otpad ili nusproizvod nekoga industrij skog procesa. No, ako Dolphin ima pravo kad je rije o temperaturi pri kojoj je staklo raeno, tada se pretpostavlja da su stari Egipani, ili neki drugi ljudi u tome kraju, posjedovali neto slino atomskoj energiji. Kad su doli do te toke istraivanja, Watson je pitao Holmesa osjea li groznicu, ali taj oito besmislen zakljuak ipak je predloio Dolphin, a lord Rennell ga je shvatio ozbiljno. Nakon prouavanja libijskog pustinjskog stakla, Dolphin je pomislio da su Feniani mo da znali tajnu atomske energije jer su radili na 6 000 stupnjeva Cel zijusovih. On je i dalje govorio kako je pustinjsko staklo moda

oblikovano, kad je atomska energija izmaknula ljudskom nadzoru i prouzroila eksploziju. Drugi razlog zbog kojega je lord Rennell ozbiljno shvatio tu tajnu jest taj to je i sam posjedovao ogrlicu iz starog Egipta izrae nu praktiki od istog zlata. Nije mogue dobiti isto zlato bilo kak vim uobiajenim metalurgijskim postupkom, jer je teko ukloniti razliite neistoe koje postoje u rudi. Danas se to radi kemijskim procesom koji nije bio poznat u Starome svijetu, iako jedna druga metoda ukljuuje zagrijavanje zlata dok ono ne ispari kao tekuina u aparatu za destilaciju. Tada se hladi i neistoe nestaju. I to zahti jeva veoma visoke temperature. Ako su nai preci doista radili s oblikom atomske energije, mogli bi proizvesti i potrebnu visoku temperaturu, ali trebalo bi im mnogo vode. Isto bi se dogodilo da je staklo Libijske pustinje bilo nusproi zvod industrijskog procesa. Je li Libijska pustinja uvijek bila bez vode? Da bi odgovorio na to pitanje, Dolphin je stupio u vezu s drugim lanom Kraljevskoga geografskog dutva, koji je bio strunjak za zemljopis Staroga svi jeta. Njegovo je ime bilo Charles Hapgood. Dolphin je pisao Hapgoodu jo 1957. godine, te ga obavijestio o staklu Libijske pustinje kao i o svojoj teoriji da je ono vjerojatno proizvedeno vrstom atom ske fisije. Pitao je, da li je ikada u Libijskoj pustinji bilo vode. Od govarajui mu, Hapgood ga je uvjeravao da je 6 000 godina pr. Kr. bilo mnogo vode ak i na mjestu gdje se danas nalazi pustinja Sa hara. Naime, nekoliko tisua godina nakon to je pol promijenio mjesto, Sahara je bila zelena i bilo je mnogo jezera na podruju na kojemu je bilo pronaeno staklo u Libijskoj pustinji. Neki od crtea naeni na stijenama u Sahari, prikazuju stoku i pastire. Uskoro se Hapgood poeo dopisivati i s lordom Rennellom, ali je izrazio sumnju u Dolphinovu ideju o atomskoj energiji. lanu Amerikoga zemljopisnog drutva, Charlesu B. Hitchcocku, pisao je Hapgood 1. 01, 1959. godine: 'Ova dvojica (Rennell i Dolp hin) poslali su mi praktiki neosporan dokaz, da je neka vrlo drevna rasa (prije moda 6 000 godina) mogla kontrolirati temperaturu od 6 000 stupnjeva Celzijusovih prilikom oplemenjivanja metala i sili-

kata. I sama ta izjava oduzimala je dah prosjenom arheologu, ali ne vidim nain da objasnim dokaz koji su mi poslali.' Rennellova i Dolphinova opaanja uklapala su se vrlo dobro u zakljuke koje je Hapgood dobio prouavanjem 'karata drevnih morskih kraljeva'. Ta civilizacija je bila tisuama godina starija ne go to povjesniari pretpostavljaju. Openito prihvaeno miljenje izraeno je lankom o metalurgiji koji je objavila najnovija Ency clopedia Britannica - ovjek je poeo taliti kovine oko 4 000 godi na pr. Kr. Ako je, to je vjerovao Hapgood, gradio prekooceanske brodove barem 3 000 godina prije toga, tada je tehniki bio sigurno dobro osposobljen da naui kako koristiti metale. Dogodilo se da je i sam Hapgood vidio ogrlicu od istoga zlata, ali ona je potjecala iz Meksika, a ne iz Egipta. Dapae, kapetan Ar lington Mallery, koji je prvi prouavao kartu Pirija Reisa, takoer je dao neke nevjerojatne tvrdnje o tehnologiji metala, govorei o tome u jednoj radio-emisiji u kolovozu 1956. godine. Tako se Hapgood upoznao s prouavanjem starih karata. Mallery je iskopao mnoge pei u Ohiju i Virginiji. Bio je uvjeren da se metoda taljenja eljeza rabila jo 4 000. godine pr. Kr. Za vri jeme radio emisije u Georgetownu, Mallery je dao izjavu koja jo vie zauuje: kako je Britanski muzej poslao neki eljezni alat iz Egipta jednom metalurgu na procjenu i bio iznenaen 'otkrivi da su stari Egipani koristili finu metalurgiju', proces koji ukljuuje zagrijavanje metala na temperaturu na kojoj on isparava, nakon ega se kondenzira u obliku praine. Mallery je pretpostavljao da su Egipani dobivali te temperature 'istim postupkom kojim je napra vljena atomska bomba' - atomskom fisijom. 'Tako su prije 5 000 godina Egipani koristili iste postupke za koje mislimo da smo ot krili tek danas - proizvodei atomsku bombu'. Mallery je dodao ka ko 'trajanje postupka odgovara vremenskom usklaivanju drevnih karata' - drugim rijeima, moda se radi o 6 000 do 7 000 godina pr. Kr. I Mallery je bio uvjeren kako je pronaao zlato koje je bilo 100% isto. Tako je Hapgood ve znao za tvrdnju koju je sada iznio Dolphin - da su pretpovijesni ljudi, koje je opisao kao 'Feniane', nauili stvarati i odravati temperature od 6 000 stupnjeva (to je samo

2 000 stupnjeva Celzijusovih manje od temperature na povrini Sun ca). Nije bio spreman priznati da odgovor lei u atomskoj energiji. Hapgood je razvio teoriju koja je nastala iz jednog komentara to ga je pronaao u knjizi Mysteries of Ancient South America (Tajne dre vne June Amerike) objavljenoj 1956. godine. U toj knjizi Harold Wilkins pie: U istoj zemlji Ekvadoru, na morskoj obali vrlo blizu mjesta Esmeralda, pronaeni su udni ostaci koji ne pripadaju samo razdoblju prije Inka, nego izgleda da su iz staroga europskog kamenoga doba ... Rukotvorine toga nepoznatog naroda, iji se grad nalazi ispod morske razine ekvadorskih obala, jedin stvene su. Osim lijepih opsidijskih zrcala izraenih poput lea na nain koji daje naslutiti da je ta rasa imala znanje o optici, naene su i udne pravokutno oblikovane prizme, na ijim su izbruenim plohama urezane ivotinje, hijeroglifi ili neki sim boli. Konkavna zrcala mogla su naravno, usmjeriti sunane zrake Arhimed je napravio golema metalna zrcala da zadre u zaljevu Ri mljane koji su osvajali Sirakuzu 211. godine pr. Kr., jer je tako zapa lio njihove brodove. Hapgood je rekao Charlesu Hitchcocku, s kojim se dopisivao: 'Ipak, nisam sklon prihvatiti objanjenje na koje je lord Rennell bio potaknut: da su ti drevni ljudi (neidentificirani) imali atomsku energiju. Ja vidim jedno drugo mogue objanjenje da su koristili solarnu energiju u sustavu lea, kao to su navodno bile one pronaene na obali Ekvadora. Sam Rennell nije bio sklon prihvatiti hipotezu o atomskoj ener giji, ali on i Dolphin nisu sumnjali da staklo Libijske pustinje poka zuje postojanje civilizacije koja je posjedovala tehnologiju, kojom je mogla postii visoke temperature, a to je bilo barem 6 000 godina pr. Kr. U studenom 1958. godine Hapgood je pisao Ionu Edwardsu, pro fesoru egiptologije u Britanskome muzeju molei ga da provjeri Malleryjevu tvrdnju da su drevni Egipani imali finu metalurgiju. Edwards je odgovorio kako ne postoji dokaz da su Egipani posje dovali bilo to osim najjednostavnijih oblika metalurgije. Nerado,

Hapgood se prestao nadati da je pronaao dokaz za drevnu tehno logiju, ali kao Rennell i Dolphin, bio je potpuno uvjeren da je posto jala. Manje od godinu dana nakon toga, njegovo otkrie portolana u kongresnoj knjinici uvrstilo ga je u vjerovanju da je postojala civilizacija koja je bila starija i od 'fenianske' Rennella i Dolphina. Ljeti 1995. godine Rand je posjetio Sveuilite Yale i Hapgoodovu arhivu. On i njegov prijatelj Martin Schnell - koji je upozorio Randa na lanak o Sfingi Paula Robertsa - stigli su na Sveuilite i iznajmili sobe. Tri su tjedna, odmah poslije doruka, kopali po Beineckovoj Rijetkoj knjizi i zbirci rukopisa. Naputali bi sveuilinu biblioteku tek kad se zatvarala. Ondje su pronali i pomno biljeili dokumente o lordu Rennellu i staklu iz Libijske pustinje a pretrai vali su i korespondenciju koja je otkrila 'Hapgoodovu tajnu potragu za Atlantidom'. Sljedeeg ljeta sloila se druga kockica u mozaiku. Randa i Rose posjetio je prijatelj imenom Shawn Montgomery, kojega su upozna li one godine kad su otputovali u Toronto zbog knjige When the Sky Fell (Kad se nebo sruilo). Montgomery je bio na istraivakom pu tovanju Kanadom i Amerikom, razgovarao je s ljudima koji su dije lili njegovo zanimanje za 'znanstvene nepravilnosti'. Dok su njih troje sjedili za dorukom onoga dana kad je Montgomery trebao ot putovati, poeo im je priati o svojem posjetu znanstveniku Yullu Brownu, koji je radio na novoj tehnologiji koja je sigurno spadala u "nepravilnosti". Brown je nauio kako napraviti smjesu vodika i ki sika ija su svojstva zbunjivala svakog znanstvenika koji ih je ispi tivao. Tu je smjesu nazvao Brownovim plinom. Dok je govorio, iz vukao je jednu od Brownovih broura i stavio je na stol. Rand ju je pregledavao nezainteresirano dok je njegov prijatelj nastavio gov oriti. Iznenada je zastao i irom otvorio oi. Ugledao je stranicu sa slikom Sunca koje odailje zrake, a u sreditu Sunca bila je reeni ca '6 000 Celzijusovih stupnjeva.' Rand je bio uvjeren daje uinio znaajan pomak prema rjeavanju tajne stakla iz libijske pustinje. Montgomery je radio s Grahamom Smithom, koji je suraivao u istraivanju Marshala McLuhana na Sveuilitu u Torontu. Njih dvo jica napravili su niz televizijskih programa o zaboravljenom ili poti snutom znanju. Brownov plin popeo se visoko na popisu pojava

- Rujan 1979., Sidney, Australija, novinski dokument o Brownovu plinu stavlja podatak o 6 000 stupnjeva Celzijusovih u sredite informacije.

koje su eljeli istraiti. Zato je Montgomery nazvao Browna u Kaliforniju. Bilo mu je iznimno teko razumjeti njegov naglasak, koji je bio udna smjesa bugarskog i australskog jezika, ali je na kraju us pio. Ono to je saznao zvualo je vrlo nevjerojatno. Kad mu je Brown rekao da u Ottawi postoji Brownov plinski generator, on i Smith ni su gubili vrijeme, nego su posjetili njegova vlasnika, profesora Andrewa Michrowskog iz Planetarnog udruenja za istu energiju. Profesor Michrowski odveo ih je pod krov gdje je generator sta jao na stolu. Budui da je generator mogao sublimirati metale u plinove, a miris nastojao zadrati u zatvorenom prostoru, zrak nije bio potreban. Michrowski je koristio iskru da zapali plamen koji je

nastao u malom otvoru kao kod plamenika za zavarivanje, i demon stracija je poela. Brown je rekao Montgomeryu da plamen moe trenutano izdu biti otvor u drvu ili metalu. Montgomery je ispruio veliku drvenu licu. Nastalo je kovitlanje utog plamena, a mali isti otvor irok 1,2 cm pojavio se u dnu lice! Nakon takve demonstracije, veina ljudi bi pretpostavila da je plamen bio vru kao acetilenski iak za kisik. Zato se Montgomery iznenadio kad mu je profesor Michrowski dao plamenik i rekao da izmjeri temperaturu u blizini otvora iz kojega je izlazio plamen. Njegov mu je instinkt govorio da nita ne riskira i on je to uinio. Izmjerio je otvor koji je bio topao. Montgomery je uzeo tap zavarivaa izraenog od volframa i us mjerio je plamen na njega. Izgledalo je kao da je zapalio magnezijsku vrpcu. Nastao je zasljepljujui bijeli plamen, a tap od volframa poeo je nestajati. Oekivalo se da e postati prevru da bi ga se dralo u ruci. Ali, bio je iste temperature. ak i kada je bijeli plamen bio udaljen samo 4 cm od njegovih prstiju, nije bio vru. Pokuao je plamenom prolaziti preko svoje ruke, pomiui ga naprijed-natrag. Bio je vru i opekao bi ga da gaje drao mirno na jednome mjestu. No, bio je samo topao. Inae, plamen iz plinske pei spalio bi tkivo. Brownov plamen mogao je oito sagorjeti volfram na oko 6 000 stu pnjeva, ali nije nimalo otetio tkivo. Tijekom sljedeeg sata Montgomery je provjerio sposobnost ge neratora. Prelazio je plamenom po komadu opeke koja je najprije postala staklasta, a tada se poela topiti. Zavarili su komad stakla na komad opeke, tada komad bakra na opeku, zatim komad stakla na bakar, a onda su izbuili rupe na uarenoj opeki koja je trebala odo ljeti visokoj temperaturi i zavarili bakar na nju. Pretvorili su aku pijeska u staklenu kuglu, pa su zajedno varili primjerke raznih me tala kao to su bakar i bronca, nikal i eljezo. Na kraju su se razni kruti metali pretvorili u tekue stanje. Kako je plamen to mogao ui niti bez dovoljno visoke tremperature koja bi spalila tkivo? Montgo mery to nije znao. Niti itko drugi. I zato je znanost odluno ignorira la Brownov plin.

Kad su se vratili u Toronto, Montgomery i Smith kupili su mali generator s Brownovim plinom. Kina je bila jedina zemlja koja ga je proizvodila. Postojale su tri veliine generatora, a oni su mogli naba viti samo najmanji. Bio je slian onome koji su vidjeli kod Michrowskoga. To ih je razoaralo jer je njegov plamenik bio veliine vrha olovke, i ono to je on trebao izvesti u svakom se sluaju treba dogaati u manjim omjerima. Ali, bilo je oito da je funkcionirao iako se inilo da nije u skladu sa zakonima prirode. Tko je bio bugarski arobnjak koji je stvorio tako neobian stroj? Pravo ime Yulla Browna bilo je Ilia Velbov, a rodio se tono u pono na Uskrs 1922. godine. Bio je religiozan. Postao je student sjemeni ta koje ga je trebalo pripremiti za sveeniko zvanje. Pitanje koje e ga odvesti do stvaranja plina palo mu je na um dok je kao sedamnaestogodinjak itao Bibliju. Druga poslanica Sv. Petra objavljuje da e jednoga dana Zemlju progutati vatra. Mladi Velbov udio se kako vatra moe progutati planet ija povrina ima vie mora nego kopna? Moda se voda moe nekako pretvoriti u plamenove? Volio je itati i Julesa Vernea U to je vrijeme, sluajno itao je dno od njegovih najboljih djela The Mysterious Island (Tajanstveni otok), napisan 1874. godine. Tada je Velbovu pala na um zanimljiva ideja da se voda moe koristiti i kao gorivo. To je moderna verzija Robinsona Crusoa, osim to ima pet glavnih likova (est ako brojite kapetana Nema iz romana Twenty Thousand Leagues Under the Sea (Dvadeset tisua milja pod morem), koji se pojavljuje na kraju, i i jom smru zavrava trei dio dramatinim rijeima. Posada broda je izbaena na obalu dalekog otoka kad se njihov navigacijski balon sruio u more. Verneova namjera bila je pokazati kako takva skupi na ljudi ne samo da moe preivjeti, nego uz pomo znanosti i zdra vog razuma 19. stoljea sposobna je stvoriti malenu, ali ugodnu ver ziju civilizacije. Pola drugog dijela knjige opisuje brodolomce kako sjede oko vatre u zimskoj veeri, srui kavu pripremljenu od plodova bazge, raspravljajui o problemu: to e se dogoditi kad svijet jednom ostane bez ugljena. 'to e gorjeti umjesto ugljena?', pita jedan od likova. Cyrus Harding, znanstveni strunjak u romanu, odgovara 'Voda!' i nastavlja objanjavati:

Voda se cijepa na svoje iskonske elemente ... uz pomo elektri ne energije koja e sada postati snana i prikladna za uprav ljanje... Da, prijatelji moji, vjerujem da e se voda jednoga dana koristiti kao gorivo, da e vodik i kisik, iz kojih se voda sastoji, koriteni odvojeno ili zajedno, biti neiscrpan izvor to pline i svjetla ... Jednoga dana strojarnice parobroda i dijelovi lokomotive bit e opskrbljeni s ta dva kondenzirana plina koji e gorjeti, i osloboditi nevjerojatnu kalorijsku vrijednost ... Voda e biti ugljen budunosti. ak i primjedba o elektricitetu bila je zauujui primjer proroan skog predvianja. Moramo se sjetiti da je Verne stvarao svoj roman uz plinsku svjetiljku. Edison je otkrio elektrinu arulju tek 1879. godine, pet godina nakon toga, a tek 1883. godine Nikola Tesla je otkrio izmjeninu struju i omoguio da se elektrina energija preno si na velike udaljenosti. Svaki znanstvenik koji je itao Verneovu knjigu, odbacio bi nje govo proroanstvo kao glupost. Zakon o uvanju energije kae da iz stroja moete dobiti samo onoliko energije koliko ste je unijeli u njega. Ako ralanite vodu elektrolizom, vodei elektrinu struju kroz nju, i tada ponovno spojite vodik i kisik paljenjem ibice, eks plozija koja je posljedica toga, dat e samo onoliko energije koliko ste je vi uveli elektrolizom. Moda student sjemenita nije bio toga svjestan. Svakako, znanstvenik nastavlja sanjati o danu kad e se san Cyrusa Hardinga pretvoriti u stvarnost. Ali, u proljee 1941. godine, Bugarska se pridruila silama Osovine te objavila rat Britaniji i Sje dinjenim Dravama. Ilia Velbov naao se u poloaju zapovjednika okupacijske jedinice marinaca na malenom grkom otoku u Egejskome moru. Nakon to su nacisti bili slomljeni, a Rusi zauzeli Bu garsku, Brown je diplomirao i postao inenjer elektrotehnike, te je neko vrijeme radio u Moskvi. Ali, mrzio je komunistiko drutvo pa ga je njegova ena prijavila tajnoj policiji. Ona je bila odana komu nistkinja. Sljedeih est godina proveo je u koncentracijskom logo ru 'vrstog reima', ondje se razbolio i skoro umro. No, vjerojatno ga je ba mrnja odravala na ivotu. U svakom sluaju, odluio je pobjei od komunista. To je uinio preplivavi ri-

jeku koja dijeli Bugarsku od Turske. Dok je stajao drhtei u svojoj mokroj odjei na drugoj strani granice, uhitila ga je turska granina straa. Zatvorili su ga kao pijuna. U zatvoru je proveo sljedeih pet godina. Naposljetku, uz pomo amerike obavjetajne slube - a naroi to kapetana ije je ime bilo Brown - bio je osloboen 1958. godine. Dopustili su mu da emigrira u zemlju po vlastitom izboru. Izabrao je Australiju. Budui da se inilo dobrom idejom da uzme englesko ime, izabrao je ime Brown u ast amerikog kapetana, a Yull zato to je oboavao Yula Brynera (ije je ime krivo pisao). Stekao je di plomu inenjera elektrotehnike, te je uspio u Sydneyju pronai posao u Udruenoj australskoj industriji, gdje je crtao i gradio poku sne instrumente. Ali, nije ga zadovoljavalo raditi za nekog poslo davca, a i posao nije bio zanimljiv. Nakon 10 godina napustio je to mjesto i otvorio vlastitu radionicu. Bilo je to razdoblje kad su otmice zrakoplova bile svakodnevna pojava. Zrane luke cijeloga svijeta morale su uvesti sigurnosne su stave. Jednostavni metalni detektor otkrivao je metalne novie ili kope na remenu kao i skriveno oruje, prisiljavajui zatitare da pretrauju depove putnika te prolaze detektorima preko njihovih ruku i nogu. Brown je ispravno tvrdio da je to gubitak vremena. to je sa sigurnosnim sustavom koji je otkrivao puke ili bombe, a zane marivao sve ostalo? Savjetovao je pomina vrata koja se okreu oko svoje osovine i imaju tri naina otkrivanja: jedan za predmete tee od sedam kilograma, jedan za predmete veliine puke, a jedan za elik obogaen ugljikom, koji se koristio za izradu pitolja. Trebalo je etiri tisue australskih dolara da se instalira, ali nitko, ni banke ni zrane luke nisu bile zainteresirane. Svi su vie voljeli staru me todu ispitivanja. I tako Brownov prvi izum nije naao kupca. Brown se ponovno poeo baviti idejom koja mu je zaokupljala um otkada je one veeri itao Julesa Vernea: pretvoriti vodu u gorivo. Kao inenjer elektroenergije, vjerojatno je razumio sve znanstvene pogreke, no neka duboka intuicija tjerala ga je da bude uporan. Shvatio je kako moe biti opasno mijeati vodik i kisik kad je jedna sluajna eksplozija unitila njegov laboratorij i gotovo ga stajala i vota. No, nastavljao je s radom.

Osnovni problem je veoma jednostavan: kada se pomijea vodik s kisikom, oni se prirodno spajaju. Dakle, ako se voda podvrgne elektrolizi, vodik i kisik se stave, takorei u posebne zatvorene sobe - to jest, izmeu njih se postavi mrea koja dri plinove odvojene. To podie otpor u posudi i znai da je svaki proces koji ovisi o elek trolizi vode neobino skup. Zato se vodik, kojega ima mnogo u pri rodi, ne koristi kao gorivo - on je preopasan kao to su to otkrili proizvoai letjelica. Sam e vodik jednostavno eksplodirati blagim praskom, ili e izgorjeti slabim plamenom. Tek kad se pomijea s kisikom, postaje opasno eksplozivan. Isto vrijedi i za zemni plin, a ipak se milijuni ljudi koriste plinskim tednjacima. Nakon tri godine eksperimentiranja, Yull Brown je ostvario svoj san da iskoristi vodik u vodi. Njegova glavna pronicava misao, ini se, bila je sljedea: ako se vodik i kisik pomijeaju u istom omjeru u kojem postoje u vodi, oni bi morali biti - da tako kaemo - sretni da se spoje mirno, bez glasnog praska. To se pokazalo tonim. Kad se dva plina ponovno spoje iskrom, rezultat nije eksplozija, nego implozija. To znai, oni se spoje da bi stvorili vodu koja zauzima mnogo manji prostor. Ako nastane reakcija u zatvorenoj posudi, na staje vakuum. Kad je Brown proveo te plinove kroz veliki otvor te ih upalio cigaretom, koja mu je bila stalno u ustima, rezultat je bio gotovo bezbojni plin koji je gorio na temperaturi od oko 130 stup njeva Celzijusovih, samo neto malo topliji od kipue vode, pa se mogao pomicati gore-dolje uz golu ruku i ne ozlijediti je. No, kad se primijeni na volfram, koji se otapa na 3 000 stupnjeva Celzijuso vih, on ga jednostavno pretvara u paru. Oito, dogaa se neto vrlo udno. Plamen ne zagrijava samo materijal, on reagira na njega. Umjesto da se jednostavno zagrije do 130 stupnjeva, temperatura volframa raste, sve dok volfram ne ispa ri. Jedino objanjenje to su ga ponudili znanstvenici koji su proma trali reakciju jest, da Brownov plin moda dri vodik i kisik u njihovu atomskom stanju, umjesto da im dopusti da se spoje u molekule O2 i H 2 . ak ako se dokae daje to tono, vrlo je teko shvatiti zato pla men, stvoren od atoma a ne od molekula, djeluje tako da se supstan cije na koje se primjenjuje ponaaju tako nekontrolirano.

Reakcija Shawna Montgomerya izazvala je u njemu osjeaj da je prisustvovao neemu slinom alkemiji. Ako plamen koji gori na 130 stupnjeva moe probuiti rupe u nesagorivoj opeki od amota i ispariti volfram, tada zakoni prirode nisu jednostavni kako se pret postavljalo. Izgledalo je da Brownov plinski plamen moe nekako 'uzeti u obzir' supstanciju koju zagrijava, to zvui vie kao sre dnjovjekovna alkemija nego kao kemija koju smo uili u koli. Isto se moe rei za sposobnost plina da detoksificira nuklearni otpad, na to je Brown uvijek iznova upozoravao. Pisac Christopher Bird opisuje kako je Brown otopio komad radioaktivnog americija 241 (nastalog raspadanjem izotopa plutonija) zajedno s komadi ima elika i aluminija na opeki. 'Nakon nekoliko minuta pod pla menom otopljeni metali trenutano bljesnu. Brown smatra da ta reakcija razara radioaktivnost. 'Americij koji je prije iznosio 16 000 jedinica radijacije na minutu, sada je pokazao samo 100 jedinica u minuti - to je ista bezopasno niska razina kao i radijacija u prirodi. Ba kad je izgledalo daje Brownovu radu sueno da bude zane maren, primio je ponudu od Narodne Republike Kine. Razlog po nude bio je to su u kineske podmornice poeli ugraivati Brownove plinske generatore umjesto golemih spremita za svjeu vodu, a kineski su znanstvenici poeli uklanjati svoj nuklearni otpad zagri javajui ga Brownovim plinom. Yull Brown nikako nije bio varalica. Kinezi su otkrili da njegov plin doista djeluje. Tako je mislilo i veliko ameriko udruenje koje mu je izgradilo laboratorij i mnogi ljudi kao profesor Michrowsky, koji su kupovali Brownove plinske generatore. Godinama je stotine ljudi gledalo demonstracije kojima je prisustvovao i Shawn Mont gomery: probijanje rupe u nesagorivoj opeki od amota, ili pretva ranje volframa u plin. Mogue rjeenje nae tajne moglo bi leati u injenici da Brow nov plin praska kad gori. Oksiacetilenski plamen je zapravo kon trolirana eksplozija. Isto se dogaa i sa zavarivanjem plamenikom, koji koristi vodik umjesto acetilena. Kada se vodik i kisik spoje u posve istom omjeru kakav imaju u vodi, oni ne stvaraju gotovo ni kakvu toplinu. Kad se plamen prinese nekoj tvari kao to je volfram, izgleda kao da kisik i vodik uu u kemijsku reakciju s volframom

potpomognuti plamenom. Takoer je mogue, kao to je bilo ista knuto, da se plamen sastoji od atoma vodika i kisika, a ne od mole kula, i da se zato njihova sposobnost kombinacija poveava. Obini plamen gori zagrijavanjem tvari dok se njezini elementi ne odijele, to se dogaa kad se papiru prinese ibica. S druge stra ne, pomijeate li sumporne i eljezne strugotine, a tada ih zagrija vate nad plamenom na metalnom pladnju, sumpor e se rastopiti i postati sme, pa e poeti kljuati i jako se pjeniti. Ako odmaknete plamen, reakcija e trajati i dalje dok, umjesto sumpora i eljeza ne dodate grudu eljeznog sulfida. Dakle, ako se sumporni dioksid i ki sik provedu preko zagrijanog platiniranog azbesta, oni e se udruiti i nastat e sumporni trioksid. Kada se on otopi u vodi, nastaje sum porna kiselina. Platinirani azbest je katalizator - tj. on se ne mijenja reakcijom. To zvui kao alkemija - sigurno kao jedna vrsta alkemije, koja se dogaa kad volfram ispari ako se zagrijava plamenom od 130 stupnjeva. Drugim rijeima, Brownov plin moe jednostavno navesti da vol fram, nesagoriva opeka od amota, zlato, ruda ili radioaktivni otpad reagiraju kao sumporne i eljezne strugotine koje se kombiniraju u prijeko potrebnoj kemijskoj reakciji tako jednostavno, kao da uro nite komad cinka u solnu kiselinu i promatrate kako se otapa. Ako je tako, onda je bit Brownova plina jednostavno izazivanje kemi jskih reakcija. To bi takoer objasnilo zato je mogue drati jedan kraj volframa dok on 'gori'. To bi znailo da Yull Brown nije bio pre cizan kad je izjavio da taj plin moe stvoriti temperaturu od 6 000 stupnjeva Celzijusovih. Kad je kalifornijska tvrtka pod nazivom Di versified Inspections istraila to se dogaa kad Brownov plin pre tvori volfram u paru, inspektor koji se bavi ureajima za optika mjerenja, bio je zbunjen kad je proitao da postoji 'mjera mnogo ni a od toke kljuanja toga metala'. U svojem etverodjelnom lan ku o Brownovu plinu u asopisu Raum und Zeit (Prostor i vrijeme), Christopher Bird ini se da to smatra pogrenim. On kae da je novi mjerni instrument pokazao 6 000 stupnjeva, iako je sluba Diversi fied Inspections odbila ponuditi certifikat o tom uinku. Mogue da je to zato jer njihova mjerna sprava nije registrirala 6 000 stupnjeva.

Bird nastavlja izvjetavati: kad se izmjeri temperatura 'praska' unutar cilindra, ona je tek 4,3 stupnja. injenica jest da je Shawn Montgomery mogao i dalje drati tap volframa dok je 'gorio'. Mo gue je da reakcija Brownova plina ne izaziva visoke temperature. Moda su nai preci znali tajnu Brownova plina. Mnoge stvari upuuju na to. U lipnju 1963. godine njemaki arheolog William Konig iz Irakog muzeja u Bagdadu, otvorio je partski grob u kojem je naao glinenu vazu sa eljeznim cilindrom, unutar kojega se na lazila eljezna ipka privrena asfaltom i rastopljenim olovom. Konigu je izgledala kao primitivna baterija. Njegovi kolege arheo lozi osporavali su to, jer je grob nastao otprilike 250 godina pr. Kr. Ali, dr. Arne Eggebrecht je konstruirao takvu posudu te ulio u nju voni sok. Rezultat je bila poluvoltna struja, koja je trajala 18 dana. Njome je za pola sata mogao zlatom premazati srebrnu figuricu. Uoio je da je na mnogim egipatskim pozlaenim likovima zlato vrlo visoke istoe, i nije moglo biti nalijepljeno ili zakovano. Uvje rio se da su stari Egipani poznavali tajnu elektrogalvanizacije*. Kada je Veliku piramidu istraivao pukovnik Howard-Vyse go dine 1837., naredio je jednom od svojih pomonika, J. R. Hillu da barutom ukloni zavretak junoga 'zranog okna' u kraljevoj sobi. Hill je ondje pronaao eljezni pladanj dugaak 30 cm, irok 10,16 cm, a debeo 0,31 cm, koji je bio poloen u zidnu konstrukciju pira mide. U Odjelu za mineraloka istraivanja Kraljevskog koleda u Londonu 1989. godine, prilikom ispitivanja pladnja, utvreno je da je pladanj od eljeza, koje je bilo topljeno na temperaturi vioj od 1 000 stupnjeva. Smatralo se da stari Egipani nisu znali taliti elje zo - sva njihova eljezna ruda potjecala je iz zaliha koje su ostavili meteoriti. Ali, pladanj nije bio izraen od meteoritskog eljeza sadravao je previe nikla. Izgledalo je da su stari Egipani znali za taljenje eljezne rude 2 000 godina prije eljeznog doba. Prilino udno, ali tragovi zlata pronaeni na jednoj strani eljeznog pladnja pokazivali su daje bio galvaniziran zlatom! Naravno, zlato je mo glo biti i lavirano. Ali ako je Eggelbrecht imao pravo o svojim kipi ima, pladanj je moda bio podvrgnut elektrogalvanizaciji.
* galvanizacija - postupak prevlaenja predmeta niklom, kromom, srebrom i drugim meta lima

Nitko nikad nije na zadovoljavajui nain objasnio to su deko rateri zidova egipatskih grobnica koristili kao izvor svjetla dok su radili. Na stropovima nema ni traga crnilu svjetiljaka. Objanjenje moe, naravno, biti jednostavno - da su se potrudili oistiti svu a u. Takoer, izgleda da rezbarije na zidovima Hrama u Denderi pri kazuju elektrina svjetla i izolatore... Da su Egipani posjedovali tehnologiju koja je bila tek u zamet ku, kao bagdadska baterija, mogli bi elektrolizom razdvojiti vodik i kisik u vodi, mogli bi posjedovati znanje kako da stvore Brownov plin. Kad je Shawn Montgomery razgovarao s Yullom Brownom u travnju 1996. godine, Brown mu je rekao da su Azteci znali proizve sti plin koji je i on sam proizveo, tzv. Brownov plin. Koristei oso bitu smjesu mokrog i suhog drveta, zapalili su ga i stvorili visoku temperaturu uslijed koje se zarobljena para odijeli i postane plin. On pucketa, uslijed ega zlatna ruda - vjerojatno isto tako zarobljena u goruem drvetu - proizvede deset puta vie zlata od koliine koja se dobije u normalnom postupku odvajanja. Prema Brownu: 'Oni su proizvodili mnogo zlata. Mnogo zlata! Ali, nisu mogli dobiti toliko zlata iz rude koju su proizvodili. Radio sam pokuse i otkrio zato su to mogli raditi. Brownovim plinom moete proizvesti deset puta vie zlata iz iste koliine rude.' Montgomery je pitao, da li je to isto uinio i s a m , a Brown je od govorio: 'O, da. ak su ga i neki Maye koristili u proizvodnji zlata. Ispitivali su ga i laboratorijski te zakljuili da je ovo tono. Ne samo u odnosu na zlato, nego takoer za platinu, srebro i ostale metale.' Kad se sjetimo ogrlice od ista zlata lorda Rennella i isto takve ogr lice iz Meksika koju je vidio Hapgood, prirodno je pitati se, jesu li obje nastale uporabom Brownova plina. Montgomery je takoer pitao, moe li Brownov plin posluiti u proizvodnji tektita. Brown je ponovno odgovorio potvrdno. 'Ve sam poslao dva plinska stroja u teksaku tvornicu instrumenata da se proisti silicijev dioksid i proizvedu silicijski poluvodii. Dodate li plin koji u sebi ima ugljikovodikov uinak, on otapa silicijev diok sid, ugljik oneiuje i razara istu kristalnu strukturu poluvodia... Ali Brownovim plinom otapa se silicijev dioksid, a voda koja je bli-

zu kristalizacije stvara samo idealan kristal. To daje poluvodiu savreno veliku brzinu vodljivosti i dobru solarnu eliju.' Montgomery je sama sebe zatekao kako zamilja golemu povri nu proienog silicija u sunanom okruenju - moda je to Libij ska pustinja - koja proizvodi vrlo velike koliine jeftine elektrine struje, iako se razlikuje od stakla iz te pustinje, koje kao da je nasta lo atomskom eksplozijom. Ima i drugih objanjenja. U proljee 1997. godine boravio sam u Meksiku i pripremao televizijski dokumentarac koji se temeljio na mojoj knjizi From Atlantis to the Sphinx (Od Atlantide do Sfinge). Proveli smo jedan dan na svetome mjestu u Tuli (koja se neko zvala Tollan), 85 km sjeverno od Mexico Cityja. To je u drevna vremena bio glavni grad Tolteka, predaka Azteka, ije je carstvo doivjelo procvat u razdoblju od 700. do 900. godine po. Kr., iako se njihovo podri jetlo moe otkriti ak u pretkranskom razdoblju. Prema legendi, Tollan je znaajan kao mjesto konane borbe izmeu dva boga Quetzalcoatla i Tezcatlipoca, koji obino simboliziraju snage dobra i zla (iako bi to Tolteci smatrali prejednostavnim). Quetzalcoatl se pois tovjeuje s Viracochom, Kon Tikijem, Votanom i drugim bogovima Srednje i June Amerike. On je bijeli bog koji je veoma davno doao s istoka. U knjizi From Atlantis to the Sphinx citirao sam miljenje Brasseura de Bourberga, znanstvenika iz 18. stoljea, koji je vjero vao da je Quetzalcoatl jedan od preivjelih s Atlantide, koji je sa sobom donio umijee civilizacije. Legenda pria da ga je naposljet ku svladao Tezcatlipoca, 'gospodar zadimljenih zrcala' (koji poput arobnog kristala daje viziju o dalekim mjestima), te je otplovio na splavi obeavi da e se vratiti. Vrlo me zainteresirao i odlomak u knjizi Grahama Hancocka Fingerprints of the Gods* koja govori o udnim predmetima to ih posjeduju etiri velika kipa u Tuli. Te kamene figure, visoke 4,87 m, stoje na platformi na vrhu okrnjene piramide u hramu Jutarnje zvi jezde, i jednom davno su podupirale drveni krov hrama. Godine 1880. francuski istraiva Desire Charnay otkrio je to sveto mjesto i pronaao blokove crnog bazalta za koje je pretpostavljao da su bili
* Graham Hancock: Otisci bogova.

stopala golemih kipova. Nazvao ih je 'Atlantesi' (Atlantiani). e tiri visoka kipa bila su doista pronaena nakon 60 godina, pa se ime prenijelo na njih. Ono to je znaajno kod tih kipova jest da oni u rukama dre neidentificirane predmete. Predmet na desnoj strani kipa na prvi po gled izgleda kao zapadnjaka estocijevna puka u futroli. Ali, su dei po drau kojim se ona dri s dva prsta, izgleda vie kao ruka neke puke. U desnoj ruci je neto to su znanstvenici opisali kao snop strijela i torbica za mirisne tapie. Budui da su paralelne stri jele savijene, ini se nemoguim da su to strijele. Graham Hancock istie kako ima osjeaj da su originalne naprave bile izraene iz me tala. Po povratku kui, daljnja ispitivanja fotografija koje smo snimili nisu uspjela pruiti nikakvo drugo objanjenje o namjeni tih pred meta. Nije mogue da su bili koriteni kao atl-atls ili bacai koplja, to se tvrdi u mnogim knjigama vodiima. Shawn Montgomery me je poslije upozorio na odlomak o Tuli u knjizi Zecharia Sitchina The Lost Realms (Izgubljena kraljevstva), u etvrtoj knjizi niza Earth Cronicles (Kronika Zemlje). Meu ugled nim znanstvenicima Sitchin nije ime koje bi nekoga moglo zavarati, jer ga se esto povezivalo s Erichom von Danikenom. On je, naime, vjerovao da su Zemlju neko davno naseljavali posjetitelji iz svemi ra. Ali, Sitchin se razlikuje od Danikena po neemu vrlo vanom, a to je kvaliteta uenosti. Bez obzira na to smatramo li njegove teori je odrivima ili ne, on je neiscrpan rudnik informacija. A u djelu The Lost Realms on raspravlja o kipovima iz Tollana, te istie da jedan od stupova predstavlja osobitu rezbariju ovjeka koji nosi slojevitu odjeu i neto to izgleda kao vrsta naprtnjae. U ruci dri isti alat - neto poput pitolja u futroli - i uperio ga je u kameno lice ispred sebe. Plamen koji se pomie izlazi iz cijevi 'pitolja'. Sitchin kae da ga je taj ovjek 'koristio kao baca plamena kojim je oblikovao kamen'. Odbacimo li ili ne te njegove teorije smatrajui ih previe neu vjerljivima, ostaje injenica da su udni predmeti koje dre bogovi Tollana strojevi iz kojih izlaze svinuti plameni jezici, a za to se vje rojatno koristio Brownov plin. Izgleda da su Tolteci ili posjedovali

tehnologiju, ili su barem znali dovoljno da je pripiu svojim bogovi ma. Veina bogova u svjetskoj mitologiji moe napasti i gromove, ali ne opisuju ih kao bia koja u rukama nose oruje iz kojeg suklja plamen. Sitchin ima jo nekoliko zapaanja o Tollanu. Piramidu su isko pali ponovno 1940. godine. To je uinio arheolog Jorge Acosta, koji je radio iskapanje Teotihuacana. Acosta je pronaao dubok jarak u samoj piramidi u kojem se nalazio 'Atlanteas ', stup visok 4,87 m, ije je golemo stopalo naao Charnay 1880. godine. Naao je etiri stupa koji su jednom stajali na kutovima krova. Piramida koja je ranije sagraena lei ispod hrama Jutarnje zvije zde. Na tome su mjestu ostaci unutranjih soba i hodnika koji jo nisu istraeni, kao i izrezbarena kamena cijev, izraena od djelia koji pristaju jedan uz drugoga, iroka oko 45,72 cm. Bila je postav ljena u isti kut kao i zidovi piramida i irila se cijelom visinom pira mide. Acosta je pretpostavljao kako je svrha cijevi bila drenaa vode, ali kao to je Sitchin rekao, zato klesati dotjeranu kamenu cijev kad bi jednako dobra bila i cijev od gline? Kamena cijev bila je oito dio strukture piramide, te je imala posebnu svrhu. Sitchin je rekao: 'injenica da ostaci susjednih zgrada, koje su imale mnoge sobe i katove, upuuje na odreeni industrijski napre dak, ali takoer na injenicu da je u starom vijeku voda iz rijeke Tule bila kanalizirana tako da je tekla pokraj tih zgrada. To dopu ta mogunost da se na tome mjestu, kao i kod Teotihuacana, razvi la vrsta proiavajueg i oplemenjujueg procesa ve vrlo rano.' Takva zapaanja nedvojbeno podsjeaju na nagaanja Johna Dolphina i lorda Kennella o mogunosti da je staklo iz Libijske pusti nje bilo usputni proizvod nekoga industrijskog procesa. Stichin ide i dalje pa tvrdi: 'Nije li tajanstven alat postojao, ne zbog klesanja kamena, nego zbog razbijanja kamena koji su trebali za svoje rude? Drugim rijeima, nije li to kamenje bilo razvijeni alat? A nije li mine ral koji su traili bilo zlato?' Sitchin tvrdi da su svemirski posjetitelji eljeli iskapati zemlju zbog skupocjenih minerala, od kojih je najvanije bilo zlato, a tre bali su ga za znanstvene svrhe. Navodi izvjetaje angloamerike

korporacije koja je nudila arheolozima da prouavaju stare rudnike zato, to se rudarska tehnologija koristila u Junoj Africi nakon 100.000. godine pr. Kr. Istie da, iako se zlato u Peruu i Meksiku dobivalo ispiranjem rijeka, to nije donosilo veliko bogatstvo tim zemljama. Citira panjolskog kroniara tvrdei da su panjolci iz mamili od Inka 6 milijuna unci zlata i 20 milijuna unci srebra godi nje. Vjeruje, kao i Yull Brown, da su imali znatno uinkovitiju me todu iskoritavanja skupocjenih metala iz rudnika. I dalje istie kako etiri 'Atlantianina' koji dre krov Jutarnje zvijezde, podsjeaju na staro egipatsko vjerovanje da etiri Horusova sina dre nebo na etiri strane svijeta. Ta ista etiri boga pratila bi umrlog faraona 'uz stepenice prema nebu' to je opisano u hijeroglifima kao vrsta stepenaste piramide. Taj simbol stepenaste pira mide koji ukraava zidove oko Tollanske piramide, postao je vaan simbol za Azteke, koji su se javili poslije Tolteka. Sitchin takoer upuuje na vezu izmeu pernate zmije, Quetzalcoatla, i egipatske 'krilate zmije' koja pomae sprovesti umrlog faraona na nebo. Jedna od Sitchinovih osnovnih teza jest da postoji bliska veza izmeu staroegipatskih i meksikih bogova. Provjeravajui to Rand misli, shvatio sam da je Tula locirana na istoj duini kao starije mjesto Teotihuacan, istiui opet da se ini kako su mjesta 'svetih prostora' bila briljivo birana, a ne izabrana nasumce. Ponuen mi je drugi klju za moguu vezu izmeu Egipta i Me ksika, jer smo radili na istom televizijskom programu. Vozili smo od La Paza u Boliviji preko goleme ravnice, koja se zove Altiplana, do drevnoga grada Tiahuanaca u Andama. Svete ruevine su 4 200 m iznad mora, iako je Tiahuanaco nekad bio luka na oblinjem jezeru Titicaci. Bilo je to prije nego su velika geoloka pomicanja uzdrma la tlo i pomaknula jezero dvadesetak kilometara dalje. Sada je malo ostalo od velike luke, osim ruevina lukog prostora Puma punku (Pumina vrata), gdje golemi kameni blokovi lee ras preni poput unjeva. Jedan kamen ima duboki rez napravljen otri com, koji izgleda kao da je napravljen vrstom dijamantne pile. Nekoliko stotina metara dalje nalaze se ostaci velikog hrama zvanog Kalasasaya. U sjeverozapadnom kutu stoji najpoznatije obi-

ljeje Tiahuanaca - ulazna vrata koja izgledaju kao minijaturni Arc de Triomphe. Njegova gornja vrata imaju pukotinu koja se sputa do samoga ulaza u sredini. Prije 20. stoljea, bila je neto vea od pukotine. U knjizi Arthura Posnanskyog Tiahuanaco, the Craddle of American Man (Tiahuanaco, kolijevka amerikog ovjeka) (1915. go dine), fotografije pokazuju kako su vrata jednostavno napukla na dva dijela, najvjerojatnije zbog potresa. Dok sam lutao oko Tiahuanaca, zadivila me preciznost izrade. Masivni kameni blokovi, od kojih su neki tei od sto tona, bili su klesani tako pomno da izmeu blokova nije mogao proi ni no. Ondje gdje su blokovi bili odvojeni, kao kod Puminih vrata, bilo je oito da su esto bili spajani metalnim sponama, vjerojatno zato da se sprijei njihovo razdvajanje u potresu. Profesor Neil Steede, koji je radio na istom televizijskom programu, ispitivao je jednu od tih spona koja je bila dugaka oko 15 cm, i oblikovana kao veliko slovo I. Primijetio je da su graditelji imali vrstu pokretne kovanice - mi kroskopska pretraivanja su pokazala da je metal lijevan u taj polo aj dok je bio jo topao. Nikada nisu pronaeni ni tragovi pokretne kovanice, a otvorena vatra oito ne bi bila dovoljna da se rastopi metal za te spone. Jednako tako, na Altiplanu nema mnogo drvea koje bi se moglo koristiti kao gorivo. Izvjetaj Shawna Montgomeryja o plamenu Brownova plina, koji metal pretvara u tekue stanje za nekoliko trenutaka, podsjetilo me na metalne spone u Tiahuanacu. Rand i Shawn su se ve rano u svojim raspravama pitali jesu li se te spone lijevale u pokretnoj kovanici, kao to je Steede dao naslutiti, ili uz pomo stroja koji slii lemilici vienoj na etverokutnim stupovima u Tuli. Slijed dogaaja odveo me u Egipat, u Gizu. Ondje su me 45 me tara od piramide Semenkarea snimali kako istraujem zid precizno klesanih blokova i istiem kako je otkriveno da su u Egiptu takvi blokovi bili spajani metalnim spojnicama. Kao to je Graham Han cock rekao, te su spojnice pronaene i u Angkor Vatu, u Kambodi. Tiahuanaco ima jo jedno obiljeje koje potie neka od pitanja to se postavljaju i u Tuli, a to je piramida poznata kao Akapana, koja je jednom bila golema piramida sa sedam terasa i ravnim vrhom, a izgle dala je vie kao industrijski kompleks ili moderna graevina. Neko

je dominirala prostorom na kojemu su bili hramovi, ali 90% njezina ravnog kamenja godinama su uzimali razni 'graditelji', tako da ono to je ostalo izgleda na prvi pogled kao prirodni breuljak. Svatko tko se na njega popne otkrit e jezero. Ali, to nije bio breuljak. Unutra, kao i u piramidi u Tollanu, nalaze se tuneli i jedna pro storija neutvrene namjene, koju je bolivijski arheolog Oswaldo Rivera opisao kao 'kraljevu sobu'. Spojeni kameni kanali prenosili su vodu, a ta je piramida bila okruena jarkom. Velike koliine vode koje bi pale na njezin vrh, usmjeravali su u sredinje dvorite - koje sada izgleda kao jezero - a tada u sustav za navodnjavanje, koji je vjerojatno bio postavljen oko sve etiri strane prve terase kako bi mu bilo omogueno da izae na otvoreno, tada je voen opet unutra pa van, sve uokolo jarka. Vrh je bio pokriven zelenim ljunkom koji je izgledao kao voda u 'jezeru'. Cijela zgrada bila je spomenik vodi. Sjetili smo se Sitchinovih rijei o Tuli i 'ostacima zgrada s mno tvom soba i mnogo katova, koje su se naslanjale na piramidu', to 'daje naslutiti industrijski napredak i....upuuje na mogunost da se na ovome mjestu, kao i u Teotihuanacu, dogodila vrsta proiavanja ruda i procesi oplemenjivanja vrlo rano.' Dok sam stajao na vrhu piramide Akapana, koja gleda na jug prema planinama Quimsachata, a tada i prema prostranoj ravnici koja se prostirala svuda oko mene, otkrio sam da pokuavam zami sliti kako je izgledalo to mjesto kad je Tiahuanaco bio na vrhuncu svojega napretka. Bilo je teko zamisliti golemi grad s lukom i zgra dama koje su bile graene od neizmjernih blokova, od kojih su neki teili gotovo 200 tona. Kako su ih dopremili? I to je grad radio usred te prilino movarne ravnice? A to se tada dogodilo? inilo se da ga je neka velika katastrofa pretvorila u neplodnu ravnicu. Kada se to dogodilo? Prema muzeju to se nalazi nasuprot Kalasasaye i pre ma knjizi Alana L. Kolata Tiwanaku (pisanje grada je razliito), Tiahuanaco se snano razvio oko 100. godine po Kr., dosegnuo je svoj vrhunac oko 500. godine, a tada je postupno propadao sve do 1000. godine. Kakva je bila ta strahovita kataklizma koja je raskolila Vrata Sunca na dva dijela, te razbacala golemo kamenje luke posvu da uokolo? Bilo je oito da se nije radilo samo o lokalnom potresu, ali nema nikakvih izvjetaja o takvoj kataklizmi oko 500. godine.

Na prijelazu u 20. stoljee profesor Arthur Posnansky, koji je ci jeli ivot prouavao ruevine, zakljuio je kako je Tiahuanaco bio osnovan oko 15.000 godine pr. Kr. Taj se zakljuak temeljio na dvi je toke u vezi sa zemljitem to je oznaavalo ljetne i zimske sol sticije. U sadanjem trenutku, dva arka pojasa locirana su na 23 stupnja i 30 minuta s obje strane ekvatora, ali kad je graena Kalasasaya, tropski pojasevi su bili malo blie ekvatoru, tonije na 23 stupnja 8 minuta i 48 sekundi. Ova promjena irine pojaseva poslje dica je neznatnog pomicanja Zemljine kore, to je poznato kao nakrivljenost ekliptike. To je omoguilo da Posnansky izrauna kada je bila graena Kalasasaya. Rezultat je zaprepastio znanstvenike, koji su mislili da je Po snansky odredio datume tisuama godina prerano. Ali, izmeu 1927. i 1930. godine skupina njemakih znanstvenika, koje je vodio dr. Hans Ludendorffiz Potsdama, provjeravala je rezultate. Bili su skloni prihvatiti da Posansky ima pravo. Akademsko ushienje do velo ih je do toga da revidiraju svoju procjenu, pa su zavrili pret postavkom da je Tiahuanaco moda nastao 9300. godine pr. Kr. Ali, ak je i taj datum zaprepastio arheologe i povjesniare, pa su ga smatrali 9 000 godina preranim. To gledite, kao to znamo, prevla dava i danas. Ipak, ne potpuno. Arheolog profesor Neil Steede, koji je prou avao Tiahuanaco mnogo godina, zakljuio je da je taj sveti grad graen prije otprilike 12.000 godina. A to jo vie iznenauje, to misli i dr. Oswaldo Rivera, upravitelj Narodnog instituta za arhe ologiju, koji je 21 godinu vodio iskapanja Tiahuanaca. U televizij skom programu pod naslovom The Mysterious Origins of Man (Ta janstveno podrijetlo ovjeka) snimljenom 1996. godine, Rivera je javno iznio svoje miljenje kako se ne slae sa Steedeovom proc jenom. On je mislio da su graditelji Tiahuanaca jednostavno uinili neznatnu pogreku - uostalom, govorimo samo o 21 sekundi stupnja. Steede je vrlo jasno izrazio svoje neslaganje. Mislio je da graditelji, tako precizni kao oni koji su osnovali Tiahuanaco, ne bi uinili ni tu malu pogreku. Do kraja 1996. godine Rivera je nastavio promatrati zalaske sun ca nad Tiahuanacom, to je zahtijevalo mjerenje i drugog kraja

Kalasasaye. Njegovi prorauni su ga konano uvjerili da je Steede imao pravo - nije bilo nikakve 'male pogreke'. Mjerenja zalazaka dala su jednake podatke kao i mjerenja izlazaka sunca. Rivera je bio siguran da je Kalasasaya bila graena oko 12.000 godine pr. Kr., to je bilo blizu vremenu kad je propala Atlantida.

POGLAVLJE

6.

DREVNI MOREPLOVCI

anih tridesetih godina prologa stoljea, kompanija United Fruit poelaje kriti praume jugozapadne Kostarike u Srednjoj Ame rici, kako bi posadila plantau banana u podruju zvanom Diquis Delta. Probijajui se i krei put kroz praumu, radnici su poeli nailaziti na golemo okruglo kamenje koje je strilo iz tla. Naporno kopanje otkrilo je da su to bile kugle, koje su izgledale poput gole mih lopti za plau, a razlika je bila u tome to su bile od granita. Najvea je imala 2,75 metara u promjeru, a najmanja je bila veliine teniske loptice. ini se da su kugle neko bile dio razliitih religij skih mjesta: postavljene su na vrhove humaka, i bile okruene us pravnim stupovima i kipovima. Ono to je udilo bila je njihova sa vrena izrada. Mnoge su imale pravilni oblik kugle, a njihova je po vrina bila glatka kao papir. Goleme kamene kugle vrlo su neobine, i neto u vezi s njima odmah izaziva znatielju. Neki od bogatijih stanovnika San Josea i Limona, glavnih gradova, prenijeli su ih na tratine ispred svojih ku a i otkrili pritom da najvea tei 20 tona. Neki su ih arheolozi pre gledali, klimali glavama i izjavili kako vjerojatno predstavljaju ili Sunce ili Mjesec, a moda oboje. Nakon toga su ih zaboravili. Jedno desetljee poslije, ameriki arheolog Samuel K. Lothrop, provodio je kratak odmor sa svojom enom u podruju Diquisa, kad je ugledao jednu od kugli na tratini u Palmar Suru. Rekli su mu da ih ima na stotine i nitko ne zna to zapravo predstavljaju. Evo zago netke koju treba rijeiti! Budui da je Lothropu vrijeme ilo na ruku,

jer su pljakai sprijeili da nastavi posao - iskapanje posua u Chortegyju - odluio je posvetiti neko vrijeme ovom neobinom problemu. Uloio je malo vie truda i otkrio da glatka kamena kugla nema nikakva uporita. Posjetio je mjesto gdje su neke kugle bile jo uvi jek ostavljene na svojem prvotnom poloaju. Primijetio je da se e sto nalaze u skupini od tri i da su postavljene u obliku trokuta. Dru ge su bile poloene u ravnim linijama, a bilo ih je i u skupinama od 45. Ali, trokuti su bili udno nepravilni, esto je u njima bilo kugli razliitih veliina to je upuivalo na pomisao da postoji razlog za takav raspored, skrivena ifra koju nije mogue naslutiti. Lothrop je napisao raspravu o kamenim loptama, koja je bila objavljena pod okriljem Instituta Peabody u Hardvardu, a tada se vratio tajnama koje su bile pristupanije. Nijedan drugi arheolog nije nastavio istraivati taj predmet, jer se inilo da ga je Lothrop iscrpio u svojoj jezgrovitoj raspravi. Prola su tri desetljea. Izgledalo je da su kamene kugle zabora vljene. Tada je, 1981. godine, Ivar Zapp, mladi profesor arhitekture na Sveuilitu u Kostariki, odluio uvesti nov pristup toj tajni. Na dahnuto ga je djelo engleskog strunjaka Johna Michella ije je ime bilo povezano s 'ley linijama' - dugakim ravnim tragovima, koji se prostiru kao kanali preko engleskog krajolika. Zapp se sjetio du gakih ravnih crta kamenih kugli u Diquis Delti i poeo razmilja ti... 'Travnate linije' otkrio je 1921. godine engleski poslovan ovjek Alfred Watkins jaui na konju preko breuljaka pokraj Bredwardina u grofoviji Herefordshire. Primijetio je da su neki drevni utrti putovi miljama dugaki, ravni poput strijele i usmjereni esto prema vrhovima breuljaka. Iznenada je pomislio kako je Engleska isprekriana stotinama tih 'starih ravnih utrtih putova'. Nazvao ih je 'leys' ili 'leas', te je zakljuio da su to trgovake staze to su ih koristili prastanovnici Britanije. Kad se John Michell susreo s tim problemom sredinom 1960-ih godina, bilo je to uglavnom zato jer ga je zadivila tajna leteih obje kata, koja je izazivala uzbuenje od trenutka kad je poslovan ovjek Kenneth Arnold vidio njihovu formaciju kako je proletjela straho-

vitom brzinom pokraj Mount Rainiera u dravi Washington 1947. godine. Nakon toga, javilo se na tisue oevidaca. Michell je primijetio neobinu injenicu da su mnogi 'letei tanju ri' vieni u blizini onih utrtih linija koje se oito mogu bolje opaziti iz zraka nego sa Zemlje, a naroito su vidljivi na raskrijima neko liko takvih putova. Saznao je da i Kinezi imaju sline linije nazva ne lung mei, ili putovi zmajeva i da su ucrtane kako bi kanalizirale 'magine energije izmeu neba i zemlje'. Michell se dosjetio da bi te linije mogle oznaavati neko 'strujanje Zemljine sile'. Saznao je da raljari, primjerice, mogu otkriti te utrte tragove pomou vibraci ja u svojim raljastim tapovima ili uz pomo viska. Primijetio je da ti putovi esto prolaze 'svetim' mjestima, kao to su grobni humci, stare crkve ili drevni spomenici kakav je Stonehenge. Ivar Zapp je uoio da kamene lopte u Diquis Delti vjerojatno po stavljaju neka od istih pitanja, kao i megaliti Stonehengea - no to se toga tie - takva pitanja postavlja i golemo kamenje Velike pira mide. Kako su ti kameni blokovi mogli biti isklesani tako savreno? Kako su ih prenosili? Neke od kugli bile su pronaene visoko u planinama du obala Kostarike, te nije bilo mogue zamisliti da su ih uz breuljak gurali brojni ljudi - to bi bilo preteko i vrlo opasno. Zapp je poveo skupinu studenata u Diquis Deltu da pokuaju ot kriti tajnu kugli. Bili su zbunjeni, ali inilo se da problem ipak obas java traak svjetlosti. Lothrop je za sobom ostavio dijagrame o iz gledu mnogih originalnih kamenova prije nego su bili preneseni u muzej ili na travnjake privatnih kua. Zapp je opazio da su po dvije skupine bile svrstane na svaku stranu crte koja je pokazivala ravno na magnetski Sjeverni pol. U tom sluaju, upitao se, je li bilo mo gue da su druge stranice trokuta bile usmjerene prema odreenim tokama na Zemlji? Kad je tu svoju teoriju pokuao ispitati na kartama, produujui crte ravnalom, rezultat gaje razoarao. Izgledalo je da crte ne poka zuju nita naroito, iako se to moe objasniti injenicom da je karta ravna projekcija naborane Zemljine povrine. Zapp je opet pokuao, ovaj put krojakim centimetrom i globusom. Jedna linija projicirana od Palmar Sura, gdje su pronaene kugle, prolazila je ravno kroz Kokosov otok, zatim kroz otoje Galapagos, pa je ila na Uskrnji

otok. Sjetio se da su sline kugle bile otkrivene na tom otoku, iako su bile manje od divovskih kugli na Kostariki. Kad je pomnije pogledao tu 'znamenitu crtu' koja je ila od Pal mar Sura do Uskrnjeg otoka, vidio je da crta zapravo zaobilazi Us krnji otok te da je udaljena od njega 70 km. Tada se sjetio da su polinezijski mornari mogli otkriti postojanje otoka udaljenog 118 km, prouavajui valove i oblake, jer i jedne i druge remeti postoja nje tla. I mornari su mogli uoiti da u blizini lete ptice, npr. igre i blune koje se gnijezde na tlu. Linija dugaka 11 830 km prolazila je kroz druga dva otoka, a zaobila je Uskrnji otok samo za 70 km. Ti su se otoci mogli smatrati pogotkom. Njegova su zapaanja naila na odobravanje dok je prouavao druge ravne linije. Druga strana istog trokuta proirivala se preko Atlantika, te vodila do Gibraltarskih vrata. U drugoj skupini kame nja, crta je vodila do Velike piramide. A u jo jednoj, ona je, ne samo pokazivala na junu Englesku, nego je prolazila tono kroz Stonehenge. To nije bila sluajnost. inilo se da je Ivar Zapp otkrio svrhu kamenih kugli. One su vje rojatno bile pomo pri navigaciji, ime se moe objasniti zato su neke kugle bile poredane u ravne linije, a neke su bile na planinama pa su se mogle vidjeti s mora. Objasnila se i injenica zato je vie kamenih kugli pronaeno na otoku Cano, izvan obale Kostarike, koja je okrenuta prema Pacifiku. Lothrop je takoer uoio da su kugle esto pronaene pokraj uroenikih mjesta za pokop pokojnika, to je navodilo na razmiljanje da su moda bile vrsta odavanja poasti umrlima, iako je razumljivo da se obiljeja koja pokazuju smjer, nau na takvim lokacijama, jer su se mornari nadali vodstvu od duhova umrlih navigatora. Pitanje mjesta na kojem su kugle bile oblikovane treba raspravi ti. Arheoloki nalazi u Diquis Delti datiraju od 12 000. godina pr. Kr, do 500. godine po. Kr. Neki arheolozi smjetaju nastanak kamenih kugli izmeu nekoliko stoljea pr. Kr. i 500. godine po. Kr. Oni su skloni konzervatizmu, a krajnji oprez u odreivanju datuma novih nalaza je nain da se pokae kako ste trezven i potovan lan aka demske zajednice, a ne onaj to brzopleto donosi zakljuke. To moe biti pogreno. Ameriki arheolog Matthew W. Stirling pronaao je

- Kamal, naprava za upravljanje plovilom koja se sastoji od dugake voraste uzice s drvenim etvorinama na svakome kraju.

godine 1920. golemu negroidnu glavu u Tres Zapotesu u Meksiku. To je dalo naslutiti da olmeka kultura, koja je izradila tu glavu, po tjee moda jo od 600. godine pr. Kr. Arheologa su njegovi akadem ski kolege doekali s povicima neodobravanja. Sterling je zapravo bio previe konzervativan. Sada je poznato da kultura Zapotec datira od 1 200. godine pr. Kr. Zato je i mogue da su divovske kamene kugle dokaz Hapgoodove opeprihvaene teze da je svjetska civili zacija nastala oko 7 000. godine pr. Kr. Zapp je poznavao Hapgoodovo djelo Maps of the Ancient Sea Kings, te je bio savreno svjestan njegove hipoteze. Student Humberto Carro uoio je da u prii o Sinbadu pomorcu iz knjige Arabian Nights (Prie iz 1001 noi) postoji opis naprave za upravljanje po moru nazvane kamal. To je dugaka vorasta uzica s drvenom e tvorinom na kraju. vorovi su oznaavali zemljopisnu irinu raznih luka. Arapski navigator drao bi jedan uzao meu zubima, te usmje rio uzicu na Sjevernu zvijezdu da odredi poloaj broda. Zapp je i prije vidio tu vorastu uzicu na malome kipu to ga je Lothrop pronaao pokraj skupine kamenih kugli. Kip je drao kra jeve uzice u jednoj ruci, a sredite uzice bilo mu je u ustima, stva rajui tako oblik slova V. Zapp je vidio sline kipove u raznim dije-

lovima svijeta, od lonarskih crtea na grobnim mjestima razdoblja prije Inka u Peruu, do prikaza u dolini Inda u Indiji. Kostarika je, naravno, izraz kulture pomoraca jer se nalazi na je dnom od najuih dijelova Srednje Amerike, s dva golema oceana sa svake strane. Humberto Carro je naiao na drugi zanimljiv dokaz, na lanak Thora Heyerdahla koji je objanjavao kako se plovi na balsa splavi protiv vjetra i vodene struje. Tisuama godina prije izuma kobilice broda, Peruanci su koristili pokretne sredinje daske za usmjeravanje plovila, koje su im omoguavale da mijenjaju smjer. U 16. stoljeu, Francisco Pizarro se susreo s flotilom takvih splavi izvan obala Perua. Bile su neobino velike i dolazile su prema njima protiv vjetra i vodene struje. Saznao je da su plovili na tim splavima du cijele obale June Amerike. Sjeamo se da je Heyerdahl koris tio slinu splav nazvanu Kon-Tiki, kako bi dokazao da su drevni pomorci mogli prijei ocean. Poslije je to potvrdio preavi Atlantik od Egipta do Amerike. Kad je Kristofor Kolumbo pristao uz obalu Kostarike 1502. go dine na svojem etvrtom putovanju preko Atlantika, istraivae su domoroci primili s velikim potovanjem i odveli su ih na dvodnev no pjeaenje do groba jedne ugledne osobe. Grob je bio ukraen pramcem broda. Izgleda da su domoroci predstavljali velikim istra ivaima iz panjolske jednoga od svojih glasovitih pomoraca. Ka meni spomenici ili grobne ploe na koje su postavljali mrtvaca izgledale su kao sredinje daske peruanskih balsa splavi, a drugi li kovi, vjerojatno sveenici i kraljevi, bili su postavljeni na identine sredinje daske, zapravo kamene replike daski koje su imale veliku vanost u njihovim ivotima. Jesu li primitivni pomorci mogli ploviti na takve velike uda ljenosti? ini se da je to Heyerdahl dokazao. Ali on je znao poloaj Uskrnjeg otoka kad je poao na plovidbu. Da li bi mornari Srednje Amerike, npr. 5 000. godine pr. Kr., znali da postoji taj otok? ak da su i znali, bi li se usudili gurnuti balsa splav u beskrajan i prazan Ti hi ocean? Zapp se domogao knjige koja je odgovorila na to pitanje. We, the Navigators (Mi pomorci), bila je knjiga Davida Lewisa, objavljena godine 1972., u kojoj Lewis opisuje plovidbu preko Pacifika s do-

morocima na njihovoj splavi, plovidbu dugaku 13 000 nautikih milja. Otoani su se koristili pomorskim znanjem to su ga nasli jedili od svojih predaka. I Lewis opisuje 'liniju kamenja' postavlje nu kroz cijeli Pacifik - on sam vidio je to kamenje na Tongi i Gilbertovim otocima. Za razliku od kamenih kugli, ovdje se radilo o ravnim koraljnim ploama (to se moe i oekivati od otoka s obi ljem koralja). I te ploe bile su postavljene u skupine od tri zajedno. Lewis je smatrao kako im je namjena bila 'pokazati smjer otoka'. Kamenje je imalo drugu namjenu. Najstarije dijete u obitelji nauili su da ga koristi kako bi saznali poloaj zvijezda. Djeca bi napamet nauila o mnogim zvijezdama koje su svrstali u red s 'kamenjem' u razno doba godine. To su nastavljali raditi cijeli ivot, prenosei po slije znanje na svoju djecu. Plovidba je tim pomorcima postala ne to posve prirodno, neto poput praenja auto karata za modernog motoriziranog ovjeka. Zapp je uoio slinosti izmeu srednjoamerike, polinezijske i grke astronomije. Znao je da rije atl nije grkog podrijetla, nego da dolazi iz jezika Maya i Nahuatla iz Srednje Amerike, a oznaa va vodu. Atlahuak je bio zatitnik Tenochtitlana, grada to su ga Az teci sagradili na jezeru - dananjeg Mexico Cityja. Platonova poto nula civilizacija nazvana je Atlantida, a njezin glavni grad je bio okruen i obrubljen kanalima, poput nekih starih gradova Srednje Amerike. Je li mogue da je Atlantida zapravo Amerika? To je izne naujui argument to ga Ivar Zapp i njegov suautor George Erikson predstavljaju u svojoj knjizi Atlantis in America (Atlantida u Americi), objavljenoj 1998. godine. Oni istiu da je bilo mnogo teorija o poloaju Atlantide: od Me diterana, Sjevernog mora, dijela Atlantika blizu Kariba te Antark tika. Ovaj je posljednji, tvrde oni, najvjerojatniji jer su drugi polo aji premali da bi odgovarali Platonovu opisu. Ali, to ne moe biti Antarktik jer Platon opisuje Atlantidu kao zemlju 's obiljem sunca' - polutropsku - a to jedva odgovara Antarktiku. (Nisu uzeli u obzir Hapgoodovu hipotezu da je Antarktik neko bio mnogo sjevernije). Zapp i Ericson su takoer vjerovali da je Atlantidu unitio komet ili asteroid promjera oko 8,5 km, koji je zadesio Karibe godine 10 513. pr. Kr., pokrenuvi veliki plimni val koji je preplavio cijelu

Srednju Ameriku - sredite njihove 'Atlantide' - i protutnjao od je dnog oceana do drugoga, ostavljajui za sobom sjeanje ljudi na tu katastrofu. U djelu Uriel's Machine (Urielov stroj) Robert Lomas i Christopher Knight istiu da su prostrane slane doline Utaha nastale od morske soli, kao i jezero po kojemu je grad dobio ime: Salt Lake City (Grad slanog jezera). To navodi na pomisao da je za to odgovo ran golem plimni val s Tihog oceana, visok moda 5,1 km Poetkom 20. stoljea ameriki arheolozi nisu prihvatili ideju o sjeanjima domorodaca, tvrdei da u Americi u ono vrijeme nisu postojala ljudska bia. Najutjecajniji antropolog Ales Hrdlicka iz Narodnog muzeja bio je vrsto uvjeren da je ovjek stigao u Ame riku oko 3 000 godina pr. Kr. Opepoznata predodba da su lovci preli preko kopna koja je neko postojalo izmeu Rusije i Aljaske, preko Beringova tjesnaca, jo uvijek je osnovna teorija moderne an tropologije. Ali dananja geoloka prouavanja, istie Zapp, otkrila su da je 'Beringia' bila pustinja bez vegetacije. Budui da je bila oko 1 000 km iroka, ne postoji mogu dokaz za pretpostavku kako su je azijski lovci odluili prijei da bi stigli do jednako tako neplo dne Aljaske. Godine 1927. pronaen je u Novom Meksiku kostur dugodlakog bizona s otricom koplja meu rebrima. Budui da je taj bizon izumro prije vie od 10.000 godina, Hrdlickova teorija bila je upitna. Godine 1932. arheolozi su pronali jo otrica kopalja zabodenih u kosti mamuta pokraj Clovisa u Novom Meksiku Nakon toga se 'ovjek iz Clovisa' smatra prvim ljudskim biem u Americi koje po tjee iz vremena od 10 000 godina pr. Kr. Postoji nebrojena gomila dokaza za vezu izmeu Amerike i civili zacije Dalekog istoka. Joseph Needham, autor golemog djela 'Science and Civilisation in China'(Znanost i civilizacija u Kini) opisuje po sjet Mexico Cityju godine 1947. Tada je primijetio da postoje 'oite slinosti izmeu mnogih obiljeja visokorazvijene srednjoamerike civilizacije i onih u Istonoj i Jugoistonoj Aziji.' Tada je upozorio na desetak osobitih dodirnih toaka, ukljuivi piramide, dvoglave zmajeve, odjeu izraenu od perja i zrnaca ada stavljenih u usta mrtvaca. Needham istie da se golem broj dokaza nagomilao posje tom Azijata Americi u 7. stoljeu pr. Kr, iako Grant Keddie, kustos

Kraljevskog muzeja Britanske Columbije u Kanadi vjeruje da su Azijci stvorili trgovake punktove oko sjevernopacifikog ruba jo prije 5 000 godina. Ranih ezdesetih godina prolog stoljea, Emilio Estrada, ekva dorski poslovan ovjek, koji je bio i arheolog - amater, proitao je knjigu o japanskoj arheologiji. Dubok su dojam na njega ostavile slinosti izmeu japanskog lonarstva iz razdoblja Jomon (oko 3 000 godina pr. Kr.) i drevnih krhotina to ih je iskopao pokraj Valdivie, na obali Ekvadora. Svoja zapaanja prenio je na Betty Meggars iz instituta Smithsonian, ali ona se nije zainteresirala sve dok 1963. godine nije otputovala u Japan i vidjela lonarstvo staro 5 000 godina, pronaeno na otoku Kyushu. Uvjerila se da slinosti pri obli kovanju predmeta nisu sluajnost. Njezino objanjenje bilo je sljedee: ribarski brodi s otoka Kyu shu odnio je tajfun preko oceana do Ekvadora, a Japanci su nauili domoroce Indijance izraivati keramiku. Bila je zaprepatena kad je veina arheologa odbila njezinu teoriju objanjavajui da bi ribari pomrli od gladi na putovanju duem od 13 500 km. Naravno, arheo lozi su imali pravo - putnici bi trebali imati velike zalihe hrane na brodu, moda vie nego je trebao Kolumbo da prijee Atlantik. Nije vjerojatno da se takvo putovanje izvede sluajno, iako bi to mogli uiniti mornari s Kostarike o kojima pria Ivar Zapp. Jedan od najznaajnijih pristaa irenja azijske kulture u Americi je David Kelley, arheolog koji je prije odlaska u mirovinu radio na Sveuilitu u Calgaryju. Kelley je strunjak za Maye, koje se jo uvijek cijeni zbog nevjerojatne preciznosti njihova kalendara. Prvi kalendar to su ga koristili bio je sam Mjesec. Godine 1962., znanstvenik Aleksander Marshack iz muzeja Peabody, pregledavao je pod povealom kost staru 35 000 godina. Imala je udan niz zna kova to ih je napravio na predak - male rupe ugravirane u kost nekim otrim predmetom. To je izgledalo kao dekorativan ukras, ali rupe su bile buene u razliito vrijeme. Marshack je shvatio kako zapravo gleda u najraniji poznati kalendar, te da ukrasi pokazuju mjeseeve mijene. Grci su izradili svoj kalendar prema Mjesecu kojemu treba pri blino 29,5 dana da obie Zemlju. Uskoro su se suoili s jo veim

problemom: 12 x 29,5 dana, to je samo 354 dana, to je 11,25 dana krae od godine dana. S kalendarom koji se odvija tako brzo, treba lo je samo 16 godina da poetak ljeta stigne usred zime. Svaki grki ratar koji bi pokuao uskladiti svoju sadnju prema uvenom Works and Days (Radovi i dani) ratara pjesnika Hesioda, koji je ivio oko 800. godine pr. Kr., uskoro bi bio potpuno zbunjen. ak ni Sumerani nisu uspjeli rijeiti taj problem. Iako su podije lili dane na 24 sata, a sate na ezdeset minuta, nisu uspjeli dobiti pravu godinu dana. Dodali su pola dana svakom lunarnom mjesecu, koji je sada imao 30 dana, pa je godina trajala 360 dana. Za prosjenog ovjeka koji ivi u malome gradu ili na selu, broj dana u godini doista nije vaan. Godinja doba se izmjenjuju, bez obzira na to brojite li ih ili ne. Zato za kalendar kojemu je nedosta jalo nekoliko dana to nije bilo vano. Stari Egipani su se konano pribliili pravoj duini godine, doda jui jo pet dana za koje se smatralo da su roendani Ozirisa, Izis, Horusa, Neftisa i Seta. Neki znanstvenici vjeruju da je Nil imao ulo gu kalendara jer su poplave nastajale u isto vrijeme svake godine. Ali, Egipat je bio - kao to smo vidjeli - zelen do prije nekoliko ti sua godina. Prema egiptologu Henryju Lhotu, Sahara je bila zelena izmeu 7000. i 2 000. godine pr. Kr. Kad je graena Velika pira mida, okolni pejza bio je vjerojatno savana. Neolitski Egipani nisu imali razloga strahovati od poplava Nila. Tada nisu ovisili o njemu kao sada. Zato bi ti ratari trebali precizan kalendar? Schwaller de Lubicz bi rekao kako je to bila batina mnogo starije civilizacije Atlantide. Ljudi koji su izradili precizniji kalendar od bilo koga- ak toniji od rimskoga, iji je julijanski kalendar imao 365,25 dana - bili su Maye. Njihova godina je trajala 365,242 dana. Zato su rani Maye - takozvani 'klasini Maye' koji su gradili gradove u praumi prije nego to su ih tajanstveno napustili oko 890. godine po. Kr. - eljeli toan kalendar? Naa dananja uvjerenja, koja se temelje na cezijevu satu, pokazuju 365, 2422 dana; dakle, samo 0,0002 sekunde dulje. Dapae, Maye su pronali simbol za nulu, koja se danas smatra temeljnom vrijednou u matematici (ni Grci ni Rimljani nisu imali nulu u svojim raunanjima).

Svojom potpunou i preciznou astronomija Maya izaziva di vljenje. Mi raunamo godinu po Suncu. Tako su raunali i Maye, ali su je raunali i prema planetu Veneri, te ciklusima Jupitera i Saturna. to se tie trajanja nae zemaljske godine, rijeili su problem koji su propustili rijeiti Egipani pa ak i Rimljani - time to su imali, ni vie ni manje, tri odvojena kalendara temeljena na raznim godinama: solarnoj s 360 dana, kojoj su dodali pet pribrojenih dana (iako su, kao to je reeno prije, znali tono njezino trajanje). Zatim su imali lunarnu godinu s 354 dana i tzolkin, naroit 'sveti' kalen dar s 260 dana podijeljenih na 13 mjeseci od kojih je svaki imao 20 dana. Taj se kalendar koristio za magijske i obredne svrhe. Ta tri ciklusa dogaala su se istodobno. Budui da bi tzolkin bio ve dugo u svojoj drugoj godini kad bi obina godina tek zavrila, njihovo 'stoljee' bilo je potpuni ciklus u kojem su se tri manja ko nano poklopila jedan s drugim, to se dogaalo svake 52 godine. Godina Venere (koja je imala 584 dana) dostigla je drugi ciklus sva ka dva mayanska stoljea (104 godine). Daljnji kalendar nazvan 'dugo brojenje' koristio se za izrauna vanje dugih vremenskih razdoblja. Njegova cjelina, kao to smo rekli, bila je 20 dana. Godina od 360 dana (ili 18 cjelina) zvalo se tun, 20 tuna inilo je katun, 20 katuna zvalo se baktun, tj. 144 000 dana, a 13 baktuna bilo je jednako 'Velikom ciklusu", ili "Zemljinoj dobi' na kraju koje e sve biti razoreno i poet e iznova. Zavretak sadanjeg ciklusa dogodit e se 2012. godine. Strunjak za Maye David Kelley, zanimao se za azteki kalendar koji je blisko povezan s kalendarom Maya (Azteci su vladali neko liko stoljea nakon Maya). Primijetio je slinosti izmeu 20 dana aztekog kalendara i onih dana drevnog lunarnog hindskog zodija ka koji je nebo podijelio na 28 kua, to su odgovarale konstelaci jama zvijezda. Opazio je da bog oluje Rudra vlada lunarnom kuom upravo na pola puta do ciklusa Apahe, boice voda. Azteki kalen dar je upozoravao na kiu na pola puta oko ciklusa boice voda. I kad je Kelley stavio dva zodijaka jedan uz drugoga, uoio je da se azteki simbol smrti javlja tono nasuprot Yami, hinduskom bogu smrti. Sljedei, azteki dan jelena, odgovara hindskom bogu jelena, Prajapatiju.

Sljedei dan u ciklusu najprije se inio manje slinim - azteki zec pojavio se uz hindusko opojno pie soma, dok se Kelley nije sjetio da azteka boica zeica predstavlja pijanstvo. Dapae, ona je ak i boica Mjeseca. Soma takoer vlada Mjesecom - u aztekoj kao i u hinduskoj mitologiji. Zec, a ne ovjek ivi na Mjesecu. A u Me ksiku se ne kae da netko 'pije kao spuva', nego kao '400 zeica.' Kelley sad vie nije sumnjao da azteki i hinduski zodijak imaju isti izvor, te da je morala postojati neka prekooceanska veza. Tako er komentira slinosti lunarnog zodijaka na Srednjem i Dalekom istoku, a veza izmeu hinduskog i aztekog zodijaka podsjea ga na knjigu Roberta Gravesa The White Goddess (Bijela boica). Naj vaniji argument knjige jest tvrdnja da je religija boice Mjeseca mnogo starija od religije boga Sunca, koji ju je na kraju zamijenio, ili barem potisnuo. Kelley ima jo uvjerljiviji dokaz da su postojali prekooceanski putnici. Zanimanje mu je pobudilo razmiljanje amerikog sinologa Hugha Morana da su hebrejske i grke abecede nastale iz kineskog lunarnog zodijaka. Ovaj put se radi o vezi s kalendarom Maya, a ne Azteka. Postoje oite podudarnosti. Grko slovo kappa i hebrejsko kaph odgovara slovu k. Kaph takoer znai dlan ruke, a Kelley pri mjeuje kako je dan Maya - Manik - predstavljen kao ruka i vjero jatno se izgovarao kao keh. Sljedee slovo grke abecede je lamb da, na hebrejskom lamed. U kalendaru Maya to je lamat (drugi jezik Maya zove se lambat, to je blie rijei lambda). Zatim u hebrej skom jeziku postoji rije mem, a u grkom mu, to znai voda, ne samo na hebrejskom nego takoer na semitskom iz kojeg su ga Grci posudili. Sljedee slovo kod Maya je mulu kojim vlada bog mor skog psa i takoer odgovara aztekom danu za vodu. Taj niz K - L - M ini se Kelleyju previe povezan da bi bio tek sluajnost. Kelley vjeruje da je kalendar Maya potekao iz hinduskoga grada Taxila, koji je bio veliko indijsko trgovako mjesto na putu svile do Kine, a sada se nalazi u Pakistanu. Istie da je, nakon to ju je osvo jio Aleksandar Veliki 323. godine pr. Kr., Taxila postala sredite uenosti kao i Aleksandrija, s mnogim uenim ljudima, koji su dola zili iz dalekih krajeva kao to je bila Kina i Egipat. Ti ljudi, misli Kelley, kretali su na duga putovanja u Meksiko.

Kelley uoava kako su istonjaki vladari bili duboko zaintere sirani za pomrine Sunca i Mjeseca zbog njihova 'okultnog' znae nja. Da bi mogli zacrtati budue pomrine, ueni ljudi Taxile morali su znati obujam Zemlje. Znanstveno napredniji od Europljana iz Kolumbovih dana, oni su ve znali da je Zemlja okrugla. 'Zato su se ueni ljudi Taxile i uputili na ekspediciju da poboljaju svoju as tronomiju.' Kad je John Barber upitao Kelleyja kakvu je vrstu brodova mogao koristiti primitivan ovjek, rekao je kako misli da je to krivo pitanje. 'Problem broda je sitnica. Ljudi su mogli putovati bilo kuda posljednjih 40.000 godina. Mogli su to uiniti namjerno i vratiti se bilo kad u posljednjih 5.000 godina.' Ukratko. Kelley se slae sa Zappom i Eriksonom da je ovjek bio pomorac tisuama godina. Zapravo, takvo miljenje je postojalo jo prije dvadeset godina. Knjige Jamesa Baileyja The God-Kings and the Titans (Bogovi kra ljevi i Titani) objavljena 1973. godine, kao i Gods of the Cataclysm (Bogovi kataklizme), Hugha Foxa 1976. godine, tvrde da je posto jala svjetska civilizacija pomoraca davno prije Grka i Rimljana. U prvoj knjizi Bailey tvrdi kako je glavna snaga koja je povukla civi lizirane ljude bronanog doba na more, bila potraga za bakrom i kositrom, ija je legura bronca bila najtvri metal poznat ovjeku. Vei dio knjige potanko usporeuje srednjoamerike kulture te kul ture Azije i Europe. Karta pokazuje da putovi bronanog doba sli jede oceanske struje i trgovake vjetrove posvuda preko Atlantika i Pacifika. Baley navodi feniki natpis otkriven u Parahybi u Brazilu, koji kae kako je oluja odvojila neki brod iz Sidona od flote deset brodova, prije nego je bio baen na one udaljene obale. Drugi feni ki natpis u Riju, naen na vertikalnoj povrini stijene visoke 915 metara, jednostavno tvrdi - Tir, Fenikija, Badezir, prvoroeni Jethbala'. Bez obzira na to jesu li ili nisu Feniani s natpisa u Riju bili u potrazi za mineralima, Bailey vjeruje da je ameriki kontinent bio jedan od glavnih izvora Staroga svijeta za kositar i bakar. U nastav ku knjige The God - Kings and the Titans pod naslovom Sailing to Paradise (Plovidba u raj), 1994. godine, navodi povjesniara koji je pratio razvoj tehnologije, J. R. Forbesa:' Mnogi dijelovi drevne po vijesti mogli su se opisati kao borba za dominaciju nad kamenolo-

mirna i zalihama rude ili opskrbe metalom, dodajui: 'To je bit nae tvrdnje u ovoj knjizi. U predgovoru knjizi God-Kings and Titans, paleontolog Ray mond Dart istie kako su povjesniari znanosti prihvatili injenicu da je rudarstvo zapoelo oko 4000. godine pr. Kr., a 1960. godine poela se odreivati starost pretpovijesnih predmeta, tako da se mjerilo vrijeme raspadanja radioaktivnih izotopa eljezne rude iz rudnika Ngwenia u Swazilandu. Mjerenje je pokazalo da se kopanje zemlje u potrazi za crvenom eljeznom rudom (hematitom) obavlja lo ovdje jo 7 690. godine pr. Kr. Godine 1969. utvreno je da su na i preci bili rudari ve 41 250. godine pr. Kr. Dart zakljuuje, spom injui ekspediciju Kon-Tiki Thora Heyerdahla, da je 'on otvorio oi cijeloga svijeta za veliinu pomorskog iskustva ovjeanstva.' Djelo Gods of the Cataclysm {Bogovi kataklizme 1976. godine) Hugha Foxa, bilo je jednako tako originalno i izazovno. Foxova je ena bila iz Perua i ondje je proveo mnogo godina prouavajui drevne kulture Srednje i June Amerike. Jedno od takvih istraivanja dogodilo se u Chavinu, na obalama Perua, ije su ruevine bile otkrivene 1919. godine. Arheolog koji je iskapao kod Chavina pri mijetio je da su ruevine bile pokrivene golemim nanosom prljavtine i stijenja, kao da je grad bio preplavljen valovima. Fox je itao knjigu The Biblical Flood and the Ice Epoch (Biblij ski potop i ledeno doba) objavljenu 1966. godine, koju je napisao Donald Patten. On je tvrdio kako je 'veliki potop bio sredinji do gaaj u ljudskoj povijesti', jer je odvojio prapovijest od povijesti. Patten je vjerovao kako je 'neki astralni posjetitelj' projurio blizu Zemlje 2 800 godina pr. Kr., unitivi vei dio ovjeanstva. Postoji vaan dokaz za poplavu u mediteranskom podruju oko 2 200. go dine pr. Kr. U knjizi Uriel 's Machine Christopher Knight i Robert Lomas vole se vie koristiti godinom 3 200. pr. Kr. za tu poplavu, ali sigurno se nije radilo o Pattenovu 'svjetskom potopu' koji je go tovo izbrisao ovjeanstvo sa Zemlje. A datum velikog potopa, 'kad se nebo sruilo', ini se daje bila godina 9600. pr. Kr. Fox istie kako je Pattenovo miljenje da je civilizacija bila goto vo unitena velikom poplavom, potvreno ruevinama Chavina po krivenog blatom. Takoer istie da je kamena maka, koju je donio

iz Chavina, a iji je svaki milimetar bio pokriven crteima, silno sli ila kineskom bronanom slonu iz dinastije Shang (2 000 godina pr. Kr.) to ga je vidio u Freer galeriji u Washingtonu. Bio je uvjeren da je postojala veza izmeu Kine i Perua. U iskapanjima kod Chavina pronaene su takoer kamene glave ravnih nosova, naglaenih nosnica i izbuljenih oiju. Fox je vidio lonarski predmet u Taipehu na Tajvanu, koji je imao iste karakteri stike. Njegova je prva teorija bila da su kineski ribari preli preko Pacifika i zaustavili se u Peruu. Da li ih je mogla tamo odnijeti veli ka poplava? inilo mu se da to nije bilo mogue. Bilo je vjerojatni je da su doli u Peru prije. Tada je poeo sumnjati: glave iz Chavina nisu izgledale ba kao kineske. Prije svega, oi su imale drukiji ob lik. Je li bilo mogue da pomorci nisu bili Kinezi, nego ljudi koji su doli iz drugih krajeva zemlje u Kinu, te su takoer predstavljeni na lonarskim predmetima iz Taipeha. Poeo je uoavati slinosti dviju kultura drevne Indije i Srednje Amerike, primjerice slikovno prika zivanje falusa u Indiji i Uxmalu u Meksiku. to ako su ti drevni pomorci bili Dravidi, prastanovnici Indije? Oni su bili tamnoputi i tovali su falus kao simbol plodnosti. Nadi rui Arijci pobijedili su ih i potisnuli na jug. ini se da se njihova religija temeljila na matrijarhatu. I vjerojatno su tovali boicu Mje seca. Foxovo usporedno prouavanje umjetnosti Amerike. Azije i Eu rope navelo ga je da zakljui kako je postojalo vrijeme - koje on naziva faza 1. - kad je vladala jedinstvena svjetska kultura. Tada se dogodila velika kataklizma - golemi asteroid projurio je pokraj Ze mlje i izazvao poplave. Kao posljedica toga, Ande su se poele uzdizati, a zelena Sahara poela se pretvarati u pustinju. U tom novom razdoblju povijesti, starija svjetska kultura bila je zamijenjena me diteranskom - faza 2. - kulturom Grka i Feniana. Matrijarhat je ne stao, a zamijenila gaje mnogo grublja muka kultura. Feniani, koji su bili aktivni i u fazi 1. vratili su se u Meksiko i Brazil, ali ovaj put u potrazi za mineralima i dragim kamenjem. Kao slika drevne povijesti, knjiga Gods of the Cataclysm, obilu je argumentima a njezina usporedba s amerikom, azijskom i medi teranskom umjetnosti vrlo je uvjerljiva. Dva prijanja zapaanja ovo-

ga poglavlja ini se da podupiru sljedeu tezu: Zappova primjedba da rije atl (kao u Atlantidi) nije grkog podrijetla nego pripada Mayama, a Kelley dokazuje slinost izmeu hindskog i aztekog kalendara. Glavni argument knjige, da je povijest podijeljena na dvije faze, onu prije potopa i onu poslije, oito se slae s tvrdnjama ove knjige, osim to Fox smjeta potop oko 7 000 godina poslije, a godinu 2 800. zamjenjuje sa 9600. godinom Na prvi pogled argumenti Jima Baileyja ine se manje zahtjevni ma, jer se vjerojatno odnose uglavnom na bronano doba, koje je u Egiptu poelo oko 2 500. godine pr. Kr., a u Britaniji oko 2 000 go dina pr. Kr. Ali, on takoer tvrdi da su prije poetka bronanog doba za bakrom jednako tragali 'drevni putnici' pa je 'bakreno doba' po elo oko 7 000. godine pr. Kr. (Takoer primjeuje da je meu tisu ama zemljanih ploica u Asurbanipalovoj knjinici u Ninivi bilo nita manje nego 8% popisa minerala slinog bakru). Svakako, ot krie da ovjek kopa rudu u Junoj Africi ve vie od 40000 godi na ide u prilog njegovoj tezi da je kopanje ruda bilo znaajno u evo luciji civilizacije. Zapravo, on je moda naveo jedno, vjerojatno mnogo znaajnije otkrie: da jedan rudnik eljeza u Junoj Africi datira od prije 100 000 godina. To izravno odgovara pojavi anatomski modernih ljudskih bia kakva smo vi i ja, koja su se poela baviti rudarstvom u Junoj Africi prije 100.000 godina. Iz toga se moe zakljuiti neto to je izravno povezano s pojavom pomno izraenih karata: da je znanje geologije mnogo starije nego to moemo pretpostaviti. Rudarstvo je, napokon, tehnoloka primjena znanosti geologije. Rand vjeruje da je geologija vrlo stara znanost, kao i astronomija. Iz svih tih raznih podruja istraivanja poinje izranjati slika koja ima vie zajednikog s Hapgoodovom svjetskom pomorskom civi lizacijom, nego s opreznim miljenjima znanstvenika, koji smatraju da je civilizacija zapoela u Sumeru oko 4 000 godine pr. Kr. To sta jalite o azijskom irenju okupljao je snage dulje vremena. Godine 1940. Gordon Eckholm sastavio je dugaak popis podudarnosti iz meu Azije i Srednje Amerike. Jedan od njegovih studenata, Paul Tolstoy sa Sveuilita u Montrealu, doista je dokazao teze svojega

starog profesora prouavajui tkaninu izraenu od celuloze, tkaninu dobivenu iz unutranje kore drveta koja se pretvara u proizvode kao to su file i papir. Meksikanci su to izraivali u vrijeme dok su Cor tes i njegovi panjolski osvajai stigli, ali to su radili i domoroci Su lawesi u Indoneziji. Tolstoj je proveo 30 godina prouavajui izradu odjee od celuloze u cijelome svijetu. Istraivao je i alat koji se koristio pri izradi. Meu stotinama primjeraka te tkanine iz cijeloga svijeta, slinosti stila izmeu onih u Indoneziji i Srednjoj Americi, Tolstoja su uvrstile u uvjerenju da su te zemlje bile veoma pove zane. Njegov je zakljuak bio da su Indoneani preli ocean 1 000 godina prije Kolumba. Nijedan suvremeni znanstvenik ne raspravlja o tome da je proizvodnja i upotreba celuloze pola u suprotnome smjeru: iz Jave i Bornea u Afriku, gdje se proirila cijelim kontinen tom. Ta tkanina od celuloze raena je posve drukijom tehnikom od one iz Sulawesia i Meksika. Veliko znaenje tvrdnje kako je kultura Maya dola s dalekog zapada, preko oceana, ima i sljedeu potporu. Sada treba razmotriti i drugi razlog koji jo vie iznenauje. Putnici u ranom 19. stoljeu koji su putovali u Mezopotamiju, bi blijsku 'zemlju s dvije rijeke', bili su vjerojatno razoarani kad su otkrili da je tako neplodna i neromantina. Nije bilo ni piramida, ni hramova, ni obeliska, samo suha pustinjska zemlja s pjeanim olu jama i breuljcima neobina izgleda, koji su se uzdizali iz svetih ni zina poput minijaturnih vulkana. Godine 1840., francuski konzul u Mosulu, gradu na desnoj obali Tigrisa, bio je dr. Paul Emile Botta. Lingvist i znanstvenik, ivo se zanimao za akademske i filozofske rasprave koje su tada, kao i sada, dijelile francuske intelektualce. Jo od doba kada je Napoleon po veo sa sobom arheologe da u Egiptu prouavaju piramide i hramo ve, Francuzi su se zanimali za arheologiju, osobito kad je mladi genij Champollion uspio deifrirati egipatske hijeroglife uz pomo kamena iz Rosette. Botta je slijedio prepisku o lokaciji drevnoga grada Ninive, glav nog asirskog grada u kojem su Sanherib i Asurbanipal sijali strah u srca svojih susjeda. ini se da je grad netragom nestao u starome

vijeku. Jedna od pretpostavki bila je, da se nalazio u podruju Mosula. Botta svoje konzularne dunosti nije smatrao ba tako zahtjevni ma, a Mosul je za njega bio grad pun praine. Zato je imao obiaj izjahati i naveer uivati u povjetarcu du rijeke i pustinje s tajan stvenim humcima. Od mjetana Arapa kupio je i nekoliko komada starog posua te dijelove isklesanih glinenih ploica. Odluio je poeti s iskapanjima blizu seoca Kuyunjik gdje se nalazio humak koji je mnogo obeavao. Prolazio mjesec za mjesecom, a nije se pronalo nita znaajnijega od razbijenih glinenih lonaca i glinenih ploica, pa je pomislio kako je uzalud potroio vrijeme i novac. Lokalni turski paa - Mezopotamijom su tada vladali Turci - tako er je oteavao ivot svojim uhoenjem prilikom iskapanja. Plaio je radnike uvjeravajui ih da francuski konzul trai blago. Botta je ve htio napustiti arheologiju, kad mu je neki povjerljivi Arapin rekao da e u njegovu selu pronai mnogo starih crijepova i posua. Bottu nije trebalo mnogo nagovarati da povede svoje ljude u seoce Khorsabad, 12 km sjeverno, gdje su iskopali neki rov, te uskoro nai li na zid obrubljen kamenim ploama, na kojima su bili crtei i votinja. Botta je znao daje pronaao palau kralja Sargona II., koji je vladao oko 700. godine pr. Kr. Pokazalo se da je palaa golema, da ima oko dvije stotine soba iji su zidovi ukraeni bradatim mu karcima, ratnicima na konjima i krilatim ivotinjama. Nije otkrio Ninivu, nego je ponovno otkrio staru Asiriju. Tri puna stoljea, od 911. do 610. godine pr. Kr., Asirci su si kr ili put i unitavali sve, pokazujui svoju mo s takvom okrutnou da su se njihovi neprijatelji konano udruili protiv njih. Ubijali su ih kao tetoine, razarajui njihove gradove i pretvarajui ih u zgari ta. Dva stoljea poslije, grki mecene kralja Kira proli su pokraj golemih ruevina Ninive i Nimruda - priu je ispriao povjesniar Ksenofon. Zadivile su ih divovske opustjele ruevine. Ali, lokalni stanovnici im nisu znali rei nita o opustoenim gradovima - ak i sjeanje na Asirce bilo je uniteno. Godine 1842. Botta je susreo mladog Engleza Henryja Layarda, koji je sanjao o Srednjem istoku jo od doba kad je itao The Arabi an Nights. Njih dvojica esto su zajedno puili lulu - a katkad i opi-

jum - a kad bi mu Botta pokazao na breuljak u Kuyunjiku, Layarda bi obuzela strastvena elja za arheolokim istraivanjem, to bi se moglo usporediti sa strau kockara. Layard nije imao novca, ali je imao dar uvjeravanja. Nakon tri godine uspio je uvjeriti britanskog veleposlanika u Carigradu, da mu da 60 funti, koje je iskoristio da zapone iskapanja drugoga ta janstvenog humka Nimrud (Calah). Iskopao je nalaze jo spektaku larnije nego Botta - gomile krilatih lavova i bikova koji su uskoro bili na putu za Britanski muzej. Sada poznat, financiran krto iz bri tanske riznice, Layard je skrenuo pozornost na Kuyunjik, koji je prije nekoliko godina porazio Bottu. Za nekoliko sati je shvatio, da se Francuz veoma pribliio jednom od najvanijih arheolokih na lazita, jer to je doista bila Niniva, veliki biblijski grad. Layard se zatekao kako iskapa unitenu palau Asurbanipala (669.- 626. godi ne), jednoga od najmonijih i najokrutnijih kraljeva. I Francuzi su se ponovno poeli natjecati oko iskapanja, pa su breuljak kod Kuyunjika dijelili s njima. Jednoga dana 1852. godi ne, kad je Francuz bio odsutan, njegov pomonik Hormuzd Rassam, odluio je uiniti neto nedopustivo. Naredio je svojim radnicima da probue tunel na drugu stranu linije koja ih je dijelila. Bog arheo logije bio je s njim - imali su sreu! Rassam je prekopao zid i naao se u Asurbanipalovoj knjinici punoj glinenih ploica s urezanim klinastim pismom. Iako jedan od najokrutnijih silnika u povijesti, Asurbanipal je bio zanesen sakuplja pisanih dokumenata. Uvijek kad je osvojio neki grad, dao bi prenijeti njegovu knjinicu u Ninivu. Na taj je nain skupio oko 30 000 glinenih ploica, koje su se uglavnom odnosile na magiju, egzorcizam i proricanja. Nakon to su bile otkrivene, plo ice su prenesene u Britanski muzej. U ono vrijeme nitko nije znao itati klinasto pismo, iako je bri tanski asnik Henry Rawlinson uinio vaan korak prepisujui nat pise na stijeni pokraj Behistuna u Perziji. Ondje ih je dao urezati perzijski kralj Darije, a bili su pisani na staroperzijskom, elamitskom i babilonskom jeziku (koji je bio manje-vie oblik asirskog). Godine 1857. Rawlinson je tiskao svoj prvi prijevod s asirskog. U to vrije me vratio se u Englesku te se zaposlio u Britanskome muzeju. On-

dje je radio s mladiem Georgeom Smithom, graverom novanica, koji se zanimao za arheologiju i radio za njega. Meu ploicama to ih je Smith donio iz Ninive bila je jedna ko ja je sadravala velike, i to besmisleno velike brojeve. Budui da nije bio matematiar, Smith nije niti pokuao otkriti to oni znae. Francuski znanstvenici pretvorili su ih konano u decimale. Jedan babilonski broj sadravao je 15 brojki: 195,955,200,000,000. Taj broj je fascinirao francuskog znanstvenika Mauricea Chatelaina, koji se 1950. godine preselio u Kaliforniju, nakon to su u Maroku izbili nemiri poslije stjecanja nezavisnosti. Chatelain je radio za vladu Sjedinjenih Drava kao inenjer aeronautike i svojedobno bio izabran za pokusne letove u svemir - za projekt Apollo. Godine 1963. Chatelain je saznao za nevjerojatno sloen kalendar Maya, koji je mnogo toniji od europskog kalendara. Impresioniran matematikim sposobnostima Maya, iznenada se poeo pitati, je li mogla postojati ikakva veza izmeu Asiraca iz Ninive i Maya. Uskoro je otkrio da broj iz Ninive i nije bio tako proizvoljan kako je to izgledalo. Bio je 70 puta pomnoen sa 60 na sedmu potenciju. to bi takva stara civilizacija mogla raditi s tako velikim broje vima i matematikom sofisticiranou na koju su upuivali brojevi? Mi mislimo da su ti drevni ljudi bili vie ratari i obrtnici, a manje matematiari. Chatelain se sjetio nejasnog podatka: Sumerani, pro nalazai pisma, raunali su u ezdeseticama, a ne u deseticama, to mi inimo. A Babilonci su svoju kulturu preuzeli preteito od Sumerana. Asirci su, pak, naizmjence pobjeivali Babilonce. Sumerani su bili uspjeni astronomi, koji su znali koliko dugo treba svakom planetu da se okrene u svojoj krunoj putanji, ne samo kad se radi o nama susjednim planetima, kao to su Venera, Mars i Ju piter, nego su imali podatke o Uranu i Neptunu. I Sumerani su podi jelili dan na 24 sata i 60 minuta, a svaka je minuta imala 60 sekundi. U trenutku nadahnua, Chatelain se pitao moe li broj iz Ninive izraziti vrijeme u sekundama. Pod tom pretpostavkom, izraunao je da taj broj iznosi 2 268 000 000 dana, ili neto vie od 6 milijuna godina. Neumorni inenjer tada se sjetio precesije ekvinocija, koja se polagano dogaa Zemljinoj osi i kojoj treba neto manje od 26000

godina da zavri svoj ciklus (to je poznato i kao velika godina). Pokuao je to podijeliti s konstantom ninive (tako je nazvao taj broj) i odmah je saznao da je na dobrome putu: dokazalo se da se radi o tonom broju precesijskog ciklusa, zapravo o 240 velikih godina. Chatelain se pitao je li konstanta ninive ono to su astrolozi i okultisti zvali 'velikom konstantom Suneva sustava', broj koji bi se mogao primijeniti na ciklus svih tijela u Sunevom sustavu, ukljuujui i Mjesec. Nastavio je izraunavati cikluse planeta u se kundama (nedvojbeno, koristei NASA-in kompjutor) te je otkrio da je svaki ciklus bio toan dio konstante ninive. Ako je Chatelain imao pravo, doao je do otkria vrijednog divlje nja. Nae pokroviteljsko moderno gledite jest, da su stari astrono mi bili zainteresirani za nebo samo zbog apsurdne predrasude o ljudskoj sudbini koja je navodno zapisana u zvijezdama. To je isto vjerovanje koje prisiljava modernog itatelja novina da se okrene svom astrolokom znaku. Zapravo, kaldejski astronomi su oito ra zumjeli na Sunev sustav kao i Isaac Newton, i nisu otkrili nita osim svojega shvaanje Principia. Ako se ta tvrdnja moe dokazati, ona bi potvrdila ideju da je civi lizacija starija mnogo tisua godina nego to se moe pretpostaviti. Ako su Sumerani znali za konstantu ninive ve prije 5.000 godina, njihovo znanstveno saznanje moralo je postojati i prije toga. Tako visoka intelektualna razina nije se mogla postii preko noi. Chatelain je poao korak dalje. Kada je podijelio konstantu nini ve u Suneve godine, a tada to usporedio s modernom astronom skom tabelom, koja se temelji na cezijskom satu koji daje najtoni ju procjenu o trajanju sekunde, otkrio je neznatan nesklad na estom decimalnom mjestu. Bila je to razlika samo od dvanaestmilijuntnog dana na godinu, ali to ga je zbunilo. Tada je naao rjeenje. Moderna astronomska mjerenja kau da se rotacija Zemlje usporava vrlo po lako, pa je svaka godina kraa za estmilijunti dio sekunde. Prije 64 800 godina konstanta ninive dokazala se posve tonom i to je uvjerilo Chatelaina da je prvi put tada izraunata - u vrijeme
* precesija ekvinocija - premjetanje toke proljetnog (ili jesenskog) ekvinocija uslijed laganog zakretanja pravca Zemljine osi zbog ega se Sunce svakoga dana vraa u tu toku, ime ono zavrava svoj puni obrat po ekliptici

kad se prema antropolozima, na predak, kromanjonski ovjek po javio tek nedavno u Europi. Kako Chatelain objanjava stajalite koje se ini prilino pret jeranim? Odgovor se moe pronai u naslovu njegove knjige Our Cosmic Ancestors (Nai kozmiki preci) objavljenoj 1987. godine. Kao von Daniken, i on vjeruje da su nau Zemlju posjetili izvanzemaljci. Kao znanstvenik koji se bavi svemirskim prostranstvom, saznao je da su 'sve letove Apolla i Geminija pratili iz daljine, a katkad iz velike blizine, letjelice izvanzemaljskog podrijetla. Svaki put kad se to dogodilo, astronauti su o tome obavijestili kontrolu po sebno zaduenu za praenje, koja im je naredila da o tome ute. Svi koji se zanimaju za 'letee tanjure' uli su za taj zahtjev mnogo pu ta. Ali, sada je informacija dola od ovjeka koji je izraivao pla nove komunikacijskog sustava za svemirske letjelice. Kako god se njegova objanjenja promatraju, teko je prekoravati logiku njegovih zakljuivanja o tome kada je konstanta ninive prvi put izraunata. Ako Chatelain ima pravo, izgledalo bi da su nai drevni preci posjedovali znatno sofisticiranije znanje nego to ga mi moemo objasniti izrazima konvencionalne povijesti. Kad je Chatelain prvi put uo za beskonane brojeve Maya, naj prije im nije pridavao osobito znaenje. Godinama poslije naiao je na primjedbe koje je sam zapisao, te se zainteresirao za dva beskona na broja koji su pronaeni na nadgrobnim ploama kod Quiriga u Guatemali, intelektualnom sreditu kulture Maya. Oba broja izrae na su vjerojatno u danima, to je bila jedinica mjere koju su Maye koristili. Te je brojeve pretvorio u godine i otkrio da je jedan broj bio tek neto manji od 93 milijuna godina, dok je drugi bio 403 mi lijuna godina. Njegov rad s konstantom ninive uinio ga je radozna lim pa je pokuao dijeliti brojeve s tom konstantom. Zaprepastio se kad je otkrio da je 93 milijuna godina tono 15 puta vee od konstan te, dok je 403 milijuna vee 65 puta. Chatelain je objavio to nevjerojatno otkrie u knjizi pod naslo vom (Our Venusian Cosmic Ancestors, Nai venerijanski kozmiki preci), objavljenoj u Parizu 1975. godine. Kao to se oekivalo, nije uspjela izazvati osobit dojam, ak i kad je o njoj priao Peter Tomp kins u svojem bestsleru Mysteries of the Mexican Pyramids (Tajne

meksikih piramida) 1976. godine. U studenom 1998. godine itao sam kasniju verziju knjige Our Cosmic Ancestors (Nai kozmiki preci), koju je tiskala mala tiskara u Arizoni prije deset godina. Poglavlje o konstanti ninive sadravalo je bitni dio informacije za knjigu koju sam htio napisati s Random Flem-Athom. Chatelainov prikaz povezanosti izmeu Maya i Sumerana prenerazio me. Promotrimo dublji smisao te veze. Vjerujemo da Maye potjeu 1 000 godina pr. Kr. ini se da se svi slau kako su oni primili svoje znanje od Olmeca, tvoraca onih golemih kamenih glava koje su prvi put bile otkrivene 1860. godine, a izgledale su kao afrike, iako neki autoriteti vjeruju da su to kineska lica - ideja koja se poklapa s teo rijom o 'azijskom irenju'. Ali, ak su se i Olmeci pojavili tisuama godina nakon Sumera na, koji su moda doli u Mezopotamiju 4 000 godina prije. Kako onda moe postojati veza meu njima? Ne zna se odakle potjeu Sumerani. U knjizi Eden in the East (Raj istoka) Stephen Oppenheimer iznosi teoriju da su moda stigli iz 'Sundalanda' za vrijeme velikog potopa 6 000 godina pr. Kr., te su se nastanili u dolini Inda prije seobe na istok u Egipat i Sumer. U knjizi From Atlantis to the Sphinx (1996. godine), upozorio sam, ka ko postoji dokaz da jedna od vedskih himni, najstariji poznati zapis na svijetu, dokazuje da se to dogodilo 6000. godina pr. Kr: Poznavatelj Veda David Frawley primijetio je da su himne iz Rig Vede pune oceanskoga simbolizma koji, ini se, tvrdi kako su one potekle iz neke pomorske kulture - to je svakako kon tradikcija pretpostavci da su Azijci doli odnekuda iz Srednje Europe. Takoer je zapazio himne koje su govorile o 'preci ma' to su doli preko mora, nakon to su se spasili od potopa. Prouavajui aluzije na astronomiju u vedskim himnama, Frawley je zakljuio da aluzija na ljetni solsticij u Djevici po kazuje datum oko 4 000 godine pr. Kr., dok aluzija na ljetni solsticij u Vagi ukazuje na godinu 6 000. pr. Kr. Takoer je za kljuio da su autori Veda znali za precesiju ekvinocija. Te re volucionarne ideje iznesene su u knjizi Gods, Sages and Kings (Bogovi, mudraci i kraljevi) objavljenoj 1991. godine.

Takoer sam spomenuo i drugi dokaz iz vedskih himni da se one odnose na vrlo rano razdoblje, te zakljuio: 'Frawley istie da su hinduski Varuna, egipatski Oziris i grki Uran simboli zvijea Oriona, te da njihovi mitovi upuuju na proljetni ekvinocij u Orionu oko 6 000. godine pr. Kr. U knjizi From Atlantis to the Sphinx govorio sam donekle i o dje lu Hamlet's Mill (Hamletov mlin) Georgea Santillane i Hertha von Dechendea. To je studija koja i dalje pokazuje da zajedniki naziv nik svih ranih mitova jest ideja o velikom mlinu zvijezda (katkad se to opisuje kao bukanje oceana mlijeka, Mlijenog puta). Taj mlin koji melje, predstavlja precesiju ekvinocija - koja je, kao to smo vidjeli, oito obrnuto kretanje proljetne toke (zvijea u kojem se Sunce die u proljetnom ekvinociju) kroz sva zvijea. Sada se Sunce die u Ribama, dakle, mi ivimo u Ribama. Ali otprilike za osam stoljea, ono e se dizati u Vodenjaku pa e nai potomci za 2 000 godina ivjeti u doba Vodenjaka. U normalnom astrolokom zodijaku, Vodenjak dolazi prije Riba. Zato je nastala precesija ekvi nocija - ekvinociji se pomiu natrag u polaganom ciklusu na nebu. Ve i to dokazuje da civilizacija moe biti tisuama godina starija nego to povjesniari i arheolozi vjeruju. Potrebno je 2 160 godina da se proljetna toka pomakne iz jednog zvijea u drugo, a 25 920 godina treba da cijeli precesijski ciklus doe na svoj poetak. Santillana i von Dechend objanjavaju da su Inuiti, Islanani, Norve ani, prastanovnici Amerike, Finci, Havajci, Japanci, Kinezi, Perzijanci, Rimljani, stari Grci, drevni Hindusi, stari Egipani i mnogi drugi narodi bili upoznati s cijelim ciklusom Hamletova mlina, s precesijom ekvinocija (knjiga je dobila ime po mlinu za mljevenje ita koji je pripadao Amlodhiju, islandskom junaku ije je ime do nas dolo kao Hamlet). Ti stari narodi, ne znajui da ona nastaje zbog jednostavnog kolebanja zemljine osi, pridavali su precesiji ekvino cija veliko religijsko znaenje. Uglavnom zato jer su vjerovali kako zavretak svake epohe donosi neku stranu katastrofu. Druga knjiga o precesiji je The Death of Gods in Ancient Egypt (Smrt bogova u starom Egiptu) Jane B. Sellers. Bila je tako ljuba zna da nam poalje ukratko svoje miljenje.

Postoji mogunost da su od prve upotrebe dijagonalnog ka lendara 2100. godine pr. Kr., ili njihove oite zloupotrebe u gro bovima Seta I. (oko 1304. godine pr. Kr.) i Ramzesa IV. (oko 1115. godine pr. Kr.) Egipani raunali potreban broj godina kao 'oznaku zvijezda' da se godina podigne ponovno na pri janji datum. To naravno ukljuuje itanje zvjezdanog kalenda ra na razliit nain... dajui mu drukiju namjenu. Taj 'Vjeni povratak' bio bi mnogo vaniji za umrlog kralja nego to bi to bilo biljeenje sati tijekom noi ili dana u jednoj godini. Si gurno je da je - od vremena Plutarha, koji je, nakon to je pi tao egipatske sveenike za doputenje, napisao prvu cjelovitu priu o mitu Ozirisa - numerika je formula za taj povratak neba bila poznata. U Plutarhovoj prii o Ozirisu nalaze se svi brojevi potrebni da najave vrijeme potpunog precesijskog ci klusa, podupirui argumente da nije samo pria o Ozirisovoj smrti i ponovnom roenju bila temeljena na prouavanim re zultatima precesije, nego su u jedno vrijeme svoje povijesti Egipani pokuavali razumjeti i izmjeriti ovu tajanstvenu za mrenost neba. ... Suprotno tomu, John Lash vjeruje da je pronaao vrlo stare dokaze precesije u zodijaku urezane na stropu hrama boga Hatora u Denderi. Taj zodijak, nastao oko 100. godine pr. Kr., uvijek me je zadivljavao - pisao sam o njemu prvi put u knjizi Star seekers (Traitelji zvijezda) objavljenoj 1980. godine - jer je Schwaller de Lubicz tvrdio u svojoj knjizi Sacred Science (Sveto znanje), kako se ini lo da to dokazuje da su stari Egipani znali za precesiju ekvinocija u dobu Bika prije vie od 6 000 godina pr. Kr. Ovaj osobit argument nije uvjerio Johna Westa. U svojoj knjizi Serpent in the Sky (Zmija na nebu), objavljenoj godine 1979. West komentira da su dva nadodana ciklusa previe nepravilna da bilo to dokau. Prouavajui zodijak Dendere, shvatio sam njegovo staja lite. Dapae, u studenom 1999. godine, kad sam bio predsjednik na konferenciji za istraivanja Andrewa Collinsa na Sveuilitu u Lon donu, uo sam kako autor John Lash govori o svom radu koji je u

tijeku, The Skies of Memory (Nebo sjeanja). Ponudio je neke svoje nove, vrlo uvjerljive dokaze da su Egipani doista znali za precesiju. Naravno, zodijak ima dvije osi, jedna prolazi od sjevera prema jugu, a druga od istoka prema zapadu, dakle, dva nadodana zodija ka koja je nazvao A, B, C i D. John Lash je otkrio i petu os, koju je nazvao E, a koja pokazuje nae doba. Molio sam ga da objedini svoj rezultat za ovu knjigu pa mi je poslao sljedei tekst: Glavna istono-zapadna os denderskog zodijaka prolazi sredi nom zvijea Ovna, koji odgovara datumu od oko 700. godi ni pr. Kr. u precesijskom trajanju. Posljednji put Dendera je bila obnovljena pod Augustom (izmeu 30. godine pr. Kr. do 14. godine po. Kr.) iako je rad koji je za to bio potreban, trajao nekoliko stoljea. Sadanji hram nosi obiljeje znatno starije strukture. Zapravo, francus ki arheolog Auguste Mariette zapazio je, iznenaen, da su te melji Dendere dublji nego obino. Dok su Luxor, Karnak i ve ina drugih egipatskih hramova bili graeni samo na povrini tla (to je Mariette primijetio), Dendera je potonula est metara u zemlju. Datum 700 godina pr. Kr., koji je provjerio Schwaller de Lubicz prema autoritetu francuskog astronoma Jean - Baptiste Biota je - grubo reeno - sredina arijanskog doba. Je li zodijak Dendere planiran u to doba i zato postoji us mjerenje na istok, tradicionalnu toku postanka? Bilo kako bi lo, na prijelazu od Ovna do Riba, oko 120 godina pr. Kr., hram je jo uvijek bio obnavljan. Zodijak ima dva sjeverna pola - jedan smjeten u Hijeni, nama poznat kao Mali medvjed, a drugi u Tu-artu, hipopotamusu, poznatom kod nas kao Zmaj, nebeski Zmaj. Dva pola postoje zato jer je, kao to znamo, Zemljina os smjetena na 23,5 stupnjeva u odnosu na njezinu ravninu kre tanja oko Sunca. Sjeverni pol pokazuje trenutano na Hijenu kao u Denderi, ali ne na tono isto mjesto u Hijeni. To je zato jer Zemljina os polako rotira oko osi njezine orbitalne razine, centrirane neprestano u Zmaju. Ovo dugo 'kolebanje' oznaava uobiajen ciklus od 25 920 godina. Ovo obuhvaanje obaju

polova u denderski zodijak moe jasno pokazivati da su stari Egipani znali za precesiju. Pretpostavlja se da je precesija ekvinocija otkrivena oko 134. godine pr. Kr., a otkrio ju je grki astronom Hiparh. On je promatrao kartu zvijezda to ju je izradio njegov pretea Timokaris otprilike 150 godina prije. Primijetio je da je jedna svjetla zvijezda koju je prouavao okrenuta nepravilno, dva stupnja dalje od mjesta na kojem bi se trebala nalaziti. Zaklju io je da se zvijezda gibala brzinom od oko jedan stupanj sva kih 75 godina. (Zapravo, precesija uzrokuje kretanje od jednog stupnja svake 72 godine.) Schwaller de Lubicz je tvrdio da dva hijeroglifa izvan kru ga zodijaka oznauju crtu izmeu Blizanaca i Bika, upuujui na precesijski datum oko 4 000 godina pr. Kr., to dalje poka zuje kako su Egipani eljeli da denderska rukotvorina prika e pomak u precesijskom dobu. Dr. Anthony West je smatran neuvjerljivim. Meutim, godine 1999. radio sam na knjizi o vremenskim razdobljima svijeta, kad me zaprepastilo zanimljivo zapaa nje. Svaki zodijak oblikovan na etiri godinja doba prirodno ima dvije osi, koje se ukrtavaju pod pravim kutom: liniju ekvinocija (istok-zapad) i liniju solsticija (sjever-jug). Svi znanstvenici jasno su opazili kod Dendere taj 'osovinski kri'. Istoni kraj osi A, prolazei kroz zvijee Ovna, vjerojat no utvruje doba kad je poela obnova Hrama, oko 700. go dine pr. Kr., kao to je gore utvreno. Konstrukcija zodijaka takoer jasno spaja dvije druge osovine, C i D. Ali, budui da sam prouavao sveopu konstrukciju zodi jaka, shvatio sam da postoji i peta, jo neutvrena os. Moju pozornost je najprije privukla prisutnost lika Djevice, boice plodnosti koja se poistovjeuje s Izis, koja dri vlat ita u po kretu poznatom iz sumerskih izvora ve rano u treem tisu ljeu pr. Kr. Znao sam da je zodijak Dendere precizan astronomski mo del s osima koje se tono mogu odrediti prema precesiji ukratko, to je radni zvjezdani sat. Meutim, na njemu se nala-

ze posebno samo dvije zvijezde: Sirius, smjeten izmeu ro gova svetoga Bika na osi B, i Spica (ili Klas), zvijezda koja se otprije poistovjeuje s Djevicom koja dri vlati. Tada sam se poeo pitati koja bi os ucrtana od zvijezde Spica kroz pol Hi jene, tako izgledala. U vrijeme kada je Dendera bila obnovljena, Spica je imala posebno znaenje za astronome. To je bila blistava zvijezda koju je prvi promatrao Timokaris, onaj isti koji je poslije vo dio Hiparha do otkria precesije ekvinocija. Povjesniari tvrde da je ve od 600. godine pr. Kr. posto jao blizak dodir izmeu egipatskih i grkih astronoma, pa bi bilo opravdano pretpostaviti kako je Spica, Egipanima poz nata kao Mena, bila predmet njihova razgovora. Moda je postojala posebna namjena za isticanje Spice u Denderi. Kad sam crtao petu os E, primijetio sam tri znaajne injenice koje nisu mogle biti sluajne. Prvo, os kulminira razdvajajui oltar Hrama na etiri Ovnove glave, smjetene na periferiji zodijaka. ini se da to povezuje njegove unutarnje osobine, predstavlje ne solarnim zodijakom ekliptikih konstelacija te lunarnim uzorkom dekana, desetog stupnja podjele Mjeseeve orbite, koji prolazi obodnicom. Drugo, os E prolazi kroz Ribe, repom ribe, ili one najuda ljenije ribe, upravo ondje gdje se danas dogaa proljetni ekvi nocij. Tree, os E proirena do stopala Djevice oznaava rep La va u toki koja je odgovarala precesiji 10 500. godine pr. Kr. Ukratko, os E oznaava trenutak precesije kada jedan puni krug zavrava, a novi poinje. Mi sada ivimo u posljednja dva stoljea punog godinjeg ciklusa od 26 000 godina. Kad sam promatrao potpuni crte, prepoznao sam da os E ivo i tono signalizira taj trenutak znaajnog prijelaza. Tko god je projektirao Denderu bio je dalekovidan i predvidio je nae vrijeme kad se proljetni ekvinocij dogaa pod repom zapadne Ribe, jer je to vrijeme kad kulminira cijeli ciklus. S

proljetnim ekvinocijem upravo na tom poloaju u Ribama, osovinski kri se zatvara u jedinstvenu liniju s galaktikom. Posljednjih 30 godina, astronomi su odredili da sredite nae galaktike lei u liniji s vrhom strijele Strijelca. Os E stoji tono u pravom kutu u odnosu na tu toku. Pola ciklusa, prije 12.960. godine, pokazuje datum od 10.500. godine o emu se tako burno raspravljalo u sadanjim istraivanjima pretpovijesti. Pola ciklusa je prikazano na na in na koji je Spica povezana s njim, uz pomo poloaja osi, zapravo poloaj 24 stupnja od repa Lava. Budui da su Egipani znali predstaviti zakonitosti zvi jezde s velikom tonou, pretpostavljam da je ova anomalija bila namjerna. Spica, kako ja zovem tu precesijsku zvijezdu, ini se da je majstorski klju za denderski zodijak. Os E otkri va infrastrukturu koja se temelji na galaktikim obiljejima za koje se pretpostavlja da su otkrivena tek nedavno. Ako su moji zakljuci toni, Dendera ne dokazuje samo da je precesija bila poznata i primjenjivana u shemi Staroga svi jeta, ve je i u potpunom ciklusu od 26.000 godina bila shva ena. Drugim rijeima, Lash je pokazao kako je precesija bila poznata tisuama godina prije nego to je Hram u Denderi bio ponovno sagraen. Ako Chatelain ima pravo, tada su i Sumerani i Mave znali tono trajanje precesijskog ciklusa (konstanta ninive je tono 240 puta taj ciklus), a dva beskonana broja Maya otkrivena u Quirigu djeljivi su s konstantom ninive. to se tie znanja astronomije, Peter Tompkins pie: Ciklus Maya od 942 890 dana ili 2 582 godine pokazuje da je sada 130 konjunkcija Saturna - Jupitera. (On takoer pokriva druge cikluse: 15 konjunkcija Neptuna - Urana, 1 555 konju nkcija Jupitera - Marsa, 2 284 Marsa - Venere, 6 522 Venere Merkura i 2 720 konjunkcija Saturna - Marsa). Dva puta taj ciklus, ili 5 163 godina je 260 konjunkcija Saturna - Jupitera,

to daje veliki ciklus s istim brojem koliko ima dana u svetoj godini Maya. Stanovnici Mezopotamije povezivali su svoje mjere vre mena i prostora u sekunde vremena i sekunde svjetlosnog luka. A 34 020 milijuna dana nije samo broj dana u 3 600 sumerskih precesija ekvinocija, ve je to 3 600 desetina stupnja egipat skih stopa od 0,308 metara - a to je obujam svijeta.... Stano vnici Mezopotamije nisu samo odabrali kao jedinicu mjere stopu koja je Zemljina proporcija. Ona je takoer bila propor cionalna velikoj Platonskoj godini (precesijski ciklus) od 25 920 godina. Bilo bi udno da jedinica koju je podijelio Hunab Ku (stvoritelj Maya) za Maye nije bila jednako propor cionalna prema Zemlji. U Teotihuacanu i Palenqueu ta pradav na srednjoistona stopa pristaje Pepeljuginoj cipelici jednako dobro kao i Keopsovu stopalu. Zamolili su nas da prihvatimo, kako se ista mjera - temeljena na obujmu Zemlje - koristila u starom Egiptu, Sumeru, Teotihuacanu i Palenquei. Ali, to je jo nevjerojatnije, da su prilino primitivni Indijanci, koji su mislili da Sunce moe nestati zauvijek na kraju svake 52 godine, imali znanje o nebeskom svodu kojeg se ne bi po sramio ni moderni kraljevski astronom. Chatelain kae: T Maye su znali za precesiju ekvinocija te postojanje Urana i Neptuna.' Kako su znali za te planete bez teleskopa, tisuama godina prije nego su ih otkrili zapadni astronomi? Raunali su razdoblja krunoga gibanja i konjunkcije razlii tih planeta te otkrili... neke jednake astronomske cikluse, kao 65 krunih gibanja Venere to je jednako kao i 104 suneve godine ili 327 okretanja Merkura. I oni su koristili ciklus od 33 968 dana za predvianje pomrine, a taj je ciklus bio jed nak kao i 5 lunarnih precesija, 93 suneve godine, 196 pomr ina, 150 lunarnih mjeseci... U meuvremenu i Maye su otkrili ciklus od 1 886 040 dana stoje predstavljalo tono 260 konjunkcija Jupitera i Saturna, 2 310 Marsa i Jupitera, 2 418 Zemlje i Marsa te 3 230 Zemlje i Venere.

Veliki strunjak za Maye, Sylvanus Griswold Morley je primijetio: Kad se materijalna dostignua drevnih Maya u arhitekturi, skulpturi, keramici, obradi kamena, ukraavanju i tkanju pa muka te bojanju dodaju njihovim intelektualnim dostignui ma - otkriu pozicione matematike s popratnim razvitkom nule, konstrukcijom usavrene tehnologije s fiksnom poet nom tokom, upotrebom mjeraa vremena koji je bio toan kao na gregorijanski kalendar, znanjem astronomije koje je bilo naprednije od znanja starih Egipana i Babilonaca - moemo ih proglasiti, bez straha od kontradikcija, najbriljantnijim sta novnicima ovoga planeta, a sve to gledano u svjetlu njihovih znanih kulturnih ogranienja koja su bila ista kao ona u ra nom neolitskom dobu u Starome svijetu. (nakosio autor), Dio odlomka koji sam podvukao istie problem. Graham Hancock iznosi zanimljivu primjedbu o Mayama u svojoj knjizi Fingerprints of the Gods kad govori o njihovu udesnom znanju astronomije, citirajui arheologa Maya, Erica Thompsona koji je 1954. godine pitao kako su Maye doli na zamisao da kartiraju nebo. a ipak nisu uspjeli shvatiti naelo kotaa, brojili su milijune, a nikad nisu nau ili izvagati vreu kukuruza. Moda je odgovor jednostavan. Han cock pretpostavlja da su Maye dobili svoje astronomsko znanje iz 'drugih izvora' - iz jedne mnogo starije civilizacije. Gordonu Eckholmu uinila se zanimljivom injenica da Maye nisu poznavale kota. U arheolokim istraivanjima 1940. godine, Eckholm je iskopao igraku Maya - bio je to pas na etiri kotaa, onakav kakvog djeca na Zapadu vuku na uzici po svojim djejim sobama ve stoljeima. Eckholm je istaknuo slinost izmeu te ig rake i kineske igrake na kotaima iz istog razdoblja (obje igrake smjeta otprilike u 2 000. godinu pr. Kr.). Maye su imale igraku na kotaima, a ipak nisu shvatili da se kotai mogu koristiti na kolima ili drugim vozilima. Oito je da nitko nije gledao kota, niti je imao 'heureka' iskustvo, a to, ini se, upuuje na injenicu da su Maye bi li, kao stoje Thompson rekao, 'beznaajni'. Jedva je vjerojatno da se kota razvio iz njihove astronomije ili zauujueg kalendara s njegovim 'dugakim brojevima'.

Chatelain tvrdi isto: Sigurno je teko zamisliti da su prije 1 000 godina Maye mo gle izraunati konstantu od 147420 milijuna dana - broj koji ima dvanaest znamenki. Ali, jo vie zauuje kad se vidi taj broj, samo 65 puta manji, izraen u sekundama umjesto u da nima, a upotrebljavali su ga Sumerani, narod koji je ivio na suprotnoj strani globusa. Ta injenica zapravo pokazuje kako su Maye i Sumerani imali izravnu vezu jedni s drugima, ili su imali isti izvor (nakosio autor) Budui da su Sumerani bili na vrhuncu svojih dostignua 3.000 go dina prije Maya, moe se vjerojatno izdvojiti 'izravna veza', ak ako Hapgood ispravno vjeruje da je postojala poznata pomorska civilizacija 7000 godina pr. Kr. Ono to se ini jo vjerojatnijim jest, da se bavimo starom kulturom koja je prouavala nebeski svod ve prije mnogo tisua godina, kulturom koja se temeljila na pomor stvu. Chatelain, kao i von Daniken, vjeruje da je to znanje dolo od svemirskih posjetitelja, ali jo je vjerojatnije da su astronomi prou avali nebo tisuama godina. ini se razumnim razmiljanje da je jedan od razloga zbog kojega su nai preci bili tako zainteresirani za nebo bio taj to su koristili svoje znanje o zvijezdama u pomorstvu. Jedno otkrie iz 1997. godine podupire to razmiljanje. Istrau jui staro korito jezera u Mata Mengeu na otoku Floresu (koji se na lazi istono od Jave i Balija), skupina paleoantropologa iz Australije pronala je kameni alat. Korito vulkanskog pepela u kojem su orue pronali Mike Morwood i njegovi kolege sa Sveuilita Nova En gleska (Novi juni Wales) bilo je starije od 800 000 godina, a potje calo je iz vremena homo erectusa. ivotinjske kosti naene u blizi ni bile su jednako stare. Neobino je to, stoje Flores malen otok, za koji se ne zna da li je bio nastanjen. Najblia nastanjena lokacija je znatno vei otok Java, postojbina 'ovjeka s Jave', koji takoer pri pada naem najranijem pretku, homo erectusu. Da bi stigli na Flores, ovi primitivni ljudi morali su putovati od otoka do otoka, prelazei oko esnaest kilometara. Morwood tvrdi: sposobnost organiziranja koju je zahtijevala vjerojatno prilino ve-

lika skupina ljudi koja prelazi more, pokazuje to da je homo erectus posjedovao odreene lingvistike sposobnosti. To sam zakljuio kad sam u A Criminal History of Mankind (Kri minalistika povijest ovjeanstva), objavljenoj 1983. godine, raspra vljao o nalazima u pilji pokraj Chou-kou-tiena u Kini, 1929. godi ne. Govorio sam o 14 lubanja homo erectusa koje su imale koso elo i udubljenu bradu. Sve lubanje bile su unakaene na tjemenu, kao da im je mozak bio izvaen. Pekinki ovjek, kako je nazvan taj na laz, bio je ljudoder - pretpostavlja se da ga je ubio (ispekao i po jeo) drugi pekinki ovjek, otprilike prije pola milijuna godina. Kanibalizam je rijetko bio nain prehrane. ak kad se koristi u novije doba, on je uglavnom povezan s obredima, i temelji se na vjerovanju da se snaga i vitalnost umrlog neprijatelja moe apsor birati, ako ga se pojede. Pekinki ovjek imao je vjerojatno obilje drugog mesa, to je vidljivo iz mnogih ivotinjskih kostiju naenih u piljama. Ako se radilo o obrednom kanibalizmu, moramo pretpo staviti da je koristio vrstu jezika za sporazumijevanje, jer je teko zamisliti obred bez jezika. Homo erectus bio je prvi ovjek kojega poznajemo kao naeg pretka, prvi koji je sve vrijeme hodao. Njegovo je srce moralo radi ti jae kako bi povealo opskrbu krvlju u mozgu, to je poveavalo veliinu njegova mozga a i njegovu inteligenciju. ini se razumnom pretpostavka da je njegov mozak imao 'jezinu matricu', upravo kao to mozak ptice ima matricu za let. Svakako, ini se vanim dublji smisao tragova homo erectusa na enog na Floresu. Ne moemo niti zamisliti da impanza izgradi splav jer ne moe komunicirati artikuliranim glasovima. Zato bi homo erectus elio krenuti na Flores s Jave? Vjerojatno u potrazi za osnovnom instinktivnom potrebom svih ivotinja - za teritorijem. Mogao je vidjeti druge otoke s planinskih vrhova Jave. Ako je natjecanje za hranu ili borba s drugim agresivnim susjedima oteavala ivot, tada je odluio pokrenuti se, i povesti obitelj sa so bom. No, ako je mogao izgraditi splav, tada je morao biti mnogo in teligentniji od svojih predaka. Drugo nedavno otkrie o kojem je pisao znanstvenik John McCrone daje ozbiljnost ideji da je homo erectus bio vjerojatno inte-

ligentniji nego to ga smatramo, jer je koristio vatru prije milijun i pol godina. Od godine 1970. mnogi su antropolozi potpomogli sta jalite Louisa Leakeyja da je ovjek nauio paliti vatru tek prije 40.000 godina! Prema Leakeyjevu miljenju, ovjek je postao rato borno stvorenje jer je nou sjedio oko vatre, priajui prie o borba ma i junatvu. Dakle, vatra je bila odgovorna za 'kulturnu eksplozi ju' koja je stvorila homo sapiensa. Ali, 1970. i 1980. otkriven je dokaz o logorskim vatrama u Koobi Fori i Chesowanji u Keniji. 'Lee' od naranaste zemlje pronaene su zajedno s kostima i kamenim alatom homo erectusa. Sline lee, iroke oko 45 cm, naene su uz logorske vatre domorodaca. Godine 1999., prouavanja Ralpha Rowletta sa Sveuilita Missury u Ko lumbiji, nedvojbeno su uvrstila miljenje da su te lee bile izrae ne uz logorske vatre, a ne uz umske vatre izazvane gromovima. Rowlettov kolega Randy Bellomo na zanimljiv je nain iskoris tio Zemljin magnetizam da dokae kako su takve vatre postojale prije mnogo godina. Kao to je Hapgood zabiljeio, eljezo u tlu nanizano je u liniji s magnetskim polom i zagrijava 'neprestano' tu liniju poput kompasa. Bellomo je otkrio da se sedimenti eljeza Ko obi Fore neznatno razlikuju uz magnetsku liniju uslijed estih po sjeta jednog nomadskog plemena tijekom dugog razdoblja. Brian Ludwig sa Sveuilita Rutgers prouavao je oko 40.000 kamenih rukotvorina i ostatke alata, pokuavajui odrediti jesu li metode izrade alata ostale jednake. Pronaao je udubljenja koja su poznata kao lomovi nastali zbog izlaganja vatri i na alatu starom mi lijun i pol godina. I tako opet imamo dokaz da je homo erectus bio inteligentnije bie nego se bilo koji antropolog to usudio tvrditi. To ponovno na vodi na pomisao da je poznavao vrstu govornog jezika. Ako je znao sporazumijevati se jezikom i graditi splavi, tada slje dee pitanje postaje jasno samo po sebi: je li se moglo dogoditi da homo erectus nije bio samo prvi ovjek, nego i prvi pomorac na duge staze? Uspravan poloaj tijela idealan je za pomno pretraivanje obzora na moru. A on je imao mnogo vremena - pola milijuna godi na i vie - da naui skakutati po otocima i ploviti otvorenim morem.

Imao je takoer mnogo vremena da razvije svoju opsesiju za zvijez dama. Sve to pokree drugo umjesno pitanje. Ako su nai preci plovili morima prije 800.000 godina, zato je ovjeku bilo potrebno jo 792.000 godina (prva priznata civilizacija, Jerihon, datira iz 8.000. godine pr. Kr.) da pone graditi civilizaciju? Vjerojatno je odgovor da mu nije trebalo tako dugo. Na je problem to mi ne prepoznaje mo znakove civilizacije kad ih vidimo - kao to su kamene lopte u Kostariki, koje navode na pomisao da je ovjek plovio tisuama mi lja oceanom 'prije civilizacije'. No, ako nije postojala civilizacija, zato se treba brinuti? Ljudi plove oceanima uglavnom zbog trgo vakih potreba. Vrlo je vjerojatno da je Hapgood imao pravo - da je opa pomorska civilizacija postojala jo prije 100.000 godina. Postoji dokaz da su nai preci prije 400.000 godina - tada je to bio homo sapiens - bili inteligentniji nego mi to mislimo. U djelu Timescale (Vremenska skala) Nigel Calder izjavljuje: 'Piagetski testovi primijenjeni na kameni alat iz Isimile u Tanzaniji, koji moe biti star oko 330.000 godina (datiranje uranom), dokazuju da su tvorci bili inteligentni kao moderna ljudska bia. Postavljajui to pitanje u djelu From Atlantis to the Sphinx, komentirao sam da je razlog to se civilizacija nije razvila mnogo bre bio taj to su ljud ska bia sklona ivjeti mehaniki, radei danas ono to su radili i ju er i prole godine. U svijetu danas ivi vjerojatno bezbroj ljudi ija je inteligencija tako velika kao i inteligencija samih znanstvenika, umjetnika i drugih intelektualaca iz naih povijesnih knjiga, a ipak ostaju nepoznati jer se nisu pokuali izvui iz svakidanje osrednjosti. Dok sam pisao te primjedbe, Mike Morwood i znanstvenici iz Novoga junog Walesa jo nisu otkrili alat u koritu jezera na Floresu, koje e pokazati da je homo erectus plovio morima jo prije 800.000 godina. To je promijenilo moje miljenje o ljudskome jezi ku. Poput veine ljudi, i ja sam pretpostavljao da je ovjek razvio jezik u prolosti prije 30 000 godina. Otkrie da je pekinki ovjek bio ljudoder prisililo me da promijenim to miljenje, i ponem vje rovati kako je bio dovoljno inteligentan da obavlja neki vjerski ob red pri kojem se slui jezikom. Bio sam sklon vjerovati da je 'eks-

plozija mozga' koja se dogodila posljednjih 500.000 godina - to jest iznenadni porast veliine ovjekova mozga - bio rezultat jezinog razvoja. Ali, otkrie na Floresu baca sumnju na moju pretpostavku. Ono daje naslutiti da je ovjek imao dovoljno znanja o jeziku i prije 800.000 godina ako je suraivao u gradnji splavi i plovidbi. To me za uzvrat navelo da posumnjam, nije li jezik bio jednako prirodan ovjeku kao i uspravan poloaj tijela, pa su ljudi moda razgovarali prije milijun godina. U tom sluaju ini se nepojmljivim da je govor ubrzao razvoj civilizacije tek u posljednjih 10.000 godina. Ve i sa mo znanje Maya o matematici i astronomiji ini tu ideju apsurd nom. Ako sumnjamo u Chatelainov dokaz o konstanti ninive i o dva beskonana broja otkrivena u Quirigu, ostaje nam dostignue koje je posve izvan onoga to smatramo normalnim ljudskim sposobno stima. Sugerirao bih da postoji samo jedno logino rjeenje: civilizaci ja je tisuama, moda desecima tisua godina starija nego to misli mo. Ali, u tom sluaju, gdje su dokazi za to? Gdje su ruevine te stare civilizacije ? Kad su John West i Robert Schoch navijestili da je Sfinga moda najmanje dva puta starija nego to egiptolozi vjeruju, bio je to iza zov strunjacima koji su prouavali visoravan Gize. 'Pokaite nam tu spornu civilizaciju!' Ali, bilo koji dokaz o njoj mogao je biti zakopan u pustinjskome pijesku, kao to je bio sluaj s onom ud nom, monolitnom strukturom nazvanom Osireion, koja je bila zatr pana pod pijeskom ispod Hrama Setija I. To je struktura iji blijedi, masivni blokovi i nedostatak ornamenata navode na pomisao da se radi o starijem stupnju egipatske civilizacije. Drugi dokaz moda lei pod morem ili ledom Antarktika. Kada razmatramo dokaz ka kav su Hapgoodovi 'drevni morski kraljevi' ili konstanta ninive i brojevi Quirige, postaje teko ne priznati da ima neega udnog u odnosu na na dananji ogranieni pogled na povijest ovjeanstva. Rekao bih da su jednako uvjerljivi dokazi koje je Flem-Ath sku pio dok je prouavao drevna religijska mjesta i njihove neobinos ti, a koja su vidljiva na Zemlji.

POGLAVLJE

7.

PALI ANELI

njihova su lica sjala poput sunca, a njihove oi bile su poput upaljenih svjetiljki. Iz njihovih usta izlazila je vatra. Njihova odjea je sliila perju, stopala su im bila purpurna, a krila sjajnija od zlata, ruke bjelje od snijega. To je bio prizor koji je doekao Enoha, pradjeda Noe, kada su ga jedne noi probudila dva visoka, blistava stvorenja. Stranci su podi gnuli Enoha u zrak, odakle su mu, pripovijeda nam, pokazali pro strano more, mnogo vee od mora okruenog otocima gdje sam ja ivio. Budui da je Enoh ivio negdje na Srednjem istoku, ovo more okrueno otocima vjerojatno je Mediteran, a mnogo vee more moe biti Atlantski ocean ili Pravi ocean o kojem se govori u Platonovu prikazu Atlantide. Prije nego je otiao s ta dva udna posjetitelja, Enoh je dao upute svojim sinovima da ga ne pokuavaju pronai, to znai da je njego vo odredite bilo na Zemlji, a ne na nebu. Bio je prenesen na neko mjesto puno svjetla, bez imalo tame koje je bilo pokriveno snije gom i ledom, na kraju Zemlje. Enoh je ivio stoljeima prije po topa, zato je to rijedak opis doma bogova prije unitenja. Reeno mu je da je stigao na nebo. Christian i Barbara O'Brien koji su te meljito prouavali taj materijal, skloni su rije nebo prevesti kao planinsko podruje. Ne moramo putovati daleko da prepoznamo pravo mjesto ovdje, na naem planetu, koje odgovara tom opisu, visoko mjesto s beskraj-

nim danima i polarnim uvjetima koje lei na kraju Zemlje. Antark tik je najvii kontinent na planetu s prosjenom visinom dva puta viom od drugoga najvieg, od Azije. Je li 'nebo' koje su dva stran ca pokazala Enohu drugo ime za Atlantidu? Drugo ime za Antark tik? Sve te zadivljujue pojedinosti mogu se nai u Enohovoj knjizi. Otkrivene na ivopisnim stranicama, nalaze se metode drevnih znan stvenika koji su odluili izmjeriti i pregledati svoj planet. Dok su to radili, ostavili su nam otisak svojih nalaza u svetim mjestima po cijelome globusu. Ova vana knjiga zauvijek bi se izgubila da nije bilo pustolovnog duha lutalice, jednoga od najveih ekscentrika 18. stoljea, kota Jamesa Brucea, koji se rodio 1730. godine i proveo 12 godina ivota u tajanstvenoj potrazi u nepoznatim predjelima srca Afrike. Jedna od najzanimljivijih stvari koje je donio sa sobom bila je zaboravlje na Enohova knjiga, smatrana tako mranom i bogohulnom da bi svaki kranin doveo svoju duu u opasnost time to bi je itao. Bruce je bio kotski aristokrat. Potekao je iz kraljevske dinastije Roberta od Brucea koji je porazio Engleze u borbi kod Bannockburna godine 1314. James Bruce je bio straan neprijatelj u borbi, visok 195 cm, snano graen, crvene kose i prodorna glasa. Bio je straan sebinjak, pa je mogue shvatiti to je navodilo ljude da ga ne vole. Umro je ogoren i sam. Kao uenik u Harrowu, Bruce je elio postati sveenik, a njegov je otac htio da postane odvjetnik. Obojica su bila razoarana. Bruceov pokuaj da studira tako ga je optereivao, da je doivio ivani slom, pa mu je otac dopustio da poe svojim putem. Njegova je am bicija bila putovati u daleke krajeve, istraivati nepoznato. Traio je doputenje da postane trgovac u Indiji, no tada se pokolebao jer se zaljubio. Na nesreu, djevojka - siroe bogatog trgovca vinom, s vi nogradima u panjolskoj i Portugalu - imala je tuberkulozu. Bruce i njegova mlada ena bili su na putu za Provansu, kad se ona izne nada razboljela u Parizu i umrla za nekoliko dana. Oajan od tuge, Bruce ju je dao pokopati u samu pono. Tada je kroz oluju odjahao do Boulogne, gdje se onesvijestio.

Vrativi se u kotsku, povukao se. Poeo je prouavati strane jezike i povijest - osobito su ga zanimali slobodni zidari i vitezovi templari. Zato se uputio na putovanje elei posjetiti templarska mje sta u Europi. Morao se vratiti kad mu je otac umro. Sa 28 godina Bruce je postao nasljednik velikog imanja. Na pomolu je bilo razdoblje parnih strojeva, i industrijska revo lucija ve je zapoela. Naravno, Brucea to nije zanimalo - njegovo je srce bilo u Srednjem vijeku, sanjao je o vitezovima i kriarima. Imao je sreu, otkrili su ugljen na njegovoj zemlji u Kinnairdu, i on ju je ustupio rudarskoj tvrtki, koja mu je to bogato platila. Tada je otputovao u panjolsku prouavati arapske rukopise u Escorialu, putovao je niz Rajnu brodom te prouavao starine u Italiji. Bruce je bio slobodni zidar, pripadao je loi Canongate iz Kilwinninga. Uz pomo drugoga slobodnog zidara, lorda Halifaxa, po nueno mu je mjesto konzula u Aliru to je silno odgovaralo nje govu romantizmu, i obeavalo slobodno vrijeme za arheologiju. No, pokazalo se da je to tei posao nego to je oekivao. Alirski zaljev bio je nestabilan, teak i povremeno pun nasilja. Jednom je prilikom neki sudski slubenik zadavljen u konzulovoj prisutnosti. Bruce je trebao svu svoju tvrdoglavost i odlunost kako bi izbjegao da ga ve u u vreu i bace u Mediteran. Nakon dvije godine s olakanjem je napustio to mjesto. Tada se sa trideset pet godina spremao krenuti u pustolovinu svo jega ivota. Jo uvijek nije poznat njegov pravi ivotni cilj. U knjizi The Blue Nile (Plavi Nil) objavljenoj 1962. godine Alan Moorehead ne sumnja kako je bio opsjednut milju da pronae izvor Nila, to bi ga sigurno proslavilo. U to vrijeme izvor Nila nije bio otkriven. Poznato je da su ga oduevili crni idovi Abesinije (sadanje Etio pije), falasi. Njihova je prisutnost navodila na pomisao da su upra vo oni iz Jeruzalema donijeli Zavjetni koveg. Kao ovjek koji se duboko zanimao za svete tekstove, James Bruce je svakako elio pronai to vie injenica o udnoj tajni Enohove knjige. Apokrifnu knjigu Staroga zavjeta uvali su s potovanjem rani kranski teo lozi, npr. Origen i Klement iz Aleksandrije, a tada je nestala. Glasi ne su navodile na pomisao da knjiga sadrava skandalozne podatke

o anelima i njihovu seksualnom ponaanju, objanjavajui moda zato je rana Crkva odluila to zatajiti (ako je to doista bilo tako). Susreui se s mnogim opasnostima i pustolovinama, kao to su brodolomi i pljakai, Bruce se probio do Kaira, odakle je otplovio uz Nil. Namjeravao je otii u Abesiniju, zemlju nepoznatu Europ ljanima - posjetila su je samo dva katolika misionara - a kao pro testant Bruce nije imao visoko miljenje o katolicima. Prvi dio njegova putovanja bio je dosta ugodan - plovio je bro dom uz Nil do Asuana. Ondje ga nije uplaila prva pojava mrene na oku, nego lokalni rat. Odluio je nastaviti plovidbu do Crvenog mo ra. Nekoliko tjedana suoavao se s nepoznatim podrujem. Napo kon su Bruce i njegova pratnja nali put do grada Gondara, koji je tada bio glavni grad Abesinije, a sastojao se od oko 10 000 kolibica od ilovae sa stoastim krovovima. Iznad njih se uzdizala kraljevs ka palaa s pogledom na golemo more, gotovo posve okrueno oto cima, na jezero Tanu. Ime Abesinija znai 'zbrka'. Bruce je doista naao zemlju u ne miru - oito je to bilo njezino uobiajeno stanje. Kralj i njegov vezir nisu bili u gradu, nego u kaznenoj ekspediciji. Uskoro je postalo jasno da se ovdje iznimno visoka razina nasilja smatrala prilino normalnom pojavom. Vojnici su jahali okolo s testisima svojih ne prijatelja koji su se ljuljali na njihovim kopljima. Njihov omiljeni obrok je bio mesni odrezak koji su jeli sirov, jednostavno ga reui s bedra ive krave, nakon ega je sirovi ostatak bio pokriven ze mljom, a ivotinja otjerana. Bruce se upoznao s kraljem Tecla Haimanoutom i njegovim vezirom Rasom Michaelom kad su se vratili s ratnog pohoda. Upravo su se zabavljali kopanjem oiju tucetu za robljenika. Bio je sretne ruke. Mogao je biti kastriran, mogao je ostati i bez glave. Ali, Rasu Michaelu se svidio, pa mu je dao zapovjednitvo nad eskadronom kraljeve konjice. Bruce se uvijek volio isticati od jeven u pancirni oklop. Umetnuo je svoje pitolje u irok pojas te zaprepastio domaine sposobnou da ubija planinske ptice grablji vice dok je galopirao na bojnom konju. Odabravi pravo vrijeme, Bruce se uspio baviti i iskapanjem. Odveli su ga na vrh planine gdje se nalazio izvor rijeke Little Abbai.

Njegov ga je vodi uvjeravao da je to izvor Nila. Na Brucea je to ostavilo snaan dojam. Ali, vodi nije imao pravo - izvor Bijelog Nila je tisuu milja udaljen i nalazi se juno, u jezeru Viktoriji, dok je izvor njezinog pritoka, Plavog Nila zapravo u jezeru Tani, neko liko milja sjevernije od planine na kojoj se nalazio. Bruce je bio vie entuzijast nego savjestan zemljopisac. Ali u samostanu Gondaru, na obalama jezera Tane, naiao je na otkrie koje je nadmailo njegovu pogrenu pretpostavku o izvoru Nila. Abesinija je postala kranska zemlja 320. godine po. Kr., ali bu dui da se nalazila tako daleko od velikih sjevernih sredita kran stva, zadrala je vlastitu tradiciju. Jedan od najzanimljivijih dijelo va te tradicije sadran je u epu Kebra Nagast ili Knjiga o slavi kral jeva. Kad je Bruce otputovao u Gondar, nitko u Europi nije nikad nita uo o tom epu. U njemu se pria kako je Zavjetni koveg do nesen u Etiopiju iz Jeruzalema u 9. stoljeu pr. Kr. ini se da je kra ljica od Sabe imala svoj glavni grad u Abesiniji. Bila je prekrasna mlada djevica, koja je nakon est godina provedenih na prijestolju ula za Salomona i njegovu mudrost, pa je otputovala u Jeruzalem da ga vidi. Oboje su bili zadivljeni jedno drugim, i dan prije njezi na odlaska iz Jeruzalema zamolio ju je da provede no s njim. Pri stala je pod uvjetom da zadri nevinost. Salomon joj je to obeao, ali je i on postavio neobian uvjet - da e sve ovisiti o njoj - ona nee smjeti uzeti nita to pripada njemu. Budui da nije imala ta kvih namjera, pristala je. Usred noi kraljica je ustala popiti malo vode. Salomon se pro budio i upozorio je da je prekrila obeanje. 'Ali, to je samo voda!', prosvjedovala je. 'to je dragocjenije od vode?', upitao je Salomon. I budui da se morala sloiti s njim, rtvovala je svoje djevianstvo. Poslije devet mjeseci rodila je u Aleksandriji sina. Kad je mladi navrio 20 godina, poao je u Jeruzalem da vidi svojega oca. Salo mon ga je tako zavolio da ga je imenovao kraljem. Na povratku u Abesiniju pratili su ga najstariji sinovi Salomonovih dvorjana. Bili su potiteni i oajni to su ostavili Zavjetni koveg, najsvetiji idov ski simbol koji je sadravao ploe zakona to ih je Mojsije dobio na planini Sinaju. Zato je sin velikog sveenika savjetovao da Koveg uzmu sa sobom. To su i uinili uz pomo Gospodinovog anela, ko-

ji je izjavio da je i sam Koveg odluio kako je vrijeme da napusti Jeruzalem. I tako je, prema epu Kebra Nagast, Koveg stigao u Abesiniju. Kad je Bruce to proitao, vjerojatno je bio jako uzbuen. inilo se kako to pokazuje da je Abesinska crkva najstarija na svijetu, te da vue korijene jo od kralja Salomona. Tko zna, moda je to tako i sa slobodnim zidarima. Prema falasima, crnim idovima iz Abesinije, moda oni potjeu od dvorjana koji su pratili mladoga kralja u Abesiniju. Je li Bruce uo za ep Kebra Nagast na svojim istraiva njima - moda u Escorialu - i je li mogue da motiv njegova dola ska u Abesiniju nije bio pronai izvor Nila, nego Zavjetni koveg? Bruceovo sljedee otkrie bilo je jo uzbudljivije. U istom samo stanu dopustili su mu da proita kopiju davno izgubljene Enohove knjige. To je izazvalo tako mnogo znatielje, da se astrolog kraljice Elizabete, dr. John Dee pokuao domoi kopije po svaku cijenu, ak i na natprirodan nain. On i njegov magijski pomonik Edward Kelley sudjelovali su na seansama u kojima su 'aneli' (ili duhovi) dik tirali Enohovu knjigu - ili barem neto od Enohove knjige - Kellyeju. (Nikad neemo doznati je li to bio onaj tekst koji je Bruce otkrio, jer je tekst nestao). ak i kratak pogled na taj rukopis vjerojatno je objasnio Bruceu zato su ga ranokranski znanstvenici smatrali znaajnim - tvrdilo se da je to barem dio povijesti svijeta, koji nedostaje. Enoh je bio Adamov unuk i sin Kaina, a bio je i otac Metuzalema, Noinog dje da. Bruce je to mogao smatrati samo zanimljivim proirenjem bib lijskoga kanona. Bio je visoko obrazovan kot, koji je ivio u doba Voltairea i Gibbsona, no morao je smatrati sadraj Enohove knjige fantastinim, ali i apsurdnim mitom. S druge strane, kao slobodni zidar, takoer je mogue da je proitao tu knjigu sa snanim osob nim zanimanjem za staru tradiciju slobodnih zidara, prema kojoj je Enoh predvidio propast svijeta zbog velikog potopa. Bila je godina 1770., godina dana nakon to je stigao u Abesi niju. Kada se vratio iz Gondara, poeo je graanski rat. Bruce je odluio i sam sudjelovati u ratu jer je bio ratni zapovjednik, ali rat je zavrio porazom, bijegom Rasa Michaela i pokoljem njegovih pri staa.

Bruce je preivio pa je mogao napustiti zemlju koju je doao braniti. Bilo je to dugako i iscrpljujue putovanje u civilizaciju trajalo je oko 18 mjeseci. Proveo je neko vrijeme oporavljajui se u Italiji i Parizu, prije nego se konano vratio u London u lipnju 1774. godine. Ova egzotina pria nema lijep zavretak. Moglo bi se oekivati da e putovanja donijeti Bruceu slavu, jer je 18. stoljee neobino voljelo putopisne prie - James Boswell je postao slavan jer je po sjetio Korziku, dok je varalica imenom George Psalmanazar, koji je tvrdio da je iz Formoze (sada Tajvana) stekao slavu i postao bliski prijatelj dr. Johnsona. Ljudi su prihvaali Brucea vie kao Marka Pola na povratku iz Kine. Oni koji su itali prikaze putovanja Marka Pola, smatrali su ih fikcijom. James Bruce je doivio neto slino kad je priao o ljudima koji jedu odreske sa ive stoke i reu dije love svojih blinjih s istom okrutnou. Ljudi su uljudno sluali, skrivajui smijeak nevjerice, koji je nastao djelomice zbog naina kojim je Bruce priao priu, jer nije mogao prikriti visoko miljenje o sebi. Otiao je u London, pronaao siromanog sveenika Latrobea, te proveo godinu dana diktirajui mu svoju knjigu Travels to Discover the Source of the Nile (Otkrivanje izvora Nila). Obeao je platiti svojem pisaru kad bude zavren peti dio knjige, iako je bilo karak teristino za njegovu podlu i neiskrenu prirodu da odgaa isplatu. Tada je pokuao prevariti Latrobea dajui mu samo pet gvineja. Moglo se gotovo oekivati da e se njegova knjiga primiti sa zlo bom i podrugivanjem. Umro je pet godina nakon toga. Spotaknuo se na stubama i pao na glavu. Mora se priznati: unato svim nedostacima svojega karaktera, Bruce je napisao jednu od najboljih putopisnih knjiga! Obavio je i drugu vanu ulogu u literaturi vrativi Enohovu knjigu - nita ma nje nego tri primjerka. Jednu od njih je darovao knjinici Bodleian u Oxfordu, a drugu Nacionalnoj knjinici u Parizu - trei primjerak je zadrao za sebe, uz Jobovu knjigu - tvrdio je da tamo i pripada. Ponavljam da nije znao odabrati pravi trenutak. Usred Prosvjetitelj skog doba zanimanje za religiju bilo je slabo, i crkve su bile napo-

la prazne. Nitko se nije zanimao za nerazumljivu apokrifnu biblij sku knjigu i ona je ostala neprevedena. Enohova knjiga pojavila se konano u engleskom prijevodu 1821. godine, vie od etvrt stoljea nakon Bruceove smrti. Preveo ju je hebrejski znanstvenik Richard Laurence. Sada je svijet bio spreman za nju - bilo je doba romantizma sa sveopim zanimanjem za duhove, demone i sve nadnaravno. Pria o razbludnim palim an elima uzbudila je iroko itateljstvo. Moemo rei da je Enohova knjiga proistekla iz 6. odlomka Knjige Postanka, koji govori o tome kako su sinovi Boji - aneli - opazili da su keri ovjeka lijepe pa su odluili uzeti ih za ene. 'Oni su bili divovi na Zemlji onih dana - kad su se sinovi Boga zdruili s kerima ovjeka i dali im djecu koja su postala moni ljudi, vrlo poznati!' Enohova knjiga objanjava tu priu. ini se da je u danima Jareda, Enohova oca, 200 pobunjenih 'anela' koje zovu 'uvari', silo na vrh planine zvane Hermon, visoke 2 740 m., i spremali su se spustiti u doline s namjerom da imaju seksualne odnose sa smrtnim enama. Prema Enohu, inilo se da su pobunjeni aneli uzimali ene smrtnice k sebi u postelju, a njihove su ljubavnice raale 'divove' koji su doslovno bili neobuzdani. Poeli su 'gutati' ljudska bia, ra zvijajui okus za krv. Najjednostavniji nain da se da smisao tom odlomku jest pretpostaviti, da su izdanci 'uvara' postali nasilni i skloni ratovima, prilino slini Abesincima Bruceovih dana, ije su ga okrutnosti natjerale da pobjegne iz zemlje. Oito je da su pobu njeni aneli takoer nauili ljude umijeu pravljenja oruja uz pomo taljenja. ene su poticali na seksualnu slobodu, uei ih ka ko da nose ukrase i koriste minku. Nauili su ih i vradbinama i obrednoj magiji. Pritom izranja slika rane plemenske civilizacije, kada su se ene morale navikavati da raaju djecu i rade teke po slove. 'uvari' su ih nauili da ivot moe biti ugodniji ako na seks gledaju kao na sredstvo uivanja. Nauili su ih i kako da se rijee neeljenih posljedica svojega promiskuiteta. Moderni itatelji moda gledaju na to s odobravanjem, mislei da su ene onoga vremena vjerojatno trebale ohrabrenje za slobodu.

To je bilo gledite to su ga imali romantiari poput lorda Byrona i njegovog prijatelja Thomasa Moora. Byronova drama Heaven and Earth (Nebo i Zemlja) pojavila se iste godine kad i prijevod Enohove knjige, a temelji se na odlomku iz Postanka o sinovima Boga koji su uzimali keri ovjeka za ene. Drama zavrava spektakularnim prizivanjem potopa, a biljeke pokazuju da je 'Enohova knjiga, koju su sauvali Etiopljani, po njihovu prianju bila prethodnica velikog potopa.' Godine 1823. Moore je objavio poemu The Loves of the Angels (Ljubavi anela), utemeljenu na istoj temi. Pobunjeni 'uvari' nisu bili samo uitelji u zavoenju. Jedan je pouavao astronomiju, drugi astrologiju, jedan se bavio znanjem o oblacima ili je znao kako uzvratiti magijske arolije. Netko je znao o Suncu, Mjesecu i Zemlji. Unato njihovim namjerama, Bog je odluio da budu kanjeni. Poslao je vlastite uvare elei uvrstiti svoju volju. Meu njima su bili Gabriel, Rafael i Uriel. (Ti sluge Boji zovu se takoer uvari, to navodi na pomisao da nisu svi uvari bili pobunjeni duhovi). Pobunjeni uvari bili su uhvaeni i utamnieni. (ini se da je Bog Starog zavjeta bio nemilosrdan poput kakvoga ljudskog silnika). Knjiga Andrewa Collinsa From the Ashes of Angels (Iz pepela anela) objavljena 1996. godine moda je naj bolji uvod u tu temu. Zatvor pobunjenih uvara nalazio se blizu mjesta na koje su se spustili, to jest na planini Hermon. Tada je Bog elio proistiti Zemlju velikim potopom koji je pre ivio samo Noa. Ali prije toga Enoh mora ispriati jo jednu priu. ini se da je njegov sin Metuzalem imao sina Lameha, ija je ena rodila dijete Nou. Njegov izgled je zaprepastio njegova oca: djete tova koa nije bila iste boje kao koa drugih ljudi Srednjega istoka, smea, nego potpuno bijela i ruiasta, slina koi stanovnika sje vera. Njegova je kosa bila takoer bijela, a oi prekrasne i inilo se da osvjetljavaju sobu. Lameh je otiao Metuzalemu, svojem ocu i rekao mu: 'Dobio sam udnog sina koji ne slii ljudskom biu, nego vie djetetu anelu.' Lameh je pretpostavljao da je otac njegova djeteta jedan od uvara. Metuzalem ga nije mogao razuvjeriti, nego je poao traiti svojega oca Enoha, koji se povukao u neku daleku zemlju (u dijelu iste prie naene meu Svicima s Mrtvog mora, ta je zemlja nazvana raj).

Enoh je rekao Metuzalemu da uvjeri svojega sina, kako je novoro ene zaista njegov sin, a nazvat e ga Noa. Enoh je u viziji pred vidio da e svijet biti ilniten potopom, ali Noa i njegova djeca bit e 'spaeni od pokvarenosti' koja je zahvatila zemlju. (Oito je da su se ti dogaaji dogodili prije nego su uvari stigli na Zemlju.) I ta ko se dogodilo da je Bog odabrao Nou za oca nove rase ovjeanstva. Ipak, ovjek se ne moe oteti dojmu da Enoh moda nije bio po sve iskren Metuzalemu i da e ova budua rasa moda imati vezu s palim anelom i njegovom naravi. Enohova knjiga koju je Bruce donio iz Abesinije, nije bila jedi na verzija. Poslije su pronaeni mnogi fragmenti, ak na grkom i latinskom jeziku. No, jedna druga knjiga, na slavenskom jeziku, sa dravala je zanimljive dodatke prii. Treba rei da je Enohova knjiga napisana 200 godina pr. Kr., a to je vjerojatno uinio neki lan zajednice esena u Kumranu na Mrtvo me moru. Usmena tradicija bila je mnogo starija. Slavenska verzija poznata kao The Secrets of Enoch (Enohove tajne) vjerojatno je kom pilacija idovskog autora koji je ivio u Aleksandriji u doba Isusa. Ona sadri prikaz koji poinje odlomkom Enohove otmice kad su visoka bia odletjela s njim na mjesto vjene svjetlosti, koje je bilo pokriveno snijegom i ledom. Kad su stigli na odredite, Enoha su poveli na putovanje na ko jem je vidio straan ponor koji je postao prototip kranskog pakla: I ljudi su me poveli u sjeverni predio i pokazali mi strano mjesto, na kojemu je bilo svih vrsta muenja. Vladala je groz na tama i neprobojna tmina. Nije bilo svjetla, nego samo su morna vatra koja je uvijek gorjela, a uarena rijeka protjecala je kroz to mjesto, koje je bilo okrueno vatrom. Na sve strane vladali su hladnoa i led. Vatre su gorjele, ali posvuda je bilo hladno i ledeno. Zatvorenici su bili divlji, a aneli strani i ne milosrdni, nosili su opasno oruje. Njihovo muenje bilo je nemilosrdno. Ja sam rekao: 'Jao, kako je strano to mjesto!'A ljudi su mi rekli: 'Enoh, ovo je mjesto za one koji ne tuju Boga, koji ine loa djela na Zemlji.'

Pakao je bio kranski koncept koji, kao ni Vrag, nije bio poznat i dovima. 'eol', rije katkad prevedena kao 'pakao', znaila je mje sto na kojemu se unitavao otpad i taj odlomak, koji, ini se, nago vjetava Danteov pakao, bio je vjerojatno glavni razlog da je Enohova knjiga 'nestala'. Ideja da nebo moe biti mjesto muenja, bila bi neprihvatljiva crkvenim oima. Nakon letiminog pogleda na 'pakao', Enoha su poveli na puto vanje - ovaj put ga je vodio aneo Gabriel - po raju, ili 'vrtu is pravnosti.' ini se da je to bio rajski vrt, jer kad je primijetio jedno osobito prekrasno drvo njena mirisa, rekli su mu da je to Drvo spo znaje s kojega je Eva ubrala jedan od plodova (bilo je oito da su ti plodovi visjeli u skupinama poput grozdova, pa se nije moglo radi ti o jabukama). inilo se da Gospodina, kojega su zvali Jahve - Elohim, zabrinjava jedno drugo drvo, Drvo ivota. Ako ovjek pojede plodove s toga drveta, njegov e se ivot produiti u nedogled. A sada dolazi jedan od najzanimljivijih odlomaka Enohove knji ge. 'I ja sam vidio onih dana kako su aneli dobivali dugake konopce. Oni su uzimali krila i letjeli prema sjeveru. Pitao sam jednog anela: 'Zato su uzeli konopce i odletjeli?' A on je odgovorio: 'Od letjeli su na mjerenje .' voraste 'konopce' koristili su i egipatski sveenici kad su plani rali graditi svoje hramove. Ti konopci nisu bili nita drugo nego pra ktian geometrijski alat. Christian O'Brien, inenjer s mjerakim iskustvom, prevodi taj odlomak svjetovnim izrazima: 'Tada sam vi dio kako su neki aneli dobili dugake 'vrpce' za mjerenje i oni su se pourili na sjever. Zato sam pitao anela koji je bio blizu mene, zato su oni uzeli te vrpce i otili. A on je odgovorio: 'Otili su oba viti mjerenja'. Aneli koji neto mjere? To nema smisla u kranskoj zamisli anela. Ali, to ako su ta bia bila drevni znanstvenici, koji su se bavili geolokim i zemljopisnim ispitivanjima i mjerenjima? Enohova knjiga takoer otkriva openito vanu svrhu mjerenja rijeima:' Ove mjere otkrit e sve tajne Zemljinih dubina ...'. Radi lo se o geolokom mjerenju. Rand je dobro poznavao knjigu Andrewa Collinsa From the Ashes of Angels koja prepriava Enohovu priu. Collins opisuje kako je krajem 19. stoljea babilonska eks-

pedicija sa Sveuilita u Pensilvaniji otkrila dijelove razbijenog valjka od ilovae u Nipuru, dijelu koji se jo uvijek zove Mezopo tamija. Ti dijelovi pronaeni su u hramu Enlila, vrhovnog boga Sumerana, koji je bio manje znaajan samo od Anua, Gospodara uni verzuma, i bili su ispisani klinastim pismom. Prisjetimo se ploica pronaenih na breuljku Kuyunjiku 1852. godine, koje dokazuju da je postojao ep Gilgame. Moe im se oprostiti pretpostavka da je prijevod toga valjka postao iznimno vaan, ali vratili su ga na Sveui lite u Philadelphiji. To je uinio profesor Herman V. Hilprecht. Os tavio gaje u podrumu muzeja i jo je ondje zamotan. U povijesti psihikih istraivanja, Hilprecht je poznat zbog dru goga udnog dogaaja koji se tie Nipura. Godine 1893. pokuao je deifrirati natpis s nekog prstena, za koji je vjerovao kako potjee iz Belovog hrama. Iscrpljen jalovim nastojanjima, zaspao je. Sanjao je da mu je sveenik Belovog hrama pokazao sobu s blagom, te mu objasnio da je 'prsten' dio zavjetnog valjka koji je bio razrezan na tri dijela. Kad mu je bilo nareeno da izradi naunice za Belovog si na Niniba, sveenik je odluio razrezati valjak. Trei dio nee nikad biti pronaen, rekao je sveenik. Ali drugi dio jo uvijek postoji. Sljedeeg dana, naoruan ovom novom informacijom, Hilprecht je otkrio da je njegov san bio toan. Drugi prstenje postojao meu katalogiziranim stvarima i kad su dva dijela bila postavljena jedan uz drugi, mogao se proitati natpis bogu Ninibu. Poslije je potvr eno da su oba prstena potekla iz riznice Belovog hrama. Kao to je sveenik u snu rekao, trei dio nije nikad pronaen. Proi e jo 20 godina prije nego e profesor iz Bryn Mawr, ime nom George Aaron Barton skupiti sve dijelove prosute u tri kutije. Njegovo otkrie najprije ga je ispunilo oduevljenjem. Nije se radi lo o popisu riznice hrama niti o himni Enlilu, nego je to bila duga ka pria koju treba usporediti s Gilgameom. Barton je mislio daje to najstariji tekst na svijetu. Bio je zabiljeen na devet ploica. Ko nano je zakljuio da je to sumerska verzija mita o stvaranju svijeta. Njegov prijevod tog zapisa u knjizi Miscellaneous Babylonian In scriptions (Razni babilonski natpisi) objavljenoj 1918. godine nije uspio uzbuditi ni njegove kolege, a jo manje javnost koja se vie brinula za kraj Velikoga rata.

Prolo je vie od pola stoljea prije nego je primjerak Bartonove knjige (1970. godine) doao u ruke geologa Christophera O'Briena, koji je proveo velik dio ivota radei za britanski Naftni institut na Srednjem istoku. O'Brien je i sam nauio itati klinasto pismo, a dok je pregledavao Bartonov prijevod i reprodukcije originalnih te kstova, zakljuio je kako mnogi dijelovi nisu objanjeni, pa ih je odluio sam prevesti. Otkrio je da se ne radi o mitu o stvaranju koji opisuje sumerske bogove. inilo se da je tekst vrlo prizeman prikaz kako je skupina ljudi, nazvanih Anunnaki ili Anannage, osnovala poljoprivrednu za jednicu Kharsag na nekoj zaravni u planinskom podruju. Ta naseo bina poznata je i kao Ehdin, to nas podsjea na Eden (raj), kako istie O'Brien. itatelji Sitchinove knjige Earth Chronicles odmah e prepoznati Anunnakije kao bia s 'dvanaestog planeta' Niburua koji su, tvrdi autor, stigli na Zemlju prije gotovo pola milijuna godi na u potrazi za zlatom koje bi koristili (na neki tajanstveni nain) kako bi zatitili atmosferu svojeg planeta od unitenja. Sitchin nala zi dokaz za te svemirske posjetitelje u Starom zavjetu, i u raznim sumerskim tekstovima (iako se ne radi o tekstovima iz Kharsaga). On vjeruje da su ovjeka pretvorili u roba kako bi radio teke poslo ve u rudnicima zlata. Christian O 'Brien, njegova ena i suautorica Barbara Joy, odbili su hipotezu o svemircima. Bili su studenti istonjake religije i skloni prihvatiti postojanje 'astralnih zrakoplova', postojanje kraljev stva izvan vrste materije. Zato, iako se nikada nisu izjasnili odakle su Anannage doli, ini se da su vjerovali kako se vie radi o 'paralel noj dimenziji'. Slina podjela miljenja postoji meu onima koji prouavaju fenomen NLO-a. U vrijeme kada su ti objekti prvi put uzbudili javnost, krajem 1940. godine, veina pisaca koja se zani mala za to, mislila je da su 'letei tanjuri' posjetitelji s drugih svje tova. U posljednje vrijeme sve se vie prihvaa miljenje da su 'oni' doslovno izvanzemaljci, dakle, da mogu kontrolirati 'viu vibracijsku razinu' i ne smiju se smatrati istom materijom. Godine 1986. O'Brienovi su objavili svoj prikaz natpisa u Kharsagu u djelu The Genius of the Few: The Story of Those Who Foun ded the Garden of Eden (Genije izabranih: Pria o onima koji su

pronali Edenski vrt). Ne iznenauje injenica da svojim paljivim, znanstvenim i neuzbudljivim pristupom knjizi nisu uspjeli utjecati na Sitchina i Velikovskog. Knjiga je bila previe kontroverzna za akademike, a pretrezvena i eruditska za iroku publiku koja je guta la drevne misterije. Ali, od tada je privlaila mnogobrojne itatelje. Naslov knjige je citat Andrea Parrota, O'Brienovoga mentora u arheologiji, koji je isticao kako je plamen srednjoistone civilizaci je 'zapalio istodobno mnoga mjesta: Suzu, Laga, Ur Uruk, Anunak, Ninivu i Mari dok napokon, zahvaljujui geniju izabranih, nije djelovao kao u alkemijskom topionikom loncu. To je udesna mno gostrana umjetnost'. O'Brienovi pitaju to je potaknulo to simultano sijanje civilizaci je na tako mnogo mjesta? Vjeruju da se odgovor nalazi u Anannageu, ili (kako ih oni vie vole zvati) u Blistavim biima ije se ime objanjava u drugom poglavlju knjige The Genius of the Few. O'Bri en se pita zato Biblija poinje reenicom' Na poetku je Bog stvo rio nebo i zemlju" kad se kae da je Elohim stvorio nebo i zemlju? Elohim je mnoina, a ne jednina, zato treba rei da su bogovi stvo rili nebo i zemlju. Da je Biblija mislila na Boga, ona bi koristila ob lik jednine, el, to zapravo znai 'blistav'. Ta rije se moe pronai u mnogim starim jezicima. Na sumerskom ona znai 'blistavilo', na babilonskom ellu znai 'blistavi'. ak engleska rije elf znai blista vo bie, dok u Cornwallu gdje ja ivim el oznaava anela (na starom cornish jeziku). I tako Biblija kae da su Blistava bia, koja su stvorila nebo i zemlju, rekla: 'Stvorimo ovjeka po naoj slici.' Jahve, voa tih bi a, zasadio je vrt u raju, a prorok Enoh nije hodao 's Bogom' nego s blistavim biima. O'Brien istie drugu vanu toku. Rije 'heavens' (nebo) ha'shemin - prije je znaila gorovito zemljite. 'Earth' (zemlja) ha'ares - znai tlo, ili u ovom kontekstu - nisko zemljite. Tako Bi blija zapravo kae da su ova bia (ili aneli) stvorila brda i doline, a brda su ukljuivala Edenski vrt. O'Brien takoer pria kako je pronaao ep Kharsag u Nipuru, opisujui da ga je iz podruma filadelfijskog muzeja iskopao George Barton, te ga preveo kao da se radi o religioznim fragmentima, obja-

njavajui zato Bartonov prijevod smatra tako nezadovoljavaju im, s dugakim navodima iz originalnog teksta na akadski. O'Brien zatim pria o Kharsagu nakon to su se na Zemlju spustila Blistava bia. I on smatra ta bia vie ili manje identinima uvarima iz Enohove knjige. Budui da itatelja moe zbuniti razgovor o tim biima ili uva rima, savjetujem da ovdje govorimo o njima kao o civilizatorima, kao o 'izabranima', iji genij je stvorio civilizaciju. Ep Kharsaga obja njava da to nisu bili aneli - inae bi bili imuni na kugu koja je uni tila Eden - nego su to bila bia od krvi i mesa, ije su moi i talenti bili daleko iznad onih to su ih imala ljudska bia onog vremena. Voa onih koji su donosili civilizaciju zvao se Enlil - to je ime boga u ijem je hramu pronaen valjak Kharsag. Enlilova ena, go spodarica od Kharsaga zvala se Ninlil. Oni su odluili da naselje nazovu Edin, to je akadsko ime za visoravan. Ime Kharsag znai 'zrani ograen prostor.' Drugim rijeima, Blistavi su izgradili prvo poljoprivredno nase lje na svijetu, gdje su ljudska bia bila primitivni lovci. Odabrali su podruje okrueno planinama- O'Brien vjeruje da je to mjesto gdje se spaja dananji Libanon sa Sirijom i Izraelom. Smatra da je to bilo oko 8 000. godine pr. Kr. Na tu Edensku visoravan donijeli su civili zaciju, izgradili kue od cedrovine, napravili spremita, iskopali jar ke za navodnjavanje. Enlil i drugi voe imali su velike kue, a po stojala je i bolnica za ene. Okolni breuljci bili su pokriveni vonja cima, sadile su se itarice. etve su bile tako obilne da su doputali i svojim susjedima da se pridrue njihovu naselju i dijele njihovo obilje. Iako je Enlil bio priznat kao voa, Eden je voen na demokrat ski nain. Postojalo je Vijee od sedam lanova. Pretpostavimo li da su svi oni bili smrtni, moramo takoer znati da je ivjelo mnogo Enlila tijekom vie od 2 000 godina postojanja Kharsaga, i da je to ime znailo neto kao 'kralj'. Gospodarica od Kharsaga Ninlil, naziva se i gospodarica zmija. To je navelo Georga Bartona da pretpostavi kako je ona bila neka vrsta zmijske boice. Andrew Collins citira drugi drevni fragment teksta o uvarima, koji opisuje jednoga od njih 's licem slinim

zmiji.' Collins je spreman vjerovati kako to navodi na misao o pod muklom, mravom licu, uskih oiju. Ovo koritenje drugoga starog fragmenta nudi priliku da se po stavi pitanje koje e moda zabrinuti neke itatelje: zato bi netko ozbiljno shvaao te udne prie i legende o pohotnim palim aneli ma i Blistavim biima, koja su zasadila Edenski vrt? Prie o grkim bogovima smatramo tek mitovima. Nitko ne vjeruje da je Zeus doi sta ivio na planini Olimpu sa svojom enom Herom, te da je provo dio pola svojega vremena pretvarajui se u bika ili labuda da bi za veo smrtne djevojke. Jedno od objanjenja jest da su se te prie prenosile usmeno kroz mnoge generacije prije nego su bile zapisane. Kad itamo Ilijadu, brzo shvatimo da to i nije samo dokona pria koju je izmislio putu jui pjesnik ili bard, nego da je utemeljena na istinitim dogaajima. Arheoloka istraivanja ne ostavljaju sumnju da se to dogaalo. Tek stari tekstova nagaaju da je postojalo mnogo razliitih djela o Enohu i uvarima. Kao i u sluaju Ilijade, i ta su djela utemeljena na narodnu sjeanju. to se tie epa Kharsag, ini se da on pripovijeda dugaku i detaljnu priu koja takoer sadri injenice. Naprimjer, nastavlja se pria kako se nakon mnogih stoljea napretka, nad Edenom nadvilo nevrijeme s olujama, poplavama i stranom hladnoom. Uzima jui u obzir da znamo to se dogodilo na kraju posljednjeg ledenog doba 14 000 godina pr. Kr., kad je klima bila vrlo hirovita, kad su se topla razdoblja brzo smjenjivala s hladnijima, ini se vjerojatnim da je Kharsagu presudilo vrijeme. Ali, nije to bilo samo loe vrijeme. Bjenjele su strane oluje, a jednu od njih O'Brien opisuje kao oluju to je trajala tisuu godina. Kuu Enlila unitila je vatra. Nastao je dugotrajni mrak, a gusta neprestana kia izazivala je poplave. Enlil je rekao: 'Moja naseobi na je nestala; razorila ju je voda.' Posljednje rijei gospodarice Ninlil moda su jo vanije: 'Zgrada znanja je unitena, sve to je zna nje stvorilo, uniteno je.' Jasno, jedna od prvenstvenih zadaa na seobine Kharsag bila je - stvoriti znanje. Za O'Brienove su Blista va bia bila nositelji znanja ljudskoj rasi.

Na toj toki, na kraju ploice broj 9 prekida se Kharsagov ep. Ne znamo koliko je jo ploica neotkriveno, ali O'Brienovi vjeruju da su Blistava bia postala civilizatori ovjeanstva i osnivai srednjoistone civilizacije. U posljednjoj kompilaciji pod nazivom The Shining Ones (Blistava bia) koja ukljuuje i djelo The Genius of the Few (Duh nekolicine) ak su sugerirali da su civilizatori odigrali ulogu u civilizaciji Srednje i June Amerike te Atlantide. Takoer se izjavljuje da se 'nedvojbeno najvredniji opisi rajskog vrta nalaze u Enohovoj knjizi'. Oni podrobno govore o Enohu nameui misao, da je on zapravo vidio Kharsag kao rajski vrt dok su ga aneli vodili da vidi nebo. Istie se da je Enoh vidio Veliku kuu, da je opisivao prekrasno drvee, ak i veliko spremite. Ve smo govorili o odlomku iz knjige o Enohu, u kojemu su an eli dobivali dugake uzice i bili upuivani na 'mjerenje'. O'Brien misli da su 'aneli' stvorili dio rajskog vrta, moda sustav navod njavanja, ali za Randa taj odlomak ima posve razliitu interpretaci ju. Aneli su se urili na sjever, a s toke Junog pola svi su smje rovi sjeverni. O tome zato bi aneli obavljali neka premjeravanja, Rand je mislio da moda ve zna mogui odgovor. Zakljuivi da su mnoga mjesta cijeloga svijeta, kao Giza i Lhasa, nanizana na matematiku mreu 'svetih irina', inilo se moguim da je postojala vrsta mjere nja. Isto sugeriraju Hapgoodove stare karte, koje prikazuju pojas od Kine do Antarktika bez leda. ini se da su nai preci, koji su posto jali 'prije civilizacije' imali sveobuhvatno znanje o povrini naega planeta. Rand je smatrao da je to premjeravanje provodila tada tehniki najnaprednija civilizacija, Atlantida, koja je bila poticana spozna jom da e se dogoditi katastrofa - a to je, gotovo sigurno znailo pokretanje Zemljine kore. Njihova je namjera bila pronai koliko je povrinski sloj ve bio pomaknut. Rand je mislio da su zato nad glednici bili upueni na 'premjeravanje'. Hapgood je smatrao kako je pokretanje Zemljine kore, uslijed kojeg se Sjeverni pol pomaknuo s Hudsonova zaljeva na njegov sa danji poloaj, poelo oko 15 000 godina pr. Kr. inilo mu se da se to dogaalo polako i gotovo neprimjetno, iako, prema svemu sude-

i, to nije mogue. Napuklina u San Andreasu u Kaliforniji iri se polako, ali iznenadni potres, i te kako bi je mogao uiniti zamjetlji vom. Randovo vrsto vjerovanje da su stanovnici Atlantide mnogo znali o geologiji navodi na pomisao da su vjerojatno prouavali tu temu dugo vremena prije konane katastrofe, moda vie od 2 000 godina. Godine 9 600. pr. Kr. nagib Zemljine osi bio je mnogo vei nego danas, a zavretak ledenoga doba oznaila je velika poplava. Zato su imali dobar razlog da se pozabave geologijom. Njihova nastojanja, kao to znamo, pokazala su se kao gubitak vremena, barem ako prihvatimo injenicu da je katastrofa napokon unitila njihovu civilizaciju. Ali Rand misli da su generacije, koje su dole mnogo kasnije nakon katastrofe, vidjele tragove onih koji su 'premjeravali'. To su bila sveta mjesta na kojima su te generacije nastavile graditi svoje hramove. Meni se ini da dokaz to ga navodi Hapgood u knjizi Maps of the Ancient Sea Kings zajedno s Randovim istraivanjima uvjerlji vo upuuje na neko prijanje ope zemljopisno znanje. Knjiga Uriel 's Machine Christophera Knighta i Roberta Lomasa pomae donekle Randovu i O'Brienovu hipotezu 'premjeravanja', navodei na pomisao da je Enoh znao za sve opasnosti s neba. Uriel je jedan od uvara iz knjige o Enohu - ne jedan od pobunjenika, nego jedan od onih koji su poslani na Zemlju da ih kazne. Dio Enohove knjige zove se 'Knjiga nebeskih luonoa' i uglavnom je astro nomska rasprava. Jednom prilikom Enoha nose prema planini 'tvr dih kamenih stijena' na zapadu: 'Vidio sam est velikih vrata s kojih se sunce uzdie i est velikih vrata iza kojih sunce zalazi i mnogo prozora desno i lijevo od tih vrata'. Lomas i Knight su se sjetili Stonehengea s njegovim 'portalima' izmeu kamenova, koji su bili postavljeni okomito od trilitona*. Godine 1960. britanski astronom Gerald Hawkins poeo je isti cati da je Stonehenge moda bio kompjutor kamenog doba, konstru iran da izrauna trenutak izlaska i zalaska Sunca i Mjeseca u ciklusu duem od 18,6 godina. Njegova knjiga Stonehenge Decoded (Dei frirani Stonehenge) koja se pojavila 1965. godine, postala je od* triliton - tri velika kamena u kiklopskom zidu

mah najprodavanija knjiga, iako svojim hipotezama nije uvjerila veinu astronoma. Zapravo, njezine ideje su sada openito prihva ene. Rad profesora Alexandera Thoma 1970. godine o drevnim kamenim krugovima, podupirao je Hawkinsovu teoriju. Osnovna zamisao je sljedea: ako stojite u sreditu kruga, mo ete vidjeti izlazak Sunca ili Mjeseca i predvidjeti godinje doba prema poloaju tih tijela iza 'brojaa'. Lomas i Knight su odluili konstruirati 'Urielov stroj' na nekom breuljku Yorkshira, neto kao jednostavnu promatranicu. Neprestano su promatrali izlazak i za lazak Sunca iz sredita kruga prema obzoru, te su postavili brojae na odreeno mjesto. Pratei ustrajno te izlaske godinu dana, zavrili su istraivanja s dva vijugava reda stupova postavljenih jedan na suprot drugom. Kao to su to uoili i drevni graditelji 'hengea', i oni su opazili da godina nije uredno podijeljena na etiri dijela solstici jima i ekvinocijima. Budui da je Zemljina putanja oko Sunca elip sa, postoje 182 izlaska Sunca u godini od zimskog do ljetnog solsti cija, ali ima ih 183 od ljetnoga do zimskoga. Isti nesklad je uoen izmeu proljetnih i ljetnih ekvinocija. Njihova promatranja su omoguila da saznaju zato su drevni graditelji spomenika - 'ovi Einsteini kamenoga doba' - izabrali za svoju jedinicu duljinu onoga to Thom naziva 'megalitnim* jardom' - 32,64 ina (82.90 cm). (Thom je priznao da je udvostruio osnovnu cjelinu koju je pronaao na svim megalitskim mjestima 41,45 cm - kako bi veliinu pribliio modernom jardu). Lomas i Knight su otkrili da je njihov 'stroj' registrirao trajanje godine koja ima 366 dana (izmeu jednoga i drugog solsticija). To ih je navelo da utvrde 'megalitski stupanj' od jedne tristoezdesetestine djelia Zemljinog krunog gibanja. Oni su sauvali svoje putokaze, kojima su odredili megalitske stupnjeve, te su otkrili da nekoj zvijezdi treba 3,93 minute da se pokrene od jedne vertikale do druge. Gotovo je sigurno da su graditelji megalita koristili njihalo kao sat. Vrijeme potrebno njihalu da zavri jedan zamah odreeno je njegovom duljinom. Lomas i Knight su otkrili da njihalo mora biti tono 41,45 cm dugako kako bi se njihalo 366 puta u 3.93 minuta.
* megalit - pretpovijesni kameni spomenik

Zato su 'Einsteini kamenog doba' izabrali 41,45 cm za svoju os novnu jedinicu. Lomas i Knight su rijeili problem koji je zbunjivao Thoma. 'Urielov stroj' (koji je po djelovanju jednak primitivnoj drvenoj motki), mogao se upotrijebiti ne samo kao broja izlazaka Sunca i Mjeseca, nego takoer kao promatranica za mjerenje putanje ko meta. Mogao je prilino jednostavno izmjeriti ima li komet takvu putanju da udari o Zemlju. Drugim rijeima, moda su nai preci koristili 'Urielov stroj' kao vrstu proricatelja za neku katastrofu. Rand je sigurno tako mislio, iako je smatrao da svrha 'Urielova stroja' nije bila koristiti Zemlju da se izmjeri nebo, nego koristiti poloaj zvijezda da bi se kontrolirali pokreti u samoj Zemlji - to bi bila vrsta seizmikog aparata pomou kojeg se predvia pomicanje Zemljine kore. Prema Randovoj teoriji, u 65. poglavlju Enohove knjige, prije potopa je bilo znaajnih geolokih dogaaja: 'Onih dana Noa je vidio Zemlju koja je tonula, a njezina propast bila je blizu.' Tada Enoh alje anela da opomene Nou o dolazeoj globalnoj katastrofi: 'Idi Noi i ...otkrij mu kraj koji mu se pribliava - cijela e Zemlja biti unitena, potop e zahvatiti cijelu Zemlju i unititi sve to je na njoj'. Poeo je sumnjati da e poloaj svetih mjesta koja su rasprena po sjevernoj hemisferi u razmacima od 5 do 10 stupnjeva, biti ide alan nain da se odri trag svim geolokim promjenama unutar pla neta. Znamo da je prije potopa Enoh vidio anele kako s uzicama lete na 'mjerenja'. Znamo i to da su svake godine nakon to je Nil poplavio egi patske ravnice, sveenici uzimali voraste uzice da ponovno izraunaju granice. Takoer su koristili uzice kao geometrijski alat za pripremu pri gradnji hramova. Te su 'uzice' bile praktine za mjere nje. Rand je zakljuio da su provodili geoloka mjerenja, da su po mou Urielova stroja predviali geoloke promjene, koje su kul minirale kad je Noa traio pomo od Enoha. Da je bilo na desetine astronomskih promatranica smjetenih na poznatim koordinatama, kao v ekvator, 15S 30S i tako dalje,

tada bi usporedna informacija s tih 'promatranica' dopustila ljudi ma Atlantide da procjene smjer premjetanja. Naprimjer, Giza koja je prije postojala na 15S, a zavrila na 30S, najprije bi prola kroz duinu od 16S. Tako se i Uskrnji otok, koji je prije bio na ekva toru, pomicao na jug dok nije stigao na svoju sadanju lokaciju od 27J, proavi najprije kroz 1J. I Lasa, glavni duhovni grad Tibeta, prola je kroz 1S dok nije skliznula od ekvatora na svoju dananju irinu od 30S. Lomasova i Knightova 'sofisticirana sprava za mjerenje mag netske deklinacije' bila bi idealan seizmiki monitor da otkrije bilo kakvu promjenu Zemljine kore ili plata. Ako se Zemljin plat po ne pomicati, tada zvijezde vie ne bi bile na svojim mjestima, i Urielov stroj bi uoio nesklad. Nai promatrai sveenici-znanstvenici znali bi da se dogaa neto strano. Kad sam to provjerio kod Roberta Lomasa, odgovorio je da bi se Urielov stroj zaista mogao koristiti za otkrivanje promjena na Ze mlji. Iako je primijetio da bi samo 12 zvijezda s prvom magnitudom (najsvjetlije zvijezde) mogle biti korisne, to bi bilo dovoljno da izvre svoju geoloku zadau. Prouavajui slobodne zidare, Lomas i Knight su utvrdili da je geologija stara znanost jednako kao i astronomija i geometrija. Zato je prilino vjerojatno Randovo miljenje da su astronomi Atlantide promatrali nebo, elei otkriti vrijeme katastrofe. Treba spomenuti da su Lomas i Knight takoer prihvatili ideju o katastrofama koje su bile posljedica udarca kometa. Oni prednost daju 3 200. godini a ne 2 200. godini kao datumu udarca, koji se dogodio na podruju Mediterana, mjestu biblijskog potopa. Vrijeme potapanja Atlantide stavljaju u 7 640. godinu pr. Kr., a ne u 9 600. kako smo Rand i ja sugerirali u ovoj knjizi. lanak o Urielovu stroju Damiana Thompsona citira arheologa Tima Schadler-Halla, koji kae da u istonom Yorkshireu postoji neobjanjen geoloki zapis star mnogo stoljea prije 7460. godine i nakon nje nema nikakvih znakova o divovskom plimnom valu za koji se pretpostavlja da je 'poistio' sve ivo u Britaniji, te stvorio veliko slano jezero Salt Lake Cityju u SAD-u.

Urielov stroj ostavlja malo sumnje da se udarac kometa mogao izraunati tjednima ili ak mjesecima prije nego e se dogoditi. Naprimjer, Donatijev komet nazvan je po talijanskom astronomu Giovanniju Batisti Donatiju, a bio je vidljiv od lipnja 1858. do tra vnja 1859. godine. ini se da to ide u prilog 'teoriji promatranja'. U svakom sluaju, ako su stanovnici Atlantide prouavali geologiju zbog potresa i poplava, tada bi njihovi 'brojai' bili na istim mjesti ma desetljeima i stoljeima. Kao to s ploica u Kharsagu itamo o katastrofi koja je zapre pastila 'civilizatore', pitamo se to ju je moglo prouzroiti. Je li to mogao biti jedan od onih iznenadnih uvjeta koji navjeuje povra tak ledenog doba o kojem smo raspravljali? To je mogue, ali ljudi su preivjeli Ledeno doba prije vie od 100 000 godina. inilo se da ne postoji razlog zbog kojeg se oni ne bi 'ukopali' i ekali da se pri like poboljaju. Ali to ako su ti uvjeti izazvani katastrofalnim udarom kometa? U tom sluaju, moramo ih smjestiti u doba Platonove Atlantide, jer katastrofa o kojoj govori astronom Bill Napier (2200. godine pr. Kr.) dogodila bi se nakon vremena starih Sumerana, i odredila bi drugo vrijeme ploica Kharsaga. Katastrofa u 9 500. godini navela bi na pomisao da se cijelo razdoblje 'Edenskoga vrta' dogodilo mnogo prije. U knjizi From the Ashes of Angels Andrew Collins je iznio zani mljive i znaajne pretpostavke. Nije bio osobito zadovoljan pret postavkom O'Briena da se raj nalazio na ograenoj visoravni, na mjestu gdje je danas granica izmeu Libanona, Sirije i Izraela.' ini se da je O'Brien tako zakljuio, jer Enohova knjiga kae kako su uvari sili na planinu Hermon pokraj Damaska. Nema vidljivog pokazatelja o tome gdje se nalazi Enohov rajski vrt. Collins je ot krio druge mezopotamske tekstove koji su govorili o boravitu bo gova na sjeveru. Jedan akadski tekst iz treeg tisuljea pr. Kr. go vori da je Karsag Kurra bila sveta planina smjetena neposredno iz van sjevernih granica njihove zemlje, Mezopotamije, to bi znailo da je bila u Kurdistanu. Collins je otiao ondje istraiti teren. Jedan od razloga da je O'Brien izabrao blizinu planine Hermon jest taj to je ondje bilo cedrovih uma (glasoviti libanonski cedar),

ijim su drvom civilizatori izgradili svoje naselje. U knjizi The Ge nius of the Few O 'Brien priznaje da visoka planinska zemlja u ko joj se nalazio Kharsag opisom slii Zagros planinama Luristana i Kurdistana. Ali, kae da su planine Zagros pokrivene hrastovima, da nema cedrova - po emu bi samo Libanon mogao biti Kharsag. Meutim, u tome se prevario. Collins je uskoro ustvrdio da je nekad bilo cedrovih uma na planinama Zagros, i da su one postoja le jo od kraja ledenog doba. Meutim, istaknuo je da geneza opisu je Boga koji je zasadio vrt na istoku, rajski vrt. Istono od ega? Planina Hermon nije istono ni od ega osim od Libanona i Medi terana. S druge strane, cijelo podruje oko jezera Van i jezera Urnia, gdje kurdske i armenske legende smjetaju rajski vrt i mjesto na ko jemu je pristala Noina arka, nalazi se istono od Turske. Najranija verzija Gilgamea napisanog na sumerskom. stavlja veliku cedrovu umu u kurdistanske planine Zagros. Dapae, Collins je saznao za drevni anatolijski (turski) grad Nevali Cori, iji su izrezbareni stupovi na prvi pogled nalikovali onima u golemom dvoritu nazvanom Kalasasaya u Tiahuanacu u Andama. Ondje su se nali ostaci monolitnog hrama koji je, ini se, bio obredno sredite. Njegovim dijelovima odredila se starost metodom radioaktivnog ugljika - ti dijelovi potjeu iz 8 400. godine pr. Kr. Poslije je posumnjao u vezu izmeu uvara Enoha i pria Viracoche, boga koji je donio civilizaciju u Srednju i Junu Ameriku, te kult pernate zmije Quetzalcoatl (to je drugo ime za Viracochu). Collins je poao na visoravan Kurdistana u istonoj Turskoj u potrazi za rajskim vrtom. Uskoro vie nije sumnjao da su svi podaci o njemu u epu Kharsag, upuivali na to da se radi o planinama Za gros. Rand se nije sloio s tim. Precizne karte pokazuju da su O'Brienovi imali pravo kad su Kharsag povezali s libanonskim se lom Ehdin, pokraj breuljka Hermona i Baalbeka (vidi poglavlje 8). U svojim istraivanjima Collins je s prijateljem posjetio Kapadokiju u istonoj Turskoj. Ondje su otkrili vrstu lunarnog krajolika s ukruenom lavom, uglavnom iz vulkana Erciyas Dag. Krajolik je bio pun tornjia stvorenih djelovanjem vjetra. Rani krani probili su u njima tunele da naprave redovnike elije i kapelice. Ovo po-

druje je blizu Catal Huyuka, jednoga od najstarijih gradova na svi jetu, koji je procvat doivio prije oko 8 000 godina. Nakon to su pregledali mnoge od ranih 'crkava', vodi im je sa vjetovao da pogledaju 'podzemne gradove'. Kakve 'podzemne gra dove'?, pitao je Collins. Vodi je objasnio da su ih gradili krani koji su pokuali pobjei od progona muslimana u vrijeme Muha meda. Odvezao ih je u Kaymakli, gdje su 1964. godine otkrili pod zemni grad. Bila je to vrsta podzemnih prostorija na nekoliko razi na s hodnicima irokim 3 m, a visokim 1,98 m. Vrata su se zatvara la golemim okruglim kamenjem koje se s unutranje strane moglo 'zakljuati'. inilo se da su graditelji tih soba visokih stropova u ono vrijeme bili iznimno visoki. Otkriven je drugi podzemni grad ispod grada Derinkuyua. Zgrade su ondje imale samo osam katova, iako su bile nevidljive s tla, unato ventilatorskim cijevima. Grad je bio dovoljno prostran za oko dvadesetak tisua ljudi. Dok sam itao Collinsov prikaz, sjetio sam se, da sam neto o tim gradovima vidio - bilo ih je trideset est - u knjizi Ericha von Danikena. Radilo se o njegovoj knjizi According to the Evidence (Prema dokazu). Kao to se moe oekivati, Danikenova teorija je bila sljedea: lokalne stanovnike posjetili su svemirci koji su otili nakon to su zaprijetili da e se vratiti i kazniti one koji ne ele po sluati njihove naredbe. Zato se stanovnitvo povuklo pod zemlju. ak ako se prihvati teorija o izvanzemaljcima, ova ideja nije vje rojatna, jer bi stanovnici trebali hranu koja bi se morala uzgajati na povrini; morali bi obraivati polja uz pomo stoke, a to bi otkrilo njihova boravita. Isto vrijedi za objanjenje vodia da su krani potraili utoite u tim gradovima kako bi se skrili od muslimana. 'Skriti' se na takvim mjestima bilo bi isto kao biti uhvaen poput takora u stupici. Zapravo, mogla je postojati samo jedna svrha za gradnju takvoga podzemnoga grada: da se izbjegne temperatura zraka nad zemljom. U zaguljivim, vruim ljetima i vrlo hladnim zi mama, temperatura podzemnih gradova ostajala je oko 8 stupnjeva Celzijusovih. Collins kae kako postoji geoloki dokaz da je Turska utonula u malo ledeno doba oko 500. godine sredinom 9. tisuljea pr. Kr. To ima vie smisla. Ako je krajolik bio pokriven snijegom i ledom, i

bio iban ledenim vjetrovima, podzemni grad bio bi ugodan kao Hobitova rupa. Mjesni arheolog Omer Demir rekao je Collinsu da vjeruje kako najstariji dijelovi grada potjeu iz kasnog paleolitskog razdoblja, moda prije 8 500. godine. Ti dijelovi bili su rasjeeni kamenim ala tom, ne metalnim. A, grad su gradile dvije vrste ljudi. Oni koji su gradili najstariji dio bili su mnogo vii od onih drugih - zato su gra dili vie stropove. Vidimo kako je mogue da se zajednica Kharsaga raspala zbog uvjeta ledenoga doba ranije nego su O'Brienovi pretpostavili - to jest oko 10 000 godina pr. Kr. O 'Brien je izraunao taj datum kao datum stvaranja Kharsaga, oko 8 200 godina pr. Kr. iz injenice da su cedrovi Libanona postojali upravo u to vrijeme. Ako je pogrijeio u smjetanju Kharsaga u Libanon, tada je taj datum proizvoljan. Ako je Kharsag zadesila katastrofa 9 600. godine pr. Kr., a procvat je do ivljavao vie od 2 000 godina, (kao to O'Brien vjeruje), to bi po maknulo njegov postanak unatrag, moda na 11 500. godinu pr. Kr. Zar nije mogue da je rad na podzemnim gradovima poeo u to vrijeme? Collins citira perzijsku legendu u kojoj je Bog rekao pasti ru Yimi neka sagradi 'var' - podzemni grad ili kule - da bi zatitio ljude i ivotinje od ledenih uvjeta koje je izazvao zao demon. Goto vo 2 000 ljudi morat e potraiti zatitu u tom gradu. Moe li se ta legenda odnositi na podzemne gradove Kapadokije? Postojala je vrsta veza izmeu Kapadokije i Kurdistana, a ta koer izmeu Kurdistana i susjedne Perzije. U tom sluaju je sporna veza izmeu tih podzemnih gradova i zavretka kasnog ledenog doba. Iz toga razdoblja proizlazi da se Zemlja morala boriti s jo jed nom katastrofom, s kometom koji se razdvojio u sedam goruih pla nina, te prouzroio stranu poplavu, praenu sveopim vulkanskim aktivnostima. Collins tvrdi da se ta katastrofa odrazila u rijeima jedne verzije Enohove knjige, naene meu Svicima s Mrtvoga mo ra. Ondje se kae da su pobunjeni uvari napokon bili uniteni 'va trom, naftom i sumpornim plamenom.' ini se da postoji ope protivljenje toj tvrdnji: naime, da li bi ep Kharsag spomenuo 'sedam planina'? Ali, taj ep je nedovreni dio

koji zavrava na ploicama 8 i 9, dugom zimom i velikom olujom. Moda ploice 10 i 11 lee u podrumu nekoga irakog muzeja, ili samo pod zemljom, kao i one ploice koje nedostaju o Gilgameu, ekajui da ih otkrije neki drugi George Smith. Ve sam napomenuo da je Andrew Collins sklon sumnjati u vezu izmeu 'civilizatora Edena' i 'boga' Viracoche, koji je donio znanje Srednjoj i Junoj Americi. Takoer ih povezuje sa starim Egiptom. Collins prihvaa - kao i ja - da je egipatska civilizacija nastala vje rojatno tisuama godina prije faraona. Collins primjeuje da je kod Anannaga, koji su gradili Kharsag, postojalo Vijee sedmorice, a u 'graevinskim tekstovima' Edfua spominje se sedam mudraca, boanskih bia, koja su organizirali izgradnju hramova i svetih mjesta. Graham Hancock pie o njima: Kontekst u kojem se opisuju mudraci, obiljeava nadmo zamiljanja 'poplave' u kojoj su 'iskonske vode' (iz kojih je iz ronila iskonska Velika planina), opisane kako se postupno povlae. Sjeamo se Noinog planinskog vrha uz koji je prista la njegova arka nakon biblijskog potopa, te sedam mudraca apkallu - stare babilonske tradicije za koje se smatra da su 'ivjeli prije potopa' i izgradili zidove svetoga grada Uruka. Jednako tako, je li sluajno da se indijska tradicija sjea kako je 'sedam mudraca' (rii) preivjelo potop, a trebali su budu im generacijama prenijeti mudrost svijeta koji je postojao prije potopa. U svakom sluaju, mudraci se pojavljuju kao prosvijetljeni preivjeli u kataklizmi koja je proistila svijet. Hancock kae da je sedmero mudraca dolo s otoka koji je unitila poplava, a veina njegovih boanskih stanovnika bila je potopljena. Nakon toga se sedmero mudraca preselilo u Egipat. Moramo imati na umu da se otok zvao Dilmun, a pojavljuje se u sumerskoj akadskoj mitologiji kao raj, to zvui znaajno, kao varijanta rajskog vrta. Edfu tekstovi i tekstovi naeni u piramidama govore da je tih sedam mudraca nazvano i 'sljedbenicima Horusa', koji su ponovno izgradili svijet nakon velike katastrofe. Budui da je rije o malom prostoru Srednjeg istoka, ini se nemoguim da su sedmorica mu draca Egipta, sedmorica savjetnika Kharsaga.

Ova razmiljanja odnose se na Randova zapaanja o zemljopisu svetih gradova (vidi Dodatak 5). Primjeuje da se O'Brienovi i Andrew Collins slau kako je sedam mjesta Srednjeg istoka bilo povezano s Blistavim biima - to su Baalbek, Biblos i Ehdin u Libanonu, Jerihon blizu Jeruzalema, Catal Huyuk u Turskoj, Edfu u Egiptu i konano Nipur, sveti glavni grad drevnih Sumerana. U jed nom e-mailu mi je napisao: Ako su Blistava bia poduzimala zemljopisne izmjere na tim mjestima prije potopa, tada se mogu uklopiti u precizne karte Atlantide. Baalbek je moda najdojmljivije mjesto Srednjeg istoka zbog divovskih blokova kamenja koje se koristilo u konstruk ciji platforme, to e postati hram posveen rimskom bogu Ju piteru. U nagraenom dokumentarcu Johna Westa "The My stery of the Sphinx" (Tajna Sfinge), pokazao nam je kako je teko ak i modernim inenjerima, koji koriste najvee dizali ce na svijetu, pomaknuti predmet teak i po 200 tona. Blokovi koriteni za gradnju u Baalbeku mnogo su vei od onih nae nih u Egiptu. Andrew Collins komentira njihovu teinu: 'Znanstvenici smatraju da vanjski zid podija, poznat kao velika platforma, pripada rimskim hramovima. Umetnut u jedan od njegovih slojeva, to su tri najvea kamena bloka koji su ikad koriteni za gradnju neega to je ovjek izveo. Svaki tei priblino tisuu tona. Ti kamenovi lee jedan do drugoga na petoj razi ni jednoga doista kiklopskog zida smjetenog uz zapadne gra nice Jupiterova hrama. Ta tri kamena nazvana su triliton. ak da ne postoje, i kad bi ostalo samo est blokova kamena koji lee pod njima, ipak bi to kamenje bilo tee od 450 tona. Sloj ispod trilitona gotovo je jednako tako zbunjujui. Sastoji se od est mamutskih kamenova 9,14 x 12,19 m u duini, 3,04 m u dubinu, od kojih svaki tei otprilike 450 tona.' Collins sumnja u tvrdnju nekih znanstvenika, koji istiu kako su Rimljani odgovorni za Veliku platformu pa kae: 'Ni gdje u postojeim rimskim biljekama se ne spominje arhitek-

tura i inenjeri koji su bili potrebni za konstrukciju Velike pla tforme. Nijedan rimski povjesniar ili uen ovjek ne komen tira kako je bila graena. Nema ni pria o nainu na koji su rim ski graditelji postigli tako zapanjujue vjetine inenjerstva.' Umjesto toga Andrew Collins istrauje mitologiju ljudi koji su ivjeli u dolini Bequa. Njihova je pria posve druki ja. 'Oni kau da je prvi grad Baalbek izgraen prije velikog potopa, a izgradio ga je Kain, Adamov sin kojega je Bog pro tjerao u zemlju Nod, koja lei istono od raja, jer je ubio svo jega brata Abela, a on je taj grad nazvao po svojem sinu Enohu. Kau da se mala tvrava pretvorila u ruevine za vrijeme po topa. Mnogo nakon toga ponovno su je izgradili divovi.' I tako, kae Brand, prema lokalnoj tradiciji, postojala su najmanje dva razdoblja u izgradnji Baalbeka: jedno mnogo prije potopa (bu dui da ga je podignuo Kain, a koji je cvjetao prije Enoha, Noina pradjeda), a drugo mnogo poslije potopa kad je rasa divova zauzela grad. Rand, kao i Collins vjeruje da su kao i mnoga druga sveta mje sta u svijetu, Baalbek jednostavno prisvojile sljedee generacije, u ovom sluaju to su bili Rimljani. Randova sljedea misao jest da usporedi lokaciju Baalbeka s polom u Hudsonovu zaljevu: Otkrio sam da se nalazi na udaljenosti od 10 fi od ekvatora. Znao sam da se najvee kamenje, koriteno za konstrukciju u Novom svijetu, nalazi u Cuzcou i oko njega, a on je takoer bio na irini od 10 fi prije potopa. Sitchin je komentirao slinosti izmeu Baalbeka i Cuzca: znamo samo to da su obje strane dijelile istu svetu irinu. Zainteresirao me taj razvoj. inilo mi se da je geoloko 'pregledavanje' Enohovih anela moda oznaavalo udalje nost od ranijih poloaja Zemljine kore ili omotaa. Odluio sam vidjeti u kakvom je odnosu Baalbek prema polu u Grenlandskom moru (50 600 godina pr. Kr.) i prema polu na Yukonu (91600 godina pr. Kr.) (vidi Dodatak 4). Randova teorija o svetim mjestima temelji se na ideji, kao to i sam Hapgood daje naslutiti, da su stanovnici Atlantide bili sredinji dio,

moda sredite svjetske pomorske civilizacije koja se protezala ak do Kine. Zato je vrlo vjerojatno da su imali nadzor nad svime, de setljeima ili stoljeima prije katastrofe koja se dogodila 9600. godine pr. Kr. Rand je mislio da su oni pokuavali shvatiti periodi ne potrese i vulkanske aktivnosti koje su opustoile njihovu zemlju na dulje vrijeme (postoji teorija koja uporno tvrdi da je Atlantida pretrpjela tri katastrofe i bila razorena treom). Moramo pretpostaviti da su stanovnici Atlantide znali za pomi canje Zemljine kore dugo vremena - Hapgood misli da su to znali ve prije 15 000 godina - te su bili svjesni njezine brzine i smjera pomicanja. (O'Brienov navjetaj da su 'civilizatori' odnijeli svoje znanje u Atlantidu, sigurno bi pridonio vjerodostojnosti ove zamis li.) Ako je spomenuta teorija tona, oni su takoer znali poloaj Sje vernog pola, prije nego se poeo pomicati. Moramo pretpostaviti da su izgradili neke 'brojae' - moda kamene krugove, Urielove stro jeve - da bi mjerili to pomicanje. Ono to je Rand otkrio kad je mjerio poloaj Baalbeka u odnosu prema prijanjim polovima, bilo je nedvosmisleno. Poloaj pola na Yukonu i pola u Grenlandskome moru dala je takoer vane podat ke. To se dogodilo kad se pojavio mistini broj sedam. Za vrijeme pola na Grenlandu, Baalbek je bio smjeten na 49 stupnjeva sjever no (7x7). Ali pravo iznenaenje je nastalo kad je Brand usporedio Baalbek kad je pol bio na Yukonu. Dok je Sjeverni pol bio u Yuko nu, prije gotovo 100 000 godina, Baalbek je bio smjeten tono 7 stupnjeva sjeverno.

POGLAVLJE

8.

MJESTA ZLATNOG REZA

ad sam prvi put itao najranije skice za Randovu teoriju, samo je jedan njezin dio izazvao u meni sumnje: onaj o Rennes-leChateauu, malom francuskom selu u pokrajini Languedoc, gdje je siromani sveenik u upljini crkvenoga stupa otkrio ifrirane doku mente i iznenada se obogatio. Godinu dana prije, moja prijateljica Lynn Picknett poslala mi je tipkani rukopis svoje knjige The Templar Revelation /l 997./ (Otkri e templara) iji je suautor Clive Prince. inilo se da misli kako je dio suvremenog 'dokaza' bio neto vie od prijevare. Prole jeseni dobio sam knjigu pod naslovom The Tomb of God (Boji grob) /1996./, iji autori Richard Andrews i Paul Schellenberger, nisu sumnjali u istinitost prie o selu imena Rennes-le-Chateau. Vjerovali su da su njihova istraivanja otkrila mjesto u Pirenejima gdje je pokopan Isus Krist. Televizijska kua BBC u svojem je programu otro osudila njihovu teoriju pa su autori (koji su sudje lovali u tome, duboko uvjereni da je njihova knjiga shvaena ozbilj no), vjerojatno imali osjeaj da stoje na nagaznoj mini. U to vrijeme, proitao sam i knjigu The Key to the Sacred Pat tern /1997/ (Klju za sveti sustav), autora Henryja Lincolna - o vjeka koji se silno poeo zanimati za selo Rennes-le- Chateau prije gotovo 30 godina - i tada sam shvatio da nisam imao pravo, jer taj na nije otkrivena. Nije samo pria o Rennes-le-Chateauu uvijek

zbunjivala ljude, nego je i geometrija toga podruja bila najuvjer ljiviji dokaz Randove "geodetske" teorije o posveenim mjestima i njegova stajalita da su stari narodi razvili sofisticirane vjetine pre ivljavanja. Godine 1969., ime Rennes-le-Chateau nije bilo poznato ni vei ni turista koji su voljeli Languedoc i njegova drevna povijesna mje sta. Veina njih, koji su otili onamo, pohrlili su prema zidinama to su okruivale Carcassonne, plodno tlo srednjovjekovne hereze, zvane katarizam. On je nauavao da je "ovaj svijet" stvorio Vrag i da je zlo sve to ima veze s materijom (vjerovanje se nazivalo i maniheizam). Katarizam je krvavo uguen 1209. godine kada je mno gobrojna vojska zauzela to podruje i poubijala na tisue katara. Godine 1244. katari su se povukli u svoje posljednje sklonite, u tvravu Montsegur, na vrhu planine, a 200 pripadnika bili su, nakon pada tvrave, ivi spaljeni na golemoj lomai. U posljednjim danima opsade, etvorica su branitelja nou po bjegla iz tvrave, nosei 'blago' katara - dva mjeseca prije toga, dvojica katara pobjegli su s jo vie blaga. Posjetio sam tvravu prije nekoliko godina i jo se sjeam strmog uspinjanja koje me is crpilo. Zar je mogue da je pergament otkriven u crkvenom stupu doveo sveenika do blaga katara i obogatio ga? Henry Lincoln bio je pisac televizijskih dramskih tekstova kad je 1969. godine prvi put naiao na tu tajnu. Na odmoru sa enom i dje com, boravei u francuskoj seljakoj kui u Cevennesu, sluajno mu je pod ruku dola broirana knjiga s naslovom Le Tresor Maudit (Prokleto blago) koju je napisao Gerard de Sede. U knjizi je opisana pria o siromanom seoskom sveeniku imena Berenger Sauniere, koji je imao 33 godine kad je 1885. doao u Rennes-le-Chateau. Bio je vrlo siromaan - prihod od kojeg su ivjeli on i nadstojnik samo stana bili su oko est funti sterlinga godinje. Neko vrijeme nakon toga, bogata upljanka, kontesa de Chambord, dala je Sauniereu 3 000 franaka da obnovi crkvu - to je moglo biti 1886. ili 1891. godine, to ovisi o razliitim procjenama. Tije kom obnove crkve, jedan je radnik pronaao etiri drvena cilindra u kojima su se nalazili smotuljci dokumenata. Cilindri su se nalazili u etvrtastom vizigotskom stupu, koji je drao kameni oltar. Dva do-

kumenta bila su rodoslovlja mjesnih obitelji, navodno povezanih s kraljevskom dinastijom Merovinga, koja je vladala Francuskom dosta loe - od 5. do 8. stoljea. Ostala dva dokumenta bili su latin ski tekstovi iz Novoga zavjeta, pisani bez razmaka izmeu rijei. Tekstovi su oito pisani u iframa - zapravo, ifra kraega teksta bila je jednostavna, pa ju je Henry Lincoln odgonetnuo im je po gledao prikaz u knjizi Gerarda de Sedea. Neka su slova podignuta iznad ostalih, a kad su ispisana jedno za drugim, na kraju je pisalo: A Dagobert II roi et a Sion est ce tresor et il est la mort'- 'Ovo bla go pripada kralju Dagobertu II. i Sionu, i on ovdje lei mrtav.' Sion je bio Jeruzalem, a posljednji dio reenice mogao bi znaiti i da je on, Sion, mrtav.' Dagobert je bio francuski kralj iz dinastije Mero vinga, koji je ivio u 7. stoljeu u Rennes-le-Chateauu, u davnim danima kada je taj gradi bio u procvatu. Autor pergamenata vjero jatno je bio Sauniereov pradjed Antoine Bigou, upnik u Rennes-deChateauu, u doba francuske revolucije. Sauniere je odnio pergamente svojem biskupu, koji je bio dovolj no radoznao da ga poalje u Pariz kako bi se posavjetovao s raznim uenim ljudima. U Parizu je posjetio crkvu St. Sulpice i razgovarao s njezinim upraviteljem opatom Bieilom. Susreo se i s Bieilovim ne akom, mladim kapelanom Emilom Hoffetom, lanom 'okultistikog' kruoka osnovanog u Parizu 1890. godine (neke je Huysmans opisao u svojem 'sotonistikom' romanu La Bas). Hoffet je upoznao Saunierea s krugom pisaca i umjetnika meu koje su spadali pjesnik Stephane Mallarme, dramaturg Maurice Maeterlinck i skladatelj Claude Debussy. Sauniere se isto tako - vjerojatno preko Debussyja - susreo s uvenom sopranisticom Emmom Calve i vjerojatno postao njezinim ljubavnikom (bio je daleko od asketa). Prije nego je napustio Pariz, Sauniere je posjetio Louvre i kupio reprodukcije triju slika, jedna je bila - Les Bergers d'Arcadie - Ar kadijski Pastiri, Nicholasa Poussina, a prikazivala je tri pastira i pastirice ispred groba na kojemu su bile uklesane rijei 'Et in Arca dia Ego', koje se obino prevode ovako:'Ja (smrt) sam i u Arkadiji.' Vrativi se u Rennes-le-Chateau nakon tri tjedna, unajmio je rad nike da podignu kamenu plou na podu ispred oltara, koja je nasta la jo u doba kralja Dagoberta II. Pronali su dva kostura i 'vr s

Izbrisani nadgrobni kamen.

bezvrijednim medaljicama'. Sauniere je otjerao pomagae i proveo veer sam u crkvi. Tada je poinio neobino djelo vandalizma na grobu u crkvenom dvoritu - bio je to grob otmjene dame Marie de Blanchefort - izbrisao je, naime, dva natpisa s njezina groba. Nije znao da su oba ve objavljena u knjiici to ju je tiskao mje sni antikvar. Jedan natpis je sadravao rijei "Et in Arcadia Ego' (pi san mjeavinom grkog i latinskog pisma) na obje strane. Drugi je neobian po tomu to sadri etiri sputena slova koja nisu obja njena i to: tri e, dva p, i etiri velika slova TMRO. Od malih slova moe se oblikovati samo jedna rije - epee, "ma' - dok se od veli kih slova pojavljuje jedino rije MORT - 'smrt'. Utvreno je da je rije epee kljuna u odgonetavanju drugog pergamenta koji je Sau niere pronaao u stupu. Tako se Sauniere iznenada obogatio. Dao je sagraditi toranj za vodu i javnu cestu koja je zamijenila pranjavu seosku. Za sebe je sagradio vilu s vrtom i toranj u gotikom stilu da u njemu smjesti biblioteku. Posjeivali su ga razni ljudi a meu njima su bili Emma Calve i austrijski nadvojvoda Johann von Habsburg, roak cara Franza Josefa. Njegove mnogobrojne goste obiavala je obilno na-

hraniti i vinom napojiti njegova mlada nadstojnica, seljanka Marie Denarnaud. Novi, manje usluan biskup, htio je znati otkud potjee Sauniereovo bogatstvo. Kad je Sauniere odbio odati izvor tog bogatstva rekavi da pripada bogatom pokajniku koji ustrajava na anonimnos ti - biskup je naredio da se Sauniere premjesti u drugu upu. Budui da je odbio premjetaj, neki je drugi sveenik doao na njegovo mjesto. (Prilino udno, kad je biskup poslao svoju albu u Rim, papa je stao u Sauniereovu obranu ...) Godine 1905. francuska Vla da, koja je bila svjetovna - poela mu je praviti neugodnosti optu ujui ga da je austrijski pijun. inilo se da dio njegovih redovitih prihoda dolazi iz Austrije. Godine 1917. Sauniere je umro od ciroze jetre. Bilo mu je tada 65 godina. Pria se daje sveenik koji je bio pri njegovoj samrtnoj postelji bio toliko zaprepaten njegovom ispovijedi, da mu je odbio dati posljednju pomast. Njegova domaica ivjela je u vili, a umrla je 1953. godine. Go dine 1946. prodala je vilu, a prodavau nekretnina obeala je odati tajnu koja e ga uiniti bogatim i monim. Ali, modana kap odu zela joj je mo govora, pa je tako tajnu ponijela sa sobom u grob. To je bila ta izvanredna pria to ju je Henry Lincoln saznao iz knjige Gerarda de Sedea.* Oito, bilo je mnogo pitanja. Je li Sauni ere pronaao neto od blaga koje je pripadalo katarima koji su umrli u tvravi Montsegur? Ili je saznao tajnu o kojoj su neki bogati po krovitelji eljeli da on uti, kupujui njegovu utnju golemim svota ma novca? Je li bio ucjenjiva, ili samo lan male skupine koja je strogo uvala tajnu? Postojala je jo jedna mogunost - da je blago pripadalo templarima, srednjovjekovnom redu vitezova koji su ima li golemo bogatstvo i utjecaj tijekom 12. i 13. stoljea, i koje je bi lo uniteno preko noi. Templari su se zvali po svojem izvornom glavnom sjeditu u po drumu Salomonova hrama u Jeruzalemu (bolje rei, to su bili ostaci hrama kojega su unitili Rimljani 70. godine, samo etiri godine na kon to ga je Herod ponovno izgradio). Jeruzalem je pripao kran* Opirnije o tome u knjizi "Sveta krv, Sveti gral", M. Baigent, R. Leigh, H. Lincoln.

skim vitezovima 1099. godine nakon Prvoga kriarskog rata. Dva deset godina poslije, devet francuskih vitezova iz okolice Troyesa doli su kralju Baldwinu II. Jeruzalemskom, i rekli da su se zavjeto vali tititi ceste i drati ih sigurnima za kranske hodoasnike. Traili su doputenje da podignu dom na Brdu Hrama pa im je Bal dwin dao parcelu na kojoj se nalazio i sam podrum Hrama, kojeg su oni pretvorili u talu. Bilo je neobino da devetorica vitezova nisu organizirali zatitu hodoasnika (u svakom sluaju, njih devetorica teko bi bili djelo tvorna ophodnja). Umjesto toga, proveli su sedam godina iskopava jui svoju 'talu', i jedva su se ponekad usudili izai. Oito su neto traili. Izraelski arheolozi su 1970- ih godina pronali jedan od nji hovih tunela. Ali, to su traili? Kada su Rimljani unitili Hram 70. godine, sa sobom su odnijeli opljakano blago. Zar je mogue da su ostaci toga blaga bili skriveni pod Hramom? Ili su traili neto drugo? U knjizi The Sign and the Seal /1992/ (Znak i peat)* Graham Hancock nagaa neto vrlo zanimljivo. Kao to smo vidjeli u po sljednjem poglavlju, Etiopljani su tvrdili da je Zavjetni koveg kre nuo u njihovu zemlju u vrijeme kralja Salomona u 10. stoljeu pr. Kr., ali istina je vjerojatno da je Koveg nestao iz hrama tijekom vladavine kralja Manaea (687.- 642. pr. Kr.) koji je, prema Bibliji, 'inio zlo u blizini Gospoda' i koji je bio predstavljen uklesanim li kom u Hramu. Izvrsno obavivi detektivski posao, Hancock je slijedio trag kov ega iz Jeruzalema do crkve u Axumu u Etiopiji. Sveenici zadue ni za 'koveg' stalno su odbijali provjeru, ali Hancockova najnovi ja knjiga navodi da su priznali kako je ono to su uvali zapravo bila kutija, koja je sadravala postkranske kopije Ploa zakona to ih je Mojsije donio sa Sinaja. Hancock je pretpostavljao da su templari tragali za Kovegom, za koji legenda tvrdi da je skriven u tajnoj prostoriji ispod sobe u kojoj je bio smjeten, kad su u Salomonov hram upali Babilonci 587. godine pr. Kr. elei unititi grad i odvesti idove u suanjstvo.
* "Znak i peat", Graham Hancock.

Zato bi devetorica vitezova eljelo Koveg? Vjerojatno zato to bi, u doba kad je vladala vjera, kada su se tovale svete relikvije (i donosilo se veliko bogatstvo crkvi ili samostanu), vlasnitvo nad najsvetijim predmetom na svijetu moglo red koji ga bude posje dovao, uiniti najmonijim na svijetu. Ma to da su vitezovi traili, ini se da to nisu nali. Godine 1126., sedam godina nakon njihova iskopavanja, Hugh de Payens, voa vi tezova, vratio se u Francusku. Izgledalo je da nee uspjeti utemeljiti red. Tada se pojavio spasitelj, Bernard iz Clairvauxa, poslije sv. Bernard, koji je pripadao redu cistercita* i bio jedan od najmoni jih francuskih sveenika, iako je odluno odbio promaknue u redu opata. Bio je i neak jednog od vitezova, Andrea de Montbarda, koji se pridruio Payensu na povratku u Francusku. Dvije godine posli je, sazvan je crkveni sabor u gradu Troyesu, iji je cilj bio utjecati na Crkvu da se pozabavi ponovnim utemeljenjem Reda vitezova templara. To se dogodilo negdje 1128. godine kada je utemeljen 'Red siromanih Kristovih vojnika i Salomonovog hrama', koji je bio odgovoran jedino papi. Uz pomo svetoga Bernarda, pridrui vali su mu se novaci a i novac je pristizao, tako da su templari po stali najbogatiji red u Europi. to se zapravo dogodilo? Udruenje koje se trebalo raspasti 1126. godine, za nekoliko je godina postalo bogato i mono. to su to Hugh de Payens i Andre de Montbard rekli sv. Bernardu da im je dao takvu potporu? Je li to bio samo prijateljski in zbog njegova ujaka? Ili su vitezovi obavijestili sv. Bernarda o vanosti i sjajnim otkrii ma do kojih su doli u Hramu? Hancock se odvaio pretpostaviti da su vitezovi neto ponudili Bernardu zauzvrat jer je podupirao gotiku arhitekturu. Prije toga, crkve su se uglavnom gradile u romanikom stilu, s okruglim arka dama koje su podupirali kratki debeli stupovi. To je bilo iz posve praktinih razloga. Sama teina stropa i gornjih dijelova crkve znaila je da je teina pritiskivala stupove i prijetila da se zidovi izboe prema van, pa su se esto radi toga uruavali. Tada su arhi* cistercit - pripadnik jednog ogranka benediktinskog reda

tekti rijeili problem. Stropovi su postajali tanji, drala su ih 'rebra', a arkade su graene ue i vie - u tipino gotikom stilu. Prvi sa mostan koji je sagraen u tom stilu bio je samostan sv. Denisa u Parizu, a njegova je gradnja bila pod vodstvom velikog inovatora, Abbota Sugera. Tanji zidovi - koji su podupirali potporne polulukove - oslobodili su vie mjesta za prozore - jedan od najuvenijih primjera bila su obojena stakla crkve u Chartresu, koja je izgraena poslije u istom stoljeu (uz zdunu potporu sv. Bernarda). Hancock se pita je li mogue da su templari nauili tajnu gotike arhitekure pod svodovima Salomonova hrama. To ne znai da je taj hram graen u gotikom stilu, ali je bio uven po svojoj ljepoti i skladu, a dok su boravili u njemu, vitezovi su sluajno mogli naii na neke od osnovnih elemenata gotike arhitekture. No, nastao je problem s datumima. Prema podacima koje je obja vila Encyclopedia Britanica, arhitekti su poeli rjeavati problem arkada 1120. godine, kada je devet vitezova obavljalo iskapanja tek dvije godine. Meutim, to se ne poklapa s teorijom - da sv. Denis, prva gotika opatija, nije bila sagraena do 1140. godine. I kako je Rand upozoravao, propadanje gotike arhitekture u sljedeih neko liko stoljea bilo je oito i neshvatljivo jednako kao i prestanak gra dnje piramida, odmah nakon to je izgraena Piramida u Gizi. Dublji smisao oba ta sluaja jest, da je tada jak mlaz energije i inspiracije stvorio gotovo nadljudska djela u arhitekturi, i tada se zaustavio. Hancock ima jo jednu, gotovo jednako tako fascinantnu teoriju. Grad Troyes, u kojemu su templari imali potporu Crkve, bio je ro dno mjesto Chretiena de Troyesa, pjesnika koji je izmeu 1165. i 1182. godine bio zasluan za prvu veliku literarnu raspravu o legen di kralja Artura. Taj je pjesnik prvi pisao o Svetome gralu* - Han cock ide tako daleko da kae kako je on izmislio Sveti gral, te pre tpostavlja da je ideja nastala iz pria o Kovegu iz Covenanta, koje je Chretien mogao uti od templara. Navodi rijei znanstvenice Helen Adolf. Ona je mislila da je drugi, raniji kroniar Grala, Wol fram von Eschenbach, koji je napisao Parsifal, izvukao svoju verzi* gral - prema srednjovjekovnoj prii, to je udotvorna zdjela iz koje je Krist pio na Po sljednjoj veeri i u kojoj je Josip iz Arimateja navodno skupio Kristovu krv kad je on bio proboden na kriu.

ju grala - kamena - iz Kebra Nagasta u Abesiniji. To je sjajna za misao, ali ini se kontradiktornom prema miljenju mnogih uenih ljudi, zbog djelovanja koje su imale prie o gralu, a koje su ispjevali putujui glazbenici davno prije nego ih je Chretien zapisao. Zato je to vano? Treba imati na umu da templari nisu samo traili mo - oni su je uskoro imali u izobilju - nego su poli traiti tajanstveni predmet, vjerojatno Koveg, i zato je njihov red poslije povezan s tajnom. To se vjerovanje zadralo do danas. Drugi kriarski rat zapoeo je Bernard iz Clairvauxa, nakon pada Edesse 1144. godine, ali je zavrio neuspjehom. Muslimani pod vodstvom Saladina, ponovno su zauzeli Jeruzalem 1187. godine. Ti jekom sljedeeg stoljea, vodilo se jo sedam neuspjenih kriar skih ratova da bi se obnovila mo kranstva. Pad Akre 1291. godi ne zaokruio je neuspjeh tih ratova, pa su vitezovi templari izgubili smisao postojanja. No, nisu izgubili ni svoju mo ni svoje bogatstvo (koje se djelo mice temeljilo na poreznim olakicama). S novim Velikim majsto rom, Jacquesom de Molayem, viali su svoje rane na otoku Cipru i razmiljali to trebaju initi. Problem je bio nesiguran Cipar, jer su muslimani upadali u Limasol i zarobljavali svakoga tko je trebao biti spaen. Templari su razmatrali povratak u Francusku, ali je i tu bilo problema. Kralj Filip Lijepi (1265.-1314.,) bio je u sukobu s papom Bonifacijem VIII. a kako su templari papu smatrali svojim gospodarom, kralj ne bi ba dobro prihvatio njihov povratak u Fran cusku. Zapravo, kralj nije bio naklonjen Redu vitezova templara, jer je mislio da su, kao i njihov gospodar papa, arogantna zanovijetala (to je moglo biti zato to im se jednom htio pridruiti, ali su ga odbili). Nakon to je papa zaprijetio da e svrgnuti Filipa, kralj je optuio Bonifacija da je heretik i na kraju mu odredio kuni pritvor. Spaen je, ali je ubrzo nakon toga umro. Kada je njegov nasljednik, Bonifacije IX., pokazao namjeru da nastavi borbu svojega pretee, Filip ga je dao otrovati, a na njego vo je mjesto imenovao svojega kandidata Bertranda de Gottea iz Bordeauxa, te ga je postavio na papinski tron. Filip je postavljao brojne preduvjete za potporu Bertrandovoj kandidaturi, a jedan je

bio da papa treba premjestiti svoje sjedite u Francusku. Drugi uvjet drao je u tajnosti i nikad nije otkriven. Veina povjesniara zaklju ila je da je tajna klauzula obuhvaala uvjet da se papa ne bi smio suprotstavljati njegovu planu, prema kojemu treba uhititi templare i prisvojiti njihov novac. Bertrand je tako 1305. postao papa Klement V., i kralj je odmah poeo planirati jedan od najudnijih poteza u povijesti - uhititi sve templare - 15 000 njih, i optuiti ih za krivokletstvo. To je kao da moderni vladar neke zemlje planira urotu da uhiti sve dunosnike kopnene vojske, mornarice i zranih snaga. Nevjerojatno, ali plan je uspio. Zapeaene naredbe izdane su etiri tjedna prije napada na templare koji su bili uhieni u petak, 13. listopada 1307. godine* Templari su bili optueni za homoseksualnost, tovanje demona Bafometa i pljuvanje po kriu. Mueni nad uarenom posudom sa eravicom, mnogi su to priznavali, a medu njima je bio i sam Jacques de Molay. Ali, na dan kada su bili osueni 18. oujka 1314. godine, Molay je zanijekao svoje priznanje, izjavivi da je ono dobiveno muenjem. Kralj se razbjesnio to je njegov plan osujeen. Odmah je naredio da se Molay i njegov prijatelj Geoffrey de Charney, koji je isto tako zanijekao svoje priznanje, ivi peku na laganoj vatri. To se dogodilo sljedeeg dana na otoku na Seini, koji se zove Ile de Palais. Govorilo se da je Molay pozvao kralja i papu da se za go dinu dana sastanu ispred Bojeg trona. Bila to istina ili ne, sigurno je prizivao Boga da osveti svoju smrt. Za tri mjeseca i kralj i papa bili su mrtvi. Filip je stradao od veprovih kljova, a Klement je umro od groznice. Koje li ironije! Filip je poinio to zvjerstvo uzalud. Nadao se da e svoju riznicu, koja se ispraznila zbog rata, ponovno napuniti bo gatstvom templara, ali ini se da je blago tajanstveno nestalo. Pri mjerice, vitezovi iz Bezua (blizu Rennes-le-Chateaua) izbjegli su zamci i pobjegli s golemim blagom. Je li bilo sluajno da se taj vitez zvao Signeur de Gotte, i je li on bio povezan s papom, prijanjim
* Tvrdi se da je to razlog zato se petak, 13. smatra nesretnim danom, ali nema dokaza za to - krani petak smatraju nesretnim danom jer je Isus rekao da e biti razapet u petak, a nesretni broj 13 je broj zabiljeen na Posljednjoj veeri.

Bertrandom de Gotteom? Ili je moda sluajno papina majka bila lanica obitelji Blanchefort, koja je posjedovala dvorac na vrhu bre uljka koji granii s Bezuom? Zna se da je dan uoi uhienja templara, 12. listopada 1307., osamnaest brodova isplovilo iz La Rochelle, luke templara. Nitko ne zna to je bilo s njima, jednostavno su nestali iz povijesti. Ali, barem je jedan od brodova, ini se, zaplovio prema kotskoj gdje je dio blaga pohranjeno u zgradi prekrasne kapelice koja se naziva Rosslyn, u blizini Edinburgha. (Isto je tako dobro znati da je Hugh de Payens bio oenjen kotlanankom Catharine de St. Clair, iji su potomci poslije sagradili kapelicu Rosslyn.) No, bilo kako bilo, da li je bogatstvo Berengera Saunierea bilo dio blaga koje je pripadalo templarima, to se nikad nee pouzdano doznati, iako je Henry Lincoln prilino siguran da to zna. Ono to se uistinu zna jest da su postojale dvije utvrde templara u blizini Rennes-le-Chateaua - Bezu i Blanchefort - te da se Filip Lijepi nije uspio domoi blaga dvojice templara. Godine 1969., nakon to je Henry Lincoln pronaao knjigu Gerarda de Sedea tijekom svog odmora u Cevennesu, vratio se u Lon don i uspio za tu priu zainteresirati prijatelja koji je radio za BBC. Njih dvojica poli su u Rennes-le-Chateau, i ve pri prvom posjetu inilo im se da ih netko promatra. U susjednom selu Rennes-lesBains, Lincoln je pronaao izvor koji se zvao Fontana ljubavnika; blizu je bila stijena sa srcem probodenim strijelom, a ispod njega stajalo je: E. Calve, 1891. Emma Calve bila je lijepa sopranistica koja je navodno odabrala Saunierea za jednoga od svojih mnogob rojnih ljubavnika, a 1891. godina bila je godina kad su se trebali ot kriti pergamenti. Lincoln je fotografirao natpis, ali kad se vratio, odmah nakon to je pribavio bolje osvjetljenje, natpis je bio izbrisan sa stijene. Gerard de Sede je pristao raditi kao konzultant na programu. Mo gao je osigurati klju za odgonetavanje druge tajne rukopisa na pergamentu. To je bila veoma sloena ifra, koja je ukljuivala te hniku poznatu kompjutorskim strunjacima, kao to je Vigenerov proces. Slova abecede napisana su dvadeset est puta, prvo slovo poinje sa A, drugo sa B, tree sa C i tako dalje. Kljune rijei MORT

EPEE smjetene su iznad rukopisa, a slova su pretvarana uz pomo Vigenerove tablice. 'Uzvieni tekst Marie de Blanchefort' (koji je Sauniere pokuao unititi) tada je uzet kao jo jedna kljuna fraza. Na kraju su slova smjetena na ahovsku plou, serijom skakaevih poteza stvorila poruku koja se moe ovako prevesti: PASTIRICA BEZ ISKUE NJA KOJOJ SU OTROV I DESETICA (novac) DRALI KLJU MIRA 681 S KRIEM I OVIM KONJEM BOJIM DOSTIEM OVOG DEMONA UVARA U PODNE MODRIH JABUKA. Nesumnjivo, to je dovelo Saunierea do blaga, iako je teko shva titi kako. Natpis zavrava slovima PS. To je Lincoln saznao od Sedea koji je zastupao organizaciju nazvanu Sionski priorat. U Nacionalnoj knjinici u Parizu, Lincoln je pronaao mnoge pergamente i doku mente koji su bili pohranjeni sve do 1956. godine, a mnogi su pisani pod pseudonimom 'Antun Pustinjak'. Jedan je govorio o tajnom redu koji se nazivao Sionski priorat, dajui popis njegovih Velikih majstora, u koje se ubraja i veliki alkemiar Nicolas Flamel (uven po tomu to je pravio zlato), Leonardo da Vinci, Isaac Newton, Cla ude Debussy, a u novije vrijeme i Jean Cocteau. Podsjetimo, Sau niere je susreo Debussyja na putu za Pariz. Prema tim dokumenti ma, zajedniki nazvanima Tajni dosjei - Sionski priorat bio je po unutarnjem ustrojstvu hijerarhija Reda vitezova templara. U Tajnom dosjeu navodi se da je Sionski priorat nastavio postojati i kad su templari uniteni. To ukazuje na novu mogunost, koju je zabiljeio jo jedan istra iva, Lionel Fanthorpe, kao i Henry Lincoln: moda Sauniere i nije pronaao blago, nego samo tajnu koja vrijedi cijelo bogatstvo. Mnoge poznate injenice podupiru taj zakljuak. Prema Henryju Buthionu, koji je vlasnik hotela to je neko bila Sauniereova vila Betanija, Sauniere je esto bio bez novca. Odbio je platiti 5 000 fra naka koje je dugovao za skupocjeni namjetaj koji je naruio. Umro je bez jednog novia moda zato jer je samo odobravao velike svote novca koje su se plaale njegovoj domaici Marie Denarnaud. Ipak, ovjek sa skrivenim blagom ne ostaje bez gotovine, ak ako ju je pohranio u banci.

Na kraju, Lincolnova televizijska reportaa je emitirana pod na zivom The Lost Treasure of Jerusalem (Izgubljeno blago Jeruzale ma) Od tada, mnogo se materijala vidjelo pa je bilo jasno da e Drugi program BBC-ja biti vrlo gledan. Moda je najzanimljiviji zakljuak svega toga stigao ubrzo na kon to je reportaa emitirana. Umirovljeni vikar engleske crkve napisao je Lincolnu da 'blago' nije bilo zlato ni dragulji, nego doku ment koji dokazuje da Isus nije bio razapet na kriu 33. godine, ne go je 45. godine jo bio iv. Lincoln ga je posjetio, no sveenik oito nije htio progovoriti. Na kraju je priznao daje dobio informaciju od anglikanskog znanstve nika Canona Alfreda Lilleyja. Lioncolnovo srce vjerojatno je zaigra lo kad je uo sljedee: Lilley je odravao blisku vezu sa znanstve nicima koji se nalaze u St. Sulpiceu i znao je Emilia Hoffeta, koji je upoznao Saunierea s Debussyjem. To je oito probudilo zauujue mogunosti. Ako je Debussy uistinu bio Veliki majstor Sionskog priorata, zar je mogao vjerovati da Isus nije umro na kriu? Je li to bila Sauniereova tajna, koja je toliko zaprepastila sveenika koji je sluao njegovu posljednju ispovijed? Izgleda da je u tome odgovor. Moemo se prisjetiti da je Sauniere kupio neke kopije slika iz Louvrea, a meu njima je bila i Les Bergers d'Arcadie, na kojoj su prikazana tri pastira i pastirice kako stoje uz grob pokazujui rijei: 'Et in Arcadia Ego' prije nego to je napustio Pariz. De Sede je rekao Lincolnu da je pravi grob o kojemu je rije na slici otkriven u Arquesu, nedaleko Rennes-le-Chateaua. Zapravo, iako nema latinskog natpisa grob je potpuno isti, kao i kamen na kojemu se pastir odmara na slici. Nicolas Poussin (1594.-1665.) bio je jedan od najistaknutijih sli kara svojega doba. Iako roen u Normandiji, tek je u Rimu stjecao slavu i vei dio ivota proveo je ondje. Kratko vrijeme sluio je kra lja Luja XIII. i Richelieua. Poussinova slika Les Bergers d'Arcadie dola je u posjed Luja XIV., nakon to su upravitelji njegova iman ja pokuavali, vrlo uporno, neko vrijeme doi do nje. Kad ju je kralj napokon uspio dobiti, drao ju je zakljuanu daleko od svojih pri vatnih odaja. Govorkalo se da bi ona mogla odati kakvu tajnu ako

se izloi javnosti. ini se da sama slika ne daje nikakva objanjen ja o tome: zato ju je kralj tako silno elio, ili zato ju je drao po dalje od oka javnosti. Ono to znamo jest da je godine 1656. kraljev ministar financija, Nicolas Fouquet, poslao svoga mlaeg brata Louisa u Rim da posje ti Poussina. Louis je tada pisao Fouquetu: On i ja stvarali smo planove o kojima u vas uskoro moi po tanko obavijestiti; stvari koje u vam dati preko N. Poussina, prednosti koje bi kraljevi teko dobili od njega i koje, prema onomu to kae, nitko na svijetu nee ponovno dobiti u sto ljeima koja dolaze. To e se postii bez velikog troka i moe se ak pretvoriti u zaradu. To su stvari koje je teko temeljito istraiti. Nita na Zemlji u dananje vrijeme ne moe donijeti vee blago, niti se ono moe iim mjeriti... O emu je mogao govoriti? 'Nita na svijetu ne moe donijeti vee bogatstvo', zvui kao da govori o blagu, osim to sam kae da se ono moe pretvoriti u zaradu', ime nas navodi da zapravo misli na neto drugo. Sigurno je daje kralja, koji je imao tek 5 godina kada je doao na prijestolje, sve manje volio njegov sjajan i ambiciozan ministar financija. Fouquet se odmah obogatio i prema rijeima nje gova pomonika, Colberta, to je postigao prepravljajui knjige sva kog popodneva. Godine 1661. Louis ga je dao uhititi i na kraju je zavrio u zatvoru. (Neki povjesniari pretpostavljaju da je on bio onaj uveni ovjek sa eljeznom maskom, ali umro je 23 godine prije to ga tajanstvenog zatvorenika.) Je li mogue daje Fouquet imao izdajnike namjere kad je poslao svojeg brata Louisa da se sastane s Poussinom? Kralj Dagobert II., potomak obitelji Merovinga, roen 651. go dine, bio je otet jo kao dijete i odveden u Irsku, dok je majordom zauzeo njegovo mjesto. Vratio se u Francusku, zapravo u Rennesle-Chateau, oenio se vizigotskom princezom Giselle i vratio prije stolje. No, ubijen je 679. godine dok je spavao pod stablom. Crkva je sigurno bila umijeana u to ubojstvo, kao i njegov glavni sluga Pipin Debeli. Pipin je bio djed poznatog ratnika Karla Martela, koji je obranio Francusku od muslimanskog pohoda i sudjelovao u bitki

kod Poitiersa. Martelov sin, Pipin Mali, doao je na prijestolje i uveo dinastiju Karolinga, posinivi najpoznatijeg pripadnika te dinastije, slavnog Charlemagnea. Potomci Dagoberta bili su razumljivo zavidni i ljuti jer su svr gnuti s prijestolja. Uvijek je postojao pokret za njihovu obnovu, sli no kao jakobita u Engleskoj. Kao i jakobiti, izgubili su svrhu pos tojanja, ali jedan je merovinki potomak postigao slavu koja se mogla usporediti s onom Karla Martela ili Charlemagnea. Bio je to Godfrey de Bouillon (1058.-1100.), vojvoda od Lorrainea, ovjek koji je poveo Prvi kriarski rat i ponovno zauzeo Jeruzalem - vitez koji je postao prvi kralj Jeruzalema. I ovdje se moe pojaviti mala sumnja u to da je on bio utemelji telj - ili jedan od utemeljitelja-jedne druge dinastije, Sionskog priorata, ili kako se to prvotno zvalo 'Red nae Gospe iz Siona'. Sion je drugo ime za Jeruzalem i uskoro nakon to je Jeruzalem zaposjed nut, na Brdu Hrama bio je izgraen samostan, a oni koji su u njemu ivjeli bili su poznati pod imenom Red nae Gospe iz Siona. Prema Secret Dossier (Tajni dosjei), Red je osnovan 1090. godine, devet godina prije pada Jeruzalema. Petorica od devet prvotnih templara bili su lanovi Reda. Vjerojatno je templarski Red nastao iz sionskog Reda. Lincoln citira dokaze kako bi pokazao da su se oba reda uskoro razvijala odvojeno. ini se da ih je nevjerojatna snaga i blago tem plara uinilo tvrdoglavima 'poput jogunaste djece'. Prilike su posta le napete 1187. godine, kada je templar Gerard de Ridefort poveo vitezove u nepromiljen sukob sa Saracenima i izgubio Jeruzalem ovaj put zauvijek. Tada se inilo da je Red iz Siona izgubio strplje nje s templarima i raskinuo sve veze s njima. Red je promijenio ime u Sionski priorat. Jedan od njegovih glavnih ciljeva bilo je vratiti dinastiju Merovinga na francusko prijestolje. Kada su templari bili uniteni 1307., red je nastavio postojati, nedvojbeno zato jer je bio dobro uvana tajna. To objanjava zato je Luj XIV. bio uznemiren i elio se rijeiti Fouqueta te doi do Poussinove slike. Ako je 'tajna koju kraljevi ni su mogli izvui iz njega' bila tajna Sionskog priorata, Luj je imao razloga biti zabrinut. Njegov ujak Gaston d'Orleans bio je oenjen

sestrom vojvode od Lorrainea. Postojala je namjera svrgnuti Gastonova starijeg brata Luja XIII. u korist Gastona, to bi znailo da bi krv Merovinga jo jednom potekla venama francuskih kraljeva. Ta namjera nije uspjela. Ali, kako je Luj XIII. bio bez djece, ini lo se vrlo vjerojatnim da e Gaston ipak batiniti prijestolje. Tada je na sveope iznenaenje Luj XIII. dobio sina - rodila ga je njegova supruga Ana iz Austrije. Mnogi su vjerovali da je kardinal Richelieu bio njegov pravi otac, ili je moda unajmio "momke za rasplod" meu kojima je, neki nagaaju, bio Richelieuov kapetan muketira, Francois Dauger. Tako su sprijeeni planovi Merovinga i Sionskog priorata. Francois Dauger imao je dva sina, Luja i Eustahija. Mnogi su ko mentirali njihovu slinost s Luisom XIV., to bi bilo i razumljivo ako su oni, zapravo, njegova polubraa. Eustahije je uvijek upadao u neprilike, no obojica su na kraju bili uhieni, Luj zbog ljubavnih problema, a Eustahije jer je izazivao nered. Luj je bio osloboen i nastavio je s pobunama. Eustahije je nestao i moda je on bio ovjek sa eljeznom maskom. (Bila je to zapravo barunasta maska, i ako je Eustahije uistinu bio tajanstveni zatvorenik, moda su ga prisilili da je nosi zbog slinosti s kraljem.). Njegova obrana moe biti na mjera da se ucjenjuje kralja - 'Oslobodi mojega brata inae e...', ili se mogao prikljuiti Sionskom prioratu i Merovinzima, koji su bili presretni jer Luj XIV. nema pravo biti na prijestolju. Habsburgovci su isto tako bili lanovi dinastije Lorraine, pa tako i najvaniji kandidati za lanstvo u Sionskom prioratu, to dalje po janjava injenice da je jedan od Sauniereovih gostiju bio Johann von Habsburg, i da je Sauniere primao novac iz Austrije. To zvui kao da gaje njegov posjet St. Sulpiceu uveo meu ljude koji su bili volj ni podijeliti svoju tajnu s njime, i dati mu poveu financijsku po tporu kao sadanjem korisniku Dogobertove drevne utvrde. Ova sloena i fascinantna pria ima i nalije. Lincoln je saznao od umirovljenog sveenika da se 'pravo blago' odnosi na saznanje da Isus nije umro na kriu i da ono dolazi iz St. Sulpicea. Da je St. Sulpice bio Pariz, sjedite Sionskog priorata, tada bi se mogla doz nati Sauniereova tajna - tajna koja je okirala sveenika koji ga je posjetio dok je bio na samrtnoj postelji - da Isus nije umro na kriu,

pa je po tome kranska crkva sagraena na temeljima od pijeska, zapravo na ideji da je Isus umro kako bi spasio ovjeka od tereta is konskoga grijeha. Dok je Lincoln radio na programu BBC-ja pod nazivom Sjenka templara, iznenada ga je prekinula zapanjujua misao. On i jo dvo jica istraivaa, Richard Leigh i Michael Baigent alili su se na ra un legende koja govori o tome da je majku kralja Meroveha, ute meljiteljicu loze Merovinga oplodilo morsko bie. Jedan od njih se naalio i rekao kako pria zvui 'ribiki'. Lincoln i Leigh su se po gledali jer su istodobno posumnjali, Riba - simbol kranstva.' Zar je legenda mogla znaiti da je gospa bila oploena ... simbolom kranstva, izravnim potomkom Isusa? Merovinki kraljevi tvrdili su da vladaju po 'pravu krvi' - kra ljevske krvi - a ne imenovani od Crkve. Je li krvno srodstvo na koje su bili toliko ponosni bilo od samog Isusa? U tom sluaju, tko je bi la Isusova ena? U selu Les Saintes Maries de la Mer, svake godine slavi se dolazak Marije Magdalene u Francusku. Ona sa sobom nosi Pravi kri i Sveti gral. Sauniere je sagradio knjinicu koju je nazvao kula Magdala. Mistici srednjeg vijeka poistovjetili su je s planetom Venerom, boicom ljubavi. Lincoln i Leigh poeli su nagaati da su Isus i Marija Magdalena otili u Francusku i zaeli lozu Merovinga. Moda je grob na Poussinovu platnu bio zapravo Isusov grob? Bilo je to neobino naga anje - Lincoln je ustrajavao na tome da je to tek nagaanje, koje je knjigu The Holy Blood and the Grail (Sveta krv, sveti gral), Lincolna, Leigha i Baigneta uinilo trenutanim bestselerom. Do tada je Lincoln saznao iz ispitivanja reportera BBC-ja da je najvaniji ivi lan Sionskog priorata Pierre Plantard. Potjecao je iz plemenite obitelji Merovinke loze. Dogovoren je sastanak i Lincoln je pozvao Plantarda da pogleda drugi film o Rennes-le-Chateauu The Priest, the Painter and the Devil (Sveenik, slikar i vrag). Poka zao se kao ljubazan i uljudan gospodin - roen 1920., a bila je nazo na i skupina njegovih sljedbenika. ini se da je najblii bio markiz Philip de Cherisey. Lincoln je saznao da je on bio odgovoran za ve inu dokumenata Secret Dossier pohranjenih u Louvreu.

Sjedei iza njih, Lincoln je bio zadovoljan kada je primijetio da su iznenada postali oprezni kad je na filmu bila prikazana slika je dnog dokumenta na pergamentu, u kojemu je Lincoln otkrio oblik pentagrama, nastao spajanjem toaka petokrake zvijezde. Pentagram je jedan od najstarijih magijskih simbola. Jednom su mi savjetovali da ga (mentalno) nacrtam na stupu ulaznih vrata ako elim zaustaviti neeljene posjetitelje - mora biti okrenut naopako. Postavljen okomito, pretpostavlja se da odbija zlo. Okrenut naopa ke, (kao ovjek koji stoji na glavi) vjeruje se da privlai mrane sile. Koje je njegovo podrijetlo? Nitko nije siguran, iako je imao va nu ulogu u Pitagorinoj geometriji. Jedno od najuvjerljivijih obja njenja ukljuuje planet Veneru. Ako zamislimo Zemlju kao sredite Suneva sustava (kao to se nekad davno vjerovalo), postaje oito da e biti trenutaka kad e Sunce 'zasjeniti' svaki planet, jer ono ulazi izmeu planeta i Zemlje. Merkur je primjerice 'pomraen' tri puta na godinu i kad bismo povukli crte izmeu tih triju toaka na nebu, one bi oblikovale nepravilan trokut. Mars je 'zamraen' etiri puta, a oblik koji se dobije povlaenjem crta je nepravilni pravokut nik. Zapravo, sve planete daju nepravilne oblike, osim Venere, koja ini pravilan peterokut. Ako su, kao to smo ve dokazali u ovoj knjizi, stari narodi prouavali nebo mnogo ranije nego to moemo i zamisliti, ini se vjerojatnim da je Venera bila vrlo rano povezana s peterokutom. Uz skriveni pentagram (koji nije bio pravilan) najednom od do kumenata, Lincoln je primijetio neto udno u svezi s Poussinovom geometrijom na slici Les Bergers d'Arcadie. Tragajui za 'tajnom' koja je, ini se, uznemirila Luja XIV, uoio je da je tap pastira, koji se nalazi desno od groba, skladno odrezan na dva dijela pastirovom rukom, a udaljenost od vrha tapa do pastirova kaiprsta je tono 'polovica mjere'. Odmah zatim primijetio je drugu 'polovicu mjere' na slikarskom platnu. Slika je oito bila dizajnirana geometrijski. Pokazao je platno profesoru Christopheru Cornfordu s Kraljevskog koleda za umjetnost, koji je otkrio neto jo fascinantnije. Kada je Cornford izvijestio Henryja Lincolna o slici Les Bergers d'Arcadie, objasnio je da je poeo traiti jedan od dvaju sustava

kojima se stalno koriste klasini slikari. Jedan je sustav brojeva i temelji se na Platonovu Timeju (dijalogu o stvaranju univerzuma), koji je snano utjecao na renesansu. Drugi je sustav prilino star, a temelji se na omjeru zlatnoga reza. Cornford je oekivao da e nai sustav Timeja na Poussinovu platnu, jer se tada sustav zlatnog reza smatrao zastarjelim, ali nije naao ni traga tome. Temeljni sustav koji je bio koriten na slici Les Bergers d'Arcadie je zlatni rez. Slika je bila takoer puna pentagonalne geometrije. Razmotrimo sada sljedei peterokut nacrtan u krugu:

Pentagram je geometrijski oblik, stopostotni zlatni rez. U dijagramu EF je fi omjeru EB, a CF je fi omjera CA. Kada je Cornford pogledao malo pozornije, mogao je nacrtati peterokut koji je iao izvan slike.

Ukratko, peterokut je bio ukodiran u Poussinovo platno. Cornford se zapitao, da li je reenica 'Poussin dri klju ...' mo gla imati ikakve veze s krajolikom oko Rennes-le-Chateaua, mjesta gdje je Sauniere tragao za blagom? To je dovelo Lincolna do jedno ga od najvanijih otkria. Kada je pogledao na kartu podruja oko Rennes-le-Chateaua, jedna mu je injenica odmah privukla pozor nost: tri njegova kljuna mjesta. Rennes-le-Chateau, dvorac iz doba templara u Bezuu i dvorac Blanchefort - bile su tri toke trokuta, a svi su bili smjeteni na vrhovima breuljaka. Kada je Lincoln nacrtao trokut na svojoj karti i nastavio mjeriti linije, iznenadio se. Bio je to precizan istokraan trokut, tj. imao je dvije potpuno jednake stranice. S Bezuom na vrhu trokuta, linije od Bezua do Blancheforta i od Bezua do Rennes-le-Chateaua bile su jednake. To nije mogla biti sluajnost. Davno u prolosti izgleda da je netko opazio da su tri vrha breuljka inila trokut, tj., s vremenom su bili odabirani kao dio tajnog uzorka. Lincoln se naao u udu - ako bi nekom zgodom postojala jo dva breuljka, oni bi inili ostali dio peterokuta. Naravno, mislio je da previe trai ... pa ipak, kada je prouavao kartu, zaprepastio se kad se pokazalo da su postojala dva takva breuljka, i to na oeki vanome mjestu. Istoni se breuljak zvao La Soulane, a zapadni Serre de Lauzet. Kada se pet breuljaka spojilo, tvorili su savren pe terokut. No, Lincolna je ekalo jo jedno iznenaenje. Kada je traio sre dite karte, ustanovio je daje ono oznaeno uz drugi breuljak, koji se naziva La Pique. Iako je njegov vrh na karti izgledao poput mrt vog sredita, zapravo je bio 228 m jugoistono od sredita, to se moglo i oekivati - konano, to nije bio krajolik koji je izgradila ljudska ruka. Dakle, to je bila temeljna tajna Rennes-le-Chateaua: on je bio dio svetoga krajolika. Moda je i zato Dagobert II. odabrao Rennes-leChateau za svoj dom, i moda je zato njegov sin Sigisbert pobjegao ondje nakon ubojstva svojega oca. Kraljevska krv Merovinga bila je povezana s maginim krajolikom.

Randa je poeo zanimati Rennes nakon to je proitao knjigu The Holy Blood and the Holy Grail. Ondje stoji da nekoliko kilome tara istono od Rennes-le-Chateaua lee ruevine dvorca Blanchefort, djedovskog doma Bertranda de Blancheforta, etvrtoga Velikog majstora vitezova templara, koji je bio na elu Reda sredinom 12. stoljea. ini se da je Blanchefort 'odobrio tajanstvena iskapanja' na pla nini gdje se nalazio njegov dvorac, ali sve kao najveu tajnu. Godi ne 1156. mnogi su njemaki rudari stigli na rad u planinu, toboe traei zlato. Ali, nije mogue da je ondje bilo zlata jer su Rimljani stoljeima prije iscrpili te rudnike. Bilo im je zabranjeno sklapati bilo kakvo prijateljstvo s mjesnim stanovnitvom, i drali su se stro go odvojeno od lokalne zajednice. Lincoln smatra da je neto drugo privuklo Velikoga majstora u to podruje. Prirodno, Rand se pitao je li to moglo imati ikakve veze s njegovim kartama svetih mjesta. Pisao je: 'Slaem se s Lincolnovim zakljukom da je sloenost mjesta Rennes-le-Chateaua vrlo oita' ... stari geometri ostavili su nam empirijsku stvarnost svojega izvanrednog rada. Ostavili su do kaze o svojim vjetinama i znanju mjerenja to je kroz mnoga duga stoljea bilo izgubljeno". To se podudara sa svime to smo otkrili o kartama Atlantide.' Lincoln je takoer uoio vanost zlatnog reza u cijelome podru ju Rennesa i to je povezao s planetom Venerom. On dokazuje zato se Venera tuje u itavom svijetu. Nama sa Zemlje, njezina se orbi ta pokazuje pentagonalno. Peterokut je geometrijski oblik koji se uvjerljivo pojavljuje u zlatnom rezu. Prije 100 000 godina, za vrije me pola u Yukonu, Rennes je bio smjeten na granici zlatnog reza, linije koja ide od pola do pola. No, on nije bio jedino mjesto. Nanking, u Kini takoer se posve uklapa u taj obrazac. Iznenauje injenica da su se obje granine crte dogodile samo u razdoblju pola na Yukonu. Nije to bila jedina veza koja je povezivala stare Kelte s Kinom. U djelu Uriel's Machi ne Lomas i Knight prouavaju istraivanje arheologinje dr. Elizabethe Wayland Barber, ija knjiga The Mummies of Urumchi (Mumije iz Urumhe) istrauje mumificirane ostatke nekolicine Kavkaana, koji su pronaeni u kineskoj pokrajini Xinjiang. E. W. Barber je ot-

krila karirani materijal na mumijama. Napisala je: 'Ne samo da je taj materijal izgledao poput kotske karirane vunene tkanine (tar tan), ve je imao istu teinu, mekou i prvotnu gustou kao i tkani na kilta' . Lomas i Knight komentiraju: Barber priznaje da se dvoje nepovezanih ljudi moglo pojaviti s istom kariranom tkaninom i tartanima, ali kad je uzela u ob zir sve injenice koje su se inile sluajnima, bila je potpuno sigurna u svoj zakljuak: iskljuila je sluajnost. Izgledalo je sigurno da su tada ti ljudi imali izravnu vezu sa stanovnitvom britanskih otoka, koji su isto tako tkali kariranu tkaninu i tar tan, dakle bili su povezani s ljudima koje mi danas nazivamo Keltima. U knjizi The New View Over Atlantis (Novi pogledi na Atlantidu) John Michell takoer povezuje stare Kelte s Kinom: U Kini su donedavno, kao i davno u Britaniji, svaka zgrada, svaki kamen i drvo bili smjetani u podruje prema magij skom sustavu gdje su zakoni matematike i glazbe bili izraeni u geometriji Zemljine povrine. Izrazita ljepota i sklad svako ga dijela Kine, to svi putnici opaaju, nije sluajna. Svaki je lik osmiljen. Ondje gdje je priroda postavila dva breuljka u neskladnom odnosu, kineski bi geometri promijenili oblik jednoga od njih. injenica jest da su Rennes-le-Chateau i Nanking, smjeteni na lini ji zlatnoga reza na udaljenost od pola do pola. To je takoer podupiralo zakljuak da su i Kelti i Kinezi dijelili znanje, ili jo vjeroja tnije da su njihove zasebne tradicije proistekle iz istog izvora. Moja omiljena pria o Randovim istraivanjima povezana je s piramidom, ali ne onom iz Egipta ili Meksika, nego s piramidom iz Kine. U ljeti 1997. godine, Rand je razmiljao o polu u Hudsonovu za ljevu i orijentaciji meksikih religijskih mjesta prema njemu. U to vrijeme je uo od Laure Lee, prijateljice i novinarke na radiju, iji se program iz Seatlea emitirao po cijelome svijetu, da e se njema-

ki pisac Hartwig Hausdorf pojaviti u njezinu programu, i da e go voriti o drevnim piramidama u Kini. Rand nije imao pojma da u Kini postoje piramide. Hausdorf, autor knjige The Chinese Roswell (Kineski Roswell) bio je pod utjecajem teorije Erica von Danikena o 'drevnim astro nautima'. Proputovao je Kinu, Tibet i Mongoliju u potrazi za doka zom da su izvanzemaljci posjeivali Zemlju u dalekoj prolosti. Hausdorf je objanjavao u radijskoj emisiji da se u proljee godine 1945. pilot amerikih zranih snaga James Gaussman vraao iz Chungkinga, kada ga je kvar na motoru zrakoplova prisilio da nisko sleti u blizini Xiona, u pokrajini Shansi. Dok je letio tako nisko, jasno je pod sobom mogao vidjeti bijelu piramidu 'goleme velii ne'. Uspio je snimiti nekoliko fotografija, iako one nee biti obja vljivane sljedeih 45 godina. Dvije godine poslije, 1947. godine pi lot Maurice Sheahan uspio je vidjeti drugu golemu piramidu kad je letio iznad pokrajine Shansi. Opet je fotografirao. Iako su fotografi je objavljene u novinama New York Timesu i ostalim novinama, u oujku 1947. godine kineski su arheolozi zanijekali da u Kini ima piramida. Godine 1962. pilot novozelandskog zrakoplovstva Bruce Cathie uo je od Kineza da nema piramida u Kini. Ipak je uspio potvrditi postojanje nekoliko njih, i u knjizi The Bridge of Infinity (Most vje nosti) dao je naslutiti da postoji itava mrea piramida na naem planetu ija se svrha gradnje povezuje s 'ley linijama' i energijama Zemlje. (Njegova vienja imaju neto zajedniko s vienjem Christophera Dunna) U oujku 1994. godine Hausdorf je uspio pribaviti dozvolu da posjeti Xion, nekadanji glavni grad carstva koje se smatra kolijev kom kineske civilizacije. (Car Qin Shihuang, koji je dao sagraditi Veliki zid, ondje ima grobnicu okruenu sa 10 000 vojnika izrae nih u terakoti i u prirodnoj veliini.) Vidio je brojne piramide na ra vnici, ali nisu bile visoke 304 m kao to je izvjetavao Gaussman, nego samo 60,96 m, manje od polovice visine Velike piramide. Te su piramide imale ravne vrhove i napravljene su od peene ilovae tvrde kao kamen. Na njima je bilo zasaeno drvee i druga vegeta-

Takozvana 'Bijela piramida' iz Kine smjetena je po zlatnom rezu na udaljenosti od Sjevernog pola do ekvatora.

ija. Hausdorf je shvatio da stoji na nekoj vrsti kratera, na njegovu vrhu, koji je navodio na pomisao da se uruila jedna soba. Tijekom dva sljedea posjeta, Hausdorf je istraio esnaest pira mida, a izjavio je da ih je nabrojio stotinjak. Profesor Wang Zhijun, upravitelj Banpo muzeja, koji je o tome s njim raspravljao, inilo se da misli kako su piramide dio svetog sustava linija feng shuija, kineske varijacije travnatog terena. Profesor Zhijun je procijenio da su nastale oko 2 500. godine pr. Kr. - u doba kad su graene pirami de u Gizi. Hausdorf nije mogao sam posjetiti Bijelu piramidu u Xionu. Priznao je kako nije siguran da ona postoji. Rand je istraivao (fi) mjesta kad je uo za Bijelu piramidu. aao je grad Xian u svojem Timesovom atlasu, ali nije imao pojma koliko bi mogla biti udaljena Bijela piramida. Dok je nagaao, pitao se da li je to mogla biti fi udaljenost od pola. Izraunao je da bi ona trebala biti 5,639 km, to bi bilo 34 stupnja i 23 minute sjeverne ze mljopisne duine. Nekoliko dana poslije, nazvao je Shawna Montgomerya u To ronto da s njim porazgovara o svojim posljednjim istraivanjima.

Spomenuo je Bijelu piramidu i tekoe koje je imao u pronalaenju njezinih preciznih koordinata. 'O, pa ja to imam' rekao je Shawn. 'Bijela piramida se nalazi u knjizi Brucea Cathiea. Pogledat u njezine koordinate.' Nakon ne koliko trenutaka, vratio se s odgovorom: 34 stupnja i 26 minuta sje verne zemljopisne duine - samo 3 minute (ili 4,8 km) od Randove lokacije. inilo se da je Cathie imao neke satelitske snimke piramida. No, bila je jo uzbudljivija injenica, to je tono na tome mjestu koje je izraunao Rand, na 34 stupnja, 23 minute sjeverne zemljopisne du ine, bila jo jedna piramida. Pokazao je da je libanonsko selo Ehdin, gdje su O'Brienovi locirali Kharsag, takoer na toj zemljopis noj irini i da je 5 stupnjeva istono od Gize. Tako je Randova metoda karata pronala jo jedno sveto mjesto. Ali, koja je njegova lokacija u odnosu prema starom Sjevernom polu u Hudsonovu zaljevu? Rand je privukao pozornost mnogih na web-stranicu pod nazivom 'How Far Is It?' i eljno je ekao odgo vor. Kada se pojavio na ekranu, Rand se zadovoljno nasmijao. Dok je pol bio u Hudsonovu zaljevu, Bijela piramida se nalazila na 5 stu pnjeva sjeverne zemljopisne duine, tj. na istoj zemljopisnoj irini kao i Byblos, grad svet i Egipanima i Fenianima. Randov e-mail opisuje njegovo otkrie: 'ini mi se da sam polo aj kineskih piramida pokazuje da su Kinezi posjedovali napredno znanje o dimenzijama Zemlje, i da su imali sposobnost odrediti te udaljenosti s vrlo malim pogrekama'. Jo je znaajnije napomenuti da su ljudi u Kini posjedovali zna nje o povrini Zemlje u vrijeme dok je Kina, prema povjesniarima, bila potpuno izolirana od ostatka svijeta. Rand mi je objasnio svoj razlog za istraivanjem mjesta prema zlatnom rezu: Zlatni rez je neto to postoji svugdje u svemiru, bez obzira na sustavni broj (baza 10,12,60 i tako dalje). Ako je neka napre dna civilizacija pokuavala uspostaviti vezu s nekim buduim ljudima, nikad nisu mogli biti sigurni da e njihove vage i mje re biti iste kao i one koje su razvili mnogo prije nego to su izumrli.

No, nikad se nee mijenjati sljedee: dimenzije Zemlje i geometrija zlatnog reza. Udaljenost od ekvatora do Sjevernog pola uvijek e biti ista, bez obzira na brojani sustav kojim se koristili, i uvijek ete moi podijeliti tu udaljenost uz pomo zlatnog reza. Geometrija Rennes-le-Chateaua je, kao to vidimo, peterokutna geometrija, a ona je, kao to Lincoln smatra, povezana s fi zlatnim rezom. Znai li to da je mjesto Rennes-le-Chateau bilo staro 100 000 godina? Gotovo sa sigurnou moemo rei - ne. Njegova je pete rokutna geometrija prirodna, nije ju stvorio ovjek. Ali, Randova teorija karata navodi na to da su Enohovi 'aneli' (to jest geolozi), radili svoje nacrte u vrijeme kad je pol bio u Hudsonovu zaljevu, potvrujui da je Rennes-le-Chateau najneobinije mjesto na svije tu, ne samo zato to je njegova geometrija peterokutna i odraava zlatni rez, nego i zato jer je Rennes-le-Chateau bilo mjesto zlatnog reza i u vrijeme pola na Yukonu. To je mjesto sigurno zasluilo da bude obiljeeno jednim od njihovih 'znakova', na kojima su posli je mnoge generacije gradile svoja sveta mjesta. Druga sveta mjesta pristaju uz taj model. Abydos, 'rodno mjesto Ozirisa', Cuzco u Andama i Nipur, najsvetiji sumeranski grad, svi oni su bili smjeteni na ekvatoru tijekom pola na Yukonu, ali su mo rali biti sagraeni tek prije nekoliko tisua godina. Rennes-le-Cha teau je u dobru drutvu, ali se razlikuje po jednoj kritinoj toki: smjeten je na prirodnom peterokutu, i svakako bi se trebao smatrati svetim. To je dakle bio razlog da je Rennes-le-Chateau ukljuen u po mno izraene karte, a Lincolnovo djelo Key to the Sacred Pattern potvrdio je da je to jedno od najznaajnijih mjesta u naoj knjizi, prirodno 'magino podruje'. Bilo je prilino udno da je P. Plantard odbio potvrditi Lincolnov uvid. Iako je bilo oito da su on i Cherisey bili zaprepateni Lincolnovim otkriem peterokutne geometrije u Saunierovim pergamenti ma, Plantard jednostavno ne bi govorio opirnije o tome. Naprotiv, kad ga je Lincoln pitao o skrivenim iframa, Plantard je dao nevje rojatan odgovor. Rekao je da je pergamente 'izradio' njegov prija telj Cherisey za kratak, desetminutni televizijski film koji je napra-

vio jo prije nekoliko godina. Naravno da Lincoln u to nije povje rovao. Neopisivo mnotvo ifri ne ostavlja sumnju da je to bilo da vno, da je trebalo dugo vremena i vjetina da se sve to pripremi. ini se da nema sumnje kako je Plantardova prvotna namjera bila - ali i namjera "Priorata" - da javnost dozna za tu tajnu. De Sede je najprije rekao Lincolnu: 'Nadali smo se da bi to moglo zani mati nekoga poput vas.' Lincoln je sada zagrizao i otkrio peterokutnu geometriju, pa se inilo da Plantard misli kako je Lincoln su vie uspjean, te se zato elio povui. Ako je tako, sigurno je bio oduevljen reakcijom na knjigu Andrewsa i Schellenberga The Tomb of God. Teza knjige temeljila se na tomu da je prava tajna Rennes-le-Chateau bila u lokaciji Isusova groba, u podnoju planine Pech Cardou, 4,8 km istono od Rennesle-Chateaua. Program BBC-ja oprezno je predstavio knjigu, sum njajui da je Plantard varalica, a cijela tajna oko Rennes-le-Chateaua prijevara - to je bila glavna promjena stajalita od Lincolnova prijanjeg programa. Nakon to sam gledao to okrutno raskrinkavanje na televiziji, rekao sam supruzi: 'ini se da je ovo kraj tajne Rennes-le-Chateaua'. Ali razmislivi, shvatio sam da to nije kraj. Program se mogao prikazati - ili je mogao pokazati - kao da je Sionski priorat nedavna izmiljotina, da je pergamente vjerojatno krivotvorio Cherisey i da je Plantard vjerojatno varalica, ali tajna je jo uvijek ostala tajnom. Kako se Sauniere obogatio preko noi? to je otkrio u vizigotskom stupu? to sam vie razmiljao o tome, to sam sve vie uviao da bit tajne i dalje ostaje nerijeena, bez obzira na to je li P. Plantard bio varalica ili ne. No, je li uistinu bio varalica? Lynn Picknett i Clive Prince izloili su sluaj protiv njega u knjizi The Templar Revelation (Otkrie tem plara). Postao je slavan u okupiranom Parizu 1942. godine kao Ve liki majstor lanog reda slobodnih zidara imena Alfa-Galates, koji je bio 'izrazito nekritian' prema nacistima - ini se da su ga nacisti odobravali. Ali, tada bi ga oni doista i odobrili; dio Himlerova posla bio je dokazati da Nijemci imaju uzvieno podrijetlo jo u davnim norvekim sagama, trebao je stvoriti suvremeni mistini red s kori jenima u arijevskoj prolosti. Pierre Plantard, kojega Picknett i Prin-

ce opisuju kao nekadanjeg planera za uzgoj zimskih vrtova koji je navodno, ponekad imao problema s plaanjem najamnine, tada je promijenio ime u Pierre Plantard de Saint-Clair. Igrao je vanu ulo gu u povratku generala de Gaulla 1958. godine. Godine 1956. Sionski priorat poeo je skupljati 'zagonetne dokumente' u Nacionalnoj knjinici. eljelo se pokazati da su ti dokumenti zasnovani na prije vari. Piui ovo poglavlje, ponovno sam proitao Lincolnove etiri knjige - The Holy Blood and the Holy Grail, The Messianic Legacy (Mesijanska ostavtina), /obje od Leigha i Baigenta/, The Holy Place (Sveto mjesto) i Key to the Sacred Pattern. Ponovno sam prouavao Lincolnovu televizijsku emisiju o Sauniereu i prioratu, te proitao knjige kao to su Picknettova The Templar Revelation i knjiga Da vida Wooda Genesis te knjigu Lionela i Patriciae Fanthorpe The Holy Grail Revealed. (Sveti gral se objavio). Ne mogu nai razlog zato bih vjerovao da je Sionski priorat izmiljotina, ili da Pierre Plantard nije ba onaj za kojeg se predstavlja. Zasigurno je i sam Lincoln u to sumnjao. U svojoj knjizi The Me ssianic Legacy opisuje kako su on i njegovi suautori poli u Pariz, u posjet Plantardu, s osobitom namjerom da ga se suoi s glavnim kontradiktornostima, ukljuujui dvije oite potvrde o roenju, je dna na ime 'Plantard', a druga na ime 'Plantard de Saint-Clair'. Plantard, kojemu to nije bilo neugodno, odgovorio je na svaku poje dinost preciznim objanjenjima. Rodni list u kojemu stoji njegovo ime Plantard, kao i profesija njegova oca 'valet de chambre', bila je objanjena kao nadomjestak lane informacije koja je prevarila Ge stapo tijekom rata. Kada su Lincoln i njegovi prijatelji poli do op ine da suoe slubenu vlast s objanjenjem, spremno su se sloili s Plantardom. Lincoln i ja smo zakljuili da je Plantard uistinu bio Plantard de Saint-Clair. Takoer je vrlo vjerojatno da je pria o Sionskom prio ratu istinita, od njegovog osnutka 1090. do Jeana Cocteaua i Plantarda. (U knjizi In The Shadow of the Templars (U sjenci templara) Lincoln je snimao unutranjost crkve Notre Dame u Francuskoj, za tim crkvu u blizini Leicester Squarea u Londonu, gdje se nalazi freska raspea to ju je napravio Cocteau, istiui ruu na podnoju

kria - simbol templara - i drugi dokaz da je Cocteau uistinu bio lan Sionskog priorata.) Sam Lincoln je napisao uvod za jednu od najudnijih, ali najza nimljivijih knjiga o Rennes-le-Chateauu, Genesis Davida Wooda, koji je doao do udesnog otkria na tom podruju: pet crkava (ukljuujui i Rennes-le-Chateau) pripadale su istom krugu. Wood je otkrio da su povezane s peterokutnom geometrijom. Lincoln pie (u knjizi Key to the Sacred Pattern): "Sada je bilo jasno da je moje otkrie peterokutnih planina bio tek prvi uvid u neto to je mnogo sloenije. Ovdje je dokaz daje postojao visoko osmiljen geometrij ski plan ...' Prilino udno da je Wood zanemario peterokutne pla nine koje je otkrio Lincoln. Woodova knjiga - i njezin nastavak Geneset - sigurno su im presivni i genijalni, ali rjeenje koje daje ima vie zajednikoga s is traivanjima Zechariaha Sitchina, nego s Lincolnovim pretjerano pomnim prouavanjima. On pronalazi brojanu ifru koja upuuje na bogove starog Egipta i na 'bajkovitu priu' koja je tiskana kao epilog knjizi Genesis. Ta ga je pria dovela do sljedeeg zakljuka: prije 200 000 godina neka nad-rasa iz svemira, iz sustava Sirijusa dola je u na Sunev sustav u tri golema svemirska broda i zauzela planet Mars. Ta se nad-rasa nazivala Elohim. Budui da je Mars po eo oskudijevati vodom, koristili su Zemlju kao svoju 'farmu', iako je njezina gravitacijska sila bila prejaka za njih. Stvorili su humanoidna bia koji su se zvali Set, Oziris, Isis i Neftis, te krljavu malu ivotinju Horus, kao i manje inteligentna bia koje su nazvali 'pro matrai'. Njihova baza na Zemlji bio je otok Atlantida. Stvorili su i dvije sporedne, podreene vrste (ak manje inteligentne), a nazvali su ih Cain i Seth. Klonirali su ivotinje za svoju hranu. Prirodno je da su podreeni smatrali bogovima nadglednike - Ozirisa, Isisa i druge. Suprotno uputama Elohima, Isis je stvarao vie tih sporednih bi a da smanji posao Sethima i Cainsima i pokus je ubrzo izmaknuo nadzoru. Nephilim, koji je bio odabran da radi na oplodnji enki 'majmunica', otkrio je da one silno uivaju u tome i da su to poele raditi potajice, te su okotile strano izobliene kriance. Tada je Elo him odluio unititi veinu stanovnitva na Zemlji kometom, koji je

opustoio i razorio Atlantidu. Na kraju, uz pomo egipatskih bogo va, preivjeli su zapoeli civilizaciju koju danas poznajemo... Razumljivo je da Lincoln nije htio imati nita s tom sumnjivom mitologijom u kojoj se nagaalo, pa je odluio da je ne prihvati. Ipak nije sumnjao u to da su neka od Woodovih geometrijskih otkria valjana. Dapae, bio je zadivljen njegovim otkriem da je engleska milja, a ne kilometar (to bi se oekivalo) koritena kao jedinica mjere, tko god je najranije oblikovao golem peterokut to povezuje francuske crkve. Kad je to provjerio prema svojoj geometriji, otkrio je da je Wood ipak moda imao pravo. Godine 1991. Lincoln je uspostavio vezu s danskim televizij skim producentom roenim na otoku Bornholmu. Erling Haagensen bio je zadivljen s petnaestak crkava na Bornholmu, koje potjeu iz 13. stoljea (iz vremena vitezova templara). ini se da su ih esto povezivali s drevnim megalitima - zapravo, neki megaliti bili su ugraeni u zidove crkve. Lincoln se poigravao idejom da je moda neki od uzoraka Rennes-le-Chateaua bio stvoren u megalitsko doba. Kad mu je Haagensen rekao da je geometrija koju je prepoznao u Bornholmu peterokutna, Lincoln se uvjerio u to da je svaki od njih 'otkrivao razliite dijelove iste tajne.' Haagensen je otkrio da je engleska milja prisutna u geometriji Bornnholma. Primjerice, ako je Haagensenova geometrija bila is pravna, tada je udaljenost izmeu dviju crkava, Ibsker i Povlsker, trebala iznositi 7 milja, a ona je upravo toliko i iznosila. Zato milja? U poglavlju 'Mjere' Lincoln iznosi neobine, ali krajnje uvjerljive injenice. Francuski metar koji se koristi od 1791. bio je jedna deset milijuntnina udaljenosti od Sjevernog pola do ekvatora. Lincoln pokazuje da je stara engleska mjera nazvana tap, kolac ili preka (koja je jedna na tristodvadesetina milje) takoer primitivnija verzija koju Lincoln naziva Cromlechov kolac/mjera za duinu/ (198,41874 ina) precizna mjera zemljine povrine: 1 Cromlechov kolac pomnoen sam sa sobom (to jest na kvadrat) je 1 kilometar (39 370 ina). Kad se ta drevna mjera (198 ina) po mnoi s brojem fi 1.618 koristei zlatni rez, rezultat je 320 kolaca u 1 milji. Postoji dakle matematika povezanost, izmeu britanskog kolca, kilometra i izmeu kolca pomnoenog sa fi i milje.

Rand uzastopce istie da je zlatni rez jedan od najvanijih kljue va za njegovu geometriju svetih mjesta. On biljei: 'Otkrio sam da je jedna od Bornholdskih crkava bila 16:18 zapadno od Velike pi ramide. Pretpostavlja se da je ta crkva (u Vestermarie) graena na vrhu megalitskog spomenika. Tijekom pola na Yukonu taj se spo menik pridruio Aveburyju, Stonehengeu, Londonu i drugim mje stima koja se nalaze na 30 stupnja sjeverno. Ako je teorija preciznih karata tona, Rennes-le-Chateau i pira mide u Kini bili su dio iroko rasprostranjene mree vjerskih mjes ta. Isto se tako ini da je, bez obzira na to tko je uredio specifini poloaj mjesta, taj isti bio svjestan ranijih pomicanja Zemljine kore koja su prethodila polu u Hudsonovu zaljevu. Randa je zanimalo podvodno mjesto u najzapadnijoj toki Japa na. On pie: 'Godine 1987. instruktor ronjenja Kihachiro Aratake istrai vao je june vode oko otoka Yonaguni, kad je naiao na pri zor koji mu je oduzeo dah. Dolje pod vodom leala je graevi na koja je izgledala kao da ju je sagradio ovjek. Sirenje ovog otkria, ako je vjerovati, prisilit e nas da ponovno napiemo azijsku pretpovijest. To je ono to profesor Masasaki Kimura, pomorski seizmolog sa Sveuilita Ryukyus u Okinawi, vje ruje da se mora uiniti. Za primjer je naveo Yonaguni pirami du i otada je pobjednik to se tie njezine autentinosti. Pri druili su mu se, oduevljeno potkrijepivi njegovo stajalite, Graham Hancock i Santha Faija. No, postoje i drugi istraivai, kao to su John Anthony West i Robert Schoch, koji vjeruju da je graevina pod vodom hir prirode, dakle prirodna tvorevina. Profesor Kimura suprot stavlja se tim argumentima upozoravajui na 'zid' na zapad nom rubu spomenika, koji sadri blokove vapnenca koji nisu svojstveni otoku. Iako on i dalje vjeruje da je to prirodna anomalija, Shoch biljei: 'Na otoku Yonaguniju nalaze se grobovi ija starost nije utvrena, ali jasno je da su vrlo stari. Neobino, arhitek tura tih grobova vrlo slii onoj na spomeniku.

Randova snimka potaknula ga je da pomisli kako je Yonaguni vrlo znaajno sveto mjesto, jer je bilo smjeteno na vanoj toki 10 fi i rine Yukonova pola, spajajui tako Nanking, Rennes-le-Chateau i kapelicu Rosslyn na liniju zlatnog reza na Yukonovu polu. Ali, kako emo vidjeti, precizna snimka pokazuje da se mnoga mjesta mogu poredati ne samo prema polu u Hudsonovu zaljevu, nego takoer prema mnogo starijem polu na Yukonu. Iz toga se mo e naslutiti da je postojala tradicija koja see daleko u prolost, naj manje 100000 godina unatrag. Iako Rand vjeruje da dananji ljudi postoje vie od 100 000 godi na, ideja o 100 000 godina staroj civilizaciji mogua je, pa stoga smatra kako je vjerojatnije da su povezanost s Yukonovim polom utemeljili znanstvenici, koji su se koristili geolokim dokazom prije potopa, prije otprilike 12 000 godina. Drugim rijeima, kao to se Charles Hapgood koristio primije njenom geologijom 1950. godine da bi odredio poloaj ranijih polo va, tako je mogue da su atlantidski "mjernici' otkrili prijanju ze mljopisnu irinu Yukonova pola, i smjestili svoje temelje ondje gdje su presijecane s polom Hudsonova zaljeva (koji je bio njihov pol neposredno prije potopa). Henry Lincoln poziva se na izvrsnu knjigu Historical Metrology (Povijesna mjerenja) (1953.), koju je napisao magistar inenjer A. E. Berriman, vrsni poznavatelj kultura drevnog Egipta, Babilona, Sumera, Kine, Indije, Perzije i mnogih drugih. Knjiga poinje pita njem - 'Je li Zemlja izmjerena u dalekoj prolosti?' i nastavlja po kazivati kako je ona uistinu izmjerena. To dokazuje da se stare pro cjene i mjerenja temelje na mjerenju Zemlje, to znai da je Zemlja ve bila izmjerena. Knjiga je vjerojatno ostavila dojam na Berrimanove suvremeni ke kao beznadno ekscentrina. Kae da je jedna mjera bila djeli Zemljinog obujma, da se mjera kopnenog zemljita (akra) temeljila na decimalnom djeliu kvadrata Zemljinog radijusa, da su se neka mjerenja temeljila na gustoi vode i zlata. To zvui gotovo kao da Berriman posjeduje podatak o drevnoj civilizaciji koja je netragom nestala, ali su ostale njezine drevne mjere.

To je, naravno, spojivo s Hapgoodovim komentarom da povijest ne mora postojano ii ravno naprijed, nego se moe zaustaviti ili ak vratiti natrag. To bi mogla biti osnova za njegovu udnu tvrdnju da je znanost postojala jo prije 100 000 godina. Henry Lincoln se povezao s Norveaninom Haraldom Boehlkeom, koji je doao do udnih otkria o norvekim udaljenostima. Norveka je bila bezbona zemlja sve do prije tisuu godina. Dolas kom kranstva nestale su ratrkane trgovake postaje, a zamijenila su ih vea sredita koja su postala gradovi. Boehlkeova istraivanja su, ini se, potvrdila kako su ti gradovi - Oslo, Trondheim, Bergen, Stavangar, Hamar, Tonsberg - bili na mjestima posve svojevoljno odabranima. Primjerice, Oslo se nalazi na rukavcu mrtve vode, dok nitko nema pojma zato je Stavangar odabran da bude prijestolnica. No, ini se da je postojao matematiki razlog za to: udaljenost od Osla do Stavangara je 304 km, a udaljenost od Osla do Bergena 304 km; od Tansberga do Stavangara 272 km, od Tansberga do Halsnoya 272 km, i tako dalje. Dapae, poloaj starih samostana pokazuje pentagonalnu geometriju. Izgleda da se Crkva koristila tajnim geo metrijskim znanjem u stvaranju nove kranske Norveke. Lincoln je takoer povezao 'crkvenu mjeru' od 188 metara iskoristivi podatke francuskog asopisa za daljnje primjere i pentagonalne mjernike. Profesorica matematike Patricia Hawkins, koja je ivjela u Francuskoj, mogla je nai vie od 162 'crkvene mjere' koje su povezivale crkve, njihove breuljke i raspela uz rub ceste, koja su se nazivala kalvarije u podruju Quimper u Bretanji. Lincoln ovako poinje posljednje poglavlje Key to the Sacred Pattern : Nalazimo se pred misterijem. Izgraeni krajolik Rennes-leChateaua i njegova povezanost s engleskom miljom (kao oi ta povezanost milje s dimenzijama Zemlje) lako se mogu pri kazati s mnotvom primjera koji to potvruju. Oita je mjera i geometrija. Uzorci su ponovljivi. Oblici nisu vani. Sve je to stvoreno u dalekoj prolosti, na koju ta pojava baca novo svje tlo.

Zauzimao se da povjesniari i arheolozi obrate pozornost na taj dokaz. Kada je govorio o 'uzorcima', Lincoln nije govorio samo o pentagramu planina ili o krugu crkava. Njegova studija o podruju Rennes-le-Chateaua otkriva mnoge uzorke, koji su mogli biti stvoreni namjerno. 'Sveto mjesto', kako ga naziva, prirodni je pentagram planina, umjetno konstruirani hram izgraen zato da ga one okruuju'. Moram priznati da samo trebam vidjeti kartu obiljeenu linijama da bih zastenjao i zatvorio knjigu, ali me Lincoln brzo uvjerio u suprotno. Primjerice, imao je dijagram centritan na crkvu u Rennesle-Chateauu, s linijama koje su povuene iz nje na okolna sela, cr kve i dvorce. Ravne linije pruaju se iz neke udaljene crkve ili dvor ca i idu ravno kroz crkvu u Rennes-le-Chateauu, te izlaze na neku drugu stranu, na neki drugi dvorac ili crkvu.
Missegre StSernin Bouriege Calvaire Montjoi Camp?? Calvaire Lanet

Grotte

Calvaire

Cavirac

StLoue

Jedno od njegovih najuvjerljivijih otkria jest uzorak mree. Kad se povuku linije koje povezuju razna mjesta, otkrilo se da idu uspore dno jedna s drugom, i to ne samo slijeva nadesno nego takoer odozgo prema dolje. Linije su bile odvojene na istoj udaljenosti. Jedinica mjere na ovom ianom uzorku je engleska milja toka koju je David Wood napravio u svezi s geometrijom toga po-

druja. (Lincoln ispisuje liste udaljenosti koje su u miljama: npr., od Rennes-le-Chateaua do Bezua, tono 4 milje; od Rennes-le-Chateaua do Soulanea, tono 4 milje.) Otkrio je jo neto to moe pojasniti Saunierovo neobjanjivo bogatstvo. Mnoge od njegovih produenih linija prolazile su kroz kulu koju je Sauniere izgradio za svoju knjinicu; Kulu Magdalu, koja je smjetena to vie na zapad, koliko je to gradnja doputala dao je sagraditi na samom rubu padine. Ne tako davno, prije smrti godine 1917. Sauniere je naruio iz gradnju jo jednog tornja 60 metara visokog. Ne znamo gdje je tre bao biti, ali Lincoln pokazuje jednu od najvanijih (produenih crta) linija toga podruja, a to je 'linija izlazeeg sunca' koja dolazi iz crkve u Arquesu, prolazi kroz Blanchefort, ide sve do Rennes-leChateaua. To je bila prva linija koju je Lincoln dobio kada je traio engleske milje. Bila je dugaka gotovo 6 milja.

Da je ona bila dugaka tono 6 milja, zavravala bi na obronku ispod kule Magdale. Budui da je na obronku ispod kule, morala bi biti via od kule ako se granina mjesta - Blanchefort i crkva u Arquesu - mogu vidjeti s njegova vrha. Je li to mjesto na kojemu je Sauniere mislio sagraditi novi toranj? Ako jest, on istie injenicu da je cijelo podruje izmjereno i sagraeno na geometrijskoj logici koja ovjeka podsjea na ulice New Yorka. Vrlo brzo nakon to je Sauniere otkrio pergamente, mnogo je vremena troio obilazei okolno podruje breuljka, govorei da skuplja kamenje za gradnju. Mnogi sumnjaju u to da je traio blago, ali sada postoji druga vjerojatnost: da je na putu u Pariz saznao tajnu o geometriji 'hrama' i sada je to provjeravao. Tada je dao sagraditi kulu Magdalu, zavravajui time liniju 'izlazeeg sunca', krenuvi ak daleko na zapad koliko je god mogao. No, obronak ga je na to me mjestu zaustavio. Mogue je da se dvadeset pet godina poslije pripremao sagraditi i drugi toranj, visok 60 metara kojim bi zavrio liniju 'izlazeeg sunca'. ini se da ga je otkrie pergamenata dovelo do toga da postane uvar 'hrama', s novcem koji ide uz taj naeni smotuljak pergamene. Svojim tridesetogodinjim istraivanjem Rennes-le-Chateaua, Henry Lincoln je upozorio na postojanje drevne znanosti mjerenja Zemlje. Kako je u srednjem vijeku ta znanost, ini se. bila pod okri ljem Crkve (prirodno je da pretpostavimo ukljuenost templara), bio je sklon povjerovati da ta znanost moe biti mnogo starija -jo od megalitskog doba. To nas odmah podsjea na Alexandera Thoma i njegovo djelo Stone Age Einsteins (Einsteini kamenog doba), dok Randov dokaz pokazuje da moda gledamo vrijeme tisuama godi na prije Stonehengea ili Karnaka. ini se da Berriman upozorava na isto u svojoj knjizi Historical Metrology (Povijesno mjerenje). Njegov argument da je pretpovi jesno mjerenje bilo izvorno geodetsko - to jest da je nastalo od od reenog mjerenja Zemlje - opirno se tumai na samome poetku, u poglavlju 1. Upuuje na to da, iako Grci nisu znali veliinu Zemlje, njezin opseg iznosi tono 216 000 grkih stadija (grki stadij je 600 grkih stopa, a grka stopa je 1,15 puta dua od britanske stope.)

Ako elimo otkriti koliko grkih stadija ima u 1 stupnju Zemljinog opsega, podijelimo 216 000 stadija sa 360 koliko ima stupnje va u krugu i dobit emo 600 - to je jednako broju stopa u stadiju. Ako tada to podijelimo sa 60 - da bismo dobili broj stadija u jednoj minuti opsega - dobit emo 10 stadija. Zamijenimo to s grkim sto pama - 6 000 - i iznova podijelimo sa 60, kako bismo dobili broj grkih stopa u jednoj sekundi, doznajemo da ona iznosi tono 100. To nije sluajno. Udaljenosti se normalno ne izraunavaju u lije pim zaokruenim brojkama. Oito je: a) da su Grci uzeli svoje stadi je odnekud drugdje; b) da je netko drugi znao tonu veliinu Ze mlje. Berriman je prepun zagonetnih injenica - npr. podruje veli kih kupalita u Mohenjo Darou, u dolini Inda ima 100 etvornih jardi. Evo jo jedne neobinosti: Rimljani su imali mjeru za Zemlju koju su nazivali jugerum, a koja iznosi 5/8 engleske akre (kao to i francuski metar iznosi 5/8 engleske milje) i tono 100 kvadrata en gleskog 'kolca'. Ponovno se suoavamo s idejom da drevne mjere nisu ovisile o hiru nekoga drevnog kraljevog mjeraa, nego o tradi ciji koja ima svoje korijene u dalekoj prolosti i temelji se na to nom znanju o veliini Zemlje. Lincoln ima udnu, ali fascinantnu pretpostavku u vezi te 'engle ske povezanosti'. U svojoj ranoj fazi ispitivanja podruja Rennesle-Chateaua, otiao je u Nacionalnu knjinicu zajedno s Gerardom de Sedeom, koji mu je predloio da proui knjigu Le Vrai Langue Celtique (Pravi keltski jezik) opata Henrija Boudeta, sveenika ko ji je ivio u oblinjem Rennes-les-Bains i bio bliski Saunierov pri jatelj. Zapravo postoji vrst dokaz da je Boudet bio Sauniereov blaga jnik. Plantardov djed posjetio je Boudeta godine 1892. koji je, ne samo prenio na Saunierea vie od 3,5 milijuna zlatnih franaka (ili jo bolje na Sauniereovu kuepaziteljicu Marie Denarnaud), nego je vie od 7,5 milijuna zlatnih franaka dao biskupu Billardu, ovjeku koji je imenovao Saunierea i koji je oito bio upuen u tajnu. Budu i da je jedan stari zlatni franak vrijedio 35 dananjih franaka, a u 1 funti sterlinga ima 9 franaka, Sauniere je primio vie od 13 miliju na funti (preko 20 milijuna $), a njegov biskup dvostruko vie.

Lincoln je nabavio Boudetovu knjigu, no smatrao ju je zbunjujuom, ali i zabavnom. inilo se kako Boudet misli da je izvorni je zik ovjeanstva prije Tornja u Babelu bio engleski - ili ak kelts ki. Taj dio Boudetove knjige Lincoln je opisao kao 'lingvistiko lakrdijatvo', a budui da su Boudeta smatrali inteligentnim ovje kom, Lincoln je posumjao da je on mislio jedno, a govorio drugo. Ali knjiga je postala neto daleko zanimljivija dok je autor i dalje raspravljao o sloenosti megalitskih graevina toga podruja. U njezinu podnaslovu je pisalo - The Cromlech of Reines-le-Bains (Kromlek iz Reines-les-Bains) - kromlek je megalit napravljen od velikog vodoravnog megalita, koji lei na dva okomita kamena, i slian je velikom stolu za objed. Ako je Boudetov posao bio samo najaviti tajnu koju je cijelo po druje uvalo, a ona potjee jo iz megalitskog doba, Lincoln je sumnjao da je Boudetova namjera bila da svom itatelju kae kako jedan od glavnih kljueva za otkrivanje tajne lei u Engleskoj moda u engleskim mjerama kao to je engleska milja. Je li Boudet tvrdio da su izvorne mjere ovjeanstva engleske - kao i milja? Ukratko, podruje Renne-le-Chateaua sigurno zasluuje da bude jedno od Randovih svetih mjesta. Ono se razlikuje od ostalih, jer je smjeteno na prirodnom pentagramu. Lincoln je siguran da je to mjesto sveto ve najmanje 1000 godina, jer se 'hram' koji se sasto ji od crkvi, dvoraca i sela, morao oblikovati najmanje prije 1000 go dina. (Rand, naravno, vjeruje da se ono smatralo svetim mjestom i kada je pol bio u Hudsonovu zaljevu. Time se javlja i jedno oito pitanje. Pentakularna struktura plani na toga podruja moe se vidjeti jedino iz zraka ili na dobro ucr tanoj karti, ali znamo da prije 1000 godina nije bilo preciznih kara ta, osim portolana, koje su oznaavale more. Kopnene karte nisu bile obraene. Vidjeli smo i Hapgoodov dokaz da su karte postojale - ak i karta Antarktika prije ledenog doba - mnogo tisua godina prije pojave kranstva.

POGLAVLJE

9.

TO SU PRONALI TEMPLARI
svibnju 1996. godine zajedno sa svojom suprugom posjetio sam Edinburgh. Bili smo pozvani na ruak kod Hancockova ujaka Jima Macaulaya. U baru njegova golf-kluba predloio je: 'Po podne bih vas volio odvesti na jedno posve osobito mjesto.' 'Koje?' - upitao sam. 'Zove se kapelica Rosslyn. Sagradio ju je jedan templar sredinom 15. stoljea.' Podsjetio me daje u to vrijeme ve prolo neto vie od sto godina otkako je Filip Lijepi dao uhititi templare. 'Francuski tem plari uhieni su 1307. godine, a mnogi od njih pobjegli su u kotsku.' Moja supruga Joy, povjesniarka po struci, upitala je Jima po emu je to mjesto toliko posebno. 'Postoji isklesan kukuruzni klip - koji je nastao pola stoljea pri je nego to je Kolumbo otkrio Ameriku.' Kad smo stigli u kapelicu, oekivali smo neto doista neobino. I nismo se razoarali. Prije svega, kapelica Rosslyn graena je izrazito gotikim stilom. Ured za prodaju ulaznica bio je ujedno i knjiara, pa sam ondje kupio nekoliko broura o Rosslynu, ukljuu jui i onu Roberta Brydona: The Guilds, the Masons and the Rosy Cross (Cehovi, slobodni zidari i rosenkreuzeri). Zapazio sam i knji gu The Hiram Key (Hiramov klju*) Christophera Knighta i Roberta

"Hiramov

Klju",

Christopher

Knight,

Robert

Lomas.

Lomasa. Ve sam prije uo za nju, zapravo su me na nju upozorili. Moja knjiga koja nosi naslov From Atlantis to the Sphinx trebala je izii iz tiska toga vikenda. No, knjiga Keeper of Geneses Roberta Bauvala i Grahama Hancocka ve je bila objavljena. Rekli su mi da je knjiga The Hiram Key sa slinom temom objavljena u isto vrije me. Urednici novinskih rubrika o knjievnosti odluili su dati osvrt na sve tri knjige u istom lanku, pa su skratili prostor za osvrt na svaku. Tako sam The Hiram Key smatrao potencijalnim suparni kom, no to me nije sprijeilo da Joy kupim knjigu kako bi je mogla itati u vlaku. Rosslyn je vrlo udno mjesto, a Jim Macaulay bio je odlian vo di. Ta kranska kapelica izgledala je napola bezbonika. Prije svega, bila je ukraena raznom vegetacijom, bilo je tu obilje izrez barenog cvijea i plodova, i kako je Jim istaknuo, bezboniki lik poznat pod imenom Zeleni ovjek, nalazio se posvuda. U mitologi ji on predstavlja ponovno raanje vegetacije svakog proljea. to je radio u kranskoj crkvi? U svojoj knjizi Mysteries (Tajne), koju sam napisao prije 20 go dina, objasnio sam drevnu religiju boice Mjeseca, Dijane, koju je potisnulo kranstvo, no koja ipak nije posve nestala. Ekscentrina znanstvenica Margaret Murray upozoravala je da je vjetiarstvo bilo utemeljeno na drevnome tovanju boice Dijane, i da su se sa stanci vjetica u kojima je vrag opisan kako predsjeda danom od mora vjetica, bili samo bezboniki obredi plodnosti, koje je vodio visoki sveenik odjenut u odoru boga Pana, s kozjim nogama i rogo vima na glavi. Pitao sam se je li William St. Clair (ili Sinclair, kako se poslije pisalo njegovo ime), ovjek koji je sagradio kapelicu Rosslyn, uisti nu bio poboan kranin kakav bi i trebao biti. Oito je postojala tajna o tome mjestu. Nije moglo biti nikakve sumnje u slikovni pri kaz kukuruza ili biljke aloa kaktusa, takoer podrijetlom iz Ame rike, koja prilino slii ljiljanu i ima gorak okus. Napustili smo Rosslyn nakon nekoliko sati, osjeajui se neobi no uznemireni; postojalo je sigurno neto posebno u svezi s tim mjestom. Jim nas je dopratio do vlaka koji se vraao u Glasgow, gdje sam te veeri trebao odrati predavanje. Dok smo se vozili, po-

eo sam itati knjigu koju mi je Jim posudio, a zvala se Time Stands Still (Vrijeme jo uvijek stoji) autora Keitha Critchlowa, dok je Joy itala The Hiram Key. Odmah sam shvatio zato mi je Jim posudio upravo tu knjigu. U knjizi From Atlantis to the Sphinx nagaao sam o civilizaciji koja je predvidjela 'katastrofu Atlantide', a na poetku knjige Time Stands Still Critchlow govori o istraivanjima drevnih megalita Aleksandra Thoma, a potom nastavlja priu o babilonskim glinenim ploicama, koje su se uvale na pranjavoj polici knjinice Plimpton u New Yorku. Bile su upisane pod nazivom 'trgovake ploice', a nedavno je dokazano da sadre vrlo zanimljive brojke: parove Pitagorinih tripleta, a to su brojke koje se odnose na Pitagorine trokute. Najjednostavniji Pitagorin trokut, gdje je kvadrat hipotenuze jed nak zbroju kvadrata drugih dviju stranica trokuta, ima stranice od 3, 4 i 5 jedinica. Kada su kvadrirane, brojke iznose 9, 16, 25. Naravno, 9+16=25. Na babilonskim ploicama nalaze se samo dvije od tri brojki. Ali, to su bile velike brojke, kao to su 12, 709,13 500 i 18 541. Kako su Babilonci - ili Sumerani, od kojih su vjerojatno potekle te brojke - kvadrirali napr. 18 541? Njihov brojani sustav nije bio do tjeran, nego zamren poput rimskih brojaka. Critchlow zakljuuje da su 'pravi brojevi prenosili vrstu trenutne percepcije openitog odnosa koji postoji izmeu tih brojeva'. Neki ljudi, poznati kao matematika uda - imaju neobinu spo sobnost da mogu napamet proraunavati goleme sume. Petogodinji djeak Benjamin Blyth, izlazei s ocem u etnju, jednog je jutra zapitao oca koliko je sati. Njegov nu je otac odgovorio 'Deset mi nuta do osam.' Nakon to su proli oko sto metara, Benjamin je re kao: 'U tom sluaju ivim ...' i naveo je broj, oko 158 milijuna se kundi. Kad su se vratili kui, njegov je otac sve to stavio na papir i rekao: 'Ne, pogrijeio si za 172 800 sekundi'. 'Ne, nisam', rekao je djeak, zaboravio si dvije prestupne godine'. Mnogi od tih uda u raunanju vrlo su mladi, i njihova mo rau nanja polako nestaje kako odrastaju. (U kasnijim godinama, Benja min Blyth postao je sasvim prosjena, normalna osoba.) Ne moe mo zamisliti takve neobine moi, ali one se oito javljaju prirod no. Je li mogue da su Sumerani - ili njihovi daleki preci - mogli

nekako vidjeti to mnotvo brojki u svojim glavama, kao da su im pred oima? Psihijatar Oliver Sacks spominje blizance, koji su imali ispodprosjene mentalne sposobnosti raunanja, a bili su smjeteni u newyorku psihijatrijsku kliniku. Gledajui kutiju ibica kako pada sa stola, mogli su prebrojati ibice prije nego li je kutija pala na pod. Jesu li drevni ljudi, koji su stvorili konstantu Ninive bili po put njih? The Hiram Key jednako je tako sjajna knjiga i sve je prije nego kontroverzna. Ona je pojaala moju sumnju da je William St. Clair mogao biti uvar neke neobine - nekranske tajne. Robert Lomas i Christopher Knight bili su slobodni zidari, a ja sam vrlo malo znao o tomu. Znao sam da se za njih vjerovalo kako su se pojavili u cehovima (obrtnika) u srednjemu vijeku, kao to su bili cehovi klesara koji su sagradili Chartres. U to se vrijeme gradi lo mnogo katedrala, pa je bilo posla za sve klesare. Tako su klesarizidari putovali od mjesta do mjesta i uveli tajno rukovanje po emu su se meusobno prepoznavali. Slobodno zidarstvo se poelo openito prihvaati sredinom 17. stoljea, kada je, ini se, pokret bio umijean u udne poslove rosenkreuzera. Sve je poelo 1614. godine objavom pamfleta, koji je nazvan Fama Fraternitas (or Fraternal Declaration) of the Meritorius Order of the Rosy Cross (Objava bratovtine o hvalevrijed nom Redu ruinoga kria). Pamflet je imao svrhu opisati ivot misti nog magiara Christiana Rosenkreuza, koji je ivio u 15. stoljeu i doivio 106 godina. Njegovo tijelo uvalo se u tajanstvenom gro bu sljedeih 120 godina. Pamfletom se pozivalo sve zainteresirane da se pridrue Bratovtini. Bilo im je reeno kako je dovoljno da sa mo objave svoje elje (usmeno ili pismeno) nakon ega e netko s njima stupiti u vezu. Na stotine ljudi izrazilo je elju da im se pri drui, ali po onome to se zna, nikad nitko nije dobio odgovor. Nakon Fama Fraternitas slijedila su jo dva nova rosenkreuzerska djela, Confessio (Priznanje, 1615.) i vee djelo The Chemical Wedding (Kemijsko vjenanje, 1616.), to je jo vie pojaalo rosenkreuzersku groznicu. Za autora se vjeruje da je bio protestatski teolog Johann Valentin Andrae, koji je, najvjerojatnije, autor knjige The Chemical Wedding, iako je to zanijekao piui druga dva djela.

Poeo je kao mladi idealist, koji se nadao da e pokrenuti novi du hovni pokret - kao i mnogi drugi ljudi toga vremena - osjeajui da je trenutak za novi poetak. ini se daje u kotskoj i Engleskoj 1640. godine osnovana orga nizacija koja se nazvala Slobodni zidari. Katolika crkva ih nije vo ljela, ali u ranim danima njezina nastanka, posebice u kotskoj - u toj je organizaciji bilo mnogo katolika, kao i protestanata. Slobodno zidarstvo temeljilo se na naelu bratstva ovjeka. U romanu War and Peace (Rat i mir) junak, Petar Bezukov, osjeao se praznim i du hovno i emotivno sve dok nije upoznao jednoga slobodnog zidara, koji je obnovio njegovu vjeru u ivot. Taj mu je slobodni zidar re kao: 'Nitko ne moe sam postii istinu. Postavljajui samo kamen na kamen, uz suradnju sviju, milijuni generacija, od naeg praoca Adama sve do dananjih dana, podizali su hram koji e biti dosto jno mjesto boravka velikoga Boga.' Nastavlja objanjavati da je pr venstvena zadaa toga reda 'otkriti veliku tajnu koja se javila jo u davnim danima'. Petar tako postaje slobodni zidar proavi zaista neobine i zamrene obrede. U njih je ukljuen i obred simboline smrti i ponovnog roenja, a inicijacija zavrava tako da se ovjek osjeti potpuno obnovljenim i ima osjeaj 'kao da se vratio s dugog puta'. Mozart je isto tako proao kroz takve magine obrede i ugra dio ih u svoju operu The Magic Flute (arobna frula). Sve to dokazuje da je slobodno zidarstvo bilo tajno drutvo, ija je svrha bila u lanovima izazvati osjeaj velike religiozne preo brazbe. Moe se vidjeti da ono sadrava i neke paradokse. Andrae je pisao rosenkreuzerske pamflete kao vrstu 'obmane' (kao to je i sam izjavio), pa ipak, elio je izazvati duhovnu revoluciju. Nietzsc he je rekao: 'Velik je ovjek onaj koji igra ulogu svojih ideala.'An drae se nadao da stvarajui visoke ideale zapravo stvara veliinu. No, cinik bi mogao rei da je slobodno zidarstvo sluajni rezultat obmane. Knight i Lomas razvili su mnogo zanimljivije i uzbudljivije gle dite o slobodnom zidarstvu. Suvremeni slobodni zidari skloni su vjerovati da je ista izmiljotina neobina ceremonija inicijacije - s omom oko vrata, papuom na jednoj nozi, a na drugoj podignutom nogavicom do koljena - uz nerazumljiva pitanja i odgovore. Budui

da su Lomas i Knight prouavali ceremonije, koje se izvode u tri deset tri stupnja slobodnog zidarstva, sve su vie poeli osjeati da korijeni tog tajnog drutva seu u davnu prolost, ne samo dva do tri stoljea prije, nego tisuama godina unatrag, a moda i vie. Ka ko su napredovali u svojem istraivakom projektu, vrlo su brzo za kljuili da slobodno zidarstvo moe potjecati jo od doba Reda vite zova templara, i da je najzanimljivija tajna ba ona koja govori o devet prvih vitezova i onome to su otkrili ispod Hrama u Jeruza lemu. Iako su templari naizgled bili organizacija koju je stvorilo neko liko kriara u nadi da e stei mo i utjecaj, iza njih stoji jak osjeaj iznimnoga znanja i pripadnosti tajnoj tradiciji. Da li ih je Filip Lijepi uistinu unitio samo zato to se htio obogatiti? Ili je to bilo iz nekoga drugog motiva koji je dijelio s Crkvom? Ponovno se postavlja pitanje: ako je Crkva progonila templare samo zato to je Filip uvjerio papu Klementa V. da mu pomogne prisvojiti njihovo bogatstvo, zato je neprijateljstvo Crkve trajalo tako dugo? Uostalom, Filip se smatrao neprijateljem Crkve (koja ga je izopila), i taj je osjeaj ojaao njegovim kasnijim zahtjevom da se sredite crkvene moi premjesti iz Rima u Avignon. Templari su zapravo sluili papu. Nakon Filipove smrti moglo se oekivati da e papa ponovno osjeati simpatije za templare. Zato ih je onda Crkva stvarno mrzila i eljela iskorijeniti kao takore? Lomas i Knight nastavljaju ispitivati i otkrivati izvor slobodno ga zidarstva, a zapoeli su odbacujui teoriju o klesarima, jer u En gleskoj nije bilo klesarskih cehova. Spominju zanimljivu injenicu da Salomonov hram nije bio, kao to bi veina nas pretpostavila, velika graevina koja se prostirala na golemom zemljitu, nego je bio mnogo manji od njegova harema, veliine prosjene crkve, reci mo veliine kapelice u Rosslynu. Usmjerivi pozornost na templa re, zakljuili su - kao to smo i mi zakljuili u posljednjem poglav lju - da su Hugues de Payens i njegovi vitezovi proveli mnoge go dine kopajui ispod ostataka hrama, traei neto osobito, neto u ije su postojanje unaprijed sumnjali. to su traili? Lomas i Knight smatraju da su vitezovi pronali riznicu drevnih svitaka pergamenata, koje je ondje netko ostavio

prije nego su Rimljani razorili Hram 70. godine po. Kr. Svici su za pravo bili zapisi i tajni obredi idovske vjerske zajednice koja se zvala eseni. Kada je poela idovska pobuna protiv Rimljana 66. godine, idovske su knjige bile skrivene u Hramu i piljama uz Mr tvo more. God. 1947. otkrio ih je arapski pastir te odnio kui. Nasreu, nije ih iskoristio za potpalu. Tako su ti svici postali uveni di ljem svijeta kao Svici s Mrtvoga mora. Lomas i Knight pretpostavljaju da su svici skriveni u Hramu bili jo znaajniji. Lomas nagaa: 'Znali su da su nali neto od neproc jenjive vanosti, neto to je vjerojatno bilo vrlo sveto, pa su ih odluili prevesti.... ovjek koji je imao rjeenje bio je Geoffrey de St. Omer, druga odgovorna osoba nakon Huguesa de Payena ...' Ge offrey je odnio Svitke starom sveeniku Lambertu, sada poznatom pod imenom Lambert de St. Omer.' Danas je najpoznatija od svih Lambertovih radova njegova nepromiljena kopija crtea koja opi suje boanski Jeruzalem.' Taj je crte napravljen oko 1120. godine i pokazuje osnovne sim bole slobodnog zidarstva, pet stoljea prije nego se pretpostavlja da je to tajno drutvo utemeljeno. Dapae, simbolizam uvjerava Lomasa i Knighta da je crte nastao u Hramu te da je to bila jedna od stva ri koje su nali templari. Ideja Nebeskog Jeruzalema (ili Novog Jeruzalema), istiu oni, pronaena je u svitcima s Mrtvoga mora i temelji se na Ezekielovoj viziji. Donose sljedei zakljuak: 'Otkriem svitaka Nebeskog Jeru zalema ... sada smo sigurni da su templari uistinu pronali tajne svo jega reda ispisane na svicima koje su skrili Nazireji (ili eseni iz Kumrana)...' Za razliku od Grahama Hancocka, Lomas i Knight nisu upozo ravali da Svici sadre tajnu gotike arhitekture, ali su se sloili da su mnogobrojne katedrale, koje su se gradile po itavoj Europi, po sebice u Francuskoj (80 katedrala i 500 samostana), izravna poslje dica te vizije Nebeskog Jeruzalema, koju su templari donijeli sa so bom iz ruevina Salomonovog hrama. Lomas i Knight su istraivali Palestinu u doba kad je ondje ivio Isus, i njihovi zakljuci jasno pokazuju zato su templari poslije bili progonjeni kao heretici. Isus je bio pripadnik sljedbe esena, ije

'izgubljene zapise' znamo pod nazivom Svici s Mrtvoga mora. Iz vorni eseni bili su ortodoksni idovi koji se nisu slagali s uenjem sveenika o nadzoru nad Hramom. Iz prosvjeda, povukli su se u Kumran gdje su ivjeli asketskim ivotom. Njihov je voa bio Isu sov mlai brat Jakov, poznat i kao 'Uitelj Pravednosti'. Isusa kao i njegovog roaka Ivana Krstitelja, eseni su tovali kao mesije od kojih se oekivalo da e povesti narod u pobunu protiv Rimljana, i koji e utemeljiti kraljevstvo Boje. Nakon smrti Ivana Krstitelja, Isus je postao radikalniji, te je proveo godinu dana svoje ga poslanstva skupljajui sljedbenike. Uvjeren da je vrijeme za ak ciju napokon dolo, i da e Bog poduprijeti pobunu, Isus je na ma garcu dojahao u Jeruzalem, ispunivi tako Zaharijino proroanstvo da e kralj stii na magarcu. Izazvao je nemir u Hramu, napadajui one koji su ivjeli od posuivanja novca uz velike kamate, i tada se povukao u oblinje selo Betaniju da ondje prieka pobunu koja e, kako se nadao, uskoro poeti. Ali ustanka nije bilo, barem ne jo tada. Rimljani su uhitili Isusa i njegova brata Jakova. Lomas i Knight vjerovali su da je Jakov za pravo ovjek poznat kao Baraba (to nije vlastito ime nego znai 'sin oca'). Jakov je osloboen, a Isus razapet. Poslije, kad je Isusovo tijelo nestalo iz groba, nastala je pria da je Isus ustao od mrtvih. Eseni su vjerovali da je to bio znak ispunje nja Isusove misije kao Mesije. Tako je roeno kranstvo. Nova se religija dalje mijenjala dolaskom Pavla, koji je oko 60. godine, dok je iao cestom za Damask, imao viziju. Zbog toga je postao glavni tuma nove vrste kranstva. Vano je zabiljeiti, is tiu Lomas i Knight, da Damask nije bio onaj Damask u Siriji, gdje Pavao nije bio poznat, nego Kumran koji se isto tako zvao. Jakov i njegovi sljedbenici vjerojatno nisu mogli vjerovati kad je njihov glavni progonitelj stigao u Kumran, izjavivi za sebe da je kranin, raspitujui se o Jakovljevu bratu Isusu. Ali, njihova e utjeha prerasti u bijes kad saznaju o 'kranstvu' koje je propovi jedao Pavao - da je Isus umro na kriu preuzevi na sebe grijehe o vjeanstva, i da se svatko moe osloboditi iskonskog grijeha prih vati li Isusa za Sina Bojega. Krani iz Kumrana poeli su na Pavla gledati kao na 'govornika lai'.

Povijesnom sluajnou preivjela je Pavlova verzija kranstva. Razlog za trijumf kranstva bio je posve politiki. Godine 66. po ela je jo jedna pobuna idova, potaknuta djelomice ubojstvom Jakova, koga su idovski sveenici bacili s vrha Hrama. Tada su, vje ruju Lomas i Knight, stanovnici Kumrana odluili skriti svoje zapi se dok se ne uspostavi mir. Manje znaajni zapisi bili su skriveni u piljama uz Mrtvo more, a oni znaajniji u Hramu, gdje su ih prona li templari, jedanaest stoljea poslije. No, pobuna nije uspjela. Rimski ju je vojskovoa Vespazian ugu io neopisivom okrutnou, a tada je poubijao i veinu krana. U to je vrijeme Pavao izbivao iz zemlje, propovijedajui svoju verzi ju kranstva onima koji nisu bili idovi. I ta je verzija, kakve li iro nije, obila svijet i pobijedila. Oko 300. godine Rimsko carstvo se poelo raspadati zbog svoje golemosti i potrebe za mnogobrojnom vojskom. Car Konstantin do sjetio se neemu. Otprilike svaki deseti njegov podanik je bio kr anin, pa ako bi kranstvo uinio slubenom vjerom Rimskoga Carstva, imao bi potporu u svakom gradu i selu, i pristau cara u sva kome mjestu dovoljno velikom da ima biskupa. (Sam Konstantin nikad nije postao kraninom - i dalje je tovao boga Sunca - Sola Invictusa). Njegovo je rjeenje bilo djelotvorno i krani su odravali Rim sko Carstvo jo dva stoljea. Ali, tada je mo preuzela kranska crkva. Lomas i Knight navode rijei pape Lava X., koji je bio suvre menik Henryja VIII.: 'Mit o Kristu dobro nam je posluio'. I sada moemo sagledati mogue vjerske razloge zbog kojih se Crkva toliko eljela rijeiti templara. Oni su bili izravni potomci Jeruzalemske crkve iz Kumrana. Znali su istinu o izvornome kran stvu esena, znali su kako je tu istinu sv. Pavao prisilno zaustavio, i kako je nova verzija kranstva postala religija Rimskoga Carstva. Moda je to bila ta strana tajna koju je Beranger Sauniere na samrtnoj postelji odao sveeniku. Ako je tako, ne iznenauje nas da je sveenik bio toliko zaprepaten onime to je uo. Rand vjeruje da senzacionalno otkrie ispod Hrama ima malo veze s Isusom. Vjeruje da su kralj Filip i njegova marioneta, papa Klement V., pokuavali unititi templare zbog strogo svjetovnih ra-

zloga. Kralj je bio ljubomoran na njihovu mo i dugovao im je mno go novca. Koristio se herezom kao trikom da poniti svoje dugove i domogne se templarskog zlata. Nije mario za teoloka pitanja, bio je sebinjak koji je samo elio proiriti svoju slavu. Religija mu je bila tek oruje kojim je poput toljage mlatio one koji mu se nisu po koravali. Rand smatra da su templari otkrili drevne karte ispod Salomonova hrama, kojima su se sluili da odrede vana mjesta koja odra avaju zemljopisni poloaj pola dok je bio na Yukonu. Izgleda da Rennes-le-Chateau nije jedino mjesto povezano s templarima i po lom prije, otprilike 100 000 godina. Objanjava da je tek 1127. go dine nakon to su se u Francusku vratili pravi lanovi Reda, Hugues de Payens poeo traiti nove lanove. U sijenju 1128. godine od Crkve je dobio slubeno priznanje za templarski red i tako je postao prvi Veliki Majstor. Te iste godine de Payens je posjetio Henryja I. Engleskog, i bio mu je prireen kraljevski doek. Sljedee, 1129. godine, osnovano je prvo templarsko sredite u Engleskoj, u Lon donu, na mjestu na kojemu je sada postaja podzemne eljeznice Holborn. Kad je Rand usporedio londonske koordinate s polom u Yukonu, otkrio je da je za vrijeme pola u Yukonu razlika bila unutar pola stu pnja od 30 stupnjeva sjeverno. To je, naravno, dananja zemljopis na irina Velike piramide. London nije bio jedino britansko sveto mjesto povezano s templarima koje ima tu zemljopisnu irinu. Meu njima su bili Glastonbury, Stonehenge, Bath, Avebury, Old Sarum i Tintagel. Tintagel se, naravno, povezuje s kraljem Arturom, s njegovim Vitezovima okruglog stola i potragom za Svetim gralom. Rand je primijetio da se nalazi 36 stupnjeva zapadno od Velike piramide, a to je jedna desetina opsega Zemlje. Tijekom pola u Yukonu, Tintagel je bio smjeten na 29 stupnjeva, 59 minuta sjeverno, tono na ze mljopisnoj irini na kojoj se danas nalazi Velika piramida. Krenemo li od Tintagela prema istoku, nalazimo Glastonbury. John Michell pie: 'Glastonbury se opisuje kao jedino pravo britansko nacionalno svetite, omphalos ili britanski hram i engleski Jeruza-

lem.' Poput Tintagela, i Glastonbury je bio smjeten na 30 stupnje va sjeverno dok je pol bio na Yukonu. Avebury i Stonehenge su tako blizu jedan drugomu, da za po trebe preciznih karata oni zajedno s Old Sarumom tvore skupinu svetih mjesta na 30 stupnjeva sjeverno za vrijeme pola na Yukonu. Avebury kao i Tintagel bio je smjeten na 29 stupnjeva, 59 minuta sjeverno, pokazujui tako drevnu povezanost izmeu ta dva mjesta. Nigel Pennick biljei: 'Nekolicina istraivaa, ukljuujui Keitha Critchlowa i Johna Michella, privukli su mi pozornost na jo jednu neobinu sluajnost u Stonehengeu. Prema njihovim proraunima glavna geometrija i dimenzije travnatih podruja na istoj su paraleli kao i kapelica St. Mary u Glastonburyju, poznata po tome to je naj ranije sagraena kranska kapelica.' Izmeu 1199. i 1254. templari su imali glavno englesko sjedite u Baldocku, sada u Hertfordshireu. Kada je Rand usporedio to mjesto s ostalim svetim mjestima, primijetio je da je njegova veza s polom na Yukonu bila ista kao i odreeno mjesto u Aziji. Ponovimo da je, kao i u sluaju Rennes-le-Chateaua i Nankinga, o kojemu ra spravljamo u posljednjem poglavlju, postojala geodetska poveza nost izmeu europskog i azijskog svetog mjesta, u ovom sluaju iz meu drevnoga grada Pjongjanga u Sjevernoj Koreji i engleskog tem plarskog glavnog sjedita u Baldocku. Koreja ima mnogo drevnih spomenika koji propadaju. Pjongjang, glavni grad Sjeverne Koreje, danas je poslovno industrijsko sredite, ali neko je imao piramide. Korejska povijest podijeljena je na tri razdoblja ili kraljevstva. Prvo je bilo povezano s bogovima i nazivalo se Koguryo. Sarah Milledge Nelson pie o njemu: U poetku su postojala najmanje dva drutvena sloja u Koguryu: plemenitai koji su dobro ivjeli, te podinjeni sloj koji su sainjavali pobijeeni narodi. Pripadnici viega drutvenog sloja voljeli su graditi velike raskone graevine, ivjeli su luksuzno i bili odjeveni u svilu ukraenu zlatnim i srebrnim ukrasima. Svoje mrtve pokapali su u velike raskone grobni ce. Prostrane Koguryo palae i grobnice bile su iskopane i u Kini i u Koreji.

Kraljevstvo Choson u Pjongjangu potjee od 2333. godine pr. Kr., iz vremena neposredno prije gradnje Velike piramide u Egiptu. Korejska legenda kae da je princ Hwanung otiao na planinu Taebaeksan u pratnji svojih tri tisue slugu nosei darove civilizacije i gradei veliki grad. Koordinate Pjongjanga su 39 stupnjeva sjeverno, 125 stupnjeva i 47 minuta istono. Dok je pol bio u Hudsonovu zaljevu, Pjongjang je bio na 12 stupnjeva sjeverno (kao i Babilon na Srednjem istoku i Nikko u Japanu). Dok je pol bio u Grenlandskome moru, grad je bio na 30 stupnja sjeverno, kao i piramide Xi'an. I na kraju, to je naj znaajnije, Pjongjang je bio 30 stupnjeva sjeverno i onda dok je pol bio na Yukonu. Zemljopisna irina na kojoj se nalazi Pjongjang s vremenom se premjetala sa 30 stupnjeva sjeverno na 12 stupnjeva sjeverno. To je korejski glavni grad uinilo geolokim markerom kako ga Rand naziva, a njih ima samo nekoliko na svijetu: Aguni, Biblos, Cuzco, Jerihon, Nazca, Pjongjang i Xi'an. Svi ti gradovi bili su izgraeni na sjecitu zemljopisnih irina. Izgleda da su stari mjer nici Europe, Azije i June Amerike koristili svoje znanje o Zemljinoj geolokoj prolosti, i svoje sposobnosti za izraunavanje gole mih udaljenosti i precizno odreivanje geolokih markera, koji su s vremenom postali sveta mjesta. Rand je pronaao druga templarska mjesta, to upuuje na zna nje o prijanjem poloaju polova. Glavna luka templara u Francu skoj bila je La Rochelle - mjesto iz kojeg je. kako se pria, nestala uvena flota - te Montesegur. Oba mjesta bila su smjetena na Ra kovoj obratnici dok je pol bio na Yukonu. Templari su djelovali iz Rhodosa, koji je bio na 10 stupnjeva sjeverno za vrijeme pola na Yukonu, dok se Jeruzalem nalazio 5 stupnjeva sjeverno. to je vie prouavao njihovu prolost, to je bio uvjereniji da su templari posje dovali karte svijeta otprije gotovo 100 000 godina. To su bile karte pronaene u iskopinama Salomonovog hrama. Ali mjesto koje je izazivalo najvie uenja bila je kapelica u kotskoj, smjetena juno od Edinburgha - Rosslyn. Rosslyn je sagradio William St. Clair dva stoljea prije pojave prvih templara u Engleskoj. Kako znamo da je St. Clair bio templar? Lomas i Knight otkrili su mnogo dokaza u Rosslynu, koje su opisali

Skica rezbarije u kapelici Rosslyn pokazuje viteza templara pri inicijaciji novog kandidata u slobodno zidarstvo. u svojim knjigama The Hiram Key i The Second Messiah. (Drugi Mesija).* Jedan od najuvjerljivijih dokaza je rezbarija koju su pro nali na vanjskom zidu kapelice. Ona prikazuje slobodnozidarski obred, kandidata koji ima povez na oima i omu oko vrata. ovjek koji dri ue je templar s kriem na tunici. To znai da je St. Clair bio templar, te da su i templari bili slobodni zidari. Zapravo, Lomas i Knight smatraju da gradnja Rosslyna oznauje prvu pojavu slobodnog zidarstva u Ujedinjenom Kraljevstvu. Lomas i Knjight poeli su dublje otkrivati povijest St. Clairovih iz Rosslyna. Izgleda da je William de St. Clair bio Norman, koji je doao nekako u isto vrijeme kad i Vilim Osvaja 1066. godine. Bio je poznat i pod imenom Vilim Pristojni. Njegov je sin Henry poao u Prvi kriarski rat 1095. godine i borio se na strani Huguesa de Payensa, te je s njim umarirao u Jeruzalem. Hugues se oenio Henry* "Drugi Mesija", Christopher Knight, Robert Lomas.

jevom neakinjom Katarinom St. Clair. Povezanost obitelji St. Clair s templarima bila je doista vrlo jaka. Zato su St. Clairovi nazivali Rosslvn svojim domom? Kratko istraivanje je pokazalo da to nije bilo tono. Kapelica kao i dvorac, tada se nazivala Roslin (to je i dananji naziv sela). Godine 1950. ime se promijenilo u Rosslyn da privue turiste, jer zvui vie 'sta rinski'. Imena sela obino imaju neko znaenje. Lomas i Knight su to provjerili u kotsko-galskom rjeniku. Otkrili su da 'ros' znai znanje, a 'linn' generacija. U razgovoru s dananjim Galima otkrili su da bi bilo ispravnije rei 'drevno znanje prelo je na generacije', to je zvualo tono onako kako su se nadali - ime mjestu dao je Henry St. Clair, koji je govorio galskim jezikom kako bi natuknuo tajnu templara. No datumi se nisu poklapali. Henry se vratio iz Prvoga kriar skog rata oko 1100. godine, osamnaest godina prije nego su se Hugues de Payens i njegovi vitezovi preselili u Hram i ondje poeli svoje istraivanje. Ipak, sigurno je da ime Roslin, koje daje naslutiti drevno znanje, nije moglo biti sluajnost. Oba autora ve su se prije pitala zato su devetorica vitezova otila u Jeruzalem? Jesu li samo traili blago ili su ve znali to trae? Ime Roslin upuuje na odgovor da su znali to trae. Pomno prouavajui kapelicu, autori su otkrili neto jo zanimljivije. Na jednom od stupova bio je slikovit prikaz osobe vjerojatno viteza - kako s obje ruke podie neku tkaninu. Na tkani ni je bilo bradato lice. Glava te osobe bila je istuena, vjerojatno da se prikrije njezin identitet. Uz njega je bila vunena tkanina koja je prikazivala raspee, ali ini se da to nije bilo Isusovo raspee. Pri kazani su ljudi u srednjovjekovnoj odori, i neki koji su imali kuku ljice - dakle, lanovi Inkvizicije. Druga vunena tkanina predstavlja templare, a kraj njih se nalazi krvnik. Za lice na tkanini, autori vjeruju da pripada Jacquesu de Molayju, Velikome Majstoru templara. Molay nije bio muen u sobi za muenje koju je imala Inkvizicija, nego u parikom glavnom sjedi tu templara. Nisu koritene sprave za muenje ni lanci za vjeanje. Lomas i Knight tvrde da je Molay zapravo bio muen tako da su ga raspeli.

Inkvizitor William Imbert, odani katolik, zaprepastio bi se da je uo kako su templari zanijekali da je Isus sin Boji. Smatrao bi da je ceremonija uskrsnua, kojom su se koristili i templari u svojim obredima, bogohuljenje. Bilo bi vrlo prikladno muiti Molayja pribijanjem na vrata. Lomas i Knight vjeruju kako Rosslyn daje dokaz da se to tako dogodilo. Nakon to je Molay priznao sve za to ga je Inkvizicija optuila, skinut je s vratiju i zaogrnut komadom odjee. Poloen je na svoj krevet u tom 'pokrovu'. Njegovo je tijelo bilo oroeno znojem a krv je sadravala visok postotak mlijene kiseline. Autori pretpostavlja ju da su krv i znoj 'fiksirali' Molayjev lik na tkanini postupkom koji je bio slian onom kad se obrisi cvijea utisnu meu stranice knjige. (U knjizi The Second Messiah nalazi se kao dodatak miljenje stru njaka dr. Alana Millsa o fotografiji i o tom kemijskom procesu.) Komad tkanine, smatraju oni, danas je poznat kao Sveto torinsko platno za koje se misli da odraava Isusov lik. Po emu se dokazuje da je lik na Torinskom platnu Jacques de Molay? Kao prvo, postoji zanimljiva injenica da je 1988. godine test radioaktivnim ugljikom C14 pokazao da je tkanje platna ispredeno izmeu godine 1260. i 1390. godine, to iskljuuje injenicu da je u to platno bilo umotano Isusovo tijelo. No, ti se datumi pokla paju s datumom uhienja i muenja Jacquesa de Molayja. Postoji jo snaniji opirni dokaz. Platno je pripadalo obitelji Geoffreyja de Charneyja, koji je 1314. godine spaljen zajedno s Jacquesom de Molayem. Godine 1356. engleski Crni Princ svrgnuo je francuskog Johna II., sina Luja X. u Poitiersu. Jedan drugi Geoffrey de Charney, vjerojatno unuk Geoffreyjeva brata Jeana, umro je uz svoga kralja. Poslije, kad je Geoffreyjeva udovica Jeanne de Vergy pretraivala muevljeve stvari, meu njima je nala komad odjee dugaak oko 4,26 m, sa smeim otisnutim likom mukarca s bra dom. Obje su strane, i prednja i zadnja bile vidljive, a mrlje od krvi pokazivale su da je bio raspet i avlima pribijen kroz rune zglobove. Rimljani su uglavnom raspinjali tako da su avle pribijali kroz rune zglobove, jer dlanovi nisu bili dovoljno jaki da podnesu teinu tijela i lako su se mogli razderati sve do prstiju. Isus je vjero jatno bio tako raspet.

Prirodno je da je Jeanne bila sklona vjerovati da gleda Isusov lik. Kako se nala u novanim problemima nakon smrti supruga, odlui la je Sveto platno staviti na raspolaganje Crkvi u Lireyju, koju je sagradio njezin suprug. To je privuklo mnoge hodoasnike i vjero jatno rijeilo njezine novane probleme. Henry iz Poitiersa, biskup Troyesa, izjavio je kako nije istina 'da je to platno izraeno ljudskom rukom' i pokuao ga je prisvojiti. No, nije mu uspjelo, ali je 1532. to platno bilo gotovo uniteno u vatri, a rastaljeno srebro napravilo je rupe u tkanini. Ipak, ouvan je sre dinji lik i kada su redovnice obnovile platno, izgledalo je kao novo. Odneseno je u Torinsku katedralu 1578. godine. Nakon vie od pet stoljea, 25. svibnja 1898. godine ponovno je bilo izloeno javnosti, pa je fotograf Sendono Pia dobio dozvolu da ga snimi. Kada je pogledao negativ, bio je zapanjen jer je ugledao pravo lice, to je jedino moglo znaiti da je sam smei lik morao biti negativ koji je sada postao pozitiv. Jasno, biskup iz Troyesa nije bio u pravu, to nije bila krivotvori na, jer lik nije bio naslikan. udna 'pretvorba' negativa ostavila je veinu odanih katolika u uvjerenju da je to bio lik samoga Krista. Veina vjernika jo uvijek u to vjeruje. Lynn Picknett i Clive Prince razvili su jo izvorniju teoriju da lik na platnu jest fotografski negativ i da je fotograf bio sam Leonardo da Vinci, koji je snimio vlastiti lik na platnu uz pomo procesa koji je izumio. Svi su datumi, naravno, bili krivi, jer je Leonardo roen tek 1452. godine, gotovo jedno stoljee nakon to je to platno prvi put izloeno, ali tvrde da je Leonardo zamijenio svoj autoportret s originalnim platnom. Alan Mills, strunjak za fotografiju, vjeruje da je iznimno jak fiziki stres oslobodio slobodne radikale kisika u Molayju, dokazu jui da su oni 'fotografirali' lik na platnu, koji se tada razvijao tije kom 50 godina koliko je platno bilo uvano. Lomas i Knight razvi jaju teoriju da su nakon muenja, Jacques de Molay i Geoffrey de Charney, vraeni u Chaneyjevu obitelj da se oporave. Ali, ini se je dnako mogunim da su platno jednostavno vratili roaci, koji su doli posjetiti njega i Molaya - tijekom njihova tamnienja dugog sljedeih sedam godina.

Lomas i Knight tvrde da je, s obzirom na to da je Torinsko pla tno postalo uvena relikvija, biskup iz Troyesa dao sve od sebe kako bi to opovrgnuo, strahujui to ve dovoljno ljudi zna da je to lik ubijenog Jacquesa de Molayja, a to je moglo postati opasno. Pojavi li se kult 'drugog Mesije', to bi moglo Crkvi donijeti ozbiljne nepri like. Stoga je biskup iz Troyesa najavio da je to krivotvorina i da se krivotvoritelj mora kazniti, a Platno unititi. Zapravo, ono je bilo skriveno i ponovno izloeno 1389. godine kada se oko tog sluaja stiala buka. Lik ovjeka iz Rosslyna bez glave koji dri platno koje predsta vlja bradatu glavu, sigurno podupire teoriju o liku Jacquesa de Mo layja. Lomas i Knight su pronali zanimljiv dokaz na 27. stupnju slobodnog zidarstva. To je obred koji se tie lane osude templara i njihova poricanja kria. Okultist iz 19. stoljea, A.E. Waite, napisao je knjigu o templarima, ali je izrazio gnuanje zbog tog obreda, jer se u njemu koristi kri Lorraine - imao je dvostruke inicijale na se bi, JN i JMB. Waiteu su rekli da to znai Isus iz Nazareta i Jacques Burgundus Molay. Tako se ini da tradicija slobodnog zidarstva na vodi na to da je Molay bio raspet. Da je postojala vrsta kulta o Ve likom Majstoru templara, dokazuje i dogaaj iz 1793. godine za vri jeme Francuske revolucije. Kad je Luj XIV trebao biti pogubljen, iz gomile se uo poklik 'Jacques Molay je osveen'. Jo jedna tajna o slobodnom zidarstvu zanimala je Lomasa i Knighta: zato se ubojstvu Hirama Abifa, arhitekta Salomonova hrama, pridaje toliko znaenje? Zapravo, to je najznaajnija legenda slo bodnog zidarstva i svaki slobodni zidar 'postaje' Hiram Abif kad prolazi obred ubojstva i uskrsnua u ceremoniji tijekom inicijacije. Kada Hiram Abif uskrsava, glasno se izgovaraju odreene rijei. One zvue kao neka brbljarija: 'Ma'at-beb-men-aa, Ma'at-ba-aa.' No, Christopher Knight je sluajno saznao da je 'ma'at' stara egipatska rije. U originalu znai 'uredan i simetrian', poput teme lja Hrama. Zatim ona znai ispravnost, istinu i pravdu, pojmove koji su veoma znaajni u slobodnom zidarstvu. Knight je shvatio da je 'brbljanje' staroegipatsko, a znai 'Velik je Majstor iz Ma'ata, velik je duh Ma'ata.'

U Starom zavjetu Hiram je kralj Tira (I. Knjiga o Kraljevima), ali i Hiram iz Tira, sin majstora u bronci iz Tira. (II. Ljetopisi). ini se da nije bio samo arhitekt Hrama, nego i majstor graditelj koji je upravljao gradnjom. Bio je uhvaen i ubijen, a to su uinila tri nje gova radnika, koji su mu zadali tri udarca, oito zato jer im nije ot krio tajni znak, koji bi im omoguio da se popnu na razinu viu od one koju su posjedovali (i tako stekli veu zaradu). Sve to zvui kraj nje nevjerovatno - sigurno je da radnici u Hramu nisu mogli pobjei posluivi se tako okrutnom prijevarom. Lomas i Knight su posu mnjali da pria o Hiramu Abifu skriva vanu povijesnu istinu. Zato je obred u slobodnom zidarstvu pun aluzija o tome da nje gov izvor lei u starom Egiptu, i zato je Velika piramida jedan od njegovih glavnih simbola? Preci dananjih Amerikanaca, svi slo bodni zidari, bili su odgovorni za stavljanje simbola piramide na do larske novanice. S obzirom na mnogo veza izmeu idova i Egip ana u Starome zavjetu, Lomas i Knight su pretpostavili da odgovor treba traiti u povijesnim dogaajima, koji se tiu oba naroda, a koji su se dogodili mnogo prije nego to je Salomon sagradio Hram. Pre ma Knjizi Postanka, Zidovi su nastali kad se Jakov borio s anelom i kad se njegovo ime promijenilo u Izrael. Njegovih dvanaest sino va dali su svoja imena za dvanaest izraelskih plemena. To se dogo dilo u 16. st. pr. Kr. idovski povjesniar Josip Flavije poistovjetio je takozvanog Hiksosa ili Kralja pastira s Hebrejima Starog zavjeta. Hiksi su za pravo bili mjeovita skupina Semita i Azijata, koji su se preselili u Egipat oko 1750. godine pr. Kr. - ne kao ratnici nego kao odbjegli iz pustinje. irili su svoju mo oko 1630. godine pr. Kr. i vladali 108 godina, do pobune koja je poela u Tebi (sada Luxoru). Iako dananji znanstvenici smatraju da Josip nije bio besprijekoran, ini se kako nema sumnje da su preci idova bili Hiksi. Kraljevi Hiksa vladali su sjevernim Egiptom (Donji Egipat), ali Tebom su tradicionalno upravljali preko faraona Sequenenrea, iji je najstariji sin organizi rao pobunu. Lomas i Knight su se pitali: postoji li faraon na koga bi se mogla odnositi pria o Hiramu Abifu?

Doista, postojao je, ali samo jedan takav. Bio je to sam Sequenenre. ini se da se faraon Hiksa u to vrijeme nazivao Apofis ili Apopi. Knight se sjetio knjige o egipatskoj liturgiji s naslovom The Book of Overthrowing Apopi (Knjiga o propasti Apopija) koja je puna magij skih arolija kako bi se od njega oslobodili. Kraljevi Hiksi nisu bili popularni jer su tovali Seta, boga oluje, kojega je veina Egipana smatrala bogom zla. Kada bi faraon dolazio na prijestolje, proao bi kroz obred ija je svrha bila da ga se pretvori u boga, posebno u Horusa, Ozirisova sina. Kada je umro, postao je Oziris. Bila je to vana ceremonija ko ja se nazivala 'otvaranje usta', kada su mu usta otvarana "adzeom" (vrstom tesarske sjekirice), pa se njegova dua mogla pridruiti bogovima na nebu i posredovati za njegove ljude. Apopi je elio znati tajnu ceremoniju, jer su nakon dva stoljea Hiksi ve postajali pravi 'Egipani'. Vjerovali su da e taj obred faraona pretvoriti u boga. Sebe su vidjeli kao ljude koji su se naglo uzdignuli na visoke poloaje, ali su htjeli postati pravi Egipani, a faraon Apopi je, na ravno, elio postati bog. Sequenenre je ubijen udarcem u glavu; znamo to po njegovoj mumiji. Lomas i Knight prilau jezivu fotografiju mumije s otvore nim dubokim ranama na lubanji, bez jednoga oka. Faraon Hiks, Apo pi, oito je bio osoba koja je imala najvie motiva da ga ubije. Ako je Sequenenre bio prvobitni Hiram Abif, tada je tajna koju tri ubojice pokuavaju od njega iznuditi, zapravo obred koji novookrunjenog faraona pretvara u Horusa. Prema scenariju Lomasa i Knighta - koji se temelji na obredu slobodnih zidara - Sequenenrea su uhvatili Jubela, Jubelo i Jubelum, ija je zadaa bila prisiliti ga da otkrije tajni obred. On je to odbio uiniti, vjerojatno ljutito i s prijezirom -jer kraljevi ne vole da im se prijeti - na to su trojica lupea izgubili kontrolu i usmrtili ga s tri udarca. (To je takoer temeljni dio tradicije slobodnog zidar stva - nije im bilo reeno da ubiju Hirama Abifa nego samo da iz njega izmame tajnu.) Lomas i Knight ak nagaaju neto fascinantno - a to se temelji na Sequenenrovim podacima - da je Apopijev 'veliki vezir', koji je planirao da se Sequenenrea prisili da oda tajni obred, bio Josip, sin

Jakova, kojega su braa prodala u ropstvo. Oni idu dalje i pret postavljaju da su dvojica ubojica bili Josipova braa imun i Levi. Trei ubojica, vjeruju oni, bio je mladi sveenik iz Sequenenrova hrama, uvuen u ubojstvo pod prijetnjom da Apopi misli unititi Tebu, te da je jedini nain da to sprijei bilo da otkrije obred kojim se postaje bogom. Lomas i Knight su otkrili poseban fiziki dokaz kako bi poduprli svoju teoriju. Kao i dokaz o nasilnom udarcu na mumificiranoj Sequenenreovoj glavi, pronaena je odmah uz faraona jo jedna mumija, i je je stanje zbunjivalo egiptologe. Iako je meso bilo mumificirano su him zrakom iz groba, unutarnji organi nisu - kao obino - bili balzamirani. Bio je kastriran, a njegovo je lice odavalo agoniju. Jasno je da je bio zamotan u povoje dok je jo bio iv, a umro je od guenja. Nedvojbeno je to bio jedan od ubojica faraona. injenica da je tako okrutno ubijen i pokopan blizu Sequenenrea upuuje na zaklju ak, da to nije bio Hiks, nego lan faraonove pratnje koji je bio kanjen zbog izdaje. Druga dvojica ubojica - stranaca - jednosta vno su bili pogubljeni. Ali, zato kastracija? Jer kad je bog Horus osvetio svojega oca Ozirisa, koji je bio ubijen u bici sa Setom. Horus je izgubio oko, a Set testise. Stoga bi bilo prilino primjereno kazniti izdajnikog sve enika na taj nain, posebice zato to je Sequenennre izgubio oko. Sequenenreov sin Kamose osvetio se ubojici svoga oca izaziva jui pobunu koja je Hikse protjerala iz Egipta. Kamose je postao utemeljitelj nove egipatske dinastije, a obred ubojstva i uskrsnua Ozirisa, koji se koristio kod njegove krunidbe, bio je obogaen no vom razinom znaenja - smru i uskrsnuem Sequenenrea. Ako Lomas i Knight imaju pravo kad vjeruju da je faraon, koji je Josipa postavio za upravitelja Egipta, bio Apopi - a podaci podu piru to vjerovanje - tada je Sequenenreovo ubojstvo imalo ak dublje znaenje, jer je Josipov otac Jakov postao Izrael, utemeljitelj idovskog naroda. Ako su Josip i njegova obitelj bili meu Hiksima koji su protjerani iz Egipta, tada je Sequenenreovo ubojstvo takoer dovelo do stvaranja idovskog naroda, to bi pomoglo odgovoriti na pitanje zato je Zidovima bilo toliko vano da se taj obred pretvo rio u ubojstvo Hirama Abifa, arhitekta Salomonovog hrama.

U istraivanju povijesti slobodnoga zidarstva, Lomas i Knight ini se da su doli do niza neobinih otkria. Tvrdnja da slobodno zi darstvo potjee iz Egipta ini se da ima uporite u injenicama. Uboj stvom Hirama Abifa, koje se dogodilo est stoljea poslije, egipatska mitologija pretvorila se u idovsku, koja je ukljuivala jedan oblik slobodnog zidarstva to je preivjelo jo iz Sequenenreovog vreme na a sadravala je takoer obred smrti i uskrsnua. Lomas i Knight stvorili su prisilni dokaz da je obred bio jedna od tajni esena, koje su bile skrivene pod Hramom nakon to su raspeli Isusa, u ijoj prii uskrsnue takoer igra glavnu ulogu. Esene koji su uvali tajnu po bio je Tit, a Hram je bio uniten. Lomas pie o obredu slobodnog zidarstva 'u kojemu se govori o padu Nazireja 70. godine i kako su u to vrijeme utemeljitelji slobodnog zidarstva napustili Jeruzalem i rairili se po Europi'. Jo kae da su preivjeli 'vjerovali kako su sauvali krvnu lozu mesija: Davida i Aarona koji e se jednog dana pojaviti i utemeljiti Boje kraljevstvo na zemlji.' Isusa, kojega su krstitelji Mandejci (potomci esena) smatrali varalicom, sveti Pavao je uzdigao na razinu boga. Kad je Konstantin iskoristio kranstvo da bi odrao svoje carstvo, uskrsnue je postalo najmonija tvrdnja Crkve kojom je ona pokazivala nadnaravnu mo svoje vladavine. Kao i kod templara, moemo pretpostaviti dvoje: ili su devetori ca prvotnih templara bili potomci 'osnivaa' koji su napustili Jeru zalem nakon to je hram bio razoren i vratili se s posebnom namje rom da nau dokumente esena, ili su traili blago, a umjesto njega nali esenske svitke. Lomas i Knight nisu sumnjali u to da je prva pretpostavka ispra vna verzija dogaaja. Zapravo, oni vjeruju da je Prvi kriarski rat bio planiran da bi se ponovno osvojio Jeruzalem kako bi vitezovi mogli traiti svitke esena. Kad su pronaeni, prikaz 'nebeskog Jeruzalema', to ga je dao stari uenjak Lambert de St. Omer, otkrio je da su vite zovi pronali ono to su traili, a Svici su postali temelj moi i bogat stva vitezova templara. Na neki su nain Crkva i kralj Francuske ipak saznali najuvaniju tajnu templara - da nisu krani jer ne vjeruju da je Isus bio sin Boji nego ovjek. To je Filipu Lijepom posluilo kao izgovor da uhiti templare i prigrabi njihovo bogatstvo. Ali, nije u tome uspio jer je netko - vjerojatno papa Klement - upozorio svoje-

ga roaka u Blanchefortu, i templari su, isplovivi iz luke La Rochelle s flotom od osamnaest brodova pobjegli s blagom. Kuda su otili? Prikazi kukuruznih klipova i aloa kaktusa u Rosslynu daju naslutiti da su neki od njih otplovili u Ameriku. Drugi templari krenuli su u kotsku gdje je izgraen samostan Kilwinning, u prvim slavnim danima templarske moi oko 1140. godine. Upravo juno od Glasgowa nalazilo se glavno sredite templara. Bilo je to prirodno sklonite, posebice zato to je obitelj St. Clair ivjela blizu, u Roslinu. Roberta Brucea, kotskog kralja iz Crkve je izopio pa pa, pa se templari nisu imali ega bojati u kotskoj. Jedan od glavnih argumenata u knjizi The Hir am Key jest taj da je kapelica Rosslyn izgraena kao svojevrsna imitacija Herodova hrama, te kao mjesto gdje su pohranjeni dragocjeni svici to je bilo najvrednije 'blago' templara. Tvrde da je i nedovreni vanjski zid Rosslyna, koji izgleda kao da je gradnja upravo tada prestala, bio replika nedovrenog zida u Herodovoj rekonstrukciji Salomonovog hrama. Godine 1447., dok se gradila kapela u Rosslynu. buknuo je poar u glavnom tornju tamonjeg dvorca. William St. Clair bio je izvan se be dok nije saznao da je njegov kapelan ipak uspio spasiti etiri veli ka kovega puna raznih povelja, zbog kojih je. kae se u izvjeu, 'on bio radostan'. Lomas i Knight istiu kako zvui udno da su mu bila vanija etiri kovega povelja od vlastitog dvorca - a da se ne spomi nju njegova ena i ki koje su ivjele u dvorcu. Ako su ti kovezi sa dravali tajne svitke iz Jeruzalema, koji su mogli izgorjeti u rosslyinskoj kapelici, njegova neobina zabrinutost postaje razumljiva. Sada bismo trebali razmotrititi vezu izmeu templara i tajne Rennes-le-Chateaua. Ako je Pierre Plantard de St. Clair potomak ovje ka koji je izgradio Rosslyin, tada je i on templar. Ispovijed koja je toliko okirala mjesnog upnika, koji je bio uz Sauniereovu samrt nu postelju, ticala se njegova nevjerovanja da je Isus sin Boji, nego je mislio da je on obian ovjek. I to se slae s pretpostavkom Henryja Lincolna da je Isus doao u Francusku s Marijom Magdalenom, i da su njegovi potomci bili kraljevi dinastije Merovinga. No to je, kako i sam Lincoln priznaje, tek pretpostavka. Moda je istina jednostavnija: da su kraljevi Merovinzi bili zapravo isto ta-

ko nasljednici tajne koju su znali templari, tajne koju sadre svici esena. Ako ta veza s Merovinzima nije izmiljotina Plantarda i Sionskog priorata, tada se ini da su Merovinzi vana 'veza koja ne dostaje' izmeu esena i templara. Jasno je zato je Nicolas Poussin govorio o velikoj tajni koju bi kraljevi tekom mukom izvukli iz njega. Vjerojatno je mislio daje to znanje - da je Isus ovjek pa se stoga mo Crkve temelji na posve lanim tvrdnjama - pravi dinamit koji bi ga mogao stajati ivota, ali i ostale koji znaju tu tajnu. itajui Lomasa i Knighta o Hiramu Abifu, zatekao sam se da ra zmiljam o drugoj zanimljivoj vezi. Hiram potjee iz Tira. Dok sam posjetio Tir na svojem putu za Libanon, saznao sam daje to bio fenianski grad i da Feniani nisu tovali Jahvu. Zato bi Salomon e lio fenikog arhitekta? Vjerojatno zato to je Hiram iz Tira bio naj bolji u tom poslu. Ali, glavni feniki bog bio je Baal ili Bel, prema kojemu su autori Starog zavjeta bili sumnjiavi i neskloni, a glavna boica bila je Astarta, koju su jo zvali Astoreth i Itar. Randovo istraivanje vodi ga do uvjerenja, da su templari bili potomci drevnoga znanja o zemljopisu koje su neko imali Fenia ni. On pie: Bila je to njihova kolonija u Kartagi koja upuuje da su Fe niani nekad davno imali stare karte u kojima je upisan raniji poloaj polova. Dok je pol bio u Hudsonovu zaljevu, zemljopi sna irina od 30 stupnjeva sjeverno prolazila je Tunisom kod Kartage. Pretpostavlja se da je taj grad utemeljen u 9. stoljeu pr. Kr., ali vjerojatno je mnogo stariji. Feniani koji su bili naj naprednija pomorska sila Staroga svijeta, moda su imali pris tup drevnim kartama, na kojima je bilo oznaeno neko drevno mjesto ispod Kartage. Mogli su to mjesto odabrati iz razloga koji seu jo iz vremena Atlantide. Njegov smjetaj na istonoj obali maloga poluotoka na tuniskoj obali, mogao bi predstav ljati drevne astronome sa savrenim pogledom na sjeverno ne bo sa 30 stupnjeva zemljopisne irine. Mediteransko more slu ilo je kao savren odraz neba, a planine ne bi zaklanjale obzor. Na zapadnoj obali Afrike postojao je drugi feniki grad ko ji su Rimljani smatrali najstarijim gradom na svijetu. Malo je

ostalo od Lixusa, ali to je neko bila fenika kolonija na atlant skoj obali Afrike. Naravno, najljepi feniki grad bio je Biblos, koji je poput Pjongjanga u Koreji i Cuzcoa u sredinjim Andama, bio svetim zemljopisnim irinama povezan s polom u Hudsonovu zaljevu i s polom u Yukonu. Biblos je bio sveti grad i za Feniane i za Egipane. Za Feniane je to bio najsta riji grad na svijetu, a za Egipane mjesto gdje se bog Oziris doao odmoriti nakon to ga je njegov zao brat Set zakljuao u lijes i prepustio vodama Mediteranskog mora. Biblos, s megalitskim strukturama susjednog Baalbeka, natjerao je Randa da posumnja kako je ondje bila drevna pomorska sila. koja je djelovala po itavom svijetu iz te drevne luke u Libanonu. Ba albek je, to smo ve vidjeli, izgledao kao mjesto koje su izgradili pali aneli s kojima smo se susreli u 7. poglavlju ove knjige. Rand je znao da je najvee kamenje koje je koriteno u Novom svijetu bilo u samome Cuzcou i u njegovoj okolici, koja je takoer bila na 10 fi zemljopisne irine prije potopa. Sitchin je u knjizi Lost Realms (Izgubljena kraljevstva) komentirao slinosti izmeu Baal beka i Cuzcoa. Sada znamo da su prije potopa oba mjesta dijelila istu svetu zemljopisnu irinu (10 fi). Na toj irini, pronaen je grad Tiahuanaco na jezeru Titicaci. Jedan od mitova povezan s Tiahuanacom i jezerom Titicaca, odnosi se na boga koji je s juga doao na kon potopa, i dao svojoj djeci uputsva koja su ih odvela do Cuzcoa. U knjizi When the Sky Fell, Rand i Rose bili su zadivljeni mitovi ma o ljudima iz sredinjih Anda. Pisali su: Slavni peruanski povjesniar Garcilasso de la Vega, sin pa njolskog osvajaa i princeze Inka, zamolio je svojeg ujaka iz plemena Inka da mu ispria o podrijetlu njegova naroda. Kako je jezero Titicaca postalo izvor njihove civilizacije? Ujak je objasnio:' U drevna vremena, sve podruje koje vidi bilo je prekriveno umama i gustim raslinjem, a ljudi su ivjeli kao krvolone zvijeri bez vjere i vlade, bez gradova i konja, nisu obraivali zemlju, niti pokrivali svoja tijela.... (bog Sunca po slao je sina i ker) ...dao im je pravila i zakone po kojima e ivjeti kao civilizirani ljudi, pouio ih kako da stanuju u kua-

ma i gradovima, da uzgajaju kukuruz i ostale usjeve, da hrane stada i da se, kao razumna bia, koriste plodovima zemlje.' Govori se da su bogovi' koji su uveli poljoprivredu u okoli ci jezera Titicace, doli 'iz junog podruja' odmah 'nakon potopa'. Drugim rijeima, ljudi koji su ve znali obraivati zemlju i koji su bili prisiljeni napustiti svoj dom kad je popla va unitila njihovu junu zemlju, donijeli su poljoprivredu na obale jezera Titicace. U svojoj klasinoj knjizi History of the Conquest of Peru (Povijest osvajanja Perua) William Hickling Prescott ispriao je legendu o tome kako se Cuzco razvio i postao jedan od najsvetijih mjesta u Andama. To je pria koja nas mui pretpostavkom da je vrsta vre menske kapsule, ili kapsule za preivljavanje, bila postavljena kod Cuzcoa jo prije potopa. Prescot pripovijeda kako je Cuzco postao sveti grad kad se voda povukla. Sunce, veliki osvjetljavatelj i roditelj ovjeanstva, bilo je sa milosno prema jadnom stanju u kojemu su se nali, poslao je dvoje svoje djece, Mancoa Capaca i Mamu Oello Huaca, da okupe domoroce u zajednicu i naue ih ivjeti civilizirano. Nebeski par, brat i sestra, mu i ena kretali su se du visokih ravnica u blizini jezera Titicaca i oko 16 stupnjeva juno. Sa sobom su nosili zlatni klin i htjeli su nai boravite na mjestu gdje sveti znak bude s lakoom zabijen u zemlju. Nastavili su se kretati dalje, ali jedno mjesto vrlo blizu doline Cuzco, uka zivalo je na udo, jer se klin ondje munjevito zabio u zemlju i zauvijek nestao. Ondje su djeca Sunca stvorila svoje boravi te. Knjiga Lost Realms takoer je upozorila na udesnu geometrijsku injenicu: Maria Schulten de D'Ebneth u svojoj je knjizi La Ruta de Wirakocha (Put Wirakoche) povukla linije pokazujui da je linija 45 stupnjeva, koja je izlazila iz Tiahuanaca, kombinirano s etveroku tima i krugovima odreenih mjera, obuhvaala sva kljuna drevna mjesta izmeu Tiahuanaca, Cuzcoa i Quitoa u Ekvadoru, ukljuu jui vrlo znaajno mjesto Ollantaytambu'.

Zato bi graditelji tih drevnih svetih mjesta eljeli geometrijski povezati ta etiri grada? to zajedniko imaju: Tiahuanacu, Cuzco, Ollantaytambo i Quito? Charles Piazzi Smyth je vjerovao da je Velika piramida trebala biti mjesto poetnog meridijana. Kao to vidimo, Tiahuanco lei na 100 stupnjeva zapadno od Velike piramide, a Quito na ekvatoru lei na 110 stupnjeva zapadno od Gize. To bi moglo znaiti da su Tiahuanaco i Quito sagraeni nakon to je utvren poetni meridijan u Gizi. Tako se ini da su drevni Egipat i Peru povezani jakom geodet skom vezom. Nekoliko autora nagaalo je o mitolokoj povezano sti egipatskog boga Ozirisa i boga Viracoche, kojeg su oboavali narodi sredinjih Anda. Za Ozirisa se vjerovalo da je putovao oko svijeta donosei civilizaciju mnogim narodima. Viracocha je bio bog koji je donio poljodjelstvo i civilizaciju u Ande. Bio je visok, svijetle puti, bradat i odjeven u dugu bijelu odo ru. Mitovi govore da je taj stranac doao s juga i smjestio se meu domoroce uz jezero Titicacu, neto poslije potopa. Donio je upute o poljodjelstvu, uzgoju ivotinja, medicini, metalurgiji pa ak i o pi sanju, to su Inke kasnije zaboravile. Dvije skupine ljudi pratile su ga na njegovoj misiji. Jednu skupinu inili su huaminca, odani voj nici, a drugu hayuaypanti to znai Blistava bia koja ire Viracochinu rije diljem svijeta. 'Zlatni klin' koji Sitchin naziva zlatni tap izgleda daje bio vr sta projektila koji je vodio djecu Sunca ravno u Cuzco kao prema svjetioniku smjetenom ispod zemlje. Godine 1575. Cristobal de Mo lina ponudio je sljedeu molitvu bogu Sunca, Viracochi: O kralju dana, ti Sunce, moj oe! Moda bi mogao biti Cuzco: neka izmjeri Onaj koji zna. 'Blistava bia' pojavila su se u Andama i u planinama Srednjeg isto ka, nakon potopa. Bavili su se mjerenjem. Je li drevna andska mito logija upuivala na to da je Cuzco sveto mjesto? Postoji li racional no objanjenje mitolokog zapisa? Je li postojala vrsta tehnolokog ili znanstvenog povoda za 'zlatni klin'? I kakve veze s mjerenjima

ima sve to? 'Zlatni klin' iz Cuzcoa, 'omphalos' iz Delfa i 'mjerenje hrama' u starom Egiptu, sve je to dio tajnovite mree koja obuhvaa cijeli globus, uzorak koji nas tjera na razmiljanje da sveta mjesta koja obuhvaaju na krajolik, nisu sluajno ratrkana zemljom, ne go su dio promiljenog plana. Vana linija koju je otkrila Maria d'Ebneth, a koja povezuje Tiahuanco i Cuzco, protee se cijelom duinom do ekvatora gdje se sijee s Quitom, glavnim gradom sjevernog carstva Inka. Prije nego je Zemljin omota ili kora promijenio poloaj, Quito se nalazio na 30 stupnjeva sjeverno. Trag Inka, jedno od najveih uda Staroga svijeta, iao je od Cuzcoa na jugu do Quita na sjeveru. Ta veza iz meu Cuzcoa i Quita posve je stvarna. I danas se moe hodati tra gom Inka od Cuzcoa do Quita. Prescottova knjiga History of the Conquest of Peru biljei da su Inke oajno eljeli odrati vezu izmeu Cuzcoa i Quita. Huayana Capac, otac posljednjeg Inka, Atahualpe, umro je oko 1525. godine, nekih sedam godina prije Pizarrova dolaska, koji je prouzroio pad velikog carstva. Nakon smrti Huayana Capaca, 'njegovo se srce jo uvijek uva u Quitu, a tijelo je balzamirano i nakon preureenja ze mlje, premjeteno je u Cuzco, u veliki hram Sunca uz posmrtne os tatke njegovih kraljevskih predaka. Pizarro je na kraju ubio Atahuallpu, koji je, prije nego je umro, izrazio elju da njegovi ostaci budu premjeteni u Quito, mjesto njegova roenja, da ih uvaju njegovi preci po majci. Pizarro je odbio zahtjev i umjesto toga spalio ostatke posljednjeg Inke na kr anskom groblju. Ali, odande, kako je zabiljeeno, nakon to su pa njolci napustili Caxamalcau, ostaci su bili u tajnosti premjeteni i preneseni, kako je on to i elio, u Quito. Prescott nam pria: Kraljevske graevine u Quitu napravljene su od golemih ka menih blokova, za koje nas panjolski osvajai uvjeravaju da su bili noeni planinskim stazama iz Cuzca, to je udaljenost od nekoliko stotina liga. (1 liga = 4,827 km) I dok su glavni gradovi kranskog svijeta, koji su bili uda ljeni samo nekoliko stotina milja, ostajali vrlo udaljeni jedni

od drugih, kao da su mora meu njima, veliki glavni gradovi Cuzco i Quito bili su postavljeni visokim stazama Inka u izra vnu podudarnost. Quito, koji lei odmah ispod ekvatora gdje okomite zrake sunca ne daju sjenu u podne, osobito su cijenili kao omiljeno boravite velikog boanstva. Izgleda da je informacija zakopana u Cuzcu prije nego to je pomi canje Zemljine kore moglo opskrbiti ljude drevne Amerike tonim kartama za ucrtavanje njihovih svetih mjesta poslije potopa. Te kar te povezivale su Cuzco s Tiahuanacom, te Cuzco s Quitom, i tako 45 stupnjeva travnatih linija koje povezuju ta drevna mjesta poinju dobivati geodetski smisao. Ollantaytambo i Machu Picchu su tako blizu Cuzca da bi se mogli smatrati skupinom s Cuzcom u sredini, i tako biti 'pupak svijeta'. Spomenici u Ollantaytambu sagraeni su s najveim kamenjem koje se koristilo u Novome svijetu. Sitchin po vezuje Ollantaytambo s drevnim Baalbekom u Libanonu: Nali smo mnoge slinosti izmeu Ollantaytamboa i Baalbeka, ukljuujui podrijetlo megalita. Velianstveni kameni blo kovi Baalbeka iskopavali su se miljama daleko u dolini, a on da su ih na nevjerojatan nain podizali, prevozili i stavljali na mjesta da pristaju uz drugo kamenje na platformi. I u Ollan taytambu, na suprotnoj strani doline, iskopani su golemi ka meni blokovi. Teke blokove crvenoga granita, nakon to su bili iskopani, isklesani i oblikovani iz planinskih stijena, pre vozili su preko rijeka. Tada bi ih doveli do gradilita na Ollan taytambu, a zatim paljivo podizali, te stavljali na mjesto i po tom ih spajali. Sitchin nije mogao posumnjati u to da su Ollantaytambo i Baalbek na istoj udaljenosti od pola u Hudsonovu zaljevu, te da dijele 10 fi zemljopisne irine. injenica jest da su najvei kameni koriteni za izgradnju u oba svijeta, u Starom i Novom, a pronaeni su na istoj udaljenosti od pola u Hudsonovu zaljevu. Ovaj rasprostranjeni geo detski model esto istie znaenje geometrijskog pojma zlatnoga reza spojenog s brojem 10.

Kada je narod drevnog Izraela pokorio Kanaan, zauzeli su domo vinu Feniana, koji su sebe smatrali nasljednicima jo ranije pomor ske kulture Biblosa. Feniane je privukao Biblos svojom umjetnou, kulturom i arhitekturom. Izraelci su potovali tekovine Feniana i preuzeli su njihovu arhitekturu pri gradnji hrama kralja Salomona. U knjizi The Temple and the Lodge (Hram i loa) Michael Baigent i Richard Leigh tvrde kako 'suvremeno arheoloko istraivan je potvruje da Salomonov hram ... oito slii ostalim hramovima koje su gradili Feniani ... ak je mogue ii korak dalje. Hramovi u Tim posveeni fenikoj boanskoj majci Astarti, podizani su na breuljcima i vrhovima planina - planina Hermon, primjerice vrvilaje njezinim svetitima.' Upozorili su da je kralj Salomon isto tako opisan (I. Knjiga o Kraljevima 3) kako nudi 'rtve i tamjan na viso kim mjestima'. Upozorili su na injenicu da Salomonova religija nije bila orto doksna. Kad je odrastao, njegove su ene usmjerile njegovo srce na druge bogove .... Salomon je postao sljedbenik Astarte (I. Knjiga o Kraljevima 11). ak se tvrdi da je uvena Pjesma nad pjesmama himna posveena Astarti. Tada se postavilo pitanje: 'Je li Hram bio posveen izraelskom bogu ili Astarti?' To se moe initi teorijom sve dok se ne prisjetimo da je Astarta bila poznata Grcima kao Afrodita, boica ljubavi (iz njezina imena nastao je pojam afrodizijak), a Rimljanima kao Venera. I Henry Lin coln vjeruje daje planet Venera razlog to je pentagram moda naj vaniji magijski simbol. Tako je ovjek koji je sagradio Salomonov hram bio tovatelj Venere, a i njegov je poslodavac imao sklonosti prema njoj. Kada se prisjetimo da je geometrija Rennes-le-Chateaua pentagramska, odmah moemo vidjeti drugu povezanost sa Salomonovim hramom i templarima. Cijelo je podruje povezano s Merovinzima, templarima i religijom gnostika. Vrsta gnosticizma koja je dovela do unitenja katara, bilo je vjerovanje da je materiju stvorio Vrag, a duh Bog, pa je tako 'ovaj svijet' zao. Ali, prema Lomasu i Knightu, eseni su imali drukiju verziju gnosticizma. 'Gnosis' znai znanje, a eseni su smatrali da, kada se ovjek budi prema 'znanju' - on uskrsava. Sveenici i spasitelji tada vie nisu potrebni, jer sam

posjeduje 'znanje'. Takav je poloaj, naravno, prokletstvo za sve oblike utemeljene religije koja ovisi o sveenikovu autoritetu, jer to ih znanje ini nepotrebnima. To bi se moglo usporediti s kvekerizmom (protestanska sljedba) i vjerovanjem u 'unutarnje svjetlo', ali i s budizmom i njegovim konceptom prosvjetljenja. Dok sam itao Lomasa i Knighta, posebno sam se zanimao za Kilwinning, izvornu templarsku opatiju u kotskoj, jer ju je Rand uvrstio u popis svetih mjesta. Prepoznavi vanost zlatnog reza u njihovu pozicioniranju, pokuao je izmjeriti zlatni rez od Sjevernog pola (3423'S). Tako je otkrio druga dva vana sveta mjesta na toj zemljopisnoj irini: kineske piramide i Ehdin (Raj O'Brienovih). Mjerenjem metodom zlatnoga reza od ekvatora (5537'S), nije mo gao nita nai u Sjevernoj Americi ni Aziji, ali je pronaao da je Kil winning samo 3 minute udaljen od stupnja na 5540'S. I kada je saznao (iz knjige Holy blood and Holy Grail) o Kilwinningu, prov jerio je njegov poloaj u usporedbi s Velikom piramidom i pronaao da je bio na 36 - desetinu od 360, dakle, potpunog opsega Zemlje. Kad je saznao da je Kilwinning bio uven po tome to je bio sagra en na drevnome poganskome mjestu, bio je potaknut na dalje is traivanje. Provjerio je zemljopisnu irinu Rosslyna, bila je 5552'S i razli kovala se samo 15' - to nije bilo loe - ali je jo uvijek bila 27,2 km predaleko. Zatim je provjerio njegovu lokaciju prema polu u Hudsonovu zaljevu. Bila je tono 50S. O svom otkriu javio mi je e-mailom: Ono to Rosslyn ini tako posebnim, njegov je poloaj u od nosu na dananji Sjeverni pol i na Sjeverni pol koji se nalazio u Hudsonovu zaljevu. Stani izvan kapelice Rosslyn licem okre nutim na sjeverozapad i podigni desnu ruku tako da vrak tvo jeg kaiprsta oznaava Sjeverni pol. Sada digni lijevu ruku i pokai na pol u Hudsonovu zaljevu. Vrci prstiju i nos tvore kut. Taj kut je tono 50. Rosslyn je prije bio na 50S, a razli ka meu kutovima, Sjevernog pola i pola u Hudsonovu zalje vu, iznosi tono 50. To ga je inilo mjestom 50/50, to poka zuje tonost geodetske i geoloke informacije koritene u nje govoj lokaciji.

Ako su templari namjerno smjestili Rosslyn na fi zemljopisnu iri nu, koja je isto tako bila 'poloaj 50/50', tada su, izgleda, morali imati saznanja o rasprostranjenoj mrei svetih mjesta. Za mene je to bila potvrda Lomasovog i Knightovog izvjea o proroku Enohu. U Hiramovom kljuu postoje tri kratka izvjea o njemu. Na kraju knjige Drugi Mesija navedeno je da postoji jedan prijelaz u 13. stupanj u kotskom slobodnom zidarstvu koji govori kako je u vrijeme mnogo prije Mojsija i Abrahama, Enoh predvidio da e svijet biti poraen apokaliptinom kata strofalnom poplavom ili vatrom. Odluio je zatititi barem ne to od znanja tada dostupnog ovjeku, tako da ono moe pri jei na budue civilizacije onih koji preive. Zato je urezao hijeroglifima velike tajne znanosti i postavio ih na dva stupa: jedan od opeke, a drugi od kamena. Slobodnozidarska legenda ide dalje i kazuje da su ti stupo vi bili gotovo uniteni, ali su neki preivjeli potop i bili kasni je otkriveni - jednog su otkrili idovi, a drugog Egipani .... Tako prema slobodnim zidarima - dva stupa koja su igrala glavnu ulogu u njihovim obredima - mogu dokazati podrijetlo od Enoha. Kada sam, prvi put proitao knjigu Hiramov klju mislio sam da je to samo nastojanje vie da se utemelje drevni izvori slobodnog zi darstva, ali dok sam zavravao Drugog Mesiju, inilo mi se da su Lomas i Knight stvorili vrlo uvjerljiv dokaz za egipatsko podrijetlo slobodnoga zidarstva i za tajno znanje koje se moglo dokazati preko Salomonovog hrama, esena i templara. Ne bi me udilo da je u to ukljuena i knjiga o Enohu. Randova knjiga When the Sky Fell ve me je uvjerila da su se drevna sjeanja o velikom potopu odrala do ovog tisuljea. Lomas i Knight istiu da je tradicija Enoha i potopa veoma zna ajna za slobodno zidarstvo, i u treem djelu, u knjizi Uriel's Ma chine, Enoh je doista glavna linost. Kao to je ve zabiljeeno, Lo mas i Knight vjeruju da je potop prouzroio utjecaj kometa, koji se pojavio 7 640. godine pr. Kr. i da su nai preci mogli smanjiti nje gov utjecaj koristei Urielov stroj. O planeti Veneri ima manje od 32 upute, u kojima objanjavaju kako ona 'simbolizira ponovno ro-

enje u judaizmu, slobodnom zidarstvu i mnogim drugim drevnim tradicijama.' Postoji i meusobno pribliavanje slobodnozidarskoj tradiciji i drugih argumenata u svezi sa starom civilizacijom. Rand je istaknuo jedan od najfascinantnijih uvida u templarsku tradiciju o vanom otkriu u ostacima Salomonova hrama: dokaz da je dio templarske flote koja je napustila La Rochelle, 1307. godine otplovio u Ameri ku. (Naravno, vjeruje se da su Vikinzi pronali svoj put za Ameriku nekoliko stoljea prije Kolumba, ali nisu prelazili Atlantik, nego su se zaustavili na obali Greenlanda.) Prije Kolumbova otkria Ameri ke da li se ijedan templarski brod. koji je zaplovio prema Americi, ikad vratio u kotsku? Kukuruzni klipovi u Rosslynu navode na injenicu da su neki templari zaplovili put Amerike. Lomas i Knight spominju da grado vi Westford i Massachusets imaju templarskog viteza isklesanog u kamenoj ploi, dok u New Portu, na Rhode Islandu, postoji neobi an toranj sagraen na nain templarskih okruglih crkava. Ali, nije vjerojatno da su templari bjeei pred skorim uhienjem i muenjem zaplovili preko Atlantika sve dok nisu saznali kuda idu. Kako su mogli znati neto o Americi? Jedini odgovor mogao bi biti da su imali zemljopisnu kartu ili kane. Jesu li mogli doi do takvih karata iz blaga koje su Hugues de Payens i vitezovi otkrili 1126. go dine u donjim prostorijama Hrama u Jeruzalemu? U knjizi Hiramov klju, Lomas i Knight komentiraju: 'Josip je opazio da su eseni vjerovali kako dobre due imaju svoje nastambe preko oceana preko mora na zapadu." Ova zemlja je obiljeena zvijezdom koju su Mandeji iz Iraka nazvali "Merica", a koju Lomas i Knight navode kao Veneru. Vjeruju da je po toj zvijezdi Amerika i dobila ime - a ne po istraivau Amerigu Vespuciju. Ukratko, ono to su templari otkrili u Jeruzalemu podrazumijeva i znanje koje je sadrano u Hapgoodovim kartama drevnih kraljeva mora.

POGLAVLJE

10.

BATINA

ko letite istono od La Paza u bolivijskim Andama, gusto zele nilo dungle odjednom zamijene otvoreni travnjaci koji se ire do kuda vam oko see. To je movarna ravnica uz rijeku Mamore, pritoku Amazone, koja je polovicu godine podzemna rijeka, dok os tatak godine potpuno isui. Mala skupina stanovnika koji ondje ive, moraju se seliti u vie predjele kad nastupe poplave. Godine 1962. ameriki student s kalifornijskog Sveuilita Ber keley, Bill Denevan, koji je bio svjestan da je ta golema zemlja pra ktiki nepoznata, nagovorio je pilota bolivijskog zrakoplovstva da skrene sjeverno nad ravnicom Moxos u podruje koje se naziva Beni. Bio je vrlo uzbuen dok je svojom kamerom jurio s jednog na drugi kraj zrakoplova. Ono to je ispod sebe vidio bio je krajolik obojen u dvije zelene nijanse; svijetlo zelenilo bilo je obrubljeno tamnozelenim, irokim potezima, kao da je apstraktni slikar uzeo kist umo en u bjelilo i njime napravio zelenu vodenu boju nad jednolinim krajolikom koji je oblikovao slovo V. Svjetlije zeleno, shvatio je po slije, bile su izboine polja, zapravo zemljani plato koji je neko bio okruen jarcima ispunjenim vodom. Gledajui naprijed, na udalje nosti od oko 80 km vidio je drugi djeli zelenog krajolika veliine prilino velikog sela. Sve se to nalazilo oko njega - krajolik koji su inila okruglasta polja i ispupeni breuljci, zemlja prekrivena drveem i ravnim linijama, pruale su se kilometrima prema obzoru. Bilo je etvrtastih jezera, oito stvorenih ovjekovom rukom.

Ono to je Denevana uzbuivalo bio je krajolik i njegovo strmo kamenje. Tko god je civilizirao taj golem krajolik, razbacao je nje gova ispupena polja, prokopao jarke i rezervoare nad tisuama rali zemlje. Ipak, nitko nije ni uo o velikoj civilizaciji u Amazoni. Ko lumbo, naravno, nije prodro tako daleko, i kad su stigli panjolski osvajai poetkom 17. stoljea, nisu zatekli nita to bi upuivalo na prisutnost starog naroda - samo nekoliko tisua Indijanaca koji su na silu bili pokrteni. Kad se Denevan vratio u Sjedinjene Drave, pokuao je zaintere sirati arheologe za nestalu civilizaciju, ali mu to nije uspjelo. Nitko mu nije vjerovao. Na kraju je jedan arheolog, Oscar Saavedra, iz najveeg grada u regiji, iz Trinidada. poeo istraivati drevni krajo lik. Ubrzo je shvatio da polja ima na stotine tisua; da je tu bilo na tisue planina prekriveno umom kamo se stanovnitvo sklanjalo od poplava; da je bilo vie od tisuu milja nasipa s putovima. Budui da se Saavedra motornim amcem probijao kroz vodene putove s drveem koje se nagnulo, putovao je kroz vodeni krajolik koji je izradila ljudska ruka, a pruao se na stotine tisua kvadratnih kilo metara, sve do granice Bolivije i Brazila. Ti su kanali esto povezi vali rijeke s velikom movarnom dolinom, tako da se cijelo podru je moe usporediti s Venecijom, samo to je tisuu puta vee. Postoje i obrambeni zemljani nasipi koji zorno dokazuju postoja nje ljudi i ivotinja, koji se usporeuju s antropomorfhim likom Nazca, koji je bio dugaak 2 kilometra od glave do nonoga prsta. Vjeruje se da je sve te graevine izgradilo pleme Paititi u doba 5 500 godina pr. Kr, ali Denevan je odbacio tu procjenu kao pretjerivanje. Koliko je onda stara ta civilizacija? Starost keramike glave i alata koji su seljaci pronali na svojim poljima ne mogu se precizno datirati, ali drugim rukotvorinama mogla bi se odrediti starost me todom radioaktivnog ugljika. Mogli su nastati oko 5 000. godine pr. Kr. Denevanovo miljenje da je stara otprilike nekoliko tisuu godi na, blie je istini. ak da je tako, civilizacija bi bila stara koliko i sve to je tada bilo poznato u Junoj Americi. (Nitko nije vjerovao da je Tiahuanaco, ta druga velika bolivijska civilizacija, nastala neko liko stoljea prije Kristova roenja.)

to se dogodilo s graditeljima? Neki dokazi upuuje na to da su njihovi preci jo uvijek bili tu u velikom broju kada je Kolumbo pre ao Atlantski ocean 1492. godine. No, u vrijeme kada su stigli pa njolci dva stoljea poslije, svi su jednostavno nestali. Bilo je lako shvatiti zato ih nitko nije primjeivao. Njihov je ivot, ini se, bio stalna bitka s prirodom, iako je njihova poljoprivreda mogla prehra niti tamonje stanovnitvo, iji se broj lako mogao popeti na mili june. (Povjesniari su izraunali da su Sjeverna i Juna Amerika pri je 1492. godine mogle imati oko 100 milijuna ljudi.) Kada su nesta li, zemlja se brzo vratila prirodi. Prema Denevanovoj teoriji mnogi su umrli od bolesti koju je do nio bijeli ovjek, kao to su velike boginje, ospice ili prehlade, koje su pomele kontinent poput crne smrti, unitivi 90% stanovnitva. Ono to je mene posebice zanimalo u svezi s poljoprivredom i breuljcima obraslima umom u Amazoni, bilo je da to naseljeno po druje daje odgovor na pitanje koje se Randu i meni neprestano postavlja - ako su doista postojale nestale civilizacije, gdje su onda tragovi koji upuuju na njihovo postojanje? Rand daje uvijek isti odgovor. Mogli su nestati pod morem ili ledom Antarktika. Ili moda lee nezamjeene nama pred nosom, kao to je civilizacija Moxos u Amazoni neprimjetno ieznula prije nego je Denevan zamolio pilota da leti preko tog podruja. ak i za Tiahuanaco, koji je bio poznat jo od vremena osvajaa, nitko ne moe tono znati koliko je dugo trajao, kao i civilizacija iji ostaci sada lee uokolo, iako su se golemi kameni blokovi s njezinog lukog dijela - neki tei 400 tona - neko ogledali u jezeru Titicaci. Ta je civilizacija morala imati domiljate znanstvenike, u sluaju da je to nekad davno bio grad poput staroga Rima ili svetoga meksi koga grada Teotihuacana, a ne izoliran grad usred ravnice. Osim to su se takvi gradovi otkrivali svuda po svijetu, Randova teorija nudi i nain da ih locira. Njegova ga je metoda odvela na vrh Lubaantuma, svetoga grada Maya u Belizeu, dok je traio mjesto 120 stupnjeva zapadno od Velike piramide i 10 fi zemljopisne irine sjeverno od ekvatora. Otkrio je i tri iznimno znaajna mjesta na ze mljopisnoj irini polarnog zlatnog reza (to jest zlatni rez se mjerio od polova, a ne od ekvatora). Bili su to Baalbek, Ehdin (Rajski vrt

O'Brienovih) i kineske piramide. Dok je tragao za linijom na istoku Kine, otkrio je da ona prolazi preko jo jednoga veoma znaajnog svetog mjesta: Ise u Japanu. (Tom sam mjestu posvetio stranicu u svojoj knjizi Atlas of Sacred Sites (Atlas svetih mjesta). Nastavio je linijom i pronaao skupinu otoka smjetenih na njegovoj 'svetoj ze mljopisnoj irini': to su bili Kanarski otoci, 1 120 km od panjolske obale, 45 stupnjeva zapadno od Velike piramide, a to je 1/8 opsega Zemlje. I to su, naravno, bila 'fi mjesta'. Kanarski se otoci openito smatraju turistikim odreditem, a ne mjestom koje ima neke hramove ili piramide. U svom razmiljanju Rand se prisjetio neega to je itao o njima u knjizi norvekog is traivaa Thora Heyerdahla. Godine 1969., dvadeset godina nakon to je knjiga The Kon-Tiki Expedition (Kon-Tiki ekspedicija) postala svjetski bestseler, Heyer dahl je ponovno istaknuo da su drevni pomorci mogli prijei gole me oceane - ovaj put iz Egipta do Amerike. Uspio je to uiniti - u drugom pokuaju - u amcu napravljenom od papirusne trstike. U svojoj knjizi The Ra Expeditions (Ekspedicija Ra) opisujui ocean ska putovanja, zadrao se na tajni Guancha. domorodaca s Kanarskog otoja. Guanche su otkrili panjolci koji su plovili Kolumbovim mor skim putovima, i koji su ih, to je tipino za osvajae, sve unitili. Bili su visoki, plavooki i plavokosi, a Encyclopedia Britannica ih opisu je kao kromanjonske tipove. Jedan od znanstvenih autoriteta uspo reuje ih s domorocima Mugesa u Portugalu, ije se podrijetlo moe dokazati, a datira iz vremena 8.000 godina pr. Kr. Kako su tamo dospjeli? Vjerojatno su doli morem, iako su bili stoari i uzgajali ovce, a nisu imali brodove. Zapravo, mrzili su mo re. Heyerdahlova je pretpostavka da su Guanchei stigli brodovima izgraenima od papirusne trstike, kao i Ra, i nikad nisu nauili radi ti drevna plovila. Druga je neobinost bila u tome da su prakticirali mumificiranje i buili lubanje kao i u drevnom Egiptu i Peruu. Jesu li oni, kako pretpostavlja Heyerdahl, plovili Atlantskim oceanom na putu prema Americi, kad su otkrili Kanare i odluili se ondje nasta niti?

Drugi autoritet koji je prouavao Guanche, Brazilac Dr. Arysio Nunes dos Santos, upozorio je da je njihov jezik vjerojatno povezan s 'dravidskim' jezicima koji potjeu iz Indije. Ali, to bi Arijci iz Indije radili na Kanarima? Santos razvija teoriju da su to bili domo roci Atlantide, koji su pobjegli nakon velike katastrofe i da je Atlantida negdje u podruju Indonezije. Santos, naravno, nikako ne moe imati pravo kad 'Atlantidu' naziva domovinom Guancha, ali bi ipak mogao imati pravo u tome odakle su doli i kada. U svakom slua ju, Heyerdahl je mislio na tajnu Guancha. Kada mu je 1998. godine jedan domorodac s Kanara govorio o piramidama izgraenima od crnih kamenih blokova, pojurio je onamo da se sam u to uvjeri. Osam piramida otkriveno je pokraj grada Guimara na Tenerifima. Imale su est stepenica i vrlo su sliile stepenastim pirami dama June Amerike. Jedna je bila ak u sreditu grada, ali nitko na nju nije obraao pozornost jer je izgledala poput niza terasa s ravni nom na vrhu. Heyerdahl ih je cijenio, te je jednoga norvekog biz nismena nagovorio da ih kupi i pretvori u muzej. Ako je Randova pretpostavka tona, neki od Guancha radije su ostali na Kanarskom otoju, jer su otoci na toj svetoj zemljopisnoj irini i duini bili prikladni za podizanje hramova Suncu. Moxos ravnica u Boliviji i piramide Guimar na Tenerifima, dva su primjera civilizacija koje su nestale - ili su zaboravljene. Heyer dahl je pronaao jo jednu civilizaciju u sjevernom Peruu, kada je traio dokaz o postojanju staroga pomorskog puta to bi moglo po tvrditi njegovu teoriju da su domoroci June Amerike plovili preko Pacifika. Jednoga dana, u oujku 1987. godine Heyerdahl se vozio sjeverno od ruevina Chana Chana, prijanjega glavnog grada Chimu Indija naca, koje se nalaze u blizini obalnoga grada zvanog Trujillo. Vozivi se du panamerike autoceste, traio je usamljenu piramidu koju je jednom opazio usred pustinje. Nije ju naao, ali je naletio na starog prijatelja, upravitelja muzeja Christophera Donnana, koji je radio na iskopinama grada jo iz doba prije Inka, a zvao se Pacatnamu. On mu je ispriao udnu priu o pljaki i nasilju. Mjesec dana prije, 6. veljae 1987. godine, skupina pljakaa gro bova prokopala je put u malu piramidu u blizini sela Sipan, blizu

Chiclayoa. Nazvati je piramidom inilo bi se posjetiteljima Sipana kao pretjerivanje, jer tri piramide u Sipanu izgledaju vie kao vre menom razrueni breuljci u koje je urezano na stotine vodenih ka nala. No, ljudi tog podruja znaju da su to drevni grobovi; male pre dmete poput kuglica koje ondje pronau, mogu prodavati stranim turistima za nekoliko pezosa. Neki od tih amatera-pljakaa grobni ca spustili su se uz pomo motke s vrha jedne piramide, koja se zva la Huaca Rajada, i iskapali iz nje. Pljakai su esto po cijele noi pretraivali tunele od nepeene opeke suene na suncu, ali nisu nali nita. No, jednom prilikom bili su sretne ruke. U ljebu izmeu cigli, njihov je voa - voza kami ona bez posla, po imenu Ernil - pronaao 8 tuenih zlatnih kuglica. Na crnom tritu svaka od njih vrijedila bi 17 $. Pohlepan Ernil pri vrstio se eljeznim kotaem o strop piramide i odron kamena i pi jeska ga je zatrpao. Kad su se desetorica njegovih prijatelja - plja kaa - strali oko njega da vide to mu se dogodilo, nali su ga kako lei potrbuke, prekriven zlatnim rukotvorinama, oito vrijed nima cijelo bogatstvo. Ernil je probio pod pogrebne sobe, koja je bila puna zlatnih i srebrnih noeva, zlatnih maski, lania sa zrnci ma, kipova jaguara i rogatih udovita. Pljakai su odnijeli 11 vrea dragocjenosti. Bilo je dovoljno zla ta da se njime svi obogate, ali posvaali su se dok su dijelili plijen. Jedan je ovjek ubijen s tri metka u prsa. Drugi je pljaka otrao i pozvao policiju. Nedugo nakon toga, Emil je ubijen kad ga je poli cija pokuala uhititi. Kustos mjesnog muzeja Walter Alva, pozvan je da ispita zapli jenjenu robu. Odmah je shvatio da su pljakai pronali peruanski ekvivalent Tutankamonove grobnice, iako te prekrasne rukotvorine nisu bile stare koliko one iz grobnice mladoga faraona. Njih je stvo rila civilizacija Indijanaca zvanih Moche, a cvjetala je u razdoblju od 100. do 700. godine po. Kr. Tada je iznenada nestala. Razlog nes tanka bila je tajna sve do kasnih 1990-tih, kad se saznalo da je Peruom u 6. st. harala trdesetogodinja sua. Obilne kie koje je stvarao El Nino prestale su pa su Moche gladovali. Bila je to ista sua o kojoj su arheolozi nagaali da je otjerala Indijance s peru anske Nazca ravnice, pa su stvorili golem zvjerinjak - majmune,

kitove, pauke, ptice - vidljiv samo iz zraka, uzaludno elei nago voriti bogove da im poalju kiu. Naalost, veina blaga Huaca Rajada ve je bila prodana kad je policija dola uhititi Ernila. Walter Alva ispriao je priu Thoru Heyerdahlu dok su obojica stajali uz donji dio pljakaeva rova. Dopustio je Heyerdahlu da pomno ispita prekrasnu zlatnu masku s oima napravljenima od materijala znanog kao plavi lapis lazuli*. Kad je Heyerdahl pogledao masku, odmah se sjetio legendi o bogo vima koji su doli u Junu Ameriku donosei sa sobom civilizaciju. Dok Meksikanci vjeruju da je bog Quetzalcoatl doao s istoka, Peruanci iz doline Lambayeque, gdje su smjetene piramide, vjeru ju u legendu o kralju Naymlapu, koji je doao sa zapada na splavi od balsa drveta. On je poveo svoje sljedbenike kilometar i pol u unutranjost otoka, gdje je sagradio palae na mjestu zvanom Chot. Kao Quetzalcoatl i Kon-Tiki, bio je tovan kao bog, a kad je umro, njegovi su ga sljedbenici pokopali u piramidi te objavili da je odle tio. Jezuitski sveenik Cabello, koji je vodio biljeke o toj staroj tra diciji, izjavio je da je Naymlapa naslijedilo jedanaest generacija kraljeva koji su takoer pokopani u piramidama. Sve se to ve zavrilo kad je posljednji od kraljeva Fempellec bio opsjednut demonom koji se pojavio u liku prekrasne ene. Nakon toga, bogovi su poslali oluje praene velikom suom. Da bi udovo ljili bogovima, Fempelleca su vezali i bacili u more. No, bilo je pre kasno da se sprijei katastrofa izazvana suom. Nakon Mocha doli su osvajai Chimu. Oni su izgradili Chan Chan, a redom su ih pokorile Inke, tako brojni da su trebali imati dva glavna grada. No, carstvo Inka trajalo je jedva jedno stoljee prije dolaska panjolaca, koji su unitili tu veliku civilizaciju. Dok je Heyerdahl zurio u plavooku masku, Alva mu je priao o mnogo drugih piramida, koje su se nalazile oko 200 km sjeverno, na mjestu Tucume. Ponudio mu je da ga tamo odvede. Tako se u sum rak toga oujskog dana Heyerdahl zatekao kako gleda sedamnaest piramida, koje su mogle biti piramidni breuljci, u koje je El Nino urezao ljebove. Zapravo, na fotografiji izgledaju vie kao divovski
* lapis lazuli -jo se naziva i ultramarin; u prirodi se pojavljuje kao plavo, zeleno ili lju biasto obojena smjesa kristalnih minerala

breuljci od neobraene porculanske gline u podruju St. Austella, Cornwall, gdje ivim. to se tie arheologije, bilo je to nedirnuto podruje. Heyerdahl je odluio da e mu Tucume biti dom sljedeih godina, sve dok pi ramide ne otkriju svoju tajnu. Bio je to hrabar pothvat za sedamdesetrogodinjeg Norveanina, jer je Peru bio pun teroristikih gerilaca koji su sebe nazivali Svje tleim putem. ak su nasilno preuzeli telefonske veze koje su pove zivale Tucume s civilizacijom. Tamonje stanovnitvo smatralo je piramide svojim vlasnitvom, pa su se prema Heyerdahlu ponaali kao da je uljez. Nedavno pronaeno golo truplo nekog starca u podnoju piramide, kome su pucali u glavu, moda je bilo upozo renje. Optuivali su stranca da je lopov - ubrzo se prialo kako je Heyerdahl pronaao zlatnu patku i dvanaest paia i kako ih je pro dao. im je postalo jasno da Heyerdahl eli seljane zaposliti, nepri jateljstvo se pretvorilo u prijateljstvo pa su ga ak prestali potkra dati. Heyerdahl i njegova ekipa nisu pronali blago koje bi se moglo usporediti s onim koje je otkrio Emil i njegova pljakaka druina u Sipanu, ali je poetkom 1992. godine pronaao neto to je znai lo ak i vie za jednog istaivaa. Jedan od arheologa, Alfredo Narva'ez uo je za malu piramidu koju su opljakali kradljivci. Pronaao je udubinu koju su napravili pljakai. U njezinom su sreditu rasla dva trnovita stabla. Kad je radnik prokrio put do sredita, vidio je da jedno stablo ima oblik kria, to su mjetani smatrali svetinjom. Radnik je prinio rtvu drvetu i zamolio ga da mu pomogne pronai 'lijepe stvari'. Poslije tjedan dana, otkrili su zid s frizom koji je prikazivao splav napravljenu od balsa drveta. To nije dokazivalo samo da su ljudi ko ji su gradili piramide bili pomorci, nego i to da su koristili jednake splavi koje su nekad prevezle Thora Heyerdahla preko Tihog ocea na do Polinezije. Friz od drveta balsa koji je pripadao Moche Indijancima i stepenasta piramida s Tenerifa, bili su dokazi da su drevni putnici plovili Tihim i Atlantskim oceanom mnogo prije Kolumba, a to se milje nje potpuno slae s onim Ivara Zappa i Georga Eriksona.

im sam proitao Heyerdahlovu knjigu Pyramids of Tucume (Piramide iz Tucume), poslao sam Randu e-mail u elji da ga pitam ima li mjesto znaenje za nau preciznu kartu Atlantide. Naalost, odgovor je bio negativan. Ali, dok sam pregledavao njegov atlas Tucume, Rand je uoio Trujillo, mjesto gdje je Heyerdahl boravio kad je saznao za Tucume, i koje se savreno uklapalo u uzorak. Rand je pisao: Trujillo je mjesto koje se nalazi na poetnom meridijanu Gize, 110 stupnjeva zapadno od Velike piramide. To mjesto dijeli tu zemljopisnu duinu s Quitom (sjeverni zavretak staze Inka) i sa sjevernim Biminijem. Nalazi se na pola puta izmeu Tiahuanaca (100 stupnjeva zapadno od Gize), 10 stupnjeva istono. etiri mjesta nalaze se na 10 stupnjeva zapadno (na 120 stu pnjeva): Copan, Lubaantum, Quiriga i Chichen Itza. Nakon nekog vremena, Rand mi je poslao novi e-mail u kojem je locirao Tucume i otkrio da je udaljen od Trujilla nekoliko sati na sjever. Trujillo, peruanski trei grad po veliini, nalazi se blizu go lemih Chimu ruevina Chana Chana, koji se prostire na 28,49 kva dratnih kilometara, kao i dva druga vrlo vana mjesta, Huaca Esme ralda i Huaco del Dragon. Velianstvene piramide posveene Suncu i Mjesecu nalaze se 9,6 km na jug. To su prijanje najvee piramide u Peruu, a izgradili su ih Moche Indijanci 700 godina prije. Trujillo bi se uistinu mogao smatrati glavnim svetim mjestom. Znaajno je da je Rand prepoznao Trujillo kao sveto mjesto prije nego je saznao za te hramove i piramide, a iznenada ih je otkrio dok je prouavao poetni meridijan u Gizi. Heyerdahl je doao i do drugog, jednako zauujueg dokaza. U rujnu 1976. stigla je u Pariz mumija Ramzesa II., posljednjega veli kog egipatskog faraona, koji je umro 1213. godine pr. Kr. Bila je glavni izloak na izlobi u Muzeju ovjeanstva. Ramzes je proveo veinu ivota ratujui s Hetitima, i veliki trijem sa stupovima u Hra mu u Karnaku moda je njegov posljednji spomenik. Kad su istraili mumiju otkriveno je da se kvari. Od znanstveni ka se trailo da poprave oteeno. Jedan od njih bila je dr. Michelle Lescot iz Muzeja za prirodnu povijest, koja je prouavala komadi

zavoja s mumije pod elektronskim mikroskopom. Na svoje veliko iznenaenje otkrila je zrnca duhana. Naime, duhan je najprije doao u Europu iz June Amerike u vrijeme Kristofora Kolumba. Njezin nalaz izazvao je burne reakcije. Egiptolozi su izjavili da tragovi duhana vjerojatno potjeu iz lule nekoga suvremenog znan stvenika koji je puio dok je prouavao mumiju. Dr. Lescot je uzela primjerke iz dubljeg sloja mumije, i ponovno naila na tragove du hana. Ipak, 'strunjaci' su to odbili priznati. Rekli su da su sitna zrnca duhana vjerojatno dola iz neke druge biljke kao to je bunika, koja spada u porodicu duhana. Dr Lescot je znala da to nije isti na, ali je odluila ne nametati svoje miljenje. Prolo je petnaest godina. Godine 1992. njemaki istraivai u Miinchenu poeli su prouavati materijale koje su koristili stari Egipani pri postupku mumifikacije. Budui da su eljeli otkriti moguu prisutnost narkotika, obratili su se znanstvenici forenziarki, ije bi miljenje inae traila policija u sluajevima sumnjivih smrti. Bila je to dr. Svetlana Balabanova s Instituta za forenzinu medicinu u Ulmu. Od dr. Balabanove nije se trailo da proui mumiju nekoga tako znaajnog kao to je bio veliki faraon, nego onu sveenice Henut Taui, koja je umrla u Tebi oko 1 000 godina pr. Kr. Njezina je grob nica opljakana u 19. stoljeu, pa je mumija bila prodana Ludvigu I., bavarskom vladaru koji je iznimno volio umjetnost. Ludvig I. ju je darovao muzeju u Miinchenu. Doktorica Balabanova testirala je mumiju metodom koja ovisi o reakcijama antitijela i pomou urea ja koji analizira molekularne teine supstancija te ih pokazuje u obliku grafikona. Obje su metode pokazale da je mumija sadravala ne samo nikotin nego i drogu kokain. Prirodno stanite biljke koke je u Andama. Kada umorni putnik stigne u hotel u La Pazu ili u Cuzco, ponude mu alicu aja spravljenog od listova biljke koke, koja trenutano uklanja vrtoglavicu to nastaje od znatne nadmor ske visine. Izgleda da su Egipani ve prije vie od 3 000 godina znali o njezinim zatitnikim svojstvima. Nalazi dr. Lescot navode na pomisao da su Egipani vjerojatno bili u dodiru s domorocima koji su ivjeli na istonoj obali Amerike, ali ako je Balabanova imala pravo, vjerojatno su stari Egipani to

radili na suprotnoj obali. Heyerdahl je znao da su drevni Peruanci takoer mumificirali svoje mrtve. Analize Svetlane Balabanove doekane su ak otrije nego anali ze Michelle Lescot. Primala je uvredljiva i pogrdna pisma, u koji ma su je optuivali da fantazira. Kao odgovor objavila je svoje skice i grafikone, na koje se obruilo Arheoloko udruenje, a odnosilo se na drugi redak obrane - oskvrnue. Kada je Balabanova na to odgo vorila kao znanstvenica forenziarka, da je to prva stvar koju je iz dvojila, doli su s drugim objanjenjem - da je mumija bila 'krivo tvorina', lana i da je zapravo izmiljotina nekih poduzetnih Arapa. Drugi testovi, ukljuujui i test radioaktivnim ugljikom opovrgnuli su tu tvrdnju. Osramoeni u javnosti, muzeji na koje se sve to odnosilo bili su skloni sve to prije zaboraviti. Ali, dr. Balabanova nije na to pristala. Nastavila je s testiranjem mumija, i redovito je nailazila na tragove duhana i kokaina. Skeptici su i dalje ustrajavali da se vjerojatno radi o vrsti duhana koji je rastao u Europi i ve je odavno iskorijenjen, ali nisu mogli objasniti odakle kokain. Netko se sjetio da su 1975. godine na obali Brazila, u Zaljevu vr e v a , pronaeni rimski vrevi. Zapravo, vrevi su ondje iskopava ni stoljeima, gotovo sigurno jo od vremena neke potopljene rim ske galije. Rimski bi povjesniari vjerojatno spominjali putovanja preko Atlantika da su znali za njih. Moe se pretpostaviti da je oluj ni vjetar bacao galiju morem i nosio je Atlantikom potpomognut istom zapadnom strujom koja je nosila i Heyerdahlovu Ra. U slua ju Egipana ve i sam broj 'kokainskih mumija' iskljuuje to obja njenje. No, kako egiptolozi nisu nali drugih znakova duhana i kokaina u starom Egiptu, moemo pretpostaviti da nije bilo redovite trgo vine tom robom. Vjerojatno su uz velik troak duhan i kokain dovo zili u Egipat, a koristili su ih za zatitu mumija kraljeva i kraljica, te su im time jamili vjenost. Moramo se suoiti sa zakljukom da su egipatski sveenici znali za veliki kontinent koji se nalazi preko oceana irokog 4 800 km i znali su da se ta udaljenost moe prijei koristei prednost morskih struja. Osim ako su se morali iskrcati na kopno, i to na istonu obalu i putovati volovskim kolima kroz ume,

prerije i planine da bi doli do Perua. Takoer moramo pretpostavi ti da su putovali morem oko Rta oluja (osim ako nisu poli ak duim putom preko Tihog oceana). Teko da bi mogao postojati jai dokaz o Hapgoodovoj drevnoj civilizaciji koja je prelazila ocean.

Dok istraujemo Ameriku, zanimljivo je pogledati Hapgoodovu Maps of the Ancient Sea Kings, jer sadri jedinstvenu kartu Hadjija Ahmada koja se pojavila u Turskoj 1559. godine. Primjeujemo da oblik Europe nije bio osobito toan - Medite ran primjerice, ima sasvim krivi oblik i nije jasno je li vodena masa juno od njega Crveno more ili Perzijski zaljev. Hapgood istie da se obala Afrike po svojoj preciznosti ne moe usporediti s kartom Pirija Reisa, koja je nastala gotovo pola stoljea prije. S druge strane, ameriki je kontinent toliko besprijekoran da bi smo ga lako mogli zamijeniti dananjom kartom. Teko je vjerovati da je Kolumbo stigao samo prije 67 godina. Kako su tvorci karata imali tako precizno znanje, kad je gotovo sav kontinent bio divlji na? Nadasve, kako je obala Tihog oceana bila nacrtana s takvom preciznou? Pizarro i njegovi osvajai iskrcali su se uz obalu Perua

1532. godine, gotovo dvadeset sedam godina prije. Tada je bilo ma lo vremena za to da se razvije takvo znanje. Sljedea neobinost karte Hadjija Ahmada jest ta da pokazuje Aziju i Aljasku spojene zajedno. Kao to je svima poznato, ona ne prikazuje Beringiju, zemlju koja povezuje Beringov tjesnac, koji je bio potopljen morem na kraju posljednjeg ledenog doba, ali ako su dva kontinenta bila odvojena, kao to su sada, bilo je lako pokazati to uskim otvorom izmeu njih. Hapgood je citirao oxfordskog znanstvenika Dereka S. Allana, koji je istaknuo da su - ono to se danas zove Novaja Zemlja spoje na sa sibirskom obalom i ono to su sada Novi sibirski otoci - pri kazani kao podruja suhe zemlje. Hapgood je bio posve siguran da su se portolani, napr. karta Hadjija Ahmada, temeljili na kartama napravljenim jo u doba da vno zaboravljene civilizacije 'drevnih kraljeva mora' - zapravo Atlantide. Robert Temple se ne slae s time u svojoj knjizi The Si rim Mystery (Tajna Sirima) gdje izlae zanimljivu teoriju. Slae se da stare karte Antarktika - kao to je karta Pirija Reisa, karta Oronteja Fineja i karta Philipa Buachea - pokazuju Antarktik bez leda, ali dokazuje da ih nisu napravili stanovnici Antarktika (pri mjerice Atlantiani). Njegovo je miljenje da su karte 'preivjelo znanje koje su ostavili posjetitelji iz svemira i koje su mogli otkriti pravi kopneni obris Antarktika kroz led', jer su ga snimali iz svoje svemirske letjelice. Rand je dao primjedbu na tu teoriju. Ako su Templeovi svemirci razgledavali Antarktik kad je bio pod sadanjim ledenim pokri vaem (oko 600 godina pr. Kr.) zato njihov prikaz (na karti Hadjija Ahmada) ne pokazuje pukotinu izmeu Azije i Aljaske? Najlogini ji odgovor je da su karte nastale kada su Mali Antarktik i Beringija bili bez leda? Rand ovdje istie znaajnu injenicu: da Hapgood vie voli osta ti neobjanjen. Karta koja, barem se tako ini, prikazuje Aziju i Aljasku spojene, vjerojatno je napravljena davno prije Hapgoodove 'svjetske pomorske civilizacije' iz 7 000. godine pr. Kr. Ona je sigur no nastala oko 12 000. godine pr. Kr. ili moda jo ranije. Drugim

rijeima, Hapgood smatra da su barem neki od portolana nastali prije 'katastrofe' o kojoj govori Platon. Potraga za tom knjigom poinje 1966. godine, kad je Hapgood za vrio svoju knjigu Maps of the Ancient Sea Kings, zakljukom kako su portolani tvrdili da je vjerojatno postojala opepriznata pomor ska civilizacija 7 000. godine pr. Kr. Ako je takva civilizacija posto jala prije 9 000 godina, tada njezini poeci vjerojatno seu u neko vrijeme prije. Znamo da je Hapgood imao uporite, zapravo vjerovanje da je pria o Platonovoj Atlantidi istinita, te da je pomorska civilizacija postojala i 10 000 godina pr. Kr. Taj podatak podupire stajalite Neila Steedea i Oswalda Rivera, upravitelja bolivijskog Zavoda za arhe ologiju, daje Tiahuanaco moda star oko 12 000 godina. (Steede je nedavno obnovio svoj proraun koji iznosi 9 000 godina pr. Kr. to bi, naravno, bilo nakon potopa.) Moemo se prisjetiti i stajalita Roberta Bauvala da su stari Egipani smatrali Nil odrazom Mlijene staze, i da su smjetali pi ramide prema nebu. U knjizi The Sacred Valley of the Incas: Myths and Symbols (Sveta dolina Inka: mitovi i simboli), Fernando Salazar temeljito objanjava kako je dolina rijeke Mlcanote, koja obuhvaa Machu Pichu i Ollentaytambo, bila brino oblikovana tako da odra ava Mlijenu stazu. Astronomsko znanje ubiljeeno u nju see daleko u prolost kad se gradio Tiahuanaco. Uvijek kad pogledamo u daleku prolost, ini se da otkrivamo ljude koji su posjedovali so fisticirano znanje o astronomiji. Randova precizna karta Atlantide - posebice injenica da su broj na mjesta u Americi povezana s poetnim meridijanom u Gizi - pro nose Hapgoodov argument jo jedan korak dalje. Ako je Tiahuanaco bio izgraen - kao to Steede sada vjeruje - oko 9 000. godine pr. Kr., tada moramo pretpostaviti da se meridijan Gize koristio jo od toga vremena. Zapravo, Rand smatra da se meridijan Gize vjerojatno pojavio poslije potopa, jer su svi meridijani povezani sa Sjevernim polom. Randova precizna karta oito ide dalje od Hapgoodove jer, ako on ima pravo, Tiahuanaco je jedino mjesto na opepriznatoj mrei

religijskih mjesta. ini se, takoer, da tko god da je odreivao po loaj mjesta, bio je svjestan ranijeg pokretanja Zemljine kore koje je prethodilo polu u Hudsonovu zaljevu. Randova karta pokazuje da mnoga mjesta mogu biti smjetena na dva ranija pola, pokazujui da je postojala tradicija iji korijeni seu daleko u prolost, najmanje 100 000 godina. Pokuat u saeti podatke o nastaloj teoriji. Ideja da su nai preci bili zaostali piljski ljudi pogreno je shvaena - bili su mnogo in teligentniji nego to moemo i zamisliti. Naa je pogreka to poisto vjeujemo inteligenciju s lijevom polutkom mozga. Postoji dublja, intuitivnija inteligencija, koja je iznad moi naega razumijevanja. Usporeujui inteligenciju ranog ovjeka, inteligencija dana njeg ovjeka je kao mikroskop u usporedbi s teleskopom. Dananji ovjek suava svoje opaanje da bi prouavao pojedinost. Nai da leki preci proirivali su svoja opaanja pokuavajui razumjeti koz mos. To objanjava zato je precesija ekvinocija bila poznata broj nim generacijama. Veliko i katastrofalno pomicanje tla prisililo je ovjeka onoga doba da ozbiljno prouava zemlju pod svojim nogama. Jednostavan 'pretkaziva' napravljen je od kolaca, 'Urielov ureaj' sluio je toj svrsi. 'Precizna karta' pokazuje da ima vie od ezdeset svetih mjesta koja se dovode u vezu s polom u Hudsoovu zaljevu; njih osam je povezano s polom u Hudsonovu zaljevu, te istodobno s polom na Yukonu. Evo tih mjesta: Biblos, Jerihon, Nazca, Cuzco, Xi'an, Aguni, Pjongjang i kapelica Rosslyn. Vjerujemo da se velika katastrofa dogodila oko 9 600. godine pr. Kr., i da se Sjeverni pol tada pomaknuo na svoj sadanji poloaj. To podrazumijeva, naravno, da je Atlantida (ili kako god nazivali tu raniju civilizaciju) postojala neto prije 9.600 godina pr. Kr. No, ko liko prije? To je vjerojatno bilo davno, jer su Atlantiani utvrdili vie od ezdeset svetih mjesta diljem svijeta. Gledajui sveta mjesta, Rand je primijetio da Avebury, Abydos i Nipur predstavljaju poseban sluaj. Veina ljudi dobro je upoznata s Aveburyjem jer su to sljedea vrata do Stonehengea, ali svi mi ne znamo znaenje Nipura i Abydosa.

Nipur je bio glavno religijsko sredite Sumerana. To je mjesto gdje je babilonska ekspedicija sa Sveuilita u Pensilvaniji otkrila ep Gilgame na kraju 19. stoljea. Christian i Barbara Joy O'Brien, koje smo upoznali u 7. poglavlju ove knjige, temeljili su mnoga is traivanja na svojem prijevodu epa iz Kharsage, jo jednog uvenog djela sumerske mitologije koje je otkriveno u svetom gradu Nipuru. 'Osireion', najvee zdanje u Abydosu (rodnome mjestu Ozirisa) otkriveno je 1903. godine i iskopavano 1913.-1914. Kao i Hram is pred Velike sfinge, to se zdanje gradilo od kamenih blokova tekih 100 tona. Profesor Naville, koji je 1914. godine bio lan egipatske istraivake ekspedicije, koja je te godine preuzela iskopavanje, pi sao je: Mogao bih rei da to moemo nazvati najstarijim kamenim zdanjem u Egiptu.' Poput osam gore navedenih gradova, Avebury, Abydos i Nipur bili su povezani s polom na Yukonu, ali svi oni, primjeuje Rand, nisu bili usklaeni s polom u Hudsonovu zaljevu. Zar je mogue, pitao se, da su ta tri mjesta bila 'prva' sveta mje sta? Ve mi je rekao kako sumnja da su kasnije generacije smatrale razdoblje pola u Yukonu vrstom zlatnog doba, pa bi bilo prirodno da izvorni 'markeri' budu povezani s tim polom. Imao je i drugi razlog vjerovati kako su ta tri mjesta jedinstvena. Kad je prouavao njihovu zemljopisnu irinu, shvatio je da su svi gradovi jedan stupanj 'izvan' linija, kad se usporeuju sa sedam mje sta koje smo gore spomenuli. Prema Randovim proraunima, npr. da bi dao uzorak koji povezuje ostalih sedam mjesta, Avebury bi trebao biti na 45 stupnjeva sjeverno, ali je zapravo bio 46 stupnjeva sjeverno. Abydos i Nipur trebali bi biti na 10 stupnjeva sjeverno, ali su zapravo na 11 stupnjeva sjeverno. Pretpostavimo da se dogodilo neto udno dok su Avebury, Aby dos i Nipur bili samo sveta mjesta. Moda je to bio neki kozmiki dogaaj, npr. bliski susret s kometom, koji je u sudaru sa Zemljom prouzroio taj pomak od jednog stupnja. Moramo imati na umu da je 1 stupanj na Zemljinoj povrini oko 120 km. I ako se to dogodilo prilino brzo, rezultat mora biti doista traumatian - iako, naravno, nita nije slino onomu kad se zemljina kora pomaknula klizei 30 stupnjeva, to se dogodilo 9 600 godina pr. Kr.

Takav 'raniji pomak' na koji Rand misli kad govori o x dogaa ju, mogao bi objasniti zato su Avebury, Abydos i Nipur bili poma knuti za 1 stupanj. X dogaaj mogao bi djelovati, kao to je napisao, kao udarac u stranjicu. Jo 66 dogaaja, koji su predvidjeli kata strofu, bilo je naglo utemeljeno da se dodaju tim prvim trima mjes tima: Aveburyju, Abydosu i Nipuru. Upitao sam Randa: Kada se zbio taj x dogaaj? Njegov je odgovor bio: 'Ne znam tono, znam samo da je bilo 9.600. godine pr. Kr. Bez datuma i fizikog dokaza kojim bi se potkrijepio x dogaaj, Rand priznaje da temelj ideje 'ranoga upozorenja' mora ostati samo nagaanje. Ali, istie da je Enoh vjerojatno predvidio dolazei po top kad je govorio Noi. To znanje je moglo nastati zbog promjena u poloaju Aveburyja, Abydosa i/ili Nipura za jedan stupanj 'minimal nog pomaka'. Rand takoer vjeruje da njegova teorija preciznih karata moe pronai izgubljeni grad Atlantide. U drugoj polovici 1980. godine na temelju prouavanja 'mitokondrialne DNK (DNK nasljeene samo od ene) zakljueno je da su svi dananji ljudi potekli od jedne 'mitokondrialne Eve' prije 200 tisua godina. Anatomski tragovi dananje ene otkriveni su u Junoj

Prije 100 000 godina arktiki krug bio je centriran nad polom u Yukonu.

Africi 1997. godine. Ona je prelazila Langebaan Lagoon prije 117 tisua godina. Ukratko, sada se svi slau da su dananji ljudi nastali prije 100 tisua godina. Prihvaeno je miljenje da su se kromanjonci pojavili prije otpri like 40 tisua godina. Gdje su ljudi bili u razdoblju izmeu 100 tisua i 40 tisua godina? Rand predlae odgovor - Mali Antarktik. Prema Hapgoodovoj knjizi The Path to the Pole, Sjeverni je pol bio na Yukonu prije 100 tisua godina. Znamo da se antarktiki krug irio prema Junoj Afri ci, gdje je, kako znamo, pronaen ostatak dananjeg ovjeka. Pri sutnost tamonjih koljaka, zajedno s ljudskim fosilima starima 42 tisua godina, pokazuje da su nai preci od najranijih dana znali is koritavati more. Ali, kako su putovali od June Afrike do June Amerike i Antarktika? Thor Heyerdahl je pokazao da morske struje djeluju kao tihe teku e vrpce - poput pokretnih plonika u zranim lukama. Ako su da nanji ljudi iskoritavali morske resurse na obalama June Afrike dok je pol bio na Yukonu, tada se posve jasno moe oekivati to bi im se dogodilo kad bi, kao to se i dogodilo, neki bili 'pometeni' u more .

Prije 100.000 godina oceanske struje u junom Atlantskom oceanu prenosile su ljude iz june Afrike u Ameriku i na Mali Antarktik.

Atlantidski kanal
Atlantidski kanal odvajao je glavno kopno Antarktik od otoka koji su leali nasuprot June Amerike.

Poznato nam je da su japanski pomorci napravili put preko ireg di jela Tihog oceana, i da su pristali uz Kaliforniju, pronaavi tako put za Arizonu. Godine 1999. dokazano je da fosili otkriveni u Brazilu pripadaju australskim uroenicima. Morske struje na junoj polutki kreu se u smjeru suprotno od kazaljke na satu. Sljedea karta pokazuje uzorke oceana i vjetra prije 91 600 godina pr. Kr. Ljudi su amcima i splavima mogli putovati iz june Afrike do zapadne obale kontinenta, pa preko junog Atlantskog mora do Bra zila ili Argentine - do podruja Malog Antarktika, gdje nije bilo le da. U to doba postojao je kanal izmeu glavnog kopna i antarkti kog niza otoka, koje Rand naziva 'Atlantidski kanal'. To bi utjeca lo na ocean i strujanje vjetrova, jer bi doputalo prolaz na pacifiku stranu Malog Antarktika. Sada imamo sljedei scenarij: ljude su odvodile oceanske struje na Mali Antarktik prije pomicanja Zemljine kore 91 600 godina pr. Kr.. Pomicanjem Greenlanda od prije 50 600 godina, ljudi su se iz nenada proirili svijetom, to ne moe biti sluajnost. Oko 91 600 godina pr. Kr., nakon pomaka Zemljine kore, nali smo fosilne ostat ke ljudi u Junoj Africi. Pomicanje tla koji se dogodilo 50 600 go-

dina pr. Kr. prouzroilo je iznenadni priljev ljudi u Aziju, ak u Au straliju. S posljednjim pomakom koji se dogodio 9.600 godina pr. Kr. mnogi ljudi stigli su u Sjevernu i Junu Ameriku te u Egipat (ako Schwaller de Lubicz ima pravo). Posljednji val izbjeglica nosi mno ge prie o izgubljenom rajskom otoku na jugu, koji je unitila veli ka poplava. Zar nije mogue, pita se Rand, da su se moderni ljudi razvili na Malom Antarktiku tijekom 40 tisua godina tiine u fosilnom zapi su? Ako je tako, onda bismo ondje mogli pronai ostatke dananjeg ovjeka koji datiraju prije 50 tisua godina ili prije 125 tisua godi na ili jo ranije. Lomas i Knight su konstruirali 'Urielov stroj' za prouavanje neba i zakljuili, prema rijeima proroka Enoha, na kojoj je zemljo pisnoj irini morao biti postavljen ureaj u 'raju'. Njihova analiza podataka pokazuje, vjeruju oni, da je Enoh odveden na mjesto iz meu podruja zemljopisne irine od 51 stupanj do 59 stupnjeva sjeverno. Oni odvajaju junu polutku jer prvo u to moemo biti sigurni po logici, bilo je da Enohova zemljopisna irina mora biti sjeverno od ekvatora, jer jedine zemlje na toj irini na jugu bile bi ile, Argentina, Tasmanija ili Novi Zeland, a sva ta mjesta izgleda ju jednako nevjerojatnima. Rand istie da bi na Malom Antarktiku, koji bi spadao u te ze mljopisne irine, bilo mnogo zemlje pogodne za naseljavanje. Autori su odredili zemljopisnu irinu od 55 stupnjeva sjeverno, to ih je dovelo do kotske, i naravno, do kapelice Rosslyn. Postoji neobina astronomska injenica o 55 stupnjeva, to je privuklo nji hovu matu: Bilo je vrlo zanimljivo kad smo shvatili da toke gdje sunce izlazi u ljetnom i zimskom solsticiju tvore pravi kut na ze mljopisnoj irini od 55 stupnjeva sjeverno, tvorei tako potpunu go dinu. U ovoj knjizi primijetili smo da je 5537'S fi udaljenost od ekva tora do Sjevernog pola. Rand daje naslutiti da su Lomas i Knight pronali ispravnu zemljopisnu irinu na kojoj je Enoh vidio Urielov ureaj, ali Rand dokazuje da je ona bila na Malom Antarktiku, i da prvi ureaj datira prije gotovo 100 tisua godina (Ako ta tvrdnja izgleda preuveliano, imajte na umu da je Urielov stroj zapravo

samo raspored kolaca ili viseeg kamenja za prouavanje neba, i da je ova knjiga pokuala pokazati kako se ovjek u drevno doba, bavio prouavanjem zvijezda ve desecima tisua godina.) Rand kae: U studenome 1999. godine, Rose mi je pokazala lanak iz novina pod naslovom 'Aktivni vulkani ispod ledene kore Za padnog Antarktika i veza sa vrstom ledenom korom'. Mi slila je da bi me zanimala sigurnost ledenog tita na Malom Antarktiku. lanak je govorio o moguoj vulkanskoj erupciji pod ledom, to bi poremetilo vrstou ledene kore. Zatim sam doao do sljedeeg teksta: 'Izrazito kruna obi ljeja landsatskim oblicima iz ledenog toka E u Zapadnom Antarktiku, mogla bi se isto tako objasniti kao vulkanske kon strukcije.' Odmah sam se zainteresirao za tu pojavu, jer su iz razito kruna obiljeja o kojima govori tekst, bila blizu obale Rossova mora. Znamo da je Platonov grad Atlantide bio nei zmjeran i krunog oblika, naikan breuljcima koji su stajali na ravnici u blizini morske obale. Sve te pojedinosti obradili smo u knjizi When the Sky fell. Sada se inilo da smo sluaj no naili na grad Atlantidu. Autori tog lanka napisali su: 'Ta udubina je poduprta vrhom u podledenoj topografiji, koja je povezana s jedinstve nim magnetskim potpisom'. To me podsjetilo da je jedna od osobina Platonove Atlantide bila da je okruena metalnim zidom. Autori su ponudili mjesto 'vulkana': bio je sjeverozapadno od Whitmore planine (81:52:05 J; 111:18:10 Z) i taj se oblik nalazio u blizini pretpostavljenog junog ruba napukline u tlu, 100 - 200 km istono i koso od pokretanja ledenog toka. Pod vodni ledeni vrh koji je u podnoju irok 6 km, die se 650 m iznad okolne topografije sve do 1400 m ledene povrine. Ovdje - istie Rand - imamo planine, uzdignut breuljak na ravni ci i ak mogue Platonove tople izvore to su mogli potaknuti 'po kretanje ledenih tokova'.

Lokacija satelitske slike pokazuje da je to 55 stupnjeva i 15 mi nuta juno dok je pol bio na Yukonu, negdje izmeu Lomasovog i Knightovog ideala od 55 stupnjeva i karte zlatnog reza zemljopisne irine od 55 stupnjeva, 37 minuta. Je li ta 'izrazito okrugla' struktu ra ispod 1 400 metara leda u Malom Antarktiku izgubljeni atlantidski grad? Traenje izgubljenoga grada je potraga na koju se zabo ravilo. Ali, precizna karta Atlantide omoguava da se otkrije to mogue mjesto. Poput Rennes-le-Chateaua, Nankinga, kapelice Rosslyn i 'piramide' iz voda Yonaguni, okruglaste strukture koje se vide pod ledom Antarktika, povezane su sa fi zemljopisnom irinom s polom na Yukonu. Je li grad bio sagraen desetke tisua godina po slije, kako bi obiljeio prvu pojavu ranih ljudi na Antarktiku. Postoji li izgubljen grad ispod leda Antarktika?

DODATAK 1

Precizne karte Atlantide

RAND FLEM-ATH

U studenome 1993. godine primio sam faks Johna Anthonyja Westa, koji me potaknuo na etverogodinje istraivanje. lanak koji mi je toga dana stigao napisao je Egipanin, inenjer graevinarstva Robert Bauval. Ni sam nimalo sumnjao da bi se Bauval uskoro mogao proslaviti svojom revo lucionarnom teorijom da su egipatske piramide odraz zvijea Oriona (vidi The Orion Mistery (Tajna Oriona). No, u lanku koji sam tada proi tao Robert je dalje razvio svoju ideju. Otkrio je da nisu samo piramide, nego je i najpoznatija od svih skulptura, Sfinga. okrenuta prema Orionu kako je to bilo i 10.500 godina pr. Kr. (vidi The Message of Sphinx (Poru ka Sfinge). John je usporedio podatke s faksa s onima koje je dobio u telefonskom razgovoru. Bio je to jedan od naih prvih razgovora. Proitao je prvotni ru kopis nae knjige When the Sky Fell (vidi web-stranicu www.flem-ath.com) i poelio napisati pogovor. Naa teorija da bi Antarktik mogao sadravati ostatke Atlantide bila je utemeljena na koncepciji geoloke pojave pozna tog kao pomicanje Zemljine kore. Mnoge sam se godine dopisivao s Charlesom Hapgoodom o toj temi. Zakljuio sam, na temelju opsenog istra ivanja o poecima poljoprivrede i izumiranja u kasnom pleistocenu*, da je 9.600 godina pr. Kr. bilo vrijeme posljednjeg pomicanja Zemljine kore. Nakon to smo raspravili pojedinosti pogovora knjige When the Sky Fell, John me na svoj uobiajeno izravan nain upitao: 'Ako je Bauval u pravu da je Sfinga nastala 10 500 godina pr. Kr., kako to uskladiti s tvo jim podatkom od 9.600 godina pr. Kr., kada se dogodilo posljednje pomi canje Zemljine kore?'
* pleistocen - razdoblje u razvoju Zemlje (poslije tercijara)

John je upozorio na neto vrlo vano. Ako je Sfinga graena prije po micanja Zemljine kore, kao to to pokazuju Bauvalovi podaci, tada bi se i smjer spomenika promijenio s pomicanjem Zemljine kore, rezultirajui pogrenim odstupanjem. Ali, ostaje injenica da je Sfinga - zapravo cijeli kompleks Gize - izjednaen s najvanijim tokama na Zemlji. Ili je Bauvalovo raunanje astroarhreologije netono, ili si ti krivo odredio 9.600. godinu pr. Kr. - rekao je John. Jesi li siguran da je taj datum toan? Jesi li se mogao zabuniti za 900 godina? 'John', odgovorio sam, 'mnogi arheoloki i geoloki podaci dobiveni metodom radioaktivnog ugljika jednako potvruju da se posljednja katas trofa dogodila 9.600. god. pr. Kr. Slaem se s tim. Moda su stari Egipani zapamtili raniji datum, koji je njima bio neobino znaajan, no to ne mora biti i datum nastanka sfinge. U listopadu 1996. godine Robert Bauval i ja nastavili smo prijateljsku raspravu na konferenciji u Boulderu, u Koloradu. Bio sam uvjeren da je Sfinga sagraena odmah nakon 9600. god. pr. Kr. Objasnio sam zato je ta da nastala. Rekao sam: Zamislite da asteroid ili golem komet udari danas u Sjedinjene Drave te uniti cijeli kontinent i svu kulturu na njemu, vrativi ga u najprimitivnije ivotne uvjete. Zamislite jedan tim znanstvenika, koji se moda naao na sigurnom pod oceanom u podmornici. Preivjevi katakliz mu odluili su da u spomen svojem narodu ostave poruku za budue nara taje gradei spomenik koji e biti odraz neba. Koji bi datum odabrali kao sjeanje na Sjedinjene Amerike Drave? Da li bi to bio kraj 1996. godine, godina nastanka njihova svijeta? Mislim da ne bi. Vjerujem da bi podignuli spomenik kao sjeanje na godinu 1776., kad je roen njihov narod. Takoer mislim da Sfinga upuuje na daleku 10.500. god. pr. Kr., iako je nastala oko 9.600. god. pr. Kr., jer je taj datum bio znaajan za njihovu kulturu. Sada se dogaa da neslaganja i zagonetke u znanosti djeluju poput kisi ka u mojoj krvi! Sva moja filozofija znanosti utemeljena je na motu da su anomalije ulazna vrata za istraivanje. esto vodim svoje istraivanje metodino i pomno (neki bi rekli ak opsesivno!). No, u proteklih 20 godina istraivanja problema Atlantide i pomicanja Zemljine kore, iznova otkri vam da sluajnost igra presudnu ulogu u istraivanju. Kad ne pie roman, Rose honorarno radi u mjesnoj sveuilinoj knji nici i njezina sposobnost sluajnog otkrivanja idealno je usklaena s mojim preciznim metodama. Mnogo je puta donijela kui knjigu koja je bila upravo ono to mi je trebalo. Kad mi je pokazala knjigu Archaeoastronomy in Pre-Columbian America (Arheoastronomija u predkolombijskoj Americi), odmah sam se pohlepno prihvatio itanja.

Knjigu je 1975. godine napisao dr. Anthony F. Aveni, jedan od vodeih astroarheologa u svijetu. Pojavila se kao onaj vani dio zagonetke koji sam pokuavao rijeiti na svojoj karti. Izgleda da su gotovo svi vani megalitski spomenici Srednje Amerike okrenuti istono od pravoga sjevera. Avenije napisao da su stanovnici Srednje Amerike uistinu eljeli sagradi ti mnoge od svojih gradova .... okrenute malo istono od pravoga sjevera ... Pedeset od pedeset est ispitanih mjesta okrenuto je istono od sjevera. No, naiao sam na Avenijevo objanjenje takvoga pogrenog odstupanja. On vjeruje da je 'Ulica mrtvih', poznata avenija u Teotihuacanu (blizu Me xico Cityja), klju za razjanjavanje cijele tajne o tome zato su spomenici tako udno krivo poredani. Ova ulica, koja vodi ravno prema Piramidi Mje seca, nalazi se izvan slijeda na 15,5 stupnjeva istono od sjevera. Zato to pokazuje 1 stupanj prema konstelaciji Plejada (zvijea koje je znaajno za srednjoameriku mitologiju), Aveni vidi to koso centriranje kao vrstu obras ca, majstorskog plana, za ostatak megalita Srednje Amerike. Dok to vrijedi za teotihuacansku Ulicu mrtvih, ne vrijedi za druga mjesta koja je Aveni na veo u svojoj knjizi. Njegov argument da su ostalih 49 mjesta samo blijede kopije svetog usmjeravanja Teotihuacana. nije naiao na odobravanje. No, ja sam imao drukiju ideju. Bila je to teorija utemeljena na geo deziji, prouavanju mjerenja Zemljinog oblika i veliine. Kao dodatak astronomskim opaanjima, to ako su ta srednjoamerika mjesta jednako tako bila dio golemoga geodetskog mjerenja? Moje prou avanje drevnih karata uvjerilo me da su Atlantiani napravili kartu svije ta. to ako su smjerovi veine starih meksikih gradova bili tek ostaci iz gubljene znanosti - zemljopisa? to ako je usklaivanje starih gradova bila kamena matrica - precizna karta Zemlje iz pretpotopnog doba? Teotihuacan lei na 98 stupnjeva i 53 minute zapadne zemljopisne du ine. Ako oduzmemo 15 stupnjeva po kojima "nije u nizu s ostalima', dobivamo poloaj na 83 stupnja, 25 minuta zapadno - to je manje od po lovice stupnja Hapgoodove lokacije Sjevernog pola 9.600. god. pr. Kr. Drugim rijeima, Ulica mrtvih nalazila se na 15,5 stupnjeva zapadne zemljopisne duine koju je Hapgood odredio za stari pol. Naravno, bio sam vrlo uzbuen kad sam to otkrio. Je li mogue da su stari spomenici u Meksiku bili okrenuti prema polu prije zadnjeg pomi canja Zemljine kore? Implikacije bi bile duboke. Takav smjer bi upuivao na postojanje civilizacije, koja je morala posjedovati znanstvene podatke o zemljopisu Zemlje. Vjerojatno su imali i usavrene metode mjerenja ko jima se koristila Amerika prije pomicanja Zemljine kore.

Ubrzo sam otkrio da je nekoliko vanih srednjoamerikih mjesta (pri mjerice Tula, Tenayucan, Copan i Xochicalco) potvrivalo moju geodet sku teoriju. Svako njihovo odstupanje, kad se odbije od njihove sadanje zemljopisne duine, daje zemljopisnu duinu Sjevernoga pola prije posljednjeg pomicanja Zemljine kore (83 stupnja zapadno). to ako je bi lo, pitao sam se, drugih njesta u Starome svijetu koja su bila okrenuta pre ma prijanjem polu? Poeo sam istraivati mjesta u Iraku, kolijevci najstarijih civilizacija. Za razliku od srednjoamerikih mjesta, ova nisu bila prouavana u odnosu na njihovo odstupanje prema najvanijim Zemljinim tokama. Morao sam prikupljati dokaze od mjesta do mjesta, od autora do autora. Ali, zamoran zadatak bio je vrijedan truda, jer je postignut zapanjujui re zultat. Ubrzo sam otkrio da su mnoga najstarija mjesta na Srednjem istoku zapadno od dananjeg Sjevernog pola. Kao i drevna mjesta Srednje Ame rike, ova su bila okrenuta prema 'starom polu'. Drevni grad Ur, njegov zigurat (stepenasta piramida koja simbolizira Svetu planinu) i njegovo svetite posveeno Nanu, bogu Mjeseca, okrenu ti su zapadno od sjevera (prema 'starom polu' iz razdoblja kada je bio u Hudsonovu zaljevu). Bez kontrole svetoga grada Nipura, nijedan vladar nije imao pravo izjaviti daje kralj Sumera. Ruevine grada lee juno od Bagdada gdje su neke od najpoznatijih ploica u arheologiji iskopane na prekretnici sto ljea. Te su ploice otkrile vjerovanje Sumerana u postojanje raja na da vno izgubljenom otoku Dilmunu. Mit o Dilmunu, koji smo opisali u knji zi When the Sky Fell, u mnogome slii mitologiji naroda Haida iz Britan ske Kolumbije, koja govori kako je bog Enlil unitio otok velikim poto pom. Enlilova neopisiva mo tovala se u Nipuru, u hramu i ziguratu koji je okrenut zapadno od sjevera. I zigurat i 'Bijeli hram' u sumerskome gradu Uruku pokazuju vie na pol u Hudsonovu zaljevu nego na pravi sjever. to sam due gledao, pro nalazio sam sve vie drevnih mjesta na Bliskom istoku koja su pokazivala Sjeverni pol prije posljednjeg pomicanja Zemljine kore. Moda je najjai dokaz jeruzalemski 'Zid plaa', jedino to je ostalo od Herodovog hrama, podignutog na mjestu Salomonova hrama. Sada znam da sam stajao pred jedinstvenom geodetskom pojavom koja je zahtijevala istraivanje. Moj sljedei korak bio je da izraunam prija nju Zemljinu irinu najvanijih megalita i svetih mjesta u svijetu. Ako je zemljopisna irina bila smjetena na vanim koordinatama, tada sam mo gao biti siguran da sam uistinu neto otkrio.

Prvo mjesto iju sam zemljopisnu irinu izraunao bila je, naravno, prekrasna Velika piramida u Gizi. Njezine koordinate su bile 60 stupnjeva sjeverno, 83 stupnja zapadno (dok je pol bio u Hudsonovu zaljevu). Giza je bila udaljena 4 524 nautike milje od pola u Hudsonovu zaljevu, to je znailo da je njezina zemljopisna irina bila 15 stupnjeva na sjever 9 600. god. pr. Kr. inilo mi se udnim da je Giza, koja se danas nalazi 30 stup njeva sjeverno (1/3 udaljenosti od ekvatora do pola), trebala biti neto ispod 15 stupnjeva na sjeveru (1/6 udaljenosti) prije posljednjeg pomicanja Zemljine kore. Stoga sam odluio prouiti Lhasu, religiozno sredite na Tibe tu, jer sam znao da taj grad danas lei 30 stupnjeva na sjeveru, poput Gize. Lhasine koordinate su 29 stupnja i 41 minutu sjeverno, 91 stupanj i 10 minuta istono, to iznosi 5 427 nautikih milja od pola u Hudsonovu za ljevu. Udaljenost od ekvatora do pola je 5400 nautikih milja (90 stup njeva x 60 sekundi = 5 400). Tako je Lhasa bila smjetena samo 27 nauti kih milja (manje od polovice stupnja) od ekvatora u vrijeme vladavine Atlantide. To mora da je bilo strano. Pomicanje Zemljine kore pomaknu lo je Gizu sa 15 stupnjeva na 30 stupnjeva, dok se Lhasa pomicala od 0 stupnjeva do 30 stupnjeva. Je li to bilo sluajno? Nije se radilo o sluajnosti kad sam usporedio poloaj Gize i Lhase (i jo mnogih drugih drevnih mjesta) s poloajem Zemljine kore u tri njezi na pomicanja. Zaudio sam se kad sam uoio da se stalno ponavljala zemljopisna irina od 0 stupnjeva, 12, 30 i 45 stupnjeva. Svaki od tih bro jeva dijeli Zemljinu konfiguraciju s cijelim brojevima. Oito to nije bilo sluajno, pa sam svako od njih nazvao mjestom 'svete zemljopisne irine'. Veina tih mjesta dobro je poznata svakomu koga zanima arheologija ili sveta mjesta glavnih religija svijeta. Sva ta mjesta su unutar 30 nautikih milja (jedan dan hoda) svete zemljopisne irine, pa su tako jo preciznije geodetski usklaena od Avenijevih astronomskih rauna. Svete zemljopisne irine kada je pol bio u Hudsonovu zaljevu (60 stupnjeva sjeverno 83 stupnja zapadno) 0 5 10 12 15 30 45 Lhasa, Aguni, Mohenjo-Daro, Uskrnji otok Biblos, Xi'an Ur/Uruk/Eridu, Teba/Luxor, Ise, Susa Babilon, Pjongjang piramide u Gizi, Jerihon/Jeruzalem, Ashur, Nazca Kartaga, Quito Copan, Marden

Biljeka: Mjesta oznaena ovim znakom '/ ' smjetena su tako blizu da imaju iste rezultate.

Svete zemljopisne irine kada je pol bio u Grenlandskome moru (73 stupnjeva sjeverno, 10 stupnjeva istono) 0 10 12 30 45 Quito Cuzco/Machu Pichu/Ollantaytambo Angkor Xi'an, Pjongjang piramide u Gizi, Nipur, Dashshur, Saqqara Svete zemljopisne irine kada je pol bio na Yukonu (63 stupnja sjeverno, 135 stupnjeva zapadno) 0 5 10 12 15 20 30 Biblos, Machu Picchu/Cuzco/Ollantaytambo, Nazca, Abydos Tiahuanaco, Jerihon/Jeruzalem, Nipur, Babilon, Sua Rodos (Knossos, na otoku Kreti, udaljen 41 nautikih milja) Gozo (Malta) Lalibala Xi'an, Aguni Avebury/Stonehenge, Glastonbury, Pjongjang

itatelj koji pozorno prati tabele, primijetit e da se nekoliko tih mjesta javlja u vie od jedne tabele. Ona su zapravo smjetena na tokama kria nja dvije (ili ak tri) svete zemljopisne irine. Primjerice, Giza lei na sje citu 15 stupnjeva (pol u Hudsonovu zaljevu) i 45 stupnjeva na sjever (pol u Grenlandskome moru) i danas je 30 stupnjeva sjeverno. Lhasa koja je danas 30 stupnjeva sjeverno, bila je na ekvatoru tijekom pola u Hudsono vu zaljevu i samo 32 nautike milje od 30 stupnjeva na sjeveru dok je pol bio u Grenlandskome moru. Druga sveta sjecita ukljuuju: Biblos (0 i 5) Machu Picchu /Cuzco (0 i 10) Nazca (0 i 15) Aguni (0 i 20) Quito (30 i 0) Pjongjang (30 i 30 i 12) Suza (5 i 45 i 10) Najsvetiji grad Feniana Planinska arka visoko u Andama i najsvetiji grad Inka Golemi crtei vidljivi jedino iz zraka Podvodni 'zid' ispod japanskog otoka Okinave Ekvatorijalni grad na sjevernom dijelu puta Inka Glavni grad Sjeverne Koreje; neko je imao piramide Sveto sredite idovskog nauavanja u Iranu, glavni grad Elama. Prorok Daniel ondje je spaljen.

Jeruzalem (5 i 15) Mjesto posveeno judaizmu, kranstvu i islamu Xi'an (20 i 30 i 5) Nipur (5 i 45) Babilon (5 i 12) Kineske piramide smjetene su ovdje Dokumenti koji se odnose na izgubljeni rajski otok Dilmun, bili su spaeni iz toga sumerskoga grada. Mjesto poznato po 'viseim vrtovima' koji su bili jedno od sedam svjetskih uda. Poznato je po astronomiji i astrologiji.

O emu se ovdje zapravo radi? Vjerujem da su jo prije razarajuih pomicanja Zemljine kore, znan stvenici u Atlantidi znali da su uestalost potresa i podizanje razine oceana, koje su oni doivljavali, bila upozorenja dolazee geoloke katastrofe. Pokuavajui zatititi svoju civilizaciju od te neumoljive nesree, postali su opsjednuti otkrivi upravo ono to je pogodilo Zemlju u davnoj prolo sti. Timovi znanstvenika prohujali su planetom sa zadatkom da tono iz mjere prijanji poloaj Zemljine kore. Ako bi mogli tono odrediti koliko se kora pomaknula u prolosti, moda bi to dalo uvid u ono to ih oeku je u budunosti. Tijekom istraivanja, ostavljali su geodetske oznake na mjestima koja su smatrali presudnima za njihova izraunavanja. Nakon pomicanja Zemljine kore koje je unitilo Atlantidu, preivjeli koji nisu nita znali o zaboravljenim starim mjerenjima, otkrili su stare zemljopisne mjere. Bilo je prirodno da su vjerovali kako su te udne geo detske oznake onih koji su nestali, bile poruke bogova pa su ta mjesta po stala sveta - oko njih su nicali gradovi (nije sluajno da je Teotihuacan azteki pojam za mjesto na kojemu borave bogovi). Njihova praktina svrha bila je izgubljena. Sljedee generacije nastavile su tovati ta golema svetita, ali ipak su vjetrovi vremena poeli pustoiti prva sagraena zdanja. Novi oltari grae ni su na ostacima onoga to su ostavili mjernici iz Atlantide. Ali, tijekom svake rekonstrukcije, aptai iz prolosti prisiljavali su nove graditelje da zatite izvorne smjerove koji upozoravaju na pol u Hudsonovu zaljevu - iz vremena kada je cvjetala civilizacija na Atlantidi. Tajne zakopane pod gradovima koji su se postupno ruili, ostale su skrivene tisuama godina. Konano su neustraivi pojedinci u Egiptu, Mezopotamiji, Indiji, Kini i Americi smogli hrabrosti da ponu iskapati. Pria o velianstvenim otkriima onih koji su se usudili kopati ispod sve-

tih mjesta, tek sada izlazi na povrinu. Tajna misije vitezova templara u Jeruzalemu, tek je jedna od tih fascinantnih vrijednosti. Vjerujem da moemo objasniti zagonetnu lokaciju starih megalita na nain koji napokon daje smisao njihovim odstupanjima od poravnanja. Ta sveta mjesta za koja mislimo da nose klju za nau pravu povijest, nas tavljaju privlaiti posjetitelje koji se dive njihovim prekrasnim graevin skim vjetinama i ude se njihovoj inteligenciji i viziji naih bezimenih predaka. Ali, moje objanjenje pokriva samo vrh vrlo debelog ledenjaka. Ima jo mnogo mjesta koja mogu biti otkrivena, sluei se jednostavnim raunanjima izvedenima iz promjena zemljopisne irine nakon pomicanja Zemljine kore: nisu to samo mjesta na Atlantidi, otonom kontinentu An tarktika. Nikada nisam pomislio da u nai neki drugi opasan pothvat kako bih ga usporedio sa svojom osamnaestogodinjom potragom za Atlantidom. Jedinstveno mjesto najsvetijih mjesta na planetu izronilo je kao tajna koja je u meni izazvala zanos kao i samo putovanje. Nadam se da u podijeli ti s vama taj zahtjev na stranicama nove knjige pod naslovom Finding the Future (Pronalaenje budunosti), Precizne karte s Atlantide (izvorni radni naslov) skinut e veo s tih pradavnih mjesta i objaviti skrivene vremenske ahure - poruke, zapise pa ak i precizne karte iz Atlantide.

DODATAK 2

Pismo Charlesa H. Hapgooda od 16. listopada 1982. godine Rand Flem-Athu.

Hapgood je ivio na adresi: 103. Davis Street, Greenfield, Massachusets, 01301, dok su Rand i Rose ivjeli u stanu broj 9, 9 Eldon Grave, London NW3. ini se da sam te krivo shvatio. Knjiga The Path of the Pole (Putanja pola) drugo je izdanje knjige Earth's Shifting Crust (Pomicanje Zemljine kore). Trenutano radim na treem izdanju za koje se nadam se da e biti objav ljeno sljedee godine. Prvo je izdanje rasprodano i bio sam poaen i njenicom daje doslovno rasprodano i daje zarada iznosila 100.000 $. No, od toga nemam nikakvu financijsku dobit. Iz izdanja koje ima, sigurno si shvatio da je nain na koji premjeta nje Zemljine kore djeluje na evoluciju - faktor ubrzanja. On otvara nova nalazita, razjanjava ovjekovu sredinu, pojaava pritisak selekcije. Bio lozi su shvatili da je klimatska promjena glavni imbenik u evoluciji, a malobrojni su shvatili da premjetanje Zemljine kore u relativno kratkim razmacima odreuje upravo taj imbenik. Nuno je imati uporite u im benicima koji objanjavaju evoluciju. U nekim sluajevima, pojedini obli ci ivota izdre stotine milijuna godina, a da se ne promijene. Pogledaj zmajolikog komodo gutera. Nema razloga za promjenu, ona je samo slu ajnost. A vrsta se ne mijenja ako to nije potrebno, ona ne izumire bez po sebnog razloga. Vjerujem da e se premjetanje, kad je jednom poelo, nastaviti dok se veina mase ne uravnotei. Ono se tada zaustavlja, a oekuje se razvoj drugog pokretanja to e stvoriti jo jedan centifugalni uinak. Novo po-

kretanje bit e u smjeru koji nije povezan s posljednjim; dapae, nema unaprijed odreene udaljenosti koju e Zemljina kora prijei. To je odre eno kvantitetom centrifugalnog zamaha, koji djeluje na Zemljinu koru pri svakom pomicanju. Prouavajui stotine mitova o Zemljinim vulkanskim uzvisinama, uvje ren sam u jednu jednostavnu istinu, da uglavnom nema mitova ni psiholo kih razvoja, nego da postoje brojni stvarni dogaaji, detaljno proueni kao i drugi neobjanjivi dogaaji, koji su zapravo protumaeni prebrzim racio nalnim zakljuivanjem. Veinom mitovi o katastrofi (primjerice o Atlantidi) nisu natprirodni. Nedavno sam zakljuio da bi 'uinak zatezanja' djelovao dok bi pokretanje krute Zemljine povrine izazvalo pokretanje dubljih slo jeva, to bi se nastavilo jo dugo nakon to se pokretanje Zemljine kore zaustavi, uzrokujui dugotrajnu turbulenciju povrine. Iako je to pokre tanje polagano, ima tu mnogo nasilnih epizoda, dovoljnih za nekoga tko prouava katastrofe. Mislim da je poelo jo jedno pokretanje, naalost jo jedno ledeno doba koje je poelo prije nekoliko tisua godina. Pokre tanje cijele Zemljine povrine stvara ploe i pojaava sva njihova prvobit na pokretanja, iako ona traju jo dugo nakon toga. Tvoj lanak u asopisu Antropological Journal (Antropoloki asopis) nudi zanimljive teme za raspravu. Nadam se da nema nita protiv nekih mojih sugestija. Na etvrtoj stranici si napisao: pomicanje razliitih djelova Zemljine kore u razno doba iznad zemljine osi. Mislim da bi veini ljudi bilo jasnije da si rekao: pomicanje cjelokupne Zemljine kore kao je dinice, nad njezinom polurastaljenom unutranjou. U svjetlu teorije pomicanja Zemljine kore, zapadna polutka je u nepovoljnijem poloaju zbog zemljopisa. Na istonoj polutki seoba se mogla dogoditi u mnogim razliitim smjerovima u skladu s klimatskim promje nama. U objema Amerikama mogunosti seobe su mnogo ogranienije. Nije sigurno da ovisimo o uzroku podizanja, jer podizanja tla mogu mno go promijeniti u premjetanju. Naprimjer, sigurno je da je podizanje Anda ojaalo s razvojem poljoprivrede. Tako i danas nalazimo poljoprivredne terase iznad linije vjenog snijega i morske ivotinje u jezeru Titicaci. Nadalje, postoji dokaz da je posljednje premjetanje Zemljine kore po maknulo oba amerika kontinenta prema jugu oko 30 stupnjeva te uniti lo ivot i civilizaciju na njima, dok su klimatske promjene bile manje iz raene u Starome svijetu i postojalo je vie mogunosti za bijeg. Naao sam dokaz o postojanju pradavne kulture poljoprivrede u Sjedinjenim Dravama, u Meksiku i Junoj Americi.

Nadalje, u nedavnim otkriima vjerujem da sam doao do dokaza cije log ciklusa civilizacije u Americi i na Antarktiku, koji upuuje na napre dne razine znanosti koja moe sezati i do 100 000 godina u prolost. Mi slim da je preuranjeno odreivanje nekog datuma kojim bi se na Zemlji oznaio poetak poljoprivrede. Za to imam dobre dokaze i njih u ukljuiti u svoju novu ediciju ESC Na kraju, siguran sam da uvia da te ne upuujem na pretpostavku o iznenadnom pomicanju Zemljine kore. Mislim da e to trajati najmanje 4 000 godina. Moglo bi biti vrlo snanih dogaaja tijekom toga razdoblja, primjerice mogle bi se uzdignuti Ande, ali ne i golemi plimni valovi viso kih poput planina. Naravno, mora se paljivo razmotriti i drugo gledite. U bilo kojem pre mjetanju Zemljine kore zbilo bi se maksimalno pokretanje du sredinjeg meridijana, koje bi bilo proporcionalno udaljenosti od toga meridijana, to jest od zemljopisne duine, smanjene do nule na 90 stupnjeva od meridija na. Jedna od tvojih biljeaka vrlo me zanima: Langway i Hansen, 1973. godine. Uz srdane pozdrave, Charles Hapgood

DODATAK 3

Sveta mjesta povezana s polom u Hudsonovu zaljevu (60S, 83Z)

RAND FLEM-ATH

Ova sveta mjesta nalaze se unutar polovice stupnja (30 nautikih milja) prijanje svete zemljopisne irine koju smo stavili na popis u zadnji stu pac druge tabele. Budui da ocean zauzima mnogo prostora na zemaljskoj kugli, neka su mjesta unesena u tu listu jer su najblii otoci (oznaeni zvjezdicom *). U sluaju kad se ne mogu nai tone koordinate, stavljamo u zagradu najblii poznati grad, gradi ili selo. Uvrstili smo i dva egipatska sveta mjesta koja se nalaze na 14 stupnje va sjeverne zemljopisne irine jer je taj broj usko povezan s Ozirisom. Sveta mjesta povezana s polom u Hudsonovu zaljevu prema zemljopisnoj irini fi ekvator (55:37) Bimini (sjever), Ojai 50 Chichen Itza, Dunecht, Kilwinning/Loanhead/Rosslyn, Newgrange/Knowth/Tara, Uxmal 45 Canterbury, Copan/Quirigu, Marden fi pol (34:23) Kanarsko otoje, Meknes 30 Kartaga, Quito 25 Konstantinopol, Troja fi pol/pol (21:15) Catal Huyak, Chavin, Knossos, Praisos, Rodos

10 fi (16:11) 15 12 10

5 0

Aleksandrija, Baalbek, Cuzco, Ehdin, Machu Picchu, Ollantaytambo, Paracas, Sidon Ashur, Gilgal, piramide u Gizi, Heliopolis, Jarmo, Jerihon/Jeruzalem, Nazca Babilon, Kish, Pjongjang Eridu/Ur/Uruk/, Ise, Karnak, Kumasi, Kyoto Heian, Lagash, Luksor/Teba, Naqada, Nara, Sua Biblos, Elefantina, Lalibala, Raiatea*, Tahiti*, Xi'an Aguni, Uskrnji otok, Lhasa, Mohenjo-Daro

Sveta mjesta (s koordinatama) izmjerena s obzirom na njihovu udaljenost od pola u Hudsonovu zaljevu Udalj.od pola Zemljopisna u Hudson, zalj Prijanja Sveto mjesto duina/irina (u naut. milj.) zemlj. irina 5,400 = ekvator 26:35S/127:13I Aguni 5,411 4,429 =10fi Aleksandrija 31:13S/29:53I 4,428 35:29S/43:14I 4,500 = 15S Ashur 4,503 34:00S/36:12I 4,429 =10fi Baalbek 4,431 Babilon 32:33S/44:25I 4,680 = 12S 4.687 26:59S/49:40I 5,100 = 5S Biblos 5,101 Bimini (sjever) 25:46S/79:14Z 2,063 =fi ekvator 2,059 Canterbury 2,700 = 45S 51:17S/1:05I 2,707 4,126 =fi pol/pol Catal Huyak (Konya) 37:51S/32:30I 4,143 Chavin 09:18J/77:19Z 4,126 =fi pol/pol 4,157 Chichen Itza 20:40S/88:32Z 2,400 = 50S 2,370 Copan 14:52S/89:10Z 2,700 = 45S 2,719 Cuzco 13:32J/71:57Z 4,429 =10fi 4,433 Dahshur 29:45S/31:14I 4,560 = 14S 4,539 Dunecht 57:10S/2:25Z 2,400 = 50S 2,378 Uskrnji otok 27:05J/109:20Z 5,400 = ekvator 5,371 Ehdin 34:19S/35:57I 4,429 = 10fi 4,408 Elefantina 20:05S/32:53I 5,100 = 5S 5,093 Eridu 30:50S/46:02I 4,800 = 10S 4,815 Gilgal 31:59S/35:27I 4,500 = 15S 4,521 Giza 29:59S/31:08I 4,500 = 15S 4,524 Heliopol 30:03S/31:15I 4,500 = 15S 4,523 Ise 34:29S/136:41I 4,800 = 10S 4,817

35:32S/44:50I 4,533 Jarmo (Chamchl) 4,527 31:52S/35:27I Jerihon 4,526 Jeruzalem 31:47S/35:13I 3,315 Kanarsko otoje 28:30S/14:10Z 4,787 25:44S/32:39I Karnak 3,623 36:54S/10:16I Kartaga 2,376 55:40S/4:42Z Kilwinning 4,692 32:33S/44:39I Kish 4,098 35:18S/25:10I Knosos 2,404 53:43S/6:30Z Knowth 4,803 35:00S/135:45I Kyoto Heian 4,774 31:37S/46:09I Lagash (Telio) 5,683 12:01S/39:05I Lalibala 5,427 Lhasa 29:41S/91:10I 2,408 55:53S/3:09Z Loanhead 4,783 25:41 S/32:24I Luksor 4,407 13:08J/72:30Z Machu Picchu 2,696 Marden 51:11S/0:30I 3,309 Meknes 33:54S/5:37Z 2,671 51:48S/0:55I Mersea otok 5,389 27:17S/68:14I Mohenjo-Daro 4,780 25:52S/32:41I Naqada 4,806 34;55S/135:49I Nara 4,499 14:53J/74:54Z Nazca 2,408 Newgrange (Drogheda) 53:43S/6:21Z 2,084 34:27S/19:15Z Ojai 4,414 Ollantaytambo 13:14J/72:17Z 4,431 Paracas 13:50J/76:11Z Piram. iz Xi'ana (Kina) 34:26:05S/108:52:12I 5,120 4,131 Praisos (Kreta) 35:08S/26:07I 4,708 Pjongjang 39:00S/125:47I 3,613 Quito 0:14J/78:30Z 5,654 * Raiatea (Ju.Tihi oc.) 16:50J/151:30Z 4,119 Rodos (priblino) 36:15S/28I 2,408 Rosslyn 55:52S/3:13Z 4,533 Saqqara 29:51S/31:14I 4,437 Sidon 33:32S/35:22I 4,785 Suza 32;12S/48:20I 5,641 * Tahiti 17:37J/149:27Z

4,500 = 15S 4,500 = 15S 4,500 = 15S 3,337 = fi pol 4,800 = 10S 3,600 = 30S 2,400 = 50S 4,680 = 12S 4,126 = fi pol/pol 2.400 = 50S 4,800 = 10S 4,800 = 10S 5,700 = 5J 5,400 = ekvator 2,400 = 50S 4,800 = 10S 4,429 = 10 fi 2.700 = 45S 3,337 = fi pol 2,700 = 45S 5,400 = ekvator 4,800 = 10S 4.800 = 10S 4,500 = 15S 2,400 = 50S 2,063 = fi ekvator 4,429 = 10 fi 4,429 = 10 f i 5,100 = 5S 4,126 = fi pol/pol 4,680 = 12S 3,600 = 30S 5,700 = 5J 4,126 = fi pol/pol 2,400 = 50S 4,560 = 14S 4,429 = 10 f i 4,800 = 10S 5,700 = 5J

Tara Teba Troja Ur iz Chaldeesa Uruk Uskrnji otok Uxmal

53:34S/6:35Z 25:41S/32:40I 39:55S/26:17I 30:56S/46:08I 31:18S/45:40I 27:05S/109:20Z 20:21S/89;46Z

2,407 4,790 3,889 4,811 4,782 5,371 2,395

2,400 = 50S 4,800 = 10S 3,900 = 25S 4,800 = 10S 4,800 = 10S 5,400 = ekvator 2,400 = 50S

DODATAK 4

Sveta mjesta povezana s polom na Yukonu (63S, 135Z)

RAND FLEM-ATH

Pol na Yukonu star je vie od 100.000 godina, iako to ne znai da je i civi lizacija postojala u to vrijeme, jer su lokacije tih mjesta mogle sluiti samo kao geoloke oznake koje su ostavili Enohovi 'aneli' prije 12000 godina. S druge strane mogue je da je civilizacija u to vrijeme izmislila Urielov stroj da bi 'otkrila sve tajne Zemljinih dubina'. Sveta mjesta povezana s polom na Yukonu prema zemljopisnoj irini fi ekvator (55:37) Grad Atlantide (jug) fi pol (34:23) Kilwinning, Rosslyn 30 Avebury, Bal dock, Barbrook, Bath, Glastonbury, London, Old Sarum, Mersea otok, Pjongjang, Rollright Stones, Royston, Stonehenge, Tintagel Vestermarie fi pol/pol (21:15) Nanking, Rennes-le-Chateau 20 Aguni (Japan), piramida broj 6 (Kina) 10 fi (16:11) Lixus, Yonaguni 15 Abdera, Meknes 12 Gozo, Samos 10 Knossos, Raiatea 5 Aleksandrija, Babilon, Bassae, Jerihon, Jeruzalem, Sua, Tiahuanaco 0 Abydos, Biblos, Cuzco, Machu Picchu, Nazca, Ollantaytambo, Tongatapu

Sveta mjesta na sljedeoj tabeli nalaze se unutar polovice stupnja (30 morskih milja) prijanje zemljopisne irine uvrtene u zadnji stupac. Budu i da mnogo Zemljine povrine zauzimaju oceani, na popis su stavljena ne ka mjesta koja su najblii otoci (oznaeni zvjezdicom *). Katkad se ne mo gu nai postojee koordinate, pa u tom sluaju u zagrade stavljamo najblii poznati grad, gradi ili selo. Baalbek je bio tono na svetom broju 7. Sveta mjesta (s koordinatama) izmjerena s obzirom na njihovu udaljenost od pola na Yukonu
Zemljopisna duina/irina Udalj. od pola na Yukonu. (u naut. milj.) Prija inja zemlj i. irina

Sveto mjesto

Abdera Abydos Aguni Aleksandrija Avebury Baalbek Babilon Baldock Barbrook Bassae Bath Biblos Cuzco Glastonbury *Gozo (Victoria) Jerihon Jeruzalem Kilwinning *Knosos Lixus London Machu Picchu Meknes Mersea otok Nanking Nazca (grad) Nipur

40:56S/24:59I 26:11S/31:55I 26:35S/27:13I 31:13S/29:53I 51:27S/01:51Z 34:00S/36:12I 32:33S/44:25I 51:59S/0:12Z 51:13S/3:52Z 31:57S/35:46I 51:23S/02:22Z 26:59S/49:40I 13:32J/71:57Z 51:09S/2:43Z 36:03S/14:14I 31:52S/35:27I 31:47S/35:13I 55:40S/4:42Z 35:18S/25:10I 35:12S/6:10Z 51:30S/0:10Z 13:08J/72:30Z 33:54S/5:37Z 51:48S/0:55I 32:03S/118:47I 14:53J/74:54I 32:10S/45:11I

4,506 5,427 4,204 5,116 3,601 4.980 5,083 3,595 3,585 5,101 3.598 5.411 5,424 3.606 4.692 5,105 5.109 3,329 4,841 4,435 3,623 5,389 4,518 3,616 4,126 5,429 5,106

4,500 = 15S 5,400 = ekvator 4,200 = 20S 5,100 = 5 S 3,600 = 30S 4,980 = 7S 5,100 = 5S 3,600 = 30S 3,600 = 30S 5.100 = 5S 3,600 = 30S 5.400 = ekvator 5,400 = ekvator 3.600 = 30S 4,680 = 12S 5,100 = 5S 5,100 = 5S 3,337 =fi pol 4,800 = 10S 4,429 =10 f i 3,600 = 30S 5,400 = ekvator 4,500 = 15S 3,600 = 30S 4,126 =fi pol/pol 5,400 = ekvator 5,100 = 5S

Old Sarum Ollantaytambo Pjongjamg Piramida br. 6 (Kina) *Raiatea Rennes-le-Chateau Rollright Stones Rosslyn Royston Stonehenge Samos Susa Tiahuanaco Tintagel Tongatapu (Nuku'alofa) Vestermarie Yonaguni

51:06S/1:49Z 3,621 13:14J/72:17Z 5,400 39.00S/125:47I 3,595 34:23:25S/108:44:12I 4,230 16:50J/151:30Z 4,842 42:55:44S/2:15:45I 4,139 3,575 52:00S/1:35Z 55:52S/3:13Z 3,339 52:03S/0:01Z 3,594 3,616 51:11S/01:51Z 13:42S/26:59I 6,133 32:12S/48:20I 5,101 16:38J/68:40Z 5,671 50:41 S/4.-46Z 3,601 21:09J/175:14Z 5,384 55:07S/14:50I 3,590 24:29S/123I 4,423

3,600 = 30S 5,400 = ekvator 3,600 = 30S 4,230 = 20S 4,800 = 10S 4,126 =fi pol/pol 3,600 = 30S 3,337 =fi pol 3 600 = 30S 3,600 = 30S 6,120 = 12J 5,101 = 5S 5,700 = 5J 3,600 = 30S 5,400 = ekvator 3,600 = 30S 4,429 =10 fi

DODATAK 5

Traganje za izgubljenim mjestima

RAND FLEM-ATH

Autori knjiga znanstvene fantastike koriste izraz 'back-engineered'. Vjeru ju da Vlada Sjedinjenih Drava posjeduje barem jedan letei tanjur i da je unajmila strunjake koji pokuavaju odgonetnuti znanost to lei u letjeli cama izvanzemaljaca. Taj se proces naziva 'back-engineering'. Ne kaem da letei tanjuri doista postoje pohranjeni negdje u tajnom spremitu. Za pravo, sva moja istraivanja temelje se na pretpostavci da se prolost mo e razumjeti i ako se ne povezuje s izvanzemaljcima. Ali, mislim da je ide ja o 'back-engineeringu' prikladna u naem traganju za izgubljenim svetim mjestima. Uz pomo 'back-engineeringa' preciznih karata Atlantide, moemo poi tragom onih koji su preivjeli potop. Hapgoodva zbirka karata Maps of the Ancient Sea Kings pokazuje karte koje ilustriraju obrise kontinenata i njihovih poloaja prije pomicanja Zemljine kore. Oni koji su izbjegli potop, shvatili su da bi se mogli koristiti ovom presudnom informacijom ako osuvremene zemljopisne irine koje su se dramatino promijenile tim ve likim pomicanjem. Giza se, primjerice, pomaknula sa 15 stupnjeva sjever no na 30 stupnjeva sjeverno. Mjerenjem planeta s kljunih toaka kao to su Giza, preivjeli su mogli prepraviti svoje precizne karte pretpotopnog svijeta na nove zemljopisne irine. To ih je dovelo do posebnih mjesta koja su konano postala svetim mjestima za sljedee generacije. Precizna karta Atlantide istie nekoliko vanih mjesta (primjerice Copan, Quito), koja su trostruko povezana. Prvo, povezana su vanim mje renjem s poetnog meridijana u Gizi. Copan je primjerice 120 stupnjeva zapadno od Velike piramide. Drugo, ta su mjesta smjetena na svetoj ze-

mljopisnoj irini (Copan je 15 stupnjeva sjeverno.) I tree, ona su bila smjetena na svetoj zemljopisnoj irini dok je pol bio u Hudsonovu zalje vu. (Copan je bio 45 stupnjeva sjeverno). Moda moemo provesti neke promjene na temelju dostupnih podataka iz tog znanja kako bismo prona li druga sveta mjesta koja su ostala skrivena sve to vrijeme. Jedno od najintrigantnijih izgubljenih mjesta na koja upuuje precizna karta, nalazi se na poziciji 16:11 J/58:52Z, na granici izmeu Bolivije i Brazila, na mjestu na kojem je pukovnik Fawcett vjerovao da je pronaao ruevine atlantidskoga grada. To mjesto mnogo obeava jer lei na 1/4 uda ljenosti oko Zemlje od poetnog meridijana u Gizi i dijeli svoju zemljopi snu irinu s Tiahuanacom. I on slijedi model kapelice Rosslyn (mjesto 50/50) i Canterburyja (mjesto 45/45), a lociran je na uglu koji lei na sje citu 12/12 gdje se sastaju sadanji i prijanji pol. Drugo mjesto, u Kaliforniji, otkriva Fawcettov izgubljeni brazilski grad. Karta nas vodi do megalitske graevine 100, 110, 120, 130 i 140 stupnjeva zapadno od Velike piramide, i to nas navodi da potraimo brazilska mjes ta na 90, 80 i 72 stupnja zapadno od Velike piramide. Pogledamo li prema zapadu i sjeveru, nalazimo da se na 150 stupnjeva zapadno od Velike pira mide mjerenje prekida kroz junu Kaliforniju. Najbolja zemljopisna iri na je podjela prema polarnom zlatnom rezu na 34 i 23S. Taj rez pokazuje zemljopisnu irinu Baalbeka, piramidu broj 6 u kineskoj provinciji Xi'an, Ehdina iz kharsagskog epa i jedog od najsvetijih mjesta u Japanu, Shinto hrama u Isi. Dok je pol bio u Hudsonovu zaljevu, isto kalifornijsko mjesto bilo je smjeteno na lokaciji 55:16S to je manje od polovice stupnja od savrenog ekvatorijalnog zlatnog reza zemljopisne irine 55:33S. Tako je tajno mjesto u Kaliforniji bilo mjesto dvostrukog zlatnog reza, gdje se danas nalazi u po loaju polarnog zlatnog reza i ekvatorijalnog zlatnog reza prije potopa. Ono je povezano i s Velikom piramidom u Gizi. Dapae, Kilwinning (55:40S) i Rosslyn (55:52S) su danas blizu te zemljopisne irine. Prije potopa, kali fornijsko sveto mjesto dijelilo je svoju zemljopisnu irinu s malim otokom na junoj obali Floride nazvanim 'Sjeverni Bimini' (55:41S) dok je pol bio u Hudsonovu zaljevu. Sjeverni Bimini je mjesto koje je Edgar Cayce odre dio za Atlantidu. Ono je 110 stupnjeva zapadno od Velike piramide i dijeli tu zemljopisnu irinu sa sjevernim glavnim gradom Inka, Quitom. Kad sam to shvatio, pretraio sam kartu Kalifornije u potrazi za mje stom koje se nalazilo na 150 stupnjeva zapadno od Velike piramide, na ze mljopisnoj irini zlatnog reza od 34:23S. Najblii grad zvao se 'Ojai'. Nikad prije nisam uo za njega.

Otada sam otkrio da je Ojai (izgovara se Ohaji) dobio na vanosti u kla sinom filmu Franka Capre, iz 1937. godine - Lost Horizon (Izgubljeni ob zor). Capri je trebalo najljepe mjesto koje je mogao nai da bi prikazao 'Shangri - La', izgubljeni tibetanski grad. U odabiru grada za svoj izgublje ni raj, Capra je slijedio tragove drugih koji su vjerovali da je dolina Ojai bila sveto mjesto. Narod Chumasha, koji je zauzeo velike dijelove june Kalifornije prije dolaska bijelog ovjeka, smatrao je dolinu Ojai svetom. Zvali su je 'Dolina Mjeseca'. Vjerovali su da su to 'vrata koja vode u zemlju duhova'. Kako vrijeme prolazi, Ojai se sve vie povezuje sa spiritizmom. Jedan od najfascinantnijih filozofa 20. stoljea bio je blisko povezan s tim gradom. Roenje u Indiji, u svibnju 1895. godine. Kad mu je bilo 11 godina, 'otkrila' ga je voditeljica Teozofskog drutva Annie Besant. Pove la je djeaka u Englesku i ondje mu osigurala potrebnu naobrazbu. Bio je to Jisshu Krishnamurti. On je postao predstavnik radikalne kole slobodne misli, koja je zastupala uklanjanje svake organizirane religije. Njegov je moto postala reenica: 'Istina je zemlja koja nema staze'. Godine 1922. Krishnamurti je posjetio Ojai, zaljubio se u tu prekrasnu dolinu i ondje ostao do kraja ivota. U intervjuu koji su objavile mjesne novine Ojai Valley News, Krishnamurti je rekao: 'Ovdje ovjek ima osje aj da se nalazi na svetome mjestu. I u indijskoj, grkoj i drugim civiliza cijama, kada se pronalo neko prekrasno mjesto, ondje se sagradio hram.' Iako ovdje nema megalitskih graevina. Ojai se pridruuje odabranom broju mjesta na svijetu koja su povezana podjelama Zemljinih dimenzija prema zlatnom rezu (vidi tabelu). Zemaljopisna irina prema Zlatnom rezu danas, u vrijeme dok je pol bio u Hudsonovu zaljevu i na Yukonu
* = Prvi meridijan u Gizi ** = GradAtlantide (vidipoglavlje 10) fi zemlj. irina Danas Pol u Hudsonovom zaljevu Pol na Yukonu Yonaguni

10 fi (16:11S)

Lubaantum* (16:17S) Tiahuanaco* (16:38S) Raiatea* (16:50 J)

Baalbek* (16:09S) Paracas (16:09S) Cuzco (ostali vidi poglavlje 2) (16:07S)

(16:17S) Lixus (16:05S)

Od pola do pola (21:15S)

Wabar Tektite (21:30S) Chichen Itza* (20:40)

Catal Huyak (21:26S) Chavin de Huantar* (21:26S) Kanarsko otoje* (34:45J)

Nanking (21:14S) Rennes-leChateau (21:01S) Rosslyn (34:23J) Loanhead (34:21S) Kilwinning* (34:3 IS) Tikal (34:3 IS) Nikko (34:03S)

Od pola do ekvatora (34:23S)

Xi'anske piramide (34:22S) Ehdin* (34:19S) Baalbek* (34:00S) Ise (34:29S) Ojai* (34:27S)

Od ekvatora do pola (55:37S)

Kilwinning* (55:40S) Rosslyn (55:52S)

North Bimini* (55:41)

Ojai* (55:16N)

Atlantida** (55:15J)

Izgubljena sveta mjesta koja su istodobno povezana s prvim meridijanom u Gizi, sadanji i prijanji poloaj zemljine kore / omotaa
* EZR = ekvatorijalni Zlatni rez ili 55:37S **10fi = 10 fi ili 16:11 S Druga mjesta danas Pol u Hud- Ostala mjesta sonovom dok je pol bio u zaljevu Hudson, zaljevu

Greenwich

GPM

16:11S/58:52W 90Z (Brazil/Bolivia, jedan od Fawcettovih atlantidskih gradova)

Tiahuanaco (100Z)

12S

Babilon/Kish Pjongjang

34:27S/119:15N (Ojai, Kalifornija) 45S/91:08I (Mongolija/Kina)

150Z

Ise, Xi'an, Baalbek, Ehdin (51) Lhasa (601)

EGS*

Sjeverni Bimini Giza Nazca Jerihon/ Jeruzalem Uskrnji otok Mohenjo-Daro Lhasa, Aguni Baalbek Cuzco Ollantaytambo Paracas Sidon Niniva Machu Picchu Ehdin

601

15S

20S/46:08I (Saudijska Arabija) 15S/01:08I (Pustinja Sahara)

151

Ur(15I)

ekvator

(30Z)

Canterbury (30Z)

10 fi**

DODATAK

Gubitak vremena i izgubljeni prostor: Kako je odreivanje starosti ledene jezgre polo krivim smjerom
RAND FLEM-ATH

Zamislite da ste se upravo vratili iz posjeta Disneyjevom svijetu na Flo ridi, gdje ste kupili listi dravne lutrije. Iz uprave vas nazovu i kau da ste dobili 3 000 000 $. Va se ivot u trenu mijenja. Ali, ima jedan problem. Kada doete podignuti novac, slubenici u Dravnoj lutriji kau da je stvarna suma 400 000 $. U redu, to je razoaranje, ali ne moete biti ba previe tuni. Na kraju vam stie ek na iznos od 122 000 $. Kakva e biti vaa reakcija? Zar ne biste to istraili? Ovu sam kratku priu ispriao iz ozbiljnog razloga. U nekoliko protek lih godina 'strunjaci' koji su prouavali ledenu jezgru izjavili su da je le dena ploa na Malom Antarktiku stara najmanje 3 000 000 ili 400 000 ili 122 000 godina i zato je teorija o pomicanju Zemljine kore bila krivotvo rena. Prije 12 000 godina ljudi nikako ne bi mogli ivjeti na Malom An tarktiku. Ali, koji je podatak toan? Ovdje je stvarno neto pogreno. Da bismo otkrili to, moramo poeti s temeljnim logikim instrumen tom koji je otkrio grki filozof Pitagora (oko 600. god. pr. Kr.). Njega se openito smatra prvim Europljaninom koji je tvrdio da je Zemlja okrugla i da se moe podijeliti na klimatske zone (polarnu, umjerenu i ekvatorijal nu). Uveo je i pojam 'antipoda', to jest tvrdnju da ljudi ive na suprotnoj strani Zemlje. Grka rije za stopu je 'pode' i zato je Pitagora nazvao juni dio Zemljine polutke 'antipodi', jer su stope ljudi koji ondje ive pokazi-

vale smjer suprotan sjevernoj polutki. 'Antipode' znai 'obrnute stope'. Taj pojam antipoda je potpuno logino sredstvo za pouzdanu procjenu sta rosti leda. Geolozi se gotovo nikad ne umore ponavljajui reenicu koju je prvi izgovorio James Hutton: 'Sadanjost je klju za prolost'. Ona ostaje te meljno polazite u geologiji. Ako elimo proniknuti u prolost, prvo mo ramo razumjeti sadanjost. To je dobar savjet, i pod uvjetom da se sjetimo kako razdoblja promjene mogu varirati bez nasilnih fizikalnih zakona, to je prijedlog koji trebamo ozbiljno shvatiti. Danas ne nalazimo ledeni po krov akumuliran u umjerenim zonama (osim u planinskim lancima), niti u polarnim zonama nema ivotinja koje su se prilagodile umjerenoj klimi. Umjesto toga nalazimo led akumuliran na polovima i samo malo prilago enih ivotinja koje ive u polarnim zonama. Pogledamo li Mali Antarktik kroz prizmu odreivanja starosti ledene jezgre, dobivamo nekoliko 'injenica', ali kada te rezultate usporedimo s dokazima o antipodima na Malom Antarktiku i drugdje, javljaju se druge, kontradiktorne injenice. Ono to nalazimo metodom procjene starosti le dene jezgre jest daje Mali Antarktik prekriven ledom barem 122 000 god ina, ako ne i vie. Ali, kada pozornost usmjerimo na suprotne strane Zemljine kugle i pogledamo Sibir, Beringiju i Aljasku, ne nalazimo ekviva lentni ledeni pokrov. Umjesto toga otkrivamo dokaz o mnotvu golemih sisavaca kao to su konji, bizoni i nosorozi, koji su se penjali do travnatih podruja. Kako moe jedan dio Zemljine kugle biti pod ledom barem 122 000 godina dok na suprotnom polu nema ni leda ni velikih sisavaca? (Prije 14 godina procijenjeno je metodom radioaktivnog ugljika da je nji hova starost izmeu 11 000 i 70 000 godina.) To se ne rauna. Ili je dokaz sa sjevera pogrean ili je pogrean dokaz s juga. Ono to strunjaci za procjenu starosti ledene jezgre predlau, neto je s ime nemamo iskustva u sadanjosti: oni tvrde da je nekad jedna strana zemaljske kugle bila pod ledom, dok je istodobno, na suprotnoj strani (polu) zemaljske kugle velik broj sisavaca lutao panjacima na kojima nije bilo leda. Gdje danas na Zemlji moemo nai takvu kombinaciju? Nigdje. Ako su Sibir/Beringija/Aljaska pokazatelji velike razliitosti u metodama procjene starosti ledene jezgre, i sve one pokazuju da je to podruje bilo mnogo toplije 9 600. god. pr.Kr., tada moemo s pravom pretpostaviti da je to bio sluaj i s Malim Antarktikom. To je jednostavna logika koja je stara koliko i Pitagora. Ali, pravi problem koji imam s onima koji se pozivaju na procjenu ledene jezgre kao konane starosti ledenog pokrivaa Malog Antarktika

jest, da ti isti ljudi nemaju nita za rei o tome kako je led uope dospio ondje. Oni misle o ledenim dobima samo s pozicije vremenskih i temper aturnih promjena, pa su zanemarili jednostavne injenice - gdje se formi rao led i gdje je on danas. Kakvo objanjenje nude za injenicu da su Sre dinji Grenland i Veliki Antarktik, koji zajedno imaju vie od 90% svjetske povrine leda, smjeteni u polarnim pustinjama? Zahtjev da se rijei ta tajna ledenih doba jedan je od problema koji tra ju dugo i koje znanost nije rijeila. Geologija je bila draga znanstvenici ma u 19. stoljeu, kada su velikani poput Jamesa Huttona i Charlesa Lyella zbacili veo s povijest Zemlje da bi otkrili vremenske mjere, koje su pokolebale miljenje javnosti i zaprepastile predstavnike Crkve. Izaziva jui slijepu vjeru koju Crkva ima u priu o potopu i produujui vremen ske mjere, koje su iznad postojeih ogranienja da je svijet nastao vjero jatno 4004. god. pr. Kr., neupueni geolozi stvorili su dramatian i trajan utjecaj na ljudsku svijest. Tijekom tog vremena nije bilo izazova kao to je bila geologija. Ona je bila pretea znanosti. Na njezinim temeljima stvorili su pristae Charlesa Darwina njegovu radikalnu teoriju evolucije. Bili su to opojni dani geolo gije, ali dananja znanost koja je neko osporavala prolost sa svojim neprekidnim opaanjem i nemilosrdnom logikom, izgubila je svoj put. Kada je Louis Agassiz prvi stavio na raspravu ideju da je svijet jednom proivio ledeno doba, Geoloko drutvo ga je ismijalo. Danas nema sum nje da su ledeni pokrivai prekrivali velike dijelove Europe i vie od po lovicu Sjeverne Amerike. Ali, usprkos injenici da se ta teorija sada udo maila u sveuilinim dvoranama, a profesori geologije svakodnevno pre nose to znanje studentima, stvarni uzrok ledenih doba jo uvijek je ostao nerjeiva tajna. Svake nas se godine uvjerava da se to prilino nezgodno stanje mora ispraviti i da e geologija biti osloboena najstarijeg problema koji ju mu i, ali nitko do sada nije mogao objaviti sve vane injenice. Kada prob lem kao to je ovaj i dalje postoji, on esto trai potpuno nov pristup koji bi potaknuo promjenu. Vjerujemo da problem ledenih doba i dalje ostaje trn u oku za geologe, jer je pogreno shvaen jo u vremenu kada ga je Lyell preuzeo od Agassiza i pretvorio u uniformistiku teoriju. Uniformizam je istraivaka tradicija u geologiji koja i dalje utjee na nju usprkos injenici da su njezine logine nedosljednosti bile otkrivene 1965. godine. Te je godine, Stephen Jay Gould napisao jednu od svojih ve prije objavljivanih rasprava pod nazivom 'Je li uniformizam nuan?'

Gould se sluio logikom u pristupu tom problemu, i bio je u stanju poka zati da ta ideja sadri dvije ideje koje se prikazuju kao jedna. Rani uniformisti, Hutton i Lyell, uvjeravali su da se znanost ne smije oslanjati na pretpostavku da se promjene na Zemlji mogu objasniti djelo vanjem nadnaravnih sila. Iznijeli su vrlo znaajno naelo koje je postalo jedan od najvanijih temelja suvremene znanosti: ideju da su fizikalni za koni nepromjenjivi. To znai da su zakoni gravitacijske dinaminosti fizi ke stalni u svemiru i ne mijenjaju se s vremenom ni prostorom. Naelo ne promjenjivosti postalo je jedan od stupova, ne samo za geologiju, nego i za znanost openito. To je vjerovanje da se fizikalni zakoni ne mijenjaju ni s vremenom ni s prostorom, a to se veini znanstvenika ini veoma ra zumnim. Mi takoer podupiremo tu zamisao, ali problem nastaje kad se u jednadbu uvedu druge ideje uniformista. To je stajalite postupne promjene. To je teorija o Zemlji, a ne ope na elo znanosti, no uniformisti esto nisu potovali tu razliku. Za njih su svi koji su se suprostavili ideji o postupnom mijenjanju morali isto tako mije njati i predodbu o nepromjenjivosti fizikalnih zakona. Odvojivi geolo ku teoriju postupnosti od znanstvenog naela nepromjenjivosti, Gould je pokazao da je uniformizam bio loe shvaen izvana. Njegov se argument moe saeti u reenicu: 'Nepromjenjivost je ispravna, dok je postupnost pogrena'. Moramo se vratiti natrag u 1837. godinu kada je Agassiz prvi put iznio svoju teoriju o ledenim dobima, kako bismo vidjeli na koji je nain njego va ideja bila pretvorena u uniformistiku teoriju, to je ostala do danas. Ovaj nam povijesni pregled moe pomoi da vidimo kako je procjena starosti ledene jezgre u osnovi pogrena. Gledano s fizike razine, Agassiz je smatrao ledena doba kao dogaa je koji su iznenada zadesili Zemlju: Iznenadni jak vjetar koji je trajao cijelu vjenost, obruio se na zemalj sku kuglu, proirio se na sve zemlje gdje su tropske ivotinje imale svoj dom, i tako ih zatrpao golemom koliinom snijega i leda, pa njihova tijela nisu mogla istrunuti, to se inae prirodno dogaa nakon smrti. Agassiz je vjerovao da su ledena doba s vjetrom provalila sa Sjevernog i Junog pola i opustoila cijeli svijet. Tu nastaje neugodan problem. Ako se temperatura svugdje na Zemlji iznenada snizila, kako su tropske ivo tinje preivjele do danas? Agassiz nije mogao logiki odgovoriti na to pi tanje, pa je uinio kobnu pogreku. Prihvatio je ideju o 'posebnom stva ranju', a radi se o tome da je nakon svake katastrofe ledenog doba Bog

intervenirao u procesu evolucije, tako da je ponovno naselio Zemlju no vim tropskim ivotinjama. Prihvaanjem ideje o 'posebnom stvaranju' Agassiz je naruio cijenjeno naelo nepromjenjivosti. Znanost ga jednostavno nije prihvaala. I bila je upravu. Kako je vrijeme prolazilo, Agassizova teorija o iznenadnoj pojavi le denih doba, nakon ega su nastala 'posebna stvorenja', bila je zamijenjena Lyellovom teorijom o pojavi polaganih postupnih ledenih doba, to je zanemarivalo problem tropskih ivotinja. To se dokazalo kao bolja taktika, i kao rezultat toga Agassizova katastrofalna teorija bila je pretvorena u uniformitaristiku geologiju. Problem tropskih ivotinja i dalje je prisutan, a postoji i jednako tako neugodan problem isparavanja. Da bi postojao snijeg, najprije treba biti vlage u zraku, a ona ovisi o isparavanju u tropima. Ako svuda na Zemlji temperatura pada s dolaskom ledenog doba, tada bi i tropi trebali biti hla dniji, a to znai da postoji manje isparavanje, to na kraju rezultira ma njom koliinom snjenih oborina. Stvaranje ledenog pokrivaa zahtijeva obilno isparavanje u tropima. Ono to nam uistinu treba jest teorija, koja moe tvrditi da postoji isparavanje u tropima istodobno kad se snijeg aku mulira kao ledeni pokrov. Premjetanje Zemljine kore moe objasniti te probleme, i to tako da se zamijeni jednostavna pretpostavka o stabilnoj ze mljopisnoj irini s pretpostavkom da zemljopisna irina varira. Tretirajui klimatske zone (polarnu, umjerenu i tropsku) kao konstante, a Zemljinu koru/omota kao varijablu, rijeen je sav problem oko preivljavanja trop skih ivotinja i ispravanja u tropima tijekom tzv. ledenih doba. Zato onda tropske ivotinje nisu nestale? I kako se uope stvarao sni jeg ako su tropi bili hladniji? To su dva jednostavna pitanja na koja nika da neemo moi tono odgovoriti teorijom da su ledena doba rezultat sve opeg pada temperature na Zemlji. Nerjeiv problem je temeljna jedinica znanosti, pa ipak geologija i da lje nastavlja zanemarivati ta dva problema. U prolih nekoliko desetaka godina znanstvenici se uzastopce oslanjaju na procjenu nastanka ledene jezgre, smatrajui to sredstvom propisanim za odreivanje temperaturnih promjena, za koje uporno tvrde da su vjerojatno prouzroile pojavu lede nih doba. No, njihova je logika u osnovi pogrena. Kada se govori o ledenim dobima, ne misli se samo na vrijeme i tempe raturu. U pitanju je i prostor. Uistinu je prilino okantno primijetiti da se u svim raspravama o dobu ledenih povrina i temperatura u prolosti, nita

72 S Novosibirski otoci Sjeverni pol - 72S najdeblji led na Grenlandu 3,2 km

najdeblji led na Anarktiku 4,8 km Juni pol Mali Antarktik

Najdeblji led na Antarktiku nalazi se na suprotnoj strani najdebljem ledu na Grenlandu. Polarna toka gdje se nalazi najdeblji led na Grenlandu su Novi sibirski otoci, gdje su utoite nale mnoge ivotinje koje su se prilagodile tem peraturi. Antipodna toka Novim sibirskim otocima je Mali Antarktik. Pretpostavlja se daje prije 12 000 godina on imao umjerenu klimu.

nije reklo o tome gdje su nastajale ledene povrine. Kao da to pitanje nema nikakve veze s problemom. To je apsurd. Znanstvenici, doktori filozofije paradiraju zemaljskom kuglom, odravaju konferenciju za konferencijom, dokazujui postojanje ledene jezgre. Ali, svi oni zanemaruju jednostavnu injenicu da su Sredinji Grenland i istoni dio Antarktika, gdje se nalazi vie od 90% leda, ledene pustinje. Jednostavno, ondje gdje je led, nema snijega! To jednostavno ne moe biti! Neki povezuju odreivanje starosti ledene jezgre s godovima u deblu, koji se mogu prebrojiti da bi se dolo do podataka o prolosti. Postoje slinosti, ali i znaajne razlike. Kako je svaki novi sloj leda poloen na pre thodni, on dodaje svoju teinu slojevima ispod njega. No, to se ne dogaa s godovima drveta koji odgovaraju svjetlu. Ledena jezgra je posljedica snijega koji pada. Svjetlost je vrlo redovita pojava, koja nije nepredvidiva kao snijeg. Teina svakoga novog sloja leda pritie slojeve ispod sebe pa se

dokazi iskrivljuju i unitavaju. Led na dnu ledenog pokrivaa je zgnjeen i istisnut, pa gotovo nestaje. Najdeblji ledeni pokriva na Grenlandu nalazi se na koordinatama 72S /38Z i dubok je gotovo 3,2 km. Polazna toka Grenlandskog najdebljeg ledenog pokrivaa je 72S/142I. Najblie kopneno podruje su Novi sibir ski otoci (75S/140I). Ako prihvatimo injenicu da je ledena jezgra s Gren landa pravi pokazatelj ope temperature, tada bi Novosibirski otoci trebali biti pod ledom, i nikad ne bi mogli hraniti velik broj sisavaca kao to su mamuti, lavovi, nosorozi, bizoni i konji. Nema loginog razloga zbog kojega bismo dali prednost starosti lede ne jezgre iz Grenlanda, a ne fizikim ostacima izumrlih mamuta s Novosibirskih otoka, kao kriterij kojim bismo procijenili temperaturu tijekom kasnog pleistocena. Ali, to je tono ono to rade strunjaci za ledenu sr. Oni pretpostavljaju da se zemljopisna irina moe mijenjati samo vrlo po stupno. Iznenadne promjene, kao to su one koje predstavljaju pomicanje Zemljine kore, izvan su njihova vidokruga razmatranja. Kau da sve mora biti povezano s onim to su nali na Grenlandu. Ruski znanstvenici, meu tim, vidjeli su ostatke konja, bizona i drugih ivotinja u Sibiru, i ne mogu prihvatiti da metodologija amerikih znanstvenika ima smisla. I nema. Ono to pobornici odreivanja starosti ledene jezgre rade, jest posebno procjena na osnovi dostupnih podataka prikupljenih na Grenlandu i Veli kom Antarktiku u odnosu na ostali dio svijeta. Zamijenili su istraivanje s takvim procjenjivanjem, i jednostavno pretpostavljaju ono to su obvezni logiki dokazati.

DODATAK 7

Mehanika pomicanja zemljinog omotaa

RAND FLEM-ATH

Znanstveni asopis Nature (Priroda) objavio je naslovnu priu 18. srpnja 1996. godine pod nazivom Rotation of the inner core (Rotacija unutarnje jezgre). Iako se jedva moe nazvati bestselerom, taj izvjetaj ipak moe objasniti najzamreniji problem u teoriji pomicanja Zemljine kore. Prvi put sam bio svjestan tog problema tek kad smo Rose i ja imali ja vno predstavljanje nae knjige When the Sky Fell. Prihvatili smo poziv da odrimo predavanje u mjesnoj knjiari u gradiu Ladsmith, u Britanskoj Kolumbiji, gdje ivimo. Nakon predavanja i prikazivanja slajdova odgo varali smo na pitanja i poslije toga priali s onima koji su ostali. Jedan me ovjek upitao: 'Kako biste vaom teorijom objasnili vrue mjesto ispod Havaja?' Nakon to sam odgovorio doslovce na tisue pitanja o teoriji, ovo je bi lo prvo pitanje koje me zbunilo. Rekao sam: "to pod time mislite?' 'Pa', odgovorio je, 'imam dojam da su Havajski otoci nastali od vrueg mjesta koje se nalazi ispod Zemljine kore. Kako se kora postupno pomi cala nad vruim tlom, magma je gurala koru prema gore, stvarajui otoke. Kako je za to trebalo milijune godina, vaa ideja da se Zemljina kora kao cjelovita povrina pomicala, ini se kontradiktornom'. Morao sam prizna ti da je to zvualo razumno, i rekao sam da bih to trebao detaljno istraiti jer je njegovo pitanje ciljalo u bit teorije. inilo se da je strelica koja je bi la odapeta pogodila cilj. Uistinu sam pomno istraivao problem, ali sve do 1996. godine, kad je objavljen lanak u asopisu Nature, mislio sam da moda imam odgovor na to prilino kakljivo pitanje. Godine 1997. Artur Logtenberg iz Eind-

hovena, u Nizozemskoj, upitao je preko nae web-stranice za moje ideje u lanku koji je govorio da kruta, eljezna Zemljina jezgra rotira '100 000 puta bre od relativno najbreg pokretanja tektonske ploe litosfere'. To znai da unutarnja jezgra ima vlastitu vrtnju i os koja ima razliitu vrtnju i os od ostatka planeta. inilo mi se da je sve 'iznad' unutarnje jezgre osje tljivo na pomicanje koje se na nju odnosi. Tu sam pretpostavku nazvao pomicanjem Zemljinog omotaa, jer je omota najdeblji dio Zemlje iznad unutarnje jezgre. Ova predodba dublje razine pomicanja nudi rjeenje za problem vru ega mjesta. Ako su pomaci bili mnogo dublji, tada nije bilo vano je li postojalo 'vrue mjesto' ispod Havaja, jer bi se ono pomicalo zajedno s ostatkom Zemljine mase, koja se pomaknula nad unutarnjom jezgrom. Ljeti 1997. godine ponovno se pojavilo pitanje havajskog 'vrueg mje sta'. Rick Monteverde iz Honolulua pitao je: 'Zar je mogue da se cijela zemaljska kugla jednostavno pomaknula, i unutarnji Zemljin sloj i vanjska kora?' Odgovorio sam: 'Havajski otoni lanac nastao je iz 'vruega mjes ta' ispod povrine Zemljine kore. To je jo jedan ozbiljniji problem za teo riju o pomicanju Zemljine kore, jer bi pokretanje kore trebalo rezultirati pojavom vruega mjesta negdje drugdje ispod Zemljine kore. Zbog tog problema, smatrao sam da pokretanje cijelog Zemljinog omotaa moe biti rjeenje. Pokretanje Zemljinog omotaa (ono to je Hapgood mislio kada mi je pisao svoje posljednje pismo u listopadu 1982. godine, tek ne koliko tjedana prije nego je poginuo u automobilskoj nesrei) jest obja njenje koje vie zadovoljava brzu promjenu, a istodobno se moe raunati i kao pomicanje havajskog 'vruega mjesta' (ono se jednostvno pomaknu lo zajedno sa Zemlj inim omotaem).' Ali, jo uvijek je postojao problem; nije se znalo koje su to sile mogle prouzroiti pomicanje Zemljinog omotaa. U kolovozu 1997. godine, Ro bert K. Morgan iz San Diega pitao je: 'Kakve bi se to sile mogle zdruiti da slome Zemljinu koru i oslobode nagib Zemljinog omotaa?' Odgovorio sam: 'U knjizi When the Sky Fell (Poglavlje 4. Kada se nebo sruilo) istra ili smo Hapgoodovo prihvaanje ideje da je jedina mogua sila teina ledenih kapa koje su nagnute u odnosu na Zemljinu os. Iznijeli smo i dvije astronomske injenice kao dodatne sile koje su mogle pridonijeti pomi canju 9 600 godina pr. Kr. Zemljina je orbita bila vie elipsasta nego to je to danas, pa bi tako gravitacijski utjecaj Sunca vukao jaom silom go leme (antipodske) ledene povrine. Ali moda je najvanije da je kut Ze mljinog nagiba bio u svojoj najveoj vrijednosti od 24.4 stupnja (on ide ciklusom od 41 000 godina koji se kree od 22,8 stupnjeva do 24.4 stup-

nja - danas je nagib oko 23.5 stupnja i jo se uvijek naginje - drugim ri jeima nagib postaje bezopasniji.) Znai da je cjelokupna Zemljina masa bila nagnuta za vie stupnjeva. To bi trebalo dati zamah centrifugalnom udarcu antipodskih ledenih povrina.

Rjeenje iz svemira Ostatak 1997. godine, dok sam pokuavao rijeiti preciznu kartu Atlantide, morao sam privremeno odustati od odgovora na pitanje koji je uzrok pomicanja Zemljinog omotaa. U proljee 1998. godine primio sam pismo Donalda Tima Seitza starijeg, koji je napisao znanstvenu raspravu za Royal Astronomical Society iz Kanade, pod nazivom 'A Probable Cause of Crustal Shifts of the Earth: A Comet approaching the centre of mass of the Earth-Moon Gravitatrional System' (Mogui uzrok pomicanja Zemljine kore: Komet se pribliava sredinjoj masi gravitacijskog sustava Zemlje i Mjeseca), Raspravu je objavio Regulus, asopis toga drutva, u travnju 1998. godine. Donald je uputio na rjeenje, i iako sam sada uvjeren da je to prije bilo pomicanje Zemljinog omotaa nego pomicanje Zemljine kore, njegova je teorija djelovala savreno. Tvrdio je kako esto zaboravljamo da je na Mje sec poprilino velik i ima svoj gravitacijski utjecaj. Ako je komet ili as teroid i bilo koji drugi izvanzemaljski objekt u koliziji s putanjom Zemlje, tada se sila tog objekta ne mora usmjeriti na sredite Zemlje, kao to bi smo to normalno pomislili. Poloaj Mjeseca u toki sudara sa Zemljom, vrlo je vaan imbenik jer e Mjeseevo gravitacijsko polje preusmjeriti glavni udarac od toke udara na omota vie nego na unutarnju jezgru pla neta. Razmotrimo tri sluaja. Ako se Mjesec nalazi izravno iza Zemlje u tre nutku kada komet udari, tada e sila kometa biti usmjerena ravno preko Zemlje u sredite unutarnje jezgre. Zapravo, u tom sluaju Mjesec nije va an. Ako se Mjesec nalazi izmeu Zemlje i kometa, tada e Mjesec primiti udarac, spaavajui tako Zemlju. No, zamislimo sada kako se komet pribliava, a Mjesec je na jednoj strani Zemlje. U takvim uvjetima, sila kometa usmjerena je prema vanj skom omotau, koji je sredite gravitacije zemljino-mjeseeva gravitacij skog sustava. To bi moglo vrlo snano poremetiti cijeli omota. Teoriji

Donalda Seitza ini se da nedostaje djeli slagalice da se dobije odgovor na pitanje to je prouzroilo pomicanje. Ima mnogo sila koje bi mogle biti uzrok pomicanju Zemljinog omo taa. Antipodska teina asimetrinih ledenih kapa samo je jedan od im benika. Drugi je oblik Zemljine orbite, jer dovodi planet blie najveoj gravitacijskoj sili u naem prostoru, to jest Suncu. Udarac o Zemlju je jo jedan imbenik koji je kao i ledene povrine i oblik orbite potpuno pred vidiva pojava. Svi ti imbenici navedeni su u knjizi When the Sky Fell, ali oni samo postavljaju mjesto za potencijalno pomicanje, koje nakon svega, mora biti pomicanje Zemljinog omotaa. Ove astronomske pretpostavke nisu do voljne same po sebi kada se uzmu u obzir sve injenice. No, kada saz namo da unutarnja jezgra ima vlastitu rotaciju i os, tada nam je mogunost rjeavanja problema 'vruega mjesta' nadohvat ruke. Nesklad izmeu unutarnje jezgre i ostatka planetarne mase, doputa nam da pretpostavimo pomicanje Zemljinog omotaa, i tvrdnju Donalda Seitza da Zemlja i Mje sec tvore vrstu 'gravitacijskog spremita'. ini se da je to posljednji dio koji nedostaje u slagalici. Ipak, ostaje tajna odakle su komet ili kometi do li, gdje su udarili o Zemlju, koliko su bili veliki i hoe li slijediti drugi kometi u budunosti.

Alternativna rjeenja sa Zemlje Drugi mogui uzrok pomicanja Zemljinog omotaa mogao bi biti nesklad koji se poveava izmeu osi unutarnje jezgre i osi ostalog dijela planeta. Danas postoji 10 stupnjeva razlike izmeu to dvoje, i mogue je da je 9 600 godina pr. Kr., kad je cijela Zemljina os bila nagnuta pod svojim maksi malnim kutom od 24.4 stupnja, razlika izmeu nje i osi unutarnje jezgre bila opasno izraena. Na Zemljinu os utjeu Sunce, Mjesec i druge plane te u redovitom ciklusu od 41 000 godina. Vrhunac toga kruga bila je 9 600. god. pr. Kr., kada se cijela os planeta poela naginjati nakon to se sve jae naginjala ve tisuama godina. Klasino djelo o toj temi bilo je objavljeno u asopisu Science 1976. godine: 'Variations in the Earth s Orbit, Pacemaker of the Ice Ages (Vari jacije u Zemljinoj orbiti, Pokreta ledenih doba) J. D. Haysa, J. Imbrie i N. J. Schackletona . Autori su pokazali da se geoloki/klimatski obrasci podudaraju s razdobljima kad je Zemljin nagib dosegnuo svoj maksimum od 24.4 stupnja. Posljednji put se to dogodilo 9 600 godina pr. Kr., upra-

vo u vrijeme u koje je Platonova 'legenda' o Atlantidi smjestila potop. Kada Platonovu teoriju kombiniramo s nedavnim otkriima vezanima za unutarnju jezgru koja ima svoju os, imamo jo jednostavniju ideju nego to je teorija o udarcu iz svemira. Nakon to je dosegnula svoj najvei kut nagiba od 24.4 stupnja, na ne ki nain os se vratila u prvobitan poloaj. Unutarnja jezgra je vrlo gusta, pa tako ima i vie mase od ostatka planeta. Moda kad se ostala masa planeta poinje okretati prema osi unutarnje jezgre, ona stvara neodoljivu privlanost i Zemljin se omota naglo premjeta. Os unutarnje jezgre i os ostatka Zemljine mase ponovno se naglo i katastrofalno zdruuju. To, ne ma sumnje, poinje polagano, ali e stvoriti zamah koji e na kraju rezul tirati brzim pomicanjem. Bilo bi mnogo znakova upozorenja koje bi znan stveno napredna civilizacija mogla opaziti i saznati. Argumenti u korist 'zemaljske' sile u usporedbi s izvanzemaljskom su znatni. Teorija o udaru 'iz svemira' i pomicanju Zemljinog omotaa nepotreb no je sloena. Mnogo se injenica mora posloiti da ovjek ne posumnja kako ideja prisiljava na stalnu provjeru i iskljuivanje. Koliko mora biti velik komet ili asteroid da bi pomaknuo Zemljin omota? Zato bi se ti iz vanzemaljski objekti redovito sudarali sa Zemljom? Gdje se nalazi Mjesec u odnosu prema dolazeem objektu? I jo vanije, teorija sudara o pomi canju doista ne pristaje uz otkria da se Zemljine geoloke i klimatske vul kanske uzvisine podudaraju s nagibom Zemljine osi. Mislim kako bi se Charles Hapgood sloio da je zemaljski model bolja teorija. Ona objanjava pomicanje ledenih povrina i slae se s vremen skim razdobljima koje su odredili Hays, Imbrie i Schackleton. ini se da je Hapgood to imao na umu kad mi je pisao: 'Nedavno sam zakljuio da 'uinak zatezanja' djeluje kad kruta jezgra pokrene dublje slojeve, koji bi se nastavili pokretati jo dugo nakon to se pomicanje kore zaustavi, uzro kujui dugotrajnu turbulenciju na povrini. To pokazuje da je Hapgood stalno bio pod utjecajem svoje teorije i da ju je modificirao prema novom dokazu. injenicu da unutarnja jezgra ima vlastitu os i da rotira bre od ostatka Zemljine mase, zasigurno bi ukljuio u svoju teoriju. Zato sam zakljuio da je sila koja je potaknula pomicanje Zemljinog omotaa, povezana s dinamikama unutarnje jezgre planeta, zajedno s pos tupnim oscilacijama kruga Zemljinog nagiba. Obje injenice mogu se po tencijalno ponovno zdruiti kad se nagib vanjske Zemljine povrine vrati svom postupnom rastajanju od unutarnje jezgre, i rezultira u katastrofal nom ponovnom sjedinjenju kad su obje osi zajedno. Os unutarnje jezgre i

ostatka planetarne mase privremeno se ponovno sjedinjuju, a mogu ak sudjelovati u regeneraciji Zemljinog magnetskog polja. U toj toki, utje caj Sunca, Mjeseca i ostalih planeta u naem Sunevom sustavu ponovno poinje postupno odvajati os Zemljinog omotaa od osi unutarnje jezgre, i cijeli se ciklus ponavlja. Ako je ta teorija tona, moemo biti sigurni da imamo jo tisue godina (oko 29 400) prije nego se dogodi jo jedno po micanje Zemljinog omotaa.

O autorima
Rand Flem-Ath, zajedno sa svojom suprugom, suautor je knjige pod naslovom When the Sky Fell: In Search of Atlantis (Kad se nebo sruilo: u potrazi za Atlantidom). Ta je knjiga doivjela prijevod na 17 jezika te je unaprijedila Hapgoodovu teoriju o pomicanju Zemljine kore i predstavlja nov dokaz o postojanju davno izgubljene napredne civilizacije koja je nestala tijekom 'Ledenog doba'. Rand je diplomirao sociologiju i antropologiju na Sveuilitu Simon Froser te stekao akademski stupanj za bibliotekarstvo u sveuilitu bri tanske Columbije. ivi u Ladysmithu, Britanska Columbija, u Ka nadi. Colin Wilson roenje 1931. godine u Leicesteru. Bio je sin fizi kog radnika u trgovini cipela. S 11 godina dobiva stipendiju za sre dnju kolu, veoma se zanima za znanost te pie svoju prvu knjigu u 13. godini. Knjiga nosi naslov A Manual of General Science (Priru nik ope znanosti). Nakon odsluenja civilnog vojnog roka, RAF, boravi kao skitnica u Parizu, a kao romanopisac u Londonu. Dolazi na ideju da napie kritiku knjigu o ljudima koji se osjeaju intelek tualno otueni od drutva. Knjiga pod naslovom The Outsider (Sa mac) postigla je 1956. godine golem uspjeh u Ujedinjenom Kraljev stvu ali i u Americi, pokrenuvi javnost koja je veinom bila nepri jateljski raspoloena. Njegove knjige i dalje se prevode na mnoge jezike, a on sam kao putujui profesor obilazi enski koled u Virginiji i dva amerika sveuilita. Colin Wilson sebe smatra prven stveno filozofom, koji se bavi dubljim znaenjem ljudskog posto janja. Sa suprugom Joy ivi u Cornwallu.