You are on page 1of 6

Primjer 7.7.

Laplaceovu diferencijalnu jednadžbu

∂ 2φ ∂ 2φ + = 0 potrebno je ∂x 2 ∂y 2

riješiti metodom konačnih elemenata primjenom osnovnoga pravokutnog elementa. Jednadžba je zadana za područje 0 ≤ x ≤ 1, 0 ≤ y ≤ 1 uz rubne uvjete φ ( 0, y ) = 0 , φ (1, y ) = 0 , φ ( x,0 ) = x (1 − x ) , φ ( x,1) = 0 . Potrebno je: a) provesti diskretizaciju kompletnog područja s 4 jednaka elementa, b) koristeći se simetrijom problema, diskretizirati polovinu razmatranog područja ( ≤ x ≤ 1, 0 ≤ y ≤ 1 ) sa 2 jednaka elemenata. Rezultate usporediti s analitičkim rješenjem koje je u obliku reda ∞ 4sin(nπ x)((−1)n − 1)sh(nπ (1 − y )) . φ ( x, y ) = ∑ − sh(nπ )n3π 3 i =1
1 2

y

1

1

x

Slika P7.7.1. Područje definicije Laplaceove jednadžbe

a) Diskretizacija s 4 jednaka elementa

Proračunski model s numeriranim elementima i čvornim varijablama prikazan je na slici P7.7.2.

125

(a) a Dirichletovi su rubni uvjeti φ2 = φ ⎜ . Proračunski model Vektor globalnih čvornih varijabli jednak je ΦT = [φ1 φ2 φ3 φ4 φ5 φ6 φ7 φ8 φ9 ] .7. odnosno vrijedi relacija k1 = k 2 = k 3 = k 4 = k . ⎛1 ⎞ 1 (b) Uvrštavanjem a = b = 1 / 4 u gornji izraz izračunava se matrica krutosti za svaki konačni element proračunskog modela ⎡ 4 −1 −2 −1⎤ ⎢ ⎥ 1 −1 4 −1 −2 ⎥ .0 ⎟ = .METODA KONAČNIH ELEMENATA y f7 1 3 1 1/2 f8 f5 f2 1 4 2 f9 f6 f3 x 1/2 f4 f1 Slika P7. k= ⎢ 6 ⎢ −2 −1 4 −1⎥ ⎢ ⎥ ⎣ −1 −2 −1 4 ⎦ (c) Matrice krutosti u lokalnomu koordinatnom sustavu svih elemenata su jednake.2. ⎝2 ⎠ 4 Matrica koeficijenata osnovnog pravokutnog elementa jednaka je ⎡ 2 ( a 2 + b 2 ) a 2 − 2b 2 − ( a 2 + b 2 ) b 2 − 2a 2 ⎤ ⎢ ⎥ 2 2 2 2 2 2 ⎥ ⎢ a 2 − 2b 2 −(a + b ) 2 ( a + b ) b − 2a 1 ⎢ ⎥. (d) Tablica poklapanja globalnih i lokalnih čvornih varijabli 126 . k= 6ab ⎢ − ( a 2 + b 2 ) b 2 − 2a 2 2 ( a 2 + b 2 ) a 2 − 2b 2 ⎥ ⎢ ⎥ 2 2 2 2 2 2 ⎥ ⎢ b 2 − 2a 2 − ( a + b ) a − 2b 2 ( a + b )⎦ ⎣ φ1 = φ3 = φ4 = φ6 = φ7 = φ8 = φ9 = 0 .

preostaje samo jedna jednadžba s jednom nepoznanicom: 8 1 φ5 = .METODA KONAČNIH ELEMENATA Globalne čvorne varijable KE 1 Lokalne KE 2 čvorne KE 3 varijable KE 4 φ1 1 φ2 2 1 φ3 2 φ4 4 1 φ5 3 4 2 1 φ6 3 φ7 φ8 φ9 4 2 3 4 3 Nakon tranformacije matrica krutosti. na već poznati način dobiva se sustav jednadžbi: ⎡1 ⎢0 ⎢ ⎢0 ⎢ ⎢0 ⎢ ⎢0 ⎢ ⎢0 ⎢ ⎢0 ⎢0 ⎢ ⎢ ⎣0 0 1 0 0 0 0 1 0 0 0 0 1 0 0 0 0 8 3 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 ⎡0⎤ 0⎤ ⎡φ1 ⎤ ⎢ 1 ⎥ ⎢ ⎥ 0⎥ ⎥ ⎢φ2 ⎥ ⎢ 4 ⎥ ⎢ ⎥ 0⎥ ⎢0⎥ ⎥ ⎢φ3 ⎥ 0⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥ φ4 ⎢ 0 ⎥ ⎥⎢ ⎥ ⎢ ⎥ 0 ⎥ ⎢φ5 ⎥ = ⎢ 1 ⎥ . 3 12 (g) 127 . ⎥⎢ ⎥ ⎢ ⎥ −2 −1⎥ ⎢φ6 ⎥ ⎢0 ⎥ −1 0 ⎥ ⎢φ7 ⎥ ⎢0 ⎥ ⎥⎢ ⎥ ⎢ ⎥ 8 −1⎥ ⎢φ8 ⎥ ⎢0 ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥ −1 4 ⎥ ⎦ ⎣φ9 ⎦ ⎣0 ⎦ (e) Uvođenjem rubnih uvjeta (b). ⎥ ⎢φ ⎥ ⎢12 ⎥ 0⎥ ⎢ 6 ⎥ ⎢ ⎥ 0 ⎥ ⎢φ ⎥ 0⎥ ⎢ 7 ⎥ ⎢ ⎥ ⎢φ ⎥ ⎢ 0 ⎥ 0⎥ ⎢ 8 ⎥ ⎢ ⎥ ⎥ ⎣φ9 ⎦ ⎢ 0 ⎥ 1⎥ ⎦ ⎢0⎥ ⎣ ⎦ 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 0 0 0 0 1 0 0 0 0 1 0 (f) Ako se izostave redci i stupci koji odgovaraju poznatim vrijednostima zavisne varijable. jednadžba konačnih elemenata može se napisati u obliku ⎡4 ⎢ −1 ⎢ ⎢0 ⎢ −1 1⎢ ⎢ −2 6⎢ ⎢0 ⎢0 ⎢ ⎢0 ⎢0 ⎣ −1 0 8 −1 −1 4 −2 0 −2 −2 −2 −1 0 0 0 0 0 0 −1 −2 0 8 −2 0 −1 −2 0 −2 −2 −2 −2 16 −2 −2 −2 −2 0 0 −2 0 −1 0 0 −1 −2 −2 8 0 0 4 −2 −1 −1 0 0 0 ⎤ ⎡φ1 ⎤ ⎡0 ⎤ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥ 0 0⎥ ⎥ ⎢φ2 ⎥ ⎢0 ⎥ 0 0 ⎥ ⎢φ3 ⎥ ⎢0 ⎥ ⎥⎢ ⎥ ⎢ ⎥ −2 0 ⎥ ⎢φ4 ⎥ ⎢0 ⎥ −2 −2 ⎥ ⎢φ5 ⎥ = ⎢0 ⎥ .

0 ) = 0 . 2 4 Na temelju simetrije.7.7. y ) = 0 . ⎡ 4 −1 −2 −1⎤ ⎢ ⎥ 1 −1 4 −1 −2 ⎥ .3.2. ∂x što čini Neumannove rubne uvjete. y f5 f3 f1 2 1 1/2 f6 f4 f2 1 x Slika P7. 32 (h) b) Diskretizacija sa 2 jednakih elementa Proračunski model koji predstavlja diskretizaciju desne polovine razmatranog područja prikazan je na slici P7. 128 . Proračunski model Vektor je globalnih čvornih varijabli ΦT = [φ1 φ2 φ3 φ4 φ5 φ6 ] . rubni su uvjeti za čvorove duž osi y' ⎛1 ⎝ ⎞ ⎠ 1 (l) ∂φ ( 0.METODA KONAČNIH ELEMENATA čije je rješenje jednako φ5 = 1 . φ4 = φ5 = φ6 = 0 . φ2 = φ (1. 1/2 (k) a Dirichletovi rubni uvjeti sada su jednaki φ1 = φ ⎜ . (m) Matrice krutosti elemenata su jednake izrazu (c) jer su elementi jednakih mjera. k= ⎢ 6 ⎢ −2 −1 4 −1⎥ ⎢ ⎥ ⎣ −1 −2 −1 4 ⎦ (n) Podudaranje lokalnih i globalnih čvornih vrijednosti prikazano je tablicom P7.0 ⎟ = .7.3.

sustav jednadžbi (o) transformira se u oblik 129 . pa je globalni sustav jednadžbi jednak ⎡ 4 −1 ⎢ −1 4 ⎢ 1 ⎢ −1 −2 ⎢ 6 ⎢ −2 −1 ⎢0 0 ⎢ ⎢ ⎣0 0 −1 −2 0 0 ⎤ ⎡φ1 ⎤ ⎡0⎤ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥ −2 −1 0 0 ⎥ ⎥ ⎢φ2 ⎥ ⎢0⎥ 8 −2 −1 −2 ⎥ ⎢φ3 ⎥ ⎢0⎥ ⎥⎢ ⎥ = ⎢ ⎥ −2 8 −2 −1⎥ ⎢φ4 ⎥ ⎢0⎥ −1 −2 4 −1⎥ ⎢φ5 ⎥ ⎢0⎥ ⎥⎢ ⎥ ⎢ ⎥ −2 −1 −1 4 ⎥ ⎦⎢ ⎣φ6 ⎥ ⎦ ⎢ ⎣0⎥ ⎦ (o) Uvođenjem rubnih uvjeta.7. 8 −2 −1⎥ −2 4 −1⎥ ⎥ −1 −1 4 ⎥ ⎦ izračunava se globalna matrica krutosti proračunskog modela.METODA KONAČNIH ELEMENATA Tablica P7.2. 6 ⎢ −2 −1 −1 4 0 0 ⎥ ⎢ 0 0 0 0 0 0⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎣ 0 0 0 0 0 0⎥ ⎦ 0 0 0 0 0 0 ⎡ ⎤ ⎢0 0 0 0 0 0 ⎥ ⎢ ⎥ 1 ⎢ 0 0 4 −1 −1 −2 ⎥ 2 K = ⎢ ⎥. Globalne i lokalne čvorne varijable globalne čvorne varijable elementi i čvorne varijable φ1 1 φ2 2 φ3 4 1 φ4 3 2 φ5 φ6 1 2 4 3 Na temelju podataka iz tablice i elemenata matrice krutosti (n) trensformiraju se u ⎡ 4 −1 −1 −2 0 0 ⎤ ⎢ −1 4 −2 −1 0 0 ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥ 1 2 4 1 0 0 − − − 1 K1 = ⎢ ⎥. 6 ⎢ 0 0 −1 4 −2 −1⎥ ⎢ 0 0 −1 −2 4 −1⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎣ 0 0 −2 −1 −1 4 ⎥ ⎦ ⎡ 4 −1 ⎢ −1 4 ⎢ 1 ⎢ −1 −2 K= ⎢ 6 ⎢ −2 −1 ⎢0 0 ⎢ ⎢ ⎣0 0 −1 −2 8 −2 −1 −2 −2 0 0 ⎤ −1 0 0 ⎥ ⎥ −2 −1 −2 ⎥ ⎥.

određuju se vrijednosti čvornih varijabli koje su pridružene elementima od 1 do 6. 32 (s) Na temelju globalnog vektora čvornih varijabli (s).135) izračunvaju se vrijednosti u težištima pojedinih elemenata.3. y izračunavaju pomoću reda iz primjera 6. 051329 Kao što se vidi iz tablice. numeričke vrijednosti usporedit će se s analitičkim vrijednostima koje se za koordinate težišta pojedinih elemenata u globalnomu koordinatnom sustavu x. rješenja dobivena pomoću 2 elemenata uz diskretizaciju polovine područja ista su kao i što je bio slučaj pri diskretizaciji s 4 elementa u prvomu dijelu zadatka. 130 . Analogno prvom dijelu zadatka. φ ( x. na način koji je opisan u prvom dijelu zadatka. y ) = ∑ − i =1 ∞ 4sin(nπ x)((−1) n − 1)sh(nπ (1 − y )) . a pomoću relacije (7.METODA KONAČNIH ELEMENATA ⎡6 ⎢0 ⎢ 1 ⎢0 ⎢ 6 ⎢0 ⎢0 ⎢ ⎢0 ⎣ ⎡1⎤ 0 0 0 0 0 ⎤ ⎡φ1 ⎤ ⎢ 4 ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥ 6 0 0 0 0⎥ ⎥ ⎢φ2 ⎥ ⎢ 0 ⎥ 0 8 0 0 0 ⎥ ⎢φ3 ⎥ ⎢ 1 ⎥ ⎥⎢ ⎥ = ⎢ ⎥ 0 0 6 0 0 ⎥ ⎢φ4 ⎥ ⎢ 24 ⎥ ⎢ ⎥ 0 0 0 6 0 ⎥ ⎢φ5 ⎥ ⎢ 0 ⎥ ⎥⎢ ⎥ 0 0 0 0 0 6⎦ ⎥⎢ ⎣φ6 ⎥ ⎦ ⎢ ⎥ ⎢0⎥ ⎣ ⎦ (p) čije je rješenje jednako φ3 = 1 . sh(nπ )n3π 3 (t) Usporedba s analitičkim rješenjem: φ3MKE = 0. To je za očekivati jer je uvođenjem uvjeta simetrije opisan isti problem s manjim brojem čvorova.03125 φ3a = 0.