UDK 81'246.

2
81'33
Prethodno priopcenje
Maximiljana Barancic
Sveuciliste u Zadru
"CODE-SWITCHING" I MEDUJEZIK
U ovom se radu govori 0 pojmu medujezika (interlanguage) i pojmu "code
-switching" u pozitivnom lingvistiCkom, kognitivnom, komunikacijskom i
razvojnom smislu. Bez obzira kako nam vanjske informacije izgledale,
"code-switching" i medujezik imaju funkciju olakSavanja i pomaganja u
razmisljanju i komunikaciji. Nenormativni jezicni oblici nazvani
medujezik i "code-switching" mogu se jednog dana smatrati normativnim
i znacajnim u zivotu dvojezicnih govornika.
U ovom se radu razmatraju dva glavna aspekta dvojezirnog razvojnog pro
cesa pojma medujezik (interlanguage) i prebacivanje koda (code-switching).
Postoje mnoga nerazumijevanja glede ova dva fenomena i kako ih tretirati u
razliCitim sredinama.
Da bismo mogli shvatiti znacenje pojma medujezik i prebacivanje koda, prije
svega vazno je ukratko reCi sto znamo 0 jeziku u najsirem i najrazliCitijem obliku
- jednojezirnom, dvojezicnom i visejezirnom, te u svim njegovim fazama.
JEZICNI OBUCI
Proces razvoja jezika je kreativan proces. Najnoviji navodi 0 razvoju jezika
medu kulturama naglasavaju pojam redovnog i sustavnog lingvistickog procesa
koji je pola imitacija, a pola izum (Pfaff, 1987; Berko-Gleason, 1993; Edmundson,
1985). Oni koji izucavaju jezik mogu bolje razumjeti usvajanje ili razvoj u
sinkronijskom i dijakronijskom procesu. BuduCi da smo dosH do stupnja u
razumijevanju karakteristika kontinuiteta i diskontinuiteta u razvoju jezika, isto
smo tako poceli usmjeravati nasu pozornost na normativne i nenormativne
uzorke jezicnog ponasanja tijekom cjelovitijeg kontinuuma. Nenormativni
jezirni oblici predstavljaju sada srediste lingvistiCkog izucavanja u jedno
1
Stolac, Diana, Nada Ivaneti, Boris Pritchard, ur. (2005). Jezik u drutvenoj interakciji. Zbornik radova sa savjetovanja
odranoga 16. i 17. svibnja u Opatiji. Zagreb Rijeka: Hrvatsko drutvo za primijenjenu lingvistiku, 1-14.
JEZIK U DRUSTVENOJ INTERAKClJI
jezienom, dvojezienom i visejezienom razvoju. Ono sto se cesto puta smatralo i
smatra se od strane Iaika "neobicnim", "devijantnim", "zbunjujucim" iIi "losim"
jezikom, jezikoslovci (lingvisti), psiholingvisti i sociolingvisti cijene kao dio
potpuno prirodnog jezienog razvoja i usvajanja jezika. Napori koji se neprestano
cine na ovom podrugu zajedno s tradicionalnim normativnim usmjeravanjem,
predstavljaju jedan vid uzmicanja u razvoju jezikakoji bi mnogima mogao
pomoCi, a osobito onima koji su zainteresirani kako poduprijeti prirodne sposob
nosti i strategije ucenja onih koji uce jezik.
Opce je priznat (prihvacen) pojam medu sociolingvistima da jezik nije sarno
sredstvo komunikacije. On je takoder simbol identiteta drustva ill grupa, (znak)
pripadnosti grupe i solidamosti. Haugen (1956) piSe da je jezik 'istodobno drust
vena institucija, kao sto su to zakoni, religija, iii ekonomija zajednice, te druSt
veno sredstvo koje prati i omogucava sve druge institucije. Kao institucija moze
postati simbol grupne zajednice '.
Stavovi naspram jezika se cesto zamjenjuju sa stavovima naspram korisnika
toga jezika.
U zajednici gdje koegzistiraju razliCite jeziene grupe, jezieni stavovi igraju
vafuu ulogu u zivotima korisnika tih jezika. Haugen (1956) pise: 'Gdjegod su
jezici u kontaktu, postoji vjerojatnost da ce netko smatrati odredene stavove
iskazivanja sklonosti iIi nesklonosti prevladavajucim naspram jezika 0 kojem je rijec.
To moze imati duboke ucinke na psihologiju pojedinaca i na njihovu uporabu
jezika. U konacnoj analizi ova gledista su upravljena prema Ijudima koji rabe
jezike i stoga predstavljaju medu-grupna promiSljanja (sposobnosti) i stereotipe.'
Jedan od zadataka drustvenih psihologa i sociolingvista je pojasniti stavove
jeziCnih grupa prema sebi samima i prema drugim grupama. Covjek je pozitivniji
naspram svojih vlastitih Clanova nego Ii naspram onih u drugoj grupi.
Negativni stavovi vecmske grupe prema grupi bez moei i prestiza usvajaju se
dijelom iIi u cijelosti od te grupe, a cesto se pojacavaju u takvoj mjeri da Clanovi
manjinske grupe sebe degradiraju cak i vise nego sto su degradirani dominant
nom grupom. Posljedica je, koliko god paradoksalno izgledala, u tome da su
Clanovi vecinske grupe ponekad pozitivniji glede manjinske grupe nego sto su to
Clanovi te iste grupe (Lambert 1964).
STAVOVI NASPRAM JEZIKA
Iako, stavovi naspram jezika cesto odrazavaju stavove naspram korisnika tih
jezika, zanimljivo je osvmuti se na neka izucavanja koja su osobito istrazivala
jeziene stavove. Kadgod su dva jezika u kontaktu, jedan se uvijek smatra
uglednijim.
Prestizni jezik se cesto smatra Ijepsim, izrazajnijim, logienijim i boljim za izra
zavanjem apstraktnih misli, dok se drugi jezik smatra negramatiCkim, konkret
nim i prostim (neprofinjenim).
2
M. BARANCIC: "CODE-SWITCHING" I MEDUJEZIK
Iako stavovi ne dostiZu stupanj negativnosti (kod jezika znakova -gluhih)
manjinski jezici u zemljama dvojezicnih i visejezicnih govomika cesto su biIi
predmet napada dominantne grupe. Jedan od veoma uobicajenih pristupa je
nazvati jezik dijalektom ili narjegem i gomilati negativne konotacije povezane s
dijalektima od ne-lingvista - da su siromasniji od standardnih jezika, manje
gramatiCki, te da se govore na prostiji, manje profinjen nacin. Ovi stavovi vuku
podrijetlo unutar dominantne jezicne grupe, ali ih polako usvaja manjinska
grupa, tako da na kraju njeni Clanovi osjecaju da govore "osiromasenim" jezikom.
Zanimljivo je da se stavovi razvijaju { da jednom stigmatizirani jezik moze
postati prihvacen i postovan. (Nazalost obmuta situacija je takoder moguca.).
Promjena stava prema jeziku, od negativnog prema pozitivnom, moze biti
uzrokovana sluzbenim priznavanjem jezika od vlade (Guarani u Paragvaju,
Quechua u Peruu), nezavisnoscu zemlje (Swahili u Tanzaniji) ili povecanom
autonomijom (kanadski francuski u Quebecu, katalan u Spanjolskoj) kao i gra
danskim pokretima (izvorni i doseljenicki jezici u Sjedinjenim ddavama) iIi cak
radom drustvenih znanstvenika i lingvista (jezik znakova gluhih u Sjedinjenim
ddavama i Francuskoj). Medutim, zbog naseg prirodenog etnocentrizma, mnogi
manjinski jezici na svijetu ce se i dalje stigmatizirati.
POSLJEDICE JEZICNIH STAVOVA
Negativni ili pozitivni stavovi prema jeziku mogu imati duboke posljedice na
korisnike jezika. Jedan od ucinaka odnosi se na ucenje jezika. Dominacija jezika
u situaciji kontakta je cesto odredena time tko uCi jezik. Vecinski iIi dominantni
jezik uCi vecinska grupa kao i Clanovi manjinske grupe, ali manjinski jezik uce
sarno clanovi te manjine.
Jezicni stavovi takoder uijecu na ucenje prvog jezika.
Usporedila bih situaciju sarbanaskim (koji je mogu red moj materinji jezik) u
Zadru s istrazivanjima Gal (1979) u knjizi 0 njemaCko-madarskim dvojezicnim
govomicima iz Oberwarta, Austrija, gdje izvjescuje, jer je njemaCki nacionalni
jezik (kod nas hrvatski), i simbolizira urbano drustvo usmjereno ka buduCnosti,
da se daje prednost nad madarskim (ovdje arbanaskim) - jezikom starog nacina
zivota i seljaCke zajednice. Kao rezultat toga djeca jednojeziCnih njemaCkih
(hrvatskih) govornika iii dvojezicnih njemacko-madarskih (hrvatsko
arbanaskih) govomika praktiCki nikada nisu naucila madarski (arbanaski), a
dvojezicni roditelji se osiguravaju da njihova djeca govore njemaCki (hrvatski)
bez greske (besprijekorno) tako da se mogu smatrati jednojezienim govomicima
i izdvojiti se od stigmatiziranog madarskog (arbanaskog) seljaCkog identiteta.
Fenomen roditelja koji pomazu svojoj djeci u ucenju "ispravnog" jezika, kako
ne bi bill stigmatizirani kasnije za zivota i kako bi napredovali u drustvu, siroko
je rasprostranjen. Rubin (1968) govori da su roditelji prije dvadeset godina u
3
JEZIK U DRUSTVENOj INTERAKCIjI
Paragvaju nastojali govoriti sarno spanjolski sa svojom djecom kako bi ga mogla
tecno govoriti. Isto tako u Sjedinjenim dr.zavama ima bezbroj primjera roditelja
emigranata koji poticu, pa cak i prisiljavaju svoju djecu da uce engleski uz
mogucu posljedicu da neki postaju bez korijena i otudeni od svog materinjeg
jezika.
Stigmatizacija jezika ima takoder velik ucinak na znanje koje ljudi osjecaju da
imaju 0 jeziku. UsporedujuCi istrazivanja Gala (1979) i Haugena (1973) cak i oni
koji dosegnu oba standardna jezika, osjecaju nesigurnost kad govore s
jednojezienim govornicima ili s nestruCnim osobama. Neki Finci sebe smatraju
neadekvatnim u finskom i svedskom.
Sliena je stvar i u arbanaskom. Vecina se smatra neadekvatnom u oba jezika.
Negativni stavovi prema jeziku mogu takoder utjecati na svakodnevnu
uporabu. Na primjer, govornici mogu odbijati govoriti tim jezikom u javnosti.
Gumperz (1976) izvjescuje da se u jednom austrijskom selu na austrijsko
slovenskoj granici gdje se govori njemacki i slovenski, smatra neuljudnim
govoriti slovenski u nazoenosti njemaCkih govornika, bez obzira da li su unutar
iii izvan tog sela. On dodaje, " zapravo, toliko je jaka zabrana protiv govorenja
slovenskog u mijesanom drustvu, da cak i turisti mogu zivjeti u selu tjednima a
da ne primijete da se bilo koji drugi jezik osim njemaCkog ovdje govori." To
odbijanje govorenja stigmatiziranog jezika u javnosti takoder se moze desiti u
nazoenosti autsajdera koji je savrsen dvojezieni govornik i koji zeli rabiti
manjinski jezik. Barker (1975) izvjestava da u Tucsonu, Arizoni, eak i ako
Meksikanac Amerikanac zna da Anglo kojemu se on obraca govori spanjolski, on
ce gotovo uvijek rabiti engleski. Slicni se primjeri mogu naCi i u drugim jezicima.
Tako je i u arbanaskom gdje ce dvojezicni govornik koji se obraca Arbanasu
za kojega zna da govori arbanaski govoriti hrvatski na javnom mjestu. To je
osobito alarmantno kada dijete iii odrasla osoba odbija svoj materinji jezik i ne
zeli ga govoriti s njegovim iii njezinim roditeljima. Konaeno, negativni stavovi
mogu dovesti do jezienog prebacivanja; manjinski jezik se sve manje i manje
upotrebljava i sarno nekolicina djece uci ga kao prvi jezik.
To se desilo i s arbanaskim jezikom. Danas veoma mali broj Ijudi govori
arbanaskim jezikom. To su uglavnom stariji. Weinrich (1968) naglasava
posljedice negativnog stava u analizi uloge statusa Romana u SVicarskoj. On
iskazuje kako romanskonjemaCki dvojezieni govomik koji govori njemaCki mora
paziti da ne posuduje rijeCi iz romanskog (ili da se prebacuje u taj jezik), buduCi
da to moze odati njegovo romansko podrijetlo u nezgodnom trenutku iIi se moze
shvatiti kao indeks nepotpune akulturacije u svicarsko-njemacko drustvo.
Medutim, stigmatizacija manjinskog jezika moze takoder imati suprotan ueinak:
naglasavanje lojalnosti i solidamosti grupe prema njihovom jeziku i ljudima.
Jezieni stay je jedan od glavnih eimbenika koji pojasnjavaju koje jezike uce, koji
se jezici rabe i kojim jezicima dvojeziCni govomici daju prednost.
4
M. BARANCIC: "CODE-SWITCHING" I MEDUJEZIK
JEZICNI ODABIR
U svakodnevnim interakcijama s drugima, stalno mijenjamo raznolikost
jezika koji rabimo. Cetiri glavna cimbenika koji pojasnjavaju promjenu koda ill
razliCitost su:
1. Ambijent (vrijeme i mjesto) i situacija (obiteljski dorucak, zabava, preda
vanje, sastanak)
2. Sudionici u interakciji: dob, spoI, zanimanje, socioekonomski status, pod
rijetlo, etnicitet, te njihove uloge u odnosu jedne naspram drugih, kao npr.
zaposlenik-poslodavac, suprug-supruga
3. Tema (posao, sportovi, nacionalni dogadaji)
4. Funkcija interakcije: zahtjev, ponuda informacija iIi interpretacija; rutine
kao pozdravi, hvaIe, isprike itd.
To pojasnjava cinjenicu zbog cega mozete reCi: "Bi li mi mogli dati casu vode?"
u uredu vaseg poslodavca, ali, "dajte mi malo vode" vasem 'cimeru'.
Sadasnja sociolingvisticka istrazivanja Labova, Fasolda,Wolframa i Gum
perza, medu ostalima, usmjerena su opisivanju i predvidanju promjena u
jezicnim razliCitostima. Temeljem njihovih rezultata, oni predlazu razliCita
pravila u fonologiji i sintaksi koja uzimaju u obzir socijalne i psihosocijalne
cimbenike u jezienoj interakciji.
U dvojezicnom ambijentu koji ukljucuje dva iii viSe jezika (hrvatski,
arbanaski, talijanski) nalazimo slienu ill jos slozeniju situaciju. Ne sarno da je
zicni govomici mogu, poput njihovih jednojezicnih kolega, birati izmedu
razlicitih jezienih varijanti, vee kad govore s drugim dvojeziCnim govomicima,
oni mogu takoder birati izmedu dva jezika. Dok se jednojezieni govornik moze
prebacivati iz jedne varijante u drugu (iz kolokvijalne u formalnu) u jednom
jeziku, dvojezieni govomik moze mijenjati varijante u jednom jeziku, mijenjati
jezike, i1i oboje. Radi ovakve slozene situacije, veCina sociolingvista je
koncentrirana na odabir jezika u dvojezicnim interakcijama.
Tako i ja u svakodnevnom razgovoru rabim hrvatski sa suprugom, u razgo
voru s braeom rabim hrvatski i arbanaski (osobito sa starijim bratom) uz mnogo
prebacivanja ovisno 0 temi i situaciji, a u razgovoru s majkom arbanaski bez
ikakvih prebacivanja. Prebacivanja u razgovoru s majkom se dogadaju kad
govorim 0 leksickim izrazima koji su njoj potpuno nepoznati i koje jednostavno
ne mogu prevesti. Dakle, ovakvi uzorci nisu nikakva rijetkost u dvojezicnoj
interakciji iIi cak trojezienoj (talijanski). To se cesto desava u nedostatku jezienog
vokabulara dodavanjem arbanaskih infleksija na hrvatsku ili talijansku osnovu.
Npr. kod rijeCi pamuk-u, gdje se naglasak izvorne rijeci pomice prema kraju , iii diver
diveri gdje su hrvatske posudenice uvijek ikavske.
5
JEZIK U DRUSTVENOJ INTERAKCIJI
Dvojezicni govomik moze takoder posudivati rijeCi iz drugog jezika i
integrirati ih fonologijski i morfoloski u osnovni jezik. Odabir jezika dvojeziCnih
govomika u odnosu na druge dvojeziene govomike je daleko zanimljiviji od
jednojeziCnih. OdgovarajuCi jezik se obieno odabire nesvjesno bez ikakvog napora.
CIMBENICI KOJI UTJECU NA ODABIR JEZIKA
Jezicna vjestina govomika i sugovomika je veoma varna. Medu najrazli
Citijim cimbenicima koji utjecu na odabir jezika su: sudionici, situacija, jezicna
sposobnost, jezicna sklonost, mjesto, socioekonomski status, dab, spol, zanimanje,
naobrazba, etniCko podrijetlo, povijest govornikove lingvistiCke interakcije, srodstvo,
intimnost, utjecaj odnosa, sadrzaj diskursa, tema, tip vokabulara, podizanje statusa,
stvaranje socijalne razlike, iskljuCivanje nekoga itd. Rubin (1968) smatra da je mjesto
interakcije najvaznija varijanta koja se razmatra u predvidanju jeziene uporabe u
Paragvaju (mjesto Guarani).
NazoCnost jednojezicnog govomika u interakciji je najzanimljivija varijanta u
odabiru jezika. Muthiani (1979) piSe da se swahili rabi kao lingua franca
intenzivno izmedu Afrikanaca i Azijata, ali ako se Afrikanac i Azijat sretnu u
Europi, najvjerojatnije ee se prebaciti na engleski ako ga zele ukljuciti u diskusiju.
Obmuto je takoder moguee - Afrikanac i Europljanin ee se prebaciti s engleskog
na swahili ako u razgovor fele ukljuciti Indijca. Ovdje dvije strane pretpo
stavljaju da treea ne razumije engleski. Kad bi njihova pretpostavka bila pogres
na, u tom slucaju bi se prebacill natrag na engleski.
Fishman (1965) smatra da se neke teme bolje mogu raspraviti na jednom, a
neke na drugom jeziku. Nekad radi posebnih izraza koji nedostaju u odredenom
jeziku (tako u arbanaskom) ill jer bi se smatralo neobienim ili neprikladnim
diskutirati 0 toj temi na tom jeziku. Barber (1973) izvjeseuje da Yaqui Indijanci
viSe vole psovati i vrijedati na spanjolskom iako bi to mogli na yaqiju i
engleskom.
Takav primjer nalazim u arbanaskom, osobito kad govomici ne fele da netko
razumije da je to bila psovka.
Na isti naCin na koji dvojeziCni govomici mijenjaju jezike kako bi ukljucill
jednojezirne govomike, oni mogu odabrati jezik kako bi nekog iskljucill. U
pretrpanom autobusu, u dueanu, na plazi, to nije veoma ozbiljno, ali moze imati
posljedice na treeu osobu Gednojezirnog govomika) ako pretpostavimo da je ona
dio razgovora.
Dva primjera nenormativnog jezienog ponaSanja koja nalazimo kod onih
dvojeziCnih govomika koji su u razvoju i kod onih razvijenijih su osim osobitih
oblika koji se mogu naCi u knjiZevnosti kao medu-jeziene interakcije medujezik i
prebacivanje koda. Sam izraz nenormativan ovdje se rabi u znacenju takvog vida
jezienog ponaSanja koje veCrna laika ne smatra normalnim kao druge jeziene oblike.
6
M. BARANCIC: "CODE-SWITCHING" I MEDUJEZIK
POJAM MEDUJEZIK
Medujezik je rezultat interakcije medu mnogim cimbenicima u usvajanju bilo
koja dva (ili tri u viSejeziCnim situacijama) jezika koji se vise manje istovremeno
razvijaju. Izucavanja dvojezimosti i usvajanja drugog jezika kao jezimo ponasanje
opisuju mnogi istrazivaci. Prvi koji je skovao tu rijec bio je Larry SeIinker 1972., a
ostali su prosirili taj izraz. Prema Hamersu i Blancu (1990), izmedu odabira jednog
jezika ili drugog postoji za dvojezimog govomika citav niz posrednih strategija
koje ukljucuju modifikaciju oba koda i relativnu uporabu oba.
Medujezik mozemo promatrati kao strategiju prilagodavanja u kojoj
govornik pokusava govoriti sugovornikom L1 iako je njegova sposobnost mala.
Ova strategija rabi pojednostavljenost, smanjenje (redukciju), preuopeavanje
(generalizaciju), prenosenje, formulaicki jezik, izostavljanja, zamjene i
restrukturiranja (Selinker, 1972). Ellis na primjer (1985) za medujezik kaze da je
teorijski konstrukt (sastavnica) koji podupire pokusaje SLA istrazivaca u
identificiranju razvojnih faza kroz koje L2 koji uee jezik na svom putu dolaze do
L2 iii blizu sposobnosti L2. Oni napreduju preko niza privremenih ili razvojnih
faza na putu do kompetencije jezika cilja. Mnogi medujezik opisuju kao probojan
(propustan), dinamicki, promjenljivi, ali ipak sistematski (Corder, 1975; Selinker,
1972). On isto tako moze podnijeti (pretrpjeti) odredenu fosilizaciju i relativne
promjene, ali isto tako razotkriva kognitivni proces iako povrsinska struktura
izgleda potpuno drukeije jer se ne poklapa s konvencionalnim oblicima koji se
smatraju jezirno ispravnim. Prema Andersenu (1984) medujezik prolazi od
procesa nativizacije ka denativizaciji. Prema njegovu misljenju bilo je previse
usmjeravanja na usvajanje odlika jezika cilja nego li na proces same konstrukcije
medujezika. On smatra da usvajanje drugog jezika pod bilo kojim drugim
imenom moze i trebalo bi karakterizirati pozitivnim izrazima i principirna koji
vladaju konstruktivnim odnosima od znacenja do oblika i od oblika do znacenja.
Prema Kleinu (1986) medujezike iii varijante ueenja drugog jezika treba
promatrati ne sarno kao sistematske i varijabilne vee i kao kreativne sa svojim
jedinstvenim pravilima, a ne sarno kao posudeni oblik iz drugih jezika. Bez
obzira koliko to bilo nesavrseno s normativnog stajaliSta ta sredstva predstavljaju
aktualni repertoar onoga koji uei jezik (learner) i kao takav njegovu varijantu
jezika cilja. Na kraju, on zakljueuje, da se proces usvajanja jezika moze tumaCiti
nizom tranzicija iz jedne varijante u drugu.
Pit Corder (1981) odreduje strukturalne osobitosti medujezika kao:
a) jednostavan morfoloSki sustav
b) vise manje odredeni red rijeCi
c) jednostavan sustav osobnih zamjenica
d) mali broj funkcionalno gramatiCkih rijeci
7
JEZIK U DRUSTVENOJ INTERAKCIJI
e) mala iIi nikakva uporaba kopule
f) odsutnost sustava crana.
On opisuje pojam medujezika kao 'prelazni jezik' i prikazuje model koji je
neprecizan u razliCitim aspektima, ali je uvijek viSe manje cjelovit.
Radni model prema Corderu je, gramatika, sustav kOji se moze sasvim
ucinkovito rabiti u komunikacijske svrhe. On priznaje da je pojam medujezika
tezak za nastavnike ciji je stay naspram toga devijantan, iskrivljen oblik nekog
standardnog jezika iii jezika cilja. Grosjean (1985) takoder ukazuje na
nerazumijevanje i kriva shvacanja ponasanja medujezika u razvoju dvojezicnih
govomika iii specifienog jezicnog ponasanja mnogih naspram dvojezienosti.
POJAM PREBACIVANJA KODA
Drugo nenormativno ill 'neobicno' jezieno ponasanje dvojezicnih govomika
ill dvojezicnih govomika u razvoju je prebacivanje koda i pojmovi vezani uz to
kao jezicno prenosenje i jezieno posudivanje. Medujezik i prebacivanje koda su
fenomeni dvojezicnih govomika koje je potrebno pojasniti i koje bi trebaIi
razumjeti oni koji se njima bave u nastavnom kontekstu ill u nekim drugim
kontekstima gdje je to varna stvar. Ako bismo promatrali postojanje pocetne,
sredisnje i kulminirajuce faze u procesu razvoja dvojezienog govomika, u tom bi
se slucaju pojam medujezik mogao pojmovno dovesti u vezu s ranijim fazama
razvoja dvojezienog govomika, a prebacivanje koda (ukljucujud mijesanje,
prenosenje i posudivanje) sa srediSnjim i kasnijim fazama postajanja dvojezicnim
govomikom. Medutim, dok je medujezik zapravo jezik prije dolaska do
idealnijih oblika jezika cilja, prebacivanje koda moze se desiti tijekom i nakon
faze medujezika. Kod djece koja istovremeno razvijaju dva (iii tri) jezika od
djetinjstva medujezik i prebacivanje koda moze se manje razlikovati iii je manje
razluCivo jedno od drugoga. Jedno je sigumo, oba su prirodni jezieni rezultat
postanka dvojeziCnim govomikom iii u procesu nastajanja.
Prebacivanje koda je uporaba dvaju jezika istovremeno iii naizmjenicno
(Valdes-Fallis, 1977). To podrazumijeva odredeni stupanj kompetencije u dva
jezika pa cak i kad tecnost dvojezicnog govomika nije jos stabilna.
Prebacivanje koda se moze rabiti u postizanju dviju stvari:
a) ispunjavanju jezicne/pojmovne praznine
iii
b) u ostale visestruke komunikacijske svrhe
(Gysels, 1992). U nekim mjestima i slucajevima prebacivanje koda smatra se
iznimkom, a u mnogim visestrukim i dvojezienim zajednicama on jest i trebao bi
se smatrati normom (Swigart, 1992; Goyvaerts & Zembele, 1992).
8
M. BARANCIC: "CODE-SWITCHING" I MEDUJEZIK
Po svemu suded tamo gdje je prebacivanje norma smatrat ce se fluidnim,
nezamijecenim i neuzbudljivim, a tamo gdje je iznimka smatrat ce se zarnije
cenim (obiljezenim), svrsishodnim, s naglasenim usmjerenjem i neobiCnirn.
KAKO PREBACIVANJE KODA POJASNJAVAJU ONI KOJI GA
IZUCAVAJU?
Gumperz (1982) opisuje prebacivanje koda kao izmjene diskursa koji cine
jedinstvenu interaktivnu cjelinu:
Govornici komuniciraju teeno odrZavajuCi jednoliku glatkocu razgovora. Nema
stanki (oklijevanja), promjene u ritmu reeenice, visini tona iii da znaeajke u intonaciji
govore a prebacivanju koda. Nema nikakve promjene u cijelosti koja bi govorila da
govornici ne razumiju jedan drugoga. Prijelazi imaju sve odlike uobicajenog razgovora u
jednom jeziku.
Corder (1981): Dvojezieno stanje stvari se opisuje u odnosu na jaku interaktivnu
prirodu dvaju jezika. Prebacivanje koda mnogi jos tradicionalno smatraju nesustavnim
procesom koji bi se mogao pojasniti interferencijom. Danas se smatra da je to ponasanje
kojim vladaju pravila i kao komunikacijska strategija.
Dvojezicni govomik ima dva jeziena leksikona, a svaki od njih povezan je
pojmovnom zalihom.
Psiholingvisti koji se zanimaju za izucavanje procesa mijesanja jezika mogli bi
se zainteresirati kako pojasniti komunikaciju koja se u mijesanom jeziku odvija
tako brzo i tako ucinkovito bez obzira na neke strategije.
Poplack (1980) raspravlja 0 dvjema gramatiCkirn ogranicenjima u prebaci
vanju koda:
a) slobodno ogranicenje morfema koje prikazuje da se prebacivanje ne moze desiti
izmedu leksiCke forme i vezanog morfema ukoliko ovaj prvi nije fonoloSki integriran u
jeziku drugoga
b) pravilo ekvivalentnog ogranicenja koje odreduje da bi red rijeCi trebao postojati u
dvama jezicima odmah prije i odmah nakon mjesta prebacivanja kako bi moglo doCi do
samog prebacivanja. Dva jezika koja su u to ukljueena se u tom slueaju mogu
slobodno izmjenjivati.
Prebacivanje koda izgleda da sluzi za vafue komunikacijske i kognitivne
funkcije.
Medutim, mozemo red da se u rnnogim izucavanim zajednicama neke drust
vene stigrne dodaju ovakvom nacinu govora u i izvan obiju grupa.
9
JEZIK U DRUSTVENOJ INTERAKCIJI
Na primjeru arbanaskih govornika dade se zakljuciti da kada rnedusobno
govore hrvatski, to onda znaCi da zele ostaviti dojarn statusa i pripadnosti naciji.
Medutim, uporaba rnijesanog jezika srnatra se sirovoscu, razrnetljivoscu, nezna
njern, agresivnoscu i ponosorn s arbanaskog glediSta.
Osoba koja rabi oblik prebacivanja koda iako je savrsen govornik na
hrvatskorn ill arbanaskorn, srnatra se rnanje tecnorn i rnanje inteligentnorn kada
rabi sarno hrvatski ill sarno arbanaski, normalno u arbanaskorn okruzenju.
Prerna Monici Heller (1992)' ako je prebacivanje koda nesto sto se dogada prirodno
na planu dvojezicnosti onda mora sluziti vainim funkcijama korisniku jezika/onome koji
uti jezik.'
Iako se prebacivanje koda srnatra veorna cesto niskim oblikorn prestiza,
neispravnim i sirornasnim jezikorn, iii rezultatorn nepotpunog vladanja dvaju
jezika, takve negativne percepcije su uobicajena odlika dvojezienog govora.
Jos u ranorn stadiju djeca kao i odrasli pokazuju ponasanje prebacivanja koda.
Motivacije i stavovi koje rnladi dvojezicni govornici posjeduju za prebacivanje
koda vuku korijene iz njihove psihosocijalne razvojne razine i radije odrazavaju
neposredne okolnosti djeteta nego Ii apstraktnije pojrnove etniCkog identiteta ill
kohezije grupe.
Prikazat cerna rnoguce odnose izrnedu stavova 0 prebacivanju koda, znanju i
ponasanju.
VRSTE PREBACIVANJA KODA
Posudivanje (borrowing) je uporaba rijeCi iz drugog jezika koja pokazuje
rnorfolosko/fonolosku adaptaciju naspram jezika rnatrice. Cesto je to odredi
vanje izraza koji nije dostupan u jeziku rnatrice.
Kam das me ble cestitken. (arbanaski)
Zeljela sam kupiti cestitku. (hrvatski)
Kalk (calque) je doslovno prevodenje izraza iz drugoga jezika.
Ko fitua ne loto. (arbanaski)
Dobila je na lotu. (hrvatski)
Medu-recenicno (inter-sentential) prebacivanje na razini recenica. Medu
recenicno prebacivanje se rnoze rabiti za naglasavanje rnjesta na drugorn jeziku,
oznacavanje prebacivanja u razgovoru sudionika, isticanje na koga se izjava
odnosi; ill da bi se navelo neposredno citiranje iz nekog drugog razgovora:
10
M. BARANcIC: "CODE-SWITCHING" I MEDUJEZIK
a) primjer naglasavanja mjesta na drugom jeziku:
E ander me ko san" MoUm te nestani. "(arbanaski)
A onda mi je rekla "Molim te nestani." (hrvatski)
b) primjer isticanja na koga se izjava odnosi:
Te kam than oc er da nuk mo e kanda." Ie li laiem?" (arbanaski)
Toliko sam ti puta rekla da mi se ne svida. "Ie li laiem?" (hrvatski)
Unutar-recenicno (intra-sentential) prebacivanje unutar recenice, fraze ili
rijeci ako ne dode do morfo-fonoloske adaptacije.
Morasa me ta cua odma. (arbanaski)
Moram ti to poslati odma. (hrvatski)
Ovo je najsloZeniji tip prebacivanja koda jer zahtijeva od govornika da moZe
istovremeno kontrolirati dva jeziena sustava. Sarno najbalansiraniji dvojezieni
govornci su u stanju rabiti unutar-recenieno prebacivanje.Oni govornici koji su
dominantni u jednom jeziku skloni jednostavnije oblike prebacivanja
koda kao sto su posudivanje jedne rijeCi, raze na kraju recenice i medu
receniena prebacivanja jer takvi oblici zahtijevaju manje kontrole dviju gramatika
i postoji manja vjerojatnost da ce dod do negramatiCkih konstrukcija. Stoga je
unutar-recenieno prebacivanje uz veliku moguenost stvaranja negramatiCkih
recenica logican tip za ispitivanje gramatiCkih narusavanja.
JEZICNA OGRANlCENJA U MEDU-RECENICNOM PREBAOVANJU KODA
Ekvivalentno ogranicenje: red rijeei odmah prije ili nakon mjesta prebacivanja
mora biti moguc u oba jezika.
H: Pazi Iga I kao loci I u Iglavi.
A: P'e Ishigon (ruon) lsi Isynin lne Ikrye (ball).
PK: Pazi Iga Isi loci I u Iglavi.
Prebacivanja su cesta kod arbanasko/hrvatskih dvojeziCnih govornika:
a) na kraju recenice
Cekamo te, mos vonol (arbanaski)
Cekamo te, ne kasni! (hrvatski)
11
JEZIK U DRUSTVENOJ INTERAKCIJI
b) izmedu recenica
To je onaj mladicfis i ko perbi nizet vjet. (arbanaski)
To je onaj mladic koji je navrsio dvadeset godina. (hrvatski)
jer nijedno od njih ne narusava ekvivalentno ogranicenje.
Iz istog razloga arbanasko /hrvatski dvojezirni govomici nisu skloni:
prebacivanju izmedu zamjenice i glagola,
Ato jan isto kao ion. (arbanaski)
One su isto kao ion. (hrvatski)
ZAKLJUCAK
BuduCi da prebacivanje koda (i medujezik) ne zvuce uobicajeno, ne razu
mijemo ulogu koji oni igraju u prirodnom razvoju jezika i uporabi i buduCi ih
mozemo donekle kontrolirati, skloni smo ih promatrati kao devijacije-aberacije.
BuduCi da ne razumijemo dobro jezicna i komunikacijska pravila i svrhe koje
ih pojasnjavaju kao prirodnim i kreativnim rezultatima dvojezicnosti, ne
mozemo ih prihvatiti kao jedinstveni uzorak dvojezicnih govomika. Oni se
mogu jedino promatrati kao polujezicnost, interferencija, zbrka ili fosilizacija
umjesto novih i altemativnih oblika koje stvara kognitivna/pojmovna sinteza
dvaju jezika.
Bilo da se radi 0 prebacivanju koda koji se rabi za ispunjavanje praznine ili je
to svjesna zelja mijesanja dvaju jezika za stvaranje novih oblika, jezik stvoren u
vecini prebacivanja kodova ima unutarnju jezirnu konsistentnost i valjanost za
one koji uce duboku strukturu. Dok povrsinska struktura ima takoder
dvojezicnu konsistentnost i valjanost za one koji njome komuniciraju, za jezirne
separatiste i puriste to je drukCije. Kao prvo, jeziCni puristi se boje da ce uporaba
drugog jezika s prvim ili sprjecavati prvi od napredovanja ili ce ga patvoriti iii
uzrokovati zbrku u govomikovoj svijesti. Drugo, jezicni puristi misle na isti
nacin. Mozda stvar lezi u tome da su i medujezik i prebacivanje koda potrebni iz
mnogih razloga, jedan od njih mogao bi biti da se u svakom jeziku ne patvori,
briBe iii uzrokuje kognitivna nejasnoca.
Kod stabilnih dvojezirnih/visejezicnih konteksta nema nejasnoca. Zapravo,
kod dvojeziCnih govomika se radi 0 trostrukom jezicnom napredovanju. Svako
izucavanje razvoja dvojezicnosti podupire uporabu medujezika, prebacivanje
koda i ostale medu-jezicne fenomene. Dvojezicni govomici doista uce odvajati
svoje jezike, ali znamo takoder da oni ponekad to ne zele.
12
M. BARANCIC: "CODE-SWITCHING" I MEDUJEZIK
Cak i ako prebacivanje koda i medujezik nisu nasi namjemi ciljevi, na kraju
ih ipak mozemo shvatiti kao pojmove u pozitivnijem jezimom, kognitivnom,
komunikacijskom i razvojnom smislu. Oba su inkriminirana u proces
napredovanja kada se razvija viSe nego jedan jezik.
Mozemo zakljuciti da tamo gdje postoji vise iii manje balansirano
prebacivanje koda (to je slucaj gdje se veCi dio jezika ispreplece u uporabi
drugog) u odgovarajuCim, prirodnim i potrebnim domenima prebacivanja koda
to moze biti jedan od najjacih znakova na strani onih koji prebacuju kod
davanjem istovremeno jednako vremena, vrijednosti i prostora obim jezicima u
kognitivnom i kultumom smislu.
U bogatijem dvojezicnom/visejezicnom okrliZenju jedan jezik moze pomoCi
drugome, a ponekad oba jezika mogu stvoriti novu ideju, misao, ponasanje,
izgled, organizaciju i prilagodljivost, te na taj nacin promicati kulturu na nova
mjesta prilagodavanja u dinamici medu-kulturalnog zivota.
Konacno, prebacivanje koda i medujezik imaju ulogu olaksavanja i
pomaganja u razmisljanju i komunikaciji bez obzira na to kakva moze biti
vanjska informacija.
U naravi je ljudi da stvaraju mnoge promjene, a kad ih jednom stvore onda ih
rabe ili napuste. Ista je stvar i s nenormativnim obIicima jezika nazvanim
medujezik i prebacivanje koda. Mozda ce se oni jednog dana smatrati
normativnim i isto tako znacajnim u zivotu dvojeziCnih govomika.
Najnovija istrazivanja pokazuju ambivalentne do pozitivnih stavova u praksi
prebacivanja koda. Rezultati istrazivanja pokazuju razvojnu prirodu prebaci
vanja koda i sugeriraju da vjestina prebacivanja koda medu recenicama zahtijeva
zrelo poznavanje oba jezika.
LITERATURA
Aronoff, M.& Rees-Miller J. (2000). The Handbook of Linguistics. Blackell
Publishers Ltd. UK
Berko-Gleason,J. (1993). The Development of Language. New York: MacMillan
Publishing Co.
Brown, H. Douglas (1987). Principles of Language Learning and Teaching. Prentice
Hall. Inc. Englewood Cliffs. New Jersey 07632.
Corder, S. P. (1975). Error Analysis, Interlanguage, and Second Language Acquisition.
Language Teaching and Linguistic Abstracts, 8, 201-18.
Corder, s. P. (1981). Error Analysis and Interlanguage. London: Oxford University
Press.
13
JEZIK U DRUSTVENOJ INTERAKCIJI
Grosjean, F. (1985). The bilingual as acompetent but specific speaker-hearer. Journal of
Multilingual and Multicultural Development, 6 (6), pp. 467-479.
Grosjean, F. (1982). Life with two Languages. Harward University Press.
Gumperz, J. J. (1982). Conversational code-switching. in j.J. Gumperz (ed.)
Discourse Strategies. Cambridge: Cambridge University Press.
Gysels, M. (1992). French in Urban Lubumbashi Swahile: Code-switching, borrowing
or both? Journal of Multilingual and Multicultural Development 13, 41 56.
Hamers, J. F. & Blanc, M.H.A. (1990). Bilinguality and Bilingualism. Great Britain:
Cambridge University Press.
Haugen, E. (1950). The analysis of linguistic borrowing. Language 26.2., 210-231.
Heller, M. (1992). The politics of code-switching and language choice. Journal of
Multilingual Multicultural Development, 13, 123-142.
Krstic, K. (1987). Rjeenik govora zadarskih Arbanasa. Zadar, Mjesna zajednica
Arbanasi.
Poplack, S. (1980). Sometimes I'll start a sentence in Spanish y termino en Espanol:
Toward a typology of code-switching. Linguistics, 18,581-618.
Selinker, L. (1972). Interlanguage. International Review of Applied Linguistics, 10,
209-31.
Valdes-Fallis, G. (1977). Code-switching among bilingual Mexican-American women:
Towards an understanding of sex-related language alternation. International
Journal of The Sociology of language, 7, 65-72.
Wei, L. (2000). The Bilingualism Reader. Routledge, London.
Summary
CODE -SWITCHING AND INTERLANGUAGE
This paper deals with the notion of interlanguage and the notion of code
switching in positive, cognitive, communicative, and developmental terms. No
matter how the outward information may appear, code-switching and
interlanguage have a function of facilitating and supporting thinking and
communication. Nonnormative forms of language called interlanguage and
code-switching may be considered one day as normative and as significant in the
life of bilinguals.
14