You are on page 1of 96

DIOBE RIMSKOG PRAVA

- rimski pravnici su nam ostavili nekoliko podjela prava, od kojih su od vee vanosti: a) ius civile, ius gentium, ius naturale - razlikovanje izmeu ius civile i ius gentium lei u tome to je razvojem iuris gentium u rimskoj dravi omoguen pravni saobraaj sa strancima (peregrinima), dok staro ius civile, kao pravo koje vrijedi samo za rimske graane, nije bilo pristupano peregrinima - kada je polovicom 3. st pr n e za pravosue s peregrinima uveden poseban jurisdikcioni magistrat, praetor peregrinus, on je za takve sporove uveo novi, ne!ormalni sudbeni postupak (!ormularni postupak), a ujedno je uvodio i niz novih pravnih ustanova prometnog prava koje nije bilo sputavano ukoenou i !ormalizmom starog civilnog prava " te nove ustanove oznauju pravnici kasnije kao ius gentium - one se primjenjuju i meu samim rimskim graanima, te sainjavaju rimsko prometno pravo, jer je i u prometu meu graanima !ormalistiko civilno pravo postalo konicom - ius gentium nije bilo meunarodno ili meudravno pravo u tom smislu da bi se ono primjenjivalo van granica rimske drave " ono je ustvari rimsko prometno ili trgovako pravo, dakle samo jedan dio rimskoga prava, koji se primjenjivao kako meu samim rimskim graanima, tako i u pravnim odnoajima sa strancima - ius gentium odnosilo se uglavnom na vlasnitvo i na ugovore, tj na pravne poslove prometnog prava - ius gentium je slobodnije i prilagoenije potrebama prometa od starog civilnog prava - ius gentium se ubraja u "ius aequum", pravino pravo gdje se omoguava vea sloboda i uvaavanje svih okolnosti konkretnog sluaja, za razliku od "ius strictum" kakvo je bilo staro civilno pravo - kod poslova iuris gentium prevladava vie sadraj i svrha, a ne !orma " kod tih poslova se primjenjuju naela potenja i povjerenja u prometu (bona fides) - kada je konstitucijom cara #arakale ! . g. bilo svim slobodnim podanicima rimske drave podijeljeno rimsko graanstvo, te su se odsada svi sluili u prvome redu rimskim pravom, dobiva ius gentium ono apstraktno teoretsko znaenje " sada se smatra za onaj dio prava koji se podjednako moe nai kod svih naroda, a temelji se na naturalis ratio - pored ius civile i ius gentium javlja se ve u klasinom pravu i pojam ius naturale ili prirodno pravo " u klasinom pravu se ono izjednauje s ius gentium, no ve potkraj klasinog doba ius naturale se smatra za posebnu, viu kategoriju prava u odnosu na ius civile, te se za njega kae da je to ono pravo koje je "semper aequum et bonum" (uvijek pravedno i dobro) - u $ustinijanovo doba se ius naturale smatra pravom koje dolazi od boanske providnosti i zato je ono sada apsolutno i nepromjenjivo pravo za sve narode i sva vremena - u drugom pak smislu se kao ius naturale de!inira pravo kao zajedniko svim ivim biima, dakle ljudima i ivotinjama - tako se uz raniju dvodiobu na ius civile i ius gentium javlja trodioba koja kao treu kategoriju uvodi ius naturale " pravo zajedniko svim ivim biima b) "isan# "rav# $ius scri"tum) i ne"isan# "rav# $ius n#n scri"tum) - razlikuju se po nainu postanka, dakle po izvorima prava, a ne po tome da li je stavljeno na pismo ili ne - ius scriptum je ono pravo koje proizlazi od organa javne vlasti kojima pripada zakonodavna !unkcija te je u pravilu redigirano nepismeno " tu se ubrajaju zakoni koje donose ustavom predvieni zakonodavni organi drave, a rimski su pravnici ubrajali u ius scriptum i druge pravne izvore koji su kod njih u razliitim razdobljima vrili slinu !unkciju (npr magistratske edikte) - pod ius non scriptum razumijevaju rimski pravnici obiajno pravo, tj pravo koje se neprimjetno stvara trajnim i opetovanim vrenjem " ono se dakle ne stvara pismenim aktom, niti se njegov znaaj mijenja time to je obiajno pravo moda po nekome stavljeno na pismo c) %avn# "rav# $ius "u&licum) i "rivatn# "rav# $ius "rivatum) - prema %lpijanovoj de!iniciji javno pravo ima u vidu interese rimske drave, a privatno pravo interese pojedinaca " prema tome je za ovu diobu bio mjerodavan interes dravne zajednice, odnosno pojedinaca - danas se kriteriji za njihovo razlikovanje dosta razlikuju " u javno pravo ubrajaju se danas ustavno, upravno i kazneno pravo, te kazneni i graanski sudski postupak, a glavni dio privatnog prava ini imovinsko pravo zajedno s nasljednim, a mnoga zakonodavstva ubrajaju ovamo jo osobno i obiteljsko pravo - po rimskom pravu se kao ius privatum smatralo i graansko i krivino pravosue & sudski postupak bio je privatni proces, a i delikti su bili privatni " tek u posljednjem razvoju rimske drave proirilo se podruje javnog prava na raun privatnog prava " sada su se mnogi privatni delikti pretvorili u javne, te je njihovo gonjenje i kanjavanje preuzela drava d) c) rimski su pravnici izraz "ius publicum" upotrebljavali i u jednom drugom znaenju & za oznaku prisilnih pravnih propisa (danas se zovu ius cogens) " to su propisi koji se ne mogu promijeniti ili iskljuiti stranakim ugovorom oni propisi od kojih stranke mogu odstupiti ili ih mogu svojim ugovorom drukije regulirati zovu se danas ius 'is"#sitivum ius c#mmune $#"(e "rav#) i ius singulare $"#%e'ina)n# "rav#) prema 'aulovoj de!iniciji ukazuje se ius singulare kao iznimka od opih naela pravnog sistema neke drave, donesena iz razloga svrsishodnosti, dakle kao posebno pravo za odreene skupine osoba, stvari ili pravnih odnosa, za razliku od opeg, redovitog prava u kasnijem pravu se za ius singulare sve ee upotrebljava izraz &ene*icium( ako ius singulare sadrava neku pogodnost za odreene klase ili skupine ljudi, govori se u vrelima o "rivilegium (ili bene!icium iuris)

I. PREG+ED RIMSKE PRAV,E POVI-ES.I


!. OD OS,/.KA RIMA DO KRA-A DR/GOG P/,SKOG RA.A $012. 3 4!. "r.n.e.)
A) D#&a 5ral%evstva $012. 3 146. "r.n.e.) 7 P#stana5 Rima i n%eg#v# stan#vni8tv# - prema legen'i )im je osnovan !.2.012. pr n e po boanskim blizancima )omulu i )emu " )omul je ubio svog brata )ema, jer je ovaj, rugajui mu se, prekoraio crtu koju je )omul povlaio plugom oko budueg grada - navedena legenda, ukoliko se odnosi na postanak rimske drave, nema historijske vrijednosti, jer je postanak drave dugotrajni historijski proces " dakle, nemogue je utvrditi neki odreeni as postanka rimske drave - u doba dokle dopiru najstariji podaci, )im se nalazio u posljednjoj !azi rodovsko"plemenskog ureenja, koje ve prelazi u dravnu organizaciju, ali s jo jasno vidljivim tragovima ranijeg rodovsko"plemenskog ureenja - istra9ivan%a pokazuju da su *atini jo prije nego to predaja stavlja osnutak )ima osnivali svoje naseobine na breuljcima dananjeg )ima uz lijevu obalu rijeke +iber " na 'alatinu, ,skvilinu i -eliju " njihovim opasavanjem nastao je 'alatinski grad, zapravo najstariji dio )ima (Roma quadrata) " stanovnici 'alatina zvali su se .ontani - na susjednom #virinalu s /iminalom nastao je drugi gradi, iji su se stanovnici zvali -ollini - spajanjem tih gradia nastao je )im (urbs Roma), opasan zidom po etruanskom obiaju - kasnijim tzv 0ervijevim zidom obuhvaeni su i breuljci 1ventin i #apitol, te nizina izmeu 'alatina i #virinala, na kojoj nalazimo kasnije 2orum - )imom su oko polovice 0 st pr n e zavladali ,truani, koji su proirili svoje gospodstvo i preko )ima na plodnu #ampanju - ,truani, koji su imali razvijeniju zemljoradnju, ropstvo, civilizaciju i dravnu organizaciju, mnogo su doprinijeli brem stapanju rimskih plemenskih naseobina u gradsku dravicu - revolucijom od 146 g svrgnuti su kraljevi i etruanska dominacija - u *acijumu je u to doba postojao i niz drugih latinskih gradova, koji su zajedno s )imom sainjavali tzv latinsku ligu (!ederaciju) " u toj !ederaciji je )im isprva imao samo ravnopravan poloaj s drugim lanovima lige, no doskora je preuzeo vodstvo lige, te ubrzano poinje njegov uspon u centralnu snagu itavog *acijuma, pa itave 3talije, pa konano i itavog 0redozemlja 7 Dru8tven# ure:en%e - za prijedravnog rodovsko"plemenskog ureenja rimski je narod bio podijeljen na 4 tribusa, 45 kurija i 455rodova - r#' (gens) je prastara, osnovna prijedravna organizacija " ona je morala sainjavati zatvorenu jedinicu, koja zajedniki nastanjuje neko podruje u obliku agrarne zajednice s kolektivnim vlasnitvom - na elu roda je stajao izborni starjeina (princeps), a poslovi roda rjeavali su se na sastanku svih lanova roda - pripadnici gensa smatrali su se povezanima bliom ili daljnjom rodbinskom vezom kao potomci nekog udaljenog zajednikog pretka (heros eponymus), ali se ta veza vie ne moe dokazati, nego ivi samo u njihovoj svijesti, a oituje se vanjskim znakom zajednikog gentilskog imena - usavravanjem naina proizvodnje, sve veom podjelom rada, postankom ropstva i s time nastalim imovinskim di!erencijacijama unutar gensa, dolazi do stvaranja klasnih suprotnosti i do !ormiranja rimske drave " zbog toga propada besklasno gentilsko ureenje - nekoliko rodova (po tradiciji 65) sainjavae 5uri%u " to je bila rimska i opeitalsa rodovska organizacija koja vue svoje porijeklo takoer iz pradavnih, prijedravnih vremena - u historijsko doba su kurije imale politiko"upravni, prvenstveno vojniki i religiozni karakter " najstarije narodne skuptine bile su ustrojene po kurijama, po kurijama se vrilo novaenje i ubiranje poreza, a kurija je sainjavala i sakralnu zajednicu - deset kurija sainjavalo je tri&us " postojala su 4 tribusa koja vjerojatno bijahu 4 plemena koja su se udruila u rimsku opinu " tako bi )amnes imali biti *atini s 'alatina, +ities 0abinjani s #virinala, a *uceres 1lbani ili ,truani s -elija - najniu stanicu unutar rimske opine tvori *amilia (obitelj), koja se razvila kao proizvodni kolektiv unutar roda - u povijesno doba je to bila zajednica slobodnih ljudi pod vlau oca obitelji ( pater familias) " dakle, o pripadnosti rimskoj obitelji nije odluivalo krvno srodstvo (kognacija), nego veza po zajednikoj oinskoj vlasti (agnacija) - vlast oca obitelji bila je nad lanovima obitelji i nad imovinom obitelji jedinstvena i skoro neograniena " to je bitna i osebujna znaajka rimske obitelji u povijesno doba - unutar rimskog stanovnitva nalazimo u kraljevsko doba diobu na slobodne ljude " patricije i plebejce, neslobodne ljude " robove, i klijente - "atrici%i bijahu punopravni lanovi stare gentilske organizacije " oni su sainjavali vladajui stale kojem su jedinom pripadala u punoj mjeri sva graanska i politika prava, a kao imuniji zemljoposjednici i robovlasnici imali su i gospodarsku prevlast " oni su u povijesno doba sainjavali nasljedno plemstvo, tj aristokraciju - 5li%enti su ljudi koji su prema pojedinim gensovima, a kasnije prema pojedinim lanovima gensa stajali u nasljednom odnoaju zavisnosti i zatite - patriciji, pod iju se zavisnost i zatitu klijenti stavljaju, zovu se u odnosu na njih patrones - klijenti su mu bili obvezani na poslunost, na odreena novana podavanja (kod udaje keri, plaanja globa i sl ), na izvjesne slube i na uzdravanje patrona u sluaju potrebe - patronu je pripadalo nasljedno i tutorsko pravo, a bio je duan klijenta tititi i podupirati, a naroito zastupati ga pred sudom i davati mu uzdravanje - patrona, koji bi prekrio vjernost prema klijentu, stizavala je kazna saceriteta, to je znailo da je proklet, tj stavljen izvan zakona - inae je klijent !ormalno bio slobodan ovjek te je imao i pravo glasa u narodnoj skuptini

- "le&e%ci su bili slobodni graani drugog reda " nisu imali conubium " pravo sklapanja zakonitog braka s patricijima, ni ius honorum " pravo na magistrature, senat i sveenike slube, nisu bili lanovi gentilske organizacije, niti su imali gentilsko nasljedno pravo( pripadao im je jedino ius commercium " pravo sklapanja pravnih poslova rimskog civilnog prava - naprotiv su kao rimski graani morali snaati sve terete koje je rimska drava nametala graanima (vojna sluba, porezi itd) - u ekonomskom pogledu ukazuju nam se plebejci kao siromani mali poljodjelci, obrtnici i trgovci - postoji vie miljenja o pitanju porijekla plebejaca( 7iebuhr smatra da su plebejci bili strani doseljenici i u )im preseljeni stanovnici razorenih i pokorenih latinskih gradova, zatim osloboeni klijenti i drugi doljaci izvan septimoncija drugo je miljenje da je do razlike izmeu patricija i plebejaca dolo uslijed imovinske di!erencijacije unutar same rimske gentilne organizacije .ommsen smatra da su plebejci nastali od osloboenih klijenata - poloaj r#&#va nije jo bio mnogo gori od poloaja klijenata " robova je jo malo, a ropstvo nosi jo patrijarhalni karakter 7 Dr9avn# ure:en%e - dravno ustrojstvo najstarijeg doba naziva se dobom kraljevstva, jer se tadanji vrhovni vojskovoa i poglavica rimskog naroda naziva rex, to se prevodi s kralj " uz njega je postojao senat i narodna skuptina - rimski re; je bio vrhovni vojskovoa, vrhovni sveenik, a vrio je i stanovite sudske !unkciije - njegova je !unkcija bila doivotna, ali ne i nasljedna " smru re8a nastaje interregnum " kraljevske !unkcije i auspicia (pravo tumaenja volje bogova) prela bi na senat te su ih vrili pojedini senatori po redosljedu kroz 9 dana u svojstvu interrex"a - interre8 bi predloio osobu novog kralja na izbor narodnoj skuptini, senat bi taj izbor potvrdio, a zatim bi se narod ponovno sastao u skuptini da kralju podijeli vrhovnu vlast, tj da se novom re8u obvee na dunost - senat (patres) bijae patricijsko vijee sastavljeno od starjeina svih gensa - s vremenom su starjeine gensova birani uvijek iz istih obitelji, pa se tako stvarala prva gentilna aristokracija, prvo gentilno plemstvo " tako se i senat od gentilnog organa pretvarao u organ te ue gentilne aristokracije i time dobivao karakteristike dravnog organa - iz samog naziva senata proizlazi da se radi o vijeu staraca ( senes), nesposobnih za oruje (preko :5 godina), no doskora sainjavahu senat svi stariji ljudi koji nisu bili obvezatni na vojnu slubu (mukarci s navrenom ;: godinom ivota) - senat je sudjelovao kod izbora kralja i kod svih ostalih vanijih poslova uprave, potvrivao je zakljuke narodnih skuptina i bio je savjetodavno vijee kralja - nar#'ne s5u"8tine bijahu comitia curiata " narod se sastajao i glasovao po kurijama tako da je veina pojedinanih glasova u kuriji sainjavala glas kurije, a odluka skuptine donosila se veinom glasova svih 45 kurija - skuptine su vrile izbor re8a i odluivale su o vanijim pitanjima itavog naroda (objava rata, zakljuenje mira i primirja), te su se naroito bavile pitanjima gensa i obitelji (primanje novih gentes, sastavljanje oporuke, adrogacija " ako bi se neki pater!amilias s cijelom obitelji htio podvrgnuti vlasti nekog drugog pater!amiliasa) - skuptine su se sastajale < puta godinje (<; 4 i <; 9 ), a predsjedao im je pontifex maximus B) Prva tri st#l%e(a re"u&li5e $146. 3 4!. "r.n.e.) 7 O"(a #&il%e9%a 3 Servi%ev ustav - na elu rimske drave vie nije re8, nego < konzula koji vladaju po naelu kolegijata i ija vlast traje jednu godinu - vlast u religijskim pitanjima prenesena je na posebne sveenike organe ( pontifices i rex sacrorum), a s vremenom su se od vrhovne vlasti konzula odvajale pojedine !unkcije i prenosile na nove, posebne magistrate - uz staru rodovsku podjelu naroda na kurije, nalazimo novu podjelu naroda na imovinskoj di!erenciji, i to na teritorijalno" imovinsku podjelu na zemljine tribuse, te podjelu po imetku na razrede i centurije - tradicija pripisuje ove re!orme pretposljednjem kralju Servi%u .uli%u (zato tzv 0ervijev ustav), iako je danas vladajue miljenje da je centurijatski sustav uveden postepenim razvojem u republikansko doba - tri&us bijae zemljino okruje, jer je temelj podjele na tribuse bila zemljina podjela - navodno je 0ervije podijelio grad na ; tribusa ( tribus urbanae), a zemljite izvan grada dijelilo se na 6:, odnosno 6= tribusa (tribus rusticae), a od ;<6 pr n e ukupno je broj tribusa iznosio 49 - u tribuse su bili upisani i patriciji i plebejci, ali samo oni koji su imali zemljini posjed na podruju nekog tribusa - zemljina podjela na tribuse sluila je ubiranju poreza ( tributum) i novaenju, a na temelju te podjele razvila se i posebna vrsta narodnih skuptina " comitia tributa - druga podjela rimskog naroda je podjela prema imetku na ra<re'e, koji se opet dijele na centuri%e - graani su po imetku podijeljeni u 9 razreda, a oni koji nisu imali potreban imetak ni za najnii razred zvali su se capite censi (jer su se kod cenza brojili samo svojom glavom) ili proletarii (jer su dravi doprinosili samo svoju djecu " proles) - polovinu broja centurija u svakom razredu sainjavahu iuniores (do ;9 godine ivota, koji su sluili u operativnoj vojsci), a polovinu seniores (rezerva iznad te dobi, koja brani grad) - ispred 6 razreda stajahu 6> centurija konjanika vitezova ( equites) koji su kao najbogatiji graani sluili u konjici, a iza 9 razreda je postojala jedna centurija nenaoruanih asnikih slugu i rezervista ( accenti velati) - osim toga postojale su < centurije vojnih obrtnika (tesari i kovai) i < centurije sviraa (trubai i !rulai) - u centurijatskim skuptinama glasovali su pojedinci unutar centurija, kako bi se dobio glas centurije, a konana odluka je zavisila od nadpolovine veine glasova svih centurija - mehanizam centurijatskih skuptina osiguravao je pobjedu volje najbogatijih graana, meu kojima se opet prednost davala starijim, konzervativnijim graanima 7 B#r&e "le&e%aca <a ravn#"ravn#st s "atrici%ima

- po 0ervijevu ustavu bili su plebejci rimski graani, ali su u prvo doba republike imali malo koristi od toga " njihovo pravo glasa bilo je gotovo iluzorno, magistrature, senat i sveenike slube bile su pristupane samo patricijima, nisu imali mogunost raspolaganja s u ratovima osvojenom zemljom ( ager publicus), a radi svog opstanka morali su se esto zaduivati kod bogatih patricija, to ih je esto dovodilo u dugovno ropstvo ( nexum) - u takvim prilikama zapoela je borba plebejaca za ravnopravnost s patricijima koja je potrajala sve do ; , tj 4 st pr n e prvi uspjeh te borbe bijae 262. pr n e uvoenjem "u)5#g tri&unata " plebejci su dobili vlastite plebejske organe, puke tribune, najprije dvojicu, a kasnije i vie nakon toga su plebejci postavili zahtjev da se stvori "isan#, u<a5#n%en# "rav# " plebejci su se tuili na sistem pravosua, jer su magistrati i suci"porotnici bili iskljuivo patriciji, a u njihovim rukama su leala i sredstva za poznavanje prava i tadanjeg pravnog !ormalizma, jer su pontifices uvali i tumaili u to doba tubene !ormulare kao tajnu svoga stalea, te su se stranke u svojim sporovima i pravnim poslovima morale obraati njima za pravne savjete - nakon dugogodinjeg protivljena patricija, 21 . pr n e izabrano je povjerenstvo od 65 patricija kojemu je uz dunost sastavljanja zakona bila povjerena na godinu dana i vrhovna dravna uprava " oni su 21!. pr n e izradili 65 ploa zakona, a za slijedeu 214. pr n e izabrani su opet decemviri, koji su posao dovrili dodavanjem jo dviju ploa " tako je nastao ?akonik @33 ploa, kojim je bilo postavljeno znatno ogranienje samovolji patricijskih magistrata 221. pr n e donesena je le; =anuleia o dozvoli zakonitog braka (conubiuma) izmeu patricija i plebejaca to se magistratura tie, prvi uspjeh je postignut kod najnie magistrature " kvesture " oko 2 !. pr n e povien je broj kvestora sa < na ; i odreeno da se za kvestore mogu birati i plebejci - 3>0. pr n e usvojen je zakon leges Liciniae Sextiae (nazvan po predlagaima) kojim su plebejci bili priputeni konzulatu " nakon toga doli su ubrzo i do ostalih magistratura do slinog pokreta dolo je i kod sveenikih slubi " le; Ogulnia iz 344. pr n e povisila je broj augura od ; na A, a broj ponti!ika od ; na >, odredivi da ; ponti!ika i 9 augura moraju biti plebejci zavretak plebejske borbe tvori le; ?#rtensia iz @0. pr n e kojim je zakonom bilo odreeno da zakljuci plebejskih skuptina obvezuju itav narod, dakle i patricije i plebejce 7 Magistratura - magistratus je bila politika sluba koje je njezin nosilac bio na ustavom predvieni nain ovlaten i duan vriti dravnu vlast u ime i kao organ rei publicae romanae, a istim izrazom oznaavao se i nosilac te slube - magistratska vlast oznaivala se izrazima im"erium i "#testas " imperium je sadravao: a) ovlast vojnikog zapovijedanja sa svim saveznim poslovima b) ovlast jurisdikcije sa svim saveznim poslovima c) pravo sazivati narodne skuptine i senat d) pravo izdavati naredbe e) ius coercendi " pravo prisiljavati na pokoravanje magistratskim odredbama - magistrati cum im"eri# bili su konzuli, diktatori i pretori, te izvanredni magistrati, a pred njima su u javnosti ili liktori, koji su im krili put i izvravali tjelesne kazne - magistrati samo cum "#testate bili su svi nii magistrati " oni nisu imali pravo vojnikog zapovjedanja niti ius coercendi u onoj mjeri kao magistrati cum imperio - magistrati su se dalje dijelili na vi8e (magistratus maiores " diktator, konzul, pretori, cenzori) i ni9e (magistratus minores " kurulski edili, kvestori i vigintise8viri) - #&il%e9%a rimskih magistratura: 6) bitno obiljeje bijae 5#legi%alitet i s njime spojeno pravo intercesi%e " pravo protivljenjem zaprijeiti akte svoga kolege u istoj magistraturi <) magistrature su bile &es"latne poasne slube, zbog ega je obnaanje magistrature !aktino bilo mogue samo bogatim slojevima graana, premda je pravno bilo dostupno svakom graanu 4) magistrat nije smio izvriti nijedan vaniji in, a da nije prethodno ispitao volju bogova ( aus"icia) ;) rimski magistrati nisu morali imati nikakvu posebnu stru)nu s"remu za vrenje slube " ispoetka se traio samo patricijat, tj puno graansko pravo, punoljetnost i muki spol " zato su mogli uza se imati savjet strunjaka ( consilium) 9) magistrati nisu mogli svoje !unkcije prenositi na drugoga, ali su mogli imati "#m#(ni5e, na koje bi prenosili izvrenje pojedinih slubenih poslova (mandiranje slubene vlasti) - "#%e'ine magistratureA a) 5#n<ulat " na dvojicu konzula prela je uvoenjem republike biva vlast re8a - njihova vlast je bila kolegijalna, to znai da je svaki od konzula imao jednaku vlast, ali je mogao svojom zabranom i protivljenjem zaprijeiti svaki slubeni in svog kolege - pripadala im je vrhovna vojnika, graanska i politiko"upravna vlast, a od nje je odvojena vjerska vlast - u poetku su konzuli vladali naizmjence po jedan mjesec, a kad su se poslovi umnoili, jedan bi upravljao gradom, a drugi bi zapovjedao vojskom van grada " u sluaju rata bi obojica zapovijedali vojnim operacijama, svaki na svom sektoru (provincia), a gradom bi upravljao praefectus urbi ili pretor kao zamjenik konzula - konzule su birale centurijatske narodne skuptine b) 'i5tatura " u sluaju ratnih opasnosti ili unutarnjih nemira uspostavljala bi se opet jaka dravna vlast u rukama jedne osobe " diktatora, kojeg je na prijedlog senata imenovao jedan konzul, i to redovito izmeu isluenih konzula - diktatoru su bili podreeni konzuli i ostali magistrati, a njegova je sluba isprva bila veoma ograniena " mogla je trajati najdulje do isteka slube konzula koji je imenovao diktatora, ali nikada dulje od : mjeseci c) "retura " pretoru je bilo povjereno civilno pravosue u glavnom gradu, ali mu je pripadao i imperium - <;< pr n e uveden je i drugi pretor, tako da je sad jedan imao jurisdikciju samo u sporovima meu rimskim graanima (praetor urbanus), a drugi je vrio jurisdikciju meu graanima i strancima, te meu samim strancima ( praetor peregrinus)

- 0ula je povisio broj pretora na >, a -ezar na 6:( pretore su birale centurijatske narodne skuptine d) "u)5i tri&unat " isprva su postojala samo < puka tribuna, a kasnije im je konaan broj iznosio 65 - puki tribuni mogli su svojim vetom zaprijeiti svaki akt magistrata, imali su pravo sazivati plebejske skuptine, koje su ih birale, te ius coercitionis " pravo kanjavanja globama i zatvorom, ak i protiv patricijskih magistrata i samih konzula e) cen<ura " svake ; , a kasnije svake 9 godine (to se razdoblje nazivalo lustrum) obavljao se census " popis graana i procjena njihova imetka radi uvrtavanja u tribuse, razrede i centurije " tako sastavljene liste graana bile su temelj za utvrivanje prava glasa, vojnike dunosti i porezne obveze - posao cenza obavljala su < cenzora, koji su se svake 9 godine birali u centurijatskim skuptinama, a njihova je sluba ograniena na 6> mjeseci, tj na vrijeme potrebno za dovrenje poslova oko cenza - popisivanje graana vrilo se na .arsovu polju gdje bi graani pod zakletvom morali navesti svoje osobne i imovinske podatke i vojni poloaj - po Lex Ovinia cenzori imaju pravo imenovati senatore, a nedostojni senatori mogli su uz suglasnost obojice cenzora biti brisani iz senata !) e'ilitet " plebejski edili su izvrivali tribunske kazne i podizali optube pred narodom, te su bili uvari isprava vanih za plebejce, dok su kurulski edili za razliku od plebejskih bili magistratus populi Romani, te su imali sudbenost u trinim sporovima oko kupoprodaje robe i stoke - kurulski i plebejski edili su imali redarstvenu slubu u )imu i stanovito kazneno sudovanje, brinuli su se za opskrbu grada itom i za prireivanje javnih igara i sveanosti g) 5vestura " ispoetka su postojala < kvestora, a kasnije im je broj povien, prvo na ;, a potom i na vie - oni su isprva pomagali konzulima kod izvianja i sudovanja pri umorstvu, a u povijesno doba upravljaju dravnom blagajnom i !inancijama, i to dvojica u )imu, a ostali u provincijama h) vigintiviri " ovim nazivom obuhvaen je niz niih sluba koje su se razvile iz pomonih organa viih magistrata( nadzornici zatvora, nosioci redarstvene i vatrogasne slube, kovai novca itd 7 Senat - on u doba republike postaje dravni organ koji postepeno koncentrira najviu vlast u rukama predstavnika rimske vladajue klase " imao je 455 lanova, a uz patricije nalazimo sada u njemu i plebejce - u poetku republike imenovali su senatore konzuli doivotno, no od +e; Ovinia postavljahu ih cenzori za razdoblje jednog lustruma - senat se sastajao samo na poziv magistrata cum imperio, a kasnije i pukih tribuna, te je bio samo savjetodavni organ vrhovnih magistrata, no unato tome je u doba republike njegova vanost sve vie rasla, jer je to bila trajna ustanova, dok su se magistrati mijenjali svake godine - glasovanjem prihvaeno miljenje senata nazivalo se senatus consultum - senat je koncentrirao u svojim rukama svu vaniju unutranju i vanjsku politiku, te je utjecao na rad magistrata i narodnih skuptina, pogotovo na zakonodavnu djelatnost narodnih skuptina (imao je pravo potvrivati sve njihove zakljuke, ispitivati !ormalnu stranu po skuptini donesenih zakona i pravo da u pojedinim sluajevima oslobaa od zakonske obveze) - najvaniju djelatnost razvio je senat na podruju kulta i vjere, dravnih !inancija, vanjske politike i vojnikih pothvata 7 ,ar#'ne s5u"8tine - skuptine itavog naroda, patricija i plebejaca, zvale su se c#mitia " ovisno o tome da li je narod u skuptinama bio rasporeen i glasovao po kurijama, centurijama ili tribusima, razlikuju se comitia curiata, centuriata i tributa - skuptine samih plebejaca zvale su se c#ncilia "le&is " sazivali su ih plebejski magistrati, a plebejci su ovdje bili rasporeeni i glasovali su po tribusima (zato c#ncilia "le&is tri&uta) - c#nti# je bila skuptina u kojoj se narod sakuplja takoer na poziv magistrata, ali ne radi glasovanja i stvaranja odluka nego samo zato da neto uje ili saslua - comitia curiata (kurijatske skuptine) su u republikansko doba izgubile svako politiko znaenje " u njima su se obavljali jo samo akti s religioznim znaenjem (arogacija, pravljenje oporuka) - na politiki ivot i upravu drave utjecao je narod preko ostalih triju vrsta narodnih skuptina: - comitia centuriata smatrahu se najviom vrstom skuptine - narod je bio poredan po centurijama, sastajale su se izvan grada na .arsovom polju, a sazivali su ih i predsjedali im samo magistrati s imperijem (konzul, pretor, diktator) nakon prethodno obavljenih auspicija " unutar centurija glasovali su pojedinci, da bi se dobio glas centurije, a zatim su se pozivale centurije da predaju svoje glasove prema razredima - nakon brojenja predanih glasova magistrat bi proglasio rezultat glasovanja, jer bez takvog sveanog proglaenja nije zakljuak skuptine imao vrijednosti " zakon bi stupio na snagu objavom rezultata glasovanja, ukoliko nije samim zakonom bila predviena vacatio legis " kasniji rok njegova stupanja na snagu - u sadraju zakona razlikovala su se 4 dijela: a) praescriptio " uvod zakona " tu je oznaen predlaga zakona, datum i mjesto skuptine, centurija odnosno tribus koji je prvi glasovao, ak i graanin koji je u toj jedinici prvi glasovao b) rogatio " sam sadraj zakona, koji je odgovarao magistratovu prijedlogu c) sanctio legis " sadri pravne posljedice za onoga tko prekri zakon " s obzirom na vrstu sankcije razlikovali su se leges per!ectae, leges minus Buam per!ectae i leges imper!ectae - comitia tributa " narod je bio sakupljen po tribusima i glasovalo se po tribusima " svi graani upisani u tribuse glasovali su jednako i istodobno, bez obzira na svoje vee ili manje bogatstvo - postupak oko sazivanja i glasovanja je bio analogan onome kod centurijatskih skuptina, ali su se skuptine sastajale unutar grada " na 2orumu - concilia plebis tributa " sastajali su se samo plebejci u poretku po tribusima onako kako se sastajao itav narod u comitia tributa " sazivali su ih i predsjedali im plebejski magistrati, a mogle su se odravati samo unutar prvog miljokaza, jer je dotle dopirala vlast plebejskih magistrata

- ove 4 vrste narodnih skuptina bile su nadlene u stvarima: a) izbora magistrata " vii magistrati birali su se u centurijatskim, a nii u tributskim skuptinama, dok su se plebejski magistrati birali u concilia plebis b) donoenja zakona " zakonodavnu nadlenost imale su i centurijatske i tributske skuptine, te su se zakonski prijedlozi mogli iznositi pred jedne ili druge " itava djelatnost magistrata oko predlaganja zakona zvala se legislatio, leges ferre - po skuptini prihvaeni zakon zvao se lex lata (lex rogata), a po concilia plebis doneseni zakoni zvali su se plebiscita c) kaznenog sudovanja " provocatio protiv smrtnih osuda je ila na centurijatske skuptine, a provocatio protiv globa na tributske skuptine =) G#s"#'ars5# stan%e rims5e 'r9ave u "rv#m ra<'#&l%u - preavi !azu polunomadskog pastirskog ivota ukazuju nam se )imljani u povijesno doba ve kao poljodjelski narod sa stalnim naseobinama - kroz nekoliko stoljea bijahu osnovna sredstva proizvodnje rimskog naroda zemlja koju je obraivao, stoka koju je uprezao pod plug i robovi koji su davali radnu snagu " ta osnovna sredstva proizvodnje bijahu nekada u kolektivnom vlasnitvu gensa (ager gentilicius) i izuzeta od slobodnog prometa i raspolaganja - u pojedinano vlasni8tv# prelazile su najprije pokretnine, a tek postepeno i zemljite " stjecanje vlasnitva zbivalo se !ormalistikim aktom mancipacije, jer manu capere znai uzimati rukom, a na taj nain se mogu uzimati samo pokretnine, dok su zemljita bila u prvo doba jo izuzeta od mancipacije - i u povijesno doba pripada sva osvojena zemlja u dravno vlasnitvo ( ager publicus), koje se pojedincima daje samo na iskoritavanje uz stanovitu odtetu, a tek s vremenom prelazi i u privatno vlasnitvo - panjaci su takoer jo u povijesno doba bili kolektivni ( ager compascuus), a pojedinac je imao samo pravo pae uz stanovitu naknadu - r#"stv# nosi ispoetka patrijarhalni karakter " broj robova nije jo bio velik, a ropski rad jo nije osnovicom itave privrede " rob je bio samo pomonik gospodara - orua i nain obrade bili su jo na niskom stupnju, tako da je viak proizvoda bio malen i nije doputao uzdravanje i iskoritavanje veeg broja robova " zato je otac obitelji zajedno s brojnim oko njega okupljenim lanovima obitelji, klijentima i robovima neposredno uestvovao u proizvodnji - zatvoreno gospodarstvo unutar domusa proizvodi sve to je potrebno njegovim lanovima " odatle ona vrsta organizacija stare rimske obitelji pod jakom vlau glave obitelji - tek daljnjim porastom proizvodnih snaga i drutvene podjele rada prelazi patrijarhalno ropstvo u robovlasniku !ormaciju antiknog svijeta - "#l%#'%elci su se bavili poglavito uzgojem ita, a uz to i mahunastih plodova, repe i povra, te gajenjem vinove loze, dok je uzgajanje maslina dolo u 3taliju vjerojatno preko helenskih naseobina - poljodjelsko gospodarstvo sastojalo se od obradive zemlje ( fundus) u ijoj je sredini stajala villa u kojoj je stanovala familia rustica, tj robovi koji su obraivali zemlju " to je vrijedilo za gospodarstvo velikih posjednika, patricija koji su stanovali u gradu, dok manji posjednici, rimski seljaci, koji su morali sami obraivati polja, nisu stanovali u gradu, nego na svojim posjedima, te zato veinom nisu izravno sudjelovali u politikom ivotu - no )im je i za njih bio centar zajednikog ivota " u njega bi se sklanjali u sluaju opasnosti, on je bio mjesto za njihove sastanke, te trgovite - ispoetka se trg#vina vrila zamjenom robe na sajmovima, a kao sredstvo zamjene i mjerilo vrijednosti sluila je ispoetka stoka " ubrzo se za to poeo koristiti bakar ( aes) u neoblikovanim komadima ili ipkama, a vrijednost mu se mjerila vaganjem " zato je kod svake kupoprodaje i plaanja sudjelovao mjera s vagom ( libripens) i daljnji svjedoci " odatle se poslovi spojeni s takvim nainom plaanja zovu gesta per aes et libram - bakrene su se ipke potom poele oznaivati igom u dokaz istoe sadrine i podesnosti za zamjedbeno sredstvo, no vrijednost se i dalje mjerila vaganjem " tek se u ; st pr n e javlja prvi 5#vani n#vac (aes grave) odreenog sadraja i teine - jedinica tog najstarijeg bakrenog novca bijae as koji je ispoetka sadravao 6 !untu bakra (libralni as), a dijelio se na 6< dijelova, a kasnije je bio sniavan u vrijednosti te je konano spao na 6C: !unte bakra (sekstantarni as) - oko <:A pr n e poeo se umjesto tekog bakrenog kovati srebreni novac " sestertius, koji je vrijedio < D libralnih asa, a najvei srebreni novac je kasnije bio denarius koji je vrijedio 65 asa - usporedo s razvojem novanog sustava i daljnjim diobama rada prelazio je )im postepeno i na trg#va)5# g#s"#'arstv# - obrtom su se ispoetka bavili robovi i klijenti na posjedima, a njihovim oslobaanjem i osmostaljenjem nastaju slobodni obrtnici u gradu koji izrauju produkte za prodaju na tritu - ve u najstarije doba stajao je )im u nekim trgovakim vezama sa susjednim narodima " tako je morala postojati dosta iva trgovina s ,truanima, a morale su postojati i trgovake veze s grkim naseobinama u junoj 3taliji i preko njih s Erkom - ta je trgovina ispoetka bila aktivna za naprednije Erke i ,truane, a pasivna za )imljane koji su davali svoje prirodne i poljodjelske produkte u zamjenu za obrtne proizvode, no ruenjem etruanske vlasti i irenjem svoje drave preuzimaju kasnije rimski trgovci i brodari trgovake putove i mree u svoje ruke " naroito su )imljani naslijedili od ,truana trgovaki spoj s #artagom - izgradnja &r#'#vl%a u vrijeme puskih ratova dovodi do procvata rimske pomorske trgovine i proirenja trgovakih veza po svim obalama 0redozemlja, a u samom )imu poeli su se sve vie naseljavati obrtnici, trgovci i stranci kojima je proizvodnja i prodaja robe bilo glavno zanimanje i vrelo prihoda

D) Ra<v#% "rava i "ravna vrela u "rv#m ra<'#&l%u 7 O&i)a%n# "rav# 3 +eges regiae - u gentilnom ureenju drutveni se ivot regulira stanovitim obiajima, tj pravilima ponaanja " takvi obiaji nemaju jo karakter prava postavljenog i sankcioniranog po dravi, no s pojavom drave i prava neki od tih obiaja dobivaju sankciju drave i pretvaraju se time u norme prava, tj pravne obiaje koji sainjavaju obiajno pravo - staro civilno pravo ovog doba bilo je uglavnom obiajno pravo, a i sam ?akonik @33 ploa bio je uglavnom samo kodi!ikacija dotadanjeg obiajnog prava - zakoni su, za razliku od obiajnog prava, opa pravna pravila koja je propisao nadleni zakonodavni organ u dravi 7 Ba5#ni5 CII "l#)a - ?akonikom @33 ploa zapravo poinje povijest rimskog privatnog prava " taj je zakonik i jedina kodi!ikacija koja je nastala u )imu " do druge kodi!ikacije rimskog prava ($ustinijanova) dolo je nakon tisuljetnog razvoja, ali sada ve u Fizantu - ?akonik @33 ploa nastao je u toku staleke borbe plebejaca i patricija polovinom 1. st pr n e - zakonik se zvao lex duodecim tabularum jer je bio urezan na 6< mjedenih ploa i javno izloen na rimskom 2orumu (sve dok nije izgorio kad su Eali zapalili )im 364. g pr n e ) - izvorni tekst ?akonika nije sauvan, pa se na temelju sauvanih !ragmentarnih navoda nastoji rekonstruirati tekst " uobiajene dananje rekonstrukcije dijele sadraj ?akonika po ploama ovako: 3"333 & civilni postupak /333 " delikti 3/ & obiteljsko pravo 3@ " ius publicum / & tutorstvo i nasljedno pravo @ & ius sacrum /3 & vlasnitvo i pravni poslovi @3 i @33 & nadopune k ostalim ploama /33 " susjedovni i meani odnosi - stari pisci smatrali su ?akonik openitom i potpunom kodi!ikacijom cjelokupnog prava " ona jest openita, ali ne moe se rei da je potpuna, jer mnoge temeljne ustanove privatnog prava nisu dodirnute ili su spomenute tek mimogred - ?akonik je bio uglavnom kodi!ikacija dotadanjeg obiajnog prava( najvie odredaba ima s podruja privatnog prava, a najmanje, kao kod svih primitivnih naroda, s podruja ugovornog obveznog prava - rimski povjesnici nastoje prikazati ?akonik kao veliku pobjedu plebejaca kojom su oni stekli vana prava, no zapravo je samo dokrajeno samovoljno tumaenje prava u korist patricija " on je prvi pokuaj da se zakonom utvrde neka opa pravila koja su dosad ivjela samo u obiajnom pravu i u sudskoj praksi kojom su rukovodili iskljuivo patriciji i sveenici - ?akonik @33 ploa ostao je na snazi sve do $ustinijanove kodi!ikacije, jer u cjelini nije bio nikada ukinut 7 P#nti*ices i "#)eci "ravne <nan#sti 3 Inter"retati# - u primitivno doba se nije jo strogo razlikovalo boansko ( fas) od ljudskog prava (ius), a tumaenjem prava su se bavili sveenici (pontifices) " oni su vodili kalendar i time odreivali dane za vrenje pravosua, uvali su !ormulare za pravne poslove i za sudsko postupanje " privatnici su se zbog toga u svojim pravnim stvarima morali obraati sveenicima za savjete i miljenje - njihova se djelatnost sastojala iz djelatnosti koju oznaujemo sa respondere (kao uvari !ormulara priopavali bi ih onima koji su se zbog toga obraali na njih za savjet) i cavere (pomagali su strankama pri sklapanju pravnih poslova) - svojim tumaenjem (interpretatio) sveenici su razvijali postojee pravo, a naroito ?akonik @33 ploa " tako je interpretatio postala izvorom civilnog prava, jer se njome nisu samo tumaile pojedine rijei, nego su se suujuim ili proirujuim tumaenjem pravnih pravila i !ormulara takva pravila i !ormulari primjenjivali na ui ili iri krug sluajeva nego to je u tim pravilima ili !ormularima bilo predvieno - pravo stvoreno interpretacijom ?akonika @33 ploa zove se ius civile u uem smislu " ono zajedno sa zakonskim pravom ( ius legitimum) i starim obiajnim pravom sainjava ius civile u irem smislu - kao uvari prava ponti!icies su uivali najjai poloaj u staro doba dok je sve pravo bilo obiajno " stvaranjem ?akonika @33 ploa dolo je do prvog jaeg ogranienja njihove vlasti, jer je sada materijalno pravo bilo ope poznato, a odluni udarac monopolu ponti!ika je zadan 344 pr n e kada je Dlavius objavio zbirku !ormulara i procesualnih legisakcija ( ius lavianum) - u to su vrijeme i plebejci doli do sveenikih sluba, pa je pravo prestalo biti tajnom sveenika, pogotovo kada je .i&erius =#runcanius prvi poeo pravnu nauku iriti putem pravne poduke i davanja responsa meu laicima

. OD KRA-A DR/GOG P/,SKOG RA.A DO OS,IVA,-A =ARS.VA $ 4!. 3 0. "r.n.e.)


A) P#liti)5e, g#s"#'ars5e, s#ci%alne i 5ulturne "rili5e 7 /stavn# ustr#%stv# Rima - to je razdoblje koje obuhvaa posljednja dva stoljea republike - unato ogromnom proirenju drave, koja se ve pretvarala u velevlast, )im je i nadalje zadrao politiko ustrojstvo gradske drave " temelj ustavnog ustrojstva sainjavahu i dalje magistrati, senat i narodne skuptine - ustrojstvo magistratura ostalo je jednako kao i potkraj preanjeg doba, samo je u pojedinostima dolo do manjih promjena " tako je sada nestalo diktature, koja je ukinuta po senatu " po imenu se ta ustanova odrala u 0ulinoj i -ezarovoj diktaturi, no to nisu bile diktature u prijanjem smislu, ve su oni bili izabrani diktatorima na neogranieno vrijeme - 0ula je povisio broj pretora od : na >, ali je odredio da sva osmorica za vrijeme svoje slubene godine ostaju u )imu, a po isteku godine slube preuzima svaki od njih kao propraetor upravu jedne provincije - -ezar je broj pretora dalje povisio na 65 i koano na 6: - senat je i sada teoretski samo savjetodavni organ vrhovnih magistrata, ali uistinu je vrio odluni utjecaj na cjelokupnu dravnu upravu, naroito u poslovima vanjske politike

- zakonodavne djelatnosti senat nije imao ni sada, no on si je u ova posljednja dva stoljea prisvajao neizravno na neki nain zakonodavnu vlast time to je u stanovitim stvarima pozivao magistrate da poduzmu neke hitne mjere, te im je u tu svrhu davao openite i trajne upute, dakle stvarao opa pravna pravila - nar#'ne s5u"8tine ostale su po vrstama i broju iste kao i u preanjem razdoblju - kurijatske skuptine nisu se vie sastajale, nego je za le8 curiata de imperio umjesto 45 kurija glasovalo 45 liktora - ostale narodne skuptine zadrale su ustrojstvo i nadlenost kao i do sada " neku promjenu doivjele su tek centurijatske skuptine zbog re!orme 0ervijevog centurijatskog sustava potkraj 4 ili poetkom < st pr n e 7 /str#%stv# Itali%e - proirujui tijekom ; i 4 st pr n e svoju vlast na itavu 3taliju, )im se kod toga organiziranja i stapanja razliitih gradova, dravica i naroda sluio uglavnom sa 4 sistema: - s5la"an%em save<a " savezniki ugovori odnosili su se na javnopravni poloaj i politike odnoaje saveznikih drava - poloaj saveznika (socii) bio je vrlo razliit " !ormalno su saveznici zadravali svoj suverenitet, svoje pravo kovanja novca, svoje magistrate, svoje organe i zakone, no stvarno su bili vie ili manje zavisni od )ima, ovisno o tome da li je savezniki ugovor bio ravnopravan (foedus aequum) ili neravnopravan (foedus iniquum) - veinom se dakako radilo o foedera iniqua, kojima se krnjio suverenitet druge strane, jer je takav saveznik bio obvezan pomagati )imljanima vojskom, brodovljem i novcem u svim njihovim ratovima, dok je kod foedera aequa morao pomagati )imu samo u njegovim obrambenim ratovima - u povlatenom saveznikom odnosu prema )imu stajali su +atini " latinski gradovi sainjavali su od davnine latinski savez, koji je s vremenom dopao pod hegemoniju )ima " nakon latinskog rata koji je svrio pobjedom )ima, neki su latinski gradovi naprosto pripojeni )imu, drugi su dobili rimsko polugraanstvo ( civitas sine suffragio) i poloaj municipija, a neki su i dalje zadrali poloaj saveznika s vlastitom autonomijom, svojim magistratima, kovanjem novca, ali su u pogledu rata i mira imali poloaj kao kod foedus iniquum - stanovnici latinskih saveznikih gradova ( Latini prisci) uivali su ius commercii i ius conubii, pa i neko ogranieno pravo glasa (ius suffragii), jer su mogli glasovati u jednom tribusu koji bi se odreivao drijebom - ostali saveznici s kojima su )imljani sklopili do stotinu saveznikih ugovora po srednjoj i junoj 3taliji ( socii !talici, foederati) nisu uivali tih povlastica kao *atini " oni su bili peregrini, nisu imali ni ius comercii ni ius conubii, nego su im bili pristupani samo instituti iuris gentium - s le; Iulia je 64 pr n e najprije *atinima koji su ostali vjerni )imu, a zatim i s le; Plautia Pa"iria @6 pr n e svim italskim saveznicima podijeljeno rimsko graanstvo i poloaj municipiuma civium Romanorum " na taj je nain zapravo itava 3talija postala velikom rimskom opinom - ne"#sre'nim "ri"a%an%em " neposredno pripajanje u sklop rimske drave uslijedilo bi obino nakon pobjedonosnog rata - u tom sluaju izvrila bi se deditio (bezuvjetna kapitulacija kod koje se dokidala dosadanja dravna organizacija " pripadnici takve drave zadrali bi slobodu, ali su pretvarani u rimske podanike bez ikakvog graanskog prava, no esto bi im se dalo polugraanstvo) ili pak occupatio bellica (osvojeno podruje postaje vlasnitvom rimskog naroda, naoruani protivnici bi bili ubijeni ili pretvoreni u robove, a pravne odnose poraenih bi )im uredio po svojoj volji) - tako se prvih 6: tibusa proirivalo do broja 49 na raun od neprijatelja osvojenih zemljita, a nakon toga osvajani teritoriji uvrtavani su u postojeih 49 tribusa - ukoliko su stanovnici takvih teritorija dobili rimsko graanstvo, dobijali su obino samo civitas sine suffragio " u upravnom pogledu razvio se za takve pripadnike rimske drave sustav lokalne samouprave u obliku munici"i%a " municipium ima stanovitu autonomiju, te moe zadrati u stanovitoj mjeri svoje ranije zakone i obiaje, ali je njihovo ustrojstvo bilo ureeno rimskim zakonima ili zakonima koje bi im u tu svrhu izdali rimski magistrati - #snivan%em 5#l#ni%a " latiniziranju 3talije sluilo je i osnivanje kolonija " kolonisti bi se slali ili u ve osvojene gradove, pa bi im se ondje dodijelio dio osvojenog zemljita u vlasnitvo, ili bi se u tu svrhu osnivali novi gradovi na osvojenom zemljitu - razlikovale su se kolonije rimskih graana ( coloniae civium Romanorum) i kolonije *atina (coloniae Latinae) " u prve bi odlazili rimski graani, a u druge su ili prvenstveno *atini " ako su u latinske kolonije ili i rimski graani, izgubili bi rimsko graanstvo i postali Latini coloniarii - pripadnici takvih kolonija imali su jednak poloaj kao i Latini prisci te su mogli stei rimsko graanstvo preseljenjem u )im, ako bi u koloniji ostavili sina, no latinskim kolonijama osnovanim nakon @> pr n e nije vie pripadao ius conubium, a preseljenjem u )im mogli su stei rimsko graanstvo samo najvii mjesni magistrati s obiteljima - oko !@4 pr n e prestalo je osnivanje latinskih kolonija, a po lex Iulia su 64 pr n e uz ostale *atine i *atini coloniarii stekli rimsko graanstvo 7 Pr#vinci%e - provincijom se potkraj republike oznaavalo podruje izvan 3talije koje je bilo podvrgnuto rimskoj vlasti i upravljano po rimskom namjesniku " prva takva provincija je bila 0icilija - )imljani su dolazili do provincija vojnikim osvajanjem, ali katkada i dragovoljnim podvrgavanjem - ustrojstvo provincija i pravni poloaj osoba i zemljita ureivali su se zakonima koje su donosili pobjedniki vojskovoa i senat " njihovi stanovnici bi veinom nakon izvrene dedicije postali peregrini dediticii, a njihovo zemljite postalo je s javnopravnog gledita vlasnitvom rimskog naroda (no !aktino bi )imljani ostavili dosadanje vlasnike u posjedu i uivanju zemljita uz plaanje odreenog zemljinog poreza) - u sluaju ratne okupacije bilo bi oduzeto zemljite vraeno provincijalcima samo pod uvjetom plaanja prave zakupnine - provincijama su upravljali namjesnici " sluba im je trajala godinu dana, pripadala im je cjelokupna upravna vlast kao i zapovijedanje vojskom, a za !inancijalno poslovanje imali su pomonika u kvestoru - namjesnicima je pripadala kaznena i civilna jurisdikcija kako meu rimskim graanima u provinciji, tako i meu peregrinima

- rjeavanje sporova meu samim domaim stanovnitvom preputali bi namjesnici veinom domaim sudovima koji su sudili po domaem, a ne po rimskom pravu - eksploatiranje provincija putem tekih poreza koje je rimska drava davala u zakup publikanima, a pored toga gotovo neograniena vlast namjesnika, koji su kroz kratko vrijeme nastojali izvui to vie osobnih koristi, djelovala je na namjesnike vrlo koruptivno - kod uprave provincija bio je naime naputen princip besplatnosti magistratura, jer su stanovnici provincija morali davati namjesnicima znatna sredstva za hranu, vino i sol, a tako isto morali su uzdravati i razliita senatska poslanstva - to je bio samo dio sredstva koja su primali namjesnici " vei dio znali su si pribaviti podmiivanjem, korupcijom i pljakom " zato su potkraj republike donaani zakoni po kojima su namjesnici mogli biti tueni na povrat neopravdano uzetog novca (leges repetundarum) - i kraj takve uprave vreno je preko rimske vlasti u provincijama stalno prodiranje i proirivanje rimskog prava, rimske kulture i civilizacije, to je doprinosilo romanizaciji provincija 7 G#s"#'ars5i, s#ci%alni i 5ulturni #'n#8a%i - iz osvajakih ratova, naroito u Erkoj i .aloj 1ziji, vraali su se rimski vojskovoe s bogatim ratnim plijenom, prvenstveno u obliku robova i stoke, dobivajui tako potrebnu radnu snagu i stoku za obraivanje one osvojene zemlje, koja je sainjavala ager publicus - pored toga pritjecale su u )im ratne odtete, zlato, robovi i svakojaka dobra i stoka iz provincija - to se bogatstvo gomilalo u rukama vojskovoa i pripadnika senatorskog reda " tako se stvarala nova 5lasa &#gata8a, koja je u svojim rukama koncentrirala imetak, zemlju, robove i stoku - uz intenzi!ikaciju poljoprivredne proizvodnje na ogromnim veleposjedima ( latifundia) putem eksploatacije robova, stvarao se znatan vi8a5 "r#i<v#'a, namjenjen tritu - uz robnu proizvodnju i razmjenu dobara dolazi sada do jaeg razvoja trgovine, novarstva, pekulacije i do stvaranja posebnog trgovakog stalea, preko kojeg rimska 3talija ivo sudjeluje u meunarodnom gospodarskom ivotu - )im postaje sre'i8tem trg#vine izmeu 3talije i 3stoka, a rimski srebreni novac (denarus) imao je slubeni teaj na svim obalama 0redozemlja - siromaniji sel%aci nisu mogli izdrati konkurenciju lati!undista, koji su pomou robova proizvodili znatno je!tinije nego su mali seljaci vlastitim radom " zato bi prodavali ili pod pritiskom dugova ustupali svoje posjede veleposjednicima " tako je u < st pr n e brzo uznapredovala koncentracija zemljinog posjeda u malo ruku bogatih lati!undista - broj r#&#va je poslije velikih pobjednikih ratova znatno porastao " cijena im je uslijed toga padala, a eksploatacija se pojaala i pootrila - koncentracija imetka, osvajanje rudama i sirovinama bogatih podruja kao i je!tine robovske snage pogodovalo je i razvoju manu*a5turne "r#i<v#'n%e " razliiti italski metalni i keramiki proizvodi nalaze uz italsko vino i ulje prostrana trita u novo osvojenim provincijama, a za rimsku vojsku izrauje se u tim radionicama oruje, kola i ratni strojevi, te za rimsku poljoprivredu razliiti alati - gradski bogatai, koji se podaju sve vie raskonom ivotu, trae gradnju luksuzih stanova i ljetnikovaca, proizvodnju razliitih ukrasa i drugih predmeta udobnosti - pada bujna djelatnost pretorskog prava, staro civilno pravo usvaja slobodnija naela iuris gentium, stari !ormalizam slabi, te se kod pravnih poslova umjesto stroge !orme uvaava sve vie volja stranaka " na taj se nain stvara rimsko prometno, zapravo trgovako pravo - na podruju obiteljskog prava poputa stara obiteljska organizacija " slabi patria potestas, koja ne moe vie u punoj mjeri djelovati na djecu - sve to je izazvalo i nove s#ci%alne gru"aci%e " )im prestaje biti seljaka drava, nestalo je opreke izmeu patricija i plebejaca, ali je na njeno mjesto sada dola opreka izmeu bogataa i siromaha, opreka aristokratsko"plutokratske oligarhije, koju je predstavljala senatska stranka nasljedne zemljoposjednike aristokracije ( #"timates) i irokih slojeva puke stranke ("#"ulares) - unutar te nove bogatake aristokracije stvarala su se dva nova stalea: nobilitas i ordo eBuester - n#&ilitas sainjavahu potomci starih patricijskih obitelji i imuni plebejci, koji su doprli do kurulskih magistratura, dakle svi oni (patriciji i plebejci), iji su preci obnaali neku kurulsku magistraturu - viteki stale (#r'# eEuester) obuhvaao je sve one, koji su imali dovoljni imetak da o svom troku slue u konjanitvu, te bi ih cenzori uvrstili u listine vitezova"konjanika " ovamo spadahu bogati trgovci i novari, zakupnici poreza i carina (publicani), poduzetnici javnih radova i bogati municipalni graani - dok su senatori sainjavali zemljinu aristokraciju, tvore vitezovi !inancijsku aristokraciju - nasuprot ovoj novoj aristokraciji stajao je siromani "le&s, koji se sastojao od propalih zemljoposjednika, razliitih obrtnika i nadniara te ostalog gradskog proletarijata " taj je plebs sainjavao pristae "#"ularne (puke, demokratske) stranke - dolo je do tekih opreka izmeu senatorskog i vitekog stalea " viteki stale, koji je raspolagao bogatstvom, teio je za politikom vlau, koju je ljubomorno uvao senatorski stale - u toj borbi izmeu senata i vitezova uzdigoe se konano pojedini vojskovoe koji se oslanjali na puku stranku i vojsku u borbi protiv optimata - u tim trajnim borbama dolo je u posljednjem stoljeu republike do 0uline i -ezarove diktature i do poznatih triumvirata, koji svravaju obraunom izmeu Gktavijana i 1ntonija i uspostavom mira pod 1ugustinovim principatom - uz gospodarske i socijalne promjene dolo je u ovom razdoblju do znatnih promjena u 'uF#vn#m i v%ers5#m ivotu, u prvom redu zbog utjecaja napredne grko"orijentalne civilizacije - grki robovi i osloboenici odgajali su esto rimsku djecu, a rimski mladii polazili su u Erku, u tamonje retorske i !ilozo!ske kole " grki se utjecaj opaao i u umjetnosti, a i u pravu, a poeli su poputati i stroga rimska vjera i moral pod utjecajem novih !ilozo!skih i grko"orijentalnih religioznih struja

B) Ra<v#% "rava i "ravna vrela "#sl%e'n%iF 'va%u st#l%e(a re"u&li5e 7 Ba5#n#'avstv# - u ovom razdoblju donesen je po narodnim skuptinama znatan broj zakona " ukupno oko >55, no veina tih zakona odnosila se na javno pravo, a samo jedna treina na privatno pravo, jer su )imljani mijenjali privatno pravo putem zakona samo onda, kad je to bilo neophodno potrebno - privatnopravni i procesualni zakoni vrijedili su samo za rimske graane " prema negraanima djelovao je neogranieni imperij rimskih magistrata, a samo prema graanima, bio je taj imperij ogranien zakonom - esto se zakonodavstvo toga doba bavilo i odnoajima na ager publicus"u, a uz civilni proces bavilo se zakonodavstvo esto i kaznenim postupkom - tako je s le; =al"urnia (6;A pr n e ) bila uvedena prva stalna kaznena porota ( quaestio perpetua) za delikte provincijalnih slubenika, a kasnije je raznim zakonima prenoeno sudovanje o tekim deliktima od narodnih skuptina na stalne porotnike sudove, quastiones perpetuae, osnovane za pojedine zloine 7 E'icta magistratuum i ius F#n#rarium - ogromnim gospodarskim i socijalnim promjenama poslije drugog punskog rata nije vie moglo dostajati staro, uskogrudno i !ormalistiko civilno pravo (ius civile Huiritium) - zakonodavstvo narodnih skuptina se razmjerno malo posveivalo privatnom pravu " zato je prilagoavanje prava novim prilikama preputeno bilo uglavnom sudskoj praksi, tj djelatnosti pravosudskih (jurisdikcionih) magistrata, u prvom redu pretora, koji su pri vrenju pravosua provodili vane preinake i uvodili novote u staro civilno pravo - tako je uz ius civile dolo do stvaranja novog pravnog sloja, koji se po tim magistratima zove ius F#n#rarium - da bi graani znali, kako e pravosudni magistrat postupati kad se budu stranke na nj obratile sa svojim sporovima, izdavali su pravosudni magistrati, u prvom redu pretori, svoje e'i5te " edikti bijahu magistratske objave, koje su se ispoetka priopivale usmeno (edicere) narodu u skuptinama, a kasnije su se objavljivale pismeno - isprva su pretori izdavali edikte vie za pojedinane sluajeve ( edicta repentina) a kasnije bi izdavali prigodom nastupa slube openiti edikt kao program svoje jurisdikcione djelatnosti za itavo vrijeme svoje slube ( edictum perpetuum) - pretor nije bio zakonodavac " zato on nije u ediktu stvarao !ormalno nova pravna pravila poput zakona, ali je !aktino stvarao nova pravna pravila i pravne ustanove time to im je davao pravnu zatitu " zbog te zatite su takvi pretorski instituti uivali predosti i pred civilnim pravom, ukoliko bi s njime doli u sukob - osim pretora izdavali su takve edikte i drugi jurisdikcioni magistrati " tako kurulski edili kod svoje trne jurisdikcije, a provincijalni namjesnici kod svoje jurisdikcije u provincijama - nasljednik u slubi nije bio vezan na edikt svoga prethodnika, ali novi magistrat, koji je kod nastupa slube objavljivao svoj edikt, obino bi iz prethodnikova edikta uzeo one ustanove, koje su se pokazale korisnima i svrsishodnima, te se tako stvarao sve vie jedan stalni dio, koji je prelazio iz edikta u edikt ( edictum tralatitium) - jurisdikcioni magistrat nije bio ispoetka vezan na svoj edikt " takvo vezanje odreeno je s le; =#rnelia 'e iuris'icti#ne := g pr n e - pretor je u ediktu isprva objavljivao samo takva pravila, kojima je provodio u ivot norme civilnoga prava ili ih nadopunjavao, no s vremenom bi poeo unositi u edikt i takve odredbe, koje su se direktno kosile s civilnim pravom " no, nitko se nije tome protivio, jer je takvo djelovanje pretora bilo i skladu sa potrebama novijeg vremena koje je trailo re!ormu starog prava - zato je pretorovo djelovanje bilo priznato kao novo pravno vrelo - tako je temeljem honorarnog prava dolo do udvostruenja mnogih pravnih instituta " uz civilno vlasnitvo (dominium) i civilne obveze nalazimo pretorsko vlasnitvo i pretorske obveze " postepeno je dolazilo sve vie do stapanja civilnog i honorarnog prava, no !ormalno je to stapanje provela tek $ustinijanova kodi!ikacija 7 D%elatn#st "ravni5a u "#sl%e'n%im st#l%e(ima re"u&li5e $"re'5lasi)na %uris"ru'enci%a ) - kad su se pravnom djelatnou umjesto ponti!ika poeli baviti laici, postala je jurisprudencija sredstvo, kojim je rimski nobilitet znao stjecati ugled i preduvjete za politiki uspon - praktina djelatnost laikih pravnika oznaavala se sa: respondere (davanje pravnih miljenja i odgovora na postavljena pitanja u povodu pravnih sporova), cavere (sastavljanje obrazaca za pravne poslove) i agere (zastupanje u parnicama) - taj posao nisu obino vrili pravnici, nego govornici ( oratores, odvocati) a pravnici bi samo savjetovali stranke kod izbora i sastava potrebnih akcija i tubenih !ormula za njihov spor, te bi govornicima davali potrebne pravne upute - pravnici su davali miljenja i pravne savjete besplatno( oko pravnika bi se okupljala mlade, koja je traila pravnu poduku " tako je od praktine djelatnosti dolo do prve pravne poduke (instituere, docere) - miljenja i odgovori takvih pravnika nisu bili za suca obvezatni " esto su o istom predmetu predleala oprena miljenja nekolicine pravnika, ali ako su sva miljenja pravnika bila suglasna ( communis opinio), nije ih sudac mogao mimoii, te su se tako obiajnopravnim putem poela suglasna miljenja pravnika smatrati za ius civile, tj za izvor civilnoga prava - u ovo doba javljaju se i poeci literarne djelatnosti u obliku zbirka legisakcija, tj procesualnih obrazaca, zbirka poslovnih obrazaca (cautiones) i zbirka pravnih odgovora i miljenja (responsa) - na prekretnici od treeg prema drugom stoljeu pr n e nastalo je najstarije djelo o privatnom pravu pod nazivom +ripertita, koje je napisao Se;tus Aelius Paetus =atus " zvalo se +ripertita, jer se sastojalo iz tri dijela: najprije se navodio tekst zakonika @33 ploa, zatim interpretatio pojedinih odredaba i konano odgovarajue legisakcije - na temelju konkretnih sluajeva stvarala su se kratka i zbijena pravna pravila " regulae iuris (odatle regularna jurispruden" cija), npr regula "atoniana, koja kae, da ono, to je od poetka nevaljano, ne moe protekom vremena postati valjano (Buod initio vitiosum est, non potest tractu temporis convalescere)

10

- negdje poslije sredine drugog stoljea pr n e djelovahu lunius Brutus, Manius Manilius i P. Mucius Scaev#la, koje 'omponije nazivlje osnivaima civilnoga prava - najvaniji pravnik kasnijeg republikanskog doba bijae G. Mucius Scaev#la, ponti!e8, koji je prvi nastojao svesti privatno pravo u neki sistem " glavno mu je djelo bilo *ibri iuris civilis u 6> knjiga - od njega potjee i poznata regula tzv praesumptio #uciana, po kojoj se predmnijeva, da je ena sve stvari, koje se nau u njenom posjedu, dobila iz mueve imovine - 0cevolin najpoznatiji uenik bio je AEuilius Gallus koji je mnogo radio na podruju kautelarne jurisprudencije, a on je uveo i pretorsku zatitu protiv prijevare - najznaajniji pravnik potkraj republike bijae Servius Sul"icius Ru*us kojega -icero smatra osnivaem pravne dijalektike - napisao je navodno oko 6>5 djela, od kojih nije nita sauvano, ali se u $ustinijanovim Iigestima esto s uvaenjem spominju njegova miljenja

3. PRI,=IPA. 3 OD =ARA A/G/S.A DO SMR.I =ARA A+EKSA,DRA SEVERA $ 0. "r.n.e. 3 31. n.e.)
A) P#liti)5e, g#s"#'ars5e, s#ci%alne i 5ulturne "rili5e 7 Gra:ans5i rat#vi i "ri%ela< na "rinci"at - posljednje stoljee republike ispunjeno je tekim unutranjim politikim i socijalnim borbama, koje su estoko potresle temelje republikanskog ustrojstva - velikim prilivom robova pogoravao se njihov poloaj, te su se redom nizale urote, pa i itavi ustaniki ratovi robova, od kojih je najvei " onaj pod vodstvom S"arta5a (=4 " =6 pr n e ) " predstavljao teku opasnost za robovlasniki sistem, jer su se ogromnoj vojsci robova pridruili siromaniji plebejci, ali je taj ustanak bio uguen - teko je nezadovoljstvo titilo male i srednje zemljoposjednike, koji su, pritisnuti lati!undrijama, redom propadali i poveavali mase plebejskog proletarijata " tome je zlu htio doskoiti .i&eri%e Gra5F# zakonom da nitko ne smije od ager publicusa posjedovati vie od 955 jugera " on je u jeku agrarne re!orme bio ubijen, a slino je proao i njegov brat Ga% Gra5F# sa svojim namjeravanim re!ormama, meu kojima je vau ulogu igrao zakon o je!tinom podavanju kruha - dolo je i do otrih opreka unutar pripadnika same vladajue klase, tj izmeu nobiliteta i vitezova, jer su potonji kraj svog novanog bogatstva teili za politikom vlau u senatu, sudovima i magistraturama, a koju vlast su ljubomorno uvali u svojim rukama pripadnici nobiliteta - u takvim prilikama vidjela je vladajua klasa jedini izlaz u centralizaciji jake vlasti, koja e zatititi njene interese " tako je dolo do prijelaza na pojedinane diktature i konano na trajni principat - izdizanju pojedinih diktatora pogodovala je injenica to je .arije uveo stajau najamnu vojsku, gdje su vojnici od zvanja, nevezani za zemlju, ili za svojim vojskovoom u nadi za plijenom " vojska i njeni vojskovoe postaju vana nova snaga koja potiskuje i ulogu senata i narodnih skuptina, a u ruke vojskovoa prelazi sve vie i politika vlast u dravi - Sula je uz pomo vojske u svojoj trogodinjoj diktaturi (>4 " =A pr n e ) izvrio dravni prevrat u reakcionarnom pravcu " ukinuo je sve re!orme brae Erakho, svojom strahovladom je osigurao poloaj senatorskog stalea velikih zemljoposjednika protiv vitezova, a ograniio je i poloaj pukih tribuna i ojaao opet poloaj senata - po raspadanju "rv#g triumvirata ('ompej, #raso, -ezar, :5 pr n e ) =e<ar je svojom doivotnom diktaturom htio uspostaviti monarhiju i pretvoriti rimsku republiku u sredozemnomorsku imperiju " oslonio se na puku stranku i vojsku, ali je prije dovretka svojih planova pao rtvom republikanskih urotnika (;; pr n e ) - no republikansko ureenje nije se vie moglo odrati " 'rugi triumvirat (1ntonije, *epid, Gktavije, ;4 pr n e ) bio je ustvari produenje -ezarove vojne diktature " po raspadu istoga i po konanoj likvidaciji republikanske stranke prela je sva vlast na O5tavi%ana, kasnijeg cara 1ugusta - Gktavijan je 0 pr n e prividno uspostavio republikanski ustav, no stvarno je svojim poloajem princepsa sve vie potiskivao vlast republikanskih ustavnih !aktora (magistratura, senata i narodnih skuptina) - princeps je bio prvi magistrat u dravi, koji je u svojoj ruci ujedinio razliite !unkcije bivih republikanskih magistrata " naroite mu je ovlasti pruao doivotni imperium proconsulare, po kojem je imao vrhovnu komandu nad cjelokupnom vojskom, ne samo u provincijama nego i u )imu, te potestas tribunicia, koja ga je ovlaivala na intercesiju (veto) protiv svih ina redovitih magistrata - pored toga bi se dao birati za konzula i vrhovnog sveenika, odluivao je o ratu i miru i koncentrirao u svojim rukama razliite upravne i sudske !unkcije, ukljuujui i cenzorske ovlasti po kojima je dobio pravo imenovati senatore - princepsova vlast nije bila nasljedna, nego je izbor princepsa !ormalno pripadao senatu, ali se kod toga uvaavala volja pokojnog cara, a i vojska je estoput igrala kod izbora odlunu ulogu - republikanski magistrati birali su se i nadalje svake godine, no svi su oni bili samo graanski slubenici bez ikakve vojnike vlasti " uz njih je postojao itav niz plaenih carskih inovnika i pomonika koji su bili od njega zavisni te ih je on po volji postavljao i skidao " bili su to veinom osloboenici, a kasnije prevladavaju vitezovi - odatle su se razvili brojni carski uredi s birokratskim aparatom, a vanu ulogu je imalo i carsko vijee - za 1ugusta je ustrojena carska garda u )imu (pretorijanci) " na elu joj stajahu po dvojica praefecti praetorio, koji s vremenom postadoe najvii carski inovnici i zamjenici cara u cjelokupnoj dravnoj upravi i vrenju carske jurisdikcije - narodne skuptine su ubrzo izgubile svoju prijanju zakonodavnu, izbornu i sudsku !unkciju, jer su ove prelazile na senat i princepsa " 1ugust je jo dodue neke svoje vane zakone dao izglasati po narodnim skuptinama, no odmah zatim djelatnost skuptina jenjava i posve iezava - posljednji po skuptinama donesen zakon spominje se za cara 7erve A> n e - senat je u odnosu prema princepsu bio !ormalno predstavnik republikanskog ureenja, ali je stvarno izgubio najvei dio svoje vlasti u korist princepsa

11

- on je izgubio svaki utjecaj na vanjsku politiku, ali je pod +iberijem na senat prelo od narodnih skuptina pravo izbora magistrata, a isto tako i zakonodavna vlast, tako da senatus consulta dobivaju snagu zakona " no u oba ova pravca bijahu stvarno odluni princepsovi prijedlozi senatu, te je senat postao mehaniko orue u princepsovim rukama - kod uprave provincija je senat putem prokonzula i propretora upravljao senatskim provincijama u kojima nije bilo vojske, a car je preko svojih legata i prokuratora upravljao carskim provincijama " prihodi iz prvih ili su u aerarium populi Romani, kojima je upravljao senat, a prihodi iz drugih ili su u fiscus "aesaris, kojim je upravljao princeps - temeljem svog prokonzularnog imperija presizao je car i u upravu senatskih provincija " od 4 st sve su provincije ve pod carskom upravom 7 G#s"#'ars5i, s#ci%alni i 5ulturni #'n#8a%i - uspostavljeni mir na granicama i prividni mir u unutranjosti zemlje poslije ratova dovode u prva dva stoljea nove ere do stanovite stabilizacije robovlasnike privrede " 3talija se ekonomski brzo oporavlja, a brojne provincije svojim gospodarskim razvojem doprinose opem prosperitetu drave, koja se proirila u ogromnu imperiju - i dalje napreduje razvoj lati!undrija, a proces propadanja malih i srednjih posjeda u 3taliji ubrzano se nastavlja " uz koncentraciju velikih domena u rukama pojedinih bogataa stavaraju se i ogromni posjedi (saltusi) u rukama princepsa - nova prostrana dotada jo neobraivana zemljita, pogotovo u sjevernoj 1!rici, privedena su "#l%#'%els5#% kulturi, uglavnom uzgajanjem itarica za prehranu 3talije i brojnog gradskog proletarijata " zbog toga je proizvodnja ita u 3taliji bila nerentabilna, te se uz stoarstvo prelo na gajenje vinove loze i masline - poljodjelska proizvodnja nije ipak nakon prvobitnog zamaha vie dalje napredovala, nego je tovie poela i opadati " budui da vie nije bilo uspjenih osvajakih ratova, nestalo je priliva novih robova, cijene robova su porasle, a njihov rad je postao nerentabilan, jer se nije podizala poljodjelska tehnika rada " tako se na lati!undrijama prelo na ekstenzivno gospodarenje zbog nestaice radne snage - dolo je i do ivog procvata trg#vine, kojoj je pogodovala velika briga za saobraajna sredstva " pomou robova se grade ceste, mostovi i pomorske luke, uvodi se redovna dravna pota s potanskim zgradama i konaitima za smjenu konja - trgovina prelazi ve nadaleko granice carstva, sve do obala Faltika, 3ndije i #ine, pa ak i centralne 1!rike (iz 1rabije su se uvozile razne mirodije, iz 3ndije biseri i drago kamenje itd ) - za uvezene sirovine )im izvozi gotove proizvode, jer se u 3taliji bujno razvija <anatstv# " pored malih obrtnika udruenih u korporacijama, nastaju i velike radionice i tvornice keramike, luksuzne metalurgije i tekstila - obogaeni stanovnici takvih gradova trae luksuzne stanove " zato se na ?apadu razvija graditeljstvo s luksuznim graevinama od mramora i kamena - u vezi s trgovinom dobiva vanu ulogu n#vac " s 1ugustom se uvodi i zlatni novac te je kovanje zlatnog i srebrenog novca monopol cara, dok je senat kovao samo bakreni i bronani novac " iako je novac esto bio kovan u manjoj vrijednosti od propisane, uivao je rimski novac veliki ugled u tadanjoj vanjskoj trgovini - prijelaz na monarhiju nije bitno izmijenio osnovnu strukturu socijalnog poretka, no kraj ekonomskog zamaha pojaale su se klasne suprotnosti, koje su ve otprije postojale - vladajuu klasu sainjavaju senatori i vitezovi " senatori su znatno oslabljeni, jer se princeps oslanjao uglavnom na viteki stale " ipak, senatori kao zemljini veleposjednici sainjavaju najvii drutveni sloj - 1ugust je dodue proistio senat i temeljem svojih cenzornih ovlasti uveo u njega svoje nove ljude " senatori sada sainjavahu posebni stale (ordo), koji je kao i viteki red bio nasljediv do treeg koljena - premda je senat izgubio nekadanju politiku vlast, ipak je posjedovanje zemljinih veleposjeda prualo senatorskom staleu stanovitu nezavisnost, to je dovodilo i do sukoba meu senatorskim staleem i carom " esto su princepsi progonili neke svoje senatorske protivnike i kon!iscirali njihova imanja - uvoenjem novih ljudi, novih bogataa u senat, izmijenio se postepeno sastav senatorskog reda " nestalo je starih patricijskih aristokratskih porodica koje je zamijenio novi sloj najbogatijih zemljoposjednika - drugi stale bijahu vite<#vi " i oni se sada organiziraju kao stale ( ordo) " u njihovim rukama ostale su razliite trgovake i !inancijske operacije, a iz vitekog reda regrutira princeps svoje razliite pre!ekte, provincijske prokurature i druge slubenike dravne uprave, te se viteki stale postepeno pretvara u slubeniki aparat - od pripadnika ovih viih slojeva, aristokracije, poinje se u doba principata stvarati klasa tzv honestiores, koji su imali razliite privilegije i prednosti, pogotovo kod primjene kazni " za razliku od njih svrstavaju se ostali slojevi puanstva u humiliores, koju sainjavahu, pored robova, poljodjelski i drugi radnici, te mnotvo nezaposlenog i bijednog gradskog plebsa koji je ivotario uglavnom od javne milostinje, tj besplatne podjele ita i novca - poloaj r#&#va, kojih je bilo sve manje, poneto se popravljao utoliko to se u doba principata donose stanoviti propisi o zatiti robova protiv okrutnih postupaka njihovih gospodara i o stanovitom poboljanju njihova poloaja - ropstvo je jo uvijek osnovni oblik eksploatacije radne snage, iako se robovski rad ukazuje ve nerentabilnim i preskupim te se javljaju ve u zemljoradnji zaeci kolonata, tj eksploatacije slobodnih zemljoradnika, vezanih za zemlju i zainteresiranih na rezultatu prozvodnje - izmeu ovih dviju suprotnih klasa stoji v#%s5a, koja zajedno s birokratskim carskim aparatom prua glavni oslonac uvrenju vojne diktature cara " vojsku sainjahu plaeni vojnici od zanata, koji su sklapali ugovore o vojnoj slubi na <5 ili <9 godina, a po odsluenju tog roka bi kao veterani bili uvrteni u viteki red ili bi dobili zemlju i posjede te se naselili po razliitim gradovima - kako su potkraj republike rimsko graanstvo dobili svi 3talici, poelo se ono dijeliti i u provincijama " u irokoj mjeri podijelio je konano car Kara5ala <6< g pravo graanstva svim slobodnim stanovnicima carstva, izuzev peregrina koji nisu pripadali nikakvoj peregrinskoj opini " tim se inom rimsko pravo probilo u sve dijelove carstva, koji su dotada ivili po svom domaem, provincijalnom pravu - tako dolazi do progresivne romanizacije provincijalnih prava, ali je tim nainom dolazilo sve vie i do stanovitih utjecaja stranih, naroito grko"orijentalnih prava na rimsko pravo " pod utjecajem istonjakih kultova bogova poele su se u ovom

12

periodu rimskim carevima iskazivati boanske poasti " carevi su dobivali boanski nadimak ( deus $urelianus), a pokojni carevi dobre uspomene uvrtavali bi se meu bogove (divus) - kao reakcija protiv kulta careva meu robovima i potlaenim slojevima puanstva nalazila je sve vie sljedbenika kranska vjera, kojom se u to doba izraavao protest protiv vladajueg poretka " zato su rimski carevi s vladajuom klasom ispoetka proganjali pristae te nove vjere, jer je to rano kranstvo kao ideologija potlaenih bilo u to doba opasno po dravu

B) Pravna vrela u '#&a "rinci"ata 7 O&i)a%n# "rav#, <a5#ni, "ret#rs5i e'i5t, senatus c#nsulta i c#nstituti#nes "rinci"um - #&i)a%n# "rav# ostalo je i sada izvorom prava, no umjesto neposrednog prava koje nastaje dugotrajnim, opim i jednolinim vrenjem u narodu, bilo je kod )imljana daleko znaajnije stvaranje prava u praksi jurisdikcionih magistrata i u djelatnosti pravnika (danas tzv pravniko pravo) - putem sudstva )imljani su regulirali i kanalizirali stvaranje obiajnog prava u pravcu koji je odgovarao intreresima vladajue klase " zato se klasini pravnici rijetko bave obiajnim pravom " oni se pozivaju na obiajno pravo ako treba popuniti praznine drugih pravnih izvora ili ako treba opravdati neku normu koja ne poiva na zakonu ni na kojem drugom izvoru prava, ili ako treba protumaiti koju nejasnu zakonsku odredbu - prvi se de!iniranjem obiajnog prava bavi Salvius Iulianus (< st ) " on izjednauje njegovu obveznu snagu sa zakonom, a njegovo vaenje opravdava voljom naroda, koja nije izraena glasanjem (kao kod zakona) nego dugotrajnim vrenjem - jedan $ulijanov !ragment doputa da se zastarjelo pravo, pa dapae i zakon, moe ukidati obiajnim pravom, no jedan reskript cara #onstantina izrijekom zabranjuje da bi obiajno pravo moglo ukidati zakone - stvaranje <a5#na po narodnim skuptinama ubrzo iezava " posljednji zakon spominje se za cara 7erve, a zatim zakonodavna djelatnost narodnih skuptina krajem 6 st potpuno nestaje - podreenost magistrata senatu i princepsu odraava se i na "ret#rs5#m e'i5tu " pretori unose u svoje edikte sve manje novosti " bujnoj stvaralakoj djelatnosti koju su pretori razvili uinjen je u doba cara Jadrijana, oko !34. g., !ormalno kraj time to je po nalogu cara redigiran stalni i jedinstveni tekst pretorskog edikta " edictum perpetuum (trajni edikt) - redakciju tog edikta izvrio je glasoviti pravnik tog doba 0alvius 3ulianus - zakonodavna djelatnost prela je poetkom principata od narodnih skuptina na senat " senatus c#nsulta dobivaju u ovo doba snagu zakona i postaju izvor civilnog prava - princeps je utjecao i na zakonodavni rad senata, jer je princeps mogao stavljati senatu prijedloge koje bi senat svojim zakljukom naprosto usvajao " na taj nain senatus consulta postaju carski zakoni koji su se objavljivali u senatu - princeps nije imao neposredne zakonodavne vlasti, nego je svoje zakonodavne re!orme provodio preko narodnih skuptina ili senata, no na stvaranje prava poeo je utjecati princeps putem svojih razliitih naredaba i rjeidaba koje se obuhvaaju nazivom c#nstituti#nes "rinci"um " takve carske konstitucije stekoe zbog careva autoriteta doskora snagu zakona - carske konstitucije javljaju se u ; oblika: a) edicta " njima je car izdavao openite obvezne naredbe za graane i magistrate b) decreta " to su usmene sudske rjeidbe koje car donosi u sporovima to se rjeavaju pred carskim sudom c) rescripta " to su pismene rjeidbe i odgovori na postavljena pitanja ili molbe d) mandata " to su pravne upute razliitim carskim inovnicima i namjesnicima provincija u pogledu vrenja njihove slube " uz javnopravne odredbe sadravali su mandati ponekad i privatnopravne propise 7 Klasi)na %uris"ru'enci%a - u doba principata )im postepeno ali sigurno ide prema svome padu " vlast se koncentrira u rukama princepsa, republikanski izvori prava gube svoju ulogu, ali pravnika djelatnost dolazi ba u to doba do najveeg procvata, pa se ovo razdoblje naziva doba klasine jurisprudencije - glavna je panja pravnika posveena izgradnji privatnog, u prvom redu imovinskog prava, u centru s ustanovom privatnog vlasnitva - zadaci pred kojima su se nali klasini pravnici " osiguranje vlasti robovlasnike klase, prilagodba pravne nadgradnje prema novoj socijalno"ekonomskoj bazi " rijeili su oni uspjeno uz podrku princepsa koji je kod njih traio opravdanje carske vlasti koja se protivila rimskoj tradiciji " zato su pravnici imali visoki socijalni poloaj, pripadali su sloju vladajue klase, veinom privrene carskoj politici - car 1ugust je pojedinim uglednim pravnicima senatorskog stalea poeo podjeljivati tzv ius res"#n'en'i " pravo da na pitanja stranaka, sudaca ili jurisdikcionih magistrata daju odgovore (responsa) koji imaju autoritet samog cara - responsa privilegiranih pravnika nisu bila za suca obvezatna, ali od doba cara Jadrijana ona veu suca ako su bila suglasna (communis opinio) te su u tom sluaju izvor civilnog prava sa zakonskom snagom - u poetku principata, sve do cara Jadrijana dijelili su se rimski pravnici na dvije pravne kole " Pr#5ul#vce (osniva je . 1 *abeo, pristaa starog republikanskog ureenja, no ime je kola dobila po njegovu sljedbeniku 'rokulu) i Sa&in#vce (osniva je - 1 -apito, pristaa principata, no ime je kola dobila po njegovu sljedbeniku 0abinu) - najvaniji 'rokulovci: Pr#culus, Pegasus, ,eratius, ,erva pater i !ilius, =elsus pater i !ilius - najvaniji 0abinovci: Sa&inus, =assius +#nginus i Salvius Iulianus, koji se smatra jednim od najveih klasinih pravnika - teko je utvrditi u emu se sastoji bit opreke tih dviju kola " najvjerojatnije se radilo o !aktinom postojanju dviju kola gdje je dolo do stanovite zajednice i organizacije uitelja i njihovih aka i tako do stanovite tradicije meu odnosnim grupama pravnika " poslije Jadrijana nestaje opreke tih dviju kola - pod carevima kue 1ntonina djeluje 0 - A*ricanus, 0 P#m"#nius i Gaius, koji je naroito vaan za pravnu historiju

13

- meu Eajevim djelima najvanije su 3nstitucije u ; knjige koje su ujedno jedino klasino djelo koje nam je u cjelosti izravno sauvano u gotovo nepromjenjenom obliku i slui kao gotovo jedini izvor za poznavanje rimskog procesa " u njima je pruen sistematski prikaz rimskog prava, u kojem je sve pravo podijeljeno na osobno, imovinsko i procesualno pravo - 3nstitucije su pisane oko 6:6 g a imale su sluiti poetnoj pravnoj obuci - novi procvat doivjela je klasina jurisprudencija opet potkraj < i poetkom 4 st u doba careva 0evera - istiu se 4 velika pravnika toga doba: Pa"ini%an (cijenjen kao najvei rimski pravnik), /l"i%an i Paulus - kao posljednji klasini pravnik spominje se M#'estinus - kriza carstva po smrti 1leksandra 0evera i prijelaz na apsolutnu monarhiju gue daljnju pravniku djelatnost koja se razvodnjavala u sve slabijim kompilatorskim radovima rijetkih postklasinih pravnika - pisana djela rimskih pravnika daju se svrstati u nekoliko kategorija: a) )esponsa ili Huaestiones, odnosno ,pistolae i Iisputationes " djela koja sadravaju miljenja i odgovore o konkretnim sluajevima iz prakse, odnosno teoretskim i kolskim primjerima b) *ibri ad edictum " komentari pretorskom ediktu c) Iigesta " opa, enciklopedijska djela u kojima se po stanovitom redoslijedu obrauju civilno i honorarno pravo d) 3nstitutiones, )egulae, Ie!initiones " elementarna djela za pravnu poduku e) razliiti prirunici za praksu, monogra!ije i komentari pojedinim zakonima ili notae djelima starijih pravnika

2. DOMI,A. 3 OD SMR.I =ARA A+EKSA,DRA SEVERA DO SMR.I =ARA -/S.I,I-A,A $ 31. 3 1>1.)
A) P#liti)5i, g#s"#'ars5i i s#ci%alni #'n#8a%i 7 /stavn# ustr#%stv# 'r9ave - u 3 st n e ubrzano se nastavlja proces raspadanja robovlasnikog sistema " teku krizu koja je prijetila rasulom carstva zaustavio je dodue Di#5leci%an re!ormom dravnog ustrojstva u pravcu apsolutne monarhije, ali je time rasulo drave bilo samo odgoeno - poetkom 1 st stvaraju ve barbari na teritoriju rimskog carstva svoje drave, a 20>. svrgava barbarski vojvoda Gdoakar posljednjeg zapadnorimskog cara )omula 1ugustula, dok 3talija dolazi 263 pod vlast istonih Eota - pokuaj kojim su rimski carevi, poev od Iioklecijana, nastojali zaustaviti rasulo drave sastojao se u temeljitoj reorganizacij dravnog ustrojstva i vojske uvoenjem otvorene vojne diktature i centraliziranog vojnobirokratskog dravnog aparata " car je bio neogranieni i bezuslovni gospodar (dominus et deus " odatle dominat) i zakonodavac, koj se okruio istonjakim despotskim ceremonijalom i birokratskim upravnim i vojnim aparatom - da bi se drava i vladajua klasa uspjenije branila protiv unutarnjih nemira, ustanaka i vanjskih napada, podijelio je Iioklecijan vlast s jo jednim 1ugustom i s dva cezara, tako da su carstvom upravljala etvorica ( tetrarFi%a), a jedinstvo je bilo odrano zajednikim zakonodavstvom - car K#nstantin je uspostavio jedinstvo carstva te ojaao apsolutizam i preselio prijestolnicu iz )ima u #onstantinopol (Fizant), no po smrti +eodozija 3 361. dolo je do de!initivne diobe carstva na istonu i zapadnu polu, koje su bile vezane zajednikim zakonodavstvom, ali je svaka sa svojom posebnom upravom - nekadanje republikanske !orme sada su stvarno i !ormalno nestale " car je gospodar zemlje, a svi stanovnici smatraju se njegovim podanicima ili robovima " sve to je vezano s carem smatralo se kao sacrum - narod je izgubio svaki utjecaj na dravnu upravu " senat je postao gradska skuptina )ima, odnosno #onstantinopolisa, bez ikakve vlasti " slino su i konzuli, pretori i kvestori postali gradski magistrati bez ikakve vlasti, a imenovao ih je car " ostale republikanske magistrature uope su nestale - dravom upravlja car s ogromnim brojem svojih razliitih plaenih slubenika, koji su bili hijerarhijski rasporeeni u birokratske stupnjeve s odgovarajuim titulama - vrhovne upravne vlasti i vrhovni slubenici bili su centralizirani na carskim dvorima odakle su se izdavale sve zapovijedi, svi zakoni, naredbe itd , a vrhovni organi cjelokupne davne uprave i najvii graanski slubenici bili su "rae*ecti "raet#ri# - u vezi s diobom carstva bila je itava drava konano podijeljena na ; "re*e5ture (Griens, 3llKricum, 3talia s 1!rikom i obje Eallie) na elu s pre!ektima pretorio " pre!ekture su bile podijeljene na dijeceze, kojima upravljahu vikari, a dijeceze su se dijelile na provincije kojima upravljahu namjesnici - znatno je povien broj stajae vojske primanjem u vojsku sve veeg broja barbara, naroito Eermana " vrhovni vojni zapovjednici (magistri militum) imali su takoer sjedite na dvoru te su pripadali carevu konzistoriju 7 G#s"#'ars5i i s#cialni #'n#8a%i - birokratska i centralistika organizacija dravne uprave bio je posljednji pokuaj vladajue klase da spasi od rasula robovlasniki sistem i zadri svoje pozicije unato tekom stanju, no stanje se time samo pogoravalo - uz unutranje nezadovoljstvo robova, zemljoradnika i stanovnika provincija pridola su sve ee prodiranja i pustoenja barbara u unutranjost carstva, a nemirne provincije nisu vie bile vrelo mirnog eksploatiranja - drava je pak trebala sve vie sredstava za uzdravane sve vee vojske i skupog birokratskog upravnog aparata " ogromne svote troio je raskoni, po orijentalnom ceremonijalu ureeni dvor " zbog svega toga dolo je do rasula u *inanci%ama, te je drava poela umanjivati vvrijednost novca kovanjem sve loijeg novca " time se ekonomska kriza samo pogorala, a privreda se vraa na naturalno gospodarstvo - da bi se povisili dravni prihodi, uvodili su carevi itav niz "#re<niF re*#rmi " Iioklecijan je re!ormirao zemljini porez prema stanju zemljine obrade, posebni porez plaali su lanovi senatorskog stalea, veinom veliki zemljoposjednici, a za trgovce i obrtnike uveo je car #onstantin obrtni porez, koji se plaao na kapital svake ; godine - poviene su bile carine, koje su pod +eodozijem iznosile 6< D L vrijednosti robe, a posebni porez se plaao od trgovanja na sajmovima

14

- opadanjem obrtne i poljodjelske proizvodnje dolo je do openite teke krize i porasta cijena - naroito je teko bilo stanje na podruju "#l%#"rivre'e " ve je u poetku principata mali posjed bio istisnut lati!undrijama, no i primjena robovskog rada na lati!undrijama nije via bila rentabilna za robovlasnike " pokazalo se rentabilnijim da se lati!undrije rascijepaju na manje parcele, koje bi se davale malim zakupnicima u nasljedni zakup " takvi zakupnici bi veleposjednicima plaali odreenu svotu ili bi za svoj rad dobivali dio prihoda " na tom temelju razvija se zavisno seosko stanovnitvo " tzv 5#l#ni - ispoetka su koloni bili slobodni zakupnici na odreeni niz godina, no s vremenom su postali sve vie zavisniji od zemljoposjednika, te se poloaj kolona stvarno malo razlikovao od poloaja robova - uporedo s kolonatom dolazi do ogromne koncentracije zemljinih posjeda " veleposjednici se razvijaju u mone magnate sa svojom vlastitom zatitnom vojskom " zbog toga se mnogi srednji i sitni seljaci stavljaju pod patronat monih veleposjednika, dajui im svoju zemlju i pretvarajui se postepeno u kolone " tu se ve raaju elementi sredovjenog !eudalizma i kmetstva - unutar slobodnog stanovnitva postojale su duboke socijalne razlike " pored opreke izmeu honestiores i humiliores postoji sada i opreka izmeu "#tenti#res (MmoguniciM ija se vlast bazira prvenstveno na njihovom imetku) i tenui#res - meu vie stalee spadao je u prvom redu senatorski stale, koji je bio nasljediv, no uz senatore nalazimo i takve kojima bi car podjeljivao taj poloaj ili bi ga sticali ve samim obnaanjem nekih viih sluba - lanovi municipalnih gradskih vijea ('ecuri#nes ili curiales) bili su pogodovani kao honestiores u kaznenopravnom pogledu, no inae su stvarno pripadali meu optereeni nii stale zbog svog jamstva za poreze svojih opinara - ostali nii stalei postali su veinom nasljedni, tako stale vojnika i razliitih obrtnika, koji su bili udruivani u prinudne korporacije - niem staleu pripadahu i trgovci, mali posjednici i seljaci, odnosno plabei u gradovima, a najnii stale sainjavahu koloni - vaan !aktor u dravi postaje 5r8(anstv# " ono se ve znatno udaljilo od svoje prvobitne !aze, tako da od ideologije potlaenih kranstvo postaje sada ideologijom vlastodraca, postaje univerzalnom svjetskom religijom, koja je imala ostvariti trajnu duhovnu podlogu za opstanak rimskog drutva - budui da je propao pokuaj divinizacije rimskih careva, imalo je kranstvo posluiti kao nova univerzalistika ideologija " zato su sada prestali progoni krana, a kranska religija postaje Milans5im e'i5t#m 3!3. slobodnom i povlaenom religijom, a 313. za #onstansa postaje ve religijom drave, jer su carevi i podanici ve krani " konano je pod +eodozijem 33 231. kranstvo proglaeno jedinom i iskljuivom dravnom religijom B) Pravna vrela u '#&a '#minata 7 =ars5# <a5#n#'avstv# i su'&ina #staliF "ravniF vrela - u skladu s koncentracijom cjelokupne vlasti u rukama cara i centralizacijom uprave postao je sada car jedinim zakonodavcem " careva volja bijae zakon - od oblika carskih konstitucija nestalo je mandata, bizantski carevi su izdavali velik broj rekskripata s kojma su se spojili i dekreti, a edicta su sada pravi zakoni, koji se upuuju narodu, senatu ili magistratima - carsko zakonodavstvo bilo je zajedniko za obje polovine carstva, a vodstvo u izdavanju zakona imao je istoni car - pored carskih konstitucija kojima je stvarano novo pravo i koje se zato zovu leges, ostalo je na snazi i svekoliko starije pravo sadrano u spisima klasinih pravnika, koje se zvalo ius - nestalo je samonikle pravnike djelatnosti, a ne postoji vie ni ius respondendi, jer je nestalo i !ormularnog procesa s biranim sucem laikom, a uvedena je ekstraordinarna kognicija gdje sude stalni suci kao carski slubenici - u itavom tom razdoblju poznata su samo < pravnika ija su djela ekscerpirana u Iigestima: =Farisius i ?erm#genianus( ostali, veinom anonimni, postklasini pravnici bavili su se uglavnom komentiranjem, skraivanjem i glosiranjem klasinog prava, prilagoujui ga postklasinoj praksi - velikih problema zadavao je praksi ogroman obujam nepregledne klasine pravne knjievnosti " najvanija re!orma uinjena je 2 > g <a5#n#m # citiran%u (lex citationis) careva +eodozija 33 i /alentijana 333, po kojem su se pred sudom smjela citirati samo djela petorice klasinih pravnika: 'apinijana, 'aula, %lpijana, Eaja i .odestina - za suca je bilo obvezatno miljenje veine, a ako su miljenja bila podijeljena, prevladavalo je miljenje koje je zastupao 'apijan( ako 'apijanovo miljenje nije o takvom sluaju postojalo, imao je sudac slobodne ruke 7 Pravne <&ir5e i 5#'i*i5aci%e "ri%e -ustini%ana - za potrebe postklasine prakse nastajale su razliite pravne zbirke i slubene kodi!ikacije, bilo samo carskih konstitucija (leges), bilo konstitucija i ostalih klasinih pravnih djela - tako su ve prije $ustinijana nastale 4 zbirke carskih konstitucija: a) dvije privatne: =#'e; Greg#rianus i =#'e; ?erm#genianus " prvi je sastavljen <A6 i sadrava konstitucije od Jadrijana do Iioklecijana, a drugi je dodatak prvome, sastavljen oko <A9 b) jedna slubena: =#'e; .Fe#'#sianus " prva slubena zbirka carskih konstitucija, koju je ;4> dao sastaviti +eodozije 33, a sadrava konstitucije od #onstantina nadalje - poznato je i nekoliko zbirki koje sadravaju i ius i leges: a) Dragmenta Vaticana & rukopis koji sadrava izvatke iz 'apinijanovih, %lpijanovih i 'aulovih djela te konstitucije iz Eregorijanova i Jermogenijeva kodeksa, i to veinom u nepromijenejnom obliku b) =#llati# legum M#saicarum et R#manarum u kojoj se usporeuje .ojsijevo zakonodavstvo s rimskim pravom c) Sirs5#3rims5a "ravna 5n%iga, koja se upotrebljavala u ; i 9 st u 0iriji - u barbarskim dravama koje su nastale potkraj 1. st. na podruju propalog zapadnorimskog carstva ivjeli su stanovnici i dalje po rimskom pravu " zato su barbarski vladari izdavali za rimske podanike zakonike koji su bili slubene kompilacije rimskog prava (ius i leges) " poznata su 4 takva zakonika: a) +e; R#mana Visig#tF#rum " kompilacija izraena i objavljena 95: g po nalogu zapadnogotskog vladara 1larika 33 b) +e; R#mana Burgun'i#num " zakonik za )imljane u kratkoronoj burgundskoj dravi

15

c)

E'ictum .Fe#'erici " zakonik istonogotskog kralja +eoderika sastavljen poetkom : st " za razliku od prethodnih je vrijedio jednako za )imljane i za Eote

7 -ustini%an#v# <a5#n#'avstv# - car $ustinijan (1 0. H 1>1.) je uspio u jednom zakoniku obuhvatiti svekoliko vaee rimsko pravo " cilj mu je bio da u jedinstveni zbornik sakupi sve pravo: carske konstitucije i pravniko pravo (ius i leges), prilagodivi sve to suvremenim potrebama - $ustinijanov je pothvat uspio uz pomo vjetog suradnika koji je vodio kodi!ikatorskim radom " kancelara +ribonijana - u rekordnom vremenu od 1 @. do 132. izraene su ; zbirke: < #odeksa, 3nstitucije i Iigesta, koje su zajedno s 7ovelama koje su izdavane po zavretku navedenih zbirki obuhvaeni pod zajednikim nazivom "orpus iuris civilis - =#'e; Iustinianus " svoj kodi!ikatorni rad zapoeo je $ustinijan zbirkom carskih konstitucija (leges) " u tu svrhu je u jedinstvenu zbirku sakupljeno iz svih dotadanjih kodeksa i novela ono to je vrijedilo - tako sastavljen -ode8 3ustinianus bio je objavljen i stupio je na snagu ve 1 6. g - Digesta ('andectae) " nedugo nakon izrade prvog kodeksa zapoeo je mnogo tei i zamaniji pothvat oko kodi!ikacije cijelog pravnikog prava (leges) " posao je dovren u roku od tri godine, a dovreni rad je objavljen konstitucijom %anta !>.! .133., te je kao zakon stupio na snagu 34.! .133. - Iigesta se dijele na 95 knjiga, a sve knjige, osim 45, 46 i 4< dijele se na titule s odgovarajuim naslovima, a tituli se sastoje iz odlomaka (fragmenta) koji su izvaeni iz djela pojedinih pravnika " upotrijebljena su djela 4A pravnika, a najvie je uzeto iz %lpijanovih i 'aulinovih djela - !ragmenti su poredani odreenim redoslijedom po tzv masama " na prvom mjestu stoji sabinska masa, tj !ragmenti djela o civilnom pravu, zatim ediktna masa, tj !ragmenti o honorarnom pravu, i papinijanska masa, tj !ragmenti iz praktine knjievnosti - najbolji sauvani rukopis Iigesta je tzv lorentina pronaena 6649 , koja se uva u 2irenzi - Instituti#nes bijahu prirunik rimskog prava za poetnike, no premda su one prvenstveno imale biti udbenik za kolu, imale su snagu zakona poput Iigesta i #odeksa - djelo je raeno paralelno s Iigestima i proglaeno neto prije Iigesta, a stupilo je na snagu zajedno s Iigestima - kao temelj i uzor 3nstitucijama sluile su Eajeve 3nstitucije " od njih je preuzet i trodjelni sistem (personae, res i actiones), a i slina podjela materije na ; knjige - uz Eajeve 3nstitucije upotrebljene su i institucije nekih drugih klasinih pravnika, a i neka ostala djela - =#'e; re"etitae "raeclecti#nis " nakon objave Iigesta ukazala se potreba re!ormiranja prvog #odeksa, te je 132. g objavljen novi kodeks " samo taj nam je ostao i sauvan - dijeli se na 6< knjiga, knjige na titule, a tituli na konstitucije, poredane unutar titula kronolokim redom " glosatori su vee konstitucije podijelili na principium i paragra!e - prva knjiga sadrava crkveno pravo, u daljnjim knjigama se radi o graanskom pravu, a posljednje ; govore o kaznenom, !inancijalnom i upravnom pravu - ,#vellae " to su $ustinijanove konstitucije izdavane veinom na grkom jeziku po zavretku drugog kodeksa - nekim od njih izvrene su vane re!orme na podruju nasljednog i obiteljskog prava - one nisu bile skupljene u slubenu zbirku nego su sauvane samo u privatnim zbirkama, od kojih je najpotpunija grka zbirka od 6:> novela u kojoj ima ve i nekoliko novela $ustinijanovih nasljednika 7 Bi<ants5e 5#'i*i5aci%e rims5#g "rava na5#n -ustini%ana - istono rimsko carstvo uzdralo se jo stoljeima nakon $ustinijana, sve do pada -arigrada pod tursku vlast !213 , te je $ustinijanova kodi!ikacija ostala osnovicom bizantskog pravnog sustava - ubrzo su nastali razliiti komentari, grke para!raze i komentirajue biljeke uz pojedine dijelove $ustinijanove kompilacije, no doksora niti ovi grki prirunici nisu mogli zadovoljiti potrebama !eudaliziranog carstva, te su bizantski carevi > i A st poeli izdavati grke zakonike u kojima je $ustinijanova kompilacija bila ve u razliitoj mjeri preraena, skraivana i preudeavana u skladu s tadanjim !eudalnim odnosima - ovamo spada E5l#ga cara *eona 333 3zaurijskog iz =;5 , te tri specijalna zakona iz tog doba: jedan za pomorsko pravo pod nazivom le; RF#'ia, jedan za vojniko pravo i jedan poljodjelski zakon - car Fazelije 3 .akedonski objavio je >=A svoj Pr#Feir#n " kratki prirunik iz $ustinijanove kompilacije, a neto kasnije proireno izdanje 'roheirona " E"anag#gu - on je zapoeo, a njegov sin *eon 3/ .udri dovrio Ba<ili5e " to je jedinstveni grki zbornik u kojem je zajedno po materijama spojena graa iz Iigesta, #odeksa, 3nstitucija i 7ovela - kao posljednji vani prirunik javlja se ?e5sa&i&l#s " zbirka tada vaeeg rimskog prava u : knjiga, koju je oko 64;9 dao sastaviti solunski sudac #onstantin Jarmenopulos 7 D%el#van%e -ustini%an#ve 5#'i*i5aci%e na Ba"a'u 3 Dal%n%a #&ra'a i rece"ci%a rims5#g "rava - nakon to je $ustinijan 112. oteo Eotima )im, protegnuo je svoju kodi!ikaciju i na 3taliju, no dolaskom *angobarda 1>@. bilo je $ustinijanovo pravo istisnuto langobardskim - prvi su dublje poeli prouavati $ustinijanovo pravo opet glosatori u Fologni (potkraj 66 do 64 st ), iji je osniva Irnerius - oni su prouavali $ustinijanovu kodi!ikaciju egzegetskom metodom, tumaei pojedina mjesta glosama (biljekama uz tekst), koje su pisali ili izmeu redaka (glossa interlinearis) ili uz rubove teksta (glossa marginalis) - sredinom 6< st djelovahu na bolonjskoj koli 3rnerijevi uenici zvani M quattuor doctoresM: Martinus, Bulgarus, -ac#&us i ?ug#, a najznaajniji je bio posljednji glosator Accursius koji je sakupio glose svojih prethodnika (tzv glossa ordinaria ili magistralis) - glosatorsku kolu je od sredine 64 do 6: st naslijedila kola postglosatora ili komentatora, koji su najee komentirali glose svojih prethodnika " vanost njihova rada je u tome to su uz rimsko pravo spojili razmatranja o statutarnom pravu

16

sjeveroitalskih gradova, povezujui i nadopunjavajui rimsko pravo pravnim teorijama kanonskog i germanskog prava, gdje je rascvjet trgovine traio razvijeniji pravni sustav - prilagoavajui rimsko pravo tim praktinim potrebama, postglosatori su stvorili preduvjete za recepciju rimskog prava - najznaajniji meu postglosatorima bio je Bart#lus 'e Sass#*errat#, koji je tvorac tzv teorije statuta po kojoj se imaju rjeavati sukobi izmeu prava pojedinih gradova - $ustinijanovo rimsko pravo je u tom novom obliku u 69 i 6: st postalo opet pozitivnim pravom u mnogim dravama srednje i zapadne ,vrope " tu historijsku pojavu zovemo rece"ci%#m rimskog prava, a tako recipirano pravo zove se op&e ili pandektno pravo, jer je za razliku od domaih partikularnih prava vrijedilo na podruju itavih drava koje su ga recipirale - do recepcije rimskog prava nije dolo zakonom, ve !aktinim, obiajnim putem, i to najee preko pravnika koji su se kolovali u Fologni i drugim sjeveroitalskim sveuilitima, te su po povratku kuama poeli primjenjivati rimsko pravo - do recepcije rimskog prava dolo je, osim u 3taliji, ve rano i u 2rancuskoj, a od kraja 69 i tijekom 6: st u 7jemakoj te 7izozemskoj i Nkotskoj - recipirano rimsko pravo je na svom novom tlu primjene potpalo pod daljnje utjecaje domaeg obiajnog prava i zakonodavstva - ope rimsko pravo koje je vrijedilo u 7jemakoj nije bilo isto rimsko pravo, nego je pod utjecajem domaeg obiajnog prava i zakonodavstva bilo neto modernizirano, odnosno germanizirano, te se od polovine 6= st nazivalo usus modernus 'andectarum " recipirano rimsko pravo bilo je u nekim podrujima 7jemake u upotrebi sve do poetka <5 st , tj do stupanja na snagu novog njemakog Eraanskog zakonika !644. - pod utjecajem humanizma javlja se u 6: st tzv francuska historika kola (elegantna jurisprudencija) koja naputa skolastike metode i poinje se baviti historiko"kritikim studijem rimskih pravnih izvora, gledajui u rimskom pravu rezultat mnogostoljetnog razvitka - meu pripadnicima te kole istiu se =uiacius, D#nellus (prvi sistematik) i Di#nIsius G#tF#*re'us koji je prvi cjelokupnu $ustinijanovu kodi!ikaciju izdao pod nazivom "orpus iuris civilis - u 6= st bio je smjer elegantne jurisprudencije prenesen u 7izozemsku, te djelomino u 7jemaku - u 6> st vladala je kola prirodnog prava koju je osnovao 7izozemac ?ug# Gr#tius - ona izuava rimsko pravo samo utoliko to u njemu trai elemente prirodnog, nepromjenjivog prava " prema nauci te kole postoji Mprirodno pravoM koje bi imalo kao nepromjenjivo uvijek i svagdje vrijediti, samo ga treba racionalnim putem iznai - u 6A st javlja se njemaka historijska kola iji je osniva Karl Drie'ricF SavignI sa svojim sljedbenikom PucFt#m - prema nauci te kole, pravo je produkt nacionalne povijesti i narodnog duha u kojem se ono neprimjetno razvija na Munutranjim silama narodnog biaM " pravo svakog naroda je rezultat historijskog procesa i mani!estacija narodnog duha te se stvara i razvija tiho, mirno i spontano - zato se ta kola protivila donoenju zakona putem zakonodavne intervencije, kako je to traila prirodnopravna kola, jer bi se to protivilo narodnom duhu koji sam stvara odluke - budui da je rimsko pravo bilo u to doba jo uvijek pozitivno pravo u velikom dijelu 7jemake, prevladavao je u kasnijem pravcu te kole sve vie sistematsko"dogmatski pravac izuavanja rimskog prava i opet samo na temelju $ustinijanove kodi!ikacije koja je sluila kao baza recipiranom rimskom pravu " zato se ovo doba smatra i Mzlatnim stoljeem pandektistikeM - tek je moderna romanistika kola, koja je u potpunosti istisnula pandektistiku, mogla u potpunosti primijeniti metode historijske kole

II. PRAVO OSOBA $S.A./S)


7 Su&%e5ti "rava 3 Pravna i '%elatna s"#s#&n#st 3 =a"ut i status " "ravni su&%e5t je bie koje moe biti nosilac prava i dunosti " takvog nosioca zovem osobom u pravnom smislu " sposobnost imati prava i dunosti zovemo "ravn#m s"#s#&n#sti " pravni subjekti koji nisu pojedinac ovjek, nego stanovite zajednice, kolektivi osoba ili imovine zovemo "ravnim #s#&ama (npr drava, opine, bolnice, trgovaka drutva itd ) " od pravne sposobnosti treba razlikovati '%elatnu s"#s#&n#st " to je sposobnost vlastitim djelanjima, tj oitovanjima volje proizvoditi pravne uinke, dakle promjene u postojeim pravnim odnosima (postanak, prestanak ili promjena prava, stjecanje i gubitak prava) " unutar '%elatne s"#s#&n#sti razlikujemo: a) poslovnu sposobnost " sposobnost sklapati pravne poslove, tj pravnim poslovima proizvoditi pravne uinke b) deliktnu sposobnost (uraunljivost) " sposobnost odgovarati za svoja protupravna djelanja (delikte) " pravna i djelatna sposobnost nisu nuno spojene " netko moe biti pravno sposoban, a nema djelatne sposobnosti (djeca i umobolni) ili mu je djelatna sposobnost ograniena (dorasli maloljetnici, rasipnici, a po rimskom pravu i ene) " osobama bez ili s ogranienom djelatnom sposobnosti pravo prua pomonika ili zastupnika u nekoj osobi s punom djelatnom sposobnosti (npr tutora ili skrbnika) " ovi pojmovi i terminologija su relativno moderni " izgradila ih je pandektna nauka " )imljani nisu imali tehnikog naziva za MosobuM u smislu pravnog subjekta " za ovjeka su u pravu upotrebljavali izraz persona, koji je puno iri od pravnog subjekta, jer obuhvaa i robove, koji se smatraju objektima prava, tj stvarima " i izraz ca"ut se, kao i persona, upotrebljava za oznaku slobodna ovjeka ( liberum caput) i za oznaku roba (servile caput) " za oznaku pojedineva poloaja u pravnom poretku slui )imljanima izraz status " pojedinac moe biti slobodan ovjek (status libertatis) za razliku od roba, ili moe biti rimski graanin ( status civitatis) za razliku od *atina i peregrina, ili moe

17

zauzimati odreeni poloaj u rimskoj obitelji (status familiae) bilo kao starjeina obitelji (pater familias) ili kao podreeni lan obitelji (filius familias)

!. DIBIJKE OSOBE
7 P#stana5 i "restana5 *i<i)5e #s#&e 3 Stu"n%evi "ravne s"#s#&n#sti $statusi) " za "#stana5 !izike osobe potrebno je: a) da se novo bie potpuno odvoji od materine utrobe b) da se rodi ivo (u dokaz toga traili su 'rokulovci da dijete dade znakove ivota glasom, dok su se 0abinovci zadovoljavali bilo kakvim znacima ivota " npr disanjem ili micanjem " a to je stajalite prihvatio i $ustinijan) c) porod je morao biti per!ektan, jer se inae smatrao pobaajem " uzimalo se da je dovoljno iznoeno dijete koje se rodi poslije : mjeseci trudnoe d) da novoreene ima ljudski oblik " zametak jo nije ovjek, nego se smatrao dijelom majke, no u pogledu zametka kao budueg ovjeka ( nasciturus) razvilo se pravilo da se zametak smatra ve roenim, ukoliko se radi o njegovim probicima " to se pravilo nema tumaiti tako kao da se zametak smatra ve pravnim subjektom, nego su se zametku pridravala i zatiivala prava koja bi mu imala pripasti ako se iv rodi " to je bilo naroito vano u nasljednom pravu, jer nasljednik mora ivjeti u asu pripada nasljedstva " zato ako se zametak doista ivo rodi, naslijedit e oca koji je umro prije djetetova roenja " status roenog djeteta se u stanovitim sluajevima odreivao po statusu oca ili majke u asu zaea, a ne po asu roenja " u )imu nije postojala ustanova javne registracije poroda ili smrti " te injenice imale su se dokazivati redovnim dokaznim sredstvima " kao niti ustanova da se nestali moe proglasiti mrtvim " po dananjem pravu svaki je ovjek pravni subjekt, a privatnopravna sposobnost je u naelu jednaka za sve, no po rimskom pravu niti su svi ljudi bili pravni subjekti, niti je stupanj pravne sposobnosti sviju bio jednak " tako robovi uope nisu bili subjekti, nego objekti prava, roba " u staro doba su i stranci smatrani bespravnim poput robova, no s vremenom im se priznavala sloboda, te se status libertatis sada razlikovao od statusa civitatis " pojedinac je sada mogao biti slobodan peregrin, a da nije rimski graanin " i rimski graanin je imao razliitu mjeru pravne sposobnosti ( status familiae) prema tome da li je u obitelji bio pater familias " starjeina obitelji i osoba sui iuris " ili filius familias " podreen vlasti starjeine obitelji " punu pravnu sposobnost imao je samo ovjek sa sva tri statusa (status libertatis, civilis i !amiliae), a to je u staro doba bio samo rimski graanin " pater familias " s vremenom se stanovita sposobnost poela davati i ostalim lanovima obitelji, enama, strancima i robovima " im dalje, tim se vie gube one izvorne razlike kojima je bila pravno utvrena nejednakost stanovnitva u klasnoj robovlasnikoj dravi " pravna sposobnost nije morala postojati u jednakoj mjeri od roenja do smrti " prelaenjem ili izluenjem iz jedne kategorije u drugu ona se gubi ili umanjuje " na tom temelju se razvio pojam capitis deminutio, kojim se oznauje: a) gubitak slobode " capitis deminutio maxima b) gubitak rimskog graanstva " capitis deminutio media c) gubitakCpromjena poloaja u obitelji " capitis deminutio minima 7 Status li&ertatis 3 R#"stv# " u staro doba imalo je ropstvo u )imu patrijarhalni oblik " robova je bilo malo i obino se radilo o zarobljenicima susjednih naroda na jednakom stupnju civilizacije, a rob je zajedno s robovlasnikom i lanovima njegove obitelji radio isti zemljoradniki posao i ivio pod jednakim uvjetima " sinovi obitelji ( filii familias) razlikovali su se od robova po nazivu liberi " od 4 st pr n e pritjecale su u )im nakon pobjedonosnih ratova ogromne mase robova iz razliitih udaljenih krajeva svijeta (1!rike i Grijenta) " patrijarhalna veza izmeu gospodara i roba nestaje, a robovi postaju predmet pekulativne trgovine i grube eksploatacije " u to doba je stvoren antiki robovlasniki sistem gdje gospodari tjeraju luksuzni ivot na raun eksploatiranih robova " rob postaje samo stvar " servi pro nullis habentur " zbog tekog poloaja i zlostavljanja dolazi do bijega robova i do itavih hajki na odbjegle robove, a i do sve eih masovnih pobuna i ustanaka robova, naroito na 0iciliji i #ampanji, koji su gueni s mnogo prolivene krvi " koliki je bio strah gospodara pred robovima pokazuje i senatus consultum ilanianum (65 g n e ) kojim je u sluaju umorstva gospodara bila predviena smrtna kazna za sve robove koji bi se u tom asu nali pod istim krovom ukoliko se istragom ne dokae da su gospodaru nastojali pomoi izlaganjem vlastitog ivota " carsko zakonodavstvo je donijelo niz propisa kojima se robovi tite protiv stanovitih zloporaba i zlostavljanja, no te mjere ne znae popravljanje robovskog stanja iz razloga humanosti ili moda utjecaja kranstva, ve su donaane zapravo u interesu samih robovlasnika kako bi se donekle stialo nezadovoljstvo robova le; Petr#nia (poetak carstva) zabranjuje davanje robova za borbu sa zvijerima, osim po odluci magistrata po e'i5tu cara Klau'i%a (6 st ) rob postaje slobodan ako ga gospodar napusti zbog bolesti i starosti po dvjema 5#nstituci%ama cara Ant#nina Pi%a (< st ) predviene su kazne za gospodara koji bez razloga ubije svog roba, tj magistrat moe prisiliti gospodara koji s robom okrutno postupa da ga proda drugome robovima se pred okrutnou gospodara daje i pravo a<ila u hramu ili kod carevih kipova " pravni poloaj roba karakterizira injenica da on nije pravni subjekt, ve je smatran za stvar ( res) " tako ako bi roba netko povrijedio, odgovarajuu tubu i zatitu mogao je traiti samo gospodar, kao i kod povrede svoje ivotinje ili druge stvari, no rob se od njih razlikuje time to je on ipak ovjek " tako se vlast nad robom zvala dominica potestas, a ne dominium kao vlasnitvo nad ivotinjama i stvarima " gospodar ima na robu pravo vlasnitva, pa zato moe s njime slobodno raspolagati kao sa svakom drugom stvari " mogao ga je npr prodati, dati drugome na uivanje, u zalog ili u zapis, a mogao ga je i ubiti ( ius vitae ad necis)

18

" rob nema obitelji, a njegova spolna veza s ropkinjom nije brak ( matrimonium), nego je samo !aktino zajedniko ivljenje (contubernium) bez pravnih posljedica " pri eksploataciji robova iskoritena je injenica da je rob razumno bie koje moe sluiti gospodaru ne samo !izikim radom nego i izjavama svoje volje " rob je poput ostalih podvlaenih lanova obitelji mogao sklapati pravne poslove za svoga gospodara, a sve koristi i prava iz takvih poslova pripadala su gospodaru " rob je mogao svom gospodaru samo stjecati, ali ga nije mogao obvezivati " no i od tog pravila je dolo do stanovitih iznimaka prva iznimka sadrana je u starom propisu civilnog prava da gospodar odgovara za obveze iz robovih delikata " gospodar je morao platiti oteenome kaznu ukoliko ne bi umjesto toga prepustio roba oteenome ( noxae deditio) daljnje iznimke za obveze iz robovih ugovora uvedene su pretorskim ediktom za one sluajeve koji su postali esti u novom trgovakom prometu i koje je trebalo zatititi u interesu gospodara i treih suugovaraa " u tu svrhu je pretor uveo tube kojima je gospodar mogao biti tuen za obveze iz robovnih pravnih poslova ako je roba postavio poslovoom neke radnje (actio institoria) ili kapetanom broda ( actio exercitoria) ili ako bi naloio robu ili ga ovlastio da sklapa pravne poslove s treima (actio quod iussu) " u ovim sluajevima odgovarao je gospodar za takve obveze neogranieno, no gospodar je mogao usvojiti i jedan drugi nain, gdje je njegova odgovornost bila samo ograniena " gospodar bi naime prepustio robu na slobodno upravljanje i !aktino koritenje peculium, tj stanovitu imovinsku masu (npr zemlje, zgrade) " pravno je gospodar ostao vlasnikom pekulija te ga je mogao robu svakodobno uzeti, no !aktiki je rob slobodno gospodario pekulijem " da bi rob pri tom stekao kredit treih, uveo je pretor gospodarevu odgovornost prema treima za obveze roba u vezi s pravom pekulija, ali samo do visine vrijednosti pekulija (actio de peculio) " preko i izvan pekulija odgovarao je gospodar samo onda ako se okoristio iz posla to ga je rob sklopio, a to opet samo do visine svog obogaenja (actio de in rem verso) " opisanim nainima se stvarno priznavalo robovima u neku ruku i svojstvo pravnog subjekta " upravljajui pekulijem rob je mogao sklapati pravne poslove i sa samim gospodarom " takve obveze su bile neutuive ( obligatio naturalis), ali ih je gospodar u sluaju akcije de peculio mogao prvenstveno odbiti od pekulija " u carsko doba je rob mogao i prema treim osobama, bez obzira na pekulij, stupati u odnos naturalnih obveza " iz delikata je rob odgovarao i po civilnom pravu, ali tek nakon osloboenja ukoliko nije bila dotle ostvarena gospodareva noksalna odgovornost " potkraj klasinog doba itamo ve izreke rimskih pravnika o prirodnoj slobodi i jednakosti sviju ljudi( sada se sve vie istie favor libertatis, a ropstvo se obiljeava kao ustanova iuris gentium koja se protivi prirodnom pravu " taj preokret kod rimskih pravnika pokazuje da je ropstvo u to doba postajalo nerentabilno zbog nezainteresiranosti robova na radu, opadanja produkcije i broja robova " zato se trae nove !orme eksploatacije rada slobodnih ljudi, a k tomu cilju vodi sve ira primjena pekulija i pretvaranje robova u slobodnjake, klijente i kolone " zbog toga se usvajaju ideje grke !ilozo!ske koncepcije o prirodnoj slobodi ljudi, jer su one na tom stupnju razvoja odgovarale tadanjim interesima vladajue klase " ropstvo je kao pravna ustanova zadrano i u $ustinijanovu pravu, iako u to doba vie nije bilo osnovni produkcioni odnos 7 ,a)ini "#stan5a r#"stva 6) najstariji nain je <ar#&l%avan%e ne"ri%atel%a u ratu po teoriji *evK"Fruhla rob je izvorno bio samo stranac, ali svaki je stranac bespravan (res nullius) i zato nuno postaje rob ako bude uhvaen, pa makar i bez rata, npr otmicom od pirata " takvim shvaanjem tumai se i odredba da )imljanin u staro doba ne moe postati rob u )imu " kasnije se shvaanje o tome promijenilo " strancu se priznaje sloboda, a )imljanin moe postati rob i u )imu <) ropstvo je nasl%e'n# stan%e " zato se dijete ropkinje smatra robom, bez obzira tko mu je otac " po klasinom pravu carskog doba smatralo se da je dijete ropkinje slobodno ( ingenuus), ako je majka u razdoblju od zaea do poroda makar i nakratko bila slobodna 4) sl#&#'an ovjek mogao je "#stati r#&: a) po ?akoniku @33 ploa mogao je dunik u ovrnom postupku biti prodan u ropstvo trans %iberim, tj u inozemstvo, a magistrati su u ropstvo prodavali i one koji se ne odazovu procjeni ili novaenju b) ako bi se slobodan ovjek dao prodati kao rob da bi zatim, kad dokae da je slobodan, podijelio kupovninu s prijateljem koji ga je prodao, pretor bi mu uskratio parnicu o slobodi ( vindicatio in libertatem) " prodani je dakle ostao rob c) po senatus consultum "laudianum (9< g ) postala bi ropkinjom )imljanka koja bi ivjela u spolnoj zajednici (contubernium) s tuim robom unato gospodarevoj zabrani d) dravnim robovima radi kazne (servi poenae) postajali bi u carsko doba osuenici na najtee kazne, kao to su rad u rudnicima, borba sa zvijerima ili smaknue, a njihova bi imovina pripala dravi 7 Prestana5 r#"stva " rob je slobodu mogao stei aktom manumisi%e, tj time to bi ga gospodar pustio na slobodu iz svoje vlasti " manumisije postaju sve ee od 4 st pr n e kada se )im razvija u jaku robovlasniku dravu iji se privredni sistem temelji na masovnoj eksploataciji robova, no industrija i trgovina koji se razvijaju trae i slobodnu radnu snagu " za takve poslove bili su pogodniji vjeti osloboenici, koji su se mogli i sami zainteresirati na poslu, negoli nezainteresirani robovi " staro civilno pravo poznavalo je 4 oblika manumisija: a) manumissi# vin'icta " oslobaanje roba u obliku !iktivne parnice o slobodi ( vindicatio in libertatem) " pred magistratom bi neki graanin, dodirnuvi roba tapiem, propisanim rijeima ustvrdio da je dotini rob slobodan ovjek " gospodar bi utio i ne bi se opirao toj tvrdnji, a magistrat bi potvrdio robovu slobodu b) manumissi# censu " vri se upisivanjem roba, uz gospodarev pristanak, prigodom cenza meu slobodne graane c) manumissi# testament# " oslobaanje roba putem oporuke " gospodar mora u svojoj oporuci zapovijednim rijeima odrediti da rob bude slobodan " asom pripada nasljedstva rob postaje slobodan i nema patrona jer se smatra osloboeni" kom patrona " u carsko doba razvila se jo i manumissi# testament# *i'eic#mmissaria kod koje se oslobaanje po testamentu postizavalo indirektnim putem " oporuitelj bi onoga kome je namijenio roba ne!ormalno molio da roba oslobodi " tek kad bi ovaj izvrio akt manumisije, rob je postao slobodan, a manummissor mu je bio patron

19

" potkraj republike poela su se vriti sve ea oslobaanja u manje sveanim oblicima, npr izjavom pred prijateljima (manumissio inter amic#s) ili pismom (manumissio "ere"istulam) " one su bile po civilnom pravu bez uinka, ali pretor bi titio takvog osloboenika u !aktinom uivanju slobode " poloaj osloboenika koji su bili osloboeni takvim pretorskim manumisijama ureen je s lex Iunia !orbana, tako da su postali slobodni, ali ne i rimski graani, nego samo Latini iuniani " tek $ustinijan je ukinuo ovu kategoriju osloboenika te je svim takvim manumisijama priznao punopravni uinak " u carsko doba se broj manumisija jo vie poveao i pojednostavio " oslobaanje se vrilo pozivanjem roba za gospodarev stol (manumissio "er mensam), to je imalo jednaku vrijednost kao pretorske manumisije " po kranskim carevima uvedena je manumissio in ecclesia, tj crkveni oblik manumisije pred sakupljenom crkvenom opinom i sveenicima " u carsko doba postoji i niz sluajeva gdje robovi postaju slobodni po zakonu i protiv gospodareve volje " zbog brojnih manumisija dolo je u poetku carstva do zakonskog ograniavanja manumisija " car 1ugust je preko narodnih skuptina dao izglasati < zakona: a) +e; Du*ia =aninia (< g ) ograniila je oporune manumisije " tko je imao 4 roba mogao je osloboditi samo <, tko je imao od ; do 65 robova mogao je osloboditi najvie polovicu, 66 " 45 treinu, 46 " 655 etvrtinu, 656 " 955 petinu, a ni u kom sluaju vie od stotinu b) +e; Aelia Sentia (; g ) odreuje da za punovanu manumisiju gospodar mora imati najmanje <5, a rob 45 godina starosti " u pomanjkanju propisanih godina moe se izvriti samo manumissio vindicta, i to samo ako se prethodno pred magistratovim konzilijem dokae opravdani razlog manumisije (npr namjera sklapanja braka s osloboenikom) " no ti zakoni nisu mogli zaustaviti raspadanje robovlasnikog sistema " u kasnije carsko doba manumisije se pogoduju, propagira se favor libertatis, a *e8 2u!ia -aninia i veina odredaba legis 1eliae 0entiae bivaju ukinute " umjesto ropstva prelazi se na eksploataciju slobodne radne snage 7 Pravni "#l#9a% #sl#&#:eni5a 3 Patr#nat " po rimskom graaninu na civilnopravni nain osloboeni rob ( libertinus, u odnosu na biveg gospodara libertus) postao je rimskim graaninom, ali se znatno razlikovao od punopravnog graanina koji se ve rodio kao slobodan ( ingenuus) " libertini su bili zapostavljeni u javnom pravu, a na podruju privatnog prava imali su itav niz obveza ekonomskog znaaja prema bivem gospodaru koji sada posatje osloboenikov patronus " libertinova zavisnost od patrona regulirana je patronatskim pravom( libertus je obvezan patronu na poslunost i potovanje " zato je patron imao pravo kazniti neposluna roba, dok ga je u teim sluajevima mogao po magistratu zbog nezahvalnosti povratiti u ropstvo ( accusatao ingrati) libertus nije smio tuiti patrona krivino, a druge nein!amirajue tube smio je podii samo dozvolom magistrata meu osloboenikom i patronom postojala je uzajamna dunost uzdravanja to se tie radne dunosti i podavanja liberta u korist patrona, bila su ona ispoetka vjerojatno preputena odredbi patrona, no ve rano je radna dunost postala pravna dunost, ali je bila ograniena samo na one poslove na koje se osloboenik obvezao prigodom manumisije patronu je pripadalo tutorstvo nad osloboenikom, a i zakonsko nasljedno pravo na osloboenikovu imovinu ako ovaj nije imao potomaka patron nije imao prema osloboeniku pravnih obveza " samo je obiaj traio da patron svojim osloboenicima prua zatitu, naroito pred sudom, i da im prui mogunost uzdravanja patronatsko pravo prelazilo je i na patronovu djecu, no osloboenikova djeca smatrala su se kao u slobodi roena " ve u doba republike mnogi su libertini kao obrtnici i trgovci stekli znatan imetak, mnogi su od njih bili odgojitelji, uitelji i lijenici, a vaan socijalni poloaj dobili su naroito u poetku carstva kad su carevi vane poloaje na dvoru i centralnoj upravi popunjavali svojim osloboenicima " vii slojevi osloboenika teili su za uklanjanjem njihove politike i socijalne in!eriornosti " to se postizavalo najprije time to bi car podijelio osloboeniku ius aureorum anulorum (pravo noenja zlatnog prstena, to je bio znak ingenuusa), no potpuno izjednaenje s ingenuima i ukidanje patronata davala je tek carska natalium restitutio " $ustinijan je konano svim libertinima dao oba ova bene!icija, ali patronatsko pravo se ukidalo samo odreknuem patrona 7 R#"stvu sli)ni #'n#si 6) osobe in manci"i# ili in causa manci"ii " osobe koje je njihov pater familias otuio drugom starjeini obitelji u obliku mancipacije (ili u svrhu prave prodaje kako bi otac doao do novca, ili u svrhu iznajmljivanja radne snage izvan domusa, ili zbog koje druge ekonomske operacije, te u svrhu noxae dedicije kojom pater !amilias predaje lana obitelji onome koga je taj lan deliktom otetio ukoliko pater !amilias nee sam preuzeti odgovornost za delikt) " mancipirana osoba zadrava rimsko graanstvo i slobodu, ali je kod kupca servi loco (jer graanin ne moe postati rob u )imu), te je ovaj moe koristiti jednako kao i roba " za razliku od ropstva, mancipium je samo privremeno stanje " osobe in mancipio mogle su traiti da budu osloboene prigodom cenza, dakle po proteku 9 godina, a ako su u mancipiumu radi no8ae dedicije, mogle su traiti osloboenje poto bi svojim radom odradile poinjenu tetu <) a''ictus je dunik starog prava kojega je u osobnom ovrnom postupku magistrat dosudio vjerovniku " ovaj ga je, prije nego ga ubije ili proda u ropstvo trans %iberim, morao drati :5 dana da bi dunik kroz to vrijeme platio dug ili naao jamca " on je slian robu, jer je ogranien u osobnom kretanju, ali zadrava status libertatis, graansko pravo i pravnu osobnost, kao i svoju imovinu " u slinom je poloaju i tat koji je zateen na djelu (fur manifestus) kojega magistrat takoer adicira okradenome 4) ne;us je obvezanik koji je pod vlau vjerovnika temeljem pravnog posla zvanog nexum " dok ne plati dug, ne8us se nalazi u slinom poloaju kao i addictus " pravno je slobodan, a !aktino je u vjerovnikovoj vlasti " taj je odnos, kao i addictio ublaen po lex "oetelia "apiria de nexis

20

;) " " 9)

re'em"ti a& F#sti&us " osobe koje su otkupljene iz ratnog zarobljenitva " otkupitelj ih moe zadrati za sebe dok mu ne bude isplaena otkupnina ili naknaena radom otkupljenoga otkupljeni je pravno slobodan, ali je !aktiki slian robu, jer se ne moe sluiti svojom ekonomskom aktivnou u kasnije carsko doba trajao je takav poloaj najvie 9 godina auct#ratus " osoba koja se iznajmila poduzetniku gladijatorskih igara i obvezala se na sav rizik gladijatorskih borbi " takvo se zanimanje smatralo neasnim, a prema poduzetniku su takve osobe bile u poluropskom odnosu

" u carsko doba je dolo do ustanove 5#l#nata " nasljedne zavisnosti zemljoradnika vezanih za tuu zemlju, uz dunost podavanja u novcu ili u naturi " umjesto eksploatacije robovskog rada dolazi do progresivnijeg oblika eksploatacije tueg rada gdje se radi poveanja produkcije nastoji da uz zemlju vezani i zavisni producent bude zainteresiran na radu " colonus je u prvim stoljeima carstva bio jo slobodni zakupnik pojedinih parcela veleposjednike zemlje " dospjevi u !aktinu ekonomsku zavisnost od zakupodavca, dolazi on od 4 st postepeno i u pravnu zavisnost od zakupodavca koji se pretvara u njegova patrona i na kraju u njegova gospodara " razvoju kolonata mnogo su pridonijele i porezne re!orme kasnijeg carskog doba, jer je visina poreza zavisila od vrijednosti i prihoda zemlje, a taj se prihod raunao i po broju na zemlji naseljenih kolona " veleposjednik je dakle imao interesa da ti zakupnici ostanu na zemlji, jer se naputanjem zemlje od strane kolona umanjivala njena vrijednost " kad je u carskom zakonodavstvu dolo prvi put do pravne regulacije i uni!ikacije kolonata, odredila je ponajprije 5#nstituci%a cara K#nstantina iz 3 g da kolon ne smije napustiti zemlju, a odbjegli kolon e se vezati u okove i vratiti na zemlju, dok e se svaki onaj koji mu prui sklonite kazniti otrim globama " time je pravno utvrena vezanost kolona za zemlju ( globae ad scripti) koja ih u mnogome pribliava socijalnom i pravnom poloaju robova " kolon je dodue imao status libertis " on je za razliku od roba mogao slobodno sklapati brak, mogao je postati vjerovnik i dunik, praviti oporuku i nasljeivati, imati vlastiu imovinu i zemlju van posjeda uz koji je bio vezan, no otuivati je mogao svoju imovinu samo s pristankom gospodara " socijalnom poloaju roba pribliavala ga je uska vezanost uz zemlju " kolon nije mogao biti prodan bez zemljita kojem je pripadao, niti je zemlja mogla biti prodana bez njega( odbjeglog kolona mogao je gospodar vindicirati kao i odbjeglog roba, a kolon nije smio tuiti gospodara (osim nekih iznimaka) " u jednom je pravcu poloaj kolona bio loiji od poloaja roba " kolonat je bio trajno stanje, te gospodar nije mogao kolone oslobaati, osim u sluaju ako bi kolonu ustupio u vlasnitvo zemlju koju obrauje, a osim toga bi kolonat prestao ako bi kolon postao biskup ili gradski decurio te vrio tu dunost kroz 45 godina " glavni izvor kolonata je roenje od roditelja od kojih je barem jedan kolon, jer je kolonat nasljedno stanje( ostali izvori su dobrovoljno stupanje slobodna ovjeka u kolonatski odnos, 45"godinje !aktino ivljenje u poloaju kolona, a za rad sposobni prosjaci postali bi za kaznu koloni kod onog posjednika koji ih prijavi 7 Status civitatis 3 cives, +atini, "eregrini " svi slobodni stanovnici rimske drave nisu imali jednaku pravnu sposobnost " s obzirom na status civitatis razlikovali su se cives, Latini i peregrini " stranci izvan rimske drave bijiahu externi, barbari i hostes " civis (rimski graanin) ima punu pravnu sposobnost " na podruju javnog prava pripada mu ius suffragii (pravo glasa) i ius honorum (pravo na magistrature), a na podruju privatnog prava ima pravnu sposobnost da stjee kviritsko vlasnitvo, rimsku obiteljsku vlast, da bude strankom u civilnom procesu i da ima aktivnu i pasivnu rimsku nasljedno"pravnu sposobnost " pripada mu civilna poslovna sposobnost " ius comercii, tj pravo sudjelovati i sklapati prometne poslove civilnog prava, te ius connubii, tj pravo sklapati rimski civilni brak " rimsko graanstvo stjecalo se roenjem, manumisijom robova po rimskom graaninu i podjeljivanjem civiteta pojedincima ili skupinama odnosno itavim opinama i pokrajinama, po aktima rimske vlasti (naturalizacija) " postojale su 4 vrste +atina: a) +atini "risci " pripadnici latinskih opina u *aciumu " imali su zbog zajednikog porijekla najsliniji pravni poloaj s rimskim graanima, barem na podruju privatnog prava, jer im je pripadao ius commercii, a u starije doba i ius connubii " preseljenjem u )im mogli su stei rimsko graanstvo b) +atini c#l#niarii " *atini i siromaniji rimski graani koji su bili izailjani u latinske kolonije koje je osnivao *atinski savez, a kasnije )im " isprva su imali jednak poloaj kao *atini prisci, ali nakon @>. pr n e imali su neto slabiji poloaj, jer im nije pripadao ius conubii, a rimsko graanstvo preseljenjem u )im mogli su stei samo oni koji su obnaali vie magistrature " kad su 64. pr n e dobili rimsko graanstvo svi 3talici, odrala se samo jedna druga vrsta *atini coloniarii " takvih koji nisu bili iseljenici iz *aciuma u kolonije, nego se pojedinim peregrinima, peregrinskim opinama, pa i itavim provincijama podjeljivao pravni poloaj mlaih latinskih koloniija " to se pravo zvalo ius Latii, a sadravalo je ius comercii, ali bez ius conubii, a rimsko graanstvo mogli su stei samo oni koji su obnaali vie magistrature c) +atini iuniani " osloboenici koji nisu bili osloboeni u civilnim postupcima manumisije, te osloboenici koje je oslobodio gospodar koji je imao nad njima samo pretorsko vlasnitvo " njihova imovina ne prelazi na njihove nasljednike, nego se po njihovoj smrti vraa patronu, a ograniena je i njihova sposobnost da stjeu putem oporuke ili legata " "eregrini (stranci van stare rimske civitatis) bili su ispoetka bespravni, no razvojem ekonomskih odnosa i vanjske razmjene dolazi postepeno do iznimaka od principa njihove bespravnosti " oni se nisu mogli sluiti s ius civile, te im ne pripadae ni ius commercii (ukoliko im nije izriito podijeljeno), ni ius conubii, ali su mogli s rimskim graanima stupati u pravne odnose priznate i zatiene po ius gentium " prema pravnom poloaju razlikovale su se dvije vrste peregrina: a) u povoljnijem poloaju bili su peregrini kojima su )imljani prilikom podvrgavanja u sklop rimske drave ostavili njihovu lokalnu organizaciju i stanovitu samoupravu " takvi su uli u rimsku dravu veinom putem ugovora, dragovoljno ili kao saveznici, te su zadrai svoje ranije graansko pravo, opinsku pripadnost i pravnu sposobnost po pravu svoje opine

21

b)

drugu skupinu ine peregrini dediticii koji su se nakon ratnog otpora konano predali na milost i nemilost )imljana " oni su izgubili svoju opinsku organizaciju i politika prava, a po svom ranijem pravu mogli su dalje ivjeti samo ukoliko im je to bilo dozvoljeno jednostrano po )imljanima " peregrini su ili pojedinano ili kolektivno mogli dobiti rimsko graanstvo " kad su konstitucijom cara #arakale ! . pr n e )imljani dali graanstvo svim slobodnim stanovnicima carstva, osim dediticijskih peregrina, odrala se nakon toga samo kategorija *atini iuniani i peregrini dediticii " $ustinijan je ukinuo i ove kategorije, te je usvojen princip !ormalne graanske ravnopravnosti svih slobodnih pripadnika drave s obzirom na graansku pravnu sposobnost " pojam peregrina dobiva sada opet znaenje stranca, tj pripadnika drugih drava van granica rimske imperije 7 Status *amiliae " status familiae je pravni poloaj pojedinca s obzirom na obitelj " za punu pravnu sposobnost trai se odreen porodini poloaj, tj samostalnost u porodinim odnosima " kad se razvila inokosna monogamna rimska obitelj, ona se bitno razlikovala od $ustinijanova i modernog prava " ona nije bila skup ljudi povezanih krvnim srodstvom ( c#gnati#), ve se obiteljska pripadnost temeljila na agnaci%i koja je sadrana u podlonosti pripadnika obitelji kunom starjeini (pater !amilias) " osobe podvrgnute vlasti starjeine, dakle filii familias bili su ne samo njegovi descendenti, nego i ena in manu, snahe in manu, adoptirana djeca i osobe in mancipio " na tom temelju razlikuju se osobe sui iuris koje su slobodne od oinske vlasti, te su i same u poloaju patris familias, i osobe alieni iuris (filii familias) koje su podvrgnute vlasti patris familias 7 =a"itis 'eminuti# " gubitak ili promjena statusa zove se capitis deminutio, te se razlikuju: a) ca"itis 'eminuti# ma;ima nastupa gubitkom statusa libertatis " ona povlai i gubitak civiteta i obiteljske pripadnosti, dakle potpuni prestanak pravne osobnosti, jer dotini postaje rob " ovdje spadaju sluajevi gdje rimski graanin biva prodan trans +iberim ili gubi slobodu radi kazne itd " i rimski graanin koji bude zarobljen od neprijatelja postaje rob, no po vrelima njega ne stizava capitis deminutio, jer se zarobljeniku priznavae ius post liminii " ako bi se vratio iz zarobljenitva, oivjeli bi svi njegovi raniji pravni poslovi, osim braka i posjeda 3 ako bi umro u zarobljenitvu, uzimalo se kao da je umro u asu zarobljavanja, dakle jo kao slobodan, te se s njegovim nasljedstvom postupalo kao kod slobodna ovjeka b) ca"itis 'eminuti# me'ia nastupala je gubitkom statusa civitatis, tj rimski graanin gubi civitet i obiteljsku pripadnost, ali ne i slobodu " on postaje *atin ili peregrin " ovamo spadaju i kazne izgona i deportacije c) ca"itis 'eminuti# minima povlai samo gubitak obiteljskopravnog poloaja rimskog graanina, bilo otputanjem iz obitelji, bilo prijelazom u drugu obitelj " u svim tim sluajevima prekida se dosadanja agnatska veza 7 Ograni)en%a "ravne s"#s#&n#sti *i<i)5iF #s#&a 6) 5lasna i s#ci%alna "ri"a'n#st " politika, ekonomska i socijalna zapostavljenost plebejaca odraavala se i na ogranienjima njihove pravne sposobnosti " ta su ogranienja bila najvea na polju javnog prava, ali su postojala i u privatnim pravima (tako plebejci sve do ;;9 pr n e nisu imali connubium s patricijima) - nakon pravnog izjednaenja plebejaca s patricijima, dolazi do pravne vanosti pripadnost staleu nobiliteta, tj senatora <) v%era " kranstvo je, kad je postalo rimskom dravnom vjerom, bilo netolerantno " do progona krana je dolo zbog opasnosti po rimsko socijalno, politiko i dravno ureenje koju opasnost je predstavljalo kransko monoteistiko uenje o jednakosti svih ljudi, o odbijanju kulta careva, to je bio zloin itd " ta vjerska netolerantnost pretvara se i u sankcije pravnog karaktera - $ustinijanovo zakonodavstvo uvodi pravnu obvezu ispovijedanja kranske religije te propisuje itav niz kazna i ogranienja pravne sposobnosti za heretike, apostate, Oidove i pogane 4) 9ens5i s"#l " ena je potpuno iskljuena od svih javnih prava, a njena privatnopravna sposobnost podvrgnuta je raznim ogranienjima " ena ne moe vriti oinsku vlast nad djecom, pa makar vie i nema oca, ne moe vriti adopciju ni !unkciju tutora, ne moe biti postavljena nasljednicom bogatih posjednika, niti preuzimati obveze u korist drugih osoba ;) )ast " ast je prvenstveno pojam drutvenog morala, a ne pravni pojam " to je dostojanstvo to ga drutvo pojedincu priznaje " no, gubitak ili umanjenje asti moe imati i pravnih posljedica, jer utjee na pravnu i poslovnu sposobnost graana " potpuni gubitak asti uzokuje capitis deminutio maxima i media, a vaniji sluajevi ogranienja pravne odnosno poslovne sposobnosti zbog umanjenja asti su: a) intestabilitas " intestabilis je onaj koji je sudjelovao kod nekog pravnog posla kao svjedok ili libripens pa bi uskratio o njem svjedoiti " on ne moe biti svjedok niti moe pozivati svjedoke, to je vano ogranienje, jer je to gotovo znailo da takva osoba gubi ius comercii, jer su mnogi !ormalistiki poslovi starog prava bili vezani na sudjelovanje svjedoka b) nota censoria " umanjenje asti koje vre cenzori " oni su prigodom popisa graana zbog prijekornog vladanja mogli nekoga brisati iz listine senatora ili vitezova, ili ga premjestiti u slabiji tribus c) infamija " infamis ne moe drugoga zastupati, niti se moe dati zastupati u procesu, niti moe za drugoga stavljati prijedloge pred sudom, a osim toga gubi ius suffragii i ius honorium, tj da moe sklapati brak sa odreenim osobama, da bude svjedok kod pravnih poslova i porotnik u civilnom procesu - infamia immediata nastupa neposredno kao posljedica neasnog ponaanja te nije vezana uz nikakvu prethodnu sudsku odluku (npr kod bigamije, dvostrukih zaruka, steaja) - infamia mediata nastupa kao posljedica sudske presude za stanovite in!amirajue delikte (!urtum, rapina, dolus, iniura), ili kao posljedica presude zbog krenja stanovitih obveznih odnosa baziranih na povjerenju i dobroj vjeri (npr mandata) 5) tur"itu'# se temeljila samo na loem glasu u drutvu, na javnom mnijenju " turpis persona (npr rasipnici) se zapostavlja prema rasudbi suca, npr kod svjedoenja, imenovanja tutora i traenja nunog dijela u nasljednom pravu 7 Ograni)en%a '%elatne s"#s#&n#sti " razlozi koji iskljuuju djelatnu sposobnost (osoba sui iuris, jer osobe alieni iuris ionako nemaju imovinske sposobnosti) su:

22

6) -

<) 4) ;) -

'#& " tek roeni ovjek nema jo te sposobnosti " on je stjee tek na odreenom stupnju !izikog i drutvenog razvitka koji se, prema rimskom shvaanju, poklapa sa spolnom zrelou (pubertas) budui da spolna zrelost ne nastupa kod svih ljudi i u svim krajevima istodobno, trebalo je izvorno kod djeaka utvrivati pubertet od sluaja do sluaja, a mani!estirao se taj akt sveanim oblaenjem muke toge " to se dogaalo najee izmeu 6; i 6: godina, a kod ena se bez tog utvrivanja uzimala navrena 6< godina ovo starije stanovite zastupali su jo 0abinovci, no potreba za odreenom dobnom granicom izraena je kod 'rokulovaca koji su granicom spolne zrelosti smatrali kod mukaraca navrenu 6; , a kod ena 6< godinu ivota " to je miljenje prihvatio i $ustinijan meu nedoraslima do navedene granice ( impuberes) su djeca do = godine ivota, koja jo ne mogu govoriti, tj izgovarati sveane rijei !ormule (infantes) " bila su potpuno djelatno nesposobna, te djeca od = godine do doraslosti ( impuberes infantia maiores) " imala su ogranienu djelatnu sposobnost " nisu mogli sklapati brak ili praviti oporuku, a mogli su poduzimati samo poslove koji im donose korist, a ne i poslove koji sadre za njih neko imovinsko umanjenje ili obvezivanje le; Plaet#ria uvodi novu dobnu granicu " navrenu <9 godinu ivota " taj zakon predvia kaznenu popularnu tubu protiv onoga tko bi ve doraslog mladia, dakle koji je navrio 6;, ali jo nema <9 ( minor), zaveo na sklapanje nekog za njega tetnog posla " takav posao nije bio zakonom poniten, ali je tuenog stizavala kazna dalje je u toj zatiti poao pretorski edikt, koji je takvom oteenom minoru davao povrat u prijanje stanje s uinkom unazadnog ukidanja pravnog posla u postklasino doba razvila se trajna cura minorum za sve osobe mlae od <9 godina " dunosti i poloaj kuratora bili su slini tutorstvu nad nedoraslima kad su se tutela i cura izjednaile, granica punodobnosti i pune djelatne sposobnosti u $ustinijanovom pravu je pomaknuta do navrene <9 godine ivota, a djelatna sposobnost minorum bila je gotovo jednako ograniena kao i kod nedoraslih carevom dozvolom mogao je takav nedorasli prije <9 godine dobiti poloaj punodobne osobe ( venia aetatis), i to od vremena cara #onstantina s navrenom <5 , tj ene s navrenom 6> godinom ivota s"#l " ene su i nakon doraslosti, ako su bile sui iuris, stajale doivotno pod posebnim tutorstvom ( tutela mulierum) te nisu mogle bez tutora poduzimati vanije poslove, no ogranienja djelatne sposobnosti ena s vremenom sve vie slabe te su u kasnijem rimskom pravu postojala jo samo !ormalno, a praktiki su ukinuta <'ravstven# stan%e " tjelesna bolest nije bila u naelu razlogom ogranienja djelatne sposobnosti, no osobe s odreenim tjelesnim manama nisu mogle poduzimati stanovite poslove za koje se traila odreena !izika sposobnost " tako gluhonijemi nisu mogli praviti usmenu oporuku ni druge poslove koji se sklapaju verbis duevno bolesni bili su za vrijeme pomuenja uma potpuno djelatno nesposobni " vlastitim djelovanjem nisu mogli stjecati, a niti su odgovorni za delikte " oni su stajali pod skrbnitvom ( cura furiosi) djelatna sposobnost zbog duevne bolesti poinje i prestaje s boleu te se ne mora utvrivati sudskom odlukom kao u modernom pravu " zato su poslovi koje poduzme furiosus za vrijeme Msvijetlih asovaM (dilucida intervalla) bili valjani rasi"ni8tv# " rasipniku (prodigus) je ograniena djelatna sposobnost time da mu je dozvoljeno sklapati samo poslove koji mu donose obogaenje, a zabranjeno mu je sklapati poslove kojima umanjuje svoju imovinu ili preuzima obveze isprva se rasipnikom smatrao onaj koji rasipa neoporuno nasljeenu oevinu, a zatim je rasipnitvo protegnuto i na oporuno nasljeenu imovinu, te konano na svekoliku imovinu rasipnika " ono se odreivalo ispoetka prvenstveno u interesu obitelji da ona ne padne u oskudicu, a kasnije u interesu samog pojedinca rasipnika je trebalo proglasiti takvim i oduzeti mu upravu imovine, te se on stavljao pod skrbnitvo ( cura prodigum) pretorskim dekretom

. PRAV,E $-/RIS.IJKE) OSOBE


" "ravne #s#&e su socijalne tvorevine kojima pravni poredak priznaje pravnu sposobnost, dakle svojstvo pravnog subjekta, iako nisu !izike osobe " postoje stanoviti kolektivi s odreenim ciljem i svrhom i odreenom imovinom koja se vezanjem uz taj kolektiv vee za odreene svrhe koje u krajnjoj liniji slue opet interesima ljudi, ali s obzirom na svoju trajnost i nemogunost ostvarivanja po samom pojedincu ostvaruju se posebnim socijalnim organizmima koji se nazivaju pravnim osobama " tako nastaju politike tvorevine (drava, gradovi), drutvene organizacije, privredna udruenja, zavodi i zaklade " pravne osobe dijelile su se na: a) universitas "ers#narum (korporacije) " udruivanje !izikih osoba radi odreene svrhe time da tako organizirana ukupnost tih osoba postaje samostalni pravni subjekt razliit od svojih lanova i nezavisan od promjene svojih lanova b) universitas rerum (zavodi i zaklade) " supstrat pravne osobe je imovina, a ne udruenje !izikih osoba " ovdje imovina, namijenjena odreenoj svrsi, postaje pravna osoba (npr bolnica) " o naravi juristike osobe bile su u pandektnoj nauci postavljene razliite teorije: teorija *i5ci%e ili "ers#ni*i5aci%e (0avignK) " smatra da pravnim subjektom po svojoj prirodnoj naravi moe biti samo ovjek - kod pravnih osoba takvog subjekta nema, te je imetak pravnih osoba stvarno bez subjekta, no budui da neki subjekt i ovdje mora postojati, to pravni poredak za takvu imovinu ili skupinu osoba !ingira postojanje subjekta prenosei pravnu sposobnost od prirodnih osoba na !ingirane osobe " budui da se radi samo o !ingiranom subjektu, koji realno ne postoji, ne moe pravna osoba imati volju niti moe sama djelovati " za nju djeluju njeni zastupnici teorija realne eg<istenci%e (Eierke) " smatra pravnu osobu za realnu osobu koju sainjava kod korporacija ukupnost pojedinaca " ta ukupnost nije dodue tjelesna osoba, ali ona realno postoji te ima svoju vlastitu volju koja nastaje kod korporacija skupom realnih volja lanova, a kod zaklada voljom zakladatelja " takvim skupovima koji se razlikuju od obinog zbroja pojedinaca pravni poredak priznaje pravnu sposobnost " za pravnu osobu ne djeluju zastupnici, nego njeni organi koji mani!estiraju volju pravne osobe teorija 'estinatara (3hering) " pravnim subjektima kod juristikih osoba se imaju smatrati oni korisnici kojima je odnosna imovina namijenjena Frinz " pravne osobe uope nisu pravni subjekti, nego se tu radi o imovinskim masama bez subjekta, a te su mase vezane o svrhu kojoj imaju sluiti

23

7 Pravne #s#&e u rims5#% 'r9avi " 5#r"#raci%a " to je organizirani kolektiv prirodnih osoba koji je samostalni pravni subjekt razliit od pojedinih lanova " kao korporacije s posebnom pravnom sposobnou javljaju se u )imu drava, opine i drutva( a) Rims5a 'r9ava (populus Romanus) " ona s obzirom na svoju imovinu ne potpada pod privatno pravo, nego nastupa kao javna vlast nad graanima " dravna imovina ( res publicae) bila su dobra rimskog naroda kao cjeline, pa se zato sa stanovita privatnog prava ukazuju kao niije stvari, tj kao stvari koje ne pripadaju nijednom graaninu " ta imovina pripada dravnoj blagajni (aerarium populi romani) " u pravnim poslovima s pojedincima zastupali su dravu magistrati po normama i u okviru javnog, a ne privatnog prava " u doba principata uz aerarium javlja se i fiscus kao dravna imovina (od prihoda carskih provincija) kojom upravlja car " bila je to od ostale careve imovine odijeljena imovina za svrhe dravne uprave " !iscus je u svojim odnosima s graanima potpadao pod privatno pravo i sudbenost, a kako je aerarium pod Iioklecijanom bio istisnut po !isku, postala je time rimska drava kao !iscus pravni subjekt privatnog prava b) gra's5e #"(ine u 3taliji i provincijama " nakon pripajanja u rimsku dravu takve su opine veinom zadrale svoju samoupravu, dakle javnopravnu osobnost, no u doba principata sve su opine u pogledu svojih imovinskih odnosa postale i subjektima privatnog prava te su potpadale u tim odnosima pod privatno pravo " budui da je opina posebni pravni subjekt s posebnom imovinom, razliit od pojedinih svojih lanova i njihove imovine, nisu mogli poslove opine voditi lanovi kao takvi, nego posebni zastupnici " tu je ve jasno naglaeno da imovina opine nije imovina svih pojedinih opinara, nego se radi o samostalnom pravnom subjektu, tj korporaciji u smislu teorije pandektnog prava c) 'ru8tva su postojala u )imu ve od starih vremena, tako razliita obrtnika udruenja, pa udruenja trgovaca i razliita nabona drutva " u starije doba drutva su se osnivala slobodno kako je to bilo odreeno po ?akoniku @33 ploa, no kasniji vlastodrci svojatali su sebi pravo da rasputaju drutva " sve do ovog doba ini se da drutva nisu jo tvorila posebni pravni subjekt koji bi se razlikovao od lanova, dakle nisu jo bila pravne osobe " iako je postojala drutvena imovina za zajednike svrhe, ostali su subjektima te imovine lanovi drutva " tek po uzoru na gradske opine priznata su kasnije i sva doputena drutva za imovinskopravne subjekte " sloboda privatnog udruivanja ograniena je za 1ugusta koji je iz politikih razloga s lex Iulia de collegiis zabranio stvaranje novih drutava bez dozvole senata " za osnivanje drutva trebalo je po klasinom pravu barem tri lana " <a5la'a kao pravna osoba (samostalna zaklada) je imovina namijenjena za odreenu svrhu kojoj pravni poredak priznaje samostalnu pravnu osobnost " zakladatelj npr daje neku imovinu za odreene svrhe " ta imovina kao pravni subjekt ivi samostalnim ivotom, ona stjee, otuuje itd , a za nju rade i njome upravljaju !izike osobe, i to ne u svoje ime ili u ime zakladatelja, nego kao organi zaklade koje je pravni subjekt " postoje i nesamostalne zakade koje nisu novi pravni subjekt, nego je ovdje imovina ostavljena nekoj ve postojeoj korporaciji s nalogom da je oni upotrebljavaju u odreene svrhe

III. OBI.E+-SKO PRAVO


7 ?ist#ri%s5i ra<v#% rims5e #&itel%i " rimska obitelj historijskog doba je bila monogamna, individualna obitelj s jako izraenom vlasti mukog obiteljskog starjeine (pater familias) " ona je agnatska obitelj te se po tome bitno razlikuje od kognatske obitelji $ustinijanovog i modernog prava " ona naime nije skup osoba povezanih jedino krvnim srodstvom ( cognatio), nego je skup osoba koje su povezane time to sve potpadaju pod patriam potestam istoga starjeine " ova individualna agnatska porodica vue svoje porijeklo iz starijih, jo irih zajednica " to su rimski patrijarhalni gens i consortium " stanovita ira agnatska porodina zajednica koja nastaje raspadanjem gensa i koja ini prelaznu !azu od gensa prema individualnoj agnatskoj obitelji " taj razvojni proces od gensa prema sve uim obiteljskim zajednicama usko je povezan s razvojem proizvodnih snaga, jer napredak orua proizvodnje i sve vea produktivnost rada omoguuju samostalnu egzistenciju i manjim kolektivima nego to je gens, dok konano ne dolazi do inokosne obitelji koja obuhvaa samo roditelje i njihove potomke s njihovim enama " raspadajem consortiuma na sve manje zajednice javlja se konano inokosna obitelj koja obuhvaa samo roditelje i njihove potomke s njihovim enama " po smrti oca sinovi ne ostaju sada vie u zajednici, nego se redovito dijele i osnivaju samostalne obitelji, svaki opet sa svojim potomcima " kod takvog razvoja je, pored napretka orua proizvodnje i vee produktivnosti rada, postala vanim !aktorom i upotreba robovske snage za obradu zemlje, zbog ega se mogao smanjiti porodini kolektiv slobodnih ljudi, te je na taj nain bio omoguen samostalni ekonomski opstanak manjih obitelji " pater !amilias takve obitelji postaje sada samovlasnik svoje zemlje i imovine, a to pojaava njegovu vlast prema ostalim lanovima koji se raaju ili izvana dolaze u njegovu kuu na njegov posjed " on se od nekadanjeg izvornog upravljaa domusa pretvara u individualnog privatnog vlasnika s velikom vlau nad imovinom i lanovima svoje obitelji 7 O"(a #&il%e9%a rims5e #&itel%i 3 Agnati# i c#gnati# 3 Stu"n%evi sr#'stva " za individualnu agnatsku obitelj upotrebljavali su )imljani naziv familia " familia, ili kako kae %lpijan familia iure proprio, sastoji se od roene djece i daljnjih potomaka patris familias, ene patris familias i ena njegovih potomaka (ako su ule u strogi manus"brak), te usvojene i pozakonjene djece " sve ove osobe su agnati, jer ih vee ista patria potestas

24

" ta je !amilia razmjerno kratkog trajanja, jer smru patris familias sve one osobe koje su bile pod njegovom neposrednom vlasti postaju osobe sui iuris, a ako su mukarci, postaju sada i patres familias svojih novih obitelji " no agnatska veza koja je sve ove osobe vezivala za ivota biveg patris familias vee ih i dalje " oni ostaju i dalje agnati, te sainjavaju, kako %lpijan kae, familiam communi iure " dakle, agnati su sve osobe koje potpadaju pod istu patria potestas, kao i one osobe koje su ranije potpadale pod istu patria potestas ili bi bile potpadale pod nju da njihov zajedniki predak nije umro jo prije njihova roenja " agnacija je srodstvo samo po oevoj strani " djeca su po roenju u agnatskom srodstvu samo s ocem " s majkom dolaze u agnatsko srodstvo samo ako je i ona pod muevom vlau, a to e biti ako je sklopila manus"brak gdje je prema muu bila u slinom poloaju kao i mueva enska djeca " radi li se o slobodnom braku gdje ena ne dolazi pod vlast svoga mua, djeca nisu nikad s majkom u agnatskom srodstvu, jer majka potpada u tom sluaju pod patriam potestam svog oca " agnati su mogli biti ujedno i krvni srodnici, ali se agnacija mogla zasnivati i bez krvnog srodstva, no pravne posljedice koje proizlaze iz obiteljske pripadnosti vezivale su se uz agnatsko, a ne krvno srodstvo " c#gnati# je krvno srodstvo koje se zasniva isto tako po mukoj kao i po enskoj liniji " po kognaciji je dijete jednako u krvnom srodstvu i s majkom i s ocem kao i s krvnim srodnicima majke i oca " bit agnacije je pripadnost kunom obiteljskom kolektivu, a bit kognacije je u pripadnosti krvno"srodnikoj grupi " povijesni razvitak rimskog obiteljskog prava ide u pravcu sve jaeg slabljenja patriae potestatis i agnatskog srodstva i postepenog priznavanja pravnih posljedica kognatskom srodstvu, tako da kognacija u $ustinijanovom pravu ve potpuno istiskuje agnaciju te se rimska obitelj od agnatske pretvara u kognatsku " srodstvo (agnatsko i kognatsko) moe biti u: a) uspravnoj lozi (linea recta) " sainjavaju ju ascendenti (preci) i descendenti (potomci), tj svi oni koji potjeu roenjem jedan od drugoga (djed, otac, sin, unuk ) b) pobonoj lozi (linea transversa) " sainjavaju ju osobe koje potjeu od treeg zajednikog pretka, a ne jedna od druge (braa, stric i neak ) " ovo se jo zove kolateralna linija " blizina ili stu"an% srodstva (koljeno, gradus) dviju osoba rauna se po broju poroda koji postoje izmeu tih osoba do njihova zajednikog pretka prema pravilu Ptot gradus quod generationesQ " tako je otac sa sinom u prvom, djed s unukom u drugom koljenu, a u pobonoj lozi su braa u drugom, stric i neak u treem koljenu " veza jednog branog druga s roacima drugog branog druga nije srodstvo, nego tazbina ( adfinitas) " ona moe biti enidbenom zaprekom

!. BRAJ,O PRAVO
7 O"(a #&il%e9%a rims5#g &ra5a " brak u najirem smislu je trajna zajednica ivota meu muem i enom " )imljani su brakom smatrali samo takvu zajednicu koju pravni poredak priznaje brakom " u tu svrhu se traila !aktina zajednica ivota mukarca i ene, te trajna namjera (volja) da budu ba mu i ena, a ta se namjera zvala affectio maritalis " zato se rimski brak razvrgavao prestankom affectio maritalis, tj prestankom zajednikog ivljenja, jer su oba ta elementa braka morala postojati trajno " u postklasino doba se mijenja ranije shvaanje braka po kojem je affectio maritalis i ivotna zajednica bila bitni element braka kroz itavo vrijeme njegova trajanja " prodire shvaanje da je za brak potreban samo poetni sporazum supruga u asu sklapanja braka, a time ve nastaje trajna zajednica " to novo shvaanje se ima pripisati utjecajima kranstva koje brak smatra nerazrjeivim ili barem uvelike oteava ponitenje braka " osim braka postojale su u )imu i druge trajne zajednice mukarca i ene: a) c#ntu&ernium " trajna spolna veza meu robovima ili meu slobodnom osobom i robom b) 5#n5u&inat " trajna veza meu slobodnim osobama, ali bez affectio maritalis " u konkubinatu su ivjele osobe koje nisu mogle sklopiti brak zbog nekih branih zabrana iz socijalnih i politikih razloga " samo brak meu osobama koje imaju connubium naziva se matrimonium iustum " samo takav brak se ravna po ius civile i samo djeca iz takvog braka su iusti patris filii, ona su ingenui, te poprimaju status oca i potpadaju pod njegovu oinsku vlast " praktiki e to biti prije svega brak rimskog graanina s )imljankom ili peregrinkom (*atinkom) koja ima ius connubii (ili )imljanke s peregrinom koji je imao ius connubii) " rimski brak javlja se u dva vida: a) brak cum manum " ena ulazi u agnatsku obitelj svog mua i potpada pod njegovu vlast, tj pod vlast mueva patris familias (npr svekra) ako je mu bio alieni iuris " time je raskidala agnatsku vezu sa svojom dosadanjom obitelji b) brak sine manu " ena ostaje zapravo tua muevoj agnatskoj obitelji, ne potpada pod vlast mua, te zadrava svoju raniju agnatsku pripadnost u staroj obitelji " ona je potpadala i dalje pod vlast svog dosadanjeg patris familias " brak s manusom bio je u starije doba redovita pojava koja je odgovarala vrstoj i zatvorenoj organizaciji rimske !amilije u doba naturalnog gospodarstva " novije, razvijenije ekonomske prilike koje su olabavile raniju agnatsku vrstu obiteljsku organizaciju dovele su do vee samostalnosti obiteljskih lanova, pa tako i ene " zao je potkraj republike brak sine manu ve postao pravilom " brak cum manu nestaje u 4 st n e 7 Pret"#stav5e <a &ra5 i &ra)ne <a"re5e " za valjani rimski brak (matrimonium legitimum) trai se: 6) c#nnu&ium " imali su ga u pravilu rimski graani meu sobom i *atini prisci, a plebejci su se mogli eniti s patricijima tek od lex "anuleia (;;9 pr n e ) <) "rir#'na i '%elatna s"#s#&n#st " zato je bio nitav brak to bi ga sklopili nedorasli, duevno bolesni i (po $ustinijanu) kastrati

25

4) kod osoba alieni iuris se trai "ristana5 "atris *amilias, a eventualno i drugih osoba " brane zapreke mogu biti: a) a"s#lutne " onemoguuju svaki brak s bilo kojom osobom (ve postojei brak, ropstvo, u kransko doba zavjet istoe i vii redovi, u doba principata postojala je zabrana braka za vojnike u vrijeme vojne slube) b) relativne " onemoguuju brak s odreenim osobama " vanije su: krvno srodstvo " ini branu zapreku u uspravnoj lozi neogranieno, a u kolateralnoj liniji je bilo u staro doba zaprekom do ukljuivo : stupnja, a u klasino doba do ukljuivo 4 stupnja tazbina " u klasino doba je bila zaprekom samo u uspravnoj lozi, a u kransko doba je protegnuta i na urjaka i urjakinju vrijeme alosti koje je udova morala odrati prije ponovne udaje " isprva je bio 65 mjeseci, u carsko doba 6 godina, a u kransko doba je taj rok protegnut i na sluaj razvoda braka u carsko doba zabranjen je brak tutora s njegovom tienicom, a uvedene su i razliite zabrane iz klasnih, stalekih, rasnih i vjerskih razloga 7 Bra)n# <a5#n#'avstv# cara Augusta " sloboda razvoda braka i ekonomsko"socijalne prilike potkraj republike negativno su se odraavale na ivot rimske obitelji " da doskoi tome i pridigne opet brani moral te sprijei neosnovane razvode, a naroito da pojaa sklapanje brakova i raanje djece u imunijim slojevima drutva, car 1ugust je donio niz zakonskih propisa i znaajnih promjena u obiteljskom, tj branom pravu " neke od tih re!orma su lex Iulia de maritandis ordinibus (6> g n e ) o suzbijanju neenstva, te lex "apia "oppaea (A g n e ) o zapostavljanju brakova bez djece " ti se zakoni zajedniki zovu lex Iulia et "apia "oppaea (ili i kadukni zakoni) " tim je zakonima odreeno: da mukarci izmeu <9 " :5 godina ivota, a ene izmeu <5 " 95 moraju ivjeti u braku " to je vrijedilo i za obudovjele i razvedene osobe, samo to je enama bio ostavljen rok od : mjeseci do < godine da brani drugovi moraju imati odreen broj djece " mu barem 6, ena ingenua barem 4, a osloboenica ; djece razliite brane zabrane kako bi se sprijeilo mijeanje rimskih graana i vladajue klase sa stranim rasam i niim klasama - tu spada zabrana braka u slobodi roenih ( ingenui) sa zloglasnim enama (mulieres famosae " glumice, bludnice itd ), te senatora i njihovih potomaka s osloboenicima i glumicama " onoga tko ne bi udovoljio zakonskim propisima te je ostao neenja ( caelebs) ili bez djece (orbus) stizavala bi razna zapostavljanja i druge tetne posljedice, pogotovo nesposobnost za oporuno stjecanje nasljedstva i legata ( incapacitas) " caelebes ne bi od oporunih namjena mogli stjecati nita, a orbi samo polovicu, dok bi njihovi oasni dijelovi (caduca) pripali sunasljednicima ili legatarima koji su imali djece, a u pomanjkanju takvih dravi 7 Baru5e $s"#nsalia) " braku su obino, ali ne i nuno, prethodile zaruke, tj uzajamna obeanja da e se sklopiti brak " u staro doba sklapali su zaruke zaruniin otac i zarunk ili i sami patris familias obiju stranaka " kod toga se upotrebljavao oblik spoznaje (!ormalistikog pitanja i odgovora), po emu se zaruke zovu sponsalia, zarunik sponsus, a zarunica sponsa " u pretklasinom i klasinom pravu zaruke su se u )imu sklapale ne!ormalno, a iz zaruka ne izvire nikakva pravno utuiva obveza na sklapanje braka ni na naknadu tete " u postklasino doba se poinje opet javljati tendencija o obvezatnosti zaruka " pod tim utjecajem javlja se u ; st n e tzv arrFa s"#nsalicia " uzajamno davanje neke vrste kapare koju bi stranka koja odustane od zaruka gubila ako ju je dala, a morala ju je vratiti u etverostrukom, tj po $ustinijanu dvostrukom iznosu ako ju je primila " od arrhae treba razlikovati <aru)ni)5e 'ar#ve koji su bili obiajni ve u starije doba " oni su se mogli ranije opozvati ako su bili darovani pod uvjetom da do braka doe, a u postklasino doba je odreeno da stranka koja bezrazlono odstupi od zaruka gubi te darove " ako su zaruke bile sklopljene uz sveanosti zarunikog poljupca, a zarunik umre, mogla je zarunica zadrati polovinu primljenih darova 7 S5la"an%e &ra5a " oblik sklapanja braka zavisio je od toga da li se namjerava sklopiti brak cum manu ili sine manu " brak cum manus se zasnivao na tri razliita naina: 6) c#n*arreati# " sklapanje braka uz stanovite sakralne obrede u prisutnosti desetorice svjedoka i pontifexa maximusa i flamena (ialis (najviih sveenika u )imu) " obred se sastojao u rtvi $upitru kod koje se upotrebljavao kruh od pira <) c#em"ti# " sastojala se u mancipaciji, tj prividnoj prodaji ene u prisutnosti petorice svjedoka, vage i libripensa " na taj akt su se nadovezivale usmene !ormule iz kojih se vidjelo da se prividna !ormula vri radi sklapanja braka 4) usus " stjecanje manusa time to je ena ivjela s muem u !aktinom braku neprekidno kroz godinu dana " ena je mogla prema ?akoniku @33 ploa osujetiti stjecanje mueva manusa time to bi svake godine po 4 noi uzastopce prebivala van mueve kue i time prekidala tok dosjelosti ( usurpatio trinoctii) " brak sine manus sklapao se bez naroitih pravnih !ormalnosti, no bio je popraen odreenim obiajima i obredima meu kojima je in '#mum 'e'ucti# " sveano uvoenje ene u muevu kuu uz stanovite obrede " u postklasino doba otpala je in domum deductio, te je brani c#nsensus postao jedinim bitnim elementom sklapanja braka, iako je i sada bio popraen stanovitim obredima ili i sastavljanjem isprava (naroito o ureenju imovinskih odnosa) 7 /)ina5 &ra5a na #s#&ne i im#vins5e #'n#se &ra)niF 'rug#va " u braku cum manu izlazi ena iz svoje dosadanje agnatske obitelji i patriae potestatis, tj ako je bila sui iuris, prestaje nad njom tutorstvo " ona ulazi u agnatsku obitelj mua gdje je podlona vlasti mua ili njegova oca obitelji ako je mu alieni iuris " vlast nad enom se u naelu ne razlikuje od vlasti nad djecom " iako ena kao mater familias dobiva ugledan socijalni poloaj, pravno ona ima poloaj keri, tj sestre prema svojoj djeci, te dobiva nasljedno pravo jednako sa svojom djecom, ali zbog izlaska iz svoje dosadanje obitelji gubi ondje pravo nasljeivanja

26

" uporedo sa slabljenjem agnatske zajednice i mueve kune vlasti poboljavao se enin poloaj prema muu " u imovinskom pogledu ena nije imala imovinskopravne sposobnosti " sve to bi stekla pripadalo je muu, a sva imovina koju je imala prije braka pripala bi u cjelini muu, tj njegovu pater familias)u ako je mu bio alieni iuris " u braku sine manu nije se mijenjao raniji pravni poloaj ene " ena ostaje u vlasti svog oca, tj dotadanjeg imaoca vlasti, a ako je bila sui iuris, ostaje i nadalje pod dotadanjom tutelom " ona zadrava nasljedno pravo u svojoj dosadanjoj obitelji, a ne stjee ga u muevoj obitelji " unato toj osnovnoj pravnoj odvojenosti mua od ene izgradila su se stanovita pravila o odnosima branih drugova bez obzira na manus: ena je bila duna slijediti mua jer on odreuje mjesto njihova stanovanja (domicil) mu odluuje o odgoju djece brani drugovi bili su obvezani na vjernost mu je bio duan tititi enu, koja je dobivala socijalni poloaj mua, ali je muu morala iskazivati duno potovanje (tako je i u braku sine manu postojala odreena vlast mua prema eni) " na imovinske odnose branih drugova brak sine manu nije naelno utjecao " ovdje vrijedi naelo razluenih dobara " ako je ena bila alieni iuris, pripadalo bi sve to je stekla njenom pater familiasu, a ako je bila sui iuris, tada je sve to je imala prije braka i to je stekla tokom braka pripadalo samo njoj " ako je postojala dvojba o porijeklu imovine koja bi se nala u posjedu ene, postojala je predmnjeva da ju je dobila od mua (to je tzv praesumptio #uciana) " ena je sama upravljala svojom imovinom " muu nije pripadalo pravo upravljanja ni koritenja one enine imovine koja nije spadala u miraz i koja se zvala parapherna " eni nije pripadao zahtjev na uzdravanje od strane mua, ali je mu morao snositi trokove kuanstva 7 Mira< $'#s) " miraz je imovinski doprinos to ga sama ena ili njezin pater !amilias ili tko trei daje muu za trokove kuanstva " miraz to ga je davao otac bijae dos profecticia, a miraz iz drugih izvora dos adventicia " dunost davanja miraza bila je ispoetka samo stvar obiaja, ali je kasnije pretvorena u pravnu dunost za enina oca i njegove ascendente, odnosno za majku " za osnivanje miraza slui jedno od ovih sredstava: a) promissio dotis " stipulacija kojom se na pitanje budueg mua davalac miraza obvezuje prenijeti na mua miraznu imovinu u nekom kasnijem asu b) dictio dotis " verbalni kontrakt u obliku jednostranog usmenog obeanja miraza " tim oblikom mogla se posluiti samo ena, njen pater familias ili enin dunik c) datio dotis " za razliku od prethodnih, ne sastoji se u obeavanju miraza, nego se pojedina mirazna dobra stvarno prenose na mua !ormama koje su propisane za prenoenje vlasnitva na pojedinim stvarima koje potpadaju pod miraz d) pactum dotis " njime se u kasnije carsko doba moglo uiniti obeanje miraza ne!ormalnim ugovorom " u starije doba miraz je u svakom sluaju pripadao muu u trajno vlasnitvo, s kojim je on mogao potpuno slobodno raspolagati, no potkraj republike popustio je moral obiteljskog ivota " zbog slobode razvoda braka uestale su pekulacije s mirazom, pa se kao protumjera javljaju tenje da se mu prisili na povratak miraza nakon prestanka braka tako da mu se ogranii raspolaganje miraznim stvarima a) dos recepticia " obveza na povratak miraza " prigodom osnivanja miraza od mua se trailo obeanje u obliku stipulacije da e, ako brak prestane razvodom, odmah i u cijelosti vratiti miraz, odnosno njenu procijenjenu vrijednost " ako mu ne bi u danom sluaju izvrio svoju obvezu, mogao je biti tuen na povratak akcijom ex stipulatu " u daljnjem razvoju je dolo do toga da se miraz morao vraati mada i nije izriito bio ugovoren povratak, a to ne samo u sluaju razvoda nego i u sluaju prestanka braka smru ene ili mua " u takvom sluaju davala se za povratak akcija rei uxoriae, kod koje je sudac mogao omoguiti tuenome da neke mirazne stvari vraa u odreenim rokovima, a ne odmah " u $ustinijanovu pravu je potpuno prevladalo naelo da se miraz ima uvijek vratiti, a jedini sluaj gdje je miraz ostajao muu je bila enina krivnja za razvod " ujedno je $ustinijan za povratak miraza davao sam akciju ex stipulatu b) doneseni su razliiti propisi kojima se muu prijeilo da kao vlasnik slobodno raspolae miraznim stvarima " tako lex Iulia de fundo dotali (1ugustovo doba) zabranjuje muu otuivanje italskih zemljita bez enina pristanka, a zalaganje mu je bilo zabranjeno makar bi ena i pristala " ta je zabrana kasnije protegnuta na sva zemljita, a $ustinijan je bezuvjetno zabranio njihovo otuivanje mada bi ena i dala svoj pristanak " u $ustinijanovom pravu dobila je ena za osiguranje povratka miraza zakonsko zalono pravo na itavu muevu imovinu s prvenstvom pred svim muevim osobnim vjerovnicima i ranijim zalonim pravima " tako se mu jo !ormalno smatra vlasnikom miraza, ali stvarnim vlasnikom s gospodarskog gledita je sada ena 7 D#nati# ante nu"tias " darovanja meu branim drugovima bila su po rimskom pravu zabranjena " dozvoljena su bila samo darovanja meu zarunicima, te je postojao obiaj da mu prije braka daje eni darove ( donatio ante nuptias) " u kasnije carsko doba se donatio ante nuptias nazivalo ono darovanje koje bi zarunik ili njegov otac obitelji davao zarunici u vidu sklapanja braka da se stvori imovina za trokove budueg braka i da se opskrbi ena za sluaj razrjeenja braka " ta se imovina nije odmah prenosila na enu, nego tek ako bi dolo do razvoda braka bez enine krivnje ili muevom smru " ali u posljednjem sluaju donacija pripada djeci, a ena ima na njoj samo pravo uivanja " car $ustin odredio je da se donatio ante nuptias moe i nakon sklapanja braka povisiti, a $ustinijan je odredio da se ona moe za vrijeme braka i osnovati, pa joj je promijenio ime u donatio propter nuptias " u postklasino doba se razvilo shvaanje da se donatio ante nuptias ima prosuivati po istim pravilima kao i dos, a $ustinijan ju je dapae izriito podvrgao pravilima o dosu " odreeno je da se donatio ima davati u jednakoj visini kao dos, da donacija ostaje za trajanja braka u imovini mua, ali da ena moe traiti izruenje donacije kao i dosa ve u sluaju mueve imovinske propasti, te da mu ne smije zemljite donacije prodati niti zaloiti

27

7 Ra<v#' &ra5a $'iv#rtium) " u )imu je od starine vrijedilo naelo sl#&#'n#g ra<v#'a &ra5a " nije bila potrebna sudska presuda, nego je to bio akt samih stranaka " u starije doba se brak sklopljen confarreatione razvodi analognim, suprotnim aktom koji se zvao diffarreatio, a kod drugih vrsta manus"braka spominje se raskidanje manusa remancipatio " u klasino doba je bila dovoljna izjava o razvodu " repudium i !aktino prekidanje brane zajednice " u starije doba je kod manus"braka na razvod bio ovlaten samo mu ili njegov pater !amilias, a kod braka sine manu pripadalo je to pravo obim strankama uz njihove imaoce vlasti " tek kranski carevi u ; i 9 st poevi od #onstantina do $ustinijana donose propise o suzbijanju razvoda " zadrano je sada shvaanje da svaki suprug moe razvesti brak, ali su uvedeni #"rav'ani ra<l#<i za razvod braka, kao npr stanovita zloinstva mua, a za enu preljub ili svodstvo " no i razvod bez opravdanog razloga je bio pravnovaljan, samo su u tom sluaju stranku koja je bez razloga razvela brak stizavale stanovite imovinsko"pravne tetne posljedice (npr zabrana ponovnog braka), pa i kaznenopravne sankcije (npr deportacija) " jednake sankcije stizavale su branog druga koji je skrivio razvod " car +eodozije 33 uvodi za razvod braka obvezatnu !ormu ras"usn#g "isma koja je ve ranije bila rairena u istonim dijelovima carstva, a svodi se na biblijsko pravo " po $ustinijanovom pravu stizavaju imovinske, a prema prilikama i osobne kazne onog branog druga koji je kriv za opravdani razvod, kao i onog koji je bezrazlono razveo brak " u $ustinijanovu pravu postoje jo i sporazumni razvod ( divortium mutuo consensu) i doputeni i nekanjivi jednostrani razvod bez krivnje druge stranke (divortium bona gratia)

. PA.RIA PO.ES.AS
7 Sa'r9a% "atriae "#testatis u #s#&n#m "#gle'u " patria potestas je bila doivotna i jaka vlast kunog starjeine ( pater familias) nad djecom i daljnjim potomcima " mada je sin ve odrastao i mada je osnovao ve i vlastito kuanstvo, on jo uvijek podllei vlasti svoga patris familiae te je jo uvijek osoba alieni iuris " tek sin kojemu su svi muki preci pomrli postaje pater familias i osoba sui iuris " patria potestas je ispoetka bila gotovo neograniena i apsolutna, no postepeno sve vie slabi i mijenja svoj karakter " glavni razlog tome lei u raspadanju stare patrijarhalne seljake obitelji zbog razvoja ropstva, diobe rada, razvitka obrta i procvata trgovine i novarstva " sinovi sve ee vode vlastito domainstvo, esto daleko od oinskog doma, a osim toga esto puta ive od vlastite zarade u plaenikoj vojsci ili u dravnom aparatu " s obzirom na osobu '%ece patria potestas je sadravala: a) ius vitae ac necis " odluivanje o ivotu i smrti putem kanjavanja djece ili izlaganja novoroeneta " ve u starije doba zahtjevali su obiaji da pater !amilias pri izricanju teih kazni saslua obiteljsko vijee " zakonodavstvo potkraj republike i u carsko doba donosi niz ogranienja vlasti patris !amilias s obzirom na ius vitae ac necis " svako usmrenje djece je proglaeno umorstvom, izlaganje novoroene djece bilo je zabranjeno, a kanjavanje djece zbog teih prestupa predano je dravnom sudu b) ius vendendi " pravo prodaje djece " prodaja djece je u starije doba bila dosta esta, a u klasino doba se odrala samo jo u svrhu no8ae dacije, tj prividne prodaje u svrhu adopcije i emancipacije " pravo prodaje je iezlo jo prije #onstantina, ali je u doba dominata opet dozvoljeno u pogledu novoroenadi, ali samo u sluaju krajnje bijede c) ius vindicandi " oevo pravo da trai izruenje svoje djece od treih koji bi dijete zadravali d) za sklapanje braka djece traio se naelno pristanak patris !amilias 7 Sa'r9a% "atriae "#testatis u im#vins5#m "#gle'u " filii familias bili su imovinskopravno nesposobni " pravo raspolaganja obiteljske imovine imao je jedino pater !amilias, a djeje pravo na imovinu ostvarivalo bi se po oevoj smrti " po civilnom pravu djeca nisu mogla oca obitelji obvezivati, izuzev noksalno za obveze iz delikta, no i u tim imovinskopravnim odnosima je raspadanjem stare obitelji dolo do promjena " tako je pretor davao u stanovitim sluajevima treim ugovaraima za obveze iz poslova kune djece tube i protiv pater familiasa " to su tzv actiones adiecticiae qualitatis " inae je !ilius !amilias mogao obvezivati sebe, ali se vjerovnik ni putem suda ne bi mogao naplatiti dok sin ne postane sui iuris, jer !ilius !amilias nije imao svoje imovine " daljnji korak u pravcu imovinske samostalnosti sina obitelji vezan je uz ustanovu pekulijuma " otac bi, kao i robovima, davao i sinu obitelji stanovitu imovinu na samostalno upravljanje " pravno je takav od oca primljeni "eculium "r#*ecticium ostao vlasnitvo oca, ali stvarno se smatrao da pripada sinu koji moe s njime raspolagati " poevi od 1ugusta, !ilius !amilias koji je bio vojnik imao je pravo na "eculium castrense " u tu imovinu je ulazilo sve to bi vojnik zasluio u slubi i ta je imovina postala ve samostalna imovina sina s kojom je on mogao slobodno upravljati " poevi od #onstantina razvija se uz peculium castrense i s njime izjednauje i tzv "eculium Euasi castrense " ovamo je ulazila sva imovina koju bi sin stekao obnaanjem javnih slubi ili crkvenih zvanja ili slobodnih pro!esija " od cara #onstantina dalje ostvaruje se tenja da se djetetu omogui da za sebe, a ne vie za oca, stjee onu imovinu koju dobiva od treih, a ne od oca ili putem pekulija " tako je stvoren pojam imovine koja se oznauje s bona adventicia " vlasnitvo na bona adventicia pripadalo je djeci, a ne ocu, no otac je imao pravo doivotne uprave i uivanja " tako je u $ustinijanovu pravu ve gotovo posve naputeno naelo imovinske nesposobnosti djece 7 P#stana5 "atriae "#testatis " r#:en%em dolazi po patriam potestatem dijete zaeto i roeno u zakonitom rimskom braku " kao zakonita i po ocu zaeta (filii iusti, legitimi) smatrala su se djeca koja su roena za trajanja takvog braka

28

" po ocu zaetim smatralo se dijete koje se rodilo najranije 6>< dan po sklapanju braka ili najkasnije 455 dan po prestanku braka " no protiv predmnjeve da je otac onaj koji ukazuje na brak, bio je dozvoljen protudokaz, npr ako je mu bio due vrijeme odsutan " novoroeno dijete moglo je samo pristankom patris !amilias ui u njegovu obitelj " taj se pristanak u staro doba vrio simboliki time to bi pater !amilias uzimao dijete poloeno mu pod noge ( tollerre liberum) " djeca roena u braku bez connubiuma (gdje je brak priznat samo iure gentium, a ne i iure civili) bili su filii iniusti, te su prema ocu bila samo u kognatskom odnosu " djeca iz konkubinata (liberi naturales) i druga vanbrana djeca takoer nemaju pravne veze prema ocu, ve stoje u kognatskom odnosu prema majci i njenim roacima " arogacija i adopcija obuhvaaju ustanovu posinjenja (usvojenja) osoba koje nisu djeca patris !amilias, nego pravnim poslom dobivaju poloaj djece i dolaze pod patriam potestatem " u oba sluaja stizava posinjenog capitis deminutio minima jer on mijenja svoju agnatsku obitelj " ar#gaci%a je posinjenje osoba sui iuris " dakle pater !amilias zajedno sa svim podloenim mu osobama i s itavim imetkom prelazi u obitelj pod patriam potestam aroganta " arogirati se mogla samo dorasla muka osoba, a ene i djeca su bili od toga iskljueni sve do carskog doba " arogacija se vrila u kurijatskim skuptinama koje je u tu svrhu sazivao ponti!e8 ma8imus, a arogaciu je morao odobriti i potvrditi sakupljeni narod " u doba republike se arigacija vrila pred ponti!eksom i 45 liktora koji su zastupali stare kurije, a u doba dominata vrila se per rescriptum principis (dozvola cara) " u tim !ormama mogle su se sada arogirati i ene, te uz stanovite uvjete i nedorasli " posinjenje gubi svrhu pribavljanja radne snage i produenja obitelji i kulta, te postaje zamjena za pomanjkanje vlastite djece ili utjeha za izgubljenu djecu " zato Iioklecijan doputa posinjenje po eni koja ne stjee patriam potestam, nego se radi o uzajamnom zakonskom nasljednom pravu ene i adoptiranog djeteta " razvile su se neke materijalne pretpostavke za arogaciju " arogacija, i to samo jednog djeteta, dozvoljava se samo osobama iznad :5 godina koje nemaju vlastite djece, a trai se da arogirani bude 6> godina mlai od aroganta " a'#"ti# je posinjenje osobe alieni iuris koja iz dosadanje obitelji i patriae potestatis prelazi u novu obitelj pod vlast novog patris !amilias " adopcija mukog djeteta vrila se u kompliciranom obliku koji ukazuje da je ta !orma plod pravnike djelatnosti " trebalo je raskinuti dosadanju i osnovati novu patriam potestam " za raskidanje dosadanje vlasti upotrebljavala se trokratna prividna prodaja sina nekom treem u mancipium " nakon prve i druge prodaje taj bi trei sina oslobodio iz mancipiuma i sin bi se vraao pod oinsku vlast " sada je slijedilo osnivanje nove patriam potestatis za adoptanta, i to u obliku in iure cessio " adoptant bi pred magistratom prividno tuio onoga koji je sina nakon tree kupnje imao in mancipio, i vindicirao bi za sebe patriam potestatem " prividni protivnik bi utnjom potvrdio zahtjev prividnog tuitelja, a magistrat bi dosudio sina adoptantu " ako se radilo o keri ili unucima, bilo je za razrjeenje dosadanje patriae potestatis dovoljna ve jednokratna prodaja na koju se odmah nadovezivala in iure cessio " kasnije su i za adopciju propisane sline materijalne pretpostavke, a adoptirati je mogla po Iioklecijanovom pravu i ena " po $ustinijanu mora i adoptirani biti barem 6> godina mlai od adoptanta, a kastrat uope ne moe adoptirati " u $ustinijanovom pravu je uvedena razlika izmeu a'#"ti# "lena (ascendent adoptiranog je s oeve ili majine strane " samo takva adopcija imala je puni uinak prijelaza u novu obitelj) i a'#"ti# minus "lena (adopcija ne raskida raniju patriam potestatem, ni nasljedno pravo u ranijoj obitelji, a adoptirani je stekao pravo zakonskog nasljeivanja pooima) " $ustinijan je za adopciju propisao novi oblik izjavom dosadanjeg imaoca vlasti pred magistratom u prisutnosti i uz pristanak adoptanta i adoptiranog " legitimati# " pozakonjenje vanbrane djece iz konkubinata " postojala su 4 oblika legitimacije: a) legitimatio "er su&seEuens matrim#nium " pozakonjenje djece naknadnom enidbom roditelja " $ustinijanovo pravo trai da je brak izmeu roditelja bio mogu u asu zaea, da dijete pristane na legitimaciju, te da se brak utvrdi branim ugovorom b) legitimatio "er #&lati#nem curiae " vrila se upuivanjem sina za dekuriona, namjenjujui mu ujedno potrebnu imovinu kojom su dekurioni jamili za ubiranje poreza svog grada " ako se radilo o keri, trebalo ju je udati za dekuriona i dati joj odgovarajui miraz c) legitimatio "er rescri"tum "rinci"is " upotrebljavala se u sluajevima gdje nije vie bila mogua enidba roditelja zbog odsutnosti, smrti itd majke"konkubine, a zahtjev za takvu legitimaciju mogao je izraziti otac i u svojoj oporuci 7 Prestana5 "atriae "#testatis 3 Emanci"ati# " patria potestas je doivotna vlast " smru patris !amilias njegovi sinovi postaju sui iuris i patres !amilias svoje djece, unuka i snaha u manus"braku, te se obitelj cijepa na toliko novih obitelji koliko je bilo sinova " ena in manu postaje takoer sui iuris, ali pada pod tutorstvo " osim smr(u prestajala je patria potestas capitis deminutione oca ili sina obitelji " po capitis deminutio ma8ima gube svaku pravnu sposobnost, po media gube sposobnost za ius civile, a po minima se raskida meu njima agnatska veza " po starijem pravu izlazio bi sin ispod patriae potestatis ako bi postao flamen (ialas, a ki ako bi postala vestalinka " po $ustinijanovu pravu vrijedilo je to za sina koji bi postao patricij, konzul, prae!ectus praetorio ili urbi, magister militum ili biskup " otac je mogao i sam otpustiti sina iz patriae potestatis pravnim poslom koji se zove emancipatio " to je jedan sluaj capitis deminucije minimae za sina " pater !amilias bi sina mancipacijom 4 puta prodao nekom treem, svom prijatelju, koji bi sina svaki put oslobodio iz mancipiuma " nakon tree prodaje utrnjuje patriam potestas, a sin bi postao osoba sui iuris " u svrhu da bi tu treu manumisiju izvrio otac i time stekao Buasi"patronska prava nad sinom, prividni bi kupac prije 4 manumisije sina remacipirao ocu da ga ovaj manumitira " za keri i unuke bila je za emancipaciju dovoljna ve jednokratna prodaja

29

" emancipacijom se raskidala agnatska veza i na njoj osnovano civilno nasljedno pravo, a dalje postoji samo kognatsko srodstvo i pretorsko nasljedno pravo koje se poelo uvoditi na temelju kognacije " u : st n e su uvedeni za emancipaciju jednostavniji oblici, npr mancipacija per rescriptum principis " u $ustinijanovom pravu vri se emancipacija izjavom u sudski zapisnik " emancipatio *ustiniana

3. ./.ORS.VO $./.E+A) I SKRB,IK.VO $=/RA)


7 P#%am i "#vi%esni ra<v#% tut#rstva " nedorasli i ene ako su bili sui iuris te se nisu nalazili ni pod patria potestas ni u manusu nalazili su se pod tutorstvom ( tutela) " na tom temelju se razlikuju tutela impuberum i tutela mulierum " tutorstvo nedoraslih je po $ustinijanovu pravu bila ustanova za zatitu osoba koje zbog svoje dobi nemaju pune djelatne sposobnosti, iako imaju pravnu sposobnost (pupillus) " tutorstvo nadopunjuje taj nedostatak djelatne sposobnosti " tutorstvo starog rimskog prava nije jo imalo taj znaaj, niti je bilo ustanovljeno prvenstveno u interesu zatite pupila " svrha mu je bila tititi interese !amilijarne zajednice, a u prvom redu interese samih tutora koji su se u najstarijie doba postavljali izmeu pupilovih najbliih zakonskih nasljednika " tutori su u sluaju ako bi pupil umro prije doraslosti bili nasljenici njegove imovine " tutorom je postajao najblii agnat, a u pomanjkanju agnata gentilli " tutorova vlast nad pupilovom osobom ili imovinom imala je slinosti s patria potestas, ali su tutorova ovlatenja bila slabija " ve po ?akoniku @33 ploa postoji deliktna odgovornost tutorova, u emu se vidi ipak i u to staro doba stanovita zatita pupilovih interesa " tutorova vlast je ve u doba ?akonika @33 ploa postala samo neka vrsta !iducijarne vlasti nad osobom i imetkom pupila, dok je kod ena taj razvoj bio moda i bri " postepeno se tutorstvo pretvara potpuno u dunost i obvezu koja se vri samo u cilju zatite pupilove osobe i imovine, dakle u interesu samog pupila, te tutorstvo postaje od nekadanje privatne stvari obitelji u kasnijem razvoju javna dunost " naime, drava preuzima sve vie u svoje ruke staranje o nedoraslima i brinu oko postavljanja tutora osobama koje ga nisu imale, kao i nadzor nad tutorskom djelatnou " time se dolazi do ustanove tzv nadtutorstvene oblasti i nadzora " sad se javljalju i isprini razlozi (excusationes) zbog kojih se netko moe i osloboditi ove javne dunosti 7 .ut#rstv# na' ne'#raslima "#stavl%an%e tut#ra " najstariji oblik rimskog tutorstva je bila tutela legitima koja je pripadala najbliem mukom agnatu, a u pomanjkanju agnata gentilima " ona je utvrena ?akonikom @33 ploa, ali oito vue porijeklo iz jo starijeg doba " uz tutelu legitimu spominje se u ?akoniku @33 ploa i tutela testamentaria, tj odreivanje tutora po oporuci " takav tutor je imao prednost pred agnatskim tutorom " obje ove vrste tutorstva nisu bile prisilne " tutor legitimus mogao je tutorstvo prenijeti na drugoga, a tutor testamentarius mogao ga se odrei (u tom sluaju bi nastupala tutela legitima) " u vezi s novim shvaanjem da je tutorstvo ustanova za zatitu interesa nedoraslog javlja se oblasno tutorstvo, ili tutela dativa gdje tutora postavlja oblast ukoliko ne postoji ni tutor testamentarius ni legitimus " oblasnog tutorstva nije se mogao tutor odrei, nego se ovdje razvio sistem isprinih razloga ili je takav tutor mogao oblasti predloiti podesniju osobu " sistem isprinih razloga protegut je postepeno i na zakonsko i na oporuno tutorstvo " isprini razlozi su bili: siromatvo, starost, bolest, javne slube, vlastita djeca (4"9) i ve postojea 4 tutorstva " po $ustinijanovom pravu su od tutorstva bili iskljueni slaboumni, gluhi, nijemi, slijepi, odsutni, aktivni vojnici, minores, biskupi i redovnici, pupilovi dunici i vjerovnici tut#r#ve *un5ci%e " glavni sadraj tutorstva bila je uprava pupilove imovine " u klasinom pravu imao se tutor brinuti i za uzdravanje pupilove osobe, no odgoj je u pravilu bio povjeren majci " uprava imovinom imala je u staro doba karakter vlasti koju tutor vri u vlastito ime, no kako se tutorstvo sve vie pretvaralo u zatitu pupilovih interesa, tako su se tutorovu raspolaganju s pupilovom imovinom stavljali sve vea ogranienja, a tutorovi pravni poslovi bi djelovali neposredno za pupila " osim takvog upravljanja u ime pupila mogao je tutor vritit svoju !unkciju i time da pupilovim djelanjima dade svoj pristanak, svoju tutorsku auctoritas " auctoritatis interpositio " ako je pupil bio impubes in!antia maior, mogao je sam sklapati one poslove kojima samo stjee, a poslove kojima preuzima obveze ili kakav teret mogao je sklapati samo uz sudjelovanje tutora " svoju auctoritas imao je tutor dati odmah pri sklapanju posla kojem je morao prisustvovati tut#r#va #'g#v#rn#st " najstarija odgovornost temeljila se na deliktnoj bazi " tako je ve ?akonik @33 ploa predvidio protiv nepotenog tutora deliktnu accusatio suspecti tutoris koju je mogao podii svatko (osim pupila) s ciljem da se ukloni tutor koji je poinio prijevare i pronevjerenja " protiv nepotenog tutora legitimusa daje isti zakonik deliktnu tubu " actio rationibus distrahendis kojom je pupil mogao traiti dvostruku vrijednost utajene imovine, a po svrenom tutorstvu i polaganje rauna " do $ustinijanovog doba te su tube protegnute na sve tutore, a actio rationibus distrahendi izgubila je penalni karakter " u kasnije republikansko doba uvedena je protiv tutora actio tutelae po kojoj tutor ne odgovara vie deliktno samo za prijevaru, nego odgovara za uredno voenje tutorstva po naelima vjere i potenja " no i tutor je mogao tuiti pupila s actio tutelae contraria na naknadu trokova i tete to ih je imao oko voenja tutorstva "restana5 tut#rstva " tutorstvo je prestajalo kada pupil postane dorastao ( pubes), a prije toga ako bi tutor umro, ili bi ga stigla capitis deminutio maxima ili media, a minima je prekidala samu tutelu legitimu jer se time raskidalo agnatsko srodstvo na kojem je ova vrsta tutele bila zasnovana

30

7 .ut#rstv# na' 9enama " ene su i nakon doraslosti " ukoliko nisu bile in patria potestate ili u manus"braku " stajale doivotno pod tutorstvom " tutela mulierum se bitno razlikovala od tutele impuberum " najvanija razlika je bila u tome to tutor mulieris nije imao pravo upravljanja eninom imovinom, nego je imao samo pravo davati ili uskratiti eninim poslovima svoje odobrenje (auctoritatis interpositio) " zato tutor nije snosio ni odgovornost za upravu te se actio tutelae nije primjenjivala za ovo tutorstvo " vlast nad eninom osobom nije tutoru uope pripadala, a i oni poslovi koje ena nije smjela poduzimati bez tutorove auctoritas bili su ogranieni na voenje civilnog procesa i sklapanje obveza, te uope svih negotia iuris civilis " tutorova auctoritas pretvorila se u klasinom pravu u puku !ormalnost jer je ena mogla putem magistrata prisiliti tutora na pristanak ako bi ga ovaj uskraivao " pored tutelae legitimae postojala je i ovdje tutela testamentaria, a kasnije i tutela dativa ukoliko bi ena traila tutora " enina sve vea samostalnost oituje se i u tome to je pater !amilias mogao glede svoje ene in manu u oporuci odrediti da si ona sama izabere tutora " tutela optiva " u doba republike je pronaen jedan zaobilazni put da ena sebi promijeni tutora ako nije bila s njim zadovoljna " ena bi s nekim treim sklopila privatni brak (coemptio fiduciaria) i dola pod njegov manus, a taj mu bi je mancipirao onome koji je trebao postati njezin tutor " kad bi je ovaj iz mancipiuma oslobodio, postao bi kao manumissor njezin kvazipatron i zbog toga njezin tutor legitimus (tutor fiduciarius) " za cara Jonorija 2!4 g je tutela mulierum ukinuta time to su sve ene dobile ius li&er#rum 7 S5r&ni8tv# $cura) " ve je ?akonik @33 ploa poznavao ustanovu skrbnitva nad ludim ( cura furiosi), a prema ovom osnovnom tipu dolo je do primjene skrbnitva u razliitim drugim sluajevima gdje je bilo potrebno pruiti pomo nekoj dorasloj osobi koja zbog ograniene djelatne sposobnosti ili zbog tjelesnih mana (nijemi, gluhi, bolesni " cura debilium personarum) nije bila sposobna ili je bila sprijeena upravljati svojom imovinom ili se sama zastupati " tako se mogao davati skrbnik za itavu imovinu ili samo za neki pojedinani posao ili za odreenu stvar " najvaniji sluajevi skrbnitva nad osobama sui iuris su: a) skrbnitvo nad ludim (cura furiosi) " pripadala je po ?akoniku @33 ploa kao cura legitimi najbliem agnatu, odnosno gentilima, ukoliko furiosus nije bio in patria potestate ili pod tutorstvom za vrijeme nedoraslosti " u to doba istie se jo kuratorova vlast nad osobom i imovinom, koja je ubrzo bila svedena na upravu imovinom i ugraniena u tom pogledu jednako kao tutela " ako nije bilo osobe koja bi dola u obzir kao curator legitimus, imenovao je kuratora magistrat " cura testamentaria nije uope bila moga, ali bi oblast obino postavljala za skrbnika osobu koju je pater !amilias imenovao u oporuci b) skrbnitvo nad rasipnikom (cura prodigi) " proglaeni rasipnik je isprva dolazio pod zakonsko skrbnitvo agnata i gentila, a kasnije je skrbnika postavljao magistrat, uvaujui eventualnu oporunu volju patris !amilias " u klasino doba je skrbnik sam upravljao skrbljenikovom imovinom, a u postklasino doba je poslovima rasipnika davao samo svoj consensus, ako se nije radilo o poslovima koje je rasipnik mogao samostalno poduzimati c) skrbnitvo nad doraslim maloljetnikom ( cura minorum) " kurator je upravljao minorovom imovinom, a minor se mogao obvezivati ili otuivati samo odobrenjem kuratora ( consensus), koje se nije moralo davati osobno prigodom sklapanja posla, nego se moglo dati i usmeno, kao i unaprijed i naknadno " skrbnika je imenovala oblast na zahtjev doraslog maloljetnika

IV. S.VAR,A PRAVA


- stvarna prava (zajedno sa obveznim i nasljednim pravom) sainjavaju skupinu imovinskih prava - stvarn# "rav# je skup pravnih pravila kojima se ureuju pravni odnosi meu ljudima s obzirom na stvari, a po kojima se ovlateniku stvarnog prava priznaje potpuna ili djelomina neposredna vlast na stvari, a svima drugima se zabranjuje diranje u tu stvar - nije svaki pravni odnos koji ima za predmet stvar ujedno i stvarnopravni odnos " i obvezni odnosi mogu takoer imati za predmet stvar (obvezno pravo je pravni odnos izmeu vjerovnika (creditor) i dunika (debitor) na osnovi kojeg vjerovnik ima pravo od dunika zahtjevati odreenu inidbu koju on mora izvriti) 7 Ra<li5e i<me:u stvarniF i #&ve<niF "rava a) stvarnopravni odnos je odnos izmeu ovlatenika stvarnog prava i svih drugih osoba koje bi dole u dodir sa stvari koja je predmet tog stvarnopravnog odnosa, a obvezno pravo je samo pravni odnos izmeu odreenog vjerovnika i dunika " zato kaemo da su stvarna prava apsolutna (djeluju prema svakome), a obvezna prava relativna (djeluju samo prema osobi obveznog dunika) b) objekt stvarnog prava je stvar, a objekt obveznog prava je inidba obveznika (pa makar se ta inidba sastoji u davanju stvari) c) stvarno pravo prua ovlateniku neposrednu vlast nad stvari, dok obvezni ovlatenik moe doi do stvari samo posredstvom dunika d) stvarna prava nareuju svima treima prema ovlateniku stanovito negativno dranje, ona sadre negativni zahtjev da trei ne smetaju ovlatenika u vrenju njegova prava, a obvezna prava nareuju obvezniku da u korist ovlatenika vri odreenu inidbu " zato je stvarno pravo negativno, a obvezno pravo pozitivno e) stvarna prava su zamiljena kao trajna, a obvezna prava kao prolazna, jer ispunjenjem dune inidbe obveza utrnjuje !) rimski pravnici su razliku stvarnih i obveznih prava izrazili razlikom akcija (tubi koje slue za zatitu jednih i drugih) " actio in rem slui im za zatitu stvarnih, a actio in personam za zatitu obveznih prava

31

7 Vrste stvarniF "rava 6) vlasni8tv# " samo kod vlasnitva stvar potpuno i iskljuivo pripada ovlateniku vlasnikog prava, te se on moe njome neogranieno po volji sluiti i njome raspolagati <) stvarn# "rav# na tu:#% stvari (iura in re aliena) " ovlatenik se smije koristiti tuom stvari samo na tono odreeni i ogranieni nain, a sve ostale vrste njena iskoriivanja pripadaju vlasniku a) servitutes " servitutes personam (osobne slunosti) i servitutes praediorum (zemljine slunosti) b) emphiteusis (em!iteuze) & trajni, otuivi i nasljedivi zakup poljoprivrednog zemljita c) superficies & pravo koritenja zgrade podignute na tuem zemljitu d) zalo+no pravo " pignus i hKpotheca

!. S.VARI
- pravo smatra za stvar u uem smislu ljudima dostine prostorno odijeljene komade vanjske prirode - u tom smislu se govori o t%elesnim stvarima (res corporales) " naelno samo one mogu biti objektom stvarnih prava, no postoje i net%elesne stvari (res incorporales) & to su zapravo prava - neko se netjelesne stvari nisu mogle posjedovati, no u kasnije se doba uvodi i posjed prava 7 P#'%ela stvariA 6) res in c#mmerci# (stvari u pravnom prometu) i res e;tra c#mmercium (izvan pravnog prometa) " res e8tra commercium: a) humani iuris (stvari izvan pravnog prometa po ljudskom pravu) res communes omnium " za !iziki ivot potrebne stvari koje nisu namjenjene privatnom vlasnitvu, nego zajednikoj upotrebi svih ljudi: zrak, tekua voda rijeka, more i morski al res publicae " javne stvari, stvari u vlasnitvu drave, tj rimskog naroda: ceste, trgovi, kazalita, kupalita itd b) divini iuris (stvari izvan pravnog prometa po boanskom pravu) res sacrae " stvari posveene bogovima: hramovi, rtvenici, kipovi bogova res religiose " stvari posveene kultu pokojnika: grobovi res sanctae " stvari pod posebnom zatitom bogova: gradski zidovi i vrata <) res manci"i " stvari koje se prenose na drugoga sveanim i !ormalistikim aktom mancipacije ili in iure cesije: italska zemljita i zgrade, robovi, domaa radna stoka i etiri stare poljske slunosti puta i vodovoda (iter, actus, via i aBuaeductus) i res nec manci"i " stvari nad kojima je vlasnitvo prenoeno ne!ormalno predajom " tradicijom: sve ostalo 4) res m#&iles (pokretnine) " stvari koje se mogu premjestiti s jednog mjesta na drugo bez da se promijeni bit stvari (tu spadaju i stvari koje se same kreu " robovi i ivotinje) i res imm#&iles (nekretnine) " stvari koje se ne mogu premjetati (zemlja sa svime to je na njoj sagraeno i usaeno, te zrani prostor nad zemljom i tlo ispod povrine, zajedno s eventualnim rudama) ;) res *ungi&ilesLgenus (zamjenjive stvari) i res n#n *ungi&ilesLs"ecies (nezamjenjive stvari) - zamjenjive stvari su one koje se u prometu redovito odreuju samo po koliini neke vrste, tako da nije vaan njihov individualitet, te je svaka jednaka koliina istovrsnih stvari jednaka, i prema tome zamjenjiva drugom jednakom koliinom stvari " vino, ito, jaja, ulje, novacR - nezamjenjive stvari su one koje dolaze u obzir u prometu po svojim individualnim obiljejima, npr umjetnina 9) res c#nsum"ti&iles (potrone stvari, npr vino, ito) i res n#n c#nsum"ti&iles (nepotrone stvari, npr igla, prsten i sl ) - razlikuju se prema tome da li se prvom redovnom upotrebom unitavaju ili ne :) res 'ivisae (djeljive) " stvari koje se mogu rastaviti na vie djelova ili pojedinanih stvari (npr zemljita) i res in'ivisae (nedjeljive) " stvari koje se ne mogu rastaviti na vie djelova ili pojedinanih stvari =) %e'n#stavne stvari (koje ine jedinstvo, kao npr rob, ivotinja, kamen), sastavl%ene stvari (koje nastaju spajanjem jednostavnih stvari u novu cjelinu, npr zgrada, brod " te stvari postaju sastavni dio nove cjeline, gube svoju samostalnost i prestaju biti samostalni objekti prava, sve dok traje taj spoj) i s5u"ine stvari (stvari koje nisu materijalno spojene, nego svaka stvar zadrava svoju samostalnost, ali su meusobno povezane po zajednikoj !unkciji, te se zato u prometu smatraju kao cjelina sa zajednikim nazivom, npr stado, nasljedstvo) >) glavna stvar (npr brava) i "ri"a'a5 ili pertinencija (npr klju od brave) " pripadak je tjelesna samostalna stvar koja je odreena da trajno slui gospodarskim svrhama neke druge, glavne stvari " ona je uzgredna stvar prema glavnoj, te je podreena njenim ekonomskim svrhama, iako nije s njom !iziki spojena, niti je njen sastavni dio - pravna vanost pertinencije je u tome to ona dijeli pravnu sudbinu glavne stvari " pravna raspoloba neke stvari obuhvaa i njenu pertinenciju, osim ako nije jasno izuzeta u ugovoru A) "l#'#n#sne stvari (stvari koje nisu ljudima korisne same po sebi, ve po svojstvu to odbacuju neki prinos) i "l#'#vi (prinosi plodonosnih stvari) " plodovi se dijele na: a) *ructus naturales " prirodni plodovi i produkti, organski doprinos to ga daje neka stvar (pr ito, voe, mlado od ivotinje) b) *ructus civiles " prihodi koji se dobivaju od neke stvari posredstvom pravnih poslova (pr najamnina, kamate)

. POS-ED $POSSESSIO)
- posjed je !aktina vlast na tjelesnoj stvari (nezavisna od pitanja da li posjednik ima i pravo na posjed), !aktino dranje neke stvari - po pravilu je vlasnik ujedno i posjednik, jer ga njegovo pravo vlasnitva ovlauje i na posjed, no netko moe imati pravo vlasnitva, a da nema posjed stvari, i obrnuto - povijesno je posjed nastao prije vlasnitva " pojam posjeda razvio se vjerojatno prvo u odnosu na zemlju, a kasnije i na pokretninama

32

- prije pojave drave i prava sastojala se vlast nad sredstvima proizvodnje samo u posjedu, a pojavom drave i prava razvija se pravo individualnog vlasnitva kao osnovni institut klasnog drutva 7 Pravni u)inci "#s%e'a a) u mnogim sluajevima je stjecanje posjeda baza za stjecanje vlasnitva (kod tradicije,okupacije, dosjelosti) b) posjednik dobiva u vlasnikoj parnici ulogu tuenog i time prednost da ne mora dokazivati svoje pravo na posjed " zato zadrava stvar ako tuitelj ne uspije dokazati svoje pravo vlasnitva (pravo na posjed) c) posjed je u doba republike dobio samostalnu pravnu zatitu, nezavisno od pitanja vlasnitva, i to putem pretorskih posjedovnih interdikata " bit te zatite sastoji se u tome da posjednika ne smije nitko samovlasno smetati, niti mu oduzeti posjed stvari, pa makar taj netko imao pravo na posjed (npr vlasnik stvari) - posjed se zatiuje kao !aktino stanje i zato su u posjedovnoj parnici iskljueni svi petitorni prigovori (prigovori iz pozivanja na pravo) - dva su miljenja u vezi toga zato je posjed dobio pravnu zatitu: SavignIev# " da je posjedovna zatita uvedena u interesu javnog poretka i spreavanja silovitog pribavljanja posjeda, te IFering#v# " zato da se vlasniku dade bre i e!ikasnije sredstvo zatite gdje on ne mora kod svakog silovitog smetanja posjeda podizati vlasniku tubu i dokazivati svoje pravo vlasnitva, nego u posjedovnom procesu dokazuje samo injenicu !aktinog posjeda 7 Vrste "#s%e'a 6) "#ssessi# a' inter'icta (juristiki posjed) " pravi posjed tien pretorskim interdiktima, koji je sadravao oba konstitutivna elementa: objektivni " corpus (!aktina vlast na stvari, materijalna mogunost dranja i raspolaganja sa stvari) i subjektivni " animus (volja posjednika da stvar dri za sebe) a) possessio vitiosa " pogrean posjed koji je steen vi (silom), clam (potajno) ili precario (na zamolbu do opoziva, pa na opoziv nije vraen) i possessio non vitiosa " posjed koji je steen nec vi nec clam nec precario " radi se o pogrenom nainu stjecanja, pa ova razlika nema veze s pitanjem prava na posjed - i takav viciozan posjed titio se interdiktima protiv svakog treeg, a nije uivao zatitu jedino protiv prethodnika od kojega je takvim pogrenim nainom bio oduzet u korist takvog prethodnika uvrtavala se u interdikt exceptio vitiosae possessionis b) possessio iusta i possessio iniusta " possessio iusta u postklasinom pravu znai isto to i possessio e8 iusta causa " posjed osnovan na pravnom razlogu c) possessio bonae fidei i possessio malae fidei " bonae fidei possessor je posjednik koji je u oprostivoj bludnji glede valjanog stjecanja (on npr vjeruje da je stekao vlasnitvo kupljene stvari tradicijom, a nije znao da tradent nije bio vlasnik), dok je malae fidei possessor znao za nevaljalost svog stjecanja 2) "#ssessi# naturalis ili 'etenti# " puko dranje stvari za nekog drugog koji je bio pravi posjednik - sadri corpus, ali ne i animus - detencija se u rimskom pravu nije smatrala posjedom, a detentor nije uivao posjedovnu zatitu - iznimno je pretor pruio interdiktnu zatitu i nekim detentorima koji su ipak smatrani posjednicima (unato pomanjkanju animusa), te im je pripadala possessio ad interdicta, nazvana po 0avignKu Mizvedeni juristiki posjedM " imaju ga: a) zalo+ni vjerovnik " osoba koja je dobila stvar u runi zalog b) prekarist " njemu je stvar ustupljena na besplatno koritenje, s time da je ima vratiti na svakodobni opoziv c) sekvestar " osoba kojoj stranke povjere stvar na uvanje, time da je ima vratiti pod odreenim uvjetima 3) "#ssessi# civilis ili "#ssessi# e; iusta causa (possessio ad usucapionem) " pravi posjed koji ima i corpus i animus, te je zatien interdiktima, ali se temelji na nekom pravnom razlogu " na iusta causi possidendi (npr kupnja) " ovdje !aktiki posjed odgovara pravu na posjed - u $ustinijanovom pravu su ove 4 vrste posjeda svrstane pod < naziva: possessio civilis i possessio naturalis 7 P#s%e' "rava $Euasi "#ssessi#) - predmetom posjeda mogle su biti po shvaanju klasinih pravnika samo tjelesne stvari, no mogue je da netko !aktiki dri sadraj nekog drugog prava, npr prava uivanja tue stvari ( corpus) s voljom da postupa kao ovlatenik tog prava ( animus) bez obzira na pitanje da li mu to pravo doista pripada - u tom pravcu je poeo pretor davati interdiktnu zatitu i uivaocu tue stvari u vidu interdicta utilia, analogno kao i posjedniku tjelesne stvari - budui da se ovdje nije moglo govoriti o posjedu stvari ( possessio), takvi su sluajevi svrstavani pod pojam quasi possessio 7 st%ecan%e "#s%e'a - posjed se po rimskom shvaanju sastoji iz dvaju elemenata: !izike vlasti na stvari (corpore) i volje drati stvar za sebe (animus posidendi), pa se posjed stjee ostvarivanjem tog objektivnog i subjektivnog elementa (corpore et animo) c#r"us " za stjecanje vlasti na stvari bilo je u prvotno doba potrebno vidno stei tu vlast !izikog raspolaganja aprehenzijom stvari (npr uzimanjem stvari u ruke), no u razvijenijem prometu su se u tom pogledu pojavila slobodnija shvaanja " u tom razvojnom procesu stjecanja corpusa treba razlikovati da li radi o: 6) #riginarn#m st%ecan%u " neposredno stjecanje posjeda, tj neovisno od volje dosadanjeg posjednika - kod originarnog stjecanja okupacijom bila je uvijek potrebna materijalna aprehenzija vidnim !izikim zahvatom stvari <) 'erivativn#m st%ecan%u " posredno stjecanje posjeda, tj voljom dosadanjeg posjednika - vri se u sporazumu s dosadanjim posjednikom koji predaje stvar novom posjedniku " takav prijenos posjeda zove se traditio " ovdje se s vremenom odstupalo od naela da je potreban materijalni akt !izike aprehenzije stvari po stjecatelju a) traditio longa manu " dovoljno je da prodavalac kupcu samo pokae zemljite, npr sa susjednog tornja, i izjavi da mu predaje posjed, a da stranke pri tome ne moraju ni stupiti na samo zemljite b) traditio brevi manu " dogovorom stranaka da stvar koju je otprije drao kupac, on zadri i ubudue kao svoju (prvo je detentor i ima corpus, a onda stjee i animus)

33

c) d) -

traditio ficta " predaja pismene isprave koja sadrava izjavu o prijenosu posjeda constitutum possessorium " posjed se stjee samo na temelju animusa, bez tradicije " to je stjecanje posjeda obinim dogovorom, mogli bi rei po zastupniku, jer kupac stjee posjed po prodavaocu kao svom zastupniku animus " ta volja mora doi do izraaja u vanjskom ponaanju " samo unutranje miljenje nije odluno ako je posjed steen na osnovu nekog pravnog posla, ta se volja zakljuuje ve iz tog posla zbog pomanjkanja potrebne posjedovne volje, posjed vlastitim aktima ne mogu stjecati umobolni, in!antes i pravne osobe

7 .ra%an%e i gu&ita5 "#s%e'a - posjed traje dok kumulativno postoje njegove obje pretpostavke " c#r"us i animus, a prestaje gubitkom makar jedne od njih - corpus postoji ako posjednik ima uvijek mogunost praktinog raspolaganja s njome tako da se moe njome sluiti kad god hoe " ne mora postojati trajni !iziki kontakt izmeu posjednika i stvari, to bi praktiki bilo i nemogue - !izika vlast (corpus), a time i posjed, prestaje ako se stvar uni8ti, i<gu&i, bude u5ra'ena (clam) ili sil#m #teta (vi) - mogue je i da posjednik zadrava posjed i samo voljom (solo animo) iako na stvari nije bio dugo !iziki prisutan (sluaj zimskih i ljetnih panjaka) 7 Ba8tita "#s%e'a - posjedovnu zatitu prua pretor svojim inter'i5tima " to su uvjetni nalozi ili zabrane koje je pretor izdavao na zahtjev jedne stranke protiv druge bez prethodnog ispitivanja ili provoenja dokaza (tek ako se jedna stranka ne bi htjela pokoriti tom interdiktu, nadovezala bi se na njega redovna parnica koja bi se rjeavala osudom) " dijele se na: 6) inter'icta retinen'ae "#ssessi#nis " tite posjednika protiv smetanja i zadiranja u posjed a) interdictum uti possidetis " za zatitu posjeda nekretnina protiv smetanja - titi se posljednji neviciozni posjednik (onaj koji je drao stvar u trenutku izdavanja interdikta) b) interdictum utrubi " za zatitu posjeda pokretnina " odreuje da stvar odnese onaj koji je u posljednjoj godini dana drao due vrijeme stvar u posjedu <) inter'icta recu"eran'ae "#ssessi#nis " restitutorni interdikti( slue za vraanje oduzetog posjeda a) interdictum de vi " nalae posjedniku koji se zemljita domogao silom da vrati posjed zemljita ranijem posjedniku, ukoliko nije ovaj moda prije toga oduzeo posjed tuenome vi, clam ili precario - interdiktna zatita moe se traiti samo u roku od jedne godine od oduzimanja posjeda b) interdictum de vi armata " odnosi se na izbacivanje iz posjeda po gomili ljudi ili orujem " interdikt nije bio vremenski ogranien na rok od 6 godine c) interdictum de precario " nareuje se prekaristu (onome koji je dobio stvar do opoziva) da stvar vrati 3) inter'icta a'i"iscen'ae "#ssessi#nis " za razliku od prva dva koja slue zatiti postojeeg posjeda, on ide za prvim pribavljanjem posjeda, te je prema tome petitorne naravi " njime se ostvaruje pravo na posjed tako da se ovlateniku prava na posjed dodjeljuje i posjed - u $ustinijanovom pravu se posjedovna zatita ne ostvaruje putem interdikata, nego u obinom sudskom procesu " imena interdikata su zadrana u tim novim posjedovnim tubama, ali imaju vie historijsko znaenje - glede uvjeta posjedovne zatite dolo je do slijedeih promjena: a) interdictum utrubi bio je izjednaen s interdictum uti possidetis utoliko to je sada i kod smetanja posjeda pokretnina bio zatien neviciozni posjednik koji je drao posjed u trenutku procesa, a ne onaj koji je imao neviciozni posjed kroz dui dio posljednje godine b) oba ranija interdikta zbog nasilnog izbacivanja iz posjeda nekretnina spojena su sada u interdictum unde vi, koji se daje samo unutar godine dana

3. V+AS,IK.VO
7 P#%am i "#vi%esni ra<v#% rims5#g vlasni8tva - vlasnitvo je drutveni odnos, jer se ne radi o pravnom odnosu vlasnika prema stvari, nego o pravnom odnosu prema ostalim lanovima drutva s obzirom na stvari " iz tog odnosa priznaje se vlasniku subjektivno pravo potpune i iskljuive vlasti na stvari koju su svi ostali lanovi drutva duni potivati - vlasniku pripada ta pravna vlast na stvar mada on u izvjesnom trenutku i nema !aktine vlasti na stvari (posjed), jer je posjed samo !aktini odnos prema stvari, a pravo vlasnitva daje vlasniku pravo na posjed - vlasnitvo ima dvije strane: 6) pozitivnu " vlasnik moe raspolagati sa stvari po svojoj volji <) negativnu " vlasnik moe svakog treeg iskljuiti od raspolaganja sa stvari - potpunost vlasnikove vlasti istie se kod $ustinijana kao plena in re potestas - na osnovu nekih pokuaja rimskih pravnika, neki su komentatori pokuali rastaviti pravo vlasnitva na tri osnovna elementa: a) uti " usus daje vlasniku pravo ekonomske upotrebe stvari b) *rui " fructus ili usus fructus daje vlasniku pravo crpljenja plodova plodonosne stvari c) a&uti " ab usus daje vlasniku pravo neogranienog raspolaganja koje ide sve do unitenja stvari - usus i !ructus mogu pripadati i drugim osobama, ali ab usus pripada samo vlasniku - rimski pravnici se protive takvom rastavljanju vlasnikih ovlatenja, smatrajui vlasnitvo kao jedinstvenu i potpunu vlast " zato vlasniku pored vlasnitva ne moe pripadati i neko drugo pravo na vlast, niti moe vlasnitvo biti vremenski ogranieno

34

- vlasnik ne prestaje biti vlasnikom ako mu ovo ili ono pravo utjecaja na stvar trenutno i nedostaje, jer mu je npr pravni poredak nametnuo neka ogranienja " otpadnu li takva ogranienja, njegovo se vlasnitvo samo po sebi proiruje na svoju prvotnu potpunost " to je tzv "rinci" elasticiteta vlasnitva ili ius recadentiae opisani pojam rimskog individualnog privatnog vlasnitva odgovara klasinom pravu vrlo je prijeporno kada i u kojim razvojnim etapama se iskristalizirao taj rimski pojam vlasnitva, no mogao se pojaviti tek s postankom drave, jer je pojava prava kao klasne kategorije vezana uz dravu i raspad drutva na klase individualnom "rivatn#m vlasnitvu je prethodilo <a%e'ni)5# vlasnitvo, tj posjedovanje zemlje i sredstava proizvodnje po plemenskim odnosno gentilnim zajednicama " napretkom proizvodnih snaga niu unutar gensa manji proizvodni kolektivi (consortium i najzad individualna obitelj) & uporedo s time kolektivno vlasnitvo se suuje na te manje kolektive, dok se konano pater familias obitelji ne pretvara u individualnog privatnog vlasnika svoje obiteljske imovine u privatno individualno vlasnitvo prele su prvo pokretnine, a potom i nekretnine isprva se vlasnitvo opisivalo po njegovim !unkcijama (uti, frui, habere, possidere) potkraj republikanskog doba javlja se naziv dominium, no niti on nije bio speci!ian za vlasnitvo, jer obuhvaa i neke druge vlasti " tek potkraj klasinog doba javlja se za vlasnitvo tehniki termin proprietas

7 Vrste rims5#g vlasni8tva - razlikujemo ; tipa vlasnitva: 1) 5virits5# " po starom civilnom pravu postojalo je samo jedno vlasnitvo koje se zvalo dominium, tj dominium ex iure ,uiritum " samo se ovo kviritsko vlasnitvo zatiivalo civilnom vlasnikom tubom ( rei vindicatio) koja je sadravala tuiteljevu tvrdnju "rem $uli $gerii esse ex iure ,uiritium" - za stjecanje kviritskog vlasnitva traile su se 4 "ret"#stav5e: a) da stjecalac bude rimski graanin, tj osoba s ius commercii b) da se radi o podesnom objektu " to su bile sve pokretne stvari in commercio, a od nekretnina samo zemljita u 3taliji c) stjecanje kviritskog vlasnitva se moralo zbivati na propisani nain " kod res mancipi se traio !ormalistiki nain stjecanja civilnog prava (macipatio, in iure cessio), dok je za res nec mancipi bio dovoljan i ne!ormalan akt stjecanja po ius gentium (traditio kao ne!ormalna predaja stvari u vlasnitvo) 2) "ret#rs5# ili &#nitarn# " razvilo se potkraj republike u doba razvijenijeg prometa i trgovine kad su !ormalistiki i komplicirani naini prenoenja kviritskog vlasnitva na res mancipi postali nepraktini " zato se esto dogaalo da bi se otuivanje na res mancipi vrilo ne!ormalnom predajom - po civilnom pravu je dosadanji vlasnik zadravao kviritsko pravo, a stjecalac je predajom (tradicijom) dobivao na res mancipi samo posjed stvari koji bi se po proteku roka dosjelosti pretvorio u kviritsko vlasnitvo - dok nije protekao uzukapioni rok, takav je posjednik po civilnom pravu bez zatite " zato je takvom stjecaocu pretor pruao zatitu " on ga dodue nije mogao priznati civilnim vlasnikom, ali ga je zatitio u posjedu stvari s gotovo jednakim uinkom kao civilnog vlasnika - protiv otuivaoca koji bi kao kviritski vlasnik zatraio rei vindikacijom povratak stvari, davao je pretor stjecaocu ekscepciju doli (prigovor prijevare), koja se u tom sluaju zvala exceptio reivinditae ac traditae (prigovor da je stjecaocu stvar bila prodana i predana iako nije bio izvren civilni prijenos vlasnitva) - ako bi stvar zavrila u rukama treih, davao je pretor stjecaocu (bonitarnom vlasniku) petitornu tubu koja se zvala actio "ublicana " njome je mogao od treih zahtijevati povratak stvari kao da je ona njegovo vlasnitvo, jer se ta tuba temeljila na !ikciji kao da je ve protekao rok za stjecanje vlasnitva uzukapijom - actio 'ublicana davala se i protiv otuivaoca"vlasnika ako bi stvar opet dospjela u njegove ruke - stjecalac je u opisanim sluajevima bio u slinom poloaju kao civilni vlasnik, a stvar je time trajno dospjela u njegovu imovinu " on ju je drao in bonis suis (in bonis habere), pa se taj odnos zove i Mbonitarno vlasnitvoM - dosadanji vlasnik zadrao bi samo nudum ius ,uiritium, tj samo puko ime vlasnika bez ikakova sadraja, a i nudum ius ,uiritium bi uzukapijom prela na bonitarnog vlasnika, koji tada postaje kviritskim vlasnikom - u postklasinom i $ustinijanovom pravu nestaje opisanog dupliciteta vlasnitva, jer se civilno pravo stapa s pretorskim, a po $ustinijanu je i bila !ormalno ukinuta razlika izmeu res mancipi i res nec mancipi koja je dovela do ovog posebnog bonitarnog vlasnitva 3) "r#vinci%aln# " teritorijalnim irenjem )ima na vanitalne provincije razvija se i provincijalno vlasnitvo na zemljitima u provincijama - !ormalno je vlasnitvo provincijalnih zemalja pripadalo dravi, no domai stanovnici i rimski graani kojima je drava ustupila takva zemljita na uivanje i obraivanje uz plaanje daa, stekli su na toj zemlji pravo koje se prenosilo i na nasljednike i titilo se akcijama in rem analognim rei vindikaciji - takvo je vlasnitvo materijalno bilo jednakog sadraja kao i dominium ex iure ,uiritium te se na kraju ve i oznaivalo kao dominium, a u $ustinijanovom pravu je nestalo i ove razlike 4) "eregrins5# " kad je prestala prvobitna bespravnost stranaca, a pogotovo kad su peregrini postali pripadnici rimske drave, oni nisu mogli (ukoliko im nije bio podijeljen commercium) stjecati kviritsko vlasnitvo, ali su praetor peregrinus i provincijalni namjesnici titili njihovu imovinu analogno kao i kviritsko vlasnitvo - osim toga, Eaius govori o pravom vlasnitvu peregrina & u njihovim gradovima i dravicama pripadalo im je vlasnitvo po njihovom nacionalnom pravu ukoliko im je to bilo priznato po rimskim ugovorima ili zakonima - kad su konstitucijom cara #arakale svi slobodni stanovnici carstva dobili rimsko graanstvo, izgubila je i ova razlika raniju vanost

35

- konani rezultat tog razvoja bijae da $ustinijanovo pravo pozna samo jedan tip vlasnitva koji se oznauje kao dominim ili proprietas, a redovni nain njegova prenoenja je sada traditio 7 Ograni)en%a vlasni8tva u interesu sus%e'a postojala su mnoga takva ogranienja ve u ?akoniku @33 ploa: a) pravilo da se izmeu zemljita mora ostaviti mea ( finis) od 9 stopa koja je sluila za prolaz i okretanje pluga " isti se toliki prostor morao ostaviti izmeu zgrada (ambitus), no kod obnove )ima nakon galskog poara je to naputeno b) vlasnik poljoprivrednog zemljita je morao trpiti da grane sa susjedova zemljita presiu na njegovo zemljite, ali samo u visini od 69 stopa " nie grane je mogao sam posjei, a isto tako je mogao isjei korijenje koje bi prodrlo na njegovu stranu c) plodove koji s drveta padnu na susjedovo zemljite mogao je vlasnik drveta sabirati svakog treeg dana " pretor je to proirio na sve plodove dajui u tu svrhu interdictum de glande legenda d) vlasnik susjednog zemljita mogao je s actio pluviae arcende traiti da susjed ukloni takve naprave koje bi uzrokovale jae prodiranje vode na susjedovo zemljite e) vlasnik je morao trpjeti tetne imisije (dim, prah, smrad ) ukoliko nisu prelazile granice normalnog uivanja zemljita i nisu bile prekomjerne u %avn#m interesu su postojala takoer stanovita ogranienja, pogotovo u carsko doba a) ustanova eksproprijacije (izvlazbe) za javne potrebe, npr za gradnju cesta, vodovoda itd b) propisi o zabrani ruenja zgrada u pekulativne svrhe (npr da se proda materijal) c) propisi o graevnom redu u velikim gradovima d) propisi o dunosti obalnih vlasnika da dozvoljavaju upotrebu obale za plovidbu i sl e) u postklasino doba je odreeno i pod kojim uslovima mora vlasnik dozvoliti da drugi vadi mramor, kamen i rudu koje je otkrio na njegovu zemljitu - ukoliko nisu predleala takva posebna ogranienja, mogao je vlasnik raditi sa svojom stvari to hoe - pitanje je da li je rimsko pravo poznavalo zabranu ikane, koju ini onaj koji se sluio svojim pravom ne u nekom svom interesu, nego radi toga da bi drugome nakodio ( animo nocendi) " zabranu ikane izgradila je sredovjena i moderna nauka, a sporno je da li ju je poznavalo ve rimsko pravo 7 Suvlasni8tv# $c#n'#minium) - neka stvar moe pripadati u vlasnitvo nekolicini osoba " u tom sluaju dolazi do suvlasnitva (condominium) - do suvlasnitva dolazi najee nasljedstvom (kada vie osoba naslijedi istu stvar), potom ugovorom (npr kada vie osoba zajedniki kupi neku stvar) ili sluajnim sjedinjenjem (pomijea se brano dvaju vlasnika) - pravo svakog suvlasnika je po sadrini jednako i odnosi se potencijalno na itavu stvar i na svaki njen !iziki dio, ali je de !acto vlasnitvo ostalih suvlasnika ogranieno i stjenjeno " zato se pravo suvlasnika izraava u i'ealnim 5v#tama stvari, tj svaki suvlasnik ima pravo na dio stvari, ali ne na !iziki dio, nego apstraktni, idealni (alikvotni) dio itave, nepodijeljene stvari i svakog njenog dijelia " ti suvlasniki alikvotni dijelovi izraavaju se u razlomcima (npr suvlasnik u 6C4 idealnog dijela) " to je tzv communio pro indiviso - svaki suvlasnik moe samostalno raspolagati svojim idealnim dijelom, no pravne poslove i raspolaganja koja se odnose na itavu stvar nije mogao suvlasnik preduzeti bez suglasnosti sviju suvlasnika - samo akte redovne gospodarske uprave (npr sijanje i etvu, popravak zgrade) mogao je svaki suvlasnik sam uiniti, dok je za izvanredne gospodarske dispozicije bio ve potreban pristanak sviju - svakom suvlasniku pripada pravo da u svako doba s actio communi dividundo zahtijeva raskidanje suvlasnike zajednice - u njenoj !ormuli je sadrana adiudicatio koja ovlauje suca ne samo na !iziku diobu stvari i dodjeljivanje odgovarajuih dijelova strankama, nego sudac kod toga ureuje i sve interne obvezne odnose meu suvlasnicima (pitanje plodova, trokova, odgovornosti za tete na stvari itd ) 7 St%ecan%e vlasni8tva - prema izvorima rimskog prava dijelili su se naini stjecanja vlasnitva na: 6) naine koji su priznati "# civiln#m "ravu (acquisitiones civiles) - bili su naelno javni, !ormalistiki i sveani te namijenjeni samo za rimske graane - na res mancipi moglo se stjecati kviritsko vlasnitvo samo civilnim nainima stjecanja, koji su se mogli temeljiti na( a) %avn#m pravu: stjecanje stvari od drave, prodaja ratnog plijena ili kon!iscirane imovine osuenika, assignatio " besplatno dodjeljivanje estica agri publici pojedincima ili kolonistima b) "rivatn#m pravu: mancipatio, in iure cessio, usucapio, adiudicatio (dosuenje po sucu u diobnim parnica"ma), hereditas (stjecanje civilnog vlasnitva) i legatum per vindicationem (zapis ostavinskih stvari) <) naine koji su priputeni "# ius gentium (acquisitiones naturales) - oni su bili nejavni i nesveani - najvanija meu njima je tradicija " ne!ormalni prijenos vlasnitva predajom posjeda stvari, a ovamo se ubrajaju jo okupacija, nalaz blaga, sjedinjenje samostalnih stvari, preradba i stjecanje plodova - ta kvali!ikacija ima samo historijsko znaenje, jer je $ustinijan ukidanjem razlika izmeu civilnog i pretorskog vlasnitva i razlike izmeu res mancipi i nec mancipi uveo samo jednu vrstu vlasnitva i za sve stvari samo jedan sistem stjecanja vlasnitva, i to iuris gentium

- kvali!ikacija moderne nauke dijeli naine stjecanja na:


DERIVA.IV,O (izvedeno) stjecanje " stenikovo pravo se temelji na pravu prijanjeg vlasnika, ono se izvodi iz prava prethodnika te se prijenos vlasnitva od dosadanjeg na novog vlasnika zbiva putem pravnog posla 6) Manci"ati# " !ormalistiki civilni pravni posao koji je sluio za prenoenje prava vlasnitva na res mancipi od dosadanjeg vlasnika na novog vlasnika

36

a)

b)

<)

mancipacija je u star# '#&a bila realna kupoprodaja za gotovo iz ruke u ruku u staro doba, kad jo nije bilo kovanog novca, sluile su kao sredstvo zamjene bakrene ipke koje su se morale vagati " akt se odvijao usmeno, a prisustvovalo mu je osim stranaka jo 9 svjedoka i libripens, koji kod akta dri vagu stvar na kojoj se prenosi vlasnitvo morala je takoer biti nazona, a ako se radilo o nekretnini ili o stvari koja se nije mogla lako prenositi, misli se da se mancipacija vrila na simbolinom dijelu stvari kupac bi, drei stvar rukom (manu capere, mancipatio) izgovorio !ormulu i stavio na vagu potrebnu koliinu bakra, a prodavalac bi pri itavom aktu samo utio i tom utnjom pristajao na kupnju mancipacija je u to doba imala < uinka: njome se sklapala kupnja i njome se prenosilo civilno vlasnitvo prodane res mancipi kad je u )imu oko polovice 2. st pr n e uveden kovani novac odreene teine i vrijednosti, otpala je potreba vaganja kupovne cijene, a doskora je bio uveden i konsenzualni ne!ormalni kupoprodajni ugovor mancipacija je ipak zadrana radi svoje druge !unkcije " za prenoenje vlasnitva " !ormalizam akta je zadran, ali je postao samo simboliki akt, jer se kupovnina nije vie vagala nego je prividni kupac udario samo jednom bakrenom ipkom, tj jednim sestercijem po vagi i predao ga otuivaocu kao simbol kupovnine " prava ugovorena kupovnina plaala se prodavaocu izvan tog akta sada se vie nije moralo raditi o kupnji, jer se kupnja mogla sklapati novim konsenzualnim ugovorom " tako se mancipacija odvojila od prave kupnje kao od svog razloga, te je postala apstraktni pravni posao, tj !orma za prenoenje civilnog vlasnitva na res mancipi prijenos vlasnitva mogao se sada vriti bez obzira na narav i valjanost onog posla ( causa) koji joj je bio temelj i koji joj je prethodio " djelovala je apstraktno " zato se u klasino doba njome vlasnitvo moglo prenositi iz najrazliitijih pravnih razloga, a ne samo iz razloga kupnje kao ustanova iuris civilis bila je mancipacija pristupana samo rimskim graanima i *atinima, a peregrinima samo ako su dobili ius commercii mancipacijom se prenosilo civilno vlasnitvo samo ako je otuivalac bio civilni vlasnik " zato je mancipanta koji je prodao stvar teretila odgovornost za sluaj da bi netko trei kao vlasnik vlasnikom tubom kupcu stvar oduzeo (ili kako danas kaemo evincirao) " prodavaoca je teretilo %amstv# <a evi5ci%u mancipant je morao na poziv tuenoga kupca ui u takvu parnicu protiv treega kao auctor, a ako to ne bi uinio ili ne bi uspio tuenog obraniti, imao je kupac protiv njega tubu zvanu actio auctoritatis, na plate dvostrukog iznosa kupovnine uz mancipaciju bilo je vezano %amstv# <a *a5ti)ne mane prodane stvari " ako bi se npr kod prodaje zemlje utvrdilo da nema povrine koliko je prodavalac tvrdio, kupac je s actio de modo agri mogao traiti dvostruku vrijednost povrine koja nedostaje uz mancipaciju mogli su se ugovarati i: stanoviti u<gre'ni uglavci i obvezatne i<%ave strana5a " tako su prodavaoca obvezivale usmene izjave ( nuncupatio) kojima je tvrdio postojanje ili nepostojanje nekih prava ili tereta na stvari ( leges mancipii) ili si je na prodanoj stvari htio sauvati slunost ili kakvo drugo stvarno pravo ( deductio servitutis) mancipaciji se nije mogao dodavati rok ili uvjet samostalni obvezni "actum *i'uciae kojim se stjecalac obvezao da stvar nee otuiti, nego e je pod stanovitim prepostavkama mancipantu remancipirati, tj vlasnitvo prenijeti mancipacijom opet natrag na njega fiduciae se ugovarala ako je mancipacija imala svrhu da se stvar prenese na stjecaoca samo radi posudbe ili uvanja (fiducio cum amico) ili se prenosila na vjerovnika kao osiguranje za njegovu trabinu ( fiduciae cum creditore) mancipacija se za prijenos vlasnitva na res mancipi odrala kroz itavo klasino doba, a u $ustinijanovom je pravu !ormalno ukinuta i zamijenjena tradicijom In iure cessi# " sluila je za prijenos vlasnitva u obliku prividne parnice, i to i na res mancipi i na res nec mancipi vrila se uz sudjelovanje pravosudnog magistra u obliku prvog dijela legisakcionog postupka legisakcije sacramento in rem " stjecatelj bi nastupio kao tuitelj, a otuivalac kao tueni " obojica dolaze pred pravosudnog magistrata, stjecatelj bi drei stvar rukom izgovorio vindikacionu !ormulu, tj tvrdnju da je stvar njegovo vlasnitvo, a otuivalac ne bi izgovorio kontravindikaciju, nego bi pristao na tuiteljevu tvrdnju ili bi naprosto utio, a zatim bi magistrat dosudio stvar prividnom tuitelju, koji je time priznat za vlasnika i in iure cessio je bila pristupana samo rimskim graanima, i ona je pripadala meu actus legitimi, te joj se nije mogao davati uvjet ili rok, no iz nje nije proizlazila actio auctoritas niti actio de modo agri in iure cessio se upotrebljavala i za prenoenje, odnosno osnivanje i ukidanje drugih prava odnosno obiteljskih vlasti koje su mogle biti predmetom vindikacione parnice " tako je sluila za osnivanje i ukidanje slunosti, za umjetno osnivanje oinske vlasti kod adopcije, za prenoenje ukupnog nasljedstva ( in iure cessio hereditatis) i za oslobaanje robova (manumissio vindicta) u postklasino doba iezava in iure cessio iz prakse, a u $ustinijanovom pravu je brisana, te je kod prenoenja vlasnitva istisnuta tradicijom (a kod prenoenja drugih prava cesijom) .ra'iti# derivatni nain stjecanja vlasnitva po ius gentium, a vri se putem ne!ormalnog prijenosa posjeda stvari na res nec mancipi prenosi se njome kviritsko vlasnitvo, a na res mancipi samo pretorsko vlasnitvo, koje je zatieno s actio 'ublicana i koje tek po proteku uzukapionog roka dovodi do kviritskog vlasnitva u $ustinijanovom pravu traditio je jedini i redovni derivativni nain stjecanja vlasnitva za sve stvari traditio je u svojoj sutini puki prijenos posjeda stvari " otuivalac naputa posjed, a stjecalac ga zahvaa, no za stjecanje vlasnitva tradicijom treba pored materijalne predaje stvari neto vie " za prijenos vlasnitva tradicijom potrebne su slijedee pretpostavke: tradent mora biti vlasnik stvari, jer nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet

4)

a)

37

b) c) d)

tradent mora prepustiti stjecatelju posjed stvari (traditio) potrebna je volja stranaka da se prenese i stekne vlasnitvo iusta causa traditionis u kojoj po klasinom pravu dolazi do izraaja ta volja za prenaanje vlasnitva to se tie preputanja posjeda, potrebna je materijalna predaja stvari " zato netjelesne stvari (prava) ne mogu biti prenoene tradicijom " u starije doba je bio potreban materijalni zahvat stvari od strane stjecaoca, no s vremenom se ta potreptina !izikog zahvata sve vie ublaavala to se tie volje prenijeti ili stei vlasnitvo, ona se nije u klasinom pravu izraavala apstraktno " nije bilo dovoljno samo rei P$a ti predajem ili ja primam stvar u vlasnitvoQ, nego je morala postojati iusta causa traditionis " opravdani pravni razlog predaje " ako je takva causa postojala, nije trebalo volju o prijenosu i stjecanju vlasnitva jo i izrijekom izjaviti, nego se volja stranaka da hoe prenijeti vlasnitvo razabirala iz causae traditionis zato kaemo da je tradicija kauzalni pravni posao, jer je prijenos vlasnitva zavisan od postojanja causae traditionis, dok su mancipatio i in iure cessio apstraktni poslovi otuenja, jer kod njih vlasnitvo prelazi izvrenjem propisanih !ormalnosti bez obzira na postojanje kauze Ostali na)ini a'iu'icati# " dosuenje skupne stvari pojedinim suvlasnicima po sucu u diobnim parnicama legatum "er vin'icati#nem " ostavitelj u oporuci sveano ostavlja nekome svoju stvar u zapis s tim uinkom da legatar odmah postaje ipso iure vlasnikom stvari im legat dospije sluajevi stjecanja od drave i sluajevi stjecanja po samom zakonu ( ex lege) bez posebnog akta stjecanja

;)

ORIGI,AR,O (izvorno) stjecanje " vlasnitvo se stjee nezavisno od prethodnikova prava i nezavisno od toga da li je stvar uope imala vlasnika 6) O5u"aci%a (occupatio) stjecanje vlasnitva na stvari koje ne pripadaju nikome ( res nullius), a vri se uzimanjem stvari u posjed s voljom da se prisvoje kao res nullius smatrale su se stvari koje nikada nisu imale vlasnika, u starije doba stvari stranaca koji nisu bili zatieni ugovornim odnosima i stvari neprijatelja, kao i stvari koje je njihov vlasnik napustio to se tie lova, bilo je stoljeima doputeno da svatko moe slobodno loviti na tuem zemljitu i okupacijom prisvojiti ulovljene ivotinje, no taj je princip doao s vremenom u sukob s novim principom privatnog vlasnitva " zato pravnici u carsko, a naroito u postklasino doba rjeavaju sukob tih dvaju principa tako da svatko moe loviti gdje hoe, ali da vlasnik svakome treemu (dakle i lovcu) moe zabraniti pristup na svoje zemljite " time je pobjedio princip zatite zemljinog vlasnitva to se tie okupacije po vlasniku naputenih stvari (res derelictae), pobijedilo je stajalite 0abinovaca da takva stvar postaje res nullius ve asom naputanja, pa je okupant stjee originarnim putem ,ala< &laga blago (thesaurus) su pokretne stvari vee vrijednosti koje su pred toliko dugo vremena skrivene da im se ne moe ustanoviti vlasnik rimsko pravo ima uvijek u vidu blago pronaeno u nekretninama (zakopano u zemlji ili uzidano u zgradi) Jadrijan (i $ustinijanovo pravo) kae da sluajno pronaeno blago pripada u polovici nalazniku, a u polovici vlasniku stvari u kojoj se nalo " to ne vrijedi ako bi netko traio blago namjerno ili unato vlasnikovoj zabrani pored zahtjeva vlasnika i nalaznika javljaju se u carsko doba zahtjevi !iska na dio pronaenog blaga ako je stvar samo izgubljena, vlasnitvo na njoj traje i dalje " zato nalaznik ne moe na njoj stei vlasnitvo, niti moe po rimskom pravu traiti nagradu u obliku nalaznine (kao danas) Prira8ta% (accessio) stjecanje vlasnitva time to se neka tua stvar kao uzgredna spoji s drugom, glavnom stvari te postaje njen sastavni dio, a vlasnik glavne stvari postaje vlasnikom nove cjeline (accessio cedit principali) vlasnitvo dosadanjeg vlasnika na pripojenoj uzgrednoj stvari prestaje de!initivno ako je spajanje de!initivno i nerazdvojivo, a ako je spoj samo privremen ili se stvari mogu opet razdvojiti, vlasnitvo dosadanjeg vlasnika ne utrnjuje, nego samo miruje dok traje spajanje " ukoliko se stvari opet razdvoje, ono oivljuje vlasnik pripojene stvari mogao je zahtjevati njeno razdvajanje s actio exhibendum (ukoliko se nije radilo o graevnom materijalu), da bi zatim mogao na razdvojenoj stvari ostavriti vlasniku tubu ( rei vindicatio) vlasnik glavne stvari ne stjee vlasnitvo uzgredne stvari besplatno " on mora vlasniku akcesorne stvari naknaditi njenu vrijednost mehaniko spajanje "#5retne stvari s "#5retn#m vano je pitanje koja se stvar smatra glavnom, a koja uzgrednom, jer je o tom zavisilo pitanje vlasnitva nove cjeline, koja je imala pripasti vlasniku glavne stvari " prevladalo je miljenje 'rokulovaca koji su glavnom smatrali onu stvar koja je odreivala ekonomsku bit nove cjeline (dragi kamen spojen s prstenom pripada vlasniku prstena) textura " tui utkani konci pripadaju po $ustinijanovom pravu vlasniku sukna tinctura " tua boja pripada vlasniku obojane tkanine scriptura " po drugome napisana slova pripadaju vlasniku papira pictura " po drugome naslikana slika pripada vlasniku materijala na kojem je naslikana " tu je prevladalo stajalite da slikaru ima pripasti materijal, jer je slikarev udio vredniji " to je stanovite prihvatio i $ustinijan spajanje "#5retne stvari ne"#5retn#% zemljite se uvijek smatra glavnom stvari, te vlasnik zemljita postaje vlasnikom tuih usjeva na zemljitu

<) 4) a)

b)

38

;)

satio " sijanje na tuem zemljitu implantatio " saenje na tuem zemljitu inaedificatio " graenje na tuem zemljitu ili graenje tuim materijalom na vlastitom zemljitu Ri%e)ni nan#si i "r#m%ene ako zemljite granii s javnom rijekom, moglo je doi do stjecanja vlasnitva u korist obalnih vlasnika u ovim sluajevima: alluvi# " naplava zemlje koju postepeno nanosi rijeka " pripada vlasniku zemlje uz koju se staloila avulsi# " kada bujica vode silovito otkine komad zemlje te ga nanese uz zemljite drugog vlasnika " dosadanji vlasnik moe takvu zemlju odvesti natrag, ali ako se on ve uvrstio i srastao s tuom zemljom, pripada tom novom vlasniku insula in *lumine nata " pojava novog otoka u rijeci " pripada vlasnicima obalnih zemljita i dijeli se meu njima prema crti povuenoj sredinom rijeke alveus 'erelictus " naputeno korito rijeke " pripada obalnim vlasnicima po istom naelu kao i otok =#mmi;ti# i c#n*usi# ako se sluajno ili namjerno pomijeaju pokretne krute ( commixtio) ili tekue (confusio) stvari razliitih vlasnika (dvije hrpe ita, dvije bave vina ) ne dolazi do sukcesije jer se ne moe utvrditi koja je glavna, a koja uzgredna stvar ako je rastavljanje pomijeanih stvari bilo mogue, ostao bi svaki vlasnikom svojih stvari s pravom da trai razluenje svojih stvari (akcijom exhibendum, a zatim reivindikacijom) ako razluivanje nije bilo mogue, a mijeanje se dogodilo voljom vlasnika, dolazilo je meu njima do suvlasnitva u razmjeru vrijednosti pomijeanih stvari " ako je mijeanje izvreno bez pristanka vlasnika, ostaje svaki vlasnikom svojih stvari, no praktiki moe vindicirati samo dio pomijeanih stvari koji odgovara vrijednosti njegove stvari

a) b) c) d) 9)

:) Prera'&a stvari (speci!icatio) - preradba jedne ili vie stvari u drugu stvar koja se po ekonomsko"socijalnim mjerilima smatra novom i razlinom (iz zlata se napravi prsten) - problem stjecanja vlasnitva na novoj stvari javlja se ako je preraiva za svoj raun preradio tuu stvar - 0abinovci su polagali vanost na materiju te su vlasnitvo nove stvari davali vlasniku materije - 'rokulovci su pridali veu vanost !ormi, a moda i radu, pa su novu stvar davali u vlasnitvo preraivau - $ustinijan smatra da nova stvar pripada vlasniku prvotne materije ako se moe povratiti u staro stanje, a u protivnom pripada preraivau ukoliko je on u dobroj vjeri - ona stranka koja gubi materiju ili rad imala je zahtjev na naknadu tete =) St%ecan%e "l#'#va - dok su plodovi jo spojeni s plodonosnom stvari, oni su njen sastavni dio i ne mogu biti predmet samostalnog vlasnitva " se"araci%#m plodova stjee vlasnik njihovo vlasnitvo (ukoliko na stvari ne postoji em!iteuza koja ima prednost pred vlasnikom, a isto tako poteni posjednik ima kod stjecanja plodova prednost pred vlasnikom) - ostali stvarnopravni ili obvezni ovlatenici stjeu plodove tek "erce"ci%#m, tj ubiranjem odnosno uzimanjem plodova u posjed " tako uivalac stjee vlasnitvo plodova originarnim nainom na temelju svog stvarnog prava putem percepcije - zakupnik stjee vlasnitvo plodova takoer percepcijom, ali njegovo je stjecanje derivativno, jer ih on ne stjee po vlastitom pravu, nego po volji zakupodavca " tim to on plodove ubire vri se zapravo tradicija plodova od zakupodavca na zakupnika >) D#s%el#st (usucapio i praescriptio) stjecanje vlasnitva posjedovanjem stvari kroz odreeno vrijeme " tko posjeduje stvar kroz zakonom propisano vrijeme, postaje njenim vlasnikom - temelji se na ideji da se !aktino stanje nakon stanovitog vremena legalizira i pretvara u pravno stanje - to je originarni nain stjecanja vlasnitva, jer posjednik koji protekom vremena postaje vlasnik stjee pravo vlasnitva bez obzira na pravo i volju dosadanjeg vlasnika

a)

usuca"i# u star#m "ravu poznata je ve ?akoniku @33 ploa, koji odreuje da se civilno vlasnitvo na zemljitu stjee posjedovanjem zemlje kroz godine, a vlasnitvo na svim ostalim stvarima posjedovanjem kroz ! godinu po ?akoniku je dovoljna objektivna injenica posjedovanja bez ikakvih daljnjih uvjeta " ne pita se jo za nain stjecanja posjeda, kao u kasnijem pravu kao ustanova civilnog prava bila je usucapio pristupana samo rimskim graanima i *atinima " za peregrine i za provincijalna zemljita uvedena je kasnije longi temporis praescriptio u starom pravu primjenjivala se usucapio uglavnom u dva najvanija slu)a%a: u svrhu legaliziranja vlasnitva koje nije bilo valjano preneseno " tu dolaze u obzir naroito dva sluaja " ili prijenos nije bio izvren na valjani nain ili stjecalac nije postao vlasnikom jer je stekao stvar od nevlasnika " u oba sluaja stjecalac je dobio samo posjed, no protekom uzukapionog roka taj se nedostatak sanirao i on bi postao vlasnikom sluila je da se vlasniku koji je vlasnitvo stekao derivatnim nainom olaka teret dokaza u vlasnikoj parnici " on bi morao u dokaz svoga vlasnitva dokazivati da je i njegov prednik ( auctor) bio vlasnik, a prednikovo vlasnitvo morao bi dokazivati opet vlasnitvom njegova prednika itd , dok ne bi doao do jednog prednika koji je vlasnitvo stekao originarnim putem " takvom dokazivanju se izbjegava ako je ve protekao rok uzukapije

39

b) 6) <) 4) ;) 9) c) -

ve je rano dolo do zabrane uzukapije na ukradenim stvarima ( res furtivae) " na takvim stvarima (po lex #tinia iz poetka < st pr n e ) nije mogao uzukapijom stei vlasnitvo ni trei koji je ukradenu stvar stekao u dobroj vjeri dok god stvar ne bi opet dola u ruke pravog vlasnika to isto bijae u burnim razdobljima potkraj republike s lex "lautia de vi i s lex Lulia de vi protegnuto i na silom oduzete stvari (res vi possessae) usuca"i# u 5lasi)n#m "ravu poeo se za uzukapiju zahtijevati u svakom sluaju neviciozni posjed, tj posjed koji nije steen vi, clam ili precario, te se stoga traila possessio iusta (posjed osnovan na valjanom pravnom razlogu) i possessio bonae fidei (posjed steen u dobroj vjeri) u klasinom pravu primjenjivala se usucapio uglavnom u dva najvanija slu)a%a: u svrhu da se pretorsko vlasnitvo pretvori u civilno time to e onaj koji je npr res mancipi stekao samo tradicijom nakon uzukapionog roka od dvije, odnosno jedne godine dosjesti nudum ius ,uiritium i time kviritsko vlasnitvo da se pribavi civilno vlasnitvo potenom posjedniku koji je stekao stvar od nevlasnika pored s"#s#&n#sti #s#&a (rimski graani i *atini) trae se po klasninom pravu za uzukapiju pretpostavke koje su u srednjem vijeku saete u poznatom stihu: Pres habilis, titulus, fides, possessio, tempusQ s"#s#&na stvar (res habilis) " iskljuene su od uzukapije res extra commercium, res furtivae i res vi possessae, stvari koje je zabranjeno otuivati, stvari !iska i cara, stvari koje slue javnoj uporebi te stvari pupila i minora "ravni nasl#v (iusta causa) " zakonski, tj pravni razlog, koji opravdava uzimanje stvari u posjed iusta causa je kod derivatnog stjecanja po pravilu neki pravni akt koji prethodi tradiciji stvari, kao npr kupnja, darovanje itd i koji bi po pravilu " da nema neke zapreke " doveo odmah do stjecanja vlasnitva, ali u konkretnom sluaju dovodi samo do zakonitog posjeda jer ili nije bila odrana !orma otuivanja ili otuivalac nije bio vlasnik stvari '#&ra v%era (bona fides) je posjednikovo uvjerenje o zakonitosti njegova posjeda " on mora biti u uvjerenju da ne vrijea niija prava bona fides morala je po rimskom pravu postojati u asu stjecanja posjeda " tu je vrijedilo naelo: mala fides superveniens non nocet " ako posjednik kasnije sazna za zapreke opravdanosti svojega posjeda, nije mu to smetalo da dovri uzukapiju "#s%e' (usus, possessio) mora biti neprekinut prekidanje posjeda mogao je vlasnik zemljita uiniti i simboliki (otkidanje granice), no podizanjem vlasnike tube (litiskontesticijom) nije se prekidala usucapio "#tre&n# vri%eme (tempus) posjeda bilo je i sada isto kao i po ?akoniku @33 ploa u sluaju posjednikove smrti tekla je usucapio dalje u korist leee ostavine i nasljednika, pri emu su i dalje mjerodavni bili titulus i bona fides ostavitelja, a ne nasljednika od prekidanja dosjelosti, gdje do asa prekida protekli rok uzukapije propada te dosjelost mora zapoeti iznova, treba razlikovati mirovanje dosjelosti, gdje se dosjelost kroz neko vrijeme zaustavlja, ali kad razlozi mirovanja otpadnu, dosjelost tee dalje i nastavlja se na ve ranije proteklo vrijeme u klasinom pravu su postojala jo tri sluaja uzukapije gdje se nije traio ni iustus titulus ni bona fides: usucapio pro herede " stjecanje ostavine po bilo kojem neovlatenom treem posjedovanjem ostavine kroz godinu dana usureceptio ex fiducia " njome stjee za godinu dana vlasnitvo stvari onaj koji ju je prenio u !iducijarno vlasnitvo zalonom vjerovniku ili drugom prijatelju, a stvar doe opet u njegove ruke usureceptio ex praediatura " kod nje se dogaa to slino sa stvarima koje su dravi predali kao jamstvo njezini dunici, a te su stvari nakon prodaje za dravna potraivanja dole opet u posjed dunika l#ngi tem"#ris "raescri"ti# usucapio se kao civilni nain stjecanja kviritskog vlasnitva nije mogla primjenjivati na provincijalna zemljita, jer se do $ustinijana kviritsko vlasnitvo moglo stjecati samo na italskim zemljitima " isto tako nisu se uzukapijom mogli sluiti peregrini zato je carsko zakonodavstvo potkraj < st n e uvelo za provincijska zemljita ustanovu longi temporis praescriptio ona je u poetku imala samo uinak prigovora protiv vlasnikove tube " dugogodinji posjednik provincijalnog zemljita imao je protiv tube Mprovincijskog vlasnikaM prigovor nazvan exceptio ili praescriptio longi temporis, koji se mogao suprotstaviti vlasnikovu zahtjevu na povratak stvari nakon !4 godina inter praesentes (ako su obje stranke boravile u istoj pokrajini ili opini), odnosno nakon 4 godina inter absentes (ako ne borave u navedenim podrujima) longi temporis praescriptio nije dakle posjedniku pribavljala vlasnitvo, nego je sluila kao obrana protiv vlasnikove tube na povratak stvari kod longi temporis preskripcije morao je postojati iustum initium possessionis, tj posjed se morao temeljiti na pravnom naslovu (iusta causa), a ubrzo se postavio i zahtjev bonae fidei za razliku od uzukapije, longi temporis praescriptio prekidala se ne samo gubitkom posjeda nego i podizanjem tube, jer ona poiva upravo na ideji da vlasnik gubi svoj zahtjev ako kroz 65 odnosno <5 godina ne ostvaruje svoje pravo tubom za razliku od uzukapije mogla se longi temporis praescriptio suprotstaviti i zalonome vjerovniku koji kroz to vrijeme nije ostvarivao zalono pravo " tako je stenik dosijedao stvar bez tereta

d) -

l#ngissimi tem"#ris "raescri"ti# u pravu kasnijeg carskog doba, od vremena #onstantina, mogao je onaj koji je posjedovao stvar ve 24 godina odbiti vlasnikovu tubu, bez obzira na to da li je na njegovoj strani predleao titulus i bona fides radi se dakle o zastari vlasnike tube, a ne o stjecanju vlasnitva .e#'#<i%e II je taj rok ;<; g snizio na 34 godina, jer je uveo openiti 45"godinji rok zastare svih tubi

40

e) -

titi se dakle svaki dugoroni posjednik, bez obzira na koji je nain doao do posjeda stvari, no on ne postaje time vlasnik i nee moi traiti stvar stvarnopravnom tubom od dosadanjeg vlasnika ili od treega ako bi izgubio posjed '#s%el#st -ustini%an#va "rava $ustinijan uvodi nove dvije vrste dosjelosti: re'#vna " usucapio i longi temporis praescriptio spojene su po $ustinijanu 13!. g u jedinstvenu ustanovu tzv redovne dosjelosti " usucapio je sada dosjelost na pokretnim stvarima, koja traje 3 godine, a longi temoris praescriptio je dosjelost na nekretninama, koja traje !4 godina inter praesentes, a 4 godina inter absentes i dalje vrijede naela klasine dosjelosti, naroito to se tie pravnog razloga ( iustus titulus) i dobre vjere (bona fides), priraunavanja prednikova vremena (accessio temporis) te prekida i mirovanja dosjelosti pored stvari cara i !iska iskljuene su sada od dosjelosti i stvari crkava i pobonih zaklada i<vanre'na " na temelju zastare vlasnike tube uveo je $ustinijan 1 @. g ustanovu izvanredne dosjelosti posjednik koji je posjedovao stvar 34 godina stjee ne samo pravo da odbije vlasnikovu tubu, nego stjee vlasnitvo, moe dakle akcijom in rem traiti povratak stvari ako bi izgubio njen posjed pored 45"godinjeg roka trai se samo posjednikova bona fides, a ne i iustus titulus ako se radilo o stvarima crkava i pobonih zaklada, produavao se rok na 24 godina

7 Gu&ita5 vlasni8tva - svi derivativni naini stjecanja vlasnitva znae ujedno za otuivaoca gubitak njegova prava, no vlasnitvo moe prestati zbog drugih razloga koji se odnose na objekt ili subjekt prava - objektivni razlog prestanka vlasnitva za svakoga nastupa potpunom "r#"a8(u stvari - kod djelomine propasti stvari vlasnitvo se suuje na preostale dijelove stvari " no i kod potpune propasti stvari vlasnitvo i dalje traje na ostacima unitenog objekta, mada ovi imaju sada novu ekonomsku !unkciju - subjektivni razlozi prestanka vlasnitva mogu biti 'rag#v#l%ni (tako u sluaju derelikcije) ili "r#tiv v#l%e " ako vlasnik izgubi sposobnost da bude subjektom prava (npr smru ili capitis deminucijom) - budui da je vlasnitvo u naelu zamiljeno kao trajno pravo, nije se moglo prenositi samo na odreeni rok ni pod rezolutivnim uvjetom tako da bi se nastupom roka ili ispunjenjem uvjeta vlasnikovo pravo ugasilo i stvar imala predati treem, no $ustinijan je odstupio od toga naela kod darovanja, legata i !ideikomisa 7 Ba8tita vlasni8tva 6) rei vin'icati# (vlasnika tuba) - njome se zatiuje samo civilno vlasnitvo ( dominium ex iure ,uiritium) " ona pripada kviritskom vlasniku koji je izgubio posjed stvari i ide protiv neovlatenog posjednika nevlasnika - njome se, pozivom na pravo vlasnitva, trai povratak posjeda stvari " zato je ona petitorna tuba - u klasinom pravu mogla se rei vindicatio uperiti samo protiv onoga koji je u asu litiskontestacije posjedovao stvar, no $ustinijanovo pravo smatra pasivno legitimiranim i detentora koji je dobio stvar od treega, a ne od vlasnika, ali je on mogao imenovati osobu za koju dri stvar i tako prevaliti parnicu na nju - nije bilo mjesta reivindikaciji protiv posjednika ili detentora koji je doao do stvari od samog vlasnika jer takav posjednik odnosno detentor dri stvar temeljem opravdanog pravnog raloga te ne osporava vlasniku njegovo vlasniko pravo - u najstarijem legisa5ci#n#m sudskom postupku rei vindicatio se ostvarivala legisakcijom sacramento in rem gdje su obje stranke morale postaviti svoju tvrdnju o vlasnitvu stvari i dokazivati ga " nije bilo dovoljno da tueni samo osporava tuiteljevo vlasnitvo, nego je morao tvrditi da je on sam vlasnik - u novijem *#rmularn#m postupku morao je samo tuitelj tvrditi i dokazivati svoje pravo vlasnitva, dok se tueni posjednik mogao ograniiti samo na poricanje tuiteljeva prava te je i dalje zadravao posjed ako tuitelj ne bi uspio sa svojim dokazom vlasnitva - ako se tueni opirao i upustio u parnicu, mogao je tuitelj presudom dobiti samo novanu protuvrijednost svoje stvari ( litis aestimatio) jer je svaka osuda u rimskom procesu glasila na novac - u kasnije carsko doba, u postupku koji se nazivao c#gniti# e;tra #r'inem, dolazilo je do presude na samu stvar, gdje se povratak dosuene stvari ovrivao manu militari (po sudskim ovriteljima) tueni se nije morao uputati u vlasniku parnicu i braniti stvar, no u tom sluaju morao je tuitelju odmah prepustiti posjed " kod nekretnina mu je to pretor nalagao s interdictum quem fundum, a kod pokretnina bi ovlastio tuitelja da si izravno stvar uzme (duci, ferri iubere) " ako pokretna stvar nije bila pred sudom, pripadala je tuitelju actio ad axhibendum da prisili tuenog da donese stvar pred sud ako se tueni ipak upustio u parnicu, on nije morao dokazivati svoje vlasnitvo na stvari " tuitelj je to bio duan " tuitelj e dokazivati svoje pravo vlasnitva nainom kako ga je stekao, tj dokazivat e da je vlasnitvo stekao jednim od originarnih ili derivativnih naina stjecanja tuitelj je s reivindikacijom postizavao povratak svoje stvari, odnosno u klasinom procesu njezine novane protuvrijednos" ti, ali pored toga se u presudi rjeavalo i o "omnis causa rei" " o svim koristima i prednostima koje bi vlasnik bio imao da mu je stvar bila vraena u asu litiskontestacije s druge strane mogao je i tueni traiti naknadu svojih trokova koje je uloio na stvar ta su se pitanja rjeavala razliito prema tome da li se radilo o posjedniku bonae ili malae fidei, da li se radilo o razdoblju prije ili poslije litiskontestacije, a osim toga razliito se to rjeavalo u klasinom i u $ustinijanovom pravu to se tie "l#'#va, odgovarao je po $ustinijanovom pravu bonae fidei possessor za plodove koje je ubrao i trebao ubrati poslije litiskontestacije, te za ubrane plodove prije litiskontestacije ukoliko ih jo nije potroio, a malae fidei possessor je odgovarao za sve plodove za vrijeme svoga posjeda prije i poslije litiskontestacije to se tie tuenikova potuzahtjeva za tr#85#ve (impensae) koje je uloio na stvar, razlikuju se tri vrste takvih trokova: impensae necessariae, tj nuni trokovi, uinjeni da se stvar odri i ne propadne(

a)

41

b) c) <) 4) a) b) -

impensae utiles, tj korisni trokovi kojima se poveava objektivna vrijednost stvari (amelioracije) impensae voluptuariae, tj trokovi iz luksuza uinjeni samo radi poljepavanja stvari i udobnosti u klasino doba nije tueni mogao traiti naknadu trokova po civilnom pravu, nego je pretor " i to samo posjedniku bonae fidei " davao ekscepciju doli, kojom je mogao uskratiti povratak stvari dok mu vlasnik ne naknadi impensae necessariae i impensae utiles u $ustinijanovom pravu se impensae necessariae naknauju uvijek, i to bonae i malae fidei possessor"u impensae utiles se naknauju bonae fidei possessor"u, no malae fidei possessoru"u se priznaje glede njih ius tollendi, tj pravo da ih odnese ako se time stvari ne nanosi teta impensae voluptuariae se ne naknauju nikad, ali bonae i malae fidei possesor ima glede njih ius tollendi vlasnik moe sprijeiti ius tollendi ako tuenome naknadi te izdatke acti# negat#ria slui kviritskom vlasniku protiv svakoga onoga koji ne osporava njegovo vlasniko pravo, niti dri u posjedu njegovu stvar, ali si na tuoj stvari prisvaja neko pravo ili na drugi nain smeta vlasnika (tueni si svojata npr pravo slunosti puta preko tueg zemljita) vlasnik je morao dokazati svoje pravo vlasnitva i njegovu povredu, a nije morao dokazivati da protivnikovo pravo ne postoji tuba je ila za tim da se utvrdi da tueniku ne pripada pravo koje si svojata, zatim da se ukloni protupravno stanje i naknadi teta, a na zahtjev tuiteljev morao bi tueni dati cautio de amplius non turbando, tj obvezati se stipulacijom da nee ubudue vie smetati i ovdje je presuda u !ormularnom postupku glasila na novac acti# Pu&liciana pretorska tuba, analogna reivindikaciji, koja je sluila za zatitu bonitarnog vlasnika i potenog posjednika " osoba koje nisu kviritski vlasnici, ali e takvima postati kada protekne rok uzukapije izgube li oni posjed stvari prije dovretka uzukapije, ne mogu stvar traiti reivindikacijom jer nisu kviritski vlasnici " zato im se daje actio 'ubliciana, koja je !ikticijska pretorska tuba, jer se u njoj !ingira kao da je ve protekao rok uzukapije i sucu se u !ormuli nalae da sudi kao da je ve steeno kviritsko vlasnitvo uzukapijom dva sluaja njezine primjene: sluaj zatite &#nitarn#g vlasni5a po pretoru 'ubliciusu ta je tuba potkraj republike bila uvedena najprije samo za zatitu bonitarnog vlasnika, tj za sluaj da je netko res mancipi ex iusta causa stekao tradicijom, a ne mancipacijom ako je takav bonitarni vlasnik izgubio posjed prije dovretka uzukapije, nije bonitarni vlasnik mogao traiti povratak posjeda stvari sve dok u tu svrhu nije bila uvedena actio 'ubliciana s !ikcijom da je ve steeno kviritsko vlasnitvo uzukapijom " s takvom tubom mogao je traiti povratak izgubljenog posjeda stvari od svakog treeg i od samog vlasnika sluaj "#8ten#g "#s%e'ni5a " to je onaj koji je neku stvar stekao temeljem valjana naslova i u dobroj vjeri od nevlasnika nain prenoenja je bio valjan i utemeljen na valjanoj kauzi, ali vlasnitvo ipak nije steeno zbog toga to otuivalac nije bio vlasnik, a stjecaocu to nije bilo poznato ako poteni posjednik prije dovretka uzukapije izgubi posjed stvari, on e je s actio 'ubliciana moi potraivati od svakog treeg slabijeg posjednika, ali nee s tom tubom uspjeti protiv vlasnika ako je stvar dospjela u vlasnikove ruke " ako vlasnik zatrai reivindikacijom stvar od potenog posjednika, ovaj e mu morati stvar ustupiti te on nema obrane prema vlasniku, jer on nije stekao stvar od njega nego od nekog treeg nevlasnika u sporu izmeu dva bonae !idei possessor"a jai je onaj koji je " ako su obojica stekli stvar od istog auktora (nevlasnika) " posjed ranije stekao " ako je svaki bio stekao stvar od drugoga auktora, pobjedilo je kod rimskih pravnika stanovite da je jai onaj koji stvar posjeduje u vrijeme tube u $ustinijanovom pravu ostala je actio 'ubliciana u primjeni samo za potenog posjednika koji je u dobroj vjeri i temeljem valjanog pravnog razloga stekao stvar od nevlasnika u $ustinijanovom pravu slue se s actio 'ubliciana i vlasnici koji su na valjani nain stekli stvar od vlasnika, a jo im nije protekao rok uzukapije " 'ubliciana je za takvog tuioca pogodnija od reivindikacije, jer tuitelj kod 'ublicianae nije trebao dokazivati svoje pravo vlasnitva i vlasnitvo svojih prednika, nego samo injenicu da je iusto titulo i bona fide stekao posjed stvari <a8tita <eml%i8n#g vlasni8tva u sus%e'#vnim #'n#sima acti# *inium regun'#rum " tuba za rjeavanje sporova o granici (finis) poljskih zemljita granica od 9 stopa bila je zajednika obim susjedima, a u tom postupku utvrivala bi se ta granica uz ovlast suca da u tu svrhu vri potrebne ispravke i oduzimanja zemlje putem adjudikacije, a i kondemnacije cauti# 'amni in*ecti " ako je nekom zemljitu prijetila teta zbog manjkavosti susjednog zemljita ili zgrada, koje bi se npr mogle sruiti, mogao je vlasnik ugroenog zemljita traiti od vlasnika susjednog zemljita jamstvo ( cautio damni infecti), tj obeanje stipulacijom da e naknaditi tetu koja bi se mogla dogoditi ako susjed ne bi izvrio potrebne popravke, niti dao traeno jamstvo, pretor bi ugroenog susjeda uveo u posjed susjednog zemljita, ako bi se susjed i dalje kratio dati sigurnost, pretor bi ugroenog susjeda uveo u iskljuivi posjed koji je uzukapijom mogao prijei u civilno vlasnitvo #"eris n#vi nuntiati# " tko se boji tete od neke susjedove zapoete nove gradnje ili smatra da zbog postojee slunosti ili javnog graevnog reda ima pravo gradnju zabraniti, mogao je zahtijevati od susjeda ( denuntiare) da obustavi gradnju act# aEuae "luviae arcen'ae " tuba koja ide za tim da se vlasniku vieg zemljita zabrani da na tetu nieg zemljita mijenja prirodno otjecanje vode inter'ictum Eu#' vi aut clam " pretorski nalog, izdan na zahtjev interesirane stranke, da se zabrani neka naprava ili preinaka uinjena vi ili clam, a koja bi mogla vrijeati susjedova prava

;)

42

2. S+/M,OS.I
- jedinstvenim pojmom slunosti oznauju se stvarna prava na tuoj stvari na temelju kojih se ovlateniku doputa odreeno koritenje tuom stvari bilo u interesu nekog zemljita ili osobe - na tom temelju razlikuju se zemljine slunosti (servitutes praediorum ili rerum) i osobne slunosti (servitutes personarum) - slunosti se ukazuju kao ogranienja vlasnitva, no za razliku od prisilnih, zakonskih ogranienja, slunosti nastaju u rimskom pravu naelno samo dobrovoljnim, privatnopravnim putem - klasino je rimsko pravo nazivom MservitutesM obuhvaalo samo zemljine slunosti, a osobne slunosti su tek u postklasinom i $ustinijanovom pravu uvrtene meu servitutes kao M servitutes personarumM - za sve slunosti vrijede neke zajednike 5ara5teristi5e i "ravila: a) sve su slunosti stvarna prava odreenog koritenja tue stvari, zatiena akcijom in rem koju ovlatenik slunosti moe dii protiv vlasnika i protiv svakog treeg koji bi vrijeao njegovo pravo b) nemini res sua servit " vlasnik ne moe imati slunosti na vlastitoj stvari - slunost prestaje kon!uzijom ako ovlatenik slunosti stekne vlasnitvo stvari koja je optereena slunou b) slunosti ne mogu vlasniku slunou optereene stvari nametati obveze da on neto aktivno radi ( facere) u korist ovlatenika slunosti " od njega se trai samo negativno ponaanje, tj on ne smije poduzimati nita ime bi vrijeao ovlatenikovo stvarno pravo slunosti na stvari c) servitus servitutis esse non potest " ne moe se osnivati slunost na slunosti 7 Beml%i8ne slu9n#sti (servitutes rerum ili servitutes praediorum) - zemljine slunosti pruaju svakodobnom vlasniku tzv gospodujueg zemljita ( praedinum dominans) stanovita ovlatenja nad susjednim slunim zemljitem (praedium serviens) - vlasnik slunog zemljita mora trpjeti da se vlasnik gospodujueg zemljita koristi u stanovitom pravcu njegovim zemljitem (a*irmativna slunost) ili se vlasnik slunog zemljita u stanovitom pravcu ne smije koristiti svojim zemljitem u interesu vlasnika gospodujueg zemljita (negativna slunost) - uvijek se mora raditi o dva zemljita, a slunost se osniva u korist jednog na teret drugog zemljita - zemljine slunosti ne veu samo odreene vlasnike dvaju zemljita, nego su vezane uz sama zemljita tako da slunosti kao stvarna prava postoje i dalje makar se vlasnici zemljita mijenjaju - zemljine su slunosti starije od osobnih " one su se mogle pojaviti s pojavom privatnog vlasnitva, jer se kod kolektivnog vlasnitva ne moe pojaviti problem hodanja preko tueg zemljita ili crpljenja vode s tueg zemljita itd kad je sve to ionako zajedniko - zbog udovoljavanja tim ekonomskim potrebama javljaju se najstarije zemljine slunosti puta ( iter, actus, via) i dovoenja vode (aquaeductus), koje su poznate ve ?akoniku @33 ploa i koje su se smatrale za res mancipi - one su se u to staro doba smatrale jo dijelom zemljita na koje su se odnosile, dakle smatrale su se za tjelesne stvari koje se prenose mancipacijom " tek kasnije (po nekima u 4 ili < st pr n e ) one se poinju smatati za netjelesne stvari, tj prava - s vremenom su se razvile i druge poljske slunosti i gradske slunosti, koje nisu vie bile res mancipi - pravila koja su vrijedila za sve zemljine slunosti: slunost mora biti od objektivne koristi za ekonomsko iskoritavanje toga zemljita " ne smije sluiti samo subjektivnoj koristi ili udobnosti momentalnog vlasnika zemljina slunost se ne moe razluiti od zemljita niti otuiti bez zemljita " ona prelazi zajedno sa zemljitem na novog vlasnika zemljita moraju biti susjedna slunosti se moraju vriti civiliter, tj tako da bi vlasnik slunog dobra bio vrenjem slunosti to manje ograniavan objektivna korist za gospodujue dobro mora biti trajne naravi tako da omoguuje trajno vrenje slunosti ( perpetua causa) zemljine slunosti su nedjeljiva prava " ne mogu se stoga stjecati ni gubiti po alikvotnim dijelova niti samo u korist ili na teret alikvotnog dijela zemljita - zemljine slunosti dijele se na: 6) "#l%s5e slu9n#sti (servitutes praediorum rusticorum) - najstariji tipovi poljskih zemljinih slunosti su slunosti puta i dovoenja voda - slunosti puta su: a) iter " pravo prolaenja preko tueg zemljita pjeke, na konju ili u nosiljci b) actus " pravo goniti (agere) stoku i vui kola c) via " ire pravo prolaenja, pa i natovarenim teretnim klima - najstarija vodna slunost bila je aquaeductus " pravo dovoenja ili provoenja vode kanalima preko tueg zemljita u svrhu natapanja - postepeno su se razvili i daljnji tipovi poljskih slunosti " pravo crpenja vode, pravo napajanja stoke, pravo pae, pravo praviti kre, kopati pijesak, vaditi kredu itd 2) gra's5e slu9n#sti (servitutes praedorum urbanorum) a) prava odvoenja kinice i kanala b) pravo upotrijebiti tui zid ili zrani prostor kod graenja c) graevna ogranienja radi prilaza zraka i vidika 7 Os#&ne slu9n#sti (servitutes personarum) - osobne slunosti pruaju ovlateniku takoer pravo koritenja tue stvari koje se moe sastojati ili u porabi tue stvari i crpljenju svih njenih plodova, ili samo u porabi stvari

43

- one ograniavaju vlasnitvo u veoj mjeri nego zemljine slunosti, te se osnivaju neposredno u korist neke osobe, a ne u korist zemljita " zato one nisu vezane uz vlasnitvo nekog zemljita, nego su nerazluivo spojene s osobom ovlatenika - ne mogu se prenositi na drugoga, utrnjuju ovlatenikovom smru, te su nenasljedive - osobne su slunosti naelno djeljiva prava " esto ima neka osoba samo idealni dio, npr jednu polovicu uivanja neke nekretnine ili druge stvari, a ostali dijelovi pripadaju drugim uivaocima ili vlasniku - smru ovlatenika koji ima samo dio uivanja njegova slunost utrnjuje na tom dijelu, koji postaje za vlasnika slobodan od slunosti, a ne prirasta uivaocima ostalih dijelova - osobne slunosti su mlaeg porijekla od zemljinih " uvedene su u rimskom pravu u doba kasnije republike, negdje oko -iceronova doba, pod jakim utjecajem pretorove djelatnosti - osobne slunosti u klasninom pravu nisu imale zajednikog naziva " tek ih je $ustinijan svrstao u kategoriju osobnih slunosti nasuprot zemljinim slunostima - osobne slunosti dijele se na: 6) usus*ructus (pravo uivanja) - stvarno pravo na tuoj stvari, koje daje ovlateniku osobno pravo upotrebljavati tuu stvar i crpsti njene plodove, ne vrijeajui njenu supstanciju, tj njeno suanstvo i ekonomsku namjenu - uzu!ruktuar je ovlaten ubirati plodove stvari ( frui), a u tu svrhu ima i pravo porabe stvari ( uti), dok vlasniku ostaje samo trei atribut vlasnikog prava " pravo raspolaganja s vlasnitvom ( abuti) - uzu!ruktuar prema tome ne moe sa stvari raspolagati, ne moe je otuiti, osnivati na njoj slunosti ili je dati u zalog, jer su sva ta prava raspolaganja sa stvari pridrana vlasniku - uzu!ruktuar ne smije bez vlasnikove dozvole promijeniti suanstvo stvari i njenu redovnu gospodarsku namjenu (substantia) pa makar bi se stvar time i poboljala " stoga on ne smije npr pretvoriti oranicu u livadu ili sl - uzu!rukt je strogo osobno pravo koje se ne moe ni univerzalnom ni singularnom sukcesijom prenijeti na drugoga te " ukoliko nije ugovoreno na krai rok " prestaje smru uzu!ruktuara, odnosno njegovom capitis deminucijom - uzu!ruktuar je mogao na drugoga prenijeti izvr-ivanje svoga prava koritenja, ali time nije preneseno pravo uivanja, te stoga svako ovlatenje treega prestaje uzu!ruktuarevom smru, odnosno eventualnim ranijim prestankom njegova prava - u starom pravu nisu izmeu vlasnika i uzu!ruktuara postojali nikakvi obvezni odnosi " ako je uzu!ruktuar unitio predmet uzu!rukta, odgovarao je jednako kao i svaki trei koji bi to uinio, tj deliktnim akcijama - to je bilo nezgodno za vlasnika, te je pretor nametnuo uzu!ruktuaru dunost da preuzme prema vlasniku odreene obveze na temelju ugovora " pretor je silio uzu!ruktuara da preuzme obvezu da e porabu i ubiranje plodova vriti urednim nainom (boni viri arbitratu) i da e stvar nakon prestanka uzu!rukta vratiti - u tu svrhu morao je uzu!ruktuar prije preuzimanja stvari dati vlasniku jamstvo u obliku stipulacije ( cautio usufructuaria) " iz cautio usufructuaria pripadala je vlasniku obvezna tuba actio ex stipulata na povratak stvari i naknadu tete - ako nije bila ugovorena kaucija, pripadala je vlasniku rei vidicatio na povratak stvari nakon prestanka uzu!rukta - kasnije su sve ove obveze teretile uzu!ruktuara i bez posebne kaucije i pretorske intervencije - predmetom uzu!rukta mogle su biti nepokretne i pokretne stvari, ali naelno samo nepotrone " tek negdje poetkom carstva (za 1ugusta ili +iberija) donesen je senatuskonzult prema kojem mogu predmetom uz!rukta biti i potrone stvari - ovlatenik stjee u takvom sluaju vlasnitvo stvari, a obvezan je po prestanku uzu!rukta povratiti samo jednaku koliinu istovrsnih stvari - budui da je tuba za zatitu ovlatenikova prava bila vindicatio ususfructus, koja je za takav sluaj bila prilagoena kao vindicatio utilis, govorili su klasici da se moe tuiti "quasi ex usufructus" " odatle se ve u kasnijem rimskom pravu razvija pojam quasi usus fructus, za koji se u pandektnoj nauci upotrebljava i naziv usus fructus irregularis 2) usus (slunost porabe, upotrebe) - takoer stvarno pravo koritenja tue stvari, strogo vezano uz osobu ovlatenika, koji se zove uzuar - sadraj ovlatenikova prava je ovdje ogranien samo na porabu stvari ( usus) za vlastite potrebe uzuara, a ne odnosi se i na crpenje plodova, to je bilo pridrano vlasniku - ve u klasino doba nastojalo se proirivati granice toga prava " tako je u $ustinijanovu pravu usus bio shvaen ve ire, te je uzuaru priznato pravo da u umjerenom opsegu ubire i dio plodova stvari, ali samo toliko koliko mu je potrebno za vlastitu osobnu potrebu i za potrebe njegove obitelji, odnosno kuanstva - i uzuar je bio duan dati jamstvo ( cautio usuaria) te su njegove obveze s obzirom na stvar u svemu analogne uzu!ruktuarevim obvezama - no postoji vana razlika prema uz!ruktu u tome to je uzuarevo pravo nedjeljivo, i to se na drugoga ne moe prenositi ni samo izvravanje prava 3) Fa&itati# (slunost stana) - daje ovlateniku pravo stanovanja u stanu ili u kui - habitatio je po $ustinijanu proglaena za samostalno pravo i uvrtena je meu osobne slunosti, gdje je dozvoljeno itav stan ili kuu dalje iznajmiti (dakle ustupiti treemu izvravanje prava) - habitatio ne utrnjuje capitis deminutione niti non usu 3) #"erae serv#rum vel animalium esto se zapisom ostavljala nekome radna snaga roba ili ivotinje $ustinijan je proglasio i ovo pravo posebnom osobnom slunosti, gdje se operae mogu davati i u najam ni ova slunost ne utrnjuje capitis deminutione, ali je za razliku od ostalih osobnih slunosti prelazila i na nasljednike

7 St%ecan%e slu9n#sti - civilni na)ini:

44

a) b) c)

za stjecanje najstarijih poljskih slunosti puta i vodovoda, koje bijahu res mancipi, sluila je mancipatio i in iure cessio normalni civilni nain za stjecanje svih ostalih slunosti bila je in iure cessio deductio servitutis ili ususfructus bio je pridraj slunosti prigodom otuivanja neke stvari putem mancipacije ili in iure cesije, ili prigodom odreivanja legata d) adjudikacijom u diobnim parnicama mogao je arbiter jednoj ili drugoj stranci prigodom realne diobe dosuditi slunosti na drugim djelovima e) legatom za sluaj smrti (legatum per vindicationem) !) staro civilno pravo poznavalo je i uzukapiju slunosti u roke od jedne odnosno dvije godine, no s lex Scribonia ona je ukinuta - "ret#rs5i na)ini " isprva su uvedeni samo za peregrine i za pokrajinska zemljita, ali su preli i u upotrebu rimskih graana a) na provincijalnim zemljitima mogle su se osnivati slunosti pacti onibus et stipulationibus , tj ne!ormalnim ugovorima koji su bili potvreni stipulacijom ili pismenom klauzulom o izvrenoj stipulaciji - taj je nain postao u $ustinijanovom pravu openiti nain stjecanja slunosti meu ivima b) pored toga razvila se u $ustinijanovu pravu traditio i patientia kao nain stjecanja slunosti - to je bilo u vezi s izgradnom pojma kvaziposesije prava slunosti " moe li se pravo slunosti posjedovati, moe se takav posjed i prenositi tradicijom " uz kvazi"posesiju prava slunosti javlja se zato i quasi)traditio slunosti - s tradicijom je bila izjednaena patientia, tj osnivanje slunosti njenim vrenjem uz muko odobrenje vlasnika c) stjecanje zemljinih slunosti i uzu!rukta putem longi temporis praescriptio - slunost stjee inter praesentes za 65, a inter absentes za <5 godina onaj koji je !aktiki vri kao svoje pravo " u tu svrhu se ne trai ni iustus titulus ni bona fides, no sadraj slunosti ne smije se prema vlasniku vriti vi, clam ili precario 7 Prestana5 slu9n#sti a) odreknue ovlatenika b) confusio (consolidatio) " spajanje slunosti s vlasnitvom slune stvari u istoj osobi c) propau slune stvari, dok kod uzufructa i uzusa prestaju slunosti ve i promjenom suanstva d) smru i capitis deminutione ovlatenika prestaju uz!rukt i uzus - u $ustinijanovom pravu taj uinak nije imala capitis deminutio minima e) nevrenjem (non usus) kroz 6, tj < godine, a po $ustinijanovom pravu kroz 65 ( inter praesentes), tj <5 godina ( inter absentes) utrnjuju poljske slunosti, uzu!rukt i uzus (ali ne habitatio i operae servorum) - kod gradskih slunosti dolazi do utrnua putem usucapio libertatis, tj time to optereeni postupa protivno slunosti i odrava takvo stanje kroz vrijeme potrebno za dosjelost !) osobne slunosti koje su osnovane na odreeno vrijeme ili do nastupa rezolutivnog uvjeta prestaju ipso iure protekom vremena odnosno ispunjenjem uvjeta 7 Ba8tita slu9n#sti - slunosti su kao stvarna prava zatiena akcijom in rem, koja se u klasinom pravu zove vindicatio servitutis ili ususfructus, odnosno usus, a u bizantsko doba, ili tek po $ustinijanu, nazvana je actio confessoria - isprva je ona pripadala ovlateniku slunosti protiv vlasnika slune stvari, a kasnije se actio confessoria davala i protiv svakog treeg koji je smetao ovlateniku u vrenju slunosti - actio confessoria je vindicatio servitutis, tj tuitelj postavlja tvrdnju da mu pripada slunost analogno kao to vlasnik u reivindikaciji postavlja tvrdnju o svom vlasnitvu - tuitelj mora dokazati da mu pripada pravo slunosti, a tueni e u tom sluaju biti osuen na priznanje slunosti i uspostavu stanja koje odgovara slunosti, zatim naknadu tete i zabranu daljnjeg smetanja - actio confessoria je nalije poznate nam ve vlasnikove actio negatoria " s actio negatoria brani se vlasnik protiv treega koji ga smeta, a s actio confessoria ustaje ovlatenik slunosti protiv vlasnika i treega da ishodi priznanje i ostvarenje svoje slunosti - za zatitu pojedinih zemljinih slunosti davao je pretor i zatitu posebnim interdiktima !aktinom vriocu slunosti koji je ne vri vi, clam ni precario protiv vlasnika gospodujueg zemljita, dakle bez dokazivanja njegova prava na slunost - uzu!ruktuaru i uzuaru davali su se u tu svrhu posesorni interdikti kao interdicta utilia

1. EMDI.E/BA I S/PERDI=IES
7 Em*iteu<a (emphKteusis) - nasljedni zakup $ustinijanovog prava sa stvarnopravnim znaenjem - ona ima dva historijska korijena: 6) ager vectigalis, ius perpetuum 3 iz prakse zapadnog dijela carstva - nasljedni zakupni odnosi bili su poznati u )imu ve u republikansko i klasino doba - drava i gradske opine davali su svoja zemljita privatnicima u zakup Mza uvijekM ( in perpetuum) ili na dugi rok (najee na 655 godina) time da se takvom zakupniku ni njegovim nasljednicima zakup nije mogao oduzeti dok redovito plaaju godinju zakupninu " vectigal - pretor je davao nasljednom zakupniku ne samo posesorne interdikte nego i stvarnopravnu tubu, actio in rem vectigalis, koja je bila analogna vlasnikovoj reivindikaciji ( utilis rei vindicatio) " time je on stekao stvarno pravo (ius in agro vectigali) - ius in agro vectigali odraava se u postklasino doba pod nazivom ius perpetuum do u kasno caarsko doba kao oblik nasljednog zakupa dravnih domena <) em*iteu<a 3 iz prakse istonog dijela carstva - em!iteuza se u Erkoj izvorno odnosila na neobraena zemljita koja je zakupnik preuzeo uz dunost njihova nasaivanja

45

pod tim nazivom preuzeta je ta ustanova vjerojatno iz ,gipta u rimsku sjevernu 1!riku te se kao nasljedni zakup primjenjivala do kraja 3 st n e na krunskim dobrima cara emphyteusis nije ovdje jo bila nasljedni zakup, nego zakup na odreeno vrijeme (izvorno na pet godina) s vremenom se i odatle razvilo dugotrajno i nasljedno zakupno pravo ( ius emphyteuticum), ponajprije kod osoba koje bi okupirale naputena carska dobra

- od sredine 2 st n e zapoinu se ius perpetuum i emphyteusis stapati u jednu ustanovu, koju susreemo pod nazivom em!iteuze u kasno carsko doba i u $ustinijanovom pravu - u $ustinijanovom pravu je em!iteuza regulirana kao stvarno pravo na tuoj stvari ( ius in re aliena), koje je otuivo i nasljedivo, a ovlateniku daje potpuno koritenje zemljita - em!iteuta je duan plaati godinju dau u novcu ili u naturi ( canon) - namjeravano otuenje svog prava mora najaviti vlasniku zemlje, koji ima pravo prvokupa ( ius protimiseos., a za dozvolu otuivanja duan je vlasniku platiti <L kupovne cijene (u srednjem vijeku laudemium) - em!iteut moe biti lien svog prava samo ako pogorava zemljite ili ne plati canon ili javne dae kroz 4 godine - za zatitu njegova prava pripada em!iteutu pored vindikacije kojom trai povratak oduzete zemlje od svakog treeg i od vlasnika, i negatoria i confessoria (kao utiles), te posjedovni interdikti (kao interdicta utilia) 7 Su"er*icies - to je po $ustinijanovom pravu nasljedivo i otuivo pravo iskoritavanja zgrade podignute na tuem zemljitu, uz plaanje godinje dae (solarium) - supre!icijar vri zapravo sva vlasnika prava na takvoj zgradi - veinom se radi o zgradi koju je super!icijar sam podigao, no superficies se mogao osnivati i na gotovim zgradama - potreba izgradnje takvog stvarnog prava na tuoj stvari pojavila se zbog rimskog principa "superficies solo cedit", prema kojem sve ono to se sagradi na tuoj zemlji postaje vlasnitvom vlasnika zemlje - zbog koncentracije zemljinog vlasnitva u rukama drave, opina i malog broja rimskih bogataa, te zbog naroito visoke cijene i potranje zemljita u )imu i ostalim gradovima, ukazala se potreba da se osigura stanovanje u vlastitoj kui na tuem zemljitu - ponajprije je drava, ve od vremena republike, dozvoljavala privatnicima da si na javnom dobru, koje se nije moglo prodavati, sagrade kue ili obrtne lokale i da ih trajno ili na odreeni dui rok upotrebljavaju uz plaanje godinje dae (solarium) " za dravom su se povele i gradske opine, a konano i privatnici - takav odnos bio je u klasino doba samo obvezni odnos najma ili zakupa, iz kojeg je graditelj kue imao samo obvezni zahtjev protiv zakupodavca (actio conducti), a nikakvo stvarno pravo protiv treih, ni na samoj zgradi - ve je u klasino doba poeo pretor onome koji je drao takvo zemljite davati interdiktnu zatitu (interdictum de superficie) u sluaju smetanja ili oduzimanja protiv svakoga, a ponekad je davao mu i petitornu tubu in rem u svrhu zatite protiv vlasnika zemljita i protiv treih - tako je taj isprva samo obvezni odnos dobivao u postklasinom pravu sve vie stvarnopravni karakter, te je u $ustinijanovom pravu smatran ve za otuivo i nasljedivo stvarno pravo na tuoj stvari - super!icijarevo pravo zatieno je sada akcijama in rem analogno vlasnitvu (utilis rei vindicatio, negatoria i confessoria), a osniva se ugovorom ili razredbom posljednje volje

>. BA+OM,O PRAVO


- zalono pravo je stvarno pravo na tuoj stvari koje slui realnom osiguranju neke vjerovnikove trabine - dunik (ili netko trei za dunika) ustupa vjerovniku na svoje stvari zalono pravo kako bi vjerovnik putem te stvari doao do naplate svoje trabine - zalono pravo se razvija u veoj mjeri s pojavom novanog prometa, kredita, bankarstva i lihvarstva - kad vjerovniku za njegovu trabinu ne prua dovoljnu garanciju sama dunikova osoba, ni njegovi eventualni jamci (personalno osiguranje), daje dunik vjerovniku neku svoju stvar u svrhu zaloga (realna garancija) - zalono prao daje vjerovniku pravo na posjed te stvari i namirenje njegove trabine iz te stvari - kako e se vriti namirenje iz zalone stvari, rjeavalo se razliito u razliitim povijesnim razdobljima: mogunost da vjerovnik zadri stvar kao svoje vlasnitvo (u starom grkom i u najstarijem rimskom pravu " to je tzv lex commissoria) vjerovniku se daje ovlatenje da stvar samo posjeduje i time vri prisilu na dunika da ispuni svoju obvezu (kod rimskog pignusa u starije doba) vjerovnik mora zaloenu stvar prodati i utrkom namiriti svoju trabinu (u razvitom rimskom i u dananjem pravu) - zalono pravo je akcesorno pravo, jer ono zavisi od postojanja trabine osiguranju koje ima sluiti - zalono pravo je i stvarno pravo, koje djeluje proti svima, a trabina koja se zalogom osigurava je samo obvezni odnos, koji djeluje izmeu odreenog vjerovnika i njegova osobnog dunika - staro rimsko pravo nije poznavalo zalono pravo u dananjem smislu " pravni posao civilnog prava koji je imao jednaki gospodarski uinak (jamenje stvari za neku trabinu) bila je isprva fiducia cum creditore kojom se na vjerovnika prenosilo vlasnitvo stvari koja treba da mu slui za osiguranje - zalono pravo kao posebno stvarno pravo na tuoj stvari razvilo se tek pretorskim djelovanjem " u tu svrhu postoje u klasinom i $ustinijanovom pravu dvije ustanove: pignus (runi zalog gdje se na vjerovnika prenosi posjed zaloene stvari) i h$potheca (ugovorni zalog bez posjedovanja stvari)

46

- *i'ucia se sastojala u tome da bi dunik prenosio na vjerovnika putem mancipacije ili in iure cesije vlasnitvo stvari s !iducijalnim uglavkom (pactum fiduciae) da e mu ovaj vlasnitvo vratiti kada mu bude isplaen dug - takav !iducijalni prijenos vlasnitva koji je mogao sluiti i drugim svrhama (npr svrhama pohrane ili posudbe " fiducio cum amico contracta), sluio je u ovom sluaju vjerovnikovom osiguranju, pa se zato govorilo o fiducia cum creditore contracta - vjerovnik je postajao vlasnik stvari i kao takav on bi mogao sa stvari odmah raspolagati, te je npr i prodati, ali ga je vezao pactum fiduciae prema kojem mora prenijeti stvar u vlasnitvo dunika im mu dug bude isplaen - ta je vjerovnikova obveza bila isprva samo moralne naravi, poivala je na njegovoj vjeri i potenju ( fides), ali je ve u doba republike dobila i tubenu sankciju s actio fiduciae, kojom je dunik nakon podmirenja duga mogao traiti povratak stvari, odnosno ako je vjerovnik kao vlasnik protivno pactum)u fiduciae ipak stvar otuio, mogao je dunik traiti naknadu tete - actio fiduciae imala je samo obligatorni, a ne stvarnopravni uinak, jer je dunik kod !iducije izgubio vlasnitvo i stoga nije mogao potraivati stvar od treeg stvarnopravnom tubom - "ignus (runi zalog) " ovdje bi dunik zadrao vlasnitvo stvari te bi zalonu stvar ne!ormalno predao vjerovniku da je ovaj dri dok mu ne bude namiren dug, a tada da je vrati - iako je vjerovnik bio samo detentor stvari, pretor mu je dao ponajprije pravnu zatitu posesornim interdiktima, smatrajui ga juristikim posjednikom (tzv izvedeni posjed) - vjerovnik je na taj nain siguran za posjed stvari, te je ispoetka samo posjedovanjem stvari vrio na dunika pritisak da mu isplati dug i tako doe opet do svoje stvari, jer je pravo prodaje stvari uvedeno tek kasnije - dunik je bio u daleko povoljnijem poloaju nego kod !iducije, jer je kao vlasnik mogao po isplati duga potraivati svoju stvar reivindikacijom od svakog treeg, a od vjerovnika je mogao temeljem zalonog ugovora ( contractus pigneraticius) traiti nakon isplate duga povratak zaloene stvari osobnom (obveznom) tubom - pravo prodaje i stvarnopravnu zatitu protiv treih ( actio quasi Serviana) stekao je vjerovnik tek kasnije, kad su se ti instituti razvili kod hipoteke, i tek tad je pignus postao zalono pravo u pravom smislu - FI"#tFeca je ugovorni zalog bez posjeda zaloene stvari " vjerovnik i dunik ugovaraju da odreena stvar ima sluiti osiguranju i namirenju vjerovnikove trabine, no stvar ostaje u posjedu dunika dokle god trabina ne dospije na plate - ovdje otpada ona za dunika nezgodna strana pignusa, gdje se dunik ne moe sluiti sa zalonim predmetom - hipoteku je u )imu izgradilo pretorsko pravo, ponajprije u vezi sa zakupom poljoprivrednih nekretnina " zakupnik takvog zemljita ugovorio bi sa zakupodavcem da mu daje u zalog radi osiguranja zakupnine svoj poljodjelski inventar, tj svoja orua, stoku itd (tzv invecta et illata) " takve stvari nisu mogle !iducijom ili pignusom biti predane u posjed zakupodavca, jer bi zakupniku bilo time onemogueno obraivanje zemlje - pretor je zakupodavcu davao interdictum alvianum, kojim je od zakupnika mogao po dospijetku trabine zahtijevati posjed na invecta et illata " interdictum Salvianum se mogao uperiti samo protiv zakupnika, a ne i protiv treih koji bi dospjeli u posjed takvih stvari " to je bio njegov veliki nedostatak - takvu je zatitu dobio zakupodavac s obzirom na invecta et illata tek u doba principata s pretorskom actio erviana, koja je ve bila petitorna tuba, te je zakupodavac mogao s njom traiti posjed i izruenje zaloenog inventara i od svakog treeg - ubrzo je actio Serviana bila proirena i na ugovorne zaloge svake vrste, kad god je netko zalagao stvar bez predaje posjeda stvari " u toj proirenoj !unkciji ona se zove actio quasi erviana, a u $ustinijanovoj kodi!ikaciji i actio hypothecaria ili actio pigneraticia in rem - actio quasi Serviana primjenjivala se sada i na runi zalog (pignus) ukoliko bi vjerovnik izgubio posjed stvari " na taj su nain i pignus i hKpotheca postali zalono pravo u dananjem smislu, tj stvarno pravo na tuoj stvari koje djeluje proti svima, a zatieno je akcijama in rem - macipatio i in iure cessio, a s njima i fiducia izale su iz porabe u postklasino doba, a $ustinijan ih je !ormalno uklonio " u interpoliranim mjestima je zato !iduciju zamjenio s pignusom i hipotekom, koje su bile sada jedine dvije vrste zalonog prava s jednakom !unkcijom i pravnim uincima, a razlikovale su se po tome da li se posjed odmah prenosi na vjerovnika ili stvar do dospjelosti duga ostaje u posjedu dunika 7 P#stana5 i "re'met <al#9n#g "rava - zalono pravo nastaje ne*#rmalnim ug#v#r#m, i to bilo realnim ugovorom koji nastaje predajom posjeda stvari ( datio pignoris ili pignus) ili ugovorom bez predaje posjeda (pignus conventionale, kasnije hypotheca) - zalagatelj je u asu zalonog ugovora morao po pravilu biti vlasnik stvari - zbog akcesiornosti zalonog prava morala je postojati i neka trabina koju treba osigurati zalogom " trabina je morala biti i uvjetna, budua ili i naturalna (neutuiva), a zalog je za dunika mogao dati i netko trei - predmetom pignusa i hipoteke mogle su isprva biti samo tjelesne stvari, no u daljnjem razvoju do $ustinijanova prava izgradilo se naelo da predmetom zaloga moe biti uope sve to moe biti predmetom prodaje - predmetom hipoteke mogla je biti i itava sadanja, a i budua imovina neke osobe (sve stvari i prava) " u takvom sluaju predlei tzv generalna hipoteka - osim putem ugovora moglo je zalono pravo nastati i su's5#m r%e8i'&#m u svrhu ovrhe u ekstarordinarnom postupku ili magistrats5#m #'lu5#m kod uvoenja u posjed tue imovine radi osiguranja, no bez prava prodaje " to je tzv pignus praetorium - u carsko doba razvijaju se i <a5#ns5a zalona prava, tzv zakonske ili legalne hipoteke (pignus tacitum ili legale), koje su i bez ugovora ve po pravnom poretku spojene s nekim trabinama " one se mogu odnositi ili na pojedinane dunikove stvari (specijalne zakonske hipoteke) ili na itavu dunikovu imovinu (generalne zakonske hipoteke)

47

- neke od njih razvile su se iz ug#v#rne "ra5se " ako se u nekim sluajevima redovito ugovaralo zalono pravo, smatralo se ono s vremenom ve utke ugovorenim " ovamo spada zakonsko zalo+no pravo najmodavca stana na unesene u stan najamnikove stvari i zalo+no pravo zakupodavca poljskog dobra na plodove zemljita - po izriitim propisima (senatuskonzultima, tj carskim konstitucijama) priznato je nadalje onome tko je dao zajam za popravak zgrade zakonsko zalono pravo na zgradi 7 Sa'r9a% <al#9n#g "rava - u staro doba u )imu je sadraj zalonog prava bio u tome da zalog pripadne vjerovniku u vlasnitvo ako dunik o dospjetku ne ispuni svoj dug (lex commissoria) " u tom sluaju morao se vjerovnik zadovoljiti sa stvari mada je njegova trabina bila i vea od vrijednosti zaloene stvari, a obratno nije trebao duniku nita vraati ako je zalog bio vredniji od trabine " takvo je stanje izilo u )imu vrlo rano iz prakse - kod pignusa i hipoteke se kao sadraj vjerovnikova prava ukazuju < glavna ovlatenja: 6) "rav# na "#s%e' (ius possidendi) stjee se kod pignusa odmah materijalnom predajom stvari od strane dunika, a kod hipoteke je vjerovnik dobivao pravo na posjed istom ako o dospjetku trabine dug nije namiren, dok je namireni vjerovnik morao vratiti posjed duniku - car Eordijan 333 je odredio da je vjerovnik mogao zalog nakon namirenja zalogom osigurane trabine i dalje zadrati radi osiguranja drugih novanih trabina protiv istog dunika ( pignus /ordianum), no on nema u tom sluaju pravo prodaje nego samo zadravanja stvari (ius retentionis) - zaloni vjerovnik nije smio zalog bez odobrenja upotrebljavati, inae ini krau porabe " furtum usus - plodovi zaloene stvari pripadali su zalonom duniku, a ne vjerovniku, no moglo se ugovoriti da plodovi pripadnu vjerovniku umjesto kamata (antiFre<a, pactum antichreticum) - ako se radilo o bezkamatnom zajmu, a zaloena stvar je bila plodonosna, mogao je vjerovnik zadrati plodove i bez antihretike pogodbe (antichresis tacita) <) "rav# "r#'a%e <al#ga (ius distrahendi) pripadalo je vjerovniku isprva samo ako je bilo izrijekom ugovoreno ( pactum de vendendo pignore), no potkraj klasinog doba ve se pravo prodaje smatralo ukljuenim u svakom zalonom pravu i bez posebnog ugovora, te se dapae dozvoljavala prodaja makar je izrijekom bila iskljuena ( pactum de non vendendo), ali je vjerovnik morao u takvom sluaju dunika prethodno 4 puta opomenuti - u klasinom pravu mogla se jo umjesto prava prodaje ugovoriti lex commissoria " uglavak da stvar ima pripasti vjerovniku u vlasnitvo ako dug o dospjetku ne bi bio namiren, no po caru #onsatntinu je lex commissoria zabranjena, ime je pravo prodaje zakupa postalo bitnim elemetom zalonog prava - vjerovnik je sam prodavao zalog, a ne preko oblasti kao danas - iako vjerovnik nije bio vlasnik, prenosio je prodajom vlasnitvo zalone stvari na kupca, jer je po zalonom pravu bio na to ovlaten - iz kupovnine namiruje zaloni vjerovnik svoju trabinu, a eventualni viak to nakon toga preostaje ( hyperocha, superfluum) duan je izruiti zalagatelju 7 O'n#s i<me:u vi8e <al#9niF "rava na ist#% stvari - zalagatelj ostaje vlasnik zaloene stvari, stoga on moe s njom i dalje kao vlasnik raspolagati " moe vlasnitvo zaloene stvari prenijeti na treega, a moe ju i dalje dati u zalog drugim vjerovnicima, no takvim raspolaganjima ne dira se u pravo ranijeg zalonog vjerovnika, jer njegovo zalono pravo kao stvarno pravo ostaje i dalje netaknuto na stvari te ga i novi vlasnik ili kasniji zaloni vjerovnik mora potivati - stoga raniji zaloni vjerovnik ima u svemu prednost pred kasnijim, to se izraava naelom M prior tempore potior iureM (raniji po vremenu jai po pravu) " odluno je vrijeme postanka zalonog prava - u sluaju prodaje stvari najprije se namiruje raniji zaloni vjerovnik, a kasniji ima samo pravo na hiperohu (no pristoji mu pravo da isplati trabinu bilo kojeg ranijeg vjerovnika i time stupi na njegovo mjesto " ius offerendi) - pravo prodaje zaloga je po rimskom pravu pripadalo samo prvom vjerovniku (drukije u dananjem pravu) - kasniji hipotekarni vjerovnik mogao je s actio h$pothecaria traiti posjed od treih, ali ne od ranijeg zalonog vjerovnika, koji je naprotiv mogao zalonom tubom traiti posjed od svakog kasnijeg zalonog vjerovnika - naelo da se prvenstveni red zalonih prava ravna prema vremenu njihova nastanka narueno je s iznimkama u korist tzv "rivilegiraniF Fi"#te5a " one dolaze u sluaju prodaje zaloga po zakonu prvenstveno do namirenja, ispred eventualnih drugih starijih zalonih prava - ovamo pripada npr zakonska hipoteka !iska za dune poreze, zakonska hipoteka ene radi povratka miraza itd - car +e#n je ;=< g odredio da zalono pravo osnovano javnom ispravom ili privatnom ispravom potpisanom po 4 besprijekorna svjedoka ima prednost pred svim drugim privatnim zalonim pravima " time je onemogueno da se naknadno !ingira neko toboe starije zalono pravo izdavanjem antidatirane isprave o zalaganju - time se javlja tenja za publicitetom zalonog prava " naime, rimsko zalono pravo se osnivalo ne!ormalnim ugovorima, pa nije bilo za tree vidljivo " stjecalac neke stvari nije nikada bio siguran nije li ona moda optereena zalonim pravom u korist treeg ili nekog ranijeg zalonog vjerovnika 7 Prestana5 <al#9n#g "rava - razlozi prestanka zalonog prava: a) kao akcesorno pravo zalono pravo utrnjuje utrnuem trabine osiguranju koje je sluilo (isplatom, otpustom ili kojim god drugim razlogom utrnua obveza), no zalono pravo ostaje na snazi ako je otpala samo utuivost trabine te ona postoji dalje kao naturalna obligacija b) prodajom zaloga utrnjuje ne samo zalono pravo prodavaoca nego i svih daljnjih zalonih vjerovnika c) zalono pravo utrnjuje nezavisno od trabine propau zaloene stvari, kon!uzijom, tj time to je zaloni vjerovnik postao vlasnikom zaloene stvari, odreknuem, koje moe uslijediti ne!ormalno i utke, jer se i osnivanje zalonog prava vri ne!ormalno

48

d) -

stjee li trei zaloenu stvar bona fide (ne znajui za zalono pravo) i na osnovu valjanog naslova, utrnjuje zalono pravo prema njemu kod $ustinijana za 65 odnosno <5 godina (longi temporis praescriptio) za 45 odnosno ;5 godina dolazi do tog uinka trei bonae fidei possessor i bez titulusa (longissimi temporis praescriptio) zastara zalone tube nastupa za 45 odnosno ;5 godina

V. OBVEB,O PRAVO
!. O PRAV,IM POS+OVIMA
7 Pravne )in%enice 3 St%ecan%e i gu&ita5 "rava " "ravne )in%enice su takve injenice uz koje je vezan neki pravni uinak, tj postanak, prestanak ili promjena prava odnosno pravnih odnosa " pravnim injenicama mogu biti: a) prirodni dogaaji uz koje su vezani pravni uinci (npr smrt, porod) " takve pravne injenice se zovu "ravni '#ga:a%i b) ljudska djelanja, tj mani!estacije ljudske volje uz koje su vezani pravni uinci " takva djelanja se zovu "ravna '%elan%a " pravna djelanja mogu biti dvojaka: pravni poslovi " izjave volje koje su upravljene na proizvaanje nekog pravnog uinka, npr razliiti ugovori protupravna djelanja ili delikti " djelanja koja se protive pravnim normama, a pravni poredak redovito vee uz njih uinke koje poinitelj nije imao u namjeri niti je htio " kaznu ili obvezu na naknadu tete " pravne injenice dovode do pravnih uinaka, tj do postanka ili stjecanja, prestanka ili gubitka ili promjene prava " st%ecan%e prava " ako se neko pravo spoji s nekim subjektom " gu&ita5 prava " ako se neko pravo odvoji od dosadanjeg subjekta " gubitku prava odgovara stjecanje prava po drugoj osobi, no netko moe izgubiti pravo, a da ga nitko trei ne stekne " u takvom sluaju je s gubitkom prava spojen i "restana5 prava, tj pravo prestaje postojati za svakoga " netko moe stei pravo a da ga drugi istodobno nije izgubio (npr kod stjecanja vlasnitva okupacijom) " ovdje je sa stjecanjem spojen "#stana5 prava " kod "r#m%ene prava ne mijenjaju se ni subjekti ni osnov postanka prava, nego se samo preinauje njegov sadraj " stjee li se neko pravo od dosadanjeg subjekta prava, predlei izvedeno ili 'erivativn# stjecanje, gdje stjecalac temelji svoje stjecanje prava neposredno na pravu dosadanjeg ovlatenika " on izvodi svoje pravo iz prava dosadanjeg subjekta prava " derivativno stjecanje moe biti dvojako: a) translativn# " prijenosom dosadanjeg prava od jednog subjekta ( auctor, prethodnik) na novi subjekt ( successor, pravni sljednik) u punom dosadanjem sadraju (npr prijenos vlasnitva tradicijom) " translativno stjecanje naziva se pravnim nasljedovanjem ili sukcesijom " $ustinijanovo i moderno pravo razlikuju singularnu sukcesiju, gdje novi subjekt prava stjee od svog prethodnika pojedinano pravo, i univerzalnu sukcesiju, gdje se jednim aktom stjee skup imovinskih odnosa kao cjelina b) 5#nstitutivn# " subjekt prava ne prenosi itavo svoje pravo, nego na temelju svoga prava osniva za stenika novo pravo ueg sadraja (npr vlasnik zemlje ustupa susjedu slunost puta) " #riginarn# ili neposredno stjecanje prava predlei ako stenik ne temelji i ne izvodi svoje pravo iz prava prethodnika " on stjee pravo bez obzira na nekog prethodnika (npr kod uzukapije) 7 Pravni "#sl#vi " "ravni "#sa# je oitovanje privatne volje s kojim pravni poredak spaja odreene pravne uinke koje stranke namjeravaju postii " pravni poredak tvori odreene tipove pravnih poslova i spaja s njima odreene uinke, a stranke koje poduzimaju pravni posao ele time postii te uinke " uinci vezani uz neki pravni posao nastaju voljom stranaka, te je pravni posao uvijek oitovanje volje " u tome je osnovna razlika izmeu pravnog posla i delikta, jer poinitelj delikta po pravilu te posljedice ne eli, a ako bi ih i elio, one nastupaju nezavisno od njegove volje " pravni poslovi se dijele na: a) %e'n#strani (negotia unilateralia) i 'v#strane (negotia bilateralia) " prvi nastaju oitovanjem volje samo jedne stranke (npr oporuka), a drugi suglasnim oitovanjem volje dviju stranaka, koje stoje jedna nasuprot drugoj, kao npr kad jedna stranka neto obeaje, a druga prihvaa obeanje " dvostrani pravni poslovi zovu se ug#v#ri " najvaniju skupinu ugovora sainjavaju #&ve<ni ugovori, iji je sadraj u tome to se jedna stranka prema drugoj na neto obvezuje " njima se dakle osnivaju obveze " za razliku od rimskog, dananje pravo poznaje pored obveznih jo i stvarnopravne, obiteljskopravne i nasljednopravne ugovore " obvezni ugovori dijele se na jednostrane i dvostrane " naime, svi su ugovori dvostrani pravni poslovi, ali ovdje se radi o tome da li je kod ugovora na inidbu obvezna samo jedna stranka, dakle samo jedna stranka je dunik, a druga je samo vjerovnik, ili su na inidbu obvezane obje stranke, te je svaka stranka nuno od poetka i dunik i vjerovnik ( contractus bilaterales aequales ili sinalagmatiki ili potpuno dvostrano obvezni ugovori), ili je jedna stranka nuno od poetka obvezana na ispunjenje inidbe, no prema prilikama moe eventualno i druga stranka (vjerovnik) postati obvezana na neku protuinidbu, ali to ne mora u svakom konkretnom sluaju biti ( contractus bilaterales inaequales ili nepotpuno dvostrano obvezni ugovori) b) me:u 9ivima (negotia inter vivos) i <a slu)a% smrti (negotia mortis causa) " posljednji imaju uinak tek poslije smrti stranke koja poduzima posao (npr oporuka)

49

c) d) e)

na"latni (negotia onerosa) i &es"latni (negotia lucrativa) " razlikuju se po tome da li se za inidbu na koju je upravljen pravni posao ima dati protuinidba koja je ekvivalentna primljenoj koristi ili ne postoji obveza na davanje takve protuinidbe (npr kod darovanja) 5au<alni i a"stra5tni razlikuju se po tome da li je pravni razlog (praktina svrha koja se oitovanjem volje eli postii) iz pravnog posla vidljiv ili nije " ako nije sadran i vidljiv u pravnom poslu, govori se o apstraktnim, a ako je vidljiv u samom poslu, jer je ukljuen u njegov sadraj, govori se o kauzalnim pravnim poslovima *#rmalni i ne*#rmalni razlikuju se po tome da li je za njihov postanak propisana odreena !orma

7 O #&licima "ravniF "#sl#va " bitni elemenat pravnih poslova je oitovanje volje " unutarnja volja, dok nije prema vani oitovana, nema znaaja za pravo " pravni poredak moe za oitovanje volje kod pravnog posla propisati odreeni oblik " tada govorimo o *#rmalnim pravnim poslovima( ako pravni poredak ne propisuje !ormu za oitovanje volje, govorimo o ne*#rmalnim pravnim poslovima " najstarije rimsko ius civile poznavalo je mali broj tipova pravnih poslova, a svi su oni bili strogo !ormalistiki " najvaniji openiti tipovi !ormalnih pravnih poslova bili su: a) gesta "er aes et li&ram potjeu iz vremena dok nije bilo kovanog novca te se plaanje vrilo vaganjem bakra pred svjedocima " uz mancipaciju, koja je najvaniji posao iz te skupine, tu su i nexum, koji slui osnivanju obveze !ormalistikim davanjem zajma, i solutio per aes et libram, koja slui !ormalistikom razrjeenjju obveza " taj se !ormalistiki akt upotrebljavao i u obiteljskom pravu za osnivanje mueva manusa, zatim kod adopcije i emancipacije, te u nasljednom pravu za sainjenje oporuke ( testamentum per aes et libram) b) in iure cessi# sluila je za prenoenje vlasnitva i slunosti, za ustupanje nasljedstva ( in iure cessio hereditas), za oslobaanje robova (manumissio vindicta) i stjecanje oinske vlasti (kod adopcije) c) sti"ulati# je bila iskljuivo pravni posao obveznog prava, i to obvezni ugovor civilnog prava, koji se sklapao usmenim pitanjem budueg vjerovnika i sukladnim odgovorom budueg dunika " !ormalistiki poslovi starog prava postali su u klasinom pravu konicom za brzi promet, a brojni ne!ormalni poslovi nadvisili su svojim brojem stare !ormalne poslove " u postklasino doba stipulatio je mnogo izgubila od svojih ranijih !ormalnosti, a gesta per aes et libram i in iure cessio iezavaju, dok ih $ustinijanova kodi!ikacija nije izbacila 7 O #)it#van%u v#l%e i tuma)en%u "ravniF "#sl#va " volja kao unutarnji !aktor dobiva znaaj za pravo tek ako bude prema vani oitovana, i to po pravilu samo utoliko i tako kako bude prema vani oitovana " ukoliko se ne radi o !ormalistikim pravnim poslovima kod kojih je za oitovanje volje bila propisana odreena !orma, mogla se kod svih ostalih ne!ormalnih poslova volja oitovati na razliite naine, bilo izrijekom, bilo muke " i<ri)n# oitovanje volje moe biti uinjeno usmeno, pismeno ili samo znacima " mu)5# ili "re(utn# oitovanje volje predlei ako se ono moe ustanoviti iz takvog ponaanja osobe koje nije upereno izravno na odreeno oitovanje volje, ali se iz dotinog ponaanja moe nedvojbeno zakljuiti na oitovanje daljnje volje koja je u takvom ponaanju sadrana i prema tome muke oitovana " tako se smatralo da pozvani nasljednik prihvaa nasljedstvo ako se ponaa kao nasljednik, te npr popravlja ostavinske zgrade " u tome je muke oitovana volja o prihvatu nasljedstva " takvo preutno i neizravno oitovanje volje nazivamo danas konkludentnim inima " to se tie same 8utn%e, ne moe se rei da ona uvijek znai pristanak( glosatori i kanonsko pravo postavili su dodue pravilo Pqui tacet consentire videturQ (tko uti smatra se da pristaje), ali to pravilo u toj openitosti nije ispravno " utnja se ima tumaiti kao i svaki drugi konkludentni in prema okolnostima sluaja i situaciji " tako e ona imati pravne uinke i smatrat e se pristankom na pravni posao ako je u konkretnom sluaju predleala dunost izjasniti se ili protiviti se, no ako ne predlei obveza da se netko oituje, nee se utnja smatrati pristankom za sklapanje ugovora " zbog razliitih razloga moe se dogoditi da se prema vani ne oituje ono to je stranka upravo htjela, te dolazi do nesklada izmeu volje i oitovanja " u nauci postoje 4 teorije o tome ima li se u tom sluaju dati prednost volji ili oitovanju: a) te#ri%a v#l%e " mjerodavna ima biti volja, tj oitovanje nema uinka ako ne odgovara pravoj volji " ova teorija titi onog koji daje oitovanje b) te#ri%a #)it#van%a " mjerodavno je oitovanje, bez obzira na to da li ono odgovara pravoj volji onoga koji daje oitovanje " ova teorija polae teite na zatitu onoga kome je oitovanje namijenjeno c) "#sre'#vna te#ri%a ili te#ri%a "#v%eren%a " polae naelno teite na volju, ali se to stanovite modi!icira s obzirom na sigurnost pravnog prometa onamo da se mora tititi povjerenje u valjanost oitovanja na strani onoga kome je oitovanje namijenjeno " rimsko je pravo u staro doba stajalo na teoriji oitovanja " u to primitivno doba strogog !ormalizma, izgovorene sveane rijei i geste proizvode pravni uinak, mada to stranka i ne bi moda htjela " kod ne!ormalinih poslova iuris gentium, koji s vremenom prevladavaju, dolazila je sve vie do izraaja prava volja koja stoji iza ne!ormalnog oitovanja " na taj nain, usporedo s nestajanjem !ormalizma, prelazi rimsko pravo od teorije oitovanja na teoriju volje, koja ve dominira u kasnijem rimskom pravu i u $ustinijanovoj kodi!ikaciji " volja koja se mani!estira u oitovanju ne dolazi uvijek jasno do izraaja " zato je esto potrebno tuma)en%e pravnih poslova da bi se utvrdio njihov pravi sadraj koji su stranke pri sklapanju imale pred oima " u prvo doba vladalo je strogo ( #&%e5tivn#) tumaenje " rijei i geste tumaile su se doslovno i strogo u njihovu objektivnu znaenju, bez obzira na pravu volju stranaka i eventualne nepravedne posljedice takva tumaenja " mjerodavan je !ormalni akt uz koji su vezane odreene pravne posljedice, a volja ili motivi koji ne dolaze do izraaja u !ormalnom aktu nisu zapravo vani " tek opadanjem !ormalizma i uvoenjem ne!ormalnih poslova iuris gentium probija se potkraj republike sl#&#'ni%e tumaenje, koje ve u stanovitoj mjeri uvaava i volju koja stoji za oitovanjem

50

" no polazna toka bio je klasicima uvijek tekst oitovanja " ako je oitovanje bilo nedvojbeno i nedvosmisleno, nije se doputalo istraivanje volje, a ako se kod dvosmislenog oitovanja pristupalo istraivanju volje, nije se jo ispitivala toliko subjektivna volja tih konkretnih stranaka u konkretnom pravnom poslu, nego namjera i volja koju stranke u prometu obiajno takvom poslu ili takvoj izjavi pripisuju " u $ustinijanovu pravu se konano daje prednost unutarnjoj volji i namjeri stranke u konkretnom poslu, pa makar se ona i oito razilazi s onim to bi slijedilo iz samog oitovanja

7 Sa'r9a% "ravn#g "#sla $essentialia, naturalia, acci'entalia neg#tii) " pravni poredak daje strankama u stanovitoj mjeri mogunost da neke sastojke pravnog posla iskljue, ili da ih dopune nekim drugim sastojcima " prema tome do koje mjere je to doputeno, razlikuje moderna nauka: a) essentialia neg#tii ili bitni sastojci pravnog posla, koji su nuni da bi uope mogao nastati odreeni tip pravnog posla " to je onaj osnovni, minimalni sadraj koji mora postojati kod odreenog tipa pravnog posla (npr imenovanje nasljednika kod oporuke) b) naturalia neg#tii ili naravni sastojci pravnog posla obuhvaaju daljnji sadraj preko onog bitnog i minimalnog, te se po samoj naravi smatraju redovito ukljuenima u sadraj pravnog posla, iako stranke nisu o tome nita ugovorile, i iako ti sastojci nisu za pravni posao bitni i karakteristini 3 ako ih stranke jo i izrijekom ugovore, smatraju se takvi uglavci za naturalia negotii " stranke ih mogu i izrijekom iskljuiti ili izmijeniti, a ako o njima nita ne odrede, vrijedit e glede njih dispozitivne pravne norme (norme gdje, za razliku od prisilnih, stranke mogu dotino pitanje i drukije urediti, te one dolaze do primjene samo u sluaju ako stranke u tom pravcu nisu nita odredile) c) acci'entalia neg#tii ili sluajni sastojci pravnog posla su takvi sastojci koji vrijede samo ako su pravnom poslu naroito dodani voljom stranaka, ukoliko zakon neke takve uglavke ne zabranjuje " to su uzgredne odredbe kojima se normalni uinak pravnog posla voljom stranaka mijenja i prilagoava sluaju, dakako unutar zakonskih granica, te vrijede samo ako ih stranke izriito ugovore " meu uzgrednim uglavcima tipinog su znaaja uvjet, rok i nalog ili namet 7 /v%et $c#n'ici#) " uv%et je uzgredna odredba kojom stranke uinak pravnog posla ine zavisnim od neke neizvjesne budue okolnosti " tim istim nazivom, condicio, oznauje se i sama budua okolnost " razlikujemo: a) sus"en<ivni (odgodni) i re<#lutivni (raskidni) " suspenzivnim uvjetom se odgaa uinak pravnog posla " uinak nastaje samo ako se uvjet ispuni( ako se uvjet izjalovi, do uinka nee nikada doi (otac ostavlja sinu imovinu pod uvjetom da se oeni), dok je rezolutivni uvjet takav uvjet gdje uinak pravnog posla nastaje odmah, ali je trajanje uinka zavisno od ispunjenja uvjeta " ispuni li se rezolutivni uvjet, uinak pravnog posla prestaje, a izjalovi li se uvjet, uinak e biti trajan (udovici se ostavlja udovika renta ako se ne uda) b) a*irmativni i negativni " razlikuju se po tome da li ima nastati neka nova okolnost koja mijenja dotadanje stanje " a!irmativni uvjet je ispunjen (condicio existit) ako se dogodi uvjetovana okolnost, a negativni uvjet je ispunjen kada je sigurno da ne moe doi do promjene koja je uvjetovana( u protivnim sluajevima je uvjet izjalovljen ( condicio deficit) c) "#testativni, 5au<alni i mi5stni " kod potestativnog je uvjeta ispunjenje one okolnosti koja je stavljena kao uvjet preputeno na volju onome koji je iz tog posla ovlaten " ispunjenje uvjeta se sastoji u njegovom djelanju( kauzalni je uvjet ako njegovo ispunjenje lei van ovlatenikove voljne s!ere (npr ako trei neto uini)( mikstni je uvjet ako njegovo ispunjenje zavisi i od volje ovlatenikove i od kakva dogaaja ili djelanja tree osobe " uvjetovana okolnost mora biti budua i neizvjesna " nedostaje li koje od tih obiljeja, nee predleati uvjet " u takvim sluajevima se govori o ne"ravim uv%etima: a) nu9ni uvjeti " uvjetovana okolnost je budua, ali je sigurno da se mora ispuniti (ako +itius umre) " takav je posao bezuvjetan, no vezanje posla na okolnost koja se mora dogoditi imat e redovito uinak roka, te je poetak uinka posla odgoen do nastupa tog roka b) ne"ravi uvjeti " ako se uvjetovana okolnost ve dogodila u sadanjosti ili prolosti (ako +itius postane konzul), mada ta okolnost strankama i nije bila poznata " takav je posao bezuvjetan, jer za pravi uvjet po rimskom pravu nije bila dovoljna subjektivna, nego objektivna neizvjesnost c) nem#gu(i " takvi koji se ne mogu ostvariti bilo !iziki, bilo pravno " takav bi posao imao biti nitav, jer stranke koje nastanak uinka posla veu uz neto nemogue, zapravo taj uinak ne ele, niti taj uinak moe ikada nastupiti, no nitavost takvih poslova provedena je dosljedno samo kod pravnih poslova inter vivos " rimski su pravnici naprotiv kod razredaba posljednje volje usvojili naelo da se nemogui uvjeti smatraju kao da uope nisu dodani (pro non scripto), te se takav pravni posao mortis causa ima smatrati bezuvjetnim i valjanim d) nem#ralni i ne'#"u8teni uvjeti prosuivali su se isto tako kao i nemogui uvjeti, tj dodani pravnom poslu inter vivos inili su posao nitavnim, a kod poslova mortis causa smatrali su se pro non scripto e) uvjet mora ishoditi iz volje stranaka " zato nije pravi uvjet tzv c#n'ici# iuris, tj okolnost od koje zavisi uinak pravnog posla ve po samim pravnim propisima, bez obzira da li to stranka hoe ili ne (ako ostavitelj imenuje nasljednika pod uvjetom da ga ovaj preivi " takav je uvjet suvian jer nasljednik mora ve po pravnim propisima preivjeti ostavitelja) " to se tie uinka uvjeta, treba razlikovati vrijeme prije ispunjenja uvjeta ( condicio pendet, vrijeme pendencije, tj vrijeme ekanja i neizvjesnosti hoe li se uvjet ispuniti) i vrijeme po ispunjenju uvjeta ( condicio existit), tj po njegovu izjalovljenju (condicio deficit) " ti su uinci opet razliiti kod suspenzivnih i rezolutivnih uvjeta( kod sus"en<ivniF uvjeta

51

" "

" " " "

" " "

" "

condicione pendente pravni posao ne proizvodi uinke i ne zna se hoe li ih proizvesti " pravni posao je sklopljen, ali njegovi su uinci odgoeni, te se na pravnom stanju zasad nita ne mijenja " tako onaj tko je prenio vlasnitvo pod suspenzivnim uvjetom ostaje i dalje vlasnikom no i za vrijeme pendencije dolazi do nekih ogranienih uinaka u cilju zatite eventualnih buduih prava uvjetno ovlatenoga, naroito u tom smjeru to se zabranjuju takva raspolaganja kojima bi moglo biti ugroeno i osujeeno pravo uvjetno ovlatenog u sluaju ako bi se uvjet ispunio " takva su raspolaganja ili od poetka bez uinka ili gube uinak kad se uvjet ispuni pravni poloaj uvjetnog ovlatenika je nasljediv, tj pod suspenzivnim uvjetom steene imovinske koristi prelaze na nasljednike ako bi ovlatenik umro prije ispunjenja uvjeta najvanija je zatita prava ekanja u tome to se uvjet smatra ispunjenim, mada nije ispunjen, ako uvjetno optereeni onemogui ispunjenje osim toga moe uvjetno ovlateni traiti osiguranje ako bi njegovo uvjetno pravo bilo ugroeno, a nakon ispunjenja uvjeta moe traiti naknadu tete za skrivljeno oteenje ili unitenje stvari koje se dogodilo za vrijeme pendencije posebno je reguliran sluaj ako je nekome ostavljen legat pod suspenzivnim potestativnim negativnim uvjetom (legat muu pod uvjetom da se ponovno ne oeni) " budui da e tek smru legatara biti sigurno da nee izvriti zabranjeni mu akt, uvjet bi se mogao smatrati ispunjenim tek po smrti legatara, no od toga ne bi imao koristi vie ni on sam, a ni njegovi nasljednici, jer su suspenzivno uvjetovani legati bili nenasljedivi " za taj sluaj je uvedeno sredstvo, koje je nazvano po njenom autoru .uciju 0caevoli " cauti# Muciana: legataru bi se zapis izruio odmah ukoliko stipulacijom ( cautio) prui osiguranje da e legat vratiti ako izvri akt koji mu je po oporuitelju u uvjetu zabranjen cautio #uciana je od legata proirena i na postavljanje nasljednika pod takvim uvjetom " na taj nain se suspenzivni potestativni negativni uvjet pretvara u a!irmativni rezolutivni uvjet ako se suspenzivni uvjet ispuni (condicio existit), nastaju uinci pravnog posla sami od sebe, a ako se uvjet izjalovi (condicio deficit) uinci vie ne mogu nastati, kao da pravni posao i nije bio uinjen u vezi pitanja od kojeg asa djeluju uinci pravnog posla ako se uvjet ispuni, tj djeluju li unatrag od asa sklopljenog posla, tj retroaktivno (ex tunc) ili od asa ispunjenja uvjeta (ex nunc), klasino pravo je naelno bilo za djelovanje ex nunc, dok u $ustinijanovom pravu prevladava naelo ex tunc kod re<#lutivniF uvjeta condicione pendente uinci pravnog posla nastaju odmah u potpunosti, ali imaju prestati ako se uvjet ispuni rezolutivni su uvjeti u rimskom pravu bili dosta rijetki, a rimski pravnici su ih konstruirali kao suspenzivno uvjetovano oitovanje o raskidanju posla " ako je takav uvjet bio po civilnom pravu nevaljan, te bi se unato ispunjenju uvjeta trailo ispunjenje posla, pomogao bi pretor pomou ekscepcije, a ukoliko je bio valjan, preostajalo bi ispunjenjem uvjeta uinak posla ipso iure

7 R#5 $'ies) " r#5 je uzgredna odredba pravnog posla kojom je uinak pravnog posla vremenom ogranien( uinak ili nastaje tek od odreenog vremena (poetni rok, dies a quo), ili traje samo do odreenog vremena (zavrni rok, dies ad quem) " poetni rokovi analogni su suspenzivnim uvjetima, a zavrni rezolutivnim uvjetima, ali razlikuju se od uvjeta po tome to uvjet stvara neizvjesnost s obzirom na nastup ili prestanak uinka, a rok ne stvara takvu neizvjesnost, nego samo odgaa nastanak, tj prestanak uinka do odreenog vremena " svaki je rok certus an, a uvjet incertus an " rokovi mogu biti: a) "r#sti " nastup roka je izvjestan " dies certus an, certus Buando " tono odreen " dies certus an, incertus Buando " unaprijed neodreen b) r#5#vi3uv%eti " nastup roka je neizvjestan " dies incertus an, certus Buando " dies incertus an, incertus Buando " rokovi se, pod prijetnjom nitavosti, nisu mogli dodavati uz tzv actus legitimi, niti se uz rok moglo vezati postavljanje nasljednika, a zavrni rokovi se nisu mogli dodavati poslovima o osnivanju i prenoenju apsolutnih prava, koja su se smatrala trajnim (vlasnitvo, sloboda ), jer je inae takav posao bio nitav " tek $ustinijanovo pravo doputa prenoenje vlasnitva pod zavrnim rokom kod darovanja, legata i !ideikomisa, kako je to u tim sluajevima bilo dozvoljeno i kod rezolutivnih uvjeta 7 ,al#g ili namet $m#'us) " m#'us je uzgredna odredba, dodana besplatnom pravnom poslu kojom se steniku namee neka dunost " modus se moe dodati besplatnim poslovima inter vivos (darovanje, ), a naroito poslovima mortis causa (nasljedstvo, ) " primaocu dara, nasljedstva ili legata moe se npr naloiti da neto uini (podigne spomenik ostavitelju) ili da sve ili dio primljenoga dade nekom treem ili upotrijebi za odreene svrhe " modus se razlikuje od uvjeta (suspenzivnog potestativnog) time to uinak posla nastupa ovdje odmah primanjem dara, nasljedstva ili legata, a za primaoca ostaje dunost da izvri nalog " uvjet odgaa, ali ne sili, a nalog sili, ali ne odgaa " u poetku nije postojala direktna tuba na izvrenje naloga " pronaena su samo indirektna sredstva prisile " tek u carsko doba sili se na izvrenje naloga, najprije u ekstraordinarnoj kogniciji, a u postklasinom i $ustinijanovom pravu daje se interesiranim osobama actio praescriptis verbis na izvr-enje naloga, tj ako je izvrenje nemogue, moe se traiti povratak darovanja kondikcijom causa data causa non secuta 7 ,eval%an#st "ravniF "#sl#va 3 K#nvali'aci%a i 5#nver<i%a " za valjani pravni posao zahtijevaju se stanovite pretpostavke, od kojih se bitne odnose na: a) sposobnost osoba (naroito djelatnu) b) volju i njeno oitovanje c) mogunost i dopustivost sadraja d) (po rimskom pravu esto i) odravanje propisane !orme pri sklapanju poslova " nedostaje li koja od navedenih pretpostavki, dolazi do nevaljanosti pravnog posla, a pod tim irim pojmom nevaljanosti razlikuju se u pandektnoj nauci < podvrste: nitavost i pobojnost pravnog posla

52

" u sluaju ni8tav#sti pravnog posla ima se uzeti kao da pravni posao ne postoji i da nije nikada ni nastao " nitavi posao ne proizvodi uinke koje su stranke njime eljele postii, a na nitavost se mogu pozivati ne samo stranke koje su skopile posao nego i svaki trei koji ima u tome interes " razlogom nitavosti je pomanjkanje neke bitne pretpostavke " nitavost moe biti potpuna ili samo djelomina " u sluaju djelomine nitavosti, bit e preostali dio posla, koji nije zahvaen razlozima nitavosti, valjan " nitavost moe biti poetna ili naknadna " pravni posao koji je u asu sklapanja bio valjan postaje naknadno nitav, ako nije imao pravne uinke proizvesti odmah, a razlog nitavosti nastupi prije nego je dolo do uinaka posla " "#&#%n#st (oborivost) je manji stupanj nevaljanosti pravnog posla od nitavosti " pobojni pravni posao ima sve pravne uinke dokle god ga odreena osoba ne pobije, tj tubom ili drugim pravnim sredstvom postigne sudsko ponitenje posla i time ga lii njegovih uinaka, no dokle god osoba koja je ovlatena na pobijanje ne zatrai ponitenje posla, posao je valjan " takvo ponitenje posla mogu traiti samo stranke koje su posao sklopile, a od treih osoba samo one koje su takvim poslom pogoene " sudac ne moe ovdje postupiti po slubenoj dunosti " razlogom pobojnosti je obino neka mana koja nije toliko bitna da bi posao zbog nje morao biti nitav " pojam pobojnosti pravnog posla razvio se iz opreke izmeu civilnog i pretorskog prava " po civilnom pravu je neki pravni posao, ako postoje sve pravnim poretkom propisane pretpostavke, valjan, a u protivnom apsolutno nevaljan (nitav) " u skladu s promijenjenim ivotnim prilikama sve se ee dogaalo da su se uinci nekog pravnog posla koji je po civilnom pravu bio potpuno valjan ukazivali u ivotu nepravednima " zato je pretor putem svog edikta stavljao interesiranim strankama na raspolaganje razliita pretorska tehnika sredstva kojima e praktiki moi ponititi uinak takvih poslova " takva pretorska sredstva bijahu: uskrata tube ( denegatio actionis), davanje prigovora protiv neije tube (exceptio) ili povrata u prijanje stanje (restitutio in integrum) " kasnijim spajanjem civilnog i pretorskog prava, koje je dovreno u $ustinijanovom pravu, dolo je do modernog pojma pobojnosti gdje je neki pravni posao po istom i jedinstvenom pravnom poretku valjan dokle god interesirana stranka putem pobijanja ne ukae na nedostatke zbog kojih ga treba proglasiti nevaljanim i bez uinka " na pitanje hoe li nitavi pravni posao postati valjan, tj hoe li 5#nvali'irati ako naknadno otpadne zapreka njegove valjanosti, odgovor je naelno nijean " ve regula %atoniana iz doba republike odreuje da nitav legat nee konvalidirati ako naknadno otpadnu zapreke nevaljanosti " (P quod initio vitiosum est, non potest tractu temporis convalescere Q) " ako stranke takav posao ele ostvariti, moraju ga, kad otpadnu zapreke, naknadno sklopiti " samo u iznimnim sluajevima bila je doputena konvalidacija takvog posla time to je naknadno otpao razlog nitavosti ili time to su stranke posao naknadno priznale ili odobrile ( ratihabitio) " takva konvalidacija putem priznanja ili putem ratihabicije dolazi naroito u obzir kod pobojnosti i tzv relativne nitavosti, ukoliko interesirana stranka koja je ovlatena posao pobijati ili iznijeti razlog nitavosti izrijekom ili muke posao odobri ili se odrekne pobijanja ili se (ukoliko je pobijanje vezano uz rok) ne poslui svojim pravom unutar propisanog roka (nastupi zastara prava pobijanja) " 5#nver<i%a " ako je pravni posao, kako je po strankama zamiljen, nitav, ali ipak udovoljava potreptinama nekog drugog posla sa stvarno isto takvim uincima, moe pravni poredak odrediti da se prvotni posao prosuuje kao taj drugi posao " namjeravani uinci se odravaju na snazi obraanjem (konverzijom) u taj drugi posao koji stranke nisu imale u vidu, no u nitavom poslu moraju biti ispunjene sve pretpostavke barem za taj drugi posao 7 Ra<l#<i neval%an#sti "ravniF "#sl#va " pravni posao je nitav: a) ako stranke nemaju pravne ili djelatne sposobnosti (no osobe pod vlau mogle su sklapati pravne poslove kojima stjeu za svoga gospodara, iako ovaj moda nije bio djelatno sposoban, te iako osobe pod vlau nisu imale pravne sposobnosti) b) ako se ne odri oblik koji je propisan za valjanost nekog odreenog posla c) ako se pravni posao odnosio na nemoguu inidbu d) ako se pravni posao protivi moralu " ako je pravni posao pravno zabranjen, nije on po rimskom pravu uvijek bio nitav, nego je uinak takvog posla zavisio po klasinom pravu od sankcije kojom su u samom zakonu bile predviene posljedice za sluaj ako se zakon prekri " prema razlici sankcija razlikovali su rimski pravnici zakone koji su zabranjen posao proglaavali nitavim ( leges "er*ectae), zakone koji nisu predviali nitavost posla, nego samo kazne ili druge tetne posljedice za onoga koji prekri zakon ( leges minus Euam "er*ectae) i zakone koji su pravni posao zabranjivali, ali nisu sadravali nikakvih sankcija ( leges im"er*ectae) " tek za careva +eodozija 33 i /alentijana 333 g ;4A odreeno je openito da se svaki posao koji je zakonom zabranjen ima smatrati nitavim " sada je tek nitavost postala openitom sankcijom zabranjenih poslova, ukoliko moda neki zakon njie predviao drukije sankcije " vani razlozi nitavosti i pobojnosti pravnih poslova sastojali su se u manama volje 7 Mane v#l%e 5a# ra<l#<i neval%an#sti "ravniF "#sl#va " budui da je svaki pravni posao oitovanje volje, gdje unutarnja volja treba odgovarati oitovanju koje je prema vani uinjeno, mogu mane volje utjecati na valjanost pravnog posla te uzrokovati njegovu nitavost ili pobojnost " problem mana volje nije postojao u starom rimskom pravu " taj se problem javlja tek tada kada rimski pravnici potkraj republike poinju obraati panju na volju i zbog toga poinju uvaavati nesklad izmeu oitovanja i volje, te pogreke kod stvaranja volje " o manama volje moe se govoriti u dva osnovna sluaja: ako postoji nes5la' v#l%e i #)it#van%a " nesklad volje i oitovanja predlei ako oitovanje stvara dojam kao da postoji volja koja je oitovana, ali ta volja uistinu ne postoji ili se razlikuje od oitovanja " takav nesklad moe biti svjestan i nesvjestan, a u oba sluaja dolazi do nitavosti pravnog posla " sv%estan nesklad oitovanja i volje, gdje stranka namjerno oituje neto to uistinu nee, predlei u ovim sluajevima:

53

a)

kod oitovanja uinjenih u ali koja se objektivno moe razabrati, kao i kod oitovanja uinjenih u svrhu kolskog primjera ili na pozornici ne postoji uope volja za sklapanje pravnog posla, te do pravnog posla ne dolazi iako su pri tom upotrijebljene rijei koje inae slue za sklapanje pravnog posla b) kod mentalne rezervacije netko oituje drugoj osobi kao svoju volju neto to je uistinu protivno od njegove volje, jer on to zapravo nee " u takvu sluaju e vrijediti oitovanje, a ne volja, jer e autor oitovanja biti prema zavedenoj osobi, kojoj je dao oitovanje, vezan svojim oitovanjem " dakle, nastaje pravni uinak koji odgovara oitovanju, a nesklad volje i oitovanja ne uzima se u obzir c) kod simulacije se stranke dogovore da sklapaju pravni posao samo prividno, jer one ele samo kod treih stvoriti dojam da sklapaju odreeni posao, no uistinu taj posao ne ele sklopiti, nego ele time postii neku drugu svrhu " simulacija moe biti apsolutna " stranke sklapaju prividno neki posao, a uistinu ne misle sklopiti nikakav posao, i relativna " stranke prividno sklapaju neki simulirani posao, a uistinu ele time sklopiti neki drugi disimulirani posao " kod apsolutne simulacije simulirani (prividni) posao je nitav, a kod relativne simulacije je simulirani posao takoer nitav, no disimulirani (prikriveni) posao koji su stranke zapravo htjele bit e valjan ukoliko su ispunjene sve potreptine za valjanost disimuliranog posla " ako su se stranke posluile simulacijom da bi npr zaobile neku zakonsku zabranu, bit e i disimulirani posao nitav ukoliko je zabranjen " kod mentalne rezervacije i simulacije ima svjestan nesklad volje i oitovanja svrhu prijevare " nesv%estan nesklad volje i oitovanja predlei u sluaju &lu'n%e (error), tj neispravne predodbe o nekom predmetu ili injenici, a jednake posljedice kao bludnja ima u pravu i neznanje (ignorantia), gdje ne postoji uope nikakva predodba " stranka koja daje poslovno oitovanje nalazi se u bludnji i zbog toga se njeno oitovanje ne slae s njenom voljom, a ona toga nije svjesna " zbog toga je je posao nevaljan: ne vrijedi ono to je stranka htjela jer to nije oitovala, a ne vrijedi ni ono to je kazala, jer to nije htjela " ovo se zove poslovna bludnja " ne moe se uvaiti svaka bludnja, tj pravni posao nee biti nevaljan zbog svake bludnje " takav e uinak imati samo bludnja koja je ispri0iva, bitna i neskrivljena ispriivost i neispriivost bludnje u vezi je s razlikovanjem bludnje o pravnim propisima ( error iuris) i bludnje o injenicama (error facti) " u prvom sluaju stranka zbog nepoznavanja pravnih propisa pripisuje svome oitovanju uinke kojih ono po pravnim propisima nema " bludnja s obzirom na pravo se ne uvauje, jer se nitko ne moe izgovarati nepoznavanjem pravnih propisa " dakle bludnja o pravu je neispriiva, a ispriiva moe biti samo bludnja o injenicama bludnja o injenicama, da bi utjecala na valjanost pravnog posla, mora biti bitna ( error essentialis), tj mora se odnositi na bitne okolnosti pravnog posla a) error in negotio " bludnja o naravi pravnog posla b) error in corpore " bludnja o predmetu pravnog posla c) error in persona " bludnja koja se odnosi na osobu s kojom se sklapa pravni posao, tj na koju se on odnosi " takva je bludnja bitna samo u sluajevima gdje je individualitet osobe od bitne vanosti za pravni posao, npr kod sklapanja braka d) error in substantia " bludnja o tvari (materiji) iz koje je neka stvar sastavljena bitna bludnja utjecat e na valjanost pravnog posla samo ako je nesakrivljena ( error probabilis), tj ako do bludnje nije dolo zbog nemarnosti stranke " neispriivom bludnjom se smatrala ona koja se mogla kraj obine panje izbjei " kod ugovora se moe dogoditi da svaka stranka daje oitovanje koje dodue odgovara njenoj volji, ali se njihova oitovanja ne podudaraju, tj ne predlei consensus, nego dissensus " ako disenz predlei u bitnim elementima ugovora, ne nastaje valjani ugovor " od takvog objektivno vidljivog disenza razlikuje se prikriti disenz, gdje se obostrana oitovanja prividno podudaraju, te nijedna stranka nije u bludnji s obzirom na vlastito oitovanje, ali zbog netonosti ili nepotpunosti izraavanja svaka stranka daje oitovanju protustranke drugaije znaenje ako se volja slae s oitovanjem, ali je v#l%a stv#rena na "#gre8an na)in a) &lu'n%a u m#tivu " npr kupujem odreenu knjigu jer krivo mislim da u u njoj nai neke podatke koji mi upravo trebaju " oitovanje se ovdje slae s unutranjom voljom i zato je pravni posao valjan " sigurno je da se ne bih odluio na kupnju knjige da nisam bio u bludnji glede njena sadraja, ali budui da motivi po pravilu nemaju utjecaja na valjanost pravnog posla, ne moe u naelu ni bludnja u motivima biti razlogom nevaljanosti pravnog posla, te neu moi pobijati valjanost kupnje zbog svoje bludnje u motivu " od navedenog pravila uvedene su u carskom zakonodavstvu u )imu neke iznimke na podruju nasljednog prava( tako, imenuje li netko u oporuci odreenu osobu za nasljednika jer je bio u neispravnom uvjerenju da su njegovi najblii srodnici i neoporuni nasljednici umrli, moi e se takva oporuna odredba u korist pogoene stranke ponititi b) '#lus (prijevara) i vis ac metus (sila i strah) " volja se slae s oitovanjem, ali je volja stvorena na pogrean nain " motivi koji su doveli do stvaranja volje stoje pod utjecajem prijevare, odnosno sile " '#lus je himbeno i prijevarno zavoenje u bludnju ili odravanje u bludnji da bi se na taj nain oteenjem zavedenoga izvukla neka protupravna korist " i ovdje prevareni hoe ono to oituje, ali ne bi to bio htio da nije pao rtvom tue prijevare " radi se o sluaju pogrenog motiva zbog kojeg prevareni sam sklapa pravni posao, sam oituje svoju volju " sredstva za zatitu prevarenoga uvelo je potkraj republike pretorsko pravo koje je prevarenome dalo penalnu tubu, actio doli, na naknadu onoga to je zbog prijevare izgubio na imovini " ako je prevareni preuzeo samo kakvu obvezu, te bi bio tuen na ispunjenje obveze, bila je za takav sluaj u pretorskom ediku predviena exceptio doli " zbog dolusa je postojala i pretorska restitutio in integrum, tj povrata u prijanje stanje " sila koja moe dovesti do nevaljanosti pravnog posla moe biti: 3) !izika (vis a&s#luta) " nema uope volje, a ni oitovanja jer prisiljeni uope nije radio, nego je njegova ruka bila sredstvom tue volje " takav je posao bio bez svakog uinka ve iure civili 33) psihika (vis c#m"ulsiva) " to je prinuda koja je izvrena protupravnom prijetnjom " pod prijetnjom nekog zla ( vis) i pod utjecajem time izazvanoga straha (metus) uinjeno je neko oitovanje koje inae ne bi bilo uinjeno " oitovanje se slae s voljom, te prisiljeni hoe ono to oituje, ali je volja stvorena zbog pogrenog motiva, pod utjecajem prijetnje i straha " i ovdje je tek pretorsko pravo pruilo zatitna sredstva: akciju i ekscepciju quod metus causa, te restituciju in integrum

54

7 Bastu"an%e 5#' "ravniF "#sl#va " pravni poslovi se ne moraju sklapati izravno i osobno, nego se mogu sklapati i preko treih osoba ukoliko to narav posla doputa " taj trei koji sudjeluje kod sklapanja posla moe biti glasnik ili zastupnik " glasni5 (nuntius) je samo sredstvo za prenoenje vijesti( on nema vlastite poslovne volje, nego samo prenosi i saopuje oitovanu volju jedne stranke drugoj " zato glasnik ne mora imati djelatne sposobnosti " <astu"ni5 sam, vlastitim oitovanjem volje poduzima neki pravni posao za drugoga (zastupanoga, gospodara posla) " razlikujemo: a) neposredno zastupstvo " zastupnik sklapa pravni posao vlastitim oitovanjem volje u ime i za raun zastupanoga " uinci pravnog posla nastupaju neposredno za osobu zastupanoga, on neposredno stjee prava i dunosti iz posla " pravni posao sklopljen po zastupniku smatra se kao da je sklopljen po samome zastupanome b) posredno zastupstvo " zastupnik sklapa pravni posao za raun zastupanoga, ali ga sklapa u vlastito ime " oitovanjem zastupnikove volje nastaje pravni posao koji se smatra njegovim poslom, te proizvodi pravne uinke za njegovu osobu " on stjee prema treima sukoherentna prava i dunosti, a tek na temelju drugog, internog pravnog odnosa izmeu zastupnika i zastupanoga, koji se treih ne tie, morat e zastupnik prenijeti na gospodara posla uspjehe iz posla to ga je sklopio za gospodarev raun, tj morat e na gospodara posla prenijeti ekonomske koristi iz posla " trea osoba s kojom je takav posredni zastupnik sklopio posao pri tome i ne zna, niti je se tie da je posao sklopljen za raun zastupanoga " gospodar posla i taj trei ne stupaju uope meusobno u pravne odnose " rimsko civilno pravo nije priputalo neposrednog zastupanja, a naelno je i $ustinijanovo pravo ostalo na stanovitu da neposredno zastupstvo nije mogue " tek u opem i modernom pravu priznato je neposredno zastupanje kao pravilo, a tek iznimno je iskljueno ili ogranieno " zastupanje moe biti nu9n# (<a5#ns5#) i '#&r#v#l%n# " u prvom sluaju pravni poredak daje nekome ovlast i dunost da zastupa druge osobe (npr kod skrbnitva), a u drugom sluaju se zastupnikove ovlasti temelje ili na primljenom i prihvaenom nalogu (mandatum) da e izvriti neki posao za raun nalogodavca (mandanta), ili na poslovodstvu bez naloga (negotiorum gestio) gdje netko obavlja poslove u korist drugog bez primljenog naloga i ovlatenja " s nalogom je danas po pravilu spojena punomo, tj jednostrano ovlatenje koje legitimira zastupnika prema treima na djelanja za zastupanoga " poslovi koje dobrovoljni zastupnik poduzima bez punomoi mogu stei uinak za zastupanoga ako ih on naknadno odobri (ratihabitio mandato comparatur), a poslovi koje poduzima falsus procurator, tj osoba koja se izdaje za neijeg zastupnika, a uistinu to nije, nemaju nikakva uinka za tobonjeg zastupanoga 7 Vri%eme i n%eg#v# ra)unan%e u "ravu " vrijeme moe u pravu biti od znaaja kao !aktor stjecanja i gubitka prava " tako moe posjednik protekom odreenog vremena stei pravo vlasnitva, tko odreeno vrijeme ne vri slunosti, moe ih izgubiti, a tko kroz odreeno vrijeme ne podigne tubu, moe izgubiti tubu zbog zastare " dakle, protek vremena moe dovesti do dosjelosti, zastare tube i zastare samog prava " za raunanje vremena uveden je kalendar " rimski kalendar Eaja $ulija -ezara temeljio se, slino naemu, na sunanoj godini od 4:9 dana, a )imljani su svake etvrte godine dodavali jedan dan iza <; veljae " vrijeme se moe raunati "# 5alen'aru, npr dug je naplativ 6 lipnja 6A>; , no u pravu se ee rauna s tzv "#mi)nim r#5#vima, gdje poetak i svretak roka nisu odreeni stalnim kalendarskim danima, nego se rok ukazuje kao razdoblje od godina ili mjeseci s razliitim poetkom raunanja, npr < godine od danas " kod raunanja rokova uzima se po rimskom pravu dan naelno kao cjelina " kao prvi dan roka uzima se dan u koji se dogodila okolnost od koje se rok rauna " ako se to dogodilo u kasne veernje sate, smatra se protek ostatka dana za protek itavog prvog dana " takvo raunanje, gdje se dan uzima kao cjelina, zove se u pandektnoj nauci computatio civilis " prirodnije bi bilo kad bi se rok poeo raunati od onog trenutka kad se neka injenica dogodila, a svravao bi u istom trenutku posljednjeg dana " to bi bilo raunanje a momento ad momentum ili computatio naturalis, no to u pravu, naroito rimskom, nije usvojeno " razlikuju se dalje tempus continuum i tempus utile " u prvom sluaju rok se rauna neprekidno od poetka do kraja, a u drugom sluaju se u rok raunaju samo dani u koje je stranci bilo mogue izvriti odnosnu pravnu radnju " moe postojati tempus utile ratione initii ili ratione cursus " u prvom sluaju rok ne poinje tei dok postoji za stranku nemogunost izvrenja pravne radnje, a kad zapreka otpadne i rok zapone tei, tada dalje tee kao tempus continuum, bez obzira na eventualne daljnje zapreke( u drugom sluaju raunaju se i nakon poetka roka samo oni dani u koje je stranka doista mogla izvravati svoje pravo

. PRAV,A ,ARAV OBVEBA


7 P#%am i "#vi%esni ra<v#% #&ve<a " #&ve<a je pravni odnos izmeu dviju osoba po kojem je jedna osoba ( creditor, vjerovnik) ovlatena zahtijevati od druge (debitor, dunik) neku inidbu koju je ta druga osoba duna izvriti " promatramo li taj odnoaj sa stajalita vjerovnikova zahtjeva na inidbu, govorimo o trabini ( creditum, nomen), dok sa dunikova stajalita govorimo o dugu (debitum) " inidba koja je predmet obveze moe biti pozitivna ili negativna, tj moe se sastojati u davanju, odnosno radnji ( dare, facere) ili u proputanju (non facere), odnosno trpljenju (pati) " budui da je po rimskom klasinom procesu svaka osuda glasila na novanu svotu, morala je inidba biti procjenljiva u novcu, a danas je dovoljno da odgovara nekom opravdanom interesu " ako dunik dobrovoljno ne ispuni dunost, moe se obveza prisilnim putem ostvariti, te e vjerovnik sudskim putem dobiti iz dunikove imovine ekvivalent neispunjene inidbe " pravni pojam obveze javlja se kasnije nego pojam vlasnitva ili obiteljskih vlasti, jer on pretpostavlja ve razvijeniji stupanj ekonomsko drutevnih odnosa gdje se ne rauna samo s dananjicom nego se gleda i unaprijed, na budunost

55

" klasini pojam obveze izgradio se tek nakon dugotrajnog razvoja " u primitivno doba se nije jo obveza sastojala u pravnoj dunosti na izvrenje inidbe, koja se dunost u sluaju neispunjenja ostvaruje tubom, nego je ovdje u prvom redu vladao jo princip !izike vlasti i gospodstva " vrlo je rairena teza da je obveza nastala spajanjem njenih dvaju elemenata, a to su debitum i obligatio, tj dug i odgovornost " u staro doba bilo je teite u odgovornosti, te je obligatus bila osoba koja bi zapala pod vjerovnikovu vlast ukoliko se ne bi iskupila ispunjenjem duga (tovie, dug i odgovornost nisu veinom teretili istu osobu) " kasnije je teite prelo na dug, a odgovornost je postala tek sredstvom da vjerovnik doe do zadovoljenja ako bi duna inidba izostala " sada po pravilu dug i odgovornost terete istu osobu, a umjesto odgovornosti dunikovom osobom dolo je kasnije do odgovornosti njenom imovinom " u nauci je nadasve prijeporno pitanje o povijesnom porijeklu prvih obligacija u )imu " o tome postoji mnogo Fi"#te<a: dosta je rairena hipoteza koja povijesni izvor pojma obveze trai u deliktu, te smatra deliktne obveze starijima od kontraktnih u novije doba sve se vie zastupa protivna hipoteza koja izvor svih obveza trai u pravnim poslovima o osnivanju odgovornosti (u zajmu, zamjeni na kredit), smatrajui izgradnju pojma deliktne obveze mlaom trei se pak zalau za porijeklo pojma obveze iz religioznih i maginih predodbi postoji i miljenje da su kontraktne i deliktne obveze nastale po razliitim pravcima razvoja, jer one i u kasnijem pravu nose obiljeja po kojima se bitno razlikuju " u 'e*inici%i obveze koju itamo u $ustinijanovim 3nstitucijama oznauje se ona kao pravna veza po kojoj je netko prisiljen da neto ispuni prema pravnim normama drave " ovdje je ve nekadanja !izika vezanost zamijenjena pravnom vezom " vinculum iuris " u toj de!iniciji nalazimo sve bitne elemente obveze: subjekte, tj dvije osobe, vjerovnika i dunika, pravnu vezu koja vee dvije osobe i predmet obveze, no s obzirom na predmet obveze ova je de!inicija preuska " u tom je pravcu potpunija 'aulova de!inicija u Iigestima " ovdje je istaknut relativni znaaj obveznih prava prema apsolutnosti stvarnih prava, a sam predmet obveze opisan je rijeima dare, facere, praestare, dakle znatno ire nego u prvospomenutoj de!iniciji " rimski naziv obligatio odnosio se izvorno samo na obvezne odnose osnovane na starom civilnom pravu " broj tih civilnih obveza bio je ogranien i tipiziran, tako da nije bilo openitog pojma obligatio, nego su postojale pojedine tono odreene i individualizirane obligationes " nove obvezne odnose koji su imali izvor u pretorovom djelovanju i bili zatieni pretorskim tubama opisivali su rimski pravnici izrazima teneri, honoraria actione teneri ili debitum, izbjegavajui izraz obligatio, a tubene !ormule takvih akcija nisu upuivale na oportere, tj na civilnopravnnu dunost " naime, oportere je kroz itavo klasino doba ostalo obiljeje tubenih !ormula koje su sluile zatiti civilnih obveza, taksativno odreenih po civilnom pravu " u kasnije klasino doba, a pogotovo po $ustinijanovim interpolacijama, nestalo je praktine razlike meu civilnim i honorarnim pravom, te se naziv obligatio primjenjuje i na obvezne odnose honorarnog prava, dobivi tako ono iroko znaenje kao i u modernom pravu 7 ,aravne #&ve<e $#&ligati#nes naturales) " obligationes naturales su obveze kod kojih se ispunjenje ne moe ishoditi tubom (neutuive obveze) " bitni uinak naravne obveze je u tome to je ona plativa, ali nije utuiva, tj ona se ne moe prisilno procesualnim sredstvima ostvariti, ali dobrovoljno ispunjenje smatra se kao plate duga, a ne moda kao darovanje " zato se plaeno ne moe traiti natrag kao nedug (indebitum) pomou kondikcije indebiti " vjerovniku pripada soluti retentio (pridravanje plaenoga) " osim toga moe se ispunjenje naravne obveze osigurati porucima i zalozima te moe biti predmetom novacije, a po $ustinijanovu pravu i kompenzacije " klasini pravnici razvili su pojam naravnih obveza prije svega kod obveza iz pogodaba robova " po civilnom pravu rob nije imao pravne sposobnosti te se nije mogao obvezivati, niti tuiti ili biti tuen " razvilo se miljenje da iz robovih ugovora s gospodarom ili s treim osobama nastaje za roba barem naturalis obligatio " takvu je bvezu mogao rob valjano ispuniti iz pekulijarne imovine, a ona se mogla utvrditi porucima i zalozima " naravnoj obvezi roba sliile su po svom uinku i naravne obveze slobodnih osoba alieni iuris to bi ih sklapale s ocem obitelji, odnosno s osobama pod istom vlau " uinak naravne obveze zadobila je nadalje obveza koju bi preuzeo nedorasli bez tutorova odobrenja, bveza iz novanog zajma to bi ga sin obitelji uzeo unato zabrani senatus copnsulti #acedoniani, a po $ustinijanovom pravu su meu naturalne obligacije svrstani i neki sluajevi gdje se iz moralnih ili drutvenih obzira nije mogao traiti povrat plaenoga " iz Iigesta proizlazi da je u $ustinijanovom pravu bila priznata naravna obligacija za kamate ugovorene ne!ormalnim paktom uz novani dug iz zajma ili stipulacije

3. POS.A,AK OBVEBA
7 Ra<l#<i "#stan5a #&ve<a " obvezni odnosi nastaju uglavnom iz injenica koje zavise od ljudske volje, dakle iz "ravniF '%elan%a, koja mogu biti pravni poslovi ili protupravna djela, tj, delikti " meu pravnim poslovima smjeraju na osnivanje obveze redovito dvostrani pravni poslovi, tj #&ve<ni ug#v#ri " zato ve rimski klasini pravnici kau da obveze nastaju iz kontrakta ili delikta " no ve potkraj klasinog doba se uvidjelo da ima obveznih odnosa koji imaju jednaki uinak kao obveze iz kontrakta i delikta, a da ti obvezni odnosi nisu nastali ni ex contractu ni ex delicto " naime, u Iigestima nalazimo !ragmente gdje se uz obveze iz kontrakta i delikta dodaje i trea skupina obveza koje nastaju iz razliitih pravnih razloga ( ex variis causarum figuris) " na tom temelju razlikuje $ustinijanovo pravo etiri skupine obveza: kontraktne, kvazikontraktne, deliktne i kvazideliktne 7 O&ve<e i< 5#ntra5ta $#&ligati#nes e; c#ntractu)

56

" meu pravnim poslovima iz kojih nastaju obveze najvaniji su #&ve<ni ug#v#ri, tj dvostrani pravni poslovi upravljeni na osnivanje obveze " po dananjem pravu nastaje obvezni ugovor (kontrakt) ponudom i prihvatom ponude, dakle po pravilu ve samim sporazumom volja ugovornih stranaka ( consensus) " zato se danas pojmovi kontrakt i konsenz uglavnom pokrivaju, to u rimskom pravu nije bilo isprva bilo tako " puki sporazum volja nije jo raao utuivom obvezom, nego se trailo da ugovor bude zaodjenut u stanovitu, po civilnom pravu odreenu !ormu " samo ugovor koji je bio zaodjenut u objektivni elemenat !orme proizvodio je po civilnom pravu utuivu obvezu i samo takav se smatrao kontraktom " tek je u daljnjem razvoju dolo je do poputanja !ormalizma i do sve jaeg isticanja subjektivnog elementa suglasja volja (consensus), te su se kontraktima poeli smatrati i neki ne!ormalni poslovi koji su do tada bili samo neutuiva pacta " tek u potklasinom i $ustinijanovom pravu se krug ne!ormalnih i na sporazumu volja utemeljenih obveznih ugovora toliko proirio da se pribliio dananjem shvaanju ugovorne slobode " razlog na kojem se u klasino doba zasnivala obveznost i utuivost kontrakta po civilnom pravu sastojao se ili u izgovaranju odreenih rijei (verba) ili u upotrebi odreene pismene !orme ( litterae) ili u predaji stvari (res) ili u samom ne!ormalnom sporazumu stranaka (consensus) " na tom temelju razlikuju se u klasinom pravu ovi kontrakti: a) ver&alni: stipulatio, dotis dictio, insiurandum liberti b) literalni: nomen transscripticium (expensilatio), tj za peregrine chirographa i syngraphae c) realni: zajam (mutuum), ostavna pogodba (depositum), posudba (commodatum) i runo"zalona pogodba (pignus) d) 5#nsen<ualni: kupnja (emptio)venditio), najam (locatio)conductio), nalog (mandatum) i drutvena pogodba (societas) " verbalni i literalni kontrakti spadaju meu !ormalne kontrakte, a realni i konsenzualni meu ne!ormalne " u postklasino doba razvila se skupina in#minatniF kontrakta koja se po nainu postanka pribliavala realnim kontraktima " svi ostali ne!ormalni ugovori, osim etiriju konsenzualnih, bili su po rimskom pravu naelno neutuivi i zovu se pacta " nekima je od njih iznimno bila priznata utuivost (pacta vestita), no u red konsenzualnih kontrakata nisu nikada uzdignuti " najstarije rimsko pravo, u doba ?akonika @33 ploa, nije jo poznavalo toliko oblika obveznih ugovora kao klasino pravo " tek nekoliko pojedinanih i strogo !ormalistikih tipova obveznih ugovora, a to su u prvom redu nexum, sponsio i fiducia " ne;um bijae gestum per aes et libram koji je sluio osnivanju zajamske obveze u obliku sveanog odvagnua zajamske svote pred petoricom svjedoka uz izgovaranje neke !ormule " kao garanciju povratka zajma davao bi dunik sama sebe ili kojeg lana svoje obitelji vjerovniku u vlast " bio je dakle nexus, jer je svojom osobom bio odgovoran za ispunjenje obveze " s"#nsi# bijae !ormalistiki usmeni obvezni ugovor, koji je nastao usmenim pitanjem i sukladnim odgovorom: P spondesne centum dari1 spondeoQ " *i'ucia bijae uglavak dodan mancipaciji ili in iure cesiji kojim se stjecatelj stvari obvezivao da e pod stanovitim okolnostima vlasnitvo stvari prenijeti natrag na otuivaoca " tako se !iducijarnim prijenosom vlasnitva davalo vjerovniku osiguranje za neki dug ( fiducia cum creditore) ili se na drugoga prenosila stvar u svrhu pohrane ili posudbe ( fiducia cum amico) 7 O&ve<e i< 'eli5ta $#&ligati#nes e; 'elict#) " delikti ili protupravna djelanja su takva djelanja koja su protivna pravu " dakle, protupravne povrede tuih pravnih dobara iz kojih ve po samom pravnom poretku proizlazi za poinitelja neka obvezna dunost (na davanje osobne zadovoljtine, plate novane kazne ili naknade tete) " za razliku od obveza iz kontrakta, nastaje obveza iz delikta protiv dunikove volje kao neposredna posljedica protupravnog djelanja " 'elicta "u&lica su protupravna djelanja koja progoni i kanjava sama drava javnom kaznom ( poena publica) po posebnom javnom kaznenom postupku, bez obzira na prijedlog ili zahtjev oteenog pojedinca " 'elicta "rivata sainjavahu veinu delikata " onaj koji je takvim deliktom bio povrijeen imao je protiv poinitelja delikta obvezni zahtjev na plate novane globe ( poena), a za ostvarivanje tog zahtjeva pripadala mu je odgovarajua actio poenalis " samo privatni delikti mogu biti razlog postanka obveze " deliktom oteeni postaje vjerovnik, a poinitelj delikta dunik " novana globa koja se ima platiti oteeniku imala je u rimskom pravu znaaj zadovoljtine i kazne, a ne naknade tete " pojam naknade tete uz kaznu ili umjesto nje poinje se kod delikata razvijati u kasnijem rimskom pravu, te se zato u $ustinijanovom pravu razlikuju deliktne kazne koje idu samo za kaznom ( actiones poenales) ili samo za naknadom tete (actiones rei persecutoriae) ili za kaznom i naknadom tete (actiones mixtae) " i na deliktnom podruju nailazimo na poznatu opreku civilnog i honorarnog prava " neka je djelanja ve civilno pravo smatralo protupravnima, te je uz njih vezalo zahtjev za kaznu " to su kraa ( furtum), povreda (iniuria), oteenje tuih stvari (damnum iniuria datum) i razbojstvo ili otimaina ( rapina) " druga neka djelanja je tek pretor poeo smatrati protupravnima i kanjivima te ih je reprimirao pretorskim deliktnim akcijama " najvaniji meu njima su prijevara ( dolus), sila i strah (metus) i oteenje vejrovnika (alienatio in fraudem creditorum)

2. PRAV,I SADRMA- OBVEBA


7 O"(enit# # )ini'&i " predmet obveze je inidba na koju je dunik obvezan " rimski pravnici obuhvaaju sadraj svih obveznih inidaba izrazima dare, facere i praestare " 'are oznauje u tehnikom smislu obvezanikovu dunost da na vjerovnika prenese civilno vlasnitvo neke stvari ili da mu pribavi koje drugo stvarno pravo " *acere (ukljuivi i non facere) oznauje svaku drugu inidbu koja se sastoji u nekom dunikovu djelanju ili proputanju, a u irem smislu obuhvaa i ono to je oznaeno izrazom dare

57

" "raestare obuhvaa u irem smislu takoer svaku inidbu, a naroito inidbu na facere " nije sigurno utvreno da li je taj izraz imao i kakvo je imao posebno znanje, ali esto se njime upuuje na odgovornost za tetu ako dunik ne bi ispunio ili ne bi uredno izvrio svoju prvotnu obveznu dunost, tj dare i facere " ne moe svaka inidba biti predmetom obveze " ona mora biti odreena ili barem odrediva, mogua i doputena, te mora sadravati za vjerovnika novani interes " naelno se inidba mora izvriti prema vjerovniku, a ne prema treemu, a mora je izvriti dunik, a ne tko trei za njega 7 Sa'r9a% #&ve<ne )ini'&e " inidba mora biti: objektivno mogua u asu sklapanja ugovora " ako je inidba !iziki ili pravno nemogua, ugovor je nitav pravno doputena i ne smije se protiviti dobrim obiajima, ovisno o moralu procjenljiva u novcu dovoljno odreena " zato je obveza nevaljana ako je duniku preputeno na volju da dade to hoe " inidba moe biti unaprijed u svim pojedinostima odreena " obligatio certa, ili moe biti barem odrediva, tj moe se naknadno odrediti po nekim objektivnim injenicama, a da se o tome ne mora sklapati novi ugovor " obligatio incerta " meu obligationes incertae spadaju: a) alternativne obveze " radi se o dvije inidbe ili vie njih od kojih je dunik obvezan izvriti samo jednu da bi se oslobodio obveze " izbor inidbe koja e se ispuniti pripada po pravilu duniku ukoliko nije izriito pridran vjerovniku ili komu treemu " dunikovo pravo izbora konsumira se tek potpunim ispunjenjem jedne inidbe " do tog asa pripada mu ius variandi, tj on moe svoj izbor promijeniti " vjerovnik vri svoje pravo izbora po pravilu utuivanjem (litiskontestacijom) jednog predmeta " od alternativne obveze razlikuje se facultas alternativa " tu se radi o jednostavnoj obvezi s jednom dunom inidbom, te vjerovnik moe od dunika zahtijevati i utuiti samo ovu jednu inidbu, ali je dunik ovlaten osloboditi se svoje obveze time da umjesto dune inidbe ispuni neku drugu inidbu koju ne duguje b) generi)ne obveze " predmet inidbe je odreen samo obiljejima vrste, a dunik se oslobaa obveze davanjem neke konkretne stvari dotine vrste (npr dati 65 vrea ita) " po pravilu se ovdje radi o zamjenjivim stvarima, ali predmetom generike obveze mogu biti i nezamjenjive stvari " i kod generike obveze pripada pravo izbora predmeta ispunjenja iz vrste dunika, ako izbor nije ugovorom pridran vjerovniku ili treemu, a na izbor i ovdje ima ovlateni ius variandi dok nije dolo do potpunog ispunjenja " ovdje vrijedi pravilo da vrsta ne propada, to znai da ako sluajem propadnu stvari koje si je dunik odredio za ispunjenje generike obveze, on nee biti osloboen obveze, jer te stvari ima i drugud nabaviti (dok kod alternativne obveze ako sluajem propadne i posljednji predmet, bit e dunik osloboen obveze) " ako se ispunjenje inidbe moe rastaviti na dijelove a da se time ne promijeni bit i ne umanji vrijednost cjelokupne inidbe, govori se o '%el%iv#% obvezi, a ako je takvo rastavljanje nemogue, predlei ne'%el%iva obveza " po pravilu su djeljive obveze na dare, a nedjeljive na facere i non facere 7 P#g#'&a stricti iuris i &#nae *i'ei " iz svake obveze pripada vjerovniku odgovarajua actio in personam " takve civilnopravne actiones in personam dijele se u dvije skupine: a) iu'icia stricti iuris " sudac je ogranien samo na utvrivanje opstojnosti trabine kako je ona opisana u !ormuli " bio je strogo vezan na uputu u !ormuli i na doslovni sadraj ugovora, a kod utvrivanja stranakih prava i dunosti nije imao slobodne rasudbe te nije smio uvaavati prigovore, ni ne!ormalne uzgredne uglavke, ni okolnosti koje nisu u !ormuli " sueva je djelatnost bila naroito ograniena ako je tuiteljev zahtjev iao na certum, tj ako je u intenciji !ormule predmet duga bio tono objektivno odreen " takav certum je predleao ako je tuitelj traio odreenu novanu svotu ( certa pecunia) ili odreenu stvar (certa res) " u tom je sluaju sudac imao rjeavati samo pitanje da li tueni po postojeem ciivlnom pravu duguje ili ne " takve tube na certum nisu spominjale pravni razlog obveza, te su se zvale condictiones " kondkcije su prema tome bile koncipirane apstraktno, jer tuitelj navodi samo odreeni predmet duga, a ne navodi pravni razlog zbog kojeg je dolo do obveze " neto veu slobodu rasuivanja imao je sudac kod iudicia stricta ako duna inidba nije bila tono odreena, nego je zahtjev bio upravljen na incertum, jer se nakon rjeenja pitanja da li tueni po civilnom pravu duguje ili ne, morao ovdje sudac baviti jo i pitanjem to tueni duguje b) iu'icia &#nae *i'ei su upravljena na incertum, ali je sueva sloboda rasuivanja bila naroito proirena time to je sudac bio posebnim dodatkom u intenciji !ormule upuen da sudi ex fide bona, tj po naelima potenja i povjerenja u prometu, uzimajui u obzir sve prilike konkretnog sluaja " zato e sudac moi uvaavati ne!ormalne uzgredne uglavke, svako prijevarno i nepoteno postupanje (dolus), a tueni se mogao pozivati pred sucem na tuiteljev dolus iako u !ormulu nije bila uvrtena exceptio doli " u tome je jedna od najvanijih razlika prema iudicia stricta 7 ,a5na'a 8tete " esto se duna inidba sastoji u naknadi tete koja je nanesena vjerovniku " do 5#ntra5tne odgovornosti za tetu dolazi ako dunik dunu inidbu iz ugovora ili ugovoru slinih obveznih odnosa uope ne ispuni ili je ne ispuni kako treba, dakle povredom ve postojee obveze " tu se razlikuju dva sluaja: ispunjenje je postalo nemogue (naknadna nemogunost inidbe) ispunjenje je jo mogue, ali dunik nee udovoljiti svojoj dunosti " tu se govori o zakanjenju ( mora) " kod 'eli5tne odgovornosti za tetu ne radi se o povredi nekog meu strankama ve postojeeg obveznog odnoaja, nego deliktom nastaje izravno iz zakona meu otetiteljem i oteenikom posve novi samostalni obvezni odnos, upravljen na naknadu tete " po rimskom klasinom, a djelomice i $ustinijanovom pravu, nije iz delikta izvirala obveza na naknadu tete, ve obveza na plate novane kazne " teorija o naknadi tete razvija se tek u $ustinijanovom, a naroito modernom pravu

58

" prema teoriji opeg i modernog prava trae se za odtetni zahtjev naelno ; pretpostavke: teta, protupravnost djelanja, uzrona veza (kauzalni neksus) i odgovornost " 8teta se moe odnositi bilo na imovinu, bilo na nematerijalna pravna dobra (ast, slobodu), a o naknadi tete moe se po rimskom pravu govoriti samo kod imovinske tete, za koju rimski pravnici upotrebljavaju naziv damnum " ona se moe sastojati u umanjenju imovine koju je netko ve imao ( damnum emergens) ili u izmaklom dobitku kojemu se netko prema obiajnom teaju stvari mogao nadati (lucrum cessans) " naknauje se samo "r#tu"ravn# nanesena teta " zato nee odgovarati za tetu onaj koji se sluio svojim pravom i postupao u granicama svog prava " izmeu dunikova djelanja i naknade tete mora postojati u<r#)na ve<a, a to e biti onda ako se dunikovo djelanje moe smatrati uzrokom nastale tete " uzrona veza moe biti izravna " otetioevo djelovanje je jedini i neposredni uzrok tete, i neizravna " na otetioevo djelovanje se nadovezuju jo neke okolnosti i posljedice, pa tek itav taj lanac zajedno dovodi konano do tete " u starom rimskom pravu morala je uzrona veza biti neposredna i morala se sastojati u pozitivnom djelovanju otetioca, a tek u klasino doba se poela uvaavati i posredna uzrona veza, kao i teta uzrokovana sakrivljenim proputanjem " za odtetni zahtjev se trai i subjektivna dunikova #'g#v#rn#st, koju zovemo 5rivn%#m " to je subjektivni, psiholoki odnos poinitelja prema tetnom uspjehu " primitivna prava svih naroda stoje u poetku na principu tzv objektivne odgovornosti " poinitelj odgovara za tetni uinak zato to ga je uzrokovao, a ne pita se jo da li je to uinio namjerno ili sluajno " odgovornost se temelji samo na njegovom objektivnom vanjskom djelanju koje se ukazuje kao uzrok ( causa) tetnog e!ekta " zato se takva objektivna odgovornost naziva i kauzalna odgovornost " tek postepenim razvojem dolazi do sve jaeg isticanja subjektivne odgovornosti " ne pita se vie samo da li je poinitelj uzrokovao tetni uinak, nego se pita i da li je on za taj tetni uinak kriv " zato se takva subjektivna odgovornost, koja se temelji na krivnji (culpa) naziva i kulpozna odgovornost " prvi poeci razlikovanja izmeu kauzalne i kulpozne odgovornosti opaaju se kod )imljana ve u staro doba, a u klasinom pravu se izmeu namjernog djelanja (dolus) i sveg ostalog sluajnog uzrokovanja (casus) razvija jo jedan stupanj krivnje koji je manji od dolusa, a to je nemarnost, tj propust dune panje ( culpa) " u $ustinijanovom pravu potpuno prevladava princip subjektivne odgovornosti za tetu " ovdje je ve jasno izraena trodioba dolus&culpa&casus " '#lus obuhvaa namjerno i svjesno postupanje kojim se nekome nanosi teta( za dolozno poinjenu tetu odgovara se u svakom sluaju, te se stranke ni izriitim ugovorom ne mogu unaprijed oprostiti odgovornosti za dolus " cul"a je nemarnost (neglegentia) ili propust dune panje ( diligentia) " poinilac nije predvidio tetne posljedice svog djelovanja, a morao bi ih bio predvidjeti da je upotrijebio potrebnu panju " $ustinijanovo pravo razlikuje vie stupnjeva nemarnosti: a) culpa lata " gruba nemarnost " to je propust ak i one panje koju bi primijenio svaki prosjeni ovjek b) culpa levis in abstracto " laka nemarnost " kao mjerilo dune panje uzima se ovdje ona panja koju bi u konkretnom sluaju trebao primijeniti uredni obiteljski starjeina c) culpa levis in concreto " jo blai stupanj krivnje( ovdje se kao mjerilo uzima ona panja koju obvezanik o kojem se radi redovito primjenjuje u svojim stvarima d) culpa in eligendo " nemarnost pri izboru namjetenika i pomonika " ako obveznika ne tereti nijedan od navedenih stupnjeva krivnje, prirpisuje se teta sluaju ( casus) " za sluaj se naelno ne odgovara, nego sluajem nastalu tetu trpi onaj u ijoj je imovini nastala 7 /g#v#rna $5#nvenci#nalna) 5a<na $sti"ulati# "#enae) " uz neku obvezu mogle su stranke u obliku stipulacije ugovoriti stanovitu novanu svotu koju se dunik obvezuje platiti vjerovniku ako ne bi ispunio ili ne bi na vrijeme ispunio svoju prvotnu obvezu " ako vjerovnik nije htio tuiti iz prve stipulacije, mogao je tuiti iz druge koja je bila uvjetovana ispunjenjem prve " na taj nain bi umjesto dvojbene naknade tete, koju bi tek morao dokazati, dobio unaprijed odreenu novanu svotu (ugovornu kaznu) " postojao je i drugi, povijesno stariji oblik tzv neprave ugovorne kazne " kod nje se stipulira samo novana svota, i samo ona je u obvezi, ali se dunik moe osloboditi njenog platea time da izvri neku drugu inidbu koju stranke zapravo hoe i koja se ukazuje kao facultas alternativa " !unkcija neprave ugovorne kazne bila je u tome da se zajami ispunjenje inidbe o kojoj se nije mogla sklapati valjana stipulacija, odnosno utuiva obveza " stipulatio poenae ima narav uvjetne obveze te se ima platiti vjerovniku im dunik ne ispuni ono to je bio duan prema sadraju glavne obveze, odnosno inidbe 7 Kamate $usurae) " 5amate u uem smislu su naplata koju dunik neke glavnice koja se sastoji iz novca ili drugih zamjenjivih stvari daje vjerovniku u stvarima iste vrste za koritenje dune glanvice " kao prihod glavnice, kamate padaju pod iri pojam plodova (juristiki plodovi, fructus civiles) " kamate se odmjeruju prema visini glavnice i trajanju njena koritenja " zato se njihova visina utvruje postocima glavnice za odreeno razdoblje (npr 65L godinje od 6555 dinara) " kamatna obveza je akcesorna, tj ona moe postojati samo uz neku glavnu obvezu, i zavisna je od nje " zato utrnuem glavnog duga prestaju tei daljnje kamate " kamatna obveza nastaje ugovorom ili neposredno temeljem zakona " ako se glavnica dugovala temeljem obveze stricti iuris, morao se ugovor o kamatama sklopiti po klasinom pravu u obliku stipulacije, a kod iudicia bonae fidei mogle su se kamate ugovarati ne!ormalnim paktom istodobno s glavnim ugovorom " ako stranke nisu ugovorile visinu kamata ili ako su se kamate odreivale officio iudicis, sluile su mjerilom obiajne mjesne kamate (mos regionis.

59

" sloboda ugovaranja kamata bila je podvrgnuta ogranienjima " po ?akoniku @33 ploa bio je najvii dozvoljeni kamatnjak faenus unciarium, tj 6C6< glavnice na mjesec ili 655L na godinu " taj kamatnjak je potvrdila 49= g lex (uilia #enenia, a plebiscit da faenore semunciario iz 4;= g snizio ga je na polovicu " potkraj republike i u carsko doba bijae najvii dozvoljeni kamatnjak centesima usura (stoti dio glavnice na mjesec, tj 6<L godinje), a $ustinijan ga je snizio na :L (dimidia centesima), uz neke izuzetke s obzirom na zajmodavca i zajmoprimca " rimsko je pravo zabranjivalo uzimati kamate od kamata, dakle ukamaivati dospjele a neplaene kamate, a od poetka 4 st bilo je zabranjeno uzimati daljnje kamate im bi zaostale kamate dosegle visinu glavnice (ultra duplum) " $ustinijan je tu zabranu proirio i na ve isplaene kamate 7 Ba5a8n%en%e $mora) 'u9ni5a ili v%er#vni5a " dunik dospijeva u zakanjenje ( m#ra 'e&it#ris) ako u vrijeme dospjelosti svojom krivnjom bez razloga ne ispuni svoju obvezu " "ret"#stav5e dunikova zakanjenja: a) opstojnost pravovaljane i utuive trabine b) dospjelost trabine c) dunikova odgovornost za zakanjenje " ta se odgovornost svodi naelno na dunikovu krivnju, tj dunika e stii posljedica zakanjenja samo ako je svojom krivnjom dospio u zakanjenje d) pitanje da li je dunik poslije dospjelosti bio po vjerovniku opomenut na plate " po $ustinijanu je opomena postala openita pretpostavka zakanjenja, izuzev deliktne dugove i izuzev trabine s kalendarski oznaenim rokom dospjelosti " "#sl%e'ice dunikova zakanjenja sastoje se u pootrenju dunikove odgovornosti i u naknadi tete koju vjerovnik trpi zbog zakanjenja " od asa zakanjenja odgovara dunik i za sluajnu propast predmeta obveze ( speciesa) " ako je predmet obveze propao sluajem, nee dunik biti rijeen obveze, makar ga je po ugovoru koji nije pravovremeno ispunio teretila samom odgovornost za dolus ili za dolus i kulpu, a ne za sluaj " njegova obveza postaje sada trajna " kod iudicia bonae fidei, gdje dunik ionako mora naknaditi cjelokupni vjerovnikov interes, obuhvaa taj interes i naknadu tete koju vjerovnik trpi zbog zakanjenja " dakle, dunik e morati naknaditi i plodove i koristi koje je ubirao od vremena zakanjenja, a kod novanih dugova zatezne kamate " vjerovnik dolazi u zakanjenje (m#ra cre'it#ris) ako bez opravdanog razloga odbije primitak inidbe koju mu je dunik ponudio " dunik mora ponuditi stvarnu, ve gotovu i pripravljenu inidbu (realna oblacija), a verbalna oblacija, tj izjava pripravnosti na izvrenje, dostajat e samo u sluaju ako je prema naravi i sadraju duga opravdana " zapreka ispunjenja ovdje lei u osobi vjerovnika " odbijanje primitka mora uslijediti bez opravdana razloga " zato e vjerovnik opravdano odbiti primitak ako mu inidba nije ponuena na pravom mjestu ili u pravo vrijeme ili mu je npr ponuen samo dio inidbe " vjerovnik je u zakanjenju im odbije valjano i uredno ponuenu inidbu, a ne trai se jo i njegova subjektivna odgovornost, tj krivnja, kao kod dunikova zakanjenja " zato nastupaju posljedice vjerovnikova zakanjenja, mada je on sluajem (npr boleu) bio sprijeen inidbu preuzeti " glavna je "#sl%e'ica vjerovnikova zakanjenja da se smanjuje dunikova odgovornost " dunik nee biti osloboen obveze, ali odgovara unaprijed samo za dolus, mada je prije toga odgovarao i stroe " dakle, vie ne odgovara za sluaj " vjerovnikovo zakanjenje prestaje ako se vjerovnik naknadno izjavi spremnim prihvatiti inidbu koju je prije odbio

1. S/B-EK.I OBVEBA
A) Ra<'i%el%ene i s#li'arne #&ve<e " kod svake obveze nuno postoje barem dva subjekta " vjerovnik i dunik, no moe biti na svakoj strani i vie subjekata, iji je meusobni odnoaj kod razdijeljenih i solidarnih obveza koordiniran " ra<'i%el%ena #&ve<a predlei ako u nekom obveznom odnoaju na koordinirani nain sudjeluje na jednoj strani vie vjerovnika ili dunika tako da svaki vjerovnik ima pravo traiti, odnosno svaki dunik ima dunost ispuniti samo jedan dio cjelokupne inidbe (pars virilis) " razdijeljena obveza moe nastati samo kod djeljivih inidbi, te u pravilu nastaje ukoliko nije izrijekom ugovorena solidarnost " kod razdijeljene obveze predlei toliko pojedinanih obveza na dio koliko ima vjerovnika, odnosno dunika " s#li'arna #&ve<a predlei ako se na vjerovnikoj ili dunikoj strani nae vie osoba, a inidba je nedjeljiva " kod djeljivih inidaba dolazi do solidarosti samo ako je ona izrijekom ugovorena " razlikuju se aktivna i pasivna solidarna obveza " postoji li vie subjekata na vjerovnikoj strani, moe svaki od njih zahtijevati od njihova zajednikog dunika cijelu inidbu, a dunik je mora samo prema jednom ispuniti ( a5tivna) " svaki od vie dunika duan je ispuniti cijelu inidbu, ali njihov zajedniki vjerovnik moe ju traiti samo jedanput ( "asivna) " za solidarnost se upotrebljava i naziv 5#realn#st, jer je najvaniji sluaj sainjavala korealna stipulacija " kod nje bi si vie vjerovnika dalo od jednog dunika obeati istu inidbu ili bi se vie dunika obvezalo jednom vjerovniku na istu inidbu " iz naravi korealnih obveza proizlaze ovi glavni uinci: ako je inidba izvrena prema jednom od vie vjerovnika, ili ako ju je ispunio jedan od vie dunika, utrnjuje itava obveza za sve uesnike " poput platea djeluje prema svim uesnicima i acceptilatio, novatio, datio in solutum i sluajna nemogunost po klasinom pravu je i litiskontestacija izvrena temeljem tube samo jednog od vie vjerovnika, tj temeljem tube protiv samo jednog od dunika oslobaala sve ostale suvjerovnike odnosno sudunike " $ustinijan je kod pasivnih korealnih obveza ukinuo taj uinak litiskontestacije, te je sada vjerovnik nakon utuenja jednog sudunika mogao jo uvijek utuiti i ostale, a obveza bi utrnula tek vjerovnikovim namirenjem

60

"

" "

ako bi jedan od suvjerovnika primio ispunjenje, nije trebao primljeno podijeliti s ostalima, a niti je dunik koji je sve platio mogao od ostalih dunika traiti naknadu srazmjernih dijelova (regres) " pravo diobe, odnosno regresa moralo se po klasinom pravu zasnivati na internom odnoaju koji je eventualno postojao meu suvjerovnicima odnosno sudunicima u postklasino doba je primijenjen na pasivne solidarne obveze beneficium cedendarum actionum, tj dunik koji je platio mogao je zahtijevati od vjerovnika da mu ustupi svoje tube protiv ostalih sudunika, kojima je mogao utjerati srazmjerene dijelove plaenog duga od ostalih sudunika $ustinijan novelom AA uvodi da vjerovnik vie ne moe od svakog sudunika traiti cijeli dug, nego samo na njega otpadajui dio " beneficium divisionis dovle opisana solidarnost se zove ele5tivn#m s#li'arn#8(u jer obveza za sve uesnike utrnjuje ve jednokratnom litiskontestacijom (u klasinom pravu), odnosno jednokratnim ispunjenjem (u $ustinijanovu pravu) od nje se razlikuje 5umulativna s#li'arn#st kod koje je vladao princip pasivne kumulativne odgovornosti " svaki od vie supoinitelja nekog delikta bio je obvezan platiti cijelu novanu kaznu za odnosni delikt B) /<gre'ni su&%e5ti #&ve<a

7 A'sti"ulati# " uz glavnog vjerovnika moe kod stipulacije postojati i uzgredni vjerovnik ( adstipulator) koji si po nalogu stipulatora, nakon izvrene glavne stipulacije, daje od dunika obeati istu ili manju inidbu " ako se ta druga inidba ne bi odnosila na istu inidbu, nastale bi dvije samostalne stipulacije " adstipulatorova trabina ne prelazi na njegove nasljednike, jer je adstipulatorova !unkcija zamiljena samo u korist glavnog vjerovnika da bi adstipulator mogao npr nakon vjerovnikove smrti utjerati dug " dunik je morao inidbu izvriti samo jednom, bilo glavnom vjerovniku, bilo adstipulatoru " ako bi adstipulator na tetu glavnog vjerovnika otpustio dug akceptilacijom, bio je odgovoran glavnom vjerovniku penalnom akcijom na naknadu tete " u Eajevo doba je adstipulator odgovarao stipulatoru ve temeljem mandatnog odnoaja, pa ova penalna akcija nije vie bila potrebna " adstipulatio je mogla sluiti svrhama zastupanja glavnog vjerovnika, no u Eajevo doba upotrebljavala se jo gotovo jedino kod stipulacije post mortem dari " % $ustinijanovom pravu je adstipulacije nestalo 7 P#ru)anstv# (jamstvo) " kod poruanstva se obvezuju tree osobe uz glavnog dunika, radi vjerovnikove sigurnosti, na istu inidbu " u prvom redu stoji obveza glavnog dunika, a porukova obveza je samo neka nadopuna glavne obveze " sekundarni znaaj porukove obveze oituje se u njenoj a5ces#rn#sti (porukova obveza u svemu zavisi od opstojnosti glavne obveze) i su"si'i%arn#sti (poruk odgovara tek onda ako se je vjerovnik bezuspjeno pokuao namiriti od glavnog dunika) " iz akcesorne naravi poruanstva slijedi da se poruk ne moe obvezati vie od glavnog dunika, a niti pod stroim okolnostima " poruku pripadaju protiv vjerovnika prigovori koje ima glavni dunik, a isto tako moe on kompenzirati eventualne protutrabine glavnog vjerovnika " utrne li obveza glavnog dunika, prestaje i porukova obveza " po klasinom pravu nije jo za porukovu obvezu vrijedilo naelo supsidijarnosti " vjerovnik je mogao traiti ispunjenje inidbe ili od glavnog dunika ili bilo kojeg poruka " $ustinija uvodi princip supsidijarnosti porukove obveze, jer je ovlastio poruka da uskrati vjerovniku plate dok ovaj ne zatrai parbenim putem namirenje od glavnog dunika ( beneficium excussionis) " rimska poruanstvena obveza nastajala je po pravilu usmenim ugovorom (stipulacijom) " tokom histrorijskog razvoja nastadoe tri oblika takve usmene poruanstvene obveze, koje se zajedno obuhvaaju nazivom adpromissio " to su: a) s"#nsi# " bila je pristupana samo rimski graanima, i *i'e"r#missi# " bila je pristupana i peregrinima " bilo su podvrgnute uglavnom jednakim naelima te su sluile samo osiguranju takve glavne obveze koja je bila sklopljena u obliku stipulacije " nakon stipulacije glavnog dunika obvezuje se poruk, i to u obliku poruanstvene stipulaciije koja nastaje vjerovnikovim pitanjem i porukovim odgovorom (spondes1 spondeo2 fidepromittis1 fidepromitto ) " obveza sponzora i !idepromisora nije prelazila na nasljednike, a u 3taliji je prestajala nakon < godine b) *i'eiussi# " uveden je kasnije kako bi se mogle osigurati ne samo verbalne nego i razliite druge obveze " njom su se mogli sluiti )imljani i peregrini " !idejusorova obveza je prelazila i na njegove nasljednike, te nije bila vremenski ograniena " i za meusobni odnoaj izmeu vie poruka vrijedila su izvorno naela solidariteta " svaki pojedini je mogao biti pritegnut na plate itave trabine, a ostali bi time bili osloboeni " no pravac razvoja je iao onamo da bi svaki poruk odgovarao samo za srazmjerni dio " ponajprije je naelo solidariteta bilo ve u doba republike probijeno kod obveze sponzora i !idepromisa " tako je lex #ppuleia davala onome od njih koji bi platio vie nego to iznosi dio to bi na njega otpadao, akciju protiv ostalih na povratak razlike, a lex 'uria de sponsu odreuje da se obveza vie sponzora i !idepromisa ima podijeliti na toliko dijelova koliko ima poruka u asu dospjelosti obveze, te vjerovnik moe od pojedinca utjerivati samo virilni diio " najdulje su se naela solidariteta odrala kod !idejusije, jer za nju nisu vrijedili gornji zakoni, no u klasino doba je za sve vrste poruansta epistulom cara Jadrijana uveden beneficium divisionis, te je odsad svaki poruk odgovarao samo za dio koji na njega otpada, no s tim ogranienjem da se trabina dijelila samo meu one suporuke koji su bili solventni u asu litiskontestacije " ako bi poruk platio dug umjesto glavnog dunika, bilo bi opravdano da mu ovaj nadoknadi plaenu svotu " takvo pravo regresa pripadalo je po lex "ublilia samo sponzoru, koji je po tom zakonu mogao penalnom akcijom depensi traiti dvostruki iznos ako mu glavni dunik ne bi unutar : mjeseci naknadio ono to je sponzor za njega platio " $ustinijan je poruku koji je platio dug dao pravo da zahtijeva od vjerovnika ustu" vjerovnikove trabine i akcije protiv glavnog dunika (beneficium cedendarum actionum) " to je dolazilo do primjene samo u sluajevima gdje je poruk iznimno bio duan platiti prije glavnog dunika

61

" uz vrste !ormalistikog poruanstva u obliku stipulacije, bilo je i nekoliko ne!ormalnih pravnih poslova kojima se praksa posluila za osiguravanje tue obveze: a) man'atum Euali*icatum " vrsta mandata gdje nalogodavac (mandat) daje nalogoprimcu (mandataru) nalog da treemu pozajmi novac " ako taj trei zajam ne bi povratio, odgovarao je mandant mandataru za pozajmljenu svotu s actio mandati contraria, te je utoliko imao poloaj poruka b) c#nstitutum 'e&iti alieni " ne!ormalno obeanje da e se u odreeno vrijeme platiti neiji dug " to je obeanje bilo utuivo pretorskom actio de pecunia constituta c) rece"tum argentarii " ne!ormalno obeanje kojim se novar (argentarius) obvezao da e na odreeni dan platiti neki dug svog klijenta " takav pactum je bio zatien s actio recepticia 7 Intercesi%a i senatus c#nsulta Vellaeanum " svi ovi oblici poruanstva pripadaju pod iri pojam intercesi%a " to je svako obvezivanje u korist treega, a ne samo preuzimanje akcesornih obveza " za razvoj pojma intercesije bijae u rimskom pravu vaan senatus consultum 3ellaeanum iz 2>. g , kojim bijae enama zabranjeno preuzimanje poruansttva i uzimanje zajma za tree osobe ( intercedere) " enama je bilo dakle zabranjeno obvezivati se za treega, a nije im bilo zabranjeno neposredno platiti tui dug " po ekstenzivnom tumaenju jurisprudencije i carskog zakonodavstva bila je primjena senatuskonzulta proirena te se pod zabranjenom intercesijom ena razumijevala: kumulativna intercesija, gdje se ena obvezuje uz treeg dunika privativna intercesija, gdje ena kao jedini dunik preuzima dug umjesto dosadanjeg dunika tiha intercesija, gdje se intercedent obvezuje sam umjesto nekog treeg kojega se obveza materijalno tie, a taj trei se uope ne obvezuje " obveza ene iz zabranjene intercesije bila bi ipso iure valjana, ali je tuitelj bivao odbijen ekscepcijom senatus consulti 3allaeani koju bi pretor mogao po slubenoj dunosti uvrstiti u !ormulu, te se ena nije mogla odrei blagodati senatuskonzulta " $ustinijan je odredio da e intercesija ena valjati samo ako je dotini, po zakonu dozvoljeni pravni posao sainjen u javnoj, po tri svjedoka potpisanoj ispravi

7 Ostala sre'stva #siguran%a #&ve<a " izvrenje obveze moe se osiguravati osobnim jamstvom samoga dunika ili uzgrednih dunika ( personalni kredit), ili stvarnim jamstvom gdje se vjerovnik u sluaju neispunjenja ne dri osobe nego neke stvari koja pripada bilo duniku, bilo kome treemu (realni kredit) " dunik je mogao dati vjerovniku razliita osiguranja kojima e ga vjerovnik lake prisiliti na izvrenje obveze " takvoj svrsi je sluila arrha (5a"ara) " ona je u rimskom klasinom pravu bila samo vanjski vidljivi znak da je sklopljen valjani ugovor (arrha confirmatoria) " zato se nakon ispunjenja ugovora mogao traiti njen povratak, a stranka se nije mogla rtvovanjem kapare osloboditi dunosti da ispuni ugovor " u $ustinijanovom pravu su stranke mogle izrijekom ugovoriti kaparu sa znaajem: odustatnine (arrha poenitentialis), tj preputanjem predane kapare ili povratkom primljene kapare (u dvostrukom ili viestrukom iznosu) mogla je stranka odustati od ugovora, ili ugovorne kazne (arrha poenalis) kojom se osigurava izvrenje ve sklopljenog ugovora tako da stranka koja pogodbu ne izvri gubi predanu, odnosno vraa dvostruku primljenu kaparu kao naknadu tete " dunik je mogao olakati vjerovnikov poloaj i time da neku svoju obvezu iz ne!ormalnog kauzalnog pravnog posla zaodjene u oblik stipulacije " kod stipulacije kao apstraktnog ugovora ne pita se naime vie za razlog postanka obveze i za sve one okolnosti koje su s tim u vezi i koje bi kupac bio mogao prigovarati kod tube iz kupnje koja je bila actio bonae !idei " uvrenju obveze mogla je sluiti i "risega (cautio iuratoria) =) D%el#van%e #&ve<a "rema tre(im #s#&ama 7 /g#v#ri na 5#rist i ug#v#ri na teret tre(iF #s#&a " ugovori u korist treih osoba (pacta in favorem tertii) " rimski su pravnici to pitanje razmatrali uglavnom na primjeru stipulacije, te su postavili pravilo da je stipulacija u korist treeg nitava, kao i svi ugovori u korist treeg " tijekom povijesnog razvitka dolo je do nekih iznimaka: stipulator (vjerovnik) je imao neizravno sredstvo u tome to je uz stipulaciju u korist treega mogao za sebe ugovoriti plate ug#v#rne 5a<ne (stipulatio poenale) ako promissor ne bi udovoljio obvezi prema treemu " u carsko doba, a pogotovo u $ustinijanovu pravu, prodrlo je shvaanje da su stipulacije, tj ugovori u korist treega valjani za stipulatora ako on ima vlastiti interes na izvrenju ugovora budui da trabine poslije smrti ionako prelaze na nasl%e'ni5a, bila je valjana stipulacija P mihi et heredi meoQ, no po klasinom pravu je stipulacija samo u korist nasljednika (P heredi meoQ) bila nevaljana " no $ustinijan je priznao valjanima stipulacije na as smrti i na dan pred smrt, poslije smrti i u korist nasljednika (P heredi meoQ) " kod ugovora na teret treih osoba obeaje se inidba nekog treeg " sve primjere takvih ugovora obrauju rimski pravnici iskljuivo na stipulaciji, te smatraju takvu stipulaciju, gdje promissor obeaje inidbu nekog treeg nevaljanom " i ovdje je dolo do nekih iznimaka: obveza dunika (promissora) mogla se i ovdje neizravno osigurati sa sti"ulati# "#enae, a osim toga se nitavost stipulacije mogla izbjei tako da promissor rijeima stipulacije obvee sam#ga se&e " on se obvezuje da e se sa svoje strane zaloiti i sve poduzeti kako bi trei obvezu ispunio " takva se promisorova obveza mogla utuiti akcijom ex stipulatu

62

s obzirom na treu osobu je naelo nitavosti takvih ugovora provedeno mnogo dosljednije " jedina iznimka predlei kod obveza nametnutih nasl%e'ni5u " klasino pravo je i ovdje priznavalo jedino stipulacije odreene na as smrti, a $ustinijan je proglasio valjanima i stipulacije na as smrti i na dan pred smrt " prema tome jedini trei koga se moglo obvezivati bijae odsada nasljednik

7 Acti#nes a'iecticiae Eualitatis " pogodbe koje sklapa sin obitelji (suus) ili rob (servus) mogu u stanovitim sluajevima obvezivati i oca obitelji, tj gospodara " zato je pretor dosta rano omoguio da za dugove sina obitelji, tj za naturalne dugove roba, pod stanovitim pretpostavkama odgovara i otac obitelji, tj gospodar, i to ne umjesto sina ili roba, nego pored njih " takve tube protiv imaoca vlasti zovu se actiones adiecticiae qualitatis " tu spadaju: a) acti# Eu#' iussu " ako bi pater !amilias ovlastio treega da s kunim sinom ili robom sklapa pravni posao, tj ako bi sa znanjem treega naloio sinu ili robu da s treim sklopi pravni posao, odgovarao je uz njih potpuno za obveze iz takvih poslova b) acti# instit#ria i e;ercit#ria " ako je pater !amilias sina obitelji ili roba postavio voditeljem trgovakog ili kojeg drugog obrta (institor ili factor), tj ako bi ga kao vlasnik broda ( exercitor navis) postavio za kapetana broda, smatralo se da u tome predlei ovlatenje za sklapanje pravnih poslova koji spadaju poslovanju tog obrta " stoga je pater !amilias i ovdje odgovarao potpuno za obveze iz dotinih pravnih poslova c) acti# 'e "eculi# i tri&ut#ria " ako je pater !amilias sinu ili robu odobrio peculium, odgovarao je imalac vlasti akcijom de peculio za obveze sina, tj za obveze roba u vezi s upravom pekulija, ali samo do visine pekulija u asu izricanja presude " do te visine nije on odgovarao samo stvarima pekulija, nego itavom svojom imovinom " imalac vlasti imao je namirivati vjerovnike onim redom kako su se javljali s akcijom de peculio, sve dok se vrijednost pekulija ne bi iscrpila " tko bi nakon toga doao, ne bi dobio nita " ako je pekulij sa znanjem imaoca vlasti bio upotrijebljen za voenje trgovakog ili obrtnog posla, imali su svi oni koji su postali vjerovnicima sina odnosno roba s obzirom na taj trgovaki posao pravo na srazmjerno namirenje iz trgovake imovine " imaocu vlasti nije ovdje pripadalo pravo prvenstvenog namirenja, a za ostvarenje prava na srazmjerno namirenje davala se protiv imaoca vlasti actio tributoria d) acti# 'e in rem vers# " ovom je tubom odgovarao imalac vlasti ako se pravnim poslom sina obitelji ili roba obogatio " imalac vlasti je odgovarao treemu do visine obogaenja " actio institoria i e8ercitoria su se primjenjivale i u sluajevima ako je libera persona bila postavljena za kapetana broda ili za voditelja nekog poduzea " u kasnije klasino doba davala se actio institoria analogno u takvim sluajevima gdje se upravitelj imovine u okviru svoje uprave obvezivao, mada nisu predleale posebne pretpostavke za actionem institoriam " zato se takva sluba zvala actio quasi institoria D) Pr#m%ena su&%e5ata "ri%en#s#m tra9&ina i 'ug#va 7 Pri%en#s tra9&ina 3 cesi%a, ustu" " ustu" (cesi%a) je ugovor kojim vjerovnik (cedent) svoju otuivu trabinu prenosi na drugoga (cesionara) " rimsko pravo je poznavalo prenoenje obveznih odnoaja od jedne osobe na drugu jedino putem univer<alne su5cesi%e " u najstarije doba stranke bi se ispomagale time to bi vjerovnik svog dunika pozvao (delegirao) neka se drugome obvee na istu inidbu koju je sada dugovao njemu " no to nije prijenos trabine, nego dosadanje trabina sa svim svojim akcesorijama utrnjuje, a nova obveza meu drugim osobama dolazi na mjesto sadanje " radi se dakle o novaciji (obnovi) obveze promjenom osobe vjerovnika, koju nazivamo a5tivn#m 'elegaci%#m " bolji se izlaz naao otkad je s !ormularnim postupkom bilo uvedeno procesualno zastupanje " ovaj na kojega se trabina imala prenijeti utuio bi trabinu kao vjerovnikov zastupnik u procesu te bi pomou pretorske !ormule s premjetajem subjekata ishodio presudu na svoje ime " u zahtjevu (intenciji) tubene !ormule navelo bi se ime cedenta kao vjerovnika, no dosuivanje trabine uslijedilo bi na ime cesionara kao zastupnika u parnici " ni ovdje se dodue jo ne radi o cesiji trabine, nego o cesiji akcije " zato zastupnik"cesionar mora tuiti u ime dosadanjeg vjerovnika " no asom litiskontestacije postaje on dominus litis i dobiva sva vjerovnikova prava " od vremena cara 1ntonina 'ija poela se cesionaru davati actio utilis, kojm je trabinu mogao utuiti samostalno u svoje ime i nezavisno od volje cedentove " odsada nije vie bio izvrgnut utrnuu mandata zbog smrti i opoziva, a njegov je zahtjev prelazio i na njegove nasljednike " u postklasino doba dolo je do ustanove 'enunci%aci%e " ukoliko je cesionar obavijestio dunika o uslijediloj cesiji, nije vie dunik od tog trena mogao valjano platiti cedentu, niti bi ga ovaj vie mogao izravno tuiti " tako je $ustinijanovo pravo openitim davanjem akcije utilis, denuncijacijom i zabranom platea cedentu dolo do potpunog praktinog uinka cesije, tj do prijenosa trabine u dananjem smislu " kao posao otuivanja trabine cesija je apstraktni posao, tj ona djeluje ve samim konsenzom cedenta i cesionara o prenoenju trabine, bez obzira na onaj posao i svrhu koja je pravnim razlogom cesije " pravni razlog se tie samo internog odnoaja izmeu cedenta i cesionara, a za ustupljenog dunika ( debitor cessus) mjerodavan je samo akt cesije i injenica da je on o cesiji obavijeten " inae e po pravilu odgovarati samo za veritet, a ne i za bonitet trabine, tj odgovarat e da trabina uistinu postoji, ali nee odgovarati i za njenu utjerivost " cesionar stjee trabinu u istom opsegu i s istim uzgrednim pravima kako je ona pripadala cedentu " zato e debitor cessus imati protiv cesionara sve prigovore koje je imao i protiv cedenta (izuzevi strogo osobne, privilegiae personae) " u carsko doba su donesene razliite odredbe da se sprijee spekulativni poslovi je!tinijim kupovanjem dvojbenih trabina " tako su pod prijetnjom nitavosti bile zabranjene cesije trabina od humiliores na potentiores, te cesije trabina kojima tee parnica (res litigiosae) " naroito vana u tome bila je konstitucija cara Anasta<i%a iz 14> (lex #nastasiana) prema kojoj je cesionar koji je trabinu stekao kupnjom mogao od dunika zahtjevati samo onoliko koliko je sam za trabinu platio

63

7 Pri%en#s 'ug#va " promjena dunikove osobe je bila ispoetka mogua jedino putem novacione stipulacije kojom se trei obvezao vjerovniku ispuniti dug dosadanjeg dunika " takva promjena osobe dunika se zove e;"r#missi#, a obino bi kod toga dosadanji dunik uputio treega da se obvee vjerovniku ( "asivna 'elegaci%a) " to nije bila singularna sukcesija, nego je stara obveza sa svojim akcesorijama utrnula, a nastala bi sasvim nova obveza " kao drugo sredstvo za promjenu osobe dunika posluilo bi i ovdje "r#cesualn# <astu"an%e " dunik bi ovlastio preuzimatelja duga da se kao njegov zastupnik in rem suam upusti u parnicu s vjerovnikom " nakon litiskontestacije preuzimatelj bi postao dunikom procesualne obveze " zbog !ormule s premjetajem subjekta glasila je presuda protiv preuzimatelja, i protiv njega se vodila ovrha " no vjerovnik se nije morao uputati u parnicu s dunikovim zastupnikom ako ne bi od njega primio jamstvo ( cautio iudicatum solvi), a niti je imao ikakvih prava protiv takvog preuzimatelja duga dok se ovaj ne bi dobrovoljno upustio s njime u litiskontestaciju " eventualni ugovor izmeu dosadanjeg dunika i preuzimatelja obvezivao je samo njih, za vjerovnika ne bi odatle nastala nikakva prava

>. PRES.A,AK OBVEBA


" obvezna su prava po svojoj naravi vremenita " obveza e nakon kraeg ili dueg vremena ispunjenjem dune inidbe ili drugim surogatima ispunjenja utrnuti " materijalno se naini prestanka obveza dijele po tome da li obveza utrnjuje voljom stranaka, dakle naelno pravnim poslovima, ili ona utrnjuje nastupom kakve druge juristike injenice nezavisno od volje stranaka " meu tim nainima prestanka obveza razlikujemo opet takve kod kojih vjerovnik dolazi do ispunjenja dune inidbe ili barem materijalne naknade za dokinutu obvezu, i takve kod kojih se obveza dokida, a vjerovnik ne dolazi do zadovoljenja " s obzirom na njihov uinak dijelimo prestanke obveza na: b) takve koji djeluju ipso iure " obveza utrnjuje po civilnom pravu " civilnopravna trabina vie ne postoji " ako bi je vjerovnik ipak utuio, sudac e ga ve po postojeem pravu odbiti c) takve koji djeluju ope exceptionis " pretor omoguuje tueniku da uvrtenjem ekscepcije u !ormulu odbije tuiteljev zahtjev premda obveza po civilnom pravu nije utrnula " zbog uvrtenja ekscepcije nee se sudac ograniiti samo na to da preispituje opstojnost tuiteljeva civilnopravnog zahtjeva, nego e morati ispitivati i istinitost injenica iznesenih u ekscep" ciji " ako se dokae istinitost ekscepcije, on e tuitelja odbiti mada bi mu tueni po civilnom pravu bio jo uvijek obligatus " razlozi prestanka obveza ipso iure imaju svoj osnov u civilnom pravu, a razlozi prestanka ope e8ceptionis u honorarnom pravu A) Prestana5 #&ve<a i"s# iure 7 S#luti# u star#m "ravu " budui da su se obveze u najstarijem rimskom pravu sklapale na !ormalistike naine, bio je i za njihovo raskidanje redovito potreban neki !ormalistiki akt kojim e se dunik osloboditi ( solvere, solutio) " za utnue obveze nije jo bilo dovoljno samo ne!ormalno uspunjenje dune inidbe " osim toga je akt ukidanja obveze naelno po svom obliku moralo odgovarati aktu kojim je obveza nastala ( contrarius actus) " s#luti# "er aes et li&ram sluila je za raskidanje obveze iz ne8uma, tj libralnog zajma i za druge stroge novane dugove starog prava " kod povratka zajma dunik je odvagnuo vjerovniku potrebnu svotu izgovarajui kod toga !ormulu kojom se oslobaa obvezne veze " uvoenjem kovanog novca otpala je potreba vaganja " od tog se vremena solutio per aes et libram mogla upotrebljavati za otpust duga bez platea (imaginaria solutio), a kada je ve svaki ne!ormalni plate bio priznat kao openiti razlog utrnua obveza, postala je solutio per aes et libram suvina, te se u klasino doba upotrebljava jo samo kao imaginaria solutio za otpust dugova iz ne8uma, osude i legata per damnationem " acce"tilati# je sluila ukidanju verbalnih kontrakata, naroito stipulacije " kao contrario actus sastojala se ona iz pitanja i sukladnog odgovora, samo to je ovdje dunik pitao vjerovnika P ,uod ego tibi promisi, habesne acceptum1Q, a vjerovnik bi odgovarao P4abeoQ " u ovo se vrijeme stipulacioni dug ukida ve pukim ne!ormalnim plateom, pa ako je kraj toga bila izvrena i akceptilacija, bio bi dunik osloboen svakog daljnjeg dokazivanja da je svoj dug podmirio " budui da akceptilacija dokida obvezu i u sluaju ako realni plate nije uslijedio, upotrebljavala se ona u klasino i carsko doba kao imaginaria solutio za otpust duga " ako bi se njome htjele ukidati obveze koje nisu potjecale iz stipulacije, morale bi se one novacionom stipulacijom pretvoriti u verbalnu obvezu i zatim ukinuti akceptilacijom 7 Is"un%en%e #&ve<e " u republikansko doba je ve vrijedilo naelo da obveza utrnjuje ispunjenjem dune inidbe i bez nekog !ormalistikog akta koji je bio potreban u starome pravu " time je rije solutio dobila znaenje dananje rijei plate+, tj ispunjenje te je bila redoviti normalni nain prestanka svih obveza ipso iure " obvezu moe ispuniti za dunika i netko trei ukoliko inidba ne zavisi od strogo osobnih dunikovih sposobnosti " trei moe platiti i bez dunikova znanja pa i protiv njegove volje, ali mora imati namjeru da time izvruje dunikovu obvezu " platiti se mora vjerovniku ili njegovom <astu"ni5u (procurator) " zastupniko ovlatenje i tzv inkaso)mandat moe vjerovnik svakodobno opozvati, osim ako nije ve u ugovoru ugovoreno da se dunik moe osloboditi duga ako plati treoj osobi " ako vjerovnik ima protiv dunika s razliitih naslova ( ex pluribus causus) vie istovrsnih trabina, a dunik plaa na raun tih trabina svotu koja nije dovoljna za podmirenje svih trabina, odredit e dunik kod plaanja koju trabinu time namiruje, a ako dunik nije nita odredio, moi e to odrediti vjerovnik, ali mora postupati u dunikovu interesu

64

" kao '#5a< is"late sluila su uobiajena dokazala (svjedoci itd ), a u carsko doba sluila je u tu svrhu sve ee pismena namira (apocha), koju bi vjerovnik izdao duniku " ona je imala potpunu dokaznu mo tek 45 dana po izdanju " u nekim sluajevima postojale su predmnjeve da je isplata izvrena (npr ako bi vjerovnik duniku zadunicu vratio ili unitio) " vjerovnik nije bio duan primiti djelomino ispunjenje ako nije protivno odreeno ugovorom ili zakonom " po $ustinijanu magistrat je mogao siliti vjerovnikla da primi djelomino ispunjenje ako bi dunik pred sudom priznao i ponudio samo dio trabine, tako da se onda parnica vodila samo glede ostatka " vjerovnik nije duan primiti drugo nego to mu se duguje, no ako bi pristao da umjesto ispunjenja dune inidbe primi neku drugu inidbu, njegova bi trabina utrnula " to je datio in solutum (davanja u ime platea) " u $ustinijanovom pravu postoji u jednom sluaju i datio in solutum necessaria " ako dunik nema novaca, a posjeduje zemljita koja ne moe unoviti, moe se vjerovnik prisiliti da umjesto novaca primi zemljita prema pravednoj cijeni " ako se inidba ne moe ispuniti, jer se ne zna tko je pravi vjerovnik ili ako postoje zapreke u vjerovnikovoj osobi, mogao se dunik osloboditi obveze poloenjem duga u vjerovnikovu korist (depositio) " ispoetka je bilo dovoljno da stvar poloi kod sebe, ali kasnije se trailo poloenje na nekom javnom mjestu 7 O&n#va #&ve<e $n#vati#) " novatio je ugovor izmeu vjerovnika i dunika kojim se neka dosadanja obveza dokida time to na njeno mjesto dolazi nova obveza " sadraj dosadanje obveze ( idem debitum) prenosi se na novu obvezu, a stara obveza utnjuje ipso iure zajedno sa svojim akcesornim pravima " novirati se mogu obveze svake vrste, a nova obveza je uvijek imala oblik stipulacije (novaciona stipulacija) " bitno je za novaciju da nova obveza, pored dosadanjeg predmeta obveze ( idem debitum) sadri neku novotu (aliquid novi) " u tom pogledu se razlikuje po rimskom pravu: a) n#vati# inter n#vas "ers#nas ili n#vati# Euali*icata " novacija kod koje se mijenja osoba vjerovnika ili dunika " zbiva se aktivnom delegacijom " na temelju vjerovnikove upute (delegacija) dunik obeaje dunu inidbu dosadanje obveze novom vjerovniku " dosadanji vjerovnik je delegant, dunik delegat, a novi vjerovnik delegatar " ako se novacijom mijenja osoba dunika, dat e si vjerovnik dunu inidbu obeati od novog dunika, tako da dosadanji dunik ispada iz obveze " takav sluaj privatne intercesije se zove expromissio " dosadanji dunik ne mora kod toga sudjelovati, no najee e ipak biti tako da e on uputiti treega da se stipulacijom obvee prema vjerovniku " u tom sluaju predlei pasivna delegacija kod koje je dosadanji dunik delegant, novi dunik delegat, a vjerovnik delegatar b) n#vati# inter eas'em "ers#nas ili n#vati# sim"le; " novacija kod koje se ne mijenjaju subjekti obveze " subjekti obveze ostaju isti, dapae mora po klasinom pravu i predmet inidbe ostati isti, ali se mora ipak nova obveza sadrajno u neemu razlikovati od stare (aliBuid novi) " vaan sluaj novote sastojat e se u promjeni pravnog temelja obveze " tako npr obvezu na plate kupovnine iz kupoprodajne pogodbe pretvara dunik u obvezu iz stipulacije " ako je ve i dosadanja obveza potjecala iz stipulacije, morala se novaciona stipulacija u neem drugom od nje sadrajno razlikovati, npr s obzirom na mjesto ili vrijeme platea " ako bi dunik neku obvezu iznova obeao u obliku stipulacije, mogla je nastati dvojba da li su stranke imale volju i namjeru proizvesti uinak novacije, ili su moda htjele da unaprijed postoje obje obveze kumulativno jedna pored druge " klasino pravo je to pitanje rjeavalo po objektivnim kriterijima " iz upotrijebljenog oblika nove stipualcije zakljuivalo bi se dali je dolo do novacije " tako se bez obzira na individualnu volju stranaka uzimalo da predlei novacija im bi druga stipulacija sadravala aliquid novi " postklasino i $ustinijanovo pravo je i u tom pitanju polazilo od subjektivnih momenata, te se za novaciju traila individualna volja stranaka (animus novandi) koja je morala biti izriito izraena " pored opisane novacije po pravnom poslu ( novatio volunteria), postojala je i novatio necessaria koja je bila nuno spojena s uinkom litiskontestacije u parnici, odnosno s presudom " prvotni vjerovnikov zahtjev na dare odnosno dare facere oportere ukidao se po litiskontestaciji i pretvarao u procesualnu obvezu na condemnari oportere, a presudom utrnjuje opet i ova, te se pretavra u obvezu na iudicatum facere oportere " u ovom sluaju ostaju ipak netaknuta vjerovnikova osiguranja (zalozima ili porucima) iz prvotnog zahtjeva 7 S%e'in%en%e $c#n*usi#), c#ncursus causarum, nem#gu(n#st is"un%en%a, smrt i ca"itits 'eminuti# " ako se trabina i dug nau u istoj osobi, utnjuje obveza ipso iure s%e'in%en%em " ako se trabina i dug naknadno opet razdvoje, moe obveza ponovno oivjeti " do sjedinjenja dolazi po pravilu nasljeivanjem, dakle po rimskom pravu univerzalnom sukcesijom " ako je kod korealnih odnosno solidarnih obveza dolo do sjedinjenja samo u osobi jednog od vie vjerovnika ili dunika, nije to diralo u odnoaj ostalih " kod sjedinjenja vjerovnika i poruka ostaje glavni dug netaknut, a kod sjedninjenja vjerovnika i glavnog dunika utnjuju i glavni dug i poruanstva " c#ncursus causarum predlei ako vjerovnik individualno odreenu dunu stvar stekne na temelju nekog drugog pravnog razloga od nekog treeg, a ne od dunika " ispunjenje prve pogodbe postaje nemogue, jer nitko ne moe vjerovniku nabaviti stvar koja je ve dola u njegovo vlasnitvo " po starijem pravu je obveza u takvom skluaju uvijek utnula, ali u daljnjem razvoju se to stanovite mijenjalo, te je u $ustinijanovom pravu postavljeno pravilo da obveza utrnjuje samo u sluaju ako je prva obveza imala stvar pribaviti vjerovniku besplatno, te ako je i pravni razlog drugog steenja takoer besplatan " i con!usio i concursus causarum spadaju meu sluajeve gdje obveza prestaje zbog naknadno nastupile nem#gu(n#sti is"un%en%a " uglavnom se moe rei, bar za $ustinijanovo pravo, da obveze na species (odreenu dunu stvar) utnjuju ako duna stvar propadne sluajem, a ako se radi o dunikovoj krivnji ili njegovom zakanjenju, dolazi do naknade tete " ako kod dvostrano obveznih ugovora utrne obveza jedne stranke zbog sluajne nemogunosti, utrnut e naelno i obveza druge stranke na davanje protuinidbe " po rimskom klasinom pravu kontraktne obveze naelno ne utrnjuju smr(u, nego prelaze na nasljednike, ali deliktne obveze naelno, pogotovo u starijem pravu, utnjuju smru, jer su one surogat za nekadanju osobnu osvetu, a smru prestaje pravo na osvetu i na aktivnoj i na pasivnoj strani " po klasinom pravu su ve i penalni zahtjevi veinom prelazili na nasljednike

65

" kontraktne obveze bi ipso iure prestale zbog ca"itis 'eminuci%e koja je izvorno smatrana juristikom smru, no razliitim pretorskim sredstvima nastojalo se taj uinak ublaiti " deliktni zahtjevi meutim ne utrnjuju capitis deminutione B) Prestana5 #&ve<a #"e e;ce"ti#nis 7 Pactum 'e n#n "eten'# " "actum 'e n#n "eten'# je po klasinom pravu ne!ormalni sporazum kojim se vjerovnik odrie prava traiti od dunika ispunjenje inidbe " to je dakle ne!ormalna pogodba o otpustu duga, koja po civilnom pravu nema uinka jer se tada za otpust duga trai naelno !ormalistiki contrarius actus " unato opstojnosti obveze prema civilnom pravu, dobiva dunik po pretorskom pravu prigovor protiv vjerovnikove tube (exceptio pacti conventi) " samo uz negotia bonae !idei dokida ve i ne!ormalni pactum o otpustu duga obvezu po civilnom pravu, dakle ipso iure, a osim toga se ne!ormalnim paktima po civilnom pravu dobivaju ipso iure neke deliktne obveze " pactum de non petendo je razlog prestanka obveze ako se njime vjerovnik odrie svoga prava trajno i zauvijek (pactum de non petendo in"er"etuum) " ako bi se vjerovnik odrekao ostvarivanja svoga prava samo na neko vrijeme, ne predlei otpust duga, nego samo priek (pactum de non petendo in tem"us) " u $ustinijanovom pravu razlikuje se pactum de non petendo in rem i pactum de non petendo in "ers#nam " posljednji ide u prilog samo neposrednom ugovarau paktuma, dok prvi ide u prilog i ostalim osobama koje sudjeluju u obveznom odnoaju 7 Pri%e&#% $c#m"ensati#) " "ri%e&#% je ukidanje obveze obraunavanjem protutrabine koju dunik ima prema vjerovniku " u najstarije doba nisu )imljani uope poznavali prisilni sudski prijeboj " u doba legisakcionog postupka moglo se pred sucem rjeavati samo jedno prijeporno pitanje, te bi tueni svoju eventualnu protutrabinu morao utuiti posebnom akcijom " do prijeboja bi u to doba moglo doi samo dobrovoljnim ugovorom stranaka " potkraj republike i u rano klasino doba nalazimo tek nekoliko sluajeva sudskog prisilnog prijeboja: a) rimski bankar (argentarius) koji bi tuio svog klijenta morao je ve po civilnom pravu uzeti u obzir itavi poslovni odnoaj s klijentom te je morao sam ve u tubi odbiti eventualne klijentove protutrabine i utuiti samo konanu razliku (saldo) " compensatio se imala ovdje izvriti ve u intenciji !ormule, gdje je sadran tuiteljev reducirani zahtjev " prebiti su se mogle samo dospjele i istovrsne trabine i dugovi, ali one nisu morale potjecati iz istog pravnog razloga, odnosno posla b) ako je &#n#rum em"t#r (kupac prezaduenikove steajne mase) utjerivao trabine koje pripadaju masi, morao je dozvoliti da tueni u cijelosti odbije svoje eventualne protutrabine koje je imao protiv steajnog dunika " budui da bonorum emptor i nije morao znati tonu visinu tih protupotraivanja, nije ih imao on sam kompenzirati u intenciji !ormule, nego je dedukciju protutrabine obavljao i izraunavao tek sudac temeljem posebnog ovlatenja u kondemnaciji !ormule " u ovom sluaju mogle su se kompenzirati i nedospjele protutabine kao i protutrabine koje nisu bile istovrsne c) po civilnom pravu se uvaavao prijeboj uz iu'icia &#nae *i'ei " sudac je imao tuenoga osuditi na sve ono to bona !ides od njega zahtijeva " zato je mogao prebiti i tuenikove proutrabine iz istog posla mada one i nisu bile istovrsne " kod iu'icia stricti iuris nije postojala mogunost prijeboja " u $ustinijanovim 3nstitucijama se kae da je prijeboj kod njih uveden nekim reskriptom cara .arka 1urelija pomou e5sce"ci%e '#li " ako naime tuitelj ne bi htio uvaiti tuenikovu protutrabnu, mogao mu je pretor ili uskratiti tubu ili bi se na tuenikov zahtjev uvrstila u !ormulu e8ceptio doli zbog koje bi tuitelj bio u cjelosti odbijen ukoiko bi se pred sucem dokazala opstojnost protutrabine " prema tome tuitelj ne bi smio biti odbijen u cijeosti, nego samo do visine protutrabine " kod iudicia stricti iuris mogao je sudac tuiteljevom zahtjevu samo u cijelosti udovoljiti ili ga u cijelosti odbiti, a minutorna mo ekscepcije uvedena je tek u daljnjem razvoju " zato se veinom uzima da je e8ceptio doli imala ispoetka samo posredno uinak kompenzacije " zbog prijetee opasnosti da ne bi po ekscepciji doli izgubio svoj zahtjev u cijelosti, tuitelj e radije na pretorov poziv ve in iure svoj zahtjev sniziti " kod iudicia stricti iuris mogle su se na ovaj nain prebijati istovrsne trabine koje potjeu iz razliitih pravnih poslova " odatle je to naelo preneseno daljnjim razvojem i na iudicia bonae !idei, kod kojih je dotle bila mogua samo compensatio ex eadem causa " $ustinijan je itav institut prijeboja podvrgnuo jedinstvenim naelima, tako da sada postoji samo jedna vrsta prijeboja( obje trabine moraju biti ist#vrsne, ali mogu potjecati iz razliitih pravnih poslova priejboj je doputen kod sviF a5ci%a, ne samo obveznih nego i stvarnopravnih dunikova trabina morala je biti li5vi'na, to znai da je sudac moe lako utvrditi bez dugotrajna dokazivanja dunikova trabina morala je biti '#s"%ela, no mogla je potjecat i iz naturalne #&ve<e trabine moraju biti me:us#&ne i <am%enite, no postoje i u tom pogledu iznimke, npr poruk moe compensando ostvariti i protutrabine glavnog dunika compensatio djeluje sada i"s# iure

VI. PO-EDI,E OBVEBE


!. OBVEBE IB KO,.RAKA.A
A) Ver&alni 5#ntra5ti 7 Ver&alni 5#ntra5ti star#g civiln#g "rava " verbalni kontrakti pripadaju meu najstarije rimske kontrakte te zajedno s literalnim kontraktima sainjavaju skupinu !ormalistikih kontrakata, jer su vezani na odravanje strogih i sveanih !ormi " ne;um je kontrakt o zajmu koji nastaje u obliku gesta per aes et libram, tj realnim odnosno kasnije samo simbollikim odvagnuem zajamske svote pred petoricom svjedoka i libripensom

66

" ne8um je zbog svog publicistikog znaenja (pet svjedoka, libripens itd ) imao ovrnu snagu " dunik koji ne bi vratio zajam potpadao je odmah pod vjerovnikovu vlast putem osobne ovrhe (manus injekcije) " po miljenju .itteisa ne8um nije uope kontrakt koji je sluio osnivanju zajamske obveze, nego se ovdje radi o aktu kojim za plate nesposobni dunik dobrovoljno zalae vjerovniku sam svoju osobu (automancipacija) " sam se daje u duniko ropstvo da bi svojim radom odradio dug i tako izbjegao manus injekciji s njenim tekim posljedicama prodaje ili usmmrenja " va'iatura je najstariji verbali kontrakt o jamstvu " vas je jamac za inidbu nekog drugog " jedinu sigurnu primjenu tog instituta nalazimo u procesu " ako bi se rasprava in iure morala u svrhu nastavka odgoditi, jamili su vades da e tueni pristupiti na novu raspravu " "rae'itura je ve neto poznatija i u praksi se due odrala " i praedes su jamci za tuu inidbu " susreemo ih kao jamce u sudbenom postupku legis akcije sacramento, a izvan procesa nalazimo ih kod ugovora s dravom, kada drava izdaje u zakup ubiranje tributa i izvoenje javnih radova 7 Sti"ulaci%a " sti"ulaci%a je strogi i !ormalistiki verbalni kontrakt koji nastaje sveanim pitanjem budueg vjerovnika i neposrednim, sukladnim odgovorom budueg dunika " sukladnost je morala biti tolika da je dunik morao u odgovoru upotrijebiti istu rije koja je bila sadrana u pitanju, te nije smio na predmetu i sadraju vjerovnikova pitanja nita mijenjati " odgovor je morao uslijediti neposredno na pitanje ( unitas actus), a nazone su morale biti obje stranke " u izvornom obliku sluili su se rimski graani rijeima spondes1 spondeo " taj oblik se zove s"#nsi#, te je kao institut iuris civilis ostao i kasnije pristupaan samo rimskim graanima " kasnije su se uz sponziju poeli upotrebljavati i drugi oblici koji su kao instituti iuris gentium bili pristupani i peregrinima " svi oblici, ukljuujui i sponziju, obuhvaeni su pod nazivom sti"ulati# " vjerovnik se zove stipulator, a dunik promissor " ova strogost oblika poela je poputati u dva pravca: u Eajevo doba se stipulacija mogla sklapati na grkom jeziku ako su obje stranke taj jezik razumjele, a od vremena 0evera moglo je pitanje uslijediti na jednom, a odgovor na drugom jeziku ako su se stranke razumjele izravno ili preko tumaa car *eon je konstitucijom iz ;=< g odredio da izgled rijei vie nema vanosti, te stranke mogu izraziti svoj sporazum bilo kakvim rijeima " zato je po $ustinijanovu pravu bila valjana i stipulacija u nesimetrinom obliku, te se ne zahtijevae vie ni unitas actus " postojao je obiaj da bi se uz stipulaciju sastavljala "ismena is"rava u kojoj bi se naveo sadraj stipulacije " takva je isprava sluila isprva samo kao dokaz o izvrenoj stipulaciji, a taj dokaz se mogao oboriti protudokazima " u kasnije carsko doba je isprava o izvrenoj stipulaciji pruala ve neoboriv dokaz da je !ormalni akt stipulacije doista izvren " takva isprava, koja se zvala cautio, nadomjetala je praktiki usmenu stipulaciju " ona se od dotadanje dokazne listine pretvorila u dispozitivnu listinu " po $ustinijanovoj odredbi mogla se dokazna mo takve isprave oboriti samo u sluaju ako bi se dokazalo da se stranka kroz cijeli dan nije nalazila u mjestu gdje je stipulaciona isprava sastavljena " prema tome se za stipulaciju vie nije zahtijevala ni prisutnost stranaka nego je bilo dovoljno da stranke kroz itav dan borave u mjestu gdje je sastavljena stipulaciona isprava " stipulatio je jednostrano obvezujui kontrakt stricti iuris, a osim toga ona je apstraktna obveza, tj obveza koja ne navodi pravni razlog obvezivanja " i ovdje je dolo do stanovitih modi!ikacija( a) budui da je stipulacija !ormalistiki posao stricti iuris, tumai se i ravna se obveza iz stipulacije doslovno i strogo prema izgovorenim rijeima " i stranke i suci u procesu vezani su na doslovnu interpretaciju rijei bez obzira na volju stranaka i bez obzira na dolozni postupak koje stranke " zato npr stranka koja je prijevarnim postupkom bila zavedena na sklapanje stipulacije nije uivala zatite, sve dok nije potkraj republike uvedena exceptio doli za zatitu protiv dolusa " no ve i prije toga mogle su se stranke za zatitu protiv obveznikova dolusa posluiti jednim neizravnim sredstvom " u stipulaciju bi se naime uvrstila clausula doli, tj uz glavnu obvezu stipulirala se jo jedna posebna obveza kojom obvezanik preuzima na sebe odgovornost za dolus b) kao apstraktna obveza stipulacija nije morala u svom tekstu navoditi pravni razlog obveze " po civilnom pravu dunik je prema rijeima stipulacije morao dug platiti i u sluaju neopstojnosti tog duga " u tim sluajevima pomogao bi pretor pomou exceptio doli, zbog koje e tueni biti osloboen ako dokae da causa zbog koje je uinio obeanje ne postoji " u sluaju gdje promissor oekuje od vjerovnika davanje zajma, pa mu se ve prije toga stipulacijim obvezuje na plate svote koju e tek dobiti u zajam, a vjerovnik mu nakon toga zajam ne isplati, davala se duniku querella non numeratae pecuniae, tj dunik bi pred svjedocima ili pismom na vjerovnika ili pred magistratom izjavio da mu novac koji se obvezao platiti nije isplaen " umjesto toga mogao je dunik podii i osobnu tubu na povratak stipulacione isprave, tj ako je ve bio tuen na ispunjenje stipulacije, mogao je tubi suprostaviti excepciju non numerate pecuniae " dok je kod ekscepcije tueni dunik morao dokazivati da kauza ne postoji, kod Buerelle je na vjerovnika prebaen teret dokaza da causa postoji " ako se Buerellom dunik pravodobno posluio, ali bi vjerovnik dokazao da je novac dao, bio bi dunik osuen na dvostruko " stipulacija se od apstraktne obveze razvijala sve vie u kauzalnu obvezu " $ustinijan je odredio da kod sipulacione isprave koja ne navodi prani razlog obveze mora tuitelj dokazivati opstojnost pravnog razloga " tako je stipulacija u $ustinijanovom pravu postala kauzalni posao, te je u sluaju pomanjkanja causae ili nedozvoljene causae bila nitava " s obzirom na predmet obveze, predleala je sti"ulati# certa ako je predmet stipulacije bila tono odreena svota novca ili davanje druge odreene stavri " u svim drugim sluajevima je stipulacija bila incerta " u klasino doba je vjerovniku za utuenje trabine iz stipulacije certae pripadala actio certae creditae pecuniae ili condictio certae rei, ve prema tome da li se radilo o odreenoj svoti novaca ili o drugoj odreenoj stvari " one su bile !ormulirane apstraktno, tj ne navode pravni temelj tube

67

" ako je stipulacija bila incerta, pripadala je vjerovniku actio incerti ex stipulatu " ona nije bila apstraktna, nego se u demonstraciji njene !ormule navodila stipulacija kao razlog obveze 7 Ostali ver&alni 5#ntra5ti " '#tis 'icti# " !ormalistiko obeanje miraza jednostranim izgovaranjem odreene !ormule uz naznaku miraznih predmeta " na ovaj nain mogli su obeavati miraz samo ena, njeni muki ascendenti ili enin delegirani dunik " dictio dotis ne postoji vie u $ustinijanovom pravu, jer je konstitucijom cara +eodozija 33 i /alentinijana 333 svako ne!ormalno obeanje miraza postalo utuivo " iusiuran'um li&erti " prisega kojom se osloboenik obvezuje svom bivem gospodaru na stanovita podavanja ili slube " rob bi to isto obeao pod prisegom ve prije manumisije, ali takva obveza nije ga pravno obvezivala " pravno je postao obvezan tek ponovnom prisegom nakon manumisije B) +iteralni 5#ntra5ti 7 ,#men transscri"ticum $e;"ensilati#) " po vladajuem miljenju nastaje obveza kod literalnog kontrakta upisivanjem u vjerovnikovu blagajniku knjigu ( codex accepti et expensi) " naime, postojao je obiaj da bi pater !amilias sve svoje dnevno poslovanje upisivao u neku vrstu dnevnika koji se zvao adversaria ili ephemeris " odavle bi se sve primljene i izdane novane svote prenosile u codex accepti et expensi (to je bila neka vrsta blagajnike knjige koja je pokazivala kretanje i stanje gotova novca) " ovdje su se odvojeno na jednoj stranici biljeili primici (accepta), a na drugoj izdaci (e8pensa) " meu izdacima su se upisivala i takva plaanja kojima se osnivao dug, odnosno trabina, te je dunikova obveza iz literalnog kontrakta nastajala upravo tim vjerovnikovim upisivanjem u code8 " postojale su dvije vrste takvih upisivanja: a) n#mina arcaria " to su upisi o svotama koje su uistinu e!ektivno isplaene npr u ime zajma " u takvom sluaju ne nastaje obveza upisivanjem u code8, nego nastaje onom isplatom i pravnim poslom koji se na nju nadovezuje " isto tako niti obveza na povratak ne nastaje po tom upisu nego po zajamskoj pogodbi, dakle po realnom kontraktu, a upis slui samo kao dokaz ili pribiljeka o obvezi koja ve izvan toga postoji b) n#mina transscri"ticia tvore samostalni razlog postanka obveze po samome upisu " za postanak obveze nije ovdje potrebno da bude prije toga npr odobren zajam " tavie, upis o izvrenoj isplati !ingira isplatu, te obligatio litteralis nastaje mada e!ektivna isplata i nije uslijedila " Eaj razlikuje dva sluaja takvih upisa: transscri"ti# a re in "ers#nam sluila je pretvaranju neke ve postojee obveze u obvezu litteris " smatra se da je npr prodavalac s dunikovim pristankom upisao u code8 na strani accepta !iktivno kao da mu je kupovni" na isplaena, a zatim bi upisao na strani e8pensa kao da je jednaku svotu isplatio kupcu, dakle kao neki !iktivni zajam transscri"ti# a "ers#na in "ers#nam sluila je za izmjenu osobe dunika u nekoj postojeoj obvezi " knjina provedba te promjene zbivala se vjerojatno tako da bi vjerovnik na strani accepta ubiljeio !iktivnu akceptilaciju u korist dosadanjeg dunika, a istodobno bi s pristankom novog dunika upisao na strani e8pensa jednaku svotu na njegov teret " obveza dosadanjeg dunika time bi utrnula, a novi dunik duguje iz literalnog kontrakta temeljem samog apstraktnog upisa " nomina transscriptica slue u Eajevo doba novaciji, bilo da se meu istim osobama mijenja samo pravni razlog obveze, bilo da se mijenja i pasivni subjekt obveze " iz literalnog kontrakta nastaje jednostrana obveza stricti iuris na plate odreene svote novca, koja se utuuje a5ci%#m certae creditae pecuniae " literalnom kontraktu se ne moe dodati uvjet, ali mu se moe dodati rok, on se moe sklapati i meu nenazonima, ali je sluio samo rimskim graanima 7 =Fir#gra"Fa i sIngra"Fae " u grkom pravu i u helenistikom svijetu bio je u upotrebi pismeni kontrakt u obliku zadunice ( synagrapha, chirographum) gdje bi dunik priznavao svoju obvezu iz zajma " dunik je bio obvezan ve samim aktom izdavanja talve pismene zadunice u kojoj izjavljuje da neto duguje ili da e neto dati " syngraphae i chirographa imale su u grkom pravu dispozitivni znaaj te su sadravale apstraktnu obvezu " zato i Eaj kae da one obvezuju mada o tom nije izvrena stipulacija " syngraphae i chirographa razlikuju se po svom vanjskom obliku " sIngra"Fae su listine sastavljene pred svjedocima objektivno, tj koncipirane su u treem licu, te utvruju da je odreena osoba duna stanovitu svotu odreenoj drugoj osobi, a cFir#gra"Fa su subjektivno koncipirane isprave " pisac govori ovdje u prvom licu, a kako je to redovito dunik, priznaje on tom ispravom dug stanovite novane svote prema vjerovniku " rimsko pravo nije poznavalo takvih dispozitivnih mjera " ono se sluilo samo dokaznim ispravama, koje su bile sastavljene u objektivnom obliku pred svjedocima " u kasnije doba su dodue po uzoru na chirographa uvedene i subjektivne isprave, ali opet samo s dokaznom snagom " kad je #arakalina constitutio $ntoniniana proirila rimsko graanstvo, a time i rimsko civilno pravo na podruje cijelog carstva, izgubile su helenistike synagraphae i chirographa znaaj literalnih kontrakata, jer je i onamo prodrla stipulacija, koja je te isprave potisnula " meutim, i te su isprave djelovale na stipulaciju, tj na pismenu ispravu o stipulaciji koja je u rimskoj dravi imala isprva samo dokaznu snagu " pod utjecajem grkog shvaanja poela je pismena klauzula o izvrenoj stipulaciji stvarati ve jaku predmnjevu, a u $ustinijanovom pravu ve gotovo neoboriv dokaz da je stipulacija uistinu sklopljena =) Realni 5#ntra5ti 7 Ba%am $mutuum) " <a%am je ugovor koji nastaje time to jedna stranka (zajmodavac) predaje u vlasnitvo drugoj stranci (zajmoprimcu) stanovitu koliinu novca ili drugih zamjenjivih stvari s uglavkom da zajmoprimac ima vratiti jednaku koliinu stvari iste vrste i kakvoe

68

" zajamska pogodba postaje per!ektna tek momentom prijelaza vlasnitva (dando) od zajmodavca na zajmoprimca " samim ne!ormalnim sporazumom stranaka o tome da e vjerovnik dati zajam ne nastaje jo obveza " zajmoprimac se obvezuje povratiti jednaku koliinu istovrsnih stvari " ako bi se obvezao povratiti neto drugo, radilo bi se o zamjedbenoj pogodbi, a ako bi se obvezao povratiti iste stvari koje je primio, predleala bi ostavna ili posudbena pogodba " zajam je negotium stricti iuris i jednostrano obvezujui (unilateralni) ugovor " zajmoprimac je obvezni dunik, a zajmodavac ovlateni vjerovnik " za ostvarivanje zajamske trabine pripadala je vjerovniku, ako je predmetom zajma bio novac, actio certae creditae pecuniae, a ako se radilo o drugim stvarima, priapadala mu je condictio certae rei " vjerovnik je morao dokazati da je zajam izruio " u svrhu budueg dokaza uobiajilo se da dunik izdaje vjerovniku <a'u9nicu " kao negotium stricti iuris obvezuje zajam dunika samo na povratak dune glavnice " zato dunik po rimskom pravu nije bio duan platiti ni ugovorene ni zatezne kamate " ako su se uz zajam htjele obvezno ugovoriti i utuiti kamate, morao se glede njih sklopiti posebni verbalni kontratkt (stipulatio usurarum) " vjerovnik bi u tom sluaju jednom akcijom utuio zajamsku glavnicu, a drugom stipulirane kamate " senatus consultum (acedonianum zabranjuje davanje zajma sinu bez oeva pristanka " time se htjelo onemoguiti da vjerovnik i dunik raunaju na smrt imaoca vlasti jer prije toga sin nije imao vlastite imovine iz koje bi se mogao zajam naplatiti 7 Di'uci%a " uz mancipaciju ili in iure cesiju mogao se ugovoriti posebni !iducijarni uglavak kojim se stjecatelj (!iducijar) obvezuje da e vlasnitvo stvari remancipacijom ili in iure cesijom prenijeti opet natrag na otuivaoca (!iducijanta) kad se ispuni dogovorena svrha " prema svrsi radi koje se vri takav !iducijarni prijenos vlasnitva razlikuju se: a) *i'ucia cum cre'it#re " vlasnitvo stvari se prenosilo na vjerovnika radi osiguranja kakve njegove trabine, a nakon isplate trabine imalo se vlasnitvo, prema !iducijarnom uglavku, povratiti duniku b) *i'ucia cum amic# " vlasnitvo stvari se prenosilo na drugoga u svrhu pohrane ili porabe " ona je u tom svojstvu zamijenjena kasnije ostavnom i posudbenom pogodbom kod kojih se ista svrha postizavala i bez prenoenja vlasnitva " !iducijarni uglavak nije bio iz poetka utuiv, ali s vremenom se takav uglavak odvojio od akta mancipacije, odnosno in iure cesije, kao samostalni obvezni ugovor koji je u posljednjem stoljeu republike postao utuiv samostalnom civilnom obveznom tubom koja se zvala actio fiduciae " ona je mogla biti directa ili contraria, ve prema tome da li je !iducijant traio njome povratak vlasnitva stvari, ili je !iducijar ostvarivao svoje eventualne protuzahtjeve protiv !iducijanta " s mancipacijom i in iure cesijom nestalo je u 4 st iz prakse i !iducije 7 Ostavna "#g#'&a $'e"#situm) " #stavna "#g#'&a je realni kontrakt kojim jedna stranka (deponent) predaje drugoj stranci (depozitar) pokretne stvari s uglavkom da ih besplatno uva i na zahtjev povrati " depozitar ne stjee ni vlasnitvo ni posjed stvari, nego samo !aktino dranje (detenciju) " zato on nije zatien posjedovnim interdiktima " on ne smije stvar upotrebljavati, jer bi time poinio furtum usus, za koji bi odgovarao i deliktnom akcijom furti " po klasinom pravu mora pogodba biti besplatna, ali u interpoliranim mjestima $ustinijanova prava javlja se misao da primjerena naplata ne mijenja narav ugovora " depositum je nepotpuno dvostrano obvezni ugovor " deponent ima trabinu protiv depozitara na povratak stvari, dok depozitar samo moe, ali ne mora, imati protuzahtjeve protiv deponenta, a stranake se obveze prosuuju prema naelima bonae !idei (naelima dobre vjere i potenja u prometu) " glavna je depozitareva dunost da stvar uva i da je na zahtjev, tj po isteku ugovorenog roka povrati zajedno s priratajem i plodovima " ako bi stvar kod depozitara propala ili se pogorala, odgovarat e on samo za dolus, s kojim je u postklasino" justinijanskom pravu izjednaena i culpa lata " zahtjeve protiv depozitara ostvaruje deponent s actio depositi directa " deponent je bio duan naknaditi depozitaru eventualne nune i korisne trokove i izdatke za stvar, kao i tetu koja mu je eventualno prouzroena " pritom je odgovarao za svaku krivnju i nepanju (dolus, culpa i culpa levis) " takve svoje eventualne protuzahtjeve ostvarivao je depozitar s actio depositi contraria " postojala su i 4 posebna oblika ostavne pogodbe za koje su vrijedila posebna pravila: a) 'e"#situm misera&le " pretor je predvidio u svom ediktu posebnu akciju in duplum ako je depozit uinjen prigodom tekih javnih ili privatnih nepogoda i nesrea " ovdje se radi o prilikama gdje ne postoji slobodni izbor povjerljive osobe b) 'e"#situm irregulare " u pohranu se mogao dati novac ili druge zamjenjive stvari time da ih uvar smije potroiti, a povratiti mora samo jednaku svotu, odnosno jednaku koliinu i vrstu stvari " uvar postaje u tom sluaju vlasnik novcaCstvari, te je takav odnoaj slian zajmu " klasini pravnici su ga doista po pravilu prosuivali kao zajam, ali u postklasino doba se taj odnoaj poeo prosuivati kao ostavna pogodba, te se vjerovniku davala actio depositi, koja je bila iudicium bonae fidei c) se5vestraci%a " ovdje vie osoba predaje stvar treemu (sekvestru) u pohranu time da je sekvestar ima izruiti samo pod odreenim uslovima i samo onome koji je tim uslovima ili svrhom sekvestracije oznaen " najei je sluaj da se tijekom trajanja parnice prijeporna stvar preda sekvestru time da je nakon presude ima izruiti stranci koja pobijedi u parnici " sekvestar je uivao posjedovnu zatitu, a osim toga on ne mora i ne smije stvar vratiti na svaki deponentov zahtjev, nego tek po ispunjenju odreenih uslova povratka " za ostvarivanje zahtjeva protiv sekvestra upotrebljavala se posebna actio depositi sequestraria 7 P#su'&a $c#mm#'atum) " "#su'&a je realni kontrakt kojim jedna stranka predaje drugoj stranci odreenu stvar na besplatnu upotrebu time da je primalac imade nakon odreenog vremena ili nakon dogovorene upotrebe vratiti

69

" predmetom posudbe mogu biti pokretnine i nekretnine (ali samo nepotrone stvari), a besplatnost je bitni uvjet posudbe, jer bi davanjem novane naknade pogodba prela u najam, a davanjem kakve druge inidbe u inominantnni kontrakt " na komodatara se prenosi samo detencija stvari " zato komodant ne postaje vlasnik ni posjednik stvari " posudba je nepotpuno dvostrano obvezni ugovor te pripada meu iudicia bonae !idei " komodatar smije upotrebljavati stvar samo do ugovorenog vremena i na ugovoreni nain " ako nije nita o tom naroito ugovoreno, moe je upotrebljavati na obiajni redoviti nain, tj na nain kako je upotrebljava i sam komodant " u protivnom poinja furtum usus " komodatar je duan snositi primjerene redovite trokove uzdravanja stvari, tako npr trokove hranjenja ivotinja ili robova, dok je izvanredne trokove oko uzdravanja stvari duan naknaditi komodant " glavna je komodatareva dunost da povrati stvar sa svim priratajem i plodovima poto istekne ugovoreno vrijeme upotrebe, tj ono vrijeme u koje ju je prema svrsi mogao upotrijebiti " to se tie propasti ili pogoranja stvari odgovarao je komodatar za svaku krivnju, a po klasinom pravu i za kustodiju " komodantu je za ostvarenje njegovih zahtjeva protiv komodatar pripadala actio commodati directa " eventualni komodatarevi protuzahtjevi mogli su se odnositi na naknadu izvanrednih trokova oko stvari ili na naknadu tete, te je komodant odgovarao u tom pogledu samo za dolus, s kojim je kasnije bila izjednaena i culpa lata " za ostvarenje tih protuzahtjeva pripadala je komodataru actio commodati contraria, ali ih je mogao ostvariti i kompenzacijom ili retencijom 7 Ru)n#3<al#9na "#g#'&a $c#ntrarus "igneraticius, "ignus) " ru)n#3<al#9na "#g#'&a je realni kontrakt koji nastaje time to jedna stranka (zaloni dunik) predaje drugome (zalonom vjerovniku) neku pokretnu ili nepokretnu stvar u zalog za osiguranje vjerovnikove trabine time da zaloni vjerovnik ima stvar povratiti kad prestane zalono pravo " predajom stvari u runi zalog stjee vjerovnik na stvari zalono pravo (pignus), koje je stvarno pravo i zato djeluje prema svakome, no istodobno dolazi predajom stvari i do realnog kontrakta izmeu dunika i vjerovnika, dakle do obveznog odnosa koji djeluje samo osobno izmeu dunika i vjerovnika " zalonom vjerovniku pripada na stvari posjed, zatien posesornim interdiktima, mada nema volje posjedovati stvar kao vlasnik (tzv izvedeni posjed) " runo"zalona pogodba je nepotpuno dvostrano obvezni ugovor te pripada meu iudicia bonae !idei " iz pogodbe u svakom sluaju nastaje zahtjev zalonog dunika protiv zalonog vjerovnika " taj se zahtjev ostvaruje s actio pigneraticia directa, a upravljen je na povratak stvari im prestane zalono pravo, tj im utrne osigurana trabina " ako je dolo do prodaje zaloga, trait e dunik tom tubom eventualni viak utrka koji preostaje nakon namirenja vjerovnikove trabine " zaloni je vjerovnik duan stvar uvati kao diligens pater !amilias te odgovara za svaku krivnju sve do culpae levis " actio pigneraticia contraria je pripadala zalonom vjerovniku za ostvarivanje eventualnih protuzahtjeva na naknadu tete i naknadu izdataka za stvar " i njegova je odgovornost obuhvaala svaku krivnju sve do culpae levis, jer je i on bio na ugovoru interesiran " svoje protuzahtjeve mogao je zaloni vjerovnik ostvarivati i putem retencije " ako se u zalog predaju zamjenljive, odnosno potrone stvari s uglavkom da zaloni vjerovnik ne mora vratiti te iste stvari, nego samo istu svotu, tj vrstu i koliinu, stjee vjerovnik vlasnitvo stvari " nauka opeg prava govori u takvom sluaju o "ignus irregulare

D) K#nsen<ualni 5#ntra5ti " konsenzulani kontrakti su iznimka od rimskog pravila da iz ne!ormalnih sporazuma ne nastaje po civilnom pravu valjana obveza " ti su ne!ormalni sporazumi (consensus) uzdignuti u red kontrakata " za sklapanje tih kontrakata nije potrebna nikakva !orma ni predaja stvari, tj izvrenje neke inidbe, nego obveza nastaje za obje stranke ve samim sporazumom (consensus) koji se moe postii na bilo koji nain " rimski pravnici pripisuju ove kontraktne poslovima iuris gentium " njihovo porijeklo vjerojatno je u vezi s trgovakim prome" tom meu )imljanima i strancima " svi su oni dvostruko obvezni ugovori, te pripadaju meu iudicia bonae fidei, tj meusobne dunosti stranaka prosuuju se prema naelima potenja i povjerenja u prometu 7 Ku"#"r#'a%na "#g#'&a $em"ti# ven'iti#) "#%am i "#vi%esni ra<v#% " kupoprodajna pogodba je konsenzulani ugovor koji nastaje time to jedna stranka (prodavalac, venditor) obeaje drugoj stranci (kupac, emptor) prepustiti neku stvar, a druga stranka obeaje prodavaocu za stvar platiti odreenu svotu novaca kao kupovninu " rimska klasina konsenzualna kupoprodajna pogodba proizvodi samo obligatorne uinke " samom pogodbom jo se ne prenosi na kupca vlasnitvo ili posjed prodane stvari, a niti na prodavaoca kupovnina " sam prijenos stvari i cijene dogaa se posebnim aktom, tj tradicijom, te ne spada u postanak obveze, nego spada ve u ispunjenje obveza koje su kupoprodajnom pogodbom nastale " kupoprodajna pogoda je prema tome samo pravni razlog (causa) za prijenos stvari, odnosno novane cijene, dakle pravni razlog za tradiciju " kupopprodajna pogodba nastaje im su se stranke sporazumijele o predmetu i cijeni " "re'met#m kupoprodajne pogodbe mogu biti sve stvari koje su in commercioo i koje su otuive, dakle tjelesne i netjelesne, pokretne i nepokretne " budui da se kupoprodajnom pogodnom ne prenosi vlasnitvo, moe se ona valjano sklopiti i o tuim stvarima, no time ostaje netaknuto vlasnikovo pravo da ih reivindikacijom kupcu oduzme " predmetom kupnje mogi biti i budue stvari " u tom pogledu se razlikuje emptio rei speratae i emptio spei " u prvom sluaju predlei uvjetna kupnja, te e stranke biti obvezane samo utoliko ukoliko stvari doista nastanu, i samo u onom

70

opsegu u kojem nastanu, a u drugom sluaju predlei bezuvjetna kupnja, no rizik postanka stvari snosi kupac jer on kupuje samo nadu na dobitak " to se tie kupovnine (pretium), vrijede slijedea pravila: kupovnina se mora sastojati iz n#vca (numerata pecunia) kupovnina mora biti #'re:ena (pretium certum) ili barem #'re'iva po nekim objektivnim, sigurnim okolnostima kupovnina na mora biti #<&il%n# mi8l%ena (pretium verum), a ne samo !iktivna i simulirana " prividnu kupnju (imaginaria venditio) upotrebljavali su )imljani esto kao oblik za neke pravne poslove za koje nije postojala posebna !orma, no u tim sluajevima ne prosuuju se ti poslovi kao kupnja po $ustinijanu cijena ne smije biti manja od "#l#vice prave vrijednosti predmeta " ako kupovnina ne bi dosizala ni polovicu prave vrijednosti predmeta (laesio enormis " prikrata preko polovice prave vrijednosti), mogao je prodavalac traiti razvrgnue kupnje, tj povratak predmeta uz restituciju kupovnine " kupac je mogao izbjei razvrgnue time to bi nadoplatio razliku cijene do prave vriijednosti stvari #&ve<e strana5a i< 5u"#"r#'a%ne "#g#'&e " iz kupoprodajne pogodbe nastaju obveze za prodavaoca i za kupca " prve ostvaruje kupac akcijom empti, a druge prodavalac akcijom venditi " obje su tube iudicia bonae !idei, njihova je !ormula in ius concepta te sadrava demonstraciju, u kojoj se navodi kupnja kao pravni razlog obveze, a na nju se nadovezuju intentio incerta i condemnatio incerta " 5u")eve obveze sastoje se u tome daje duan platiti kupovnivu, tj prenijeti je u prodavaoevo vlasnitvo, te mora platiti o!icijelne kamate od dana kada mu je predan kupljeni predmet " daljnja je kupeva dunost da kupljeni predmet preuzme " "r#'ava#)eve dunosti su: a) stvar uvati i odgovarati za nju do asa predaje b) izruiti ju kupcu, tj pribaviti mu mirni posjed stvari c) nakon predaje stvari odgovarati za evikciju i jamiti za !aktine mane stvari " dok stvar ne bude kupcu predana, odgovara prodavalac za svaku krivnju " neki misle da je po klasinom pravu prodavalac odgovarao i za kustodiju, tj i za sluajnu tetu osim vie sile " u postklasinom i $ustinijanovom pravu on odgovara za brino uvanje stvari, te za svaku krivnju, ali ne i za sluajnu tetu " ako prodana stvar, koja je odreena kao species, propadne kod prodavaoca na nain za koji on ne odgovara, prodavalac e biti osloboen svake obveze, no kupac e ipak morati platiti kupovninu mada stvar nije dobio " to se u $ustinijanovu pravu izraava naelom Ppericulum est emptorisQ " to pravilu je imalo dosta ogranienja i iznimaka: a) pravilo nije vrijedilo kod generine kupnje, jer Mvrsta ne propadaM b) kod kupnje mjeovito"generinih stvari, ili stvari koje se imaju tek mjeriti ili odvagnuti, pogibelj prelazi na kupca tek izluenjem stvari iz neke odreene zalihe, tj njihovim odmjerenjem ili odvagnuem, a kod kupnje sklopljene pod suspenzivnim uvjetom tek nastupom uvjeta( ako bi stvar propala za vrijeme pendencije, ilo je to na teret prodavaoca c) pravilo nije vrijedilo ako bi stvar propala intervencijom dravne vlasti, jer je stvar npr stavljena e8tra commercium " u tom sluaju bile su obje stranke osloboene svojih obaveza d) pravilo je bilo dispozitivne naravi " stranke su se mogle o tome i drukije sporazumijeti e) prodavalac bi morao kupcu izruiti eventualne koristi koje je imao odatle to je po tom pravilu bio rijeen obveze " morao bi mu npr ustupiti svoje tube protiv treega koji je unitio ili ukrao stvar, ili mu izruiti ono to je po takvim tubama ve poluio od treega " prodavalac nije obvezan pribaviti kupcu vlasnitvo prodane tjelesne stvari, nego mu je duan pribaviti mirni posjed i uivanje stvari, tako da mu je nitko ne moe redovnim putem iz posjeda oduzeti (evincirati) " zato je kupoprodajna pogodba valjana mada prodavalac nije bio vlasnik, te nije ni na kupca prenio vlasnitvo stvari " ako je kupac stekao mirni posjed stvari, nee moi od prodavaoca, koji je bio u dobroj vjeri, nita vie zahtijevati dokle god mu stvar ne bi bila evincirana " samo ako je prodavalac postupao dolozno (npr znajui da prodaje tuu stvar) mogao je kupac odmah s a5ci%#m empti traiti naknadu interesa " navedeno naelo o obavezi prodavaoca da na kupca prenese tradicijom samo nesmetani posjed korigiran je time to je kupnja negotium bonae !idei, a bona !ides zahtijeva da prodavalac uini sve kako bi kupac stekao sva njegova prava, dakle i pravo vlasnitva " zato prodavalac mora, ako se radi o res mancipi, izvriti i mancipaciju, a ne samo tradiciju " tako e kupac naelno ipak stei vlasnitvo, a nee ga stei jedino u sluaju ako ni prodavalac nije bio vlasnik stvari ili ako je postojala kakva druga zapreka steenja vlasnitva " u takvom sluaju e kupcu koji je u dobroj vjeri pomoi dosjelost " osebujna je ustanova $ustinijanova prava da vlasnitvo prelazi na kupca samo u sluaju ako je isplatio ili osigurao kupovninu, ili ako mu je prodavalac istu bez osiguranja kreditirao " obveze stranaka iz kupoprodajne pogodbe zavisne su jedna od druge " ukoliko nije izrijekom ugovoreno da jedna stranka ima svoju inidbu izvriti unaprijed, moe svaka stranka zahtijevati protuinidbu samo u sluaju ako je svoju inidbu ve izvrila, ili je barem pripravna izvriti je " u protivnom bit e na prigovor tuenoga sa svojim zahtjevom odbita " taj je prigovor u $ustinijanovom pravu exceptio doli, a u opem pravu se zove exceptio non adempleti contractus #'g#v#rn#st "r#'ava#ca <a "ravne ne'#stat5e stvari " prodavalac dobre vjere ne odgovara kupcu to mu eventualno nije pribavio vlasnitvo stvari " on odgovara naelno samo za evi5ci%u, tj ako bi trei stvar kupcu oduzeo iz posjeda " najstariji sluaj jamstva za evikciju bio je vezan za realnu kupnju kod mancipacije kojom se na kupca odmah prenosilo kviritsko vlasnitvo stvari " ako bi trei podigao protiv mancipatara reivindikaocionu parnicu, morao bi mancipatar obavijestiti mancipanta o parnici, a ovaj mu je morao u parnici pomagati ili je preuzeti na sebe " ako to ne bi htio uiniti, ili mu ne bi uspjelo mancipatara obraniti, mogao je mancipatar akcijom auctoritas traiti dvostruki iznos plaene kupovnine

71

" navedena se obveza ve kod mancipacije mogla i posebno preuzeti u obliku stipualcije " najobinija je bila sti"ulati# 'u"lae kojom se prodavalac za sluaj evikcije obvezao na plate dvostruke kupovnine " u 6 st postavila je jurisprudencija pravilo da kupac moe akcijom empti prisiliti prodavaoca da dade stipulaciju duplae " konano je dolo do toga da je jamstvo za evikciju, i bez posebne stipulacije, bilo sadrano ve u samom kupoprodajnom ugovoru " do prodavaoeve odgovornosti dolazilo je i sada naelno samo u sluaju ako bi stvar bila kupcu uspjeno evincirana, no javljaju se ve i neke iznimke od tog naela: a) kupac je mogao akcijom empti traiti naknadu interesa makar je zadrao posjed stvari, ali ga nije zadrao po toj kupoprodajnoj nagodbi, nego ga je zadrao zato to je stvar naknadno stekao na neki naplatni ili besplatni nain (npr ponovnom kupnjom od pravog vlasnika) b) kupac nije trebao ekati da doe tek do evikcije, nego je s akcijom empti mogao odmah traiti naknadu interesa ako mu je prodavalac dolozno prodao tuu stvar c) kupac je mogao zadrati kupovninu dok je tekla protiv njega parnica o vlasnitvu #'g#v#rn#st "r#'ava#ca <a *a5ti)ne ne'#stat5e stvari " pretpostavke su te odgovornosti: a) da se radi o manama zbog kojih se stvar ne moe uredno upotrebljavati, ili joj se bitno umanjuje vrijednost b) da su ti nedostaci postojali ve u asu prodaje c) da se radi o skrivenim i neupadljivim nedostacima, a ne o takvim koji se oigledno zapaaju ili se po nekim zancima mogu odmah opaziti d) da kupcu te mane nisu bile poznate, niti ih je mogao kraj obine mjere paljivosti prigodom kupnje upoznati " odgovornost za !aktine nedostatke opravdava se time to prodavalac treba da pozna svoju stvar koju prodaje " najraniji sluaj jamstva za !aktine nedostatke vezan je uz mancipaciju kao realnu kupnju " ako bi prodavalac prigodom mancipacije zemljita naveo netone podatke o povrini zemljita, odgovarao je po ?akoniku @33 ploa akcijom de modo agri za dvostruku vrijednost povrine koja nedostaje " kod svake kupnje mogao je prodavalac preuzeti jamstvo za skrivene nedostatke posebnom sti"ulaci%#m, koja bi se obino spajala sa stipulacijom duplae " kod konsenzualne kupnje razvila se u kasnije republikansko doba prodavaoeva odgovornost za mane i bez posebne stipulacije, dakle ve temeljem samog kupoprodajnog ugovora " kupac je mogao akcijom empti traiti od prodavaoca odtetu za !aktike mane i nedostatke stvari, ali naelno samo ako je prodavalac postupao dolozno " kurulski edili, koji su imali trnu sudbenost, uveli su nova naela u pogledu odgovornosti za skrivene nedostatke prodaje robova ili ivotinja na javnim tritima " edikt kurulskih edila odreuje da prodavalac robova i ivotinja mora javno obznaniti njihove greke i nedostatke " za one mane koje nisu objavljene mogao je kupac zahtijevati jamstvo uu obliku stipulacije " kasnije nije ni to vie billo potrebno, nego je prodavalac uvijek odgovarao za mane, bez obzira na to da li je on sam znao za njih ili ne " kupcu su po izboru pripadale dvije edilske tube: actio redhibitoria kojom je mogao u roku : mjeseci traiti razvrgnue kupnje, ili actio quanti minoris kojom je u roku godinu dana mogao traiti srazmjerno snienje kupovne cijene " u $ustinijanovom pravu protegnuto je edilsko jamstvo na kupnje svih stvari, a ne samo robova i ivotinja " osim toga odgovarao je sada prodavalac i za sva ne!ormalna obeanja i izjave u pogledu kakvoe stvari, bez obzira da li je te izjave davao lano ili u dobroj vjeri " kupcu je u svakom sluaju pripadala actio redhibitoria ili actio quanti minoris, no ako stvar nije imala svojstva koja joj je prodavalac izrijekom pripisivao ili je imala nedostatke koje je prodavalac dolozno preutio ili za koje je izrijekom tvrdio da ih nema, mogao se kupac po svom izboru posluiti i akcijom empti kojom je mogao traiti naknadu svekolike tete u<gre'ni uglavci u< 5u"n%u " uz kupnju su se mogli ugovoriti razliiti uzgredni uglavci ( pacta adiecta) " tipini takvi uglavci su: a) le; c#mmiss#ria " uglavak kojim si prodavalac zadrava pravo odstupiti od ugovora ako kupac ne bi pravodobno isplatio kupovninu " svi se uinci kupovnine razvrgavaju unatrag, te kupac mora vratiti stvar sa svim ubranim plodovima b) in 'iem a''icti# " uglavak kojim si prodavalac pridrava pravo da kupnju poniti ako se unutar odreenog roka javi drugi kupac koji daje veu cijenu za prodanu stvar " le8 commissoria i in diem addictio imale su u $ustinijanovom pravu stvarnopravni uinak, tj razvrgnuem kupnje prelazilo bi vlasnitvo automatski natrag na prodavaoca koji je mogao stvar i reivindikacijom od svakoga potraivati " no bilo je uzgrednih uglavaka koji su imali obligatorni uinak, te su se ostvarivali samo meu ugovornim strankama, i to akcijom in personam " ovamo spadaju: a) "actum 'is"licentiae (kupnja na probu) " uglavak kojim kupac pridrava ovlast od pogodbe odustati izjavom da mu se stvar ne svia " tu je izjavu morao dati unutar odreenog roka b) "actum 'e retr#emen'# i "actum 'e retr#ven'en'# " prvim si prodavalac pridrava pravo da istu stvar unutar odreenog vremena natrag kupi, a drugim si kupac pridrava pravo da istu stvar natrag proda c) "actum "r#timise#s je prodaja s pridrajem prava prvokupa, tj kupac koji bi bilo kada htio opet stvar prodati, morao je u prvom redu ponuditi prodavaocu i prepustiti mu je uz iste uvjete koje nudi trei 7 ,a%amna "#g#'&a $l#cati# c#n'ucti#) "#%am i "#vi%esni ra<v#% na%amne "#g#'&e " najam (locatio conducto) je konsenzualni sinalagmatini ugovor kojim se jedna stranka obvezuje za odreenu novanu naplatu prepustiti drugoj stranci na porabu i koritenje odreenu stvar ( l#cati# c#n'ucti# rei " najam i zakup) ili joj dati na raspolaganje svoju radnu snagu ( l#cati# c#n'ucti# #"erarum " ugovor o slubi) ili joj izvriti neko djelo ( l#cati# c#n'ucti# #"eris " ugovor o djelu), a druga stranka obvezuje platiti za to odreenu svotu novca ( merces)

72

" )imljani su dakle pod jedinstveni pojam najma svrstavali tri razliita injenina ugovorna stanja " to potjee odatle to se u sva tri sluaja neto postavlja ili izdaje (locare), a drugi to uzima ili odvodi (conducere) " u prvom i treem sluaju se onaj koji daje stvar u najam ili zakup, odnosno onaj koji naruuje djelo, zove locator, a druga stranka je conductor " kod locatio conductio operarum je nazivlje obrnuto " onaj koji za novac izdaje svoju radnu snagu zove se locator, a slubodavac je conductor " povijesno je najstariji sluaj najma pokretnina, i to u prvom redu tegleih ivotinja i robova " njih bi izlagali na sajmovima (locare), da ih uz naplatu odvede (conducere) onaj koji ih treba npr kod etve ili drugih poslova " u vrijeme dok je svaki )imljanin imao svoju kuu i zemlju te svoje robove i klijente nije se jo osjeala potreba za najmom, no od poetka < st pr n e mijenjaju se gospodarske i socijalne prilike, a naroito poslije punskih ratova " u )im su nagrnuli mnogi stranci, za koje se izgrauju najamne kue u kojima se iznajmljuju stanovi, a bogati )imljani su dobivali od drave u zakup ogromne povrine agri publici, koje su davali dalje u zakup siromanijim graanima " u isto vrijeme nije vie dostajala domaa radna snaga djece obitelji i robova, te su se morali sklapati ugovori o slubi i o narudbi stanovitih radova po drugima, u prvom redu siromanijim slojevima slobodnih ljudi i obrtnicima " isprva je i najam bio posao za gotovo iz ruke u ruku kao i nekadanja realna kupnja " konsenzualnim kontraktom s obligatornim uincima postao je tek u kasnije republikansko doba " najam je uvijek naplatan " za ostvarivanje meusobnih stranakih prava i dunosti pripadala je lokatoru actio locati protiv konduktora, a ovome actio conducti protiv lokatora " obje su tube iudicia bonae fidei, te stranke odgovaraju za svaku krivnju, a njihove se dunosti prosuuju po naelima potenja i povjerenja u prometu l#cati# c#n'ucti# rei " predmetom najma u ovom sluaju moe biti svaka nepotrona stvar, pokretna i nepokretna, a i neka prava (pravo uivanja, em!iteuza i super!icies) " najamna je pogodba sklopljena im su se stranke sporazumjele o predmetu pogodbe i o najamnini " locatio conductio rei obvuhvaa sluajeve gdje se preputa samo poraba stvari (dananji najam), kao i sluajeve gdje se preputa poraba i uivanje plodova stvari (dananji zakup) " glavne strana)5e #&ve<e sastoje se u slijedeem: l#cat#r (najmodavac) je duan predati stvar najmoprimcu i omoguiti mu ugovorenu porabu za ugovoreno vrijeme duan je stvar uzdravati u uporabljivom stanju " zato on snosi nune i korisne trokove i druge terete uzdravanja stvari duan je najamniku naknaditi nune trokove koje bi ovaj uinio na stvar jami najamniku za mirnu porabu i koritenje, te mu odgovara za tetu zbog evikcije kao i zbog skrivenih mana stvari ukoliko ih je najamniku zatajio zahtjeve protiv najamnika ostvaruje akcijom locati c#n'uct#r (najamnik, najmoprimac) je duan platiti ugovorenu najamninu, odnosno zakupninu, i to po izmaku najamnog vremena, dakle unatrag (postnumerando) dobiva stvar samo u detenciju, te prema tome ne uiva nikakve stvarnopravne ni posjedovne zatite duan je stvar uvati i upotrebljavati je primjereno ugovoru " on odgovara za svaku krivnju ali ne odgovara za pogoranje stvari koje nastaje redovitom upotrebom ako mu, bez njegove krivnje, bude onemogueno koritenje stvari, nee trebati platiti najamninu za preostalo vrijeme mogao je zbog izvanrednih nepogoda u prirodi traiti otpust, odnosno snienje zakupnine, ali bi morao naknaditi razliku ako bi slijedeih godina imao obilnu etvu ne mora sam upotrebljavati stvar, nego je moe dati u podnajam po isteku ugovorenog vremena duan je stvar povratiti zahtjeve protiv najmodavca ostvaruje akcijom conducti " najamni odnoaj prestaje istekom ugovorenog vremena, ali ako najmodavac ostavi stvari najamniku i dalje, najamni se ugovor smatra muke obnovljenim (relocatio tacita) " po $ustijanovom pravu moe najmodavac i prije isteka ugovorenog roka jednostrano odstupiti od ugovora ako mu najamnik ne plati najamnine kroz dvije godine ili ako stvar zloupotrebljava " i najamnik moe jednostrano odstupiti od ugovora ako najmodavac nee izvriti potrebne popravke ili ako mu susjed zazida prozore stana " ako je najamni ugovor bio sklopljen na neodreeno vrijeme, mogla je svaka stranka jednostrano i u svako doba ugovor raskinuti l#cati# c#n'ucti# #"erarum " ovaj oblik najma, gdje slobodan ovjek daje svoju radnu snagu za novac, nije bio u )imu mnogo razvijen, jer je bilo dovoljno robova, zavisnih lanova domusa i osloboenika koji su radili za svoje gospodare, a osim toga je predmetom ove pogodbe mogao biti samo runi rad nie vrste koji su inae obavljali robovi " takav rad se smatrao nedostojnim slobodna ovjeka " predmetom ugovora je ra', tj radna snaga posloprimca (locator), kojom poslodavac (conductor) disponira " glavne strana)5e #&ve<e sastoje se u slijedeem: l#cat#r (posloprimac) je obvezan briljivo obavljati rad prema ugovoru i uputama poslodavca kroz ugovoreno vrijeme raditi mora po pravilu osobno, te ugovor njegovom smru prestaje svoje zahtjeve protiv poslodavca ostvaruje akcijom locati c#n'uct#r (poslodavac) je duan platiti ugovorenu novanu najamninu (merces) za ugovoreno vrijeme, pa to i u sluaju ako se zbog zapreka sa svoje strane nije mogao posluiti posloprimevim radom nekih propisa o visini i razmjeru plae nije bilo svoje zahtjeve protiv posloprimca ostvaruje akcijom conducti l#cati# c#n'ucti# #"eris

73

" locatio conductio operis tie se i<ve'&e ne5#g '%ela, npr izrade ili popravka kakve stvari 3 predmetom ugovora nije sam rad ili radna snaga, nego rezultat rada (opus) " glavne strana)5e #&ve<e sastoje se u slijedeem: c#n'uct#r (poduzetnik) je obvezan djelo uredno izvriti i na vrijeme ga predati kod izrade se moe posluiti pomonicima ili zamjenicima, ukoliko nije protivno ugovoreno ili se ne radi o strogo osobnoj inidbi (npr narudba portreta kod slikara) kod izvedbe djela odgovara za svaku krivnju, a krivnjom se smatra i njegova struna nesposobnost, a isto tako odgovara i za krivnju pomonika i nesposobnost zamjenika (culpa in eligendo), a neki poduzetnici su glede stvari koja im je povjerena na obradu odgovarali i za kustodiju svoje zahtjeve protiv naruitelja djela ostvaruje a5ci%#m c#n'ucti l#cat#r (naruitelj djela) " duan je platiti ugovorenu novanu nagradu za dovreno djelo i da djelo pravodobno preuzme ostvaruje svoje zahtjeve protiv poduzetnika akcijom locati " locatio conductio operis ne utrnjuje poduzetnikovom smru, nego njegova obveza prelazi na nasljednike, ukoliko se ne radi o strogo osobnim inidbama " predmetom ugovora kod locatio conductio operis mogao je biti i prekomorski prijevoz robe " to se tie diobe tete koju bi pretrpila roba ili brod, )imljani su recipirali pravila pomorskih zakona otoka )odosa " +e; RF#'ia 'e iactu " ako bi kapetan lae morao rtvovati dio tovara da spasi lau i ostali tovar, imali su time nastalu tetu svi zajedno srazmjerno snositi " vlasnici izgubljene robe imali su zahtjev da im tetu razmjerno naknade vlasnici spaene robe i broda " u tu svrhu pripadala im je protiv kapetana lae actio locati, a kapetanu broda je pripadala protvi vlasnika spaene robe actio conducti 7 Dru8tvena "#g#'&a $s#cietas) " 'ru8tvena "#g#'&a je konsenzualni sinalagmatini ugovor kojim se dvije ili vie osoba udruuju da zajednikim sredstvima postignu neku zajedniku, doputenu svrhu " u rimskom klasinom pravu se razlikuju: a) societas #mnium &#n#rum " zajednica svekolike sadanje i budue imovine b) societas Euaestus " zajednica svekolike budue imovine steene poslovnom djlatnou lanova c) societas alicuius neg#tiati#nis " zajedniko voenje odreene poslovne grane d) societas unius rei " zajednica za jedan odreeni posao " od korporacije se drutvo razlikuje po tome to drutvo nije pravna (juristika) osoba " starom civilnom pravu nije jo bila poznata drutvena pogodba kao konsenzualni kontrakt " tamo je postojala posebna vrsta porodine zajednice, tzv PconsortiumQ " to je bila zajednica svih dobara meu braom ( s#cietas *ratrum) koji su po smrti patris !amilias zajedniki upravljavi nerazdijeljenim obiteljskim nasljedstvom " ta stara societas iuris civilis istisnuta je iz prakse ne!ormalnom konsenzualnom drutvenom pogodbom, koja ime svoje porijeklo u ius gentium " kod drutvene pogodbe obvezuju se lanovi meusobno na stanovite inidbe radi postizavanja zajednike svrhe " za to je potrebno stvoriti neku zajedniku drutvenu imovinu, te su lanovi obvezani unositi u zajednicu svoje prinose, koji se mogu sastojati iz novca, stvari i prava, ali i iz samog rada " na taj nain stvorena imovina drutva ne pripada drutvu kao cjelini, jer societas nije pravna osoba, nego pojedinim lanovima, koji po pravilu stjeu na tim stvarima suvlasnitvo " pojedini lan ima pravo na jednak udio u drutvenom dobitku, kojemu obino odgovara i udio na gubitku " no moglo se ugovoriti da pojedini lan uestvuje s veim dijelom da dobitku negoli gubitku, ili da uestvuje samo na dobitku ako je to bilo opravdano visinom njegova prinosa ili vrijednou uloenog rada " nitav je ugovor da bi pojedini lan snosio samo gubitak " drutvena pogodba stvara obveze samo meu lanovima drutva, a ne djeluje prema treim osobama " zato u odnosu prema vani pripada voenje drutvenih poslova svim lanovima zajedniki " pojedinac koji bi sklapao poslove s treima smatrao se samo posrednim zastupnikom ostalih lanova " prema treima je samo on osobno stjecao prava i obveze, ali je rezultate svoga poslovanja morao interno prenijeti i na ostale lanove prema razmjeru njihovih drutvenih udjela " iz drutvene pogodbe nuno nastaju uzajamna prava i dunosti meu lanovima " za ostvarivanje tih uzajamnih zahtjeva meu lanovima slui actio pro socio ,a osuenoga stizava i in!amija " po klasinom pravu, podignuem te tube drutvo se po pravilu razvrgavalo " pri obavljanju tih poslova odgovarao je lan ispoetka samo za dolus, a kasnije i za takvu nemarnost koja se ve ukazuje kao prelom povjerenja, a u $ustinijanovom pravu odgovarao je za tzv culpa in concreto " s akcijom pro socio mogla je konkurirati actio communi dividundo ukoliko je meu lanovima dolo do suvlasnitva za zajednikoj imovini " tom se tubom postizavala dioba zajednike imovine, tj razvrgnue zajednice " societas se temelji na odnoaju osobnog povjerenja " zato se drutvo razvrgava smr&u bilo kojeg lana, a jednak uinak ima i capitis deminutio i otvorenje ste0aja nad imovinom kojeg ortaka " na nasljednike prelaze prelaze samo zahtjevi koji su do toga asa nastali " nastavljanje drutva na preostalim lanovima smatra se osnivanjem novog drutva " drutvo se nadalje ra<vrgava postizavanjem drutvene svrhe, gubitkom itave drutvene imovine, istekom roka na koji je bilo ugovoreno, sporazumom svih lanova kao i jednostranim otkazom bilo kojeg lana 7 ,al#g $man'atum) " nal#g ili "un#vlasna "#g#'&a je konsenzualni ugovor kojim jedna stranka (mandant, dominus negotii) nalae drugoj stranci (mandatar) da izvri za nju besplatno kakav posao, a druga stranka se prihvatom naloga obvezuje na njegovo izvedenje " posao na koji se mandatar obvezuje moe se sastojati u nekom !aktinom radu ili izvrenju pravnih poslova " mandatni odnos je naelno besplatan " besplatost mandata opravdavahu rimski pravnici time to se mandat temelji na odnoajima prijateljstva i dunosti, no uistinu se radi o tome da je po shvaanju robovlasnikog drutva naplatno obavljanje

74

" " " " " " " "

rada poniavalo slobodne ljude " zato su vii stalei svoje usluge davali u obliku besplatnog mandata, ali su ipak primali nagrade kao znak "poasti", koje su se u carsko doba mogle i ugovarati i sudbeno utjerivati u ekstraordinarnoj kogniciji mandat je nepotpuno dvostrani ugovor jer iz njega uvijek i nuno nastaju obveze za mandatara, a samo eventualno i za mandanta man'atar je obvezan vjerno izvriti posao prema primljenom nalogu te je duan po svretku posla poloiti raun i izruiti mandantu sve to je stekao izvrujui nalog, zajedno sa svima plodovima i koristima mandatar je kod toga po klasinom pravu odgovarao samo za dolus, te ga je zato s osudom stizavala i in!amija, a u $ustinijanovom pravu je njegova odgovornost proirena i na kulpu za ostvarivanje ovih zahtjeva protiv mandatara pripadala je mandantu actio mandati directa man'ant je obvezan naknaditi mandataru eventualne trokove i izdatke koje je imao kod izvrenja naloga, zatim osloboditi ga obveza i tereta koje je na sebe preuzeo, kao i nadoknaditi mu tetu koju je izvrenjem naloga eventualno pretrpio kod toga je mandant odgovarao za svaku krivnju mandant nije trebao prihvatiti posao koji nije bio izvren u granicama izdanih uputa mandataru je za ostvarivanje njegovih eventualnih zahtjeva protiv mandanta pripadala actio mandati contraria

" mandat utrnjuje izvrenjem naloga ili istekom roka, smru bilo koje stranke i opozivom mandanta kao i otkazom mandatara " opozivom i otkazom prestaje samo mandatni odnoaj, ali zahtjevi koji su ve do toga asa nastali traju i dalje za obje stranke te prelaze i na njihove nasljednike " posebna je vrsta mandata mandatum pecuniae credendae, kasnije nazvan man'atum Euali*icatum koji se upotrebljavao za ne!ormalno preuzimanje poruanstva " mandant nalae kao poruk mandataru neka treemu dade zajam ili mu odgodi plaanje duga " ukoliko ne bi mandatar mogao utjerati dug od treega mogao je tuiti mandanta (kao jamca) s actio mandati contratia " takav mandant koji je platio dug imao je po $ustinijanovom pravu beneficium cedendarum actionum, a ako je bilo vie mandata, imali su beneficium divisionis 7 In#minatni 5#ntra5ti " potrebi prometa u kasnije klasino doba imala je zadovoljiti pojava i priznanje tzv inominatnih kontrakata " kod njih svaki dvostrani (sinalagmatini) sporazum o inidbi i potuinidbi bilo kojeg sadraja (koji nije pravom nedoputen) postaje obvezatan i utuiv , dakle postaje kontraktom onim asom kad jedna stranka svoju obeanu inidbu is"uni " od konsenzualnih kontrakata razlikuju se oni po tome to obveze stranaka ne nastaju ve sporazumom o inidbi i protuinidbi, nego tek time to je jedna stranka svoju inidbu ve i izvrila " s obzirom na raznolikost sadraja (kauze) nisu takvi kontrakti dobili posebna imena (nomen) " zato ih je bizantska teorija uvrstila u kategoriju neimenovanih (inominatnih) kontrakata " zbog zajednike osnovne karakteristike, da i ovdje nije dovoljan samo ne!ormalni sporazum, nego obveza na protuinidbu nastaje tek izvrenjem inidbe po jednoj stranci, dovode komentatori $ustinijanova prava inominatne kontrakte u vezu s realnim kontraktima " $ustinijanova kompilacija dijeli inominatne kontrakte, prema naravi inidbe i protuinidbe, u etiri skupine: a) '# ut 'es " izvrena inidba i oekivana protuinidba sastoje se u davanju neke stvari (dare), tj u prijenosu vlasnitva b) '# ut *acias " sadraj inidbe je dare, a sadraj protuinidbe je !acere (npr jedna straka daje prsten da joj druga stranka naslika portret) c) *aci# ut 'es " obratno od prethodnog " sadraj inidbe je !acere, a sadraj protuinidbe je dare d) *aci# ut *acias " obje se inidbe sastoje od !acere " do priznanja inominatnih kontrakata dolo je postepenim razvojem koji je zakljuen tek po zavretku klasinog doba " klasino pravo nije takvim ne!ormalnim ugovorima priznavalo jo tubu na ispunjenje protuinidbe " stranka koja je svoju inidbu izvrila mogla je traiti samo povratak svoje inidbe " ako se radilo o davanju neke odreene stvari sluila joj je za povratak po civilnom pravu condictio ob rem dati, a ako je stranka izvrila neko '%el# mogla je traiti samo odtetu za izvrenu inidbu akcijom doli " do toga je dolo tek postepenim djelovanjem pretora i pravnika " pretor je u takvim sluajevima poeo davati actiones in factum na isunjenje protuinidbe, a kasniji su pravnici poeli takve ugovore smatrati kontraktima za utuenje kojih se davala ve i civilna tuba, actio civilis incerti " $ustinijan je tubu proirio na ispunjenje sivh takvih ugovora, a pretorsku akciju in !actum i civilnu akciju incerti spojio je u jednu tubu na ispunjenje " akciju praescriptis verbis " umjesto akcije praescriptis verbis na ispunjenje protuinidbe mogla se je stranka koja je svoju inidbu prva izvrila jo uvijek posluiti i kondikcijom causa data sausa non secuta na povratak svoje inidbe, ali sada samo u sluaju ako se protivnoj stranci moe prigovoriti krivnja to protuinidbu nije izvrila " pored toga uveo je $ustinijan jo i tree sredstvo, a to je condictio ex poenitentia " njome je ta stranka mogla traiti odmah povratak svoje inidbe i time jednostrano odustati od ugovora, jo prije nego to je protustranka dola u zakanjenje, pa i unato tome to je protustranka bila pripravna svoju protuinidbu izvriti " u navedenu shemu do ut des, do ut facias, facio ut des i facio ut facias dadu se svesti ugovori vrlo razliitog sadraja " neki od njih koji su bili u prometu ei i vaniji, dobli su s vremenom i svoje posebne nazive: a) mi%ena (permutatio) je najvaniji inominatni kontrakt skupine do ut des " nastaje time to jedna stranka porenosi na drugu stranku vlasnitvo neke stvari uz obvezu druge stranke da e u zamjenu dati vlasnitvo neke druge stvari " razlikuje se od kupnje po tome to mijena nastaje tek predajom jedne stvari, kod nje se daje stvar za stvar (a ne za novac), kod mijene moraju obje stranke prenijeti vlasnitvo (a ne samo posjed) stvari, te ako protustranka ne izvri svoju obvezu, moe se kod mijene traiti ne samo izvrenje nego i razrjeenje, tj povratak stvari b) nal#g "r#'a%e (aestimatum) nastaje tako to vlasnik predaje stvar drugome uz oznaenu cijenu time da je taj drugi proda i vlasniku izrui samo oznaenu cijenu " ako stvar ne bi prodao do primjerenog ili odreenog roka, imao ju je vratiti c) "re5ari% nastaje time to se drugome preputa upotreba neke stvari do svojevoljnog i svakodnevnog opoziva

75

" prekarij nije kontrakt, niti ovdje postoji kakav obvezan odnos i tuba jer je to samo !aktiki, svakodobno opozivi odnoaj " prema treim osobama bio je prekarist kao posjednik zatien posesornim interdiktima, ali nije bio zatien prema davaocu stvari " ako prekarist na opoziv ne vrati stvar, bit e mu ona oduzeta interdiktom de precario, jer je prekaristov posjed asom opoziva postao viciozan

. PAK.I $PA=.A)
7 P#%am "a5ta i n%iF#v u)ina5 "# civiln#m "ravu $"acta a'iecta ) " rije "pactum" znai u najstarijem tehnikom smislu nagodbu, odnosno sporazum kojim se dokidaju neke deliktne obveze " doslovno uzeto, na taj se nain meu zavaenim strankama opet uspostavlja mir (pa8) " budui da je takva nagodba o dokidanju deliktne obveze u stvari ne!ormalni sporazum volja, dobila je rije pactum u klasinom pravu ire znaenje sporazuma volje uope " u tom openitom znaenju sporazuma volja pactum slui kao temelj svakom kontraktu, ali obratno svaki pactum nije ujedno i kontrakt " odatle je rije pactum u klasinom pravu dobila ue znaenje, te oznauje svaki ne!ormalni uglavak stranaka koji ne pripada meu kontrakte priznate po civinom pravu, te zato nije utuiv ("acta nu'a) " s vremenom je ipak stanovite uinke i utuivost priznalo nekim paktima ve civilno pravo ( "acta a'iecta), drugima pretorsko pravo ("acta "raet#ria) a treima carsko pravo ("acta legitima) " dok je staro civino pravo priznavalo uinak samo paktima o dokidanju stanovitih deliktnih obveza dolo je, ve po civilnom pravu, do utuivosti ne!ormalnih uzgrednih uglavaka ( "acta a'iecta) uz negotia bonae !idei " sudac je morao ovdje povodom tube iz glavnog posla uvaavati i ne!ormalne uzgredne uglavke mada glede njih nije bila u !ormulu uvrtena posebna uputa ili ekscepcija " uz ugovore stricti iuris nije civilno pravo naelno pirznavalo nikakav uinak ne!ormalnim uzgradnim uglavcima ukoliko nisu bili zaodjenuti u samostalni kontrakt stipulacije 7 Pacta "raet#ria " po pretorskom pravu su ne!ormalni pakti doli do uinka u prvom redu putem ekscepcije koju bi pretor davao u procesu tueniku da se obrani od neke kontraktne civilne obveze, zbog koje ekscepcije bi tuitelj bio odbijen " no pretor je poao dalje te je u svom ediktu nekim ne!ormalnim obveznim ugovorima (paktima) davao i samostalnu tubenu zatitu s pomou pretorskih acija in !actum (tzv pacta preatoria) " ovamo spadaju: a) c#nstitutum 'e&iti " ne!ormalno obeanje da e se neki ve postojei novani dug platiti u odreeno vrijeme " takvo obeanje se moe odnositi na vlastiti dug (constitutum debiti "r#"rii) ili na tui dug (constitutum debiti alieni) " predmetom konstituta mogao je biti i dug drugih zamjenjivih stvari, a po $ustinijanovom pravu svaki dug uope, pa i dug iz naturalnih obveza " za utuivanje takvog ne!ormalnog obeanja davala se pretorska actio de pecunia constituta " prvotna obveza konstitutom ne utrnjuje nego vjerovnik moe tuiti iz prvotne obveze ili iz konstituta dokle god ne bude namiren b) rece"tum argentarii " ne!ormalno obeanje bankara da e isplatiti odreenu svotu novaca za tui rauna (npr svog komitenta) " ovo je obeanje apstraktno, tj nije zavisno od opstojnosti neke ranije obveze (komitentove), no ako je komitent treemu bio otprije obvezan, ostat e on i nadalje obvezan, te bankarev receptum ima u tom sluaju znaaj poruanstva " protiv bankara davala se stroga actio recepticia " u $ustinijanovom pravu je receptum argentarii spojen s constitutum debiti, te je izrijekom ukinuta actio recepticia c) rece"tum nautarum, cau"#num, sta&ulari#rum bijae ispoetka ne!ormalni uglavak kojim bi brodari, gostioniari i vlasnici staja preuzimali, bez obzira na svoju krivnju, odgovornost za stvari koje bi putnici i gosti unijeli na njihov brod ili u gostionicu, odnosno staju " odgovarali su za svaku propast ili oteenje stvari, osim ako se teta dogodila viom silom " kasnije je takva odgovornost izvirala ve iz same injenice primanja gosta i njegovih stvari, te nije bio potreban nikakav izriiti pactum " pretor bi gostu davao tubu na naknadu vrijednosti stvari ( actio de recepto), a pored ove kontraktne odgovornosti postojala je i deliktna odgovornost poduzetnika in duplum za krae i oteenja koja bi njihovi ljudi poinili na stvarima d) rece"tum ar&itrii " preuzimanje dunosti privatnog obranika u sporu " ako naime stranke ugovore da e svoj spor iznijeti na rjeenje pred privatnog obranika, a ne pred redovitog suca morale su sklopiti jo i daljnji ne!ormalni ugovor s obranikom da on preuzme tu dunost " temeljem takvog paktuma pretor bi globama i pljenidbama silio obranika da preuzetu dunost da kraja ispuni e) "actum iurisiuran'i " ne!ormalni ugovor o odlunoj prisezi kojom stranke ele rijeiti neki predstojei spor " ako temeljem takvog ugovora tueni prisegne da nite ne duguje, uskratit e pretor vjerovniku tubu ili e tuenoga obraniti eskcepcijom " ako pak prisegne tuitelj da njegov zahtjev uistinu postoji, dat e mu pretor naroitu akciju in factum kod koje se vie nee pitati za prvotni temelj tuiteljeva zahtjeva, nego e se odluiti samo o tome da li je tuitelj poloio prisegu prema ugovoru 7 Pacta legitima " c#m"r#missum je ne!ormalni ugovor stranaka da e svoj spor rijeiti mimo redovnog suda, po privatnom obraniku, s kojim nakon toga sklapaju receptum arbitrii " po klasinom pravu takav pactum nije bio obvezatan 3 zato su stranke uzajamnim stipulacijama ugovarale kaznu za sluaj ako se koja od njih ne bi pokorila obranikovoj odluci " tek je $ustinijan priznao izravnu obvezatnost takvog posla time to je protiv zahtjeva koji je ve bio presuen po privatnom obraniku davao tuenome ekscepciju pacti veluti ex compromisso , a na ispunjenje obranikove presude davao je tuitelju akciju in factum

76

" #&e(an%e mira<a ("#llicitati# '#tis) moralo je po kasinom pravu imati oblik stipulacije ili dotis dikcije, no konstitucijom cara +eodozija 33 i /alentinijana 333 iz ;<> g je odreeno da je svako ne!ormalno obeanje miraza obvezatno, te ga mu moe utuiti kondikcijom ex lege " 'ar#van%e ('#nati#) je besplatna i dobrovoljna namjena imovinske koristi kojom se poveaje imovina obdarenika, a umanjuje imovina darovateljeva " takva namjena mora biti uinjena iz liberaliteta, tj samo zato da bi se poveala obdarenikova imovina " darovanje se moe ostvariti razliitim pravnim poslovnima s obdarenikom, no po klasinom pravu je iz obeanja darovanja nastajala utuiva obveza samo u sluaju ako je to obeanje bilo zaodjenuto u oblik stipulacije " tek je u $ustinijanovom pravu priznata obvezatnost i utuivost ne!ormalnog obeanja darovanja, ali samo do svote od 955 solida " povodom tube iz obeanja darovanja pripada darovatelju beneficium competentiae " za darovanje je potreban sporazum volja, te je darovanje uvijek ugovor " )imsko pravo nije bilo sklono darovanjima " postojali su razliiti propisi o ogranienju darovanja( le; =incia (<5; pr n e ) je zabranjivala darovanja preko odreene mjere " od te zabrane bile su izuzete samo neke osobe, tako brani drug i blii srodnici po krvi i tazbini " no zabranjena darovanja nisu jo bila nitava ni kanjiva " tu je pomogao pretor " ukoliko darovanje nije jo bilo u potpunosti pravilno realazirano, te je za njegovu realizaciju trebalo jo sudbenog postupka, titio bi pretor darovatelja (ako se radilo o zabranjenom darovanju) ekscepcijom legis %inciae po le8 -incia su darovanja meu supruzima bila pogodovana, ali u klasino doba su zabranjena pod prijetnjom nitavosti " ovdje se obiajnim putem razvilo pravno pravilo koje je promijenilo zakon " senatuskonzultom iz vremena 0eptimija 0evera i #arakale iz <5: (#rati# Ant#nini) bilo je odreeno da obdareni suprug moe zadrati darovane stvari ako darovatelj umre prije obdarenog a da nije do smrti opozvao darovanje naela legis -inciae zamijenjena su u carsko doba novim nainom darovne !orme " insinuaci%#m (upisivanjem darovanja u zapisnike kod oblasti) " postepeno je insinuatio postala nuni oblik za valjanost darovanja " tako je po $ustinijanovu pravu za valjanost darovanja peko 955 solida bila potrebna insinuatio, te je u protivnom sluaju darovatelj mogao traiti povratak vika preko 955 solida " time je ujedno svako ne!ormalno obeanje darovanja do 955 solida postalo obvezatno i utuivo " po $ustinijanovom pravu moglo se darovanje opozvati zbog obdarenikove nezahvalnosti " u takvom je sluaju darovatelj mogao traiti povratak dara kondikcijom causa finita ili sine causa " osim toga mogli su i trei pobijati darovanja zbog prikrate nunog dijela, odnosno zbog prikrate vjerovnika

3. OBVEBE IB KVABIKO,.RAKA.A
7 P#%am i vrste 5va<i5#ntra5ata " dvodiobom razloga postanka obveza nisu obuhvaene sve obveze " otkako je pojam contractus obuhvaao samo takve civilne obveze koje nastaju sporazumom stranaka, dakle ugovorom, vidjelo se da ima i dozvoljenih djelanja i injeninih stanja koja nisu delikti jer nisu protupravna, ali nisu ni kontrakti jer se ne temelje na sporazumu stranaka " po svom razlogu postanka se dakle bitno razlikuju od kontrakata, ali po svojim uincima su slina kontraktima, jer iz njiih takoer nastaju valjane i po civilnom pravu utuive obveze " tako ve Eaj opaa da onaj koji primi plate+ neduga biva protiv svoje volje obvezan na povratak primljenoga, makar nije meu strankama dolo do nikakva ugovora " pod imenom Eajevih M1ureaM nabrajaju se u Iigestima jo daljnji sluajevi takvih obveza koje ne spadaju ni meu kontrakte ni meu delikte, a sline su po svom uinku obvezama iz kontrakata " tako se ovdje uz plate neduga (slian zajmu) spominju jo voenje tuih poslova bez naloga (negotiorum gestio) slino mandatu, obveze iz tutorstva (tutela) sline mandatu i nasljednikova obveza prema legataru iz legata per damnionem " $ustinijan u svojim 3nstitucijama gornjem nabrajanju dodaje jo sluajnu, tj bez ugovora nastalu zajednicu ( communio incidens) koja je slina drutvenoj pogodbi 7 P#sl#v#'stv# &e< nal#ga $neg#ti#rum gesti#) " to je obvezni odnos koji nastaje time to netko (negotiorum gestor) obavlja poslove druge osobe (dominus negotii), a da nema od nje za to naloga " odnoaj je slian mandatu, ali za razliku od mandata ne nastaje ugovorom stranaka " prve negotiorum gestije je titio pretor akcijama in factum, koje su s vremenom recipirane u civilno pravo i zamijenjene civilnom akcijom negotiorum gestorum " u $ustinijanovom pravu razlikuju se actio negotiorum gestorum directa i contraria " prva ide protiv poslovoe, a druga protiv gospodara " za poslovodstvo je bitno da se obavlja tui posao, a da li se radi o tuem poslu dade se esto puta ustanoviti ve po objektivnim okolnostima, no mnogo puta e se morati gledati i na subjektivne momente, tj da li je poslovoa imao namjeru ili svijest da obavlja tui posao " #&ve<e strana5a iz negotiorum gestije sline su obvezama iz mandata: neg#ti#rum gest#r je duan posao uredno do kraja izvriti - on odgovara za dolus i za kulpu levis, premda od posla nema koristi " ako je svojim zahvatom odvratio prijeteu tetu, odgovarao je samo za dolus, a ako je pak svjesno postupao drukije nego to bi postupao dominus negotii, odgovarao je i za sluajnu tetu (casus) - po svretku posla mora poloiti raun i izruiti sve to je stekao iz tueg posla '#minus neg#tii obvezan je gestoru naknaditi eventualne trokove i izdatke, zajedno s kamatama, i osloboditi ga eventualno preuzetih obveza " pretpostavkom ovih gestorovih protuzahtjeva je da je obavljanje posla bilo da gospodara korisno, no po $ustinijanu, ako je ono poduzeto protiv izriite gospodarove zabrane, gestor nema naelno nikakvih zahtjeva mada je posao uinjen u korist gospodara 7 Slu)a%na <a%e'nica $c#mmuni# inci'ens)

77

" stranke se mogu nai u zajednici i suvlasnitvu neke stvari i bez svoje volje, npr zbog toga to vie osoba naslijedi zajedniki nekog ostavitelja ili to im je zajedniki darovana neka stvar itd " takva bez volje nastala zajednica zove se slu)a%n#m <a%e'nic#m " u odnosu na zajedniku stvar nastaje meu zajedniarima suvlasniki, dakle stvarnopravni odnos, ali ve samom injenicom to su se nali u suvlasnikoj zajednici nastaju meu dionicima i odreene obvezne dunosti( svaki ima pravo posjedovati i upotrebljavati zajedniku stvar, ali ima i obvezu drugima to isto dozvoliti svaki ima pravo zahtijevati od drugih razmjernu naknadu trokova koje je on sam na itavu stvar utroio, a isto tako ima pravo zahtjevati dio na koristima i plodovima itd svaki odgovara za tetu na zajednikoj stvari koju bi skrivio svoji dolusom ili kulpom svaki ima pravo da u svako doba zatrai razvrgnue zajednice " rimsko pravo poznaje tri temeljne vrste sluajne zajednice, i prema tome tri tube kojima se ista razvrgava: e) zajednica meu sunasljednicima " za razvrgnue slui actio familiae erciscundae !) zajednica meu suvlasnicima neke zajednike stvari " za razvrgnue slui actione communi dividundo g) zajednica mea meu susjedima " ukoliko se mea od 9 stopa vie ne moe raspoznati, slui za ureenje mea actio finium regundorum " zajedniko je obiljeje svih ovih diobnih tuba da se u njima spajaju stvarnopravni elementi koji idu za diobom zajednike stvari i obveznopravni elementi koji idu za ispunjenjem navedenih obveznih dunosti " zato se po $ustinijanu smatraju za actiones mixtae " sudac ima podijeliti zajedniku stvar u naravi i svakom suvlasniku dopitati njegov dio u samovlasnitvo " ako je stvar nedjeljiva ili nije tono po idealnim dijelovima djeljiva, moe se jednom suvlasniku dopitati itava stvar ili vei dio time da mora ostalima u novcu isplatiti odgovarajue dijelove, a moe se i itava stvar prodati te utrak podijeliti 7 Be<ra<l#9n# #&#ga(en%e $c#n'icti#nes sine causa) " predlei ako netko bez opravdanog razloga (sine causa) stekne neto iz imovine drugoga " ponajee do toga dolazi izvrenjem neke inidbe na koju stjecalac nema nikakva opravdana zahtjeva ili prava, npr ako netko u zabludi, mislei da je na to ugovorom obvezan, plati dug koji ne postoji " po rimskom klasinom pravu takva se inidba morala sastojati u bezrazlonom prenoenju vlasnitva stvari na drugoga (dare) " takav prijenos vlasnitva je bio valjan mada nije bio valjan pravni razlog " povrat takvog bezrazlonog stjecanja nije se dakle mogao traiti temeljem nikakvog ugovora a ni temeljem delikta, kao niti vlasnikom tubom jer je vlasnitvo preneseno na drugoga " zato je obveza na povrat bezrazlonog obogaenja uvrtena meu kvazikontrakte, a za povrat bezrazlonog vlasnitva stvari sluile su u rimskom pravu condictiones sine causa " condictio certae pecuniae i certae rei, jer kondikcije ne navode pravni razlog obveze " za zahtjeve iz bezrazlonog obogaenja trailo se naelno po klasinom pravu da je to obogaenje dolo prijenosom vlasnitva novca ili stvari (dakle uvijek dare), te se zato i povratak vlasnitva traio kondikcijama na dare certam pecuniam ili certam rem " tek u postklasino i $ustinijanovo doba dozvoljava se i traenje takvog bezrazlonog obogaenja koje se ne sastoji u stjecanju vlasnitva neke stvari, nego u kakvoj drugoj koristi i inidbi (facere) " za takve je sluajeve uvedena condictio incerti " podjedno je u postklasino doba dolo do ogranienja da onaj koji je u dobroj vjeri odgovara za bezrazlono obogaenje samo utoliko ukoliko ga jo posjeduje u asu tube " razliiti sluajevi bezrazlonog obogaenja su u postklasinoj teoriji i sistematici rasporeeni u slijedee skupine: 6) condictio indebiti " ide za povratkom onoga to je u ispriivoj bludnji plaeno kao dug premda dug uistinu ne postoji " nema mjesta kondikciji ako je onaj koji plaa znao da dug ne postoji (takvo se plaanje smatralo za darovanje) " ako pak onaj koji prima plate zna da dug ne postoji, poinja !urtum, te e biti tuen s condictio furtiva <) condictio ob causam datorum " ide za povratkom onoga to je netko dao pretpostavljajui i oekujui da e nastupiti neki dogaaj ili pravni uspjeh, a taj nije nastupio " ovamo spada po klasinom pravu i sluaj ako se neto daje u oekiva" nju da e primalac sa svoje strane ispuniti ugovorenu protuinidbu a protuinidba izostane 4) condictio ob causam finitam " ide za povratkom inidbe koja je izvrena na temelju valjanog pravnog razloga, ali je taj razlog, koji je zamiljen kao trajan, otpao (npr povratak darovanja opozvanog radi nezahvalnosti) ;) condictio ob turpem vel iniustam causam " ide za povratkom inidbe ako se prihvat te inidbe na strani onoga koji ju prima protivi moralu, odnosno dobrim obiajima ( turpis causa) ili pravnom poretku ( iniusta causa) " ovoj kondikciji bilo je mjesta samo ako je primanje bilo nemoralno ili protupravno, a ne ako je nedozvoljeno bilo samo davanje ili ako su nemoralni odnosno protupravni motivi postojali na obje strane 9) condictio sine causa " u uem smislu obuhvaa razliite sluajeve bezrazlonog obogaenja koji se nisu dali svrstati ni u jednu drugu skupinu " npr povratak onoga to je dano temeljem nitavog pravnog posla, darovanje bez insinuacije itd " u $ustinijanovom pravu su uvedeni i neki novi oblici kondikcija " tako condictio ex lege, kojom se ostvaruju novi, na zakonu utemeljeni obvezni zahtjevi za koje nije bila predviena posebna akcija, te condictio certi generalis, kojom se moe ostvarivati svaki obvezni zahtjev na certum, bilo da se radi o kontraktu, kvazikontraktu ili deliktu

2. OBVEBE IB DE+IKA.A I KVABIDE+IKA.A


7 O"(enit# # 'eli5tima " delikti ili protupravna djelanja su takva djelanja koja su protivna pravu, a uz koja su ve po pravnom poretku vezani uinci koji nisu bili u namjeri onoga koji je to djelanje izvrio " taj se uinak po rimskom pravu sastoji po pravilu u kazni kao sankciji delikta " prema znaaju kazne i nainu njenog ostvarenja razlikuju se u rimskom pravu: a) 'elicta "u&lica ili crimina " protupravna djelanja koja progoni i kanjava sama drava javnom kaznom " ta je kazna smrt, izgon i progonstvo, osuda na rad urudnicima, te razliite tjelesne kazne, globe, kon!iskacije itd " ako je takvim deliktima oteen i pojedinac, nee on od javne kazne imati nikakve koristi osim moralne zadovoljtine, jer ako se kazna sastojala i iz novane globe, ila je ona u korist aerariuma

78

" b) " "

u najstarijem pravu bijahu delicta publica samo veleizdaja i umorstvo, no jaanjem !unkcija drave raste i broj delikata koje kanjava sama drava kao delicta publica " drava preuzima sve vie u svoje ruke represiju svakovrsnih napadaja na postojei politiki i ekonomski poredak, jer se privatna represija smatrala nedostatnom 'elicta "rivata " protupravna djelanja, tj povreda tuih imovinskih ili osobnih pravnih dobara uz koje je ve po samom pravnom poretku vezana obveza na plate privatne novane kazne, odnosno kasnije i naknade tete onaj koji je takvim deliktom povrijeen stjee protiv poinitelja delikta zahtjev na plate novane kazne ( poena), koju ostvaruje deliktnim akcijama (actio poenalis) u redovitom civilnom postupku takvim se deliktima prvenstveno vrijeaju interesi pojedinaca, a njihov je progon preputen zahtjevu povrijeenoga " povrijeeni postaje vjerovnik, a poinitelj delikta dunik

" obveza iz delikta nastaje samo u sluaju ako je pravnim poretkom bila za taj delikt predviena odgovarajua individualna actio poenalis " civilno je pravo poznavalo ; tipina delikta: furtum, rapina, iniura i damnum iniura datum " s vremenom je pretor poeo stanovita protupravna djelanja reprimirati kao delikte " vaniji pretorski delikti su: dolus, vis ac metus i fraus creditorum, a ovamo spadaju i kvazidelikti " za postanak obveze iz delikta trae se slijedee "ret"#stav5e: protupravna povreda tueg prava, odnosno pravnog dobra in kojim je povreda poinjena mora biti sakrivljen " prema tome se razlikuje kod delikta objektivni uin i subjektivna odgovornost " za subjektivnu odgovornost trai se redovito namjerno djelo (dolus), no u nekim sluajevima dostaje ve i sama nemarnost (culpa), a element subjektivne odgovornosti (krivnje) razvio se tek na viem stupnju pravne kulture " uz acti#nes "#enales su vezane neke karakteristike po kojima se one razlikuju od kontraktnih tuba: a) deliktni zahtjevi bili su ispoetka i na aktivnoj i na pasivnoj strani nenasljedivi, no s vremenom je dolo do pravila da deliktni zahtjevi na aktivnoj strani prelaze na nasljednike oteenoga " izuzetak ine tzv actiones vindictam spirantes, meu koje spada actio iniuriam i actio sepulchri violati " takve su penalne akcije i nadalje ostale aktivno nenasljedive, jer se kod njih najvie ouvao znaaj osvete za strogo osobnu povredu " naprotiv su na pasivnoj strani deliktne akcije ostale uvijek nenasljedive b) actio poenalis ne utrnjuje capitis deminucijom, jer je objekt osvete, tj delikventova !izika osoba ostala time nepromjenjena c) deliktnih zahtijeva nema meu lanovima iste domus, jer meu njima nema mjesta osveti d) ako delikt poini rob, te bude zatim osloboen, ostaje iz delikta obvezan e) vie supoinitelja delikta odgovara kumulativno, tj svaki mora platiti itavu kaznu, jer osveta postoji protiv svakoga " u $ustinijanovu pravu se naelo kumulacije zamjenjuje ve naelom elektivne solidarnosti !) neki delikti po najstarijem pravu utrnjuju obinim paktom " za opratanje i sklapanje mira ne treba nikakav oblik g) civilne penalne akcije su, dodue, trajne, ali pretorske su naelno vezane za kratki rok (godinu dana), jer ako netko previe odlae osvetu, smatra se da je oprostio h) na naelu osvete temelji se i bitno obiljeje deliktnih akcija " njihova noksalnost " za delikte koje poini sin obitelji ili rob odgovarao je no8aliter imalac vlasti, koji je bio odgovoran za novanu kaznu, ali se te odgovornosti mogao osloboditi time da poinitelja izrui drugome " no8ae deditio se izvruje mancipacijom " rob dolazi u vlasnitvo povrijeenoga, a sin obitelji dolazi u odnoaj slian ropstvu " po kasnijem pravu moe on traiti da bude puten iz mancipiuma nakon to svojim radom odradi dug, tj novanu kaznu " $ustinijan je ukinuo noksalnu odgovornost kod sinova obitelji i) naela noksalne odgovornosti vrijede i za tete to ih poine ivotinje " tako je ve po ?akoniku @33 ploa postojala actio de pauperie protiv vlasnika etveronone domae ivotinje koja je poinila tetu " i tu e gospodar izbjei plateu naknade ako ivotinju izrui oteenome " u klasino doba je ova tuba protegnuta i na ostale ivotinje A) Privatni 'eli5ti civiln#g "rava 7 Durtum " *urtum je hotimino protupravno prisvojenje tue pokretne stvari, uinjeno iz koristoljublja " !urtum je najstariji imovinski delikt civilnog prava " odnosio se isprva samo na oduzimanje tue pokretne stvari, ali se kasnije njegov pojam sve vie proirivao u cilju to jae zatite posjednika protiv presizanja siromanih i bijednih slojeva " uz *urtum rei (oduzee stvari iz tueg dranja) pozna rimsko pravo i *urtum usus " protupravno prisvajanje porabe tue stvari (npr kad zaloni vjerovnik upotrebljava zaloenu robu) " moe se raditi o prisvajanju samog posjeda ( *urtum "#ssesi#nis), ako npr vlasnik oduzme stvar zalonom vjerovniku ili potenom posjedniku " ovdje se poinja !urtum na vlastitoj stvari " pod pojam !urtuma spadaju i neki sluajevi koje bismo danas svrstali pod prijevaru " npr ako si netko, iskoritavajui bludnju drugoga, dade naplatiti nedug " uz pokretne stvari mogu predmetom !urtuma biti i osobe pod vlau " prisvojitelj mora biti svjestan protupravnosti svoga djela " djelo mora biti poinjeno iz koristoljublja, tj sa namjerom bogaenja " ve od ?akonika @33 ploa postoji temeljna dioba na *urtum mani*estum (ako je tat zateen na inu i tat koji je zateen na mjestu ina ili na kojem drugom mjestu prije nego je stvar sakrio, kao i tat koji je, zapaen u bijegu, stvar odbacio) i *urtum nec mani*estum (ako tat nije zateen na inu) " po ?akoniku @33 ploa bio bi !ur mani!estus " ukoliko se s okradenim ne nagodi na dobrovljnu otkupninu " izveden pred magistrata, bievan, i po magistratu dodijeljen okradenome u dugovinsko ropstvo " okradeni ga je mogao poslije :5 dana usmrtiti ili prodati u ropstvo trans +iberim " nonoga tata, kao i tata koji se orujem u ruci brani od svojih progonitelja, bilo je slobodno ubiti, samo je trebalo u takvim sluajevima vikom prizvati susjede za svjedoke " ako bi krau poinio rob, bio je bievan i usmren bacanjem s tarpejske peine

79

" kod kazne !utum nec mani!estum stoji ve ?akonik @33 ploa na elu zakonski odreene otkupnine: !ur nec mani!estus mora platiti novanu kaznu u visini dvostruke vrijednosti ukradene stvari, a ta se kazna utjeruje penalnom akcijom furti nec manifesti u redovitoj parnici kao i svaka druga obvezna trabina " kao !ur mani!estus kanjavala se po zakoniku @33 ploa i osoba kod koje bi se pronala ukradena stvar povodom !ormalne kune pretrage quaestio lance licioque " okradeni bi prizvao svjedoke te vrio kunu pretragu gol, opasan samo pregaom i drei u rukama zdjelu " u vezi s time poznavao je ?akonik @33 ploa jo i daljnje dvije vrste !urtuma: *urtum c#nce"tum i *urtum #&latum " actio furti concepti je tuba protiv gospodara kue kod kojeg je stvar prigodom kune pretrage pronaena, bez obzira na to da li je on bio tat ili ne( ona ide na trostruku vrijednost stvari " actio furti oblati bila je regresna tuba gospodara kue protiv onoga koji mu je ukradenu stvar u kui podmetnuo( takoer ide na trostruku vrijednost stvari " u doba kasnije republike i u carsko doba pridrana je dioba na !urtum mani!estum i !urtum nec mani!estu, ali se sada oba sluaja kanjavaju novanom kaznom, koja se ostvaruje penalnom akcijom furti " pretor je u svom ediktu kapitalnu kaznu za !urtum mani!estum zamijenio s novanom kaznom na etverostruku vrijednost ukradene stvari, dok je !urtum nec mani!estum zadrao dotadanju kaznu na dvostruku vrijednost " uzdrala se i kuna pretraga uz prisutnost svjedoka, ali u slobodnijem obliku " je i actio !urti concepti i !urti oblati na trostruku vrijednost ukradene stvari, a pored toga uveo je pretor i akciju furti prohibiti protiv onoga tko bi se opro kunoj pretrazi, kao i akciju furti non exhibiti protiv onoga tko ne bi htio izruiti pronaenu stvar " obje su ove tube ile na etverostruko " u $ustijanovom pravu je iezla kuna pretraga " sada su svi oni koji bi svjesno pohranili ili sakrili ukradenu stvar, odgovarali za !urtum nec mani!estum " acti# *urti je deliktna tuba kojom se ostvaruje zahtjev na plate novane kazne " kazna se izraunavala prema viestrukoj vrijednosti stvari, a mjerodavna je bila najvia vrijednost koju je stvar imala izmeu asa krae i asa tube " na tubu je ovlaten okradeni vlasnik, ali i okradeni nevlasnik ako ima interes da mu stvar ne bude ukradena " na pasivnoj strani upravlja se tuba protiv neposrednog poinitelja !urtuma kao i protiv njegovih pomagaa i podstrekaa " osuenoga je uvijek stizavala in!amija " akcijom !urti postizava okradeni novanu kaznu, ali njom ne dobiva natrag ukradenu stvar, odnosno naknadu tete za stvar " zato okradenom vlasniku, pored akcije !urti pripada i rei vindicatio kojom e traiti povratak svoje ukradene stvari (reipersekuciju) " za istu svrhu pripadala mu je umjesto reivindikacije i condictio furtiva " kod nje okradeni vlasnik ne temelji svoj zahtjev na svom pravu vlasnitva, te zato ne mora pruati dokaz svog vlasnitva, nego doakzuje samo injenicu krae i tui obveznom tubom na rem dare oportere " on trai da se na njega prenese vlasnitvo stvari (dare) premda je on jo uvijek vlasnik ukradene stvari 7 Ra"ina " ra"ina je silovito (grabeno) oduzee stvari " izvorno pripadae pod pojam !urtuma, no za graanskih ratova u posljednjem stoljeu republike izdao je pretor +erentius *ucullus edikt kojim je uvedena posebna pretorska actio vi bonorum raptorum za sluaj nasilnog oduzea stvari ili oteenja tueg imetka po naoruanim ljudima " kasnije je ta tuba proirena i na silovito oduzee stvari po pojedincu " actio vi bonorum raptorum ila je u roku od godine dana na etverostruku, a nakon toga na jednostruku vrijednost oduzete stvari " budui da je rapina samo kvali!icirani sluaj !urtuma, ubraja se takoer meu civilna delicta privata, mada se kazna ostvarivala pretorskom tubom " po klasinom pravu bilo je prijeporno da li je actio vi bonorum raptorum ista penalna tuba ili je actio in rem et poenam " po $ustinijanu ona je actio mixta " jednostruka vrijednost je naknada tete, a trostruko je kazna " ova tuba pripada svakome koji ima na stvari interesa, a kao deliktna tuba ne ide protiv poiniteljevih nasljednika, pa to ni na iznos njihova obogaenja " osuenoga je uvijek stizavala in!amija 7 Damnum iniura 'atum " 'amnum iniura 'atum je protupravno oteenje tuih stvari " taj je delikt poznat ve po ?akoniku @33 ploa, ali ovdje nije jo postavljeno jedinstveno obiljeje tog delikta, nego zakonik predvia samo pojedine sluajeve oteenja, a i kazne su za pojedine sluajeve razliite " u republikansko doba donesen je lex #quilia de damno kojim se jedinstveno i openito regulira ovaj delikt " zakon ima 4 poglavlja( "rv# poglavlje govori o kazni za onoga tko protupravno ubije tueg roba ili etverononu ivotinju koja spada meu stoku i ivi u stadu " poinitelj mora platiti oteenome novanu kaznu, koja iznosi najviu vrijednost koju je usmreni rob ili ivotinja imala tokom posljednje godine 'rug# poglavlje govori o odgovornosti adstipulatora koji priejvarno otpusti dug tre(e poglavlje govori o svakom drugom oteenju roba ili stoke, odnosno protupravnom unitenju ili oteenju bilo koje druge stvari " u tom sluaju iznosi kazna najviu vrijednost koju je stvar imala u posljednjih 45 dana " upravo u vezi s tumaenjem 1kvilijeva zakona razvijala se kod klasinih pravnika nauka o pitanju uzrone veze i krivnje, tj o objektivnim i subjektivnim pretpostavkama dunosti plaanja novane kazne a) to se tie uzrone veze, trailo se da teta bude zadana izravnim, neposrednim !izikim djelovanjem otetiteljevim na stvar " zato nije pod udar zakona spadala teta koja je nastala samo neizravnim djelovanjem, niti sluaj ako stvar nije oteena u svojoj !izikoj sastavini, no da takvi sluajevi ne bi ostali nekanjeni, davao je pretor u takvim sluajevima pretorske actiones utiles legis #quiliae ili actiones in factum " u $ustinijanovom pravu nalazimo i sluaajeve gdje se daje actio utilis i za ozljede slobodna ovjeka, u prvom redu s obzirom na tetu oko trokova lijeenja i radne nesposobnosti

80

b)

prema zakonu se trai da je tetno djelo poinjeno iniura, tj da je objektivno protupravno, bez obzira na krivnju " no ve u republikansko doba poinje se pojam iniura tumaiti tako da protupravnost predlei samo u sluaju ako je poinitelj tetu skrivio " trai se dakle i subjektivni elemenat krivnje, a ta se krivnja shvaa vrlo iroko " obuhvaa ne samo dolus nego i svaku najmanju nemarnost i nepanju, a krivnjom se smatra i nespretnost i slabost " prema 1kvilijevu zakonu aktivno je legitimiran na tubu samo erus " vlasnik oteene stvari, a pretor je pomou actiones utiles legis #quiliae, odnosno actiones in factum proirio primjenu ove tube i u korist drugih stavrnopravnih ovlatenika " obveznopravni ovlatenici nisu uivali ove zatite " izuzetak se javlja u $ustinijanovu pravu kod zastupnika " ovom tubom se postizava najvia vrijednost stvari u posljednjoj godini, odnosno u posljednjih 45 dana " po tome bi ova tuba imala reipersekutorni znaaj, no ona ima i neke penalne karakteristike " tueni koji porie tubeni zahtjev osuuje se in duplum " zato ona po $ustinijanu spada meu actiones mixtae 7 Iniura " iniura je namjerna povreda tue osobnosti " ovamo spada napadaj na tjelesni integritet (realna iniuria) kao i svaka druga povreda asti ili slobode, a u kasnijem pravu sva djela koja spadaju pod pojam tog delikta nose u sebi vie ili manje znaaj uvrede za oteenoga (realna i verbalna iniuria) " najstarije pravo smatralo je takvom povredom naelno samo tjelesni napadaj ( realna iniuria) " ?akonik @33 ploa nije jo postavio jedinstveni pojam toga delikta, nego kazuistiki navodi slijedea tri sluaja: a) mem&rum ru"tum " osakaenje kojeg uda ili unitenje kojeg organa " za taj sluaj predviena je jo privatna osveta putem taliona (jednakim za jednako) ukoliko se poinitelj s oteenim dobrovoljo ne nagodi b) za #s *ractum, tj prijelom kosti, zakonom je utvrena novana otkupnina od 455 asa ako se radi o slobodnom ovjeku, a 695 asa ako se radi o robu " kasnije se poloaj roba pogorao " on se poinje smatrati za stvar " zato se po le8 1Builia ozljeda roba kanjava kao oteta svake druge stvari c) sva5a 'ruga "#vre'a ili nasilje protiv tijela kanjava se u zakonu predvienom novanom kaznom od <9 asa " pored toga spominje ?akonik @33 ploa i dva sluaja netjelesnih povreda koje se kanjavaju smru: malum carmen incantare i occentare " vjerojatno se radilo o nekim maginim !ormulama, arolijama i proklinjanjima kojima se na drugoga zazivaju zle sile " ovo ureenje ?akonika @33 ploa nije odgovaralo kasnijem vremenu " pojam delikta je trebalo proiriti, kako bi obuhvaao ne samo realnu injuriju nego i verbalne uvrede i uope sva djelanja kojima se izraava potcjenjivanje tue osobnosti i asti, a pored toga trebalo je talionsko naelo i zakonom !iksirane novane kazne zamijeniti prikladnijim nainom kanjavanja " potrebne re!orme unio je u oba pravca pretorski edikt u titulu P de iniuriisQ " pretor je u svom temeljnom ediktu postavio openiti pojam iniuriae koji je bio jo ogranien na sluajeve stare realne iniuriae, no kraj toga su postojali i specijalni edikti gdje je pojam iniuriae ve proiren i na razliite uvrede asti i ugleda " zato je iniuria po shvaanju klasinih pravnika openito obuhvaala svako djelovanje i svako dranje kojim se izraava namjerno vrijeanje ili omalovaavanje tue osobe " osim realne iniuriae obuhvaa taj pojam sada i verbalnu uvredu kao i razliita druga injenina stanja, tako npr smetnje kod uporabe stvari za javnu upotrebu ili posredno vrijeanje itd " za sve sluajeve iniuriae predviena je sada pretorskim ediktom actio iniuriarum aestimatoria " dodatak aestimatoria ima ona zato to visina novane kazne nije vie bila stalno unaprijed odreena nego su je odreivali suci po slobodnoj ocjeni prema teini svakog pojedinog sluaja i prema pravednosti " actio iniuriarum aestimatoria ne prelazi na nasljednike ni na aktivoj ni na pasivnoj strani, a tuba je vezana na rok od godinu dana, te osuda povlai za sobom in!amiju " u carsko doba pojedini sluajevi iniuriae sve se vie progone u javnom kaznenom postupku e8tra ordinem i kanjavaju javnom kaznom kao crimina publica " ipak jo u $ustinijanovu pravu ima oteeni izbor hoe li postupati civiliter ili criminaliter B) Deli5ti F#n#rarn#g "rava 7 D#lus " '#lus je svako namjerno djelo koje ide za tim da se drugi oteti u imovini " kod pravnih poslova dolus znai himbu i prijevaru poduzetu prema nekoj osobi u svrhu da se ista zavede u bludnju ili da se odri u bludnji kako bi se odatle izvukla neka protupravna korist na tetu njezine imovine " klasini pravnici su proirili pojam dolusa " on obuhvaa ve svako namjerno prijevarno oteenje tue imovine " jo dalje je proiren pojam dolusa pod utjecajem bonae !idei " kao direktna opreka bonae !idei znai dolus konano svako namjerno djelo kojim se drugome nanosi teta protivno potenju i dobrim obiajima " potkraj republike je za zatitu protiv dolusa uvedena pretorska actio de dolo " pravni je posao bio po civilnom pravu i dalje valjan, ali dolus se sada smatra deliktom, te se kanjava kao delikt pretorskom penalnom akcijom de dolo " tuba je bila vezana na rok od godine dana i ila je za plaanjem novane kazne u visini prouzroene tete, dakle stvarno za naknadom pretrpljene tete 3 osuenoga je stizavala in!amija " actio de dolo je osim toga strogo supsidijarna tuba " davala se samo u sluaju ako nije bilo nikakvog drugog pravnog sredstva da se prevarenome pomogne " zato je ona npr iskljuena kod iudicia bonae !idei i kod stipulacije ako je u stipulaciju bila uvrtena klauzula doli kojom je dunik preuzeo odgovornost za dolus " uz akciju de dolo uvedena je i exceptio doli kojom e se posluiti tueni da odbije tubu vjerovnika koji je postupao prijevarno " i kod nje se dolus shvaa itroko " on ne obuhvaa samo prijevaru koja se dogodila pigodom sklapanja i izvrenja posla nego i kasnije prijevarno, odnosno nepoteno postupanje " ako je tuitelj prijevarno postupao u prolosti, tj prigodom sklapanja pravnog posla i njegova izvrivanja, govorimo o exceptio doli praeteriti ili specialis " ako je prigodom sklapanja pravnog posla sve bilo u redu, ali tuitelj postupa sada dolozno time to tui, on poinja dolus u asu utuenja i tu govorimo o exceptio doli praesentis ili generalis 7 Metus " dogaa se da jedna stranka prinudi drugu stranku prijetnjom protupravne sile (vis) i time izazvanim strahom (metus) na sklapanje pravnog posla ili preuzimanje kakvog drugog tetnog akta

81

" po starom civilnom pravu bili su takvi iznueni poslovi potpuno valjani " tek oko >5 pr n e uvrstio je pretor Gctavius u svoj edikt actio quod metus causa protiv onoga tko bi protupravnom prijetnjom prisilio dugoga na takav in " kasnije pozna pretorski edikt za represiju prisile ve tri sredstva " uz actio quod metus causa previena je restitutio in integrum ob metum i exceptio metus causa " actio quod metus causa je penalna tuba " ona unutar godine dana ide na plate novane kazne u visini etevrostruke vrijednosti tete, a po isteku tog roka daje pretor actionem in factum na naknadu jednostrukog interesa " tuba je pasivno nenasljediva, ali se protiv nasljednika daje tuba na povratak obogaenja " sadravala je arbitrarnu klauzulu, ali osuenoga nije stizavala in!amija " osebujnost je ove tube da se ona daje ne samo protiv neposrednog uzronika opasnog straha nego i protiv svakog treeg koji je npr stekao iznuenu stvar ili korist iz takvog posla, pa makar taj bio i u dobroj vjeri " isti uinak imaju i ostala navedena pretorska sredstva " prinuda koja je pretpostavkom ove tube mora biti: a) vis iniusta " zaprijeeno zlo mora samo po sebi ili s obzirom na svrhu biti protupravno b) zaprijeeno zlo mora biti teko i opasno c) strah mora biti opravdan, tako da se ozbiljan i razborit ovjek mora bojati, a strah ne smije biti preuranjen 7 Pri5rata v%er#vni5a $alienati# in *rau'em cre'it#rium) " u starom civilnom pravu, ako je dunik svoju imovinu otuio, te ne bi mogao podmiriti vjerovnike, izvrgao se tekoj osobnoj ovrsi koja je dovodila do prodaje u ropstvo ili do usmrenja " ovrha se vodila protiv dunikove osobe, a ne protiv imetka " drukije je stanje nastalo kad je pretorskim pravom potkraj republike uvedena imovinska ovrha kao redoviti nain ovrhe " ona je bila upravljena protiv cjelokupne dunikove imovine " ovrsi bi se odmah pridruili svi vjerovnici, te je redovito dolazilo do dunikova steaja (venditio bonorum), odnosno u kasnije doba do prodaje pojedinih predmeta imovine ( distractio bonorum) " pretor je uveo pravna sredstva da ne bi vjerovnici ostali nenaplaeni zato to je dunik eventualno ve prije nastojao spasiti dio svog imetka time to ga je otuio ili raspoklanjao " u klasino doba je za opoziv takvih otuivanja postojalo vie pretorskih pravnih sredstava, a u $ustinijanovom pravu su ta pravna sredstva spojena u jedinstvenu pobojnu tubu koja se zove actio "auliana ona pripada curatoru bonorum i svakom pojedinom vjerovniku koji je otuenjem oteen mora doi do vendicije bonorum, kod koje vjerovnici, koji su ve postojali u doba otuenja, nee moi biti namireni kod dunika mora postojati consilium fraudis " volja da oteti svoje vjerovnike " tuba se daje protiv samog dunika i protiv treega koji je neto iz dunikove imovine stekao " trei je naelno odgovarao samo u sluaju ako je bio conscius fraudis, tj ako je znao za dunikov dolus " no, pravnici su poeli davati tube i bez ove potreptine, naroito ako je trei stvar stekao besplatno " actio 'auliana vezana je na rok od godine dana " poslije tog roka daje se samo dio iznosa obogaenja, a isto tako se i protiv nasljednika daje samo na povratak obogaenja " time se obiljeuje penalni karakter tube 7 Ostali slu)a%evi 'eli5ata "# F#n#rarn#m "ravu " postoji jo itav niz pretorskih penalnih akcija kojima se kanjavaju neka posebna injenina stanja nedozvoljenih djelanja a) acti# se"ulcFri vi#lati " pretorska tuba protiv onoga tko u zloj nakani oteti ili oskvrne tui grob b) acti# servi c#rru"ti " daje se gospodaru roba protiv treega koji bi roba na bijegu sakrivao ili bi ga navodio na zlo c) alienati# iu'icii mutan'i causa *acta " predlei ako netko otui stvar radi toga da bi onaj koji na tu stvar stavlja neki zahtjev morao voditi parnicu s protivnikom koji e mu biti neugodniji i s kojim e se tee parniiti (npr on otui stvar osobi iz druge provincije ili osobi koja pripada meu potentiores) d) a5ci%a in *actum "r#tiv agrimen<#ra koji bi kod spora o mei, ili kod kupoprodaje odnosno diobe zemljita dao krive mjere, ili bi dodijelio nekome povrinu koja mu ne pripada e) tu9&a "r#tiv "u&li5ana, tj zakupnika poreza koji bi porezovnicima neopravdano silom togod oduzeli " u tom sluaju daje se penalna actio in duplum koja nakon godine dana ide na simplum 7 Kva<i'eli5ti " kao kvazidelikti nabrajaju se u $ustinijanovim izvorima sljedei sluajevi: 6) iu'e; Eui litem suam *ecit " radi se o sucu koji bi povredom svojih dunosti, a naroito krivom ili pristranom primjenom zakona i prava nanio tetu kojoj stranci " sudac e odgovarati ne samo ako je toi uinio dolozno, nego i u sluaju svoje manje nemarnosti " tuba je bila pretorska actio in factum <) acti# 'e 'eiectis vel e**usis " ako b iiz kue ili stana bilo togod izbaeno ili izliveno na prohodno mjesto, te bio nastala teta na tijelu ili imovini prolaznika, odgovarat e umalac stana, dakle bilo vllasnik kue, bilo stanar odnosne prostorije " tuba je bila pretorska actio in factum " ako je oteea neka stvar, dobit e oteeni dvostruku naknadu tete, ako je ubiejn ovjek daje se popularna tuba na globu od 95 555 sesteraca (po $ustinijanu 95 aurea), a ako je samo ranje ovjek, daje se tuba na naknadu tete 4) acti# 'e "#sitis et sus"ensis " ide protiv vlasnika ili najamnika kue iz koje bi bilo neto tako objeeno ili postavljeno da bi moglo pasti na prohodno mjesto i nekoga otetiti " pretor daje popularnu tubu na plate globe od 65 555 sesteraca " tu se odgovara ve za samu stvorenu opasnost, a ako bi stavr doista pala i nekoga otetila, odgovarat e krivac i po actio legis $quiliae ;) acti# *urti et 'amni a'versus nautas cau"#nes sta&ulari#s " vlasnici brodova, gostionica i staja odgovaraju ovom tubom za krae i oteenja koja poine njihovi ljudi, ili osobe koje kod njih staln ostauju, na stavrima primljenih putnika " njihova odgovornost ide in duplum

VII. ,AS+-ED,O PRAVO


7 P#%am i vrste nasl%e:ivan%a

82

" smru ovjeka prestaje njegova pravna sposobnost, no njegova imovinska prava i obveze naelno ne utrnjuju smru, nego prelaze na novi subjekt " nasl%e'n# "rav# je skup pravnih pravila koja ureuju taj prijelaz ostaviteljevih pravnih odnosa na druge osobe " njime se ureuju pravni odnosi po smrti nekog ovjeka " pravna pravila kojima se ureuju imovinskopravni odnosi poslije smrti sainjavaju nasljedno pravo u objektivnom smislu, a pravo nasljednika da stupi u imovinskopravne odnose umrloga je nasljedno pravo u subjektivnom smislu ili pravo nasljeivanja " s obzirom na umrloga (ostavitelja) njegova se imovina zove ostavina, a s obzirom na nasljednika zove se nasljedstvo " ostavinu i nasljedstvo oznauju )imljani izrazom hereditas, nasljednika heres, a ostavitelja de ciulus, odnosno defunctus " po rimskom klasinom pravu nasljednik stupa u pravni poloaj ostaviteljev " on je njegov univerzalni sljednik " kad se u postklasino doba razvio i pojam singularne sukcesije, tj stupanja u pojedinana prava druge osobe, zove se nasljednikovo stjecanje univerzalna sukcesija " ostavinska imovina, kako aktiva tako i pasiva, smatra se za jedinstvenu cjelinu, koja se stjee jedinstvenim aktom nasljeivanja " nasljednik, kao univerzalni sukcesor, ne mora posebno stjecati pojedine ostavinske predmete ili prava " na nasljednika prelaze ostaviteljevi dugovi, pa makar oni bili i vei od ostavinske aktivne imovine " u ranim drutvenim zajednicama s kolektivnim vlasnitvom ne postavlja se jo uope problem nasljedovanja po smrti nekog lana zajednice, jer imovina pripada zajednici i ostaje u zajednici " tek u reimu individualnog vlasnitva javlja se u punoj mjeri problem nasljeivanja " ovdje postoje dvije velike kategorije nasljeivanja: a) po rimskom pravu nisu mogli iza nekog ostavitelja nasljeivati istodobno i oporuni i zakonski nasljednici intestatn# ili <a5#ns5# nasljeivanje (successio ab intestato) " imovina prelazi na odreene osobe iz kruga istog porodinog kolektiva, odnosno ostaviteljevih krvnih potomaka i daljnjih roaka - pravila intestatnog nasljeivanja bijahu kod razliitih naroda u razliitim razdobljima dosta razliita " kod )imljana ono se u starom civilnom pravu temeljilo na agnatskoj vezi po oinskoj vlasti a kasnije sve vie prodire i konano sasvim prevladava princip krvne veze (cognatio) b) testamentarn# ili #"#ru)n# nasljeivanje " javlja se na viem stupnju razvitka uporedo s pojavom individualnog privatnog vlasnitva " kako se napretkom proizvodnih snaga raspadaju vee porodine zajednice na male inokosne obitelji, i kako se uporedo s time individualno privatno vlasnitvo oslobaa ostataka porodinog zajednikog vlasnitva, tako se i u nasljednom pravu javlja tenja da vlasnik raspolae svojim vlasnitvom ak i poslije smrti " u tu svrhu uvodi se oporuka (testamentum) i princip slobode oporunog raspolaganja post mortem " na taj nain vlasnik slobodno imenuje nasljednika (heredis institutio), bez obzira na agnatske i krvne veze " u )imu se testamentum javlja dosta rano " spominje ga ve ?akonik @33 ploa, ali to jo nije bila sloboda oporunog raspolaganja " prava oporuka sa slobodom imenovanja nasljednika javlja se u )imu tek poslije ?akonika @33 ploa, moda negdje u 4 ili < st pr n e " postoji li oporuka, ima oporuno nasljeivanje prednost pred zakonskim " do nasljeivanja ab intestatio dolazi samo u sluaju ako nema oporuke ili ako ne doe do nasljeivanja po oporuci " rimsko je pravo izgradilo i ustanovu nu9n#g nasljednog prava " kad se razvila sloboda oporunog raspolaganja, pruena je zatita nekim najbliim zakonskim nasljednicima, da ne bi imovina " bez obzira na njih " prela u ruke nekog udaljenijeg ili stranog nasljednika " pored univezalne sukcesije (stupanja u nasljedstvo kao cjelinu) rimsko pravo je izgradilo i pojam singularne sukcesije za sluaj smrti " temeljem oporunih <a"isa (legata) mogle su pojedine osobe stjecati pojedinane stvari ili imovinska prava iz oporuiteljeve imovine na teret nasljednika " zapisovnici (legatari), preuzimajui pojedine predmete (legate), ne odgovaraju za ostavinske dugove, jer ostavitelja predstavlja samo nasljednik S P#vi%esni "regle' rims5#g nasl%e'n#g "rava - nasljeivanje "# civiln#m "ravu regulirano je ve u ?akoniku @33 ploa 3 tu se ve govori o nasljeivanju po zakonu i o testamentu - nasljeivanje po zakonu temelji se na pripadnosti obiteljskoj zajednici 3 imovina treba da ostane u toj kunoj zajednici - osnova nasljeivanja je agnatska veza koja se temelji na vlasti kunog starjeine i pripadanja porodinom kolektivu - nasljednici su u prvom redu sui heredas , tj lanovi kune radne zajednice, a tek u pomanjkanju onih dolaze do nasljedstva ostali najblii agnati, odnosno gentili - ?akonik @33 ploa govori ve i o testamentu, ali ne jo o oporunoj slobodi 3 postoje li sui heredes, ne moe se trea osoba imenovati nasljednikom - vane re!orme na podruju nasljednog prava pripadaju "ret#rs5#m "ravu iz doba republike do principata 3 na tom temelju razlikuje se sada civilno nasljedno pravo " hereditas " i nasljeivanje po pretorskom pravu " bonorum possessio - stvara se duplicitet nasljednog reda - nije vie moglo ostati pri tome da nasljedstvo prelazi samo na osobe koje su s ostaviteljem bile povezane agnatskom vezom, isljuujui dapae i najblie krvne srodnike koji su moda izali iz agnatske veze (npr emancipirani sin) - zato je pretor u svom ediktu uvodio vane re!orme u stari civilni nasljedni red ?akonika @33 ploa koji se temeljio na agnatskim vezama 3 pretor poinje pozivati na nasljedstvo i pruati zatitu osobama koje po civilnom pravu ne bi imale pravo nasljeivanja jer nisu bili agnatski, nego samo krvni srodnici (kognati) - budui da pretor nije mogao mijenjati norme civilnoga prava, on je postizavao svrhu time to bi tim svojim novim nasljednicima davao posjed ostavinske imovine, &#n#rum "#ssesi# i titio ih kao prave nasljednike - pretorski nasljedni red (bonorum possessio) mogao se odnositi na zakonsko (intestatno), oporuno ili nuno nasljedno pravo - u tom smislu razlikuje se:

83

a) b) c)

bonorum possesio sine ta&ulis ili a& intestat#, gdje se, kad ne postoji oporuka, bonorum possessio daje osobama koje su po pretorskom redu pozvane na intestatno nasljeivanje bonorum possessio secun'um ta&ulas, kada se bonorum possessio daje onome tko je imenovan nasljednikom u takvoj oporuci koja udovoljava zahtjevima pretorskog edikta, mada ne bi bila valjana po civilnom pravu bonorum possessio c#ntra ta&ulas (pretorsko nuno nasljedno pravo) daje se osobama kojima pretor daje zahtjev na nuni dio nasljedstva temeljem njihove bliske krvne veze iako im civilno pravo moda takav zahtjev ne priznaje, jer nisu vie bili u agnatskoj vezi

- cars5# <a5#n#'avstv# prije $ustinijana poinje ve odluno davati prednost naelima pretorskog nasljeivanja, iako su ispoetka jo oba nasljedna reda, civilna hereditas i pretorska bonorum possessio, stajala usporedo - u postklasino doba dolazi do brzog stapanja obaju sistema u praksi, kao to u to doba dolazi do openite uni!ikacije civilnog i honorarnog prava - u -ustini%an#v#m "ravu, a naroito u njegovim novelama, oba su nasljedna sistema i !ormalno spojena u jedan nasljedni red, u kojem prevladavaju naela i uinci to su ih klasini pravnici bili izgradili za pretorsku bonorum possesiju

!. I,.ES.A.,O ,AS+-ENIVA,-E
7 Intestatn# nasl%e:ivan%e "# civiln#m "ravu Ba5#ni5a CII "l#)a - u odredbi ?akonika @33 ploa, umre li bez testamenta netko tko nema svojih nasljednika, njegovu "!amiliju", tj imovinu, dobiva najblii agnat " nema li agnata, imovinu dobivaju gentili - prema tome, do zakonskog nasljeivanja dolazi samo ako nema oporuke " odatle je i u kasnijem pravu ostalo naelo da oporuno nasljeivanje ima prednost pred zakonskim - navedeni propis ?akonika predvia tri razreda civilnih zakonskih nasljednika: sui heredas, pro8imus agnatus i gentiles - sui Fere'es pozvani su na nasljedstvo u prvom redu " to su bili agnatski lanovi obitelji, dakle kune zajednice, koji su se u trenu ostaviteljeve smrti nalazili pod njegovom neposrednom vlau, a njegovom sru postaju osobe sui iuris - to su bila djeca iz zakonitog rimskog braka, arogirana i adoptirana djeca, te unuci iza prije preminulih ili emacipiranih sinova ukoliko su u trenu ostaviteljeve smrti bili pod njegovom vlau - ena u manus"braku bila je takoer suus heres te je s djecom nasljeivala jednake dijelove, no ena koja nije bila u manus" braku nije nasljeivala branog druga jer je ona agnacijom ostala vezana u svojoj prijanjoj obitelji - ako su u nasljedstvu sudjelovali uz ostaviteljevu djecu prvog stupnja takoer i unuci (od prije preminulih ili emancipiranih sinova) dijelila se ostavina "# l#<ama (in stirpes), a ne po glavama ( per capita) " vrijedio je princip reprezentacije, tj takvi bi unuci zajedno dobili dio koji bi bio pripao njihovu ocu - sui heredes su smatrani (kao pripadnici kune zajednice) jo za oeva ivota vlasnicima obiteljske imovine, a to njihovo latentno pravo smru patris !amilias dolazi opet do slobodne uprave onoga to je zapravo ve otprije bilo njihovo - sui heredes stjeu nasljedstvo ve asom ostaviteljeve smrti, te ga ne trebaju kao ostali zakonski i oporuni nasljednici jo i posebno prihvatiti " tavie, oni ga nisu po civilnom pravu ni mogli odbiti " zato su oni Fere'es necessarii - "r#;imus agnatus, tj daljnji najblii agnati izvan kruga sui heredes pozivali bi se na nasljedstvo ako nisu postojali sui heredes " u ovu skupinu pripadaju ostaviteljeva braa i sestre, potomci brae i sestara, bratuedi, strievi itd , dakle oni agnati koji nisu potpadali pod ostaviteljevu oinsku vlast niti su s njime ivjeli u istoj zajednici - nasljeuju samo agnati najblieg stupnja, te oni ve samim svojim postojanjem iskljuuju sve udaljenije agnate - agnati iz ovog razreda ne stjeu nasljedstvo bez svoje volje nego ga moraju prihvatiti - vie jednako bliskih agnata dijelilo je ostavinu po glavama (per capita), a reprezentacije u ovom razredu nije bilo - ako nije bilo ni agnata, dobivali su nasljedsvo gentiles, tj pripadnici istog roda - pozivao se na nasljedstvo slijedei razred u sluaju ako uope nije bilo ivih pripadnika blieg razreda " ako je naprotiv takih bilo, pa nasljedstvo nisu htjeli ili mogli stei, nasljedstvo bi ostalo vakantno 7 Intestatn# nasl%e:ivan%e "# "ret#rs5#m "ravu $&#n#rum "#ssessi# intestati) - opada znaaj patriae potestatis i na njoj osnovane agnatske veze " zato se kao veza meu obiteljskim lanovima sada sve vie istie krvno srodstvo (kognacija) - u skladu s tim promijenjenim prilikama uvodi pretor u svom ediktu novi pretorski intestatni nasljedni red ( bonorum possessio sine tabulis ili ab intestato) " on razvrstava svoje pretorske nasljednike u etiri nasljedna reda tako da poziva i kognatske srodnike pored agnatskih, ili dapae i ispred ovih potonjih a) u prvom redu (un'e li&eri) pozivaju se ostaviteljeva djeca (liberi) - kategorija liberi je ira od prvog razreda sui heredes starog civilnog prava po tome to su kao liberi bonorum posesiju dobivala i ona krvna djeca koja vie nisu bila pod ostaviteljevom vlau, kao npr emancipirani sin, koji nije vie bio ostaviteljev agnatski, nego samo kognatski srodnik - emancipirani sin je prigodom diobe morao unijeti najprije u ostavinu sve ono to je stekao poslije emancipacije - ako su pak djeca emancipiranog sina ostala pod vlau njegova oca, nije on svoju djecu iskljuivao, ve je dijelio svoj dio s njima po polovici - inae se je nasljedstvo dijelilo po lozama (in stripes) uz primjenu naela reprezentacije b) u drugom redu (un'e legitimi) pozivaju se legitimi, tj osobe koje su imale pravo nasljedstva po ?akoniku @33 ploa (sui heredes, pro8imus agnatus i gentiles) - no budui da su sui heredes pozvani ve i u prvom redu kao liberi, a gentilsko nasljeivanje je iezlo, radilo se u ovom razredu zapravo samo o agnatima koju nisu pripadali meu sui heredes (braa, sestre itd ) c) trei red (un'e c#gnati) je obuhvaao sve krvne srodnike do iskljuivo estog stupnja, a od sedmog stupnja djecu bratueda " blii kognati iskljuivali su udaljenije d) u etvrtom redu (un'e vir et u;#r) davala se bonorum possessio preivjelom branom drugu

84

- pretor je uveo jo jednu novotu( ako osobe iz prethodnog razreda ne bi zatraile bonorum posesiju, pozivali su se pripadnici slijedeeg razreda " uvedena je dakle tzv . successi# #r'inum i gra'uum - posebna pravila vrijedila su za pretorsku bonorum posesiju s obzirom na ostavinu osloboenika " ovdje su prije branog druga iz etvrtog razreda dolazila jo dva razreda, koja obuhvaaju patrona, njegove srodnike i patronovog patrona 7 Re*#rme cars5#g '#&a i -ustini%an#v sistem - carsko zakonodavstvo nastoji kod nasljeivanja jo vie istai prednost kognatskog srodstva - u prvom redu trebalo je revidirati nasljeivanje izmeu majke i djece, koje je po civilnom pravu u braku sine manu bilo uope iskljueno " uvedeno je tek pretorskim pravom, ali istom u treem razredu unde cognati, dakle iza agnata - u tom cilju doneseni su: a) senatus c#nsultum .ertullianum iz Jadrijanova doba, kojim se majka, ako ima ius liberorum, poziva na nasljedstvo svoje djece i to ispred agnata b) senatus c#nsultum Or"Fitianum iz potkraj < st n e priznaje obratno, nasljedno pravo djece prema majci pred agnatima - mnoge re!orme intestatnog nasljeivanja proveo je $ustinijan " intestatno nasljeivanje temelji se sada ve iskljuivo na kognatskom srodstvu " postoje etiri razreda: 6) prvi razred sainjavaju 'escen'enti (po mukoj i enskoj liniji) svih stupnjeva - descendenti istog stupnja nasljeuju per capita, a descendenti razliitih stupnjeva per stirpes po naelu reprezentacije <) u drugom razredu pozivaju se ascen'enti s oeve i majine strane (blii iskljuuju udaljenije, npr majka baku), a uz njih punorodna braa i sestre te djeca ranije umrle brae i sestara - ascendenti i braa dijele nasljedstvo na jednake dijelove (pro capite) pri emu djeca umrle brae dobivaju dio loze svog oca (in stirpes po naelu reprezentacije) 4) treem razredu pripadaju "#lur#'na &ra(a i sestre (consanguinei i uterini) koji nasljeuju per capita, a njihova djeca in stirpes ;) etvrti razred sainjavaju svi ostali poboni roaci ( c#llaterali) " blii iskljuuju udaljenije (successio graduum), a svi jednako bliski nasljeuju per capita - u svim razredima postoji successio ordinum, tj udaljeniji razred poziva se samo ako ne nasljeuje nitko iz prethodnih razreda, a u pomanjkanju svih ostalih roaka nasljeuje preivjeli brani drug - posebno se $ustinijan pobrinuo samo za siromanu udovicu koja nija imala ni dos ni parapherna " dobivala je uz druge nasljednike O mueve imovine, a ako je nasljeivala sa svojom djecom, dobivala je odreeni joj dio na u9ivan%e

. OPOR/J,O ,AS+-ENIVA,-E
7O&lici i *un5ci%e #"#ru5e u "#vi%esn#m ra<vit5u rims5#g "rava O"(i "#%am #"#ru5e - u rimskom klasinom i $ustinijanovom pravu ona je jednostrani !ormalistii pravni posao za sluaj smrti koji sadrava oporuiteljevu razredbu posljednje volje kojom se postavlja nasljednik - za rimsku je oporuku bitno da sadrava imenovanje nasljednika ( heredis institutio), tj univerzalnog sukcesora, jednoga ili vie njih na koje prelazi kao skupnost ostaviteljeva imovina, tj njegova prava i obveze - oporuka je usko vezana s razvitkom individualnog privatnog vlasnitva " u kolektivnim drutvenim organizacijama nema nasljeivanja u tehnikom smislu, a nema jo ni oporuke u sadanjem smislu, jer imovina pripada gensu, odnosno agnatskoj zajednici ili irokoj obitelji - takva oporuka javlja se u )imu vjerojatno tek poslije ?akonika @33 ploa, tek s novijim oblikom mlae mancipacione oporuke (testamentum per aes et libram) ,a%stari%i testament "re' 5#mici%ama - prema Eajevom navodu (<, 656) postojala su u najstarijem pravu dva oblika testamenta: a) testamentum c#mitiis calatis bila je javna oporuka pred kurijatskom narodnom skuptinom, koja se u tu svrhu sastajala dva puta godinje (<; oujka i <; svibnja), a predsjedao joj je pontifex maximus b) tesmanetum in "r#cinctu je najstarija oporuka vojnika " vojnici koji se nalaze pred neprijateljem u bojnom redu mogli su oporuivati ne!ormalnom izjavom pred vojnikim drugovima - testamentum calatis comitiis nije jo bio testament s potpunom slobodom izbora nasljednika kao u kasnijem pravu " tome se jo protivila obiteljska organizacija i elementi kolektiviteta kod vlasnitva - kasnije je testament dolazio pred skuptinu vjerojatno samo jo zbog javnosti (publiciteta), a samu skuptinu nadomjetalo je 45 liktora - jo u < st n e tog je oblika nestalo Manci"aci#ni testament "rv#g #&li5a $manci"ati# *amiliae) - komicijalna oporuka mogla se praviti samo u dva dana u godini, no praksa je pronala zaobilazni nain da se postignu neki uinci testamenta " u tu je svrhu upotrebljena mancipacija, tj gestum per aes et libram - testator je pred libripensom i petoricom svjedoka prenio vlasnitvo ostavine (macipatio !amiliae) na osobu svoga povjerenja, koja se zvala !amiliae emptor, a ovaj se !iducijarno obvezao da e po mancipantovoj smrti ostavinu prenijeti na osobe koje mu je mancipant oznaio - !amiliae emptor nije bio nasljednik nego stjecalac imovine meu ivima koji je bio duan ispuniti oporuiteljevu volju i tu imovinu porazdijeliti osobama koje je oznaio ostavitelj

85

.estamentum "er aes et li&ram n#vi%eg #&li5a - mancipatio familiae se sve vie upotrebljavala, te se pretvorila u pravu, !ormalnu oporuku s imenovanjem nasljednika - i dalje je zadrana mancipacija na !amiliae emptor"a pred libripensom i petoricom svjedoka, no !amiliae emptor i libripens gube sve vie na vanosti i sva vanost polagala se sada na nun5u"aci%u, tj usmenu ostaviteljevu odredbu o tome kako se ima raspoalgati ostavinom poslije njegove smrt - mancipacija je postala imaginarna a nunkupacija sadrava sada imenovanje ostaviteljevih nasljednika s izravnim uinkom - da bi se sauvala tajnost imenovanja nasljednika, javlja se, pored usmene mancipacione oporuke, novi oblik gdje bi oporuitelj svoju odredbu posljednje volje napisao ( tabulae testamenti) " na mancipaciju bi se nadovezala usmena nunkupacija u kojoj bi oporuitelj samo izjavio da isprava koju dri u ruci sadrava njegovu posljednju volju - oporuka je sada bila tajna, jer svjedoci nisu morali znati njen sadraj, a postala je i opoziva, jer se pisana oporuka mogla naprosto unititi O"#ru5a "# "ret#rs5#m "ravu - pismena mancipaciona oporuka poela je ve u doba republike sve vie istiskivati usmenu " kod toga se sam akt mancipacije ukazivao kao puka !ormalnost, a teite je bilo na pismenoj ispravi - zato je pretor (oko =5 pr n e ) odredio u ediktu da e dati bonorum posesiju onome tko se iskae pismenom oporukom koja je snabdjevena sa zakonskim brojem od sedam (isprva pet) svjedokih peata, bez obzira na to da li je prije toga bila izvrena mancipacija i usmena nunkupacija " to je pretorska &#n#rum "#ssessi# secun'um ta&ulas - oporuivanje je time postalo jednostranim pravnim poslom O"#ru5a u '#&a '#minata i -ustini%ana - u $ustinijanovom pravu se razlikuju: a) "rivatne oporuke " mogu biti usmene i "ismene - usmene oporuke izjavljuju se pred sedam svjedoka, a pismene mogu biti hologra!ske (vlastoruno napisane i potpisane po samom testatoru) ili alogra!ske (diktirane po testatoru i po njemu samo vlastoruno potpisane) " u oba sluaja potrebni su peati sedmorice svjedoka - svjedocima oporuke nisu mogli biti robovi, peregrini, ene, nedorasli, ludi, rasipnici, slijepi, gluhi, intestabiles, in!amni, osobe pod vlau oporuitelja, oni koji su oporukom postavljeni za nasljednika, ni osobe vezane s njima po oinskoj vlasti - svjedoci moraju biti u tu svrhu naroito zamoljeni ( testes rogati), a akt oporuivanja mora se izvriti pred njima bez prekidanja (unitas actus) b) %avne oporuke " sastavljaju se u obliku sveanog oitovanja za zapisnik kod suda ili kurije, ili predajom pismene oporuke nauvanje carskoj kancelariji - postojale su i razliite specijalne !orme oporuka: a) za oporuke sli%e"iF i ne"ismeniF traio se jo i osmi svjedok b) za oporuke na la'an%u bilo je dovoljno pet svedoka c) u sluaju e"i'emi%e nisu svjedoci morali biti istodobno prisutni d) v#%ni)5e #"#ru5e " testamentum militis " su bile osloboene svih !ormalnosti koje su vrijedile za redovitu oporuku 7 .estamenti *acti# activa i "asiva 3 =a"acitas 3 In'ignitas - testamenti *acti# activa je sposobnost praviti testament " nisu imali peregrini ni *atini luniani, a nije pripadala ni rimskom graaninu ako je bio intestabilis ili ako je predleao koji od razloga ogranienja njegove djelatne sposobnosti - testamenti *acti# "assiva je sposobnost oporukom biti imenovan za nasljednika " ta sposobnost mora postojati na nasljednikovoj strani u asu pravljenja oporuke i u asu delacije pa do prihvata nasljedstva - pripadala je prije svega rimskim graanima, a nisu je imali peregrini (sve do constitutio 1ntoniniana), niti u )imu personae incertae, tj osobe o ijem identitetu ostavitelj nije mogao imati odreenu predstavu " kao personae incertae smatrani su i: postumi " osobe koje se rode poslije oporuiteljeve smrti kolektivi i zajednice koje tvore u )imu zaetke juristikih (pravnih) osoba, kao npr municipia, collegia, korporacije itd - neke kategorije osoba imale su pasivnu testamenti!ikaciju, te su mogle biti imenovane za nasljednike ili legatare, ali nisu mogle stjecati takve oporune namjene zbog zabrane po nekim posebnim zakonima " takvi inca"aces su bili, u prvom redu, po 1ugustovim enidbenim zakonima neenje i oenjeni bez djece koji nisu udovoljili propisima tih zakona " neoenjeni nisu mogli stjecati nita, a orbi samo polovicu - njihovi upranjeni djelovi zovu se caduca (oasni) " oni su pripadali ili drugim sunasljednicima koji su imali djece ili !isku - trei oblik nesposobnosti za oporuno stjecanje je in'ignitas (nedostojnost) " indignus ima i pasivnu testamenti!akciju i capacitas, ali on ne moe prihvaenu namjenu zadrati, ve mu se ona oduzima po !isku 7 Sa'r9a% #"#ru5e i imen#van%e nasl%e'ni5a - rimska je oporuka u svom konanom obliku jednostavni pravni posao koji se sastoji u opozivom oitovanju posljednje volje i imenovanju nasljednika - imen#van%e nasl%e'ni5a (heredis institutio) je nuni, ali ujedno i dostatni sadraj svake rimske oporuke " valjanost i uinak svih eventualnih daljnih razredbi zavisi o valjanosti heredis institucije - imenovanje nasljednika moralo se nalaziti na poetku oporuke i moralo se odrediti u sveanoj propisanoj !ormi " no putem pravnikog tumaenja i pretorskog edikta, a naroito u carskom zakonodavstvu poela su ta stroga naela poputati - oporuitelj je mogao imenovati i vie nasljednika - ako im nije odredio dijelove, nego samo nabrojio imena nasljednika, uzimalo se da su postavljeni na jednake dijelove - ako bi oporuitelj kod odreivanja alikvotnih dijelova prekoraio itavu ostavinu, dijelovi su se srazmjerno smanjivali

86

- ako bi pak svim sunasljednicima odredio dijelove, ali ti dijelovi nisu iscrpili ostavinu, nisu preostali dijelovi pripadali intestatnim nasljednicima nego su prirastali postavljenim nasljednicima u srazmjeru njihovih dijelova

7 Su"stituci%e $<am%ene) a) vulgarna su"stituci%a je imenovanje nasljednika"zamjenika (substitutus) za sluaj ako prvoimenovani nasljednik ne postane nasljednikom " oporuitelj predvia sluaj da imenovani nasljednik nee htjeti ili nee moi prihvatiti nasljedstvo, pa za taj sluaj imenuje drugog nasljednika, supstituta - mogao je imenovati i daljnjeg supstituta prvom supstitutu, pa drugom supstitutu itd b) "u"ilarna su"stituci%a predlei kada pater !amilias koji je u svojoj oporuci imenovao za nasljednika svoga nedoraslog sina, odreuje istodobno tom nedoraslom sinu nasljednika za sluaj ako bi sin umro prije doraslosti, dakle prije nego to bi mogao sam praviti oporuku - u glasovitoj nasljednoj parnici 0ulinog doba, causa "uriana, centumvirsko je sudite rijeilo da se pupilarni supstitut ima smatrati u vulgarnim supstitutom oca c) 5va<i"u"ilarna su"stituci%a uvedena je $ustinijanovim zakonodavstvom, analogno pupilarnoj, za sluaj gdje pater !amilias svom duevno bolesnom descendentu imenuje nasljednika " takav descendent nee, naime, ni nakon doraslosti moi praviti oporuke dokle god ne ozdravi 7 ,i8tav#st i #"#<iv #"#ru5e - oporuka je bila od poetka ni8tava (testamentum nullum)( ako oporuitelj od poetka nije imao aktivne testamenti!akcije ako nije bila odrana propisana !orma ako su povrijeene bitne norme s obzirom na sadraj oporuke - no valjana oporuka je mogla i naknadno postati nitava, zbog razloga koji su nastupili nakon sainjenja oporuke( u sluaju naknadnog gubitka aktivne testamenti!akcije u sluaju ako se naknadno rodio ili posinjenjem ili manus"brakom nastao suus heres, koji u oporuci nije bio uzet u obzir - valjana oporuka nija imala praktinog uinka, ako nijedan od imenovanih nasljednika ne prihvati nasljedstvo " ako oporuka nema uinka, dolazi do intestatnog nasljeivanja - rimska je oporuka #"#<iva " zato ona gubi valjanost ako je oporuitelj opozove - on to moe uiniti svakodnevno do asa smrti - po civilnom pravu mogla se oporuka opozvati samo time da bi oporuitelj sainio valjanu novu oporuku u jednakoj civilnoj !ormi " kasnija oporuka uvijek i u cijelosti dokida raniju - rimska jursprudencija, pretorsko pravo i carsko zakonodavstvo dopustili su ve i druge oblike opozivanja oporuke, npr time to bi oporuitelj namjerno unitio pismenu oporuku 7 K#'icili - kodicili vuku porijeklo iz obiaja koji se rairio potkraj republike, gdje bi se dodatno uz oporuku sastavila posebna isprava u kojoj bi se navele takve odredbe koje nisu ulazile u oporuku " u njima bi se obino nareivali !ideikomisi - tako je kodicil bio zapravo obino pismo upravljeno nasljedniku s molbom da izvri neke namjene u korist treih - isprva je ispunjenje takve odredbe zavisilo samo od nasljednikova potenja (!ides) - prvi put je kodicilima dana pravna zatita od 1ugusta, a u daljnjem razvoju priznavali su se svi kodicili, makar i nisu bili potvreni u oporuci, pa ak makar i nije ni postojala oporuka, nego je kodicil bio upravljen na intestatnog nasljednika - tako se u klasinom pravu razlikuju c#'icilli testamentarii (uz oporuke) od onih a& intestat# - to se tie sadraja, kodicil ne moe sadravati imenovanje nasljednika " u tome je bitna razlika izmeu kodicila i oporuke - inae su kodicili obiajno sadravali !ideikomise " kasnije su svi kodicili mogli sadravati, pored !ideikomisa, razliite druge odredbe, kao npr imenovanje tutora i manumisije, ukratko sve, osim imenovanja nasljednika i razbatinjenja - to se tie potreptina za kodicile, trai se i ovdje testmenti !actio activa, no u klasino doba ne trai se neka propisana !orma " u tom je, u to doba, druga bitna razlika prema oporuci - u $ustinijanovom pravu postoji prema oporuci jo ta razlika to se za kodicil trai samo pet svjedoka, i to kodicil koji je zbog pomanjkanja aktivne testamenti!akcije nitav konvalidira njenim naknadnim stjecanjem - oporuci se je mogla dodavati tzv 5#'icilarna 5lau<ula " njome se oituje da oporuka ima vrijediti kao kodicil ukoliko se ne bi npr uglavnom zbog pomanjkanja potrebne !orme " mogla odrati na snazi kao oporuka

3. ,/M,O ,AS+-ENIVA,-E
7 P#%am nu9n#g nasl%e'n#g "rava - postoji li valjana oporuka, zakon ipak poziva na nasljedstvo neke osobe koje nisu nikako ili nisu dovoljno uzete u oporuci u obzir " zakon im priznaje ili titi pravo na nasljedstvo zbog njihova bliskog rodbinskog odnosa s oporuiteljem - nuno nasljedno pravo razvilo se u )imu tek onda kad je dolo do potpune slobode oporuivanja " tek onda kad je sloboda oporuivanja mogla doi u sukob s interesima obitelji javlja se nuno nasljedno pravo kao ogranienje te slobode u cilju zatite interesa najblie obitelji - pojam nunog nasljeivanja sastoji se u tome da je oporuitelj duan nekim najbliim roacima osigurati odreeni dio (zakonski nuni dio, legitima "#rti#) nasljedstva " u protivnom sluaju oporune odredbe gube uinak utoliko ukoliko je to potrebno za ostvarenje tog nunog dijela
7

D#rmaln# nu9n# nasl%e'n# "rav#

87

- civiln# "rav# izgradilo je najprije samo ustanovu tzv !ormalnog nunog nasljednog prava - ogranienje oporune slobode sastojalo se po ius civile samo u tome to su sui heredes i postumi morali biti u oporuci imenovani nasljednicima ili su morali biti i<nasli%e:eni (exheredatio) " oporuitelj ih nije mogao naprosto mimoii i preutjeti - !ilius !amiliae morao je biti iznaslijeen poimenino (nominatim), a za sve ostale (keri, unuke, enu in manu) bilo je dovoljno i skupno iznasljeenje jednom reenicom Pinter ceterosQ - ako se oporuitelj nije pridravao tih propisa, oporuka je bila nitava u cijelosti ili djelomino - "ret#rs5im "rav#m proireno je civilno !ormalno nuno nasljedno pravo na sve "liberi" u smislu prvog razreda pretorskih intestatnih nasljednika " obuhvaalo je, dakle, i descendente koji vie nisu bili sui heredes, meu koje pripada emancipirani sin i u adopciju predano dijete - sada su svi muki liberi morali biti eksheredirani nominatim, a samo za enske osobe je dostajala exheredatio inter ceteros - pretor nije oporuku proglasio nitavnom, nego je mimoienim "liberi" davao bonorum posesiju contra tabulas, tj oni su dobivali svoj intestatni nasljedni dio po pretorskom pravu - ostale odredbe oporuke ostale su naelno na snazi 7 Materi%aln# nu9n# nasl%e'n# "rav# - potkraj republike se u praksi centumvirskog sudita izgrauje materijalno nuno nasljedno pravo koje postavlja princip da je oporuitelj duan svoje najblie roake imenovati u oporuci nasljednicima na odreeni dio ukoliko nije imao opravdana razloga za iznasljeenje " centumvirsko sudite usvojilo je shvaanje da je oporuka u kojoj je neki najblii roak bez opravdana razloga mimoien ili iznaslijeen protivna prirodnom osjeaju dunosti prema najbliim roacima - to su stanovite usvojili i pretori i carsko zakonodavstvo - takvi roaci mogli su traiti ponitenje oporuke, a u tu svhu dana im je posebna tuba querella inofficiosi testamenti - nunim nasljednicima smatrali su se descendenti i ascendenti, braa i sestre, te polubraa i polusestre po ocu " posljednji samo ako je za nasljednika bila postavljena nedostoja osoba ( persona turpis) - pomou querellae inofficiosi testamenti mogao je oporuku pobijati nuni nasljednik koji je bio ujedno najblii intestatni nasljednik ukoliko je bio bez razloga iskljuen - u konanom razvoju mogao je pomou querellae inofficiosi testamenti pobijati oporuku samo onaj nuni nasljednik kojemu nije ostavljena barem T onoga to bi naslijedio ab intestato " to je zakonski duni dio, debita portio, legitima portio " ta mu je etvrtina morala biti ostavljena ista i slobodna od svih tereta - querella inofficiosi testamenti ila je protiv oporunih nasljednika, a dovodila je do ponitenja oporuke iure civili " tuitelj je sada mogao traiti ne samo onu etvrtunu nego sve to bi mu pripadalo kao intestatnom nasljedniku - no oporuka je ostala na snazi u onom dijelu kojim se nije diralo u pravo nunog nasljednika - u carsko doba uvedena je i Euerella in#**ici#sae '#nati#nis i Euerella in#**ici#sae '#tis, kojima je nuni nasljednik mogao pobijati darovanja i davanja miraza koja je ostavitelj izvrio jo za ivota da bi se time smanjio nuni dio - $ustinijan je odredio da se querella inofficiosi testamenti moe upotrijebiti samo ako je nuni nasljednik bio potpuno isljuen od nasljedstva " ako mu je pak bilo neto ostavljeno, ali manje od njegove T, mogao je nuni nasljednik traiti od oporunog nasljednika samo nadopunjenje do visine nunog dijela, a ne ponitenje oporuke " ta osobna tuba na nadopunu dijela zvala se actio ad supplendam legitimam - $ustinijan je 7ovelom 6> (94: g ) povisio nuni dio " portio debita iznosi sada D intestatnog dijela ako bi taj intestatni dio bio manji od T itave ostavine, a ona iznosi 6C4 ako bi intestatni dio nunog nasljednika bio vei od T ostavine - temeljitu re!ormu nunog nasljednog prava proveo je $ustinijan s ,#vel#m !!1. (iz 9;< g ) - $ustinijan je spojio naela !ormalnog i materijalnog nunog nasljednog prava, tj nuni nasljednici moraju biti u oporuci imenovani nasljednicima i mora im biti ostavljen odreeni dio nasljedstva - iznasljeenje (e8heredatio) moe se uiniti sada u bilo kojem ne!ormalnom obliku, ali svi descendenti moraju biti iznaslijeeni nominatnim - e8heredatio i lienje nunog dijela mogli su sada uslijediti samo na temelju taksativno odreenih razloga - razlog iznasljeivanja mora je biti naveden u oporuci - ako je iznaslijeeni poricao opravdanost razloga, morao ga je oporuni nasljednik dokazati - nunom nasljedniku koji je bezrazlono iznaslijeen ili mimoien, ili mu nije uope ostavljena duna kvota intestatnog dijela, pripadala je querella inofficiosi testamenti - u sluaju uspjeha, oporuna imenovanja nasljednika su se ponitavala, odnosno reducirala da bi nuni nasljednik dobio svoj itavi intestatni nasljedni dio - ostale odredbe oporuke ostajale su na snazi - pored toga zadrane su i Buerella ino!!iciosae donationis i dotis

2. S.-E=A,-E ,AS+-EDS.VA
7 Pri"a' $'elati#) i "riFvat nasl%e'stva $acEuisiti#) - da bi uope dolo do nasljeivanja, potrebne su slijedee ope pretpostavke: a) smrt de cuius"a b) sposobnost de cuius"a imati nasljednika c) postojanje nasljednika i njegova sposobnost da bude nasljednikom d) delatio i acBuisitio - 'elati# (pripad nasljedstva) je pozivanje odreenog subjekta na nasljedstvo - osnov delacije moe biti intestatni nasljedni red, ili pak oporuka, odnosno " po rimskom pravu " i nuno nasljeivanje - delacija dolazi do uinka asom ostaviteljeve smrti

88

- pozvani nasljednik ne stjee nasljedstvo i ne postje nasljednikom ve u asu delacije, nego mora de!erirano nasljedstvo naelno jo i prihvatiti (acEuisiti#) - to se tie prihvata (nastupa) nasljedstva, razlikuju se Fere'es necessarii " sui heredes stjecali su nasljedstvo ipso iure ve asom delacije (ostaviteljeve smrti) " oni ne samo da nisu trebali oitovati volju o prihvatu nego su stjecali nasljedstvo i protiv svoje volje, te ga nisu mogli odbiti (heredes sui et necesarii) - to je vrijedilo i za robove koji su bili postavljeni za nasljednike svoga gospodara i ujedno osloboeni (heredes necesarii) Fere'es e;tranei ili v#luntarii " stjecali su nasljedstvo tek ako oituju volju o prihvatu - klasino pravo pozna tri civilna naina "riFvata: a) creti# je sveani usmeni !ormalistini prihvat " ona je bila obvezatna samo u sluaju ako ju je oporuitelj izriito naloio, te je morala biti izvrena u roku koji je on odredio (obino unutar sto dana) - cretio je u postklasino doba izala iz uporabe, a $ustinijan ju je ukinuo b) "r# Fere'e gesti# je ne!ormalni prihvat, uinjen muke time to nasljednik poduzima takve ine iz kojih se poredno i nuno mora izvesti njegova volja da prihvaa nasljedstvo c) a'iti# nu'a v#luntate je izriiti, ali ne!ormalni prihvat - prihvat nasljedstva mora biti bezuvjetna " nije mogao biti vezan uz rok ili uvjet - tko je postao nasljednikom, imao je to odmah i trajno biti, a ne samo na neko vrijeme ( semel heres, semper heres " jednom nasljednik uvijek nasljednik) - civilno pravo nije propisivalo rok za prihvat nasljedstva, no na zahtjev interesiranih treih osoba, pretor bi odreivao nasljedniku rok za razmiljanje " s"atium 'eli&eran'i " ako nasljednik ne bi ni po isteku tog roka odgovorio, niti nastupio nasljedstvo, smatralo se da ga odbija - po $ustinijanovom pravo smatralo se, naprotiv, da ga u tom sluaju prihvaa - odbijanje nasljedstva (re"u'iati#) moglo se uiniti u kojem god obliku, izriitim ili mukim oitovanjem volje " odbijanje se ne moe opozvati 7 +e9e(a #stavina $Fere'itas iacens) - ako nisu nasljeivali sui heredes i robovi, moglo je izmeu delacije i akvizicije nasljedstva protei neko vrijeme - kroz to vrijeme ostavina lei (iacet) te se zove Fere'itas iacens 3 kroz to vrijeme ostavinska imovina smatrala se imovinom bez gospodara (res nullius), no radi zatite budueg nasljednika na nju se nisu primjenjivala u potpunosti naela o okupaciji rei nullius, nego je u starije doba bila mogua samo usucapio pro herede - ta se ostavina, makar privremeno bez subjekta, mogla poveavati i smanjivati prirodnim i pravnim putem (plodovima, zakupninom, stjecanjima ostavinskih robova itd ) " to je sve imalo biti sauvano za nasljednika 7 /suca"i# "r# Fere'e - svaka osoba, mada nija pozvana na nasljedstvo, mogla je uzeti u posjed predmete koji pripadaju leeoj ostaviti - posjedovanjem ostavine kroz godinu dana posjednik je stjecao dosjelou itavu ostavinu i poloaj nasljednika (usucapio pro herede) - nije se traila ni iusta causa ni bona !ides " bio je dovoljan samo posjed od godine dana, makar su se u ostavini nalazila i zemljita (za dosjelost kojih je ?akonik @33 ploa propisivao dvije godine), jer je hereditas pripadala meu ceterae res, za koje je ?akonik @33 ploa propisivao jednogodinji uzukapioni rok - u klasino doba se reducirala njena primjena " posjedovanjem ostavinskih predmeta uzukapijent nije vie dosjeo nasljedstvo (hereditas) i poloaj nasljednika, nego samo one predmete koje je posjedovao - no iz starijeg doba zadrana je ta osebujnost to za uzukapiju pro herede ni sada nisu bili potrebni iusta causa i bona !ides, i to je za sve stvari, makar to bila i zemljita, za dovrenje uzukapije bio potreban rok od samo godine dana - od doba cara Jadrijana mogao je pravi nasljednik nasljednom tubom traiti i one ostavinske stvari glede kojih je trei ve dovrio uzukapiju - za cara .arka 1urelija je nepoteno zaposjedanje tue ostavine proglaeno ve zloinom (crimen e8pilatae hereditatis) - time se ta ustanova podvrgava pravilima redovne dosjelosti, te u $ustinijanovom pravu ne postoje za nju vie nikakve razlike prema redovnoj dosjelosti 7 .ransmisi%a i a5rescenci%a - delacijom nastaje pravo pozvanoga da prihvati nasljedstvo - to je pravo strogo osobno " ono se zato ne moe otuiti treemu, a po starom pravu ne moe se prenijeti ni na nasljednika pozvanoga - takav prijenos delacije na nasljednike pozvanoga ( transmissi# 'elati#nis) nije bio po starom civilnom pravu doputen ni onda ako je pozvani umro prije nego to je izvio prihvat nasljedstva - od tog opeg pravila zabrane trasmisije javljaju se postepeno iznimke u sve irem opsegu: najprije je pretor dozvolio da se u sluaju ako je nasljednik umro, a da bez svoje krivnje nije prihvatio nasljedstvo, moe njegovim nasljednicima sredstvom in integrum restitucije dopustiti prihvat +eodozije 33 je ;95 g odredio da oporukom pozvani na nasljedstvo, koji umre prije izjave o prihvatu, prenosi pravo stjecanja i prihvata na svoje descendente (transmissi# .Fe#'#siana) $ustinijan je dozvolio openito transmisiju svake delacije nasljedstva koje jo nije prihvaeno, ali samo ako je prvo pozvani umro u roku od jedne godine do delacije ( transmissi# lustiniana) 3 nasljednici su mogli izvriti prihvat unutar preostalog jo roka

89

- ako bi jedan od vie sunasljednika otpao zato to do smrti nije prihvatio nasljedstvo, a pri tom nije dolo do transmisije ili je pak otpao zato to je odbio prihvatiti nasljedstvo, dio otpalog nasljednika prirastao je dijelovima ostalih sunasljednika " to je tzv ius accrescen'i - postoji li naime vie sunasljednika, svaki je od njih potencijalno pozvan na itavo nasljedstvo, ali postojanjem dvaju ili vie takvih neogranienih nasljednih prava na itavo nasljedstvo, nuno se njihova prava praktiki suuju na idealne dijelove - zato ako jedan od njih otpadne, dolazi do akrescencije, jer se potencijalno neogranieno pravo proiruje odmah automatski to najdalje moe

1. /JI,=I S.-E=A,-A ,AS+-EDS.VA


7 /niver<alna su5cesi%a 3 Se"arati# &#n#rum 3 Bene*icium inventarii - stjecanjem nasljedstva dolazi do univerzalne sukcesije - nasljednik produuje osobnost ostavitelja i stupa u njegov pravni poloaj u svim pravima i obvezama, izuzev neka strogo osobna prava i obveze koje smru utrnjuju - ostavinska masa se spaja s nasljednikovom imovinom u jednu cjelinu ( c#n*usi# &#n#rum) " zbog toga utrnjuju uzajamna prava i obveze izmeu ostavitelja i nasljednika - zbog takvog spajanja nasljednik odgovara neogranieno za ostaviteljeve dugove, koji su sada njegovi dugovi - spajanje je moglo biti tetno po ostaviteljeve vjerovnike jer su morali sada trpjeti da se i nasljednikovi vjerovnici namiruju s njima iz mase " zato je pretor dao ostaviteljevim vjerovnicima tzv &ene*icium se"arati#nis " oni su u roku od pet godina mogli traiti razluenje ostavinske mase od nasljednikove imovine ( se"arati# &#nurum) - iz tako razluene ostavinske imovine namirili bi se prvenstveno ostaviteljevi vjerovnici, a tek nakon toga dolo bi do spajanja i namirivanja nasljednikovih vjerovnika - spajanje imovine moglo je biti tetno za nasljednika prezaduene ostavine jer je on neogranieno odgovarao i svojom imovinom za ostaviteljeve dugove " da se to ne dogodi, uveden je u $ustinijanovom pravu u korist svih nasljednika &ene*icium inventarii (dobrobit popisa) - nasljednik je mogao ograniiti svoju odgovornost za ostaviteljeve dugove samo do granica ostavine ako bi u odreenom roku nainio popis ostavinskih stvari (inventarium) " takav popis morao je zapoeti u roku od 45 dana poto je saznao za delaciju, a dovriti ga je morao za :5 dana 7 O'n#si me:u sunasl%e'nicima i 'u9n#st 5#laci%e - ako je vie nasljednika naslijedilo isto nasljedstvo, nastajalo je meu njima suvlasnitvo na ostavinskim stvarima (c#mmuni# "r# in'ivis#) srazmjerno njihovim nasljednim dijelovima - svaki nasljednik mogao je slobodno raspolagati svojim idealnim (alikvotnim) dijelom, a s actio familiae erciscundae svaki je mogao traiti razvrgnue ove zajednice i izluenje svoga dijela u samovlasnitvo - ako su sunasljednici bili ostaviteljevi descendenti, razvila se dunost 5#laci%e (c#llati# &#n#rum) tj dunost da prije diobe unesu u nasljednu masu ono to je koji od njih primio od ostavitelja jo za ivota (darove, miraz itd ) " takvi bi nasljednici naime bili u povoljnijem poloaju od onih koji za ivota nisu nita primili, a kolacija slui izravnanju te nejednakosti - kolacija se moga izvriti bilo unoenjem u naravi, bilo uraunavanjem u nasljedni dio, tj tako da se od vlastitog nasljednog dijela odbije vrijednost onoga to je ve prije primljeno - ponajprije je pretor u ediktu obvezivao na kolaciju emancipirane sinove koji nasljeuju zajedno s ostalim sui heredes - bez kolacije bio bi mancipirani sin u boljem poloaju jer je on poslije emancipacije stjecao za sebe, dok su njegova braa stjecala za svog oca, odnosno za ostavinu - uz collatio bonorum emancipiranoga sina uveo je pretor u dunost kolacije miraza, to ga je primila ker (c#llati# '#tis) - u postklasino doba se razvila openita ustanova 'escen'ents5e 5#laci%e, po kojoj je svaki descendent morao u korist svih ostalih descendenata"sunasljednika kon!erirati stanovita primanja koja je za ivota primio od ostavitelja kao zajednikog ascendenta - u $ustijanovom pravu je ta dunost od intestatnog nasljeivanja bila proirena i na oporuno nasljeivanje descendenata, a kolacija se vrila uvijek uraunavanjem u nasljedni dio onoga to je descendent primio na ime miraza, donacije propter nuptias ili na ime kupljenog inovnikog mjesta kojim se imao opskrbiti muki descendent (militia) 7 .u9&a <a <a8titu nasl%e'ni5#viF "rava - budui da je nasljednik univerzalni sukcesor ostavitelja, te mu pripadaju sva pojedinana ostaviteljeva prava, on je legitimiran i na podizanje svih pojedinanih tubi koje su pripadale ostavitelju za zatitu njegovih pojedinih prava - posjeduje li npr netko trei neovlateno neku ostaviteljevu stvar, pa je ni nasljedniku nee vratiti iako mu priznaje svojstvo nasljednika, moi e ga nasljednik tuiti reivindikacijom ba tako kao to bi ga bio mogao tuiti ve i ostavitelj - to su tzv singularne ili s"eci%alne nasljednikove tube, naime takve koje su pripadale jo za ivota i ostavitelju - imao je nasljednik i tubu koja se temelji na njegovu svojstvu nasljednika, a to je hereditatis petitio " njom e se nasljednik posluiti ako trei ne vrijea njegova pojedinana naslijeena prava, nego nasljedniku izrijekom ili utke osporava njegovo nasljedno pravo i svojstvo nasljednika, pa mu zbog toga nee predati ostavinske predmete ili nee platiti ostaviteljeve trabine itd - tubu je mogao podii samo civilni nasljednik koji nije bio u posjedu ostavinskih stvari, a tuba je ila protiv treeg koji dri ostavinu ili pojedine predmete ostavine pa ih nee vratiti ili nee ispuniti neku obvezu, jer osporava tuitelju svojstvo nasljednika

90

- u $ustinijanovu pravu se u dva sluaja " isto kao i reivindikacija " tuba mogla podii i protiv !iktivnog posjednika ( qui dolo desiit possidere i qui iiti se obtulit) - tuitelj je morao dokazati samo svoje nasljedno pravo - ako se tueni ne bi htio upustiti u parnicu dao bi pretor tuitelju interdictum quam hereditatem, kojim se tueniku nalae da ostavinu izrui odmah tuitelju - bonorum possesor, tj nasljednik po pretorskom pravu, nije se mogao sluiti hereditatis peticijom " njemu je pretor davao interdictum quorum bonorum u svrhu stjecanja posjeda na stvarima koje pripadaju ostavini - kad su se konano poele gubiti razlike izmeu civilnog i pretorskog nasljeivanja davala se bonorum possessor"u hereditatis petitio kao actio utilis

>. BAPISI $+EGA.I I DIDEIKOMISI) I DARIVA,-E BA S+/JA- SMR.I


- zapisi se bitno razlikuju od imenovanja nasljednika 3 imenovanjem nasljednika postavlja si ostavitelj univerzalnog sukcesora, a zapisi su neelno posljednjom voljom odreene namjene pojedinih imovinskih koristi u korist treih osoba, a na teret nasljednika 3 zapisima je dolazilo samo do singularne sukcesije - prvi oblik rimskih zapisa bio je legat, a u carsko doba razvio se i drugi slobodniji oblik zapisa " !ideicomissum A) +egati $legatum) 7 P#%am i vrste legata - legat je zapis civilnog prava koji se nareivao nasljedniku sveanim i odreenim zapovijednim rijeima - legat se mogao odrediti samo u oporuci, a kad su u carsko doba uvedeni kodicili, mogao se odrediti i u kodicilu koji je bio oporukom potvren " on sadrava imovinske namjene u korist nekog treeg ( legatar ili honorat) na teret nasljedstva, odnosno nasljednika (onerat) - legat je zavisan od valjanosti oporuke i imenovanja nasljednika " zato se legatom ne mogu opteretiti intestantni nasljednici - za odreivanje, odnosno primanje legata bila je potrebna aktivna, a naelno i pasivna testamentacija - predmetom legata mogao je biti vlasnitvo neke stvari, neka trabina, otpust duga itd - civilno pravo je poznavalo ; razliite vrste legata: a) legatum per vindicationem " morao se odrediti obiajnom !ormom P do, legoQ (dajem, legiram) " uinak mu je da vlasnitvo legirane stvari, ili drugo stvarno pravo neposredno prelazi na legatara " zato on moe nasljednika odmah tuiti stavrnopravnim tubama na predaju posjeda legirane stvari b) legatum per damnationem odreivao se oblikom Pheres damnas esto dareQ (nasljednik je obvezan da dade) " u ovom sluaju nastaje obvezni odnos izmeu nasljednika i legatara " nasljednik je dunik, a legatar je vjerovnik - legatar moe od nasljednika zahtijevati ispunjenje legata osobnom tubom, actio ex testamento c) legatum sinendi modo odreivao se oblikom Pheres meus damnas esto sinereQ (moj je nasljednik duan dopustiti) " i ovdje nastaje samo obvezni odnos " nasljednik je duan trpjeti i dopustiti da si legatar uzme legirani objekt, koji je mogao pripadati ostavitelju ili nasljedniku d) legatum per praeceptionem nareivao se u obliku P praecipitoQ " po miljenju 0abinovaca nareivao se u korist jednog od sunasljednika koji uzima stvar prije diobe nasljedstva, a dioba se zatim vri samo na ostatku " 'rokulovci su ga pak davali i honoratu koji nije sunasljednik, a u tom sluaju pripisivali su mu realni uinak kao vindikacionom legatu - senatus c#nsultum ,er#nianum iz 6 st odredio je da se legat koji nije odgovarao pretpostavkama za odreenu !ormu, ali je sadrajno odgovarao nekoj drugoj vrsti legata, ima smatrati kao da je sainjen u toj drugoj !ormi " tako su se praktiki svi pogreni legati odravali na snazi kao legatum per damnationem, koji je omoguivao njairu primjenu - u $ustinijanovom pravu je stvoren jedan tip legata, koji je proizvodio realne ili obligatorne uinke, a legatar je imao prema tome izabrati akciju in rem ili in personam 7 St%ecan%e i #grani)en%a legata - za stjecanje legata odluna su dva momenta: dies cedens " pada naelno u as ostaviteljeve smrti, odnosno kasnije u doba otvaranja oporuke " tim asom stjee legatar pravo na stjecanje legata, koje pravo prelazi i na njegove nasljednike dies veniens " pada u as prihvata nasljedstva, odnosno nastupa poetnog roka " sada je legatar mogao vriti sva prava iz steenog legata - oporuitelj je mogao legatima iscrpiti vei dio ostavine " oporuni nasljednik, ako bi iz obzira prema ostaviteljevoj uspomeni prihvatio takvo nasljedstvo, morao je sam snositi svu odgovornost za ostavinske dugove " zato bi on, nemajui interesa na takvoj ostavini, istu odbio " time bi pak doli u opasnost svi legati, a na nasljedstvo bi se pozivali intestantni nasljednici - zato je zakonima uveden niz ogranienja s obzirom na legate: a) le; Duria testamentaria odredila je poetkom < st pr n e da nitko ne smije primiti u ime legata vie od 6555 asa " izuzeti su bili samo cognati do estog stupnja b) le; V#c#nia (6:A pr n e ) odredila je da nijedan legatar ne smije primiti vie nego to bi nasljednik dobio c) le; Dalci'ia (>;5 pr n e ) odredila je da nasljedniku mora u svakom sluaju ostati najmanje T ostavine koja se ne smije opteretiti zapisima B) Di'ei5#misi $*i'ec#mmissum)

91

7 P#%am *i'ei5#misa - *i'ei5#mis je ne!ormalnni zapis koji se, pored legata, razvio u carsko doba " on se sastoji u ne!ormalnoj molbi, tj preporuci koju ostavitelj upuuje nasljedniku (fiduciarius) da izvri neku imovinsku namjenu u korist treega (fideicommissarius) - ta ustanova nije imala ispoetka pravnog uinka " ispunjenje takve usmene ili pismene molbe zavisilo je od nasljednikova potenja (!ides), te je molba bila upuena samo na nasljednikovu savjest i potenje " prvu pravnu zatitu dobio je !ideikomis tek za cara 1ugusta - dobivi pravnu zatitu, !ideikomisi su se mnogo upotrebljavali, a naroito zbog mnogih prednosti pred legatima, jer !ideikomisi nisu bili vezani strogim !ormalnim propisima koji su po civilnom pravu vrijedili za legate - tako !ideikomis nije morao biti naloen strogim, imperativnim rijeima kao legat, nego bilo kakvim ne!ormalnim rijeima u obliku molbe " mogao je biti naloen ne samo u oporuci, ve i u kodicilu - !ideikomisom moe biti optereen ne samo oporuni nasljednik, nego i svaki koji je ma u kom obliku primio togod od ostavine " dakle i legatar i sam !ideikomisar - ispoetka nisu postojala za !ideikomis nikakva ogranienja " senatus c#nsultum Pegasianum iz 6 st protegnuo je od legata na !ideikomise quartam falcidiam u korist nasljednika - $ustinijan je i !ormalno ukinuo sve razlike izmeu legata i !ideikomisa " naela legata imala su vrijediti za !ideikomise, a naela !ideikomisa za legate " ako se ona ne bi podudarala, imala su se primijeniti naela !ideikomisa kao povoljnija za odranje ostaviteljeve odredbe na snazi 7 /niver<alni *i'ei5#mis $*i'eic#mmissum Fere'itas) - oblik !ideikomisa gdje ostavitelj nalae nasljedniku da itavo nasljedstvo ili njegov dio izrui treoj osobi (!ideikomisaru) - na taj se nain neizravnim putem stvarno postavlja nasljednikom netko trei, koji moda zbog pravnih zapreka ili drugih razloga i obzira ne moe biti izravno postavljen naasljednikom - po civilnom pravu je !iducijar ostao iz poetka nasljednik, ali je pojedine ostavinske predmete i prava, ukoliko je to bilo mogue, imao prenijeti na !ideikomisara " dolazilo je dakle do singularne sukcesije na !ideikomisara - kraj takvog stanja !iducijar zapravo nije imao interesa da prihvati takvo nasljedstvo " zato je bio donesen niz mjera kojima se uloga nasljednika i odgovornost za ostavinske dugove sve vie prenosi na !ideikomisara, a sa senatus c#nsulta Pegasianum !iducijaru je priznato pravo da zadri istu T ostavine ( quarta pegasiana) - tako je univerzalni !ideikomisar postao stvarno univerzalni sukcesor, na koga zato prelaze i ostavinski dugovi 7 Di'ei5#misarne su"stituci%e i #&itel%s5i *i'ei5#mis - kod !ideikomisa je bila doputena ne samo vulgarna supstitucija, kojom se prvom !ideikomisaru odreuje zamjenik za sluaj da on ne bi stekao !ideikomisiju, nego je i ovdje mogao biti imenovan daljnji !ideikomisar prvom !ideikomisaru koji je stekao !ideikomis - u tom sluaju pripao bi !ideikomis od !iducijara najprije prvom !ideikomisaru, koji ga je nakon odreenog vremena ili ispunjenja nekog uvjeta imao dalje dati drugoimenovanom !ideikomisaru, a ovaj eventualno jo i dalje treem itd " to je *i'ei5#misarna su"stituci%a - pomou nje mogao se osnivati #&itel%s5i *i'ei5#mis " ostavitelj bi odredio da nasljednik ima za sluaj smrti ostavinu ili njen dio ostaviti odreenom lanu obitelji itd - ni prvi nasljednik (!iducijar), ni kasniji stenici obiteljskog !ideikomisa nisu smjeli ni raspolaganjima za ivota ni za sluaj smrti otuiti takvu imovinu i time osujetiti pravo obiteljskih !ideikomisara 7 Dar#van%e <a slu)a% smrti $'#nati# m#rtis causa) - darovanje gdje uinak, tj per!ektnost darovanja ima nastupiti samo u sluaju ako obdareni preivi darovatelja - za darovanje za sluaj smrti postojala su < tehnika sredstva: a) ili je darovanje imalo odmah puni uinak, te je darovatelj odmah prenosio na obdarenoga vlasnitvo stvari ili neko drugo pravo, a ako bi otpala smrtna opasnost, mogao je vlasnitvo stvari kondikcijom, dakle obveznom tubom traiti natrag b) ili se pak smatra da je darovanje uinjeno pod suspenzivnim uvjetom Pako obdareni preivi darovateljQ " u tom sluaju darovanje postaje per!ektno tek trenom darovateljeve smrti " vlasnitvo nije prelazilo odmah na daroprimca, pa se zato povratak mogao traiti stvarnopravnom tubom (reivindikacijom) - budui da je darovanje za sluaj smrti postalo opozivom namjenom mortis causa, koja je imala mnoge sadrajne slinosti s legatom, poela se donacija izjednaivati s legatima " taj je razvoj pripremljen ve u klasino doba, a do potpunog izjednaenja s legatima dolo je u $ustinijanovu pravu - donacija je sada, kao i legati, slobodno opoziva (a ne samo u sluaju ako darovatelj izbjegne smrtnoj opasnosti) - pored kondikcije moe se tariti povratak stvari reivindikacijom - za donaciju mortis cause trai se sada oblik kodicila, koji se po $ustinijanovom pravu mora sainiti pred 9 svjedoka

VIII. RIMSKI GRANA,SKI POS./PAK


- najprimitivniji oblik ostvarivanja privatnih prava bila je sam#"#m#( " ostvarivanje prava vlastitim snagama, no drava rano preuzima u svoje ruke pravosudnu !unkciju " propisuje parbeni postupak kojim se graanima prua pravna zatita i kojega se mora pridravati onaj koji je u svome pravu povrijeen te trai sankciju - samopomo je ostala jedino u obliku sam##&rane " nune obrane protiv protupravnog sadanjeg napadaja - rimski civilni proces vrijedio je samo meu rimskim graanima, a u procesu meu peregrinima je odluivao imperij rimskih magistrata " na tom temelju se razlikuje iudicium legitimum (proces koji se odvija u )imu ili unutar prvog miljokaza, meu rimskim graanima i gdje sudi sudac pojedinac koji je rimski graanin) i iudicium imperio continens, gdje nedostaje jedna od navedenih pretpostavki

92

5lasi)n# ra<'#&l%e: a) legisakcioni postupak (do sredine < st pr n e ) b) !ormularni postupak (do 4 st po n e ) - u prvom se stranke slue odreenim usmenim, sveanim !ormulama koje se zovu legis actiones, a u drugom pismenim sastavkom koji se zove formula i u kojem je pismeno saet sadraj spora " i legisakcije i !ormule slue kao uputa i program za suca koji e u drugom dijelu postupka imati provesti dokaze i izrei presudu - oni su bili tzv iudicium privatum s karakteristinom dvodiobom postupka - prvi dio in iure odvija se pred pravosudnim dravnim magistratom " tu stranke utvruju injenino stanje svog spora i biraju suca koji e suditi u drugom dijelu postupka, te sklapaju litiskontestaciju - postupak in iure mogao se odvijati samo na dies fasti ili u dane odreene za odravanje narodnih skuptina, a prema odredbi ?akonika @33 ploa morao je postupak zavriti zalaskom sunca i nije se smio produiti u no - drugi dio in iu'ici# (apud iudicem) zapoinje nakon litiskontestacije, ali se odvija na drugom mjestu i pred drugom osobom " izabranim sucem"graaninom (iudex privatus) koji e ispitati tvrdnje iznesene u litiskontestaciji, provesti o njima dokaze i izrei presudu " presudu je izricao izabrani sudac pojedinac ( unus iudex) kojega su stranke birale sa posebnih sudakih listina, a pored njega su sudaku !unkciju vrili i arbiter (jedan ili vie njih) i rekuperatori (4 ili 9) - postojala su i dva stalna zborna sudita: decemvirsko i centumvirsko - suca biraju stranke, ali magistrat (uglavnom pretor) priputa i odobrava taj izbor ( dare iudicem) - magistrat je i taj koji odluuje hoe li pripustiti ili uskratiti tubu (actionem dare, actionem denegare) - jurisdikcioni magistrati u )imu bili su praetor urbanus i praetor peregrinus, a za trnu sudbenost bili su nadleni kurulski edili - u municipijima su oblik nie jurisdikcije vrili municipalni magistrati, a u provincijama namjesnici provincija "#st5lasi)n# ra<'#&l%e (od 4 st ) " karakterizira ga ekstraordinarniCkognicijski postupak

!. +EGISAK=IO,I POS./PAK
- legisa5ci%e su sveane, do svake pojedine rijei tono predviene !ormule to su ih stranke u prvom dijelu postupka imale naizust izgovoriti i popratiti eventualnim gestama kako bi osnovale proces (tj izvrile litiskontestaciju) - naziv legis actiones (zakonite akcije) tumai Eaj time to se te tube temelje na nekom zakonu (uglavnom na ?akoniku @33 ploa), tj time to su legisakcije prilagoene rijeima samih zakona, te su bile nepromjenjive kao i same rijei zakona - temeljne znaajke ovog postupka su strogi !ormalizam i zakonski temelj postupka - u postupku in iure morale su biti prisutne obje stranke i vriti procesna djelanja, a magistrat bi uglavnom kontrolirao zakonitost njihova postupanja - nije bilo oglunog postupka, niti zastupanja po drugome - pozivanje tuenog pred sud (in ius vocatio) bilo je preputeno samom tuitelju " tueni je morao na poziv slijediti tuitelja, inae ga je on mogao privesti silom (uz prizivanje svjedoka) " neposredni odlazak pred magistrata mogao je tueni izbjei tako da bi tuitelju dao sigurnog jamca (vindex) da e odreenog dana doi na sud - u sluaju da bi se rasprava pred sudom morala odgoditi, tueni je morao dati jamstvo ( vadimonium) da e doi na nastavak rasprave - s vremenom je otpala gruba in ius vokacija, te je vadimonium sluio i za prvo pozivanje pred sud - ako bi tueni pred magistratom odmah priznao zahtjev ( confessio in iure) ili se ne bi propisno branio ( indefensio), magistrat bi odmah tuitelju dosudio ono to trai (addictio) - ako je dolo do litiskontestacije i izbora suca, stranke su se 4 dana morale sastati pred sucem, gdje se obavljao drugi dio postupka apud iudicem " ako stranka ne bi dola do podneva, sudilo se u korist dole stranke - postupak apud iudicem je bio ne!ormalan " stranke bi ukratko izloile predmet spora, potom bi advokati opirno izlagali svoje argumente, izvodili bi se dokazi i na kraju bi sudac izrekao presudu - sudac nije bio vezan legalnim dokaznim pravilima, nego je dokaze ocjenjivao slobodno " vrijedilo je naelo slobodne ocjene dokaza 7 P#'%ela legisa5ci%aA - Eaj kae da je bilo 9 vrsta legisakcionog postupka prve 4 su deklaratorne naravi " idu za tim da se neki spor o pravu rijei presudom, a druge dvije su bile egzekutorne naravi " slue ovrsi 6) +egis acti# sacrament#: a) in rem " za zatitu vlasnitva i drugih apsolutnih prava b) in personam " za ostvarivanje obligatornih prava <) +egis acti# "er iu'icius ar&itrive "#stulati#nem upotrebljavala se ve po ?akoniku @33 ploa za tube iz stipulacije i za tube o diobi nasljedstva i o diobi zajednike stvari 4) +egis acti# "er c#n'icti#nem uvedena je po lex Silia (oko <95 g pr n e ) za dugove odreene svote novca ( certa pecunia), a kasnije po lex "alpurnia (oko <55 g pr n e ) za dugove drugih odreenih stvari ( certa res) - ova je legisakcija sluila dakle samo za realizaciju obveza na certum, ne navodei pri tome pravni razlog dugovanja ;) +egis acti# "er manus iniecti#nem sluila je osobnoj ovrsi protiv dunikove osobe - ako bi bila utvrena neka novana trabina, a dunik je ne bi platio u roku od 45 dana, vjerovnik bi ga doveo pred magistrata i, uhvativi dunika rukom (manus iniectio), ustvrdio u odreenoj !ormi opstojnost svoje trabine - dunik je morao nai vinde8a koji e za njega platiti ili osporiti vjerovnikovu trabinu, jer se dunik nije mogao sam oduprijeti manus injekciji - ako se nije naao vinde8, magistrat bi dunika dosudio vjerovniku u dugovinski zatvor, gdje ga je vjerovnik mogao drati :5 dana " kroz to vrijeme je morao dunika izvesti kroz tri uzastopna sajmena dana na komicij pred pretora i javno oglasiti svotu duga, ne bi li netko za njega platio " nakon :5 dana mogao ga je ubiti ili prodati u ropstvo u inozemstvo

93

9) -

kasnije je ova brutalna ovrha opisana u ?akoniku @33 ploa zamjenjena s lex "oetelia " dunik je sada mogao svojim radom vjerovniku odraditi dug +egis acti# "er "ign#ris ca"i#nem sluila je imovinskoj ovrsi vjerovnik bi sam, bez sudjelovanja magistrata zaplijenio duniku pojedine stvari da ga time prisili na plate duga " to se dogaalo van suda, ali uz izgovaranje sveanih rijei takva je ovrha bila dozvoljena samo u iznimnim sluajevima za neke trabine javnopravno"poreznog ili sakralnog znaaja

- postupak "er s"#nsi#nem je poeo s vremenom nadomjetati komplicirane dijaloge i opasnost gubitka velikog sacramentuma kod legisakcije sacramento in rem - budui tueni bi u vlasnikoj parnici obeao tuitelju platiti neku malu svotu pod uvjetom ako tuitelj dokae svoje vlasnitvo na spornoj stvari " tuitelj bi tu obeanu svotu utuio nekom legisakcijom ( sacramento in personam, per conditionem ili per iudicis postulationem), a za uspjeh u parnici je morao dokazati svoje vlasnitvo - ovako se izbjegavao visoki sacramentum, a osim toga tueni nije morao postavljati kontravindikaciju i dokazivati svoje vlasnitvo kao kod legisakcije sacramento in rem, ve se mogao samo ograniiti na poricanje tuiteljevih vlasnikih tvrdnja

. DORM/+AR,I POS./PAK
- !ormularni postupak ima vjerojatno svoje porijeklo u parnicama s peregrinima pred tribunalom peregrinskog pretora, jer se peregrini nisu mogli sluiti legisakcijama " osim toga ne!ormalni pravni poslovi iuris gentium, koji su se ovdje razvijali, nisu imali osnova u civilnom pravu i zakonima " zato je za te poslove uveden i novi nain postupka s pismenom !ormulom koji je onda kao praktiniji bio primjenjivan i za sporove meu rimskim graanima - s lex #ebutia (izmeu 6<5 i 6<9 g pr n e ) je priznat zakonitim postupkom uz legisakcioni postupak, dok nije 1ugustova lex Iulia iudiciorum privatorum dokinula legisakconi postupak, a !ormularni je postao obaveznim postupkom - prema stereotipnim obrascima !ormula za pojedina vrste akcija, stranke bi gradile !ormulu u svakom konkretnom sporu uz odobrenje magistrata " time se znatno proirilo podruje stvaralake uloge magistrata, koji je mogao odobravati i posve nove !ormule 7 t#5 *#rmularn#g "#stu"5a - grubu in ius vokaciju ?akonika @33 ploa zamjenjuje vadimonium " sveano obeanje tuenog da e odreenog dana doi in ius pred magistrata, a to je obeanje bilo potkrijepljeno jamcima - stranke in iure pred magistratom iznose u nevezanom obliku svoje tvrdnje i protutvrdnje, te izabiru suca, a bitne toke spora pismeno se !iksiraju u ispravi koja se zove *#rmula - stranke bi se sporazumijele o sadraju !ormule i izvrile akt litikontestacije - pretor bi odobrio sadraj !ormule ( dare actionem) i predao ispravu tuitelju, koji je u prisutnosti magistrata predaje tuenom " u toj predaji i primanju !ormule sadran je akt litiskontestacije, koja time dobiva znaaj !ormalnog procesualnog ugovora, jer bez pristanka obiju stranaka nije moglo doi do litiskontestacije - na temelju !ormule izdaje tada magistrat izabranom sucu iussum iu'ican'i " nalog da donese presudu drei se uputa u !ormuli - litis5#ntestaci%a je imala < vana uinka: ona je dovodila do procesualne konsumpcije " nakon jednom izvrene litiskontestacije ne moe se ponovno tuiti na istu stvar, pa makar i nije dolo do izricanja presude kod obveznih tuba se smatrala prisilnom novacijom " do litiskontestacije postojao je zahtjev na dunikovu obaveznu inidbu, koji se nakon litiskontestacije pretvara u zahtjev na izvrenje osude - u drugom dijelu postupka a"u' iu'icem stranke bi pred izabranim sucem dokazivale istinitost svojih tvrdnji, a sudac je imao ocjeniti njihove dokaze i izrei presudu - u postupku pred sucem vrijedila su naela usmenosti, neposrednosti i javnosti, te slobodna ocjena dokaza (o sucu ovisi kada e neku injenicu smatrati dokazanom) - teret dokaza leao je na onome koji neto tvrdi, a ne na onome koji porie " kao dokazna sredstva mogli su sluiti svjedoci, isprave, miljenja strunjaka, oevid i iskazi stranaka - budui da sudac nije morao biti strunjak u pravu, pomagao mu je consilium u kojem su bili pravnici - protiv presude nije bilo pravnog lijeka na nekog vieg suca " presuda je bila odmah pravomona, a izreena presuda je iskljuivala svaku novu parnicu o istoj stvari - osobna #vrFa je bila ublaena " dunik koji ne ispuni osudu bio bi ponovno tuen akcijom iudicati, gdje je mogao dati prigovor, no ako s tim prigovorom ne bi uspio, bio bi osuen na dvostruko, te bi bio predan vjerovniku u dugovinski pritvor da mu plati ii odradi dug - uvedena je i imovinska ovrha (venditio bonorum), gdje se u posebnom postupku prodavala cjelokupna dunikova imovina, a s vremenom je uveden blai oblik distractio bonorum, gdje bi se prodavali pojedini predmeti dok se ne bi naplatili dugovi - u legisakcionom postupku je zastupanje stranaka u procesu bilo dozvoljeno " zastupnik je mogao biti ili c#gnit#r, koji se postavljao sveanim rijeima u prisutnosti protustranke, ili "r#curat#r, koji se postavljao ne!ormalno na temelju mandatnog odnoaja 7 Sastavni 'i%el#vi *#rmule a) intenti# " temeljni dio !ormule koji sadrava tuiteljev zahtjev " iz intencije se vidi koje se pitanje postavlja pred suca na rjeavanje " zato svaka !ormula mora naelno imati intenciju - intencijamoe biti odreena (certa) ili neodreena (incerta), ovisno o tome da li je tuiteljev zahtjev tono odreen ili nije

94

b) c) d) e) -

intencija je uvjet kondemnacionog naloga, no ima !ormula samo s intencijom, gdje sudac mora samo dati odgovor na postavljeno pitanje, a nema tuenog osuditi na neko injenje " to su prejudicijalne !ormule (tube na utvrenje), jer od njih moe zavisiti neki daljnji tuiteljev zahtjev 'em#nstrati# ima svrhu da kod obveznih tu+bi s intentio incerta sucu poblie oznai pravni odnos iz kojeg je nastao tuiteljev zahtjev (pr kupoprodajni ugovor) " ona govori sucu da tuitelj svoj zahtjev izvodi npr iz kupnje a'iu'icati# dolazi samo kod diobnih akcija " ona ovlauje suca da dijelove zajednike stvari dosudi u suvlasnitvo meu suvlasnike prema njihovim idealnim dijelovima time da jedni druge odtete za eventualne razlike c#n'emnati# sadrava nalog sucu da tuenog osudi ako se dokae istinitost intencije, a da ga se u protivnom oslobodi condemnatio dolazi kod svih !ormula osim prejudicijalnih osebujnost je rimskog !ormularnog procesa da je condemnatio uvijek ila na novanu svotu e;ce"ti# " izvanredni dio !ormule koji se uvrtava u !ormulu na zahtjev tuenog i slui njegovoj obrani kada tueni naprosto porie istinitost intencije, ne treba mu uvrtavanje posebne ekscepcije, a njegova obrana djeluje ovdje ipso iure " kada postoje pravne injenice koje mogu iskljuiti osudu protiv tuenog (iako je intencija istinita i tueni ju ne osporava), one se moraju uvrstiti u !ormulu kao ekscepcija " ovdje tuenikova obrana djeluje ope exceptionis " u tom sluaju sudac mora ispitivati istinitost intencije i zatim istinitost ekscepcije, te je tuenog mogao osuditi samo ako je intencija istinita, a ekscepcija neistinita meu raznim podjelama ekscepcija najvanija je podjela na exceptiones peremptoriae koje trajno tite tuenog i exceptiones dilatoriae koje ga samo neko vrijeme tite protiv osude tuenikovoj ekscepciji je mogao tuitelj suprotstaviti protuprigovor koji se u !ormulu uvrtavao kao re"licati#

7 P#'%ela *#rmula i a5ci%aA a) actiones in rem i actiones in "ers#nam " stvarnopravne i obvezne tube b) actiones stricti iuris i actiones &#nae *i'ei " akcije kod kojih se sudac morao strogo drati rijei !ormule i ugovora, i akcije kod kojih je sudac bio ovlaten postupati po naelima dobre vjere (potenja i povjerenja) c) actiones 'irecte (poznata akcija) i actiones utiles (kad je pretor poznatu akciju proirio analogno i na druge sluajeve za koje ona izvorno nije bila predviena) d) actiones "rivatae i "#"ulares " prve slue zatiti privatnih interesa, a druge zatiti javnih interesa e) actiones rei "ersecut#riae (predmet spora je neka svota ili naknada tete " ne kazna), "#enales (kaznene tube), i mi;tae (idu za kaznom i naknadom tete) !) actiones "er"etuae i tem"#rales " civilne akcije bijahu naelno vremenski neograniene, iznimno bi se morale podii unutar stanovitog roka - uz vremensko ogranienje akcije javlja se u carsko doba i misao <astare tube (akcije) " konstitucijom cara Jonorija i +eodozija 33 ;<; g odreeno je da openito sve akcije zastaruju po pravilu za 45 godina, no neke nisu uope bile podvrgnute zastari, a za neke (u korist crkava) je zastarni rok iznosio ;5 godina - zastarni rok poinje im je actio nata, tj im je nastalo pravo na tubu, mogunost tube (kod obveza je to asom njihove dospjelosti, a kod stvarnih, tj apsolutnih prava je to asom povrede prava) - zastara se moe prekinuti (u tom sluaju propada rok koji je do tada protekao) ili staviti u mirovanje 7 Pret#rs5e *#rmuleA - njima se prua pravna zatita takvim odnosima koji nisu uivali zatitu po civilnom pravu b) tu9&e s *i5ci%ama pretor gradi po uzoru na civilne !omule, no ukoliko neka bitna pretpostavka za civilnu tubu nedostaje, pretor uvrtava u !ormulu !ikciju prema kojoj sudac treba suditi kao da dotina pretpostavka postoji c) *#rmule s "rem%e8ta%em su&%e5ata su takoer graene po uzoru na civilne !ormule, ali se u kondemnaciji !ormule navodi kao tuitelj ili tueni druga osoba, a ne ona navedena u intenciji - koriste se kod zastupanja pred sudom, kod cesije i kod adjekticijskih akcija d) acti#nes in *actum se posve udaljuju od civilnih uzora " tu se ne radi o pozivanju na neko pravo kao kod civilnih !ormula, nego se u !ormuli opisivalo samo injenino stanje kako ga je navodio tuitelj - akcije in factum su bile raireno sredstvo kojim je pretor pruao pravnu zatitu za nove odnose koji dotad nisu imali zatite po civilnom pravu, no s vremenom su takvi odnosi bili priznati i u civilnom pravu, pa se pored akcije in factum poela davati za neke od njih i *#rmula in ius 7 P#se&na sre'stva magistrats5e <a8tite i<van re'#vite "arnice - u redovnom parbenom postupku pretor djeluje samo svojom autorizacijom u postupku in iure, a stranke same zasnivaju proces litiskontestacije, no bilo je i drugih sredstava pravne zatite, gdje je pretor sam istraivao stvari i sam donosio odluke: a) "ret#rs5e sti"ulaci%e, gdje bi pretor silio stranke na sklapanje takvih stipulacija b) missi#nes in "#ssessi#nem " upotrebljavale su se kao prinudno sredstvo protiv neposluha stranaka c) inter'i5ti " nalozi magistrata s kojima se neto zapovjeda ili zabranjuje " dakle to su u prvom redu uvjetni nalozi ili uvjetne zabrane " ako im se stranke pokore, svrha je postignuta, ako ne, na interdikt se nadovezuje redovita parnica - interdikti slue u prvom redu za ouvanje javnog mira i reda protiv samosile, smetnji i nasrtaja, te zatiti privatnih interesa d) "#vrat u "ri%a8n%e stan%e " sredstvo kojim je pretor oduzimao uinak nekom pravnom aktu do kojeg je dolo u skladu s pravnim poretkom 3. EC.RAORDI,AR,I POS./PAK - u kasnije (postklasino ili carsko) doba sudstvo se drugaije organiziralo " sada je sudac carski slubenik koji vodi parnicu od poetka do izricanja presude " prima tubu, sam provodi parnicu, izrie presudu i ovruje ju

95

- ovaj je postupak u poetku bio samo iznimka za pojedine sluajeve (otuda i naziv( lat e8traordinarius znai izvanredan, izuzetan), dakle postojao je zajedno s iudicium privatum (ali u provincijama gdje se on nije koristio), a od 4 st n e pretvara se u pravilo, ime iudicium privatum i dvodioba postupka nestaju 7 Ra<li5e i<me:u 5lasi)n#g i e5stra#r'inarn#g "#stu"5aA 6) vie nema dvodiobe postupka " postupak od poetka do kraja vode suci, tj posebni dravni slubenici, kojima je to zanimanje " ovime potpuno nestaje pretorski utjecaj na stvaranje prava, a nestaju i svi privatnopravni elementi kao to su izabrani sudac, litiskontestacija i !ormula (jer ju pretori vie ne izdaju) <) pravo se vie ne stvara u okviru postupka , to znai da se !unkcije stvaranja i primjene prava razdvajaju kao razliite djelatnosti, a stvaranje prava je dato u nadlenost posebnim dravnim organima, dakle pretori vie nisu bili stvaraoci prava 4) pruanje pravne zatite u potpunosti preuzima na sebe drava iz razloga to carska diktatura nije imala vie povjerenja u slobodni izbor sudaca pod nekontroliranim rukovodstvom pretora ;) principi ekstraordinarnog postupka potpuno se razlikuju od principa !ormularnog postupka " posrednost, pismenost i tajnost zamjenjuju neposrednost, usmenost i javnost 9) sudovi se organiziraju hijerarhijski, to sada otvara mogunost ulaganja pravnog lijeka protiv presude nieg stupnja :) sud nije vezan samo za injenice koje mu stranke prezentiraju , ve ih moe sakupljati i po vlastitoj inicijativi =) dok je u klasinom rimskom pravu teite stavljeno na mogunost dobivanja pravne zatite, u postklasinom pravu je teite stavljeno na postojanju prava kao takvog, to znai da se mogunost dobivanja pravne zatite smatra nunim dijelom samog prava >) naputa se sistem slobodne ocjene dokaza , to znai da za pojedina dokazna sredstva nastaju pravila o njihovoj dokaznoj snazi " pismeni dokazi, isprave dobivaju sve vei znaaj u dokaznom postupku, a svjedoenja sve manji " ovaj se novi sistem naziva sistemom legalne ocjene dokaza 7 .#5 e5stra#r'inarn#g "#stu"5a - pozivanje pred sud se sada vrilo po slubenim organima, dakle to vie nije bila privatna stvar tuitelja - u vezi sa time uveden je i ogluni postupak " ukoliko se tueni nakon redovita tri poziva ne odazove, sudit e se iz ogluhe na njegovu tetu, a ako se oglui tuitelj, morat e platiti tuenom trokove, te e se kasnije i protiv njega suditi iz ogluhe - litiscontestatio je nestankom dvodiobe postupka izgubila svoje klasino znaenje " izgubila je konsumptivni i novacioni uinak - !ormule i ekscepcije prestaju biti okosnica procesa, a nazivi pojedinih akcija su i sada zadrani, ali se one ne razlikuju prema strukturi !ormule, nego prema svojoj materijalno"pravnoj podlozi i svrsi - u dokaznom postupku je sudaka slobodna ocjena dokaza potpuno zamijenjena brojnim dokaznim pravilima (sistemom legalne ocjene dokaza), pa je sudac bez obzira na osobno uvjerenje morao prema odreenim pravilima neki dokaz smatrati uspjelim, odnosno neuspjelim - sada je sudac ovlaten istraivati i raspravljati i o injenicama o kojima stranke i ne bi htjele raspravljati " dakle, umjesto raspravne maksime klasinog postupka sada vrijedi o!icijalna ili inkvizitorna maksima - osuda i pravni lijek " nakon to je dokazni postupak zavrio, sudac je morao pismeno sastaviti osudu, te ju proitati u nazonosti obiju stranaka i svojih inovnika - osuda je valjana i ako sudac osudu proita bez nazonosti stranaka, ukoliko su one bile valjano pozvane, ali je nevaljana ako ju je sudac proglasio usmeno, a da ju nije prethodno pismeno sastavio - novost je da osuda ne mora vie glasiti samo na novac, nego i na sam utueni predmet, odnosno inidbu - uvodi se institut prizivanja (appellatio) protiv osude nieg suca na vieg suca ili konano na cara " priziv se morao uloiti pismeno odmah ili u vrlo kratkom roku i imao je suspenzivnu mo (ovrivost osude se odgaala sve do rjeenja priziva) - ovrni postupak provodio se sada, na zahtjev traitelja ovrhe, po organima dravne vlasti - ako je tueni bio osuen na predaju neke stvari, stvar bi se po tim organima oduzimala ovreniku ( manu militari) ukoliko je on ne bi u roku od < mjeseca sam predao, a kod novanih osuda bi sudski ovrni organi oduzimali duniku novac ili plijenili stvari i prodavali ih na drabi radi naplate duga - uz kognicioni postupak razvile su se i neke posebne vrste postupka: a) res5ri"tni "#stu"a5 " stranka bi se obratila pismeno na carski sud za odluku, no car ne bi sam vodio pravnicu i izricao presudu, nego bi pismenim reskriptom rijaio samo pravno pitanje i dao uputu redovitom sucu kako da rijei spor b) razliite vrste sumarniF "#stu"a5a gdje su se skraivanjem rokova ili pojednostavljivanjem dokazivanja nastojale skratiti i pojednostaviti parnice c) &is5u"s5i su'#vi javljaju se oko ; st " oni su neko vrijeme rjeavali i privatnopravne sporove meu laicima

96