You are on page 1of 15

PEDAGOKA AKADEMIJA UNIVERZITET U SARAJEVU

kolska godina: 2006./2007. godina Smajki Predmet: DIDAKTIKA Odsjek: RAZREDNA NASTAVA Godina studija: II (DRUGA) Status: VANREDAN STUDIJ Student: ELMA BEOVI Prof.Dr.Safet Ass. Irma ehi

Prednost ove kole je u tome to uenici ue na nainu istraivanja i otkrivanja. To omoguuje njihovo osamostalenje i odgoj. Oni imaju slobodu da izaberu ono to ele, s tim da se prilikom izbora teme polazi od interesa uenika. Uenici mogu istraivati rijeke, ume, planine, vodu, svoj zaviaj kao i domovinu, al prije svakog istraivanja sva pitanja i problemi, vezeni za istraivanje, prikupljaju se u razredu. Svi podaci i informacije do kojih uenici dou prilikom njihovog istraivakog rada tampaju se u razrednom listu ili novinama, koje se arhiviraju u samostalno voenu razrednu biblioteku. U knjizi Alternativne kole, M.Matijevi pie o etiri razliite metodologije, koje preferijaju kole kao Freinetov pokret, Montessori metod, Waldorf metodologija i Step by Step metodologija. Freinetov pokret podrazumijeva odgovarajua oragnizacijska sredstva kao to su npr. razredni sastanak na poetku sata. To predstavlja svakodnevni sastanak koji vode sami uenici na poetku svakog dana tj. nastave. Sastanak moe biti jutarnji ili dnevni, zavisno od vremena odravanja nastave. Uenici vode slobodne razgovore i biraju tekstove koje bi eljeli itati ( tz. Slobodni testovi). Pored ovih slobodnih tekstova Freinetov pokret doputa i slobodno slikanje, oblikovanje, muziciranje, sastavljanje pjesmica. Svaka uionica ima svoj radni prostor tj. mjesto gdje uenici kroz osmiljeno planiranje rada eksperimentiraju, umnoavaju materijale, oblikuju itd. To je u sutini radni atelje koji bi trebala da ima svaka uionica. Pored ovoga u uionici bi se trebala nalaziti i kutija u koju bi se ostavljale pismene kritike, da bi uenici mogli da piu o bilo emu, ak bi mogli da postavljaju neka pitanja, nedoumice uitelju/uiteljici. Montessori metod svoju koncepciju odgoja zasniva na spoznaji o razvojnim fazama djeije osjetljivosti, tanije ova metoda se zasniva na samoodgoju i samoprouavanju. Uitelj ima zadatak da osigura atmosferu, situaciju i materijale koji e motivirati djecu na samoaktivnost. Slino Freinetovom pokretu Montessori metod daje ueniku slobodu zahtjeva i izbora tj. djeca slobodno biraju materijale ma kojima e raditi, sama odluuju koliko e raditi, koliko puta e raditi. U razredu treba postojati razliitost materijala iz svakodnevnoga ivota,

materijala za razvoja pokreta, materijala za razvoj osjeta, materijala za jezik i matematiku. Raznolikost materijala je omoguava djetetu razvoj osnovnih psihikih potreba kao to su: kretanje, rad, jezik i ljubav prema okolini. Ovi materijali bi trebali da se nalaze u ormarima koje bi trebala imati svaka uionica. Pored radnih vjebanki za uenje pravopisa i itanja, djeca mogu da se koriste svim moguim sredstvima koja im pomau prilikom uenja, npr. tapii za nizanje, daice za mnoenje, dijeljenje, geografske karte itd. Veoma je zanimljivo vidjeti uenike radove na zidovima uionice jer to onda izgleda kao njihova razredna izloba. Zanimljivo i korisno je omoguavanja da se odreene aktivnosti ponavljaju onoliko puta koliko je potrebno djeci da ih usvoje i usavre, te to ponavljanje traje onliko dugo koliko uenici za njega iskazuju interes.

Waldorf metodologija podrazumijeva da se sadraji iz prirodne ili drutvene sredine prouavaju kontinualno tri do etiri sedmice svaki dan u jednom blok-satu koji traje 100 minuta. Taj sat za teorijsku nastavu redovito predstavlja poetak radnoga dana, dok se praktine i umjetnike aktivnosti ostavljaju za zadnja dva sata dnevnoga rasporeda. Rad po ovoj metodologiji je veoma zahtjevan i iscrpljujui, jer je uenicima veliki napor biti skoncentrisani i aktivni puni dnevni raspored. Sam blok-sat traje 100 minuta, a djeija panja se ne moe toliko zadrati. Zanimljivo je to to svakodnevnu anstavu proimaju slikanje i crtanje, a i pored toga djeca imaju priliku sviranja barem jednog instrumenta. Uenici ue iz neposrednog kontakta s uiteljem. Rijetko se koriste udbenikom, a i ne koriste se audio, vizuelna i audiovizuelna sredstva to je nedostatak ove metodologije jer razliite radioemisije, magnetofonski, gramofonski i drugi snimci, te film i televizija imaju veliku odgojnu vrijednost jer omoguuju prirodnije i trajnije uticaje na intelektualnu i emocionalnu sferu linosti.

Step by Step metodologija zasniva se na uvjerenju da djeca najbolje rastu ako su istinski ukljuena u svoje uenje. Ovaj program podrava razvojni pristup i zastupa miljenje da djeca neprestano aktivno ue kroz igru te na taj nain stiu informacije o svijetu, zavise od drugih jer kroz interakciju sa drugima razvijaju emocije i spoznaje, prolaze kroz predvidive stadije razvoja. Odgajatelj na poseban anin osmiljava i osigurava materijale za uenje to uenike ohrabruje da

istrauju, zapoinju i stvaraju. Ova metodologija ima tim odgajatelja koji gradi osnove za djecu da bi ona postala uspjena, zadovoljna i aktivne odrasle osobe koje vode rauna kako o sebi tako i o drugima. Veina kola radi po ovoj metodologiji. Na poetku radnog dana sva djeca se okupe u razredu i poinje jutarnji sastanak gdje djeca odreuju datum, dan, kakvo je vrijeme, koliko je odsutnih uenika, da li je nekom od njih roendan ili se za taj dan moe vezati neki vaan dogaaj. Nakon toga uitelj/ica poinje razgovor na temu koja je planirana za taj dan. Ova metodologija je najpristupanija i najkvalitetnija za rad sa uenicima. Kod njjih se razvijaju razliite navike, kritiko razmiljanje, kreativnost, matovitost i domiljatost, navikavaju se da nalaze i rjeavaju probleme, a to je i cilj ovoga programa.

Lijepo je poeti ovaj esej sa divnim citatom iz ove oblasti koji glasi: OCJENJIVANJE JE SVAKA AKTIVNOST KOJOM SE PROSUUJE UENIKOV USPJEH. Ovo je knjiga o kolskom ocjenjivanju, odnosno o praenju i ocjenjivanju uenika, kao najdominantnijeg oblika u nastavi. Osnovni problem kod ocjenjivanja je kriterije za objektivno ocjenjivanje. To je zbog toga to ne postoje sasvim objektivani i pouzdani instrumenti pomou kojih bi uitelj mogao brzo i tano izmjeriti stepen usvojenog znanja, sposobnosti i kvalitet odgojnih vrijednosti. Da bi ocjenjivanje bilo to objektivnije neophodno je kombinovati naine ispitivanja i ocjenjivanja uenika. Uz to svaki uitelj morao bi da posjeduje i moralne vrijednosti kao to su: princijpijelnost, korektnost, odmejrenost, savjesnost, dosljednost, itd. Takoer, i sami uenici bi trebali samokritiki procjenjivati i ocjenjivati svoj rad i rezultate. Tako bi se kod uenika razvijao osjeaj kritinosti i odgovornosti prema vlastitom radu i uenju. U anstavnom radu je neophodno praenje odgojno-obazovnog razvoja uenika i ocjenjivanje, odnosno odreivanje nivoa koji je on u vezi s tim postigao. Rezultati praenja i ocjenjivanja potrebni su i uiteljima i unicima. Najbolje je ako je ocjena zajedniki dogovor uitelja i unika. I samo znamo da ocjene imaju motivacijsku funkciju. Praenje i ocjenjivanje uenikova rada mora biti potpuno, a to znai da se pored znanja uenika moraju pratiti i njegove radne vjetine, navike, interesi, sposobnosti, objektivne mogunosti, odnos prema uitelju, odnos prema radu uopte, odnos prema ispunjavanju obaveza, itd. Znai, da sveki uitelj traba da dobro upozna svakog pojedinog uenika, a to mu je omogueno svakodnevnim pedagokim kontaktom s uenicima putem kojih se stue uvid u uenikove radne mogunosti.

Kao to sam ve napisala da ocjene imaju motivacijsku funkciju, tj. vie ocjene nas motiviu za dalji rad, za postizanje jo boljih rezultata, dok nas i nie ocjene motiviu da se u sljedeim pokuajima pokaemo to boljim i aktivnijim. Mada, po mome linom miljenju ocjena nije mjerilo znanja. Uenik nekada dobije veoma nisku ocjenu za svoje znanje, ali zna vie od nekog uenika koji ima viu ocjenu od njega. Smatram da bi rezultati bili mnogo bolji kada se uenici ne bi razlikovali po tome koju su ocjenu dobili i na osnovu toga da nastavnici i uitelji imaju neki pregled i razlike meu uenicima kao npr. u Waldorfskim kolama gdje vie od 80 godina ni jedan uenik nije dobio brojanu ocjenu niti ponavljao razred, ali uenici se veoma interesuju za rad, veoma su vrijedni i ele da piu i ue domae zadatke. Svi uenici trebaju da budu svjesni svoga znanja tj. neznanja, sposobnosti ili vjetina, nedostataka. Na samom kraju bij jo jednom rekla: OCJENA NIJE MJERILO ZNANJA, ALI U SVAKOM SLUAJU IMA MOTIVACIJSKU FUNKCIJU!

Veoma interesantna knjiga koja govori o promjenama u kolskom sistemu odnosno o nastavi. Jedan od vanijih problema nastave je organizacija i trajanje nastavnog asa. Dijete u prvom razredu osnovne kole i student na univerzitetu ne bi trebbali imati isto vremensko trajanje asa od 45 minuta. Smatram da bi se vremenski okvir od 45 min u osnovnim kolama trebao mijenjati, tako da zvono vie ne pokazuje kraj ili poetak rada u nastavi, ve da sam nastavnik samostalno odlui koliko e trajati as, prema potrebi i uslovima aktivnosti. U knjizi se navodi da je dananje dijete od 8 do 10 godina prema koliini steenih informacija ravno jednom maturantu od prije 100 godina. Tu vidimo raznoliku funkciju primjene kole. Veoma dobro je napisati izreku koja glasi: Pametan je onaj ko zna gdje se nalazi ono to ne zna! itajui ovu knjigu shvatila sam da su promjene u kolskom sistemu zaista potrebne. Sloila bih se sa injenicom da osnovna kola u osmogodinjem trajanju mora doivjeti radikalne promjene u odnosu na sadraje rada i oblike ralizacije nastave, metoda, tehnologija i drugoga. Mnogo je onih koji smatraju da je kola dosta nesavrena i puna nedostataka. Eksperimentalna nastava bi se trebala uvesti na samom poetku obrazovanja, odnosno u razrednoj nastavi, jer teorija se ne moe razviti bez prakse i obratno, a i sama diferencijacija mora poeti u samom startu. Kod nas eksperimentalna kola ima veliko odsustvo pri rjeavanju razliitih problema nastave. Uticaj masmedija na opte obrazovanje uenika, kao jedan od problema, vrlo je usko povezan sa promjenama koje se oekuju u razrednoj nastavi. Za djecu je TV stalni izvor razliitih informacija, novih pojmova, dogaaja i svega to dijete ini pripadnikom velike svjetske porodice. Tako moemo TV vrednovati kao bogat izvor razliitih informacija, a s druge strane, tu su nepovoljni rezultati zbog dugo gledanih televizijskih emisija. Kod djece se mogu javiti osobine kao to su: neurotinost, anemija, ugroenost ula vida zbog dueg zadravanja i gledanja u TV-ekran. Slaem se s pretpostavkom da djeca koja suvie gledaju TV

emisije postiu slabiji uspjeh u uenju. Samo gledanje TV-a umanjuje mogunost samoprocjene odreenih pojava, odsustvo samoincijative, pa i kreativnosti. Djeca koja suvie gledaju TV gube motivaciju u radu jer ne mogu biti tako dobri kao to je prikazani na TV-u. Mislim da bi se najbolji rezultati postigli kada bi roditelji i nastavnici zajedno s djecom pravili dnevene, sedmine i mjesene rasporede gledanja izabranih emisija. Takoer, jedna od bitnih promjena vezanih za razrednu nastavu je i via posveenist grupnom radu. Danas moemo primjetiti da veina nastavnika vrlo rado koristi ovaj nain rada. Dinamika rada u grupama pokaza je visok stepen efikasnosti uenika u napredovanju i postignuu opteg uspjeha. Prednost ovog oblika rada je to su uenici u direktnom odnosu s nastavnim sadrajem pa samim tim i njihova aktivnost je maksimalna. Grupni oblik rada omoguava veu pokretljivost uenika, to uveliko osvjeava nastavni proces. Pomenuu i primjenu kompjutera u nastavi, s obzirom da su rezultati rada s kompjuterima veoma pozitivni, uenici su zainteresirani takvim nainom uenja i rada, samim tim poboljava se proces uenja, dok se istovremeno nastavnicima omoguava znatno intenzivniji odgojni rad i pomo u optem razvoju.

Ocjenjivanje na osnovu portfolija

U ovom djelu su opisani postupci za primjenu portofolio-programa kao cjelovitog dijela kolaskoga programa. Ovdje je razmatran znaaj koritenja i razvijanja liste kriterija u uionici te su predoeni uzroci rada uenika, koji predstavljaju jedinke koje su napredovale tokom odreenog vremenskog perioda. U ovoj knjizi su pomenuti razliiti vidovi sastanaka s roditeljima. Portfolio-ptogram prua roditeljima, na jedinstven i unikatan nain, sliku o tome ta njihovo dijete radi u koli. Roditelji tada imaju potpuni uvid u to kakvo znanje stoji iza zakljuenih ocjena i kakvih sposobnosti je njihovo dijete. Miljenja sam da je knjiga veoma kvalitetna i koncizna, te veoma interesantna. Za nastavni kadar i budue uitelje ona predstavlja novu smjernicu kada su u pitanju naini ocjenjivanja. Pozitivan uticaj na uenike ima i to kada sami uoe svoje slabosti i istovremeno ih korigiraju u ciljeve te pokuavaju da poboljaju ili iskorijene svoje slabosti. Da bi korekcije bile uspjene uenici moraju imati bogat izvor informacija od strane uitelja/ice ili nastavnika. Portfolio-program je kratica za razvijanje samopouzdanja uenika, te stvaranje osjeaja ponosa za vlastite uspjehe, a za nastavnike on predstavlja pravedan alat za ocjenjivanje realnog napretka uenika. Portfolio-program predstavlja najbolju metodu za sakupljanje i predoenje konkretnih dokaza o radu, koji ce definisati ocjenu te e pomoi pri kristalizaciji uenikovih mogunosti i sposobnosti. Ovakava vrsta ocjenjivanja pokazala se veoma efikasnom, jer uenici i nastavnici u ovom procesu predstavljaju partenere koji zajedniki donose sud o ocjenama i ocjenjivanju.

Ocjenjivanje pomou portfolija je proces kroz koji uenici prolaze cijelu godinu, iz razreda u razred, ue da se samoocjenjuju te da postavljaju ciljeve svoga uenja. Ueniko ocjenjivanje putem portfolija emituje se u odabiru radova koji e se nai na njihovom projektu. Kada uenici biraju najbolje radove za svoj projekat portfolija, oni uoavaju svoje jake strane i ponosno opisuju u svome projektu. Pri tome uenici razmiljaju o svome radu, donose sudove i kritike, razvijaju nove ciljeve uenja na temelju spostvenog uspjeha. Kroz ovaj proces uenici ue da samo cjene i ocjenene svoj rad. Proces portofolija uenicima prua veliko iskustvo i priliku da utvrde standarde ocjenjivanja svoga rada u odnosu na odreene kriterijume. Smatram da je jako bitno za uenike ranog uzrasta jer oni tada godinu za godinom aktivno uestvuju u sopstvenom ocjenjivanji, a samim tim stiu i ivotnu vjetinu samoocjenjivanja. Portfolije tjera uenika da kontinualno bude zainteresiran uesnik u procesu ocjenjivanja. Moe se desiti da uenik ne zadovoljva uslove razreda u kome se nalazi, ali zato portfolio-program i njegovi uzorci treba da pokau svaki uenikov napredak.

Tradicionalno naspram autentinog ocjenjivanja


Tradicionalno ocjenjivanje Autentino ocjenjivanje

Provjeravanje znanja iz odreenog gradiva; Pasivni proces; Pitanja koja trae prisjeanje i izbor tanog odgovora Odvija se u ogranienom vremenskom periodu; Individualni pokuaj; Kontrolisano od strane nastavnika; Prenaglaeno ocjenjivanje brojem, slovom, poenima Bez samoocjenjivanja;

Postavljanje zadataka koji kopitaju izazove realnog ivota; Aktivni proces; Pitanja koja podstiu kritiko/evaluativno miljenje i istraivanje; Progresivno, kontinuirano; Individualni i grupni/saradniki pokuaji; Podjeljeno izmeu uenika i nastavnika; Ocjenjuju se ostvareni ishodi nastavnog programa; Vrednuje se samoocjenjivanje uenika;

Sadraj portfolija esti razred


1. 2. 3. 4. Pisani sastav o proitanoj knjizi Matematiko objanjenje Novinska kritika Grafikon napredovanja uenika

Tehnologija obrazovanja se shvaa kao sinteza fizikog i programskog dijela. U programskoj nastavi maine za uenje su fiziki dio, a programski dio nove tehnologije obrazovanja i edukacije. S obzirom na to da se programi redovito zasnivaju na teorijskim pretpostavkama ili pristupima, pod tehnologijom obrazovanja smatra se i sredstvo, i program i pristup sadran u programu. Nastava se odvija uz pomo kompjutera, to znai da je kompjuter sredstvo; program u nastavnoj strategiji voenja dijaloga predstavlja programski dio; model meusobne interakcije uenika i nastavnika predstavlja dio koji se odnosi na pristup; U skladu sa ovakvim razmatranjem i shvatanjem najee se u relaciju dovode programirana nastava i nastava uz pomo kompjutera. Inovacije u razvoji obrazovne tehnologije donijele su promjene u svim oblastima ljudskih djelatnosti koji se koriste inovacijama. Dannjica nudi mnotvo inforamcija koje treba vrednovati, pretraivati, izuavati i efikasno iskoristiti. ivimo u sredini u kojoj je jednoj individui potrebno dano-nono uenje i usvajanje informacija i znanja. Sve je ovo objanjeno u knjizi Tehnologije obrazovanja, gdje autor N.oljan razmatra etiri pedagoko-androgoka problema koji su meusobno usko povezani. Jedan od primarnih problema odnosi se na primjenu simuliranja i igara u obrazovanju, drugi na primjenu modela i modeliranja unutar obrazovanja, trei na primjenu simuliranja u obrazovanju, a etvrti na obrazovanje koje se temelji na kompjuterima. Programirana nastava je takav organizirani model u kome nastavnik didaktiki oblikuje nastavni sadraj tj. programira ga. Ovo dovodi uenike u dirktan odnos s programiranim sadrajem. Tako je programirani sadraj posrednik izmeu uenika i nastavnika te ima funkciju pouavanja, jer uenici usvajaju znanje i ue bez dirktnog asistiranja nastavnika.

Organizacija programirane nastave izvodi se na specifian nain. Teme iz nastavnog programa raslanjuju se na elemente. Elementi su rasporeenji po nekom logikom nizu, a logiki niz e omoguiti uenicima temeljito i postepeno usvajanje nastavnog programa. Za svaki sadrani element treba izvor znanja koji je dat u obliku teksta, slike ili crtea. Ti sadrani elementi se integriu i oblikuju u tz. lanke, tako je lanak osnovna jedinica programiranog materijala. Svaki, tako nastao, lanak se sastoji od nekoliko dijelova: Inforamcije Zadatka Povratne informacije Dosta slina je i organizacija nastave pomou kompjutera. Pomenut u jo jedan pedagoko-androgoki problem, a to je primjena igara u obrazovanju. Igra je najvea radost za dijete i ona predstavlja temeljnu djeiju aktivnost. Igrajui se dijete ivi, radi, ui, stie znanja i usvaja ih, razvija motoriku i vjetine, navike, mentalne sposobnosti, ispoljava svoje raspoloenje, razvija i upotpunjuje svoje karakterne osobine, prilagoava se kolektivu, itd. Dokazano je da igra angauje potpunu linost jedinke, u ovom sluaju djeteta. Moemo koristiti razliite vrste igara, koje mogu biti neformalne ili formalne. Neformalne igre predstavljaju slobodne igre koje stvaraju djeca po svojim idejama. U njima do punog izraaja dolaze kreativnost i mata djece. Formalne igre su one u kojima postoje odreena pravila kojih se uesnici (djeca) moraju pridravati. U njima djeca iskazuju svoju zrelost, smisao za timski rad i saradnju, podvrgavanje pravilima, pamenje pravila, itd. Formalne igre se dijele na: Igre pokazivanja Strategijske igre Kombinirane igre Moemo zakljuiti da tehnologija obrazovanja ima svoje postojanje samo u kontekstu nastojanja da se u obrazovanju primjene dostignua koja nudi savremeni ivot i nauka. Trebalo bi omoguiti da se svaki obrazovni rad znanstveno utemelji tj. da se temelj postavi na dostignuima i rezultatima znanosti jer takvo obrazovanje poprima svoj humani smisao.