You are on page 1of 126

2

Ivan Lovrenovi BIBLIOTEKA OSVJETLJENJA Knjiga 2

Glavni i odgovorni urednik Nikola Vukoli}

Recenzenti

Likovni urednik Vuk Dobrnja

Putovanje Ivana Frane Jukia

IVAN LOVRENOVI]

PUTOVANJE IVANA FRANE JUKI]A

ZADU@BINA PETAR KO^I] Banja Luka - Beograd 2005.

Ivan Lovrenovi

Putovanje Ivana Frane Jukia

SADR@AJ

NA KRAJU PUTA Be~, 20. svibnja 1857................... 7 U DUBROVNIKU 1840. .............................................. 13 U FOJNICI I U KISELJAKU, U HANU, 1844. ...... 21 U VARCARU 1850. ....................................................... 31 ... 1851, JO[ U VARCARU.......................................... 57 U SARAJEVU 1852, haps ............................................ 71 SUSRET NA SAVI 1855. ............................................. 77 PRIJE KRAJA, \AKOVO 1857. ............................... 101 EPILOG 20. svibnja 1857. Be~............................... 107 RJE^NIK I TUMA^................................................... 109 UZ OVO IZDANJE ..................................................... 123

Ivan Lovrenovi

Putovanje Ivana Frane Jukia

NA KRAJU PUTA Be~, 20. svibnja 1857.


SMRT je meni sjedala za vrat ne jedanput, obikao sam ja nju za ovo svoga vijeka, ne morate vi mene {tediti! Ali, ka`ite mi, da znam! Pa ili pod ledinu, ili haljine na se, pa na put! Smirite se, vi ste bolesnik, rekonvalescent, va{im nemirom jo{ }ete vi{e komplicirati svoje stanje! Saznat }ete kad bude vrijeme. Ali ja nemam vremena! Vrijeme To je Vrijeme! Cijeli `ivot ja samo ~upam i otimam vrijeme. Ja ne mogu ~ekati! Ono {to jo{ moram uraditi, {to je zapo~eto, {to le`i nedovr{eno, to ne mo`e ~ekati! Mi ve} predugo ~ekamo. Bosna ve} ~etiri stotine godina i ne radi ni{ta drugo nego ~eka! Ali, u pitanju je va{e zdravlje! Opet vi s tom svojom Bosnom! Jo{ ne znamo ni je li operacija ho}u re}i, ne znamo kako brzo }ete se oporavljati nakon operacije, a vi jedno te jedno: Bosna, nedovr{eni poslovi, rukopisi! Uostalom, {to je to, ta va{a Bosna? Tamo dolje, turska jama, klanac, mrak, slijepo crijevo! Za {to tro{iti snagu, um, ubijati se, a promijeniti ne}ete ni{ta! Ne, ne, to meni nije jasno! Lezite, zaboga, mirno! Sestro, pomozite mi! Smirite se, lu|a~e, ta vi ste operirani! Vi }ete se upropastiti!

Ivan Lovrenovi

Upropa{ten sam ja i previ{e, znam ja to! I va{a operacija, zaustili ste pa prekinuli, tko zna kakva je Ali o Bosni!? Ma, kome ja to? [to vi znate o Bosni? Vi, be~ka gospoda! Jest, rupa, turski mrak! Ali, ona je meni, gospodine, tisu}u puta mrkliji mrak i dublja jama nego vama, i to vam je obja{njenje! Vas se taj mrak ne ti~e, ali to je moj mrak, mene taj mrak boli, ja sam sam taj mrak! Ali i svije}a sam ja Sestro, pokrijte bolesnika! Lijekovi kako je propisano - svaka dva sata! I, zatvorite taj prozor! Ja }u do}i ujutro! Dovi|enja! Svije}a Gori Mora goriti Mora Mrak debeli, gusti mrak Stotinu svije}a, tisu}u Po`ar, plamen Gori! Na vrelom logu, oznojena ~ela i usijanih mo`dana, dok mu je `estok nemir potresao dijafragmu, le`ao je i je~ao izmu~eno redovnik i izgnanik Redodr`ave bosanske, Ivan Frano Juki}. Sestra jedno od one tihe i predane bolni~ke ~eljadi poslovala je oko njega spretno i energi~no, a, opet, i nekako nje`no i samilosno, te se je smirivao, br`e i lak{e nego obi~no. Iscrpljeno `ivotom, bole{}u i sad operacijom, tijelo nije moglo dalje. Nastupio je varljivi trenutak unutra{nje bistrine i pribranosti, prije nego {to }e kona~na agonija zauvijek ukrotiti i ovaj uspaljeni duh i ovo tijelo, {to se je smirilo na postelji, i samo ga jo{ na ~as podilaze kratki drhtaji. [TO ova svjetska ~eljad mogu znati o nama? Da nas treba vezati, ukrotiti! Bukagijama i pran-

Putovanje Ivana Frane Jukia

gama vezati i tijelo i razum, to! Ako trebamo ne{to znati, to je zato da mo`emo pogoditi njihove `elje, i ispuniti ih. A ako mislimo onako kako bismo morali misliti, onda smo buntovnici, heretici, otpadnici, onda nas treba u lance, u tamnice, u surgunluk! Druk~ije, kako bi moglo biti da siroma{ni bosanski fratar bude kuga i strah? Da ga se tri carevine boje, i jedva ~ekaju da krepa, pa da du{om dahnu, kao od bijesna psa! Pa i moji, {to mogu drugo? Prepadnuti, kratka uma, zavu~eni u se, u strahu za sirotinjski zalogaj i tanak bir, {to }e re}i nego: Pregoni Juki}! Usijana glava! Uvijek je pregonio! Nije vrijeme za ono {to on ho}e. A oni zlobni i glupi: Htio je Juki} obru~ na dunjaluk Nadbijati se s carem i sultanom Ni papu ne ostaviti s mirom! A {to je to Juki} htio? Da, {to sam ja to zapravo htio, i jo{ ju~er se varao da }u mo}i i nastaviti, a sad, evo, vidim da je do{ao kraj, i da se od Juki}a vi{e nitko ne}e morati bojati! Da se i moj narod mogne u narode brojati! Eto, to! Ali sam se i prevario! Mislio sam da je to lako, da to ne mogu ni Bog ni ~ovjek osporiti, ali vidim: Bog je visoko i ne bdije ba{ na sva~ijem ramenu njegov dobri an|eo, kako me je to, jo{ djetetom, u~io dobri moj fra Frano u Banjoj Luci; a ljudi su mrzovoljni, slijepi, lijeni i mozgom i tijelom, i njihov Bog je vlast i sablja. A pokornu glavu, zna se, sablja ne sije~e. Strossmayer, najve}a na{a glava, najumniji medu Ju`nim Slavenima Moj dobro~initelj, spasitelj, moj drugi otac! [to ono kaza ju~er:

10

Ivan Lovrenovi

Morat }e se druk~ije, Ivane! Ti sad gledaj pa nam ozdravi, a kad se vrati{, govorit }emo Bio si nagal, neprora~unat [to se tu mo`e druk~ije? I {to se tu ima ra~unati? Ljudi Rada Pisati, okupljati ljude Svoj na svome! Be~u i Stambolu desete zveke klepetalo, to smo mi njima! Duga~ko, mr{avo tijelo po~elo se opet `estoko trgati i lomiti. Ruke su se zgr~ile oko ~ar{afa na pokriva~u, a glava se pridizala i padala natrag na jastuk, te{ka i onemo}ala. Prisko~ila je sestra i mrmljaju}i neke tople i utje{ne rije~i pritiskala vrelo ~elo svojim suhim, tankim dlanom, popravljala zgu`vanu krevetninu. Prinijela je osu{enim bolesnikovim ustima ~a{u smla~ene vode. Otpio je malo, a sestra mu je po~ela znala~kim, ~vrstim pokretima masirati sljepoo~nice u kojima je bilo udaralo kao ludo. O~i su mu se prikovale uz njezino lice i kao da ju je prepoznao, kao da joj je htio ne{to re}i OVAKO me je majka Majka Otkad nisam!? Zaboravio!? Zar se i to mo`e? Nisam, nisam zaboravio @ivot vrijeme hitnja Oh, Bo`e, majka .............................................................................................. ............................................ Ne}emo se utopiti, Jakove! Evo, jo{ malo, tamo je Gradi{ka, a onda smo na svome. Samo da obigramo narod! Topovi }e nas ~ekati. .............................................................................................. ............................................ [to ka`ete, bo`jaci? Ludo gubiti glavu? Pa neka, nije ni glava najskuplja!

Putovanje Ivana Frane Jukia

11

.............................................................................................. ............................................ Ukloniti nas!? Da ne bunimo narod!? Da vama bude bolje, ha! Nas bilo ne bilo, ovo }e biti!

.............................................................................................. ............................................
Ustra{ena ali i sviknuta na agonije, sestra je nastavljala milovati Juki}evo ~elo, a u njemu su se lomili i prelamali, rasuti i potrgani, trenuci i slike iz djetinjstva i mladosti, slike koje mu odavno nisu izlazile na o~i, a sad, u predsmrtnom hropcu, hrupile su tako iznenada i takvom silinom i `ivo{}u, te ne samo da ih nije mogao odagnati nego ni razlu~iti jednu od druge.

.............................................................................................. ............................................
Pregaziti, da, Jakove! U ~amcu bi nas brzo skleptali! Ima broda, ne boj se, kazao mi je onaj svinjar! ...................................................................................... .......................................... Vi ste, mlada bra}o, usijane glave! Kao i taj iz Vesprima, {to vam je topove obe}ao! Ili je lopov!

.............................................................................................. ............................................
Sve vi{e i vi{e poludjele slike, odlomci razgovora, slijegali su se i vra}ali na mladi}ko vrijeme, bijeg iz {kole i Vesprima, ludi naum da se digne buna, na prve sukobe i sudare, na prvo progonstvo. Zapo~injala je, usko{marena i bolna, rekapitulacija onoga {to se naziva `ivotnim putem; iskrsavali u jarkim bojama, kao igla u mozak boli i zabijali se trenuci u

12

Ivan Lovrenovi

kojima je ovaj `ivot bio stavljan na ku{nje, pora`avan, ga`en i potvr|ivan. I u realnom Juki}evom `ivotu svi lomovi i pobjede (uostalom, vrlo rijetke) stizali su, sve do ove zadnje postaje svibnja 1857. u be~koj bolnici, takvom furioznom brzinom, da nisu ostavljali ni najmanji djeli} vremena za sabiranje i bilansiranje, te se sada sve zgusnulo u jedan jedini trenutak, u jedan krvavo-bolni, nestvarno obasjan ugru{ak slika i situacija, koji je preblizu svemu {to se za petnaestak godina zbilo i odigralo da bi se mogao nazvati uspomenama, a tako bolesno i o~ajno gust i uzvitlan, da bi mogao biti smirena pri~a i povezan slijed doga|aja. Agonija je bila neljudski uzburkana. Na momente tijelo bi se smirivalo, ali za~as bi se opet po~elo gr~iti i trgati, glava je tukla po jastuku, o~i se otvarale i zatvarale, krvave i u`agrene, a ruke razbacivale i ~upale krevetninu i posezale za zavojima oko trbuha. Sestra je imala pune ruke posla, i znaju}i dobro da bolesniku nema spasa, u`asnuto-samilosno pri`eljkivala da se agonija zavr{i i ostavi ovo tijelo i ovo visoko ~elo zauvijek na miru.

Putovanje Ivana Frane Jukia

13

U DUBROVNIKU 1840.
HA, ha, ha! U surgun, fra Jakove, ha!? U Dubrovnik, da dovr{ite nauke, tako reko{e! Pa po no}i, kao lopove, ili ba{ su`nje! Nismo mi njima za pokazivanja, Jako, brate! Boje se oni nas, a i stide. A misle da }e nas ovi me{tri raguzijanski prekovati i ohladiti! E, ja se, beli, ne dam! Ono {to smo mi naumili, mora biti i Bogu pravo, a o narodu da i ne pri~am! Samo, {to jest jest, Ivane, bili smo naivni. Nas ~etvorica, Jovanovi}evo obe}anje i gotova buna! Naivni, naivni! Ne govori mi to vi{e! Jest, ja {ta smo nego bili naivni, ali razlog nije naivan! Ni Srbiju nisu i{~upala iz turskog `vaka mudrovanja za furunom ni skukav~eni provincijali, nego usijane glave. Netko mora po~eti, makar i naivno! Ne ~udim se ja svom starom u~itelju Sitni}u, ni fra Marijanu, ni provincijalu se ne ~udim. Oni su od drugog vakta. Oni su obikli od Turaka otkidati, malo milom, malo prijevarom. Prosti mi, Bo`e, oni ne bi bez Turaka znali `ivjeti! Ali, jesi li ti vidio onu na{u mla|ariju, parnjake? [to umi{ilo, uvuklo glave u habit, {to graknulo na nas: Bezbo`nici! Apage! Zar oru`je u posve}ene ruke?, i sve tako. Kao da je habit od onoga svijeta, i kao da mi

14

Ivan Lovrenovi

nismo od zemaljske majke ro|eni, i u tuskavoj bosanskoj postelji prvi put kmeknuli! Pogledaj, Jakove, ovaj samostan i ovaj perivoj! Rajska ti{ina i samo}a. Za kontemplaciju i molitvu. Ni{ta od profanog i svjetovnog kala i rugobe, rekao bi. Ali, zazri malo uz ove stubove! Prou~i im kapitele! Vidi{! Taj zvjerinjak, te lavove, zmije, jarce, ovnove, te glave {to se krevelje i, kao, rugaju pobo`noj i poniznoj bra}i dok ne~ujno kli`u niz klaustar, obavljaju}i brevijar! Eto, to je slika! Znao je dobro tko je to radio. Me|u zvjeradi `ivimo, i sami zvjerad, i najvi{e {to ~ovjek mo`e uraditi, to je da ne zaboravi da je zvijere. A u nas u Bosni pozvjerinjilo se je u temelj! I bojim se da tu vi{e nije dosta samo Bog i katekizam. Treba progledati, Jakove, na oba oka progledati! Mi smo, fratri, o~i onom narodu, a i na na{im o~ima biona je i pomr~ina podebela. Na nama je, Jakove! Tko zna tko }e i kad }e ako mi ne}emo! Dobro, buna je propala! I bolje je, mo`da. Jer, tko zna {to bi bilo Ali razlozi su ostali. Sve to ja~i, to gori! Treba raditi knjigom i slovom. I to su topovi! I ja~i, ali sporiji. Ali ja se ne dam! A ima me|u nama, sre}om, i druk~ijih nego {to su oni ubijeni fratri}i {to kad lijepo prst na prst - ruke na molitvu sklope, misle da su Bogu uz koljeno, na sjajni oblak sjeli. Mora se, Jakove, naskoro natrag! Obi}i samostane i `upe, druk~iju bunu dizati, na{u knjigu, na{e znanstvo temeljiti i razmahati!

Putovanje Ivana Frane Jukia

15

SVE bi ovo imalo biti na{e i jedno: od ove pu~ine pod drevnim gradom do zadnjeg sela u kojem se slavenskom rije~ju pjeva i nari~e. Svi to ve} znaju, samo Bosna {uti i stenje, ni ne znaju}i vi{e da se mo`e `ivjeti ne stenju}i. Koliko li knjiga le`i samo pod ovom {akom dubrova~kih krovova, koje nikad vidjeti ne}emo! Koliko li je spasonosnih i ponosnih rije~i ispisano u knjigama {irom Evrope, za koje nikad znati ne}emo! Kako li su u tim knjigama, prije dvije, tri, tko zna koliko stotina godina, umjeli zboriti mudri i plemeniti ljudi o stvarima o kojima bi na{em svijetu danono}no trebalo zboriti! Pri~ini mi se nekad da ni{ta drugo ne bi trebalo: nau~iti ljude knjizi i dati im da listaju i sr~u Ali u nas sve treba istom zapo~eti. Sve! Trista `ivota, jedan uz drugi, trebalo bi imati, pa opet ne znam bi li se sve moglo sti}i, uraditi, zapo~eti. Od azbuke, od gole azbuke! Tur~in nam je prije ~etiri vijeka odrezao pup~anicu, i mi, otkinuti od Evrope, glibamo i plivamo niz neki blatni i mra~ni ocean, ne znaju}i ni gdje smo ni kamo }emo. A svijet ne ~eka! Po svijetu se gradi, rane se lije~e, ~isti se, otresa se mrak s o~iju i rosa sa srca Hvala budi provincijalu i starje{inama, te me progna{e ovamo da se upoznam s ovim silnim blagom. Nauka, na koje su oni mislili, dovr{iti ne}u, ali }u se s druk~ijima vratiti, i sudarit }emo se opet! Nije mi drago, ali druk~ije ne}e mo}i biti. Ja se promijeniti ne}u, a oni ne mogu!

16

Ivan Lovrenovi

[TO prije u Bosnu! Taj rimski i be~ki biskup, to je a`daha, tomu treba sve glave zmajske pootkidati! Dobro je {to su bra}a jdina protiv njega, ali oni i ne vide koliko je taj opasan. Oni se boje za svoja stara prava, za svoje `upe i svoju autonomiju. Njima se ne ide natrag u samostansku memlu i sirotinju svetog Frane. A to je samo jedna glava na a`dahi. I treba ju stu}i i strti, treba u tome biti s bra}om. Ali Bari{i} je troglav: njemu svaki vjetar godi. On je i sultanov i cesarov i papin. A i sultanu i cesaru i papi mirniji je san kad je Bosna }orava, kad {uti u prodrtim opancima, i kad ne i{te ni{ta ako u ku}i ima suhu kru{ku mjesec do Bo`i}a i mjesec od Bo`i}a. Ako se Bari{i} utvrdi na biskupskoj stolici, ostat }e i od kru{ke ogrizina. Taj ne bi dao imprimatur ni na obi~ni pu~ki bukvar, dok ga ne dadne i Rim, i Be~, i Stambol. O narodnim u~ionicama, knji`evnom dru{tvu, knjigama i novinama ni sanjati se ne bi moglo. A slavenstvo!? Taj bi se prije tur~io i s munare u~io. Samo, ovaj put u pamet se, Juki}u! Ovoga treba tu}i njegovom batinom. Ako bi ga svojom tukao, ti bi razbijene glave ledinu poljubio. VE] nekoliko mjeseci bri`ni dubrova~ki franjeva~ki provincijal fra Sebastijan Frankovi} ima na vratu veliku napast - mladoga bosanskog redovnika Ivana Franu Juki}a. Iz samostana Male Bra}e ve} su mu probili glavu pritu`bama kako taj mladi} provodi samovolju, kako ne}e da slu{a predavanja, ruga se pedago{kim metodama i teolo{kim studi-

Putovanje Ivana Frane Jukia

17

jama, provodi sate nad svjetovnom lektirom i bilje{kama koje, izgleda, nemaju nikakve veze s nastavnim predmetima. Otresa se neu~tivo kad ga prekidaju u njegovim {etnjama i tobo`njim razmi{ljanjima, a kad s nekim i stupi u razgovor, onda su to ~udne rasprave o slavenstvu, o ujedinjenju, o stvarima koje ne dolikuju duhovniku i redovniku reda svetoga Frane, a opasno naginju svjetovnim, politi~kim vodama. Oprezna i diplomatskim intrigama vje{ta glava, provincijal je osjetio ne{to ~udno i neugodno ve} istoga dana kad je mladi} stigao u Dubrovnik sa svojim kolegom Balti}em, i kad je pro~itao pismo bosanskog provincijala fra Stjepana Marijanovi}a, u kojem ovu dvojicu {alju iz Fojnice u Dubrovnik, da dovr{e teolo{ke studije. Preko svojih veza pisao je u Vesprim da mu se objasni za{to su ova dvojica napustili tamo{nji samostan i {kolu. Nedavno je od vesprimskog gvardijana fra Jozefa Bergera dobio odgovor, i od tada je na stotinu muka. Naime, gvardijan ga obavje{tava o tome da su mladi}i pobjegli samovoljno, a da su i ina~e bili svemu vi{e skloni nego molitvi i pobo`nosti, te da su sabla`njivo djelovali na ~itavu okolicu. Fra Sebastijan ve} nekoliko dana misli kako bi se rije{io ove napasti, a, opet, mladi} mu je izdaleka nekako drag, a vidi se i da je pametan, na~itan i energi~an. Pozvao ga je, kona~no, na razgovor, nadaju}i se da }e ga, mo`da, rije~ima uspjeti uputiti u drugom pravcu, ili, ako od toga ne

18

Ivan Lovrenovi

bude ni{ta, nagovoriti ga da ide u Italiju na dovr{avanje nauka. Negdje pod srcem, u `elucu, provincijal je osje}ao strah od ovog razgovora, pa i ishod mu je slutio. Sad, usred razgovora, to se jasno vidjelo. Od prvih rije~i provincijalovih, mladi} je ustao sa stolice i nervozno se ushodao po kancelariji. Osjetilo se je nekoliko puta kako je htio prekinuti provincijala dok mu je strpljivo i izdaleka govorio o potrebi studiranja, posluha, pobo`nosti. Vidjelo se da te rije~i do njega dopiru samo kao dosadne mu{ice. Da je zabavljen puno va`nijim mislima, i da mu se `uri, veoma `uri Provincijal je, i preko svoje volje, osjetio neko ~udno, nevoljko po{tovanje prema toj strastvenosti, i prvi put u `ivotu ~uo je svoje vlastite rije~i kao dosadnu, nemo}nu, suhoparnu propovijed o du`nosti, o `rtvi, o redovni~kom moralu. Osjetio je kako mu fatalno nedostaju rije~i, kako su ove kojima se slu`i, i za koje je uvijek mislio da su jedine prave, samo izlizane, bajate fraze, te da bi ovom ~ovjeku trebalo progovoriti nekim drugim, novim, ubojitijim rije~ima, a on ih ne zna i nema, i ne zna ni kakve bi imale biti. A kad je, oprezno i zaobilazno, spomenuo vesprimsko pismo i karakteristike gvardijana Bergera, pa svoje be~ke informacije o neugodnim i glasnim Juki}evim pogledima na spor oko biskupa Bari{i}a, te, na kraju, i svoju ideju o tome da bi mladi}, kao sklon knjizi i nauci, mogao posti}i mnogo vi{e, eventualno na nekom u~ili{tu u Italiji, Juki} je planuo

Putovanje Ivana Frane Jukia

19

U Italiju!? I dalje, kad bi se kako moglo! Samo, {to dalje! Da se rije{ite napasti, da se usijana glava slegne i ohladi!? Da se utjera u red, u suru; da se pokloni na sve ~etiri strane: Evo me, pokornog i smjernog, na usluzi, kome god ustreba! Ne, ne! Kamo te puste sre}e da su druk~ija vremena i druge potrebe, probio bih ja i sam vama svima glavu molbama da idem tra`iti {kole, knjige, u~ili{ta. Ali, ~as je zadnji! S ovo malo pameti {to se ima, treba zasukati rukave, pljunuti u {ake, pa poraditi. U Bosnu, gospodine, ne u Italiju! A po{tovani njema~ki gospodin, gvardijan Berger, i ti va{i be~ki informatori, {to su njima na{e rane i na{e potrebe? Gdje smo mi njima? [aka jada zemlji na }enaru, zemlja o kojoj oni pojma nemaju, osim u svojim gospodskim kombinacijama, u kojima nas mogu pokriti dlanom na zemljopisnoj mapi. To smo mi njima, i svaki glas ljudski, o~ajan glas koji im iz tog mraka, iz srca tog mraka zapara odnjegovane u{i, glas je selja~ki, neugodan, nepobo`an i sabla`njiv. Vi bi to, barem, o~e provincijale, trebali znati! Evo, ovdje, s ovog prozora da sko~ite, noge bi vam do~ekala turska zemlja! Znam, znam, vi }ete re}i: strpljenja, vremena, ne ide se glavom kroza zid, ne svanjuje prije zore. Ali ja vam ka`em ovo: zora je svanula, samo smo mi dremovni, uspavani mrtva~kim snom; u Evropi je ru~ano doba ve}, skoro }e podne, a mi spavamo jer smo nau~ili spavati, uspavalo nas je davno, i krmelje su nam na o~ima, guste, neprobojne. Mi }emo i podne prespavati, a onda kasno je...

20

Ivan Lovrenovi

Ovdje, u vas, me|u ovim zidinama, ovdje su Gunduli tu zoru osjetili davno, a vi meni tako! Ako sad netko ne rastjera tu krvavu, ljepljivu pomr~inu s o~iju, tko }e? Promijeniti durbin treba, o~e provincijale! Do sad se je na kratki gledalo, i ni{ta se dalje nije vidjelo od ovih na{ih tu`nih granica. Na dugi durbin treba progledati! U svijet! U na{im seminarijima mi se preganjamo i naduravamo sa citatima, duhovnim vje`bama, primjerima svetosti; na{a mladost ~ami u memli samostanskih i {kolskih zidina, a na{ puk, skorenih nogu, prazne glave i jo{ praznijih stomaka, ojka za svojim voli}ima, oru}i i siju}i caru carevo, spahiji spahijino, i sebi svoj grob! Ka`ete: habit je haljina smjernosti, slu`enja Bogu i istini! Tako je! Po stotinu puta: tako je! Ali pojas svetog Frane nije na nama da udavi du{u u nama, nije habit na nama zato da se bolje sakrije sita trbu{ina. A istina!? Istina ili je cijela, ili nije nikakva! Ne bojte se, o~e provincijale! Ako su mi rije~i goropadne, namjere mi nisu bezbo`ne. Odvagajte, izmjerite! Nismo mi udovice ni ulizice, da nam rije~i budu {e}er i tursko {erbe! Pelinom se lije~i, i lapisom! I {akom katkad! Na sve strane oko nas svi}e, pa i ovdje, kod vas, u staroj Raguzi svi}e, negdje sporo, negdje krvavo, ali svi}e i svanjiva, i sve je vi{e glasova {to pomr~inu paraju i dan pritvr|uju, a vi bi mene u Italiju!? Ne, o~e! Ja u Italiju ne idem, ni u Dubrovniku ne ostajem! Izvan Bosne meni nije mjesta! Ja }u u Bosnu, a za vas je bolje da to bude va{om dozvolom nego mojom odlukom. Promislite!

Putovanje Ivana Frane Jukia

21

U FOJNICI I U KISELJAKU, U HANU, 1844.


SVA ova graja i talambasi oko Srpsko-dalmatinskog magazina, Zemljopisa i na{ega dru{tva, sav ovaj {uplji tutanj i prepirka, zbog koje mi utroba ustitra i ru~ak ogadi, sva ova koko{ija graja i zanovijetanje, {to ima zna~iti!? Dohvatio se Juki} maloprije u blagovaonici s nekolicinom vr{njaka nedotupavnih, zavidljivih, s tankim znanjem i nikakvom petljom zapravo, {utio je i jeo, znaju}i s kim sjedi, a oni su ga, tobo` pri~aju}i izme|u se, isprovocirali glupavim primjedbama na Zemljopis vi{e po~etnu skicu nego pravi rad - na njegovo objavljivanje u Petranovi}evu Srpsko-dalmatinskom magazinu; nasjekli ga otrovnim aluzijama na njegovo a{ikovanje sa Srbima. Nisu po{tedili ni njegove istomi{ljenike i prijatelje, sr~ane, drage ljude, bra}u Krili}e, Antu ]ori}a, Filipa Kuni}a, Balti}a, Josi}a, Kova~evi}a (biva, taj je pokazao tko je i {to je: skinuo habit, i sad se bekrija po Beogradu), Vladi}a, Glavadanovi}e, Karaulu, Nedi}a, ne zaobilaze}i ni Marti}a, koji bi ih i godinama i znanjem i pame}u strpao pod noge kao tara~, a najlju}e ga ujedo{e prljavom dosjetkom na ra~un prijateljstva s fra Bonom Peri{i}em, tog tako intimno-ranjivog, dragocjenog prijateljstva.

22

Ivan Lovrenovi

Uspalio se Juki}, uzdrhtao, i po~eo obja{njavati neznalicama, ali odmah se sjetio {to mu je Vladi} uvijek govorio: Neimalici ne mo`e{ nadavati, s neznalicama ne valja har~iti snagu! Tupo i uskogrudno ~eljade ostat }e takvo, tupo i uskogrudno, a ve}a je korist tro{iti se s pravim ljudima, pa makar ih i ne bilo puno. Ustao je od stola, ni molitve nije do~ekao, ostavio vino nedopijeno, i utekao u }eliju, da ne slu{a, da ne gleda, da zlo ne napravi. Kad sam pozivao u Kolo, rugali su se i govorili: Ho}e Juki} da osnuje ne{to ~emu bi mogao biti kolovo|a. [to je da je, samo da je on gornji! Tiskao sam taj siroma{ni Zemljopis, a oni se sprdaju i ka`u: Besposlicom se bavi!, pa se jo{ i ljute, kao, biva, Juki} se je otrgao, ne}e da radi kao i mi {to radimo, on bi, gospodin, knjige pisao! Radim {to nitko nije, i {to niko ne}e, obigravam ~emernu Bosnu, ni za sebe ni zbog sebe, zato da i ovaj puk progleda i narodom se osjeti, da spozna i {to je bio, i {to jest, i gdje i s kim mu je mjesto i sudbina. Gonim ovu svoju }oravu bra}u da pregnemo zajedno i da se pro|emo sitnih, tri~avih pakosti i zavidnosti, a oni ovako. Ni Tur~inu ne bi vi{e smetalo nego njima! Umjesto da pregnemo Ali ne! U regulama reda i samostana nigdje ne pi{e da bi se i to trebalo raditi, i to je dosta! Dr`' se regule, spodbij hlad poda se, a ako netko i mimo toga ho}e i mora, udri po njemu! Dolce far niente, o, tu nauku smo dobro izu~ili, a ti, Juki}u, smutljivac si i nepo}udan jer

Putovanje Ivana Frane Jukia

23

unosi{ nemir, i uza te takvoga izgledamo i manje pametni i manje vrijedni. Ne mo`e valjati ako misli{ kako mi ne mislimo, jer nas je puno i svi jednako mislimo, pa ako ti misli{ druk~ije, onda samo ti tako misli{, i ne valja kako misli{... O, slijepci! Evo vam u ruke sve {to sam ja zapo~eo pa nastavite, a mene nigdje ne bilo! Kao da je meni do mene stalo! I kamo sre}a da vas je trista koji bi htjeli, i da svaki trista puta bolje od mene mo`e i zna! Ja bih vam rado kapu skinuo i 'slavu' prepustio! Knjiga ne ~itaju, a opet sve znaju, i ne daj Bo`e tra`iti od njih kakav argumentum, oni odmah graknu: I mi smo {kole u~ili, i po ~emu bi ti bio pametniji? A i znamo se: dok smo mi u~ili, ti si bunu dizao. Ha! Ha! Kako ono bi s tvojom bunom, Juki}u! Serasker u habitu! Crni \ordije! Ha! Ha! Po ovakvima zauvijek bi ostalo da o nama stranci brigu brinu: neto~no, krivo, povr{no, s pola srca. A i kako bi. A ono malo prijatelja s kojima se pazim, i koji ne misle da je ludo to {to radim, kriju se u se da ne izgube obraz s Juki}eva prijateljstva. I ne mogu im ni zamjeriti: ovim putem ~ovjeka ne mo`e{ natjerati silom. Ili ho}e, ili ne}e! A ako ho}e, onda mora pelin piti i ~emer srkati. I to sam! Ali, prijatelja ne dam! Ono {to ih je, neka ih je i malo, ali je do smrti! Kome sam po }udi, i kome je ono {to mislim po }udi, taj me ne mo`e zabaciti sve i da ho}e. Jer bi sebe zabacio! A smutljivci i poprdulje nek' se kote i mno`e; ja~a je {aka jakih nego tu{ta klimavih i malodu{nih!

24

Ivan Lovrenovi

KOGA bi i zapalo sutra po ovoj snje`ini u Kiseljak pred Atanackovi}a, nego Juki}a?! Juki} nema dlake na jeziku, Juki} smije i gospodi re}i u brk, Juki} zna besjediti, a bund`ija i jest, pa ako treba guji u rupu, nek' ide Juki}! A Bari{i} je Juki}a o, dobro je to meni znano, makar oni misle da sam zelen i da ne vidim tko mi o glavi radi denuncirao jo{ prije ~etiri godine, na sve ~etiri strane, sve kako je kome trebalo: u Rim zbog krivovjerja, Metternichu zbog slavenstva, Zagreba, iliraca, a padi{ahu 'da buni narod i ho}e otcjepljenje' Pa kad je tako, Juki}eva glava je svakako u torbi, pa nek' ju u torbi i dalje nosa! Ah, znam vas, znam vas, ujaci, pitomi redovnici svetoga Frane! Nosim ja va{u predstavku, i moj je potpis na njoj, jer fra Rafi treba stati na rep, po mome ili po va{em, svejedno. A sakrit }u se i ja iza vas, ovaj put! Samo, moja Bosna je ne{to malo druk~ija od va{e. Vi bi pomalo Svoje ov~ice napasali i pomalo ~upkali, pa Bo`e zdravlja! mo`e se i ovako, hvala Bogu te nije gore, svaka vlast je od Boga, a netko mora biti vlast, pa {to se mo`e, neka nama na{ih `upa, a ako sja{i Tur~in, uzjahat }e Be~, pa bolje i to, Be~ se barem krsti, i sve tako Ali to va{e 'malo pomalo' gore je nego nimalo. Vi i fra Rafo isti ste, samo ste se sudarili pa nema mjesta i za vas i za njega. A moja Bosna je ne{to tre}e. Ni Be~ ni Stambol I Be~u i Stambolu Bosna je irget, dobar kad {uti i tegli, a sto {tapa po le|ima kad se uzbuni.

Putovanje Ivana Frane Jukia

25

Ovo kako mi `ivimo ne}e biti da bi bilo mogu}e i u najmanje ulju|enoj zemlji Evrope. Jedan puk sitan, malen, ~emeran, a tri vjere. Fratri o Bogu i o pokori, popovi vjen~avaju i ukopavaju, a umi{ili od gr~kih vladika, a hod`e dijele zapise i gataju I {to je zla i {to je nade i uzdanja, sve nam sa strane dolazi. Uprli smo o~i u Zagreb i u Beograd, ne bi li nam otamo prosvijetlilo... A, eto, ima godina dana, slavensko svjetlo zasmeta Be~u, te ukinu{e ono ime koje nas je bilo po~elo grijati. Tur~in je gospodar, ali smo podlo`ni jo{ na nekoliko strana. Tek kad udovolji{ i Tur~inu i Be~u i Rimu, mo`e{ odahnuti, ako ti je ostalo du{e da njome odahne{. Tanzimatom nas tje{e iz Stambola ve} godinama, ali, izgleda, prije }e iskopniti carevina nego tanzimat od Stambola do Bosne do}i. Age i begovi voljeli bi se krstiti i kauriti nego raji ustupiti prava koliko je crna pod noktom. Zabavljena sobom i o sebi, Bosna je sebe zapravo zaboravila; zaboravila da je i{ta bila, zaboravila da i{ta jest, a da bi ne{to trebala biti, o tome ni govora nema. I ni{ta od svega ne}e biti dok kleti Bo{njak ne progleda na oba oka, i na ovom ukletom vr{aju povijesti ne znadne to~no i pravo razlu~iti trinu od `ita: na jednu stranu vjere, vlasti i sve ono zbog ~ega mu vjetar burli~e po crijevima i davi djecu u be{ici, a na drugu sebe, svoju sre}u i svoju sudbinu. Pa ako ve} moradne na{e zlo od nas k nama dolaziti, neka barem i nada bude na{a nada! Progledati! I dok se u Evropi pi{u knjige, zi|u ku}e i di`u gradovi, nama, uza sav vaj, me}u ovakve bisk-

26

Ivan Lovrenovi

upe koji bi i du{u i obraz, a kamoli narod, prodali prvom Ciganinu koji nai|e, za dobro svojoj stra`njici. STOJI Juki} nasred oniske, ~iste i pregrijane izbe Had`i Avdagi}a hana i slu{a beskrajnu, o~ito mrzovoljnu i iritiranu, bujicu rije~i iz usta konzulovih. Ovaj ne}e prestati; ovaj govori kao da je badanj bez ustave. Jo{ dok je konzul prou~avao fratarsku predstavku i nervozno namje{tao odjedamput neposlu{an monokl, Juki} je osjetio da ovdje sporazuma nema, da su njih dvojica nabijeni uzajamnom netrpeljivo{}u i sudarljivo{}u dvaju potpuno opre~nih temperamenata, da bi iskra konflikta morala planuti i da su na teferi~u, a kamoli na ovakvom razgovoru. Shvatio je da nema ni{ta od njegova nauma da bude miran, pribran, i da lukavstvom pokrije svoje prave motive i razloge. Slu{a Juki} ovo carsko, diplomatsko ~eljade, vidi dobro koliko mu se gadi ovaj spor, ova zemlja i ~as kad mu je dano u du`nost da u ~itavoj stvari posreduje. Vidi Juki} da se ovaj intimno u sebi pita i ~udi: Za{to li je ovaj svijet politike tako glupo uzvitlan, te se njegovo carsko veli~anstvo i gospodski be~ki dvor moraju baviti i zanimati za ovaj smrad, ovu mra~nu rupu, ovaj ukleti vilajet, ove tvrdokorne i neposlu{ne fratre, koji zapravo i nisu zaslu`ili ni{ta bolje od turskog topuza i nameta. Ovo ~eljade, misli Juki}, nije ni na ~ijoj strani, ova kreatura brani i zastupa Bari{i}evo

Putovanje Ivana Frane Jukia

27

biskupsko pravo samo zato {to ga mi osporavamo, a osobito zato {to sam ja izaslan da to osporavanje uru~im, i deran`iram gospodina, koji me vrlo strasno ne podnosi. Slu{a fratar ovu poplavu prikrivenog bijesa i antipatije, uostalom sve manje prikrivenu, i sve ~e{}e garniranu i insinuacijama na njegov li~ni ra~un, i najvi{e se ~udi kako je gospodina konzula bijes zaslijepio, te ve} gubi profesionalnu kontrolu i spu{ta svoj monolog na najni`i nivo uvrede i poluistine, a jedini argumenat koji je do sada izrekao, to je Bari{i}eva 'odanost be~kom dvoru', i autoritarna ~injenica da fra Rafo ima rimsko i be~ko postavljenje s najvi{eg mjesta. Pa, biva, kako se vi, fratrine bosanske neoprane, usudite suprotstaviti takvom meritumu ~itave stvari? Pobunjenom utrobom, uzavrelim temperamentom i zga|enim dostojanstvom intelektualca osje}a Juki} da je ovo ~as u kojem treba riknuti, zgaziti ovaj patuljasti na~in mi{ljenja, iako su sve okolnosti takve da bi to bilo najmanje mudro. Osje}a da bi, ako ovo otrpi i pre{uti, do{ao u pitanje sav njegov put, sve {to je zaorao i u ~emu povratka nema. Od sada dalje postojao bi samo stid, sveobuhvatni, ru`ni stid, koji bi pratio svaku misao i svaku napisanu rije~, kao memljiva sjena la`nosti, neiskrenosti, prijetvornosti. Pomi{lja i na jutro{nji odlazak iz samostana, na instrukcije provincijalove o tome kako se govori s konzulom, kako treba tuma~iti i braniti zahtjeve iz predstavke, po metodi svi zadovoljni, a mi najzadovoljniji.

28

Ivan Lovrenovi

Ipak ste krivog izabrali, ujaci i starje{ine, ili ste mi trebali jezik i{~upati a ruke svezati naopako, prije nego {to me poslaste. I ina~e, s vama ~ovjek nikad ne zna kad ste prijetvorne sluge bo`ije, kad heretici i buntovnici. A o vama, mladi knji`evni~e, ve} smo dosta ~uli: vi se javno solidarizirate s onim usijanim panslavisti~kim glavama iz Zagreba, vi tiskate svoje takozvane knji`evne radove u sumnjivim magazinima srpske propagande, a zna se i za va{e beogradske veze. Va{e odu{evljenje Srbijom Dosta }e biti, gospodine konzule! [to se ti~e mene, mog posrbljavanja i mojih pogleda uop}e, ja ne spadam u one koji svoje takozvane poglede objavljuju poluglasno, u hanovima ili u salonima, uz kavu i rakiju, ili malo bolja, va{a, diplomatska pi}a i za~ine. Ako ~itate, a barem po du`nosti ~itati biste morali, ma koliko vam se gadili slavenski sumnjivi magazini, te poglede mo`ete pro~itati, objavljene i potpisane, i ne ba{ u tako malom tira`u. [to mislim o posrbljavanju Bosne i Bo{njaka, to sam jo{ prije dvije godine jasno i glasno napisao, odgovaraju}i gospodinu Tirolu. Jest, gospodine, ovaj narod je jedan, po onome ~ega nema i ~ega bi mu trebalo, malo vi{e nego svih tih va{ih mudrosti, be~kih i... Moji takozvani knji`evni radovi i ne}e ni{ta drugo nego da ovom narodu, koji se vama ~ini trostruk a meni jedan, poka`e to da je jedan i da }e ga, ako ne bude jedan, razvu}i na konjskim repovima na tri, ~etiri strane. I da mu lijeka nema ni iz Be~a ni iz Stambola, jer Be~ i Stambol i kad ratuju,

Putovanje Ivana Frane Jukia

29

na{im mesom ratuju, a u miru preko nas se ljube kroz kami{, od kojega na{a le|a pucaju. Bari{i} je vjeran be~kom dvoru, Bari{i}a je postavila Propaganda vjere, ka`ete vi. Bari{i} je prevrtljivac, gladan medvjed, pohlepan hajduk, to mi znamo! A Bari{i} ne sjedi ni u Be~u ni u Rimu nego ovdje, na na{oj grba~i! Mi {aljemo tu`bu Propagandi, a ona ju vra}a Pootenu, gorem Bari{i}u od Bari{i}a, da ju on rije{i! Be~ {alje vas da ispitate stvar, a vi nama nemate ni{ta ljudskije re}i nego: Bari{i} je postavljen, primiti ga morate! Za to niste morali ni dolaziti, to mi znamo i bez vas! Nama ne treba biskup s kojim }e Be~ i Propaganda biti zadovoljni, ovom puku treba pastir koji }e znati {to ovaj puk boli. Ni Be~ ni Propaganda nisu nas ni hranili ni rodili, ni najmili ni platili, da mogu s nama kako ho}e! Moja bra}a Bari{i}a primiti ne}e, a ja, gospodine konzule, prije }u skinuti habit i oti}i u Beograd za kroja~kog kalfu nego... Prekinuo je austrijski konzul u Sarajevu, gospodin Atanackovi}, razgoropa|enog fratra, i sam uzrujan kao nikad u svojoj karijeri; prekinuo i zavr{io ovaj razgovor, koji od po~etka to nije ni mogao biti. U svom ogor~enom izvje{taju u Be~ ukrasio je Juki}a s nekoliko epiteta i karakteristika, koje su na{le svoje veoma logi~no mjesto u ve} davno otvorenom Juki}evom policijskom dosijeu.

30

Ivan Lovrenovi

Putovanje Ivana Frane Jukia

31

U VARCARU 1850.
SESTRA je ponovo otvorila prozor i u sobu je do{lo ne{to od mirisnog svibanjskog predve~erja. Iz grada se je ~ulo sporo razlijeganje kantilene zvona s mnogih be~kih crkava i tornjeva. Juki}evo ~elo na trenutak se je ohladilo, bolovi prije ponovnog napada uti{ali. Tih nekoliko mirnih trenutaka bili su vje~nost, bla`enstvo, ocean mira. Ovakva su znala biti, radosna i puna nade, varcarska predve~erja onog ljeta kad me posla{e za kapelana siroma{nom fra Anti Guti}u. Koliko samo snage i koliko krepkosti se je onda imalo! Koliko pouzdanja da vrijedi ono {to se zapo~elo, i vjere da }e se i dovr{iti! Predao se je Juki} potpuno varcarskim godinama i slikama, tako svijetlim, radnim i radosnim, te mu se ~inilo ako ne potraju, ako ih ne zadr`i jo{ koji tren, da }e ga kona~no poklopiti i zagu{iti ovaj golemi mra~ni zeleni val o~aja i bola {to {ikne negdje iz dubine utrobe i zamra~i svijest. Sve gor~ine, nesporazumi, sav onaj kratkovidni cinizam mahale, koji mu je i u Varcaru ~esto trovao dane i ionako uznemirene nerve, sve ono uporno nepovjerenje koje je trebalo slamati uz ogromno samosavladavanje u ime cilja koji si je postavio, sve je to sada, na ovom krvavom logu, iz perspektive po-

32

Ivan Lovrenovi

tonjeg sarajevskog uhap{enika, o~ajnog samoubojice, prognanika carigradskog, rimskog i |akovskog, izmjereno onim {to se je u Varcaru i iz njega za nepune tri godine zapo~elo, pokrenulo, uradilo i posijalo, sve je to potonulo na dno, kao talog redovitih mu~nina kojima je ovaj `ivot bio pra}en i na koje je bio sviknuo kao na grubu ko{ulju, a preplavila je sve to, u ovom trenutku, blaga, nestvarno prozra~na rasvjeta radosno nostalgi~nog prisje}anja na vrijeme strasnog aktiviteta i njegovih zrelih plodova. Vidio se je: sr~an i okretan, mlad; prokrstario Bosnom dva-triput na konju, pje{ice, s oru`jem za pasom i s perom u ruci. Bari{i} satrven, prijatelja vi{e nego je bilo, pa i ako ih je jo{ uvijek malo, pravi su. Nekoliko mjeseci s fra Antom Vladi}em, ~estitim, pametnim Vladi}em, koji do|e u Varcar umjesto jadnog Guti}a, po{tenog ali ograni~enog regulom i tankim znanjem, i obasja Juki}a `ivim prijateljstvom, uz fra Bonino i sada jo{ najja~e i najdra`e Listovi se otimaju za njegove radove, a on ih gomila, pi{e, planira, zapo~inje sve nove i nove Jedan veliki i istinski san ostvaren: Bosanski prijatelj tiskan! Prvi, ama ba{ prvi ~asopis u nesretnoj, gluhoj Bosni! U~ionice u Fojnici i Travniku ostavio je, izgleda, u dobrim rukama, a varcarska, ona mu je najdra`a, u njoj je on i du{a i tijelo. Naslijedio je u njoj okretnog i veselog fra Nikolu Krili}a, koji mu je na odlasku naro~ito preporu~io mladog Petra Kne`evi}a dje~aka pomalo sanjarski rastresena ali strasno sklona knjizi i u~enju. Pri~ao mu je Krili}, i {aljivo ali i ponosno kako su jedni Varcarani i kr{}ani i hri{}ani, a i muslima-

Putovanje Ivana Frane Jukia

33

ni, samo kradom, boje}i se vlasti bili zdu{no prionuli da se u~ionica otvori, a drugi izdaleka gledali, rugali se i sumnjali, kao, biva: {to su sad i`injali; vidi ti sad ovo, bit }e djeca pametnija od nas; po~et }e jaja kakotati; a tko }e raditi kad se svi pogospode. Mnogi su pomogli; Kne`evi}eva baba, udovicom preudata za Juru Bla`evi}a, dala je svoju staru ku}icu u Podmahali, za prvu potrebu. Kne`evi}ev otac uze na hranu majstora Petra Bumbara, a ostali osobito trgovci Nikola i Bo`o ]ori}, Ivan Stipan~i} i Jovo Bilbija skupi{e ne{to novca, dok su on sam i mali Kne`evi} trkali po ku}ama i kam~ili od `ena ko{ulje, pe{kire i druge rubine, te tako nekako mogo{e isplatiti majstora, i nova u~ionica bi dovr{ena. Od ono nekoliko Krili}evih u~enika u baba Katinoj ku}arici, u~ionica je narasla na ~etrdesetsedmoro djece, i mu{ke i `enske, i hri{}anske i kr{}anske! Kao pili}i skupe se svako jutro i svako poslijepodne, do~ekaju ga, a on se po{ali, zadirne svakog pomalo, samo u onu trojicu mom~ina, ona tri |akona {to }e se skoro i zapopiti, u njih ne dira, jer imaju godina gotovo kao i on, i dirljivo su nespretni i ogromni me|u ovom dje~icom {to veselo ~agori. Ud`benika nema, i morao je sam sastaviti abecedar i poslati ga ro|aku Kai}u u Gajevu {tampariju, a {tampa se zabavila, i to ga ljuti i nervira, ali posao ide, djeca su `edna i poslu{na. A kad mora kamo oti}i, slobodan je ostaviti |ake pred Kne`evi}em, kao da su i pred njim! Taj mom~i} ve} je sve savladao, i sad ga kad ima vremena uzima uza se i tuma~i mu puno ozbiljnije i dublje stvari.

34

Ivan Lovrenovi

Ako Bog da, poslat }e ga u Fojnicu dogodine, a sva je prilika da }e momak daleko dogurati. A kako li je tek divlja nada rasprskavala prsa, i kako li su izgledi slobode koliko, evo, sutra{nje, nadohvat ruke! tukli u mozak i u damare onog obasjanog poslijepodneva, kad s Varcaranima iza|e na Previle, ususret seraskeru, dobro~initelju, slavodobitniku! O, @ALOSNA li ~eljadeta! I koliko li ih je takvih, i me|u nama, kamoli me|u pukom, razasutim od ramskih zabiti i vrleti kupre{kih i duvanjskih, i pra{uma vrani~kih i koprivni~kih, do Save i do Drine i do Une, me|u pukom koji vi{e i ne zna {to bi mu sve trebalo, toliko ni~ega nema i toliko bi mu svega trebalo, a najvi{e ovog svjetla u koje sam i ja samo kroz {ipilo provirio, i ve} me cijeloga ozarilo, a svu veli~inu i sjaj mu jo{ ni naslutiti ne mogu. Ovaj moj `upnik barem je po{ten. Po{ten i tvrd, i te`ak kao ova brda nad Varcarom. Ovaj bi sad glavu pod sablju podmetnuo ako mu je u pameti da regula tako nala`e... Oklopio se regulom kao pu`, i samo mu prst promoli izvan regule, ustra{i se, ne zna kud bi. Razmi{lja tako Juki} o fra Anti Guti}u, usred razgovora koji je zapo~eo tobo` u {ali, jer ovome druk~ije ne smije{ ni spomenuti ne{to {to nije brevijar i slu`ba bo`ija. Nemir, i nestrpljenje, i bolno drhtanje u utrobi stegne ga uvijek kad pamisli koliko li je {irom Bosne ovakve ~eljadi, ovakvih pastira i lu~ono{a narodnih, koji na tako prividno

Putovanje Ivana Frane Jukia

35

ogromnom razmaku znanja i pameti i sposobnosti stoje od puka, u ime kojega govore, rade i `ive, a zapravo su poklopljeni strahom, obi~nim malim ljudskim strahom, koji ponosno i sretno zovu strahom bo`ijim, i propovijedaju ga kao prvu vrlinu i garanciju slave nebeske, a do svoga slobodnoga uvjerenja i stava, mu~no i krvavo ste~enog u stalnom vrenju i prenju sa sobom, do smrti ne do|u, i sva~ije tako ste~eno uvjerenje i djelatnost u skladu s njim omjere prvo ar{inom regule, poku{aju zbiti u plitku }asu propisa i zakona, pa kad ne mo`e, kad se prelijeva, onda graknu: Bunt! Krivovjerje! Propade Sveti Red! Apage! A jo{ koliko li je onih zlih, zavidljivaca i zlobnika, koje je osvojio primitivizam pogleda i lijenost duha, te tu|u vrijednost i pregnu}e pljuju i obezvre|uju, a sami niti {to znaju niti {to ho}e. A htjelo bi se toliko snaga, i toliko mudrosti i volje, da se ovom svijetu, ovom ~emernom puku koji manje neba nad glavom i manje zraka za disanje nego crv u drvetu ima, da mu se bar s kraja oka krmelje otru, i barem dram tereta s le|a zbaci. Vidi Juki} da su malo prespori oni topovi o kojima je s Balti}em sanjao u Dubrovniku prije desetak godina, na po~etku puta, kad su pravi, Jovanovi}evi topovi slagali; vidi da je ova zemlja mr{ava za sjeme slova i nauke u koje se je bio ponadao, i od kojega ni sad ne odustaje; da ta klica sporo ni~e i sporo raste, previ{e sporo da bi ovaj grob u njivu pretvorila. Sve ~e{}e i sve bistrije, sasvim smireno i nepovratno, biva mu jasno da se je najlogi~nije i je-

36

Ivan Lovrenovi

dino mogu}e mislilo i vidjelo na po~etku, kad su njih ~etvorica, vru}i i usijani, gazili Savu i sanjali o urnebesnoj buni, u kojoj }e riknuti iz utrobe, iz mo{anja, iz njedara ove zemlje sve oja|ene snage, sva kurja~ka ljutina te`a~kog znoja i plijesni, i u trenu, u jednom jedinom trenu, u trenu u kojem }e se nebesa otvoriti i obasjati oslijepljuju}om svjetlo{}u svaki i najdublji gu{tik i jarugu ove zemlje, i usijanom vatrom spr`iti sve {to na njoj od njezine krvi poguzijski `ivi, rastrgati i raskinuti i vijekove, i pomr~inu, i zapt, i strah. Jest, tada se je jedino ispravno mislilo, i toga se ne treba odre}i, na po~etak se treba vratiti, ali s drugom pame}u, jer, evo, pro{lo je deset godina i vidjelo se, shvatilo se da s nebesa ~ovjeku nikad ni{ta, osim groma i krova na glavu, palo nije, a da se sve zemaljsko od zemlje po~inje, i to korak po korak, brazdu po brazdu, s ljudima i uz ljude. Deset godina on uporno obigrava samostane, `upe; govori, uvjerava, obja{njava. Deset godina sklanjaju se ovakvi Guti}i ispred njega i krste se nad njim kao nad sotonom, kao nad kugom, gla|u i ratom, ali, kad se sve sabere, ipak vi{e nije sasvim sam. Nije mnogo, ta nekolicina mla|ih koji su pristali u kolo, i {a~ica starijih u kojima se srce jo{ nije utrnulo i koji mu se osmijehnu s odobravanjem; nije mnogo, ali je va`no i radosno. Istina, i sad se kriju, i sad su im pisma zamaskirana, i od Turaka i od starje{ina, ali @elje i molbe svejedno idu od ruke do ruke, i potpisi se mno`e. Provincijal mu jo{ ne odgovara na pismo, ali on mu i tako nije pisao da od njega dobije bla-

Putovanje Ivana Frane Jukia

37

goslov, ve} da ga, makar izdaleka, obavijesti, da opet ne bude: 'Juki} na svoju ruku, mimo starje{ina radi!' A ako i opet starje{ine reknu: 'Nije tomu vrijeme! Na nas to ne spada!', pa ni{ta! On }e sam! A vrijeme }e pokazati da je uvijek vrijeme, i ako sve na svakog ne spada da }e nam svima smrt i propast na le|a pasti. Lako je tebi, Juki}u, glavinjati i banasati! Otkad si primio sveti red, putuje{ od samostana do `upe kao p~ela s cvijeta na cvijet, nigdje te ne ve`u, ni~im te ne obavezuju. Vidio bih ja tebe da sjedne{ na `upu, da te pritisnu brige i ovaj t`ak {to mu se stotinu lukavstava le`e pod kapom, a, ovamo, ni{ta ne zna, i sve od ujaka ~eka! Druk~ije bi ti zborio o knjizi, o prosvjeti, o Zagrebu i tim tamo svojim prijateljima, gospodi knji`evnicima ilirskim! Ne bi, bolan, od `elje da se naspava{, imao kada ruke oprati i brevijar obaviti, a kamoli lude misli u glavu me}ati i svije}e har~iti. Gdjekad i do zore vidim da ti gori! Ka`e{: i tvoj rad je rad! Za narodnu hvajdu i napredak! Jest, Juki}u! Ali gospodski, i, brate, nerazumljiv nekako. Nije toga do sad bilo. Do sad se je znalo: stari su oci pisali katekizme i nauke kr{}anske, i lijepo je to svak mogao razumjeti, a sve na slavu Boga. Nisam ja protivan {koli i napretku; preklani kad je fra Nikola s Varcaranima odsvukud crkavicu izbijao da se otvori i izgradi u~ionica, i ja sam pomagao koliko god sam mogao, i du{u mi je to razgalilo! Ali u tebe ovo sad ne{to tamo, ne{to ovamo, kao i jest Bogu na slavu, a, opet, i nije, nego naginje svukud, pa i na politiku.

38

Ivan Lovrenovi

Ne velim, vidim ja da je u tebe ~isto srce, i lijepo je to: narod knjizi u~iti, o njegovoj mu zemlji govoriti i pisati, ali sve bi to i bolje i sigurnije moglo kao do sad, bez te halabuke, bez tih velikih rije~i, od kojih se i meni smuti u glavi. Te Ilirija, te slavenstvo, te od mora do mora A, pa~e, ono {to si spomenuo neku ve~er kod ]ori}a, ono da nam tanzimat sporo dolazi, da bi se trebalo `aliti, da bi u Be~ trebalo, to mi ne spominji vi{e! Cijelu no} nisam kapak s kapkom sastavio! Ili radi kako ti drago, ali mene ne pa~aj! Volio bih da nisam ni ~uo ni{ta! A i one {uplje glave varcarske, oni trgovci i pretrge: zinuli u Juki}a i klimaju glavom, u obrve kupe, kao da }e Juki} sutra nebesa otvoriti, a ozgor posuti gro{i i gurabije! Osim mene, Juki}u! Osim mene! Poku{ava Juki} objasniti svom skukav~enom `upniku da je sve to {to on radi i namjerava najskromnije {to se mo`e i najmanje od svega onoga {to bi trebalo, i da to ni Bog ni ljudi ne mogu poprijeko gledati; eno, u Bugarskoj, trideset konaka bli`e Stambolu nego {to smo mi, ovdje, u Evropi, trideset u~ionica narodnih hej, trideset! ve} radi i posluje, usred osmanlijske carevine, a sve s blagoslovom Porte i tanzimata; poku{ava mu strpljivo i polagano kao djetetu razlo`iti da kad bi svi jdino prionuli, ne bi se ni~ega trebalo stra{iti. Kao {to smo jdino i Bari{i}a otjerali, makar ni Be~u ni Propagandi ne bi pravo. Zanosi se Juki} pred fra Antom, i osje}a da se zanosi u krivi ~as, pred krivim ~eljadetom, i da sav taj zanos u ovom ~ovjeku samo sve ve}ma strah i

Putovanje Ivana Frane Jukia

39

neraspolo`enje utvr|uje, ali se zanosi i dalje, jer mu je ve} nemogu}e zaustaviti to {to navire iz njega, {to ho}e da ga pretroji, pomno`i u tisu}u Juki}a; taj povodanj nestrpljenja, radnog svrbe`a pod ~itavom ko`om, taj pljusak ludih `elja i ~ini mu se tako stvarnih planova. Ni ne primje}uje da po~inje grmiti, da udara {akom o stol, da mu se ve} kletve mije{aju u rije~i. Pomanje, Juki}u! ^uvaj soli za svoje pameti! Nazor se ni u din ne ugoni, kamoli u te tvoje fantazije! Eno ti onih tvojih trgovaca pa njima prodikuj, njih si ionako ve} zableu{io! A mene se pro|i! Ja znam {to je moje i {to mi je raditi! U VELIKOJ ]ori}a ku}i atmosfera je ve~eras sve~ana, ali tiha, i po ne~emu urotni~ka. Kasno no}as vratio se je Juki} iz Be~a - doputovao je iz Banje Luke s ko~ija{em Tome Radulovi}a, koji je slao neku trgova~ku robu Nikoli i Bo`i ]ori}u. Provincijalov odgovor nije mogao do~ekati, a nije ni htio: predomislio se i odlu~io i}i na svoju ruku, i bez i~ijeg potpisa na @eljama, jer mu je ~esto za zimskih mjeseci, dok je ~ekao odgovor od drugova i provincijala [unji}a, padalo na um koliki su do sad platili glavom samo zato {to su se usudili potpisati kojekakve zahtjeve i tra`enja od cara, a do cara nisu ni stigli jer su im razni cari}i na ovoj nepreglednoj daljini od Bosne do Carigrada glave pootkidali, a zahtjeve njihove pojeo mrak kao i njih same. Istina, oni najsr~aniji nudili su mu svoje potpise i obe}avali da }e ih jo{ sakupiti, ali Juki} je to

40

Ivan Lovrenovi

u sebi odbacio kona~no, uvjeren da }e njegova promemorija i ovako odjeknuti kako i koliko treba. Znao je da austrijski knezovi i politi~ari, kojima ju nosi, ne}e pomo}i zbog ljubavi, ali da }e pomo}i znao je sigurno, jer je to jak prilog njihovim `eljama da se stanje u Bosni prika`e {to te`im (a i da bude {to te`e), kako bi austrijska konkurentska uloga u Bosni dobila na snazi i uvjerljivosti pred evropskim silama. A ako ba{ bude do stradanja, bolje je da se jedna glava, makar i njegova, zakotrlja ledinom, nego sviju onih koji bi se potpisali. Fra Anti Guti}u je rekao da ide u Zagreb radi korekture Bosanskog prijatelja koji uskoro treba iza}i iz tiska, a svoje varcarske prijatelje, koji su otprilike znali o ~emu se radi, zamolio je, da ni{ta ne govore dok se ne vrati, a onda }e se i tako znati! Zato su se ve~eras okupili njih ~etvorica oko Juki}a, pomalo i u strahu, a i u i{~ekivanju velikih, sudbononosnih i opasnih saznanja. Jo{ pod dojmom susreta i razgovora s dostojanstvenicima s kojima se je vidio u Zagrebu i u Be~u, a jo{ vi{e pod dojmom doga|aja i vijesti za koje je saznao u Banjoj Luci, Juki} je blistao, i ova varcarska srpanjska no} nad glavom, i ova tvrda obiteljska ku}a trgovaca ]ori}a, i vlastito tijelo, sve mu se to ~inilo tijesno, maleno, sporo, i htio bi razmahnuti, presko~iti vrijeme, poletjeti ususret doga|ajima koji se tek imaju zbiti, ni ne pomi{ljaju}i da bi se mogli zbiti nekako druk~ije nego kako on misli da se zbiti moraju.

Putovanje Ivana Frane Jukia

41

Varcarani moji, bolje vrijeme dolazi napokon! Za sve, ne samo za kr{}ane, Jovane, ve} i za tvoju vjeru, kojoj nije dosta begovskih nameta, ve} ju pritisle i hajdu~ke gr~ke vladike, pa se ne zna od koga gore zlo dolazi! Nervozno, ushi}eno i napreskok raspri~ao se Juki}: dokumenat koji je nosio u Be~, i uspio ga proslijediti takvim li~nostima kao {to su ban Jela~i}, knez Schwarzenberg, Kulmer i Bach, a i u neka druga poslanstva, naslovljen je na sultana AbdulMed`ida, i sigurno }e do}i do njega, a i u redakcije mnogih evropskih listova. Sadr`ava dvadeset i osam to~aka, u kojima je pobrojano sve ono {to bosanski puk, i kr{}anski i hri{}anski, pati i satire, a tanzimatom je davno rije{eno, samo {to kraj bosanskih begova i bosanske uprave nikakva `alba i vapaj ne mogu prodrijeti do padi{ahovih u{iju, a raja skapava, i drugog joj spasa nema, ve} da utrne ognji{te i krene u svijet. Nije mogao, ka`e, izabrati bolji ~as, jer prekju~er u Banjoj Luci ~uo je da su kraji{ke age opet digle bunu protiv carske uredbe, ali govori se da je ovaj put Porta odlu~ila kona~no slomiti nepokorne Bo{njake. Dolazi serasker Omer-pa{a Latas sa silnom vojskom, da smiri i uredi Bosnu na osnovi tanzimata. Latas je grom, arkan|eo; smirio je ve} i takve arslane kao {to su Kurdi i Arbanasi; Latas je pismen, obrazovan ~ovjek, a, osim toga, na{e gore list, Li~anin. Kazivali su mu da je jo{ `iv u Banjoj Luci doma}in kod kojega je Latas mladi}em stajao kad je utekao iz Like i potur~io se.

42

Ivan Lovrenovi

Napokon }e se i Bosna uljuditi, du{om dahnuti! Begluk }e pasti, i mito i globe. Mo}i }emo pred sud kao ljudi pred ljude, a ne kao do sad divlja zvjerad za strijeljanje! Mo}i }emo o zanatu raditi slobodno i po svojoj volji, a, ako Bog da, i s nekakvom industrijom po~eti. Da ste samo ~uli biskupa Strossmayera! Ka`e: Kleti Tur~in ne zna {to ima! Svaka zemlja u Evropi s onim {to Bosna ima u rudi, u {umi, u vodi, u koje~emu ~udo bi napravila, raj na zemlji! Ne bi smjelo biti op}ine koja ne}e imati svoju u~ionicu, kad se tanzimat zavede kako treba. A i u velike {kole mo}i }e na{a mlade`: lije~ni~ke, in`enjerske! Pa ne}emo morati zbijati, kao ovo sad, svoju djecu po kojekakvim podrumima i }umezima, i samo od fratara ~ekati knjigu i nauk. A jo{ ako nam odobre {to sam tra`io da se osnuje na{a tiskara u Sarajevu, bi}e mi srce na mjestu, pa makar odmah umro! Zanio se Juki}, i baja i sanja pred trgovcima varcarskim, o Bosni kakva bi imala biti kad je sultan, Latasovom rukom, pomiluje. Slu{aju ga op~injeni. Na mahove ~ini im se da ovo pred njima nije `iv ~ovjek, ve} nekakva nebeska utvara, nestvaran stvor kakvi po ovoj zemlji ne hode, a ovo {to im pri~a najsmionija ludost i najzamamnija la`a, kakvu ni djeca u groznici ne mogu smisliti. Na trenutak, opet, vide i znaju: to je `iv ~ovjek, sjedi me|u njima, na istoj se}iji, njihov ujak, njihov u~itelj, kapelan, Juki} crn, brkat, u habitu, kao i svaki drugi dan {to su ga nau~ili gledati, zdraviti se s njim, rukovati se.

Putovanje Ivana Frane Jukia

43

]ori}i, s kojima je i ina~e bio najintimniji, i ne ~ude se toliko, jer su ve} imali prilike vidjeti ga ovakvoga, a i sami su, koliko god trgovci i skrbni doma}ini, pomalo naginjali ovoj `ici koju je Juki} u sebi nosao, uvijek vru}u i usijanu. Ta, nisu li obojica znali ostavljati i posao i ~eljad, i vodati Juki}a po selima oko Varcara, pa i dalje, kad je tra`io guslare, pjeva~e, stare zidine, nov~i}e. Ivan Stipan~i} i Jovo Bilbija ljudi trijezni i bri`ni, tanjeg stanja i ve}ih potreba ne mogu se nikako oteti osje}aju da ovo {to ~uju nit' je bilo, nit' mo`e bit', a da je opasno, i da se i glava mo`e izgubiti, a mal i kesa pogotovo, to je jasno svakom. Nije da su protiv, i nije da i njih nije ovaj ~udni uspaljeni fratar zatravio i ponio, ali sve ~e{}e im se ~ini da sjede na oblaku, da }e se evo, sad! probuditi, strmoglaviti se i bubnuti le|ima o zemlju. Taj Latas, {to nam pri~a{, uja~e, zar }e njemu ba{ biti do nas? Da ne}e i on ko {to su i drugi prije njega, sabljom za vrat, a topuzom u glavu, prvo nas, a begove ja ho}e, ja ne}e, |ene potur~enjak? Ne}e, Ivane, ne mo`e! Njega, imenja~e, sultan {alje da Bosnu uredi, da mjesto sablje i topuza osjetimo blagostanje i napredak. Svagdje se u svijetu drma, bolan! Puci se bude i dolaze k sebi! Nije ni carsko kao {to je bilo. Sad vi{e, ja ti ka`em, strijepe carevi od naroda, nego narod od cara. I {to ho}e i {to ne}e, car mora pru`iti ruku, makar mu se i ne pru`ala. A Latas nije, ka`u, krvavi nepismeni d`elat, ve} u~ena glava. [est jezika govori, knjige ~ita, privatnog ljekara dr`i uvijek uza se.

44

Ivan Lovrenovi

A, na koncu, njegova briga su ovdje age i begovi, koji bi nas u zemlju satjerali da mogu, a Latas dolazi da njih satre i u suru dogna. De, majka mu stara, Ivane i ti, Jovane! [to ste oborili glave kao da ste sto kesa du`ni! Znam, znam: nau~ili smo strijepiti pa nam je te{ko vjerovati da bi i nama moglo svanuti. Ali, ka`em vam, vrijeme je Do{lo je vrijeme! Ne znam, uja~e Ti si pametniji Ali meni se sve skomsalo Sav sam od dvije pameti Daj, Bo`e, da je tako ko {to ti ka`e{, ama ZAPALIO je Juki} cigaretu tko zna koju ve} ve~eras utrnuo svije}u, zbacio habit sa sebe, razdrljio ko{ulju. U{utio, slegnuo se Varcar u tihoj svijetloj no}i; ku}e su pozaspale, drveni krovovi stopili se s mrakom i izmaglicom, i samo poneki mekano odbija mjese~inu. Crna Rijeka {umila je neprekidno i jednako, a brda oko Varcara razmakla se, razdaljila se, i kao da plove, ne~ujno i neopazice, nekamo kroz blagu no}, na sve ~etiri strane. Kroz otvoren prozor hladila ga je melemski ova no} u kojoj mu se ~inilo da je jedini budan stvor pod zvijezdama, i polagano smirivala uzdrhtale nerve i mo`dane. Gonjen nestrpljenjem, poslom i planovima, ve} godinama nije smogao vremena da ovako opusti tijelo, preda se no}i, a ostavi mozgu da luta kuda mu drago. Kako je dobro biti ovako sam! Osje}ati svoje tijelo onakvo kakvo jest, i svoje misli onakve kakve jesu, svoje pravo lice. Otpustiti ovo u prsima, ovaj

Putovanje Ivana Frane Jukia

45

luk {to ga nosam napet, `ilav u utrobi, evo, ve} deset i vi{e godina, i osje}am da se sve vi{e napinje, sve lju}e zate`e. Nalaktio se Juki} na pervaz prozora, odbija dimove, i pu{ta da misli naviru kako koja otkuda nai|e. Osje}a da su ovakvi trenuci skuplji od svega, da bi mu ih trebalo kao zraka, kao zdravlja, i podsmje{ljivo-sjetno misli koliko neljudski rijetko ih je mogao sebi priu{titi. Ovo {to ja gonim, i {to sam sada dotjerao, izgleda, do vrha, i u ~emu povratka nema, takvo je da sam ne mo`e{ ni{ta, treba ljudi, treba {to vi{e ljudi, da povjeruju u isto i isto potjeraju. A ljudi su sabla`njivi i jadni, ljudi kao ustra{ene zvjer~ice virkaju nosom iz svog straha, ljudi mudruju, varakaju se, poga|aju, prebacuju iz ruke u ruku, vagaju; ljudi su se skupili u gr~evito klupko, zabili glavu u jaku, ~vrsto zaklopili o~i i strijepe da }e ih sad evo, sad, ovaj ~as zviznuti po glavi, i ni{ta drugo glavom im ne prolazi nego: Ne}e, zar, ba{ mene!? Ne}e, zar, ba{ sad! Sad, samo sad barem da me mimoi|e, pa makar I kako onda pred ljude iza}i s punom svojom istinom, s ovim slutnjama i slikama tako jasnim i druk~ijim od ovog jada u kojem se `ivi, te se i meni nekad u~ine ludim i dalekim, i prepadnem se i njih i sebe. I, tako, i kad je ~ovjek najiskreniji, i kad mu uzbu|enje tiska one prave rije~i na usta, mora govoriti samo do pola, mora one prave rije~i kriti u se i ~uvati ih za vrijeme koje tko zna ho}e li do~ekati, i u kojem tko zna tko }e i ho}e li ih ikad izgovoriti. A luk se zate`e u prsima, i treperi, treperi, utroba titra, i

46

Ivan Lovrenovi

osje}a ~ovjek da }e se rasprsnuti, da }e ga raskomadati, ra{~etvoriti to zatezanje kad ga ne mogne vi{e savladavati, kad pukne jednog trena. Kome sam ja odnio @elje i molbe, kome ako ne jednom vuku u njegovu jazbinu, da ih preda drugom vuku, u drugu vu~ju jazbinu. Znam ja to dobro! A mi smo janje, {to i jednom i drugom, makar smo nizvodno, vodu mutimo, i {~epao bi nas i jedan i drugi i slatko preklao, da jedan od drugog ne preda, i da ih nema takvih jo{ ~itav ~opor u ovoj {umi {to se politikom evropskih dvorova zove, a nije nego hajdu~ija i o{trenje no`eva za ovakvu janjad kao mi {to smo, hajdu~ija i san o plja~ki, a sve u ime Boga, Reda, Mira, u ime Napretka i @elje za Dobrobiti i Blagostanjem. Ali, sre}om, stambolski je kurjak ne{to olinjao i iznemogao, boji se be~kog i drugih, pa ako ho}e da mu se ne izmakne iz {apa, da mu dragi zalogaj ostane me|u klimavim zubima, mora druk~ije. Znam ja da }e padi{ahu prisjesti rahat-lokum kad mu lale na divanu budu tuma~ile moje @elje Ali, netko mora! A ~ekati druge?! Pukni prstom za Mijatom! I koga to u Bosni ima da se ispravi? Begovi i age zna se {to bi; raja muslimanska o~i iskapa gledaju}i od koga joj le|a pucaju Turci je vjerom varaju, te uto~i{ta nema, nit' ima gdje suza kanuti! Hri{}ani u Beograd i u Moskvu gledaju; Moskva daleko i ni deveta joj briga, Beograd i {to bi pomogao, tko zna kako bi i kad bi, a vladike na grba~i kese im gladne, provaljene, nigdje im dna. Moji ujaci i starje{ine kao i uvijek 'caru carevo, Bogu bo`ije', a od svog koliko god se u{tine, dobro

Putovanje Ivana Frane Jukia

47

je. Od brabonjka vide bauka, od sjene utvaru, a od {u{nja u grmlju sablju uzmahnutu. A Juki} je budala; Juki} po oblacima kule zida, zubima se za vjetar hvata. Sve kad zbroji{ i sastavi{ samo strah i oprez! Strah za stra`njicu, strah za glavu, strah za kesu. Oni {to su gore, boje se da ne bude gore nego jest, da im se {iljteta ne izmaknu; oni {to su dolje, i {to im gore ne mo`e biti, strahuju od boljega, jer za bolje vi{e i ne znaju. Kad sam htio ubogo knji`evno dru{tvo bosansko osnovati, jedni su ve} vidjeli kako sam karbonare iz Italije doveo, jedni kako Kozaci ve} logoruju u Vranici, a jedni, opet, Engleza, kako je kanalom Vla{i} prokopao i Travnik opsjeo A ovo sad, ovo je ne{to od ~ega }e se mom jadnom fra Anti zanebesati u glavi. [aka u ~elo! 'Politika'! I moj ~estiti Ivan, trgovac, kom{ija!? Rastasmo se na kanatima, i {to ono promuca: ^uvaj se, uja~e! Ne bih kabulio da se tebi {to trefi. '^uvaj se!', a ne zna ni ~ega bi se trebao ~uvati; eto, to je ono: 'zla se boj, dobro dodijati ne}e', '`ivu ne vjeruj, mrtva se ne boj', ~uvaj se i kad treba i kad ne treba, ~uvaj se i kad spava{, ~uvaj se, jer, {to bi drugo cijeli vijek radio nego strijepio i ~uvao se! Uvukao se taj strah, to je ve} strah od `ivota, od disanja, od hodanja Toliko je to skrvljeno, u`iljeno, da }e se potomci potomaka ove ~eljadi, i kad prestanu ikakvi razlozi za strah, za stotinu, tri stotine godina, jo{ uvijek mutno zbog ne~ega bojati, iza sna se trzati zbog utvara za koje ne}e mo}i odgonetnuti tko su, odakle im u san, i zbog ~ega dolaze.

48

Ivan Lovrenovi

Krupan i razdrljen, nasuprot tihoj varcarskoj no}i, razmi{lja Juki} o tome gdje je kome dano da se rodi i nosi sa sudbinom. Jo{ svje`e i neslegnuto {areni mu se u glavi Be~ sa svojim zvonicima, sjajnim zapregama, staklima, kavanama, sa svojom {tampom, salonima, svojom `eljeznicom, zvonima, svojim kasarnama, dvorcima i kazali{tima Jo{ svje`ije: ju~era{nje drndanje od Banje Luke, Han Kola, Sitnice, do Varcara, u koji se no}u si|e kao sa svijetlih nebesa u duboku vla`nu jamu. Gdje li je ovaj na{ ~emer i jad, a gdje ulju|enost be~kih, evropskih ulica! U Be~u, dok su ga vodili u audijenciju Schwarzenbergu, pro{la je ko~ija kraj neke kavane, iza ~ijih je stakala naslutio `ivot kakav ni jedan od starih otaca pisaca bosanskih nije mogao naslutiti ni opisuju}i slasti raja! Ulicom su prolazili dje~aci, dr`e}i u lijevoj sve`anj {tampe, a desnom su izmahivali otvorenim novinama, izvikivali naslove i vijesti, svijet je prolazio, nebo se je vedrilo, plavilo, i sve je bilo nasmijano i okupano, a u njemu se mije{ala `elja da se zaboravi, da se ostane u ovom sjaju zauvijek, da se ne misli ni o ~emu i ne skrbi ni za {to, sa strasnim porivom da se sve ovo zgazi, razbije i otkrije da je sve la` u {arenom ogledalu, koje je tu samo zato da njemu i svim njemu sli~nim tra`iteljima, romarima pravde i svjetla jo{ te`im i jo{ bolnijim u~ini povratak u glib i blato iz kojega su do{li. Jer, ~ime se je okru`eno, evo otkad se di{e i kre}e ovom tu`nom zemljom, koja se u tefterima, valjda ironi~no, Bosnom Srebrenom naziva? Sramo-

Putovanje Ivana Frane Jukia

49

te pognutih vratova i savjesti na moralnom bespu}u svakodnevnice, usko}a sebeljubive i ustra{ene ~eljadi, nepovjerenje, glupost, pogane sile koje truju svaki ~ist tren u ~ovjeku, ~ekinjava, rutava nepismenost i sklopljenost vidika, debeloko{tvo i dolcefarnientizam, bezobrazluk i mutavi, }oravi prijezir svega nesebi~noga, srebroljupstvo, pljuvanje po svemu {to je individualni ponos i smjela misao Sve to, i jo{ tisu}u nenabrojanog, i sad jo{ uzdrman i nesiguran i najgoliji `ivot, i ko`a na {iljku, kako sve to ne natjera ~ovjeka u abdikaciju, u mr`nju, ili u bijeg, u tra`enje druge sredine i udobnijeg i sla|eg uhljebljenja? A, ipak, ovaj svijet je jedini svoj svijet, tome svijetu jedino pripadam, i pobje}i iz njega zna~ilo bi pobje}i i iz sebe, u napore i predjele bez bola, da, bez bola, ali i bez strasti Jest, ovaj svijet boli, on pr`i, evo, ovdje, u `li~ici, ali u tom bolu, nigdje drugdje, u tom pr`enju i `eravici pod srcem gnijezdo je ~e`nji za ~inima koji ho}e da taj moj svijet preobraze u drugi, druk~iji Koliko li je uboja i padova i sumnji, i koliko puta na dan pitanje: ima li smisla, ima li u~inka? Ali, i ako je smisla malo, i ako su u~inci tanki i mr{avi, preostaje ~ovjeku uvjerenje od kojega ga odbiti ne mo`e ni{ta, da ovo {to se radi i {to se je uradilo, da ovi napori i ako nisu sjeme koje, po jednostavnom katekizmu vjeruju}ih, ni~e samo, i ve} zato {to je sjeme ne mogu propasti i ne propadaju ututanj i }oravo. Nemo propheta in sua patria, o, tu mudrost i tu gor~inu shvatili smo davno, na po~etku puta, ali

50

Ivan Lovrenovi

svi glasovi koje sam o Bosni i za Bosnu razaslao, vratit }e se, moraju se vratiti, i bi}e od koristi! Sve je sad ve} odlu~eno i gotovo I moralo je tako biti, i dobro je {to je tako Osje}a Juki} kako su @elje i molbe onaj vrisak, onaj urlik koji je ~itavog `ivota, cijelih ovih petnaestak godina, od Zagreba u kojem su ga zelenog i zbunjenog zapljusnule divne ideje o kojima u Bosni nitko ni sanjao nije, do vesprimskih `u~nih prepirki, u kojima su mu velesvjetski, evropski, njema~ko-rimski univerzalisti~ki katoli~ki prijezir i ignorancija napunili za cijeli `ivot prsa otrovom i ~vrstom odlukom, preko desetgodi{njih okapanja i nadmudrivanja sa zakre~enom bra}om, preko njegovih strasnih krstarenja postojbinom uzdu` i poprijeko klancima, {umama, pustolinama, kroz ljetne `ege i sije~anjske pu{ancije i smetove, od `upe do `upe, od dobreti}kih zagubljenih visina u kojima medvjed caruje a Tur~in se bez velike potrebe ne pomalja, do njegove ravne Banje Luke (a majka, sestra i brat `ivi su, i kako bi lijepo bilo sastati se, i po{aliti se, a, evo, nema se vremena ni obi}i majku, i jadnica sigurno jedva krpi i sastavlja dva kraja, a on bi svakome htio pomo}i, a njoj ne mo`e ni okom {e}era, i grize ga {to ju je zanemario, a druk~ije ne mo`e), i do ljute turske Krajine, u kojoj i na njivu idu s oru`jem za pasom, a djetetu kuburu uklepaju u {ake prije nego sisu materinu, a o bukvaru da ne govori{; do livanjskih bura i kupre{kih vukova i travni~kih ti{ina u ljudima i izme|u ljudi, od samog po~etka, od ~asa kad je svoje prve stihove promucao, nosa on ovaj urlik u

Putovanje Ivana Frane Jukia

51

sebi kao krvavu gvalju protesta i ga|enja, i evo, trebalo je petnaest godina da se smogne pameti i snage i znanja, i da se na|e na~ina, i do~eka ~as da se progovori tako da svi ~uju. I sad je gotovo! Stravi~no jasno vidi Juki} da je kona~no stao na bedem: sam, golih prsa i gola ~ela, svima nasuprot, svima lovina i lagana meta. Osje}a da mu pod nogama vi{e nije tvrda zemlja, ve} tanahne, varljive da{~ice, i da je ispod njih provalija, mrak, jama bezdanja. Povratka nema. Ovo {to je u~injeno, i u~injeno je zato da povratka ne bude, da napokon strah ustupi mjesto `ivotu, borba da zamijeni {utnju. [to mora biti, bit }e, a moja glava vi{e nije samo moja, pa to bolje i to gore! Sad treba sve sumnje zavezati u vre}u i potopiti u najdublji vir, a doga|ajima po}i ususret, pritisnuti ih, natjerati ih da se rode prije nego {to im bude vrijeme. Jer, vrijeme je - ja sad, ja ikad! A bit }e, zar, i drugih Makar u vremenu koje je ispred mene, i koje do~ekati ne}u, ali koje sam i ja posijao, makar {akom sjemena. Prvi pijevci su ve} tukli no} krilima. Uzbu|enja u Juki}u su se sti{ala, osvojio ga je zdrav umor, {to od putovanja, {to od ve~era{njeg sijela i ovog no}nog bdijenja nad zaspalom kasabom. Zbacio je haljine sa sebe i pru`io se na postelju, prvi put nakon tolikog vremena `eljan ~vrstog sna, bez snova i trzanja.

52

Ivan Lovrenovi

BILO je to istog ljeta, na izmaku kolovoza, mjesec i po dana nakon Juki}eva povratka iz Be~a. Nizalo se uzbu|enje za uzbu|enjem: nakon @elja i Be~a, do{lo je {tampanje Bosanskog prijatelja, a najvi{e: Omer-pa{a je stigao u Sarajevo, i blagonaklon prema raji, a o{tar i tvrd prema agama i begovima privremeno smirio Bosnu, po~eo provoditi reforme, i zatalasao bosanski puk do odu{evljenja. Juki} se je pomamio. Kovao je Omer-pa{u u zvijezde, njegovu pravi~nost, njegovu slavensku krv, i utvr|ivao u narodu vjeru da je kona~no svanulo, da }e tanzimat i nama suzu utrti. Starje{ine i mudriji fratri su mu poru~ivali da se ne istr~ava, a fra Anto ga se toliko po~eo bojati da ga nije bez velike nevolje volio ni vi|ati. A kad se ~ulo da je Latas krenuo u Krajinu da urazumi kraji{ke barjaktare, i da }e na putu u Banju Luku pro}i kroz Varcar, Juki} se je ugrozni~io. Pripremao je varcarski svijet da do~eka seraskera, odabrao nekolicinu da mu iza|u ususret (me|u njima i svoje odane ]ori}e), spremio pa{i kao poklon jedan primjerak Bosanskog prijatelja s pateti~nom posvetom, i do groznice nestrpljivo o~ekivao dan. A kad su se sreli, kad je Latas srda~no primio poklon, i u `ivom razgovoru pokazao da poznaje Juki}ev knji`evni rad jo{ od prvih ~lanaka od prije deset godina, pa jo{ kad ga je pozvao za sobom u Banju Luku na povjerljiv razgovor u kojem se je prijateljski i ravnopravno konzultirao s njim o stanju u Krajini i o najboljim na~inima da se ono popravi i

Putovanje Ivana Frane Jukia

53

sredi, te kada mu je sugerirao da zavede op}enitu politi~ku korespondenciju po Bosni, i da ga redovito izvje{tava o svemu, Juki} je okrilatio. Na licu mu je stalno titrao smije{ak, napustila ga je nekada{nja goropadnost; sa svime je bio u nervoznom, u`urbanom miru. Zapravo, svega osim svojih poslova doticao se povr{no, ne imaju}i prave koncentracije ni za {to. A poslova je bilo stotinu, sa svima se je hrvao odjedamput, i sa svima izlazio na kraj: u~ionica, slanje vijesti Omer-pa{i, rad na drugom svesku Bosanskog prijatelja i na sistematskom Zemljopisu i poviestnici Bosne, redigiranje narodnih pjesama, kontakti, razgovori, kratkotrajna putovanja, korespondencija s prijateljima nervozna, ogoljena do golih ~injenica (novog bi ti imao mnogo koje{ta pisati, ali pustog vremena nemam da se naspavam), naba~enih aluzija i molbi za konspiraciju (ti od ovoga ne kazuj nikome ni{ta). Godinama ne nailaze}i na priznanje kakvo mu je intimno trebalo kao kruh, eufori~no i pomalo ironi~no-provokativno pi{e u Zagreb doktoru Gaju o Omer-pa{i: pisao mi te sam za njim do{ao u Banju Luku; malo me je prijatnije primio nego Jela~i}, i moje mu je ime radi knji`evnosti vi{e poznato, i to kao turskomu pa{i i Otomanskomu seraskeru, nego Hrvatskomu Banu i Austrijanskomu Feldregmeisteru!! Zima je dolazila, a Latas se kretao Bosnom brz, oprezan i neumoljiv i davio, jedan po jedan, plamen otpora, kako se koji gdje javljao. Vode su nosile trupla, smetovi ih zavijavali, a drumovima su zveketale povorke buntovnika u

54

Ivan Lovrenovi

bukagijama, {irile strah, uvla~ile jezu u kosti, i raznosile glas o Omeru dindu{maninu A kad pade Hercegovina, i kad zadnje bo{nja~ko uzdanje stari Ali-pa{a Rizvanbegovi}, mali car, ode kroza snijeg i me}avu na ru`nu kljusetu, da ga negdje na Manja~i, na bivaku, ustrijeli neki anonimni Omer-pa{in asker, kao slu~ajno, sva se Bosna pobunjena ustravi i obeshrabri. Polomi i poveza Latas i Kraji{nike; pade Biha}, i u travnju osvanu Bosna umirena i opusto{ena. Cijelu zimu slijedio je Juki} pobjedonosne tragove seraskerove, prizivao ga, pronosio mu slavu, bje`ao mu u okrilje kad su Kraji{nici ostrvljeni do krvi zauzeli Klju~ i zaprijetili da }e Omerovog popa `iva oguliti. Utroba mu se stezala od u`asa na koje je nailazio, ali ja~e je bilo i{~ekivanje da se rat zavr{i i otpo~ne s provedbom reformi. Nije ni pomi{ljao ono {to su mnogi mudriji ve} polako shva}ali: sva ova krv ne mo`e biti da je pala raji za ljubav, tanzimat je Latasu deveta briga, ne kr{i Latas age i begove zato {to ne prihva}aju tanzimat, ve} zato {to ho}e da se izvuku ispod stambolskog hlada. Samo, iskrivio mu se onaj jesena{nji smije{ak na licu, u san su mu sve ~e{}e nailazili popaljeni krovovi, razbijene lubanje, usirena krv pod vratom, kobna zveka bukagija, a sve rje|e sutra{njica u onoj sve~anoj rasvjeti, u kakvoj ju je jesenas i budan znao sanjati. No, kolebanja nije bilo. Za njega nije bilo ni vremena. A Latas ga je primao kao i ono prvi put, onog sve~anog dana u kolovozu,

Putovanje Ivana Frane Jukia

55

iznad Varcara. Uputio ga je i u Zagreb, u poslanstvo Jela~i}u s Fazli-pa{om, povjeriv{i mu i tajnu misiju. Jedna suludo radosna slutnja ponijela je Juki}a neusporedivo ja~e nego misao na Bosnu kao reformiranu tursku pokrajinu: vjerovao je da se Latas slavenski probudio, i da on to s Jela~i}em snuje separaciju Hrvatske od Austrije i Bosne od Turske. Pijano i sebeljubivo, ili sra~unato, agentprovokatorski to se nikad ne}e znati Latas mu je dva-triput dao povoda za takvu slutnju. To prolje}e do~ekao je Juki} gor~i za jedno krvavo iskustvo plja~ke, pale`a, ubojstava, ostrvljenih i raspomamljenih `ivinskih nagona u ~ovjeku, ali i zreliji u spoznaji da tek sada valja zapo~eto nastaviti.

56

Ivan Lovrenovi

Putovanje Ivana Frane Jukia

57

... 1851, JO[ U VARCARU


IMA ve} vi{e od dva mjeseca kako je buna savladana, otkako je Juki} i{ao s Fazli-pa{om u Zagreb u groznici iluzije da u Omer-pa{ino ime konspirira s Jela~i}em o ciljevima koji daleko prema{uju toliko sanjani tanzimat, i zbog kojih se u grlo di`e, i stoji u grlu, ustreperena gruda i nevjerice i slatke panike, i `elja i nadanja; dva mjeseca ve} Juki} nervozno i nestrpljivo sjedi u Varcaru, seraskera ne vi|a, a stvari miruju, prokleto miruju, i ne samo da se ni{ta ne mijenja, nego odnekud pokatkad studen nekakva bije, i nai|u grozni trenuci praznine, u kojima ~ovjek odjedamput ni u {to vi{e nije siguran, i munjevito ga krajem mozga strese pomisao: da ovo sve nije kakva igra kojoj ja ni sam ne znam cilj, ni ne obuhva}am vidom sve njezine okvire? U svibnju premje{ten je fra Anto za `upnika u Jajce, a u Varcar je poslan fra Anto Vladi}. Juki}ev vr{njak, Ramljak, {iroka znanja, ~vrst i okretan, i kad ne razumije spreman da uva`i, saslu{a i sudjeluje, mudar a opet odva`an i solidaran, jedno od one ~eljadi ~ije povjerenje se stje~e odmah a nikad zbog njega ne kaje, on je Juki}a, nakon mu~nog i zloslutnog Guti}a, ozario srda~no{}u i mogu}no{}u za kojom je ovaj cijelog `ivota toliko `udio: imati uza se bi}e s kojim se danono}no mo`e biti drug, sugovornik, pred kojim se rije~i ne moraju vagati,

58

Ivan Lovrenovi

kojemu se ne mora do iscrpljenosti sve obja{njavati, koje iz konteksta, izraza lica, gesta shvati vi{e nego iz izgovorenih rije~i A, opet, ima svoj svijet, svoj stav, i niti ga prodaje niti ga name}e, ali ga i ne krije. Sve svoje prokletstvo, svoje sumnje, gor~ine, mrtvouzice iz kojih se je tako mu~no izvla~io, svoj mra~ni, no}ni dio pogleda na stvari u koje je cijeloga sebe upregao, Juki} je ~itavog `ivota morao ostavljati za sebe, gr~evito se bore}i da ionako preoprezna i ustra{ena ~eljad ne naslute nijedne pukotine u svemu za {to se je zauzimao, {to je planirao, predlagao, tra`io. Prvi put u `ivotu mogao je u u{i `iva ~ovjeka izliti sav gorki talog skepse prema vlastitim idealima, koji se nakupio i natalo`io u trajnim, dugogodi{njim bolno razdiru}im solilokvijima, a, evo, u zadnja dva mjeseca ho}e da preplavi i da udavi svu snagu i vjerovanje u ispravnost puta. U beskrajnim {etnjama i razgovorima hvatao se Juki} za Vladi}a gr~evito, odgone}i od sebe mu~an osje}aj koji ga je sve ~e{}e napadao i nagrizao, da je zagazio i da sve dalje gazi po glibavoj mo~vari u kojoj niti o~i vide gdje je kraj, niti noge znaju ho}e li slijede}i korak nai}i na tvrdo, ili }e utoniti u mulj bez podloge, a samo se je, i nadaleko, nigdje nadaleko, `iva stvora nema, i ti{ina je, i polumrak se spustio do na vodu, do na glavu. U~estalo su navirali trenuci u kojima bi iznenada i naizgled ni~im motivirano ustitrala utroba, a u glavu udario `estok val krvi, nemira i straha. Bjesnio je u sebi, ljutio se na sebe i poku{avao tko zna koliko puta trijezno i razborito

Putovanje Ivana Frane Jukia

59

razabrati sve: i op}enito stanje u Bosni, i smisao mjera za koje odsvukud slu{a da se sprovode, i svoj vlastiti polo`aj. Poku{avao je razumjeti smisao svega toga, i predvidjeti pravac i cilj. Uvjeravao je sebe sama da cilj mo`e biti samo jedan, onaj pravi, a da je nezadovoljstvo, pa i njegovo, samo rezultat nestrpljenja koje ne prizna postupnost, svakodnevnicu. Ali na kraju svih tih napora ostajala je uvijek, sve te`a i stra{nija, slutnja da se nikad nije bilo dalje od dobra, i da je ostao sam, nepovratno i definitivno sam, u potmuloj rasvjeti stravi~no zatvorenih horizonata, gdje samo {to nisu po~eli sru~ivati se na glavu bijesni udarci smra~enog neba. Hvatao se za Vladi}a kao za bi}e kroz koje bi mogao dodirnuti sve ljude i sav svijet, za koji je u`asnuto osje}ao da su si, on i taj svijet, me|usobno okrenuli le|a. Povjeravao mu je, kao nikad nikome, sve. I sumnje, i gri`nje, i planove, i o~ekivanja. NEDAVNO je Vladi} putovao u Fojnicu, a u povratku svra}ao i u Dolac i u Jajce. Svugdje isto! Svugdje uspani~ene i zastra{ene pri~e o nametima, o nepravdama, o prisilnom razoru`avanju kr{tena svijeta, o sasvim drugom Latasu: smrknutom, nepristupa~nom, nemilosrdnom. A otkako mu je do{ao {aka ~lanak koji je Juki} anonimno {tampao u zagreba~kim Narodnim novinama o sporosti tanzimata, o administrativnim nepravdama, o nametima i o iznevjerenim nadama u Latasa pobjesnio je sasvim, i zabranio, pod prijetnjom te{kih kazni, rasturanje i ~itanje bilo kakve zagrani~ne {tampe. To

60

Ivan Lovrenovi

je bio odgovor na Juki}evu i Vladi}evu nedoumicu {to im novine ne dolaze. Ne}e Omeru biti te{ko odgonetnuti ~iji je to ~lanak, mislio je Juki}, dok je koracao uz Vladi}a i slu{ao njegov uznemireni izvje{taj, a za le|ima im je ve} ostajalo drevno varcarsko groblje na ]eliji, i ve} su se penjali uz Grabe`, na Vinogradi}, gdje su se ~esto u ljetne ve~eri izmicali od svijeta i otvarali jedan drugome; nisam mu jedamput pokazao da je sva moja briga ovaj puk i ova crna Bosna, i da me mo`e kupiti samo njenom sre}om A i tko bi drugi bio toliko lud da pisne? Vladi} je pri~ao o glasovima koji se ~uju, da je i Latasa muka pritisnula: u Stambolu ga panjkaju da je mekan prema raji, da se je pokrstio, da je pretjerao progone}i islamsko uho, i da se sad ne daj, Bo`e, gorega na kr{tenu svijetu iskupljuje, i dokazuje vjernost sultanu. Slu{a Juki} svog ~estitog druga kako mu uznemireno nabraja sve ~ega se na putu i po samostanima naslu{ao, i, mjere}i sve ovo {to ~uje svojim zimu{njim traumama i dilemama, {to ih je nakupio prate}i krvavi trag seraskerovih pohoda, stravi~no bistro uvi|a da bi u svemu moglo biti logike, krvave i okrutne, koju zimus nije htio uzeti na znanje. I shva}a kako nikome i nikad ne bi o tome smio ni htio prozboriti da nema ovog Vladi}a. Kao iz zavezane vre}e prosuo je Juki} pred njega sve ono krvavo i nedostojno ~ega se je zimus nagledao, a za {to je, u pobjedni~kom zanosu Latasom-pacifikatorom, ma~em pravde, iscjeliteljem, arkan|elom, donosiocem mira i tanzimata, mis-

Putovanje Ivana Frane Jukia

61

lio da bi bilo udovi~ki, nemu{ki proglasiti okrutno{}u. Sva ta krv, ta poni`enja, to ga`enje po ljudima, ~inilo mu se tada da je opravdano vi{om svrhom, i da i serasker, kao i on sam, pati zbog toga {to se tako mora, ali i zna da druk~ije ne mo`e. Pravo lice seraskerovo ~inilo mu se da je vidio onog dana kad su zajedno obilazili osvojeno Jajce, kad je serasker blaga pogleda i suu~esni~kog osmijeha tje{io postradalu raju, dijelio hranu i vra}ao oplja~kano, kad je grmio na svoje vojnike koji se usudi{e prisvojiti ne{to od rajinske sirotinje, a jednog visokog oficira li{i ~ina i vrati u obi~ne askere, pred cijelom vojskom. Tko god je imao na {to po`aliti se, mogao je tada bez ikakve najave iza}i pred Latasa, a on je sa svakim razgovarao kao milosrdna sestra, a ne kao vojskovo|a, strah i trepet. Li~no mu je tada uru~io pedeset tisu}a gro{a, a kasnije, iz Banje Luke, poslao jo{ stotinu tisu}a, da po pravdi razdijeli Jaj~anima i Varcaranima, koliko je tko postradao i koliko kome treba. To je bio pravi Latas, a ovo sad {to se ~uje i {to se radi, Juki} nikako ne mo`e shvatiti ^ini mu se sve to kao odvratan i nedostojan san, i samo da mu je vidjeti se s Latasom, na svoje u{i i o~i uvjeriti se da to nikako ne mo`e biti njegova rabota, ve} da to, po obi~aju, ~ine i rade ni`i, nepismeni, primitivni ~inovnici, oficiri. Ne mo`e biti nikako da je to ba{ sve s Omerovim znanjem!? A i njemu je te{ko, njemu mo`da ~ak treba pomo}i, jer stambolski spletkari ne miruju, oni svakom o glavi rade. Treba i dalje upoznavati svijet s onim {to se

62

Ivan Lovrenovi

u nesretnoj i gluhoj Bosni radi, treba pisati, makar se i ne smjelo, makar i sablja nad glavom. Na sva zvona, Vladi}u! Na sva zvona treba razglasiti; treba zvoniti, zvoniti na sav mah, jer ako se sada opet smrkne, tko zna kad }e svanuti. Jo{ zimus mislio sam da }e se i Juki}evo pero mo}i odmoriti od nadbijanja s bijedom i jadom, i predati se stvarima lijepim i ugodnim o kojima sanjam otkad sam uzeo pero u ruke, a sad, evo, vidim da odmora nema i da opet treba biti se s vragom. Juki} se je opet razmahao. Nakon dvomjese~nih sumnji, gri`nji, saslu{av{i Vladi}a, pro{av{i kroz trenutak paraliti~ne krize i dileme, isplivao je opet na tvrdo: shvatio opet svoju ulogu i ponovo se na nju po~eo privikavati. Vladi} je zami{ljeno }u{kao kamen~i}e ispred sebe, slu{ao Juki}a kako se veseli skorom izlasku iz {tampe cjelovitog Zemljopisa i poviestnice Bosne, na kraju kojega }e se pojaviti, prvi put javno, @elje i molbe, i sigurno pripomo}i br`em rje{avanju jada koji ih zajedni~ki more. Slu{a to Vladi} i osje}a da u ovom njegovom drugu `ivi udes koji ~ovjek i ne mora razumjeti, ali mu se mora pokloniti; fatum koji je svjesno izabran, a hranjen nekom stra{nom unutra{njom energijom. Osje}a da je ta energija samoubila~ka, ali i da joj ne treba stajati na put, jer ovaj ~ovjek je to {to misli i radi, i kad bi mu se oduzelo, zabranilo da tako misli i tako radi, on bi se pretvorio u `u~, u `estoku grudu besmislenog i nekorisnog otrova Pravo re~e neki dan u Fojnici Nedi}: leptirica koja oko goru}e svije}e vrsla i leta dok se ne sa`e`e, ali bra}a ujaci tako govore,

Putovanje Ivana Frane Jukia

63

superiorno sa`aljevaju}i ovo bi}e kao usijanu glavu, kao naiv~inu koja je izgubila smisao za prakti~ni `ivot, i sada lebdi i pliva u oblacima svojih iluzija, s kojih i kad cijelom te`inom tresne o tvrdu zemlju, ne}e se otrijezniti i spametovati. A Juki} je on to zna! ne{to drugo; Juki} niti je naiv~ina niti bezazleni i nerazumni sanjar; Juki} je progledao ~itavim svojim bi}em, Juki} se je krajnje dosljedno otrgnuo od stra{ljivih i sebeljubivih, od bezna~ajnih trica i ku~ina, otrgnuo se iznad }oravih svagdanjih okvira koji ~ine te ljudi nikad nosom ne provire preko svojih svakodnevnih {an~eva, i tako, ne znaju}i za postojanje onog vanjskog {irokog i slobodnog svijeta djelovanja, misli, hrabrosti, slobode, misle da su sve vrijednosti pohranjene unutar tih tijesnih usmr|enih {an~eva, i na sve {to je iznad i izvan, gledaju kao na ludost, usijanost, ne shvativ{i nikad da ovakvi `ive stostrukim, tisu}ustrukim `ivotom, `ivotom sviju i za sve. Nije li mu Juki} toliko puta govorio kako od ~itavog Svetog Pisma najvi{e voli one Apostolove: Ako tko me|u vama zbilja misli da je mudar po sudu ovoga svijeta, neka bude lud da bude mudar i: Kad bih ljudske i an|eoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed {to je~i i cimbal {to zve~i, vjera, ufanje i ljubav, to troje, ali najve}a me|u njima je ljubav. Kao nikad dotad osjetio je Vladi}, dok su se lagano vra}ali sa {etnje u sumra~ni Varcar hrpu crnih, stisnutih krovova, opkoljenu i stije{njenu sa svih strana brdima da je nedorastao ovoj snazi koja uz njega koraca `este}i se u stalno usijanom i povi{enom stanju, i po prvi put

64

Ivan Lovrenovi

otkad druguju, ostaje nijem, ne prekida Juki}a u njegovom strasnom monologu nego misli o `ivotu i o gorkoj sre}i koja mu je dodijelila da bude drug i sugovornik ovom strasniku, koji se o~ito ne}e smiriti dok se ne sa`e`e. CIJELO ljeto lomio se je Juki} grozni~avo. Nestalo je sasvim one sretne pravolinijske uvjerenosti u ispravnost vlastitog puta i napora, a zamijenili su je ~asovi vrtoglavo ponorne dileme, sumnji koje su oduzimale bistrinu i dah, i snovi stra{ni, nemirni snovi u kojima su se u zamra~enom prostoru de{avale nakazno besmislene stvari, i iz kojih se je budilo, trzalo u`asnuto, u strahu od tako sna`nih a neodre|enih slutnji. Hrvao se s tim utvarama, odgonio ih svakodnevno, ustrajno i tvrdoglavo, ne htiju}i i ne mogu}i priznati ih kao mjerilo situacije, kompas za snala`enje i plovidbu. Latasova pacifikacija tekla je i dalje kao povorka povezanog roblja, kr{tenog i nekr{tenog, jeziva panorama razmetanih ognji{ta, popaljenih krovova, no}nih hap{enja i prijekih presuda, a Juki} je stiskao srce zubima, slavio seraskera i dalje, o~ajni~ki se nadaju}i kako se sve ovo de{ava da se vi{e nikad ne bi de{avalo. Cijelo ljeto davio je u sebi vrelinu protesta i `estoke gejzire stida koji su navirali sve ~e{}e. Stid, to je zapravo bila rana koja je u njemu najvi{e krvarila; dvostruki stid: stid pred pomisli da bi se moralo okrenuti protiv svog doju~era{njeg, na sva zvona razvikanog idola, i jo{ gor~i, otrovniji stid {to se ne izri~e, ne izurli~e ovaj protest koji se

Putovanje Ivana Frane Jukia

65

skupio pod grlom kao zagnojena rana, i pe~e sve ve}ma. Podvojio se sasvim; sve {to ga je bolilo i izgrizalo, sve {to je znao i imao re}i, ostavljao je za sebe, za svoje ko{marne no}i i zle strijepnje, a javno, naglas radio je kao da vjeruje da je sudbina Bosne jo{ uvijek u Latasovim dobronamjernim rukama, i da ih te ruke treba udobrostiviti i vjerovati im. I{lo je to tako cijelo ljeto, sve od ovoga suhog i svijetlog listopada, do ove mirisne jeseni u kojoj se sve survalo, do ovog poslijepodneva u kojem, i tako smu}en i razlomljen nakon nedavnog puta u Sarajevo, ~ita zloslutna pisamca i poruke, i samo je jedna `elja u njemu: nestati, i{~eznuti, ugasiti se, usnuti mrtvo do nepostojanja, i probuditi se za stotinu, za trista godina, u nekom drugom svijetu i drugom vremenu, me|u nekim sasvim drugim ljudima, gdje se ni za {to ovo njegovo, ni za njega sama, ne}e znati da je ikad bilo i de{avalo se. U SRPNJU, nakon inkriminiranog ~lanka u novinama i Vladi}eva povratka iz Fojnice, i{ao je u Travnik da se pokloni Latasu, da ga zaspe poklonima i potokom hvalospjeva i pohvala. Pisao je i slao uredni{tvima dopise i ~lanke, bude}i vjeru u Latasa, u skoro normaliziranje stanja, u blagodat tanzimata. Kad je iz {tampe iza{ao Zemljopis i poviestnica Bosne, s pridodanim @eljama i molbama, i kad se Latas `ivo zainteresirao za knjigu, a pogotovu za njen dodatak, ~inilo se Juki}u da je taj tekst, taj `estoki historijsko-zemljopisno-politi~ki pamflet o predtanzimatskom paklu u

66

Ivan Lovrenovi

Bosni do{ao u pravi ~as, da }e mnoge tmine rasvijetliti, mnoga bolna pitanja postaviti na dnevni red, i samog Latasa na br`u i druk~iju akciju natjerati. U euforiji koja ga je ponovo obuzela uostalom, sada ve} bolesno nervozno, gr~evito i podosta patvoreno (a da to ni sam sebi nije smio priznati) sa~inio je, uz pomo} vje{tog Marti}eva pera, duga~ku desetera~ku Slavodobitnicu svijetlom gospodaru Omer-pa{i. Namijenio ju je za ~eoni ukras drugog sveska Bosanskog prijatelja, ali, kako se ~asopis, ionako posve}en Omer-pa{i, zabavio u {tampi, Juki} ju je, u pani~noj hitnji da se pjesma {to prije pojavi, prikazao Latasu i s njegovim znanjem u rujnu odnio u Zagreb da se tiska kao zasebna bro{ura. I onda se sve otrglo i zavitlalo, do sulude nesigurnosti, opasno i prijete}i. Pismo za bana Jela~i}a, koje je definitivno konceptirano le`alo na njegovom stolu, i trebalo ga je samo u~isto prepisati i otpremiti preko banjalu~kih veza trgovcu Turkovi}u u Karlovac da ga proslijedi u Zagreb - a u pismu Juki} je Jela~i}u razlagao svoj fantasti~ni plan, otrovno pothranjen ljeto{njim Latasovim aluzijama, poludore~enim ambicijama, plan o otcjepljenju Bosne, uz pomo} Hrvatske, Srbije, Crne Gore i oru`ane potpore raje, iznutra - to lu|a~ko, opasno pismo nestalo je. Jednostavno, kad ga je francuski konzul, prolaze}i kroz Varcar, pohodio u u~ionici i brzo oti{ao dalje, prema Jajcu, a on se malo kasnije, zavr{iv{i nastavu, vratio u sobu, pisma na stolu vi{e nije bilo! Isprva mu ni{ta drugo nije padalo na pamet osim da je

Putovanje Ivana Frane Jukia

67

smetnuo, da se zagubilo, da ga je propuh nekamo zametnuo. A onda ga je munja o{inula: ovaj Francuz sigurno je svra}ao u sobu, pa tek onda u u~ionicu! A njemu bi to pismo bila prilika i po da se dodvori Stambolu i potvrdi prijateljstvo Francuske Proveo je tri grozne no}i, bez trena sna. Pomogao mu je Vladi} svojom trezvenom logikom, i zajedni~ki zaklju~ak bio je: mora se u Sarajevo, Latasu na vi|enje; nije zgorega obi}i i Atanackovi}a, a svakako vidjeti se s Marti}em, jer taj svojim vezama i na~inima sve dozna i sazna. To putovanje i ti susreti Juki}u su bili ~upanje utrobe: Latas ga je, istina, primio i razgovarao s njim, ali ~im bi Juki} zapo~eo navra}ati razgovor na ono zbog ~ega je do{ao na Latasove planove o Bosni, da bi ga onda nekako izvijestio o pismu i njegovom nestanku, serasker se je po~injao praviti nevje{t i vra}ati razgovor na obi~ne stvari, raspitivao se tobo` za zdravlje, za Varcar i Jajce, za Juki}ev rad. O va`nim, politi~kim stvarima vidjelo se da ne}e ni da progovori. Juki} je iza{ao s pa{inog divana otrovan, sa sna`nim osje}ajem odba~enosti, hodanja po kliskom ledu. Susret s Atanackovi}em bio je stra{no poni`enje. Gospodin konzul je blagoizvolio udostojati se da ga primi, o~ito ne zaboravljaju}i ni jednog jedinog trena onaj mu~ni okr{aj od prije sedam godina u kiselja~kom hanu, i glumio je d`entlmenski diplomatski fer-plej, a zapravo, vidjelo se da primitivno strasno likuje nad zgu`vanim, rastrovanim i nesigurnim fratrom, koji je do{ao da zvani~no izrazi svoje distanciranje od Omer-pa{ine li~nosti i politike. Ju-

68

Ivan Lovrenovi

ki}a je izgrizao u`asan stid, `eludac mu se grstio od ga|enja, ali u~inio je to, otrpio je, odlu~iv{i barem sad, u ovoj stvari, prikloniti se pametnim, prakti~nim razlozima Vladi}evim, a pogotovo ju~era{njim Marti}evim. Marti} mu tako|er ni{ta odre|eno nije znao re}i, samo je obe}ao da }e ga, ~im {to sazna, izvijestiti. I preporu~io mu da miruje, a bude spreman. Vratio se Juki} u Varcar ne svra}aju}i nigdje, ne htiju}i vidjeti nikoga od bra}e, pun kovitlaca straha i neizvjesnosti. Na momente mra~ni svrtak bi mu {~epao glavu, mozak, vid bi mu se zamra~io, i izgledalo mu je da strelovito, vertikalno propada uvis, u ni{ta. DR@I Juki} u rukama ove papiri}e, na brzinu nadrljane, po stoti put odmahuje, pa ih opet zagleda i ne zna vi{e {to da misli. Sjedne, stisne glavu u {ake, tvrdo stisne, ne bi li iscijedio iz nje nesre|enost koja ne da bistro misliti, zbog koje mu se, jedna na drugu, zaska~u ~injenice, slutnje, odgonetke, i tako se sve smrsi u mutljag nedoumica. Pa opet zagleda hartijice, ispresavijane, izgri`ene znojem, no{ene u najtajnijim d`epovima, i malo pomalo isplivava i sve natkriljuje jedna jedina slika: on, fra Ivan Frano Juki}, redovnik i knji`evnik bosanski, malen-malen, malen kao oni kipi}i svetoga Ante, krhak i si}u{an kao kipi} od gipsa, stoji do ogromnog, potkovanog vojni~kog stopala, i da mo`e dignuti glavu, ugledao bi u nebeskoj visini, visoko gore, lice seraskerovo, bezizra`ajno i bradato, ali ne uzdi`e glave, ne mo`e ju uzdi}i ni trena,

Putovanje Ivana Frane Jukia

69

jer ovo golemo, te{ko stopalo samo {to se nije pokrenulo i smrvilo ga u prah, u tutnju gvozdenog koraka kroz koji se ni vapaj ne bi ~uo Zapravo, {to to javljaju ove ceduljice? Javljaju da mu je glava u torbi, ko`a na {iljku, javljaju da se pokupi, da bje`i ne obziru}i se, i je li mu i{ta od toga {to javljaju novo, nepoznato, neo~ekivano? Zar ne `ivi on ~itav svoj `ivot sviknut na vjetru{ine {to nikad nisu ni prestajale zloslutno hujati oko ove lude, vru}e glave, i zar nije, jo{ negdje tamo davno, na po~etku puta, bistro i ~isto vidio i znao da }e sve ovo, ako se ikad desi, biti logi~no do zadnje konzekvence onog puta koji je on izabrao. A ipak, ove ceduljice, ovi komadi}i hartije, dragi i jedini dokazi da u ovom mra~nom svijetu ipak ne stoji potpuno i beznadno sam i samotan, koliko toga ho}e da promijene, da okrenu strmoglav u ovom `ivotu koji ne da da se stumba, koji tvrdoglavo ne}e da odstupi. Prevr}e Juki} po ustreperenim prstima uma{}ene, u hitnji otkinute ceduljice, i do nerazumijevanja dugo bulji u nedore~ene opomene, u izvrnute i neprepoznatljive rukopise Sino} je doputovao iz Sarajeva Nikola ]ori} i kao bez du{e banuo kod njega, istrgano govore}i kako je bio s Marti}em, i istovremeno kopaju}i prstima po postavi svog novog fermena, tra`e}i ceduljicu. A jutros hrupi Ivan Stipan~i}, bio u Banjoj Luci s Radulovi}em, javlja da se ujaku o glavi radi, ej, grdna rano, govorio sam ja, evo, ~itaj, uja~e, vidit }e{ i sam. Javlja Marti} da je doznao kako je Latas, spa{avaju}i svoju ko`u i peru}i se od zlobe koja se

70

Ivan Lovrenovi

le`e po bajatim hladovima stambolskih odaja, jo{ ~etvrtog listopada uputio u Carigrad pismo u kojem tu`i Juki}a i upire prstom u njega kao buntovnika, separatista, panslavena. Dakle, ja sam stajao pred njim na divanu, a pismo je ve} putovalo! A i ono sa stola Francuz I ono je ve} u Stambolu, sigurno?! Zato Omer-pa{a onako! A ja njemu Slavodobitnicu! Njemu Slavodobitnica, meni smrtovnica! I {ta bi sad Juki}? U goru? U Austriju!? Mi{ u rupi! Bjegunac! Ali, ne Ne mo`e Nije, zar, to sve ba{ tako? Ne mo`e to To sigurno konzul prepada Marti}a, a njega nije te{ko A ako ipak? Za{to bi pa{a onako vrdao? Ali, ne, ne, ne Ustao je Juki} tako naglo od stola da je sve zazveketalo, a krv mu se ispraznila iz glave, i zateturao o{amu}eno do prozora. Stajao je tako kao paraliziran; izmorenim mozgom vi{e nije mogla ni jedna logi~na, pametna. Od svega opa`ao je samo kako se mirno gasi bistri listopadski dan nad Varcarom, a iz kom{ijske {tale ~uje se rezak mlaz mlijeka kako udara u kabao, i cijela mahala, ~itav ovaj gradi}, izgubljen u njedrima zemlje, bogu za le|ima i zemlji na }enaru, smiruje se, kao {to se je svaku ve~er smirivao, stotinu, tri stotine, tri puta po tri stotine godina prije njega, i smirivat }e se tako i poslije njega, ma {to se s njim i s ovakvima kao {to je on desilo i de{avalo. I navrije{e mu, po prvi put u `ivotu, zbuni{e ga, uzdrma{e do temelja, vru}e, obilne suze, kojima niti je znao izvor, niti je mogao zaustaviti ih.

Putovanje Ivana Frane Jukia

71

U SARAJEVU 1852, haps


TRGNULA se je sestra, krunica s krupnim sedefnim zrnima i te{kim kri`em zazveketala je i otklizala po podu, a ona je `urno prisko~ila bolesniku, ~ije se je ~elo, nakon nekoliko minuta mira, ponovo u`arilo, a iz prsa ~ulo se krkljavo je~anje, i ~itavo tijelo se opet zgr~ilo, ruke {~epale pokriva~ na trbuhu. Opet je zapo~ela borba s bolovima, ru`no besmislena, jer sva su sredstva ve} potro{ena i nekorisna, a ovo tijelo jo{ ne}e da se smiri i uspokoji. Kroz hropac i krkljanje do sestre dolazile su istrgane rije~i ionako nerazumljivog joj jezika; to je Juki}a opet, ovaj put bolesno halucinantno, u jarkim bojama visoke ognjice, pohodilo avetinjsko sje}anje, od kojega je posljednjih godina u polusnu ~esto patio, i iz kojega je polumrtav izranjao, na tamnovanje u \ulaginu hanu, na desperatersko lokanje smrdljivog ruma s utamni~enicima, na odvratno, poni`avaju}e izgrtanje sarajevskih d`eriza, i na ono o~ajno mamurno jutro, puno jugovine, kad mu se cijeli svijet, i on u njemu, u~inio kao golema smrdljiva kloaka, a tupa, zar|ala britva zaustavila se u grkljanu na pola puta, i svega ga je oblila gusta crna krv i bol i nesvjestica. VE] pedesetosmi, pedesetdeveti, koji li dan; pedesetosam, pedesetdevet dana i no}i; dva mje-

72

Ivan Lovrenovi

seca blatna, glibava, vla`na, dva o~ajna zimska mjeseca ~ami Juki} u \ulaginu hanu, u smrdljivoj vojni~koj kasarni i zatvoru, u smradu znoja i blata i u`eglog loja i vojni~ke masti i prljav{tine, i o`ujak je ve} poodmakao; magleni, ljepljivi o`ujak s ki{ama, `itkim blatom i rastrovanom jugovinom, s odvratnim smradom d`eriza, kanala, jaraka, koje ih svaki dan gone ~istiti i izgrtati, i taj vla`ni smrad natopio im je odje}u, uvukao se u ko`u, u grlo, zalijepio se za nepce, i svaki zalogaj odi{e njime i di`e utrobu, i ne mo`e se zgrijati ni u ustima ni u stomaku. Jedina milost u ovom memljivom paklu je rum, smrdljiv kao i sve ostalo, i `estok kao ubod no`em jeftin, vojni~ki makedonski rum, za koji vojnici krvopije izmami{e zadnji gro{ od ove ve} po`ivin~ene utamni~ene ~eljadi. Poku{ao je Juki} jutros ljudski toplo objasniti onom krivonogom neobrijanom Anadolcu s vla`nim i krastavim usnama, da je bolestan, da ga trese vatra, da ga noge ne dr`e, da ne mo`e jutros nikako, ba{ nikako, na posao, da }e skapati u d`erizima od hladno}e, vlage, smrada, malaksalosti. Poku{ao je u tom rutavom askeru pobuditi barem onaj tinjavi, mutavi plami~ak razumijevanja koje se osjeti prema ranjenom mahalskom psu. Dobio je kundak u prsa i ru`ne psovke kroz pljuva~ku, i cokule u rebra, po le|ima, po glavi. Oti{li su hapsenici, u bukagijama, dva po dva, a on je ostao, na vla`noj i usmr|enoj slami, i trese se sav, kosti mu se rastavljaju koliko se silno trese, i ni~ega u njemu nema osim te ledene, nepodno{ljive studeni. Skupio se u kut, podvio noge pod

Putovanje Ivana Frane Jukia

73

bradu, stisnuo koljena rukama, trese se i tupo, kao nad nekim drugim samilosno, ponavlja: Majko moja! Majko moja! Majko moja! Mehani~ki u~estalo prinosi ustima ~uturu s rumom u sve du`im gutljajima, i taj mu~eni~ki grozni rum grije ga i opu{ta udove koji ve} bole od stiskanja i skupljanja. Sino} mu je kona~no, bistro i hladno, sve bilo jasno. Nedjelju dana ~ekao je onog juzba{u, Prizrenca, kojega je zamolio da rekne Omer-pa{i kako Juki} ne tra`i ni{ta drugo nego da ga izvedu da pogleda pa{i u o~i, pa onda da radi s njim {to mu drago! Nedjelju dana `ivio je u groznici, nit' jeo nit' spavao, samo i{~ikao juzba{u da mu donese odgovor. Sino} se juzba{a pomolio, i ~im mu je vidio lice, Juki}u je bilo jasno. Omerov odgovor bio je: Jok! Nikada! U drugom mjestu i nekako, ali u Sarajevu nikada! U jednom jedinom trenu, kao da mu je sjajna i ognjena munjina rascijepila lubanju, u jednom blje{tavo bolnom trenu shvatio je Juki} sve. Ledenom jasno}om ocrtali su mu se u tom trenu svi doga|aji, sve {to se nejasno, nepovezivo, zagonetno do tog trena s njim i oko njega de{avalo, plelo i zaplitalo, od onog sjajnog trijumfalnog rujanskog susreta iznad Varcara prije godinu i po dana, do ovog memljivog sarajevskog kazamata. Latas upokoritelj, slavodobitnik, Latas na{e gore list, bosanska majka, donosilac civilizacije i uljudbe, Latas energi~ni i pravedni arkan|eo; Latas utvara, napast i zagonetka koju on u sebi godinu i po dana nosa i nadbija se s njom, vjeruje, uzda se, i sumnja i dvoji, a ne mo`e da se otkine od magije ko-

74

Ivan Lovrenovi

jom ta utvara zra~i i obe}ava, taj Latas, njegov Omerpa{a, svijetli gospodar, plemeniti i mudri serasker kojemu je on pjesme pjevao, taj ovjen~ani i opjevani Latas Omer-pa{a nije nego navijena gvozdena vojni~ka ma{ina, malj koji se spu{ta tamo gdje mu je re~eno da se spusti; slana ruka pru`ena za dovabiti ovcu na panj; unajmljeni krvavi kondotjer jo{ krvavije krupne carsko-stambolske politike, kojoj su ovakve Bosne samo zakrpe na velikoj mapi carstva, koje treba pri{iti kad po~nu otpadati, a ovakvi Juki}i u njima samo dosadne gnjide koje treba noktom. Sasvim precizno sada u potpuno druk~ijoj rasvjeti, s drugim smislom, i s logi~nim i zastra{uju}im zna~enjem pred Juki}eve o~i iskrsle su ponovo slike i doga|aji o kojima je i prije znao misliti, i samo s Vladi}em razgovarati, ali o kojima prije nije htio ni smio misliti jasno, logi~no do kraja, niti produbljavati im zna~enje. ...Ali-pa{a Rizvanbegovi}, sijed, ra{~upan kao avet, samo u razdrljenoj ko{ulji po ci~i na kojoj se smrzavala jaja~ka kaldrma onog poslijepodneva na ru`nom osamarenom kljusetu, i sin mu s uma{}enim ularom u ruci. @urni odlazak Latasov u Mostar, da ne zakasni na dijeljenje ionako raznesenog Rizvanbegovi}a blaga. Krvave procesije raje i koljenovi}a bosanskih, odsvukud: od Tuzle i Biha}a, Grada~ca i Cazina, Jajca i Travnika, Banje Luke, Krupe, Dervente; zveketave, krvave, izgladnjele, popljuvane i zga`ene povorke; stotine, hiljade i hiljade roblja, povezanog, otkinutog od ognji{ta, njive, djeteta, roditelja; roblja kojemu je neopozivo i nemilosrdno namijenjeno da skapa na ne-

Putovanje Ivana Frane Jukia

75

kom azijatskom strnji{tu, ili jo{ prije njega u ovakvim kazamatima, kojima je od Travnika do Stambola carevina posijana gusto i ziratno. Kao marva zgruhani u travni~ke kr{le: bezi, alajbezi, muftije, muselimi i kadije; ulema i gospoda bosanska, sve posvuno} na nogama, jer nema mjesta da se sjedne na zemlju, a danju povezani dva po dva, po Travniku, na najprljavije poslove, kao i on i ovi njegovi tu`ni drugovi ovdje, u Sarajevu. Ono lipanjsko poslijepodne u Travniku, kad je donio darove seraskeru, slavio ga i hvalio, i ponudio mu pomo} raje, koju bi samo trebalo naoru`ati Kako mu ono pa{a odgovori: Neka raja ore i kopa i vodu nosi, kao {to je i nau~ila, nije oru`je za raju Kako onda nije razumio ove rije~i, i onaj trzaj krajem usta, ono odmahivanje rukom? Po{tenog banjalu~kog zana~iju Vasu Bokonji}a ljetos pojede vidinska tamnica, a {to li, kako li, samo zato o, sad mu je to jasno! {to ga, budala, pred Latasom spomenu, kao jednog od onih kojima je govorio da bi serasker mogao postati kralj nad Bosnom, kako i serasker o tome govori i misli, a on se, jadnik, poveselio. Tomu Radulovi}a obno} bosa i dremovna istjera{e askeri pa{ini i otjera{e u tamnicu, a jo{ su njega, Juki}a o, rugla! - zaklinjali ono o Bo`i}u kad je zadnji put izlazio pred pa{u, da progovori koju Latasu, da pusti Radulovi}a. Stari jezerski kadija na ledini na Rogoljima le`i bos, bez ga}a, ljeskovi {tapovi pucaju po tabanima, i, dok starac vapi za milost, serasker s u`itkom pu{i i nasla|uje se stara~kim mukama.

76

Ivan Lovrenovi

Onaj neljudski strastan {amar kojim Latas obori u jarak kraj puta na varcarskom drumu mirnog doma}ina Ibru Buhi}a, samo zato {to je ponudio gutljaj jednome iz povorke povezanih. Pa i njega sama uhapsi, sveza, baci u ovaj smrad, i, evo, ve} dva mjeseca trune i boluje, a niti mu tko kazuje za{to, niti vidi dokle }e ovo. Svuno} su po Juki}u trgale i orljale i ~upale ga stare slike u novom svjetlu, i kad je sve prozreo, povezao, u`asnuto kasno shvatio, sve je zavr{ilo u groznici i o~aju, u gri`nji koja je sve nadja~ala, u stra{noj spoznaji da on, Ivan Frano Juki}, koji je sve svoje snage bio upregao za dobro ovoga svijeta, stoji i sam usred njegove krvavije krvavih ruku, krivac, luda, slijepac. Sve to, i povrh svega toga, kao pakleni `ig, kao usijani stid {to svrdla i burgija kroz mozak, taj novac! Sve bi nekako podnio: i bolest i smrad i vlastite gri`nje, sve bi se to jo{ moglo mu{ki pro`drijeti, ali ta optu`ba, ta sramota da je on, Ivan Frano Juki}, pojeo sirotinjsku muku, to!? O, znao je Omer dobro! U du{u ga je poznavao! Samo |avo bi mogao tanje mjesto probrati da udari! A svijet onaj jadni? Zanijekao! Odrekao! O, sramote, majko moja! I, zapravo, najbolje bi bilo da ga je jutros onaj Anadolac do kraja zgazio, da mu je ispalio onu svoju pu{~etinu u mozak! U avliji \ulagina hana ~ulo se je zveketanje lanaca, vika askera i tupi udarci kundaka po ple}ima su`anja koji su se vra}ali s posla. Pijan, rastrovan, bolestan, u visokoj vatri, zubima je Juki} otvorio zahr|alu britvu i preklao se.

Putovanje Ivana Frane Jukia

77

SUSRET NA SAVI 1855.


TRI su godine pro{le od one sarajevske samoubila~ke jugovine u o`ujku, tri tupe i mu~ne godine, kroz koje su Juki}a vucarali kao truplo, od tamnice do tamnice, od internacije jedne do druge, od Sarajeva do Carigrada i do Rima, Ancone, Dubrovnika i Zagreba, do kona~nog azila u Strossmayerovoj biskupiji. Tri duge, beskrajne godine, kroz koje je srtao ostavljen od Boga i od svijeta, kao zaraza koju svak odgoni od sebe, a svi zajedno ne mogu rije{iti je se; kao prokletnik kru`io trima carstvima, od egzila do egzila, svagdje persona non grata, {ugavo pseto, kuga i pokora. Tri godine upornog, manijakalno tvrdoglavog i dosadnog pisanja i podastiranja molbi na sve strane, od prefekta Propagande do policijskih vlasti austrijskih, da mu se dozvoli povratak u Bosnu. I kroz sve te gluhe, mutave godine nigdje `iva ~ovjeka da se progovori, razgovori, da se, kao ~ovjek s ~ovjekom izjada, ispri~a. Zato je stra{no nestrpljiv, na krilima bi odletio do Gradi{ke, i u`asno ga nervira sporost ovih selja~kih taljiga, javio mu se fra Anto Vladi}, o kojemu je za ovo godina tako malo ~uo, a tako ~esto mislio; javio se `upnik je u Ivanjskoj, i uredio je da se sastanu u kr~mi, na lijevoj obali Save.

78

Ivan Lovrenovi

Po`uruje Juki} dremovnog ko~ija{a, podvikuje i sam na lijene konje, i ni{ta ne vidi oko sebe; ne smetaju mu ni te{ka malaksalost zbog koje mu je i obi~na {etnja u zadnje vrijeme bila omrzla, ni bolovi u bubrezima, koji ga ina~e satiru do mrtvila. ANTUNE, moj Antune! Kad bi ti samo mogao znati {ta je meni ovo! Kad sam dobio tvoju cedulju, i kad sam razumio da }emo se vidjeti, evo, ovako, jedan spram drugoga, i ~uti, i s mirom narazgovarati, navalila mi je krv u glavu i mislio sam te }u podivljati od dragosti! Dr`i Juki} objema {akama Vladi}a za ramena, ~vrsto i gr~evito kao da }e mu se oteti i izmagliti kao dim, unosi mu se u o~i i grca, grca u rastrganim re~enicama, kroz omek{alu dragost svu gor~inu koja se u prsima nagomilala u beskrajnim trogodi{njim nesanicama i nesnosnoj nostalgiji. Sve }emo po redu, a ne}u te pustiti, ne bih te pustio do sudnjega dana, samo da sjedimo ovako, da mi kazuje{ i ja tebi da kazujem, i da gledamo onamo, preko vode, u Bosnu, u koju ja `iv, izgleda, ne}u. Lani u ovo doba, eh, moj Antune! Istjera{e me iz Sutjeske kao bijesna psa, a, beli, nisam do{ao ni po kojem poslu, van da umrem. Tako me je bilo sru{ilo. A ne ugledah ni tre}e zore! Prepali se ujaci, prosto im bilo, kao da sam iz groba ustao, kao da }u ih sviju potrovati, podaviti, kao utvara. I da se ne zauze dobri Strossmayer, ne znam {to bi od mene bilo: iz Austrije izgone, u Bosnu ne daju! A, evo, ka`em ti, Antune, sve moje muke ni{ta su spram ove te{ke anastalgije! I vi{e

Putovanje Ivana Frane Jukia

79

volim samo ovako, preko Save, gledati u krov bijednog na{eg `upnog stana u Gradi{koj nego bivati u najsjajnijem salonu nadbiskupa Haulika! Jedino sanjam o povratku, a o povratku ni sanjati ne smijem, jer, kad bi me jo{ jedamput onako izbacili kao krepalu `ivinu, ne bi mi bilo druge nego kamen za vrat i le}i na dno Save, evo, ovdje, na istom mjestu gdje smo je fra Jako i ja gazili prije petnaest godina, kad smo o topovima sanjali. Ali, oprosti, Anto! Ja zabrzao, a sve }emo po redu! Prvo ti... Zapljusnuo je Juki} svoga druga sve po redu, a zapravo grozni~avo napreskok, i svaki ~as upadaju}i mu u rije~ pitanjem, ~u|enjem, uzdasima, ga|enjem, zaprepa{tenjem; zapljusnuo ga povodnjem znati`elje, pitanja: o Bosni poslije Latasa, o majci, sestri i bratu, o fratrima zajedni~kim znancima, o fra Boni Peri{i}u, o prijateljima i o onim drugima, o Varcaru, o nesretnom fra Anti Guti}u, o Varcaranima, o svojim |acima, dokle je koji dogurao, najzad, o Vladi}u samom, o njegovoj sudbini. Pri~a Vladi} spremno i pametno, a Juki} ga slu{a i gleda, i misli kako, eto, godine su pro{le i sva{ta se preko glave premetnulo, i tko god je bio slabe petlje, umi{io je, zavukao se u rupu, pamet i obraz izgubio, a ovaj ~ovjek ovdje, i sam stradalnik, ostao je isti kao onog ljeta u Varcaru ~vrst, mudar, odan, a opet, kao i uvijek {to je bio ~udnovato nekako svoj, i ima{ osje}aj te ga ni{ta ne bi moglo uzdrmati i natjerati da se promijeni, i biva mu toplo i drago od blizine te stamenosti i krepkosti, i prelazi to pomalo i na njega, lije~i i smiruje

80

Ivan Lovrenovi

njegove uznemirene, vazda treperave i vru}e mo`dane i utrobu. Pri~a Vladi} razlo`no i pregledno, pri~a kao o~evidac, ali tvrdo i bez jadikovanja, a opet strasno i u~esni~ki, i da nije tog njegovog tona i na~ina, razbolio bi se Juki} opet, jer to kazivanje, kazivanje je o stradanjima, o jadu, o porazima i zlim vremenima, o ljudima patuljcima, o sagnutim glavama i ki~mama, ali i o ponosu tamo gdje se najmanje mogao o~ekivati. One kobne zime prije tri godine kad Juki} pade u tamnicu, i on se na{ao me|u zidovima: do|o{e po njega usred no}i i otjera{e ga u jaja~ku tvr|avu. O glavi mu se radilo, i jedne no}i umalo i ne nastrada od pijanih, ostrvljenih tamni~ara. Ali, {to snagom i glumljenim zorom, {to parama koje je stigao ponijeti zlu ne trebale zastra{i stra`are-kukavice i podmiti kadiju, te ga pusti{e. Ali, pogodi koga sam u tamnici zatekao; tko je najve}i stradalnik i mu~enik jaja~ki bio u ono ludo vrijeme kad Latas izgubi svaku mjeru i prestade se ~ak i pretvarati a navali na kr{ten svijet kao zvijer? Glavom hudni Guti}! Fra Anto Guti}, koji nije, rekao bi ~ovjek, umio ni smio pisnuti ni glavu promoliti ispod jorgana! Razjuna~io se Jajcem, udario u talambase, i zaglavio u tamnicu. Jedva je glavu izvukao, a le|a mu i sad pamte turski degenek, i eno ga, boluje u Fojnici, ne mo`e vi{e na `upu. Dobro si, Ivane, govorio za njega da je rob regule, i da bi za Red u vatru sko~io, samo, bilo je jo{ junaka i branitelja vjere i Reda po na{im

Putovanje Ivana Frane Jukia

81

`upama i samostanima, pa ni kvocnuti ne smjedo{e kad Latas pridavi i prignje~i. Prvo {to je Vladi}u bilo kad ga premjesti{e za `upnika u Ivanjsku, obi{ao je Juki}evu majku u Banjoj Luci. Jadnica, godinu dana su je patili svakakvim vijestima: da joj je sin bezbo`nik, da se ogrije{io i o bo`iju i o carsku, da su ga udavili u tamnici, o tome su ~ak i novine po Italiji i Njema~koj pisale, da ga se i sveti Red odrekao, da nije bolje ni zaslu`io Iskopnila je, za{utila, uvukla se u ku}u. Sre}om, brat mu Mato smirio se, ne luta vi{e Krajinom, ne nosa glavu u torbi i ne lola se vi{e. Doveo je snahu u ku}u ~estitu i ~istu hri{}anku od Bronzanog Majdana, i sad je bolje. Istina, za njega govore da je ko i brat mimo svijet, napr`ica i nevjernik, ali u lice mu to ne smije nitko re}i, ni isprsiti se pred njim. Poru~uje mu majka da bi vi{e nego o~i svoje volila vidjeti ga, ali da se glavom ne igra, neka ne dolazi, bolje je da je tamo, u Austriji, `iv i zdrav, nego da ovdje opet strijepi za njega. I da se ~uva, da se lije~i, neka ne srkleti previ{e, a Bo`e zdravlja! bit }e i boljih vremena. Pri~ali su mu koliko i kako su se onog prolje}a za Juki}a zauzimali i Nedi} i [unji} i Karaula i Marti}, i kako je provincijal Kujund`i}, zagrcnut od straha, napravio te se majka Provincija zvani~no odrekla svoga razmetnoga sina i predala ga u carske i u carskoga suda ruke, a fra Boni su, kad su se susreli i kad mu je to kazivao, frcale suze na o~i, od bijesa i od ga|enja i gorke tuge.

82

Ivan Lovrenovi

Na dan sv. Filipa i Jakova, patrona varcarskih, dr`ao je Vladi} sve~anu misu i govorio Varcaranima o njihovom biv{em kapelanu i u~itelju, i tuga ga je poklopila, mislio je zasigurno da ga vi{e nikad ne}e vidjeti, a za ru~kom poslije mise imao je goste iz Jajca i iz Doca zagor~ili su mu ionako gorak zalogaj svojom glupo{}u i zlurado{}u, kao, biva, sam pao, sam se ubio, i jest htio mimo sav svijet, dosta je Juki} pjevao: Omer-pa{a, mila majko na{a, i riknuo je, prosuo crno vino po stolnjaku, i otjerao kukavice i sitne du{e sa svojega i Juki}eva varcarskoga praga. A {to god je razumne i ~estite ~eljadi u Varcaru, od sve tri vjere, sve je to `alilo i plakalo za Juki}em kao za ro|enim. Za Kne`evi}a je ~uo pri~ao mu je kasnije to fra Bono - da su muke s njim imali u Fojnici. Prvo je bjesnio i trgao se po samostanu, a onda se slomio. Tri dana nit' je jeo, nit' spavao, samo hodao hodnicima, {utio, gledao nekud. Mislili su da }e skrenuti s pameti, ili se svratati dolje, niz zidine. Eno ga sad u Sieni, na naukama: otvrdnuo, zaljudio se, vidi se da krepko zna {to ho}e. Prije odlaska u Italiju do{ao je da se oprosti s Vladi}em, i tada mu je rekao: Sve {to znam i imam u glavi i u prsima, Juki}evo je, i mo`da }u na}i i ve}e i pametnije ljude i nauke, ali Juki}eva brazda se ne smije izjaloviti. Bosna je jo{ ono {to je bila i prije tri godine. Juki}evi ~lanci i knjige dobro su sjeme bili posijali, ali sad je to opet pepeo zasuo. Strah, malodu{nost, nevjerica Juki}eva stradanija poklopila je narod i

Putovanje Ivana Frane Jukia

83

dobar dio ujaka fatalizmom, a oni {to u isti rog pu{u kao Vladi}evi filipjakovski gosti, likuju i na sva usta dokazuju kako druk~ije i nije moglo biti, i pjevaju staru, otrcanu pjesmu: caru carevo, a Bogu bo`ije. Brzo se saznalo kako Juki}a u zatvor i u surgun nisu otjerali nikakvi novci; kako je to samo Omer-pa{in marifetluk. Pravi razlog zapravo je ~itav Juki}ev `ivot, sve {to je ikad izgovorio i napisao. A najvi{e @elje i molbe! Njih je Latas jo{ one jeseni, kad je Juki}a, tobo` s blagoslovom, slao u Zagreb da {tampa Slavodobitnicu, i{~itao, preveo na turski i poslao u Stambol, kao glavnu optu`bu na Juki}a otpadnika, sija~a nemira i bune u narodu. A pri~ao je fra Filip Pa{ali} kako je u Stambolu doznao da je i ono pismo, {to ga iste jeseni u Varcaru s Juki}eva stola ukrade francuski konzul, stiglo u Stambol, i da se Latas jedino Juki}em kao `rtvom i mogao oprati, iskupiti i dokazati vjernost carevini. Njemu, Vladi}u, najte`e je bilo kad je - a Juki} je tada ve} ~amio u sarajevskoj tamnici - iza{ao drugi svezak Bosanskog prijatelja, s posvetom Omer-pa{i i Slavodobitnicom. Pri~a Vladi}, skra}uje, preska~e neva`no, sitno; zbija i sa`ima, nestrpljiv, jer vrijeme odmi~e, morat }e se svak na svoju stranu, tko zna do kada, mo`da zauvijek, a on bi htio da ~uje ovog mu~enika, ovog prognanika i skita~a, da ~uje sve iz njegovih usta, jer osje}a, osjetio je to davno, jo{ u onom lipanjskom predve~erju u Varcaru, u onom razgovoru u kojem mu se Juki} rastvorio kao nebesa u prolomu, jo{ tada je Vladi} osjetio da }e

84

Ivan Lovrenovi

ovoj sudbini, ovom `ivotu biti potreban svjedok i poslije smrti, a pravog svjedoka ne}e biti, jer je previ{e neznanja i previ{e gluposti, previ{e }orave zatucanosti, neshva}anja, nepriznavanja, site zluradosti, i nadasve straha, u ovoj zemlji i me|u ovom ~eljadi, kojoj je Juki} htio prosvijetliti, prvi kro~iti u ovaj mrak, a, eto, i njega je, izgleda, pojeo taj mrak, i izgubio se put na koji je bio stupio TOLIKO toga se za ove tri godine skrhalo i survalo na glavu, i ne znam ni kako je izdr`ala ni dokle }e, a, opet, samo da mi je prije}i Savu kao ~ovjek i do}i dolje, u Bosnu, me|u vas, Antune! Koliko bi jo{ posla imalo da se uradi! Otkad sam krenuo iz Carigrada, i kako tako prezdravio, ni o ~emu drugom ne mislim. [ta sam samo pustog papira istro{io stoje}i u Rimu, na pisma i molbe! Skoro godinu dana grizao se Juki} u Rimu, me|u zidovima samostana, pod ~vrstim nadzorom, pi{u}i lijevo i desno, prenema`u}i se u pismima velikodostojanstvenicima vatikanskim i austrijskim, la`u}i ~ak. S prolje}a 1853. pustili su ga kona~no, ali ne u Bosnu, u Bosnu nipo{to, nego u Dubrovnik, na ku}ni prag, u onaj isti minoritski samostan u kojem se bio na{ao davno, na po~etku puta, kad je prvi put bio izgnan, i kad mu se Dubrovnik ~inio daleko od Bosne i od njegova posla kao nebo. Uhap{eniku sarajevskom, carigradskom, rimskom, prognaniku koji je koracima mr{avog kljuseta i svojim vlastitim izmjerio sve hanove od Sarajeva do Soluna, te{kom mu~ninom i glavoboljom oplovio debelo more od Stambola do Rima, i sad se savio

Putovanje Ivana Frane Jukia

85

pod Sr|, samo jedan basamak pod Bosnom, ~inio se Dubrovnik dragim, svojim, i samo jo{ trun strpljenja, i eto ga me|u svojima, na svome! A, zapravo, nikad dalje od Bosne nije ni bio. Blizina cilja podvostru~ila je snagu i on je ve}ma nastavio pisati molbe za povratak, ili, barem, odlazak u Be~, da objasni. Radio je mnogo i poneseno: pripremao je za novu knjigu Bosanskog prijatelja ~itavo svoje lomatanje od Sarajeva do Dubrovnika, uzdaju}i se kako }e i time mnogo {to{ta objasniti. A onda do{lo je opet da se ide! Opet preko mora, opet dalje od Bosne! U samostan Fano, kod Ancone. Opet je nekome zasmetalo, opet se netko upla{io. Opet je netko nekome kroz ne~ije u{i nekako do{apnuo da ne}e biti ba{ najbolje da se redovnik Juki} vrti oko Bosne. Izme|u Juki}a i Bosne najbolje je kad je debelo more, onda je i Bosna mirna, i Juki} manje opasan! Razbolio se, popustio; bilo mu je kao da ga no`em odrezuju od `iva tijela. U Splitu je le`ao dvadeset dana, izme|u bolesti i tupe rezignacije, i lude nade da }e nekako ipak udariti drugom stranom, gore, preko Klisa, a ne na onu zastra{uju}u pu~inu, preko koje o, kako je to dobro znao! nije lako vratiti se. Nije pomoglo. Na{ao se u Anconi, pa u Fanu, me|u ravnodu{nom ~eljadi, opet tu|in u tu|ini, izgnanik, bolesnik. Opet mu~ne, beskrajne no}i, opet posao zapeo, opet ni s kim razgovora, opet pisma, pisma, pisma; odvratna ve}, nedostojna, klaunska

86

Ivan Lovrenovi

pisma, ovaj put samo u Be~: da ga pripuste, da objasni, da se opravda, da rasvijetli. Do bola u o~nim dupljama, do ludog tutnja u glavi znao je, izme|u dva pisma, buljiti s prozora }elije u ravnu, mrtvoravnodu{nu pu~inu, kao da privla~i onu drugu obalu, kao da bi se snagom bola i `elje htio, u jednom trenu, ~udesnonadnaravno prenijeti tamo, na onu stranu, koja se odavde ni ne nazire, ali se zna da je tamo, i mjesto je ~ovjeku tamo. Nakon dugo vremena, jedna jedina utjeha: poslali su ga sa starim knji`ni~arem u Veneciju. Bili su tamo skoro mjesec dana, kopao je po knjigama i folijantima, zapisivao, bilje`io, pamtio sve do ~ega je o Bosni mogao do}i. Ne priznavaju}i ni sam sebi, `elio je da se boravak u Veneciji otegne {to dulje, jer ga je grijala kopnena blizina. Pisao je Strossmayeru, i uspio do~ekati od njega poruku da se strpi, da se na njegovoj stvari radi, da se uzda i miruje. To je ve} bilo previ{e! Za njega je to moglo zna~iti samo jedno put poda se, jer, ako se sad vrati u Anconu, a za dan-dva trebalo je natrag, ~inilo mu se da }e se ogromno zlo zeleno more isprije~iti izme|u njega i zavi~aja zauvijek, i potopiti, pro`drijeti ga. Utekao je od starog knji`ni~ara, izvukao se kao lopov, po no}i, i ni sam vi{e ne zna kako i kojim sve na~inima: i s kirija{ima, i pje{ice, i svakako osvanuo u Zagrebu, nakon osam, deset, petnaest, tko zna koliko dana, nasmrt slab i bolestan. [to je mislio? Zar se moglo jo{ ne{to misliti?

Putovanje Ivana Frane Jukia

87

Putovao je, primicao se i to je bilo sve! Primaknuti se, samo da se primaknuti! Otupio na sve, ~uvaju}i ~vrsto samo ono papira i rukopisa koje je uspio ponijeti, grozni~avo misle}i samo o tome koliko je blizu i kako se ni koraka ne smije odmaknuti, jer jedan korak natrag, dalje, zna~it }e propast. U takvom stanju, ni za~udio se nije kad ga je u Zagrebu {~epala policija. Ni danas ne zna, i nikad sigurno ne}e znati, kako se desilo te ga ne vrati{e u Italiju. Je li zabuna, je li nespretnost, ili, mo`da perfidija, tek sprovedo{e ga do Save, do ove uklete, mutne, drage grani~ne rijeke, i pusti{e da prebjegne u Bosnu. Tuklo je srce, ludovalo, kad je stupio na desnu obalu, ludovalo i plesalo te je mislio da odzvanja kroz no} kao najve}e zvono sa Svetoga Marka, i le`ao je, i dugo je trebalo da se smiri. Sam, smalaksao kao nastrijeljen vuk, ne htiju}i se nikome javljati, probio se do Kraljeve Sutjeske jedanaest dana je putovao, zebao, gladovao i pokucao alkom na vrata. O`ujak, susnje`ica, blato, a u njemu, osim nemira negdje u dnu utrobe, osje}aj da je sve leglo na svoje mjesto, da `ivot ponovo po~inje, da }e sve jo{ biti dobro, i radno i korisno. Istjerali su ga iz Sutjeske, izbacili, ni Ciganina ne bi tako. I ne mo`e zaboraviti, pe~e to i boli, u mozak udara, a, opet, ni zamjeriti ne mo`e, jer on je otrov, zaraza, kamen smutnje, pokora, a ~eljad voli mir, ~eljad ne voli usijane glave, a on se nije vra}ao da miruje. Samo, mislio je ludo i }oravo da ih ima koji su progledali, ali ne, osim {to ga ih je ono nekoliko po`alilo, pozdravilo na dolasku i na

88

Ivan Lovrenovi

odlasku, progledao nije nitko, i jo{ se pomr~ina vla~i gudurama Trstionice i cijele ove zemlje. Isposlovao je Strossmayer te je be~ka policija pristala, i sad je kapelan u Trnavi, a politika mu je strogo zabranjena, i kretanje bez pratnje, i kad njegov mrki `upnik, miles ecclesiae, Anton Kellner vidi da ga nema, da je maknuo bez pitanja, pobjesnit }e, i sre}a {to je Zagreb daleko, policiju bi im na le|a natovario, obojici. SVE me pitaj i sve }u ti kazivati, sve ruglo i trpljenje, svega se mogu sjetiti svijetla obraza i bistre glave, samo puno ne raspituj za Sarajevo, za tamnicu, i... Zagleda se Juki} u hrastov stol pred sobom, smrknu se, po{uti. Razoran stid i ga|enje naplavilo bi se po cijelom tijelu, do tjemena, svaki put kad bi se sjetio onog o~ajni{tva u sarajevskoj tamnici, kada je, pijan i sulud, ostao le`ati na smradnoj slami, okrvavljen i bez svijesti. Samo }u ti re}i, iz tog pomra~enja izbavio me je [unji}, i dok sam `iv, toga mu ne zaboravljam. Bilo je me|u nama sva{ta, i uz nos sam mu udarao, i mislio o njemu da je mlakonja i da nikakve hvajde od njegova golemoga znanja i diplomati~nosti nema, ali sam tada vidio koliko mo`e valjati i u~initi ~ovjek sabran, mudar i du{evan. Ispovjedio me je, i ta ispovijed a razgovarali smo vi{e od sata, dok je Karaula pu{io sa stra`arom i zapri~avao ga ogrijala me je kao maj~in skut, te se i sad sjetim.

Putovanje Ivana Frane Jukia

89

Saznao sam tada i to {to pri~a{, kako me se provincijal odrekao, ali tada sam ve} bio preveremio sitne jade i sitne ljude, i nije me to stiglo ni uvrijediti. Jer, vidio sam i kamo mi je po}i, ali sam vidio i to da ne misle svi kao provincijal, da ima ljudi, ~estitih i pametnih, koji, ako ve} ne}e nastaviti Juki}evo, barem }e znati da to Juki}evo nije bilo ni budalasto ni ututanj. A dalje, do Bitolja i Soluna, i do Carigrada, i u Carigradu, kako je bilo, knjige bi se htjele, rizme hartije i slap mastila, i duga a mirna vremena, da opri~am muke, bolest, gor~inu i poni`enja {to mi pado{e na du{u i na le|a. Koliko mogu, pi{em i spremam to za {tampu, pa, ako da Bog vremena i zdravlja, ~itat }e{ ubrzo, ljep{e i mirnije nego {to bih ti sad mogao iskazati. Samo }u ti re}i: i bolest i slabo}u i jad, sve je to bilo lak{e deverati i krijepiti se nekako, dok sam na kljusadi, {to nije bila nimalo ja~a ni zdravija od mene, prohodio na{im krajevima i slu{ao na{u rije~, makar i arnautski iskrivljenu, makar i ne sasvim razumljivu. Iako sam samo gledao gdje }u se svratati, zajedno s kljusinom poda mnom, po klancima i urvinama, kojima smo prolazili. Ali kad po|osmo iz Bitolja, bivalo je sve gore. Utrnuo od ja{enja, `eludac otrovan, ne prima u se ni{ta, vatra me trese, a Azija se primi~e. Nikoga oko mene da se makar ispsujemo na svom jeziku sve turski, gr~ki i kojekako nerazumljivo zbori, i kad pomisli{ da svoga ~eljadeta i svoje zemlje posigurno vi{e nikad ne}e{ ~uti ni vidjeti, smra~i se sve oko tebe i u tebi. U Solunu ve} ni na noge nisam mogao. Ubacili su me u la|u

90

Ivan Lovrenovi

kao krpu, i mislio sam da }e me mrtva negdje u more izbaciti prije nego {to ugledam Stambola. Sre}om, more je bilo mirno, vrijeme blagodatno, i do Stambola sam se podosta odmorio i oporavio. Mornari sve na{a ~eljad, Dalmatinci; pojili su me i hranili kao svoga! Po stotinu puta sam im morao opri~avati svoje stradanje, a oni su samo uzdisali i {kripili zubima kad sam im pripovijedao o Omerpa{inoj nevjeri. Nisam dugo sjedio u tamnici, dvadeset i pet dana, ali za tih dvadeset i pet dana po dvadeset i pet tisu}a puta na dan prevrtao sam po glavi jednu te jednu: {to li }e sa mnom? Ho}e li me nekamo u Malu Aziju, u surgun, da krepam i da mi se bestraga kosti rastepu, a da Bosne nikad vi{e, makar i ovako, preko ove hude vode, nikad vi{e ne ugledam? Sre}om, podrumi lu~kog arsenala u kojima smo, opet u vlazi i smradu, trunuli, bili su zajedni~ki ne bih ti mogao ni broja re}i koliko nas je bilo zbijenih u mraku. I ~ini mi se da me ni{ta ne bi povratilo iz te{ke apatije u koju sam pao, da kroz zveku lanaca i robija{ko proklinjanje nisam za~uo na{u rije~! Osim roblja sa svih strana carevine, bilo je tu sjavljeno puno na{eg svijeta. Tek tu sam vidio pravo lice Omer-pa{ine pravde. I zgrozio se, Vladi}u! Kazivao mi je Ibro Buhi} - a kad smo se u onom mraku prona{li, ogrijalo me je sunce vi{e nego da sam Svetom Ocu uz koljeno sjeo! da ih je s njime iz Travnika u jednom sind`iru po{lo osamdeset, a do Stambola trojica `iva doprla! A ni{ta me nije toliko zaprepastilo kao kad mi re~e

Putovanje Ivana Frane Jukia

91

da je me|u tom trojicom i stari kadija iz Jezera, kojega sam na svoje o~i gledao kako batinaju na Rogoljima, pred Omer-pa{om, i progone kao zvijer izme|u vojnika a svaki ga dohvati i o{ine ~ime god stigne i kako bolje mo`e. Od stida mu nisam smio u o~i pogledati! I kud da ti ote`em! Ve} sam vagao {ta mi je bolje: skapati u stambolskom arsenalu, pa da se vi{e ne patim, ili ostati `iv, ali negdje u Siriji, ili Palestini, kao rob, hamal, prognanik, kad se jedan dan pomoli fra Filip Pa{ali} moj spasitelj na ovom svijetu i ohrabri me, osokoli i povrati vjeru. Valjali su mi i Mihanovi} i grof Prokesch, ali da ne bi Pa{ali}a i njegovih veza i mudrosti, beli nas dvojica ne bismo sad ovako sjedili i gledali se. I pred Latasa sam izlazio jedamput. Sre}a je bila {to me je ve} prije pohodio Pa{ali}, te sam du{om ozdravio i ukrijepio se. Jer Latas mi je nudio jedno od dvoga: da se potur~im i da mu ostanem uz koljeno, ili da me baci zauvijek u surgun. Da nisam ve} znao ono {to sam znao, evo ti ka`em, Antune, ne bi bilo druge nego izabrati tre}e, samo temeljitije, ne bi me spasili kao ono u Sarajevu... Opet se Juki} strese, kao od `estoke studeni, i obori pogled, dok ga je Vladi} smirivao: Neka, Ivane, neka! Mani sad. Ne navra}aj se! Neka nas, i ovoga {to je pred nama. NE ZNAM, Vladi}u, {ta je bilo ja~e: divlja radost {to me pu{taju iz Stambola, ili tuga {to opet

92

Ivan Lovrenovi

ne daju u Bosnu. Ipak, uzdao sam se da je Rim bli`e iz Rima ikad, iz Stambola nikad. A valjao mi je Rim, Vladi}u, valjao! Gorko, mu~no valjao za cijeli vijek! Sve {to mi je jo{ trebalo da saznam, i ono mraka {to mi je bilo na o~ima, tamo sam saznao i progledao... Pri~a Juki} o devetomjese~noj karanteni u Rimu, pri~a sti{ano kao da se ispovijeda; muklo i stegnuto pri~a o najperfidnijem od svih zatvora i progonstava koje je pro{ao i pro`ivio. Kao: slobodan si, nema lanaca na nogama, ne tuku, ne vrije|aju, ne more gla|u ili groznim spla~inama i pljesnivim kruhom... ali sve je sra~unato da te otrgnu od svega, da te izoliraju, da ne ~uje{, da ne vidi{, da zaboravi{ i tko si i {to si, i odakle si do{ao i kamo ti je vratiti se. Novina niotkuda, razgovora ni s kim svojim, debelo more i gluha {utnja isprije~ila se izme|u tebe i Bosne, o Bosni niti glasa niti slova, a o povratku kad misli{, o~aj te grune u prsa i u mozak, jer niti vidi{ na~ina, niti iotkuda dolazi nada, makar la`ljiva. Pisma, molbe, obja{njenja, ~ak i jedna audijencija kod prefekta Propagande, ali sve se uvijek svr{ava na otmjenoj blagonaklonoj uljudnosti i klizavoj frazi, koju onda no}ima prevr}e{ s lica na nali~je kao izlizanu paru, i ne mo`e{ odgonetnuti ni{ta, samo ostaje zveka glatkih rije~i, te~nih re~enica, i ni{ta vi{e. Devet mjeseci vrtio se Juki} i grizao svoju misao, kao pas svoj rep, u samostanskoj }eliji kraj franjeva~ke crkve Santa Maria d'Aracoeli, na Kapitolu. Svatko drugi, i on sam u drugo neko vrijeme,

Putovanje Ivana Frane Jukia

93

bio bi ushi}en: blizinom opipljive antike, drevnim umjetninama svaki dan nadohvat ruke, gomilama knjiga na rafama samostanske knji`nice - kako li je nekad ~eznuo za ovakvom mogu}no{}u! - mirisnim ve~erima nad Rimom, dok krupne zvijezde zvone nad glavom na tihim nebesima... Od svega toga Juki}, i ako je ne{to zapa`ao, bilo je to krajem mozga, nestrpljivo i povr{no. Radio je, istina, pripremao je tre}u knjigu Bosanskog prijatelja, a da o rukopisu druge jo{ pojma nije imao: gdje je, kod koga je, je li iza{la iz {tampe, ho}e li ikad iza}i, i je li jo{ uop}e u `ivotu... ^itao je i prevrtao po knjigama i arhivskoj pra{ini, ali sve to s nervoznim prekidima, s gomilama ispu{enog duhana, naglim skakanjima od stola i nemirnim, brzim koracima kroz knji`nicu, kroz }eliju, kroz duge samostanske hodnike i perivoj hladovitog klaustra, nakon ~ega bi, svaki put, bilo strahovito te{ko i ko{talo ogromnog strpljenja i nerava, sjesti i nastavljati tamo gdje se prekinulo, a niti se pogubile, i treba ih sakupljati po svim kutovima uznemirenog mozga, kao mrvice po d`epovima. Sam i odba~en, odba~en kao poderan habit u samostanskoj magazi; odstranjen iz `ivota, iz svijeta u kojem on to zna! - toliko toga jo{ treba ~initi i u~initi, sad vi{e nego ikad, a nikoga i to on dobro zna! nema osim njega da podmetne le|a, da uspravi glavu iz habita. Zavitlan i ba~en kao kamen daleko na okrajke zbivanja i kretanja, daleko nekamo gdje sve miruje i {uti, i gdje se vi{e ni{ta ne kre}e, ni kugla zemaljska, i sve je samo muk, debeli, gluhonijemi, svemirski muk i mrklina i glu-

94

Ivan Lovrenovi

hota, i ne ~uje ~ovjek u tom praznom prostoru ni{ta osim sulude i {uplje lupe vlastitog srca u prsima, a i ona je sve ti{a na mahove, svaki dan sve tromija. [to zna~i krenuti ovim putem kojim se je krenulo, i evo dokle se je dospjelo? [to je i koliko je ta zemlja i taj svijet za koji se on bori, i u toj borbi |avlu na pazar iznosi i svoju ko`u i svoj `ivot i svoju du{u? I koliko je on u toj borbi uop}e u~inio, osim {to je glavu usijao, a ni{ta nije s mjesta pomaknuo? Kakav je to tako ogroman njegov grijeh te ga vucaju i razvla~e po kasarnama i hapsanama, po samostanima i internacijama i karantenima, kao onu bijesnu afri~ku zvijer u kavezu, koju su bosi mornari iskrcavali s la|e, onu ve~er u napuljskoj luci, kad je mislio da }e mu drob isko~iti iz utrobe od mu~nine i povra}anja... I ako je ta zemlja tako samo prezrenja dostojna, neva`na kao {to su mu svi govorili, zaostala, malena i bezna~ajna, za{to onda toliki strah od jednog jedinog ~ovjeka u njoj koji se toliko okura`io da za nju tra`i samo ono {to i drugi imaju, i nije nikakav grijeh {to to imaju? U beskrajnim, nijemim samostanskim no}ima, izme|u molbe i molbe, izme|u pisma i pisma, i jalovog ~ekanja na odgovor za koji se ve} unaprijed zna kakav }e biti ako i do|e, a opet, pisma se moraju pisati, jer je to jedini na~in da se ne preda{, u tim zatupljuju}im intervalima vidi Juki}, vidi i spoznaje sve: uspraviti se, zna~i ostati sam! [to je ~ovjek jasnije razabrao {to mu je raditi da bi zaista bio ~ovjek: uspravan na svom putu, i {to dosljednije

Putovanje Ivana Frane Jukia

95

kro~i takav svojim putem, uspravan, ne odbacuju}i ni truna od one strasti i onog duga za koji se jo{ tamo negdje na po~etku opredijelio, ne odbacuju}i od svega toga ni mrve, to ve}ma sam ostaje, i ta samo}a se opasno zgu{njava, sti{}e, materijalizira, i ugu{it }e ga kao tijesan oklop, smrvit }e ga jednog dana; jednostavno, ne}e se vi{e mo}i izboriti za dah, za srkljaj zraka koji mu je tako prokleto sve potrebniji. Shva}a Juki} jo{ ne{to: sve i kad bi sad sve porekao, kad bi se zaista, istinski, i u sebi, odrekao svega, popljuvao i zgazio sve ~emu je u `ivotu slu`io, kad bi s ovog kapitolskog bre`uljka javno, urbi et orbi, objavio svoje odricanje i konvertitski se posuo pepelom, sve i kad bi tako uradio, ne samo da mu nitko ne bi vjerovao, nego bi ga jo{ vi{e uzeli na oko, jo{ opreznije posumnjali i jo{ ~vr{}e oklopili, zatvorili, svezali. Precizno kao onaj ogromni zemljovid {to ga je gledao u vatikanskoj knji`nici, razastire Juki} u mislima prostore i razmake u kojima je niknuo, po kojima je zakoracio na ovu ludu stazu, koja ga je, evo, dovela do ove, ~ini se po svemu zadnje, o~ajne postaje. Prostor o kojemu je tako vru}e sanjao kao o jednom savr{enom krugu, ure|enom i ulju|enom, jednom i jdinom, od mora Jadranskoga do Crnoga, i od Drave do Vardara, od Alpa do Soluna, prostor koji je nekad davno zami{ljao kao mo}no srce {to jedinstveno pulsira i tu~e u radosnom poletu i brizgu novog `ivota, taj prostor sve mu se ~e{}e, i protiv volje, ~ini kao poderana, zgu`vana i zga`ena krpa, kao i sam {to je zga`en, zgu`van i

96

Ivan Lovrenovi

razdrt. Vidi Juki} u mislima taj ukleti trokut, koji je, za nepunih petnaestak godina i svojim koracima premjerio, te uklete tri krvave to~ke, vidi Be~, Carigrad, vidi Rim, i nikad mu se to nije zornije i preglednije ukazalo i objasnilo: sve za {to se je mislilo i o ~emu se ma{talo da mo`e i da }e krenuti iznutra, iz tog dragog prostora, u kojem je Bosna srce u srcu, da }e planuti, buknuti i zavrtiti se novom, harmoni~nom vrtnjom, sve je to ome|eno i odre|eno ovim trima vra`jim silama, sve je to jadno i osu|eno, `ilavo ali }oravo i krvavo ljudsko meso, kojemu jo{ nije namijenjena bolja sudbina od one da bude vezano u prange i razvla~eno u krvavom sind`iru izme|u Stambola, Be~a i Rima, i jedina pjesma koja se u tom prostoru ~uje kako odjekuje od mora do mora i od Drave do Vardara, to je zveka robija{kih lanaca i mukla robija{ka psovka, a divna, sun~ana Gundulova oda slobodi tlapnja je, krvava tlapnja zbog koje glave pucaju kao ljuske orahove u gvozdenim {akama i pod o{trim kopitima generalskim, seraskerskim, kondotjerskim kopitima politika, koje se ovim prostorima jednako ustrajno i jednako krvavo vode jo{ uvijek, i sve su jednake, bez obzira na simbole koje na barjacima nose, i u ime kojih dolaze. Jo{ od prvih sudara s nadmenim i nadmo}nim ugarsko-njema~kim ignorantskim gospodskim prijezirom u Vesprimu, i od sudara oko Bari{i}eva cezaropapskog postavljenja, od prvih sudara u koje se ulijetalo dje~a~ki strasno i naivno, jo{ od tih, ~ini mu se tako davnih vremena, jednako stalno i sve gor~e name}e se Juki}u i ovo pitanje: {to je Rim

Putovanje Ivana Frane Jukia

97

nama i {to smo mi Rimu? Objasnilo mu se to i prije, ali kona~no, jasno i neopozivo, shvatio je sve nedavno, kroz jedan banalan i bezna~ajan incident. Sam, u praznoj crkvi, stajao je pred grobnom plo~om zadnje bosanske kraljice Katarine Kosa~e, svete Kate, za kojom `ene oko Kraljeve Sutjeske nose crninu i danas. Stajao je pred plo~om, bez misli, bez `elje da misli, osje}aju}i samo ~udnu neku podudarnost, a pristupio mu je tiho, iza le|a, jedan redovnik i, bajagi blagonaklono, po~eo dosa|ivati mu s oficijelnim tuma~enjem njene sudbine, onako kako je u samostanskim knjigama zapisana i zapam}ena. Slu{a Juki} tu kreaturu, tog samostanskog moljca, koji svaki ~as di`e o~i k nebu i pobo`no sklapa ruke, i ponavlja mu otrcanu ariju, koje se naslu{ao jo{ u Bosni, i koja mu je uvijek smrdila po servilnosti, po glupavom podani{tvu, i, uostalom, po la`i i falsifikatu, slu{a i sve se vi{e `esti, i osje}a da ne}e otrpiti. To {to vi meni tu drobite, {to su vam nadrobili u va{e ponizne u{i, i {to se drobi ve} stolje}ima o ovoj `eni, ne}e biti da je bilo ba{ tako kao {to se drobi. Kakav sveti `ivot, kakvo odricanje od svjetovnih slasti, kakve zaruke s vje~nim zaru~nikom, kakva li odanost Svetoj Stolici i potvrda stoljetnih neraskidivih veza izme|u napa}enog bosanskog puka i Svetog Oca! Tu `enu su, u smrtnom strahu, potjerali; uostalom, ne tako brzo te ne bi stigla ponijeti sa sobom svoje kraljevske dragocjenosti i svoju kraljevsku blagajnu. Toj `eni su oteli djecu i odveli ih u Stambol, i nikad ih vi{e nije vidjela, ro|enu djecu, a ona je sa svojom prat-

98

Ivan Lovrenovi

njom stigla ovamo, pod za{titu, i jedina garancija da }e ta za{tita biti dostojna, da ne}e biti gladna ni ozebla, bilo je blago koje je ponijela sa sobom i od kojega su cijelom Rimu, i ne samo Rimu, zazubice rasle. Ta `ena je, ~im je do{la, morala potpisati, ~ujete li, potpisati, da sve svoje, i ovdje i tamo u Bosni i blago i politi~ke nasljedne vladarske kompetencije ostavlja svojim za{titnicima, da bi je, zauzvrat, pustili da `ivi, uostalom, kao emigrant, kao politi~ka valuta, tako dobra za mijenjanje ako ustreba, kao hap{enik, luksuzni zatvorenik. Usta sprdaju, a kesa govori, tako to ka`e moj narod! Ta `ena, to je jedna nesretna udovica, kojoj su k tome i djecu otrgli, i koja bi i sama skapala, silovana i ra{~ere~ena negdje u polumraku bosanskih {uma, da nije bila to {to je bila, i da nije mudro sa~uvala svoje blago koje {titi i grije sigurnije nego bilo kakva vjera i svetost i predanost Vi{njemu. To je ta `ena, i tako je to s tom `enom bilo, i tako to uglavnom, s neznatnim razlikama, ve} stolje}ima, do dana dana{njega, biva sa svima nama koji s raznim preporukama i u razli~itim aran`manima sti`emo iz onih krajeva, po vama tako idili~no pitomo, upravo blesavo, do vlastite krvi pod vlastitim grlom, odanih Svetom Ocu, u ovaj Sveti Grad, da u njemu na|emo za{titu i vje~no smirenje. Da, da, vje~no smirenje, to ste dobro smislili! Smiriti, svezati, upokoriti, ujaloviti; i misao i tijelo... Tako je to s tom `enom, i ne samo s njom, bilo, a svoje dirljive tirade i izlizane fraze vi ostavite za sebe i za one koji balavu vlagu u o~ima smatraju svetim zanosom pred sudbinom bo`ijih mu~enika!

Putovanje Ivana Frane Jukia

99

Uostalom, bolje bi bilo da mi objasnite, ako mo`ete, za{to je maknuta odavde plo~a s bosanskim jezikom i bosanskim pismenima? I s kojim pravom? Ako je to `ena ve} tra`ila, i to tra`enje platila suhim dukatima platila! onda bi ve} najobi~nija pristojnost i pijetet prema pokojni~inoj volji nalagala da se to i po{tuje! Ili mo`da taj barbarski jezik i ta barbarska pismena vrije|aju sveti latinski rimski kapitolski hram i ukus? Pa i Katarinino blago bilo je barbarsko, a ne bi se ba{ reklo da mu je zveka i {u{tanje bilo grubo i uvredljivo za odnjegovane rimske u{i! Ra`estio se Juki} obnavljaju}i ovaj enervantni susret i dijalog, a Vladi} ga nijemo slu{a i osje}a ponovo, kao za one ljetne {etnje iznad Varcara, koliko se ovaj ~ovjek opasno i umno otrgnuo od umrtvljeno-banalnog na~ina na koji se o svijetu obi~no misli. Mije{a se u njemu dvoje: strijepnja za ovog ~ovjeka koji se o~ito nije ni za dlaku promijenio, s intimnim ponosom {to je to tako, {to se nije promijenio, {to mu sve muke ne samo da nisu naudile i prignule glavu, ve} ta glava jo{ jasnije misli, i jo{ uspravnije stoji.

100

Ivan Lovrenovi

Putovanje Ivana Frane Jukia

101

PRIJE KRAJA, \AKOVO 1857.


NAD Be~om se je ve} tiho zatvaralo rasko{no svibanjsko predve~erje, i nailazilo je ono doba dana kad se bolesnici naj`e{}e uznemiruju i najte`e hrvu s groznicom. Sestra je to dobro znala; zato je odlo`ila sve svoje sitne poslove krunicu, molitvenik, vez - pozvala jo{ jednu sestru da joj bude pri ruci ako bude trebalo, i prisjela uz Juki}evu postelju. On je samo izmoreno je~ao, o~i su mu bile zatvorene i ~inilo se da }e zaspati. Ali sestra je znala da je to samo interval varljivog mira prije gr~a koji lako mo`e nakon tri dana u`asnih muka i stalne vatre biti posljednji. NEKOLIKO dana uo~i polaska u Be~ u bolnicu, nakon {to je skoro cijelu zimu prele`ao u |akova~kom seminaru, malaksao i bolestan, a nadasve iscrpljen stra{nim bolovima od kamenca, javio se je Juki} fra Anti Vladi}u, da ga pozdravi i ~estita mu postavljenje za gvardijana fojni~kog samostana. Stari moj prijatelju! Skoro dvije godine minu{e od na{eg vi|enja u Gradi{koj, a ja ti o sebi ni{ta boljega ne mogu javiti, te mi je drago da si barem ti u zdravlju. Kako ~ujem, zagvardijani{e te! Pa, evo ~estitam ti, i `alim te, jer, znaju}i tebe, tko si i kakav si, znam da }e{ velike muke s ujacima imati, a o Turcima da i ne zborim, to te patri sva-

102

Ivan Lovrenovi

kako! Ali, uzdam se da ni oni ni{ta manje muke s tobom ne}e imati, i u to ime ~vrsto ti `elim da uradi{ ono {to si naumio! A naumio si ne{to, u to sam siguran, ina~e se ne bi tako lako prihvatio mu~ne du`nosti. Ja sveudilj trpim i sveudilj se nadam. Isposlovao je Strossmayer, te me {alje u Be~, pod no`. Koliko je to dobro, ne znam, i pravo da ti ka`em, bojim se da }e mi to dohakati, ali ni ovako se dalje ne mo`e. Kad bi barem taj no` i ta operacija uklonili i sve ono {to se je izme|u mene i Bosne naplavilo, pa da se iz Be~a vi{e ne vra}am u \akovo, ve} pravo tamo, da opet zasu~em rukave! Pusta `elja! Duboko je sjeme Latas posijao! Pi{e mi Marti} - zahvali mu se, kad ga vidi{, na svemu {to je, makar i uzalud, za mene u~inio, i {to ~ini kod vezira Hur{id-pa{e - da bi me vezir pustio u Bosnu kad bih porekao sve {to sam dosad tvrdio, i ako [unji} dadne biskupsku garanciju za mene. Niti ja svoga uvjerenja mogu odre}i, niti je [unji} tako lud da garantira za mene ovakvoga! Elem, ~ini se da mi je do smrti vrtiti se oko Bosne, a nikad u nju zaviriti! Toliki su iz nje utekli, toliki ni o ~emu drugome ne sanjaju koliko o tome da iz nje uteku, a jedan, samo jedan siroma{ni redovnik koji je sve snage upro da se u nju vrati, kao {to nikad samovoljno iz nje ni oti{ao nije, njemu se to prije~i i brani, kao da je za sve zlo kriv, i kao da }e bez njega Bosnom mlijeko a Vrbasom med pote}i! A toliko toga neura|enoga stoji, da mi se nekad vid smra~i od te goleme planine i neprohodne {ume svega {to pred nama stoji, svega o ~emu smo

Putovanje Ivana Frane Jukia

103

ti i ja znali u beskraj razgovarati, i o ~emu na{ puk, pa ni na{i ujaci, jo{ pojma nemaju, i ne znaju ni da postoji, a kamoli da bi nam sve to trebalo kao nasu{na mrva. Ja odbijam {to mogu i koliko mogu, ali vidit }e{ i sam da je malo i sporo kad ti ka`em da tre}i Bosanski prijatelj jo{ nije gotov, a spremao sam ga jo{ one godine kad se sretosmo na Savi. Volio bih da mogu sti}i dovr{iti Putovanje iz Sarajeva u Carigrad kako sam ti i obe}avao, ali, ne znam... Jedno: tare me bolest, pa ne mogu ni pola sata raditi a da ne prekinem, a drugo: kad se sjetim svega {to sam predeverao, i kad se sjetim da taj dever i to mu~no putovanje nije zavr{eno sve dotle dok se ne skrasim ili u Bosni, ili u grobu, potopi me o~ajanje, i nije mi ni do pera ni do pisanja. Ovo {to stignem sastaviti dat }u fra Filipu Kuni}u zna{ ga, du{evan je i zna cijenu ovome {to ja gonim pa, ako se iz Be~a ne vratim, neka se on pobrine... A ni{ta mi dra`e ne bi bilo nego kad bi se Bosanski prijatelj mogao tiskati u na{oj, bosanskoj tiskarnici! ^ini mi se: kad bih to ugledao, cijelom svijetu bih mogao sve oprostiti i umrijeti sretan kao dijete kad ga majka uspavljuje! Moj ro|ak Anto Kai} sprema se po tom poslu u Sarajevo, Marti} }e mu biti pri ruci, a i ti, `iv bio, gledaj pa priteci i pomozi {to mogne{ i {to bude trebalo. Pozdravi sve na{e prijatelje i znance. Naba{ka mi gledaj Kne`evi}a; ~ujem da je izu~io {kole i vratio se iz Italije. Znam da jo{ misli kako ti je govorio prije nego }e u Sienu, i to mi je melem-

104

Ivan Lovrenovi

utjeha u ovoj ~amotinji. Ne}e, zar, i njega satrti kao {to su mene... Kazuj mu sve kako je sa mnom bilo, jer dobro Tur~in ka`e: samo }e budalu iz iste rupe dvaput guja ugristi. A za mene je kasno... Mene su izujedale... Ako te potreba nanese kroz Varcar, zna{ dobro koga }e{ sve pozdraviti. Majci nisam ni{ta poru~ivao, da ne padne u brigu, a ti je, koliko mo`e{, prigledaj i pomozi. Tebi i fra Boni ja se ionako, i kad bi se `iv vratio, nikad ne bih mogao odu`iti za sve {to u~iniste, i slanjem i brigom i ljubavlju. Ostaj mi tvrd kakva te znam, a ako zaglavim u Be~u, ti zna{ kako }e{ me o`aliti: ni suzom ni umilnom rije~ju, ve} ne daj da pogine ono {to je Juki} zaorao Opremio je Juki} to pismo po nekim ko~ija{ima u Brod Brli}u, a on }e ga, starim vezama, u Fojnicu, i kad su oti{li, bilo mu je kao da je zadnji put mahnuo rukom dalekom prijatelju. Ostao je gledaju}i za zapregom i kad mu je ve} izmakla s o~iju, odsutno je zurio u maglenu slavonsku ravnicu, i sjeta ga je shrvala, i bilo mu je kao da ga je neka stra{no jaka i neumoljiva zla snaga podigla i otkinula, i ponijela iznad ovog seminara, iznad \akova, iznad ove zemlje i neprozirne magle koja ju je u nedogled zastrla, i sad sve br`e i nepovratnije leti, udaljava se i u`asno dobro zna kako je to udaljavanje kona~no, a ispod njega ostaje sve, i nema te volje i te snage koja bi ga vratila natrag. Bi mu `ao i te{ko, i najra|e bi, da mo`e, vratio one kirija{e, da dopi{e jo{ mnogo toga, da napi{e sve, sve..., i ne znaju}i pravo {ta je to sve {to ga ne-

Putovanje Ivana Frane Jukia

105

kazano, nenapisano, neizgovoreno davi i le`i u prsima, u utrobi i prite`e, a htio bi to u jednom mahu izre}i, objasniti, svima prikazati i osloboditi se, kao i od ovog kamena koji u njemu sije~e i para i re`e, i pamet mu se od tog `ivog rezanja mra~i.

106

Ivan Lovrenovi

Putovanje Ivana Frane Jukia

107

EPILOG 20. svibnja 1857. Be~


UMIRE Juki}. Postelja kao razboji{te - razmetana, znojna, zgu`vana. Zavoji na trbuhu po~upani, razderani. Rana prokrvarila, i zaludu je dvjema sestrama sve {to, i vje{to i usplahireno, poku{avaju. Zadnja pomisao, ako je pomisli uop}e moglo biti u ovim groznim mukama, vi{e slika nego pomisao, vi{e vreli, bijelo usijani pe~at bola i ludila u mozgu, je Be~. Antipati~ni, tu|i Be~, s kojim se je cijeli `ivot tuklo, za koji se ~itava `ivota znalo da dobro iz njega ne}e; sjajni, cesarski, biskupski Be~, u kojem se je nekad davno u jednom trenu slabosti volje htjelo abdicirati, pobje}i, umiriti, a sad se je do{lo da se u njemu umre. Be~ iz kojega su se onoga jutra kada je, prije {est godina, stajao u audijenciji pred Jela~i}em, donose}i svoj krvavi, dinamitski vrisak u ime sve Bosne otvarale zanesene perspektive na ~itav onaj dolje dragi i ukleti prostor, i kada se jo{ tvrdo vjerovalo u tlapnju. Susti`u}i bjesomu~no svoju sudbinu, sunuv{i kao luda strijela iz nepismenih, azijatskih, mra~nih dubina Bosne, iz Fojnica, Sutjeski, Varcara, zgu`vanih me|u ~eljustima brda i uspavanih pod hladom ravnodu{nih {uma, opkru`iv{i zemlju i gradove, razapet na krvavom sind`iru rastegnutom izme|u Rima i Stambola, stigao je Juki} u Be~. Da umre. Gluho i daleko. Mrkonji}-Grad, 1975.

108

Ivan Lovrenovi

Putovanje Ivana Frane Jukia

109

RJE^NIK I TUMA^
anastalgija, nostalgija; u ovom obliku Juki} upotrebljava rije~ u svojim pismima Apage!, Apage satanas! (gr~.), Odlazi vra`e! (egzorcisti~ka formula) arslan, gorski lav asker, vojska, vojnik bajat, ustajao banasati, nesuvislo govoriti Bari{i}, fra Rafo (1797-1863). Od 1832. do 1846. biskup i apostolski vikar u Bosni. Kroz ~itavo to vrijeme traje, dramati~no i s raznim obratima, borba koju franjevci bosanske franjeva~ke redodr`ave uporno i dosljedno vode protiv Bari{i}a. Ta borba je objektivno borba za sa~uvanje starih prava, ali u svijestima jednog dijela franjevaca vrlo je `iva i jasna spoznaja da je Bari{i} rimski i be~ki ~ovjek i da je kao takav velika smetnja procesu nacionalnog i kulturnog bu|enja, koje je u tom razdoblju zahvatilo ~itavu Evropu, a preko zagreba~kog ilirskog programa doprlo i u Bosnu. Kakva i kolika god bila, ova dimenzija borbe protiv Bari{i}a izuzetno je zna~ajan momenat u op}oj i crkvenoj historiji Bosne. begluk, ovdje: obaveza besplatnog rada na begovskom ili dr`avnom posjedu beli, sigurno, zaista

110

Ivan Lovrenovi

biona, mrena na o~ima bir, pobir, ono {to vjernici u naturi (`ito, drva, mrs itd.) daju `upnicima ili samostanima Bosanski prijatelj, prvi ~asopis u knji`evnoj historiji Bosne i Hercegovine. Pokreta~, urednik i uglavnom jedini suradnik fra Ivan Frano Juki}. Iza{la su ukupno tri sveska, od kojih je prva dva Juki} pripremio u Varcaru (1850. i 1851. godine), a tre}i za vrijeme svoga mu~noga izgnanstva. Taj tre}i svezak {tampan je posmrtno, 1861. godine. ^asopis je po urednikovoj koncepciji sadr`avao potriebite koristne i zabavne stvari, zapravo, imao je biti i bio je popularna enciklopedija vrlo {irokog dijapazona znanja: od narodnih ljekarija do politi~kih manifesta. Prva knjiga ima 140 strana, druga 200, a tre}a 215. Nastavljaju}i djelo svoga u~itelja, fra Anto Kne`evi} izdao je 1870. godine ~etvrtu knjigu Bosanskog prijatelja. Bosna Srebrena, Bosna Argentina (lat.), kroz stolje}a slu`beni naziv bosanske franjeva~ke redodr`ave. Nakon bezuspje{ne epizode pastorizatorskog rada dominikanaca, Bosanska biskupija se raspala, a biskup se preselio u \akovo, i otada on je samo titularno biskup bosanski, te je anonimni {panjolski putopisac s pravom mogao zapisati oko 1330. godine da stanovnici Bosne nisu katolici. (Vidi: dr. Bonicije Rup~i}, Svjetovni kler u Bosni i Hercegovini do uspostave redovne hijerarhije, Dobri Pastir I-IV, 1975.) Franjevci se u Bosni pojavljuju ve} 1291, ali u malom broju, kao inkvizitori, a 1340. osnovana je Bosanska franjeva~ka vikarija, i od tada do 1881. (kada je Sveta Stolica u Bosni

Putovanje Ivana Frane Jukia

111

uvela i svjetovnu crkvenu hijerarhiju) franjevci su jedini katoli~ki kler na ovom terenu. Mala iznimka su popovi glagolja{i, koji su u malom broju bili kapelani ujacima u razdoblju od 1664. do 1839. Istina, u Bosni je osnovan Apostolski vikarijat 1735, ali biskupi apostolski vikari bili su franjevci, doma}i ljudi, a na `upama su opet sjedili samo franjevci. Bari{i}eva afera najbolje pokazuje kako su ujaci umjeli ~uvati tu praksu. Pet i pol stolje}a, dakle, franjevci su u Bosni za katoli~ki `ivalj jedini arbitri vjere, ali i mnogih drugih, svjetovnih stvari, a u otomanskom milet-sistemu i politi~ki predstavnici. Plove}i kroz nepogode kojima su za tih pet i po vijekova nebo i historija Bosnu tako obilato i ne{tedimice obasipali, franjevci su do perfekcije razvili svoju poslovi~no poznatu taktizersku, diplomatsku oprezno-pragmati~nu maniru i pogled na svijet, koji je ~esto uzimao i antipati~ni oblik stava settebandiere, pomoz-bog-~ar{ijo-na-sve-~etiri-strane, ali se ne bi moglo ni smjelo re}i da su zasluge ujaka pred kulturnom i politi~kom nota bene kulturnom! historijom Bosne ni malene ni skromne. Zbog zaboravnosti i lijenosti duha od koje na{a kulturna historiografija tako ~esto boluje, neka se na ovom mjestu spomene barem samo ovo: ravno dvije stotine godina prije Vuka Karad`i}a, fra Matija Divkovi} iz Jela{akah u svojim knjigama, koje je s glavom u torbi i{ao sam {tampati u Veneciju, prakti~no je inaugurirao (a kasniji pisci-franjevci dosljedno nastavljali i razvijali sve do 19. stolje}a) sve one knji`evnojezi~ne, pravopisne i alfabetske principe, po kojima se slavi Vuka Stefanovi}a Kara-

112

Ivan Lovrenovi

d`i}a kao tvorca modernog alfabeta. Dvije stotine godina tradicije, hrpe tekstova ispisanih bosanskom }irilicom, ~istim pu~kim jezikom i pravopisom koji organski izvire iz tog jezika i prema sebi formira pismo, ~ine}i ga podlo`nim zakonima tog jezika, ova, dakle, ~injenica nije takva te bi se mogla zanemariti kao periferna, ili zaboraviti kao nepostoje}a. bukagije, okovi na nogama }asa, plitka posuda }enar, okrajak, margina }umez, koko{injac degenek, batina dever, egzistencijalna borba, `ivotne tegobe din, vjera, vjerozakon dindu{manin, zakleti vjerski neprijatelj Dobreti}i, visoravan i selo u {umovitom predjelu Vla{i}a. Drevna franjeva~ka `upa. Etnografski vrlo konzerviran kraj, koji je po svoj prilici bio pribje`i{te mnogima nakon pada Bosne pod Turke. dognati u suru, dotjerati u red dohakati, do}i komu glave dolce far niente (tal.), slatko je ne raditi ni{ta dunjaluk, svijet, cijeli svijet d`eriz, kanal od nu`nika |ene, jo{, k tomu jo{ fermen, prsluk izvezen gajtanima furuna, pe} gurabija, slatka poga~a; suhi kola~ gvardijan, starje{ina samostana habit, duga~ka redovni~ka halja hamal, sluga, nosa~

Putovanje Ivana Frane Jukia

113

irget, argat, najamni radnik, nadni~ar i`injati, izmisliti, izna}i jaka, okovratnik jdin, slo`an, jedinstven juzba{a, kapetan, zapovjednik buljuka ~ete kabuliti, pristati kanati, krila od vratnica kiljer, spremnica za hranu Kne`evi}, fra Anto (Varcar 1834 - Kotor Varo{ 1889). U djetinjstvu i{ao u varcarsku {kolu prid Juki}a. [kolovao se dalje u Fojnici i u Italiji (Siena) garibaldinske epohe. Cijeli svoj `ivot posvetio borbi za Bosnu. Za razliku od ostalih franjevaca, kulturnopoliti~kih radnika svoga vremena, od kojih jedni ustrajavaju u ilirskim idejama (Ivan Frano Juki}, Marijan [unji}), a drugi prihva}aju ~isto hrvatstvo (Grgo Marti}), Kne`evi} samostalno razvija nacionalno jedinstvenu koncepciju bosanstva, a u politi~ko-administrativno-teritorijalnom smislu zastupa dosljedno i vatreno ideju bosanskohercegova~ke dr`avne autonomije. Ne nasjeda na prividnu podudarnost kasnije austrougarske politike bo{nja{tva, svjestan njezine imperijalne perfidnosti. ^etiri godine prije smrti (1885) pi{e ovako: ne `ivimo u raju, izuzev li~ne slobode, nema nikakve razlike izme|u ovog robovanja i robovanja pod turskom upravom. Na{ narod doveden je do najni`eg stupnja siroma{tva radi stalnih progona, te{kih poreza Kne`evi}eva najva`nija djela su: Kratka povijest kralja bosanskih, 1887, Carsko-turski namjesnici

114

Ivan Lovrenovi

u Bosni, 1887, Pad Bosne, 1884. i nastavak Juki}eva pregnu}a IV svezak Bosanskoga prijatelja 1870. No, svakako najpoznatija i najprovokativnija je njegova Krvava knjiga ili spomenik Kraljevstva bosanskoga, 1869, u kojoj `estoko ustaje protiv primitivizma i zuluma turske vlasti, i zbog koje bosanski vezir ucjenjuje njegovu glavu ~izmom zlatnih dukata. Mnogim Kne`evi}evim opservacijama ne mo`e se odre}i svje`ina i to~nost, posebno kad je u pitanju njegova ogor~enost tendencijom da se negira historijska specifi~nost Bosne, i da se Bosna mehani~ki podijeli i podvede pod pojam srpstva ili hrvatstva. U Pridgovoru Pada Bosne on pi{e: Nu ako nam je `ao na Ma|are, mnogo nam je `alije na njeku ~ast i po{tenje pravednima jednokrvnu bra}u Srbe i Hrvate. Od ovih jedni nam rascijepi{e Bosnu i Bo{njake, te reko{e da je Bosna do Vrbasa Srbija, a Bo{njaci Srbi; od Vrbasa pako Hrvatska i Hrvati; drugi da su u cijeloj Bosni samo Srbi, do~im ~etvrti proglasi{e da su zgoljni Hrvati. Ovako dakle Bosna ponosna i Bo{njaci na glasu junaci kod ovakvih samo su prazna imena, izmi{ljena od njekih zane{enjakah kr{la, vojni~ka kasarna lala, dvorski dostojanstvenik na turskom dvoru Latas, Omer-pa{a (1806-1871). Ro|en u Lici (Mihajlo, Mi}a). Zavr{io austrijsku vojnu {kolu, prebjegao u Tursku (Banja Luka, kasnije Vidin), vrtoglavo se popeo do najvi{ih vojni~kih ~asti i funkcija u turskoj armadi. Upokoritelj pobunjenih Kurda, Arbanasa, Bosanaca, Crnogoraca. Komandant turske vojske u Krimskom ratu 1853-56. Li~nost

Putovanje Ivana Frane Jukia

115

zamumuljena, nejasna i kontradiktorna. Ambicije, kojih je po svoj prilici bilo u njegovoj intimi, da se uzdigne iznad obi~ne, mehani~ke vojni~ke uloge, u sfere politi~ki kreativnijeg, dr`avni~kog djelovanja, ostale su samo to {to su i bile skrivena intima. Latas do kraja ostaje vojni~ki instrumenat u rukama stambolske politike, specijalno u potrebama krvave i nemilosrdne pacifikacije krajeva sa separatisti~kim te`njama, kakvih je u turskom imperiju u sredini 19. stolje}a bilo puno. Pax latasiana ostavljala je za sobom u tim krajevima strah, popaljene krovove, mrtve glave, te trajno ogor~enje. magaza, du}an, podrum mal, imetak, blago marifetluk, dovitljivost, lukavstvo naba{ka, odvojeno, svako za se; osobito parnjak, vr{njak patriti, u idiomu tipa: to te patri svakako = to te o~ekuje, to ti pripada, htio ti to ili ne pervaz, rub, obod, okvir Podmahala (Podmala), ulica u starom Varcaru, u kojoj je stajala Juki}eva pu~ka u~ionica. Danas ulica Matije Gupca. Pooten, Karlo, vatikanski izaslanik u Bosnu, u pitanju afere oko biskupa Bari{i}a. Do{ao u Bosnu 1842. godine, s biskupom nikopoljskim Molaionijem, kao sub-delegat. Ostav{i sam, nakon Molaionijevog povratka u Bukure{t, poku{ava izigrati i Bari{i}a i franjevce i sam sjesti na bosansku biskupsku stolicu. Franjevci {alju tu`be u Rim Propagandi protiv njega, a tu`be se vra}aju natrag, da ih on rije{i. Na njegovu preporuku petorica fran-

116

Ivan Lovrenovi

jeva~kih prvaka (An|eo [unji}, Andrija Kujund`i}, Marijan [unji}, Lovro Karaula i Filip Pa{ali}) bivaju pozvani u Rim, u privremeno izgnanstvo. Protivan takvom grubom mije{anju u unutra{nje stvari, bosanski vezir Husref-pa{a istjera ga iz Bosne 1843. prange, okovi oko vrata predati, stra{iti se, strijepiti prenje, parni~enje, prepirka, polemika pretrga, trgovac na sitno, torbar preveremiti, su{ica, tuberkuloza; preneseno: venjenje, golema tuga Previle, planinski prijevoj izmedu Mrkonji}Grada i Majdana, na putu prema Jajcu Propaganda (vjere), Congregatio de Propaganda Fide, stalni organ Svete Stolice, danas zadu`en za evangelizaciju naroda provincijal, starje{ina redovni~ke (franjeva~ke) provincije rizma, mjera za papir (1000 araka) romar, hodo~asnik (od Roma Rim) se}ija, niska duga~ka sjediljka uza zid seminarij, sjemeni{te, bogoslovija serasker, vojskovo|a, mar{al sind`ir, lanac skomsati se, smije{ati, izmije{ati se, zamrsiti srklet, tegoba, uzrujavanje; naporan rad sura, red, linija surgun, surgunluk, progon, progonstvo svratati se, slomiti vrat {erbe, slatki napitak {ipilo, pukotina

Putovanje Ivana Frane Jukia

117

talambas, bubanj tanzimat, reforme. Hati{erif od Glhane, progla{en 1839. u Turskoj, formalno-pravno omogu}io je proklamiranje reformi koje su i{le za evropeizacijom Otomanskoga Carstva, ali i za osiguranjem centralne vlasti od opasnih centrifugalnih te`nji plemstva, osobito izra`enim u perifernim dijelovima carstva. Posljedice reformnih nastojanja u Bosni bile su historijski kontradiktorne i ljudski vrlo krvave. Bune krupnih i sitnih feudalaca, a s njima i dobrog dijela naroda, protiv stambolskog centralizma i reformi, traju kontinuirano dvadesetak godina, sve do krvave intervencije Omer-pa{e Latasa, i ugu{enja zadnjeg upori{ta buntovnika u Cazinu i u Biha}u u prolje}e 1851. godine. Jednom dijelu naroda, osobito katoli~kom i pravoslavnom, tanzimat, odnosno Latas i njegova misija, privremeno ulili su `arku nadu da }e se Bosna kona~no preurediti. Naravno, veliku ulogu u tom nadanju igrale su ne samo socijalne i ekonomske komponente, ve} i duboke konfliktne naslage u mentalitetima: vjerske, kulturne, obi~ajne... To vrijeme i te zapletene historijske relacije kao najzanesenijeg eksponenta tanzimatskih nada i uzdanja izbacile su na tragi~nu scenu Ivana Franu Juki}a. Bilo je ljudi i umova koji su sa distance druk~ije shva}ali situaciju i predvi|ali rasplet. U Isto~nom pitanju Ante Star~evi}, naprimjer, upozorava Juki}a: Nesretni~e! Da bi bili ljudi, da bi imali razum i po{tenje, vi bi se zdru`ili s agami, pa s njima protjerali neprijateljsku vojsku. Ako age padnu, onda i vi dolazite na red!, ali iznutra, iz srca zbivanja, u

118

Ivan Lovrenovi

glavi mladog i neobuzdanim temperamentom obdarenog fratra, zalu|enog slatkim otrovom ilirizma, i ve} bolesnog od nestrpljenja, stvari su historijski i psiholo{ki nu`no morale izgledati druk~ije. teferi~, izlet u prirodu tefter, bilje`nica, rukopisna knjiga Tirol, Dimitrije (1793-1857), srpski kulturni radnik, prijatelj ali ne u svemu i istomi{ljenik Vuka Karad`i}a. @ivio je u Temi{varu, kasnije pre{ao u Srbiju. Potaknut konfuznim i povr{nim Tirolovim tretiranjem bosanske jezi~ne, narodnosne i pravopisne problematike, te njegovim konzervativnim odbijanjem Vukovih jezi~nih i pravopisnih ideja (u ~lanku Pismo Nade`dinovo s malim komentarom, objavljenom 20. 5. 1842. u Beogradskim novinama), Juki} objavljuje u Danici ilirskoj (3. 9. 1842.) polemi~ki ponesen ~lanak Samo za sada. Da su svi Bo{njaci Srbi, kako to tvrdi Tirol, tu tvrdnju Juki} raspr{uje ~itavim lancem logi~ne argumentacije, zasnovane na temeljitom revidiranju tuma~enja istih detalja kojima se povr{no slu`i Tirol u svom ~lanku. No, u skladu s ilirskom zvijezdom, koja se pred Juki}evim o~ima nije ugasila do smrti, Juki} ovoj Tirolovoj tvrdnji ne suprotstavlja nikakvu drugu etni~ku generalizaciju istog nivoa, ve} nadre|en i sveobuhvatan pojam ilirstva. Nije bezna~ajno istaknuti kako ve} u ovom ~lanku, u svojoj dvadeset~etvrtoj godini, Juki}-franjevac, iz perspektive i ambijenta zaostale, nepismene, turske Bosne, eksplicitno i sasvim ra{~i{}eno govori o mije{anju religije s literaturom kao o

Putovanje Ivana Frane Jukia

119

pojavi intelektualnog sa`aljenja vrijednoj, koju treba prevladati. topuz, oru`je za udaranje, buzdovan trina, beskorisni prah {to ostaje ispod suhog sijena Trstionica, rje~ica koja protje~e kroz Kraljevu Sutjesku; naziv `upe u srednjem vijeku (Trstivnica). tuskav, prljav ujak, popularni naziv za franjevce, rasprostranjen u Bosni do danas ular, jular, konjski povodac od u`eta ulema, skup u~enih islamskih prvaka urbi et orbi, gradu (Rimu) i cijelom svijetu; razglasiti {to javno, objaviti vakat, vrijeme, doba, epoha Varcar Vakuf, danas Mrkonji}-Grad. Ime je nastalo od drevnog predslavenskog naselja Varcarevo, dodavanjem arapskoturskog vakuf, u vremenu nakon 1590-ih godina, kad je Krzlaraga, stambolski velikodostojanstvenik rodom iz ovih krajeva, sagradio i uvakufio zgrade i zemlju u centru dana{njega grada. Za kara|or|evi}evske Jugoslavije grad je dobio novo ime, po ustani~kom pseudonimu Petra I Kara|or|evi}a. Vesprim (Veszprem), gradi} u Mad`arskoj, blizu Balatonskog jezera, u koji su u jednom periodu 19. stolje}a slani mladi bosanski franjeva~ki bogoslovi na vi{e nauke. vilajet, pokrajina, oblast vrslati, motati se, oblijetati oko ~ega zableu{iti, impresionirati, fascinirati zanebesati se, o{amutiti, zavrtiti se u glavi

120

Ivan Lovrenovi

zapis, magijska formula koja se nosala uz tijelo kao za{tita od nesre}e i uroka; dijelili su ih hod`e, ali i kr{}anski sve}enici Zemljopis i poviestnica Bosne, djelo koje je Juki} napisao 1850. u Varcaru, a {tampao u Zagrebu 1851. pod pseudonimom Slavoljub Bo{njak. Nakon brojnih manjih geografsko-historiografskih ~lanaka, objavljivanih u periodici kroz deset godina, ovo je sistemati~an i zaokru`en rad, prvi te vrste u doma}oj, bosanskoj nauci. Sam Juki} kao svog pred{asnika u ovom poslu apostrofira jedino fra Filipa Lastri}a O}evca. ziratno, plodno, obradivo zor, sila, snaga, `estina @elje i molbe kristjanah u Bosni i Hercegovini, koje ponizno prikazuju Njegovom carskom Veli~anstvu sretnovladaju}em sultanu AbdulMed`idu - ovih dvadesetosam to~aka socijalnih, ekonomskih, politi~kih i kulturnih tra`enja, koje je Juki} formulirao u prolje}e 1850. godine u Varcaru, i dodao ih Zemljopisu i poviestnici kao Nadostavak, organsku poantu svega onoga {to je nau~nopolemi~ki tretirano u Zemljopisu, ta promemorija, to je embrio, nacrt prvog svjesno formuliranog gra|anskog ustava u historiji Bosne i Hercegovine. Promemorija je zasnovana na proklamiranim tanzimatskim pravima, ali ih i prerasta, gledaju}i i dalje, i tra`e}i i vi{e nego {to je tanzimat mogao proklamirati. Koliko dobro je Juki} bio svjestan pogibeljnosti takvog tra`enja, svjedo~i o tome tekst zavr{etka promemorije. Koliko je, pak, nepokolebljivo stajao iza zahtjeva, dovoljno jasno govori ~injenica

Putovanje Ivana Frane Jukia

121

da ih je objavio, usprkos brojnim opomenama i upozorenjima da ne stavlja glavu u torbu. A kako fatalno su mu se @elje i molbe o glavu razbile, tome je najbolji svjedok njegova sudbina od 17. sije~nja 1852. do anonimne smrti i jo{ anonimnijeg groba u be~koj sirotinjskoj masovnoj grobnici 22. svibnja 1857. Zavr{etak @elja i molbi glasi ovako: Na ove '`elje i molbe' vi{e hiljadah Va{ih podlo`nikah podpisalo bi se, ali ne smije! Mi smo vi{e putah tamo do va{eg prijestolja slali na{e ljude, koji su ve}om stranom od mjestnih vezirah poubijani, a mnogi ni danas ne smiju u svoju ota~binu do}i zato, {to su se usudili vama molbe podnijeti ol na njih se podpisati.

122

Ivan Lovrenovi

Putovanje Ivana Frane Jukia

123

UZ OVO IZDANJE
Od sije~nja do o`ujka 1996. jedno za drugim vra}ala su se pod sarajevsku vlast pojedina gradska naselja, {to ih je u ratu okupirala srpska vojska. Jedno od njih bili su Ned`ari}i i u njima Franjeva~ka teologija Bosne Srebrene, iz koje su franjevci bili istjerani u ljeto 1992, a zgrada temeljito oplja~kana i potom pretvorena u vojni~ku utvrdu. Dan nakon reintegracije Ned`ari}a pozvali su me prijatelji - fra Petar An|elovi}, tada{nji provincijal Bosne Srebrene, i profesor fra Luka Marke{i}, eksprovincijal, da zajedno pogledamo Teologiju. Hodali smo po opusto{enoj i obesve}enoj ku}i, dvojica fratara su iskazivali tipi~nu vedrinu na razvalinama, koja je dolazila na moju u`asnutost kao ljekovita ironizacija. Fra Luku smo na trenutak bili izgubili iz vida, a onda smo ga za~uli iz prostorije u kojoj je nekad bila studentska ~itaonica... Stajao je na gomili mokrih, zgu`vanih, upropa{tenih ~asopisa i knjiga, i veselo mi mahao jednom knjigom: Ovo je sada svakako tvoje! U ruci je dr`ao primjerak Putovanja Ivana Frane Juki}a, elegantno zeleno izdanje Ice Muteveli}a iz 1977. sa crte`ima Miodraga Vartabedijana. Bio je to ba{ jedini svezak iz cijele te ru`ne, vla`ne gomile, koji je nekako ostao suh i cijel.

124

Ivan Lovrenovi

Sva kasnija izdanja mogla su biti pripremljena zahvaljuju}i tom sretnom nalazu i daru, jer su svi autorovi primjerci uni{teni u okupaciji njegovoga sarajevskog kvarta, Grbavice. Poslije prvotiska (Prva knji`evna komuna, Mostar, 1977), Putovanje Ivana Frane Juki}a bilo je objavljeno u okviru edicije suvremene knji`evnosti naroda Bosne i Hercegovine u 50 knjiga (Svjetlost, Sarajevo, 1984/85), te u okviru Izabranih djela (Durieux, Zagreb 2003). U tom izdanju, prema kojemu je pripremljeno i ovo ~etvrto, autor je proveo neznatne pravopisne intervencije u tekstu i pojednostavljenja u Rje~niku na kraju knjige. I. L.

Putovanje Ivana Frane Jukia

125

BIBLIOTEKA OSVJETLJENJA Knjiga 2

IVAN LOVRENOVI]

PUTOVANJE IVANA FRANE JUKI]A


Izdava~ ZADU@BINA PETAR KO^I] Banja Luka Beograd Za izdava~a Nikola Vukoli}, direktor Lektor i korektor

Kompjuterska obrada i prelom Janko Velimirovi} [tampa GRAFID d.o.o. Banja Luka Za {tampariju Branislav Ivankovi} 2005. god.

126

Ivan Lovrenovi

OD ISTOGA PISCA Oba{a{}a i basanja, poetska proza, Sarajevo 1975. Putovanje Ivana Frane Juki}a, roman, Mostar 1977. Bosna i Hercegovina, ilustrirana monografija, Sarajevo 1982. Knji`evnost bosanskih franjevaca, hrestomatija, Sarajevo 1982. Skice, lajtmotivi, eseji, Banja Luka 1986. Sto godina Zemaljskog muzeja u Sarajevu, filmski scenarij, 1989. Labirint i pam}enje: kulturnopovijesni esej o Bosni, Sarajevo 1989, 1990, Klagenfurt 1994. Stolje}a Bosne Srebrene, filmski scenarij, 1990. Liber memorabilium, roman, Zagreb 1994. Ex tenebris, sarajevski dnevnik, Zagreb 1994. Welt ohne Brcke Svijet bez mosta, eseji, Berlin-Kpenick 1994. Bosna, kraj stolje}a, ~lanci, eseji, Zagreb 1996. Unutarnja zemlja: kratki pregled kulturne povijesti Bosne i Hercegovine, Zagreb 1998, 1999. Bosnien und Herzegovina: Eine Kulturgeschichte, Bozen-Wien 1998. Bosna a Hercegovina: Kratky prehled kulturni historie, Praha 2000. Bosnia: A Cultural History, London-New York 2001. Bosanski Hrvati: esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture, Zagreb 2002.