You are on page 1of 128

Prirunik namijenjen profesionalkama / profesionalcima koji se u svome poslu susreu sa sluajevima nasilja, prvenstveno nasilja nad enama i djecom

ETIKA MOI

Naslov:

Autorica: magistrica Edita Ostoji

Izdava: Infoteka - enski informaciono dokumentacioni centar Za izdavaa: Duka Andri-Ruii

Design i DTP: Jadranka Balta tampa: Grafoprint, Zenica Tira: 1000

Adresa redakcije: Infoteka - enski informaciono dokumentacioni centar Mejdandik br. 4, 72000 Zenica, BiH Tel/fax: **387(0)32 446 260 ili 446 261

E T I K A

M O I

prirunik namijenjen profesionalkama / profesionalcima koji se u svome poslu susreu sa sluajevima nasilja,
prvenstveno nasilja nad enama i djecom

LILIT 1 - Zenica, novembar 2009

----------------------------------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 316.64:179.8] OSTOJI, Edita Etika moi : prirunik namjenjen profesionalkama, profesionalcima koji se u svome poslu susre u sa sluajevima nasilja nad enama i djecom / [autoricaEdita Ostoji]. - Zenica : Infoteka - enski informaciono dokumentacioni centar, 2009. - 128 str. : graf. prikazi ; 21 cm. - (Lilit ; 1) Bibliografija: str. 127-128 ISBN 978-9958-9576-3-5 COBISS.BH-ID 17774854 -----------------------------------------------------------------------

Sadraj
Predgovor prvoj knjizi u ediciji Lilit
Uvod 11

I DIO Psiholoki procesi ukljueni u preivljavanje nasilja i traume I 1. Psiho-socijalni razvoj ljudske jedinke
I 1.1. Osnovne ovjekove potrebe Potreba za moi i kontrolom i razvoj slike o sebi Potreba za sigurnou i razvoj slike svijeta Potreba za ljubavlju i pripadanjem i razvoj slike o drugima

15 17
17 17 19 19 21 22 29 31 33 35 36 41 42

I 2.

I 2.1.

Regulacija potreba

I 3. I 4. I 5.

I 4.1. I 4.2. I 5.1.

Zadovoljenje potreba i proces socijalizacije Line granice Komunikacija

Stresna reakcija Mehanizmi suoavanja i noenja sa stresom (koping mehanizmi) Uticaj procesa socijalizacije na formiranje linih granica Stilovi granica Verbalna komunikacija Neverbalna komunikacija Komunikacija kao susret Viekratna, ponavljajua trauma Psiholoka trauma i psihosocijalni razvoj

21 25 27 33

I 6. I 7.

I 7.1. I 7.2.

Nasilje i pojam moi Psiholoka trauma

37 39

II DIO Vrste, oblici i mehanizmi nasilja II 1. Vrste nasilja


II 1.1. II 1.1.1.

Psiholoko ili emocionalno nasilje Mehanizmi djelovanja i oblici psiholokog nasilja Toak nasilja Toak nenasilja Bidermanova karta

45 47
48 49 51 52 53

ETIKA MOI - Lilit 1

II 1.1.2. II 1.2. II 1.2.1. II 1.3. II 1.3.1. II 1.3.2. II 1.3.3. II 1.4.

Rezultati istraivanja Fiziko nasilje Rezultati istraivanja Seksualizirano nasilje Oblici i mehanizmi djelovanja seksualiziranog nasilja Seksualizirano nasilje nad djecom Rezultati istraivanja Ekonomsko nasilje

55 58 58 60 61 64 67 68

III DIO Psiholoke posljedice preivljavanja traume i nasilja III 1. Posljedice preivljavanja psiholoke traume
III 1.1. III 1.2.

III 2. III 3.

III 3.1.

Posljedice psiholokog nasilja Posljedice seksualiziranog nasilja

Simptomi traume tipa I Psiholoke posljedice oblikovane osnovnim simptomima Posljedice traume tipa II Patoloka privrenost zlostavljau Stanje potpune predaje Stanje stalne pobuenosti Stanje zamrznute panje Perfekcionizam Naglaeno seksualizirano ponaanje Faza akutne reakcije Faza izvanjskog prilagoavanja, negiranje i potiskivanje Faza prilagoavanja Konfuzija kriterija i uvjerenje o vlastitom udjelu

69 71
72 73 75 76 76 77 77 78 78 83 84 84 85

80 83

IV DIO Drutvena dimenzija nasilja IV 1. Drutveni korijeni nasilja


IV 1.1. IV 1.2. IV 1.3.

IV 2.

IV 2.1. IV 2.2.

Odgovor drutva na sluajeve nasilja

Uticaj primarne socijalizacije Uticaj sekundarne socijalizacije Sprega uticaja primarne i sekundarne socijalizacije Prepreke u radu na sluajevima nasilja Predrasude koje se vezuje za razliite aspekte nasilja Znaaj kvalitetnog odgovora drutva u borbi protiv nasilja

87 89
89 91 92 94 94 97

94

ETIKA MOI - Lilit 1

V DIO Pristup u radu sa rtvama i poiniteljima nasilja V 1. Ope smjernice za uobliavanje pristupa u radu sa rtvama i poiniteljima nasilja
V.1.1. V 1.2. V 1.3.

99 101
101 101 102 103 104 105 107 108 109 109 111 112 112 113 113 114

V 2.

V 2.1. V 2.2

Primjena pristupa u direktnom radu

Temeljna znanja za uobliavanje pristupa Psiholoki procesi koji dovode do povrede i pristup Zakonitosti procesa oporavka od traume i nasilja Faza uspostavljanja sigurnosti Faza rada na stabilizaciji Faza razrade traume i nasilja i proces alovanja Faza integracije Oblikovanje pomagakog odnosa Jasan stav o nasilju kao nepravdi - moralna ne-neutralnost Odustajanje od zloupotrebe moi - tehnika neutralnost Pomagaki rad sa rtvama nasilja Krizno zbrinjavanje rtava nasilja Psihoterapijski rad sa rtvom traume i nasilja Pomagaki rad sa poiniteljima nasilja Krizno zbrinjavanje poinitelja nasilja Psihoterapijski rad sa poiniteljem

111

VI DIO Pomagai / pomagaice u procesu pruanja pomoi u sluajevima nasilja VI 1. Opasnosti koje potiu iz rada sa preivjelima traume i nasilja
VI 1.1. Profesionalni stres i pregorijevanje VI 1 .1.1. Faze procesa pregorijevanja VI 1.2. Emocionalna optereenja koja nosi rad sa sluajevima nasilja Reakcije strunjaka u radu sa klijentima - rtvama traume i nasilja VI 1.3. Postupci kojima se realizira briga za mentalno zdravlje pomagaa VI 1.3.1. Pristup u radu utemeljen na znanjima o nasilju kao faktor u ouvanju mentalnog zdravlja pomagaa Afirmacija klijentiovih resursa Podjela moi u pomagakom odnosu Pomagaki odnos utemeljen na afirmaciji zdravih granica Uvezivanje u multidisciplinarni tim

115 117
117 118 120 121 124 124 124 125 125 125

Literatura

127

Predgovor prvoj knjizi u ediciji Lilit


Prva knjiga iz INFOTEKINE edicije LILIT je upravo ova koju itate. Namijenjena je profesionalcima i profesionalkama koji se u svome poslu susreu sa sluajevima nasilja, prvenstveno nasilja nad enama i djecom. U okviru programa Multidisciplinarni pristup suzbijanju domaeg nasilja i drugih oblika nasilja nad enama i djecom koji je tokom 1999-2008 u okviru Medica-Zenica realizovao tim Infoteke (uz podrku UN OHCHR, UNICEF i INFPA), objavljeno je nekoliko izdanja Prirunika za pomagae.... Prema izjavama uesnika i uesnica trening programa, ali i drugih korisnika koji su doli u posjed prirunika, on im je bio vrijedan oslonac u radu. Nakon 10 godina od nastanka prvog Prirunika za pomagae..., pojavila se potreba i stvorila mogunost da napiemo novi. eljele smo, na osnovu iskustava steenih tokom brojnih provedenih treninga, dopuniti neka poglavlja i presloiti redoslijed nekih sadraja. Cilj nam je da time to potpunije osvijetlimo sloenu pojavu nasilja i njegove efekte, kako na nae line ivote, tako i na drutvo i svijet u kome ivimo. Duka Andri-Ruii Zenica, novembar 2009.

Uvod
Inspiracija koja je dovela do nastanka ove knjige, jesu brojna pitanja i diskusije koje su otvarali uesnici treninga tokom mojih deset godina edukativnog rada, kao i brojni sluajevi nasilja sa kojima sam se, sa svojim kolegicama susretala tokom rada u projektu Medica, u Zenici. Mnogi sluajevi nasilja su zahtijevali da sa individualnog plana pojedinih klijentica i klijenata u praksi i dilema koje su ti sluajevi otvarali, tragam za odgovorima na metaplanu, na drutvenoj pozadini i produbljujem svoje razumijevanje razliitih psiholokih i sociolokih procesa koji su uklljueni u kompleksnu dinamiku nasilja. I tada i sada, dok sam pisala o svim aspektima nasilja, esto sam se, u ulozi pomagaice, osjeala kao Don Kihot u borbi sa vjetrenjaama..., ili jo gore, u borbi sa nemani, koja je ukorijenjena duboko u vrijeme prije nas i u ostatke ivotinjske u naoj ljudskoj prirodi i iroko, u svaku poru prostora, koji zapremamo svojim trenutnim ivljenjem. Zbog ovih mojih dilema uvijek sam puna potovanja prema svim onima koji su spremni, u okviru obavljanja svojih profesionalnih aktivnosti, unato svim dilemama i potekoama, otvoreno i odgovorno se upustiti i dati svoj doprinos u borbi protiv nasilja. Jer, neinjenje niega da se nasilje sprijei i umanji, ini da se ono sa svakom novom generacijom umnoava i truje ivote onih, koji e sutra nastaviti trovati ivote onih, koji jo nisu niti roeni. Na nasilje smo najosjetljiviji iz pozicije rtve, iz pozicije nemoi kada doivljavamo nasilje od drugih, ili kada se identificiramo i suosjeamo sa rtvom. U tim situacijama poinitelj je uvijek neko drugi i malo toga nam stoji na putu da ga identificiramo, i ini nam se da imamo veoma istanan osjeaj za pravdu.

11

ETIKA MOI - Lilit 1

Naprotiv, kada se osjeamo monima, kada je naa pozicija u nekom odnosu osigurana nekim oblikom moi, naa osjetljivost na nasilje i na osjeaj za pravdu je pred mnogo veim izazovom. Osjeaj sigurnosti koji tada imamo, esto ne potie nau osjetljivost za nasilje, niti nau svijest da, iz te udobne pozicije, lako moemo povrijediti drugoga i postati poinitelji nekog oblika nasilja. Jedina garancija da, kao moniji u nekom odnosu, neemo upasti u nasilnu ulogu, jeste postupati odgovorno sa moi kojom raspolaemo, utemeljeno u etikim stavovima o jednakovrijednosti i potivanju drugih odgovorno u smislu, da kada smo moniji, tada smo i odgovorni da branimo drugoga od sebe.1 Stoga smo odluile ovom skupu tekstova, u kojima govorim o nasilju, dati naslov Etika moi, elei u prvi plan izvui jedini mogui protuotrov onoj nemani nasilja, koja se umnoava i iri u razliitim oblicima naom civilizacijom, kroz vrijeme i prostor, i prijeti da je uniti. Nadam se da sagledavanjem problema nasilja, u svjetlu potrebe da bilo koji oblik moi uvijek bude uvezan sa odgovornou, koja se temelji na etici odnosa, moemo izbjei pogreku da poinitelje uvijek vidimo samo u drugima. Nadam se da to moe biti poziv svakome od nas, da preispita sebe i svoje ponaanje u ulozi monijeg u nekom odnosu: od onih koji raspolau sa moi atomske energije, do nas, koji raspolaemo sa moi u odnosu sa naom djecom, u odnosu sa onima kojima pruamo nae strune usluge, ponekad u odnosu sa kolegama, ... U ovoj knjizi nastojala sam u saetom obliku obuhvatiti sve aspekte koji imaju udjela u sluajevima nasilja. Njena namjena ne doputa da svaki od tih aspekata bude obraen u svom punom obimu. Zato sam odluila da ovdje dam temeljne smijernice na koje bi se mogla dograditi specifinija razrada: U prvom dijelu sam opisala i uvezala one psiholoke procese koji su ukljueni u preivljavanje nasilja, ali i one na kojima poiva formiranje nasilnog ponaanja. Specifinijom razradom, odnosno, razradom specifinih postupaka, mogao bi se razviti prirunik/vodi za roditelje, odgajatelje, pa i prirunik za samopomo u cilju linog rasta i razvoja.

Marko Miljanov, crnogorski knjievnik: Junatvo je kad branim sebe od drugoga, a ojstvo kad branim drugog od sebe.
1

12

ETIKA MOI - Lilit 1

U drugom dijelu su pobrojane razliite vrste nasilja, njihovi pojavni oblici i djelovanje mehanizama nasilja. U treem dijelu sam opisala priholoke posljedice preivljavanja nasilja i traume i logiku njihovog nastanka. Specifinom razradom objedinjenih drugog i treeg poglavlja, na jednom mjestu bi se simptome poznate iz drugih podruja medicine (somatske, psihijatrijske i socijalne) moglo uvezati sa uzrokom koji lei u preivljavanju nasilja. Time bi se doprinijelo da osobe izloene nasilju dobiju tretman adekvatniji njihovim potrebama. U etvrtom dijelu sam nastojala ocrtati drutveni aspekt nasilja kao pojave, kroz njegove korijene, a dijelom i ulogu institucija koje se bave nasiljem, u smislu drutvenog odgovora na pojavu nasilja. Specifinom razradom mogli bi se kompletnije obuhvatiti uloga institucija i najoptimalniji naini suradnje u lancu pruanja pomoi ili u multidisciplinarnom timu. U petom dijelu su navedene smijernice za uobliavanje pristupa u radu sa sluajevima nasilja, kao temelj na kome profesionalci iz razliitih struka mogu obliiti vlastiti pristup, u skladu sa zahtjevima i pravilima vlastite profesije. Specifinom razradom konkretnih postupaka u tom radu mogao bi se napraviti prirunik za rad sa rtvama, poiniteljima i ostalim osobama ukljuenim u sluajeve nasilja. U estom dijelu se bavim ulogom pomagaa i pomagaica i potrebom voenja brige o njihovom mentalnom zdravlju. Naime, rad sa rtvama i poiniteljima nasilja stavlja pred njih velike psihike izazove, a njihovo psihiko dobrostanje je preduvjet koji je potrebno ispuniti da bi se postigla zadovoljavajua kvaliteta usluga. Specifinom razradom ovog dijela nastao bi vodi, kao podloga za rad za supervizijske postupke namijenjene onima koji rade na sluajevima nasilja. Nadam se da e ova knjiga biti jedan od oslonaca pomagaima i pomagaicama u procesu pruanja usluga u sluajevima nasilja i potaknuti ih i da i sami tragaju za novim i boljim odgovorima u podruju svog profesionalnog djelovanja, ali i u drutvenom i privatnom angamanu u borbi protiv nasilja. Edita Ostoji Zenica, novembar 2009.
13

I DIO Psiholoki procesi ukljueni u preivljavanje nasilja i traume

I 1. Psiho-socijalni razvoj ljudske jedinke


U trenutku roenja, ljudska jedinka dolazi na svijet potpuno bespomona i ovisna o svojoj okolini: dolazi opremljena instinktima, na osnovu kojih osjea svoje potrebe i moe ih glasanjem signalizirati okolini. U zadovoljenju svojih potreba, o kojima ovisi njeno preivljavanje, u potpunosti je ovisna o svome okruenju, roditeljima i/ili osobama koje brinu o njoj. U samom poetku ivota dojeneta, interakcija sa njegovom okolinom se svodi na pravovremenost i primjerenost zadovoljavanja njegovih potreba povezanih sa preivljavanjem. Kvalitet ove interakcije, prema J. L. Morenu, tvori matricu socijalnog razvoja osobe, koja se, tokom daljnjeg razvoja, nadograuje ivotnim iskustvima. Da bismo definirali osnovne psiholoke procese koji su ukljueni u preivljavanje nasilja i traume, u ovom dijelu emo se ograniiti na povezanost osnovnih ovjekovih potreba sa razvojem njegovog odnosa prema sebi, prema svijetu i drugima, te na one ivotne okolnosti koje taj razvoj mogu pospjeiti ili na njega djelovati destruktivno.

I 1.1. Osnovne ovjekove potrebe


Osnovne ovjekove potrebe se smatraju uroenima, a ljudsko ponaanje je utemeljeno u njima i ima za cilj obezbijediti zadovoljenje tih potreba.

Potreba za moi i kontrolom i razvoj slike o sebi


U najranijoj fazi razvoja ljudska jedinka ne doivljava postojanje svijeta oko sebe i drugih osoba. U razliitim razvojnim teorijama ovo razdoblje se naziva npr. stadij sve-identiteta (J.L. Moreno) ili stadij primarnog narcizma (S. Freud). Upravo zbog injenice da u ovoj fazi ljudska jedinka svoju okolinu doivljava kao sastavni dio sebe,
17

ETIKA MOI - Lilit 1

nivo zadovoljenosti njenih potreba i osjeaj na skali ugoda neugoda povezan sa njime, postaje izvorite budueg osjeaja vlastite moi i kontrole. Osjeaj moi se temelji na osjeaju vlastite kompetentnosti u radnjama i akcijama koje poduzimamo, a osjeaj kontrole na iskustvima da onim to inimo moemo postii eljene rezultate, te na taj nain uspjeno upravljati svojom sudbinom. Na osjeaju vlastite moi i kontrole temelji se slika o sebi, koju e osoba razviti tokom kasnijeg ivota, a koja definira njen odnos prema sebi, osjeaj vlastite kompetentnosti i pozitivnosti, nivo samopotovanja i samopouzdanja. Tokom ivota se u prvobitnu matricu osjeaja moi i kontrole i slike o sebi, ugrauju ostala ivotna iskustva pojedinca. U ranom djetinjstvu vanu ulogu u formiranju ivotnih iskustava igraju odgojni postupci. Neki od odgojnih postupaka mogu povoljno, a neki nepovoljno uticati na razvoj osjeaja moi i kontrole i zadovoljenje potrebe za njima, kao i na formiranje slike o sebi. Na osjeaj vlastite moi i kompetentnosti povoljno utiu poticaji okoline da dijete tokom odrastanja, u skladu sa svojim sposobnostima, preuzima i izvrava one radnje u kojima moe doivjeti uspjeh, te na osnovu tog uspjeha dobiti odobravanje i pohvalu okoline, kao potvrdu svoje uspjenosti. Na osjeaj kontrole povoljno utjee struktura, predvidivost i dosljednost pravila igre po kojima se ivi: ime moe zasluiti odobravanje, a ime neodobravanje svoje okoline. Povratne informacije koje dijete dobija od svoje okoline su utoliko vanije, ukoliko je dijete mlae. Budui da se ljudska jedinka ne raa sa ugraenim kriterijima od koje bi moglo odmjeriti svoje postupke, odluujui kriterij predstavlja reakcija okoline: djetetu poeljne reakcije okoline (odobravanje, privlaenje panje i ostvarenje kontakta, pohvala, nagrada,...), ili reakcije koje su mu nepoeljne (izostanak panje i kontakta, neodobravanje, kritika, kazna,...). Ova ovisnost djeteta o kriterijima i odobravanju okoline, ini strukturu, predvidivost i dosljednost kriterija okoline odluujuim faktorom u izgradnji osjeaja kontrole, a njihov nedostatak stvara kod djeteta konfuziju, neizvjesnost.. Obzirom na injenicu da dijete ne raspolae niti kriterijima na osnovu kojih moe procijeniti da li nedosljedna reakcija okoline na neke njegove postupke dolazi zbog
18

ETIKA MOI - Lilit 1

npr. trenutnog stanja osobe koja je u njegovom ivotu vana (npr. majinog ili oevog umora, neraspoloenja, nervoze, ...), ono te reakcije prima kao objektivnu procjenu sebe i vlastite kompetentnosti, ime se direktno ugrauju u djetetovu sliku o sebi.

Potreba za sigurnou i razvoj slike svijeta


Nivo zadovoljenosti osnovnih potreba koje dojene signalizira svojoj okolini zadovoljava, u prvom redu, potrebu za preivljavanjem, te odreuje nivo ugode ili neugode, na osnovu koga se razvija i bazini osjeaj sigurnosti. Kada u svome razvoju dijete pone doivljavati svijet oko sebe odvojenim od sebe, taj bazini osjeaj zatienosti i sigurnosti postaje matrica na kojoj e razvijati sliku svijeta, kao manje ili vie sigurnog mjesta, u kome se moe usuditi ivjeti. Slika svijeta je usko povezana sa osjeanjem hrabrosti, straha, bojaljivosti. Potreba za ovim bazinim osjeajem sigurnosti i slikom svijeta kao sigurnog prati nas kroz cijeli ivot. Dovoljno je prisjetiti se koliko napora ulaemo u ouvanje svoje slike svijeta kao sigurnog mjesta, kada se ona sukobi sa realnim dogaajima u svijetu oko nas. Okruenje koje moe potaknuti formiranje osjeaja sigurnosti kod djeteta i gradnju slike svijeta kao sigurnog mjesta, je okruenje u kome vlada jasna struktura i predvidivost u pogledu provoenja vremena i odreenih aktivnosti, odnos koji se ne bazira na zastraivanju, prijetnjama i grubom kanjavanju.

Potreba za ljubavlju i pripadanjem i razvoj slike o drugima


I prije nego to ljudska jedinka dosegne nivo svjesnog opaanja osoba oko sebe kao razliitih i odvojenih od sebe samoga, njeno preivljavanje je ovisno o kvaliteti odnosa sa osobama iz njene okoline. Kvaliteta primarnog odnosa sa roditeljima i/ili osobama koje brinu o djetetu postaje matrica svih ostalih socijalnih odnosa, kojima e biti proet cijeli ivot osobe. Na toj matrici e se temeljiti slika o drugima, koja e definirati nain stupanja u odnose i njihovo uobliavanje tokom njenog ivota. Kvalitetu primarnog odnosa odreuje nivo ljubavi i privrenosti, topline i bliskosti unesene u odnos i kontinuitet tog odnosa. Kontinuitet odnosa je naroito znaajan
19

ETIKA MOI - Lilit 1

u prvim mjesecima i godinama ovjekovog razvoja, dok nije formirana sposobnost zadravanja slike (pojma) vane osobe i dok je pojam o protoku vremena jo neformiran. Na osnovu kvalitete primarnog odnosa razvija se osjeaj pripadanja i formira bazino povjerenje, kojim e osoba raspolagati i unositi ga u budue odnose u koje bude stupala. Budui da se ova osnovna ovjekova potreba bazira na odnosu prema drugim osobama, ona ukljuuje i sposobnosti komuniciranja i potrebu za komunikacijom sa drugima, mogunost izraavanja, mogunost da razumije druge i da bude shvaena od njih. Pored ove tri osnovne potrebe, tvorac Realitetne terapije W. Glasser (2000), u svome djelu Teorija izbora navodi jo dvije uroene, osnovne ovjekove potrebe, koje on, ravnopravno sa opisane tri, svojim cjelokupnim ponaanjem tokom ivota, nastoji zadovoljiti. To su potrebe: za slobodom za zabavom Potreba za slobodom se odnosi na slobodu izraavanja i slobodu izbora i proima mnoga podruja ovjekovog ivota. Stavljanje potrebe za zabavom (igrom, humorom, uivanjem) u istu ravan sa ostalim osnovnim ivotnim potrebama, predstavlja zaokret u odnosu na vjekovni pogled na ivot kao mukotrpnu borbu za opstanak. Meutim, poevi od djetetove potrebe za igrom, pa ovjekove tenje kroz cijeli ivot da, osim osnovnih sredstava za preivljavanje, omogui sebi i one oblike ivota kroz koje e doivjeti ugodu i uivanje, jasno govori o sutinskom znaenju i ove potrebe. Od nivoa zadovoljenja osnovnih ovjekovih potreba ovisi kvaliteta ivota, a dugotrajna nemogunost zadovoljenja osnovnih potreba, osobu vodi u stanje frustracije i psihike smetnje. Osnovne ovjekove potrebe se u razliitim meusobnim kombinacijama nalaze uobliene u iroki spektar potreba koje ovjek osjea i zadovoljava tokom svoga ivota. One su istovremeno i podloga za definiranje ljudskih prava.

20

I 2.

Regulacija potreba

Prikraenost i nezadovoljenost neke od potreba, ljudsko bie osjea kao poremeaj homeostaze: stanje mira i ugode zamjenjuje stanje koje se doivljava kao nemir, iz koga nastaje odgovarajue ponaanje. U osnovi tog nemira se nalazi stresna reakcija.

I 2.1. Stresna reakcija


Stresna reakcija predstavlja reakciju cijelog organizma i ukljuuje sve nivoe njegovog djelovanja: neuro-fizioloki, tjelesni, emocionalni i kognitivni. Uloga stresne reakcije je da, mobiliziranjem dodatnih potencijala, pripremi osobu da, putem odreene akcije, djelovanja, obezbijedi zadovoljenje potrebe, za koju je prikraena. Stresna reakcija nastaje usklaenim djelovanjem razliitih nivoa bio-psiholokog sistema. Ona poinje instinktivnim registriranjem potrebe koju treba zadovoljiti. Slijedi ukljuivanje niza tjelesnih reakcija u organizmu, utemeljenih na meusobno usklaenim fiziolokim procesima, koje imaju za cilj podizanje funkcionalne razine organizma (rad srca, disanje, krvotok, tonus miia, ...) na nivo primjeren aktivnosti koju je potrebno izvesti, da bi se postigao cilj. Ova primjerenost se postie istovremenim, automatskim, ukljuivanjem osjetilnih procesa. Oni ukljuuju prikupljanje podataka - unutarnjih signala i signala iz okoline, i njihovu obradu, te ukljuenje svjesnih, kognitivnih, procesa, (analize situacije utemeljene na dotadanjem iskustvu), pomou kojih prepoznajemo znaenje signala i pripadajue emocije, na temelju kojih se oblikuje i usmjerava akcija. Kada izvrena akcija dovede do zadovoljenja potrebe koja je bila prikraena i nezadovoljena, potencijal organizma nastao podizanjem njegove funkcionalne razine se razgradi kroz izvrenu akciju i on, kroz neko vrijeme, dolazi u stanje mirovanja, koje je prethodilo procesu stresne reakcije.

21

ETIKA MOI - Lilit 1

Opisana stresna reakcija poinje automatski, pa zahvaljujui automatskom i usklaenom djelovanju razliitih razina organizma i ve nauenom, savladanom nainu zadovoljenja brojnih potreba na rutinski nain, mnoge od njih niti ne registriramo svjesno. to je zadovoljavanje neke potrebe vie povezano sa svladavanjem osobi novih prepreka, to od nje zahtijeva vie napora, ili to je potreba manje uobiajena, ili ak nova u iskustvu osobe, vea je vjerojatnost da e proces njenog zadovoljavanja biti svjesno registriran. Situacije u kojima ponaanje potaknuto stresnom reakcijom ne dovede do zadovoljenja potrebe, situacije koje nalau dugotrajnije funkcioniranje pod stresom (koji je za organizam neka vrsta izvanrednog stanja), ili situacije u kojima je onemoguena akcija, pa time i razgradnja potencijala koji je u organizmu stvoren stresnom reakcijom, dovode organizam i osobu u stanje frustracije, zamora i niza negativnih posljedica po njeno normalno funkcioniranje. Zbog toga se o stresu esto govori u negativnom kontekstu, pri emu se zanemaruje njegova pozitivna uloga u ukupnom ovjekovom funkcioniranju i njegov evolucijski znaaj za ovjekovo preivljavanje. U skladu sa navedenim injenicama, opravdano je razlikovati dobri i loi stres. Dobri stres nam omoguava postignua, napredovanje, rast i razvoj. Loi stres, naprotiv, iscrpljuje osobu i moe postati osnova na kojoj se razvijaju razliite somatske i psihike potekoe, smetnje i oboljenja.

Mehanizmi suoavanja i noenja sa stresom (koping mehanizmi)


Kao odgovor na stresne situacije, koje, zbog njihove masivnosti ili nemogunosti razrijeenja, osoba osjea kao pritisak i potekou, psiholoki aparat ukljuuje razliite mehanizme noenja sa stresom. Openito, to su pokuaji prevladavanja potekoa i postizanja ili odravanja ravnotee (Haan, prema Ayalon, 1995). Jedan od modela koji opisuju i razvrstavaju mehanizme suoavanja i noenja sa stresom je model BASIC-Ph, koji je ponudio M. Lahad (Ayalon, 1995). Model se zasniva na est dimenzija temeljnih naina suoavanja i noenja sa stresom. Naziv modela je sklopljen od poetnih slova engleskih rijei za dimenzije ukljuene u model:

22

ETIKA MOI - Lilit 1

B (belief) dimenzija vjerovanja A (affect) dimenzija osjeanja S (social) drutvena dimenzija I (imagination) dimenzija mate C (cognition) kognitivna (racionalna) dimenzija Ph (phisiological) dimenzija fizioloko fizikih aktivnosti

Prema ovom modelu, osoba ima potencijal da prilikom suoavanja i noenja sa stresnim situacijama, koristi svaki od ovih est kanala: B kanal vjerovanja da se osloni na svoja uvjerenja: religiozna, filozofska, ivotna, te ih koristi kao utjehu, utoite, oslonac za odravanje nade, i sl. A kanal osjeanja da putem odivljavanja i ispoljavanja emocija koje su pobuene stresnom situacijom, rastereti unutarnji pritisak i uspostavi ravnoteu. S drutveni kanal da se osloni na osobe iz svoje okoline, da nae razumijevanje, primi njihovu podrku i pomo. I kanal mate da putem neke kreativne aktivnosti (pisanja, slikanja, plesa, muzike) uoblii i ispolji stresno iskustvo, da uzme predah i nae utoite u kreativnim djelima (itanje, sluanje muzike,...), ili da na kreativan i neuobiajen nain preoblikuje stresnu situaciju, kako bi joj bila podnoljivija (koritenje humora, i sl.) C kanal kognicije da putem analize i promiljanja situacije prepozna uzroke, bolje razumije njeno znaenje, mogue ishode i, mogue, donese svoje odluke vezano za situaciju Ph fizioloki i fiziki kanal - da unoenjem odreene supstance hrane, pia, ili spavanjem, proizvede odreene fizioloke efekte, koji e izbalansirati stanje u kome se organizam nalazi, ili da putem fizike aktivnosti (rekreativne, sportske) rastereti i kanalizira fiziki potencijal u organizmu, ili da preduzme neke aktivnosti koje e joj pruiti osjeaj zadovoljstva, pomou kojeg moe izbalansirati osjeanja nametnuta stresnom situacijom (npr. odlazak u kupovinu).

23

ETIKA MOI - Lilit 1

Autor modela smatra da postoji lini stil suoavanja i noenja neke osobe, koji je kombinacija nekoliko dimenzija, najzastupljenijih u ponaanju, kojima osoba pribjegava u spontanim pokuajima samozbrinjavanja nakon stresnih situacija, dok su ostale manje razvijene i rijee koritene. Upoznavanje sa linim stilom noenja i suoavanja moe imati osnaujui efekt, jer e osoba u stresne situacije ulaziti sa svijeu o tome da je opremljena mehanizmima koji joj mogu olakati efekte stresnih situacija. Obzirom da su svi ljudi sposobni za sve pobrojane dimenzije, dodatno osnaivanje se moe postii i proirenjem postojeeg linog stila, ukljuivanjem i onih mehanizama noenja sa stresom, koji su kod njih manje razvijene i koje rijee koriste.

24

I 3. Zadovoljenje potreba i proces socijalizacije


Zadovoljavanje ovjekovih potreba je jednim dijelom prirodan proces, utemeljen na stresnoj reakciji. Budui da je ovjek socijalno bie, zadovoljavanje velikog broja njegovih linih potreba se dogaa, obavlja unutar odnosa sa drugima, u okruenju pojedinaca, koji takoer imaju i zadovoljavaju svoje line potrebe. U mnogim situacijama se potrebe pojedinaca, koji ine jednu zajednicu preklapaju i mogu biti u sukobu, tako da zadovoljenje potreba jedne osobe moe voditi ka tome da druga ili druge osobe onemoguava u zadovoljenju njenjih/njihovih potreba. Zbog toga unutar ljudskih odnosa i zajednica postoji potreba da se prirodni proces zadovoljenja potreba pojedinca, nadogradi odreenim pravilima, normama, sistemima vrijednosti i zakonskim odredbama, koje imaju za cilj ureenje odnosa meu lanovima zajednice. Dok je prirodni proces zadovoljenja potreba osobi uroen, drutvena regulacija naina zadovoljenja potreba se dogaa unutar procesa socijalizacije. Od roenja, pa nadalje tokom cijelog ivota, ljudska jedinka je izloena procesu socijalizacije, kroz koji ona usvaja naine zadovoljavanja potreba i na njima utemeljeno ponaanje, koji su u skladu sa pravilima zajednice iji je lan. Pravila na kojima se temelji proces socijalizacije mogu se znaajno razlikovati od jedne do druge zajednice. Usvajanje ponaanja tokom socijalizacije se odvija putem slijedeih procesa: oponaanja i identifikacije - po modelu, putem odgojnih mjera kojima se prihvataju i nastoje uvrstiti poeljna ponaanja, ona koja su u skladu sa pravilima, normama i zakonima zajednice, a ona nepoeljna, odbacuju i kanjavaju, sa ciljem da ih osoba iskljui iz svoga ponaanja.

25

ETIKA MOI - Lilit 1

Pored direktnog oblikovanja ponaanja pojedinca u ranoj dobi, proces socijalizacije proslijeuje i usauje osobi i sisteme vrijednosti i etika naela, kao obrasce na osnovu kojih, to postaje zreliji, i sam moe uobliavati svoje ponaanje. Primarna socijalizacija se, tokom razvoja ljudske jedinke, odvija u krugu porodice i/ili primarne sredine u kojoj ivi, a njeni pokretai (agensi) su roditelji ili druge osobe koje brinu o djetetu (zamjenski roditelji, njegovatelji) i osobe iz okoruenja, koje su djetetu vane (braa i sestre, bake i djedovi, tetke, strievi,....). Sekundarna socijalizacija se odvija u iroj zajednici kojoj osoba pripada, a najvaniji pokretai su kola, vrnjaka grupa, masovni mediji, a kasnije, budui da je socijalizacija cjeloivotni proces, profesionalna grupa, razliite sub-grupe kojima pojedinac moe pripadati, porodica u koju ulazi zakljuenjem emocionalne partnerske veze,...

26

I 4. Line granice
Line granice predstavljaju lini stil osobe u procesu osjeanja i zadovoljavanja njenih potreba. One su utemeljene u potrebama, a njihovo zadovoljavanje, tokom ivota, prelazi razvojni put: od instinktivnog osjeanja potrebe i spontanog signaliziranja te potrebe okolini, te potpune bespomonosti jedinke u dojenakoj dobi da je sama zadovolji, do samostalnosti u zadovoljavanju vlastitih potreba, u skladu sa steenim iskustvima i rezultatima procesa socijalizacije, kod odrasle osobe. Line granice, kao lini stil osobe u procesu zadovoljavanja njenih potreba, se formiraju na osnovu uroenog procesa osjeanja i prepoznavanja vlastitih potreba, kao i uticaja procesa socijalizacije. Proces zadovoljavanja potreba moemo promatrati kroz etiri aspekta granica: (Butollo, 2000): Nivo tjelesnih osjeta opaanje signala koje nam alje tijelo na poetku stresne reakcije, kao signal da neka potreba nije zadovoljena. Nivo osvjetavanja potrebe - prepoznavanje emocionalne pratnje i vrste potrebe, na osnovu signala i prethodnih iskustava Nivo zadovoljavanja potrebe koju smo osvijestili uvaavanje i odluka da li i kako zadovoljiti potrebu i/ili razliite istovremene potrebe Nivo usklaivanja zadovoljenje svojih potreba prema okruenju zastupanje svojih potreba na osnovu sistema usvojenih vrijednosti i etikih naela, u sluaju kada je njihovo zadovoljenje u sukobu ili se preklapa sa potrebama drugih Prva dva nivoa, nivoi osjeanja i prepoznavanja potreba, imaju uporite u uroenim, prirodnim procesima zadovoljenja potreba. Na osnovu njih osoba osjea sebe kao jedinku, odvojenu od svijeta oko sebe.
27

ETIKA MOI - Lilit 1

Druga dva nivoa tiu se usklaivanja naina zadovoljavanja linih potreba pojedinca sa okruenjem, dogaaju se u socijalnom polju pojedinca, pa oni svoje uporite preteno imaju u procesu socijalizacije. Proces zadovoljavanja potreba osobe ukljuuje sva etiri nivoa. Sposobnost opaanja signala i prepoznavanje omoguuje osobi da pravovremeno reagira na potrebu i da akciju potrebnu za njeno zadovoljenje prilagodi vrsti potrebe. Nivo zadovoljavanja potrebe ovisi o uvaavanju vlastite potrebe i tie se pokretanja i provoenja odgovarajue akcije. Meutim, dogaa se da osoba istovremeno ima vie potreba, te da se zadovoljavanje tih potreba meusobno iskljuuje, da su u konfliktu (intrapsihiki konflikt potreba). Ta situacija predstavlja izazov, a rjeenje lei u procesu odluivanja o tome kojoj potrebi dati prioritet. Povoljno rjeavanje ovog izazova pretpostavlja, dakle odreivanje prioriteta meu potrebama, ali i prihvatanje vlastite odgovornosti za izbor koji smo u toj situaciji napravili. Ako tu odgovornost osoba ne prihvata i pomjera je na druge, pa emocije koje prate prikraenje potrebe (nezadovoljstvo, ljutnja, frustracija,...) upravlja prema njima, gubei iz vida da je zadovoljavanjem prioritetne potrebe ostvarila ono to joj je u tom trenutku bilo vrijednije. Neprihvatanje odgovornosti za vlastite prioritete tako direktno utie na osjeaj zadovoljstva osobe i na njene odnose prema drugima. Nivo usklaivanja zadovoljenja svojih potreba prema okruenju tie se situacija kada su potrebe osobe u konfliktu sa potrebama drugih. Odluka o zadovoljenju tih potreba poiva na sistemima vrijednosti i etikim naelima, koje je osoba usvojila tokom socijalizacije: ako je usvojila etika naela koja poivaju na jednakopravnosti i potivanju svojih, ali i potreba drugih, u situacijama kada su njene potrebe u konfliktu sa potrebama drugih, ona sa tim drugima pregovara i nastoji da zadovoljenjem svoje potrebe ne oteti drugoga. U suprotnom, ona svoje potrebe zadovoljava bez obzira na drugoga, ili ak na tetu drugoga.

28

ETIKA MOI - Lilit 1

I 4.1. Uticaj procesa socijalizacije na formiranje linih granica


Razvoj zdravih linih granica, u smislu pravovremenog i kvalitetnog zadovoljavanja potreba, pa time i kvaliteta ivota pojedinca, moe biti razvojno ometen nepovoljnim odgojnim uticajima i iskustvima nasilja. Nivo tjelesnih osjeta, koji kod novoroenog djeteta uglavnom besprijekorno funkcionira, okruenje koje brine o djetetu, moe naruiti stalnim negiranjem ispravnosti potreba koje dijete iskazuje i nametanjem zadovoljavanja potreba koje to okruenje smatra ispravnim (npr. koliina i/ili vrsta hrane, koliko je potrebno obui ili razodjenuti dijete,...). Ovakove poruke dovode dijete u konfuziju, pa se moe vremenom orijentirati prema njima, a potisnuti opaanje svojih tjelesnih osjeta. Ovo potiskivanje moe voditi ka tome da e dijete, ne vjerujui svojim upozoravajuim signalima, ili ih vie ne opaajui, prekasno reagirati na neke opasne situacije i osobe sa kojima moe doi u kontakt. U okviru nivoa osvjetavanja potrebe i pripadajuih emocija, kod djeteta se moe stvoriti konfuzija putem poruka od okruenja, kojima se osporava pravo na postojanje i izraavanje nekih emocija ili potreba (npr. ljutnje, tuge, razoarenja, odbojnosti prema dodirivanju i grljenju sa nekim osobama, ... uime npr. prisilne idealizacije situacije u porodici, uime uklapanja djeteta u propisane rodne uloge, uime pristojnosti, ...). Ovakovi postupci mogu otetiti funkcije koje pomau da nedefinirani nemir na tjelesnom nivou, prepoznamo i razumijemo njegovo znaenje, da bi potencijal koji nastaje pokretanjem stresne reakcije u organizmu, bio pretoen u odgovarajuu i prema cilju usmjerenu akciju. Na ovaj nain, zbog nezadovoljavanja potrebe, nemir i tjelesni signali se mogu pojaavati do stanja ope razdraljivosti, iz koje je teko izai, jer nita ne upuuje na to koje ponaanje bi ga moglo razgraditi. U okviru nivoa uvaavanja potrebe koju smo osvijestili i akcija koje bi vodile njenom zadovoljenju u socijalnom polju osobe, tokom procesa socijalizacije oteenja mogu nastupiti zbog neadekvatnih reakcija okoline na djetetovo iskazivanje potreba,
29

ETIKA MOI - Lilit 1

zbog: ismijavanja iskazanih potreba, manipuliranja i ucjenjivanja preko tih potreba, nametanja osjeaja krivnje i stida, te kanjavanje zbog iskazivanja, ili kanjavanja uskraivanjem upravo preko iskazanih potreba.
Ovo ne znai da svaka potreba koju dijete iskae mora biti zadovoljena, jer to nije niti realno mogue, niti je preduvjet za razvoj zdravih granica. Ali je potrebno da nain uskraivanja zadovoljenja tih potreba bude nenasilan, utemeljen u razloge, koji u prvom planu vode rauna o djetovoj dobrobiti. Ove razloge je potrebno objasniti i djetetu, na onom nivou koji moe razumjeti. Podjednako je vano da uskraivanje potreba koje ne mogu biti zadovoljenje slijedi strukturu i dogovorena pravila igre, da se ne odvija prema trenutnom raspoloenju i udi osobe, koja to uskraivanje provodi. Budui da prikraenost potreba ima i pratee tjelesne i emocionalne posljedice, u sklopu nenasilnog naina, vano je da osoba koja djetetu uskrauje zadovoljenje neke odreene potrebe, potvrdi djetetu opravdanost njegovih emocija (evtl. tuge, razoarenja, ljutnje, ...), te da mu prui podrku u njihovom prevladavanju. Na ovaj nain se moe postii da realno opravdano uskraenje zadovoljenja potrebe, ne alje djetetu poruku, da nema pravo na potrebu, pravo da je osjeti i iskae.sl

U sluaju intrapsihikog konflikta potreba, vano je tokom odgoja pruiti podrku djetetu da naui postavljati prioritete i prihvatati odgovornost za svoju odluku, tj. ne kriviti druge to sve potrebe nisu zadovoljene. Vano je uiti dijete i kako se izboriti sa frustracijom koja prati nemogunost zadovoljavanja neke potrebe. Nepovoljni odgojni postupci dijete formiraju u osobu koja se stalno neuspjeno bori sa frustracijom zbog nezadovoljenosti svojih potreba, na nekoliko razliitih naina: Budui da je nauila da svoje potrebe ne smije uvaavati i izraavati gomila u sebi frustraciju i osjea se sve vie oteena i ugroenom, Budui da ne prihvata odgovornost za postavljene prioritete u sluajevima intrapsihikog konflikta potreba, gomila frustraciju, a u trenutku kada je ispolji u vidu bijesa i nezadovoljstva, ona biva obino u nesrazmjeru sa povodom i upravljena je prema drugima, kao odgovornima za vlastito nezadovoljstvo. Nivo zastupanja potreba osobe prema okolini moe biti oteen rigidnim odgojnim postupcima, kojima se djetetu uskrauje pravo na potrebe, bez objanjenja, koje ne ostavlja mjesta pregovaranju i pitanjima, porukama kojima se djetetovo zastupanje vlastitih potreba oznaava kao bezobrazluk, pomanjkanje stida, obzira, pristojnosti, ...

30

ETIKA MOI - Lilit 1

Ovaj nivo moe biti razvojno ometen i usvajanjem neetinih normi i sistema vrijednosti, koji osobi doputaju, ili je ak potiu na pomanjkanje obzira prema potrebama drugih i zakidanje i/ili nepriznavanja zadovoljavanja svojih potreba drugima. Ovakav proces socijalizacije oblikuje osobe koje nee prezati od primjene nasilnog ponaanja u procesu zadovoljenja vlastitih potreba.

I 4.2. Stilovi granica


Line granice osobe ispunjavaju ulogu osjeanja sebe i svoje razliitosti prema drugima, ali istovremeno i nae povezanosti sa drugima (Ogden, 1990). One imaju trostruku funkciju: Pregrade i filtra - koji nam omoguava da spoznamo to je za nas dobro i povoljno, te da se na osnovu toga ogradimo od onoga to ne odgovara naim potrebama, a propustimo ono to odgovara. Zaklona i zatite koji nam omoguava da se zatitimo od razliitih vrsta zloupotrebe, otvorenog nasilja i/ili njegovih suptilnih oblika. Formiranje linih granica pod uticajem procesa socijalizacije i iskustava osobe tokom ivota, rezultira postojanjem razliitih stilova linih granica koji se navode u literaturi (Ogden, 1990): Stopljene ili poruene granice Zazidane granice Klatno granice Fleksibilne granice Stopljene ili poruene granice oznaavaju takav stil zadovoljavanja linih potreba, pri kome osoba nema razvijenu svijest o svojim potrebama (prva dva nivoa), ne osjea sebe odvojeno od drugih, pa se ne moe kvalitetno niti zatititi od zloupotrebe. Nerijetko osoba sa stopljenim granicama naruava lini prostor drugih, jer nema razvijenu svijest o tome gdje prestaje njen prostor, a poinje lini prostor drugoga. Ovaj stil moe nastati kao rezultat sistematskog ruenja granica osobe ili pod uticajem nepovoljnih odgojnih uticaja, ili unutar dugotrajnih nasilnih odnosa.
31

ETIKA MOI - Lilit 1

Zazidane granice oznaavaju stil zadovoljavanja potreba pri kome osoba nastupa rigidno i nepopustljivo prema svojoj okolini (i prema sebi), ima obrambeni stav i potekou da se upusti u razmjenu u odnosima sa svojim okruenjem. Ovaj stil moe nastati kao rezultat brojnih povreda nasiljem u iskustvu osobe i poruenog povjerenja u druge, pri emu rigidnim zazidavanjem osoba pokuava sprijeiti mogunost novog povrijeivanja. Cijena ovakove zatite je uskraivanje sebi brojnih novih iskustava, smanjenje mogunosti uspostavljanja zadovoljavajuih odnosa i smanjenje kvalitete ivota. Fleksibilne granice oznaavaju stil zadovoljavanja potreba koji podrazumijeva: dobar osjeaj za vlastite potrebe zdrave line granice, fleksibilnost i prilagodljivost u njihovom zadovoljavanju, na temelju prihvatanja odgovornosti za postavljanje linih prioriteta i potivanja jednakopravnosti potreba drugih etiki aspekt linih granica. Ovaj stil granica je najbolja garancija da e se osoba upjeno zatititi od zloupotrebe drugih, ali i od toga da u procesu zadovoljavanja vlastitith potreba zloupotrijebi druge i nanese im povredu nasiljem.

32

I 5. Komunikacija
Jedan od vanih rezultata procesa socijalizacije je komunikacija - sistem sporazumijevanja pojedinca sa osobama iz njegovog okruenja. To je sposobnost koja igra znaajnu ulogu u procesu regulacije potreba jedinke unutar odnosa u njenom socijalnom polju. Komunikacija se odvija u obliku procesa izmjene poruka izmeu osoba, koje se u tom procesu pojavljuju u dvjema osnovnim ulogama procesa, ulogama davaoca i primaoca poruke. Komunikaciju smatramo uspjenom ako su svi uesnici u procesu razmjene poruka jednako razumjeli njihovo znaenje (Ajdukovi, 1996). Elementi komunikacije su: Verbalna komunikacija: sluanje i govorenje Neverbalna komunikacija

Verbalna komunikacija
Osnovni oblik verbalne komunikacije je razgovor, a temelji se na dvije komunikacijske vjetine: sluanju i govorenju. Sluanje je vjetina koja nam omoguava primanje poruka. Osoba moe, iz razliitih linih motiva, unato prividnom sluanju, u stvari ne sluati sugovornika: biti zainteresirana samo za odreene dijelove poruke, sluati samo da bi ugrabila priliku da u razgovor unese svoje sadraje, prividno sluati, a u mislima biti negdje drugo,... Pravilno sluanje, koje sugovornicima omoguava da razumiju jedan drugoga, je aktivno sluanje. Ono ukljuuje: zainteresiranost za predmet razgovora i sugovornika, emocionalni angaman - pri kome, na osnovu emocija koje poruka pobuuje
33

ETIKA MOI - Lilit 1

u njemu, sluatelj (primalac) pokuava razumjeti i emocionalnu pratnju sugovornikove poruke, provjeravanje - da li ono to je, kao sluatelj, razumio, odgovara onome to je sugovornik elio poruiti - pomou parafraziranja, rezimiranja i podpitanja Ovaj nain sluanja u razgovoru potie sugovornika na razgovor, omoguava mu da, pojaanjavajui zainteresiranom sluatelju svoju poruku, i sam sebi dodatno pojasni neke aspekte, te da dobije autentinu povratnu informaciju o tome kako to netko drugi doivljava. Zbog ovih mogunosti, koje predstavljaju rezultat aktivnog sluanja, ono predstavlja i nezaobilazan instrument u pomagakom, savjetodavnom i terapijskom radu. Govorenje je nosilac sadraja poruke koju odailje davalac poruke. Iako, povrno gledano, izgleda da osobe meusobno komuniciraju preko sadraja, komunikacija je vieslojna: sadraj poruke, u svakodnevnoj komunikaciji, je uvijek upotpunjen odreenom emotivnom pratnjom govornika, koja odraava njegov stav prema sadraju poruke i sugovorniku. Tek na osnovu sva tri sloja poruke, ona poprima svoje znaenje. Primatelj poruke, manje ili vie svjesno, registrira ne samo sadraj, nego i ukupno znaenje odaslane poruke. Na osnovu svoga stava prema znaenju primljene poruke i stava prema poiljatelju poruke, poruka za primatelja poprima svoje konano znaenje. Ako je stav poiljatelja poruke (govornika) prema primatelju, stav potovanja prema primatelju i uvaavanja njegovih potreba, onda u situacijama konflikta potreba (sukoba miljenja, sukoba u ponaanju) oni obino komuniciraju ja - porukama. U protivnom, komunikacija tee u obliku ti - poruka. Ja poruke se zasnivaju na opisu vlastitih emocija, potreba, doivljaja situacije, koje ostavljaju sugovorniku prostora da uzvrati svojim opisom emocija, potreba, doivljaja odreene situacije u kojoj je konflikt nastao i specifinog ponaanja drugoga (a ne cijele osobe).
34

ETIKA MOI - Lilit 1

Ovakav pristup komunikaciji se temelji na stavu govornika, kojim prihvata jednakopravnost obiju strana u komunikaciji, omoguava da obje strane iznesu svoju, i uju poziciju druge strane, da bi na osnovu toga mogle ui u pregovaranje. Rezultat pregovaranja bi trebalo rjeenje koje uvaava potrebe obiju strana i temelji se na meusobnom potovanju. Ti poruke se zasnivaju na: prosuivanju i kvalificiranju i popravljanju sugovornika, kao osobe u cjelini, (ti si ..., ti bi trebao ...), neopravdanim generalizacijama (ti uvijek ..., ti nikad ...,) koritenju izvanjskih kriterija kao uporita vlastite nadmoi u komunikaciji (to je nepristojno ..., zna se da je takovo ponaanje ...) Ovakav pristup komunikaciji se temelji na stavu govornika o svojoj nadreenosti u odnosu na sugovornika i negiranje njegovih prava, izaziva kod njega otpor, potrebu da se ili brani, ili uzvrati napadom, ili povue iz komunikacije i blokira mogunost za konstruktivno rjeavanje konflikta.

Neverbalna komunikacija
Neverbalna komunikacija je sredstvo pomou kojeg se izraavaju slojevi poruke koji prate verbalni sadraj: emocionalna pratnja i stav. Neverbalna komunikacija moe biti sastavni dio verbalnih poruka, ali funkciju slanja poruka moe ispunjavati i samostalno. Zahvaljujui neverbalnoj komunikaciji, u prisustvu druge osobe, mi neizbjeno komuniciramo. Neverbalna komunikacija raspolae irokim repertoarom izraajnih sredstava (Ajdukovi, 1996): izraz lica, pogled, poloaj tijela i pokreti, pokreti ruku, prostorna bliskost, dodir, vanjski izgled i brojni paralingvistiki znakovi (intenzitet glasa, brzina i tonalitet glasa, red rijei i njihovo naglaavanje, pauze,...). Zahvaljujui neverbalnoj komunikaciji, poruke istog verbalnog sadraja, mogu imati razliito znaenje. Neverbalna komunikacija je i evolucijski, i u razvoju ljudske jedinke stariji oblik komunikacije. Ona je manje podlona svjesnoj kontroli osobe, pa je obino autentiniji pokazatelj stava iz koga osoba odailje poruku.
35

ETIKA MOI - Lilit 1

I 5.1. Komunikacija kao susret


Socijalni ivot ovjeka se odvija kroz stalnu komunikaciju. Budui da je i u procesu slanja i u procesu primanja poruka, uz njihov sadraj neodvojivo povezan stav i poiljaoca i primatelja poruke, komunikacija predstavlja uvijek i susret osoba, koje su u nju ukljuene, u njihovoj ukupnosti. Susret osoba u procesu komunikacije moe biti manje, ili vie autentian: i jedna i druga strana u komunikaciju mogu stupiti sa manje, ili vie spremnosti da drugoj strani otvoreno pokau svoje stavove i na njima utemeljene namjere. Razlozi za prikrivanje mogu biti razliita obiljeja vrste odnosa izmeu osoba: osjeaj ugroenosti vlastitite sigurnosti u odnosu, osjeaj nesigurnosti u sebe, osjeaj nepovjerenja ili prikrivena namjera da se drugu osobu manipulira i zloupotrijebi za zadovoljavanje svojih potreba (utemeljena u stavu da to sebi mogu dopustiti, na bazi nejednakopravnosti). Kada je poruka koju osoba odailje u neskladu sa njenim stvarnim stavom i namjerama, ona poprima oblik dvostruke poruke, u kojoj su njen verbalni i neverbalni dio u neskladu i alju razliite poruke. Verbalni sadraj biva uoblien na nain koji treba biti prihvatljiv sugovorniku. Neverbalni dio poruke je usklaen i odraava stvarni stav i namjeru koju osoba eli prikriti. Primatelj poruke, moe manje ili vie svjesno, registrirati neautentinost ove poruke, koja kod njega izaziva nepovjerenje, kreira konfuziju i oteuje povjerenje u odnosu. Autentinost u komunikaciji je utemeljena u dobro razvijenoj svijesti o sebi i svojim potrebama, te pouzdanju da se moemo primjereno zatititi, ako se pojavi potreba (zdrave line granice), te na prihvatanju jednakih prava drugih na njihove potrebe (etiki aspekt linih granica). U tom smislu, kao i proces regulacije potreba, i komunikacija moe biti nasilna i nenasilna. Nenasilna komunikacija je obiljeena aktivnim sluanjem, ja porukama i autentinom komunikacijom, a nasilna nesluanjem, ti porukama i dvostrukim porukama. Sloenost komunikacije i njena sveprisutnost u naoj svakodnevnici, ukazuju na to da je gotovo nemogue uspjeno komunicirati samo na osnovu nauenih pravila komunikacije, bez zahvatanja u dublji nivo linosti: stavove prema sebi i drugima, na kojima se ona temelji i koji je uobliavaju.

36

I 6. Nasilje i pojam moi


Centralni pojam u razmatranju nasilja je pojam moi. Mo je potencijal kojim osoba raspolae i moe se pojavljivati u razliitim oblicima, kao: fizika, ekonomska, intelektualna, statusna mo, mo raspolaganja odreenim informacijama, mo ubjeivanja,... Sama po sebi mo je potencijal osobe, koji joj moe omoguiti zadovoljenje neke potrebe i kao takav, ako nije u upotrebi, u stanju mirovanja, taj potencijal nije niti pozitivan, niti negativan. Mo se kao potencijal realizira i poprima svoje znaenje tek unutar odnosa (npr. statusna mo apsolutnog vladara se realizira tek u odnosu sa njegovim podanicima, bez njih ona nema svoje znaenje.) Da bi se neto oznailo pojmom odnos, mora imati najmanje dvije strane, pa o odnosu govorimo ako se radi o najmanje dvije osobe (partnerski, prijateljski, odnos roditelj-dijete, ...), dvije skupine u drutvu (nacionalne, religijske, navijake,...), ili pojedincu i nekoj grupi (nadreeni uposlenici, pojedinac institucija, ...). Meu stranama u nekom odnosu mo moe biti rasporeena ravnomjerno i neravnomjerno. U sluaju ravnotee moi meu stranama, svaka strana u odnosu raspolae potencijalom kojim moe zatititi svoje potrebe i interese, pa se odnos odvija na bazi dogovaranja, pregovaranja i zajednikih odluka. Primjer ovakovog odnosa je dobar prijateljski odnos. U sluaju neravnomjerne raspodjele moi u odnosu, strana koja ima poziciju moi moe sa tom moi, generalno, raspolagati na dva naina:

37

ETIKA MOI - Lilit 1

koristiti je za podravanje, pomaganje druge strane u postizanju njenih ciljeva, te koji su zajedniki i na korist obje strane u odnosu, voditi rauna o tome da, zadovoljavanjem vlastitih potreba i interesa, ne ugrozi interese i potrebe druge strane. Ovakav nain se oznaava pojmom odgovorno raspolaganje sa moi. Primjer: odnos roditelj-dijete, u kome roditelj razliitim atributima moi kojima raspolae fizikom, intelektualnom, ekonomskom, statusnom podrava i pomae razvoj djeteta; koristiti je za postizanje linih ciljeve, bez obzira na interes i dobrobit druge strane u odnosu, ili ak na tetu druge strane. Ovakav nain se oznaava pojmom zloupotreba moi. Primjer ovakovog odnosa moemo isto tako nai u odnosu roditelj dijete, u sluajevima kada roditelj zanemaruje potrebe djeteta (npr. zbog ovisnosti o alkoholu, drogama), ili ak iskoritava djetetov rad (prisiljavanje na prosjaenje, krau, podvoenje, seksualno iskoritavanje). U blaoj verziji u odnosu roditelj dijete ovakav odnos moemo prepoznati u zloupotrebi statusne moi roditelja koja podrazumijeva da je dijete svojina roditelja, kojom moe raspolagati prema vlastitom nahoenju. Zloupotreba moi je osnovno obiljeje nasilnog ponaanja u odnosu i temelji se na tenji za dominacijom. Odgovorno raspolaganje sa moi predstavlja nenasilan pristup u uobliavanju odnosa i temelji se na uvaavanju potreba druge strane, potivanju njenih prava. U odnosima u kojima je mo neravnomjerno rasporeena, strana koja ima poziciju moi ima i slobodu izbora kako e raspolagati sa tom moi, pa je logino da snosi odgovornost za svoj izbor. U sluajevima nasilja, analogno, odgovornost za nasilje snosi ona strana koja je, u tom nasilnom odnosu, imala poziciju moi i koja je izabrala da je zloupotrijebi na tetu druge strane. U svakodnevnim socijalnim odnosima, strane koje u odnosima, obino raspolau sa vie od jednog atributa moi tako da svaka od strana moe imati poziciju moi, po razliitim obiljejima. Posjedovanje moi i tenja osobe za postizanjem moi, sama po sebi ne vodi u nasilje. Razvijanje osjeaja odgovornosti, kao osvjetenog pratioca moi i usvajanje etikih principa u primjeni steene moi u toku procesa socijalizacije, predstavlja jedinu garanciju da osoba nee zloupotrijebiti steenu mo.
38

I 7. Psiholoka trauma
Najmasivnija povreda, koju tokom ivota osoba moe doivjeti, nastaje preivljavanjem psholoke traume. Psiholoka trauma nastaje u okolnostima kada osoba bude izloena situaciji koju doivi kao prijetnju po vlastiti opstanak. Prema definiciji dijagnostiko-statistikog prirunika (DSM IV), da bi preivljavanje neke situacije mogli smatrati uzrokom psiholoke traume, ona mora ispuniti slijedee kriterije: preivljavanje jedne ili vie situacija u kojima je postojala prijetnja smru ili ozbiljnim povredama, ili opasnost od tjelesnog unitenja vlastite, ili linosti neke druge osobe. Takove okolnosti osoba doivljava kao masivno ugroavanje osnovne potrebe za sigurnou (do stupnja preivljavanja) i automatski reagira stresnom reakcijom odgovarajuih razmjera: u kratkom vremenskom periodu, organizam biva podeen na maksimalno postignue, sa primarnim ciljem da se obezbijedi preivljavanje. U zavisnosti od ishoda daljnje obrade podataka o situaciji, izvan domaaja svjesne kontrole se dogaa odluka o tome koju e od dvije vrste akcije, koje joj stoje na raspolaganju, osoba ispoljiti: borbu da napadne izvor opasnosti, ili bijeg da se udalji od mjesta opasnosti Jednom od ove dvije reakcije, a na osnovu prethodno postignute podeenosti na maksimalno postignue, jedinka ulazi u bitku za svoje preivljavanje. Jedan dio stresa se razgradi kroz akciju, a ostatak se razgrauje tokom odreenog vremenskog perioda, kroz koji se organizam polagano vraa u stanje blisko onome u kome se nalazilo prije traumatske situacije.

39

ETIKA MOI - Lilit 1

Meutim, postoje situacije masivne prijetnje, u kojima obrada podataka daje rezultat da niti borba, niti bijeg nemaju ansu da obezbijede preivljavanje. U takovoj situaciji, dolazi do opoziva bilo kakove akcije, a organizam, koji je trenutak ranije bio podeen na maksimalno postignue, zapada u stanje obamrlosti (zamrznua, freezing). Tijelo dospijeva u stanje prividne smrti, zapada u neku vrstu transa u kome su ivotne funkcije svedene na minimum. Ova reakcija, svojstvena svim ivotinjskim organizmima, predstavlja posljednje sredstvo kojim, u stanju ekstremne prijetnje, organizam nastoji obezbijediti preivljavanje. U ivotinjskom svijetu ova reakcija prua odreene prednosti (Levine, 1998): Oponaanje smrti moe odvratiti napadaa da nastavi napad (ivotinje grabljivice rijetko jedu mrtve ivotinje) Stanje obamrlosti progonjenu rtvu ini manje upadljivom nego kada je u pokretu (nepomino tijelo ne izaziva kod ivotinja grabljivica agresivne porive) Iznenadni slom jedne ivotinje u grupi moe, na trenutak, odvui panju grabljivice, tako da poveava anse preostalog dijela grupe da umakne Stanje obamrlosti ili transa, ivotinji koja je plijen, u sluaju da i bude ubijena, umanjuje patnju u trenutku smrti (ubistva) Kod ljudi ova reakcija takoer moe moe pruiti dodatnu ansu. Na psihikom planu se dogaa rascjep (disocijacija), koji se moe ispoljiti kao gubitak svijesti, ili odvajanje psihe od tijela, pa osoba moe traumatski dogaaj doivljavati sa emocionalne distance, kao da se dogaa nekome drugom. Na ovaj nain reakcija obamrlosti moe sprijeiti osobu da upadne u stanje panike i nesvrsishodnih, ili tetnih, reakcija. Kada opasnost proe, ivotinjski organizam se vraa u ivot, aktivira energiju koju je privremeno zamrznuo i iskoristi je da se udalji od mjesta opasnosti i/ili je otpusti putem reakcije drhtanja, protresanja i besciljnog tranja. Ovom reakcijom cijelog organizma, proces stresne reakcije biva doveden do svog prirodnog zavretka. U situaciji kada reagira obamrlou, ljudski sistem samoobrane dospijeva u stanje dezorganizacije i preplavljenosti. Zbog visoko razvijenog racionalnog dijela naeg mozga (neokorteksa), strah i potreba za kontrolom ometaju i prekidaju uroeni, prirodni nain otputanja mobilizirane energije. Energija ostaje blokirana i nastavlja da traje u obliku straha i/ili bijesa (Levine, 1998).
40

ETIKA MOI - Lilit 1

Okolnost da prirodna reakcija na opasnost nije dovedena do svog prirodnog kraja (Levine, 1998), kod ljudi rezultira trajnim i dubokim promjenama i posljedicama, koje u osnovi, predstavljaju poremeaj, dotada usklaenog i integriranog, djelovanja razliitih funkcija u organizmu: fizioloke pobuenosti, emocija, kognicije i pamenja. Dogaa se fragmentacija, kao osnova na kojoj se razvijaju simptomi psiholoke traume. Oni predstavljaju sliku razorenog sistema samozatite, koji, kao takav, nastavlja funkcionirati u situacijama koje ne sadre opasnost. (Herman, 1992).

I 7.1. Viekratna, ponavljajua trauma


Prouavajui traume kod djece, Terr 1991.godine (prema Butollo, 1999) predlae kategorizaciju trauma na: Traume tipa I stresor je jedan neoekivani, izolirani dogaaj, Traume tipa II stresor je viekratni, ponavljajui i dugotrajni dogaaj Ova podjela je primjenljiva i na odrasle traumatizirane osobe. Dok navedeni opis nastanka psiholoke traume odgovara kriterijima traume tipa I, o traumi tipa II moemo govoriti ako je osoba, kroz odreeni vremenski period, izloena viekratnoj, ponavljajuoj ivotnoj ugroenosti. Opisana dva tipa traume, pred osobu koja im je izloena, u periodu nakon preivljavanja, postavljaju dva razliita bio-psiholoka izazova: Trauma tipa I predstavlja za pogoenu osobu izazov integriranja posljedica stresa izazvanog traumatskim dogaajem, do one mjere koja joj omoguava ponovno uspostavljanje ravnotee, koja joj omoguava svakodnevno funkcioniranje. Trauma tipa II predstavlja drugaiji izazov. Osoba koja je kroz due vrijeme izloena viekratnom i ponavljajuem izvoru traumatizacije, ima zadatak da odgovori na zahtjeve produenog stresa. Uz pomo mehanizama noenja sa stresom i dotada izgraenih mehanizama prilagoavanja, osoba pokuava umanjiti opasnost i obezbijediti vlastito preivljavanje, davanjem to prilagoenijih odgovora na situaciju u kojoj se nala. Stalno nastojanje da to prilagoenije odgovori na zahtjeve situacije, ini da osoba, vremenom, sve vie
41

ETIKA MOI - Lilit 1

naputa svoj uobiajeni nain funkcioniranja i usvaja obrasce koji predstavljaju optimum prilagodbe na uvjete koje diktira situacija/zlostavlja. Na taj nain, trauma tipa II trajno mijenja obrasce ponaanja, a time i strukturu linosti osobe koja joj je izloena. Primjer za djelovanje traume tipa II je dugotrajna ugroenost nedostatkom sredstava za preivljavanje, razliite situacije izloenosti dugotrajnom nasilju: odrastanje u nasilnoj porodici, seksualizirano i fiziko nasilje u djetinjstvu, zatoenitvo i tortura, brojne, kumulativne traumatske situacije, kao to su rat, nasilni partnerski odnos,... Traumatske situacije mogu biti izazvane prirodnim i tehnolokim katastrofama, ratom, po ivot opasnim medicinskim zahvatima, ali i namjernim djelovanjem ovjeka. Situacije u kojima je uzrok traumatske situacije namjerno djelovanje ovjeka oznaavamo pojmom traumatsko nasilje.

I 7.2. Psiholoka trauma i psihosocijalni razvoj


Psiholoka trauma predstavlja najmasivniju povredu koju osoba tokom svoga ivota moe doivjeti. Kako po definiciji, ona nastaje u situaciji kada osoba bude izloena prijetnji vlastitom opstanku, psiholoka trauma predstavlja napad na osnovne ovjekove potrebe, pa time i na osnove od kojih kree psihosocijalni razvoj ljudske jedinke: Psihosocijalni razvoj Osjeaj moi i kontrole slika o sebi Osjeaj sigurnosti slika o svijetu Osjeaj povezanosti i pripadanja slika o drugima Psiholoka trauma Osjeaj bespomonosti izmijenjena slika o sebi Gubitak osjeaja sigurnosti izmijenjena slika svijeta Gubitak osjeaja pripadanja gubitak bazinog povjerenja

Dok traumatsko nasilje, razmjerno masivnosti ugroavanja osnovnih potreba osobe, rezultira posljedicama psiholoke traume, ostali oblici nasilja, koji nemaju te razmjere, nanose osobi koja im je izloena povredu po istom principu. Nasilje nanosi
42

ETIKA MOI - Lilit 1

povredu, koja isto ugroava kod rtve osjeaj sigurnosti i sliku svijeta, osjeaj moi, kontrole i sliku o sebi i oteuje osjeaj povezanosti i pripadanja i sliku o drugima, ugroavajui njeno primarno povjerenje. Na temelju povrede primarnih tekovina psihosocijalnog razvoja osobe, oblikuje se itav niz posljedica preivljavanja psiholoke traume. Znanje o prirodi i sutini psiholokih povreda, koje nastaju preivljavanjem psiholoke traume i nasilja, prua osnove logike razumijevanja osnovnih potreba osoba koje su preivjele psiholoku traumu i nasilja, te prua osnovu za oblikovanje pristupa u pomagakom radu.

43

II DIO Vrste, oblici i mehanizmi nasilja

II 1. Vrste nasilja
Skupnim pojmom nasilja obuhvaene su razliite vrste nasilja. Unutar svake vrste moemo prepoznati razliite mehanizme (metode), ije djelovanje, na osobu koja je izloena toj vrsti nasilja, izaziva odreene efekte u vidu posljedica preivljavanja nasilja. Mehanizmi nasilja se ispoljavaju u razliitim oblicima nasilnog ponaanja. Uz prikaz vrsta, mehanizama i oblika nasilja, naveemo i podatke o njihovoj zastupljenosti, koje smo utvrdile u istraivanju (Ostoji i sur., 2008), provedenom 2007/2008 godine na uzorku od 600 ena na podruju opine Zenica i 100 na podruju opine Modria. Uzorak je bio stratificiran prema dobi ispitanica u pet starosnih kategorija (od 18 do 62 godine pa navie), i po mjestu ivljenja (grad, predgrae, selo). Istraivanje je provedeno uz pomo ankete, u kojoj smo koristile pojedine pojavne oblike nasilnog ponaanja kao uzorke ponaanja za odreene vrste. Prikazivanjem podataka istraivanja, elimo pokazati koliko su pojedini oblici nasilja zastupljeni u naoj sredini, u ovom vremenu, te tako izbjei opasnost da se ovaj sadraj shvati kao iskljuivo teorijska materija, nametnuta zahtjevima onih koji ne poznaju nae drutvo. U literaturi su definirane sljedee vrste nasilja: Emocionalno ili psihiko Fiziko Seksualizirano Zanemarivanje Ekonomsko nasilje Strukturalno nasilje

Ove vrste se mogu prepoznati u sluajevima nasilja koji se dogaaju unutar porodinog konteksta: nasilja unutar partnerskog odnosa (izvanbranog, branog),
47

ETIKA MOI - Lilit 1

unutar odnosa roditelj dijete (od strane roditelja, ali i od strane djeteta), izmeu osoba koje su u razliitim vrstama porodinih odnosa. Ali, iste ove vrste nasilja se mogu prepoznati i u drugim kontekstima, izvan porodinog, u: radnom: nadreeni uposleni, nasilje meu kolegama, obrazovnom: prosvjetni radnik uenik, meuvrnjako nasilje, pomagakom: strunjak (psiholog, lijenik, savjetodavac,...) klijent, vjerskom: vjerski voa sljedbenik, sportskom: trener, sportski funkcioner sportista ...

Niti jedan drutveni kontekst nije, sam po sebi, zatien od nasilja kao pojave. Prvi preduvjet, koji otvara mogunost da se u nekom odnosu dogodi neki oblik nasilja, je neravnomjerna raspodjela moi izmeu strana u odnosu. Kada ova osnova postoji, pojava nasilja ovisi o nainu na koji sa moi raspolae strana, koja je u tom odnosu u poziciji moi. Pobrojane vrste nasilja se razlikuju po svojoj vidljivosti, prepoznatljivosti. Vidljivost i prepoznatljivost nekog oblika nasilja znaajno utjee na to kako zajednica u kojoj i rtva i poinitelj ive, sama rtva, a i drutvo, putem svojih institucija, odgovara (reaguje) na tu vrstu nasilja. One vrste i oblici nasilja koje su tee prepoznatljive i ije su posljedice manje vidljive, lako mogu ostati neprepoznate i tee dokazive, pa time i manje podlone osudi zajednice i kanjavanju drutva.

II 1.1. Psiholoko ili emocionalno nasilje


Oblik nasilja koji najee ne biva prepoznat i priznat od okoline, a vrlo esto niti od same rtve, je emocionalno ili psiholoko nasilje. Upravo zbog toga psiholoko nasilje predstavlja vrstu nasilja, koje podriva psihiku stabilnost i ope zdravstveno stanje osobe koja mu je izloena: s jedne strane, zbog razornosti njegovih mehanizama i njihovog podmuklog djelovanja, a s druge, zbog toga to je ovu vrstu nasilja tee prepoznati i dokazati, pa osoba esto, odgovarajuu podrku, neophodnu da bi mu se mogla oduprijeti, ne dobije niti od okruenja, niti od zvaninih institucija drutva.

48

ETIKA MOI - Lilit 1

Psiholoko nasilje predstavlja sklop mehanizama, koji osobu koja im je izloena postepeno ine sve vie podlonom kontroli osobe koja vri nasilje. Ova vrsta nasilja se u odnosu moe dogaati samostalno, ali moe biti samo podloga, koja odnos oblikuje tako da je u njega lake uvesti i provoditi i fiziko i seksualizirano nasilje.

II 1.1.1. Mehanizmi djelovanja i oblici psiholokog nasilja


Mehanizmi psiholokog nasilja imaju brojne pojavne oblike. Prouavani su i opisivani u literaturi u razliitim kontekstima: u partnerstvu, zatoenitvu, razliitim oblicima torture, u odnosima roditelj-dijete,... Psiholoko nasilje djeluje mehanizmima koji, u osnovi, manipuliraju osobom koja mu je izloena, putem uskraivanja osnovnih potreba. Potreba osobe za moi i kontrolom se manipulira putem sljedeih mehanizama: omalovaavanja, ismijavanja, stalnog kritiziranja, poniavanja, stalnog i po osobu nepovoljnog poreenja sa drugima, nametanja pravila i zahtjeva koje je teko ispuniti, pa je osoba uvijek u situaciji da uini neto pogreno i zaslui kritiku, namee osjeaj krivnje podriva osjeaj vlastite kompetentnosti udljivog mijenjanja pravila igre, koje ukida jasnu strukturu i kriterije ta je u redu, a ta ne - podriva osjeaj kontrole Potreba za sigurnou se manipulira putem izazivanja straha: vikanjem, ispadima bijesa, unitavanjem stvari koje su osobi vane naglaavanjem vlastite svemoi razliitim prijetnjama Potreba za ljubavlju i pripadanjem se manipulira putem: uskraivanja kontakta, fizikog i verbalnog odbacivanja prijetnji naputanjem

49

ETIKA MOI - Lilit 1

Potreba za slobodom se manipulira putem produbljivanja ovisnosti osobe o zlostavljau: zabranama, ogranienjima, u kojima je zlostavlja onaj koji moe dati doputenje, ne prema utvrenim pravilima, nego prema vlastitoj volji nametanjem svoje volje, pod prijetnjom kazni i uskraivanja ostalih potreba izolacijom od osoba koje su osobi vane, poticanjem nepovjerenja prema njima to je osoba ovisnija o osobi koja je izlae manipulaciji njenim potrebama, pa time i nasilju, to je njena ranjivost na takovo nasilno ponaanje vea. U skladu sa time djeca su unutar porodice veoma ranjiva skupina, jer su u zadovoljavanju mnogih svojih potreba ovisna o osobama koje brinu o njima, ali i zbog toga to se nain i kvaliteta zadovoljavanja osnovnih potreba utiskuje kao trajna osnova na kojoj e formirati sliku o sebi, o svijetu i o drugima (v. u Prvom dijelu, Osnovne potrebe) i odnos prema sebi, svijetu i drugima. U jednoj studiji nasilja nad enama u partnerskim odnosima, na osnovu brojnih sluajeva, autori su izvukli mehanizme emocionalnog nasilja koji su se pojavljivali u najveem broju prouavanih sluajeva. Prikazali su ih u obliku tzv. Toka nasilja. (Domestic Abuse Intervention Project, Duluth handout) U svrhu edukacije, autori su izradili i tzv. toak nenasilja, koji sadri mehanizme kojima bi trebalo zamijeniti nasilne mehanizme iz toka nasilja, da bi partnerski odnos bio nenasilan.

50

ETIKA MOI - Lilit 1

Toak nasilja

51

ETIKA MOI - Lilit 1

Toak nenasilja

NENASILJE
* traiti obostrano zadovoljavajua rjeenja konflikata * prihvatiti promjene EKONOMSKO * biti spreman na PARTNERSTVO kompromise * zajedno odluivati o novcu * osigurati da oba partnera imaju koristi od financijskih aranmana

PREGOVARANJE I FER ODNOSI

PONAANJE BEZ ZASTRAIVANJA


* govoriti i djelovati tako da se drugi moe slobodno izraziti i djelovati

* sluati ta drugi govori bez prosuivanja * ispoljavati afirmirajue emocije i razumijevanje * uvaavati miljenje

POTOVANJE

JEDNAKOST
POVJERENJE I PODRKA
* podrka drugome u postizanju ivotnih ciljeva * uvaavati pravo na vlastita osjeanja, prijatelje, aktivnosti, miljenje

PODIJELJENA ODGOVORNOST

* uzajamni dogovor na fer podjelu poslova * zajedniko donoenje porodinih odluka

* dijeliti roditeljske odgovornosti * biti pozitivan nenasilan model za djecu

ODGOVORNO RODITELJSTVO

ISKRENOST I ODGOVRONOST

* prihvatiti odgovornost za svoje ponaanje

NENASILJE

52

ETIKA MOI - Lilit 1

Bidermanova karta (Ni Carthy, 1982, 287)


sadri popis metoda (mehanizama) psiholokog nasilja, te efekata i ciljeva koji se njima ostvaruju u smislu oblikovanja psiholoke podlonosti rtve.
Metoda Izolacija Efekat i cilj Oduzima rtvi svaku socijalnu podrku za otpor Razvija zabrinutost za sebe ini rtvu ovisnom od zlostavljaa Fiksira panju rtve na neposrednu opasnost Eliminira sve informacije osim onih kontroliranih od zlostavljaa Osujeuje svaku akciju osim pokoravanja Oslabljuje fiziku i psihiku sposobnost za otpor Kultivira osjeaj nesigurnosti Obezbjeuje pozitivnu motivaciju za pokoravanje Sugerira uzaludnost otpora Stvara uvjerenje da ej gore pruati otpor nego kapitulirati Izaziva samopotovanje Razvija obiaj pokoravanja i povinovanja

Monopolizacija percepcije Slabost i iscrpljenost Prijetnje Povremena milost Demonstriranje omnipotentnosti Degradacija Postavljanje besmislenih zahtjeva

Bidermanova karta je materijal koji koristi Amnesty International da prikae metode pranja mozga, koje se primjenju na ratnim zarobljenicima. I toak nasilja i Bidermanova karta, bez obzira to su raeni na iskustvima rtava emocionalnog nasilja u dva razliita konteksta, sadre sline mehanizme, kojima se postiu slini efekti i ciljevi, pa je za oekivati i sline posljedice po rtve. Ovo ukazuje da ova vrsta nasilja, pod odreenim okolnostima, moe dostii i masivnost traumatske povrede.

53

ETIKA MOI - Lilit 1

Grupirani, razliiti mehanizmi psiholokog nasilja se javljaju u sljedeim pojavnim oblicima: Zastraivanje, prijetnje galamom, iskaljivanjem bijesa na predmetima, razbijanjem, prevrtanjem i unitavanjem, prijetnjama orujem,... alju poruku o nesrazmjeru moi i uzaludnosti otpora Omalovaavanje, poniavanje negiranjem kvaliteta, poniavanjem i ismijavanjem rtve pred drugima, prigovaranjem svemu to uradi, dovoenjem u pitanje rtvine psihike normalnosti, Izolacija odvajanjem od prijatelja, kolega, porodice, kontroliranjem kontakata, ljubomornim ispadima, razliitim zajednikim tajnama, koje bi osobu osramotile pred drugima, a za djecu ak i privilegijama, koje moraju ostati tajna za druge, jer to oni ne bi razumjeli i dijete bi zbog toga smatrali krivim Odricanje vlastite odgovornosti i prebacivanje na rtvu krvnje za svoje postupke uvjeravanjem rtve da ona provocira, uzrokuje i zasluuje takovo ponaanje Iscrpljivanje: fiziko, psihiko, ekonomsko... uskraivanjem elementarnih potreba (hrane, sna, kretanja), izazivanjem stalnog osjeanja napetosti i straha i neizvjesnosti zbog moguih reakcija poinitelja Nametanje vlastite volje i podvrgavanja besmislenim zahtjevima discipliniranjem da ne razmilja o opravdanosti zahtjeva koje postavlja, zahtijevanjem bespogovorne poslunosti Povremena milost - povremenim ispriavanjima, obeanjima, priznavanjem kvaliteta rtvi i priznavanjem vlastite zablude, poklonima, povlasticama Fiksiranje panje rtve na narav, raspoloenja, potrebe, elje, zahtjeve osobe koja zlostavlja, na koja rtva treba primjereno odgovarati, da bi izbjegla provale bijesa, kanjavanje Ucjene koritenjem rtvine zainteresiranosti/vezanosti za neto (djeca, roditelji, dragi predmeti, emocionalni kontakt, kuni ljubimci) i prijetnje uskraivanjem ili unitavanjem objekta vezanosti ako rtva ne ispunjava zahtjeve zlostavljaa Manipulacije izvrtanjem injenica, apeliranjem na rtvin osjeaj odgovornosti, njeno suosjeanje, pozivanjem na vie ciljeve, prikrivanje vlastitih motiva,... da bi rtva odstupila od svojih potreba i djelovala u skladu sa potrebama poinitelja

54

ETIKA MOI - Lilit 1

Efikasnost djelovanja mehanizama psiholokog nasilja dolazi otuda to se pojedini mehanizmi meusobno uklapaju i podravaju, pa i uzajamno pojaavaju, npr.: Izolacija pojaava snagu poniavajuih poruka, jer su iz okruenja udaljene osobe koje bi mogle ukazati na netanost takovih poruka. Zastraivanje i prijetnje ine da rtva sama nastavlja produbljivati svoju izolaciju, da ne bi izazvala komentare, kritike ili bijes osobe koja ju izlae toj vrsti nasilja. Zastraivanje i prijetnje osobu istovremeno dre u stanju produenog stresa, jer nikada nije sigurna kada e pogrijeiti i izazvati novu provalu bijesa, pa je to fiziki i psihiki iscrpljuje. Zbog prebacivanja na rtvu krivnje za ono to joj osoba koja je zlostavlja radi, ona i sama poinje jo vie vjerovati omalovaavajuim porukama koje stalno dobija. Na ovaj nain mehanizmi psiholokog nasilja tvore sistem, koji osobu koja im je izloena, sve vie uvlae u svoj vrtlog i ine je sve podlonijom kontroli osobe koja je izlae takovim nasilnim oblicima ponaanja. Za razliku od ostalih vrsta nasilja, za psiholoko nasilje su podjednako opremljeni i mukarci i ene. U literaturi se mogu pronai podaci da su, statistiki gledano, od deset poinitelja psiholokog nasilja njih pet enskog, a pet mukog spola. Neravnotea izmeu procentualne zastupljenosti mukih i enskih poinitelja se pojavljuje kod drugih oblika nasilja (fizikog, seksualiziranog, ekonomskog,...), jer su u veini drutava u kojima ivimo, uporita fizike i ekonomske moi na strani mukaraca. Ovim uporitima moi mukaraca se, u patrijarhalno ustrojenim drutvima pridruuje i statusna mo. Time to su uporita moi, kao preduvjet da se mo zloupotrijebi i poini nasilje, ee na strani mukarca, rezultira time da su oni u veem broju sluajeva i poinitelji nasilja.

II 1.1.2. Rezultati istraivanja


U pomenutom istraivanju (Ostoji, 2008), izmeu ostalih vrsta nasilja, ispitivale smo zastupljenost psiholokog nasilja nad djecom u porodici i u partnerskim odnosima. Ispitanice smo pitale da li se neko prema djeci u njihovom domainstvu ponaa na opisani nain, ali i da li se neko tako ponaao prema njima kada su bile djeca.
55

ETIKA MOI - Lilit 1

Tabela 1.: Zastupljenost psiholokog nasilja nad djecom unutar porodice (podaci za Zenicu) Mehanizam nasilnog ponaanja omalovaavanje odbacivanje / uskraivanje kontakata zastraivanje/ prijetnje izljevi bijesa samovolja/ hirovitost pretjerani zahtjevi Uzorak nasilnog ponaanja (kako je formuliran u anketi) Ismijavanje djeteta i njegovih osjeanja, davanje pogrdnih imena djetetu Kanjavanje djeteta ne ulaenjem u razgovor (i druge kontakte) sa njim po nekoliko dana i due, i/ili zabranjivanje drugima da komuniciraju s njim Zastraivanje da e fiziki povrijediti dijete ili one koji su mu vani, unitavanje djetetovih stvari Vikanje, psovanje, iskaljivanje bijesa na dijete Samovoljno nametanje pravila i zabrana djetetu i njihovo mijenjanje iz vlastitog hira, bez objanjenja Zahtijevanje od djeteta samo najboljih rezultata (kola i slobodne aktivnosti) i kanjavanje ako se ne postignu Djeca u domainstvu ispitanica % 6,33 Ispitanice kao djeca % 13,33

3,83

10,67

4,00 16,50 6,33

6,17 30,17 12,17

7,17

10,67

Od 600 ispitanica u Zenici, njih 160 ili 26,67% je navelo da djeca u njenom domainstvu doivljavaju neki oblik nasilja, a od 100 ispitanica u Modrii njih 31 ili 31,00%. 82 ispitanice u Zenici polovini domainstava u Zenici U Zenici, u 82 od 160 domainstava, djeca doivljavaju iskljuivo oblike psiholokog nasilja, u 60 domainstava psiholoko sa fizikim nasiljem, u 16 (ispitanice su navele) iskljuivo oblike fizikog, i u 2 domainstva oblike seksualiziranog povezano sa fizikim i psiholokim nasiljem. U Modrii, u 20 od 31 domainstva, djeca doivljavaju iskljluivo oblike psiholokog nasilja, u 10 domainstava psiholoko sa fizikim nasiljem, i u 1 domainstvu (ispitanica je navela) iskljuivo fiziko nasilje. Zastupljenost pojedinih oblika psiholokog nasilja u porodici, nad ispitanicama kada su bile djeca, je neto via, nego nad djecom danas, u njihovim domainstvima. Ali, to ne znai da je nasilja nad djecom danas manje: moramo uzeti u obzir da su sve
56

ETIKA MOI - Lilit 1

ispitanice u uzorku nekad bile djeca, a da u domainstvima svih ispitanica danas ne ive djeca. Osim toga, moemo zamisliti da neke oblike psiholokog nasilja, koji se danas dogaaju djeci u domainstvima ispitanica, one, iz uloge poinitelja ili supoinitelja ne moraju nuno smatrati vrijednim pominjanja, kao to smatraju vrijednim i pamte (!) ono to se dogaalo njima, kada su bile djeca.
Tabela 2.: Zastupljenost psiholokog nasilja u partnerskim odnosima Mehanizam nasilnog ponaanja izolacija/ljubomora izolacija/uskraivanje kontakata omalovaavanje zastraivanje/ prijetnje besmisleni zahtjevi koritenje religije koritenje djece koritenje novca Uzorak nasilnog ponaanja (kako je formuliran u anketi) Optuuje da ima veze sa drugima, kontrolie kontakte (i telefonske), proganja ljubomorom Brani i sprjeava druenje, odlaenje u posjete ili primanje posjeta, kontakte sa rodbinom Vrijea, prigovara svemu to uradi, kritikuje, ismijava, poniava pred drugima Zastrauje provalama bijesa, lomi stvari po kui, prijeti da ima oruje Namee pravila i zahtjeve, insistira na njima i bjesni zbog svakog odstupanja od njih Namee svoja religiozna uvjerenja i zahtijeva ponaanje u skladu sa njima Odvraa djecu od drugoga roditelja/roditeljice i huka ih protiv njega/nje Uskrauje novac, ne dozvoljava samostalno raspolaganje dijelom zajednikog novca Zenica % 11,50 7,83 10,50 5,17 8,83 1,67 3,67 7,67 Modria % 16,00 8,00 15,00 9,00 10,00 2,00 5,00 10,00

Od ukupno 600 ispitanica u Zenici, njih 132 ili 22,00% je doivjelo neki oblik nasilja u partnerskom odnosu, ili vie njih zajedno. Samo 6 ispitanica iz ove grupe, nije uz fiziko ili seksualizirano nasilje, navelo niti jedan oblik psiholokog nasilja. Za sve ostale, ova vrsta nasilja je ili samostalni oblik, ili se pojavljuje povezano sa fizikim i/ili seksualiziranim nasiljem u partnerskoj vezi. U Modrii, od 100 ispitanica, njih 24 ili 24% je doivjelo neki oblik nasilja u partnerskom odnosu, ili vie njih zajedno. Od toga 10 ispitanica iskljuivo psiholoko, 8 psiholoko povezano sa fizikim nasiljem, a njih 6 psiholoko, fiziko i seksualizirano nasilje.
57

ETIKA MOI - Lilit 1

II 1.2. Fiziko nasilje


Ovaj oblik nasilja se najlake prepoznaje, ne samo od strane strunjaka i zajednice, nego ga i sama rtva moe relativno jednoznano prepoznati, postati svjesna i imenovati. Fiziko nasilje najee ostavlja materijalne dokaze u vidu tragova na tijelu rtve, pa se lake dokazuje, to rtvi moe olakati proces dobivanja neformalne ili formalne podrke i pomoi, ako se odlui da je zatrai. Fiziko nasilje ima razliite pojavne oblike koji su usmjereni na nanoenje fizikog bola, povreda ili rana na tijelu osobi koja im je izloena, ili na uskraivanje fizikih potreba: hrane, tenosti, potreba za izluivanjem (mokrae, stolice), smjetaja, lijekova... Vano je imati na umu da je fiziko nasilje u nekom odnosu, uvijek utemeljeno na mehanizmima psihikog nasilja. Ova povezanost esto ostane neprimjeena okruenju, pa i pomagaima koji rade na nekom sluaju nasilja, ali esto i samoj rtvi: budui da se sluajevi nasilja prema okruenju i institucijama esto otvore tek povodom nekog incidenta izazvanog masivnim fizikim nasiljem, fiziko nasilje i njegove posljedice privlae veinu panje, a kontekst u kome je je dolo do incidenta ostane u drugom planu. budui da, zbog prirode mehanizama psiholokog nasilja (konfuzije da li je to uope nasilje, jer vjeruje da ga sama provocira, da ga zasluuje, da ga preuveliava kako je nasilnik stalno uvjerava), ne sagledava da je fiziko nasilje, zajedno sa psiholokim, dio istog sistema nasilnog ponaanja kojem je izloena. Ako pogledamo toak nenasilja (vidi u ovom dijelu pod Mehanizmi djelovanja i oblici psiholokog nasilja), koji predstavlja obrazac nenasilnih odnosa meu partnerima, teko je zamisliti da se na podlozi tako oblikovanog odnosa moe dogoditi amaranje, udaranje, premlaivanje ili ostali oblici fizikog nasilja.

II 1.2.1. Rezultati istraivanja


U pomenutom istraivanju (Ostoji, 2008), izmeu ostalih vrsta nasilja, ispitivale smo zastupljenost fizikog nasilja nad djecom u porodici i u partnerskim odnosima. Ispitanice smo pitale da li se neko prema djeci u njihovom domainstvu ponaa na opisani nain, ali i da li se neko tako ponaao prema njima kada su bile djeca.
58

ETIKA MOI - Lilit 1

Tabela 3.: Zastupljenost fizikog nasilja nad djecom unutar porodice (podaci za Zenicu) Mehanizam nasilnog ponaanja Uzorak ponaanja (kako je formuliran u anketi) Kanjavanje djeteta zakljuavanjem, uskraivanjem hrane, vode, toaleta Premlaivanje djeteta, nanoenje vidljivih povreda, upanje za ui,... Premlaivanje djeteta, nanoenje vidljivih povreda, rana, lomova Djeca u domainstvu ispitanica % 0,33 Ispitanice kao djeca %

uskraivanje fizikih/fiziolokih potreba

0,67

nanoenje lakih povreda

12,33

23,33

nanoenje teih povreda

1,17

2,67

Od 600 ispitanica u Zenici, njih 160 ili 26,67% je navelo da djeca u njenom domainstvu doivljavaju neki oblik nasilja, a od 100 ispitanica u Modrii njih 31 ili 31,00%. Od 160 domainstava u Zenici, u kojima djeca doivljavaju neke oblike nasilja, u njih 77, doivljavaju jedan ili vie oblika fizikog nasilja, a u Modrii od 31 domainstva, u njih 11. U pogledu zastupljenosti pojedinih oblika fizikog nasilja u porodici, nad ispitanicama kada su bile djeca, uoavamo dvostruko veu procentualnu zastupljenost, nego nad djecom danas, u njihovim domainstvima. I ovdje moramo, kao u odjeljku o psiholokom nasilju nad djecom, izraziti na nain tumaenja ovog podatka: ovo ne mora znaiti da je fizikog nasilja nad djecom danas manje, nego kada su ispitanice bile djeca. Moda nam je najvrjednije da se danas, iz uloge roditelja i odgajatelja, zamislimo nad podatkom koliko dugo se u ivotu pamte neki oblici nasilja, koji se doive u djetinjstvu. Naveli smo da je dob ispitanica u naem istraivanju bila od 18 godina, pa navie. Tako je u zenikom uzorku, npr. bilo 53,67% ispitanica starijih od 37 godina, ili 33, 66 % njih starijih od 50 godina, a fiziko nasilje koje su doivjele kao dijete, jo uvijek se pamtilo i bilo znaajno za navesti u svome odgovoru.

59

ETIKA MOI - Lilit 1

Tabela 4.: Zastupljenost fizikog nasilja u partnerskom odnosu ispitanica Mehanizam nasilnog ponaanja uskraivanje fizikih /fiziolokih potreba ograniavanje kretanja istjerivanje iz kue nanoenje lakih povreda nanoenje teih povreda ugroavanje ivota Uzorak ponaanja (kako je formuliran u anketnom upitniku) Uskrauje hranu, vodu, lijekove, spavanje Zakljuava u kui, u raznim dijelovima kuanstva da sprijei kretanje bez nadzora Istjeruje iz kue Odguruje, amara, uta, baca predmete na drugoga ne pazei hoe li ga povrijediti Udara po cijelom tijelu, nanosi modrice, nanosi povrede, rane, lomove Ozbiljni fiziki napadi sa pokuajem ubistva Zenica % 1,50 1,17 4,00 6,67 4,00 1,67 Modria % 5,00 1,00 8,00 12,00 8,00 4,00

Od ukupno 600 ispitanica u Zenici, njih 132 ili 22,00% je doivjelo nasilje u partnerskom odnosu. Samo 6 ispitanica iz ove grupe, nije uz fiziko ili seksualizirano nasilje, navelo niti jedan oblik psiholokog nasilja. Za sve ostale ova vrsta nasilja je ili samostalni oblik, ili se pojavljuje povezano sa fizikim i/ili seksualiziranim nasiljem u partnerskoj vezi. U Modrii, od 100 ispitanica, njih 24 ili 24% je doivjelo nasilje u partnerskom odnosu, od toga 10 iskljuivo psiholoko, 8 psiholoko povezano sa fizikim nasiljem, a njih 6 psiholoko, fiziko i seksualizirano nasilje.

II 1.3. Seksualizirano nasilje


Seksualizirano nasilje je, kao i psiholoko, vrsta nasilja koja je manje vidljiva. Upravljeno je na rtvinu seksualnost, koja se u gotovo svim drutvima, doivljava kao veoma lino i intimno podruje osobe. Nizom pravila ponaanja i drutvenih normi, ovo podruje je, tokom socijalizacije, utisnuto kao tabu podruje. Tabuiziranje seksualnosti je tekovina patrijarhalnog ustrojstva drutva, koje se temelji na postojanju patrijarhalne porodice. Interes opstanka takovog ustrojstva diktira da se obezbjeenje potomstva deava unutar porodice. Zbog povezanosti seksualnosti sa funkcijom obezbjeenja potomstva, seksualnost pojedinca, a naroito ene, u patrijarhalno ustrojenim drutvima, postaje objekt drutvene kontrole, putem niza zabrana i ogranienja, pisanih i nepisanih pravila.
60

ETIKA MOI - Lilit 1

Drutvena naglaenost potrebe kontroliranja seksualnosti pojedinca, vodi ka tome da, na planu drutvene svijesti, ona dobija posebno znaenje. Na taj nain, jedna od osnovnih ovjekovih potreba, koja mu omoguava produenje vrste, ali je i funkcija pomou koje moe zadovoljiti svoje potrebe za bliskou, pripadanjem, ljubavlju i uitkom, postaje mjerilom moralnosti, drutvene ispravnosti pojedinca, postaje predmetom fascinacije, pa time i sredstvo ucjene i drugih naina kontroliranja pojedinca dobija svoju trinu vrijednost i, kao roba, postaje predmetom prodaje, razmjene i poravnavanja rauna, te kao roba i vlasnitvo, postaje plijen, sredstvo na koje se moe napasti i time otetiti, zastraiti, povrijediti, poniziti drugu stranu U skladu sa time, svaka povreda osobe nasiljem preko njene seksualnosti, za samu rtvu je povezana sa naruavanjem slike o sebi i sa osjeajem stida. Fokusiranje i rtve i okoline na seksualne komponenete seksualiziranog nasilja, esto u drugi plan potiskuje injenicu da je seksualizirano nasilje u prvom redu nasilje, kojim osoba koja ga vri, zloupotrebljavajui svoju poziciju moi, koristi drugu osobu za svoje vlastite ciljeve i potrebe: ili vlastito seksualno zadovoljenje, ili podinjavanje i povrjeivanje rtve, a ponekad, preko rtve, i zajednice kojoj ona pripada.

II 1.3.1. Oblici i mehanizmi djelovanja seksualiziranog nasilja


Djeca ve vrlo rano u svom razvoju, nizom verbalnih i neverbalnih poruka od okoline, genitalno podruje svoga tijela, seksualna interesovanja, ponaanja i potrebe, ponu doivljavati kao neto o emu se ne razgovara otvoreno, to ne bi trebalo otkrivati i pokazivati, ili vidjeti kod drugih i sa osjeanjem stida. Osjeaj stida, koji je procesom socijalizacije povezan sa seksualnou, tako postaje osnovnim sastavnim dijelom mehanizama djelovanja seksualiziranog nasilja. Zajedniko svim oblicima seksualiziranog nasilja je, da osoba koja je poinitelj namee rtvi ponaanje koje slui seksualnom zadovoljenju poinitelja, ne vodei rauna o rtvinim fizikim i psiholokim granicama.
61

ETIKA MOI - Lilit 1

Iako su mehanizmi djelovanja svih oblika seksualiziranog nasilja slini i rtvi nanose psiholoku povredu po istom principu, okolina i drutvo u cjelini, tee priznaju i prepoznaju razornu mo nekih oblika, koji izlaze iz okvira predstava i kriterija o seksualnosti, pa i seksualiziranom nasilju, koji u tom drutvu vladaju. Ovo se u prvom redu odnosi na oblike seksualiziranog nasilja koji ne ukljuuju povredu fizikih granica rtve i direktni kontakt, kao to su: opsceni telefonski pozivi, ili, u novije vrijeme, nametanje seksualiziranih kontakata putem interneta primjedbe i aluzije upuene rtvi, koje imaju seksualne konotacije egzibicionistiko ili voajeristiko ponaanje Samo jedan dio oblika seksualiziranog nasilja ukljuuje i povredu fizikih granica osobe: dodirivanje koje osoba ne prihvaa i/ili odbija pokuaj neeljenog seksualnog akta i neeljeni seksualni akt pokuaj silovanja i silovanje incest podvoenje

Svi oblici seksualiziranog nasilja se oslanjaju na mehanizme psiholokog nasilja: Stvaranje i poticanje osjeanja stida kod rtve ponaanjem koje sugerira da se dogaa neto to je potrebno sakriti od drugih i/ili, u prvom redu, sramota rtve Izolacija rtve poticanjem ili stvaranjem kod rtve uvjerenja da to ponaanje mora ostati zajednika tajna, da e je okolina odbaciti, osuditi ako se za to sazna Stvaranje i poticanje kod rtve osjeaja krivnje - da je provocirala, da je sama to htjela, u nekim sluajevima davanjem poklona i privilegija u fazi pribliavanja rtvi, a kasnije, da je prihvatajui te poklone i/ili privilegije, sama eljela i pristala na odnos Prijetnje i zastraivanje da e povrijediti, ubiti rtvi bliske osobe i nju samu Zbog ovih mehanizama, koji rtvu odravaju u stanju stida, krivnje, straha i izolacije, mnogi sluajevi seksualiziranog nasilja ne moraju nuno biti izvreni uz pomo fizike sile, pa niti ostavljati fizike dokaze o tome da se rtva opirala i branila.
62

ETIKA MOI - Lilit 1

Ako je rtva mlae dijete, kome ne mora biti u potpunosti jasno ta mu se dogaa, iz neverbalnih poruka poinitelja shvata da se dogaa neto to bi trebalo ostati tajna i to je povezano sa osjeajem stida. To ga uvlai dublje u izolaciju i ini podlonijim daljem eksploatiranju. Budui da je svaka povreda nasiljem preko seksualnosti, za samu rtvu povezana sa osjeajem stida, veliki dio nevidljivosti ove vrste nasilja kreira sama rtva, jer se, pored osjeaja stida, ne usuuje niti izloiti oekivanim reakcijama okoline na njenu viktimizaciju. Oekivanja i bojazni rtve u pogledu reakcija okoline su veoma esto opravdani. Kada se povreda nasiljem dogodi preko ovako drutveno naglaenog aspekta ukupnog bia osobe, okolina rtve i drutvo u cjelini, lako previde i zanemare injenicu da je osoba rtva nasilja. U prvom planu reagiraju na seksualne komponente tog nasilnog ina i to spontano, na osnovu stavova koji su procesom socijalizacije formirani prema seksualnosti. Posljedice takove reakcije mogu biti veoma nepovoljne po rtvu i ispoljiti se u obliku: Iskljuivanja i osporavanja rtve kao linosti: - sumnjama u njen doprinos vlastitoj viktimizaciji - sumnjama da je izdala svoje moralne stavove i moralne stavove zajednice kojoj pripada - osporavanjem njene jednakovrijednosti u zajednici Zanemarivanja njenih potreba za podrkom i razumijevanjem: - pokuajima da se viktimizacija zataji, preuti, uime ouvanja asti zajednice, pri emu se rtvi ograniava pravo da potrai adekvatnu pomo u noenju sa posljedicama preivljenog - zanemarivanjem njenih potreba u zbrinjavanju posljedica preivljenog nasilja, a uime bavljenja akcijama koje treba preduzeti da bi se odbranila povrijeena ast zajednice kojoj rtva pripada - nametanjem svojih predstava o tome kako bi dobra rtva trebala reagirati na vlastitu viktimizaciju i odbacivanjem svakog ponaanja rtve koje izlazi iz tih, izvanjski propisanih, okvira

63

ETIKA MOI - Lilit 1

II 1.3.2. Seksualizirano nasilje nad djecom


Djetetu koje se nekome povjeri da je rtva nekog oblika seksualiziranog nasilja, kao i odrasloj osobi, koja smogne hrabrosti i snage da progovori o seksualiziranom nasilju preivljenom u djetinjstvu, esto se dogaa da: od svoje neposredne okoline dobije poruke da je to umislila, da to ne treba priati, i sl. od predstavnika drutva, u servisima za pruanje pomoi doivi slina osporavanja svoga iskustva, od strunih krugova, i sada i tokom historije, dobije struno fundirane psiholoke konstrukte, koji osporavaju kredibilnost i nje i njenog iskustva, (Herman, 1992, Butollo, 1999). Nespremnost okoline da prihvati da se seksualizirano nasilje dogodilo djetetu, podrano je esto pomanjkanjem nepobitnih i oitih dokaza, za koje se poinitelj, zahvaljujui mehanizma psiholokog i seksualiziranog nasilja, ve odavno temeljito pobrinuo da nestanu. Kada se seksualizirano nasilje nad djetetom dogodi od bliskih osoba u okviru porodice, dakle u sluajevima incesta, postoji niz okolnosti, koje rtvi oteavaju da dobije pomo od neposredne okoline. To su: napori poinitelja da sprijei da se dozna istina, uz doprinos samog djeteta/ rtve da, pod pritiskom niza prijetnji i zamki kreiranih od poinitelja, ouva tajnu, sukob interesa unutar porodice, pa se u prikrivanje incesta nerijetko ukljui i nenasilni roditelj i ostali srodnici, zbog: - straha od poinitelja, - straha za ugled porodice, - zapletenih osjeaja nenasilnog roditelja prema djetetu-rtvi kao suparniku - to rezultira nedosljednim pripisivanjem odgovornosti poinitelju i prebacivanjem dijela krivnje na dijete (!) Sljedei krug okolnosti koji oteava poloaj rtve seksualiziranog nasilja ine profesionalci u javnim servisima, koji mogu imati niz potekoa da se upuste u otvaranje i rjeavanje sluajeva incesta, zbog:
64

ETIKA MOI - Lilit 1

linih tabua i emocionalnih barijera, nedostatka strunih znanja vezanih za tu problematiku neuvezanosti sa drugim profesionalcima u zajedniki, multidisciplinarni pristup, koji pretpostavlja jasnu podjelu uloga i definiranje naina suraivanja u radu na sluaju Ovaj sklop okolnosti, u mnogim sluajevima, za rtvu predstavlja gotovo nepremostivu barijeru da bude izvuena iz zlostavljake sredine i da joj se ukae potrebna pomo. Svi navedeni razlozi pojanjavaju zbog ega, i od neposredne okoline djeteta i od strunjaka, ostaju nevieni brojni signali, kojima zlostavljano dijete alje poruke svojoj okolini da se zlostavljanje dogaa, putem: preestog pranja, i albi na bolove u trbuhu i drugim dijelovima tijela koji mogu biti meta poinitelja (genitalne regije, anus, usna duplja,...) fobinih strahova od poinitelja i situacija vezanih za zlostavljanje (mraka, da ide na spavanje, ili da spava samo, buba, pauka kako moe doivljavati dodire prstiju poinitelja) preseksualiziranih elemenata igre i crtea, ili crtanja crtea o kojima se ne smije priati (Steinhage, 1992) naglog gubljenja ili nazadovanja ve usvojenih razvojnih postignua (fizikih i socijalnih vjetina i kognitivne kompetencije) niza tjelesnih i psihikih simptoma: odsutnosti, sanjivosti, pada koncentracije i panje, iscrpljenosti, dugotrajne bezvoljnosti, promjene apetita, ... socijalne disfunkcije: agresivnost, razdraljivost, apatinost, ekscesna ponaanja, izoliranost i sklonost osamljivanju U takovim okolnostima, rtva praktino, od neposredne okoline i drutva u cjelini, biva izruena poinitelju, ime je otvoren put za formiranje najteih i najdugotrajnijih posljedica u odnosu na sve posljedice koje nastaju preivljavanjem bilo kog oblika nasilja. Obzirom da svi oblici seksualiziranog nasilja sadre niz ve pobrojanih specifinosti, da je u sluajevima seksualiziranog nasilja nad djecom rtva dijete potpuno ovisno o svojoj okolini, te da se u sluajevima incesta uz sve ostale okolnosti uplie jo i sukob unutar-porodinih interesa, ne udi injenica da samo mali broj ovih zlostavljanja bude objelodanjen i predan u sudsku proceduru, a rtvi bude omogueno da primi potrebno zbrinjavanje i pomo.
65

ETIKA MOI - Lilit 1

Drutvena komponenta mehanizama seksualiziranog nasilja, koja dolazi od neposrednog okruenja kome rtva pripada i od strunjaka, kao predstavnika institucija drutva, se u literaturi oznaava pojmom strukturalno nasilje. Budui da ova vrsta nasilja, naroito u sluaju seksualiziranog nasilja, pojaava i uslonjava efekte seksualiziranog nasilja koje vri direktni poinitelj, i dodatno ometa, oteava i/ili potpuno onemoguuje opravak rtve, seksualizirano nasilje, po svojoj sutini, predstavlja viestruku povredu, kojom biva povrijeen fiziki, psihiki i socijalni integritet rtve. I seksualizirano nasilje moe proizvesti i masivne traumatske povrede i one koje nemaju razmjere psiholoke traume. Silovanje, kao jedan od oblika seksualiziranog nasilja, se smatra traumatskim dogaajem, koji ostavlja i neminovne i dugotrajne posljedice u obliku kroninog posttraumatskog stresnog poremeaja (studija Burgess & Holstrom, 1974, prema Herman,1992). Prema studiji Kessler i dr. (1995), trauma silovanja i kod mukih i enskih ispitanika stoji na prvom mjestu po vjerojatnosti da e rezultirati dijagnozom PTSD (Butollo, 1999). Seksualizirano nasilje u djetinjstvu i incest su takoer oblici seksualiziranog nasilja koji sa jedne strane ostavljaju dugotrajne psihike posljedice. Izmeu 40 70% psihijatrijskih pacijentica u jednoj studiji (Herman, prema Butollo 1999) izjavljuju da su u djetinjstvu bile rtve nekog oblika seksualnog nasilja, pa ga autori smatraju znaajnim faktorom ranjivosti za psihijatrijske smetnje. Sa druge strane, stvarna uestalost ovih vidova nasilja u drutvu zamagljena je mnogim tamnim brojkama. U jednom amerikom istraivanju iz 1986. godine (Senjak, u Ostoji, 2001) procjenjeno je da samo 2% sluajeva incesta bude prijavljeno, dok se u literaturi ovaj vid nasilja naziva jo najbolje uvana tajna. Prema sluajevima zabiljeenim u praksi, rtve seksualiziranog nasilja mogu biti i enske i muke osobe, a dobne granice ne postoje: od roenja do starosti i smrti. Na osnovu brojnih istraivanja u svijetu, obino se operira podatkom da od 10 rtava, njih devet je enskog spola, a jedna mukog. Meu poiniteljima od njih 10, devet je mukog spola i jedan enskog.

66

ETIKA MOI - Lilit 1

II 1.3.3. Rezultati istraivanja


U pomenutom istraivanju (Ostoji, 2008), izmeu ostalih vrsta nasilja, ispitivale smo zastupljenost seksualiziranog nasilja nad djecom unutar porodice i u partnerskim odnosima. U istraivanju koje smo provele ispitivale smo zastupljenost razliitih oblika seksualiziranog nasilja prema djeci koja ive u domainstvima ispitanica, ali i prema ispitanicama kada su bile djeca.
Tabela 5.: Zastupljenost seksualiziranog nasilja nad djecom unutar porodice (podaci za Zenicu) Mehanizam nasilnog ponaanja neprilino dodirivanje Uzorak ponaanja (kako je formuliran u anketi) Dodirivanje, milovanje djeteta koje kod njega izaziva osjeaj nelagode Djeca u domainstvu Ispitanica % 0,33 0,00 Ispitanice kao djeca % 0,33 0,33

pokuaj seks.odn. / Pokuaj seksualnog odnosa sa seksualni odnos/ silovanje djetetom ili seksualni odnos

Obzirom na to da je preivljavanje seksualiziranog nasilja povezano sa mnogo prepreka da izae iz tajnosti, dobivene podatke ne smatramo odrazom stvarnog stanja u uzorku, nego najmanjom mjerom prisustva ove pojave kod nas.
Tabela 6.: Zastupljenost seksualiziranog nasilja u partnerskim odnosima ispitanica Mehanizam nasilnog ponaanja Iznuivanje seksualnih odnosa nametanje partneru/ ici neprihvatljivih oblika seksualnog odnosa Uzorak ponaanja (kako je formuliran u anketi) Svojim ponaanjem, pritiskom, ucjenom ili silom iznuuje seksualni odnos kada to drugi ne eli Trai i prisiljava na oblike seksualnog odnosa koje drugi ne prihvata, koristei ucjene Zenica % 3,83 Modria % 6,00

1,83

1,00

67

ETIKA MOI - Lilit 1

II 1.4. Ekonomsko nasilje


Ekonomsko nasilje predstavlja sprjeavanje pristupa i raspolaganja zajednikim materijalnim sredstvima. U partnerskom odnosu ova vrsta nasilja se ispoljava kroz sljedee oblike ponaanja: Oduzimanje novca koji osoba sama zarauje Sprjeavanje pristupa novcu koji zarauje poinitelj Troenje iskljuivo novca kojim rtva moe raspolagati, za zajednike potrebe: odravanje domainstva, izdravanje djece Financijski i administrativni manevri sa zajednikom imovinom, ili imovinom koja bi u sluaju podjele pripadala dijelom rtvi, sa ciljem izvlatenja rtve Osnovni mehanizam ove vrste nasilja je stvaranje i produbljivanje ovisnosti rtve o poinitelju, sa ciljem vrenja pritiska na nju i uspostavljanje kontrole nad njenim ponaanjem i odlukama. Tokom 2008 (enski centar - Trebinje, 2008) godine, provedeno je istraivanje u etiri nevladine organizacije, na uzorku od 278 ispitanica, koje su zatraile pomo zbog nasilja u partnerskom odnosu. Istraivanje su radile etiri nevladine organizacije, a na podruju etiri opine u Bosni i Hercegovini: Bijeljina - Lara, Mostar ena BiH, Trebinje enski centar i Zenica Medica. Rezultati su pokazali da 15,5%, ili svaka esta ispitanica, od onih koje su zatraile pomo od institucija, nakon intervencija slubi, ipak odluila nastaviti ivjeti u nasilnom partnerskom odnosu, samo zbog ekonomske ovisnosti o partneru. U istom istraivanju je dobiveno da je nasilje u partnerskom odnosu ispitanica trajalo u prosjeku 5,15 godina, a apsolutni raspon dobivanih vrijednosti je bio od 1 preko 20 godina. Ako imamo na umu koliko vremena treba da se ena odlui da zatrai pomo, vraanje u nasilnu zajednicu nakon tog koraka, govori o moi ovog oblika nasilja.

68

III DIO Psiholoke posljedice preivljavanja traume i nasilja

III 1. Posljedice preivljavanja psiholoke traume


Razliiti aspekti traumatskog dogaaja - stresora, su se pokazali kao znaajan faktor nastajanja posljedica preivljavanja traume i posttraumatskog razvoja simptoma. Kao faktori uobliavanja posljedica navode se razliiti kvaliteti stresora, kao: trajanje izloenosti stresoru, evtl. kumulativno djelovanje stresora, da li je prouzrokovan djelovanjem ovjeka ili prirodnom/tehnikom silom, da li je djelovao izravno ili posredno na traumatiziranog.

Ljudi openito svoj ivot uobliavaju u skladu sa svojom slikom svijeta, sebe i drugih. To su konstrukti koji nastaju na osnovu ivotnih iskustava. ovjekovo djelovanje u okruenju slijedi osnovne principe: obezbijediti preivljavanje i to efikasnije funkcioniranje. Uspostavljanje funkcionalne ravnotee sa okruenjem omoguava nam irok repertoar prilagoavanja, koji se realizira kroz zajedniko djelovanje fiziolokih, fizikih i psihikih funkcija. Funkcioniranje osobe preivjele traumu podeeno je na njenu sliku svijeta, sebe i drugih, koje su, u odnosu na one koje su bile izgraene do preivljavanja traume, promijenjene traumatskim iskustvom. Spontani pokuaji ponovnog uspostavljanja funkcionalne ravnotee sa okruenjem i svijetom, podeeni su na novostvorene slike. To znai, da traumatizirana osoba razvija prilagodbu na ekstremne situacije, koje u svakodnevnom ivotu, kada ekstremna opasnost vie realno ne postoji, djeluju pretjerano i neprilagoeno. Ovi spontani pokuaji prilagodbe osobe na sliku svijeta, drugih i sebe, u koje je utkano i preivljeno traumatsko iskustvo, je proces koji oblikuje simptome i posljedice preivljavanja psiholoke traume i nasilja.

71

ETIKA MOI - Lilit 1

III 1.1. Simptomi traume tipa I


Kod svih osoba izloenih preivljavanju nekog traumatskog dogaaja, razvija se posljedino akutna stresna reakcija, a kod odreenog broja njih se fiksira posttraumatski stresni poremeaj (PTSP), koji vremenom prerasta u kroninu psiholoku traumu. Simptomi, koji se nakon preivljavanja traumatskog iskustva razvijaju kod preivjele osobe, svrstani su u tri grupe simptoma: Simptomi pojaane pobuenosti osobu odravaju u stanju stalnog iekivanja opasnosti, pa osoba funkcionira kao stalno spremna na odbranu/borbu ili bijeg to odgovara na potrebu ponovnog uspostavljanja traumom naruenog osjeaja sigurnosti. Simptomi izbjegavanja osobu vode ka pokuajima da iz svoga ivota iskljui sve ono to bi je moglo podsjetiti na traumatski dogaaj to odgovara na potrebu ponovnog uspostavljanja traumaom naruenog osjeaja kontrole izbjegavaju se situacije koje su rizine i nepredvidive. Simptomi nametanja se, po svojoj unutarnjoj logici, opiru pokuajima osobe da zaboravi i nevoljno joj u sjeanje donose sadraje vezane za traumatski dogaaj u vidu slika, osjeta, sadraja i osjeaja, koji su manje ili vie strukturirani elementi traumatskog dogaaja odgovaraju na potrebu da se i ekstremno traumatsko iskustvo isprocesira i uklopi, da bi se ponovno uspostavio osjeaj smisla i strukture. Dalji razvoj simptoma i njihovo uobliavanje u klinike slike ovisie od (Butollo, 1999) od niza faktora: vrste i teine povrede (pri emu je za procjenu teine vano uzeti u obzir prvenstveno kako je to trauamtizirana osoba doivjela!), te znaenja i smisla koji je osoba sama pripisala traumatskom dogaaju odgovora socijalnog okruenja osobe: ukazane pomoi, reakcija za nju vanih osoba, naina na koji e njena viktimizacija uobliiti njen status u socijalnom okruenju u kome ivi, linosti same rtve od linih resursa koji su joj dostupni u procesu samo/ zbrinjavanja
72

ETIKA MOI - Lilit 1

U svjesnom nastojanju da zaboravi traumatsku situaciju, osoba potiskuje, odcjepljuje (disocira) svoje svjesno sjeanje, dok se simptomi javljaju logikom koja ne podlijee svjesnoj kontroli. Nakon dugotrajne borbe osobi esto uspijeva da simptome koji se javljaju vie ne povezuje preivljenim traumatskim dogaajem. Tako ostaje sa simptomima, koji nastavljaju svoje postojanje, ali neuvezani sa svojim uzrokom. Ova dinamika kreira dodatni strah i konfuziju, jer osoba simptome poinje doivljavati kao znak ludila.

Psiholoke posljedice oblikovane osnovnim simptomima


U okviru simptoma pojaane pobuenosti djeluju isti oni automatski fizioloki mehanizmi, koji su joj u ekstremnoj traumatskoj situaciji omoguili preivljavanje. Na osnovi njih osoba ivi u stanju stalnog iekivanja opasnosti, koje onemoguava odmor, oputanje, normalan san i osobu odrava u stanju produene napetosti (stresa). Na tjelesnom planu to rezultira: psihosomatske smetnje zbog stanja produenog stresa nizom fizikih tegoba iji se uzrok ne moe utvrditi somatskim pretragama Na psihikom planu i u odnosima sa okolinom to stanje rezultira: impulsivnim i eksplozivnim ponaanjem reakcijama na podraaje iz okoline, koje su u nesrazmjeru sa njihovim intenzitetom (reakcije trzanja) smanjenom tolerancijom na frustracije socijalnim povlaenjem i kidanjem veza sa okolinom zbog stida vezanog za vlastite reakcije, koje ne moe kontrolirati i sve manjeg strpljenja okoline prema ponaanju traumatizirane osobe Pod uticajem druge grupe simptoma intruzivnih simptoma osoba je esto uronjena u fragmente traumatske situacije kao da je vrijeme zapelo u vremenu kada se traumatski dogaaj zbio. Fragmenti dogaaja se nameu u svijest po logici svjesnog ili nesvjesnog registriranja traumatskih okidaa (podsjetnika), koji snagu svog djelovanja nalaze u injenici da su neizbrisivo urezani u pamenje. Ovi simptomi
73

ETIKA MOI - Lilit 1

kod osobe mogu proizvesti sljedee klinike slike: stanja slina halucinacijama emocionalne reakcije straha do paninih napada, na beznaajne ili ak neidentificirane povode stanja psihike odsutnosti, praena snanim fiziolokim ili emocionalnim reakcijama, ili potpunom blokadom none more, iji sadraj moe odraavati elemente traumatske situacije, ali i biti simboliki promijenjen do neprepoznatljivosti kompulsivne fenomene, kao sekvence akcija vezanih za traumatski dogaaj (Rothschild, 2002) U okviru simptoma izbjegavanja kod traumatizirane osobe razvija se nastojanje da izbjegne sve to je moe podsjetiti na bilo koji aspekt traumatskog dogaaja. Budui da, zbog djelovanja traumatskih okidaa, veliki broj situacija moe, po nekom aspektu, postati traumatski podsjetnik, broj objekata izbjegavanja se moe iriti u nedogled i istovremeno suavati polje socijalnih interakcija osobe. Ovo dugorono umanjuje ukupnu kvalitetu ivota traumatizirane osobe. Osoba pokuava svoj ivot svesti u one okvire u kojima moe ponovno uspostaviti osjeaj kontrole nad situacijom. U klinikoj slici se moe pojaviti: smanjena osjetljivost u nekom dijelu tijela, ili osjeaj da je dio tijela mrtav - kao efekt emocionalne i osjetilne deinvesticije dijelova tijela, preko kojih je traumatski dogaaj izazvao povredu disocijativni fenomeni koji rezultiraju vremenskim prazninama u sjeanju, poremeenim osjeajem za vrijeme i prostor fenomen zaravnjenog afekta i emocionalne praznine kao pokuaj da se odcijepe osjeanja, nad kojima osoba osjea da nema kontrolu ovisniko ponaanje, kao pokuaj da se razliitim opojnim sredstvima izazove ili pojaa disocijacija socijalna izolacija - ograniavanje kretanja i izbjegavanje odreenih mjesta, ljudi, datuma, prigoda, situacija pad postignua u ivotu, povezan sa izbjegavanjem akcija koje bi bile usmjerene na ta postignua (kola, posao, podruja bavljenja) - zbog nespremnosti za preuzimanje rizika od neuspjeha, pa time ponovnog suoenja sa gubitkom kontrole i osjeanjem bespomonosti

74

ETIKA MOI - Lilit 1

U daljnjim pokuajima da uspostavi osjeaj smisla i traumatsko iskustvo integrira u iskustvo, zbog najee nedostupnosti uzronika (vie sile ili poinitelja), odgovornost i krivnju za preivljeno pripisuje sebi. Ovaj spontani pokuaj samozbrinjavanja slijedi logiku, pri kojoj ako je to moja greka, izbjegavanjem da to inim, mogu imati kontrolu nad situacijom. Prihvatanje krivnje na sebe, nadalje rezultira okretanjem agresije prema sebi, kao osnove za razvoj depresivnih simptoma. Ako je osoba preivjela traumu koju je svojim namjernim djelovanjem prouzroio ovjek, traumu nasilja, sve prethodno navedene posljedice traume dodatno se kompliciraju i klijentovim stavom prema nasilju, formiranom u procesu socijalizacije i stavom drutva u kome ivi prema nasilju uope i odnosom prema rtvama nasilja.

III 1.2. Posljedice traume tipa II


Kao tipine posljedice traumatizacije tipa II navode se (Butollo, 1999): somatizacija, disocijacija, smetnje u regulaciji afekata, smetnje u uspostavljanju i odravanju socijalnih odnosa, poremeaji identiteta i sklonost ponovnoj viktimizaciji. Ako je odrasla osoba izloena traumi tipa II, pod pritiskom potrebe za stalnom prilagodbom zahtjevima nasilnika, njeni dotadanji obrasci funkcioniranja se mijenjaju sa ciljem obezbjeivanja kakve-takve sigurnosti, ili ak obezbjeivanja vlastitog preivljavanja. Oni predstavljaju odgovor repertoara prilagodbe kojim osoba, dijete ili odrasla osoba raspolae, na dugotrajnu izloenost razliitim oblicima nasilja. Kada je dijete izloeno dugotrajnoj i ponavljajuoj traumi, njegova linost se od poetka formira pod uticajem tih okolnosti. ivei u okolnostima koje su izobliene nasiljem, psiha djeteta je stavljena pred izazov: da u nepredvidivom, nesigurnom i neprijateljskom nasilnom okruenju, o kome je ovisno i koje ne moe zamijeniti, zadovolji svoje razvojne potrebe za moi i kontrolom, sigurnou, pripadanjem i ljubavlju, drugim rijeima, da obezbjedi svoje fiziko i emocionalno preivljavanje Nesposobno da se samo brine za sebe ili da se zatiti, nedostatak brige i zatite od strane odraslih osoba, dijete mora nadoknaditi jedinim sredstvom kojim raspolae: nedozrelim sistemom psihikih odbrana (Herman,1992).
75

ETIKA MOI - Lilit 1

Kod odrasle osobe, koja je kroz proces prilagodbe na dugotrajno nasilje, obrasce funkcioniranja nadogradila na ve formiranu linost, moe se oekivati vei stupanj fleksibilnosti i vei kapacitet za oporavak, kada se situacija promijeni, nego u sluaju djeteta koje nije niti imalo priliku da razvije pretraumatski obrazac funkcioniranja, na koji bi se moglo vratiti. Neki od obrazaca ponaanja koje razvijaju rtve dugotrajnog nasilja mogu, povrno posmatrano, navesti na krive zakljuke posmatraa/strunjaka, koji ne poznaje simptome preivljavanja traume/nasilja i psiholoku pozadinu formiranja takovih ponaanja. Postoje sluajevi koji zahtijevaju dobro uvezana znanja iz oblasti nasilja i traume, da bi se ispod povrine koja odailja suprotno znaenje, prepoznao uzrok i logika koja je rezultirala pojavnom slikom.

Patoloka privrenost zlostavljau


Pojavni oblik: Dogaa se da rtve, i djeca i odrasli, prilikom interveniranja ljudi iz okoline ili slubenih servisa, brane i tite nasilnika od uplitanja sa strane i pokazuju naglaene znakove privrenosti nasilniku. Pozadina: rtva koja je izolirana od socijalnih odnosa iz kojih bi mogla primiti pomo i izruena nasilniku u svojoj svakodnevnici, svjesna je svoje ovisnosti o njemu i ne vjeruje da joj neko izvana moe stvarno postii. Pokazivanjem znakova privrenosti i lojalnosti zlostavljau, ona nastoji u toj situaciji zadobiti njegovu naklonost. Krivi zakljuak: Za osobe iz okoline ovakova reakcija rtve moe djelovati kao dokaz da su krivo procijenili situaciju, da se u tom odnosu ne radi o nasilju, a ponekad, ako su bili svjedoci nasilja, da rtva voli i trai takav odnos, jer je mazohista, jer oni tako ive i ne znaju bolje.

Stanje potpune predaje


Pojavni oblik: i bez poiniteljevog zahtjeva, rtva ini neto suprotno njenim stvarnim interesima, ili je bespogovorno posluna i ne prua nikakav otpor. Pozadina: rtvu je zlostavlja ubijedio u vlastitu premo, ucijenio neim to joj je vano i zastraio posljedicama koje e snositi ako pokae neposluh ili opiranje.
76

ETIKA MOI - Lilit 1

U situaciji koju diktira zlostavlja, u kojoj nema pravila osim onih koje odgovaraju njegovoj trenutnoj udi, rtva nastoji izvriti sve to on od nje trai, ili to zna da on oekuje od nje, ne doputajui niti da je ubjeuje, esto i prije nego to on to od nje zatrai. Tako njegov uticaj na rtvu ostaje prikrive okolini, jer je svojim djelovanjem ve ranije postigao da rtva njegove zahtjeve i oekivanja internalizira. Pogrean zakljuak: Okolina u takvom ponaanju ne nalazi nita sporno: smatra da osoba to radi samoinicijativno, po svojoj elji.

Stanje stalne pobuenosti


Pojavni oblik: rtva reagira i na najblae znakove zlostavljaa, predusretljivo i usluno. Pozadina: ivei u stalnom prisustvu nepredvidive opasnosti, rtva razvija istanane sposobnosti prepoznavanja minimalnih znakova koji najavljuju opasnost: zvukova, neverbalnih znakova i trenutnih raspoloenja zlostavljaa. Da bi izbjegla opasnost od provale bijesa, prigovora, kazne, rtva nastoji automatski prilagoeno odgovarati na te znakove. Pogrean zakljuak: rtva je u kontaktu topla, predusretljiva, usluna i ugodna osoba, ita vam elje iz oiju - vjerojatno ivi u harmoninim odnosima.

Stanje zamrznute panje


Pojavni oblik: Osoba djeluje stabilno i sa izvanrednom mirnoom reagira i na situacije koje su za druge osobe uznemirujue. Pozadina: u situacijama opasnosti, kada ne funkcionira niti izbjegavanje, niti smirivanje nasilnika uslunou (niti reakcija bijega, niti akcije), rtve izruene zlostavljau pribjegavaju posljednjem adutu privui to manje panje, biti neupadljiva (reakcija obamrlosti). Vremenom naue da uspjeno, prema vani, prikriju znakove unutarnje (fizioloke) pobuenosti i nemira da postignu stanje zamrznute panje. Pogrean zakljuak: Ovu prividnu smirenosti i stabilnost osobe, tumaiti rezultatom stabilne i mirne situacije u kojoj ivi.

77

ETIKA MOI - Lilit 1

Perfekcionizam
Pojavni oblik: Osoba pokazuje znake gotovo savrenosti u svemu to radi. Pozadina: Jedini nain na koji se osobe mogu nositi sa situacijom bespomonosti u odnosu na doivljaj da je zlostavlja svemogu, je da budu savrene u svakoj situaciji. To ostaje jedini nain kojim mogu smanjiti opasnost i prigovore i stei bilo kakovu kontrolu nad svojom situacijom. Ono to ih razlikuje od osoba koje savrenstvo postiu iz linih motiva, jeste odsustvo kapaciteta za uivanje u uspjehu: te osobe svoj uspjeh ne doivljavaju stvarnim, nego samo kao jednu epizodu, kojom su, do sljedee situacije, uspjeli otkloniti opasnost. Krivi zakljuak: ako propustimo primijetiti kojim emocijama je osoba propratila priznanje za pokazana postignua, u skladu sa stereotipima da preivljavanje nasilja moe rezultirati samo loim postignuima, savrena postignua osobe moemo smatrati dokazom protiv pretpostavke da osoba ivi pod pritiskom nasilja.

Naglaeno seksualizirano ponaanje


Pojavni oblik: odrasla osoba, ili dijete, se kontaktima sa nepoznatim osobama ponaa prenaglaeno seksualizirano, bez osjeaja za vlastite i za tue granice. Pozadina: rtve seksualiziranog nasilja u djetinjstvu, svoju sliku o sebi formiraju na svojoj seksualnosti, kao jedinom nainu da uspostave kontakt sa zlostavljaem i postignu da ih prihvati. Po tom obrascu uspostavljaju kontakt i zadobijaju prihvaanje i drugih osoba. Krivi zakljuak: neugoda izazvana takovim ponaanjem, moe rezultirati odbojnou prema rtvi, ili ako se za njenu viktimizaciju zna, zamjenom posljedice i uzroka, moe se doi do pogrenog zakljuka da je rtva sama doprinijela, ili skrivila svoju viktimizaciju, takovim izazovnim ponaanjem.

78

ETIKA MOI - Lilit 1

U literaturi se posljedice preivljavanja traume tipa II grupiraju u sljedee komplekse simptoma (Butollo, 1999): Simptomi somatizacije, oznaeni pojmom multiplih somatskih potekoa, koji su se ranije, u kombinaciji sa disocijativnim fenomenima, oznaavali pojmom histerija, Disocijativni fenomeni: disociranje percepcija, znaenja, osjeanja, sjeanja ili dijelova identiteta (depersonalizacija i derealizacija). Ovi fenomeni su poznati jo iz doba prouavanja histerinih pacjenata, a oznaavani pojmom la belle indifference. Potekoe u regulaciji afekta: emocionalna otupljenost (zaravnjeni afekt), potekoe u kontroli impulsa, uz koje se moe vezivati ovisniko ponaanje kao pokuaj samo-medikacije. Oteena sposobnost za uspostavljanje odnosa: patoloki oblici vezivanja za poinioca, (Stockholmski sindrom), nauena bespomonost koja se susree i kao dio simptomatologije depresivnog ponaanja. Poremeaji identiteta, slike o sebi i svijetu: konfuzan identitet, osjeaj iskljuenosti i nepripadanja ljudskom rodu, disocijativni poremeaj identiteta (multipla linost) Sklonost ponovnoj viktimizaciji: riskantna ponaanja, samopovreivanje, sklonost ponavljanju patolokih vezivanja Kod zlostavljane djece nailazimo na jo jednu dodatnu komplikaciju: uz to to opaa da je jedan roditelj opasan za njega, opaa da ga niti ostali odrasli, koji su odgovorni za brigu o njemu ne tite. Razlozi zbog kojih ga ne mogu zatititi, djetetu su nebitni. Ono to moe doivljavati kao znak ravnodunosti, ali i kao sauesnitvo sa poiniteljem i izdaju. Osjea se preputeno sebi samome, to moe doivjeti kao vee zlo nego zlostavljanje samo (Herman, 1996).

79

III 2. Posljedice psiholokog nasilja


Neki odgojni postupci, koji se ne smatraju po sebi nasiljem, ve ugroavaju gradnju linosti djeteta. Znakove takovih procesa moemo prepoznati u nekim karakteristinim ponaanjima djeteta, koje ukazuju na nizak stupanj samopotovanja kod djeteta (Oaklander, 1996): plaljivost, cendranje potreba da pobjeuju i varanje u igrama perfekcionizam pretjerano hvalisanje davanje bombona, novaca ili igraaka drugoj djeci brojni naini privlaenja panje: lakrdijaenje, glupavo ponaanje, zadirkivanje, asocijalno ponaanje samokritinost povuenost ili stidljivost redovno prebacivanje krivnje na druge i obrambeno ponaanje stalno traenje izgovora i pretjerano ispriavanje (izvinjavanje) strah da pokua neto novo nepovjerenje prema ljudima stalna elja za kupovanjem novih stvari pretjeranost u jelu stalno nastojanje da ugodi drugima nesposobnost u donoenju odluka i pravljenju izbora odlunost da nikad ne kae neu

80

ETIKA MOI - Lilit 1

Kada je dijete rtva psiholokog zlostavljanja, ono razvija sljedee posljedice: Ako je rtva stalnih prijetnji i ucjena igrakama, izlascima i ostalim privilegijama, moe razviti bezvoljnost, apatinost, nezaiteresiranost i konfuziju u pogledu toga ta eli i do ega mu je stalo Ako je dijete rtva emocionalnog odbacivanja, ako je meta za pripisivanje krivnje za sve to se dogaa u porodici, ismijavanja, omalovaavanja, moe razviti ekstremno glupiranje i nespretnost, jer je to jedino preko ega roditelj uspostavlja bilo kakvu komunikaciju sa njim i predstavlja odlike uloge u kojoj ga se unutar porodice jedino primjeuje. Moe se stei dojam da dijete izaziva da bi bilo kanjeno. Ako je dijete rtva nezainteresiranosti roditelja, ignorisanja, ono moe razviti - ekstremnu zahtjevnost kao pokuaj da probije zid koji je roditelj postavio i u tome moe pokazivati izuzetnu upornost i tvrdoglavost, - ekstremnu predanost i perfekcionizam do kompulsivnosti, da bi zadovoljilo roditeljeve zahtjeve i emocionalno doprlo do njega pa se to moe uobliliti kao velika optereenost brigama, plaljivost, nerealni strahovi i kompulsivni simptomi, - oblike autostimulacije kojima zadovoljava potrebu za stimulacijom iz kontakta sa roditeljem sisanje prstiju, ljuljanje (rocking), masturbaciju, pretjerano uzimanje hrane, ... Kao pokazatelji ili simptomi koji bi mogli ukazivati i na neki oblik emocionalnog zlostavljanja navodi se jo brojni simptomi kao: nono mokrenje, razni oblici antisocijalnog ponaanja, poremeaji hranjenja, spavanja i, generalno, zastoji u emocionalnom intelektualnom i socijalnom razvoju. Odrasle osobe koje proivljavaju psiholoko nasilje u partnerskom odnosu, vremenom internaliziraju zahtjeve poinitelja, pa ih oni na taj nain ponu kontrolirati samostalno, iznutra. rtva izloena ovakovom sistemu dugotrajnog pritiska, moe razviti niz posljedica na planu tjelesnog funkcioniranja, koji su srodni potekoama koje izaziva dugotrajni stres, ali i neke druge klinike slike smetnji: Njeno sampotovanje i predstava o vlastitim vrijednostima su niski, ili potpuno uniteni, a vlastitim manjkavostima sebi objanjava ponaanje zlostavljaa prema: Dajui mu za pravo, svu agresiju okree prema sebi i razvija depresivne simptome.
81

ETIKA MOI - Lilit 1

Premostiti jaz izmeu stvarnosti i stvarnosti koju joj servira osoba koja ju zlostavlja, moe pokuavati premostiti: bijegom u ovisniko ponaanje, vjerski fanatizam do paranoidnih konstrukcija, ili povremenim stvarnim bjegovima i besciljnim naputanjem veze. Na logici potrebe za nekim vrstim uporitem u svijetu konfuznih i proturjenih injenica, koje joj se serviraju i koje pod pritiskom usvaja i vjeruje u njih, mogu se razviti opsesivni i kompulsivni simptomi, kao naini samoumirivanja i postizanja samokontrole. Rezultat zaokupljenosti odnosom prema zlostavljau i velikog iscrpljenja kome je izloena u toj vezi, naruava kapacitet za njegovanje drugih odnosa, pa se moe pojaviti zanemarivanje socijalnih veza, pa i veza sa djecom. Na temelju zlostavljaevih stalnih prijetnji, ispitivanja i uvjeravanja da moe znati i kad rtva pomisli neto to odstupa od pravila koja on namee, te na temelju stalne samokontrole, koja predstavlja internaliziranu kontrolu koju provodi zlostavlja, mogu se razviti paranoidne ideje o zlostavljaevim natprirodnim moima i paranoidne konstrukcije da je prate, prislukuju, snimaju njene misli,...,

82

III 3. Posljedice seksualiziranog nasilja


Svi oblici jednokratnog seksualiziranog nasilja, kod rtve mogu izazvati simptome psiholoke traume (pojaanu pobuenost, intruzije i izbjegavanje), sa svim njihovim komplikacijama. Nakon preivljenog silovanja razvoj posljedica tee, prema nekim autorima, u tri faze (Ajdukovi, 2000).

Faza akutne reakcije


U ovoj fazi rtva moe reagirati na dva sutinski razliita naina: Ekspresivno: otvoreno pokazivati osjeanja straha, bijesa i oajanja, uznemirenost i potresenost Pojaano kontrolirano ponaanje: racionalno i mirno. Ova dva tipa reakcije mogu smjenjivati jedan drugi u toku prvih sati, pa i sedmica nakon preivljenog silovanja. U ovoj fazi se javljaju svi simptomi karakteristini za fazu akutne stresne reakcije: simptomi pojaane pobuenosti i intruzivni simptomi. na planu emocija: stid, bijes, strah, nevjerica, osjeaj krivnje i samooptuivanje, bespomonost, elja za osvetom, panini napadi, osjeaj uprljanosti na fizikom planu: povraanje, glavobolje, guenje i pritisak u grudima, lupanje srca, nesanice, none more uz fizike povrede koje su posljedica silovanja. na planu ponaanja: akcije vezane za pokuaje da povea sigurnost- promjena adrese, telefona, skrivanje, te karakteristian simptom opsesivnog pranja
83

ETIKA MOI - Lilit 1

Faza izvanjskog prilagoavanja, negiranja i potiskivanja


Nakon faze akutne reakcije, nastupa faza u kojoj osoba nastoji ponovno uspostaviti ravnoteu i funkcionalnost u svakodnevnici, mehanizmima negiranja (zaboraviti, ne misliti na to,...) i potiskivanja (sugerirati sebi da to nije vano) i dogaaja i posljedica. Izvana esto ovi napori stvaraju dojam da je dolo do poboljanja. Meutim, dolazi do pomjeranja osjeanja bijesa sa poinitelja na sebe ili najbliu okolinu, te do sve veeg raskoraka izmeu zahtjeva svakodnevnice i sposobnosti osobe da odgovori na njih. U ovoj fazi simptomi se uobliavaju na sljedei nain: Na planu emocija: oteana kontrola emocija izljevi bijesa prema vani ili prema unutra (depresivne faze) Na planu ponaanja: autodestruktivno ponaanje do pokuaja samoubistva, izmijenjeno ili oteano seksualno ponaanje, ponaanja izbjegavanja (kao simptoma traume) - ljudi, mjesta, situacija koje podsjeaju na traumatski dogaaj Na planu navika: poremeaji u hranjenju pretjerano uzimanje ili odbijanje hrane Na kognitivnom planu: oteana koncentracija, zaboravljivost i oteano upamivanje i uenje Neurotske reakcije, psihosomatske smetnje i niz tjelesnih simptoma za koje se ne moe nai organski uzrok Problemi u odnosima: oteano odravanje i ostvarivanje odnosa, nepovjerenje, konfliktuoznost

Faza prilagoavanja
U periodu kada je trauma ve vremenski daleko iza osobe, kada je nala naina da oblikuje svoj ivot u, za nju, prihvatljivim okvirima, mogu se aktivirati traumatski simptomi. Pod utjecajem nekog podraaja, kao traumatskog okidaa, mogu se pojaviti misli, osjeanja i reakcije vezane za traumatski dogaaj i godinama nakon preivljenog silovanja. Budui da vjeruje da je sve zaboravila, osoba obino nema razumijevanje za ovo svoje stanje i za sebe. Javlja se strah da e poludjeti, ili oaj zbog spoznaje da to nikada ne prolazi.

84

ETIKA MOI - Lilit 1

Ovo moe za neko vrijeme biti izvor brojnih i razornih potekoa za preivjelu, ali moe biti i motivacija da potrai pomo i pone terapijski raditi na prevladavanju preivljene traume silovanja. Psiholoke posljedice silovanja su, pored uobiajenih posljedica preivljavanja ostalih traumatskih dogaaja (naruen osjeaj sigurnosti i slika svijeta, naruen osjeaj moi, kontrole i slika o sebi i naruena slika o drugima, povjerenje u ljude) i specifine smetnje vezane za traumu silovanja: promijenjen odnos prema sebi i svome tijelu, prema suprotnom polu, prema seksualnosti, to ostavlja dugorone posljedice na psihiko i tjelesno zdravlje, spolnost i fertilitet.

III 3.1. Konfuzija kriterija i uvjerenje o vlastitom udjelu


Zbog preispitivanja njenog udjela u viktimizaciji, koje rtvi seksualiziranog nasilja pa ak i djetetu koje je rtva incesta (!) imputira okolina, i vlastitog osjeaja krivnje, rtve ovog vida nasilja mogu biti uhvaene u konfuziju da li je do viktimizacije dolo i pored materijalnih dokaza seksualiziranog nasilja. U ovoj konfuziji su jo vie zatoene rtve ostalih oblika seksualiziranog nasilja, u kojima su dokazi da je do nasilja dolo jo manje opipljivi ili su daleko ispod kriterija koje zajednica, pa i rtva sama, ima o nasilju uope. Zbog psihikih posljedica koje ostavljaju ovi vidovi nasilja rtva se moe obratiti servisima mentalnog zdravlja, ali simptomi koje nudi obino nisu uvezani u nasilje kao uzroni kontekst. Kod ovakovih oblika seksualiziranog nasilja rtva osjea konfuziju izmeu vlastitog doivljaja onoga to joj se dogaa, odgovora sredine i vlastitog stava prema seksualiziranom nasilju, to je sprjeava da krivnju za ono to joj se dogaa, pravilno pripie poinitelju: pored osjeaja da je, sa jedne strane njena privatnost i mogunost da je zatiti napadnuta ili osujeena, ne odluuje se reagirati zbog nedostatka dokaza, zbog vlastitih kriterija i predubjeenja o nasilju - stava da se to ne rauna, zbog oekivanja da je okolina nee podrati jer to ne smatra znaajnim, da e krivnju pripisati njoj ili je ubijediti da umilja.
85

ETIKA MOI - Lilit 1

Kada dijete doivi seksualizirano zlostavljanje u porodici, i porodica i njihova okolina o tome najee uti. Dijete je tada zbunjeno, konfuzno i okirano, povjerenje koje je imalo u odraslu blisku osobu - zlostavljaa je totalno narueno. Zlostavljanje od strane roditelja potpuno unitava sigurnu osnovu na kojoj se izgrauje bazino povjerenje za cijeli ivot.

86

IV DIO Drutvena dimenzija nasilja

IV 1. Drutveni korijeni nasilja


Ako nasilno ponaanje neke osobe razumijevamo kao zloupotrebu moi u nekom odnosu, u cilju zadovoljenja svojih potreba, bez obzira na potrebe osobe sa kojom se te njene potrebe preklapaju ili su u sukobu, moemo zakljuiti da je proces socijalizacije ukljuen u formiranje zdravih i etinih granica osobe, zakazao na nekom, ili nekim stadijumima: u toku primarne socijalizacije - osoba je po modelu usvojila obrasce nasilnih ponaanja - bazine potrebe osobe za sigurnou, moi i povjerenjem su naruene odgojnim postupcima i/ili nasilnim iskustvima u toku sekundarne socijalizacije - osoba je usvojila vrijednosti, norme i zakone grupa i sub-grupa, kojima pripada, a koji omoguavaju i podstiu nasilno ponaanje Ovo ukazuje da se nasilno ponaanje osobe formira pod uticajem vrijednosti koje vladaju u drutvu u kojem je prola proces socijalizacije, to ukazuje i na transgeneracijski aspekt prijenosa nasilja.

IV 1.1. Uticaj primarne socijalizacije


Primarna socijalizacija, koja se odvija unutar porodice porijekla osobe, odvija se po modelu i putem odgojnih mjera. Formiranje nasilnog ponaanja po modelu (oponaanjem i identifikacijom) moe imati razliite tokove i ishode: Formiranje potencijalnih nasilnika U literaturi o nasilju se operira podatkom da mukarci koji su odrastali u nasilnom porodinom miljeu, postaju sedam puta ee nasilni i kao partneri u vezama koje zakljue kada odrastu, od mukaraca koji nisu odrastali u
89

ETIKA MOI - Lilit 1

nasilnim porodicama. Ovaj podatak bi se mogao uzeti kao pokazatelj formiranja nasilnog ponaanja, tokom primarne socijalizacije, po modelu oponaanjem i/ili identifikacijom sa nasilnim roditeljem. Formiranje potencijalnih rtava Neke osobe koje su odrastale u nasilnim porodicama, zbog uloge posrednika, pomiritelja, u ivot ponesu sisteme vrijednosti i obrasce ponaanja potencijalne rtve: poveanu toleranciju na nasilje, ili neku vrstu ovisnosti o ulozi spasitelja partneru koji je prema njoj nasilan. (Norwood, 2008) Formiranje potencijalnih protivnika nasilja injenica je da neke osobe, koje su odrastale u nasilnim porodicama, ne prenesu nasilne obrasce ponaanja u svoje partnerske veze: da, na osnovi identifikacije sa roditeljem koji je rtva, putem suosjeanja sa njime, ve tada stvore odluku da to nikad, nikome nee initi. Formiranje nasilnog ponaanja putem odgojnih mjera (razliitim metodama podravanja poeljnih i sprjeavanja nepoeljnih obrazaca ponaanja): Tretmanom djece razliitog spola u skladu sa tradicionalno razliitim spolnim ulogama - Kod djeaka se odobrava i podrava ljutnja i agresija, a sprjeava pokazivanje tuge, suosjeanja i straha, to ih usmjerava prema nasilnim obrascima ponaanja. - Kod djevojica se podrava pokornost, poslunost, briga za druge, a sprjeava ispoljavanje ljutnje i briga za sebe, to ih usmjerava prema obrascima ponaanja rtve. Odgojnim mjerama koje se zasnivaju na psiholokom i fizikom nasilju Nasilne odgojne mjere ometaju povoljan psihosocijalni razvoj linosti, u pogledu formiranja slike o svijetu, slike o sebi i drugima, ali i prenose poruku da je jedino rjeenje, koje oslobaa - imati mo. Kada se u nekom odnosu nau u poziciji moi, na osnovu neformirane etike raspolaganja sa moi, te osobe mogu postati nasilne. Na osnovu nepostojanja etikih kriterija i nepovoljno formirane slike o sebi, mogu postati podlone nasilju i/ili autoritarno uobliavati odnose sa drugima (kada su u poziciji moi tu mo zloupotrebljavati, uz istovremenu podlonost tuoj zloupotrebi moi, u drugim odnosima).
90

ETIKA MOI - Lilit 1

IV 1.2. Uticaj sekundarne socijalizacije


ivotinjske zajednice funkcioniraju na dvije osnovne potrebe: preivljavanje pojedinca i produenje vrste. Ljudske zajednice i drutva su, od poetaka pa do danas, zadovoljavanje tih dviju univerzalnih potreba ivotinjskog svijeta, ali i psihosocijalnih potreba ovjeka, pokuavale regulirati razliitim sistemima drutvenih vrijednosti, koji su ureivali odnose meu pojedincima u drutvu. Drutva u kojima danas ivimo su utemeljena na vrijednostima i normama, koje su tokom historije evoluirale i sve vie udaljavale ljudske od ivotinjskih zajednica. Od poetaka civilizacije je i veina ljudskih, kao i ivotinjskih zajednica poivala na pravu jaeg. To je rezultiralo time da je dugo, kroz historiju ovjeanstva, bilo drutveno prihvatljivo, pa ak i zakonito, iz pozicije povlatenih pojedinaca i drutvenih grupa, raspolagati onima koji su slabiji (ivotom i sudbinom, radnom snagom, seksualnou, imovinom, ...) i eksploatirati ih (robovi, porobljeni narodi, ratni zarobljenici, kmetovi, radnici, pripadnici druge rase, kaste, nacije, pa i ene i djeca u patrijarhalno ureenim drutvima, ....). Dakle, gotovo sva drutva koja poznajemo su tokom historije poivala na ozakonjenom nasilju i/ili preutnom toleriranju nasilnih odnosa, a i u dananjim drutvima, pa i u zakonskim sistemima nekih dananjih drutava, mogu se nai ostaci takovog sistema drutvenih vrijednosti.
rtve takovog nasilnog i eksploatatorskog pogleda na svijet su openito ene, djeca, blagi i tolerantni mukarci, svi ljudi etniki ili kulturalno razliiti od elite koja posjeduje mo, a takoer i svijet prirode sa svojim bogatstvom i stvorenjima. (Braswell, 1990)

Meutim, to nije jedini mogui nain ureivanja drutvenih odnosa.


Moderni antropolozi su pronali nekoliko postojeih kultura, u kojima je nasilje svedeno na minimum. Zajedniko im je potovanje prema sebi, prema drugima, prema prirodi i, etika partnerskih odnosa, nasuprot dominaciji. Kulture koje su, kao naa, sklone nasilju, obiljeene su, naprotiv, grabeljivim nasiljem, koje je ohrabreno idealom dominacije. U tim okolnostima, ako ne bi bilo plemenitosti i drugih, tolerantnijih ideala, pojedinani ivoti i ivot u zajednici bi se sveo na borbu za mo, veinom meu mukarcima, sa svakodnevnim pobjednicima i gubitnicima. (Braswell, 1990, pojedine rijei podcrtane u prijevodu)
91

ETIKA MOI - Lilit 1

Drutveni korijeni nasilja se nalaze u vladajuem sistemu vrijednosti koji kreira drutvenu svijest, a koja se, putem procesa socijalizacije, pretae u pojedince, koji ga dalje nastavljaju provoditi. Stoga borba protiv nasilja zahtijeva dramatian pomak u drutvenoj svijesti i svijesti pojedinca. Tek u posljednje vrijeme, tokom devetnaestog i dvadesetog stoljea, sve su glasniji pokreti za afirmaciju ljudskih prava pojedinih grupa u drutvu, koje su zbog svoje pozicije nemoi izloene eksploataciji i uskraivanju prava.
Njihovu pojavu moemo osjetiti ak i u ovom periodu, u kome je irom svijeta rasprostranjena destrukcija i nasilje. Njihovi znakovi su vidljivi u stalnoj i rastuoj kritici brutalnih manira uobiajene dominacije i moi, u preispitivanju starih vrijednosti, pretpostavki i paradigmi i suvremenim pokretima za prava ena, ljudska prava, sigurnost djece, za mir, za nuklearno razoruanje i za ouvanje okolia. (Braswell, 1990)

IV 1.3. Sprega uticaja primarne i sekundarne socijalizacije


U svojoj autobiografskoj i mirovno angairanoj knjizi, naslova Okonati rat i ivjeti mir, autor Claude AnShin Thomas (2003) daje kroz priu o svome odrastanju, odlian primjer sprege drutvenih i individualnih procesa u transgeneracijskom prijenosu nasilja. Kao sin amerikog veterana Drugog svjetskog rata, autor odrasta uz oca koji nikada nije imao priliku razraditi svoju ratnu traumu, u drutvu koje je rat slavilo samo kao romantini podvig, a za individualne patnje direktnih uesnika nije imalo sluha. Nepreraena ratna trauma oca je uinila emocionalno nedostupnim porodici. Na povremene situacije tokom sinovljevog odrastanja, koje ga ponovno suoavaju sa vlastitom bespomonou, reagira provalama bijesa. Preputen sebi tokom odrastanja, izloen oevom psiholokom zapostavljanju i povremenom fizikom zlostavljanju, u drutvu koje potie slavljenje rata i ratnih veterana, autor se sa nepunih 18 godina prijavljuje kao dobrovoljac i, nakon brutalne vojne obuke, biva upuen na vijetnamsko ratite. Nepripremljen na stvarnu situaciju na ratitu, zadojen mitovima o ratovanju na kojima je odrastao, nakon niza traumatskih situacija kojima je bio izloen, i u ulozi rtve
92

ETIKA MOI - Lilit 1

i poinitelja, vraa se kui. Kod kue ga doekuje burno protivljenje dijela amerike javnosti ratu u Vijetnamu. Tako, umjesto tretmana romantinog heroja, doivljava osudu, odbacivanje i nerazumijevanje u drutvu vrnjaka, u koje se pokuava uklopiti. U trenutku kada u svojim postupcima prema vlastitom sinu iz neuspjelog braka, prepoznaje postupke svoga oca prema sebi, raa se svijest da mora uraditi neto na prevazilaenju vlastitih ratnih trauma. Autor se, nakon brojnih pokuaja terapije, prikljuuje kampu vijetnamskog (!!!) budistikog sveenika, gdje zapoinje njegov proces oporavka, koji na kraju rezultira njegovim dananjim mirovnim angamanom. Ovakav sklop uticaja individualne traume i procesa socijalizacije, moemo lako povezati sa mnogim drutvima, u kojima je svaka generacija bila ukljuena u neki rat, ukazuje koliko su korijeni nasilja duboko i iroko rasprostranjeni u tkivima tih drutava.

93

IV 2. Odgovor drutva na sluajeve nasilja


Na konkretne sluajeve nasilja, drave odgovaraju u okvirima vaeeg sistema zakona, koji mogu biti manje ili vie usklaeni sa deklaracijom o ljudskim pravima, prihvaenom od relevantnih institucija na globalnom nivou. Svojim aktuelno vaeim zakonskim sistemom, svaka drava izraava svoj deklarativni stav prema nasilju i daje smjernice za reagiranje odgovarajuih institucija u konkretnim sluajevima nasilja. Odgovor drutva na sluajeve nasilja je operacionaliziran kroz nadlenosti i rad institucija drutva, koje su ovlatene i obavezane na provoenje propisanih akcija i procedura. U rad na sluajevima nasilja su ukljuene sljedee institucije drave: policija, centar za socijalni rad, zdravstvene ustanove i institucije tuiteljstva i suda. Pored ovih zvaninih institucija, na sluajevima nasilja mogu biti angairane i nevladine organizacije, organi lokalne uprave, kole, vjerske zajednice,...

IV 2.1. Prepreke u radu na sluajevima nasilja


Deklarativni i slubeni stav drave prema nasilju, izraen kroz sistem zakona koji se odnose na razliite vrste nasilja, moe se manje ili vie razlikovati od neformalnog odgovora zajednice, koji je utemeljen na nekim tradicionalnim normama i stavovima. Pored deklarativnog i slubenog stava drave prema nasilju, na kvalitet zbrinjavanja nekog konkretnog sluaja nasilja utiu i neformalni stavovi zajednice.

Predrasude koje se vezuje za razliite aspekte nasilja


Neformalni stavovi zajednice su obino uoblieni u niz predrasuda vezanih za nasilje, koje su esto zajednike i rtvama nasilja i osobama u njenom okruenju obinim graanima, pa i predstavnicima institucija. Te predrasude rtvu sprjeavaju da potrai pomo i izae iz nasilnog odnosa, a osobe iz okruenja da prue adekvatnu pomo.
94

ETIKA MOI - Lilit 1

Navodimo neke od predrasuda (prema Mlaenovi, 1995): ena se mora udati - veza koju je zakljuila je njen izbor Odgajane u skladu sa ovom predrasudom, djevojke stupaju u brak/vezu nekada pod pritiskom okoline. U sluaju da se pokae da je partner nasilan, prepreka da prekine vezu moe biti u prihvatanja vlastite odgovornosti za takav izbor, bez obzira na to koliko je uistinu slobodno odabrala. Dobre supruge i dobre majke nitko ne tue - ena je kriva za nasilje koje trpi - Nasilje je sramota ene - rtva izaziva nasilnika Ove predrasude direktno imputiraju krivnju rtvi koja ivi u nasilnoj partnerskoj vezi: mora da je neim zasluila nasilno ponaanje kome je izloena. Podaci iz razliitih sluajeva nasilja govore upravo suprotno: nasilnik ne mora imati povod da bi bio nasilan, on odluuje o tome ta je povod, a esto ga sam i kreira. Ovu predrasudu kod rtve uvruju i neki mehanizmi psiholokog nasilja kojima je izloena: omalovaavanje, odricanje vlastite odgovornosti i prebacivanje na rtvu odgovornosti za svoje postupke. On brine o svemu, znai voli je Ljubomora je znak ljubavi Ovakova ponaanja, koja su maskirana ljubavlju, u stvari pojaavaju izoliranost rtve od svakodnevnice i produbljuju njenu ovisnost o partneru. Alkohol je kriv za sve Uzrok su problemi na poslu... Pomicanje odgovornosti za nasilje na neki uzrok, koji bi trebalo rijeiti, da bi nasilje nestalo samo od sebe, esto predstavlja samozavaravanje, zamagljuje sutinu i troi vrijeme na ekanje da se navodni uzrok rijei. Podaci pokazuju da se u brojnim vezama nasilje dogaa i bez alkohola, a ako je u vezi uz nasilje prisutan i alkohol, to znai da postoje dva problema. Alkohol uglavnom olakava ispoljavanje ponaanja za koje u linosti postoje predispozicije, samo su u trijeznom stanju pod veom kontrolom. rtve nasilja su neobrazovane, siromane, iz niih drutvenih slojeva Nasilje u ovim kategorijama je samo vidljivije, dok u drugim kategorijama drutva ima i vie resursa koji omoguavaju prikrivanje nasilja. Podaci pokazuju da ene koje trpe nasilje podjednako pripadaju svim obrazovnim, ekonomskim i socijalnim kategorijama drutva.
95

ETIKA MOI - Lilit 1

Djeci je potreban otac Strah da je nesposobna da se sama brine o sebi (i djeci) Ova predrasuda rtve moe neraskidivo drati uz oca djece, iako je djeci ak i vie od oca, za normalan razvoj potreban ivot bez nasilja. Meutim i neke manipulacije nasilnog partnera poivaju na ucjenama preko djece. Nasilje je privatna stvar Pored rtava, koje zbog ovakovog razmiljanja niti ne oekuju da e se neko baviti njihovim privatnim problemima i okolina nalazi uporite u ovoj predrasudi, za svoju nespremnost da intervenira u neki sluaj nasilja za koga zna. Ali nasilje je, dugorono gledano drutveni problem, utie na djecu koja rastu u nasilnim porodicama i tako se prenosi i na sljedeu generaciju i druge osobe.

Zakon titi enu Deklarativno, u nekim stavkama zakon titi rtvu, ali postoje prepreke da se ono to stoji u zakonu pretoi u praksu: profesionalci koji ne sagledavaju stvarne razmjere problema, ili imaju predrasude o nasilju, pa se nerijetko dogaa da zakon bolje titi poinitelja nego rtvu. Nasilnike je mogue prepoznati na prvi pogled Ova je predrasuda utemeljena naoj potrebi da je nae okruenje predvidivo i izvjesno, iako ono to esto nije niti za one koji nasilje posmatraju sa strane, niti za one koji ga ele prouavati. Ali, jedino eni koja se uda za nasilnika ili za poinitelja incesta, okolina e esto predbaciti: Morala je znati! ili Gdje su joj bile oi kad je birala? ena uiva u nasilju Nasilje je uobiajeno, oduvijek se tako ivjelo Ova predrasuda je od onih na koje su se pozivale i neke ranije znanstvene teorije o partnerskom nasilju. Doivljavanje nasilne partnerske veze roditelja moe stvoriti poveanu toleranciju nekih ena na nasilje. Usvajanje nasilnog obrasca ponaanja, moe dovesti do toga da se rtva nasilja, nakon to se oslobodi jedne nasilne veze, stupi u drugu koja se ponovno pokae kao nasilna. To se uzima kao argument da ena uiva u nasilju. Ali, ene koje su odgajane u nasilju i/ili su ga dugo podnosile u prethodnoj vezi, nemaju podlogu na kojoj bi u parterskoj vezi mogle izgraditi odnose jednakosti, niti samopouzdanja da se mogu same zatititi. Stoga biraju partnera koji izgleda
96

ETIKA MOI - Lilit 1

kao neko tko bi je mogao zatiti i od biveg partnera i od svih buduih prijetnji nasiljem (svemogueg spasioca). Uime te zatite, spremne su nadlenost za svoju sigurnost, prenijeti na novog partnera. Meutim, ako se i radi o ovjeku koji raspolae sa moi, neizvjesno je da li e on sa tom moi raspolagati odgovorno, ili e je zloupotrijebiti.

IV 2.2. Znaaj kvalitetnog odgovora drutva u borbi protiv nasilja


Kada drutvo nije spremno da reagira na sluajeve nasilja, ono u sutini, slijedi potrebe poinioca. Poinilac je taj kome odgovara utnja rtve i kome najbolju obranu predstavlja osporavanje rtvinog iskustva i dovoenje u sumnju njenog iskaza od strane okruenja i institucija. Time oni ostaju van domaaja osude zajednice i zakonskih mjera. Meutim, nekvalitetna i nedosljedna reakcija drutva na nasilje i poiniteljima oduzima i priliku da se suoe sa posljedicama svoga ponaanja, to bi im moglo predstavljati odluujuu motivaciju da prihvate strunu pomo i preoblikuju svoje nasilniko ponaanje. Na taj nain im je ostavljena mogunost da se domognu nove rtve, to za drutvo znai umnoavanje nasilja, kako u ovom vremenu, tako i transgeneracijski.

97

V DIO Pristup u radu sa rtvama i poiniteljima nasilja

V 1. Ope smjernice za uobliavanje pristupa u radu sa rtvama i poiniteljima nasilja


Pristup u radu, u bilo kojoj vrsti pomagakog posla, je skup postupaka i procedura koje imaju za cilj odgovoriti na potrebe osobe, prema kojoj je upravljen pomagaki rad. Pristup se uobliava na temelju osnovnih postavki i znanja, u okviru kojih se nadalje operacionalizira sadraj i slijed pomagakih procedura, te definiraju okviri pomagakog odnosa i osnovne stavove na kojima on poiva.

Temeljna znanja za uobliavanje pristupa


Uobliavanje pristupa u radu sa osobama koje su preivjele povredu nasiljem i poiniteljima nasilja se temelji na: razumijevanju sutine psiholokih procesa koji dovode do povrede traumom i nasiljem, ali i do nasilnog ponaanja zakonitostima procesa oporavka od traume i nasilja definiranje nasilja kao zloupotrebe moi u odnosu za oblikovanje pomagakog odnosa

V.1.1. Psiholoki procesi koji dovode do povrede i pristup


Razumijevanje sutine psiholokih procesa koji dovode do povrede nasiljem, ali i do nasilnog ponaanja, upuuje na sadraj pomagakih procedura. Prema do sada izloenom, nakon kratkotrajne ili dugotrajne izloenosti traumatskom dogaaju, traumatskom nasilju i razliitim oblicima nasilja, psiholoke posljedice nastaju na temelju:
101

ETIKA MOI - Lilit 1

gubitka osjeaja moi i kontrole i izmijenjene slike o sebi (ugroenog samopouzdanje i samopotovanja) gubitka osjeaja sigurnosti i izmijenjene slike svijeta gubitka povjerenja i izmijenjene slike o drugima Procedure koje za cilj imaju oporavak osobe od preivljene traume i ostalih oblika nasilja, trebale bi sadravati postupke usmjerene na ponovno uspostavljanje ovih temeljnih potreba, koje bi osobi omoguile psiho-socijalno funkcioniranje, koje je: zadovoljavajue za osobu, u smislu kvalitete ivota - u psiholokom smislu primjereno za okolinu osobe i drutvo u kome ivi - u socijalnom smislu To znai da bi sadraj pomagakih procedura u radu sa osobom, bila ona rtva ili poinitelj nasilja, morao omoguiti da ona ponovno iskusi i rekonstruira poljuljane osjeaje: Moi i kontrole svijest o vlastitoj ivotnoj kompetenciji, Sigurnosti u pogledu svojih granica i granica drugih Povjerenja i pripadanja u pogledu etike gradnje odnosa na temeljima autentinosti i nenasilne komunikacije

V 1.2. Zakonitosti procesa oporavka od traume i nasilja


Zakonitosti procesa oporavka od preivljavanja traume i nasilja, ali i od nasilnog ponaanja, upuuje na slijed pomagakih procedura. U sluaju preivljavanja traume i nasilja, prihvaen je fazni model procesa oporavka, u kome pojedine faze imaju spoecifine ciljeve. Fazni model koji u ovdje prikazati predstavlja kombinaciju postavki opisanih u procesu oporavka od traume, koji predlau Herman (1992) i Butollo (2000). Te faze su sljedee:
102

Faza uspostavljanja sigurnosti Faza rada na stabilizaciji Faza razrade traume/nasilja i proces alovanja Faza integracije

ETIKA MOI - Lilit 1

Faza uspostavljanja sigurnosti


Cilj ove faze oporavka je ponovno uspostavljanje osjeaja sigurnosti, koji je naruen preivljavanjem traume i nasilja, to predstavlja preduvjet za daljnji rad na oporavku. Osjeaj sigurnosti osobe se temelji na razliitim aspektima sigurnosti: Sigurnost u okruenju, koja se postie: - obezbjeenjem materijalne sigurnosti, smjetaja i zatite, - identificiranjem osoba u okruenju i institucija zajednice koje joj to mogu pruiti Sigurnost u odnosima, koja se postie: - ponovnom uspostavom kapaciteta osobe za povjerenje u ljude Preivljavanje traume i nasilja esto kao posljedicu ostavljaju generalizirano nepovjerenje. Jedan od vanih, esto i odluujuih pomaka na planu ponovne uspostave povjerenja u ljude, trebalo bi da se dogodi u okvirima pomagakog odnosa, koji bi trebao biti postavljen tako da osobi prui model i postane kriterij za uobliavanja i ostalih odnosa u ivotu. Sigurnost u sebe, koja se postie: - uspostavljanjem kontrole nad simptomima koji osobu najvie plae i ometaju u svakodnevnom ivotu, - uspostavljanjem kontrole nad evtl. samounitavajuim ponaanjem, - psiho-edukacijom Pruanje informacija o vlastitom psihikom funkcioniranju i promjenama nastalim zbog izloenosti traumi i nasilju, logici nastanka tih promjena kao spontanih pokuaja samozbrinjavanja u situacijama izloenosti ekstremnim okolnostima traume i nasilja, omoguava osobi da bolje razumije i prihvati svoje trenutno stanje i reakcije, prevlada strah vezan uz to stanje i kreira nadu da je oporavak mogu.

103

ETIKA MOI - Lilit 1

Faza rada na stabilizaciji


Zadatak ove faze procesa oporavka je ponovno uspostavljanje osjeaja moi i kontrole. Preivljavanje traume i nasilja osobu dovodi do toga da gubi svjesnost o vlastitioj ivotnoj kompetenciji, jer je sutina povrede upravo suoavanje sa vlastitom bespomonou (u traumatskoj situaciji), i/ili sistematsko ruenje svijesti o toj kompetenciji, unutar nasilnog odnosa. Zbog masivnosti traumatskog iskustva i iskustva preivljenog nasilja, dogaa se da preivjela osoba sebe doivljava u skuenim okvirima identiteta traumatizirane osobe i/ili rtve, ili ak psihiki oboljele osobe, gubei pritome svjesnost o svim ostalim aspektima, koji ine njen ukupni identitet. Zbog toga rad na stabilizaciji podrazumijeva: Osvjetavanje uporita vlastite ivotne kompetencije: svojih resursa i sposobnosti Ponovno uspostavljanje i unaprjeenje svih aspekata koji su sastavni dio povoljnog psihosocijalnog razvoja osobe: - prepoznavanje, prihvaanje i izraavanje svojih vlastitih potreba i njihovo zastupanje prema okruenju, u okvirima zdravih i etinih linih granica, - razvijanje mehanizama noenja sa stresom i sa pripadajuim, neugodnim emocijama, - razvijanje komunikacijskih sposobnosti Unaprjeenje ivotne kompetencije u onim podrujima koja mogu omoguiti osobi uspjenije noenje sa zahtjevima svakodnevnog ivota Uspostavljanje i unaprjeenje ivotne kompetencije za noenje sa nesigurnou i neizvjesnou Osjeaj sigurnosti jeste jedna od osnovnih ovjekovih potreba, ali on samo dijelom poiva na stvarnoj sigurnosti, predvidljivosti i kontroli nad ivotnim situacijama. U stvarnosti se moramo nositi sa odreenom mjerom nesigurnosti i neizvjesnosti. Vano uporite osjeaja sigurnosti i moi odrasle osobe nije izbjegavanje nesigurnosti i neizvjesnosti, nego njena sposobnost da na diferenciran nain prihvati i sigurne i nesigurne aspekte ivota, sa realnom svijeu o vlastitoj kompetenciji za njihovo prevazilaenje. Stabilnost ovdje oznaava sposobnost da se uoe i na diferenciran nain prihvate kako sigurni tako i nesigurni aspekti ivota, kako sigurni tako i nesigurni aspekti selfa. (Butollo, 2000)

104

ETIKA MOI - Lilit 1

Rad na ponovnom uspostavljanju i unaprjeivanju ivotne kompetencije klijenta, u sutini predstavlja pristup orijetiran na iskustvo, nasuprot pristupu orijentiranom na simptom. Stvaranjem okolnosti koje podstiu rast i razvoj osobe, sa uporitem u njenim resursima, sa kojima je zbog traumatskog/nasilnog iskustva privremeno izgubila kontakt, mijenja se osoba sama, njen odnos prema svome okruenju, a i okruenja prema njoj (Butollo, 2000). Ovim procesom zatitna funkcija simptoma, zbog koje je i nastao, gubi svoju funkcionalnost. Simptom biva naputen i zamijenjen novim obrascem ponaanja, koji je primjeren novonastaloj konstelaciji odnosa. Dvije poetne faze procesa oporavka imaju openito ulogu osnaivanja osobe. One predstavljaju temelj i preduvjet prelaska na sljedeu fazu, u kojoj se osoba ponovno suoava sa traumatskim dogaajem ili situacijom nasilja, koji su prouzroili povredu. Cilj osnaivanja je stvoriti vrstu osnovu, koja e omoguiti drugaiji nain gledanja na te situacije i umanjiti rizik da osoba, prilikom tog suoavanja, ponovno doivi povredu. Cilj ove faze oporavka je integracija traumatskog sadraja, a ne egzorcistiki akt, koji donosi maginu transformaciju. (Herman, 1992)

Faza razrade traume i nasilja i proces alovanja


U ovoj fazi se radi na ponovnom suoavanju sa situacijom traume i/ili nasilja koje je prouzroilo povredu. Cilj je da osoba, sa uporitem u rezultatima postignutim tokom faza uspostavljanja sigurnosti i stabilizacije, svoju poziciju u traumatskoj situaciji/ situaciji nasilja sagleda i doivi na novi nain, to e joj omoguiti da je integrira u ostala ivotna iskustva. Trauma je uvijek povezana sa gubitkom, fizikim ili psihikim, te ova faza ukljuuje i proces alovanja za gubitkom. Ciljevi razrade traume i nasilja se mogu postii: Razumijevanjem sutine situacije u kojoj je povreda nastala - Sagledavanjem i realnom procjenom stvarnih razmjera ukupne situacije - Identificiranjem svojih tadanjih, a kasnije potisnutih, reakcija Razvijenjem kapaciteta za prihvaanje injenice o svojoj bespomonosti pred ekstremnim okolnostima Razvijanjem razumijevanja za sebe i svoje reakcije i odluke u okolnostima bespomonosti - Radom na osjeanjima krivnje zbog tadanjih reakcija, odluka i moralnih dilema
105

ETIKA MOI - Lilit 1

Radi se na prihvatanju svojih tadanjih reakcija, odluka i moralnih dilema, kao odluka nastalih u okolnostima ekstremno suenog izbora. Rekonstrukcijom interpretacije i znaenja traumatskog iskustva i/ili iskustva preivljenog nasilja Na ovaj nain interpretacija traumatskog iskustva/iskustva preivljavanja nasilja, biva rekonstruirana u interpretaciju koja afirmira dostojanstvo i vrijednost preivjele osobe. Ciljevi procesa alovanja za gubitkom koji je nastao preivljavanjem traume i nasilja, je da osoba definira i zakljui svoj odnos prema onome to je izgubljeno i prema poinitelju. Budui da je u mnogim drutvima osoba koja ne pokazuje znake alovanja od socijalnog okruenja vrednovana kao snana, ponosna, hrabra, prkosna, mnoge osobe preivjele traumu i nasilje mogu doivljavati kao izraz vlastite slabosti i priznanje tijumfa poinitelju. Stoga se u ovoj fazi mogu pojaviti otpori u obliku nastojanja da se emocije koje pripadaju aljenju preoblikuju u fantazije o: osveti, oprotenju ili kompenzaciji (Herman, 1992). Osveta je takoer nasilni in, ali sa zamijenjenim ulogama poinitelja i rtve. Matanje o osveti je izraz bespomonosti, a rtva u tim mislima i dalje ostaje zatoena u odnos sa poiniteljem. U sigurnosti pomagakog odnosa, elja za osvetom se moe preoblikovati u prezir, koji rtvi omoguava da zadobije mo, a da pritom i sama ne postane poinitelj. Oslobaanje od misli o osveti moe pomoi rtvi da ustraje u odluci da doprinese da poinitelj doe pred lice pravde, a prezir da umanji njegovo znaenje u svome ivotu. Oprost je in suprotan osveti. Da bi rtva uzmogla oprostiti, oprost bi morao traiti sam poinitelj, to se obino ne deava. Nastojanje rtve da slijedi ideal oprosta poinitelju, takoer je u mislima i dalje vezuje uz poinitelja i predstavlja prepreku i gubitak energije na putu oporavka. elja za ostvarenjem neke vrste kompenzacije od poinitelja, predstavlja preruenu elju za pobjedom nad poiniteljem, koja bi pobrisala naneseno ponienje i tetu. Psiholoka pozadina zahtjeva za kompenzacijom je matanje rtve o tome da poinilac prizna tetu koju joj je nanio, izvinjenjem ili njegovim javnim ponienjem. Ali, i ovaj nain i dalje u mislima rtvu vezuje i usmjerava
106

ETIKA MOI - Lilit 1

na odnos sa poiniteljem. Do oslobaanja od ovog odnosa za rtvu dolazi tek kada se prestane baviti nadom u kompenzaciju. Mnoge rtve, i kada postignu kompenzaciju, ne doivljavaju je kao razrjeenje, jer je teko definirati ta je to to moe kompenzirati stvarne razmjere onoga to je traumom i nasiljem izgubljeno. Jedino alovanje odraava stvarne razmjere i vraa puno dostojanstvo onome to je izgubljeno. Rad na traumi i nasilju i proces alovanja za gubitkom koji je nastao njihovim preivljavanjem, omoguava osobi ne da zaboravi, nego da preivljeno iskustvo integrira u svoj ivot, tako da ono postane samo jedno meu brojnim drugim ivotnim iskustvima. Taj rad iskustvu preivljenog nasilja oduzima mo da ude jedino i najvanije, na temelju koga e osoba oblikovati svoj budui ivot.

Faza integracije
Cilj ove faze je uspostavljanje ivota baziranog na rezultatima faze stabilizacije i rezultatima prorade preivljenog nasilja i traume. Na toj osnovi osoba sada preuzima inicijativu u planiranju svoje budunosti i izgradnji novih veza. Kriteriji razrjeenja traume, kako ih vidi Harvey (prema Herman, 1992) su sljedei: Psiholoki simptomi posttraumatskog stresa su u granicama u kojima osoba moe vladati njima Osoba je u stanju da podnese osjeanja povezana sa traumatskim sjeanjima Osoba ima kontrolu nad svojim sjeanjima: moe izabrati i da se prisjeti traume i da ta sjeanja ostavi po strani Traumatska sjeanja imaju oblik koherentne prie povezane sa osjeanjima Ponovno je uspostavljeno narueno samopotovanje Uspostavljeni su pokidani odnosi sa osobama koji su znaajni za preivjelu osobu Rekonstruiran je koherentan sistem znaenja i vjerovanja koji obuhvata i traumatsku priu U direktnom radu sa osobama preivjelim traumu i nasilje dogaa se da se ove faze proimaju i da nisu u potpunosti odijeljene jedna od druge, te da se tokom procesa povremeno otvori potreba za vraanje na ranije faze i uvrivanje ve postignutih rezultata.
107

ETIKA MOI - Lilit 1

V 1.3. Oblikovanje pomagakog odnosa


Povreda nasiljem dolazi od ovjeka i temelji na zloupotrebi pozicije moi u odnosu. Sva tri sutinska preduvjeta da se nasilje dogodi, zastupljena su i u situaciji pruanja pomoi u sluajevima nasilja: Pruanje pomoi se odvija unutar pomagakog odnosa Pomaga je osoba ovjek Pomaga u pomagakom odnosu je u poziciji moi, u poreenju sa osobom koja je u poziciji korisnika usluga (klijenta) Budui da je u stanju potrebe, inom traenja pomoi, klijent se dobrovoljno predaje pomagakom odnosu, unato svojoj izuzetnoj ranjivosti na nasilje (Herman, 1992). Ranjivost klijenta na nasilje i raspodjela moi u pomagakom odnosu, predstavljaju opasnost da, pod izvjesnim okolnostima, klijent doivi neki element ponaanja pomagaa kao traumatski okida, ili ponovljenu povredu nasiljem. Ako se klijent u toku procesa pruanja usluge, u pomagaevom ponaanju, svjesno ili nesvjesno prepozna i/ili doivi neki element ponaanja kojim je poinilac prouzroio povredu kod traumatiziranog klijenta se to moe uvezati sa traumatskim sjeanjem i proizvesti reakcije tipine za one koje izazivaju traumatski okidai, pa time postati uzrokom obnovljene povrede ako i ne dovede do ovako dramatinih reakcija, sigurno je da e imati negativne efekte na klijentovo povjerenje, koje je osnova za gradnju uspjenog pomagakog odnosa Neophodna osnova, na kojoj pomagaki odnos moe ispuniti svoju ulogu, je povjerenje. U sluajevima povreda nasiljem i traumom, povjerenje je ujedno i jedna od tri osnovne znaajke preivljene povrede, pa je izazov uspostavljanja pomagakog odnosa time vei. Da bi se izbjegla opasnost ponavljanja povrede, dunost pomagaa je da uoblii pomagaki odnos tako, da klijentu prui mogunost da u njemu doivi korigirajue iskustvo u odnosu na nasilno iskustvo, koje je uzrokovalo povredu. Praktino, to znai da pomaga mora uobliiti odnos na osnovama: Jasnog stava o nasilju kao nepravdi moralna ne-neutralnost Svjesnog odustajanja od zloupotrebe moi u odnosu tehnika neutralnost

108

ETIKA MOI - Lilit 1

Jasan stav o nasilju kao nepravdi - moralna ne-neutralnost


Budui da se u radu sa rtvama i poiniteljima nasilja pomaga pojavljuje u ulozi svjedoka nepravde, vano je da djeluje iz jasnog osnovnog stava da je nasilje nepravda, te jasnog linog opredjeljenja da svojim angamanom doprinese da se pravda ponovno uspostavi. Moralno neutralan stav pomagaa u radu sa sluajevima nasilja: rtva moe doivjeti kao ponovno osporavanje njenog iskustva viktimizacije, kao to je doivjela od poinitelja (negiranje, pripisivanje krivnje rtvi), i/ili od okoline koja nije bila spremna da joj potvrdi bazinu nepravdu onoga to joj se dogodilo (sumnjom u rtvin doprinos njenoj viktimizaciji, pripisivanjem krivnje za viktimizaciju rtvi, potrebom da se nasilje preuti i prikrije,...). poinitelj moe doivjeti kao prostor za manipulaciju pomagaem i pribjei istim metodama kojima je i rtvu odravao u konfuziji

Odustajanje od zloupotrebe moi tehnika neutralnost


Akcije pomagaa koje ograniavaju klijentovu autonomiju i pravo na samoodreenje, klijent moe doivjeti kao ponovni napad na svoje granice i uskraivanje potrebe za kontrolom, upravo one aspekte nasilne situacije koji su proizveli povredu. Stoga odustajanje od zloupotrebe moi u odnosu, tehnika neutralnost pomagaa praktino znai (Herman, 1992), da u pomagakom odnosu pomaga nee: poduzimati akcije koje imaju za cilj zadovoljenje vlastitih potreba zauzimati strane u klijentovim unutarnjim konfliktima uticati na klijenta pri donoenju ivotnih odluka Afirmacija klijentove autonomije i prava na samoodreenje u pomagakom odnosu, vodi ka tome da se odnos klijenta i pomagaa zasniva na podjeli moi, koja rezultira i podjelom odgovornosti za ishod zajednikog rada. Definiranje uloge pomagaa na ovaj nain, je znaajno primjerenija njegovim objektivnim mogunostima da rijei sluaj, proizvede iscjeljenje i objektivnim ogranienjima da, svojim profesionalnim djelovanjem, postigne najbolje rjeenje.
109

ETIKA MOI - Lilit 1

Podjela moi u odnosu, afirmiranjem klijentove autonomije, znai i jasno definiranje linih granica u pomagakom odnosu i njihovo obostrano potovanje. Potujui line granice klijenta, pomaga ne intervenira u podruju njegove autonomije, njegovog ivota i ivotnih odluka. Transparentno definiranje granica terapijskog odnosa je garancija protiv obostrane zloupotrebe moi u odnosu. Pomaga koji transparentno, dosljedno i jasno zastupa svoje granice, uz istovremeno potovanje klijentovih granica, postaje klijentu model kako moe ponovno uspostaviti ili nadograditi vlastite granice. (Herman, 1992) Uloga pomagaa, u tim okolnostima, sastoji se u: nuenju ideja za rjeenje, na osnovi znanja i strunog iskustva koje ima, pomaganju klijentu da potpunije sagleda mogue posljedice razliitih rjeenja i postupaka, da bi za sebe donio one ivotne odluke, sa ijim posljedicama se realno moe najlake nositi obezbjeivanju strune pomoi i podrke klijentu da provede odluke koje je donio, te pomoi da se suoi i izbori sa nepovoljnim posljedicama, koje su povezane sa tim odlukama Tehnika neutralnost pomagaa proizilazi iz osnovnog stava: Klijent je nadlean za svoj vlastiti ivot. Ovaj osnovni stav se moe uvezati i nai svoje opravdanje u stavu o postojanju kapaciteta ljudskog bia za spontano samozbrinjavanje, povjerenju u duboko osjeanje (znanje) koje osobu vodi u pravcu zadovoljavanja njenih potreba i oblikuje njeno ponaanje Podruja u kome je osobi, koja se obraa za pomo, pomo potrebna, je: podruje sagledavanja psiholokih i socijalnih posljedica naina na koje zadovoljava svoje potrebe pomo u pronalaenju psiholoki efikasnijih i socijalno prihvatljivih naina. Pristup utemeljen na tehnikoj neutralnosti je sutina nedirektivnog pristupa u savjetodavnom i terapijskom radu.

110

V 2. Primjena pristupa u direktnom radu


U radu na nekom konkretnom sluaju nasilja u praksi, postupci pomagaa iz razliitih profesija ukljuenih u rad sa nasiljem, imaju generalni cilj da se izbalansira odnos moi u odnosu i time sprijei nasilje. Konkretni postupci su upravljeni prema svim sudionicima u sluaju nasilja: poinitelju, rtvi, a neki i prema okolini u kojoj se taj odnos nalazi. Postupci koji su pravljeni prema osobi koja je poinitelj, imaju za cilj da stave pod kontrolu uporita moi iz kojih nanosi povredu nasiljem rtvi. Postupci koji su upravljeni prema osobi koja je rtva, imaju za cilj da poveaju njenu mo u tom odnosu. Postupci upravljeni prema okolini upravljeni su na zbrinjavanje indirektnih rtava (evtl. djece ili drugih osoba), a jedan dio postupaka se dugorono usmjerava i prema ostalima u zajednici, u obliku informiranja i edukacije o nasilju, sa ciljem sprjeavanja negativnih uticaja na sudionike sluaja i, dugorono, prevenciju slinih.

V 2.1. Pomagaki rad sa rtvama nasilja


Pomagaki rad sa rtvama nasilja, koji ima za cilj da povea njenu mo u nasilnom odnosu, provode predstavnici svih institucija i organizacija koje su ukljuene u muldtidisciplinarni tim, u skladu sa svojim nadlenostima, a prema navedenim principima pristupa u radu.

111

ETIKA MOI - Lilit 1

Krizno zbrinjavanje rtava nasilja


U okviru kriznog zbrinjavanja rtve, postupci koji poveavaju njenu mo su: Materijalno zbrinjavanje (siguran smjetaj, pomo u potrebnim materijalnim sredstvima) pruaju fiziku sigurnost i vraaju osjeaj sigurnosti Informacije medicinske, psiholoke, pravne, praktine, informacije o svrsi i slijedu odgovarajuih procedura, vremenskom okviru pojedinih procedura,... pruaju strukturu i predvidivost, poveavaju osjeaj moi Savjetovanje - pregovaranje o rtvinim oekivanjima od postupaka i procedura koje je pokrenula i davanje miljenja/strune procjene o realnim mogunostima njihovog ispunjenja, upoznavanje rtve sa stupnjem povjerljivosti linih podataka o njoj, dogovaranje o podjeli zaduenja izmeu pomagaa i rtve u provedbi procedura za koje se rtva odluila, nuenje razliitih mogunosti i naina zadovoljenja onih potreba i oekivanja za koje se rtva odluila, dovoenje potrebe, oekivanja i odluka rtve u realan kontekst prua tehniki neutralnu i moralno ne-neutralnu podrku rtvi, gradi povjerenje u pomagakom odnosu i poveava rtvin osjeaj povjerenja. Svi pobrojani kratkoroni (krizni) postupci, u pogledu pristupa odgovaraju na primarnu potrebe rtve nasilja za uspostavljanjem fizike sigurnosti. Pristup je utemeljen na znanjima o sutini povrede koju nanosi nasilje i pomagakom odnosu koji je uoblien tako da prui korigirajue iskustvo u odnosu na iskustvo koje je prouzrokovalo povredu. Ako postoji potreba za dugoronim pomagakim radom, on se odvija u okviru postupaka psiholoke terapije. Slijed postupaka je utemeljen u zakonitostima procesa oporavka od traume i nasilja. Krizno zbrinjavanje, iako nije psiho-terapijski postupak, ima terapijsko djelovanje i uklapa se u prvu fazu procesa oporavka od traume i nasilja fazu uspostavljanja sigurnosti.

Psihoterapijski rad sa rtvom traume i nasilja


Psihoterapijski rad je dugoroni postupak, koji ima za cilj oporavak osobe od posljedica nastalih njenom izloenou nasilju i traumi. Slijedei zakonitosti procesa oporavka od traume i nasilja, rad se odvija po fazama.
112

ETIKA MOI - Lilit 1

V 2.2 Pomagaki rad sa poiniteljima nasilja


Pomagaki rad sa poiniteljima nasilja, ima za cilj da stavi pod kontrolu mo osobe koja je poinitelj, kojom je uzrokovala povredu nasiljem u nasilnom odnosu. I u ovom dijelu rada na sluajevima nasilja, u pomagakom odnosu sa osobom koja je poinitelj, mogu se nai predstavnici svih institucija i organizacija koje su ukljuene u muldtidisciplinarni tim, u skladu sa svojim nadlenostima. I u radu sa poiniteljima, postupci i procedure koje pomagai provode trebaju biti u skladu sa navedenim principima formiranja pomagakog odnosa.

Krizno zbrinjavanje poinitelja nasilja


U okviru kriznog zbrinjavanja osobe koja je poinitelj, koje ima za cilj da prekine nasilje, stavljanjem pod kontrolu uporita moi koje je zloupotrijebila protiv rtve, od izuzetne vanosti je da procedure i postupci budu usmjereni na ponaanje osobe, koje je izalo iz okvira zakona, a da prema osobi poinitelja odnos pomagaa poiva na potivanju njenih ljudskih prava, naime uvaavanju njenih osnovnih potreba: za moi i kontrolom potovanjem strukture propisanog postupka, objanjavanjem postupaka davanje predvidivih okvira (zakonskih, vremenskih) provoenja pojedinih procedura, za sigurnou voenjem rauna o granicama, primjenom primjerene i dozvoljene koliine fizike sile, u sluaju da se protivi predoenom, zakonski propisanom ponaanju u toku provoenja postupka i/ili porcedure, za povjerenjem izostavljanjem manipulativnih postupaka i dosljednim ispunjavanjem onoga na to smo se obavezali. U pogledu odnosa pomagaa prema osobi koja je poinitelj, vano je da je zasnovan na principima: tehnike neutralnosti - osoba zadrava autonomiju u donoenju svojih odluka, pa time i odgovornost za posljedice svojih odluka moralne ne-neutralnosti nasilje je nepravda i nema tolerancije za nasilne postupke

113

ETIKA MOI - Lilit 1

Dosljedna primjena ovih principa je znaajna, jer sve to odstupa od njih predstavljalo bi zloupotrebu moi iz uloge pomagaa. To bi poinitelju nasilja u toj situaciji samo dalo dodatnu potvrdu logike na kojoj je i formirano njegovo nasilniko ponaanje: da je u ivotu samo vano posjedovati mo, a kada je posjeduje moe je koristiti bez ikakvih ogranienja, pa i zloupotrebljavati. Dosljedno provoenje postupaka i procedura, u zakonski propisanim okvirima, a bazirano na principima pristupa u radu sa rtvama i poiniocima nasilja, osobi koja je poinilac bi poslalo jasnu i nedvosmislenu poruku drutva o posljedicama odluke da zloupotrijebi mo u odnosu, na tetu rtve. Jedna od posljedica moe biti i gubitak osobe sa kojom je u odnosu, koja je, uz odgovarajuu podrku, raskinula ovisnost o poinitelju. Ova promjena u poziciji moi moe motivirati osobu koja je poinitelj da zatrai pomo. Bilo bi dobro kada bi poinitelju bila i ponuena pomo, moda kao odgoda provoenja i/ili mogunost smanjenja propisane kazne, u sluaju da se odlui da se ukljui u terapijski rad, koji bi mu pomogao da promijeni svoje ponaanje, da niti sebe, niti druge, vie ne bi dovodio u ovakovu situaciju. U tom sluaju se, sa krizne intervencije, prelazi na podruje psiho-terapijskog rada.

Psihoterapijski rad sa poiniteljem


Psihoterapijski rad sa poiniteljem se odvija u okvirima istog pristupa. Vano je da tom radu prethodi jasan i izriit stav i svijest osobe koja je poinitelj, da je nanijela nepravdu drugoj osobi, bez opravdavanja svojih postupaka i da je spremna da primi strunu pomo i podrku u radu na vlastitom mijenjanju. Rad se moe odvijati na principima rada sa rtvama nasilja, upravo stoga, to nakon poiniteljevog istinskog prihvatanja odgovornosti za zloupotrebu moi, ostaje osoba koja je svoje nasilno ponaanje usvojila u okolnostima u kojima je i sama bila rtva tue zloupotrebe moi. Ali ako terapijskom radu sa poiniteljem ne prethodi iskreno prihvatanje odgovornosti za vlastito nasilno ponaanje, tada postoje velike anse da poinitelj zloupotrijebi pomagaa i podvrgne ga uobiajenim obrascima manipuliranja, ili da se, umjesto suradnje na oporavku, rad pretvori u borbu moi izmeu pomagaa i poinitelja.

114

VI DIO Pomagai / pomagaice u procesu pruanja pomoi u sluajevima nasilja

VI 1. Opasnosti koje potiu iz rada sa preivjelima traume i nasilja


Uloga pomagaa rtvama traume i nasilja stavlja pred pomagaa brojne izazove: njegovim bazinim uvjerenjima, stavovima, motivaciji i emocijama. Kao svjedoci tue traumatizacije pomagai su izloeni sekundarnoj traumatizaciji, koja se moe ispoljiti u istom tipu simptoma posttraumatskog stresnog poremeaja. Pomaga je izloen opasnostima od profesionalnog stresa i pregorijevanja. Pomaga je izloen izazovima njegovoj emocionalnoj stabilnosti

VI 1.1. Profesionalni stres i pregorijevanje


Pomagake profesije, u kojima su oni koji ih obavljaju stalno izloeni tuoj patnji, nesrei i boli, uz istovremeno esto ograniene mogunosti da pomognu, smatraju se profesijama masivno izloenima riziku profesionalnog stresa i procesu profesionalnog pregorijevanja. Proces pregorijevanja, predstavlja stanje koje vodi ka iscrpljenosti, zbog pretjeranih zahtjeva koji mogu biti vanjski (porodica, posao, prijatelji, partner) i unutarnji (oekivanja od sebe, prezahtjevan lini sistem vrijednosti). Proces pregorijevanja vodi preko rasipanja do pada energije, a na kraju oteuje linu motivaciju, stavove i ponaanje osobe (Freudenberger, 1995). Proces pregorijevanja je povezan sa predugim izlaganjem stresu.

117

ETIKA MOI - Lilit 1

Izvori profesionalnog stresa i pregorijevanja u literaturi su razvrstani u pet grupa (Ajdukovi, 1994): Izvori koji ovise o samoj osobi unutarnji izvori Izvori vezani uz radne uvjete Izvori vezani uz organizaciju rada Izvori vezani za odnose sa drugima unutar organizacije Izvori vezani uz vrstu pomagakog posla i obiljeja ljudi kojima se pomae

Ova lista izvora nam govori da se briga za mentalno zdravlje pomagaa, osim na linoj razini, vodi i implementiranjem razliitih rjeenja za poboljanje radnih uvjeta, organizacije rada uope, te brigom i postupcima za njegovanje zdravih odnosa u timu. Lini izvori stresa su utemeljeni u nekim linim osobinama pomagaa: tenja ka perfekcionizmu, pomanjkanje osjeaja za vlastite potrebe i odsustvo zdravih granica, pojaana potreba za kontrolom, potekoe u samoorganiziranju i dijeljenju posla sa drugima, i sl.

VI 1 .1.1. Faze procesa pregorijevanja


Proces pregorijevanja se dijeli u etiri faze (prema Ajdukovi, 1994): 1. faza: visoka oekivanja i idealizam Simptomi: entuzijazam vezan uz posao velika posveenost poslu visoki stupanj energije i postignua pozitivni i konstruktivni stavovi dobro postignue

118

ETIKA MOI - Lilit 1

2. faza: stagnacija, pesimizam i poetno nezadovoljstvo poslom Simptomi: tjelesni i mentalni zamor frustriranost i gubitak ideala smanjeni radni moral dosada rani simptomi stresa

3. faza: povlaenje i izolacija Simptomi: izbjegavanje kontakta sa drugim saradnicima ljutnja i neprijateljstvo ozbiljan negativizam prema poslu depresivnost i ostale emocionalne poteskoe samnjena koncentracija i odravanje toka misli izuzetan tjelesni i mentalni napor vei broj simptoma stresa

4. faza: apatija i gubitak interesovanja Simptomi: nisko samopouzdanje kronino izostajanje sa posla negativni osjeaji prema poslu potpuni cinizam nesposobnost interakcije sa drugim osobama ozbiljne emocionalne potekoe ozbiljni simptomi stresa na tjelesnom i emocionalnom planu

119

ETIKA MOI - Lilit 1

VI 1.2. Emocionalna optereenja koja nosi rad sa sluajevima nasilja


Suoenje i rad sa preivjelima nasilje predstavlja veliki izazov za emocionalnu stabilnost pomagaa: suoenje sa ljudskom okrutnou utie na sliku svijeta pomagaa prekomjerni angaman i esto suoenje sa vlastitom nemoi, utie na pomagaev osjeaj kompetencije sluajevi sa kojima radi, mogu kod pomagaa otvoriti neke nerazraene dijelove vlastitog iskustva rtve, poinitelja, ili promatraa u sluajevima nasilja. Sve ove opasnosti i izazovi pred kojima stoji pomaga koji radi sa sluajevima nasilja mogu, ako sistem podrke nije organizacijski omoguen, ili barem neformalno uspostavnjen na meu-kolegijalnoj razini, rezultirati spontanim nainima samozatiivanja. Donk (prema Ajdukovi, 2000) navodi etiri tipa reakcija spontanog samozbrinjavanja pomagaa u situacijama kada se osjeaju emocionalno preplavljeni sluajevima traume/nasilja sa kojim rade. Reakcije su rasporeene u etiri kvadranta, koji nastaju ukrtanjem dva kontinuuma: Aktivni pasivni pristup Identifikacija izbjegavanje

120

ETIKA MOI - Lilit 1

121

ETIKA MOI - Lilit 1

etiri tipine reakcije su date u kombinaciji po dva ekstrema na kontinuumu: Aktivni pristup sa identifikacijom preuzimanje uloge svemogueg spasioca Pomaga preuzima potpunu nadlenost i odgovornost za sluaj, radi za klijenta i ono to bi on mogao sam. Ovo mu, kroz neko vrijeme, omoguava da kompenzira i otkloni svoj osjeaj bespomonosti pred sluajem sa kojim se pretjerano identificirao, ali ga, vremenom, dovodi u stanje iscrpljivanja i pada efikasnosti, pa ak moe poeti doivljavati da ga klijenti iskoritavaju, osjeati nezadovoljstvo, neprijateljska osjeanja prema njima i naputanja pomagakog odnosa (znaci profesionalnog pregorijevanja). Akcijama spaavanja klijenta pomaga ga fiksira u bespomonoj ulozi, ometa njegov rast, razvoj i osamostaljenje. Klijent u ovakovom pomagakom odnosu dobija i vie od onoga to mu treba, ali postaje ovisan o pomagau, a kada odnos prestane zbog povlaenja pomagaa iz njega, klijent se nalazi ponovno na poetku. Pasivni pristup sa identifikacijom potpuno poistovjeivanje sa ulogom korisnika/rtve Namjesto empatijskog bivanja uz klijenta, pomaga pone doivljavati klijentovu situaciju kao da se nalazi umjesto njega, u njegovoj situaciji. Spontano se identificirajui sa klijentom i njegovom situacijom, dolazi u stanje preplavljenosti istim osjeanjima i upada u konfuziju u kojoj se nalazi i klijent, zaplie se u sluaju, a njegova efikasnost se smanjuje. Dolazi u stanje u kome ne moe pomoi ni sebi, a jo manje klijentu. Klijent, pored toga to od pomagaa u ovom stanju ne moe dobiti podrku koja mu je potrebna, moe razviti i osjeaj krivnje zbog situacije u koju je doveo pomagaa, priajui mu svoj sluaj. Nerijetko se u ovim situacijama dogaa da se korisnik pone ispriavati pomagau i tjeiti ga da doe do zamjene uloga. Aktivni pristup sa izbjegavanjem koritenje profesionalne maske kao zatite, povlaenje u ulogu profesionalca Pomaga obasipa klijenta strunim formulacijama o njegovom stanju, definicijama i dijagnozama, ime sebi obezbjeuje strunu distancu od
122

ETIKA MOI - Lilit 1

sutine klijentovog problema, u koju se ni kognitivno, ni emotivno, ne moe upustiti. Ovo ga vodi u sve vee otuenje i struno i privatno. Klijent dobija ono to mu ne treba i to mu ne pokazuje put iz njegove situacije. On moda i stie dojam o strunjakovom velikom znanju, ali prilikom obraanja za pomo, njemu treba neto drugo. Pasivni pristup sa izbjegavanjem umanjivanje i/ili negiranje znaaja onoga to se klijentu dogodilo/dogaa i pripisivanje krivnje njemu za njegovu viktimizaciju Pomaga se, pripisivanjem rtvi krivnje za njenu viktimizaciju, u stvari bori za ouvanje vlastitog osjeaja kontrole i smisla, vlastite slike svijeta, u kojoj ako radi ispravne stvari, to ti se ne moe dogoditi, jer se ne moe ni kognitivno, ni emotivno, nositi sa spoznajom, da nad nekim stvarima, nemamo kontrolu i potpuno smo bespomoni. Stoga iza pripisivanja krivnje klijentu za ono to je uradio, ili propustio da uradi, pa mu se to dogodilo, stoji logika: ja bih uradio tako, ili ne bih nikad uradio tako, pa mi se tako to ne moe niti dogoditi, ja to mogu kontrolirati. Klijent od osobe kojoj se obraa za strunu pomo, ne dobija nita vie nego od svoje neposredne okoline, koja ragira slino, zbog slinih motiva. Objanjenje ta je mogao i trebao da uradi da mu se to ne desi, ne znai mu vie nita, a osjeaj krivnje koji mu strunjak imputira, samo mu jo vie oteava i trenutnu situaciju i oporavak. Kada do ovih naina zatiivanja doe: kratkoronu dobit koju pomaga ima od njih plaa klijent dobivanjem neadekvatne usluge, sa svim posljedicama po njegovu socijalnu egzistenciju, koje ona moe imati, a dugorono, otplauje ih i pomaga sam, u vidu krize strunog integriteta, gubitka interesovanja i angamana u svojoj struci i gubitkom anse da kroz poziv, kome se posvetio, ostvari samorealizaciju.

123

ETIKA MOI - Lilit 1

VI 1.3. Postupci kojima se realizira mentalno zdravlje pomagaa

briga

za

Briga za mentalno zdravlje pomagaa je sastavni dio nastojanja u pravcu pruanja kvalitetne usluge, jer se mnoge smetnje koje moe osjetiti pomaga u procesu pruanja usluge, odraavaju direktno na klijenta, preko pomagakog odnosa. Tek na ovaj nain se moemo ispravno brinuti za sve ono to smo u vidu znanja i sposobnosti razvili u svome poslu, i to smo kao ljudska bia, opredjeljena da ta znanja i sposobnosti stavimo u slubu korisnika naih usluga, izgradili u svojoj linosti, i da taj posao obavljamo to due i to kvalitetnije. Briga za mentalno zdravlje pomagaa obino ukljuuje ponudu mogunosti za supervizijski rad, intervizijsku podrku unutar tima i oblici samopomoi. Jedan dio pomoi je i samopomo.

VI 1.3.1. Pristup u radu utemeljen na znanjima o nasilju kao faktor u ouvanju mentalnog zdravlja pomagaa
Znanja o logici preivljavanja i uobliavanju posljedica traume i nasilja i pristup u radu uoblien na tim znanjima, mogu direktno doprinjeti brizi za mentalno zdravlje pomagaa: Afirmacija klijentovih resursa Podjela moi sa klijentom u pomagakom odnosu Pomagaki odnos utemeljen na afirmaciji zdravih granica Uvezivanje u multidisciplinarni tim u procesu pruanja usluga

Afirmacija klijentiovih resursa

Terapijski pristup koji afirmira resurse korisnika i veliki dio rada u procesu oporavka temelji upravo na tim resursima, ima prednosti kako za korisnika, tako i za pomagaa. Tako uoblien pristup daje nadu, pomagaa izvlai iz osjeaja saaljenja i oaja, izazvanog time da je klinika slika smetnji definitivni i jedini identitet klijentove linosti.

124

ETIKA MOI - Lilit 1

Veliki dio rada se bazira na traganju za jakim stranama klijentove linosti i njihovom osnaivanju. Takav pristup u rad unosi optimizam, jer afirmirajui dignitet klijenta, pomaga afirmira i unutarnje snage ovjeka uope, pa i sebe samog, kao dijela ovjeanstva.
Podjela moi u pomagakom odnosu

Dijeljenje moi sa klijentom u pomagakom odnosu, rastereuje pomagaa od toga da on snosi i svu odgovornost za rezultat zajednikog rada. Osjeaj da mi snosimo svu odgovornost je jedan od poznatih linih izvora pomagakog stresa.
Pomagaki odnos utemeljen na afirmaciji zdravih granica

Uobliavanje pomagakog odnosa na obostranom uvaavanju linih granica, afirimira njegovo legitimno pravo na vlastite granice i transparentnost u njihovom iskazivanju i zastupanju. Pomagakim odnosom utemeljenim na afirmaciji zdravih granica, legitimne ljudske potrebe pomagaa bivaju ozvaniene, a njihovo zastupanje, uz uvaavanje granica korisnika, transparentno. Time se izbjegava potreba pomagaa da se za svoju dobrobit u pomagakom odnosu zauzima skrivenim i manipulativnim sredstvima.
Uvezivanje u multidisciplinarni tim

Sistematsko djelovanje protiv nasilja uz meusobni oslanjanje lanova unutar multidisciplinarnog tima, pomagau daje aktivnu ulogu: angaman ga izvlai iz pasivne uloge potencijalne rtve, koja to pokuava zanegirati i potisnuti, uvajui svoju sliku svijeta tako to negira, previa ili umanjuje iskustvo korisnika/rtve.

125

Literatura
Advocates for Human Rights - California (1997) Radni materijal sa seminara o domaem nasilju, Sofija Ajdukovi, D, Ajdukovi M., ur., (1994) Pomo i samopomomo u skrbi za mentalno zdravlje pomagaa, DPP, Zagreb Ajdukovi, D. ur. (1996) Stres, trauma, oporavak, DPP Zagreb Ajdukovi, M., Pavlekovi, G., (2000) Nasilje nad enom u obitelji, DPP, Zagreb Ayalon, O., Lahad, M. (1995) Spasimo djecu, kolska knjiga, Zagreb Braswell, L., (1990) Quest for Respect - A healing Guide for Survivors of Rape, Pathfinder publishing of California, Ventura Butollo, W., (1997) Traumatherapie Die Bewaeltigung schwerer posttraumatischer Stoerungen, CIP Medien, Muenchen Butollo, W., Hagl, M., Kruesmann, M., (1999), Kreativitaet und Destruktion posttraumatische Bewaeltigung: Forschungsergebnisse und Thesen zum Leben nach dem Trauma, Pfeiffer bei Klett-Cotta, Stutgart Butollo, W., Kruesmann, M., Hagl, M., (2000) ivot nakon traume O psihoterapijskom postupanju sa uasom, Dom tampe, Zenica Freudenberger, H., North, G. (1994) Burn-out bei Frauen Ueber das gefuehl des Ausgebranntseins, Fischer Taschenbuch Verlag GmbH, Frankfurt am Main Gil, E., (1991) The Healing Power of Play - Working with Abused Children, The Guilford Press, New York,.

127

ETIKA MOI - Lilit 1

Glasser, W. (2000) Teorija izbora, Zagreb, Alinea Herman, J.L., (1992) Trauma and Recovery, Basic Books, New York Herman, J.L., (1994) Trauma i oporavak, Svjetlost, Sarajevo Levine, A. Peter (1998) Trauma Heilung, Das Erwachen des Tigers, Synthesis, Essen Mlaenovi, L., Proti, L. (1995) ene za ivot bez nasilja Prirunik za volonterke SOS telefona, Bufalo Bil, Beograd NiCarthy, G., (1982) Getting free A Hanbook for Women in Abusive Ralationships, Seal Press, Seatle Norwood, R., (2008) ene koje previe vole - za one koje stalno prieljkuju i nadaju se da e se on promijeniti, Planetopija, Zagreb Oaklander, V., (1996) Put do djeijeg srca, kolska knjiga , Zagreb Ogden, P., Bowen, B., (1990) Hakomi Integrative somatics, neautorizirani materijali sa seminara Ostoji, E., ur. (2001) Prirunik za pomagaice i pomagae koji rade sa rtvama i preivjelima nasilja, Infoteka Medica, Zenica Ostoji, E. i sur. (2008) Drugi pogled na vrh ledenog brijega - Istraivanje o spolno baziranom nasilju i nasilju nad djecom, Infoteka Medica, Zenica Rothschild, B. (2002) Der Koerper erinnert sich Die psychophysiologie des Traumas und der Traumabehandlung, SYNTHESIS Verlag, Essen Steinhage, R. (1992) Sexuelle Gewalt Kinderzeichnungen als Signal, Rowohlt Taschenbuch Verlag GmbH, Reinbek bei Hamburg Thomas, A. C, (2003) Krieg beenden, Frieden leben, Theseus Verlag, Berlin enski centar, NVO (2008) rtve porodinog nasilja kao nova kategorija siromanih, Trebinje

128