Mario

Morgan

TIHI
zov

AUSTRALIJE
mudrost zaboravljene kulture stare 50000 godina 1 njena poruka ljudima dananjice

Naslov izvornika MUTANT MESSAGE DOWN UNDER

Sadraj

Zahvale Poruka autorice 1. Poasna goa 2. Kutija za glasovanje 3. Prirodna obua 4. Spremni? Kreemo! 5. Uzdizanje 6. Gozba 7. to je to - sigurnost? 8. Beini telefon 9. eir za divljinu 10. Nakit 11. Mesni umak 12. iva zakopana 13. Iscjeljivanje 14. Totemi

11 13 17 25 33 39 49 57 63 73 79 85 87 95 99 109

15. Ptice 16. ivanje 17. Medicina glazbe 18. Hvata snova 19. Iznenaenje za veeru 20. Mravi bez okolade 21. Na elu skupine 22. Moja zakletva 23. Objava u snovima 24. Zapisi 25. Primljena 26. Sretan neroendan 27. Otplavljena 28. Krtenje 29. Osloboena 30. Sretan zavretak?

113 115 119 123 129 133 139 147 153 163 169 173 177 181 185 189

ovjek nije istkao tkanje ivota, on je samo nit u njemu. Sto god ini tkanju, ini sam sebi. Poglavica Seattle Jedini nain da proe test je da ga se prihvati. Starjeina Crni labud Tek kad sasjeete posljednje drvo, tek kad zatrujete posljednju rijeku, tek kad upecate posljednju ribu, tek tada ete saznati da se novac ne moe jesti. Proroanstvo Cree Indijanaca Roena praznih ruku, umrla praznih ruku. Praznih ruku svjedoim punini ivota. Mario Morgan

Zahvale
knjige ne bi bilo bez dva posebna ovjeka - dvije due koje su me prigrlile i strpljivo me ohrabrivale na let. Posebno se zahvaljujem Jeannette Grimme i Carri Garrison to su ovu spi sateljsku pustolovinu podijelile sa mnom. Zahvaljujem piscu Stephenu Mitchelu to me ohrabrio svo jom reenicom: "Ako i nisam uvijek vjerno prenio njihove rijei, uvijek sam pokuavao vjerno prenijeti njihov duh." Zahvaljujem Og Mandinu, dr. Wayne Dyeru i dr. Elisabeth Kbler-Ros, poznatim spisateljima i stvarnim ljudima. Zahvaljujem mladom Marshallu Ballu to je svoj ivot pos vetio uiteljstvu. elim takoer zahvaliti tetki Noli, dr. Edwardu J. Stegmanu, Georgi Lewis, Peg Smith, Dorothei Wolcott, Jenny Decker, Jani Hawkins, Stabdfordu Deanu, Nany Hoflund, Hanley Thomas, veleasnoj Marilyn Reiger, veleasnom Richardu Reigeru, Waltu Bodine, Jacku Smallu, Jeffu Smallu i Waynu Bakeru iz Arrow Printinga, Stephanie Gunning i Susan Moldow iz Harper-Collinsa, Robyn Bern, Candice Fuhrman, a posebice Stevenu Morganu, predsjedniku poduzea M M .

11

Poruka autorice

knjiga napisana je nakon proivljenog iskustva. Kao to ete vidjeti, tijekom pustolovine nisam mogla nita zapisi vati. Knjiga se prodaje kao roman da bi se zatitilo malo pleme Praaustralaca. Nisam navela prava imena ni druge detalje koji bi mogli ugroziti moje prijatelje i tajnu lokaciju njihovog sve tog mjesta. U knjizi ete pronai neke vane povijesne obavijesti - na taj sam vam nain utedjela posjet gradskoj knjinici. Takoer vam mogu utedjeti put do Australije. Stanje u kojem se nalaze suvremeni Praaustralci moe se vidjeti u svakom amerikom gradu: tamnoputi ljudi koji ive u vlastitim dijelovima grada. Zaposleni rade grube poslove, a njihova kultura nestaje - kao to je nestala kultura amerikih Indijanaca - jer su prisiljeni ise liti sa svog tla i zabranjeno im je provoditi svoj nain ivota. Ono ega vas ne mogu potedjeti je poruka koju volim zvati poruka mutanata! ini se kao da Amerika, Afrika i Australija pokuavaju po boljati odnose meu rasama. A l i , negdje tamo, u vruini aus tralske divljine jo uvijek odjekuje spori, postojani ritam srca 13

jedinstvene skupine ljudi koje ne zanima rasizam, ve ih zani maju samo ljudi i njihov okoli. Razumjeti taj ritam znai bolje razumjeti to to znai biti ovjekom. Ovaj rukopis najprije je ugledao svjetlo dana kao miran plod samostalnog izdavatva, a zatim je postao kontroverzan. ita jui ga mogli biste donijeti nekoliko zakljuaka. Moglo bi izgledati kao da ovjek kojeg nazivam svojim tumaem nije u najboljim odnosima s vladinim propisima - porezima, upo rabom zemlje, glasovanjem, dozvolama za rudarenje, izvjeta jima o raanju i smrti, itd. Moda je i drugim lanovima ple mena pomogao u istoj neposlunosti vladi. Od mene su traili da otkrijem tko je taj ovjek i da povedem skupinu ljudi istom trasom kojom sam prola s plemenom. Odbila sam! Dakle, mo gli biste zakljuiti da sam kriva to sam pomogla tim ljudima u njihovom sukobljavanju sa zakonom. Ili da izmiljam - budui da nisam otkrila o kojim se lanovima plemena radi - i da ti ljudi uope ne postoje. Moj odgovor je sljedei: ne zastupam sve australske Aboridine. Govorim samo u ime male nacije koja pripada divljini i koja sebe naziva Pravim ljudima. Posjetila sam ih jo jednom, prije povratka u Ameriku, u sijenju 1994. Ponovo sam primila njihov blagoslov u svezi mojeg zadatka. Vama, itateljima, elim rei da znam da se mnogi ele samo zabaviti. Ako ste i vi meu njima, itajte, uivajte, a za tim otiite kao to biste otili nakon bilo koje dobre predstave. Za vas ova e knjiga biti plod mate i nee vas razoarati. S druge strane, ako ste meu onima koji ele prepoznati po ruku, ona e doprijeti do vas snana i glasna. Osjetit ete je u svom elucu, srcu, glavi i kotanoj sri. Moglo se dogoditi da vas izaberu za ovu pustolovinu. Vjerujte mi, mnogo puta sam poeljela da je tako doista i bilo.

Svi mi imamo neka iskustva "iz Divljine" s kojima se mora mo saivjeti; dogodilo se da je moje iskustvo doslovce bilo u Divljini. A l i , uinila sam ono to biste i vi uinili, sa i l i bez ci pela. Kad budete itali ove stranice, neka ljudi ovdje opisani do dirnu vae srce. Moje su rijei na jeziku koji razumijete, ali nji hova je istina bezglasna. Predlaem vam da okusite poruku, sauvate ono to vam izgleda ispravno i ispljunete ostalo. Na posljetku, takav je zakon Svemira. Prema tradiciji pustinjskih ljudi, nazvala sam se novim ime nom koje odraava moj novi talenat. Srdano, Putujui jezik

15

Ova knjiga je djelo mate nadahnuto mojim iskustvom u Australiji. Radnja se mogla odigrati bilo gdje - u Africi ili Junoj Americi - gdje jo uvijek ivi duh prave civiliza cije. Na itatelju je da iz prie izvue svoju vlastitu pouku. Mario Morgan

1 Poasna goa

da sam morala primijetiti neko upozorenje, ali ga se uope ne sjeam. Dogaaji su se odvijali sami od sebe. Skupina grabeljivaca sjedila je na udaljenosti od nekoliko kilometara i ekala svoj plijen. Kovezi koje sam predala prije nekoliko sati sutra e biti oznaeni naljepnicom "nije traeno" i pohranjeni u skladite gdje e stajati mjesecima. Spremala sam se postati jo jednom Amerikankom koja je nestala u stranoj zemlji. Bilo je sparno listopadsko jutro. Stajala sam ispred aus tralskog hotela s pet zvijezdica i promatrala parkirni prilaz. Oekivala sam nepoznatog glasnika. Umjesto da me upozori, moje je srce doslovce pjevalo. Osjeala sam se tako dobro, uzbueno, uspjeno i spremno. Ispunjavao me osjeaj da je danas moj dan! U kruni ulaz ulo je terensko vozilo bez krova. Sjeam se kako su gume zakripale na vrelom asfaltu. Iznad ivice od purpurno smeih smreka proprskala je voda i pala na hravi poklopac motora. Terenac se zaustavio. Voza, tridesetogodinji domorodac, 17

pogledao je u mojem smjeru. "Doi", pozvala me njegova crna ruka. On je traio plavokosu Amerikanku. Ja sam oekivala pratnju do plemenskog sastanka Praaustralaca. Pod kritinim i neodobravajuim pogledom plavih oiju uniformiranog aus tralskog vratara, u duhu smo se sloili da smo pronali jedno drugo. ak i prije nego to sam se, zbog visokih peta, tekom mu kom popela u terensko vozilo postalo mi je jasno da nisam primjereno obuena. Mladi s moje desne strane nosio je dres i iznoenu bijelu majicu. Noge su mu zavravale u tenisicama bez arapa. Budui da su mi obeali prijevoz do mjesta sastan ka oekivala sam normalan automobil, moda marke Holden, ponos australskih proizvoaa automobila. Nisam ni sanjala da u se voziti u neem potpuno otvorenom. "Pa", pomislila sam, "idem na banket na kojem u primiti nagradu. Moda je ipak bolje obuena previe negoli premalo." Predstavila sam se. On je samo kimnuo glavom i ponaao se kao da je sasvim siguran u to tko sam ja. Vratar nas je oinuo mrkim pogledom kad smo proli pored njega. Vozili smo se ulicama obalnog grada, pored redova verandi ispred obiteljskih kua, mlijenih barova i betonskih parkova bez trave. Kad smo uli u kruno raskre u koje se slijevalo est ulica vrsto sam se uhvatila za ruku na vratima. Kad smo ga proli, kretali smo se u novom smjeru, ovaj put sa Suncem iza naih lea. Ve tada mi je postalo neugodno vrue u novom poslovnom kostimu boje breskve i odgovarajuoj svilenoj bluzi koju sam paljivo odabrala. Pretpostavila sam da je sastanak na drugom kraju grada ali nisam bila u pravu. Oigledno, sastanak je bio negdje izvan grada, mnogo dalje od hotela nego to sam pretpostavlja la. Ubrzo smo jurili glavnom autocestom, paralelno s oceanom. Skinula sam kaputi, prekoravajui se to sam bila tako glupa i 18

nisam se bolje raspitala o svemu. Dobro da sam u torbicu stavila etkicu za zube i to je moja obojena kosa bila ispletena u pomodnu pletenicu. Od trenutka kad sam primila telefonski poziv moja radozna lost nije popustila, iako moram priznati da nisam bila potpuno iznenaena. Na posljetku, primila sam i neka druga javna priznanja jer je moj projekt bio vrlo uspjean. Prije i l i kasnije morali su zapaziti rad s urbaniziranim polu-Praaustralcima koji su otvoreno pokazivali sklonost samoubojstvu, te rezultate tog rada u stvaranju odreene ivotne svrhe i financijske samostal nosti. Ono to me iznenadilo bila je injenica da me pozvalo pleme koje je ivjelo vie od tri tisue kilometara na drugoj strani kontinenta. Meutim, osim povremenih usputnih upa dica koje bi ula, nisam znala mnogo o praaustralskim naro dima. Primjerice, nisam znala jesu li svi oni blisko povezani i l i su, poput amerikih Indijanaca, prepuni razlika to bi moglo ukljuivati razliite jezike i obiaje. Zapravo me najvie zanimalo to e mi dati? Jo jednu drvenu medalju koju u poslati u Kansas City? Ili moda samo buket cvijea? Ne, to nee biti cvijee - ne pod temperaturom od 38C u hladu. To bi bila samo smetnja pri povratku na trag. Voza je stigao tono u dogovoreno vrijeme - u podne. Dakle, bilo mi je jasno da me vodi na sastanak na kojem emo i ruati. Pitala sam se ime e me posluiti? Nadala sam se da to nee biti uobiajeni banket kojeg e provesti profesionalno po duzee. Moda e organizirati malo samoposluivanje s nekim od domorodakih jela koja u tako kuati po prvi put. Nadala sam se da u ugledati stol prekriven arenim posudama. Bit e to prekrasno i jedinstveno iskustvo i ja sam mu se veselila. U torbici koju sam danas kupila posebno za ovu prigodu imala sam mali fotoaparat i kazetofon. Nisu mi rekli 19

nita o mikrofonima ili govoru kojeg bi trebala odrati, ali sam svejedno bila spremna. Jedna od mojih najvec'ih vrlina bila je razmiljati unaprijed. Na posljetku, imam pedeset godina i pro ivjela sam dovoljno razoaranja i neugodnih situacija koje su me nauile da uvijek imam u pripravi rezervni plan. Moji su se prijatelji esto udili nad mojom samodostatnocu. "Uvijek ima plan B u rukavu", govorili bi. Pored nas je, u suprotnom smjeru, proao cestovni vlak (australski izraz za veliki kamion koji za sobom vue nekoliko prikolica). Pojavio se iznenada iz oblaka sparne magle iznad vrelog asfalta. Tada me iz mojeg razmiljanja prenulo naglo skretanje s autoceste. Voza je okrenuo volan i sada smo u cikcak liniji slijedili jedva vidljivu pranjavu stazu. Pratili su nas kilometri crvene praine. Nedugo zatim nestalo je i toga pa mi je postalo jasno da ispred nas vie nema ceste. Vozili smo se u nepoznatom smjeru izbjegavajui grmlje i poskakujui preko razderotina pjeane pustinje. Nekoliko puta sam pokuala zapoeti razgovor, ali me u tome sprijeila buka otvorenog vozila, grane i suha trava koja je letjela po zraku dolazei neg dje ispod podvozja te naglo i ponekad bolno poskakivanje gore-dolje. Morala sam vrsto stiskati eljusti da ne bih pregrizla jezik. Oigledno, voza nije bio zainteresiran za razgo vor. Glava mi je klimatala kao da sam krpena lutka. Bilo mi je sve toplije i toplije. Najlonske arape su mi se prilijepile za noge ali sam se bojala izuti cipele - mogle bi iskoiti iz automo bila i nestati u bronanoj irini koja nas je okruivala dokle je pogled sezao. Nisam se ni nadala da e se nijemi voza zausta viti. Povremeno, stakla mojih naoala zasula bi se slojem praine pa bi ih brisala rukavom. Pokreti ruku otvorili su prolaz za rijeku znoja. Osjetila sam kako mi se minka rastapa na licu i 20

zamislila kako se ruiasti potoci slijevaju niz moj vrat. Morat e mi dopustiti da se ponovo naminkam prije nastupa. Ustrajat u na tome! Pogled na sat otkrio mi je injenicu da je od trenutka ulaska u pustinju prolo dva sata. Ovako vrue i neudobno nije mi bilo ve godinama. Voza je bio tih osim to je s vremena na vrijeme neto promrmljao. Odjednom mi je sinulo: on mi se nije predstavio! Moda nisam u pravom automobilu! A l i to je bilo glupo. Ionako nisam mogla izii, a on je bio siguran da vozi pravog putnika. etiri sata kasnije dovezli smo se do barake napravljene od valovitih ploa. Unutra je gorjelo malo ognjite. Kad smo se zaustavili pristupile su nam dvije ene. Praaustralke su bile srednje dobi, niske, oskudno obuene ali s toplim osmjehom dobrodolice. Jedna od njih nosila je povez za glavu ispod ko jeg su joj, pod neobinim kutevima, strile guste kovre. Obje su bile vitke i izgledale portski, a lica su im bila okrugla sa sjajnim smeim oima. Kad sam sila s terenca, moj je voza rekao: "Usput, ja jedini ovdje govorim engleski. Bit u tvoj tuma, tvoj prijatelj." "Krasno", pomislila sam. "Potroila sam stotine dolara na zrakoplov, hotel i novu odjeu ne bih li se predstavila Austral cima. Oni ni ne govore engleski a kamoli da razumiju civilizi rane obiaje!" Pa, bila sam tu, mogla bih se barem pokuati uklopiti iako mi je srce govorilo da to nee ii. ena ispred mene progovorila je neobinim zvukovima koji nisu zvuali poput reenica ve poput odvojenih rijei. Moj se tuma okrenuo k meni i objasnio mi da dobivanje dozvole za nazonost sastanku zahtijeva ienje. Nisam ga shvatila. Is tina je da sam bila prekrivena s nekoliko slojeva praine i znoj21

na od putovanja, ali oni oigledno nisu mislili na to. Pruio mi je komad tkanine koji je izgledao kao rastrgana vrea. Reeno mi je da svuem svoju odjeu i obuem to. "to?" uskliknula sam u nevjerici. " V i se alite." On je tvrdoglavo ponovio naputke. Osvrnula sam se traei mjesto gdje se mogu pre svui. Nisam ga pronala. to sam mogla uiniti? Dola sam predaleko i izdrala previe neudobnosti da bi se sada povukla. Mladi se udaljio. "Ma dobro", pomislila sam. "Bit e svjeije nego u mojoj odjei." to sam mogla diskretnije, svukla sam svoju znojem na topljenu novu odjeu, sloila je na urednu hrpicu i ovila se do morodakim platnom. Svoju odjeu sam odloila na stijenu s koje su se prije nekoliko trenutaka podigle ene. Osjeala sam se glupo u arenoj krpi i poalila to sam investirala u novu odjeu s namjerom da napravim dobar utisak. Mladi se vratio. I on se presvukao. Bio je gotovo nag. Oko bedara je imao ko mad tkanine zamotan kao za plivanje. Bio je bos, ba kao i ene kod vatre. Dao mi je dodatne naputke da uklonim cipele, arape, donje rublje i sav nakit pa ak i ukosnicu koja mi je pridravala kosu. Moja je znatielja polako nestajala i u mene se uvlaila tjeskoba, ali sam uinila kako mi je reeno. Sjeam se da sam nakit odloila u cipelu. Takoer sam uinila neto to je enama prirodno iako nas tome nitko ne poduava: donje rublje sam zamotala izmeu preostale odjee. Iz ognjita se digao oblak gustoga sivog dima jer su ene u njega bacile naramak svjeeg zelenog grmlja. ena s trakom u kosi uzela je neto to je izgledalo poput krila crnog gavrana i otvorila ga poput lepeze. Mahala je time ispred mene od glave do pete. Zatim je srednjim prstom pokazala krunu kretnju koju sam protumaila kao naputak da se okrenem. Ritual di mom ponovio se iza mojih lea. Zatim su mi rekli da prijeem 22

preko vatre, kroz dim. Na posljetku su me izvijestili da sam oiena i da sada mogu ui u metalnu baraku. Moj me muki pratitelj doveo do vratiju, kutkom oka vidjela sam kako jedna od ena uzima hrpu koja je predstavljala moje vlasnitvo. Drala ju je nad plame nom. Zatim me pogledala, nasmijeila se, a kad su nam se po gledi sreli ispustila je blago iz svojih ruku. Sve to sam posje dovala zavrilo je u vatri! Odrvenjela sam i duboko udahnula. Ne znam zato nisam protestirala i potrala ne bih li neto spasila. A l i - nisam. Izraz na eninom licu govorio je da njeno djelo nije bilo potaknuto zloom; uinjeno je na nain na koji se strancu nudi neki pose ban in dobrodolice. "Ona ne razumije", pomislila sam. "Ne razumije vrijednost kreditnih kartica i vanih osobnih papira." Bilo mi je drago to sam kartu za zrakoplov ostavila u hotelu. Imala sam jo odjee i nekako u se probiti kroz grad odjevena samo u kipu. Sjeam se kako sam sama sebi govorila: "Hej, Mario. Ti si prilagodljiva ena. Ne isplati se zbog ovoga dobiti ir na elucu." A l i , ipak sam u mislima zabiljeila poruku samoj sebi - kasnije u iz pepela iskopati jedan od prstenova. Nadala sam se da e se vatra ugasiti prije naeg povratka u grad. A l i , to se nije dogodilo. Tek sam kasnije razumjela simboliku spaljivanja imovine i onog to sam smatrala potrebnim nakitom. Tek u kasnije nauiti da za ove ljude vrijeme nema nita zajednikog sa zlat nim i dijamantnim satom koji su sada zauvijek darovani zemlji. Mnogo kasnije razumjet u da je osloboenje od vezanosti za predmete ba kao i za odreena uvjerenja ve bilo odreeno kao potreban korak u mom razvoju prema shvaanju ljudske biti. 23

2 Kutija za glasovanje

smo u trostranu krovom pokrivenu baraku. Zapravo nije bilo vratiju niti prozora. Baraka je postavljena kao zaklonite za ljude i l i moda za ovce. U prostoriji je vruinu pojaavala vatra koja je plamtjela u kamenom ognjitu. Nije bilo znakova koji bi ukazivali na ivot ljudi: nije bilo stolaca, tepiha i l i ventilatora - nije bilo ni elektrine struje. Prostor je bio okruen valovitim metalnim ploama, nemarno povezanim pljesnivom uadi. Moje su se oi brzo odvikle od svjetlosti kojoj sam bila izloena posljednja etiri sata i privikle na tamni obol sjenki i dima. Na pijesku su sjedili ili stajali odrasli Praaustralci. Mu karci su na glavi nosili areno obojene i ukraene trake, a oko glenjeva i ramena imali su privrena pera. Oko bokova nosili su istu tkaninu kao i moj voza. On nije bio obojen, ali na licima drugih mogli su se uoiti raznobojni obrasci ba kao i uzdu njihovih ruku i nogu. Toke, crte i krivulje bile su iscrtane bijelom bojom. Na rukama i leima imali su crtee gutera, zmija, klokana i ptica. ene nisu bile tako ukraene. Bile su otprilike moje visine 25

oko 170 centimetara. Veina njih bila je starije dobi, ali je nji hova koa bila boje okoladnog mlijeka i izgledala je mekano i zdravo. Nitko nije imao dugu kosu; veinom je bila kovrava i priljubljena uz kou glave. Oni s duom kosom nosili su usku traku koja je bila isprepletena oko kose i vrsto je pridravala. Pored ulaza sjedila je jedna vrlo stara bjelokosa ena. Na vratu i oko glenjeva imala je iscrtane vijence cvijea. U tom crteu osjeao se dodir umjetnika koji je s mnogo panje ocrtao svaki detalj lia pa ak i tukove u sreditu svakog cvijeta. Svi su bili odjeveni u dva komada odjee ili omotani tkaninom poput one koju su dali meni. Nisam vidjela nijedno dijete ili mlau osobu, samo jednog djeaka starog oko 15 godina. Pogled mi je privukla najukraenija osoba u prostoriji mukarac crne kose protkane ponekom sijedom vlasi. Njego vana brada davala je njegovom licu mo i dostojanstvo. Na glavi je nosio prekrasan ukras iz svijetlog papagajevog perja. I na njegovim rukama i glenjevima bilo je drugog perja. Oko pojasa je nosio nekoliko predmeta, a na grudima je imao ok ruglu izrezbarenu plou nainjenu od kamena i sjemenja. Ne koliko ena nosilo je slinu, manju inaicu te ploe u obliku ogrlice. Osmjehnuo mi se i pruio mi obje ruke. Zagledavi se u nje gove crnopurpurne oi osjetila sam mir i sigurnost. Mislim da je imao najnjenije lice koje sam ikada vidjela. Meutim, moji osjeaji hitali su u suprotnom smjeru. Obo jena lica svih nazonih, a posebice mukarci u pozadini koji su u rukama drali nabruene noeve poveali su moj strah. Ipak, izrazi njihovih lica bili su ljubazni, a okruje je odisalo aro mom podrke i prijateljstva. Ovladala sam svojim osjeajima uvjeravajui samu sebe da mi je procjena pogrena. Sve to sam dosad doivjela nije bilo ni priblino slino onom to sam 26

oekivala. Ni u snu ne bih mogla zamisliti tako prijeteu at mosferu s toliko, na izgled, prijateljskih ljudi. Samo da moj fo toaparat nije zavrio u vatri - kakve bi to fotografije bile i kakve bi dijapozitive mogla pokazivati nekoj buduoj publici ili pri jateljima! Moje su se misli vratile k vatri. to je jo izgorjelo? Zadrhtala sam pomislivi na to: moja meunarodna vozaka dozvola, naranasti australski dolari, novanica od sto dolara koju sam dobila kao prvu plau i koju sam od svoje mladosti nosila u tajnom pretincu svog novanika, dragocjen tekui ru koji se ne moe nabaviti u Australiji, dijamantni sat i prsten ko jeg mi je teta Nola poklonila za moj osamnaesti roendan - sve je to otilo u vatru. Moja tjeskoba prekinuta je predstavljanjem plemenu koje je izvrio tuma ije ime je bilo Ooota. Izgovaralo se s "Ooo" koje je zvuilo poput "Oooooo" prekinuto naglim "ta". Ljubaznom ovjeku nevjerojatnih oiju domoroci su se obraali kao plemenskom starjeini. On nije bio najstariji mu karac u skupini, ali je odgovarao naem shvaanju voe. Neka je ena poela udarati jednom palicom o drugu i usko ro su joj se svi pridruili. Mukarci koji su nosili koplja u ruci udarali su njihovim drkama po pijesku, a ostali su pljeskali ru kama. Cijela je skupina poela pjevati i recitirati. Pokretom ruke pokazali su mi da sjednem na pijesak. Skupina je otpoinjala corroboree, odnosno sveanost. Kad su zavrili s jednom pjesmom, poeli bi s drugom. Prije toga nisam zamijetila obru e koje su neki od njih nosili oko glenjeva. Obrui su bili nainjeni od neke vrste suhih itnih stabljika i sada su postali vrlo uoljivi jer su njihovi osueni vrhovi pulsirali poput zvearki. Najprije je zaplesala jedna ena, a zatim su joj se pri druile i druge. Ponekad bi mukarac plesao sam, a ponekad bi mu se pridruila ena. Ovi ljudi dijelili su svoju povijest sa 27

mnom. Na posljetku je ritam glazbe opao, a kretnje su se usporile. Zatim je sve prestalo. Ostao je samo postojani puls na izgled jednak pulsu mojeg srca. Svi su bili nepomini i tihi. Gledali su svojeg vou. On je ustao i priao mi. Smijeio mi se i zastao is pred mene. Osjetila sam da se razumijemo. Intuicija mi je go vorila da smo stari prijatelji, ali naravno, to nije bilo tono. Pretpostavljam da sam se u njegovoj nazonosti jednostavno osjeala udobno i prihvaeno. Starjeina je uzeo dugu konu cijev nainjenu iz koe australskog kljunaa koju je inae nosio opasanu te je zatresao njome u smjeru neba. Otvorio je jedan njezin kraj i istresao sadraj na tlo. Nala sam se okruena kamenjem, kostima, zubima, perjem i okruglo izrezanom ko om. Nekoliko lanova plemena oznailo je u pijesku mjesta gdje je pao svaki predmet. Nonim palcem na zemljanom tlu vjeto su iscrtavali oznake. Zatim su vratili predmete u konu torbicu. Starjeina je neto rekao i predao je meni. To me pod sjetilo na Las Vegas pa sam i ja protresla cijev u zraku. Pono vila sam cijelu igru otvarajui torbicu najednom kraju i istre sajui sadraj na tlo. Nisam imala apsolutno nikakvu kontrolu nad usmjeravanjem predmeta. Dvojica mukaraca spustila su se na koljena i stopalom izmjerila kuda su moji predmeti pali u odnosu na bacanje starjeine. Palo je nekoliko primjedbi, ali Ooota mi nije preveo to je bilo reeno. Tog smo popodneva proli kroz nekoliko testova. Jedan od njih ukljuivao je voe. Bilo je to neto s debelom koom poput banane, ali u obliku kruke. Dali su mi voku u ruke i rekli mi da je blagoslovim. to je to znailo? Nisam imala pojma pa sam jednostavno mentalno rekla: "Molim te, dragi Gospodine, blagoslovi ovu hranu", i vratila voku starjeini. On je uzeo no, odrezao vrh i poeo je guliti. Umjesto da kora padne kao 28

to bi to bilo u sluaju banane, zakovrala se oko voke. Kad se to dogodilo sva su se lica okrenula u mom smjeru. Osjeala sam se neudobno jer su sve te tamne oi zurile u mene. Za jedno, kao da su to uvjebavali, svi su izgovorili: " A h . " To se dogodilo svaki put kad je starjeina ogulio komad kore. Nisam znala da li je "ah" dobar "ah" i l i lo "ah", ali inilo se da se kora nije zakovrala normalno, na uobiajeni nain, pa, togod da je test znaio, izgleda da sam ga prola. Prila mi je mlaa ena nosei pladanj pun kamenja. To vjerojatno nije bio pladanj ve komad kartona, ali je bio tako is punjen kamenjem da mu nisam mogla vidjeti dno. Ooota me pogledao vrlo ozbiljno i rekao: "Izaberi kamen. Izaberi ga mu dro. On ima mo da ti spasi ivot." Najeila sam se iako mi je bilo vrue. eludac se odazvao svojim jezikom. Napeti miii pitali su: "to to znai? Mo da mi spasi ivot?!" Promotrila sam kamenje. Svaki od njih izgledao je jednako. N i na jednom se nije nita isticalo. Bili su to jednostavni sivi kamenii veliine kovanog novia. Poeljela sam da neto zasja ili da izgleda posebno. Nita od toga. Odluila sam odglumiti. Pozorno sam ih promatrala kao da ih ozbiljno prouavam, a zatim sam izabrala jednog na vrhu i pobjedonosno ga podigla. Lica oko mene zasjala su u odobravanju, a meni je iznutra odlanulo: "Izabrala sam pravog!" A l i to da s njim radim? Nisam ga mogla baciti i povrijediti ih. Na posljetku, taj kamen meni nije nita znaio, ali je oi gledno njima bio vrlo vaan. Nisam imala depova pa sam ga ubacila s prednje strane tkanine kojom sam bila ogrnuta jer je to bilo jedino mjesto kojeg sam se mogla sjetiti. Zatim su ugasili vatru, rastavili oruje, sakupili ono malo stvari koje su posjedovali i poeli hodati u smjeru pustinje. 29

Poredavi se u kolonu za put njihova su smea, gotovo gola tijela blistala na sjajnom suncu. inilo se daje sastanak zavren - bez ruka, bez nagrade! Ooota je bio posljednji u koloni, ali i on se spremao otii. Nakon nekoliko metara okrenuo se i rekao: "Doi. Idemo." "Kuda idemo?" pitala sam. "U pohod." "Kuda?" "Preko Australije." "Krasno! Koliko dugo to traje?" "Otprilike tri pune mjeseeve mijene." "Hoe rei da ete hodati tri mjeseca?" "Da, tri mjeseca, koji dan manje ili vie." Duboko sam udahnula. Zatim sam obavijestila Oootu dok je on stajao na prilinoj udaljenosti: "Pa, zvui zabavno, ali vidi, ja ne mogu ii. Danas nije pravi dan za mene da krenem. Imam odgovornosti, zna. Dunosti koje moram ispuniti, stanarinu, raune. Nisam se pripremila. Potrebno mi je neto vremena prije nego to krenem na planinarenje ili kampiranje. Moda ne razumije, ja nisam australska graanka, ja sam Amerikanka. Mi ne moemo samo tako doi u stranu zemlju pa onda nestati. Vaa e vlada biti uznemirena, a i moji e ljudi poslati helikop tere ne bi li me pronali. Moda jednom drugom prilikom kad u imati dovoljno vremena za pripremu, moda u vam se tada pridruiti, ali ne danas. Jednostavno ne mogu danas s vama. Ne, danas nikako nije pravi dan." Ooota se nasmijao. "Sve je u redu. Onaj tko mora znati, znat e. Moj narod uje tvoj poziv u pomo. Da je bilo tko iz ple mena glasovao protiv tebe, ne bi krenuli na ovaj put. Testirana si i prihvaena. Takvu iznimnu ast ne mogu ni sebi objasniti. Mora proivjeti to iskustvo. Radi se o najvanijoj stvari koju 30

e uiniti u svom ivotu. Zbog toga si roena. Na djelu je Boanska jednost - to je tvoja poruka. Ne mogu ti rei nita vie." "Doi, slijedi me." Okrenuo se i krenuo. Stajala sam tamo zurei preko australske pustinje. Bila je prostrana, usamljena, a ipak lijepa te se inilo da se prua u beskraj. Terenac je bio pored barake, a klju je bio u njemu. A l i , kojim putem smo doli? Satima smo se vozili po pustinji bez ceste. Nisam imala cipela, vode, ni hrane. Temperatura u pustinji u ovo doba godine kretala se izmeu 38C i 54C u hladu. Bilo mi je drago to su me izabrali, ali to je s mojim gla som? inilo mi se da odluka nije u mojim rukama. Nisam el jela ii s njima. Traili su od mene da poloim svoj ivot u nji hove ruke. I to ljudi koje sam tek srela. I s kojima nisam uope mogla ni razgovarati. to ako izgubim svoj posao? I ovako sam u looj situaciji - jo uvijek nisam osigurala umirovljenje. Sve je to ludo! Naravno da ne mogu s njima! Pomislila sam: "Kladim se da se radi o igri u dva ina. Najprije ovaj obred u baraci, a zatim odlazak u pustinju s jo malo igranja. Nee oni otii daleko, nemaju hrane. Najgore to mi se moe dogoditi je da provedem no u pustinji. A l i ne, na prvi pogled se vidi da nisam osoba za kampiranje ve pravi pravcati stanovnik grada! A l i , mogla bih kad bih morala! Neu popustiti jer sam ve platila svoj boravak u hotelu. Rei u im da me moraju vratiti prije sutranjeg podneva. Neu plaati do datne dane samo da bih zadovoljila te primitivne ljude." Promatrala sam kako skupina hoda sve dalje i dalje. Obrisi ljudi postajali su sve manji. Nisam imala vremena uposliti svoj stari nain procjene prednosti i mana. to sam dulje stajala i razmiljala o tome to u uiniti, oni su bili sve dalje i dalje. Rijei koje sam tada izgovorila upisane su u moj um jasno 31

poput ispoliranog drvenog reljefa: "Dobro Boe. Znam da ima smisao za humor, ali ovo uope ne razumijem!" S osjeajima koji su brzo poskakivali izmeu straha, ue nja, nevjerice i iste zadrvenjelosti krenula sam za plemenom Praaustralaca koje samo sebe naziva Pravim ljudima. Osjeala sam se poput zatvorenika iako me nitko nije niim ograniio. inilo mi se da sam rtva prisilnog pohoda u nepo znato.

32

3 Prirodna obua

sam tek nekoliko stotina metara kad sam osjetila probadajui bol u stopalima. Pogledavi nadolje vidjela sam da mi iz koe viri bodljikavo trnje. Uklonila sam ga, ali svaki put kad bih zakoraila novo se zabijalo u moja stopala. Pokuala sam skakutati na jednoj nozi istodobno uklanjajui bodlje. Mora da sam ostalima izgledala vrlo smijeno jer su se okrenuli da vide to se dogaa. Njihovi osmjesi sada su se pret vorili u smijanje. Ooota se zaustavio i priekao me. Na licu mu se vidjelo suosjeanje kad je rekao: "Zaboravi na bol. Ukloni trnje kad zastanemo. Naui izdrati. Usmjeri svoju pozornost na neto drugo. Kasnije emo se pobrinuti za tvoja stopala. Sada ne moe nita uiniti." Razumjela sam to je elio rei. Usmjeri svoju pozornost na neto drugo. Radila sam sa stotinama ljudi koji su osjeali bol, posebice posljednjih petnaestak godina kad sam kao lijenik specijalizirala akupunkturu. U kritinim situacijama osoba e sto mora izabrati izmeu lijeka koji e je onesvijestiti i l i aku punkture. Na svojim sam radionicama rabila upravo te iste 33

rijei. Oekivala sam da to moji pacijenti mogu uiniti, a sada je to isto netko oekivao od mene. Bilo je to lake rei nego uiniti, ali nekako sam uspjela. Nakon nekog vremena za trenutak smo se zaustavili. Vrhovi bodlji su se odlomili i veina mojih ogrebotina je krvarila. Ho dali smo po spinifexu, nekoj vrsti australske trave. Botaniari je zovu obalnom travom koja raste u pijesku i preivljava na mjestima s malo vode tako da razvija svinuto poput noa otro traje. Rije trava moe zavarati. Ta stvar ne slii nikakvoj travi. Ne samo da ima trnje poput kaktusa ve su i same vlati otre. Ubodi trnja na koi su ostavili crveni nabubreni trag. Na sreu, esto sam boravila na zraku uivajui u suncu i hodajui bosa. Ipak, moja stopala nisu ni priblino bila pripremljena za ovo. Bol nije prestajao, a na stopalima se vidjela krv svih ni jansi, od tamne do sasvim svijetle, bez obzira na to to sam pokuavala moju pozornost drati podalje od toga. Gledajui nadolje vie nisam mogla razlikovati ruiasti lak na mojim noktima od crvenila krvi. Na posljetku su mi stopala potpuno odrvenila i vie ih nisam osjeala. Hodali smo u potpunoj tiini. inilo mi se vrlo udnim to ba nitko ne govori. Pijesak je bio topao, ali ne i prevru. Sunce je grijalo, ali ne prejako. S vremena na vrijeme svijet se smilo vao na mene i poslao mi malo svjeeg povjetarca. Gledajui u daljinu ispred skupine inilo mi se da nema jasno odreene granice izmeu neba i zemlje. Ista slika ponavljala se u svim smjerovima, poput slike vodenim bojama - nebo se pretapalo u pijesak. Moj je znanstveni um elio ispuniti prazninu orijenti rajui se u prostoru. Kilometrima ispred nas skupina je oblaka izgledala poput drveta na obzorju. ula sam samo zvuk stopala po pijesku koji je bio nalik zvuku otvaranja tkanine na iak, ponovo i ponovo. Monotoniju je ponekad prekidalo poneko 34

pustinjsko stvorenje zamaknuvi u oblinje grmlje. Povrh nas pojavio se veliki smei sokol i stao kruiti iznad naih glava. Zapravo, iznad moje glave. Kao da je provjeravao moj osobni napredak. A l i , ja sam vjerojatno izgledala sasvim razliito od ostalih i zbog toga je, moda, bilo potrebno temeljitije proma tranje. Kolona je bez upozorenja skrenula u drugom smjeru. Izne nadio me taj manevar; nije bilo nikakve naredbe ili povika. Svi su neto osjetili osim mene. Pomislila sam da slijede neki trag, ali bilo je oigledno da nema nieg u pijesku i spinifexu. Lutali smo po pustinji. Glava mi je bila prepuna misli. U tiini je bilo lako proma trati ih kako skau s jedne teme na drugu. Dogaa li se ovo doista? Moda je to samo san? Rekli su da e hodati preko Australije. To nije mogue! Hodati mjesecima! To nije ni razumno. uli su moj poziv u pomo. to to znai? Za ovo sam roena! Kakva ala. Moja ivotna ambicija nije da se patim istraujui australsku Divljinu. Zabrinuta sam za poslje dice mog nestanka. to e misliti moja kerka? Bile smo tako bliske. A moja domaica, dostojanstvena starija ena. Ako ne platim stanarinu na vrijeme, pomoi e mi kod vlasnika, pro log tjedna sam na kredit kupila televizor i video. Pa, oduzi manje imovine bit e doista jedinstveno iskustvo! U tom trenutku nisam vjerovala da emo izbivati dulje od dan ili dva. Na posljetku, nije bilo nieg za jelo i pie. Glasno sam se nasmijala. Privatna ala. Koliko puta sam izrazila elju da na lutriji dobijem egzotino putovanje s plae nim trokovima! Evo ga! Sve potrebe zadovoljene. Nisam ak morala spakirati etkicu za zube niti se presvui. Naravno, ni sam razmiljala o ba takvom pohodu, ali sam svoju elju mnogo puta izrekla. 35

Kako je dan odmicao, na stopalima i uz njih bilo je toliko zgruane krvi da se sve zajedno s oteklinama pretvorilo u rune odrvenjele izrasline. Noge su mi bile ukoene, ramena su me pekla i svrbjela, a lice i ruke bili su opeeni suncem. Tog smo dana hodali oko tri sata. Granice moje izdrljivosti bile su daleko premaene. Ponekad sam osjeala da u se onesvijestiti ako ne sjednem. A zatim bi mi neto privuklo pozornost. Poja vio bi se sokol obavljajui svoj udni ritual iznad moje glave, i l i bi mi netko priao i ponudio vodu iz neobine posude objeene za vrat ili pojas. Zaudo, ti su mi prekidi uvijek produili krila i dali novu snagu, novu prigodu. Konano je dolo vrijeme za noenje. Svatko je odmah bio vrlo zaposlen. Zapalili su vatru i to bez ibica uporabom suhih granica i kamenja. Bila je to metoda koju sam nauila u izviaima. Meutim, ja sama nikad nisam uspjela zapaliti vatru na taj nain. To nije uspjelo ni mojim izviakim voditeljima. Oni su mogli zapaliti samo tanuni plamiak koji bi se ugasio kad bi puhnuli u njega. Ovi su ljudi meutim bili strunjaci. Neki su skupili drva za potpalu, a drugi biljke. Dvojica mukaraca cijelo su popodne nosili neki teret. Preko dva koplja privrstili su bezbojnu krpu. U njoj je bio sadraj koji se nekako neobino kretao, kao da je bubrio. Sada su je spustili na tlo i iz nje izvadili nekoliko predmeta. Prila mi je vrlo stara ena. Izgledala je stara poput moje bake - u devedesetim godinama. Kosa joj je bila snjenobijela. Lice su joj prekrivale mekane, zaobljene bore. Tijelo joj je bilo vitko, snano i gipko, a stopala su joj bila tako suha i tvrda da su izgledala poput ivotinjskih kopita. Nju sam ve ranije zapa zila - bila je to ena s lijepim crteima cvjetnih vijenaca na vratu i glenjevima. Skinula je s vrata torbicu od zmijske koe i istisnula na dlan neto nalik prozirnom vazelinu. Kasnije sam 36

saznala da je to bila mjeavina biljnih ulja. Rukom je pokazala prema mojim stopalima, a ja sam kimnula glavom prihvaajui pomo. Sjela je ispred mene, smjestila moja stopala u svoje krilo, utrljavala ulje u moje natekle rane i zapjevala. Bila je to njena melodija, poput majine uspavanke. Pitala sam Oootu to znae rijei koje je pjevala. "Ispriava se tvojim stopalima. Govori im kako ih cijeni. Govori im kako svi u skupini cijene tvoja stopala i moli ih da budu zdrava i snana. Izgovara posebne zvukove koji iscjeljuju rane i posjekotine. Takoer izgovara zvukove koji e smanjiti otekline. Moli da tvoja stopala postanu vrlo snana i vrsta." Nisam si samo umislila. Osjetila sam olakanje jer su se peenje, probadanje i bol doista smanjivali. Sjedivi tako s nogama u krilu ove ene nalik dobroj baki, u mislima sam poela procjenjivati stvarnost dananjeg iskustva. Kako se tako neto moglo dogoditi? Gdje je sve to zapoelo?

37

4 Spremni? Kreemo!

je u Kansas City-u. Sjeanje na to jutro ostat e zauvijek sa mnom. Nakon nekoliko oblanih dana sunce je odluilo poastiti nas svojom nazonou. Rano sam krenula u ured da bih isplanirala terapiju za pacijente s posebnim potre bama. Medicinske sestre nee biti jo barem dva sata. Takvo tiho vrijeme priprema uvijek mi je bilo vrlo dragocjeno. Klju mi je bio jo u bravi kad sam zaula zvonjenje tele fona. Moda neki hitan sluaj? Tko bi zvao tako rano? Pourila sam u svoje prostorije, jednom rukom zgrabila telefon, a dru gom upalila svjetlo. Pozdravio me uzbueni glas nekog mukarca. Bio je to je dan od lijenika iz Australije kojeg sam upoznala na skupu u Kaliforniji. "Bok. Kako bi ti se svidjelo da nekoliko godina radi u Aus traliji?" Ostala sam bez rijei i gotovo ispustila telefonsku slualicu. "Hej, jesi li jo tu?" slijedilo je pitanje s druge strane svijeta. "D-d-da", uspjela sam promucati. "Reci mi o emu se radi." 39

"Oduevio me tvoj jedinstveni program obrazovanja pacije nata glede preventive pa sam ispriao svojim kolegama o tebi. Zamolili su me da te pozovem. eljeli bismo da dobije radnu vizu na pet godina i da nam se pridrui. Mogla bi pripremati obrazovne materijale i poduavati unutar naeg zdravstvenog sustava. Bilo bi odlino kad bismo u djelo proveli tvoje zami sli, a i tebi bi bilo dobro da proivi par godina u stranoj zemlji." Prijedlog da napustim svoju kuu pored jezera, dobru lije niku praksu i pacijente koji su tijekom vremena postali pri jatelji, potkopao je temelje mog osjeaja sigurnosti. Istina je da sam bila vrlo zainteresirana za takvu vrst rada - socijalnu me dicinu iz koje je uklonjena zamisao financijske dobiti i gdje razni strunjaci rade zajedno bez tog ogromnog procjepa izme u slubene medicine i praktikanata prirodnih metoda lijee nja. Moda bih pronala kolege istinski posveene zdravlju i lijeenju, svom poslu, i l i bih se moda uplela u neki novi oblik negativne manipulacije, poput politike lijeenja bolesti lijeko vima u Americi? Ono to me najvie privlailo bila je jednostavno Australija. Sve od djetinjstva, dokle dopire moje sjeanje, itala sam svaku knjigu o toj udaljenoj zemlji. Na alost nije ih bilo mnogo. U zoolokim vrtovima uvijek sam se najdulje za dravala pored nemtuduma te hvatala rijetke prilike da vidim koalu. Na nekoj tajanstvenoj i skrivenoj razini bio je to poziv na kojeg sam oduvijek eljela odgovoriti. Smatrala sam da sam samouvjerena, obrazovana ena, ali jo od djetinjstva je u mo joj dui obitavala enja, zov u srcu, da posjetim zemlju na dnu svijeta. "Razmisli o tome", rekao je glas iz Australije. "Nazvat u te ponovo kroz dva tjedna." 40

Toliko o pravom trenutku! Prije nekoliko tjedana moja kerka i njezin zarunik odredili su nadnevak vjenanja. To znai da sam po prvi put u ivotu slobodna ivjeti gdje god poelim i raditi samo ono to elim. Bila sam sigurna da e me i sin i kerka podrati kao i uvijek. Nakon razvoda oni su mi bili vie prijatelji nego djeca. Sada su oboje odrasli i samostalni i moja je elja postajala stvarnijom. est tjedana nakon toga vjenanje je proslavljeno, moja pri vatna zdravstvena praksa predana u dobre ruke, a moja kerka i prijateljica ispratile su me do zrane luke. Bio je to neobian osjeaj. Po prvi put nakon mnogo godina nisam imala automo bil, kuu pa ni kljueve. ak su i moji putni kovezi imali brave s brojevnim kombinacijama. Prodala sam sve to sam imala osim nekoliko stvari koje sam ostavila na uvanje. Porodine uspomene smjestila sam na sigurno kod moje sestre Patci. Moja prijateljica Jana pruila mi je knjigu, a zatim smo se zagrlile. Carri, moja kerka, snimila je posljednju fotografiju, a zatim sam krenula prema svom iskustvu kontinenta na dnu svijeta. Nisam oekivala veliinu i obuhvatnost pouke kojoj sam krenula u susret. Moja je majka obiavala rei: "Dobro razmisli o svojim eljama, jer moglo bi se dogoditi da dobije upravo ono to trai." Iako je umrla prije mnogo godina tek sam tog dana poela shvaati pravo znaenje njenih esto ponavljanih rijei. Let od amerikog Srednjeg zapada do Australije iznimno je dugaak. Na sreu za putnike ak i veliki zrakoplovi s vremena na vrijeme moraju uzeti gorivo. Dozvolili su nam da na Hawaima udahnemo svjei zrak, a zatim ponovo na Fijiu. Zrako plov je bio vrlo prostran, a filmovi koje su prikazivali bili su s vrha top-ljestvica. Ipak, putovanje je bilo dugo. Australija je sedamnaest sati ispred Amerike. To je kao da 41

doslovce putujete u sutranji dan. Bilo je neobino pomisliti kako je barem sigurno to da e svijet sutra biti jo uvijek iv! Nije udno to su drevni mornari proslavljali kad su prelazili zamiljenu crtu ekvatora gdje poinje vrijeme. Ta je zamisao i danas vrlo zbunjujua. Kad smo sletjeli u Australiju, itav zrakoplov i svi putnici proli su postupak dekontaminacije protiv moguih izvora za raze za ovaj odvojeni kontinent. Putnika agencija me nije pri premila za to. Kad smo sletjeli reeno nam je da ostanemo sje diti. Dva slubenika proetala su zrakoplovom trcajui aerosol iznad naih glava. Razumjela sam razloge za to, ali me nekako demoralizirala usporedba mojeg tijela s nekakvim kuk cem. Kakva dobrodolica! Izvan zrane luke sve je izgledalo prilino domae. Da nije bilo prometa koji je tekao suprotnim smjerom pomislila bih da sam jo uvijek u Americi. Voza taksija sjedio je za uprav ljaem na desnoj strani. Predloio mi je mjenjanicu gdje sam kupila dolarske novanice prevelike za moj novanik, a i mno go arenije od amerikih zelenosivih dolara. Takoer sam ot krila prekrasne kovanice od dva centa i dvadeset centi. Tijekom sljedeih nekoliko dana bez problema sam se navi knula na Australiju. Svi vaniji gradovi su na obali. Svi se bave portovima na vodi. Australija je u kvadratnim kilometrima gotovo jednaka Sjevernoj Americi i podjednakog je oblika. Meutim, unutranjost je pustinjska. Posjetila sam Obojenu pustinju i Dolinu smrti u Americi. Australcima je teko zamis liti kako to izgleda kad je srce kontinenta puno plodne zemlje, polja kukuruza i penice. Njihova unutranjost vrlo je negostoljubiva za ljude. Postoji stalna ljenika sluba koja na poziv zrakoplovima odlazi na traena mjesta. Ponekad piloti voze 42

benzin i l i autodijelove za one koji su zalutali. Tisuama milja nema bolnica ni utoita. Za mlade koji ive u udaljenim po drujima razvijen je kolski sustav koji se odvija preko radio veze. Gradovi su vrlo suvremeni, puni Hiltona, Holiday Inna i Ramada hotela, trgovakih sredita i gustog prometa. Hrana je drukija. Mislim da se previe trude da bi oponaali neke od amerikih proizvoda, ali sam pronala izvrsnu englesku pitu, ba poput prave. S obrocima se rijetko posluuje voda, a i tada u njoj nema leda. Svidjeli su mi se ljudi i njihov nain izraavanja: fair dinkum, u redu i l i prava stvar chook, pili chips, francuski krumpirii sheila, mlada djevojka lolly, bombon; sweets, slastica bush, seosko podruje tinny, aa piva joey, mladi klokan biscuit, kola swag, vrea za spavanje ili naprtnjaa walkabout, odlazak na neodreeno vrijeme having a crook day, lo dan tucker, hrana footpath, nogostup billibong, bara za napajanje stoke boot, prtljanik; bonnet, poklopac motora serviette, ubrus Bilo je neobino uti kako u trgovinama kau hvala prije nego molim. "To e biti jedan dolar, hvala", rekao bi trgovac. Pivo je veliko nacionalno bogatstvo. Osobno ga nikad ni43

sam voljela pa nisam iskuavala raznolike vrste na koje su ponosni. Svaka od australskih drava ima pivovaru i ljudi su vrlo lojalni svojem podruju, primjerice, Foster's Lageru i l i Four X. Australci imaju razliite rijei za razliite nacionalnosti. Amerikance esto zovu Yankijima, Novozelanane Kiwijima, a Britance Bloody Poms. Netko mi je rekao da "pom" oznaava crveno perje koje su nosili europski vojnici, a netko drugi je tvrdio da "pom" oznaava poetna slova koja su zatvorenici iz 19. stoljea nosili, a znae Prisoner of His Majesty*. Ono to najvie volim kod Australaca je njihov pjevajui govor. Naravno, rekli su da ja imam naglasak. Australci su vrlo ljubazni i domainski raspoloeni. Prvih dana isprobala sam nekoliko hotela. Svaki put kad sam uzela sobu dali su mi i mali metalni vr pun mlijeka. V i d jela sam da to daju svakom gostu. U sobi sam pronala elek trini ajnik, aj u vreicama i eer. ini se da Australci najvie vole aj s mlijekom i eerom. Nije mi trebalo dugo da otkrijem kako ovdje nema kave s poznatim amerikim oku som. Kad sam prvi puta bila u motelu, stariji vlasnik pitao me elim li naruiti doruak i pokazao mi jelovnik ispisan rukom. Rekla sam da elim pa me pitao u koje vrijeme. Savjetovao mi je doruak u sobi. Sljedeeg jutra, kad sam se tuirala, ula sam kako se netko pribliava mojoj sobi, ali ne ulazi. Priekala sam na kucanje koje nije stiglo. A l i , ula sam udan zvuk poput lupanja vratima. Briui se, osjetila sam miris hrane. Meutim, u sobi je nije bilo. A l i , bila sam sigurna da se radi o hrani. Mora da dolazi iz susjedne sobe, pomislila sam.
*Zatvorenik Njegovog velianstva

44

Sljedeih sat vremena pripremala sam se za dolazei dan i praznila svoje putne kovege. Kad sam ulazila u iznajmljeni automobil, priao mi je jedan mladi. "Gospoo, da li je doruak bio u redu?" pitao je. Nasmijala sam se. "Mora da je dolo do neke pomutnje. N i sam dobila nikakav doruak." " A l i , jeste, tu je. Sam sam ga donio", rekao je, a zatim priao zidu pored vrata sobe i podigao gotovo nevidljivi poklopac. U malom pretincu nalazio se pladanj s dobro peenim jajima. Za tim je uao u sobu i otvorio slian poklopac iznutra. Oboje smo se smijali. Mogla sam namirisati doruak, ali ga nisam mogla pronai. Bio je to poetak mnogih iznenaenja koje je Aus tralija spremala za mene. Australci su ljubazni. Pomogli su mi kod pronalaenja kue koju u iznajmiti. Nalazila se u pristojnom predgrau. Sve kue u susjedstvu izgraene su u isto vrijeme - bijele, jednokatnice, s verandama sprijeda i sa strane. Izvorno nijedna vrata nisu imala bravu. Kupaonice su odijeljene od toaleta. Takoer nije bilo ugraenih ormara ni prostorija za garderobu ve sam koristila starinske samostojee ormare. Nijedan od mojih elek trinih aparata nije radio. Napon je drukiji, a takoer su drukije i utinice. Morala sam kupiti novo glaalo i suilo za kosu. Dvorite je bio puno egzotinog cvijea i drvea. Zbog tople klime cvjetalo je cijele godine. Tijekom noi skupljale bi se abe krastae i uivale u mirisu, a inilo se da ih je vremenom sve vie i vie - predstavljaju nacionalnu smetnju. Obino se o tome brinu ljudi na lokalnoj razini. Moje im je dvorite oi gledno bilo poput utoita. Australci su me nauili kuglanju na travi - portu na otvore nom u kojem su svi igrai obueni u bijelo. Nailazila sam na 45

ulice prepune trgovina u kojima se ne prodaje nita osim bijelih majica, bijelih kratkih hlaa i suknji, bijelih arapa i cipela pa ak i bijelih eira. Takoer su me odveli na australsku nogo metnu utakmicu. Bilo je doista grubo. Svi nogometai koje sam dotad vidjela nosili su titnike, kacige i odjeu koja ih je u pot punosti pokrivala. Ovi su momci bili u kratkim hlaicama, ma jicama kratkih rukava, a titnike uope nisu nosili. Na obali sam vidjela ljude s gumenim kapama vezanim ispod brade. Kasnije sam saznala da je to oznaka obalnog uvara. Na plaa ma takoer postoje posebne ophodnje koje motre morske pse. Napadi ajkula nisu uobiajeni, ali ih je dovoljno da zahtijevaju posebnu slubu. Australija je najravniji i najsui kontinent. Planine uz obalu usmjeravaju veinu kia prema moru pa je 90% tla napola isueno. Na razdaljini od etiri tisue kilome tara izmeu Sydneya i Pertha uope nema gradova. Zbog zdravstvenog projekta na kojem sam radila proputovala sam svim veim gradovima. U Americi sam imala na ra spolaganju poseban mikroskop. Rabila sam ga pri pregledu krvi koju nije bilo potrebno mijenjati ili razdvajati. Pregleda vajui kapljicu krvi mogue je u trenutku grafiki sagledati mnoge vidove njene kemije. Mikroskop je povezan s videokamerom i monitorom. Sjedei pored lijenika pacijent vidi svoje bijele stanice, crvene stanice, bakterije ili stanice masti. Uzela bih uzorke, pokazala pacijentima njihovu krv, a zatim primjerice zamolila puae da izau i popue jednu cigaretu. Nakon samo nekoliko trenutaka uzeli bismo drugi uzorak i pa cijent bi sam vidio kakav uinak ima samo jedna cigareta. Ovakav sustav rabi se za obrazovanje pacijenata i snano mo tivira u smjeru odgovornosti za vlastito zdravlje. Lijenici ga mogu rabiti za mnogo toga poput pokazivanja pacijentu razine masti u krvi i l i usporene reakcije imunog sustava, a zatim bi 46

razgovarali s pacijentom o moguim mjerama koje sam moe poduzeti. Meutim, u Americi osiguravajua drutva ne pokri vaju trokove preventivnih mjera pa pacijenti za to moraju sami plaati. Nadali smo se da e australski sustav biti prijemiviji. Moj zadatak sastojao se od pokazivanja tehnike, uvoza i osiguranja opreme, pisanja naputaka i na posljetku samog obrazovanja. Bio je to vrijedan projekt i bilo mi je veliko zado voljstvo provoditi ga na kontinentu na dnu svijeta. Jednog subotnjeg popodneva posjetila sam znanstveni mu zej. Ulogu turistikog vodia preuzela je jedna ogromna, skupo obuena ena radoznala glede svega to dolazi iz Amerike. Malo smo popriale i uskoro postale dobre prijateljice. Jednom mi je predloila zajedniki ruak u slikovitoj restauraciji u sreditu grada gdje su radili vidovnjaci. Sjeam se kako sam sjedila i ekala na nju te razmiljala o tome zato, iako sam osoba koja uvijek dolazi na vrijeme, privlaim prijatelje koji stalno kasne? Pribliavalo se vrijeme zatvaranja. Ona uope nee doi. Sagnula sam se da uzmem svoju torbu koju sam smjestila pored stola prije 45 minuta. U tom trenutku pristupio mi je mladi ovjek, visok, mrav, tamnoput i obuen u bijelo - od sandala do turbana na glavi. "Sada imam vremena za vas", rekao je tihim glasom. "Oh, ekala sam prijateljicu, ali ini se da je nee biti. Vratit u se drugi put." "Ponekad je bolje tako", rekao je privukavi stolicu nasu prot malog stolia za dvoje. Sjeo je i prihvatio moju ruku. Okrenuvi dlan na gore poeo je sa svojim "itanjem". Nije pro matrao moj dlan; cijelo vrijeme je promatrao moje lice. "Sueno vam je doi na ovo mjesto, ne u ovu restauraciju, ve u Australiju. Ovdje vas eka netko s kim se morate sresti zbog obostrane dobrobiti. Dogovor je sklopljen prije nego to 47

ste se rodili. Zapravo, izabrali ste se roditi u istom trenutku, je dan na vrhu svijeta, a drugi ovdje, na dnu svijeta. Dogovor je na najvioj razini vaeg vjenog jastva. Sloili ste se da se neete traiti dok ne proe pedeset godina. Sada je vrijeme. Kada se sretnete, odmah ete se prepoznati na razini due. To je sve to vam mogu rei." Ustao je i iziao kroz vrata za koja sam pretpostavljala da vode u kuhinju. Ostala sam bez rijei. Sve to je rekao bilo je besmisleno, ali govorio je s takvim autoritetom da sam njegove rijei nekako primila k srcu. Incident je postao sloeniji kad me prijateljica nazvala is priavajui se i objanjavajui zato nije mogla doi. Jako se uzbudila kad sam joj rekla to se dogodilo i obeala je da e su tradan potraiti tog vidovnjaka i zatraiti obavijesti o svojoj vlastitoj budunosti. Kad me je sljedei put nazvala, njen se entuzijazam pretvo rio u sumnju. "Restauracija ne zapoljava muke vidovnjake", rekla mi je. "Svakog dana je tamo netko drugi, ali sve su ene. U utorak je tamo bila Rosa, a ona ne ita iz dlana. Ona ita karte. Jesi li sigurna da si bila na pravome mjestu?" Znala sam da nisam poludjela. Na itanje budunosti uvijek sam gledala kao na zabavu, ali jedno je bilo sigurno - mladi ovjek nije bio privid. Ma dobro, Australci ionako misle da smo mi udaci. Osim toga, nitko nije ozbiljno razmiljao o takvim stvarima ve su ih smatrali zabavom. Australija je puna raznoraznih zabavnih pojava.

48

5 Uzdizanje

neto u emu nisam uivala. inilo mi se da iz vorni stanovnici kontinenta tamnoputi Praaustralci jo uvijek doivljavaju rasnu diskriminaciju. Prema njima se odnosi na slian nain kao to su se Amerikanci odnosili prema svojim Indijancima. Zemlja koju su im dali nalazi se u Divljini i bez vrijedna je, a podruja na sjeveru prepuna su nazubljenih stije na i gustog ipraja. Jedino prihvatljivo podruje koje se sma tralo njihovom zemljom zatieno je u obliku nacionalnih parkova tako da ga dijele s turistima. Nisam upoznala nijednog Praaustralca koji bi imao zna ajniju drutvenu ulogu, a nijedno dijete nije etalo ulicom za jedno s drugom uniformiranom kolskom djecom. Nitko nije nedjeljom iao u crkvu iako sam bila nazona kod obreda razliitih vjeroispovijesti. Nisu radili kao trgovci, potari i l i prodavai u velikim robnim kuama. Boravila sam u vladinim uredima i nisam vidjela nijednog zaposlenog Praaustralca. N i tko od njih nije radio na benzinskim postajama niti ekao na kupce u kioscima brze hrane. Izgleda da ih je bilo malo. U 49

gradu ih se moglo vidjeti samo kao dio turistikih sredita te na panjacima u vlasnitvu bijelih Australaca gdje su pomagali pri ispai ovaca i goveda. Zvali su ih Jackaroosi. Rekli su mi da raneri ne uznemiravaju lutajue skupine Praaustralaca kad im povremeno ubiju pokoju ovcu. Oni ionako uzimaju samo ono to im je potrebno za jelo, a osim toga pripisuju im se nad naravne osvetnike moi. Jedne veeri promatrala sam skupinu poluobojene mladei u ranim dvadesetim godinama koji su natakali benzin u boice, a zatim ga inhalirali hodajui prema gradu. Isparenja su ih vid ljivo omamljivala. Benzin je mjeavina ugljikovodika i kemi kalija koje su potencijalno opasne za kotanu sr, jetru, bu brege, nadbubrene lijezde, kraljenicu i itav sredinji iva ni sustav. A l i , ba poput svih ostalih oko mene ni ja nisam nita uinila. Nisam nita rekla. Nisam pokuala zaustaviti njihovu glupu igru. Kasnije sam saznala da je jedan od njih umro od otrovanja olovom i guenja. Osjetila sam gubitak kao da sam se rastala od starog prijatelja. Otila sam u mrtvanicu i odala mu poast. Svoj sam ivot posvetila sprjeavanju bolesti i inilo mi se da gubitak kulturnih korijena i pomanjkanje ivotne svrhe pridonose kockanju sa smru. Ono to me najvie zasmetalo bila je injenica da sam sve to promatrala, a nisam pomakla ni mali prst da bih ih sprijeila. Razgovarala sam o tome sa svojim novim australskim prijateljem Geoffom. On je bio vlasnik ve likog salona automobila, mojih godina, neoenjen i vrlo privla an - australski Robert Redford. Nekoliko puta smo zajedno izali pa sam ga tijekom jedne veere pod svijeama pitala jesu Ji graani svjesni onoga to se zbiva. Zar nitko nita ne ini da bi to sprijeio? Onje rekao: "Da, tuno je to. A l i nita se ne moe uiniti. Ti ne razumije Praaustralce. To su primitivni, divlji ljudi. Po50

nudili smo im obrazovanje. Misionari su ih godinama poku avali preobratiti. U prolosti su bili ljudoderi. Jo i danas se ne ele okaniti svojih obiaja i starih uvjerenja. Veina odabire pustinjski ivot. Divljina je opasna, ali oni su najizdrljiviji ljudi na svijetu. Oni koji prijeu most izmeu dvije kulture rijetko su uspjeni. Zapravo, oni su rasa koja izumire. Broj im se smanjuje prema njihovoj vlastitoj odluci. Beznadno su neuki i nemaju nikakvih ambicija niti poriva za uspjeh. Nakon dvije stotine godina jo se uvijek ne uklapaju. tovie, niti ne poku avaju. U poslu su nepouzdani i samovoljni - ponaaju se kao da ne poznaju vrijednost vremena. Vjeruj mi, nita ne moe uiniti s njima." Prolo je nekoliko dana, a nisam prestala razmiljati o mr tvom mladiu. Podijelila sam svoju brigu sa enom koja je radila u zdravstvu i ba poput mene provodila jedan poseban projekt. Bavila se starijim Praaustralcima. Takoer je popisi vala biljke, trave i cvjetove za koje se moglo znanstveno potvrditi da sprjeavaju bolest ili slue u tretmanu. Autoriteti za takvo znanje svakako su bili divlji ljudi. Podaci o njihovoj dugovjenosti i malom broju degenerativnih bolesti govorili su sami za sebe. Ona mi je potvrdila da se nije uinilo gotovo nita u smislu integracije dviju rasa, ali mi je bila spremna pomoi ako elim pokuati i sama saznati to mogu uiniti. Na sastanak smo pozvale dvadeset dvoje mladih polu-Praaustralaca. Moja prijateljica me je predstavila. Te smo veeri razgovarali o slobodnom poduzetnitvu te sam predloila or ganizaciju koju bismo nazvali Junior Achievement, a bila bi namijenjena siromanoj mladei. Cilj bi bio pronai proizvod koji skupina moe izraivati. Pristala sam ih poduiti kako ku piti sirovinu, organizirati radno vrijeme, proizvesti proizvod, oglaavati ga i utvrditi se u poslovnom okruju. Izgledali su 51

zainteresirani. Na sljedeem sastanku razgovarali smo o moguim projek tima. Tijekom mog djetinjstva moji baka i djed ivjeli su u Iowi. Sjeam se da je baka imala mali prilagodljivi drveni okvir kojeg bi privrstila na prozor. Preko njega je bila razapeta mrea protiv komaraca. Kua u kojoj sam ivjela, tipina za veinu kua iz australskih predgraa nije imala nita takvog. Klima ureaji nisu bili uobiajeni pa su susjedi jednostavno ot varali prozore. Na taj nain su u kue ulazila mnoga krilata stvorenja. Nije bilo komaraca, ali smo se svakog dana borili sa leteim oharima. U krevet bih legla sama, ali sam se esto budila i vidjela da jastuk dijelim sa nekoliko 5 centimetara dugih insekata sa dugim crnim oklopom. Smatrala sam da bi mi jedna takva mrea vrlo dobro dola. Svi iz skupine sloili su se da su mree dobar proizvod za zajedniki posao. Poznavala sam brani par u Americi kojeg sam zamolila za pomo. On je bio dizajner u jednom velikom poduzeu, a ona je bila umjetnica. Kad im u pismu objasnim to mi je potrebno, znala sam da e mi poslati nacrt. Doista, nacrt je stigao za dva tjedna. Moja draga teta Nola iz Iowe po nudila je financijsku pomo kojom smo kupili poetni materi jal i krenuli. Bio nam je potreban i radni prostor. Garae su rijetke, ali ima dovoljno nadstrenica tako da smo kupili jednu i radili na otvorenom. Svatko iz skupine prirodno je zauzeo mjesto na kojem je mogao najbolje izraziti svoju vjetinu. Imali smo knjigovou, dobavljaa i skladitara. Imali smo specijalistu za svaki korak proizvodnje pa ak i nekoliko prirodno obdarenih trgovaca. Promatrala sam kako se oblikuje struktura poduzea. Bilo je oigledno da su se bez utjecaja sa strane svi slagali da je osoba koja isti radni prostor jednako dragocjena za opi uspjeh pro52

jekta kao i oni koji su proizvod prodavali. Mree smo isprva nudili besplatno na nekoliko probnih dana. Zatim bismo se vra tili pa, ako je kupac bio s mreom zadovoljan, platio bi je. Obino smo tada dobili narudbu za sve prozore na kui. Takoer sam ih nauila dobrom starom amerikom obiaju traenja preporuka. Vrijeme je brzo protjecalo. Dane sam pro vodila radei, piui obrazovne materijale, putujui i podu avajui. Veinu veeri provodila bih u drutvu mladih tam noputih ljudi. Prvobitna skupina se ouvala. Raun u banci bio je sve puniji pa smo ustanovili skrbnike fondove za svakog lana skupine. Tijekom jednog vikenda provedenog s Geoffom objasnila sam mu na projekt i elju da pomognem tim mladim ljudima da postanu financijski neovisni. Moda ih ne ele zaposliti za rad u nekom poduzeu, ali ih ne mogu sprijeiti da ga kupe ako steknu dovoljno novaca. Pretpostavljam da sam se malo i hvalila u svezi uloge koju sam odigrala u rastu njihovog samo pouzdanja. Geoff je samo rekao: "Lijepo od tebe, jenkice." A l i , sljedei put kad smo se sreli donio mi je neke povijesne knjige. Sjedei na njegovom trijemu koji je gledao na najljepu luku na svijetu itajui sam provela cijelo subotnje popodne. Pronala sam navod veleasnog Georga Kinga iz Australian Sunday Timesa od 16. prosinca 1923. godine: "Australski Aboridini bez sumnje pripadaju niem stupnju na ljestvici ljudske evolucije. Nemaju vjerodostojnih zapisa o svojoj po vijesti, ivotu ili podrijetlu; niti bi, da sada nestanu s lica zem lje, za sobom ostavili neko umjetniko djelo koje bi podsjealo na njihovo postojanje. Meutim, ini se da su po prostranim ravnicama Australije lutali jo u sasvim rano doba povijesti svijeta." Pronala sam i jedan suvremeniji navod Johna Burlessa u 53

svezi stava bijele Australije: "Dao bih ti neto, ali ti ne posje duje nita to bih ja uzeo zauzvrat." Izvaci iz etnolokog i antropolokog izvjetaja etrnaestog kongresa australske i novozelandske udruge za napredak zna nosti navodili su sljedee: Slabo razvijeno osjetilo mirisa. Slabo razvijeno pamenje. Pomanjkanje volje kod djece. Sklonost lai i kukaviluku. Vii prag za bol nego kod naprednijih rasa. Zatim sam naila na knjigu iz povijesti s pripovijestima o inicijaciji praaustralskih djeaka koji postaju mukarci tako da im s tupim kamenim noem i bez anestetika rascijepe penis od monji do glavice. Pritom djeaci ne pokazuju nikakvih znako va bola. Odraslost se dokazuje nizom testova; aman im kame nom izbije prednji zub, njihov prepucij se posluuje za veeru mukim sunarodnjacima, a oni sami se uasnuti i raskrvavljeni ostavljaju u pustinji da bi dokazali da mogu preivjeti. Tu sam pronala tvrdnju da su nekad bili ljudoderi i da su ene po nekad jele svoju vlastitu djecu, posebice njihove najmeke dijelove. Jedna od pria iz knjige opisuje dva brata. Mlai je noem izbo starijeg brata u svai oko ene. Stariji je nakon toga amputirao svoju vlastitu nogu na kojoj se razvila gangrena, a zatim je oslijepio mlaeg. Nakon toga su zajedno sretno ivjeli. Stariji si je napravio protezu od klokanove kosti te je vodio drugog pomou duge palice. Podaci su bili grubi, ali je najtee bilo razumjeti vladin izvjetaj o primitivnim operacijama u ko jima se tvrdilo da Praaustralci na svu sreu imaju neovjeni prag boli. Sudionici mojeg projekta nisu bili divljaci. Moglo ih se usporediti sa zanemarenom mladei u amerikim gradovima. 54

ivjeli su u odvojenim dijelovima gradova; pola njih bilo je be sposleno. Kao da su se zadovoljili ivotom u rabljenim traperi cama, aom mlakog piva te rijetkim pojedincima kojima se s vremena na vrijeme neto posreilo. Sljedeeg ponedjeljka, vrativi se projektu s mreama shva tila sam da svjedoim stvarnoj nenatjecateljskoj podrci koja je strana naem poslovnom svijetu. To iskustvo doista je bilo os vjeavajue. Ispitivala sam mladie o njihovom nasljedstvu. Ispriali su mi je da je plemenska pripadnost odavno izgubljena. Nekoliko njih sjealo se djedova ili baka koji su im priali o ivotu kad su Australiju naseljavali samo Praaustralci. Spomenuli, su ple mena poput Ljudi Slane Vode, Emu Ljudi i druge, ali iskreno, nisu eljeli da ih se podsjea na njihovu tamnu kou i razliku koju ona predstavlja. Nadali su se oeniti ili udati za nekog svijetlije boje koe tako da bi se moda njihova djeca nekako uklopila u bijelu Australiju. Nae je poduzee po svim mjerilima bilo vrlo uspjeno pa me nije iznenadilo kad su me jednog dana pozvali na sastanak plemena Praaustralaca na drugoj strani kontinenta. Stekla sam utisak da to nije samo poziv na sastanak ve poziv na moj sas tanak. "Molimo vas da budete nazoni", zahtijevao je glas Praaustralca. Kupila sam novu odjeu, povratnu zrakoplovnu kartu i re zervirala hotel. Ljudima s kojima sam radila rekla sam da me nee biti neko vrijeme zbog te jedinstvene prigode. Svoje sam uzbuenje podijelila s Geoffom, mojom stanodavkom, a putem pisma i sa svojom kerkom. Bila sam poaena to su ljudi na drugoj strani kontinenta uli za moj rad i ele mi izraziti svoje priznanje. "Osigurat emo vam prijevoz od hotela do mjesta sastanka", 55

reeno mi je. Sastat emo se u podne. Oito u pitanju je i ruak. Pitala sam se kakav jelovnik e ponuditi. Pa, Ooota je stigao na vrijeme, ali pitanje o jelovniku jo je uvijek bilo bez odgovora.

56

6 Gozba

mjeavina biljnih ulja dobivena zagrijavahjem lia i uklanjanjem uljnog ostatka djelovala je izvr sno - konano sam osjetila olakanje u stopalima te sam se ohrabrila ustati. S moje desne strane nalazila se skupina ena koje su neto zajedno radile. Izgledalo je kao proizvodna traka. Skupljale su iroke listove; jedna je dugom palicom tresla suho grmlje i drvee, a druge su neto uzimale i zamatale u lie. S drugim bi listom prekrile prvi, sve to zavile i predale treoj osobi koja je "paket" odnijela do vatre i zakopala u eravicu. Bila sam znatieljna. To je trebao biti na prvi zajedniki obrok s jelovnikom o kojem sam razmiljala itav tjedan. Doepala sam blie i nisam mogla vjerovati svojim oima. U rukama ene nalazio se veliki, bijeli gmiui crv. Duboko sam udahnula. Prestala sam brojati koliko sam puta danas ostala bez rijei. Jedna stvar je bila sigurna. Nikad neu biti tako gladna da bih pojela crva! Meutim, nisam bila svje sna da se upravo u tom trenutku uim neemu vanom. Nikad ne reci nikad. "Nikad" je rije koju do dananjeg dana poku avam ukloniti iz svojeg rjenika. Nauila sam da postoje 57

stvari koje mi se sviaju i one koje izbjegavani. A l i , rije nikad ne ostavlja prostora za nepoznato. Takoer, nikad obuhvaa dugo, dugo razdoblje. Veeri s plemenom bile su prava radost. Priali bi prie, pje vali, plesali, igrali se i povjerljivo aputali. Bilo je to vrijeme pravog zbliavanja. Dok smo ekali na hranu, uvijek se neto dogaalo. esto su masirali jedan drugog po ramenima, leima pa ak i glavi. Vidjela sam kako namjetaju vrat i kraljenicu. Kasnije smo razmijenili tehnike - nauila sam ih amerikom nainu namjetanja lea i drugih zglobova; oni su me nauili svom. Te prve veeri nije bilo tanjura, zdjela ni aa. Ispravno sam pretpostavila da e ozraje ostati neformalno te da emo sve obroke jesti u stilu piknika. Uskoro su iz eravice izvadili lis nate zamotuljke. Meni su mojeg predali s posveenou me dicinske sestre koja ima posebne dunosti. Promatrala sam ih kako otvaraju svoje listove i prstima jedu sadraj. Obrok kojeg sam drala u ruci bio je topao, ali nije bilo kretanja pa sam sku pila hrabrosti i pogledala unutra. Crv je nestao. Odnosno, barem vie nije izgledao poput crva. Promijenio se u neto smee nalik prenom kikirikiju ili slanini. Pomislila sam: " M i slim da u moi." Mogla sam i bilo je ukusno! Nisam znala da obino ne kuhaju na taj nain te da je takvo "prekuhavanje" bilo provedeno posebno zbog mene. Te veeri su mi objasnili da znaju za moj rad s gradskim do morocima. Iako ta mlade ne predstavlja punokrvne Praaustralce i ne pripada njihovom plemenu, moj im je rad govorio da mi je stalo do njih. Pozvali su me jer su osjetili da traim pomo. Mislili su da su moje namjere iste. Za njih je problem bio u tome to su smatrali da ne razumijem njihovu kulturu - a posebice ne pravila njihovog plemena. Prethodni obredi bili su 58

testovi. Oni su pokazali da me pleme moe prihvatiti te da sam vrijedna uvoenja u znanje o pravoj povezanosti ljudi i svijeta a kojem ivimo, ali i svijeta s druge strane, dimenzija iz kojih smo doli i dimenzija u koje emo se vratiti. Pomoi e mi ra zumjeti moju pravu bit. Bol u stopalima postao je gotovo neprimjetan jer sam ih prekrila njihovom dragocjenom, ali ogranienom koliinom lia. Ooota mi je objasnio kako je hodanje sa mnom iznimno naporan pothvat za pustinjske nomade. Dozvolili su mi da uem u njihov ivot. Nikad prije toga nisu se povezali s bijelim ovjekom niti pak razmiljali o odnosu s njima. Zapravo su takve dodire cijelo vrijeme izbjegavali. Sva druga australska plemena podvrgla su se zakonu bijelaca. Ostali su samo oni. Ponekad su putovali u manjim skupinama od est do deset osoba, ali sada su se okupili zbog mene. Ooota se obratio skupini, a zatim je svatko od njih neto rekao. Povjeravali su mi svoja imena. Teko sam ih ponavljala, ali su ona na sreu imala znaenja. Za razliku od naih imena njihova je lako povezati s ovjekom koji ime nosi. Pri roenju dijete dobiva ime, ali se podrazumijeva da e ga s vremenom prerasti te e osoba za sebe izabrati ime koje joj vie odgovara. Zapravo je poeljno da se ime mijenja nekoliko puta u ivotu kako se sve vie razvija mudrost, stvaralatvo i osjeaj ivotne svrhe. U naoj skupini nalazila se Pripovjedaica pria, Maj stor orua, uvarica tajni, Majstorica velja i Veliki glazbenik. Zatim je Ooota pokazao na mene te izgovorio istu rije obraajui se svakom od njih pojedinano. Mislila sam da pokuavaju izgovoriti moje ime, a zatim da su me odluili zvati prezimenom. Nije bilo ni jedno ni drugo. Rije koju su uporabili te veeri i koja me nakon toga pratila na putovanju bila je Mutant. Nije mi bilo jasno zato ih Ooota koji je govorio oba 59

jezika pokuava nauiti tako neobinom izrazu. Rije mutant za mene oznaava nekoga tko je doivio promjenu u svojoj os novnoj strukturi kao rezultat mutacije te vie nije poput ori ginala. A l i , to zapravo nije bilo vano jer u tom trenutku je cijeli moj dan, cijeli moj ivot bio u potpunoj zbunjenosti. Ooota mi je rekao da u nekim plemenima rabe samo osam imena - neto poput brojanog sustava. Za sve lanove istog pokoljenja i istoga spola vrijede isti rodbinski odnosi te zato imaju nekoliko majki, oeva, brae itd. Sputao se mrak pa sam se zapitala o nekom prihvatljivom nainu za zadovoljavanje tjelesnih potreba. Saznala sam da postoji samo jedan nain za to: otii u pustinju, iskopati rupu u pijesku, unuti i nakon toga zatrpati rupu. Poeljela sam da sam kod kue obratila vie pozornosti na kerkinu maku. Upozorili su me da pazim na zmije koje oive u razdoblju izmeu vrueg dana i hladnoe noi. Pred oi su mi dole zle zmijske oi i otrovni jezici u pijesku koje uznemirava moj do lazak. Putujui po Europi tuila sam se zbog vrlo loeg toalet nog papira. Kad sam otila u junu Ameriku, uzela sam ga sa sobom. Ovdje je nedostatak toaletnog papira bio najmanja briga. Kad sam se nakon pustinjskog pothvata pranjenja crijeva vratila u skupinu, sudjelovala sam u obrednoj pripremi kame nog aja. Pripravljali smo ga tako da smo uareno kamenje stavljali u posudu s dragocjenom vodom. Posuda je izvorno bila mjehur neke ivotinje. U zagrijanu vodu dodavale bi se divlje biljke koje su se neko vrijeme u njoj namakale. Posuda je ila iz ruke u ruku. aj je imao odlian okus! Saznala sam da se plemenski kameni aj uva za posebne okolnosti poput uspjenog zavretka mojeg prvog cjelodnev nog hodanja. Razumjeli su tekoe koje sam proivjela bez ci60

pela, hlada i bilo kakvog prijevoznog sredstva. Biljke koje su stavljali u vodu da bi pripremili aj nisu odabrane sluajno, ali nisu imale posebna ljekovita svojstva. Predstavljale su pro slavu - nain na koji se priznaje postignue. Nisam odustala, ni sam zahtijevala da me vrate u grad, niti sam prigovarala. Osjeali su da sam u sebe primila duh Praaustralaca. Uskoro su poeli pripremati mjesta za spavanje. Iz za jednikog tereta svatko je uzeo okrugli smotuljak ivotinjske koe. Jedna starija ena cijele me veeri bezizraajno proma trala. "O emu misli ta ena?" pitala sam Oootu. "Misli kako je nestao tvoj miris po cvijeu te da si vjerojatno dola iz svemi ra." Osmjehnula sam joj se, a ona mi je dala moju kou. Njeno ime bilo je Majstorica velja. "Dingova je", rekao je Ooota. Znala sam daje dingo austral ski divlji pas slian kojotu ili vuku. "Moe se rabiti na mnogo naina. Moe lei na nju ili se s njom pokriti. Takoer je moe uporabiti kao jastuk." "Krasno", pomislila sam. Mogu birati kojih etrdeset centi metara mojega tijela e se osjeati ugodno. Odluila sam da kou poloim izmeu sebe i puzeih bia koja sam vidjela na tlu. Ve godinama nisam spavala pod ot vorenim nebom. Sjeam se da sam kao dijete esto leala na velikoj ravnoj stijeni u pustinji Mojave. ivjeli smo u Barstowu. Najvea atrakcija u tom mjestu bila je gomila stijenja koju smo zvali brdo B. Tijekom ljetnih dana esto sam se pe njala na to brdo s bocom oranade i sendviem u ruci. Uvijek sam jela na istoj stijeni, a zatim legla na lea promatrajui oblake i traei u njima neobino oblikovane prikaze. U tom trenutku djetinjstvo mi je izgledalo beskrajno daleko. Ipak, udno je kako je nebo ostalo isto. Pretpostavljam da godinama nisam posveivala pozornost nebeskim tijelima. Iznad mene 61

rasprostrla se srebrom posuta zavjesa kobaltne boje. Jasno sam vidjela obrazac zvijea junoga Kria koji je uporabljen na australskoj zastavi. Leala sam i razmiljala o pustolovini u koju sam ula. Hou li ikad moi opisati to mi se danas dogodilo? Otvorila su se vrata, a ja sam stupila u svijet za kojeg nisam ni znala da pos toji. To nije bio svijet raskoi. ivjela sam na raznim mjestima i najrazliiti]im prometnim sredstvima putovala po mnogim ze mljama, ali nikad nisam vidjela nita poput ovog. Palo mi je na pamet da e na kraju sve biti u redu. Sutra ujutro u im objasniti da mi je jedan dan s njima bio sasvim dovoljan da upoznam njihovu kulturu. Moja e stopala izdrati pjeaenje do terenskog vozila kojeg smo ostavili iza sebe. Moda bih mogla sa sobom uzeti neto od njihovog me lema jer mi je doista pomogao. Kratki okus njihovog ivota sasvim mi je dovoljan. Dananji dan zapravo nije bio tako lo ako zaboravim bolna stopala. Negdje duboko u sebi osjeala sam zahvalnost to uim o ivotu drugih ljudi. Postalo mi je jasno da kroz ljudsko srce ne tee samo krv. Zatvorila sam oi i tiho se zahvalila Moi iznad mene. Netko je, s druge strane tabora, neto rekao. Njegove rijei ponavljali su svi ostali. Rije je putovala kroz skupinu, od jedne do druge leee figure. Na kraju je dola do Ooote, koji je spavao najblie meni. Okrenuo mi se i rekao: "Ovo je do brodolica za tebe; dan je bio dobar." Pomalo osupnuta zbog odgovora na moje neizreene misli drugi put sam izrazila zahvalnost, ali ovaj put glasno.

62

7 to je to - sigurnost?

prije dolaska sunca probudila me buka ljudi. Sakupljali su stvari koje smo prethodne veeri rabili tijekom obreda. Rekli su mi da dani postaju sve topliji pa emo hodati tijekom svjeijih jutarnjih sati, odmoriti se, a zatim nastaviti put kasnije tijekom veeri. Smotala sam dingovu kou i predala je ovjeku koji ih je sve nosio. Koe su sloili na taj nain da su uvijek bile pri ruci jer emo tijekom dnevne vruine pronai zaklon, postaviti Wiltju to znai privremeno sklonite u gr mlju ili emo koe za spavanje uporabiti u konstrukciji atora. Veina ivotinja ne voli aree sunce. Kod temperature iznad 38C aktivni su samo guteri, pauci i muice. ak se i zmije zakopaju u pijesak jer e pod tako visokom temperatu rom izgubiti tekuinu i uginuti. Ponekad je teko opaziti zmiju kad izdigne glavu iz pijeska da bi pronala izvor vibracija koje ljudi ine hodajui. Zahvalna sam to u to vrijeme nisam bila svjesna da u Australiji ivi preko dvije stotine razliitih vrsta zmija te da je oko 70 njih otrovno. Tog sam dana, meutim, nauila kako izniman odnos Praaustralci imaju prema prirodi. Prije nego to smo krenuli ob63

likovali smo tijesno isprepleten polukrug usmjeren prema is toku. Plemenski starjeina stupio je u sredinu kruga i poeo pjevati. Ritam se odravao pljeskanjem, lupanjem nogama ili udaranjem po stegnima. To je trajalo oko petnaest minuta. Svakog jutra provodili smo tu rutinu, a ja sam otkrila da je taj obred vrlo vaan dio naeg zajednikog ivota. Bila je to ju tarnja molitva (usmjerenje, postavljanje ciljeva, kako god to hoete nazvati). Ti ljudi vjeruju da sve na ovom planetu postoji zbog nekog razloga. Sve ima smisao. Nema nezgoda, hirova i l i sluajnosti. Postoji samo nerazumijevanje i tajne koje smrtni cima jo nisu razotkrivene. Smisao biljnog kraljevstva je hraniti ivotinje i ljude, odra vati zemlju na okupu, uljepavati okoli i stvarati ravnoteu u atmosferi. Rekli su mi da biljke i drvee tiho pjevaju ljudima te da za uzvrat trae da mi pjevamo njima. Moj je znanstveni um odmah preveo tu tvrdnju u razmjenu kisika i ugljika. Prvobitni smisao ivotinjskog svijeta nije hraniti ljude iako se na to pris taje ako je potrebno. ivotinje takoer stvaraju ravnoteu u at mosferi, ali su nai sudruzi i uitelji primjerom. Svakog jutra pleme je slalo poruku ivotinjama i biljkama ispred nas. "Ho damo prema vama. Dolazimo da bi odali tovanje smislu vaeg postojanja." ivotinje i biljke same odluuju tko e biti iza bran. Pleme Pravih ljudi nikad nije bez hrane. Svemir se uvijek odazove njihovim mentalnim porukama. Oni vjeruju da je svijet mjesto izobilja. Ba kao to biste vi i l i ja doli sluati ne kog tko svira klavir te se divili njegovom talentu i svrsi, oni se ponaaju isto prema svemu u prirodi. Kad se na naem putu po javila zmija, ona je oigledno dola da bi nam se ponudila za veeru. Svakodnevna hrana imala je vrlo veliku ulogu u naim veernjim proslavama. Rekli su mi da hranu ne smijemo uzi64

mati zdravo za gotovo. Najprije je moramo zatraiti, zatim oekivati da se pojavi, a kad se pojavi zahvalno je primiti o emu god da se radilo. Pleme je svaki dan poelo izrazima zah valnosti onom Jednom. Zahvaljivali su za novi dan, za sebe, prijatelje i itav svijet. Ponekad su traili neto posebno, ali su to uvijek izrazili ovako: "Ako je to za moje najvie dobro i najvie dobro cjelokupnog ivota." Nakon jutarnjeg polukruga pokuala sam rei Oooti da je vrijeme da se vratim natrag, ali on je nekuda nestao. Na kraju sam odluila da u izdrati jo jedan dan. Pleme nije sa sobom nosilo nikakvih zaliha. Nita nisu sijali niti eli. Hodali su plamenom australskom divljinom uvjereni da e svakoga dana primiti bogat blagoslov svemira. Svemir ih nikad nije razoarao. Prvog dana nismo dorukovali, a kasnije sam shvatila da je to uobiajeno. Ponekad smo jeli samo nou; meutim, jeli smo kad god bi se hrana pojavila, neovisno od poloaja sunca. Mnogo puta nismo jeli cijeli obrok ve smo tu i tamo uzimali zalogaj po zalogaj. Vodu smo nosili u posudama nainjenim iz ivotinjskih mjehura. Znam da se ljudsko tijelo sastoji od ot prilike 70 posto vode i u idealnim okolnostima zahtijeva oko 2 litre dnevno. Promatrajui Praaustralce primijetila sam da je njihova potreba znatno manja te da su pili manje nego ja. Za pravo su rijetko pili iz mjehura. Izgleda da je njihovo tijelo u najveoj mjeri iskoritavalo vlanost iz hrane. Vjerovali su da su Mutanti rtve mnogih ovisnosti to je ukljuivalo i vodu. Tijekom obroka u vodu smo namakali na izgled mrtve i isuene biljke. Smee stapke potonule su u vodu izgledajui beivotno poput suhih tapia da bi se mnogo puta udnovato promijenile u svjee zelene biljke. Pleme je moglo pronai vodu na mjestima gdje nije bilo ni65

kakvih znakova vlage. Ponekad bi legli na tlo i sluali vodu. Ili bi drali ruke dlanom okrenute prema dolje te pretraivali zemlju u potrazi za njom. Kad bi je pronali, u pijesak bi gurali duge uplje stabljike. Na vanjskom kraju bi poeli usisavati te na taj nain dobili malen vodoskok. Voda je bila puna pijeska i tamne boje, ali je izgledala isto i osvjeavala je. Mogli su pre poznati vodu na velikoj udaljenosti promatrajui isparenja. Mogli su je ak namirisati ili je osjetiti u povjetarcu. Sada razu mijem zato u australskoj divljini umire toliko mnogo ljudi. Potrebna je strunost domoroca da bi se preivjelo. Kad smo vodu uzimali iz stjenovitih procjepa, nauili su me kako pristupiti podruju a da ga ne zagadim svojim ljudskim mirisom i ne preplaim ivotinje. Na posljetku, to je i njihova voda. ivotinje imaju pravo na nju ba kao i ljudi. Pleme nikad ne bi uzelo svu vodu bez obzira na koliinu njihove trenutne zalihe. Pribliavajui se podruju s vodom ljudi su to uvijek inili na isti nain. inilo se da svaka ivotinja slijedi svoj obrazac. Jedino su ptice zanemarivale pravilo pristupa. Svuda su se osjeale domae te slobodno pile i brkale se u vodi. lanovi plemena mogli su samo jednim pogledom u tlo saznati kakva bia ive u blizini. U djetinjstvu su nauili kako pozorno pratiti male promjene u tragovima tako da bi ve jed nim pogledom prepoznali ono to pripada biima koja puu te ono to pripada onima koji poskakuju ili hodaju. Navikli su za paziti stope drugih ljudi pa po duini koraka mogu odrediti osjea li se ovjek dobro i l i je bolestan. Ve tanahne razlike u otisku stopala govore im o moguem odreditu te osobe. Nji hovo zapaanje razvijeno je daleko iznad ogranienja ljudi odraslih u drugim kulturama. Njihov sluh, vid i njuh izgledaju nadljudski. Otisci stopala posjeduju vibracije koje im govore mnogo vie od onog to se vidi u pijesku. 66

Kasnije sam saznala da Praaustralci tragai mogu po otisku guma u pijesku odrediti brzinu, vrstu vozila, nadnevak i vrije me pa ak i broj putnika. Tijekom sljedeih nekoliko dana jeli smo gomolje i druge podzemne biljne plodove. Bili su slini krumpiru i ioki. Do moroci su prepoznali zrele plodove, a da ih nisu morali izvaditi iz zemlje. Pomicali bi ruke iznad biljke i govorili: "Ova biljka raste, ali jo nije spremna", ili "Da, ova je spremna da se rodi." Sve stabljike meni su izgledale jednako. Nakon to sam neko liko njih uznemirila i bezrazlono iskopala iz zemlje, ljudi iz plemena su ih natrag ukopali. Na posljetku sam zakljuila daje najbolje ekati sve dok mi ne kau koju biljku iupati, a koju ne. Svoju sposobnost smatrali su prirodnom. Rekli su mi da je posjeduju svi ljudi. Moja kultura ne ohrabruje sluanje intuitiv nih poruka te se prema tome odnosi kao prema neemu nad naravnom, ak i zlom pa sam morala nauiti ono to je inae prirodno. Na kraju su me nauili traiti zrele biljke tako da ih upitam jesu li spremne da ostvare svoju svrhu. Zatraila bih dozvolu od Svemira, a zatim pregledala biljku dlanom ruke. Ponekad bih osjetila vruinu, a ponekad bi mi se prsti nekon trolirano trznuli. Tad bih bila iznad zrele biljke. Kad sam savla dala tu vjetinu, osjetila sam da je nainjen ogroman korak u smislu mog prihvaanja od lanova plemena. To je znailo da sam postala malo manje "mutirana" te se pribliila stvarnosti. Nikad nismo iupali ni iskoristili sve biljke koje su rasle na jednom mjestu. Uvijek smo ostavili dovoljno za sljedee nara taje. Plemenski ljudi nevjerojatno su svjesni onog to nazivaju neizgovorenom pjesmom tla. Mogu osjetiti poruke iz okoline, protumaiti ih te svjesno djelovati kao da su razvili neki mali nebeski prijamnik kroz kojeg im dolaze univerzalne poruke. Tijekom jednog od prvih dana preli smo preko isuenog 67

jezerskog dna. Na povrini su bili nepravilni iroki rascjepi. Na rubovima rascjepa nalazila se zemlja bjeliaste boje. Nekoliko ena sakupljalo je, kako sam kasnije saznala, glinu, suilo je, drobilo u prah te je kasnije rabilo kao boju. ene su nosile duge palice te ih zabijale u tvrdu glinastu povrinu. Na dubini od pola metra pronale bi vlaan sloj te iz vlaile male, okrugle komade blata. Na moje iznenaenje, kad se blato uklonilo, ustanovila sam da se radi o abama. Oi gledno preivljavaju suno razdoblje zakopavi se duboko is pod povrine. Nakon peenja sauvale su vlanost i po okusu me podsjeale na pilea prsa. Tijekom sljedeih nekoliko mje seci hranili smo se irokom lepezom jela koja smo tovali svakodnevno proslavljajui ivot u svemiru. Jeli smo klokana, divljeg konja, gutere, zmije, kukce, crve svih veliina i boja, mrave, termite, mravojede, ptice, ribe, sjemenke, voe, biljke previe brojne da bi ih se spominjalo pa ak i krokodila. Prvog jutra pristupila mi je jedna od ena. Iz kose je izvukla prljavu traku te je privrstila moju kosu prema gore. Zvala se ena duha. Nije mi bilo jasno s kakvim duhom je povezana, a nakon to smo se sprijateljile, zakljuila sam da je povezana sa mnom. Izgubila sam osjeaj za dane, tjedne i samo vrijeme. Odus tala sam od pokuaja povratka. Izgledalo je beznadno, a ionako se dogaalo neto drugo. Oni su imali neki plan, ali je bilo oigledno da mi u tom trenutku ne ele rei o emu se radi. Stalno su provjeravali moju snagu, reakcije i uvjerenja, ali zato - to nisam znala. Pitala sam se imaju li ljudi koji ne znaju pisati i itati neki nain za ocjenjivanje svojih uenika. Bilo je dana kad je pijesak postao tako vru da sam doslovce mogla uti svoja stopala! Siktala su poput hamburgera koji se peku na zagrijanoj ploi. Kad su se mjehuri posuili i ovrsnuli, moje je stopalo poelo izgledati poput kopita. 68

S vremenom moja je tjelesna izdrljivost dosegla nesluene visine. Bez doruka i ruka nauila sam hraniti se pogledom. Promatrala sam trke gutera, zavaanje kukaca te otkrivala skrivene slike u stijenama ili nebu. Suputnici su mi pokazivali sveta mjesta u pustinji. inilo se da je sve bilo sveto: stijene, breuljci, kanjoni pa ak i glatki suhi bazeni. Postojale su nevidljive crte koje su odvajale terito rij drugih plemena u prolosti. Pokazali su mi kako pjesmom pjevanom u posebnom ritmu mjere udaljenost. Neke su pjesme imale preko stotinu stihova. Svaka rije i svaka stanka imale su svoje mjesto. Nije se smjelo dogoditi da se neto zaboravi jer se doslovce radilo o mjernoj jedinici. Zapravo su nas pjesme prenijele s jednog mjesta na drugo. To mogu usporediti samo s nainom koji je razvio jedan moj slijepi prijatelj. Plemenski ljudi odbijali su pisani jezik jer su se na taj nain odricali snage prisjeanja. Ako vjebate i zahtijevate od sebe dobro prisje anje, zadrat ete optimalnu sposobnost. Nebo je dan za danom bilo pastelno plavo. Zbog zasljepljujue dnevne svjetlosti koja se odbijala od bljeteeg pijeska morala sam naprezati oi. One su stoga ojaale, obnovile se i postale osjetljive na mnogo snaniju rijeku vidnih utisaka. Poela sam cijeniti osvjeujui uinak nonog spavanja, gae nje ei nakon nekoliko gutljaja vode i cijeli opseg okusa od slatkog do gorkog. Sve sam to prethodno uzimala zdravo za go tovo. Sada vie ne. Dosad sam provodila svoj ivot u brizi za poslovnu sigurnost, nunost osiguranja pred inflacijom, ku povanje nekretnina i tednju za mirovinu. U ovoj divljini jedina sigurnost bio je neprekinuti krug izmjene jutarnje zore i sune vog zalaska. Zapanjilo me kako najnesigurniji narod na svijetu - po mojim nekadanjim standardima - ne pati od ireva, vi sokog krvnog pritiska i l i bolesti krvoilnog sustava. 69

Poela sam prepoznavati ljepotu i jedinstvo sveg ivota u najudnijim okolnostima. Zmijsko gnijezdo, moda njih dvije stotine, svaka veliine mog palca, preplee se u pokretnom obrascu iznutra prema van poput ukraene muzejske vaze. Uvijek sam mrzila zmije. A l i , sada sam ih prihvatila kao nunu ravnoteu u prirodi te, naravno, kao doprinos preivljavanju nae skupine putnika; prepoznala sam ih kao bia koja je toliko teko voljeti da su postale predmet umjetnosti i religije. Nisam mogla ni zamisliti kako u se veseliti dimljenom zmijskom mesu, a da ne govorim o sirovom. Dolo je vrijeme kad sam se doista veselila tome. Nauila sam kako je dragocjena vlanost bilo koje hrane. Tijekom mjeseci naeg putovanja susreli smo se s ekstrem nim vremenskim uvjetima. Prve noi kou sam uporabi!a po put lealjke, ali kad su noi postale hladnije, koa se pretvorila u pokriva. Veina je spavala na golom tlu, zagrljeni jedno blizu drugog. Bili smo ovisni o toplini drugog tijela, a ne od va tre. U najhladnijim noima naloili smo brojne vatre. Nekada davno domoroci su putovali sa pripitomljenim dingima koji su im pomagali u lovu, bili im drutvo te ih grijali u hladnim noima - iz tih vremena dolazi izraz "No triju pasa". Ponekad bismo na veer legli u krug. Tako smo bolje isko ristili nae pokrivae, a izgleda da se tjelesna toplina na taj nain bolje zadravala i prenosila s jednog tijela na drugo. U pijesku bismo iskopali rupe te ih ispunili slojem vrue eravice i ponovo prekrili pijeskom. Legli bismo na polovicu koe, a polovicom bismo se pokrili. Po dva lana leala bi iznad jed nog takvog mjesta. Stopala su nam bila spojena u sreditu kruga. Sjeam se kako sam mnogo puta poduprla rukama bradu i zagledala se u iroko prostranstvo neba. Osjeala sam bit tih 70

prekrasnih, istih i bezazlenih ljudi koji su me okruivali. Ako je netko od gore promatrao, vjerojatno je imao prekrasan po gled na krug dua oblikovan po obrascu cvjetova tratinice i majunim plamenovima izmeu svakog para. Doticali smo se samo prstima na nogama, ali iz dana u dan sve mi je jasnija bila spoznaja da se njihova svijest cijelo vrijeme dotie sveope svijesti ovjeanstva. Poela sam shvaati zato su tako iskreno uvjereni da sam Mutant. Iskreno sam im uzvraala zahvalnou zbog toga jer su mi pruili mogunost da se probudim.

71

8 Beini telefon

je poeo poput prethodnih pa zbog toga nisam ni slutila to e mi donijeti. Dorukovali smo, a to nije bilo uobiajeno. Prethodnog dana smo putem naili na nekakav mlinski kamen - velik, vrlo teak, ovalnog oblika - koji je oito bio preteak za noenje. Ostavljen je na otvorenom za one sretne putnike koji bi sa sobom donijeli sjemenke ita. ene su samljele biljne stabljike u sitno brano, pomijeale slanu travu i vodu te oblikovale male pogae, poput palainki. Ujutro smo se u molitvi okrenuli prema istoku i zahvalili se za sve blagoslove. Poslali smo svakodnevnu poruku kraljev stvu hrane. Jedan od mlaih mukaraca zakoraio je u sredinu i ponudio da e tog dana obaviti posebnu zadau. Taborite je napustio ranije od nas. Hodali smo nekoliko sati kad se starjeina zausta vio i pao na koljena. Kleao je i lagano se njihao naprijed na trag ispruenih ruku. Svi su se skupili oko njega. Pitala sam Oootu to se dogaa. Rukom je pokazao da utim. Nitko nije 73

nita govorio, ali su im lica bila napeta. Na posljetku se Ooota okrenuo k meni i rekao mi da im mladi izvia, koji je krenuo prije nas, alje poruku. Traio je dozvolu da odree rep klokana kojeg je ubio. Konano sam shvatila zato je nae hodanje uvijek tako tiho. Veinu vremena ovi ljudi razgovaraju telepatski! Nije bilo nikakvog zvuka, ali poruka je prenesena na udaljenost od tridesetak kilometara. "Zato mu hoe odrezati rep?" pitala sam. "Jer je to najtei dio klokana, a on je bolestan i ne moe nositi ivotinju. Klokan je vei od njega, a on nam je rekao da je voda koju je usput popio bila zatrovana i uzrokovala povea nje temperature u njegovom tijelu. Znoj mu izbija na lice." Odaslan je tihi telepatski odgovor. Ooota mi je rekao da tog dana neemo nastavljati put. Poeli su kopati jamu za obilan obrok koji e nam stii. Nekolicina njih poela je s pripremom lijeka po napucima Lijenika i Iscjeliteljke. Nakon nekoliko sati mladi se vratio nosei ogromnog klo kana bez repa. ivotinji je uklonio utrobu i otvor privrstio zailjenim palicama. Crijevo je uporabio poput ueta s kojim je povezao klokanove noge. Tako je na glavi i ramenima donio oko 50 kilograma mesa. Znojio se i bilo je oito da je bolestan. Promatrala sam kako se cijelo pleme brzo prihvatilo lijeenja i kuhanja ruka. Najprije su klokana neko vrijeme drali iznad vatre; miris spaljenog krzna visio je u zraku poput smoga u Los Angelesu. Glavu su mu odrezali, a noge slomili. Zatim su ga poloili u jamu obloenu eravicom. U jedan kut su postavili posudu za vodu iz koje je virio dugi uplji tap, a sve zajedno su pokrili grmljem. Tijekom sljedeih nekoliko sati glavni kuhar se naginjao kroz dim, puhao kroz tap i tako rasplamsavao va tru ispod povrine. Iz posude se poelo pariti. 74

Kad je dolo vrijeme obroka, peeno je bilo tek desetak cen timetara vanjskog mesa koje je jo uvijek bilo krvavo. Rekla sam im da svoj dio moram nataknuti na palicu i bolje ga ispei. Nita lake. Brzo su mi pripremili odgovarajue vilice. U meuvremenu, mladi je lovac bio pod zdravstvenim tretma nom. Najprije su mu dali biljni napitak. Zatim su izvadili hladni pijesak iz duboke jame i obloili mu noge. Reeno mi je da pijesak izvlai vruinu iz glave i stvara ravnoteu u tjelesnoj temperaturi. Zvualo je neobino, ali je bilo djelotvorno - tem peratura mu je opala. Biljke su djelovale preventivno i spijeile bolove u elucu i crijevima koje obino slijede otrovanja takve vrste. Doista izniman doivljaj. Da mu nisam svjedoila teko bih povjerovala da je tako neto mogue, posebice telepatsko spo razumijevanje. Svoje osjeaje povjerila sam Oooti. Nasmijao se i rekao: "Sada zna kako se Praaustralac osjea kad prvi puta doe u grad i vidi kako stavljate novi u javni te lefon, birate broj i razgovarate sa svojim roakom. On misli da je to nevjerojatno." "Da", odgovorila sam. "Oba naina su u redu, ali va je za sigurno bolji za pustinju gdje nema etona ni telefonskih go vornica." ini mi se da e moji sunarodnjaci teko povjerovati u pri povijest o prijenosu misli. Nije im teko povjerovati da su ljudi irom svijeta okrutni jedni prema drugima, ali e sumnjati u to da na svijetu postoje ljudi koji nisu rasisti, koji ive zajedno podravajui jedno drugo i u potpunom skladu te koji su otkrili svoje vlastite jedinstvene talente i cijene ih ba kao to cijene svakog drugog. Oootaje tvrdio da je razlog zbog kojeg Pravi ljudi mogu rabiti telepatiju taj to oni nikad ne lau - nimalo, ak ni djelomice. Uope nema lai, tako da ne moraju nita 75

skrivati. Radi se o skupini ljudi koji se ne boje otvoriti svoj um da bi primili obavijest, a takoer su je voljni i dati. Ooota mi je objasnio kako se ta sposobnost razvija. Ako, primjerice, dvo godinje dijete vidi da se neki njegov vrnjak neim igra moda s kamenom kojeg vue na uetu - i ako krene k njemu da bi mu igraku uzeo, a da ne pita za dozvolu, dijete bi odmah os jetilo da su sve oi odraslih okrenute k njemu. Nauilo bi da je njegova namjera uzimanja bez dozvole poznata, ali neprihvat ljiva. Drugo dijete bi nauilo davati, odnosno nauilo bi nevezivati se za predmete. To je dijete ve uivalo u igraki i pohra nilo sjeanje na to veselje - osjeaj sree je poeljan, a ne sam predmet. Telepatija je nain sporazumijevanja koji je namijenjen lju dima. Razlika u jeziku i pismu nestaje - kad ljudi razgovaraju umom, radi se o prepreci. A l i , to u mom svijetu nikad ne bi dje lovalo, razmiljala sam, jer ljudi kradu od svog poduzea, varaju na porezima, imaju tajne veze - ne, to nikad ne bi ilo. Moji sunarodnjaci nikad ne bi mogli biti doslovce "otvorenog uma". Previe je varanja, previe boli i gorine koju skrivaju. A l i , da li bih ja mogla oprostiti svakome tko me povrijedio? Mogu li oprostiti sama sebi sve to sam uinila? Nadala sam se da u jednom biti spremna otvoriti svoj um poput Praaustralaca i povui se dok se moji motivi izlau i prouavaju. Pravi ljudi smatraju da glas ne slui za govor. Govori se srcem ili umom. Ako se glas rabi za govor, nastaje sitno, nepotrebno i neproduhovljeno sporazumijevanje. Glas je za pjevanje, proslavu i lijeenje. Rekli su mi da svatko ima mnogostruke talente, ali da svi mogu pjevati. Ako ne shvaam svoj dar zato jer mislim da ne mogu pjevati, to ponitava pjevaicu u meni. Kasnije, kad su tijekom putovanja radili sa mnom na raz76

voju mentalnog sporazumijevanja, spoznala sam da to nije mogue sve dok u srcu ili umu uvam neto skriveno. Morala sam se pomiriti sa svim. Morala sam nauiti oprostiti sama sebi, ne osuivati ve uiti od prolosti. Pokazali su mi kako je vano prihvatiti se, biti iskren prema sebi i voljeti se tako da bi mogla voljeti druge.

77

9 eir za divljinu

ustinjske muhe u australskoj divljini su uasne. Horde njih pojavljuju se s prvim zrakama sunca. Zaklanjaju nebo letei naokolo u milijunskim rojevima. Izgledaju poput valj kastog tornada u Kansasu. Nisam mogla izbjei da ih ne udahnem i l i ne pojedem. Ulazile su mi u ui, u nosnice, zalijetale se u oi i probijale se pored zubiju zabijavi se u grlo. Imale su odvratan slatkasti okus. Ovile bi mi tijelo pa kad sam pogledala nadolje tvorile bi nekakav crn, pokretljiv oklop. Nisu grizle, ali sam previe pa tila da bi mi to bilo vano. Bile su velike i brze i bilo ih je tako mnogo da je to bilo teko izdrati. Najvie sam patila zbog oiju. Plemenski ljudi osjeaju gdje e se i kada muhe pojaviti. Kad vide i l i uju kako se insekti pribliavaju, odmah se zaus tave, zatvore oi i budu mirni oputeno drei ruke na boko79

vima. Od njih sam nauila da na sve to doivim gledam pozitivno, meutim, muhe su mogle znaiti moju propast. Tako muno iskustvo jo nisam doivjela. Sasvim lako mogu razumjeti da bi ovjek mogao poludjeti zbog toga jer milijuni insekata gmiu po njemu. Imala sam veliku sreu da nisam doivjela ivani slom. Jednog jutra mi je pristupio posebno sastavljen odbor od tri ene. Rekle su mi da im je potrebno neto moje kose. Bojim svoju kosu nekih trideset godina pa je ona na poetku naeg po hoda bila svijetlo obojena. Bila je duga, ali sam je uvijek podi gla u punu. Nakon nekoliko tjedana hoda bez pranja, eljanja ili bilo kakve njege, vie nisam znala kako izgledam. Nismo ak naili na povrinu vode dovoljno bistru da bi posluila poput ogledala. Mogla sam samo zamisliti prljavi raupani grm na glavi. Nosila sam traku koju mi je dala ena Duha da mi kosa ne ulazi u oi. Kad su ene otkrile da svijetla kosa raste iz tamnih korijena odloile su svoj plan. Brzo su otrale starjeini da bi ga izvjestile o svom otkriu. Starjeina je bio srednjih godina, tih i vrlo snane, gotovo sportske grae. Tijekom kratkog vremena pro vedenog s njim primijetila sam kako iskreno razgovara sa sva kim lanom skupine i kako im se uvijek zahvaljuje za pomo koju su pruili skupini u cjelini. Bilo mi je sasvimjasno zato je upravo on njihov voa. Podsjeao me na ovjeka kojeg sam srela prije mnogo go dina. Bila sam u predvorju Southwestern Bella u St. Louisu. Bilo je sedam sati ujutro. Domar koji je istio mramorni pod pustio me u zgradu gdje sam ekala da prestane kia. Ispred zgrade zastao je dugi, crni automobil, a iz njega je iziao pred sjednik Texas Bella. Meni je kimnuo, a domaru zaelio dobro jutro. Zatim mu je rekao kako cijeni njegovu predanost te ima 80

potpuno povjerenje da e ulaz u zgradu uvijek biti blistavo ist bez obzira na to tko u njega ulazi. Znala sam da ne govori u prazno; bio je vrlo iskren. Iako sam bila samo nepristran pro matra, osjetila sam ponos koji je blistao na domarovom licu. Nauila sam da pravi voe posjeduju znaajke koje prelaze uobiajene granice. Moj mi je otac uvijek govorio: "Ljudi ne rade za poduzee. Rade za druge ljude." U ponaanju plemenskog starjeine prepoznala sam zna ajke pravog voe. Nakon to se sam osvjedoio u tamni korijen svijetlokose mutantkinje dozvolio je drugima da vide to udo. Oi su im zaiskrile i smijeili su se od zadovoljstva. Ooota mi je pojasnio da su zadovoljni jer misle da im postajem slina. Nakon zabave odbor se ponovo prihvatio posla. Pramenove moje kose isprepleli su sjemenjem, sitnim kostima, travom i klokanovom dlakom. Kad su zavrili, bila sam okrunjena naj ljepom trakom za kosu koju sam ikada vidjela. Oko glave su mi do brade visjeli dugi pramenovi sa upletenim predmetima. Objasnili su mi da su australski eiri za ribie s kojih vise ko madii pluta nastali na osnovi drevne zamisli domorodaca o zatiti pred muhama. Kad smo neto kasnije naili na rojeve pustinjskih muha, moje se pokrivalo za glavu pokazalo kao pravi boji dar. Kad nas je jednom drugom prigodom napala prava poplava leteih kukaca koji su usput jo i ubadali, namazali su me zmijskim uljem i pepelom te mi rekli da se povaljam po pije sku. Bio je to udnovat postupak, ali sam njime uspjeno odvratila nametnike. Vrijedilo je hodati smijenog izgleda po put klauna, ali muhe koje su mi ulazile u ui i osjeaj da mi insekt hoda po unutranjoj strani glave, utisnuo mi se u sjeanje kao neto paklensko. 81

Pitala sam ih kako mogu stajati tako mirno i pustiti insektima da hodaju po njima. Nasmijali su mi se. Zatim su mi rekli da voa, Kraljevski crni labud, eli razgovarati sa mnom. "Shvaa li koliko dugo traje vjenost?" pitao je. "To je dugo, vrlo dugo razdoblje. Vjenost. Znamo da u vaem drutvu nosite vrijeme na rukama i da ivite po satu pa te zato pitam zna li koliko dugo traje vjenost?" "Da", odgovorila sam. "Shvaam to znai vjenost." "Dobro", rekao je. "Onda ti mogu rei neto vie. Sve u Jedinstvu ima svoju svrhu. Nema nezgoda, sluajnosti ili hi rova. Postoje samo stvari koje ljudi ne razumiju. Ti smatra da su pustinjske muhe loe, to je za tebe pravi pakao, a zapravo se radi o pomanjkanju razumijevanja i mudrosti. U biti, one su potrebna i dobra stvorenja. Puu naim uima i iste vosak iz njih, a takoer i pijesak kojeg nakon spavanja uvijek ima. Jesi li primijetila kako odlian sluh imamo? Da, one ulaze i u nos i iste ga." Pokazao je na moj nos i dodao: " T i ima vrlo male rupe, ne poput naeg velikog koali nalik nosa. U danima koji dolaze vruina e biti jo vea i ti e jako patiti ako ne oisti svoj nos. Kad e vruina biti iznimno visoka, ne smije otvarati usta. Ako je ikome potreban ist nos, to si ti. Muhe koje puze po naem tijelu odstranjuju sve to je potrebno." Pokazao mi je ruku i nastavio: "Pogledaj kako je naa koa meka i glatka, a pogledaj svoju. Nikad nismo upoznali osobu ija se boja koe promijenila zbog hoda. K nama si dola u jednoj boji, zatim si postala crvena, a sad se sui i raspada. Svakog dana postaje sve manja i manja. Nikad nismo upoznali nekog tko svoju kou ostavlja na pijesku poput zmije. Muhe su ti potrebne da bi ois tile tvoju kou, a jednog dana emo naii na mjesto gdje su ostavile svoje liinke pa e nam to posluiti kao obrok." Du boko je udahnuo i zagledao se u mene: "Ljudi ne bi mogli pre 82

ivjeti kad bi uklonili sve to je neugodno umjesto da to razu miju. Kad muhe dou, mi se predajemo. Moda si sada spre mna da i ti uini tako." Sljedei put kad sam ula kako muhe dolaze iz daljine, odvezala sam svoj eir, prouavala ga nekoliko trenutaka, ali sam zatim odluila da bih mogla posluati savjet starjeine. I tako, muhe su dole, a ja sam otila. Otila sam u New York, u svom duhu. Otila sam u vrlo skup, probran kozmetiki salon. Zatvorenih oiju zamiljala sam kako mi netko isti ui i nos. Zamiljala sam obuene tehniare ija diploma visi na zidu iznad mene. Osjeala sam kako tisue malih pamunih loptica isti cijelo moje tijelo. Na posljetku, stvorenja su otila, a ja sam se mentalno vratila u Divljinu. Istina je, predanje je doista ispravan odgovor u nekim okolnostima. Pitala sam to jo u svom ivotu zapaam kao pogreno ili teko umjesto da to istraim i razumijem pravu svrhu. injenica da nisam imala ogledalo imala je odreen utisak na moju svijest. Bilo je to kao da hodam naokolo u oklopu s ru pama za oi. Uvijek sam gledala van na druge, promatrajui kako se oni odnose prema meni, odnosno prema onome to inim i govorim. inilo mi se da je po prvi puta moj ivot pot puno ispravan. Nisam nosila odjeu koja se od mene oekivala u poslovnom svijetu, nisam nosila minku, moj nos se ogulio nekoliko puta. Nije bilo pretvaranja - nije bilo ega koji se bori za pozornost. U skupini nije bilo traeva niti je itko pokuao is tisnuti nekog drugog. Bez ogledala koje bi me vratilo natrag u stvarnost osjeala sam se prelijepom. Oito nisam bila lijepa, ali tako sam se osjeala. Ljudi su me prihvaali kakva sam bila. Zbog njih sam se osjeala ukljuenom, jedinstvenom i prekrasnom. Uila sam kako to izgleda biti u stanju neuvjetovanog prihvaanja. 83

Zaspala sam na pjeanom madracu, a mislima mi je odjeki vao stih iz Snjeguljice koji mi se u djetinjstvu duboko utisnuo u sjecanje: Ogledalce, ogledalce na zidu mom, tko najljepi je na svijetu tom?

84

10 Nakit

dalje odmicali, vruina je bila sve vea. to je vruina postajala vea, vegetacija, a i ivot u cjelini, polagano je nestajao. Hodali smo po preteno pustinjskom tlu, a tu i tamo smo naili na nekoliko visokih osuenih stabala. U daljini nije bilo niega, nikakvih planina, drvea, niega. B i l i su to dani pijeska, pijeska i pustinjskog pejzaa. Tog dana smo poeli nositi palicu za vatru, komad drveta s kojim se s vremena na vrijeme mahalo da bi se odrao ar. U pustinji, gdje su biljke tako dragocjene, koristan je svaki trik koji pomae preivljavanju. Vatrenom palicom palila se vatra na veer jer je i suha trava postala rijetkost. Primijetila sam da lanovi plemena skupljaju rijetke izmetine pustinjskih stvore nja, posebno izmetine dinga. Pokazalo se da to predstavlja odlino gorivo bez mirisa. Stalno su me podsjeali da je svaki ovjek nadaren za mnogo stvari. Ovi su ljudi posvetili svoje ivote istraivanju svojih glazbenih, iscjeliteljskih, kuharskih i pripovjedakih talenata te su si nadjevali nova imena i titule. Svoje prvo is traivanje talenata poela sam nazivajui se u ali Sakupljaicom izmeta. Tog se dana jedna mlada ena zaputila u rijetku oazu trave i 85

upravo arobno pronala prekrasan uti cvijet na dugoj stab ljici. Zavezala ga je oko vrata tako da je cvijet visio prema dolje kao dragocjen komad nakita. lanovi plemena skupili su se oko nje i pohvalili njen prekrasan izgled i dobar izbor ukrasa. Cijelog dana izricali su joj komplimente. Osjetila sam kako sjaji jer se osjea posebno lijepom. Promatrajui je sjetila sam se zgode u svojem uredu tik pred odlazak iz Amerike. Dola mi je pacijentica koja je trpjela zbog tekog sindroma stresa. Kad sam je upitala to se dogaa u njenom ivotu, rekla mi je da je osiguravajue drutvo podiglo premiju na jednu od njenih dija mantnih ogrlica za jo 800 dolara. U New Yorku je pronala nekog tko je tvrdio da moe napraviti tonu kopiju njene ogr lice rabei umjetno kamenje. Odluila je otii u New York, ostati s tim ovjekom dok on radi na ogrlici, vratiti se te dija mantnu ogrlicu pohraniti u bankovni sef. To nee ukloniti potrebu za osiguranjem jer ak i u najboljim sefovima nema jamstva apsolutne sigurnosti, ali e premija biti znatno manja. Sjeam se kako mi je ispriala da e ii na godinji ples te da e imitacija biti gotova do tada pa e je moi nositi na plesu. Djevojka iz plemena Pravih ljudi je na kraju dana spustila cvijet na zemlju i vratila ga Majci zemlji. On je posluio svojoj svrsi. Bila je vrlo zahvalna i u svoju duu pohranila je sjeanje na pozornost koju je primila toga dana. Bila je to potvrda da je ona privlana osoba. A l i , nije se vezala za taj predmet. Cvijet e uvenuti i postati humus te ponovo pokrenuti krug ivota. Pomislila sam na pacijenticu u Americi. Zatim sam po gledala praaustralsku djevojku. Njezin nakit imao je znaenje. Na ima financijsku vrijednost. Doista, neiji sustav vrijednosti je pogrean, zakljuila sam, ali nije mi se inilo da se radi o ovim primitivnim ljudima u suhoj, divljoj zemlji Australiji. 86

11 Mesni umak

je bio tako nepomian da sam mogla osjetiti kako mi se dlake diu pod pazuhom. Takoer sam osjeala tvrdu kou na stopalima koja je postala jo deblja. Iznenada smo se zaustavili. Zastali smo pred prekrienim tapovima koji su nekada oznaavali grob. Spomenik vie nije stajao uspravno jer je uad istrulila. Sada su na zemlji bila dva tapa, jedan dui, jedan kraci. Majstor oruar pokupio je ta pove te iz torbe, ispletene od trske i trave, izvukao tanki komad koe. Profesionalnom preciznou omotao je ivotinjsko tkivo oko tapova i vratio im prvobitni oblik. Drugi su sakupili nekoliko velikih kamenova koji su leali u blizini i u ovalnom ih ob liku poloili u pijesak. Zatim su kri utaknuli u zemlju. "Da li je to plemenski grob?" pitala sam Oootu. "Ne", odgovorio je. "To je boravite mutanta. Ovdje je ve mnogo, mnogo godina - tvoji ljudi su ve odavno zaboravili na njega, vjerojatno i preivjeli ovjek koji ga je pokopao." "Zato ste ga onda popravili?" pitala sam. "Zato ne? Mi ne razumijemo va nain ivota, ne slaemo se s njim i ne prihvaamo ga, ali ga ne prosuujemo. Potujemo 87

va poloaj. Vi ste tamo gdje morate biti, uzevi u obzir vae odluke u prolosti i vau sadanju slobodnu volju. Za nas je ovo mjesto jednako drugim svetim mjestima. To je vrijeme za stanku, za razmiljanje, za potvrdu naeg odnosa sa Boan skom jedninom i cjelokupnim ivotom. Vidi, ovdje nema niega, ak ni jedne jedine kosti! A l i , moj narod potuje tvoj narod. Blagoslivljamo ga, otputamo i postajemo bolji ljudi jer smo proli tim putem." Tog sam se popodneva predala razmiljanju - preispitivala sam se i prodirala kroz svoju prolost. Bio je to prljav posao, straan pa ak i opasan. Toliko starih navika i uvjerenja arko sam branila svom svojom moi! Bih li se zaustavila da popra vim idovski i l i budistiki grob? Sjeam se kako me prometna guva nastala zbog ljudi koji su izlazili iz religioznih hramova mogla uznemiriti. Bih li sada imala dovoljno razumijevanja da ostanem mirna, da ne prosuujem i dopustim drugima da slijede svoj vlastiti put s mojim blagoslovom? Razumijevanje je svitalo: svakoj osobi koju sretnemo automatski neto da jemo, ali izabiremo to emo dati. Nae rijei i djela moraju svjesno postavljati novu pozornicu za ivot kakvog elimo. Iznenada je zapuhao vjetar. Zrak mi je obujmio tijelo poput majeg jezika na mojoj ve izmuenoj koi. To je trajalo tek nekoliko sekundi, ali nekako sam shvatila da potovanje tradi cije i vrijednosti koje ne razumijem i s kojima se ne slaem, nee biti lako, ali e biti vrlo korisno. Te noi bio je pun mjesec, a mi smo se skupili oko vatre. Lice nam je osvjetljavao naranasti plamen, a razgovor je preao na hranu. Oni su me ispitivali, a ja sam se trudila odgo voriti na svako pitanje vrlo iskreno. Pozorno su me sluali. Priala sam im o jabukama, o tome kako smo stvorili hibridne vrste, kako pijemo jabuni sok i spremamo pitu od jabuka. 88

Obeali su mi da e mi pronai divlju jabuku tako daje mogu kuati. Saznala sam da su Pravi ljudi u osnovi vegetarijanci. Stoljeima su slobodno jeli prirodno divlje voe, ioke, bo bice, orahe i sjemenje. Povremeno jedu jaja i ribe ako se ta hrana ukrsti s njihovim putem s jasnom svrhom da postane dijelom njihovih tijela. Ne vole jesti stvari "s licem". Oduvijek su mljeli ito, a prisiljeni su jesti meso tek od trenutka kad su morali napustiti obalu i otii u Divljinu. Opisala sam im restauraciju i hranu koju posluuju na ukra enim tanjurima. Spomenula sam mesni umak. Zamisao ih je zbunila. Zato prelijevati meso sa sokom? Pristala sam poka zati im o emu se radi. Naravno, pri ruci nije bilo odgovarajue posude. Nau kuhinju sainjavali su mali komadi mesa koje smo obino poloili na pijesak nakon to bi odmaknuli era vicu. Ponekad smo meso nataknuli na tapove. Tek rijetko bismo s mesom, listovima i dragocjenom vodom napravili nekakav umak. Pogledala sam naokolo, ugledala kou za spa vanje na kojoj nije bilo dlaka i uz pomo Majstorice velje, koja je uvijek oko vrata nosila posebnu vreicu s iglama od kostiju, oblikovala posudu s podignutim rubovima. U njoj sam rastopila mast te dodala malo sitno mljevenog papra, a zatim vodu. Dodala sam jo i slane trave. Umak se zgusnuo pa sam ga prelila na pripremljene komadie mesa neobine ivotinje koja slii nakostrijeenom guteru. Umak je izazvao razliite izraze lica i oprezne primjedbe. U tom trenutku u duhu sam se vratila petnaest godina unatrag. Sudjelovala sam na natjecanju za naj ljepu gospou Amerike. Jedan od uvjeta natjecanja bila je i priprema originalnog jela. Dva tjedna samo sam kuhala. e trnaest naih veera bilo je sastavljeno od procjenjivanja oku sa, izgleda i sastava obroka te odluke za moguu pobjednicu. Moja djeca nikad nisu odbila jesti, ali su uskoro postali vrlo 89

vjeti da mi diplomatski kau to misle o hrani. Izdrali su neke neobine okuse da bi podrali svoju majku! Kad sam pobijedila i postala "gospoa Kansasa", oduevljeno su zavikali: "Pobije dili smo u kulinarskoj bitci!" Sada sam taj isti izraz vidjela na licima mojih pustinjskih sudruga. Zabavljali smo se u svemu to smo inili pa je i ovo postalo izvorom smijeha. Budui da je njihova duhovna po traga nazona u svemu to ine, nije me iznenadilo kad je netko napomenuo da je umak simbolian za vrijednosni sustav mu tanata. Umjesto da ive istinu, mutanti dozvoljavaju okol nostima i uvjetima da prekriju univerzalni zakon mjeavinom obiaja, materijalizma i nesigurnosti. Zanimljivo je da nisam osjeala kako me tom primjedbom netko kritizira ili procjenjuje. Oni nikad nisu procjenjivali moje ljude, nisu tvrdili da su oni u krivu, a da je pleme u pravu. Bilo je to vie kao da odrasla osoba promatra dijete kako pokuava navui lijevu cipelu na desnu nogu. Tko moe rei da s pogreno obuvenim cipelama ne moete hodati? Otekline i uljevi takoer mogu biti dragocjena pouka! Ipak, odraslom i mudrom ovjeku takva patnja izgleda nepotrebna. Razgovarali smo takoer o roendanskim tortama i hladnim slasticama. Njihova analogija za sladoled uinila mi se izni mno snanom. Ukazivala je na to koliko se vremena unutar sto godinjeg ivotnog vijeka mutanta potroi na umjetne, po vrne, privremene i zaslaene nepotrebnosti. Malo se stvarnih trenutaka troi na otkrivanje sebe i naeg vjenog bia. Kad sam im priala o roendanskim proslavama, pozorno su sluali. Priala sam i o tortama, pjesmama i darovima te o jednoj svijei vie koja se pojavljuje na torti svake godine. "Zato to radite?" pitali su. " M i proslavljamo kad se dogodi neto posebno. Nema nieg posebnog u starenju. To ne za90

htijeva trud, to se dogaa samo!" "Ako ne slavite kad starite", rekla sam, "to onda pro slavljate?" "Kad postanemo bolji", glasio je odgovor. "Slavimo ako smo bolji i mudriji ove godine naspram prole. To zna samo ti pa ti mora rei drugima kad je vrijeme za zabavu." Doista, to je neto to me se duboko dojmilo! Zapanjilo me obilje hrane koja je na raspolaganju u divljini, a isto tako i injenica da se ona pojavljuje kad je potrebna. Suhi predjeli koji su naizgled neplodni, odaju pogrean utisak. U suhom tlu nalazi se sjeme s vrlo otpornom ovojnicom. Kad padne kia, sjemenje puta korijenje i krajolik se mijenja. Ipak, biljke zavravaju svoj cvjetni ciklus za samo nekoliko dana. Vjetar raznosi sjeme i zemlja se vraa u svoj kruti, isueni ob lik. Na sjeveru i krajevima blie obali unutar pustinje ponekad se mogu pronai suptropska podruja. Tamo smo objedovali krepke obroke pripravljene iz neke vrste graha. Pronali smo voe i slastan med za aj iz lupina divljeg sasafrasa. Ljutili smo tanku koru drvea i rabili je za omatanje hrane i vakanje jer njena aromatina svojstva ozdravljuju prehladu, glavobolju i probleme sa sinusima. Listovi mnogih biljaka sadre ulja koja djeluju protiv bakterija. Skupljaju tjelesno tkivo, izluuju para zite iz crijeva i zdrave utrobu. Mlijena tekuina u stablima i listovima nekih biljaka uklanja bradavice i kurje oi te ome kava tvrdu kou na stopalima. Na raspologanju su im takoer alkaloidi, primjerice kinin. Aromatine biljke namau u vodi dok ne puste boju. Zatim ih utrljavaju u lea i prsni ko ili griju te udiu njihove pare. ini se da iste krv, potiu djelovanje limfnih lijezda i poveavaju imunitet. Malo drvo nalik vrbi sadri mnoge znaajke aspirina. Rabe ga za unutarnje tekoe, 91

protiv bolova koji prate iaenje ili lom kostiju, za ubla avanje bolova u miiima i zglobovima, a ozdravljuje i rane na koi. Koru odreenog drvea rabe protiv proljeva, a smole rastapaju u vodi i pripremaju sirup protiv kalja. lanovi ple mena preteno su bili odlinog zdravlja. Kasnije sam saznala da vau odreene cvjetne latice kojima uklanjaju bakterije trbunog tifusa. To me navelo na misao da tvar koja je u lati cama vjerojatno poboljava djelovanje imunolokog sustava i djeluje slino naem cjepivu. Zasigurno znam da australska pranica, vrsta velike gljive, sadri antikancerogenu tvar kalvacin koju ispituju nai znanstvenici. Pleme poznaje takoer akronicit, tvar koja razgrauje tumore, a dobivaju je takoer iz kore drvea. Prije mnogo stoljea otkrili su neobine znaajke jabuice divljeg klokana. Suvremena medicina rabi je za dobivanje solasidina, steroida koji je sastavni dio kontracepcijskih tableta. Starjeina mi je rekao da je za pleme Pravih ljudi novi ivot vaan te da ga prihvaaju s ljubavlju i planski. Od samog poetka novi ivot za njih je svjesni stvaralaki in. Roenje djeteta znai da su jednoj dui pribavili zemaljsko tijelo. Ne oekuje se, kao u naem drutvu, da su tijela besprijekorna. Ne vidljivi dragulj iznutra je besprijekoran te prima pomo u za jednikom radu na usavravanju i napretku. inilo mi se da je njihov stav, ako bi ga preveli na nae rijei, da je bolje pobaciti nego imati nevoljeno dijete. Sve due koje izaberu iskustvo ljudskog postojanja bit e poaene ivotom ako ne sad, onda u nekoj drugoj prirodi. Starjeina mi je rekao da su slobodni spolni odnosi koji vladaju u nekim plemenima, a koji nisu namijenjeni zaetku djece, vjerojatno najdalji korak natrag kojeg je ovjeanstvo ikad uinilo. Oni vjeruju da se duh naseli u fetus kad se on prvi put pokrene. 92

Mrtvoroeno dijete je tijelo u kojem se duh nije nastanio. Pleme Pravih ljudi otkrilo je takoer i divlji duhan. U poseb nim prilikama rabe ga za puenje lula. Koriste duhan kao rijetku i posebnu biljku koja ne raste u izobilju, a moe stvoriti i osjeaj ushienosti, pa i ovisnosti. Simbolino se rabi pri do brodolici posjetitelju ili na poetku sastanaka. Njihov odnos prema duhanu podsjetio me na odnos amerikih Indijanaca. Moji su prijatelji esto govorili o zemlji po kojoj hodamo, podsjeajui me da je ona prah naih predaka. Govorili su da stvari ne umiru, ve se mijenjaju. Govorili su o tome kako se ljudsko tijelo vraa u zemlju da bi hranilo biljke koje su izvor zraka za ljude. Bili su svjesni dragocjenih molekula zraka koje su potrebne ivotu i to mnogo vie od veine mojih amerikih poznanika. lanovi plemena Pravih ljudi imali su nevjerojatan vid. Pig ment rutin koji se nalazi u biljkama koje rabe tvar je koja se rabi u oftalmologiji za tretman osjetljivih kapilara i krvnih ilica u oku. Tisuama godina Australija je pripadala njima i ini se da su dobro nauili kako hrana utjee na tijelo. Problem s hranom koja raste u divljini je velik broj otrovnih biljaka. Oni odmah znaju ega je previe. Nauili su kako uklo niti otrovne dijelove, ali su mi ispriali kako je tuno to su neka plemena natrag prihvatila agresivno ponaanje te imaju povijest uporabe otrova protiv ljudskih neprijatelja. Putujui sa skupinom moja su pitanja prihvatili kao iskrena i potrebna za rast mog osobnog razumijevanja. Dodirnula sam se i ljudoderstva. itala sam izvjetaje i ula ale bijelih Aus tralaca koje se odnose na to da Praaustralci jedu ljude pa ak i svoju vlastitu djecu. Pitala sam da li je to istina? Da. Od poetka vremena ljudi su pokuavali sa svaim. ak 93

i na tom kontinentu to se nije moglo izbjei. Bilo je praaustralskih plemena s kraljevima, sa enskim vladaricama, onima koji su krali ljude iz drugih skupina, pa i onih koji su jeli ljudsko meso. Mutanti ubiju i odu, ostavljajui tijelo za sobom. Ljudo deri ubijaju i rabe tijelo da bi odrali ivot. Svrha jedne sku pine nije ni bolja ni loija nego svrha druge. Ubiti ovjeka, ne ovisno o tome radi li se o zatiti, osveti, obiaju ili hrani, uvijek je jedno te isto djelo. Ne ubiti drugog ovjeka ono je to razlikuje prave ljude od mutiranih ljudskih stvorenja. "U ratu nema moralnosti", rekli su. "Ljudoderi nisu nikad dnevno ubili vie nego to mogu pojesti. U vaim ratovima tisue su ubijene za nekoliko minuta. Moda bi bilo dobro predloiti vaim voama da sukobljene strane pristanu na pet minuta borbe. Zatim neka roditelji dou na bojno polje, sakupe dijelove svoje djece, odnesu ih kui, ale za njima i neka ih pokopaju. Nakon toga mogu se dogovoriti o jo pet minuta borbe. A moda se i nee dogovoriti oko toga. Teko je pronai smisao u neemu to je besmisleno." Kad sam te veeri leala na tankoj koi koja je odvajala moja usta i oi od pjeanog tla, razmiljala sam o tome kako je ovjeanstvo jako napredovalo u jednom smjeru, a kako stra no nazadovalo u drugom.

94

12 iva zakopana

nije bilo lako. Teko mi je bilo izgovarati plemenske rijei. Veinom su bile vrlo duge. Primjerice, priali su mi o plemenu koje se zove Pitjantjatjara i drugom koje se zove Yankuntjatjara. Mnogo je toga zvuilo jednako sve dok nisam nauila pozorno sluati. Shvatila sam da se ak i stru- njaci ne slau oko toga kako pisati praaustralske rijei. Neki rabe veliko B, , D i G dok drugi u istim rijeima rabe P, , T i K. Stvar je u tome da nema dobrog ili pogrenog naina jer sami Praaustralci ne rabe abecedu. Nitko ne moe biti u pravu u toj raspravi. Moj problem je bio u tome to je pleme s kojim sam bila rabilo nazalne zvukove koje mi je bilo teko izgovarati. Da bih izgovorila "ny", morala sam pritisnuti jezik na stranji dio zubiju. Pokuajte na taj nain izgovoriti rije In dijanac. Postoji takoer zvuk koji se proizvodi podizanjem jezika i brzim coktanjem. Kad pjevaju, zvukovi su esto vrlo njeni i glazbeni, ali nakon njih slijedi nagla i odsjeena buka. Za pijesak rabe dvadeset razliitih rijei koje opisuju sastav, tip i druge znaajke tla u Divljini. A l i , nekoliko rijei bilo je lako poput rijei kupi za vodu. Zabavljali su se uei moje rijei 95

i bili su bolji u uenju mojih zvukova nego to sam ja bila u uenju njihovih. Budui da su mi bili domaini, trudila sam se da im olakam uenje. U knjigama koje mi je Geoff dao pisalo je da postoji vie od dvije stotine razliitih praaustralskih jezika i oko est stotina narjeja. Knjige nisu spominjale govor umom i l i uporabu ruku. Nauila sam jedan grubi oblik znakovnog jezika. Na taj smo nain najee priali tijekom dana jer su se oni oigledno sporazumijevali umom i telepatijom tako da je bilo pristojnije pokazati neto rukom nego prekinuti unutarnji razgovor izgovorenom rijeju. Rabili smo univerzalne znakove pokreta prstiju da bismo, primjerice, rekli "doi ovamo", ili bismo podigli dlan za "stop", a prst preko usana oznaavao je utnju. Prvih tjedana esto su mi rekli da budem tiha, ali sam na posljetku nauila da ne pitam toliko i ekam da mi predaju znanje. Jednom sam se buno poeala kad me ugrizao insekt. Izaz vala sam valove smijeha. Oponaali su moj pokret koji je u nji hovom jeziku znaio da sam ugledala krokodila. Bili smo najmanje tristo kilometara udaljeni od najblie movare. Nakon nekoliko tjedana postala sam svjesna oiju koje bi me pratile kad sam se udaljila od skupine. to je no bila tam nija, oi su bile vee. Na kraju su sjenke postale dovoljno jasne da sam ih lako prepoznala. Slijedio nas je opor divljih dinga. Potrala sam natrag u taborite po prvi put istinski pre straena te ispriala Oooti o svom otkriu. On je o tome izvijes tio starjeinu, a zatim su nam se pridruili svi drugi. Strpljivo sam ekala da ponu izgovarati rijei jer sam dotad ve nauila da Pravi ljudi ne govore brzopleto; uvijek misle prije nego to neto kau. Mogla sam polako izbrojiti do deset prije nego to mi je Ooota prenio njihovu poruku. Problem je bio u mom tje lesnom mirisu koji je postao odvratan. To je bilo tono. Mogla 96

sam sama sebe namirisati i vidjela sam reakcije na licima dru gih ljudi. Na nesreu, nisam imala nikakvog rjeenja. Voda je bila previe dragocjena da bismo je troili na kupanje, a kupa onice nije bilo na raspolaganju. Moji tamnoputi sudruzi nisu imali takvih problema. To je bio moj problem, a oni su patili zbog toga. Miris je djelomice nastajao zbog ljutenja koe i energije koja mi je bila potrebna za sagorijevanje otrovnih ma snih naslaga u tijelu. Oigledno sam dnevno gubila na teini. Naravno, nisam imala parfema ni toaletnog papira, a bilo je tu jo neto to sam primijetila. Nakon to bismo jeli oni bi otili u pustinju i ispraznili crijeva, a njihov izmet nije imao tako snaan miris kao to je to sluaj s otpadnim tvarima ljudi koji ive mojim nainom ivota. Znala sam da e nakon pedeset go dina moje "civilizirane" prehrane biti potrebno neko vrijeme da uklonim otrove iz tijela, ali osjeala sam da je to mogue ako ostanem s njima. Nikad neu zaboraviti kako mi je starjeina objasnio situa ciju i predloio rjeenje. Nisu bili zabrinuti za sebe jer su me prihvatili u dobru i l i zlu. Nisu bili zabrinuti ni za nau sigur nost; brinuli su se za jadne ivotinje. Zbunjivala sam ih. Ooota mi je objasnio da dingosi vjeruju da pleme za sobom vue neki smrdljivi komad mesa i to ih izluuje. Morala sam se nasmijati jer je smrad bio doista poput starog hamburgera kojeg ste ostavili na suncu. Rekla sam da u prihvatiti njihovu pomo. Tako smo sljede eg dana, na vrhuncu vruine, zajedno iskopali jarak pod ku tom od 45 stupnjeva. Legla sam u njega, a oni su me potpuno pokrili zemljom; vidjelo mi se samo lice. Napravili su mi sjenku, a zatim su me ostavili tako nekih dva sata. Doista je neobian osjeaj kad si tako zakopan, potpuno bespomoan i nesposoban pokrenuti se. Jo jedno novo iskustvo. Da su otili 97

od mene bi ostao samo kostur. Isprva sam se brinula to e se dogoditi ako bi mi se po licu proetao nekakav guter, zmija ili pustinjski takor. Po prvi put u ivotu saznala sam kako se osjeaju rtve paralize kad ele pokrenuti ruku i l i nogu, a one ne odgovaraju. Meutim, kad sam se opustila i zatvorila oi, usmjerila sam misli na oslobaanje otrova iz svojeg tijela i upi janje dobrih, hladnih, osvjeavajuih i proiavajuih tvari iz tla, vrijeme je prolazilo bre. Sada mogu rei da cijenim staru izreku: "Potreba je majka stvaralatva." Djelovalo je! Smrad smo ostavili u pijesku iza sebe.

98

13 Iscjeljivanje

se kino razdoblje. Tog smo dana primijetili oblak koji nas je neko vrijeme pratio. Bio je to rijedak i dra gocjen prizor. Povremeno smo ak hodali pod velikom sjenom pa nam se nudio pogled koji kini mrav ima pod onom izme. Bilo je divno boraviti meu odraslim ljudima koji nisu izgubili osjeaj za djeju radost. Istrali bi pred sjenku u sjajnu sunevu svjetlost i rugali se oblaku. Izazivali su ga govorei da su noge vjetra koji ga nosi sporije od njihovih. Zatim bi se vratili natrag u sjenku i govorili mi kako je prekrasan dar svjeeg zraka koji nam danas daje boanska Jednost. Dan je bio ljubak i zaigran. Meutim, kasno poslijepodne dogodilo se neto tragino i l i se barem meni u tom trenutku tako inilo. U skupini je bio mlad mukarac srednjih tridesetih godina. Ime mu je bilo Veliki lovac na kamenje. Bio je nadaren za traenje dragocjenog kamenja. Tek nedavno je svojem imenu dodao pridjev "veliki" jer je tijekom godina razvio posebnu vjetinu nalaenja velianstveno velikih opala pa ak i komada zlata u naputenim rudnicima. U prolosti su Pravi ljudi sma trali da je drago kamenje nepotrebno. Ne moe ga jesti, a 99

budui da nema trita pomou njega ne moe kupiti nita za jelo. Vrijednost mu je bila jedino u ljepoti i mogunosti upo rabe. S vremenom su primijetili kako bijeli ovjek iznimno cijeni drago kamenje. To ih je zapanjilo ak i vie nego zami sao o prodaji i kupovanju zemlje. Drago kamenje im je omogu avalo financiranje plemenskog izviaa koji je povremeno odlazio u grad i vraao se s izvjetajem. Veliki lovac na kame nje nikad se nije pribliavao rudnicima u kojima se jo radilo jer su ih u prolosti lovili i prisiljavali na rad u njima. Uhvatili bi ih u ponedjeljak i ne bi ih pustili do kraja tjedna. etvero od petero ljudi bi na taj nain umrlo. Obino bi ih optuili za neki zloin tako da bi bili prisiljeni odraditi svoju kaznu. Postavili bi im normu koja je esto bila tako velika da bi zarobljenik morao pozvati enu i djecu uz pomo kojih bi je ispunio. Bilo je vrlo lako produiti kaznu. Nije bilo izlaza. Naravno, to poniavanje ljudskog ivota bilo je sasvim legalno. Tog odreenog dana Veliki lovac na kamenje hodao je po rubu nasipa pa mu se zemlja pod nogama odronila. Pao je na stijenu desetak metara nie. Zemljite po kojem smo hodali za pravo su inile prirodno izglaene granitne ploe. Moja su sto pala do tada ve bila prevuena debelim slojem ronate koe te su poela sliiti obliku kopita ba kao i kod mojih suputnika. Debeli sloj mrtvog tkiva omoguavao mi je udobno hodanje po nazubljenom kamenju. Mislila sam samo na noge. Sjeala sam se kunog ormara punog cipela, sportske obue i obue za planinarenje. Iznenada sam zaula krik Velikog lovca na ka menje koji se strmoglavio u prazninu. Nahrupili smo do ruba i pogledali prema dolje. Leao je nepomino, a vidjeli smo i tamnu lokvu krvi. Nekolicina nas spustilo se dolje. Podigli su ga prenosei iz ruke u ruku i za nekoliko trenutaka ponovo je bio s nama na vrhu. Sumnjam da bi bilo bre ak i da je doletio 100

gore. Ruke ljudi izgledale su poput gusjenica na tekuoj traci. Kad su ga polegli na glatku, stjenovitu povrinu na vrhu, do bro smo promotrili njegovu ozljedu. Imao je vrlo teak, sloen prijelom potkoljenice. Kost je virila kroz kou boje mlijene okolade poput runog, velikog klina. Stegno su mu odmah privezali trakom za kosu. Iscjelitelj i Isjeliteljka stali su svaki s jedne strane ranjenika. Ostali su poeli pripremati taborite za no. Primicala sam se sve blie i blie sve dok se nisam nala do leeeg tijela. "Mogu li promatrati?" pitala sam. Iscjelitelj je pokretao svoje ruke gore-dolje iznad povrijeene noge u nje nim pokretima - isprva usporedno, a zatim kreui se od vrha do dna jednom rukom dok je drugu pokretao u suprotnom smjeru. Iscjeliteljka mi se nasmijeila i neto rekla Oooti. On mi je prenio njene rijei. "To je za tebe", objasnio je. "Reeno nam je da si ti isjelitelj ka za svoje ljude." "Pa, pretpostavljam", odgovorila sam. Nikad se nisam zbli ila sa zamisli da zdravlje dolazi od lijenika i njegove torbe pune trikova jer sam prije mnogo godina, oboljevi od djeje paralize, spoznala da ono dolazi iz samo jednog izvora. L i jenici mogu pomoi tijelu uklanjajui strane tvari, dati lijek i namjestiti kosti, ali to ne znai da e tijelo ozdraviti. Zapravo sam uvjerena da nikada, nigdje, ni u jednom povijesnom razdo blju i ni u jednoj zemlji nije bilo lijenika koji bi neto izlijeio. Lijenik je u ovjeku. U najboljem sluaju lijenici su ljudi koji prepoznaju svoj talenat, razviju ga i imaju dovoljno sree da mogu sluiti zajednici inei ono to najbolje znaju i vole. Meutim, sada nije bilo vremena za dulje razgovore. Prihvatila sam Oootin izbor rijei i sloila se s njim da me u mojem narodu smatraju lijenikom. 101

Rekli su mi da kretanje ruku gore-dolje nad ranom bez do dirivanja predstavlja nain obnavljanja prethodnog obrasca zdrave noge. To e ukloniti oticanje tijekom razdoblja lije enja. Iscjelitelj je poticao sjeanje kosti i prihvaanje prave naravi njenog zdravog stanja. To je smanjivalo ok stvoren lo mom te mijenjanjem poloaja u kojem je bila trideset godina. Oni su "razgovarali" sa slomljenom kosti. Zatim su tri glavna sudionika ove drame - Iscjelitelj, Iscjeliteljka i pacijent istodobno progovorili. Bilo je to slino molitvi. Iscjelitelj je rukama obuhvatio gleanj. Nije izgledalo da se dotie noge niti da je natee. Iscjeliteljka se na jednak nain posvetila koljenu. Pjevali su i mrmljali. Zatim su u jednom tre nutku svi podigli glasove i neto viknuli. Mora da su uporabili" neku vrstu sile, ali nisam mogla vidjeti nikakvo povlaenje. Kost se jednostavno vratila u rupu iz koje je izila. Iscjelitelj je rastrganu kou pritisnuo natrag na mjesto i dao znak Iscjelitelj ici koja je poela odvezivati neobinu dugu cijev koju je uvijek nosila sa sobom. Kad sam je prije nekoliko dana zapitala o tome kako si ene pomau kod menstruacije, pokazala mi je male jastuke nai njene iz trske, slame i tankih ptijih pera. Nakon toga sam s vremena na vrijeme primjeivala kako poneka ena naputa skupinu i sreuje to je potrebno. Mokre jastuie zakapale su poput maki koje zakapaju svoje izluevine. Ponekad sam primijetila da bi ena koja se vraala iz pustinje u rukama neto nosila. To bi predala Iscjeliteljici koja bi otvarala poklopac duge cijevi obloene liem biljaka s kojima su lijeili moje nauljane i ozlijeene noge i svakodnevne opekotine, te stavila to u nju. Ponekad sam bila u neposrednoj blizini i osjetila straan smrad. Na posljetku sam otkrila da su joj ene donosile velike ugruke krvi. 102

Toga dana Iscjeliteljica nije otvorila cijev od gore, ve odo zdo. Nije bilo smrada. Nita nisam osjetila. Stisnula je cijev ru kama, a iz nje je izila crna smola. Bila je vrlo gusta i ljeskala se. S njom je slijepila rubove rane. Doslovno ih je prilijepila na mjesto, a zatim ih premazala sa smolom. Nije bilo zavoja, poveza, daica ili avova. Nakon to smo zavrili s ranom, posvetili smo se jelu. Na veer su se moji suputnici izmjenjivali pazei na Velikog lovca na kamenje. Glavu bi mu uzeli u naruje tako da je mogao bolje vidjeti iz leeeg stava. I ja sam dola na red. eljela sam usta noviti ima li groznicu. Takoer sam eljela dodirivati ga i biti u blizini osobe koja se oigledno sloila proi kroz ovu demon straciju iscjeljenja zbog mene. Drei glavu u mom krilu po gledao je nagore i namignuo mi. Sljedeeg jutra Veliki lovac na kamenje ustao je i hodao s nama. Nije bilo ni traga epanju. Ritual kroz koji su proli, reeno mi je, zacijelio je slomljenu kost i sprjeio naticanje. Djelovalo je! Nekoliko dana paljivo sam promatrala njegovu nogu i vidjela kako se prirodna crna tvar sui i otpada. Za pet dana vie je nije bilo; ostao je samo tanki oiljak gdje je kost probila kou. Taj je ovjek teio nekih sedamdeset kilograma. Za mene je do dananjeg dana ostalo udo kako se uope podi gao bez pomoi i oslonio na potpuno slomljenu kost, a da ona nije izila natrag kroz nogu. Znala sam da je pleme vrlo zdravo, a ini se da posjeduju poseban dar takoer i za hitne sluajeve. Ti ljudi s darom za lijeenje nikad nisu prouavali bioke miju ili patologiju, ali su bili predani istini i dobrom osjeaju. Iscjeliteljica me pitala: "Zna li kako je duga vjenost?" "Da", rekla sam. "Znam." "Jesi li sigurna?" "Da, sigurna sam", odgovorila sam. 103

"Onda u ti rei jo neto. Ljudi su samo duhovi koji posjeuju ovaj svijet. Svi duhovi su vjena bia. Susreti s dru gim ljudima su iskustva, a sva iskustva su vjene veze. Pravi ljudi zatvaraju krug svakog iskustva. Ne ostavljamo nedovre ne krajeve kao to ine mutanti. Ako napusti neku osobu s loim osjeajem u srcu, taj krug nije zatvoren i ponovit e ti se kasnije. Nee patiti samo jednom ve ponovo i ponovo sve dok ne naui. Dobro je promatrati, uiti i postati mudriji zbog onog to se dogodilo. Dobro je zahvaljivati se, kako ti kae blagoslivljati i otii u miru." Ne znam da li je potkoljenica tog ovjeka tako brzo srasla ili ne. Nije bilo rentgena da bi to ispitala. On je samo ovjek, ne superovjek, ali meni to nije bilo vano. Nije osjeao nikakvu bol, nije bilo naknadnih reakcija i za njega i sve druge to iskustvo je zavrilo pa smo nastavili u miru i s nadom da smo postali mudriji. Krug je bio zatvoren. Tome se vie nije prida vala pozornost, energija i l i vrijeme. Ooota mi je rekao da oni nisu namjerno izazvali nezgodu. Samo su zatraili iskustvo iz kojeg bi mogla nauiti o iscje ljenju svjedoei mu, naravno, ako je to za najvie dobro sveg ivota posvuda. Nisu znali to e se dogoditi niti kome, ali su bili spremni omoguiti mi iskustvo. Kad se to dogodilo bili su zahvalni za dar kojeg su mogli podijeliti s jednim mutantom. I ja sam bila zahvalna to mi je bilo omogueno zaviriti u djevianski duh tih tzv. neciviliziranih ljudi. eljela sam naui ti vie o njihovim tehnikama lijeenja, ali nisam eljela preu zeti odgovornost za dodatne tekoe koje bi to njima izazvalo. Bilo mi je jasno da je preivljavanje u Divljini dovoljna teko a sama po sebi. Morala sam znati da mi itaju misli i da znaju to traim prije nego to bih to izgovorila. Te smo veeri na dugako ras104

pravljali o vezi izmeu tijela i onog to je u nama vjeno te o novim vidovima lijeenja kojih se prije nismo dodirivali, a to je uloga osjeaja i srca. Oni vjeruju da zapisujemo osjeaje koji u nama prevlada vaju. Oni se "zapisuju" u svaku stanicu tijela, u bit nae osob nosti, u na duh i nae vjeno jastvo. Neke religije govore o tome da je potrebno nahraniti gladne i napojiti edne, a ovo pleme Praaustralaca smatra da hrana i pie pa ak i osoba kojoj se daje nisu vani. Ono to se biljei je osjeaj koji doivljavate kad otvoreno i s ljubavlju dajete. Dati vodu umiruoj biljci ili ivotinji, ohrabriti nekoga i l i mu neto dati prua jednako to liko prosvjetljenja u smislu poznavanja ivota i naeg Stvori telja kao to je to sluaj u davanju materijalnih stvari onima ko jima su potrebne. Ovu razinu postojanja naputamo s potpunim zapisima o svojim osjeajima. Ono to je vano je nevidljivi, netjelesni osjeaj koji ispunjava vjeni dio nas. Djelovanje je samo provodnik pomou kojeg se osjeaj, namjera prenosi do oitovanja. Dvoje prirodnih lijenika koji su juer namjestili kost djelo vali su odailjui misao o savrenstvu u smjeru ozlijeenog tijela. Nisu radili samo rukama ve duhom i srcem. Pacijent je bio otvoren i spreman primiti cjelovitost te je vjerovao u pot puni i trenutni oporavak. S moje toke gledita to je bilo udo, ali se oigledno radilo o normalnoj stvari s motrita plemena. Poela sam se pitati koliko patnje, bolesti i rtvi nastaje zbog emocionalnog programiranja, naravno, ne na svjesnoj razini nego na nekoj razini koje nismo svjesni. Sto bi se dogodilo u suvremenom svijetu kad bi lijenici uloili jednaku koliinu vjere u sposobnost iscjeljivanja ljud skog tijela kao to ulau u lijekove i operacije? Sve sam vie shvaala vanost veze izmeu lijenika i pacijenta. Ako l i 105

jenik ne vjeruje da e osoba ozdraviti, samo to uvjerenje moe sprijeiti oporavak. Odavno sam ve nauila da, kad lijenik pacijentu kae da za njegovu bolest nema lijeka, to zapravo znai da, u smislu lijenikovog obrazovanja, nema dostupne obavijesti koja bi govorila o lijeku. To ne znai da doista nema lijeka. Ako je bilo tko prije toga preivio isti poremeaj, to znai da tijelo oito ima sposobnost iscijeliti se. Tijekom duge rasprave s Iscjeliteljem i Iscjeliteljkom otkrila sam nevjero jatno novo motrite naspram zdravlja i bolesti. "Ozdravljenje nema apsolutno nita zajednikog s vremenom", reeno mi je. "Iscjeljenje, ba kao i bolest dogaaju se u jednom trenutku." Moje tumaenje onog to su mi rekli bilo je u smislu tjelesne cjeline i zdravlja na staninoj razini gdje se u trenutku, u odreenom dijelu neke stanice dogaa poremeaj. Moda su potrebni mjeseci ili godine da bi se pojavili simptomi i po stavila dijagnoza. Ozdravljenje je obrnuti proces. Bolestan si, tvoje zdravlje opada, a zatim ovisno o tome u kom drutvu ivi, prima neku vrstu tretmana. U jednom odreenom tre nutku tijelo se prestaje kretati silaznom crtom i kree koracima ozdravljenja. Pleme Pravih ljudi vjeruje da nismo sluajne rtve bolesti te da je tijelo samo sredstvo kojim via razina nae vjene svijesti razgovara s naom osobnou. Usporavanje tijela omoguava nam da se ogledamo oko sebe i analiziramo ono to je doista vano iscijeliti: loe odnose, sustav uvjerenja, potisnute tumore straha, slabu vjeru u Stvoritelja, grube osje aje, beutnost itd. Pomislila sam na amerike lijenike koji pacijente s rakom tretiraju pozitivnim mislenim obrascima. Uglavnom nisu po pularni u svojim strukovnim zajednicama. Ono to istrauju previe je "novo". Preda mnom je bio primjer najstarijeg naro da na svijetu koji rabi tehnike ouvane tijekom mnogih tisu106

ljea, a koje su dokazale svoju vrijednost. A ipak, mi tzv. civi lizirani ljudi ne elimo rabiti obrasce pozitivnog miljenja jer bi to mogla biti prevara te se oprezno slaemo da je bolje priekati i vidjeti kako to djeluje kod raznih sluajeva. Kada je teko bolesni mutant proao sve dostupne tretmane i na rubu je smrti, lijenik obavjetava obitelj daje uinio sve to je mogao. To je istina, mnogo puta sam ula tu reenicu: "ao mi je, ne mogu vie nita uiniti. Sada je sve u Bojim rukama." Upravo je smijeno kako mi sada te rijei izgledaju zaostalima. Ne vjerujem da Pravi ljudi imaju nadljudske sposobnosti s kojima lijee ozljede i bolesti. Iskreno vjerujem da sve to oni ine moe biti znanstveno objanjeno. Radi se jednostavno o tome da se mi silno trudimo razviti strojeve koji e umjesto nas neto raditi. Pravi ljudi su dokaz da se sve to moe uiniti bez elektrinih kablova. ovjeanstvo luta naokolo, natjee se i bori, a na austral skom kontinentu primjenjuju se najprofinjenije suvremene zdravstvene tehnike i to samo nekoliko tisua kilometara od starodrevnih tehnika koje otpoetka vremena spaavaju ljud ske ivote. Moda emo se jednog dana povezati i nadopuniti krug znanja. To e biti pravi dan za svjetsku proslavu!

107

Totemi

dana vjetar je promijenio smjer i dobio na snazi. S mukom smo probijali put kroz pjeane oblake. Nai tragovi na tlu u trenutku su bili izbrisani. Naprezala sam oi da bih vid jela kroz crveni prah kao da sam gledala kroz lee obojene krvlju. Konano smo pronali utoite pod stjenovitim grebe nom. Skupili smo se pod njim da bi se zatitili od naleta vjetra i praine. Zavili smo se u koe i sjeli jedan do drugog. "Kakav je zapravo va odnos sa ivotinjskim kraljevstvom? Jesu li ivotinje vai totemi, simboli koji vas podsjeaju na pretke?" upitala sam. "Svi smo jedno", glasio je odgovor. "Iz slabosti se uimo moi." Rekli su mi da ih smei sokol, koji nas je cijelo vrijeme slijedio podsjea da ponekad vjerujemo samo u ono to vidimo pred nosom. Kad bismo se samo podigli i odletjeli malo vie, otkrili bismo da je slika mnogo ira. Rekli su mi da mutanti umiru u pustinji zato to ne vide vodu, razljute se, postanu oajni i zapravo umru zbog svojih osjeaja. 109

Pleme Pravih ljudi smatra da se ovjeanstvo kao svjetska obitelj mora jo mnogo razvijati. Vjeruju da se svemir razvija i da kao takav ne predstavlja zavren posao. Ljudi se previe trude postojati da bi postali bia. Priali su mi o klokanu - tihom, obino njenom stvorenju koje naraste od pola metra pa do preko dva metra visine i ima ga u svim bojama, od zemljane i bakrenocrvene pa do njeno srebrnosive. Kad se rodi, crveni klokan velik je poput graha, a kad odraste vii je od dva metra. Oni smatraju da mutanti pre vie pozornosti pridaju boji koe i tjelesnom obliku. Najva nija klokanova pouka je da on nikad ne hoda natrake. To za njega nije mogue. Uvijek se kree naprijed, ak i ako je to u krugovima! Njegov dugi rep je poput stabla i nosi svu njegovu tjelesnu teinu. Mnogi ljudi izabiru klokana za totem jer osje aju s njim bliskost i potrebu za stvaranjem ravnotee u sebi. Sviala mi se zamisao o promatranju svoje prolosti te spozna ja da ak i onda kada sam donosila pogrene odluke, na nekoj razini mojeg bia to je bilo najbolje to sam mogla uiniti u to vrijeme. Dugorono, i greke su korak naprijed. Klokani tako er kontroliraju svoje razmnoavanje i ne ine to ako tako zahtijevaju prirodne okolnosti. Zmija je takoer vrlo pouna posebice ako promatramo njeno esto odbacivanje vanjskog sloja koe. U ivotu ste malo nauili ako su vaa uvjerenja sa trideset sedam godina jednaka onima koje ste imali sa sedam godina starosti. Stare zamisli, obiaji i miljenja pa ak i stari sudruzi moraju se napustiti. To je ponekad vrlo teko. Kad zmija odbaci svoju kou, nije ni bolja ni gora. Ona ini samo ono to mora. Ne moete oekivati nove stvari ako za njih ne osigurate prostor. ovjek koji odbaci staru prtljagu osjea se mlaim i tako izgleda. Naravno, on nije mlai u doslovnom smislu. Pravi ljudi na tu su se zamisao nas110

mijali jer se njima brojenje godina ionako ini besmislenim. Zmija je majstor arma i moi. Dobro je imati oboje iako vas to moe unititi ako je pretjerano. Otrov mnogih zmija moe se rabiti za ubijanje ljudi. Pritom je vrlo uinkovit, ali ga, kao i kod mnogih drugih sluajeva, moemo rabiti u korisne svrhe poput pomoi ovjeku koji je pao u veliki mravinjak ili su ga izbole pele. Pravi ljudi potuju zmijinu potrebu za privatnou koju prepoznaju i u sebi. Emu je velika, snana ptica bez krila. Hrani se voem i na taj nain pridonosi etvi - izmetom iri sjeme iz kojeg ono vrlo brzo naraste. Lijee velika zelenocrna jaja i predstavlja totem plodnosti. Dupin je vrlo drag plemenu Pravih ljudi iako imaju ogra nien pristup morskoj obali. Dupin je prvo stvorenje s kojim su mogli razgovarati umom i on ukazuje da se ivot moe ivjeti sretno i slobodno. Od tog majstora igre nauili su da nema nat jecanja, nema pobjednika i gubitnika, samo zabava za sve. Pauk nas poduava da ne smijemo biti lakomi te nam poka zuje kako potrebni predmeti mogu biti lijepi pa ak i um jetniki. Osim toga, pauk nas poduava da se ne smijemo pre vie baviti sami sobom. Razgovarali smo o poukama koje nam pruaju mravi, zee vi, guteri pa ak i australski divlji konj. Kad sam spomenula istrebljenje pojedinih ivotinja, pitali su me jesu li mutanti svjesni da kraj svake vrste predstavlja korak blie kraju ovje anstva. Pjeana oluja konano je zavrila. Iskopali smo se van. Za tim su mi rekli da su izabrali ivotinju koja mi je najsrodnija. Odluku su donijeli promatrajui moju sjenku, ponaanje i hod kojeg sam poprimila nakon to su moja stopala otvrdjela. Rekli su mi da e za mene nacrtati tu ivotinju u pijesku. Sunce mi je 111

poput reflektora svijetlilo u oi, a oni su prstima ruku i nogu poput olovke crtali. Najprije se pojavio obris glave, a netko mu je dodao mala okrugla uha. Promotrili su moj nos, a zatim nje gov oblik prenijeli u pijesak. ena duha nacrtala je oi i rekla da su jednake boje mojima. Zatim su dodali tokaste oznake, a ja sam se naalila rekavi da mi je tijelo prekriveno pjegama. "Ne poznamo tu ivotinju", rekli su. "U Australiji je nema." Smatrali su da je enka te moda mitske vrste bila lovac te da je sama putovala veinu vremena. Od njene vlastite sigur nosti vanija joj je bila sigurnost mladih. Zatim je Ooota smijui se dodao: "Kad su njene potrebe zadovoljene, ljubazna je i njena, ali ne oklijeva uporabiti svoje otre zube." Pogledala sam dovrenu sliku i prepoznala leoparda. "Da", rekla sam. "Poznajem tu ivotinju." Nije mi bilo teko pre poznati se u obiajima i porukama velike make. Sjeam se kako je mirna i tiha bila ta no i kako sam pomis lila da se ak i smei sokol odmara. Polumjesec je visio na jasnom nebu, a ja sam shvatila da je dan proao u razgovoru, a ne u hodanju.

112

15 Ptice

ptijih snova stupila je u jutarnji krug. Ponudila se da svoj dar podijeli s grupom ako je to u najboljem interesu za sve. Ako bi bilo, Boanska jednost pruit e priliku za to. Ve dva i l i tri tjedna nismo vidjeli nijednu pticu osim mog vjernog prijatelja, smeeg sokola s tamnim krilima koji se strmoglavo sputao nad nas i dosljedno kruio oko moje glave. lanovi plemena oduevljeno su prihvatili prijedlog pa sam ak i ja povjerovala da e se ptice pojaviti ako nam je to namijenjeno. Naranasta suneva svjetlost preplavila je polovicu uda ljenih planina kad smo ih ugledali kako lete prema nama. Bilo je to jato vrlo arenih ptica veih od dugorepih papiga koje sam nekada imala u krletki kod kue, ali slinih boja. Bilo ih je tako mnogo da se nebo teko vidjelo izmeu njihovih krila. Odjed nom se meu njihove glasove umijeao sikui zvuk bume ranga. Zvualo je kao da bi ptice ustrajno i glasno zahtijevale: "Ja, ja, ja!" Dvije i l i tri pale su s neba. Nijedna se nije muila. Bile su mrtve u trenutku. Te smo veeri pripravili slastan obrok, a lanovi plemena 113

razdijelili su areno perje. Uporabili su ih za trake za kosu, tit nike za grudi i jastuie koje su ene rabile tijekom mjesenice. Meso smo pojeli. Mozak su izvadili i spremili. Kasnije e ga posuiti i moda pomijeati s biljnim lijekovima, od nosno uporabiti za ulje. Neto ptijih ostataka prepustili su skupini divljih dinga koja nas je s vremena na vrijeme slijedila. Nije bilo otpadaka. Sve se vratilo prirodi i zemlji. Iza pi knika nije ostalo ni najmanjeg traga; zapravo to je vrijedilo za sva mjesta gdje smo noili i jeli. Bili su majstori spajanja sa svemirom; uporabili su ga, ali ga nisu poremetili.

114

16 ivanje

smo s jelom za taj dan. Od vatre je ostao samo ar i u beskrajno nebo nad nama ponekad su sunule iskre. Nekolicina nas je sjedila u krugu oko eravice. Kao i mnogi ameriki Indijanci i australski domoroci vjeruju da je vano sjediti u krugu i promatrati druge lanove skupine, posebno osobu koja sjedi tono nasuprot tebi. Ta osoba je duhovni odraz tebe samog. Ono to vidi u toj osobi i to cijeni su znaajke koje eli uiniti izraenijima u sebi. Djelovanje, izgled i po naanje koje ti se ne svia ono je na emu mora raditi. Ne moe presuditi to je dobro i l i loe u drugima ako na odre enoj razini ne posjeduje istu snagu ili slabost. Razlikuje se samo stupanj samodiscipline i naina izraavanja. Pleme vje ruje da se mogue mijenjati samo u skladu s vlastitom odlukom te da svaki ovjek moe promijeniti bilo koji vid svoje osob nosti. Nema granica onome to moemo otpustiti ili stei. Oni takoer vjeruju da jedini pravi utjecaj kojeg imate na druge ljude je putem vlastitog ivota i naina na koji djelujemo. Takvo uvjerenje ih potie da se svakodnevno trude postati bo ljima. 115

Sjedila sam nasuprot Majstorice velje. Pognutom glavom predano se posvetila radu. Neto ranije tog dana Veliki lovac na kamenje pristupio joj je jer mu je na tlo iznenada pala po suda za vodu koju je nosio opasanu oko struka. Na svu sreu, klokanov mjehur pun dragocjenog tovara nije se otetio; pukla je kona traka s kojom je bio privezan. Kad je Majstorica velja zubima pregrizla prirodni konac, opazila sam da su joj zubi do polovice istroeni. Podigla je glavu i rekla: "Zanimljivo je to, mutanti i starenje. Rad, kojeg starenjem vie ne moe obavljati. Ograniena korisnost." "Nikad prestar da bi izgubio vrijednost", netko je dodao. "Izgleda da je mutante posao poeo ugroavati. Razvio se zato da bi vai ljudi dobili bolje proizvode i kao nain da izraze svoje individualne talente, a zatim je postao dio vaeg nova nog sustava. A l i , dananji cilj poslovnog svijeta je ostati u po slu. To je nama udno jer na proizvod gledamo kao na neto stvarno, i ljudi su za nas stvarni, ali posao nije. Posao je samo zamisao, a ipak je cilj vaeg posla preivjeti u poslu. Teko nam je razumjeti takva uvjerenja", govorila je Majstorica ve lja. Ispriala sam im o vladinom sustavu slobodnog podu zetnitva, privatnom vlasnitvu, poslovnim udruenjima, di onicama i obveznicama, potpori za nezaposlene, drutvenoj sigurnosti i sindikatima. Ispriala sam im to sam znala o ruskom ureenju i kako se kineska i japanska ekonomija razli kuju od amerike. Drala sam neka predavanja u Brazilu, ri Lanki, Danskoj i ostaloj Europi tako da sam im ispriala neto o ivotu u tim zemljama. Priala sam im o industriji i njenim proizvodima. Sloili su se da su automobili korisna prometna sredstva. Ipak, smatrali su da nisu vrijedni ropskog otplaiva nja, a ni mogunosti nezgoda nakon kojih slijede rasprave, ne prijateljstva, a problem je naravno i ograniena pustinjska voda 116

koju je potrebno dijeliti s etiri kotaa. Osim toga, oni se nikud ne ure. Promatrala sam Majstoricu velju koja je sjedila nasuprot meni. Posjedovala je mnotvo iznimnih, divljenja vrijednih znaajki. Bila je dobro upoznata sa povijeu svijeta pa ak i sa trenutnim dogaajima, a ipak nikad nije nauila itati i pisati. Bila je stvaralaka. Primijetila sam da je ponudila pomo Ve likom lovcu na kamenje prije nego to je on to zatraio. Bila je to ena sa svrhom; ivjela je tu svrhu. Istina je: mnogo sam nauila promatrajui osobu koja je u krugu sjedila nasuprot meni. Pitala sam se to ona misli o meni. Kad smo oblikovali krug, netko je uvijek sjedio nasuprot meni, ali nikad se nisu borili za to mjesto. Moja glavna mana, znala sam, bilo je to previe is pitujem. Morala sam se podsjeati da se nalazim meu ljudima koji su spremni otvoreno dijeliti svoje znanje te da e me, kad doe pravo vrijeme, zasigurno prihvatiti. Vjerojatno su na mene gledali kao na neko problematino dijete. Kad smo te noi legli, razmiljala sam o njenim rijeima. Posao je samo dogovor i ne moe biti stvaran, a ipak je cilj mili juna ljudi ostati u poslu neovisno od posljedica za ljude, od nosno proizvoda i l i usluge! Bila je to vrlo bistra primjedba za nekog tko nije nikad itao novine, gledao televiziju ili sluao radio. U tom trenutku sam eljela da itav svijet uje tu enu. Moda bi bilo bolje da ovu zemlju ne zovu Divljina ve sredite ovjeanstva.

117

17 Medicina glazbe

lanova skupine savladalo je medicinu glazbe. Rije "medicina" ponekad se rabila u prijevodima, ali se nije nuno odnosila na zdravstveni tretman, niti je bila pove zana samo sa tjelesnim zdravljem. Medicina je bila neto dobro ime ovjek pridonosi cjelokupnoj dobrobiti zajednice. Ooota mi je objasnio da je dobro biti nadaren, odnosno posjedovati medicinu, za namjetanje slomljenih kostiju, ali to nije bilo bolje i l i loije od nadarenosti za bliskost s plodnou i jajima. Oboje je potrebno i oboje je posve osobno. Sloila sam se i veselila buduem obroku od jaja. Tog su mi dana rekli da emo odrati veliki koncert. Sa so bom nismo nosili glazbenih instrumenata, ali ve sam odavno prestala ispitivati kako i kada e se neto pojaviti na naem putu. Kad smo tog popodneva hodali kroz kanjon, osjetila sam rastue oduevljenje mojih suputnika. Kanjon je bio uzak, moda kakva etiri metra, a stijene su se dizale est metara u visinu. Zaustavili smo se da bismo prenoili, a dok su ostali pri premali obrok od biljaka i insekata, glazbenici su postavljali 119

pozornicu. U blizini su rasle biljke s plodovima u obliku lonca. Odrezali su im vrhove i izdubili vlanu bjeliastu sr koju smo pojeli. Velike sjemenke koje su se nalazile u tikvi odloili smo na stranu. Preko plodova su napeli koe za spavanje te na taj nain dobili odline udaraljke. U blizini je lealo staro suho stablo koje je djelomice bilo zauzeto termitima. Odlomili su jednu granu i izbacili insekte. Takoer su oistili pijesak i na taj nain dobili dugu uplju cijev. Uinilo mi se da svjedoim izradi Gabrijelove trube. Kasnije sam saznala da se radi o glazbalu koje Australci nazi vaju didjeridoo. Kad u njega puhne, zauju se niski glazbeni tonovi. Jedan od glazbenika poeo je lupkati palicama, a drugi kamenjem pa su uspostavili ritam. Koice objeene na niti stvarale su zvuk zvonaca. Jedan mukarac je na ue privezao komad ravnog drveta po kojem je udarao i stvarao zagluujuu buku. Spretno su nadzirali poveanje i pad glasnoe. Orkestar je u kanjonu stvarao fantastine vibracije i eha. Rije koncert nije bila pogrena. Pjevali su pojedinano, u skupinama, a esto i vieglasno. Neke pjesme bile su stare poput vremena. Nastale su u pustinji prije izuma naeg kalendara. A l i , takoer sam ula i nove skladbe, glazbu koja je nastala meni u ast. Rekli su mi: "Ba kao to glazbenik trai svoj glazbeni izraz, glazba u svemiru trai nain da se izrazi." Pleme Pravih ljudi ne koristi pisani jezik pa se znanje pre nosi iz narataja u narataj putem pjesme i plesa. Svaki povi jesni dogaaj moe se oslikati crteima u pijesku ili glazbom i dramom. Glazbi se posveuju svaki dan i na taj nain odrava ju svjee sjeanje na svoju povijest. Da bi je u potpunosti is priali, bila bi im vjerojatno potrebna cijela godina. Kad bi 120

svaki dogaaj oslikali i kad bi sve slike bile poloene na tlo odgovarajuim redoslijedom, nastala bi karta svijeta u protek lim tisuljeima. Najvie me potresla spoznaja kako ive u punini, a nisu vezani za materijalne stvari. Na kraju nae proslave instru mente su odloili tamo gdje su ih pronali. Sjeme su posijali da bi osigurali novi ivot i rast korisnim biljkama. Na stijenu su nacrtali znakove koji e budue putnike obavijestiti o moguoj etvi. Palice, kamenje i sve ostalo glazbenici su ostavili za so bom, a ipak je radost stvaralatva i njihova nadarenost ostala s njima kao potvrda vrijednosti svakog ovjeka. Glazbenik nosi glazbu u sebi. Nisu mu potrebni instrumenti. On sam je glazba. Tog dana sam takoer nauila da je ivot nalik samoposluiva nju. Moemo obogatiti svoj ivot, biti bogati i sretni koliko sami sebi dopustimo. Skladatelji i glazbenici otili su s mjesta koncerta s visoko podignutim glavama. "Prilino dobar kon cert", napomenuo je jedan od njih. "Jedan od najboljih", odgo vorio je drugi, a zatim dodao: "Jo malo pa u promijeniti svoje ime. Neu vie biti Skladatelj, ve Veliki skladatelj." Nije to bio ego. Bili su to ljudi koji shvaaju svoj dar i vanost dijeljenja i razvoja brojnih sposobnosti koje su nam date. Postoji vana veza izmeu prihvaanja svoje vlastite vrijednosti i proslave tijekom koje si osoba daje novo ime. Ovi ljudi kau da su ivjeli na svojoj zemlji oduvijek. Znanstvenici tvrde da su Praaustralci tamo barem pedeset tisu a godina. Doista je zapanjujue kako tokom pedeset tisua go dina nisu unitili nijednu umu, nisu zagadili vodu, niti istrije bili neku ivotinjsku vrstu, a cijelo vrijeme uivaju u obilnoj hrani i sigurnosti. Smijali su se mnogo, a plakali vrlo malo. ive dug, stvaralaki i zdrav ivot te odlaze s duhovnim povje renjem. 121

18 Hvata snova

promjena boje naznaila je dolazeu zoru. ena duha stupila je u sredinu polukruga i zamijenila plemenskog starjeinu koji je zavrio svoju jutarnju slubu. ena duha i ja bile smo tjelesno prilino sline. Bila je jedina u plemenu koja je teila vie od 60 kilograma. Bila sam sigurna da mravim hodajui po velikoj vruini i jedui samo jednom dnevno. Sviala mi se slika tjelesnih masnoa koje od laze iz mene i ostaju oko otiska mojih stopala u pijesku iza nas. ena duha stala je usred polukruga ispruenih ruku iznad glave i ponudila svoj dar nevidljivoj publici na nebu. Bila je spremna postati izraz Boanske jednosti koja e tog dana djelo vati kroz nju. eljela je podijetili svoj dar sa mnom, posvoje nom mutantkinjom na ovom putovanju. Nakon izraene molbe glasno se je i iz srca zahvalila. Pridruili su joj se i drugi i go tovo vikom izrazili zahvalnost za jo neoitovane darove toga dana. Rekli su mi da obred obino protjee u tiini jer se spora zumijevaju mislima. A l i , budui da sam bila njihova goa, jo 123

nisam znala primati mentalne poruke, izveli su obred u okviru mojih ogranienja. Tog smo dana hodali do kasno popodne. Pored puta bilo je vrlo malo vegetacije. Za mene je bilo pravo olakanje da nema trave koja bi ozljeivala moja stopala. Tiina se prekinula kasno popodne kad je netko opazio skupinu neobinog patuljastog drvea. Stabla su se na vrhu rairila u ve like kronje. Molba ene duha se obistinila jer je molila upravo za to. Kad smo prethodne noi sjedili oko vatre, s tri je prijate ljice ila debele komade koe u nekakve okvire sline bubnju. Danas je izraene predmete nosila sa sobom. Nisam pitala zato. Znala sam da e mi rei kad doe vrijeme. ena duha me uhvatila za ruku, privukla k drveu i neto mi pokazala. Gledala sam, ali nisam nita vidjela. Bila je tako uzbuena da sam ponovo pogledala i konano vidjela divovsku pauinu. Bila je gusta i bljetava, ispletena iz stotinu niti. Zatim sam vidjela da se po jedna nalazi na skoro svakom drvetu. Obratila se Oooti koji mi je preveo njenu molbu da izaberem jednu. Nisam znala to traiti, ali dotad mi je ve postalo jasno da domoroci biraju intuicijom. Pokazala sam na jednu. ena duha je zatim uzela iz vreice privezane oko pasa aro matino ulje i njime premazala koni okvir. Uklonila je lie koje je raslo iza izabrane mete i pribliila nauljeni predmet pauini. Brzim pokretom privukla ga je k sebi i vratila se s uhvaenom, odlino uokvirenom pauinom. Zatim su i drugi pristupili drveu, izabrali pauinu, a svaka od ena koje su nosile okvir ponovile su scenu hvatanja tanke nitaste tkanine na pripravljene okvire koje su imale u rukama. Dok smo se mi igrali, ostali su pripremili vatru i pribavili hranu za veeru. Obrok se sastojao od veeg broja ogromnih paukova s drvea, neto korijenja i gomolja slinog repi kojeg dosad jo nisam vidjela. 124

Nakon jela ponovo smo se skupili kao i svake veeri. ena duha objasnila mi je svoj dar. Svaki ovjek je jedinstven i svatko ima odreene znaajke koje su posebno jake i mogu se pretvoriti u ivotni talenat. Ona je pridonosila drutvu u ulozi Hvataa snova. Svatko sanja, reeno mi je. A l i , ne pamte svi svoje snove, niti ue iz njih, iako svatko sanja. "Snovi su sjenka stvarnosti", rekla je. Sve to postoji, to se ovdje dogaa, takoer je dostupno u svijetu snova. Svi odgovori su tamo. Ove posebne mree pomau u sveanosti pjesme i plesa tijekom koje molimo svemir da nam pomogne na naem putu kroz snove. ena duha zatim pomae sanjau da razumije poruku. Shvatila sam da rije sanjanje znai razinu svijesti. Postoje snovi predaka kada je svijet stvoren iz misli, postoje snovi iz van tijela slini dubokoj meditaciji, a postoje snovi tijekom spavanja itd. Hvatai snova koriste se pri traenju vodstva u bilo kojoj situaciji. Ako im je potrebna pomo u razumijevanju odnosa, zdravlja, smisla iza nekog doivljaja, oni vjeruju da se odgovor moe pronai u snovima. Mutanti poznaju samo jedan nain da uu u svijet snova, a to je spavanjem, ali Pravi ljudi su svjesni snova ak i kad su budni. Bez uporabe droga, pukom uporabom tehnika disanja i usmjerenja pozornosti, oni ostaju svjesni, a ipak odlaze u svijet snova. Rekli su mi da pleem s hvataem sna. Najbolje je kad se hvata vrti. Pitanje se odrava duboko u umu i postavlja se cijelo vrijeme dok se kree. Domoroci smatraju da je najdje lotvornija vrtnja oko svoje osi jer usmjerava djelovanje ener gije u sedam kljunih dijelova tijela; stoji uzdignutih ruku i vrti se u smjeru kazaljke na satu. Uskoro mi se zavrtjelo u glavi pa sam sjela i pomislila kako se moj ivot promijenio. Ovdje, gdje nema ivotinje ni ovjeka 125

na udaljenosti od kvadratnog kilometra, u podruju koje je tri puta vee od Texasa, provodila sam derviki obred, valjala se u pijesku i pokretala zrak koji se doticao hvataa snova, u besko nanim valovima preko otvorenog prostora. Domoroci ne sanjaju preko noi osim ako se za to ne odlue. Spavanje je za njih vrijeme odmaranja i obnove tijela. To nije vrijeme za podjelu energije izmeu dvije stvari. Smatraju da mutanti sanjaju tijekom noi zato jer nae drutvo ne dozvo ljava sanjanje tijekom dana. Posebice je neprimjerno sanjati ot vorenih oiju. Konano je dolo vrijeme za spavanje. Zagladila sam pije sak i naslonila glavu na ruku. Dali su mi malu posudu vode i rekli mi da pola popijem sada, a drugu polovicu ujutro. To e mi pomoi da se detaljno sjetim sna. Postavila sam pitanje koje me najvie muilo. Nakon zavrenog putovanja, to u uiniti s obavijestima koje mi pruaju? Ujutro me ena duha, govorei kroz Oootu zamolila da se prisjetim svog sna. Mislila sam da mi nee moi objasniti san jer on nije imao nikakve veze s Australijom, ali sam joj ipak is priala o emu se radi. Uglavnom me ispitivala kako sam se osjeala glede predmeta i stvari koje su se pojavile u snu. Iznimno spretno mi je pomogla razumjeti njihov znaaj iako joj je civilizirani ivot iz mojeg sna bio posve stran. Saznala sam da u u ivotu doivjeti jo nekoliko potresa i da u se udaljiti od ljudi i predmeta u koje sam uloila mnogo vremena i energije. Spoznala sam to znai biti usrediten, mi ran ovjek i taj u osjeaj moi prizvati kad god mi bude potre ban. Rekla mi je da u jednom ivotnom vijeku mogu proivjeti vie ivota i da sam ve zatvorila vrata za sobom. Nauila sam da e doi vrijeme kad vie neu moi ivjeti s ljudima, vrijed nostima i uvjerenjima iz moje prolosti. Polako sam zatvarala 126

vrata iza sebe da bih pomogla razvoju svoje due i stupila u novi prostor, novi ivot koji odgovara vioj duhovnoj ste penici. I to je najvanije, sa svim tim nisam morala nita uiniti. Ako u ivjeti po naelima istine, dodirnut u ivote ljudi koje mi je sueno dodirnuti. Vrata e se otvoriti. Na posljetku, "to" nije moja poruka. Ja sam samo njen nositelj. Zanimalo me da li e netko drugi podijeliti s nama svoj san. Prije nego to sam postavila to pitanje, Ooota mi je odgovorio: "Da, Majstor oruar eli govoriti." Majstor oruar bio je stariji ovjek koji se izvjetio u izradi ne samo orua, ve i kistova, pribora za kuhanje te zapravo svega. Njegovo pitanje odnosilo se na bol u miiima. Sanjao je o kornjai koja se izvukla iz vode i otkrila da je nagnuta na jednu stranu jer je ostala bez nogu. Nakon to ga je ena duha provela kroz san, kao to je to uinila sa mnom, zakljuio je da je dolo vrijeme da nekog drugog obui svom zanatu. Jednom je volio odgovornost koju nosi titula majstora oruara, ali to je sada postalo manje uiva nje, a vie pritisak. Dobio je znak da je potrebna promjena. Nagnuo se na stranu i u njegovom ivotu vie nije bilo rav notee izmeu rada i igre. Tijekom sljedeih dana promatrala sam kako prouava druge, a kad sam ga pitala o bolovima, bore na njegovim obrazima su se produbile. S osmijehom mi je odgovorio: "Kad je misao postala prilagodljiva, i zglobovi su postali prilagodljivi. Bolovi su nestali."

127

19 Iznenaenje za veeru

jutarnje molitve progovorio je Srodnik velikih ivotinja. Njegova braa eljela su biti poaena. Svi su se sloili; ve dugo nije bilo novosti o njima. U Australiji nema mnogo velikih ivotinja, kao u Africi gdje ive slonovi, lavovi, irafe i zebre. Bila sam znatieljna to e nam svemir ponuditi. Tog smo dana hodali brzo. Vruina je popustila i spustila se ispod 40 stupnjeva. Iscjeliteljka mi je premazala nos gustom mjeavinom guterovog biljnog ulja. Nisam vie brojila koliko puta mi se koa ogulila, ali znam da je to bilo esto. Zapravo, bila sam zabrinuta da u na kraju ostati bez uiju jer opekotine su se i dalje nastavljale. Iscjelitelj ka me spasila. Sazvali su sastanak na kojem su razgovarali o mojem problemu i brzo su nali rjeenje iako im je situacija bila nova. Napravili su nekakve staromodne naunjake kakvi 129

se obino nose po snijegu. ena duha ih je oblikovala iz ivo tinjskih ligamenata, a Majstorica velja je oko njih privrstila perje. To je visjelo preko mojih uiju i u kombinaciji s uljem prualo divno olakanje. Dan je bio zabavan. Igrali smo se pogaanja. Moji prijatelji su iznimno dobro oponaali ivotinje ili su glumili dogaaje iz prolosti, a ostali su pokuavali rijeiti svaku zagonetku. Cijelog dana smo se smijali. Tragovi stopala mojih suputnika nisu vie bili nalik tokama na pijesku; poela sam primjeivati male razlike koje su ukazivale na znaajke svake jedinstvene osobe. Pribliavanjem veeri poela sam pretraivati obzor u po trazi za vegetacijom. Zemlja pred nama mijenjala je boju od prljavo bijele do nijanse zelenog. Kad smo se pribliili novom podruju, ugledala sam nekoliko stabala. Dosad sam se ve navikla na stvari koje se pojavljuju niotkuda. A l i , njihov is kreni entuzijazam i primanje svakog dara postao je dio moje osobnosti. Stajale su tamo, velike ivotinje koje su eljele poastiti svoju ivotnu svrhu - etiri divlje deve. Bile su jednogrbe i drukije od onih koje sam vidjela u cirkusima i zoolokim vrto vima. Deve nisu izvorni stanovnici Australije. Uvezli su ih za prenoenje tereta, a oito su neke preivjele iako ljudi koji su ih jahali nisu. Pleme se zaustavilo. est izvidnika krenulo je prema njima, troje su im se pribliavali s istoka, a troje sa za pada. Tiho i pritajeno su puzili prema njima. Svaki je u ruci no sio bumerang te strelicu i drvenu napravu za izbacivanje stre lica. Zamahom ruke i pokretom zgloba duina i tonost bacanja se poveava. Krdo deva bilo je sastavljeno od jednog mujaka, dvije enke i poluodraslog mladuneta. Otre oi lovaca promatrale su krdo. Kasnije su mi rekli da su se u mislima dogovorili za napad na stariju enku. Slino 130

kao i dingosi, njihove bratske ivotinje, domoroci osjeaju znakove koje daje najslabija ivotinja i tako privlai lovce. Ona im poruuje svoju elju da bi uveliali njenu ivotnu svrhu i omoguili snanijima da ive dalje. Bez rijei ili vidljivih znakova rukama posve usklaeno su izveli napad. Odlino izbaena strelica pogodila ju je u glavu, druga joj se istovre meno zabila u grudi tako da je bila odmah mrtva. Preostale tri deve otrale su u daljinu ostavivi iza sebe samo topot kopita. Iskopali smo duboku jamu ije smo rubove obloili sloje vima suhe trave. Srodnik velikih ivotinja je noem rasparao devin trbuh. Osjetili smo izlaenje toplog zraka, a zatim snaan topao miris krvi. Unutarnje organe su odstranili jedan za dru gim, a srce i jetru su odloili na stranu. Pleme pripisuje veliku vrijednost srcu i jetri koji imaju ozdravljujuu mo. Kao znan stvenica, prepoznala sam vaan izvor eljeza kojeg su tako do dali nepravilnoj i neurednoj prehrani. Krv su izlili u posebnu posudu koju je oko vrata nosila mlada pripravnica za Iscjeliteljku. Kopita su takoer pospremili. Rekli su mi da su mnogos truko korisna, iako nisam mogla zamisliti zato. "Mutantkinjo, ova deva odrasla je samo za tebe", rekao je jedan od mukaraca. Podigao je ogromni devin mjehur. Znali su za moju ovisnost o vodi i traili su odgovarajui mjehur da bi mi ga dali. Sada su ga pronali. Podruje je oigledno bilo sakupljalite ivotinja jer je na okolo bilo prilino njihovog izmeta. Ironino, kako mi je sada bilo drago ono na to sam prije gledala s odbojnou. S radou sam skupljala izmet zahvalna za taj prekrasan izvor topline. Dan smo zavrili smijehom i aljivim razgovorom o tome hou li svoj devin mjehur privezati oko pasa, oko vrata i l i u ga nositi na leima. Sljedeih dana smo hodali s devinom koom preko glave. Na taj smo nain imali sjenku, ali smo istodobno 737

suili kou. Iz nje su uklonili svo meso i utrljali u nju tanin koji su dobivali iz kore nekih stabala. Deva nam je dala vie mesa nego to nam je bilo potrebno za jedan obrok pa su ostatak narezali na trake. Ono to se nije dobro skuhalo u jami, napeli su na grane. Nekolicina nas nosila je zalihe mesa poput zastava preko pustinje. Lupkalo je na vjetru, suilo se i uvalo na najprirod niji nain. Doista neobina povorka!

132

20 Mravi bez okolade

zraci bili su tako bljetavi da nisam mogla hodati otvorenih oiju. Znoj mi je tekao iz svake stanice na koi i u po tocima se cijedio preko prsiju i nogu. ak su mi se znojila i sto pala. To mi se jo nikad nije dogodilo; izgleda da smo preli prag od 43C i kreemo se po temperaturi koja je na granici podnoljivog. Donji dio mojih stopala neobino se napuhnuo. Mjehuri su prekrili sve, od prstiju do pete, ali su se jo uvijek stvarali jedan ispod drugog. Uope nisam osjeala noge. Jedna od ena se nakratko izgubila u pustinji, a zatim se vra tila s velikim zelenim listom. Bio je irok oko pola metra. U blizini nije bilo nikakve vegetacije pa mi nije bilo jasno gdje ga je pronala. Njeno ime bilo je Donositeljka sree; imala je dar za voenje igara. Te veeri ona e se pobrinuti za nae slo bodno vrijeme, a najavila je da emo se igrati igre stvaranja. Naili smo na mravinjak pun velikih, oko tri centimetara dugih mrava s neobinim napuhnutim trbusima. "Vidjet e", rekli su mi, "svidjet e ti se njihov okus!" Ta stvorenja bila su namijenjena za nau veeru. Radi se o nekoj vrsti medenih mrava koji u elucu nose slatku tvar s okusom meda. Nikad ne 133

narastu tako veliki i slatki kao oni koji ive na podruju s mnogo vegetacije i njihov med nije gust, kremnat, ljepljiv i svijetlout, ve je bezbojan kao vruina i vjetar u njihovom i votnom okruenju. Po okusu je najsliniji kandiranom eeru. Moji suputnici istegnuli su ruke i dopustili mravima da se po pnu na njih. Zatim su ruke prinijeli ustima i posrkali mrave. Izraz na njihovim licima govorio je da su slasni. Znala sam da ele da i ja pokuam pa sam odluila riskirati. Uzela sam jed nog mrava i stavila ga u usta. ivotinjicu je trebalo zdrobiti u ustima, zatim isisati slatki sok, a da je ne proguta. Nije mi us pjelo. Nisam podnijela noice koje se miu na jeziku i osjeaj koji se time stvarao u ustima. Ispljunula sam mrava. Kad smo kasnije zapalili vatru, mrave smo stavili na list, omotali ih i zakopali u eravicu. Peeni list sam polizala kao to bih to uinila sa rastopljenom okoladom koja se prelila iz papira u koji je omotana. Ako jo niste okusili med iz cvjetova narane, ovo bi vam se vjerojatno svialo, ali mislim da se ne bi dobro prodavalo u gradovima. Nakon glazbe i pjesme ena igara rastrgla je list na manje djelie. Nije ih brojila na nain na koji mi to inimo, ali je svaki dobio svoj komadi. Zatim je igra poela. Pjevanje se nas tavljalo, a prvi je ovjek poloio svoj listi na pijesak. Zatim smo to inili jedan za drugim, a na kraju je glazba utihnula. Promatrali smo obrazac koji se oblikovao na pijesku poput slagalice. Pravila su doputala da se dijelovi pomiu ako bi netko osjetio da njegov komadi bolje odgovara tom mjestu. Nije bilo odreenog rasporeda ve se radilo o nenatjecateljskom za jednikom projektu. Gornja polovina lista uskoro je bila do vrena jer su komadii zauzeli prvobitni oblik. U tom trenutku poelo je meusobno estitanje, rukovanje i grljenje. Igra je bila napola zavrena, a svi su u njoj sudjelovali. Zatim smo se 134

ponovo usredotoili i ozbiljno se prihvatili posla. Pristupila sam obrascu i poloila svoj komadi lista. Kad sam se kasnije opet pribliila obrascu, nisam vie prepoznala svoj doprinos. Zato sam sjela i promatrala. Ooota mi je proitao misli i rekao: "U redu je. Samo izgleda da su dijelovi lista odvojeni, ba kao to i ljudi izgledaju odvojeni jedno od drugog, ali mi smo svi jedno. Zbog toga se ova igra naziva igrom stvaranja." Preveo mi je rijei nekolicine drugih: "Biti jedno ne znai da smo svi isti. Svaki ovjek je jedinstven. Dva ovjeka ne mogu postojati na istom prostoru. Ba kao to su listu potrebni svi komadii da bi bio potpun, tako svaka dua ima svoje posebno mjesto. Ljudi mogu pokuati pobjei, ali na kraju e se svatko vratiti na svoje mjesto. Neki od nas trae ravan put, a drugi uivaju u krugo vima." Znala sam da me promatraju i na um mi je dola misao da ustanem i priem obrascu. Ustanovila sam da je samo jedan dio ostao nedovren, a komadi lista je leao nekoliko centimetara na stranu. Poloila sam zadnji dio slagalice. Kad sam to uinila, radostan krik se prolomio pustinjom i rairio u otvoreni prostor koji je okruivao nau malu skupinu. U daljini skupina dingosa uzdigla je svoje zailjene glave pa su poeli zavijati u smjeru crnog neba posijanog iskriavim ne beskim dijamantima. "injenica da si dovrila list potvruje tvoje pravo na ovo putovanje. Mi putujemo ravnim putem u Jedinstvo. Mutanti se dre raznih uvjerenja; kau da se tvoj put razlikuje od mojeg, tvoj spasitelj nije moj spasitelj, tvoja vjenost nije moja vje nost. A l i , istina je da je sav ivot jedan ivot. Igramo samo jednu igru. Postoji samo jedna rasa s razliitim nijansama. M u tanti se svaaju oko Bojeg imena, oko graevina koje podiu u njegovu ast, oko dana koji su mu posveeni, vremena i ritu135

ala. Je li doao na Zemlju? to znae sve te prie? Istina je is tina. Ako povrijedi nekog drugog, povrijedio si sebe. Ako pomogne drugome, pomae sebi. Krv i kosti nalaze se u svim ljudima. Razlikujemo se po srcu i namjeri. Razmiljanje mu tanata ogranieno je na razdoblje jednog ljudskog ivota. Oni razmiljaju o egu i razdvojenosti. Pravi ljudi razmiljaju o vjenosti. Sve je jedno, nai preci, nai neroeni unuci, sav ivot, posvuda." Nakon to je igra zavrila jedan od mukaraca me pitao da li je istina da neki ljudi iz mog naroda proive itav ivot i nikad ne otkriju svoje bogom dane talente? Morala sam priznati da sam imala pacijente koji su ivjeli u dubokoj depresiji te im se inilo da ih je ivot zaobiao. A l i , imala sam i takve koji su ivjeli u punini. Da, morala sam priznati da brojni mutanti ni ne razmiljaju o smislu ivota sve dok im se ne priblii smrt. uvi to suze su mu zalile oi i odmahnuo je glavom kao da bi elio rei kako mu je teko shvatiti da je tako neto uope mogue. "Zato mutanti ne shvaaju da radim dobar posao ako svo jom pjesmom nekog usreim? Ako pomogne nekome, to je dobar posao. Ionako u odreeno vrijeme moe pomoi samo jednom ovjeku." Pitala sam ih da li su ikad uli za Isusa. "Naravno", rekli su mi. "Misionari su nas uili da je Isus Boji sin. Na stariji brat. Boanska jednost u ljudskom obliku. On zasluuje najdublje tovanje. Jednost je u drevnim vremenima stupila na zemlju da bi mutantima rekla kako ivjeti i to su zaboravili. Isus nije doao plemenu Pravih ljudi. Mogao je jer smo bili tu, ali nje gova poruka nije bila namijenjena nama. Nije se odnosila na nas jer mi nismo zaboravili. Od davnina ivimo njegovu isti nu." Zatim su nastavili: "Jednost za nas ne znai stvar. Izgleda 136

da su mutanti ovisni o obliku. Oni ne mogu prihvatiti neto ne vidljivo i bez oblika. Bog, Isus, Jednost za nas nisu bit koja okruuje stvari i l i je nazona unutar stvari, ona je sve!" Po njihovom sudu ivot i ivljenje odvija se u pokretu, na predovanju i promjeni. Priali su o ivom i neivom vremenu. Kad su ljudi ljuti, potiteni, kad se saaljevaju ili se boje, tada su neivi. Disanje ne odreuje je li netko iv ili ne. Ono samo drugima govori je li tijelo spremno za spaljivanje ili nije! Nisu svi ljudi koji diu u stanju ivota. U redu je osjetiti negativne osjeaje i saznati kakve posljedice one nose, ali to nije mjesto na kojem bi bilo mudro ostati. Dua dobiva ljudski oblik da bi se igrala - da bi saznala kako je to biti sretan ili tuan, ljubomo ran i l i zahvalan, itd. A l i iz iskustva je potrebno uiti i na kraju odabrati to je bolno, a to nije. Zatim smo razgovarali o igrama i sportu. Ispriala sam im kako smo mi vrlo zainteresirani za sportske dogaaje i da igrae plaamo mnogo vie nego uitelje. Ponudila sam im da pokaem kako mi to radimo i predloila da se postavimo u vrstu i ponemo trati to bre moemo. Onaj koji e trati najbre bit e pobjednik. Ti su me ljudi promatrali svojim prek rasnim velikim tamnim oima, a zatim su pogledali jedan drugog. Na kraju je netko rekao: " A l i , ako netko pobijedi, svi drugi moraju izgubiti. Da li je to zabavno? Igre su namijenjene zabavi. Zato bi ovjeka proveli kroz takvo iskustvo i zatim ga pokuali uvjeriti da je doista pobjednik? Teko nam je razu mjeti tako neto. Da li to djeluje meu vaim ljudima?" Nasmi jala sam se i odmahnula glavom. Ne. U blizini se nalazilo osueno stablo. Zamolila sam ih za pomo. Dugu lijanu smo omotali oko kamena i napravili njihaljku. Vrlo su se zabavljali pa su je ak i najstariji u plemenu iskuali. Rekli su mi da neke stvari jednostavno ne moe raditi 137

sam, a njihanje je jedna od njih! Ljudi stari 70, 80 i 90 godina oslobodili su dijete u sebi i zabavljali se igrama u kojima nije bilo pobjednika ili poraenih ve samo ljudi koji uivaju. Nauila sam ih skakati preko ueta koje sam nainila pove zujui nekoliko duljih ivotinjskih crijeva. Zatim smo htjeli oznaiti igralite za igru kolice, ali se ve smrailo i bili smo umorni. Odloili smo zabavu za neko drugo vrijeme. Te sam veeri dugo leala na leima i promatrala dija mantno nebo. Ni cijeli vodoskok dragih kamenova ne bi mogao svjetlije iskriti. Najsvjetlija zvijezda privukla me poput mag neta. Otvorila mi je um i shvatila sam da ovi ljudi ne stare poput nas. Istina je da im tijelo s vremenom oslabi, ali radi se o procesu koji je sliniji sporom i jednakomjernom dogorije vanju svijee. Njima se ne dogaa da neki organ otkae po slunost s dvadeset godina, a neki drugi s etrdeset. Pojava koju mi nazivamo stresom sada mi se uinila poput izbjega vanja odgovornosti. Na posljetku sam osjetila hladnou. Uenje je zahtijevalo velike koliine znoja, ali je spoznaja bila dragocjena. Kako je prenijeti do mog svijeta? Ljudi mi nee vjerovati. Moram se pripremiti na to. U nain ivota Pravih ljudi bit e teko povjerovati. Usprkos tome bilo mi je jasno da tjelesno lijeenje moramo dopuniti s pravim lijeenjem ljudi, s lijeenjem nji hove ranjene, krvave, bolesne i oteene vjene biti. Promatrala sam nebo i pitala se: "Kako?"

138

21 Na elu skupine

je izalo i temperatura je u trenutku porasla. Tog je jutra svakodnevni obred bio poseban. Ovaj put sam ja stajala u sredini polukruga okrenuta prema istoku. Ooota mi je rekao da se na svoj nain obratim Boanskoj jednosti te da poaljem molitve za dobar dan. Na kraju obreda, kad smo se pripremali za pokret, rekli su mi da sam na redu za voenje skupine. Hodat u na elu i voditi pleme. " A l i j a to ne znam", rekla sam. "Ne znam kuda idemo, ni kako to pronai. Hvala na ponudi, ali doista ne mogu." "Mora", glasio je odgovor. "Dolo je vrijeme. Mora na elo da bi spoznala svoj dom, zemlju, sve njene razine ivota i svoj odnos prema svemu vidljivom i nevidljivom. U redu je neko vrijeme hodati na zaelju i prihvatljivo je provesti neko vrijeme u sredini, ali na kraju svatko mora doi na elo. Ne moe razumjeti ulogu vodstva dok ne preuzme odgovornost. Svatko mora doivjeti svaku ulogu u odreeno vrijeme, bez izuzetka, prije ili kasnije, ako ne u ovom ivotu, onda jednom. Jedini nain da proe test je da mu pristupi. Svi testovi na svakoj razini ponavljaju se na ovaj i l i onaj nain sve dok ih uspjeno ne proe." 139

Tako smo krenuli, a ja sam bila na elu skupine. Dan je bio vrlo vru. Temperatura se podigla iznad 41 C. U podne smo se zaustavili i koama koje smo rabili za spavanje napravili sjenku. Kad je najvea vruina prola, nastavili smo put i ho dali dulje nego inae. Na putu nismo pronali nikakvu biljku ili ivotinju koju bi poastili kao svoj obrok. Nije bilo vode. Zrak je bio prazan, vru i nepomian. Na kraju sam se predala i obavijestila ih da emo se sada zaustaviti. Te sam veeri molila za pomo. Nismo imali ni hrane, ni vode. Pristupila sam Oooti, ali on me ignorirao. Pitala sam druge znajui da ne razumiju moj jezik, ali da e razumjeti moje srce. Rekla sam: "Pomog nite mi, pomognite nama!" Ponavljala sam ponovo i ponovo, ali nitko nije reagirao. Oni su razgovarali o tome kako svaki ovjek u nekom razdoblju koraa u pozadini. Poela sam se pitati da li nai be skunici namjerno ostaju rtve. Primjerice, veina Amerika naca sklona je ostati u sreditu. Ne prebogati, ali ne presiromani. Ne smrtno bolesni, ali nikada potpuno zdravi. Ne moralno isti, ali daleko od tekih zloina. A ipak, prije ili kasnije potrebno je s povjerenjem iskoraiti. Moramo na elo, ako zbog nieg drugog onda zbog odgovornosti prema sebi. Zaspala sam pokuavajui otupjelim, suhim i sprenim jezi kom navlaiti raspucale usne. Ne bih mogla rei da li je vrto glavica koju sam osjeala bila posljedica gladi, ei, vruine ili iscrpljenosti. Sljedeeg dana ponovo sam bila na elu skupine. Vruina je ponovo bila velika. Grlo mi se steglo i nisam mogla gutati. Jezik mi je bio tako suh da se gotovo ukrutio i inilo mi se da je nekoliko puta vei nego inae. Jedva sam disala. Potiskivajui vrui zrak u prsa shvatila sam blagoslov koji za ove ljude pred stavljaju iroki nosevi poput koalinog. iroke nosnice i nosni 140

kanal bili su mnogo prilagodljiviji visokoj temperaturi nego moj zapadnjaki nosi. Pusti obzor postajao je sve neprijateljskijim. Kao da je to podruje pripadalo nekome drugome, a ne ljudima. Zemlja je pobijedila u svim bitkama protiv napretka i inilo se da je ivot ovdje stran. Nije bilo puteva, zrakoplova iznad glave pa ak ni tragova ivih bia. Znala sam da emo zasigurno umrijeti ako mi pleme brzo ne pomogne. Kretali smo se sporo, svaki korak je bio bolan. U daljini smo ugledali tamni kini oblak. Muila nas je spoznaja da nam bjei jer ne moemo hodati dovoljno brzo i doi tako daleko da bi primili obilan dar kojeg nosi. Nismo se mogli pribliiti ak ni toliko da bi uivali u njegovoj sjenci. Mogli smo ga samo promatrati u daljini i znati da izba cuje ivotvornu vodu, ali negdje daleko od nas. Osjeali smo se poput magarca kojemu pred nosom visi mrkva. Iznenada sam vrisnula. Moda zato da bi dokazala sama sebi da mogu, a moda iz oaja. Uzalud. Svijet je progutao zvuk poput gramzljivog udovita. Prikazivale su mi se mlake, hladne vode, ali kad bih dola do njih, preda mnom je bio samo pijesak. Drugi dan je proao bez hrane, vode ili pomoi. Te veeri sam bila previe iscrpljenja, bolesna i obeshrabrena pa nisam ak ni uporabila kou za spa vanje. Mislim da i nisam zaspala, ve sam se onesvijestila. Treeg jutra sam ila od jednog do drugog na koljenima i glasno ih molila: "Molim vas pomozite mi, molim vas spasite nas." Bilo mi je vrlo teko govoriti jer mi je jezik bio suh poput palice koju mi je netko zabio meu zube. Sluali su me i pozorno promatrali, ali su samo stajali i os mjehivali se. Imala sam utisak da mi govore: "I mi smo gladni i edni, ali ovo je tvoje iskustvo. Pomaemo ti primiti pouku i u tome te potpuno podravamo." Nitko mi nije pomogao. 141

Hodali smo i hodali. Zrak je bio nepomian, svijet se odre kao svoje gostoljubivosti. Nije bilo pomoi, nije bilo izlaza. Tijelo mi je otupjelo od vruine i vie se nije odazivalo. Umi rala sam. Prepoznala sam znakove pogubne dehidracije. Znala sam da umirem. Misli su mi bjeale od jedne stvari k drugoj. Prisjetila sam se svoje mladosti. Tata je teko radio na eljeznici. Bio je tako zgodan. Nije bilo ni jednog jedinog dana u cijelom mom ivotu kad on ne bi bio spreman pruiti mi ljubav, podrku i ohrabrenje. Majka je uvijek bila kod kue i svima na raspolaganju. Sjeam se kako je uvijek hranila lutalice. Kao udom, oni su uvijek prepoznali kuu gdje im vrata nikad nisu bila zatvorena. Sestra je bila odlina uenica, vrlo lijepa i svi su je voljeli. Duge sate sam provela gledajui je kako se oblai za sastanke s mladiima. eljela sam biti poput nje kad odrastem. U mislima sam vidjela brata koji grli naeg porodinog psa i ali se kako ga djevojke u koli ele drati za ruku. Kad smo bili djeca, nas troje smo bili vrlo dobri prijatelji. Uvijek bi se podravali bez obzira na okolnosti. A l i , tijekom godina smo se udaljili. Tog sam dana znala da oni ne mogu ni naslutiti moj oaj. itala sam da pred smrt doivi kratak pregled svog ivota. Moj ivot se nije odvijao pred mojim oima ba poput filma ve su mi do lazila najudnija sjeanja. Vidjela sam sebe kako stojim u ku hinji briui sue i uei sricati rijei. Vidjela sam se kako se zaljubljujem u mornara, zatim sam vidjela nae crkveno vjen anje, udo roenja, najprije sinovog, a zatim kerkinog koju sam rodila kod kue. Sjetila sam se svih svojih zaposlenja, kolovanja, diploma, obrazovanja i tada shvatila da umirem u australskoj pustinji. O emu se zapravo radi? Jesam li postigla svrhu svog ivota? "Dragi Boe", rekla sam sama sebi, "po mogni mi razumjeti to se dogaa." Odgovor sam dobila od142

mah. Prela sam petnaest tisua kilometara od rodnog mjesta, ali u mislima se nisam pomakla ni za centimetar. Odrastala sam na temeljima logike, razuma, prosudbe, itanja, pisanja, matema tike, uzroka i posljedice. A sada sam se nala u podruju desne modane polovice, meu ljudima koji nisu poznavali tzv. obra zovne zamisli i kulturne potrebe. Bili su to majstori desnog mozga, rabili su stvaralatvo, matu, intuiciju i duhovne zami sli. Nije im bilo potrebno izrei svoje razgovore. inili su to mislima, molitvom, meditacijom ili kako god to elite nazvati. Molila sam ih za pomo glasom. Mora da sam im izgledala vrlo smijeno. Svaki Pravi ovjek bi molio tiho, od uma od uma, od srca do srca, od pojedinca do univerzalne svijesti koja povezuje sav ivot. Do tog trenutka sam se smatrala razliitom, odvoje nom od Pravih ljudi. Govorili su mi da smo svi Jedno, a oni su i ivjeli kao Jedno. A l i , do tog trenutka sam bila promatra. Drala sam se po strani. Morala sam postati Jedno s njima, sa svemirom i poeti komunicirati kao to to ine Pravi ljudi. I tako sam uinila. Mentalno sam rekla "hvala" izvoru ove spo znaje, a zatim u mislima zavapila: "Pomogni mi, molim za pomo." Uporabila sam rijei koje sam ula svakog jutra od plemena: "Ako je to za moje najvie dobro i najvie dobro cje lokupnog ivota, dozvoli mi da nauim." Dola je misao: "Stavi kamen u usta." Pogledala sam nao kolo. Nije bilo kamenja. Hodali smo po vrlo sitnom pijesku. Misao se vratila: "Stavi kamen u usta." Zatim sam se sjetila kamena kojeg sam izabrala i jo uvijek uvala na prsima. Nosila sam ga tako gotovo tri mjeseca. Zaboravila sam na njega. Izvadila sam ga i stavila u usta i poela ga micati jezikom. Za divno udo osjetila sam kako mi se usta poinju vlaiti. Vratila mi se sposobnost gutanja. Bilo je nade. Moda 143

danas neu umrijeti. "Hvala, hvala, hvala", rekla sam u tiini. Plakala bih, ali u mom tijelu nije bilo dovoljno tekuine za suze. Zato sam u mis lima i dalje traila pomo: "Mogu uiti. Uinit u sve to je potrebno, samo mi pomogni pronai vodu. Ne znam to raditi, to traiti, kuda ii." Pojavila se misao: "Budi voda. Budi voda. Kad bude voda, pronai e vodu." Nisam znala to to znai. Izgledalo je besmisleno. Budi voda! To nije mogue. A l i , pokuala sam svjesno odbaciti svoje lijevomodano drutveno programira nje. Izbacila sam logiku; izbacila sam razum. Otvorila sam se intuiciji i zatvorila oi. Pokuala sam biti voda. Hodajui rabila sam sva osjetila. Mogla sam namirisati vodu, okusiti je, osjetiti, uti je i vidjeti. Bila sam plava, jasna, muljevita, nepomina, valovita, led, para, kia, snijeg, vlaga, pljuskajua, hranjiva i neograniena. Bila sam u svakoj moguoj slici vode koja mi je dola na um. Hodali smo po ravnici koja se pruala dokle je oko sezalo. Na obzorju se vidjela samo jedna mala, smeasta gomila, nasip visok neka dva metra. Bio je pokriven stijenom. Izgledalo je kao da ne pripada u pustinju. Poluzatvorenih oiju, zbog blje tavog sunca, uputila sam se prema njoj, popela se uz njene stranice i sjela na stijenu. Pogledala sam nadolje i pred sobom vidjela sve moje prijatelje, njih koji su me voljeli bez uvjeta i pruali mi podrku. Smijeili su se svi od reda, od uha do uha. Blijedo sam im uzvratila osmijeh. Lijevu ruku sam istegnula unatrag da bi se na nju oslonila i osjetila neto vlano. Brzo sam se okrenula. Iza mene, na produetku stijene na kojoj sam sje dila irio se pola metra dubok i tri metra irok bazen pun aro bne, kristalno jasne vode iz jueranjeg oblaka. S prvim gutljajem te mlake vode bila sam blie stvoritelju 144

nego sa svim hostijama koje su mi ikad poloili na jezik. Nisam nosila sat pa ne mogu zasigurno znati koliko je vre mena prolo, ali mi se uinilo da nije prolo ni pola sata od tre nutka kad sam poela biti voda do trenutka kad smo veselo ura njali glave u vodu i vritali od veselja. Dok smo jo slavili svoj uspjeh, k nama se pribliio ogroman guter. Bio je tako velik da me podsjeao na bia iz pretpovijesnih razdoblja. To nije bio privid, ve stvarnost. Nije se moglo pojaviti nita bolje za veeru nego to je bilo to bie iz znanstveno fantastinih ro mana. Meso je izazvalo oduevljenje koje obuzima ljude na gozbama. Te veeri sam po prvi puta doista razumjela vjeru plemena u odnos izmeu zemlje i predaka. Ogromna stijena je prodrla ravno kroz zemljinu povrinu i doista je mogla biti dojka neke starodrevne majke, ija je tjelesna svjesnost poivala u anor ganskim snovima da bi nam spasila ivot. U sebi sam imeno vala stijenu - Georgia Catherine, ime moje majke. Obazrela sam se i promotrila prostornost svijeta koji nas je okruivao, zahvalila se i konano shvatila da je svijet doista mjesto obilja. Pun je ljubaznih ljudi koji su uvijek spremni priskoiti u pomo i dijeliti svoj ivot s naim, samo ako im dozvolimo. Hrana i voda za sva bia nalaze se posvuda, samo ako smo otvoreni za primanje i davanje. A l i , vie od svega sada sam cijenila bogato duhovno vodstvo koje mi je podareno. Prela sam granicu "djelovanja po svojem" i zato mi je pomo bila dostupna na svakom koraku, u svakoj situaciji, pa ak i u dodiru sa smru.

145

22 Moja zakletva

sam ivjela s plemenom dani su bili vie ili manje jednaki. Nije bilo naina da saznam koji je mjesec. Oigledno, vrijeme nije bilo u pitanju. Jednog dana obuzeo me snaan osjeaj da je Boi. Ne znam zato. Nije bilo nieg to bi ak ni izdaleka podsjealo na ukraeno boino drvce i l i kristalnu bocu s konjakom od jaja. A l i , vjerojatno je doista bio 25. prosi nac. Slijedei svoje misli pali su mi na um dani u tjednu i dogaaj koji se prije nekoliko godina dogodio u mojoj ambu lanti. U ekaonici su sjedila dva kranska sveenika i raspravlja la o religiji. Razgovor se usplamtjeo jer su poeli raspravljati o tome da li idovski sabat, kojeg spominje Sveto pismo, pada u subotu i l i nedjelju. Ovdje u australskoj divljini mi se ta ras prava uinila prilino smijenom. Na Novom Zelandu ve je bio dan poslije Boia, a u Americi upravo sada proslavljaju boinu veer. Mogla sam zamisliti umjetnu crvenu crtu koja prolazi kroz plavi ocean na atlasu svijeta. Vrijeme, tvrdi se, poinje i zaustavlja se ovdje. Na nevidljivim granicama stalno pokretnog mora tamo se raa svaki dan u tjednu. 147

Takoer sam se prisjetila kako sam u srednjoj koli jedne veeri u petak sjedila u nekoj restauraciji. Ispred nas su bili ogromni hamburgeri, a mi smo ekali da sat otkuca pono. Samo jedan zalogaj mesa u petak znaio bi trenutni smrtni grijeh i vjenu osudu. Kasnije su se pravila promijenila, ali nitko mi nije mogao odgovoriti na pitanje to se dogodilo s jad nim osuenim duama koje su ve bile proklete. Sada mi je sve to izgledalo tako glupo. Ne mogu zamisliti bolji nain da se slavi svrha Boia nego to je to nain ivota plemena Pravih ljudi. Oni ne slave praznike poput nas iz godine u godinu. Ponekad tijekom go dine slave zbog nekog lana plemena, ali ne zbog njegovog roendana ve zato da bi priznali njegovu nadarenost i dopri nos zajednici, njegov osobni duhovni rast. Oni ne slave prola zak vremena, ve slave kad postanu boljima. Jedna od ena mi je rekla da njeno ime i ivotni talenat znae uvarica vremena. Oni smatraju da smo svi nadareni za mnogo toga te da uvijek napredujemo. Trenutno, u ovom tre nutku ona je bila umjetnica vremena i radila zajedno s jednom drugom osobom koja je imala iznimnu sposobnost sjeanja, posebice za detalje. Kad sam je zamolila da mi bolje objasni to sve to znai, rekla mi je da e lanovi plemena zatraiti naputke u svezi toga te da e mi kasnije rei jesam li dobila pristup do skrivenog znanja. Gotovo tri veeri meusobno su razgovarali, a ja nisam znala o emu. Nisam nita pitala jer sam znala da pretresaju pi tanje o tome hoe li sa mnom podijeliti neto posebno. Znala sam takoer da se ovdje ne radi o meni osobno, ve o injenici da predstavljam sve mutante svijeta. Ipak sam shvatila da je starjeina sve tri veeri arko zastupao moju stranu. Imala sam utisak da je Ooota najvie protiv toga. Na posljetku su odluili 148

da e mi omoguiti jedinstveno iskustvo kojeg nisu dozvolili ni jednom strancu prije mene. Sasvim je mogue da je znanje o uvanju vremena bio prevelik zahtjev. Na pohod po pustinji se nastavljao. Tlo je bilo prekriveno kamenjem, pijeskom, niskom vegetacijom, a postalo je pre puno malih breuljaka. Hodali smo naboranom zemljom, onom istom po kojoj su hodali narataji predaka njihove crne rase. Odjednom je skupina bez upozorenja zastala, dva mu karca su krenula naprijed, odmaknula grmlje izmeu dva drveta i odvalila velike stijene. Iza njih ukazao se skriveni ot vor. Zatim su uklonili pijesak koji je napola zatrpao vrata. Ooota se okrenuo k meni i rekao: "Sada e ti biti predano znanje o uvanju vremena. Kad ga sazna, razumjet e dilemu u kojoj se nalazi moj narod. Ne moe ui na ovo sveto mjesto dok ne poloi zakletvu da nikad nee odati gdje se nalazi ova pilja." Uli su u pilju i ostavili me samu vani. Osjetila sam miris dima i vidjela kako se blago die s vrha brdaca. Vratili su se k meni jedan po jedan. Najprije najmlai: uhvatio me za ruke, pogledao me u oi i progovorio svojim jezikom kojeg nisam ra zumjela. Osjetila sam da se boji to u nainiti sa znanjem ko jeg e mi dati. To mi je prenio bojom svoga glasa, ritmom i stankama. Bojao se posljedica izlaganja svog naroda mutan tima. Zatim je prila ena koju sam znala pod imenom Ona koja pria prie. I ona me uhvatila za ruke i govorila mi neto. Pod sjajnim suncem njeno je lice bilo jo tamnije, tanke obrve plavocrne, a sjenka paunovog perja bacala je kremasto bijeli ods jaj na oi. Pozvala je Oootu da nam se pridrui i govori u nji149

hovo ime. Pristupio nam je i dok me ona drala za ruke i gledala u oi, prenosio mi je njene rijei: "Bilo ti je sueno doi na ovaj kontinent. Prije roenja si dogovorila sastanak s nekim za obostranu dobrobit. Dogovor je bio da neete traiti jedno drugo prije nego to proe barem pedeset godina. Sada je dolo vrijeme. Upoznat e tog ovjeka jer ste se ro dili u istom trenutku i doi e do prepoznavanja na razini due. Dogovor je bio sklopljen na najvioj razi ni vaih bia." Bila sam potresena. Stara pustinjska domorotkinja ponovila mi je rijei neobinog mladog mukarca s turbanom u ajnici. Zatim je Ona koja pria prie uzela aku pijeska i stavila na moj dlan. Zatim je uzela jo pijeska, otvorila prste i dozvolila pije sku da sipi kroz njih. Oigledno je eljela da i ja tako inim. Ponovili smo radnju etiri puta u slavu vode, vatre, zraka i zemlje. Ostaci praine prilijepili su mi se za prste. Izlazili su jedan po jedan, svatko je neto rekao i uhvatio me za ruke, ali Ooota vie nije prevodio. Nakon to je svatko od njih proveo neko vrijeme sa mnom, sljedei bi izaao. uvarica vremena bila je meu posljednjima, ali nije bila sama. S njom je bila uvarica sjeanja. Drale su se za ruke i uhvatile moje ruke. Isprepletenih prstiju smo kruile, a zatim dotaknule tlo i uspravile se rukama ispruenim prema nebu. To smo uinile sedam puta i tako poastile sedam prostornih pravaca: sjever, jug, istok, zapad, gore, dolje i unutra. Zatim je doao Iscjelitelj. Starjeina je bio posljednji. Ooota je bio s njim. Rekli su mi da sveta mjesta Praaustralaca, uklju ujui i ovo Pravih ljudi, vie ne pripada njima. Najvanije mjesto gdje su se sva plemena sretala zvalo se Uluru, a sada ga 150

zovu Ajer Rock. To je ogromno crveno brdo u sreditu konti nenta. Radi se o jednoj jedinstvenoj stijeni pa je to zapravo najvei monolit na svijetu jer se uzdie oko 400 metara iznad zemlje. Danas je dostupan turistima koji se poput mrava penju po njemu, a zatim se vraaju u svoje izletnike autobuse te se ostatak dana kupaju u kloriranim antiseptikim bazenima obli njih hotela. Iako vlada tvrdi da je mjesto u vlasnitvu britan skih lojalista i domorodaca, ono oito vie nije sveto i ne moe se rabiti za neto takvoga. Prije otprilike 175 godina mutanti su poeli postavljati tele grafske stupove po prostranstvu divljine i domoroci su morali potraiti druga mjesta za sastanke. Sve umjetnike rezbarije i povijesne predmete su odstranili. Neke su smjestili u australske muzeje, ali su veinu izvezli. Opljakali su grobove i oltare. Po miljenju plemena mutanti su neoprezno smatrali da e na taj nain ivotni stil Praaustralaca nestati, ako im unite sveta mjesta. Nije im palo na pamet da e se oni preseliti. Ipak, bio je to unitavajui udarac za plemenska okupljanja i predstavljao je poetak potpunog raspada praaustralskog naro da. Neki od njih su se pokuali oduprijeti i umrli u izgubljenim bitkama. Veina ih je otila u svijet bijelog ovjeka da bi pronala obeano obilje neogranienih koliina hrane, a zatim umrla u siromatvu i ozakonjenom obliku ropstva. Prvi bijeli doseljenici u Australiju bili su zatvorenici koji su pristigli na brodovima okovani u lance da bi na taj nain olakali ivot pre natrpanim britanskim kaznionicama. ak su i vojnici koji su uvali zatvorenike bili otpisani od strane britanskog dvora. Nije bilo udno ako se osuenik nakon odsluene kazne naao bez novaca, u neobinoj zemlji i preobrazio se u podivljalog slubenika. Mogao je prakticirati mo nad ljudima koji su bili manje vrijedni od njega, a domoroci su bili prisiljeni preuzeti tu 151

ulogu. Ooota mi je rekao da je njegovo pleme prije otprilike dvanaest pokoljenja bilo voeno do ovoga mjesta: "Ovo sveto mjesto odravalo je na ivotu na narod od poetka vremena, jo dok je zemlja bila puna drvea, pa ak i kad je dola velika voda koja je prekrila sve. Nai ljudi su ovdje bili sigurni. Ovo mjesto nije zagaeno vaim zrakoplovima, a vai ljudi ne mogu dovoljno dugo preivjeti u pustinji da bi ga pronali. Vrlo malo ljudi zna za postojanje takvog neeg. Drevni predmeti iz nae rase oduzeti su nam. Ne posjedujemo vie nita osim onog to e sada vid jeti skriveno pod povrinom zemlje. Nijedno drugo pleme Praaustralaca nije sauvalo nijedan materijalan dokaz svoje povijesti. Sve su ukrali mutanti. Ovo je sve to je ostalo od cijelog naroda, cijele rase, Bojih Pravih ljudi. Bojih prvih ljudi, jedinih pravih ljudi koji su ostali na planetu." Tog popodneva Iscjeliteljka mi se pribliila po drugi put. Nosila je posudu s crvenom bojom. U tim bojama, osim drugih sastojaka, nalaze se i etiri tjelesna tkiva: kosti, ivci, krv i meso. Pokretom ruke i mentalnom porukom dala mi je do znanja da si lice obojim u crveno. Posluala sam je. Zatim su svi izili iz peine. Svakome od njih pogledala sam u oi i obeala da nikada neu otkriti toan poloaj njihovog svetog mjesta. Zatim su me pustili u peinu.

152

23 Objava u snovima

sam se u ogromnom prostoru sa zidovima od vrste stijene i prolazima koji su vodili u nekoliko smjerova. Zidovi su bili obojeni raznim ukrasima i puni prirodnih stjeno vitih polica. Pogledala sam u jedan kut i zbog onog to sam vid jela posumnjala u zdrav razum. Bio je to vrt! Stijene na stropu bile su tako posloene da je sunce moglo ui, a jasno sam ula zvuk vode koja tee preko stijena. Podzemni potok su usmjerili kroz stijenu tako da je prolazio peinom. Mirno ozraje, jed nostavno i trajno. Jedino tada sam vidjela bilo kakve znake osobnog posje dovanja. U peini su uvali obredne predmete kao i bolje koe za spavanje. Prepoznala sam devina kopita preraena u noeve. Promatrala sam sobu koja je bila muzej. Ovdje su uvali stvari koje su godinama skupljali izviai vraajui se iz gradova. Bilo je asopisa sa slikama televizije, kompjutera, automobila, tenkova, lansiranja raketa, kockarnica, slavnih graevina, drukijih rasa pa ak i hrane. uvali su i predmete koje su pronali - sunane naoale, britvu, pojas, zatvara, termometar, baterije, nekoliko olovaka i knjiga. Jedan dio peine bio je namijenjen proizvodima od kamena. 153

Pleme Pravih ljudi izmjenjuje vunu i druga vlakna sa susjed nim plemenima. A ponekad izrauje predmete iz drvene kore, pa ak i uad. Promatrala sam jednog mukarca koji je uzeo nekoliko vlakana i kotrljao ih po stegnu. Zatim ih je zasukao i dodavao nova sve dok nije dobio dugu jedinstvenu nit. Zajedno s drugim nitima upletao ih je u uad razliite debljine. U mnogo proizvoda uplitali su i kosu. Tada nisam znala da su se oblaili samo zato jer su znali da bi mi bilo vrlo teko, ako ne i ne mogue prihvatiti svoju, ako ne i njihovu golotinju. Bio je to dan pun iznenaenja. Istraivala sam, a Ooota mi je objanja vao. U dubljim podrujima bile su nam potrebne baklje, a sredinji prostor prekrivao je kameni strop kojeg je s vanjske strane bilo mogue pomicati tako da je proputao svjetlost do tamnih prostorija. Peina nije predstavljala obredno mjesto Pravih ljudi - obredno mjesto je zapravo njihov ivot kojeg proivljavaju iz trenutka u trenutak. Ovdje su se podsjeali na povijest, uili istini i uvanju vrijednosti. Ovo je bilo sklonite pred mislima mutanata. Kad smo se vratili u sredinji prostor, Ooota mi je rekao da paljivo promotrim kamene i drvene k i pove. iroke nosnice su mu se rairile kad mi je objanjavao da ukras na glavi otkriva osobnost kipa. Kratki ukras predstavlja misli, sjeanje, odluivanje, tjelesnu svjesnost o osjetima, za dovoljstvo i bol - sve u odnosu na svjesni i podsvjesni um. Dugi ukras predstavlja na stvaralaki duh, kako pristupamo znanju i izmiljamo jo nepostojee predmete, doivljavamo iskustva koja mogu, ali ne moraju biti stvarna, usklaujemo se s mu drou svih stvorenja i ljudi koji su ikada ivjeli. Ljudi trae obavijesti, ali izgleda ne shvaaju da mudrost takoer trai izraaj. Dugi ukras na glavi takoer predstavlja nae pravo savreno jastvo, vjeni dio svakog od nas, kojeg emo obui kada elimo znati da li je postupak o kome razmiljamo za nae 154

najvie dobro. Postoji takoer i trei ukras koji je okruivao lice i padao niz lea sve do tla. On predstavlja povezanost svih vidova: tjelesnog, osjeajnog i duhovnog. Veina kipova bila je nainjena nevjerojatno tono i s mno go detalja, ali jedan me iznenadio jer je bio dovren bez onih jabuica. Izgledao je poput slijepog simbola. " T i misli da Boanska jednost vidi i prosuuje ljude", rekao je Ooota. " M i smatramo da Boanska jednost osjea namjere i osjeaje ivih bia. Nije zainteresirana za ono to inimo ili ne inimo." Ta je no bila najznaajnija no cijele pustolovine. Tada sam nauila zato sam bila tamo i to se od mene oekuje. Imali smo proslavu. Promatrala sam umjetnike kako pripre maju boju od bijele gline, dva dijela crvene okre i jedan limun ute. Majstor oruar izradio je kistove od kratkih stabljika. Obojili su se s nevjerojatnim oblicima i slikama ivotinja. Mene su obukli u kostim od perja, u najveoj mjeri od mekanog perja ptice emu; predstavljala sam pticu kookaburra. Moja uloga u obrednoj drami bila je prikazati pticu kao prenositelja poruke koja leti u udaljene dijelove svijeta. Kookaburra je lijepa ptica, ali vrlo glasna, ije se glasanje esto usporeuje s glasanjem magarca. Kookaburra e preivjeti u vrlo tekim uvjetima. Velika je pa sam zato bila primjerna za tu ulogu. Nakon pjesme i plesa oblikovali smo malen krug. Bilo nas je devetero: starjeina, Ooota, Iscjelitelj, Iscjeliteljka, uvarica vremena, uvarica sjeanja, Mirotvorac, Srodnica ptica i ja sama. Starjeina je sjeo nasuprot meni, noge je podvukao pod sebe te se nagnuo k meni i zagledao u moje oi. Netko izvan kruga izruio mu je kamenu au punu neke tekuine. Popio je gut ljaj. Zatim ju je dao na desno, a da ni za trenutak nije odmaknuo svoj pogled u dubine mojega srca. Progovorio je: 155

M i , pleme Pravih ljudi Boanske jednosti, napu tamo planet Zemlju. Preostalo vrijeme koje emo bo raviti ovdje provest emo na najvioj razini duhovnog ivota - u celibatu, kojim emo pokazati tjelesnu dis ciplinu. Neemo vie imati djecu. Kad na najmlai lan umre, bit e posljednji od iste ljudske rase. Mi smo vjena bia. Mnogo je mjesta u svemiru gdje due koje nas slijede mogu uzeti tjelesni oblik. Mi smo izravni potomci prvoga bia. Prolazili smo iskuenje preivljavanja od poetka vremena, vrsto se pridravajui izvornih vrijednosti i zakona. Naa skupna svijest odrava Zemlju na okupu. Sada smo dobili dozvolu da odemo. Ljudi svijeta su se pro mijenili i odbacili dio Zemljine due. Odlazimo da bi joj se pridruili na nebu. Izabrana si kao na glasnik za mutante. Rei e im da odlazimo. Odlazimo i ostavljamo Majku Zemlju vama. Molimo se da uvidite to va nain ivota ini vodi, ivotinjama, zraku pa i vama samima. Molimo se da pronaete rjeenje za svoje probleme i da ne unitite svijet. Postoje mutanti koji su na rubu ponov nog stjecanja svog pravog bia. Ako se usmjerite, ima dovoljno vremena da sprijeite unitenje planeta, ali mi vam vie ne moemo pomagati. Nae vrijeme je is teklo. Sezona kia se promijenila, temperatura se po veava, a jasno nam je da se razmnoavanje biljaka i ivotinja smanjuje. Vie ne moemo odravati ljudski oblik kao dom naih dua jer uskoro u pustinji nee vie biti vode, ni hrane. Zavrtjelo mi se u glavi. Poela sam shvaati. Nakon svog tog vremena oni su se otvorili i povezali sa strancem jer im je 156

bio potreban glasnik. A l i , zato ja? aa je stigla do mene. Popila sam gutljaj. Imalo je okus po vinu izmijeanom s viskijem. Predala sam je dalje desno. Starjeina je nastavio: "Vrijeme je da se tvoje tijelo i misli odmore. Spavaj, moja sestro, sutra emo ponovo razgovarati." Vatra se smanjila do eravice. Vruina se podizala bjeei iz peine kroz iroke otvore na stropu. Nisam mogla spavati. Mahnula sam Mirotvorcu, molei ga za razgovor. Pristao je. Ooota nam se pridruio pa smo se upustili u duboku, sloenu raspravu. Mirotvorac ije je lice bilo izbrazdano poput krajolika kojim smo putovali rekao mi je da je na poetku vremena, u razdoblju kojeg su oni nazivali vrijeme snova, zemlja bila udruena. Boanska jednost stvorila je svjetlo, a prvi sunev izlazak razbio je potpunu tamu. U prazninu je namjestila brojne ok rugle ploe da se vrte na nebu. Na planet bio je jedna od njih. Bio je ravan i bez oblika. Sve je bilo tiho. Nije bilo ni jednog cvijeta koji bi se pognuo u struji zraka, a nije bilo ni povjetarca. Nije bilo zvuka ni jedne ptice koja bi razbila tiinu. Zatim je Boja jednost rairila znanje svakom planetu i svakom neto dala. Prvo je dola svjesnost, zatim je nastala voda, zrak, zem lja. Slijedili su ivotinjski oblici. Pravi ljudi smatraju da ono to zovu Bogom mutanti teko razumiju jer su ovisni o obliku. Za njih, Jednost nema veliine, oblika i teine. Jednost je bit, stvaralatvo, istoa, ljubav, neograniena energija. Mnoge plemenske prie govore o Zmiji duge koja predstavlja crtu energije i l i svijesti, a poinje iz potpunog mira, mijenja titraj i postaje zvuk, boja i oblik. inilo mi se da Ooota ne govori o svjesnosti budnog stanja i l i nesvjesnog, ve govori o nekoj vrsti Stvoriteljeve svijesti koja obuhvaa sve. Ona se nalazi u kamenju, biljkama, ivoti157

njama i ovjeanstvu. Ljudi su stvoreni, a ljudsko tijelo samo udomauje na vjeni dio. Druga vjena bia nalaze se na dru gim mjestima u svemiru. Pleme vjeruje da je Boanska jednost najprije stvorila enu, a zatim se svijet rodio iz pjesme. Boja jednost nije osoba. Bog je najvia, pozitivna sila ljubavi koja stvara svijet irenjem energije. Vjeruju da su ljudi stvoreni na sliku Boga, ali ne na tjelesnu sliku jer Bog nema tijela. Due su stvorene da bi sliile Boan skoj jednosti, a to znai da su sposobne za istu ljubav i mir te da mogu stvarati i brinuti se za mnogo toga. Data nam je slo bodna volja i ovaj planet kao uilite za osjeaje koji su jedin stveno snani samo onda kad je dua u ljudskom obliku. Vrijeme snova imalo je tri dijela. Bilo je to vrijeme prije vre mena, vrijeme nakon to se pojavilo tlo, ali nije bilo oblika. Prvi ljudi su istraivali osjeaje i postupke te pronali da mogu osjeati ljutnju ako tako izaberu. Mogli su promatrati stvari i osjeati ljutnju ili stvoriti situacije koje bi ih razljutile. Briga, pohlepa, pouda, lai i mo nisu emocije na koje je potrebno gubiti vrijeme. Da bi to pokazali, prvi ljudi su nestali i umjesto njih su se pojavile stijene, vodopadi ili neto drugo. Oni jo uvijek postoje, a to su mjesta razmiljanja za svakog tko je do voljno mudar da od njih ui. To je svijest koja je oblikovala stvarnost. Trei dio razdoblja snova je sada. Snovi se i dalje nastavljaju, svjesnost jo uvijek stvara na svijet. Zato su uvjereni da vlasnitvo nad zemljom nije mogue. Tlo pripada svim biima. Pravi ljudski odnosi jame dijeljenje i dogovor. Posjedovanje je najvei stupanj odvajanja od drugih radi vlastitog zadovoljstva. Prije nego to su doli Britanci nitko u Australiji nije bio siromaan. Pleme vjeruje da su se prvi ljudi pojavili u Australiji kada su svi kontinenti na Zemlji bili udrueni. Znanstvenici govore o 158

jednoj masi tla - zovu je Pangea - prije otprilike 180 milijuna godina koja se podijelila na dva dijela. Laurazija je pred stavljala sjevernu cjelinu, a Gondwanaland Australiju, Antark tik, Indiju, Afriku i Junu Ameriku. Indija i Afrika odmaknule su se prije 65 milijuna godina, Antarktik je ostao ispod, a Aus tralija i Juna Amerika izmeu. Pleme vjeruje da su prvi ljudi poeli istraivati i odlazili sve dalje i dalje. Naili su na nove situacije i umjesto da se oslone na osnovna naela prihvatili su se agresivnih osjeaja i postu paka da bi preivjeli. to su dalje odlazili, njihov sustav uvjere nja se sve vie mijenjao, vrijednosti se gubile, a na kraju se ak i njihova vanjtina promijenila poprimajui svjetliju boju u hladnijoj sjevernoj klinu. Pleme ne razlikuje ljude po boji koe, ali vjeruju da smo prvobitno imali istu nijansu i da se tome postepeno vraamo. Mutantima pripisuju posebne znaajke. Prvo, mutanti vie ne mogu ivjeti na otvorenom. Veina ih umre, a da ne znaju to to znai stajati gol na kii. Provode svoje vrijeme u graevinama s umjetnom toplinom i hlaenjem, te pate od sunanice na nor malnim temperaturama. Drugo, mutanti vie ne posjeduju do bru probavu poput pravih ljudi. Hranu moraju zdrobiti u prah, preraditi i konzervirati. Jedu vie neprirodnih nego prirodnih tvari. Otili su tako daleko da su razvili alergije na prirodnu hranu i pelud u zraku. Neka novoroenad mutanata ne moe podnijeti ak ni majino mlijeko. Mutanti posjeduju ogranieno razumijevanje jer mjere vri jeme prema sebi. Ne prihvaaju nita drugo osim svog vremena pa zato bezobzirno unitavaju bez osjeaja za sutranjicu. Najvea razlika izmeu njih i prvih ljudi je da mutanti u sebi nose strah. Pravi ljudi su neustraivi. Mutanti prijete svojoj djeci. Potrebna im je prisila zakona i zatvora. ak je i sigurnost 159

drava zasnovana na prijetnji drugih drava orujem. Pleme smatra da je strah osjeaj koji pripada ivotinjama. Kod njih on igra vanu ulogu u preivljavanju. A l i , ako ljudi znaju za Boansku jednost i shvaaju da svemir nije sluajan ve plani ran, onda se ne boje. Ili ima povjerenja, ili se boji - ne moe osjeati oboje. Uvjereni su da strah izvire iz predmeta. to vie predmeta posjeduje, to se vie boji. Na kraju im posveuje sav svoj ivot. Pravi ljudi su mi objasnili kako im je bilo smijeno kad su misionari ustrajali na tome da svoju djecu ue sklopiti ruke i zahvaliti se prije jela. Pa oni se bude zahvalni! Provode svoj dan nikad ne uzimajui stvari zdravo za gotovo. Ako misionari moraju svoju djecu uiti zahvalnosti, neemu to je prirodno svim ljudima, pleme smatra da su oni ti koji se moraju zamisliti nad svojim vlastitim drutvom. Moda je njima potrebna po mo. Nisu mogli razumjeti zato im misionari zabranjuju tova nje zemlje. Svatko zna da to manje od nje uzme, manje e joj morati vratiti. Pravi ljudi ne vide nita nekulturno u vraanju duga i l i izraavanju zahvalnosti zemlji krvlju koju izliju u pije sak. Takoer smatraju da treba potovati ovjeka koji vie ne eli jesti i sjedne u pustinji da bi dovrio svoje svjetovno posto janje. Ne vjeruju da je smrt od bolesti i l i nesree prirodna. Na posljetku, rekli su mi, ne moe ubiti neto to je vjeno. Nisi to stvorio pa ne moe ni ubiti. Vjeruju u slobodnu volju; dua slobodno izabire doi pa kakvo joj onda pravilo moe zabraniti da se slobodno vrati kui? Ne radi se o osobnoj odluci u ovoj oitovanoj stvarnosti ve o odluci na razini vjenosti koju donosi sveznajue jastvo. Smatraju da je prirodan nain ispunjenja ljudskog iskustva izraavanje slobodne volje i izbora. Negdje u dobi od oko 120 160

ili 130 godina kad ovjek osjeti oduevljenje zbog vraanja u zauvijek te nakon to zamoli Jednost za dozvolu, osoba orga nizira zabavu i objavi proslavu svog ivota. Stoljeima su Pravi ljudi pri roenju svojoj djeci govorili iste rijei. Doavi na ovaj svijet svako dijete zauje: "Volimo te i podravamo na tvom putu." Kod svoje konane proslave, svi se grle i ponavljaju istu reenicu. Ono to uje kad si doao, ono je to e uti kad ode! Zatim osoba koja odlazi sjedne i zaustavi rad tijela. Za manje od dvije minute sve je zavreno. Nema tuge ni aljenja. Rekli su mi da e me nauiti njihovim tehnikama za preobrazbu ljudske razine natrag u ne vidljivu razinu kad u biti spremna za prihvaanje odgovor nosti takvoga znanja. Rije mutant oznaava stanje srca i uma, ne boju ovjeka radi se o uvjerenju! Mutant je netko tko je izgubio i l i se odvojio od drevnih sjeanja i vjene istine. Na kraju smo morali zavriti razgovor. Bilo je kasno i bili smo iscrpljeni. Peina je jo juer bila prazna, a danas je bila is punjena ivotom. Moj mozak je do juer bio pun znanja, skupljenog u godinama obrazovanja. A danas je bio poput spuve koja je upijala drukije i vanije vrijednosti. Teko mi je bilo razumijeti njihov nain ivota jer mi je bio posve stran pa sam sa zahvalnou prihvatila kad su mi misli nestale u mir noj praznini.

161

24 Zapisi

jutra dozvolili su mi razgledati prolaz kojeg zovu uvanje vremena. Nainili su nekakvu kamenitu napravu koja proputa suneve zrake prema dolje. Samo u jedno doba godine sunce sije u tonom smjeru i oblikuje odreeni obrazac. Kad se to dogodi, znaju da je prola godina dana od posljednje biljeke o vremenu. Tijekom tog vremena prireuju proslavu u ast uvarici vremena i uvarici sjeanja. Dvije pohraniteljke vremena provode godinji obred. Stijenu oslikaju slikama koje predstavljaju sve znaajne dogaaje u proteklih est godinjih doba u protekloj godini. Roenja i smrti zabiljeena su prema danu i vremenu u odnosu na sunce i mjesec, a tu su jo i neki drugi vani podaci. Izbrojila sam oko 160 rezbarija i slika. Na taj nain sam saznala da je najmlai plemenski lan star 13 go dina te da su etvero njih preli devedesetu. Nisam znala da je australska vlada provodila nuklearne pokuse dok nisam nala dokaz za to na peinskom zidu. Vlada vjerojatno nije znala da se oko mjesta pokusa nalaze ljudi. Na stijeni je prikazano, primjerice, japansko bombardiranje Darwina. Bez uporabe papira i olovke uvarica sjeanja poznaje 163

sve vane dogaaje u odgovarajuem redoslijedu. Kad je u varica vremena opisivala svoju odgovornost biljeenja i oslika vanja, njen se izraz lica pretvorio u radost djeteta koje je upravo primilo eljeni dar. Obje ene bile su u poodmaklim godinama. Zapanjujue je to u naoj kulturi ivi mnogo starijih ljudi koji su zaboravljivi, nepouzdani i senilni dok ovdje u Divljini, to su stariji, to su mudriji i zbog toga je njihovo sudjelovanje u razgovoru vrlo cijenjeno. Oni su oslonci snage i primjeri za druge. Brojila sam unatrag rezbarije na stijeni i dola do godine mojega roenja. Tamo je, u vrijeme kad bi kod nas bio rujan kod njih je to bilo razdoblje od 29 dana - u ranim jutarnjim satima zabiljeeno roenje. Pitala sam tko je to. Rekli su mi da se radi o roenju plemenskog starjeine Kraljevskog crnog la buda. Nisam otvorila usta od iznenaenja, ali se to sasvim lako moglo dogoditi. Kakva je vjerojatnost da sretne ovjeka koji se rodio istoga dana, iste godine i u isto vrijeme na suprotnom kraju zemlje? Rekla sam Oooti da bih rado na samo razgo varala s Kraljevskim crnim labudom. Dogovorili smo susret. Crnom labudu su prije mnogo godina ispriali o duhovnom partneru koji je roen na vrhu globusa u drutvu mutanata. Kad je bio mlai, elio je otii meu Australce i potraiti ga, ali mu je bilo reeno da mora potovati dogovor i pustiti da proe najmanje 50 godina za razvoj osobnih vrijednosti. Usporedili smo okolnosti naih roenja. Njegov je ivot poeo nakon to ga je majka poloila u posebno pripremljenu kou rijetke albino koale. U tom trenutku bila je sama nakon to je dugo putovala do tono odreenog mjesta. Moj je ivot poeo u bijeloj, sterilnoj bolnici u Iowi nakon to je i moja majka otputovala iz Chicaga do mjesta koje je sama izabrala. 164

Njegov otac je bio na putu i kilometrima daleko od mjesta roenja. I moj je u to vrijeme putovao. Tijekom svog ivota on je nekoliko puta promijenio svoje ime. I ja sam. Ispriao mi je o okolnostima svake promjene. Rijetka, bijela koala koja je ukr stila put s njegovom majkom predstavljala je znak da je dijete koje nosi predodreeno za vodstvo. On je osobno osjeao bliskost s australskim crnim labudom pa je njegovo ime dopu nio ukrasnim pridjevom kojeg su meni preveli kao Kraljevski. Ispriala sam mu okolnosti u kojima sam ja mijenjala svoja imena. Nije bilo vano da li je naa povezanost mit i l i injenica. U tom trenutku postali smo stvarnim partnerima i iskreno razgo varali od srca k srcu. Veinom smo razgovarali o osobnim stvarima o kojima ne elim javno govoriti, ali u s vama podijeliti ono to smatram njegovim najdubljim uvjerenjem. Kraljevski crni labud mi je govorio o dvojnostima koje se nalaze u svijetu osobnosti. To sam protumaila kao dobro naspram loeg, ropstvo naspram slobode. A l i , nije se radilo o tome. Ne radi se o crnom ili bije lom; uvijek su to nijanse sivog. I to je najvanije, sivilo se u napredujuem obrascu vraa natrag k izvoru. aljivo sam spo menula nau dob i rekla da mi je potrebno jo 50 godina samo da bih to razumjela. Kasnije tog dana, u prolazu uvanja vremena, saznala sam da su Praaustralci prvi izumili bojanje sprejom. Ne rabe otro vne tvari jer djeluju u skladu s okolinom i za nju se duboko brinu. Prstima i ivotinjskom dlakom obojili su dio stijene u tamnocrveno. Nakon nekoliko sati boja se posuila, a mene su nauili kako pomijeati bijelu boju iz gline nalik kredi, vodu i guterovo ulje. Mjeavinu smo mijeali komadom drveta. Kad se dovoljno zgusnula, nainili su lijevak pa sam izlila boju u 165

usta. Bio je to udan osjeaj na jeziku, ali zapravo nije bilo okusa. Zatim sam stavila ruku na crvenu stijenu i poela plju vati boju oko prstiju. Odmaknula sam ruku i na svetoj stijeni ostao je znak mutantkinje. Ne bi mi pokazali veu ast da su na strop sikstinske kapelice oslikali moje lice. Cijeli dan sam posvetila prouavanju podataka na stijeni. Pronala sam podatak o priznanju britanske vladavine, uvo enju novane razmjene, prvi pogled na automobil, zrakoplov, satelite iznad Australije, pomrine, ak i neto slino leteem tanjuru s mutantima koji su izgledali jo udnije od mene! Rekli su mi da su neke slike nainjene po sjeanju i radu prijanjih uvara vremena i uvara sjeanja, a druge pak pri kazuju dogaaje o kojima su im priali promatrai poslani u civilizirana podruja. Isprva su slali mlade ljude, ali su shvatili da je taj zadatak za njih preteak. Mlade je lako impresionirati obeanjem auto mobila, sladoledom svakoga dana i svim udima industrijskog svijeta. Stariji su vie utvreni u sebi i mogli su prepoznati magnetnu privlanost, ali joj nisu podlegli. Kako god bilo, nikoga nisu u plemenu zadravali protiv njegove volje; s vre mena na vrijeme izgubljeni lan bi se vratio. Oootu su po roenju uzeli majci to je u prolosti bilo sasvim u redu i zako nito. Da bi se nevjernici preokrenuli i spasili njihove due, djecu su zatvarali u za to odreene ustanove i zabranjivali im uenje materinjeg jezika, a posebice prakticiranje obreda. Ooo ta je ivio 16 godina u gradu prije nego to je pobjegao i po traio svoje korijene. Svi su se smijali kad je Ooota priao to se dogodilo s kuama u koje je vlada naseljavala Praaustralce. Ljudi su spavali na dvoritu, a kue rabili kao skladita. To nas je dovelo do razmatranja darova i to oni znae. Pleme smatra da je dar dar samo ako daruje ono to druga osoba eli. Nije 166

dar ako daruje ono to ti eli da oni imaju. Za dar se ne smijemo vezivati. On se daje bez uvjeta. Osoba koja ga prima ima pravo s njim uiniti to eli: uporabiti ga, unititi ga, poklo niti, to god eli. Dar je njen bez uvjeta, a darovatelj ne oekuje nita za uzvrat. Ako neto ne odgovara tim uvjetima, ne radi se o daru. Mora se odrediti kao neto drugo. Mogla sam se sloiti da vladini darovi, i na nesreu, veina onog to moje drutvo smatra darom, ne spada u tu kategoriju. A l i , poznajem nekoli cinu ljudi koji stalno poklanjaju i toga nisu svjesni. Poklanjaju rijei ohrabrenja, ale i l i nude prijateljsko rame na koje se moe osloniti. Mudrost ovih ljudi predstavljala je stalan izvor uenja. Kad bi samo oni mogli biti voe svijeta, sve bi bilo drukije!

167

25 Primljena

jutra dozvolili su mi ui u najzatieniji dio podzemne peine. Visoko su ga cijenili pa je sredite njihovih prethodnih rasprava bilo upravo u tome hoe li mi dopustiti pristup i l i ne. Morali smo ga osvijetliti bakljama, a prostorija je zasjala u uglaanom opalu. Svjetlo vatre koje se odraavalo od zidova i tla prelijevalo se u najsjajnijoj dugi koju sam ikada vidjela. Bilo je to kao da stojim u kristalu u moru boja koje pleu nada mnom, ispod i okolo mene. Prostor su rabili za neposredno sporazumijevanje s Jednou te za neku vrstu me ditacije. Objasnili su mi da je razlika izmeu molitve mutanata i njihovog sporazumijevanja u tome to se mi obraamo duho vnom svijetu, a oni ine obrnuto. Oni sluaju. Oiste um od misli i ekaju poruku. Razlog za to je, kako su mi objasnili, to ne moe uti glas Jednosti kad sam govori. U ovoj prostoriji odravala su se vjenanja i slubena promjena imena. esto su ga posjeivali stariji prije nego to su umrli. U prolosti, kad je njihova rasa jedina naseljavala kontinent, razliita plemena po kapala su svoje lanove na razliite naine. Neki su mrtve zavili u tkanine i poput mumija ih zakopali u grobove. Nekad je 169

u Ayers Rocku bilo mnogo tijela kojih sad nema. Leevima ne pripisuju neki znaaj pa ih esto pokapaju u plitke jame isko pane u pijesku. Smatraju da se tijelo mora vratiti u zemlju i pre raditi ba kao i sve drugo u svemiru. Neki dananji Praaustralci ele da se njihova gola tijela ostave na otvorenom za hranu i votinjskom kraljevstvu koje je tako vjerno hranilo njihov ivot. Najvea razlika izmeu nas i njih je to to Pravi ljudi znaju kuda idu nakon posljednjeg zemaljskog izdaha dok veina mu tanata to ne zna. Ako zna, odlazi s mirom i povjerenjem; ako ne zna naravno da se opire. U prostoru obloenom dragim kamenovima ponekad se od vija posebna pouka. To je uionica u kojoj poduavaju umje tnosti nestajanja. Dugo se ve pria o sposobnosti Praaustralaca da u opasnim okolnostima postanu nevidljivi. Mnogi urba nizirani Praaustralci tvrde da je to izmiljotina - njihov narod nikad nije imao nadljudske sposobnosti, ali varaju se. Umje tnost privida u pustinji je uzdignuta do nesluenih visina. Pravi ljudi znaju kako izvesti privid umnoavanja. Jedna osoba moe izgledati kao da ih je deset ili pedeset. Ta se sposobnost rabi kao sredstvo preivljavanja. Iskoritavaju strah drugih rasa. Nije nuno uporabiti strelice za borbu; radije se pobrinu za privid masovne snage i prestraeni napadai vritei bjee kasnije priajui prie o vragovima i arobnjatvu. Na tom svetom mjestu zadrali smo se nekoliko dana, a prije nego to smo otili, priredili su mi obred tijekom kojeg su me imenovali za svog glasnika, a zatim jo jedan za moju buduu zatitu. Najprije su mi namazali glavu i na elo privrstili obru od srebrnosivog krzna koale. Na sredinu su smolom prilijepili uglaani opal. Tijelo i lice prekrili su mi ptijim perjem. Svi su nosili pernatu odjeu. Predivna proslava koju je pratila zvo njava lepeza od perja i trske. 170

Zvuk je bio jednako uzvien kao i zvuk orgulja u najboljim svjetskim katedralama. Rabili su takoer cijevi od gline i kratko drveno glazbalo iji je zvuk bio slian zvuku flaute. U tom trenutku sam postala svjesna da su me doista prihva tili. Prola sam testove koje su zahtijevali od mene, iako nisam unaprijed znala da me iskuavaju, a jo manje zato. Ganuto sam stajala usred kruga i sluala pjesmu i drevne iste zvukove njihove glazbe. Sljedeeg jutra je samo dio prvobitne skupine napustio sveto mjesto pridruivi mi se u nastavku putovanja. Kamo? Nisam znala.

171

26 Sretan neroendan

putovanja dvaput smo proslavom obiljeili rast neijeg talenta. Svakome se prireuje posebna zabava koja nema nita zajednikog s dobi i l i nadnevkom roenja ve se radi o priznanju ovjekove jedinstvenosti i njegovog doprinosa ivotu. Smatraju da je svrha prolaska vremena u tome da ovjek postane bolji, mudriji i da sve vie izraava svoju bit. Ako ste ove godine bolja osoba nego prole, a samo vi to znate zasigurno, tada organizirate zabavu. Kad kaete da ste spre mni, svatko to cijeni. Jedna od proslava bila je namijenjena eni iji dar i l i me dicina u ivotu je bilo sluanje. Ime joj je bilo uvarica tajni. Uvijek je bila na raspolaganju svakome tko je elio o neemu razgovarati, ispovijediti se, priznati ili si olakati duu. Razgo vori su bili privatni, ona nije nudila neke savjete niti je prosu ivala. Drala je drugog ovjeka za ruku i l i mu poloila glavu u svoje krilo i jednostavno sluala. Izgleda da je znala ohrabriti ljude da sami pronau rjeenja i da slijede put svojeg srca. Pomislila sam na svoje sunarodnjake, na mnoge mlade koji besciljno lutaju svijetom, na beskunike koji misle da nemaju 173

to ponuditi drutvu, na ovisnike koji ele djelovati u nekoj drugoj stvarnosti, a ne u onoj u kojoj se nalaze. Poeljela sam da ih dovedem ovdje pa da vide kako je malo potrebno da bude koristan i kako je divno upoznati i doivjeti osjeaj vlas tite vrijednosti. Ta je ena poznavala svoje dobre strane, a priznali su ih i svi drugi lanovi plemena. Tijekom zabave uvarica tajni sjedila je na malo povienom mjestu. Molila je svemir da se pobrine za obilje hrane, ako je to ispravno za sve. Naravno, na veer smo se nali na podruju obraslom bobi cama i groem. Prije nekoliko dana u daljini smo opazili kine oblake pa smo sada u malim mlakama vode pronali na desetine abljih punoglavaca. Stavili smo ih na vrue kamenje i oni su se brzo pretvorili u vrlo ukusnu hranu. Na jelovniku su se nala i neka neprivlana stvorenja koja su skakutala u blatu. Zabavu smo obogatili glazbom. Nauila sam ih teksakom plesu kojeg smo plesali u ritmu njihovih bubnjeva i uskoro su se svi smijali. Zatim sam im rekla da mutanti vrlo radu pleu u parovima i zamolila Kraljevskog crnog labuda neka zaplee sa mnom. Odmah je prihvatio korak valcera, ali se nismo mogli uskladiti u ritmu. Poela sam pjevati melodiju i ohrabrila ih da mi se pridrue. Uskoro su svi pjevali i vrtjeli se u ritmu valcera pod australskim nebom. Pokazala sam im takoer i etvorku, a Ooota je odlino vodio taj ples. Rekli su mi da je sasvim mogue da sam se dovoljno usavrila u umjetnosti iscjeljivanja koju sam prakticirala kod kue i da bih se moda mogla pos vetiti glazbi. Te sam se noi najvie pribliila mogunosti da dobijem novo ime. Osjetili su da imam mnogo talenata i otkrili da volim Prave ljude i njihov nain ivota, ali da ostajem odana svojem. Nazvali su me Dva srca. 174

Tijekom proslave uvarice tajni svi su joj jedan za drugim govorili kakvo olakanje donosi njihova nazonost u skupini i kako je njen rad dragocjen za sve. Skromno je zasijala od veselja i pohvale primila s kraljevskim dostojanstvom. Bila je to dobra no. Padajui u san zahvalila sam se svemiru za tako znaajan dan. Da sam mogla izabrati, ne bih se odluila na pustolovinu s ovim ljudima. Ne bih naruila ablje punoglavce ako bi bili na jelovniku, a ipak sam pomislila kako su neke nae proslave tako besmislene, a kako je ova pustinjska bila prekrasna.

175

27 Otplavljena

nama bilo je razjedeno erozijom. Pukotine su dosezale tri metra dubine pa smo ih morali zaobilaziti. Izne nada je nebo postalo tamno. Nad glave su nam se nadvili olujni oblaci. Samo nekoliko metara od nas zabljesnula je munja. Slijedio ju je zagluujui tresak. Nebo se promijenilo u strop elektronskih bljeskalica. Potrali smo traei zaklon. Iako smo se razbjeali u svim pravcima, nitko nije pronaao pravi zak lon. Taj dio zemlje bio je manje pust. Obrastao je grmljem, rijetko posaenim drveem koje se borilo za ivot te nekom vrstom krhke paprati. Znali smo da se blii pljusak. ula sam ga u daljini kako nam se pribliava poput parne lokomotive. Zemlja mi se tresla pod nogama. S neba su poele padati ogromne kaplje kie. Grom je udario u blizini tako snano da mi je oduzeo dah. Prstima sam opipala kono ue oko pojasa. Na njemu sam nosila privrenu posudu s vodom i torbicu iz guterove koe koju mi je Iscjeliteljka napunila razliitim mastima, uljima i prakom. Paljivo mi je razloila njihov izvor i smisao, ali je meni bilo jasno da bi njezin nain lijeenja zahtijevao jednako 177

toliko uenja kao ameriki studij medicine. Opipala sam vor i uvjerila se da jo uvijek dobro dri. Usprkos buci i zbunjenosti postala sam svjesna da ujem jo neto, neto vrlo snano, novo i agresivno. Zvuk kojeg jo ni sam ula. Ooota je povikao u mom smjeru: "Uhvati se za drvo! vrsto se dri za drvo!" U blizini nije bilo drveta. Pogledala sam oko sebe i vidjela da se neto valja preko pustinjskog tla. Bilo je visoko, crno, iroko nekih desetak metara i vrlo brzo! Prije nego to sam se snala bilo je iznad mene. Voda, poplava blatne pjenee vode zalila me preko glave. Lavina me okrenula i oborila. Borila sam se za zrak. Oajniki sam hvatala rukama ne bi li se za neto uhvatila. Nisam imala osjeaj to je dolje, a to je gore. Teko blato napunilo mi je uha. Vrtjela sam se i va ljala. Zatim sam bokom udarila u neto tvrdo i zaustavila se. Zapela sam za grm i vrsto se ovila oko njega. Istegnula sam vrat i glavu koliko sam mogla i pokuavala udahnuti. Plua su mi vapila za zrakom. Morala sam udahnuti. Nisam imala dru gog izbora iako sam jo bila pod vodom. Savladao me neopisiv uas. inilo se da se moram predati nerazumljivim silama. Bila sam sigurna da u se utopiti, ali sam udahnula zrak, a ne vodu. Oi nisam mogla otvoriti jer ih je prekrivalo teko blato. Osjeala sam kako se grm utiskuje u moje tijelo jer me sila vode prisiljavala da se sve vie i vie savijam. Brzo kao to je i poela, bujica je zavrila. Val je proao, a voda se postupno smanjivala. Osjetila sam velike kine kapi na koi. Okrenula sam lice prema nebu i pustila kii da mi ispere blato iz oiju. Pokuala sam se ispraviti, ali nisam mogla. Na posljetku mi je uspjelo otvoriti oi. Pogledala sam naokolo i vidjela da mi noge vise nekih pola metra iznad zemlje. Nalazila sam se negdje na sredini ovee stijene. Zaula sam glasove mojih suputnika. N i sam se mogla popeti pa sam se spustila. Doskoila sam na ko178

ljena i otpuzala preko blata. Kad sam ustanovila da glasovi do laze iz suprotnog smjera, okrenula sam se. Uskoro smo opet bili zajedno. Nitko nije bio tee ranjen. Voda nam je odnijela koe za spavanje, a i moj pojas te dra gocjenosti koje je sadravao. Stajali smo na kii i ekali da se blato, prilijepljeno za naa tijela, vrati k majci zemlji. Stojei na kii, moji su prijatelji jedan za drugim svlaili turu odjeu i goli ekali da kia spere pijesak iz svih pregiba. I ja sam se skinula. Izgubila sam traku za kosu i prstima sam prola kroz umu na glavi. Vjerojatno sam izgledala smijeno jer su mi priskoili u pomo. U komadima odjee koje smo poloili na tlo nakupila se kinica. Rekli su mi da sjednem, a zatim su mi izlijevali kinicu po kosi. eljali su me prstima. Kad je kia prestala, obukli smo se. Nakon suenja obrisali smo preostali pijesak. Vrui zrak brzo je suio vlagu i izgladio moju kou koja je bila poput napetog platna u okviru. Tada su mi rekli da se radije kreu goli po vruini, ali da su smatrali da e povrije diti moje osjeaje, pa to isprva nisu inili. Najudnija stvar oko svega toga bilo je kratko trajanje stresa. Sve je prolo i u sljedeem trenutku svi smo se smijali. Priznala sam da se osjeam bolje i da zbog iznenadne kupke vjerojatno ljepe izgledam. Oluja je potresla moj osjeaj za velianstvenost ivota i strasnu ljubav prema njemu. Susret sa smru je ponitio moje uvjerenje da su radost ili nesrea ovisni o vanjskim initeljima. Voda je za sobom odnijela sve osim krpa oko naih tijela. Uniteni su mali darovi koje sam primila, stvari koje bi ponijela sa sobom natrag u Ameriku, poklonila svojim unucima. Preda mnom je bio izbor: reagirati aljenjem i l i prihvaanjem. Nije li to bila pravedna razmjena - sva moja materijalna imovina za trenutnu pouku o nevezivanju? Rekli su mi da bi mi vjerojatno dozvolili odrati uspomene koje je od179

nijela voda, ali je energija Boanske jednosti pokazala da im pripisujem prevelik znaaj i da sam previe vezana za njih. Je sam li konano nauila cijeniti iskustvo, a ne predmet? Na veer smo iskopali malu rupu u zemlji. U njoj su zapalili vatru i stavili unutra nekoliko kamenova da ih zagriju. Kad je vatra izgorjela i kad su ostali samo kamenovi, na njih su stavili mokre listove, debelo korijenje i suhu travu. Rupu su pokrili pijeskom. ekali smo jedan sat, a zatim otkopali hranu i zah valno pojeli slasnu veeru. Kad sam te veeri zaspala liena udobnosti ak i dingove koe, na um mi je pala poznata molitva: "Boe, daj mi snage da prihvatim ono to ne mogu promijeniti, hrabrosti da promije nim ono to mogu i mudrost da prepoznam razliku meu njima."

180

28 Krtenje

pljuska odjednom se pojavilo cvijee. Krajolik se iz pustinje promijenio u cvjetni vrt. Hodali smo po cvijeu, jeli ga i nosili vijence koje smo ovijali oko tijela. Bilo je aro bno. Pribliavali smo se obali, a pustinja je ostajala iza nas. Raslinje je iz dana u dan bilo sve bujnije. Drvee je bilo vie i brojnije. Hrana je bila obilnija i nailazili smo na mnogobrojne nove vrste sjemena, klica, oraia i divljeg voa. Jednom su zarezali koru nekog drveta. Ispod toga su postavili posude, a iz drveta je poela tei voda. Po prvi put smo imali prigodu za ri bolov. Okus dimljene ribe jo je uvijek sa mnom kao dra gocjeno sjeanje. Jeli smo takoer brojna jaja gmizavaca i ptica. Jednog dana prispjeli smo do prekrasnog ribnjaka. Cijeloga dana su se alili sa mnom i govorili mi da me eka posebno iznenaenje i doista je tako bilo. Voda je bila svjea i duboka. 181

Moje oduevljenje bilo je u skladu s njihovim oekivanjima. Ribnjak je bio dovoljno velik da se u njemu moglo plivati pa sam ih pitala da li to smijem uiniti. Rekli su mi da budem strpljiva. Dozvolu u dobiti od stanovnika tog podruja. Pleme je obredno zamolilo za uporabu bazena. Dok su pjevali, povr ina vode se poela mrekati. Poelo je u sreditu i kretalo se u smjeru suprotnom od naeg. Zatim se pojavila duga plosnata glava i grubi obris krokodila velikog dva metra. Zaboravila sam na krokodile. Na povrini se pojavio jo jedan, a zatim su izili iz vode u oblinje grmlje. Kad su mi suputnici rekli da mogu plivati, moje je oduevljenje prilino splasnulo. "Jeste li sigurni da ih vie nema?" pitala sam u mislima. Kako mogu zasigurno znati da su samo dva. Uzeli su dugi tap i s njim pretraili ribnjak tako da me umire. Iz dubina se nije nita pojavilo. Postavili su strau koja e promatrati hoe li se krokodili vratiti, a mi ostali smo zaplivali. Pljuskanje i plivanje u vodi me osvjeilo i moja lea su se poslije dugog vremena opustila. Vjerojatno zvui vrlo udno, ali na neki nain je moje bezbrino plivanje u krokodilskoj mlaki predstavljalo sim bolino krtenje. Nisam pronala novu religiju, ali sam pro nala novu vjeru. Odluili smo da ne ostanemo pored ribnjaka ve smo nas tavili put. Naili smo na treeg krokodila koji je bio znatno manji. Pojavio se na nain kojeg sam prepoznala kao elju da nam se ponudi za veeru. Pravi ljudi ne vole previe krokodilovo meso. Smatraju da je taj gmizavac agresivan i neo binog ponaanja. Vibracije iz mesa mogu se pomijeati s osobnim vibracijama pa e ovjek teko odrati mir i nenasilnost. Ispekli smo krokodilova jaja koja su bila uasnog okusa, ali kad svemir moli za hranu, ne moe odbaciti ono to ti poalje. Zna da je, sa ireg motrita, sve u redu, guta velike 182

zalogaje i odbija dodatnu porciju. Dok smo putovali pored vode, naili smo na brojne vodene zmije. Lovili smo ih i odravali na ivotu tako da smo za veeru imali svjee meso. Kad smo se utaborili promatrala sam kako nekolicina njih vrsto rukama obuhvaa zmiju i stavlja njenu sikuu glavu u usta. Drei zmiju vrsto svojim zubima naglo bi trznuli rukom i na taj nain brzo i bezbolno ubili stvorenje te tako poastili svrhu njenog postojanja. Znam da su bili vrsto uvjereni da Boanska jednost ne dozvoljava patnju za bilo koje stvorenje osim ako to stvorenje samo ne prihvati patnju. To se odnosilo na ljude ba kao i na ivotinje. Dok su se zmije dimile, smijeila sam se razmiljajui o starom prijatelju, dr. Carlu Clevelandu, koji je duge godine poduavao studente kako namjetati slomljene kosti te naglaavao tonost pokreta. Jed nom u mu, nadam se, prenijeti tehniku brzog pokreta kojoj sam upravo svjedoila. "Nijedno stvorenje ne smije patiti osim ako to samo ne prih vati." To je misao vrijedna razmiljanja. ena duha objasnila mi je da se odreene due na najvioj razini bia mogu odluiti za roenje u nesavrenom tijelu; one esto dolaze da bi podu avale te utjecale na ivote ljudi s kojima dolaze u dodir. ena duha rekla mi je da su lanovi plemena koje su u prolosti ubi jali prije roenja odluili ivjeti svoj ivot u punini, a u odre enom trenutku postati dijelom testa prosvjetljenja za neku drugu duu. Bili su ubijeni prema dogovoru na vjenoj razini, a to samo ukazuje kako su duboko razumjeli izraz vjenost. To je takoer znailo da ubica nije proao test te da e ga morati ponoviti jo jednom. Sve bolesti i problemi, smatra pleme, povezani su s duhovnou te slue kao odskona daska za mu tante koji se otvaraju i sluaju svoje tijelo da bi shvatili to se dogaa. 183

Kad sam te noi leala u crnoj i bezoblinoj pustinji, osjetila sam kako je svijet oivio i shvatila da sam konano nadrasla svoj strah. Moda sam i poela kao gradski uenik, ali sada sam bila zadovoljna s iskustvom u divljini gdje postoje samo zem lja, nebo i starodrevan ivot gdje ljudi bez straha nadvladavaju pretpovijesne bodlje, eljusti i trnje. Osjetila sam da sam konano spremna suoiti se sa ivotom kojeg sam izabrala.

184

29 Osloboena

veeri popeli smo se mnogo vie nego obino niz obronke, a zatim se utaborili. Zrak je bio svje i hladan, a rekli su mi da more nije daleko iako ga jo ne vidimo. Bilo je rano ujutro. Sunce jo nije izilo, ali mnogi su se ve probudili. Zapalili su jutarnju vatru to je bilo rijetko. Podigla sam pogled i ugledala smeeg sokola kako sjedi na drveta iznad mene. Obavili smo uobiajeni jutarnji obred, a zatim me Kra ljevski crni labud uhvatio za ruku i doveo k vatri. Ooota mi je rekao da mi starjeina eli ponuditi poseban blagoslov. I drugi su pristupili - stajala sam u krugu ispruenih ruku. Zatvorili su oi, a lice okrenuli k nebu. Kraljevski crni labud obratio se nebu. Ooota mi je prevodio: "Budi pozdravljena, Boja jednosti. Stojimo pred tobom s mutantkinjom. Hodali smo s njom i znamo da u njoj ivi iskra tvoje potpunosti. Dodirnuli smo je i promijenili je, ali pro mijeniti mutanta je vrlo teak zadatak. 185

Vidjet e da njena neobina blijeda koa postaje prirodnije smea, a njena bijela kosa otpada te rastu tamni korjenovi. A l i , nismo mogli utjecati na neobino obojene oi. Nauili smo mutantkinju mnogo, a sami smo od nje uili. Mutanti poznaju neto to zovu mesni umak. Oni znaju istinu, ali su je pokopali pod zaine koristi, materijalizma, nesigur nosti i straha. Takoer znaju neto to zovu preljev za kola. ini se da to predstavlja nain na koji provode svoj ivot povrnim, umjetnim, privremenim i na izgled lijepim projek tima, a zapravo se vrlo malo posveuju razvoju svog vjenog bia. Izabrali smo ovu mutantkinju i oslobaamo je kao pticu iz gnijezda neka odleti daleko i visoko te da se protegne poput kookaburra ptice priajui sluateljima da mi odlazimo. Ne osuujemo mutante. Molimo za njih i oslobaamo ih kao to molimo i oslobaamo sebe. Molimo se da e poblie raz motriti svoja djela i vrijednosti te nauiti da je ivot jedno prije no to bude prekasno. Molimo se da e prestati unitavati zem lju i jedno drugog. Molimo se da doista ima dovoljno mutanata koji su na rubu promjene i koji e promijeniti stvari. Molimo se da svijet mutanata uje i prihvati naeg glasnika. Kraj poruke." Sa enom duha sam se malo udaljila od skupine, a sunce je poelo izlaziti. Pokazala mi je grad ispred nas. Dolo je vrijeme za moj povratak u civilizaciju. Njen naborani smei obraz i prodorne crne oi gledale su preko litice. Progovorila je u svom neobinom domorodakom jeziku pokazujui na grad, a ja sam shvatila da je dolo jutro oprotaja - pleme me oslobaa, a ja se opratam od svojih uitelja. Jesam li primila njihovu poduku? Samo vrijeme e rei. Jesam li sve zapamtila? Smijeno, bri nulo me vie kako u prenijeti njihovu poruku nego kako u se 186

vratiti u australsku civilizaciju. Vratili smo se u skupinu i tamo sam se oprostila od svakog pojedinano. Razmijenili smo univerzalni oblik pozdrava me u pravim prijateljima - zagrljaj. Ooota je rekao: "Nema nieg to bismo ti mi mogli dati, a da ti to ve nema, ali osjeamo da si ti, iako ti mi ne moemo nita dati, nauila prihvatiti i primiti od nas. To je na dar." Kraljevski crni labud uhvatio me za ruke. Mislim da sam vidjela suze u njegovim oima. Znam da sam ih vidjela. "Molim te nemoj nikad izgubiti svoja dva srca, moja prijateljice", rekao je, a Ooota je prevodio: "Dola si k nama s dva otvorena srca. Sada su ispunjena razumijevanjem i osjeajima za oba svijeta, na i tvoj. I meni si dala dar drugog srca. Sada znam i razumijem vie nego to sam ikada prije mogao razumjeti. Nae prijateljstvo za mene je dragocjeno. Idi u miru, neka te nae misli tite." Oi mu je osvijetlila unutarnja svjetlost kad je zamiljeno dodao: "Ponovo emo se sresti, ali bez ovih nespretnih ljudskih tijela."

187

30 Sretan zavretak?

znala sam da moj ivot nikad nee biti tako jednostavan i tako svrhovit kao tijekom posljednjih nekoliko mje seci i da e se dio mene uvijek eljeti vratiti. Do grada sam hodala gotovo itav dan. Nisam znala kako u to uiniti, ni kako u se s tog mjesta vratiti do moje iznajmljene kue. Vidjela sam autocestu, ali nije mi se inilo pametno ho dati pored nje. Zato sam hodala po pustinji. U jednom trenutku osvrnula sam se, a ba je u tom trenutku doao nalet vjetra i izbrisao moje otiske stopala s pijeska. inilo se da brie poslje dnje tragove mog ivota u Divljini. Kad sam dola u predgrae, smei sokol, moj vjerni pratitelj, posljednji je put kruio iznad moje glave. U daljini sam ugledala starijeg mukarca. Nosio je plave traperice, majicu uvuenu u pojas prilinog opsega i stari oguljeni zeleni eir. Nije mi se nasmijeio da bi me pozdravio; umjesto toga preokrenuo je oima u nevjerici. Juer sam imala sve to mi je bilo potrebno: hranu, odjeu, sigurnost, zdravstvenu njegu, prijatelje, glazbu, zabavu, podr ku, obitelj i smijeha na pretek - sve besplatno. A l i tog svijeta vie nije bilo. 189

Danas u morati moliti za novac jer inae neu preivjeti. Sve to je potrebno za ivot morat u kupiti. Nisam imala izbora; bila sam u poloaju prljave, smrdljive prosjakinje. Bila sam kloarka bez torbe. Samo sam ja poznavala istinu osobe sakrivene iza debelih slojeva siromatva i bijede. Moj odnos sa beskunicima u tom je trenutku bio potpuno izmijenjen. Pristupila sam Australcu i zamolila ga: "Biste li mi posudili malo sitnia? Dolazim iz divljine i hitno moram telefonirati. Nemam novaca. Ako mi kaete svoje ime i adresu, oduit u vam se." Bez rijei je zurio u mene, tako pozorno da su mu bore na elu zaigrale. Zatim je posegnuo u dep i izvukao novi isto dobno si lijevom rukom zatvarajui nos. Znala sam da mi se vratio moj neugodan tjelesni miris. Prola su oko dva tjedna od kupelji u krokodilskoj mlaki. Odmahnuo je glavom - nije mu bilo stalo hou li mu vratiti novac - i brzo otiao. Hodala sam ulicama i ugledala nekoliko uenika koji su ekali popodnevni autobus. Svi su bili besprijekorno isti kao i sva australska mlade u uniformama. Samo njihove cipele uka zivale su na neku individualnost. Zurili su u moje bose noge koje su izgledale vie poput kopita nego poput enskih stopala. Znala sam da izgledam grozno i samo sam se nadala da ne dovoljna odjea i kosa koju nisam eljala vie od tri mjeseca ne potiu previe straha. Koa na licu, ramenima i rukama to liko puta se oljutila da je bila puna pjega i madea. Osim toga, dobila sam otvorenu potvrdu da smrdim. "Oprostite", rekla sam. "Dolazim iz divljine. Moete li mi rei gdje je telefon, odnosno da li netko od vas zna gdje je potanski ured?" Njihova reakcija me umirila. Nisu se prestraili ve su se samo smijuljili. Moj ameriki naglasak dodatno je utvrdio nji190

hovo osnovno uvjerenje da su svi Amerikanci otkaeni. Rekli su mi da je telefonska govornica vrlo blizu. Telefonirala sam u ured i zamolila ih da mi brzojavom poalju neto novaca. Rekli su mi adresu potanskog ureda. Otila sam tamo, a po izrazima na licima shvatila sam da su oekivali nekog neobina izgleda. Slubenik mi je nevoljko dao novac bez zahtjeva za bilo kakvim dokumentima. Nakon to sam uzela novac, jedna slubenica je osvjeivaem zraka poprskala prostoriju i mene. S novcem u ruci pozvala sam taksi i odvezla se do velikog trgovakog sredita gdje sam kupila hlae, majicu, gumene natikae, ampon, ealj za kosu, pastu i etkicu za zube. Taksist se zaustavio pred trnicom gdje sam kupila svjee voe i razliite vone sokove u papirnoj am balai. Zatim me odveo u hotel gdje je priekao hoe li me primiti. Oboje smo sumnjali hoe li me pustiti unutra, ali novac u ruci govori vie od sumnjivog izgleda. Pustila sam vodu i bla goslovila kadu. Dok se punila, nazvala sam zranu agenciju i rezervirala let za sutra. Sljedea tri sata provela sam u kadi razvrstavajui pojedinosti mog ivota tijekom posljednjih ne koliko godina, a posebice tijekom posljednjih nekoliko mje seci. Sljedeeg dana ukrcala sam se u zrakoplov ista lica i zane marene, ali iste kose. Jo sam uvijek nosila natikae koje sam morala malo zarezati da bih ih mogla obui na kopitaste noge, ali - mirisala sam prekrasno! Zaboravila sam kupiti odjeu s depovima pa sam novac utaknula u majicu. Gazdarica je bila vesela to me vidi. Bila sam u pravu - kad me nije bilo, ona se brinula za sve. Nema problema, samo to dugujem stanarinu za nekoliko mjeseci. Iznimno ljubazan australski trgovac kod ko jeg sam tik pred odlaskom unajmila televizor i video nije po slao nikakvu opomenu pa ak nije pokuao povratiti svoju 191

opremu. I on je bio sretan to me vidi. Znao je da neu otii, a da ne podmirim svoj dug. Posao me jo uvijek ekao. Suradnici su bili pomalo uznemireni i u ali su me ispitivali jesam l i , umjesto da dolazim na posao, ila traiti opale. Saznala sam za dogovor izmeu Ooote i vlasnika terenca - ako se ne vratimo, otii e u pustinju po njega i zatim pozvati moje poslodavce. Rekao im je da sam otila u pohod, to je u Australiji znailo putovanje u nepoznato i na neodreeno vrijeme. Budui da nitko drugi nije mogao zavriti moj projekt, on je jo uvijek ekao na mene. Nazvala sam ker. Odahnula je i sa oduevljenjem posluala moju pripovijest. Priznala mi je da je moj nestanak nije brinuo. Bila je sigurna da bi nekako osjetila ako bi se ja nala u veim tekoama. Pregledala sam potu koja se nakupila i ustanovila da se roak koji mi je trebao donijeti boine poklone od porodice, a njima odnijeti moje, nije pojavio. Morat u ih po slati sama. Mnogo vremena posvetila sam stopalima. Namakala sam ih, omekavala i mazala. Uporabila sam ak i elektrini no s kojim sam odrezala veinu mrtvoga tkiva! Bila sam zahvalna za najobinije stvari - za ilet kojeg sam uporabila za dlake ispod pazuha, jastuke, toaletni papir i slino. Pokuala sam priati ljudima o plemenu kojeg sam upoznala. Pokuala sam im objasniti njihov nain ivota i sustav vrijed nosti te njihovu poruku brige za planet. Svaki put kad sam u no vinama proitala neto novo o unitavanju okolia i predvia njima kako e nestati zelenog raslinja, znala sam da je istina; Pravi ljudi moraju otii. Jedva opstaju na hrani koja im je dostupna sada, a to e tek biti kasnije. U pravu su kad smatraju da ljudi ne mogu proizvoditi kisik. To moe samo drvee i bilj ke. Njihovim rijeima: "Unitavamo duu zemlje." Naa teh noloka pohlepa otkrila je duboko neznanje koje je ozbiljna 192

prijetnja ivotu, neznanje koje se moe preokrenuti samo po tovanjem prema prirodi. Pravi ljudi imaju pravo na odluku da prekinu postojanje svoje rase na ovom ve prenaseljenom planetu. Otpoetka vremena bili su iskreni, istiniti i mirni ljudi koji nikad nisu sumnjali u svoju povezanost sa svemirom. Ono to nisam razumjela bila je nezainteresiranost koju su ljudi pokazivali prema Pravim ljudima. Shvatila sam da osje aju prijetnju pred neobinim i nepoznatim. Pokuala sam ob jasniti da to moe proiriti nau svjesnost; moe izlijeiti nae drutvene probleme pa ak i bolesti. Njihove ui bile su gluhe. Australci su se branili. ak i Geoff, koji je u jednom trenutku dao naslutiti svoju elju za vjenanjem, nije mogao prihvatiti mogunost da su pustinjski ljudi mudri. Rekao je da je odlino to sam doivjela takvu jedinstvenu pustolovinu, ali se sada na dao da u se smiriti i prihvatiti oekivanu ulogu ene. Na posljetku sam otila iz Australije zavrivi svoj zdravstveni projekt, ali priu o Pravim ljudima nisam ispriala. Imala sam utisak da e sljedee razdoblje biti izvan moje kontrole te da e me voditi najvia razina moi. U zrakoplovu s kojim sam se vraala u Ameriku sjedila sam pored mukarca koji je otpoeo razgovor. Bio je poslovni ovjek srednjih godina s trbuhom koji je izgledao da e svaki trenutak puknuti. Razgovarali smo o svemu i svaemu te kona no doli do Praaustralaca. Povjerila sam mu svoje iskustvo iz divljine. Paljivo je sluao, ali je njegova zakljuna primjedba povezala sve dotadanje reakcije. Rekao je: "Pa, nitko ni ne zna da ti ljudi uope postoje i zbog toga, otvoreno reeno, nikog nije briga ako odlaze. Osim toga", dodao je, "njihove zamisli protivne su naima, a moe li itava civilizacija biti u krivu?" Za nekoliko tjedana sam svoje misli o divnim Pravim lju dima omotala ukrasnom vrpcom i zapeatila u srcu i iza usnica. 193

Ti su ljudi tako duboko dodirnuli moj ivot da nisam eljela riskirati negativne reakcije koje sam oekivala. Bilo bi to kao "bacati bisere svinjama"! Postepeno sam, meutim, poela shvaati da su moji stari prijatelji doista zainteresirani. Zamo lili su me da o tome javno progovorim. Odziv je bio uvijek isti; sluatelji bi zaueno sjedili. Uglavnom su to bili ljudi koji shvaaju da se ono to je uinjeno ne moe popraviti, ali se moe promijeniti. Istina je: ako pleme Pravih ljudi odlazi, ono ipak za sobom ostavlja svoju poruku usprkos mesnim umacima, preljevu za kolae i neprirodnom ivotu. Ne radi se o tome da ih je potre bno nagovoriti da ostanu i da imaju djecu. To nije naa stvar. Potrebno je prenijeti njihove mirne i svrhovite vrijednosti u ivot. Sada znam da svatko od nas ima dva ivota: jedan, tije kom kojeg uimo i drugi, kojeg ivimo nakon toga. Dolo je vrijeme da posluamo glas nae brae i sestara i zemlje koja trpi. Moda bi budunost svijeta bila ljepa ako bismo odustali od otkrivanja novog i malo se vie posvetili oivljavanju pro losti. Pleme ne kritizira nae suvremene izume. Potuju i njenicu da je bit ovjeanstva stvaralatvo i kretanje. Meutim, smatraju da mutanti u svoju potragu moraju ukljuiti reenicu: "Ako je to za najvie dobro cjelokupnog ivota." Nadaju se da emo nauiti pravu vrijednost materijalnih stvari i prema njima se ponaati na odgovarajui nain. Takoer su uvjereni da je ovjeanstvo blie raju sada nego ikada prije. Imamo tehnolo giju kojom moemo nahraniti sve ljude svijeta i znanje koje nam omoguava izraziti same sebe, svoju pravu vrijednost. Uz podrku i ohrabrenje moje djece i bliskih prijatelja poe la sam pisati o svom iskustvu u Divljini. Takoer sam odr avala predavanja gdje god su me pozvali - u organizacijama od opedrutvenog interesa, zatvorima, crkvama, kolama, itd. 194

Odziv je bio razliit. Ku-kiux klan me prograsio neprijateljem, a jedna druga organizacija koja se u Idahou zauzima za bijelo istunstvo je na sve parkirane automobile pred zgradom gdje se odravalo predavanje zataknula listie s rasistikim porukama. Neki krajnje konzervativni krani su nakon predavanja izra zili svoje uvjerenje da su Praaustralci pogani koji e se pei u paklu. etvero uposlenika vodee australske televizijske mre e sakrili su se u moj kabinet da bi me pijunirali, a zatim me pokuali osramotiti. Bili su uvjereni da ni jedan Praaustralac nije izbjegao popisu stanovnitva i da je Divljina potpuno ne naseljena. Proglasili su me za varalicu. A l i , s vremenom se poela stvarati ravnotea. Za svaku runu primjedbu naao se barem jedan ovjek koji je elio saznati vie o telepatiji, o tome kako zamijeniti oruje prividom i bolje se upoznati s vrijed nostima i tehnikama koje rabe Pravi ljudi. Mnogi me pitaju kako je iskustvo u Divljini promijenilo moj ivot. Moj je odgovor - temeljito. Kad sam se vratila u Ameri ku, umro mi je otac. Drala sam ga za ruku i izraavala mu lju bav koja e mu pomoi na putovanju. Dan nakon pogreba za molila sam pomajku za neku sitnicu koja e me sjeati na njega - dugme za rukav, kravatu, stari eir, bilo to. Odbila je. "Tu nema nita za tebe", rekla je. Umjesto da sam reagirala gor inom, kao to bih to uinila prije, reagirala sam tako da sam u mislima blagoslovila dragu duu i posljednji put otila iz ro diteljskog doma ponosna na svoju bit; pogledala sam u jasno, plavo nebo i namignula svom ocu. Sigurna sam da se niemu ne bih nauila da je moja pomajka ljubazno rekla: "Naravno, kua je puna stvari koje su pripadale tvojim roditeljima. Uzmi to eli za sjeanje na oca." To sam oekivala. Korak naprijed sam nainila u trenutku kad mi nije pruila ono stoje po pravu bilo moje. Prepoznala sam dvojnost. Pravi ljudi su mi rekli da 195

je test mogue proi samo tako da ga se prihvati. Moj je ivot dosegnuo toku gdje prepoznajem priliku za duhovne testove ak i u situacijama koje izgledaju sasvim negativne. Nauila sam razlikovati promatranje i prosudbu. Shvatila sam da sve daje mogunost za duhovno obogaivanje. Prije nekog vremena me jedan sluatelj predstavio ovjeku iz Hollywooda. Bilo je to jedne hladne, snjene sijeanjske noi u Missouriju. Veerali smo i dugo razgovarali dok su Roger i drugi gosti jeli i pili. Sljedeeg jutra mi je telefonirao i rekao da eli razgovarati o mogunosti snimanja filma. "Kuda ste juer nestali?" pitao je. "Platili smo raun i oprostili se, a netko je primijetio da vas vie nema. Pogledali smo van, ali ste nestali. Na snijegu nije bilo nikakvih otisaka." "Da", odgovorila sam. U mislima mi se oblikovao odgovor poput rijei napisane na svjee uglaenom cementu. "Ostatak svog ivota namjeravam proivjeti rabei znanje koje sam do bila u australskoj divljini. Sve, ak i aroliju privida!"

196

Ja, Burnam Burnam, australski domorodac iz plemena Wurundjeri, izjavljujem da sam proitao svaku rije iz knjige Tihi zov Australije. Bila je to prva knjiga u mom ivotu koju sam proitao u jed nom dahu. itao sam je s velikim oduevljenjem i potovanjem. Knjiga je odlina i ne kri povjerenje koje je autorici iskazalo pleme Pravih ljudi. Opis naeg sustava vrijednosti i ezoteri nih spoznaja u meni budi ponos na nae kulturno naslijee. Svojom pripovijetkom ispravila si povijesnu pogreku. U esnaestom stoljeu nizozemski istraiva William Dampier je napisao da smo najprimitivniji i najbjedniji narod na povrini zemlje. Tihi zov Australije nas uzdie na viu razinu svijesti i opisuje nas kao kraljevski i velianstveni narod kakav doista jesmo. Pismo Burnam Burnama, starjeine plemena Wurundjeri