You are on page 1of 332

Predgovor

Silva Kali Neizvjesnost umjetnosti


udbenik za 4. razred gimnazije iz predmeta likovna umjetnost

Zagreb, 2005.

Urednik Goran Blagus Recenzenti dr. sc. Sandra Krii Roban, Darko Glavan, prof. Likovno-grako oblikovanje Damir Brali, Bojan Sivaki Prijelom Jadranko Marjanovi, Hrvoje Bielen, Jana Rozman Naslovnica Ivana Franke Graka urednica Dubravka Rakoci Fotograje Piktoteka kolske knjige, Foto-arhiv autorice Posebno zahvaljujemo hrvatskim umjetnicima na njihovoj spremnosti da ustupe reprodukcije svojih umjetnikih djela koja su u njihovom vlasnitvu za objavljivanje u ovome udbeniku, Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb te Marinku Sudcu za Crveni Peristil. Lektorica Silvija Fioli Korektor Josip Jeli KOLSKA KNJIGA, d. d., Zagreb, 2005. Nijedan dio knjige ne smije se umnoavati, fotokopirati ni na bilo koji nain reproducirati bez nakladnikova i autorova pismenog doputenja. Ministrastvo znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske odobrilo je uporabu ovog udbenika rjeenjem: klasa: UP/I-602-09/04-01/083 ur.broj: 533-12/05-01 iz oujka 2005. Broj odobrenja CIP dostupan u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici, Zagreb, 440512172 ISBN 953-0-21359-X Tisak Graki zavod Hrvatske, d. o. o., Zagreb CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica Zagreb UDK 372.87 (075.3) KALI, Silva Neizvjesnost umjetnosti: udbenik za 4. razred gimnazije iz predmeta likovna umjetnost / Silva Kali. Zagreb: kolska knjiga, 2005. ISBN 953-0-21359-X 450808077

Silva Kali: Neizvjesnost umjetnosti


1 Koncepcija moderne umjetnosti 2 Novo vienje stvarnosti

udbenik za 4. razred gimnazije iz predmeta likovna umjetnost

Uvod 14, Fin de sicle 17, Svjetske izlobe 17, Umjetniki obrt 18, Arts and crafts 18, Nova umjetnost ili secesija 19, Wiener Werksttte 20, Deutsche Werkbund 22, Poljubac 24, Arhitektura novog stila 28, Simbolizam 32, Mnchenski slikarski krug 35, Naivna umjetnost 40, Hlebinska kola naive 41, Art deco 42

Avangarda 44, Fovizam 44, Individualni umjetnici srodni fovistima 50, Kubizam 51, Analitiki kubizam 56, Sintetiki kubizam 57, Naslijee kubizma 60, Orzam 60, Rajonizam 61, Futurizam 63, Prije futurizma 63, Poslije futurizma 64, Kubofuturizam 69, Vorticizam 70, Film 70, Redenicija skulpture 72, Od spomenika do ready-madea 72, Ready-made 74, Arhitektura 75, Od ornamenta do pravog kuta 75

3 Umjetnost kao jezik znakova 4 Margine i odmaci

Protoekspresionizam 80, Ekspresionizam 82, Die Brcke 83, Der Blaue Reiter 84, Nova objektivnost 88, Individualni umjetnici ekspresionizma u Njemakoj i Austriji 90, Ekspresionizam na lmu 92, Ekspresionistika arhitektura 94, Politika umjetnost 94, Neoekspresionizam 98

Dadaizam 100, Neodadaizam 105, Prije nadrealizma 107, Nadrealizam 108, Metaziko slikarstvo 114, Nakon nadrealizma 115, Nadrealizam i nadnaravno 117

5 Jedinstvo forme i sadraja 6 Klasinost moderne

Apstraktna umjetnost 120, Suprematizam 121, Konstruktivizam 126, Redukcija i stilizacija kiparske forme 131

Bauhaus 134, Utjecaj Bauhausa 137, De Stijl ili neoplasticizam 138, Moderna arhitektura 141, Purizam 142, Internacionalni stil 143, Urbano planiranje 144, Neboderska gradnja 152, Kue u zraku 152, Organski funkcionalizam 155

7 Stvarnost, iluzija, kcija 8 Prisvajanje stvarnosti

Umjetnost kao dogaanje svijeta 160, Rat i emigracija 160, Socrealizam 160, Socijalni realizam 163, Umjetnost sredine 20. stoljea SAD 163, Apstraktni ekspresionizam 164, Slikarstvo akcije 164, Slikarstvo bojenog polja 166, Postslikarska apstrakcija 169, Od skulpture do strukture i konstrukcije 170, Umjetnost sredine 20. stoljea Hrvatska 178, Grupa Zemlja 178, Zagrebaka arhitektura moderne 181, EXAT 51 183, Klasini crtani lm 186, Umjetnost sredine 20. stoljea Europa 187, Spacijalizam 187, Enformel 188, Sirova umjetnost 190, Taizam 191, Enformel u Hrvatskoj 192, Nakon enformela 194 Povratak guracije: novi realizam, pop-art 196, Novi realizam 196, Umjetnost otpada 200, Pop-art 202, Andy Warhol 208, Pop-art Engleska 210, Pop-arhitektura 212, Flower power 213, Poslije pop-arta 214, Nova guracija 214, Hiperrealizam 215, Umjetniko trite 216, Kontinuitet pop-arta 217

9 Proirena koncepcija umjetnosti 10 Demistikacija umjetnosti

Minimalizam 220, Postminimalizam 225, Umjetnost u pejsau 226, Kinetika umjetnost 231, etiri glavne grupe kinetikih skulptura 232, Optika umjetnost 234, Prethodnici optike umjetnosti 234

Bihevioralna umjetnost 240, Umjetnost tijela 241, Happening 243, Fluxus 244, Joseph Beuys 244, Odjek uxusa u Hrvatskoj 249, Stari i novi mediji 249

11 Od slike do jezika

Konceptualna umjetnost 252, Konceptualna umjetnost u Hrvatskoj 258, Gorgona 258, Od drutva prema individualnom 261, Nove tendencije 264, Arte povera 266, Lijepo u umjetnosti 269, Fotograja: pamenje pogleda 270, Portretna fotograja 272, Reportana fotograja 273, Fotograja u Hrvatskoj 274, Suvremena umjetnost 276, Postmoderna 276, Strip 278, Arhitektura nakon moderne 280, Povratak slikarstva 287 Umjetnost u javnom prostoru 292, Pasti /aproprijacija 294, Nova skulptura 296, Nova britanska skulptura 298, Umjetnost identiteta 300

12 Mo itanja umjetnosti

13 Programiranje svijeta

Proireni mediji 304, Novi mediji 305, Umjetnike manifestacije 307, Provokacija i cenzura 309, Suvremena arhitektura 311, Dizajn 314, Razlinost moderne i postmoderne 321, Umjetnost i napredak 324, Likovna kritika 325

Cjelinu gradiva ovog udbenika ne treba memorirati, ve razumijevati. (Silva Kali)

Predgovor

Predgovor
Neizvjesnost umjetnosti u doba neizvjesnosti

Relativnost, kvantna teorija, princip neodreenosti: to protresanje nije se zbilo samo u zici, to je poznato, ve i u lozoji, drutvenim znanostima te ekonomiji. (Bernard Tschumi) Rat ideja sa samima sobom bio bi istinski poeljan mir. (Josef Beuys) Svako vrijeme moe se razumjeti samo iz vremena, prolost u konfrontaciji sa sadanjou, sadanjost u konfrontaciji s budunou. Trenutak sada, kada je vrijeme u protjeku, oito ne nudi dovoljno osnova za njegovo poimanje jer su zbivanja naprosto u nastanku ili nestanku. Stoga bi svako sadanje promiljanje o zbivanjima dvadesetog stoljea, ako pretendira na istinosnost, trebalo biti neka vrsta dijalektike izmeu otvorenih buduih mogunosti i jo uvijek ivue prolosti. Krajem 9. stoljea zbilja se je jo uvijek inila dobro ureenom cjelinom a znanstvena i lozofska misao kretala se, unato pojedinanim znaajnim rezultatima poput Planckova pojma kvanta energije, u okvirima kauzalnosti i determinizma, smatrajui da se dogaaji u potpunosti mogu objasniti iz svojih tvornih uzroka, pa se time i budua dogaanja naelno mogu predvidjeti. A onda su, 905., Einsteinova specijalna teorija relativnosti, teza o ekvivalenciji mase i energije (E = m c) i uporaba statistiko-vjerojatnosnog aparata u tumaenju zikalnih pojava poput eksplozije skrenule tijek zbivanja drugim pravcem, pokazavi da se znanstveni napredak ne sastoji samo od prikupljanja rezultata koje bi trebalo smatrati nepromjenljivim istinama, ve da se radi o permanentnom restrukturiranju odrednica nae spoznaje, pri emu se subjekt spoznaje vezuje uz predmet svoga znanja. Prostor i vrijeme, do tada, u skladu s kantovskom teorijom, apriorne forme predmetne spoznaje (tj. prethodne, neovisne o iskustveno posredovanoj spoznaji), sada postaju varijable ovisne o parametri-

Predgovor

ma gibanja promatraa subjekta. Ovaj ishodini dogaaj na polju misli dvadesetog stoljea pokrenuo je lananu reakciju zbivanja u znanosti koja su u samo dvadesetak godina temeljito izmijenila sliku zbilje. De Broglieva genijalna hipoteza o valnom ekvivalentu estice u gibanju, Schrdingerova valna jednadba i konano Heisenbergov princip neodreenosti po kojem objektivno nema nikakve predodreenosti dogaaja odnosno ona je mogua samo u vjerojatnosno-statistikom smislu razbijaju dotadanje deterministiko shvaanje svijeta i pojam kauzalnosti kako su ga denirali Descartes, Newton i Leibniz. Zbilja postaje indeterministiki kaos koji funkcionira po principu vjerojatnosti, prelazei povremeno u tzv. ureena stanja i u kojemu je uzrok nerazluiv od posljedice. Subjekt svojim promatranjem djeluje na objekt i mijenja ga, te stoga svaka naa spoznaja sadri izvjesnu mjeru neodreenosti, u smislu relativne tonosti spoznatog. Na planu politikih zbivanja dominiraju nerijeeni odnosi Francuske i Njemake, ija kontinentalna hegemonija nakon francuskog poraza kod Sedana 87. te ambicija Velike Britanije da zadri poloaj vodee svjetske sile, 94. uvlae svijet u ratni sukob ije posljedice ni do danas nisu potpuno sagledive. U ratu koji je odnio oko osam i pol milijuna ivota, ovjeanstvo je po prvi puta poelo nazirati da je doseglo tehnike mogunosti vlastitog unitenja. Rat se oteo kontroli politike i tako prestao biti ono to je Klausewitz zvao nastavkom politike drugim sredstvima, postavi totalnim sukobom do iscrpljenja ili unitenja jedne ili druge strane. Bio je to kraj umjerene konzervativne ideje koja je do tada bila osnovom odnosa meu dravama. Kataklizma Prvoga svjetskog rata bila je zapravo samo inicijalna eksplozija koja je detonirala druge, od kojih je prva u nizu bila Boljevika revolucija 97., a osvetniki, za poraenu stranu poniavajui mir kakav je sklopljen 98. bio je polazna osnova za novi rat, jo straniji i sveobuhvatniji. Ali ono to je najvie bolo oi u tom srazu masa i kolektivnim pogibeljima jest ieznue pojedinca, heroja s imenom i prezimenom. Tako smo po prvi put dobili neznanog junaka. To je bio kobni predznak jednog razvoja koji e obiljeiti dvadeseto stoljee, a iji je konani ishod jo uvijek neizvjestan.

Predgovor

Boljevikom revolucijom i usponom ruskih komunista na vlast, a kasnije i faistikim prevratom u Italiji, vojnim udarom generala Franca u panjolskoj, te preuzimanjem vlasti u Njemakoj od strane nacionalsocijalista, otvara se poglavlje totalitarnih reima u povijesti. Nacionalsocijalistika doktrina razdvaja ljude i pritiska na njihovu slobodu i elementarna prava po rasnom naelu, faistika po politikoj a boljevika po klasnoj osnovi. Naizgled razliite u svojoj pojavnosti, to su esto i suprotstavljene politike opcije. Ali ono to je totalitarizmu zajedniko bez obzira na vrstu, moe se saeti u zakljuku Hannah Arendt: Utoliko ukoliko su vie od animalnog reagiranja i obavljanja funkcija, ljudi su totalitarnim reimima posve nepotrebni. Totalitarizam ne tei despotskoj vlasti nad ljudima, ve sustavu u kojemu su ljudi suvini. U takvim sustavima, da bi se osigurala vlast jedne volje, potrebno je unititi Neprijatelja (pripadnik druge narodnosti, politiki protivnik, klasno nepoudni element), ali i sve ono to ini jedinstveni karakter ljudske osobe: spontanost, posebnost i nepredvidivost. Stoga su pojave koncentracijskih logora i masovna istrjebljenja itavih naroda u nacizmu, faistika masovna stratita po panjolskoj (Guernica) i u Etiopiji te sustavi Gulaga u staljinizmu, bili ontoloka nunost. Totalitarna misao odbija percipirati zbilju onakvu kakvom se zbiva oslanjajui se na esto osjetilo koje omoguuje ustroj neke druge, istinitije zbilje. To esto osjetilo jest ideologija koja odbija sluajno, nepredvidivo i odstupanje od unaprijed zadanog. Ako bt istine ne shvatimo kao slaganje s neim ve kao slobodu, to jest kao putanje bia da bude (Heidegger), postaje jasno da je svaki totalitarizam zapravo sustav bez slobode i bez istine, te stoga odvojen od realnosti i nuno osuen na propast. Svako suprotstavljanje ljudi na temelju njihove etnike, politike ili klasne pripadnosti, a koje zanemaruje njihovu zajedniku, ljudsku bt, slijepi je rukavac povijesti poruuje papa Ivan Pavao II. u svojoj enciklici Laborem exercens krajem 970-ih godina. Faistiki i nacistiki reimi kapitulirali su (izuzev u panjolskoj, gdje se frankizam zadrao do smrti svoga tvorca) 945. godine. Ali Drugi svjetski rat, u kojem je smrt nalo po nekim procjenama preko pedeset milijuna ljudi i koji je zbog iscrpljenja starih

Predgovor

europskih sila potpuno promijenio politiku konguraciju svijeta, nastavljen je hladnim mirom, to je predstavljalo, da parafraziramo Klausewitza, samo produljenje rata politikim sredstvima. Globalni rat ideolokih takmaca postao je nevjerojatan jer je tehnika i gospodarska sposobnost suprotstavljenih strana odvie oito ukazivala na izvjesnost istrjebljenja ljudskog roda. Stoga je odabrana strategija iscrpljivanja. Tako je taj rat stvarno dovren tek 989. padom Berlinskog zida i politikim i ekonomskim slomom komunizma, ime su unekoliko ponitene i promjene koje je Europi donio Prvi svjetski rat. Perestrojka i pokret glasnosti oznaili su u tom razdoblju prekid s umjetnou u slubi poretka, sa socrealizmom. SAD, provincijski div jo krajem 9. stoljea, postao je i ostao jedina svjetska supersila. No je li time to je cijeli svijet postao, kako Francuzi (Le Monde Diplomatique) ne bez sjete kau, empire americain, konano dokinuto ono to je Alain Finkielkraut nazvao le mal du sicle (zlo stoljea)? Trino gospodarstvo, ope izborno pravo, neovisnost sudstva u odnosu na politiku vlast, zajamena ljudska prava, jednakost spolova temelji su liberalne demokracije koja je na izvjestan nain ozbiljenje ideja 8. stoljea (dugo je na to trebalo ekati!). Ono to je uz to osobito vano istaknuti jest utjecaj napretka tehnike i tehnologije, pogotovu informacijske. Brzina kretanja, omoguena tehnikim sredstvima, saima prostor uklanjajui vremenske barijere i inei distancu nerealnom. Informacijska tehnologija omoguava gotovo trenutni pristup skoro svakom entitetu i pojavi, jer skoro sve to postoji ima svoga informacijskog dvojnika (ako nema, reklo bi se da i ne postoji); www postaje, dakle, kriterij postojanja neega. Suvremeni ovjek je sve manje vernakularan, a sve vie planetaran. Njegov neposredni okoli je sve manje lokalan, a sve vie digitalan. Sveopa komunikacija brie granice i razlike. Prije smo bili stanovnici teritorija, a sada pak samo turisti koji ga posjeuju ili ak i manje tek radoznalci koji u papuama, sjedei u svojim sobama slobodno plove informacijskim mreama i bankama podataka, razgledajui mjesta Velikog svijeta. S druge strane, nekadanje veze meu ljudima rodbinske, obiteljske, susjedske i prijateljske nestaju. Drutvo se atomizira, reducirajui se u svojoj osnovi na pojedinca koji sve ee ivi sm ili u monoparentalnoj obitelji. Drugim rijeima, taj turistiki kozmopolitizam ne predstavlja spremnost da

Predgovor

se svijet ivi s drugim ljudima, nego naprosto napuhavanje subjektiviteta i hedonistiki uitak mondijalizacije. No, je li se u idejnoj sferi odista dogodilo pomirenje s raznovrsnou ljudskog roda, s razlikama meu ljudima? Informacijske mree i globalni prometni tokovi danas grade planetarno drutvo. Idejni promicatelji tog novog drutva uvjeravaju nas da se time suzbijaju neovjenost i stari povijesni animoziteti. Ali ta alternativa, pod krinkom borbe za napredak, sveopim turizmom prikriva nestanak prijateljstva, sentimentalnosti i uklanjanje tradicionalne razlike izmeu blizoga i dalekoga, a konkretnu ljudsku suut nadomjeta humanitarnim djelovanjem. Prikriva, kako prigovara Finkielkraut, konanu pobjedu svjetskog razgovora istih, nad zajednikim svijetom razliitih ljudi. Gdje je u svemu ovome umjetnost? Ne nudi li nova beskonanost svemira i nova drutvena stvarnost, i novi estetski osjeaj? Ne stjee li umjetnost novi rang, kako kae Gadamer, upravo stoga to vie nije sjajni dekor dobro ureene cjeline zbilje? Ne prisiljava li nas razvoj umjetnikog stvaranja u dvadesetom stoljeu da posumnjamo ak i u pojam umjetnosti i umjetnikog djela te im suprotstavimo nove mogunosti promiljanja? Svaka umjetnost je umjetnost vlastita vremena, i ne moe se odvojiti od cjeline trenutka u kojem je nastala. Umjetnost se u dvadesetom stoljeu ne ograniava vie na samorazumljive sadraje grko-idovsko-kranske tradicije koji su joj do tada bili okvirom, ve je u potrazi za novom mitologijom koja pretpostavlja novi, slobodni tijek imaginacije. Jer kada bi se suvremeno likovno stvaranje i eljelo posluiti klasinim likovnim sadrajima to bi po Gadameru bilo kazivanje naizust, ponavljanje ve poznatih rijei i izraza a ne traenje rijei za ono to se doista predmnijeva. Opratajui se od mitskih i povijesnih sadraja prolog svijeta umjetnost se reducira na svoju istu bt, i stoga radikalno raskida s predmetnou. Od promatraa se stoga oekuje da prihvati apstrakciju svega prepoznatljivog, ili pak deformaciju onog bliskog, sve do potpunog odricanja od prepoznavanja predmetnog. Istodobno se apelira na njegovu kooperativnost, kojom bi trebao nauiti povlaiti i razaznavati crte smisla oblikovanog djela.

Predgovor

Eksperimentalna odvanost oblikovanja postavlja se apsolutno, bez ikakvog ogranienja, a pojam same umjetnosti i umjetnikog djela se povlai u produkcijske forme koje ine bespredmetnim ak i govor o autorstvu, djelu i njegovoj jedinstvenosti, njegovoj auri. U doba industrije umjetnosti reproduktibilnost postaje gotovo savrenom. Temeljna misao na kojoj se zasniva novo promiljanje bti umjetnosti je kritika pojma djela, u dananjim formama akcionizma i antiumjetnosti, gdje umjetnost izlazi iz muzeja i galerija i utapajui se u svijet akcije negira Hegelov nauk da umjetnost ima karakter prolosti. Izgleda da kod umjetnosti, kao i kod ovjeka (prema Michelu Foucaultu), nije danas rije o tome da krene u potragu za vlastitim biem, ve u tome da se izumi, naini, sma proizvede. Sjetimo se, 9. stoljee bilo je vrijeme stabilne slike, kontinuiteta, kauzalnosti, jasnih granica izmeu pojmova, te koherentne cjelovitosti zbilje. Danas kada naseljavamo razlomljeni prostor sastavljen od sluajnosti gdje nema vie odreenosti, kontinuiteta, gdje je energija ba kao i tvar diskontinuirana struktura i, kako kae A. Einstein, nema znanstvene istine ve samo privremenih, stalno ubrzavajuih sekvenci reprezentacija, mi razvijamo novi senzibilitet brzo nestajuih, nepostojanih slika: lm, televizija, video instalacije, kompjutorski generirane slike, a u arhitekturi sekvence, disjunkcije, dislokacije i dekonstrukcije. U naim gradovima nema vie osi niti antropomorfne simetrije ve umjesto toga vlada fragmentacija, parcelizacija, atomizacija kao i sluajno nizanje slika koje nisu ni u kakvom odnosu jedna prema drugoj, osim u odnosu kolizije (B. Tschumi). Puni volumen, vrstoa i kamen zamijenjeni su rasterima i modularnim sustavima, ljuskama i opnastim ovojnicama koje predstavljaju superpoziciju svjetla i materijala. Snimke prodiru u svakodnevni, privatni i intimni ivot, posreduju ovjekove elje, patnje, stremljenja, postaju ivlje od ljudi a javnost privatnog postaje novom drutvenom vrijednou. Kako primjeuje Barthes: mi ivimo prema poopenom imaginarnom. Takozvana razvijena drutva danas konzumiraju slike a ne, poput negdanjih, vjerovanja (vidjeti u znaenju vjerovati); stoga su liberalnija, manje fanatina ali i lanija (manje autentina). Povijesne jezgre gradova ipak ostaju ouvane, restaurirane poput simbola elegantnih koljki ispranjenih od svoga izvornoga i-

Predgovor

vog sadraja. Prijanje autohtono puanstvo uglavnom se iselilo u manje atraktivne dijelove grada, preputajui turistima i poslovnim ljudima skupi boravak u osuvremenjenim i nadasve prestinim povijesnim zdanjima. Ali ideolozi turistikog trita i neogranienog prometa nekretnina ini se namjerno previaju da bez ljudi koji stvarno ive, rade, pate i raduju se u njima, ovi ivopisni ostaci prolosti ostaju samo goli simboli u mrtvom krajoliku, a turisti neumitno poinju traiti druge destinacije. Ne mijenja se samo prostor ve i ljudi koji ga nastanjuju. ovjek je jo krajem 9. stoljea bio mobilan, koristei uglavnom snagu svoga tijela za kretanje, u 20. stoljeu postaje motoriziran, a danas bi ve, kako kae Virilio, mogli govoriti o motilnom ovjeku ije se kretanje uglavnom svodi na pokrete gornjeg dijela tijela i pokoji korak. Naa stvarnost, ukinuem koncepta trajnosti i kolapsom pojma distance kao vremenski znaajnog faktora, postaje sve vie svijet proizvoljno manipuliranih sekvenci virtualnih reprezentacija. Virtualizacija zbilje omoguuje njezinu dekonstrukciju na proizvoljne sastavnice i njihovo slobodno kombiniranje primjenom tehnike lmske montae, video kadrova, sekvenci pogodnih za manipulaciju, rasplinutih prijelaza, rezova, skokova itd. Forma vie ne slijedi funkciju, niti funkcija formu, oznaeno kako kae Jacques Derrida nema vie nune veze sa svojim oznaiteljem, i obratno. Crkvena zdanja postaju zgrade kina, banke se pretvaraju u restauracije, eljeznike postaje u muzeje likovnih umjetnosti (Muzej dOrsey u Parizu), urinali su ve odavno postali umjetnika djela (Marcel Duchamp; skulptura postaje objekt, poloen horizontalno umjesto da se uspravno uzdie), a i noni klubovi se pokatkad pretvaraju u crkve. Ni lozofsko miljenje nije vie utemeljeno na logocentrizmu ve otvara poglavlje destrukturalizma u kojem je polazite izvorna razlika (franc. dirance) koju nije mogue pojmovno odrediti. Na koncu, mogli bi se i upitati to je smisao svog ovoga sluajnog gibanja, kako materijalnog tako i duhovnog? Smije li se, uope, povijest ovjeka promatrati kao povijest stvaranja, pohrane i prijenosa informacija u poetku isto genetikih, zatim usmenih pa likovnih i pisanih, a u suvremeno doba i elektronikih digitalnih? Pitanje ostaje bez odgovora jer, kako kae Gadamer, istina je povijesno otvoreno dogaanje smisla koje se nikakvom metodom ne moe dovesti u jedan dovreni oblik. Uli smo u doba neizvjesnosti.

13

1 Koncepcija moderne umjetnosti

Koncepcija moderne umjetnosti

Uvod 14 Fin de sicle 17 Svjetske izlobe 17 Umjetniki obrt 18 Arts and crafts 18 Nova umjetnost ili secesija 19 Wiener Werksttte 20 Deutsche Werkbund 22 Poljubac 24 Arhitektura novog stila 28 Simbolizam 32 Mnchenski slikarski krug 35 Naivna umjetnost 40 Hlebinska kola naive 41 Art deco 42

14 Koncepcija moderne umjetnosti

Uvod
Umjetnost je od pamtivijeka sredstvo za kojim ovjek posee ne bi li prevladao svoju sudbinu smrtnika. (Catherine Millet) Dvadeseto stoljee je doba razlistavanja neobuzdane razliitosti, raznih pokreta ili -izama (stampedo izama), takoer doktrina, sustava ili teorija koje oznaavaju neki umjetniki pokret ili stil. Prema Kublerovoj teoriji protoka vremena, ono ima oblik vlaknastih svenjeva, a svako vlakno moe biti jedan stil ili pravac u umjetnosti koji mogu supostojati, a da se meusobno ne iskljuuju. Na prijelazu 9. i 20. stoljea javlja se moderna umjetnost, koju e 960-ih postupno zamijeniti drugaiji svjetonazor i stvaralaka koncepcija, iako postoji miljenje da moderna umjetnost opstaje i do dananjih dana kao neomoderna. Umjetnici moderne ele u svojim radovima izraavati vlastite osjeaje, ideje, matarije, snove, umjesto da reproduciraju vidljivi svijet. Moderni pokret u umjetnosti namjerno prekida s tradicijom koristei se novim izraajnim formama i iskazujui interes za novne: nove vrste boja i neumjetnike materijale apstrakciju umjesto realizma odbacivanje prirodnog kolorita poimanje linije, oblika, boje i procesa kao glavnog i samodostatnog sadraja djela oekivanje od publike da aktivno sudjeluje u dogradnji djela vlastitom interpretacijom, pomnim promatranjem nadopunjenim dodatnim informacijama o koncepciji djela, tj. umjetnikovim objanjenjem djela i svoje namjere to nam je zapravo elio rei svojom umjetnou. Netko je rekao da je pokuati razumjeti modernu umjetnost isto kao i slijediti zaplet radnje u zdjeli juhe s tjesteninom u obliku slova. Zbog toga dolazi do izraaja likovna kritika, koja posreduje upravo u razumijevanju umjetnosti uz uvijek prisutan problem subjektivnosti i kriterija prosudbe. Umjetniko stvaranje je ziki in koji materijalizira misao. (grupa Cobra) Treba se baviti nepoznatim da bi se dolo do neega novog. (pjesnik Rimbaud)

15

Sve do Prvoga svjetskog rata javlja se snana tenzija izmeu onih koji se pokoravaju diktatima starih akademizama i onih koji otvaraju nova kreativna podruja zasnovana na eksperimentu, novim tehnikama i izumima toga vremena, kao i na potpuno suprotnom, tzv. primitivnoj umjetnosti. Impresionizam i potom neoimpresionizam nameu pitanje treba li se umjetnost i dalje pokoravati ustaljenim modelima servilnog oponaanja prirode, to je u doba fotograje i kinematograje postalo suvino: ti su mediji prirodu oponaali puno vjernije. Odnosno, fotograja je donekle oslobodila umjetnost od uloge oponaanja stvarnosti otvorivi joj tako polje apstrakcije, a i sama fotograja je od dokumenta postala umjetnikom i estetskom formom. Umjetnost 20. stoljea morala je pronai novu ulogu za sebe kada se odrekla prijanjih funkcija odraavanja stvarnosti ili narativne (pripovjedake/didaktine). Dolazi do otvorenog pojma umjetnosti (termin Wernera Homanna), bez otrih granica tako, primjerice, i nadstrenica za bicikl moe biti arhitektonsko djelo i kao takva dobiti drutveni pristanak. Neki umjetnost smatraju igrom, no i u tom sluaju moramo upoznati njezina pravila jer likovni je jezik konvencija: Svaka igra zasniva se na pravilima i to su pravila stroa, igra je bolja (prema eko-francuskom piscu Miroslavu Kunderi). Ve 880. nezavisni umjetnici nalaze naine da se organiziraju u tenji za totalnom transformacijom umjetnosti; 903. odran je prvi Jesenski salon (Salon dAutomne) u Parizu i potom 904. Salon dekorativnih umjetnika (Salon des Artistes Dcorateurs). Za hrvatsku su umjetnost vani ovi dogaaji: 895. paljenje zastave monarhije na Trgu bana Jelaia u povodu otvorenja hnk, 896. Milenijska izloba u Budimpeti: nastup Vlahe Bukovca, promocija Zagrebake arene kole, 897. osnovano Drutvo hrvatskih umjetnika, 898. osnovan Hrvatski salon, 907. osnovana je kola za umjetnost i obrt kao Kraljevsko zemaljsko vie obrazovalite za umjetnost i umjetni obrt, 96. 99. utemeljen je Hrvatski proljetni salon kao likovna manifestacija bez jedinstvene ideje i estetske osnove, 99. 928. mijenja naziv u Proljetni salon, 965. utemeljen je Zagrebaki salon, godinja manifestacija koja se i danas odrava posveena naizmjenino likovnoj umjetnosti, primijenjenoj umjetnosti te arhitekturi.

Koncepcija moderne umjetnosti

16 Koncepcija moderne umjetnosti

Milan Steiner: Kia, 1918. Slijedei zasade impresionizma, Steiner trai najjednostavniji izraz crtanja, ekonominost sredstava: nekoliko sivih mrlja, dva-tri zelenkasta naglaska i jedna ukasta toka ali ipak kia, i to kakva kia. Osjea se teina atmosfere koja je morala poput vlage tititi dogorjela plua umjetnikova. Gusta je ta vlaga, lijepi se i za haljine i za duu, prodire njezin ledeni hlad u tijelo (G. Gamulin). to, prema vaem miljenju, prikazuje ova slika: injenice prikazanoga urbanog prostora ili atmosferu, osjeaj vlage i tmurnosti?

Umjetnost 20. stoljea je: ekspresivna, apstraktna, matovita. Likovne su umjetnosti od svih umjetnosti najmanje shvaene i najtee shvatljive. Uhom primamo miljenje nekih drugih ljudi, a to ne zahtijeva gotovo nikakav osobni napor. Oko trai od nas da stvorimo vlastito miljenje. I zato mi ne vjerujemo u odgoj vidom i rado nagonski uzmiemo pred tim odgojem jer on trai od nas osobni napor kojemu mnogi od nas nisu dorasli. Spremno priznajemo da je za razumijevanje matematike i glazbe potrebna prethodna izobrazba jer se one izraavaju simbolinim znakovima koji su utvreni dogovorom i koji pruaju mogunost bezbrojnih kombinacija. No dovoljno je da umijemo razlikovati slona od kiobrana i ve smo uvjereni da je odgoj oka zavren. Tada se slijepo preputamo nekontroliranom osjeaju, a slici ili kipu nameemo ogranienu i nedostojnu zadau velianja tog osjeanja, to ga moe izraziti i najpovrniji simbolizam, upravo onaj isti kojemu je dovoljno da zna razlikovati slona od kiobrana. Svatko ili gotovo svatko zna da rije, a jo vie zvuk, samo neizravno predstavljaju predmet i to daje pjesniku, a pogotovo glazbeniku, neogranienu slobodu. Svatko ili gotovo svatko misli da je slika sam predmet i zadovoljan je ako se predmet na slici moe prepoznati. Nitko ili gotovo nitko i ne sluti da neprekidna kontrola likovnog svijeta s pomou stvarnog svijeta zahtijeva neprekinut, uvijek jednako velik napor i da je u kiparstvu, a jo vie u slikarstvu, toka ravnotee izmeu subjekta i objekta osobito nestabilna (lie Faure).

17

Manifestni radovi suvremenoga hrvatskog umjetnika Gorana Trbuljaka iz ranih 970-ih kljuni su za razumijevanje umjetnosti 20. stoljea: Umjetnik je onaj kome drugi za to daju priliku; injenica da je nekom dana mogunost da napravi izlobu vanija je od onoga to e na toj izlobi biti prikazano (neke su od napisanih izjava koje umjetnik izlae na izlobi).

Koncepcija moderne umjetnosti

Fin de sicle
Svjetske izlobe
Prva svjetska izloba odrana je 85. u Londonu u arhetipskoj Kristalnoj palai Josepha Paxtona, paviljonskoj metalnoj konstrukciji sa staklenim zidovima (to je najvei staklenik koji je ikada sagraen) koja je snano utjecala na razvoj arhitekture, a sama izloba utjecala je na razvoj dizajna i primijenjene umjetnosti. Svjetske izlobe vanije su kao kulturni nego politiki dogaaj, takoer kao uzdizanje konzumerizma i trgovine na razinu poeljne vrijednosti. Jedinstvo inenjerskog umijea i umjetnosti postie se Eielovim tornjem sagraenim 889. za Svjetsku izlobu u Parizu (i sljedeih 40 godina ostaje najvia zgrada na svijetu). Pokret moderne arhitekture postaje iroko prihvaen upravo na svjetskim izlobama u Parizu (937. Picasso u panjolskom paviljonu izlae Guernicu) i u New Yorku (939.), kao reakcija na klasicistike forme faizma (u isto doba Mussolini gradi novu grandioznu etvrt Rima e.u.r.) i nacizma (Albert Speer gradi Parlament, probija iroke avenije Berlina i organizira grandiozne parade u ast Fhreru).
Joseph Paxton: Kristalna palaa, 1851. Staklena palaa je prvi objekt napravljen serijskom proizvodnjom i montaom dijelova, koji ne smiju biti tei od tone radi lake prenosivosti. No zbog staklene kutije dolazi do problema akumulacije sunane topline tj. efekta staklenika.

(franc. kraj stoljea, termin koji oznaava prijelaz iz 9. u 20. st.)

18 Koncepcija moderne umjetnosti

Umjetniki obrt
Arts and crafts
Pokret Arts and crafts nastaje kao reakcija na dehumanizirajui uinak industrijalizacije. eli se vratiti dignitet runog rada i obrtnikih tehnika, u skladu s istinom materijala. Omiljeni je motiv paunova pera (dame toga doba njime kite eire), sinonim za ljepotu i hedonizam kraja 9. stoljea zanimljivo dvosmislenih ara pri vrhu pera (u obliku oiju koje trebaju otjerati predatore). Dok je stil Arts and craftsa ornamentom blizak secesiji (linearnost i priroda kao jedini izvor inspiracije), oblikovanjem namjetaja blizak je pokretima zasnovanim na geometriji 920-ih.
(engl. umjetnosti i obrti) 880.90. Britanija, 900.905. SAD.

Louis Comfort Tiffany: Mandarin lampa (Lotosov cvijet), bronca i staklo spajano olovom, 1900. 1905. Ameriki proizvoa stakla Tiffany je 1880. patentirao tzv. favrille (od lat. faber obrtnik), runo proizvedeno staklo povrine koja se prelijeva u duginim bojama, nastalih izlaganjem zagrijanog stakla metalnom dimu i oksidu. Favrille je postao sinonim za secesijsku dekoraciju, esto imitiran i interpretiran. Mandarin je vrsta favrilla s uzorkom lotosova cvijeta, motiva krajnje reduciranog tako da izgleda apstraktno, kao da nije napravljen prema predloku iz prirode. Emile Gall i Rene Lalique su jo neki od poznatih proizvoaa stakla novog doba.

William Morris: Detalj tapeta s uzorkom cvijeta bedrinica, 1876. Ploni uzorci s motivom voa, cvijea ili ptica na tepisima, tkanini, zidnim tapetama koje su tada bile u modi. Vijugava linija potpuno novog ornamenta, koji ne tei iluzionizmu i prvi put nakon rokokoa ne nastaje imitiranjem motiva iz prolosti. Jasan i ist crte zasnovan je na ozbiljnoj studiji procesa rasta u prirodi. Ideja drutvene odgovornosti umjetnika: arhitekturu i namjetaj treba projektirati u skladu s prirodom materijala i proizvodnog procesa. Za Morrisa kua obinog ovjeka postaje idejni zadatak arhitekta, a umjetnik oblikuje obine predmete poput stolice, koja nije izraz inspiracije, ve visokog obrta, kvalitetnog

rada ovjeka koji se raduje zbog onog to radi. Pritom on mora biti gospodar stroja, koristiti se njime poput alata, a ne sluiti mu.

19

Nova umjetnost ili secesija


Radije bih gledao portret psa kojega poznajem nego alegorijske slike. (engleski leksikograf Samuel Johnson, 18. st.) Novi stil je bio izrazito internacionalni stil, otprilike u isto vrijeme, na prijelazu 9. i 20. stoljea, nastaje u razliitim krajevima Europe, pod razliitim nazivima koji prizivaju pojmove sloboda, mladost, novost: Jungendstil (mladi stil), Njemaka; Sezessionstil, Austrija; Stile Floreale ili Liberty, Italija; style nouille (nouille knedl), Francuska. Hrvatska preuzima naziv secesija jer se u to doba nalazi u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. Godine 897. zagrebako se Drutvo hrvatskih umjetnika odijelilo ili razdruilo (secesioniralo) od hrvatskog Drutva umjetnosti, kao i njihovi austrijski kolege. Vrlo, katkad pretjerano dekorativan stil ornamenata izvedenih iz prirodnih oblika (najee vegetativni tzv. biomorfni ornament), naglaava se individualnost prema uzoru na romantizam. Odnosno, secesija je vrsta neoromantizma jer je sklona eklekticizmu (posuivanju iz drugih kulturnih tradicija, folklora, prolosti, bajki). Ornamentika secesije zasniva se na dodavanju hedonistikog elementa nekom korisnom predmetu: ve je Ruskin (teoretiar umjetnosti na prijelazu 9. i 20. stoljea) smatrao da je poezija arhitekture sva u ornamentu jer samo bez funkcije korisnosti moe nastati duhovna vrijednost. U povijesnom razvoju novog stila, meutim, ornament gubi na znaenju kao dodatak funkcionalno oblikovanom predmetu, jer se sam predmet uobliava kao ornament, koji iz nadstrukture postaje strukturom Oscar Wilde napominje da su strojni proizvodi lijepi samo ako nisu ukraavani. Arhitekt Louis Sullivan tvrdi da je ukras luksuz, a ne potreba ljudskog duha. Dok pokret Arts and crafts slijedi socijalne ciljeve, novi je stil zasnovan na ideji umjetnost radi umjetnosti, no za razliku od prethodnih pokreta iskljuuje svaku mogunost imitiranja pravaca iz prolosti. Karakteristina linija novog stila je nemirna, tzv. owing line (krivulje, zavojite vrijeaste konture i biljne arabeske, vrtloaste linije). Ta se linija, koja moe predstavljati i lie, cvijee i posebno omiljeni motiv vinovu lozu, pojavljuje svugdje na slikama,

Secesija u smislu odcjepljenja, odvajanja (lat. secessio) Predstavnici: Alfons Mucha, eka, Aubrey Beardsley, Engleska (slikari i graari); Antonio Gaud, panjolska (arhitekt). Godine 892. osnovan je Jungendstil u Mnchenu; predstavnici su: Max Liebermann, Lovis Corinth, Franz von Stuck. Godine 889. osnovan je berlinski Jungendstil, vodi ga Max Liebermann, poslije se pridruuje Max Pechstein. Godine 897. osnovana je beka secesija, odmah ima 9 lanova s Gustavom Klimtom na elu.

Koncepcija moderne umjetnosti

Secesija je prvi pravi internacionalni pokret, u sebi sjedinjujui umjetnost i industrijsko oblikovanje. Progres: vie = bolje?

20 Koncepcija moderne umjetnosti

arhitekturi, u ilustracijama i opremi knjiga, umjetnikom obrtu: izduena, senzibilna krivulja, koja podsjea as na stabljiku ljiljana, as na ticalo nekog kukca, pranike cvijeta, a gdjekada na plamen koji suklja uvis valovita krivulja, koja glatko i nepravilno prekriva sve plohe (Nikolaus Pevsner). Tei se cjelovitoj umjetnini prema ideji Gesamtkunstwerka. Novi stil je pokuaj pomirenja umjetnosti i industrije, no s obzirom na to da je to primarno umjetniki pokret, nije mogao odgovoriti zahtjevima masovne proizvodnje. Victor Horta dalje razvija organske forme stila koritenjem kovanog eljeza kojim je oblikovao i proelje parikog duana Samuela Binga pod nazivom LArt Nouveau (franc. nova umjetnost) po kojemu je stil dobio ime u Francuskoj (glasoviti Bing iz romana Alan Ford). Evolucija primjene eljeza: lijevano kovano elik. Primjenjuje se na fasadama, slui izgradnji mostova, trnica i eljeznikih postaja.

Gesamtkunstwerk je ideja totalnog umjetnikog djela koje zadire i u najmanje detalje svakodnevnog ivota (npr. arhitekti ne oblikuju samo graevine nego i opremu interijera, i namjetaj, pa ak i kandelabre urbani namjetaj).

Wiener Werksttte
Wiener Werksttte je osnovan kao ceh obrtnika (osnivai su Josef Homann i Koloman Moser). Metalni predmeti, runo proizvedeni, imali su reduciran, uglat oblik, a oko 95. tipini uglati, anorganski oblici omekali su mijeanjem s organskim, biljnim motivima. Wiener Werksttte je odgovor na industrijalizaciju i modernu tehnologiju. Visokom obrtnikom kvalitetom i socijalnim programima poput gradnje radnikih etvrti i humanizacije urbanog ivota secesija prije svega zagovara povratak k prirodi (i obrnuto, ulazak prirode i prirodnih motiva i materijala u ovjekovu svakodnevicu), od koje se zapadna civilizacija otuila prolazei kroz industrijsku revoluciju: priroda je velika knjiga u kojoj traimo inspiraciju (Hector Guimard, francuski arhitekt art nouveaua prema kojemu se taj stil u Francuskoj jo naziva i stilom Guimard).

(njem. beka radionica) 903. 933.

21 Koncepcija moderne umjetnosti

Josef Hoffmann: palaa Stocklet, Bruxelles, Belgija, 1906. 1910. Atektonska konstrukcija to podrazumijeva negiranje strukture i mase zgrade, osjeaj da zidovi nisu vrste, pune konstrukcije, nego da se sastoje od velikih ploa tankog materijala. Izrazito atektonski, linearni element su metalni spojni avovi mramornih ploa kojima je obloena fasada.

Tektonsko je neto vrsto, masivno, monumentalno, stabilno poput geoloke formacije. Obrnuto znaenje ima atribut atektonsko.

22 Koncepcija moderne umjetnosti

Deutsche Werkbund
Tipiziranje proizvoda i arhitekture, propisivanje ukusa koji bi vrijedio za sve u suprotnosti je s idejom i zagovaranjem individualnosti umjetnika. Godine 894. arhitekt Henry van der Velde predlae ornament kao integralni dio arhitekture, u jedinstvu svih umjetnikih medija: Ljepota je oruje, a sredstva kojima se postie su revolucionarna. No dok je cilj ornamentalnosti Jungendstila sam ornament kod Van der Veldea slui naglaavanju funkcije predmeta. U njegovu oblikovanju interijera frizerskog salona Fabym u Berlinu 90. ostavljene su vidljive vodovodne cijevi i plinski

(njem. njemako udruenje) osnovano 907.

Novine koje uvodi novi stil (secesija) u umjetnosti i dizajnu (pokustvo, tipograja, moda) distorzija (iaenje, izvijanje) formi biljaka i ljudi u dekorativne svrhe geometrijski raspored tipograje uglatost novih oblika namjetaja prema uzoru na Japan naglasak na linearnom u arhitekturi.

Peter Behrens: Tvornica turbina AEG, Berlin, Njemaka, 1908./09. Behrens je bio osnivaki lan secesije u Mnchenu i osniva Deutsche Werkbunda. U njegovu uredu radili su Walter Gropius, Mies van der Rohe i Le Corbusier, zbog ega je stekao nadimak laboratorij modernizma. Tvornica turbina (njem. Turbinenfabrik), svojevrstan

je hram njemake proizvodne moi, graevina oblika klasinog hrama napravljena je suvremenom tehnologijom od elika i stakla, fasada je nainjena od elika i armiranog betona koji je sakriven opekom slaganom u rustikalni uzorak jasno je vidljiv elini okvir; kamen u uglovima slui naglaavanju teine i snage vrsto poduprte graevine.

Logotip tvrtke istaknut je na zabatu koji oblikom podsjea na zavretak tradicionalnoga seljakog hangara, radi simbolike isticanja zajednitva radnika i poljoprivrednika. To je prvi potpuno integrirani korporativni identitet neke tvrtke.

23

Walter Gropius i Adolf Meyer: Tvornica cipela Fagus, Alfeld an der Leine, Njemaka, 1910./11. Troetana gradnja s elinom konstrukcijom i nenosivom staklenom ovjeenom fasadom (zid kao zavjesa). Naglaena je prozirnost i lebdei, besteinski efekt zidova. Osobito su dobro rijeeni uglovi zgrade, prividno bez ikakvog potpornja. Zidovi imaju ulogu ekrana koji pruaju zatitu od kie, vruine i buke. (Walter Gropius)

Koncepcija moderne umjetnosti

i elektrini kabeli, rjeenje primijenjeno na centru Pompidou u Parizu 97. 977. (vidi 8. poglavlje). Peter Behrens, lan udruenja, zalae se za standardizaciju komponenti, koje se onda mogu ugraditi u vie proizvoda. Godine 909. Walter Gropius e izdati memorandum o tipiziranju, standardizaciji i masovnoj izgradnji malih stambenih kua, svaku umjetnost poimajui kao graenje, to poslije postaje osnovna ideja Bauhausa. Stara industrijska i komunalna arhitektura uestalo se prenamjenjuje u muzejske prostore i kulturne centre npr. eljeznika postaja Orsay u Parizu preureena je u muzej umjetnosti 9 stoljea, jer je postala prekratka za suvremene kompozicije vlakova. Elektrana Battersea, zbog neprimjerenosti takvog oneiivakog sadraja u irem sreditu Londona, preureena je u novu Galeriju moderne umjetnosti Tate (uinili su to vicarci Herzog i De Meuron 995. 99.), uz maksimalno iskoritenje postojee strukture. U Zagrebu je stara koara preureena u Gliptoteku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a u Rijeci se naputena tvornica duhana iz 9. stoljea Rikard Beni preureuje u novi Muzej moderne i suvremene umjetnosti prema projektu Sae Randia i Idisa Turata.

24 Koncepcija moderne umjetnosti

Poljubac
Umjetnost je, kao i ljubav, strahovito nekorisna i strahovito vana. (Faure)

Gustav Klimt: Poljubac, 1907./08. Par se ljubi na livadi punoj cvijea. Odjea likova je iznimno dekorativna, a pozadina prizora je zlatna pod utjecajem bizantskih mozaika i srednjovjekovnog slikarstva (sve do kasne gotike nebo je prikazivano u simbolinoj zlatnoj boji, Giotto je prvi naslikao plavo nebo, kakvim ga vidimo i u naravi): eklekticizam. Stari stilovi pozadina su na koju slikar projicira sliku modernog ovjeka (G. Gamulin). Razliitost muke i enske naravi prikazana je razlikom u dekoraciji odjee: muki lik nosi odjeu smirenih, ravnih linija zatvorenih u pravokutnike, na enskom liku su zaobljene linije i krugovi. Alegorijska scena. Figure naslikane plono, osim modeliranih glava i ruku. Klimt je naslikao mural s temom Beethovenove 9. simfonije u bekoj kui secesije, a oslikao je i svod rijekog HNK. Njegov rad povezuje simbolizam kasnog 19. stoljea i ekspresionizam 20. stoljea.

Constantin Brancusi: Poljubac, 1907. Strastveni poljubac mukog i enskog lika simboliki isklesanih iz jednog monolitnog komada kamena (dva spola kao dvije polovice cjeline, potpunog ovjeka). Stilizirani i geometrizirani likovi, bez suvine dekorativne obrade povrine kamena. Primjer tzv. primevalizma (engl. primeval iskonski, primitivan).

Monolit, monolitna masa je volumen posve ispunjen materijom, zatvoren, prostor je istisnut iz volumena. Statian je odnos volumena i prostora: prostor ne prodire u volumen, a volumen ne prodire u prostor. Prostor samo krui i obavija volumen. Oblik je zbijen. Jaje, kamen ili krumpir primjeri su apsolutne mase u prirodi.

25

Auguste Rodin: Poljubac, 1886. Mramorna skulptura nastala na kraju razdoblja romantizma, nainjena prema Michelangelovoj ideji da je skulptura sastavni dio kamena, samo je treba osloboditi vika. Naknadno je Rodin skulpturu namijenio za Vrata pakla (vidi: simbolizam). Zato, kako se mogu povezati te nesrodne teme, po vaem miljenju?

Koncepcija moderne umjetnosti

Ren Magritte: Ljubavnici, 1928. to je neobino na ovoj nadrealistikoj slici (vidi: 4. poglavlje, nadrealizam)?

Peter Behrens: Poljubac, 1900. Usporedite ovu graku u obojenom drvorezu s prethodnim djelima iste tematike. Objasnite zato ovaj prizor, iako je gurativan, moemo oitati i kao ornament. Odredite kompozicijsko naelo (simetrija).

26 Koncepcija moderne umjetnosti

Tomislav Krizman: Plakat za koncert Tkali-Gruss, Zagreb, 1915. Tehnika litograje u boji graka je omiljena tehnika secesije: bakropis, lavirani tu, crte, litograja, drvorez Kazalini plakat umjetnost u slubi dizajna. Rutina prikazivanja motiva, izrazita stilizacija, uvoenje folklornih motiva. Zadrana su sva obiljeja hrvatske secesije, prema tipolokom odreenju (ornament, valovita linija, stilizirani cvjetni motivi) i stilu (biomorfni, geometrijsko-dekorativni, nacionalno-romantini). Usporedite Krizmanov i Muchin plakat koje su njihove zajednike osobine? Alfons Mucha: Gismonda, prvi Muchin plakat za Sarah Bernhardt, 1894. Mucha slika putene ene s viktorijanskim gurama ukraenim cvijeem, kao idealizirane vizije enstvenosti. Boje su blijede, neutralne, boje puti. Pozadina slike je ukraena biljnim motivima. Njegov najpoznatiji model (Mucha se proslavio kazalinim plakatima u tehnici litograje u boji) je Sarah Bernhardt, ekscentrina francuska kazalina glumica koja je navodno spavala u lijesu. Godine 1901. Japanci su osnovali prvi fun club na svijetu, udrugu Muchinih oboavatelja.

Plakat (od rijei plak mrlja, krpica) je pisana, crtana, graki umnoena obavijest nalijepljena ili izvjeena na javnim mjestima. Likovno-tematski elementi redovito su stilizirani, odnosno reducirani na bitno, a u primjeni boja tei se za to jaim koloristikim efektom radi privlaenja pozornosti. Plakat moemo smatrati umjetnou u javnom prostoru, tzv. public art.

27 Koncepcija moderne umjetnosti

Sir Charles Sykes: Duh ekstaze (Srebrna dama), 1933. Figurica izvijenih oblika od kromirane bronce, nainjena od krivulja nejasnih obrisa, nalazi se na hladnjaku automobila Rolls-Royce. Skulptura u slubi dizajna korporativnog identiteta. Sam hladnjak formom podsjea na proelje antikog hrama. Iza metalnih ipki (koje podsjeaju na bar kod duanskih cijena) hladnjaka nalazi se savren mehanizam stroja, motor koji je simbol najviega tehnikog dostignua i poslovine pouzdanosti. Iako se radi o predmetu u funkciji logotipa (dizajna), napravljen je kao skulptura malog formata. Usporedite model i lijevanu skulpturu s obzirom na svojstva materijala. Na koji je nain predoen pokret, brzina? Usporedite skulpturicu s djelima na str. 68.

28 Koncepcija moderne umjetnosti

Arhitektura novog stila


Oblik proizlazi iz funkcije. (L. Sullivan)
Victor Horta: Maison du peuple (zgrada za Belgijsku radniku socijalistiku stranku), Bruxelles, Belgija, 1897. 1900. Arhitektura otvorene konstrukcije (tj. vidljiva je njezina eljezna konstrukcija), linearne izraajnosti arhitektonskih elemenata. Oplata od opeke oblikovana je tako da prihvaa kamen, a kamen tako da prihvaa eljezo i staklo. Prva zgrada napravljena prema naelu teoretiara arhitekture Viollet-le-Duca koji se zalae za istinitost arhitekture. Istinitost arhitekture

znai uporabu materijala u skladu s njihovim kakvoama, tako da su konstruktivne metode oite, a ne kamuirane. Arhitektonski stil mora biti proizvod tla (lokalni materijali) i vremena u kojemu nastaje (inae je ki).

Louis H. Sullivan: Robna kua Carson-Pirie-Scott, Chicago, SAD, 1899. 1904. Spletovi vlati trave i izrezuckanog lia, prema idealu ornamenta organskih motiva obrubljenih irokim, tekim linijama. Tekui (uklesan ili izboen) ornament u suprotnosti je s jednostavnosti osnovnih kubinih

linija zgrade. eljezna konstrukcija (novo), proelje je klasino (staro). Graevina je analogna ljudskom tijelu, gdje su meso i mii organski vezani uz kost. Protumaite tu ideju, moete li prevesti te pojmove u jezik arhitekture?

29 Koncepcija moderne umjetnosti

Josef Hoffmann, Josef Maria Olbrich (prema Klimtovim nacrtima): Kua beke secesije, Be, Austrija, 1897./98. Najtipinija zgrada secesije: ravne, plone mase strogih formi, zidovi su puni, masivni, aksijalnost i simetrija arhitektonskih elemenata. Dominira motiv lovora, atribut

boga nadahnua Apolona. Kupola je uplja, s krunom od lovorova lia u pozlaenoj bronci (Beani su kupoli nadjenuli nadimak glavica kupusa), lebdi na etiri kratka stupa. Iznad ulaza je pozlaeni natpis: Dravi njezina umjetnost, umjetnosti njezina sloboda. Dekorativni motiv glava meduza i sova simbolizira mudrost.

30 Koncepcija moderne umjetnosti

Henry van der Velde razlikuje ornamentaciju (nije ziki poveza- Obiljeja ornamenta Postojanje elementarnoga geometrijna s objektom) i ornament (ugraen je u objekt). Pretjeranu dekorativnost kakvu promie secesija Adolf Loos e poslije kritiki nazvati delirijem ornamenta (dekorativna bolest prema Walteru Craneu). Za razliku od secesije koja je osobni stil umjetnika, racionalizam koji dolazi nakon nje zagovara kolektivitet i meunarodnu suradnju na zajednikim projektima.

skog, ivotinjskog, biljnog ili tipografskog uzorka. Ritmiko ponavljanje identinog ili variranog uzorka, to stvara obrazac. Ostvarivanje magijske, simboline i dekorativne funkcije.

Otto Wagner: Ulaz u postaju metroa na Karlsplatzu, Be, Austrija, 1898. Usporedite ovu zgradu s Olbrichovom. Obje su secesijske opiite ornament. Smatrate li je prekienom za svoju banalnu svrhu ili bi eljeli da su i danas utilitarni objekti tako dekorativni?

31

Otto Wagner: Potanska tedionica, Be, Austrija, 1904. Zgrada za birokratski aparat drave koja je trebala vjeno trajati (AustroUgarska Monarhija se, meutim, raspala za 14 godina). To je golema metalna kutija ija je opna obloena tankim, glatkim, ulatenim ploama od bijelog mramora. Ploe su na fasadu uvrene aluminijskim zakovicama. Velika sredinja dvorana sa alterima ima stakleni svod, ime je omoguena prirodna rasvjeta i dojam prozranosti tog prostora za klijente.

Koncepcija moderne umjetnosti

Rudolf Lubinski: Nacionalna i sveuilina biblioteka (danas Dravni arhiv), Zagreb, 1911. 1913. Vrhunac stila na europskoj razini. Jedinstvo arhitekture, ukrasa i opreme. Ornament u obliku sove, simbola mudrosti. Opiite graevinu, pronaite na njoj secesijske elemente. 1. Usporedite dva predstavljena Wagnerova djela. Koje je starije? Postoji li kakva promjena u nainu oblikovanja prve i druge zgrade? Kakvi se elementi nalaze na proelju jedne, a kakvi druge? Koja je modernija prema vaemu miljenju? Zato? 2. Usporedite dvije zagrebake knjinice kakav je tretman zidne mase i povrine na jednoj, kakav na drugoj? Od kojih su materijala sagraene? Kakav je status ornamenta na jednoj, ima li ga na drugoj? Kakav je odnos strukture i ornamenta na secesijskoj knjinici? U kojoj mislite da je ugodnije itati? 3. Peter Behrens je autor redizajna proelja poslovno-stambene zgrade Stern (1929.) na uglu Juriieve ulice i Trga bana Jelaia u Zagrebu. Opiite tu zgradu (vidite je uivo ili na fotograji). 4. U povijesti umjetnosti bijeli zid se prikazuje na razne naine, uz uvijek isto postavljanje pitanja treba li bijeli zid uistinu naslikati bijelim? Pokuajte odgovoriti na ta pitanja. Pronaite primjere iz razliitih razdoblja.

Marijan Hri, Zvonimir Krznari, Davor Mance, Velimir Neidhardt: Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb, 1978. 1995. Zgrada se doima kao simbolini trezor znanja. Varijacija osnovnog motiva kocke, zatvorenih i otvorenih formi prozirnim i neprozirnim zidovima. Strukture ulaze jedna u drugu. Veliki stakleni foaje koji se protee cijelom visinom zgrade omoguuje prirodnu rasvjetu u itaonicama, sa staklenim stijenkama umjesto zidanih zidova.

32 Koncepcija moderne umjetnosti

Simbolizam
Prema Carlu Jungu, simboli proistjeu iz kolektivnog nesvjesnoga. Simbolizam je suprotan empirizmu: to je vjerovanje da je vidljiva priroda simbol druge, nevidljive realnosti, ono to oko vidi nije samo to ve i neto drugo. Pojavljuje se kao jezik u impresionizmu, postimpresionizmu i secesiji, od polovice 9. stoljea pa do Prvoga svjetskog rata. To je literalna umjetnost, umjetnost alegorija.

Auguste Rodin: Vrata pakla, 1880. 1917. Simbolina metafora, meka tekua morfologija. Mislilac je inspiriran Danteovim likom, a simbolika vrata Danteovom Boanskom komedijom. Modeliranje formi svjetlom i sjenom.

33 Koncepcija moderne umjetnosti

Emanuel Vidovi: Chioggia, 1914. 1918. Slika prikazuje pejsa iz okolice Venecije. Stiliziran i pojednostavnjen, s ribarskim kuicama i razapetim jedrima u pozadini. Voda je tiha i djelomino ve u sutonskoj sjeni; nebo je zarumenjeno suncem na zalazu. Kompozicija slike je izvedena jasno vidljivim potezima kista, u istim, nepomijeanim bojama. Likovi na Vidovievim slikama uvijek djeluju izgubljeno u hladnoj, beznadnoj atmosferi koja ih obavija. ovjek i pejsa su neraskidivo povezani: pejsa je pozornica na kojoj ovjek ivi, radi i pati, od roenja do smrti, i zatim nestaje...

Emanuel Vidovi: Angelus, 1906./07. Pejsa kao simbol, kao medij melankolije, prikaz ope tiine, dojma naputenosti i tuge. Tehnika slikanja izvedena je iz impresionizma, tokicama i crticama. Slikar-pjesnik, opisivanje ugoaja, odnosno timunga sumraka (krepuskularizam slikarstvo zalaska sunca). Neodredivo je razdoblje prikazano na slici i prolosti i sadanjosti. Umjesto motiva, glavna tema slike je svjetlo, promjene na predmetu izazvane svjetlom: slika je monokromna (tj. reducirane kromatike) povrina obojena tokama, plone strukture, predmeti i likovi su stilizirani. Vidovi je najbolji hrvatski slikar vode. Njegovo more je uvijek tuno, alosno. Kao Michelangelova, i njegova je radost melankolija. Sve kod njega die, sve je puno pare, zraka i due (A. G. Mato).

Frederic-Auguste Bartholdi: Kip slobode, otok Bedloe, New York, SAD, 1886. Monumentalni enski lik kao metafora svjetla svjetionika; kada bi u ruci drala vagu umjesto baklje, sagledali bismo je kao alegoriju pravde, kao prijenos ideje u sliku. Antropomorfni prikaz ideje! Kip od bakra na elinom kosturu koji je projektirao A. G. Eiffel. Kip koji je ujedno arhitektura u glavi Slobode je vidikovac i restoran, do kojeg vozi lift. Skulptura je poklon francuskog naroda SAD-u na prvu godinjicu Deklaracije o nezavisnosti.

34 Koncepcija moderne umjetnosti

Vlaho Bukovac: Gunduliev san, 1907. Slika je prikaz ne stvarne, nego alegorijske scene, u vezi sa simbolinim znaenjem stare hrvatske knjievnosti koja aktivno sudjeluje u formiranju nacionalne svijesti u doba preporoda. Umjetnost secesije je kod nas prisvojila oznake nacionalnog izraza slui nam da se prisjeamo herojske prolosti i pomae nam u gradnji nacionalnog identiteta. Za Hrvatsko narodno kazalite u Zagrebu, ija gradnja zapoinje u lipnju 1895., Bukovac dobiva narudbu za izradu zastora s temom Slava njima, glorikacije Ilirskog preporodnog pokreta. Formalna obiljeja djela tipina su za slikarstvo Zagrebake arene kole, pokret koji prati dominantan Bukovev stil: otvorena paleta na nain plenearizma (ponovite slikarstvo impresionizma), svijetla paleta boja, slobodan potez kistom (eksplozivni duktus ili potez kista koji odaje slikarov rukopis

i izraz je njegova i temperamenta i stila). iroke mrlje boja koje se difuzno usitnjavaju prema pozadini nanesene su u debelom, reljefnome namazu boje (tzv. impasto). Bukovac je primjer umjetnika iji je umjetniki razvoj zaguen malom sredinom. Posljednje 24 godine provodi u Pragu podravajui ideju panslavenizma. Odrednice: simbolizam, secesija, neoimpresionizam.

35

Mnchenski slikarski krug


Revolucija kao povratak na staro. Poetkom stoljea dva su izvora utjecaja na hrvatske umjetnike, obino s obzirom na mjesto njihova kolovanja: Mnchen i Pariz. Protiv koloristike ekstaze impresionizma, mnchenska kola vraa se na Maneta, Manetovo preispitivanje tradicije, ali jo uvijek bivanja dijelom tradicije. vrste forme i struktura slike, modeliranje oblika chiaro-scurom, a ne bojom, glavne su osobine njihovih djela. Izlaze u javnost kao grupa nastupom na Drugom proljetnom salonu u Zagrebu 99. Odlikuje ih duhovni dendizam: uivaju u parikome nonom ivotu, drue se s polusvijetom, njihove obitelji oajavaju jer ne rade neki korisni posao. Dvojica od njih umiru vrlo mladi, Kraljevi od suice, Rai se zbog neizljeive bolesti (vjerojatno suice) ustrijelio u parikom hotelu bile su to dvije u nizu velikih smrti uzrokovanih TBC-om i drugim bolestima, razaranja organizma neimatinom, pijanstvom ili boemskim nainom ivota, a Weltschmerz (njem. svjetska bol) ih poima romantiarski. U to su doba kavana i kabare bili mjesta umjetnike inspiracije, tu su se sklapali poslovi, vodila politika i dogaao intenzivni drutveni ivot.

99. Predstavnici: Josip Rai, Miroslav Kraljevi, Oskar Herman, Vladimir Beci.

Koncepcija moderne umjetnosti

Josip Rai: Pont des Arts, 1908. iroke mrlje strukturirane geometrijski, reducirana ljestvica boja (modrikasto sa sivim i srebrnastim, prosijavanje utog, crveni akcenti). Smjelo suprotstavljene mase (teglenica), sluajni kadar preuzet

iz lma odsijeca predmet slijeva. Rad nastaje za petomjesenog boravka u Parizu gdje nastaju brzi, skiciozni radovi malog formata u kojima umjetnik pokazuje izrazito osloboenje stila slikanja, posebno u uporabi boja.

Josip Rai: Autoportret, 1907. Crno i bijelo i boje puti (inkarnata), lik koji zrai istodobno plemenitou i otrinom, tvrdoglavou, gleda nas odozgo. Prikazivanje ljudskog lika, osobito lica i ruku, otkriva humanizam i inteligenciju umjetnika koji pomno promatra druge ljude i sebe. Na geometrijski konstruiranoj slici detalji su prikazani tedljivim stilom, sumarnim potezima kista, bez suvinih pojedinosti. Potez kistom je ujedno ploha, vrijednost svjetlosti, element forme, dimenzija prostora, gesta Redukcija boja i volumena. Oblik je vrsto modeliran i zatvoren. Na kasnijim Raievim slikama boja je otvorenija, organizacija elemenata slike je slobodnija, a stvarnost je manje doslovno prikazana, pretvorena u iroke mrlje boja. Svjetlo je statino, bez efekta vibriranja tipinog za impresionizam.

36 Koncepcija moderne umjetnosti

Oskar Herman: Pejsa s tri stabla, 1963. Krajolik bez motiva, otklon od modeliranih oblika (tipian za ranog Hermana) prema jarkoj, osloboenoj boji toplih preljeva tipian je za kasno umjetnikovo razdoblje. Nova nije samo boja nego i prostor ritmiziran drvoredom, odsjeenim kadrom slike matoviti pejsa. Slojevi boja prst debeli, tzv. impasto, izmjenjuju se s lazurnim namazima. Crte je nevaan, oblici gube predmetnost i konzistentnost, boja sugerira ozraje neke neodreene misli ili dogaaja koji se mogao dogoditi.

Miroslav Kraljevi: Autoportret sa psom, 1910. Mirna poza, bolesno, plemenito lice slikara u gotovo praznom, sepijastom prostoru. ovjekova gesta umirivanja psa, maenja i oznaavanja kao svojeg, prenosi se i na gledatelja; otvorena aka simbol je prijateljskih namjera. Taj dojam pojaava siguran potez kistom. Pastozni namazi boja pridonose gustoj, nabijenoj skrivenim znaenjima, atmosferi slike Slika predstavlja raskid s praksom prikazivanja plone, neutralne pozadine, karakteristine za Raia. Dubina prostora sobe sugerira se postavom naslikanih oblika: pas, umjetnik, stolica, vr, slika na zidu.

37

Miroslav Kraljevi: Veliki enski akt (Olimpija), 1912. Umjetnik prikazuje ivot polusvijeta, u kojemu i sam sudjeluje, ali s odreenom distancom, uvijek uz blagu ironiju. Slika priziva i nadovezuje se na drugu, Manetovu Olimpiju, no dok je kod Maneta atmosfera hladna i suzdrana, ova nas ena gleda oputeno, samopouzdano i zavodljivo, egzotinih crta lica i nakita (naunice). Egzotini ugoaj prizora naglaen je raskonim aranmanom draperija i jastuka. Eduard Manet: Olimpija, 1863. Po prvi puta umjetniki medij je vaniji od subjekta slike! Manetova tehnika poznata pod nazivom isto slikarstvo (franc. peinture claire) utjecala je na impresioniste, iako su je estoko kritizirali suvremenici akademskog ukusa. Ponovite gradivo iz 3. razreda.

Koncepcija moderne umjetnosti

Vladimir Beci: Akt djevojke kod stola, 1907. Slika malog formata, prikazana je djevojica u prostoru koji je sveden na osnovne, sumarne oblike, kao i tijelo djevojice slika apsolutne jednostavnosti. Umjetnik slika neprofesionalne modele, koje izabire na temelju slikarske pojave: Sklonjen u taj slikarski separe, sjedei sam sa slikarom, kao u povjerljivom razgovoru, model se oslobaa svega neslikarskog to ga zastire (Matko Pei).

Larry Rivers: Volim crnu Olimpiju, 1970.

38 Koncepcija moderne umjetnosti

Jozo etkovi: Akt Usporedite ovu fotograju s drugim radovima s motivom akta na ovoj stranici.

Man Ray: Ingresova violina (franc. Le Violon dIngres), 1924. Fotograja kao nain preispitivanja principa stvarnosti. Izborom teme, fotograja predstavlja umjetnikov komentar na zadau vjernog prikazivanja stvarnosti tradicionalne umjetnosti. Umjetnik se igra stvarnou.

Edward Weston: Mexico, D. F., 1925. Jednostavni, simetrini oblik lea izoliran pred crnom, praznom pozadinom. Iako je tretirano gotovo apstraktno, osjea se volumen, teina tijela. Jasna i jednostavna kompozicija velikih ploha boje koje stvaraju ortogonalnu napetost u reljefnoj plonoj slici. Izvanredna modulacija enskih lea. Djelo nazvano prema federalnom distriktu gdje je umjetnik ivio u vrijeme nastanka fotograje.

Jean Auguste Dominique Ingres: Kupaica, 1808. Martial Raysse: Made in Japan en Martialcolor, 1964. Preinaka klasicistike Ingresove slike koju je Raysse uzeo za primjer dobrog ukusa, na koji primjenjuje sve konvencije slika loeg ukusa dreave industrijske boje, neskladne kombinacije kolorita, nezgrapno izrezane konture ploha, cvjetna tapeta, obijeljeno oko elio bih da je svaka stvar na mojim slikama privlana i da izgleda najnovije (M. Raysse). ak je i naziv djela neukusna kombinacija engleskog i francuskog jezika.

Henri Matisse: Odaliska (crte)

Ki je nazoviumjetnost koja podilazi popularnom, esto i loem ukusu. Ki je pretjerivanje, no u svakom pretjerivanju mora postojati metoda kako bi bilo uspjeno. Ki je lo ukus (estetski ukusi se uvijek potiru po suprotnosti), svojevrstan otrov, a budui da je prema Paracelsusu otrov pitanje koliine, ki je, dakle, pretjerivanje, preobilje bez mjere (Slterdijkov termin). Pretjerivanje (karnevalizacija) dovodi do apsurda (lat. absurdus: neskladan, neumjestan); antiki mislioci savjetovali su ljudima ivot u skladu s prirodom smatrajui da je ovjek posljedica igre nunosti i apsurda. U suvremeno doba nema nunosti, dakle ostao je apsurd, svjesno prihvaen i armiran od umjetnosti.

39

Santiago Sierra: 30 cm duga linija na koi tetovirane osobe, 1998. Sierra se u svojim projektima doslovno koristi tijelom manualnih radnika, imigranata, prostitutki, djece, nezaposlenih Jednom je mladom mukarcu iz Ciudad de Mxica koji je oajniki trebao novac, umjetnik platio 50 USD (oko 300 kn) u zamjenu za pristanak da na leima ostatak ivota nosi tetovau, vertikalnu, asimetrino smjetenu du lea, liniju dugu 30 cm. U galeriji Acceso u Ciudad de Mxicu, gradu s agresivnim ritmom i za mnoge okrutnim uvjetima ivota, Sierra pet dana plaa pet radnika za apsurdan i neproduktivan rad da za radnog vremena galerije poput ivih skulptura pridravaju demontirani pregradni zid pod kutom od 60 cm od poda jedan od radnika je pritom stalno provjeravao nagnue, a ostali su drali zid i za to bili plaeni ukupno oko 65 USD. Sierra na taj nain preispituje odnose moi u kapitalistikom sustavu i zonu napetosti koju stvara ovisnost Treeg svijeta o takozvanom prvom u postkolonijalno doba pokuavajui nai odgovore, makar i cinine, na pitanja denicije smisla i vrijednosti ljudskog rada i posebno tjelesnog napora te moralnih kriterija koji pritom (ne)vrijede. 1. Usporedite Raiev i Kraljeviev autoportret, po emu su slini, a ime se razlikuju (duktus, kompozicija, boja...). Navedite jo neke autoportrete koje poznajete iz povijesti umjetnosti. Pokuajte objasniti tako esto nagnue umjetnika da promatra i likovno prikazuje vlastiti lik (koristite pojam komunikacija). Jesu li otisci dlana na stijenkama pilje takoer autoportreti neolitskog ovjeka? 2. Usporedite Kraljevievu sliku Olimpije s Manetovom i Riversovom iste teme i Matisseovim crteom. U emu je slinost, a u emu se ta djela razlikuju? 3. Opiite tretman tijela, prikaz ljudske puti u Ingresovu, Rayovu, Raysseovu, Westonovu, Sierrinu radu. Usporedite stupanj realizma u tretmanu motiva. Je li najvei stupanj realizma upravo na fotograji s obzirom na to da nastaje izravnim reproduciranjem stvarnosti, pritiskom na okida foto-aparata? 4. to mislite o opravdanosti Sierrine metode rada? ini li on njima svijet boljim tako da skree pozornost na probleme koje se svi prave da ne vide ili je to samo okrutno iivljavanje?

Koncepcija moderne umjetnosti

40 Koncepcija moderne umjetnosti

Naivna umjetnost

Drugi nazivi: primitivna umjetnost, naiva, instinktivna umjetnost, vikend slikari, slikari nedjeljom (engl. sunday painters).

Henri Rousseau zvan Le Douanier: San, 1910. Carinik (franc. Le Douanier) po zanimanju, bez formalne slikarske naobrazbe (autodidakt ili samouk), bezazlenom naivnou amaterski je slikao alegorine pejsae, mrtve prirode i portrete djeje nesigurnom konstrukcijom prizora, svjeih, primarnih boja. Primat boje na kompoziciji slike oznaava prekid s impresionistikom opsesijom motivom pejsa nije stvaran, naslikan pleneristiki (izravno u prirodi), ve izmiljen, fantastian. Lie koje je Carinik skupljao, ivotinje i drvee koje je promatrao u zoolokom vrtu, posluili su kao predloak za prizor dungle, gustia

tropskog zelenila detaljiziranih kronji, ivotinja koje vire iz grmlja a lavovi zure u nas. Tu je i tamnoputi autist, bijeli mjesec i gola ena koja se odmara na viktorijanskome naslonjau: prizor je nadrealan. Iako su svi elementi slike tretirani frontalno i plono, prostor ima dubinu. Objasnite na koji nain je doivljavate. Djelo Carinika oznaava zaetak naivne umjetnosti, vrstu stvaralatva koju odlikuje primarna spontanost i iskrenost. Kasniji slikari, poput Kleea, svjesno su radili na naivan nain elei zaboraviti sve to znaju o slikanju i stvarati naivno i iskreno, poput djeteta.

41

Hlebinska kola naive


Tijekom 20-ih godina 20. stoljea uoena je sklonost likovnom izraavanju kod stanovnika podravskog sela Hlebine. Bez formalnoga likovnog obrazovanja, hlebinska skupina naivnih slikara doivjela je meunarodno priznanje, stvaralaki uzor ne nalazei u akademskoj umjetnosti, nego u pukom drvorezbarstvu.
Ivan Generali: Pod krukom, 1942. Sredinja gura hlebinske kole, po zanimanju zemljoradnik. Prirodni element (smrknut krajolik, hladno svjetlo i nepoznate prirodne sile), dramatini lirizam uskovitlanih kronji toliko dominira prikazima da prerasta u glavnu temu slika. Od svakodnevnih, svjetovnih motiva na slikama naive prevladavaju scene pukih sveanosti, zastraujuih krabulja s ovnujskim i kravljim rogovima koje zaumnim ponaanjem prizivaju plodnost, a tu je i rasporena svinja u snjenom

Predstavnici: Ivan Generali, Josip Generali, Ivan Veenaj, Franjo Mraz, Mirko Virius.

Koncepcija moderne umjetnosti

ruralnom krajoliku na slikama kolinja i sajmita. Groteskni puki prikazi, koncentracija nasluivanja prema lozofu Srenu Kierkegaardu, prizivaju kasni srednji vijek, Krleine Balade Petrice Kerempuha, doba kuge, crne smrti koja i sama ispod maske krije svoje lice Djela su izraena u tehnici ulja na staklu, sloj po sloj, na poleini stakla, kao zrcalna slika originala koji e vidjeti promatra djela (na isti se nain rade predloci za tapiserije, uvijek kao zrcalne slike jer se tkati zapoinje od poleine vidi Rafaelove kartone za tapiserije u Vatikanskim muzejima). Ljudski likovi su robusni, teaki, tekih cilindrinih formi (podsjeaju na stil Pietera Bruegela starijeg). Josip Generali, njegov sin, u hlebinski pejsa smjeta Beatlese, Soju Loren i druge medijske zvijezde kao nemogue i nadrealno u slubi realnoga. Druga odrednica: ruralizam.

42 Koncepcija moderne umjetnosti

Art deco
Stil izmeu dva svjetska rata, vaan na podruju primijenjene umjetnosti, karakteristinog uglaenog dizajna. Stil je poprimio izrazito futuristiki (vidi sljedee poglavlje) look, osobito u SAD-u. U modi to je razdoblje nazvano prema plesu arlstonu, koji je podrijetlom crnaki ples, prvi put se ne plee u paru. enska je odjea vreaste linije, noge su otkrivene, to svjedoi o poetku stvarne emancipacije ene i osloboenju ljudskog tijela do nesputanih pokreta.
Cedric Gibbons: Oscar, 1928. Pozlaeni kipi ija je vrijednost simbolika, a ne materijalna. S postoljem je visok 34 cm, a teak 2,90 kg. U rukama dri ma, atribut pravde, to simboliki garantira objektivnost izbora laureata. Zlatna boja kipia sugerira hollywoodski glamour, svjetlost reektora Uruuje se dobitnicima godinjih nagrada amerike Akademije lmskih umjetnosti i znanosti.

Tamara deLempicka: Autoportret (Tamara u zelenom Bugattiju), 1925. Poljakinja koja je ivjela u Rusiji i nakon Revolucije pobjegla u Pariz, a potom, 1939. u SAD. Dvaput se udavala za bogatae, ivjela je bezbrino, nosila modnu odjeu i vozila skupe automobile, pa se moe rei da su njezine slike zrcalo vlastitog ivota. Slikarstvo je studirala privatno, iz dokolice. Kao i cijeli stil,

umjetnica je razmaena, predana hedonizmu. Njezin rad balansira na rubu umjetnosti i dizajna. Okvir slike je odrezao motiv: vrst, odluan lik slikarice isjeen je, zauzimajui cijelo platno, to slici daje dojam dinamine energije odnosno, guri pridaje iluziju kretanja (vonje automobilom). Slika je bila izloena na prvoj izlobi art decoa u Parizu 1925.

Poirot Agate Christie, britanska serija o detektivu Herculeu Poirotu, 2004. Scena iz serije primjer neformalne ili leerne (engl. casual) odjee u doba art decoa.

2 Novo vienje stvarnosti

43 Novo vienje stvarnosti

Avangarda 44 Fovizam 44 Individualni umjetnici srodni fovistima 50 Kubizam 51 Analitiki kubizam 56 Sintetiki kubizam 57 Naslijee kubizma 60 Orzam 60 Rajonizam 61 Futurizam 63 Prije futurizma 63 Poslije futurizma 64 Kubofuturizam 69 Vorticizam 70 Film 70 Redenicija skulpture 72 Od spomenika do ready-madea 72 Ready-made 74 Arhitektura 75 Od ornamenta do pravog kuta 75

Avangarda
44 Novo vienje stvarnosti

(franc. prethodnica)

Avangardni su umjetnici koji svojim djelima predvode pokret ili Stilsko jedinstvo raznih pokreta uvode nove ideje, uglavnom u suprotnosti s uvrijeenim vrijedno- avangarde ine: nijene stilske odrednice (npr. poetistima i tradicijom. Avangardna je umjetnost ispred svoga vremeka zauma, za-uma, izvan pameti) na, inovativna i eksperimentalna. U suvremeno doba, meutim, konstruktivne stilske odrednice (npr. izlazak umjetnosti u ivot) avangarda gotovo da nije mogua jer etabliranih vrijednosti i buruja koje je mogue okirati nema. Termin avangarda zapravo optimalna projekcija, tj. vjera u povijesnu vertikalu, povijest koja je militantne etimologije, dolazi od franc. avant (naprijed) i ide prema smislenom ispunjenju. garde (straa), a odnosila se na vojnu (borbenu) predhodnicu. Ne bojte se savrenstva. Ionako ga nikada neete postii. (nadrealistiki slikar Salvador Dal)

Fovizam
Boja je oblik. (Henri Matisse) Nastaje pod utjecajem divizionizma, prije svega djela Georgesa Seurata: simultani kontrast, meusobni utjecaj primarnih boja supostavljenih toaka ili sitnih poteza kistom metodiki nanoenih na platno. Podrijetlo naziva: Termin fovizam nastaje 905. kako bi se opisala djela grupe slikara koji su izlagali na Jesenskom salonu (Salon dAutomne utemeljen je 903. kao alternativa slubenom Parikom salonu). Jedan je likovni kritiar vidio neorenesansni kip izloen meu agresivnim novim slikama i uzviknuo: Donatello meu divljim zvijerima! (Donatello au milieu des fauves!). estina boja koje skau u lice gledatelja usporeena je s kavezom za zvijeri (cage aux fauves; franc. fauve zvijer), tako da su neke parike novine savjetovale itateljima da ne vode svoju djecu na izlobu tih kantica s bojom baenih u lice publici. Fovizam je prvi u nizu avangardnih pokreta koji su potpuno promijenili europsku umjetnost. Kljuno je za stil pokreta koritenje ekstremno ivih boja, esto primijenjenih neprirodno (antinaturalistiki), tako da ljudska put moe biti naslikana zelenim ili plavim pigmentom.

905. 909. Predstavnici: Henri Matisse, Andr Derain, Maurice Vlaminck.

Fovisti su najee slikali krajolike, obino neko domae mjesto, uvijek isto: obalu Normandije ili Mediterana, omiljenu zbog vibrantnih boja i obilja svjetlosti. Na slici trebaju vladati red i ekspresivnost: red je sadran u jasnoj formi, a ekspresija u istoi senzacija. Ako na slici vladaju red i jasnoa, to znai da red i jasnoa misli vladaju u umjetnikovoj glavi. Za Matissea umjetnost je udoban naslonja u kojemu se moete odmoriti nakon psihikog napora. Matisse je istraivao mogunosti i domete slikanja samo istim bojama, bez mijeanja s drugim i bez toniranja (nijansiranja) dodavanjem crne i bijele neboje. Rezultat je povrina slike koja plee. Matisse gradi vlastiti repertoar oblika, omiljene su mu teme ples i francuski prozor, koji povezuje unutarnji i vanjski prostor: Ako sam u stanju povezati ono vanjsko, na primjer more, s interijerom na svojoj slici, to je zato to je atmosfera krajolika i sobe zapravo jedna te ista Ljudska gura je ipak u sreditu njegove slikarske pozornosti. Model je podreen boji, na taj nain unitena je koncepcija reprezentacije stvarnosti. Umjesto toga, stvorena je nova stvarnost. Slikarstvo je ritmino rasporeivanje linija i boja na ravnoj povrini. (H. Matisse) Maurice de Vlaminck uvodi znaajnu novnu slikanje bez kista, nanoenjem boje izravno iz tube na platno. Slika, prije nego to postane borbeni konj, akt ili anegdota u svojoj je biti ravna povrina pokrivena bojama rasporeenih prema odreenome naelu. (Maurice Denis) To znai da gledatelj treba biti svjestan boje kao zikog dijela slike. Boje su svenjevi dinamita koji e eksplodirati sa svjetlou. (Andr Derain) Boje toliko utjeu na duh, da je dovoljno da ovjek gleda neko vrijeme jednu boju da bi se prepustio razmiljanju posve razliitom od onoga u kojemu se nalazio prije toga. (Eugene Delacroix, slikar romantizma koji je prvi naslikao arene sjene, dodavanjem druge boje, a ne tada uobiajene tamne sjene dodavanjem crne neboje osnovnoj boji motiva. Njegova metoda postaje tipina za impresionizam.)

45 Novo vienje stvarnosti

46 Novo vienje stvarnosti

Henri Matisse: Portret Madame Matisse, 1906. Portretirajui vlastitu suprugu, Matisse je naslikao zelenu liniju koja naglaava nos raspolovljujui ga po duini, prikazujui gospou bez laskanja, gotovo karikaturalno, prema miljenju suvremenika. Svjetlost-prostor kao nain gradnje slike zamijenjen je bojom-prostorom: konstrukcija forme preko boje. Zelena boja na jednoj i naranasta na drugoj polovici lica daju kontradiktorne prostorne efekte: zelena je hladna boja i vizualno se povlai u dubinu, dok se naranasta, topla boja, prividno kree naprijed, prema promatrau. Marino Tartaglia: Autoportret, 1917. Usporedite ovu sliku hrvatskog umjetnika s prethodnom, obratite pozornost na tretman boje i razgradnju forme koloritom.

Henri Matisse: Radost ivljenja (franc. La Joie de vivre), 1906. Izdueni, stilizirani likovi, svedeni na piktogram ovjeka, predugih ruku. Boje nisu prirodne, ve su izabrane na temelju svoje komplementarnosti interpretacija umjesto kopiranja prirode. Izbor mojih boja ne poiva ni na kakvoj znanstvenoj teoriji, ve na promatranju, osjeaju, na osobnom senzibilitetu (Matisse). Nedeskriptivna uloga boje objasnite znaenje te odrednice. Svjeina, spontanost kompozicije, naglaena tekstura (reljefnost povrine) slike. Slika plesa kao ivota i ritma. Plonost slike naglaena je izostankom geometrijske perspektive i perspektivnog skraenja likova (odnosno veliina likova je proizvoljna) koji su svi iste veliine. No, jedino je gura lijevo vrsta, neprekinute konture, dok su ostali plesai tako prozrani da se ini da lebde. U jednom se trenutku kolo prekida zbog snanog dojma vrtnje plesaa. Podrijetlo motiva su slikarije na grkim vazama, a ne izravno promatranje stvarnosti. Ipak, iza naizgled djejeg naina rada krije se izvrsno poznavanje ljudskog tijela. Probajte sami naslikati ili nacrtati isti motiv uvjerit ete se u jedinstvenost umjetnikog rukopisa! Pozivanje na primitivnu intuiciju (Matisse je skupljao tzv. primitivnu skulpturu, prije svega afrikih naroda).

47 Novo vienje stvarnosti

Henri Matisse: Mrtva priroda s plesom, 1909. Mrtva priroda sa slikom Radost ivljenja: gornji rakurs, naznaka dubine prostora postignuta je koloristikom i geometrijskom perspektivom, u kojemu se na tafelaju nalazi slika kao dvodimenzionalni predmet prepolovljen kadrom slike, tj. fragmentiran. Povrina slike je polje

sila gdje treba izazvati napetost. Hedonizam motiva odgovara vizualnom uitku promatranja iste boje. Motiv plesa stilizirane noge plesaa ponavlja se u dekorativnim biomorfnim krivuljama (s uzorkom cvijeta dragoljuba) utog stolnjaka, arabeska je istodobno tehnika slikanja i ornament.

Arabeska je linearna, dekorativna koncepcija orijentalnog podrijetla, kao nain prikazivanja pokreta ili radnje, tj. omekavanja mase i volumena njihovim zaobljavanjem, pretvaranjem u krivulje.

48 Novo vienje stvarnosti

Henri Matisse: Harmonija u crvenom, 1908. Stolnjak se slae s tapetama, gure su pojednostavnjene. Matisse je pojednostavnio slikarstvo jer detalji umanjuju istou linija i izraajnost kompozicije slike; zasiene boje sveprisutna crvena u ravnotei je s komplementarnom zelenom; armacija plohe. Oblici sugerirani arabeskama zamjenjuju perspektivu, plastinost formi i sve tehnike oponaanja prirode naslijeene iz 19. stoljea.

Novi, neartikulirani jezik slikarstva, s kromatinom sintaksom (to znai da se prostor slike gradi bojom). Harmonija iz naslova se odnosi na harmoniju kromatskih tonova, ne bez slinosti s muzikom kompozicijom (posluajte: Claude Debussy, Poslijepodne jednog fauna). Ovo je istina u potrazi za apsolutom. Pa ipak, u udnoj kontradikciji, apsolutno je ogranieno najrelativnijom stvari na svijetu: osobnim osjeajem (Maurice Denis o jednoj Matisseovoj slici).

49 Novo vienje stvarnosti

Lea I, 1909.

Lea II, 1913./14. Matisseova serija lea u plitkom reljefu (bareljefu), primjer je postupne redukcije i stilizacije gurativnog motiva tijekom razdoblja od 20 godina. Tijelo je svedeno na vodoravne i okomite linije. Udovi postaju ukoena debla, dugi rep kose sputa se niz lea. Etnografska izloba plemenske umjetnosti (Afrika, Oceanija, Eskimi, Indija) u Parizu 1907. nudi alternativu akademskim kanonima skulpture, osloboenje od

Lea III, 1914. naslijea verizma grke skulpture. Pravilo kontraposta klasine Grke, oslanjanje gure na jednu nogu, izvijanje tijela u krivulju u obliku slova S, moda je prirodni poloaj dok se eka autobus ali umjetnici nakon 1907. odbacuju kontrapost i usvajaju koncept umjetnikog djela autonomnog, tj. nezavisnog od stvarnosti. Matisse ree glinu umjesto da je modelira.

Lea IV, 1929.

Henri Matisse: Kosa, 1952. Iz serije kasnih Matisseovih kolaa: papir obojen u plavo u tehnici gvaa izrezan je i nalijepljen na bijeli papir izjednaene su linija i boja kako bi se razrijeio vjeni sukob boje i crtea, tj. ukinula podjela na slikarstvo i graku.

U Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku je ujesen 96. punih mjesec i pol dana bila objeena naopako slika Henrija Matissea Laa (franc. Le Bateau), a da to nitko nije zamijetio od organizatora izlobe i strunjaka do posjetitelja.

Individualni umjetnici srodni fovistima


50 Novo vienje stvarnosti

Paul Gauguin: Ia Orana Maria (Zovem se Marija), 1891. Gauguin naputa posao dravnog inovnika i obitelj u Francuskoj te bjei na otoke Tahiti i La Domenica kao idealistiko, panteistiko neiskvareno mjesto: Ja sam divljak. I oni civilizirani to mogu osjetiti u mojim slikama. Prikazana je Bogorodica s Kristom djetetom. Oni su Tahiani, ena je omotana crvenom draperijom, dijete je golo prema domorodakom obiaju. Pejsa je tropski. Naziv slike je njezin sastavni dio, slino kao u stripu protagonistica scene nam se predstavlja putem napisanog teksta (lettering). Gauguin za razliku od impresionista ne slika prema naelu izravnog promatranja niti realizma, ve stvara vrstu privatnih simbola slikajui plone slike s likovima snane konturne linije i razigrane, ornamentalne siluete. Boje su ive, arabeskni uzorak pridonosi dojmu plonosti slike. Godine 1906. Matisse je organizirao Gauguinovu retrospektivnu izlobu, ali je objasnio da on ne moe biti uvrten meu foviste jer umjesto da bojom konstruira prostor na slici, on njome izraava emocije.

1. Ponovite koloristiku perspektivu, upotrijebite primjere iz ovog udbenika. 2. Pronaite podatke o Picassovoj PLAVOJ (1901. 1904.) i RUIASTOJ (1904. 1909.) fazi. Upoznajte njegovo rano stvaralatvo i usporedite s kubistikom revolucijom u sljedeem poglavlju. Mislite li da je cirkus preslikovit motiv da bi se s takvim motivom mogla napraviti dobra slika? Ili nije? 3. Opiite i analizirajte Gauguinovu sliku. Koje elemente prepoznajete, usporedbom s ilustrativnim primjerima u prethodnim poglavljima?

Kubizam
U biti, sve to ovjek ima to je svoje ja. To ja je sunce s tisuu zraka u njegovu trbuhu. Ostalo je nita. (Picasso) 907. 90. Prva faza kubizma tzv. prijelazni kubizam, utjecaj Czannea i primitivne umjetnosti. Slikarstvo kao sustav znakova (pod utjecajem semiotike). Pobuna protiv geometrijske perspektive oituje se u pokuaju prikazivanja predmeta kao da je odjednom vien sa svih strana (ukljuena je etvrta dimenzija, dimenzija vremena/kretanja). Slave se jednostavne, male stvari i uici slikama mrtve prirode u svakodnevnim, kavanskim ili domaim ambijentima, esto se prikazuju glazbeni instrumenti (panjolska gitara, violina, mandolina, klarinet...) sugerirajui uivanje u glazbi. 90. 92. Druga faza kubizma, analitiki kubizam proces dekonstrukcije, cijepanja gura u prostoru; izokretanje konvencionalnog imaginarija i zakona perspektive. Trea dimenzija postignuta je potpuno plonim, blago zakoenim ravninama. Slikarstvo se potpuno oslobaa zakonitosti geometrijske perspektive, koje vladaju od doba renesanse. 92. 94. Trea faza kubizma, sintetiki kubizam ponovno izravan prodor stvarnosti u formi papiers colls (kairanog papira) i drugih stvarnih, obinih materijala ksiranih na platno (kolani kubizam, mixed media). Sintetiki kubizam uvodi Juan Gris, koji bi prvo isplanirao strukturu slike, a zatim na njoj razmjetao oblike. Jedina je mogunost slikanjem izraziti odnos izmeu slikara i vanjskog svijeta (Juan Gris). Jedinstveno oite na slici bogatijih boja u odnosu na modeliranje svjetlom analitikog kubizma. Kontrast boja (npr. crvena zelena), linija (ravne linije krivulje), volumena (npr. presjeci valjaka) i plohe (pozadina slike). Kubizam nastaje pod utjecajem Paula Czannea koji slika geometrizirana tijela: forma je konstruirana kroz prostor slike irim, uglatim, mirnijim (u odnosu na impresioniste) plohama boje to su tzv. fasete, a motiv je potpuno nevaan (serija Kartai, uvijek druga slika naslikana s potpuno istim i prilino banalnim, dosad-

907. 94. Pariz, Francuska Predstavnici: Pablo Picasso, Georges Braque, Juan Gris (slikarstvo), Jacques Villon (skulptura) Predsoblje apstraktne umjetnosti

51 Novo vienje stvarnosti

Kubisti su prvi otkrili nesklad izmeu perspektivne slike stvarnosti i same stvarnosti. Geometrijska perspektiva je samo jedna od moguih koncepcija prostora slike.

Mixed media je termin preuzet iz engleskog jezika, koji oznaava kombiniranje razliitih medija, materijala i tehnika kod stvaranja umjetnikog djela. Na primjer, tinte i pastela ili slike i kolaa koje tvore jedinstvenu kompoziciju. No to nije isto to i multimedia, termin koji se rabi u kompjutorskom rjeniku za softver i aplikacije gdje se kombinira tekst, visokokvalitetan zvuk, animacija ili video.

52 Novo vienje stvarnosti

nim motivom; tako i Claude Monet 906. zapoinje seriju slika s motivom lopoa iz vlastitog vrta u Givernyju) s namjerom dekonstrukcije pojavnog svijeta. Paul Czanne je tvrdio da je sve u prirodi oblikovano prema geometrijskim likovima kugle, stoca i valjka (i on te oblike primjenjuje u strukturi svojih slika bez obzira na motiv i temu), a bojama se treba koristiti u njihovu obilju: elim slikati predmete tako da ih neki inenjer moe konstruirati prema mojim slikama (Czanne). Snano je utjecao na umjetnike svoga doba, a ponajprije na Picassa.
Paul Czanne: Planina Sainte Victoire, 1904.

Podrijetlo naziva kubizam (franc. cube kocka) termin koji je prvi spomenuo Matisse u razgovoru s Vauxcellesom, koji je potom napisao da Braque slika male kocke, odnosno da je Braque slikanje sveo na geometrijsku shemu (objavljeno u asopisu Gil Blas, 908.). Kocka je rije koja prije podrazumijeva trodimenzionalni predmet nego naslikano platno. vrsta stijena je razbijena u kocke (teoretiar umjetnosti Herbert Read). Kubizam nije umjetnika grupa koliko je to susret i meusoban utjecaj dviju osobnosti: Picassa i Braqua. Georges Braque je 907. napravio veliku stilsku transformaciju, od fovistikog naina sli-

kanja preao je na geometrijske i analitike forme. S Pablom Picassom smatramo ga zaetnikom kubizma: umjesto prikazivanja objekta iz jedne, ksirane toke gledanja, objekt je prikazan kao da je vien s vie strana istodobno, tj. simultano (npr. na kocki nikada ne vidimo vie od tri njezine stranice, iako ih ima est). Arhetipski kubistiki motiv je mrtva priroda. Picasso i Braque odbacuju kolorizam, i modulaciju slika postiu tehnikom chiaro-scura: svjetlom i sjenom. Izostanak boja na slikama daje skulpturalni efekt, slike izgledaju kao fragmentirane, uglate skulpture, kao da vidimo njihov odraz u mozaiku sastavljenom od komadia zrcala. Iako je kubizam nastao kao slikarski stil, ubrzo se proirio na skulpturu, literaturu i glazbu. Kubizam je gurativan stil, ali njegova je guracija antinaturalistika: stvara novu vrstu stvarnosti umjesto da imitira pojavni svijet: geometrizacija objekta slike. Godine 908. osnovana je grupa Plovea kupaonica (Bateau-Lavoir) na Montmartreu, centru umjetnikog i boemskog ivota u Parizu u to doba (poslije tu ulogu preuzima Montparnasse, tamo izlaze Sartre i egzistencijalisti): lanovi su Braque, Picasso, Guillaume Apollinaire, Juan Gris, Gertrude i Leo Stein, pridruuju im se Robert Delaunay, Francis Picabia, Alexander Archipenko, izmeu ostalih. Zahvaljujui radu u grupi, kubizam se formira kao stil, javno predstavljen 9. na parikom Salonu nezavisnih kada su kubistiki radovi bili izloeni u dvorani 4 (salle 4). Kubistiko prikazivanje predmeta u prostoru Stol naslikan u geometrijskoj perspektivi (na slici koja odgovara tono onome to vide vae oi) postaje trapezoid; meutim ako elite naslikati ideju stola, podignut ete ga na plohu slike i izjednaiti s njezinom povrinom i tada ete dobiti savren pravokutnik. Iz nekog drugog kuta stol e biti debela vodoravna vrpca. Glavna obiljeja kubizma Mali broj tema: mrtve prirode, portreti, krajolici; svakodnevno umjetnikovo okruje kao esta tema slike gostionica, glazbenici, kartai, ispijanje pia kavana je njihov atelijer. Ograniena kromatska ljestvica: zeleno, oker, plavo, sivo, neprozirni bijeli i sivi nalni namazi; gotovo arhitektonska ekonomija (racionalizacija sredstava). Umnaanje oita na slici, mrea crnih linija, konture ploha rasprene nepostojanjem jedinstvenog izvora svjetlosti na slici.

53 Novo vienje stvarnosti

Chiaro-scuro: modeliranje svjetlou i sjenom, umjesto bojom. Sjetimo se: Giotto sjenanjem (tzv. izvornom sjenom) stvara iluziju trodimenzionalnosti svojih likova, ali zanemaruje sjenu (tzv. izvedenu) koje tijelo baca na okolni prostor; nju je prvi naslikao Pieter Bruegel stariji. Likovi na Caravaggiovim slikama imaju duge sjene zbog progresivnog svjetlosnog mlaza s visokog podrumskog prozora ili emitiranog od nadnaravnog bia. Svijet je svjetlotaman (H. Bhringer) Strip produkcija nudi kao primjer lik Luckyja Lukea iz serijala Morrisa i Goscinnyja, koji je tako brz na revolveru da ga njegova sjena ne moe pratiti.

54 Novo vienje stvarnosti

Dekompozicija i pojednostavnjivanje oblika uglavnom u trokute, segmente kruga i krivulje; pomaci koji razlau predmete, efekti prozirnosti predmeta (kao da se kroz jedan predmet vidi drugi); razgradnji predmeta pridonosi i tretman svjetlosti. Simultanizam objekt je predoen kao da je vien istodobno s razliitih strana. Struktura kubistike slike Materijalnost, tj. taktilna dimenzija djela koritenje izrezaka iz novina, tapeta s imitacijom teksture drveta, skica, razglednica, potanskih maraka, igraih karata nalijepljenih na platno slike: sve su to konkretne (preuzete iz svakodnevnog ivota), ali relativno ravne povrine. Moete slikati ime god elite (Picasso). Koritenje ekstremnog, arogantnog siromatva materijala, prodiranje industrijske reprodukcije u slikarstvo imitacija imitacije. Boja je jasno odvojena od forme i ta je nezavisnost boje vrlo oita npr. ne mora se nuno poklapati s obrisnom linijom prikazanog predmeta. Dominantno je koritenje tipograje, tzv. lettering (engl. letter slovo); slova, nerazumljivi fragmenti slova ili reenica izrezani su iz novina i nalijepljeni na platno. U kasnijoj fazi kubizma to je isto jednostavno naslikano. Slova, slikana kroz ablone, imitiraju tiskarsku tipograju. Istiu ravninu, plonost slike. Picasso je poznat po svom maistikom odnosu prema enama. Meu njima posebno mjesto zauzima njegova muza Dora Maar. Nijedan slikar nije toliko mrzio ene i bojao ih se, nikada nije bio toliko opsjednut njima i nije uloio toliko estine da ih uniti (Andr Fermiger). Slika Gospoice iz Avignona kao da potvruje takvo miljenje. Slaete li se s tom tvrdnjom?

55 Novo vienje stvarnosti

Pablo Picasso: Gospoice iz Avignona, 1907. Slika koja oznaava poetak kubistikog pokreta, revolucionarnog u smislu raskida s tradicionalnom kompozicijom i perspektivom. Podnaslov slike je Filozofski bordel. Avignon je grad u francuskoj Provansi, ali i naziv ozloglaene etvrti Barcelone, a groteskni elementi su vjerojatno metafora straha od zaraze silisom (autor je naziva egzorcistikom slikom). Prema sauvanim prvim skicama, na slici su uz razodjevene ene trebala biti dva odjevena muka lika. Slika je nastala pod utjecajem pojednostavnjenih formi afrike umjetnosti i Czannea (1907. odrana je postumna parika izloba njegovih slika). Neoekivana sloboda pokreta prikazanog dinamiziranim, izlomljenim formama poput

razbijenog stakla; slika je namjerno nedovrena, tu je metodu prvi primijenio Michelangelo u svojim skulpturama (neki su dijelovi visoko uglaani i detaljizirani, drugi su obrisno, grubo klesani, kao da nisu zavreni, tal. non-nito). Razliiti stupnjevi stilizacije lica, sve do skulpturalnog intenziteta bliskog izgledu i nepominosti afrike maske; Georges Braque je komentirao sliku kada ju je prvi put vidio: Imao sam osjeaj da netko pije benzin i igra se vatrom. Uglati likovi, deformirana lica razliitih stupnjeva stilizacije; namjerna nedovrenost djela, ukinut je chiaro-scuro. ini se da je Picasso proetao pola kruga (180 stupnjeva kruga) oko motiva i sve to je vidio saeo je u jednu sliku: simultani pogled, fuzija razliitih vizura objekta u jedinstvenu sliku kao da su svi likovi na slici zarotirani. Glave dviju

sredinjih gura prikazane su sprijeda, ali s nosovima kao da su vieni u prolu; glava prve ene koja odmie zavjesu prikazana je u prolu, ali oi kao da su gledane sprijeda, en face (ponovite egipatsko slikarstvo). Najvaniji je lik krajnje desno, posljednji naslikan i uz istu primjenu optike sinteze: troetvrtinski lik je prikazan straga, a glava se neprirodno okree i zuri u promatraa. Dva lika desno na kompoziciji naslikana su naknadno i razlikuju se od ostalih; njihova lica nastala su pod utjecajem afrikih maski, dok tri preostale gure nalikuju na skulpturu prastanovnika Iberijskog poluotoka. Mrtva priroda u dnu kompozicije, krika dinje para zrak poput kose za sijeno. Slika ponitava tradicionalno razlikovanje lijepoga i runoga.

Analitiki kubizam
56 Novo vienje stvarnosti

Pablo Picasso: Portret Ambroisea Volarda, 1909./10. Portretirana osoba okrenuta je prema nama, s rupiem u zapuku; kraj njega je stol, na stolu je odloena boca i knjiga. Zadrane su konvencije portretnog anra. Novna je: rastvaranje ili atomizacija objekta (disjunkcija), postupno smanjivanje itljivosti slike iako su zadrani tragovi gurativnog motiva slike.

Albert Gleizers: Pejsa s osobom, 1911. Fasete (male, paralelne jednobojne plohe, moemo ih usporediti s pikselima na kompjutorskom zaslonu) boja, umjesto geometrijskom perspektivom dubina prostora sugerirana je natiskivanjem planova prema gornjem rubu slike, kao pilovi igraih karata: kue, stijene, drvee postavljeni su jedni na druge, umjesto jedni iza drugih; prostor slike je potpuno popunjen, sve do gornjeg ruba platna. Oblici su drastino pojednostavnjeni. Ljudski lik je statist. Atmosferska i tonalna perspektiva, tj. koloristiki perspektivni efekti, namjerno su izostavljeni; antiperspektivna umjetnost. Gotovo monokromna paleta boja koja slici daje izgled skulpture.

Georges Braque: ovjek s gitarom, 1914. Abrazivna povrina, granulirana, u slikarsko ulje umijean je pijesak. Slika koja izgleda kao kola; slika-puzzle. Braque je razvio tehniku slikanja predmeta isprekidanih kontura kako bi se okolni prostor, tj. pozadina slike prelila u motiv. Razbijeni prostor platna pod utjecajem je tada nove Einsteinove teorije relativnosti. Volim pravila koja korigira umjetnikov osjeaj (G. Braque).

57 Novo vienje stvarnosti

Sintetiki kubizam
Juan Gris: ae, novine i boca vina, 1927. Kola napravljen od gvaa, akvarela, krede u boji i ugljena na papiru. Prikazani predmeti su stisnuti, fragmentirani, omeeni okomitim paralelnim plohama tipinim za sintetski kubizam. Novi tip stvarnosti slike ne postie se chiaro-scuro efektima, ve simultanim prikazivanjem odsjeaka istog predmeta, iz razliitih kutova. Velianstvena, vertikala je kraljenica ivota u prostoru, osovina svake konstrukcije Horizontala je drugi nain da se izrazi tiina (Frantiek Kupka, eki kubistiki slikar). Svaki predmet sadrava nekoliko razliitih vizura, odnosno prikazan je kao da je istodobno vien s vie strana: aa, otvor ae i noica prikazani su odozgo ili s nie, pozicije oi u oi varijabilno oite slike. Nerazrjeivi prostor slike, kvadratura kruga. Protumaite ovu tvrdnju.

Kola (franc. collage naljepljivanje) je dodavanje bilo kojega stranog materijala na povrinu slike ili crtea, ime se dobiva uinak reljefa bez posezanja za tradicionalnim iluzionizmom u slikarstvu (npr. geometrijskom perspektivom). Nalijepljeni materijali imaju dvostruku funkciju: da prikazuju (da budu dio slike) i da predstavljaju (da budu ono to jesu). Podvrsta kolaa: papier coll iskrojene vrpce ili fragmenti papira aplicirani su na povrinu slike ili crtea; katkad su kubistike slike naslikane tako da imitiraju papier coll i tada govorimo o iluzionizmu.

58 Novo vienje stvarnosti

Dok su se Braque i Gris kolaem koristili naturalistiki, odnosno logiki npr. cvjetne tapete su predstavljale zid, Picasso se njima koristio paradoksalno, mijenjajui njihov smisao novinski papir predstavljao bi violinu, a tapeta s cvjetnim uzorkom stolnjak. Oblik i boja kolaa nalaze se u meusobnoj interakciji, djeluju jedno na drugo: ako slikar naslika bocu preko komada zelenog papira, papir se poinje odnositi ba na bocu. Obavjetava nas o boji boce i daje joj osjeaj teine i mase prema analogiji papir postaje boca. Ali budui da konture papira ne odgovaraju u potpunosti nacrtanom predmetu, papir istodobno ostaje ravna, apstraktna povrina boje, neizmijenjena formom boce i nezavisno sudjeluje u kompozicijskoj i koloristikoj harmoniji slike. Ako u mislima pomaknemo komad zelenog papira u stranu, boca nastavlja postojati, ali na loiji, manje informativan nain (ne znamo vie kakve je boje), dok komad papira ponovno postaje samo apstraktni slikovni element. Picasso okuplja apstraktne oblike da bi stvorio sliku: na nain afrike umjetnosti dvije okrugle koljke predstavljaju oi, okomita drvena daica predstavlja nos, a vodoravna usta Kola je igra zamjene praznine puninom, i obratno: npr. Braque je izrezao oblik lule iz novinskog lista, bacio izrezani oblik lule i ostatak novinskog papira dodao kompoziciji mrtve prirode, tako da gledatelj vidi lulu u njezinu izostanku, u praznini u obliku lule. To je metoda esto primjenjivana u kubistikoj skulpturi. Kolana slika se u sintetskom kubizmu razvija u objekt (franc. tableau-objet) koncepcija slike kao sagraenog, konstruiranog predmeta, koji ne imitira ili odraava vanjski svijet, ve stvara vlastiti, samodostatni.
Pablo Picasso: Mrtva priroda s pletenom stolicom, 1912. Prvi primjer upotrebe kolaa; koritenje nesrodnih i neslikarskih elemenata okiralo je suvremenike. Slika ima format poloenog ovala (to postaje tipian format kubistike slike): okvir je optoen konopcem, nalijepljeno votano platno sugerira sjedalicu, a ostalo je naslikano na slici istodobno postoje razne razine stvarnosti.

Pablo Picasso: Gitara, 1912. Oznaava poetak moderne skulpture: asembla. Konstrukcija (od lima i ice: termin konstrukcija prikladniji je od skulpture) koja nalikuje na gitaru, ali i na masku plemenske umjetnosti. Nalikuje na kola, objekt, plastinu reprezentaciju gitare, a istodobno ima treu dimenziju (odnosno izlazi u stvarni prostor). ini vidljivom unutranjost muzikog instrumenta: Umjetnost je la koja nas ini svjesnima istine, barem one istine koju smo u stanju razumjeti. Umjetnik mora nai sredstva da uvjeri druge u istinitost svojih lai (Picasso). Skulptura je poput slike objeena na zid, ba kao i prava gitara kada se na njoj ne svira. Kubistiko naelo dekompozicije: isprepleu se mnoge razine stvarnoga, nanosima bijele neprozirne boje ujednaavaju se razni prikazani oblici. Kubistiki eksperiment dosee svoj vrhunac apliciranjem ileta stree otrice na platno.

59 Novo vienje stvarnosti

Asembla (franc. assemblage grupiranje, skup, montaa) je proirenje kolaa u treu dimenziju. Negiranjem okvira kao granice i zauzimanjem okolnog prostora dovodi se u pitanje naelo frontalnog prikazivanja, kao i razlikovanje podloge i aplikacije sve je jedno te isto. Jedinstvena forma sastavljena je od razliitih sadraja prema logici gomilanja, esto na humoristini nain. Moe se rei da je asembla i skulptura i slika, iako tradicionalne podjele umjetnikih medija ne vrijede u potpunosti u umjetnosti 20. stoljea. Asembla je obino nainjen od otpadaka i koritenih stvari. Otpaci su tako spaeni od propadanja i tvore nove slike koje su komentar umjetnika na potroaku industriju i drutvo koje je te otpatke proizvelo.

Naslijee kubizma
60 Novo vienje stvarnosti

Orzam
Umjetnost je mogunost harmonije u kaosu svijeta.

Pariz, 92. Predstavnici: Robert Delaunay, Sonya Delaunay-Terk, Frantiek Kupka, Francis Picabia. Simultani kontrasti boje. Boja kao i oblik i sadraj.

Robert Delaunay: U poast Blriotu, 1914. Slika (akvarel) nema realistinu strukturu, ve pokuava vizualizirati dinamizam, sukob suprotstavljenih sila osnovnih formi kruga (obojeni rotirajui disk), krunice, segmenta kruga i krunice, spirale i pravca. in gledanja pridonosi izgradnji ovjekove svijesti o svijetu koji ga okruuje, tvrde orsti, a orzam je slikarstvo koje zahtijeva takvo isto gledanje i uranjanje jastva gledatelja u drugost slike. Prepoznaju se oblici iz realnog svijeta, moemo identicirati prizor: elisa aviona, avion na kotaiima koji guraju dva ljudska lika, Eiffelov toranj Zapravo je na slici ispriana cijela pria: Louis Blriot se sprema iz Pariza preletjeti La Manche (to je i uinio 1909.).

Pravac u slikarstvu kojemu je ime nadjenuo Guillaume Apollinaire deniravi ga umjetnou slikanja novih struktura iz elemenata koji nisu uzeti iz sfere vidljivog, ve ih je u potpunosti stvorio sam autor, poput Orfejeve glazbe iji je utjecaj na ljude postao arhetipom umjetnike snage. Orzam je instinktivni kubizam ije je osnovno izraajno sredstvo boja, suprotno glavnoj struji kubizma koji oblike modelira svjetlom i sjenama. Supostavljanjem kontrastnih ploha boja (simultani kontrast) ritmizira se kompo-

zicija i stvara iluzija pokreta. Boje su slagane u geometrijski uzorak, izbjegavaju se okomita i vodoravna linija, a dominira dijagonala koja dinamizira prostor slike (vidi: barokno slikarstvo). Kruni oblici sugeriraju ciklinost svijeta. Jednim jedinim elementom, a to je ista boja, uspijevamo stvoriti plohe, forme, dubinu i perspektivu (Sonya Delaunay-Terk). Istraivanja orsta na podruju kontrastiranja boja i oblika i simultanog kontrasta boja, utjeu na slikarstvo ubudue. Osjeaj za ritam i geometrizam tipini su za tradicionalnu negurativnu islamsku umjetnost.

61 Novo vienje stvarnosti

Rajonizam
Slikanje kao pronalaenje koniktnih prostornih formi koje bi zaista mogle nastati presijecanjem zraka svjetlosti reektiranih od razliitih predmeta. Zrak se na povrini stvari prikazuje linijom boje. Slika se doima neuhvatljivo. Majakovski ovaj stil interpretira kao kubistiko (sugestijom kretanja, etvrte dimenzije) tumaenje impresionizma (s obzirom na vanost i tretman svjetlosti).
Natalija Gonarova: Make, 1913. Prikazane su dvije crne make na tkanini moare efekta (prelijevajuih ara). Make i njihova okolina su isprepleteni, realan motiv samo je predloak za istraivanje mogunosti kombinacija boja, linija i oblika na platnu. Brzi, dinamini potezi crne i bijele boje koje sugeriraju reeksiju svjetlosti od majeg krzna podsjeaju na futurizam, nabijen emocijama. Snopovi kosih linija stvaraju efekt dinamike energije, materijaliziranja inae nevidljive zrake svjetlosti (usporedite: forma obeliska u staroj egipatskoj umjetnosti takoer je opredmeena Suneva zraka) kako bi se izrazila iva ljepota (ne)vidljivog svijeta. Boje prizme ili kaleidoskopske boje.

Rusija, 93. Predstavnici: Natalija Gonarova, Mihael Larionov.

62 Novo vienje stvarnosti

Pablo Picasso: Konstrukcija (gura za spomenik Guillaumeu Apollinaireu), 1928. Prijelaz od vrste forme, skulpture kao mase, na linearnu skulpturu: koritenje eljezne ice prema konstruktivistikoj koncepciji nematerijalnosti: crtanje u prostoru, davanje volumena (odreivanjem rubova tijela) i strukture prostoru. Moderna parodija Vozara iz Delfa, kao kritika monumentalne i monolitne skulpture. Skulpture od ice Picasso je radio prvi (od 1930.), tzv. prostorne kaveze prema ideji deniranja prostora ianim okvirom, a protiv tradicionalnih skulptorskih vrijednosti poput vrstoe i solidnosti. Picasso je zamislio da takve konstrukcije budu izvedene u velikom formatu, tako da u taj prostor omeen icom moe ui ovjek (i arhitektura je umjetnost upljina).

Alberto Giacometti: Vozar, 1950. Umjetnik preispituje fenomenologiju percepcije stvarajui likove nalik na crte u prostoru, ekstremno izduljene i vitke ime se postie efekt prodora tijela u prostor. Sipke ljudske gure od lijevane bronce napravljene prema modelima od gipsa sa eljeznom armaturom, svedene su na ideogram za ovjeka. Usporedite takav lik s inkarnatom Rubensovih gura.

Vozar, Del, Grka, 470. g. pr. Krista Primjer tzv. ozbiljnog stila u antikoj grkoj skulpturi, stilski oznaava prijelaz u umjetnosti od arhajskih konvencija (stilizirana geometrizirana gura) ka klasinom idealiziranom realizmu. Noge vozara su neproporcionalno izduene u odnosu na tijelo jer gura nije zamiljena da je se sagleda cijelu, ve kako stoji iza koije, u meuvremenu izgubljene. Iako pobjednikom Pitijskih igara, vozar je suzdran, ak skroman zadrava potpunu kontrolu nad osjeajima.

1. Uvrijeeno je miljenje da se Matisse izraava BOJOM, a Picasso OBLIKOM. Pokuajte obrazloiti takvu podjelu. Matisse i Picasso smatraju se najvanijim umjetnicima prve polovice 20. stoljea. Meu njima, svjesnima te injenice, vladalo je prijateljsko natjecanje. 2. Opiite i usporedite tri umjetnika rada reproducirana na ovoj stranici.

Futurizam
Ljepota brzine: dinamini ritam + vibracije pokreta. Futuristiki pokret zavrava s Prvim svjetskim ratom, a izmeu dva svjetska rata futuristike ideale, naalost, usvaja faizam. Podrijetlo naziva: pokret se razvio u Italiji, osobito Milanu, industrijski najrazvijenijem gradu u toj zemlji. Filippo Tomasso Marinetti, pjesnik i idejni zaetnik pokreta dvoumio se izmeu naziva futurizam, dinamizam, elektricitet to govori o preokupacijama pokreta: raanje umjetnosti budunosti (tal. futura) oznaava kraj umjetnosti prolosti. Futurizam je umjetniki pokret u kojemu je ideja prethodila stilu preispitujui ne samo tradicionalne vrijednosti ve i estetske kvalitete onodobne avangardne umjetnosti.

Italija, 9. 94. Predstavnici: Umberto Boccioni, Carlo Carr, Giacomo Balla (slikari), Antonio SantElia (arhitekt).

63 Novo vienje stvarnosti

Prije futurizma

William Turner: Kia, para i brzina, 1844. Jedan je Turnerov suvremenik iskritizirao djelo: Ovo nije slika, ovo je obojena para. Neidenticirana i kaotina vizualna oluja; zapravo je prikazana lokomotiva koja prelazi most Maidenhead, kupai mau iz Temze i s obale, vidi se ribarska luka.

Slikarev grozniavi temperament oit je iz naina na koji povlai kistom, a o njemu svjedoi i anegdota da je dok je cijeli London svu no gasio poar u Parlamentu, on taj prizor slikao sa svoga prozora. Tu je nova, danas jedina iva arhitektura, arhitektura strojeva, to svojim ispupenim prsima sijeku

zrak, a u svojim skrovitim trbusima, pod metalnim omotaem, kriju utrobu s plamenim krvotokom; te su nemani sastavljene kao ivotinjski kosturi i u njima je u isti mah sadran i skupljen i strastveni ivot ivotinjskih organizama i stroga tonost hladnog rauna (Faure).

64 Novo vienje stvarnosti

Medardo Rosso: Evo djeaka (lat. Ecce Puer), 1906./07. Skulptura malog formata u vosku, vrlo mekomu materijalu: impresionistiki tretman nekonvencionalnoga (nekiparskog) materijala. Rosso utjee na futuriste koji njegov rad uzimaju kao primjer dinamizma u umjetnosti. Za razliku od neposrednih prethodnika, Rosso ne radi monumentalna djela. Namjerno zanemarivanje detalja lica, dominantan je OBRIS.

Poslije futurizma
Futuristikom umjetnikom stvaranju prethodile su teorije zasnovane na lozofskoj ideji Nietzschea i Bergsona, glorikaciji stroja i brzine, dinamizmu velikoga grada i njegovoj pulsirajuoj energiji, svjetlima i zvukovima, bljeskovima prostora u pokretu doivljenim pri vonji automobila; preokupacija futuristikih slikara je kako naslikati elektrino svjetlo. Osnovne teme futurizma su megalopolis, svjetlo, energija, mehaniki pokret i buka, urbani naini zabave, mase ljudi Kako bi skinuli sa sebe breme grandiozne talijanske tradicije, umjetnici razvijaju senzibilitet za vlastito doba stroja i brzine; i prilagoavaju mu se. Primarni cilj futurista je prikazivanje pokreta, kao simbola napretka u 20. stoljeu. Futuristi su slavili poetiku grada, brzinu i stroj vrhunskim postignuem svoga doba smatrali su trkai automobil. Omiljeni motiv futurista je parna eljeznica u pokretu, oboavana je slika obojene pare Williama Turnera, koja utjelovljuje poetak doba vjere u stroj koji omoguuje bre prevaljivanje puta. Ono se, iako se vie ne ostvaruje izgaranjem ugljena, nastavlja veliati i u suvremeno doba. Putovanje vlakom, meutim, ne predstavlja kretanje od toke A do toke B, ve i dogaanje, socijalno grupiranje i osjetilnu senzaciju, odnosno slika je kolektivnog ivota. ovjeanstvo oduvijek ima potrebu za ikonama, za simbolima, znakovima, za metaforama, stoga ne zauuje to je stroj i sam postao simbol snage, dinamizma, brzine svega onoga emu tee moderni ljudi i kako i sami ive.

Sinkretizam (nerazdvojivost) osjeta: pokret, mirisi, boje povezani su u isti doivljaj.

Kazimir Malevi: Crveno konjanitvo, 1928. 1932. Crvena boja konja i konjanika poput vatrenih plamenova pridonosi sugestiji brzog kretanja, kao i vodoravne arke linije stiliziranog pejsaa, nerealnih boja. Interpretacija srednjovjekovne vertikalne perspektive (ponovite gradivo)! Slika je naslikana prema istoimenom knjievnom djelu Isaaka Babela (koji je umro u koncentracijskom logoru u Sibiru 1941.).

65 Novo vienje stvarnosti

No u sebi ima puno vie boja od dana. (slikar postimpresionizma Van Gogh) S futurizmom poinje moderna tradicija manifesta. Futuristiki manifest objavljen je kao predgovor Marinettijevoj zbirci pjesama u sijenju 909. u Milanu, a 20. veljae iste godine u francuskom dnevnom listu Figaro: Trkai automobil je ljepi od grke skulpture Nike sa Samotrake, a pokret i svjetlo unitavaju materijalnost tijela Manifest poziva na prijezir prema eni, shvaenoj kao uvarici vrijednosti prolosti koje futuristi u svome maizmu odbacuju, a odobravaju rat kao jedinu higijenu svijeta (u Prvome svjetskom ratu poginuli su SantElia i Boccioni). Objavljujemo da se velianstvenosti svijeta pridruila nova ljepota: ljepota brzine. Trkai automobil, njegovo tijelo ukraeno golemim cijevima koje nalikuju na zmije eksplozivnog daha vritei automobil koji ini se da juri poput same, ljepi je od krilate Nike sa Samotrake Ljepota danas postoji samo u borbi. Djelo koje po svojoj prirodi nije agresivno, ne moe biti remek-djelo Pjevat emo nokturalni, vibrirajui sjaj arsenala i brodogradilita, zapaljenih agresivnim elektrinim mjesecom, prodrljivih stanica koje gutaju svoje dimne zmije lokomotiva irokih prsa koje kopaju zemlju pod svojim tranicama, kao golemi konji od elika opremljeni cijevima, i glatkog leta zrakoplova, njihovih propelera koji se okreu na vjetru poput zastava, i ini se da pljeu u znak odobravanja kao uzbuena gomila (iz Futuristikog manifesta).

66 Novo vienje stvarnosti

Godine 1910. objavljen je Tehniki manifest futuristike skulpture: Konj u galopu nema etiri noge: ima ih dvadeset i njihov je pokret trokutan (Boccioni) Godine 1912. objavljen je Drugi tehniki manifest futuristike skulpture: Proglasimo apsolutno i konano odbacivanje konane omeene linije i zatvorene forme skulpture. Rastvorimo tijelo, pustimo da njegov okoli ue u njega i postane njegov sastavni dio (Boccioni) Godine 94. u Manifestu futuristike arhitekture (SantElia): predlae se nova vrsta metropole projektirane bez osvrtanja na povijesne stilove, u skladu s novim materijalima i strukturalnim inenjerskim inovacijama kao odgovor na zahtjeve nove koncentracije naseljenosti u doba brzog prijevoza Arhitektura mora biti napravljena od armiranog betona, eljeza, stakla i tkanina umjesto od drveta, opeke i kamena.

Giacomo Balla: Ulino svjetlo, 1909. Studija elektrinog svjetla, bljetavih boja, tako intenzivnih da njihovo vibriranje postaje bolno za oi. Divizionistika tehnika supostavljanja komplementarnih boja malo je promijenjena toke su zamijenjene kratkim potezima kista. Giacomo Balla: Djevojica tri na balkonu, 1912. Slika nastaje pod utjecajem poentilistike tehnike. Futurizam je impresionizam mehanikog svijeta (Marcel Duchamp). Povrina slike je samo isjeak kontinuiranog pokreta: radnja prolazi kroz sliku, kompozicija slike nema sredite. Svjetlost unitava materijalnost tijela. Motiv je izrezan kao u sluajnom lmskom kadru. Izbjegavanje ploha i istih kontura koje su sinonim za nepominost, ustajalost prema futuristima koji ustaju i protiv muzeja nazivajui ih grobljima mumicirane umjetnosti. Slika poput sukcesivnog niza brzih snimaka koje hvataju djeli pokreta. Oblici su reducirani na vibracije koje se ire prostorom i prelijevaju izvan okvira slike. Slici su prethodile fotografske studije pokreta i stroboskopski pokret (tj. sugeriranje slijeda kretnji) proizali iz iskustva kronofotograje tiennea-Julesa Mareyja.

Etienne-Jules Marey: Bez naziva, 1890. 1900. Virtualna slika trkaa kroz niz sukcesivnih faza pokreta prikazanih na istoj fotograji uzastopnim ekspozicijama. Vidljivo je ono to golim okom ne uoavamo. Ova je tehnika primijenjena u obuci francuske vojske.

67 Novo vienje stvarnosti

Giacomo Balla: Dinamizam psa na lancu, 1912. Multiplicirane noge, ramena i rep psa; kratke noge terijera pretvaraju se gotovo u kotae. Ovakav nain prikazivanja pokreta postao je kliejem crtanog lma i stripa.

68 Novo vienje stvarnosti

Umberto Boccioni: Jedinstvene forme kontinuiteta u prostoru, 1913. Skulpturalna forma brzine i snage. Oblike modelira vjetar. Djelo nastaje na temelju preciznih studija ovjekove muskulature. Skulptura nastala prema uzoru upravo na antiku skulpturu Nike sa Samotrake (automobili tada jo nemaju aerodinaminu liniju koja bi posluila kao inspiracija za ovu skulpturu). Dok je na Niki pokret prikazan uskovitlanom draperijom, kod Boccionija je dinamizirano tijelo u irokom iskoraku. Skulpturom se nastoji prikazati vie faza pokreta, tj. tijek pokreta, postupkom ralanjivanja stvarnosti. Na svakoj je nozi zasebno postolje, kao par utega koji je vuku prema dolje,

prizemljuju, ine djelo prije tekim nego dinaminim: utezi su simbol tekoa na koje nailaze futuristi u realiziranju svoje umjetnosti u drutvu koje za nju ne nalazi razumijevanja. Dinamika pokreta rastvara povrinu skulpture, prema ideji objekta koji nikad ne zavrava. Boccioni uvodi opisne, apstraktne naslove svojih djela, to poslije prihvaaju i drugi umjetnici. Takoer se koristi neumjetnikim, priprostim materijalima (cement, staklo, konjska dlaka, celuloid, ice) kod izrade skulptura, koje katkad oprema elektromotorom (vidi kinetika umjetnost, 9. poglavlje). Skulptura koja nagovjetava forme suvremenog zrakoplova.

Nika sa Samotrake, Grka, oko 200. 190. pr. Krista

Usporedite Boccionijevu skulpturu i helenistiku Nike sa Samotrake. Koje su slinosti, a koje su razlike? Na kojoj je od te dvije skulpture bolje prikazan pokret, a na kojoj ljudsko tijelo?

Razliitost kubizma i futurizma


kubizam statinost bezvremenski svijet polagano stvaranje i izlaenje u javnost ne postoji prostor, samo atmosfera u kojoj se tijela kreu i meusobno se proimaju futurizam kult brzine moderan svijet velegrada i stroja ofenzivni i radikalni umjetniki nastup, vrijeanje publike udovi u pokretu prikazuju se kao niz oblika ili radijalni oblici, zvuk se prikazuje kao nizanje valova, a boja kao prizma
69 Novo vienje stvarnosti

Kubofuturizam
skulptura treba podariti ivot predmetima inei njihovo prostiranje u prostoru opipljivim, sistematinim i plastinim jer danas nitko vie ne moe porei da se jedna stvar nastavlja tamo gdje druga zapoinje i da se svi predmeti koji okruuju nae tijelo (boca, motor, automobil, kua, drvo, ulica) usijecaju u njega, penetriraju ga, urezuju se u njega i komadaju ga tvorei arabeske krivulja i ravne linije. Futuristi, meutim, odbacuju mrtvu prirodu koja je bila dominantna tema u kubistikom slikarstvu.
Marchel Duchamp: Akt silazi niza stube (druga verzija), 1912. Sliku su opisali kao eksploziju u stolarskoj radionici. Potrebno je obratiti pozornost na organizaciju kinetikih elemenata, apstraktno prikazan pokret koji povezuje prostor i vrijeme. Boje su neprirodne, svedene na kolorit drva. Duchamp na ovoj slici kombinira naela kubizma i futurizma. Paradoks kretanja u nepominom prostoru slike; kako prenijeti trodimenzionalnost na dvije

Termin Marcela Boulengera

Eadweard Muybridge: Silaenje niz stepenice, 1884./85.

dimenzije slike? Statika kompozicija statikih indikacija razliitih poloaja koje objekt poprima pri kretanju. Rasprskavanje naslikanog lika uzrokovano je pomakom u vremenu. Tema enskog akta Duchampov je odgovor na futuristiko enomrstvo i futuristiki diktat da akt treba biti potpuno iskljuen iz umjetnosti barem sljedeih deset godina. Kubisti su prigovarali da je slika preliterarna, a tema previe oita. Akt je ralanjen, kao ironino antivelianje stroja i znanosti.

70 Novo vienje stvarnosti

Raymond Duchamp-Villon: Konj, 1914. Mehanizirani ivot udahnut formi. Tijelo se napinje u skok, a noge nalikuju na motorne klipove. Udovi ivotinje zamijenjeni osovinama, prijenosnicima, vitlima i drugim dijelovima rotora stroja kao formama superiornog dinamizma. Fuzija mehanikog i organskog svijeta, metafora konjske snage, vizualizirana mo stroja. Kada njezini elementi vie nemaju opravdanje u prirodi, struktura postaje ravnodunom arhitekturom, a prestaje biti skulptura (G. Apollinaire).

Vorticizam
Pjesnik Ezra Pound objanjava da je futurizam neto kao ubrzani impresionizam. Dok futurizam nastoji prikazati pomicanje elemenata u ravnini s plohom slike, dotle vorticizam tu akceleraciju uvodi u dubinu slike ponajprije snanom dijagonalom stvarajui intenzivnu prodornu perspektivu, tzv. vrtlog (engl. vortex). Slika nije ideja, ve je energetski vor ili grozd i posjeduje sirovu energiju koja je izraz svijesti umjetnika vorticizma o brutalnosti onih ljudi koji neodgovorno manipuliraju okoliem. Prema toj kritici modernog drutva i svijesti o tetnosti nekontroliranog napretka vorticizam se razlikuje od futurizma i kubizma koji idealiziraju industrijalizaciju i doba strojeva.

Javlja se 94. s izlaskom asopisa Blast, koji je izaao u samo dva broja (drugi 95.). Predstavnici: Wyndham Lewis, William Roberts, Edward Johnston.

Film
Pokretne slike (termin lozofa Gillesa Deleuzea) dugo su smatrane niim i marginalnim oblikom umjetnosti zbog optereenosti publike i struke tradicionalnim poimanjem umjetnosti. Film i fotograja su orue gledanja, fotografska slika je istodobno naturalistiko prikazivanje svijeta i jezik, odnosno sustav znakova.
Kinematograf dolazi od gr. kinema (pokret) i grafein (pisati).

Godine 895. u parikom Grand Cafu odrana je prva javna projekcija lma Dolazak vlaka u stanicu brae Lumire, koja preokree, tj. relativizira pojam prostor-vrijeme (u gledalitu je nastao mete, svi su pobjegli pred prizorom lokomotive koja juri ravno na publiku). Film uvodi novi rjenik umjetnosti: kadriranje umjesto koncepcije komponiranja slike. Film je, kao mlada umjetnost po svojoj prirodi hibrid raznih umjetnosti. Kao iluzija koju stvaraju 24 sliice u sekundi lm je pogodno orue stilistikih i teoretskih istraivanja dualnih pojmova pokreta nepominosti, stvarnosti pojavnosti, percepcije vidljivosti. Film angaira mnoga osjetila (ima i glazbu, ak i nijemi lm kod kojega je glazba izvoena uivo u kino-dvorani, obino na klaviru), kao katalizator rata slika (to je termin Paula Virilija kojim se nastoji slikovito opisati suvremeno drutvo u kojemu je ovjek izloen ratu slika). Neke se umjetnike intervencije (npr. Andyja Warhola, Mauricea Lematrea) sastoje od kolaa i ogrebotina na samoj lmskoj vrpci, kojima se eli iskazati kritika kinematograje kao, povrh i prije svega, industrije.
Braa Lumire: Dolazak vlaka u stanicu, 1895.

71 Novo vienje stvarnosti

Ako elite poslati poruku, poaljite telegram, nemojte snimati lm. (redatelj vestern lmova John Ford)

1. Smatrate li da je film medij koji gradi viziju posebnog svijeta? Kakvog svijeta? 2. Kao i umjetniki pokreti 20. stoljea, i komunizam ima manifest, a kapitalizam ga nema. Ili je njegova forma upravo reklamni slogan? Uzmite za primjer jednu reklamu i jedno umjetniko djelo (po izboru, razdoblje u kojemu nastaje i stil nisu bitni), usporedite ih i pokuajte obrazloiti to ih razlikuje, odnosno to to umjetniko djelo ini drugaijim od reklamne slike. Smislite slogan-manifest za to umjetniko djelo. 3. Uzmite za primjer jedno umjetniko djelo iz bilo kojeg razdoblja, koje je napravljeno prema principu montae analizirajte formalne elemente djela, obrazloite svoj izbor, tj. opiite nain komponiranja djela.

Redenicija skulpture
72 Novo vienje stvarnosti

Od spomenika do ready-madea
U 9. stoljeu skulptura je imala preteno komemorativnu ulogu u drutvu koje je slavilo samo sebe, pa i preko svojih velikana.
Auguste Rodin: Honor de Balzac, 1898. (glineni model, skulptura izlivena u bronci tek 1954.) Metamorfoza gure u autonomnu formu osloboenu mimetikih (oponaalakih) svojstava. Iako se Rodin pridrava dviju osnovnih funkcija skulpture u to doba a to su monumentalnost i reprezentacija antropomorfna forma prelazi u apstraktnu, u prividnoj neravnotei (kao da je gura nestabilna, pada). Model je anoniman ovjek koji je sliio slavnom piscu, odjeven u kunu haljinu koju je Balzac obiavao nositi kad je pisao. Kritiari su zavreno djelo poimali kao skicu usporeujui ga sa snjegoviem i vreom ugljena. Iako radi u akademskom, neobaroknom stilu i u klasinim medijima bronce i mramora te optereen simbolizmom, Rodin je u svom radu ipak inovativan. On uvodi

Komemorativno koje se prireuje ili slui za sjeanje, u poast pokojniku.


fragment kao konanu umjetniku formu (npr. anatomski nepotpune skulpture ljudi bez glave ili udova). Ekspresivnim nasiljem nad gurama i iskrivljenjem formi izrazite plastine snage najavljuje ekspresionizam (vidi 3. poglavlje). Rodin smatra da se iluzija ive forme moe postii jedino prikazivanjem pokreta, i to tako da umjetnik prikazuje svoje vizualne senzacije to moe biti protumaeno kao prijevara i iluzija, ali rezultat je uvjerljiviji od fotograje istog prizora. Na primjer, Gricault je naslikao konje u trku sa sve etiri noge istodobno ispruene u zraku, to ne odgovara injenicama (konj u kasu istodobno podie nasuprotnu prednju i stranju nogu), ali zbog sporosti ljudskog oka mi taj prizor upravo tako vidimo. Odrednice: spomenik, simbolizam.

Thodore Gricault: Derbi u Epsomu, 19. st.

Fritz Koening: Stado X, 1958. Rodin pomno prikazuje detalj zanemarujui cjelinu, dok sljedea generacija umjetnika smatra da detalj treba biti podreen prikazivanju dominantnog ritma.

73 Novo vienje stvarnosti

Pisar, Sakkara, Egipat, oko 2400. g. pr. Krista Individualna obrada torza, koji pripada ovjeku u srednjim godinama koji se ne bavi zikim radom. Portret stvarnog ovjeka, a ne simbol. Nain sjedenja uobiajen je u Egiptu toga vremena, a nije izabran samo radi prikladnog zatvaranja aksijalno simetrinoga geometrijskog lika.

Ivan Metrovi: Povijest Hrvata, 1932. Simbolika tematika pod utjecajem Rodina. Spomenika skulptura kao snaan plastini znak s naglaenim i otrim obrisom. Alegorija povijesti Hrvata je ena irokog, robusnog, teakog stasa. Za skulpturu od bronce postavljenu ispred Rektorata

Sveuilita u Zagrebu pozirala je umjetnikova majka. U izmiljenom simetrinom, nepominom poloaju slinom stavu za meditaciju, tvori piramidalnu kompoziciju nalik na staroegipatsku skulpturu pisara. Oval glave upisan je u romboidni format rupca, vezanog prema uzoru na nonju Dalmatinske zagore. ena

na krilu dri plou s glagoljskim natpisom. Postament je sastavni dio bronanog komada, grube teksture kamena u koji je zapisana povijest naroda. Piramidalna kompozicija. Budui da je prikazan simbol, a ne individualizirana osoba, oi gure nemaju zjenica.

Ready-made
74 Novo vienje stvarnosti

Marcel Duchamp je svakodnevne predmete, npr. stalak za boce ili lopatu za snijeg, izlagao u galeriji. Potpisujui ih, daje im dignitet umjetnikog djela. Ideja da bilo to moe biti umjetnost presudna je za umjetnost cijelog 20. stoljea. No budui da se ready-mades mogu proizvesti u gotovo neogranienim koliinama, s time valja biti oprezan. Je li ready-made skulptura je li naziv skulptura ovdje jo uvijek primjenjiv, ili se moe rei da je skulptura ukinuta? Umjesto tog pitanja bolje je postaviti drugo: u kakvom su odnosu umjetniko djelo i prostor? Princip ready-madea prvi put je primijenio Edgar Degas na skulpturi balerine:

Ready-made (engl. ono to je ve gotovo, to se ne priprema posebno, termin Marcela Duchampa, mno. ready-mades): svakodnevni artikl koji umjetnik proglaava umjetnikim djelom i izlae bez veih preinaka jer je ideja to to ini djelo umjetnikim, a ne njegova jedinstvenost i runi rad. Proirenje pojma skulptura na naene i prirodne predmete, prema ideji recikliranja: Otkrivanje je vanije od kreacije, naena ljepota od napravljene ljepote (Pierre Restany).

Marcel Duchamp: Kota bicikla, 1913. Umjetniko djelo napravljeno od kotaa bicikla (za razliku od Boccionijeve skulpture koja prezentira pokret, ova se i doslovno moe okretati), a umjesto monumentalnog pijedestala nataknut je na kuhinjski stolac koji glumi sjedalo bicikla. Reduciraj, reduciraj, reduciraj! (M. Duchamp). Prekid s estetikom i uvrijeenom koncepcijom ljepote, novom ljepotom ravnodunosti. Iako se kota bicikla moe okretati, ovo djelo u tehnikom smislu nije primjer kinetike umjetnosti (vidi 9. poglavlje) jer pokret nije vaan dio znaenja ovog djela. Druge odrednice: antiart, asembla. Edgar Degas: etrnaestogodinja balerina, 1880./81. Bronanu skulpturu djevojice (2/3 naravne visine) Degas je obukao u pravu plesnu haljinu (ukruenu umakanjem u vosak) i pletenicu joj povezao vrpcom od tkanine. Pablo Picasso: Glava bika, 1943. Ready-made nainjen od prepoznatljivih predmeta: sjedala i upravljaa bicikla, transformiranih u neto posve drugo. Skulpturalna ala (sljedea faza ale bila bi: biciklist uzima rezervne dijelove za svoj bicikl iz umjetnikog djela). Iako se na prvi pogled ini da je glava bika sastavljena od dijelova bicikla, to je samo relativno tako: asembla dijelova bicikla izliven je u jedinstveni komad bronce, odmiui se od realnog.

Arhitektura
Od ornamenta do pravog kuta
Samo korisno moe biti lijepo. (Otto Wagner) Ornament je zloin. (Adolf Loos) Sliku i kip treba gledati onako kako gledamo graevinu; a na graevini nam nije najvaniji kakav isklesani list, ve strukturalna logika koja joj osigurava stabilnost i istie njezine funkcije. Voen upravo tom logikom, na e se pogled zaustaviti i na listu, i tada emo se moi diviti ak i svakoj njegovoj ilici. (Faure) Adolf Loos, arhitekt i teoretiar arhitekture, odbija svoenje arhitekture na umjetnost i kritizira ideju totalnog dizajna: napisao je satiru o sirotom bogatau koji je od poznatog arhitekta zatraio umjetnost, bez obzira na cijenu. Stoga je arhitekt, prema ideji totalnog umjetnikog djela, dizajnirao ne samo kuu nego i sve u njoj, pa ak i bogataeve papue tako on vie nije bio estetski kralj svoga dvorca. Loos radi istraivanja na podruju prostornog plana (njem. Raumplan) prema ideji da volumen prostorije u stanu treba odrediti s obzirom na njezinu namjenu i znaenje i ta je ideja zadrana i u suvremenoj gradnji. Nadili smo ornament; nauili smo ivjeti bez njega. Loos izjavljuje: Ornament je zloin, prije svega zloin protiv ekonomije jer zarobljava obrtnike u mukotrpnom, beskorisnom i slabo plaenom poslu. Loos je ak i protiv tetoviranja ako nije kulturno uvjetovano, kao kod papuanskih Indijanaca, smatrajui da evolucija kulture znai uklanjanje ornamenta s praktinih predmeta.
75 Novo vienje stvarnosti

76 Novo vienje stvarnosti

Antoni Gaud y Cornet: Kua Mil (panj. Casa Mil) zvana La Pedrera (kamenolom), Barcelona, Katalonija, panjolska, 1906. 1910. Izraz zaokupljenosti identitetom, moderan, ali i nacionalni stil: spajanje tradicije, posebno srednjovjekovlja i arapskog stila na Iberskom poluotoku (tzv. mudjar, dekorativni stil nastao arapskim implantatom u romansko naslijee) i secesije u vrlo osobnom stilu koji nije ostavio iroki krug sljedbenika. Zgrada koja podsjea na prirodne formacije: ovjek ne stvara: on otkriva (A. Gaudi). Stambena zgrada po narudbi obitelji Mil, s novinama u funkcionalnom, ornamentalnom i konstruktivnom smislu. Ekspresivni iljci i dimnjaci stre poput krune valovite litice na lepravom podnoju krova, na parabolinim lukovima razliitih visina meu kojima su mansarde. elina konstrukcija na stupovima od kamena i armirane opeke potisnuta je nenosivom masivnom kamenom fasadom proturjenost ove arhi-

tekture lei u maskiranju naina gradnje. Gruba obrada kamena sugerira izjedenost vremenom. Fasada napregnutih konkavnih i konveksnih povrina pokrenuta je poput vala, u kontradikciji sa solidnou koritenih materijala. eljezni balkoni nalikuju na vlati morske trave. Unutar zgrade nalaze se dva nepravilno oblikovana dvorita, kruno i ovalno, iz kojih rampa vodi do podzemnih spremita. esterokutnim ploama s motivom morske zvijezde poploan je prilazni nogostup. Sve zajedno, zgrada i ulica, podsjea na ocean, najavljujui nadrealizam (vidi 4. poglavlje). Plaam pie onome tko na ovoj zgradi nae jednu ravnu liniju (A. Gaud). Zgrada izgleda kao prirodna formacija, kao da je slobodno modelirana od nekog podatnog materijala, a dimnjaci su istisnuti iz tube. Antonija Gaudja je pregazio konjski tramvaj kad se malo odmaknuo od graevine u gradnji da provjeri njezine proporcije, i tako je ostao

nedovren taj projekt nove stolne crkve Barcelone posveene Svetoj obitelji (panj. Sagrada Familia).

Vrata prema uzoru na Guimardov stil ulaza u parike postaje metroa, od standardnih i zamjenjivih eljeznih dijelova koji uokviruju emajlirani elik i staklo. Pauinasta kombinacija (mrea) stakla i eljeza.

77 Novo vienje stvarnosti

Frank Lloyd Wright: Kua Robie, Chicago, SAD, 1900. 1910. Tip prerijske obiteljske kue izvedene iz ivota u kojoj Lloyd Wright oblikuje svaki detalj, ak i rasvjetna tijela i posteljinu, prema ideji totalnog oblikovanja (Gesamtkunstwerka). Prerijski stil: otvoreni prizemni tlocrt, horizontalni asimetrian format, krovovi blagog nagiba. Kua utjelovljuje spokoj ravnice. Neukraene povrine i ravan zid te duge, horizontalne graevine s plitkim krovom i dubokim streha-

ma, nastaju pod utjecajem japanske tradicionalne arhitekture. Kamin i dimnjak oznake su sklonita, vrste supstancije uidne gradnje; u kui je centralno smjetena jezgra dimnjaka. Prijelaz od pojedinanih prozora na prozore u nizovima. Iza formalne fasade prikladno su smjeteni neugledni sadraji, tj. pomone prostorije. Smatram da je arhitektura humanizirana gradnja. to je arhitektura humanija, bogatija znaenjima, pozivajua i armantna, to je vie vrsta baza istinske kulture (F. L.

Wright). to znai da, svjesno ili ne, arhitektura oblikuje ljude. Naglaena je proporcionalna progresija detalja pribliavajui se ovoj kui, najprije uoavate konturu zgrade, potom prozore i vrata, i tek kada doete pred vrata uoit ete bravu na vratima. Za razliku od Wrighta, graevine Miesa van der Rohea mogu se sagledati jednim brzim pogledom s izvjesne udaljenosti to je tzv. mala proporcionalna progresija detalja.

Adolf Loos: Zgrada za krojaku radionicu Goldman&Salatsch, Michaelerplatz, Be, Austrija, 1909. 1911. Jednostavna prizma, ravna fasada, stroga, bez ukrasa, izazvala je arhitektonski skandal; kua bez strehe dobila je nadimak kua bez obrva. Kua ima poluetae razliitih visina prostorija. Visina prostorije denirana je s obzirom na njezinu funkciju. Loos projektira poluetae i ve izvana, bojom i materijalom izvedbe proelja, ukazuje na funkciju interijera (u prizemlju i mezaninu obloenim zelenim ciparskim mramorom nalaze se uredi, a katovi su namijenjeni stanovanju).

Komentar jednog karikaturista na Loosovu fasadu zgrade: Duboko razmiljajui o umjetnosti, ovjek vrlo modernih nazora hoda ulicom. Odjednom zastaje. Naao je ono za im je tako dugo tragao.

78 Novo vienje stvarnosti

Auguste Perret: Thtre des Champs-lyses, Pariz, Francuska, 1911. 1913. Perret je prvi graditelj koji intenzivno upotrebljava armirani beton istraujui mogunosti i domete njegove uporabe, gradei goleme prostore pod jedinstvenom poprenom gredom velikog raspona. Zgrada kazalita podignuta je u Aveniji elizejskih polja, napravljena od novih materijala (armirani beton), gdje su tri gledalita (za

150, 500 i 1250 gledatelja) i foaje tretirani kao jedinstvena monolitna struktura. Skrivajui potpuno drugaiji sadraj, proelja zgrade su klasina reljefe je napravio kipar mile-Antoine Bourdelle (ponovite umjetnost 19. stoljea). Oni koji sakrivaju bilo koji dio graevne konstrukcije uskraeni su za najbolji i jedini zakoniti ornament u arhitekturi. Onaj tko sakrije potporni stup ini pogreku. A onaj tko podie lani stup, ini zloin (A. Perret).

1. Pokuajte odgovoriti na pitanje: zato su Kui Mil nadjenuli nadimak kamenolom? Biste li eljeli ivjeti u takvoj kui s oblim zidovima? Kako bi je namjestili? 2. Arhitekt je zidar koji zna latinski (Adolf Loos). U ovoj metafori latinski jezik je simboliki reprezent zapadne civilizacije. Slaete li se s Loosom i njegovim stavovima?

3 Umjetnost kao jezik znakova


79

Protoekspresionizam 80 Ekspresionizam 82 Die Brcke 83 Der Blaue Reiter 84 Nova objektivnost 88 Individualni umjetnici ekspresionizma u Njemakoj i Austriji 90 Ekspresionizam na lmu 92 Ekspresionistika arhitektura 94 Politika umjetnost 94 Neoekspresionizam 98

Umjetnost kao jezik znakova

Protoekspresionizam
Ekspresionizam tei iskrivljenju (distorziji) stvarnosti njezinom vlastitom ekspresivnom snagom, i oslobaanju, ponajprije slikarstva, od podreenosti zadatku prikazivanja stvarnosti. Slika vie nije ekran na koji su projicirani razni objekti, ve je slika vlastiti objekt! Ekspresionizam je sinteza izvanjske stvarnosti i umjetnikovog unutarnjeg svijeta. Svaka ljudska radnja je prije svega izraajna (ekspresivna), ali umjetnost ekspresionizma odailje emocije i emotivno nabijene poruke i to snagom boja i oblika, poteza kistom i teksture boje slike, mjere i omjera motiv slike pritom nije previe vaan. U povijesti umjetnosti neki umjetnici su stvarali na ekspresivan nain El Greco, Rubens, Goya, Delacroix te neposredni prethodnici ekspresionizma fovisti (ali samo u formalnom smislu, bez emocionalnog naboja karakteristinog za ekspresionizam), Paul Gauguin i James Ensor (iz Oostendea, Belgija: za njega su karakteristine okantne boje, motivi kostura i groteskne karnevalske maske; kao i morbidan smisao za humor) te Van Gogh (strastvena, ali kontrolirana deformacija prirode i pojaavanje prirodnih boja radi vee komunikativnosti umjetnikog djela). Boja ima samostalnu ulogu na slici, znai nezavisna je od motiva, to nalazimo ve kod Rembrandta (vidi njegovu sliku Zaklani vol).
Edvard Munch, Krik, 1895. Smatra se da je s ovom slikom roen ekspresionizam. Graka tehnika: litograja crtana tuem na kamenu, monokromna (prethodi joj verzija u boji). Ornamentalni tretman plohe slike, iroke linije crtea povezuju prednji sa stranjim planovima, dijagonalno protezanje mosta u dubinu slike. Kao i u kasnijim Munchovim djelima, pejsa dramatski pojaava tematiku kompozicije i sugerira psiholoko stanje lika: more, planine, obale, most za iskrcavanje. Slika je metafora psiholokih problema modernog drutva. Krivulje kao da vizualiziraju vibracije ljudskog glasa (slino kao u stripu) koje se ire poput valova. Ritmizirano nasilje (u smislu agresivnih) linija kao prikaz tjeskobe, samoe i slutnje smrti. Lice je svedeno na krik, bez naznaka spola i prikazivanja nih individualiziranih detalja. Lice je zapravo oblikovano uskovitlanom krivuljom krika, koja proima cijelu sliku. Ponajprije je izraz samoe, osjeaja uasa pred svijetom, napetosti vitalne energije. Edvard Munch je najistaknutiji predstavnik ekspresionizma u nordijskim zemljama. Pod utjecajem drama Henrika Ibsena (tvorca izraza ljubavni trokut) i Strindberga, istupa protiv lanog drutvenog morala. Uslijed mentalne bolesti i djetinjstva uz dominantnog oca, u njegovim su djelima trajno prisutni motivi bolesti, oaja, gorine, morbidne erotike. Istrauje boju i formu kao nain graenja kompozicije i simbolike slike, posee za velikim temama poput ivota, ljubavi, a pogotovo bolesti i smrti; fokusiran je na lik ene kao monog i njemu nepristupanog stvorenja: Ne elim vie slikati interijere sa enama koje pletu i mukarcima koji itaju! elim prikazati ljude koji diu, osjeaju, vole i pate.

80 Umjetnost kao jezik znakova

Edvard Munch: Krik, 1893. Slika je ukradena u kolovozu 2004. iz Muzeja Edvarda Muncha u Oslu (Norveka), otvorenoga 1963. Usporedite Munchovu graku Krik s istoimenom slikom u tehnici ulja na platnu (desno). Koje su slinosti, a to je razliito? Je li graka ovisna o slici u tehnici ulja na platnu, ili je samostalna kao medij? Oblici Krika iz 1895. prilagoeni su tehnici litograje i pridravaju se njezinih zakonitosti. Opiite postupak nastajanja litograje.

81 Umjetnost kao jezik znakova

Ekspresionizam
Umjesto da upitamo to predstavlja ova slika, trebamo se zapitati to osjeamo dok je gledamo (Clive Bell)
82 Umjetnost kao jezik znakova

Njemaka i Austrija 905. 930.

Podrijetlo naziva: smislio ga je vjerojatno Wilhelm Worringer, u djelu Apstrakcija i empatija (njem. Abstraktion und Einfhlung). Ekspresionizam je neprecizna ali nuna rije koja oznaava pretjerivanje i isticanje radi postizanja emocionalnog uinka. U najirem se smislu moe primijeniti na svaku umjetnost gdje se pokazuju subjektivni osjeaji. U uem smislu termin oznaava pokret, ili bolje niz pokreta u njemakoj umjetnosti tijekom prva tri desetljea 20. stoljea koji nastaju kao reakcija na realizam. Termin ekspresionizam ulazi u opu upotrebu 9. kada je na izlobi berlinske secesije ukljuena grupa parikih umjetnika pod nazivom Expressionisten pod tim se imenom kriju fovisti i Picasso u predkubistikoj fazi. Ekspresionizam je germanski pokret, suprotno impresionizmu i fovizmu koji nastaju u Francuskoj. Odlikuje se dramatinim nemirom, iskazanim irokim potezima kista. Slikar vie ne registrira dogaaje i svoje osjeaje pred motivom slike (svoje utiske ili impresije), ve svoje neuroze i egzaltacije pred svijetom prenosi na platno ne marei previe za slikarsku temu. Ekspresionisti uvode novu koncepciju vremena: lako se moe izmjeriti trajanje ina slikanja, kao zbroj trajanja povlaenja jasno vidljivih poteza kistom. Formalna obiljeja ekspresionistike slike Vijugavost i pojednostavnjenje linija, naglaen potez kista, katkad na granici isforsiranosti i karikature: iskrivljenje, iaenje stvarnosti. Boja i oblik su shvaeni kao cjelina koja moe izraziti ljudske osjeaje i strasti, osobito patnju, a ponajprije vlastitu, umjetnikovu. Boja ne izraava veselje, kao kod fovista, ve egzistencijalnu tjeskobu pojedinca. Umjetnost je individualizirana, odraz je vlastitih umjetnikovih problema i preokupacija. Naglaena je brutalnost i sirovost poteza na tragu srednjovjekovne tradicije drvoreza. Drvorez je, svojom teksturom i nepronjenou, omiljena graka tehnika ekspresionista.

Ernst Ludwig Kirchner: Pet ena na ulici, 1913. Ekspresionistika slika u crnoj, utoj i zelenoj boji, ene su prikazane kao fantastine ptice pod umjetnom rasvjetom. Kompozicija je okomita, ploha slike popunjena je sve do vrha, ukinuto je razlikovanje likova i podloge, kao i prostorni planovi: forme ulaze jedna u drugu u formi iljaka koji, zajedno sa sabijenou prizora, daju dojam napetosti, tenzije na slici.

Za umjetnike ekspresionizma karakteristino je okupljanje u umjetnike grupe, od kojih su najznaajnije: Most, Plavi jaha, Nova objektivnost.

Die Brcke
Kod ovjeka je sjajno to da je on most, a ne zavrava sam u sebi. (Karl Schmidt-Rottlu) Ime Die Brcke simbolizira elju lanova grupe, dresdenskih studenata, da njihov rad predstavlja most prema umjetnosti budunosti. Osobine njihovih radova su: runoa prikazane stvarnosti, tabu teme (ivot polusvijeta), plonost likova, iskrivljavanje (iaenje) forme, izraajni kolorit. Svjesno ili nesvjesno obnavljaju atmosferu srednjeg vijeka gotiku izduenost i iskrivljenost gura, klaustrofobian, zbijen prostor slike (nalik na srednjovjekovni strah od praznog prostora horror vacui). Godine 906. objavljuju manifest: svatko tko izravno i predano koristi svoje kreativne snage, jedan je od nas (Ernst Ludwig Kirchner), to govori da je to pokret bez programa.

(njem. Most) Dresden, 905. 93. Grupu osnivaju studenti arhitekture: Ernst Ludwig Kirchner, Eric Hekel, Karl Schmidt-Rottlu i Fritz Bleyl, pridruuje im se Emil Nolde.

83 Umjetnost kao jezik znakova

Karl Schmidt-Rottluff: Put u Emaus, 1918. Drvorez pod utjecajem srednjovjekovnih njemakih gravura, gotovo brutalnih u izrazu. Kugla koja juri kroz sliku vizualizira biblijsku priu o apostolima koji su nekom skitnici na putu u Emaus ponudili dio svoje veere, i u trenutku kad je skitnica razlomio njihov

kruh, prepoznali su u njemu Krista koji je tada nestao pred njihovim oima. I slikarstvo Die Brckea je pod utjecajem tiskarskih tehnika (do tada je bilo obrnuto graka je bila pod utjecajem slikarstva) odlikuje ga snana, crna kontura, plona polja boja, shematski prikaz prostora, sumarni likovi

Ernst Ludwig Kirchner: Slikar i njegov model, 1910. 1926. Intenzivne, neskladne boje, kao doslovni izraz loeg ukusa za to su suvremenici zaista optuivali avangardnu umjetnost. Prikazani su slikar i njegov model, koji meutim ostaje u drugom planu i besposleno sjedi, dok je tema slike sam umjetnik, odjeven u kuni ogrta koji je citat plata s Klimtove slike Poljubac. Time nam autor pokazuje trend izrazite individualnosti modernog umjetnika, koji svijet prikazuje subjektivno, ltriranog kroz vlastitu osobnost. Naputanje euklidovske geometrije prostora, deniran i realan prostor zamjenjuje imaginaran prostor, odreen doivljajem i hirovitou umjetnika, a ne trodimenzionalnou scene.

Der Blaue Reiter


Grupa je dobila ime prema istoimenoj slici Vasilija Kandinskog. Godine 92. on izdaje istoimeni almanah Plavi jaha, koji ostaje na samo jednom, prvom broju. Dok Most zadrava predmetni motiv, umjetnici Plavog jahaa, ak i kad slikaju po predloku iz prirode, zapravo samo pokuavaju izraziti svoje duhovno stanje: Nisu li djeca koja stvaraju izravno iz tajni svojih osjeaja kreativnija od imitatora grkih oblika? Nije li djelo plemenskih umjetnika snano poput grmljavine? Umjetnici Plavog jahaa ele iskazati spiritualne vrednote u svojim djelima, umjesto da podravaju lane vrijednosti materijalistikog drutva. Godine 90. Kandinski pie O spiritualnom u umjetnosti (djelo je objavljeno tek 92.). Smatramo ga izumiteljem apstraktne umjetnosti. Rije apstraktno je viesmislena, ali neophodno ju je koristiti kako bi se oznaila umjetnost koja nije gurativna ili reprezentativna. Neka su apstraktna djela, meutim, izvedena iz gurativnih predloaka. Termin nepredmetna umjetnost oznaava samo ona djela koja nemaju nikakve veze s predodbama iz vanjskog svijeta, ve uvode forme i boje koje se ne odnose ni na to stvarno, jednostavno postoje same za sebe. Termin je skovao ruski umjetnik Alexander Rodchenko, a Vasilij Kandinski ga je u svom djelu O spiritualnom u umjetnosti uveo u svakodnevni rjenik umjetnosti. Dakle, struktura apstraktnog djela vie je ili manje neovisna o pojavnom svijetu, dok je nepredmetna umjetnost od njega potpuno odvojena, bez odstupanja. Kandinski smatra da diktat unutranje nunosti vodi do oslobaanja od predstavljake ili reprezentacijske umjetnosti: impresije, improvizacije, kompozicije. Uz umjetnika, i promatra umjetnosti otkriva svijet apstrakcije odnosno novu umjetnost koja nita ne oznauje, nita ne predstavlja, ni na to ne podsjea. U isto se vrijeme skladatelji Schnberg i Berg oslobaaju tradicionalnih zakonitosti glazbe, i skladaju atonalna djela. Kandinski je fasciniran suodnoenjem boje i muzike, u svojim slikama nastoji postii harmoniju i izazvati u promatraa tono odreeno raspoloenje. Kasniji ciklus slika Improvizacije (nazive svojih djela posuuje iz glazbe kompozicije, fuge koju smatra viim oblikom umjetnosti jer je ona u svojoj biti apstraktna) imaju motiv pejsaa samo kao izgovor za uidnu smjesu kaligrafskih linija i bezoblinih formi;

84 Umjetnost kao jezik znakova

(njem. Plavi jaha) Mnchen, 9. Iako nikada formalno ukinuta, nakon Prvoga svjetskog rata grupa vie ne postoji jer su dva lana, Macke i Marc, poginula na fronti. lanovi: Vasilij Kandinski, August Macke, Franz Marc, Aleksej Jawlensky.

motiv se jako udaljava od prirodnog predloka. Tako glavna tema slike moe biti obina mrlja, prethodno viena u kaleidoskopu prirode: naziv jedne slike Kandinskog je Slika s crvenom mrljom: Kruna mrlja moe biti vaniji element na slici od ljudske gure. No istodobno postoji opasnost da nepredmetna slika postane neto banalno, obina dekoracija s geometrijskim uzorkom. Apstraktno slikarstvo Kandinski smatra pokazateljem drutvenog napretka, u kojemu umjetnost ima duhovnu funkciju. Umjetniko se djelo, nadalje, sastoji od dva elementa, unutarnjeg i vanjskog. Unutarnji je umjetnikov osjeaj (unutarnja potreba ili nunost), koji moe pobuditi slinu emociju u promatraa djela. Na taj nain umjetniko djelo predstavlja nain komuniciranja, prema formuli: osjeaj (umjetnikov) osjean umjetniko djelo osjeano osjeaj (promatraev).

85 Umjetnost kao jezik znakova

Vasilij Kandinski: Bez naziva, 1910. Prva apstraktna slika ikad naslikana no je li rije o potpuno apstraktnom djelu? Kandinski poinje slikati apstraktne slike zahvaljujui sluaju: jednog je dana uao u svoj atelijer i ondje je na tafelaju slika na kojoj je radio bila poloena na bok, tako da motiv na slici nije bio odmah prepoznatljiv. Umjetnik je samo vidio sliku prekrasne kompozicije i arenih boja, i zakljuio da realni

motiv, predloak, njegovim slikama vie nije potreban: Stvoriti sliku znai stvoriti jedan svijet. Djela Kandinskog doivljavana su kao prikazivanje konikata: Kontrast i kontradikcija: takva je naa harmonija (O spiritualnom u umjetnosti). Na kasnijim slikama elementi se kreu naopako, zdesna nalijevo kao sukcesivne vizije, dok je uobiajeni nain itanja slike u zapadnoj kulturi slijeva nadesno.

Christo: Opasani otoci, zaljev Biscayne, Florida, SAD, 1980. 1983. Land art (vidi 9. poglavlje). Fotograja iz zraka otkriva kompoziciju mrlja i ploha intenzivnih boja.

86 Umjetnost kao jezik znakova

Goethe je u Traktatu o bojama napisao da svaka boja izaziva u promatraa neki drugi, ali tono odreeni osjeaj. Kandinski takoer smatra da boje mogu izraavati osjeaj, kao i osjetilni doivljaj prirode uto je zemlja, plavo je nebo. uto toliko tei svijetlome, da tamnoutog i ne moe biti. Theodor Lipps, psiholog, na temelju teorije uivljavanja (njem. Einfhlung projekcija kreativnog ega na umjetniki predmet) dolazi do zakljuka da boje, linije, oblici i prostor na slici imaju specine emocionalne karakteristike (veselje, tuga, depresija, inspiracija), to postaje osnova za razumijevanje ekspresionistike umjetnosti.
Vasilij Kandinski: S crnim lukom, 1912. Udarcem pravog kuta trokuta na krug nastaje efekt jednako moan kao kad Bog dodiruje Adamov prst na Michelangelovoj fresci (u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu), smatra Kandinski. Slikajui irokim mrljama, autor naglasak stavlja na intuitivne i primarne kvalitete slikarstva, kao i na simboliko znaenje obojene plohe i linije (tj. toke, ravnih linija, izlomljenih linija, krivulja): ini nam se da se nalaze u meusobnom odnosu visoke napetosti, dok gesta crnog luka djeluje agresivno. Nije sve vidljivo i razumljivo ili drugim rijeima ispod vidljivoga i razumljivoga krije se nevidljivo i nerazumljivo.

Paul Klee: Smrt i vatra, 1940. Slova T, O, D (njem. Tod smrt) ispisana su na slici (lettering) sugerirajui pejsa (T, O) i glavu (D), i jo jedanput kao elementi lica Smrti. Smrt donosi vatru u koju pada lik (moda sam umjetnik, koji 1940. umire) zdesna sveden na znak za ovjeka, bez punine tjelesnosti ivog bia. Znak je vizualna injenica, ali

i okida pripisanih znaenja. Konstrukcija umjesto kompozicije slike. Motivi na Kleeovim slikama su ideogrami koji prizivaju svijet (lutkarskog) kazalita i opere. Klee smatra da, to je svijet uasniji (rat), umjetnost postaje apstraktnija, dok iz mirnog ivota nastaje realistina umjetnost.

Ideogram je graki simbol koji oznauje neki pojam, svima ili mnogima razumljiv (npr. $ za SAD dolar ili za euro, valutu Europske monetarne unije).

87 Umjetnost kao jezik znakova

Emil Nolde: Prorok, 1912. Lik ija je patnja ocrtana na licu upalih oiju i usahlih obraza: dojam duhovnosti prizora pojaava tehnika drvoreza gdje je vidljiva tekstura drveta postala sastavni dio prikazanog lika. Prorok je izvrstan primjer koritenja svojstava medija da se naglasi tema slike. Paul Klee: St. Germain kod Tunisa (interijer zemlje), 1914. Godina 1914. je prijelomna toka u Kleeovom stvaranju te godine (izbijanje Prvoga svjetskog rata) putuje u Tunis. Pod utjecajem tirkiznog nakita i zaarenih boja gradova i nonja ljudi ispod afrikog sunca napisao je: Boja me obuzela zauvijek. Ne trebam je vie traiti boja i ja smo jedno ja sam slikar. Linija, a ne tema slike uspostavlja akciju; boja je energina a ne radnja na slici. Mozaici boja, slike koje podsjeaju na vitrae: Umjetnost ne predstavlja vidljivo: umjetnost stvara vidljivo. Slikarstvo proizlazi iz pokreta (umjetnikova) i samo je zamrznuti pokret (toka, linija, ploha, prostor), a percipira se putem pokreta (oka). Pokuavam svjetlost predstaviti svijetlim tonovima, kao snijeg Pokuavam svjetlost predstaviti kao nabore energije (P. Klee).

Emil Nolde: Posljednja veera, 1909. Nolde je izuio drvorezbarski zanat, to je oito i na njegovim slikama. Svoje je prezime zamijenio imenom rodnoga grada Noldea (Njemaka). Slikao je gurativne kompozicije, religiozne scene, kazalinu publiku i plesae, gurativne motive gotovo poput apstrakcije, pejsae, cvijee i vrtove, morske vedute, nanosei boje divljim potezima kista u energinom, primitivnom stilu: oluje boja. Nolde je jedan od posljednjih istinski velikih religioznih slikara (bio je protestant), koji duboko proivljava ono to slika. Na ovoj slici naslikao je

najspiritualniju scenu u povijesti kranstva. Krist je okruen duboko dirnutim apostolima, njegovo je lice transgurirano, on vie nije obian ovjek, osjea dramu koja e uslijediti. Prostor slike je prenapuen likovima, praktiki ne postoji, ve je deniran samim likovima. Lica su poput maski, ali ipak snano individualizirana, s izraenim humanim osobinama. Boje su sjajne, intenzivne (uta boja lica pojaava dojam maske). Vidio sam sliku kad sam iao u krevet, sueljavao se s njome tijekom dana, doekala bi me kad bih se probudio. Slikao sam s osjeajem sree (E. Nolde).

88 Umjetnost kao jezik znakova

Franz Marc: Plavi konji, 1911. Remek-djelo autorova ranog arabesknog stila. ive boje, sjajni, skulpturalno modelirani konji. Boja ima simbolinu, a ne deskriptivnu (opisnu) funkciju naravno, plavi konji ne postoje u stvarnosti. Izraz je enje urbanog ovjeka za iskonskim ivotom pastira u suivotu s prirodom, arkadijske nostalgije modernog ovjeka.

Opiite boje koje nalazite na slici. Kako djeluju na vas? Koje atribute povezujete s pojedinim bojama na slici (blagost, agresivnost, duhovnost)?

Nova objektivnost
lanovi grupe odbacuju apstraktnu umjetnost! Umjetnost je za njih sredstvo protesta; drutvene kritike, kritike buruja i inovnikog aparata, izraavanja gnuanja pred strahotama rata i nepravednosti dekadentnog drutva. Otto Dix i George Grosz meu najveim su satiriarima i karikaturistima u povijesti umjetnosti. Nova objektivnost je revolucionarna umjetnost sadrajem (ali ne i formom) i temom (ali ne i stilom). Odlikuje se izrazitim drutvenim angamanom, s pozicije politike ljevice.

(njem. Neue Sachlichkeit) Postekspresionistiki (post nakon ekspresionizma) pokret izmeu dva svjetska rata, ime je preuzeto od naziva izlobe u Mannheimu 925. lanovi: Otto Dix, George Grosz, Max Beckmann.

89 Umjetnost kao jezik znakova

Otto Dix: Velegrad (njem. Die Grosstadt), 1927./28. Triptih (trodijelna slika) na kojemu autor oslikava, kirurkom preciznou i s ironijskim odmakom, izopaenost i otuenje modernog urbanog drutva, a posebno zavodljivog nonog ivota. Stil slikanja je ironini i karikaturalni karikaturalna groteska! Forma triptiha je referenca na religijsko slikarstvo (oltarne pale): sredinja slika prikazuje uitke srednje klase, koja marginalizira one na lijevoj slici (ratni invalid) i iskoritava one na desnoj slici (prostitutke). Golost nije erotina, nego runa. Slika grada daleko je od optimizma

koji je vladao prije rata. Velegrad je utjelovljenje antiraja, njegova bljetava svjetla pothranjuju iluziju ovozemaljske sree, a iza te fasade lei praznina i bijeda svakodnevice. Otto Dix je u Prvome svjetskom ratu kao vojnik sila Osovine iskusio rovovsko ratovanje i napade plinom i bojnim otrovima, zbog ega nakon rata slika, sav prestravljen, antiratni ciklus u tehnici jetkanja. Radi i kolae, od materijala koje bira prema kriteriju runoe i sirovosti. Godine 1933., nakon to su doli na vlast u Weimarskoj Republici, nacisti ga otputaju s Akademije u Dresdenu, gdje je radio kao profesor.

George Grosz: Berlin Friedrichstrasse, 1918. Brzi potezi kista, otro iscrtane konture likova, zatvorene plohe boje i iaena perspektiva, kao i totalna popunjena ploha slike horror vacui, pridonose opem dojmu uurbanosti velegrada, koji zamamno nudi mnogo senzacija. Usporedite ove dvije slike modernog velegrada.

Individualni umjetnici ekspresionizma u Njemakoj i Austriji

Egon Schiele (prethodnik stila); Max Beckmann, Oskar Kokoschka (nasljednici stila).

90 Umjetnost kao jezik znakova

Egon Schiele: ena koja sjedi s presavijenim koljenom, 1917. Schieleovi aktovi pripadaju meu najbolje prikaze ljudskog tijela u modernoj umjetnosti. Slikarev model (prijateljica ili prostitutka jer Schiele nije mogao plaati profesionalne modele) gleda ravno u nas, izravno u oi, nekonvencionalno sjedei na podu; pomalo nervoznim, nesigurnim i ujedno pozivajuim pogledom komunicira s promatraem. Kao i obino na njegovim slikama, slikar, pa tako i mi, gledamo model odozgo. Schiele se u svom radu povodi za Freudovom teorijom nesvjesnog. Suoen s optubom da slika opscene slike zavrio je u zatvoru. Metoda nedovrenosti (neki su

oblici samo sugerirani), motiv iste boje kao i pozadina slike (neutralni prazni prostor). Bijelom bojom umjetnik rubi guru, ime pojaava emocionalni intenzitet slike.

91 Umjetnost kao jezik znakova

Oskar Kokoschka: ena u plavom, 1919. Slika naslikana prema modelu lutke prirodne veliine, namjetene u nagnutom poloaju s rukom ispruenom u neivoj gesti. Upravo zato to je model nepomian, jer je stvar, oivljava ga dinamino koritenje intenzivnih boja, slika oivljava zahvaljujui vidljivim tragovima poteza kista, odnosno pokreta umjetnikove ruke koja dri kist: FAKTURA (umjetnikov rukopis). Oskar Kokoschka se kolovao u bekoj koli za umjetnost i obrt. Na njegov rad utjecao je pokret secesije, posebno suvremenik Gustave Klimt i radionica za umjetniki obrt Wiener Werkstatte. Tipini za Kokoschku su

tzv. psiholoki portreti bit osobnosti portretirane osobe prikazana je brzom igrom agresivnih poteza kistom, naizgled sluajno povuenih platnom. Ti se potezi ine spontani i neorganizirani, ali pri boljem pogledu na sliku vidimo da umjetnik zadrava potpunu kontrolu nad mijeanjem boja i strukturom slike. Jednom je obitelj nekog profesora naruila njegov portret od Kokoschke. Nisu htjeli platiti slikaru nezadovoljni umjetnikovim ekspresivnim nainom slikanja koji deformira oblike. Slikar je branio svoje djelo prikazana je stvarnost kakvom je on vidi. Uskoro je starac doivio modani udar i poeo sliiti vlastitu portretu. Obitelj je platila sliku.

92 Umjetnost kao jezik znakova

Max Beckmann: Odlazak, 1932./33. Triptih velikog formata alegorijskog sadraja, pod utjecajem stravinih iskustava koje je slikar imao kao bolniar u Prvome svjetskom ratu. Alegorijski prikazi okrutnosti i poude: na desnoj ploi ovjek mui samog sebe frustracijama i neodlunou, teretom sjeanja i neuspjeha; na lijevoj mui druge, totalitarnim reimom u ijoj je slubi. Na sredinjoj ploi tama je razbijena, prikazani su kralj, majka i dijete u brodu koji vozi ovjek zaklonjena lica. Zdesna i slijeva je pravi ivot ivot je tortura, patnja svake vrste zika i mentalna. Mukarci i ene su podjednako ranjivi. Zdesna, povlaei se otraga kao da je za vas privezano, moete vidjeti truplo svoga sjeanja, svojih padova i pogreaka, u potrazi za putem u mraku A u

sredini? Kralj i kraljica, ovjek i ena, prevozi ih na drugu stranu nepoznati brodar s maskom na licu, tajanstvena gura koja nas provodi u zagonetnu zemlju Kralj i kraljica osloboeni su patnji ivota. Pobijedili su sami sebe. Kraljica nosi najveu od svih nagrada Slobodu koja se uz nju privija poput djeteta. Sloboda je vana. Ona je odlazak, novi poetak. Brutalni prizori muenja na nonim scenama slijeva i zdesna, supostavljeni su dnevnoj sceni nepomuene sree i mira s likovima pred kojima se protee beskrajno mirno more koje nudi dobar ulov ribe simboliki prikaz politikog stanja u Njemakoj uoi dolaska nacizma na vlast. (Ubrzo nakon nastanka slike umjetnik je emigrirao iz rodne Njemake u SAD.) Druga odrednica: simbolizam.

Ekspresionizam na lmu
Ekspresionistiki lm dominantno je vezan uz Njemaku. To je spori lm zasnovan na vizualnom efektu, lica su prikazivana u krupnom planu, s prenaglaeno glumljenim izrazima unutranjeg nemira ili straha i dugim ksiranjem pogleda pretjerano izraajnih, naminkanih oiju. Rabi se rasvjeta odozdo tzv. mestofelesov-

ska rasvjeta (isprobajte pred ogledalom!). Termin ekspresionistiki lm oznaava sve lmove koji nisu naturalistiki, ali primarno one usmjerene na prikazivanje ovjekova duhovnog ivota, osjeaje straha, ljubavi, mrnje i tjeskobe. Izopaenje vanjskog svijeta postie se articijelnom scenograjom s izduenim, iljatim i trokutastim plohama nadahnutom kubizmom, to simbolizira rastrojenost protagonista. Tri su kapitalna ostvarenja ekspresionistikog lma: Kabinet doktora Caligarija (reiser je Robert Wiene, 99.), Nosferatu (Friedrich Wilhelm Murnau, 922.) i Doktor Mabuse kockar (Fritz Lang, 922.). Svjetlo, dekor, neobini kutovi snimanja ekspresionistikog lma postali su stilistiko pravilo i konvencija za lmsko prikazivanje straha, napetosti i duevnih poremeaja do dananjih dana; Nosferatu je arhetipski lm strave i vampirskog lma, a Doktor Mabuse je triler koji utjee na kasnija ostvarenja Alfreda Hitchcocka, Orsona Wellesa i Carola Reeda. Lang je lmom znanstvene fantastike Metropolis (927.), navodno nadahnut njujorkim neboderima, dao sumornu viziju ivota u velegradu 2. stoljea gdje svemogui Um, odnosno stroj, gospodari radnikom klasom, tj. duhom ljudi (to je tema koju e poslije razviti Georges Orwel u 984., odnosno fenomen Big Brother showa). U modernom svijetu postignua ovjeanstva nemogue je obuhvatiti znanjem jednog ovjeka, zbog ega se on nuno slui tehnikom i istodobno je se boji.

93 Umjetnost kao jezik znakova

Robert Wiene: Kabinet doktora Caligarija, 1919. Scena iz lma (tzv. still fotograja). Pronaite na njoj ekspresionistika obiljeja.

Ekspresionistika arhitektura
Onaj koji ne poznaje i koji vie ne moe osjetiti uenje, jednak je mrtvom ovjeku ili ugaenoj svijei. (Albert Einstein)
94 Umjetnost kao jezik znakova

Erich Mendelsohn: Opservatorij Alberta Einsteina, Potsdam, Njemaka, 1919. 1921. Izvijeni toranj kao metafora za organsko, kao pokretni i eksibilni torzo; krivulje zidova podsjeaju na pjeane dine modelirane vjetrom. Zamisao autora je bila da potpuno eliminira ravnu liniju lijevajui beton u zaobljene kalupe, meutim, s obzirom na budet morao se zadovoljiti konstrukcijom od opeka obloenom cementom. Izvrstan spoj namjenske zgrade i spomenika veliini jednog znanstvenika; namjena opservatorija je bila testirati novu Einsteinovu teoriju relativnosti, ispitivati zike odnose prostor-vrijeme, energija-tvar. U podzemnom laboratoriju izvodile su se spektrometrijske analize. Mendelsohnov rad blizak je Plavom jahau i futuristima.

Politika umjetnost
Moe li umjetnost replicirati retorici moi ili ona jednostavno registrira stanje stvari? Moe li umjetniko djelo odailjati politiku poruku i bi li u tom sluaju bila negirana njegova estetska i umjetnika vrijednost? Je li umjetnost nevina? Picasso tvrdi da nije, a kad bi bila, prestala bi biti umjetnost Sve stvari imaju neko znaenje, bez obzira na to nalikuju li na neto drugo ili ne. Stoga je umjetnost uvijek politika, bez obzira predstavlja li se kao takva.

George Grosz: Sposoban za vojsku (KV, njem. Kriegverwndungsfhig), 1918. Dobro uhranjeni lijenik proglaava raspadnuto truplo sposobnim za vojsku; dvojica ocira u prednjem planu avrljaju (monokl ini grotesknijim njihova lica). Grosz je otputen iz vojske u Prvome svjetskom ratu zbog PTSP-a ostajui kritiar rata, a pogotovo besmisla forsiranja daljnjih akcija i regrutiranja u vrijeme kada je ishod rata ve bio odluen.

Karikaturalnost likova pridonosi iznoenju snane ironije i antiratnog stava. Dunost, ast, cijeli vrijednosni sustav njemakog drutva Grosz ocrtava u negativnom svjetlu. Nakon dolaska Hitlera na vlast emigrirao je u SAD: Otiao sam zbog Hitlera. Znate, i on je slikar, i u Njemakoj nije bilo mjesta za obojicu. Sigurni potez, crtanje obrisnim linijama pridonosi neposrednosti i satirinosti prizora. Druga odrednica: dadaizam.

95 Umjetnost kao jezik znakova

Pablo Picasso: Guernica, 1937. Slika golemih dimenzija (prekriva cijeli zid), u crnoj, bijeloj i sivoj neboji. Alegorijska slika: bik, konj u agoniji, gura koja visoko dri baklju (podsjea na Kip slobode u New Yorku). Likovi su simboli ije znaenje je svima razumljivo: bik, duplog prola, jest nasilje, okrutnost i mrak, konj ranjene utrobe je napaeno ovjeanstvo; kaos rata prikazan je distorzijama kompozicije. Slika predstavlja dodavanje vrijednosti slikarstvu: ono postaje instrument rata, za napad i obranu od neprijatelja. Djelo je nastalo nakon to je Luftwaffe bombardirao baskijski gradi

Guernicu, arite republikanskog otpora, na dan 28. travnja 1937. Razaranje Guernice bilo je demonstracija nove metode tepih-bombardiranja. Naravno, Picassovo djelo je mnogo vie od dokumenta rata. Na njemu nema naznake konkretne lokacije ili ratne akcije. Prikazan je ogoljeli zloin, iji su simboli: slomljeni ma u istrgnutoj ruci (simbol skrenog otpora golorukog naroda), ranjeni konj (pokoreni narod koji je plemenit i snaan), ena s bakljom (sloboda), ena s mrtvim djetetom (stradanje civila). Slika je izraz protesta zbog meunarodne izdaje ideala za koje su se borili republikanci u Graanskom

ratu (1936. 1939.) s milijun rtava. Svaka je slika boica moje krvi (Picasso). Godine 1944. Picasso e se ulaniti u Komunistiku partiju, iako nije htio sudjelovati u Drugome svjetskom ratu. Nakon rata Picasso stjee popularnost kao ilustrator: 1969. je napravio plakat za lm Veljka Bulajia Bitka na Neretvi. Po narudbi Partije portretirao je Staljina, no s nerazumijevanjem njegova stila portret su naruitelji ocijenili kao uvredljivu karikaturu. Druge odrednice: kubizam, ekspresionizam.

96 Umjetnost kao jezik znakova

Dora Maar fotograrala je proces nastajanja murala (zidne slike) Guernica, irokoga horizontalnog formata poput narativne pasice stripa. Obratite panju na trokutni (piramidalni) raspored sredinje grupe gura, pritom je trokut upisan u kvadrat s pomakom u desnu stranu (oblici svojim smjerom vuku udesno). Prva fotograja snimljena je 11. svibnja 1937. godine.

97 Umjetnost kao jezik znakova

Bogdan Bogdanovi: Kameni cvijet, Jasenovac, 1964. 1966. Spomenik je metafora ivota jaeg od smrti i zato je kao osnovni simbol izabran ba CVIJET, znak vjeitog obnavljanja, stiliziran kao cvijet graevina, okrenuta dvojnom kriptom prema rtvama iz kojih vue svoj korijen, a krunom, nekom vrstom obrnute kupole, okrenut je prema svjetlosti i suncu. Spomenik u poast svim stradalima u koncentracijskom logoru Jasenovac, kao i protiv mrnje, iskljuivosti, rasizma, ksenofobije i svakog oblika netolerancije. Melankolini lotos od prenapregnutog betona ne samo da zaustavlja zle primisli i s jedne i sa druge strane nego ak i proiuje: nikog nije vrijeao nikom nije prijetio nije pozivao na osvetu a ipak nije skrivao istinu (Bogdan Bogdanovi). Andy Warhol: Naranasti uas, 1963. Iz ciklusa Katastrofe u tehnici serigraje, s motivom rasnih pobuna, automobilskih nesrea, elektrine stolice i drugih dnevnih vijesti: Kad vidite stravinu sliku stalno iznova, ona prestaje imati ikakav uinak. Ja sam stroj (A. Warhol). Denirajui sam sebe strojem, akumulirajui i prikazujui istovjetne ili vrlo sline podatke i uznemirujue slike, umjetnik ih ne komentira, ne reagira distanciran je i objektivan upuujui gledatelja na vlastitu lou savjest, moralnu ili drutvenu.

Komentar na izreku umjetnost je ogledalo drutva: umjetnost nije ogledalo, umjetnost je eki (D. Kri). Pokuajte objasniti tu drastinu izjavu.

Neoekspresionizam
Zlatko Prica: Savijai elika, 1957. Figure i predmeti na slici su simbolini, a ne realni, boja gubi znaaj opisnosti i postaje sredstvo gradnje apstraktnog prostora slike. Ritam elemenata postie se supostavljanjem pravocrtnih i krunih, konveksnih i konkavnih oblika. Prica s Edom Murtiem ilustrira poemu Jama partizanskog pjesnika Ivana Gorana Kovaia 1944. godine. Ekspresionizam likovnog izraza predouje patnju muenog zatvorenika.

Nakon 945.

98 Umjetnost kao jezik znakova

Leon Golub: Spaljeni ovjek, 1970. Brza gesta i kratki potezi vizualiziraju dramatsku napetost prizora i trzanje i patnju prikazanih gura ena u bijegu, klupka vojnika u borbi, palih ratnika Civili s ranama od napalma u Vijetnamskom ratu, oteena, gola-nenaoruana i poniena individualna i drutvena tijela (osobe i zajednice) posluila su kao predloak za slike vatreno zakrvavljene povrine, pigmenta poput grumena eravice, potpisane autorovim prividno samorazumljivim naputkom: Ljude ne treba spaljivati. Svi detalji slike (u tehnici sitotiska na kremenom papiru) slue sugestivnoj vizualizaciji tjelesne boli i kontrakcije tijela kao njegova odgovora na ranja-

vanje. Posebna je kategorija tekstura slike autor na platno esto aplicira pigment ili lak koji potom grebe da bude nalik na izranjanu kou sugerirajui stres, konikt i nasilje. Umjetnik tretira platno kao pretueno i izmueno tijelo, rezovima na platnu pridaje mu znaenje metafore nasilja. Druga odrednica: politika umjetnost.

1. Pakao su drugi (Jean-Paul Sartre). Moete li protumaiti tu reenicu? Koja umjetnika djela prema vaem miljenju vizualiziraju tu reenicu? Navedite nekoliko primjera i obrazloite svoj izbor.

4 Margine i odmaci

Dadaizam 100 Neodadaizam 105 Prije nadrealizma 107 Nadrealizam 108 Metaziko slikarstvo 114 Nakon nadrealizma 115 Nadrealizam i nadnaravno 117

99 Margine i odmaci

Dadaizam
Logika je komplikacija. (Tristan Tzara) Naziv pokreta izabran je sluajno, nasuminim otvaranjem stranice francusko-njemakog rjenika: dada je francuski termin za drvenog konjia za ljuljanje u djejem govoru, ali i za hobi i opsesiju; djeji zvuk predstavlja poetak, novo, primarno-primitivno. Za dadu je tipino naglaavanje sluaja i nerazboritosti. Dadaizam je reakcija na apsurd rata do kojega je doveo ratio, a prije svega pohlepa ljudi i drutva. Protiv toga se treba boriti: politikom anarhijom, emocijama, intuicijom, iracionalnou, propisuje dada. Dadaizam je nain postojanja kao i nain ivota. Eskapistika umjetnost iskaz elje za bijegom od stvarnosti, to je ujedno kritika stvarnosti u kojoj su uvrijeene vrijednosti i institucije, naime, odgovorne za krvavi sukob. Dada eli poduiti ovjeka onome to je zaboravio a to je sanjati otvorenih oiju. Dada je na vlastiti intenzitet. Dada je umjetnost bez papua i paralela, koja je za i protiv jedinstva i odluno protiv budunosti. Dadaizam se odrie umjetnosti radi umjetnosti i raskida s umjetnou prolosti: Uope ne elim znati je li bilo ljudi prije mene (T. Tzara). Ne postoji dadaistiki stil jer su umjetniko djelo i vjebanje umjetnike geste odbaeni s prezirom. Kljuna rije koja objanjava pokret je nihilizam. Destrukcija je takoer kreacija! (klie anarhist Bakunjin). Onaj tko eli stvarati najprije mora razoriti i uzdrmati priznate vrijednosti (Nietzsche). Budui da je dadaizam sve negirao, trebao je zavriti tako da negira sam sebe (pravi dadaist je protiv dadaizma). No dada kao pokret umire u trenutku kada je sam sebe poeo shvaati ozbiljno. Godine 922. u njemakom Weimaru Tzara je odrao postumni govor proglasivi dadu mrtvom. Dadaisti postavljanjem industrijskih proizvoda u muzej dokazuju da je pojam umjetnosti stvar dogovora ili denicije. Smatraju da nema bitne razlike izmeu predmeta koji je napravio ovjek i predmeta koji je napravio stroj, i jedina mogua osobna intervencija u umjetniko djelo je sluajna; sluaj je posljedica vizualne ravnodunosti i potpunog izostanka dobrog ili loeg ukusa. Dada je za nerazumnost, to ne znai nesmisao. Dada je nerazumna kao i priroda. Dada je za prirodu, a protiv umjetnosti. Dada je izravna kao priroda. Dada je za beskonani smisao i denitivna znaenja.

95. 99. vicarska, SAD, Njemaka, Francuska, Jugoslavija

100 Margine i odmaci

Raoul Hausmann: Duh naeg vremena (Mehanika glava), 1919. Tehnika kolaa proirena je na skulpturu. Jo sam davno uoio da ljudi nemaju karakter i da je njihovo lice samo slika koju je uredio njihov frizer. Zato onda jednostavno ne uzeti jednu od tih glava koju je napravila neka jednostavna, nevina dua, od onih na kojima frizerske pripravnice vjebaju kako se rade perike. Kakva ideja! elio sam izloiti duh naeg vremena u najelementarnijem obliku Pa sam uzeo nu drvenu glavu i okrunio je sklopivom metalnom aom. Straga sam privrstio zgodnu lisnicu. Uzeo sam kutijicu za nakit i privrstio je uz desno uho. Potom sam unutra stavio rolu lma s kamiem lule Ugurao sam bronanu komponentu iz antikvitetne kamere na drveno ravnalo i pogledao sam Ah, da, falio mi je komadi bijelog kartona na kojemu je napisan broj 22 jer duh naeg vremena ima numeriki smisao. Ogranienost malograanina prikazano je centimetrom kojim je izmjerena visina njegova ela. Simboli malograanske klase su: novanik (smjeten iza glave) i kutija za nakit (iza uha).

Raoul Hausmann: Likovni kritiar, 1919./20. Tehnika fotomontae i asemblaa dekonstruktivna rekonstrukcija; isjeci iz novina, fotograje, fragment novanice nalijepljeni su na apsurdnu i smijenu sliku koja prikazuje likovnog kritiara (za Hausmanna oito omraeno zanimanje) koji dri olovku u ruci, plazi jezik, pogled mu je zamagljen, na elo mu je zalijepljena potanska marka dok mu iz ovratnika viri novanica kojom je potkupljen. Figura ovjeka sa eirom dolje desno na slici: kola kao igra zamjene praznine puninom (vidi: kubizam).

101 Margine i odmaci

Godine 95. osnovana je Dada Zrich. Internacionalni dadaizam je roen 5. veljae 96. sa zrikim Cabaret Voltaireom (osnovao ga je njemaki pjesnik Hugo Ball kao kombinaciju bara i umjetnike udruge), gdje se u progonstvu sastaju mnogi umjetnici iz ratom zahvaenih europskih zemalja, a preko puta je ivio Vladimir Ili Lenjin. Hugo Ball je pokrenuo i izdavanje istoimenog dadaistikog asopisa asopis se prvi put pojavljuje kao medij umjetnosti, jednakovrijedan slici ili skulpturi. Pokret je izraz gaenja i razoaranja zbog izbijanja Prvoga svjetskog rata. U Zrichu je dadaizam dominantno knjievni pokret, ija je kljuna gura rumunjski pjesnik Tristan Tzara koji stvara sluajnu poeziju od rijei izrezanih s novinskih stranica i sloenih zajedno prema kriteriju sluaja. Godine 95. osnovana je Dada New York. Najistaknutiji predstavnici njujorke dade su Marcel Duchamp, Francis Picabia i Man Ray. Picabia je 96. u Barceloni pokrenuo dadaistiki asopis 39 (neredovito izlazi do 924.); asopis je, dakle, novi oblik umjetnikog djelovanja. Picabia radi apsurdne strojeve kojima se ruga mehanizaciji svijeta, znanosti i naelu uinkovitosti, na taj nain protestirajui protiv rata jer je moderni rat u biti rat strojeva i pobjedu odnosi onaj koji je izumio najbre ili najmonije maine. Duchamp preispituje narav i bit umjetnosti na provokativan nain: pa je tako 97. donio na izlobu poloeni urinal, potpisao ga je pseudonimom (R. Mutt, prema imenu proizvoaa sanitarija) i nazvao ga, kao vlastito umjetniko djelo, Fontana. Time je upozorio na mogui apsurd demokratske izlobene politike: svatko je,
Jean (Hans) Arp: Kola nainjen prema zakonima sluaja, 1916./17. Jean Arp je to isto radio u likovnosti, tj. radio je kolae od komadia istrganog (ne izrezanog) papira, esto od vlastitih crtea koje bi poderao i bacio putajui papirie s visine da padnu na podlogu, ondje ih ksirajui; njihov je raspored bio potpuno sluajan. Umjetnik je tako iskljuen iz ina stvaranja. Razigrana kompozicija sedam kvadrata koji pleu prostorom slike. Kasnije je Arp radio obrnute kolae: buei i izrezujui rupe u kartonu raznih geometrijskih oblika.

naime, mogao izlagati svoje radove ako bi mogao platiti skromnu kotizaciju. Zanimljivo je da je Fontana odbijena na njujorkom Salonu nezavisnih (koji se tako pokazao dvolinom, a ne otvorenom institucijom), znai, odbijen joj je status umjetnikog djela pa danas jo samo postoji fotograja kao dokument, tj. svjedoanstvo originalnog rada. U znak prosvjeda Duchamp je izradio Kutije u kovegu (936.) kao vlastiti, prenosivi muzej s minijaturnim djelima.
102 Margine i odmaci

Kod ready-madea zadran je moment mjesta umjetnikog djela. Naeni predmeti ne bi se smatrali umjetnou ukoliko bi bili bilo gdje, bilo kada i bilo kako postavljeni.

Godine 98. Tristan Tzara objavljuje Dadaistiki manifest prema zakonitostima bruizma (franc. le bruit brujanje), apstraktne poezije, poezije simultanosti i sluaja: Ideal, ideal, ideal Znanje, znanje, znanje Boomboom, boomboom, boomboom.

Marcel Duchamp: Fontana, 1917. Sluaj R. Mutta: Je li gospodin Mutt svojim rukama napravio fontanu ili nije, uope nije vano. On ju je IZABRAO. Uzeo je obian svakodnevni artikl, postavio ga tako da je njegova funkcija nestala pod novim naslovom i gleditem i tako je stvorio novo znaenje za taj predmet. Pozor: urinal je poloen vodoravno, i tako osloboen svoje funkcije.

Bruce Nauman: Autoportret kao fontana, 1966.19 70. Prema uzoru na Duchampovu Fontanu umjetnik predstavlja samog sebe kao naeni objekt (ready-made): na fotograji je prikazan sam autor, njegova glava Ideja recipronog ready-madea: i torzo, dok izbacuje vodu iz usta. treba se koristiti Rembrandtom kao Nauman esto koristi tehniku tzv. daskom za peglanje (M. Duchamp). close circuit izravnog prijenosa Prema Faureu, uperak trave uz rub video slike. U jednom njegovom movare ima istu likovnu vrijednost kao i prizor Kristova raspea ako je oba radu posjetitelji izlobe snimljeni su u prvoj prostoriji, a zahvaljujui naslikao Rembrandt. Ali budui da taj kratkoj odgodi play-backa u drugoj uperak trave ima za nas emotivno i se sobi mogu vidjeti kako ih novi vrijednosno nie znaenje, tee emo posjetitelji promatraju na odgoenoj je uistinu moi spoznati i ispravno reprodukciji snimke u prvoj sobi. procijeniti koliko je to dobra slika.

Man Ray: Cvijee, 1931. Fotograja nastala postupkom solarizacije.

Solarizacija je fotografski postupak kojim su konture oblika naglaene crnim linijama kao da je rije o crteu. Nastao je sluajno, kada je u procesu razvijanja eksponiranog fotografskog papira umjetnik upalio svjetlo.
103 Margine i odmaci

Man Ray: Poklon, 1921. Glaalo na koje je nalijepljeno etrnaest avlia. Man Ray je pseudonim (engl. ovjek Zraka), nadahnut poezijom Walta Whitmana. Primarno fotograf, Ray je uveo nove tehnike obrade i izrade fotograje: airbrush, fotomontau, rayogram (fotogram), solarizaciju.

Man Ray: Rublje (franc. Lingerie), 1931. Fotogram je fotograja nastala osvjetljavanjem fotografskog papira na koji su poloeni predmeti razliite transparentnosti i voluminoznosti. U ovom su sluaju pomicani za vrijeme trajanja ekspozicije.

Fotogram (zvan jo i schadograja Christiana Schada ili rayogram, prema Manu Rayu) nastaje postupkom izravnog otiskivanja predmeta na emulziju fotografskog papira (fotografskog pozitiva) eksponiranoga (osvijetljenoga), razvijenoga i ksiranoga.

Godine 99./20. osnovana je Dada Kln njezin predstavnik Max Ernst takoer upotrebljava naene predmete u svojim radovima. Nadahnut podovima izbrazdanim uslijed pranja, mnogih ribanja, struganja i gaenja, Ernst je izumio tehniku grattagea (struganja, grebanja) i frottagea: jednostavno je trebalo arati po papiru iznad reljefne podloge, npr. novia, i na papiru bi se otisnula njegova tekstura to je metoda u kojoj autor samo asistira kao gledatelj raanju svoga djela, gdje se izbjegava kontrola svi-

Max Ernst: Navika lia, frottage, 1925.

jesti i zanemaruje pitanje vjetine. Srodna je tehnika sugestivne dekalkomanije, uvodi je Oscar Dominguez: crni gva razlije se po listu papira, drugi se list lagano prisloni uz njega i paljivo podigne malo prije nego to se boja osui. U dobivenim oblicima razni e ljudi prepoznati razne predmete, prie, situacije, metodom slobodne asocijacije. Klnska dada znaajna je za razvoj nadrealizma (vidi str. 07.)). Godine 92. Kurt Schwitters osniva Dadu Hanover: Schwitters radi skulpturalne i arhitektonske instalacije od otpadaka, poput upotrijebljenih bezvrijednih autobusnih karata. Izbaen iz berlinske dadaistike grupe kao apolitian, stvara vlastitu varijaciju dadaizma koju naziva Merz (Smee), to je igra rijei i metafora kojom se novac usporeuje sa smeem: merz je drugi slog od (Kom)merz (njem.), izrezan iz reklame za banku. Merz je grupiranje u umjetnike svrhe svih moguih materijala, merzbau je grupiranje u prostoru, transformiranje umjetnikova ivotnog prostora u gomilu starenih predmeta (jednom rijeju svih starudija to se povlae po tavanima i hrpama smea), koji se, dodavanjem i umetanjem jo stvari, rasprostire po stanu i zatrpava nekoliko etaa stana u pokuaju izravnog ukljuivanja umjetnosti u ivot. Od 923. do 932. Schwitters izdaje asopis Merz.
Kurt Schwitters: Merzbau, 1933. Merzbau je asembla, totalno umjetniko djelo, krianje katedrale i Kabineta dr. Caligarija. Merzbau je otpad kao materijal gradnje. S prikupljanjem predmeta Schwitters zapoinje 1921., a sve je uniteno za Drugoga svjetskog rata. Odrednice djela: trash art (engl. trash otpad), starena umjetnost, asembla, ready-made, objet dart.

104 Margine i odmaci

Dekalkomanija je postupak otiskivanja preuzet iz djeje igre, poput kolaa i frottagea. Crni gva prolije se po papiru izraene teksture, kojega se potom prekriva drugim papirom i pritisne dlanom. Rezultat postupka je nekontroliran i nepredvidiv, u dobivenoj fraktalnoj kompoziciji u crnoj, sivoj i bijeloj boji nalik na otisak spuve svatko e razaznati neto drugo (tehnika se zato koristi u psiholokim testovima): pejza, portret, neki predmet ili ivotinju, i slino. Max Ernst, koristei uidne uljene boje, tehniku dekalkomanije prenosi na slikarsko platno:

Napravite crte u tehnici dekalkomanije, opiite ono to vidite na nastaloj ari mrlji.

Objt dart je pojam (franc. umjetniki predmet) koji oznaava umjetniki objekt, koji nije ni skulptura ni slika.

Godine 99. osniva se Dada Pariz njezin najistaknutiji predstavnik je Francis Picabia.
Francis Picabia: Oko Kakodilat (LOeil Cocodylate), 1921. Umjetnik zbog herpesa oiju nije mogao sam napraviti sliku, tj. antisliku, ve mu u tome pomau prijatelji umjetnici; naslikano je oko, organ koji mu zadaje bol; pozvani su knjievnici i umjetnici da se potpiu i konano su na sliku nalijepljene fotograje, meu njima i portret autora: slika ima znaenje istraivanja prostora jezika i jezika prostora. Tradicionalno stavljan u donji desni ugao djela, ovdje potpis preplavljuje cijelu povrinu slike, a mnotvo potpisnika ironizira individualnost umjetnika-stvaratelja, odnosno injenicu da vrijednost slike obino ovisi o umjetnikovoj signaturi. Naslov je metafora s lijekovima: caco je na grkom lo, dilate je proirena a odnosi se na oko i zjenicu oka. Uvijek traga za osjeajem koji si ve osjetio, ba kao to voli podignuti stare hlae iz kemijske istionice, koje sada izgledaju nove, sve dok ne pogleda izbliza. Umjetnici su istai, ne daj im se prevariti. Uistinu moderna umjetnika djela napravili su ne umjetnici, ve jednostavno ljudi (F. Picabia).

105 Margine i odmaci

Neodadaizam

Stil, ali ne i pokret, od 930-ih do danas. Predstavnici: Joseph Cornell, Robert Rauschenberg.

Ivan Ladislav Galeta: Kafka, greka, trokut, 1984. Pisac Franz Kafka je pisao duge reenice i traio je da se njegova djela tiskaju velikim slovima kao i dadaistima vana mu je bila forma, a ne samo sadraj djela. Suvremeni hrvatski autor eksperimentalnog lma Ladislav Galeta u svojoj poemi Kafka, greka, trokut primjenjuje dadaistiku metodu sluajnog susreta (rijei), tekst ima funkciju slike, forma je vanija od sadraja, odnosno forma jest sadraj.

106 Margine i odmaci

Robert Rauschenberg: Retroactive II, 1964. Kola kao izvjetaj, nainjen od izrezaka iz novina. Na njemu su prikazani: predsjednik Kennedy (predsjednik kao pop-gura), odluni pokret ruke predsjednik u gesti Ujaka Sama (imaginarnog lika koji simbolizira dravu to poziva svoje graane na regrutaciju), astronaut, bar kod. To je slika amerikog drutva u vrijeme nastanka slike, redom: predsjednik demokrat za ijeg mandata je izbila kriza u Zaljevu svinja (Kuba); hladni rat; prvi let u svemir; potroako drutvo. Iz serije tzv. Combines kombiniranih slika koje umjetnik gradi od raznih heterogenih naenih plonih predmeta, poput krpa i fotograja, araniranih i zalijepljenih na podlogu. U kasnijim radovima ih preslikava ili prenosi u tehniku serigraje: slika je metaforiki puzzle pod oitim dadaistikim utjecajem.

Joseph Cornell: Skup mjehuria sapuna, 1936. Cornell, poput naivnih umjetnika, nije imao formalno umjetniko obrazovanje. 1930-ih radi asemblae uglavnom vitrine zatvorene staklom na prednjoj strani, u kojima aranira neskladne predmete kutije ibica, kompase, potanske marke, izreske iz novina naglaene frontalnosti, tako da ih promatramo kao sliku. Te su kutije postale poetska kazalita u kojima se odvija metamorfoza elemenata iz prolosti umjetnikova djetinjstva, privatnog svijeta zapeaenog u kutiji-kapsuli, u prostoru i vremenu. Kontradiktorno, kutije istodobno ine vidljivom i zatvaraju svoju sadrinu.

Robert Rauschenberg: Monogram, 1955. 59. Combines mogu biti i trodimenzionalni, kao kombinirana skulptura patchwork od proizvoda masovne potronje privlaei pozornost na ono to se u svakodnevnom ivotu nitko ne trudi vidjeti. Preparirana ovca upisana u staru automobilsku gumu kom-

binirana je s dvodimenzionalnim naslikanim plohama. Umjetnik propituje hijerarhiju ljudskih osjeta koju je razvila racionalistika misao, prema kojoj vizualna percepcija ima primat nad ostalim osjetilima. Otvorenost sadraja i nezavrenost forme tipine su za Rauschenbergov rad: Nema stvarne razlike izmeu stvaranja i destrukcije umjetnosti.

Prije nadrealizma
Dadaizam i nadrealizam su povezani pokreti, mnogi su umjetnici stvarali u duhu obaju pokreta, koji su prije predstavljali stanje uma i nain ivota nego stilska pravila. Oba su pokreta izrazito anti-racionalistika, koncentrirana na stvaranje okantnih efekata, ali dok je dada bila u svojoj biti nihilistiki pokret, nadrealizam je pozitivno gledao na svijet.
Marc Chagall: Autoportret sa sedam prstiju, 1912. Nelogina guracija u prizoru kao iz sna, iracionalni raspored poznatih nam predmeta za Chagallov rad vano je podsjeanje na djetinjstvo u Rusiji, na intimnost obiteljskog ivota. Gotovo barbarski intenzitet, zasienost, punina boja; platna napunjena strau. Pod utjecajem sirovih formi narodne ruske umjetnosti u kombinaciji s utjecajem rada Gauguina i fovista, Chagall slika lirske ruralne scene, ljude i predmete kako lebde u neobinim kombinacijama, neproporcionalne, izduene likove. Na ovoj su slici prikazani: umjetnik kroz iji se prozor vidi Eiffelov toranj, rodni Vitebsk je u njegovu sjeanju (u stripovskom oblaiu), a zaumni prizor ruske mljekarice i krave koje lebde iznad pravoslavne crkve naslikan je na platnu ispred slikara. Razilaenje sile tee u osnovi je futuristika koncepcija prevoenja stvarnosti. Prostor atelijera je suen, fovistikih boja: jarkoutog poda i crvenih zidova. U njemu je prikazan lik velikih oiju, duge kovrave kose, izlomljenog lica i tijela na nain kubistikog slikanja fasetama. Sedam prstiju na ruci simbolizira idovski sedmerokraki svijenjak menoru. Nakon Oktobarske revolucije 1917. Chagall postaje upravitelj umjetnike kole u Vitebsku. Naslikao je, kao ruski idov, murale za idovsko dravno kazalite u Moskvi. Za Staljinova progona idova odlazi u Francusku i radi dekoraciju stropa i vitrae za prozore parike Opere (u koju Paul Leroux smjeta radnju drame, a Andrew Lloyd Webber mjuzikla Fantom u operi). Druga odrednica: simbolizam.
107 Margine i odmaci

Nadrealizam
isti psihiki automatizam. Jedina razlika izmeu mene i luaka je da ja nisam lud. (Salvador Dal) Nadrealizam je primarno pjesniki pokret, takoer knjievni, lozofski, politiki i tek tada umjetniki pokret izmeu dva svjetska rata. Osniva i najistaknutija gura nadrealizma je francuski pjesnik, esejist i kritiar Andr Breton (896. 966.). Cilj pokreta je razrijeiti postojea kontradiktorna stanja snova i stvarnosti u apsolutnu stvarnost, superstvarnost. Nastoje se ukloniti sve moralne i estetske preokupacije umjetnosti. Ipak svojom naracijom-pripovijedanjem snova, velianjem idealizma, ali i politikim angamanom (Breton: umjetnost u slubi revolucije) i jezinim igrama, nadrealizam je nastavak ideje simbolizma. Kreativnost ima smisla jedino ako podrava kontinuirano stanje pobune (rijeima nadrealistikog pjesnika Georgesa Bataillea). Nadrealisti istrauju imaginarij snova (a to mogu biti i mre), polubudnog stanja i podsvijesti: Dal svoja djela naziva rukom slikane fotograje snova, a metodu rada paranoino-kritikom. Andr Masson razvija automatsku tehniku kojom pokuava ukloniti razumsku kontrolu nad radnjama ruke putajui da ruku vodi podsvijest. Ruka je seizmograf sluajnih misli prema naelu slobodnih asocijacija, to je termin preuzet iz psihoanalize. Bretonov automatizam je zapravo sluaj jer nesvjesno se ne moe forsirati, forsiranje ve podrazumijeva svijest: tako Roberto Matta, smatrajui da psihiki automatizam (kojim nastaju iste ikarije, prema Bretonu) ne moe biti nesvjestan jer bi to podrazumijevalo pasivnost subjekta, daje prednost izrazu slikarski automatizam kao preciznijem i tonijem. Automatizam je svaki postupak primijenjen kako bi se izbjegla kontrola nad kompozicijom; a potreba za snom jaa je od bilo koje praktine potrebe. Spavanje je jedina situacija kada smo zaista slobodni, nismo pod utjecajem drutvene buke, tj. pod utjecajem miljenja drugih ljudi. San je poetian, on govori univerzalnim jezikom simbola, koji je u velikoj mjeri zajedniki svim vremenima i svim kulturama. To je, uz poeziju i umjetnost, univerzalni jezik ovjeanstva (prema lozofu Frommu). U snu, carstvo nunosti

Pariz, Francuska, 924. Predstavnici: Joan Mir, Ren Magritte, Salvador Dal.

108 Margine i odmaci

Andr Masson: Automatski crte, 1925.

mora ustuknuti pred carstvom slobode. Nekontrolirana stanja neupravljane misli mogu se prepoznati u umjetnosti duevnih bolesnika i u stvaralatvu primitivnih naroda, koji nisu podinjeni shemama zapadne civilizacije, smatraju nadrealisti. Paradoks je da smo u snovima ne samo nerazumniji i nepristojniji ve i inteligentniji, pametniji te da bolje rasuujemo kada sanjamo nego kad smo budni. Nai snovi ne izraavaju samo iracionalne elje ve i duboke spoznaje. San je nadstvarnost zasnovana na odmaku, premjetanju u fantastian svijet metodom metamorfoze i apsurda. Izravni izraz nesvjesnog uma su snovi, prema Freudu. No, za razliku od Freuda, nadrealisti ne ele lijeiti poremeaje misli i osjeaja, oni su ak poeljni.
Andr Breton, Max Morise, Man Ray, Yves Tanguy: Prekrasni le, 17. 5. 1927. Koncepcija individualnog stila umjetnika-stvaraoca negirana je igrom Cadavre exquis (prekrasni le): presavijeni list papira krui izmeu igraa koji nastavljaju rad na istoj, skrivenoj (presavijenoj) slici. Jednom kad je papir izravnan, otkriva se hibridna slika objektivnog sluaja.

109 Margine i odmaci

Hibrid je neto sastavljeno od vie oblika, mijeano. Termin uvodi Andr Breton da bi opisao slike koje prelaze od guracije k apstrakciji i obrnuto.

Mogunost da svoje individualne opsesije podijelimo s drugima svakako je dragocjenija od vjerojatnosti da uemo u trag njihovu uzroku ili skrivenom znaenju. Daleko od dokonog ubijanja vremena praksa pripovijedanja snova ima terapeutski karakter i oblik je svakodnevne ivotne pragmatike. Uostalom, nije li psihoanaliza dokazala da je razgovor o snovima vaniji od samih snova? Nije li mogunost da vlastiti san ponudimo kao grau tueg upravo nain na koji privatne nesnoljivosti postaju stvar javnog, kolektivnog interesa? Freud je smatrao da snovi nita ne govore ako se u njihovo tumaenje ne ukljue asocijacije sanjaa i sjeanja iz djetinjstva.

Nadrealisti snove smatraju prije svega aktivnou mate, stoga je Breton napravio antologiju snova. Budui da je studirao medicinu, bio je upoznat s povezivanjem rijei i psihoanalizom kao oblicima terapije. Evo kako je izgledala njegova tehnika, i prvi eksperimenti: on opisuje kako je jedne veeri spremajui se u postelju jasno uo kucanje na prozoru i reenicu tamo je ovjek prepolovljen prozorom. I onda je i vidio sliku toga: ovjeka prepolovljenog prozorom.
110 Margine i odmaci

Godine 924. u Parizu Andr Breton objavljuje Nadrealistiki manifest. U njemu je nadrealizam deniran kao psihiki automatizam kojim se moe izraziti pravo djelovanje svijesti, lieno bilo kakve kontrole razuma, kao i estetskih i moralnih ograda (ogranienja). Teorija psihoanalize, osobito Freudova interpretacija snova, utjeu na nadrealizam u kojemu se elementi stvarnoga i imaginarnoga stapaju u novu realnost. postoji odreena toka uma gdje ivot i smrt, stvarno i imaginarno, prolost i budunost, komunikativno i nekomunikativno, visine i dubine prestaju biti poimani kao suprotnosti. Iako se manifest odnosi na automatsku tehniku pisanja, ubrzo je lm postao savrenim medijem za namjerno izazivanje oka, ukidanje logike radnje, narativnog kontinuiteta i jedinstva vremena i prostora. Andaluzijski pas (reiraju ga Luis Buuel i Salvador Dal, 928.) i Zlatno doba (Buuel, 930.) dva su najvanija nadrealistika lma (nijemi lm) za koje je tipino: apsurdni prizori (govedo u spavaoj sobi) s bizarnim detaljima (gmazovi, kukci), simboliMan Ray: Lijepo kao sluajni susret kiobrana i ivaeg stroja na stolu za seciranje, 1935. Sluaj kao automatizam. Prepoznatljivi predmeti izvan uobiajenog konteksta.

ne kompozicije kadrova (krupni plan britvice koja prelazi preko oka, paralelno s izduljenim oblakom to presijeca mjesec), uz zanemarivanje uzrono-posljedinog slijeda dogaaja i povezivanje neskladnih tematskih elemenata. U Drugome svjetskom ratu centar pokreta seli se u New York jer su mnogi nadrealisti napustili Europu. Iako ubrzo prestaje postojati kao organizirani pokret, nadrealizam utjee na stvaranje novog stila, amerikoga gestualnog slikarstva (apstraktni ekspresionizam).
Djetinjim rukopisom u kurzivu ispisan je plutajui tekst koji tvori posve sluajan i nerjeiv rebus: rije je postala slika i stoga njezin vizualni ekvivalent vie nije nuan, nije potrebno naslikati pejza i nebo ve je dovoljno napisati rije horizont i ona e zamijeniti sliku horizonta. Oblaii s tekstom meusobno su povezani to znai da zajedno ine cjelinu, kompoziciju u kojoj je njihovo mjesto odreeno poloajem na slici. Za razliku od drugih nadrealista, Magritte se ne slui motivima sna ili podsvijesti, ve gradi sliku bizarnim sueljavanjima predmeta ili radnji, proteni motiv (njem. Leitmotiv, engl. light-motiv), motiv njegovih slika je ovjek s polucilindrom i aktovkom, tip inovnika (usporedi s Procesom Franza Kafke). Zavodljiv postupak praznog znaka, zamreni problematian odnos izmeu pojma i predodbe, jezika i slike, povrine i dubine, realnosti i privida. Druga odrednica: magini realizam. Pokuajte objasniti taj naziv na primjeru Magrittove umjetnosti.

111 Margine i odmaci

Ren Magritte: ivo ogledalo (franc. Le Miroir vivant), 1928. Pojavni svijet na slikama se obino pokuava uiniti slinim onome to nam pokazuju naa osjetila (iluzionizam), ili reprezentirati vizualnim metaforama i ikonografskim asocijacijama (npr. grka rije IHTIS, to znai riba, kao znak za Isusa Krista). Belgijanac Magritte izmeu 1927. i 1930. radi abecedne slike ili slike rijei koje se smatraju zaetkom konceptualne umjetnosti. Tako i na ovoj slici propituje odnos pravog i naslikanog predmeta povezujui slikovni i lingvistiki sustav prezentacije: na slici, rijei su napravljene od iste tvari kao i slike, a ta je tvar boja.

Ren Magritte: Izdaja slika, 1929. Slika lule ispod koje je napisano Ovo nije lula. (franc. Ceci nest pas une pipe.): Magritte upozorava na varljivost svake predodbe slika lule nije isto to i stvarna, opipljiva lula, stvari nisu onakve kakvim se ine. Na taj nain autor propituje koncepciju deniranja stvari. Konceptualni umjetnik Marcel Broodthaers e 1972. ispod ready-made izloaka u muzeju napisati Ovo nije umjetniko djelo, u pokuaju vraanja predmeta u stvarnost iz koje su uzete, jednom kad ih je sustav prihvatio kao umjetniko djelo. Kada bi se reenica napisana na slici izgovorila na francuskom jeziku, zvuala bi poput pukanja lule onomatopeja! Psihoanaliza prema Lacanu otkriva u nesvjesnom strukturu jezika, tj. nesvjesno je strukturirano kao jezik. Primijenite ovu tvrdnju na Magritteovu sliku Ovo nije lula.

112 Margine i odmaci

Portret Salvadora Dalja Dal je i naslikao puno autoportreta zaokupljenost vlastitim likom, narcisoidnost, ekscentrian izgled (brkovi kao antene) tipina je osobina modernog umjetnika. Dal je izjednaen s nadrealizmom u oima javnosti, iako se posvaao s pokretom zbog simpatiziranja frankizma; Breton je napravio anagram njegova imena pohlepan za novcem (panj. avida dollars). Dal mijenja stil 1941., kada zapoinje slikati kranske religiozne motive.

Salvador Dal: Ustrajnost sjeanja, 1931. Umjetnikovim rijeima, ovo je rukom slikana fotograja snova, diskreditiranje realnog svijeta: satovi se rastapaju kao meki sir, mravi guriraju kao simboli rastakanja napadajui zlatni sat koji postaje organska tvar. U sredini je Daljev prol pretvoren u kukca. Prostor je beskrajan. Slika rastopljenih satova (modela koji se obino nosi na lancu) predodba je svijeta u kojemu je iskrivljeno

poimanje vremena, koje nam u sveopoj jurnjavi curi kroz prste. Dal istrauje snove i podsvijest, frojdovske simbole stvarajui skup slika koje su vizualni ekvivalent halucinantnom iskustvu (treba naglasiti, nadrealisti nisu stvarali pod utjecajem droga, to je bilo strogo zabranjeno). Zapoinje sliku s prvom idejom koja mu padne na pamet, zatim ide do druge asocijacije, no detalje prikazuje vrlo precizno, a potez kista je zaglaen.

Salvador Dal: Portret Mae West koji se moe rabiti kao dnevna soba, 1935. Naslonja u obliku usana Mae West izvorno je nainjen u maloj seriji od osam primjeraka prema Daljevu dizajnu. Portret Mae West posluio je kao predloak i za boicu Daljeva parfema, u obliku usana s nosom. Portret Mae West koji se moe rabiti kao dnevna soba, sa zavjesom umjesto kose, kaminom umjesto nosa i naslonjaem-usnama, izloen je kao ambijentalna instalacija u Fundaciji Dal u Figuerasu, gradiu u blizini panjolsko-francuske granice gdje je umjetnik roen, i gdje je umro; u meuvremenu je boravio u Parizu i New Yorku.

113 Margine i odmaci

Joan Mir: Harlekinijada (Karneval harlekina), 1925. Apstraktni (stilom) nadrealizam (motivom). Organska ili biomorfna apstrakcija. Sinteza nadrealizma, djejih crtea, katalonske naivne umjetnosti: Mir je zarobljen u infantilnoj fazi (glasila je Bretonova ala). Sugeriran je prostor sobe, prozor je otvoren, vani je no, unutra je neka luda zabava. Shematizirani motivi kaligrafski i ornamentalni znakovi, forme izvedene iz organskog svijeta, nalik na ono to vidimo kad pogledamo kroz mikroskop ili ivotu podmorja, rasprostiru se povrinom platna i stvaraju svijet halucinacija i metamorfoza.

Kompozicije linija, mrlja i simbola podsjeaju na prethistorijske peinske slikarije ili na mikroorganizme (npr. amebe). Mir se esto koristi intenzivnom plavom, azurnom bojom preuzetom iz panjolske i portugalske tradicije, kao i crvenom i utom kao podlogom za kompoziciju slike. Tko je jo slikao gotovo iskljuivo osnovnim bojama od do sada spomenutih umjetnika? Organizmi iz mate i neivi predmeti imaju vitalnost koja ih ini stvarnijim od stvarnosti. U kasnijoj fazi Mir slika iroka jednobojna (monokromna) polja radi razumijevanja praznine. To je jedan od prvih primjera tzv. slikarstva bojenog polja.

Meret Oppenheim, Krzneni doruak, 1936. Asembla koji se sastoji od alice, tanjuria i liice prekrivenih krznom, pomalo gruba dosjetka koja ukljuuje i dvosmislenost naziva djela. Umjetnica se poigrala estetikom kia ironizirajui sve one koji pretjerivanjem s detaljima i nagomilavanjem stvari istiu svoje blagostanje. Krzno je i uvar topline aja, poput termos-boce. Djelo koje je postalo sinonim za sve ekstravagantnosti nadrealizma!

Metaziko slikarstvo
Podgrupa nadrealizma. Obino prikazano na neobian nain.

(tal. pittura metasica) Ferrara, Italija, 97. Predstavnici: Giorgio de Chirico, Carlo Carr, Giorgio Morandi.

114 Margine i odmaci

Giorgio de Chirico je poeo stvarati metazine slike pod utjecajem lozoje Schopenhauera i Nietzschea te nadrealistikog i slikarstva quattrocenta (tal. izraz za 5. stoljee), a nakon metazike faze usvojio je akademizam i postao imuan portretist po narudbi. Od 9. (kada boravi u Parizu) razvija novi stil metaziko slikarstvo, iskaz snanog osobnog osjeaja melankolije. U Ferraru de Chirico, Grk, dolazi kao regrut. Slika naputene trgove toga grada kao prazne pozornice sa siluetama ljudi izduenim dugim sjenama i alegorijskim kamenim skulpturama. Trijemovi u prizemljima zgrada rastvoreni su lukovima (to je tipino za Ferraru, kao zatita od sunca ljeti i kie zimi) u iskrivljenoj, pa ak i obrnutoj (inverznoj) perspektivi. Na praznom trgu djevojica tri tapom gurajui kota, vlak prolazi horizontom U krajoliku dominiraju arhitektonski elementi, ikonograja modernog doba tvornice i Ikonograja je jezik slika ili oblika vlakovi pomijeana je sa simbolima prolosti (klasine statue) tipinih za neki kulturni kontekst npr. ikonograja oglaavanja, popi anakronim prostorima. Katkad je horizont odreen zidom iza -ikonograja, ali i kranska kojeg se die buka vlaka koji iezava. Cijela nostalgija beskonanog otkriva nam se iz geometrijske preciznosti trokuta (G. de Anakrono je ono to je stavljeno u Chirico). De Chirico slika i klaustrofobine (tijesne) interijere na- epohu kojoj ne pripada, ono to je zastarjelo, zakanjelo se javljajui iz punjene neskladnim, bizarnim predmetima i drvenim krojakim prolog vremena. lutcima bez lica (tal. manichino). Prenaglaena, obina stvarnost poprima karakter nadrealnog, mistinog doivljaja.
Giorgio de Chirico: Tajna i melankolija ulice, 1914. Snani kontrasti svjetla i sjene, pretjerana, iaena duboka perspektiva kao sredstvo izraavanja osjeaja (usamljenosti, straha, uznemirenosti, nostalgije). Izduene sjene skrivenih tijela padaju preko teatralnog, ali misteriozno praznog i povijesno neodredivog mjesta, silueta mukarca je prijetnja, potencijalna opasnost za djevojicu. Ali moda je taj ovjek netko koga poznaje, otac koji po nju dolazi Glavne arhitektonske mase paralelne su s ravninom slike. Boje su priguena zelena, tamnosmea, oker. Sjene su tamne, plone, neprozirne. Kamion za selidbu prikazan je u donjem lijevom kutu, djevojica s kolutom tri. Zlokobnosti prizora pridonose otvorena vrata kamiona, duboke sjene, sjena gure ili statue iza ugla, tamna zgrada; slika uznemirujueg pretskazanja, a opet sve je obino.

Carlo Carr: Metazika muza (tal. Musa metasica), 1917. U klaustrofobinom, natrpanom prostoru na slici (prostor slike odgovara formatu prostorije), nalaze se: manichino (krojaka lutka), tvornice (slika tvornica na neuokvirenom platnu), karta Istre. Ideja kolairanja rijei prema zakonitostima sluaja, ovdje je primijenjena na kolairanje predmeta.

Moemo li zakljuiti da je metaziko slikarstvo realistino, da se pridrava zakonitosti geometrijske perspektive i prema tome predstavlja kontinuitet, a ne prekid s tradicijom?

115 Margine i odmaci

Nakon nadrealizma
Nakon Drugoga svjetskog rata, nakon uasa velikih razmjera, avionskih formacija kao tepiha smrti, koncentracijskih logora i atomske bombe, poljuljana je vjera u doba strojeva i drutvo zasnovano na tehnologiji. Umjetnost vie nije samo internacionalna, ve je globalna. U umjetnosti prevladavaju negurativne organske forme kao reakcija na geometrijski konstruktivizam i Bauhaus (vidi sljedee poglavlje).
Francis Bacon: Tri studije za gure u podnoju raspela, 1944. Triptih pripremnih skica za veliko raspee, slika kria kao armatura na koju umjetnik vjea vlastito promiljanje o ivotu. Duge linije, agresivne i dreave boje na naranastoj pozadini, skulpturalnost gura jakih kontura, poluljudske, poluivotinjske anatomije: nadrealnost, grotesknost likova, prikaz traginih identiteta liene ljudskosti, svedenih na stanje mesa u anonimnom i omeenom (zatvorenom) prostoru.

Henri Clouzot: Tajna Picasso, 1955. Still fotograja iz lma koja nam pokazuje da je metamorfoza bit umjetnosti: a u pozadini velikog platna vidimo poteze kistom kojim Picasso crte ribe pretvara u crte kokoi. Jedna jabuka jo je uvijek jako puno za naslikati (P. Picasso).

Metamorfoza je promjena oblika, karaktera, stanja ili funkcije. U biologiji, to je na primjer preobrazba gusjenice u leptira: ovjek sanja da je leptir i probudi se i pita se je li leptir koji sanja da je ovjek (Chuang Tsu). Metamorfoza je vana tehnika lmske animacije, a u kompjutorskom rjeniku naziva se morphing.

116 Margine i odmaci

Kako nacrtati maku metamorfoza: pogaa torba novanik maka. (prema Gombrichu)

Miljenko Stani: Svadba, 1954. Opiite ovu sliku. Koji su njezini elementi nadrealistiki? to je nadrealno? Kakav osjeaj u vama pobuuje? Biste li voljeli biti na takvoj svadbi? Koga predstavlja magarac?

Nadrealizam i nadnaravno
Michelangelo Buonarroti: Piet (Oplakivanje), oko 1499. Skulptura s autorovim potpisom uklesanim na Bogorodiinoj lenti, prikazuje mrtvog Krista u majinom naruju. Prema Novom zavjetu, on je u trenutku smrti imao 33 godine. Kristova je majka, meutim, ovdje prikazana kao krhka djevojka, znatno mlaa od vlastita sina: Michelangelo rtvuje stvarno, da bi pokazao ono to je bitno. Prikaz je simbolian, a ne doslovan. Njena djevojka u stvarnosti ne bi mogla podnijeti teret teine tijela odraslog mukarca.

117 Margine i odmaci

Kompozicija u obliku slova X. Likovi u nadnaravnoj veliini: 74 195 cm.

Marina Abramovi: Portreti 1975. 2002., 2002. Usporedite dva prizora nastala u vremenskom rasponu od 500 godina: jedan u mediju skulpture, a drugi je fotograja na kojoj je prikazana sama umjetnica odjevena u crvenu haljinu. to je na ovim djelima slino, a to je razliito? Opiite kako ih doivljavate.

118 Margine i odmaci

1. Umjetnost zasnovana na svojstvu supstancijalnosti zamijenjena je suvremenom umjetnou koja je proceduralna, a kakvom je postala otkriem ready-madea (tako da moemo rei da ju je nagovijestio rad Marcela Duchampa). Djela suvremene umjetnosti gotovo da trae tablu s natpisom: Panja umjetnost! (rijeima Yvesa Michauda suvremena umjetnost odustaje od toga da odailje metaziku, vjersku ili lozofsku poruku o smislu postojanja). Duchamp je izloio boicu u kojoj je bio zarobljen pariki zrak (Air de Paris, 1919.). Boica se razbila, a supstancija umjetnikog djela rasplinula! Pokuajte napraviti jedno ready-made umjetniko djelo, obrazloite svoj izbor. Pokuajte objasniti razlikovanje tradicionalne i suvremene umjetnosti koristei pojmove poput tvar-ideja, oblikovanje/kreacija-odabiranje/izdvajanje, staro-novo... Slaete li se s Duchampom koji tvrdi da, budui da se tube boje ionako proizvode u tvornici, nema razloga da se i bilo koji drugi industrijski proizveden predmet ne upotrijebi u umjetnikim djelima? 2. Onomu tko umjetniko djelo gleda dajem jednaku vanost kao onomu tko ga je stvorio (Duchamp). Pokuajte objasniti ovu reenicu. Slaete li se sa stavom da umjetniko djelo s ready-madeom postaje neodvojivo od interpretacije i doivljaja onoga koji to djelo promatra, odnosno prima, time ugraujui u djelo samoga sebe? Pokuajte denirati subjekt i objekt takvog djela.

5 Jedinstvo forme i sadraja

Apstraktna umjetnost 120 Suprematizam 121 Konstruktivizam 126 Redukcija i stilizacija kiparske forme 131

119 Jedinstvo forme i sadraja

Apstraktna umjetnost
Apstraktna umjetnost roena je u drugom desetljeu 20. stoljea gotovo istodobno u nekoliko zemalja, a eksperimentiranje s apstrakcijom najdalje je otilo u Moskvi, gdje nastaju novi pokreti: suprematizam, konstruktivizam, rajonizam. Apstraktna umjetnost ukida razlikovanje lijepe i primijenjene umjetnosti (npr. Bauhaus uspjeno povezuje umjetnost i industriju) ne ograniavajui se na tafelajno slikarstvo: tie se i skulpture, arhitekture i svakodnevnog ivota (putem dizajna).

Apstraktna umjetnost dijeli se na lirsku i geometrijsku apstrakciju.

120 Jedinstvo forme i sadraja

U Europi u srednjem vijeku jedna je grupa zvijezda zamiljana u obliku kola koja vue konj. Stari Grci, kao i Indijanci, vidjeli su te zvijezde kao repni dio Velikog Medvjeda (Ursa Major). Bijeli Amerikanci vidjeli su ih kao kuhau, a Francuzi kao tavu (prema Carlu Saganu).

Piet Mondrian: Broadway Boogie-Woogie, 1942. 1943. Apstraktna slika koja polazi od stvarnog mjesta, od prostora, nastala nakon boravka tada 70-godinjeg nizozemskog slikara u SAD-u. Mondrian priziva sliku velegrada kompozicijom linija koje pleu u brzom ritmu boogiea-woogiea njujorkog Manhattana, ija

svjetla (uzbuenje nonog ivota) se odraavaju u bojama na slici, zatvarajui polja koja podsjeaju na automobile na cesti viene iz zraka. Usporedite Mondrianovu sliku sa sljedeim ilustracijama, fotograjom, avionskom snimkom i mapom Manhattana (pronaite na njoj Broadway, stari indijanski put).

Stacey Whitaker: New York, New York, 2004.

Suprematizam
Naziv suprematizam izveden je iz latinske rijei supremus, to znai najvii. Geometrija suprematizma poiva na ravnoj liniji, najvioj elementarnoj formi koja simbolizira ovjekovo nadilaenje prirodnog kaosa. 0.0. Posljednja futuristika slikarska izloba u Sankt Peterburgu (tada Petrogradu), u Rusiji 95., dovela je do ideje suprematistikog slikarstva. Suprematistika djela su najradikalnija djela apstrakcije na njezinu zaetku. Forme su ograniene na osnovne geometrijske likove i uski spektar boja; elementarni oblici suprematizma oznaavaju prekid s umjetnikovim uvjetovanim reagiranjem na okolinu i stvaranjem novih stvarnosti nita manje vanih od stvarnosti same prirode. Kvadrat se ne moe nai u prirodi i stoga postaje osnovni suprematistiki element kao konana emancipacija od predmetnog svijeta, nulti stupanj slikarstva u kojemu se odbacuje pojavni svijet i umjetnost prolosti: Uronio sam u bjelinu. Kraj mene, drugovi piloti, plivajte u tom beskraju. Uspostavio sam semafor suprematizma. Plivajte! Slobodno bijelo more, beskonanost, lei pred vama (K. Malevi). Malevi smatra da umjetnost mora biti beskorisna i nikada ne treba zadovoljavati neku potrebu, a umjetnik treba biti nezavisan kako bi mogao stvarati. To je umjetnost osloboena sluenju dravi ili religiji, ilustriranja povijesti, koja moe postojati bez stvari. Elementi suprematistike slike Crni kvadrat utjelovljuje ekonominost umjetnikog izraza; bijelo je isti pokret, intuitivna nazonost koja se otvara prema svemiru. Crni kvadrat nije prazan ve je pun odsutnosti bilo kakve forme; nabijen je znaenjima; crni kvadrat katkad je zacrnjen kemijskom olovkom, znai nesavren je, neujednaene popunjenosti. Poetkom 920-ih Malevi poinje slikati permutacije kvadrata: pravokutnik, kri. Kri je za autora samo geometrijski element dobiven rotacijom polovice crnog kvadrata, no drugi su u njemu oitali priu o Kristovoj pasiji, prema uvrijeenoj simbolici krinog oblika.

Rusija, 95. Predstavnik: Kazimir Malevi. Ekonominost izraza. Primjer geometrijske apstrakcije nastale daljnjom redukcijom kubistikog svoenja vidljivog svijeta na geometrijske oblike. (96. Malevi osniva umjetniku grupu Supremus, no ostali umjetnici iz grupe ni po emu se ne istiu.)

121 Jedinstvo forme i sadraja

IRWIN: Urula Noordung, 1994. 2000. Plianog medvjedia s Malevievim crnim kriem na bijeloj podlozi IRWIN, umjetnika skupina iz Slovenije (dio pokreta Nove slovenske umjetnosti ili Neue Slowenische Kunst: NSK) distribuirala je u trgovine djejih igraaka, muzejske i galerijske duane i dr. Moe li pliani medvjedi biti predmet mehanizma koji motivira na kupnju? Moe li neto tako krhko poput djetinjstva, sigurnosti i sjeanja biti dio marketinke strategije? Hoe li pliani medvjedi podignuti ili spustiti svoje ui kad uje dvije poznate marketinke formule: AIP (akcija, interes, elja, pozornost)? Odgovor je nedvosmislen: DA. U trenutku kad je Urula Noordung pozvana u podruje trgovine i razmjene, kad je etiketa s cijenom oko njezina vrata, kad je predmet snienja cijena i popusta, njezin znak crni kri postat e zatitni znak, logotip trinog natjecanja s ostatkom plianog svijeta (Marko Roga).

Kazimir Malevi: Englez u Moskvi, 1913./14. Slikarev zadatak je ne prikazati predmete, nego napraviti sliku, tvrdi Malevi. Slika je naslikana prema principima sintetskog kubizma i novog jezika zauma (tj. zaumnog jezika) koji je izmislio pjesnik Hlebnikov: dimenzijama i znaenjem nevezani predmeti kombinirani su sa slovima i rijeima kao metafora mijeanja jezika i kultura, odnosa ovjeka i punine svijeta koji ga okruuje (rijei osloboene smisla, pjesme sastavljane od rijei izrezanih iz novina, iz
122 Jedinstvo forme i sadraja

zraka bacane na papir) alogizam. Slova (lettering) su isjeci rijei, mala pravoslavna crkva grize golemu ribu koja bljuje vatru, ona zaklanja lice Engleza s cilindrom, a na njegovu ramenu poput epolete visi zaumni natpis Konjaniki klub; u zraku lebde sablja i iznimno briljivo iscrtana upaljena svijea u svijenjaku za noni stoli; ljestve su opasno nakrivljene

Kazimir Malevi: Crni kvadrat na bijeloj pozadini, 1915. Apstraktna, ali i nepredmetna umjetnost! Izonost dubine prostora i transparentnosti slike: Kao to je Mallarm rije, tako je Malevi sliku vratio na njen izvor, nazad na onu bijelu plohu autoimplikacija gdje nije nita kazano i zato je sve mogue (F. Ph. Ingold). Naputanje iskonskih ili prirodnih smjerova ili pravaca lijevo-desno, gore-dolje, vodoravno i uspravno. Kvadrat je pravilan geometrijski lik, to znai da umjetnik zadrava proporcionalnost kompozicije slike.

123 Jedinstvo forme i sadraja

Kazimir Malevi: Suprematistika kompozicija: bijelo na bijelom, 1918. Slika znai vrhunac ideje iste apstrakcije (daljnji razvoj ideje crnog kvadrata na bijelom), nakon ega Malevi prestaje stvarati suprematistika djela jer smatra da je doao do toke kada daljnji razvoj ideje vie nije mogu: Nisam izloio

prazan pravokutnik, ve iskustvo nepredmetnosti: suprematizam je isti osjeaj. Kvadrat se armira razlikom tona bijele boje (Eskimi razlikuju 42 tona bijele boje) i nagibom (otklonom). pred nama se prostire beskraj (K. Malevi). Ruski umjetnik Alexander Brener izveden je pred sud u Nizozemskoj jer

je 1999. godine na Malevievoj slici Suprematizam 1922. 1927. (bijeli kri na bijeloj pozadini) zelenim sprejem nasprejao znak dolara. Ne samo da je tue umjetniko djelo iskoristio kao podlogu za vlastitu umjetniku intervenciju, Brener je elio upozoriti i na to da je Malevieva slika postala robom na tritu umjetnina.

124 Jedinstvo forme i sadraja

Alexander Rodenko: Posljednja slika (ista crvena, ista uta, ista plava), 1921. Slike prikazane na izlobi 5 5 = 25 na kojoj su konstruktivisti (vidi sljedeu temu) eljeli pokazati posljednju fazu slikarstva prije nego to ono bude

ukinuto jer je izgubilo svoju korisnost i izravan utjecaj na stvarni ivot: Umjetnost je mrtva! Tri monokromna platna: crveno, plavo, uto platno. Svaka ploha predstavlja samo ono to jest: ploha.

Monokromna slika je apstraktna slika ija je povrina ravnomjerno prekrivena jednom bojom istog tona. Njezina kompozicija i struktura su reducirane na stanje obojene povrine.

Dalje razvijajui Malevievu ideju, Alexander Rodenko (konstruktivist) nee naslikati nikakav oblik, ve samo jednoline, jednobojne plohe smatrajui da je time proglasio kraj slikarstva. I svaka sljedea generacija umjetnika radila je, poput Malevia, bijele slike:

Robert Rauschenberg: Bijele slike, 1951. Serija potpuno bijelih platna povrina na koje je mogla pasti i sjena i tako bi na slici nastao motiv; zavrena slika prema tome

funkcionira kao podloga, kao tek priprema za nestalnu i promjenjivu sliku napravljenu sjenom. Ieznue materijalnosti slike. Objasnite tu deniciju.

Piero Manzoni: Akrom, 1961. Iz serije bijelih povrina izvedenih u svakodnevnim, priprostim materijalima: krobljenim plahtama, vati, krunim kuglicama, ljuskama jajeta, granulama plastinih materijala. Povrina slike je osloboena ne samo predloka nego i bilo kakve simbolike: Bijelo nije polarni pejsa, ni tvar koja evoluira ili lijep materijal, niti osjeaj ili simbol, ili ita drugo: samo je bijela povrina koja je jednostavno bijela povrina i nita vie (P. Manzoni).

125 Jedinstvo forme i sadraja

Robert Ryman: Kurir II, 1985. Ameriki umjetnik Ryman je aluminijsku plou obojenu bijelim emajlnim lakom privrstio za zid pomou etiri metalna vijka. Bjelina laka dolazi u zanimljiv meuodnos s bijelim zidom galerije.

Od sredine 1960-ih Ryman radi iskljuivo bijele slike kako nita ne bi pozornost promatraa odvuklo od materijala slike i njezine materijalnosti.

1. Je li suvremenom trenutku blia reducirana guracija Crvenog konjanitva, ili nepredmetnost Malevievih suprematistikih kompozicija? Moete li opisati Crveno konjanitvo, njezinu priu, literalnu potku, kakvom je vi vidite? 2. Pokuajte objasniti razliku izmeu Malevieve i Mondrijanove zaokupljenosti geometrijskim likovima: Malevi kvadrat smatra duhovnim savrenstvom, dok Mondrian svoje likove smatra odvojenim od subjektivnosti ljudi i individualizma umjetnika (vidi: neoplasticizam). 3. Promislite, opet, na iluzionistikim, perspektivno konstruiranim tradicionalnim slikama je li bijeli zid uistinu naslikan bijelom bojom?

Konstruktivizam
Ulice su nai kistovi, trgovi nae palete! (pjesnik Vladimir Majakovski) ivot oponaa umjetnost, a ne obratno. (Oscar Wilde) Pretekst konstruktivizma je grupa Magarei rep (vraajui udarac onima koji su tvrdili da tako kako oni slikaju moe i magarac maui repom umoenim u boju), osnovana 92. u Moskvi kao prvi svjesni raskid s umjetnosti Europe i armacija samostalne ruske umjetnike kole. I Malevi i Kandinski svoje tipine kombinacije boja izvode iz ruske narodne umjetnosti, a osobito seljakog drvoreza (ljuboka iz 7. stoljea s ilustracijama skaski narodnih bajki, Krilovljevih bajki ili basni). Slikari Natalija Larionova, Mihael Gonarov i pjesnik Vladimir Majakovski su 93. snimili lm Drama u futuristikom kabareu broj 3 kao parodiju na umjetnost simbolizma koju dokidaju jer je pretradicionalna; na primjer umjesto karanla u zapuku (kako ga je nosio Oscar Wilde) oni bi nosili mrkvu ili licu. Sergej Djagiljev radi proslavljene baletne predstave (kasnije je cijeli ansambl emigrirao na Zapad). Ruski futuristiki pisci, meu njima Majakovski, objavljuju manifest pod nazivom amar drutvenom ukusu, u kojemu objavljuju da u svojim djelima ukidaju sadraj, knjievni ili akademski jezik, ritam, sintaksu, etimologiju; koriste se psovkama i ulinim i djejim izrazima Rijei se dezintegriraju dok ne preostane samo zvuk.

Rusija, 93. Predstavnici: Vladimir Tatlin, El Lissitzky (slikari), Naum Gabo, Anton Pevsner (kipari), Laszlo Moholy-Nagy (slikar/kipar). Skulpture, asemblai, konstrukcije. Novi prostorni jezik.

126 Jedinstvo forme i sadraja

Parodija je imitiranje karakteristinog stila nekog djela radi poruge ili kominog uinka.

Sergej Mihajlovi Ejzentejn: Oklopnjaa Potemkin, 1925. Film prikazuje pobunu mornara na carskoj krstarici u luci Odesa 1905. kao uvod u Oktobarsku revoluciju, alegorijski ulazak u novi svijet unitenjem tradicije. Mornari odbijaju jesti hranu s crvima, izlaze iz broda, slijedi prizor kako vojska masakrira civile s realistinim krupnim kadrovima lica bez minke Montaom kratkih asocijativnih kadrova koji podcrtavaju osnovnu radnju lma (prizor djejih kolica koja se strmoglavljuju niza stube), postie se naboj dramske energije prema uzoru na kompozicije antikih tragedija. Novo koritenje montae, brza izmjena slika trebala je okirati gledatelja i uiniti ga aktivnim akterom lma.

Konstruktivizam pronosi ideju da tehnika treba zamijeniti stil bilo koje vrste, prema idealu umjetnika inenjera. Konstruktivizam odraava modernu tehnologiju, rabe se novi umjetni materijali poput plastike i industrijski materijali poput stakla. Odbacuje se koncepcija umjetnikog genija, umjetnikog nadahnua, samoizraavanja, intuicije; nova je koncepcija umjetnosti kao umjetnosti ivljenja, a umjetnik je izjednaen sa znanstvenikom ili inenjerom: Tatlin radi nacrte za radniku odjeu, Alexander Rodenko oblikuje prilagodljiv i sklopiv namjetaj za radniki klub, prikazan u Sovjetskom paviljonu na Svjetskoj izlobi u Parizu 925.; takoer tipograju, plakate, novinske ilustracije, oblikovanje interijera Ruski konstruktivisti fotograju i lm smatraju sredstvima moderne revolucije i progresa: 20. stoljee pripada svjetlosti (L. Moholy-Nagy). Ostvaren je znatan pomak fotograja od sredstva reprodukcije postaje sredstvo produkcije umjetnosti (fotografovo oko nikada nije neutralno, usprkos realizmu fotografskog medija). Usvajaju se dadaistike vizualne tehnike: fotomontaa (Oruje revolucije su ljepilo i kare, tvrdi pjesnik Majakovski), fotogram, fotournalizam. Scenografska rjeenja, prvi put ih rade arhitekti, ukidaju distancu izmeu glumaca i gledatelja, koji se vie ne nalaze u odvojenim prostorima. Prema naelima konstruktivizma 924. izgraen je Lenjinov mauzolej na Crvenom trgu u Moskvi, prema projektu useva (jedini primjer konstruktivistike arhitekture upravo zato to se postavilo pitanje dostojnosti oblika za grobnicu osnivaa prve socijalistike drave).
El Lissitzky: Bij bijele crvenim klinom, 1920. Ulini plakat koji jednostavnim geometrijskim oblicima prikazuje sukob antagonistikih snaga u revolucionarnoj Rusiji Bijele i Crvene garde. Plakat s tekstom Bij bijele crvenim klinom izravna je boljevika propaganda i pozivanje na politiku borbu.

127 Jedinstvo forme i sadraja

Godine 932. sovjetska Komunistika partija uvodi dogmu socijalistikog realizma i zahtijeva drutveno korisnu umjetnost, pa konstruktivizam kao spekulativna djelatnost, iako agitpropovska (tj. u slubi propagande slubene politike), pada u nemilost. Pokret

je znatno utjecao na Bauhaus i De Stijl (vidi 6. poglavlje). Tehnologija je, prema Karlu Marxu, trebala eliminirati razlike izmeu grada i sela, naftnog magnata i beskunika, investitora i smetlara te stvoriti drutvo u kojemu e ovjek moi loviti ujutro, pecati popodne, baviti se stokom naveer, kritizirati nakon veere. Godine 920. u Moskvi braa Pevsner, kipari Anton i Naum (Naum N. Pevsner je uzeo majino prezime Gabo) objavljuju Manifest konstruktivizma. U Manifestu veliaju modernu ljepotu Eielova tornja. Kinetike konstrukcije u prostoru preispituju sam prostor kao teritorij, arhitekturu ili okoli; oblik odreuje ritam i pokret u prostor-vremenu (ali ne tako da skulptura nuno mora imitirati stroj). Anton i Naum poslije odlaze u Francusku i 93. osnivaju grupu Abstraction-Cration, koja okuplja autore negurativne apstraktne umjetnosti; pridruuje im se Alexandar Calder.

ajnik napravljen prema nacrtu studenta Vieg umjetniko-tehnikog instituta Vhutein, u Moskvi, 1930.

128 Jedinstvo forme i sadraja

Laszlo Moholy-Nagy: Linearno-prostorni modulator, 1922. 1930. Relje od celuloida i bakelita koji hvataju svjetlost u njezinoj sposobnosti transformacije, igri

svjetla i sjene. Moduliranje prostora kroz pokret na nain lmske i kazaline umjetnosti. Prostorni modulator je pretea optike i kinetike umjetnosti.

Anton Pevsner: Maska, 1923. Modeliranje-skulpturiranje samog prostora. Struktura prostornih elija odijeljenih membranama. Pod utjecajem afrike i skulpture analitikog kubizma, Maska je fuzija kontrastnih materijala poput plastike (celuloida) i metala, u jedinstvo oprenih kvaliteta tih tvari: neprozirnosti i prozirnosti.

Naum Gabo: Linearna konstrukcija u prostoru br. 2, 1957./58. Konstruktivistika skulptura nainjena od prostornih volumena sugeriranih plohama. Odbacivanje mase skulpture, prema uzoru na inenjerijske konstrukcije koje su dokazale da vrstoa tijela ne ovisi o njegovoj masi. Najlonska nit omotana je oko dva diska od perspeksa stvarajui trodimenzionalnu strukturu konkavnih i konveksnih povrina (konkavna je udubljena povrina, npr. dlan, u nju moete uliti kavu; konveksna je ispupena povrina). Izjednaavanje vrijednosti mase i praznine kao konstitutivnog elementa/kvalitete umjetnikog djela: bitni je problem svake skulpture odnos izmeu prostora unutar nje i prostora koji je okruuje.

129 Jedinstvo forme i sadraja

Naum Gabo: Kinetika konstrukcija, 1920. Metalna ipka koja vibrira pokretana elektromotorom; zbog vibracija otkloni ipke stvaraju krhku sliku vala.

El Lissitzky: Proun 99, oko 1924. Proun je kratica za ruski izraz koji otprilike znai novi umjetniki objekt. Prouni su ciklus apstraktnih crtea koji se odlikuju ravnim linijama, oblicima koji podsjeaju na arhitektonske: no njihove su povrine plone, a sugestija dubine prostora je neuvjerljiva. Iako na prvi pogled prikazana u geometrijskoj perspektivi, kocka nije prikazana u

perspektivnom skraenju! to znai da to nije kocka kakvom bismo je vidjeli u stvarnosti, ve tri trapezoidna lika kao stvarne injenice kocke. Za slikara i arhitekta Ela Lissitzkog Prouni su presjedanje iz vlaka slikarstva u vlak arhitekture, umjetnikov komentar na postojei arhitektonski prostor koji bi trebao biti napravljen za ljude, a ne obratno: Ne elimo vie da soba bude oslikani koveg za naa iva tijela.

130 Jedinstvo forme i sadraja

Vladimir Tatlin: Caf Pittoresque, Moskva, 1917. Nakon to je zaraivao za ivot kao mornar u trgovakoj mornarici, i potom kao folklorni glazbenik, Tatlin razvija novi tip skulpture iz kubistikih kolaa: to su kutni relje, kontrarelje ili kontrakutni relje icom privreni za zid, to stvara iluziju slobodnog leta, ritam ploha iji pokreti probijaju, obuhvaaju, blokiraju i probadaju prostor, realni materijali u realnom prostoru. Svaki okvir ili pozadina odvajali bi stvarnost umjetnosti od stvarnosti ivota. Ritam oblika naglaavaju kabeli napeti izmeu elemenata kontra-reljefa i zida, ime im je pridodana arhitektonska dimenzija. Princip fragmentacije i montae. Pokuajte objasniti vlastitim rijeima to to znai. Vrhunac ove kulture materijala je jedrilica za jednog korisnika Letatlin (to je spoj glagola letjeti i prezimena umjetnika), koja nastaje na temelju prouavanja organskih formi.

Vladimir Tatlin: Spomenik Treoj internacionali, 1917. 1920. Arhitektonska skulptura (hibrid spoj skulpture i arhitekture), izraz vjere u komunistiko drutvo; nikada nije izgraena, ve je postojao samo kao veliki drveni model izloen na Izlobi 7. kongresa Sovjeta 1920. godine. Masivna spirala utjelovljuje dinamizam novog doba. Kao izraz vjere u nepoznatu, ali obeavajuu budunost, trebala je biti dvostruko via od Empire State Buildinga, u njoj bi na dinaminoj asimetrinoj osi bio objeen valjak, kugla i na vrhu kocka, u kojima bi se nalazile sobe za sastanke, uredi, a u kocki bi bio informativni centar. Uz dinamini ritam spirale, simbolinog (o)kretanja, tu bi bio zastupljen i pravi pokret svaki bi se objekt okretao oko svoje osi, razliitim brzinama (okret kocke bi trajao jedan dan, kugle jedan mjesec i valjka jednu godinu). Iako se dijelovi tornja okreu, to ipak nije kinetika umjetnost (vidi 9. poglavlje) jer je za njihov puni okret potrebno dulje vremensko razdoblje.

Dan Flavin: Spomenik za V. Tatlina, 1964. Minimalistiki (vidi 9. poglavlje) objekt koji se sastoji od neonskih cijevi, industrijski proizvedenih, bez ikakvih intervencija autora i ne simbolizirajui nita, predstavljajui samo ono to je oito skup neonskih cijevi.

1. Opravdavate li umjetnost u slubi drave, pa ak i dravne propagande, rane ruske avangarde? Vjerujete li u ideju totalnog dizajna, koncepciju umjetnika-inenjera? Kakva je situacija u umjetnosti danas? 2. Je li avangarda mogua u suvremeno doba? Postoji miljenje o nemogunosti avangarde u doba postmoderne jer nema buruja koji se moe okirati 3. Smatrate li da je Tatlin trebao moi ivjeti od svog umjetnikog rada?

Redukcija i stilizacija kiparske forme

131 Jedinstvo forme i sadraja

Picasso: Glava ene, 1909. Glava se sastoji od oiju, nosa, usana koji mogu biti rasporeeni kako vam se god svia, glava e i dalje ostati glava. (Picasso)

Pablo Picasso: enska glava, 1909./10. Translacija kubistikog dinamizma u trodimenzionalnu formu, prva prava kubistika skulptura (od bronce). Fragmentirani oblici s crtea prevedeni su u kompoziciju u prostoru.

Naum Gabo: Konstruirana glava br. 2, 1916. Igra volumena: puno prazno, konkavno konveksno. Glava ima izraz sjete, donji dio torza izgleda poput pozornice.

Constantin Brancusi: Usnula muza (prva verzija), 1906. Obrazovan kao klesar i stolar, 1904. dolazi u Pariz gdje je vidio izlobe afrike i orijentalne umjetnosti, to je utjecalo na njegov budui rad. Kako sam se vie pribliavao biti stvari, tako sam nuno stvarao sve jednostavnije oblike, iako to nije bio odmah moj cilj (C. Brancusi).

Constantin Brancusi: Usnula muza (druga verzija), 1909./10. Koncentracija, saimanje forme kojom se postie redukcija objekta na vlastitu bit, i to tako to umjetnik nastoji eliminirati svoj ego, osobni faktor iz svojih skulptura, svaki komentar i interpretaciju motiva i svaku vizualnu iluziju: Samo je istinito lijepo.

Brancusijeve rane drvene skulpture (kombinacija arhajske guracije i organske apstrakcije pod utjecajem afrike umjetnosti) grubo su tesane, dok su mramorne, klesane skulpture ekstremno pojednostavnjenih formi i one modelirane u glini i potom izlivene u bronci uglaane do visokog sjaja kao izraz potrebe za apsolutnom formom.

132 Jedinstvo forme i sadraja

Constantin Brancusi: Ptica u prostoru, 1919. Umjetnik je vodio parnicu s carinskom slubom SAD-a jer je ulazei u zemlju trebao platiti carinu na ovu skulpturu, koju su carinici smatrali obinim komadom metala i nisu prepoznali u njemu umjetniko djelo. Savreni spoj koncepcije (let) i vitalne forme (ptica) vitalizam. Oblik koji bi se trebao proiriti i prekriti nebeski svod. Skulptura se sastoji od dva dijela: izduene forme i postolja. Svaki od tih dijelova je monolitna masa. Time ovo djelo dobiva karakter statinosti, zatvorenosti i monolitnosti. Usporedite ovu skulpturu s Concordeom.

Concorde, 1976. 2003. Primjer aerodinamine forme, zrakoplov koji podsjea na pticu. Godine 1927. Charles Lindberg letio je od New Yorka do Pariza (5780 km) 33 sata i 30 min. Jedini nadzvuni putniki avion Concorde istu je udaljenost prevaljivao za 2 sata, 59 minuta i 40 sekundi. Zbog komercijalne neisplativosti, otpremljen je u ropotarnicu povijesti.

Constantin Brancusi: Beskonani stup, Targu Jiu, Rumunjska, 1938. Skulptura postavljena u javnom prostoru: vertikalno postavljeni romboidi (oblici nanizani na elinu ipku poput perli) predstavljaju spomenik rtvama faizma u Rumunjskoj. Motiv stupa: metafora apsolutnog, kao simbolina kombinacija stabla i stupova hrama (sljedee godine, nakon putovanja u SAD Brancusi projektira beskonani stup visine nebodera). Skulptura je nenastanjena arhitektura (C. Brancusi). Stup je Brancusi najprije istesao u drvu, a ova je verzija stupa izlivena u bronci obojenoj zlatnom bojom. uje i stanjuje: skulpture su poimane kao crtei u prostoru. Time se naglaava neizbjenost krhkosti i privremenosti ljudskog postojanja. Nain na koji predmet zauzima prostor, vanost praznog prostora, izraz je nutarnje ovjekove praznine koju nita ne moe ispuniti, barem ne ziki. Giacometti uvijek nudi likove kao da su vieni iz daljine, pod utjecajem lozoje egzistencijalizma prekrivene samoom prostora (Sartre). Umjesto da mu poziraju modeli, autor radi studije prolaznika na ulici, bez ikakvih detalja i osobnih znaajki. Udaljenost izmeu jedne i druge nozdrve je poput Sahare, neograniena i varljiva (A. Giacometti).

Alberto Giacometti: Palaa u 4 sata ujutro, 1932. Nadrealistiki objekt nalik na scenografsku maketu, kavez nalik na nadrealistiku sliku kojoj je pridodana trea dimenzija. Zahtijeva aktivnu ulogu gledatelja u tumaenju scene nalik na buenje iz sna, koja vizualizira uznemirujue razdoblje prelaska iz djetinjstva u odraslu dob. Skulpture izgledaju kao uhvaen i ksiran uznemirujui trenutak avanture. U svojim studijama naravi percepcije Giacometti zakljuuje da ga ne zadovoljava iluzija stvarnosti prikazivanjem nekih gura manjim, tako da se ine udaljene, ve ih on iznimno izdu-

6 Klasinost moderne
termin Vesne Miki

Bauhaus 134 Utjecaj Bauhausa 137 De Stijl ili neoplasticizam 138 Moderna arhitektura 141 Purizam 142 Internacionalni stil 143 Urbano planiranje 144 Neboderska gradnja 152 Kue u zraku 152 Organski funkcionalizam 155

133 Klasinost moderne

Bauhaus
Pioniri jednostavnosti. Bauhaus (Kua graditelja) je akademija likovnih umjetnosti i kola za umjetnost i obrt (koncepcijske podijeljenosti) osnovana u Weimaru 99. pod vodstvom arhitekta Waltera Gropiusa koji eli povezati sve likovne umjetnosti, prema idealu sinteze svih umjetnosti na elu s arhitekturom koja pak treba odgovarati potrebama ljudi: arhitektura treba poput prirode obuhvaati cijeli ovjekov ivot. Meunarodna ekipa predavaa pridonosi irenju utjecaja Bauhausa u svijetu. Pod pritiskom konzervativnih krugova Bauhaus se 925. seli u Dessau, u novosagraen kompleks zgrada istih stereometrijskih oblika i uz apsolutnu dominaciju horizontala i vertikala. Godine 932. Bauhaus se seli u Berlin, a sljedee godine, s dolaskom nacionalsocijalista na vlast, prestao je s radom policija je opkolila zgradu, uhitila 32 uenika i zakljuala sve prostorije. Bauhaus je zavrilo otprilike 200 studenata, osposobljenih i umjetnika i obrtnika koji mogu raditi samostalno i kritiki ocijeniti vlastite sposobnosti. Oni upoznaju cjelokupni proces proizvodnje, dok tvorniki radnik nikada ne moe upoznati vie od jedne proizvodne faze. Oblici proizvoda prilagoeni su mogunostima proizvodnog postupka i materijala, a nisu im nametnuti.

(njem. bau gradnja, haus kua) Njemaka, 99. 933. Predavai: Paul Klee, Johannes Itten, Oscar Schlemmer, Vasilij Kandinski, Laszlo Moholy-Nagy, Josef Albers, Marcel Breuer.

134 Klasinost moderne

Johannes Itten: Kugla boja, prema utopiji (Ittenova krunica), 1921. Dvanaestodijelna shema boja gdje komplementarne boje stoje polarno jedna drugoj i osnova su za harmonino slaganje boja, tj. optiku ravnoteu boja koje mijeanjem daju srednje sivi ton.

Walter Gropius: Visoka kola za gradnju i umjetniko oblikovanje Bauhaus, Dessau, Njemaka, 1926. kola sagraena kao lonac za taljenje nove estetike s pomou industrijskih tehnika, koja e aktivno sudjelovati u preoblikovanju drutva. Prema ideji umjetnika kao obrtnika najviih kvaliteta obuka je organizirana tako da svaki student dobiva poduku od jednog umjetnika i jednog majstora obrtnika. Projektiranje je vrhunac nastave, kao slobodna i kreativna primjena steenih znanja. U radionicama Bauhausa nastaju novi artikli i modeli masovne proizvodnje, i danas u uporabi

(stojee i zidne svjetiljke, metalni namjetaj, novi oblici kuhinjskog posua). Bauhaus je takoer izvrio standardizaciju graevnih dijelova. Radionice imaju potpuno transparentnu epidermu koja ukida odvajanje konstrukcije od vanjskog prostora; izvrstan primjer arhitekture s nenosivom staklenom fasadom (novost je da je staklena ovojnica i na uglovima) koja omoguuje maksimum dnevne svjetlosti u radionicama. Svjetlo i zrak struje, boravak u zatvorenom prostoru vie ne predstavlja suprotnost neogranienom eksterijeru: eteriziranje arhitekture. Prvi put prozor nije poiman kao upljina u zidu. Sam zid je

sada samo zastor i klimatska barijera. Tlocrt zgrade podsjea na krila vjetrenjae, dvije grupe zgrada L tlocrta koje se presijecaju nastaju prema ideji jasnog razgraniavanja, ali ne izoliranja, razliitih sadraja. Proimanje vertikala i horizontala podsjea nas na Mondrianovo slikarstvo. (Napravite usporedbu slike i zgrade.) Ergonomsko oblikovanje: prilagoeno potrebama i zionomiji ovjeka. Nae stolice i nai kreveti prilagoeni su naem zikom liku. Nai se pragovi oblikuju prema naim stopalima (lia Faure).

135 Klasinost moderne

Rasvjeta je rijeena industrijskim standardnim rasvjetnim tijelima neonskim cijevima.

Oscar Schlemmer: Logotip Bauhausa, 1922. Logotip i ime prisvojila je engleska gothic grupa, aktivna 1980-ih.

136 Klasinost moderne

Marcel Breuer: Naslonja, 1926. Primjer uspjene primjene dizajna u serijskoj proizvodnji: naslonja je trodimenzionalni praktini predmet nainjen od metala, industrijskog materijala, nalik na apstraktnu sliku. Paradoksalna je injenica da, iako su djela Bauhausa, nainjena prema naelu srednjovjekovnih majstor-

skih radionica (umjesto umjetnika graanina umjetnik obrtnik), namijenjena masovnoj potronji, zbog skupih materijala i kvalitetne izrade njihova je proizvodna cijena previsoka da budu lako dostupna roba, ve postaju elitistiki proizvodi izraivani u malim serijama.

Ferdinand Lger: Mehaniki balet, 1924. Filmska montaa nudi klju itanja i deifriranja djela, kao alternativa klasinomu modelu kompozicije, harmonine i razlone. Filmska montaa, posebno kratkih

elemenata ispresijecanih telopima prije izuma zvunog lma 1930-ih, postaje model za druge umjetnosti, posebno knjievnu naraciju, na primjer za Berlin Alexanderplatz Alfreda Dblina iz 1929. Filmska montaa inspirira se cirkusom, prema Ejzentejnu, gdje se razliite atrakcije niu bez vidljive meusobne veze montaa atrakcije. Slikar Ferdinand Lger u Bauhausu snima Mehaniki balet u kojemu animira dijelove lutaka, odjevne predmete, fotograme i geometrijske likove montirajui sekvence tako da ritam montae prati ritam glazbe.

Telop je statina TV slika, obino sadri pisane informacije.

Utjecaj Bauhausa
Margarete Schutte-Lihotzky: Frankfurtska kuhinja, 1924. Visei kuhinjski ormari s policama, industrijski proizveden i standardiziran namjetaj koji tedi prostor i olakava rad proizvod je detaljnih studija pokreta i potreba pri kuhanju. Danas viseu kuhinju imamo u gotovo svim domovima.

137 Klasinost moderne

De Stijl ili neoplasticizam


Umjetnost egzaktna poput matematike. Sjedinjenje umjetnosti i ivota. De Stijl je krajnja redukcija neprepoznatljivih formi Kandinskog na jo osnovnije elemente boju i liniju prema zamisli rastera, mrene strukture linija koja prekriva povrinu slike. Umjetnost za savrene ljude u savrenom drutvu. (P. Mondrian) Naziv De Stijl na nizozemskom znai stil zamrene umjetnosti za zamreno vrijeme, koja pod utjecajem suprematizma stvara protustvarnost. ovjek je postignue prirode. Stil je postignue ovjeka. (Spinoza) Piet Mondrian je osniva neoplasticizma i pokreta asopisa De Stijl (izlazi od 1917. 1928.) u kojemu objavljuje mogunost primjene neoplasticizma u treoj dimenziji, u arhitekturi i pokustvu. Godine 1929. lanovi pokreta organiziraju druenja i diskusije Cercle et Carre (krug i kvadrat) kao novu umjetniku formu. De Stijl je konkretna umjetnost termin oznaava apstraktnu umjetnost svedenu na osnovne geometrijske oblike. Plohe komplementarnih boja u istim, osnovnim tonovima, ralanjene su i dinamizirane mreom okomitih (kao gibanje zraka iz sredita sunca) i vodoravnih linija (kao putanja zemlje oko sunca). Reduciranjem slikarstva na osnovne elemente, povezivanjem logike plohe i boje postie se purizam i spiritualnost umjetnikih djela. U istom neoplasticizmu umjetnost je, meutim, izgubila svoju drutvenu ulogu. Takoer, eliminirana je umjetnikova individualnost, u skladu s Nietzscheovom tezom da misao dolazi kad ona hoe, a iz toga proizlazi da je la da je ja subjekt glagola misliti.

(Naziv neoplasticizam deriviran od niz. Nieuwe Beelding u znaenju nova forma ili nova slika.) Nizozemska, 97. 93. Predstavnici: Piet Mondrian, Theo van Doesburg (slikari), Gerrit Rietveld (arhitekt).

138 Klasinost moderne

Piet Mondrian: Kompozicija s dvije linije, 1931. Novi pristup prostoru slike, pravi kutovi odreuju strukturu slike to je najvei mogui stupanj strogosti umjetnikog izraaja. Prema platonistikom vjerovanju u mogunost savrene forme, ravnim linijama i primarnim bojama eli postii savrenu ravnoteu kompozicije slike: Uistinu moderan umjetnik svjesno doivljava apstrakciju u osjeaju ljepote (Mondrian). Gledatelju je nametnuta frontalnost pogleda. Nisu slike to to elim, ja samo elim otkriti stvari. Pod utjecajem pokreta, svjetlosti i urbanog ivota Manhattana, Mondrian svom strogom, asketskom izrazu dodaje boju.

139 Klasinost moderne

Piet Mondrian: Kompozicija s crvenim, utim i plavim, 1930. Slika se sastoji od obojenih pravokutnika ispresijecanih i podijeljenih mreom crnih linija. Strogom geometrijom Mondrian je iskljuio svako podsjeanje na izvanjski svijet elei postii univerzalnu harmoniju formalnim eksperimentima, kontrastiranjem primarnih boja i uravnoteenim okomitim i vodoravnim linijama. Mrea crnih linija (koju slika uz pomo ljepljive vrpce) modulirana je u bezbroj varijacija, na nain sinkopiranih kros-ritmova jazza, posebno boogie-woogieja (podsjetimo

se, apstraktno slikarstvo esto kao uzor uzima glazbu). Reetka linija predstavlja plan i prometne tokove grada (na kasnijim su djelima i linije obojene). Svijet je prema Mondrianu ureen i skladan. Parovi suprotnosti upravljaju svijetom i meusobno se smiruju: duh tvar, boja oblik, okomito vodoravno (prisjetimo se, na Rafaelovoj Atenskoj koli Platon pokazuje kaiprstom gore, a Aristotel, predstavnik materijalistikog pravca u lozoji, dlan ruke okrenuo je prema zemlji). Stavljajui plohe u reetku, Mondrian odbacuje hijerarhiju, po vanosti, centra i rubova

slike. Obojeni pravokutnici ini se da izlaze izvan formata slike, a ta nediscipliniranost motiva podcrtana je uvuenim okvirom slikarskog platna, zbog ega se slika doima kao da izlazi iz zida. Mondrian predvia da u skoroj budunosti neemo imati potrebu za slikarstvom i skulpturom jer emo ivjeti u ostvarenoj umjetnosti. Okomite i vodoravne linije su izrazi dviju suprostavljenih snaga koje postoje posvuda i svime ovladavaju. Njihov uzajamni odnos ini ivot. (Mondrian)

Gerrit Thomas Rietveld: Crveni i plavi naslonja, 1917. Slavni komad pokustva oblikovan poput skulpture, izveden od viktorijanske sklopive stolice kao trodimenzionalni ekvivalent mondrianovske slike, no istodobno vrlo funkcionalan (u pomirenosti forme i sadraja). Prema ideji totalnog dizajna Rietveld u projektu naslonjaa polazi od kocke, iji statini oblik razbija presijecanjem planova; primarne boje uokvirene su crnim linearnim rubom. Jezik boja: uta isijava, plavo

se povlai, crveno pluta. Autor poslije odstupa od naela neoplasticizma, sjedala i nasloni naslonjaa ubudue e imati zakrivljene povrine radi vee udobnosti i strukturalne vrstoe.

140 Klasinost moderne

Verner Panton: Panton, 1959./60. (proizvoa je Vitra) Stolica od jednog komada poliuretanske pjene. Monoforma. Iako potpuno praktina (udobna), stolica nalikuje na plameni jeziak.

Gerrit Thomas Rietveld: Kua Schrder, Utrecht, Nizozemska, 1924. Naela De Stijla, osim na stolicu, Rietveld je primijenio i na kuu za gospou Schrder tipinu destijlovsku apstrakciju primijenio je u trodimenzionalnom prostoru koristei industrijski proizvedeni namjetaj od skandinavskog svijanog drveta. Gornja etaa kue ostaje jedinstven volumen, ugaonim prozorima i kliznim paravanima ritmiziran i podijeljen na manje cjeline, to poslije kod Le Corbusiera postaje slobodan plan.

Nova arhitektura je antikubina, to znai da ne pokuava zamrznuti razliite funkcionalne prostorne elije u jednoj zatvorenoj kocki. Prije se moe rei da izbacuje funkcionalne prostorne jedinice (kao i zidne plohe, balkone i sl.) centrifugalno iz jezgre kocke. I s pomou dimenzija visine, irine, dubine i vremena (tj. imaginarnog etverodimenzionalnog entiteta) postie potpuno novi plastini izraaj u otvorenom prostoru. Na taj nain arhitektura se doima kao da lebdi, takorei prkosi gravitacijskim silama prirode.

Umjesto primarnih boja De Stijla, koritena je crna na otvorenoj elinoj konstrukciji i betonskim ploama, na kojima je doslikan raster bijelih kvadrata. Ova arhitektura je po svojim svojstvima: elementarna, ekonomina, funkcionalna, bez prethodnih uzora, nemonumentalna, dinamina, antikubina formom, antidekorativna bojom. Prilagodljiva je izrazitoj mobilnosti ljudi u modernoj zapadnoj civilizaciji u kojoj se smanjuje vanost tradicionalnih zajednica, pa tako i obiteljskih i teritorijalnih veza.

Moderna arhitektura
Arhitektura slobodnog plana. Graevina nije iskljuivo zbroj irina, duina i visina raznih elemenata, nego skup mjera praznog, unutarnjeg prostora u kojem se ljudi kreu i ive. Taj unutarnji prostor osnovni je element arhitektonskog djela, a mogue ga je obuhvatiti, shvatiti i doivjeti jedino neposrednim iskustvom unutarnji prostor je sadraj arhitektonskog djela, a zidovi su njegov omota ili ovojnica. Interijer, unutarnji prostor i omota najee se meusobno uvjetuju i meuzavisni su (iako ne mora uvijek biti tako). Postoji jo jedna bitna sastavnica arhitekture koju nerijetko previamo, a ta je vrijeme. Kad se ovjek nalazi u arhitektonskom objektu, postupno ga sagledava iz vie razliitih toki, s vie mjesta, pod razliitim kutovima i tako stvara za sebe tzv. etvrtu dimenziju, recimo tako: daje prostoru unutarnju povezanost. Ipak, prostor koji je sadran u arhitektonskom volumenu, zidnom omotau, nadilazi granice i te etvrte dimenzije. U promatranju, vrednovanju ili pisanju studije o nekom arhitektonskom djelu, osim unutarnjeg prostora odreenog graevinom, treba uzeti u obzir i vanjski ili urbanistiki prostor, ali i itav niz vrijednosti koji obiljeava gradnju, primjerice ekonomske, socijalne, tehnike, funkcionalne, prostorne i dekorativne vrijednosti jer svi ti faktori ine realnost graevine. Unutarnji prostor koji nas okruuje i obuhvaa ostaje, dakako, glavni kriterij za prosudbu neke graevine i odluuje o cjelokupnom estetskom dojmu, no to i nije tako neobino ako shvatimo da arhitektura nije samo umjetnost ili pak oblik zapisa ljudi iz blie ili dalje prolosti, nego okvir i scena na kojoj se dogaa na sadanji, svagdanji, svakodnevni ivot i rad (crna tvornica zamijenjena je zelenom tvornicom gdje je radniku osigurano SUNCE, PROSTOR, ZELENILO).

Joe Plenik: promenada uz rijeku s Tromostovljem, Ljubljana, Slovenija, 1928. 1940. Intervencija u povijesnu jezgru grada, izvedena s potovanjem prema zateenom okoliu. Trebalo je proiriti postojei most koji je postao premalen za sve gui promet, na ulazu u centar grada. Umjesto toga, Plenik je dodao jo dva mosta za pjeake, sa stubitem koje vodi do nie razine s javnim toaletom. Balustrade i dvije razine mosta napravljeni su prema uzoru na venecijanske mostove. No materijal je nov armirani beton. Autor je osmislio cjelinu urbanog prostora drvored uz rijeku, s jedne strane mosta iroki trg, a s druge natkrivenu trnicu s kolonadom.

141 Klasinost moderne

Purizam
Umjetnost nije korisna, ali je nuna. (Le Corbusier) Purizam je umjetnost (slikarstva, ali prije svega arhitekture) koja tei istoi kristala, vrijednosti, preciznosti i intelektualnosti, a osnovni je faktor purizma broj kao pravilo numerike podjele strukture naih misli, djela i djela prirode, odnosno kao proporcija; ak je i ljudsko tijelo, svaki njegov organ rezultat stalne prilagodbe funkcionalnim potrebama. Arhitektura, inenjerstvo, industrijski dizajn, sve se to bavi stalnim ljudskim potrebama za prebivanjem, potreptinama, komunikacijom, stoga je logiki zakljuak da funkcionalni pristup tim potrebama moe biti samo humanistiki: proporcije humanistike umjetnosti su proporcije odreene ljudskim potrebama. Funkcionalno podrazumijeva korisno, ali i estetsku funkciju:
142 Klasinost moderne

(lat. purus ist) Pariz, Francuska, 98. Predstavnici: Charles douard Jeanneret zvan Le Corbusier, Pierre Jeanneret, Amede Ozenfant. Konstrukcija ideje.

Funkcionalnost = preciznost, jednostavnost, harmonija proporcija. Slikarstvo purizma zadrava gurativnost i prepoznatljiv motiv, ali ono ne smije biti slikovito ni sluajno, ve napravljeno prema idealu jasnoe, preciznosti i vjernosti koncepciji. Oblik moe biti primaran ili sekundaran: u tom smislu, kocka, oblik bez sekundarnih asocijacija, ima uvijek isto znaenje za svakoga, dok slobodna spiralna linija za jedne moe predstavljati zmiju, a drugi u njoj mogu vidjeti vrtlog. Godine 98. u Parizu Le Corbusier i Amede Ozenfant objavljuju manifest Poslije kubizma, u kojemu napadaju kasni kubizam koji je postao dekorativni stil, rokoko kubizam: kubizam je mrtav. Od 920. izdaju asopis Esprit Nouveau, kao platformu za rasprave o estetici u doba strojeva: Kua je stroj za stanovanje (franc. machine habiter). Le Corbusier 9. na svom znamenitom putovanju u Istanbul i Atenu, putovanju dakle stvarnom i metaforinom (prema prolosti), pod utjecajem graevina stroge geometrije, bjeline proelja pod bljetavim slojem vapna i dominacije kvadrata, kocke i kugle dolazi na ideju domino (zgrade slagane poput domina ili lego kocaka) sustava gradnje prototipa stambenih jedinica za masovnu proizvodnju. Takve standardizirane kue poslije postaju pravilo

modernizma (i na njihovu je tragu zaet i Novi Zagreb). Hram Partenon za njega je znalako, korektno i velianstveno umijee volumena ujedinjenih svjetlou. Le Corbusier se zaista koristi svjetlou kao materijalom, uz pomo boje; prozori su svjetlosni topovi, ili prozorima razliitih stupnjeva propusnosti i obojenosti ostakljenja ritmizira interijer. Le Corbusier stvara model police za boce: elina konstrukcija dri zgradu, u rasteru nosivih stupova zidovi su samo plat, osloboeni nosive funkcije, simetrini. Interijer je napravljen prema slobodnom planu u kojemu nita ne staje na put svjetlosti. Godine 922. radi projekt Suvremeni grad za tri milijuna stanovnika: urbano planiranje s nizom od 24 nebodera oko sredinje prometnice, formirajui svojevrsnu krunu grada usred velike zelene povrine, dok su razliite urbane funkcije poput prometa, rada, stanovanja, rekreacije jasno denirane i strogo odijeljene. Osnovna jedinica (elija) je stan, opremljen industrijski proizvedenim namjetajem. U arhitekturi se uvodi pojam socijalne stambene izgradnje. Nove industrijske tehnike primijenjene su na arhitekturu i urbano planiranje, trae se naini za stvaranje objektivne arhitekture, standardizirana tipologija i serijska proizvodnja velikih socijalnih stambenih zgrada za jeftino i humano stanovanje: najuinkovitiji nain graenja izveden je iz racionalizacije i standardizacije kao proizvodnja arhitekture tj. gradnja u tvornici. Interijer stana je otvoren, a kliznim vratima, vratima harmonika i paravanskim zidovima moe se lako reorganizirati prema elji i potrebama korisnika. Boje su vjeto koritene npr. zelena boja fasade utapa zgradu u vrtove ili meu drvee.

143 Klasinost moderne

Internacionalni stil
Manje je vie. (Ludwig Mies van der Rohe) Industrijska revolucija je osnovni dogaaj koji je doveo do pojave moderne arhitekture: zahvaljujui novim tehnikama i materijalima gradnje (eline konstrukcije, armirani beton, velike staklene opne), kostur graevine postaje odluujui faktor projekta. Najvee su se promjene zbile u gradogradnji, tj. urbanizmu grade se viekatnice bez prednjeg i stranjeg proelja izmeu kojih su

Drugi nazivi: moderna, funkcionalizam. 95.

ostavljeni veliki zeleni prostori (umjesto manjih kua odijeljenih uskim ulicama). Arhitekti promiljaju o svjetlosti, planu i funkciji gradnje na novi nain, u skladu s novim vremenom i potrebama modernog ovjeka. Zgrade jednog razdoblja nemaju samo estetske nego i strukturalne slinosti. Odnos prema industrijalizaciji ostaje podijeljen: uvjerenju da industrijsko drutvo moe ostvariti pravi radosni poredak u svijetu, suprotstavljen je strah da bi nekontrolirana industrijalizacija mogla unititi ne samo civilizaciju ve i ivot na Zemlji.

Urbano planiranje
Povijest grada je povijest arhitekture; ali ne i obrnuto. (Aldo Rossi) Grad je ljudska institucija, prema Rousseau gradovi su konana zamka ljudskog duha. Prva moderna prijestolnica napravljena ex novo prema generalnom planu je Sankt Peterburg, Rusija; grad je osnovao Petar Veliki poetkom 8. stoljea. Washington, prijestolnicu SAD-a projektirao je 790. u stilu klasicizma francuski inenjer Pierre-Charles LEnfant na movarnom podruju oko rijeke Potomac. Raster grada sastoji se od 3 avenija koje simboliziraju tadanji broj drava u Uniji (danas ih ima 50), povezanih glavnom osi u smjeru istok zapad, koja zavrava Capitolom, i manjom osi u smjeru sjever jug, koja vodi do Bijele kue. Temelje modernoj koncepciji grada postavio je barun Haussmann u Parizu 853. 870. Njegova urbanistika reforma Pariza s probijanjem irokih bulevara racionalizirala je kretanje gradom, modernizirala infrastrukturu i ustanovila simbolinu politiku kontrolu nad gradom. Ludwig Forster u Beu 859. 872. stare je gradske fortikacijske zidine zamijenio irokim, ravnim avenijama u obrambeni opkop umetnuta je pruga podzemne eljeznice (U-bahn). Rije je o originalnom primjeru kako se moderni ortogonalni masterplan moe smjestiti u srednjovjekovni grad. iroke, ravnije ulice pogodnije su za parade i sveanosti. Na urbano planiranje u 20. stoljeu takoer je utjecala ideja grada-vrta Ebenezera Howarda s kraja 9. stoljea: grad je okruen zelenim pojasom koji proizvodi dovoljno hrane za njegove stanovnike, i satelitskim gradovima-vrtovima kako mu se nikada ne bi drastino poveao broj

144 Klasinost moderne

stanovnika. Karl Marx u Komunistikom manifestu 848. iznosi ideju o postupnom uklanjanju razlike izmeu grada i sela putem ujednaenog naseljavanja cijele Zemlje. Osnovne funkcije grada 20. stoljea su: stanovanje, proizvodnja, rekreacija, promet. Godine 928. pod vodstvom Le Corbusiera osnovan je CIAM (francuski akronim za Meunarodni kongres moderne arhitekture) upravo radi povezivanja umjetnosti i industrije. U deklaraciji kongresa zahtijeva se racionalizacija i standardizacija gradnje radi pojednostavnjenja metoda rada na gradilitu i u tvornici, ime se smanjuje broj kvalicirane radne snage uz visokoobrazovane strunjake, koji su u manjini, velika veina angairanih radnika je NKV. Na 4. CIAM-u na brodu koji je krstario Sredozemljem od Marseillesa do Atene 933., skicirana je Atenska povelja gdje su formulirana naela funkcionalistikog urbanizma, koji osigurava zdravo stanovanje s dovoljno zraka, sunca i svjetla za sve drutvene slojeve, a pjeaku vlastite povrine za zadravanje i kretanje. Osnova Atenske povelje je Le Corbusierova vizija modernoga grada i novoga gradskog cityscapea (krajolika grada), tzv. Ville Radieusse (franc. Zraei grad). Takav grad-vrt kao ideja zasniva se na nunosti koritenja automobila i funkcionalne odijeljenosti komponenti urbanog ivota (stanovanje, rad, odmor, prijevoz), a izraava se jezikom apstraktne umjetnosti, prije svega neoplasticizma. U Ville Radieusse proelja zgrada su uvuena ili izjednaena s linijom ulice, raspored sadraja u gradu je hijerarhijski: poslovna zona (gradska jezgra), zona putnikog eljeznikog i avionskog prometa, zona hotela i ambasada, stambena zona (tu bi bila Unit dhabitation, vidi sljedeu ilustraciju), zeleni pojas, laka industrija, skladita i teretni promet, teka industrija (s kojom zavrava gradsko podruje). Gustoa naseljenosti i slobodne povrine poveavaju se s visinom zgrade. Grad nema zidina ni ulica, ve otvorene povrine odreene razmakom izmeu zgrada, koji je jednak najmanje dvostrukoj visini bloka. Stambeni neboderi omoguuju visoku gustou populacije bez velike izgraenosti terena, u tipskom stanu dnevna soba okrenuta je prema jugu i zapadu, a kupaonica je odvojena od toaleta. To su sve osobine arhitekture novog internacionalnog stila koji je jasno deniran na 4. CIAM-u,
Sunce. Prostor. Zelenilo. Ponovimo, tako glasi moto moderne arhitekture iako je ona svoje izraajne naine odredila polazei od odreenog shvaanja drutva, a ne vie prirode (ali prvo ukljuuje drugo... ) (Giulio Carlo Argan, teoretiar arhitekture).

145 Klasinost moderne

a dobio je potvrdu i u SAD-u 932. s izlobom europske arhitekture u njujorkoj MoMA-i te s dolaskom izbjeglica iz Njemake (nakon dolaska na vlast nacionalsocijalista) Waltera Gropiusa i Ludwiga Miesa van der Rohea. Moderna arhitektura je racionalna, ali i poetina: svjesna, egzaktna i velianstvena igra graevina okupljenih pod suncem. Rabe se novi materijali koje ne nalazimo u prirodi: beton, metal, staklo; montani postupak kod graenja i uporaba gotovih, standardnih, modularnih elemenata namee jednostavnu igru geometrijskih shema kao najprikladnije sredstvo za arhitektonsko izraavanje. Glavni instinkt svakog ivog stvorenja jest da osigurava sebi prebivalite. (Le Corbusier) Prema Le Corbusierovoj ideji kue-stroja, stanovanje u serijskoj tipskoj kui dostupno je svakome. Pojam civilizacija dolazi od gradski ivot; opreka je primitivizam. Grad je ivi organizam koji se neprekidno mijenja i uglavnom raste. Osnova modernog urbanizma je generalni urbanistiki plan (GUP), koji se donosi za cijelo gradsko podruje odjednom u mjerilu : 0 000, za razdoblje od 20 do 25 godina. Njime se unaprijed planira razvoj grada: zoniranje gustoe izgradnje, stanovanja i radnih mjesta, plan glavne prometne mree i komunalne infrastrukture.
Le Corbusier: Stambena jedinica (franc. Unit dhabitation), Marseille, Francuska, 1947. 1952. Primjer megastrukture modernog urbanizma za predgraa velikih gradova, zgrada kao stroj za stanovanje, drutveni kondenzator u kojemu su okupljeni svi sadraji (uredi, jaslice, kola, trgovine, hotel, igralite i bazen na krovu ), koja ima unutarnje ulice, pa ak i trgovaku, a izvan zgrade postoje samo vegetacija i prometnice. Zgrada je duga 165 m, visoka 150 m (18 katova), sadrava 337 dvoetanih stanova povezanih unutranjim stubitem (vertikalno susjedstvo). elijska struktura rastvorena je betonskim balkonima, interijer je zatien od

Neki arhitekti ne posjeuju zgrade koje su projektirali, od straha da ne vide to su korisnici napravili u njima.

146 Klasinost moderne

sunca nadprozornicima, vodoravnim reetkama od betona (tzv. brisoleji). Ta izvuena reetka postala je uobiajeni detalj arhitekture moderne u krajevima vrue klime, skulpturalni detalj proelja koji mu daje efekt trodimenzionalnosti i igre svjetla i sjene. Javlja se, meutim, opasnost od stvaranja uniformiranog, otuenog ivota u masama. Zgrada je dobila nadimak sanduk na potpornjima.

Oscar Niemeyer: Katedrala Gospe od Fatime, Braslia, Brazil, 1958. 1970. Osnovna osobina graevine je vjeto koritenje armiranog betona kojim su izvedene komplicirane i hiperboliki zakrivljene povrine elegantne crkve koja oblikom podsjea na trnovu krunu, simbol Kristove muke. Arhitektonska skulptura, koncepcija slobodnog tlocrta na vioj razini uidnosti i proimanja oblika. Stolna

crkva (katedrala) je smjetena u novoj prijestolnici Brazila na glavnom Trgu triju vlasti sa zgradama parlamenta, vlade i suda (zakonodavne, izvrne i sudske vlasti). Lucio Costa i Oscar Niemeyer od 1957. usred praume vode izgradnju potpuno novoga glavnoga grada Braslije. Grad iz zraka prema njihovoj zamisli treba izgledati kao ptica s rairenim krilima.

Svaka zgrada svojim oblikom treba izraavati svoju funkciju u zajednici (u zemljama tzv. Treeg svijeta Azije, Srednje i June Amerike, moderna je arhitektura bila simbol roenja nacije ili drave). Meutim, Braslija se razvija u dva grada: monumentalno sjedite dravne uprave i poduzetnika, koji su zrakoplovima iz Rija stizali na posao, i grad sirotinjskih straara ili favela. Kao i Ville Radieuse to je podijeljen grad, zoniran u zasebne etvrti koje odgovaraju klasnim strukturama, kao slika nejednakosti meu ljudima. Na prozorima zgrada dravne uprave nema zatite od sunca (poput brisoleja) iskazana je potpuna ravnodunost prema lokalnoj klimi, pa je ovaj stil nazvan dekadentni formalizam (pokuajte objasniti taj termin). Iza tih zgrada je umjetno jezero, a iza jezera je beskrajno prostranstvo dungle. Biste li eljeli ivjeti u potpuno novom gradu, gradu bez povijesti i memorije, ali isto tako bez tronih kua i starih stvari?

147 Klasinost moderne

Formalne osobine internacionalnog stila Arhitektonski oblici moraju logiki proizlaziti iz svrhe i namjene graevine, kao i iz tehnologije gradnje. Jednostavni geometrijski oblici, konstrukcija od elika i armiranog betona na koju je razapet nenosivi plat, esto od stakla (ovjeena fasada ili zid-zavjesa). Arhitektura moderne vie nije masa, nego volumen. Umjesto zidovima, prostor je sada deniran ovjeenim pregradama ili staklenim paravanima, otvorenim i esto asimetrinim interijerom. Zgrada se volumenom doima nematerijalnom i besteinskom u geometrijskoj istoi glatkih povrina (poput domina). Krov je ravan, bez krovnog vijenca i strehe. Prozori su esto klizni otvaraju se u stranu, ili tzv. francuski prozori koji se otvaraju prema van. Ritmika kompozicija pravilnih oblika koji se ponavljaju (repetitivnost, modularni sustav gradnje). Nema dekoracije u smislu nalijepljenih ukrasa, umjesto toga: elegancija materijala, tehnika savrenost detalja i korektne proporcije kao estetska kvaliteta. Apstraktna, matematiki odreena forma moe se usporediti s negurativnim slikarstvom.

Gradnja zgrade kao slaganje domina (vidi malu sliku na prethodnoj stranici).

Le Corbusier: Vila Savoye, Poissy, Francuska, 1929. Zgrada sagraena prema naelu kubinog konstruktivizma: gole fasade (potpuni izostanak bilo kakve dekoracije), dominacija ravnih linija, ravni krov, zidovi dematerijalizirani velikim staklenim plohama. Godine 1955. Le Corbusier je ak napisao Poemu pravom kutu. Arhitektonska promenada rampa koja povezuje prizemlje i prvi kat. Princip slobodnog plana omoguuje uidnost prostora, gradnja armiranim betonom omoguuje odvajanje nosive konstrukcije i zidova. Jedine ksne toke su kuhinja i kupaonica. Uvoenje pokreta u prostornu koncepciju mase prodiru jedna u drugu (tzv. interpenetracija).

148 Klasinost moderne

Le Corbusierovih pet toaka za gradnju graanske vile (poput vile Savoye) . Piloti (tanki stupovi) koji masu (kubus graevine) odiu od tla (kako bi prirodni okoli mogao netaknuto i slobodno tei), proporcionirani u skladu s modulorom. 2. Slobodno oblikovanje tlocrta nosivi stupovi strukturalno su odvojeni od nenosivih pregradnih zidova koji postaju lagane i mobilne pregrade. Kvadratni tlocrt omekan je unutarnjom asimetrijom, presijecanjem prostora stubitem koji uvodi element spiralne rotacije. 3. Slobodno oblikovanje proelja rezultat je osloboenja fasade njene tradicionalne uloge noenja. Tako ni raspored prozora (fenestracija) ne mora pratiti ritam konstrukcije, ve funkcionalne zahtjeve prostorija koje su iza prozora. Umjesto izbuenog zida koji podupire, koji nosi teret mase zgrade, zid postaje opna koja visi na konzolno istaknutim dijelovima vodoravnoga nosivog sustava. 4. Kontinuirani horizontalni klizni prozor, tzv. trakasti prozor. Omoguen razdvajanjem nosivog sustava i proelja, a prema humanistikom naelu prava na svjetlo i vidik. 5. Vrt na krovu kojim se nadoknauje onaj dio tla koji pokriva kua. Zemlja i zelenilo na mjestu tradicionalnog krovita slue kao zatita od hladnoe i vlage zimi, od vruine ljeti.

Le Corbusier: Modulor, 1948. Mjera za odnos ovjeka prema prostoru. Proporcijski sustav za standardiziranje dimenzija arhitektonskog prostora (npr. visina zidova u stanu s obzirom na visinu ljudi standardizirana je na 2,60 m). Albert Einstein je modulor nazvao mjerilom proporcija koje loe ini napornim a dobro lakim. Prikazan je homo novus uzdignute ruke, meuodnos njegovih etiriju osnovnih veliina (visina) ini osnovu ergonomskog projektiranja u pokuaju racionalizacije iracionalnog: 86 cm poloena ruka,113 cm pleksus, 182 cm vrh glave, 226 cm vrci prstiju uzdignute ruke.

Ludwig Mies van der Rohe: Njemaki paviljon na Svjetskoj izlobi u Barceloni, panjolska, 1929. Prva doslovna realizacija Le Corbusierova slobodnog plana! Za potrebe Svjetske izlobe u Barceloni 1929. godine, na panjolskom trgu Ludwig Mies van der Rohe paviljonom Njemake realizira revolucionarnu koncepciju prostora koji slobodno uktuira meu zidovima, postavljenim poput paravana. Paravanski zidovi neovisni o nosivoj strukturi usmjeravaju kretanje posjetitelja. Odnos izmeu nosive konstrukcije i zidova arhitekt zamilja kao

odnos kosti i koe zgrade. Osam elinih krinih stupova nose ravan krov, zidovi su slobodnostojei, tj. nemaju nosivu ulogu. Kombinacija arenog mramora (zeleni) i metala do tada je bila nezamisliva; zajedno su koriteni skupocjeni i obini, jeftini materijali. Prema ideji totalnog dizajna (Gesamtkunstwerka), isti je autor oblikovao namjetaj u interijeru. Zgrada je napravljena pod utjecajem slikarstva suprematizma i neoplasticizma: pravokutan tlocrt, centrifugalan raspored slobodnostojeih pregradnih zidova od zelenog stakla zbog iluzionistike naravi materijala i

boja nastaju novi prostorni odnosi. Vitki stupovi pridravaju krov koji izlazi u okolni prostor. Miesov rad oznaava praktini poetak internacionalnog stila, gradnje kao skupa bijelih paralelopipeda: Nemogue je napredovati gledajui unatrag. Autor provodi redukciju graditeljskih zadataka na razinu industrijskog dizajna velikih dimenzija: gotovo nita (M. van der Rohe). Umjetnost gotovo niega. Ekonominost arhitektonskog izraza, monumentalnost graevine, grupiranje masa, nevidljivost ostakljenih povrina

149 Klasinost moderne

Transparentni stakleni zid predstavlja nazonost izonosti. Arhitektonski okvir je prazan vr. Koritenje arhitekture je dogradnja prostora sadrajem, hegelovsko ostvarenje samosvijesti arhitekture. Oblikovanje komada namjetaja produena je ruka arhitektonske misli. Objasnite meuovisnost interijera i arhitekture. to mislite o feng shui metodi ureenja interijera?

Ludwig Mies van der Rohe: stolica Barcelona, 1929. Zavarene i kromirane eline ipke, sjedee plohe tapecirane teleim boksom s gumbima. Raniranost, jednostavnost, istoa oblika. Za nas je struktura lozofski pojam. Struktura je cjelina, od vrha do dna, do posljednjeg detalja sve to izraava istu ideju. (M. van der Rohe)

150 Klasinost moderne

Le Corbusier: kapela NotreDame-du-Haut, Rochamp, Francuska, 1951. 1955. Hodoasnika kapela. Jednostavan program sakralne graevine malih dimenzija: pravokutni brod, tri polucilindrine kapele ispod tornjeva, struktura od obijeljenog betona. Krov s divovskim oborinskim odvodom nainjen je od grubog, sirovog betona brutalizam (sirovost betona na koji je otisnuta struktura drvene oplate): svjesno otkrivanje

graditeljskog procesa zamjenjuje raniji Le Corbusierov purizam. Ljuskasti oblici ine skladnu cjelinu, armiranobetonski kostur je skriven. Dominantni betonski krov moemo usporediti s renesansnom kupolom jer je, kao i ona, suvremena oznaka posveenog prostora. Bone kapele su osvijetljene odozgo, otvori su okrenuti prema Sunevoj putanji, to simbolizira injenicu da je crkva sagraena na mjestu poganskog hrama Sunca: graevina je cjelinom i detaljima izraz potovanja prema regionalnoj tradiciji. Prozorski otvori su mali, nalikuju na proreze u zidu izvana, dok je u interijeru prirodna svjetlost koja dopire u prostor crkve ltrirana raznobojnim staklima, ime je postignut metaziki uinak vitraa. Poloaj kapele je simbolian, na vrhu brda, u blago valovitom krajoliku. Nema komunikacije izmeu unutarnjeg i vanjskog prostora, vrata su skrivena, treba se potruditi i pronai ih kao ulaz u peinu u planini. Ulaz je juno orijentiran, ime se kri tradicionalna ikonograja (prema kojoj uvijek mora biti na zapadu, na strani svijeta na kojoj zalazi Sunce). Guranje vjernika blago nagnutim povrinama prema glavnom oltaru.

Genius loci lat. duh mjesta, karakteristina atmosfera mjesta koja ga denira. S tim u vezi u arhitekturi se javlja kritiki regionalizam.

Brutalizam pokret u arhitekturi 960-ih i 970-ih godina, gdje se prema koncepciji istine materijala strukturalni elementi zgrade ostavljaju izloeni kako bi sutina zgrade bila svima vidljiva i razumljiva, bez tajni, romantizma, prikrivanja funkcije i funkcioniranja gradnje. Takav je pristup anti-estetski, oznaava prijelaz ka tzv. humanistikoj moderni. Le Corbusier je beton, omiljeni materijal arhitekata moderne koristio kao beton brut (u prijevodu: sirovi beton). Na Unit dhabitation u Marseillesu vidljive su drvene udlage, kalupi u koje je lijevan cement i ostavljan da se skrutne. Ponekad bi betonsku povrinu izudarali ekiem da se dobije nagrizeni efekt.

Auguste Perret: Notre-Dame du Raincy, Francuska, 1922./23. Prisjetimo se ve reenog: Perret je prvi arhitekt koji gradi armiranim betonom, ali taj obini materijal ne koristi samo za utilitarne, industrijske zgrade, ve njime gradi i sakralnu arhitekturu. Crkva ima tri broda odijeljena kaneliranim stupovima bez baze i kapitela. Konstrukcija je zatvorena svojevrsnim klaustrom sagraenim od obojene staklene opeke (kao podsjeanje na gotike vitrae), predstavljajui

postupan prijelaz izmeu zatvorenog i otvorenog prostora. Suprotstavljanje kostura (nosivog okvira) i ispune (nenosive zidne ovojnice). Crkva i drava kao naruitelji projekta preispituju mo arhitekture kao nacionalnog ili vjerskog simbola oblikom, tehnikom gradnje i odabirom materijala Sakralna arhitektura ili priziva tradicionalne forme kako bi utjelovila autoritet naruitelja, ili tei suvremenosti kako bi se naruitelj armirao kao kontinuirano aktualan.

Prugama obojen konj nije zebra (L. Kahn). Rumunjski umjetnik Christian Alexa suprotstavlja se drutvenom ustroju/sistemu su-oblikujui ga: konstruira osobne pjeake prijelaze od bijelog vinila koje postavlja na cesti (New York, 200.) gdje mu se svidi i potom leerno iskorauje pred automobile i prelazi na drugu stranu...

151 Klasinost moderne

Louis I. Kahn: Salk Institute, La Jolla, Kalifornija, SAD, 1959. 1965. Simetrina kompozicija s dvije ritmizirane zgrade i plazom otvorenom prema Paciku, kao mona os nezavrena s obje strane prema ideji ekspanzije prema beskonanosti. To nije trg-vrt ve trg od kamena kao tzv. peta, podna fasada. Za

razliku od europskog urbaniteta gdje je cjelina odreena granicama i denirana osima, ameriki grad je fragmentiran, nezavren u neprekidnom irenju. Asimetrina arhitektura gotovo niega (ija je to izjava?). U arhitekturi, kao i u cjelokupnoj umjetnosti, umjetnik instinktivno zadrava oznake koje upuuju na to kako je

to nastalo, to u stvari zgrada eli biti (brutalizam, beton kao gradbeni materijal je nepokriven i neobojan). Kahn naglaava vanost razrjeenja odnosa izmeu ljudske mjere i mjere automobila. Uoio je duboku odbojnost izmeu automobila i grada, kao i fatalne veze izmeu potroakog drutva, gradnje trgovakih sredita na periferiji i razgradnje urbane jezgre (to mislite o tome?). Ne moe nauiti nita to ve nije dio tebe. (L. Kahn)

Neboderska gradnja
Kue u zraku
Internacionalni stil potie gradnju nebodera u nekoj vrsti totalitarnog programa, gdje se manje misli na korisnike arhitekture, a vie na urbanistiku cjelinu. Jo od doba ranokranskih zvonika toranj je najizrazitija arhitektonska forma, simbol uspjeha i moi koja pobjeuje gravitaciju i komunicira s nebom. Neboder, simbol progresa i pomirenja arhitekata i inenjera, roen je u New Yorku i Chicagu oko 870. Jezgre amerikih gradova odraz su kulture saimanja (skyline, visina graevina modernog europskoga grada raste od sredita prema predgrau, a kod amerikoga grada je obrnuto). Neboderska gradnja uspjeno je primijenjena na prenapuene suvremene azijske gradove gdje danas niu najvie zgrade na svijetu.
152 Klasinost moderne

eline konstrukcije i armirani beton omoguuju vrtoglavo visoku gradnju, no ona ne bi imala smisla bez izuma dizala (elektrino dizalo izumio je W. von Siemes, 880.). Pulitzerova zgrada u New Yorku (888./89.) prva je dosegnula 08 m visine unato masivnim kamenim zidovima, a sjedite kunog osiguranja u Chicagu Wiliama Lebarona Jenneya (884./85.) prva je graevina sa skeletnom konstrukcijom. Sullivan se prvi slui elikom tako da gradnju prilagoava tomu materijalu, a ne na historicistiki nain imitiranja prolih stilova, navlaenjem Potemkinovih sela (starinskih proelja) na elini okvir. Modularnu jedinicu pritom predstavlja prostorija odreenih dimenzija koja se ponavlja u identinome nizu, to je izvana vidljivo horizontalnim repetitivnim ritmom prozora. Neboderi su sveprisutni, niu poput geolokih formacija prema ideji komprimiranja ljudi kako bi se ostavilo mjesta za prazne, odnosno prirodne prostore. Vertikalizam moderne gradnje, iako slian gotikom, antigotiki je jer ne tei nezemaljskim visinama, ve ovladavanju ovoga svijeta. U New Yorku se 930-ih kao posljedica rasta cijena graevnog zemljita grade poslovni neboderi s obiljejima art decoa, poput Chryslerova sjedita:

Fritz Lang: Metropolis, 1927. Forma nebodera je neka vrsta ekspresionizma arhitekture.

Staklo je kristalizirani zrak, odrazna povrina podlona stalnim svjetlosnim promjenama u modernoj arhitekturi presudna je igra odraza, a ne vie svjetla i sjene. Budui da zidovi od stakla odbijaju svjetlost isto kao to je proputaju, njihov izgled ovisi o meusobnom djelovanju (interakciji) ovih dvaju svojstava.

William van Alen: Chryslerovo sjedite, New York, 1927. 1930. Neboder-toranj, konstrukcija u sekcijama koje luno izlaze jedna iz druge prema vrhu zgrade zavrenom kopljem. Sinteza arhitektonskog prostora, forme i materijala.

Raymond Hood, Wallace Harrison i drugi: Rockfellerov centar, New York, gradnja zapoeta 1931. Ovom zgradom nainjen je znatan pomak k racionalnom projektiranju nebodera zahvaljujui radu u grupi i ekipama arhitekata i konstruktora, izmeu kojih tradicionalno vlada nesnoljivost. Centar sadrava otvorene povrine za pjeake, rekreativne sadraje, kino, radijske postaje i TV studio, kazalite, klizalite, restorane.

153 Klasinost moderne

Ridley Scott: Blade Runner, 1982. Film anra naune fantastike (SC) daje viziju post-nuklearnog, zagaenog (stalno padaju kisele kie) i prenaseljenog grada gdje su ivotinje uglavnom izumrle, zamijenjene skupim mehanikim replikantima. Kao Los Angeles (skore?) budunosti, to je distopijski multietniki poliglotski grad s nerazrijeenim neprijateljstvima izmeu individualnih zastupljenih kultura. Urbani gigantizam: enormne neonske slike plutaju nad urbanim labirintom ulica preplavljenih nasiljem, u gradu kojim vladaju

korporacije. Nad gradom se nadvija umjetna planina - neboder-piramida visok gotovo dva kilometra, sjedite najmonije kompanije. Kao i u viziji grada budunosti u Metropolisu, promet se odvija zrakom.

154 Klasinost moderne

Ludwig Mies van der Rohe i Philip Johnson: Seagram Building, New York, SAD, 1945. 1950. Zgrada izrazite asimetrije dobivene preklapanjem simetrinih elemenata (blok + podnoje). Realizacija ideje o staklenoj kutiji, jedinstvenom prizmatinom bloku od smeeg stakla koji stoji na elinim potpornjima; poslovni toranj Seagram postao je model za sline gradnje, na primjer za Vjesnikov neboder u Zagrebu (konstrukcija + fenestracija, odnosno, konstruktivni okvir, prozorski okvir i staklo ine zgradu jer nema zida u klasinom smislu rijei). Raster prozorskih otvora oblikovanih prema naelu zlatnog reza. Zgrada od 39 katova ima novinu ovjeenu fasadu. Ovjeena fasada ili zid-zavjesa temelji se na ideji nosee konstrukcije kojom se zidovi oslobaaju pritiska i tereta, to omoguuje stakleno, prozirno proelje koje rastvara povrinu zgrade. Osim to dri zgradu uspravno, elini kostur dri aluminijske okvire zidova i prozora. Modularni okvir od prefabriciranog (tj. kao industrijskoga gotovog proizvoda) lijevanog eljeza, i staklo, uvodi urar i izumitelj James Bogardus u New Yorku 1849. Tu ideju dalje razvija arhitekt Louis Sullivan na robnoj kui Carson-Pirie-Scott u Chicagu

(1899. 1904.), i Walter Gropius ija je zgrada Bauhausa u Weimaru (1926.) postala prototip staklene kutije internacionalnog stila. Neboder se smatra realizacijom Miesova naela manje je vie (Less is more). Antun Urlich: zgrada Vjesnika, Zagreb, 1956. 1972. Adolf Loos se u svojim djelima strogo dri podjele na unutranji i vanjski prostor. Moe li se isto rei i za Vjesnikov neboder?

Zlatni rez: proporcijsko pravilo prema kojemu se manji dio odnosi prema veem, kao vei prema cjelini (matematikim jezikom, npr. ako je 5 cjelina, manji dio je 2, a vei dio je 3).

1. Analizirajte Le Corbusierovu vilu Savoye na osnovi njegovih pet toaka 2. Pokuajte objasniti duhovno stanje modernog ovjeka na temelju sakralne arhitekture koju poznajete. Postoji simbolino pravilo projekt kranske crkve bi trebao poeti od oltara, a damije od mihraba okrenutog prema abi (Meki). Usporedite Le Corbusierovu i Perretovu graevinu iste, sakralne tematike. 3. Smatrate li da treba graditi u duhu svoga vremena ili neka svatko gradi u stilu koji mu se svia? Kakva je situacija s gradnjom koju uoavate oko sebe? 4. Kakvo je vae miljenje o neboderskoj arhitekturi? Biste li voljeli ivjeti na visokom katu, s pogledom na cijeli grad i onda dugim ekanjem lifta? 5. Pokuajte vlastitim rijeima objasniti i obrazloiti izjavu (vidi str. 151) Louisa Kahna.

155

Organski funkcionalizam
Na 9. CIAM-u 954. dolazi do bitne promjene stava prema arhitek- Arhitektura moderne dijeli se na turi, iznosi se miljenje da nove moderne etvrti ne odgovaraju na geometrijsku i organsku granu. osnovnu emotivnu potrebu ovjeka, a to je pripadanje, odnosno identitet, u to spadaju i dobrosusjedski odnosi. Richard Neutra zastupa tzv. biorealizam; smatra da uspjeno projektirana sredina ima blagotvorni uinak na ope zdravstveno stanje i ivani sustav ovjeka. Arhitektura nije samo funkcionalna, ona treba predstavljati projektiranu ziku okolinu. Naputa se urbano planiranje iz Atenske povelje. Na 0. kongresu CIAM-a u Dubrovniku 956. trai se umetanje organskih, prirodnih formi u geometrizirane megastrukture. Funkcija arhitekture nije samo graenje za trajanje ili dranje kie po strani nego i uivanje! (arhitekt Cedric Price). Protiv dominacije geometrije: projektiranje zgrade poinje od korisnika, ovjeka, njegovog kretanja i prilagodbe terenu. Ondje gdje su este kie, krovovi su kosi, a kazalita natkrita, dok se u drugim podrujima kazalina sjedita stepenasto uzdiu pod vedrim nebom Posvuda se graditelj podvrgava udesnoj tiraniji zemlje i zraka. (lie Faure)

Klasinost moderne

Frank Lloyd Wright: Kua slap za Edgara Kaufmanna, Bear Run, Pennsylvania, SAD, 1934. 1937. Obiteljska kua koja prkosi gravitaciji. Ritmiki kontrast oblika naglaava nesrodnost materijala opeka od lokalne gline, lokalni kamen, beton obojen u bijelo. Kua je dio New Deal programa poboljanja ivotnog standarda, model jeftinog, a udobnog stanovanja prema uzoru na tradicionalnu ameriku arhitekturu. Kuhinja se nalazi uz dnevni boravak, u kojemu se du zidova nalaze garniture za sjedenje kako bi se maksimalno iskoristio prostor u malim kuama; ekonomian i razveden tlocrt. Alvar Aalto: Vila Mairea, Noormarkku, Finska, 1938. 1941. Organini funkcionalizam, omekavanje racionalizma radi boljeg povezivanja ovjeka i prirode, odnosno arhitekture i okolia. Taktilnost (izraena tekstura) proelja, kombiniranje kontrastnih i prije Aalta nespojivih materijala poput betona, grubo bukane opeke i drveta, tradicionalnog seoskog nordijskoga graditeljskog materijala. Geoloki slojevi mase kue. Cilj uporabe zaobljenih formi je individualiziranje oblika, one doputaju neravnotee i asimetrije. Bazen sa saunom u dvoritu ima vijugavu obodnu liniju podsjeajui na nsko jezero ili fjord. Namjetaj je industrijski proizveden. Tlocrt u obliku slova L, poviena dnevna soba, zaklonjeno dvorite s vrtom na nain rimskog atrija. Grubo bukani, kiparski izraen kamin, drvena oplata zidova u zajednikim prostorijama, a u intimnim prostorima bijeli bukani zid kao metaforika suprotnost izmeu prirodnih i umjetnih oblika. Prostor je napravljen prema mjeri ovjeka: odgovarajue ltracije topline, svjetla, zvuka, prema principu elije

156 Klasinost moderne

koja se moe nadograivati i proirivati u veu i prostraniju graevinu. Neravnomjeran razmjetaj drvenih oblica ograde dvorita i stubita u interijeru nalik je na neravnomjeran razmak borova u umi. Arhitektura i njezini detalji na odreen su nain povezani s biologijom, u smislu da se ne raaju potpuno razvijeni (A. Aalto). Funkcionalizam u irem smislu od pukog tehnikog primjer humane gradnje.

F. L. Wright: Muzej Solomona R. Guggenheima, New York, 1959. Organiki funkcionalizam hrama nepredmetne umjetnosti koji je podigao bogati mecena Guggenheim. Motiv spirale kao neprekinutog vala simbol je kontinuiteta moderne umjetnosti: blago nagnuta rampa ujedno fasada zgrade vodi posjetitelje u muzej u smjeru prema dolje, uz oito prizivanje slike babilonskog zigurata. Suzuje se prema dolje, poput lijevka. Rampa i spirala efektni su, ali ne i osobito funkcionalni elementi, ne pridonose osnovnoj namjeni zgrade a to je postav izlobi (npr. kako izvjesiti slike na konkavno zakrivljeni zid?). Primjer arhitektonske skulpture, na koju se puno kasnije nadovezao Frank O. Ghery sa zgradom Muzeja Guggenheim u Bilbau: Frank O. Ghery: Muzej Guggenheim, Bilbao, Baskija, panjolska, 1991. 1997. Arhitekt roen u Kanadi, koji ivi u SAD-u, Ghery tretira arhitekturu kao skulpturu, bez drutvenih normi kojima je podvrgnuta europska arhitektura. Slobodna forma hiperbolikih paraboloida, arhitektura sastavljena od fraktala nastala je iz brzih crtea koji su dalje razvijani u kompjutorskom programu CATIA, uz pomo 3D simulacija (taj je program najprije koriten kod projektiranja zaobljenja borbenih aviona u francuskoj tvornici Dassault). Kompjutorsko projektiranje omoguuje gradnju gotovo bilo kakvog oblika graevine, bez mnogo veih trokova nego da je rije o uobiajenoj zgradi-kutiji. Pleua zgrada, arhitektura kao drutveni spektakl, prema naelu arhitekture bez pravila (engl. no-rule). Zgrada uvodi novu kvalitetu pokreta u arhitekturu. Skulpturalno oblikovan krov, kao i cijeli muzej, ima plat od titana, skupog i za arhitekturu netipinog materijala. Primjer arhitekture kao forme koja

157 Klasinost moderne

dominira sadrajem (namjenom, odnosno funkcijom) zgrada je potpuno zasjenila izloke, ali je i privukla mnotvo posjetitelja u zabaeni industrijski gradi. Odrednice: arhitektura dekonstruktivizma, postmoderna.

Fraktal je nepravilno tijelo ili lik koji dalje slui kao uzorak (u kompjutorskom jeziku teapot ili oblik ajnika).

Jrn Utzon: Operna kua u Sidneyu, Australija, 1957. 1974. Skulpturalna trodjelna graevina smjetena uz luku, sa svojom zrcalnom slikom u moru izgleda poput rastvorene koljke. Utzon se povukao s posla zbog namjetenog politikog skandala 1966. u tijeku gradnje. Primjer metaforike arhitekture, trostruka ljuska djeluje poput akustine koljke, repetativnog ritma. Odrednica: ekspresivni funkcionalizam. Pokuajte objasniti ovaj neformalni atribut ekspresivni. Ima li oblik koljke veze s namjenom zgrade u opernoj je kui akustika vrlo vaan dio projekta?!

158 Klasinost moderne

Eero Saarinen: TWA zgrada terminala meunarodne zrane luke Kennedy, New York, SAD, 1956. 1962. Finski arhitekt koji je u mladosti s roditeljima emigrirao u SAD oznaava kraj internacionalnog stila, upravo ovom zgradom koja konkavnim i konveksnim krivuljama u betonu funkciji zgrade daje odgovarajui oblik: dinamine i razigrane arhitekture, objekta s krilima koji izgleda kao da uzlijee.

1. Bog je u detalju, rekao je Mies van der Rohe. Pokuajte pismeno obrazloiti vlastito tumaenje te metaforine tvrdnje. 2. Usporedite jednu apstraktnu sliku s modernom arhitekturom. 3. Opiite Operu u Sidneyu. Na to vas podsjeaju njezini oblici? Na irenje valova zvuka iz epicentra? Moete li ih usporediti s nekim umjetnikim stilom koji poznajete?

7 Stvarnost, iluzija, kcija

Umjetnost kao dogaanje svijeta 160 Rat i emigracija 160 Socrealizam 160 Socijalni realizam 163 Umjetnost sredine 20. stoljea SAD 163 Apstraktni ekspresionizam 164 Slikarstvo akcije 164 Slikarstvo bojenog polja 166 Postslikarska apstrakcija 169 Od skulpture do strukture i konstrukcije 170 Umjetnost sredine 20. stoljea Hrvatska 178 Grupa Zemlja 178 Zagrebaka arhitektura moderne 181 EXAT 51 183 Klasini crtani lm 186 Umjetnost sredine 20. stoljea Europa 187 Spacijalizam 187 Enformel 188 Sirova umjetnost 190 Taizam 191 Enformel u Hrvatskoj 192 Nakon enformela 194

159 Stvarnost, iluzija, kcija

Umjetnost kao dogaanje svijeta


Rat i emigracija
U sijenju 933. Hitler je izabran za njemakog kancelara. S dolaskom Nacionalsocijalistike partije na vlast poinju sistematski progoni idova (do studenoga 94. kada su zabranjeni daljnji odlasci, idovi intenzivno emigriraju, meu njima i Albert Einstein iz Ulma). Umjetnika djela koja nisu odgovarala nacistikoj ideologiji (koja nisu bila tradicionalna u stilu i tehnici, gloricirala Hitlera, militarizam i ideju arijevske supremacije) bila su oznaena (a njihovim autorima je zabranjen rad) kao Entartete Kunst (njem. izroena umjetnost), kao politika i kulturna anarhija, bolesna, razorna, degenerirana i odnaroena umjetnost. Djela su bila unitena ili prisilno rasprodana u inozemstvu (to pridonosi stvaranju bogatih zbirki amerikih muzeja). Godine 937. odrana je izloba s vie od 700 djela pod nazivom Izroena umjetnost, koja je putovala njemakim gradovima (Mnchen, Berlin, Hamburg... ). Djela su bila konscirana iz muzeja, popraena podjarivakim etiketama i primjedbama, koje su esto bile opscene ale. Samo u Mnchenu izlobu je posjetilo dva milijuna ljudi, bio je to golem uspjeh nacistike propagande. Jo oko 5 000 djela je konscirano i uglavnom spaljeno na lomaama, a najvie unitenih djela naslikao je Emil Nolde, iako je pripadao istoj rasi i ak se ulanio u Naci-partiju. U travnju 933. zatvoren je Bauhaus (jer je preotvoren strancima), a SAD preuzima vodstvo u umjetnosti.

160 Stvarnost, iluzija, kcija

Socrealizam
Nastaje prema ideji korisnosti umjetnosti i njezina angamana u slubi vladajue politike, kao iskaz politike vjere u napredak i kolektivizam. U arhitekturi dominira stilistika shizofrenija monumentalnih neoklasicistikih oblika, dok je moderna arhitektura odbaena kao degenerirana i kozmopolitska. Tipian je za totalitarne reime: nacizam, faizam, komunizam. U skulpturi, prikazuje se ljudsko tijelo kao superiorna forma: nago, miiavo, mlado tijelo nadovjeka, u herojskim pozama i patetinih gesti. Socrealizam pronosi ideju simbolizma. Faistika retorika preuzima osnovnu ideju futurizma, prije svega kult rata i velianje

Druga odrednica: socijalistiki realizam. 929. 950. (u SSSR-u do 980-ih).

stroja: Mi se vie ne osjeamo ljudima katedrala i starih vijenica, mi smo ljudi Grand hotela, eljeznikih postaja, velikih cesta, golemih luka, natkrivenih trnica, blistavih arkada, preureenih prostora i raienih slumova (A. SantElia). Nacionalsocijalizam zagovara i povratak zemlji, antiurbanu rasnu ideologiju kultura krvi i tla postaje osnova ivota za odreenu vrstu ljudi. Trei Reich stvara dravu kao umjetniko djelo, propagirano masovnim medijima. Dokumentarni lm Leni Riefenstahl o velikom politikom skupu u Nrnbergu (tzv. Nrnberka smotra) pod nazivom Trijumf volje (njem. Triumph des Willens, 934.), prvi je sluaj arhitekture (dravnoga graditelja Alberta Speera) u slubi lmske propagande, tj. lmskog koritenja arhitekture. Mussolini se hvalio da nikada nije uao u neki muzej, ak

Guerrini, La Padula, Romano: Palaa unaprjeenja rada, zvana Kvadratni Kolosej, Rim, Italija, 1938. 1942. Simetrino neoklasicistiko proelje kao prototip totalitarne arhitekture: simetrija kompozicije, teak kamen kao graevinski materijal priziva antiku slavu Rima. Alegorijske skulpture koje predstavljaju umjetnosti u arkadama prizemlja, nainjene su u natprirodnoj veliini i proporcionirane prema uzoru na antiki kanon uz neizostavni kontrapostni stav gura.

161 Stvarnost, iluzija, kcija

Leni Reifenstahl: Trijumf volje, 1936. Film/kino kao instrument irenja politike propagande. Prikazana je zloslutna i fascinantna tzv. Nrberka smotra sa scenograjom Alberta Speera ljudsko kretanje dobiva formu koridora. Mussolini u predgrau Rima osniva lmski grad, tzv. Cinecitt te utemeljuje Mostru, lmski festival u Veneciji koji se odrava u rujnu svake godine a najboljim ostvarenjima i autorima dodjeljuje se Zlatni lav.

je bio zabranio sve stripove kao subverzivne, osim onih s likom Mickeyja Mousea. Goebbels, nacistiki ministar kulture i ratni zloinac, izjavljuje: Svaki put kad ujem rije kultura, posegnem za pitoljem. No on je dobro znao da slika posjeduje veu mo, da izravnije komunicira od rijei, tj. da jedna slika vrijedi vie od tisuu rijei. Drugi svjetski rat je prvi rat koji se temelji na ratnoj propagandi irenoj putem masovnih medija. Budui da mediji preuzimaju ulogu koju su do tada imale graevne forme (velianja ideologije, davanja simbolinih poruka i sl.), one gube svoje dotadanje programske zadanosti (sve se manje mogu razlikovati tvornica od crkve, crkva od plesne dvorane... ) i postaju sve apstraktnije.
Vera Muchina: Radnik u tvornici i ena iz kolhoza, Trocadro, Pariz, 1937. Simbolizirajui zajednitvo seljaka i radnitva te ravnopravnost spolova (dvije vrste gure idealiziranog mukarca i ene isprepleu srp i eki u visoko podignutim rukama), skulptura od rostfraja visoka 24 m proizvedena je u tvornici u 65 dijelova potom prenesenih i sastavljenih u Parizu skulpturom (agresivnom veliinom i predoenim snanim iskorakom naprijed u prostor; vidi Niku sa Samotrake i Boccionijevu skulpturu) je okrunjen paviljon SSSR-a na Svjetskoj izlobi 1937. (istodobno, u panjolskom paviljonu izloena je Picassova Guernica; usporedite ta dva djela).

162 Stvarnost, iluzija, kcija

Socijalni realizam
Neorealizam je pokret socijalnog realizma u talijanskoj kinematograji neposredno nakon Drugoga svjetskog rata. Termin neorealizam je prvi primijenio lmski redatelj i kritiar Antonio Pietrangeli u asopisu Cinema iz 942. Neorealizam tei ne samo tome da lm priblii konkretnoj stvarnosti ve i da postane aktivni drutveni imbenik, zrcalo ustroja drutva u opoziciji s faistikim kulturnim modelom. Tenja za autentinou prikazivanja ivota malog ovjeka oituje se i u angairanju tzv. naturika, glumaca s ulice s namjerom da igraju same sebe. Film je tzv. globalna metafora, simbol odreene drutvene situacije ili problema, sve do mizerabilizma ili propagiranja kulta siromatva u lmovima Kradljivci bicikla, 948. i istai cipela, 946. (Vittorio De Sica), Rim, otvoreni grad (Roberto Rosselini, 945.). Neorealizam utjee na rad Michelangela Antonionija, Federica Fellinija, Piera Paola Pasolinija, a u Hrvatskoj na tragu neorealizma snimljen je Vlak bez voznog reda Veljka Bulajia 959. Neorealizam prati verizam Verizam naglaenije nego realizam u drugim umjetnikim medijima poput fotograje, slikarstva (u prikazuje runu, mranu stranu ivota, svakodnevicu ivota u siromatvu Hrvatskoj: grupe Zemlja) i kiparstva.
niih drutvenih slojeva.
Henri Cartier-Bresson: Piknik na obali rijeke Marne, 1938. Usporedite ovu fotograju s djelima Doruak na travi Edouarda Maneta (1863.) i Nedjeljno popodne na otoku Grande Jatte Georgesa Seraulta (1884.).
163 Stvarnost, iluzija, kcija

Umjetnost sredine 20. stoljea SAD


Godine 93. europska avangardna umjetnost sustavno je izlagana diljem SAD-a: u New Yorku, Chicagu i Bostonu na tzv. The Armory Showu (Izlobi u arsenalu). Pariz je tada kulturna prijestolnica Europe, a Europa svijeta. SAD, kao i carski Japan u razdoblju Meiji, jaa svoju mo sve do listopada 929. i sloma burze, odnosno Crnog etvrtka na Wall Streetu te poetka Velike krize. Godine 932. u SAD-u birai su glasovali za Rooseveltov program

oporavka drave New Deal (engl. nova podjela karata). S Drugim svjetskim ratom i useljavanjem izbjeglica iz ratom poharane Europe, SAD e starom kontinentu oteti primat u umjetnosti i kulturi. Glavna struja avangardne umjetnosti preselila se iz Pariza Umjetnik koji ne govori engleski nije u New York, a engleski sociologija jezika proglaava univerzalnim umjetnik (suvremeni hrvatski umjetnik Mladen Stilinovi) jezikom suvremene umjetnosti.

Apstraktni ekspresionizam
Akcijsko slikarstvo je nain slikanja pri kojemu slikar platno doivljava poput arene koja se podastire njegovoj akciji... Na platnu se ne dogaa slika, nego akcija. (kritiar Harold Rosenberg) Termin apstraktni ekspresionizam je zapravo paradoksalan: sadraj umjetnikog djela apstraktnog ekspresionizma nema veze s motivom (prikazanim predmetom). Amerika je administracija promovirala ovaj pravac u umjetnosti tako da je organizirala veliku izlobu koja je 958. proputovala cijelu Europu.
164 Stvarnost, iluzija, kcija

Drugi nazivi: slikarstvo amerikog (u smislu neeuropskog) tipa, ameriko akcijsko slikarstvo. 947. Glavne struje apstraktnog ekspresionizma: slikarstvo akcije (slika je trag pokreta na platnu) i slikarstvo bojenog polja (Color Field). Predstavnici: Jackson Pollock, Franz Kline, Willem de Kooning, Ashil Gorky, Robert Motherwell (akcijsko slikarstvo), Mark Rothko, Barnet Newman, Cliord Still (slikarstvo bojenog polja).

Slikarstvo akcije
Jackson Pollock je najistaknutiji predstavnik apstraktnog ekspresionizma. Krajem 940-ih slika apstraktne slike tako da na platno nalijeva boju u mlazovima. Prema Pollocku slikanje je spontana radnja, platno izravno izraava umjetnikove emocije. Slika nije naslikana, ona se dogodila i ima vlastiti ivot: Samo putam da ga pone ivjeti. Boju s kista ili iz limenke puta da pada kaplje ili curi na platno, esto negrundirano (bez pripremnog namaza), golemih dimenzija, poloeno na pod. Sliku slika cijelim tijelom, gotovo vri ziko nasilje nad slikom, a za neke cikluse kritiari smatraju da su nastali pod utjecajem alkohola. Pollock je zadobio status legende zbog prerane smrti u automobilskoj nesrei.

Jackson Pollock: Broj 1, 1949. Slika velikih dimenzija (160 259 cm). Raskid s perspektivnim efektima i hijerarhijom pozadine i motiva slike te s primatom sredita slike u odnosu na njezine rubove: Moje slike nemaju centar (J. Pollock). Kada se brzo slika, u djelo se ukljuuje snaga trenutka, a to je nezamjenjivo: Kad se nalazim u slici, nisam svjestan to inim (J. Pollock): bliskost s nadrealistikom metodom automatizma. Ipak, umjetnik ne preputa ishod ina slikanja sluaju, ve kroti sile sadrane u boji na bojnom polju slikarskog platna. Glavni sadraj slike je trag, koji je samo svjedoanstvo izvrene akcije. Nema izravnog kontakta izmeu slikara i platna, slikar obilazi platno i izvodi pokrete nalik na ples. Drippings nastaju pod utjecajem Jungove teorije o kolektivnom nesvjesnom: slikanje kao razmiljanje, slikanje kao samopreispitivanje. Pollock jo uvijek na svojim slikama

nalazi lijevu i desnu stranu, gornju i donju i ak ih je potpisivao kako bi se znalo to je gore, a to dolje na slici i kako je treba objesiti. Koritenje industrijskih boja, npr. emajl laka za metale. Boje koje se mogu nanositi i tapiima, lopaticama ili noevima.

Drippings (engl. naziv za slike nastale prolijevanjem boje iz kantice ili prskanjem boje etkom) su rezultat neposrednog i izravnog djelovanja (akcije) u vremenu i prostoru, spoj ritmikih pokreta ruke i psihikog automatizma mogua je djelomina, ali ne i potpuna kontrola rezultata rada. Nastali pod utjecajem indijanskih slika u pijesku, drippinzi su all over slike ijim se povrinama pridaje jednaka vanost u sredini i na rubovima, a u kompoziciji nema hijerarhije elemenata.

165 Stvarnost, iluzija, kcija

Franz Kline: New York, 1953. Crno-bijele slike velikog formata nastale tehnikom poveanja prethodnih malih crtea grafoskopom; ponovno primjena industrijskih boja koje se brzo sue. Apstraktni ideogrami, bijele plohe nisu podloga slike, ve su naslikane na isti nain kao i crne plohe, na nekim mjestima bijela boja djelomino ili potpuno prekriva crnu. Oblici nastaju pod utjecajem orijentalne kaligraje, podsjeajui na urbane prizore New Yorka: grede, tranice, skele i mostove napola sagraene ili napola uruene. Slika je slavljenje ina slikanja (F. Kline).

Willem de Kooning: ena koja sjedi, 1952. iroki potezi kista ili pastela nastali s pomou tafelaja koji se okree oko svoje osi zajedno sa slikarskim platnom. De Kooningove kompozicije prikazuju krajolike, to su slike nalik na brzu vonju amerikim teritorijem, a esta je i tema enskih idola, groteskno i morbidno variranih kao na ovoj slici. Kakav je autorov odnos prema suprotnom spolu sudei prema nainu na koji ga prikazuje? Slikanje i ivljenje ine egzistencijalno jedinstvo (Denys Riout).

166 Stvarnost, iluzija, kcija

Slikarstvo bojenog polja


Slikarsko djelo govori onome koji ga promatra: Nee me brzo upoznati. ( J. F. Lyotard) Slika moe prikazivati samo sebe samu, zabranjena je svaka aluzija na stvarnost i svaka naracija: boja je glavno konstruktivno sredstvo slike, pridajui joj karakter ivog organizma. Veliki format slike potkrepljuje efekt ekspanzije boja u prostor. Kad izloim svoju sliku, elim da kae: Ovdje sam, ovdje sam prisutan ja, moji osjeaji, moje Jastvo (Clyord Still). Slikar metode Mark Rothko je 950-ih i 960-ih jedna od vodeih gura apstraktnog ekspresionizma. Radi serije pravokutnih oblika nainjenih aplikacijom laganih naslaga boje. Stranice pra-

vokutnika su namjerno zamagljene, drhtave. Rothko se koristi ogranienom paletom boja, kombinira boje koje se nalaze blizu u spektru poput smee i crvene, sive i plave. Jednostavni oblici u plitkom prostoru slike promatrau mogu posluiti kao fokus za meditaciju ili kao ekran na koji e projicirati svoje misli i vlastito iskustvo duha povezati s doivljajem slike. Serija od devet platna koja se nalaze u Galeriji Tate u Londonu, a napravljeni su po narudbi restorana Seagram Buildinga u New Yorku, odlikuje se tmastim bojama (npr. crno na smeem) odraavajui, nagaa se, umjetnikovu depresiju koja ga je dovela do samoubojstva. Ako uinite slikarstvo jednako potresnim kao to je kazalina drama, dobili ste poeziju (Mark Rothko).

Mark Rothko: Crno, ruiasto i uto na naranastom, 1951./52. Slika ima goleme dimenzije: 295 x 235 cm. Dvodimenzionalni prostor neprozirnog, dubine, kao jednostavan izraz sloene misli, pokuaj hvatanja konanog i beskonanog. Registri boja nesavrenih granica nalaze se u vizualnoj ravnotei, dramatine estine. Postignut je efekt vibriranja tako kolebljivo deniranih polja.

167 Stvarnost, iluzija, kcija

168 Stvarnost, iluzija, kcija

Barnett Newman: Isijavanje (za Georgea), 1961. Od 1948. nadalje umjetnik radi monokromna ulja na platnu na kojima je jedini motiv vrpca, jedna ili vie paralelnih, tzv. ciferlusa, koji se proteu okomito povezujui gornji i donji rub slike. Ciferlusi (engl. zip sigurnosni zatvara ili ciferlus) postaju zatitni znak umjetnika i kontemplativni fokus velikih obojenih polja vizualno ih

otvarajui prema okolnom prostoru. Newman najprije slika crno-bijele slike, a od 1962. primjenjuje i boju, iznimne istoe pigmenta. Godine 1948. nastaje prva ciferlus slika, sa samo jednom okomitom raspolovljujuom linijom: raspolovljeni pravokutnik slike sugerira temeljnu nestabilnost sadranu u inu stvaranja. Na ovoj slici naslikanoj za mrtvog brata Georgea povrina slike

podijeljena je s tri linije na nain prividne simetrije. Linija, uvijek okomita, denira i artikulira proporcije plohe slike. Okomita je linija aluzija na rub slike, citat ruba slike na kojoj je, sukladno tome, njezina vlastita granica jedini motiv. Postavlja se pitanje razlike kreacije i kreativnosti.

Barnett Newman: Tko se boji crvenog, utog i plavog III, 1966./67. Slika velikog formata (244 544 cm), koja se teko moe sagledati jednim pogledom ima kvalitetu ambijenta koji okruuje gledatelja. Povratak na primarnu neposrednost i formalizam Mondrianovih slika:

Newman smatra da je Mondrian crvenu, utu i plavu boju pretvorio u ideju koja ih unitava kao boje. Hermetian prostor slike osloboeno narativne uloge, slikarstvo tei izlaganju vlastitih injenica, plonosti slike i pravokutnosti okvira.

Formalizam je davanje apsolutne i iskljuive vanosti vanjskom obliku, negiranje znaenja sadraja.

Postslikarska apstrakcija
to bi to znailo slika poslije slikarstva (ponajprije u znaenju poslije slikarstva apstraktnog ekspresionizma)? Ukidanje poteza kistom i uope rada ruke, koritenje sjajnih i otvorenih akrilnih boja koje su tada tek bile izumljene, obiljeava novi i kratkotrajni stil poznat pod nazivom umjetnost tvrdog ruba ili postslikarska apstrakcija. Odlikuje ga precizna dorada radova, uklonjeni su svi tragovi manualne aktivnosti, tj. pokreta kistom, zahvaljujui visokoj tehnikoj razini izvedbe slike ili zato to se boja ne nanosi kistom, ve se spreja, otiskuje ili nanosi valjkom.

Drugi naziv: Hard-edge (engl. umjetnost tvrdog ruba). SAD, 960-te Predstavnici: Morris Louis, Kenneth Noland.

169 Stvarnost, iluzija, kcija

Morris Louis: Omikron, 1961. Jedinstvo linije i boje, autonomnost boje dobivene polijevanjem pigmenta po platnu rabe se gravitacijske sile umjesto slikanja kistom. Glavnu ulogu na slici dobila je praznina, a svaka reljefnost boje je eliminirana. Slikanje gestama donekle je povezuje s akcijskim slikarstvom, Louisov postupak u biti je srodan Pollockovu. Sredinji dio slike ostavljen je prazan, u obliku slova V irok

otvoreni prostor, postignuta je bilateralna simetrija. Modernizam se koristio umjetnou da bi skrenuo pozornost na umjetnost... Dok se kod starih majstora nastojalo vidjeti to slika prikazuje prije nego to bi se doivjela kao slika, modernistika slika se najprije promatra kao slika. To je, naravno, i najbolji nain vienja bilo koje vrste slike (Morris Louis).

1. Pokuajte prolijevanjem boje po papiru (sami izaberite tehniku) postii bilateralno simetrinu kompoziciju. Opiite svoj postupak, proces kreacije slike. 2. Koje umjetnike pravce 20. stoljea do sada spomenute moete opisati kao formalistike, prema navedenoj deniciji? Zato? Koji upravo predstavljaju suprotnost formalistikom oblikovnom naelu?

Od skulpture do strukture i konstrukcije


Recimo da su ovi predmeti skulpture, i sve e biti u redu. (Bertrand Lavier) Objekti koji sa svake strane pruaju drugaiji pogled, slino kao u japanskom lmu Raomon Akire Kurosawe (iz 950. prema pripovijetci R. Akutagawe), o surovom ubojstvu iz 2. stoljea i o pet razliitih vienja tog dogaaja, koji tek stavljeni zajedno rekonstruiraju istinu. I arhitektura i skulptura se bave odnosima volumena (ovje-kip izlazi iz drutva-arhitekture, jedno je od moguih tumaenja lieja Faurea), s tim da je skulptura osloboena namjene (funkcije) ili korisnosti koja je bitna za arhitekturu. Moderno doba preispituje samu utemeljenost skulpture, njezinu deniciju i status. Omiljeni materijal moderne arhitekture je beton, prenapregnuti beton uvodi nove mogunosti stabilne strukture; takoer, beton nudi nove mogunosti lijevanja skulpture. Beton se moe i klesati, polirati i bojiti ili se njegova povrina ostavlja sirovom i hrapavom, s vidljivim tragovima udlaga: brutalizam (vidi: Notre Dame du Rochampe). Kiparstvo u 20. stoljeu, osim tradicionalnih materijala, sustavno naputa i tradicionalne tehnike: klesanje, modeliranje i lijevanje. Umjesto lijevanjem metala, prema koncepciji proirenog kiparstva skulpture od metala izrauju se zavarivanjem metalnih dijelova (limova, ipki i sl.), pritom tragovi zavarivanja, avovi, ostaju vidljivi. Postolje skulpture, koje se tradicionalno postavljalo izmeu posveenog prostora umjetnikog djela i prostora gledatelja, u 20. stoljeu je ukinuto: djelo i gledatelj nalaze se u istom prostoru (katkad je gledatelj pozvan da percipira djelo ne samo vizualnim ve i taktilnim osjetom, odnosno opipom). Prostor ulazi i u samu skulpturu, volumen i prostor postaju jednakovrijedni dijelovi umjetnikog djela prema naelu meuprodiranja (npr. Henry Moore ostavlja rupe u masi skulpture). Katkad, meutim, postolje postaje sastavni dio skulpture ili samo postolje postaje samostalno umjetniko djelo.

170 Stvarnost, iluzija, kcija

Izgraditi realnu formu bez modela nije lak zadatak, pa kipari trae nove obrasce skulpture, ona je anonimna, hladna i monolitna. Ljepota, u antikom grkom ili renesansnom smislu, nije cilj moje skulpture (H. Moore).

171

Henry Moore: Trodijelna poluleea figura: drapirana, 1975. Djelo iz serije tzv. pejsanih skulptura koje prikazuju stilizirane ljudske likove, uglavnom naslonjene ili leee, istodobno slobodne (od podloge) i stabilne: Skulptura je poput putovanja. Prua drugaiji pogled na svakoj svojoj strani. Trodimenzionalni svijet je prepun iznenaenja. Elementi koji tvore lik radikalno su odvojeni, a samo se iz jednog kuta gledanja ujedinjuju u jedinstvenu, ispruenu humanoidnu guru, odnosno vidljiv je kontinuitet njihove forme. Organske forme probuene su

rupom, u igri pozitiva i negativa (prostor kao negativ tijela i obratno), odnosno kontrastiranja punog (tijelo) i praznog (prostor) pod utjecajem afrike i amerike pretkolumbijske skulpture. Moore uvodi ravnopravnost forme i prostora kao konstitutivnih elemenata skulpture (on ih zove istinom materijala). Ponavljanje motiva ljudske gure, uvijek na nekoliko osnovnih tema: naslonjena gura, majka i dijete, obitelj. Odnos mase i otvora podsjea na tretman blago zaobljenih prozora koji najedaju povrinu zida Kue Mil u Barceloni.

Henry Moore: etverodijelna kompozicija (poluleea figura), 1944. Skulpture Henryja Moorea su, ponovimo, radikalno pojednostavnjene forme ljudskih tijela. Moore se smatra umjetnikom vitalizma (vidi: Ptica u letu, Constantin Brancusi), jer njegova djela imaju intenzivnu energiju vlastitog ivota, vitalnost koja je nezavisna od pojavnog svijeta i zadatka njegova prikazivanja, opisivanja ili nalikovanja. Tome pridonosi i materijal skulpture ovdje je to alabaster.

Stvarnost, iluzija, kcija

Jean Arp: Poprsje ene, 1953. Oblik viole sugerira enski torzo, a neprekinuta povrina dobila je naglasak (akcent) u vidu izrezanog pupka. Arpova skulptura kompozicija je koja istrauje mogue proporcionalne odnose volumena i prostora, potaknuta temom enskog tijela. Ispupenja grudi, trbuha i stranjice se potenciraju, volumen i prostor u jednakoj mjeri prodiru jedan u drugi, to je dodatno naglaeno visokom politurom povrine: svjetlost je razlomljena pojaavajui i istiui krivulje torza.

172 Stvarnost, iluzija, kcija

Vojin Baki: Razlistana forma II, 1958. Bakieva skulptura zapravo je bronana ploa, narezana i presavijana u razliitim smjerovima. Tako je njezino oblikovno naelo opisano ve u nazivu skulpture: rije razlistana povezuje se s listom, plono istanjenim oblikom, ali i drvetom na kojem se listovi ire i granaju u svim smjerovima. Rije forma oznaava apstraktnost djela, iji je iskljuivi sadraj istanjenost i razlistanost njegovih oblika, bez podsjeanja na oblike iz prirode.

173

Raoul Goldoni: Veliki torzo, 1973. Javna skulptura velikog formata postavljena u Juriievoj ulici u Zagrebu. Usporedite temom, formom i kvalitetama materijala ovu skulpturu, s prethodne dvije (Arpovom i Bakievom).

Stvarnost, iluzija, kcija

David Smith: Kocke XIX (engl. Cubi XIX), 1964. Godine 1933. prvi put u amerikoj umjetnosti Smith se koristi zavarenim elikom (prve zavarivane skulpture uope radili su Picasso i Julio Gonzales). Serija Cubi, skulpture od nehrajueg elika (rostfraj), obojene ili polirane (brutalizam mase), monumentalne su, uvijek frontalno postavljene kockaste forme na valjkastim postoljima, koje prkose gravitaciji i ravnotei, samodostatne i osloboene reprezentativne ili metaforike uloge. Tehniku izravnog zavarivanja Smith je nauio na montanom odjelu tvornice automobila. U isto vrijeme mnogi umjetnici radije naputaju runi rad, samo izdajui upute obrtnicima ili rade s gotovim industrijskim proizvodima. U ovoj skulpturi Smith analizira formalne principe indijanskih totema, s obzirom na njihov simboliki sadraj.
174 Stvarnost, iluzija, kcija

David Smith: Kocke XXVII, 1965. Poslije Smith prelazi na skulpture, opet namijenjene iskljuivo za frontalni postav, gdje su svi detalji i narativni elementi potisnuti prema krajevima strukture iji je centar ostavljen prazan, upalj kao prekid u vremenu i prostoru.

Max Bill: Beskonana vrpca, 1953. 1956. Skulptura od bronce koja predstavlja (vizualizira) matematiki paradoks: plosnata vrpca (koja sugerira dvodimenzionalnu povrinu) za 180 stupnjeva je uvrnuta oko svoje uzdune osi, spojenih krajeva, ime poprima formu kontinuirane vrpce. To je oprostorena Mbiusova vrpca (Augustus Ferdinand Mbius je njemaki matematiar iz 19. stoljea) ili matematiki simbol za beskonano koji postaje vanim oblikovnim modelom postmoderne arhitekture projektirane uz pomo kompjutora (vidi sljedea poglavlja).

Ivan Koari: Prizemljeno sunce, 1971. Skulptura od berglasa postavljena na plonik u sreditu Zagreba, savrena kugla obojena u zlatnu boju promjera 215 cm. Reakcije su se kretale od oboavanja do bijesa graana, kugla je ispisana porukama frustriranih, kao psihogram strane gradske neuroze (Marina Barievi). Kugla je postala dramatinim punktom oko kojega se mnogo toga poelo dogaati, rijeima umjetnika. Prvi je na prizemljeno sunce reagirao jedan anonimni mladi. Izaao je iz svojeg e i, iz ista mira, gnjevno udario Sunce... Zlatna boja je u povijesti imala dekorativno znaenje. Meni je pruila mogunost istraivanja likovnoga govora. Ona je imanentna obliku (I. Koari). Godine 1971. umjetnik cijeli svoj atelijer boji u zlatnu boju. Umjetnost je drutvena praksa sposobna replicirati retorici moi (Leonida Kova). Prema lozofu Hans-Georg Gadameru umjetnost je igra, simbol i svetkovina. Pokuajte objasniti tu misao. Duan Damonja: Metalna skulptura, 1960. Optiki uzbudljiva ralanjenost povrina i masa skulptura koje kipar radi od avala ili lanaca, ime je poluio svjetski ugled. Spajanjem i zavarivanjem lanaca nastaju tzv. eljezne tapiserije ili skulpture izvedene iz osnovnog oblika kugle. Usporedite prethodnu Koarievu i Damonjinu skulpturu, obje nadahnute stereometrijskim likom kugle (ovdje ralanjene na dva isjeka ili krike kugle).

175 Stvarnost, iluzija, kcija

Duan Damonja: eljezna tapiserija, 1978. Dimenzije djela su 180 360 cm. Opiite ga.

176 Stvarnost, iluzija, kcija

Alexander Calder: Zamka za jastoge i jato riba, 1939. Prikazani su: vra, jastog, jato riba: apstraktna umjetnost koja se zasniva na stilizaciji gurativnog predloka. Materijal je obojeni aluminij i ica, visina djela je 290 cm. Krhka visea konstrukcija trodimenzionalna umjetnika forma od ice, obojenih metalnih draa i elinih Alexander Calder: Velika brzina (franc. La Grande Vitesse), 1969. Nepomina forma u nestabilnoj ravnotei, tzv. stabil (termin Jeana Arpa). Stabili, statike skulpturalne konstrukcije u velikom mjerilu, uglavnom su postavljane u javnom prostoru, izvrsno pomirujui zahtjeve javnog prostora i okolne arhitekture.

ploa, naziva se mobil: termin je skovao Marcel Duchamp 1932. godine. Prvi mobili pisanje u prostoru micali su se zahvaljujui strujanju zraka, dodiru ruke ili su bili opremljeni elektromotorima, a one napravljene nakon 1940. pokretao je vjetar. Tada Calder vie nije morao motor sakrivati ili ga ugraivati u djelo kao integralni dio djela. Umjetnik, naime, umjesto pokreta napravljenog repetitivnim strojevima poinje vie voljeti nesputani, sluajno nastali pokret. U ovim istim oblicima, istodobno slobodnim i proraunanim, Jean-Paul Sartre vidi simbol prirode koja uludo razbacuje polen, a onda odmah izbacuje let tisue leptira. Calder je dugo bio jedini vaniji umjetnik koji je radio kinetike skulpture, koje su zbunjivale gledatelje jer nisu bile ni slike ni skulpture pritom je vaan ludiki ili element igre (homo ludens) jer je igra izraz sutinske slobode ovjekove prirode, ali i slobode stvaranja.

Mobile su prvi radili ruski konstruktivisti, Rodenko i Tatlin. Calderovi mobili sastoje se od limenih ploha obojenih u primarne boje (crvena magenta, uta, plava), pod utjecajem formalnih i koloristikih kvaliteta djela Mondriana (Calder: elim napraviti djelo Mondriana koje se mie...) i Joana Mira. Ti su oblici objeeni o niti tako da se mogu slobodno pokretati u svim smjerovima. Zbog strujanja zraka pokreu se, razliitim brzinama, stvarajui tako kontrapunkt pokreta. Gledatelj ne mora obilaziti oko mobila da bi ga sagledao cijelog; mobil se sam okree i pokazuje sa svih strana. Suprotno je: stabil.

Mario Ceroli: Neravnotea, 1967. Skulptura nainjena prema da Vincijevu crteu idealnog ovjeka upisanog u krunicu, ali simboliki krugovi koji odreuju harmoniju ljudskih proporcija ovdje su opasni, vrsti, transformirani u kavez.

177 Stvarnost, iluzija, kcija

Leonardo da Vinci: Homo ad cirkulam, oko 1485. Crte perom prenesen na poleinu talijanske kovanice od jednog eura.

1. Kod Moorea je PROSTOR, rupa, bitan element skulpture, dok Arp i Brancusi rade zbijene MASE. Kakve su konstruktivistike skulpture? Usporedite jednu Gabovu, Moorovu, Arpovu, Goldonijevu i Bakievu skulpturu s obzirom na motiv i tretman forme. Koje su slinosti, a to je razliito? Opiite tretman postamenta na tim skulpturama i ima li ga uope. Je li sastavni dio skulpture, razlikuje li se od nje materijalom? 2. Je li David Smith tehniku izrade svojih skulptura nauio na likovnoj akademiji? 3. Usporedite dvije sline, a opet vrlo razliite skulpture, Damonjinu i Koarievo Prizemljeno sunce. U emu je slinost? Kakav je tretman njihovih povrina? Kakav uinak (kakvu ideju, osjeaj, asocijaciju pobuuje?) na vas ima jedna, a kakav druga?

Umjetnost sredine 20. stoljea Hrvatska


Grupa Zemlja
lanovi grupe iskazuju interes za nove motive i podruja drutvenog ivota; selo, gradska periferija, industrijske i radnike etvrti. Prikazuju ljudsku patnju s kojom se solidariziraju. Slikarski stil lanova grupe odlikuje siguran, deskriptivan crte, podreen vrstim formama, istoj boji i neutralnom svjetlu bez sjena. Grake tehnike pogodne su za umjetnost kojom autor izraava kritiki stav prema drutvu i svijetu u kojem ivi. Vjera u potrebu simbioze umjetnikog i ideolokog rada jer samo takva umjetnost moe o neemu komunicirati, iznositi poruku. Verizam likovnog izraza: Naglaenije nego realizam veristika umjetnost prikazuje rune i mrane strane ivota (potencirani realizam). Slino tome, naturalistiko prikazivanje dogaaja, stanja ili ambijenta fokusirano je na grube, rune ili mune osobine prikazanog.
Krsto Hegedui: Mrtve vode, 1956. Prikaz ratne strahote masakra civila. Bjeliasti likovi utopljenika djeluju kao sablasne lutke. Atmosfera pejsaa, tmasta voda i no podcrtavaju dramatinost teme.

929. 94. Predstavnici: eljko Hegedui, Leo Junek, Marijan Detoni (slikari), Antun Augustini, Frano Krini (kipari), Stjepan Plani, Drago Ibler (arhitekt, predsjednik Zemlje).

178 Stvarnost, iluzija, kcija

Krsto Hegedui: Nevrijeme, 1955. Narativno slikarstvo, svakim je prizorom realistino i kritiki ispriana pria o stoljetnom ivotu u sjevernohrvatskim selima. Slika koja je ujedno dokument obine stvarnosti. Nevrijeme je nagraeno prvom nagradom na Bijenalu u So Paulu 1955. i predstavlja, osim atmosfere slutnje kie, u prenesenom znaenju i kritiku hipokrizije drutva. Pred nevrijeme sve u prirodi se naas zaustavi, muhe grizu, nebo se naglo zamrai...

179 Stvarnost, iluzija, kcija

Giacomo Balla: Pejsa + nevrijeme, 1915.

Giorgione: Oluja, oko 1505.

Stjepan Plani: zgrada Napretkove zadruge, Bogovieva 1, Zagreb, 1936. Plavo obojena uredsko-stambena osmerokatnica prema ideji kuestroja (ijoj?), tada najvia u gradu i jedan od prvih nebodera na Balkanu. Eliptoidnog je oblika (osnovni volumen zaokruuje se u ugaoni toranj), okrunjenog nazubljenim vijencem, poput zupanika. Iznad vijenca je trakasti prozor cijelom duinom fasade, ispod su prozori nanizani u ritmu stroja. Izvorno je zgrada bila obojena modrom galicom kao seoske kue u okolici Zagreba Zemljin program socijalno senzibilnog regionalizma, stvaranja vlastite moderne tradicije, a na pukog imitiranja oblika iz razvijenijih, zapadnih drutava, u

Planievoj je arhitekturi vezanoj za tlo (zato se odluuje za citat sela u strogom sreditu grada) naao svoju neposrednu potvrdu. Zgrada je primjer nenametljive interpolacije (arhitekture umetnute u zateeni okoli), dok se preko puta nalazi stakleno proelje dogradnje hotela Dubrovnik, nainjene metodom kontrastne interpolacije.

Regionalizam je umjetnika ili kulturalna osobitost neke regije u odnosu na iri prostor. Arhitektura koja se temelji na regionalizmu naziva se vernakularna (domaa, autohtona) arhitektura. Izmeu kraja, materijala i potrebne forme postoji uvjetna prirodna povezanost (S. Plani).

180 Stvarnost, iluzija, kcija

Ines i Nikola Filipovi: novi dio hotela Dubrovnik, Gajeva 1, Zagreb, 1982. 1. Usporedite tri rada, Nevrijeme, Oluju i Pejsa + nevrijeme. to im je zajedniko? to je razliito? Denirajte kojim umjetnikim pravcima pripadaju. 2. Drago Ibler je najvaniji predstavnik hrvatske arhitekture izmeu dva rata, uenik Otta Wagnera, utemeljitelj zagrebake kole. Opiite i analizirajte njegov drveni neboder. 3. Dobro izvedeni prozori brane nas od zime, kie i vjetra, a omoguuju nam sunce, svjei zrak i veliki horizont. Ne zaklanjajmo se od prirode malenim okancima. Ne bojimo se nevremena. Letimo u avionu (Stjepan Plani). Pokuajte vlastitim rijeima objasniti to je autor elio time rei.

Drago Ibler: Drveni neboder, Martieva 9, 1958. Ibler je sa suradnicima Draganom Galiem, Stjepanom Planiem, Mladenom Kauzlariem i dr. izmeu dva svjetska rata formirao zagrebaku kolu (1925. 1935.). Viktor Kovai je najavio hrvatsku modernu, dok arhitekti zagrebake kole oznaavaju njezin zbiljski poetak. Opiite neboder primjenjujui sve to ste do sada nauili o modernoj arhitekturi i neboderskoj gradnji openito.

Zagrebaka arhitektura moderne


Viktor Kovai: Palaa burze, Trg hrvatskih velikana, Zagreb, 1923. 1927. Graevina iste forme, bez ornamenta (prema naelu Loosa iji je Kovai bio uenik). Trapezoidan blok ije je proelje rastvoreno elementom iz prolosti, visokim redom jonskog stupovlja radi dojma monumentalnosti. Ipak, ovo nije klasicistika, ve moderna arhitektura, zbog njezine praktinosti, logike materijala i racionalnosti konstrukcije. To je ujedno reprezentativna graevina, koja mora pokazati mo novca, identitet grada i snagu drave u kojoj nastaje. Doima se poput golemih gradskih vrata zaista, zgrada je sagraena na istonom rubu tadanjega grada. Simetrine fasade prati pravilni ritam arhitektonskih elemenata. Ispred zgrade nespretno je 1990-ih postavljena u pic trokutasta fontana proteni motiv Zagreba inae su okrugli zdenci. Godine 1905. Kovai osniva Klub hrvatskih arhitekata.

181 Stvarnost, iluzija, kcija

Ivan Metrovi: Dom hrvatskih likovnih umjetnika, 1939. Okrugli paviljon od brakog kamena sa staklenom kupolom, optoen kolonadom i dubokim trijemom koji pridaje izrazitu plastinost fasadi, rastvorenoj igrom punog i praznog, svjetla i sjene. Zgrada se nalazi nasred kvadratnog trga s kojeg se zrakasto ire prometnice. Za Nezavisne Drave Hrvatske zgrada

je pretvorena u hram islamske vjere, u damiju, kad su joj prigraena etiri minareta sruena poslije Drugoga svjetskog rata. Tada zgrada dobiva novu nametnutu ulogu Muzeja revolucije i radnikog pokreta. Zanimljivo je da je najzanimljiviju meuratnu zagrebaku zgradu osmislio kipar obnavljajui tradiciju renesansnog homo universalisa.

Marijan Haberle, Minka Jurkovi i Tanja Zdvorak: Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, 1963. 1973.

182 Stvarnost, iluzija, kcija

Veeslav Holjevac, gradonaelnik iji se spomenik, okrenut prema jugu, nalazi na junom produetku Lenucijeve potkove, poetkom 960-ih juno od pruge i Save gradi novi Zagrebaki velesajam, kao i naselje stambenih zgrada, ili spavaonica, pod nazivom Novi Zagreb. Njegov je projekt zasnovan na interpretaciji Le Corbusierove ideje o domino sustavu gradnje i humanog stanovanja u samodostatnim blokovima predgraa, koji bi ukljuivali sve sadraje, okrunjeni igralitem na ravnom krovu i okrueni samo zelenilom i prometnicama (zgrade Novog Zagreba zaista jesu bile okruene samo zelenilom i prometnicama, ali bez ikakvih sadraja). Arhitekt Igor Frani je 998. osmislio novu zgradu Muzeja suvremene umjetnosti to se gradi u Novom Zagrebu, tako da je formom svojevrsni hommage modernistikoj gradnji u okruju. Ostaje otvoren problem odnosa grada prema rijeci Savi. Zagreb 955. dobiva Dinamovo igralite prema projektu Vladimira Turine, a 959. je raspisan natjeaj za Koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski, prvu zgradu u nas s projektiranom akustikom, sa zidom-zavjesom, odignutom na pilote (vidi Le Corbusierovu Vilu Savoye) koji su proteni motiv gradnje u Zagrebu moderne, jednako kao zelenkasti kriljevac s Medvednice kojim pri temeljima zapoinju tadanje obiteljske kue.

Hommage (franc. poast) je djelo u ast znaajnog umjetnika ili osobe, esto u njegovom stilu ili nadahnuto njegovim radom.

Igor Frani: Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, projekt 1999., poetak gradnje 2003. Polazite projekta je Kniferov meandar (vidi str. 260) koji je ekstrudiran, postao je trodimenzionalan, uzdie se nad plohom terena poput naboranoga leteeg tepiha; dominacija ravnih linija i pravog kuta kao prilagodba modernistikoj gradnji u okruenju. Novi muzej imat e pet etaa i prostirat e se na povrini od 15 tisua etvornih metara. Nakon vie od stoljea kako se u Zagrebu nije izgradila nijedna zgrada za muzej ili galeriju, nova zgrada MSU na uglu Avenije Dubrovnik i Avenije Veeslava Holjevca, prema urbanistikim zamislima ulazi u transverzalu jug sjever koju ini sa zgradama Nacionalne i sveuiline knjinice, Koncertnom dvoranom Vatroslav Lisinski, Gradskom vijenicom i vizualno se spaja s katedralom i uim centrom grada.

EXAT 51
Prekretnica u slubenoj politici je govor Miroslava Krlee na III. kongresu saveza knjievnika Jugoslavije u Ljubljani 952. godine, gdje poziva na osloboenje umjetnosti od stega socrealizma koji se smatrao dravnom umjetnou. Manje poznato o tome prijelomnom dogaaju je da je govor bio nadosoban, pripremljen uz konzultacije s komunistikim vrhom, no bez pristajanja na radikalnije promjene. Takve radikalne promjene uvodi tzv. eksperimentalni atelijer EXAT 5 iji su lanovi: Vlado Kristl, Ivan Picelj, Aleksandar Srnec na podruju slikarstva te arhitekti Bernardo Bernardi, Zdravko Bregovac, Boidar Raica i Vladimir Zaharovi. EXAT 5 (osnovan godine sadrane u nazivu grupe) u hrvatsku umjetnost uvodi impuls geometrijske apstrakcije i konstruktivizma, kinetike i svjetlosne efekte. Subjektivan osjeaj zamijenjen je objektivno i funkcionalno lijepim. Geometrizam je izraz tenje za apsolutnim, graditeljska inventivnost pobjeuje fatalnost prirode prema naelu reda, sklada i pravila. EXAT 5 se zalae za suvremene oblike vizualnih komunikacija, sintezu svih disciplina likovnog stvaralatva i, prije svega, za apstraktnu umjetnost.

95. 956.

183 Stvarnost, iluzija, kcija

Tadanji izraz za tu vrstu umjetnosti u nas je talijanskog podrijetla i glasi astratizam. EXAT 5 izjanjava se protiv podjele na tzv. istu i tzv. primijenjenu umjetnost apelirajui na to da upravo udio umjetnika i arhitekata bude presudan kod plastinog artikuliranja predmeta za masovnu produkciju i potronju, i uope ivotnog prostora. Postav izlobi, scenografska rjeenja (oprema pozornice za kazaline predstave) i oprema ondanjih dravnih paviljona na sajmovima najbolja je i zapravo jedina manifestacija exatovske arhitekture, imajui kao dodatnu pogodnost za lanove grupe mogunost boravljenja u inozemstvu. Rjeavajui praktine zadatke poput brze i lako prenosive realizacije u materijalima perploe, drva, metala i stakla, Richter se poziva na El Lissitzkog i iskustva oktobarske avangarde u svojim paviljonskim projektima, o ijem opremanju izjavljuje: Dekoracija? Ne znam to to znai ako su to slikarski panoi ne. Ako su to vrpce, mane, stanioli, krep-papiri, rutinirano nabrani tekstili, plievi, teglice sa cvijeem itd. da se tand ukrasi ne! Slikari EXAT-a uspjeli su se osloboditi koncepcije pojednostavnjivanja prirodnog motiva, to je bio krajnji domet domae apstraktne umjetnosti tih godina. Kategorija slika-iluzija zamijenjena je kategorijom slike-predmeta, odnosno slike identine samoj sebi. Radi se o sinteznim (u smislu sinteze, objedinjavanja svih umjetnosti) ostvarenjima iji je medij teko ili nemogue denirati. Ta tzv. sistemska djela hibridno spajajui razliite oblike likovnog izriaja ujedno su slika, skulptura i arhitektura. Richterove skulpture su konstrukcije, graene inenjerskim tehnikama, njegove slike prizivaju Czanneovu reenicu: elim slikati predmete tako da ih neki inenjer moe sagraditi prema mojim slikama. Richter eli napraviti sliku osloboenu dvodimenzionalnosti, skulpturu osloboenu materije i arhitekturu osloboenu praktine funkcije, znai sve suprotno od uobiajenog poimanja. Nakon prodora apstrakcije na kazalinu pozornicu, arhitekti EXAT-a uvode novi tip scenografije poimajui pozornicu kao volumen, a ne kao scenu iza koje je kulisa proscenija (ponoviti: antiki teatar). Godine 953. odrana je prva izloba EXAT-a u Drutvu arhitekata Zagreba kao prva organizirana manifestacija apstraktne umjetnosti u Hrvatskoj.

184 Stvarnost, iluzija, kcija

Ivan Picelj: Varijacije 3, 1979./80. Serigraja je multioriginal (multipl) koji odlino odgovara duhu umjetnikog djela u doba svoje tehnike reproduktibilnosti (Walter Benjamin). Svaki graki list ine dvije razliite strukture razliitih karakteristinih matrica, od kojih je donja tipina za Picelja, zasnovana na shematici programiranog sluaja. Mentalna komponenta kreativnog ina vanija je od manualne, odnosno ideja je vanija

od izvedbe u tijesnom odnosu umjetnosti i logike matematiki odnosi meu brojevima prevedeni su u likovni jezik, u iste geometrijske forme i osnovne boje. Umjetnik radi istodobno u stilu op-arta (monotonost rastera), minimalizma i konceptualne umjetnosti. Ivan Picelj se u ovoj seriji sjea (na razini interpretacije) rada umjetnika koji su utemeljili tradiciju nesjeanja (Malevi, Mondrian, Rodenko).

185 Stvarnost, iluzija, kcija

Aleksandar Srnec: Objekt 130370, 1970. Kinetika skulptura, tzv. lumino-kinetiki objekt nainjen od aluminija i pleksiglasa, pokretan elektromotorom, sa aruljom, kao nain istraivanja mogunosti povezivanja i spajanja tehnike i umjetnosti.

Vjenceslav Richter i Boidar Raica: nacionalni paviljon na Svjetskoj izlobi (EXPO) u Bruxellesu, Belgija, 1958.

186 Stvarnost, iluzija, kcija

Duan Vukoti: Surogat, 1959. Prvi vaniji hrvatski autori crtanog lma Walter Neugebauer i Borivoj Dovnikovi slijede klasini Disneyjev crti, a sljedea generacija, kojoj pripada Vukoti, uvodi nedisneyjevski crti za odrasle. Redukcijska animacijska rjeenja plonoga grazma likova koji se kreu po dvodimenzionalnoj plohi s neprirodnom scenograjom izduenih, iljatih i trokutastih ploha nadahnutih ekspresionizmom na lmu: za ovaj je lm 1962. Vukoti dobio nagradu Oscar (vidi prvo poglavlje). U isto vrijeme iz produkcije Zagreb lma iskristalizirala se Zagrebaka kola crtanog lma (kao posebnost, a ne kao grupa ili kola, njezin je proizvod i crtani serijal Profesor Baltazar autora Zlatka Grgia). Zagreb 1970. postaje domain jednog od etiri najuglednija festivala animiranog lma na svijetu Svjetskog festivala animiranog lma.

Klasini crtani lm
Walt Disney: Parobrod Willie, 1928. Prvi zvuni crtani lm nastao malo poslije prvoga zvunoga igranog lma Pjeva jazza. Fantastini realizam je uspjeno spojen s apstrakcijom. Antropomorfni mi Mickey Maus je glavni junak lma. Iluzija pokreta prikazivanjem sekvence nepominih slika, dovoljno velikom brzinom da se prevari oko. 1. Objasnite razliku izmeu crtanog i animiranog filma, pronaite definiciju jednog i drugog. Uzmite za primjer Lgerov Mehaniki balet. 2. Usporedite klasini Disneyjev crti s kasnijim autorskim lmom za odrasle te suvremenim japanskim manga crtiima. 3. Opiite zgrade: prostornu koncepciju Vukovarske ulice u Zagrebu, fasadne plohe stambene arhitekture Drage Galia ili zgradu Skuptine grada Zagreba Kazimira Ostrogovia.

Umjetnost sredine 20. stoljea Europa


Spacijalizam
Umjetnost je nuno humanizacija svijeta i ne treba misliti da svijet nije prisutan u umjetnosti samo zato to slike svijeta ili jedne od njegovih slika nema na slikarskom platnu. (kritiar Pierre Soulages) Godine 946. u Milanu Lucio Fontana je izdao Bijeli manifest (tal. Manifesto Bianco) i osnovao grupu umjetnika spacijalista s namjerom istraivanja prostornih odnosa koje je mogue razviti unutar dvodimenzionalnog medija slike. Spacijalisti se smatraju nasljednicima ideje dadaizma, u smislu da negiraju tradicionalno poimanje umjetnosti i estetike.
(tal. spazio prostor) Milano, Italija, 946. Predstavnik: Lucio Fontana.

187 Stvarnost, iluzija, kcija

Lucio Fontana: Koncepcija prostora, 1961./62. Umjetnik zapoinje seriju intervencija na platnu buei u njemu rupe (tal. Bucchi), slijede tzv. Crnila (Inchiostri) i potom Attese, slike oekivanja sve su to monokromna platna prorezana kirurkom preciznou.

Lucio Fontana: Razrezano platno, oko 1960. Prostor + vrijeme + pokret. Zasijecanje slike otrim predmetom iji trag funkcionira kao crte. Tako tretirana povrina platna je i materijal (2D) i prostor (3D). Spacijalizam je nain stvaranja u kojemu je forma neodvojiva od poimanja vremena dvodimenzionalnoj plohi slike pridruena je etvrta, dimenzija vremena, jednaka trajanju pokreta rezanja koji plohu

pretvara u volumen: razrezano platno savija se i otvara u prostor. Rezultat je dojam beskonanog. Fontanin rad je minimalan, do toke da predstavlja negativnu nazonost. Rez kroz platno manje je in nasilja, a vie nijekanje uobiajenog slikanja kao apliciranja boje na platno. Na slici je vidljiva energija geste u trenutku penetracije platna. Ploha, meutim, nije ponitena, ploha je oprostorena, ona je postala tijelo.

Peter Campus: Tri tranzicije, 1973. Umjetnik snima samog sebe u inu rezanja papira, u sobi koju istodobno snimaju dvije nasuprotne kamere. Njihove se snimke preklapaju ista je gura viena sprijeda i straga odjednom (nalazite li u tome slinost s kubizmom?). Time umjetnik eli pokazati da vizualna

percepcija nije mjera stvarnosti. Protumaite ovu reenicu. Moe li na vid biti prevaren, tj. obmanjen? Naite primjer u poglavlju o op-artu. U emu je ovaj rad slian umjetnosti spacijalizma? Po emu je oito da to nije spacijalistiko djelo? Odrednica: video-instalacija zatvorenog kruga.

Pod close-circuit ili video-instalacijama zatvorenog kruga razumijevamo prijenos uivo (live) audiovizualnih signala ili digitalnih podataka, to poznajemo iz medija radija i televizije. Direktna veza zatvorenog kruga izmeu aparata za snimanje i reprodukciju je tehnika osnovica za sve takve videoinstalacije, koje se u Americi i zapadnoj Europi pojavljuju ve sredinom 1960-ih godina. Odmah

su postale, prije svega zbog njihove vremenske i prostorne neposrednosti, jedan od omiljenih polja umjetnikog djelovanja. Pritom nije vano je li videoslika snimljena i reproducirana s time-delayom, ili dolazi do istodobnog snimanja i reproduciranja stvarnosti putem videokamere i monitora. Najpoznatiji rad u ovom mediju je Nam June Paikov TV Buda iz 1974. Statua Bude koji sjedi postavljena je,

zamjenjujui gledatelja, ispred TV monitora sa snimkom tog istog kipa istodobno snimanog videokamerom. TV slika je iva (direct video streaming), statina, nepomina. Kod instalacija zatvorenog kruga esta je promjena uloga u tradicionalnom odnosu subjekta i objekta, umjetnik ili sam promatra postaju eksponat ili performer.

188 Stvarnost, iluzija, kcija

Enformel
Glavne podgrupe enformela: taizam i sirova umjetnost (art brut), tzv. umjetnost bez normi. Naziv enformel uveo je francuski pisac Michel Tapie 952. u svojoj knjizi Drugaija umjetnost. Tapie je prvi i organizirao izlobu umjetnika enformela. Enformel je primarno europski pravac u umjetnosti, slian i istodoban amerikom apstraktnom ekspresionizmu. To je ekspresivna i gestualna umjetnost koja osporava tradicionalnu koncepciju kompozicije slike. Sluajne mrlje, nespretne pogreke, nepridravanje zbiljskog, nedotjerane boje, cijeli niz nekome nepodnoljivih stvari... prihvaam ih jer doputaju da se u djelu vidi slikareva ruka... oblicima smetaju da poprime prejasan oblik. (J. Dubuet) U umjetnosti enformela naglaava se njezina zika prisutnost u pojavnom svijetu, materijalnost umjetnikog djela. Slikari materije golemu povrinu platna-slike dograuju neslikarskim, e-

(prema franc. bez forme, bezoblino) Francuska, 945. 960. Drugi naziv: un art autre (franc. drugaija umjetnost). Spontano, instinktivno stvaranje uz to manje razumske kontrole. Predstavnici: Jean Fautrier, Antoni Tpies, Jean Dubuet (art brut), Hans Hartung, Wols (Alfred Otto Wolfgang Schulze), Georges Mathieu, Pierre Soulages (taizam).

sto graevnim i industrijskim materijalima: glazurom, pijeskom, mramornom prainom, debelim impastom zagasite uljane ili lateks boje dodajui tako slici treu dimenziju i inei je hibridom slikarstva i skulpture ija se jasna granica dokida. Materijali se ksiraju na platno toplinskom obradom vatrom (taljenjem), ili kiselinom, tako da je konani rezultat rada nepredvidiv, ovisan o ziko-kemijskim reakcijama koritenih materijala.

Jean Fautrier: Glava taoca br. 16, 1944. Iz ciklusa slika imaginarnih talaca nastalog pod utjecajem nacistikih javnih pogubljenja u Parizu tijekom Drugoga svjetskog rata. Nasilje kao tema u suprotnosti je s zikom krhkosti motiva reduciranog na ideogram: kao mrtva zvijezda (Michel Ragon). Slika je trag materijalno -gestualnog PROCESA.
189 Stvarnost, iluzija, kcija

Antoni Tpies: Velika slika, 1958. Tretirana slika teksturom i materijalom nedvojbeno poprima karakter zida, i to ne onog koji se uzdie, nego zida koji se uruava. Na takvu sliku-zid umjetnici enformela esto apliciraju linearne uzorke, kaligrafske znakove i latinina slova. Umjesto da proizlaze iz logosa zapadne civilizacije, ti uzorci vie nalikuju na zavjetne predmete, amulete koji, namjeteni na pravo mjesto (npr. razne dijelove tijela), imaju uinak iscjeljivanja tako bi i umjetnost trebala imati terapeutski uinak na ljude. Slike-zidovi su jo jedan pokuaj dokidanja stroge podjele

na ono prema emu je slikano i ono to je naslikano: i jedno i drugo je nainjeno od iste tvari. Tematika materije-blata: debele i grube brazde i premazi blijede boje ine da slika djeluje trono, izblijedjelo, vremenom iznoeno, ime se samo pojaava osjeaj boli koji pobuuje kompozicija slike. Gesta slikanja umjetnika enformela nije, meutim, automatska, ve je voena svijeu. Navedite primjer automatizma geste u umjetnosti.

Sirova umjetnost
Sve suvremeno slikarstvo ve postoji u Lascauxu, u prethistoriji. (Viallat) Senzibilan ovjek ili umjetnik moe samo biti bolestan u naem civiliziranom drutvu koje se izraava laima. (Bram van Velde)

( franc. art brut) Javlja se u Francuskoj 945. Umjetnost dezorijentacije Povratak primarnoj komunikaciji, koja je prethodila jezinoj evoluciji ovjeka. Predstavnik: Jean Dubuet.

190 Stvarnost, iluzija, kcija

Termin sirova umjetnost (art brut) uvodi Jean Dubuet za umjetnost marginalaca, koji sve elemente svojih djela (motiv, materijal, ritam, stil itd.) kreiraju sami, iz vlastite osobnosti, bez posuivanja iz tradicionalne umjetnosti ili stilskih trendova. Kao poziv na graansku neposlunost slikarstvo art bruta je izraz metazike i groteskne trivijalnosti. Dubuet je skupljao radove psihikih ili drutvenih marginalaca (to mogu biti psihiki bolesnici, zatvorenici, ljudi u starakim domovima, nezbrinuta djeca...), nesposobnih da aktivno ive u zajednici i pokoravaju se zakonitostima drutva, koji ne stvaraju svoje radove s namjerom izlaganja na izlobi. Radove koje je skupio (njih vie od 5 000) Dubuet je 97. poklonio francuskom gradiu Lausanne.

Jean Dubuffet: Prometna ulica, 1961. Prikazana je parika ulica. Tkivo grada u gornjem dijelu slike je parcelirano, fragmentirano poput organskih stanica, ispunjeno stiliziranim, karikaturalnim likovima naslikanim na djetinji nain. udna ptija perspektiva gdje su likovi poloeni ili nakoeni, pojaava uinak plonosti slike. Preokretanje ustaljenih vrijednosti: oblik je podinjen tvari, brie se razlikovanje podloga motiv. Treba pustiti da se dogode i pojave svi sluajevi svojstveni materijalu koji je slikar upotrijebio (J. Dubuffet); sve faze procesa izrade slike ostaju zabiljeene i vidljive na konanom djelu. Na Dubuffetov rad utjeu antropologija, arheologija, prethistorijska umjetnost crtea mentalnih bolesnika, djejih crtea i ulinih grata koje umjetnik fotograra na ulicama Pariza. Grebenje slojeva podloge slike blisko je tehnici grata. Stvarna transformacija tvari predstavlja (predoava) zike i psihike promjene prikazanih likova.

Taizam
Nazivom taizam koristi se ve 899. Flix Fnon za djela impresionista, kako bi ih razlikovao od znanstvene tehnike neoimpresionista, odnosno divizionista. Francuski pisac Charles Estienne je 954. terminom taizam opisao rad umjetnika koje danas povezujemo s enformelom. Taizam odlikuje automatizam u stvaranju, bez cerebralne kontrole. Takvom je impulzivnom gestom puno blii amerikom apstraktnom ekspresionizmu negoli art brutu.
Georges Mathieu: Posvuda Kapetinzi (detalj slike), 1954. Gestualni, kaligrafski stil slikanja: slikanje kao ostavljanje traga pokreta na platnu. Umjetnik se gotovo ziki hrve s platnom dok radi, ulje na platno nanosi izravno iz tube ili prstom (packe). Dimenzije slike su velike (nadljudske), 295 600 cm, to pridonosi dojmu invazivnosti. Mathieu stvara velikom brzinom (napravio je 15 slika u jednom danu, a jednu je sliku nainio na platnu dugom 15 metara): Radim 55 482 puta bre od Utamara (Utamaro Kitagawa je japanski slikar i crta iz 18. st. poznat po izvanrednoj produktivnosti).

( prema franc. mrlja ili trag) Druga odrednica: lirska apstrakcija.

191 Stvarnost, iluzija, kcija

Hans Hartung: Bez naslova, 1957.

Enformel u Hrvatskoj
Enformel hipertroja tvarnosti slike prisutna je u radovima Ive Gattina, Otona Glihe i Frana imunovia, slikama pejsaa u raznim varijacijama istog, gdje duboki slojevi boje sugeriraju raspucalu zemlju odsjeka tla prikazanog iz topografske vizure, u veem ili manjem mjerilu. Na nain slikarstva enformela nastaju razvedene opne skulptura Duana Damonje ili Branka Ruia koji prlji vatrom iz plamenika svoje drvene skulpture kako bi se dobila ekspresivna izraajnost na licima gura. Vanja Radau se serijom gurativnih skulptura (Tifusari) nagriene povrine na nain brutalnog slikarstva prisjea partizanskog pokreta armativno valoriziranog u drutvenoj svijesti.

Milan Pavi: Gromae, 1959. Na fotograji snimljenoj iz zraka naglasak je na ritmu postignutom repetitivnim ponavljanjem motiva. Realno prelazi u apstraktno. Oton Gliha: Krke gromae XX, 1956./57. Prikazan je raster gromaa na otoku Krku, odijeljenih tzv. suhozidom. Geometriziran krajolik, tkanje trokutastih, kvadratinih i romboidnih oblika, lokalno i realno prevedeno je u apstraktno i univerzalno. Duhovni pejsa. Skice gromaa Gliha radi omasterom koji grazmom podsjea na tiskarske tehnike, osnova svake slike je linijski crte. Crte je najnemilosrdnija likovna injenica (O. Gliha).

192 Stvarnost, iluzija, kcija

Frane imunovi: Suha zemlja, 1976. Usporedite tri prikaza gromaa na ovoj stranici, s obzirom na: temu, medij, formu, znaenje i ideju slike.

Edo Murti: Autoput, 1952. Slika gestom u stilu taizma, ali jo je uvijek zadrana gurativnost izraza iz ciklusa doivljaja Amerike, svojevrsnog putopisa u slikama urbanog krajolika, elektrinom rasvjetom i mreom prometnica dinamiziranoga zapadnog velegrada. U kasnijim Murtievim slikama konkretnost motiva postupno se transformira u ideju o motivu, a zatim u apstrakciju. Dinamizam linija, eksplozija boja i svjetlosti. Ekspresivnost geste, snani potezi kistom. Odrednice: taizam, apstraktni ekspresionizam.

193 Stvarnost, iluzija, kcija

Vanja Radau: Tifusar, 1956. 1959. Skulptura nainjena od patinirane sadre. Primjer enformela u skulpturi. Navedite na koji nain. Uoite tretman povrine skulpture. ak je i motivom prikazano raspadanje i transformacija forme... Kakva je veza forme i naziva djela?

Nakon enformela

194 Stvarnost, iluzija, kcija

Mimmo Rottela: Gladijator, 2003. Intervencija na plakatu za lmski blockbuster redatelja Ridleyja Scotta. Rije je o postupku trganja dekolairanja plakata nalijepljenih u javnim gradskim prostorima koje umjetnik izvodi od 1953. u pokuaju irenja granica enformela. Dekolai imaju specinost prema kojoj se razlikuju od drugih revolucionarnih gesta u dvadesetom stoljeu: ne mogu ostarjeti. Poderotine uvode treu dimenziju na slici za debljinu papira na kojemu je plakat otisnut. Trganjem i kolairanjem komercijalnih plakata ije je osnovno svojstvo prenaglaena estetizacija, prividnom strategijom antiestetike, ili poetike runog, umjetnik stvara nove

oblikovne kvalitete djela (tzv. prljavo slikarstvo). Strategijom dvostrukog prisvajanja zadrani su tragovi ivota na ulici prisvojenih plakata, arotine i grati: tragovi delinkventne supkulture, predizborni slogani... Proivljavao sam razdoblje krize kad su me... (tada sam imao atelijer blizu Piazze del Popolo u Rimu) impresionirali zidovi oblijepljeni poderanim plakatima. Doslovno su me fascinirali ve i zato to sam tada mislio kako je sa slikarstvom gotovo i da treba izmisliti neto novo, ivo i aktualno. Naveer bih onda poinjao trgati te plakate, skidati ih sa zidova i odnosio bih ih u atelijer, sastavljao ih i ostavljao onakvima kakvi su bili, onakvima kakvima sam ih vidio. Eto kako se rodio dekola (M. Rottela).

Dekola, franc. decollage, ache laceres, jest kreativno naelo koje se temelji na unitenju i samounitenju, suprotno kolau koji zdruuje heterogene elemente ostavljajui ih nedirnute. Dekola anticipira cut and paste kao kreativnu metodu karakteristinu za razdoblje postmoderne (vidi . poglavlje).

8 Prisvajanje stvarnosti

Povratak guracije: novi realizam, pop-art 196 Novi realizam 196 Umjetnost otpada 200 Pop-art 202 Andy Warhol 208 Pop-art Engleska 210 Pop-arhitektura 212 Flower power 213 Poslije pop-arta 214 Nova guracija 214 Hiperrealizam 215 Umjetniko trite 216 Kontinuitet pop-arta 217

195 Prisvajanje stvarnosti

Povratak guracije: novi realizam, pop-art


Prema nadrealistikom naelu osvjetavanja detalja iz svakodnevnog ivota upotrijebljeni, odbaeni i naeni predmeti dobili su novu, estetsku ulogu. Umjetnici nastoje premostiti jaz izmeu umjetnosti i ivota, odnosno ukloniti razliku izmeu elitne (visoke, high) i popularne (niske, low) kulture. Novi realizam i pop-art: umjetnost potroakog drutva, koja to drutvo komentira i ujedno mu se prilagoava. Uzdizanje ivota na razinu umjetnosti i iznad umjetnosti. Stalno inzistiranje na novitetima i anonimnosti predmeta, kao i ukidanje obrtnike tradicije, izazvalo je francuski pokret novi realizam i talijanske umjetnike arte povera, kao i umjetnike uxusa (vidi 0. poglavlje) da svojim djelima komentiraju svijet u kojemu ive. Stvari, masovno zastupljene u umjetnosti posljednjih desetljea, imitacije su proizvodno-reklamnih iluzija, krivotvorine su neautentine realnosti, stoga su same iluzije iluzija (vidi Platonov mimesis). Stoga nije pogreno usporediti predmetnu i klasinu umjetnost (ukljuivo lijepu knjievnost), koja je takoer nastojala to vjernije imitirati stvarnost, odnosno bila je podreena tvrdom imperativu iluzije stvarnosti.

Od 960.

196 Prisvajanje stvarnosti

Novi realizam
Praznina je svemogua jer sadrava sve. (Lao-Tse, navodni osniva taoizma i suvremenik Konfucija, 6. st. pr. Krista) Francuska replika i protutea amerikoj kulturnoj premoi: novi realizam je ime koje je Pierre Restany 960. nadjenuo pop-umjetnosti francuskih umjetnika. Prisvajanje predmeta i otpadaka potroakog drutva kao umjetniki postupak. Umjetniko djelo i nain na koji je stvoreno upozorava na problem nagomilavanja predmetnog svijeta, zakrenosti svijeta predmetima; reciklirajui otpad jednostavnim postupcima

(franc. nouveau ralisme) Francuska, 960. Predstavnici: Yves Klein, Csar (Csar Baldaccini), Jean Tinguely, Arman (Fernandez Arman), Niki de Saint-Phalle, Christo (Christo Jarache), Martial Raysse, Daniel Spoerri; Pierre Restany (likovni kritiar).

(skupljanje, vaenje, preinaka... ), umjetnici novog realizma ele umjetnost uiniti obinim poslom. ovjek se utapa u onome to je proizveo i to ga postupno unitava, a svaka aktivnost, a prije svega svaka komunikacija, moe zavriti jedino kao bezoblina ruevina. (Yves-Alain Bois) Slikar prostora Yves Klein se 948. potpisao na nebo iznad Nice (francuskoga grada na Azurnoj obali u kojemu je roen) prisvojivi ga kao svoje djelo. Kad su ptice u letu zasmetale njegovu pogledu u isto plavetnilo na plai u Nici, poelio ih je sve pobiti, glasi poznata anegdota iz Kleinova ivota u mladosti. Godine 956. patentirao je nijansu ultramarin plave boje (stavi prst u more i povezan si s cijelim svijetom), nazvavi je IKB International Klein Blue (boja tretirana kao brand)! U travnju 958. u Parizu u Galeriji Iris Clert izloio je Prazninu (franc. Le Vide) potpuno prazan galerijski prostor, bijelu kocku, to se smatra zaetkom Bijela kocka (engl. White Cube) je umjetnosti minimalizma (vidi 9. poglavlje). Od 960. nastaje ci- neutralna bijela izlobena soba koja je u moderno doba zamijenila starije klus Kozmogonije, djela koja Klein radi uz pomo prirodnih eleoblike prezentiranja umjetnosti npr. menata: slikarska platna prljena su vatrom iz bacaa plamena ili vjeanje slika jedne kraj drugih na su, privrena na krov jureeg automobila, izlagana kii. zidu s tapetama u boji. S druge strane, Plavetnilo nema dimenziju... sve druge boje povlae za sobom asocijaciju na neku konkretnu ideju... ali plava nas uglavnom podsjea na more i nebo, sve ono to je najapstraktnije u dokuivoj vidljivoj prirodi. (Yves Klein) Prije svega drugoga postoji nitavilo, onda duboko nitavilo, onda plava dubina. (Gaston Bachelard)
Filmski dokument akcije izvedene 9. oujka 1960. u Parizu: Klein je etrdeset minuta slikao s tri iva kista, uz zvukove Monotonske simfonije koja se sastojala od samo jedne note, a izvodilo ju je dvadeset glazbenika i pjevaa.

muzej ili galerija nije neutralno mjesto: oni su specian duhovni, kao i drutveno-kulturni okvir koji djeluje na percepciju umjetnikog djela, ima mo da promijeni njegovo znaenje ili da sam bude njime promijenjen. Pod, strop, zidovi, kutovi u interakciji su s umjetnikim djelom, koje vie nije nuno objekt/predmet ve i samo moe biti okoli/ambijent. Danas, u suvremeno doba umjetnost naputa muzeje i galerije i izlazi u javni prostor ili se bijela soba pretvara u crnu kutiju (Black Box) namijenjenu projekcijama dijapozitiva, video i lmskih radova.

197 Prisvajanje stvarnosti

Yves Klein: Reljef plava spuva: RE 19, 1958. Boja kao ideja, negirana je njezina materijalnost. Monokromna umjetnost temeljena na idejnom nasljeu Malevieva Bijelog kvadrata na bijeloj podlozi i Rodenkove Posljednje slike.

198 Prisvajanje stvarnosti

Yves Klein: Ubrus ANT-SU 2, 1962. Ciklus slika pod nazivom Antropometrije nastaje tako da se gola ljudska (enska) tijela, umoena u IKB pigment, kao ivi kistovi otiskuju na platno poloeno na pod. Akcije slikanja ivim kistovima bile su izvoene pred publikom i smatraju se zaetkom happeninga i umjetnosti tijela (body art, vidi 10. poglavlje).

Daniel Spoerri: Ne biti (engl. Not to be), 1961. Godine 1957. umjetnik poinje raditi slike-klopke: sluajno naeni predmeti u nekoj sluajnoj situaciji su imobilizirani, nalijepljeni na podlogu na kojoj su zateeni i potom ovjeeni na zid. Na primjer,

to mogu biti ostaci objeda (eat art, jestiva umjetnost), kao referenca na tradicionalni motiv Posljednje veere ili stare stvari izloene na prodaju na buvljacima, simbolizirajui siromatvo na koje umjetnik upozorava kao na drutveni problem.

Csar: Palac, 1976. (Pre)doslovna reprodukcija palca (visine 90 cm), previe nalik na original da bismo je mogli smatrati istinskom skulpturom. Vie nam je zanimljiva kao dosjetka. Palac priziva slavu renesansnih stvaratelja, simboliku palca gore, to je prst kojim se pritiskao peatni vosak i koji su, umoen u tintu, na papir otiskivali nepismeni umjesto potpisa... Prema daktiloskopiji, otisak svakog ovjeka je jedinstven...
199 Prisvajanje stvarnosti

Arman: Gnjev pougljenjelog violonela, 1964. Glazbalo je uniteno i njegovi su ostaci, fragmenti potom ksirani na podlogu. Razbijen i zapaljen suptilan glazbeni instrument uronjen je u crvenu smolu: crveni kolorit naglaava poinjeno nasilje, koje moemo tumaiti kao in oduzimanja umjetnosti statusa uzvienog i nedodirljivog. Moe se rei da je rije o slici mrtve prirode, gdje je ovo mrtva slikovito prikazano: ta doslovnost djelo ini banalnim, to je i bila umjetnikova namjera. Nagomilavanje (akumulacija)

predmeta u skulpturalne forme, kvantikacija (umnoavanje) i repeticija (ponavljanje) uzorka predstavlja kritiku konzumerizma, podreenosti konzumaciji koja se zahtijeva od modernog ovjeka. Drugi Armanov rad karakteristinog jezika kvantitete (gomilanja), pod nazivom Armandus de Cremona faciebat, nainjen je istom metodom prisvajanja violina i gudala natiskanih u sanduku od akrilnog stakla, a u nazivu djela autor simulira karakteristian potpis na glazbalima graditelja violina iz Cremone (Italija).

Umjetnost otpada
Estetika izravnog prisvajanja stvarnosti (u Spoerrijevim radovima to su ostatci objeda sa stola... ), sakupljanje i uvanje otpadaka modernog drutva ije bogatstvo se temelji na odbacivanju (to potie potronju), a ne na ouvanju stvari stare stalno bivaju zamjenjivane novima. Jedan od simbola toga drutva je i automobil: automobil je objekt koji utjelovljuje pokretljivost (mobilnost) modernog ovjeka i dinamian tijek modernog ivota. Rekompozicijom automobila moderni kult aerodinamike i aerodinaminosti doveden je do apsurda (vidi: Roland Barthes, Mitologije).
Csar: Kompresija, 1962. Automobili industrijski preani u blokove otrih rubova (engl. hard edge), to je uobiajeni postupak kod reciklae. Umjetnik im ne pridaje neko novo znaenje, oni ostaju to to jesu: isti, apstraktni, kompaktni objekti. Kompresija je antiteza tradicionalne skulpture, koja je blok mramora pretvoren u neto drugo. Ovdje je obratno: neto drugo je pretvoreno u blok, blok ne znai nita drugo osim tvari od koje je napravljen to je antiasembla.
200 Prisvajanje stvarnosti

Druge odrednice: umjetnost starei, smea; engl. junk art.

John Chamberlain: Johnny Bird, 1958. Asembla nainjen od dijelova starih automobila, uglavnom ve zgnjeenih na otpadu, koje umjetnik izabire s obzirom na oblik i boju i slae u apstraktnu kompoziciju koja moe podsjeati na oblike iz prirode ili moe poprimiti dramatinu i zaumnu guraciju na nain apstraktnog ekspresionizma.

I Csar i Chamberlain rade svoja djela od starih automobila, ali dok se prvi koristi blokovima zgnjeenog lima cijelog automobila, dotle se posljednji koristi automobilskim dijelovima koji svojim obojenjem, ovisno o originalnoj boji automobila, podsjeaju na slike.

Gabriel Orozco: DS, 1993. Skulptura nainjena od automobila Citron DS iz kojega je uklonjena srednja treina, koji je dakle zbijen, ali na drugaiji nain nego na primjeru Csarova rada. Slino tomu, Orozco je izvadio dizalo iz okna i postavio ga kao jo jedan objekt osloboen svoje funkcije u radu Lift iz 1994.

Pablo Picasso: Babunica i mladune, 1952. Dva modela automobila marke Renault i Panhard dobila su na poklon umjetnikova djeca (Claude i Paloma). Picasso je od igraaka napravio majmunsku glavu, dodavi i dvije drke od alica za ui. Od keramike vaze napravio je tijelo, a od automobilske opruge babuniin rep. Svi su ti heterogeni predmeti prekriveni gipsom i potom je nainjen njihov odljev u bronci. Primjer metamorfoze oblika.

201 Prisvajanje stvarnosti

Pop-art
Prethodna je generacija nastojala doprijeti do vlastite podsvijesti dok se umjetnici pop-arta od svojih djela nastoje distancirati. (Roy Lichenstein) Pop-art je primarno ameriki pravac u umjetnosti i ak i kad britanski autori rade u stilu pop-arta, oni preuzimaju motive iz amerike kulture. Edward Ruscha u svojim djelima portretira Los Angeles, ali ne njegove slavne i glamurozne, ve obine lokacije poput benzinskih crpki, koristei se jezikom i slikama iz reklama, s ulinih plakata i billboard oglasnih mjesta. Robert Indiana slika prema uzoru na konvencije prometnih znakova (za prezime je ak uzeo ime savezne drave u kojoj ivi). Larry Rivers slika kutiju cigareta Camel s najveom predanou, kao da slika kraljevski portret.

Djelovanje u procijepu izmeu umjetnosti i ivota. Ameriki pop-art: Charles Demuth, Jasper Johns, Robert Rauschenberg (prethodnici pokreta), Andy Warhol, Jim Dine, Robert Indiana, Roy Lichenstein, James Rosenquist (slikari), Claes Oldenburg (kipar). Engleski pop-art: Peter Blake, Richard Hamilton, Jim Dine, R. B. Kitaj, Allen Jones.

202 Prisvajanje stvarnosti

Edward Ruscha: Hollywood, 1968. Usporedite ovu sliku s fotograjom istog motiva (desno).

Pop-art je pravac u umjetnosti koji oslikava narav dvadesetog sto- Pop-kultura je rezultat industrijske ljea. Osobitost dvadesetog stoljea ine: tehnologija, industrija, revolucije i niza tehnolokih revolucija u meuvremenu, koje spajaju modu, oglaavanje, urbana kultura. Pop-art je na konzumerizam i podemokraciju i stroj. U vrijeme rune pularnost televizije kritiki odgovorio naglaavanjem banalnosti proizvodnje, moda je oznaavala predmeta masovne potronje i masovnih medija. Tehnike ma- statusnu pripadnost nositelja. Stroj i sovne proizvodnje primijenjene u umjetnosti kao monotono po- proces politike demokratizacije omoguio je svakome da bude moderan navljanje identine slike, stalno ponavljane rijei, slike i muziku, ako to eli. Moda je ubrzala proces rezultirale su sve veim mnotvom simbola. No iako se umjetnici zamjene stvari novim, ime potpopop-arta koriste dadaistikim tehnikama i tosovima, iza toga mae industrijsku proizvodnju. Jo je ne stoji dadaistika lozoja. Pop-art prisvaja slike iz tradicije i Shakespeare napisao: Prije odjeu iznosi moda, nego ljudi. povijesti umjetnosti, ali i iz medija: pop-umjetnik bira izmeu Moda je ono to e izai iz mode preraenih slika, bira tipian a ne individualan motiv. Umjetnik (Coco Chanel). ne slika ivu djevojku, ve pin-up na slici iz asopisa, ne pravu konzervu juhe Campbells, ve onu prikazanu na novinskoj reklami za juhu.

Pop-art usvaja i uzdie reprodukciju i daje joj status originala. Pritom se esto poigrava ikonograjom unda (engl. pulp). Serijski proizveden predmet, tretiran kao jedinstven, izdvojen iz mase drugih naziva se multipl. Izvorni Duchampov urinal je izgubljen, ali umjesto njega moe se izloiti neki drugi (vidi priu o princu i lisici u Malom princu Antoinea de Saint-Exupryja). Djelo pop-arta nuno treba reakciju publike da se moe smatrati dovrenim. Pop-slika doima se kao zamrznuti dogaaj, ima trenutani efekt, to znai da ne navodi gledatelja da joj se vrati i da je ponovno pogleda. Zato kaemo da je potroiva, a takva umjetnost brzog uinka takoer predstavlja happening (engl. dogaanje), interakciju ljudi i stvari na odreenoj lokaciji i u odreenoj situaciji, zapravo apstraktni dogaaj bez probe i scenarija kao proirenje geste apstraktnog ekspresionizma u okoli, prostor. Pop je prva umjetnost koja namjerno nije napravljena da traje vjeno, provizorna je i prijelazna, kao i drutvo u kojemu nastaje: pop-art je ogledalo postavljeno pred lice drutva. Umjetnici pop-arta su postali bogati i slavni u rekordno kratkom roku prikazujui potroaki okoli i njegov mentalitet: runo je postalo lijepo. No osim to je pop-art po svojoj ikonograji popularna umjetnost, takoer je elitistika jer se distancira i manipulira pravilima i uzorima iz tradicionalne umjetnosti.
203

Multipl: umjesto umjetnikog djela kao jednog i jedinstvenog originala, djelo je umnoeno kako bi postalo dostupnije i iz prostora muzeja ulo u svakodnevicu ljudi. Prvi primjeri multipla su grake i lijevane skulpture; ideja multipla podrazumijeva da nema originala, odnosno da umjetniko djelo nije jedinstvena rukotvorina, ve postoji u vie identinih primjeraka, tj. seriji. Ako se izgubi, lako ga je nadomjestiti novim, jednakim.

Charles Demuth: Vidim brojku pet u zlatu, 1928. Slika je posveena umjetnikovu prijatelju Williamu Carlosu Williamsu, ija je pjesma bila predloak za naslov i motiv slike a to su crvena vatrogasna kola br. 5 koja jure ulicama mranog, kinoga grada. Umetnute rijei i inicijali (lettering) odnose se na obojicu: Bill, Carlos, WCW, CD. Slika je primjer vizualne umjetnosti koja sugerira zvuk, poput vizualne onomatopeje. Triput ponovljeni broj, petice upisane jedna u drugu, stupnjevane veliine, sugeriraju rasprostiranje zvuka vatrogasne sirene. Portret zvuka. Druga odrednica: sinkretizam.

Prisvajanje stvarnosti

Jasper Johns, Obojena bronca, 1960. Predmete koje svakodnevno kupuje, limenke omiljenog piva, umjetnik je izlio u bronci. Ipak, zadrava odmak od predstavljene stvarnosti: limenke je privrstio za zajedniku podlogu i obojio ih. Iz toga moemo zakljuiti da stvarnost i reprezentacija stvarnosti nisu jedno te isto. Jasper Johns: Tri zastave, 1958. Tehnika enkaustike, trajnog i zahtjevnog medija nasuprot brzomu nastajanju slike gestualnog slikarstva. Boja pomijeana sa zagrijanim voskom prvi put primijenjena u antikom El Fayumu, stvara dojam reljefnosti povrine slike. Tri zastave neprirodno su mirne, ne lepraju, u meusobnom odnosu obrnute perspektive. Crvena, bijela i plava boja nanesene su u vrlo tankim
204 Prisvajanje stvarnosti

plohama. Prizor je istodobno realan i apstraktan. Gledatelj promatra neto to je naslikano tono kao u stvarnosti, izjednaeni su naslikana slika (image) i povrina i format same slike. Umjesto da predstavlja neki predmet, slika koju ine potezi kista i boja sama postaje predmet slike. Ona je kritiki autorov odmak od nacionalnih mitova u vrijeme amerike vojne intervencije u Koreji.

Claes Oldenburg: Burger na podu (Veliki hamburger), 1962. Oldenburg radi naivne imitacije stvarnosti, obine, banalne svakodnevne predmete od tvrdih materijala poveava do neobino velikih proporcija i radi ih od

drugaijeg materijala nego to je uobiajeno, razliitih svojstava, u ovom sluaju kruh, meso i krastavac prevodi u mekan vinil i tkaninu ispunjenu kapokom. Uz mekane replike nutritivno bezvrijedne hrane hamburgera, sladoleda, kolaa... radi i gigantske prekidae za svjetlo, meke umivaonike, javne spomenike... Umjetnik kombinira elemente slikarstva i skulpture s dozom humora. Godine 1961. Oldenburg je otvorio Duan (engl. The Store) koji je napunio modelima, tj. imitacijama hrane i odjee od muslina, umoene u gips. Ti su se predmeti zbog naina

na koji ih autor tretira smatrali skulpturama, i kao skulpturalna djela su bili i prodavani. Imitacije stvarnih predmeta dalje se razvijaju u smjeru spomenutih mekanih skulptura koje su se izraivale na nain da se najprije saije vanjska navlaka koja se potom puni kapokom forma je graena iznutra, dok se kod tradicionalnih naina izrade skulpture, klesanjem ili modeliranjem, gradi izvana. Mekoa forme ini ih bliskim slikarstvu. Zahvaljujui nekrutosti materijala, konani izgled skulpturi daje gravitacija, a ne umjetnik. Druga odrednica: pop-objekt.

Jasper Johns: Meta s gipsanim odljevima, 1955. Umjetnik uvodi u sliku predmet koji prodire u njezin prostor, suprotno Duchampu koji realan predmet iz drugog konteksta ostavlja kakav je. Vidimo metu, naslikanu, i friz nainjen od kutijica s dijelovima tijela izlivenim u gipsu. Tzv. kombinirana tehnika. Dijelovi tijela-predmeti dvaput su promijenjeni izliveni u gipsu i potom uronjeni u boju, i tako su postali znak (monokrom). Motiv mete, sam po sebi znak, postaje slika inverzija znaenja! Niki de Saint-Phalle: Pucanje u sliku (engl. Shooting Picture), 1964. Sliku Jaspara Johnsa Meta s gipsanim odljevima umjetnica je pomno kopirala, njezinu veliinu i raspored, u poast tom umjetniku. Kad je slika bila gotova, Johns joj je dodao rupe od metaka. Umjetnica je neke slike, poput ove, napravila tako da je boju na njih ispaljivala iz revolvera, pa je Johnsov postupak isti kao njezin, on uzvratno citira njezin rad. Francuska umjetnica pucanjem na platno protestira zbog vojne intervencije svoje zemlje u Aliru.

205 Prisvajanje stvarnosti

Jacques Monory: Ubojstvo br. 22, 1968. Meci ispaljeni iz naslikanog revolvera iz kcije slike prelaze u stvarnost, u svijet promatraa slike, razbivi staklo poruka je djela da odnos stvarnosti i umjetnosti nikad nije jednosmjeran. Uoite fascinaciju vatrenim orujem u umjetnosti 20. stoljea.

Claes Oldenburg: Zidarska lica, mjera B, 1971. Od 1965. Oldenburg radi javne skulpture gigantske verzije svakodnevnih predmeta. Kljune rijei u njegovu radu su apsurd i humor na primjer predloio je javni spomenik u Londonu na rijeci Temzi blizu parlamenta, koji bi se dizao i sputao noen strujama.

206 Prisvajanje stvarnosti

Roy Lichenstein: Zidna eksplozija br. 1, 1964. Pop-objekt koji konvencijom stripa prikazuje eksploziju uzrokovanu ispaljivanjem rakete. Moete li zamisliti zvuk koji bi odgovarao slici? Slika priziva zvunu senzaciju.

Roy Lichenstein: M-moda (engl. M-maybe), 1965. Slika prikazuje mladu graansku djevojku spremnu za izlazak, koja eka nekoga, vjerojatno umjetnika, koji nikako da doe. Zabrinuto smilja neko opravdanje: M-moda se razbolio i ne moe izai iz atelijera! Od 1961. Lichenstein radi ovakve slike koje su naizgled samo oponaanje drugog medija, tj. samo poveanje kadra ili pasice stripa (engl. comics). Lichensteinova slika nije mehanika kopija, ve interpretacija krutih formalnih konvencija stripova. Od stripa je Lichenstein

preuzeo kadriranje slike, konvencije konturnog crtea i reduciranu ljestvicu boja (strip je jeftin medij), lettering (dijalozi su upisani u oblaie) te novinski raster (oponaanje tokica mehanikog tiska). esto na svojim slikama oponaa konvencije sladunjavog ljubavnog stripa iz enskih asopisa. Kadar stripa reproduciran je u velikom formatu, u tehnici ulja na platnu. Za razliku od snane geste apstraktnog ekspresionizma, Lichenstein slika hladno i bez emocija, ironizirajui popularno poimanje umjetnosti kao umjetnikovog osobnog podavanja nabijenog velikim emocijama.

207

James Rosenquist: Volim te sa svojim Fordom (engl. I love you with my Ford ), 1961. Golem format slike sastavljene od fragmentiranih slika preslaganih tako da daju gotovo apstraktni uzorak. Slika-triptih nainjena je od vodoravnih isjeaka nevezanih scena u razliitim mjerilima, kao tropruga zastava: monokromna karoserija automobila Ford, monokromni mukarac i ena lee u zagrljaju, pageti u umaku od rajica, arkog kolorita. Volim te iz naziva djela vjerojatno se odnosi na srednji prizor, ena je to moda proaptala

na mukarevo uho. Nalaze li se oni u Fordu? Voli li to mukarac podjednako enu i svoj automobil? Senzualni naboj gornjih dvaju prizora neutraliziran je gigantiziranim detaljem hrane, koja umjesto da izgleda slasno, prije izaziva osjeaj munine podsjeajui na crve. Tjestenina se moe oitati i kao parodija Pollockovih dripping slika. Montaa disjunktnih, koniktnih slika, kao brza izmjena TV slika, alegorijski prikaz modernog vremena, brze percepcije slika-znakova.

Pop-art je popularan (napravljen za masovnu publiku), prolazan (kratkotrajna rjeenja), potroiv (lako se zaboravlja), jeftin, masovno proizveden, mlad (namijenjen mladima), duhovit, seksi, tosnat, glamurozan i veliki biznis. (R. Hamilton)

Prisvajanje stvarnosti

Andy Warhol
Andy Warhol je bio megastar u drutvu obuzetom oboavanjem i konzumacijom slika. Rugao se tradicionalnom poimanju obitelji proglasivi TV prijamnik i magnetofon svojom enom i ljubavnicom. Stoga je jedna feministica na njega pokuala izvriti atentat (968.). Poznata je njegova izjava: elim biti stroj. Warhol uzima slike iz svijeta masovne proizvodnje, umnoava ih i otiskuje u tehnici sitotiska tako nastaju slike koje nalikuju na proizvode izloene na duanskoj polici. Warhol dolazi na ideju umjetnikih djela kao dobara: Svi pijemo Coca-Colu i nikakav novac ne moe kupiti bolju bocu za predsjednika Amerike nego to je pije beskunik na ulici. Warhol usvaja naela produkcije i distribucije potroakog drutva elei biti njihovo zrcalo. Smatra kako su, uostalom, umjetnost, njezine estetske i transcendentalne vrijednosti za trinu ekonomiju samo roba koja se na tritu umjetnina moe razmijeniti za novac, tj. kupiti i prodati. Warholov slikovni jezik sastoji se od stereotipa, cilj mu je u gledatelja osvijestiti vlastiti svakodnevni okoli u kojemu su predmeti izgubili vizualnu prepoznatljivost, upravo radi toga to se stalno nameu i nude naim osjetilima: ciklus slika konzervi juhe proizvoaa Campbells prikazane kao u duanu; stupovi etiketa Campbellsove juhe u narkotinom ponavljanju, kao vic bez humora isprian bezbroj puta (Harold Rosenberg).
208 Prisvajanje stvarnosti

Andy Warhol: Limenka s juhom od rajica Campbell, 1968.

Godine 963. osniva Factory (engl. Tvornica) ured-studio u kojemu okuplja suradnike iz svijeta kontrakulture, izjavljujui: U budunosti e svatko biti slavan petnaest minuta. Osnivanjem tvornice Warhol priziva duh cehovskih manufaktura i slikarskih radionica u kojima su se kolektivno stvarala djela iz prolosti. Warhol svoja djela ne radi sam, ve to povjerava asistentima, ime ukida koncepciju osobnog rukopisa u umjetnosti; anonimnost izvedbe podsjea na proizvodnju na tvornikoj vrpci. Osniva je asopisa Interview, bavio se i lmom: 963. snima San, lm koji traje osam sati i nepominom kamerom prikazuje ovjeka kako mirno spava. Iznimno dugo trajanje lma i izostanak bilo kakve prie (scenarija) i strukture (kadrovi, montaa...) uspostavlja novi odnos izmeu realnog i lmskog vremena, koji su sada izjednaeni, tj. postaju jedno te isto.

Andy Warhol: Marilyn, 1967. Nakon smrti glumice Marilyn Monroe 1962. Warhol zapoinje seriju s njezinim likom: beskonano multiplicirana i solarizirana (vidi nadrealizam) fotografska slika prenesena je na platno s pomou ablona i otisnuta u sitotisku (25 portreta glumice, poredanih u matricu 5 5 u razliitim kromatskim kombinacijama). Hladna ravnodunost medijskog idola pod utjecajem reklamne ikonograje koja sve prikazuje hladno, prazno i isto, u suprotnosti je s euforijom koju je izazvala glumiina smrt. Na ovakvim umnoenim portretima (i na umjetnikovom autoportretu) s brojnim varijacijama boja, individualnost prikazanog lika negirana je njegovim statusom

javne osobe: elite li me upoznati, gledajte moje slike (A. Warhol). Marylin Monroe smatrana je objektom, seks-simbolom, bila je stereotip, dio kolektivne vizualne svijesti, a ne percipirana kao realna osoba; zato je Warhol prikazuje kao lutku, neprobojnu masku arkih, neprirodnih boja. Djelo je napravljeno prema ideji repeticije (ponavljanja) motiva, a taj motiv moe biti i konzerva juhe i slavna osoba (engl. celebrity); zanimljivo je da Warhol u seriji hollywoodskih zvijezda (engl. stars), portretira slavne osobe u trenucima krize Marylin Monroe neposredno nakon samoubojstva, Jackie Kennedy kao ucviljenu Kennedyjevu udovicu, Elizabeth Taylor u vrijeme kad je bila ozbiljno bolesna.

Andy Warhol: Uradi sam (Cvijee) (engl. Do it yourself (Flowers)), 1962. Cvjetni motiv, ljupko pitoreskan, na nezavrenoj slici naslikanoj prema uzoru na djeju bojanku slikanje po brojevima gdje su prazne plohe koje zatvaraju konture cvjetova oznaene istim brojem za istu boju. Gledatelju-konzumentu umjetnosti ponueno je da zavri sliku i tako aktivno sudjeluje u stvaranju umjetnikog djela.

209 Prisvajanje stvarnosti

Andy Warhol (kamera Jonas Mekas): Empire, 1964. Film u trajanju od 8 sati i 6 minuta. Smjena role lma koja predstavlja izvjesni vremenski period oituje se u bijelom bljesku koji presijeca kontinuirani prizor. To ponavljanje istog podsjea na serije poput Marylin istog umjetnika.

Nona snimka statinom kamerom prikazuje vrh Empire State Buildinga, zgrade koja je postala sinonim za neboder (visok 381 m, sagraen 1931.). Snimanje nedogaaja u realnom vremenu bez naknadnih intervencija, tj. obrade lma, najavljuje pojavu reality showa.

Pop-art Engleska
Richard Hamilton: to ini dananji dom tako razliitim, tako privlanim, 1956. Slika predstavlja kritiku tzv. amerikog sna. Kolanom tehnikom prikazan je dom u kojemu stanuje bodibilder, koji umjesto utega nosi lizalicu (engl. lollypop kao referenca na pop-art). Na kauu pozira pin-up djevojka. Prisutni su svi (ba svi?) elementi modernog ivljenja: potronja (usisiva, pokustvo, konzervirana unka) i masovna kultura (TV, magnetofon, novine, kino Warners). Poveana naslovnica sentimentalnog stripa uokvirena je i ovjeena na zid pokraj portreta iz devetnaestog stoljea: ki. Objasnite zato to moemo smatrati kiem?

210 Prisvajanje stvarnosti

Pop-art je uvelike izmijenio nain na koji ljudi promatraju sliku; tako sada ne moram prelaziti s jedne stvari na drugu: jedan dan radim crte za neki asopis, drugi dan za izlobu, i nije bitno ako su ti crtei identini. (P. Blake)

Peter Blake: Maoretkinja s bubnjem, 1957. Rad u tehnici kolaa ironizira tradicionalne i institucionalne vrijednosti ordeni su samo ukras, njihov sadraj je trivijalan, nedostojanstven. Oblici djevojke se rasplinjuju, sumarno naslikani. Ne vidimo joj oi. Jedino su trendovske naoale, simbol potroakog drutva, detaljno naslikane to sugerira da su naoale, a ne djevojka, glavni motiv na slici. Umjesto djevojke iz susjedstva,

zapravo vidimo udnu prikazu. Blake je vodei predstavnik britanskog pop-arta. Kao i Warhol slika popularne ljude koji su postali ikone svoga doba The Beatles, Marylin Monroe, Elvisa Presleyja, poznate hrvae itd. Blakeovi radovi odraavaju kaleidoskopsku narav zbijenih dojmova i sjeanja u ovjekovu umu, promijenjenih matom. Ranih 1970 -ih izrauje, kao umjetnika djela, kolekciju suvenira za prave i izmiljene prijatelje.

Popularna glazba Grki lozof Platon u Republici upozorava da promjene u modusima i ritmovima popularne muzike neizbjeno vode do promjena na razini drutva. Za Platona to nisu bile pozitivne promjene, pa predlae da vlada propie doputene glazbene forme. Danas, pop je svaka muzika koja je popularna meu masama. Ali rock and roll nije samo ono to je popularno niti je jednostavno zbroj vlastitih tradicija, ve prije svega znai kreativnu slobodu. Genetiki, naziv opisuje glazbu kao ono to vas eli poljuljati, pokrenuti, baziranu na ritmu. Rhytm and blues je termin Jerryja Nextlera iz kasnih 940-ih za glazbu koju su napravili crni Amerikanci za crne Amerikance u New Orleansu, gdje se afriki bubnjevi, pjevanje i ples hipnotikih ritmova (prema ideji priroda je vibracija) njeguju od ranog 8. stoljea. Rock and roll je termin to ga je disc jockey (DJ) Alan Freed primijenio za glazbu koja je crna po svom stilu, ali ne nuno napravljena od crnih glazbenika i iskljuivo za crnu publiku. Rnr je poslije postao termin za glazbu koja se bazira na zvuku gitare, ali izvode je bijelci za bijelce. Iz osnovnog zvuka derivirani su novi glazbeni stilovi, bazirani na ritmu: soul, funk, rap, hip-hop, metal, trash, grunge, indie rock (Nirvana) sve su to muziki hibridi. Punk je nastao 970-ih prema istoj ideji glazbenika kao drutvenih komentatora uvodei sirovu snagu engleske provincije i predgraa. S popularnom glazbom javlja se tinejderska supkultura (thirteen (3) do nineteen (9) godina) koja je prigrlila buntovniko ponaanje prema klieju stvorenom u medijima: u vrijeme hladnog rata, atomskog oruja i rata u Koreji nova generacija Amerikanaca opire se drutvenim konvencijama i malograanskom licemjerju, a revolt iskazuju posebnim nainom ponaanja, ivotnog stila i mode (crne kone jakne, kult motocikla). Tip utjelovljuju James Dean (lm Istono od raja, reiser Elia Kazan, iz 955.) i Marlon Brando (lm Divljak, reiser L. Benedek, iz 954.).

211 Prisvajanje stvarnosti

Pop-arhitektura
smatraju prstom na pulsu svoga vremena koje karakterizira mobilnost, kozmopolitizam, optimizam u pogledu vjere u mogunosti ovjeka da razvije vie i bolje tehnologije (to je doba prvih putovanja u svemir). Ljudsko drutvo poimano je kao ivi proces, a arhitektura kao analogna biologiji, model za kontrolu tehnologije i kulture ije mijene stalno ubrzavaju. Archigram je engleska grupa arhitekata (najistaknutija gura je Peter Cook) koji ironino kombiniraju pop-art s estetikom znanstvene fantastike i drugih trivijalnih anrova: stripa Flash Gordon, lmova o Jamesu Bondu, hipijevskog pokreta... Njihova je metoda ubacivanja buke u sustav srodna anarhizmu. Raunaju na ludiki instinkt ovjeka (tj. potrebu za igrom).

Archigram: Grad na prikapanje (engl. Plug-in City), 1964. Projekt objavljen u fanzinu Archigrama: vizija grada kao neprekidnog dogaaja. Archigramovci se

212 Prisvajanje stvarnosti

Renzo Piano i Richard Rogers: Centar Georges Pompidou (Beaubourg), Pariz, Francuska, 1971. 1977. Gigantska urbana igraka, veliki brod, antispomenik i primjer pop-arhitekture (pod utjecajem nerealiziranih projekata Archigrama). Svojim dimenzijama i formom zgrada iskazuje ravnodunost prema urbanom kontekstu koji je okruuje. Zgrada kulturnog centra napravljena prema simbolinome modelu stroja, mjesto eksperimenta umjesto konzerviranja umjetnosti. Zgrada -karoserija sa skeletnom reetkastom opnom, predstavlja parodiju tehnologije; umjesto da su pomno skrivene, instalacijske cijevi nalaze se na proelju kao dekorativni element, razliite boje oznaavaju cijevi razliite namjene (plave za ventilaciju, ute za struju, zelene za vodu, crvene za vertikalno kretanje ljudi, bijele za prozraivanje

podzemnih etaa). Ideja graditelja je da se pomogne korisnicima da shvate dinamiku funkcioniranja zgrade. Ostakljene cijevi dizala pruaju spektakularan pogled na grad. Izlobeni prostor (Muzej moderne umjetnosti), koncertna dvorana i knjinica Beaubourg je prostor kulture u sreditu Pariza, grad unutar grada; vana je uloga javnog prostora, tzv. foruma, u zgradi i ispred nje. Vertikalni raspored prostora nalikuje na srednjovjekovni grad ispresijecan ulicama. Tijekom renovacije 1996. 2000. knjinica je dobila poseban ulaz, nalazi se na prvom, drugom i treem katu; muzej je na treem i etvrtom katu, a na petom je izlobeni prostor za privremene i povremene izlobe. Tri podzemne etae namijenjene su za predstave i koncerte, a na dvije etae mezanina su butici i bar.

Fanzin (asopis posveen jednoj temi) je tipian produkt kontrakulture (kao opreke dominantnoj, institucionalnoj kulturi) od 960-ih do danas.

Flower power
Hipijevski pokret je pokret kontrakulture, nastale u Americi kao reakcija na rat u Vijetnamu. Sloganom vodite ljubav, a ne rat ruga se vrijednostima drutva iji je racionalni ustroj doveo do bezumlja rata (vidi: dadaizam).

(engl. mo cvijea)

Znak mira (engl. Peace) Dizajn Peace simbola potpisuje Britanac Gerard Holtom.

Pablo Picasso: Golubica mira, 1948. Picassov poster i litograja s bijelom golubicom koja u kljunu nosi maslinovu granicu postaje moderni simbol tradicionalne slike mira (prema Bibliji povratak golubice u Noinu Arku s takvom granicom u kljunu, bio je znak da se voda povukla i da je Potop okonan, tj. da su pomireni Bog i ovjeanstvo kanjeno zbog svojih prijestupa). Bijela pozadina slike takoer simbolizira mir. Crte je naruio od Picassa Svjetski mirovni kongres 1948. po zavretku Drugoga svjetskog rata. Umjetnik je napravio vie slinih crtea, a svoju je ker prema slici nazvao Paloma (panj. golubica).

Hans Haacke: Sloboda e sada naprosto biti sponzorirana iz prirune blagajne, Berlin, Njemaka, 1990. Na toranj-promatranicu iz Drugoga svjetskog rata na berlinskom Potsdamerplatzu postavljen je znak Mercedes Benza. Na tornju, u funkciji postamenta logotipa, nalazi se citat Goethea: Kunst bleibt Kunst (Umjetnost ostaje umjetnost). Trg je simbolino mjesto centra sjeverne Europe, svojedobno raspolovljen Berlinskim zidom (1971. 1989.) i podijeljen izmeu dvije zemlje, Zapadne i Istone Njemake. Rad komentira povijesnu, politiku i ekonomsku dimenziju javne lokacije na kojoj se nalazi, simbolizirajui novo doba vladavine velikih korporacija u nadnacionalnom potroakom drutvu.

Daimler-Benz, logotip tvrtke, 1926. Znak za automobil koji se proizvodio od 1901. i dobio ime po Mercedes Jellinek, keri austrijskog trgovca koji je svojim novcem potpomogao proizvodnju tvrtke Daimler-Benz. Logotip modre (prsten) i bijele (zvijezda) boje nastaje spajanjem dviju tvrtki i njihova znakovlja. Simbol je preciznosti, perfekcije i pouzdane funkcionalnosti. Tri linije u krugu predstavljaju tri elementa: zemlju, zrak, vatru (dinamizam izazvan izgaranjem goriva u automobilskome motoru).

213 Prisvajanje stvarnosti

Poslije pop-arta
Nova guracija

214 Prisvajanje stvarnosti

Gilbert i George: Kapi krvi, 1997. Gilbert i George (predstavljaju se samo imenima, partneri su u umjetnikom i privatnom ivotu) rade fotograje ili slike velikog formata, na kojima su uvijek likovi samih autora u demodiranom preuskom odijelu s kravatom, kao modne lutke, odnosno ive skulpture, a protiv poimanja umjetnika kao nedrutvenoga genijalca. Oni

preuzimaju ulogu umjetnika kao poslovnih ljudi integriranih u zajednicu, a njihov vlastiti ivot, izlagan, poprima umjetnu formu: oni su Skulptura koja pjeva, Skulptura koja pije, Skulptura koja se odmara. Kapi krvi simboliziraju virus koji izaziva AIDS. Potisnutost likova prema donjem rubu slike, kojim su presjeeni u visini poprsja, aluzija je na biblijski David Hockney: Vei pljusak, 1967. Uspjena kombinacija pop-arta i fotorealizma. Slika prikazuje scenu oito negdje u toploj Kaliforniji (za koju su tipine privatne kue poput prikazane suvremeni mislioci poput Umberta Eca i Jeana Baudrillarda cijelu Junu Kaliforniju nazivaju hiperrealnim svijetom), netko koga ne vidimo upravo je skoio u bazen, uz veliki pljas. Rasprena voda prikazana je laganim potezima kista umoenog u bijelu boju kako bi se doarao prasak u tiini prizora. Odrednice: nova guracija, engleski pop-art.

motiv pada kao drutvenog i zikog nestajanja. Stariti znai postupno se povlaiti iz vidljivosti (Goethe). Smrt je nevidljivost. Otvoreni, pa ak i okantni govor o bolesti pomae u edukaciji javnosti i drutvenom prihvaanju HIV-pozitivnih osoba.

Hiperrealizam
Savrena slinost hiperrealistikih djela sa stvarnou skamenjuje samu stvarnost i ini je tvrdom i grubom, a hiperrealistikim slikama i skulpturama naglaava se krhkost i beznaajnost ljudske jedinke, iako savreno vjerno predstavljene. Hiperrealizam predstavlja povlaenje u guraciju pred apstrakcijom i prevelikim intelektualiziranjem u slikarstvu. Motivi nisu preuzeti izravno iz stvarnosti, ve se preslikavaju s fotograja (fotorealizam) i najee su banalni prizori iz svakodnevice potroakog drutva: automobili, motocikli, izlozi duana, enski aktovi... Zbog toga to njihova djela odgovaraju ukusu iroke mase ljudi, slikari hiperrealizma, koji su dobro svladali zanat slikanja, imali su velik komercijalni uspjeh. Ljudima se svia uvjerljivost iluzije stvarnosti, sve na slici izgleda kao pravo. No prisjetimo se: umjetnost zahtijeva vjetinu, ali vjetina jo nije umjetnost.

Drugi naziv: superrealizam. (Slike koje izgledaju ba kao fotograje.)

Malcom Morley: Trkalite, 1970. U doba dominirano vizualnim osjetom i slikama, Morley reciklira motiv s razglednice tj. koristi fotografsku sliku kao poticaj za slikarsko djelovanje.. Kri preko slike, napravljene prema motivu s razglednice, predstavlja znak kritike i politike distance izmeu umjetnika i predloka (u to doba u Junoj Africi vladao je apartheid, politika segregacije ili odvajanja crnaca i bijelaca). Uvodi se moment neodlunosti (izmeu prihvaanja ili negiranja), preko agresivnosti i ironinosti modulacije slike, postignute znakom kria.

215 Prisvajanje stvarnosti

Chuck Close: Richard, 1969. Portret anonimne osobe (prikazane u stavu poziranja, kao za fotograju za dokumente) naslikan uljem na platnu tako da simulira crno-bijelu fotograju. Od 1971. umjetnik kopira fotograje u boji. Reduciranjem dubine polja slike neka su podruja slike jasna, otra, a neka mutna kao prilikom fokusiranja kroz fotografsku leu.

216 Prisvajanje stvarnosti

Umjetniko trite
Novac je novac, umjetnost je umjetnost. (Mladen Stilinovi) Njemaki teoretiar Boris Groys umjetnike openito smatra avangardom marketinga. Umjetnost je po svojoj naravi prije svega istraivanje, a prate je sva ostala podruja. Umjetniko je trite, misli Groys, avangarda modernoga gospodarstva. Ekonomija treba uiti od umjetnika. Umjetnik je heroj marketinga. On stvara neto za to ne postoji potreba. To je prije inio aristokrat, a njegovu je ulogu u trinoj privredi nadomjestio umjetnik. Tako poduzetnik od umjetnika moe nauiti kako prodati neto za to ne postoji potreba. Lako je, naime, prodavati donje rublje jer ga svi trebaju. Umjetnik, meutim, prodaje crne kvadrate, premda nitko ne treba crne kvadrate. (prema Nadi Bero)

Kontinuitet pop-arta
Svaki zaljubljeni ovjek poznaje bol. (Marcel Proust)

Robert Indiana: Ljubav, 1966. Skulptura od aluminija, blistavog sjajnog metala, izraena kao multipl u est primjeraka (dimenzija 30 30 15 cm). Umjetnik intimnom osjeaju daje verbalni izriaj, a sliku slova (jednoslona rije) upisanih u kvadrat potom pretvara u trodimenzionalnu formu...

Robert Indiana: Ljubav, New York, 2001. Skulptura u javnom prostoru u velikom formatu, crvene i plave boje.

Robert Indiana: Ljubav, 1966. 2005. Indiana stvara tipografsku sliku ljubavi od komplementarnih boja koje supostavljene daju maksimalni koloristiki kontrast, svojom energijom pojaavajui tekstualnu poruku. Magenta optiki iskae iz slike dok se hladna plava i zelena povlae u pozadinu i smiruju kompoziciju. Okomita stapka slova l i E smiruju kompoziciju poput potpornja; noga slova L i gornja crtica na E poput mosta horizontalno povezuju kompoziciju inei je arhitektonski stabilnom, do dijagonale slova V i O

uvode dramatinu dijagonalu u kompoziciju, slika se doima kao da plee! Potanska marka s ovom slikom 1970-ih bila je najprodavanija u SAD-u, a razglednica s istim motivom najtraenija u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku. Iako love postaje popularnom ikonom a nastavi u vrijeme Vijetnamskog rata postaje i simbol mira i pacistikog otpora (vodite ljubav, a ne rat) Indiana nikada nije zatitio autorska prava te ubirao prihod od reprodukcija i bezbrojnih interpretacija njegova djela. Odrednice: pop-art, estetski realizam.

217 Prisvajanje stvarnosti

9 Proirena koncepcija umjetnosti

Minimalizam 220 Postminimalizam 225 Umjetnost u pejsau 226 Kinetika umjetnost 231 etiri glavne grupe kinetikih skulptura 232 Optika umjetnost 234 Prethodnici optike umjetnosti 234

219 Proirena koncepcija umjetnosti

Minimalizam
Umjetnost gotovo niega. (Mies van der Rohe)

Tvorac termina minimalizam je John Graham 937. godine. No da bi njime opisao tada nove umjetnike objekte ija se estetska vrijednost temelji na paradoksalnome nedostatku umjetnikog sadraja, na kultu bezizraajnosti, termin minimal art prvi je primijenio lozof Richard Wollheim 965. godine. Do krajnosti pojednostavnjena skulptura dobiva novi, precizniji naziv specini objekt ili primarna struktura, to je i naziv prve izlobe minimalistike umjetnosti u njujorkom idovskome muzeju 966. Sama umjetnost primarnih struktura dobiva precizniji naziv: strukturalizam. Minimali- Struktura je unutranji raspored stika umjetnost je doslovna umjetnost, specini objekt nije ni sastavnih dijelova neke cjeline. slika ni skulptura. On se moe ponaati kao svojevrsna ambijentalna skulptura pozivajui nas da u nju uemo slino kao to nas na ulazak u svoj krug mame monoliti Stonehengea. Minimalizam je prereduktivna umjetnost. (Brice Marden) Loe je sviati se svima. (S. Burriughs) U istom desetljeu Coco Chanel u modu uvodi malu crnu haljinu, a Mary Quant minisuknju redukcija oblika i boja provodi se, dakle, i u oblikovanju odjee. Uostalom, ve 950-ih egzistencijalisti oblae crne dolevite kao vanjski izraz svoje lozoje traenja bitka u samoj injenici postojanja i u apsolutnoj slobodi ovjeka pojedinca u svijetu. Poslije, crnom bojom odjee pankeri ele sruiti drutvene norme. Umjetnost i moda dijele imperativ neprestanog obnavljanja stila. Iluzionizam je gotovo nemoralan jer falsicira stvarnost. (Donald Judd) Postulat Miesa van der Rohea manje je vie moe se primijeniti i u slikarstvu i plastinoj umjetnosti. Umjetnost minimalizma nije izraz umjetnikove nutrine, ne sadrava metafore i dodatna znaenja; minimalizam nijee subjektivnost i emocionalnost umjetnika apstraktnog ekspresionizma, gdje je znaenje djela izjednaeno sa slobodnom gestom umjetnika. Dok je apstraktni ekspresionizam slikarski stil, minimalistika umjetnost primarno nastaje konstruiranjem trodimenzionalnih objekata spomenutih speci-

Javlja se sredinom 960-ih u SAD-u. Drugi naziv: minimalistika umjetnost (engl. minimal art). Francuzi se koriste nazivom literalni stil. Predstavnici: Donald Judd, Dan Flavin, Carl Andre, Robert Moriss, Sol LeWitt.

220 Proirena koncepcija umjetnosti

nih objekata ili primarnih struktura sastavljenih od identinih, ponavljanih geometrijskih oblika neutralne povrine, najee kubinih i zatvorenih (postslikarska apstrakcija; engl. post-painterly abstraction). Ako djela i polaze od predloka iz prirode, on je prikazan u stanju raspadanja ili dekonstrukcije (u skladu s istodobnom teorijom dekonstruktivizma francuskog lozofa Jacquesa Derride). Djela esto nose naziv bez naziva, jer bi imenovanje dalo predloak, podinilo bi djelo onome to je u nazivu: To to vidi je ono to vidi (Frank Stella). Umjesto da modelira, klee ili zavaruje oblike, autor ih jednostavno sastavlja, a kompozicija nije ksirana, to znai da je u razliitim izlobenim prostorima uvijek malo drugaija. Materijali su neutralni, tvorniki proizvedeni: nehrajue eljezo, uorescentne cijevi, bakrene ploe, boja za brodove... eljezo moe biti oblikovano u ice, rastaljeno i lijevano, kovano, modelirano, preano, povrina mu moe biti polirana, ali je ee sirova, hrapava. Minimalizam je umjetnost koju je najtee shvatiti prosjenom ovjeku jer nema nikakvih tragova umjetnikova rada ili manualne vjetine. Ne samo da su materijali obini, ak i priprosti, ve su objekti uzeti gotovi, industrijski proizvedeni ili napravljeni prema uputama autora, ali ne i njegovom rukom. Na primjer, Laszlo Moholy-Nagy je prvi umjetnik koji je umjetniku energiju odvojio od umjetnikog stvaranja tako da je ciklus slika izveo telefonskim putem, jednostavno je dao upute tvornici kako ih treba napraviti. Tony Smith je 962. godine dao napraviti Crnu kutiju (Black Box) od elika, duine stranice 82,4 cm i takvim odbijanjem da sudjeluje u izvedbi umjetnikog djela, svojom nezainteresiranou umjetnikim djelom kao predmetom koji treba napraviti, postavio je temelje novom poimanju umjetnosti: skulptura od forme postaje gesta. Ukida se ideja da umjetnik treba imati prepoznatljiv stil i osobni rukopis (poput patentnih zatvaraa Barneta Newmanna). Zato je minimalizam uglavnom umjetnost za javne prostore, obraa se kolektivnom nesvjesnom (Jungov pojam), a ne senzibilitetu privatnog vlasnika ili izoliranog promatraa. Javlja se, meutim, problem odnosa umjetnika koji osmiljava i obrtnika koji izrauje umjetniki rad. to je umjetnost minimalnija, to je maksimalnije treba objanjavati. (Hilton Kramer)

Umjetnost koja dekonstruira oblike dekonstruira i misao.

Dekonstrukcija opovrgava jednaenje znaka i znaenja, nije vie ba potpuno jasno da parovi pojmova poput subjekt objekt, svjesno nesvjesno, unutra vani, gore dolje, bitno suvino, cjelina fragment, istinito lano... nuno imaju suprotna znaenja.

221 Proirena koncepcija umjetnosti

Kao i veina skulptura 20. stoljea, ni specini objekt nema postamenta, ve lei izravno na podu i tako se nalazi u istom prostoru kao i gledatelj, u njegovu zikom prostoru. Minimalisti smatraju da postament skulpture i okvir slike imaju istu ulogu, da izoliraju djelo, prema tome bez postamenta, znaenje djela prelazi s umjetnikog predmeta na njegov okoli. Smatra se da je koncepcija minimalistike umjetnosti zaeta s Malevievim Crnim kvadratom na bijeloj podlozi i Duchampovim ready-madeom. No minimalizam, iako na tragu rane avangarde, ipak samo nastavlja stvarati burujske (jer se njima moe ukrasiti dnevna soba ili ured banke) umjetnike objekte, to dokida tek konceptualna umjetnost. Umjetnost minimalizma naputa galerijski prostor, izlagana je i u neumjetnikim prostorima, u stanu ili duanu, potom izlazi iz interijera i umjeta se na fasade ili ulina oglasna mjesta. Moe imati i formu intervjua, kao rad Roberta Barryja za izlobu Prospect 69 u Dsseldorfu, Njemaka: pitanje: Koje djelo izlae na Prospectu 69? odgovor: Djelo se sastoji od ideja koje e ljudi imati itajui ovaj intervju. pitanje: Moe li se takvo djelo izloiti? odgovor: Djelo je nepojmljivo, ne moe se spoznati u svojoj cjelini jer postoji u umu mnotva ljudi. Svaka osoba moe poznavati samo onaj dio djela koji se nalazi u njezinu vlastitom umu.
Donald Judd: Bez naziva, 1968. Ritmiko ponavljanje (repeticija) standardnih modula (osnovnih jedinica), serijsko ponavljanje identinih elemenata kao princip kompozicije bez hijerarhije njezinih dijelova; bitan je element SLUAJA. Hladan i neosoban industrijski izgled minimalne umjetnosti. Tzv. jantarna plastika: to znai da je boja doslovno u materijalu, a nije naknadno nanesena na njegovu povrinu. Metalne i plastine kutije i nakupine predmeta koje ine Juddova djela, industrijski su proizvedene prema nacrtima umjetnika kako bi boja i reeksivnost bile sastavni dio materijala s realnim prostornim i materijalnim kvalitetama. To je u skladu s antiiluzionistikom koncepcijom minimalizma. Odbacivi slikarstvo kao medij ija ga dvodimenzionalnost sputava, Judd je poeo konstruirati zidne reljefe i slobodnostojee skulpture da bi oblike reducirao na nakupine i nizove kutije i ipke ija boja, oblik i volumen ine savrenu cjelinu. Aranirane u matematike sekvence one postaju trodimenzionalni specini objekti, mehaniki umnoeni kako bi izgledali kao da su industrijski (tj. serijski) proizvedeni, ime se nijee njihova jedinstvenost (unikatnost). A time se negira individualnost kao bitna osobina umjetnikog izriaja.

Robert Moriss: Bez naziva, 1965. Umjetnik istrauje mogue permutacije jednostavnog oblika slova L: izlae 9 identinih greda od perploe, koje, meutim, percipiramo kao razliite oblike zahvaljujui razlici u postavu oblici mogu biti poloeni na jednu ili na drugu stranu, uspravljeni, nagnuti i sl. Svoje skulpture Morris boji u sivu neboju smatrajui da je boja suvina na skulpturalnim djelima. L-oblik podsjea na skok ahovske gure konja koji simbolizira nepravilnost (a ne pravocrtnost ili linearnost) razvoja drutvenih pojava.

222 Proirena koncepcija umjetnosti

Carl Andre: Ploha od magnezijskog elika, 1968. Kvadratne metalne ploe umjetnik polae na pod preispitujui postav kao sastavnu kvalitetu umjetnikog djela te promjene do kojih dolazi kada skulpturu ne gledamo ispred ili iznad sebe, ve dolje, obarajui pogled. Horizontalni format umjetnikog rada, kao i injenica da je mogue hodati po njegovoj povrini predstavlja prekretnicu u umjetnosti 20. stoljea i u poimanju skulpture uope. Umjesto predmeta namijenjenom promatranju, skulptura postaje prostor namijenjen boravljenju.

Richard Serra: 9 gumenih remena s neonom, 1968. Materijal od kojih su napravljene ove replike konjskih ormi je vulkanizirana guma i plavo neonsko svjetlo. Serra je sastavio listu od 100 glagola koji e mu posluiti kao ishodite za budua umjetnika djela (za strukturiranje kaosa), a koji su sinonimi za oblikovati: oblikovati se moe i radnjama poput objesiti, izbrisati, povezati... Nemogue je odvojiti zika svojstva umjetnikog djela od psiholokih stanja njegove percepcije. Materijali, procesi, mehanizmi razmiljanja, vrijeme, horizontalnost, vertikalnost, kompozicija, teina, nered, znanje, strukture materijala... sve to tvori sloen sustav. (Gregorie Mller)

223 Proirena koncepcija umjetnosti

Bruce Nauman: Hodnik sa zelenim svjetlom, 1970. 1971. Umjetnika forma koja se zasniva na koritenju elektrine energije. Fluorescentne cijevi privrene su izravno na strop kao dinamiki i plastini objekti-slike; svjetlost i boja transformiraju prostor u poseban fenomenoloki okoli u kojemu se tradicije slikarstva i kiparstva stapaju u arhitekturu. Hodnik prolaz je tako uzak da se jedva moete kroz njega provui, to izaziva osjeaj klaustrofobije. Na taj nain autor ironizira funkcionalnost prave arhitekture. Sagraeni fenomenoloki prostor krajnje je minimalistiki jednostavan. S Bruceom Naumanom i Danom

Flavinom zapoinje umjetnost koja nadilazi podjelu na slikarstvo i skulpturu. Druga odrednica: ambijentalna umjetnost.

224 Proirena koncepcija umjetnosti

Dan Flavin: Bez naziva (Graanima Republike Francuske... ), 1989. Neonsko svjetlo crvene, plave i bijele boje. To su boje francuske zastave (poljski redatelj Krzysztof Kies lowski emigriravi u Francusku snima tri lma (trilogiju) iji nazivi zajedno tvore trobojnicu te zemlje (Plavo, Bijelo, Crveno)). Koritenje obojene svjetlosti pridaje novu dimenziju djelu: granice predmeta se ponitavaju, prestaju biti precizne zbog isijavanja svjetla u okolni prostor. Minimalni, gotovo nezamjetni tragovi umjetnikove aktivnosti to nije isto to i minimalan umjetniki sadraj!

Postminimalizam

forma (u asopisu Postminimalizam se javlja 968. s tekstom Anti Art Forum) autora Roberta Morrisa koji je notiranim dokumen- Ambijentalna umjetnost i prostorna tom opozvao svaku estetsku komponentu i sadraj svojih skulp- instalacija su pojmovi koji se javljaju 970-ih da bi oznaili umjetniko tura. Antiforma su djela koja nemaju stalni oblik ve on ovisi o djelo koje okruuje gledatelja, koje sluaju, o svojstvima materijala, prilagouju se izlobenom pro- postaje njegov okoli ili se gledatelj storu. nalazi u djelu da bi ga mogao vidjeti Podrazumijeva transformaciju umjetnikog djela kao predmeta ili predmetne statine instalacije u prostoru u prostorno-vremenski dogaaj ili proces u realnom vremenu i prostoru. Procesna umjetnost, predstavlja pomak, reakciju na formalnu strogost minimalizma. Rezultat je novog i drugaijeg poimanja umjetnosti. Naglasak je stavljen na proces izrade rada, a konani proizvod toga rada je manje vaan. Fizika prisutnost umjetnika kljuna je u procesu nastanka djela, on se ukljuuje u umjetniko djelo ili sam postaje vlastito umjetniko djelo. Na zavrenom djelu vidljive su faze obrade/manipulacije, koriten materijal je neprikrivan. Ova umjetnost se bavi prostorom s obzirom na njegove psiholoke, kulturne i politike dimenzije, to je umjetnost nekontrolirana ili namjerno nepodlona kontroli ili grupiranju, prije svega prljava (poput rata; nastaje kao reakcija amerikih umjetnika protiv rata u Indokini) prolivena, rasuta, otopljena, zguvana, naborana, rasprskana: Tehnologija je orue, produetak ljudskog tijela, ali nije umjetnost i nije invencija. Postminimalistika je i umjetnost u krajoliku u velikom mjerilu (land art) nadovezujui se na romantiarsku idealiziranu sliku pejsaa. Srodan joj je ekoloki pokret zelenih: Nitko ne eli ii na izlet na smetlite.
Walter De Maria, Soba sa zemljom u New Yorku, Fundacija Dia, New York, SAD, 1977. Kao izraz prezira nad formom, karakteristinog za umjetnost minimalizma, umjetnik je galeriju dao napuniti slojem zemlje (debelim 60 -ak cm, ukupno 197 prostornih metara) i na taj nain

Drugi nazivi: umjetnost procesa (engl. process art), anti forma. 968.

i doivjeti. Ambijentalna umjetnost je primjeren termin za novu vrstu umjetnosti gdje se brie razlika izmeu predodbe i stvarnosti. Tijelo gledatelja unosi se u prostor djela, a uporabom obinih, stvarnih predmeta iznosi se kritika potroakog drutva. Prostor stvaralatva izjednaen je s prostorom svakidanjice, pritom gledatelj postaje mogui akter u djelu, a umjetnik je samo jedan od imbenika drutvenog, politikog i javnog ivota ugraenog u djelo. Sveobuhvatan pojam skulptura je zapravo razmjerno nov, nastaje u doba renesanse, a u moderno se doba pokazao nedovoljnim oznaiteljem proirenih umjetnikih formi. Kako se zauzima prostor i moe li se on zauzeti? Moda je dovoljno samo napisati: ZAUZETO (ejla Kameri, umjetnica iz BiH ).

225 Proirena koncepcija umjetnosti

onemoguujui ulazak posjetitelja u prostoriju. Vanjska zbilja premjetena je u prostor umjetnosti. Ova prostorna instalacija je ukljuena u stalni postav galerije i jo se uvijek ondje moe vidjeti. Druge odrednice: prostorna instalacija, ambijentalna umjetnost, umjetnost zemlje (earth art).

Umjetnost u pejsau
Doivljavajui svijet, doivljavam sebe. (Merleau-Ponty)

(engl. land art) SAD, 970.

Umjetnici land arta izali su iz galerija i rade u krajoliku, umjet- Umjetnici land arta za svoja djela korinost u prirodi i od prirode, modelirajui krajolik, stvaraju privre- ste snagu prirodnih procesa. mena djela koja e izbrisati vjetar, voda, erozija..., a ije je postojanje dokumentirano fotograjom: prisutnost se smatra ziki relativnim pojmom. Land art ipak nije ni pejsa ni arhitektura, ili moe biti i pejsa i arhitektura; najprije vezan uz veliki prazan prostor amerikog Zapada, potaknut neolitskom umjetnou, land art se izvodi i u drugim neurbaniziranim geografskim podrujima, posebice u pustoima Arktika i Islanda (Terra Incognita). Umjetnici stvaraju djela kojima su se, na neki nain, potrudili zatrti trag.
Walter De Maria, Polje munja, Novi Meksiko, 1971. 1977. Livada (povrine 1 1,8 km) u kraju u kojemu je sijevanje munja uestala pojava, s 400 usaenih (u pravilnim razmacima) metalnih ipki-gromobrana koji privlae elektricitet olujnih oblaka. Polje munja alegorija je prekrasnog uasa metereolokog vremena nepredvidljivog poput atomskog rata (avangardne je umjetnike Andr Gide nazvao antenom na ljudskoj rasi). Munje, trenutani oblici u pejsau, dokumentirani su fotograjama. Ovaj umjetniki rad ima za temu strah od dominantne prirode (potencijalno razornih moi), koji treba prevladati uspostavljanjem kontrole nad tom istom prirodom. Polje munja je stalan, ali izoliran umjetniki rad, a izolacija je bit land arta (De Maria). Nain razgledanja rada sastavni je dio autorske koncepcije: organizirani su posjeti malih grupa ljudi koji bi ostajali preko noi u improviziranim

226 Proirena koncepcija umjetnosti

kabinama i etali poljem. Polje munja ne moe se promatrati iz zraka, jer promatra mora stajati tono izmeu neba i zemlje i tada krajolik postaje slika. Druga odrednica: site-specic instalacija.

Site-specic je svako ostvarenje napravljeno u skladu s odreenim mjestom (i posebno za njega), koje ne mora biti samo galerijski prostor. Umjetniko djelo odreeno svojim mjestom izvedbe.

Walter de Maria: Okomiti kilometar zemlje, Kassel, Njemaka, 1977. Mjedena ipka duga jedan kilometar okomito je usaena u zemlju jedino to se od nje vidi je okrugao vrh promjera 5 cm. Iako golema, ipka postoji tek u umu promatraa, koji zna da je ona ondje, u zemlji, ali je ne vidi; vrlo skup i velik posao tako ostaje nevidljiv, besmislen. Odrednica: konceptualna pejsana umjetnost.

Christo: Pont Neuf, Pariz, Francuska, 1985. Omatanjem parikog mosta platnom i uetom, Christo je od povijesnog spomenika stvorio nov, drugaiji, misteriozan objekt. Beskonana ograda je, primjerice, Christov projekt omatanja breuljaka na kalifornijskoj obali u duini od 40 km. Umjetnik je na ideju umjetnosti od objekata zagonetno zapakiranih i omotanih doao kad je vidio rad Mana Raya iz 1920.: ivai stroj umotan u tkaninu i povezan konopcem. Nakon to je omatao

manje predmete, poput vespe, poetkom 1960 -ih Christo proiruje svoj umjetniki projekt na omatanje u velikim dimenzijama, tj. omatanje javnih zgrada i objekata. eljezna zavjesa 27. 6 . 1962. (kako glasi naziv rada) je zid nainjen od 204 bave za ulje kojim je umjetnik pregradio ulicu (Rue Visconti u Parizu) kako bi izrazio neslaganje s podizanjem berlinskog zida godinu dana ranije to je rad s kritikom i politikom dimenzijom. Budui da su takvi projekti u velikom mjerilu (engl. large-scale)

skupi, novac za njih se prikuplja prethodnom prodajom studijskih crtea i maketa. Sam in pakiranja je hladan i rutinski postupak koji upuuje na injenicu da svaki objekt, od uporabnog predmeta, preko arhitekture do geografskih lokacija moe biti spakiran i proglaen umjetnikim djelom (prvi na tu ideju dolazi Man Ray!). Omatanje kao nain preobrazbe javnih spomenika, arhitektonskih simbola i orijentira kolektivnog pamenja.

227 Proirena koncepcija umjetnosti

228 Proirena koncepcija umjetnosti

Christo i Jeanne-Claude: Omotani Reichstag, Berlin, Njemaka, 1971. 1995. Projekt omatanja njemakog Parlamenta (Reichstaga) Christo je zaeo 17 godina prije pada Berlinskog zida, ali nikako nije mogao dobiti potrebne dozvole. Zgrada je omotana nakon ujedinjenja, a prije nego to e Sir Norman Foster, engleski arhitekt, zapoeti radove na obnovi tog simbola ujedinjenja zemlje i simbola njemakog nacionalnog bia, koji se vratio originalnoj namjeni nakon to je Berlinu vraena uloga prijestolnice. Iako naizgled land art, Christovi se radovi odnose na konkretnu

drutvenu situaciju jer nisu postavljani izvan naselja, u pustinju i sl. to je uobiajeno za tu vrstu umjetnosti ve upravo tamo gdje najvie uznemiruju, gdje imaju politike implikacije, na mjestima presijecanja urbanog tkiva i ugroenim tehnolokim razvojem. Ova simbioza umjetnosti i arhitekture privremenog karaktera nagovjetaj je novih tokova u arhitekturi koja sve vie podsjea na umjetnike forme (i nastaje u suradnji umjetnika i arhitekata), i obratno. I neki drugi su se umjetnici, poput Josefa Beuysa (vidi 10. poglavlje), zalagali za drutvenu korisnost umjetnosti.

Robert Smithson: Spiralni gat, Veliko slano jezero, Utah, SAD, 1970. Spirala napravljena buldozerom od geolokih materijala iz jezera (blata, crnih bazaltnih stijena, zemlje i soli), promjera 450 m; poslije je poprimila crvenu boju zbog algi, a zbog visoke koncentracije sol se kristalizirala na njezinim rubovima. Spirala se pojavljuje i nestaje (simbolizirajui opasan vir koji navodno zaista postoji u jezeru) s obzirom na razinu i isparavanja vode, pokazujui umjetnikovo neslaganje s uvrijeenim miljenjem da umjetnost ima mo mijenjati svijet. Umjetnik stvara kciju koju e stvarnost prije ili poslije imitirati (R. Smithson). Umjetniko djelo nastaje uvijek i

iznova, kao work in progress. Umjetnik je 1973. poginuo u avionskoj nesrei dok je nadgledao izradu novog rada, tj. intervencije u prirodi zbog koje je trebalo opsenim graevinskim radovima pomaknuti velike koliine stijenja i zemlje. Budui da je i Spiral Jetty nepristupano djelo, najbolje se moe vidjeti iz zrakoplova. Stvarnost djela je veini gledatelja posredovana fotograjama. Snimljen je i lm u kojemu umjetnik Smithson tri spiralom prema njezinu sreditu. Spirala, oblik anemone, otvorena je forma koja ukljuuje geometrijsku progresiju. Spirala je u ovom sluaju graki trag ljudske ruke u pejsau, umjetnost koja imitira geoloke formacije. Usporedite ovo djelo sa Stonehengeom.

Work in progress (engl. djelo u nastajanju). Obino se tako naziva ciklus ili serija umjetnikih radova koji nastaje kroz due vremensko razdoblje. To moe biti i svako nezavreno umjetniko djelo, na kojemu se jo radi.

229 Proirena koncepcija umjetnosti

Hamish Fulton: Zmijske oi, jedanaest dana lutanja centralnom Australijom, 1982.

230 Proirena koncepcija umjetnosti

Weekend Art: Hallelujah the Hill, 1996. 2000. Weekend Art: Hallelujah the Hill serija je fotograja (njih vie od 800 lm u dijapozitivima) koje su hrvatski umjetnici Aleksandar Battista Ili, Ivana Keser i Tomislav Gotovac snimali na nedjeljnim izletima na zagrebakoj Medvednici, tijekom pet godina zajednikih rituala hodanja prirodom, pratei ritam godinjih doba. Time su takoer eljeli rei da suvremenom umjetniku, koji ne moe ivjeti od svoje umjetnosti, pa mora raditi neto drugo tijekom radnog tjedna, ostaje samo nedjelja za kreativan rad.

Richard Long: Hodanje po liniji u Peruu, 1972. Umjetnik se koristi panoramskom fotograjom kao sredstvom biljeenja i istraivanja novih zikih (i mentalnih najvea putovanja su u nama samima) podruja, nainom ulaenja u prirodni svijet. Osobito su vani pratei tekstualni opisi umjetnikovih postupaka i razmiljanja u trenucima kada su fotograje snimljene, nagonei promatraa fotograja (a to smo mi!) na promiljanje o koncepciji osobnog identiteta, ponajprije

vlastitog. Umjetnik doivljava svoj hod kao pranjenje od urbanih frustracija i primanje izravnog blagodatnog djelovanja prirode (sunce, vjetar, kia). Meu rane radove land arta nastale prema ideji hodanja kao umjetnosti pripada onaj ostavljanja tragova stopala u pijesku umjetnika Dennisa Oppenheima. Hodoasnika putovanja i podvizi viktorijanskih putnika koji su prelazili nepoznata prostranstva Afrike i Azije, moderni umjetnik preuzima i konceptualno uobliuje u jedan oblik umjetnosti ponaanja (vidi str. 240). Hodanje dokumentira tako da oznaava etape putovanja na karti, fotograra krajolik (engl. no walk, no work u smislu da bez hodanja nema umjetnikog djela) ili u njemu ostavlja skulptorske tragove poput Richarda Longa (to mogu biti krugovi, linije od kamenja ili prua).

Dijagram, fotograja, lm i tekstualni opis predstavljaju dokumente umjetnikog djela kao dogaaja koji se odigrao u realnom prostoru i vremenu. Kada takvo umjetniko djelo naglaene vremenske komponente tj. trajanja nije dokumentirano ve se dogaa direktno pred publikom, rije je o procesualnoj umjetnosti.

Sandro uki: Put oko svijeta u 100 dana, detalj, 1992. 1999. Umjetnik putuje ne faktiki, ve kroz medije croma-key postupkom (tipinim za studijska snimanja) spajajui svoje autoportretne fotograje s pozadinskim slikama atraktivnih, nepripitomljenih i teko

dostupnih krajobraza unajmljenih od agencija sa slikovnim arhivima. Virtualnim putovanjem kroz unajmljene prostore putovanja umjetnik ironizira instant turizam (putovanje od toke A do toke B uz imperativ uivanja i prikupljanja mnotva impresija).

1. Partir cest mourir un peu (Rondel de ladieu, Edmond Haraucourt, 1891.). Pokuajte objasniti, zato autor kae da otii na put znai svaki put pomalo umrijeti, u prenesenom znaenju, naravno. 2. Imate li i vi u svom ivotu neki, umjetniki ili neumjetniki, work in progress? 3. Pokuajte nai i opisati vezu, sadrajnu i formalnu, izmeu land arta i lmova ceste ili bilo kojeg lma prema svojem izboru na temu putovanja.

Kinetika umjetnost
Pokret je jedina statina, konana i trajna stvar... Imobilnost ne postoji. Sve je pokret, dakle sve je statino. ( J. Tinguely) Kinetika umjetnost moe biti doslovno kinetika onda kada je sastavni dio umjetnikog djela stvarni pokret. Uz stvarni pokret umjetnikog djela ili promatraa, kretanje moe biti i virtualno, prividno: iluzija pokreta nastaje meudjelovanjem boja i uzorka u nekoj vrsti optikih trikova (tree oko, privid reljefa, retinalni uinak ili vibriranje...). Tradicionalna umjetnost prikazuje pokret ili objekte koji se kreu (konji u galopu, ptice u letu, atletsko natjecanje, lav lovi plijen...), ali kinetika umjetnost ne predouje pokret, ve je kretanje sastavni dio djela, to moe znaiti da se kree samo djelo ili da se gledatelj kree ispred djela ili se ne kreu ni djelo ni gledatelj, ali se postie dojam kretanja zahvaljujui optikoj varci. Na nekim futuristikim slikama objekt je prikazan kao kad bi ga promatrao gledatelj koji se brzo mie iz jureeg automobila ili zrakoplova u niskom letu, to je samo daljnje razvijanje ideje Czannea i kubista koji su prikazivali predmet iz vizure gledatelja koji krui oko predmeta: Konstruktivistika skulptura nije samo trodimenzionalna; ona je etverodimenzionalna sve dok pokuavamo u nju unijeti imbenik vremena. Pod vremenom mislim na pokret, ritam: stvarni pokret, kao i prividan, percipiran kroz tijek linija i oblika na skulpturi ili na slici. Prema mome miljenju, ritam je za umjetniko djelo jednako vaan kao i prostor, konstrukcija i pojavnost djela (Naum Gabo). Ipak, konstruktivistika skulptura je i dalje samo reprezentacija pokreta, a nije kinetika umjetnost! Kinetika umjetnost se zasniva na pokretu voenom sluajem, ipak potpuno proizvoljan pokret nije poeljan jer dovodi do kaosa. Egzaktno ponavljanje pokreta je takoer nepoeljno jer dovodi do monotonije. Potrebno je, dakle, uspostaviti neku vrstu kontrole i zadrati vrste (nepromjenjive) elemente i kod raznih varijacija pokreta.

(od gr. kinesis pokret; gr. kinetikos mobil ) Zaista, ne zaboravimo, i kada mirujemo Zemlja se okree oko Sunca brzinom od 30 km/h.

231 Proirena koncepcija umjetnosti

etiri glavne grupe kinetikih skulptura


. Stvarni pokret je sastavni dio umjetnikog djela: pokretanog strujanjem zraka (to moe biti i vjetar), elektrinom energijom ili magnetizmom. Djela ove skupine su: mobili (Calder); mehanike skulpture pokretane elektromotorom (Duchamp); objekti pokretani magnetima (Takis). To nisu trodimenzionalne skulpture, ve etverodimenzionalni objekti (vrijeme je, prisjetimo se, etvrta dimenzija). 2. Djelo je statino (nepomino), kinetiki efekt postie se kretanjem, pred gledateljevim se oima linija transformira u vibraciju, materijal u energiju. Proces transformacije je predvien i proraunan, ugraen u djelo. Naime, umjetnik ne predstavlja gotovo djelo, ve zbir mogunosti, program, situaciju iz koje se djelo moe razviti uz pomo gledatelja koji nije pasivan primatelj umjetnosti, ve njome manipulira i su-stvara ju. 3. Uinak kretanja postie se projekcijom svjetlosti kao sastavnim dijelom umjetnikog djela: slikarski i kiparski tretman svjetlosti (ili sjene, kao odsutnosti svjetlosti). 4. Djela koja zahtijevaju sudjelovanje gledatelja koji ih dovrava dira, pali, pokree, gura...
Takis (Takis Vassilakis): Magnetska polja (detalj), 1969. Elektromagnetska skulptura koja se temelji na energiji, a ne na materijalu, stoga joj je forma minimalna. ice vibriraju zbog meusobnih privlanih sila dovoljno blizu postavljenih magneta. Katkad se ukljuuje elektromagnet (odozgo), stvarajui drugaiji prostorni raspored magneta, privlaei pozitivne i odbijajui one s negativnim nabojem. Naizmjenino privlaenje i odbijanje magnetskih polja animira prizor. Magnetskim poljima, odnosno energijom privlaenja elektromagneta umjetnik nastoji dokazati da nita nije aktivnije od praznine, pritajene energije koja postoji posvuda u prirodi. Za Takisa, i zvuk je konstitutivni dio prostora, stoga on u svoja djela ukljuuje i zvuk, do jaine buke. Ovdje je to zvuk titranja ica i vrtnje elektromagneta.

232 Proirena koncepcija umjetnosti

Marcel Duchamp: Rotirajua staklena ploa (franc. Rotative Plaque Verre) , 1920. Ravna kruna ploa, oslikana koncentrinim krugovima, zbog brze vrtnje poprima pojavnost trodimenzionalnog predmeta. Kinetiki efekti ukljuuju iluziju pribliavanja i udaljavanja, pojavljivanja i nestajanja, rotiranja, pulsiranja, rastezanja/irenja (dilatacije/kontrakcije) i skupljanja.

Jean Tinguely: Baluba br. 3, 1959. Mehanika animacija strukture asemblaa; stroj, metalni i kripavi automat postaje skulptura, navodi gledatelja na promiljanje o civilizaciji stroja koja sve osuuje na beskonano ponavljanje istih radnji. Ostavljajui vidljivim dijelove stroja i ukljuujui zvuk rada stroja u svoja djela, autor stroju pristupa pozitivistiki: tehnologija uvjetuje nau egzistenciju i ponaanje i mijenja nae

obrasce ponaanja i znanja. Umjetniko djelo vie nije forma, ve rad aparatusa koji sugerira da se neto dogaa ili da se neto moe dogoditi. Tinguely stvara skulpture (ini se da treba razlikovati obuhvatnost znaenja pojmova kip i skulptura, pokuajte dati deniciju jednog i drugog) koje same sebe unitavaju, ime dovodi u krizu koncepciju ne samo ouvanja umjetnosti za vjenost ve i umjetnikog stvara-

nja. Prvi samounitavajui stroj je napravio 1960. godine i raznio ga eksplozivom pred publikom u Muzeju moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku. Katkad poziva publiku da pokrene stroj i tako ironizira mit o neponovljivoj umjetnikovoj stvaralakoj gesti (to je zaetak interaktivne umjetnosti). Umjetnik usput ironizira radove gestualnih slikara.

233 Proirena koncepcija umjetnosti

Podgrupa kinetike umjetnosti je optika umjetnost (odgovara joj denicija pod tokom 2, iako je primarno slikarski stil).

Optika umjetnost
Nema forme u prostoru koja nije ispunjena sadrajem. (Yaacov Agam) Semantika slinost s pop-artom (popularna ili pop, optika ili op umjetnost) nije sluajna, naziv je upravo igra rijei u odnosu na pop-art. Termin op-art je smiljen da bi se opisala izloba Reakcija oka (the Responsive Eye) u New Yorku 965. Oznaava apstraktnu umjetnost koja djeluje izravno na vizualnu percepciju promatraa, svojom vizualnom strukturom kod gledatelja stvara zbunjujui uinak, efekt simultanog kontrasta, optikog mijeanja boja, iluziju pokreta, paradoksalnu sugestiju dubine ili ispupenosti ravne povrine slike, moir efekt. Ukratko, dolazi do optike varke da umjetniko djelo ispred nas vibrira i pulsira. Privid kretanja (prelijevanja boja) vrlo pomno oblikovanih geometrijskih kompozicija izazvan je obrascima vizualne percepcije. Potraite opis dijelova mrenice oka, opiite funkciju osjetilnih stanica unjia i tapia.

(engl. op-art kao kratica za optical art) Javlja se 950-ih. Predstavnici: Frank Stella, Jesus Rafael Soto, Bridget Riley, Victor Vasarely, Yaacov Agam.

Moir efekt: iluzija koja se javlja kod promatranja valovitih linija, koje se doimaju kao da vibriraju.

Zec ili patka svaki je osjetilni doivljaj iluzija. ( prema Gombrichu)

234 Proirena koncepcija umjetnosti

Prethodnici optike umjetnosti


Prethodnim primjerima op-arta smatraju se impresionizam i postimpresionizam (divizionizam ili poentilizam, ponajprije Seurat) te Josef Albers svojim eksperimentima s bojama na Bauhausu. Geometrijska perspektiva je takoer jedna vrst optike iluzije, ali u sluaju op-arta iluzija nema gurativni predloak. Naziv optika ili retinalna umjetnost primjenjuje se na djela koja istrauju i iskoritavaju pogreivost oka. I mnoge druge umjetnike vrste zasnivaju se na iluziji, prije svega na sposobnosti gledatelja da zavri sliku koju vidi, na temelju steenog prethodnog iskustva (npr. vidi tri stranice kocke, ali on zna da kocka ima jo etiri stranice).

Josef Albers: Poast kvadratu, 1964. Stroga pravilnost kompozicije, kvadrati iste boje ine se umetnuti jedan u drugi zbog proraunane optike iluzije. Boja je istisnuta izravno iz tube na lopaticu, kojom je nanoena na platno.

Frank Stella: Vie-manje (panj. Mas o Menos) iz serije Running V, 1964. Deduktivna struktura, to znai da je motiv ovisan o formatu slike ili o matrici. Motiv slijedi konture modelirane ili formatirane slike. Prugasta povrina slike u uskoj je vezi s oblikom platna, prati ga i oponaa, predmet i slika na povrini predmeta u odnosu su meusobne zavisnosti. Podudaranje slike kao predmeta, i slike kao slike! Platno je podijeljeno na sukladne paralelne vrpce, ukida se razlikovanje motiva i pozadine: Niega nema na mojim slikama osim onoga to vidite (F. Stella).

235 Proirena koncepcija umjetnosti

Op-art primjenjuje drugi tip iluzije, gdje se raznim optikim pojavama dovode u sumnju normalni procesi vienja. Tehnika i motiv djela su nerazluivi. Ali dok kinetika umjetnost podrazumijeva mehaniki, stvarni pokret, u djelima op-arta pokret je prividan, odnosno virtualan, zasnovan na uincima bojenih kontrasta, obino maksimalnog kontrasta crnoga i bijeloga.

Bridget Riley: Katarakt 3, 1967. Najvanija umjetnica op-arta u Britaniji. Prve optike radove, iskljuivo crno-bijele (kao maksimalni kontrast neboja), poinje raditi 1960 -ih pod utjecajem futurizma i amerikog slikarstva obojenog polja. Kasnije koristi intenzivne boje stvarajui dvostruki efekt uz kretanje linija tu je i virtualno kretanje boja (tople izlaze naprijed, hladne se povlae u dubinu slike). Povrina slike ini se da pulsira, repetitivno nizanje paralelnih zmijolikih linija podsjea na kretanje valova. Vibrantni efekt slike slui prikazu (vizualizaciji) iste ENERGIJE.

236 Proirena koncepcija umjetnosti

Jesus Raphael Soto: Veliki panoramski vibrirajui zid (detalj), 1966. Umjetnik radi prostorne reljefe tako da ispred naslikanih struktura stavlja dinamike elemente, spirale nacrtane na pleksiglasu ili objeene ipke koje stvaraju kinetiku iluziju tj. ini se da se pomiu kako se gledatelj kree, a katkad se uistinu i pokrenu zbog strujanja zraka. Postupno, Soto stvara miljee, ambijente od ipki, niti ili vlati, koje dematerijaliziraju predmet i igraju se sa svjetlou. Prostor vie nije praznina, prostor je medij komunikacije.

Victor Vasarely: Zebra, 1938. Crno-bijeli stimulansi oka koje umjetnik stvara od 1935. temelje se na predloku iz prirode koji sam po sebi ima prugasti uzorak (paralelnih linija), poput tigra ili zebre, ili repetitivnu strukturu poput ahovnice (crno-bijele ploe za ah s bijelim i crnim gurama). Motiv e posluiti kao predloak za igru dezorijentacije oka i optike dvosmislenosti. Djela op-arta imaju tzv. uinak itakodalje: um je

prevaren jer vidi neto ega nema zahvaljujui proraunatom efektu. Vasarelyjeva se djela esto serijski proizvode prema ideji o umjetnikom djelu dostupnom svima. U utom manifestu iz 1955. najavljuje novi svijet apstrakcije, pun sunca i boja! Kretanjem umjetnikog djela, optikim pomacima ili intervencijom promatraa, ono moe snagom svoje biti i po svojoj prirodi stalno i moda beskonano iznova

biti stvarano (V. Vasarely). Stvaranje geometrijskom intuicijom. Vasarely je prvi umjetnik koji svoja djela stvara uz pomo raunala. Poslije razvija matematiki kontrolirane oblike i boje koji ine uzorak koji se ponavlja.

Victor Vasarely: Vega, 1957. Kad oblik odstupa od pravilnosti uzorka ahovske ploe, proizvodi osjeaj pokreta, odstupanja od plohe slike. Gradacija vrijednosti osnovnog oblika: krug prelazi u oval, manje u vee. Dijelove polja itamo kao dijagonale, a druge kao horizontale i vertikale. Zbunjujui nas, slika nas nagoni da joj se primiemo i od nje se odmiemo da je bolje vidimo, i dok to radimo imamo osjeaj da se ne kreemo mi, ve ahovnica.

Opiite odnos boje i simetrije slike. Na koji nain neboja pridonosi dojmu pomicanja plohe slike? Opiite svoj dojam tog kretanja koristei se odrednicama poput rastezanje, skupljanje, konkavno, konveksno...

237 Proirena koncepcija umjetnosti

10 Demistikacija umjetnosti

Bihevioralna umjetnost 240 Umjetnost tijela 241 Happening 243 Fluxus 244 Joseph Beuys 244 Odjek uxusa u Hrvatskoj 249 Stari i novi mediji 249

239 Demistikacija umjetnosti

Bihevioralna umjetnost
Bez umjetnosti nemogue je shvatiti psihiku strukturu ovjeka. ( Josef Beuys) Akcijska umjetnost, event-art, performans, happening (britanski naziv za performans je live-art). Performans je reirani ili nereirani umjetniki dogaaj u funkciji umjetnikog djela, koji umjetnik ili drugi izvoai realiziraju pred publikom. Performans je drutveni i politiki (kvazikazalini) in ogranienog trajanja, tako da ostaje sauvan u materijalnom obliku samo putem video ili fotografske dokumentacije. Fotografsko svjedoanstvo za gledatelja postaje isto to i umjetniko djelo. Yves Klein je napravio prvi performans ikad kad je skoio s visoke zgrade maui rukama, to je dokumentirano na fotograjama. Franois Dufrne 8. veljae 964. izvodi performans Javno itanje telefonskog imenika na knjievnoj veeri u Teatru Odon, Pariz. ini li umjetnost ivot zanimljivijim od umjetnosti? (Robert Filliou). Dobro napravljeno, loe napravljeno i nenapravljeno su za umjetnike performansa ekvivalenti: oni istupaju protiv pravljenja umjetnosti. Ako ivot moe biti umjetniko djelo, emu onda slue umjetnika djela? (eko-francuski pisac Milan Kundera)

Umjetnost ponaanja

240 Demistikacija umjetnosti

Marina Abramovi: Ritam 0, Napulj, Italija, 1974. Umjetnica je bez rijei stajala u galeriji, kraj stola sa 72 razliita predmeta koja su posjetitelji bili pozvani da upotrijebe na njoj, i nju samu, kako god ele. Postupak je prekinut u trenutku kad je s umjetnice izrezana odjea, a u njezina usta ugurana cijev revolvera. U ovom radu umjetnica izlae svoj ziki integritet i zahtijeva od publike aktivno sudjelovanje i odgovornost u svojim postupcima. Koncepcija djela temelji se na ideji uzajamne odgovornosti umjetnika i gledatelja. Odrednice: umjetnost tijela, performans, umjetnika akcija.

Umjetnost tijela
Tijelo moe biti poimano kao materijal umjetnikog rada, kao sredstvo neverbalne komunikacije. Tijelo je objekt umjetnikog rada, a najee i njegov subjekt jer performans obino izvodi sam umjetnik. Prvim primjerima umjetnost tijela moemo smatrati Antropometrije Yvesa Kleina, izvoene pred publikom. Franois Pluchart, teoretiar umjetnosti, 974. objavljuje Manifest umjetnosti tijela: Tijelo je temeljna danost. Uitak, patnja, bolest, smrt ispisuju se na njemu i tijekom bioloke evolucije oblikuju socijaliziranog pojedinca koji se pokorava potrebama i normama drutva.

(engl. Body art) Podvrsta performansa

Chris Burden, Pucanj, 1971. Burden, ameriki umjetnik, zatraio je od prijatelja da ga iz blizine i pred publikom ustrijeli u ruku, hicem iz puke. Rad se temelji na prii o osvajanju amerikog teritorija (karabinom 22 s dugom cijevi koristili su se jo pioniri, tj. prvi doseljenici) te na injenici da se moderni ratovi vode izvan teritorija SAD-a. Vojne intervencije te zemlje dogaaju se uvijek negdje drugdje pa obini graani nemaju izravan kontakt s ratom koji vodi njihova zemlja (npr. nisu izloeni opasnosti od ranjavanja, na to upuuje umjetnik svojim inom) i stoga lake uz njega pristaju. Ova se akcija dogodila u vrijeme Vijetnamskog rata.

241 Demistikacija umjetnosti

Pietro Manzoni: 8 tabli za identikaciju (detalj), 1958. Upoznali smo Manzonija kao slikara akroma, ali on ubrzo prelazi na konceptualnu umjetnost i happening. U ovom radu otiskuje palac na povrinu ljuske jajeta, u njemu ostavlja TRAG. Manzoni smatra da svatko, pa ak i cijeli svijet, moe biti poiman kao umjetniko djelo. Potpisivao se na tijela ljudi proglaavajui ih svojim umjetnikim djelom, to bi potkrijepio i izdanim certikatom; Magini postamenti je naziv sline akcije u kojoj bi ljudi bili transformirani u umjetniko djelo nakon to bi neko vrijeme proveli stojei na visokom

postolju, objanjava umjetnik. Manzoni proizvodi i seriju skulptura na napuhivanje pod nazivom Tijela od zraka, a ona koja je sam napuhao nosila su podnaslov Umjetnikov dah (Duchamp je napravio slino 1919., kad je u staklenoj boici izloio 50 prostornih centimetara parikog zraka): kao to svatko moe biti umjetnik, tako sve to umjetnik proizvede moe biti umjetnost, njegov dah moe biti ambalairan i prodavan. Koncepcija se dalje razvija u Merda dArtista (1961.): 30 grama umjetnikovih tjelesnih izluevina u kutiji sa igom Made in Italy prodavano je po cijeni koja je odgovarala trinoj vrijednosti istog zlata iste teine.

242 Demistikacija umjetnosti

Tomislav Gotovac: Leanje gol na asfaltu, ljubljenje asfalta (Zagrebe, volim te! ) , 1971. Egzistencijalni i ritualni performansi u javnom prostoru Tomislava Gotovca uvijek poinju tono u podne (to je posveta vesternu Tono u podne Franka Zimmermana). 13. 11. 1981. razodjenut i bos (ime unosi vrijednost golotinje injenice), s visoko u zrak podignutim rukama Gotovac je proetao sreditem Zagreba to je tzv. performans-akcija. Zagrebe, volim te! kao izraz iskonskog i jednostavnog osjeaja, iskazivanje naklonosti na jednostavan nain, gestom oduevljenja, o emu svjedoe visoko podignute ruke rairenih prstiju. To je univerzalna gesta dobrih namjera, slino kao na Pioneerovoj ploi gdje ugravirani muki i enski lik gestom podignute ruke otvorenog dlana pozdravljaju potencijalne ekstraterestijalne oblike ivota. Performans je usmjeren protiv drutvenog licemjerja i malograanskog mentaliteta, kojemu autor suprotstavlja prekoraenje, prekid i subverziju.

Vlasta Delimar: Lady Godiva, 2001. Performans u kojemu je umjetnica razodjevena jahala na bijelom konju, Zagrebom i drugim gradovima, elei tim inom odati priznanje svim ljudskim biima koja ive prema vlastitim pravilima, a protiv uniformiranog ivota upravo kao to je povijesna Lady Godiva jaui bez odjee radi pokore, spasila narod od poreza kojim im je njezin suprug ugrozio egzistenciju.

Kod Vlaste Delimar ja je uloga, tijelo je kostim, rod je identitet. Njezin umjetniki instrumentarij vlastito je lice i tijelo, kostimirano, polurazodjeveno ili nago. Autorica svako fotograranje smatra umjetnikim djelom, a fotograje vlastitog tijela i lica prema tome smatra vlastitim umjetnikim djelom. Radi se o simbolinom spajanju javnog i privatnog ivota (a to je privatnije od vlastita tijela?).

1. Usporedite umjetniko ostavljanje tragova u radovima Mana Raya (fotogram), Yvesa Kleina (antropometrije), Jacksona Pollocka (slikanje gestom), Pietra Manzonija (na ljusci jajeta), Hamisha Fultona (trag stopala na tlu). 2. Na to vas podsjea otisak Manzonijevog prsta?

Happening
Prve happeninge radili su u New Yorku od 958. Allan Kaprow, Meyer Schapiro i John Cage. No i ranija kompozicija Johna Cagea pod nazivom 4' 33" (iz 952., izvedena i na Muzikom bijenalu u Zagrebu 96.) predstavlja svojevrstan happening: glazba se ne sastoji od zvukova, ve od 4 minute i 33 sekunde tiine! Happening se oslanja na sudjelovanje publike i podrazumijeva neogranienu slobodu radnji, esto na ritualan, repetitivan, ritmian nain.

(engl. dogaanje) Potraga za sintezom svih umjetnosti, i umjetnosti sa ivotom.

243 Demistikacija umjetnosti

Happening je, doslovno, ono to se upravo dogaa. Happening je vie od predstave jer se gledatelj moe ukljuiti u akciju, otvorenu improvizacijama.

Fluxus
Godine 96. osnovan je uxus, nomadski i meunarodni pokret proizaao iz elje za iznalaenjem novih veza izmeu vizualnih umjetnosti, poezije, plesa i kazalita. Fluxus je teio osloboenju pojedinca od svake inhibicije (ogranienja), zike, mentalne ili politike. elio je postii osjeaj prolaznosti, spontanosti i nesvakidanjosti svojim protivljenjem svakom autoritetu smatrajui da nema razlike izmeu umjetnosti i ivota i po tome je srodan dadaizmu. U uxusovim happeninzima injenice realnog ivota bivaju posveene kao umjetnika djela, prema ideji da je svaki ovjek i umjetnik i umjetniko djelo jer umjetnost = ivot. Najvaniji umjetnik uxusa je Joseph Beuys.

(lat. uxus: tok, tijek) Fluxus je muzika zasnovana na sluaju (John Cage), simultana i konkretna poezija (Jackson MacLow, Emmett Williams), happeninzi (Allan Kaprow, Red Grooms, Dick Higgins, Al Hansen, Claes Oldenburg, Yoko Ono), samounitavajua umjetnost (Gustav Metzger, Jean Tinguely), umjetnost dogaanja (Henry Flyt), muziki performans (Nam June Paik, Wolf Vostell, Philip Corner), drutvena skulptura (Joseph Beuys), umjetnost prisvajanja (Ben Vautier), bihevioralna ili umjetnost ponaanja (Walter de Maria, Christo), eksperimentalni lm (Jonas Mekas).

Joseph Beuys
Joseph Beuys je umro godinu dana prije Warhola. Njih dvojica su obiljeila umjetnost druge polovice 20. stoljea, jednako kao i Picasso i Matisse prvu polovicu stoljea. Upravo odriui se stila, Warhol i Beuys stjeu svoj prepoznatljivi stil, a povezuje ih ideja o antiart sintezi umjetnosti, znanosti i lozoje u totalni sustav koji odraava osnovna pitanja i sutinu ovjenosti. Najpoznatija Beuysova izjava (aksiom) je: Svatko je umjetnik. To znai da su svi ljudi kreativna bia: u umjetnosti, znanosti ili jednostavno inom prokreacije. Beuys propituje samu bit umjetnosti na nain da je odbija smatrati neim odvojenim od ivota, a u svijetu gdje je sve programirano prema naelu lanog zadovoljstva Beuysove akcije performansi svjedoe o umjetnikovom nezadovoljstvu ili uznemirenosti. Novac je energija, izjavio je Beuys pozirajui ispred kostura mamuta u prirodoslovnome muzeju. Interpretacija izreene reenice je: umjetnost (kunst) = KAPITAL. Umjetnikovo djelo ivo komunicira s okolinom neko vrijeme, ali potom postaje eksploatirana drutvena imovina. Mamut znai upravo to: da bilo koja stvar stavljena u muzej moe poprimiti funkciju umjetnikog djela.

244 Demistikacija umjetnosti

Snowdon: Joseph Beuys, 1985. Beuysov mitski portret sa eirom od pusta i balonerom montgomery, od fotografa Snowdona naruio ga je asopis Vogue godinu dana prije umjetnikove smrti.

Joseph Beuys: Pusteno odijelo, 1970. U vokabular specinih i nesosticiranih materijala kojima se umjetnik stalno, kao metaforama, koristi u svojim djelima, ulaze i mast i pust, simboli njegova spasenja u stvarnom ivotu: tu su i bakar, drvo, sumpor, med, kosti... Pust ima toplinu ljudskog tijela, prua osjeaj sigurnosti i zatite, kao to i umjetnost ima terapeutski uinak. Odijelo je tona kopija odjee koju je Beuys nosio na javnim manifestacijama protiv rata u Vijetnamu, kao simbolika potvrda autorova stava da umjetnost moe utjecati na drutvenu i politiku promjenu, pa ak je i izazvati.

Joseph Beuys se bavio proirenom teorijom skulpture. Godine 943. kao Njemac, ratni pilot Luftwaea bio je oboren u avionu nad Krimom, gdje su ga od smrzavanja i gladi spasili stepski Tatari koji su ga umotali u pustenu tkaninu i mast i nahranili kumisom kobiljim mlijekom i medom. Stoga je umjetnost ubudue za Beuysa metafora za ivot i opstanak. U svoju umjetnost ugrauje memoriju vlastitog naroda optereenog osjeajem krivnje za ratna stradanja. Kraj 20. stoljea jedna je od Beuysovih posljednjih velikih instalacija, koja se sastoji od 30 blokova bazaltnih stijena, a na svakoj je duboka rana napunjena glinom, pustom i kamenjem.

245 Demistikacija umjetnosti

Joseph Beuys: Kako objasniti slikarstvo mrtvom zecu, Galerija Schmella, Dsseldorf, Njemaka, 1965. Performans u galeriji: u sobi su umjetnik i mrtvi zec, publika se nalazila u drugoj prostoriji, iza staklene pregrade. Dok je sjedio sa zecom u krilu, govorei mu, umjetnikova glava je

bila namazana medom i obloena zlatnim listiima. Pokuajte objasniti zato? Prema ideji da ivotinje mogu razumjeti istinu umjetnosti jer su prirodna bia, bliska zemlji, Beuys eli rei da je za dobrog umjetnika potrebno ne samo znanje teorije nego i dobar instinkt.

Joseph Beuys: Kojot: volim Ameriku i Amerika voli mene, Galerija Rne Block, Manhattan, New York, SAD, 1974. Happening u trajanju od mjesec dana. Tako je dugo umjetnik bio zatvoren u sobi s kojotom, samo sa tapom i pustenim ogrtaem za nunu zatitu; no uspio je uspostaviti kontakt sa ivotinjom neverbalnom, instinktivnom komunikacijom. Beuysov postupak predstavlja komentar na nezavren proces odvajanja ovjeka od prirode. Obnavljanje kontakta s primitivnim kaosom nain je bijega od otuenja do kojega civilizacija nuno dovodi. Beuysa su u galeriju odnijeli na nosilima s aerodroma JFK da izbjegne kroiti nogom na tlo SAD-a. Kojot predstavlja prvog posjednika, tj. starosjedioca amerikog teritorija koji je, kao ugroena ivotinjska vrsta, postao rtva trijumfa kapitalistikog drutva. Umjetnik iz potovanja ne eli gaziti po kojotovoj zemlji. Joseph Beuys: Bazaltna skulptura 7000 hrastova, Friedrichplatz, Kassel, Njemaka, 1982. Javna akcija prema ideji drutvene skulpture 7000 bazaltnih blokova isporueno je na gradski trg i tek kad je za svaki blok zasaeno po jedno hrastovo drvo, umjetnik je pristao da se gomila bazalta odstrani. I umjetnost i priroda su za Beuysa harmonija da bi realizirao svoj ideal drutvene skulpture bio je i osnivaki lan njemake Stranke zelenih. Ideja drutvene skulpture nastaje prema romantiarskoj koncepciji totalnog umjetnikog djela (Gesamtkunstwerka) koje ujedinjuje stvarni prostor i njegovu simbolinu nadogradnju.

246 Demistikacija umjetnosti

Nam June Paik: Voltaire, 1989. Velika (large-scale) skulptura nainjena od TV prijemnika, videomonitora i laserskih itaa. Imaginarij umjetnika povezuje prolost i sadanjost (ureaji su sloeni u indijanski totem), istok i zapad (kaligrafski detalji), to je referenca na suvremene globalizacijske trendove. Za Paika video nije samo slika nego i ekrani kao vrsti predmeti kojima stvara skulpture u prostoru. Na taj nain umjetnik iznosi kritiku drutva spektakla kulisa i pogonska mainerija imaju glavnu ulogu, a sama videoslika postala je sporedna.

Paik modelira/deformira videosliku postavom magneta na stijenke monitora, to je postupak slian DJ-ingu i VJ-ingu. Naziv Voltaire upuuje na narativnu i prosvjetiteljsku ambiciju djela. Video je demokratina i jeftinija forma lmske umjetnosti, koja se etablirala zahvaljujui mediju televizije koji je uao u svakodnevicu ljudi (prvi pokusni televizijski prijenos bio je 1926.) Usporedite dosad navedene primjere koritenja monitora kao umjetnikog materijala (vidi i str. 188). Pokuajte usporediti video i lmsku umjetnost.

Globalizacija je suvremena pojava, znai da ekonomski ili kulturni, pa ak i politiki procesi u sve veoj mjeri imaju uinak ne samo na lokalnoj razini nego i diljem svijeta zahvaljujui brzom protoku informacija (npr. predsjedniki izbori u SAD-u utjeu na cijenu nafte u Hrvatskoj). Svijet je kompleks mogunosti prema teoriji deterministikog kaosa koja doputa mogunost da jedan zamah leptirovih krila u Hong Kongu uzrokuje tornado u Kanzasu.

247 Demistikacija umjetnosti

Nam June Paik: TV violonelo, 1971. (za glazbalom je umjetnica Charlotte Moorman) Istraujui vizualni potencijal muzike, Paik je fuzionirao glazbenu umjetnost s modernim komunikacijskim tehnologijama. Studirao je glazbu i glazbenu teoriju u Tokiju, a krajem 1950 -ih u Njemakoj pod utjecajem Johna Cagea zapoinje karijeru kao kompozitor i izvoa avangardne muzike. Godine 1964. seli se u New York, gdje je performans TV violonelo i izveden. Poetak 1970 -ih vrijeme je eksperimentalne glazbe i povezivanja glazbe i elektronike: Pink Floyda. Scriabin sklada glazbeno djelo koje se izvodi popraeno bojama. Philip Glass sklada muziku modularne strukture koja se zasniva na ponavljanju, na primjer izvodi se jedna melodija stalno i iznova. I u plesnu koreograju ugrauju se naeni (ready-made), svakodnevni i banalni pokreti poput stajanja, hodanja, tranja... koji ne zahtijevaju plesaku vjetinu u izvoenju.

Medij je poruka. (Marshall McLuhan, teoretiar medija) McLuhan je uoio da televizija promie znatielju kao glavnu kvalitetu promatranja. Vie nego tema programa, privlai nas kamera koja se pribliava i ulazi u objekt snimanja... Videomedij omoguuje simultanost snimke i dogaaja u stvarnome vremenu (engl. real-time), da bi 990-ih informatika tehnologija uvela umjetnike projekte (na CD-u ili Internetu on-line) u gledateljev dom, u kojemu on na njima moe i intervenirati prema koncepciji INTERAKTIVNOSTI. Podjednako kao slika, u Interakcija = meudjelovanje. U ovom tom je mediju vaan tekst uostalom, latinska rije textum znai sluaju dvosmjerna komunikacija izmeu raunala i korisnika. mrea, to se moe prevesti kao engl. web.

248 Demistikacija umjetnosti

Odjek uxusa u Hrvatskoj


Ivan Koari: Umjesto retrospektive, Documenta 11, Kassel, Njemaka, 2002. Umjetnik je premjestio cijeli atelijer na izlobu i ondje nastavio s radom cijelo vrijeme trajanja izlobe. Na taj nain iznosi kritiku ne samo znaenja pojma retrospektivne izlobe, ve i same naravi umjetnikog djela. Umjetnikov atelijer postaje laboratorij, prostor stalnog eksperimenta. Ukida se distancija umjetniko djelo/ publika, i publika/umjetnik. Odrednice: performans, prostorna instalacija, konceptualna umjetnost.

Stari i novi mediji


Danas razlikujemo stare i nove umjetnike medije. Stari mediji su: crtei, slike, sve to je napravljeno tzv. analognim tehnikama prevlaenjem pigmenta po prijemljivoj podlozi; skulpture napravljene klesanjem, tesanjem, modeliranjem ili konstruirane manualnim postupkom; grake napravljene tradicionalnim grakim tehnikama; tiskovni masovni mediji, poput knjiga i novina; radio; analogni lm. Novi mediji (engl. new-media) zajedniki je naziv za umjetnika djela napravljena elektronikim pomagalima, to je novi nain stvaranja i prikazivanja djela, esto interaktivan. Kako novi ureaji stiu na trite, tako umjetnici pronalaze naine da naprave djela prilagoena zahtjevima novog ureaja to moe biti i printer, faks, sigurnosna kamera, interfon i sl. Douglas Davis, ameriki umjetnik, prvi je poeo raditi djela za medij Interneta. On-line umjetnost nalazi se na internetskim stranicama i koristi se zasebnim rjenikom i pomagalima, poput kamera, zvuka, animacije i sl.; novi mediji su i skulpture nainjene kompjutorski navoenim strojevima; televizija i video (iako su to ve podosta stari mediji), video i kompjutorske igrice; umjetnost pohranjena na spremnicima podataka poput CD-ROM-a i DVD-a; roboti... Novi mediji uglavnom nisu trajni i teko ih je sauvati, konzervirati,

980-e su doba PC-ja, 990-e su doba Interneta, 2000-e su doba robota. ivimo u drutvu spektakla. (Guy Debord )

249 Demistikacija umjetnosti

isto tako namijenjeni su reproduciranju iz ureaja koji brzo zastarijevaju (npr. plou za gramofon na 78 okretaja malo bi tko uspio posluati danas). Posebno brzo zastarijeva kompjutorski softver, a s njime i radovi napravljeni u softveru koji se vie ne koristi. Marshall McLuhan tvrdi da kultura funkcionira poput retrovizora, budui da novi mediji ine svoje prethodnike zastarjelim te ih ujedno usvajaju kao dio svog sadraja (na primjer, televizija obuhvaa lm kao dio svoje grae). Akustini svijet interaktivne usmene komunikacije s dolaskom pismenosti zamijenjen je vizualnim svijetom: Guje pero oznailo je kraj govora, ukinulo je svu tajnovitost, dalo nam je zatvorene prostore i gradove, sa sobom je donijelo ceste, vojske i birokraciju. Nova tehnologija vraa ovjeka u pred-pismeni svijet (globanog) sela i plemenskih emocija.

S povijesnim odmakom bolje procjenjujemo postignua nekog razdoblja.

Hibridni model medija svaki medij preuzima prethodni kao dio svog sadraja. Oralna/akustina kultura (govor/rijei) vizualna/linearna kultura (tekst/abeceda)

250 Demistikacija umjetnosti

11 Od slike do jezika

Konceptualna umjetnost 252 Konceptualna umjetnost u Hrvatskoj 258 Gorgona 258 Od drutva prema individualnom 261 Nove tendencije 264 Arte povera 266 Lijepo u umjetnosti 269 Fotograja: pamenje pogleda 270 Portretna fotograja 272 Reportana fotograja 273 Fotograja u Hrvatskoj 274 Suvremena umjetnost 276 Postmoderna 276 Strip 278 Arhitektura nakon moderne 280 Povratak slikarstva 287

251 Od slike do jezika

Konceptualna umjetnost
Umjetnost je izrada ideje. (Ivan Koari ) Umjetnost ideje umjesto umjetnosti radi umjetnosti (franc. lart pour lart). Umjetnost se moe napraviti od svaega. (M. Duchamp) Umjetniko djelo o kojemu se nita ne moe rei, osim da jest. (Maurice Blanchot) Naziv konceptualna umjetnost javlja se 967. u eseju Sola LeWitta Redci o konceptualnoj umjetnosti (nekoliko godina poslije isti autor objavljuje Reenice o konceptualnoj umjetnosti): Ideja postaje stroj koji pravi umjetnost. Godine 969. Harald Szemann organizira putujuu izlobu Kad stavovi postanu forma s radovima antiforme i procesne umjetnosti. Biti umjetnik, prema konceptualnoj umjetnosti znai stalno preispitivati narav umjetnosti. Umjetniko djelo zamijenjeno je vlastitom analizom i vlastitim tumaenjem, to znai kraj umjetnikog procesa; naglaava se vanost teksta i verbalizacije umjetnosti. Konceptualni umjetnici namjerno rade djela koja ne samo da se ne pridravaju starih odrednica poput slikarstva i skulpture nego se i ne mogu staviti u muzej ili galeriju (kao ni land art). Vaan je proces izrade djela, dok njegov rezultat a to je umjetniki objekt ima sekundarno znaenje i moe biti samo privremen (vidi: Christo, Robert Smithson str. 227 229). Art as idea as idea (engl. umjetnost kao ideja kao ideja): bitno se smanjuje materijalno postojanje, tjelesnost umjetnikog djela, a time i dokida oblikovanje djela. Polazite je Kosuthova misao da je ideja o umjetnosti vanija od podjele na pojedine umjetnosti (slikarstvo, skulptura, graka...).
252 Od slike do jezika

960-ih Drugi nazivi: umjetnost ideje, umjetnost informacije. Predstavnici: Hans Haacke, skupina arte povera (siromana umjetnost), Grupa OHO, Joseph Beuys... Ideja je rije izvedena iz grkoga glagola sa znaenjem vidjeti.

Konceptualna umjetnost: umjetnost koja sama sebe promilja, usmjerena na ralanjivanje pojma umjetnosti.

Briu se granice izmeu razliitih umjetnikih medija i uvode se novi umjetnost moe biti dijagram, tekst, matematika formula, anketa, shema itd. Ako napravim neto, svoju poruku prenosim nekom drugom. Izvor protoka informacija nije dotina tvar, ve moje jastvo, moja ideja. ( J. Beuys)

Konceptualna umjetnost odbacuje manualni postupak kao bitno svojstvo umjetnike operativnosti, i tradicionalno umjetniko djelo kao predmet. Ideja je najvaniji aspekt djela: kada umjetnik posee za konceptualnom formom umjetnosti, to znai da je sve isplanirao i odluio unaprijed te da je izvedba najmanji dio posla. Ovakva njena denicija umjetnost ini bliskom s proraunanou matematike i promiljenou lozoje. Konceptualna umjetnost nudi alternativu galeriji kao prostoru umjetnosti i umjetnosti za trite po mjeri graanskog ukusa: jednom doivljeno, konceptualno djelo je svaije vlasnitvo. Jednom kada upoznate moje djelo, ono je vae. Ne postoji nain da se popnem u neiju glavu, i uzmem ga natrag (Lawrence Weiner). Jedino je, dakle, vana umjetnikova namjera, nastala iz njegova osobnog mentalnog prostora. Iznimno je vana uloga teksta, kojim umjetnik objanjava djelo upravo zato to je ono vrlo reducirano. Idealno konceptualno djelo bilo bi vlastiti tekstualni opis, to znai i da bi moglo biti doivljeno samo tako da se proita opis djela; umjesto jezika, to mogu biti i umnoive (nejedinstvene) slike lm i fotograja. Pisanje i fotograja su neutralni mediji, iji oblik nema vanosti, koji izmiu deniciji umjetnikog predmeta. Stvarnost u svim svojim oblicima postaje novi materijal umjetnosti. Prisvajanje svakodnevnog imaginerija i znakova, industrijskih materijala i tvornikih proizvoda bez daljnjih intervencija na njima, predstavlja sabotiranje ideje progresa u doba mehanike reprodukcije. Frank Stella je izjavio da u svojim djelima eli sauvati boju istom kao kad je bila u limenci. Kritikim odnosom prema tradicionalnoj umjetnosti, konceptualni autori u svoje radove unose teorijska istraivanja, dematerijalizaciju i defetiizaciju umjetnikog objekta te paradoks naputaju oblikovno djelujui na spekulativnom, lozofskom planu. Konceptualna umjetnost podrazumijeva aktivnost promatraa ne samo u razumijevanju ve i u stvaranju umjetnosti. Nije vano samo TO, ve i KAKO se gleda. Koriste se novi termini u rjeniku umjetnosti: instalacija, ambijentalna umjetnost, naprava.
253 Od slike do jezika

Fetiizirati znai pretjerano i nekritiki oboavati koga/to.

Ad Reinhardt: Konana slika br. 6 , 1960. Zaetak ideje konceptualne gradnje djela. Od 1950. Reinhardt radi slike kvadratnog formata, zaglaene povrine i u samo jednoj boji a od 1953. njegova paleta se ograniava na crnu neboju (poput crnog monolita u 2001. Odiseji u svemiru Arthura Clarkea); takve slike zbog njihove krajnje redukcije autor naziva konanim: Stvaram posljednje slike koje uope mogu biti stvorene. Kvadratni format je idealan prostor i savren oblik. Nikakav predmet, nikakva tema, nikakva materija (Ad Reinhardt).

Joseph Kosuth: Umjetnost kao ideja, 1966. Slika istog formata i boje kao i prethodna Reinhardtova Konana slika br. 6 , na kojoj je napisana denicija slikarstva iz rjenika.

254 Od slike do jezika

Joseph Kosuth: Jedna i tri stolice, 1965. Prostorna instalacija u kojoj je isti predmet predstavljen u tri posve razliita oblika: sastoji se od prave stolice dimenzija 82 40 37 cm, crno-bijele fotograje stolice u prirodnoj veliini i denicije stolice iz rjenika. Umjetnik, dakle, iznosi skup prijedloga koji stvaraju jedinstvenu predodbu (iako jedino stolica kao predmet postoji sama za sebe, a fotograja i tekst su u odnosu ovisnosti o tom predmetu).

Kosuth je ameriki konceptualni umjetnik i teoretiar koji je sredinom 1960 -ih naglaavao da svako dobro umjetniko djelovanje treba dovoditi umjetnost u pitanje propitujui njezinu prirodu te je potrebno prije svega razumijevati lingvistiku pozadinu svih umjetnikih prijedloga izvedba je ionako nebitna. Zato ovo djelo moe biti istodobno izlagano na vie lokacija: treba uzeti bilo kakvu stolicu, postaviti je uza zid galerije i fotograrati je.

Interakcija rijei i stvari (vidi priu o bolesti zaboravljanja u knjizi Sto godina samoe Gabriela Garcie Marqueza). Kao kontekst svoje umjetnosti Kosuth uzima Platonovu ideju mimesisa, te lozoju Ludwiga Wittgensteina koji kae: Svijet je sve to je sluaj. Umjetnik iznosi kritiku koncepcije umjetnikog originala, za koji smatra da je precijenjen.

John Baldessari: Sve je oieno iz ove slike osim umjetnosti; nikakva ideja nije ula u ovo djelo, 1966. 1968. Tekst iz naziva djela ispisan je na platnu.

Robert Barry: Sve stvari koje znam, ali na koje u ovom trenutku ne mislim 13:36; 15. lipnja 1969. Konceptualna umjetnost predlae itanje slika poput jezika i obrnuto umjetniko djelo se doslovno moe proitati.

255 Od slike do jezika

Bruce Nauman: Prozor ili zidni znak, 1967. Spiralni natpis nainjen od obojenih svjetleih neonskih cijevi ispisuje ironian komentar na drutveni status umjetnikih djela: Pravi umjetnik pomae svijetu otkrivajui mistine istine. Neonskom cijevi umjetnik se koristi kao trodimenzionalnim gestualnim pismom, koje simulira osobni rukopis. Umjetniko djelo je izjednaeno sa svojom porukom, tj. poruka (tekst) je dobila materijalni oblik.

Jenny Holzer: Truizmi, 1982. (natpisi na LED displeju na Times Squareu, New York) Fraze, opa mjesta, slogani i nazivi iz svakodnevnog ivota napisani su na uobiajenim oglasnim mjestima u javnom prostoru, esto u velikom formatu, ime im se pridaje znaenje i monumentalnost koju inae nemaju: interes prema banalnome i prema potroakom
256 Od slike do jezika

drutvu karakteristian je za postmodernu umjetnost (vidi str. 276), a ovdje je u slubi kritike tog drutva, njegovih stereotipa. Kratke dvosmislene tvrdnje otisnute su takoer i na majice, a osobe koje ih nose prisvajaju te izjave kao vlastite: Zatiti me od onoga to elim, Zloupotreba moi me ne iznenauje itd.

Roman Opalka: Opalka 1965/1 oo Djelo iz serije Opalka 1965/1 oo na kojoj umjetnik radi od 1965. do danas zapoinje crnim grundiranim platnom na koje umjetnik vrlo tankim kistom bijelom bojom ispisuje broj jedan, i od tada na platna uvijek istog formata gusto ispisuje, u svojevrsnom nagnuu horror vacui za totalnom popunom plohe slike, sljedee brojeve progresijom od jedan u aritmetikom nizu, na podlozi koja od crne prelazi u sive meutonove, kod svake sljedee slike svjetlije za jedan posto. Tijekom gotovo etrdeset godina nastajanja ciklusa (slikam, dakle jesam), podloga je napokon stopostotno svijetla, bijela, na njoj naslikane bijele brojke izlaze

iz podruja vidljivosti i postaju idejom, koncepcijom broja. Od 1972. Opalka, osim to ispisuje vieznamenkaste nizove, snima svoj glas koji dokumentira svaki detalj uz pojedini brojani niz te fotograra svoje lice postavljeno frontalno, bezizraajno, ispred neutralne pozadine kao na slikama u osobnim ispravama kako bi progresiju brojeva usporedio s progresijom ljudskog vijeka. Pri tome je nizanje znamenki svojevrstan kronometar, nain mjerenja protjecanja vremena, utjelovljenje konkretnog dijakronijskog luka (razdoblja). Svaka slika opremljena je audiokasetom snimljenom tijekom nastajanja rada. Druga odrednica: work in progress.

257 Od slike do jezika

Konceptualna umjetnost u Hrvatskoj


Gorgona
Boja je neto umjetno: ono to, moda, ne postoji. ( Josip Vanita) Neformalna umjetnika grupa bez manifesta i formalnog odreenja naina rada, koja je prihvatila konceptualni i misaoni nain slobodnog izraavanja ne elei svojom umjetnou mijenjati ni ivot ni drutvo. lanovi grupe su upotrebljavali jezik kao umjetniki medij, koristili se potom radi dostavljanja misli te estetikom ponaanja. Njihova radikalnost, pa ak i subverzivnost u okviru vremena u kojem su djelovali, dovela ih je do prelaska granice akademskih i konvencionalnih normi sredine. Grupa je svojim djelovanjem nagovijestila umjetniku praksu 970-ih godina. Nju karakterizira knjiga kao djelo umjetnika, ponaanje kao estetska kategorija, upotreba jezika kao medija, umjetnost kao ideja i sl. Sedmog studenoga 95. EXAT 5 objavljuje manifest u kojemu poziva na sintezu svih umjetnosti, ukidanje razlike izmeu tzv. iste i primijenjene umjetnosti (uvodi se pojam industrijskog umjetnika koji e kontrolirati sve faze izrade i primjene djela), a apstrakciju izjednaava s osobnom slobodom. Gorgona odlazi korak dalje, ako se moe (a ne moe u smislu kvalitativnog napretka) govoriti o razvojnoj liniji umjetnosti Gorgona uvodi okupljanje i druenje umjetnika kao umjetniki in-djelo (umjetnost ponaanja ili bihevioralna), najavljujui konceptualnu ili umjetnost izrade ideje. I pojedinano, lanovi Gorgone uvode novine u domau umjetnost: Ivan Koari dolazi na ideju odljeva u gipsu unutranjosti glava svih gorgonaa prekidajui s obrascima akademske skulpture (oblikom i temom), uvodi oporbeni smisao kiparstva. Dimitrije Baievi-Mangelos radi antislike, apsolutnu umjetnost od praznih drvenih okvira za slike, i slike tabula rasa, koje ne predstavljaju nita. Kao i u sluaju glave Meduze Gorgone, po kojoj grupa izabire ime, pri pogledu na njihovu umjetnost skamenili su se mnogi tradicionalisti.
Zagreb, 959. 966. Grupa umjetnika okupljenih oko antiasopisa Gorgona (izalo je brojeva, Zagreb, 96. 966.). Predstavnici: Josip Vanita (zaetnik grupe), Marijan Jevovar, Julije Knifer, uro Seder (slikari), Ivan Koari (kipar), Radoslav Putar, Matko Metrovi (teoretiari umjetnosti), Dimitrije Baievi-Mangelos (teoretiar i umjetnik), Miljenko Horvat (arhitekt).

258 Od slike do jezika

Dimitrije Baievi-Mangelos, Antislika 5 , 1951. 1956. Ready-made: prazan drveni okvir za slike kao armacija iste odsutnosti. Ni guracija ni apstrakcija (tj. i jedno i drugo), ve apsolutna umjetnost.

Josip Vanita: Beskonani tap (U spomen Manetu) , 1961. Opiite i analizirajte ovo Vanitino djelo, je li to skulptura, ready-made, prostorna instalacija...? Je li to portret? Uoite neobian detalj, punctum kompozicije.

259 Od slike do jezika

Julije Knifer: Meandar, Tbingen, Njemaka, 1975. Motiv meandra kao land art. Odnos forme i podloge kao igra negativa i pozitiva.

Julije Knifer: Crte, 19? Crte olovkom na papiru. Slika je izvedena olovkom (ili, koji put, kistom) kako bi moguom i poeljnom nesavrenou geometrijskog motiva zadrala humanu dimenziju. Uz motiv, praznina je jednakovrijedan kompozicijski element. Julije Knifer: Bez naziva, 49. bijenale u Veneciji, 2001. Knifer radi slike, crtee i grake s temom meandra od 1960. godine do danas, varijacijom na temu helenistikog ornamenta koji postaje proteni motiv njegova monokromnog (prema rijeima autora crno i bijelo istodobno su minimum i maksimum) slikarstva. Meandar je znak za beskraj, istodobno oblik i potpis, ritmika monotonija, antislika. Kompozicijsko naelo monotonog ritma crne i bijele boje, okomitih i vodoravnih dijelova meandra.

260 Od slike do jezika

Meandar je antiki ukrasni motiv izlomljenih linija, nadahnut zavojitim koritom rijeke nalik na slovo S.

Od drutva prema individualnom

Crveni Peristil, 1967. 1970. Kultura u negativnom stavu. Umjetnost kao izraz misli punih bodlji i tajanstvenih zaina (Nietzscheovim rijeima). Peristil, najstariji urbani prostor s kontinuitetom koritenja u Hrvatskoj, doivljavao je permanentno graenje i razgraivanje. Peristil je takoer izazov i za konceptualne umjetnike (prema jednima), odnosno delinkvente (prema drugima) koji su na njemu intervenirali bojom. Godine 1967. grupa mladia pod imenom Crveni Peristil obojila je plonik u crvenu boju, ime su tada zaradili kaznu zatvora od dva

dana, izraenu u novanoj kazni. Godine 1999. Peristil je osvanuo s velikim crnim krugom polikolor (isperive) boje, uz koji je ostavljeno pismo s porukom: U ast grupi Crveni Peristil trideset godina poslije, Peristil poput maginog ogledala odraava stanje drutvene svijesti. Anonimni autor (ispostavilo se da je to bio umjetnik Igor Grubi) elio je skrenuti pozornost javnosti na injenicu da se nita u meuvremenu nije promijenilo nastavljena je devastacija spomenika, raste nezaposlenost i problem narkomanije u gradu i zemlji poharanim ratom, a ulaganja u kulturu su nedostatna.

261 Od slike do jezika

Braco Dimitrijevi: Prolaznik kojeg sam sluajno sreo u 12,15 sati, 1971. (iz serije Sluajni prolaznici ) Louvre je moj atelijer, a ulica moj muzej, izjavio je Dimitrijevi. Izlaganje umjetnikih djela izvan muzeja i galerija, pa tako i tretiranje zoolokog vrta kao prostora kulture, izraz je umjetnikova protesta protiv institucionalizacije umjetnosti. Dimitrijevi je od 1960 -ih godina izvodio uline akcije s fotograranjem sluajnih prolaznika, nepoznatih nekih, i potom izlaganjem njihovih divovskih foto-portreta u javnom prostoru,

subvertirajui praksu isticanja likova partijskih voa i uope koncepciju slave i bivanja javnom osobom. Druga umjetnikova intervencija u javni prostor bilo je isticanja natpisa na raznim lokacijama (tzv. autohistorizacija iz 1975. godine): Ovo bi mjesto jednoga dana moglo biti od povijesnog znaaja. Obratite panju na detalj: u naslovu se precizno navodi sat, ali ne i dan susreta! Druga odrednica: work in progress, serija radova na istu temu.

262 Od slike do jezika

Braco Dimitrijevi: Triptychos Post Historicus, Lenbachhaus, Mnchen, Njemaka, 1991. Umjetnik se oslanja na razliite estetske povijesti i vizualne prakse. Bavei se istodobno prolou i suvremenou (uostalom, sadanjost je samo trenutano stanje prolosti) u svojoj umjetnikoj produkciji (istovremeno je povijest u umjetniku i umjetnik u povijesti, kao njezin stvaralac i proizvod), Dimitrijevi preispituje povijest kojom se koristi kao arhivom, depom ili imenikom, smatrajui da ne postoji jedinstvena, ve niz paralelnih povijesti. Umjetnik izjavljuje kako nema pogreaka u povijesti, ve kako je cijela povijest pogreka; stoga predlae posthistoriju. Njegovi posthistorijski triptisi su instalacije sastavljene od originalnih umjetnikih djela, koje su same mimetike slike elemenata stvarnosti u provokativnom odnosu s prozainim svakodnevnim predmetima (ready-mades) i elementima preuzetim iz prirode. Triptisi sastavljene

mrtve prirode, reinterpretacija su znaenja umjetnikog djela (iji je semiotiki sustav vezan uz konkretni povijesni kontekst). Koristei se u svojim radovima renomiranim djelima iz povijesti likovnosti koje podvrgava estetskom i etikom prevrednovanju kroz prizmu osobnog vienja, Dimitrijevi banalizira pojam umjetniko djelo, relativizira autonomiju umjetnikog djela, standarde autorstva i copyrighta i posebnost originala. Za razliku od postmodernog umjetnika, Dimitrijevi ne citira tua umjetnika djela. On djela drugih umjetnika integrira, sa svim njihovim vrijednostima, duhovnim, estetskim, lozofskim, pa ak i trinim, u vlastiti rad. Postupak stvaranja nevidljivih veza izmeu umjetnikih djela u galerijskom fundusu i obinih ljudi, posjetitelja izlobe koji umjetniku donose razne predmete: u ovom sluaju to su vile i dinja, postavljeni uz sliku Franza Marca Plavi konj iz 1917.

Mladen Stilinovi: Dani, 1979. 1980.

Mladen Stilinovi: Pokapanje boli, 2000. Pokapanje boli fotograje su umjetnike akcije iz 2000. godine, kad su s humornim pijetetom pokopana tri stara madraca (optimistikog, cvjetnog uzorka izalog iz mode) na kojima je crnim tampanim slovima umjetnik ispisao uvijek istu rije: BOL. Cinizam je jedan od naina pokapanja boli. Kod mene bol nije krik, nego je stanje, objanjava umjetnik.

Mladen Stilinovi: Rjenik Bol, 2000. 2003. Rjenik je ekvivalent svijeta, a Stilinovi 523 stranice rjenika prekriva bijelom bojom. Denicije svih rijei zamjenjuje jednom jedinom rijei bol. Da bi se zaista spoznalo ovo djelo, trebalo bi pomno iitati sve stranice rjenika.

Bol, bjelilo kao nitavilo, smrt, sastavni su dio svijeta predstavljenog rjenikom. Kako bi se iskusila, a ne samo proitala bol, Stilinovi je zamislio Igru boli, koja se sastoji od sedmominutnog bacanja kocke na ijih je svih est stranica napisano isto: Bol.

1. Kakvo je vae vienje minimalizma i konceptualne umjetnosti? Smatrate li da je minimalizam reducirao umjetniki sadraj na geometriju? Ili nije? Svia li vam se odmjerenost minimalizma ili ga smatrate hladnim i nepristupanim? 2. Na koji nain se ostvaruje neposredno povezivanje umjetnika i publike? 3. Na koji umjetniki stil podsjea Crveni Peristil svojom strategijom, tj. nainom umjetnikog djelovanja, a na koji motivima crnog kruga i crvenog pravokutnika?

263 Od slike do jezika

Nove tendencije
... Tehnologija napreduje. Umjetnost se mijenja. Ona nikada ne napreduje... (katalog Tendencije 4) Poetak pokreta se podudara s iscrpljivanjem mogunosti enformela. Nove tendencije su se bavile problemom odnosa izmeu umjetnosti i drutva zahtijevajui socijalizaciju umjetnosti (njezino uklapanje u drutvo), ukidanje unikatnosti umjetnikog djela i izjednaavanje umjetnosti i znanosti u smislu neodvojivosti djelovanja jednog i drugog. Nove tendencije smatraju posljednjom avangardom, a sam naslov tendencija govori o usmjerenosti sudionika na jedinstveno podruje istraivakog rada. U razdoblju od 96. do 973. tadanja je Galerija suvremene umjetnosti (danas Muzej suvremene umjetnosti Zagreb) organizirala pet meunarodnih izlobi pod nazivom Nove tendencije, koje je mogue pojmiti kao nastavak i razradu razmiljanja sudionika EXAT-a 5. Prva izloba novih tendencija organizirana je na inicijativu likovnih kritiara Matka Metrovia i Radoslava Putara te umjetnika Ivana Picelja. Na njoj prevladava monokromno slikarstvo ili slika koja postaje objekt (umjetnici okupljeni oko njemakog asopisa Zero (Oto Piene, Heinz Mack) i talijanskog Azimutha (Enrico Castellani, Pietro Manzoni)). Ipak prevladavaju djela usmjerena na sistemska istraivanja (Franois Morellet, Karl Gerstner) te optika istraivanja povrine i strukture objekta (Gnther Uecker, Gruppo N). Takoer su prepoznati zaeci programirane i kinetike umjetnosti, eksperimentiranja novim tehnikim medijima radi istraivanja mogunosti vizualne percepcije koje e, ve sa sljedeom izlobom (963.), postati poslovino za pokret. Trea izloba novih tendencija (965.) istrauje odnose kibernetike i umjetnosti, a samoj izlobi prethodio je simpozij na istu temu. Na etvrtoj izlobi (968./69.) organiziran je meunarodni kolokvij Kompjutori i vizualna istraivanja. Te godine Galerija suvremene umjetnosti pokree asopis Bit international kao glasilo ove orijentacije prema umjetnosti proirene koncepcije (izlazi devet brojeva od 968. do 972.). Uz sekciju kompjutorskih vizualnih istraivanja, na Tendencijama 5 (973.) organizirana je i sekcija konceptualne umjetnosti i sekcija Platno ime se povezuju tradicionalni i novi mediji i umjetniki izrazi. U sklopu manifestacije odran je simpozij pod temom Racionalno i iracionalno u suvremenoj umjetnosti. esta izloba tendencija

Naziv za umjetniki pokret i pet izlobi odranih u Zagrebu 96. 973. Od hrvatskih umjetnika u okviru pokreta nove tendencije djeluju Ivan Picelj, Julije Knifer ( jedini hrvatski predstavnik na prvoj izlobi), Vlado Kristl, Aleksandar Srnec, Miroslav utej, Juraj Dobrovi, Vojin Baki (kipar), Vjenceslav Richter (arhitekt)...

Kibernetika je znanost o komuniciranju i automatskim sustavima kontrole ivog bia i stroja.

264 Od slike do jezika

nije odrana, umjesto nje odran je 978. meunarodni simpozij i organizirana je objedinjujua izloba pod nazivom Nova umjetnika praksa 966. 978.

Vojin Baki: Svjetlosni oblici, 1970. Kipar Vojin Baki radi razlistale forme ili metalne skulpture ogledalnih, dobro uglaanih povrina koje se dematerijaliziraju u nizu odraza.

Opiite ovu skulpturu od kroma koristei se podacima iz teksta o novim tendencijama. Nalazite li na skulpturi elemente kinetike umjetnosti?
265 Od slike do jezika

Arte povera
Od nule do beskonanosti. Naziv uvodi likovni kritiar Germano Celant 967. u lanku pod nazivom Arte povera. Biljeke za gerilu. Iste godine je organizirao izlobu Siromana umjetnost u prostoru, umjetnika koji uzimaju naziv izlobe za ime skupine. lanovi skupine arte povera istrauju odnos izmeu umjetnosti i ivota, kakav je doivljen vlastitim tijelom. Od skromnih, beznaajnih materijala izraujui skulpture (objekte), ambijente i instalacije, povezuju prirodno i umjetno, urbano i ruralno, naslijee Mediterana i zapadnu civilizaciju. Kontekst arte povera je Italija, s jakom tradicijom umjetnosti i naslijeem klasine skulpture te siromatvo i slaba ekonomska razvijenost zemlje krajem 960-ih. Traei posve novu neposrednost u umjetnikom izraavanju i bliski kontakt s gledateljem, arte povera oslobaa skulpturu od velikih oekivanja od uloge predstavljanja herojskog, idealnog i aristokratskog koju je imala od antike do faizma. Fizika prisutnost stvari i uobiajeno ponaanje ljudi, kao i sirova snaga prirodnih materijala (zemlja, ugljen, kamenje, biljke...) i najjednostavnije stvari (poput krpa) mogu biti umjetnost, to je radikalan umjetniki odgovor na drutvenu i politiku nestabilnost krajem 960-ih.

(tal. povero siromaan) Dekonstrukcija umjetnog umjetnikog jezika. Italija (Torino, Milano, Genova, Rim), 967. Predstavnici: Giovanni Anselmo, Lucio Fontana, Jannis Kounellis, Mario Merz, Michelangelo Pistoletto, Gilberto Zorio (grupa ima 3 lanova)...

266 Od slike do jezika

Mario Merz: Giapov iglu, 1968. Umjetnik se koristi banalnim, jeftinim ili naenim predmetima i materijalima to je umjetnika gesta kojom izraava elju za promjenom statusa umjetnosti kao trinih dobara. Kod izrade djela esto se koristi Fibonnacijevim nizom brojeva, u kojemu je svaki broj dobiven zbrajanjem prethodna dva u nizu (1, 1, 2, 3, 5...). Merz nalazi u Fibonnacijevu principu progresije slinost s ljudskom ziologijom: jedan nos, dva oka, pet prstiju... Prikazan je rad militantne estetike, iglu nainjen od vrea sa zemljom kao ideja sklonita za rudimentarno preivljavanje za umjetnika-lutalicu, odnosno kao idealna forma mikroorganikog grada; Giap je sjevernovijetnamski gerilski voa kojega umjetnik citira: Ako se neprijatelj koncentrira, gubi teren. Ako se raspri, gubi snagu. Druga odrednica: politika umjetnost.

Giovanni Anselmo: Bez naziva, 1968. 1986. Dva granitna bloka, vei i manji, povezani su zajedno prignjeujui salatu. Prirodnim slijedom stvari salata e poeti propadati, skupljati se, manji e kamen zbog toga biti slabije uvren i naposljetku e, kad salata istrune, pasti na pod. Arte povera je ... ponovno otkrivanje estetske tautologije: more je voda, soba je opseg zraka, pamuk je pamuk, svijet je nepojmljiv skup nacija, ugao je mjesto pribliavanja triju koordinata, pod je odreen broj ploica, ivot je niz radnji.

Tautologija je oznaavanje istoga istim, preobilje, redundantnost u izraavanju radi isticanja.

Jannis Kounellis: Bez naziva, Galerija lAttico, Rim, Italija, 1969. Umjetnik je u izlobeni postav uveo jedanaest konja pretvorivi galeriju u staju, odnosno uvodei u prostor intelektualnu, osjetilnu i perceptivnu neravnoteu. ivotna toplina konja podcrtava beivotnost galerije i

cijelog starog umjetnikog sustava. Uklonjena je podjela na kazalinu (predstavljaku) i lijepu umjetnost, odnosno granica izmeu ivota i umjetnosti. Ovakvo umjetniko djelo se ne moe komercijalizirati, prodati na tritu umjetnina. Izlaui ive konje, Kounellis se

nadovezuje na povijest kipova s konjem smjetenim izmeu postolja i ovjeka, gdje je konj samo dio cjeline bez autonomije. Budui da se u suvremenoj skulpturi ukida postament, konj vie nije samo jo jedan stalak za konjanika, ve samostalna i samodostatna gura.

267 Od slike do jezika

Michelangelo Pistoletto: Venera s krpama (Lumpenvenus), 1967. Kopija glatke klasine skulpture Venere (rimski odljev grkog originala), napravljene prema kanonu/idealu ljepote i s draperijom u ruci, supostavljena je kaosu, arenoj gomili krpa, industrijskih otpadaka; skulptura je gledatelju okrenuta leima umjesto frontalno, to je aluzija na podinjenost ene u suvremenom drutvu; talijanska prolost, prisjetimo

se, uvijek je prisutna u radovima arte povera, pa makar u obliku kopije klasine skulpture. Pistoletto takoer stvara minus objekte, slike i kolae (ljudi u svakodnevnim situacijama) na zrcalnim povrinama, tako da gledatelj ne moe promatrati djelo, a da pri tome ne vidi i samog sebe. Poruka djela je da je umjetnost nuno odraz svijeta u kojemu nastaje.

268 Od slike do jezika

Lijepo u umjetnosti
Ljepota je u oku promatraa. (Toma Akvinski) U suvremenom drutvu, u kojemu smo stanovnici supermarketa koliko i polisa (Pascal Bruckner), moda, reklama i masmediji dali su utoite lijepom, protjeranom iz umjetnosti. Umjetnost je izloena industriji zabave i umjetnikih reprodukcija, a budui da estetski uitak moe biti roba na tritu, lijepo se seli u podruje dizajna, kao izvrnuta Warholova tvrdnja da je biti dobar u biznisu najfascinantniji oblik umjetnosti. Dizajner Stephan Bayley tvrdi da je ljepota u razdoblju moderne izala iz umjetnikih atelijera i preselila se u supermarkete i tvornice, umjetnici su napustili ljepotu kao nain izraavanja i prigrlili estetsko nasilje, pritom je kljuna rije njihova rada konikt, a ne uitak. Antiko vjerovanje da za ljepotu postoje objektivna pravila (poput simetrije, istovjetnosti i stroge proporcionalnosti), zadralo se u zapadnoj umjetnikoj produkciji sve do sredine 9. stoljea kada je ozbiljno dovedeno u pitanje pod udarom Baudelaireova naturalizma. Bezvremenski ideal klasine ljepote u jednadbi umjetniko je lijepo prestaje vrijediti 99. antiestetikom hannoverske dade i Duchampovom antislikom Mona Lise s brkovima i kozjom bradicom (L.H.O.O.Q., naziv djela je aluzija na Giocondinu stranjicu, igra franc. rijei. Estetika farse: umjetnik tvrdi da je otkrio tajnu smijeka lika na moda najvanijoj slici zapadne umjetnosti!). Na primjeru jedne slike, put modernosti ide od neponovljive Leonardove Mona Lise (503. 505.), preko Malevieve prekriene Mona Lise iz 94., do Duchampove i Basquiatove. Prijelaz 9. i 20. stoljea u Zapadnoj Europi naziva se Belle poque (franc. lijepo doba): ivot je transformiran, izumljeni su automobil, zrakoplov, kino, telefon i gramofon pridonijevi uivanju u ivotu. Belle poque vee se uz naelo larpurlartizma (umjetnost radi umjetnosti, franc. lart pour lart), prema kojemu bi umjetniko djelo imalo biti samo sebi svrhom: tei se ljepoti formi i perfekcionizmu izrade djela bez upliva etike, politike, religije ili ideologije. No ve su tada po pitanju estetike postojala oprena miljenja: Samo ljepota moe spasiti svijet, pie Dostojevski.

Estetika je lozoja umjetnosti, prema Baumgartenu. U umjetnosti ne postoje univerzalne istine, poput objektivnog iskaza u matematici da su 2 + 2 = 4.

269 Od slike do jezika

Nietzsche, naprotiv, tvrdi: Za ime imamo nostalgiju kada mislimo na ljepotu? Biti lijepi: zamiljamo da velika srea mora biti s time povezana. Ali to je pogreno. Je li ljepota vjena i objektivna ili je nepostojano, drutveno uvjetovano iskustvo podlono promjenama? Ideal ljepote danas uvjetovan je popularnom kulturom i optereen stereotipnim klieom pravilnih lica s lma i televizije.

Fotograja: pamenje pogleda


Jedna slika govori vie od 000 rijei. (poslovica) U stvarnom svijetu, neto se dogaa i nitko ne zna to slijedi. U svijetu slika, to se dogodilo i zauvijek e se dogaati na taj nain. (Susan Sontag) Fotograja je najprije oponaala teme i efekte slikarstva, a potom je postala ravnopravni umjetniki medij. Prve izlobe fotograje organizirala je Galerija 29 u New Yorku ve 905. godine, to znai da se ve tada fotograja smatrala zasebnom vrstom umjetnosti. Fotograja je neraskidivo povezana sa suvremenim umjetnikim vrstama kao nain njihova dokumentiranja, ali je i samodostatni umjetniki medij, tj. fotograja je i ars i techn. Iako ne treba sumnjati da je fotograja umjetniki medij, treba postaviti pitanje je li promijenila opi karakter same umjetnosti (Walter Benjamin, Umjetnost u doba tehnike reprodukcije, 93.). Fotograja je sredstvo analize drutvene stvarnosti; i sama je stvarnost jer ne samo da stvara slike, fotograja uvodi novi nain promatranja i kadriranja stvarnosti kao fatalni vjetar koji je otpuhao stara sredstva umjetnikog izriaja (Breton). Fotograja snimljena iz ptije ili ablje perspektive radikalno preispituje frontalno gledanje koje je kao pravilo nametnuo slikarski perspektivni iluzionizam u prolosti. Ptija ili ablja perspektiva pridonosi ruenju antropocentrizma percepcije (ovjek je mjera svih stvari). Fotograja nije obina kopija prirode, ve transpozicija, uz pomo tehnike, svih svjetlosnih vrijednosti, ak i dubina i struktura oblika u prostoru. (Franz Roh)

270 Od slike do jezika

Fotograja moe biti umjetnika i/ili primijenjena (takoer i tehnika i znanstvena). Fotografski anrovi: life (dokumentira svakodnevni ivot), modna, sportska, reportana, portretna, fotograja arhitekture i pejsaa, studijska, akt Knjiga s fotograjama naziva se fotomonograja. S obzirom na tehnoloka i formalna svojstva razlikuju se analogna (crno-bijela i u boji) i digitalna fotograja. Svjetlo na motivu je bijeli kist kojim stvarnost prevodimo u fotograju.

Nan Goldin: Autoportret u plavoj kupaonici, London, 1980. Fotograja kao drutvena svijest svjedoi i o razoaranju ljudi drutvom u kojem ive. U svijetu stalne nadziranosti i reality-showa svi provodimo previe vremena trudei se ne gledati druge ljude. Efekt sluajnog kadriranja, sluajnog okidanja kamere kao

zamrznuta sliica (still ) lma. Prizor nije centriran u smislu namjetene kompozicije, izrez je sluajan. Neotri oblici na fotograji nastali su zbog drhtanja kamere, kojom je snimano iz ruke to 1990 -ih uvodi kao naelo filmskog snimanja danska skupina Dogma. Fotograja kao reportaa o vlastitom svakodnevnom ivotu. Napravite reportau o svom ivotu, moete se koristiti raznim odgovarajuim predmetima omiljenom majicom, fotograjama s ljetovanja, svojom pjesmom... to mislite o reality showu kao drutvenim fenomenu? to mislite, moe li umjetnost biti stvarna kao i ivot?

Germans Bernhard i Hilla Becher: Vodotornjevi, 1980. Serija crno-bijelih fotograja anonimnih skulptura, simbola industrijskog svijeta koji polako nestaje u postindustrijsko doba: vodotornjeva, silosa, plinskih spremnica... Fotograja je svjedoanstvo povijesti drutva dvadesetog stoljea.

Pennie Smith: Naslovnica albuma skupine The Clash, 1979. Frontmen grupe The Clash Paul Simmonon razbija gitaru (performans!) u njujorkom Palladiumu; fotograja je proglaena najboljom rock-fotograjom svih vremena jer je na njoj uhvaen pravi rock and roll-trenutak: potpuni gubitak kontrole. I estoki glazbeni trendovi su podvrgnuti komercijalizaciji: majica Anarchy Johnnyja Rottena, lana skupine Sex Pistols, 2001. je prodana u Sothebysu za 5 793 USD. Omotnice nosaa zvuka vrijedno su poglavlje u povijesti grakog dizajna. Opiite jedan omot nosaa zvuka, prema svom izboru.
271 Od slike do jezika

Portretna fotograja

Jezik Alberta Einsteina, 14. oujka 1951. Usporedite prethodnu fotograju s ovom. ovjek koji je obiljeio 20. stoljee snimljen je u inu plaenja jezika novinarima koji su ga salijetali na njegov 72. roendan. Autor fotograje je anonimni fotoreporter.

272 Od slike do jezika

Richard Avedon: William Casby, roen kao rob, 1963. Zaprepauje injenica da je ropstvo postojalo u tako nedavnoj prolosti da je ovjek roen kao rob fotograran u drugoj polovici 20. stoljea. Istodobno, ne treba smetnuti s uma injenicu da je ropski rad i posjedovanje ljudi rairena pojava i danas, kada je na to prisiljeno preko 12 milijuna ljudi u svijetu. Moe se rei da objekt slike (fotografski model) govori.

Fotograjom je ogoljena sama bit ropstva, prikazan je ne ovjek-individua, nego maska roba. Lice je prikazano frontalno, en face, no glava moe biti i u prolu (te poluprolu ili trietvrtinskom prolu). Portretna fotograja mora ispunjavati dva osnovna uvjeta: slinost i karakter (iz slike se mora osjetiti kakve je portretirana osoba naravi; dobar fotograf hvata izraaj lica koji osobi po njezinoj naravi pristaje). Odrednica: portretna fotograja.

Reportana fotograja
Reportana fotograja moe biti propagandna ili informativna. Novinari biljee samo ono to se Profesiju fotoreportera omoguila je nova, lagana, lako prenosiva dogodilo, makar je to najmanje vano. Vana je umjetnost, dogaaji i stvari kamera Laica formata (za lm 24 35 mm).
koje ostaju, a ne bezvezni incidenti svakodnevnog ivota. (Oscar Wilde)

Alberto Korda: Ernesto Che Guevara, 1961. Portret latinskoamerikoga gerilskog borca koji je netom nakon to je ubijen u Boliviji dobio status heroja mitskih proporcija, svjetske IKONE

upravo zahvaljujui ovoj fotograji snimljenoj est godina prije smrti. Njegov lik s fotograje reproduciran je na plakatima, majicama, kapicama sa iltom, privjescima za kljueve, ak su se poeli proizvoditi pivo i cigarete Che. Fascinacija njime, bilo kao komercijalnim proizvodom ili povijesnom gurom, nastavlja se i danas obistinjujui slogan studentske pobune 1968.: Che je iv! (panj. Che vive!), u smislu da ivi njegov lik i ideja. Che je zgodan spoj hladnog racionalizma (bio je lijenik) i romantiarske strasti. Cilj mu je bio ujediniti Latinsku Ameriku putem oruane revolucije, obnoviti svijet poharan siromatvom i nepravdom u vrijeme hladnog rata koji se manifestirao u nizu malih ratova diljem svijeta. Che funkcionira kao trina marka. Revolucija je pretoena u novac.

Ikona je simbol ili utjelovljenje kulturalnog pokreta i kulturnog trenutka, analogan onome to predstavlja. Ikona postaje ksiranom konvencijom stila.

Robert Capa: Smrt vojnika, 1936. Fotograja prikazuje panjolskog borca (panjolski graanski rat 1936. 1939.) u trenutku kada, pogoen metkom, pada na zemlju. Snazi i dokumentarizmu prizora pridonosi detalj kundaka koji nedostaje, izvan kadra slike. Poslije su strunjaci posumnjali da je snimljeni prizor odglumljen i da nije nastao u bitci. Vijest da je Capa moda reirao smrt lojalistikog vojnika na fotograji koja postaje ikonom pravednike borbe

odjeknula je snanije nego da se radi o tekstualnoj krivotvorini informacije, upravo radi pretpostavljene neupitne objektivnosti reportane fotograje.

273 Od slike do jezika

Fotograja u Hrvatskoj
Fotograf nije samo osoba koja biljei prolost, ona ju i stvara. (Susan Sontag) Ne mora imati uto, suho lie da zna da je to jesen, samo svjetlo... (fotografkinja Zagreba Marija Braut) Ono po emu se fotograja razlikuje od ostalih sustava umjetnikog prikazivanja jest da je njezin referent (objekt, motiv) nuno stvarni predmet, dok referent slike moe biti i nepostojei (imaginaran). Fotograja ne moe hiniti stvarnost: ona moe lagati o smislu stvari, ali ne i o njezinom postojanju. Svaka je fotograja svjedodba o prisutnosti (Roland Barthes) to znai da fotograja nepobitno svjedoi egzistenciju objekata koji u ovom trenutku ne moraju vie postojati. Funkcije fotograje su: obavijestiti, prikazati, iznenaditi, pruiti znaenje, izazvati elju. Pronaite primjer za svaku navedenu funkciju, obrazloite svoj izbor. Danas ivimo u kulturi slika koje virtualiziraju stvarnost postajui njezin sastavni, strukturalni dio prisjetimo se samo billboarda uz ceste. Prema Barthesu punctum su pojedinosti sa snimke ija nazonost tie promatraa dopirui iz snimke poput uboda i uzrokujui promjenu njezina itanja. Pronaite punctum, ili po vaem miljenju akcent, centar ili neoekivani detalj koji privlai vau panju na kompoziciji jedne fotograje.

Karlo Drakovi: Skok Stjepana Erddyja, 1985. Snimka zaustavljenog pokreta autora plemia i foto-amatera, jednog od zaetnika hrvatske fotograje koji je utjecao na estetiku tzv. zagrebake kole fotograje.

Too Dabac, iz ciklusa Zagreb tridesetih godina


274 Od slike do jezika

Mladen Tudor: Zagreb, 1958.

Boris Cvjetanovi: Prizori bez znaaja, Dubrovnik 1992. Umjetnik ostavlja crni rub na fotograji, to znai da izrez slike na fotografskom pozitivu (fotografskom papiru) odgovara kadru na fotografskoj traci (vidi se perforirani obrub sliice na negativu) kao vrst fotografskog verizma.

Od dokumentiranja stvarnosti ivota radnika i seljaka, a poslije Drugoga svjetskog rata i sluenja politikoj i reklamnoj propagandi (prema formuli umjetnosti kao odraza drutvenih promjena) fotograja 950-ih u Hrvatskoj postaje samodostatna umjetnika disciplina. Posebno je visoko valorizirana tzv. life fotograja toga razdoblja (autora Toe Dabca i Mladena Grevia). Odlikuje je modeliranje likova svjetlom i sjenama, otrim kontrastima svijetlih ploha i crnina na fotograjama. Osobito su zanimljive fotograje arhitekture i industrije (brodogradilita, tvornike hale, restorani radnike prehrane), kao dravna propaganda postignuta kvalitetnom umjetnou kao to se i rani konstruktivizam stavlja u slubu revolucije. Ipak, fotograja je uvijek i prije svega subjektivan izraz ovjeka iza kamera (uostalom, vienje, oko promatraa nikada nije neosobno). Jaka hrvatska fotografska scena inicira osnivanje trijenalne izlobe fotograje ovjek i more u Zadru 957. koja se u meuvremenu internacionalizirala.

275 Od slike do jezika

Suvremena umjetnost
Umjetnost koju nazivamo suvremenom poinje u zavrnom stadiju modernizma (visoka i kasna moderna) i na poetku postmoderne. Preciznije, suvremeno oznaava aktualnu umjetnost, koja se dogaa u trenutku kad se o njoj govori i pie. Paradoks je da nije sva umjetnost koja se stvara danas suvremena po mediju u kojemu nastaje, i umjetnikom stilu. Suvremeno nije isto to i moderno. Postmodernu koja nastupa nakon moderne moemo usporediti s manirizmom nakon renesanse. Pokuajte objasniti zato?

Postmoderna
Sve prolazi. (Anything goes.) Granina godina kasne moderne i postmoderne je 968. doba studentske pobune i sloma utopijskih vizija. Budimo realni, traimo nemogue! (Pariki svibanj 968.) Prvo prepoznavanje i deniciju postmoderne daje Charles Jencks u knjizi Jezik postmoderne arhitekture 977. Postmoderna je reakcija na modernistika naela u umjetnosti, arhitekturi i knjievnosti, na dva naina: povratom na tradicionalne ili klasine elemente stila (npr. tafelajnu sliku) ili dovodei do ekstrema umjetnike prakse moderne. Postmodernu karakterizira promjena umjetnikog senzibiliteta, preispitivanje i odbacivanje prolosti u odnosu na modernu umjetnost, a prije svega uvjerenosti moderne u autonomiju umjetnosti; sredinje su razlike po pitanju autoriteta i aktivizma. Zavrilo je doba velikih drutvenih promjena i kolektivizma (pa tako i rada u grupama) i u sredite zbivanja doao je pojedinac.

968. Najavljeni kraj umjetnosti i povijesti. 970-te bile su doba -izama, a 980-te razliitih neo i post stilova.

276 Od slike do jezika

Pojmovi koji se veu uz postmodernu: povrnost, isticanje, originalnost, prisvajanje, autorstvo, dekonstrukcija, diskurs, destabilizacija, crossover. Slika i stvarnost se preklapaju. U doba televizije i masovnih medija konvencije slike i jezika imaju vanu ulogu u stvaranju drutvene svijesti, ono to doivljavamo kao stvarno ltrirano je slikovitom predodbom. Ideja slike kao stvarnosti oznaava se pojmom simulakrum francuskog lozofa Jeana Baudrillarda: slike i simboli (oznaitelji) mijenjaju ili gube znaenje u razliitim situacijama. Postmoderna je pod utjecajem literature cutting-edge poput Posljednjeg izlaza za Brooklyn Huberta Selbyja ili Golog ruka Williama Burroughsa. Metoda montae djela sjeckanja reenica i njihovih prespajanja u nove, nepredvidljive kombinacije zove se cut and paste (termin je uao u kompjutorski rjenik oznaavajui vrlo slian operativni postupak). Nema jedne, linearne povijesti umjetnosti, ve mnogo stilova i smjerova koji istodobno postoje (supostoje). Umjesto ideje progresa i kulturne evolucije vlada ideja da sve prolazi (anything goes). Postmoderna je povratak na vrstu umjetnosti koja je lake shvatljiva i vie se svia irokim slojevima ljudi. Dobiva na znaenju gura kustosa/kustosice, obino je to povjesniar umjetnosti koji odluuje o temi izlobe i izabire umjetnike koji na njoj sudjeluju, a iji rad odgovara temi ili koncepciji kustosa. On gradi svoju izlobu koristei se tuim djelima kao materijalom za vlastiti rad, postavlja djela na izlobi tako da bi ih naveo na meusobni dijalog. On takoer gradi, ureuje, istrauje, opisuje i obnavlja zbirku umjetnikih djela u muzeju. Umjetnika kritika objavljuje se u asopisima i dnevnim novinama, kao opis, analiza, vrednovanje, interpretacija i prosudba forme, sadraja i konteksta umjetnikih djela. Iako je uvrijeeno miljenje da je kritika negativna, ona moe biti i vrlo ili umjereno pozitivna.

Crossover je ukidanje granica izmeu umjetnosti i popularne kulture, kao i izmeu razliitih vrsta umjetnosti, npr. umjetnosti i glazbe, dizajna, etnograje... U suvremenoj umjetnosti vie nema smisla razvrstavati djela prema njihovoj podlozi (materijalu) i tehnici.

277 Od slike do jezika

Strip
Strip ini dio masovne vizualne kulture, takoer na podruju reklame i urbane signalizacije preuzete su konvencije stripa. Strip, deveta umjetnost je verbalno-vizualni, to znai pripovjedaki i slikovni medij obvezno umnoen tiskarskim strojem. Narativni prizori u sukcesivnome nizu ili protostripovi, klesani su ve na antikim frizovima; izvrstan je primjer protostripa ili narativne ilustracije tzv. tapiserija iz Bayeuha iz . stoljea, s detaljiziranim prikazom invazije na Englesku Williama Osvajaa. Suvremeni strip, prema Franku Milleru, nezakonito je dijete lijepe knjievnosti i lma, a zbog masovne produkcije niske kvalitete namijenjene pukoj zabavi, najprezrenija je umjetnost. Tako, zabrinut nad lijenou uma kao nuspojave modernih medija, Ray Bradburry pie futuristiku novelu o otuenom drutvu u kojemu su jedina legalna literatura stripovi bez rijei (Franois Truault 966. snima istoimeni lm Fahrenheit 45; to je temperatura na kojoj gori papir). S druge strane, Vera Horvat-Pintari naglaava kako naalost prosjeni predstavnik tzv. kulturne publike radije e gledati unikatni akademski bo, nego masovnu industrijsku sliku najistananije slikovne vrste. Sigurno je, od vremena Winsora McCaya koji poetkom stoljea kreira art strip Mali Nemo, preko Roya Lichensteina i uope pokreta pop-arta, briu se granice medija slikarstva i stripa. Prisjetimo se, Mussolini je bio zabranio sve stripove kao subverzivne, osim onih s likom Mickeyja Mousea.

278 Od slike do jezika

Hugo Pratt: Corto Maltese (detalji). Pratt se, kreirajui zionomiju Cortova lika navodno nadahnut glumcem Burtom Lancasterom odluuje za blago, ali muevno lice uokvireno zaliscima. Corto Maltese je ironini kapetan sa zlatnom naunicom koji je noem produio liniju ivota na svom dlanu ne priznajui autoritet ak ni sudbine. Konradovski lik antijunaka, egzistencijalistiki pustolov i pionirski graanin svijeta, pomalo gubitnik, razliit je od superjunaka u kostimu koji lete. Antijunak je stvoren kao oblik protesta protiv gure lanog heroja, svojstvene romantiarskoj i patriotskoj literaturi 19. stoljea najavljujui umor od povijesti suvremenog ovjeka koji sada vodi samo vlastite bitke. Strip-crtai se u svojim djelima esto inspiriraju klasicima pustolovnog anra od Homera, preko Kiplinga i Jacka Londona, do Hemingwaya i Scota Fitzgeralda. Fabula stripa je obino klieizirana, s podjelom na crne i bijele, odnosno loe i dobre likove. Prattov stil je minimalistiki,

dramatinog kontrastiranja monokromnih crnih i bijelih povrina. Inzistiranje na opoziciji crnog i bijelog, stalnoj igri svjetla i sjene nisu, meutim, izraz elje da se rad na tabli stripa pojednostavni i ubrza, ve je rije o stilu dekorativnog simbolizma. Prattov strip je deskriptivan, to znai da je scenograja strogo zadana, a svaki lik je imenovan: Roman ne smije zaostajati za matinim knjigama, tvrdio je Balzac. Neki likovi prikazivani su u silueti kako bi se naglasila njihova opskurna narav, poput Jude u prikazima Posljednje veere. Prattov crtaki stil mijenja se i prilagoava tempu prie. Strojevi, poput automobila i vlakova, nacrtani su s iznimnom preciznosti. Krajolik (urbani ili prirodni) nacrtan pomno, sa svim detaljima, prua osjeaj zamrznutosti, zaustavljenosti vremena. No katkad je autorov stil iznenaujue skiciozan, brzo nabaenih linija i ekspresionistiki iskrivljen, to u kombinaciji s kadriranjem iz neobinih donjih rakursa, tzv. kuta zagubljene

kamere, rezultira crteom koji poprima karakter apstrakcije. Osobito se uspjeno tako moe naglasiti intenzitet radnje, npr. akcije, ratne bitke koja kao esti ili proteni motiv (light-motiv) stripa naruava ziku strukturu svijeta. Pokret je intenziviran naznaenim linijama kretanja. Kadrovi u boji i naslovnice albuma samodostatna su djela koloristikog slikarstva izvedena lazurnom tehnikom tempere ili akvarela. Kadrovi imaju tzv. sluajni izrez, imitirajui sliicu lma. Tipizirane grake inovacije stripa su: onomatopejske rijei ispisanim u kadru masnim slovima, i oblaii s tekstom koji su izum 15. stoljea, armiran u 18. stoljeu satirinim ilustracijama drutvenog ivota Engleske Williama Hogartha. Talijanski termin za stripove (tal. fumetti ) nastaje od deminutiva za dim, odnosno oblak dima iako strip moe biti i tzv. nijemi, ili je tekst ispisan na margini kadra, odjei junaka i sl. Kljuna je reenica anra: Nastavit e se...

279 Od slike do jezika

Arhitektura nakon moderne


Nema prostora bez dogaaja. (Bernard Tchumi) Arhitekt ne moe biti netko tko nije dobar kipar ili slikar. Ako arhitekt nije kipar ili slikar, tada moe biti samo obrtnik. Arhitekt je zidar koji zna latinski. (A. Loos) U ovoj metafori latinski jezik je simboliki reprezent zapadne civilizacije. Arhitektura je, dakle, kulturna nadgradnja i materijalni okvir ivota ljudske zajednice. Moderna arhitekturu poima kao prostor (osobito u kontekstu gradogradnje), a ne detalj, suprotno postmodernom ponovnom otkriu osnovnih arhitektonskih elemenata poput stupa, boje, zida, luka... Postmoderna arhitektura tei zakrivljenom zidu, dekorativnosti plohe, misterioznom svjetlu, viesmislenosti prostora. Radikalni eklekticizam i citatnost je prirodan odgovor na kulturu u kojoj ima vie toga na izbor i vrijedi pravilo slobodnog izbora. Stanovanje, habitacija, u okviru suvremene koncepcije urbanog ivljenja, vie nije podjela stambenih jedinica na strogo podijeljene prostore za dnevni boravak, kuhanje, objedovanje, spavanje i pranje, ve se tei slobodnijoj vezi meusobno povezanih prostorija i aktivnosti. Zanimljiva je arhitektonska realizacija Veliki kineski zid, gdje se nastojao oiviti sterilni socrealistiki urbani krajolik tik uz Veliki zid, tako da svaku od dvanaest stambenih zgrada potpisuje drugi arhitektonski ured, kao svojevrsno useljivo umjetniko djelo ili muzej privatnih suvremenih kua (jedan od zastupljenih autora je japanski arhitekt Kengo Kuma koji tkivo graevine radi od okomito usaenih bambusovih tapova). U prvoj polovici 20. stoljea rast grada podrazumijeva proirenje njegovih granica sve dok ne postane div. Danas, meutim, promjene imaju sasvim drugaiji uzorak. Mobilnost ljudi, roba i informacija prelazi granice grada. Problem je kod arhitekture dugo razdoblje gradnje tj. realizacije projekata, zbog ega mnoge konstrukcije (zgrade) postaju demodirane ve i prije nego to su zavrene.
Ponovimo: arhitektura je poduprta instinktom ovjeka za zatitom. Arhitektonski projekti odgovaraju na univerzalne potrebe: za zrakom, svjetlosti, prirodom i potovanjem tradicije graenja. Dok se moderna vodila naelom oblik slijedi funkciju, sada vrijedi obrnuto: funkcija slijedi oblik. Dok je moderna bila formalistika, postmoderna je populistika (pokuajte to obrazloiti).

tradicija = memorija

280 Od slike do jezika

Toyo Ito: Toranj vjetrova (maketa), 1986. Redenicija funkcije arhitekture koja prati potrebe suvremenog drutva i ivotnog stila novi nomadski nain ivota u fragmentiranom, uidnom i dinaminom gradu, mobilnost njegovih stanovnika koncepciju prebivanja proiruje na teretanu, internet-cafe, restoran, knjinicu Arhitektura vjetra je fraza koja oznaava arhitekturu projektiranu

u skladu s lokacijom i okoliem i koja treba biti to manje materijalna, gotovo nevidljiva. Projekt izgleda kao da je izaao iz lmske mate Ridleyja Scotta (vizija grada budunosti s medijskim fasadama u lmu Blade Runner). Ito je svome uredu dao naziv Urbani robot, kako bi se odvojio od utega prolosti i osjeaja teine koju implicira rije graevina....

Je li arhitektura patka ili sklonite?

Fotograju amerikog restorana u obliku patke (simbolina forma nadvladala je arhitekturu, tj. arhitektura je simbol) Robert Venturi usporeuje s barakom na ijem krovu je istaknuta velika reklama to je dekorirano sklonite, funkcionalna kutija (veliki simbol, mala arhitektura, simbol je izraen arhitekturom); i zakljuuje da se za obje forme moe nai opravdanje u povijesti arhitekture. Kiosk za prodaju sendvia u obliku hot-doga predstavlja arhitekturu koja nalikuje na ono to sadrava. Venturi postavlja pitanje nije li katedrala u Chartresu, u obliku poloenog kria, sagraena prema istoj ideji arhitekture kao i kiosk hot-doga? Prekid s modernom (arhitekturom funkcionalizma) oznaava kua za arhitektovu majku:

Suvremenost je istodobnost prolosti i sadanjosti, u kojoj su relikti prolosti, gradnje povijesne i simboline (prema deniciji tradicija = memorija) vrijednosti, izgubile prvotnu, ili bilo kakvu drugu funkciju koja je naprosto odbaena kao dosadna (samo ljepota je funkcionalna, tvrdi Kenzo Tange). U takvim prostorima dolazi do napetosti izmeu kutije i sadrine. Ili ako je graevina analogna ljudskom tijelu, gdje su meso i mii organski vezani uz kost, onda sukob zdanja sa samim sobom predstavlja njegovu bolest, ili ak smrt hladnu praznu toku bez unutarnjega znaenja ili ispunjenja koja je posljedica drutvenog terora (npr. neprikladna namjena ili dogradnja). Arhitektura, svjesno ili ne, oblikuje ljude. Smatram da je arhitektura humanizirana gradnja. to je arhitektura humanija, bogatija znaenjima, armantnija, to je vie vrsta baza istinske kulture rekao je F. L. Wright. Postoji jo jedna njezina bitna dimenzija koju nerijetko previamo, a to je vrijeme. Kad se ovjek nalazi u zatvorenom (deniranom) prostoru, postupno ga sagledava iz vie razliitih toki, s vie mjesta, pod razliitim kutovima i tako mu pridaje koherentne veze, unutarnju povezanost.

281 Od slike do jezika

Robert Venturi: Kua za Vannu Venturi, Chestnut Hill, SAD, 1962. 1964. Ludwig Mies van der Rohe je, prisjetimo se, izjavio: Manje je vie. Robert Venturi, naprotiv, smatra da je manje, u smislu arhitekture bez dekoracije i simboline vrijednosti, dosadno: Vie nije manje.

Manje je vie: = + Vie nije manje: +

282 Od slike do jezika

James Stirling: Dravna galerija, Stuttgart, Njemaka, 1980. 1984. Muzej kao mjesto zavodljivosti! On ostaje obrazovna institucija, krinjica s blagom, ali u postmodernoj postaje i mjesto zabave i razonode. Konstrukcija od armiranog betona (ferobetona) pomno je detaljirana i zavrena klesanim

kamenom. Proelje je ovjeeno (nenosivi zid zavjesa), snano i valovito oblikovano. Popularni ukus nalazi uitak u drastinoj obojenosti, zelenim podovima i rukohvatima, u pop bojama, snjenobijeloj i ljubiastoj. Detalji su nalik na igrake, napravljeni da privlae pozornost.

Kenzo Tange: Nacionalni olimpijski sportski centar, Tokio, Japan, 1964. Tange povezuje internacionalni stil s tradicionalnom japanskom arhitekturom u pokuaju stvaranja nove tradicije. Funkcionalistiku arhitekturu Tange odbacuje kao dosadnu: Samo ljepota je funkcionalna. Kad arhitektura nastaje radi prota, a ne radi zadovoljenja ovjekove potrebe, nastaje nehumana arhitektura, ona koja se izravno suprotstavlja ljudskim pravima. Godine 1955. Tange

podie Spomenik miru u Hiroimi, u epicentru prve nuklearne eksplozije. Sportski kompleks se sastoji od velikoga eliptinoga plivakog stadiona i maloga okrugloga koarkakog stadiona. Izuzetna smionost volumena stadiona pokrivenih lananim elinim krovovima ovjeenim o rogove u obliku pramca broda od eliptinih betonskih konzola, koji ujedno nose gornje redove koso postavljenih sjedala gledalita, nalikujui na tradiconalni japanski paviljon. Hans Hollein: Putnika agencija na Opernringu, Be, Austrija, 1976. 1978. Interijer agencije prua vie od pruanja informacija i prodaje karata. Arhitekt oblikuje umjetni svijet iluzija i aluzija: ulaz je nalik na eljezniku postaju, prolaskom kroz agenciju putuje se Egiptom, Grkom, Indijom... Blagajna nalikuje na reetkastu masku Rolls-Roycea (vidi prvo poglavlje).

Sve je arhitektura. (H. Hollein)

283 Od slike do jezika

I. M. Pei: Grand Louvre, Pariz, Francuska, 1982. 94. Staklena trostrana piramida, taj strogi i pravilni geometrijski lik spaja tri krila muzeja Louvrea smjetenog u baroknoj kraljevskoj palai U-tlocrta. U transparentnom oploju piramide oslikavaju se oblaci i nebo. Apstraktni tretman neba i vode nastaje prema uzoru na nedaleki park Tuileries (prema projektu Le Notrea).

Iako rodom iz Kine, a ivi u SAD-u, Peija je pozvao predsjednik Mitterrand osobno da napravi redizajn najveeg muzeja na svijetu. Na trgu s parkiralitem, tzv. Cour Napoleon, podignuta je velika piramida i tri manje koje omoguuju prirodno osvjetljenje podzemlja. Kroz piramidu i potom spiralnim stubitem ulazi se u podzemno predvorje s blagajnom, duanima, restoranima i dvoranama

za predavanja. Piramida nastaje metodom kontrastne interpolacije, kao fokusna toka povijesnog kompleksa ne zakrivajui (prozirna je) baroknu palau.

284 Od slike do jezika

Vitruvije u svom djelu O arhitekturi (1. st. pr. Krista) navodi da graevinu treba oblikovati prema naelima reda, sklada, simetrije, pravilnosti i racionalnosti (ekonominosti). Posljednino, dobra graevina ima osobine Ljepote (lat. Venustas), vrstoe (Firmitas) i Korisnosti (Utilitas): arhitektura je ravnotea i usklaivanje tih triju elemenata, meu kojima nijedan ne prevledava. Prema suvremenoj teoriji, Funkcija podrazumijeva estetske, strukturalne i psiholoke kvalitativne kriterije arhitekture.

Boris Maga: Hotelski sklop Solaris (prva faza), ibenik, 1966. 1968. Uporaba brisoleja (vidi: Le Corbusier, Marseilles) na fasadama s veom insolacijom (juna strana) opravdana je u mediteranskoj klimi (pseudoarhitektura je kada se koriste na sjeveru, u umjerenom klimatskom pojasu) dobra arhitektura stupa u dijalog s tradicionalnim, vernakularnim arhitektonskim temama, reinterpretira ih, prilagoena je mjestu na kojemu nastaje. Le Corbusier je opisao arhitekturu kao trodimenzionalnu igru svjetla i sjene plasticitet igre istih bijelih volumena nalazimo i na Solarisu. Naglaeno je estetiko vrednovanje pravog kuta, zanimljivo su rijeeni detalji uglova. Ekspresija i igra istih volumena, prostor doivljen do detalja, hodnik koji nije obian, ve projektirani hodnik. Pokrenuta stereometrijska nepominost arhitekture Miesa van der Rohea nagovjetava postmodernu: modernoj arhitekturi nedostaje ljudskosti (B. Maga). Kontrastiranje materijala: nosivo stupovlje i metalni okviri, staklene

ovjeene fasade, drvo naravne teksture u stropnoj plohi. Odnos nosivo noeno prelazi u negaciju, ostvaruje se dojam lebdeeg, apstraktnog prostora: razrada odnosa uvuenih i isturenih elemenata, interakcija unutranjeg i vanjskog prostora, igra natkritih i nenatkritih prostornih jedinica (odnos teze i antiteze integrira se u prostornoj sintezi, prema Antoaneti Pasinovi). Okolica objekata je prilagoena pjeaku, motriocu pejsaa. Arhitekturi je imanentna prostorna istina, a istinska arhitektonska misao je stalno u krizi, jedino se tako stalno preispituje i nadograuje, tvrdi autor. Vodi li apsolutna sloboda arhitekture, tj. nepostojanje vrstih pravila, svojevrsnome osloboenju od arhitekture, tj. svatko gradi to mu se svidi, a to samo uvjetno moemo smatrati arhitekturom?
285 Od slike do jezika

286 Od slike do jezika

Njiri&Njiri (Hrvoje Njiri i Helena Paver Njiri): Supermarket Baumaxx, Maribor, Slovenija, 1997. 1999. Prema tipologiji postoje razlike u poimanju trgovakog centra u Europi i Americi kod amerikog modela presudna je uloga automobila u dostupnosti trgovine dominira parkiralite, parking-lot, dok europski model nastaje oduzimanjem od punog. Mariborski supermarket predstavlja kombinaciju tih modela. Ovojnica je potpuno puna, ostakljene su samo odgrizene stranice i ti ugrizi su opremljeni oglasnim mjestima billboard formata okrenutim prema okolnim prometnicama (komercijalna namjena). Kua prestaje imati statini karakter, postaje dio tog prometa: na proelje od

prefabriciranog betona (autori tee otkrivanju istine materijala, opeka je opeka, beton je neuljepani i neskrivani beton...) privreni su kao ready-mades crveni, srebrni i neutralni reektori koji pridaju op-artistiki, kinetiki efekt ovojnici zgrade u kombinaciji sa utom kao zatitnom korporativnom bojom. U teoriji vizualnih komunikacija uta i crvena smatraju se jeftinim, discount-bojama, te stoga uta odgovara poruci koja se eli poslati ovdje su cijene niske. Jednakovrijedni element projekta je zelenilo articijelne topograje rampi i kontrarampi (denivelacija, uzdignuto tlo), no suprotno zamisli autora zabranjeno je pristupiti na zelenu povrinu koja tako postaje virtualnim krajolikom.

Rem Koolhaas: zastava Europske unije, 2002. Nizozemski arhitekt Rem Koolhaas dobio je narudbu da napravi zastavu Europske unije. Njegov prijedlog je zastava s 45 okomitih linija raznih boja, uzetih s nacionalnih zastava pojedinih zemalja lanica EU. Pruge predstavljaju razliitost i jedinstvo identiteta Europe. Ovaj pokuaj stvaranja branda Europe dovoljno je jednostavan

da ga mogu nacrtati i djeca. S, M, L, XL je naziv Koolhaasove zbirke tekstova (iz 1995.) podijeljenih u poglavlja koja nose oznaku veliine (poput konfekcijske), zavisno od objekata o kojima je rije. Tako je u XL-u rije o planiranju megastruktura gradova, autor zakljuuje da je periferija gradova, slobodna od povijesnih oblika i uvijek s istom strukturom specino mjesto globalnoga grada.

Povratak slikarstva
Slikarstvo je relikvija prolosti. (Anselm Kiefer)

979.

Likovni kritiar Achille Bonito Oliva 979. u lanku u asopisu Flash Art predlae novi termin transavangarda za skupinu ta- Transavangarda: od lat. transire = lijanskih slikara ali i openito za povratak guracije, tafelajnog prelaziti + avangarda: nadilaenje avangarde, eklektino preuzimanje slikarstva kao osloboenja od represivnih stega intelekta, tj. aprazliitih gurativnih, ali i apstraktstraktne i konceptualne umjetnosti: Dematerijalizacija djela i nih formi u umjetnosti prethodnih bezlinost izvedbe koja je karakterizirala umjetnost 970-ih, na razdoblja. strogoj Duchampovoj liniji, sada je nadiena ponovnim uvoenjem manualne vjetine. Uitak izvedbe, rada na slici, tradiciju slikarstva vraa u umjetnost.

287 Od slike do jezika

Oliva osuuje darvinistiko, tj. evolucionalistiko poimanje povijesti umjetnosti, tvrdei da nema razvoja ni napretka u umjetnosti. to mislite o tome? Je li umjetnost srednjega vijeka inferiorna umjetnosti u renesansi, teei simbolinom, a ne iluzionistikom prikazivanju svijeta? Termin transavangarda je javnost usvojila na izlobi Duh vremena (njem. Zeitgeist) u Berlinu 982. Transavangarda posuuje iz cijele povijesti umjetnosti, pa su joj glavne metode rada CITAT, recikliranje, mentalni kola i SIMULAKRUM. Umjetnik ima nomadski poloaj, stvara pod utjecajem religijske i magijske duhovnosti, slobodnih asocijacija, osloboen stega intelekta koji je vladao u umjetnosti prethodnih desetljea, u svojevrsnom ikonoklazmu. Ponovite znaenje toga izraza, smjestite ga u povijesno razdoblje. to bismo u umjetnosti danas mogli nazvati ikonoklastikim? Umjetniki atelijeri opet su puni kantica s bojom. (Christos Joachimedes)
Daniel Dezeuze: Bez naziva, 1976. Instalacija simboliki predstavlja formalni jezik slikarstva: tako je konstrukcija od drvenih lamela okvir na koji se razapinje slikarsko platno; reetka predstavlja rasternu mreu geometrijske perspektive i prostornog skraenja tradicionalnog slikarstva. Dezeuze pripada skupini pod nazivom Povrina, koja se bavi slikarstvom kao pitanjem okvira, platna i pigmenta, odnosno materijalne pojavnosti medija najavljujui povratak slike u vrh umjetnosti.

288 Od slike do jezika

Anselm Kiefer: Vrhunskom biu, 1983. Naputen, taman hangar; pogled u kutiju prostorije ije su dimenzije izjednaene s plohom slike slika i soba su jedno. Primat forme nad sadrajem: praznina postaje tema djela. Simetrian arhitektonski okvir podsjea na Posljednju veeru Leonarda da Vincija, samo bez Krista i apostola. Neoekspresionizam kao spoj ekspresionizma i konceptualne umjetnosti, omoguavajui da povijesni model traje u suvremenijem obliku; moderni klasik.

Leonardo da Vinci: Posljednja veera, 1495. 1497.

Georg Baselitz: Slikanje prstima I orao la, 1971./72. Motiv slike je naslikan naopako to znai zaista slikan naopako, a ne naknadno okrenut za 180 stupnjeva to opet znai da je boja pigmenta i kompozicija boja prvo to zapaamo na slici i to snano utjee na nas, prije nego li prepoznamo motiv. Naopako postavljeni likovi izgubili su svaku autonomiju u korist slike. in slikanja reduciran je na jednostavan i brutalan izraz (slikanje kao psovanje): zagovaranje okrutne umjetnosti ili umjetnosti panda simbolizira asocijalnog, neprilagoenog umjetnika.

289 Od slike do jezika

12 Mo itanja umjetnosti

Umjetnost u javnom prostoru 292 Pasti /aproprijacija 294 Nova skulptura 296 Nova britanska skulptura 298 Umjetnost identiteta 300

291 Mo itanja umjetnosti

Umjetnost u javnom prostoru


Objekt nikada nije potpuno neovisan o subjektu koji ga promatra. (Heisenberg) Umjetnost naputa bijelu kocku galerije i obraa se novim potencijalnim konzumentima suvremene umjetnosti. Public art od publike zahtijeva opservaciju ili sudjelovanje (publika je druga strana u dijalogu), a najgori odgovor publike bila bi potpuna ravnodunost prema umjetnosti koja s njome eli komunicirati. Kada je suvremena umjetnost smjetena u javni prostor, time je upuena i na vei broj promatraa, a ne samo na galerijsku publiku. Za razliku od land arta, ova je umjetnost uglavnom vezana uz urbani prostor i osjeaj urbanosti. Javni prostor moe biti i privatni, na primjer Jan Hoet je organizirao projekt Sobe prijatelja u vie od 40 domova u Ghentu, Belgija, u kojima je izloio razne dijelove izlobe tako da je posjetitelj s planom u ruci obilazio lokacije i zvonio na vrata obitelji ukljuenih u projekt kako bi vidio cjelinu.

(engl. public art)

292 Mo itanja umjetnosti

Ivan Koari: A. G. Mato, Strossmayerovo etalite, Zagreb, 1978. Skulptura je nainjena od aluminija, a prikazuje sjetan Matoev lik (u prirodnoj veliini) koji promatra panoramu Zagreba s klupe. Klupa je sastavni dio umjetnikog djela, izlivena od istog komada metala kao i ljudska gura pojednostavnjenih formi: osim glave, ostatak tijela je sveden na piktogram za ovjeka. Skulptura na koju se moe sjesti stoga je moemo nazvati interaktivnim umjetnikim djelom. Naelo nedovrenosti koje snano obiljeava svaki Koariev rad, ostavljalo je neizmjerne mogunosti istraivanja i kritikih promiljanja. Beuysovo ustrajanje na mogunosti da se ivot preobrazi u umjetnost, odnosno umjetnost u ivot, nadahnulo je i ovu skulpturu napravljenu prema idejnom rjeenju koje je pobijedilo na javnome natjeaju, to je est sluaj s umjetnikim djelima u javnom prostoru, ukljuivo arhitekturu.

Daniel Buren: Dva nivoa, Pariz, Francuska, 1985./86. Mramorni valjci razliitih visina, njih 280, prate liniju tradicionalnih, baroknih stupova Poasnog dvorita (Cour dHonneur) kraljevske palae u Parizu. Na svakom valjku, koji moemo oitati kao segment stupa, nalaze se okomite bijele i crne pruge,

dakle zebrin uzorak (vidi op-art). Ova trajna prostorna instalacija u javnom prostoru, na koju moete i sjesti ili odloiti stvari u prolazu kraljevskim dvoritem, potvrda je tvrdnje da je znaenje djela odreeno njegovim kontekstom (bez okolnih, klasinih stupova dvorita djelo bi bilo besmisleno).

Jeff Koons: tene, 1992. Ispred njemakog dvorca Arolsen i potom Guggenheim muzeja u Bilbau, umjetnik je dao napraviti golemu cvjetnu skulpturu tenca, kombinacijom materijala i forme skulpture prizivajui sladunjavu ljupkost i sentimentalni ki prema deniciji umjetnosti kao sredstva manipulacije. tene je spomenik loem ukusu i potroakom drutvu koje stalno trai nove stvari koje e mu privui pozornost. Umjetniko djelo koje se samo unitava (jer cvijee vene): prolaznost djela je metafora prolaznosti ivota.

Andreja Kuluni: Nama 1 908 zaposlenika, 15 robnih kua, Zagreb, 2000. Portret anonimne i obine osobe umjetnica postavlja na city-light oglasna mjesta. Trietvrtinske portrete (prikaz glave i torza) uvodi u povijest likovnosti Leonardo da Vinci naslikavi Mona Lisu s rukama prekrienim u krilu. Na slici je radnica Name, ena u srednjim godinama i u kuti prodavaice, koja je prola frizerski tretman i minkanje i sada je ureena poput fotomodela. Projekt nastaje u vrijeme trajkova radnika Name, tog trgovakog diva biveg sustava koji je pao pod steaj i ije police su bile prazne. Otputeni radnici srednje dobi, pogotovo ene, obino ne bi mogli nai drugi posao. Radnica Name suvereno nas promatra s plakata, na kojemu je natpis koji simulira bombastian reklamni slogan. Ovakvim preuzimanjem strategija komercijalne reklame umjetnica eli skrenuti pozornost javnosti na sudbine malih ljudi. Projekt je snaan upravo zbog implementiranosti u dnevnu drutvenu i socijalnu tematiku.

In situ je djelo na prvotnom, nepromijenjenom mjestu.

293 Mo itanja umjetnosti

1. Pomno promotrite djelo Dva nivoa Daniela Burena. Obratite pozornost na ritam visina cilindara, koji su zapravo razliiti odsjeci istog stupa. Podsjeaju na dio neke igre ili tipke golemoga glazbenog instrumenta. Opiite svoje vienje ovog prostora, slaete li se s time da je ovo djelo uistinu umjetniko djelo? Koje osobine dobrog umjetnikog djela tu prepoznajete? 2. to mislite o radu Andreje Kuluni? Izaziva li u vama neke emocije? Kakve? Pogledajte njezine internetske radove Closed Reality Embrio i Distributivna pravda na www.andreja.org. Odigrajte igre koje ete ondje nai (prvu u paru s nekim drugim natjecateljem). Opiite znaenje tih on-line radova, o emu vam govore?

Pasti/aproprijacija
Pasti (imitacija) i aproprijacija (prisvajanje) su tipine metode postmoderne. Tako je umjetnica Sherrie Levine 980-ih kopirala djela slavnih prethodnika, poput Kandinskog, i predstavljala ih kao svoja vlastita jer su to zaista injenino i bila.
Aproprijacija je prisvajanje nekog materijala, esto bez dozvole, i njegovo stavljanje u potpuno drugaiji kontekst, uglavnom radi preispitivanja skrivenih znaenja djela. Aproprijacija je slina citatu, ali nije isto to i plagijat. Primjerice, postupak prisvajanja primijenio je Duchamp kad je na reprodukciji Mona Lise nacrtao brkove.

Sigmar Polke: Moderna umjetnost, 1968. Apstraktna kompozicija s bijelim rubom, na ijem je donjem, irem dijelu napisan naziv djela. Tako ona prestaje biti ono to pie da jest i postaje reprodukcija stranice iz knjige.

294 Mo itanja umjetnosti

Cindy Sherman: Bez naziva # 96 , 1981. Tinejderica (Cindy Sherman) dri pismo u ruci leei na podu, dijagonalno postavljena u kadru koji podsjea na lmski.

Simulacionisti (simulacija = pretvaranje) su umjetnici koji recikliraju starije slike ili umjetnika djela polazei od postavke da je stvarnost u suvremenom drutvu redovito ve prola kroz lter medija. Umjetnica fotograra samu sebe u pozi, kostimu i nosei minku koja podsjea na sentimentalni lm 1950-ih.

Kadar je vidno polje lma odreeno okvirom, izrezom lma (suprotno: prostor izvan kadra, o-prostor). Mizanscena (prema franc. mise en scne) je termin kazalinog podrijetla koji oznauje raspored scenografskih elemenata i likova na kazalinoj pozornici i u lmskom kadru, kao i kretanja likova.

Keith Haring: Neznanje = Strah, 1989. Haring radi slike s konturnim crteima na nain tehnike grata. Na crteima dominira linija, izvedena iz komercijalnih reklama i imaginarija popularne kulture, prije svega stripa i crtanog lma. Prve radove Haring je napravio kao grate na oglasnim panoima njujorke podzemne eljeznice, poslije je iste motive aplicirao na majice i plakate, i na zidove kao murale. Umro je

od AIDS-a, bolesti koja je uinila da, izjavio je Ross Bleckner, ljudi u ranim dvadesetim godinama sada vie razmiljaju o smrti. Grati su izraz borbe za drutveno priznanje i elje za komunikacijom. Na slici su prikazani piktogrami ljudi, simbolizirajui ignoranciju: nita ne vidim, nita ne ujem, nita ne govorim. AIDS se danas smatra problemom primarno Treeg svijeta.

Piktogrami su zapisi-priopenja nainjeni nizanjem shematskih sliica ljudi, ivotinja, predmeta, nastamba i sl. I danas se njima koriste neki Indijanci i Eskimi. Piktograme itamo kao simbole; danas ih rabimo u prometnim oznakama i sl.

295 Mo itanja umjetnosti

Jean-Michel Basquiat: Mona Lisa, 1983. Vizualna buka, kakofonija boja i oblika. Umjetnik prisvaja grate s ulica New Yorka, simbole multietnike i hip-hop zajednice, i prenosi ih preslikava na platno. Grati na taj nain od prezrenog anra dobivaju status robe za umjetniko trite. Komentar robe i vrijednosti umjetnik je dao i svojim neobinim obiajem da na glamuroznu zabavu doe u Armanijevu odijelu uprljanom slikarskom bojom. Basquiat grate smatra drutvenim problemom i istodobno izrazom problema drutva, nainom davanja individualnog peata dehumaniziranom suvremenom megalopolisu. On je i sam ivi primjer amerikog uda od djeteta, podrijetlom sa siromanog Haitija dugo je ivio na ulici i imao probleme s drogom, od koje i umire.

Nova skulptura
Kipari su strunjaci u prostoru. (Chris Jenks) Michelangelo je smatrao da se u svakom komadu kamena nalazi zarobljena skulptura, samo treba oljutiti viak. Modeliranje i klesanje, umjetnost koja trai umijee i ziki rad, oblikovanje zbrajanjem ili oduzimanjem i nadalje ostaju prevladavajue metode kiparstva, toga pramedija, pomalo demodirane odrednice u doba multimedijalne i intermedijalne umjetnosti. Herbert Read se alio, piui o poecima povijesti moderne skulpture: Nemogue je ignorirati opu tendenciju naputanja klesanja, pa ak i modeliranja u korist razliitih lakih metoda asemblaa.

296 Mo itanja umjetnosti

Jeff Koons: Pas na napuhavanje, 1994. 2001. / Zec, 1986. Skulptura kojom se velia banalnost. Plastini zec na napuhavanje umjetniku je posluio kao model za odljev u eliku, visoko polirane povrine koja brie svaki trag strukture materijala, a gura zeca postaje kompozicija ovalnih formi.

Zec postaje ikonom 1980 -ih godina, malograanski statusni simbol, parodija klasine skulpture izraene u plemenitome materijalu. Prema tome je Koons idejni nasljednik Andyja Warhola.

Jeff Koons: Novo (engl. The New), 1980. Umjetnik je izloio usisivae praine u vitrinama osvijetljenim neonskom rasvjetom. Ovaj prizor kao da ilustrira funkciju izloenih objekata: usisivai se ine sjajnim, blistavim, sterilnim, to dodatno naglaava neonsko svjetlo iza pregrade koja ih dijeli od vanjskog svijeta. Umjetnost je komunikacija ona je sposobnost manipuliranja ljudima. Razlika u odnosu na show business ili politiku je samo u tome da je umjetnik pritom slobodniji (Jeff Koons).

Jeff Koons: Potpuna ravnotea lopte u akvariju, 1985. Koons ovim djelom daje interpretaciju umjetnosti kao neega to tei savrenstvu i idealnom. U zapeaenom staklenom akvariju na metalnom postolju nalazi se slana voda i u njoj lopta. Sraunata ravnotea teine lopte i gustoe slane otopine uinila je da se lopta postavi tono u sredite vitrine i ondje ostane kao prekrasna iluzija lebdenja.

297 Mo itanja umjetnosti

Nova britanska skulptura


Dio pokreta poznatog kao YBAs (engl. the Young British Artists). Umjetnici koji stvaraju formalno i tematski razliite radove povezani su idejom o ukidanju tradicionalne podjele na umjetnike medije, potpuno su otvoreni svim materijalima i postupcima stvaranja. Umjetnik vie nije, ili ne mora biti stvaratelj, nego je onaj koji ima umjetniku namjeru.

Krajem 980-ih. Predstavnici: Barry Flanagan, Bill Woodrow, Tony Cragg, Anish Kapoor.

Damien Hirst: Fizika nemogunost smrti u svijesti ive osobe, 1991. Prostorna instalacija koja se sastoji od morskog psa konzerviranog u staklenoj vitrini (velikih dimenzija, poput bazena), ispunjenoj formaldehidom kao ikona za kontemplaciju. Ouvani oblici u smrti izgledaju vrlo ivi jednako tako u svijesti nekog ivog nemogue je zaista spoznati smrt. Hirstov rad je konceptualan, ruga se konvencionalnoj estetici (izaziva gaenje i jezu) upozoravajui

na etike potencijale umjetnosti, esto nedovoljno iskoritene: Katkad se osjeam kao da nemam nita rei. esto upravo o tome elim razgovarati. Rad je iskaz poimanja vremena u suprotnosti s kratkotrajnim utjecajima i stilovima, koji se neprekidno smjenjuju, u suvremenoj umjetnosti. Morski pas kao praivotinja predstavlja razdoblje due od povijesti civilizacije, i ujedno je utjelovljenje opasnosti. Zajedniko umjetnicima pokreta

The Young British Artists je da se bave arheologijom dananjice i u svojim djelima prisvajaju stvari i slike koje ine moderno drutvo iznosei tako diskretnu kritiku tog istog drutva. Tako Hirst izlae i vitrine s farmaceutskim ili kirurkim priborom; smatrajui umjetnost sastavnim dijelom ivota kao i bolest i smrt, rekao je: Umjetnost je poput medicine. Moe vas izlijeiti.

298 Mo itanja umjetnosti

Anish Kapoor: To je ovjek, 1989. Apstraktna skulptura izmeu istone (azijske) i zapadne koncepcije (europske) umjetnosti. Utjecaj europske moderne (Y. Klein, J. Beuys) kombiniran je s tradicijskim ritualima i totemskim predmetima iz hinduistikog tantrizma. Rad je karakteristian za Kapoorovo stvaralatvo 1980 -ih, kada izlae objekte nepravilnih, neobraivanih formi prekrivene intenzivnim plavim pigmentom u prahu, poput praine. Okomito postavljen monolit podsjea na prethistorijske dolmene, a poloene ploe od kriljevca doimaju se besteinski, eterino, poput oblaka. Odrednice: horizontalna plastika ili podna struktura tlo na kojemu se postavlja djelo ini bitan element djela. Gledatelj se moe kretati oko djela ili ui u djelo.

Caspar David Friedrich: Brodolom Nade, 1824. Romantiarski prikaz potonua broda s imenom Nada, pogoenog ledenom santom kao anticipacija tragedije Titanica. Iako prethodno djelo i ova slika iz razdoblja romantizma naizgled nemaju nikakve veze, uoite ne samo njihove formalne slinosti ve i bliskost dojma, kontemplativne atmosfere, senzacija uznemirenosti i slutnje koje oba rada pobuuju (je li i u vama?).

299 Mo itanja umjetnosti

Umjetnost identiteta

Judy Chicago: Veernja zabava, 1974. 1979. Umjetnica koja je odbacila oevo prezime i zamijenila ga imenom grada u kojemu je roena, u svom radu bavi se osnovnim temama feministikog pokreta: seksualnost, majinstvo, drutvenost. Stol u obliku trokuta koji negira bilo kakvu hijerarhiju u sjedenju, postavljen je za 39 osoba. Na svakome mjestu oslikanim keramikim tanjurima i runim radom (izradila ih je grupa ena tradicionalnim obrtnim postupcima) slavi se ivot i postignue jedne slavne ene. Ispod i unutar stola, kao alternativna pria, jest niz porculanskih trokutnih ploa koji tvore drugu kontinuiranu

plohu, poploanja poda, gdje je zlatnim slovima ispisano 999 imena drugih poznatih ena. Djelo Judy Chicago predstavlja simbolinu povijest postignua i borbe ena za priznanje: ena se ne raa kao ena, ve njome postaje (Simone de Beauvoir). Godine 1971. povjesniarka umjetnosti Linda Nochlin postavila je pitanje u naslovu eseja: Zato nema velikih umjetnica? Odgovor je bio da se u tradicionalnom drutvu ene nisu mogle baviti umjetnou ili su njihovi radovi bili zanemarivani, drugaije vrednovani ili pripisivani mukim kolegama umjetnicima. Druga odrednica: feministika umjetnost.

Feministika umjetnost: propitivanje enskog spolnog identiteta, jezika spola ili ulogu roda u drutvenom kontekstu. Feministiki umjetnici nisu iskljuivo ene.

300 Mo itanja umjetnosti

Sanja Ivekovi: Gen XX, 1997. 2001. Umjetnica koja u svom radu istrauje rod, sjeanje i identitet od samog se poetka svoga djelovanja koristila masovnim medijima, asopisima i novinama kao medijem umjetnosti iznosei komentar naina na koji su u tim medijima prikazivane ene. U Dvostrukom ivotu iz 1975. ona supostavlja oglase s fotograjama ena, vlastitim fotograjama iz privatnog albuma koje je prikazuju, sluajno, u slinoj pozi. Usklaivanje komercijalne

i osobne fotograje otkriva mjeru do koje oglaavanje moe uvjetovati percepciju vlastitog ja. Uviajui da narodne junakinje iz Drugoga svjetskog rata (ene ubijene ili zatvorene zbog aktivne uloge u antifaistikom pokretu, meu kojima i umjetniina majka) trebaju biti prisutne u kolektivnom sjeanju ljudi, umjetnica je osmislila niz oglasa u asopisima koji su iznova uveli te heroine u suvremenu svijest. Druga odrednica: feministika umjetnost.

Sylvie Fleury: Poison, 1992. Rad vicarske umjetnice nazvan je po parfemu. Predstavlja dizajnerske shopping vreice, u kojima se nalaze stvari nabavljene u nekoliko umjetniinih izlazaka u kupnju. Kao i u suvremenom drutvu, vana je ambalaa, omot,

a ne sadraj i bit ljudi i stvari... Naziv djela je dvosmislen: osim to naslovom priziva poznati parfem, znai doslovno otrov a u prenesenom znaenju pogubnost ivotnog naela kupujem, dakle jesam?

301 Mo itanja umjetnosti

Katarina Fritsch: Drutvo za stolom (njem. Tischgesellschaft), 1988. Djelo je uprizorenje straha od tehnolokog napretka i otuenja u suvremenom drutvu. Prikazane su klonirane gure (od poliestera i drva) koje sjede za dugim stolom, ruku poloenih na stolnjak s kompjutorski generiranim uzorkom, ne komuniciraju, ispranjene su od emocija. Figure su reducirane na minimalne oblike, tek dovoljne za prepoznavanje njihovih osnovnih karakteristika. Odrednice: skulptura, prostorna instalacija. urezane informacije o lokaciji planeta nastanjenog ljudskom vrstom i razdoblju kad je letjelica lansirana, kao pokuaj komunikacije s izvanzemaljcima u sluaju da pronau plou, interplanetarnu poruku u boci. Prikazani su nagi odrasli ena i mukarac koji podiu ruke, ispruenih dlanova u znak dobrih namjera, iako, naravno, nije sigurno da je ta gesta univerzalnog znaenja. Prikazan je i atom hidrogena kojim svemir obiluje, uz koritenje jezika matematike. Ploa je postavljena na rotirajuoj anteni, tako da uvijek bude zatiena od udara oblaka kozmike praine.

Pioneerova ploa, Pioneer 10, 1972. i Pioneer 11, 1973. Aluminijska pozlaena ploa lansirana u NASA-inim letjelicama bez posade, prvima koje su napustile Sunev sustav. Na ploi su linijama

Komunikacija je vieosjetilno doivljavanje svijeta (dodirno, sluno, vizualno, mirisno, okusno: pet osjetila). 20. stoljee je doba globalne komunikacije, koju omoguuju tehnika pomagala automobil, telefon, TV, Internet, umreavanje cesta.

302 Mo itanja umjetnosti

13 Programiranje svijeta

Proireni mediji 304 Novi mediji 305 Umjetnike manifestacije 307 Provokacija i cenzura 309 Suvremena arhitektura 311 Dizajn 314 Razlinost moderne i postmoderne 321 Umjetnost i napredak 324 Likovna kritika 325

303 Programiranje svijeta

Proireni mediji
Meusobnu interakciju lma i likovne umjetnosti i njihovu sintezu nazivamo proirenom koncepcijom medija. U suvremenom svijetu dominira vizualni oblik percepcije, a kao to vidljivi objekt dolazi prije vizualnog medija, tako je vizualna kultura iri pojam od likovne umjetnosti. Ranije, 960-ih vjerovalo se da e naglasak umjetnosti na isto vizualnom osnaiti perceptivne mogunosti promatraa, da e omoguiti razvoj mentalnog stava koji e dopustiti da se stvarnost percipira s veom jasnoom i lucidnijom svijeu o njezinim znaenjima. Danas istraivai iz neuroznanosti i psihologije priznaju da je percepcija u osnovi vieosjetilno iskustvo. Razdoblje od poetka 990-ih do danas naziva se interaktivnim ili medijskim razdobljem. Umjetnik stvara djelo (artefakt), dok tek publika umjetnikovo djelo pretvara u umjetniko djelo. Artefakt je individualna tvorba, dok je umjetniko djelo drutvena tvorba. Umjetnik koji je sazrio tijekom posljednjih dvaju desetljea ne stvara vie ksiranu sliku. Ne stvara objekte, ve projekte. Gledatelja i publiku u kulturi Iterneta zamijenio je izraz korisnik.
ra. Umjetnika instalacija oblikuje se u materijalima uobiajenim za urbanu hortikulturu: dvije vrste cvijea, trava i ljunak (za staze u parkovima). Navedenim materijalima oblikovana je tipografska slika. Uobiajene su bronane ili kamene skulpture na javnim urbanim povrinama, no u ovom projektu rabe se organski materijali, ime se estetskom doivljaju cvijea u urbanom okoliu nastoji pridodati konceptualno znaenje. 404 FILE NOT FOUND je neprevodiva kompjutorska sintagma koja postoji samo na engleskom jeziku (adaptiranom za strojeve). To je jedan od izvjetaja o pogrekama koje se pojavljuju u internetskoj komunikaciji, gdje stroj komunicira sa strojem o protokolima neuspjene komunikacije (HTML serverska pogreka), i time daje korisniku na uvid gdje je problem, to pak omoguuje njegovo rjeenje. Bez obzira na to to se svakodnevno s njima susreu, ne oekuje se od graana da e prepoznavati ovako premjetene raunalne kodove. Kombinacija formalne (tipografsko rjeenje, shematizirana kompozicija) i neformalne (vegetativne, koja buja u skladu s vlastitim zakonitostima) slike. Cvjetna instalacija je model pojavnog svijeta, biljni ciklus neka je vrsta saetka ivotnog ciklusa. Njome pejsana umjetnost poprima nova znaenja, iako alegorijska i asocijativna upotreba ore, prirodna lozoja (Constable) nije novum u umjetnosti. U suvremenom trenutku, meutim, umjesto da umjetnost podraava prirodu priroda podraava umjetnost i shematinost pojavnog svijeta.

Darko Fritz: 404_FILE_NOT_FOUND, Forum, Zadar, 2003. Projekt se sastoji od postavljanja i viemjesenog odravanja cvjetne instalacije veliine 2,5 25 meta-

304 Programiranje svijeta

Novi mediji
Kao to primatelj kodirane poruke treba imati tehniko predznanje da bi je mogao iitati, jednako tako konzument suvremene umjetnosti mora poznavati njezin jezik znakova da bi razumio razlog za stvaranje (njem. Kunstwollen, to je pojam Aloisa Riegla) suvremenih umjetnika. Mediji danas vie nisu shvaeni kao jednostavni instrumenti za irenje drutvene kulture, nego kao novi drutveni oblik kulture. Ili, kako istie P. Sequeri, medijski oblik komunikacije danas nije samo sredstvo, nego tipino suvremeni nain kojim se ostvaruju temeljni procesi socijalizacije, oblikuju se kulturalni uvjeti i orijentacijski kriteriji edukacije, miljenja, suglasja. Istodobno, dolazi do autonomije medijske komunikacije u odnosu prema etikom promiljanju, to je pak u uskoj povezanosti s novonastalim primatom ekonomije u odnosu na politiku (primjer: nadnacionalne korporacije). Dihotomiju realnog i potencijalnog u suvremenoj umjetnosti francuski lozof Jean Baudrillard objanjava rijeima: Apstrakcija danas vie nije karta, dvojnik, zrcalo ili koncepcija. Vie ne stvaramo simulacije prostora, bia ili materije, nego modele stvarnoga bez podrijetla ili stvarnosti: hiperstvarnosti. Vrijeme, iz perspektive pojedinca krajnje subjektivno iskustvo, postaje sredstvo umjetnike ekspresije. Umjetnik modelira vrijeme kao plastini materijal, dok istovremeno uivatelj umjetnine troi na njezino konzumiranje odreenu koliinu vremena, osmiljenu od umjetnika. Prijelaz s analognih na digitalne medije doveo je u pitanje odnos umjetnosti i komunikacija, tehnologije, medija i distribucije. Kompjutorska animacija, digitalna slika i zvuk, elektronike knjige, hypermedia, interaktivnost, cyberspace... stapanje tehnologije i umjetnosti dovodi do novog naina artikulacije umjetnike ideje i do nove estetike. Hyper, interaktivni, cyber, virtualni i umreeni mediji dovode do novih konguracija komunikacije, nova tehnologija dovodi do transformacije kulture. Digitalni mediji daju novo znaenje montai i naraciji, semantikoj konstrukciji slike, pritom treba imati na umu da prostor elektronikih medija nije trajan. Baudrillard poima hiper reality kao nain da se opie svijet u kojemu slike vie ne predstavljaju stvarni predmet, ve promatraa upuuju na drugu sliku, i opet drugu, u beskona-

305 Programiranje svijeta

noj sekvenci. U takvom svijetu simulacija ne zamjenjuje stvarno iskustvo, ve sama postaje stvarnost. Gubitak originalnosti znai da je sve kopija, a bez originala ideja kopije, u negativnom smislu te rijei, nema vie nikakvog smisla. Netko tko simulira da je bolestan, izaziva u sebi neke simptome prave bolesti simulacija propituje razliku izmeu istinitog i lanog, stvarnog i izmiljenog.
Dalibor Martinis: Zabranjeno parkiranje (njem. Parken Verboten), Rosenheim, Njemaka, 2000. Krajem 1990-ih umjetnik zapoinje Binarni niz, ciklus radova u kojima se koristi visokososticiranim sustavom znakova, binarnu informaciju izraenu numerikim nizom nula i jedinica prevodi u low-tech medije, npr. zvonei u srednjovjekovna zvona (vii zvuk manjeg zvona oznaava jedinicu, a nii zvuk veeg zvona nulu). Takoer, u javnom prostoru slae divovske kompozicije (kao to se za vlak kae da je kompozicija) od starog primjerice od isluenih bicikala nikada podignutih s odjela za naene stvari slavonskobrodske policije (2002.) ili novog pedesetak crnih i srebrnih Volkswagen Golfova u njemakom gradu Rosenheimu (2000.). Od njih stvara klavijaturu urbanog mjerila. Predmetima kojih je osnovna funkcija pokret, prevaljivanje udaljenosti, Martinis stvara nepominu branu koja onemoguuje prolaznike u ustaljenim smjerovima kretanja. Izokreui poznati red stvari VW-ima ispisuje Zabranjeno parkiranje katkad je lijepo. Posebna, urbana estetika moe se nai ak i u parkiranim automobilima.

306 Programiranje svijeta

Bill Viola: Nantski triptih, 1992. Ve 1970-ih Viola eksperimentira lmom super-8 i crno-bijelim videom, a svoja znanja o tome mediju proiruje u tehnoloki inventivnom Japanu. Na Nantskom triptihu, na tri velika ekrana koji gotovo potpuno ispunjavaju vidno polje promatraa, prikazani su trenutak roenja umjetnikova sina i starica, njegova majka na samrtnoj bolnikoj postelji. Izmeu se nalazi nejasna sekvenca gura obuena u bijelo koja uranja u duboku vodu, koja pluta. Rije je o dirljivom i uznemirujuem

propitivanju osnovnih pitanja poetka i kraja, ivota i smrti, svijesti i nesvjesnosti, tijela i uma, koja se u ivotu jedinke i vrste oituju u ciklinosti ivotnog procesa, a na irem polju u globalnoj ekolokoj drami. Umjetnik je oima javnosti izloio vlastiti intimni ivot, to najavljuje pojavu reality showa. No dok Violino djelo predstavlja trajnu umjetniku vrijednost, reality show karakterizira kratkotrajnost interesa publike (ima efemerni znaaj) te istodobnost zbivanja i emitiranja.

Umjetnike manifestacije
U suvremenom trenutku najznaajnije su izlobene manifestacije Documenta u njemakom Kasselu i Venecijansko bijenale, te Bijenale je izloba koja se odrava izloba radova za Turnerovu nagradu u Londonu. Na podruju svake dvije godine, za razliku od anala (odrava se svake godine) i arhitekture najznaajnija je godinja nagrada Pritzker, koja se od trijenala (svake tri godine). 979. dodjeljuje arhitekti iji je rad unaprijedio izgraeni okoli, uinivi svijet boljim i humanijim mjestom za ivot. Obitelj Pritzker ve je gradila Hyatt hotele irom svijeta, kada je odluila utemeljiti nagradu za arhitekturu kao kreativno podruje nepravedno izostavljeno (kao i matematika) s liste disciplina za Nobelovu nagradu. Venecijansko bijenale prvi je puta odrano 895. kao meunarodna umjetnika izloba u novoj izlobenoj palai u tzv. Giardinima di Castelo, u kojima su nakon 907. sagraeni i paviljoni pojedinih drava. Na otvorenju prve izlobe bio je prisutan Umberto I. Savojski, kralj Italije, s kraljicom Margharetom. Izlobu je posjetilo

307 Programiranje svijeta

224 000 posjetitelja. Od 937. Venecijansko se bijenale odrava naizmjenino s Meunarodnim festivalom suvremene glazbe, a od 980. naizmjenino izlobe suvremene umjetnosti i arhitekture. Documenta se odrava od 955., a od 972. tek svakih pet godina (npr. 2007.). Documenta je svojevrsna svjetska izloba umjetnosti, na kojoj svoja recentna ostvarenja izlau najugledniji umjetnici iz cijeloga svijeta ukljuivo Afriku i Aziju s Pacikom. Izloba ima jednog izbornika koji joj odreuje temu 2002. bio je to nigerijski kustos Okwui Enwezor. S obzirom na trajanje izlobe, Documenta je dobila nadimak muzej od stotinu dana. Nagrada Turner za britanskog umjetnika do 50 godina starosti ustanovljena je 984. u Galeriji Tate, London, kao nain da se suvremena umjetnost unese u javni ivot i potie razmiljanje i diskusija o njoj u najiroj javnosti. Nagraeni radovi obino su okantni za najiru javnost i izazivaju javne polemike. Rije je o najprestinijoj nagradi za suvremenu umjetnost u Britaniji i jednoj od najuglednijih na svijetu.

Tracy Emin: Moj krevet, 1998./99. Raspremljeni krevet na koji je odbaen runik, par hulahopki, donje rublje, boca votke, polaroidna fotograja umjetnice kojoj krevet pripada... Rije je o ispovijesti zloeste djevojke, umjetnosti ekscesa, namijenjenoj da brzo djeluje, okira i da je vie nikad ne pogledate. Prizor nereda i prljavtine je odbojan, za najiru javnost znak loeg ukusa... ivot je, a ne vizualne umjetnosti, moja jaa strana, izjavljuje umjetnica (nominacija za Turnerovu nagradu 1999.). Odrednice: prostorna instalacija, ready-made, Young British Artists.

Hans Haacke: Germania, 1992. Njemaki paviljon na Venecijanskom bijenalu. Umjetnik je dao razbiti ploe na podu paviljona i krhotine ostavio tako da ispunjavaju cijeli paviljon (tu je i fotograja Hitlera pri posjetu paviljonu 1934. i njemake novanice kao simbol prolosti i sadanjosti umjetnosti koja prelazi od umjetnosti u slubi drave na onu trino orijentiranu). Odrednice: site-specic, horizontalna plastika ili podna struktura.

308 Programiranje svijeta

Provokacija i cenzura
Zato je potrebno da svi imaju obrazovan ukus i znanje o umjetnosti? Izmeu ostalog, da okoli bude ljepi. Cenzura djeluje na podruju lma i knjievnosti, ali nema takve koja e pridonijeti izbjegavanju urbanistike i arhitektonske sablasti, ije su posljedice, uzgred, znatno tee i dugotrajnije od onih to ih, primjerice, uzrokuje objavljivanje nekog pornografskog romana (teoretiar arhitekture Bruno Zevi).

Rober Mapplethorpe: Mladi s ispruenom rukom Ovaj mladi ispruene ruke, blistava smjeka, makar mu ljepota nije nimalo akademska i napola izlazi iz snimke, pomaknut dokraja na jednu stranu kadra, utjelovljuje neku vrstu veselog erotizma... fotograf je ksirao ruku mladia (mislim da je to bio sam Mapplethorpe) tako jako

rastvorenu, tako gusto preputenu... (Roland Barthes, Svijetla komora). Mapplethorpe je snimao biljke (poetine detalje: aku cvijeta i sl.) i gola muka tijela, ogoljena u svim svojim neurozama i patnji. Umro je od AIDS-a, a jednu od prvih izlobi odrao je u Muzeju (tada Galeriji) suvremene umjetnosti u Zagrebu 1989.

Andres Serrano: Krist u urinu, 1987. Slika Krista na kriu u bogatim zlatnim tonovima. Rije je o fotograji plastinog raspela uronjenog u au s urinom, ali na taj je nain umjetnik dobio iznimno produhovljenu sliku. Naziv djela je izazvao skandal i proglaen blasfemijom, no ovim djelom autor nije elio vrijeati temeljni simbol kranstva, nego je elio izraziti ideju da ljepota postoji i u banalnim stvarima i da je tjelesnost poveziva s duhovnou.

309 Programiranje svijeta

Felix Gonzalez-Torres: Bez naziva (Lover Boy), 1990. Plavi papir predstavlja djeaka, plavetnilo neba i beskraj raja, znai djelo ima religijski aspekt. S hrpe papira posjetiteljima je doputeno uzeti list kako bi konzumirali ne samo tijelo umjetnikog djela ve i samog umjetnika. Religijski aspekt djela naglaen je neiscrpivou hrpe, naime ona se stalno dopunjava novim papirima, uvijek je ista (visina hrpe papira je 20 cm,

dimenzije papira su 85 112 cm). No dok je papir u gomili prepun raznih mogunosti, papir odvojen od ostalih i donesen kui gubi posebnost koju ima umjetniko djelo. Poruka djela je da konzumiranje umjetnosti, ak i kad je to samo gledanje, nije pasivno, ono ne ostavlja stvari nepromijenjenim. Posjetitelj izlobe postupkom uzimanja lista papira unosi umjetniko djelo u svoj vlastiti prostor, posjetitelj i umjetnost pripadaju istom svijetu. Lucian Freud: Njezino velianstvo kraljica (Her Majesty The Queen), 2000./01. Lucian je unuk Sigmunda Freuda, oca psihoanalize. Njegovo gurativno slikarstvo, a slika uglavnom portrete i aktove, odlikuje se intenzitetom poteza kista i subjektivnim vienjem motiva, karakteristinim za ekspresionizam. Izvrsno hvata boju puti na svojim slikama. Slika malog formata (24 14,5 cm), ali velike izraajne snage i monumentalnosti, uva se u kraljevskoj riznici. Kraljica nosi vladarski atribut, krunu, u visokoj, ukoenoj frizuri. Njezin je pogled elian, a usne su blago stisnute. Donji dio lica osjenan, vidljiva je put starije osobe prikazane bez laskanja. Gore je kruna i ukoena frizura koji je predstavljaju ne kao osobu, nego kao njezinu funkciju.

Giuseppe Arcimboldo: Portret Rudolfa II. kao Vertumna, rimskog boga jeseni, 16. st. Arcimboldo slika portret mecene Rudolfa II. Habsburkog na ijem je dvoru u Pragu ivio. Portret je sastavljen od jesenskih ratarskih proizvoda, s krukom umjesto nosa: zanimljivo je da je vladar time bio vrlo zadovoljan, a portret je kupio.

310 Programiranje svijeta

Suvremena arhitektura
Graditi znai suraivati sa zemljom: udariti ljudski peat na krajolik koji e se time promijeniti za vjena vremena. Graditi ceste znai donijeti pustinji nakon doba opasnosti vrijeme sigurnosti. Graditi luke znai oploditi ljepotu zaljeva. (Marguerite Yourcenar, Hadrijanovi memoari)
Daniel Libeskind: idovski muzej, Berlin, Njemaka, 1989. 1999. Muzej koji je sam po sebi izloak. Jedan dio graevine ostavljen je bez eksponata i sam predstavlja vlastitu ideju pa moemo rei da je rije o konceptualnome muzeju. Muzejska zgrada postaje struktura simbolikog znaenja u koju se ulazi kroz tunel pod zemljom. Ukinuta je i posljednja granica izlobe kao medija i muzeja kao zikog mjesta. Cik-cak uzorak otvora (kao avovi) na proelju sugerira ideju prekida, unitenja i odsutnosti onih idova koji su ubijeni u nacistikim progonima. Fragment Davidove zvijezde podsjea i na SS simbol. Muzeji su, za razliku od stanogradnje, ikone nacionalnog prestia, mjesta gdje se dodiruju umjetnost i arhitektura, gdje dolazi do napetosti izmeu kutije i sadrine.

Peter Cook i Colin Fournier: Kunsthaus, Graz, Austrija, 2003. Muzej koji predstavlja eksces u provincijskom gradu zato ga zovu friendly alien (engl. prijateljski stranac). Obloen je panelima od dvoslojnog pleksiglasa pod kojima se nalaze 40-vatne neonske cijevi svijene u gotovo punu krunicu, to mijeanjem leksika analognog i digitalnog medija tvore

piksele zaslona niske rezolucije, recimo tako televizor urbanog mjerila, stalno se rekongurirajui (medijska fasada). Na vanjskoj opni (povrine 900 etvornih metara), okrenutoj prema rijeci i povijesnom sreditu grada u skladu s medijski promicanom idejom totalne vidljivosti emitiraju se slike reducirane na sumarne oblike, tekstovi i lmske sekvence

koje kontrolira centralni kompjutor. Ridley Scott je u lmu Blade Runner imao viziju grada ije su fasade pretvorene u divovski ekran. Relativizirajui objektivnu realnost zgrade, medijska fasada kombinira ideju funkcije s idejom slike. Dok se prije podrazumijevala nepominost subjekta ekrana (gledatelja), sada je on dinamian, uvijek u kontaktu, uvijek ukljuen.

311 Programiranje svijeta

Ulmska kola (Visoka kola za oblikovanje, njem. Hochschule fr Gestaltung, Ulm, Njemaka, 953. 968.) zagovara funkcionalnu estetiku, spoj dizajna i ergonomije u interijerima te jednostavne, krajnje pronjene komponente za racionalno stvaranje graevinskih oblika. Iznosi kritiku funkcionalizma, tada u tzv. kasnoj fazi: funkcionalno, racionalno stanovanje pretvorilo se, naalost, u stambeni minimum, a strogost linije u siromatvo forme.

Santiago Calatrava: Istona postaja (Oriente), Lisabon, Portugal, 1993. 1998. eljeznika postaja s galerijama od betonskih rebara i stakla, koje podsjeaju na srednjovjekovne krino-rebraste svodove. One proputaju svjetlost istodobno

pruajui zatitu od sunca i kie. Tipologije koja podsjea na drvee na breuljku, postaja ima osam odignutih kolosijeka, ispod kojih je stanica podzemne eljeznice i trgovaki centar. U blizini su autobusno stajalite i parkiralite.

Damien Hirst i Mike Rundell: Restoran Pharmacy, London, Engleska, 1997./98. Restoran i bar koji dekorom podsjeaju na ljekarnu (engl. pharmacy). Police na zidovima pune su lijekova, model stanine jezgre nalazi se u izlogu. Iako namijenjen mlaim klijentima, i zgodna dosjetka, restoran je ipak bankrotirao (2004.), slino kao lanac restorana Planet Hollywood s rekvizitima iz lmova i autogramima hollywoodskih zvijezda na zidovima. Primjer TRENDA u arhitekturi i umjetnosti.

MZRC: Stade de France, Saint-Denis, Francuska, 1994. 1997. Nacionalni francuski stadion sagraen za Svjetsko nogometno prvenstvo u nogometu 1998. (kada je Hrvatska osvojila broncanu medalju) prima 80 000 gledatelja. Ima 120 ulaza. Krov visi ovjeen na elina koplja. U blizini je postaja vlaka radi lake dostupnosti i bez automobila. Izvana se vidi borilite stadiona, to smanjuje osjeaj zatvorenog, izoliranog prostora uobiajen kod gradnje ove tipologije (stadioni). Nalazite li slinosti s antikim amteatrom (tlocrt)?

312 Programiranje svijeta

3LHD (Saa Begovi, Marko Dabrovi, Tanja Grozdani, Silvije Novak): Most hrvatskih branitelja, Mrtvi kanal, Rijeka, 2003. Pjeaki most je ujedno prostorna intervencija i urbani javni objekt. To je mjesto pijeteta, ali i drutvenog okupljanja i druenja. Most povezuje gradsku jezgru s bivom lukom. Svaki segment mosta je dizajniran

tako da se proizvede industrijski i montira na lokaciji. Most bono nalikuje na ispaljenu strijelu, svojom tankom ploom (debljine samo 65 cm) na ijem kraju prolaznik mora proi izmeu dva monolita razliitih irina, koji su simbol sjeanja i obnove. To je most-spomenik, nainjen prema projektu koji je pobijedio na natjeaju za spomenik hrvatskim braniteljima.

Minoru Yamasaki: Svjetski trgovinski centar (World Trade Centar), New York, SAD, 1972. Armiranobetonska cjevasta konstrukcija u obliku dvojnih tornjeva (Twin Towers), visoka 412 m. Kao utjelovljenje moi kapitala i Prvog svijeta (tu je smjeteno sjedite Svjetske banke), tornjevi su srueni u teroristikom napadu 11. rujna 2001. godine, koji odnosi 5 000 rtava. Iako je lozof Francis Fukuyama ranije tvrdio da je nastupio kraj povijesti jer je ameriki sustav liberalnog kapitalizma realizirano savreno

drutvo iji daljnji razvoj nije mogu, drugi lozof Noam Chomsky tvrdi da je za SAD nastupio kraj odmora od povijesti prvi put napadnut je cilj na amerikom teritoriju. Nakon toga zapadna koalicija napada autokratske reime u Afganistanu, pa Iraku. Teroristiki napad na Svjetski trgovaki centar pokree javnu raspravu na temu ima li smisla gradnja visokih zgrada. Strukturalna vrstoa, sigurnosni sistem, izlazi u sluaju nude na starim projektima pokazali su se slabim tokama visoke zgrade. Projektiranje uz pomo

kompjutora danas uvodi slobodnu kompoziciju vanjskog plata zgrade, i trodimenzionalne prostorne okvire s velikim otvorenim unutranjim prostorima. Visoka zgrada novog doba nije vie neboder, ve toranj, koplje oblikovano prema Mbiusovoj traci. Na razini tla, vea se panja posveuje organizaciji javnog ivota, okupljanju nebodera oko plaze, s dovoljno prostora za pjeake i popratnih sadraja. Visoke zgrade se s amerikog kontinenta danas premjetaju u zemlje Dalekog istoka vrlo velike gustoe naseljenosti i prirodnog prirasta.

313 Programiranje svijeta

Dizajn
Savrenstvo dizajna si postigao ne onda kada vie nita nema za ovjek, to je skup drutvenih uloga. dodati, ve kad nema niega suvinog u onom to si napravio... Ako (Karl Marx) eli sagraditi brod, ne mora slati ljude da sakupe drvo, podijeliti posao i izdavati naredbe. Umjesto toga, naui ih udjeti za irokim, beskrajnim morem. (Antoine-Marie-Roger de Saint-Exupery) Dobar dizajn ini jedinstvo funkcionalnosti, ekonominosti i svr- Vizualni identitet je dizajnersko obiljehovitosti u odreenim ivotnim uvjetima. Dobar dizajn neka je avanje nekog proizvoda ili institucije, na primjer varijacije i permutacije vrsta renesansnog stava koji kombinira tehnologiju, spoznajnu ahovnice, pletera te crvene, bijele i znanost, ljudske potrebe: ljepotu kako bi se stvorilo ono to svi- plave boje predstavljaju Hrvatsku. jet nije znao da nedostaje (Paola Antonelli, kustosica njujorkog Muzeja moderne umjetnosti). MoMA Muzej moderne umjetnosti u New Yorku osnovan je 929., a 932. otvara odjel dizajna, ime dizajn dobiva status integralnog dijela povijesti umjetnosti 20. stoljea. Norbert Bolz je tvrdio da tko god eli odgovoriti na Kantovo pi- Nisu nam potrebni mauzoleji s mrtvim tanje to je ovjek, morat e prouavati dizajn. Dizajn je pravo djelima, nego ive radionice ljudskog duha na ulicama, u tramvajima, u na radost spajajui utilitarno i ludiko, tehniku korektnost i hetvornicama, u radnikim stanovima. donizam stvaranja. Raunajui na materijalnost osjetila, u svijetu (Majakovski, pjesnik, koji je i sam za u kojemu smo stanovnici polisa koliko i supermarketa (svakoga potrebe revolucije izradio oko tri tisue dana prosjeni stanovnik zapadnoga grada vidi, asimilira i prepo- plakata) znaje oko 6 000 logotipa), suvremeni dizajn pokuava odgovoriti na zahtjeve formalnih noviteta to dolaze od publike koja se neprestano dosauje u drutvu spektakla, uitka potronje i komunikacije. Predmeti nisu vie roba; oni nisu posve ak ni znakovi kojima bi odgonetali i usvajali smisao i poruku, to su testovi, oni ispituju nas i mi smo im prisiljeni odgovoriti, a odgovor je ukljuen u pitanje. Tako slino funkcioniraju sve poruke u medijima: ni informacija ni komunikacija, ve referendum, stalni test, kruni odgovor, provjera koda (Jean Baudrillard). U funkciji vika zbilje (suplementa) dizajn, prema Guyu Julieru, poprima zasebne socijalne i ekonomske vrijednosti. Iako ima dodirnih toaka s umjetnou, dizajn se razlikuje od umjetnosti svojim svojstvima tehnike umnoivosti i korisnosti: namijenjen za upotrebu masovnog ovjeka, dizajnirani predmet osim oblikovanjem prema visokim estetskim kriterijima mora prije svega imati svojstvo funkcionalnosti.

314 Programiranje svijeta

Piccadily Circus, London, Engleska Najfotograraniji zid na svijetu marketinki displeji kao turistika atrakcija. Shvaanje reklamnog arenila kao preobraenog oblika utopije prosvjetiteljstva urbani pejsa mjesto je zavodnitva slika i uspostavljanja kontrole (diktira se moda, to je in).

Dizajn se bavi oblikovanjem upotrebnih predmeta. Nastaje pojavom industrijske revolucije, nakon koje se serijski, u velikim koliinama i automatizirano proizvodi roba za nepoznatog potroaa. Tako se dizajnom nastoji unaprijed predvidjeti ukus i svianje pojedinih prola kupaca i umjetno se stvara moda putem reklama i marketinga kako bi vjerojatnost za zadovoljavanje ciljane skupine bila to vea. Suprotno od zanatske proizvodnje, gdje obrtnik, proizvodei predmet, moe ukljuiti modikacije koje ine unikat i tako zadovoljiti elje pojedinog naruitelja, masovna proizvodnja tei iskljuivanju individualnosti i pojedinaca i proizvoda koji su im namijenjeni. Modom se stvaraju zajedniki ukusi koji pojednostavnjuju proizvodnju. Zato je zadatak dobrog dizajna stvoriti oblik upotrebnog predmeta koji e sadravati odmak od uobiajenih stereotipa ali ne prevelik odmak koji publika ne bi shvatila i kupila (kao to je sluaj u umjetnosti gdje svianje nema veze s kvalitetom); potrebno je zatim da dizajn ne oteava uporabnost predmeta (ako previe ukrasa na lici ometa njezino dranje hrane i unoenje u usta, onda ta lica ne valja). Napokon, dizajn mora omoguavati i ekonomski to isplativiju proizvodnju ako se rabe prekvalitetni materijali, proizvodnja predmeta je skuplja nego zarada na njemu. ivot ovjeka, kao i drutva, ba su isto tako utjecani bojom, volumenom, prostorom i svjetlom, kao vatrom, vodom i zrakom. (teoretiar dizajna Zvonimir Radi )

Dizajn dijelimo na graki (naljepnice, logotipi, plakati...), industrijski ili product design (strojevi, automobili, kuni aparati...) i tekstilni (materijali i krojevi).

Od tramvajske karte i natpisa na trgovini do cestovne signalizacije i urbane opreme sve je to vizualni inventar urbanog ambijenta. Dizajn moe biti i environmental oblikovanje okoline. Ukupna okolina predstavlja integraciju triju sfera: predmetne okoline (articijelni svijet industrijskih proizvoda) izgraene ili izgradbene okoline komunikativne okoline (sistem komunikacija, u prvom redu vizualnih).

315 Programiranje svijeta

Christian Dior: New Look, model Bar, proljee/ljeto, 1947. Naziv priziva Rooseveltov New Deal ili novu podjelu karata. Novi je izgled A silueta odjee s voluminoznom suknjom, neracionalno troenje tkanine koja je jo uvijek teko dostupna neposredno nakon rata. Nakon osloboenja od korzeta i kraenja suknje 1920-ih, poslijeratna ena je ponovno pasivna i utegnuta, osinjeg struka (ena-cvijet). Godine 1949. Diorova odjea ini 5% ukupnog francuskog izvoza. Dior je bio prvi kreator koji je radikalno mijenjao liniju odjee svake sezone.

Christian Dior: H linija,1954.

Christian Dior: Y linija, jesen/zima,1955./56.

ovjek se moe denirati kao posjednik ili korisnik odreenog automobila, odreene vrste cigareta, odreene religije i odreene politike stranke. Meni se svijet predstavlja kao zbirka stvari i budui da posjedujem slobodu izbora izmeu njihovih razliitih vrsta, ja zamiljam da sam autentina linost na osnovi same injenice da mi je ostavljena sloboda tog izbora. Birajui stvari, ja imam iluziju da biram samog sebe. U odreenom smislu to je tono: odabirem samoga sebe kao kombinaciju raznih roba. Filozofski ili vjerski ili pak politiki pogled na svijet ne razlikuje se bitno od bilo kakvog drugog objekta za svakodnevnu upotrebu: im odabirem neku ve postojeu i ve gotovu konstrukciju, ja time usvajam stanovitu vanjsku odreenost kojom se sluim ba isto onako kao i pastom za obuu. Ja samoga sebe ne odreujem kao lozofa ili kao vjernika ili pak kao politiara, ve jedino dajem svoj pristanak da me netko drugi koga sam ja odabrao ba kao takvog odredi. Prisvajam u gotovom obliku osobine stvari i od njih pravim svoje vlastite osobine. Moja osobnost je odreena kombinacija stvarnih osobina: ja sebe deniram kao onoga koji nosi crvenu kravatu s tokicama, upotrebljava kolonjsku vodu marke X i ilete marke Y, vozi se automobilom marke Ford, voli vitke plavue, ispovijeda religiju odreene protestantske sekte i glasa za odreenu politiku stranku, a mislei o svemu tome, osjea blaeno zadovoljstvo to predstavlja istinsku individualnost, a ne obian primjerak uniformirane gomile. Ja sam ja. Graanski individualizam je proizvod prirodne inercije koja, uostalom, karakterizira svaki pogled na svijet, ma koliko da ima masovan oblik. To je degradirano utjelovljenje velike tradicije graanske misli. Svakome osigurava neponovljivu individualnost, koja se lako kupuje za novac. Njegova privlana sila mora biti neodoljiva. (Leszek Koakowski)

316 Programiranje svijeta

Issey Miyake: Valoviti pliss jesen/zima, 1993./94. Japanski modni kreator Miyake uvodi nove materijale u modnu industriju. Ovaj je, podsjeajui na valovitu morsku povrinu, izveden iz teksture arhitektonskih materijala. Jednako tako, arhitektura esto prisvaja motive, materijale i tehnike iz prirode, umjetnosti, dizajna ili mode.

Boris Ljubii: Znak 8. mediteranskih igara u Splitu, 1979. Znak se sastoji od tri povezana kruga to predstavljaju tri kontinenta: Europa, Azija i Afrika (znak Olimpijskih igara ima 5 krugova za 5 kontinenata). Meutim, Mediteran je samo uski morski pojas tih kontinenata i zato su krugovi uronjeni jednom treinom u more tako predstavljaju samo 18 zemalja Sredozemlja (nakon 1990. je to 20 zemalja) koje su civilizacijski, povijesno i kulturno povezane i ujedno su kolijevka europske i posredno zapadne kulture i civilizacije. Povezani krugovi takoer predstavljaju sport prijateljstvo mir, to je moto olimpijskog duha. Nakon igara u Splitu 1979. ovaj znak postaje standard, to znai da se od tada koristi na svim Mediteranskim igrama u meuvremenu i ubudue, s prigodnim dodacima organizatora pojedinih igara (kao i na Olimpijadama).

317 Programiranje svijeta

Ivan Picelj: naslovna stranica asopisa Arhitektura, Zagreb, 1 6/1956. Primjer uspjene fuzije umjetnosti geometrijske apstrakcije i grakog dizajna, na prvoj naslovnici asopisa Arhitektura Udruenja hrvatskih arhitekata.

Joan Mir: Plakat za Svjetski nogometni kup u panjolskoj, 1982. Lirska apstrakcija primijenjena u grakom dizajnu. Slika je postala zatitni znak panjolske turistike zajednice, a tipine Mirove boje poistovjeene su s mediteranskim ugoajem Katalonije.

318 Programiranje svijeta

Milton Glaser: I love New York, 1973. Logotip napravljen po narudbi gradskih vlasti kao dio turistike kampanje. Smatra se najimitiranijim logotipom ikad, a nakon napada na Twin Towerse 11. rujna 2001. autor je osuvremenio crte dodavi crnu mrlju u donji lijevi kut srca, i nastavak natpisa Volim New York: vie nego ikad. Glaser je suosniva New York Magazinea 1968., a dizajnirao je vie od 50 novina i asopisa, meu njima The Washington Post.

Milton Glaser: Bob Dylan, 1966. Pjeva Bob Dylan prikazan je s kaleidoskopskom frizurom na plakatu za album najveih hitova tog pjevaa, za diskografsku kuu CBS Records. Halucinantni spektar boja kose tipian je za psihodelinu umjetnost toga doba, koja je izraz pokuaja oslobaanja kreativne energije bez razumske kontrole umjetnika toga doba, to je naalost esto zavravalo eksperimentima s LCD drogom.

Psihodelina umjetnost izraz je alternativne hipijevske i rock-kulture Zapadne obale SAD-a. Jaki osjetilni nadraaji, umjetne boje koje doaravaju stanje transa, proirenje percepcije tipini su za ovu dekorativnu umjetnost nastalu uporabom ornamentalnog uzorka. Kaleidoskopski efekt, simulacija laserskog svjetla potpomae stvaranju halucinantnog dojma.

Palo Alpo: Logotip tvrtke Apple Machintosh, 1976. Jedan od najprepoznatljivijih korporativnih logotipa na svijetu. Logotip tvrtke prikazuje nagrizenu jabuku (osnivai New Yorka uzgajali su jabuke, stoga je nadimak toga grada Velika jabuka, engl. Big Apple), s

vodoravnim prugama duginih boja. 2003. logo je osuvremenjen, dobio je boju srebrnog kroma. Prvo osobno raunalo Apple je izbacio na trite 1977. stvorivi tehniki preduvjet za kompjutorski generiranu umjetnost.

319 Programiranje svijeta

Barbara Kruger: Instalacija u Mary Bone Gallery, New York, SAD, 1991. Poruka velikih dimenzija (u vizualnom jeziku to je vikanje) ispisana na crvenoj podlozi agresivnou oponaa marketinke i propagandne strategije. Umjetniki rad preuzima obrasce moi napadajui publiku u svojstvu

mase ili konzumenata da promijeni ili modicira svoje stavove i elje. Tekstualna poruka ziki obuhvaa publiku (kojoj se umjetnica obraa sa vi, engl. you) u tijesnom, klaustrofobinom prostoru. Krugeriin prvi javni rad bio je natpis koji je ispisivao: Ne pokuavam vam nita prodati (New York, 1983.).

Richard Prince: Bez naziva (Kauboj ), 1984. Metodom tzv. refotograranja prikazan je kauboj u pozi preuzetoj s fotograje poznatog proizvoaa cigareta, u scenograji Divljeg zapada. Prije su reklame krale slikovni jezik umjetnosti, a onda se dogodilo obrnuto. Oglas je posluio kao ready-made: konzumiranje slika slika konzumerizma. Otpoela 1954. Marlboro-man bila je najdulje voena reklamna kampanja u povijesti.

Droog Design, Rody Graumans: 85 sijalica, 1992. Primjer suvremenog nizozemskog dizajna, jednostavnim, industrijskim, standardnim materijalima postignut je efekt raskonog lustera. Buket araniran od 85 sijalica, grla i ica koje slobodno vise sa stropa; za sastavljanje ovog produkta bila je dovoljna ideja i tu se ne moe govoriti o oblikovanju (moda o ready-made dizajnu). Ekonominost forme, minimalistika estetika izraz je paradoksa dizajna koji istupa protiv potroakog mentaliteta.

1. Odgovorite na pitanje/promislite: to mislite o estetskoj komponenti suvremene umjetnosti? 2. Kakvo je vae miljenje o povezanosti umjetnosti, dizajna i marketinga danas?

Aldo Ballo za tvrtku Alessi: Cjedilo za agrume Philipa Starcka, 1991. Kuanski predmet ija forma i materijal prkose koncepciji jednokratne uporabe i jeftine funkcionalnosti. Podsjeajui na svemirski brod, njegova forma dostojna je izlaganja u muzeju.

320 Programiranje svijeta

Razlinost moderne i postmoderne


Novo doba je injenica: ona postoji bez obzira na nae da ili ne. (Mies van der Rohe) Ako je moderna doba proizvodnje, postmoderna je doba simulacije. ( Jean Baudrillard; reenica se odnosi na proizvodnju umjetnikih objekata, i simulaciju stvarnosti.) Termin moderno je dvosmislen: svaka je umjetnost moderna u doba svog nastanka. No kao povijesni pojam, moderno je razdoblje od 860-ih do 968. godine u umjetnosti i lozoji, a modernizam se vie odnosi na lozoju moderne umjetnosti, odnosno duh vremena. Postmoderna je ili protiv moderne ili je njezin nastavak koji preispituje njezine premise. Postmoderna odbacuje sve to je veliao modernizam autoritet razuma, istinu, vjerovanje u mogunost ovjekova savrenstva i ideju da je mogue stvoriti bolje, pa ak i savreno drutvo. Postmoderna dekonstruira postojee ideje i sustav vrijednosti i iznosi da jednakost i sloboda nisu prirodno stanje ovjeanstva, ve intelektualne tvorevine. Postmoderna radi reviziju tradicionalnih vrijednosti, odbacuje vrijednosti poput ega, svrhe, smisla, stvarnog svijeta, istine. Stoga bismo je mogli nazvati nihilistikom. Takoer odbacuje primat znanstvenih injenica u formiranju naeg pogleda na svijet i nanovo usvaja stare koncepcije neosjetilne percepcije, nemogunost spoznaje i metazinosti. Stoga se jo naziva new age predstavlja poetak jednog novog doba. Koncepcija postmoderne je: varljivost, nesigurnost, neizvjesnost, sumnja, podijeljenost. Odbacuje se potreba moderne za klasiciranjem, deniranjem i donoenjem zakljuaka. Moderna je elitistika, inzistira na nejednakosti npr. Finneganovo buenje (engl. Finnegans Wake) Jamesa Joycea nije knjiga za iroku publiku, zahtijeva predznanje i iroku naobrazbu. Postmoderna je populistika, norma vie nije ukus elite, ve svianje irokih masa (bestseleri i tv sapunice).

321 Programiranje svijeta

Georges Mlis: Put na Mjesec (franc. Le Voyage dans la lune), 1902. Crno-bijeli nijemi animirano-igrani lm (traje 11 minuta), ne samo da nagovjetava nove pobjede znanosti ve se i ruga slijepoj vjeri u znanost i tehniku lansirana raketa s astronautima pogaa Mjesec ravno u oko i pada natrag na zemlju. Satira na raun drutva toga vremena: prirodne sile pobjeuju stroj.

Moderna poiva na uvjerenju da umjetnost moe promijeniti svijet. Ve masovni pokolj Prvoga svjetskog rata kao rezultat slijepog predavanja tehnikom napretku dovodi u pitanje koncepciju progresa. Nakon Drugoga svjetskog rata, u vrijeme hladnog rata i stalne prijetnje nuklearnog unitenja, kao i globalnog oneienja, pogotovo je teko bilo podravati bilo kakav optimizam. Filozof Theodor Adorno postavlja pitanje smisla postojanja umjetnosti nakon Auschwitza. Brecht e rei: Nakon holokausta, ne moe se govoriti o stablima. Osporena je prevelika vjera modernizma u razum: iako imaginacija bez razuma proizvodi udovita, i razum sam, bez mate, ini se neljudskim. Smatra se da je prvi moderni umjetnik Eduard Manet, trenutak promjene stare/moderne umjetnosti je datum nastanka slike Doruak na travi (863. izloena na Salonu odbijenih; na slici su prikazana dvojica mukaraca na pikniku s razodjevenom djevojkom). Manet uvodi plonost slikovnog prostora, nove kromatske vrijednosti, ali prije svega nove teme na svojim slikama, a naturalistikom koncepcijom lijepog suprotstavlja se akademskom (propisanom) idealu. Suvremenici su njegove radove smatrali okantnim. Filozofski korijeni moderne nalaze se jo dublje u prolosti, u renesansnom humanizmu koji odreuje ovjeka, a ne vie Boga, kao mjeru svih stvari, ovjeka koji upravlja svojom sudbinom, ali i prirodom i prirodnim silama; godine 56. Sir Thomas More u Utopiji iznosi viziju savrenijeg drutva. Slijedi prosvjetiteljstvo koje uvodi koncepciju slobode i istine (u smislu znanja) koja te

Eduard Manet: Doruak na travi, 1863.

322 Programiranje svijeta

moe osloboditi. Francuska revolucija 789. uvodi naelo jednakost, bratstvo, sloboda. Oktobarska revolucija takoer je teila stvaranju boljeg drutva prema komunistikoj, moda najutopistikijoj viziji od svih, a avangardna umjetnost se stavila u slubu irenja te ideje. Svi ti projekti, meutim, nisu uspjeli ostvariti ideale na kojima su poivali. Umjetnici 9. stoljea eljeli su poboljati svijet u svojim djelima pokazujui moralne vrijednosti, dolino ponaanje, plemenitu rtvu, kojima svi trebamo teiti. Neuspjeh takve tradicije potvruje Prvi svjetski rat, kada se armira stvaranje umjetnosti radi umjetnosti (larpurlartizam) osloboenja od akademskih pravila, tiranije smisla i svrhe. Umjetnost nije sredstvo moraliziranja, poduavanja ili ideolokog zanoenja, tvrde larpurlartisti. Trai se ne samo sloboda od pravila ve i od zahtjeva i ukusa publike jer umjetnost ne nastaje zbog publike, ve radi umjetnosti. Oscar Wilde pie 89.: Umjetniko djelo je jedinstveni rezultat jedinstvenog temperamenta. Njegova ljepota proizlazi iz injenice da je autor to to jest. to nema nikakve veze s time to drugi ljudi od njega ele. Larpurlartizam je tzv. konzervativna moderna, koja se okree formalizmu i u umjetnosti istie vanost stila boje, linije, oblika, prostora, kompozicije umjetnost je potpuno odvojena od stvarnog svijeta, izoliran fenomen, samodostatan, koji se ne odnosi ni na to osim na samog sebe, bez stava i komentara stvarnosti u kojoj nastaje. Prekomjeran rast gradova (koje ameriki predsjednik Thomas Jefferson naziva irovima na tijelu drave), siromatvo, socijalna nepravda i dehumanizirajue bolesti drutva injenice su na koje upozorava i koje komentira tzv. avangardna umjetnost moderne.
kuhano jaje jaje na oko mueno jaje (kajgana)

Cedric Price: Grad kao jaje, 1989.

DREVNI

17. 19. st.

MODERNI

323 Programiranje svijeta

Umjetnost i napredak
Charlie Chaplin: Moderna vremena, 1936. Kvazi-nijemi lm (uju se zvukovi strojeva) prikazuje doba Velike depresije, ukazujui na problem zaglupljujue uske podjele rada koja vodi ka dehumanizaciji drutva. Glavni lik u lmu radi na montanoj traci u tvornici automobila Henryja Forda koji je i u stvarnosti prvi uveo jeftin serijski rad na sklapanju dijelova na traci.

Gledanje je zika operacija, vizualni svijet je socijalna injenica. Gledanje je drutveno i povijesno, a vizualni svijet ispreplee tjelesno i psihiko.
Claes Oldenburg: Mekani prekida za svjetlo Umjetnik ironizira tehnika postignua modernog doba (koja su nadila sposobnosti spoznaje jednog ovjeka), stvarajui od njih humorne, vesele objekte. Slino tome, Eduardo Paolozzi radi totemske idole od strojeva, ili kompjutora kao strojeva s duom.

Marino Marini: Konj i jaha, 1959./60. Konjanik istesan u drvetu u arhetipskoj pozi rairenih ruku, koja je inspirirana stvarnim prizorom: talijanski su seljaci tako nemono irili ruke pred prizorom aviona-bombardera. Tehnoloka postignua ovjeanstva upotrijebljena su protiv ljudskih ivota. Gesta simbolizira strah pred nepoznatim i ujedno pomirenost sa sudbinom.

Giger: Alien, 1979. Giger je stvorio lik vanzemaljskog negativca u lmu Alien Ridleyja Scotta, za koji je dobio Oscara za najbolje vizualne efekte. Osvajanje svemira pobuuje strah pred nepoznatim. Jesmo li dirnuli u stvari koje nas se ne tiu, i kojima ne moemo ovladati, pitanje je koje se javlja paralelno s razvojem znanosti i tehnologije.

324 Programiranje svijeta

Likovna kritika
Ne znam nita o umjetnosti, ali znam to mi se svia. (Gelett Burgess) Takav stav je pogrean ne trebamo vrednovati umjetnost prema kriteriju svianja ili ukusa, pa ak ni estetske vrijednosti umjetnikog djela. Iako je svaka prosudba u biti subjektivna, potrebno je imati predznanje, a ne samo dobru intuiciju kako bismo umjetniko djelo mogli analizirati, kontekstualizirati i valorizirati.
Pismenost daje ljudima snagu da fokusiraju, da pogled usredotoe negdje ispred slike ili prizora, tako da ih mogu zahvatiti u cjelini. To je steena navika, a nepismeni navodno pretrauju sliku segment po segment, skeniraju je, po dananjem argonu. (Nadeda ainovi)

Likovni kritiar opisuje, analizira, interpretira i iznosi sud o vrijednosti, pogrekama i odlikama jednog umjetnikog djela. Kritika analiza djela sastoji se od: identikacije djela: ime autora, naziv djela, godina nastanka; opisa: to ukljuuje prepoznavanje motiva i elemenata koji gra- Potrebno je razlikovati formu i oblik umjetnikog djela. Forma umjetniku de umjetniko djelo; materiju, na primjer razliite boje analize: organizacije djela, prepoznavanje umjetnikih zakoniili tonove, iznutra povezuje, stavlja tosti prema kojima su rasporeeni elementi djela; u odnos, dovodi u poseban red, daje interpretacije: identikacija znaenja djela, prepoznavanje osje- mjeru i ujedno tu formu podvrgava aja, raspoloenja, ideja koje umjetnik unosi u svoj rad kao na- sadraju slike i likovima koji se kroz nju pojavljuju. (Milan Galovi) in komunikacije s publikom; vrednovanja (prosudbe): znaenja djela i, ne obvezno, likovnih i estetskih vrijednosti djela. John Ruskin, engleski kritiar iz 9. stoljea izjavio je da kritiarev zadatak nije da mu onaj koji ga slua vjeruje, ve da se s njim slae. Pitanje koje treba postaviti da bi se spoznalo umjetniko djelo je to, kako, zato. Dobro umjetniko djelo odgovorit e vam na sva ta tri pitanja. Hrvatsku umjetniku produkciju treba vrednovati u odnosu na svjetske umjetnike tokove: katkad je u njihovu vrhu (poput Nacionalne knjinice Lubinskog, Novih tendencija...), a ponekad se nalazi na periferiji zbivanja u umjetnosti. Odreena nacionalna umjetnost ili umjetnost neke sredine moe pretendirati na univerzalno postojanje, tj. na istinsku integraciju, tek kad je denirana u vlastitoj unutarnjoj strukturi, kad se zaogrne svjesnou svoga postanka, postojanja i svoje budunosti (B. Gagro).

325 Programiranje svijeta

Ronald Bladen: X, 1968. Monumentalan objekt (materijal je obojeno drvo koje simulira hladnou i teinu metala), razapet je u izlobenoj galeriji svojom x formom sugerirajui ljudski lik, rairenih ruku i nogu. Objekt arhitektonske mjere jedan je od prvih primjera ambijentalnih instalacija, umjetnikih djela koja ne samo da oplemenjuju postojei, ve i stvaraju novi okoli. Umjetnost ostaje aktivni imbenik u gradnji slike svijeta, ak i onda kada predstavlja nepoznanicu (x) za neupuenog promatraa.

1. Moe li umjetnost popraviti ljude i svijet i uiniti da budu bolji? 2. Kakvo je vae vienje fotograje, statusa fotograje kao autonomnog umjetnikog djela: mnogi je jo uvijek tretiraju samo kao nain slikanja svjetlom, dokumentiranja stvarnosti ili jednostavno borbe protiv varljivosti sjeanja; kao sredstvo za kreiranje genealokog stabla (obiteljskog albuma)... 3. Kakvo je vae vienje modernog senzibiliteta? Kakvo je poimanje demokracije i znanosti danas, po vaem miljenju? Kako se odraava na umjetnost? 4. Pokuajte razluiti, deniranjem i davanjem primjera, sliku, dekoraciju i uzorak. Nisu li i slika, dekoracija i uzorak esto sluili istom ukraavanju zidova i predmeta? 5. Ima li uzorak samo dekorativnu ulogu ili moe postati umjetnika kompozicija? Navedite primjere. Prisjetimo se, Mondrianove

326 Programiranje svijeta

Dodatak

Pisoar najutjecajnije umjetniko djelo


Petsto britanskih strunjaka za umjetnost pisoar umjetnika Marcela Duchampa smatra najboljim umjetnikim djelom dvadesetoga stoljea. Francuski je dadaist porculansku posudu za uriniranje, nazvanu Fontana, izloio 1917. u jednoj njujorkoj galeriji i potpisao je, tvrdei da je to umjetnost samo zato to ju je on prozvao umjetnikim djelom. Na taj se nain lansirao u vrh konceptualne umjetnosti koja je tzv. ready-mades predmete pretvarala u umjetnika djela. Britanski strunjaci ovim su odabirom okirali javnost, jer su se u konkurenciji nalazila djela Duchampovih suvremenika poput Picassa i Matissea, a time su ujedno potkrijepili injenicu da bilo to moe postati umjetnost. Drugo mjesto zauzele su Picassove Gospoice iz Avignona, a Marilyn Diptych Andyja Warhola iz 1962. naao se na treem mjestu. etvrta je Picassova Guernica, a peti Crveni atelijer Henrija Matissea.

Novinska vijest, prosinac, 2004.

Marcel Duchamp: Fontana, 1917.

Pablo Picasso: Gospoice iz Avignona, 1907.

Andy Warhol: Marilyn, 1962.

Pablo Picasso: Guernica, 1937.

Henri Matisse: Crveni atelijer (franc. Atelier rouge), 1911.

Naslovnica naeg udbenika

Ivana Franke: naslovnica udbenika Neizvjesnost umjetnosti, kolska knjiga, Zagreb, 2005. Prijedlog se bazira se na rasteru i optikom fenomenu necker kocke koji je otkrio kristalograf Necker gledanjem u kocku ona se preokree, odnosno prednja stranica postaje zadnja, i obratno. Kao to je pejza prvi faktor likovnog odreenja arhitektonskog djela, naslovnica knjige uvodi itatelja u njezin sadraj. Apstrakcija rastera, njegova serijska repetitivnost te prividna anonimnost

uinili su ga paradigmatinom formom dvadesetog stoljea, uvodei dijagram reda u nered realnosti. Kroz svoju pravilnu i repetitivnu markaciju raster je denirao potencijalno beskonano polje toaka intenziteta: nedovreno, beskonano prostiranje, bez sredita i hijerarhije (prema B. Tschumiju). Prelaenjem rastera na hrbat i poleinu knjige neutralizirane su granice prostora, kao jednostavna, ali dovoljna paralela s naslovom udbenika. Naslovnica postaje

prostorom umjetnikog djela; odnosno prostor korica knjige, njezin format, tekst (font) i njihov odnos dio su umjetnikog rada. Usprkos tome to je rad zasnovan na geometriji, igri 2D (ploha naslovnice) i 3D (kocka) elemenata, on je u svojoj biti duhovan, uvodei prazninu kao sadraj, zasnovan na vizualnoj/ estetskoj primarnosti. Iako naizgled obina, bijela je apsolutna boja nastala mijeanjem svih boja spektra.

Bibliograja
Proireni popis preporuene literature, mnogi naslovi, iako obiluju vizualnim materijalima, neprevedeni su na hrvatski jezik: Enciklopedija likovnih umjetnosti, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 960. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 994. (ili dopunjeno Vjesnikovo izdanje 2005.) Filmska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 986. H.W. Janson: Povijest umjetnosti, izdanje dopunjeno Antologijom hrvatskih spomenika Radovana Ivanevia, Stanek, Varadin, 2003. Edward Lucie-Smith: Umjetnost danas, Mladost, Zagreb, 978. Herbert Read: A concise history of modern painting, Thames and Hudson, London, 974. Herbert Read: Modern Sculpture, Thames and Hudson, London, 964. Art of the 20th Century I, II, uredio Ingo F. Walther, Taschen, Kln, 998. Art at the Turn of Millenium, Taschen, Kln, 999. Philip Jodidio: Building a new Millennium, Taschen, Kln, 999. Michael Archer: Art Since 960, Thames and Hudson, London, 997. Sculpture From Antiquity to the Present Day, Taschen, Kln, 2002. Concepts of Modern Art, uredio Nikos Stangos, 974. Edward Lucie-Smith: Umjetnost danas, Mladost, Zagreb, 978. Kenneth Frampton: Architecture of the 20th century, Abrams, New York, 2002. Charles Jencks: Jezik postmoderne arhitekture, 977. Charles Jencks: Architecture Today, London, 988. Bernard Blistne: A History of 20th Century Art, Flammarion Povijest umjetnosti, uredio Claude Frontisi, Larousse/ Veble commerce, Zagreb, 2003. M. de Michel: Umjetnike avangarde 20. stoljea, MH, Zagreb, 990. New Media in Art, uredio Michael Rush, Thames & Hudson, London, 2005. Jerko Denegri: Umjetnost konstruktivnog pristupa, EXAT 5, Nove tendencije, Zagreb, 2000. Jerko Denegri: Dossier Boys, Biblioteka Fluxus, DAF, Zagreb, 2003. Zvonko Makovi: Julije Knifer, Meandar/Studio Rai, Zagreb, 200. elimir Koevi: Koari, Naprijed, 996.

im ujutro otvorim oi, vidim lm, monograja Tomislava Gotovca, Hrvatski lmski savez, MSU Zagreb, 2003. Ispriati priu (katalog izlobe), MSU, Zagreb, 200. Neprilagoeni/The Mists (katalog izlobe), urednik Tihomir Milovac, MSU, Zagreb, 2002. Roxana Marcoci: Here Tomorrow (katalog izlobe), MSU, Zagreb, 2002. Miko uvakovi: Pojmovnik moderne i postmoderne likovne umetnosti i teorije posle 950., SAZU, Beograd-Novi Sad, 999. Vizualna kultura, uredio Chris Jenks, Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko socioloko drutvo, Zagreb, 2002. Paul Virilio: Brzina oslobaanja, Naklada DAGGK, 999. Jean Baudrillard: Simulakrum i simulacija, DAGGK, 200. Hans-Georg Gadamer: Ogledi o lozoji umjetnosti, AGM, Zagreb, 2003. Nicholas Negroponte: Being Digital, 995. Catherine Millet: Suvremena umjetnost, MSU, Zagreb, 2005. Enigma objekta, uredio elimir Koevi, MSU, Zagreb, 2004. Pedesete godine u hrvatskoj umjetnosti (katalog izlobe), urednici Zvonko Makovi, Iva Rada Jankovi, Numen, HDLU, Zagreb, 2004. Naomi Klein: No logo, VBZ, Zagreb, 2002. Listanje asopisa, domaih: ivot umjetnosti, Kontura, ovjek i prostor, Oris, Zarez, Vijenac, Europski glasnik...; i inozemnih: ArtNews, Art Press, Flash Art, Domus, Casabella... Pretraivanje web-a: http://www.artcyclopedia.com/ http://www.greatbuildings.com/ http://www.artnet.com/ http://www.lemondedesarts.com/ http://www.culturenet.hr/ http://www.nelepets.com/ http://www.moma.org/ http://www.guggenheim.org/

kolska knjiga, d.d. Zagreb, Masarykova 28 Za izdavaa Ante uul, prof. Tisak dovren u kolovozu 2005.