You are on page 1of 689

BDSNICA

glavni urednik
HADEM
urednik
ENES
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine,
Sarajevo
UDK 886.4.09
Muhsin
Bosanski muslimani u svijetu / Muhsin
; redakcija rukopisa Enes - Sarajevo; Ljiljan,
1995. - 688 str. ; 22 cm. - (Biblioteka Bosnico)
Biljeke o autoru: str. 688. - Bibliografske i druge biljeke
uz tekst. - Registar.
l. Ivo
MUHSIN
BOSANSKI MUSLIMANI
U SVIJETU
NAPOMENA REDAKTORA
Neposredno pred smrt Muhsin je dovrio
knjigu Bosanski Muslimani u svijetu to ju je
izuzetnom akribijom i
za njegov opus i znan-
stveni rad, pisao i bukvalno do posljednjeg trena svog
ivota. Teko je danas pretpostaviti da li bi prof.
kako je to uvijek ostavio da rukopis "odlei",
pa da nakon toga uradi posljednju autorsku redakciju.
Stoga sam kao redaktor u punoj mjeri potovao
rukopis koji i u ovoj prvoj (i sudbinski verz-
iji djeluje cjelovito i dovreno.
Redaktorski postupak sveo sam na po-
stupke:
1. Provjera i dopuna svih bibliografskih jedinica.
2. Uvrtavanje naknadnih brojnih interpretacija bilo
u osnovnom tekstu, bilo u napomenama, to je,
zahtijevalo kako novu paginaciju, tako
i sasvim novo napomene.
3. I u skladu sa posljednjom voljom autora,
termin Bosanski Muslimani zamijenjen je termi-
nom Bonjaci, naravno samo u onim
kada se pojam odnosi na pripadnost.
Enes
5t::::);Ly
PRVI DIO
I.
("PUT ALIJE
boravak u Zagrebu, u redakciji
KnjievnogJuga sa Vladimirom od polovine
prvog godita 1918.,'1 te, osobito, njegovo stvaranje iz
toga vremena, predstavljaju za njega kultur-
nu i knjievnu prekretnicu: od dotadanjeg srpsko-
hrvatskog jugoslavenstva, koje je, prema njegovim
imalo za cilj"da srpskom i hrvatskom
omladinom proiri i ideju i ujed-
injenja sa Srbijom",'2 prema srpskom poli-
nacionalnom i kulturnom usmjerenju, pri
usvajanjem ekavice mijenja i svoj
maternji jezik; od poezije u prozi sa egzistendjalnim
strepnjama "na mostu" i ratnim "nemirima" ka neoro-
pripovijetkama sa bosanskim motivima i
ambijentom iz prolih vremena i osobenim prikazom
bosanskomuslimanskog svijeta u i odbo-
jnom doivljaju zapadnjaka i sa podtekstualnim
odnosom antipatije prema njegovu
duhu, kulturi i povijesnoj ulozi na bosanskim pros-
torima. Godine 1918. u Knjievnom Jugu
1. Muhsin Knjievni
ivot Bosne i Hercegovine dva
rata, I. Sarajevo, 1980., Str. 9., 13.,
16., 19., 21., 22-28., 29., 30., 33., 34-
38., 39., 42.
7
2. Kosta Ivo
Beograd, 1981., str. 21., Arhiv
Jugoslavije, predstavka
Skuptinskom odboru od 1. XI
1922.
objavljuje prozni odlomak u hanu, a 1919.
drugi u istom pod naslovom na putu,
da bi te iste godine, na samom zavretku ovog
na njegovoj posljednjoj stranici, bila objavl-
jena jedna biljeka: Nova knjiga Iva U tampi je
i skoro (u nakladi Dana, Novi Sad-Beograd) Put
Alije od Iva
"Put Alije /. ..; u stvari je moj
prvenac", ("s tvrdim mirom na licu",
pedeset i tri godine kasnije, Ljubi
Ova knjiga je bila ne samo izraz osobnog
duhovnog, estetskog i odnosa prema bosan-
skomuslimanskom svijetu kao istokom
i uvrnutom, nego je, preko
njega, bila i pribliavanje tradicionalnom srpskom
i recepciji srpskih
o Bonjacima, a istovremeno i za ulazak
u knjievni i ivot Beograda. "Drago mi je da
Vam se - pisao je 8. jula 1919. iz
Splita, svome zatitniku Tugomiru - "pjes-
mu o na alost, ne znam cijelu, samo nekoliko sti-
hova, ali o njima mislim svakako jo pisati. ao mi je kad
pomislim da izumire svakim danom naa stara,
Bosna, a nema nikog da biljei mrku ljepotu nekadanjeg
ivota":s (Podvukao M.R.) A 27. septembra iste
godine je izvjetavao svoga zatitnika ministra
od kojeg je molio slubu u Ministarstvu:
"Ovih dana likvidiramposao sa Knjievnim Jugom i ostajem
bez ikakva zanimanja. Razumjet da mi je teka ova
3. Nova knjiga Ive -
Knjievni Jug, 2./1919., IV, 19-24. /7-
12./,380.
4. Ljubo Sa Ivom
1968-1985. Beograd, SKZ,
1977., str. 220. U daljnjem navo-
8

5. Pismo Ive Tugomiru
Split, 8. VII. 1919.,
Arhiv gimnazije u
Visokom
neizvjesnost i da jedva Va odgovor i imenovanje.
ivot je ovdje Ja nemam ive due, ja moram u
Beograd, pa kako je da je." (Podvukao M.R.),6
Iako postoji miljenje da u vrijeme stvaranja trodi-
jelne proze Put Alije (Beograd, 1920.) "nije lu
jo bila sazrela vizija o Bosni",'7
zanimljivo je da su ovu prozu tadanji savremenici
doivljavali u rasponu od povrnog jednostranog
shvatanja kao"dobre i "historijske
humoreske" do ranog da u njoj ima
"neto od one istorijske i etnografsko-psiholoke
iz Gorskog vijenca, u kojemu su date sin-
teze":8 Ali je tada kritika osjetila karak-
doivljaj zaguljivog i sen-
zualnog" svijeta, to govori i o njenom emocionalno-
idejnom stanovitu i sklonosti, i u tome svijetu
junake koje satiru strasti u "atmosferi sen-
ali je zapaZila i tenju "da se
snano istakne bolesni senzibilitet Orijenta u svojoj
osobitoj balkanskoj arolikosti" (Ljubomir
dok se sam autor nalazi iznad svojih likova"sa ironi-
jom koja je mirna i blaga, koja nije nego se
'9
Stvorena kao povijest o slavnom epskom junaku
Aliji koji na tri mjesta svoga putovanja,
razapet erotskim nagonom, doivljava sa
enama ne da im se priblii, ova proza je,
osobito u povratnoj recepciji kasnije kritike,
kao simbolizacija traenja i za idealom apso-
6. Pismo Ive Tugomiru
Zagreb, 27. IX. 1919.,
Arhiv gimnazije u
Visokom.
7. Radovan Velika
9
sinteza (o Ivi Sarajevo,
Svjetlost, 1974., 150. U daljnjem

8. Ibidem, 141.
9. Ibidem, 138.
lutne transcendentalne ljepote izraene u liku ene i
kao alegorijana idealiste narataja, koji
su nalazili zatvorena vrata i, kao i padali u
blato.
Ona je, s druge strane, mnogo i
neposrednije, otvarala proces razaranja mita o najpoz-
natijem i najplemenitijem epsko-legen-
darnom junaku, a time i cijele tradicije junatva, slave
i mejdana kako ju je prikazivala narodna pjesma i
historija, - i to ironijom situacija u koje
pisac dovodi, vizualnim, psiholokim i
moralnim njegove vanjske i unutarnje
i samih njegovih postupaka; a uz njega i
demistifikacijom junaka naro-
dne balade, koje je historijski nevjerno
dao kao suvremenike, i skidanjem
tonova narodne predaje o njihovoj pogibiji.
Tako je na ovom
planu brisao plemenite predstave narodne pjesme, i
svodio se na uvodnu viziju jednog
izokrenutog, nastranog i dijaboliziranog svijeta nasilja
i patolokih strasti, koju dalje razviti u svo-
jim pripovijetkama tzv. faze.
U povijesti o je stvorio i razvijao
krivulju od njegova uzvienja do njegova pada. A
karikaturalan prikaz u prvom dijelu nosio
je u sebi pun naboj ambivalentnog, doivlja-
jno-idejnog stava, mada u zapletu nije lieno
u raspletu pada. "bezumni pro-
htjev da ubija i kao reakcija, i
prikazani, suprotno narodnoj pjesmi a priblino his-
toriji, kao nasilnici, pustahije isramotnici, - otvarali su
problem odnosa legende kako ju je
10
narod stvorio i predavao i grotes-
kno-pejorativne vizije toga svijeta na suprotnoj strani
dobra i plemenitosti, kao da je autor elio da pogodi u
sam nerv Bonjaka i da ga u svome
izrazu I dok se Put Alije
prirodno uklapao u horizont
srpske publike, njenim epsko-
agonaInim i nie vrste i
"duhu raspoloenja u vremenu u kome je delo nasta-
lo",*10 takav doivljaj ove proze nije moglo u
recepciji izbrisati ni ljudsko oto-
pljenje predstave u njegovoj
zanesenoj hlepnji za enom kao vizijom koja se ne
moe dosegnuti.
se postavljao problem odnosa naro-
dne legende i njene literarne transpozicije II pripove-
ci" - istakao je 1974. godine Radovan 'll i u
fusnoti naveo Nikolu koji je tvrdio da leg-
endarni Alija veliki junak i heroj, "demater-
ijalizovan "nije mogao zainteresovati
ali ga je privukao "onaj poluistorijski
Alija usmenog predanja, figura vrlo izrazita i
individualno obeleena, junak vezan za sarajevske
lokalne tradicije". Na istom mjestu je iznio i
miljenje Vladana da je "tamo gde su nai
usmeni pesnici, tamo gde su zavrili povest velikog
muslimanskog junaka, je upravo *12 -
mi bismo rekli, inverziju njegova lika i njegovu defor-
maciju. Obje ove tvrdnje imaju osnova kad je u pitan-
ju izvedba i slutnja o
Aliji lokalnih tradicija kao podlozi lika, i
tvrdnja da je nastavio, mada
10. Ibidem, 139. 12. Ibidem, 496; fusnota 89.
11. Ibidem.
11
izokrenuto, tamo gdje je usmeni pjesnik zavrio. Od
kojeg momenta, kako i u kojem smislu - to pokazuje
poredba djela sa narodnom predajom o
Aliji koju je ovaj pisac dobro poznavao, a
koja mu je posluila kao polazite od kojeg je odstupio
i u psiholokom i u i u pogledu.
To ujedno da se od samog
svoga proznog stvaranja sluio konkretnom i
motivima, koja je zatim
povezivao, proirivao, ili slobodno preina preo-
braavao, velike ekspresivne potencijale, i
u recepciji, upravo tim svojim odstupanjima.
o Aliji, koje je Kosta Horman 1888.
objavio u prvoj knjizi svoga zbornika Narodne pjesme
Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, kao prilog "K pjes-
ni IV" Alija i Vuk govori o tome kako
je Alija, sluga Husrev-begov, u mladosti "bio do uiju
i kako su ga djeca zadirkivala: a on
se "toliko... djece bojao, da su ga i kamenicama tjerali",
A u dui on je bio skroman i plemenit da "nikada nije
posjekao stabla sirovog drveta, niti je ikada odsjekao
mladih jer je da je ivo i da je
sirovo drvo grehota *13 O postanku Alijina
junatva Hormann je prenio narodno predanje kako
je on jednom, po umi u potrazi za drvima, u
razmiljao o svojoj mahani napastvo.:.
vanju: "to jadnik da od ivota radim! Ostah eljan
bijeloga svijeta! Ova nesretna uhvatila me se,
koja mi je uzrok sve moje od djece se ne smi-
jem na bijeli dan pomoliti, svako je od mene /. ..!
13. Kosta H6rmann: Narodne Str. 578., K pjesni IV, o
pjesme Muhamedovaca u Bosni i Aliji.
Hercegovini, I. Sarajevo, 1888.
12
Ali vidi muke, i od mene starijih imade koji mi
pa kad bi mi za rukom polo, da se, ma iz koje
ruke bilo, djece rijeim - od velikijeh se ne moe
mirovati. Nita im ne smijem, ni progovoriti, jer
su od mene i i E kad bi dragi Bog naredio, pa
kad bih bio jak i junak, da se s njima okuam, tadaj bi
mi srce zadovoljno bilo."*14 (Podvukao M.R.).
Iz ovog iskaza narodnog predanja jasno se vidi
elja da se rijei slabosti i oslobodi
kompleksa inferiornosti, to kao polazinu ovog
narodnog pripovijedanja treba za nau analizu
istaknuti. U tim mislima je i
opazio u travi "jako dijete, u kojeg bijae sunce
upeklo". "On sirovu granu od jele, prvi put
sirovu, i pobode je kraj djeteta, te ga zakloni od
ege." Od ovog trenutka narodna
bajka. Vila, je dijete ono bilo, za taj plemeniti pos-
tupak ponudi "da za tu uslugu to ga je
volja". A on "Ja bih najvolio, da budem jak i
junak, da me niko savladati ne moe, i da mi je dobar
konj." Ona mu na to ponudi sisu da je podoji, to Aliji
dade veliku snagu. Uputi ga kako do
dobrog konja, u kojem se motivu zapravo ponavlja isti
preobraaj kao i u prethodnom o od.
drebeta ugave kobile, koje je on kupio na pazaru,
razvija se krilati konj.
Predanje dalje kazuje, kao i narodna pjesma, o
podvizima i mejdanima, nje-
govo obitavalite smjeta u Sarajevu iznad Husrev-
begove damije, u mahali pored Sinanove tekije, i uz
njega vezuje mnoge lokalitete u okolini ovog grada, u
i posljednjim odlomkom slijedi
14. Ibidem, 579.
13
legendu. A na kraju se govori i o pobra-
timstvu s Markom, nakon mejdana s
njime, u kome vila ne pomae Marku, a
svoga pobratima, to nema za
koja prikazuje u konkret-
noj povijesnoj stvarnosti, ali irna za tradicionalno
shvatanje potovanja junatva koje ide preko vjerskih
i narodnih granica kod Bonjaka. Ali o sutini ugleda
ovog epskog junaka Bonjacima, koji su ga
podigli do kulta i simbolike, do
utjelovljenja narodne snage, junatva i vrijed-
nosti, govori na kraju sam H6rmann: "Muhamedovci
se s pravom ponose, to mogu Aliju zvati
Sarajlijom. Kada se obazremo na junatva Alijina,
onda ne biti ba osnovana poslovica koju nalazimo
u 'Narodnom blagu' /Mehmed-bega
Ljubuakal a koji veli: 'Nije Sarajka rodila junaka.' "'15
I rani knjievno-ideoloki uzor Njego
drao se pjesme, pa je
Alija u Gorskom vijencu prikazan ali
izotreno u svrhu negativnog ideo-
lokog punjenja, i u naporedbi s Markom
kao njegovim protivnikom, iako narodna
legenda govori o njima kao pobratimirna koji se trae
i, nakon odmjeravanja snaga na mejdanu, nalaze. '16 U
ovom djelu, oni su predstavljeni kao simboli
agonaInog junatva dviju strana i nosioci
vjerskog antagonizma, o kojemu narodne pjesme ne
govore. A cijela epizoda agonaInog dijaloga dvaju
svata pokaZUje se kao paralelizam suprotnih junaka,
simbola, pojmova, ideologija, i kao komparativnost
podignuta do superlativa u agonaInom pozitivno-
-------------._-
15. Ibidem, 587. 16. Ibidem, 583-586.
14
negativnom odnosu, sa asocijacijom. na
odanost tursko-islamskoj strani. *17 u svojoj
pripovijesti ne spominje odnos protivnitva jer u njoj
i nema druge, strane, ali ga njegov postu-
pak podrazumijeva upravo prikazom ovog
junaka u - karikaturalnom
od strane samog pisca na suprotnoj strani.
II doba kada su i omladina
glorificirali Marka kao jugoslavenskog sim-
bola i izraza rasne nacionalne snage - je demi-
tizirao, uniavao i podvrgavao
junaka Aliju, njegova nacionalnog suparnika
i epskog pobratima, inferi-
ornost njegova lika i njegova svijeta.
Tako je postupak u transpoziciji ove le-
gende u svemu upravo njoj suprotan. sud-
binska linija razvoja ovog junaka u predaji i narodnoj
pjesmi vodi od prikazivanja kao runog
s kojim se drugi izruguju, do junaka kojim se
narod ponosi. II pripovijesti razvoj jeobr-
nut - od glasovitog junaka do (pred enama
kao naprijed pred djecom) i do predmeta ismijavanja
i poruge. Odnosno u legendi: od banalnog,
ivota u mit u narodnom doivljaju
Bonjaka; i od mita do pada u banalnost
stvarnosti, kod Ono u se
legenda i slau jeste runo Ali
dok se u predanju vanjski izgled gubi potisnut mito-
lokom predstavom njegova junatva i plemenitosti, u
on ostaje i traje u cijeloj pripovijeci. I to od
samog na kojem i
17. Muhsin Kroz "Gorski komparativna studija. Sarajevo,
vijenac". Interpretacija i tekstualno- 1985., 315.
15
demitizacija, u hanu isto tako odvratno predstavl-
jenom, u kojem se zaustavljaju oni koji su "iz Sarajeva
putovali na istok", jer s ovom je pripovijetkom
i odbojnost prema ivotu, duhu i kulturi
islamskog Orijenta, koji je on nalazio u Bosni, uz ten-
dencioznu i dalekosenu, kosovskom krivicom
identifikaciju Bonjaka sa Turcima-
Osmanlijama, strancima i je u
prikazu viegradskog hana, koji je "zaudarao talama i
bravetinom", u kome se, arolikom raznih
narodnih obiljeja, nalazi i 'jedan perverzan individu-
um koji se kazuje hoda iz a uistinu se da putu-
je svijetom kud ga vode mutni i strani nagoni". Osim
stranaca, "sjedili su u kahvi povazdan
bogati i dokoni Turci. I povazdan se ala, smijeh, plje-
sak, glas deja i argije ili zurne, zvuk kocaka na suhoj dasci
od igre ebe, roktanje i cika putene i besposlene
di... ""18 Azatim dolazi prvi paradoks skidanja
mitskog oreola sa junaka Alije
posljednjima je stigao Pjesma
je ila pred njim. Na bijelu konju krvavih
on je jahao ravanlukom, crvene su kite bile bijelca po
a drugi, zlatom vezeni na
sjali su i poigravali na vjetru.
ga puno udivljenja i potovanja. On je
nosio slavu mnogih megdana i snagu koja je uli-
jevala strah; svi su bili za njega, ali ga je malo
ko vidio, jer je on projahao svoju mladost
Travnika i Stambola.
Oko kapije se sakupie stranci i Sluge
mu prihvatie konja. Kad sjaha i prema kapiji,
18. Ivo Put Alije
za. Sabrana djela VIII. Znakovi.
Zagreb, Mladost-Prosveta:Svjetlo-
16
st-Dravna zaloba Slovenije, 1967.,
str. 9-10. U daljnjem tekstu: Put
Alije
vidjelo se da je nizak i zdepast i da hoda
sporo i kao ljudi koji nisu navikli da
hode pjeice. Ruke su mu bile nesrazmjerno duge.
Nazva nabusito i nejasno merhaba i u kahvu.
Sad kad je siao s konja, kao s nekog pijedestala,
da se gubi strah i respekt i, kao da se izjed-
s ostalima, mu prilaziti i
razgovor. On je rado razgovarao, malo na
arnautsku, jer se mnogo godina vrzao oko Skoplja i
U govoru je bio nevjet, svaki mu je
nedostajala kao to to biva kod ljudi od djela, i
onda bi irio svoje duge ruke i kruio precrnim
kao u u kojima se nije razliko-
vala zjenica.
Za nekoliko dana posve je krug
oko jedan po jedan, pribliavali su mu se
ovi bjelosvjetski ljudi s nesvjesnom eljom da se s
njim ili da ga podrede sebi. "*19
U psiholokoj osnovi
doivljaja i izraza nalazila se ista, moda "nesvjesna
elja" da epskog knjievnom
podredi sebi i svome svijetu iz kojeg je
iziao, ali istovremeno i svjesna tenja da ga
kao takvog ponienog i predstavi i onome svi-
jetu za koji se kasnije karijerom i knjievnim radom
opredijelio. U razvoju ove pripovijesti, kada
da se gubi pred Venecijankom, i drugim
enama, pred njihovom i ljepotom, i
sniava se sa visina slave i junatva do njihove suprot-
nosti, slabosti i sve vie u njegovoj okoli-
ni odnos izrugivanja s njim, kao iz zavisti i podsvi-
19. Ibidem, 10-11.
17
jesne elje da ga unize: se zanio i, naravno,
postao smijean","ZO pie i skitnice su
mu prilaziti s te slabe strane" i ga "zadirki-
vati", a se "rugati" s njim, mu se i to
posluuje krevelji iznad glave", dok ga
"da se vas han trese od smijeha". udeavaju na nje-
gov "dogovorenu komediju", u kojoj on postaje
'JO zdepastiji i manji", a "gledaoci se savijaju od smijeha".
A kad se osvijesti i shvati da se s njime "ruglo
tjera", tada postane opasan, uhvati ga bijes, "po hanu
stade rum i lom", a kletva neuhvatljivoj eni
otkrije se kao nezado-
voljena, potisnuta strast koja je prela u silu. U narod-
noj pjesmi i predaji o takve patoloke
strasti, nema, ali je irna u
nacionalno-epskoj i detronizaciji i
stilizaciji ovog junaka i njegova svijeta. Ta i druge
crte umjetnosti,
otkrivene u ovoj pripovijeci, ostat da traju s vie ili
manje intenziteta u toku cijelog njegova stvaranja,
panju i u horizont jed-
nih a druge kao neto
neuvjerljivo, naivno, neistinito i uvredljivo, kao
neko uvredom, prometanjem junatva,
plemenitosti i ljepote u neto sasvim
suprotno, od kojeg utiska djelo ne moe
spasiti ni ljudska motivacija slabosti niti stvarni
poloaj njegovih likova i njihova svijeta u
povijesti, koju su drugi stvarali i oblikovali, a
nedobrostivo, ili predstavljali i

I sve ono to dalje slijedi u vezi s i
sredinom produava koncepciju prvo-
20. Ibidem.
18
bitnog emocionalno-idejnog zasnova i samo dalje
upotpunjava doivljaj ovog lika te
intenzivira ambijent i atmosferu
oko njega, pri pripovijest postaje "sve
U odlomku na putu ovaj junak je
se i sam tako naziva, a njemu se, neadek-
vatno historijskoj hronologiji, pridruuju
"lole i rasipnici, nasilni i sramotni, daleko poznati
po zlu", sa kojih je poznata usmena balada
skinula runa obiljeja, predstavila ih u
bolu majke nad njihovom pogibijom i ostavila da
estetski plemenito traju u narodnom
nasuprot Baeskiji koji ih svrsta "jaramaze-ubo-
jice" i *21 U predstavljanju ovi
"stari znanci" i drugovi "na putu" pred-
stavljaju istaknute reprezentante i nosioce mentalnih i
ivotnih karakteristika, koji su dalje krivili
sliku svijeta, u kojoj je malo svijetlih i
likova, dostojnih potovanja i moralnog i estet-
skog spokojstva, nego su tu spodobe roman-
egzotike, mraka i nasilja i sramote, iz
one moralno izokrenute kate-
gorije "ljepote uasa":
je stambolsku medresu, - pripOVi-
jedao je u stilu blasfemije, - pa pobjegao
mu je otac umro, i dao se s bratom na skitnju i
rasputen ivot, ali je uvijek nosio bijelu ahmedi-
ju oko fesa. I pored svih stranih pijanki i skitanja
ostalo je njegovo lice kao to je bilo, golobrado i
rumeno s usnama kao u razmaena
djeteta, samo su mu i zelene, starile i
21. Munib Balada o
U knjizi: Od zbilje do
pjesme. Banja Luka, 1983., str. 142-
145.
19
pod nabuhlim kapcima kao da su venule. A stariji je
bio visok i blijed, nekad najljepi momak u cijelom
Sarajevu, s tekim crnim brkom i velikim tamnim
u kojima je uvijek plivao zlatan odraz. Samo
je sad njegovo lice bilo hladno i mrtvo; on se ras-
. padao potajno od pogane bolesti, a niko mu nije
znao lijeka do jedan berberin s Bistrika koji ga je
hapovima i kadovima, a nikom nije htio
od ih pravi. "'22
A nakon ovoga opisa, sa moralnim i
uniavanjem ovih junaka plemenite usmene balade,
se pribliio Baeskiji, historiji i razlogu
razvoja narodne balade:
''illi u posljednje vrijeme nisu smjela u
Sarajevo, jer su da je na sve tube zbog nji-
hovih zuluma i ispada stigao iz Stambola
odgovor: da se obojica uhvate i posijeku, pa
su ih sada oko Sarajeva traile zaptije i vezirove
Toske."'23
su u ovom odlomku oni koji
opazivi promjenu na njemu i
nom zbog "tanke Vlahinje u haljini od zelena somota"
iz prvog odlomka, zadirkivati, da bi ga kasni-
je, pijanog i ponovo od Zemke
Ciganke, izvrgli urnebesu smijeha i podrugljive ale. A
on ostao u ponovo epski i
ljudski unien:
"Raspasao se pa mu spadaju i boraju se a
ionako kratke noge mu izgledaju jo i
deblje; otpasao mu se pojas od ibriima vinjeve boje
pa se za njim, poliven rakijom i umrljan
pepelom. Jedva se dri na nogama, krivuda i smjera
22. Put Alije 18.
20
23. Ibidem.
lijevo, desno. Ciganke vrite od smijeha, a
Cigani se ubezobrazili. Svirka staje.
- Ha dri ga, zemljo!
- Povuci, potegni!
- ]aalah!
A to su se popela po granama
ga iz potaje suhim iarkama. "'24
A kad se Zemka izgubi na putu pred njegovim
hvatanjem, on upade u potok, u glib. Duboko ispod
narodnog mitskog ideala, koji je razo-
rio.
U odlomku u Sarajevu, u svojoj demitizaci-
ji, vulgarizaciji i profanaciji ovog junaka,
koji "gubi dostojanstvo" do kraja i sa koga se
"skida are01 o je zaustavio
kvalifikacije: slavan i
smijean, tako je obiao po carevine. "'Z5 Da bi na
kraju dodao njegovu liku dimenziju ljudske tragike:
"Kakve su to ene do kojih se ne moe kao ni do boga?",'Z6 a
on za njima "cio svoj vijek prua ruke kao u snu":Z7 Ali
svijet njegov, na ovoj pozornici
pripovijesti ostao je bez ove humanizacije, i bez
ijednog toplog lika, prost, grub, degeneriran, okrutan,
bez due i morala, neljudski, bolesno nemilosrdan,
i u vrijeme svetog mjeseca Ramazana, i u njegovu
toku, kada se pravovjerni muslimani i
predaju Bogu u molitvi, pokajanju i dobrim
djelima:
"Tri dana prije njegova dolaska pogubljena su
nad na onom irokom gdje se
sijeno prodaje, oba - nastavljao je
ovu svoju pseudohistorijsku epizodu. - Uhvatili su
24. Ibidem, zz.
Z5. Ibidem, Z5.
21
Z6. Ibidem, 31
Z7. Ibidem, 33
ih u jednoj mehani na drumu koji vodi u Trnovo.
l ...!
Kad su bili kroz donju da im
dobacuju pogrde. su skakale sa i
bagavim nogama traile po zemlji nanule.
. -Aha!
-Hajduci!
- Sikiru za domuze!"
tako ovu svoju pseudohistorijsku epi-
zodu, je ovu scenu punio atmosferom "turske
krivice" kao stoljetnim nasiljem, pri je reflektirao
i jedan drugi, svijet u toj istoj
Bosni, prema kome su ti "Turci" postupali jo okrutni-
je, s jo vie mrnje i sadizma:
"Nisu ih smaknuli kraj Miljacke, ispod Latinske
gdje su vjeali raju i gdje bi objeeni
visili po dva dana, a besposleni prolaznici bi im
zasukivali konopac pa onda pustili, i le bi se
dugo vrtio, kao vreteno. Njih su pogubili brzo, i
odmah sa sutonom sahranili na Bakijama. " "Majka
im je izdahnula, bez jauka, kad je s divanane
ugledala gdje ih vode. "'28
Tako je pisao suprotno historiji i usmenoj
baladi o pogibiji
U ovoj hronici, o ima
"neto pomalo zloslutno inacereno", pisao je i
Radovan neto "to nagovetava totalnu
propast i povod za crnu elegiju o umiranju iskoren-
jene bolesne i bogate porodice". '29
A samu atmosferu Ramazana je zagadio i
nizom pojedinosti i razvratnih likova: "]z
se irio otar i zaguljiv zadah mesa i prena
28. Ibidem, 25. 29. 146.
22
'30 pisao je on u nastojanju da odvratnu
atmosferu Orijenta, popodnevnim posjetiocima
halvedinice, iz koje su i Arnautin zaneseno
motrili na Katinku, naslikao je sve same razvratnike u
atmosferi blasfemije i harama: "Dolazio je i mladi
pa Dervi-beg sa i podbuo od
a sad, zbog posta, ljut kao ris; i Avdica Krdalija, sitan,
mrav i ustar kao vatra, poznat ukoljica i enskar. Tu, u
halvedinici, gdje je svaka stvar bila potamn-
jela i ljepljiva od i isparavanja, bi da pukne
top i vodili duge razgovore o enama samo da zaborave
i duhan. "'31 "Jedno popodne isprebijae od i
zlovolje nekog somundiju, to je proao
- pie jo jednu sliku nasilja i
animoziteta ovog svijeta prema ljudima druge,
pravoslavne vjere, i u fusnoti: "Kako
muslimani preko dana, uz ramazan, ne pue, ne jedu i ne
piju, nisu smjeli ni puiti ili jesti pred njima, da im
ne izazivaju elju.", '32 a da je i
uzdravanje od polnog spadalo u te zabrane i
da je razgovor o enama, koji on iznosi, bio
grijean. Odnos katolika i muslimana
je, na drugoj strani, dao ne kao otvoren, nego kao pri-
jetvoran i podmukao: "... od suice, leala Ijel ses-
tra sa plavom glavom na vrelim jastucima, i
sluala apat svoje stare dadilje koja
je potajno snovala da je, bar u smrti, pokrsti. "'33 A u
shvatanju toga svijeta obiljeja "tursko" i
"bezobrazno" bila su sinonimi, ljepotu
koja pohotu Arnauta i drugih
razbludnih muslimana, i u svetim ramazanskim
danima. Ili kako razgovara "turski,
30. Put Alije 26.
31. Ibidem, 29.
23
32. Ibidem, 30.
33. Ibidem, 26..
a apatom" sa Arnautom, koji veli: "Ona je kao kruka
jeribasma, glatka i meka. Ali je ena latinskog mileta
od svake druge ene. ""34
koje raspinjan bez
zadovoljenja, "sa svojim smijenim gnjevom
i suvinom snagom", u gnjevu zbog dil do
Katinke, i to ne moe "nikog ubiti ni razbiti", nalazi u
"kupovne" ene Jekaterine, i to po danu uz Ramazan,
predstavlja zavrnu blasfemiju ove pripovijesti o ide-
alnom mitskom junaku Bonjaka, u kojemu su oni
kristalizirali sve svoje tradicionalno koga je
na liniji iskupljenja drugog, vidov-
danskog, mita i "turske krivice", razorio i demistifici-
rao; predstavlja parabole od
uzvienja do pada jedne legendarne
jednog svijeta, koji je ovaj pisac, kao
i stvaralac II dubine tada aktualne psi-
hoanalize, prikazao kroz optiku koja vidi samo nastra-
no, perverzno, nakazno i opako. "35
34. Ibidem, 28.
35. Jo je dr. Nikola
prije nagovijestio da se
"sva pitanja koja je
melanholija u
Ex Ponio pokrenula,
otada... nalaze neprestano u svemu
to je dao". "Da odgonetne sebe i
svoj nemir u svetu, krenuo je za
batinom iz davnine, stvorio svoje
"Turke i nae", i otkrio jednu Bosnu
koju dotle niko znao nije:' (Nikola
Ivo Beograd, 1939,
str. 21.). Na putu takvog
razvoja je vidio i Pul Alije
za sociopsiho-
lokom etimologijom
je istakao raspoloenje
poslijeratne mladobosanske gen-
eracije: "Mitski junak, herojski
u koga se 1914 verovalo
kao u izbavitelja, bio je 1918 anahro-
nizam." Umjesto njega izvila se "do
neba himna kao "malome,
zemaljskom". U
takvom preobraaju i "na svome
putu, da otkrije sebe kao potomka
starog bosanskog sveta, koji je disao
i stradao kao i svi ljudi, Ivo je
neke od svojih "nemira od
vijeka" najpre u herojskoj, iznimnoj
ali tako, da ju
je napravio potpuno ljudskom, u
skoro svakodnevnoj sredini, sa
ljudskim tenjama",
on kao o ovom
epskom junaku, posva-
ga bez diferenci-
ranja u kompleksu Bosne. (Mirko-
22-23.) To, nijemogao
odrati u kasnijoj analizi
postupka, u kojem
24
se jasno podrazumijeva njegova pri-
padnost
svijetu i njegovim
predajama. "U narodnoj pesmi i leg-
endi - pie on u
stilizaciji i -
Alija nije, istina, uvek daleko iznad
svojih suboraca ili zemljaka, ali je u
toku vekova doiveo da kroz
sve faze od smenog iznimka do
poluboga. Istorijski 'gazija,
pehlivan i u bosanskoj kasabi
Janji', - tako kau turski letopisci iz
XVII veka (koje on ne navodi) - bio
je, po svemu izgledu, jedan od onih
pustih krajinika, ratnik i pustolov,
egzaltiran, sumanut do samopo-
rtvovanja 'u carevo zdravlje' i za
prorokovu veru."(23.)
da nije to je takav junak
uao u narodnu epiku i izrastao do
razmjera koje na Marka
"bez i jedne smrtne crte",
do izravnavanja sa boanstvom,
kako ga u navodu,
prikazuje turski svat u Gorskom vijen-
cu. 23-24.) "Takav dema-
terijalizovan
nije mogao zainteresovati
indikativno, ali ne
kae zato; "privukao ga je l ...! onaj
poluistorijski Alija usme-
nog predanja, figura vrlo izrazita i
individualno obeleena, junak
vezan za sarajevske lokalne tradici-
je, pravo onoga usl<omea-
nog razdoblja bosanske istorije XVII
i XVIII veka, doba samovoljnih baa
i svakojakih zuluma, ali i ivog,
punog obilja, boja i strasti." U
prikazu "on je samo sla-
van i pokatkad - smean u istom
smislu i u situacijama kao
Marko, kada se nje-
gova ogromna, nezgrapna pojava ili
kada ga spopadne strah u vino-
gradu Ljutice Bogdana", poredi
interpretacijski iznad
teksta, dodaje:
Alija 'zapravo tek ovde
On je, pre svega,
slavan i smean'."
i 'smean' je
zbog ene: on "plane pred enskom
lepotom, posegne za njom, bez
razmiljanja, kao 'u snu', postaje
iskonski u strasti za telom isto
to i ostali", ali zavrava prevaren i
izloen podsmijehu, sa milju:
"zato je put do ene tako vijugav i
tajan, i zato on sa svojom slavom i
snagom ne moe da ga a
prelaze ga svi gori od njega..."
u svome komentaru
spomenuti "nemir od vijeka", zajed-
narataju, povezao
sa "nemirima" i
njama Ex Ponta, i nagovijestio
objanjenje kompleksa usamljenosti
i ene na prijelazu od intimnog
do intime njegovih likova.
"Drutvo i ena i, kao osnovni
'nemir od vijeka', boanstvo - nji-
hovu snagu je osetio i iskusio
sam; njih je otkrio i ocrtao, kobno
neumoljive, u prolosti svoje zemlje,
u ivotu svih ljudi koje je gledao oko
sebe, i u svemu stvaranju. to je
dublje zalazio u druge due i druga
vremena, sve jasnije su se ispoljavali
ovi praizvori, svega, i
dobra i zla istovremeno, u istoj
pojavi. U Putu Alije je zlo
jo blago. Ali to dalje, njegovo
sablasno u sple-
tu problema raste, dok najzad, u
poslednje vreme, ne zakloni sve
ostalo. Tako je, u sutini, celo dalje
delo jedna sve i
beznadnija borba sa zlom i
neprekidno traenje izlaza iz nje-
govog kruga."(26.) se, na
drugom mjestu, fenomenu legen-
darno-knjievne dvojnosti koji se
postavljao u kreiranju lika
"
25
je bio takav junak
koji se tukao i koji je poginuo za
Islama, a legendarni
pogotovu;
vodi svoju
ljudsku donkihotsku borbu sa svag-
danjicom i ljudima i enama, i
odblesak njegovoga legendarnog
junatva je samo tuan sjaj koji ga
smenim u i pot-
puno sredini gde se
Ne u pitanje
namjernog
postupka zato on tako upravo
sa ga sa leg-
endarno-epske visine u nizinu trivi-
jaliziranog ivota Bosne i Sarajeva II
doba osmanlijske vladavine i naroda
iz kojeg je mitski iznikao,
je jednu faktograf-
ski apstraktnu platformu
koja estetski lebdi iznad teksta i
polazi od djela kao knjievne
datosti, bez veze sa njegovim
konkretnim, stvarnosnim
korijenima, i svjesnim
namjerama od kojih je, kako je poz-
nato, polazio
fantaziji, pod pritiskom vlastitih
trauma, da afektivno intenzivira ono
to je predstavljalo
vlastitih duevnih napona i moral-
nih Sa te platforme i
svi naredni interpretatori pristupati
ovoj i drugim pripovi-
jetkama "o Turcima i naim".
se na
raspravu o legendarnom i Andri-
Slavko Leovac je za
ovog junaka, i slabog
koga obuzima za
nedohvatnim enama", izjavio da
"taj lik "realnijeg" pisac
nije uzeo iz herojskih legen-
di".{Slavko Leovac: Ivo
Matica srpska, Novi Sad,
1979.) dalje o porijeklu
ovog lika, on je ustvrdio
26
sa osloncem na Olesnickog i njegove
izvore (Tko je zapravo bio Derzelez
Alija. Zbornik za narodni ivot i
Junih Slovena, 1933., knj.
XXIX, sv. 1., 22-2R): je da ovaj
nije onaj Gerz-
Eljas o kome kae da je u
njegovo vreme sticao "sve pop-
ularnost pravovjernim
stanovnicima", koji je bio "junak i
ili onaj o kome pie
da je bio "tovani sve-
tac i zatitnik". "Kao to su to
drugi, tako su i Sarajlije prisvojile
i ga savre-
menikom Gazi Husrefbega, dali mu
kulu i posebnu u Sarajevu gde
je stanovao sa svojom starom
majkom i sestrom Ajkunom",
parafrazira on da bi ria
kraju otkrio
izvor iz zabiljeenih predanja o
ovom junaku: polazi od tih
narodnih kako ih je
zabeleio Kosta Herman", i u fusnoti
biljei H6rmannov predgovor i
studiju. {Leovac, 14.)
Na isti kao sa likom
Leovac postupa i. sa
II ovoj
pripovijeci, im izvorite:
"I ovog puta polaZi od naro-
dne umotvorine i to od onog to je u
njoj sporedno i od onog to je istori-
ja zabeleila./.. ./ Iz narodne pesme,
na primer, uzima da su
odmetnici, da ne "kabule" nikog,
sami gospodare, gospodare
kako da vole pesmu i
muziku", pie on i navodi kao .izvor
Narodne pjesme Ivana Jovana
(Zadar, 1906., str. 9-14.)
"Iz istorije - nastavlja on - preuzima
spoznaju da je to vreme anarhije i
tekih (18.)
ispod teksta Djelovanje franjevaca u
Bosni i Hercegovini (tom III. Zagreb,
1881., str. 81-109.) od Mije Vjence-
slava i Povijest Bosne u doba
osmanlijske vlasti Milana Preloga
(tom II, Sarajevo, str. 3-7.)
Sa ovom prozom -
smatra Petar - ula je u nje-
govo djelo i njegova
predstava ene kao "nedostian san
koja ima svoje izvori-
te u njegovu ranom erotsko-psiho-
lokom doivljaju kao odjek
duboke traume. tako navo-
di dvije misli, da
je "ena stare Bosne, vie
nego ita poezije Istoka", koje
pruaju dovoljno osnova za psi-
pristup
stvaranju enskih likova: "ene,
vaa sjena lei na uspavanoj elji
asketa i besanoj udnji razvratnika.
Da svedemo sve misli i tenje ovog
svijeta na njihove prvotne smjerove
i istinske motive, ja mislim da bi ih
polovica stala u toplo duplje
vaeg pazuha." Druga misao je da je
ena"otrov krvi nae". kako
Isidora nalazi Istok prije
svega u "motivu ljubavi, u eni"
("ene su sakrivene, sporedne,
ispod ivota, i nisu nego
jedino pokretne snage. Ili se javljaju
kao zlo
da je pred sobom imao
zapravo "orijentalnu deformaciju,
enu-ukras, enu-telo,
koja se ne oboava kao nego
kao posuda uitka, od koje
mistika stvara mit oblika, se
njima kao opijumom.", upozorava-
da se tran-
scendentalne kategorije, kakve su
zlo, krivica, greh, umesto seksu
imputiraju Bogu" i da tako "seks i
ena, na jedan koloritan
bivaju kod sanacija
nagona na nivou".
ne
da je i ta takva"orijentalna deforma-
cija" ene kod zapravo
jedna od predstava
Istoka, potekla iz
skog dOivljaja ljubavi kao grijeha,
te da i "ena stare Bosne ima kobni
ukus greha, neka divlja i
satanska mora slegla se u njoj".
(Petar Ivo Beograd,
1957, str 127-128.; 130.). Katinka iz
koja kune samu sebe
se da ta je to u njoj
"bezobrazno i tursko" izraava,
kao i druge neI\lusli-
manske ene,
psiholoki atavizam, "ona ostaje -
kae - nad
kojim drhte, koje ne drhti; ne drhti
od ali je proeta
o
grehu, o zlu". (Ibidem, 133.). ena,
kae "mamcem varljive
nade pretvara ivot u
put". (130.) A za da
je on "prva od onih
snanih, izvanrednih koje
iz dubine legendi krenuti u
nelagodnoj sadanjosti", a
istovremeno je i prva od "sa
simptomom /...1 egzistencijalne
razboljenosti od koje pati
mitski svet, / .../ koje su izrasle iz
tkiva legende, da bi im se istovre-
meno i suprotstavile", (144-145.)
kae ulogu
lika sa namjerom njena stvaraoca,
da bi definirao kako je
slavan i smean", zapravo
prelazni oblik, "prvi stepen deziluzi-
je, susret sa pravim stanjem sre-
dine", (145.) te da se pisac prema
njemu, ga u kontekstu sre-
dine, odnosi (147.)
ga sa
konstatira i kod jednog i
kod drugog i drugi stupanj ljudske
demistifikacije: "I kao i
u svom snu
veliku neostvarenost, a on i u jed-
nom i u drugom biti podare-
27
na koja i samu
smenom. Time iluziju,
onaj pergintovski lani sjaj, baciti u
blato." (148.) U daljnjem objanja-
vanju zapada u
kontradikciju kad kae da je ovaj
junak, u prvoj pripovije-
ci ostvarenoj "objektivnim" meto-
dom, istovremeno i "prva prava
slika drevne Bosne liena, ili privid-
no liena, pesnikovog subjektivite-
ta", ali koja pokazuje"da ima
spremnu viziju u sebi". (144., 146.)
Tu u stvari viziju,
koja postati obil-
jeje Bosne" kao projekci-
ja "teine unutranjeg
doivljaja nelagodnosti", "tog sop-
stvenog demona", prenio je
"u mitska dalekih predaka", -
sugerira iskaz o "jednom
od onih perverznih individuuma" u
ovoj pripovijeci koji se kazuje hoda
iz a uistinu se da putuje
svetom kud ga vode mutni i strani
nagoni". (141., 146.) "Te "individu-
ume" sa grozom u sebi i tako karak-
za kasniji svet", iz
Puta Alije Derzeleza, "enu, koja je
"fatalna" u drugih, intimno
bedna i duboko zatim
"degeneraciju i bolest, muku seksa
uzdignutu do sna", ti
motivi, kae u ovoj
pripovijeci "ne dobijaju, ni iz daleka,
oblike one morbidnosti koji
neto kasnije, postati jedina
stvarnost vizije; onu mor-
bidnost za koju Isidora goto-
vo s pravom kae da je prema njoj
"zapadni satanizam skoro spiritual-
na pojava", pri je "ironija
kao melem za taj ivot,
ona je vid pratanja i mirenja,
razblaava njegova trenja". (146.)
Ovim iskazima, u povodu Dene/eza
je opisao stvara-
doivljaj likova u
28
svojim pripovijetkama koji je
proiziao iz mutnih nagonskih pori-
va njegova vlastitog psiholokog
ali se uskladio i sa ro-
doivljajem Istoka u
evropskoj knjievnosti i tradicional-
nim mitsko-historijskim pred-
stavama srpske i hrvatske knjiev-
nosti, te tenjom da
u horizont srpske
publike i javnosti
na putu diplomatske karijere, to je
zapravo bilo izvan domena Da-
interpretativne metodo-
logije.
Nasuprot i njegovoj
metodi,
Milo je 1963. u svojoj knjizi
Ivo Zagonetka vedrine poao sa
stanovita o i
sutini
djela, pa je i najavio kao
koji se "izdvaja iz mase",
koji "strasno da bude neko, da
se potvrdi, da bude indi-
vidua", a njegovu "ljubavnu glad"
vidio je kao "glad za
koju bi dostigao ostvarenjem svoje
ljubavne elje, za posto-
janja koje mu, u liku ene, stalno
i koje mora neprestano osva-
jati". 16.) U poglavlju o
Bosni kao
iznosi
da je o Putu Alije Derzeleza, objanja-
vanom "unapred pripremljenim
tezama", izraen "splet
raznovrsnih "Da li je
Put Alije sa mitom
o junaku i junatvu; ili je to - indi-
rektno - nostalgija, nesakrivena isti-
na o pravom liku junaka i junatva,
groteskno mita; ili je posredi
koncepcija o usaml-
jenom, o
neizbenom ljudskom srozavanju i
padu, - jedan nov mit." (102.)
Izbjegavi tako u ovim uvodnim
narodnosno - vjersko
kulturno - povijesno
zeleza kao bosanskomuslimanskog
junaka, uz napomenu da ne odbacu-
je "primenijivost takvih gledita i
objanjenja", je
samu sutinu i
uvredljive recepcije ove pripovijetke
pripadnicima njegove sre-
dine, istakao: "No li
pripovetku bez ikakvih predrasuda,
Alija se ukazuje kao
koja ljudima slui za
uveseljenje i sprdnju; i kao to u
svakoj dobroj komediji ima
ozbiljnosti sa prisenkom tragike,
tako i Alija apsurdan u
svojoj i u svojoj
apsurdnosti, odlazi sa poprita i sa
pozornice umoran, klonuo, eljan
tiine i isceljenja." (102.) ga
sa "parodijskom
degradacijom uzvienog principa
jakog Marka u
tenji da ublai efekat
postupka prema
lezu, a tradicionalno
epski antagonizam s druge nacio-
nalne strane, je napravio jo
jednu usporedbu, ali ovog puta u
kontekstu nacionalnohistorijske
tradicije, da bi se opredijelio za ahis-
torij ski, apstraktno-
pristup ovom liku:
"... najpoznatiji, legendarni
junak narodne pesme (iz 15. veka) i
tradicije bosanskih muslimana, koga
Njego, u jednom pismu to ga citira
ubraja u hajduke, i to haj-
duke kavalijere, zajedno sa Markom
Skender-begom, Bajom
Pivijaninom i i o kome
peva u 'Gorskom vijencu', - taj Alija
u pripoveci nije
prikazan ni u jednom od svojih
slavnih podviga; '...svi su' - kae
pisac - za njega, ali ga je malo ko
vidio, jer je on projahao svoju mla-
29
dost Travnika i Stambola';
on je, dakle", - - "taj
apstraktni uzvieni princip ivota
koji dobija ljudsko i beznad-
no za ljudskim rados-
tima, za ljubavlju, za lepom enom,
primoran da nosi surovi, strani
teret svoje slave." (103.) On i
izvorite i genezu motiva
"u narodnoj poeziji i legendarna
musli-
mana", u kojoj je, pored
popularan bio Budalina
Tale, ali "dok je Tale smean sam po
sebi, Alija po jednoj pesmi
pobratim Marka, irna
ogromnu snagu, ali je ruan,
niskog rasta: njegov neugledan lik
opovrgava njegov glas proslavl-
jenog junaka, - i taj fatalni raskorak
ga (103-104.) A
na kraju svoje interpretacije
se imanentno saglaava sa
ekspontovskom psi-
hoanalizom, pitanje koje
isto kao i mladog
"Zato je put do ene tako
vijugav i tajan, i zato on sa svojom
slavom i snagom ne moe da ga
a prelaze ga svi gori od
njega." (105.)
je u svojoj knjizi iznio
da su "u neskladnom pustahiji iz
dalekog vremena, u
"njegovu isprekidanom i praznom
ivotu" poslije megdana i ratovanja,
poslijeratne generacije
"pronalazili sebe i komade svojih
polomljenih ideala", te da su
nemiri bili... nemiri cele
te generacije". 78.)
Vjerovalo se uz to u kritici,
da
"vezanost za nacionalno tlo" u nje-
govim ranim knjigama '''ima
duboko naeg, balkanskog, orijen-
taiskog', to je bio poneo u svom liku
i i to je da bude
smatran kao opti tip
karakteristika i cele
rase'." (82.) ga u okviru
psihologije njegove generacije,
da je
Put Alije Derzeleza, u odnosu prema
"raspoloenju jednog idealiste" u Ex
Pontu i Nemirima "ironizaciju
idealizma narataja
kome je pripadao" (99.), ne
pri tome kao
epskog junaka niti sred-
inu koja je ironiju doivl-
javala kao uniavanje njenih tradi-
cionalnih i uvredu vlastitog
nacionalnog u vremenu kada je
njegov epski suparnik Marko
uzdizan kao rasni ideal. U
pregledu kritike o ovom
djelu je istakao kvalifikaci-
je o rasnoj duhovitosti" u
njemu, 137.) shvatanje
ovog djela kao "dobre
isticanje historijske
"objektivnosti" kao i namjere da
slika bosanski milje i otkri-
va zapretene sevdalinske strasti,
kako u njemu ima "neto od one
istorijske i etnografsko-psiholoke
iz Gorskog vijenca", te
miljenje Ljubomira
kako sliku svijeta"
zaranja u "atmosferu sen-
s namjerom "da se
snano istakne bolesni senzibilitet
Orijenta u svojoj osobitoj balkanskoj
arolikosti".(138.) U kasnijoj kritici
se, postavljalo i pitanje,
pie o "odnosu
legende o junaku Derzelezu, kako ju
je dala narodna pesma i kako ju je
literarno obradio ali konsta-
tira da nije odgovoreno na pitanje:
"ta je pisca rukovodilo da stilizuje
narodnu legendu o u
obliku u kom je nalazimo u njegovoj
pripoveci", i smatra blisko teoriji
recepcije ali u okviru jedne, srpsko-
hrvatske sre-
dine da bi za odgovor na to pitanje
trebalo "da se uspostavi
veza duha raspoloenja u
vremenu u kome je to delo nastalo i
duha koji ta izraava original-
nom stilizacijom". (139.) U svojoj
intrpretaciji i sam ide dalje
u moralno-estetsku apstrakciju,
da pisac u ovoj pripOvijeci
daje "ponienje idealizovanog j'una-
ka u njegovoj tenji da dostigne
apsolutnu lepotu" u vidu ene,
se da je "tip ideal-
iste" generacije. (140.) Na
osnovi ovog psiholoko-moralnog
podteksta prilazi i
"demitizaciji
destrukcijom", "literarnoj demisti-
fikaciji bivih istina" i "legendarnih
nacionalne mitologije",
slui karikaturaIni prikaz
ali sa
ma, da bi prikazao sve smijene
pojedinosti "sa nekim "iscerenjima"
groteske" kao
ljudsku pozadinu, to se u vidu
gnjeva ispoljava u "bezumnorn pro-
htjevu da ubija i pa ma
koga". (141., 143" 144., 145.) On ne
usporedbu koja mnogo
govori: dok Ivo i
glorificiraju srpsku narodnu tradici-
ju kao rasnu jugoslavensku,
se ne da destruira
iako je to, kako on u duhu nje-
gove poslijeratne gen-
eracije, nego karikaturalno i tenden-
ciozno prikazuje u total-
noj degeneraciji, kao
smjenu civilizacija i
epoha, to se jo izrazitije otkriva u
jo jednom odstupanju,
prikazu i "cele njihove
/ .. ./ hronike to nagove-
tava totalnu propast i povod je za
crnu elegiju o umiranju iskorenjene
i bogate porodice, kakvu
30
u mnogim delima".
(146.) u scenama
ljudske nastranosti u i
narodnim pripovijetkama kompen-
zaciju vlastitih kompleksa i du-
evnih ali usmjerava-
je prema
svijetu, pri je sudjelovalo i
voljno opred-
jeljenje, zanimljiva je pojava "crvene
boje, i to ne u nijansi prema crnoj i
-----_._._._------
sivoj nego prema svetloj", u
opisima
ambijenta, koju
to je svakako obiljeje ekspresioniz-
ma ali i unutranjeg
(149.) Nasuprot drugim

da u iz vremena
Derzeleza "nije... jo bila sazrela
vizija o Bosni".(150.)
31
II.
DOKTORSKA
DI,7:ERTACIJA: "RAZVOJ DUHOVNOG
ZIVOTA U BOSNI POD UTICAJEM
TURSKE VLADAVINE")
Idejnu osnovu svoga knjievnog stvaranja, saglas-
nu sa emocionalnim vlastite tradicije, i
prirode, i za razumijevanje odbojnog odnosa
prema Bonjacima i njihovu svijetu, koji je
izraavao u i negativno
bojama slikanja ljudi i zbivanja, sa
probijanjem potmulih duhovnih heredi-
tarno nastranih nagona i uvrnute svijesti toga
i naroda, - otkrio je sam autor
godine 1924. u doktorskoj dizertaciji: Razvoj duhovnog
ivota u Bosni pod uticajem turske vladavine, i to prikazi-
vanjem duha i ponaanja Osmanlija u njihovoj
prelaznosti na Bosance koji su prihvatili islam. "Kada
se danas postavlja pitanje o mestu disertacije u
celokupnom delu, treba znati da se ona
svakako nalazi na prvom mestu zamanog
opusa" - pie Zoran u
pogovoru O doktoratu. - "Na prvom mjestu
zato to ona najobuhvatniji susret sa
sa Bosnom kao njegovom glavnom
temom, sa svim arhetipovima iz kojih gradi svoje
32
likove, sa svim motivima koji ga opsedaju, sa motivom.
permanentnog genocida koji u kriznim situacijama
prima oblike bezdunog istrebljenja, sa
motivom pritiska i more, stalno prisutnog
straha, sa motivom konvertitstva uza sve njegove
posledice, ali i sa motivom permanentne buntovnosti
kao obelejem 'pravog Bonjaka'. U disertaciji se moe
otkriti geneza svega to je kao knjievnik
oblikovao i iskazao.""1 (Podvukao M. R.).
Povod za izradu dizertacije bio je egzistencija i kari-
jera Ive koja je tada bila dovedena u pitanje.
Naime, nakon preseljenja u Beograd i kratkotrajnog
zaposljenja u Ministarstvu vera, je po svojoj
molbi preao u Ministarstvo inostranih poslova, pa je,
nakon slubovanja pri Vatikanu, u Bukuretu i Trstu,
12. januara 1923. godine postavljen za vicekonzula u
Grazu (Austrija). Tada je iziao novi zakon o potre-
bnim kolskim kvalifikacijama za pojedina zvanja, pa
je, diplome o zavrenom fakultetu,
bio otputen iz diplomatske slube. Jedna od
da stekne kvalifikacije, i nastavi
karijeru, bila je izrada doktorske dizertacije na
Univerzitetu u Grazu, uz polaganje potrebnih ispita."2
je za ispite odabrao slavensku filologiju kod
profesora Heinricha Felixa Schmida i historiju Austrije
kod profesora Reimunda Friedricha Kaindia, veliko-
nijemca posebne vrste koji je alio to nije ostvareno
ujedinjenje drava uz dominaciju Austrije.
L Zoran U
doktoratu. Pogovor uz
dizertaciju Ive Die
Entvicklung des geistigen Lebens in
Bosnien unter der Einwirkung der
tiirkischen Herrschaft (Razvoj du-
hovnog ivota u Bosni pod utica-
33
jem turske vladavine). - :;veske
zadubine Ive godiria I,
sveska 1., Beograd, jun 1982., str.
274-275. U daljnjem tekstu:

2. Ibidem, 262-263.
je u svojoj tezi dao naslutiti i odgovor na pita-
nje o austrijskoj politici prema vjerski podijeljenom
ivotu u Bosni, ali u molbi za polaganje doktorata on
nije spomenuo zbog je bio prisiljen da od augus-
ta 1914. do aprila 1917. prekine svoje studije,'3 to je
. isticao svakom prilikom kao prilog
svome napredovanju u karijeri:
4
Osnovnu postavku svoje dizertacije, koju je trebalo
na osnovu dokumenata i argumenata u raspravi
odbraniti, je formulirao tek na drugog
poglavlja, koje nosi naslov: irenje islama kao neposredan
uticaj turske vladavine, i to kao "odgovor za njega
unapred izvestan" i kao "smisao pojavama dat":s "Od
je to" - istakao je na tome mjestu
- "da je Bosnu, u trenutku njenog
duhovnog razvoja, u doba kada je previranje duhovnih snaga
dostiglo vrhunac, osvojio jedan azijatski narod
su drutvene institucije i negaciju svake
kulture i je vera - nastala pod drugim kli-
matskim i drutvenim uslovima i nepodesna za svako
- prekinula duhovni ivot zemlje,
ga i od tog ivota neto sasvim osob-
no. "*6 (Podvukao M. R.). Ne na
pitanje ta bi bilo sa tim duhovnim ivotom da nisu
dole Osmanlije i ostale borbe sa bogumilstvom, koje
se iz prvog poglavlja njegove radnje, -
je u napomeni obazrivo dodao: "Ovo mesto, kao i sva
ostala mesta u ovoj raspravi u kojemu se govori o uticaju
turske vladapine, ne bi trebalo 5hmtiti kan kritiku islamske
3. Ibidem, 263-267.
4. Ibidemi 264.
S. Ibidem, 268.
6. Ivo Razvoj duhovnog
ivota u Bosni pod uticajem turske vla-
34
<Iavinc. (Prevod Zorana I'.l1l1Slan-
- Sveske zadubine Ive
godina 1, sveska 1" Beo-
grad, jun 1982., str. Sl. U daljnjem
tekstu: Dizertacija.
kulture kao takve, jedino kao kritiku onih posledica do
kojih je dolo usled njenog prenoenja na
slovensku zemlju. "*7 A te "posledice" su zapravo
izraz za formiranje Bonjaka
kao junoslavenskog naroda islamske vjere, njihove
svijesti i njihove duhovne i materijalne
kulture.
Slavensku genezu Bonjaka i njihovu vezu sa bogu-
milima te sinkretizam bogumilstva i islama u Bosni
nigdje posebno ne spominje. Ali se
u samom prvog poglavlja kao analogi-
ja formulaciji o prekidu duhovnog ivota u Bosni,
iskaz da su poreklo i snana
bogumilstva, kao prepreka, stali na put
prodiranju civilizatorskih uticaja" u ovu
zemlju,*s to u kontinuitetu izlaganja predstavlja
prepreku prve, bogumiiske, faze iza koje slijedi, kao
nastavak, prepreka druge, islamske, faze. U tom
povezivanju arhetipskog duha i karaktera
bogumila i Bonjaka, koje se na vie mjesta ove radnje
je da se, i pri iznoenju jed-
nostavnih vanjskih obiljeja bogumilskog obre-
doslovlja i mjesta bogosluenja, jer su njihove "crkve oo.
bile jednostavne bez ukrasa i bez slika i statua,
koje su bogumili odbacivali kao i znak krsta; i bez
zvona, koja SU za njih "demonske trube", i bez svete
vodice koju su "prezirali" kao otrov"*9 - se ne
zadrava na sa musli-
manskih damija, iako to vjerovatno predstavlja jedan
od elemenata spontanog prelaska bogumila na islam.
7. Dizertacija, 201.
S. Ibidem, 19.
35
9. Ibidem, 39.
.s druge strane, napominje kako je "bogumil-
stvo... da Bosne i zapadnog sveta podie onaj
stenoviti zid koji islam potom jo vie proiriti i
do takve da se i danas jo, premda se odavno
raspao, njegovo delovanje kao linija razdva-
janja koju nije bez napora i opasnosti". *10 A
da je pod "zapadnim svetom" tada prven-
stveno podrazumijevao Evropu, a bogumil-
stvosmatrao sklonim istoku kao Svome izvoritu, svje-
koja slijedi nakon toga: se
uporno podjarmljivanju sa Zapada, bogumilstvo je na kraju
silom prilika zemlju odvelo pod jaram Istoka;
propaganda, se napred pomenutim sredstvima,
doprinela je i sama ovom kobnom koraku. "*11
Kao duhovne i predispozicije koje su
Osmanlijama otvorile put do Bosne on "zamrene
i nezdrave prilike", koje su doprinijele da
je jo prije 1463., po iskazu koji navo-
di, Bosna "bila sputana u verige turskih sultana":12 Ali i
postupak sultana, koji je konkretno
despotu "ostavljao slobodu verois-
povesti",*13 u toj prethistoriji. On navodi,
najzad, i prema da je patarenstvo
zapravo bila "verska zadruga, koja imade korien u dualiz-
mu ipaganskoj theosophii, dakle izvan Kao
socijalno-ekonomski faktor z;a bosansko
stanovnitvo navod iz pisma Stefana
papi Piju II: "Turci su u mojoj kraljevini
sazida1i nekoliko i ljubezni se prema selja-
kom pokazuju; da svaki od njih biti slo-
bodan koji k njima otpadne":15 a uz to i
W. Ibidem.
11. Ibidem, 41.
12. Ibidem, 43.
36
13. Ibidem, 45.
14. Ibidem, 45-46.
15. Ibidem, 47.
pobune kmetova pod vladavinom hercega Stefana
Ali u napomeni, da bi potcrtao svoju koncep-
ciju, navodi i Rankea: ni oni Srbi i
Bonjaci koji su vie voleli da se pokore Turcima nisu
ni slutili ta kakva ih sudbina pod ovom
vladavinom."*16
kako je u Bosni pred dolazak Osmanlija
bjesnila "strana verska borba", koja je otvarala alterna-
tivu ili "da se okrene Zapadu i da potpuno
u njegovom duhovnom ivotu", to kao premisa
zapravo otkriva temeljnu koncepciju ove radnje,
u skladu sa karakterom zemlje, univerziteta i
komisije kojoj je dizertaciju podnio, ili, "to je manje
verovatno, duhovni ivot Bosne mogao je da svoj izraz
pobedom patarenstva u nekoj vrsti slovenske reformacije u
malome",*17 kako je "taj vani proces
naglo prekinut" jer je, kako on kae bez skrivanja odbo-
jnosti i neprijateljstva, "najezda jednog
naroda, po veri, duhu i rasi", pri je "onaj deo
naroda koji se nalazio na viem stupnju i bio prih-
vatio veru da bi svoj posed":18
svoje razmatranje na kulturne i
duhovne posljedice toga historijskog zbivanja,
je istakao, uz projiciranje shvatanja svoje generacije,
da je tako posred junoslavenskih zemalja
linija koja je ila Dunavom, Savom, Unom, Dinarskim
planinama. "Taj zid razdvajanja podelio je srpsko-
hrvatski rasni i kompleks u dva dela, a njegova
senka, u kojoj se odvijala jezovita istorija u trajanju
morala je na rubovima sa obe strane kao teret da
pritiskuje do u daleku *19 je
16. lbidelI1, 199.
17. IbidelI1, 51.
37
Ul. lbiLlem, 52-53.
19. Ibidem, 53.
sa akcentom, vlastitu optubu
zbog historijske "turske krivice" kao teret odgovornosti,
"do u daleku bosanskim Slavenima, bogu-
milima koji su prihvatili islam i ostali "na rubovima sa
obe strane" ovoga zida kao "senka" njegova.
Jer, objanjava on: "Po geografskom poloaju Bosna bi
zapravo trebalo da povezuje zemlje Podunavlja sa
Jadranskim morem, a to dve periferije srpsko-
hrvatskog elementa i ujedno dve oblasti
evropske kulture. Potpavi pod islam, Bosna ne samo da je
bila liena da ispuni svoj zadatak, koji joj je po
prirodi pripadao, i da u kulturnom razvoju
Evrope (kojoj pripada po svojim etnografskim i
geografskim obelejima), nego je, tavie, zbog
islamiziranog elementa postala prepreka
zapadu. U tom neprirodnom poloaju
Bosna je ostala za sve vreme turske vladavine. "'20 Svoja
kulturno-historijska u kondicionalu
je zavrio imanentnom sugestijom da Srba i
Hrvata nema mjesta za Bonjake kao nosioce krivice
razdvajanja ova dva naroda i prepreke za kulturne
utjecaje Evrope u Bosni. I tamo gdje nije
u svome tekstu svaka ana-
liza njegova izlaganja, u samom izboru
mora otkriti odbojan emocionalan odnos mrzo-
voljnog koji ne moe da podnese racionalnu
raspravu o predmetu koji ne voli.
Za "proces islamizacije, toliko znacaJan po razvoj
duhovnog ivota" net obazrivo kae da
se "ne moe... i u pojedinostima utvrditi na koji se
zapravo odvijao", po slijedu novijih
20. Jbidem.
38
da su se Osmanlije u "svim snaga-
ma trudili da se prilagode autohtonim kulturnim prilikama
i da asimilaciju prepuste vremenu". Ali istovremeno i
podriva moralnu osnovu ove tvrdnje, da ne bi osporio
svoj stav o nasilnoj prirodi Osmanlija, da
se to ne smije pripisati "nekakvoj trpeljivosti, na koju
se kasnije nigde ne nailazi", i da posto-
janja zemljoposjednika i administrativnih
dostojanstvenika, u prvo vrijeme, uBosni i osobito u
Hercegovini, govori jedinp "da se islamizacija razvijala
lagano i postepeno" (sve M. R.), jer su
Osmanlije, u' tome vremenu borbi oko Jajca s
vojskama voditi o miljenju
uglednijih i bogatijih slojeva stanovnitva.*21 "Posle
pada Jajca (1528.) islamizacija napreduje bezobzirn,o i
brzo. Pred ovom potpuno je neosnovano
Truhelkino miljenje da nema primera ili dokaza prin-
udne konverzije. ",*22 ali ne ni
jedan nasilne islamizacije. On nigdje ne govori
iscrpnije ni o tekom, kmetskom poloaju seljatva u
srednjovjekovnoj Bosni, kojemu je osmanski feudal-
izam donio izvjesne socijalne olakice, osobito u
prelaska na islam, te da je ta uz
prestanak dotadanjih vjerskih progona i ratnih
nevolja, bila jedan od glavnih razloga prihvatanja
nove vjere i nove vlasti: Umjesto toga, on iznosi
dileme bosanskog plemstva i klase, kao
da su jedino oni u Bosni ivjeli: "ili u svojim rukama
zadrati vlast i na taj pristup do svih dosto-
janstava u novom carstvu, ili sve izgubiti i postati raja bez
prava i poseda" (kao da se u Osmanskoj carevini napre-
dovalo vlasti i posjeda, a ne sposob-
21. Ibidem, 55.
39
22. Ibidcm.
nosti i vojnih zasluga), - toj dilemi
neprimjerenu analogiju u srpskoj narodnoj pjesmi, u
Lazarevoj nebeskoj alternativi boja na Kosovu: da
li se privoljeti "carstvu zemaljskome" i pobijediti, ili
"carstvu nebeskome" i izgubiti u boju. *23 On jo jed-
nom svoju tvrdnju: ko je elio da pos-
jed, vlast i privilegije "morao je na kraju na
islam".,*2A se na Preloga, koji je zapravo
rekao da su "prilike favorizirale prelaz na islam",*25 i
uz to potpuno iz vida plebs, narod,
kmetove, koji su prihvatali islam iz drugih razloga,
se pod Osmanlijama.
i nadalje svoju tezu o islamizaciji kao
nasilju, ali posredno, odnosno "koliko je napred navede-
na dilema istovetna s prinudnom konverzijomff,
koliko je opet bosansko plemstvo bilo
vezano za svoj zemljini posjed kao izvor ugleda i
te kako se bosanski vlastelin, po religiozno-
moralnoj kosovskoj alternativi, opredijelio za "carstvo
zemaljsko", "veru da bi
svoju zemlju:
26
Taj mentalitet on
nalazi kod islamiziranih bosanskih vlastelina kao
"glavnu oprugu u svim ponaanjima",
po da su svoje starinske
povlastice i povelje od vladara (!), da ih iznesu na
vidjelo ako Bosnom opet zavlada koji vladar",*27 i
u fusnoti primjerom iz fra Ante
taj nemoralan postupak begova, koji nisu
oklijevali ni pred ponovnog, vulgarnog,
II A meliu daljnjim ilustri1cija-
23. Ibidem.
2A.lbidem.
25. Milanprelog. Povijest&:meudOCa.
a;manlij;kevlade, LSarajevo, s. a, 38.
40
26. UiLL'rldCijd.
27, Ibidem, 49,
28. Ibidem, 203.
ma on se sputa na razinu romantizma i
narodnog shvatanja i uklapa se po prvi put u srpsko-
hrvatsku knjievnu osovinu nenaklonjenu islamu i
Bonjacima u potezu Njego - koja ostati
okosnica i njegove knjievne ideologije. motiv
za islamizaciju", ovog puta nenasilnu, kao i to da su
islamizirani Bosanci zadravali svoja stara slavenska
prezimena, on najprije nazire u narodnoj
pjesmi u H6rmannovu zborniku:
Bog ja Rada lijepo
I sa lijepom Anom oenio,
Darovo mu deset kmeta,
Ne zove se sada Radojica,
se zove Ibro. '29
A zatim nastavlja, uz saglaavanje, s potovanjem i
divljenjem, tako svoju ranu knjievno-ide-
oloku ali i simpatiju: "Njego,
koji uvek moe da slovi kao najverniji izraz
miljenja i shvatanja u narodu, na svoj saet
opisuje proces islamizacije ovim
Postadoe lafi ratarima,
se plahi i lakomi. "'30
Da bi zavrio kako franjevac Ivan "karakterie
bosanske muslimane": "Oni su postali od
hristjanah, koji svoje gospodstvo ne
se." I dalje: "Novi zakon osigurao im je
irnanjstva i bogatstva, oslobodio od i svakog danka,
doputao svako dielo grieno, bez truda i rada mogli su
gospodst"o provodi ti. fl' 31
::''1, IbidC1l1,::;'I K,.-tJ lliir1l1.lI1n:
Narodile pjesne Muhamedovaca II
Bosni i Hercegovini, L Sarajevo,
1888.,401.
30. Ibidem, 60-61., Petar
Njego: Gorski vi;enac, VIII
41
i7(L1njl' Ik");I'.HI. IlJ::',l" 'tr. ::''l,
31. Ibidem, 61., Slavoljub
Bonjak /Ivan Franjo
Zemljopis i povijest Bosne, Zagreb,
1851., str. 143.
Kao notu daljnjeg osmanlijskog nasilja, i svireposti,
dodaje instituciju adami-oglana ("danak u
krvi"), koja je "za islamizaciju, pa prema tome i za duhovni
ivot Bosne, bila od velikog iskazom put-
nika Bartolomeja atmosferu
osmanlijske vladavine kao vremena okrutnosti i nasil-
ja svake vrste nad stanovnitvom: "Ja
nemam kojima bih mogao predstaviti kako roditelji
strano i tue, kako i zapevaju kad im decu iz
roditeljskih krila i otru oni svirepi zlikovci. "*32 A
dizertacija sve vie poprima karakter literarne
tvorevine. Ili kako je o njoj, u pregledu i
njenih obiljeja koja je odvajaju od
empirije, pisao Zoran
bitan poruke u njoj:
"...To je u prvom redu knjievno delo, koje mora imati
svoje mesto u celokupnom opusu. Ono je
knjievno po svom jeziku i stilu. I...! Ono je knjievno
po svom uplitanju narodnih pesama i narodnih izre-
ka, po svom uvek prisutnom interesovanju za literatu-
ru. Ono je knjievno po svom za egzistenci-
jalnu dramatiku danka u krvi, po svom traganju da se
iza svakog podatka otkrije ljudska sudbina, kako iza
zapisa o Turaka tako i iza
beleaka anonimnih crkvenih knjiga. Na
kraju, ono je knjievno delo i po tome to, literarno
nadahnuto, nosi poruku istorijskog iskustva prolosti
za ivot u ali i po tome kako ocenjuje i
opisuje knjievnosti za opstanak naroda."*33
Ova knjievno-estetska razmatranja,
sa visine nezainteresovanog bila bi u pot-
punosti i prihvatljiva kada ne bi isputala izvida
:\2. Ibideill, 6:\.
42
naklonost, odbojnost i kritiku, suprotstav-
ljenost prema jednom narodu, prema jednoj vjeri, jed-
noj kulturi, i predstavljala otupljivanje negativne
dizertacije, toliko bitne za glav-
ninu njegova knjievnog djela i dalekosene za nje-
gov utjecaj u stvaranju svijesti o "turskoj
krivici" Bonjaka kod drugih junoslavenskih naroda.
Tako i u vezi sa institucijom adami-oglana,
kojoj se kasnije motivski vratiti u romanu Na Drini
naglaava njene sociopsiholoke posljedice"za
duhovni ivot zemlje": "Oteta deca su l ...! uskoro zabo-
ravila roditeljsku i svoju veru i postala su
"Turci"", - on ovu prvi i posljednji
put u navodnike, to je bilo bitno za razlikovanje
Bonjaka od njihova zloupotrebnog sa
ovim nazivom. Jer su zapravo preko kasnijeg
nazivanja Bonjaka Turcima i sve histori-
jske "krivice" Osmanlija imanentno padale na njih. - i
nastavlja: "Kao potomci iskonskih, zdravih zah-
svojoj inteligenciji i sposobnosti, ta deca
su mnogo lake dolazila do i ugleda nego to je ovo bio
sa Turcima koji su bili neradni i porocima.
Odjek njihove slave i njihovog bogatstva dopirao je sve do
Bosne i delovao primamljivo za njihove sunarodnike i
""34 (Podvukao M. R.)
poglavlje dizertacije se, posredno,
Bonjaka u odnosu prema pripadnicima
i pravoslavlja i nosi naslov Uticaj
drutvenih i administrativnih institucija islama u
turskoj vlasti na ivot nemuslimanskog stanovnitva. A u
njemu je, pored stvarnih pravno-administra-
tivnog i privrednog poretka i moralnog poloaja,
43
iznio i mnoge incidentaIne i situacije
na osnovu izvora, koji dalje produbljuju
sliku jaza muslimanskog inemuslimanskog
stanovnitva u Bosni. O uslovima kakvi su bili "za onaj
deo bosanskog stanovnitva koji nije preao na islam"
informira na osnovu Hammera i Zbirke zakona
za raju (Kanun-i-raja) iz 635. godine, mada priznaje da
su oni bili na snazi "u donekle izmenjenom i blaem
obliku", s namjerom da prikae ta je sve "turska vla-
davina nametala podanicima druge vere", a to se moralo,
posredno ili neposredno, odraziti "u duhovnom ivotu
bosanske raje". Ti propisi se uglavnom odnose na
zabrane podizanja manastira i crkava, njihova
popraVljanja, koje objanjava tenjom "da svi
oni postepeno nestanu", na zabrane noenja kao
kod muslimana, jahanja konja i noenja oruja,
noenja krsta i snanog zvonjenja itd., mada
"da u praksi nije svaki od ovih propisa i
doslovno primenjivan":35 Ali on da je, po
osnovnim islama, a osobito po njihova
primjenjivanja", "raja... morala dospeti II privredno
i zavisan poloaj". Da bi izbjegli ratne namete,
kao i redovne poreze i kuluke, raja se udaljavala od
drumova i se u vie, nedostupne krajeve,
trgovci i zanatlije u gradovima nailazili su u
zakonima turskog poretka na "prepreku za svaki
napredak", a uz to su im, po!ed onog to je islam
bile zabranjene mnoge privredne djelat-
nosti. Zasnovana na zabranama inasiljima,
bez to je bilo slobodno i dobro, tako se sklapala
nepodnoljiva slika osmanlijske vladavine u Bosni i
predstavl1 ivota Bonjl1ka kao istovjernika Osmanlija.
44
Posebnu paznJu je pri tome posvetio
iznoenju zloupotreba, poniavanja i nasilja na
osnovu hronika i spisa Ivana Franje
(koji se otkriva kao blizak
shvatanjima, i kao vana karika u lancu
njegovih inspiracija), ali i zaobilaenja mnogih
kanuna ili lukavstvom od strane
fratara. u svoje izlaganje uvodi i
izvore koji govore o nasilju pojedinih osmanskih nam-
jesnika: koji flU svojoj potpuno u islamskom
smislu i duhu pisanoj istoriji", naziva Delali Hasan-
pau "glasovitim razbojnikom", s napomenom da su i
Bonjaci trpjeli njegove zulume; zatim, opet
iskaze o Jegen Osman-pai te
nasilniku Bostandi Sulejman-pai,'36 ali proputa da
da su to bili Osmanlije koji nisu pravili raz-
like u svome ponaanju i od kojih su na. prvom mjes-
tu stradali buntovni Bonjaci. Osjetivi,
i negativni totalitet svojih ilus-
tracija o osmanlijskim a ne
istraivanja doktora znanosti
je u jednoj fusnoti naknadno dodao, ali sa
odbojno invektivom prema islamu: "Radi
i potpunosti prikazivanja valja da je
namesnicima bilo ljudi potpuno ispravnih i nepodmitljivih,
koji su pokazivali smisla za dobro zemlje i imali razvijen
pravednosti - iako u islamskom smislu." "Pored
Bosanaca, Gazi Husrefbega (1506) i velikog vezira
Mehmed-pae (1564-1579), su javne gradnje
i danas svedoci njihovih nastojanja za optu korist, bilo je i
drugih pravednih i plemenitih namesnika. Murteda-paa
(1623-1626), Bosanac, kao namesnik, davao je siro-
:J(" lbid<:ll1, 101-lln.
45
tim devojkama miraz, da bi tako umnoio muslimansko
stanovnitvo koje se bilo proredilo. Upor. 1. e., p.
62. "'37
I uslovi za razvoj kulture, kao drumovi,
potanski bili su nepovoljni,
prepreku za i tekovina
progresa i evropske civilizacije u Bosni", a pogotovu tam-
parija i novina koje su osnovane tek pri kraju
osmanske vladavine, objanjenjem, i uz
povezivanje islama i mentaliteta Osmanlija sa "nez-
dravim konzervativizmom" Bonjaka, "bogumilskih
potomaka": da su "moda vie nego pritisak, korupcija i
javaluk turskih vlasti, kulturno uzdizanje raje
/.. ./ netrpeljivost i konzervativan duh
muslimanskog elementa". '38 "Svi Bosne i njene
prolosti", - je na kraju ovog
poglavlja, - "kako srpsko-hrvatski tako i strani, saglasni su
u tome (i svi oni to manje ili vie da je uticaj turske
vladavine bio apsolutno negativan. " I nastavio te
negativne karakteristike na Bonjaci: ni onom delu
Junih Slovena koji je preao na islam Turci nisu mogli da
donesu neki kulturni sadraj niti neki vii istorijski
smisao. "'39
Ada bi dokazao ovu svoju tvrdnju, nakon obimnog
poglavlja o "duhovnom ivotu dela sta-
novnitva" u njegovu otelovljenju, lite-
rarnom i kulturnom delovanju franjevaca", u kojemu je
i prostor, dao Ivanu Franji te
poslije znatno ueg poglavlja o srpsko-pravoslavnoj
crkvi i njezinu djelovanju "kao odraZlI duhovnog ivota
.';-. Ibid,'III,
38, Ibidem, Y5, Y7.
46
:;0 Ibid"III, JillJ.
pravoslavnog dela stanovnitva" pod osmanlijskom vla-
davinom, - je dodao "Prilog: Hibridni pisani
spomenici bosanskih muslimana kao pojavni oblik delovanja
islama na ovaj deo stanovnitva". Nakon uvodnog gener-
aliziranja i koje je zapravo predstavljalo
identifikaciju Bonjaka sa osmanlijskom kako
je "onaj deo bosanskog stanovnitva koji je preao na islam"
i u vrijeme osmanlijske vladavine "vlada-
kastu, koja je sve svoje snage ulagala u prvom
redu na osvajanje, azatim na odbranu poseda", - je
postavio vrednosni okvir bosanskomuslimanskog
knjievnog stvaranja kroz sa koncepci-
jom o njegovoj stranosti i karakteru:
"Duhovni ivot te kaste skamenio se u oblicima religi-
je i nepoznatog jezika",'40 da bi tu okvirnu postavku na
kraju Priloga zavrio ideolokim "I na
ovom delovanje islama pokazalo se kao krajnje
i neplodno. "'41 Iako je do tada bila objavlje-
na dizertacija Bonjaci i Hercegovci
u islamskoj knjievnosti (Sarajevo, 1912.) i knjiga
Sejfudina Kemura i dr. Vladimira Die ser-
bokroatische Dichtungen bosnischer Moslims aus
dem XVII, XVIII und XIX Jahrhundert (Sarajevo,
1912.) te poglavlje o ovom knjievnom radu u
Prelogovoj Povijesti Bosne u doba osmanlijske vlade
(Sarajevo, s. a.), koju on u dizertaciji navodi,
je zaobiao ove studije i
nekorektno i s omalovaavanjem iznio ovo bogato
knjievno stvaranje Bonjaka na nepune tri stranice
svoga teksta, da bi i ovim podeavanjem rasprave i
njenih rezultata potvrdio i "dokazao" svoju osnovnu
tezu o pogubnosti i neplodnosti turske vladavine i ori-
-to. lbi,klll. Ili:".
47
jentalno-islamske kulture u razvoju duhovnog ivota
u Bosni, i kod"onog dela stanovnitva kojije preao na
islam". Jer u protivnom, da je iskoristio glavne studije
samo o ovoj pisanoj literaturi, da usmenu
knjievnost Bonjaka nije nigdje ni spomenuo a ni
knjievni rad iz doba Preporoda, - bi bio
kontradiktoran temeljnoj koncepciji dizer-
tacije.
"Pojedini muslimani iz Bosne" koji su se bavili "nekom
knjievnom su to "uglavnom izvan
Bosne, u Carigradu na turskom (odnosno arapskom i.persi-
jskom) jeziku", kae veliki broj
stvaralaca u zemlji, ali da je taj
jezik "njihovih istovernika u Bosni bio samo donek-
le poznat ili potpuno nepoznat". Time je zapao u
nedosljednost sa svojim vlastitim knjievnim stvaran-
jem u kome je te ljude koji nisu znali turski jezik stal-
no nazivao Turcima, a u iskazu da njihovo stvaranje
"ne moe biti predmet naeg rada jer su oni po jeziku i po
duhu pripadali sferi druge kulture", '42 on je, ne
studije koje je mogao u kojima se upra-
vo duh i patriotizam i bosanska slavenska
svijest i ponos ovih stvaralaca zbog svoga porijekla,
iznio jednu bitno tvrdnju. Njihovim
iz razmatranja, zbog jezika na kome su
pisali i vlastite kulture u kojoj su svojim djelima
on se, s obzirom na
latiniste i ruskoslavenske i slavenoserbske pisce u srp-
skoj knjievnosti, pokazao metodoloki nedosljedan i
prema orijentalskim knjievnici-
ma koji su pisali na orijentalnim jezicima.
42. ILJiLIcIll, 11;7.
48
o alhamijado-poeziji on se izrazio s potcjenjiva-
njem, ali je nije a priori odbacio, uglavnom
negativnu ocjenu Stojana a da se nije
posluio iscrpnije ni uvodnom
studijom ni Kraussovom radnjom, iako ih on biljei
ispod teksta. Ovu knjievnost on je kvalificirao kao
''jedno makar i duhovne delatnosti
bosanskih muslimana", kao "pokuaje
pesnitva" od XVII do XIX na "srpsko-hrvatskom
jeziku pisane arapskim pismom", iako su ovi stvaraoci
svoj jezik nazivali bosanskim. II kratkom his-
torijatu istraivanja ove knjievnosti on je naveo
Aleksandra Giljferdinga, dr. Otta Blaua te Kemuru-
ali je istakao: "Broj ostvarenja, kao i
njihov kvalitativni je neznatan", ove
pjesme samo kao "zanimljivu pojavu hibridne pismenos-
ti i kao konkretan primer uticaja orijentalne kulture na
Slovene". '43 Za nastanak ove knjievne pojave kod
Bonjaka on je iznio dva bitna elementa, jezik i pismo:
"Bosanci muslimanske vere su, dodue, svoj mater-
nji jezik", kae on, mada su iz administrativnih islam-
skoinstitucionalnih potreba preuzeli izvjestan broj
turskih i arapskih izraza i "preneli u srpsko-hrvatski
jezik", kojima se broj sastoji "od oznaka za
moralno-religiozne pojmove islama":44 S druge strane su
se zbog "Korana", koji su "kolska deca morala da oo.
i napamet - to ne da su ga morala i razumeti",
- upoznavali i sa arapskim pismom. I dok je za bosan-
ski (,srpsko-hrvatski') upotrijebio izraz "svoj maternji
jezik", a za turski istakao da je dijelu
Bonjaka ostao i nepoznat", za arapsko pismo nije
upotrijebio "svoj e", vjerovatno stoga to je uz srp-
-n. IL-idem.
49
sko-hrvatski jezik smatrao (a moda i latinicu)
kao njegovo prirodno i neodvojivo grafijskoobiljeje,
kao da ova dva pisma nisu izvedena iz i latin-
skog. Stoga je ovo pjesnitvo i nazvao "hibridnim", to
se, prema ovakvom i u njegov-
im razmatranjima o kontaminaciji i simbiozi konstitu-
tivnih elemenata i narodnosnog identiteta
Bonjaka, ali sa prevagom prema stranosti tursko-
islamskog duha u kulturi i moralnom podrazumije-
vanju njihova renegatstva i U pokuaju
leksikonske informacije o alhamijado-pjesnitvu, uz
nagativna knjievna te nje-
gove prirode" a zaboravljanje istog
takvog karaktera u staroj knjievnosti katolika i
pravoslavnih, - je napravio i neke bitne greke,
to govori o njegovoj povrnosti: Poto je
iznio da se arapska abeceda primjenjivala "u
nedostatku obrazovanja na svom jeziku i na svom pismu",
on je, nakon informacije o ilahijama i kasidama te
formama, napisao sa odbo-
"Prirodno je da su ta ostvarenja bila
proeta turcizmima, ada je jezik, ukolikoje srpsko-hrvats-
ki, bio unakaen i utisnut u ruho poetske forme.
Rima je gotovo uvek pogrena i nepravilna, celokupan ton
je suvoparan i ne retko trivijalan. "*45 Ali je priznao da su
neka od ovih ostvarenja, "na primer didak-
pesma Avdija"; postigla veliku popularnost u
muslimanskom stanovnitvu:
46
Pogrijeio je, me-
kad je objanjavao zato se prijepisi ovih pje-
sama "bitno... razlikuju kako u pogledu oblika tako i po
svom sadraju": nije ni moXlo biti ako se uzme da
-t-t" Ibidl"lll,
45. Ibidem, 189.
50
su sva ta ostvarenja pisana jednom azbukom koja
ne poznaje znakove za samoglasnike i usled toga otvara
iroku za zbrku u ortogyafiji i za u
smislu. ",'47 to nije u potpunosti jer su ti alhami-
jado-tekstovi vokalizirani.
/ Da su koncepcija i unaprijed dati
dizertacije i u komisiji za njenu ocjenu iza-
zvali sasvim reakciju,
referat profesora dr. Heinricha Felixa Schmida. U
njemu je uvodno, uz pozivanje na mjerodavne
istaknut kao novelist" u srp-
sko-hrvatskoj knjievnosti, i time pomjeren na drugu
stranu od kulturnohistorijske nauke, ali koji za
svoje novele uzima iz narodnog ivota Bosne u doba turske
vladavine", i koji tradiciju ivo prisutnu u njemu,
povremeno pomognutu "intenzivnim arhivskim studija-
ma", - "oblikuje istorijski verno" u svojim
je, prema miljenju profesora Schmida, uspio
da u svojoj studiji izbjegne dvije protivpoloene
greke dotadanjih s jedne strane, "prece-
njivanje pozitivnog turskog duha i islama po kultu-:-
ru Bosne" i, s druge strane, "potcenjivanje upliva turskog
sistema vlasti po ivot i narodni karakter nemuslimanskog
ivlja". A nakon ove postavke,
koja razlikuje i razdvaja "turskog duha i islama po
kulturu Bosne" od "upliva turskog sistema vlasti na
nemuslimansko stanovnitvo", Schmid je izrazio ozbiljnu
zamjerku
jednostranosti, je pogodio i u samu sutinu nje-
gove intelektualno-moralne i emocionalno-estetske
strukture: "Jedna od autorovih teza, njegovo poricanje
s'vakog za kulturu podsticajnog uticaja islama i Turaka,
r Ibi,knl, IllI.
51
ostati bez prigovora, bez obzira na mnogostruke argu-
mente kojima podupire ovu tezu; upravo na ovom
njegovom istraivanju postavljene su izvesne
granice usled prostorne nedostinosti i nedostupnos-
ti turskih izvora."*48 Zoran se, kasnije,
na ovu napomenu profesora Schmida nadovezao da
je djela "moralo l ...! biti
i miljenja da nije razumeo islam kao religiju,
kao zajednicu, kao ideologiju i kao civilizaciju (na
primer, Aleksandar Ivo i
Islama", Delo Ive u kontekstu evropske
knjievnosti i kulture. Zadubina Ive
Beograd, 1981, str. 505-516)",*49 te da "ovo nera-
zumevanje moda i jeste razlog to dizer-
-lo. Rderdl o JiLalaciji Ive
.,. profesora dra Hajnriha
Feliksa mita. Prilog uz prijevod
dizertacije, Sveska ZlA, 1./1982., sv.
1., str. 241.
49. Aleksandar Ivo
i Islama". U zborniku
Delo Ive u kontekstu
evropske knjievnosti i kulture,
Beograd, 1981.,505-515. U daljnjem
U uvodnom
dijelu svoje studije je
najprije objasnio pojam iz
njena naslova: da se "po arapskom
sistemu ranog srednjeg veka, to bi
vremenski odgovaralo otprilike
dobu kada su Srbi prelazili na
zemljina kugla... delila
na dva dela: Dar al-Islam
Islama", mi bismo danas rekli "Svet
Islama"/ i Dar al harb rata",
to jest deo zemljine kugle koji tek
treba da bude doveden pod okrilje
islama i njegove civilizacije/." A
poto je "Svet Islama" ... ne
samo pozornica, nego i duboka
52
pULddil1d, \'LliJ,.lIll1 ddu I1jq;lI\iih
Iza mene najboljih/ tekstova",
on zahtijeva, prema
dVije vrste analize: jedna bi pred-
stavljala
odnosa prema njegovim
ma, "Turcima, musliman-
ima, muslimanima iz drugih kraje-
va, Srbima, Hrvatima, pravoslavn-
im, katolicima, Jevrejima", "u kojoj
bi se paljivo pratila upotreba
svakog od tih imena, termina, nazi-
va i pojmova i njihove promene
koje postoje tu i tamo, i nar-
avno ne a gde bi se
istovremeno pratio i svaki
uzdah, gnev, podsmeh ili aoka, i
rastaka strpljivo atmosfera dru-
tava i vremena, situacija i obrta,
koji su polako i neprirnemo menjali
te zajednice i pojedince
njima"; druga bi bila provjera
"koliko je bio u ono
to specijalisti zovu 'islamologija', a
laici mnogo ire 'orijentalistika"'.
"Drugim /trebalo bil pogle-
tacija 'jo nikad nije objavljena na srpskohrvatskom
jeziku i potpuno je nepoznata kao svako
ddt} lLbhLd std Jl: I\ndnc LBdU i
razumeo la onda i ta je
mogao znati i razumeti, i
kojih "pomagala"l o islamu kao
religiji, kao zajednici, kao ideologiji
i kao civilizaciji, i naravno njegovoj
evoluciji. to bi pokuati
nazreti kroz njegova dela do koje
mere 'Svet Islama'
na poznavanju osnova koje
obeleavaju od pamtiveka celokup-
ni islamski svet, i koje su oduvek
davale normu islamskom drutvu i
islamskim zajednicama. A te su
osnove izvanredno precizno defi-
nisane, neuporedivo bolje i pre-
ciznije nego to se to
misli i veruje. jednom
proveriti do koje mere je bio
u verske probleme islama i
islamske zajednice, u pravne i
pravno-teoloke probleme, u ideo-
loke probleme Ikoji su se u islamu
vrlo brzo pojavili!, ti probleme
organizacije toga drutva, u nje-
gove socijalne, ekonomske i admin-
istrativne probleme, sisteme i
reenja, i najzad u kulturna i
stremljenja i
toga sveta." 1505-506./.
Iz ove druge analize, koju je
na ovom mjestu tematski
uz napomenu da
biblioteka "ne prua
nikakva saznanja u vezi s
njegovim interesom za islam", on
se u svojoj studiji zadrao na "samo
nekoliko takvih fragmenata" 1507./,
u oblasti: al
Verski problemi, kult i dogma; bl
Izvori prava, versko-teoloke
nauke i pravni problemi: vl
Ideoloka strujanja i pokreti; gl
Urg,lI1lLd clunu-dd I1llnisl rdli v ni
problemi. Na osnovu analize frag-
menata teksta,
je na kraju doao do "Iz
stranica koje prethode proizilazi da
je teorijsko poznavanje
Islama' bilo uglavnom
povrno. Moemo se pitati ta je bio
uzrok tome, a i to da li ta
ima bilo kakvu vanost?
1.. ./ to se uzroka, moemo ih
samo 1.. ./ to se
odraza tog nepoznavanja
Islama' na delo, mi
se da ono nije imalo nekih ozbiljni-
jih posledica ni na analizu situacija
i islamskih
drutava i pojedinaca se on
mnogo bavioi, ni na njihovu global-
nu viziju te "Orijentalne Des-
potovine" - kako je on video i shva-
tio Otomansku imperiju." 1514-
515./.
komentare Popo-
koji se odnose na odgovara-
mjesta u opusu mi
donijeti u toku izlaganja ove
knjige. Osnovanost
u vezi s An-
nepoznavanjem
Islama", a osobito o malom
tog nedostatka za djelo,
na "analizu situacije
i islamskih drutava i
pojedinaca" te na "globalnu viziju"
Otomanske Imperije - pokazat
analiza djela u
ovoj knjizi, uz otkrivanje one crne
mrlje u njegovoj
dui, kroz kojU je doiv-
ljavao kulturno-povijesni svijet
Istoka i islama, Bosnu, Turke i
Bonjake.
53
delo koje je stavljeno pod sumnju i na
nje' !Predrag Palavestra, Skriveni pesnik. Prilog
biografiji Ive Beograd, 1981, str.
6/."'50 Pri kraju svoga referata Schmid je, u povodu
primjedaba na dizertaciju, napisao i sli-
seminar namerava da tampa
ovu raspravu, pa autor zbog toga imati da produbi
pojedina zapaanja i posebno da proveri u kojoj meri
se pojedine pojave koje belei mogu pratiti, a moda i
blie odrediti van Bosne", i pri tome je, ostalim,
naveo "pravnu situaciju vlastelinske zemlje" i "izla-
ganja o bogumilstvu":51
se, nikad vie nije vratio svojoj
dizertaciji "da produbi svoja zapaanja" jer i nije elio
da se ona objavi, poto bi time otkrio vlastite intelek-
tualne tenje i emocionalno-moralne motive svojih
knjievnih djela koja su kod Bonjaka izazivala reakci-
je, nego ju je krio od javnosti i ne ni
da govori o njoj a kamoli da je uvrsti u svoja sabrana
djela, tako da je ona, nakon uvida u nju koju
je godine 1974. Radovan tampana
tek poslije njegove smrti.
U Fragmentarnim varijantama uz tezu, koje
su objavljene u prilogu njena prijevoda, uz
delikatnog moralnog njenih postavki, iznese-
na je i jedna ograda, na od
"zloupotrebljavane teme" Turaka u literaturi, u poeziji
pa i u nauci: "Naa tradicionalna i plsana knjievnost
je od Turaka boiji, neku vrstu straila, koje
se moglo slikati samo crnim i krvavim bojama, i o kom
se nije moglo mirno govoriti ni hladno misliti. Naa nauka
podle:;;ala je i sasvim razllmliivo tome prirodnom i
54
opravdanom Ali u svjetlu novijih
ispitivanja, sa distance promijenjenih historijskih prili-
ka, "nije se mogla odrati predstava
kao predstavnika zla, nereda i poroka", te da
u savremenom posmatranju turskog reima
u naim zemljama "ne kritikujemo islam i islamske
ustanove, kojima je bilo, i ima, i takvih koje su od
visoke moralne i vrednosti, nego samo primenu
turskog dravnog reima koja je za nae zemlje, o tom sum-
nje nema, bila fatalna." _*52 objanjavao je obazrivo
uz ukazivanje na "prisilnu simbiozu islama i
u kojoj se mogu opaziti "kod boljeg posma-
tranja", dva suprotna fenomena: "vere se sve vie
i jedna od druge i u isto vreme podleu,
manje ili vie, uplivu koji vre jedna na drugu. "*53
na osnovno shvatanje
o pogubnom utjecaju islama i Turaka na duhovni ivot
Bosne izraeno u dizertaciji, i na njegovo knjievno
doivljavanje i prikazivanje Bonjaka kao (slavenskih)
Turaka i njihova duhovnog i ivotnog svijeta, ne moe
se dojam o njegovu pripovijedanju upravo kao
izvjesnoj vrsti neoromantizma, koji se moe dokazati
u svim njegovim estetskih vidovima. A da je dizertaci-
ja bila izraz "najdublje preokupacije" kandidata Ive
koju su osjetili i komisije Schmid i
Kaindl, i u svome pogovoru,
prije toga, saglasno francuskim poststruktu-
ralistima, da je prije njenog nastanka morao postojati
"nekakav genotekst, moda u sferi
znakova, iz slika i predstava, u kojoj se
nejasno poneto ili mnogo od onoga to smo
,)2.. Ivu .\ndrH. . i lllbl\\L'l1tclfne L,'lQK2..... V. 1., :--lr. I.'.i.
varijante uz tezu. - 53. Ibidem, 255.
55
uneli u sebe i to nosimo u sebi, kao svoje emocije i
svoja o utiscima u naem susretu sa svetom, iz
dijaloga koje smo vodili sa vrednostima i shvatanjima
sa kojima smo se sa delima drugih autora -
uopte sa smislom koji darujemo i zbi-
vanjirria koji neprekidno prolaze kraj nas i koji nas
i nose sa sobom ili nas ostavljaju, ali ne bez
traga." Iz toga genoteksta se oblikovati,
znacima, fenotekst, u koji
ulaze fikcije i refleksije da bi se na kraju
oblikovale kao realnost":s4
U najdublji nukleus kul-
turnohistorijskog shvatanja o Turcima i utjecaju isla-
ma, o Bonjacima i njihovu svijetu kao slavenskom
derivatu toga utjecaja, i u samu sr stva-
ivljenja i knjievnog izraza iz ove sfere, -
ulazi i rano shvatanje o vladavini Turaka kao
vladavini" u tzv. Mladobosanaca,
i "njegovih drugova, mladih m\lslimana koji su se bili
opredelili za revolucionarni pokret bosanske omla-
dine",'ss kako to oprav-
danje za negativizam; ali ulazi i
misao iz istog izvora o "verskoj podeljenosti; a time
ujedno i kulturnoj, duhovnoj i misaonoj podvojenosti
na tri strukture, koje su nam bile donete spolja", kao
arhetipovi doivljaja svijeta Bosne i
Bonjaka, kao njegov genotekst. Jedno je,
nesporno nakon svih ovih strukturalno-fenomeno-
lokih razmatranja: sve to slijedi u
stvaranju nakon 1924. godine samo je
knjievno razvijanje ideologije njegove doktorske diz-
ertacije.
56
III.
("PRIPOVETKE", 1924.)
Nije prva knjiga pripovijeda-
ka, u kojoj je deo Ibio/ vezan za ivot musliman-
sko-turskog ivlja u njegovoj etnografska-istorijskoj aro-
likosti", *1 izila u isto vrijeme, iste godine 1924., kada je
on na Univerzitetu u Grazu odbranio svoju doktorsku
dizertaciju. *2 Ta istovremenost pokazuje zapravo
razne vidove rada koji se izvode iz istog
doivljaja i stanovita. U crnu sliku Bosne i bosansko-
muslimanskog svijeta, koja je kao njegovo unaprijed-
no saznanje o pogubnom i nastranom utjecaju turske
vladavine i orijentalno-islamskog duha formulirano u
dizertaciji, a u njegovim pripovijetkama
u obliku galerije patolokih likova i mozai-
ka pervertirani h scena, tl kojima izvitoperene strasti
l. 11>6.
2. Knjiga je izila pod naslo-
vom: Ivo Pripovetke, Beog-
rad, SKZ, kolo XXVII, 1924. O tome
je u maju 1973. godine, go-
vorio LjUbi "Tada, 1924.
godine, bilo je tee u Srpsku
knjievnu zadrugu nego u carstvo
nebesko. Zadruga i ja smo
vrnjaci: smo iste godine. Za
ovu zbirku dobio sam i knjievnu
57
nagradu; lu je bija i Jedina llclgrada
koju sam i dobio pre rata. je o
nagradi Srpske akademije iz fonda
Ljuba koja se davala
knjievnicima. Nagrada je
iznosila, mi se pet hiljada
dinara - za ono vreme to je bila lepa
suma, mogao si deset volova da
kupi za taj novac, - ali smo ga moji
prijatelji i ja za spiskali... !Ljubo
Sa Ivom
dolaze do vrhunca sa kojeg nema povratka osim
produetka u bjesnilo poroka, i koje daleko prelaze
okvire "ljepote uasa",*3 - u tui takvu
sliku Bosne prirodno je ulazila duhovna
sklonost i za pervertiranim
psihopatolokim likovima, seksualnim manijacima,
sadistima i scenama ludila i
A poto je za junake toga sataniziranog svijeta,
selekcijom i redukcijom opakosti i duevne pom-
jerenosti uzimao Bonjake kao izdanke islama i Istoka,
s kojeg, prema evropskom crno-bijelom
uvjerenju i anatemi jo od srednjega vijeka,
dolaze sve krajnosti zla i nastranosti, njegova pripov-
umjetnost je bila posljedica i, knjievno
oslobodena, ilustracija dizertacijskih intelektualnih
Beugrdd, l \J77, ,lr. 22U-221.1.
3. Bio je to velik nazadak u
odnosu na stavove srpske knjiev-
ne kritike prema prikazivanju Bo-
njaka u knjievnosti, izraene u do-
ba austrougarske vladavine u Bosni
i Hercegovini. Instruktivan je u tom
pogledu Nikole umonje,
jednog od Bosanske vile,
koji je pod naslovom Muslimanstvo
i naa knjievnost objavljen u
Strailovu 1887. po
strani namjeru koja mu
lei u osnovi, je
odnos ovog pisca prema
slabim knjievnim djelima kasnog
romantizma u kojima je dolazilo do
izraaja "turkofobije",
kako ga je kasnije nazvao Jovan
i potrebno je istaknuti ideju
tolerancije i bratstva kao
imperativ vremena. "Jer Muhame-
dovci u Bosni i Hercegovini" - kae
se u - "krv su nae krvi, lis-
tak nae gore, a sinci davnanje,
jedne nae majke. Pa bi trebali za
ljubdv sluge, Ld IJubdV brdblvd s
njima da se uzdrimo od svakoga
ruganja i nji-
hovih svetinja." Taj stav je 1912.
potcrtao jo Vladimir u
Bosanskoj vili. dobro vre-
menitost pojedinih motiva i stavo-
va u knjievnosti, se u svo-
me Muslimalli u naoj ranijoj
knjievnosti osvrnuo na rani-
je karakterizacije Bonjaka kao ne-
polubarbara koje imje "u
i nevjerovatnoj mjeri
davala naa pripovijet-
ka", da se ti pogle-
di moraju mijenjati uporedo sa pro-
spomenika njihove kul-
ture, a sa svoje strane on je dao pre-
gled bosanskomuslimanskog knji-
evnog rada u starijim razdobljima.
Sve je to sluilo uklanjanjupregra-
da nacionalnih knjievnos-
ti, intimiziranju njihovom
taocima bez razlike vjere i nacional-
nosti.
58
postavki i prirodna faza u razvoju, ispoljavanju i
ekspanziji njegova duhovnog ivota, u
vlastitih negativnih napona prema Turcima, islamu i
muslimanima. U dizertaciji je to negativno
odbojnosti i mrnje bilo potisnuto intelektualnom
raspravom, dok je u njegovim pripovijetkama ustupa-
lo pred ekspanzijom doivljaja i vlastit-
om unutarnjom i nagonom za njegovim
izrazom, o duboko doivljene mor-
bidne scene kao iz kakvoga psihijatrijskog
Nije to bila vladavina psihoanalize u
tadanjoj suvremenoj literaturi, nego duboka stva-
podudarnost i unutarnja potreba za izra-
avanjem patolokog, poto je u viziru njegova tradi-
cijskog koda i orijentacije jedini
prirodan i slobodan otvor tome negativnom izrazu bio
prema Bonjacima, kojemu se mogao bez tete i
posljedica, uputiti, pa se prema njemu i usmje-
rio onako kako je Putu Ali;e
4. "Kategorije zla, greha, kriv-
ice, iskupljenja, pije i po
svojoj etimolokoj prirodi, ukazuju
se u samo kao
'odozdo"', - pie
"Takvim ih visoko
razvijena svest o psiholokom."
Grijeh, krivica i zlo u
pripovijetkama prikazujU se,
prema miljenju, na
dva od kojih je prvi opisan i
sadran u konstataciji tih pojava,
bez konkretne akcije i bez subjek-
tivnog osmiljavanja tih kategorija
u a manifestira se u
pripovijetkama Most lin epi, Kod
kazalla, Trup i dr., dok drugi
predstavlja konkretan proces do-
ivljaja u samoj "detaljan
59
prikaz njene unutranje bolesti, for-
malno i sadrajno, neposredno
potpune prirode 'zla''',
i navodi pripOVijetke
Smrt u Sillll1lovoj tekiji, Mustafa
Madar i dr., iz kojih "u vrlo nijan-
siranom psiholokom procesu
.. .izvire vreli dah fatainosti, 'greh',
'zlo', 'krivica"'. 115.) "...U
njegovim krvolocima, Mustafama i
Hafizima", - nastavlja psi-
"u muci koja ih,
u svet, izjeda, u Marama i
Jusufima, u misteriji njihovih 'du-
a', u sudarima 'tela' i 'duha', u ne-
verovatnoj, upravo
strepnji od ivota, od svake njego-
ve manifestacije, u njihovoj truloj
zemaljskoj posustalosti - fosforesci-
I dok je bio samo knjievna proba i
iskuavanje tl negativnom odnosu prema
rd Jl!dl1d murbidJl<I pOl!LiJd, ,vd
koji blista svojim tamnim sjajem,
treperi p{)kidanim nervima, gui se
u strahqvima, gine u ima. I.. J
Njene su moda malo sa plana
onog
koji se sunovratio u nepoz-
nat svet, hibridne meleze
stvarnog i sanjanog, na tle moda
neto ali obilato
u potencijama poetskih realnosti."
(podvukao M. R.) 116.).
U refleksiji na iskaze Isidore
o u
vim prozama, objanjava,
izvorite tih manifestacija
morbidnog u dui:
"Legendarni kolorit,
koje se, svakako, i dodiruju
sa mitolokim samo su
estetski, matovit oblik preobraellih
motiva, da Ile kaemo i
katarze, put ka restauriranju
kovog dostojanstva putem umet-
nosti kao negacije negacije'. An-
pripovetke, njihov dobar
deo, vie je 'crna literatura' u
smislu a
koj obradL" 116.; podvu-
kao M.R.).
Na objanjavanju
Goje o njegovoj "izuzetnoj", "boles-
noj sklonosti ka i
nim stvarima",
trauma
nu liniju da, "iz tak-
vog stvari ali i veltanaun-
ga, izviru 'strani i jezivi'
likovi, kao nunost, sabijeni u dah i
pokret ivota i smrti". Kod
je smrt razrjeenje,
smatra on: "Hafis paa, krvavi ko-
je na komade od je-
dine ene koju je voleo: ni sasvim
lllrld\ 111 "b\'lI1i 1,\\' un ll' "bl!/,udo-
vljeni 'trup', on ivi
'ivot smrti' 1...1; patoloki
Mustafa Madar koji I.. J
prkosi svetu punom gada' skoro
se vidno raspada od morbidne
boljke, od svog biolokog straha, da
bi siranovski zavrio od
potkovice jedne kukavice;
Jusuf beg koji a nevidljivo, i
brzo, umire u sebi...''' 117-
118.).
Nakraju ovog psihopatolokog
seciranja likova, Da-
odgovor u
samom piscu, u ranom
"Ono
nje, prema kome se normalan
vek opredeljuje za stvar ivota, a
melanholik za stvar smrti - zadralo
se, izgleda, i kao kasniji
imperativ; vie od toga u fazi koju
smo nazvali 'dominacijom zla', smrt
se ne odlae, nego se trai", se u
nesvesnim pobudama" poje-
dinih "u nji-
hovom nagonskom htenju" ne-
rijetko ukazuje lice elje za krajem,
i ostalim navodi
Mustafu Madara, "koji se, kad
ludu hrabrost nije mogao da plati
glavom, postavlja sa golom sabljom
spram svetine". On da se taj
proces, na
planu moe vidjeti "i kao psiholoki
problem i kazne"', kao "te-
nja za samokatigovanjem, kao rea-
kcija na krivice"
118.), - ali se ne
pitanje: zato svoje vlastite
traume i psiholoki tamne sklonosti
iivljava ponajvie na likovima
Turaka i Bonjaka. To etnopsiho-
loko pitanje je svakako izvan sfere
60
bosanskomuslimanskom svijetu, zadrano na ironi-
demistifikaciji epskog junaka koja nije
bez ljudskog razumijevanja njegove erotske tenje, - u
junaka iz faze nema
toga prizvuka razumijevanja i motivacije, nego su oni
odreda patoloki i nastrani likovi, stvoreni u neiz-
drljivoj provali kao vlastito duhovno i intelektualno
i ujedno kao proizvod, koncentracija i
redukcija negativne teze o rezultatu
orijentalno-islamske duhovnosti i ivota i
genetskom proizvodu turske vladavine.
Jedan od takvih psihopatolokih likova
je seksualni manijak Mula Jusuf u pripovijeci Za
logorovanja, "S u smiljenoj idejnoj stilizaciji: "donedavno
muderiz u Sarajevu". U ivotopisu ovoga lika je
porok i poriv pridruio jednoga
njegova istrazivanja, i samog njego-
va zanimanja, da je i sam
evropskim
doivljajem Istoka i islamskog svi-
jeta i predstavom
pogubnosti turske vladavine na
duhovni ivot Bosne.
5. Od samog ove
pripovijetke je i
deformacija "islamsko-orijentalnog
kolorita i atmosfere" na osnovu
"nedovoljno proverenih podata-
ka", kako pie Aleksandar
Kao jedan od takvih primjera on
donosi uvodni odlomak o atmosferi
u vrijeme ustanka
kada se paa spremao na Srbiju:
"Viegradski kadija, Abdurahman-
efendija Pozderac, mrk i
debeo, guvao je dugo
prstima posljednju bujru-
Idiju. J...JPaa je pisao svim "kadija-
ma, muderizima, sarajevskom
61
muteselim begu, janicarskum dgi i
svima agama mrtve strae, bajrak-
tarima, starim odaklijama, ljudima
od i posla": J.. J "Na temelju
fetve dola su mi dva fermana da
svijetu objavim da se bosanski
junaci i muslimani, s draga srca i
koji imaju dobru volju da dobiju
carsku dovu, opreme i snabdiju
hranom i peksimitom i da me
..." U svome komentaru ovih
redova pie: "S obzirom da
mi imamo danas nama u
ovoj dvorani nekoliko neuporedivo
specijalista za turska doku-
menta nego to sam ja, potovanje i
prijateljstva koja me vezuju za njih
Ja i profesionalna opreznosti nalau
mi da im prepustim komentar
gornjih redova, a pogotovu one
"s draga srca i koji imaju
volju da dobiju carsku dovu..."
Moe se uz to jo izraziti
islamskog duhovnika i tako ostvario negativnu sim-
biozu odbojnosti, groze i prezira,
svoj odnos prema svijetu koji je postao
njegova opsesija. Jer se drugih likova Mula
Jusuf u protagonistu okp kojeg se svija cijela ova
pripovijetka o zlom vremenu bune i
bosanskim trupama koje se u Viegradu skupljaju da
Drinu pod zapovjednitvom njima nenaklon-
jenog osmanlijskog pae. I dok je u odnosu ovog
stranca prema muslimanskom stanovnitvu posredno
izrazio i svoj vlastiti, u dizertaciji otkriveni doivljaj
stranosti i odbojnosti u kako "nije skrivao svoju
odvratnost prema Bosni i Bosancima" te kako je posebno
"prezirao te Bosance, muslimane, neuke, surove, nevjerovat-
no ljude, to tako i s toliko vanosti gov-
ore svoje gluposti", kako je "mrzio svu tu zemlju, i
gorovitu, s rastrganim pejzaom i ludom klimom, kao i
njene stanovnike, nemirne i jer mu je bilo
odvratno sve to je glasno, otro i neumjereno",*6 - u opisu
Mula Jusufa otvorio je sve ustave i bio neposredan,
do kraja:
"Bio je iz ]edrena, ali je kao otiao u
Carigrad, gdje se vrlo rano zbog i
razvrata. looJ Kad je stigao u Sarajevo, predavao je
u Velikoj medresi sar/at inativ. 1...1Pisao je (i samo
svojim drugovima i neke aljive i preko svake
mjere bezobrazne stihove, neke od njih i "na bosan-
skom jeziku, za Bonjake". I.. J Imao je grlo glasovi-
to, tanko i jasno, da se raspoznavalo stotina
. drugih I11l1jc:inn, i7 lIklIjisao je sa CI1I'Cl>e d::mnijc
/bug Pd';1I1d ubrdl'dl1Jd 'll1ud<:r1/-
ima", "agama mrtve strae", "sta-
rim odaklijama", "bajraktarima" u
vezi s pozivom na vojnu,
62
lJ. Ivu .\lIdric: III 1"S""""flll}fl.
Sabrana djela, knjiga peta, Zagreb,
Mladost-Prosveta-Dr. za/. Slov, -
Svjetlost, 1967., str. 13. U daljnjem
tekstu: S.d.
samo uz Ramazan i, rijetkim zgodama, salavate.
Nosio se aljkavo i runo. Jedino to je na njemu uvi-
jek bilo uredno, to je njegova prebijela, vjeto i
paljivo savijena ahmedija, u koju mu je tonulo
tamnouto i usko lice. *7 / .. ./ se kako su ga u
Vlakoj zatekli kraj zaklane ene. I kako samo
naglom uzmaku vojske, koji je na taj dan nastupio,
ima da zahvali da je stvar zaboravljena.
Spominjala se i neka slukinja, koje je
lani nestalo. Istraga zbog nje zapela je i legla, ali dok
je kretala se neprestano oko medrese. *S Kad
je prolazio ulicama u nemiru "kao da ga
gone", "ene su sputale naglo muepke, a djeca to
sjede, s velikim komadom hljeba u ruci, na avlijskim
pragovima, samo bi se prevrtala u avliju". Sam je
traio da "ukujie jaciju" i "izvijao glasom,
glavu bijesno put nevidljiva neba i mlada mjeseca",
"i opet ne bi mogao da spava.*9
Oko njega je u debhane, za logorova-
nja u Viegradu pred polazak u Srbiju, narastala
atmosfera nemira i komeanja, koju probija-
ju dva kao jedan od nagovjetaja Na Drini
7. lbilkm, 14-15. U komentaru
ovog navoda Aleksandar
se samo na odlomak: "Pisao
je stihove vrlo lake i za
softe, u sedmercu.", koji po njego-
vim "ukazuje da
nije bio u osnove arapske,
turske i persijske metrike, sis-
tem podlee sasvim drugim pravi-
lima." 514./. se
nije osvrnuo na tvrdnju o
"Velikoj medresi na i na
pogrene nazive pred-
meta sarf /gramatika! i nahv /sin-
taksa!, koje on pie kao "sarfat" i
"nativ' i u Retniku turciz,llna,
provincijalizama i nekih manje
poznatih izraza, prvi kao
"gramatiku" a drugi, pogreno, kao
"govornitvo".1359./; niti je komen-
tirao iskaz "a ukujisao je
sa Careve damije samo uz
Ramazan, i, rijetkim zgodama,
salavate", iako je poznato da se sa
munare okuie ezan, tj. poziv na
molitvu, a salavati, ali ne u
smislu "molitve za umrlog", kako
pie u
S. Ibidem, 15.
9. Ibidem, 16.
63
kad na most donesoe "glave popa Koje i brata
mu Mladena iz Markova polja" "sad su obje stajale,
sasvim ute, na i "kad jednog
mrtva, strano iznakaena, ispod A nasuprot
njih o sudbini "bjegunice, trebi-
njskog kjatiba", koja ivi, da je vrate ocu, u
viegradskog kadije, patolokog tvrdice Abdurahman-
efendije Pozderea, "Nju je sa
oteo hajduk paljo Crnogorac, i. odveo je u
manastir Taru, zar da je pokrsti. i uzme", a zatim je vukao
sa sobom, sve dok ga "ne razbie Turci i ne
otee mu djevojku", A ona ostade sasvim izbezumljena,
oduzeta govora, ne nita, jer je "strani
paljo, koji je kao munja pao na njihov poklao sve a
nju odvukao sa sobom, "*11
U toj atmosferi "sve se odjednom
rijei": dio debane", ali se zavri i
historija u patolokom Mula Jusufa.
Dvije zavrne stranice ove pripovijetke, sa opisom nje-
gova postupnog pribliavanja djevojci pod vidom
brige za njom, "kako on nad njom dovu da
da je i otpremi traenje da prethodno skine
dio po dio te preobraavanje svetog bludnika
u manijaka koji "dohvati berbersku britvu" s
"Valja da te obrijem",*12 i morbidna scena kada
Mula Jusuf na pojavu krvi pada u
seksualni trans, - predstavljaju stranice odvratnosti,
zgraanja i uasa nad ovim p'sihopatskim u
hodinskom i sa glasom muderisa i knjievni-
ka, koje nije mogla podnijeti recepcija nikakva nor-
malnog a kamoli
LU. Ibidem, 17., Ill.
ll. Ibidem, 18-19
64
12. Ibidem, 2U-2l.
mula je bjesnio. Saruk mu se zavalio
sasvim na tjeme, a dah mu se pretvarao u itavo
kliktanje:
-KIl, kll, kilI
I opet je obli krv, sad na drugom ramenu, aonda
zalipta iz grla mlazom. Djevojka se savi, pade i
ispuni kut sobe, a mula dopade i pomijea se vas sa
njom. "'13
13. Ibidem str. 22. I ovoj
pripovijeci je Nikola
priao najprije sa historijsko-fak-
tografske strane, da su zbi-
vanja u njoj "odjek j .. J
ustanka, a posebice
prodora ka Novom Pazaru i
Sjenici 1807. godine". 29-
30.) ipak datiranje
kao "sutinu istorijske
vemosti" u ovim pri-
povijetkama, je istakao
"bezbrojne detalje u opisu i go-
voru", zabiljeeno "po starim ma-
nastirskim hronikama u Kreevu,
Fojnici i Sutjeskoj i po turskim
sidilima i putopisima". "Vezirova
bujruldija, toliko prirodna u sklopu
Za logorovanja, na primer, od
do kraja je
on, kao i "skelet cele istorije
devojke koju je zarobio
strani hajduk paIjo i vodio po
manastirima i kolibama",
koji je "uzet iz sidila onoga doba,
odnosno iz gradiva koje je iz
turskih izvora o srpskom ustanku
izdao Sejfudin ef. Kemura (Prvi srp-
ski ustanak pod Sarajevo
1916)". (30-31.)
utim, ovaj lik u okviru
"stranog, zla" koje je
obiljeeno kao "bolest ili bolestan
nagon", on kae: "takva je nespo-
kojna pohota Mula-
Jusufa". (51.)
65
Za Mula Jusufa kae
da je "jo uvek... samo jedan
degenerik, jasno i patolo-
ki koji dela po impe-
rativu krvi, a za pripovi-
jetku u kojoj je on glavni junak
zapisuje da "daje jednu jezivu sliku
Jusufove bolesti u kojoj on ivotin-
jski i plamti groznicom nad
krvlju koja Iipti iz preklanog vrata
nage i

Mula Jusufa, koji "iz
ubija noem devojku",
kao i prije njega, svrstava u
red" krvoloka".
187.) U pripovijetkama su
glavni likovi Mula Jusuf i Mustafa
Madar, a koje predstavljaju

rada "o krvolocima i stravi morbid-
nih i izvitoperenih nagona" - kae
- "pozitivnog reenja
nema", (191.) ali se on ne pita zato
je ovaj individualni patoloki kom-
pleks usadio "dvojici
nih' ljudi Istoka" kakvi su Mula Ju-
suf i Mustafa Madar ("koji je vie
na pobona i putni-
ka..."). (191-192.) Ono to u
ku svoga razmatranja iz-
dvaja kao sutinu vie je estetsko-fi-
lozofske prirode, lieno bilo kakve
refleksije. U
ovoj kae on, "sa
atmosferom, u kojoj neprekidno
Druga od povesti o bolesnim nagonima i
stanjima ljudske svesti koji vode u i smrt"*14 jeste
pripovijetka u kojoj je ime glavnog lika istaknuto u
samomnaslovu, Mustafa Madar:
15
"...Mula Jusuf iz
pripovetke Za logorovanja, koji iz ubija
noem devojku, - pisao je Radovan - kao i
Mustafa Madar iz istoimene pripovetke, koji je
krvnik i iz morbidne unutarnje groze,
primeri su krvoloka to se i docnije sre-
tati,ali nikad u tako jednostranoj i preteranoj i u tom
smislu patoloki prepotenciranoj iskrivljenosti
U okvirnoj postavi glavnog lika ove druge
pripovijetke o patologiji zla dola je do izraaja i tenja
za umanjavanjem junaka legende i njegova ironijska
demitizacija, poznata jo iz Puta Alije
"Bijae pognut i nekud malen (jer II i
vanju bijae porastao). Vas savijen, mrk i umotan, vie je
na pobona i putnika nego na Mustafu Madara
o kom se toliko i pjevalo. "*17
krv i u kojoj se podvrgavaju
destrukciji satanizam i
patologija 'bolesnog junatva',
se u slike uasa i
groze, izraava se, na primeru jed-
nog individualnog filozofi-
ja bezizlaza i totalnog pesimizma".
(192.)
Leovac je za lik Abdurahman-
efendije Pozderca u ovoj pripOVije-
ci rekao da nekim opisanim
osobinama na tvrdicu -
haznadara Bakiju iz romana Trav-
hrollika." "l po nekim drugim
motivima i likovima" - kae on - "na
primer likom vezira, pae koji je
mrzeo Bosance, muslimane i raju,
koji je mrzeo Bosnu 1...1koji je sve
leno radio, prepoznajemo Ibrahim-
66
pau, vezira kojeg je maes-
tralno prikazao u hrollici.
To je ona rue-
vina od 'duboko
Najzad, tu je i portret mule
Jusufa o kome ide glas mettu
Muslimanima da je opasno per-
verzan... "looJ Hronika ovog painog
logorovanja zavrava se u pripove-
ci slikom ostrv-
ljenog perverznog mule Jusufa",
koji je u nastupu besni-
la" preklao djevojku. (67-68.)
14. 187.
15. Ivo Mustafa Madar,
S. d., V, 23-40.
16. 187.
17. Mustafa Madar, 23.
Tako pie na a na kraju, kad je,
gonjen od svjetine, bio na putu da izmakne, on
opisuje njegove banalne smrti, za
glasovitog junaka, i to od ruke njemu nedostojna
se primicao zelenom groblju na
kad iz jedne Ciganin i, da gone polu-
naga baci se na njega komadom starog pogo-
di ga u i obori na mjestu. "'18 A te
dvije je smjestio portret i
povijest psihopate-seksomana, kojega progoni
podsvijest zlodjela po svim pravilima psi-
hoanalize, od koje on eli da utekne novim nasiljima,
ubijanjem kao patolokim Zanimljivo
je, ali u skladu sa racionalnim ideolokim
usmjerenjem da i Mustafa Madar, kao i Mula Jusuf,
ljudi Istoka, koji su zavijeni u tajanstveni
mraka i nejasne prolosti", nose u sebi "indivi-
dualni patoloki kompleks", kako je zapazio
i da o njima predstavljaju
rada o krvolocima i stravi morbidnih i
izvitoperenih nagona", u kojima "pozitivnog reenja
nema", jer ne otvara neku perspektivu za nji-
hov ivotni put: ovaj se zavrava slepo u ili
smrti":19
"Kad mu je bilo petnaest godina j .. j poslae ga u
Sarajevo da medresu, - pie opet,
kao i kod Mula Jusufa, ovu islamsku kolu kao isho-
dite patoloki seksomana. - "Tu provede
posne i teke godine. U dvadesetoj godini, sa san-
dukom knjiga i sajtinske sirotinje, i s velikom zurnom od
crna drveta, arupice joj okovane srebrom, vrati se u Doboj i
ne odsjede kod brata nego u ovaj " Islamske knjige i
18. Ibidern, 40.
67
19. 191.
zuma, dervika, a ovdje istaknuta kao
simbol, to je zapravo podloga Madarova
osobenjatva i perverzne nastranosti, a ovu
simbiozu on kao bitan i neodvojiv spoj nje-
gova duhovnog obrazovanja i ivotne nastranosti: "Po
danu bi knjige u varokog hode Ismetage, a bi
svirao dugo u zurnu, nadaleko svirkom pod-
vodan kraj oko ",zo je i primijetio,
na estetskom planu posmatranja, kako kod
i tako i kod i njegovih junaka,
da "erotsko-ljubavni kompleks ima svoje korene i
izvore u religioznom odnosu prema eni, sa dubokim
osnovama u tradiciji religije, u prvom redu,
ili u 'religije ljubavi"',
"anarhije - kako su islam i muslimani tradi-
cionalno doivljavani u Evropi, nasuprot
asketizmu. A u nastavku je izvorite tog kompleksa s
razlogom potraio u okviru stilske formacije roman-
tizma: "On je, kao sinteza i
demonizrna, prisutan u poez-
iji romantizma, a kasnije i simbolizma, na svoj

Kada je rat, Mustafa Madar je otiao u
Rusiju, gdje se "proslavio mimo sve Bonjake i 'oo ostao u
velikoj a kad se vratio, potraio je svoju zumu i
vidio "da nema ni stalna daha, ni u prstima gipkosti kao
nit pamti stare melodije". Odloio je zurnu i
predao se besanice, koja ga ne ostavlja otkako su
prestale bitke", "To se ponavlja svake - pie -
"Odjednom zaboravi sve to je ikad bilo, i svoje ime,
i poto se tako u prvom polusnu ugasi svako i svaka
pomisao na sutranji dan, j .. J brzi mravci uz noge
ZO. Mustafa Madar, 24. ZI. 190.
68
i strepnja u mekoti ispod srca, i stane svuda da se iri strah
kao hladno strujanje. "'22 Kad borbe u Slavoniji i
on opet ode a iza njega "glasovi o
njegovim' junatvima". A u njemu, boja pod
Banjom Lukom, "u vrbaku kod Crkvine", probi potiski-
vana podsvijest: j .. J na san neka djeca s Krima",
"to je bilo prije toliko godina, i nikad ih se vie nije sjetio".
Scena koju je nakon toga iznio predstavlja
primjer psiho sna i za razumijevanje
Madareve potisnute traume, koje se on pokuava
osloboditi krvlju i nasiljem, junatvom sada kao pato-
lokim ubijanjem u svrhu morbidnog
duha:
neprijatelja, bijahu u nekom
naputenom ljetnikovcu na Krimu. Kad htjedoe da
polijegaju, otkrie iza nekih ormana skriveno
djece. Bijahu plave podiane kose,
bijeli i gospodski odjeveni. Njih bijae petnaest kon-
janika, Anadolaca. Dokopae ih se.
Tako su polumrtvi od straha i bola, ili od
ruke do ruke. Kad svanu jutro, djeca bijahu podbu-
la i pomodrila i ni jedno nije moglo da stoji na noga-
ma. Uto ruski odred i oni pobjegoe ne
stigavi ni da pokolju djecu. Sad ih vidi sve
Ruse kako dolaze. Htio bi da uzjae, ali mu se
uzengija mrsi i i konj otima.
Probudi se znojan. Vas se zapleo u kabanicu
se i Bilo je prohladno i smrklo se
pred zoru. Prepasa se i uredi, sve od
bijesa i nad podlim podmuklih i
snova. "'23
pripovijedanje nakon ovog
sna u bitke uz podtekstualno
- - _. _ .. 0__ 0_... _
22. Mustafa Madar, 24-25 23. Ibidem, 26.
69
povezivanje mentaliteta. i historije, opisuje
napad pod Madarevim vodstvom:
"Mustafa dade znak splavarima da jo bolje
pritegnu konopce pa da se sklone; odmah baci korice
od sablje i alaknu gromko:
- Alah! Bismilah! Ko je Muhamedove vjere...
- Na
- Na batila!
- Alah! Alah! - prihvatae vojska i prolamae
se."'24 .
Atmosfera vrlo Smrti Smail-
age
A dok je jo trajao "pokolj raje i
kao pozadina ove pripovijesti o Mustafi
Madaru, on je leao uznemiren unutarnjim
naponom, sa ustima punim koje bi htio da se
oslobodi", glasno misao svoga
koja se javlja prilikom svakog novog
njegova nasilja: " - je pun gada!" 'il krv u njemu
samo to tka i raste", - nastavlja - "Svi damari biju.
Sna nema. "'25 Od tada patoloka dramatika u njemu
sve vie raste, sa strepnjom od pomisli na u kojoj
se pojavljuju ulomci prolog zaboravljenog ivota u
pred zoru: "Ni sam sebi nije priznavao taj
strah, ali on je rastao, ga danju, razarao i samu
pomisao na san... "Anaporedo s tim, u psihopatolokom
kauzalitetu, narastao je i motorni nemir i nagon za
ubijanjem kao pokuaj olakanja i more,
da bl se svaki put zavrio istim izrazom
"Svijet je pun gada!", koji cijelom pripovijednom zbi-
vanju, i Madarevu pogledu na svijet iz
svoje due, daje osoben ritam. Ali
24. Ibidem, 26-27.
70
25. Ibidem, 28.
scene koje slijede je dao zapravo u ambijentu
svoje dizertacije i tradicije koja se ulila u
nju:. "... Napao je neke kiridije .i izranio ih, a konje im ras-
plaio"; "razgonio s takvim bijesom da ni Turci nisu
volili da ga sretnu"; pa onda epizoda sa fratrima, puna
nasilja, u kojoj Mustafa Madar fratra
"stade uicama tako dugo dok se nije digao i poao pred
njim, zajedno s vezanim drugom. Niz njega je tekla krv i
ostavljala trag na drumu. ", "26 a on osjeti unutarnje
olakanje nasiljem, i te "odmah san da ga
hvata kao to odavno nije", a kad ga ubi, "uzjaha brzo kao
da bjei on od njih". "27
U drugom snu,
dosljedno, izranja bivi Mustafe
Madara: U boju na Orljavi, u borbi sa dva brata
krupna i bijesna hajduka, on vidje "gdje se
pomalja ena u crnini, s rukama na grudima i iskrivljena
lica. On je zna i zna zato rukama dojke pritite i zato joj je
lice bolno iskrivljeno. Iako sve to misli i gleda u enu i
se kako ju je, u Erzerumu, zatekao samu u sarafovoj i
kako se otimala... ""28 A poslije on dobi
napad: "Jeknu od bijesa, savi se i
stade da bije glavom o zemlju. Tako se dugo bacao i
vas zapjenjen, grizao crvenu kabanicu, dok se dizalo sunce,
nad planinom, visokim nebom.""29 A tih mutnih
snova on je kako se "zlovolja die do grla i gui
ga"."30 Ponovljeni san o nasilju nad djecom predstavl-
ja povezivanje seksualne nastranosti, sadizma i mani-
jatva, a poredbe djece sa ribama koje se otkri-
vaju simboliku:
26. Ibidem, 29-31.
27. Ibidem, 31-32.
28. Ibidem, 32.
71
29. Ibidem, 33.
30. Ibidem, 34.
"Najprije zaspa, ali tada najednom, kao uvijek
kad se najmanje nada, preda nj ona djeca s
Krima, plava i podiana, ali nekako kruta i glatka i
snana, pa se kao ribe. I u im nema
one zamrlosti, nit im zjenice u strahu zapadaju,
nego su uporne i On se zadihao i
neprestano ih hvata, ali zapaa svaku i najmanju
promjenu. I dok se tako i srdi to nema snage
da ih uhvati i zadri, kako mu neko iza
govori:
- Trebali ste ih pohvatati pa na aru... ali
sad je dockan.
Bjesni od muke. To je trebalo: I ponovo se
die da ih hvata, ali samo uzalud mae rukama, jer
je nejak i smijean, a se i, najednom,
lete kao oblaci. "*31
Napetost tegobe od sna prerasta u Madaru pono-
vo u saznanje "koliko gada ima na svijetu" kada u mraku,
u sukobu sa Abuduselambegom osjeti kako beg vadi
no iz korica, se tako u patolokoj mrnji od
prema svome svijetu, da bi kulminacija nasta-
la i sukobom sa "Turcima" u kahvi, pri raz-
govoru o progonima besposlenjaka pijanica i nasilni-
ka, kojima su bili neki junaci, od strane
sultanova izaslanika, sve u neodvojivom kompleksu
mrnje, nasilja i patolokog u ovom
liku, kao prototipu u koji se stekla, heredi-
tamo, povijest i duhovni ivot pod utjecajem turske
vladavine:
" - Valahi nas poplaviti raja. Nai ginu, a
krtenog gada se nakotilo, kraja mu nema.
Mustafi se mutno da to
31. Ibidem, 34.
72
ima veze s njegovom milju. S velikim naporom se
sabra:
- I krtenog i nekrtenog: svijet je pun gada. "'32
Ovaj iskaz je u njemu uvijek, kao
preobraavao patoloku napetost u napad nagona za
ubijanjem, kao da je potisnutu svijest o
vlastitim seksualnim
"Tek tada vidjee da su mu sasvim zalivene
krvlju, u kojoj je ostala zjenica samo kao crna
u sredini, da mu se ruke neprestano da mu je
razdrijeni vrat nabrekao, a lijevi brk izgrizen i
Zgledae se. A on, kroz mrak od krvi, nazre kako se
prema njemu sva ta lica, i mu se da se
spremaju na navalu. Mai se sablje. "'33
Ponien u borbi sa ruljom, prije nego to ga Ciganin
pogodi, Mustafi Madaru "gonjenu i udaranu sa svih
strana, jo jednom se u ugaenoj svijesti malo razgali: Svijet
je prepun gada. Odasvud!". I junak ipsihopata,
prema jo od mladosti proizvod jednoga stra-
nog i nastranog duhovnog sistema i drutvenog poret-
ka, koji ljude deformiraju i nasiljem prema drugima
vode u vlastitu propast, kako je u
individualnom vidio i sredinu,
duhovno-kulturnu klimu bosanskomuslimanskog svi-
jeta pod sudbonosnim utjecajem drutveno-povi-
jesnog razvoja, u razradi osnovnih
postavki i njegove dizertacije. Tako se
intelektualno-spoznajno prelivalo i preobraavalo u
i u ovoj pripovijesti. Kao izraz
podsvijesti, i kao uvjerenje, iskaz "Svijet je pun gada"
ostajao je na kraju kao viestruka psiholoka, moralna
. i patoloka prizma, u kojoj se na negativan, trau-
32. Ibidem, 39.
73
33. Ibidem.
i nastran naCIn prelamaju iskustva, moral,
samosaznanja, kontraverze, traume, nagoni, patoloke
devijacije i i iz nje u obliku agresije,
destrukcije, ubijanja, od podsv-
jesnog pritiska i more zlodjela od kojeg je
se nasiljem i ubijanjem, preko individu-
alnog saznanja o gadosti vlastitog postupka,
srIjanja u smrt kao u kaznu i izravnanje, do
da su ljudi, da je cio svijet okolo pun gada i zato ga
treba unitavati, jer i ne zasluuje da postoji.
Kada ne bi bilo duhovno-povijesne,
drutvene pozadine i atmosfere turske vladavine u
Bosni kako je Ivo u stal-
nom sukobu sa svim to je moglo bi se sa
apstraktno i iznad
stvarnosti da se "u sa
atmosferom, u kojoj neprekidno krv i u kojoj se
podvrgavaju destrukciji satanizam i
patologija "bolesnog junatva", se u
slike uasa i groze, izraava..., na primeru jednog indi-
. viduaInog filozofija bezizlaza i totalnog pes-
imizma",'34 do koje pisca i njegova junaka dovodi
utjecaj vladavine u Bosni, to, usagledu geneze
proze, njenih idejnih izvorita,
ovoj kvalifikaciji treba obavezno dodati. '35
34. 192.
35. se na svoju
konstataciju o
zu, koji odstupa od legendarnog i
vodi "svoju borbu sa svag-
danjicom i ljudima i enama" a
njegovo junatvo je odbljesak i
tuan sjaj koji ga smijenim u
sredini u kojoj se
"Ne stoji ni sa dru-
gom, donekle iznimnom,
kojU je Ivo stvorio u okviru
prve polovine XVIII veka: sa
Mustafom Madarom iz Doboja,
slavnim junakom iz
boja 1737 g." Njegov "pralik",
utvrdUje on kasnije, bez sumnje je
"onaj Alija Madar Dobuvanin
(Dobojanin, M.R.), i
odmetnik, koji se spominje u
sidilima 1752 god.", kako
"ponegde takav zapis pruiti
74
Bonjaci, kao nasilni, nastrani i
"Turci", traju u ostalim pripovijetkama ove
--._---_... _--- ------.. _--
podsticaj za neku
ili celu uopte". I ovaj
junak, prema njegovu zapaanju,
"vodI ipak samo svoju borbu
protiv stranih fantoma iz prolosti
i nesanice, zbog svoga
bolesnog nemira se od cara
i ljudi, bei od zla u zlo i gine jadno
od potkovice koju je bacio
neki Ciganin, bacio mahinalno,
onako kako se iz navike baca
kamen za psom ili
28-29.)
ovaj lik u okviru kom-
pleksa zla, kao njegovu
formu, je istakao njegovu
psihopatoloku osnovu konstatira-
da u ovoj pripovijeci "ima onog
stranog, zla, onog nepo-
jmljivog kome ne zna ni
porekla ni smera, ali ga u svoj
svojoj strepnji"; "a i tamo gde
pokulja iz dubina, uprkos svojoj
podmukloj strahoti, ostaje usaml-
jeno, jasno je obeleeno kao bolest
ili bolestan nagon": "Takva je
uasna nesanica Mustafe Ma-
dara", (51.) kae on. Iz cijele
pripovijetke, je
izvukao jo da "veliki
istorijski slue
tek kao sredstvo da uzgred obelei
doba ili mesto gde se zbiva ono to
se te da i ova pripovijetka
"ima kao istorijsku pozadinu austri-
jsko-turski rat 1737 g. i veliku
pobedu Turaka kod Banje Luke,
kao i ranije ratove turske carevine
protiv Rusa, po Vlakoj, na Krimu,
na Kavkazu". (29.) A upravo u sas-
tavu historije i ovog lika nalazi se
predstava
Bonjaka kao ostrvljenih psihopata
u borbama za Bosnu kao svoju
75
domovinu i za Osmansko carstvo,
su bili dravljani, istovjemici, i u
su povijesno-kulturnom
krugu ivjeli.
je u svojoj interpretaci-
ji bio blii sutini pred-
stavljanja Mustafe Madara i njego-
va svijeta. Nakon ostvarenih,
kako to pie u svojoj knjizi
pod navodnicima, "objektivnim"
metodom, odnos prema
predmetu i junaku (kao to su
i Corkan) prestaje da
bude na radu su
krvoloci", na prvom mjestu
Mustafa Madar, zatim Mula Jusuf,
Jusuf iz pripovijetke Za logorovalIja.
(148.) sve odreda Bonjaci. Mustafa
Madar se, kae
psihopatoloke osobine ovih liko-
va, javlja u pripovi-
jetkama "s jednom novom vrstom
unutranje groze, koja je vie bolest
'due', surovi nemir stra-
hom, torturom nesna,
l$rivice i greha". (148.) "I sam
krvnik", Mustafa Madar "nije vie
samo patoloki
ovde dela iskonska mora, muka
due, nevidljivi unutranji glodar
od koga se strada tiho i u sebi, nevi-
dljivo za svet, I.. .! ta mora,
neto i sveto', jasni oblik
egzistencijalne fatainosti,
rui i razara Mustafu. Ovaj krvolok
proet je strepnjom; on mira nema
od demona koji s njim opti iz
u egzistencijalne
nelagodnosti dobija s ovom
zreo oblik, Madar ide u
(149.) - kae on
izrazima kojima je identificirao i
more iz vremena Ex
POlita, uostalom sasvim suglasno
zbirke ne kao glavni junaci koji nose
pripovijedanje ili se ono oko njih svija, nego vie kao
svojoj psihologiji s
kojom je on pristupio
djelu. Ovaj je u svojoj knjizi
jo ranije postavio analogiju:
"Mustafa Madar, hrabri sablja
koji juria na vojsku, razbo-
ljen je strahom, koji je rastao,
ga danju, razarao i pomisao
na san, ivio s njim, upijao mu se u
ivo meso, i, tii i tanji od svilena
konca, svaki dan zasijecao dublje';
gadenje koje uporedo sa krvo-
lotvomizvire iz tog straha bezmer-
no je, za Mustafu je 'svet pun gada',
za njega, 'gad' je i 'krten i
nekrten'. "...Jesu li to paradoksi
kojima se namerno neu-
mitnost, imanentnost straha-kriv-
ice-greha", pita se a zatim
se, i vlastitu indiciju o
morbidnoj psihi stvaraoca, pozvao i
na Milana i pri tome
istakao: "To su odnosi koji su
nametnuli pitanje: 'Da li je
po nekoj prirodnoj
naklonosti duha zaao u sloen i
svet koji opisuje, i u kome
su jezive kobi determinisane
dalekim nekim
je u
nastavku citirao i Jova-
koji je zapravo sasvim
odvojio doivljaj
od realne Bosne, "Ne,
nije to Bosna, ta jezovita jazbina u
kojoj su svi ljudi i sve pojave toliko
morbidni; nije to Bosna, ta razbuk-
tala i tajanstvena neman, koja
gmie, palaca i srlja iz njegovih
kazivanja. Nije to Bosna, ta razbuk-
tala strast i putenosti koja se
ili prelaZi u patologiju; nije to
Bosna, svi ti ljudi to nose u svojoj
krvi kob i prokletstvo",
76
"Moda" - dodaje ostavl-
odricanje pod
upitnikom"- "samo time nije nita
ni o prirodi vi-
zije, ni o njenoj genezi, ni o prirodi
njene subjektivne i objektivne
uslovljenosti; da i ne kaemo da se
time, naravno, jo manje reklo ta je
Bosna." (104-105.) prirodu
devijacije Mustafe Ma-
dara na libi do Freudove psi-
hoanalize, je varirao svoje
objanjenje na liniji izmedu pisca i
njegova junaka: "Kao to dogadaj u
sopstvenom detinjstvu dovodi do
svesti o 'krivici' i 'grehu', tako i veza
s detinjstvom biva povod za
straha i krivice. Krivica
Mustafe Madara su bleda,
gospodska ruska koje je, u
doba krimskog rata, sa svo-
jom silovao..." (120.)
Time je jo jednom sugerirao
da su psihopatoloki likovi Andri-
zapravo izraz i
nagona nje-
gove vlastite due.
Milo je u svojoj knjizi
otiao jo i dalje u psihopatolokoj
karakterizaciji Mustafe Madara, za
kojega kae ga sa
"Mustafa Madar (u
istoimenoj je
zovog kova i soja: neustraivi deli-
ja, grubijan i silnik koji je i
neke kole, koga uz to
muzika. Takav, on kao da je rodeni
pacijellt za psihijatra: nemiran je,
nespokojan, loe spava i sanja, pro-
gone ga pretvorena u kom-
plekse, bolesna, paranoidna
koja se uasava sveta, i sebe - time
to svoj uas, svoje ne
moe da potisne i sakrije, pa mu
prisutna stvarnost ivota, kao pozadina koja
na neizbjean i bahat ulazi i u sudbine nemusli-
ono postaje kob." Iako smatra da je
tu "i znak kompleksnije
emocije: ono je
kategorija -otpor, nepovinjavanje
svetu u kome vlada
nesklad", "Ion je,
kao i niskog rasta
('pognut i nekud malen'), i on po-
pularan, s tom razlikom to njega,
umesto ljubavnih muka i elja,
raspinje strepnja, nesanica i strah,
'strah kao hladno strujanje'.
Maltene da je iziao iz Freudove
ordinacije, Mustafa Madar ne
moe da se oslobodi nekih
nelagodnih i uspomena.
na decu sa jednog voj-
pohoda na Krimu."
111-112.) se na psi-
holoku inter-
pretaciju Madarove uzne-
mirene, komarne, opsednute zlo-
slutnom strepnjom, se u
jednom trenutku pribliio nepo-
srednije svome junaku i u torne
izrazito akcionom prizoru dao da se
jasnije nasluti prava priroda nje-
govog nemira.", kae
most
od straha" u torne prizoru
koji prelazi na Madara
u njemu i
i uivanja u
slavi i uspjehu, u kojima on vidi
samo pozadinu kao
nagovetaj neminovnog
poraza", pa sve do teme
. iz Nemira: nema ni pobednika ni
- svuda samo ponien i
(112.) Time je
zapravo, izvorite Mada-
rova kompleksa "krvave mrnje" i
pronaao u
dui.
U pristupu prvoj knjizi
pripovijedaka (Pripo-
vetke, 1924.) je istakao da
je dio njih "bio vezan lllUS-
limansko-turskog ivlja, u njegovoj
etnografsko-istorijskoj arolikosti
(pripovetke i Vllbicll,
Mustllfll Mlldllr, ZIl logorovlllljll)",
186.), je sli-
jedio zasnov Putll Ali;e ali
da ima u njoj i pripovijedaka iz
ivota pravoslavnog i
jevrejskog ivlja, to, po njegovu
miljenjU, govori o njegovoj
koncepciji "da
vaskrsne jedan zan-
imljiv i istorijski i tadanji
milje", da se u to vrijeme i
sam "bavio kao pitanjem
duhovnog ivota u Bosni (to
iste godine kad je izala i prva zbir-
ka pripovedaka da bude i tema
doktorske disertacije)". (186.)
Pripovijetku Mustllfll Mlldllr (kao i
onu pod naslovom ZIl logorovll1!jll)
on je kao povest
o bolesnim nagonima i stanjima
ljudske svesti koji vode u i
smrt", a za samog Madara kao lika
rekao je da je "krvnik i iz
morbidne unutarnje
groze" i jedan od
krvoloka-psihopata, koji se i kas-
nije sretati, "ali nikad u tako jed-
nostranoj i preteranoj i u tom smis-
lu patoloki prepotenciranoj iskri-
vljenosti (187.) na
taj unutarnju
sklonost za krajnostima u stvar-
izraavanju psihopato-
lokih stanja. U ovoj pripovijeci
"nabijenoj tekom tragikom",
da je emo-
cionalno-estetski odnos prema nje-
77
manskih likova. Tom selekcijom bez naklonosti i
izuzetka, i karakterizacijom, sa probija-
govim likovima dostigao stupanj
"sarkazma" kada Madar "izgovara
bezizlazne 'svijet je pun gada'"
i, kao proslavljeni junak, gine od
jednog Ciganina, (196-197.) to je
zapravo anegdotsko-humorni,
paradoksalni obrt psiholoko-
stanja ovog junaka, a ne
samo "produetak demitizacije
apsoluta herojstva". (192.)
Slavko Leovac se je nadovezao
na u dokumentarnoj
podlozi glavnog lika ove pripovi-
jetke (Leovac, 49., f. 1.), ali je u
interpretaciji historijsko-duhovne
atmosfere u Bosni pod osmanli-
jskom vladavinom, i genetske psi-
hologije Bonjaka, slijedio Andri-
dizertaciju, (49.) A u nazivu
Bonjaka nastavljao je pripOVje-
o govori sam
naslov poglavlja njegove knjige
koji glasi: Pril'0vetke Turcima,
mada ih ponekad spomene i pod
imenom "Muslimani". Tako on,
uvodno pripovijeci Mustafa Madar
nejasno, kako je
"tradicija ..."rajinska", to
je ona junoslovenska
tradicija koju on, u nekoj meri, pre-
vazilazi irokim uvidom u nau
celokupnu istoriju i u mnoge egzis-
tencijalne i povesne probleme. O
torne u izvesnoj meri, i
pripovetke u kojima su glavni
junaci Turci, i to relativno
Turci, koje vee isti problem -
usamljenost. f .. J Upripovetkama
oni su izdvojeni vie
nego to su to Turci ili neki
78
Muslimani u njegovim
proznim celinarna." (48.) Povezu-
"egzistentnu misao"
"negativnog junaka"
Mustafe Madara: "Svijet je pun
gada", sa esejom o
Njegou, Leovac je napisao da
"ovaj nihilizam nije pozitivan"
da "ne ostvaruje akciju pro-
tiv zla". (49-50.) U daljnjem pred-
stavljanju ove pripovijetke Leovac
je, kao svoj doprinos, iznio
"retrospekcije o bici kod
Banja Luke, verovatno o bici 1737.
godine, kad su Turci (zapravo:
Bonjaci, bosanski muslimani,
M.R.) pobedili Nemce", sa jednim
mjestom u Kratkoj uputi
u prolost Bosl1e i Hercegovine
(Sarajevo, 1900.,97.), koje u
glasi: "Pet
juria je do zapada sunca.
U zadnjem juriu pokrenu Turci
vojsku, koja grnu prema
Nu pukne u stisci,
te, to ne poginu, podui se u
Vrbasu..." (51., f.5.) "Ne ovim
navodima da se pribliimo istori-
jskoj istini, nego da osvetlimo ono
mesto u pripoveci gde je pisac
prikazao kako je sam Mustafa jur-
nuo ispred svih Turaka na
Austrijance uz uzvike",
Leovac navodi i odlomke opisa ove
bitke iz Ljetopisa fra Nikole
Lavanina, koje ne govori o pobjedi
Bonjaka, nego o njihovu porazu.
(51. f.6. Truhelka, Izvadak iz
Ljetopisa fm Nikole LnVl1Ilil1a GZM, I
(4.), str. 130.)
njem akcenata, nije
mogao zagrijati Auz to ga je odbi-
}ao, unutarnje negodovanje, i stalnim i
dosljednim nazivanjem Bonjaka Turcima, koje je u
sebi nosilo neprijateljske primisli i vezivanje za
toljetnu negativnu epsku i crkvenu tradiciju osmanli-
jske vladavine nad junoslavenskim naro-
dima, posebno Srbima. Jer, nazivanje
Bonjaci su kad je prola turska vladavina, u
doba Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije, kao
neto zlokobno, kao neku historijsku prijetnju koja je
proizlazila iz srpsko-nacionalne egzaltacije,
glorifikacije i tradicionalnog aljenja za izgubljenom
srednjovjekovnom dravom na Kosovu 1389., kada se
o turskoj vladavini govorilo kao o godinama "robo-
vanja pod Turcima". Taj neprijateljski doivljaj
Turaka-Osmanlija, ispunjen mrnjom, nosio je u nazi-
vanju Bonjaka "Turcima" opasnost revanizma i
poruku osvete ("Vi ste vladali stotine godina nad
nama, sad mi vladati stotine godina nad
vama. Prolo je vae."), i
drutvene subordinacije, ljudskih,
i nacionalno-kulturnih prava. Istovre-
meno je taj naziv "Turci" kod Bonjaka doivljavan
kao neto uvredljivo, jer su Turci i Osmanlije u pub-
licistici i javnom ivotu uzimani kao simbol
zaostalosti, prljavtine, nekulture, nemorala i
nagona. A u tome nazivu sve to se kao historijski teret
i hipoteka, kao ljaga i historijska krivica svaljivalo na
Bonjake. I, s druge strane, kao neka vrsta pod-
svjesnog srpskog od kompleksa
kosovskog poraza. A u doba Austro-Ugarske i
Kraljevine Jugoslavije iz toga naziva je izbijao ani-
79
mozitet, prezir, neprijateljstvo, jedna vrsta
psiholokog nadvladavanja i uvredom i
psovkom, kao vlastitom kompenzacijom.
Ali to zaziranje od naziva kod Bonjaka
nije bilo. oduvijek. U doba osmanlijske vladavine ono
nije izazivalo takav Naprotiv, kod Bonjaka je
uzirnano kao znak islamske identifikacije i drav-
ljanske pripadnosti (jer su Tursku smatrali i svojom
dravom), osobito kada je Turska bila u vojnoosva-
napredovanju i kulturnom usponu, a Bonjaci
u bojevima sa Austrijom i drugim osmanli-
jskim protivnicima. Tada su se oni nazivali, a i drugi su
ih tako imenovali, Bonjacima, a nasuprot i
"kaurima" oni su se zvali "turci". Na Bosnu su za
vezire dolazili i ljudi porijekla. Bosna je
bila odbrana Turske na zapadu i prema sjeveru, tako
da su Bonjaci u bojevima branili i svoj vatan i Tursku
Carevinu. Kada su na upravu dolazili Osmanlije i
Ermeni, Arnauti, Grci i drugi stranci, hladni
i neprijateljski raspoloeni prema Bonjacima, da
zavedu red u vremenima protesta i buna, i osobito
kada je Turska i njena da opada, - tada se
budilo primarno bonjatvo u njima, bosanski patrio-
tizam i bosanska narodna syijest, i pravila se otra raz-
lika i distanca prema Turcima. U odnosu prema sul-
tanu/ koji je po pjesmi okruen
izdajnicima, oni su, zadravali odnos
vjernosti i odanosti. Prema Turcima su se tada
odnosili s prezirom kao prema nenaklonjenim stranci-
ma/ ih "Turkuama". Samosvijest i bosansko
narodno javljalo se osobito u vremenima
kada su, po vlastitom uvjerenju, bili izloeni neprav-
80
dama ili u pravima koja su svojim rato-
. vanjem za Osmansko carstvo, kao stanovnici
pokrajine, priskrbili. Jer je taj poloaj borbene
izloenosti prema zapadu za njih ujedno
i odbranu vlastite zemlje i relativne samostal-
nosti. .
Od boja pod Banjom Lukom godine 1737.
narodne samosvijesti a od
ustanka iz tridesetih godina .XIX i nacionalno
formiranje Bonjaka, uz otro odvajanje od Turaka i
njihovih dravnih interesa, koje se i u
samostalnom otporu austrougarskoj okupaciji 1878.,
pa je i naziv od tada za njih postao do kraja
neprirodan, dalek i stran. A je u svojim proza-
ma nastavljao i dalje sa tom identifikacijom u vre-
menu novostvorene jugoslavenske drave pod vod-
stvom Srbije i Srba, koji su svoju historiju gradili na
kosovskom mitu i bunama protiv Turaka, izjed-
imenom, i ivota, kul-
turom, duhom i karakternim osobinama Turke-
Osmanlije, njihove pae i vezire, i vojnike sa
slavenskim stanovnitvom,
jo uz to predstavu da su oni genetski
zapravo turskog porijekla, a ne potomci bogumilskih
Slavena, i primisao da su i oni doljaci i stran-
ci te da im nema mjesta u zemlji koju nastanjuju,
autohtonim pravoslavnim i
stanovnitvom.
U pripovijetkama, ni slika
i nije mnogo svjetlija, ali su oni
prikazani u stanju trpnje i snoenja nasilja,
kao svijet izloen na nemilost i milost turskoj vlasti.
81
Analogno ideologiji svoje dizertacije, on podrazumije-
va, i smatra, da su Turci i islam krivi i za drutveno i
moralno stanje katolika i pravoslavnih, jer su svojim
osvajanjem Bosne prekinuli tokove njihova duhovnog
i kulturnog, civilizacijskog razvoja. A ono to im je,
prema od duhovnosti ostalo kao izvorite
snage "s neba" "to se vie antagonizam zaotravao"bilo je
da su "sve vie greznuli u svom i ver-
skom, ivotu". "U toj prisilnoj simbiozi islama i
va" - dodaje - "moe se kod boljeg pos-
matranja (ako se dobro pogleda) opaziti kako se razvijaju u
isto vreme dva suprotna fenomena: vere se sve vie
i jedna od druge i II isto vreme podleu, manje ili
vie, upliVU koji vre jedna na drugu. "'36 A u taj kompleks
"turske krivice" u Bosni kod se imanentno
uklapaju i socijalne posljedice osmanlijskog osvajanja,
njihov osoben feudalno-kmetski sistem, kao da feu-
dalizam u Bosni nije vladao i prije Turaka, u doba
srednjovjekovne turske drave, i kao da je bio
snoljiviji prema bosanskom kmetu. Ali o torne
ne govori u svojim prozama, niti ide dalje u prolost
kao u svojoj doktorskoj dizertaciji. U "fragmentarnim
varijantama" uz dizertaciju je iznio svoje
objanjenje "o kulturnom i smislu prisilne
simbioze balkanskih sa svojim
Osmanlijama":
"Stvaranje onoga to je jedan vrlo
nazvao 'balkanska formacija islamizma' nije uspelo.
raja prela je na islam samo jednim,
manjim delom; ostali deo zadrao je veru otaca
i ostao u trajnoj, latentnoj borbi sa osmanlijskim
koje nije doputalo opstanak druge vere
36. lIVO Fragmentarne varijante uz tezu, 2.'i4-255.
82
ni drugog poretka; upravo ono ga je doputalo i
ali pod pogodbama koje za
raju nisu bile nimalo povoljne. "'37
socioloko - religijsku genezu
Bonjaka je postavio i jedan shemati-
zam zasnovan na predstavama: "Islam je
kod Turaka bio Lebenchalt u. Lebenszweck'. Kod
Bonjaka novoprimljena vera se pretvarala vrlo brzo
u dubok i iskren fanatizam, tim lake to se uz novu veru
vezao zemaljski interes i opstanak. Svoj privilegisan
poloaj musliman je branio ne samo orujem i nego je
i s neba razloge koji su mu pomagali da ga
Koran mu je to mu srce udi, / to ne udi u Koran ne
pie/". 'Gorski vijenac"'. '38 A na drugom mjestu je
ponovio sutinu svoje dizertacije: liU
tursko gospodstvo, sadrane su dve nae narodne
sudbine", da bi zatim, na drugom mjestu, aktualno
upozorio (pa kasnije, s oprezom zbog prevelike
prebrisao): "Danas, kad mi kao narod stojimo
pred novim istorijskim i kad je turska poplava
opala i vratila se u daleku Aziju iz koje je krenula, mi smo
skloni da isuvie brzo zaboravljamo nau simbiozu sa
Turcima i sve mnogobrojne i sudbonosne uticaje i posledice
toga ivljenja."'39 (sve M. R.).
to nije zaboravljao. Tako da se u
pozadini, na drugoj strani, ili u samoj radnji. i onih
pripovijedaka u kojima su glavni likovi
katolici i pravoslavni snano i dra-
pritisak osmanlijskog poretka i vlada-
ivot orijentalne civilizacije, koji na razvoj
radnje i ponaanje aktera. La, lukavstvo, primi-
37. Ibidem, 252.
38. Ibidem, Ibidem, 254.
83
39. Ibidem, 252-253.
tivizam, izvodi i muralno podrazu-
mijeva kao reakcije mrnje i pribjeite zatite i
odbrane od osmanlijskog i "turskog" nasilja i sveko-
likog zla koje dolazi sa islamskog Istoka. lli, kako
u fusnotama dizertacije kao moralno
objanjenje navodi: "Tijekom vremena oni M.
R.I su se uivili toliko i u tijek misli svojih gospodara, da su
ih vlastitim njihovim orujem,
Prelog, 1. c. I, p. 52." "Jaram i strah prisilie i ga
puk, M. R./ laljivosti i neiskrenosti, te on lae
i neumjestno. Jaram i strah unitili su na dalje u
bosanskom i duh zajednitva. Zemljopis
B 103
""40
osne, p. .
To se osobito vidi iz pripovijedaka o
fratrima i glavnom junaku njima fra Marku
Krneti. u one koja nosi naslov U
musafirhani, kao uvod i intonaciju radnje, je
dao napomenu kao iz dizertacije:
"Za turskih vremena, manastiri su morali da
Turke koji bi se se da
bi se poneki nasilni Turci zadravali dugo u manas-
tiru, pili i Da bi propisan red i
tiinu manastirsku, fratri su pored manasti-
ra zidali jednu a odijeljenu sobu za te goste.
Ona se zvala musafirhana. ""41
A sama radnja pripovijetke "kad u subotu
pred za vrijeme izbie opet neki Turci", a fra
Marko "odvadi polovinu i kafe, pa ode da sakrije. ""42
A taj njegov postupak upotpunjavaju Kezme,
koji, na vajkanje fra Markovo da se boji da imati
40. Dizertacija, 219.
84
41. Ivo II musufirhulli,
S. d., VI, 9.
limunova za njihova bolesnog druga, veli. "Dede,
pogledaj bolje, nemoj da ja traiti", i nastavlja u ali
aluzivno, s prijetnjom: "E, sad skini tavu da obje-
sim puku. "*43 Sve trojica doljaka su u
Sarajevu u taboru, "sad se skitaju, da im plata,
pa da na Vidin",*44 Oni sutradan ostavie fra
Marku Bolesnika na brizi s da se vratiti
po njega. Ali se ne vratie, a "fra Marko se sve vie brinuo
oko njega, iako je nastojao da to sakrije od drugih... ", dok
mu jedno ne predloi: "Negom to se ti, bolan
Osmo, ne bi pokrstio? Pa ako si za umiranja, da umre ko
krteno aako ostane iv, da ivi ko ane kao
nerazumna ivina",*45, to svojom stilizacijom nago-
varanja otvara ogroman jaz prezira prema
islamu. Nije ga smelo u tome ni posezanje bolesniko-
vo za eninim dimijama, nego je dalje nastojao:
" - Samo reci: Spasitelj, u nam bio! Reci,
Osmo! - mu fra Marko koliko moe tie i umi-
ljatije. uti. Samo teko die, poigrava mu ja-

da moda ne moe da govori, on uze ma-
lo raspelo s krunice koja mu je visila o boku i prinese
mu ustima.
- Poljubi, Osmo, ovo je Spasitelj tvoj i moj; poljU-
bi da ti prosti grijehe i da te primi.
se lice jedva primjetno pokrenu, kapci
mu zatreptae, ausnama je micao kao da bi htio neto
da izgovori, onda usne i sa velikim napor-
om - pljunu. mu se cijedila niz bradu. "*46
42 Ibidem, 13.
43. Ibidem, 14.
44. Ibidem, 15.
45. Ibidem, 17.
85
46. Ibidem, 20,.21.
U tenji da izbrie podmuklu i
prevarnu fratrovu tenju kao mani-
festaciju odsustva ljudskog morala,
Drugi konkretan dodir fra Marka Kmete
s turskim poretkom je kada se naao "u zindanu"
Fazle zato to mu ne donese dulus u
traenom iznosu i jo mu odgovori neto "to nikad
nikom nije htio da kae, a Fazlu niko nije smio da pita". "47
Ali je tu ostvaren i susret fratra sa popom, s kojim se
pregonio oko bira, u istoj tamnici kao sud-
bini dva bosanska naroda nasuprot u kojoj su
izmireni sporovi fratara i pravoslavnog vladike, ili
kako proto "Smijem se... kako nas je
Fazlo opet lijepo sastavio... oh, oh, hoo... Eto vas, kae, u zin-
da se fra Markov
"neuspeh u pokuaju da bolesnog
privede 'pravoj veri'
"humanizira dodirom sa drugim
saznanjem da verske gra-
nice nisu, i granice ljudske saose-
i "da se sve to postoji
i putuje, i da sve ide ka spasenju".
194.)
Leovac se bavi dokumentarnim
izvorima ove pripovijetke i kae:
"Eto, iz starih letopisa i drugih
zapisa pisac preuzima podatke o
musafirhanama koje su fratri zidali
uz manastir da bi u njima Turci
i gostili se, a ne u samom
samostanu." (Leovac, 35-36.) Pri
tome ispod teksta navodi kako je
jo u svojoj dizertaciji iznio
da je 1515. godine gvardijan
manastira molio turske
vlasti da podignu "musafirhanu", a
uz to i fra Miju V. (Franje-
samostan u Fojnici od
XIV-XX, Zagreb, 1913., str. 25., 29.) i
Josipa regesta,
Spomenik SKA, LXVII, Drugi
razred, 53., Beograd, 1930., str. 226.)
Leovac panju da Kreevski
ljetopis "belei
zulume i u njemu se spominje ime
odabae Kezme, koga je
preuzeo (Fra Ignacij
crtice Kreeva i franje-
samostana, Sarajevo, 1899.,
str. 62-63.), zatim da je
preuzeo"poneto i iz zapisa o zin-
danu, tamnici u kojoj zatvorenici-
ma podlivaju vodu" (Fra Julijan
Ljetopis samo-
stana u Kreevu, GZM, 1917., XXIX,
str. 76.; fra L nav. djelo, str.
73.), "ili o hajduku
Roi" nav. djelo, str. 78.;
nav. djelo, str. 76.), "ili o
nastojanjima da se promeni vera"
(Fra J. nav. djelo, str. 75.;
nav. djelo, str. 72., 73.; fra
Julijan Kultura i bosanski
franjevci, II (1780.-1878.), Sarajevo,
1915., str. 107.,108.,78.; 76.)
ili o nastojanju da se promeni vera"
str. 75.; str. 72.; fra
Julijan Kultura i bosanski
franjevci, II (1780.-1878.), Sarajevo,
1915., str. 107.,108.), (Leovac, 36.)
47. Ivo U zindmlll. S. d.
VI,26.
86
danu pa se prepirite: Ko bir po Bosni kupiti. I jo vodu
podlio pod nas. Oh, oh, hoo!""48
Akao neku vrstu historijskog ispatanja je u
pripovijeci Rzavski bregovi dao
sliku Ali-hode na viegradskoj koji osta sam
na torne Istoka i Zapada pri
turske i naletu austrijske vojske. A da se zaista radi o
ideji historijske sudbine islamiziranih
Bonjaka kasnije roman Na Drini
sa svojom viestoljetnom vertikalom turske vladavine.
U ovoj pripovijeci pie:
"Sve se razbjea i posakriva, osta sam Alihoda
koji je iao pred prikovan desnim uhom
uz direk na kapiji. Jedni kau da su ga prikovali
Austrijanci, a drugi sami Turci, jer nije htio da
bjei. U tom bolnom i smijenom poloaju ostao je
cijelo popodne. Ali je iznio ivu glavu, samo je posli-
je cio ivot povezivao ahmediju malo nie na desno
uho i nije mogao da vidi ni ni topove.
Ali taj zaglibljen top i modre uniforme i Alihodina
samo su burnih godina koje su
dolazile na rzavske bregove. ""49
U Rzavskih bregova, kao stalnosti, u his-
torijske mijene vremena,
.oo je opisao i pojavu "uckora": "Bilo ih je pet-
naestak, neki varoki Turci, ponajvie Cigani i fukara",
pripovijedao je on po ujedno
Cigane i Bonjake, Cigane kao deklasirani i prezreni
element, koji su po imenima pripadali "Turcima" i
se s njima. Scena njihova nasilja nad gazda-
Nedeljkom kojom se literarno
------------- -------------------------
48. Ibidem, 33. 49. Ivo Rzavski bregovi.
S. d, VI, 188.
87
dalje opredjeljivao i pribliavao na srpsku stranu, evo-
cira svu silu nagomilane mrnje u Prvoga
svjetskog rata, je kao teret na Bonjaka.
/I _ Nemojte, ljudi... - molio je tiho i ponizno, ali
ga zasue psovkama i vikom i stadoe da ga guraju
.kundacima pod konopac. Tada se on odjednom
okrenu, isprsi, vas se promijeni, pocrvenje mu ija i
nabrekoe damari, stite pesnice i stade da na
njih s visoka kao ljutit i koji je toliko
godina radio sa svijetom i sticao ugled, samosvijest
i imetak.
- Zar tako, psi nijedni!
- Java, Nedeljko, na je vakat doo!
- Va?! Phul
- Bezbeli; nema vie Srbije.
- Srbija je bila i opet, a vi ostat Cigani
ko i bili.
su se kao na pazaru.
- Krmak! Udri ga!
- Kurvo vlaka! Murtatine!
- Ko? Ja? Ja sam poteno radio i sa vabom i sa
Srbinom i sa svakom vjerom, i svak me je znao i
priznavao, avi ste bili i ostati. Phul
Psi vam majku balinsku!,,*5o
I druge dvije pripovijetke iz ove prve
zbirke vezane su za ivot viegradske kasabe i
svijeta kao priprema Na Drini I kao
to je i u drugim svojim prozama na tu atmosferu
gledao jednog stranca, se sluio njihovim
literarnim utiscima i dnevnicima, tako je i u prvoj od
ovih pripovijedaka, Ljubav u kasabi, to
i odvratnosti i odsustva bilo kakvog
50. Ibidem, 198.
88
ljudskog razumijevanja izrazio u pismu umarskog
kapetana, biveg dragonerskog Ledenika,
iz hrvatske familije, odraslog u i to sa
visine evropske civilizacije.
I sam je o viegradskoj kasabi, kao njen
prije toga mrzovoljno i zloslutno zapisao
kako "otkad postoji, u njoj nije nikad bilo mirna posjeda,
sigurna mjesta, ni cijele vesele godine". '51
"Zatvoren vidik, mrava zemlja, divlja klima,
pohare i ratovi, davali su djeci kasabalijski
izgled, borben i Kad bi dorastao,
oenio se, stekao djecu i navrio dvadeset petu god-
inu, on je bio oboruan za ivot u kasabi i
zavren kao tip: mrk, pognut, ilav, otra mirkava
pogleda, poslovan, ponajvie i zabrinut.
Ostarivi tako rano, on poslije ivi jo pedesetak
godina, i vie, a da se gotovo i ne mijenja. Tek to
posijedi i pogne se Za veselje ne znaju.
Zajaena ivotna radost javlja se kao silovita strast
i ispad, ili skupni. Ono to teak ivot i
nemilosrdna borba jo ostave u njima od
smiruju u vjerskoj ceremoniji ili ustaljenim i pros-
tim formama familijarne privrenosti i
U vanrednim pokazuju
vanu solidarnost, smjelost, blagodarnost i
Tako se udaju, ene, ive dugo, teko,
gluvo. "'sz
A Ledenik je taj doivljaj, sa rasponom evropskog
prema orijentalnoj kasabi, i s one,
druge strane, izrazio kao prisilu slube i kao teku
kaznu na koju je
51. Ivo Ljubav u kasabi,
S. d, VI, 177.
89
SZ. Ibidem, 178.
"/sve to sam ti pisao o ovdanjim ljudima,
. nije samo prvi utisak, nego se
iz dana u dan. Ja ivim divljacima,
prljavim i neukim. Ovi ljudi ne samo to nisu civi-
lizovani nego se, po mom tvrdom uvjerenju,
.nikad civilizovati, jer ono malo duha i razuma
to imaju upotrebljavaju upravo zato da se otimaju
svakom poloaju civilizacije. / oni za koje mi izgleda
da u sebi negdje nose neto duha, tako su
i sedam puta zakukuljeni, da bi samo mogao
iz njih izbiti tu iskru. nama se ne otkriva-
ju.
/ o oskudici najnunijeg komfora,
i grubosti koja me okruuje, dovoljno sam
ti pisao. Nita se ne mijenja ako ne nagore. ""S3
Sve je to bilo kako nenapisani zavretak
dizertacije, u duhu njena odbojnosti i
gnuanja.
U drugoj pripovijeci, i vabica, je ovu
kasabu raspojasao i razulario u erotskoj
orgiji zbog cirkuske artistice koja je taj svijet ras-
pametila i dovela do paroksizma svojom
goliavom pojavom i izazovnom igrom na ici. "...
je na ici ono to baca kasabu u zanos i pli-
jeni sve to je muko", pie a kada iza
platna "nastaju strane pijanke i pjesme i "S4 Sve
je to bilo na liniji hipertrofije seksualnosti i evropsko-
predstave orijentalno-islamskog svijeta s
kojom je doivljavao Bonjake. A onaj koji je
zbog "najvie ludosti i bruke bio je
"Sin Ciganke i Anadolca, bastard, on je
S3. Ibidem, 181.
90
54. Ibidem, 193., 194.
bio i hamal i sluga i pomalo budala cijele kasabe. '''55 Po
osobine koje
izazivaju odvratnost i poslove nedostojne
nose i obavljaju Cigani, koji su neka prezirna podvrs-
ta Bonjaka, a je uz to jo bio i sin
Anadolca, ili kako to kae "hibrid" predstavni-
ka dvaju, u mnotvu njegovih likova, prezrenih naro-
da. I dok on doivljava i u mati nosi kao
snova i zanosa i erotskog posvajanja,
se, uzadirkivanju uz perverzno oslo-
svojih vlastitih usijanih nagona:
" - A, A ta bi ti s njom kad bi ti je dali
pa rekli, onako, evo ti je, tvoja je, pa s njom to
A?
- Morebit ne bih nita.
- Ih?!
- E, ne bih je, mi se, dotakao, Eto!
- Lae, pasji sine, satro bi je. "'56
A kad pijanci navale na cirkus i silom izazovu
igra da se popne na icu, su jedinog
zadrali uhapsu", gdje ga je tukao odmje-
reno i strahovito "volovskom ilom natopljenom u
. "dok ne istjera vas sevdah iz njega". '57 Od tada je, u
ludom zanosu, prolazio kroz
se naginju s smiju i doviku-
ju:
- 000, zdravo svanuo,
- Pie li ti vabica?
- Budali vazda Bajram!
- Pozdravio te Ibrahim
- Prolo te, a?"'SB
----------
55. Ibidem, 195.
56. Ibidem, 200.
91
57. Ibidem, 206.
SB. Ibidem, 209.
S tom slikom okrutnosti i turske vlasti prema
i prezrenom koju jo jednom
ponoviti u romanu Na Drini
je zaokruio predstavu viegradskog,
svijeta, iz kojeg je i sam ponikao,
u kome ne moe prirodno opstojati ni ljubavni
zanos jednog maloumnog a da
ga ljudi ne zagade. '59
59. Lik iz ove pripovi-
jetke povezuje sa likom
Alije akcenti-
ma odnosa.
Taj "podsmeh junaku"
posmatra kao dio "donkihotskog
kompleksa u neprikladnoj sredini",
kao vedro sete i
ali lakog osmeha,
Ger) ni s jedne strane ne preti tei
147-148.). On pove-
zuje ova dva junaka i os-
obinom da "skrivaju u svom snu
veliku neostvarenost, a ona i u
jednom i u drugom biti
podarena koja i samu
smenom". Ove
su srnenim da bi smeno
delovala sama tenja koja izraava
njihov lirizam, da bi taj lirizam bio
predstavljen u punom neskladu sa
poloajem
ove likove iz
ambijenta konkretne kulturno-po-
vijesne sredine da estetskoj
apstrakciji i filozofiji Ex
Ponta (148.)
Milo ovu
pripovijetku posmatra u kontekstu
onih proza koje "treti-
raju problem apsurdne, neost-
varljive, zabranjene ljubavi", spu-
je na tio konkretnog ivota i
drutvenih odnosa, pripovi-
jetke Anikina vremena, Mara nzilosni-
92
ca, Nemirna godina, Ljubav II kasabi.
138.)
Za je "neka
vrsta spoja setne ljubavne i
povesti o unienom
187.) a na dru-
gom mjestu svoje knjige on iznosi
kako je ova pripovijetka, i
vabica, uz Ljubav u kasabi,
razvijanja "kompleksa
to se vezuje za enu i koji dovodi
pred nju kao pred neko
spiritualno i poluboansko
nedohvatno ljudskom nagonu i
htenju", (189-190.) mu
"korene i izvore u religioznom
odnosu prema eni, sa dubokim
osnovama u tradiciji reli-
gije, u prvom redu, ili u
"religije
ljubavi", da bi konstatirao kako je
on "kao sinteza
i demoniz-
rna, prisutan u poeziji romantizma,
a kasnije i simbolizma, na svoj
(190.) A to je zaista sve
kada se irna u vidu duhovni
svijet i evropsko naziranje samog
pisca prema erotici Istoka, koja je za
Evropljane uvijek bila
i krajnje roman-
me-
smatra da se "u trenutku do-
dira sa enom" kao "apsolutom le-
pote" posredstvom pisca
otvara "ljudsku poza-
dinu to je krvava i (193-
194.) a sve to na
dobro postavci o
suprotnosti i
bosanskomuslimanske
erotike, u pred-
stavama, najprije, samog a
zatim i svih njegovih
dobro
kod
ene i i njegovo
projiciranje u doivl-
jaj sasvim suprotne, egzo-
strastveno intenzivne,
patoloki razularene erotike Bo-
njaka, Turaka i drugih islamskih
naroda, ali on ostaje u
pojmu religije lju-
bavi'" i nejasan da li to on misli na
derviku, sufijsku mis go-
93
rijsku ljubav prema Bogu koja je
daleko od konvencionalnog
nja zemaljske erotike.
i
muslimanskog svijeta u Andri-
pripovijetkama jo je Nikola
ustanovio da je u likovi-
ma Bonjaka i smrt otvo-
renija i u posljednjoj elji i viziji:
"orkanu je, dok umire", - kae on,-
"blii najdalji grad na
Istoku, sa svojim kulama, enama i
podvizima, nego ova aka prosutih
na Drine i Rzava" (Mila i
Pre/ac), Osmo Mameledija nestaje
s ovog sveta sa vizijom Sarajeva i
irokog sveta (U musafirhani), starac
Alidede u poslednjem svestan
je jedino onoga to nikada upoznao
nije: ene (Smrt u Silla1lOVOj tekijI)".
45.)

(PRIPOVIJETKE, 1931.)
Za drugu zbirku pripovijedaka iz 1931.
godine je napisao da se u njoj, u odnosu na
prethodnu, izvjesno "stilsko stiavanje",
"gubljenje spoljanje arolikosti i humora", "zgunja-
vanje i atmosfere", "bistrina psiholokih
stanja i otrije izraena misaonost". OI O emocionalno-
idejnoj strani proza ove zbirke u vezi sa
pogledom na proasta vremena turske, i aus-
trougarske, vladavine, na Orijent, islam i Bonjake,
nije govorio, ali je to, prema njegovu navo-
du, izrazio jedan tadanji bi se, ipak,
mogla staviti jedna idejna zamerka, kad je o nje-
govim junacima, oni su u tradicijama, nagonima, ver- -
skim uznemirenjima, strastima, i bezmern-
im."oz A tu je upravo sadrana emocionalno-estetska
dimenzija idejnog odnosa prema turskoj
vladavini, islamskoj kulturi i njihovim ivim
posljedicama u Bosni - Bonjacima, koja se, kao .
ja i konstanta, u frakcijama, moe pratiti u
toku njegova stvaranja.
1. ZID.
94
Z. Ibidem, ZlI.
Most na epi iz ove zbirke predstavlja misaoniji i
humaniji vid te opsesije, koji djeluje kao svojevrstan
ispad iz stilsko-idejnog kontinuiteta i kao anticipacija
jedne egzistencijalno-historijske postavke, u kojoj se
relativizira sve, vremenitost prema trajnosti
u vremenu i prostoru. A to je zapravo
tema stalnosti i prolaznosti, prirode i
kosmosa - i Uz to je vidljiva i "sve
sklonost za seciranjem psiholokih stanja svesti
*3 kako to te "inter-
pretacija legendi" u vezi sa problemima i
njihova u ivotu. *4 U ovoj pripovi-
jeci postoje zapravo tri protagonista: veliki vezir Jusuf,
sudbina i njena nadoknada okvir pripovijetke,
"most na epi" kao nijemo a djelo i simbol lje-
pote i stalnosti, i njegov stvaralac neimar !talijan "koji
je gradio nekoliko mostova u okolini Carigrada i po
njima se *S U pozadini slika i zbivanja ove
proze, kao historijsko idejna panorama dizertacije,
jeste turska vladavina u Bosni i vlast u Carigradu,
kojih je razapet ivot, i sudbina, velikog vezi-
ra Jusufa. Na kraju okvira
pie:
godine svoga vezirovanja posrnu veliki
vezir Jusuf, i kao rtva jedne opasne intrige pade
iznenada u nemilost. Borba je trajala celu zimu i
j .. j A sa mesecom majem Jusuf iz
kao pobednik. I ivot se nastavi, sjajan,
miran, Ali od onih zimskih meseci, kad
ivota i smrti i slave i propasti nije
3.Ibidem.
4. Ibidem, 212.
S. Ivo Most Ila epi, S.
d., VI, 228.
95
bilo razmaka ni koliko je otrica noa, ostade u
pobedniku veziru neto stiano i zamiljeno."'6
A zatim se u retrospektivu vezirove
i slave, sa historijsko-moralnim
turske vladavine kao uzroka njegova ivotnog puta, i
stilskim u sumnju onoga pozitivnog na
kraju svakog pasusa:
u osami i nemilosti, vezir se setio ivlje
svoga porekla i svoje zemlje. Jer, i bol odvode
misli u prolost. Setio se oca i majke. (Umrli su oboje dok je
on bio skroman nadzornika carskih tala, i on je
dao da im se opervaze grobovi kamenom i podignu beli nad-
grobni niani.) Seti se Bosne i sela epe, iz kog su ga odveli
kad mu je bilo devet godina./podvukao M.R./
Bilo je prijatno, tako u misliti na daleku
zemlju i ratrkano selo epu, gdje u svakoj ima
o njegovoj slavi i uspehu u Carigradu, a gde niko
ne poznaje i ne sluti slave ni cenu po koju se
uspeh
Sve po shemi do vezirst-
va-intrige na dvoru na ivici propasti i smrti, kao
i slave ali i njen prirodan uvjet i rizik, to
ne postavlja u i opoziciju sa vezirovim pori-
jeklom i ivotom da je ostao u
nego ostavlja flU jer
to ne potkrepljUje njegovu tezu o pogubnom utjecaju
turske vladavine.
II u koju je zapao on se raspitivao o svome
kod ljudi koji su dolazili iz Bosne, u kojoj
"posle buna i ratova bejahu naili nered, oskudica, glad i
svakojake bolesti". Kazivali su mu o svojim nevoljama i
potrebama: "da im je damija oronula i ogorela, pre-
6. Ibidem, 226.
96
7. Ibidem, 226-227.
sahla; a najgore im je to nemaju mosta na epi":s Vezir
odredi svojima, dade est za damiju i
novac za sa tri lule.
Odavde o zauzdavanju rijeke i
mosta i njegovu graditelju, vrijednom i
utljivom stvaraocu-osobenjaku, slikovita i iva,
okruena i ljudi, sve dok se "iz
toga spleta od greda i dasaka" ne pojavi "most, vitak i beo,
sveden na jedan luk od stene do stene",'9 a neimar, to "nit
govori nit romori", ne u Stamboi, u Selima
Ciganina: da se jednom obazrije jal na nas jal na
Jok!", i umrije na putu dva konaka od
Carigrada. I dok su se doljaci divili a ep-
ljani im odgovarali s ponosom "Valja rodit vezira"'lO -
je razvio sliku mosta kao dva mlaza vode sa
dvije obale i kao lirsku umjetninu u letu
Njegova udivljenost nad ovim mostom,
kao i viegradskim kasnije, bila je karaktera
od njegova "turske" urbane arhitekture,
primjerenost on nije rnogao da
i shvati, zbog toga to je odbijao svaki duhovno-
kulturni i ivotni utjecaj tursko-islamskog Orijenta.
"Gotovo kod svake turske ima uvijek, manje ili
vie, i pregradaka, da se zadovolji neka
prva i najnunija potreba, bez obzira na logiku
materijala, ljepotu ili trajnost pisao je on u
pripovijeci U zindanu. 'll A u ovoj on se, osobito na
kraju, spiritualno divio u nad umjetninom
koja se nije mogla estetski prilagoditi i saivjeti s
divljom prirodom "rastrganog i pustog kraja" Bosne.
S. Ibidem, 227.
9. Ibidem, 230.
10. Ibidem, 232.
97
11. Ivo U zindanu S. d.,
VI,2S.
tako da u njegovu doivljaju ne
postoji apsolutna ljepota bez primisli, napomene ili
ispravke, i poto u njegovu djelu po pravilu nema
nita a da nije obavijeno i mrakom, skep-
som, zlom i i ova se od tada razvija
upet u nemiloj suvremenosti, u smislu zavravanja
okvira koji je na njenu A nastavlja se
razmiljanjem o poetskom epigrafu, koji mu napisa i
posla 'Jedan mladi a carigradski mualim, koji je bio iz
Bosne rodom".
"Na priloenoj hartiji bio je fino ispisan
hronogram sa crvenim i zlatnim inicijalom:
Kad Dobra Uprava i Plemenita Vetina
Pruie ruku jedna drugoj,
Nastade ovaj krasni most,
Radost podanika i dika Jusufova
Na oba sveta.
Ispod toga je bio vezirov u ovalu, podeljen
na dva nejednaka polja; na je pisalo: Jusuf
Ibrahim, istinski rob Boiji, a na manjem veziro-
va deviza: U je sigurnost. "'12
se od tada preseljava u vezirovu unutranjost,
ispunjenu skepsom i strepnjom. A kako u
nema nita a da nije mrakom, ni most kao
dobro djelo i plemenita umjetnina nije mogao vratiti
unutranji mir veziru. Iako je prolo dvije godine od
njegova pada i a zatim pobjede protivnika
i povratka na vlast, veziru se u sve vie jav-
ljala pomisao na tamnicu, koja mu je iz snova,
kao uas, prelazila u javu i trovala mu
dane, kao neka vrsta podsvjesne paranoje: postade
12. Ivo Most na epi, 233.
98
"osetljiviji za stvari oko sebe" i sve da prima "sa
prikrivenim, ali dubokim nepoverenjem", a u njemu se
ustali misao da "svako ljudsko delo i
mogu da donesu zlo". "Pobednik vezir oseti strah od ivota",
kae po tragu nekadanje vlastite kjerkegorske
filozofije strepnje, moralno ovaj paradok-
salni kompleks sa sudbinom graditelja mosta, i psiho-
sa zemljom vezirova porijekla, u ide-
jnom slijedu i duhu svoje dizertacije:
"Mislio je na stranca neimara koji je umro, i na
sirotinju koja jesti njegovu zaradu. Mislio je na
daleku brdovitu i zemlju Bosnu (oduvek
mu je u pomisli na Bosnu bilo
koju ni sama svetlost islama nije mogla nego
samo da obasja, i u kojoj je ivot, bez'
ikakve vie i pitomosti, siromaan,
tur, opor. I koliko takvih pokrajina ima na ovom
Bojem svetu? Koliko divljih reka bez mosta i gaza?
Koliko mesta bez pitke vode, i damija bez ukrasa i
lepote?"*13
Plemenito zatajivanje sebe kao dobrog djela
u duhu islamskog morala potisnuto je tako
relativizacijom vlastite zadubine i zat-
varanjem u svoju utnju od svijeta i ivota kao
posljedicom strepnje. Jer, nakon toga
solilokvija, uslijedio je u pripovijeci
"Vezir obori pogled na mualimov natpis u sti-
hovima, polako podie ruku i precrta dvaput ceo
natpis. Zastade samo malo, pa onda precrta i prvi
deo sa svojim imenom. Ostade samo deviza:
U je sigurnost. Stajao je neko vreme nad
13. Ibidem, 235.
99
njom, a onda podie ponovo ruku i jednim snanim
potezom izbrisa i nju.
Tako ostade most bez imena i znaka. "*14
A nakon toga brisanja vlastitog identiteta sa
koje je ravno neimarevu odlasku bez osvr-
ta po zavretku radova, ostao je luk mosta "izdvojen i
sam, i putnika kao misao, zalutala u
kru i divljini.", *15 kao poruka da se umjetnina
ne moe uskladiti u divljinu Bosne, da ona stri nepri-
iz nje. *16 "Onaj koji ovo prvi je koji je
14. Ibidem, 235-236.
15. Ibidem, 236.
16. Kao to je ena u
"svedena na enu-telo, na beskra-
jno variranje nemih oblika, koji
imaju svoj govor", tako jeUmisao o
stalnosti, o nepromenljivosti i neiz-
menljivosti sveta l .. .! jedna od naj-
misli mistike,
zatvorena u reljef zemlje l .. .! ili u
sam kamen (Most na epi, Na Drini
iznosi i kae
expontovski: "Treba li i da je
osnovni zakon tih oblika."
46-47., podvukao on) I
dok, na jednoj strani,
kae kako je "most na epi skica za
drugi, viegradski, za na
Drini", na drugoj strani on trai
psiholoko
doivljaja: "1926. je godina, vreme
u kome svetom vizije
kulminativno hara zlo, ono egzis-
tencijalno, saie svaku slamku
nade prokletstvo; nema sigurnosti,
nema zarudelih vidika, i strah
cere se svetu". (49.) vezira
Jusufa na spoznaju zla u
svijetu (101.), istovremeno
smatra da Most na epi (uz Smrt u
Sinanovoj tekiji)
dozvoljava da se shvati priroda tog
zla" (109.), da bi na drugom mjestu
istakao kako u godini kad je ova
pripovijetka objavljena
ironija, pojedi-
degeneracije i nelagodnosti".
(149.) inven-
tivno, expon-
tovski kompleks, sluti: "U
oblike ove pripovetke kao da je
zatvoren vidik
sveta." (149.) Jer se i Jusuf,
kao i sjetio
u osami i nemilosti... svoga porekla
i svoje zemlje"; i njemu, kao i
i bol odnose
misli u prolost", stoga "jednom na
slobodi, ponova on svo-
joj rodnoj Bosni - kae
i na djelo -
ostaviti znamen uspomene, most".
Aon sam umrijeti od svoje more,
"ispoljivi sve simptome
egzistencijalne nelagodnosti koju
neguje u sebi", da bi
uskoro "neko nepoznato zlo
l ...! i ivot neimarov, iza
kojeg je ostala "sigurnost... u
nju", (150.) kao i u Stoga je
uistinu "Most na epi sublimacija
ideja, sublimacija
njegovog sveta u
malom", kako Petar
(157.)
smatra da Most na epi
100
doao na misao da mu ispita i sazna postanak", dodao je
o sebi, 'a za poznavaoca njegova vlastitog ivo-
"ima u sebi neto od
nosti dalekih, nepoznatih
prostora iz kojih nemo progovaraju
vekovi, kamen, zemlja". (109.) Ova
pripovijetka (uz Derze/eza... ) ozna-
je "odlazak, naputanje jednog
(ili konvencionalno
vremena da bi se blisko
osetilo, sutinski spoznalo neiscrp-
no vreme, njegov mukli ritam, nje-
gov dubok dah i beleg", pie
u tenji da djela na
viem moralno-povijesnom planu,
.kao to ih doivljava u
okviru due i
svijeta koje se estetski proiruje na
sve oko sebe, a ni jedan ni drugi ne
uzimaju u obzir recepciju Andri-
historijskih proza na drugoj
strani njihovih estetsko-ideolokih i
izvorita, u
sklopu integralnog doivljaja
umjetnosti
da je Most
na epi osvajanja
istorije i vremena iz njihovog
nemog ali primamljivog polumraka
i amorfnosti". "Bitka za vreme bila
je bitka za delo: za ono to je pre-
ostalo i ivo ispod rvnjeva i
sita beskrajnog, neumoljivog vre-
mena", pie on, a "ona senka
plodnog, koja
se jednim delom nadvila nad
Ex Pontom dobija tu
trajnu formulu;. nezab-
oravna apoftegma U
je sigurnost, deviza vezira
Jusufa koji je podigao most na epi,
sadri drevno, iskonsko iskustvo..."
(110.) Jedino u se pri-
bliava povijesti jest
isticanje slike o sudaru dva mlaza
vode sa dvije obale koji stvaraju luk
nad ponorom, i komentar: "Tome
lirskom pejzau kontrastirana je
opet sumorna ivotna istorija vezi-
ra Jusufa", (110.) porijeklom
Bosanca kojeg su kao dijete "nasil-
no" odveli u Carigrad. "...Motiv
oskudno, ugroenog ivota iz
'Mosta na epi' dalje (se) razvijao,
o, menjao u nekim drugim
pripovetkama.", (111.)
konstatira potpuno u duhu
dubokih mitskih i
roman intencija.
smatra da je u
pripovijeci Most na epi pripovje-
analizirao "relaciju lepote kao
dela u granicama
jedne, antropoloki gledano, crne i,
filozofski, vedre eklektike Vizije
sveta", da je ova pripovijet-
ka "neto od drugih iz
ove druge knjige, te da pred-
stavlja vezu u
njoj u kojima se "analizira
poloaj u odnosu prema
zlu to niti sve njegove pokuaje
vezivanja za neke stalnosti" i apso-
lutu "pa bio to bog, lepota ene ili
delo", pri
ostaje 230.) I
dok u Mostu Ila epi prvu dilemu
predstavlja odnos apsolut-pojedi-
sudbina, izraena u liku
vezira Jusufa, sa spoznajom o "rela-
tivnosti svakog ljudskog dela" i
da iz svake stvari i
svakog ljudskog "veje zlo",
druga dilema je vezana uz poetiku
nastajanja djela, sa
"vizijom umetnika-tvorca jednog
apsoluta to ga ponitava i njegov
ljudski .ivot i
(231.) iznosi
ne da je to zapravo
101
ta se iskustva devize u je
sigurnost i utnje ne samo o vlastitim djeli-
ma i njihovoj genezi, nego o sebi i svome ivotu, o svo-
joj karijeri i renegatskom po-
loaju Hrvata u srpskoj sredini i vlasti kojoj se cijelog
ivota i svojim djelom dodvoravao i Na
planu umjetnine ostala je poruka da djelu,
ironija". I dok je
nosilac prvog sloja, prema
vezir Jusuf, nosilac dru-
gog sloja pripovijetke je neimar,
koji je na zavretku gradnje mosta
"otiao naglo i izdahnuo isto tako
i bezimeno". (231.) A
nasuprot tvorcu, njegovo djelo se
"preobraava... u apsolut" koji ne
trpi objanjenja i profana
nja, pa stoga i Jusuf precrtava
bljetavi tarih i ostavl-
ja natpis "u je sigurnost",
(232.) kao svoje intimno trau-
usmjerenje i
ivotnu devizu. se,
ispravlja kada kae da je
"antropoloka vizija
obojena crnim bojama", ali da
istovremeno njegova "filozofija
ivota kao trajanja... ima jednu
izrazito svetlu perspektivu, koja ne
ponitava prvu, je usloava",
(233.) a perspektivom traja-
nja antropoloka vizija se
humanizira i prevazilazi. (234.)
shvatanja
uz filo-
zofije, kao to je to Karlo
odbija kao
neosnovano, i smatra da
nje stanja i situacija
iz ovog perioda moe pre...
da se zasnuje na kategorijama s
kojima operie Jaspers
situacije, demonsko, smisao tran-
scendencije, odsustvo komunikaci-
je i sL)". (514., f. 78.) u sumi
dosadanjih iskustava o
poetici moe se zapaziti njen prvi
karakter. Trajanje
ivota, prirode, apsolut kao. stal-
nost, mostovi kao simboli
prema mijenama vremena i histori-
je i sudbinama, bre-
govi, odnos prema vlastit-
om djelu koje svoga tvorca
ponitava, pjesnik kao prorok u Ex
Pontu, religioznost, sklonost prema
srednjem vijeku historijskom,
tradicionalnom i mitskom, prema
legendarno-epskom, egzotizam i
negativan odnos prema
Orijentu i islamu; pSihopatski
i strastima likovi
- sve to i njegova djela
pokazuje kao bitno
(i pored
koja se zapravo nadovezuju histori-
jski na ovu stilsku formaciju).
Leovac u svojoj knjizi u vezi s
ovom pripovijetkom tvrdi da je ona
"nastala, i pod uticajem
jedne legende o nekom veziru
Jusufu, rodom iz tog kraja Bosne, i
o nekom talijanskom graditelju
kome je poverena izgradnja
mosta", i u tom smislu navodi
knjigu Demala i Mehmeda
Stari mostovi u Bosni i
Hercegovini, (Sarajevo, 1969., str.
165-166.) (Leovac, 57., f. 18.)
102
kao ni stvaraocu ni donatoru, ne treba komentara, niti
mu treba traiti racionalne motive. Tu privilegiju "da
ispita i sazna postanak" predanja i legendi, da prikuplja
o njima da bi ih, preobraene, izra-
zio, zadrao je za sebe kao pisca, ali sam nika-
da nije odavao podlogu niti izvorita vlastitih djela do
kraja svoga ivota, sve u nekom strahu da se ne otkri-
ju neke moralne koje bi okrnjile predstavu o nje-
govoj ljudskoj i
U pripovijeci Mara milosnica je turskoj
vladavini u Bosni, i odnosima Osmanlija i Bo-
njaka, pristupio s razbiranjem i razlikovanjem
psihologije, temperamenta, odnosa kultu-
rnih, a razdoblje u koje je smjestio radnju "pred samu
austrijsku okupaciju" prualo mu je dovoljno da
malo izdiferencira svoju koncepciju o Bonjacima kao
"Turcima". Jer su predokupaciona zbivanja i zapisi o
njima predstavljali za veoma upotrebljiVU
u duhu njegove teze o rezultatima osmanlijske
vladavine. Kao podlogu za historijske likove
i atmosferu uzeo je memoare dr. Josepha Koetscheta,
vicarca u turskoj slubi, *17 ali i drugu his-
torijsku *18 Radnju je koncentrirao oko
Veliudin-pae, zvanog koji je okupacije
po drugi put doao u Bosnu za zapovjednika sve
vojske koja se nalazila u njoj.
17. Dr. Joseph Koetschet: Aus
Bosniens letzter Tiirkenzeit.
Veriiffentlicht von Dr. Georg
Grassi, Wien und Leipzig, 1905.
18. Fra Grga
(1829.-1878.). Zagreb, 1906.
Izvjetaji konzula Konrada von
Wassitscha grofu Andrassyju izili
su u Narodnim novinama u Zagrebu
u brojevima od 3., 5., 6., 7., 10., 12.,
13. i 14. rujna 1878.
103
pri njegovu dolasku u Sarajevo, bez harema i
stvari, je izrazio i preziran odnos
prema ovom Osmanliji: "Mogao je sve na dvije
sohe donijeti. /.../, akad iz Bosne, tovara i den-
jkova. ",'19 govorili su o njemu ga "propali-
com, i A u njegovu liku je
izrazio kako odbojne duevne i karakterne crte koje je
tipski pripisivao Turcima kao nosiocima osobenjatva,
nastranosti, duevne uvrnutosti i sramnih bolesti, tako
i one kojima je individualizirao njegov portret:
"Sve se vie odavao samo to je sada pio jo
skrovitije i posve sam. Bio je i naprasitiji
nego ikad. Iako jo uvijek vitak, bijae okrupnjao.
Kosa mu se na progruala. Lijevi
obraz mu je prikrivao, u djetinje podlanice,
neki crveni liaj, koji se neprimjetno ali stalno irio
i dubao, i sve vie zagrizao u mekotu donjeg
kapka. Imao je gnojna zapaljenja u ustima, i
dobivao ... ",zo
I u njegovu prethodnom boravku u Sarajevu iznio
je sve ono to je ovog osmanlijskog pau odvajalo od
sredine u koju je doao: od konstatacije ga, od
samog nisu voleli, jer je bio gord, prijek i nepristu'-
te da je jo od tog vremena ostao "kod sarajevskih
uglednih Turaka u uspomeni",'ZI pa do postupaka
prema begovima u medlisu, koje je "prekidao u govoru
i zbunjivao kratkim, stvarnim, pitanjima" i do
sve prezira "zbog njihova besmislenog turkovanja,
i prazne govorljivosti", dok su oni njega sve
vie mrzili i ogovarali. se da je sve varoi
po Kavkazu, da je zaduen, da je ruski prijatelj, da se opija i
19. Ivo Mara milosnica,
S. d., VII, 94.
104
za. Ibidem, 94-95.
orgija sa engleskim vicekonzulom, da pije vino i jede krme-
tinu. /I
Tako je kod dolo do izvjesnoga emo-
cionalno-idejnog sinkretizma i vlastitog u
stvaranju njegova lika Veliudin-pae. je u pos-
tupcima ovog bez razumijevanja i
simpatije prema svijetu, izrazio i vlastiti
odnos stranosti i prezime odbojnosti prema musli-
manima, kao hibridnom i negativnom proizvodu
tursko-islamskog utjecaja u Bosni. Ali je u izrazu
prezira ovog prema Bonjacima "zbog njihova
besmislenog turkovanja" nesumnjivo progovorio i
vlastiti podsvjesni kompleks nacionalno-
kulturnog renegatstva u .Kraljevini Jugoslaviji, i odnos
prema njemu samom zbog njegova "besmislenog
srbovanja" koje je imalo razloga i interesa. U nastavku
opisa, u kome je ta primjedba ostala kao psiholoki
ispad podsvijesti pisca i kao kompenzacija apojavno
kao odnos stranca prema pribliavanju, iden-
tifikaciji i radikalizaciji Bonjaka,
je ovaj lik objektivirao kao koji je "ne se
ni za to na svijetu do za svoje vojnike i svoje konje, /. ../ bio
nemilosrdan i bezobziran, i uzimao, kad je vojsci trebalo, jed-
nako tursko kao i ", a "globio je sarajevske jevre-
je gdje god je mogao".*21 A kada je dolo do bune protiv
njega u medlisu "zbog nekog begovskog sijena", on je na
tube "da je pijanica, da je nasilan, da otima kratko
odgovorio:
" - Ja volim da pijem, ali me pijana niko nije
vidio. Kavge ne traim, ali, umijem da se
bijem. Nemam para ni veresije, ni ni
21. Ibidem, 95-96.
105
Boga se bojim, sultana sluim, i - evo mu ko mi ta
moe.
Tu se okrenuo prema ljudima i pokazao
im, prirodnim mirom starog oficira, jedan
bezobrazan gest.
Ubrzo poslije toga on je opozvan i poslan ponovo
na rusku granicu. "'22
Nakon ove ekspozicije i retrospektive je
nastavio radnju svoje pripovijetke na dva plana: pre-
dokupacijskim zbivanjima u Sarajevu i Veliudin-
painim ignorantskim odnosom prema
prvacima; te painom vezom prema Mari "milosnici"
koja je izazivala sablazan u svijetu. I dok je
radnja na ovoj drugoj razini preuzimala glavni tok
pripovijetke erotsko-psiholokim odnosima pae i
djevojke, svijet u zbivanjima i
nemirima otpora okupaciji ostajao je kao pozadina
ove radnje, pri se dramatika jednog i drugog
plana sjedinjavala i narastala u fonu pripovi-
jetke. Lik Veliudin-pae, i njegovo djelovanje, dijelio
se na intimnu i javnu sferu, ali se na razi-
ni individualizma i neosjetljivosti prema drugima,
kome je sve bilo ugled-
nika paa se samo sa dvojicom "pokatkad sastajao i raz-
govarao": sa Mulagom "uglednim trgov-,
cem, mirnim i otmenim i Mula Sulejmanom
"derviom reda mevlevija, isposnikom i
bogomoljcem, ali slobodnim, iskrenim i veselim
I to su bila jedina dva lika u
pripovijeci koje je dao bez tamnih crta, kao da
se psiholoki poistovijetio sa svojim Veliudin-paom i
u simpatiji i u animozitetu.
----------- --------- --- ---- ------
22. Ibidem, 96. 23. Ibidem, 96.
106
Radnja o odnosu Veliudin-pae i Mare, koju je on
doveo za svoju "milosnicu", zasnovana je na psiho-
lokoj i moralnoj kontraverzi i "turstva",
koja iznutra mori "milosnicu" i stvara joj prepreku
prema njenom svijetu. II taj odnos je unio
glavne stavove i elemente iz svoje dizertacije o
poloaju svijeta pod turskom vla-
davinom, psiholoki ih produbio i socioloki povezao.
Iako knjievno data kao jedan od posrednih proizvo-
da toga poloaja, stvorena kao lik djevojke koja poro-
nosi "turskog" priljenitva, jer joj je
majku "stari Mustajbeg Itj. koji nosi
hafizsko porijeklo I M. R./ drao nekoliko godina kod
sebe"*24 pa je onda udao za Iliju - u
Mari se dolaskom u painu u pomijeanom
odanosti i straha i neke gotovo
pokornosti, pojavila "nejasna ali i teka misao o
grijehu i sramoti"., *25 koja se izmjenjivala sa pred-
stavom pae kao ljudskog straila, jer je i njega,
kao i mnoge druge sveukupno uzete Turke, nastojao i
morfoloki i vizualno da kao pripadnike svijeta
tame, mraka i demona. kad bi je slao da sama
spava "budila se sa jasnom 1.. ./ o tom ta je ona
sada, i sa ustima punim zatiskivala lice dueka
i jastuka i grcala: ... U tami bi misao koja ju je
uzimala oblik kazne i paklenih muka, a ne zemnog
srama i propasti, kao danju. "*26 A pri pogledu na pau
"kako iz kutijice vadi dehenem-ta i njim dugo mae liaj
na obrazu, i sve se mrti od bola, a pred skrtenim nogama
lei mu go no, poloen sa otricom
okrenutom navie", joj se "kao da on to vri nera-
24. Ibidem, 96-97.
25. Ibidem, 97-98.
107
26. Ibidem, 100.
zumljiv obred, i slui slubu to je tajanstveno, jezi-
vo i posve zlo". *Z7 vie nego otri, srditi i neumoljivi
pogledi fratra za vrijeme mise, i njegovo kasnije
karanje: "Zna li ti ta si ti sada u Boijim i u
svijeta? puno smrada i crva." _*28
ona je nepremostivu provaliju svoga grijeha
sa paom jo otrije u iskonskoj paklenoj mrnji prema
Turcima, koja je u svijetu bila
uvrijeena, to pokazuje jedna slika iz ove pripovi-
jetke u kojoj baba Anua, hljeb u
i zalogaje na dno, da bi zavarala unuka, govori:
"Ovako u pako tone, evo. "*Z9
A ta ista slika satanizacije, utapanja u paklU
kao etnografski primjer razvijanja mrnje navedena je
u Fragmentarnim varijantama uz tezu. *30 Tu
provaliju je u pripovijeci jo vie razmaknuo
morbidnom scenom nasilja od strane jednog ano-
nimnog i "s Bistrika, i ubo-
jice" nad baba Anuinom unukom, koja ulazi u naj-
i najbrutalnije seksualnopatoloke prizore u
prozi, opisanom sa vlastitog
u pojedinostima i
iivljavanja nad nevinom
je ju je
doveo do naputenog kamenoloma.
"! dok je stajala s ustima punim se
baci na nju, obori je i s njom u obrasloj
Najprije se nije nita do prtanje
ljunka i kripa njegova bensilaha; ali ubrzo
da jeca, pa da vriti i zapomae.
Mora da joj je dlanom zaklapao usta, jer je vriska
Z7. Ibidem, 1Ol.
Z8. Ibidem, 136.
108
Z9. Ibidem, 102.
30. Ibidem, 105.
dolazila na mahove i isprekidano. /. ..; A je
jednako na stijeni. Usta su mu bila otvorena;
a listovi, na koje se navalio svom teinom
podrhtavali su. Ali je dugo tako stajao i
gledao u rupu pod sobom. Odjednom se zanese,
ispusti neki mljaskav, tup zvuk, rairi ruke i pade u
rupu pored njih. Ozdo se kako krklja i bije
nogama. Mala je bila potpuno umukla. *31
Ova scena se patoloki sa silovanjem
u pripovijeci Mustafa Madar i pokazuje
sasvim jasno i unutranju sklonost prema
morbidnim satanskim scenama i njegovo opredjelje-
nje da protagoniste manijatva, sadizma i duevne
nalazi samo "Turcima" i
Bonjacima, ma kako se u kritici ove scene podizale na
razinu univerzalnog zla sa humanom
antipozicijom na dobro. Ili, kako stara majka, pre-
nakon udaje za jednog od
krvi" "Jao meni! pogani, ta
uradi od djeteta. "*32 A otvorena i vizualna satanizacija
kose i kiljava" kao napasti koja
ka navodi na dola je do izraaja u o
imunu":
"Neko vrijeme iza toga napast da dolazi za
imunom do samih avlijskih vrata. Jela joj je
da Ga je vidila na svoje da je uistinu
korav i kose, s fesom nakrivo, a lijevo mu
oko napola zaklopljeno';..'; On ga je vukao jo s
kapije za demadan, i zvao da piju dalje, a ene su
ga u avliju. Ona Ga je tukla brojanicama i
31. Ibidem, 133. 32. lIvo Fragmentarne
varijante uz tezu, 254.
109
krstom na njima, kao i grdila siktavo i
prigueno: Odlazi, balijo ostavi mi
U ime Svetoga Trojstva, odlazi od krtene due. U
pako, vrae!"*33
Tako se, u kontinuitetu ideologije njegove dizer-
tacije i satanizacije, i
Osmanlije i Bonjaci pod
imenom "Turci" pokazuju i kao svih moral-
nih zala bosanskim i moralnog pada
i Mare "milosnice", i nasilja nad
i imunova poroka.
I dok je u pripovijeci na svakom koraku rastao
napon negodovanja prema Mari i njenu
odnosu s Veliudin-paom, koji je pod pri-
tiskom predokupacijskih zbivanja otiao iz Sarajeva i
nju ostavio sa sramote, u gradu su se odvijali
bune protiv turske predaje Bosne i otpora
austrougarskoj okupaciji, koji su u odjecima dopirali i
do Mare u svijetu u koji se vratila. Tu atmosferu koja
se stvarati jo za boravka paina, njegovu ulogu
u zbivanjima, te u Sarajevu od deputaci-
je prvaka valija "da trai povratak bosanskih
trupa u Bosnu, i smjenjivanje Veli-pae i Kostan-pae,
]ermenina",*34 je opisao na osnovu
fra Grge u i dr. Jozefa
Koetscheta, "Svajcarca u turskoj slubi", u njegovim
memoarima, to je posredno odao nji-
hove portrete u pripovijetku. "Onizak i prosijed", -
slikao je Koetscheta, - "smijeio se sa avlijskih
vrata i pozdravljao veselo. Takav miran osmijeh nije. ona
33. Ivo Mara milosnica,
131-132.
110
34. Ibidem, 148.
nikad vidila ni u ni u Turaka, ni u koga do u ovog
stranca. I izgledalo joj je da njega ne treba da se boji. Samo
je on u posljednje vrijeme dolazio sve i to u
tursko odijelo, koje mu je davalo smijean izgled i nesigurno
dranje. Ali joj je uvijek bilo prijatno njegovo lice, sa
smijekom i dobrim, zabrinutim pogledom. "'35 A lik fra
Grge ukomponirao je II samu radnju
pripovijetke, osobito onu oko Mare kada se vratila
svome svijetu. "Tada fra Grgo, sitan i mrav,
glavom jedva do ordena na painim grudima, vas u ivim
bistrim potee svoju staru vjetinu i u kojoj
je bilo uvijek i prijetnje i molbe i nasrtljivosti i pokornosti, i
koja je rijetko ostajala bez uspjeha. "'36 Tako je
preokupacijske i vidio jednog stranca
i jednog Bonjacima nenaklonjenog i potaj-
nog austrijskog saradnika, koji su ih posmatrali s
druge civilizacijske i vjerske strane,
osobito crte anarhije i fanatizma i akcente
estokoga emocionalnog negodovanja protiv
Osmanlija koji su ih izdali.
Ono Bonjaka sa
Turcima, posebno u odnosu prema u Bosni,
u ovoj se pripovijeci mentalitetom ali i razd-
vojilo, ali je kao stvaralac s druge strane, s
posebnom panjom iznosio psihozu straha
svijeta u nemirnim danima bune i otpora,
i bez simpatija slikao ustanika, sirovu
grubost i estinu u njihovim istupima. U tom stilu su,
sa historijskom s strane,
data predokupacijska zbivanja i njihovi kada
35. Ibidem, 151-152.
111
36. Ibidem, 111.
se Turcima /Bonjacima, M.
R./, nije moglo vie sakriti. "*37
Na toj pozadini je dao likove predstavnika
turske vojne i civilne vlasti i uznemirenih i buntovnih
bosanskih prvaka. I dok je Veli-pau, suglasno njegov-
oj hladnoj i prezirnoj prirodi, dao u nekoliko
i drskih reakcija, Hadi Loju je otro opisao kao
sirovog razularene svjetine: "Na njemu su otrcane
softinske od atlasa; gyudi gole i rutave, akoulja raz-
drljena i umrljana od dudova. Mrmljao je neke molitve
preda se. "*38 A je naslikao, u duhu dizertacije
i svoga manira isticanja vjerske
mrnje i satanizacije Turaka, odnosno Bonjaka, kao
fanatika i mrzitelja "dubokog glasa i uvijek
zaarenih strogih koji nije proputao ni jednu
sjednicu medlisa a da nije odrao govor "protiv zane-
marivanja vjerskih propisa i protiv opasnog poputanja
raji", a kada se raspravljalo "da li se moe
dozvoliti da podignu zvona, i da zvone, u
varoima gdje ima i Turaka", on je zapjenjeno dokazivao
"da musliman ne smije ivjeti u varoi u kojoj 'zvono kuca"'.
"I sada je govorio o ugyoenom islamu. "*39
je istovremeno ocrtao i likove dvojice
medlisa, koji su sjedili sa izrazom
zabrinutog dostojanstva"; se ta
. Mustaj-beg debeo i ambiciozan prvak, koji je sje-
dio u Do njega je Mehmed-beg jo
deblji i jo ambiciozniji. je hodao kao mjeina puna
smijeha. Sipao je uvijek ale i poslovice, i iza njih vjeto krio
ono to misli, ili ono to ne zna. Ali sada je i on sjedio i
zabrinuto salo je na njemu mirovalo, samo su mu
37. Ibidem, 159.
38. Ibidem, 108.
112
39. Ibidem, 111.
lukave u velikom rumenom licu neprestano igrale. "'40
Od ovih stvarnih historijskih
je bio je zbornike poslovica i mudrih aneg-
dota, Narodno blago i blago, paljivo
za svoje proze i njihov
bosanski jezik. Kao zavrni potez na opisivanju ovih
likova i prepirke njima, je izrazio prezi-
ran odnos Veli-pae prema " - valijo, ti
razumjeti da ja ne mogu ovim ljudima i ovom
usplahirenom hodi (i tu pokaza na i na medlis,
pa se odmah okrenu Mazhar-pai, a medlis i za
sve vrijeme govora vie ne pogleda), ja ne mogu, velim,
objanjavati ta vojsci treba, i ta carska vojska moe i
smije. "'41 A pisac je, prije nego to je ova nemirna poli-
. zbivanja povukao u pozadinu o Mari milos-
nici, jo jednom dao ocjenu ovog stanja zavrnice
turske vladavine u Bosni, dokle dopire njegova dizer-
tacija, u oprotajnom dijalogu Veli-pae i Mula
Sulejmana koji se "nije alio ni na to, ali je
govorio o prolaznosti i smrti, i nitavosti ovoga svijeta":
" - Svi vi odoste! A kome ostavljate ovo veselo
Sarajevo, i nas u ovom kazanu? Vi se rasturate kud
koji, i Bog milostivi dati pa vam dobro biti, i
vama i svom turskom uhu, ali mi ovdje teko da vie
dobra vidimo. Ispoganili se i iskrvili se, i sad
ko iz bijela svijeta da nas uredi i
pokrsti.
- Eno begovi u medlisu i Hadi-Lojo
kupi vojsku - govorio je Veli-paa sa smijekom.
- To i jest ono to je doao Hadi-lojin vakat.
Onakvi su u dobra vremena u prangama ili i
kamen tucali, a nisu vojsku kupili ni s gospodom
40. Ibidem, 112.
113
41. Ibidem, 116.
A, ko iv bude, i njihovo.
dva-triput, isturit koji fiek, pa da ih
ena u magazu. A nek vabo ostane samo
tri godine u Sarajev'l"', oni prvi apke na
glavu, i otimati se za vapske krstove, i zalagati
-krmetinom. E, moj valjani Veli-pao, nema ovdje
vie nego gladna fukara i jo gladniji
begovi. ovo jo biti, anae, beli, to je bilo
- bilo. ""42
Hladni odlazak Veli-pae iz Sarajeva, bez imalo
prema svijetu koji ostavlja na
milost i nemilost viestoljetnom austrijsko-kaurskom
neprijatelju, sa napomenom "Znam da ih
Austrijanci stucati u zemlju, samo mi je ao to ja","43
predstavljao je i doivljaj tih dana gledanih
stranca, i pouku historije
ishoda turske vla-
davine za njih, uz koju su vezali svoju sudbinu, pred-
njihovoj a svakako i duhovno-kul-
turnoj, svijesti zbog stoljetne pogrene identifikacije
sa interesima, kao potvrdu svoje dizertaci-
je, izotrenu subjektivnim prikazom historije u selek-
tivnoj panorami svojih knjievnih slika.
Uzavrelu predbojnu atmosferu, koja je dopirala do
Mare, u u drugom dijelu pripovi-
jetke, je zorno prikazao i to na auditivan
kako negdje pred kapijom neko izvija
tankim jezovitim glasom:
- "Ja haju, ja kajun!
A iza toga nastaje takva tiina da se i topot
koraka i muklo mrmljanje onih koji Dok
42. Ibidem, 117.
114
43. Ibidem, 118.
opet ne prekinu tiinu glasovi straara. Sve dva po
dva nejednaka glasa dozivaju se, kao u nekoj
- Jek dur Alaaah!
- Jek dur jek! - odaziva se drugi za dokaz da je
budan.
I dok joj srce naglo bije, ona nove glasove
i napregnuto gleda u tamu u kojoj Jelin
lik. Rasanjena Jela sjedi i moli krunicu i umiruje
djevojku:
- Prekrsti se, sinko, da Bog skrui dumane
Turke, pa lezi i spavaj. "'44
A tu atmosferu pozadinske radnje u pripovijeci
je razvijao u naporednosti sa
Marinim saznanjem da je ona za svoju okolinu "turs-
ka milosnica", pa je i smrt njena "nedonesenog i
krljavog djeteta" pri prvom dolasku "na studen i
na svjetlost ovoga svijeta", i njeno vlastito
est dana nakon toga, koincidirala sa neuspjehom
otpora i porazom Bonjaka 1878. pred
silom. Tako, u opisu atmosfere prolaska pored groblja,
je zapazio
"Muhamed crni i krupni
i jo dvojica uglednih ljudi, povezani svi
jednim lancem, ili su to su mogli brim korakom;
oko njih austrijski vojnici u punoj spremi, a pred
svima jae oficir na bijelu konju. Vodili su ih na
gubilite. "
A na drugOj strani je prikazan Marijan koji se ras-
plakao:
"- Eh, eh, - uzdisao je i zastajkivao, ne
upravo ni sam ta da kae - eh, zakopasmo
zakopasmo sirotu. Svak je poneto uzeo od
44. Ibidem, 125.
115
nje, a nikog da je poali i suzu pusti nad njom. Eh,
pustO!"'45
Bonjaci kao "Turci" i njihov svijet javljaju se, u
refleksijama, i u nekim drugim pripovijetkama ove
zbirke; radnji ili atmosferi osobene,
vate, nastrane i odudarne crte. Tako u pripovijeci
Anikina vremena Mula Ibrahim Kuka, zapis iz
hronike svoga djeda o Anikinim vremenima, izazva
prvi na nju. Kuka je "volio da izgleda i
tajanstven, a u stvari je bio dokona i neznalica, i
iveo je od ugleda svoga deda, mutevelije Mula
Mehmeda, mudra i knjievna, koji je iveo sto i jednu
godinu" - pie o ovom
ljetopiscu, ga, kao i Mula Sulejmana
iz galerije svojih
likova. "U knjigama i spisima preostalim iza
Mula Mehmeda bilo je i nekoliko poutelih u koje je
on nekad zapisivao sve to se deavalo u kasabi i to je
da se deava u svetu." Tamo je bio i zapis kako se iste
godine kada se "u beogradskom paaluku pobunila raja"
koja zlim ljudima, nepromiljena dela" -
"pronevaljali... u kasabi jedna ena, vlahinja (Bog neka
pomete sve nevernike), i toliko se ote i osili da se njeno neval-
jalstvo daleko izvan ove nae varoi. Mnogi su joj
mukarci, i i stariji, odlazili, i mnoga se mlade tu
ispoganila. A bila je metnula i vlast i zakon pod noge. Ali se
i za nju ruka, i tako se i ona skrui po zasluzi. I sve se
opet dovede u red ipriseti Boijih naredaba. "'46
45. Ibidem, 126.
46. Ibidem, 162.
U napomeni ispod teksta
prevodi uzvik "Ja haju, ja
kajun" i pie: "Ti koji postoji od
vijeka Ito je jedan od mnogihepite-
tona boijih, koji slui i kao bojni
Aleksandar iznosi
da je lu ... naravno o pOjmovi-
ma 'al-hajj al-kajjum"', u kojima se
daje pogreno zadnja "Ja
haju, ja kajun".
116
Na tom prelazu svojevrsnog i
ivopisnog opisivanja, ali ublaenim i stianim boja-
ma, u pomjerenih "Turaka", u ovoj pripovije-
ci, onim "sasvim ludima", nalazi se iNazif,
"krupno i blesavo iz begovske mirna budala,
mutava i gluva", koji je "dvaput preko dana dolazio pod
prozore i nerazumljivim mumlanjem dozivao Aniku",
joj pune pregrti

I Salko Hedo, star-
47. Ibidem, 174-175.
Na "strano, nepo-
jmljivo" zlo, vezano uz "pojedi-
patoloke
Nikola je upozorio u
pripovijetkama iz prve
zbirke, 51.) da bi za
pripovijetke od 1925. godine nada-
lje, sabrane u drugoj
zbirci 1931., istakao da se, i pored
"slike sve i pesimiz-
ma" (53.) "sve to vrlo osetno i
naglo menja": "zlo je ovde odjed-
nom sasvim nije ljudsko,
bar ne u svojoj osnovi", sve vie je
"samo neko njegovo
dok ono samo ostaje zagonetka,
nevidljiva i neshvatljiva kob, splet
sudbinskih sila koje se
kroz vekove l ...!, protiv kojih nema
oruja, koje satiru i melju ljude kao
rvnji". 51.) U nastavku
svoga obrazlaganja sudbinskog zla
u pripovijetkama iz
druge zbirke (1931.), se
postavlja psihoanalize i
sudbine u njima:
postupak virtuozno
sproveden, mnogo to ta obja-
njava, ali sudbinska neumoljivost
ostaje, vodi sve noeve, stvara od
ljudi slepa svoja kanjava ih
i ubija." (53.)
u svojoj interpretaciji
Mnre milosnice, jedne od pripo\'i-
jedaka ove zbirke, stoji na sredini
izmedu povijesti i psihoanalize.
Osnovni psiholoki konflikt i
podsvjesna trauma u ovoj pripovi-
jeci je svakako "nejasna ali i
teka misao o grijehu i sramoti",
koju i u svojoj studiji citira,
103-104.) koja se
da to ona sa Veli
paom, Osman-
lijom", (110.) prema
koje otkrivaju jo jednom
odnos dva suprotna svijeta
u recepciji
"Turci, onaj sloj medu njima koji se
posvetio lepoti i koja opet za njih" -
prema shvi1til11ju -
"postoji samo kao rasna put, l .. .! sa
senzibilnim okom znal-
ca, otkrivaju pravu, punokrvnu
enku pod naslagama prljave bede
kasabske", kae na
Veli pau, Alibega, Hafiza. (130.)
dovoljno" - kae on - "da Veli-
paa baci pogled krcz prljavi pekarski
da dotakne pogledom tek
zarudelo Mam, i da ona ponese
teak krst Milosnice." (131.) A njenu
pokaj molitvu Gospi ("svu-
kud su me vodili kod Turaka i kod
naih") on smatra za "realnost u
pojmu ene, "demon-
ske" i fatalne, "otrova krvi nae",
(133.) kao vlastitog psihoana-
ckspontovskog saznanja o
117
jeina viegradskih zaptija, koga kajmakam posla "da
ode do te vlahinje i da joj pripreti degenekom ako se ne

podsvijesti. On sociopsiholoki do-
bro da Marine muke"dostiu
punu meru tek kad Veli-paa
. odlazi, je njenom svetu,
za koje ona nije
nego (150.) A na drugom
mjestu on ulazi jo dublje, u
psiholoko-estetski do-
ivljaj, u intimu trau-
ma, za Maru milosnicu (kao i
za niz drugih pripovijedaka:
Anikina vremena, Smrt u Sinanovoj
tekiji, Trup) da su "poetski ivlje od
niza psiholokih jer je
senzibilnost, rano jo,
od stvarnosti, od civilizacije
u kojoj se i njegovo zado-
voljstvo ne saglaavaju", odbacu-
tu stvarnost
ta Istoka" - nala 1.. ./ u mitu, leg-
endama i starim predanjima veliku
za poeziju", pa je "u te
okvire uneo duh svog
senzibiliteta i ost-
vario... jedan svet krajnje i
cm..." (180.) M. R./
Milo je nastavio
sociopsiholoku reflek-
siju konstatacijom da je "osim psi-
holoke, ta pripovetka... i drutve-
no-istorijska studija" 136.).
On je to vidio, pored atmosfere
odlaska turske i dolaska austrijske
vlasti 1878. te odjeka Hadi Lojine
bune u Sarajevu, na koje se
nadovezivala Marina izgubljenost i
stradanje, i u prijekoru, grdnji, kl-
i molitvama fratara (napom-
da je o takvim odnosima
prema "posrnulim" djevojkama
pisao i Matija u Pogledu
u Bosnu 1842.), te u zlostavljanju u
u kojoj su je naz-
----
vali "turskom milosnicom". (136.)
je u svome osvrtu na ovu
pripovijetku istakao kako nije
da se u mnogim
pripovijetkama iz tzv.
faze" 1925. i 1930.) "ispitu-
je drama religiozne svesti koja je
izgubila 1.../ oslonac i svet joj se
kao besmisleni pakao",
pa bi se za sve iz druge
zbirke "mogao upot-
rebiti jedan imenitelj za
dramu njihova ivota: to je "drama
vere". (213.) "Do sada, kako izgleda,
- kae on, - nije da
je i drama glavne junakinje Mare iz
pripovetke Mara milosnica, u stvari,
drama vere a ne ..."(pod-
vukao da je ona "nasil-
no otrgnuta iz sredine u
kojoj je ivela u prisnosti detinjstva
i vezana sa jednim
bogom i verom" i "dovedena u
drugi ambijent i drugi verski kon-
tekst, sagreivi prema svom
pravom bogu i iskusivi sva zla
sveta, ona gubi veru u boju milost
i utehe i iskupljenja".
(podvukao "...Ona
dodirom sa Veli-paom i drugim
ljudima iz nove okoline (sa
u prvom redu)
iskuava da jedan bog nije
da postoji i drugi bog
koji donosi nerazumljivo zlo u
svetu", "otuda kod nje
straha i greha to je izgnana iz
vere". (213.) Ta ivotna socijalna
drama usloava se na unutarnjem
planu: u snovima,
vizijama" - nastavlja
svoje objanjavanje
pod-
logu pripovijedanja, i
118
smiri", a on je "odavno uvideo da se sudari, ubistva i
deavaju kao neko prirodno i neminovno zlo, a nje-
navodi san glavne junakinje o lopti
s kojom se igrala, koji otkriva cijelu
dramu njene religiozne svijesti; a
za misao da je svijet ras-
cijepljen na dva principa on nalazi
indikaciju usatani
"koji se 'izvija' iz svesti
imuna''', u stilizaciji narodne
legende, kao
kose i kiljav, u hintovu; crni mu
konji i (215.)
u glavnoj
junakinji ove pripovijetke "tehniku
destrukcije jedne svesti", je
uzeo i "jedan prelomni istorijski
momenat", situaciju pred austri-
jsku okupaciju Bosne i Hercego-
vine 1878., koja dolaskom
Veli-pae u Sarajevo a zavrava se
"slamanjem otpora bosanskih
Muslimana i ulaskom
Austrijanaca u grad", pie
u svojoj knjizi 216.). On
uz to kako je
da objavljuje ovu pripovetku go-
dinu dana nakon to je odbranio
doktorsku dizertaciju, pa je u njoj
istorijska pozadina data,
i prostudirani", a
pripovijetka se "po i
strogo zasnovanoj i funkcionalnoj
istorijskoj perspektivi, i razlikuje od
pripovedaka iz prve zbirke" (216.),
tako da se ona pokazuje kao prva
koja je proistekla iz
dizertacije. "Jer takva
istorijska pozadina nije u
ovom delu i nije samo dekora-
tivnog karaktera, kao to je to
bio u prvoj
zbirci", napominje
u ovom postupku i ale-
goriju vlastitih doivljaja u toku
Prvoga svjetskog rata i neposredno
nakon njega, tj. da je preneta
u prolost, da bi posluila kao ale-
gorijska "zamena" za sadanjost
/. ../, "koju je pisac doiveo u dra-
okolnostima". (216-217.) I
dok je mnogo ranije Nikola
istakao da Mara Milosnica
"sadri neposredno vrlo vemo datu
istorijsku sliku Hadi-Lojine bune
1878. i borbe sa Austrijancima u
Sarajevu", 30.)
u svojoj studiji kae da se
i atmosfera" u
ovoj pripovijeci "u potpunosti...
poklapaju sa onim kako ih je, vrlo
opisao Milan Prelog u
knjizi Povijest Bosne lt doba osmanli-
jske vlade (Sarajevo, 1901.) u
poglavlju, "Okupacija Bosne i
Hercegovine" (str. 130-146.), koju
navodi u literaturi uz svoju
dizertaciju. 511., f. 65.)
Istovremeno on ne
za drugu historijsku lite-
raturu, da "transformacije istori-
jskih i atmosfera, kao i
odnos istorijskih i fikcijskih detalja"
u potpunosti izgledaju onako kako
ih je M. opisao, povodom
hronike u svojoj knjizi
Istorijski izvori hronike.
(1962.) "Najmanje podataka" - kae
on - "ima o /.. ./ Veli-pai. Intimnu
stranu njegove profil
i ostalo u njegovom liku gradio je
na bazi fikcije." (511., f. 65.)
U vezi sa histo-
rijskim u njegovim
pripovijetkama, jo
jednom na drugom mjestu: "Tada
ostaje u granicama optih
crta te istorijske kao to
srno to videli na primeru Ali-pae
(Veli-pae, M.R.) u Mari milosnici, a
119
gove, Hedine, ruke i slabe su da to pohvataju, razmese i
po zasluzi kazne", pie o njemu, jedan
putem fikcije konstruie detalje
unutranjeg ivota istorijske
(518., f. 105.)
njegovu istorijsku poziciju
je fiksirao u onom smislu
kako ju je opisao Prelog: on je
omraen od strane begovata i
bosanskog naroda. Prelog to belei:
'Mashar-paa primio je izaslanstvo i
adresu, koja je bila direktno upere-
na protiv a osobito
protiv tadanjeg vojnog zapovjed-
nika Veli-pae'. (str. 137.)" Najzad
on kako je sve ove
na osnovi Preloga, opisao Hamdija
u knjizi Sarajevo u
doba okupacije Bosne 1878. (Sarajevo,
1937.) (511., f. 65.)
I Leovac se usmjerio na histori-
jsku podlogu zbivanja u ovoj
pripovijeci, na "povesni i socijalni
tok deavanja, kojim pisac opisuje
Sarajevo pred bunu i istorijske
kao to su Veli-paa", fra
Grga Mazhar-paa, Hadi-
Lojo i druge". (Leovac, 86.) Tako, za
"lik Veli-pae" - kae on je
poao od onoga to je o njemu
napisao dr Jozef da je 'ein
echter turkischen Haudegen' (Dr.
Josef Koetschet, Alis Bosniens letzter
Turkzeit, Wien und Leipzig, 1905.,
od Miljenja Stake Sken-
derove da se jo pokazao kao rela-
tivno tolerantan prema
(Staka Skenderova, Ljetopis Bosne
(1825-1856), u knjizi P. J.
S. Skenderova: Ljetopisi,
Sarajevo, 1976. 226-227.), i, poseb-
no, od toga ta o njemu kae jedan
zaboravljeni da je u
pobuni delovao kao 'vjerni padiin
vojnik', jer naredbe za to
iz Stambola' (da pobunjenicima
'dade vojnu') i se
strogo propisa odbio je
njihov zahtjev i proturio svog
zamjenika Sarajliju Ismet pau
general majora, da on taj
napadaj kao domorodac s lijepim i
utjenim utia' (Aleksa J.
- Sarajlija, Hadi-Lojina
buna u Bosni, Beograd 1897., 33-34.
(87.) U vezi sa zivuhanjem "tankim
jezovitim glasom: - Ja haju, ja
kajun", iz ove pripovijetke Leovac
se jo jednom poziva na ovog
memoaristu: "U
memoarima (nav. delo, str. 34.)
masa ove (91., f. 44.)"
"Druge istorijske -
Leovac - "pisac je ocrtao uzgredno
Hadi-Loju prema
zapisima i konzula Konrada
ga karakterizira "kao
avanturistu koga je Omer-paa
(Latas) hteo da protera. Visok, atlet-
skog rasta, dugih ruku i nogu, nez-
grapan, dobrog apetita, nevelikog
znanja - on nije bio izgle-
da prema (Dr. Josef
Koetschet. Osmdn Pascha, der letzte
grose Wesier Bosniens, und seine
Nachfolger, Sarajevo, 1909., 55.)
ga karakterie" - kae
Leovac - "kao orijentalnog fanatika,
koji neprestano citira Kuran i,
onako "visok preko 6 stopa, mrav,
sa velikih usta
s iskesenim zubima, moe on i bez
svoga dugog krzna, kojega
nosi i na 20 demoral-
iziranim imponirati dok
"ludi i prosti muslimani stoje uz
njega ..." (Poslednji razgovor aus-
trougarskog konzula sa Hadi
Lojom, u knjizi: Berislav Gavra-
Bosna i Hercegovini! u doba
]20
od onih svojih likova koji svoju filozofsku pasivnost
zasnivaju na nekoj vrsti iskustva o sudbinskom
i razvoju zbivanja na svijetu. *48 Tu je,
najzad, i kajmakam kao "koji ne voli neprijatne
stvari ni u susjednom kadiluku",*49 ni da slua o
njima dok se povoljno ne rijee, ali koji i sam podlijee
neodoljivoj ove ene.
U pripovijeci Kod kazana nije tako ublaavao
svoje slikanje likova niti odnos
i njih. Naprotiv: Kezmo i i istin-
ski ratnik" Mehmedbeg Biogradlija, i pored
razlikovanja, jer je ovaj drugi "svojom u odi-
jelu i svojim dranjem koji je kole i vidio svije-
ta... odudarao od prostog i neukog Kezme", - imaju
neto to ih vezuje, a to su i skitnja". A
Mehmedbeg se, uz to, jo trovao "esrarom i makovim
zrnjem", koje je uzimao JIu madunu od urmi ili
pomorandine kore". *50 Obojica su se nala na zastanku
u samostanu kod fra Markova kazana. I dok je Kezmo
poslije zaspao, Mehmedbega i fra
Marka razvio se dijalog nerazumijevanja i
nepomirljivosti dva pogleda na svijet i dva
austrougarske okupacije 1878., Sa-
rajevo, 1973.,239.). (88.) Zanimljivo
je pri svemu tome da je Leovac
dokumentarne izvore
traio, i pronalazio, u knjigama i
zapisima autora, austri-
jskih, pravoslavnih, to
je i bilo posve za
slikanje atmosfere i likova
Turaka i Bonjaka punih mrnje i
nasilja, koje su mu jedino ti izvori
mogli pruiti. Na drugoj strani
svoje analize Leovac je dobro
zapazio erotski odnos"
Veli-pae i Mare: "kao
nekog dalekog oca i nje-
gove (89.) u
tome Edipov kompleks. To je bio
onaj drugi tok
slikanja likova oslonjen
na vlastite inhibicije,
napone nagona, traume i kom-
plekse.
48. Ivo Anikina vremena,
S. d., VII, 23-24.
49. Ibidem, 46.
50. Ibidem, 59.
121
shvatanja i doivljaja ivota, i to iz aspekta
asketske predstave o orijentalno-islam-
skom svijetu kao svijetu
hedonizma i ovozemaljskog uivanja. Ali je istovre-
meno u Mehmedbegovu odnosu prema fra
Markovu asketizmu iznio i njegovo shvatanje
o ispraznosti i jalovosti takvoga ustegnutog ivota.
u uvodu razgovora je dao intonaciju fratrove
odbojnosti prema koji je prvo "dugo pjevuio
kroz nos neku alosnu tursku melodiju", uz komentar:
"(Otkako zna za sebe i prima Turke i muku s njima, fra
Marko je oduvijek mrzio tu njihovu potrebu za pje-
vuckanjem i beskrajnim lelekom i cviljenjem; on je u tome
vidio kao neki znak njihovog nemira i proklet-
stva.r
oSI
A zatim se razvija dijalog "zanesenog
i uznemirenog fratra", i
emocionalno-duhovni i estetski doivljaj toga odnosa
"mraka" i "ljepote" u Mehmedbegovu
i i to na strani Ili kako
Mehmedbeg sam u pripovijeci kae:
" - Ne zna, pope, nita. Ne razumije, pa Bog!
Da si se nagledao ljepote kao ja! Ali otkud vam to?
Imate tek da ne pronesete zalogaj mimo usta i da
potrefite u vrata.
- Dobro te ih ti ima. A veliku si i ti vidio.
.; Nemoj da se ljuti, prijatelju, ali ovako je. Krst
na pa ta moe da vidi? Krst i krst. A ima
da se vidi, siroto moja, ima!"os2
I mu, sanjarski zaneseno, kao za sebe, o
udovici koja odbija prosce nakon pogibije mua, a
njemu alje vezenu mahramu. I pokazuje samom sebi
51. Ibidem. 52. Ivo Kod kazana,
S. d., VI, 66.
122
ljubavni vez na njoj: "Evo, tri limuna i ut
list; "Mrem polagano to mi ne dolazi. Vaj! Nemoj
dolaziti!... " Ej, pope, pope!"'S3 Da bi opet govor, ali
ne o eni:
" - stvar, krst! je sve to se
krstom krsti. Hiljadu godina mijesite mrak, pa
nikad nita! Ne diete glavu ispod krsta. To vam je
kazna. Vi ste protiv Bojeg dara i stvorenja. ta se
moe? Krten .narod, narod,
narod. "'54
A fra Marko ga je posmatrao i u njemu se neodolji-
vo nametalo "puno
"To je glava nepoznatog svetitelja, isti zanos, isti
sjaj i izraz uzvienog bola. I da napast bude potpuna,
ta glava to na svetitelja govori, evo, nerazumljive,
sramotne i bogohulne stvari. "'55
Scena koja slijedi nakon toga djeluje kao
Mahmudbegova zanosa i njegova svijeta ljepote:
Kezmo kazan, izazva fratra koji sa
cjepanicom u ruci put njega, a /. ..! segnu
desnom za pojas, izvadi malu puku, neto neugledno i sitno
kao noga, i skresa je fra-Marku pravo u stomak". '56 I
u nekrologiju nakon svega ostade zapis, zajedno sa
jednom fratarskom sudbinom u doba turske vla-
davine, kako fra Marka Kmetu ubi "Turca quidam pes-
simus Kezmo dictus" (neki veoma zao zvani
Kezmo). Tako se uz personifikaciju ljepote ivota,
neminovno, u predstavi pojavi zlo
kao nerazdvojno i bitno obiljeje islamsko-turskog
kompleksa u Bosni. '57
53. Ibidem, 67.
54. Ibidem, 68.
55. Ibidem, 69.
56. Ibidem.
57. da je u ovoj pripovi-
jeci o fra Marku, u kojoj "junak
123
Za ovu drugu zbirku pripovijedaka tzv.
faze, koje su nastale 1925. i 1930. godine,
je istakao da su one "beskrajno turobne i
da "intenzivno zgusnuti
mrak" iz pripovijedaka Mustafa Madar i Za logorova-
nja, da je u njima slika o svijetu i "najcrnja", jer
se ivotne sudbine u njima slamaju "pod
pritiskom zla i tereta ivota i svaki individualni napor
smrt."'S8 Ali da su skoro sve date na
podlee i sam zlu i postaje rtva
svoje vere" uz priznanje da je "svet
dualan i da je princip zla
u svetu", 222., 223.)
Radovan da su u
znaku "ove dualizacije i polarizaci-
je idejne strukture ras-
"vrlo promiljeno" i svi
ostali elementi u njoj: "Pisac je
dozvolio da fra-Markov suparnik u
dijalogu koji je vie monolog svake
za sebe, bude
Mehmed-beg Biogradlija, koji zas-
tupa filozofiju sen-
hedonizma, nasuprot
spontanom i negovanom
asketizmu to ga brani bogumil fra-
Marko. I ono to da se Markova
misao o pravom putu, o jedinstve-
nom bo"gu, je ideju dobra
ostvariti na zemlji, pokole-
ba i zamrsi jeste paradoks da
"nekrten" za koga veruje
da zlo, upravo na sveca
to je pobudio sve njegove misli o
drugog sveta i tako probu-
dio njegovu nadu." (223-224.)
deo
u ovoj knjizi pripovedaka
(drugoj, M.R.) odnosi se na prob-
lem pa nije to je kri-
tika u vreme kad se ona pojavila
ovom pitanju posvetila najVie
panje," pie
knjievnohistorijski, shvatljivo je
to se problem pojavio u
ovoj knjizi, u kojoj su
pripovijetke objavljivane od 1925.
do 1930., jer
je to vrijeme kad je "nadrealizam
na naem terenu, u dodiru sa
Frojdovom psihoanalizom, razvijao
ideju o podsvesnom, i kao
poluzi
aktiviteta, to se u dodirima sa ste-
gom, dogmom i zakonom iskrivlju-
je i deformie ga". (224-225.)
ovdje ne izlae
ekspontovsku genezu
trauma i kompleksa, njima i
kompleksa ene. Na taj on
prekida most
podsvjesnog psiholoko-stvara-
i njemu imanentnih i
adekvatnih ostvarenja kao poslje-
dica toga unutranjeg napona i psi-
holokog u vlastitim
knjievnim djelima. Dublja anali-
psiholoka, ali i pSihopato-
loka, analiza pokazuje,
da svoje nastrane likove u
njihovim psiholokim iskuenjima i
krizama i nije mogao kreirati
nego po sili vlastitog pom-
jerenog i potisnutog nagona, koji se
i preobraavao u umjet-
ninu, te da oni nisu nikakav
knjievni manir pod izvanjskim
utjecajem Freudove psihoanalize.
58. 212-213.
124
planu historije osmanske vladavine,
idejno sugerira da taj teret koji pritiskuje i
to zlo koje trijumfuje dolazi od Turaka ili od turkoida,
tj. Bonjaka. Jer i Maru milosnicu je Veliudin-paa
"nasilno otkinuo iz sredine",. fra Marka
Kmetu je ubio Kezmo, veliki vezir
Jusuf je bio oklevetan i zatvoren na osmanlijskom
dvoru, a u svijest i ostalih likova turska vladavina
i islamska kultura uvukle su se kao virus koji nastrano
uslovljava njihove emocije, ponaanje, moral.
Za dramatike dvostruke radnje u pripovi-
jeci Mara milosnica je uzeo prijelomni momenat
smjene dviju vladavina. Ovu pripovijetku je uz to
objavljivati "godinu dana nakon to je
odbranio doktorsku dizertaciju pa je u njoj istorijska poza-
dina data, i prostudirani","59 i nije
podudarnost razvoja kraja dviju
radnji u njoj, individualne i drutveno-historijske,
smrti glavne junakinje i raspada turske historijske zbi-
lje u Bosni koja je po dizertaciji u velikoj
mjeri poloaj, karakter i sudbinu njena svi-
jeta.
59. Ibidem, 216.
125

(PRIPOVIJETKE, 1936.)
I u zbirci pripovijedaka iz 1936. godine
produava opsesivnu temu svoga knjievnog
stvaranja iz prethodnih zbirki: tursko doba sa prijela- .
zorn na austrougarsko i svijet Bonjaka u njemu na
idejnim osnovama svoje dizertacije i svoga
Bosne pod utjecajem osmanlijske vladavine. Mogu se
uspostaviti emocionalne poveznice i kontinuiteti
likova i ambijenta, koje se od doivljaja patoloke nas-
tranosti, mrnje i nasilja ovog "turskog svije-
ta" ublauj u ili smiruju u prikazu i dojmovima
vate osebujnosti, u egzotici njegovih junaka
potenciranom ili

Alidede iz pripovijetke Smrt u Sinanovoj tekiji
u sebi nosi snaan erotski napon kao i
Mehmedbeg Biogradlija iz pripovijetke Kod kazana, i
udnju za nedostinom enom kao Alija ali
potisnut u njegovu dervikom Tu kontroverzu je
dao na samom ove proze, opisu-
ga, sa rijetkom kao koji se
... nadaleko zbog svoje i svetosti", kome
"sudbina nije dala samo znanje i pronicljivost, i pogled iri
126
nego u ostalih ljudi", i ... "savrenu harmoniju
duha i tela".
Ali u sreditu ovoga opisa otkriva svoje
poimanje i nerazumijevanje dervikog
ga, po uzoru na ka-
redovnitvo i pravoslavno monatvo, kao pot-
puno uzdravanje od dozvoljenog
dodira sa enom, islamskoj zabrani opojnih
i pokudi puenja duhana. "Kau da nije znao ta je
ensko telo ni plotska uivanje uopte", pie i nas-
tavlja: ''Ali nije one koji se slue svim tim Bo,ijim
darovima za ovoga kratkog ivota", kroz ovaj
svijet kao da "ne nita od onoga to je zlo i runo
u njemu". 'I I od svoga rastanka sa Carigradom i svo-
jom potovaocima i i povratka u
Bosnu, kada je osjetio da ga "smrt i zemlja zovu",
Alidede je "napravio nauk i lepotu", onima koji
ostaju "o irini i istovetnosti stvorenog sveta" za
vjernika: jer "svuda na ovom belom svetu moe da se
malo senke, koliko treba da se prostre u molitvi;
svuda se zna gde je Istok; svuda ima malo vode koja je prela
bar i koja je, prema tome, za abdest
l .. .! I u krajevima gde se nedeljama ne vidi sunce - ima i
takvih - verniku srce kazati gde je Istok prema kome se
treba moliti. I u pustinji gde nema kapi vode, peskom se
moe abdest uzeti, a ako ni peska nema, milju se moe
pravaverni oprati, jer je misao i od svega. "'2
U doivljaju islamskih
obreda je, u blagonaklonog i tole-
rantnog odnosa prema ovoj religiji, putao na volju
svojoj fantaziji granice stvarnih propisa, pa
1. Ivo Smrt u Sil1al1ovoj
tekiji. S. d., VI, 237-238.
127
2. Ibidem, 238-239.
je i iskaz da se, kad vode i pijeska nema, i "milju...
moe pravovjerni oprati, jer je misao i od svega",
zapravo sadravao refleks ispovijednog
od grijeha, ali je bio stvoren po liniji
duhovno-obredoslovne apstrakcije, kao to je i "malo
senke" za molitvu, i okretanje "gde je Istok" koje vai
samo za islamske zemlje na Zapadu. "to se
priprema za molitvu", - pisao je Aleksandar u
vezi sa ovim pasusom i
proizvoljnostima, - "/.. ./ onaj lepi dodatak o pranju
milju' potpuno /je! van zakona islama. Jedna takva vrsta
metafore bi mogla biti - ali kao neto sasvim
drugo, to jest samo kao dodatak obaveznom pranju vodom,
peskom, zemljom itd." Pored privremenog odustajanja
od prvobitne ideje o pogubnosti tursko-islamskog
utjecaja, koja je iz njegove dizertacije na njego-
vo knjievno djelo, i od pomisli
da kritikuje "islamsku kulturu kao takvu", je u
Alidede da ni njega ne treba aliti kad odlazi
u Bosnu, koja je "puna lepote Boje kao i ma koja druga
zemlja na svetu", u ovoj prilici odustao i od
predstave ove zemlje surovosti i mrnje, kako ju je
slikao, uz to i ljubav prema Bosni u
kojoj je nikao u je duan svome
". *3
nijedan svoj lik nije ostavio bez
unutarnje devijacije, pa tako ni ovog dervia.
sredinju scenu evokacije potisnutog
nagona u njemu, on je, svoju
viziju, zal1emario ambi-
jenta i atmosfere. Da bi evokacija ispala to reljefnija i
kontrastnija njegovu ivotu Bogu,
3. Ibidem, 239.
128
je prethodno opisao sastanak petka u te-
kiji, na koji su dolazili ljudi, ugledni i
poboni putnici, uopte uzevi svi prijatelji ove tekije i ovoga
Reda koji su eleli da Alidedinu A kada ga "pre
nego to kazivanje" "neto stegnu u grudima" i on
klonu poslije prvih sluaoci pomislie: "zanela ga
neka misao". "Kad se suvie produi, - pripovijeda
- dervii i soJte da se zgledaju i jer su
znali za derviko pravilo koje im je Alidede i
koga se i sam pridravao: da ne treba ostajati dugo u zanosu
da se ne uzoholi i da ne izazove zavist kod ostalih." U
povodu ovog odlomka, "koji je pseudoorijen-
talna ideja", - pie Aleksandar - "valja ukaza-
ti na takve stvari: dervie moe
biti u "zanosu" jedino tokom obreda koji
se zove zikr. Tim obredom rukovodi, od do
kraja, derviki stareina zvani ejh koji sledi izvestan
ritual, ga, prema svom ponav-
ljanjem ili izostavljanjem jednog broja elemenata. Ni u
jednom trenutku za vreme tog zikra dervi ne moe
bilo ta sam dodavati ili oduzimati, prekidati ili
produavati, jer je stalno svojim ejhom.
On to ne moe ni u ostalo doba dana i kada je
"slobodan", jer za to vreme ima da obavi jedan vrlo
broj ili ovozemaljskih
zadataka. IOnima koji bi se bar malo eleli uputiti u
kompleksnost ovih problema, bih
"HaI" Luja Gardea u Enciklopediji Islama'! Na samrt-
nom u retrospektivi ivota, u njemu se otvorio
kompleks potisnute ploti, ono to je najavio u
"Svega dvaput u ivotu zbunila ga je pojava
ene", se on ivo i brzo, sve ostalo, njegov
ivot, telo i misao, se u jedno jedino
129
bola"; *4 Poavi od pretpostavke o neenstvu pripadni-
ka dervikog reda i zavjetnom spolnom uzdravanju,
i od izvjesne predstave o
estokoj i haremskoj razuzdanosti
tursko-islamskog svijeta na drugoj strani, je
izveo sukob nagona i tobonjih
dervikog reda u Alidedi, je potencijal proizveo
kompleks potisnute erotike. Retrospektivna evokacija
dvaju erotskih doivljaja iz mladosti, koji su sada sta-
jali pred njim "avetinjski izdvojeni i porasli", predstavl-
jala je predsmrtno ovog kompleksa. Prvi
je bio "nagog enskog tela" utopljenice,
od kojeg je u strahu pobjegao, da bi u njemu
preovladalo "dotle nepoznato stida",*s koje se
pretvorilo "u neku nejasnu krivicu koja ga je i
raspinjanje tom svojom vlastitom tajnom. *6 " .. .jo
zadugo deavalo se, pred da se u njemu javi
isti onaj strah od nepoznatog lea, i nerazumljive
krivice, i potreba da nekome sve prizna i ispovedi, i
da to "*7 Jer islam ne poznaje oslo-
od grijeha putem ispovijedi.
"Godinu-dve docnije je uzeo sebi jedan njegov
ujak, i osobenjak, koji je iveo u Sarajevu. Tu
je uao u Sinanovu tekiju i zavoleo nauku i pravila svoga
Reda. To ga je odvelo u Carigrad. "*8 - pie u svome
knjievnom krivotvorenju i demistificiranju ove sfere
muslimanskoga ivota, njegovu pos-
tupku sa epskim junakom Alijom
je po narodnom predanjU bila pored Sinanove
tekije, - kao da je tekija samostan a dervii fratri. U
4. Ibidem, 241.
5. Ibidem, 243.
6. Ibidem, 244., 245.
130
7. Ibidem, 245.
8. Ibidem.
Carigradu mu se dogodilo drugo tajno ene,
koje je u njemu ostavilo "duboko krivice
i straha od koga se ne moe Kroz prozor svoje
sobe u tekiji on je jedne ugledao "neku enu u beloj
haljini ili samo u koulji", koju su progonila "dva tamna
muka lika". pocepana i polunaga" klonula je
pred kapijom tekije,'lO a u njemu se razlila
bolna svest o nekoj zamrenoj 'll i pitanja u
nesanici i mraku: ko je bila ta ena? zato su je gonili?
ta je bilo s njom? Kako je nestala s kapije?'12 same
boje ovog prizora, bjelina enine koulje i
mukih likova simboliziraju pojmove nevi-
nosti i grijeha. Tako je erotika i u ovoj
pripovijeci povezana sa grijehom,
ili sa nasiljem, ali ona nije dobila karakter patolokog,
nego je ostala kao potisnut podvjesni kompleks
dervia Alidede, jednu ublaenu predstavu
psihologije ove sfere svijeta. nije ni
mogao znati prirodu ljubavi u islamskoj
filozofiji koja je imanentna dervikim redovi-
ma, a jo manje kako se ona emanirala u
poeziji na orijentalnim jezicima, koju u svojoj diz-
ertaciji nije ni spomenuo, kao ni sevdalinku. Molitva
Alidede na kraju, prije smrti, zapravo je izraz
erotomanije, opsesije enom kao sudbin-
skim iskuenjem, i spoznaje o ivotu kao
iskupljenju grijeha. "Zaboravio sam da ena stoji, kao
kapija, na izlazu kao i na ulazu ovoga sveta. I evo, naila je
ova kojom mi se srce na dvoje, da me podseti
na ono to sam, zagledan u nebo, zaboravio: da je hlebac koji
jedemo il. stvari ukraden; da smo za ivot koji nam je dat,
9. Ibidem, 249.
10. Ibidem, 246-247.
131
11. Ibidem, 247.
12. Ibidem, 250.
duni zloj sudbini - grehu, taksiratu... "*13 - govori
kroz usta dervia Alidede, da je nebo
stanite Boga i u islamu kao u a on ostaje
samo lik u roman-
ruhu i dekoru, dalek od svoje
duhovne supstancije. "14
Duhovni, moralni i estetski raspon proza iz
ivota u ovoj zbirci je velik. Povezuje ih
samo duevna njihovih likova
vrste i intenziteta. Pored ove rijetke pripovijetke o
blagom Alidedi, sa "bistrim i veselim sa
kojih je "stalno padao smijeak, kao sjaj, na srebrnu bradu",
kome su duu opteretile slike dviju ena, je u
ovoj zbirci objavio i pripovijetku Olujaci, u kojoj je nje-
govo mraka i
otilo najdalje, o iteljima jednog sela kojima je
"Bog... dao bogatstvo i svaku U znaku ovog
ivotno-sudbinskog paradoksa i psi- .
hopatoloke uvrnutosti ovih seljaka,
kojima se odvija drama jedne ene strankinje,
napisana je cijela ova pripovijetka, kao izraz roman-
13. Ibidem, 251.
14. o knjizi
Pripovedalcn iz 1936.
godine Nikola je
vizijU svijeta u njoj "Spasa
uopte vie nema. Sve je crno. Sve
je zlo. Samo se robuje, 'zakonima
ove zemlje' gde 'ena stoji, kao
kapija, na izlazu kao i na ulazu
ovoga sveta', gde je 'hlebac koji
jedemo, u stvari ukraden' i gde smo
'za ivot koji nam je dan, duni zloj
sudbini - grehu, taksiratu' (Smrt u
Sinanovoj tekiji) 54.)
"Niko nema snage da i ljud-
sko zlo, a o odbrani skoro i ne misle
svi ti ljudi", kae on i navodi dva
Ali-dedetova doivljaja iz djetinj-
stva: "Oba puta je neto
strano, neto runo, neto greno,
ali prstom nije makao, nije mogao
da makne od uasa pred
sudbinski jakim..."(55.) U pripovi-
jetkama od 1931. pa dalje
je tako konstatirao "jednu stranu
pasivnost, jedno predavanje sudbi-
ni i zlu na milost i nemilost", (56.)
tako na razini moralnih
principa i univerzalne pripovje-
apstrakcije.
Razmatranje likova iz bo-
svijeta, u nizu i kategorija-
132
"ljepote uasa". Sve je u njoj u znaku
tmine i vrleti od sela do dua i
ma njihova stvaranja, pokazuje
razbirnost. Dok je, na
jednoj strani, u likovima vjerski
ljudi, softa, hafiza, mude-
riza, otkrivao seksualne manijake,
psihopate i sadiste, na drugoj je, sli-
i dalje doivljaj islamskog
Istoka kao svijeta seksualnih
tajanstava i stanita estoke
ti, a od pogrene pret-
postavke o derviima kao redo-
vnicima i monasima koji se ne
smiju eniti, u kojima se napinju
potisnuti nagoni, izgradio
lik Ali-dedeta,
kao odjek i vlastitih expontovskih
opsesija, prokletstava ene kao
demona i istovremenih vapaja za
njom. Tim putem je pola i psi-
kritika u erotskoj inter-
pretaciji ovog lika.
je uvodno u tom smislu
napisao: "Moe se potisnuti svest o
grehu, moe se izuzetnim naporom
uspostaviti trenutna harmonija:
ona nije iskupljenje. 'Filozofsko'
postavljanje nad stvarima, to
'rimovanje misli' o kome s neto
prezira govori mladi nije
reenje - priroda bolesti,
kako izgleda, ima
bioloke centre, proces koji izvire iz
prokletstva tela, prokletstva zem-
nog ivota; duh jeste protivtea ali
- Svest o grehu moe se
prihvatiti ili, kako kae Kjerkegor,
zabauriti, ali to je laan predah
udaraca, jalov napor
na neuspeh, mali, nepri-
metan korak u velikom ponoru.
Smrt u Sinnnovoj tekiji l.. .! moda
najjasnije demonstrira, kroz sud-
binu glavne Alidede, takav
poredak stvari." Iako je "uzalud
amputirao tamna mesta ivota: u
kratkom pretsmrtnom blesku
neizbean plod krivice i patnje
gorko se rastvara u njemu".
102-103.)
je greha i
krivice" bezgrijenog Alidedeta
sugestivno doveo u vezu sa pita-
njem Milana "Da li je
po nekoj prirodnoj na-
klonosti duha zaao u sloen i
svet koji opisuje, i u kome
su jezive kobi determinisane
dalekim nekim pore-

U
holokoj
interpretaciji, koju slijedi
pojava ene koja ga je "dvaput
zbunila" uzrok je kriv-
ice" u Ali-dedetu, izvor njegova
i "patnje", grijeha i
objanjava da bi
se njegove traume formulirale u
"potpuno objanjenje
"Zaboravio sam da ena stoji, kao
kapija, na izlazu kao i na ulazu
ovog sveta." (118-119.)
Pored drugih pripovijedaka, i
za Smrt u Sinnnovoj tekiji
"Veza sa aritima u Ex
Pontu je i upadljiva." (151.)
Milo za
i bogougodnika", koji je u
sebi spojio "ataraksiju" i "eutimiju",
Ali-dedeta kae da je "pravi anti-
pod i kontrast sirovosti i eks-
panzivnosti Madarevoj i
zovoj, ali im sudbinski pripada"
uslijed "nejasnog (erot-
ske) krivice". je u tim
pripovijetkama, kae "na-
beskrajnu temu o
133
ponaanja njegovih itelja. Jedna ista simbolika sve ih
obiljeava i proima. sam poloaj ovog planinskog
ugroenosti, o nesaglasju elja i
krutog poretka stvari koje l.! pri-
morava na odbranu, na
upornu, neizvesnu borbu, na smrt i
patnju". (114.)
je istakao da je
osnovno pitanje koje se postavlja u
pripovijetkama
zbirke, pa tako i u Smrti u Sinanovoj
tekiji, "pitanje o odgovornosti i kriv-
ici pred to vie nije neki reli-
fatum, l ..! nego
neto kao fatum ivota, u njego-
vom agzistencijalnom i
vidu". 247.) To se,
prema miljenju,
moe "kao odgovornost
pred potrebom angaova-
nja u momentu kad je ivot bio
ugroen, ili kao krivnje pred
dinamizmom unutarnjeg biolokog
ivota koji je ostao neakumulisan".
(248.) U predsmrtnoj rekapitulaciji
ivota i "dvaju trnutaka kad je
zgreio", i molitivi Bogu,
"poraen je ivotom senzualno-
dinamizma", smatra
"religiozno-refleksivni
oblik ivljenja", iako ena nije
djelovala na njega svojom iza-
zovnom nego je data
"kao spiritualni doivljaj mladoga
Alidede pred ugroenim vlastitim
jer "strah je
Alidedu da se angauje (i da) oba
pored njega".
(249.) Iako u oba "komp-
likacije u duevnoj i zbilji
nastaju usled razloga koji su deli-
i prirode, ipak
osnovno pitanje pred kOjim se
nalazi mladi 'grenik' jeste
(250.) smatra suprotno
A u opisu. adrvana u
ovoj pripovijeci on nalazi "sim-
realizam" Ive (262.)
Leovac za izvorima lika
Ali-dedeta iz ove pripOVijetke i
kae: "Ovaj Alidede pomalo
nam na neke od onih mistika o
kojima nam razni pisci ostavie
svoje zapise, a i oni svoja dela ili
fragmente svojih dela. Kod Baeski-
je nali smo zapis o ejhu Sinanove
tekije hadi Mustafi koji je bio uzo-
ran svojim dranjem i miljenjem i
koji je govorio da su "strasti
zavodljive". (Leovac, 62., i f. 34 na
istoj strani.. Mula Mustafa evki
Baeskija, Ljetopis (1746-1804),
Sarajevo, 1968., str. 215.; uz to
u ovoj fusnoti da Baeskija kae da
se druio sa nekim ejhom
Sinanove tekije koji je "spoznao
sutinu misticizma") "Postoje,
zatim, dvojica naih ljudi" - nastavl-
ja Leovac - "istog imena: Alidede
rodom iz Mostara, iz dervikog
reda halveti, .umro krajem XVI
veka, a koji je vodio skroman i
poboan ivot; i Alidede Bonjak, iz
dervikog reda mevlevi, umro
1728., koji je ostavio iza sebe zbirku
pesama na turskom jeziku." (62. U
fusnoti 35 na ovoj i narednoj strani-
ci Leovac se poziva na lit-
eraturu: Safvet beg Bonjaci
i Hercegovci u islamskoj knjievnosti,
GZM, 1912., str. 33-39.; uporedi i:
Mehmed Knjievni rnd
muslimana,
Sarajevo, 1934. str. 28-29.; Hazim
Knjievnost Muslimana
Bosne i Hercegovine na orijentalnim
jezicima, Sarajevo, 1973., str. 96-101.;
str. 447.) Ovi izvori su,
134
strmenitog sela i Crni potok njegov, voda nije
pitka, koja svaki kamen "crnom korom kao
nekim liajem", predstavljaju jednu stranu ovog kon-
trasta, kome je na drugoj strani karakteristika da. je
ono od ostalih sela odvojilo po plodnosti" jer u
ovom osojnom i kraju sve raste i napredu-
je ljepe i bolje. *15
"Sve u Olujacima dobro raste osim ljudi", pie
lanac ovih obrta suprotnosti, i daje tip-
ski portret ovih ljudi, koji u mnogome na
izgled njegova sa tenjom i njihove morfo-
loke satanizacije. je onizak, krivih nogu,
irokih ali ne pravih nesrazmerno dugih ruku, iroka
lica sa spljotenim nosom i sa crnim malim bezizraz-
na ali uporna pogleda, velikog vrata koji je pri dnu proiren
tako da s trupom nerazdvojnu celinu. I...! Usled
neprestanog penjanja i sputanja, na koje ih je osudio
poloaj njihovog sela, oni imaju dranje pri hodu:
cela gornja polovina tela im je unatrag. Oni su
poznati kao i tvrdi ljudi koji malo govore, retko
pevaju, uvek rade, i stalno Pored toga postoji verova-
nje da sve to se u Olujacima radi mora biti obeleeno.
Izgleda da nema Olujaka koji nije ili guav ili sakat ili
rovaen. "*16 Izdvojeni i obiljeeni kao svijet nakaznih i
mrzovoljnih patuljaka nekog tamnog vilajeta, ti mali
snani ljudi, pie uz to, "svojom luka-
daleko od historijske identifikacije
ovog lika, za kojom nije ni
teio.
Nakon Mustafe Madara, Mosta
na epi i Smrti u Sinanovoj tekiji,
Leovac kae: "Samo jo u malom
broju pripovedaka nalazimo Turke
i Muslimane kao glavne
dela (66.) i navodi
Derzelem... , San bega (1925.),
Olujake (1936.) i o vezirovom
slonu (1947.), "o kojima go-
voriti u kontekstu" (67.);
ali navodi i druge proze
u kojima ima likova Turaka i
Bonjaka. (67.)
15. Ivo Olujaci. S. d., VI,254.
16. Ibidem, 254-255.
135
i divljom, snagom i u radu". I
nabacuje, uz prirodnu izolaciju od ostalog svijeta, kao
razlog njihove nasljedne i duevne degeneraci-
je: "ene se ponajvie sebe. Zato, kad je neko s
nekim u dalekom rodu, da je stepen srodstva teko odrediti,
kae se tl tome kraju da su rod/o "*17
Ali i sve ono to se zbiva u ovoj degeneriranoj i nas-
obiljeenoj sredini je
zatamnjeno i i pokazuje se
jo ekspresivnije kada se otvori poredbena provalija
kontrasta ovog crnoga i rugobnog, mrzo-
voljnog i zatvorenog ambijenta i lijepe ene koja je iz
bijelog svijeta upala u njihovu sredinu. Jedan kadija iz
porodice koja svojim karakter-
prezimenom odaje tendenciju da
sve to je nastrano povee jo sa hodinskim pozivom,
da "najboljeg oene lepom i bogatom
devojkom iz koline Mostara. "*18 samo njeno
u Olujake opisano je kao put strave, 'uasa
i apokalipse, ili, kako kae, "strahote iz
"kamenim i koritom Drine, zelene, duboke i stra-
hovite vode, pored koje se na uskom alu beleo isuen i
ispran konjski kostur", a zatim "crvenom, gotovo okomitom
stazom od zemlje". A kad je dola na odredite,
mladoenja i sve je bilo strano, neverovatno i
neopisivo", i ona je na rastanku sa
cem "grcala bez suza, ali *19
Razvoj pripovijetke nakon toga sav je u znaku
sukoba ta dva svijeta divljine i
i ljepote, zla i dobra, i nesnosnog
mlade ene, te "da se ovde ivjeti".
17. Ibidem, 255.
18. Ibidem, 256.
136
19. Ibidem.
"Ona je bila za dve glave via od mladoenje, - nastav-
ljao je niz svojih kontrastnih slika, - a za tri od
najvie ene u Olujacima. Bila je vitka ali puna, oni su bili
svi odreda zdepasti ali ilavi; bila je iva i vesela, oni mrki i
potuljeni; ona je volela igru i pesmu, a oni rad i neku
Zamiljenost za koju se nije moglo videti vodi;
volela je da se kiti i neguje, ato su njene jetrve i ostale snahe
gledale sa i osudom... "*20
su im se i "ruke... mrzele i sukobljavale"*21 u
ovom ambijentu prirodne mrnje, zavisti i prezira,
koji joj je i u snove ulazio. A vrhunac te neizdrljivosti
bio je sam mladoenja kao paranoik, seksoman i
sadista u tom "tvrdom i svetu kepeca i umskih
nakaza", u kojemu samim
rugobe, monstruoznosti i krajnje satanizacije, odaje
svoj negativan, odnos prema ovom narodu
seljaka kao svijetu i duevno
degeneriranom pod turskom vladavinom i uljecajem.
'/\. je dolazio mladoenja. To je bio snaan sa
preranim borama na zagasitom licu, sa vratom koji se pri
dnu irio i razlivao ka ramenima, sa tmastim
pogledom. /. ../ Mirisao je na zemlju, na tor, na ustajalo
mleko. Prilazio bi joj nemo, dumanski. I isto se tako odmi-
cao od nje. A ta je tada bivalo njih, to zna samo
gluva i enska sudbina kojoj su usta zalive-
"*22
na.
A kad joj je u posjetu doao brat, mlada ena mu je
otkrila "da su je udali za koji na poslu izgleda zdrav
i pametan, ali koji je u sebi lud, ima i ne
moe da se oslobodi misli da je uvek ugroen on i sve njego-
vo. ", koji u postelji dri "vie glave nabijenu i pot-
20. Ibidem, 257.
21. Ibidem, 259.
137
22. Ibidem, 257.
praenu malu puku, a sebe i ene poloen
no". "To je bila bolesna ljubomora od prvog pogleda, bez
povoda, - kae - Ljubomora bez ljubavi. U stvari
bolesna potreba za i unitavanjem". A kad je
pokuala da mu ukloni oruje, to je kod njega "izazi-
valo nove sumnje i bojazni" i "zaprijetio je da je ivu
zapaliti ako to jo jednom *23 I to je zaista
Dok je preklinjala brata da je izbavlja ili ubije, "osetila
...je zadah dima i paljevine" i utvrdila da su vrata od sobe
a prozori spolja zatvoreni, je neko
udario po glavi, "a kroz onaj uski otvor na vratima /. ../
se sitni i ilavi sa velikim noem
skrivenim za vrata kroz koja je sve
navirao dim, zadenu duboko za pojas i svojoj
eni, koja je, zanemela od uasa, irila ruke nad onesveslim
bratom. "*24 A dotle je
uzvikivao prvi i posljednji put neposredno u svome
tekstu, kao da se "Ko vas
moe znati i razumeti, neverovatni prizori, kad je
teko uspostaviti sliku poplavljene stvarnosti i pribaviti
vlast razumu, kad se deavaju stvari koje je sutra, na svet-
losti dana razumeti i objasniti, i koje posle osta-
ju zauvek u tami koja ih je rodila!"*25
A njegov "sitni i ilavi sa velikim noem
skrivenim za ulazio je u galeriju
seksualnih manijaka, u kojoj su bili
Mustafa Madar i Mula Jusuf, i se s njima,
sa sobom i cio jedan svijet degeneriranih i
duevno ljudi iz ove pripovijetke kao
23. Ibidem, 260.
24. Ibidem, 262.
138
25. Ibidem, 261-262.
produkt uqecaja Turaka, njihove
vladavine i njihova uqecaja. '26
26. Ovu pripovi-
jetku svrstava u niz koji
karakterizira "ivot smrti". Sve
"fatalne ene, inkarnaci-
je i onog mitskogl .. .! bilo da
pasivno ili same posled-
nji potez, bilo da su u odsudnom
trenutku mirne ili agonijom
manje ili vie svesno,
svojevoljno, zbog deformacije
'due', idu u smrt", on
a umire se na razne
ostalim "u vatri, kao
brat i sestra u Olujacirrm, on
180.) Psihopatoloko i
nastrano u svijetu'toga
sela on ne spominje. Ali
komentar vodi u tom pravcu.
Olujaci spadaju u "sumorne, ledene
poeme o ljudskoj nagrienosti,
dekadenciji, patnji, laganom ras-
padanju", u kojima se "sugestija o
ivota lj gotovo rasplinjU-
je i nestaje", jer "nezdrava krv ne
zna za kae on, i tu,
eto, gde bi se, prema vulgarnim ras-
nim koncepcijama,
krepkost, kremen-kamen
od zdravlja, i tu snaga trne ili buja u
suprotnim, naopakim smerovima",
on vrlo blizu odgovara na
takav postu-
pak. 127.) A za komentar
kada je "podivljali
Olujak" zapalio enu i njena brata
u kolibi, on kae ne
podudarnost i
ostvarenja, i autorovo olakanje pri
tome u izraenom na
Ex Ponta: da je to "jedan od
retkih trenutaka kad je sebi
dopustio eksklamativan ton, kad je
iziao iz bezbednog skrovita svoje
objektivnosti, kad se sred uzbu-
dljivih, demonskih prizora i
sam (reklo bi se) uzbudio,
- bar na taj - sa
nedUnim rtvama u toj orgiji na-
gona i paklene, pomamljene
strasti". "Pripovetka Olujaci", - kon-
statira on, ne se u psi-
holokoolakanje u
stvaranju - "aut-
donosi taj prodorni ali
neuhvatljivi glas divljine,. i taj
nezadrivi, gotovo zdrueni bio-
loki i zamah zla
ponikao iz ljutih i
ljudskih instinkata." (128.)
je svoju interpretaci-
ju antropoloki, da
ova pripovijetka "sadri u opisu
ambijenta neke veoma geo-
grafsko-etnografske pojedinosti iz
ivota jednog bizarnog bosanskog
sela" 245.), ali nije
istakao da je tim seli-
ma kao stanite nastranih nagona i
izvitoperenih patolokih itelja,
suglasno svojoj pripovje-
orijentaciji, pronaao upra-
vo U napomeni ispod
teksta on je, naveo
opis umadinaca, sa ak-
centima krepkosti, aktivnosti i
smjelosti, velike i radne
energije, (517., f. 97.) sasvim
suprotan opisu i
nakaznog krivih
nogu kao u i Mustafe
Madara, spljotenog nosa i crnih
malih obiljeenog
fatainim i bolesnim". (246.)
Nasuprot "deformisanom asketiz-
mu porodice" njihovoj
zamiljenosti", on je
istakao lijepu Mostarku kao drugi
oblik ivota, koji je "human i
139
Pred ovim slikama seoskog svijeta
svadba Huse Kokoara na izmaku austrougarske vla-
davine samo je prikaz jednog Ciganina, skoroj i
ratnog bogataa, i kermesa njegovih razu-
larenih zvanica, kojeg s prezira,
uklapa U svijet Bonjaka, po svojoj ustaljenoj karak-
terolokoj inerciji da sve to je ljudski nedostojno prip-
isuje njemu, utisak zaziranja i odbojnosti. U
atmosferi posljednjih ratnih godina, oskudice
i siromatva, kada i "na damiju izlazi mujezin koji je pre
rata prestao da ukujie zbog starosti i sipnje 1.. ./, i sad dozi-
va vernike glasom davljenika"*z7 to ima svoju
historijsku konotaciju, - data je atmosfera
oko Aprovizacije, gdje se dijeli "po kilo brana na nedelju
i na porodice". *Z8 Anasuprot tome prizoru
ratne bijede, "iz avlije prekoputa Konaka dopire od ranog
jutra ciganska svirka" iz "koju je kupio Ciganin Huso,
zvani Kokoar", jer "to su njegovi svatovi to se vesele od
jutros bez prestanka":z9 Na rasponu ovog kontrasta
u svojoj
(252.) A da je taj pripovi-
jedanja bio opsesija jedne An-
faze koju karak-
terizira, pored esejizacije njegova
stila, "istovetnost njegovih ese-
meditacija i
fikcija, pokazuje po-
jednog opisnog odlomka
iz pripovijetke O/ujaci i jednog i
eseja Likovi. (260-261.) U napomeni
ispod teksta govori o
nastojanju "da ulogu
preuzme fiktivni pripove-
koji nije autor sam i koji je
daleko od ovog", iz proizlazi u
njegovu postupku tenja za
relativizacijom refleksivnih iskaza,
/...! koja se ostvaruje upotrebom
izraza ("kae se",
se", "ljudi govore" i sL)" kako
i pripovijetku
O/ujaci. (518., f. 105.) On nije primi-
jetio, da tu formu
legende, predaje, upotrebljava
kada eli da pred sakrije
svoju stvarnu tendenciju, kada
u sebi nelagodu od
konkretnog prepoznavanja, kada
se u njemu javlja strepnje
pred otkrivanjem vlasti-

27. Ivo Svadba. s. d., V,
159.
28. Ibidem, 162.
29. Ibidem, 166-167.
140
je izgradio cijelu ovu pripovijetku, s tim to je
Aprovizacija ostala kao pozadina a svadba otkrila
posljedica rata u kasabi i ljudsku
pojedinaca u njemu. Lik i ivot Huse Kokoara,
Ciganina "male i nakazne glave, sa ulupljenim nosom ispod
koga gotovo i nije bilo usne nego su se beleli iroki gornji
zubi", *30 od pripadnika "uckora", koji je vlast obrazo-
vala "od nevaljalih ljudi i pijanih dobrim delom
Cigana",*31 do koji se u ratu obogatio, koga vie
niko "ne zove, Kokoarom, nego onako kako mu i
firma glase: Husein a radnici i molioci "zovu ga
Huseinaga", *32 je inkorporirao u ambijent
Bonjaka: "Huso je kupio gospodsku usred
i preselio se u nju iz Ciganske mahale", pustio je
Mejru koja vie "nije bila u skladu sa njim i sa svim to je
oko njega" i "odmah iza toga isprosio je i devojku
iz dobre turske iz A uz to je i svu moral-
nu nakaznost i prostotu novog bogataa pripisao
svijetu, na njegovu primjeru
zavrni, dio krivulje pada toga naroda,
poloaj na koji je on dospio nakon turske vla-
davine, i Husu Kokoara, kao predstavnika, na kojega
je spalo"tursko" ime.
Ta geneza i identifikacija moralno je
lelekanjemi predbacivanjemprve njegove
ene na svadbi, "sa uporstvom kakvo mogu da imaju samo
ljudi runi i male pameti", kako kae sa svojim
genetskim rasizmom u podtekstu tog
spoljanjosti i duhovnosti, sve sa
tenjom da izazove humano zgraanje, ali i da ga
otupi. A reakcije Huse Kokoara na to Mejrino kvare-
30. Ibidem, 167.
31. Ibidem.
141
32. Ibidem, 168.
33. Ibidem, 168-169.
nje svadbe, od izbacivanja Rizvana Ciganina iz avlije i
izbjegavanja odgovornosti za njegovo ranjavanje do
Mejrina skakanja u Rzav na njegovu sugesti-
ju i njegova uzvika na tu vijest: "Ta se utopiti. Ja
sam garant. to ni vatra ni voda. Pustite hairsuza nek
ide kud je poao. Fatajte se u kolo. Udri, Suljo!"*34 - samo su
neljudske Ciganina kome
je bogatstvo udarilo u glavu, nasuprot Aprovizaciji
koja je "nastavljala svoj posao, da sa neko-
liko dakova brana zatrpa nezajaljivu i neutoljivu glad
naroda". *35 Kao prozrenje ivotnog iskustva vremena i
mudrost Boijeg u ovom moral-
nom kovitlacu pripovijetke, kao to to i kasni-
je, iznosi komentar "dva postarija na
Salihage na kraju ovaj svijet od
uljeza Huse Kokoara:
" - Dolo vrijeme da nestane i da se cigan-
luk u nju preseli.
Svi se slau.
- Mnogo ljudi treba da se da se jedan
kokoar - kae Salihaga mirno, bez imalo
jetkosti.
- E, jeste, mnogi se tor zazelenio dok se njegov
zabijelio - kae prvi gost.
- Firaun ko jiraun. Opet ti njega vidit bos
preprodaje kokoi i obija pragove - veli drugi u elji
da kae neto uteno to umiruje.
- Pa to i jeste zlo i nevolja to vijek
dok vidi Husu jirauna kako od kokoara postaje prvi
i kako se opet u svoj jiraunluk - kae
onaj to se teko miri sa sudbinom. "*36
34. Ibidem, 178.
35. Ibidem, 176.
142
36. Ibidem, 176-177.
Ovaj moralno iskustveni prezir starosjedilaca, uz
mirno i nepokretno, skoro filozofsko posmatranje
doljaka i skoroj na kraju dijaloga utapa
u predaja, u fatalizmu i Boijem
kao vlastito preusmjerenje,
pored onog vehementnog, nasilno-
patolokog, i drugu vrstu karakterolokog profila
Bonjaka kao "duevnih Turaka" i njihova
pasivnog odnosa prema ivotu i vremenu:
"Na to starac nairoko kako ima neko
predanje da Boje koje budno bdi nad
ovom zemljom i ljudskim sudbinama, zaklopi
svakih sto godina, otprilike, na nekoliko trenutaka
koji za nas smrtne nekoliko godina. I tada sve
na ovom svetu krene naopako. Zli zavladaju a dobri
im se pokore, nevaljali i maloumni progovore a
ti i mudri umuknu, pravoverni izgube nadu i
pravac u ivotu. I da tako potraje due, sve na zemlji
bi se ucrvalo i propalo, dete u majci i seme u zemlji.
Ali Bog se smiluje, te se opet sve ispravi i okrene na
dobro. Bog jedinif"'37
37. Ibidem, 177.
Za ovu pripovijetku
kae da je data "naizgled
I.. J u obliku situacionih slika", "da
ima u sebi od groteske",
239.) te da je, kao i
pripovijedaka u ovoj knjizi,
na temelju gotovo egza-
ktno opisanog ambijenta". (Podvu-
kao 243.) U njoj je
"stvarnost kasabe za vreme prvog
svetskog rata, ocrtana
ali slike u njoj dobivaju "i
i
Na prvi pogled "najjezivija ratna
stvarnost": na jednoj strani
aprovizacija, na drugoj, svadba
skoroj Huse Kokoara, ali je
pisac "postigao da se one (ove dvije
slike) deformiu i dobijaju izgled
vizije
stvarnosti, u kojoj je sve izgubilo
svoje mesto i ispremetalo se kao u
paklenom kazanu". (243-244.)
Prema miljenju, "i
pisac sam svesno nastoji da looJ
nagovesti i
mitsko-biblijsko ove
pripovetke", te kao primjer
da mujezin, koji "ima
negde u ratu, negde u svetu, sina i
unuka", "doziva vernike glasom
143
davljenika", ili paradoks da se u rat-
noj opasnosti sve izvrnulo, da su
"lopue i kokoari postali "nosioci"
pravde i zakona l .. .! krunisati
slikom kako se jedan od njih preo-
brazio u poluboanstvo od o
novca", kako "lik Ciganina, "novog
bogataa", nekadanjeg kokoara,
izrasta iz grotesknih dronjaka
jedne ljudske olupine". (244-245.)
144
VI.
(ESEJ: "NJEGO KAO
JUNAK KOSOVSKE MISLI")
esej Njego kao junak kosovske misli,
koji je on 1934. godine odrao kao predavanje na
narodnom univerzitetu u Beogradu, a 1935.
tiskao u Srpskom knjievnom glasniku, predstavljao je ne
samo identifikaciju sa srpskom
nacionalnom idejom nego i pro-
dubljenje njegove dizertacije o sudbonosnom i kob-
nom utjecaju turske vladavine na Bosnu, proirenje
njene osnove na cjelokupno srpstvo Gorskog vijenca i
koncentraciju njene ideologije na "kosovski zavet",
odnosno"zavetnu borbu protiv osmanlijskog carstva",
kako to kae, kao poruku srpske
tragedije iz 1389. godine. A izostanak razlikovanja i
izuzimanja slavenskih muslimana iz toga historijskog
kompleksa Turaka kao i neprijatelja, i nji-
hovo podrazumijevanje pod turskim nacionalnim
imenom, je nametanje "turske kosovske kri-
vice" i na njihova i prijetnju prema
savremenim Bonjacima, njihovo izuzimanje iz srp-
skojugoslavenske zajednice, i stavljanje izvan ljudskih
prava i zakona.
refleksije iz Gorskog vijenca u
dizertaciji kao asocijacije i najave emo-
cionalno-idejnog, i stava prema
Bonjacima kao "Turcima" dobila su svoje utemeljenje
u ovom eseju o Njegou u kome se ne spominju ni
"poturice". "Ova je drama na KosOVU",*1 pie
u prvoj svoga teksta, da bi se sloio
sa miljenjem da je Njego ne samo "Jeremija Kosova"
nego i aktivni odgovorni borac za "skidanje kletve" i
"stvaranje misli",*2 i da bi naveo odlomak iz
Njegoeva pisma Osman-pai skadarskom, koji se
poklapa sa polazinom njegove dizertacije: "...
Kad su divlje azijatske orde nae maleno carstvo
razruile, onda su moji predci i jo neke odabrane familije,
koje nijesu tu poginule od Turaka, ostavile svoje
i u ovijem gorama utekle"*3 (podvukao M. R.)
Koncepcijske koordinate dizertacije u nas-
tavku sve vie se u njegovu predstavljanju
historijske situacije Njegoeve, kome je "glavna muka i
najtea borba /bilal Turska", jer je, kae roman-
i stilski njegovim
prozama, "veliko i osmanlijsko carstvo uistini
pakla na zemlji, princip Zla", protiv
kojeg je Njegou dunost nalagala "boriti se bez kole-
banja i pomirenja, pa i bez ikakve nade u pobedu", i to "pod
devizom koja na' apsurd". *4 taj
apsurd" kao "pozitivni nihilizam" bez kojeg
nije "ni sama misao oakciji protiv zla", je
kao knjievnik izrazio svoje otvoreno
sa Njegoevom idejom srpstva i sa njegovom borbom
1. Ivo Njego kao
junak kosovske misli. S. d., XIII,
1967.,12.
146
2. Ibidem, 13.
3. Ibidem.
4. Ibidem, 17.
"bez kolebanja i pomirenja" protiv Turaka, turske vla-
davine i turskog utjecaja: "... U tome je Njego potpuno
izraz naeg osnovnog i najdubljeg kolektivnog jer
pod tom devizom, svesno ili nesvesno, su sve nae
borbe za od pa do najnovijih vreme-
na. "*5 "To nije bio samo sukob dveju vera, nacija i rasa, -
objanjavao je svoje poglede svoje di-
zertacije, - to je bio sudar dveju stihija, Istoka i Zapada,
sudbina je naa htela da se ta borba uglavnom odigra na
naim teritorijama i da prepolovi i podvoji nau nacionalnu
celinu svojim krvavim zidom. "*6 Ta dva dijela "nacionalne
celine" "bez razlike na veru i pleme" bili su, s jedne strane,
pravoslavlje pod turskom vladavinom i, s druge,
svijet koji je uglavnom ostao izvan nje, a pod
pojmom "krvavog zida" je mogao pOdrazumije-
vati samo Bonjake da su oni predmet
Njegoeva pisma "skadarskom veziru, naem zemljaku
Osman-pai, rodom iz bosanskogSkoplja", koje u
nastavku svoga eseja donosi kao izraz Njegoeva
aljenja zbog njihova vjerskog i odvajanja i
vlastitog doivljaja bosanske historije
pod osmanlijskom vladavinom. "De su mi slavni i
glasoviti knezovi i vojvode naeg carstva, - uzvikuje
Njego u pismu, - je (Buatlija), je Obren
je je
Skopljak? je je je
je je pa su mnogi ostali? /.. ./ Bog
sam znade kada se oni svoje slave spomenuti i do kada
se ova moja od svoje i nazivati se
azijatima i do kada za korist rabotati, ne se
5. Ibidem, 18.
147
6.Ibidem.
sebe ni svojega. "'7 "Od onog dana, od kako je
azijatin nae carstvo zagnjavio" vodi se borba, kae
Njego, "sve sa svojom brat
brata bije, brat brata - razvaline su naeg carstva u krv
ogrezle... ",s U ovim iskazima nalazi se i ideologija
diezrtacije i atmosfera njegovih proza pod
turskom vladavinom u Bosni, a u
pai na kraju izvrena je i osnovna diferencijacija
Njegoeva, koju u svojim prozama nije po-
znavao jer ne razlikuje Bonjaka od "Kada sa
mnom govori kako moj brat bonjak, ja sam tvoj brat, tvoj
prijatelj; ali kad govori ka kako azijatin, kako nepri-
jatelj naega plemena i imena, mene je to protivno i svakome
bi blagorodno protivno bilo. "'9 Iskazi
ali bez ijednog spominjanja tzv. istrage
poturica, da je Njego vidio sebe i svoje kao svijet
na nepotednu i bezizglednu borbu "sa svojim
i sa da se njegov "san oharmoniji razbija i lomi
brutalno tl susretu sa Zlom, a zla u svetu to je veliko
carstvo",'10 te da u toj borbi odjednom "njegova
pesma" propoje od uasa", snivana harmonija pretvara se u
paklenu neslogu i borbu", u kojoj Njego ne zna za
saaljenje,'ll otkrivaju se kao inspirativno-doivljajni
podtekst kako dizertacije tako ro-
krajnosti njegovih proza o pravim
bosanskim "Turcima". Dok konstatacija kako su "naj-
drevnije ljudske legende... uvek i ljudska
stvarnost"'12 te zapaanje "kako sve kod njega /Njegoa,
M.R.I brzinom prelazi sa onog vieg plana na nii
i sa nieg na vii",'13 kao i da je roman
7. Ibidem, 19-21
8.Ibidem,20.
9. Ibidem, 20-21.
10. Ibidem, 21-22.
148
11. Ibidem, 22.
12. Ibidem, 11.
13. Ibidem, 22.
Njego uzor, ulazi u samu sutinu
poetike. Vidi se po svemu, to ne
krije nego da je on u mnogome slijedio
Njegoa u odnosu prema turskoj vladavini, Turcima i
Bosancima koji su prihvatili islam, i da je njime bio
do kraja. "Za sve nas koji smo se rodili na tlu
nekadanje osmanlijske ekspanzije ili vladavine, - pisao je
on kasnije, 1947. godine, - Njego je najvii i nama
najblii izraz svega to u njegovoj
borbi za slobodu, hleb i u njegovoj tenji da se
oslobodi prokletstva i nedostojna ivota i robovanja. "*14
Da bi se u istom tekstu, u pogreno vrijeme, pozvao na
Gorski vijenac, i historijski uprkos bolnoj i
svjeoj genocida nad Bonjacima: "Svuda nas
je pratio Njego. /. ..! Ali njegovo ivo i ivotodajno prisust-
vo mi smo pravo i potpuno osetili tek u vremenima nae
nacionalne i drutvene krize. U tim najteim godi-
nama narodnog i ivota, 1941. i 1944. godine,
kad je valjalo svaku biljegu potvrditi, sve ispite polagati
iznova i sve mere i proveriti, mnoga se mudrost
pokazala laka i i mnogo slabo i varljivo. A
Njego je tada porastao i bio vie i vii u nama nego ikad do
tada. Otvorio se Gorski vijenac na zaboravljenim stranicama
i otkrila nam se nova mesta u novom koja otvara-
ju daleke vidike i bacaju jarku svetlost na sudbinu naroda i
poziv "*15 U recepciji ovo je
predstavljalo cinizam. Za njih se Gorski vijenac,
1941. i 1944. godine, zaista "otvorio na zaboravljenim" i
ponovo oivljenim stranicama istrage poturica na
drinskim mostovima, a 1945. godine pojavila se
romansirana hronika Na Drini kao
teret historijske kosovske turske krivice, pisana u tim
14. Ivo prisutnost 15. Ibidem, 63.
Njegoeva. S. d. XIII, 62.
149
"najteim godinama narodnog i
ivota".
I dok je Njego u Kraljevini Jugoslaviji bio
stilsko-ideoloki uzor u odnosu
prema Turcima i njihovoj vladavini, u Demokratskoj
Federativnoj, kasnije Republici
Jugoslaviji je pisao o kao o piscu sa
osobinama "prave tehnike pisanja",'16 bez
spominjanja njegove devize "Srbi svi i svuda", ali
dovoljno i sugestivnim prihvatanjem njego-
vih nacionalno-kulturnih kojima je sa
svoje strane, ekavskim izrazom svoga knjievnog jezi-
ka, dodavao vlastitu nacionalno identifikaci-
ju.
"Vuk je odmah /..J shvatio svoje vreme i poloaj svoga
naroda u tom vremenu", - pisat 1964. sa
nacionalno-kulturnim - "kao i svoj
ivotni zadatak u tom narodu, i od onog to je jednom shva-
tio nije odstupao. nae novije knjievnosti, "tvorac
srpske proze i stila" kao to kae Lj.
koji je "izvrio demokratizaciju naeg jezika" kao to kae
proveo je vie od godina u borbi kojoj
primer treba traiti samo u ivotima velikih reformatora. "'17
Pitanje jezika, smatrao je on sa te pozicije na
srpsko-hrvatske kulturne odnose, fInije samo stvar ljudi
od nauke i pera, srpskih i hrvatskih lingvista i knjievnika.
Svi smo mi, bez razlike, pozvani da budemo tvorci i
jezika, i svi mi, svesno ili nesvesno, na njegov razvi-
tak, ga ili "'18 Ali ono to je
povijesno-ideoloki, doivljajno-stilski
16. Ivo O Vukukno piscu. S. d. XIII, 116-117.
S. d. XIII, 87., 89., 93. ]8. Ibidem, 126.
]7. Ivo Optimizam Vl/kn
150
i s njime, bili su njegovi iskazi o
turskoj vladavini u junoslavenskim zemljama. "I for-
malno je - pisao je 1946. godine, gotovo
aluzivno, odmah po zavretku rata, dodire
svoje proze sa - da Vuk ima sa
polaznu tj. kult narodnih
pesama i starine. Ali ono to ga od samog vidno
odvaja i u se on bitno razlikuje od istinskih roman-
- isticao je on kao vlastitu osobenu crtu - to je
da njega iz prolosti zanima redovno "iva stari-
na", tj. ono iz prolosti to na sadanjost i uslovljava
naroda. "'19 A to je u dotada izra-
zito stilsko-estetskom opredje-
ljenju i povijesno genetskoj ideologiji, od dizertacije
pa dalje, bio utjecaj turske vladavine na razvoj
duhovnog ivota u Bosni, i to u izboru "iz vrtloga poja-
va one koja moe da poslui kao stalan obrazac za kolebljivi
i prolazni niz fenomena i koja, proputena kroz .priz-
mu, dobija dovoljno reljefnosti, dovoljno snage i ubedljivosti
da od velikog kruga bude i priznata kao
takva, tj. kao stvarna i kao Tako je
pisao i povodom i
svoj vlastiti dotadanji pristup, u tome vre-
menu kulta knjievnog, realizma.
U tome spaavanju vlastitih proza
iza prikazivanja Istoriskih spisa Vuka on je
iao i u kritiku pa isticao kao "njihove velike
nedostatke" - "to to su mu po obliku i obrade vie
hronike i memoari nego prava istorija, to nisu uvek od
tendencioznosti i konformizma itd. ",'ZI uz napomenu da
ti nedostaci "ne dolaze ovde, na naem sadanjem planu
19. Ivo oVuku kao pi;CH,
80-81.
151
20. Ibidem, 86.
21. Ibidem, 88.
ispitivanja, u obzir". Tako je odvajao hronike i
memoare kao slobodnije knjievno prije-
lazne oblike od realizma historije, odnosno -
knjievnu "istinu" od historijske istine, sa analogijom
opreza koja se sama nametala: dva u ratu
napisana i neposredno nakon rata objavljena romana,
koji su svojom djelovali
kao historija turske vladavine u Bosni i svojim
nametanjem historijske krivice, izazivali odbojnu
recepciju kod Bonjaka, koje je u njima
dosljedno nazivao "Turcima", - nosila su u naslovu
naziv: Na Drini Viegradska hronika i
hronika.
u primjerima iz
historijske proze je navodio one koji su pokazi-
vali vidove turskog nasilja i "orijentalskog" postupa-
nja: "Kad da prikae kako su subae Alipae
pole na srpske ustanike, on ih prikazuje kako idu u
"kao u svatove", se i "kako dotjerati
sivulja iz Tamnave i Posavine ili donijeti kotlova i ostalog
plijena, kao proave jeseni iz "'22 "U to vreme" -
pisao je na drugom mjestu istog teksta - "Vuk je
davao obrasce proze u kojima se ne daju lana sunca ni
ni hrastovi ni bezimen pored njih,
nego naa stvarna zemlja i nai ljudi od krvi i mesa, i u koji-
ma se slikanje lica i naravi podie do majs-
torskogrealizma. Njihov broj je velik. On, na primer, ovako
prikazuje jedan orijentalski grub prizor iz starog Beograda:
"/a sam svojijem gledao (god. 1808) kako su
momci povalili jednog u blato i istuk-
li ga koliko su htjeli, to je projahao mimo njih na svome
konju kad su oni sjedili na klupi pred (prije
22. Ibidem, 87.
152
Mula-jusufovijem) konakom, pa ga okrive da ih je
poprskao. "*23
navodi i drugi prizor iz
Istoriskih spisa, "u kome je savreno i jednostavno data
tiina i jeza jednog istorijskog trenutka", kada Milo stie
prvi put Ali-pai Maraliji u Beograd, a u sobi pored
njega "nekolike pae i vie od eset bimbaa i ajana i
begova", a "tako je bila tiina, da bi mogao muvu
da leti: samo su gdekoji dimovi iz izletali, a mnogi su
samo u ustima drali, ne ni dima. "*24 On
donosi iz i dijalog Miloa i
Sulejman-pae Skopljaka, "beogradskog vezira, svirepa,
hrabra i lukava nae krvi, koji se sa Miloem sudarao
u raznim bojevima i u jednome od njih bio ranjen u ruku",
koji mu "zbog politike /. ..; nije mogao nita nego ga
jo posini i dade mu buruntiju". I koji je, ga
jedanput gospodi turskoj govorio: "Vidite li ovoga moga
maloga kneza i posinka! Koliko se sad miran i pokoran,
aja sam od njega nekoliko puta tako beao, da nisam znao,
kuda udariti; pa mi evo najposle i ruku prebi na Ravnju. "
A Milou je govorio: "Ti si me ovo ujeo" ra-
njenu ruku); a Milo mu odgovori: "ja i pozlatiti,
pao":25 Zar to nije kao neka renesanska "beffa" (krvava
ala), - komentirao je s priznan-
jem, - ili kao orijentaiska u kojoj ima i lukavstva i
mudrosti i bezdanog pretvorstva? I zar ne obe
sa svojim karakternim osobinama, kao vajane, iz
ovog kratkog dijaloga?"*26
Na jednom mjestu kao "genijalan blesak
koji otkriva jednu pojedinost date stvarnosti"
iskaz "Turci ne piu mnogo", i produava, bez pravog
23. Ibidem, 89.
24. Ibidem, 89-90.
153
25. Ibidem, 90.
26. Ibidem.
osnova "Svako ko je imao samo malo
uvida u turski ivota, koliko je ovo zapaanje u
svojoj prostoti i belodanosti Ana drugom mjes-
tu on donosi navod iz pisma u kojem
napominje: "Nemojte misliti da ja nudim kao
vjeroni..."28 Jer, je kao
viestruko odgovaralo sve to je, slikovito i
kod nalazio o
Turcima i turskoj vladavini, ga svojim isto-
miljenikom i njegove spise kao uzor histori-
jske proze, srpskog jezika i stila.
Ali je bilo i primjera s druge strane, kada je
"opisao mnoge prizore i iz oba ustanka, i
strane i smene i niske i i u njima dao verno
mnoge tadanje stvarnosti",'29
uz to i objanjenje tih i karakteroloku moti-
vaciju njihovih postupaka, potpuno u duhu svoje diz-
ertacije: "Niko pre njega, a mi se ni posle njega, nije dao
tegobu i divljinu balkanskog ivota, oporost naih naravi i
navika, tursku svirepost naih ljudi u odnosi-
ma, ali nakalemljenu na nau sentimentalnu plahovitost i
tako lienu turskog vaspitanja i javaluka koji su tu svire-
. post blaom i donekle podnoljivijom. "'30
U iskazima Ljubi je vie puta, s
potovanjem i divljenjem spominjao Njegoa i
tako kongenijalnost s njima i
govorna o njihovu duhov-.
nom, stilskom, gnomskom i
utjecaju na vlastito idejno i formiranje.
"Danas se mnogo govori o tome ko je i koliko na koga uticao
/govorio je on u decembru 1971./. Svak je pred sobom
27. Ibidem, 91.
28. Ibidem, 103.
154
29. Ibidem, 90.
30. Ibidem, 91.
imao ogledalo uzora - neko neko manje! Ja bih mirne
due mogao da kaem: to su Vuk i Njego. " A je to
priznanje u fusnoti uporedio s njegovim u
eseju Svetlost Njegoevog dela: "Jednom mi je jedan dobar
poznavalac panske knjievnosti I...! rekao da ni u jednoj
knjizi na svetu ne nalazi toliko podstreka za rad i u
traenju pravog puta ... kao u Servantesovom Don
Kihotu. looJ Kad bi me zapitali koje je nae knjievno delo
imalo isto ili mi se da bih bez mnogo
dvoumljenja odgovorio: Njegoevo. ""31 A u oktobru 1971.
on je isticao: "Ja sam jezik kod Vuka, Njegoa i iz nar-
odnih pesama. Sve prijatelje moete izgubiti, ali Vuka i
Njegoa nikako!"*32 "Ia mislim Jgovorio je on u mono-
logu o Njegou u oktobru 1973./ da se svaki na pisac
i sloiti u jednom: Njegou je teko ravna u
naoj, pa i u evropskoj knjievnosti. Takav misaono slojevit,
besprekoran u izrazu, pa uz to jo i mlad pesnik, retko se
Gotovo da nijedan njegov stih ne bi smeo da se zastidi
ekspira. U godinama tek napunjene mladosti pevati tako
uzvieno o i mogli su pre njega, mi se,
jo samo Homer, ekspir i Gete. Njegov stih moe mirne
due da stane u sam vrh evropskog Parnasa. Ja sam -
u mladosti - dosta Njegoa i ne bih se smeo
zakleti da on i Vuk nisu na me izvrili jak uticaj. "*33 A u
istoj prilici je isticao: "Njego
je bio blagosloveno obdaren pesnik. On je stajao na ravnoj
nozi sa duhom i sa haosom koji vlada svetovi-
ma. Kad bi se desilo ne zna ta sa ovim naim svetom,
Njegoeva pesma nikad ne bi umukla. Po tome to se celog
ivota kako da svoju zemlju i po onome to je
31. 83-84.
32. Ibidem, 149.
155
33. Ibidem, 272.
u kratkom ivotu napisao, Njego mi se, kao Isidori
e k u l i svaki put u i n i nadzemaljski velik. "'34
34. Ibidem, 276.
156
DRUGI DIO
I
II
II
II
II
l I
l I
l I
I I
I I
I I
I
I
I
I
I
l
I
l
l
l
l
I
I
I
I
I
I
l
I.
("NA DRINI
Roman Na Drini doao je 1945. godine ne sa-
mo kao utok knjievnih uzora, ideja o his-
toriji Bosne pod nasilnom turskom vladavinomi doiv-
ljaja uvrnutog mentaliteta i
lamskog antagonizma, nego i kao arina smilje-
no odabrane i stilizirane i preobraene gra-
u skladu sa koncepcijom djela, od legende i
narodne epike do podataka iz turskog i austrougarskog
doba, sve povezano uz okosnicu "velikog, skladno
srezanog mosta od kamena, sa jedanaest lukova irokog
raspona",'l koji nad rijekom kao vremenom koje
filozofski sugerira stalnost plemenite i ne-
zavisnost dobrog djela nad mijenama ivota, povijesne
sudbine i ljudskog vijeka u njoj. Opisi
rijeke kao prirodne stihije i koja je regulira, pro-
1. Ivo Na Drini
Sabrana djela, I, 9.U daljnjem tek-
stu:
Na pitanje Ljube kako
je nastao naslov ovog romana,
je, u aprilu 1972., odgovorio:
"U pitanju je stih uzet iz jedne mus-
limanske narodne pesme koja go-
vori o zidanjU viegradske
'Pa ti hajde gradu Viegradu1Da se
gradi na Drini Ja sam tu
pesmu od starih ena iz
Viegrada, a docnije sam je naao,
mi se, kod Koste Hermana u
njegovoj zbirci. Mada je pomalo
okamenjen i ovaj stih pot-
puno odgovara duhu naeg jezika i
prikladan je za naslov.
87-88/. A u komentaru ovog pojma
on je u oktobru 1972., rekao: "Bosna
se 1.. ./ oduvek rve s nekakvim
9S./.
159
puta i za prelaenje i kretanje ljudima,
od samog djela svojomkontinuiranomsimboli-
kom intoniraju jedan alegorijski podtekst
metahistorijske etike kao odnos nasilja, sputavanja i kri-
vice s jedne strane, i otpora i trpljenja, s druge, da bi se
i jedno i drugo sloilo na kraju djela u rezultantu iskup-
ljenja i sudbinske pravde. Nije stoga An-
naglaavanje kako kod Viegrada "Drina izbija u
naglom zavoju iz dubokog i uskog tesnaca" te da je "zaokret
koji tu pravi Drina otar aplanine sa obe strane tako
... sitne i toliko ublizu da izgledaju kao zatvoren masiv iz koga
reka izvire pravo, kao iz mrkogzida".*2
Niti je bez razloga konstatacija da se "kod
tog mosta, kao osnovice, iri lepezasto cela valovita dolina, sa
viegradskom kasabom i njenom okolinom"*3 da "posmatra-
no sa dna vidika, izgleda kao da iz irokih lukova belog
mosta i razliva se ne samo zelena Drina nego i ceo taj
upni i pitomi prostor, sa svim to je na njemu i junim
nebom nad njim":4 Da bi pisac istakao i drugu koordi-
natu na Drini kako "most, dva kraja
sarajevskog druma, vee kasabu sa njenim i
kako je to ''jedini ... stalan i siguran prelaz na celom sred-
njem i gornjem toku Drine i neophodna na drumu koji
vee Bosnu sa Srbijom i preko Srbije, dalje, i sa ostalim
delovima Turske Carevine, sve do Stambola. "*6 U toku
romana se, pokazati u
odnosu ta rijeka, kao otporan, neprijateljski elemenat
prema stranim ljudima koji ele sapeti, i mostu koji
se pokazati kao neka vrsta nasilja nad rijekom, nad-
vladavanja, ali koji je ujedno i pozitivan
humani princip drutvenosti i ljudskog
2. Ibidem.
3. Ibidem.
4. Ibidem, 10.
160
5. Ibidem.
6. Ibidem.
Jer, nakon detaljnog arhitektonsko-knjievnog
opisa mosta, sa kapijom, tarihom i sofom kao sijelom
sastajanja i razgovora mjetana i zastanka i odmora
putnika i prolaznika, iznosi
postavku vjerske podijeljenosti ljudi kao strukturalno-
historijski i zasnov svoga romana, kao
osnovu koja polazi od arhetipske svijesti, od djece i
njihovih najranijih legendarno-matenskih predstava
o
"Na mostu i njegovoj kapiji, oko njega ili u vezi
sa njim, i razvija se, kao to videti, ivot
iz kasabe. U svima o
i doivljajima, mogu se
uvek "na I zaista, na drinskoj
su prve etnje i prve igre
deca na levoj obali Drine,
odmah prvih dana svog ivota most, jer ih
prve nedelje nose u crkvu na krtenje. Ali i sva
druga deca, i ona koja su na desnoj obali i
muslimanska, koja nisu uopte krtavana,
provodila su, kao i njihovi i dedovi nekad,
glavni deo detinjstva u blizini mosta. I.. .! Znali su
sve majstorski izrezane obline i udubine, kao i sve
i legende, koje se vezuju za postanak i gradnju
mosta, i u kojima se i nerazmrsivo meaju i
mata i stvarnost, java i san. "*7
Ali dok je u Putu Alije vrio knjievno-
stvarnosno rastakanje legende o ovom junaku, u
ovom svome romanu, u njegovim prvim poglavljima,
on je iao za stvaranjem legende o mostu i njegovu
ruitelju, i njenu knjievnostvarnosnom epskom i
7. Ibidem, 11-12.
161
vrlo
vjeto u psihu legendu o gradnji
mosta, koji je "podigao veliki vezir Mehmedpaa,
je rodno selo tu, iza jedne od ovih planina
koje okruuju most i kasabu", je istovremeno
iznio misao o Bosni kao jednoj od srpskih zemalja i o
mostu kao djelu srpskih majstora, koji se nije mogao
ostvariti i opstati bez rtvovanja srpske djece i turskog
nasilja.
"Zidao ga je Rade Neimar, koji je morao iveti
stotinama godina da bi sagradio sve to je lepo i traj-
no po srpskim zemljama, legendarni i stvarno bezi-
meni majstor kakvog svaka masa zamilja i eli, jer
ne voli da mnogo pamti ni mnogima da duguje,
ni u Znali su da je gradnju ometala vila
brodarica, kao to je oduvek i svuda poneko ometao
svaku gradnju, i ruila ono to je danju
Dok nije "neto" progovorilo iz vode i
savetovalo Radu Neimaru da dvoje nejake
dece, bliznadi, brata i sestru, Stoju i Ostoju po
imenu, i da ih uzida u srednje stubove mosta.
Odmah je traenje takve dece po celoj Bosni.
je nagrada onome ko ih i dovede.
Najposle su sejmeni pronali u jednom udaljenom
selu dvoje bliznadi, pri sisi, i oteli ih silom vezirove
vlasti; ali kad su ih poveli, majka nije htela da se
odvoji Dd njih, nego je i neosetlji-
va za psovke i udarce, posrtala za njima sve do
Viegrada. "*8
Tako je pripovijedao o vjerovanji-
ma, se sa legendom. U toj
kontaminaciji legende i historije, u kojoj je
8. Ibidem, 12-13.
162
"neto" iz vode dalo savjet Radu Neimaru o
bliznadi, koji je on prenio i graditeljski obavio, a samo
otimanje djece od majke i izvrenje pripisao "sili
vezirove vlasti" ("decu su uzidali, jer druge nije moglo
biti"), - otopoljenje ovog postupka je ostavio na
strani graditelja da bi ga humano rela-
tivizirao u razvoju legende: "... Neimar se, kako kau,
saalio i ostavio na stubovima otvore kroz koje je
majka mogla da doji svoju rtvovanu decu". "Kao spomen
na to stotinama godina iz zida mleko.!..'; Te
tragove po stubovima struu ljudi i prodaju kao
lekovit prah enama koje posle nemaju mleka. "*9
Za otvor u centralnom stubu mosta, ispod "kapije",
vezana je predaja o "crnom Arapinu", koju"znaju sva
deca", mada ova rasna sintagma proizlazi iz srpske
narodne epike ("Marko i kralja arapsko-
ga"). Ali i ovu kojom se plae djeca o zas-
sa Istoka, "Arapinu iz s kojim
se mnogi od njih "rve i nosi j .. j kao sa sudbinom,
sve dok ga majka ne probudi j .. j i zapoji hladnom vodom
("da rastera stravu") i nagna da izgovori boje ime", - pSi-
holoki i relativizira jer ga je ugledao samo
"Hamid, onaj sipljivi i pijani ili mamurni hamal
krvavih i umro je jo te tu pored zida". *10
Ovaj zasnov legende sa referencama na
historiju dalje razvija, proiruje
nizom predanja, vjerovanja i epskih motiva, koji
postaju znanje i svijest, ih u dva para-
lelna niza obiljeena i agonainom pristra-
i od starina Srba i "Turaka",
tj. Bonjaka sve do okupacije 1878., i ide-
9. Ibidem, 13.
163
10. Ibidem.
jno ovom temom kao nekim motom sva naredna
poglavlja ovog romana, u kojima se ona javlja ne samo
kao lajtmotiv nego kao strukturna poveznica djela, te
kao romaneskno oivotvorenje koncepcije dizertacije
o sudbonosnoj pogubnosti turske vladavine i utjecaju
njenih kulturnih, vjerskih i derivata u Bosni.
Taj agonaini polaritet epskih legendi i predaja,
onome u Gorskom vijencu,
pripovijedanjem o "u kamen urezanim tragovima kopita
nekog konja natprirodne i dok su "za srpsku decu
to /. ..; Tragovi kopita, ostali jo od onda kad je
Marko tamnovao gore u Starom gradu pa pobegao
iz njega, spustio se niz brdo i Drinu, na kojoj tada
nije bilo "turska deca znaju da to nije bio
Marko nit' je mogao biti (jer otkud vlahu i kopilanu" -
dosoljava uvredama iz "turskih" usta - "takva
sila i takav kon}!), nego Alija, na svojoj krilatoj
bedeviji, koji je kao to je poznato prezirao skele i skeledije i
preskakao reke kao "*11 A nastavlja se u pripovi-
jedanju o humki, zemljanoj" koja je sva "od neke.
tvrde zemlje, skamenjena", "nekad zvanoj Radisavljev grob,
uz koji se vee predaja 'da je to bio neki srpski prvak, sitan
koji je kad je Mehmed-paa poslao ljude da
zidaju most "i sve se pokorilo i odazvalo na kuluk, samo je
ustao taj Radisav, podbunio narod i veziru da se
okane toga posla, jer ale, na Drini."
Poto je bio "junak mimo ljude a nije ga bila puka ni sabl-
ja, nit je bilo konopca ni lanca kojim se on mogao vezati",
"Radisava su iznenadili na spavanju, vezavi ga svilenim
konopcima". "Nae ene" - pripovijeda s identi-
fikacijom - "veruju da ima po jedna u godini kad se
moe videti kako na tu humku pada jaka bela svetlost pravo
11. Ibidem, 14.
164
s neba." "A Turci u kasabi, naprotiv", - nastavlja on dalje
sve u znaku zacrtane suprotstavljenosti
Srba i "Turaka", kako naziva Bonjake, -
od starina da je na tom mestu poginuo kao ehit
neki dervi, po imenu eh-turhanija, koji je bio veliki junak i
od neke kaurske vojske branio ovde prelaz preko Drine. A to
na tom mestu nema ni niana ni turbeta, to je po elji samog
dervia, jer je hteo da tako bude sahranjen bez znaka i bilje-
ga, kako se ne bi znalo da je tu. Jer, ako ikad opet navali neka
kaurska vojska, on ustati ispod ovog breuljka i zaustavi-
ti je, kao to je i nekad tako da od viegradske
je dalje napred. Ali zato njegovu humku samo
nebo ponekad ozari svojom ""12 U luku
ovih predaja na historiju kako se na
mostu, na kapiji, "prilikom velikih i istorijskih
promena proglasi i pozivi (na onom izdignutom zidu,
ispod mermerne sa turskim natpisom, a iznad
ali tu su se, sve do 1878. godine, veale i nabijale na kolac
glave svih onih koji su ma s koga razloga bivali pogubljeni,
a pogubljenja su u ovoj kasabi na granici, u
nemirnim godinama, bila a za nekih vremena, kao to
videti, i svakodnevna", "B - on kao najavu zbi-
vanja u narednim poglavljima svoga romana.
odmah poslije toga, u ovom sistemu
moralno-historijskih ekspozicija, koje
je zapravo prototip kompozicije cijelog romana, u
ovom odnosu historijske evokacije i
suvremenosti, - se na ivot mirnih vre-
mena svatova i pogreba koji su prelazili preko
mosta, se koncentrira na njegov sredinji dio,
na kapiju kao mjesta zastanka i odmora prolaznika i
putnika. I uzima, kao pripov-
12. Ibidem, 15-16.
165
13. Ibidem, 16.
objektivnosti, izjave dva stranca. Prvi je bio
"turski putnik, koga su lepo ugostili", zapravo
kupili i podmitili, pie ovog puta
naziv "turski" u izvornom smislu, primoran
istovremeno da taj naziv kao svoju
oznaku za Bonjake zamijeni nazivom stanovnika
ovog grada Taj putnik je napisao u
svome putopisu: "Njihova kapija je srce mosta koji je srce
ove kasabe koja svakom mora da ostane u srcu. "*14 Drugi je,
anoniman, "davno tvrdio" "istina, to je bio stranac i govo-
. rio je u ali", da je "ova kapija imala na sudbinu kasabe i na
sam karakter njenih potpuno u skladu sa svojom
tezom o utjecaju turske vladavine na duhovni razvitak
Bosne, ali sad kroz usta stranca, bez sumnje zapadnjaka. "U
tim beskrajnim sedenjima, tvrdio je stranac, treba traiti
za sklonost mnogih kasabalija ka razmiljanju i san-
jarenju i jedan od glavnih razloga one bezbrige
po kojoj su poznati stanovnici kasabe. "*15 Sve ovo
zapaanje o karakterologiji zapravo pon-
ajvie i prvenstveno Bonjaka u Viegradu, koja proi-
zlazi iz stvarnosne drutvene mosta i nje-
gove uloge u je
predstavio i .kao recepciju vlastitog narataja u
kontekstu Kantova kate-
imperativa kasabalijskih sudbi-
na: "A koliko je naih, u toku i nizu narataja,
presedelo ovde zoru ili akam ili kad se
neprimetno pomera ceo zvezdani svod nad glavom!,,*16 I
dok je od zapisa u putopisu "turskog putnika"
saimao legendu i prirodu mosta
("Ona !kapija! pokazuje koliko su stari neimari, za koje se u
14. Ibidem, 17.
15. Ibidem, 18.
166
16. Ibidem, 17.
da su se nosili sa vilama i svakojakim
i da su morali da ivu decu, imali smisla ne samo
za stalnost i lepotu nego i za korist i udobnost
koju od te imati i najdalji narataji.",*17 - na
tvrdnji drugog putnika-stranca on je razvio vlastite
opservacije o prirodi stanovnika ovog grada, koja se
po njemu svodi na devizu zapravo orijentaiske rasip-
nosti i bezbrige: "Drugi dan, druga nafaka.",*18
u tome povratnu potvrdu opet u srpskoj epskoj preda-
ji o hajduku Starini Novaku, koji je Dijete Grujicu
kako da procjenjuje putnike iz busije, i
pritom i nehotice sutinu drutveno-historijskog
odnosa Srba i Bonjaka.
Na kraju ovog poglavlja, najzad, prividno
relativizira i miljenje onog stranca-zapadnjaka, koji je
zapravo njegov alter-ego, da bi potvrdio svoju stvar-
koncepciju o drutveno-psiholokom
mosta kao koja vezuje ali ne pomiruje dva
suprotstavljena svijeta, u kojoj se prelamaju legenda,
hronika i predaja, i na kome se povijest i
suvremenost kao sudbina, i ujedno otkrio njegovu
ulogu u romanu
"drame i historije", je u izmaglicu sloenosti
i tajanstva, to cijelo djelo odaje kao
strukturu:
"Nema izdvojenih iz ljud-
skog drutva u kome su nikle, i njegovih potreba,
elja i shvatanja, kao to nema proizvoljnih linija i
bezrazlonih oblika u neimarstvu. A postanak i
ivot svake velike, lepe i korisne kao i
njen odnos prema naselju u kome je podignuta,
17.Ibidem.
167
18. Ibidem, 18.
nose u sebi sloene i tajanstvene drame i
istorije. Svakako, jedno je izvesno: ivota
ljudi u kasabi i ovog mosta postoji prisna, vekovna
veza. Njihove su sudbine tako isprepletene da se
odvojeno ne daju zamisliti i ne mogu kazati. Stoga
je o postanju i sudbini mosta u isto vreme i
o ivotu kasabe i njenih ljudi, iz narataja u
narataj, isto kao to se kroz sva o kasabi
i linija kamenog mosta na jedanaest lukova,
sa kapijom, kao krunom, u sredini. "*19
Nakon ove ekspozicije, zaplet"drame i historije",
sa prvim punjenjima turskim nasiljem i otporom i
mrnjom s druge strane, u drugom
poglavlju ovog djela s njegovim
"Sad nam se valja vratiti u vremena kad na ovom mestu nije
bilo ni pomisli o mostu...", *20 iza kojih slijedi pripovi-
19. Ibidem, 19.
20. Ibidem.
romani Na Drini
i hronika, objavljeni
iste godine 1945. u Beogradu, na-
kon godine za Bonjake
posebno svirepog rata i genocida
nad njima, sa svojom knjievnom
sugestijom historije Bosne pod
turskom vladavinom, naili su na
odbojnu recepciju
laca, u kojima je ivjelo afektivno
na tek mihnulo vrijeme nji-
hovih stradanja i strahota. Za pre-
dratno
stvaranje, ispunjeno demonizaci-
jom islamsko-orijentalnog svijeta i
psihopatolokim likovima Turaka,
pod kojima je on i njih podrazumi-
jevao, oni nisu gotovo ni znali,
izuzev onih koji su zbog
potreba pratili suvremenu srpsku
knjievnost, ali su ova dva romana,
reklamom i
propagandom
te agitpropovskom za-
titom partije, izaz-
vala i zanimanje
i nametanja historijske
krivice kao imanentnog opravda-
vanja zlodjela nad
njima. U inver-
ziji reima, svaki glas negodovanja
unaprijed je bio kvali-
fikacijom tzv. raspirivanja vjerske i
nacionalne mrnje i djelovanja pro-
tiv tzv. bratstva i jedinstva. Ipak se,
petnaestak godina nakon izlaska
ovih romana pojavio i glas s
druge strane, nasuprot
shvatanju historije Bonjaka, iz
pera publiciste Ukrije
solunskog dobrovoljca srpske
nacionalne orijentacije, je bro-
uru O nacionalizovanju muslimana
/1914/ iste godine jo sa
odobravanjem prikazao u Srpskom
knjievnom glasniku. Ta
168
jedanje o prvoj, i vrlo maglovitoj, slici
mosta /I u mati desetogodinjeg iz oblinjeg sela
na maini umnoena studi-
ja nikad nije bila tampana u
tadanjoj Jugoslaviji,
jer je njeno objavljivanje bilo spri-
akcijom Komu-
partije. Objavljena je, u
nastavcima, tek od aprila 1961. do
novembra 1963. u emi-
grantskom listu Bosanski pogledi,
je urednik i doao do nje
navodnim posredstvom univ. pro-
fesora Husnije Kurta, a zapravo ile-
galnom poiljkom Muhameda Ha-
koji se kasnije pojaviti
i kao autor priloga i stvarnost
oko Ive prvog junoslaven-
skog nobelovca /Bosanski pogledi,
1962., 18-19., aug.-sept. 234-236./ sa
potpisom M. H. Stupac, o kome
kasnije, u pretisku Bosanskih pogleda
!London, 1984./, kojim se i mi
sluimo, dr. Smail napisati:
"M. H. Stupac, pisac zanimljivog
osvrta na izvore, pseud-
onim je jednog knjievnika iz zem-
Ije /Predgovor ponovljenom cjelokup-
Ilom izdanju , 6./. "Poto je umro
prof. Husnija Kurt, koji nam je ovu
raspravu poslao, smo je
objaviti u naem listu, pisao je
tada, 1961., urednik u
predgovornom tekstu, i nastavljao
samu sr negativnog
doivljaja romana:
"Dok su bosanski vrili
pokolje muslimana i u
Srbiji sazrijevala "ideja unitenja
"Turaka, dotle je Ivo
napisao svoje romane 'Na Drini
i hronika'. Oni
su trebali da budu opravdanje
pokolja muslimana. To je bio
pokuaj stvaranja alibija za te
ll/mjesto predgovora,
Bosanski pogledi, april 1961. 9., 133.,
reprint/o Nakon ovog uvodnika sli-
jedi studija ukrija Na
Drini i hronika od
Ive Ll svjetlu bratstva i jedinst-
va, koja se nastavljati u nizu bro-
jeva Bosanskih pogleda JU naem
daljnjem
Ona je bila estetski do kraja ogolje-
na na ideje i od legen-
darno-historijske stilizacije do
tendencije, izo-
trena u savremenom
horizontu odbijanja i svedena na
doivljavanje kao
afektivni izraz negodovanja i uvri-
pub-
like, a komentari su se
u njoj kretali neprestano u kompa-
rativnoj relaciji tenden-
ciozne "knjievne istine,
historijskih spoznaja i suvremene
proklamirane devize
"bratstva i jedinstva kao
argumenta, koja je u praksi vaila
samo za Bonjake i u svrhu
vanja nad njima.
romani su, uz to, izraavali sasvim
nacionalnu ideologiju i
nuno traili otkrivanje integralne
koncepcije djela,
vanje tenden-
cije u vremenu kada se ona nakon
ratnih stradanja nuno i spontano
nametala, i svjesne namjere u
prikazivanjU ivota Bonjaka, Bos-
ne i islamske kulture u horizontu
nemuslimanskih
ca. od naslova svoje radnje
i suvremene ideje "bratst-
va i jedinstva je na sa-
mom pisao: "Bratstvo i je-
dinstvo naih naroda osnovna je
misao na kojoj naa dravna
169
jednog jutra 1516. godine, kad su ga tuda pro-
veli na putu iz njegovog sela za daleki svetli i strani
zajednica, moralna i stvarna uslov-
ljenost za njen nastanak i za njeno
odranje.. Grijeiti protiv te misli,
svjesno ili- nesvjesno, podri-
vati temelj egzistencije nae drave.
l ...! Ne smije se nimalo sumnjati u
to da za antagonizam, sukobe i
prolijevanje krvi slo-
venskih naroda na Balkanu kroz
XIX i XX ne snose svu krivi-
cu samo reimi i slastodrci sloven-
skih naroda, nego uz njih, pored
ostalih uzroka, snose krivicu i mno-
gi i knjievnici.
pod platem nauke i sa "istorijskim
dokumentima, a knjievnici blje-
tavom i zavodljivom pisanom
ju stvarali su podlogu za te sukobe.
Od malih nogu i kroz duge gen-
eracije omladina svih naih brat-
skih naroda vaspitavana je u krivim
predodbama o sebi i drugim. Stva-
rana su kod nje nacio-
nalna naduvenost, misao o nadmo-
svoga naroda, isticanje svojih na-
cionalnih istorijskih zasluga i mo-
ralnih kvaliteta, a nipodatavanje i
omalovaavanje se
nastojalo da se stvori, svaki kod
svoga naroda, uvjerenje o istorij-
skim i pravima na poje-
dine sporne krajeve, o
pravu na dominaciju itd. U tom
svemu se ilo do apsurda. Sve
je to stvaralo opte suprotnosti me-
bratskim narodima koje su isko-
ritavali krugovi i strani
neprijateljski tl svoje
svrhe. Za sve to, nema sumnje,
snose veliku moralnu odgovornost
i mnogi knjievnici i osta-
li javni radnici, ili ne ili iz
ma kojih razloga oni to pisali, izlazi
na jedno te isto./134-135./.
Anakon Dositejevih
protiv sakrivanja svojih a
iznoenja pogreaka, i osude
"lukavih lisica, "koje za
ska sujevjerna izmiljenija i nesjed-
injenija, vradu i mrzost propov-
jedaju i oruaju brata na brata
svoga i potene komije jednog na
drugog, - prelazi na pre-
dmet i razloge pisanja svoje raspra-
ve: "Teka srca pristupam pisanju
redaka iz raznih obzira,
ali svi oni padaju pred
kad protiv bratstva i jedinstva u
dananje doba grijei onako dras-
Ivo renomirani na
knjievnik i akademik u svojim dje-
lima: 'Na Drini i
hronika'. Nekoliko sam puta
njao i odlagao ovo pisanje uzalud
da o tim djelima sa tog
gledita kau svoju pozvaniji i
ljudi, a nemusli-
mani, ba zato to je izabrao
nae muslimane kao objekat za
nebratsko i tretiranje. To bi
bilo i efikasnije i bolje za ideju brat-
stva i jedinstva. Zaista je pravo
kako je mogao onako
i negativno predstaviti muslimans-
ki dio naeg naroda u dalekoj i
nedavnoj prolosti ba Ivo
koji je Bosanac, koji je odras-
tao u sredini i koji dobro
zna, kao knjievnik, sociolog i filo-
zof njihovu etiku i problematiku
uopte! i dobar dio nae
inteligencije ne mogu se ni dana/sl
otresti ranijih 'antikvarskih' Ikako
veli shvatanja u tom pogle-
du i pored nae sasvim
stvarnosti, i pored nepobjedivog
hoda napredne misli u svijetu, i
pored dananje istorijske
170
Stambol."'21 Zbivanje koje slijedi daje u pred-
stavi lokalno-historijskog ambijenta skele i Starog
grada na desnoj obali Drine, jo iz doba
bosanskog kraljevstva, sa kulama, kazamatima i bedemima,
delo jednog velmoa ispod kojeg su
postojala naselja Mejdan i Bikavac i odskora
zaselak . '22 Toga novembarskog dana
pred skelu na lijevoj obali Drine, pripovijeda
istine. I dok se eventualno moe
pravdati i shvatiti pisanje
starih naih knjievnika i
zbog ondanjeg jo i
shvatanja nacional-
ne misli, zbog ispod
Turaka, zaista se danas ne moe
olako preko takvog pisanja.
/135./.
da obesnai tenden-
cioznost u pisanju Na Drini i
da skrene negativnu recepciju
a u
vidu ovu studiju, koju
nigdje ne spominje, je,
"teka srca mnogo
kasnije, godine 1972., Ljubi Jandri-
"kako je u Beogradu pod oku-
pacijom pisao roman Na Drini
"Roman Na Drini
pisao sam u razruenom Beogradu,
u vreme kada ne bih dao ni dve
pare za ivot. Nikada nisam
verovao da iv kraj
rata. stranicu za stranicom
imao sam da iste
bomba pogoditi u kojoj sam
iveo i pisao i razneti rnoje rukopi-
se. Svaki put kad bih seo za sto -
glava mi je bila u torbi. Da, bilo je to
vreme kad sam samotovao, i
pisao. Tada sam i doao do zak-
da su knjige slaba uteha za
zlo i svake vrste, i da je
katkad - bar za izvesno
vreme - prisiljen da i muku prihvati
kao pribeite. To to sam tada saz-
nao, vie instinktu
nego razumu, sam u sebi kao
to majka dete u utrobi, kao
to maticu. Docnije
sam se uverio u to da
oseti da u sebi nosi neku vrednost,
on pokuava da to na roditeljski
pazi, zatiti i sakrije mu trag.
l...! Da, i neizvesni bili su
moji dani provedeni za vreme oku-
pacije u Beogradu. Pisanje je bilo
sve to mi je ostajalo od ivota. Pa i
to je jedva bilo ivelo se
od danas do sutra, i niko nije
verovao da jutra iv
osvanuti. mi se da to to
piem nikad ugledati svetlost
dana i da nestati u ruevinama"
127-128./.
vrijeme pripovje-
stvaranja ovog djela sa his-
torijom koju ono u svome vremen-
skom rasponu sadri, je
1974. govorio "Ja bih se
sloio da je, recimo, moja
jedva bled odsjaj onoga to sam
preivljavao je, ali i jo
odsjaj one tvrde i stvarnosti
u viegradskoj kasabi u kojoj je pre
veka Mehmed-paa
da podigne svoju zadubi-
nu." 370./.
21.
22. Ibidem, 21.
171
stigla je povorka natovarenih konja: aga, sa
oruanom pratnjom, se u Carigrad, poto je po seli-
ma Bosne pokupio broj dece za
adami-oglan,"*23 - pie i razvija prvu scenu
nasilja i koja potpuno arhetipski
antagonizam i mrnje kao idejni karakter
djela, ostvarena po slijedu koncepcije njegove diz-
ertacije:
je esta godina prola od posljednjeg
kupljenja ovog danka u krvi, zato je ovog puta izbor
bio lak i bogat; bez je potreban broj
zdrave, bistre i muke dece desete i
petnaeste godine, iako su mnogi roditelji sakrivali
decu u umu, ih da se pretvaraju da su malo-
umni ili da hramlju, odevali ih u dronjke i putali u
samo da izmaknu aginom izboru. Neki su
i stvarno sakatili decu, im po jedan
prst na ruci. Izabrani otpremani su na malim
bosanskim konjima, u dugoj povorci dalje. Na konju
su bila dva pletena sepeta, kao za sa svake
strane po jedan, i u svaki sepet stavljan je po jedan
i sa njim mali zaveljaj i k.olut pite, poslednje
to nosi iz Iz tih sepeta, koji su se jed-
nomjerno klatili i kripali, virila su svea i
preplaena lica ugrabljenih Neki su mirno
gledali, preko konjskih sapi, to je dalje u
rodni kraj, neki su jeli i plakali u isto vreme, a neki
su spavali, sa glavom prislonjenom uz samar. Na
izvesnom odstojanju od poslednjih konja u ovom
karavanu, ili su, ratrkani i zadihani,
mnogi roditelji ili ove dece, koja se odvode
zauvek da u svetu budu obrezana,
23. Ibidem, 22.
172
i da, zaboravivi svoju veru, svoj kraj
i svoje poreklo, provedu ivot u
odama ili u nekoj drugoj, vioj slubi Carstva."*24
A emotivni naboj ovoj sceni daju, kao roman-
apel na slike i uzvici od bola
raspame ena koje pristaju za povorkom:
"Kad bi se suvie pribliile, agine saharije bi ih
rastjerivali udarcima svojih na
njih konje uz glasno alakanje. /..J su
uporne i nezadrljive bile majke. One su jurile,
ustro i ne gde staju, razdrljenih
grudi, sve oko sebe, zape-
vale su i naricale, kao za pokojnikom.../.. J - Rade,
sine, nemoj majke zaboravit'... - Ilija! Ilija! Ilija! -
vikala je druga ena, pogledom poz-
natu, dragu glavu, i ponavljala je to neprestano kao
da bi htela da detetu u pamet to ime koje mu
kroz koji dan zauvek biti oduzeto. Ali put je dug,
zemlja tvrda, telo slabo, a Osmanlije i
nemilosrdne."*25
Sliku povorke adami-oglana, zajedno sa teretom
osmanske historije u Bosni, zatim, svodi i
komentira na "crnomanjastog od desetak godina, iz
visokog sela Mehmed-pau, kojeg
od predstaviti kao traumatiziranu, podije-
ljenu "U jednom od mnogobrojnih sepeta je i
suvih gledao oko sebe I.. '; Zapamtio je kamenitu obalu,
obraslu retkim, golim i ubogo sivim rakitama, nakaznog
skelediju i tronu vodenicu, punu i promaje, u
kojoj su morali da pre nego to su uspeli da se svi
prebace preko mutne Drine nad kojom su graktale vrane.", -
pisao je da bi poslije toga uao u samo
24. Ibidem, 22-23.
173
25. Ibidem, 23.
i traume njegova
"Kao nelagodnost negde u sebi - crnu prugu koja s
vremena na vreme, za sekundu-dve grudi na dvoje i
zaboli silno - je poneo na to mesto, gde se prela-
ma drum, gde se i bede zgunjavaju i
taloe na kamenitim obalama reke preko koje je prelaz teak,
skup, i nesiguran. To je bilo ranjavo i bolno mesto te i
brdovite i oskudne krajine, na kome nevolja postaje javna i
gde biva zaustavljen od stihije i,
zbog svoje mora da uvidi i jasnije sagleda i
svoju i bedu i zaostalost./. ../Sve je to leglo u onu
jizicKu nelagodnost koja je ostala u toga novem-
barskog dana i koja ga nikad docnije nije potpuno napustila,
iako je on promenio ivot i veru, ime i *26
U predstavi Mehmed-pae od ranog
psiholoko-moralnog do ivotne sudbine zre-
log svedene na iskupljenje kom-
pleksa, je i potisnuo
njegova stvarnogizlaska iz bijede i bosanske zaturenosti
posredstvom adami-oglana i ulaska u sjaj i mo-
na osmanske drave, o kojoj govori historija, a is-
takao je kao rano nasilje, kao prisilu zaborava
i potiskivanje"svega to je ostavio ukraju iz kojegsu ga nekad
odveli", koje se povremeno javljalo kao neko psiholoko-
moralno nelagodnosti", kao "uvek
ista crna pruga" u grudima. Ili, kako to objanjava
u svojoj interpretaciji, i motivaciji, ivotnog
puta, koja se znatno razlikuje od kasnije romansirane
biografije Radovana *27
26. Ibidem, 24. 27. Radovan Me-
hmed-paa Beograd, 1971.
174
"ta je bilo dalje od toga u sepetu to kazu-
ju sve istorije na svima jezicima, i to se bolje zna u
irokom svetu nego ovde kod nas. S vremenom on je
postao mlad i hrabar silahdar na sultanovom dvoru,
pa kapudan-paa, pa carski zet, i
dravnik svetskoga glasa, Mehmedpaa Sokoli, koji
je na tri kontinenta vodio pobedonosne
ratove, proirio granice Turske Carevine, osigurao je
spolja, i dobrom upravom iznutra. Za tih
ezdeset i nekoliko godina sluio je tri sultana,
doiveo i u dobru i u zlu to samo' retki i odabrani
doivljavaju, i uzdigao se na nama nepoznate visine
i vlasti, gde samo malo njih dolazi i ostaje. Taj
novi koji je nastao u svetu, gde ni
milju ne moemo da ga pratimo, morao je da zab-
oravi sve to je ostavio u kraju iz kojeg su ga neka-
da odveli. Zaboravio je nesumnjivo i prelaz na Drini
kod Viegrada; pustu obalu na kojoj putnici
od studeni i neizvesnosti, sporu, skelu,
skelediju i gladne vrane iznad mutne
vode. Ali ono nelagodnosti koje je ostalo
od svega toga zajedno nije nikad potpuno nestalo.
Naprotiv, sa godinama i sa javljalo se sve
uvek ista crna pruga koja mine grudima i
ih dobro poznatim bolom iz de-
tinjstva, koji se jasno razlikuju od svih muka i bolo-
va to ih je docnije ivot donosio. Sklopljenih
vezir bi tada da crno i bol
umine.,,z8
28. 24-Z5.
se na
iskaz da je "morao da za-
boravi sve to je ostavio u kraju iz
kojeg su ga nekada odveli, Kurto-
s opovrgavanjem i vlastitim
"nacionalnim predrasudama iz vre-
mena svoje mladosti, kako to pie
urednik u uvodniku ovoj radnji,
kae: ovako pie, iako


175
Ideja o mostu koja se, u
cioivljaju javila Mehmed-pai kao i kom-
penzacija unutarnjeg kompleksa, predstavlja ishodi-
te
postupka u stvaranju njegova lika, zasnovanog na po-
dlozi turskog nasilja, kojoj je sve u
ovom djelu
"u jednom od takvih trenutaka, on je doao na
misao da bi se oslobodio te nelagodnosti kad bi
zbrisao onu skelu na dalekoj Drini, kod koje se
beda i svaka nezgoda kupe i taloe bez prestanka,
time to bi premostio strme obale i zlu vodu
dobro zna da ne samo da
nije "zaboravio sve to je ostavio u
svom kraju nego su on i mu
savremenici muslimani - bili i ostali
toliko rasno nai !Bosanci, Srbi,
Hrvati, Jugoslaveni - kako god ko
da ih nazovel da se na
turskom dvoru Ipa i sami sultani! u
ono doba govorilo i pisalo srpski, i
da o tome postoje istorijski dokazi.
1192.1. I nastavlja
Vladimira "Ali pored
toga i pored mnogih drugih dokaza
je taj to su proveli oni, a
najvie obnovu
patrijarije, uprkos
otporu Vaseljenskog patrijarha,
odnosno Ohridske episkopij e i
uprkos tome to ni srpskih
episkopa, valjda radi slabosti i
oportunizma, nije bila za to, a
"obnova patrijarije ne samo da je
daljnju helenizaciju, nego
se "proirilo u ogromnoj mjeri
naeg rasprosti-
ranja i naeg narodnog jezika: i
"mi smo se u ropstvu pod Turcima
irili ne manje nego da smo imali i
najekspanzivniju svoju dravu,
veli V. .../208.1, a
nastavlja i niz drugih
dokaza od strane srpskih
o turskoj toleranciji. "Pa ipak
pie o i drugim
muslimanima kao renegatima,
onako kako je navedeno. Daleko
smo od pomisli da tvrdimo da je
ovome njihovom nastojanju uzrok
neki svjesni nacionalni
Tada on nije postojao nigdje u
Evropi, pa ni kod nas. Oni su se, po
svoj prilici rukovodili i time to su
htjeli da osiguraju svoje poloaje i
svoj upliv na turskom dvoru uz
patrijarije naroda iz koga
oni i da se njom koriste kao
to su se koristili i njihovi rivali
Grci Vaseljenskom
patrijarijom. Ali to nimalo ne
umanjuje istorijsku pozitivnost
ovog njihovog djelovanja niti
nego naprotiv
svjesnost o sudbinskoj povezanosti
njihovoj sa svojim narodom, pa i sa
onima koji nisu iste vjere, to
- svjestan rasne zajednice s
njima./208-209.1
176
njima, sastavio dva kraja druma koji je tu preki-
nut, i tako zauvek i sigurno vezao Bosnu sa
Istokom, mesto svog porekla sa mestima svoga
ivota. Tako je on bio prvi koji je u jednom
trenutku, iza sklopljenih kapaka ugledao
i vitku siluetu velikog kamenitog mosta koji
treba na tome mestu da nastane."*29
Ovaj pasa u cjelini je zapravo izraz spomenute
kontraverze
29. 25. je slijede-
sredinju misao svoje radnje sa
negodovanjem i da
"sije netoleranciju da ne ka-
em mrnju jednokrvnom
istakao da je Na Drini
rija 1.. ./ jo izrazitija u tom pogledu
od hronike: "Taj ro-
man pie on, obuhvata razdoblje
od nekoliko gotovo od po-
turske vladavine kod nas pa
sve do Prvog svjetskog rata. Podvig
je to kakvom nema premca u svjet-
skoj literaturi, niti bi se koji pisac
usudio da opie i prikae u jednom
romanu, na 500 stranica samo, tako
ogromno razdoblje u obliku i po
zahtjevima koje iziskuje istoriski
roman. Ali po svem izgleda, da
nije ni iao za tim ciljem
poto sigurno dobro zna ta roman,
kao takav, trai. Da nije i ovdje
glavne i tendencije da nae
muslimane prikae u najgorem
svjetlu, moglo bi se da je njego-
vo pisanje samo l'art pour rart gdje
je spisateljska vjetina - istina -
dola po svojoj rafiniranosti do pu-
nog izraaja, ali i sa najgrubljim na-
elementima i sa svim
negativnostima koje sa sobom mo-
e da nosi ova vrsta knjievnosti.
Ta tendencija proviruje svuda, u
prikazivanju sitnijih i krupnijih do-
u vezi sa muslimanima, u
sociolokim i istoriskim razmatran-
jima 1178.,190./.
Odmah na rasprave o
romanu Na Drini je
napisao: na istorijs-
ki spomenik, na Drini, djelo
naeg Mehmed
pae, koji ima neosporne zasluge i
istaknuto mjesto u naoj nacional-
noj istoriji, prikazuje gotovo
kao narodnu, a njega kao
izgubljena za naciju, rene-
gata,otpadnika/190./.
"S druge strane, nastavlja Kur-
"velikom u
svaku patriotsku intenciju
pri gradnji ove zadubine uprkos
istorijskim koje iznose
svi nai bez iznimke. An-
odbacuje i svaku pomisao da je
to radio iz ljubaVi prema
domovini ili iz elje da koristi svom
narodu. Pri tome on
to ne bi smio
jedan i pisac istorijskog
romana, da je ostavio Bo-
sni i mnogim naim krajevima
mnoge zadubine, njima i
svom rodnom selu ba kod Viegra-
da: pored damije i jednu crkvu.
jer bi to bilo u suprot-
nosti sa njegovom tendencijom i
eljom da 'dokae' da je
177
adami-oglana i velike karijere koju je kao i
mnogi drugi, preko poloaja postigao. A
crna pruga je umjet-
motivacija prisilnog ali
odvajanja i renegatstva, neki prijelaz izdaje i
potisnute moralne svijesti i savjesti, patriotizma kao
nepromjenijive i mitske kat-
egorije, koja ne ustupa pred razlozima ireg ivotnog i
drutvenog gledanog naravno kroz prizmu
dizertacije i vlastite smiljene
namjere, da se i renegatstvo moe iskupiti djelom gra-
diteljskim, i A kako je
most ne samo kompozi-
ciona nego i stilska poveznica djela, zavrnica ovog
poglavlja se svodi na njega u legende:
kako je "jo iste godine ..., po vezirovom
i o njegovom troku, gradnja velikog mosta na Drini", kako
"nije mnogo pojedinosti o samih radova
'sve zaboravio', da se odrodio i da
mu je bila jedina namjera da 'zauvi-
jek i sigurno vee Bosnu sa
Istokom', kako on tvrdi. Ada ba na
tom mjestu gradi i vee
Bosnu sa Istokom Isamo je zabo-
ravio ili ne zna da u to doba nije
bilo granice Bosne u Viegradu,
nego mnogo dalje na istoku! nat-
jerao ga je jedino teak /...1
'bol iz djetinjstva' /...1 'crno
i 'crna pruga' /.../ koja mu je razdi-
rala grudi i nije mu dala mira zbog
na skelu na Drini kuda su
ga u djetinjstvu preveli, i gdje je
posljednji put vidio svoju ojadjelu,
majku, kako to on sve majs-
torski ubrizgava u duu i mozak
Jer, kako bi 'moglo biti
i kako bi rnogao iz drugih
razloga zidati takvu jedan
renegat 1.. ./ 'taj novi koji je
rastao u svetu gdje ni miljU
ne moemo da ga pratimo' l ...! i koji
je 'morao da zaboravi sve to je
ostavio u kraju iz kog su ga nekada
odveli'./192./ Moda je "crna
pruga srpskog "renegata Meh-
med-pae toliko and-
aIuzivna na Bonjake kao
islamizirane Slavene, i puna moral-
nog predbacivanja, - bila ona ista
koja je presijecala i hr-
vatsko-renegatske grudi, kao lajt-
motiv krivnje, koji se sve do La-
tasa sretati u njegovu opusu, i ujed-
no unutarnjeg neuro-
napona u likovima drugih, a
u Latasu se pokazati kao Andri-
vlastiti moralno-psiholoki
autoportret.
178
na mostu", ali da "narod pamti i ono to moe da
shvati i to uspe da pretvori u legendu" (imanentno da je
i pisac bio da svoj historijski roman-hroniku
zasnuje na njoj), pa je i "ovo i dugo zidanje bilo ...
za njega rad o troku", i "tek kad je kao plod toga
napora iskrsnuo veliki most, ljudi su da se
pojedinosti i da postanak stvarnog, veto zidanog i trajnog
mosta kite matarskim koje su opet oni umeli veto
da grade i dugo da pamte", koje
slijediti i se s njima.
Pripovijedanje o gradnje mosta
intonacijom"straha i zabune u maloj varoici i
po okolnim selima, svetom",
koju su izazvali vezirovi ljudi sa pratnjom za pripremu
radova. A najotriji povod toga izazvao je
Abidaga, vezirov povjerenik, o kojemu se "kao
o bezobzirnom, nemilosrdnom i strogom preko
mere",*30 je demonskoj prirodi prilagodio i
njegov izgled "silovitog "nezdravo crvenog lica i
zelenih koji je "sazvao na dogovor 'predstavnike
vlasti i sve uglednije Turke"', tj. Bonjake, i odmah se
predstavio u svojoj silovitosti i okrutnosti: "... Verovatno
ste da traim rad i poslunost od svakoga, da i da
izbijem i da ubijem svakog ko ne radi kako treba i ne slua
bez pogovora, da ja ne znam ta je to 'ne moe', 'nema', da
se kod mene i za manju glava gubi, ukratko da sam krvav
i naopak /.. ./ A kad, po svrenom poslu, odem odavde,
nadam se da preda mnom jo i gori i crnji glasovi od
ovih to su do vas doli."*31
Mada ih je nazivom u svome djelu identificirao, s
tenjom da ih zatim psiholoki ne samo et-
30. 27.
179
31. Ibidem, 27-28.
nego i po nasilju, okrutnosti i mrnji, ovim nas-
tupom Abidage i njegovim izlaganjem ta" od
Turaka i trai od raje, poslije su
osjetili "kako se u svakog od njih useljavaju strah i briga",'32
je ovdje i nehotice, nijansom
postupka, pokazao razliku i jaz Osmanlija i
Turaka", kako ih i Njego naziva, i to na pri-
mjeru kako se Abidaga njima na isti kao
i Ali je nasilje Abidagino i trpnju ostaviO
u razvoju radnje samo za Psiholoko-
karakterne nijanse pod utjecajem dione linije islama
on je ispoljio i u opisu dvojice ljudi iz Abidagine prat-
nje: dok je neimar Tosun efendija, "sitan, bled i ut
rodom sa ostrva" bio "miran i ravn-
oduan kao da ne ili ne razume Abidagin govor",'33
majstor Antonije iz Ulcinja, bio je visok, lep
krupna oka, smela pogleda". '34 Iako su radove oko
izgradnje svi kao "nerazumljivu napast kojoj se
nije moglo dogledati kraja",'35 je
vjeto i postupno unosio pojedinosti diferencijacije
"Turaka" i U se, prije nego
to je za njih ustalio naziv "Turci", radi bolje razgovi-
jetnosti prirode porijekla i duhovnog Bonjaka, i
kolebao oko njihove nominacije, koja je bila
sad ona suvremena od XX (Mu-
slimani), sad srpski tradicionalna (Turci), sad ka-
(ljudi "turskog zakona") iz XIX vijeka, i
nikad izvorna, historijski bosanska ili
ali je bio nedvosmislen u opisivanju njiho-
va poloaja i ponaanja.
Zbog mnotva radnika, i drugih
32. Ibidem, 28.
33. Ibidem.
180
34. Ibidem, 29.
35. Ibidem, 28.
koje su dole sa gradnjom mosta, i oni su teko pod-
nosili svu tu atmosferu: Tako, "muslimanski enski svet
mora da krije lice i kad na avliju jer odasvud moe da
dopre pogled ovih bezbrojnih radnika, stranih i a
kasabalijski Turci dre mnogo do propisa Islama, utoliko
vie to su svi oni skoranji Turci i nema gotovo nijednog
koji ne pamti ili oca ili dedu kao ili taze
Zbog svega toga stariji ljudi turskog zakona
negoduju otvoreno..."*36 "Lepo je to, misle oni, pripadati
veri koja caruje, lepo je to imati vezira zemljaka u
Stambalu, i jo lepe zamiljati tvrd i skupocen most preko
reke, ali ovo to se sada deava ne ni na to." "Tako misle
kasabalijski Turci i u oka priznaju da im
je prisela i na nos udarilo i gospodstvo i ponos i
slava, i otresaju se i mosta i vezira, i samo mole Boga da ih
oslobodi ove napasti i da njima i njihovim vrati
nekadanji mir i tiinu skromnoga ivota..."*37
Treba priznati, da ni drugu stranu
ne naziva njenim nacionalnim imenom, - nego
kako su se tada sve do XIX u
Bosni nazivali. U kontekstu tekog podnoenja radova
oko mosta, kazuje "dodijalo Turcima, a pogotovu
dodijalo j raji celog viegradskog kraja, samo to
nju niko ni za ta ne pita niti ona moe svoje negodovanje
da pokazuje. A evo ide godina da svet ku na novoj
i radom i konjima i volovima. I to ne samo
ovdanja raja nego i ona iz tri susedna kadiluka. Svuda
Abidagini sejmeni na konjima hvataju pa i gradsku
raju i doteruju je da radi na mostu. ih iznenade na
spavanju i pohvataju kao Po celoj Bosni putnik kazu-
je putniku da ne ide na Drinu, jer ko god hvataju ga,
ne ko je ni ta je ni kuda putuje, i nagone da odradi
36. Ibidem, 30.
181
37. Ibidem, 31.
bar nekoliko dana. Varoki se otkupljuju mitom.
Seoski momci su pokuavali da bee u umu, ali sejmeni
odmah uzmu iz te taoce, i ene, umesto odbeglih
A sve to imalo je za cilj da ostavi utisak
gradnje nasiljem jer"nad svima lebdi Abidagin zeleni I.. .!
tap", '39 "na koga je on pokazao tim tapom, primetivi da
3B.Ibidem.
"Po na Drini,
pie je samo na
mukama i patnjama narodnim; i ne
samo ona nego i sve
muslimana iz turskog doba nipo-
datavaju se radi toga ovim
'Ako pomislimo ta nam je
kroz oduzimano, sve su
ove samo sitnice' I.. J
ni u stranoj ni u ranijoj
naoj istorijskoj literaturi /koja je
vrlo sklona da bude nepra-
vedna prema naim muslimanima!
nema ni jednog podatka da su ove
zadubine Ivakufil
zidani kulukom i patnjama narod-
nim. Nije toga zaista ni bilo, niti je
moglo biti, jer po propisima Islama
takva zadubina Ivakufl ne bi
dobro djelo nego pravi gri-
jeh, ivakif Izavjestitelji ne bi posti-
gao svoj cilj za kojim tei.
se sigurno stro"go drao tih propisa.
Istorijski podaci a to se i
samo po sebi razumije, da je neizm-
jerno blago potroeno dok se
sagradilo ovo njegovo grandiozno
djelo, u ono doba. To go-
vori i pOZniji kratki napis pribo-
jskog igumana koji citira i
na njega se oslanja, jer i taj zapis,
iako spominje 'veliki zulum' i 'teku
angariju' , isto tako kae da su
velike pare potroene u zidanje
mosta, da se dakle za rad
Ali ljepe i ubjedljivije od svega
govori o tome narodna tradicija i
pjesma. Pored toga to pjesma i
vrlo iva tradicija, u viegradskom
kraju ne govore o zulumu
i patnjama, nego sa ponosom
ljepotu i koju je
gradio njihov i utroio
neizmjerno blago, prosto ga sipao u
mutnu Drinu, u temelje i
pored toga to naglaavaju sa priz-
nanjem i ono to
- optu narodnu
korist i samu po sebi
razumljivu danas i kroz vjekove u
. prolosti, tradicija i narodna pjesma
nale su da i u ovom djelu
osjete tradiciju, da ga
smatraju obje vjere svojom zajed-
tekovinom - suprotno od
prikazivanja - djelo
pribliavanja, a ne
razdvajanja. Tako je na narod uvi-
jek uprkos suprotnostima
koje je sa sobom nosio istorijski
razvoj 1...1 Prost narod
pravoslavni i muslimani, u tome
svom plemenitom odbacio
je i istorijsku istinu da je neimar bio
poznati carski arhitekt Sinan Ineki
govore da je i on bio slavenskog
porijekla i doveo Rada neimara,
onoga istoga koji je zidao
Nemanjiske zadubine/. to
zna i spominje, ali ipak da na
tom narodnom i tradiciji
ljubav, brat-
stvo i jedinstvo, nego naprotiv pro-
dubljuje i potencira antagonizam
novim momentima,
182
dangubi ili ne radi kako valja, toga su odmah hvatali sej-
meni, batinali na mestu, i posle ga krvava i onesvesla poli-
vali vodom i slali ponovo na rad.">40
U sociolokoj dubini ovog uvoda za sce-
ne uasa koje slijede, i svojim patolokim sadizmom
nadilaze "ljepotu Meduze", odnosno
"ljepotu uasa", se sugerira i idejno
otkriva ogoljena koncepcija dizertacije, i
namjera njegovih proza o Turcima, u
kojem nazivu on ne razlikuje, nego ostavlja u zlo-
prelaznosti i osmozi Osman-
lije i slavenske Bonjake. I prikazanoj njihovoj
nelagodi i zaziranju od komara raspojasanosti radni-
ka i okrutnosti Abidage, to je i njima oduzelo mir, na-
bijanje na kolac ostaje imanentno u recepciji
skog odnosno srpskog i antirecepciji
ca kao ono to su Turci-Osmanlije ostavili u historijsko
i kulturno "Turcima" - Bonjacima, pri
svaka njihova vjerska i kulturna identifikacija, i kada
je mimikrija i simulacija iz interesa, predstavlja poli-
i povijesno pridavanje, nameta-
nje i preuzimanje, osmanlijskog nasilja i
historijske "turske krivice", ovog puta ne od Kosova
nego od "na Drini Koja podrazumijeva i udio
izmiljenima i stvarnim i
istoriskim 'argumentima'. I.. .! Kada
nastoji da ostavi crn utisak
na radi kulu-
ka i zuluma narodom, zabo-
ravlja da bi se sa toga stanovita, to
je sigurno, mogle ocrniti sve nae
srednjovjekovne zadubine i nji-
hove kao i sve velike
na svijetu od egipatskih
piramida sve do novijeg doba,
poto su sve one kulukom
u mnogo mjeri nego
Kuluka i
raznih narodnih, naravno
bilo je u Bosni kao i u svim feudal-
nim dravama na svijetu, ali pri
zadubina Ivakufal nije ih
bilo./190-191.!.
39. Ibidem, 32.
40. Ibidem, 29.
183
u odgovornosti, psiholoku prijetnju, i slutnju, poten-
cijalne kazne zbog obuzdavanja epsko-
tradicionalnih u
pripovijedanje.
Tu diferencijaciju okrutnosti, zla i nasilja i trpnje,
drugoj strani, i izgradnje i otpora i ruenja nasuprot
njoj, koja se polarizira Turaka i ra-
je", prikazom koji su prisiljeni da ra-
de grube i teke poslove na mostu. u tome ro-
na suprotnosti
potcrtava i taj prisilni rad kao glavni razlog otpo-
ra i bune od neistinite pret-
postavke o tome, sve u funkciji ostvarivanja ideoloke
osnove svoga djela i uklanjanja svega to bi je dovodi-
lo u sumnju: jer se za duu dobrotvora i za
Boiju milost prema njemu nikad nisu ostvarivale ku-
lukom niti na koji bi plemenitoj
svrsi i namjeni, nego uvijek uz bogatu nak-
nadu, da bi svaki bio zadovoljan, zahvalan i
bez zamjere.
U dodue, prirodu ovog odnosa organiza-
tora prema ovoj raji iskazuje
"Sve to moe da gamie i da se kotura uzima se i
upree u posao, ponekad za platu a ponekad i nasilu, kao
kuluk."*41 Ali kako radnja on sve vie
kuluk i nasilje i kanjavanja kojima se on provodi, da
bi kao reakciju uveo i opravdao temu otpora i raz-
gradnje i motive u kojima se ona knjievno oblikuje,
do na kojoj u pripovijedanje nasilja i trpnje ton
gusala i unosi intonaciju srpske narodne epike, njena
agonaInog odnosa i atmosfere:
dok "narod spava po kolibama i pojatama, odmara se i
41. Ibidem, 30.
184
obnavlja snagu I.. J ne spavaju svi", - kae on; - "Umeju i
oni da bdiju za svoj i na svoj 1...1 njima
se naao odnekud neki Crnogorac, uhvatili ga sejmeni na
drumu pa ku nekoliko dana, iako neprestano svima
i dokazuje kako je njemu to vrlo i i
kako mu obraz ne podnosi ovo argatovanje. I.. J Iz dubokog
depa svoga sivog gunja Crnogorac gusle, neugledne
i malene kao podlanica, i kratko gudalo. Jedan od seljaka
izlazi pred pojatu i strau da ne ko od Turaka,"*42
pripovijeda zasnov predanja iz
prvog poglavlja i razvija scenu narodne epske komu-
nikacije i saglaavanja, "pesme kao sopstvene
lepe i svetlije sudbine",*43 te motiv
epike i knjievnosti, ima-
nentno ideju srpskog nacionalno-duhovnog histo-
rijskog kontinuiteta i povezivanja preko usmene tradi-
cije, sa idejnim, estetskim i usvajanjem i stva-
utokom u ovom svome knjievnom djelu.
Nakon priprema koje "u jed-
nom trenutku Crnogorac zaista, poto je kako-tako uskladio
svoj glas sa guslama, zabaci odjednom glavu silovito i
ponosno, da mu na mravom vratu i blesnu
otar profil pri svetlosti, i pusti priguen i otegnut zvuk:
"Aaaa - aaaaaa!" i odmah nastavi razgovetno i kliktavo:
Pije vino srpski car Stevane,
U Prizrenu, mjestu pitomome,
Do njega su starci patrijari:
su starca patrijara,
I do njih je do devet vladika,
I dvadeset vezira,
I po redu srpski gospodari,
Vino slui provizor MijajIa,
42. Ibidem, 32-33.
185
43. Ibidem, 34.
A svijetli sestra Kandosija
Sa njedara dragijem kamenjem..."*44
Nakon ove epske intonacije o nakadanjoj srpskoj
slavi, se, kao majstor prijelaza
i stilske postupnosti, usmjerava prema pravoj sadrini
ovog poglavlja i liku, Radisavu sa Unita, "malog sela
odmah tu iznad kasabe", su se itelji prezivali Heraci,
"ali se gotovo celo njihovo selo za poslednjih godi-
na kako to kazuje,
istovremeno u tome izrazu kao smisao prihvatanje
"turske vjere", islama, i bitnost svoga negativnog
odnosa prema turskoj vladavini. Opisan kao
tajnih i subverzivnih namjera, ivahan inauhvatljiv,
"mrka lica i nemirnih Radisav je " 'sejao' za ovih
jesenjih od jedne pojate do druge, se kao ilo
seljake i saaptavao sa pojedincima". *45 A njegove
su bile govor bune i otpora,
koherentno zasnovanog na socijalnom pritisku, i izve-
denog iz njega, koji je u svome djelu prethod-
no nasiljem i prirodno izveo, na tajnom
razaranju izgradnje mosta na osnovu odricanja nje-
gove koristi i svrsishodnosti za "sirotinju i
raju": dotuilo je i valja da se branimo. Vidite lijepo
da nas ova iskopati i pojesti. I djeca nam na
njoj ako nas jo bude", - govorio je Radisav
nacionalno-historijske simbolike.
"Ovo se za na iskop i radi, a ne za drugo.
Sirotinji i raji i ne treba, nego Turcima; a mi
nit diemo vojske nit vodimo trgovinu; i skela nam
je mnogo. Nego, nas smo se nekolicina dogovorili da
idemo u gluho doba, i da obaramo i kvarimo,
koliko se moe, to je napravljeno i podignuto, a da
44. Ibidem, 33-34.
186
45. Ibidem, 34.
pustimo glas kako vila i ne da mosta
na Drini. Drugoga puta nemamo, a neto valja
raditi."*46
utisak ovom epskom
motivu je pribavio reagiranjem ma-
lodunih i onih koji su se saglasili, bez oduevljenja, u
rijeenosti. Tako se pronio glas, koji su "irili i
Turci i pie ih ovog puta i
jedne i druge u vjersku relaciju, da "vila brodarica l ..!
rui i razvaljuje ono to se za dan sagradi", to je
sve vie dobivalo "oblik verovanja"*47 u okviru
horizonta tradicionalne psihologije i legen-
darnog folklora. Ali su motivacije i
reakcije ovih dviju vjersko-narodnosnih skupina bile
pri je u pogledu Bonjaka slije-
dio ne samo naziv nego i Njegoevo shvatanje o nji-
hovoj konverziji iz interesa, kao to je to i u svo-
joj dizertaciji. raja je likovala", - pie
karakterologiju jedne narodnosne sku-
pine, - "sve apatom, sve i podmuklo, ali iz puna
srca. I Turci", - nastavljao je s tenjom dubljeg
zahvata u psihologiju druge skupine koju je on
deduktivno odredio jo u dizertaciji, - "koji su ranije sa
ponosom gledali na vezirovu su da prezri-
vo namiguju i odmahuju rukom. Mnogi na poturica" -
isticao je on preciznije - "koji, promenivi verom, nije
naao ono to je nego je i dalje sedao za tanku
i iao prodrtih laktova, sluao je i ponavljao sa
uivanjem o velikom neuspehu i nalazio neko gorko
zadovoljstvo u tome to ni veziri ne mogu da postignu i izve-
du ba sve to naume."*48 U stvaranje ove legende
46. Ibidem, 34-35.
47. Ibidem, 35.
187
48. Ibidem, 35-36.
mljeSanjem i preplitanjem "izmiljene sa
posredstvom guslara i Radisava, je
sada, sa osvrtom na prvo poglavlje, upleo i motiv
dvoje bliznadi, zasnovan na
stvarnosnim povodima, o "Ludoj Ilinki" i njeno dvoje

U prikazu Abidagina bijesa zbog teta na mostu
koje su se stalno deavale, je nastavljao svoju
karakterologiju u doivljaju jednog stranca, ovog puta
Osmanlije, ali sa novom vjerskom nominacijom:
Abidagi se "gadio /.. ./ ovaj narod, i to muslimani kao i
koji je spor i nevet u poslu, ali brz na podsmeh i
nipodatavanje, i tako dobro ume da podrugljivu i
razornu za sve to ne shvata ili ne ume da uradi."*49
Odbojno moralno iz dizertacije i kriteriologi-
ju prema Bonjacima kao renegatima od "pradje-
dovske vjere", je, u izrazio
odnos Abidage prema"stareini sejmena, jed-
nom Plevljaku koji je odrastao u Carigradu": "Ova dva
su se nagonski odbijala sobom i u isto vreme
neprestano i sudarala", - nastavljao je on
podtekstualnorazmatranje moral-
i emocionalnih odnosa. "Jer, njih
su stalno tkala i talasala nerazumljiva mrnje,
odvratnosti, straha i nepoverenja. Abidaga, koji ni prema
kome nije bio mek ni prijatan, ispoljavao je prema ovom ble-
dom neprikrivenu odvratnost. Sve to je on
radio ili govorio drailo je Abidagu i izazivalo da ga grdi i
uniava." I dok je Pljevljak, koji se "sujeverno i strahovi-
to bojao Abidage", "uzalud nastojao da mu se dodvori i da
mu ugodi", Abidaga mu je govorio: "Sluaj, uplja glavo,
ti si vet ovim zna njihov jezik i njihove
49. Ibidem, 37.
188
marifetluke, pa i pored svega toga nisi u stanju da
koja je to koja se digla da vezirski posao kvari. A to je
zato to si kao i oni to su, samo se nala jo gora od
tebe koja te je postavila za stareinu i zabita a nije se niko
naao da te nagradi kako zasluuje."so Tada je u
prijetnji Abidage prvi put izgovorio i kazne, uz
zakletvu vjerom kao garancijom, koja je morbidno,
uasom obiljeila ovo njegovo djelo i na Bonjake
navalila teret "turske krivice" i to posredstvom jednog
"Ako za tri dana ne prestanu svaki kvar i
teta na radovima, ako mi ne uhvati onog ko ih i ne
sve glasove o vilama i o prestanku radova,
te iva na kolac na najvioj skeli, da te svet gleda i
od tebe strah hvata i pamet u glavu uzima. Kunem ti se ivo-
tom i verom kojom se ne kune lako."SI Na to je Pij evlj ak u
reprodukciji monstruozne prijetnje, "sakupio... sve svoje
ljude i preavi naglo iz samrtne u
jarost" da se dere "kao da ga iva nabijaju na kolac":
"Zar se tako straa strai i carsko dobro Kad je na
kazan brzi ste i okretni svi, a kad je u slubu
veu vam se noge i stane pamet. A meni obraz zbog vas gori.
Ali vie kod mene plandovati! Znajte da od ovih
skela kasapnicu sejmensku napravitir'
s2
A sejmeni,
"sve sinovi iz naih krajeva", '53 krenuli su u
izvrenje naredbe, onaj
niz nasilja u slubi Turske Carevine kao
shvatanje historijske i moralne sudbine
bosanskih"poturica".
Kretanje radnje u pravcu izvrenja kazne nad
ruiocem mosta, i ispunjenja ideje o dopri-
nosu Pljevljaka i sino-
50. Ibidem, 38.
51. Ibidem, 38-39.
189
52. Ibidem, 39.
53. Ibidem, 40.
va" u toj akciji, je nakon guanja, povika na
skelama, od slike pred Pljevljakovim "Na daska-
ma je leao vezan seljak"*s4 i obznanje-
nja tonom u junaku epske leg-
ende: "To je bio glavom Radisav sa Unita.", *55 pri
su Pljevljakovi prethodni povici: ko je pustio drugoga,
"sve vas na komade i prijetnja" ovoga,
dobro! Ah, kurvini sinovi, ako mi ga pustite, znajte
da glave na vama nema!",*S6 ostali kao potcrtavanje Ra-
disavljeva lika, koji se u narednim pasaima razviti
u simbol srpske nacionalne sud-
bine od junaka do I dok se Pljevljak, kojeg
ni imenom ne identificira u masi poturi-
ca koje on predstavlja, "nije mogao da se skrasi","pijan od
*57 Abidagu, - u dubini Abidagine
psihologije te do je dalje ima-
nentno razvijao razloge njegova nemira u sistemu
poretka turske vladavine: da bi intrigom Tosun-
efendije mogao pasti"u nemilost kod vezira", biti udal-
jen od njega, postati "niko i nita", "izgubiti teko
imetak ili, ako ga i zadri, grickati ga kradimice, daleko od
Stambola, negde u progonstvu, u provinciji, zabo-
ravljen, izlian, smean, bedan."*SB to je sve u njemu
da kazni ruitelja i da se iskali na
njemu. U mislima, koje je transponirao kao
odnos prema muslimanskom ivlju
i "eto s kim ja imam da se borim i nosim, eto od
koga zavise moj poloaj i moja sudbina, od ove prezrene i
slaboumne poturice Pljevljaka i od nerazumljive, okorele
zlobe i uporstva ove rajinske gnjide",*s9 Abidaga je
54. Ibidem, 41.
55. Ibidem, 42.
56.Ibidem,
190
57. Ibidem, 42-43.
SB. Ibidem, 43.
59. Ibidem, 44.
ispitivanje seljaka, a njegovim E, sad
da vidi ta znamo" je hladno
otvorio postupak u kojemu je
Abidaga imao ulogu nalogodavca, organizatora i
kreatora pojedinosti torture, uz doprinos Pljevljaka
koji je to dok je izvrilac bio Merdan
Ciganin, sve po nacionalno-mitskom ras-
poredu srpske historiografije i po slijedu
estetike uasa, sa ciljem da izazove
groze, mrnje i reakciju nagonske tenje za
osvetom u posebno srpskom
"Kad su verige bile blizu usijanja, priao je
Merdan Ciganin i klijetima ih izvukao
za jedan kraj, a jedan od sejmena je isto tako
pridravao drugi.
Pljevljak je prevodio Abidagine
- E dede sad nam kazuj pravu istinu.
- ta imam da vam kazujem; vi sve moete pa sve
i znate.
Ona dvojica prinesoe verige i opasae njima sel-
jaka oko irokih, maljavih grudi. Stade da
dlaka. Seljaku se usta,
nabreknue vratne ile, rebra na slabinama
i trbuni da se steu i kao kad
Stenjao je od bola, zatezao
kojim je vezan i uzalud se otimao i nastojao da
smanji dodir tela sa vrelim su mu
treptale i suzile. Odmakoe verige.
- To ti je za Zar nije bolje da bez toga
govori?
Seljak samo jako othuknu kroz nos, ali je
- Kazuj ko je bio onaj s tobom!
- Zvao se Jovan, aja mu ne znam ni selo.
191
Prinesoe opet verige, opaljena dlaka i
koa.
od dima i se od bolova, seljak
isprekidano da kazuje."*60
A kad je kako su se njih dvojica"dogovorili
da rue gradnju na mostu", je
otvorio novu etapu Abidaginim pitanjem:
" - A ne, tako, nego kazuj ko vas je
nagovorio na to! Jer, nita su te muke prema ovima
koje idu.
- Vala, ta vam je drago.
Tada onaj Merdan sa kletima. Kle-
pored vezanog i da mu kida nokte sa
bosih nogu. Stisnutih zuba seljak je ali je
dna drhtavica, koja mu je i onako vezanom tresla te-
lo sve do pasa, odavala da je bol morao biti velik i ne-
Ujednom trenutku seljak procedi kroza zube
neto nejasno. Pljevljak koji je vrebao njegove i
pokrete i udno ma kakvo priznanje dade
rukom znak Ciganinu da prestane i odmah
- Kako? ta kae?
- Nita. Kaem: to me na pravdi Boga i
to dangubite.
- Kazuj ko te je nagovorio?
- Ama, ko me nagovoriti? ejtan!"*61
Kao intermeco, ali sa tenjom da jo
jednom strukturu odnosa "potu-
rice", i Ciganina u Bosni pod turskom vladavi-
nom, je najprije iznio refleks uPljevljakovoj
dui na "ejtan":
"] toga ima, mislio je Pljevljak, sada obo-
rene glave kao da ga vezani sasluava a ne on njega.
60. Ibidem, 45.
192
61. Ibidem, 46.
Ta jedina pogodila ga je u osetljivo mesto i podi-
gla u njemu odjednom sve brige i sva strahovanja u
svoj njihovoj snazi i kao da nisu bila zbri-
sana ovim hvatanjem krivca. Moda je zaista sve
ovo, zajedno sa Abidagom, i mosta, i
ovim ludim seljakom, samo rabota. ejtan!
Moda je to jedino se treba bojati? Pljevljak za-
drhta, i trgnu se. Upravo, prenuo ga je gromki i lju-
titi Abidagin glas.
- ta je? Tebi se spava, jaramaze? - vikao je
Abidaga, konim kratkim po sari
svoje desne
Ciganin je sa kletima u rukama, i crnim,
svetlim gledao uplaeno i pokorno navie uz
Abidagin stas. "*62
A taj sistem odnosa je dosljedno slijedio i u
narednom izlaganju da bi utvrdio dopri-
nose svakog u i uloge njiho-
vih naroda u historiji: "Abidaga, Pljevljak i vezani kre-
tali su se i govorili kao glumci, a svi ostali su ili na prstima,
oborenih ne do u potrebi, pa i onda samo apa-
tom." "...Abidaga sa nestrpljivim pokretom i glasnim psovka-
ma iz pojate. Za njimje skakutao Pljevljak, aza ovim sej-
meni. "*63 Na kraju je Abidaga naredio"da se spremi sve to
treba da danas u podne bude iv nabijen na kolac, i to na kra-
jnjoj skeli, na najuzvienijem mestu, tako da ga vidi sva kasa-
ba i svi radnici sa obe strane reke: Merdan da pripremi sve, a
telal da vikne kroz mahale: da u podne na narod
videti kako prolaze oni koji ometaju gradnju mosta, da se tu,
na jednoj ili na drugoj obali mora iskupiti sve muko
stanovnitvo, Turci i raja, od deteta pa do starca. "*64
62. Ibidem, 46-47.
63. Ibidem, 47.
193
64. Ibidem, 47-48.
Abnosferu pred izvrenje kazne sas-
tavlja, postupno puni i stilizira u nizu simboli-
pojedinosti sa historijsko-idejnim i mo-
ralnoodbojnom sugestijom: "lo na sat pred podne iskupio
se varoki svet, Turci, na zaravanku kod mosta",*65
pie ort odnos bolesne radoznalosti ili bar
ravnodunosti bosanskih muslimana, pod imenomiden-
tifikacije koje on upotrebljava za njih, prema uasnom
nu. Zatim iznosi odnos Abidage prema
preziran prema "poturici." Pljevljaku i,
poslovno, uasan prema Merdanu Ciganinu:
" - Sluaj ti, ako ne bude sve kako treba i ako me
obruka pred svetom, ne izlaz'te mi pred ni ti ni
ovaj ciganski brabonjak; vas u Drinu kao
slepu tenad.
I onda se uzdrhtalom Ciganinu dodade
blae:
- est ti je groa za posao, ajo est ako ostane ao
mraka iv. Pa sad gledaj. "*66
Najzad, tu je i negativno
islama, koji su u Bosnu donijele Osmanlije, u vezu sa
nasiljem, i ubijanjem, i to na
prefinjen "Sa glavne damije u javi se hoda
otrim i jasnim glasom. Nastade nemir medu sakupljenim
narodom, a malo zatim otvorie se vrata na pojati. Desetak
sejmena se svrsta u dva reda, po pet sa svake strane.
njima je Radisav, bos i gologlav... "*67 Ali se simbolika sud-
bine raje i uloga Bonjaka u historiji Bosne na
dalje nastavlja u razvoju ove scene:
"Brz i pognut /Radisav/ kao i uvek ali ne 'seje'
hodu, nego sitno i hoda, gotovo
65. Ibidem, 48.
66. Ibidem, 48-49.
194
67. Ibidem, 49.
na nogama sa krvavim rupama umesto
nokata; na ramenu nosi beo i zailjen kolac.
Pozadi ide Merdan sa jo dva Ciganina koji mu
pomagati pri izvrenju presude. Odjednom izjaha
odnekud Pljevljak na svome doratu i na te
povorke, koja je imala da svega stotinjak kora-
ka do prvih skela. "*68
Na ovom stupnju kazne, i
svijeta "bednim i nikakvim izgledom" Radisava "za delo zbog
koga su ga vodili na gubilite", probija se kao tenor epsko-
slika: "Samo je kolac davao svemu neku
jezivu i sve poglede na sebe. ",*69 koja u izla-
ganju ovog poglavlja predstavlja temu koja mu daje
ritam i svojim ponavljanjem potcr-
tava koncepciju.
Dosljedan svojoj koncepciji nametanja historijske
krivice, i smiljenoj koordinaciji glavnih likova
u egzekuciji, je Pljevljaku dodijelio na gubilitu
ne samo ulogu Abidagina poslunika nego agilnog
izvrioca koji se s njime. Kad ga je
Radisav zamolio: "Sluaj, tako ti ovog i onog sveta,
dobro i probodi me, da se ne kao pas",
"Pljevljak se trgnuo i viknuo na njega kao da se brani od
toga suvie poverijivog razgovora:
- Sikter, vlae! Zar ti toliki delija da carsko rui aovamo
bogoradi k'o ena! kako je i kako si
zasluio. "*70
Od ovog sa ovimuvodom
odvijanje radnje uasa, postupno,
sa pojedinostima, kao kul-
janje unutarnjeg patolokog nastrano-seksualnog
68. Ibidem.
69. Ibidem.
195
70. Ibidem, 50.
naboja, izlaganje jezivih prizora
bez primjera u evropskoj literaturi,
matovito doivljenih slika horor-filma o ubijanju sa
produenim djelovanjem:
"Radisav obori glavu jo nie, a Cigani mu
i stadoe s njega da gunj i koulju. Na
grudima se ukazae rane od veriga, potpritene i
pocrvenele. Ne vie nita, seljak lee kako
mu je okrenut licem prema zemlji. Cigani
i vezae mu prvo ruke na a potom za
svaku nogu, oko po jedan konopac.
Zategnue svaki na svoju stranu i iroko mu raskre-
noge. Za to vreme Merdan je poloio kolac na
dva kratka obla drveta, tako da mu je vrh doao se-
ljaku noge. Zatim izvadi iza pojasa kratak,
irok no, kleknu pred ispruenog i
nagnu se nad njim da mu sukno od
nogama i da proiri otvor kroz koji kolac
u telo. Taj najstraniji deo krvnikova posla bio je,
za gledaoce nevidljiv. Videlo se samo kako
vezano telo zdrhta od kratkog i neprimetnog uboda
noem, kako se podie do pasa, kao da ustati, ali
odmah ponovo pade natrag i tupo udari u daske.
je to svrio, Ciganin dohvati drveni malj
sa zemlje i stade njime da udara donji, tupi deo koca,
laganim i odmerenim udarcima. dva udarca
stao bi malo i posmatrao prvo telo u koje zabija kolac
a zatim dvojicu Cigana, ih da vuku
lagano ijednomerno. Telo seljaka
se samo od sebe; kod svakog udarca malja mu
se savijala i grbila, ali su ga konopci zatezali i
ispravljali. Tiina je na obe strane obale bila tolika
da se jasno razabirao i svaki udarac za sebe i njegov
196
odjek negde na strmoj obali. Najblii su mogli
kako udara o dasku i pored toga jedan
drugi zvuk. Ali to nije bio ni jauk i vapaj ni
hropac, ni ma koji ljudski glas, nego je celo to rasteg-
nuto i telo irilo od sebe neku kripu i gro-
hot, kao plot koji gaze ili drvo koje lome. Posle
svakog drugog udarca odlazio je Ciganin do
ispruenog tela, nadnosio se nad njega, ispitivao da
li kolac ide dobrim pravcem, i kad bi se uverio da
nije povredio nijedan od najvanijih delova iznu-
trice, se i nastavljao svoj posao. /. ../
U jednom trenutku kucanje prestade. Merdan
je video kako mu se pri vrhu desne
zateu i koa odie. On brzo i to
mesto unakrst. Bleda krv najpre
oskudno pa sve Jo dva-tri udarca, laka i oprez-
na, i na mestu stade da izbija
pokovani iljak koca. Udario je jo nekoliko puta,
dok vrh nije doao do u visinu desnog uha. je
bio nabijen na kolac kao janje na raanj, samo to
mu vrh nije izlazio kroz usta nego na i to nije
ozledio ni utrobu ni srce ni Tada
Merdan odbaci malj i Razgledao je
telo, krv koja je curila sa mesta gde je
kolac uao i iziao, i hvatala se u malim mlakama na
daskama. Dvojica Cigana okrenue telo na
i stadoe da mu veu noge pri dnu uz kolac. Za
to vreme Merdan je gledao da li je iv i
paljivo posmatrao to lice koje je dolo odjednom
podadulo, ire i su bile iroko otvorene i
nemirne, ali kapci usta rasklopljena
i obe usne u iz njih su belasali steg-
nuti zubi. Pojedinim od nije vie
197
mogao da vlada; stoga je lice izgledalo kao maska.
Ali srce je bilo muklo i radila kratkim i
ubrzanim dahom. Dvojica Cigana stadoe da ga
diu kao brava na ranju. Merdan je vikao na njih
da paze, da ne drmaju telom; i sam je pomagao.
Uglavie donji, debeli deo koca one dve grede
i ukovae sve velikim ekserima, zatim pozadi, u istoj
visini, podupree kratkom iokom koju priko-
vae i za kolac i za gredu od skela.
Kad i to bi gotovo Cigani se izmakoe podalje i
pridruie sejmenima, a na ovom praznom prostoru
ostade sam, izdignut za dva arina, uspra-
van, i go do pasa, na kocu. Iz daljine
se samo da kroz njega ide kolac za koji
su mu vezane noge pri dok su mu ruke
vezane na Zato je narodu izgledao kao kip
koji lebdi u vazduhu, na samoj ivici skela, visoko
iznad reke. "*71
71. Ibidem, 50-52. Vidjeti: M. H.
Stupac /Muhamed "Pri-
i stvarnost oko Ive
prvog junoslavenskog nobelov-
ca, - Bosanski pogledi /reprinl/, 234-
236. Autor u ovom kompar-
ativno iznosi podlogu scene o nabi-
janju na kolac u romanu
Na Drini On da je
kao naprednjak iz i
studentskih dana, u doba. Prvoga
svjetskog rata proao kroz nekoliko
austrijskih zatvora, da bi godine
1915. bio konfiniran u upnom sta-
nuu Tu je on vjerovatno
i slubeni Sarajevski list, u ko-
me je "imao prilike u 127.
broju 38. godita od 7. V 1915.
podlistak "Primjer francuskog div-
ljatva - smrt Sulejman
el-HaIebije, je junaka. An-
kasnije svoj roman, pre-
imenovao a prebacio u
Bosnu. Jedan dio tog Stupac
naveo je "jer nas pod-
na jedno poglavlje iz An-
kronike Na Drini
da bi u produetku donio i
analognu, ali u pojedinostima
uasa scenu iz
va romana. Taj preneseni odlomak
iz Sarajevskog lista, u prijevodu
Saliha glasi: "Poto je
Sulejmanova desna ruka posve
izgorjela, tako da je ostala sama
kost, se prepremati operaci-
ja za na kolac. /..1 Na
zemlji je stajao jedan kolac od
sedam-osam stopa duljine. Dok je
Bartolomeo Sera svojim bodeom
otrio vrh kolca, Sulejman je stajao
posve ravnoduno. Njegova je
198
Kao da se i sam osvrnuo na ovo u svom
djelu, na vlastito opisivanje usporenog, monstruoz-
nog je zapisao o masi koja je sa uda-
ljenosti posmatrala prizor: "...Na kraju postalo je tako
strano da su svi okretali glave i mnogi brzo odlazili
se to su dolazili. "'72 je, dakle, bio svjestan
desna ruka bila posve izgorena i
pretvorena u ugljen. 1.../ Krvnik ga
povali na tle i razree mu noem
veliku ranu na tragu. Poslije priblii
kolac ovoj rani i ga jednim
maljem utjerivati u tijelo. Kad mu
je kolac dospio u prsa, zavee mu
ruke, digne ga u zrak i zabije u
zemlju. 1.../ Dok se ova grozna
kazna vrila, bijedni osim
to se nije tuio, nije od sebe davao
ni glasa. Naravno da mu je dua
gorjela i da je bol,
ali mu se na licu moglo vidjeti da
ovo nije htio da oda. Kada je dignut
u zrak, pogleda na narod, visokim
glasom izrekne "Kelimei-ehadet
da je Bog samo
jedan! i zamoli, da mu se donese
vode... 1.../ Jedan vojnik koji je
vao strau kod koca htio mu je
ispuniti elju. Bartolomeo Sera mu
to zabrani rekavi: 'ta to Ako
mu dadne vode, odmah
krepati!' /.../ Sulejman je na usprav-
ljenom kocu ivio sata.
Gdjekada je neke citate iz
Kur'ana, a pogled je upro u nebo.
Da se iz odlaska Sera-a straar nije
smilovao i dao mu vode, moda bi
jo nekoliko sati ivio. 1.. ./ Sulejman
je umro je popio vodu. Iza nje-
gove smrti otvoreno mu je bode-
om na tijelu petnaest rana. Glava
. mu je pala na lijevo rame i tako je
na kocu ostavljen i osam
sati. 1.. ./ Sulejmanov je kostur
tio kirurg Larrey i onda je
otpremljen u Pariz da se izloi u
Muzeumu./235./.
U slijedu kompa-
rativne metodologije
tendencioznog prikazivanja na-
spram suvremenim zbivanjima,
autor ovog je iznio odlomak
iz Zapisa iz oslobodi-
rata, III ISarajevo, 1950., 145./
o nabijanju na kolac Mustafe Dova-
dije./236./
72.
"... Ne mogu u vezi s gornjim
propustiti, komentira "a
da ne kaem: jedan na visoko ob-
razovan i napredan intelektualac,
profesor univerziteta Inemusliman!
rekao je, jo godine 1945 ili 1946, u
jednoj diskusiji o djelu 'Na Drini
da on dozvoliti svojoj
djeci da ga ba iz razloga da
ne pokvare estetski spo-
pri tome scenu na-
bijanja na kolac. Aon n!je jedini ko-
ji je to vidio i osjetio. euo sam, ali
nisam mogao provjeriti, da se i je-
dan vajcarac, knjievnik,
kako moe i smije onako pisati o
bosanskim muslimanima. 1313-
314./.
Ljubo u svoj9j. knjizi Sa
Ivom 1968-1975. iznosi
svoj razgovor sa o ovoj
jezivoj sceni u aprilu 1972. godine,
u kojoj on, pored priznanja o njenu
izvoru i
iznosi i vlastiti psi-
hopatoloki odnos prema njenu
199
ovog ali kao pisac nije naputao slikanje
poprita scene na kojoj se deavala tortura. Na koncu
prikazivanju: "'Da li se ljutiti' -
rekoh - 'ako vam predloim da
malo razgovaramo o onoj
sceni nabijanja na kolac u romanu
Na Drini 'Zato bih se zbog
toga ljutio?' - pomalo
mojim 'To je
teka slika kakvu rijetko gdje nalaz-
imo u svjetskoj knjievnosti. Gdje
ste nali motiv za nju?' 'Da',
'u pravu ste, to je teak pri-
zor. Samo da znate: nisu pisci ti koji
izmiljaju stravu i uas na ovome
svetu... Ja sam
knjigu o hajducima !Duan A.
O Hajducima, I-II, Beograd,
1930.-31./, sluao sam mnoga
o torne iz usta starijeg
sveta, sam i mnoge
putopise, arhivsku i izvore o
Bosni iz toga doba, a i neke fran-
cuske pisce koji su pisali o torne, i
tota drugo. I kod i
poznatih letopisaca,
pominju se nabijanja na kolac.
Jednom sam vam kazao da su pos-
tojala dva opisa nabijanja na kolac.
Po savetu nekih prijatelja -
njima Aleksandra Milice
i jo nekih - promenio sam
prvi opis i uneo drugu, neto blau
verziju. Ali tada nisam rnogao ni da
spavam ni da jedem, pa sam ostao
pri svome.' 'Vi ste sigurno o
torne', 'kako je
i nabijen na kolac Sulejman
el Halebija, atentator na generala
K1ebera, guvernera Egipta. Da li je
to imalo uticaja na vas?' sam
to, kako da nisam' 'A o uticaji-
ma nikada se ne treba raspitivati
kod pisca. Nije loe ugledati se,
samo u torne treba da zna
meru i da vazda irna na urnu svoj
put i svoje opredeljenje. Nije nikak-
va sramota ugledati se na ovog ili
onog pisca, na ovo ili ono delo. I
Gete je to priznao Ekermanu. Ali,
jo jednom vam treba u
pravi osetiti kad se morate oslo-
boditi uticaja i sami isplivati
na obalu. 88-89./.
U ovom pripovi-
jedanju treba njegov iskaz
"da su postojala dva opisa nabijan-
ja na kolac i da je on, po savjetu
prijatelja koji su to teko doiv-
ljavali iz emocionalnih, moralnih ili
estetskih razloga, "promenio prvi
opis Ivjerovatno uasniji, M.R./ i
uneo drugu, neto blau verziju.
Ali tada nisam rnogao ni da
spavam ni da jedem, pa sam ostao
pri svome., - to pokazuje pri torne
da se i sam
unutarnjih psihopatolokih tenzija
i mora, koje su bile toliko jake da ih
je rnogao izraziti samo u groznijoj
verziji ovog da bi poslije toga
olakanja rnogao da spava i da jede.
Kasnije, godine 1917., je jo
jedanput evocirao svoj postupak u
vezi s ovim opisom i sugestijom
svoje ene Milice se,
nisam je posluao kad je predloila
da ublaim onaj opis nabijanja na
kolac u romanu Na Drini ali
ni qna nije mnogo insistirala na
tome. 365./. U napomeni
ispod ovog kazivanja je
dodao jo jedno hladno i
ravnoduno ne
samo kao moralni alibi nego i kao
vlastiti psihogram latentnog mate-
nskog sada-mazohizma homosek-
sualnog tipa s obzirom na sam
ovog "'Mnogo god-
ina docnije' - mi je o
jednoj drugoj prilici - 'pronaao
sam u jednoj beogradskoj antikvar-
200
je, kad podigoe Radisava na kocu kao "brava na
ranju", iznio podsvjesno i o sebi:
"Na obe obale agor i talasanje kroz sve-
tinu. Neki oborie pogled a neki krenue brzo,
ne glave. je nemo gledala taj ljudski
lik, isturen u prostor, neprirodno i prav.
Strah im je ledio utrobu i noge su pod njima obami-
rale, ali oni nisu mogli da se maknu ni da odvoje
pogled od toga prizora. "*73
po strani moralno razmiljanje u to je
i zbog pisac upregao snagu svoga velikog talenta,
koje nije od svake analize
opusa, treba istaknuti da je ono to je Njego samo u
jednom refleksu Gorskog vijenca, u ljutitom
Kneza Rade bratu Vladici Danilu, izrazio I"Pridje si im
s koca utekao,/ da Bog da im skapa na st. 543-
544/, to je nairoko razradio. Tu je
neoromantizam patoloki krajnji naturalizam.
detaljno iznoenje uasnih pojedinosti nabi-
janja na kolac, koje ekspresivno
pretee nad patnjama rtve, govori o dubokoj identi-
fikaciji pisca sa likovima koje je sam umjet-
stvorio, u njemu jo jednom psiho-
loku dispoziciju za izraavanjem nastranih radnji i
onih koje izazivaju gnuanje, uas i zgraanje, te mor-
bidan doivljaj upravo ost-
varenih scena kao vlastitog unutarnjeg
i pri je Radisav, na kraju, ostao kao
izdanak i transparent epske sudbine svoga naroda
nici primerak svoje knjige Na Drini
Na margini, u onom delu
gde se opisuje nabijanje na kolac,
sam ispisane tankim
enskim rukopisom: Grozni
Moram priznati, nije mi bilo pri-
jatno. Ali, ta svireposti je bilo
svugde, ja je nisam izmislio.'"
/J 89.1.
73. 52.
201
kako ju je prikazivala historija, i u
njenu slijedu: "Zato je narodu izgledao kao
kip koji lebdi u vazduhu, na samoj ivici skela, visoko iznad
reke."*74 A u posljednjim njegovim, koje su
"kroz stisnute zube navirale /kaol otegnuto reanje",
je izrazio srpsko prokletstvo
Turcima, i njihovim vjersko sljed-
benicima koje tim imenom iskaz
mrnje u kome se nalazio emocionalno komprimiran
poziv na osvetu:
" - Turci, Turci..., - grcao je sa koca. - Turci
na ... da paski skapavate... paski pomrete",*75
74. Ibidem, 52.
75. Ibidem, 53.
U nastojanju"da ostavi crn uti-
sak na radi
kuluka i zuluma narodom, a
"ne istorijske podloge za
to, komentira iz-
nosi onu strahovitu, upravo sa-
scenu nabijanja iva
ka na kolac i opisuje toliko majs-
torski minuciozno i tako jezovito,
da se pita: da li takvo pisanje
dolikuje jednom Iiteratu od ukusa i
zdravog estetskog da Ii je
dostojno dobra i duevna
uopte, osobito kad je sam
plod njegove fantazije i
izmiljen u tu svrhu. Scena
je to od koje se jei i ne mo-
e da spava od strahovitog
nja. Ali ona mu je potrebna ne sa-
mo za to da stavi tamnu sjenu na
ovo grandiozno djelo, nego da,
uostalolm/ kao i cijela njegova knji-
ga, ostavi neizbrisiv trag kod
ca i nezaboravni bol radi patnje raje
od 'Turaka'. Takav trag i takav uti-
sak je, mogu da budu
prepreka bratstvu i jedinstvu, ba-
rem u odnosu prema musIimani-
ma." Na ovom mjestu, u kontekstu
svoga doivljaja, daje i
jednu
ku refleksiju na
"Istina formalno i opreza radi Ita
osobina, ljigavost kao kod jegulje:
da neto kae i ne kae; da uvijek
ostavlja kapidik za odstupnicu, da
nikad i ni u - ni u lite-
rarnim sukobima struja ne kae
muki jasno i svoje mi-
ljenje, izrazita je u obje knjige INa
Drini i hronika,
M.R./, uopte za
i ona mu je u
intelektualnim krugovima u Beog-
radu, jo davno prije rata, donijela
poznati pridjevak - Don Ivo - on
uzima ciganina kao izvrioca kaz-
ne, ali se iz svega, iz pos-
ljednjih bijednog kanjenika:
'Turci, Turci LI na da paski
skapljete, paski poumirete', jasno
otkriva za ide cijela ta strana
i nastavlja:
i tog bijednog kanjeni-
ka i njegovu druinu prikazuje
vrlo gotovo kao
narodne heroje i a
djelo njihovo - ometanje i
202
Nije da se epizoda nabijanja na kolac zavr-
ava sa Pljevljakom, koji je ostao sam na pozornici. Jer
se na taj sugerira historijsko usm-
jerenje Radisavijeve kletve na Bonjake,
ke", kako je Pljevljaka nazivao. A u otkrivanju
njegova duhovnog stanja van sebe i opisivanju njego-
vih reakcija straha je
jo jednom podvukao njihov polo-
aj u Bosni pod turskom vladavinom, kako ga je on u
dizertaciji, sa prezirnim ocjenjivao
po shemi Turci - islam - novi Turci, tj. Bonjaci:
je IPljevljakl da bi trebalo neto da kae, ali nije mogao od
silnog koje je tek sada da raste u njemu, da
ga razapinje, kao da poleteti", - pisao je
psihologiju straha kao razlog Pljevljakova u eg-
zekuciji, ali ne i kao relativizaciju odgovornosti. "Sad
se tek setio Abidagine pretnje da ga iva na
kolac ako ne uspe da uhvati krivca." Jer u osnovi nje-
ruenje gradnje - gotovo
kao patriotsko, to je karak-
za i to
otkriva tendenciju njegova pisanja.
Strana kazna na kocu lu ovom
je potpuno izmiljena! kod
je prikazana tako da
ostavlja kod utisak kao da je
t;;l kazna specijalitet turski prema
raji, iako dobro zna da je to bila u
ono doba i dugo kasnije
kazna prema svuda u
svijetu, pored mnogo drugih isto
tako stranih. U Turskoj se ona
primjenjivala i protiv muslimana
ali nikada samo radi vjer-
skih razloga, kao to je to bio
u Evropi linkvizicija!." Na kraju
ovog izlaganja po shemi
svoga pris-
tupa, pravi suvremenu usporedbu
sa ovom scenom ro-
mana: se zgraa radi ove
turske kazne' od prije nekoliko
i iznosi je pred da je
oni mjere dananjim arinom, a nije
osjetio potrebu da digne svoj glas i
osudi ono strahovito divljatvo i
bjesnilo koje je vladalo prema pra-
voslavnim Srbima ba u ono doba
kad je pisao ovo djelo, i kojem
nema primjera u naoj istoriji, kao
to su to drugi, njima i
najugledniji muslimani u poznatim
rezolucijama i uz opasnost za svoje
ivote. je rnogao to
bez opasnosti za svoj ivot, jer je
bio u punoj sigurnosti. Zaista je
i upadljiva ova Sve
do danas ne ni jedne
njegove u tom pravcu."
191-192./.
203
gove moralno neadekvatne reakcije, pored uasa, na-
lazio se ne nagon odranja nego ivotni egoizam, "ne_
ka bolna radost to nije njega ta sudbina zadesila, i to je nje-
govo telo netaknuto, slobodno i pokretno", potpuno u du-
hu Njegoeve izreke "strah kalja obraz Ali
je njegova g smijeha i
pred na kocu ponitio lju-
dsku Vladike Danila pred moralnim pres-
tupom "poturica", svoga Pljevljaka, na
kraju ovog poglavlja, kao runog sa svim
teretom turske krivice u Bosni: "Ha, ha, ha! Radisave,
vilo gorska, to si se ukrutio tako? to ne potkopava
ju? to rei i grca? Zapjevaj, vilo! Poigraj, vilo! I.. J
i zbunjeni sejmeni su gledali kako njihov
stareina igra, rairenih ruku, i kako se
gui od smeha, od i bele pene koja mu sve vie
izbija na krajevima usana. "'76
Uz ranije u imenu posredstvom prih-
"turske" vjere, i podanitva Turskoj
Carevini, tako na posredan i moralnim
paralelizmom i analogijom nasilja i svireposti, -
genetsku liniju Bonjaka kao derivata
Turaka, i njihovih historijskih slijednika, i ne
samo duhovnih nego i moralnih nasljednika, suod-
govornih u turskom "historijskom Iako je u
uvodnoj napomeni turcizama, provincija-
lizama i nekih manje poznatih izraza na kraju ovog
romana napisao, vjerovatno naknadno, sa tenjom
skidanja primisli o stvarnoj tendenciji vlastitog djela:
"Nazivi Turci i turski upotrebljeni su u toku
i za bosanski muslimanski svet, naravno ne u rasnom i
smislu nego kao pogreni ali od davnina
76. 53-54.
204
nazivi."'77 dobro kolika je sugestivnost umjet-
i kakve sve negativno moralne konotacije
77. na samom svo-
je rasprave otkriva Andri-
bitnu, i identifikaciju
dva naroda pod imenom
"turskim" koje on za njih upotre-
bljava, kao osnovu za
mrnje i krivice: "U prvom redu
upada u kod obadva djela o ko-
jima je lu romanima Na Drini
i hronika, M.Rl da
dosljedno naziva nae mus-
limane - Turcima. i, nak-
nadno, na kraju jedva za-
mjetljivu primjedbu, da taj naziv ne
upotrebljava pisac 'u rasnom i et-
smislu nego kao pogreni
ali od davnina naziv', ri-
jetko koji uopte
i ona ne moe da izbrie utisak o
tendenciji pisca u tom
pogledu. Prvo zbog toga to pisac
ne upotrebljava taj naziv samo u
odnosu i razgovoru
ondanjeg naeg svijeta, kako je to
zaista i bilo, nego i onda kad o mus-
limanima iznosi i analizira i 'na-
svoje miljenje on sam, kao
knjievnik, sociolog i filozof, i kriti-
i Uostalom, kad bi se
drao tih naziva' u
ono doba, nazivao bi katolike - lati-
nima, a pravoslavne -
Drugo" - pie
"zbog toga to i ne
srodnost muslimana
sa ostalim naim svijetom nego, na-
protiv, pored najgorih moralnih
kvaliteta on u obje knjige prikazuje
muslimane u takvom svjetlu kao da
su oni ne samo neto posebno od
ostalog naroda, nego da su u punoj
suprotnosti prema njemu u svakom
pogledu, pa i u Treba
znati da krvno srodstvo i jezik Ipi-
sac je samo na to mislio doda-
navedenu primjedbu! samo su
jedna, iako glavna strana za
vanje Utoliko
je upadniji i ovaj naziv i ovako treti-
ranje to vrlo dobro zna da
dugo decenija postoji opte na-
stojanje da se taj naziv'
eliminie i kod muslimana i kod os-
talih dijelova naeg naroda ne sa-
mo radi pogrenosti naziva nego
radi optih nacionalnih tendencija i
potreba: On zna da se u tom posti-
gao lijep uspjeh, pa ipak, eto, on
to nastojanje u protivnom
pravcu u daleku prolost i,
ima reakcionarno
Jo je to dolazi od strane
jednog Bosanca i to ba on nastoji
da odvoji muslimane od ostalog na-
roda, kad je uopte poznata
ca da ni u jednoj naoj pokrajini
nije narod homogeniji kao u Bosni
po svemu, pa i po osobinama ori-
jentalizma koji pripisuje sa-
mo muslimanima. U tom pogledu
do te je mjere homogen narod u
Bosni da je davno istina
u ali, ali vrlo 'da su
Bosanci Turci triju vjera'."
135l.
Na kraju ovog uvoda, kao jo
jednu svoga doivljaja ovih
djela, "historijskih" hro-
nika i rasprave o njima,
dodaje: "Takvo pisanje o muslima-
nima, ako nije vlastito uvjerenje pi-
/to bi bilo jo tee za piscal mo-
e se samo tim to je
oba ova djela pisao u doba Drugoga
svjetskog rata, u psihozi i
raspoloenju Srbije prema
njima, u doba kad se je brisalo i
ime jednog Osmana sa
205
i historijske optube ovaj naziv za Bonjake
nosi, nezavisno od ove napomene koja svojim
odbijanjem zapravo tendenciju, je
upao u kontradikcije vlastitog iskaza i otvorio pitanja:
zato se ti nazivi upotrebljavaju ako su "pogreni"?
Ako i on samkae "bosanski muslimanski svet"? Prava
namjera se, otkriva iz samog djela, iz
ideologije. Imenova-
njem Bonjaka "Turcima" on ih stigmatizira kosov-
skom krivicom i osmanlijskim nasiljem, bez razlikova-
nja, i opravdava suvremeni revanizam protiv njih. *78
A pisac je vezirovo dobro djelo od relativi-
zirao zlodjelima i nasiljem njegovih podlonika, pa je
tako i izgradnja mosta u znaku koca i kon-
frontaciji zasnovanoj na ruenju javne sa
drutvenom svrhom. "Neopisiv strah" je zavladao u at-
mosferi, koju je moralno zaotrio na-
pomenom Abidaginih pouzdanika"da je iv; a
kako kripi zubima i progovara s koca lepo i razgovetno, ima
nade da iveti i do sutra u podne", pri ga je
"Merdan... povukao za Da bi, kad je Radisav iz-
dahnuo podvukao moralni njegova djela kao
a njegovo kao simbol
otpora Turcima sve u skladu kosovske epske ideologi-
je i preobraaja ze:qtaljskog u nebesko i na kraju u his-
torijski mit: "I svi su Srbi osetili neko olakanje, kao ne-
vidljivu pobedu. "*79 "Svi su da je u onom njegovom
stalnom rvanju i morenju s Turcima sada preteglo na nji-
hovu stranu. Smrt je najtei zalog. Usta, dotle zalivena stra-
Gajretovog studentskog doma u
Beogradu ljer ni on ne moe biti -
Srbin!, a sama se zgrada
osvjetala crkvenim obredom poto
se kao "turska" nije osvjetala pri-
likom zidanja". To i daljn-
ja analiza pojedinih dijclova iz tih
knjiga." 136J.
78. 363.
79. Ibidem, 56.
206
hom, sama su se otvarala." I dok su jedni kako se
on izdvojio i uzvisio, ne se pa mu vie niko ne
moe nita, "ni puka ni sablja, ni zla misao ni ljudska
ni turski sud", drugi su govorili: "Ej, E, jade na!
- Zar ne vidi da se posvetio? Svetitelj, bolan.", i pred
kandilima molili: "Ah, pribran je kod Boga kao
da je crkvu sagradio!" "Pomozi nas, Boe, ti Jedini,
potri dumanina i ne daj mu duge vlasti." A majke su go-
vorile djeci: "uti, sluaj mamu i se, dok si god iv,
prokletnika!"'Bo
Anasuprot tome priguenomizraavanju neprijatelj-
skih je jo jedanput isturlo Abidagu,
koji je "jo jednom obiao i, zadovoljan dejstvom
ovoga stranog primera, naredio da se seljak skine sa skela: 'Ba-
cite psa psima.'''Bl Na to su"i oni koji ranije nisu hteli da
o ruenju i otporu sada oo' bili spremni da daju mnogo i
sve", jer na kocu postao je opta briga i svetinja",'B2 te
su podmitivi Ciganina kao "stvorenje bez krsta i due",
ugrabili "telo", kako su ga po nazivali, i kriom
ga sahranili. A Pljevijak je "u nastupu odue-
vljenja" to nije na kocu, prevrnuo kao po nekoj
vrhunaravnoj kazni i ispatanju, pa su ga vezali, dok je
on "plakao i branio se i dok je mogao da pojedinim delom
tela trzao se i vikao svoje: evo, evo!", - simbol
sudbine vjerskog konvertita i turskog izvrioea. U na-
rodu je da se kako je seljak bio nevin i
kako ga je ovaj Pljevljak uzeo na duu", a Srbima na
Mejdanu, ene su kako su vile sahranile mrtvo telo ne-
Radisava pod Butkovim Stijenama, i kako pada s
neba obilna svetlost na njegov grob". 'B3
80. Ibidem, 57.
81. Ibidem, 57-58.
207
82. Ibidem, 5B.
83. Ibidem, 62.
Tako je ovu razvijenu epizodu o Radisavu sveo
opet u legendu iz prvog poglavlja svoga romana, zatva-
krugovog antiturskog predanja i arhetipsko epsko-
izvorite nacionalnogotpora. Asve u du-
gotrajnoj izgradnji mosta odjekivale su stanovni-
tvom u recepciji historijskog razdvajanja:
"Viegradski Turci su opet. da sleu
ramenima i odmahuju rukom kad govore o mostu.
su ali su posmatrali gradnju sa zlu-
radim i potajnim mislima u sebi i eleli joj neuspeh
kao svakom turskom Nekako. u to vreme
je iguman manastira Banje kod Priboja zapisao na
poslednjem praznom listu jednog mineja: "Da je
znano kad Mehmetpaa gradi na Drini kod
Viegrada. I veliki zulum bi narodu hristijanskom
od Agarjana, i teka angarija. S mora su majstore
dovodili. Za tri godine gradie i mnoge aspre
Vodu su predvojili i pretrojili, ali mosta ne
mogoe namaknuti. "'S4
Abidaga je svojim strogim i postupan-
jem, pored ostalog i radom, to jo jednom ne-
dve i tri stotine, bez ijedne
pare nadnice, vrlo i o svojoj hrani", dok je vezirov no-
. vac on uzimao za sebe,'ss - doprinio "da narod celogonog
kraja, ne samo raja nego i Turci, tj. Bonjaci, umesto da bla-
gosilja veliku zadubinu, proklinje i kad je i onog
ko je podie". 'S6 Novi povjerenik koji ga je zamijenio bio
je "zaista posve reklo bi se "duevan
pod je rukovodstvom "besplatno
ukinuto od prvog dana".ss Desila se samo 'jedna od onih
S4. Ibidem, 66.
ss. Ibidem, 63.
S6. Ibidem, 64.
208
87. Ibidem.
8S. Ibidem, 65.
bez kojih velike retko bivaju":s9 kada je
kameni blok pritisnuo mladog Arapina, majstor-
Antonijeva "Svi muslimani mukarci izili su
da ga isprate... ", pie pri tome karak-
svoju diferencijaciju oko nazivanja Bonjaka:
kada se radilo o vjerskoj identifikaciji nazivao ih je
"muslimanima", a u svim ostalim prilikama "Turcima".
kada se ukazao "ceo most na jedanaest lukova,
savren i u svojoj lepoti", i svijet se iskupljati
na obje obale, je napisao: "Sakupljeni viegradski
Turci posmatraju taj rad o troku, kome su oni
punih pet godina izdevali svakojaka imena i proricali najgoru
ih njihovim
reakcijama od pravih Turaka. I dok sada svi
jednom "hodici iz kako se "carskoj ruci nita nije
otelo" i kako je on govorio "da ovi pametni ljudi naj-
poslije to su naumili", "vidi ti to je vezirska sila i
pamet, gdje okom pogleda tu je hair i Ahmedaga
eta, "mrzovoljan i tvrdica", jedan od onih skep-
kakav biti Ali-hoda, gleda jo uvijek prezrivo
na gradnju: "Ne doao mu povodanj, onaj na pravi
viegradski! Pa vidjeti ta od njega ostati!" "Jer, ima u
jednim ljudima bezrazlonih mrnja i zavisti koje su i
od svega to drugi ljudi mogu da stvore i izmisle",*91
kae ovu mrnju pOjedinaca
Bonjaka od one historijsko-mitske prema Turcima kao
Ali u narednom komentaru Ahmedage
ete ponavlja sliku Abidagina tapa koji
svojom zelenom bojom islam i svojom pred-
metnom namjenom tursku vladavinu u Bosni: "Ieste, da
nije bilo Abidage i njegovog zelenog tapa i njegovog zapta i
89. Ibidem, 66.
90. Ibidem, 68-69.
209
91. Ibidem, 69.
zuluma, pitao bih vas ja bi li ovaj Misir-baba mogao svojim
smijehom i sa rukama na dovriti govorio
je on na Arifbega, a u njegovim je iskri-
la potrnula tendencija.
"Ali eta je bio usamljen izuzetak", napominje pisac,
"radost i oduevljenje samo su rasli i irili se i na okolna
sela",'92 i je u narodu druga, blagodatna strana
izgradnje mosta, koju je izrazio u nizu ivih
slika: stariji su posmatrali "potpuno nove vidike koji su se
otvarali s mosta"; "turski momci su zametali kolo oko
kazana shalvom", "neki Murat, zvani Muta, malouman
iz aginske porodice iz Nezuka", -
naglaava - "odjednom se ispeo na kamenu ogradu
mosta"'93 i poao po njoj kao to to II
jednom od narednih poglavlja,
podtekstua1no taj hod po opasnoj ivici nad Drinom
kao historijsku sudbinu Bonjaka, kretanje po
kao kulturnom doprinosu Turaka u Bosni, "mnogi su
odlazili niz reku, pola sata hoda, do Kalate ili Mezalina, i
otud posmatrali most, koji se isticao, beo i lak, sa svojih
jedanaest lukova nejednake kao arabeska na
zelenoj vodi, tamnim brdima",'94 pie u
vlastitom doivljaju tog
koje se kontrastno u prirodnom ambijentu.
na kraju poetski tatih koji je uzidan na
kapiji, i ga u prijevodu, je prethodno,
kao to je to uz svako djelo ili postupak, iz oblasti
ovog njemu svijeta, i ovdje unio akcente
ivotne trivijalizacije: tarih je napisao, pripovijeda on,
"neki carigradski stihotvorac Badi". '95 "Taj Badi je za dobre
pare pisao lake i stihove i umeo veto da ih nametne
92. Ibidem, 70.
93. Ibidem, 71.
94. Ibidem, 72.
95. Ibidem. 513.
o ovom iskazu Po-
pie: "Ime pisca tariha na
210
velikaima koji su podizali ili opravljali velike
Oni koji su ga znali (i pomalo mu zavideli) govorili su
podrugljivo da je nebeski svod jo jedina na kojoj
nema tariha iz Badijeva pera. A on je, pored sve lepe zarade
bio sirak i gladnica, u borbi sa onom bedom
koja prati stihotvorce kao neko osobito prokletstvo i
koju nikakve plate i nagrade ne mogu zajaziti "*96, iznosio
je kao svoj komentar razumijevanja sudbine
pjesnika i sirotinje, u maniru
onoga to je prethodnim pripovijedanjem
unizio. Da bi zatim, u i
podsmjeljivom osvrtu na ("na") svijet iz kasabe i nji-
hove ljude, otvorio predstavu o relativnosti
recepcije knjievnog djela u komunikaciji sa ljudima
duhovnog i moralnog ustrojstva, spasava-
tarih, kao i most, od vulgarizacije, ali i
nehotice vlastiti doivljaj i postupak pred likovima iz
prolosti i iz historije i predanja.
"Po slaboj pismenosti, tvrdoj glavi i ivoj mati
ovog naeg sveta, svaki je od kasabalijskih
viegradskom mostu Ikao i sam te-
kst tog tariha! zadali su bili mnogo
muke orijentalistima. An-
ga naziva 'carigradski stihotvo-
rac Badi' prema pogrenom
Koste Hermana iz 1889. godine.
Njegovo se ime zatim ponovo
talo pogreno kao Hadi i Nehadi,
dok ga nije najzad, 1929. godine,
Dervi M. Korkut pravilno deifro-
vao kao Nihadi, to je ukazalo na to
da se radilo o jednom odavno
poznatom pesniku, ali ne "cari-
gradskom" nego sarajevskom. O
njemu je zatim pisao neto due
Mehmed /1935. godine/ i
najzad, pre desetak godina, Hazim
U knjizi Islamska epigra-
fika Bosne i Hercegovine, knj. II; Is-
i centralna Bosna, Sarajevo,
1977.,117-120., Mehmed MUjezino-
donosi dva hronograma o iz-
gradnji mosta u Vi-
egradu - hronogram o
gradnje mosta Mehmed-pae So-
i Kronogram o dovretku
gradnje mosta Mehmed-pae So-
se moe
ustanoviti da je verzija hronogra-
ma koju je donio u svome
romanu zapravo hronogram o po-
gradnje mosta, ali i to da se
od njega znatno razlikuje u prije-
vodu, stilu, pojedinim te u
samom poretku stihovnih cjelina.
96. Ibidem.
211
na svoj i Badijev tatih na
kamenoj koji je kao svaki tekst, jednom
ujavnost, stajao tu, u kamenu, zauvek
i nepovratno izloen pogledima i svih
ljudi, mudrih i ludih, zlih i dobronamernih. A svaki
. od slualaca pamtio je one stihove koji su njegovom
uhu i njegovoj najbolje odgovarali. "'97
pasa o blagotvornom "mosta sa
kapijom" i koja je u zidu kao i svaki drugi
kamen", i karavan-saraja pokraj njega, je sa-
dravao dimenziju u
slikama: "Sada je drum sa leve obale reke vezan pravo sa
onim krajem druma na zaravanku sa druge strane.", pie
i uzaludno dozivanje s jedne
strane na drugu, "sve je to I.. J kao premo-
'98 Au hanu, on, "svaki putnik moe da ostane
jedan dan i jednu i da ima bez pare dinara konak, vatru
i vodu za sebe, poslugu i konje. "'99 Uz tu zadubinu, i na-
pomenu da ju je podigao koji je flU detinjstvu, sa
gomilom srpskih odveden kao adami-oglan u Sta-
mbol", kako uvijek u opreznosti da idej-
ne bi otiao dalje od svoje koncepcije o
turskoj vladavini koja je eto iza sebe ostavila i tekovine
kulture i duha i spomenike trajne humane vrijednosti,
- on je uz most psiholoki i moralno vezao i ivot-
nu sudbinu hair-sahibije Mehmed-pae
kao prototipa konvertita iz
Bosne u Turskoj carevini, ih motivom bola
od "crne, otre pruge" koji se preobrazio u
bol od "crnog u grudima: kad je pao jednog
petka na ulazu u damiju od udarca noa "jednog sulu-
97. Ibidem, 73.
98. Ibidem, 74.
212
99. Ibidem.
dog i odrpanog dervia", pie tako
nasiljem dva kraja njegova ivota, "onako razdrijen i
gologlav, krvav, savijen i utonuo u se, Ijel vie na
ostarelog i seljaka iz nego na
oborenog dostojanstvenika koji je do upravljao
Turskom Carevinom. "*100
Ovim poglavljem romana zavrava se prIca o
Mehmed-pai se u situaciju i .
poredak Turske carevine. Jer ni za njegovu pogibiju u
kasabi se dugo nije saznalo, poto "u Turskoj Carevini
nije dozvoljeno da se zle vesti i ire i
ni onda kad se u susednoj dravi dese, akamoli
kad se radi o *101 a i stranka koja ga je
oborila s vlasti nastojala je da pokopa na
njega, to je odgovaralo i njegovim kae
jo jednu crtu u moralnu karak-
terologiju Bonjaka, "jer su tako rasli i njihovi izgledi da
'se dodvore novim i da im se prolost
oprosti". *102 Da bi zatim preao na "most sa kapijom" kao
monumentalnu okosnicu svoga romana i
koja obiljeavati ivot kasabe i njenih
itelja "za vreme od preko tri stotine godina", i u odnosu
na vremenitost ljudi i zbivanja trajati kao stalnost
i dobrog djela. "Njegova svetla
linija u sklopu kasabe nije se menjala kao ni profil okolnih
planina na nebu, - pie u lirskom zanosu svoje
misli, pred njim prizemnu osnovu svoje
pristrane nacionalno-mitske ideologije.-" U nizu mena
i brzom ocvetavanju ljudskih narataja, on je ostajao
nepromenjen kao i voda koja prolazi ispod njega. Stario je,
100. Ibidem, 75.
101. Ibidem.
213
102. Ibidem, 76.
prirodno, i on, ali na jednoj vremenskoj skali koja je mnogo
ira ne samo od duine ljudskog veka nego i od trajanja
niza narataja, toliko ira da se okom to starenje nije
moglo da primeti. Njegov vek je, iako smrtan po sebi, na
jer mu je kraj bio nedogledan. "'103
Tu misao o vremenu "neosetnom za velike
a "dugom i smrtonosnom za ljude i mnoga njihova dela",
koja se javlja kao koncepcijski lajtmotiv i kompozicij-
sko-ritamska okosnica, je iznio i u prijelazu na
zbivanja petog poglavlja svoga romana, ali sa napo-
menom da "onoto nije moglo vreme, su nestalni i
nepredvidljivi uticaji dalekih prilika". '104 "U to vreme, kra-
jem XVII veka, po Bosni se pevalo, govorilo i aputalo mno-
go o koju je turska vojska, posle stoljetne okupa-
cije, stala da naputa," objanjavao je pripovje-
o vremenu opadanja turske i posljedicama
tih "prilika" za Bonjake. "Mnogi je bosanski spahija", -
isticao je on sada sa razlikovanjem, - "ostavio kosti u
zemlji. To su bili, moglo bi se oni jer
mnogi se spahija vratio go kao prst u svoju staru bosansku
postojbinu gde ga je tanka zemlja, uzak i oskudan
ivot, posle bogate irine i gospodstva na velikim spahiluci-
ma u iznosio je kao historijsko-
moralnu pouku o poloaju Bonjaka koji su ratovali za
interese Turskog carstva sa projekcijom historijske
sudbine tih konvertita na nisponu njegove da bi
ovaj uvod sveo na propadanje Mehmed-paine
karavan-saraja u Viegradu kao
predmet ovog poglavlja. Jer su sa tim turskim
iz izgubljena i imanja vaku-
fa ove zadubine. U opiranju toj neminovnosti
103. Ibidem.
104. Ibidem, 77.
214
105. Ibidem.
propadanja Kamenitog hana je izvajao lik
mutevelije Daut-hode koji je sve da
ga "spase i u ivotu". To je bio jedan od onih po-
zitivnih likova ovog pisca koji se odlikuju
i pobonosti i moralnog
uvjerenja o dubokom sevabu dobrog djela u javne
svrhe.
"Taj mudri i poboni, tvrdoglavi i uporni koji se
"pomirio sa saznanjem da je naa sudbina na zemlji sva u
borbi protiv kvara, smrti i nestajanja, i da je duan da
istraje u toj borbi i onda kad je potpuno bezizgledna",
s priznanjem, da bi u njegovim jo jed-
nom produbio moralnu blagodat javnog
stva: "Ne treba mene aliti. Jer svi mi umiremo samo jed-
nom a veliki ljudi po dva puta: jednom kad ih nestane sa
zemlje, a drugi put kad propadne njihova zadubina. "*106 A
kad ga je smrt zatekla dok je sam popravljao krov na
hanu, je to popratio komentarom
svoje nacionalnohistorijske filozofije, se jo
jednom iz sfera ko etike i ljepote u nizine poli-
pragmatizma, u vidljivoj koincidenciji sudbine
Turske Carevine i Bonjaka i uzaludnosti njihove pos-
tojanosti produavanja tradicije koju smatraju svo-
jom, i opiranju mijenama povijesti: "Bilo je prirodno da
kasabalijski hoda ne moe odrati ono to je veliki vezir
osnovao, a istorijski osudili na propast.",*107 kae
on. Kao i sve drugo monumentalno, izuzetno, dru-
i veliko, puno strasti, upornosti
kako u dobrom djelu tako u destrukciji, i propadanje
karavan-saraja imalo je i historijsko-
alegorijsku konotaciju: iznutra je naglo da oron-
java i opada, a "spolja je savrena kamena zgrada izgledala
106. Ibidem, 78-79.
215
107. Ibidem, 79.
jo uvek nepromenjena, mirna i neunitiva u svojoj lepoti",
pisao je sve dok ne ostade "nem i opustea i
da se kvari i rui kao sve zgrade u kojima niko ne ivi i o
kojima niko ne brine". "108 Ali, uspostavlja i drugu
kontraverznu stranu svoje relacije, onu podtekstualnu
iz svoje teze "most, kome nije trebalo nadzora ni
izdravanja, ostao je prav i nepromenjen i vezivao rastavl-
jene obale i prebacivao ive i mrtve terete, kao i prvog dana
svoga postanka. ""109
Kao umjetniku prijelaza to mu je trebalo da se
spusti ivi svijet svoga romana, da istakne
trenutke njegova jednoduja nasuprot stalnosti nje-
gove podijeljenosti. Za kasabu oko mosta najdra-
bio je "povodanj" kao prirodna
neizbjena stihija, koji je nadolazio u razmacima od
dvadeset do trideset godina, o kome se "o slava-
ma i ili u ramazanskim "jer nita ive
ljude ne vezuje tako kao i preivljena
u kojoj ljudi "trpe svoje svakodnevne brige u
na koje su davno i prole". "IlO A onaj
povodanj u posljednjoj deceniji XVIII na koje-
mu se zadrao, i atmosferu opas-
nosti i brige, on je slikom prvaka iz
okupljenih gore na Mejdanu u Hadi-Ristanovoj
"poto su smestili po tursku po turskim,
i jevrejsku po Ne
koncepciju svoga doivljaja historije, i ne zaboravlja-
da spomene svakodnevni kolorit njihove vjerske
podjele, je pisao: "[zmeani Turci, i
Jevreji. Snaga stihije i teret pribliili su
108. Ibidem, 79.
109. Ibidem, 80.
216
110. Ibidem, 81.
ove ljude i premostili bar za onaj jaz koji deli i jednu
veru od druge i, raju od Turaka. ,,*m A nakon
prisutnih prvaka, on jo jednom napomi-
nje: "Tu je jo desetak gazda; ima od sve tri vere,
pomeanih", to u osvrtu na prethodno
odaje da su njegovi "Turci", na ovom mjestu, zapravo
pripadnici islamske vjeroispovijesti. Kao uvijek nakon
takve konkretizacije jaza i sputanja na tlo nacionalno-
vjerske podijeljenosti kao razinu historije svoga
romana, i na ovom mjestu ponovo podie u
sferu svoje meditacije i mjesto i ovog skupa
doivljava kao "prolazno ostrvo u poplavi vremena", II
kome se stvara "topao i uzak krug, kao jedna nova egzis-
tencija", *112 u kojoj propada onaj koji "nije bio navikao da
gubi ni umeo da podnese da bi poglavlje
zavrio u duhu svoje koncepcije i u skladu sa kom-
pozicijom djela, nekom vrstom legendarno-epske
refleksije istovremenog gnomskog i vlastite
spoznaje: "Tako se na kapiji,
neba, reke i brda narataj za naratajem da ne ali preko
mere ono to mutne vode odnose. Tu je u njih ulazila nesves-
na filozofija kasabe: da je ivot neshvatljivo jer se
neprestano troi i osipa, a ipak traje i stoji "kao na
Drini "*114 A tim uznoenjem
iznad stvarnosti, je
istovremeno relativizirao i njene antagonizme,
atavizme i njihove arhetipske komplekse,
bar na djelo od asocijacije vremena u kome je ono
111. Ibidem, 83.
112. Ibidem, 83.
113. Ibidem, 84.
114. Ibidem, 88.
kasnije misao o gu-
bitku bez aljenja, u zavretku ovog
poglavlja, objanjavati kao
iskustvo i spoznaju iz svoga'
ivota, koje je on preobrazio u filo-
zofiju svoga djela: vam:
ja mnogo alim izgubljeno, ali od-
jednom i prealim /govo-
217
da ivi u sa recepcija'r.ua,
asocijacijama i traumama.
Nakon ovog poglavlja o propadanju Kamenitog
hana naporednog i opadanju turske
te povodnja u kojemu je opasnost
zbliavala vjerskim "jazom" podijeljene stanovnike, u
poglavlju estom uvodi temu historije. Jer, kae
on, se svojoj koncepciji, "osim poplava bilo je i
drugih nasrtaja na most i njegovu kapiju; njih je donosio
razvitak i tok ljudskih sukoba." Da bi zatim
objavio: prolog veka digla se buna
u Srbiji", i nastavio pripovijedanje o njenim odjecima i
posljedicama u Bosni, u Viegradu, kao to ni svako
zbivanje u viegradskom kraju "nerodica, bolest, zulum
ili buna", nije moglo biti ravnoduno onima iz
nahije. O tome kako je "buna u Srbiji da zadire sve
vie u ivot celog bosanskog paaluka, a u ivot ove
kasabe koja je na sat hoda od granice"'I15 je ispreo
cijelo ovo poglavlje sa posebnim isticanjem podije-
ljenih strana, sa potpuno
"Turaka", tj. Bonjaka, s jedne, i Srba koje tako od ovog
mjesta stalno naziva, dosljedan shvatanju srpske his-
toriografije da je ustanak 1804. bio vri-
jeme stvaranja srpske nacije, pa se i sam nacional-
no identificira s njima. Na tutanj topa"
i "vatre koje su ustanici loili na Panosu", pie
i duh otpora i bune i
rio je on u oktobru 1973. I. Ako se
te, tako se zavrava i jedno
poglavlje u romanu Na Drini
ja." A je u napomeni dodao
taj zavretak: "Tako se na kapiji,
neba, reke i brda, narataj
za naratajem da ne ali preko
mere ono to mutna voda odnese",
iako je ba u njemu bila sadrana
konotacija na genocid na
115. Ibidem, 89.
218
se istovremeno dosljedan u svojoj pristranosti,
"nae ene su se krstile u tami iplakale od nerazumljivog
a u suzama su im se lomile one vatre kao
oni avetinjski plamenovi koji su nekad padali na Radisavljev
grob i koje su njihove ukunbabe, pre gotovo tri veka, isto
ovako kroz suze nazirale, sa ovog istog Mejdana. "'116 Da bi
zatim, kao prorok uvjeren na ovom
zamahu historije u trajnu suprotstavljenost ova dva
naroda, i odnose neprijateljstva te inverzivnih
u jednom pasau iznio primjere
suprotnih recepcija slika i koje su "dobro
videli i paljivo posmatrali i Turci i Srbi, iako su se i jedni i
drugi pravili da ih ne
Ognjevi ustanka, sa nacionalnim
imenovanjem, "izgledali su Srbima kao neko novo
iz koga su poudno smele nagovesti", "dok su
za Turke" - pie dosljedno u svome imenovanju
Bonjaka-"to!.../ bili talasi nekogvatrenog mora, koje se iri
tamo po Srbiji i koje, evo, zapljuskuje i planinske kose iznad
kasabe". Srbi su molili Boga da "taj spasonosni plamen!. ..!
proiri ovamo i na naa brda", nastavljao je sa
nacionalnim "a Turci su molili
Boga da ga zaustavi, suzbije i pogasi", i dodavao je uz to
u skladu sa svojom ideolokom tendencijom, "kako bi
se osujetile namere nevernika i zavladao opet
stari red i dobri mir prave vere". '118 A kad je buna splas-
nula i nestalo vatara, "Turci su bili zadovoljni", a Srbi
ali sa "da ono to je jednom bilo moe
uvek da se povrati",'119 pisao je i kao i uvijek
nakon zavretka zbivanja produavao pripovijedanje
u obliku iskustveno-filozofskog razmiljanja o prirodi
116. Ibidem, 90.
117. Ibidem.
219
118. Ibidem.
119. Ibidem, 91.
i kao prorok historijske bu-
antagonizma, neprijateljstva i mrnje, koja se
u vrijeme pisanja romana pred njegovim odvi-
jala, kontinuitet turske krivice, nasilja i
surovosti iz svoga romana u imenu koje je davao
Bonjacima.
A zatim se opet vratio na most "kao jedinu sigurnu
vezu bosanskog paaluka i Srbije", i drven
nasred njega, i koje je vezao uz njega: na
Jelisija iz i srpsko koje je pjevalo "bun-
tovne pesme", koji bijahu pogubljeni u atmosferi kada
je, kako priznaje "u kasabu l.'; stiglo iz Srbije
nekoliko turskih porodica kojima su ustanici sve popalili",
koje su "irile mrnju i traile osvetu":120 Kada su starca
zaustavili na mostu i zatraili da objasni razlog svoga
putovanja i are na svom tapu, on je, kae
"kao da govori na pravom boijem sudu, a ne pred zlim
Turcima" rekao da obilazi manastire, "zadubine i
gyobove srpskih careva i velikaa" a da likovi i slova na
tapu "vremena srpske slobode i
prole i jer "vrijeme vaskrsa pribliilo se". *121
efko, po pravilu Bonjak, u slubi komandira
strae Anadolca, kako ovdje identificira pravog
koji ne zna bosanski jezik, - se da
izraze "u svom oskudnom znanju turskog jezika", ali su u
njegovu prijevodu izgledale sumnjive,
mirisale na politiku i opasne namere", a i efko, kae
njegov lik u smislu zlonamjerne
podlosti, onako kako je naj-
gore po zanesenu glavu". I sve to u atmosferi
kada "i ovi varoki Turci, dobrovoljci, koji mrko i vano obi-
laze varo", "kao pijani od nekog od elje da se
120. Ibidem, 93.
220
121. Ibidem.
svete i da kanjavaju i ubijaju onoga koga mogu, kad ne
mogu onoga koga bi hteli".*122
Drugi kojeg su doveli, Mile, "slabo odeveno srpsko
"inokosan siromah sa Lijeske", pjevao je pred
vodenicom "ono to je od drugih da pevaju", pripovi-
jeda u suglasju sa osnovnim
postavkama svoje dizertacije, kojoj se kao okosnica
svoga opusa o Bosni i Turcima uvijek
kad je trebalo boju i aromu historije:
"u to vreme, kad se "digla" Srbija, narod je od
starinske pesme:
Kad Alibeg mladi beg bijae,
mu barjak nosijae.
napravio novu:
Kad mladi beg bijae,
mu barjak nosijae.
U toj velikoj i borbi koja se u ovoj Bosni
vekovima vodila dve vere, a pod vidom vera
za zemlju i vlast i svoje sopstveno shvatanje ivota
i sveta, protivnici su otimali jedan drugom
ne samo ene, konje i oruje, nego i pesme. I mnogi
je stih prelazio ovako od jednih drugima, kao drago-
cen pIen. "*123
je, zaboravio da spomene poli-
konotaciju ovih promijenjenih stihova, u kojima
(Kara zamjenjuje Alibega, ali od ovog
mjesta u pripovijedanju naziv "Turci" jednako Bonja-
ci, sa lokalnom konkretizacijom "oraho-
poznatom iz proza, dobiva na
i uzrokovanju optube i to pod
zakletvom: "da je pevao pesme i to u trenutku
kad su oni prolazili i da se odupirao kad su hteli da ga veu".
122. Ibidem, 94.
221
123. Ibidem, 95.
A na zakletvu se nadovezuje egzekucija po kratkom
postupku, sa. usporenjem samo pri opro-
tajnom dijalogu sa "Krvnik, koji je bio jedan
od vojnika, brzo je svrio posao i prvi prolaznici, koji su sa
brda silazili zbog pazarnog dana i prelazili preko mosta,
mogli su da vide njihove dve glave na novim,
uz akrvavo mesto na kome su na
mostu, posuto ljunkom i ugaena. "*124
"Tako je da 'radi''', kae kao
mjesto izvrenja kazne za "krivce u vezi sa ustankom".
Umjesto ljudske komunikacije most je postao poprite
ubijanja, nasilje je unitilo drutvenost. A u tom
sumarnom opisivanju "kolac" je opet, uz bacanje tijela
s mosta u rijeku, imao ulogu historijskog
povezivanja etapa nasilja: "Tu su im odsecane usijane ili
prosto glave i naticane na kolje koje je bilo postavl-
jeno oko a tela su im bacana s mosta u Drinu, ako
se niko ne bi javio da otkupi i sahrani obezglavljen le." Ali
ovog puta krvnik nije bio Ciganin, "debeo i mrk
Anadolac", koji je "svoj posao vrio sa zadovoljstvom i
pie i sa cinizmom razlike
njegova lika i profesionalnog ponaanja
opisuje njegov lik. Ali vrhunac u ovoj gradaciji
okrutne ironije on je ostavio Ciganima: Kad su ustani-
ci, pie po historijskoj i
kazne "popalili sela iznad kasabe, kod turskog
sveta prelo je meru", pa je jednog dana osvanula na
kocu i glava nevino pogubljenog viegradskog paro-
ha, "a su mu usadila cigaru u mrtva usta".*125 A
kad je ustanak u Srbiji jenjao i na kapiji sago-
rio, "ona je opet postala za kasabu ono toje oduvek bila",
svodi svoju historiju nasilja u vremena mira,
124. Ibidem, 98.
222
125. Ibidem, 100.
kao to je na kraju svakog poglavlja okrutnosti i
nereda, ali ne zaboravlja da pripomene bar u predaji
kako su majke klele nestanu djecu: "Dabogda ti
Hajrudin Na kapiji te majka poznala!",*126
tako uvijek ivom razinu nasilja kao
podsvijest svoga djela, da ne bi ostala u predjelima
zaborava, i u filozofskoj stalnosti i
nepromjenljivosti mosta koja brie sve prolazno i efe-
merno u vremenu.
radnju romana sa
stvarnim zbivanjima u Viegradu i Bosni u
vremenu kada ga je pisao treba istaknuti da
nije samo tendenciozno slikao tursku vla-
davinu kao historijsku krivicu Bonjaka, nego je
bune Srba, protjerivanje muslimana iz Srbije
skoro diskurzivno nagovjetavao srp-
sku mitsko historijsku prijetnju prema Bonjacima,
povezanu s "turskom krivicom" kao i
posljedicom vjerske i kulturne identifikacije a odva-
janjem od porijekla, kao njihovu
i historijsku sudbinu njihova bitka i
opstanka, koja se realizirala kao stvarnost zbivanja
u vremenu pisanja romana, mada on svoj roman nije
do tog trenutka doveo, ali ga je prema njemu idejno,
afektivno i pristrano otvorio. Ovaj
roman je bio zapravo anti-
cipacija genocida iz Drugoga svjetskog rata, pro-
duena tendencija, podrazumijevanje rezultata his-
torije, - ali sa autorovim znanjem suvremenih zbivanja
djelovao je usto kao neko opravdanje zasluene kazne
pradjedova na unucima. I nije da je II
126. Ibidem, 101.
223
romanu na kraju doba formi-
ranja svoje i knjievne karijere, i moralnog
svoje umjetnosti, jer bi otvorio zaboravl-
jene pretince svoga vlastitog i spustio se u
ivotnog pragmatizma sa visina mudrog povi-
jesti koju samo umjetnost nadilazi i prevladava,
i u sedmom poglavlju nastavlja lanac
knjievnih anticipacija kasnijih zbivanja i koincidenci-
ja u Drugome svjetskom ratu kao vremenu pisanja
romana, analogija agresije Srba iz prolosti na
Bonjake kao Turke iz svoje
tradicije i genocida nad njima. Luk toga vremenskog
raspona a u osnovi iste radnje u kojoj je vjer-
ska mrnja prelazila u pokolje i protjerivanje sa ciljem
osvajanja i teritorija Bosne od
ivlja, u recepciji imao je smisao
knjievnog opravdavanja zlodjela kao
zasluene kazne, dok je u doivljaju srpsko-hri-
imao ulogu da kosovsko-tursku kri-
vicu djelotvorno svede na osvetu nad slavenskim
nasljednicima "turske vjere" i historijski moralno
motivira suvremeni genocida nad njima. Time
je ovaj roman otkrivao dosljednost njegovoj
dizertacijskoj ideologiji o pogubnosti turske vladavine
i duhovnog utjecaja, a unutar svoje strukture - jedin-
stvo koncepcije i kompozicije uz punu komunikaciju
stvaraoca preko djela sa srpskim mu
dosljednost moralno-patriot-
skog stava kao ponaanja u podlozi
historijsko-suvremene genocidne radnje..
Tako sa
224
punjenja vodi osnovnu
koncepcijsku nit svoJe romaneskne hronike: govori o
decenijama iz sredine XIX kada je "Turska
Carevina dogorevala u tihoj groznici", a
bosanskog i beogradskog paaluka "da dobija
izgled i dravne to je utjecalo i na
odnose Turaka i Srba", pri su se "Stari
Turci" mrtili, treptali u neverici kao da ele da raster-
aju neprijatno srdili se, pretili, dogovarali". *127
Onaj lanac zbivanja romaneskne
turske prolosti kao analogija suvremenosti njegova
stvaranja nastavlja se iz prethodnog poglavlja i u
ovome: vatre kao znakovi prijetnje na str-
moj i goloj kosi iznad Viegrada,*128 pristizanje
"turskih", tj. muslimanskihporodica iz Srbije "kojima
su ustanici sve popalili",*129 paljenje sela iznad kasabe i
kod turskog sveta"*130 kao provokacije i
zaotreni akcenti radnje
produavaju se u slici "alosne povorke izbeglica iz Uica"
kada su "Turci /. ..! morali da napuste i poslednje gradove po
Srbiji". *131 Dok su viegradski Turci sjedjeli na kapiji
ispunjeni vizijama "nejasnih pohoda i ratovanja" i slika-
ma l'neke neumerene sile i raskoi",*132 "pojavie se
prvi muhadiri na mostu"*133 kao anticipacija
izbjeglica pred iz Drugoga svjetskog rata:
"Mukarci su ili peice, prani i
pogrueni, a na sitnim konjima klatile su se
umotane i zabuljene ene ili nejaka deca, uvezana
denjkovima ili sanducima. Poneki
ugledniji jae na boljem konju, ali nekim
127. Ibidem, 102.
128. Ibidem, 90.
129. Ibidem, 93.
130. Ibidem, 100.
225
131. Ibidem, 104.
132. Ibidem, 105.
133. Ibidem, 106.
pogrebnim kasom i oborene glave, tako da jo vie
odaje koja ih je ovde doterala. Ima ih koji na
vode jednu kozu. Neki nose jagnje u
Svi ni deca ne se samo
bat konjskih kopita i ljudskih koraka i
. kloparanje bakrenih i drvenih predmeta na preto-
varenim konjima.
" Pojava tog premorenog i sveta ugasi odjed-
nom ivot na kapiji", - pie objek-
tivno ali upravo tim i sa jednom notom u
jadu njihova progonstva.
" Stariji ostadoe na kamenim klupama.
poustajae i napravie sa obe strane kapije iv zid;
njih je prolazila povorka. Neki od kasabalija
samo su gledali u muhadire i
drugi su im nazivali merhaba i pokuavali da ih
zadre i ponude ali se oni nisu ni obazirali na
ponude i jedva su odgovarali na pozdrave. Samo su
grabili da za vida stignu na konak uOkolitima.
Bilo ih je u svemu oko sto i dvadeset porodica.
Preko sto porodica odlazi u Sarajevo, gde ima izgle-
da da biti smeteni, a petnaestak ostaje ovde u
kasabi; to su oni koji ovde imaju nekog
svoga. '134
"Jedan jedini od tih premorenih ljudi", - pripovijeda
ovu sliku i nehotice, kao iskustvo, u
prozrenje i
suvremenih dana, - "po izgledu neki siromah, inokosan
zastade za trenutak na kapiji, napi se obilno vode i
primi cigaru" i
posredstvom stranu koincidenciju nad
Bonjacima kao proizvod prethodnog izlaganja nji-
134. Ibidem, 106-107.
226
hove "turske" historijske krivice, i motivaciju osvete i
kazne za osmanlijska nasilja kroz historiju: "Vi sjedite
ovde i ane znate ta se iza 5tanievca valja. Mi evo
pobjegosmo u tursku zemlju, ali kuda vi bjeati, zajed-
no s nama, kad i na ovo red To niko ne zna niti ko od
vas misli na to. "*135 Izdvojena iz kon-
teksta i antiturskog romanesknog kontinuiteta sa kon-
cepcijskom
kom potkom, ova scena izgleda kao da ju je pisao neki
pisac, tolika je objektivnost njenih
slika. A takav je i njen nastavak, prema tome
svijetu kao iz proza Osmana-Aziza,
koje je dobro poznavao. U komentaru ove
scene on, naime, dodaje daljnji prilog
mentalitetu u skladu sa svojom vlastitom
predstavom o njihovoj duhovnoj tromosti,
ovoga puta o neosjetljivosti za nevolje, koje bi i
njih u mogle kao dijelu kasabalijske
psihologije i obiljeju njihova pogleda na ivot: "Ali
sutradan, sve je opet bilo po starom, jer kasabalije ne vole
da pamte zlo i ne mare da brinu brigu unapred; u krvi im je
saznanje da se pravi ivot sastoji od samih zatija i da bi
ludo i uzaludno bilo mutiti ta retka zatija, neki
drugi, i stalniji ivot koga nema. "*136
Kao jednu od opasnosti koja se, pored ratova i bu-
na, nadvijala nad kasabu sredinom toga An-
je zabiljeio i morije kuge i kolere u Sarajevu..... "U
tim - pie on sa pozitivnim odno-
som hadis, predaju Vjerovjesnika, - "kasaba se pridra-
vala uputstava koja je, prema tradiciji, jo Muhamed dao
svojim vernicima za njihovo dranje u zaraze: 'Dok
bolest vlada u nekom mestu, ne idite tamo, jer se moete za-
135, Ibidem, 107,
227
136, Ibidem, 108,
raziti, aako ste u mestu gde bolest vlada, ne idite iz tog mes-
ta jer moete zaraziti druge.'" Ali je istovremeno biljeio
i reakcije mjetana, koji se "ne pridravaju ni najspaso-
nosnijih uputstava, ni kad od bojeg Poslanika,
ako nisu "silom vlasti" primorani na to",*137 i uz to
da se zabrana izigra zaptija, kao
nove pojedinosti u kompleksu bosanskomuslimans-
kog mentaliteta, to se u mnogome poklapa sa pripo-
kritikom ovog svijeta od strane njegovih
vlastitih pisaca, samo to je to iz usta i u
kontekstu historije razvitka duha i psihologije Bonja-
ka pod turskom vladavinomi utjecajem orijentalno-is-
lamske kulture sa apriorno negativnim
predznakom.
Nakon svega toga, na kraju poglavlja, po usta-
ljenoj strukturno-kompozicionoj shemi komentara i
opservacije iznad vremena i prostora, se
mostu kao stalnosti nad ivota i pojava
mjerenih ljudskim mjerilima: "A ivot na kapiji se obnav-
lja uvek i uprkos svemu, i most se ne menja ni sa godinama
ni sa ni sa najbolnijim promenama ljudskih odno-
sa", - i historijske omraze,
sukobe i ispatanja iz prethodnog svoga izlaganja, ali i
uz neizbjenu suprotnu recepciju iskuenika iz stvar-
nosti suvremene pisanju djela koja je to doivljavala
kao irelevantnost njihovih patnji i ponitavanje
nad njima u proticanju vremena i zaborava, jer, kae
- "Sve to prelazi preko njega isto kao to nemirna vo-
da ispod njegovih glatkih i savrenih svodova. ''*138
137. Ibidem. 510. Ovaj
fragmenat svrstava
one"gde se ne bi imalo bilo ta oz-
biljno primetiti, ali bi se naravno,
moglo i tu o svakom ponaosob po-
razgovarati". Ovaj hadis,
zaista postoji u zbirkama iskaza
poslanika Muhammeda.
138. Ibidem, 110.
228
"Nisu samo ratovi, kuge i seobe toga vremena udarili na
ovaj most i prekidali ivot na kapiji", - se
okosnici svoga djela u rezimeu dotadanjih zbivanja.
"Bilo je i drugih, izuzetnih ... ",'139 kae on i
navodi kao jedan od njih o dva /muslimanska!/
viegradska zaseoka, o Veljem Lugu iNezukama". '140 A ta
koja se pre u pjesmu, sadri motiv i bala-
desknu tragiku sevdalinke, koju genetski prati
i teorijski lucidno objanjava, i to ne samo sutinu
osobena ljubavnog u njoj i drutvenu pod-
logu zapleta davanjem djevojke za nedrago-
ga, nego i proces upjesmljavanja zbiljskog i
sudbine njegove stvarne junakinje. Uz
njegovu koncepciju o utjecaju turske vladavine i isla-
ma na mentalitet i karakter Bonjaka, ova epizoda se
vezuje dimenzijom stvarnoga patrijarhalnog autorite-
ta u odnosima, a protiv slobode individue
u izboru druga, nasuprot oholosti ponosu i
uznoenju ljepotom kao izrazom begovskog mental-
iteta. Pa iako je to uzrok sudbine lijepe Fate
Avdagine, ova epizoda ne djeluje toliko tendenciozno
koliko i receptivno, jer poetsku ljepotu,
pred kojom je sa svojom koncepcijom o
pogubnom utjecaju Istoka, uvijek ustupao,
ovdje ipak da primisao kobnosti nepopustljive i
nehumane patrijarhalne tradicije i volje u ljubavnim
odnosima. S jedne strane, on je iznio kako je "oduvek
kod nas tako da po jedna devojka u svakom narataju u
i u pesmu svojom lepotom, i gospodar-
stvom. Ona je onda za tih nekoliko godina cilj svih elja i ne-
dostini uzor; na njenom imenu se pale mate, oko njega se
rasipa oduevljenje mukaraca i plete zavist ena. To su ta
139. Ibidem, 111.
229
140. Ibidem, 112.
izuzetna koja priroda izdvoji i uzdigne do opasnih visi-
na", svoju epizodu sasvim romanti-
stvaranjem pretpostavke drame u
samom izuzetnom liku djevojke. "Zato se u pesmi o Av-
daginoj Fati (o takvim izuzetnim stvorenjima pesme niknu
odnekud same!) pevala: 'Mudra li si, lijepa li si, /Lijepa Fato
Avdagina!,,*141 Moda je to isticanje sredine u Fati i
stvorilo erotiku narcisoidnosti koja je prerasla u eroti-
ku odbijanja prosaca, koja je ipak na kraju formalno
poklekla pred rjeenjem njene sudbine, zajed-
no sa pitanjem njegove i obaveze u do-
govoru sa ocem mladog i upornog Nailbega. Da nije
bilo "kako je lepa, ohola i mudra Avdagina za koju
u celoj Bosni nije bilo prosca, nadmudrena i *142
koja je u djevojci, sa psiholokim previranjem bez na-
laenja izlaza pod pritiskom volje, dra-
mu u njoj i otpor odbijanja, i samog kobnog
raspleta zbivanja, ne bi bilo ni sevdalinke ni njene
ljepote. to razvijanjem
putene, samoerotike u djevojci. Tako
da njen skok sa mosta u Drinu, poslije na
putu u Nailbegovu, predstavlja ne samo mrtvu
kompromisa volje i njene odluke,
da, koje je vee kao i ono ne",*143 nego je
i ishod psihologije sevdaha kao osobene
ljubavi pod '1eredom kao pod oklopom", kako je
pisao, u osobenim drutvenim uvjetima turske vla-
davine u Bosni, "Turcima", koji se
sam sa shvatanjima indi-
vidualne slobode ene (naravno bez asocijacija na
stroge kanone crkvenog braka). Slika lea koji je "nabu-
141. Ibidern, 114.
142. Ibidem, 118.
230
143. Ibidem, 120.
jala voda izbacila" i koji je "leao u nekom,
mokrom pesku", kao posljedica tog sukoba erotskog
odbijanja i patrijarhalnog morala koji proishodi
koju je dao sa istim afinitetom kao i u
pripovijeci Smrt u Sinanovoj tekiji, sputa pripovijedan-
je u nizine naturalizma, da bi se poglavlje zavrilo
lirskom apoteozom ljepoti sevdalinke, koja ostaje
iznad vremena i zbivanja. "Svet je u kasabi jo neko
vreme pa zatim i da zaboravlja.
Ostala je samo pesma o devojci koja lepotom i sja
iznad svega, kao da je neprolazna. "*144 Kao to je i cijela
ova ostajala u dubokoj recepciji
kao izraz njegovih vlastitih
i djelo njegovih stvaralaca i njegove
knjievnosti. Na ovakvim odlomcima, koji su se s
doivljajno-moralnim njihovoj sadrini
izdvajali iz nacionalno-
koncepcijske vertikale, zasnovana je bila
tvrdnja da je "najbolji muslimanski
pisac".
Ovim se poglavljem ujedno zavrava i pripovi-
jedanje o turskoj vladavini u ovom romanu-hronici, i
to na rasponu ljepote mosta i ljepote sevdalinke kao
tekovina ovog razdoblja. Po ustaljenom
stilsko-kompozicionom ritmu akcenata neprolazne i
monumentalne ljepote ljudskog djela na kraju svakog
poglavlja, kao jednom od vidova strukture romana.
Unutarnji ritam ovoj hronici davali su anta-
gonizma, sukobljenosti i mrnje, turske - su-
rovosti prema Srbima i njihovim bunama kao posljedi-
cama nasilja u idejno-koncepcijski dosljed-
nom prikazivanju ipripovijednom
144. Ibidern, 123.
231
Na toj liniji historije kao stalnog ponavljanja anta-
gonizma i nasilja nastavlja i na
narednog, novog poglavlja pripovijedanje kako se
"sedamdesetak godina posle bune, zarati I..';
opet u Srbiji i odmah granica odgovori ustankom." i kako
opet "planue i turske i srpske na visovima, u lijebu,
Gostilji, i Veletevu", uz emo-
cionalno intenziviranje slikom: "Prvi put posle toliko
godina opet osvanue na kapiji glave pogubljenih
Srba. To su bile mrave i kratko oiane glave
spljotena potiljka, lica i dugih brkova; kao da su iste
one od pre sedamdeset godina". Da bi nakon toga dao psi-
holoko stanje poznato iz knjievnosti pre-
poroda u doba austrougarske vladavine, pred ulazak
austrijske vojske, ispunjeno glasovima da "sultan
predaje Bosnu bez otpora", uz novu evokaciju .seobe
Bonjaka u Sandak, njima je bilo i takvih jporod-
ical koje su se pre trinaest godina doselile iz Uica, ne
da ive pod srpskom vlasti. "'145 I poto u austrougarskom
razdoblju ostaju bez i vlasti, i nasilja prema
prikazu, koje dijele s Turcima, pisac se
ovdje vie bavi njihovom psihologijom tromosti, opor-
tunizma u novim uvjetima, koja je nastala pod utjeca-
jem islama i turske vladavine kao njihove zatitnice.
je, naime, nakon uvodne intonacije
kao prototip ove psihologije kreirao lik Alihode
koji nosi ovo poglavlje, i koji u alternativi
otpora i preputanja, emocija i razbora, staje na stranu
protivnika ustanka, kakvih je likova bilo u
knjievnosti preporodnog razdoblja. Na
razini ideologije on ponitava his-
torijsku patriotskog suprotstavljanja Bo-
145. Ibidern, 124.
232
njaka austrijskoj sili, koja je dva
rata isticana kao njihov doprinos borbi protiv
dok u kompleksu karakterologije
stoji kao pojedinost njihova oportunizma mlakosti i
uzdrljivosti, Alihoda je ovdje predstavljen kao glas
razuma i skepse u navali emocija i bojovne
strasti otpornika, rezonerima iz romana
Osmana-Aziza i Edhema koje je, skuplja-
paljivo i njihovih naknadnih
spoznaja o probitku i odranju ovog naroda, koji se
odjednom naao Istoka u opadanju i Zapada
u usponu civilizacije i Stoga nije to je
ovu polarizaciju razradio, kao daljnje obiljeje
njihove konvertitske karakterologije, u dijalogu
Alihode sa pljevaljskog muftije
Karamanlijom, koji je ostao "da dalje
viegradske Turke o potrebi njihovog u
optem ustanku":146 I muftija je znao "da
nisu nikad uivali glas oduevljenih ratnika i da vie vole da
ludo ive nego da ludo ginu, ali ga ipak iznenadi mlakost i
uzdrljivost na koju je naiao", pie u
sistemu svojih recepcijskih natuknica, suvremenu
sugestiju i analogiju na njihovo ponaanje i pogibiju u
Drugome svjetskom ratu, da bi zatim reljefnije dao
njima Alihodu, jednog od potomaka
mutevelije Daut-hode, koji su se isticali
"potenjem i a koji je imao, kao i u svim
drugim stvarima, "odvojeno miljenje, uporno ga branio i
tvrdoglavo ostajao pri njemu", i tako nehotice podravao
"duh otvorenog otpora protiv muftijinih ratobornih na-
mera","147 "U njegovom - pie posve u
duhu Osmana-Aziza i ali s tendencijom
146. Ibidem, 124.
233
147. Ibidem, 125-126.
dokazivanja tradicionalnoga konvertit-
skog oportunizma i konformizma -"nije moglo biti gov-
ora ni o ni o verskoj mlakosti. Isto kao i mufti-
ja ili ma koji od pobunjenika, on je mrzeo
silu koja dolazi i sve ono to ona moe da donese. Ali
da je sultan zaista prepustio Bosnu vabi i svoje
bio je protivan neorganizovanom narodnom
otporu koji moe samo da donese poraz i
teom. "*148 I dokje, na drugoj strani, Karamanlija, je
lik i izgledom satanizirao a
i obrazi puni oiljaka kao kod "silovita i
neumerena priroda, fanatik nezdravih ivaca"),
Hadi Loji iz Anikinih vremena), u dijalogu s
Alihodom ''brzo lj el gubio strpljenje i prisebnost i obarao
se na svaki znak sumnje i kolebanja kao da se radi o vabi
samom"*149 - on mu je upadao u otrim replikama:
".. .A ja sam mislio da vi da istjerate vabu iz Bosne i
da nas za to skupljate. "*150 "Vidim ja da se tebi gine 1.. ./,
samo ne znam to trai drutvo za taj posao. "*151
A kad je, nakon sloma ustanka, po drugi put naiao
da organizira otpor na Alihoda je bio "teko po-
tresen zbog koja se pribliavala", kako moe
samo da bude pravoveran musliman koji vidi da se neumitno
pribliava sila pored koje ovaj drevni islamski red
dugo opstati", i na Karamanlijeve uvrede "on je odgo-
varao gotovo tuno: Misli ti, efendija, da je meni ovdje lako
iv da ugledam vabu na svome? Kao da mi ne vidimo
148. Ibidem, 126.
149. Ibidem, 127.
150. Ibidem.
151. Ibidem, 128.
"Dosljedan toj negativnoj liniji
prikazivanja muslimana", pie Kur-
okosnicu svoje
rasprave iznoenjem novih pojedi-
nosti, ovog puta pred-
stavljanja otpora aus-
trougarskoj okupaciji, i to u idejnoj
optici vlastite srpske idejne ori-
jentacije, opisuje i nji-
hovu herojsku borbu protiv austri-
jske okupacije kao nerazuman, up-
ravo otpor... 'budala' i
234
ta nam se sprema i kakva vremena idu? Znamo mi gdje nas
boli i ta gubimo; znamo dobro... "*152 I na njegovo naziva-
nje izdajnikomi "da se pokrsti jo pre nego
to stignu vabe", on je mirno odgovarao: "Nisu mise ni
stari krstili pa ni ja. Ja, efendija, niti sa vabom da
se krstim nit sa budalom da idem na vojsku. "*153
Najistaknutija scena ovog poglavlja predstavlja
ishod i rezultat historijske sudbine Bonjaka u Andri-
sagledu i optici. prema stvar-
nom neprijatelju, a ogluavanju na nje-
gove da s njima braniti i eh-Turhanija
"iz muslimanskog narodnog verovanja", pri je irio
ruke kako "dobri" stajati, i sam "izgledao
/. ../ kao visok, crn i tanak krst sa na vrhu,
Karamanlija je upravio sav gnjev na Alihodu se
"da prikovati upornog hodu na kapiji, kao jazavca, da
tako vabe protiv kojih nije hteo da se bori ni dao
drugima da to A kad su se pojavili Austrijanci
na obroncima Lijeske on je svoje zaricanje i ispunio:
.'vjerskih fanatika' sa 'nezdravim
nervima' I.. J kako on,
prikazuje pljevaljskog muftiju i nje-
gove saradnike i privrenike looJ
posao u kojemu se samo
glupo gine u borbi sa zaistinskom
silom, ordijom jedne carevine, pob-
bljetave i sigurne u
sebe", kako sve to veli
"Ovakvim i pohva-
lama Austriji i okupaciji, i ovakvim
i jo gorim pogrdama o ustanicima
Isigurno radi toga to su to bili mus-
limani u
kalja jednu lijepu stranicu
nae narodne istorije." Sa toga
gledita posmat-
ra i ulogu Alihode u prikazu ovih
predokupacijskih zbivanja, pod-
kako "sa
poentom 'pametno rezono-
vanje'. Ali-hode, jer ni ovaj ne voli
Ikao ni svi - opor-
tunisti/ da se izlae opasnostima ni
za kakvu ideju nego svijet
od borbe i u tome uspijeva u svome
Viegradu. Interesantno je da je to
jedini musliman koga sim-
prikazuje", zapaa Kurto-
"ali ga je narod", kako
pie lnaravno sa radi
takvog "divljatva" zaslueno kaz-
nio, istina kasno i pred sam ulazak
vaba u Viegrad, prikovavi ga za
uho uz direk na samoj
voj 209/.
152. Ibidem, 129.
153. Ibidem, 130.
154. Ibidem, 131.
235
"Naredio je svome seizu, po zani-
manju, divovskog rasta i mozga, da
vee Alihodu i da ga tako vezana prikuje desnim
uhom za onu hrastovu gredu to je ostala od neka-
danjeg uljebljena dva kamenita
basamaka na kapiji". *155
Oslikana usporeno, sa istom perverznom postup-
opisivanja dijelova radnje, ova
kovita scena uvredljivog prikivanja Alihode djeluje
kao uzvratan i historijski pandan Radisavijevu
nabijanju na kolac na rasponu i svretka tur-
ske vladavine i duhovnog utjecaja na formiranje,
identitet i sudbinu Bonjaka. ITl kad se sve razbeglo pred
vabom koji se sputao u kasabu, - pie - hoda je
ostao u tom i bolnom i smenom poloaju,
da "varo izgleda izumrla a most pust kao
da je smrt sve po njemu zbrisala. Ni ivih ni mrtvih nema
da ga brane, samo na kapiji Alihoda sa gla-
vom priljubljenom uz direk... "*156 Akad su honvedi prili
da mu izvuku ekser, "kroz suze hoda je, kao u
snu, gledao na vojnikovoj levoj miici belu, iroku traku i na
njoj velik i pravilan krst od crvenog platna./.../ Taj krst mu
je plivao i poigravao u suzama i, kao ogromno za-
klanjao ceo vidik", istakao je po drugi put pob-
simboliku krsta, ovog puta kao humanost, da
bi zatim nosilac toga znamenja Alihodi "zavio ranu i
preko zavoja nataknuo njegovu ahmedijuIT. *157
A nakon ovog vanjskog, alegorijskog opisa,
je iskazom Alihodina duevnog preivljavanja
definirao svoj doivljaj historijskog poloaja njegova
svijeta u kontinuitetu ideologije svoje dizertacije.
155. Ibidem, 132.
156. Ibidem, 133.
236
157. Ibidem, 134.
Kada je na drugoj strani proglas
generala od tih 'carskih odjednom mu je
bilo jasno da je svreno sa njim, sa svima njegovima i svime
to je njihovo, svreno jednom zauvek, ali na neki
gledaju, usta govore, traje, ali ivota, pravog
ivota nema vie. car je poloio ruku na njih i vera
zavladala. "*158 ".. ovako vreme da propadne tako
da ne moe ni, da izgine ni da ivi, nego trune kao direk u
zemlji i je samo nije svoj. " s mosta
mu se da ga je "ona bela, iroka hartija vapskog proglasa
presekla po polovini kao bezglasna eksplozija i da tu zjapi
provalija; da jo stoje pojedini stubovi levo i desno od toga
preseka, ali da prelaza nema, jer most ne vezuje vie dve
obale, i svak ima da ostane doveka na onoj strani na kojoj se
u tom trenutku zadesio". *159 A kada ga je susreo onaj
vojnik s crvenim krstom na rud, koji ga je otkovao, i
pitao neto na nerazumljivom jeziku na
njegov zavoj, "hoda pomisli da mu nudi jo neku i
odmah se ukruti i namrgodi: "Mogu ja, mogu. Niko meni ne
treba. "*160
Tako je Austrija oslobodila jednog Bo-
njaka od nasilja turske vladavine, samo to je u Andri-
unutarnjem to bio austrijski vojnik-
sa znamenjem crvenog krsta, a nasilnik bio
Bonjak u otporu dravi, dok je
predmet nasilja bio Bonjak koji se razumom,
a po liniji oportunizma, suprotstavio otporu .
protiv tog neprijatelja. Ono to je poveza-
lo ovo i naredno poglavlje to su bila nove vOjne
vlasti iz proglasa ("da kraj neredima", "da vrati
mir i blagostanje", "da im svima ivot, vjera i imetak
158. Ibidem, 135.
159. Ibidem, 136.
237
160. Ibidem.
/biti! *161 i kratka besjeda pukovnika, sa iz-
nevjerenim "predstavnika sve tri vere".
je, i u njemu kao okosnicu djela pro-
duio stilsko psiholoko tradicionalne po-
podijeljenosti i antagonizma. Pred ulazak aus-
trijskih trupa "u turskim /vladala je/ potitenost i
zabuna, u oprez i nepoverenje": "Turci se boje
vabe, Srbi vabe i Turaka", *162 pie a u liku popa
Nikole, jednog od trojice prvaka na kapiji, rezimirao je
historiju turske krivice i mrnje i osvete: oca su mu
"Turci posekli na ovom istom mestu", a on sam je "beao
/.. ./ nekoliko puta u Srbiju i sklanjao se od mrnje i osvete
nekih Turaka", ali "Odavno sam i ja drugu pamet stekao i
nai Turci *163 govorio je on u ali sa izvjes-
nim razlikovanjem "naih Turaka" od onih pravih; sad
je on srpske crkve i svega onoga to narod naziva i
smatra m", i kroz prolazi kao svete-
nik "od drevnih vremena, kad jo svet nije bio ni podeljen
na sadanje vere i crkve",*164 pie
vjersku podjelu u suvremenosti djela.
Izvjesno nijansiranje on pokazuje uz lik Mula-Ibra-
hima, pop-Nikolina prijatelja iz vremena kada su "od-
nosi dve vere postali snoljivi",*165 kojemu nita
nije bilo teko kad se radilo da se "nekom muslimanu po-
mogne",*166 kako pie koji naziv u poglavlji-
ma austrijske vladavine zamijeniti unarodnosnom
smislu njegovo dotadanje dosljedno nazivanje Bo-
njaka Turcima. Tu je i Husein-efendija koji ima "naj-
biblioteku u kasabi", i koji pie hroniku najvanijih
u njoj. *167 Ali kad je pop-Nikola "u ime
161. Ibidem, 134-135.
162. Ibidem, 137.
163. Ibidem, 138-139.
164. Ibidem, 139.
238
165. Ibidem, 143.
166. Ibidem, 141.
167. Ibidem.
prisutnih svetenika svih vera" rekao pukovniku na
mostu "da su oni, zajedno sa narodom, voljni da se pokore
sili koja dolazi i da sve to je do njih da se odri mir
i red koji nova vlast trai", a on odgovorio odmahnuvi
"Dobro, dobro! Zatitu imati svi koji se budu
dobro vladali. A red i mir moraju da odravaju posvuda.
ne mogu sve i da ", svi su bili
"nakon nemirne u kojoj je "neki od njih /Bonjaka!
video sebe kako ga odvode pravo u surgun, u daleku
da nikad vie ne vidi ni svoje ni kasabe", a
"neko se /Srbi/ o Hajrudinu, koji je nekad
sekao glave na toj istoj kapiji","168 pie u evokaci-
ji historije nasilja. Da bi se na kraju poglavlja, njego-
vim knjievnim posredstvom i i jedni i
drugi suglasili u komentaru: "Pop
Nikola, naavi opet svoj osmejak od zlatnih iskara kojima je
hrabrio i sebe i hodu, izgovori svoju i hodinu misao:
"Krvava rabota ova vojska, Mula-Ibrahime!" "Ppppravo
kae, kkkkrkrvava, - mucao je Mula Ibrahim, obe
ruke i se pokretima glave i izrazom lica. ""169 Ta
suglasnost u odnosu prema austrijskoj vojsci,
kao arhetipski potencijal istog i bitka, ali
tursku nominaciju za Bonjake, je
produio i u narednom poglavlju iskazom o prvim
danima poretka, u poplavi stranih
/
doljaka, pri mu se izmakao izraz "/koji dolaze! da
ive sa nama" kao vlastito mjesto i sudionitvo u tOj his-
toriji kolonizacije i austrougarskog. poretka.
"Ali u - pie on - i to ne samo turskim nego i srp-
skim, nije se nita menjalo. Tu se ivelo, radilo i zabavljalo
po starom ""170 Da bi naglasio kako se,
168. Ibidem, 146.
169. Ibidem, 148.
239
170. Ibidem, 151.
"spoljni izgled kasabe menjao vidno i brzo" i kako su se u
ivotu "stara shvatanja i stare vrednosti sudarili /. ../ sa
novima, meali sobom ili iveli uporedo, kao da
ko kog nadiveti".'17l
Tom "nadiveti", stavljenom pod upitnik
ivotnih i sila, je zapravo otvorio his-
torijsko-socioloki stvarni raskol u svijetu
kao neminovno i historijski iskuenje i dramu
njihova islamsko-orijentalnog formirana pod
utjecajem turske vladavine pred ekspanzijom zapad-
svijeta, s kojim sw oni rato-
vali svoj vatan na granici Carstva. Stoga ih
po tom identifikacije i otpora, i nazi-
va dalje Turcima, njihovu agoniju nesnalaenja
kao historijsku pouku svoje dizertacije o
islamskom antagonizmu na Bosne i
Bonjacima kao neprirodnome nacionalno-vjerskom
izdanku, imeli na stablu slavenstva,
na ivot bez
Epizoda sa emsibegom iz
predstavljala je dokaz ove imanentne teze i
dok se svijet "po prirodnom zakonu 1.. ./ odupirao
svemu to je novo, ali nije" u tome iao do kraja", ova
je bila izraz "dublje, istinske drame borbe starog i
novog", koja se odigravala "u izuzetnom pojedincu",
kakvi su Bonjacima uistinu postojali. "Od prvog
dana okupacije" - pie o ovom historijski
liku, ali patriotski postojanom, u pasivnom
otporu, ali bez bez izlaza i bez sociolokog
komentara - "on se ne zaustavlja nigde u varoi, ne razgo-
vara ni s kim i ne gleda oko sebe. U ne sme
da ni jedan nove nonje ni ni nova alat-
171. Ibidem, 151-152.
240
ka ili nova Nijednom od sinova ne da ni u kakav posao
koji je u vezi sa novom vlasti, ne puta u kolu. Od
toga cela njihova zajednica trpi tetu; sinovima se
nezadovoljstvo zbog tvrdoglavosti, ali niko ne
sme i ne ume ni jednom ni pogledom jednim da mu se
usprotivi. "'172 Dolaze mu samo oni "koji, reeni da istra-
ju u svom prkosu do kraja, nisu voljni nipoto i ni u
da se poklone pred A "razgovor je o
nekoj novoj nerazumljivoj i mrskoj meri okupatorskih vlasti
ili o turskom svetu koji se sve vie novom redu
stvari. Svi oni potrebu da pred ovim oporim i dosto-
janstvenim razastru svoja svoje bojazni
i nedoumice. I svaki razgovor zavrava pitanjima: kuda ovo
vodi i gde se zaustaviti? Ko su i ta ovi stranci koji,
izgleda, ne znaju ta je odmor i predah, ni mera ni grani-
car'
174
Ovaj lik i psiholoku atmos-
feru oko njega je svakako stvorio na osnovi
djela proze austrougarskog doba (i
Svetozara Ibrahimbegov ali za razliku
od pisaca nije i pristupao
takvom stavu mrnje, nepomirljive odbojnosti
zatvorenosti i konzervativizma, on
ostaje Wadan, bez sociopsiholokog produbljavanja,
kao da prisustvuje razvoju historijskog
propadanja i zasluenoj kazni zbog nekog, jo uvijek
ivog, praroditeljskog grijeha. Ta realna slika psiho-
lokog stanja Bonjaka toga doba, dobija drugu
intonaciju i dojam u kontekstu
ve turske historijske vertikale i "turske krivice" kao
ishod i rezultat njihova konvertitstva i duhovno-kul-
turne alijenacije.
172. Ibidem, 152.
173. Ibidem, 152-153.
241
174. Ibidem, 153.
"A u godini okupacije umro je emsibeg bez bolo-
vanja. Presvisnuo je ne izgovorivi nikad onu gorku koju
je stalno valjao u ustima i ne stupivi vie nogom
u gde je sve polo novim tragom. "*175 Komentiraju-
sudare "stalnih i nepromenijivih navika sveta"
sa "novinama koje su i njihov poredak donosili"
prirodnim iskustvom da je "ono to je staro i bilo
redovito na poputanje i *176 Ali ne
da u to razmatranje unese nacionalno-
historijsku dimenziju iz dizertacije: se
samo da sada na kapiju dolaze i Srbi i Jevreji sve slobodnije,
u sve broju i u svako doba dana, ne kao
nekad, o Turcima i njihovim navikama i pravima.", *177 jedi-
no "ene, u svom liku, nisu se nikad zadravale ni sedele na
kapiji, ni ni, pogotovo muslimanske". *178
zbivanjima koja su zahvatala kako "Turke"
tako Srbe pod austrougarskom vladavinom II
romanu iznosi regrutaciju u godini okupacije,
"koja je izazvala ivu uzbunu u narodu, Tur-
cima", koji su se prije pedeset godina bili pobunili pro-
tiv sultanova nizama "jer nisu hteli da obuku
kaursko odelo i na sebe kaie koji su se ukrtali na gru-
dima i tako stvarali mrski simbol krsta", pie jed-
nostrano i tendenciozno, ustanak Bonjaka
pod na otpor protiv simbolike
krsta na nizamskim uniformama. "A sad su morali da
obuku to isto omraeno 'tijesno odijelo' i to jo u slubi
cara i vere. "*179 Alihoda je jo pri prvom popisu
stanovnitva i numeriranju naslutio da li to va-
175. Ibidem, 154.
176. Ibidem, 156.
177. Ibidem.
242
178. Ibidem, 158.
179. Ibidem, 172.
bo namjerava da kupi ljude na kuluk ili na vojsku i
"Da diemo odmah bunu, mi za to vojska nis-
mo. To i Bog vidi i ljudi znaju. Ali ne moramo ni da poslua-
mo sve to nam se "*180 A kada je reg-
rutiranje 1882. "bez razlike na veru i stale", "u
Hercegovini" - pie s tenjom objektivi-
zacije zbivanja i pored nerazgovijetne identifikacije i
apsurdnog imenovanja Bonjaka - "izbio je tada otvoren
ustanak u ko"! su ovog puta pored Turaka i Sr-
bi".*181
Zbog ustanka i uspostavljena je straa na
kapiji mosta, i tu se zbila epizoda sa vojnikom
Gregorom Fedunom i "turskom opisana
potpuno u duhu
predstava o tajnovitoj i
ene sa islamskog Orijenta i doivljaja njene ma-
erotske se i u ovoj epizo-
di pokazao kao stranac koji je Bonjake muslimane
posmatrao samo poj avno, povrno, kao objekte i
u recepciji predrasuda o njihovu
svijetu, bez da prodre u njihovo izvorno
duhovno, kulturno i historijsko Kao ilustracija
njegova ili namjernog nerazlikovanja, ali
u svakom smislu doivljaja,
moe posluiti raspon imenovanja protagonistkinje
od "turske d<\"musllmanske djevojke":
"Jednog dana, nekako u vreme prola je
pored strae jedna turska Bila je u onim
godinama kada se turske devojke jo ne kriju, ali ne
idu vie ni potpuno otkrivene nego se tankom
velikom koja im zaklanja celo telo, ruke i
kosu, podbradak i ali ostavlja jo nepokriven
180. Ibidem, 174.
243
181. Ibidem.
jedan deo lica: nos, usta i obraze. To je ono
kratko vreme detinjstva i devojatva, kad
muslimanska devojka i radosno pokazuje dra
jo detinjastog a enstvenog lica koje moda
sutra pokriti fereda zauvek. "'182
U tome je bio zaplet erotsko-psiholoki mamac i
zamka, "da nita u ovoj zemlji /. ../ nije
tako zazorno i toliko opasno kao dirnuti muslimansku
enu",'183 - za hajduka Jakova u
"stare Turkinje", preko mosta u Srbiju, koje je
izvela njegova ena u "muslimansku
Pobuna protiv regrutacije u
romanu reakcijama Bonjaka, zavrava se emotivnim
opisom odlaska prvih regruta iz kasabe i naricanjem
srpskih majki, koje jure drumom za regrutima koje
"nepoznati car odvodi u nepoznatu zemlju, na nepoznata
iskuenja i poslove",'184 isto kao u scenama u
adami-oglane, djelu ritam historijske analogije
i na precizno mjestima
historijski tok egzistencije Bonjaka
slikama i epizodama iz drugoga naporednog toka koji
pripovijeda o seljacima, hajducima i
povaroenim Srbima, njihova antiturska
i antimuslimanska
je koliko je u daljnjem pripovijedanju
uzdrljiviji i tolerantniji prema austrougarskoj
vladavini u Viegradu, koja je prodorom zapadne
urbane civilizacije i kulture predstavljala
suprotnost dotadanjem duhovnom i kulturnom
razvoju, iako je i ona bila na drugom jeziku,
182. Ibidem, 177-178.
183. Ibidem, 179.
244
184. Ibidem, 192.
i okupatorska po svome osnovnom Tako
postaje jo reljefniji antiislamski stav iz kon-
cepcije i ideologije njegove dizertacije (ali i njegov
oportunizam osobito u recepciji vremena nje-
gova djela neposredno nakon oku-
pacije i suradnje s njima).
A kako je dizertaciju zavrio sa krajem turske vla-
davine i elaboracijom duhovnog utjecaja koji je ona
proizvela na razvoj Bosne i njena stanovnitva, bilo je
sasvim prirodno, da je historijsku
hroniku pretpostavljao dokumentarnost u
njenoj podlozi, da sada iznese svoje opservacije o utje-
caju austrougarske vladavine na duhovni i kulturni
razvoj Bosne, iz ugla Viegrada. "ivot u kasabi pored
mosta bivao je sve ivlji", - pie na
naestog poglavlja, - "izgledao sve i bogatiji, i
hvatao ravnomeran korak i dotle nepoznatu ravno-
teu... "'185 U dalekim gradovima, iz kojih se carevalo i
185. Ibidem, 195.
"Samu okupaciju Bosne i Her-
cegovine tretira bez ijedne
i osude, gotovo kao
blagodat narodu /komentira Kurto-
opise ovih austro-
ugarskih vremena sa naglaenom
emocijom tadanjeg opo-
zicionara, komparativno na
kraju ovo svoje izlaganje u Andri-
osobni oportunizam iz doba
Drugoga svjetskog rata pod devi-
zom iz Mosta na epi: "U je
sigurnost"./To kako gor-
nji citati tako i oni iz proglasa gene-
rala komandanta austrij-
ske vojske, kojim se te
blagodati, a koje ujedno i
navodi. Naravno, i
za njega, on nikako i ne spominje
austrijska divljatva u doba tih bor-
bi niti vjeanja i streljanja iza oku-
pacije, niti kasnije neprijateljsku i
.eksploatatorsku austrijsku politiku
u Bosni i u samom Viegradu, a ne-
posrednoj blizini na Drini,
eksploataciju ili, devastaciju
ume dragocjenog crnog bora, iako
opisuje sve do Prvoga
svjetskog rata. Ne opisuje nirazor-
nu politiku Austrije u irenju
i mrnje jednokrvnom bra-
triju vjera. O svemu torne ne
pie nita, iako pie istorijski ro-
man. Zar sve to ne dokazuje punu
nerealnost ovog njegovog knjiev-
nog djela?" "Vrlo je
njegovo gledanje /nastavlja Kurto-
na gradnju pruge
Sarajevo -Viegrad, kao blagodat
narodnu. On ne spominje ba ni je-
dnom neprijateljske impe-
245
upravljalo, vladalo je tada doba "relativnog blagostanja i
prividnog, jrancjozefskog mira", "varljive blagodeti" i "fata-
morgane od komfora, sigurnosti i kae i
dodaje s civilizacijskim prezirom: "A u bosan-
sku kasabu dopirali su od svega toga ivota XIX veka tek
izlomlfeni odjeci, i oni samo u onoj meri i onom obliku u
kome je ta zaostala orijentalna sredina mogla da ih primi
i na svoj shvati i primeni. "*186
Auz tu sliku pojavnosti otvorio je odmah refleksiju
razvoja, kao antici-
paciju onog to se dogoditi i to se pred
njegovim u doba pisanja ovog djela. Pored rada,
zarade i sigurnosti, to je bilo dovoljno da spoljni ivot
i ovde krene, pie navodnike kao
neku svoju naknadnu ogradu, "putem usavravanja i
napretka"; - "sve ostalo je potiskivano u onu pozad-
inu svesti gde ive i previru osnovna i neunitiva
verovanja pojedinih rasa, vera i kasta, i tu, prividno mrtva i
pokopana, spremaju za docnija, daleka vremena
promene i katastrofe, bez kojih narodi, izgleda, ne mogu da
budu, a ova zemlja pogotovu. "*187
Interakciju nove vlasti i utjecaja orijentalne
sredine u kojoj je uspostavljena je opisao li
namjere Austrije prema
naem narodu, radi kojih je ona je-
dino i gradila i radi koje je bila pra-
va uzbuna u Bosni /opstrukcija u
bosanskom saboru srpskih poslani-
ka pri raspravljanju i odobravanju
kredita! i Srbiji, pa i u Hrvatskoj
kod naprednih ljudi, to je sve nje-
mu vrlo dobro poznato. Valjda radi
toga o tome ne pie to je pisao svo-
je djelo u Beogradu pod
kom okupacijom pa je o to-
me bilo munasip /oportuno/, kako
mi to u Bosni kaemo. Ja ovo spo-
minjem radi toga da se uporedi nje-
govo benevolentno gledanje na
gradnju ove pruge sa gledanjem na
kojoj
svaku vrijednost i korisnost i napa-
da je radi potpuno izmiljenih in-
tencija i
209). .
186. lbidem, 195-196.
187. lbidem, 196.
246
osnovnoj kontroverzi. Pored utiska i trajnosti,
"ona je bila posredna i zato lake podnoljiva od
bive turske vlasti. Sve to je svirepo i grabeljivo u njoj, bilo
je prikriveno dostojanstvom, sjajem i osvetanim formama.
Svet se bojao vlasti, ali onako kao to se boji bolesti i smrti,
a ne kao to strepi od pakosti, bede i nasilja." A njeni
nosioci, "svojim zvanjem, koje je ovde izgledalo veliko, svo-
jom i svojim evropskim navikama, oni su naro-
du, od koga su se toliko razlikovali, ulivali poverenje i
respekt a da nisu izazivali zavisti ni stvarne kritike, iako
nisu bili ni prijatni ni voljeni. "*188 Ovim izuzimanjem
je s oportunizmom
otupljivao svoje kulturno opredjeljenje
prema austrougarskom Zapadu nasuprot otvorenog
odbijanja turskog Istoka, istovremeno
moru prisile da se ivi u toj sredini ne
samo kao mjesto psiholokog stanja svih zapad-
njaka u Bosni nego i kao vlastitu recepciju tog ivota i
duha. "... Posle izvesnog vremena" - pie on - "nisu se ni ti
stranci potpuno mogli oteti uticaju orijentalnesre-
dine u kojoj su morali da ive. "*189 To vjersko-civilizaci-
jsko gotovo rasno moralno aus-
trougarske i turske vlasti je, savla-
davao u vlastitom pristranom doivljaju i u recepciji
stanovnika Bosne i Viegrada. Iako "nije
novi ivot ostvarenje onoga to su oni u krvi nosili i
oduvek u dui eleli", mada su "i muslimani i
ulazili u njega sa mnogovrsnim i apsolutnim rezervama, ali
"tajnim i skrivenim", - se, posle ili dueg
kolebanja, preputala novoj struji, poslovala, sticala i ivela
po novim shvatanjima i
188. Ibidem.
189. Ibidem.
247
190. Ibidem, 197.
"Nije nova egzistencija bila nita manje uslovljena i
vezana od stare, turske - pie sa ogradom, ali
odmah kriterij nasilja kao osnovu svoga
sveukupnog odnosa prema turskoj vladavini, - "samo
je bila laka i ate veze i ti uslovi bili su sada daleko
i veto postavljeni da ih pojedinac nije neposredno
"Nova drava, sa svojim dobrim upravnim aparatom, uspe-
vala je da na bezbolan bez nasrtaja i potresa iz
naroda poreze i namete koje mu je turska vlast otimala nera-
cionalnim, grubim metodama ili prostom '191
objanjavao je s objektivizrnom prema aus-
trougarskoj vlasti i s kritikom prema turskoj upravi,
otvorena za sebe sva vrata u
suvremenosti pisanja djela, i njegova
onako kako se je njegov roman mogao bez
zazora i primjedbe i da je okupacija
postala stalnost nakon Drugoga svjetskog rata. U isto
vrijeme, upravo sataniziranjem
turske vladavine on je imao osiguranu srpsku, a i
hrvatsku, podrku u bilo kojem ishodu rat-
nih zbivanja. "Poroci su se kanjavali i zadovoljstva
tee i skuplje nego nekad, samo su zakoni i bili drugi
i ostavljali svetu, i u tome kao i u svemu drugom, iluziju kao
da je ivot odjednom postao iri, raskoniji, slobodniji", '192_
zavravao je svoju karakterizaciju aus-
trougarske vladavine kao reda, ali i perfidnog poretka
ispod privida obilja bogatstva i ivotnih oblika. A kao
ilustracije toga ivota kako se reflektirao na Bonjake,
"u kome su se sva zadovoljstva, koja su se dotada krala i
krila, sad su mogla da se kupe i javno prikazuju",'193
je u "Hotelu zur Briicke" iznio jednu scenu sa
191. Ibidem, 198.
192. Ibidem, 199.
248
193. Ibidem.
begovskim ''jednim begom iz
koji, "mlad, bled, pogleda, prosipa svako
koje mu donesu, nalazi manu svemu i trai kavge sa
i gostima" i "uzdie za Lotikom" uneuslianoj
ljubavi i bezrazlonoj ljubomori", *194 a uz to je
nagovijestio i Lotikin odnos sa Alibegom
''jedinim u kasabi za koga se "smatra da je uspeo da
zadobije Lotikinu naklonost, stvarno, i nezavisno od svakog
*195 Ono to su pisci austrougarskog
razdoblja samo iznosili, a oni
dva rata sa vie slika i psiholokih pojedinosti pripovi-
jedali, je animacijom izloio.
Kao i uvijek kada se iz njegova pripovijedanja
dobijao dojam da ivot i historija podjednako zah-
vataju sve stanovnike Bosne, je pravio rezove i
ubacivao epizode u podijeljenosti i suprotstavljenosti
Turaka i u njoj, o doiv-
ljavanju, shvatanju i narodne poezije i predanja,
interesu historije i suvremenosti, kao bitnu
koncepciju cjelokupnog njegova stvaranja i elju da se
ona ne zaboravi, to u ovom romanu otkriva i funkci-
ju ovog djela u zbivanjima suvremenim njegovu
stvaranju. I u petnaestom poglavlju je rakijaku
atmosferu u Zarijevoj mej hani, probila, po
isprobanom obrascu, narodna epska pjes-
ma kao evokacija nacionalno-mitske tradicije, i ago-
nalno odredila sluaoce, kao i u i estom
poglavlju romana. I ovdje je guslar Crnogorac kao i
onaj prilikom ometanja izgradnje mosta,
mrav, sirotinjski odeven", "upadljivo koji se
"pravi... nevet i ravnoduan, pa ipak se vidi da ima drugih
194. Ibidem, 205.
249
195. Ibidem, 207.
i misli i namera nego to mu izgled kazuje", pri
ne moe da savlada nacionalnu roman-
tiku u ovom opisu: "U njemu se nevidljivo rvu mnoga
suprotna i nepomirljiva a onoga
to nosi u dui sa bedom i onoga to moe da izrazi
i pokae pred drugima." I on se, kao i njegov prethodnik
iz poglavlja, "kao menja" kad se zvuk
gusala i njegova glasa sliju u intonaciji i on poklikne
uvodne stihove: "Procviljeo sitan / Tiha roso, to
ne pada na me?" a "pri tim prvim stihovima njih sve
redom, i Turke i jedan isti drhtaj
udnje i za istom rosom, koja ivi u pesmi kao i u svim
njima, bez razlike. "*196 u mikroritmu An-
etnopsiholokih antiteza i obrata i povratna
recepcija ove pjesme se u epski
agon. Ili, kako nastavlja: "To ne bio sitan
... " i veo sa svoga da nabraja
turske i srpske stvarne elje i sudbine koje se kriju iza figu-
ra o rosi i bosioku, kod slualaca se odmah dele i
razilaze suprotnim putevima, prema tome ta je ko i
ta u sebi eli, nosi i veruje.", i svi "samo gledaju u
pred sobom, gde na sjajnoj povrini rakije naziru eljene
pobede, gledaju bojeve i junake i slavu i sjaj kojih u svetu
nigde nema":197 Iako je u figurativnoj pret-
postavci pogrijeio jer je bosiok
za srpske narodne pjesme, on je glavnu ideju ove
scene o razilaznim putevima daljnjeg doivljavanja
pjesme dobro izrazio, lanac svojih his-
torijsko-nacionalnih
A zatim je bez prijelaza nadovezao nastavak o
u pripovijeci i vabica,
196. Ibidem, 212.
250
197. Ibidem, 213.
koji uz ruk uZarijevoj mejhani, gdje
sa svojom nekadanjom ljubavi slui za razbibrigu i
dumbus gazdama i begovima, da bi ga uvukli u raz-
govor o lijepoj siroti Pai iz iz je avlije
struk kalopera na Povijest o u
ovom romanu, od okrutne ale na njegov i
nare ljubavi prema njemu do tragedije kada se
ona odvede kao za starog bezdjetnog Hadi
Omera, je razvio u najljepe lirsko
poglavlje svoga romana, na zavretku na svirepi
izazov "Ubij se, kad nisi bio kadar da otme Pau od onog
i straha, kao krilat igra po
ogradi mosta iznad Drine, opasnost i sva dota-
danja gruba zadirkivanja i podsmijehe, na putu ka "svetloj
eljenoj stazi velikih podviga":198 Sve uz bogatstvo
pojedinosti koje sklapaju mozaik atmosfere aus-
trougarskog doba i ivota Bonjaka: od podatka o
Jamaica-rumu za "Bonjake u poslednjem stadiju alko-
holizma", pri ne grijei jer je sve do
godine taj naziv za ovaj narod bio iako ga
on u svome romanu, vjeran srpskoj
proskripciji toga imena, ni na jednom mjestu nije
upotrijebio; pa preko ta kazuje struk
kalopera iz ruke ("Ja venem za tobom
ko ovaj otkinuti list, a ti nit me prosi za sebe nit me puta
za drugoga");"199 preko epizode o hrabrom isamozata-
198. Ibidem, 225.
. Na pitanje da li je
postojao o kome
. \?ie jo u pripovijetkama i
Svabiaz i Mi/a i Pre/ac, je
odgovarao: "Postojao je
kako da nije, pomalo nastran i siro-
maan poznat u celoj varoi.
mi se da sam ga najcelovitije
dao u pripoveci 'Mila i Prelac'. On
je za mene isto to i modeli koje
na slikarskim platnima; svi
ti ljudi koje su majstori palete
portretisali su postojali. Tako je i
kod nas pisaca, prema torne, sve su
rnoje postojale ili su mogle
da 162-163./.
199. Ibidem, 217.
251
jnom pregaranju Hadi Omerove prve ene nerotkin-
je i njenoj i iskrenoj preporuci muu da
dovede jo jednu enu, i o podjeli "varokih Turaka"
na dva tabora o tom pitanju, - do pjesme kojom prisut-
ni uz povik "Rum za raspa1juju siromaha u
igri njegovom ljubavi sa lijepom Paom, koju su oni
izmislili: "Akam geldi, sunce zajde, / Na tvom licu jote sja
/ ne kako navodi "vie ne sja", jer se ne vezuje
uz naredne stihove: Da mi se je ogrijati / Na kraj
tebe. "*200
U "dvadeset godina pod okupacijom" od
esnaestog poglavlja nije napisao nita
zlo i nasilno o austrougarskoj vladavini, svakako i
zbog toga da napravi to razliku od onih osman-
lijskih vremena prije nje. To je uostalom proizlazilo i iz
njegovih pogleda na i kulturnu historiju
Bosne, iz samog njegova u osnovi Jer
austrougarsko doba je bilo suprotno turskome,
zapad se s njime vratio u Bosnu, s kojim je
osmanlijska vladavina svojim dolaskom, prema
isticanju, presjekla sve veze u Bosni i zaus-
tavila njen kulturni i duhovni razvoj.
Tih dvadeset godina pod austrougarskom vladavi-
nom, kae bile su "srazmerno najdui period
mira i materijalnog napretka to ga je kasaba ikad zapamti-
la", a izgledalo je po njima i "kao da nestaje
akcenata u ivotu evropskih naroda".*ZOl je i oglas na
kapiji, gdje je nekad bio prilijepljen proglas generala
o atentatu talijanskog anarhiste Lukenija na
caricu Jelisavetu proao "bez pravog razumevanja i
dubljeg Ali je posluio za njegovo
200. Ibidem, 218.
252
201. Ibidem, 227.
povezivanje historije u romanu, da se ne bi izgubila
antiturska okosnica.
I dok su djeca pronala svirepu igru sa jedinim
Talijanom u varoi ga ni kriva ni duna
Lukenijem, "jednom krugu uglednih, ljubopitljivih i neuk-
ih Turaka objanjavalo jel viegradski muderis
Husein efendija ta su i ko su ti anarhisti",'202 po starim
knjigama svoga Arap-hode,
zofski, kao o Boijem "Tako je ljudski ivot
udeen - i sam Bog jedini tako je hteo - da uz svaki dram
dobra idu dva drama zla, da na ovoj zemlji ne moe biti
dobrote bez mrnje ni bez zavisti... " "To
vai za izuzetno velike, pobone i slavne ljude. Uz svakog od
njih raste, uporedo sa njihovom slavom, i njihov krvnik i
vreba priliku, pa nekad je uhvati pre a nekad posle. "'203 I
kompozicijski i koncepcijski u okviru historijskih
evokacija kao ritmu ove hronike muderisova komenti-
ranje se svelo u sudbinu Mehmed-pae
koji je "tri sultana sluio i bio mudriji od Asafa, koji je i ovaj
kamen na kome sjedimo svojom snagom i svojom
podigo", - "od toga noa poginuo" jer
"pored sve svoje sile i mudrosti, od te dekike nije mogao
b
""'204
po 7eC1 .
Na taj vid karakterologije "Turaka
je nadovezao skepsu A1ihode "s kraja
toga i novog", kada su
pripreme za popravak mosta, kao formalno
koncepcijskog i kompozicijskog leit-motiva, idejne
teme koja se stalno ponavlja ovu raznovrsnu i
raznorodnu na okupu. Pri tome se
pokazao i historijski u jednom iskazu povodom
202. Ibidem, 229.
203. Ibidem, 230.
253
204. Ibidem.
Alihodei kako je on bio "jedan od retkih varokih musli-
mana koji nije prihvatio nita od novina i promena koje su
stranci doneli, ni u nonji, ni u shvatanjima, ni u govoru, ni
u trgovine i poslovanja", jer je upravo te godine
1900. istakrluto ime "Musliman" kao vjersko-nacional-
na oznaka ovog naroda u nudi zbog srp-
sko-hrvatskog protivljenja bosanskoj nacionalnosti,
historijski imanentnoj upravo njemu. Kao
idejno, psiholoki i kompoziciono integrativni lik, koji
traje iz turskog u austrougarsko doba i sudbi-
nom vezan za i kao "svoje glave i odvo-
jenog miljenja", odvajanja od ponaanja drugih,
i stalne sumnje u sve to je dolazilo od i u sve
to strastveno odudara od ustaljenih tokova vremena,
on je i pod ovom vladavinom "godinama ustajao protiv
svega to je vapsko i strano", ali je sada bio "pomalo
zamoren i pri se "njegova
pretvara u jetkost i njegova borbenost u
i najradije se zatvarao u pozadi
koji je nazvao tabut, tu "svoju misao o
sudbini sveta i hodu ljudskih stvari", "206 Ali nije mogao da
ne kae svoju kompozicijski misao "da ne
valja to diraju u jer "kao to danas popravljaju,
tako je sutra ruiti","207 s kojom u 1914.
godini zatvoriti radnju svoga romana i sudbinu his-
torije u njemu. A kao to je u svojim misaono-
iskustvenim identificirao tako
je i u reakciji na napomenu da od popravke
nita biti dosizao razinu knjievne
filozofije: "Zna li ti da jedna rui gradove, a kamoli
ovoliki rum. Na je sazdan sav ovaj boji dunjaluk. Ti
205. Ibidem, 234.
206. Ibidem, 235.
254
207. Ibidem.
da si pismen i ilumli, kao to nisi, ti bi znao da ovo nije
kao to su druge, nego od onih to se za boju
ljubav i bojom voljom podiu; jedno vrijeme i jedni ljudi je
grade, a druga vremena i ljudi rue, " I navodio je
sudbinu Kamenitog hana, na mjestu sada
"krmad i vapska borija svira":208 A u prilog
vjerovanju da je "poslije sevap sagraditi
i grehota dirati u nju", pripovijedao je
legendu kako je prva postala kada, po
Allahovu nalogu, "rairie krila i svijet stade da
prelazi preko njihovih krila","209 Ali njegova skepsa u
tome vremenu i bila je gluha: "Svi
su ga sluali s podsmeljivim ljubopitstvom i prividnom
panjom, ali niko u kasabi nije delio njegovo miljenje ni
imao razumevanja za njegov pesimizam ni njegove zle slut-
nje koje ni on sam nije umeo da objasni i potkrepi dokazi-
ma". "210
Takav je, jetko i zloslutan, ostao
i kad je Austrija graditi eljeznicu"
kroz Bosnu, o se i strategijskom
mnogo pisalo u svijetu, navodi dvostrano
a u kasabi se sve pojavljivalo "pod posve beza-
zlenim, vidom", u smislu "novih izvora
zarade za mnoge","211 mada "to nije vie /bilaj ona laka,
sigurna i bezbrina zarada iz prvih godina posle okupacije",
korigira prethodne slike obilja isticanjem
skakanja cijena robi i naglim propadanjem onih koji
su se obogatili na okupacije,"212 A kad je
eljeznica proradila "leva obala, i sa njom most, potpuno
su umrtvljeni":213 Na isticanje brzine putovanja
208. Ibidem, 236.
209. Ibidem, 237.
210. Ibidem.
255
211. Ibidem, 239.
212. Ibidem, 240.
213. Ibidem, 241.
eljeznicom, "nepoverljivi, svojeglavi" Alihoda, i
i psiholoki najpotpuniji lik,
odgovarao je jetko: "Ako ide u dehenem, bolje ti je da
ide polako; /. ../ ti si budala kad misli da je vabo pare troio
i mainu proveo samo zato da bi ti mogao bre putovati i
poslove svravati. Ti vidi samo da se vozi, a ne pita se ta
maina i osim tebe i takvih kao to si ti. "*214
Uprkos tome svijet je "odlazio joo./ i sada na most i sedeo
na kapiji, /. ../ ali je putovao pravcem i na koji su ga
nova vremena", komentirao je mulab-
Nova vremena). "1 brzo se i lako jsvi-
jet! pomirio sa milju da put preko mosta ne vodi vie u svet
i da most nije ono to je nekad bio: veza Istoka sa Zapadom",
zavravao je svoju misao o historijsko-civi-
lizacijskom prijelomu koji je donijela Austro-Ugarska
u Bosnu, i stvarnom utjecaja turske vla-
davine na njen duhovni i kulturni razvitak, koji je
ostao prisutan jo jedino u Bonjaka. "A most je i
dalje stajao, - zavravao je na isti i ovo
poglavlje uvijek kada je ostajao bez daljnih
komentara, i kada je prethodno pripovijedanje ostavl-
jao otvorenim da rezonira u -" onakav kakav je
oduvek bio, sa svojom savrene zamisli i
dobrih i velikih ljudskih dela koja ne znaju ta je starenje ni
promena i koja, bar tako izgleda, ne dele sudbinu prolaznih
stvari ovoga sveta. "*215
"Ali tu pored mosta, u kasabi sa kojom ga je sudbina ve-
zala", - nastavlja u prijelazu,
svoje pripovijedanje u sedamnaestom poglavlju, -
"dozrijevali su plodovi novih vremena. " Ti plodovi"novih
vremena" nisu, bili savrenije gazdovanje i
modernije obrada zemlje kao kod nego je
214. Ibidem, 241-242.
256
215. Ibidem, 243.
bila "godina 1908. i s njom veliko uznemirenje i neka mukla
pretnja koja od tada nije vie prestajala da pritiskuje kasa-
bu", se sve vie da govori o politici",*216 kae on, da
bi u toku pripovijedanja izdiferencirao ko su bili no-
sioci negodovanja prema
politici austrougarske vlasti, a ko njene pristalice, i na-
stavio tako vlastitu koncepciju o viestoljetnom ivotu
u Bosni i odnosima u njemu. "U Sarajevu su osnovane
verske i nacionalne stranke i organizacije, srpske i muslima-
nske", - pie on od sada Bonjake vjerskim
imenom, a ne "Turcima", i odnos samo
ova dva naroda kao da Hrvata nije ni bilo, - "a
odmah zatim osnivani su njihovi pododbori u kasabi. U ka-
sabu su stizali novi listovi koji su pokretani u Sarajevu. Os-
nivane su i drutva. Prvo srpska pa musli-
manska i, na kraju, i jevrejska. "*217 U atmosferi nacional-
nog novih knjiga i ideja koje su donosili stu-
denti iz i Praga, je, moda naknadno,
i koncesiju novoj Jugoslaviji,
"mlade kalfe", "trajk" i broure o socijali-
zmu i proletarijatu. Au tome kontekstu "seljacima je go-
voreno o agrarnom pitanju, o kmetovskom odnosu o
kim zemljama".*218 Rezultat tih "novih vremena" bio je
"Ljudi su da se dele i okupljaju, odbija-
ju i po novim merilima i na novim osnovama, a
snagom starih strasti i drevnih nagona. "*219
Nakon promjene na prijestolu u Srbiji 1903. i prom-
jene reima u Turskoj osjetio se "ivlji rad i pritisak
vlasti", a "policija je hapsila i kanjavala globom
zbog neopreznih izjava i zabranjenih srpskih pesama",
konkretizirao je ovu situaciju previ-
216. Ibidem, 244.
217. Ibidem.
257
218. Ibidem, 245.
219. Ibidem, 246.
ranja. "Velik beo plakat", "prilepljen na kapiji, ispod same
sa turskim natpisom" nije bio za samo dra-
ove uzburkane atmosfere, nego je bio i
govor slika, saetak historijske sudbine Bosne, a
Alihoda pred tim plakatom, koji je sluao njegovu
sadrinu "jer proglas nije bio i na turskom jeziku i hoda
nije umeo da ga je predstavljao turs-
ki atavizam i tvrdokornost u njemu i narodu kome je
pripadao sa svom svojom Ali je pred-
stavljao i evokaciju prevrata 1878. u sumi doivl-
jaja posljednjeg "turskog" nasilja i
od nosioca "crvenog krsta" kao nes-
hvatljivog humanog obiljeja:
"Alihoda oseti kako ga zabride desno uho ispod
bele ahmedije, i kao da je bilo, mu pred
sa Karamanlijom, ono nasilje koje je tada nad
njim izvreno, pa crven krst kako pliva u suzama,
dok njega vapski vojnik paljivo otkriva, pa beD
plakat sa ondanjim proglasom na narod. "'221
Nakon teksta proglasa, u rasponu od isti-
canja pozitivnih tekovina austrougarske vlasti ("da su
namjesto sile i zuluma stupili red i sigurnost, da se rad i
ivot nalaze u stalnom razvitku, da se uticaj
umnoene obrazovanosti pokazao i da se pod zatitom
uprave moe svak plodovima svoga rada veseliti") i
odluke o "konstitucionalnih ustanova",'222
garancija ravnopravnosti, ''jednakoga
prava sviju pred zakonom: sudjelovanje pri donoenju
zakona i u upravi zemlje; jednake zatite sviju vjeroispovi-
jesti, jezika i nacionalne svojstvenosti"'223 - je
izrazio reagiranja prisutnih. "Pred unutarnjim
220. Ibidem, 247.
221. Ibidem.
258
222. Ibidem, 248.
223. Ibidem, 249.
pogledom" Alihodi se da "ili ne vidi
nita ili vidi neto to ne razume i to ne sluti na dobro", da
bi sve to relativiziralo u spoznaju da "u ovom ivotu
nita nije i svako je "da i
zemlje i pokrajine, a sa njima i ivi ljudi i njihova naselja,
idu od ruke do ruke kao sitna para, da pravoveran i dobron-
ameran ne nalazi na zemlji mira, ni onoliko koliko mu
za njegov kratki vek treba, da se njegovo stanje i imanje
menja nezavisno od njega i protivno njegovim eljama i
najboljim namerama".225 Kad je zavrio u
konom kaputu" je zavikao da ivi "Njegovo
na Car!" " - iviooo! - viknu onaj Ferhat to pali
optinske fenjere, kao " Anasuprot tome odobra-
vanju, "svi se ostali u istom trenutku "Jo
nije dobro ni pala toga dana kad je veliki beli proglas
pocepan i u Drinu. .Sutradan je uhapeno nekoliko
srpskih pod sumnjom da su oni to ... "226
Po ustaljenom strukturno-kompozi-
cionom modelu da sva ivotna zbivanja u
kasabi ili se zavravaju na na Drini, i
sada, kada su se jedinice po seli-
ma du srbijanske granice, su i tajanstveni
radovi na mostu, to je izazvalo mrko podozrenje
Alihode je otkrivanje ove tajne
ispripovijedao na historijski i misaono na-
u skladu sa svojom dizertacijskom predstavom
Bonjaka i sa koncepcijom samog romana. Obavje-
tenje da se most zapravo minira u vojne svrhe rekao je
Alihodi jedan beg iz sa
imenom uz koje se u srpskoj
224. Ibidem.
225. Ibidem, 250.
259
226. Ibidem.
227. Ibidem, 252.
historiografiji vezivao pojam izdaje, dok se na drugoj
strani prihvatanje islama od strane Bosanaca karakte-
riziralo kao irenegatski,
u odnosu na "vjeru pradjedovsku". Taj Muhamedbeg
"sluio je vojsku u ostao tamo kao
Liingediener, i doterao do jeldvebela". *'227 A da knjievni
cinizam konformizma i izdajnitva bude jo
je u zagradi napomenuo da je taj beg "bio unuk
onog emsibega koji se posle okupacije zatvorio u svoju
i presvisnuo od jada, i koji se i danas spominje
starim Turcima kao primer moralne i
doslednosti":228 Na njegovo zaobilazno objanjavanje
prirode radova na mostu Alihoda je imao samo jedno
pitanje koje se, nasuprot vojnom pragmatizmu, irilo
u prostorima etike dobrog djela za Boiju
milost: "Ama sve je to lijepo, dobar si ali znaju li oni
da je ovo vezirov hair, da je za duu i za boji hator
i da je haram i kamen sa njega odbiti?"*'229 Na to je lice
bega - feldvebela, u ulozi ivog primjera za
negativnu karakterologiju Bonjaka, dobilo "neki lukav
i izraz, slep, gluh, kakav ljudi mogu da
steknu samo dugogodinjim radom u drevnim i trulim
administracijama, u kojima se diskrecija odavno izrodila u
bezdunost a poslunost u da bi odmah
zatim uzeo izgled "one nasmejane vedrine u kojoj se
i turska sastaju i meaju kao dve
vode", *230 Prema zbunjenom Alihodi ostajao je
228. Ibidem. A kada je 1972. go-
dine bio u posjeti Viegradu, An-
je pokazao Ljubi ta-
danjeg predsjednika Hi-
lmyu i rekao: li
se Semsibega iz romana
Na Drini .. .! Ovaj
je njegov potomak. Pogledajte sa-
mo kako je gizdav i
u svemu. Kako taj urne lepo da me
On bi mogao da pristane
kao visoki dvorski dostojanstvenik
u kojoj god zapadnoevrop-
skoj zemlji." 176.!.
229. Ibidem, 254.
230. Ibidem.
260
i jednaki most", napisao je na kraju razvi-
njegovu sliku iznad "nemirne povrine Drine", kao
da je svoje pravo lice i prikrivenu a sutin-
sku namjeru pripovijedanja, koja se nalazila iza
hronike, naglo zakrivao velomi izrazom filo-
zofskog razmiljanja o trajnosti velikih
nasuprot vremenitosti zbivanja mjerenih ivotima
pojedinaca i naroda.
Poputanje zategnutosti oko "aneksione krize" An-
je sagledao, kao i uvijek kad se radilo o krupnim
i velikim potresima u romanu, u
dva naroda u Viegradu. "... Ono nije done-
la istinsko smirenje duhova ni kod Srba ni kod muslimana u
kasabi", - pisao je on jedne nacionalnim a
druge vjerskim imenom u slijedu svoje dizertacijske
ideologije i jugoslavenske prakse - "ostavilo je
samo skriveno kod jednih a talog nepoverenja i
straha od kod drugih. "*231 Tu vjekovnu dife-
rencijaciju, koju je on do maksimuma hipostazirao i
izdvajao te psiholoki prave-
od nje historijsko i
on je kao bitnu strukturu svoga djela koja se filozofski
prelama na mostu i u kasabi, isticao ne samo u ago-
nalnim i antagonizmima nego i u
kim pojedinostima kulture i drutvenog ivota: "Te go-
dine otvorene su dve banke, srpska i muslimanska", pie
on:
232
U drutvima, kafanama "gramofoni
struu i krete turske mareve, srpske rodoljubive pesme ili
arije iz opereta, prema gostima za koje svira-
ju":233 A kao primjer tradicionalne
231. Ibidem, 256.
232. Ibidem.
261
233. Ibidem, 257.
identifikacije Bonjaka iznosi kako "varoke
age i efendije" na kapiji komentiraju novinske vijesti o
tursko-talijanskom ratu: "Lakomo sluaju ta se pie po
novinama o mladom i turskom majoru Enverbe-
gu, koji bije !talijane i brani sultanovu zemlju kao da je po-
tomak i /.../ i duboko i iskreno strepe za
sudbinu daleke turske pokrajine u Africi. ","234, pie
u nastavku pripovijedanja kratko: "1 tako je
dola jesen 1912. godine, a zatim 1913. godina, sa balkan-
skim ratovima i srpskim pobedama. "'235 Da bi te
psiholoki-emocionalno razvio u odjecima
kod stanovnika kasabe, sa referencom na vremena
turskih represalija u prilikama:
"Pre nego to su pismeni ljudi mogli da se ra-
zaberu u novinskim vestima, rat
Turske i balkanske drave je izbio
i krenuo svojim drevnim putevima preko Balkana. A
pre nego to je svet pravo shvatio smisao i zamaaj
rata, on je stvarno zavren pobedama srpskog i
oruja. l sve se to zavrilo daleko
odavde, bez ognjeva po granici, bez jeke topova i bez
glava na kapiji. "'236
U duhovima mjetana su fIti izazvali
oluje /s jedne strane/ zanosa i /s druge/ naj-
dubljih potitenosti", Jer je i to, pie
dosljedno svoju viziju historije, liU kasabi primljeno sa
potpuno suprotnim i kod Srba i kod muslimana,
jedino po snazi i-dubini njihova su bila moda jed-
naka. su prevazili sve nade jednih, a sva straho-
vanja drugih izgledala su opravdana", pisao je s
nagovjetajima, kao i uvijek kada bi doao do ivice
234. Ibidem, 257-258.
235. Ibidem, 258.
262
236. Ibidem, 259.-
otvorenosti, da bi to sve u kretanje his-
torije na ovim prostorima: "elje koje su stotinama godi-
na letele pred sporim hodom istorije, sad nisu vie mogle da
je prate i stiu u njenom letu na putu naj-
smelijih ostvarenja. "*237
Historijsku sudbinu Bonjaka je na ovom
mjestu doveo do dramskog preokreta
kada je "siva srpska peadija" zamijenila turski asker
du cijele granice Bosne i Sandaka, je
nestalo Austrije, Turske i Srbije, a
turska granica "povukla se odjednom za vie od hiljadu
kilometara, negde tamo iza Jedrena":238
Za most na Drini, koji je u ovom romanu od
ka simbolizirao Bonjake, i kako ga treba knjievno
njihovo i njihov kulturni i poloaj,
pie "ova promena je bila presudna". Njegova his-
torija i njegova sudbina zapravo je alegorija bitka i eg- .
zistencije Bonjaka. veza sa Sarajevom umr-
tvila je, kao to smo videli, sve njegove veze'sa Zapadom", -
pripovijeda sa dubinskim recep-
cije, - "a sad je prestala i veza sa Istokom. Upravo
taj Istok, koji ga je stvorio", - sputa sondu u
podtekstualnu razinu svoga izlaganja, srnu sutinu
mosta kao predstave nastanka, i histo-
rije ovog naroda - "i koji je do jo bio tu, istina prodr-
man i ali stalan i stvaran kao nebo i zemlja, sad je
kao ... " "Veliki kameni mosr, - potcrtava
jo jedan put njegovu drutveno-komunikacij-
sku ulogu s podrazumijevanjem i analo-
gijom istovijetnosti, - "koji je po zamisli i pobonoj odluci
vezira iz trebalo da spaja, kao jedan od
imperije, dva dela carevine, i da 'za bolju ljubav' olakava
237. Ibidem.
263
238. Ibidem, 260.
prelaz od Zapada na Istok, i obrnuto, bio je sada stvarno
i od Istoka i od Zapada i preputen sebi kao
nasukani brodovi i naputene bogomolje." Ali se na kraju
odlomka, kao i uvijek, ispravlja, svoj kom-
parativan doivljaj na razinu alegorijske
slikovne i konkretne pojavnosti, i
zavrava poznatom temom smirivanja u
koj trajanja: "Ali on je stajao jo isti onak-
av kakvog ga je video veliki vezir pred unutarnjim pogledom
sklopljenih i kakvog ga je ostvario njegov neimar:
lep, trajan, iznad svih promena. "*239
Most, i Bonjaci kao unutarnji simbol, ostaje tako
kao gola izraz ljepote u duhu, transcen-
dentalno postojan, ali ispranjen svojom
neposrednom i konkretnim bivstvo-
vanjem, ulogom u ivotu i vremenu.
Dubinska podtekstualna dimenzija ovog simu1tan-
iteta doivljaja i pripovijedanja nastavlja se,
dalje.u otkrivenim rasprava-
ma "potitenih varokih muslimana starijih ljudi" iz sre-
dine 1913. godine, koji sa komentiraju
geografsku kartu sa podjelom Balkanskog
poluostrva, u prikriveno zluradoj inter-
pretaciji njihova stanja i raspo-
loenja: "... Turska vlast se !u njihovu djetinjstvu!
pruala od Like i Korduna pa do Stambola, a od Stambola
sve do pustinjskih granica dalekog i nepro-
hodnog Arabistana". "A 'turska vlast' - napominje
sa akcentom za nemuslimanske - "to je velika,
nedeljiva i neunitiva zajednica Muhamedove vere,
sav onaj deo zemnog ara 'gde ezan Pamte oni za
svoga vijeka kako se ta vlast iz Srbije u
239.Ibidem.
264
Bosnu, pa iz Bosne u Sandak, ali sada su evo doivjeli
"da je ta vlast" odjednom otplasnula i "povukla se negde
u nedogled, a oni su ostali ovde, kao vodeno bilje na kopnu,
prevareni i ugroeni, preputeni sebi i svojoj zloj sudbini",
nastavlja a u sagledu njegova naziranja na his-
toriju turske vlasti i bosanskih "Turaka" njegove
koje su izraz stvarne psiholoke atmosfere toga vre-
mena i pisaca, dobivaju
u vertikali djela prizvuk neke zasluene tragike, kao
posljedice praroditeljskog grijeha, vjerskog i kul-
turnog odbjeglitva i identifikacije s
"turskom vlasti", a poloaj u kome su se nali on psi-
holoki otkriva kao stanje nedoumice vjere u
Boije i racionalnog
objanjenja svega to se dogodilo: "Sve je boje davanje,
i sve je to, nesumnjivo, odredbama bojeg
promisla, ali je teko da shvati sve ovo... "*240
U koncepciji suprotstavljenosti vjerskih i historij-
skih interesa i sinhronitetu nacionalne
je opisao kako, nasuprot ovim danjim razgov-
orima "potitenih varokih muslimana", do u kasne
sate, sede na toj istoj kapiji iz srpskih i pevaju
glasno i prkosno pesmu o srpskom topu, a niti ih ko globi ni
kanjava":241 I to je slika: na mostu vezira
srpskog porijekla, koji su njihovi starenici ruili kao
emanaciju turske vlasti, a na njemu razgovore vodili
viegradski Bonjaci, koji su prihvatili "tursku" vjeru i
njihovu upravu kao svoju, sjede sada srpski
luk mitsko-nacionalne svijesti. Kao nas-
tavak te historijske linije srpskog ideala i suprotstav-
ljanja uvodi temu tzv. Mlade Bosne, naciona-
240. Ibidem, 261-262.
265
241. Ibidem, 262.
omladine koja je u Srbiji gledala pijemont uje-
dinjenja: tim su se i stu-
denti i koji su dolazili iz Sarajeva da "omrknu ovde
na kapiji, ali ne osvanu sutradan u kasabi, jer ih viegradski
prebacuju kanalima u Srbiju". *242
U nastavku pripovijedanja je zapravo, s
patosom iznio genezu ove
omladinske tajne organizacije, uz apoteozu
njenim idejama, kojima se i sam
kao priklanjao, a kojima nije bilo mjesta
za Bonjake kao autohton bosansko-slavenski narod
islamskog kulturnog kruga, koji je s dubokim
animozitetom idejno-historijski odbijao. Preko ljetnog
raspusta dolazili su u kasabu sarajevski gimnazijalci te
"pravnici, medicinari, filozofi sa univerziteta iz Praga,
Graca i Zagreba",*243 pripovijeda a u njegovim
iskazima se jasno vidi njihova
koncepcija i pravoslavni zanos rtve za nju.
Jer, "poneseni o pravu naroda na slobodu i pojedinca
na uivanje i dostojanstvo", "oni donose slobodoumna
shvatanja drutvenih i verskih pitanja i zanos oivelog
nacionalizma, koji je u poslednje vreme, posle srp-
skih pobeda u balkanskim ratovima, porastao do opteg
verovanja, akod mnogih do elje za delom
i rtvovanjem":244
U zanosu, ponesen
vie emocijama apoteoze i rekvijema ali i
vlastitim pragmatizmom s
kojim je mogao stupiti i u poslijeratni ivot, je
odstupio od prikazivanja i izraza, i II
podignutom tonu identifikacije, sa izvjes-
242. Ibidem.
243: Ibidem, 263.
266
244. Ibidem, 264.
nomiskustvenomobjektivacijomi zadrkomiz starijih
godina, on je iznio svoj pogled na ove pot-
puno u stilu Knjievnog juga i egzaltirane lite-
rature o ovom predmetu koja se ideoloki uklopila u
sistem Drave SHS i estojanuarske kra-
ljevske diktature jugoslavenskog unitarizma, bez
Bonjaka.
"... Oni su da misle kako da sude o svemu
slobodno i oni su smeli da govore ta
i za mnoge od njih te su bile isto to i dela,
one su zadovoljavale njihove potrebe za
. junatvom i slavom, i razaranjem, a nisu
za sobom obavezu na delanje ni neku
vidljivu odgovornost zbog pisao je on i
nastavljao: "Teko je zamisliti opasniji da se
u ivot i sigurniji put ka izuzetnim delima i ka
potpunom slomu. Samo najbolji i
njima bacali su se zaista sa fanatizmom fakira u
akciju i tu sagarali kao muice, da bi od svojih
vrnjaka odmah bili slavljeni kao i
svetitelji (jer nema narataja koji nema svoje
svetitelje) i podizani na pijedestal nedostinih
uzora", "245
Tako je prividno ali sa
stvarnim pronican-
je ovoga omladinskog nacionalizma.
istovremeno ovu omladinu sa srpskim
akcentom u zavrni tok historije Bosne, je svo-
dio i svoju hroniku i ideologiju svoje teze u zavrnicu
svoga djela. "Ovaj narataj", - je svoju
opservaciju sa prividnom distancom, - " koji sada pre-
tresa filozofSka, drutvena i pitanja na kapiji, pod
245. Ibidem, 266.
267
zvezdama, iznad vode, samo je bogatiji iluzijama; u
svemu drugima. Ion ima i da pali prve vatre
jedne nove civilizacije i da gasi poslednje plamenove druge,
koja dogoreva." Ali je zavrio sa patetikom njihovih
vlastitih pjesama u prozi, ispunjenih mistikom ideala i
rtve: "Ono to bi se za njih moglo kazati, to je: da
nije bilo odavno pokoljenja koje je vie i smelije matala i
govorilo o ivotu, uivanju, i slobodi, a koje je manje imalo
od ivota, gore stradalo, tee robovalo i vie ginulo nego to
stradati, robovati i ginuti ovo. "*246 Da bi ovom kontek-
stu dodao na kraju sliku mosta, ovog puta ispunjenog
novom sadrinom, naponom ovog narataja
kao u prvobitno njegova
tvorca "Sve je izgledalo kao uzbudljiva i nova
igra na ovom drevnom mostu koji se na julskih
belasao mlad i nepromenljiv, asavreno lep i jak, od
svega to vreme moe da donese i ljudi da smisle i "*247
Nakon ovog patosa, u devetnaestom
poglavlju se interpretacija omladinske psi-
hologije nastavlja ex ponto, ali u obliku
dijaloga zastupnika i
ideja njima, te dvojice njihovih neto
drugova, u kome se rasprave konkretiziraju i
na historiju i poloaj Bonjaka kao glavnog pripovje-
toka Na Drini Tako je historijsku
evokaciju, u modernom o turskoj i aus-
trougarskoj vladavini izrazio u
pjesnika "Od
poziva: 'Svaki svoga ubijte subau!' rjeavaju se socijalna
pitanja na Balkanu putem nacionalnih pokre-
ta i ratova. I sve ide savreno od manjega ka
246. Ibidem, 266-267.
268
247. Ibidem, 267.
od regionalnog i plemenskog ka nacionalnom
dravotvornom. Zar nisu nae pobjede na Kumanovu i
Bregainici u isto vrijeme pobjede napredne misli i
socijalne pravde?"*248 A u dijalogu svoga istov-
jetnika Tome Galusa, "pesnika i govorni-
ka, suparnika i njegova kolskog druga
Fehima pod kojim se imenom podrazu-
mijeva kontaminacija Murata i Fehima
kasnijeg profesora. orijentalistike na
Univerzitetu u Beogradu, je izrazio svoje
shvatanje o Bonjacima kao nastavak svoje doktorske
dizertacije,ali ovaj put sa dodanim austrougarskim
razdobljem i sa rezimeom historije utjecaja turske vla-
davine na njihov duhovni razvoj. Ovaj portret i auto-
portret je uradio s realizmom, sa
mnogo i pojedinos-
ti, s ciljem da dade to uvjerljivost njihovim pog-
ledima na ivot i politiku, a s tenjom da u tom dijalo-
gu do izraaja shvatanje karakterologije Bonja-
ka i njihove sudbine u suvremenosti i
Tako je ilustrirana dizertacija u obliku
ovog romana-hronike dobila na kraju svoj epilog i
"Galus je pisao stihove i bio aktivan revolu-
cionarnih organizacija",*249 pisao je
o sebi u ovom liku. "... A je
gord i kao pravo begovsko *250 - za-
je svoj kontrapunkt, da bi
ga nastavio u izboru studija ove dvojice maturanata:
"Galusov otac bi eleo da mu sin lu studira tehniku,
a sin bi hteo da ide na filozofiju", *251 dok je
248. Ibidem, 272.
249. Ibidem, 275.
269
250. Ibidem, 274.
251. Ibidem, 275.
"da dobije dravnu stipendiju dabi studirao
orijentalne jezike u "Galus mu dokazuje da
pogreiti ako uzme orijentalistiku","253 a sve njegove ide-
je, rasprave, dokazivanja, u prilog tome
predstavljaju konkretizirane teze o Bonjacima iz An-
dizertacije, produene u suvremenoj romanti-
viziji o dravi Junih Slave-
na. I dok Gaius govori, ovog puta kao i tada ije-
kavski, na drugoj strani uti i razmilja u
predstavljanju.
"- Tu se vi muslimani, begovski sinovi varate",
Gaius svoju sociopsiholoku i kul-
turnohistorijsku analizu, mu se vjerskim
imenom, da bi sam na drugom mjestu istog
poglavlja izdiferencirao naziv "Turci" novim
oblikom "Osmanlije","254 jer otkako nema Turske na
granici Bosne, ni u romanu nema vie "Turaka", pa
nastavlja:
" Zbunjeni novim vremenima vi vie ne
pravo i potpuno svoje mjesto u svijetu. Vaa ljubav
prema svemu to je orijentalno samo je jedan savre-
meni izraz vae 'volje za za vas su
ivota i miljenja najue vezani sa jednim
drutvenim i pravnim poretkom koji je bio osnov
vaeg vjekovnog gospodstva. I to je razumljivo. Ali
to ne nipoto da vi imate smisla za orijentalis-
tiku kao nauku. Vi ste orijentalci, ali se varate kad
mislite da ste pozvani da budete orijentalisti. Vi
uopte nemate zvanje ni prave sklonosti za nauku.
- Vidi!
- Ne, nemate! /. ../ I kad to tvrdim, ja ne kaem
nita uvredljivo i nepovoljno. Naprotiv. Vi ste jedi-
252. Ibidem, 276.
270
253. Ibidem, 277.
na gospoda u ovoj zemlji, ili ste bar bili to; vi ste
kroz irili, ili branili to svoje
gospodstvo, i knjigom, pravno, vjerski i
to je od vas stvorilo tip ratnika,
i vlasnika, a ta klasa ljudi nigdje u svijetu ne njegu-
je apstraktne nauke, nego to preputa onima koji
nita drugo i nemaju i ne mogu. Za vas su pravne
studije i privreda, jer vi ste ljudi konkretnih znanja.
Takvi su uvijek i svuda ljudi iz
klase. *255
A na primjedbe da to "da
ostanemo i da "mi danas nismo
klasa", GaIus odgovara
"- Niste, razumije se da niste. Prilike koje su od
nekad to to ste izmijenile su se odavno, ali
to ne da se i vi moete mijenjati istom brzi-
nom. To nije prvi ni posljednji da jedna
drutvena klasa izgubi svoju podlogu, a da ona
ostane ista. Pogodbe ivota se mijenjaju, a jedna
klasa ljudi ostaje ono to je, jer samo takva moe da
postoji, i takva i propada' *256
254. Ibidem, 284.
255. Ibidem, 277-278.
256. Ibidem, 278. "Svoje pravo
miljenje o muslimanima i svoje
tendencije o njima Isvodi
svoju raspra-
vu o idejnoj podlozi Na Drini
je! otkriva u
dijalogu dvojice studenata, Galusa i
i teoretski ih obra-
zlae kako se nie navodi. Gaius
predstavlja i i intelektualno
samog iako on nastoji, ne
znam zato, da to prikrije njegovim
vapskim porijeklom, i iako je poz-
nato da je on to ime dao sebi u
najraniJIm pripovijetkama /"Ex
ponto"I." Ito je podatak/o
To se uostalom vidi po biografiji
Gaiusovoj IOoJ, istina nimalo skrom-
noj kad sam o sebi onako pie, ali
koja predstavlja jasno samog
po iznesenim detaljima
kao i po tome to je on bio tada u
Viegradu jedini takav stranac
'katolik-Hrvat'. treba
da predstavlja miljenje i ra-
spoloenje tadanje muslimanske
inteligencije, pa je zato u njemu
'sve ugueno i prigueno'." /Kur-
209./. "Zato je izabrao
ba takvog predstavnika konzerva-
271
Akad se pojavio mjesec i osvijetlio sa turskim
napisom na mostu razgovor je okrenuo prema onom
tivca i 'begovskog sina', koji ne
shvata ni irinu nacionalne misli, ni
kulturni ni drutveni progres, kad
je dobro znao da je bio vrlo lijep
broj muslimana kulturno i dru-
tveno naprednih, nacionalno vi-
soko svjesnih koji su
najaktivnije u revolucionarnom
pokretu ondanje omladine, odu-
evljeni do te mjere da su vrili
atentate, da su hapeni, i
slati u logore; oni su i u
I Svjetskom ratu za nacionalnu slo-
bodu i krv su svoju liIi i
u balkanskim ratovima i ranije u
komitskim - i protiv
istovjernih Turaka? Ipita se
stvarnu
istinu o ovom liku, i nje-
govoj generaciji,
njegovu sudbinu sve do njegove
smrti!. Ta generacija u svojoj
i kasnije, napredna muslimanska
inteligencija su vrlo
brojno i u Drugom sVjetskom ratu
kao borci i ilegalci Narodno-oslo-
pokreta, dok se je
nalaziq u dubokoj pozadini,
u punoj sigurnosti ova
dva svoja djela i mirno
razvoj sudbonosnih za
cio svijet i za nas Utoliko
je markantnije to je ba
odabrao ovakav tip intelektualca -
kad se i to zna da je u
ono doba bio jedini, ba tako kolo-
vani Bonjak, drug,
Murat Taj pravi potomak
stare begovske porodice bio je onda
i kroz cio ivot vrlo napredan. Kao
napredne revolucionarne
omladine bio je 1914. godine
zatvoren i optuen od austrijskih
vlasti. Bez imetka, iako beg, svojim
radom zasluivao je nasuni hljeb.
Bio je i kasnije direktor
Srpske banke sa kapitalom i
upravom Srba pravoslavnih u
Viegradu. Kao istaknuti antifaista
bio je zatvoren i zvjerski ubijen od
ustaa u Travniku. I.. J U svakom
!komentira And-
ovog lika
u tome razloge nega-
tivne vjersko-nacionalne namjere
kao jo jedan dokaz inte-
gralne ideologi-
jel imao je u Muratu mnogo
realniji i za kroniku vjerniji tip
muslimanske inteligencije. Iz sli-
citata i analize se
da je takvog
uzeo samo radi tendencije da to
impresivnije dokae
da se muslimani uopte mogu pri-
lagoditi savremenim idejama
nacionalnog i drutvenog napretka,
ni oni kolovani, nego da
'moraju propasti' ako im on
'dubokoumnim' svojim
obrazlaganjem, i bez imalo suz-
drljivosti 'kree im to u lice'. Istina
on, o tome ponegdje i
opreza radi - kao i uvijek veli da se
to odnosi na begovske sinove i
begovsku klasu, ali ove karakteris-
tike koje daje kao uzroke svemu
tome: konzervativnost, orijentalni
mentalitet i ivota, zaostalost
u zapadnom smislu itd., sve su one,
prema svojstvene svim
muslimanima i on ih, rekosmo
samo tako i tretira kroz sve svoje
knjige. On nastoji da
primi ba tako miljenje, jer za
i sam veli da on
uopte nije begovski sin, nego sin
dravnog slubenika, kadi-
je /erijatskog sudijel, koji, dakle,
nema 'ni ni dirluka' nego
272
koji ga je podigao, pri je "Galusov glas bio mnogo
i izrazitiji", jer je govorio saetim formulacijama
ivi od svog rada, od svoje plate."
Ali najbolje govore o tome /izd-
vaja u prilog svojim zak-
kratki izvodi i
citati: Gaius, recte -
da studira orijentalis-
tiku, jer 'vi begovski sinovi'/.. .! 'va
ivota i milje-
nja'!.../'vaa ljubav prema svemu to
je orijentalno'/...fne nipoto
da vi imate smisla za orijentalistiku
kao nauku',/.../'vi uopte nemate
zvanja ni prave sklonosti za
nauku'. Preneraenom Bahtijare-
zbog ovakvih i uvreda,
Gaius, i na koji najbol-
je kazuje pravu kolu njegova
vaspitanja, odgovora: 'I kad to
tvrdim, ja ne kaem nita uvredlji-
vo i nepovoljno' i ga on
obrazlae to time to su od
njih stvorila.. .'tip ratnika i vlasnika'
koji... nigdje u svijetu ne njeguje
apstraktne nauke nego to preputa
onima koji nita drugo nemaju i ne
mogu. Da ne govorim o
sociolokom apsurdU ove posljed-
nje njegove tvrdnje i da ne iznosim
nebrojene dokaze iz kulturne istori-
je da su vrio brojni bili li
danas jo jesui iz klasa
feudalnih i visoko
kulturni, te da su dali ogroman
doprinos optoj kulturi
va, jasno je, da pod ratnici-
ma i vlasnicima lod - vlasti
misli na muslimane kao kolektiv,
jer su oni to kroz vijekove u turskoj
teokratskoj dravi bili, a ne samo na
klasu begova, aristokrata, za koje
turski zakoni nisu ni znali, nego
samo priznavali sposobnosti
bez obzira na porijeklo. I u Bosni je
velikbroj begova nastao tim putem.
Gaius dalje 'dokazuje'
i zabezeknutom da
ovakva klasa ljudi', sa ovakvim
osobinama i mentalitetom mora da
...'propada', jer...'vi se ne moete
mijenjati istom brzinom' kao to su
se... 'odavno izmijenile prilike koje
su od vas nekad to to ste'
pa zato morate ostati ono to ste, ili,
'ako ono to ste bili', a
to u promijenjenim prilika-
ma, da je neminovna posljedica ta
da moramo propasti,
da 'veli,koduno
umiri' svog druga..."
"Nikakve sumnje nema /svodi
na kraju raspravu o
romanu Na Drini da je
pri izlaganju ovih svojih
misli i pri donoenju ovih
mislio na muslimane
kao kolektiv. To i gornji
citati kad se analiziraju kako treba,
a kad se uzme u obzir da
kroz cijelu svoju knjigu,
zapravo kroz sva svoja djela,
prikazuje muslimane, i to bez izn-
imke - begove i sve ostale samo u
tom svjetlu. On ih i ne karakterie
nego kao orijentalce sa
svim negativnim osobinama Istoka
i, jednako kao i svi sljedbenici
rimske kulturne nad-
menosti, ni on ne priznaje Istoku
nita pozitivno. Njegova je tenden-
cija, prema ovim i mnogim drugim
citatima i prema sadrini cijele
knjige, toliko jasna da zaista
ne moe ni drugo uVjerenje
nego ovo kako se ovdje iznosi, ma
koliko ponekad formalno
nastojao da prikrije ovu tendenciju
i ovu svoju misao tobonjom Iji-
gavom ogradom, sa dvije napo-
273
dizertacije; se "na prolost i
naroda i njegove kulture i civilizacije".*257
"- Ti ima pravo, - govorio je GaIus lu nastupu
nacionalne i rasne posesivnosti, ali kao da parafrazira
iz svoga ugla stihove pjesme Mehmed-pai
Velikomu/,
" To je morao biti genijalan Nije on prvi
ni poljednji nae krvi koji se istakao
carstvo. Mi smo dali na stotine takvih ljudi,
dravnika, i umjetnika, Carigradu,
Rimu i Smisao naeg narodnog ujedinjenja u
jednu veliku i modernu nacionalnu dravu
i jeste u tome to tada nae snage ostajati u zemlji
i razvijati se tu i davati svoj doprinos optoj kulturi
pod naim imenom, a ne iz centara.
/.. ./
- I ti misli da bi Mehmedpaa da je
ostao kao dijete tamo gore u
postao ono to je postao i da bi ostalog podi-
gao i ovu na kojoj mi sada razgovaramo?
- U ono vrijeme, naravno, ne bi. Ali na kraju kra-
jeva, nije Carigradu ni bilo teko podizati ovakve
kad je nama, kao i tolikim ostalim pokore-
nim narodima, uzimao ne samo imetak i zaradu ne-
go i najbolju snagu i krv./.../ - Ali kad mi
jednom svoju narodnu slobodu, onda na
novac i naa krv biti samo za nas i ostajati nama".
Tako je isticao tada pojam "krvi"
kao rasnu oznaku nacionalnog porijekla i ne
mene o 'begovskim sinovima' i o
'klasi na umoru'. sa socio-
lokog gledita, pravi je apsurd,
zapravo mirie na rasizam, kad se
pripisuje cijelom jednom kolektivu
osobine manjine sve kad bi one i
bile za manjinu."
219-220J.
257. 278.
274
kakve konotacije ona izaziva kod bosanskomusliman-
skih i kakve asocijacije ona tek izazivati u
A dalje je istaknuto kako sve" biti samo
i jedino za podizanje nacionalne kulture koja nositi na
i nae ime i koja imati u vidu i blagostanje
najirih slojeva naega naroda" *258 Sve je,dakle,
zavreno u unitarnom tonu.
je pie Iri to kao da je
najivlji i otpor, izazivalo je Galusa i nagonilo ga
da podigne i pootri notu. "*259 Od ovog mjesta i
naputa ton rasprave i prelazi, s vlastitim objanje-
njem i napomenom o svemu kao o iluzijama i eljama
na kraju; to je trebalo predstavljati dis-
tancu, - prelazi u patetiku i
apoteozu "rase" i "rasnog genija":
IrOn je koja mu je bila i
koji je tada vladao u omladinskoj naciona-
literaturi nabrajao planove i zadatke rev-
olucionarne omladine. Sve ive snage rase
i stavljene u dejstvo. Pod njihovim
udarcima se Austro-Ugarska Monarhija,
ta tamnica naroda, kao to se raspala evropska
Turska. Sve antinacionalne i reakcionarne sile koje
danas sputavaju, dele i uspavljuju nae nacionalne
snage i potisnute. Sve to biti
izvedeno, jer je duh vremena u kome ivimo na
najbolji saveznik, jer su i napori ostalih malih i
porobljenih naroda sa nama. Savremeni naciona-
lizam nad konfesionalnim razlikama i
zastarelim predrasudama, narod stranih
258. Ibidem, 279.
259. Ibidem, 279.
se na vlastitu
tvrdnju da u historij-
skim pripovijetkama i romanima
"nema gotovo nijedne koja
karakterie vrijeme i prilike onda-
nje sredine, sve su one, za ocjenu
275
nenarodnih uticaja i eksploatacije. I tada
se roditi nacionalna drava. /. ..!
prilika i vremena nerealne i unese-
ne su u romane jednako
kao i i slike lu
strukturi. "hronika",
M.R.!, i zajedno s njima", -
je opet uzeo za primjer njemu vre-
menski i ideoloki bliskog Bahtija-
"Na jedan prigovor, da Bah-
nije za tadanju
muslimansku inteligenciju INn
Drini u neprilici od-
govara: Pa bilo je i takvih." Uzima-
za osnovu tada teori-
ju proze o karakterima i
okolnostima", on je izveo
o tende-
ncioznom predstavljanju: "da pre-
ko ovakvih specijalno biranih ne-
i u vezi s
njima, sugerie svojim majstorskim
perom i autoritetom, i
pokoljenjima da su one
zaista i da ih na taj
truje tom a to ne
samo nerealnost nego i neto gore
od nerealnosti - zlonamjernost."
"Da dokaem gornju tvrdnju Inas-
tavlja uzimam ponovno
Jedno radi toga to
taj karakter' iz 'okol-
nosti' koje su i i meni vrlo
dobro poznate - iz godine 1914 - pa
ne moram da traim istorijske
podatke, a drugo to je jedi-
no taj tip obradio ne samo literarno
nego i - 'socioloki' tavie
upustio se i u antropologiju Inaj-
zamreniju granu nauke po kojoj,
ko zna, kako bi ispao i sam pisac!
njegov persijski izgled i
nagovjetavaju persijsko porijeklo
njegovo, to je ne samo poja-
va nego i dokaz
vie kako nastoji i u tom
pravcu da prikae u ovim djelima
muslimane kao poseban, stran
kolektiv u ni\em narodu."
ponovno da je "nere-
alan predstavnik ondanje musli-
manske inteligencije",
kae da je i vrlo dobro
poznata iva, upravo revolucionar-
na akcija tadanje muslimanske
napredne inteligencije u svakom
pravcu. On zna, da je bio upravo
heroizam sa njihove strane postavi-
ti pred muslimanske mase onakvo
rjeenje nacionalnog pitanja i
u njemu najaktivnije -
u revolucionarnim organizacijama,
u atentatima, u kornitskim
po Turskoj prije Balkanskog rata, u
Balkanskom i Prvom svjetskom
ratu, i to uvijek protiv Turske kojoj
je bio na Sultan halifa Ivrhovni
starjeinal muslimana. Njihov
poloaj bio je utoliko tei, a njihova
progresivnost i idealizam utoliko su
to je, kako sam rekao
u prvom dijelu ovog prikaza,
nacionalna misao u ono doba krivo
i jednostrano, vjerski i
i od dobrog dijela
srpske i hrvatske inteligencije, o
su se muslimanske mase osv-
na svakom koraku
javnog i privatnog ivota, i to su
one od takvog shvatanja i
takvog rjeenja naeg nacionalnog
problema, smatrale tadanju musli-
mansku naprednu generaciju izda-
jnicima i neprijateljima svojim -
"Vlasima". I.. .! Isto tako zna
da se ta generacija zalagala za
savremeno tzv. obligatorno rjeenje
agrarnog pitanja, .za princip da
zemlja pripadne onom ko je
- seljaku kmetu - usprkos
276
Gaius je zatim 0plslvao te nove
nacionalne drave koja oko Srbije kao Pijemonta
okupiti sve June Slovene na osnovu potpune ple-
menske ravnopravnosti, verske snoljivosti i
jednakosti. "*260
torne to je bilo najmanje kmetova
muslimana, a najvie zemljoposjed-
nika muslimana, i usprkos torne to
je muslimanska javnost, pod
uplivom i vodstvom begova, bila
protiv takvog rjeenja.
Zar i to nije veliki dokaz progre-
sivnosti i idealizma tadanje mlade
generacije? 1.. ./ vrlo dobro
zna i za njihov progresivan i vrlo
pozitivan rad i staranje
preko kulturnog drutva "Gajret"I
oko podizanja novih kolovanih
kadrova. Zna i to da se ta generaci-
ja uporno zalagala za kolovanje i
savremeno vaspitanje musliman-
skog enskinja, za njihOVO u
drutvenom ivotu i razvoju, i
za otkrivanje, to je sve u ono doba
prije 50 godina bio pravi revolu-
cionarni potez."/286./. Kad sve to
zna Ipostavlja pitanje
"zar je smio i kad kod pra-
voslavne inteligencije nazire i
daleki napredni razvoj Ina
to se i kasnije osvrnuti!, zar je
smio tu muslimansku gen-
eraciju predstaviti dananjoj i
publici - konzer-
vativnom ireakcionarnom Ipreko
i, zar je smio da
je u njoj 'sve ugaeno i prigueno'?
Zar moe jedan pisac od renomea
da ne ovako eklatantne pojave
progresa ive stvarnosti? Meni je
glavno da ovim nepobitnim
nicama dokaem i nerealnost i ne-
objektivnost u izno-
enju karaktera', a s tim i
neopravdanost visoke literarne
ocjene i nagrade djela
sa gledita pomenute teorije svih
mjerodavnih i
Bilo bi isuvie opirno zadra-
vati se na ostalim njegovim tipovi-
ma da se to isto dokae; morala bi
se pisati cijela studija - istorijska i
socioloka. Jasno je da
namjera da preko tih isto tako nere-
alnih tipova, kakve on, uostalom,
jedino i dosljedno bira, prikae
karakteristike muslimana u Bosni
kroz vijekove, i to kao kolektiva. /.../
On prikazuje muslimane tako
svoju tvrdnju
tekstom! da se oni
uopte ne mogu prilagoditi savre-
menom progresu, da "moraju osta-
ti ono to su", odnosno ono to
su nekad bili" /kakav i socio-
loki apsurd!?1 i da radi toga mora-
ju - "propasti" l ...!, da su nesposob-
ni za kulturu Ikulturunfiihigl.", u
okviru "starinskog shvatanja "ratni-
ka i vlasnika", preko "tipova
biranih
prikazanih", uz tvrdnju "o nemo-
progresa musliman-
ima" i "proricanje njihove propa-
sti", upravo suprotne
o pravoj stvarnosti, vital-
nosti i razvoju Bonjaka do 1914. i
dalje do Drugoga svjetskog
rata, "iako je pisao i izdao
ova svoja djela INn Drini i
hroniku, M.R.I za vrijeme
rata, u doba kad je svak, pa i on,
rnogao da vidi jasno te
njegove 302./.
260. Ibidem, 279-280.
277
jedna ideologija osporavanja i
optube, kojoj je dodana i klasna eksploataci-
ja, bila je saeta u GaIusovu, tj. govoru. Kao
da je on otvorio sve brane unutarnje nepodnoljivosti,
ali uvijeno u retoriku uvjeravanja i logiku
Tu je bio i historijski teret krivice i
optube vjekovnog gospodstva zasnovanog na
turskom drutvenom i pravnom poretku vladavine,
koja je i branjena vojnom silom, kulturom,
pravom. Uz to odricanje prave sklonosti i sposobnosti
za nauke Bonjacima, njihovo odbaci-
vanje na Istok i orijentalno-rasna identifikacija; zapra-
vo osporavanje sposobnosti za adaptaciju Zapada i za
opstanak u okviru njegove civilizacije sa svojim stvar-
udjelom, te osuda na dotrajavanje u promi-
jenjenim vremenima i ivotu, kao nevesela perspekti-
va Sve uz od bilo kakva
zlonamjernosti i zluradosti. A na utnju
koja je svakako odbijanje
takvog miljenja i takve perspektive naroda
kome je pripadao, Galus je posred-
stvom mijenjao ton historijsko-civilizacijske osude na
neveselu u patetiku vizije drave Junih
Slavena okupljenih oko Srbije, koja je, kao to se vidi
iz romana, za Bonjake samo stranu protivnos-
ti i neprijateljskih namjera:
"- Fehime", - uveravao je zaneseni GaIus
svoga druga, kao da je to stvar ove ili sutranjeg
dana - dravu koja biti najdragoc-
jeniji prilog napretku u kojoj svaki napor
biti blagosloven, svaka rtva sveta, svaka misao samonikla,
noena naom i svako djelo sa naeg imena.
Tada stvarati djela koja biti produkt naeg slobodnog
278
rada i izraz naeg rasnog genija, djela prema kojima sve
to je u uprave izgledati kao nedos-
tojne rijeke i dublje ponore.
nove, i bolje mostove, i to ne da vezuju
centra sa pokorenim pokrajinama, nego da spajaju nae
krajeve sobom i nau dravu sa cijelim ostalim svije-
tom.
Jer, o tom vie nema sumnje, nama je da ostvari-
mo ono su svi narataji prije nas teili: dravu,
u slobodi i zasnovanu na pravdi, kao jedan dio boje misli,
ostvaren na zemlji. *261
Ali, koje je GaIus govorio u recepciji bosanskomus-
limanskog poslije Drugog svjetskog rata su
kao lani, cinizam.
je, kae na sve to nje-
govo "izdvojeno, teko i uporno /.. ./ dizalo se, oset-
no i stvarno, kao neprelazan zid u tami, i samom teinom
svoga postojanja poricalo sve to je onaj drugi go-
vorio":262 Njegov unutarnji monolog, srezonancom
filozofije i izrazom mentaliteta,
kao komentar Gaiusove eg-
zaltacije stavom o vremenitosti i ljudskih
odnosa u - se na ovom mjestu s
razmiljanjem o trajnosti
mosta u mijenama historije i zbivanja mjerenih ljud-
skim vijekom: "Temelji sveta i osnovi ivota i ljudskih
odnosa u njemu su za vekove" - umovao je
" To ne da se oni ne menjaju, ali mereni
duinom ljudskog ivota izgledaju Odnos
njihovog trajanja i duine ljudskog veka isti je kao odnos
nemirne, pokretne i brze povrine reke i njenog
stalnog i dna su izmene spore i neprimetne. I
261. Ibidem, 280-281.
279
262. Ibidem, 281.
sama pomisao o promeni tih 'centara' nezdrava je i
neizvodljiva. To je isto kao kad bi neko zaeleo da menja i
pomera izvore velikih reka i leita planina. /..J Trajna dela
na zemlji ostvaruju se bojom voljom, a je samo njeno
slepo i pokorno Delo koje se iz elje,
elje, ili ne doivi ostvarenje ili nije trajno; u svakom
nije dobro. /.. J A zaista veliki ljudi, kao i velike
i tamo gde im je bojim promislom odredeno
mesto, nezavisno od praznih, prolaznih elja i ljudske
sujete. "*263 "Ali na kraju/
nije izgovorio nijednu od tih Oni koji, kao ovaj musli-
manski begovski unuk, nose svoju filozofiju u svojoj
krvi, ive i umiru po njoj, ali ne umeju da je iskau
niti potrebe za tim. "*264
I "poslednju godinu hronike o mostu na Drini",*265
1914., je zavrio sudbinom Bonjaka, u obliku
Alihodina komentara na zbivanja, u ver-
tikali historije i njegove smrti, na kraju djela. Iskazom
da godina 1914. "uvek ostati izdvojena", kako "bar
izgleda onima koji su je preiveli", se, prividno
postrani a stvarno kao jedan od tih, i sam opredijelio
za impresiju izraza onoga
"to se tada sagledavalo u dnu ljudske sudbine, iza vremena
i ispod "onih kolektivnih drhtaja koji su odjed-
nom zatresli masama", "talasanja u ljudima, koje je ilo od
nemog ivotinjskog straha do oduevljenja,
od najniih nagona krvolotva i podmukle do
najviih podviga rtvovanja u kome pre-
vazilazi sebe i dodiruje za trenutak sfere viih svetova sa
drugim zakonima". *266 Ali je istakao da je to "bilo vreme
263. Ibidem, 281-282.
264. Ibidem, 282.
280
265. Ibidem, 304.
266. Ibidem.
na granici dveju epoha ljudske povesnice, a otud se mnogo
jasnije video kraj one epohe koja je tu zavravala nego to se
nazirao nove koja se otvarala." "Tada se jo za nasil-
ja trailo opravdanje i za zverstva nalazilo neko ime) poza-
jmljeno iz duhovne riznice prolog veka") iznosio je
svoje opaanje koje je odjekivalo ali se
steralo i u u svojoj primarnoj strahovitosti)
i ogoljenosti zlodjela. Da bi, nakon toga) ljeto 1914.
godine) u kontrapunktu, u onih koji su ga ovde
preiveli", "kao najsvetlije i najlepe leto koje se
pamti, jer u njihovoj svesti ono sja i plamti na jed-
nom dinovskom i horizontu stradanja i
koji se protee do u nedogled.",'267 tako sub-
jektivni doivljaj sa opservacijama histori-
jske atmosfere, kako je ona dopirala do Viegrada.
Vidovdanski atentat tako koincidentan sa kosovskim
porazom i njegove posljedice je izrazio u raz-
recepciji Srba i Bonjaka, isto kao to su i Kosovo
kroz doivljavali, iako su pod Grad-
upravo Bonjaci porazili na istom polju sul-
tanovu vojsku. I dok su nacionalno gorljivi Srbi prebjegli
preko granice "rat je tu, i nama je svima sada
mesto u Srbiji",'268 u su se "ljudi... podelili na pro-
gonjene i one koji gone": "Za nekoliko trenutaka" - pie
sa zadrkom moralne objektivnosti - "zbrisana je
koja je na vekovnoj tradiciji, u kojoj je uvek bilo
i pritajene mrnje, i surevnjivosti i verske netrpeljivosti i
osvetanih grubosti i svirepstava ali i i merhameta i
za red i meru, koje je sve te zle nagone i grube
navike dr1llo u snoljivim granicama i, na kraju, mirilo ih i
podvrgavalo optim interesima ivota. "'269
267. Ibidem, 305.
281
268. Ibidem, 323.
Ali je u tome kao i uvijek u trenucima
historijskih kriza i iskuenja u
romanu, opet istakao Alihodu
svoga najpozitivnijeg ali i lika,
prosvijetljenog ivotnim iskustvom i
staloene tradicije i racionalne svijesti jednoga malog
muslimanskog naroda dva na
vjetrometini dvaju svjetova, koji je ostavljen da
promilja o sebi i svojoj sudbini. I dok je sutradan
posle objave rata Srbiji po varoi da krstari uc-
kora","sastavljena od Cigana, pijanica i drugih
uglavnom ljudi koji su odavno u zavadi sa dobrim
drutvima i u sukobu sa zakonom", sa Husom Kokoarem
na junakom ratnookupacijske pripovi-
jetke Svadba, na Alihodinu se sastalo "nekoliko
uglednih varokih Turaka", opet "Turaka", pie na
zavrnoj svoga historijskog luka, svi "bledi i
zabrinuti sa onim tekim i izrazom na licu koji se
uvek javlja kod ljudi koji imaju ta da izgube, kad se
pred nenadanim i krupnim promenama",*270
Alihoda odbija svaku pomisao o bilo kakvu u
uckoru, i Iselokomio na Nailbega, koji je za to da
se primi oruje i da se umesto Cigana oni kao ugledni ljudi
stave na muslimanskih odreda", *271
namjere ali njegovim pripov-
posredstvom, kae Alihoda njemu,
historijsku promisao za Bonjake, pouku o njihovu
pravom poloaju i vlastitom interesu dva
naroda, kao izraz realizma i perspektivu
mudrosti od tada pa daleko u
koja je u kontekstu dizertacijske ideologije i
269. Ibidem, 324.
270. Ibidem, 325-326.
282
271. Ibidem, 327.
koncepcije romana mogla izgledati, u
recepciji nemuslimanskih kao potvrda njiho-
va tradicionalnog renegatstva i na kraju
iznevjerenja pradjedovskog porijekla i suvremene
nacionalne izdaje patriotizma: "Zar ti ne vidi da se vlasi
preko nas biju i da se na kraju sve o nau glavu obiti?",
pita ga Alihoda "da za 'tursko uho' nema
dobra ni na jednog strani i da svako njihovo meanje moe
biti samo tetno":272 Potom, Alihoda nastavlja sa real-
nom umjesto histori-
jske tragike:
"- Odavno nas niko ni za ta ne pita, i ni u to
ne Uao je vabo u Bosnu, a ni Sultan ni
ne upita nas: je li izun, begovi i turska gospo-
do? Pa se digoe Srbija i Crna Gora,
raja, i uzee pola Turske Carevine, a nas niko i ne
pogleda. I sada, udari na Srbiju, a nas opet
niko nita ne pita, nego nam daju neke puke i
benevreke da budemo vabi i da mu nagoni-
mo Srbijance, kako ne bi on morao tur derati po
arganu. Pa zar tebi, bolan ne dolazi u pamet ovo:
kad nas za tolike krupne stvari kroz tolike godine ni
za to ne upitae, otkud sada ova milost od koje
rebra pucaju? A ja ti kaem, da su ovo krupni
i najbolje biti onome ko se u njih ne
umijea vie nego to mora. Ovdje je na granici
da se para, ali ko zna dokle Ima neko
iza ove Srbije. ne moe biti. "*273
U narastanju dramskog intenziteta represalija nad
Srbima koji kulminirati, kao i vie puta prije toga u
zbivanjima ove hronike joj
ritam, javnim vjeanjem dvojice seljaka"-kmetova i
272. Ibidem.
283
273. Ibidem.
jednog Vaje pod optubom"da su
ih videli kako u daju svetlosne signale prema srpskoj
granici",'274 i pred okupljenom svjetinom, vojnicima,
"izmeanim sa turskom seoskom sirotinjom i varokim
Ciganima", u tom narastanju ostale su da rezoniraju
Alihodine "Zapamti da su stari ljudi davno rekli:
Nije vrijeme dolo da ginemo, nego da se vidi ko je
kakav. ",'275 i nakon toga njegovo demonstrativno zat-
varanje "iako je postojala naredba vojne
vlasti da sve radnje moraju da budu otvorene". '276
Zavrnica romana tako je u mnogome bila, nesvjesno
ili svjesno, alegorijska, jer je reflektirala sudbonosne
za Bonjake iz vremena kad ga je
stvarao, ali je vidovito, logikom
svojih historijskih iskustava i saznanja i logikom
razvoja stvarao. A uz to je
anticipirala ne samo psihologiju nego i konkretna zbi-
vanja koja se desiti daleko nakon toga,
koliko je bilo snano historijsko srpsko-mus-
limanskog antagonizma kao nacionalno-ideoloko
utemeljenje njegove dizertacije i njene
perspektive u
ili petog dana u rano jutro, kad je
most opet bio pretrpan komorom koja je sporo oticala
kroz tesnu se otar i fijuk
iznad kasabe, i nasred mosta, pored same kapije,
udari granata u kamenu ogradu. eleza i
kamena zasu konje i ljude, nastade guva, propi-
njanje konja i opte beanje. Jedni su beali napred,
u a drugi natrag, drumom kojim su doli.
Odmah padoe jo tri granate, dve u vodu a jedna
274. Ibidem, 329.
275. Ibidel11, 328.
284
276. Ibidem, 331.
opet na most, sabijene ljude i konje. Za tren
oka most ostade prazan; na koja je nastala vi-
dela su se, kao mrke pege, preturena kola, mrtvi ko-
nji i ljudi. 1.. ./ Od toga dana ta brdska baterija sa Pa-
nosa je stalno most i kasarnu pored njega.
Posle nekoliko dima, opet jednog jutra, se sa is-
toka nov zvuk, negde ispod Golea. 'Glas topa je bio
udaljeniji ali dublji, aispaljene granate gudile su te-
e nad kasabam. To su bile haubice; u svemu dve.
Prvi meci padoe u Drinu, zatim na prazan prostor
pred mostom, gde otetie okolne Lotikin hotel
i oficirsku kasinu, a onda stadoe u pravilnim raz-
macima da sigurnije i to samo most i kasar-
nu. posle jednog sata kasarna je gorela. Vojnike
koji su pokuali da gase, tukla je brdska baterija sa
Panosa rapnelom. Najposle prepustie kasarnu nje-
noj sudbini. Na vrelom danu gorelo je sve to je
drveno, a u dogorele ruevine padale su s vremena
na vreme granate i ruile ponutricu zgrade. Tako je
i po drugi put poruen Kameniti han i od njega po-
novo gomila kamenja. 1.. ./ Od celog tog
desetodnevnog bombardiranja nije ni na mos-
tu nastala nikakva teta. 1...1Jedino su granate
koje su sam kolovoz na mostu ostavljale u
nabijenom ljunku plitke rupe i razrivena mesta, ali
to se nije moglo ni primetiti dok se ne stupi na sam
most. Tako je u celoj toj novoj oluji koja se sruila na
kasabu i pokretala iz korena i preturala drevne
navike, ive ljude i mrtve stvari, most stajao i dalje
beo, tvrd i neranjiv, kakav je bio oduvek. *277
Tako je zavravao po svome nadvremen-
sko-filozofskom i kompozicijskom stereotipu i
277. Ibidem, 331-332.
285
ovo dvadeset i drugo poglavlje, ali je nastavljao pri-
zore i slike srpskog granatiranja s brda Viegrada, na
Drini i sada ponovno Turaka kako da
naziva Bonjake, kao projekciju iz
torijskog vremena i njemu komparativne suvremene
stvarnosti u zbivanja u ovom
gradu i Bosni, ali bez okupatora.
"Zbog stalnog bombardovanja obustavljen je po
danu svaki preko mosta: civili prelaze
slobodno, pa i vojnici ali
krene malo grupa, sa Panosa zaspu rap-
nelom. Posle nekoliko dana stvorila se izvesna
pravilnost. Svet je kad je paljba ivlja, kad je
slabija, a kad se potpuno obustavlja, i prema tome se
i svrava najnunije poslove, ukoliko ga aus-
trijske patrole u tome ne /.. J Brdska
baterija sa Panosa puca samo danju ali haubice iza
Golea javljaju se i i pokuavaju da ometaju
prematanje trupa i prenos komore sa jedne i sa
druge strane mosta. I.. J su u
sreditu varoi, u blizini mosta i druma, preli su sa
porodicama na Mejdan ili u druge zaklonjene i
udaljene mahale, kod ili poznanika, da bi se
sklonili od bombardovanja. To beanje sa decom i
najnunijim stvarima na one teke kad
bi na kasabu naiao 'veliki povodanj'. Samo to
ovoga puta ljudi raznih vera nisu pomeani ni
vezani solidarnosti i i
ne sede zajedno, u razgovoru i
olakanja kao nekad. Turci su po turskim a
Srbi, kao okueni, po srpskim. Ali i tako rastavljeni
i podeljeni, oni ive manje-vie jednako. Zbijeni po
ne ta da rade sa dugim vre-
286
menom i svojim brinim i zbunjenim mislima,
dokoni i praznoruki kao pogorelci, u strahu za ivot,
u neizvesnoti za imanje, suprotnim nadama
i eljama koje, naravno, i jedni i drugi kriju. l../
se svi pretvaraju da spavaju, iako u stvari ne
moe niko oka da stisne. Govore apatom, iako ni
sami ne znaju taj oprez kad i onako svakog
grune top srpski austrijski. Uao u svet
strah od 'davanja znaka neprijatelju', iako niko ne
zna ni kako se ti znakovi daju ni ta to zapravo
l ..! U muslimanskim je neto ivlje i
slobodnije. Tu ima mnogo starih nagona,
ali u nevreme, zbunjenih i obezglav-
ljenih u ovom dvoboju u kome se iznad njihovih
glava nadbijaju dve artiljerije, obe Ali
ima i brige, velike i skrivene, ima i bez izlaza
i vidljivog reenja. "*278
Mujage Alihodi, u
ovoj atmosferi smrti i razaranja, zapravo je
rekapitulacija "zle sudbine ovog
i istinskog muslimana",*279 kako ga Alihoda u njegovoj
psiholokoj interpretaciji doivljava. Ta objektivacija,
ali u recepciji, izraz je srpsko-
oportunizma, ali je istovremeno i most
neposredne komunikacije sa
vlastitim razmiljanjem nad historijom njihovih
uslijed vjerske, nacionalne, kulturne i
konverzije koja se nalazi u podlozi njegova
racionalnog saznanja i doivljaja razvoja i sudbine
ovog naroda. To je ilustrativna historija njihovih iz-
seoba i stradanja jo od srpskog ustanka
278. Ibidem, 333-334.
287
279. Ibidem, 337.
pod koja se na kraju ove ispovijedi
zavrava u neizvijesnosti sudbine, ali se u recepciji
i stvarnim zbivanjima produava
izvan okvira sve do nae suvremenos-
ti, zapravo ona je anticipira, ona se pokazuje
prema izreci "historija se ponavlja".
Ta od njegovih nepunih pet godiria
"kad su Turci morali da napuste gradove po Srbiji", pri
su "Osmanlije /. ..! otile u Tursku", a njegov otac,
''jo mlad ali ugledan i jedan od prvih
Turaka, reio je da u Bosnu", sa nekoliko stotina
muhadira, "gde je bila jo turska vlast". Kad je
dola austrougarska okupacija, "on je smatrao da nije
vredelo beati od jedne vlasti da bi se ivelo pod
drugom", pa je zajedno s porodicom "napustio Bosnu,
zajedno sa jo nekoliko porodica koje nisu htele da vek
provode u zemlji 'gde zvono kuca' i preselio se u Novu Varo,
u Sandaku", gdje je i umro. A kad je doao Balkanski
rat 1912., "u otporu koji je turska vojska oko Nove Varoi
dala srpskoj i crnogorskoj vojsci, je i Mujaga."
Otpor je, kae "bio kratak, i ne moe se kazati ni
da je bio slab ni bezuspean sam po sebi, pa ipak, kao nekim
kao da se sva sudbina rata i tolikih hiljada ivih ljudi
reava ne tu nego negde daleko, nezavisno od svakog otpora,
ili slabijeg, turska vojska je ispraznila Sandak", i
Mujaga je morao "da bei natrag u Bosnu, pod onu istu
vlast od koje mu je otac pobegao", postavi tako po
put izbjeglica. "] sad, evo, posle svega dve godine toga
tekog ivota u kasabi, naila je ova oluja u kojoj
on vie ne moe i ne ume nita; jedino to mu ostaje to je da,
zabrinut, prati njen tok i strepi od njenog ishoda i
zavretka. "*280
280. Ibidem, 336-337.
288
Ispovijed Mujage zavrava se tako u
bezizlazu opstanka, na ivotnom i moralnom
"Ovo je dolo, moj Alihoda, da se nema kud", kae on na
kraju vlastiti krug. "Bog jedan vidi da smo i
otac mi rahmetli i ja sve da ostanemo u vjeri i
pravom Ded mi je ostavio kosti u Uicu; danas
mu nema ni traga od mezara. Oca sam ukopao u
Novoj Varoi i ne znam da do danas i njegov mezar nije
vlaka stoka pogazila. Mislio sam da bar ja umrijeti
oVdje, gdje jo ezan amei evo mi se da je pisano da
nam se sjeme zatre i nikome za grob ne zna. Boja volja tako
ta li? Samo vidim da se vie nema kud. Dolo ono vri-
jeme u kome se kae da prava vjera imati puta ni izlaza,
do jednog: da svisne. Jer, kud sam prist'o? Da sa
Nailbegom i sa uckorima i da poginem sa vapskom pukom
u ruci, i ovog i onog svijeta, ili da sjedim ovako i
da Srbija zastupi i ovdje i da ono od smo
pedeset godina bjeali po muhadirluku, iz mjesta u
mjesto?"*281.
Bez dizertacijskih pretpostavki i polazita iz prvih
poglavlja romana, i ivotne, kulturne i poli-
identifikacije sa srpstvom, ovog
lika mogle bi se uzeti kao saivljavanje sa
tragedijom Bonjaka. Sa tim prethodnim znanjima i
na ove tekstove, one djeluju kao
prirodan razvoj njihove pogrene sudbine i pad u
pred unitenjem. U sastavu sa Alihodinom
historijskom skepsom, ove gorke o
sebi epilog su mitsko-epske i tradicionalno historijske
radnje u romanu, zavretak dizertacije, ale-
gorija suvremenosti njihova stradanja u Drugome
svjetskom ratu na istoj u istom gradu, u istoj
281. Ibidem, 337-338.
289
oblasti Bosne, ali su u isto vrijeme i otvoreni iskaz za
nagovjetaje historije koje od ovog
romana djelo bez nade za ovaj narod.
Na drugoj strani ove romaneskne
naporednosti dvaju naroda sve je "U srpskim
koje su sabijene oko crkve na Mejdanu, naprotiv,
nema ni albi na prolost ni bojazni od samo
strah i tegoba sadanjice". A ispod toga "sve je isto, kako je
bilo ranije i oduvek; isto pritajeno kao nekad, pre
vie od sto godina, kada su na Panosu gorele vatre,
ista nada, isti oprez, i ista reenost da se sve podnese, ako
ne moe da bude, i ista vera u dobar kraj, tamo
negde na kraju krajeva. "*282
Roman ulazi u finale asocijativno i
zbiljski komparativno do naih dana, nastupa u
atmosferi topovskog bombardiranja mosta i pUkara-
nja po okolnim brdima, kada je deo
napustio varo koja je stajala dve vatre", a "most jo
uvek stajao kao ali jo u sutini nedirnut i ceo,
dva sveta". A historija Bonjaka u
romanu zavrava se u nizu slika:
Alihode jedinog
njima od dalekovidog razuma i sumnje, koji gleda iza
stvari i zbivanja, i to smrt zajedno sa ruenjemmosta
uz koji ga je sudbina tako neumitno vezivala.
u mali pozadi koji je on
samnazvao tabutom, sandukom, "gde se to-
liko puta sklonio od nasrtljivog sveta",*283 Alihoda je naj-
prije, u "slasti mira i zaborava", mislio u sebi ka-
ko je "ovih nekoliko dasaka dovoljno 1.. ./, uz boju da
pravovremeno zakloni i spase kao od
282. Ibidem, 338.
290
283. Ibidem, 353.
svake bede i napasti, i od bezizlaznih briga i od ognjenjih to-
pova kojima se iznad njegove glave biju dva dumanina, oba
nevernika, i to jedan od drugog". "284 "u tom trenutku",
- pie da povla-
za Bonjaka, ma kako bio promiljen, realan, ra-
zuman, i nepovjerljiv, nema mira ni u tabu-
tu, - "hoda oseti kako pod njim suknu u vis i adie i
njega kao kako se njegova "slatka" tiina prolomi i
sva odjednom pretvori u tutanj i gromku lomljavu koja is-
puni vazduh, porazi sluh, i postade sveopta i uhom nemer-
ljiva", "kako neto teko udari u krov i kako tamo
iza pregrada stade zveket i prasak metalnih i drvenih pred-
meta... ""285 Kad se osvijestio spoznao je da je to kamen
od mosta, koji je toliko volio i potovao, sada prekinu-
tog davno ukopanim aktiviranim eksplozivom. "Niz
se neko dozivanje, glasna srpska komanda i
uurbani koraci koji su se pribliavali. ""286 Sve to je n,,-
kon toga slijedilo bila je svjesna agonija. A u
i sporom uz da ga "sve vie
gui njegovo srce i noge otkazuju poslunost","287 on..
je mislio, opsesivno, na miljenje, kako "nije
dovoljno jednoj strani okrenuti pa da prestane da nas
goni i naknadno kob pasivne neut-
ralnosti; tvrdoglavo uz to svjestan da je "uvek l ..f on bio
u pravu, uvek, u svemu i protiv svih", ali "da sada ni to vie
ne moe da ga ispuni zadovoljstvom": "isuvie je bio u pra-
VU!""288 Njegova skepsa pokazala se kao
stvarnost i kao Njego-
ve sumnje u austrijsko dotjerivanje sad su se
obistinile, sad su je "digli u lagum kao da je stena u plarzJ-
'00
284. Ibidem, 355.
285. Ibidem, 356.
286. Ibidem, 359.
291
287. Ibidem.
288. Ibidem, 360.
ni a ne zadubina, hair i lepota". "Gd i najtrajni-
jeg su da odbijaju", - mislio je on jetko, - "od bojeg
uzimaju. I ko zna gde se zaustaviti! Evo je i sama veziro-
va da se osipa kao a kad jednom
ne, niko ga vie ne zadra. "*289
U prkosu oporbe Alihoda ni u pos-
ljednjim danima nije predavao, barem svojim mislima.
apsurd i ali ne
nadu u postojanje i moralnu trajnost plemeni-
tih ljudi i njihovih dobrih djela, on je mislio dalje:
"Ali neka 1.. ./, ako se ovde rui, negde se gradi.
Ima valjda jo negde mirnih krajeva i razumnih lju-
di koji znaju za boji hatar. Ako je Bog digao ruke od
ove kasabe na Drini, nije valjda od celog
sveta i sve zemlje to je pod nebom? ni ovi
ovako doveka. Ali ko zna? /. ../ Ko zna? Moe biti da
se ova pogana vera to sve preprav-
lja i doteruje da bi odmah zatim sve prodrla i poru-
ila, rairiti po celoj zemlji; moda od vascelag bo-
jeg sveta napraviti pusto polje za svoje besmisleno
i ruenje, panjak za svoju neza-
jaljivu glad i neshvatljive prohteve? Sve moe biti.
Ali jedno ne moe: ne moe biti da posve i zauvek
nestati velikih i umnih a duevnih ljudi koji za
boju ljubav podizati trajne da bi zemlja
bila lepa i na njoj iveo lake i bolje. Kad bi
njih nestalo, to bi da i boja ljubav ugas-
nuti i nestati sa sveta. To ne moe biti. "*290
U tim mislima je izdahnuo Alihoda, izuzetni pro-
tagonist orijentalne etike i mudrosti i bosanskog inada
i sumnje: u pomirenju i suglasju sa koji se,
s njegovim posljednjim mislima na kraju, i sam opet
289. Ibidem.
292
290. Ibidem, 361.
vinuo, iz historije nasilja i protivnosti, u predjele
nosti, dobra i ljepote. Kao da se luk promisli tariha sa
viegradske spustio na Alihodu, pri je
suvino bilo razmiljanje o njegovoj
nosti i ljepoti.
U vezi sa ovim otimanjem umjetnosti i
etike iz sistema njegove dizertacijske i knjievne
ideologije moe se dabi mnoga njegova
opaanja, misli, iskustva, ocjene, prog-
noze i o Bonjacima u ovom romanu,
i ona nepovoljna, u odnosu prema
njihovu karakteru, moralu, psihologiji, - ostala kao
realizam knjievne povijesti bez obala, ali
sa maticom sugestivne vjerodostojnosti u dubokom
koritu knjievne istine, i u recepciji
ca, ne samo kao dvostrana slika i psiholokih
stanja, kao prognoza i pouka da do takve
ne Samo da ih nije uokvirio i obojio svo-
jom i pristra-
pod vidom metahistorije> i
isto takvom simpati-
je i antipatije, sa imanentnom sugestijom da je za
Bonjake jedini izlaz u kori-
jenima, u protivnom imati mira ni u vlastitom
tabutu, kao to ga nije imao ni Alihoda
U podlozi tkiva Na Drini kao
i drugih historijskih romana i pripovijedaka,
nalazila se jedna koncepcija djelatnog vjersko-na-
cionalnog antagonizma i mrnje kroz historiju kaora-
zvijena sr njegova doivljaja Bosne, koji se nije mi-
jenjao jo od njegove doktorske dizertacije. To je misao
o Bosni kao zemlji mrnje. Ona, nije samo
293
nego je varijanta srpsko-pravoslav-
nih mitova, zapisa na crkvenim knjigama i epskih pjes-
ama, predaja o turskoj, kosovskoj krivici, koja to ne-
gativno zamjenom teza - Bonjak, ali
identifikacijom istog narodnog karaktera pod turskim
imenom u svome pripovijedanju, uz stvarnu istovi-
jetnost islamske vjere, koncentrira i kao teret
historije na Bonjake i kada su se Turci povukli iz ju-
noslavenskih zemalja; ali je to koncepcija i
spisa, osobito iz prve polovine XIX
Tako se kao i vertikala sa
utokom u pokaZUje niz iskaza ove ideje, bez
drugog izlaza osim nasilja, u Matije Ivana
Ivana Franje koja nosi neskrivenu
puninu optube jednog naroda, a produava se ima-
nentno, u afektivnoj recepciji djela, reaktivnim kon-
sekvencama koje ta krivica podrazumijeva. i
Turci mrze se strano sobom: nu neka bi i to bilo
samo da se jedne i druge ispovijedi malo bolje
gledaju", - pie 1842. u svome Pogledu u
Bosnu,*291 ali drugi dio njegova zapaanja
nigdje ne razvija. U odlomku obimnog putopisa Pogled
u tajersku, Petu i Poun, koji je 1847. iziao u
Danici horvatskoj, slavonskoj i dalmatinskoj, Ivan
iznosi i jednog Bosanca hrisljanina .
kojeg je na putu sreo: "Moj brate, ta da bude iz
takove zemlje, gde zbog vere brat na svojeg merzi
brata, a svima ovima poturice s turskimi paami i
spahiami sablju verh glave dere?"*292 A 1851. u
291. !Matija Pogled
u Bosnu ili kratak put u onu krajinu
1839-40. po Jednom Domorod-
cu. Zagreb, 1842. Pet hrvat-
ske knjievnosti, 32. SIT. 234.
292. Ivan Pogled u
tajersku, Petu" i Poun, Danica
horvatska, slavonska i dalmatinska,
1847., 6./6. Il/, str. 23.
294
Zemljopisu i Povjestnici Bosne "U Europi neima
drave, da su gdje jedni druge radi zakona progonili,
kao to ovdje progone i do dananj.eg dana Turci
koji su jednog roda i podrijetla, al ta je narod
i narodnost, to kako Turci, tako i ne znadu."*293
Od ovih iskaza nije teko liniju na
dizertaciju i njegove historijske romane i
pripovijetke, jer su i uz druge,
nesumnjivo predstavljali njegove knjievne i idejne
izvore. U Pismu iz 1920. godine on u pismu Maksa
Levenfelda iznijeti svoj traktat koji
"Bosna je zemlja mrnje i straha; .. "*294 A u Omerpai
Latasu napisati: "Sarajevo nije grad bar ne
javnog i krvavog; pre bi se moglo da je grad mrnje, a
mrnja lako nalazi ;WVe povode i u svemu vidi sve nove
potvrde za svoju opravdanost". *295
293. Ivan Franjo Zemljopis
i Povjestnica Bosne, Sabrana djela L
F. 1., Sarajevo, Svjetlost,
1973., str. 310.
294. Ivo Pismo iz 1920. go-
dine, Sabrana djela Ive knj.
9., Deca, Zagreb, 1967., str. 220. i d.
295. Ivo Omerpaa Latas,
Sabrana djela Ive br. 16.,
Sarajevo, 1976., str. 259.
295
j
. j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
T R DIO
I.
HRONIKA")
Pored "viegradske hronike", je u
hronici obiljeio i uveo u knjievnost i drugo mjesto
svoga ivota u najranijoj mladosti. Ali, za razliku od
"viegradske hronike", u ovoj se glavna radnja kon-
centrira i odigrava strancima, konzulima sa
Zapada i veziriina Osmanlijama sa Istoka. Bonjaci
u ovom romanu pozadinu, ambijent ili predmet
razgovora, i ogledaju se u pokretima i reagiranjima
i mahalskih masa, ili su oni epizodne indi-
vidualizirane se doprinos i uloga iscrpljuje
i zavrava u okviru jednog poglavlja ili jedne epizode,
te, najzad, tu su jo begovi u Lutvinoj kahvi
koji, u Prologu i Epilogu, uvijek uzdrljivi i
ali sa vjerom da sve biva i prolazi u vremenu i Boijem
komentiraju zbivanja
kako ona do njih dopiru, podstaknuta dolaskom i
odlaskom konzula. Trajanje u vremenu, kao
misao relativnosti zbivanja, individualnih sudbina i
povijesti u viegradskoj hronici ovdje simboliziraju
oni, begovi, i njihovo iskustvo, koji ostaju isti
dok ljudi i prolaze. Pisana u toku Drugog
svjetskog rata i zavrena "u Beogradu, aprila meseca
299
1942.",*1 hronika, pored turske "historijske
krivice", utjecajem turske vladavine, kao i u
djelu Na Drini kulturom i mentalitetom
Osmanlija na Bonjaka, nosi u mozaiku provoka-
tivnih slika i mnogo analognih refleksija suvremenih
zbivanja, te, uz "horizont za historiju
srpske knjievnosti i publike, sadri i "hori-
zont odbijanja" A da je
toga bio svjestan opet biljeka pred
tekstom turcizama, provincijalizama i nekih
manje pooznatih-izraza, koja glasi, kao i u romanu Na
Drini zapravo jo jednomideoloku
sutinu i historijsko-moralnu sugestiju poj-
mova na koje se odnosi, smiljeno Bonjake
u istu mitsko-povijesnu ravan sa Osmanlijama: "...
Nazivi Turci i turski upotrebljeni su u toku i
za bosanski muslimanski svet, naravno ne u rasnom i
smislu, nego kao pogreni, ali tada
nazivi."*2 Od strane Srba, naravno, a s njegove strane
tendenciozno, s identifikacijom.
Prolog u hronici, pored intonacije
hronike i ekspozicije historijskog trenutka, ima i ulogu
da prikae sociopsiholoku prirodu bego-
vata u tome razdoblju osmanlijske vladavine, osobito
u crtama samouvjerenosti u vlastiti poloaj i
neosjetljivosti za sve promjene oko njih i preputanja
vremenu da sve rijei. ASofa u Lutvinoj kahvi, gdje se
"za vreme letnjih meseci, to jest od maja pa do kraja
otkobra, to je, po davnanjoj tradiciji, mesto na kom se posle
podne, oko sastaju begovi i ugledniji ljudi
I. Ivo hronika, lU daljnjem THI.
Zagreb, 1967., S.d., II str. 470. 2. Ibidem, 471.
300
koji su priputeni u njihovo drutvo"'3 - predstavlja pros-
tor gdje se pretresaju i stvara javno mnijenje
. kao na Kapiji u "viegradskoj hronici", Jer Sofa
je imala, pie "svoje drutveno i poli-
i "to je na Sofi pretreseno i
to je bilo gotovo isto toliko koliko da je
ajanima, na Divanu kod vezira",'4 Na ovom mjestu
pripovijedanja ulazi u hroniku dokumentar-
na podloga, njeni "istorijski izvori", koje je obi-
lato koristio, to pokazuje studija Midhata '5
Ekspozicija hronike i mentalitet
begova susreli su se u krupnoj novosti koju je na Sofu
iz Livna donio Sulejman-beg Ajvaz. Tamo mu je neki
sa prikrivenom nagovijestio da
u Travnik Bonapartin konzul i da im sad valja
ivjeti s njim."Takva vremena dola", - rekao -
'/1 konzul sebi posla; pored vezira da
i da gleda kako se vladaju begovi i age a kako
raja, i da sve javlja Bunaparti, " A dalje: vidi Austrija
da ste primili francuskog konzula, i ona da primite
i njenog, a za njom Rusija.. ,"'6 "To nit je bilo niti
moe biti", - suzbijam ja vlaha /pripovijeda Sulejman-beg
stav begova, a pisac dodaje
uzgred nacionalno-vjersku invektivu kao jednu od
koordinata menta1itetal, "nikad nama niko
nije u nae poslove zavirivao, pa ni taj."
Ova vijest je, pie mada im se po licima to
nije moglo primijetiti, ipak uznemirila i zabrinu-
te begove, u to doba kad je "francuska vojska... god-
inu dana u Dalmaciji, Srbija ne prestaje da se buni". '7 I
3. Ibidem, 9.
4. Ibidem, 9-10.
5. Midhat Istorijski izvori
hronike Ive Sa-
rajeva, V.Maslea, 1962. lU daljn-
jem
6. TH, 10.
7. Ibidem, 11.
301
dok su jedni smatrali da je pretjerana, drugi govorili
"da su takva vremena dola l .. .! da se ne treba
su se tjeili "da je ovo Travnik - Travnik! - a
nekoja mu nedrago kasaba i palanka, i da se njima ne mora
i nemoe desiti ono to se drugima deava".s Lik najstari-
jeg i najuglednijeg njima, na su svi
Hamdi-bega je opisao u
skladu sa koje i koje postati rezul-
tanta miljenja i iskustveni izraz njihovih
Bio je to "krupan starac, sporih pokreta, ali jo
uvek snanog tela dinovskih srazmera. Mnoge je ratove
proao i dopadao i rana i ropstava, a imao je jedanaest sino-
va i osam i mnogobrojno potomstvo od njih. Brada i
brkovi su mu retki a celo otro i pravilno lice opaljeno, puno
oiljaka i modrih pega od jedne davnanje eksplozije baruta.
Teki kapci olovne su boje i sputeni nisko. mu je
spora ali jasna. "'9
slika i prilika orijaa i junaka, stamene
i karaktera, koju je s dubokim pripovje-
razlogom, istakao u samom Prologu svoga
djela kao simbol tvrdoglave postojanosti tradicije u
vremenima koja su mijenjaju, "na
Drini i s komentarom u Epilogu i
zavriti hroniku.
On je prekinuo sva slutnje i bojazni, a u
njegovim je izrazio svoje shvatanje
begovskog mentaliteta kao nastavak i zavrnu
S. Ibidem.
"Kakvo dobro moe kad
su carevi iznosi
psihologiju
se s njima unaziranju
historije pod turskom vladavinom,
"narodi se krve i zemlje gore? Nov
vezir? biti bolji nego gori od
ranijeg, a pratnja mu je nepoznata i
mnogobrojna, izgladnela, sa bogz-
na kakvim novim prohtevima. lA
najbolji je onaj koji je doao do
Priboj a, pa se odatle vratio u
Stambol i nikada nogom nije stupio
u Bosnu.'/"
9. Ibidem.
302
karakterologije ovog sloja u svojoj dizertaciji: "Sve
treba sluati i pamtiti, ali ne treba sve odmah srcu uzimati.
I sa tim konzulima, ko zna kako je. ja ne A i da
Lava naopako, nego opet ovuda kuda i
Mi smo ovdje na svome, a svaki drugi koji na
je i nema mu duga stanka. Vojske su ovdje padale pa
se nisu mogle dugo zadrati. Mnogi je ovdje doao da ostane,
ali mi smo svakom dosad u pogledali, pa i njima,
ako ba Sad ih jo nema na pomolu. A to je taj tamo
traio u Stambolu, to jo ne mora biti gotova stvar. I dosad
je mnogi mnogo kojeta traio, ali ne biva sve to ko trai... "
A zatim je nastavio na Bonapartu: "Pa i da bude!
Valja vidjeti kako biti i koliko biti. nije do zore
gorila, pa ni toga... toga... "*10 Ta
misao o relativnosti ljudskog u vremenu, tj.
u historiji, koja se iz ovog Prologa u luku
raskriliti iznad svih zbivanja u hronici sve do
Epiloga u gnomiku, bila je, ovdje bosansko-
obiljeena, ona ista misao,
sutinski inspirirana orijentalnom filozofijom, koja je
svako poglavlje Na Drini uzdizala iznad
i dizertacijom
miljenja o Turcima, o Bonjacima kao nji-
hovu derivatu, o islamu i Istoku, i
njegove subjektivne simpatije na strani
srpske strane u povijesti Bosne pod turskom vladavi-
nom. Postojala je samo kompozicijska razlika: dok je u
"viegradskoj" ona bila strukturni lajtmotiv sa aro-
10. Ibidem, 11-12.
Dvadeset i sedam godina na-
kon izlaska hronike
je pripovijedao o vezir-
skim vremenima ovog grada,
sa postojanost
pred svojim
ma i spletkama iz Stambola koje su
se svijale oko njih i njihova vlada-
nja: "Stotinu pedeset i tri godine
stolovala je vezirska uprava u ovoj
vavroi; od 1697. sve do 1850.,
303
mom orijentalno-islamske filozofije o kao
zadubini i dobrom djelu, koji je davao ritam
knjievnoj historiji djela, u hronici je ona
predstavljala Rahmenerzahlung djela i obiljeje
bosanskog begovskog mentaliteta. Ovdje se uz nju,
kao kriterij konkretne datosti, prilagala i misao
domovinske autohtonosti kao jakogpoloaja Bonjaka
u izrazu bega prema su konzuli
bili u slabom poloaju jer su "na pa im stoga i
"nema duga stanka".
U analizi hronike, otkrivanju stvar-
doivljaja i postupka, u
povezivanju njegovih idejnih pogleda sa njihovim
mi se. Prvu vezirsku stolicu preneo
je ovamo Halil-paa, jer su Sarajevo
sravnile sa zemljom Eugena
Savojskog. U vreme vojnog
Bosne u Otomanskom Carstvu,
Ferhat prvi paa bosans-
ki, preneo je stolicu iz
Travnika u Banju Luku, a ahin-
paa ju je docnije vratio u Travnik.
Od tada se tu izmenjaIo blizu
osamdeset vezira, to da
uprava jednog vezira nije u pros-
eku trajala ni pune dve godine.
Nikad se nije moglo znati se
konci smrsiti nad vezirovom
glavom. Neki nisu ni osvanuli u
Travniku, a su bili smenjeni.
Tako je jedan doao do Priboja i tu
ga je stigao sultanov ferman kojim
mu je javljeno da je smenjen i da se
odmah vrati u
138-139./. Ali je istovremeno
u tim naslagama historije pod
turskom vladavinom traio i crte
tajnovitosti i skrivanja u karak-
terologiji i isticao, bez
ranijih negativnih sa
razumijevanjem i emocionalnim
suglasjem, okrutnost turskih nam-
jesnika i prema Bonjacima: "Ve-
zirski vakat /...1 ostavio je dubok
trag u ljudima ove varoi, tako da
se i danas oko
sebe pre nego to stupe u razgovor
s vama, a i tada divane tiho i s vid-
nim oprezom. Onako kako se
nekad govorilo stotinu pedeset i tri
godine - okrenute glave i s prstom
na ustima - govore ljudi, s malim
razlikama, i danas. A kako i ne bi
kad su njihovi preci svojim
gledali kako Delaludin-paa
ezdeset bosanskih be-
gova dovedenih na preva-
ru." 139./. A to je bilo, kako
poredi ispod teksta,
istovjetno iskazu u
o vezirovom sioIlu: "Nema svedoka i
nikad se znati kako je
bilo namamiti tako iskusne
i ugledne ljude u takvu klopku i
poklati ih usred Travnika, kao ovce,
bez glasa i otpora."
304
izvoritima, posebnu vanost ima razgrtanje
teksta u poredbenom odnosu sa njegovim
izvorima. Taj dio "istorijskih izvora hronike
Ive obavio je Midhat i godine 1962.
objavio u svojoj knjizi. *11 Zato se od Prologa
tekstu naporedo postavljaju izvjetaji
Pierrea Davida i putopisa o Bosni Chaumette Des
Fossesa,*12 uz pitanje ta je on iz njih o Bosni, Bonjaci-
ma, Turcima, Istoku i islamu preuzimao, ta je u njima
mijenjao, isputao, dodavao i posebno izotravao, i u
koju svrhu, sa kakvom namjerom?
Kao izvor za Prolog je naveo jedan
odlomak iz Chaumetteova putopisa u kojemu se.
uvodno da su isti kao
i Turaka s juga", ali se razlikuju samo po tome
"to se i uopte uzevi svi Turci u Bosni koji
imaju neki stvaran uticaj u upravljanju ovom pokraji-
nom, bave mnogo politikom". Ova konstatacija je u
Prologu razvijena u sadrini razgovora
prisutnih i posebno u Sulejman-bega Ajvaza i
Hamdi-bega a zanimljiva je i po nazivu
"Turci u Bosni" koji i Chaumette upotrebljava ali u
alternaciji s nazivom "muslimani" u nastavku svoga
teksta. Clhaumette dalje pie kako ima, nedaleko od
vezirova Konaka, "jedna kavana" Ikod
11. Midhat
12. Ibidem, 12., bilj. 4.; 17., b.
17.; 17., b.16. To su izvori
koje iznosi na navedenim
stranicama svoje knjige: Izvjetaji
Pierrea Davida u Arhivu Ministar-
stva inostranih poslovau Parizu -
Correspondance consulaire et com-
merciale, Travnik, 1 /1806.-1810J, 2
11811.-1812J, 3/1813.-1815J; Cau-
mette Des Fosses IAmedeel, Le voy-
age en Bosnie dans les annees 1807
et 1808, Paris, 1822.; izvjetaji
konzula Paula von Mittessera i
Jacoba von Paulicha u Dvorskom i
dravnom arhivu u Umjesto
ovih izvora, mi navodi-
mo stranice u
knjizi na kojima se oni
spominju.
305
slikovito opisana "Lutvina kahva"/, u koju
dva do tri puta dnevno Ikad "oko
eski-age (stari i muslimani iz samog mjesta".
U je to drutvo ue, ekskluzivnije i zatvoreni-
je: on kae da se tu sastaju begovi i ugled-
niji ljudi koji su priputeni u njihovo drutvo", i to jo
da "u to doba dana niko se
drugi od ne bi usudio da sedne i pije kafu na
toj uzvisini" jpodvukao M.R./, tj. na Sofi u Lutvinoj
kahvi, to sve govori o namjeri da roman-
istakne silu, koja je kod njega uvijek bliska
nasilju, i utjecaj begova. I taj utje-
caj je u odnosu na Chaumettaa, do
kraja, vjerovatno i zbog toga da kasnije izrazitije
pokae koliko su osmanlijski veziri, iz vremena koje
obuhvata hronika, drali do toga i kako su
nasiljem i izazivanjem straha suzbijali
pritisak begovata. Stoga, dok Chaumette pie
kako se "nakon ovih prvaci /. ../ sastanu i
veziru, na divan, i podnesu mu neku molbu,
koju imrijetko odbije", to iskazuje kao svrenu
stvar: "... to je na Sofi pretreseno i to je
bilo gotovo isto toliko koliko da je reeno ajanima, na
Divanu kod vezira. "'13
1807. godine stale su da se deavaju i
dotle nepoznate stvari u Travniku", svoje
pripovijedanje u prvom poglavlju, ali u narednom
pasusu prividno suprotnom da "nikad niko
u Travniku nije ni pomislio da je to varo stvorena za
ivot i svagdanje on na opis mental-
iteta sve to karakterologijom
306
iniciranu proglogom, i onim to ga uvjetuje s teorijom
o utjecaju geografske i klimatske sredine i da
su da ive u vezirskom sreditu Bosne.
Osnovno koje je njegove stanovnike ispu-
njavalo bilo je, po miljenju, "da su oni
odnekud nego ostali svet, stvoreni i pozvani za
neto bolje i vie". '14 "To je vailo u prvom redu za Turke
koji ive u samoj varoi", - kae najprije u pred-
stavljanju vjersko-nacionalne strukture stanovnitva
na svoj poznati "pogrenim, ali tada
nazivom", da bi nastavio s vjersko-klasnim razlikovan-
jem: '54. li je i raja od sve tri vere /.../ bila ispunjena istim
samo na svoj i shodno svome stanju. To je
vailo i za samu njihovu je poloaju i raspore-
du bilo osobenog i ponositog. "'15
Pod utjecajem geografsko-klimatskih uvjeta ovog
grada'16 u "uskoj dolini kojom po dnu Lava a sa
13. Ibidem, 83-84. TH,9-10.
14. TH, 13.
15. Ibidem, str. 13.
16. TH, 13-14: "Njihov grad to
je u stvari jedna tesna i duboka
raselina koju su narataji s vre-
menom izgradili i obradili, jedan
prolaz u kom su se ljudi
zadrali da ive stalno,
kroz sebe njemu i
njega sebi. Sa obe strane rue se
brda strmo i sastaju pod otrim
uglom u dolini u kojoj jedva ima
mesta za tanku reku i drum pored
nje. Tako sve na napola rasklop-
ljenu knjigu na su stranicama,
s jedne i s druge strane, kao
naslikani, bate, sokaci, njive,
groblja i damije. jooj Nikad niko
nije koliko je
sati priroda uskratila ovome gradu,
ali je izvesno da se sunce ovde doc-
nije i ranije zalazi nego u ma
kojoj od bosanskih mnogobrojnih
varoi i varoica. To ne ni
ali zato tvrde da sunce
nigde ne sja tako kao nad njihovim
gradom."
Godine 1972., se cestom
koja vijuga pored Lave, je
svoj dOivljaj i
recepciju djela kod
tonovima pris-
nosti, kako je nas-
tao ovaj opis Vezirskog
grada na hronike:
"To je bilo 1917. godine kad su me
iz mariborske kaznione internirali
. ovamo. Zamislite sunja, uz to jo i
bolesnog koji je doputo-
vao u Travnik, sam, bez prebijene
pare u depu i bez ikoga svoga u
gradu u kome je Na ulazu u
varo zanela me ova slika kojoj sam
307
strane je araju vrela, jazovi i potoci",*17 u kom su ljudi
ivjeli kroz sebe njemu i njega
sebi",*18 "sa vezirskim Konakom pred *19 stvorene
su, po osnovne crte njegovih itelja:
se i ive narataji "otporni i svemu dorasli", "uzdrljivi i
oprezni", ali skloni "da se podsmehnu", sa mere
i granice", za poznavanje sveta i ljudi uopte",
ali "vie od svega sa koja je "sva unutarnja, vie
jedno teko i obaveza", i "predaju jedno dru-
gom ne samo telesne i duevne osobine, nego i
zemlju i veru". *20 Te, prema
osobine u romanu se, reduciraju na
kao tradicionalni sloj,
koji stvara i nosi javno mnijenje i ima utjecaja na vlast
i prilike, kao na kolektivnog junaka nasuprot
vezirima i konzulima, s kojim djelo i s kojim
se zavrava. Jer su im dolazili dani "kada bi im njihov
ostao duan sve dok knjigu nisam
napisao: kad bolesnog i
zanese neka slika, ona osta-
je kao trajan sve dok u vama
ima ivota! Zamislite tog istog
koji docnije nekoliko puta
dolazi u Travnik, opet sam, s
belenicom u ruci, luta ulicama i
pred radoznalim svetom unosi
podatke o varoi, vezirima, dami-
jama, nazivima ulica i zgrada. Bojao
sam se da mi togod ne promakne.
Petnaest godina nosio sam prtljag
svojih papira, a onda u Beogradu u
doba okupacije, su stra-
hovite muke pisanja. Najtee je bilo
prikazati ljude, njihovu meru i
granicu, preneti u roman boju i
kasabe." 137J. A to
se odnosilo na produetak ovog
opisa o karakterologiji Bonjaka -
koji u cijelosti glasi:
"Tu, na vodi, tajanstvenoj, nestaloj i
stihiji, se i umiru
narataji Tu oni rastu,
slabunjavi i bledoliki, ali otporni i
svemu dorasli; tu ive, sa vezirskim
Konakom pred gordi,
tankovijasti, gizdavi, i
mudrice; tu posluju i ili sede
dokoni i sirotuju, svi uzdrljivi i
oprezni, ne znaju za glasan smeh,
ali umeju da se podsmehnu, malo
govore, ali vole apatom da ogo-
varaju; i tu se sahranjUju, kad im
vreme, svaki po svojoj veri i
svojim u podvodna
groblja, mesta novom,
narataju."nH, 14J.
17. Ibidem, 14.
18. Ibidem, 13.
19. Ibidem, 14.
20. Ibidem, 14.
308
nam udarao u nos i kad bi u sebi poeleli da ive mirno i
bezbrino, u nekoj od onih neslavnih kasaba koje se
ne pominju u careva ni u sukobima drava i koje
nisu na udarima svetskih ni na putu slavnih i
vanih '21
A nakon predstavljanja ambijenta i ljudi
govori o suvremenim zbivanjima, koja pri-
jete ustaljenog ivotai poloaja, upotre-
opet naziv "vremena" u
smislu neke historijske stihije nad kojom ljudi nemaju
ni kontrole. "Vremena su postala takva" - kae
se s a dopunjava-
njihovu karakterologiju - "da se prijatnom nije
moglo nadati, da dobro nije moglo "Zato su gordi i
lukavi eleli da uopte nita ne da se ivi
"bez promena i u miru, i "Bog da nas
od slave, od krupnih gostiju i velikih '22 Ali u ret-
rospektivi zbivanja krajem XVIII i XIX stol-
on mijenja poziciju,
se, u skladu sa koncepcijskim opredjeljenjem svoje
dizertacije, kao i u romanu Na Drini na liniju
antagonizma s
ideolokim prema tj. srpskoj
strani: Jo od Turaka iz iznosi
kao podlogu za niz zbivanja u Travniku,
povratnici age i spahije "bili su ozlovoljeni i kivni na sve
to je "S druge strane", - pie on, - "ti isti
21. Ibidem, 15.
22. Ibidem.
je kasnije ovu histori-
jsku anegdotu o veziru jo jednom
pripovijedao "Tako je
jedan doao do Priboja i tu ga je sti-
gao sultanov ferman kojim mu je
javljeno da je smenjen i da se
odmah vrati u Stambol. Pa su
uz kahvu zbijali alu:
"Koji je vezir najbolji?" - "Najbolji
je onaj to se iz Priboja vratio!"
138-139J.
309
ratovi XVIII veka, koji su Turke potiskivali iz susednih
zemalja i ih u Bosnu, izazvali su kod
strane smele nade i otvarali dotle
vidike", - isto kao u Na Drini - a to
je moralo uticati i na odnos raje prema
gospodi Turcima", - on citatom iz srbulje, te nas-
tavlja agonalnu dvostranost toga odnosa:
"Obe strane, ako se u toj jazi borbe moe govoriti
o dve strane, borile su se svaka na svoj i sred-
stvima koja su odgovarala prilikama i vremenima.
Turci su se borili pritiskom i silom, a strp-
ljenjem, lukavstvom i zaverom ili na
zaveru; Turci za.odbranu svoga prava na ivot i svoj
ivota, a za sticanje toga istog prava.
Raja je da joj Turci postaju sve tei, a Turci
su sa da se raja pohasila i da
nije ono to je nekad bila. "*23
Zatim je XIX doao ustanak li
Srbiji "kao vidan znak novih vremena i novih borbe",
koji je zadavao "sve vie brige i nezgode, tete, troka i
gubitaka celoj turskoj Bosni pa i Travniku", ali su
govorili o njemu snipodatavanjem. *24
Napoleonova ratovanja su ih, vie okupi-
rala, "nemir, pokret i osobito otkad
imje doao za vezira Husrev Mehmed-paa, sa svojim
potovanjem za Napoleona i sve francusko, to je
"uznemiravalo i drailo Turke". *25
tako nastavlja svoju opsesionu temu vjer-
sko-nacionalnog podvajanja i antagonizma, "sukoba
tako suprotnih interesa, verovanja, tenja i nadanja" od
23. Ibidem, 16.
24. Ibidem, 17.
310
25. Ibidem, 17.
koji se stvaralo ''jedno klupko",*26 i u pripovje-
koncentraciji na "konzulska vremena". Iako se
"svi bez razlike, vole da I.. J prave ravnodunU
da izgledaju neosetljivi", Turci su bili zabrinuti", -
pie za Bonjake u Travniku, - "i zlovoljno su
pominjali dolaska konzula", dok su se
kako katolici tako pravoslavni, radovali l .. J
takvim vestima i prenosili ih i pretakali od usta do usta,
kradom i apatom, u njima povod za
nade i za izglede na promene". Ali je i njima, priz-
naje svako od njih "posmatrao stvari svojim
i sa svoje protivne, gledita",*27
tako i teorijski problem relativnosti recepci-
je i "horizonta u zavisnosti od vjersko-
nacionalnog i kulturno-povijesnog identiteta svake
skupine u vienacionalnoj i multikulturnoj sredini.
"Katolici, koji su u - razdvajao je interese
i nade onima nasuprot Bonjacima, - "matali su
o uticajnom austrijskom konzulu koji donijeti i
zatitu cara iz Pravoslavni, koji su
malobrojni i poslednjih nekoliko godina stalno gonjeni zbog
ustanka lt Srbiji, nisu mnogo ni od austrijskog ni
od francuskog konzula, ali su u tome gledali dobar znak i
dokaz da turska vlast slabi i da dolaze dobra il spasonosna
nemirna vremena. I odmah su dodavali da, naravno, 'bez
ruskog konzula nita biti ne moe'. ","28 zavravao je
ovu razdiobu paradoksalnim
vanjem pravoslavnih da dolaze "dobra i spasonosna
nemirna vremena" onaj isti duh nade u
nemiru i buni koji je zasnovao u
Na Drini
26. Ibidem, 16.
27. Ibidem, 18.
311
28. Ibidem, 18-19.
To je bilo ono klupko" koje je
spomenuo, ali u kome su se dvije strane uvi-
jek zbliavale kada su tonule Bonjacima, to je
biljeio i isticao. Svoju
psiholoku analizu je, i u ovom
romanu vie Bonjacima,
Turcima", tako u njima psiholoku dramu
njihova opstanka i kobi zbog njihove pogreke u his-
toriji, koji su bili "isuvie mudri i ponosni da svoje
pokau, ali ga u razgovorima u oka nisu
krili". *29 "Odavno njih i zabrinjava saznanje" - pisao
je on u prikazu njihove kolektivne duevne strepnje i
poniranja u historiji - da je "carska taraba na granicama
posrnula i da Bosna postaje zemlja po kojoj gaze
ne samo Osmanlije nego i kauri iz bela sveta, u kojoj i
raja die glavu drsko kao nikad do sada. A sada treba da
navale i neki kaurski konzuli i uhode, koji na svakom
koraku slobodno isticati vlast i silu svojih careva. Tako
malo-pomalo, kraj dobrom redu i lijepoj tiini' turske
Bosne, koju je i ovako odavno sve tee braniti i
Boja je volja da vlada ovakav red: do Save i vabo od
Save. Ali protiv toga jasno bojeg radi sve to je
krteno i cima tom ogradom na granici i potkopava je danju
i javno i tajno. "*30 A kad je da se govori "o
grbu i zastavi koji biti vidno i trajno izloeni na zgradi
stranog konzulata", "te dve krupne i vane Turci su
29. Ibidem, 20.
30. Ibidem, 20.
Ovdje slijedi
Matije o "Turcima" i
"vabama" kao
noj pripadnosti: "Nai ljudi svako-
ga iz turske zemlje zovu
kao to i Turci podani-
ka svakoga zovu vabom." /Pogled
u Bosnu, ili kratak put u onu krajinu,
1839-40. po Jednom Domo-
rodeu, drugo /fototipsko/ izdanje,
Zagreb, 1938.,5.
areal "lepe tiine" koji prip-
isuje bosanskim muslimanima,
Bonjacima, pod navodnicima ne
znamo odakle ga je preuzeo.
312
izgovarali retko i sa mrtenjem a zlurado i
apatom",'31 negativnu
podlogu prema Bonjacima u ovoj njihovoj nadi i
tenji. U pasau na ovoj dru-
goj strani se neprikriveno, gotovo
nacionalno i klasno poistovijetio s
pravoslavnom rajom i njenim idealima: "Od te cigle tri
se barjak! - mnogome je siromahu bar za sekun-
du postalo svetlije u prijatnije u praznom stomaku i
toplije u tankom odelu; od te tri proste i
mnogome je rajetinu poigralo srce, zabletao vid od nekih
jarkih boja i zlatnih krstova, i zaumile u uima,
kao vihor, sve zastave svih careva i kraljeva. Jer,
moe od jedne da ivi, samo ako u njemu ima jo
reenosti da se bori i borbom odrava u ivotu", '32
zavravao je svoje
opservacije, kao i uvijek, sa utokom u misaonom filo-
i konkre-
tan nacionalni ideal u ideju borbe za ivot.
Vlastitu krivicu zbog nacionalne izdaje koju je
ambasadorskim potpisom pakta sa Nijemcima
u Berlinu je i u ovom romanu, kao i u Na Drini
iskupljivao zamjenom teza, isti-
canjem historijske krivice Bonjaka u svrhu pravdanja
suvremenih nad njima, i ponovno se
u idealima i zanosi-
ma srpske historije. Skloniji, kao i svi mladobosanci,
velikosrpskoj nego ideji, to i
u historiji
srpskog naroda je bilo iskupljenje i ulog za
opstanak i poslije Drugoga svjetskog rata
pod zatitom srpske javnosti. Stoga
31. Ibidem, 19.
313
32. Ibidem, 20-21.
je i u ovom romanu historijsko zbivanje u pozadini
ivota i djelovanja konzula, dosljedno i bez izuzetka
izotreno u i
dihotomiju, a s njim i sva sve akci-
je i reakcije predstavijene kao neka
slika crno-bijelog svijeta i ivota, jo u mitsko-
agonalnojprolosti. Zbog toga je i ivota sa
konzulima, dolazak male ozeble i umorne povorke
francuskog konzula ana Davila*33 "krajem februara,
poslednjeg dana ramazanskog posta"'34 obiljeen tim
suprotnim dvojstvom:
"...Povorka je prola kroz optu ravnodunost
sveta. Turci su se pravili kao da je ne vide, a nisu
smeli da je upadljivo posmatraju. "'35
od drugog poglavlja vidi se jasno da je
Davilov doivljaj orijentalne Bosne i Bonjaka
saobrazan dizertacijskoj
koncepciji, samo to je u radnji izraen sa vie pojedi-
nosti i slika: sav je iz negativne
sfere, krajan, emocionalno zatamnjen i
ekskluzivan, mada u svojoj knjizi o
historijskim izvorima hronike smatra da
Davilov ivot u Travniku, sa svim svojim neprijatnos-
tima, "nemirom koji mu je stanovnitvo, nezgo-
dama koje su dolazile od njegovih odnosa s turskim vlasti-
33. 31-32.
iznosi kako je
naao ime svoje glavne U
potpunom obliku ono je glasilo:
Pi erre- La urent-Jean-Bap tiste
David, kao to se vidi u rukopisima
izvjetaja francuskog konzula, dok
ga je "Neto izmijenio" i
/ga! navodi u
obliku: an Davil"/32./. "Sve
osobine ovoga junaka -
- /kao i osobine drugih junaka i
junakinja! - i moralni portret,
fizonomija, temperamenat - plod
su mate. Pa ipak, istorijska
podloga ostaje solidna." /31-32./.
34. TH, 21.
35. Ibidem, 22.
314
ma", - ima historijsku podlogu u dokumentima, i u
pojedinostima, koje "povezuje s drugim podaci-
ma, izmiljenim". *36 splitskim Jevrejinom
Pardom, Davi! je odsjeo u Josifa Baruha i osva-
nuo, "na prvi dan ramazan-
skog bajrama", i osvanuo u i neprijatnoj
kakofoniji zvukova i svirke bez harmonije, o
ovlaan pogled na nekoliko
redaka te atmosfere:
"Iz grada je dopirala pucnjava topova i prasak
puaka, ui je pamla ciganska svirka.
su tukla dva bubnja a na njihovoj
pozadini izvijala je zurla i pirlitala nepoz-
nate melodije sa zavojima i prekidi-
ma."*37
Ovaj pasa o bosanskoj muzici (kao i
Davilovo kasnije razmiljanje u povodu proslave
Napoleonova "predstavljaju odjek" jednog
pasaa u izvjetaju Pierrea Davida, u kome on
razliku balova i muzike na Zapadu
i "varvarskih serenada koje mi ponekad paina
muzika. I.. .! Na primjer, izuzev na Bajram, /...1 oni dolaze sa
svojim oboama, koje paraju ui, i sa svojim zaglunim bub-
njevima... "*38 U svome opisu je ovu osnovu
razvio do nesnoljivosti "za Evropoljanina koji je
da ivi ovde". U interpretaciji Davilova
nema, onog "izuzev na bajram",
nego se da oni upravo "uz Ramazan i o Bajramu
paraju ui Evropljaninu... "*39
"N su a izrazi u
opisu Davilovih utisaka, koji imaju uporita u Davi-
36. 43.
37. TH, 23.
315
38. 132-133., f. 3.
39. TH,42.
dovu izrazu o Bosni kao "negostoljubivoj zemlji",'40 a
od njih se dalje prostiru drugi u nizu koji vodi do ga-
i odvratnosti, o duhovno-emocional-
noj strukturi ovog junaka kao recipijenta i iza njega, u
dubini, samog pisca. Ta spoljanja atmos-
fera orijentalski se slagala sa aromom Baruhove
gdje je konzul odsjeo, u kojoj su "mrtina i obilna jevrejs-
ka jela, meavina panske i orijentalne kuhinje, donosila...
teak zadah zejtina, prena luka i raznih
i taj distanciran odnos Andri-
prema Jevrejima u bosanskoj sredini ostat kara-
da traje u cijelom djelu, sve dok ga nije ma-
lo humanizirao u dvadeset osmom poglavlju pri kraju
romana. U toj jevrejskoj koja se po obita- .
vanja i ivota orijentalski sa bosanskomusli-
manskim u koje konzul nije mogao da pa
ni da ih opie; "teko se /Davili privikao na nenavikli niski
leaj na podu, od koga mu se zanosila glava, i na miris vune
u punim i nedavno "ispucanim" duecima. Budio se
jer ga je obuzimala vatra od sparine pretrpanih vunenih du-
eka i jorgana i palila silina jela koja se teko je-
du i jo tee vare".42 Zbog svega toga mu je "sadanja ja-
va pre na neki san u kom biva naglo u
dnu, daleku zemlju i doveden u poloaj". '43
A kad je krenuo u prvu posjetu veziru utisci su
dosegli kulminaciju.
briljivo i sve pojedinosti
kao i uvijek kada je opisivao scene i
uasa i rugobe o Turcima i
svijetu, i se tamnih napona
posvijesti vlastite due, o tome pie:
40. 44.
41. TH, 23-24.
316
42. Ibidem, 24-25.
43. Ibidem, 25.
"Sve dok nisu zaokrenuli u glavnu ulicu ilo je
dobro i konzul je zaista mogao biti zadovoljan. Ali
su doli do prvih turskih nastade neko
sumnjivo dozivanje, lupa avlijskih vrata i muebaka
na prozorima. od prve kapije jedna
otvori samo jedan kanat i ne-
razumljive stade sitno da zapljuckuje na ulicu,
kao da Tako su se redom otvarale kapije i
podizali muepci i za trenutak pomaljala lica, puna
mrnje i zanosa. Zabuljene ene su plju-
vale i a izgovarali psovke,
opscenim pokretima i nedvosmislenim pretnjama,
se po stranjici ili rukom
kako se ree grkljan. "
Za prolazak konzula i njegove pratnje na putu za
Konak u audijenciju veziru je naao slikovit
opis u Davidovu dnevniku i iskoristio ga do kraja u
svome pripovijedanju, samo to je pri tome napravio
jednu inverziju: konzulov opis je razdvojio na dva
dijela, i prvo dao put kroz mahale a poslije toga pro-
lazak kroz dok je kod Davida to opisano na
obrnut "...ene su hitro otvarale muepke na pro-
zorima da bi hraknule na moje odijelo koje jesve blistalo
od zlata", a "taj svoj su kletvama nevjerni-
ka i zatvarale su muepke s lupom, kao da da izraze
negodovanje zbog koja je ukazivana jednom psu",
pisao je David, - dok je ta "ispoljavanja vjerskog
fanatizma" razvijao, intenzivno u grubim,
pojedinostima mrnje i odbojnog
kako prvo jedna otvori kanat "i
nerazumljive stade sitno da zapljuckuje na ulicu kao da
zatim su se "redom otvarale kapije i podizali
muepci", nastavlja kao da su se ene pokazi-
317
\'ale pred strancima, pogotovu i pomaljala
lica "puna mrnje i zanosa"; "zabuljene ene su
pljuvale i ponavlja on da utisak ani-
moziteta, "a su izgovarali psovke, opscenim
pokretima", ali, jo vie, "i nedvosmislenim pretnjama,
se po stranjici ili rukom kako se ree
grkljan", *44 Iz ovog se moe vidjeti koliko je
svojim dodacima intenzivirao Davidovu sliku
prolaska kroz mahalu. Put kroz David je opisao
kratko: "Turci, na svojih
nemarno, jedva su se udostojili da se obazru, da
podignu da bi vidjeli novog gosta...", a je taj
opis, ignoranciju prema strancima, na
isti proirio, ponavljanjem i doveo do
vlastitog komentara: "Na Turci
ili njihove muterije ili "sa
obe strane ulice kruta lica"; "niko nije prekidao
posao ni puenje ni podigao da pogledom udostoji tako
pojavu i pratnju"; "poneki je
zakretao glavu, kao da trai neku robu po rafovima", Na
kraju je slijedom ovih opisnih pojedinosti istu-
pio iz svoga teksta i neposredno, i
"Samo orijentalci mogu ovoliko mrzeti
i prezirati i ovako pokazati mrnju i prezir. "*45 To je
44. TH, 28., 88.
45. 88. TH, 29-30.
"Revolt i demonstracije muslimana
protiv francuskog konzula /komen-
tira sve da su i bile
onakve kakve ih on /valjda prema
konzulskim izvjetajima/ opisuje,
predstavlja kao divljatvo, a
ne kao njihov protest, opravdan i
zapravo patriotski gest
u doba kada se zaista - istorijska je
to istina - radilo o tom da Bosna i
Hercegovina kao prirodno
tada francuske Dalmacije pripadnu
Francuskoj, a prije toga i poslije
toga - dobro je poznata i ta istorijs-
ka istina - da je Austrija uporno
nastojala, i u tom najposlije uspjela,
da se pripoje ove pokrajine -
Austriji."
je /nastavlja
poredbeno dalje u svom
komentaru! da, suprotno prikazi-
vanju muslimana u ovom otporu
318
iz kojeg izbija sam iktus koncep-
cije o Bonjacima, koji se od dizertacije kao emo-
prema zavojevanju, rigrada/, od god. 1793. buktio je
vikara i zamjenika pokret !Bonjaka iz
manastira fra Julijana i sve fratre, Tuzle/ u Vidinu, koji je iao za tim
vrlo prikazuje, da otrgne sve nae krajeve ispod
iako su oni bili uvijek glavni Carigrada, kako saglasno govore
oslonac propagande i aspiracije nai i strani i koji je tada
stranih imao u Bosni vrlo mnogo pristaa,
Austrije, i iako veli da i oni prema St. i
vide jedini spas u 'zamjeni turske drugih naih Kasniji
vlasti sa naravno ustanak Zmaja od Bosne,
Nidjeti TH, 258., M.R./." a zatim Ali-pae Rizvan-
Uz ovako shvatanje rjeenja naeg to
nacionalnog problema u ono doba i Osmanlija i bos. musli-
u ovakvoj konstelaciji evropskih mana, kako sam veli u
prilika, naravno je, nai muslimani i hronici" nar-
nisu imali drugog izbora nego avno Osmanlije! postojao je i u ono
nasloniti se na Tursku. Tim prije to doba veliki antagonizam i nepov-
su imali strano iskustvo iz ranijih jerenje. Nai muislimani su dobro
vremena: bukvalno ih je nestajalo znali za stranu korupciju i nes-
dokle god je dopirala Austrija ili posobnost u Carigradu. Sve je bilo
bilo koja druga drava. Ba u to na prodaju: zakupi poreza, trgo-
doba, o kom pie, bila je porivilegije - osobimo strane
Bosna puna jadnih izbjeglica, naih - spahiluci, zijamet itd, mali i veliki
muslimana iz Srbije radi ustanka u poloaj u dravnoj slubi, kadija,
njoj i radi austrijske okupacije pae i upravnici cijelih pokrajina,
Srbije, desetak godina prije ustan- pa i poloaj vezira Ikako veli
ka, gdje im nije bio ni A.F. Miller: Mustafa paa Bajraktar,
a kamoli vjerski opstanak. Takvo je izdanje Akademije nauka SSSR!.
bilo ondanje shvatanje, pa zato Vidjeli su svu propast u koju srlja
iz tog vremena treba pos- Turska i s njom u prvom redu i nai
matrati iz tadanje, a ne iz dananje krajevi, ali pri dilemi uz nju ili koju
perspektive i aspekta, ako elimo dravu, izbor njihov bio
da ih istorijski i prikaemo. je jedan jedini - uz Tursku. U tom i
tavie, istorijska je istina da nai jest tragedija njihova i svih nji-
muslimani u ono doba nisu gledali hovih akcija i pokreta to nisu
ni iz daleka na Tursku sa onim pov- mogli svoj samostalni put, jer
jerenjem i oduevljenjem kao nji- su se morali oslanjati na dravu
hovi sunarodnici drugih vjera na jo onda i mnogo ranije
Austriju i Rusiju, kako gornji navo- na propast."
di St. /ima i vrlo mnogo "Sve to i mnogo vie treba da
drugih! 165- zna onaj ko da pie kroniku ili
166./. "Ba u to doba i ranije /obra- istorijski roman /prigovara Kurto-
zlae odnose na osnovu tada vlada-
Bonjaka i Osmanlija njihovim ideologije i teorije knjievnos-
bunama i pokretima protiv Ca- til, osobito kad je zahtjev vremena
319
lajtmotiv ponavlja u svim njegovim
djelima: mrnja u velikom intenzitetu prema svemu
to je odnosno I dok je to u
recepciji izazivalo utisak historijske
krivice i suvremene prijetnje, - u doivljaju srpskih i
hrvatskih stvaralo je knjievnom sugestijom,
kao kontrareakciju i povratni negativni refleks na
predstavljanje, to isto mrnje
prema Bonjacima kao Turcima, do afek-
tivno-djelatnog stupnja osvete.
Nakon ovoga je bio suvian Davidov iskaz
motivacije i objanjenje, koje bi oslabilo utisak njegova
da "ova ispoljavanja vjerskog fanatizma nisu
bila mrska vlastima; da su se one plaile da se ne zam-
jere narodu ih; a kad dolaze od ena
i djece, je bio da se ona toleriu kao da dolaze od
koja je bog obdario slabim razumom, podlonim
zabludama i kojima treba kroz prste gledati."*46
"Divlji narod, prosta svetina, - aptao je konzul na ovo
ponaanje vezirov Davna, - mrze sve to je strano i
tako svakog Najbolje je ne panju." I jo:
"To su bosanski i "*47 A Davil je, pi-
da se to i
shvatanja
zasnovana na starinskom i ovin-
vaspitanju, i
kao posljedici toga, treba odbaciti.
U tom niko, pa ni
ne moe tvrditi da su pomenute
demonstracije bos. muslimana pre-
ma francuskom konzulu bile samo
radi Turske i u njenu korist, nego
obratno, da je to bilo, u isto vrijeme
i mnogo vie, patriotski akt za
odbranu svoje ue domovine koja
je li to treba znati! kroz cijelo vri-
jeme turske vladavine imala svoj
poseban poloaj, mimo sve pokra-
jine turskog carstva, u kojoj je
Osmanlija smatran uvijek
IOsim pogdjekojeg vezira i pone-
kog nije ih nikad ni bilo u
Bosni.! ta vie, cijeli,
ekonomski poredak u Bosni, nije
bio kao u ostalim krajevima Turske,
nego se pretvorio - po tvrdoglavoj
rasnoj tradiciji - odnosno postao je
mnogo naem starom sred-
njovjekovnom feudalnom poret-
ku." 176-177./
46. 88-89.
47. TH, 28-29.
320
e liU njemu kakav 1flora biti ivot
ka sa Zapada koji svoju sudbinu prenese na Istok i zauvek ve-
e svoju sudbinu sa njim. "'48 A tu karakterizaciju
kasnije negativno produbiti, potpuno na liniji svoga
shvatanja o pogubnoj ekspanziji turskog uticaja:
. liTi stranci, koji ovako /. ../ ostanu da ive na
Istoku, u prime od Turaka samo
nie strane njihovog karaktera, nesposobni da
i usvoje ijednu od njihovih dobrih, viih osobi-
na i navika. "'49
A moda se u tom iskazu i sam vlastitog
kompleksa. Ta ogromna diskrepanca, duhovna, kul-
turna, moralna, ulazila je u samu osnovu
strukture ovog djela, kao beznadeno i
podijeljenog svijeta koje su nosili i David
i Davil i, i bitno, sam u svojoj dui.
Zapravo u svim ovim i:z;razima animoziteta, podijel-
jenosti i potpuno prekinutog razumijevanja nalazio
se zapravo njihov stvaralac sa vlastitim
duevnim emocionalnim i idejnim naponima. Jer
vlastita mrnja trai, i zahtijeva, i izraze
mrnje u drugima( i na suprotnoj strani, ona se
patoloki projicira uz vlastito olakanje, a kod
u Bosni ona postaje univerzalna, kao kod Ivana
Franje Nakon ignorancije illzle ravnodunosti"
od strane lITuraka ili njihovih muterija" pri-
likom prolaska kroz jo dva puta saeto
ponavlja prizore ove mrnje, pIjuckanja i poniavanja
koja su u njemu izazivali lIstrepnju" i" da
razlog za llernu uarenu liniju, koja boli"'50 u
konzulovoj svijesti.
48. Ibidem, 29.
49. Ibidem, 40.
321
50.Ibidem, 31.
je
napravio prijelaz od u
i povezao sva u naponu odvratnosti
prema orijentalno-bosanskom svijetu i ambijentu.
"Nesrazmernu iroku kapiju" vezirskog Konaka on je
tada, i mnogo puta kasnije, doivio "kao runa dinovs-
ka usta iz koji bije i bazdi zadah svega onoga to u ogrom-
nom konaku ivi, raste, troi se, isparava i boluje." Pored
mnotva vezirovih dostojanstvenika,
i tu je bio i broj konja,
krava, pasa, ptica ili majmuna". "Ali i", - kae
s tenjom izazivanja stuivanja i univerzalne
predstave ovog svijeta - "iznad
svega se teak i miris kravljeg masla i loja od
koga nenavikla muka hvata. Taj podmukli miris pra-
tio bi konzula, posle svakog prijema, po ceo dan, a pomisao
na njega izazvala mu je stugu i elju za
Izgledalo mu je kao da je ceo Konak poroet tim zadahom,
kao crkva tamjanom, i da je on prodro ne samo u ljude i odela
nego i u sve predmete i zidove. "'51
Iako je u svojoj studiji napisao: "Portreti tro-
jice vezira koji su se smjenjivali u Travniku od 1806. do
1814. /Mehmed-paa, Ibrahim-paa, Siliktar Ali-paa/,
sa njihovim i moralnim crtama, gotovo su u
potpunosti izum", a zatim priznao da je neka
obavjetenja u izvorima, u prepisci i
dnevniku Pjera Davida", iskoristio
ih, iz portreta
vezira Mehmed-pae i slike koju je David dao u svome
dnevniku vidi se karakter intervencije: od
Davidova iskaza: "Jako samse iznenadio naavi jednog
51. Ibidem, 31.
322
tako tako duhovitog..." je
napravio: "Vezir je za jednog orijentalca iv,
ljubazan i otvoren... "*52 Davidovu iskazu da je vezir bio
"komunikativniji od svih Osmanlija /koje je dotad
vidio/, i, to njima predstavlja rijetkost, smijao se
pri razgovoru", je najprije dodao da je vezir bio
"hrabar, bistar, lukav, te preobrazio Davidov iskaz
u skladu sa tom karakteristikom - da mu je lice "bilo...
otvoreno i nasmejano"; "to je bio jedan od onih ljudi koji u
stalnom osmejku kriju svoje pravo raspoloenje... "*53 Ali je
u razgovoru Davila sa vezirom Husrev Mehmed-
paom ova dva stranca u Bosni, u
jednom, u preziru prema bosansko-musli-
manskom svijetu, je napravio razliku
Osmanlije i Bonjaka iznevjerivi ovim svoje
istovjetnosti, ali je uspostavio
gledita kao vlastiti doivljaj udahnut u ivot konzula
u Bosni u isto vrijeme inspiriran njihovim utiscima o
njoj, - kao psihologiju druge strane, tako da
hronika izgleda kao jedinstven i jednostran memoarski
tekst o Bosni "konzulskih vremena", sa potpunim
odsustvom simpatija prema svijetu. "Vezir
nije propustio" - pie s posred-
stvom u tom stranaca naspram domoroci-
ma - "da u razgovoru divljinu ove zemlje, grubost
i zaostalost naroda. Priroda je sirova, ljudi to
da se od ena i dece, stvorenja koja bog nije obdario
razumom, u jednoj zemlji u kojoj su i mukarci plahoviti i
"*54 Tako je u interpretaciji gov-
orio vezir, "hrabar, bistar, lukav, uz
dodatak prezira prema enama i djeci u
52. 70., TH, 34.
53. 70., TH, 36.
323
54. TH, 35.
Davidovu dnevniku, u osvrtu na scene koje je Davil
na svom putu do Konaka doivio, mada je posve neu-
vjerljivo, neshvatljivo i protivno muslimanskim
da su se pred strancima "otvarale kapije i
podizali muepci" i iz njih "zabuljene ene pljuvale i
*55 kao to je to opisao Ali sve je bilo u
funkciji u osnovi
odbojnosti kao psiholokom frontu prema tom orijen-
islamskom svijetu, kao potpunoj
moralnoj, kulturnoj i duhovnoj sferi i
stanitu zlih i demona. To je bio neprelazan
zid, koji se prema dizertacijskom uvjerenju
i iskazima nije mogao prirod-
no ukloniti, ni civilizacijskim posredstvom, zbog
njegove povijesne i duhovne predstave, tj.
rasno-genetskih izazvanih predrasudama
o tursko-islamskom utjecaju u duama Evropejaca i
A kad se konzula je pratio
strepnje, koji ostati u dubini njego-
vih doivljaja u Bosni, kao antipatija i
nelagode: "Istina, Turci po bili su mrki i nepo-
nn.merno oborenih pogleda, ali iz nije bilo ovoga
puta ni psovki ni pretnja. Sav najeen, Davil je imao
da ga iza drvenih muebaka posmatraju neprijazne i ljubo-
pitljive mnoge ali bez glasa i pokreta. "*56
Na poglavlja pie
ujedno i jednu dimenziju svoje vlastite
umjetnosti: "Kao to se deava junacima u
i Davilu su u njegovom konzulovanju
bile postavljene na "*57 Iako ga je
55. Ibidem, 28.
56. Ibidem, 37-38.
324
57. Ibidem, 39.
u svakom pogledu" nasuprot his-
Paulu Pisaniju koji je i
koju je pokazivao ovaj konzul u Bosni",
neprijateljskim stanov-
nitvom",'58 Davil je od hronike
glavni junak svakog njena poglavlja: u njemu se
iznose njegovi doivljaji, kroz njegovu optiku se
prelamaju zbivanja, njegova recepcija se s
se duhovno, kulturno, estetsko-
emocionalno i idejno s
njim u odnosu prema Bosni i svijetu koji ga okruuje,
a iznad svega U odnosu stranca sa evrop-
skog Zapada prema sredini. Taj pripovje-
postupak odbojnosti prema Turcima, islamu kao
nasilju, Bonjacima s kojim je svoj
rad, upotpunjen
nim i jednostranim saznanjima u radu pri izra-
di dizertacije, i uvjerenjem da postoji ne samo
nego i estetski antagonizam Zapada i Istoka,
kongenijalno se i prirodno susreo sa Davidovim
Caumetteovim i (Mitesserovim) slikovito i knjievno,
ali i idejno izotreno pisanim tekstovima,
dnevnikom, izvjetajima, pismima, putopisom o Bo-
sni,'S9 i dobio u njima ne samo dokumentarnu
nego neku vrstu podsticaja i potvrde vlastitog doiv-
ljaja, uvjerenja i koncepcije. vie nije morao da
se oslanja samo na svoju invenciju i matu, gotova gra-
je bila pred njim i on ju je samo inkorpo-
rirao u tok svoga pripovijedanja. Ne samo i
nego brutalan utisak o Bosni i njenim
stanovnicima, na jednoj strani, i pojedinim vezirima
na drugoj, slae i kao
58. 46.
325
59. Vidi fusnotu 12.
nu mreu egzotike, nastranosti, nelagode i uasa, u
koju stranci sa Zapada, ali i sa Istoka, bivaju
i u svijet neprijateljstva i mrnje, nesnosne
i psiholokog zlostavljanja. Dovoljan je samo
pregled tih uzgrednih Davilovih osvrta, napom-
ena, zapaanja, i i
pa da se sklopi taj utisak koliko je turska vlada-
vina prekinula razvoj duhovnog ivota u
Bosni i odvojila ga od evropskogsvijeta, kao da bi se
on po sebi bez nje razvijao pravolinijski i bez zastoja,
na predstavama pretkosovske histori-
je. U psihologiji jednog naroda povijest prati niz
poraza koji se sklapaju u kompleks nie vrijednosti
kompenzacija se javlja u pronalaenju drugog naroda
kao svih kobi i nosioca historijske krivice, i
u njegovu moralnom, duhovnom i kulturnom unia-
vanju. Svojom je odabrao put
svoje identifikacije na iskuenjima
vlastite ivotne karijere. sa Davilom, ko-
jem mnogo knjievno duguje u ovom djelu, An-
je biljeio svaku njegovu negativnu refleksiju o
Bonjacima: "Bosanski Turci su sa nepoverenjem i mr-
njom gledali na prisustvo francuske vojske u Dalmaciji",*60
pisao je on. "Uzalud su francuske vlasti u Dalmaciji tam-
pale prijateljske proglase na tursko stanovnitvo. Te progla-
se, pisane nekim probranim knjievnim turskim jezikom, ni-
je niko hteo da a ko ih je nije mogao da ih razume.
Nita nije pomagalo protiv nepoverenja celokup-
nog muslimanskog stanovnitva koje nije htelo da ni da
ni gleda, nego je ilo samo za svojim dubokim nagonom
samoodbrane i mrnje prema i neverniku koji se
pribliio granicama i da ulazi u zemlju. "*61 Akad je
60. TH,44.
326
61. Ibidern, 45.
svrgnut Selim III, sultan reformator", i po-
loaj Husrev Mehmed-pae doveden u pitanje, "bosan-
ski Turci su likovali", pie "'Svrgnut je
tan' govorili su hode po 'a sada dolazi vri-
jeme da se sve blato to se posljednjih godina nalijepi-
lo na vjeru i pravi Topal-vezir i povesti
svoga prijatelja konzula, kao to ga je i doveo. "'*62 '.I\. kad je
vezir osujetio izvrenje katil-fermana, poslana preko carskog
kapidibae, koji je zatim naglo umro u Travniku",*63 "va-
roki Turci" su se povukli u utnju. '.I\.li oni
su isto tako bili uvereni" - pie nji-
hovu ekskluzivnu karakterologiju kao i uvijek u mno-
ini sa osobenostima, ovog puta
uvjerenja i ponosa, - "da prava i vera pobediti i da
treba A niko ne ume tako da - dodaje
prvi put jedan naziv u navodnike - "kao pravi,
bosanski 'Turci', to jest ljudi tvrde vere i kamenitog ponosa,
koji mogu da budu plahi kao bujica i strpljivi kao zemlja. "*64
Na fonu tih zbivanja i tog skupnog mentaliteta
je likom i karakteromindividualizirao vezirova
zamjenika Sulejman-pau Skopljaka, "Bosanca... iz
62. Ibidem, 47.
63: 94., 96., TH, 51.
Na podatku o smrti
carskog kapidibae, koji se nalazi
u Davidovu dnevniku, i njena opi-
sa koji je dao - iznosi
"kojim Ijel sredstvima" "iz
pozamljene uspjelu
scenu". David navodi svoga
o kapidibainim
nim pokretima: "Ono to vas
nije nita drugo do dejstvo otrova
koje je on popio u nekom erbetu ili
u findanu kafe." Tako, komentira
"P. David konstatuje jednu
otroval. I...! An-
karakte-
pojedinosti, prikazuje stvar
nam da vidi-
mo otrova"."Mi bismo do-
dali: kao jo jednu sliku u orijental-
nom pandemoniju svoga djela. l
navodi to mjesto u hroni-
ci: "A kad je kapidibaa, umoran i
rasparen, iziao iz kupatila, osetio
je odjednom bolnu, vrelu koju
nikakvo nije moglo da ugasi.
sve vie, on se trovao sve ja-
Pre mraka pao je, kao
kome gore usta i ponutrica, a
zatim se .. ."
64. TH,56.
327
jedne od prvih begovskih porodica", i to kao duhovno-kul-
turnog hibrida na prijelazu prema Osmanlijama
koliko po liniji "bosanskih" Turaka",!...!
ljudi tvrde vere i kamenitog ponosa", toliko u vezi s nje-
govom ulogom u historiji, u prvom srpskom ustanku,
to nikad nije proputao: "Tih dana se sa Drine
vratio vezirov Sulejman-paa Skopljak, poto je, kako
se u konaku govorilo, potpuno razbio srpske ustanike",
izvjetavao je a zatim ga opisao. "Visok, ilav,
tanak u pasu i pored odmaklih godina, plavih Islavenskih!
otra pogleda, to je bio koji je video mnoge
ratove /kao i M.R./, stekao velik imetak,
postao paa bez laskanja i bez mnogo mita. Bio je strog u
miru i svirep u ratovanju, gramljiv na zemlji i bez mnogo
obzira pri sticanju, ali nepodmitljiv, zdrav, i bez osman-
lijskih poroka. /.. ./ Prema strancima i on je bio, kao i
Osmanlije, i spor i nepoverljiv, i lukav i uporan, apored toga
jo i i grub u govoru. "*65 On se u
hronici javljati samo u vezi s ratovanjem Bonjaka u
Srbiji, a svojim likom, karakterom i ponaanjem stajat
kao prototip generacije, na drugom kraju
raspona mentaliteta i suvremene predstave ovog na-
roda koji je sa
Da su Davidovi izvjetaji bili osnova slike i
atmosfere o Travniku, svijetu i drugim
stanovnicima poglavlja:
"Za vreme tih prvih nekoliko meseci Davil nije prestajao u
svojim izvetajima da se ali na sve na to se jedan konzul u
ovakvim prilikama moe da poali. alio se na i
mrnju Turaka... "*66 U krug zbivanja u fran-
cuskom konzulatu i oko njega uao je i mladi Defose,
65. Ibidem, 57.
328
66. Ibidem, 61.
sa svojim liberalnim idejama i pogledima,
ivom za svijet i ivot oko sebe i
"namerom da napie knjigu o Bosni"*67 (koja biti jedan
od izvora). "("On zna turski jezik
kakav se u koleu Luja Velikog u Parizu, ali ne zna ovaj
kojim goiJore Turci u Bosni", pisao je Davil.),*68 navodi u
zagradi kao svoje
izvore. *69 "On je ljude svojim irokim osmejkom i
svetlim kae ''jedino su begovi
ostajali i dalje "ali nije mogla da
ostane ravnoduna prema 'mladom konzulu'''.*7o
Ali je i primjere dobrog dodira i likove
moralno ispravnih ljudi ponitavao pridjevenim crta-
ma mrnje i nasilja koje su pretezale dobre osobine. To
pokazuju glavnih na pazaru, koje je
"mladi konzul" upoznao. Tu je na prvom mjestu
Ibrahim-aga kantardija, savjestan starac, strogog i
dostojanstvenog dranja, "meri nema prigovora",
koji se kantaru ne da suvie ni pribliiti, jer: "Mjera je
vjera, i dah joj moe nauditi. A moja dua za ovo goriti, a
ne tvoja. "*71 Ali ga je, s druge strane, kako iznosi
"Defose video kako bezduno bije seljaka .
na sred trga i sveta" samo zato to je prislonio
desetinu dralica za sjekire "uz oronuo zid koji okruuje
neko zaputeno groblje i ruevine starinske damije": "Zar
je za tebe damijski zid, krmak krmski, da na njega prislan-
ja svoje pogane dralice. Jo ovdje zvono ne kuca i vlaka
borija ne trubi, domuze od domuza!"*72 ("Doavi
67. Ibidem, 73.
66. Ibidem, 73.
69. 53. U Dnevniku
Pierrea Davida napisano je neto
"On je znao turski jezik
kolea Luja Velikog, ali je slabo
poznavao turski jezik Turske". "U
prevodu, je dodao: u
Parizu, i zamijenio je Tursku
Bosnom", dodaje
70. TH,73.
71. Ibidem, 75.
72. Ibidem, 75.
329
Defose je zabeleio: 'Turska vlast ima dva lica. Njihovi po-
stupci su za nas i neshvatljivi i stalno nas dovode
u nedoumicu i "73 navodi opet u zagradi
Lik Hamze Telala je vezan uz na-
rodnu anegdotu, koja ilustrira agonalnu podijeljenost
i Srba i Bonjaka i pristrano obavjetavanje o istom
sukobu jedne i druge strane. "Jednom prilikom pre neko-
liko godina", - pripovijeda o Hamzi Telalu - "kad
je Sulejman-paa Skopljak iao sa vojskom na Crnu Goru i
popalio Drobnjak, Hamzi je da objavi veliku
tursku pobedu i da da je sto osamdeset crnogorskih
glava . Neko od onih koji se uvek sakupljaju oko
telala upita glasno: 'A koliko je naih poginulo?' 'E, to
vikati onaj telal na Cetinju', odgovorio je mirno Hamza i
produio da to mu je ""74 U dubini ova
anegdota otkriva i mehanizme pristranog
postupka u ovom djelu na osnovu
samo jednostrane recepcije bosanskomusli-
manskog svijeta i zbivanja u Travniku, i to od strane
stranih zapadnih konzula, te vlastite inter-
pretacije, sukladne s njima, koja je kod
formirana od samog njegova knjievnog
rada. A kako se dalje taj stranski doivljaj zbivanja
u tim vremenima
usloiti pokazuje, pored Davila, prisustvo Defosea i
dolazak Miterera, uz odnos stranih
vezira Osmanlija. "Ludi vabo" je bio iz
kojeg je "mladi konzul" upoznao. "... Kako Turci
ne diraju budale", o njemu se brinula, ali i tjerala
s njim "uvek istu grubu alu", pie pazarnim
danom dali bi mu da popije i "turili u ruke toljagu" da
"zaustavlja seljake" i da ih "talumi", a oni su
73. Ibidem, 75.
330
74. Ibidem, 76.
bjeali "uz smeh mladih i besposlenih aga",*75
pa je tako jednog dana naletio i na Defosea, koji ga je
mirno ukrotio. Ovu scenu uzeo je iz Pogleda u
Bosnu Matije ali joj je dao
zavretak i, to je jo bitnije, "jednog seljaka"
na kojeg je "Ludi vabo" nasrnuo - zamijenio
Defoseom. *76
U odnosu prema Bonjacima je
postavio nasuprot Davilu, za to je imao
75. Ibidem, 76-77.
76. "Ludi vabo" je bio poznat
godinama u
pie "To je bio malouman
nepoznata porekla, odnekud
iz preka. I kako Turci ne diraju bu-
dale, on je iveo tu, pod
i se milostinjom.
Bio je divovske snage, i kad bi po-
pio malo rakije, u su terali sa
njim uvek istu grubu alu. Pazar-
nim danom dali bi mu da popije
i turili u ruke toljagu. Lu-
dak je tada zaustavljao
seljake i da ih talurni uvek
istim
- Halbrechts! Links! Marsch!
Seljaci su se sklanjali ili nespret-
no beali, jer su znali da to ludi va-
bo radi po nC\govoru Turaka, a va-
bo ih je razgonio uz smeh mladih
i besposlenih aga." tTH,
76-77./.
U izvoru, Pogledu u
Bosnu Matije opis ov-
og lika i njegovih postupaka dat je
na
"Onda je bio u Travniku jedan
ludi starac /valjda iz Dalmacije, jer
je poneto talijanski znao/ kOjega
su zvali "Ludi vaba". U nogah je
bio traljav /razglavljen/, a je
svakojake ludorije po ulicah. Pae
ili kakvi age bi mu dali po jedan
groah turskih! da s
onom njegovom tojagom vla-
he po varou i da jih po vapski
egzercirati. Aon, da jim se bolje do-
pade, ne bi iao daleko od naega
dvora, nego kad bi kakvi siroma-
niji vlasi prolazili, bi za njimi i
vikao: Holbrehc, holblinks, halo
mar! a vlasi bi bjeali." !Matija Ma-
Pogled u Bosnu ili kratak put
u onu krajinu 1839-40 po Jed-
nom Domorodcu, Pet hrvat-
ske knjievnosti, 32., Zagreb, Zora-
MH, 1965., 212./
Do ovog mjesta opisa i
se uglavnom slau, s tim
to je neke pojedinosti izmi-
jenio. Usceni koja slijedi, kada Ludi
vabo napada prolaznika,
odstupa od svoga izvora: kod njega
je to Defose, a kod "je-
dan seljak", dakle Bonjak;
Defose ukroti nasrtljivca, dok ovaj
I"krst lipovi" kako ga on naziva!
napadne na toljagom, tako
da on pobjegne "jednom u
uzme handar da
vabu a on pobjegne preko mosta.
je, prema tome, bitno u vjer-
skom identitetu zamijenio napad-
nute u sceni "turskog" nasilja koje
se realizira preko jednog stranca.
331
uporita i u dokumentima, kao dvije razine svoga
vlastitog dok je mrzo-
voljni Davi!, Defoseu
opreznost, ''jer se nikad ne zna ta ovaj pakosni, sirovi i
dokoni svet moe da izmisli i uradi",'77 "'mladi konzul' je "i
dalje obilazio okolinu", "prilazio bez i najmanjeg snebivanja
ljudima" i razgovarao s njima tako da su "u govo-
rili s divljenjem" o njemu; dok je Davil kao i "u
svome sve to je tursko i bosansko primao sa
i nepoverenjem", njega je istovremeno
"draio optimizam, njegova elja da prodre dublje
u prolost, i verovanja ovoga sveta; da za njihove
mane objanjenje; da, na kraju, otkopa njihove dobre
strane, i zatrpane okolnostima pod koji-
ma su prisiljeni da ive. "'78 Defoseovo traenje
"objanjenja" mentalitetu, isticanje utjecaja
"prilika", istraivanje uzroka predrasudama i
zloupotrebama, nastranim i suprotnim postupcima,
"potreba da sve to ovde vidi objasni i opravda"'79 to je
srdilo Davila, - otkrivali su iz di-
zertacije, iako su se njegova razmatranja u njoj apri-
orno svodila na jedno, na pogubnost turske vladavine
za duhovni ivot u Bosni. U tom smislu je ilustrativna
njihova rasprava o mentalitetu Turaka" na
primjeru njihova odnosa prema putevima. Dok je
Davil govorio: "ja mislim da ne postoji danas u Evropi
tako besputna zemlja kao to je Bosna. I.. .! Ovaj narod,
mimo sve ostale narode sveta, ima neku nerazumljivu, per-
verznu mrnju prema putevima, koji u stvari
napredak i blagostanje, i u ovoj zemlji putevi se ne
dre i ne traju, kao da se sami rue. "'80 - Defose je isticao:
77. Ibidem, 77-78.
78. Ibidem, 78.
332
79. Ibidem, 80.
80. Ibidem, 78.
"Dok god se u Turskoj ovako vlada i dok su u Bosni ovakve
oprilike, ne moe biti govora o putevima i
Naprotiv, iz pobuda i Turci i podjednako
su protivni otvaranju i odravanju svih
veza. "*81 I navodio je fratra: "...to je gori
put, to su turski gosti "dok god u Travniku Turci vla-
daju, boljeg puta ne treba", koji mu je u povjerenju
priznao: nas kad ga Turci i oprave, nai
ljudi ga kod prve kie ili snega isprovaljuju i raskopajuIf,*82
upravo kao to je Radisav ometao na Drini
. '/1 drugi je razlog u Turcima samim", - sagleda-
vao je Defose interes druge strane. - "Svaka
veza sa inostranstvom isto
to otvarati vrata neprijateljskom uticaju, mu
uticaj na raju i ugroavati tursku prevlast. "*83
Sutinska suprotstavljenost miljenja
Davila i Defosea bila je u tome to je konzul "Turke i
Bosance" smatrao po prirodi "zaostalim narodima", te
da "zaostalost ovoga sveta dolazi u prvom redu od njegove
kako kae vezir. "U toj mogu
se sva objrtnjenja", - naglaavao je on, dok je
Defose postavljao pitanja "a kako onda objanjavate tu
samu", "otkud im ona?" i ostajao pri svome
gleditu "da su i i dobrota jednoga naroda produkt
prilika u kojima on ivi i razvija se". *84 je u svojoj
studiji istakao za ovaj dijalog Davila i Defosea
da je on "pruio priliku ne samo da bolje naslika
ih, nego i da izrazi svoje sopstvene
81. Ibidem, 79.
82. Ibidem. 60. Za ovaj
iskaz je naao u Putovanju u
Bosnu Chaumetle Des Fossesa
nicu kojom se e inspirirao:
"Stanovnitvo Doca, da bi ogadilo
muslimanima posjete, pokvarilo je
kaldrmu i raskopalo puteve koji vo-
de u njegovo selo." Zanimljivo je da
se ovdje upotrebljava "MusuI-
mans".
83. TH,79.
84. Ibidem, 80.
333
poglede i misli o mnogim pojavama i stvarima". *85 Stoga tu
podudarnost i treba shvatati kao izraz duhovne srod-
nosti pisca sa njegovim likom kakav se u stvarnosti
pokazivao.
Ioshvatanjima knjievnosti Davil "nije mogao da
razgovara s Defoseom". njih je postojala suprot-
stavljenost klasiciste i (u se simbiozi,
stilsko-psiholoki nalazio "Davil je
sebe nazivao velikog Boaloa' i u
ma, koje niko nije pomiljao da pobija, zastupao
strog pravac, poeziju od preteranog uticaja
mate, od smelosti i duhovnog nereda. "*86 Ali je u
njegovoj Aleksandridi, zamanom eposu o Aleksandru
85. am 59., 60-61.
je uz to istakao da se te
diskusije, "ne jednom, pred-
meta o kojima je upravo raspravl-
jao omet u svome Putovanju u
Bosnu, i moda - takav se bar
utisak - fragmenti rukopisa su
upravo podstakli pisca da unese
neke od tih diskusija u svoju
ili su ga i nadahnuli za njih". A
da je pri tome pravio selek-
ciju i adaptaciju Defoseovih iskaza,
pokazuje odlomak koji navo-
di: kako je jednog glasovitog
propovjednika "kako se
u svojoj propovijedi trudi da sis-
tematski dokae da je Muhamed
satana u ljudskom liku; i kako,
zatim, kae, o jednom
odsutnom iz Kreeva, da
ga je nebo toliko voljelo da bi
rijetko prole dvije nedjelje a da mu
golubica ne donese kakvo pismo od
svete Bogorodice." 1601 je,
pie refleks toga
odlomka u kronici Ividi
TH, 81./ "unio dosta izmjena u svoj
tekst", pored ostalog, "on ne po-
minje Muhameda" 161/ kao satanu
ne da ovaj izraz Vjerske
mrnje pripie bosanskim katolici-
ma. - Za ovaj odnos prema
Muhamedu je,
imao i blii izvor, Pogled u Bosnu...
Matije u kojemu
pie: "Siromasi fratri trude se lu
Travniku, M.R./ koliko vie mogu
.za narod od muhamedanske vjere
odvratiti li pred svojim pu-
kom govore proti Muhamedu i nje-
govu zakonul. Kad sam ja
doao, onda me pred svimi Turci
zapita 'to je govorio
prator Itako oni kau! kod mise?'
'Nije, rekoh, nita, sluio je misu.'
'Eh', kae, 'zar ti misli da ja ne
znam? Nije jo nikada prator misu
sluio da ne bi opsovao i Turke i
Muhameda.' IPogled u Bosnu ili
kratak put u onu krajinu
1839-4 po Jednom Domorodcu, Pet
hrvatske knjievnosti, knj.
32., Zagreb, Zora-MH, 1965., str.
210./
86. TH, 82.
334
Velikom, u stvari njegovu "zamaskiranom duhovnom
dnevniku", kao i kod u njegovoj
hronici i Na Drini "ivela 1.. ./ i Bosna, oskudna
zemlja sa tekom klimom i zlim ljudima, ali pod imenom
Tauride. /. ../ Tu je bila i cela Davilova li odvrat-
nost prema Azijatskom duhu i Istoku uopte, izraena !-l
borbi njegovog junaka protiv daleke Azije. "*87
kao pisac ne bi bio dosljedan stil-
sko-psJholokoj strukturi Bosne i njena svijeta, koju je
imao u sebi, kada bi ostavio utisak ove zemlje sasvim
doivljen u dva iz iste evropske sre-
dine. Stoga je i napomenuo kako je "na svoj i
Defose 1.. ./ novoj sredini i prilika-
ma", pri je bila suprotna svemu
na evropski ".. .1 on je patio od
i 'bosanske tiine' i kako ga ova zemlja i ivot u njoj
nagrizaju, zamaraju i nastoje da saviju ili slome, i tako
izravnaju sa svim ostalim oko njega. "*88 Jo kad je iz Splita
kretao za Bosnu osjetio je "kao stezanje nevidljivog
da je svaki korak. .. "tei, svaka odluka sporija, a
izvrenje neizvesno, dok iza svega, kao stalna pretnja, vre-
baju nepoverenje, oskudica i nezgoda." "Tako se javljao
Istok", *89 je A na prevoju iznad Klisa
"zapahnula ga je, otud sa bosanske strane, dotle nepoznata
tiina jednog novog sveta": se Bosna, mukla
zemlja, i u vazduhu se studena patnja bez i
vidljiva razloga.",*90 pisao je
neizvijesno ali sa otvorenim "mladog konzula"
za susret sa ukletom atmosferom Bosne, da bi, nakon
neugodnog dijaloga s jednim fratrom, vrlo indika-
tivno, svoje izvore, pripisao
87. Ibidem, 83.
88. Ibidem, 88.
335
89. Ibidem. 88.
90. Ibidem, 89.
Defoseu neveselu misao: "Ovo je sluba';..'; I
to su dakle te i te borbe o kojima se u memoari-
ma starih konzula na Istoku. "*91 Sjetio se na tome putu,
kasnije, pejsa Bosne sa
nestvarnom ispod oblaka, "da je
konzul u svojim izvetajima Turke i Bosance nazivao
divljim Skitima i Hiperborejcima",*92 o i
"Tako je mladi gospodin Defose uao u Bosnu",-
pisao je na kraju ove nevesele retrospektive, -
"koja je odrala i ostvarila pretnje sa prvog susreta,
i sve ga vie obavijala otrom i hladnom atmosferom ubogog
ivota, a svojom tiinom i sa kojom se
rvao ovako mnogu kad san na a
nema niotkud. "*94
Dolazak austrijskog konzula u Travnik je
opisao manje opirno, valjda i zbog manjeg dokumen-
tarnog materijala, ali sa istim reakcijama""
Turaka", dok su ostali bili podijeljenih
na same vijesti o toj novini: "Katolici SU
likovali i fratri su bili spremni da se stave u slubu novog
konzula isto onako predano i kao to su hladno i sa
nepoverenjem francuskog. Pravoslavni su, gonjeni
zbog ustanka u Srbiji, izbegavali odgovor o tome ali u pov-
erenju i dalje uporno tvrdili da nema konzula bez ruskog
konzula'. *95 I dok su "Osmanlije u Konaku... leno, prezrivo
i dostojanstveno pie sa smiljeno mut-
nim razlikovanjem, Turci" su Austriju doiv-
91. Ibidem, 91.
92. Ibidem, 93.
93. 45:
U jednom dokumentu David
pie: "Ovaj narod, i koji je
toliku sa Hiper-
borejcima", a u drugom to isto
ponavlja, dok se u
iz Defoseova dosjea, veli:
"Ja nazivam ovu uasnu zemlju
drugom Tauridom: doista Skiti nisu
bili svirepiji lod Bosanaca!".
94. TH, 93.
95. Ibidem, 94-95.
336
ljavali kao "blisku, stvarnu i dobro poznatu opasnost", da
bi svoje turske, historijski vjer-
predstave o Bonjacima na pojam rasnog,
i ih tako jo na jedan od slavenskih
naroda s kojima ive, "Nepogrenim instink-
tom rase/koji je pojam odbijao unepomeni
M.R./ koja dri zemlju i gospodari
na osnovu jednog ustaljenog poretka, oni su
svaku i najmanju opasnost koja je pretila tome
poretku i njihovom gospodarstvu. " Oni su dobro znali da
dolazak konzula irom otvara put neprijateljske
i njih", kojim i"za njih i njihove interese i svetinje ne
moe da nikakvo dobro, a moe svako zlo". '96 Stoga je,
pie na Davnino pitanje koji mu je konzul mil-
iji, francuski ili austrijski, jedan C?dgovorio
iz Narodnog blaga:
"Jedno arov, drugo garov. Ono pas a ovo mu brat. "'97
I austrijskom konzulu pukovniku fon Mitereru,
pie dogodilo se pri dolasku isto "to se gotovo
redovno deava strancima koji dolaze u Tursku zbog nekog
posla s Turcima', koji ga na prvom koraku "ozlovolje,
zamore i unize". A od strane turskog
sveta" nije bio ni bolji ni gori od onoga
Davilu: "Novi konzul je kroz ulice psovkama i
pretnjama ena i dece, na njega je pljuvano sa prozora, a
odrasli ljudi po nisu ga udostojali jednog pogle-
da."'98 Stoga su nezgoda i sudbina" te,
i pored interesa,
zbog nedostojnog i tekog ivota na koji su obojica
zbliila konzule u razumevanju dvojice sap-
atnika":99 Sve utiske koje je iznio u doivljaju
96. Ibidem, 95.
97. Ibidem, 95.
337
98. Ibidem, 98.
99. Ibidem, 100.
Davila u Bosni i njegovu odnosu prema Bonjacima,
on je sada s naglaavanjem ponovio i negativno
produbio sudbinu
obojice konzula. Oni su zapravo vodili dvostruke
ivote: diplomatski, sa smicalicama,
intrigama, otvaranjem poiljki, borbom
za utjecaj kod vezira, i "prisiljeni da se na toj
i neprijatnoj zemlji rvu i nose", njih je "teak ivot i
zla sudbina /.. ./ jednog na drugog". "Obojica su,
pored borbe", - pie do kraja
pregradu zapadnog i svijeta, - "morali
da izdravaju svakodnevnu borbu sa turskim vlastima,
sporim i nepouzdanim, i sa Turcima, neverovatno
upornim i Da bi ih na kraju povezao ivo-
tom u istom prostoru Travnika
stanovnitvom, koje je opisao pridjevima sa negativn-
im prefiksom:
"to je glavno, obojica su morali da ive u ovoj
orijentalnoj varoici, bez drutva i prijatnosti, bez
ikakve udobnosti, i bez najpotrebnijeg,
divljim planinama i surovim svetom, da se bore sa
nepoverenjem, bolestima i
svake vrste. Ukratko, da ive u sredini
koja sa Zapada najpre rastroi, zatim ga
bolesno razdraljivim i tekim i sebi i drugi-
ma, da ga najposle, s godinama, potpuno izmeni,
savije i mnogo pre smrti sahrani ugluvoj ran-
odunosti. "*100
apsolutno negativna slika
svijeta dobila je tako
zaokruenje, postala je struktura
hronike ista u cjelini i u pojedinostima. Mada ni zapad-
lOD. Ibidem, 103.
338
svijet stranih konzula, na drugoj strani, nije bio
ispunjen nekim nogo svjetlijim tonovima, pre-
teno i on je
bio i negativno surovom klimom i
mentalitetom Bosne i njenih muslimanskih itelja.
Od dolaska Jozefa fon Miterera, i osobito njegove
supruge Ana Marije, u radnju hronike udvaja
se i stranska recepcija Travnika,
svijeta i vezira, koja je do tada bila svede-
na na Davila i njegova ogro-
man jaz odbojnosti evropskog Zapada i
bosanskog Istoka. Kada je fon Miterer iz Zemuna pre-
mjeten za generalnog konzula u Travniku, Ana
Marija je ... najpre da besni i da
ona iz jedne napola turske palanke, gde je dosada
da ide na 'na pravo tursko groblje', i da ne da ni svoje
dete 'u Aziju':lOl A kad je da starin-
sku padala je u faze obeshrabrenosti,
"kako nered i ove orijentalne zemlje
odasvud",'102 i predbacivala muu "to
ih je doveo ovamo i kroz suze traila da odmah napuste ovu
prljavu i zemlju". '103 Jedan od koji je
izazvao u njoj plimu odvratnosti, a istovremeno otkrio
bolesnu okolnost ka runom i nakaznom,
bilo je "ispucalih kao borova kora, utih i crnih,
glomaznih i krivih, nogu", koje "nikakva nega,
hrana ni lekovi ne mogu... popraviti ni izmeniti":104
reakcije odbojnosti imali su i slubenici konzulata,
Rota koji se kao i francuskog konzulata Davna
101. Ibidem, 110.
102. Ibidem, 112.
339
103. Ibidem, 113.
104. Ibidem, 112.
"bio saiveo sa turskim svetom, navikao na njegove i
i na onaj neljudski ivot koji je prolazio u stalnom
druenju ali i stalnoj mrnji, nadvikivanju i nadmetanju s
Turcima, sa rajom svih vera i s putnicima svake vrste. "*105
Crnoj i odvratnoj slici Bosne i njena
svijeta je tako kroz cijelo djelo
dodavao nove grube i poojedinosti i nove
namaze mraka, predstavu
koja je plavila strance u ovoj zemlji
da ih potopi i udui. A nepodnoljivost i mrnju
i Turaka, tj. Bonjaka, iz romana Na
Drini je u hronici proirio na
odbojnost, odvratnost i mrnju
Zapada i islamskog Istoka.
U prikazu onog godinjeg razdoblja kad "niti je vie
jesen niti zima", u poglavlju sedmom, je
iznio kako to nevrijeme podnose
ljudi, navikli i otvrdli", da bi zatim napisao s namjerom
da prui priliku za nova negativna opaanja o Bosni i
svijetu: "Druga je stvar sa strancima koje je
sudbina bacila u ovu usku dolinu koja je u to doba godine
tamna i puna vlage i promaje, kao apsanski hodnik":106 Kao
prve tim strancima u Travniku on je opisao
osmanlijske itelje u Konaku, u koji je "ula vlaga sa
kao bolest": Vezir "po deset puta danu kae
svakome od svojih ljudi sa ironijom: "Lepa zemlja, prijatelju,
Blagorodna zemlja! ta smo ja i ti bogu zgreili i sudbini
duni. A svaki mu opet odgovara sa nekoliko krupnih i
neljubeznih o zemlji i podneblju. "Pasji kae
teftedar. "Ovo je da medvedi ali se vezirov
zemljak i silahdar Junuz-beg. "Sad vidim da su nas
105. Ibidem, 121.
340
. 106. Ibidem, 124., 125.
poslali da ovde izginemo"! tvrdi Ibrahim-hoda... "*107
Sulejman-pau Skopljaka, koji je kod protutip
"gledaju kao kad se vrati sa
jahanja po varoi, a on "neosetljiv za njihovu osetljivost
l .. .! sedi, prav, hladan i tvrd, ovim zebljikavim i
podrugljivim strancima",*108 a kad on "nastavljaju
da se podsmevaju i da grde Bosance i Bosnu i nebo nad
njom":109 I dok se nezadovoljstvo stranaca
odnosi samo na vrijeme, zapadni stranci nastavljaju
izlive svoga i potcjenjivanja, prezira i
prema ovim ljudima u Bosni, "zemlji
mrnje", koju niko od njih ne voli, a su da ive
u njoj. Izuzetak je Defose kojemu je sve to vrijedno
panje i I dok Davi! odmahuje: 'flh... i
ovaj Travnik i na sto milja oko njega, sve vam je to blatna
pustinja, nastanjena bednicima od dve vrste: i
a mi smo koji moraju da ive
njima"*1l0, on dokazuje da ovaj kraj "nije poustinja"
nego je "raznolik, u svakom pogledu zanimljiv i na svoj
"narod je, istina, podeljen na vere", - on
kao jedini stranac sa razumijevanjem, ali ipak
s obzirom na prilike koje su ga formirale,-
" pun sujeverja, podvrgnut najgoroj upravi na svetu i stoga
u mnogome zaostao i ali u isto vreme pun
duhovnih bogatstava, zanimljivih karakternih osobina i
u svakom vredi potruditi se i ispitati
uzroke i zaostalosti. "*111 A kao ilustracije svojih
107. Ibidem, 126-127.
108. Ibidem, 127.
109. Ibidem, 128.
110. Ibidem, 129.
111. Ibidem, "Iz ovih sjajnih
misli i drugih isto tako sjajnih
opaanja Defosovih/134-143;?ispl o
Bosni i narodu u njoj Inarod u
Bosni nije kriv za svoju zaostalost
nego nesretni sticaji prilika i "upra-
va najgora na svijetu", a on je pun
duhovnih bogatstava, zanimljivih
karakternih osobina itd., kako veli
Defosel ne kon-
zekvencije, ne akceptira ih i ne
analizira socioloki i psiholoki kao
341
pogleda u tvrdnje da je "malo krajeva u svijetu koji su
manje pusti i on iznosi nalaze svojih arheo-
lokih istraivanja, u kojima se na pedalj u dubinu
nalazi na grobove iz prastarih vremena, i poripovijeda
im legendu o porijeklu i sudbini je
predak, kad se Turska morala iz Slavonije,
ostavio jedan kazan kao znak biveg bogatstva i
amanet"da nikad ne izostanu iz rata koji se bude vodio pro-
tiv vabe 1.. ./ da im se jednog dana vrati gospodstvo koje su
izgubili u Slavoniji", a ako bi vabe prele Savu "da brane
oskudne njive u Zabiiju dok mogu, a kad vie ne mogu, da
bee dalje 1.. ./ sve do krajnjih granica Carstva... "*112
Sklon predajama sa
aromom, posredstvom Defosea objanjava
"sjaj iz Abdulah-paina turbeta" i iznosi, kao
svijetlo prozrenje u svojoj panorami Travnika
i Bosne, historiju ovog pae "poreklom iz ovih krajeva",
koji je "ostao... u uspomeni sveta kao blag i pametan uprav-
a ''jedan je - navodi - zabeleio ... da
"za Abdulah-paina vladanja siromasi nisu znali ta je
zlo", *113 ali napominje, sa historijski pri-
zvukom, taj utisak, i da ga ostavi u
neizvjesnosti ubistva ili umro
je, kako kau, od otrova.", nasilno kao i svi
dobrotvori, ali je preutio patriotski razlog zato je
paa ispio poslani otrov. Jo prije svoje smrti, pie
to bi to svaki knjievni
i romanopisac od renomea
po svojoj dunosti, nego prelazi
preko njih kao da nisu ni
komentira 177-
178./.
112. Ibidem, 130-131.
113. 56-57. otkriva
ovaj izvor, to je Ljetopis fra
Nikole Lavanina IGlasnik Zemalj-
skog muzeja, 1915., 26./, u kome uz
zapiS o Abdulah-painoj smrti pie:
"... i za njegova vladania siromasi
nisu znali to je zlo". Uz to navodi i
drugog ljetopisca, koji kae za
njega: "Csovik posve dobar, siro-
maha i raje mila majka" IDr. Julijan
Ljetopis samos-
tana u Kreevu, GZM, 1917., 81./.
342
zavjetao je svoje imanje tekiji i drugim islam-
skim ustanovama i odredio da mu u turbetu "pored
groba gori danju i votanica debljine". "Neka
Svevinji rasvetli njegov grob", pisalo je, po na
od zelene kojom je bio prekriven. Ta
predaja je za Defosea predstavljala otkrove-
nje Bosne, a paina oporuka "zanimljiv dokument,
za ljude i prilike",*114 a da ni ni nje-
gov lik nije ni pomislio na mis svjetlosti
u islamu i posebno usufizmu.
Razgovor je dobio nov pravac kada je uveo
u pripovijedanje "otegnut glas nerazumljive pesme, kao
lelek sa dna nekih voda", muki glas koji je "pevao uhodu,
prekidao pesmu i opet prihvatao posle nekoliko *115
sama stilska intonacija
motiva sa epitetom "nerazumljive" uz pjesmu, koji
pregradu jezika za strance koji je sluaju, i
sa "lelekom", kao izrazom patnje i poziva u
prirodno se nadovezala na Davilovu nestr-
pljivu reakciju: ':Ah, ta muzika! Boe moj, ta muzika! -
vajkao se konzul, koga je bosansko pevanje dovodilo do
"*116 Tada je razgovor o Bosni i
svijetu od antropologije preao u etnografiju,posred-
114. Ibidem, 57. da
Safvet-beg govori o Abdu-
lah-pai u djelu Znameniti Hrvati,
Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevi-
ni /Zagreb, 1913., 2./ te,
ostalog, da je popio s otro-
vom", dok je njegov kraj
opjevao u drami u stihovi-
ma Abdullah-paa, uz napomenu:
"Sve je to, sigurno, bilo poznato Ivi
Ali kao ni
ne zna razlog ispijanja otrova, koji
u svome djelu iznosi: "Kad
nije htio pristati, da se Pounje pre-
dade Austriji, opremili su mu iz
Carigrada flaicu otrova, koju je
popio pred carskim ulakom i rekao
poznate 'I glavu svoju dati,
a kamena jednog ne dam' !Ba
vererum, bita verrnem"/. Taj sa
navedenim i njihovim raz-
logom, je opjevao i u drami
Abdulah-paa, Sarajevo, 1900., a
iznio ga je i u svojoj Kratkoj uputi u
prolost Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, 1900., 110-111.
liS. TH, 131-132.
116. Ibidem, 132.
343
stvom o Musi je to glas bio, koju je
iznio u ivog i radoznalog Defosea. A
sudbina Muse Krdalije, koji se zajedno s bratom
zagledao u istu djevojku, i "prosili je obojica" a "dali je
starijem", nosila je zapravo karakteristike i senzibilitet
baladeskne sudbine sevdalinke, njene ljubavi sa
preprekom i obrtom, koja je nalazila analo-
gan izraz u pjesmi "ovoga pijanice i bekrije koji svako
ide istim putem i isprekidano i pro-
muklo svoju otegnutu melodiju. "*117 Taj
izolirani glas bez bez smisla, kao bitno nepot-
puna recepcija, uz
vlastite kulturne sredine, vie aluzivno sugerira i
konzulsko nerazumijevanje Bosne i njena svijeta
upravo zbog neznanja jezika i zatvorenosti informaci-
jske relacije, koja zapravo predstavlja za stranca
"bosansku tiinu", i ujedno objanjava Defoseovu
prema njemu dok on otvara nejasne
pojave i trudi se da objanjenja za sve to vidi i
I dok je Davi1 o Musi tvrdio "da taj grlati
i pijani sused nije neki izuzetak, nego pravi izraz jedne sre-
dine kojoj su rakija, nerad i grubost svake vrste glavne
oznake"*1l8, mu je nasuprot postavio Defosea
koji je to pobijao, da takvih ljudi ima u
svim sredinama, da njihovo postojanje "pokazuje samo
koliko su veze i neumoljivo strogi zakoni drutva,
religije i porodice u patrijarhalnom ivotu", i da "to vai za
Turke kao i za raju svih vera". *119 Ali je posljednji iskaz
pisac ipak prepustio tvrdokornom Davi1u, koji je, u
potrebi dase naknadno prepire, "pisao brzo i bez zaus-
tavljanja" i svoje uvjerenje o pjesmi
117. Ibidem. 132.
118. Ibidem. 134.
344
119. Ibidem, 134.
Bonjaka kao izrazu njihova divljeg i men-
taliteta, se i na svoje francuske prethod-
nike:
"Sluao sam kad ovaj narod peva i video sam da
i u pesmu unosi istu onu divljinu i nezdravi bes kao
i II svaku drugu funkciju svoga duha ili svoga
Jizikuma. sam u putopisu jednog Francuza,
koji je pre vie od sto godina proputovao ove krajeve
i ove ljude, da njihovo pevanje vie na pasje
zavijanje nego na pesmu. I.. j ja nalazim
da je u pasjem zavijanju daleko manje i oko-
relosti srca nego u pevanju ovih ljudi kad su pijani
ili prosto zaneseni svojim besom. /..j 1doao sam do
/.. j da je to samo jedan da izraze
svoje skrovite strasti i zle prohteve... "
I dok mu je fon Miterer rekao "to je drevni iskonski
jad", on je jo jednom, na kraju svoga zapisa, pod-
vukao: "To je besnilo divljaka koji su izgubili naivnost."*120
je ustanovio da je francuski putopisac, koga
Davi! spominje, zapravo Poullet, i naveo
odlomak iz njegova putopisa o pjevanju u Bosni,
podudaran sa iskazom junaka: vie da
govorim o toga pjevanja za koje ne mogu da
bolje od jednog psa koji da izrazi
svome gospodardu radost koju to ga opet vidi. " *121
I dok je Davi! pisao o muzici, Defose je
razmiljao o svome neprestanom dodiru sa "smrtonos-
nom bosanskom tiinom" i stalnoj borbi s njom, koja u
raspravi ovog njegova unutarnjeg
doivljavanja postaje obrt u neto jezivo, nesnosno i
neljudsko, tako da se sastavlja dvostruki krug nepro-
120. Ibidem, 138-139.
345
121. 191., f. 14.
bojnosti i nerazumijevanja zapadnog svijeta
u hronici. "Nju ltiinu! je nalazio
svud oko sebe", interpretira kao
Defoseovo razmiljanje. "U arhitekturi
je pravo lice uvek okrenuto u dvorite, a nemo,
prkosno na ulicu; u nonji ljudi i ena; u njihovim
pogledima koji mnogo govore, jer su im usta nema. l u
samom govoru, kad se osmele da govore, on je bolje raz-
likovao zastajkivanja nego same. je
uhom i po smislu kako tiina prodire u svaku njihovu
i u svaku slova l .../.
Razabirao-je njihove samoglasnike bez boje i bez jasne
granice /. ../. l samo pevanje, koje ponekad dopre s puta ili iz
neke avlije, nije bilo drugo do jedan dug lelek, zatrpan
tiinom na izvoru i na utoku, kao sastavnim i
delom pesme. " Nije to bila poetika tiine o kojoj je gov-
orio u doivljaju Defosea, nego prekid i zapre-
ka sveukupne komunikacije stranca sa svi-
jetom, od govora preko sveukupnog kul-
turnog bivstvovanja do
apsolutizacije skrivanja i zatvaranja u sebe, koje je
i do sveukupne nastrane
atmosfere i bizarnog mentaliteta: "Pa i ono od ivota to
se looJ nikako nije dalo ni moglo sakriti l.. J i to je
poreklinjalo za skrovitem i i sa prstom na ustima
bealo u bezimenost i tiinu kao i prvu kapiju. Svaki ivi
stvQr, i same stvari. sve je strepilo od zvuka, sklanjalo se od
pogleda i premiralo od straha da ne bi moralo da izgovori
neku ili da ne bude nazvano pravim imenom", pisao je
u pounutranjenju stvari i
pojava i izraavanju supstancije zloguke strepnje i
tajanstvenog straha kao esencije ovog
bitka.
346
Tako se Defose preputao previranju misli o
svijetu te ljude i te ene, presa-
zakukuljene i uvek neme, bez osmejka i pokreta!"
/dok je zaboravljao njihovu sliku
pri dolasku konzula i kasnijim pobunama i
"vie ga je gonilo da sazna njihove strahove i nadanja nego
njihov stvarni ivot koji je bio i umrtvljen do te
mere da je od ivota imao samo ime. "*122
"Preturao je svoje dnevne zabeleke, slagao ih i
i polako rasla je njegova knjiga o Bosni,
sve od 'stvarne stvarnosti' - pisao je kao da je u
njemu gledao sebe nad svojih knjievnih
hronika, - "Bez i lepote stila, bez optih razma-
tranja je on opservirao Chaumetteov
poutopis/, polako su se slagale stranice, tvrde, glatke,
hladne i jednostavne kao odbrana od te podmukle i
zavodljive tiine se na
doivljaj odsustva
dodira i nerazumijevanja dva
svijeta! koja sve stvari zamagljuje, razmekava, mrsi i
ih dvosmislenim, viesmislenim, pa i besmislenim, dok
ih ne nekud izvan domaaja naih /kao
jedinog koje je preostaloj i naeg razuma u neko
gluvo nitavilo, a nas ne ostavi slepe, neme i
ive zakopane i na svetu odeljene od sveta"*123, opisao je
ui priznanju vlastite i
doivljajnog suglasja i razumijevanja, i bespovratnog
ostajanja na jednoj, svojoj strani kUlture, duha, civi-
lizacije, ivota i mentaliteta.
Ni odnos austrijskog generalnog konzula prema
Bosni nije bio mnogo u interpretaciji Ive
122. TH, 141.
347
123. Ibidem, 143.
ali je on ovaj svijet poodnosio u interesu
svoje slube. U ovoj razgovora i razmiljanja
stranaca o tome njima zani-
mljivom ili nesnosnom svijetu fon Miterer je za
imao reazgovor sa enom, koja je "uz
pretnje i preklinjanja traila od pukovnika da pie u
i da trai premetaj iz ove strane divljine", uz "da
'uzeti svoje dete' i napustiti i Travnik i Bosnu i njega". *124
A kad se je, s da jo napisati
molbu za premetaj, povukao da nastavi rad na
velikom referatu za vojne vlasti u u je
uvodu bio, kao izliv, napisao samo to da ga pie
"da prekrati duge ivota na koji je stranac
u Tavniku", *125 ponovo je dola Ana Marija, pri-
davljena sa uzvikom "Jozef, za Boga milo-
ga!"*126 Molba za premjetaj sa razlozima, dokazima i
objanjavanjem "da u Travniku, u sadanjim prilikama,
moe da ivi samo osoba bez porodice"'*127 bila je za fon
Miterrera krajnja ishoda iz
ivota", a za Ana Mariju jedini spas "iz ove strane
divljine".
Novu i neuspjeh francuske diplo-
macije, Davil je doivio kad je saznao da je Mehmed-
paa smijenjen. Mada ferman o smjenjivanju jo nije
bio stigao, i sam vezir je, pie u mati
gledao "drskog i tatarina, koji ivi od takvih vesti
i od nezdravog ljubopitstva i nieg sveta", "kako
upada u varo, na konju, i iz
svega grla imena smenjenog i novoimenovanog vezira.-
Mahzul Mehmed-paa, mahzul! Hazul Sulejman-paa,
124. Ibidem, 144.
125. Ibidem, 145.
348
126. Ibidem, 147.
127. Ibidem, 149.
hazul!"'128 Aleksandar je za ovaj iskaz rekao
da pred njim "stojimo u nedoumici":129 U odjeku
vezirova smjenjivanja u Davilovoj dui je
dobio priliku da jo jedanput, po svome
njegov nepromi-
jenjen doivljaj Bosne i Bonjaka. Tako je vlastiti
doivljaj Bosne kao zemlje
mrnje i Bonjaka kao svijeta tamnih nagona i
postupaka, iz pripovjedaka i Na
Drini u hronici izraavao
posredstvom stranaca, kroz iskaze i dojmove evrop-
skih konzula i turskih vezira, koji su mu
tako sluili i kao dokaz evropske "nepristranosti" i
potvrda vlastitih iako se sve svodilo na
tradicionalni antiislamski i
sindrom.
Mehmed-pau kako sa usiljenim mirom gov-
ori o svome odlasku Ipie o Davilu/, on se
prevaren, i naputen u ovoj studenoj zemlji,
podmuklim, zlim i nerazumljivim svetom kod koga se
nikad pravo ne zna to misli ni kod koga ostanak
moe da i odlazak, kod koga osmejak nije osmejak ni
128. Ibidem, 152-153.
129. 512-513. U nas-
tavku ovog komentara go-
vori o omakama i pro-
izvoljnostima i oblasti orijentalne fi-
lologije, da je to "kategorija
za koju se u delu Ive moe
najvie elemenata": "Utisak
koji se dobija iz izvesnog broja od
tih tekstova je taj, da veliki pisac
nije bio ne samo u jedan
od tri 'orijentalna' jezika larapski,
turski, perzijski!, nego ni u jednu
od te tri knjievnosti, to je ipak
Tim pre to se radilo o
problemima iz
struke, i to njemu koji je poznavao
razne evroposke jezike, osnovni
svetski iz tih oblasti nisu
mogli biti nedostupni. I...! Daleko bi
nas odvelo kad bih ja danas poku-
ao da citiram i analiziram sve frag-
mente iz ove kategorijel na koje
sam naiao u toku zadnje godine za
vreme ponovnog
vih dela. zato samo neko-
liko - od dve vrste takvih odloma-
ka. U prvom - radi se o nepozna-
vanju detalja. U drugom - o nepoz-
navanju osnovnih elemenata."
349
'da' nije 'da', kao to ni 'ne' nije potpuno 'ne'."*130 Bilo je to
zatvaranje negativnog dojma pred sveukupnim
'Istokom Turaka, kako Osmanlija tako i Bonjaka u
rasponu od odbojnosti do licemjerstva. Ataj utisak mu
je i sam Mehmed-paa na rastanku sa svoje strane
izrazio, pri tome Sulejman-pau
Skopljaka: 'A vama, dragi prijatelju, elim zdravlje i
i uspeh, to biti uz vas u koje
uvek imati sa i varvarskim bosanskim sve-
tom. / .. ./ Da sam hteo da budem glavosek i tiranin, ja sam'
mogao ostati na ovom mestu i zauvek pokoriti' ove
praznoglave i nadmene begove, ali ja to nisam i ne elim da
budem... "*131
130. TH, 154. Nasuprot Defo-
seu, "zajedno s Davidom, u
mrnji prema Bosni i muslimanima
Ipie prema tom "pod-
muklom, zlom i nerazumljivom
svetu" u vezi sa spomenutom,
izmiljenom scenom u vezirskom
konaku, veli:"I u najmanjim stvari-
ma treba izbaciti svoju misao slo-
bodno i potpuno, skresati je ljudi-
ma u lice, pa neka se oni posle grizu
zbog nje, a ne zadravati je u sebi i
rvati se posle s njom kao s vam-.
pirom". "I je zaista skresao
u lice muslimanima svoju misao o
njima u ova svoja dva djela, da izb-
jegne hrvanje s vampirom koji mu
razdire grudi Inadovezuje se
i nas-
tavlja i moralne
aspekte njegova pisanja: Kakva je
ta misao vidi se i po ovom do sada,
a se i iz daljnjeg izlaganja
Inagovjetava jer nakon
ovog dijela u njegovoj studiji slije-
di analiza Na Drini sa istih
moralno-idejnih pozicija/o
se da on za sva zbivanja u vezi s
muslimanima, ima u sutini prosto
vulgarno shvatanje ovin-
ista, pismenih
Radi svega toga, a osobito radi
gornjih potrebno je i pravo je
da se i skree u brk: da je
njegovo pisanje u punoj suprotnos-
ti ne samo sa realizmom, sa ple-
i dobrom voljom pravog
literata, nego i sa idejom bratstva i
jedinstva, jer on, mjesto tolerancije
i ljubavi, sije netoleran-
ciju, da ne kaem mrnju
jednokrvnom Takva i tim
duhom die ova hronika".
178./.
131. TH, 155. "Mnogobrojni su
takvi primjeri negativnog i nere-
alnog prikazivanja Bosne Ipie
svoju idejnu i
estetsku koncepciju/, i muslimana
napose, u hronici", i ne
mogu se svi ni nabrojati. Zapravo
cijela knjiga ima tu ten-
denciju. Katolici, pravoslavni i
jevreji mnogo se manje
ali sa simpatijama i u mnogo boljem
svjetlu. ta vie i pravi Turci-
350
U konzulovim pri rastanku
od vezira, koji je cijenio Francusku i njenu kulturu,
dolo je do izvjesne ispravke evrop-
skog odnosa prema orijentalcima, koji i u
svojim kasnijim tekstovima s priznanjem ublaavati.
Uostalom i koja to u ovoj prilici iskazuje
stilizirana je ne kao Davilov utisak kao
"U odnosu sa orijentaicima" -
komentira on -" ima uvek tako pojedinosti koje nas prijat-
no iznenade i uzbude, iako znamo da nisu toliko znak
panje ni potovanja koliko sastavni deo nji-
hovog drevnog i neiscrpnog ceremonijala."*132 Konzul je,
vezirove simpatije prema Francuskoj ocje-
njivao iz svoga ugla, vie racionalno i i dolazio
je do da "Francusku, francuski ivota i
francuska shvatanja" stranci "vole... po zakonu protivnosti;
vole u njoj sve ono to ne mogu da u sopstvenoj zemlji
a za njihov duh ima neodoljivu potrebu... " *133 Ali se
sjetio tada i jednog doivljaja koji je nosio kao neto "i
uvredljivo i neprijatno", u kojemu su zapravo dole do
izraaja evropske predstave o orijentalnom
ivota i vezirova reakcija na to kao
druge civilizacije". vezirovoj elji da ga
obavijesti o francuskom pozoritu, on je da
mu nekoliko scena iz Racineova Bajazeta.
scenu u kojoj Bajazet povjerava Amurata na
su1taniji Roksani:
Osmanlije. Poznato je, naime, da
Osmanlije, u to doba, nisu
imali ljubavi za Bosnu i
Bosance, i da su smatrali Bosnu kao
teret i za Tursku
carevinu, a bosanske muslimane,
kao netrpeljive, rasne svoje pro-
tivnike, uzrokom Turaka i
Turske carevine. Stranim konzuli-
ma vezir-Osmanlija
otvoreno govori to svoje miljenje
/...1 i ga rado usvaja da
dokae svoju tezu u istom pravcu."
177J.
132. Ibidem, 156.
133. Ibidem, 157.
351
"Vezir se namrtio, ali je sluao dalje suvoparni
Davnin prevod i konzulovo Ali
kad je dolo do objanjenja sultanije i
velikog vezira, Mehmed-paa je prekinuo dalje
se slatko i rukom.
- Pa taj ne zna ta govori - rekao je vezir strogo i
podrugljivo - otkako je sveta i veka nit je bilo niti
moe biti da veliki vezir upada u harem i razgovara
sa sultanijama.
Vezir se zatim jo dugo smejao iskreno i glasno,
ne da je i da ne razume smisao
ni vrednost takve duhovne zabave. l kazivao je to
otvoreno, gotovo grubo, sa
druge civilizacije.
Uzalud je Davil, neprijatno dirnut, nastojao da
mu tragedije i smisao poezije.
Vezir je neumoljivo odmahivao rukom.
- Imamo, imamo i mi tako raznih dervia i bogo-
moljaca to recituju stihove; mi im dajemo
milostinju, ali nikad ne pomiljamo da ih
sa ljudima od posla i ugleda. Ne, ne, ne
razumem. "*134
Bila je to jo jedna ilustracija nerazumijevanja
dva svijeta, na primjeru kada jedan knjievni
stvaralac iz Evrope pie djelo iz tursko-
islamskog jo dvorskog ivota, a da ga
dovoljno ne poznaje, vie na osnovu pred-
stava i matenskih o njemu,
njegovu mentalitetu i njegovim A to se u
recepciji Bonjaka moglo odnositi i na i nje-
gova djela o njima i njihovu ivotu, duhovnom i kul-
turnom svijetu, to ga je u njihovim
134. Ibidem, 158.
352
naivnim ili lanim, tendencioznim, zlonamjernim.
I za ovu epizodu se obilno posluio
Davidovim dnevnikom, je, pie blago-
naklono, o pisac. .. unio
neke fragmente, gotovo doslovno", i navodi
odlomak iz' Davida naporedan i
uglavnom istovjetan tekstu. Ipak je pritom
poneto isputao i mijenjao: najprije Husref-
pain razlog, kojeg nema u sam da vi u
vaim pozoritima prikazujete koji su se kod
nas desili." A upravo neizvorno i krivo prikazivanje
sa sultanova dvora uRasinovom Bajazetu
bilo je razlog vezirovoj reakciji. Teorijski to je bila ilus-
tracija predstave i recepcije ivota
tursko-islamskog svijeta u djelu jednog
pisca, koje izaziva dojam neistinitosti i besmisla i odbi-
janja u veziru kao turskom sluaocu, bez obzira na
njegove simpatije prema francuskoj kulturi. Mjesto
spornog doivljaja bila je, kako pie scena "u
kojoj je govor o tome kako Bajazet poverava Amurata na
sultaniji Roksani", a na kraju ukazuje da
je to bio i "jedan mali lapsus", jer u
Rasinovoj tragediji "sultan Amurat povjerava svoga
brata Bajazida Roksani". je, zatim,
Husref-painu primjedbu iz Davidova teksta: "Nikad,.
rekao mi je Husref, sultan nije poverio i ne daje takvu
vlast jednoj eni iz svoga harema, pa makar ona bila i
sultanija", ali je preuzeo u svojoj stilizaciji paino
"Zar veliki vezir ikad ulazi u sultanov harem. A
gdje mu je onda Kislar-aga?" Saeo je, zatim, Davidov
opis vezirova smijeha i "zajedljivih primjedbi", kao i
odgovor na Davidovo inzistiranje na ljepoti Rasinova
stila: "Ba ja marim za njegov stil /.. ./ ako je bez ikakvog
353
smisla ono to govori". Ali je zadrao naravno, pain
negativan komentar o derviima iz Davidova teksta:
"Vidio sam ja vrlo Ima ih i naim
jakirima i derviima, ali mi nimalo ne vodimo o
onome to oni govore. " Najbitnije, za problem
duhovnog, kulturnog i povijesnog nerazumijevanja
svijeta, i odsustva naklonosti prema njemu,
od strane Zapada, to je i osnovna kontroverza
hronike i cjelokupnog
doivljaja i izraza, je iz Davidova odlomka
ispustio: "Vi nas u Francuskoj vrlo slabo poznajete ako
o nama sudite po tim slikama."'135
Odlazak Mehmed-pae "u tiini" bio je,
"znak za uzbunu Turaka", dok je
i to bio povod da prikae pojavu "zatvaranja
kao protesta i pobune rulje protiv vlasti.
kao i sav bosanski begovat, pie
"nije krila svoje nepoverenje i svoju mrnju", lopet
"mrnju" kao najfrekventniju iz oblasti
emocija kod prema Selimu III i
njegovim reformama, koje su imale "da poslue stranci-
ma kako bi potkopali i iznutra razorili Carevinu",'136 a to je
izraavala i u svojim odnosima prema veziru
Mehmed-pai. Sam povod zatvaranja bio je
neznatan, i vezan za nekog Mehmeda, Hercegovca u
slubi Francuskog konzulata, "omraenog /zbog toga!
kod Turaka", koji se bio oenio "mladom ilepom
Turkinjom koja je dola iz Beograda rodu u Travnik", a
pokazalo se da jenjen bivi mu Bekri Mustafa jo iv,
iako su svjedoka potvrdila da je umro od pret-
jeranog se umijeala da "napakosti
omraenom Ifrancuskom/ kavazu Mehmedu", a kad je
135. 102-106. lli, 158.
354
136. lli, 161.
kadija odbio da, na golu vrati enu, je
v v.." "137
cars1Ja .
Izvor za ovu epizodu je naao u izvjetaju
Pierrea Davida koji je objavljen u knjizi Mihajla
Ispisi iz pariskih arhiva za istoriju
prvoga srpskog ustanka!. "138 Tu su izneseni svi glavni
elementi i zapletni motivokavazu Mehmedu,
koji se, pie oenio "nekom mladom i lepom
Turkinjom koja je dola iz Beograda rodu u Travnik. ena je
bila udata u Beogradu za nekog Bekri Mustafu. I.. .!
svedoka, sve Turci, potvrdili su zakletvom da je
Bekri-Mustafa umro od preteranog "139 i da je ena slo-
bodna. ""140 /. ..I...Pojavio se odjednom taj Bekri-Mustafal.. .!
i potraio svoju enu. ""141 je, u skladu
sa svojom selekcijom i informacija
na tetu Turaka a u prilogu osobito Srba,
preutio razloge njihova dolaska u Travnik. Jer u
izvjetaju pie "Jedan od mojih kavaza, koji
. je pobjegao iz Beograda za vrijeme pokolja Turaka od
strane Srba i koga nazivaju pasjim robom otkako je
kod mene u slubi, oenio se jednom Turkinjom koja
je umakla istom pokolju. Taj koga su
137. Ibidem, 161-162.
138. Mihajlo Ispisi iz
pariskih arhiva za istoriju
prvoga srpskoga ustanka/o Beo-
grad, SANU, IZbornik za istoriju,
jezik i knjievnost srpskoga naro-
da/, 1904., str. 842. Davidov izvjetaj
iz ovog zbornika citira Na-
vodimo prema knjizi.
139. 201. Podatak da je
potrebno da osobe posvjedo-
da su kako je umro" mu e-
ne je uzeo iz Chaumetteova
Putopisa kroz Bosnu...
140. 511. Na iskaz "na
to je kadija enu", prema
kome "izgleda kao da su se obe rad-
nje odigrale jedna za drugom u
kratkom vremenskom razmaku,
ako ne i istog dana", napo-
minje da je to "po islamskom pravu
jer "ena-udovica mora
da posle smrti svo-
ga mua jedan vremenski
period, pre nego to moe stupiti u
novi brak", "taj period traje /po
Kur' anskom propiSU, II, 234-236.1
meseca i deset dana".
141. lli, 161-162.
355
smatrali mrtvim, pojavio se nedavno i zatraio svoju
enu."*l42 Uz to je izmislio lik Bekri-Mustafe,
je ime uzeo iz narodne pripovijetke, i uklopio ga u
svoju podatkom da je "drao kafanu u jednom
na te da se pojavio u Travniku "isti-
nabog mrtav pijan, ali iv". *143 A izmijenio je i ishod
zapletnog motiva, koji je kod Davida da je "saglasno
turskim zakonima, kavaz... vratio enu i miraz, i od
kadije je dobio uvjerenje o razvodu", dok je u
djelu "kadija odbio da pijanom
na golu vrati enu", to je kod ovog pisca bio razlog
da *144 U Davida je taj razlog bio
'JJi kako su Bosanci iskoristili tu stvar da
Francuze i napadaju na njihove povlastice, opet su se
uzbunili i otili pod vezirove porozore da ar
Alah! Na osvetu, u ime boga, protiv roba nevjernika!"
Itj. kavaza/.*145 je u negodovanje protiv
"omraenog Mehmeda" dodao tendenciozno i "koji
slui i jede krmetinu", i jo ga proirio i na "papaz-
kadiju".*146 A kada su, pie David, kavaza odveli "pod
gdje se vjeaju on se "pozvao na
svoje pravo" la "ima
na ove divljake"l, on je odveden u ali su
na prijetnje Davne "najzad da nam kavaza
vrate".*147 je to preradio u smislu
svoje se uz to i "nekim iz
izvjetaja konzula von Mittessera,koji je
opisao taj je u ovih
pozajmica i modifikacija dobro da je
za epizodu o uzbuni imao
142. 108.
143. TH, 161-162.
144. 108. TH, 162.
145. 108.
356
146. TH, 163.
147. 108-109.
148. Ibidem, 109.
pred sobom problem "da joj i
uzroke i odredi i trenutak", te da je
"enidba konzulovog kavaza kod 1. tek povod
za uzbunu, dok su joj uzroci mnogo ozbiljniji i dublji:
mrnja protiv nevjernika, protiv stranaca i njihovih
slugu, protiv pristalica reforama Selima III/francuskog
konsula, Mehmed-pae, kadije, kavaza/:149
Svoju analizu fenomene
je jo prije ove eksplozije: kako
po nekoliko godina radi i uti, "a pri svemu tome
prati sve to se deava, obavetava se, "kupuje" vesti i
glasove, prenosi ih apatom, svaki i
izraz sopstvenog miljenja". "Tako se polako i neprimetno
stvara i jedinstven duh "150
da bi najposlije postao "tvrdo i uveren-
je o kome vie nije potrebno ni govorit i koje se jo samo u
delima ispoljava".*151 bitnu socioloko-
demokratsku osnovu i psihologiju mase kao meha-
nizam njenih protesta, je istakao samo
kao neman i i nasilne vidove ispoljavanja
njena nezadovoljstva i je prozreti
logiku tih uzbuna, - razmiljao je on
naglasak na brutalne instinkte njihovih
nosilaca, - slepih, besnih, i redovito neplodnih, ali one imaju
svoju logiku isto kao to imaju svoju nevidljivu tehniku,
zasnovanu na tradiciji i nagonu. Vidi se samo kako buknu,
besne i jenjavaju. ""152 A da bi svoja razmatranja drama-
tizirao u nizu surovih slika, on daje opis
zbivanja na glas "zatvorila se "To su sudbonosne
i teke - Objanjava - "njihovo je
svakome jasno. ,; I iznosi faze uzbune: kada najprije na
149. Ibidem, 112.
150. TH, 159.
357
151. Ibidem, 159-160.
152. Ibidem, 160.
tu "provrvi liz mahala! sitan turski svet, onaj koji
nema ta da izgubi koji samo kod uzbuna i promena moe
neto da dobije", a pred njega jedan ili dvojica
poredvodnika "grlatih, nasilnih, nezadovoljnih, potulje-
nih i nastranih ljudi", koji se, kad uzbuna "opet
izgubiti u svoju bezimenu sirotinju I.. J ili ostati da u
nekoj apsani". I to traje "sve dok se ma ta ne razbije, ne
zapali, dok ne padne ljudska krv, ili dok se uzbuna prosto ne
istutnji..."
"Tako se desilo i ovoga puta",*153 sveo je svoja
razmatranja u aktuelnu radnju djela
osobito motoriku g bijesa i elemente vjerske
mrnje najprije prema kadiji, "koji je Bekri-
Mustafinu enu, a je bio poznat kao pristalica
Selimovih reformi i vezirov koji "u stvari i nije kadi-
ja, nego murtatin, gori od svakog popa", zatim prema
. "omraenom Mehmedu, koji slui i jede krmeti-
nu",*154 da bi se razdraena svjetina slegla pred Fran-
cuski konzulat. I dok je Sulejman-paa Skopljak ure-
dio da se konzulov momak Mehmed zatvori u tvr-
Davna je odbio svjetinu od konzulata prijetnja-
ma i uvjeravanjem "da su novi sultan i francuski car
prijatelji". *155 Ispadi protiv francuskog osoblja
su, jo trajali u opisima
satanizacije svjetine da bi iz njih na kraju jo jedanput
izvukao supstanciju mrnje kao najdublju osnovu
mentaliteta. "Za konjanicima liz konzulata!
je varoka i zasipala ih sve vie Igrudama
snijega!. Iz svih kapija su
obraza i divljeg pogleda, alakali i dozivali se: - Eno krsta!
Udrit-Udri se, krste lipovi!"*156 "Na ulica-
153. Ibidem. 160.
154. Ibidem, 163.
358
155. Ibidem, 165.
156. Ibidem, 167.
ma su ih Ifrancusku poslugu! sretali pogledi puni mrnje.
. su odbijale da im prodaju ma ta. I.. J Davil je
kako mrnja protiv njega i Konzulata raste svakim
danom. mu se da vidi kako ga ta mrnja prosto
otplaviti iz Travnika. looJ I sva posluga se
gonjena i nedovoljno od opte mrnje. Samo
stida i privrenosti dobrim gospodarima
ih je da napuste toliko omraenu slubu. Jedini
Davna je ostao nepokolebljiv i neustraivo drzak. Ova
mrnja to se zgunjavala sve vie oko usamljenog Konzu-
lata u Travniku njega nije zbunjivala ni plaila", sugerirao
je stilski, frekvencijom ovog pojma,
mrnju, kao duhovni etimon Bosne i Bonjaka, da bi
joj u nastavku suprotstavio Davnino iskustvo kao
vlastito promiljanje i iskustvo svoga historije:
"On je ostao nepokolebljivo veran svome
da nekolicini koji su na vrhu, treba dosled-
no i bezobzirno laskati, a svemu ostalom samo
pokazivati silu i prezir, jer se Turci boje samo onoga
ko se ne boji i zaziru jedino od od sebe. Takav
neljudski ivot odgovarao je potpuno njegovim
shvatanjima i navikama. "'157
Poglavlje deveto u hronici, uz
iskustvo svoga historije, predstavlja roman-
stanite demonskih likova, u su opisu
svi izrazi iz sfere nastranosti i uasa,
"muzej kako ih nazva Davna, koji
ju novi vezir Ibrahim Halimi-paa i njegova
tevabija". Svi odreda neugodni i nastrani i
uvrnuti, i u prirodom, sud-
binom i ivotom i sakati, svaki od njih sa
157. Ibidem, 169-170.
359
paradoksom u svome nega-
tivnih osobina u odnosu prema drugima od kojih je .
najmanja krtost a normalna mrnja, sa vezirom na
koji je bio "suta protivnost Mehmed-pae", vie
kadaver u opisu nego ljudsko "teki,
i hladni Osmanilija je pojava plaila i odbi-
jala." Poslan poslije zbacivanja Selima III u Bosnu "kao
le to se sklanja s pie "to je bila jedna
ruevina koja se kretala" 1...1 sa jedinom
uasa. ""Kad bi mrtvaci mogli da se oni bi ivima uli-
vali moda vie straha i ali manje onog hladnog
uasa od koga se pogled, zamire i sama ruka se
natrag. ""159 I ljudi koje je sa sobom doveo "bili su
na svoju ruku","gomila robova,
i posluge, usvojenika, domazeta i
neizvesnog i stepena srodstva, i
svake vrste"."160
Ni jedan od njih nije imao pozitivnu osobinu a da
ona nije bila potisnuta drugom suprotnom i opakom,
koja je ostajala kao dominanta njihove prirode, i svaki
je u sebi nosio neku tajnu' Tefdedar Tahir-
beg, "mozak Konaka", vezirova "desna ruka i pero u ruci",
jo u koli zbog i pameti nazvan "Bunar znan-
ja","161 "na levoj slabini nosio je ivu ranu, koja se po neko-
liko puta u godini zatvarala i otvarala" , - pisao je
sklon slikama rugobe, odvratnosti i uasa. - "Od toga je
bio pognut u. pojasu i spor u hodu. Zimi i za vreme jugovine
javljali su se bolovi i nesanice i tada je morao da
meru alkohola i sredstava za spavanje. ""162 Svakog jutra u
isti sat, i sam, on je, stegnutih vilica i
158. Ibidem, 172.
159. Ibidem, 173.
160. Ibidem, 176.
360
161. Ibidem, 176-177.
162. Ibidem, 178.
skupljenih obrva, paljivo ispirao svoju ranu imenjao
meleme i zavoje." Ali je "taj teki i bolesnik bio...
od zdravih i vetiji od jakih",*163 pisao je
paradoksu: "Podjednako je
poznavao erijat, vojsku i financije. Znao je persijski i
Pisao je savreno i imao svoj Divan stihova koje je sultan
Selim poznavao i voleo." U kontrapunktu nizanja ovih
likova, sa pomaljanjem knjievno osup-
stancijalne mrnje, kao "suta protivnost Tahir-begova i
njegov nepomirljivi i protivnik bio je haznadar
Baki, istoimen tariha na drinskoj
"telesna i duevna nakaza, maina za
koga su svi mrzeli i koji nita drugo nije ni traio",
"pakosni osobenjak" kojeg je vezir drao pored sebe "po
nekom svom sujevernom nagonu, kao neku amajliju koja
na sebe svu mrnju i sve zlo, izbliza i izdaleka".
"To je bila "vezirova zmija", kako je govorio Tahir-
beg. " Bio je to jedna od onih "bolesnih tvrdi-
ca", "bez i uivanja", "sav samoivom
oboavanju samoga sebe i borbi protiv izdataka, ma kakvih,
ma gde i ma kome", uz to jo svirep i zao". *164
Patologiju je uskladio sa patologijomizgle-
da ovog "sa koje se nikad nisu smijale", on
je "izgledao kao velika zborana meina koja bi splasnula
kad bi samo iglom UbO",*165 da bi ovaj svoj
lik do kraja satanizirao u zatvorenom
krugu nasilja i mrnje, koji je briljivo
iz djela u djelo kao supstanciju turskog
Orijenta, koja je zatrovala sve do je duhovni i
doprla na Zapadu, u kome je
podrazumijevao Bosnu: "... Baki nije bio samo smena
163. Ibidem, 179.
164. Ibidem, 180.
361
165. Ibidem, 181.
tvrdica i samoiv osobenjak, nego i i
klevetnik koji je mnogome ivot i ne jednog ras-
tavio s glavom. "*166. "Sve to je ivelo u Konaku mrzelo je
ovoga haznadara, a on ih je mrzeo sve, zajedno sa ostalim
stvorenim svetom. "*167 Ta predominacija
mrnje proizlazila je iz Bakijeva psihopatskog odnosa
prema svima koji ne udovoljavaju njegovu bolesnom
nagonu za Tu se spajao roman-
doivljaj Orijenta sa
kim postupkom. "Manijak u tednji i
nije hteo da dri ni pisara. I.. J
Uhodio je sve po konaku, tukao i otputao
veziru dostavama i panjkanjima protiv starijih, preklinjan-
jem da zabrani i rastur i tetu. I.. J je pijune
da mu javljaju u kojoj sobi gori svetlost due nego to treba,
merio je koliko ko jede i pije, brojao u bati strukove luka,
se iz zemlje pomole. "*168 - pisao je uz vlastito
koje svoj pravi izraz u
Ali je prezira prema Bakiju izgovorio
kroz usta vezirova Eref-efendije, da dovri
predstavu ovog svoga apsolutno negativnog lika, kao
provalu vlastite mrzovolje i nagomilanih
najnie vrste:
"Krmak o njega da se otare, ali je trebalo to
poznavati nekad. 1...1 Preko pedeset godina to
gamie ovim bojim svetom, kalje, kie, stenje, pue
i oduhuje na sve strane kao izbodena meina. I.. JAli
to njemu nije smetalo I.. J da brzinom zmije i
snagom bika zlo, svakojako zlo, svemu i
svakom. Ja se isto tako bunim kad za njega kau da
je tvrdica. Ne, to je uvreda za tvrdice. Jer tvrdica
166. Ibidem.
167. Ibidem, 182.
362
168. Ibidem.
voli novac ili bar svoj i spreman je da za
njega rtvuje mnogo, a ovaj ne voli nita i nikoga
osim sebe, a mrzi sve na svetu, ive ljude i mrtve
stvari. "'169
A da bi ga lokalizirao u radnji, jer od ovih
likova-portreta ne funkcionira dalje u njoj, je
zapisao kao u paradoksu o ovom orijentalnom nega-
tivcu: "Hvalio je Bosance to su jednostavni i uzdrljivi i
to im sirotinja nije nestrpljiva i to ne trai i ne napada kao
carigradska ili solunska, nego i strpljivo sirotuje. Nije
mario jer je primetio da vole nakit i da se goto-
vo svi odreda lepo nose."'170 Nakon karikaturalnog
portreta Ibrahima i komandanta vezirove
"garde" Behdeta, "nepopravljivog kockara i lentine",
datih u Davilovu utisku a posredstvom Davne, na
kraju je da je "u ovom belosvetskom
nanosu" "taj Bosanac" Sulejman-paa Skopljak, koji je i
kod ovog vezira obavljao dunost tj. vezirova
zamjenika, bio ''jedini za koga se sa izvesnom sigur-
moe da ono to ima nameru da odri
i moe i ume da izvri.", iako je vie razumijevanja i
naklonosti pokazivao prema austrijskom nego prema
francuskom konzulu. '171
Kao neki lirski intermeco u tom svijetu nastranosti
i djeluje epizoda o ljubavi berber-
skog egrta Salke Maluhije prema Agati, austri-
jskog konzula. Od one vrste ljubavi sa preprekama
kao u sevdalinci, i ova nema ostvarenja,
doivljava neugodne trenutke jer, kako.
kae "i sanjana lepota se amarima
majstora kad bi ga uhvatio u ljubavnoj rasijanosti,
169. Ibidem, 184-185.
170. Ibidem, 183.
363
171. Ibidem, 187.
172. Ibidem, 192.
Salko je po erotskom zanosu i vIzIJama
i njega je ljubav tjerala "da se vere i cepa po
ipraju u ogradi i da sepenje na drveta kako bi
bar video konzulovu Agatu".*173 Tada bi "zabo-
ravio potpuno svet i gubio o vremenu, mestu i
srazmerima svoga tela", "i tek posle, kad bi se digao
da ide, on bi osetio koliko su mu utrnule podvijene noge i
kako ga bole prsti na rukama i nokti puni zemlje i kore". *174
A kada je ona jednog dana u erotskoj
"da igra nasred crvenog Salko se, ruke
prema njoj, sa dreveta s kojeg ju je posmatrao, pretu-
rio u konzulata i zaglibio u mulj i blato deriza.
Jedanaesto poglavlje i sredinje po
"ljepoti uasa" i djelatne mrnje koja je prela u
je, poslije ovog intermeca kao prozrenja
mada naruene ljepote, roman-
paradoksa kao neke vrste alibija
za svoj postupak i prizore u njemu: "Sve
se u ovoj zemlji s vremenom okretalo u i sve je,
u svakom trenutku, moglo postati protivno od onoga to
izgleda. "*175
Kao uvodnu pozitivnu prijelaznu postavku izne-
koji se zbiti, .on je iznio
Davilovo opaanje da novi vezir Ibrahim-paa nije
prosto "telesno i duhovna mumija",*176 "nije
kao to izgleda na prvi pogled",*177 da i on
ima svoj stalni predmet razgovora, a to je bio "pad nje-
govog gospodara Selima III i njegova, Ibrahim.,.paina,
tragedija, usko povezana za taj pad; od te irili su se
njegovi pogledi na sve strane"; "kroz taj on je gledao
173. Ibidem, 188.
174. Ibidem, 189-190.
175. Ibidem, 203.
364
176. Ibidem, 204.
177. Ibidem, 203.
Bve to se u svetu oko njega deava i naravno da je sve, tako
gledano, izgledalo teko i beznadno":178 A od te
teme "nije bilo daleko do Bosne i prilika pod kojima u toj
zemlji moraju da ive i vezir i konzuli", "179 pie u
stranosti i kao da su mu
potrebni svjedoci za vlastite
doivljaje i izraze ustupanja, prezira i
I kao to kod nije bilo sasvim svijet-
log i dobrog u ovoj zemlji i Bonjacima,'tako ni njegov
junak Ibrahim-paa "nije nalazio dovoljno otrih i
crnih slika bi razgovor o Bosni i Bosancima","180
konzula za istomiljenika i sapatnika. Po
uzoru na Davidov izvorni iskaz ''Bosanci su bivoli, koje
treba ubosti dvadeset puta da bi dvadeset koraka",
ali karakteristiku tromosti u jogunluk,
Ibrahim-paa je govorio Davilu: "Krdom divljih bivola
bi lake upravljao nego ovim bosanskim begovima i
ajanima. ""181 Govorio mu je on sa krajnje
distance posredno karak-
terologiju Bonjaka jo u Davilovu doivlja-
ju, i svoga prethodnika Husref Mehmed-
pae, da bi nastavio stalan prezir i nepovjerenje u
licu: "To je divlje, divlje, divlje i nerazumno, grubo
i prosto a osetljivo i nadmeno, svojeglavo a prazne glave.
Verujte mi kad vam kaem: ovi Bosanci nit imaju
u srcu ni pameti u glavi. Oni se u
im i podvalama, i to je jedino to znaju i umeju. l
sa tim svetom ja treba sada da smirujem ustanak u
Srbiji. ""182
I dok je Davil u "vezirovom pesimizmu" do-
dirnu sa ovim "u ovom grubom turskom
178. Ibidem, 204. 181. Ibidem, 205-206. 72.
179. Ibidem, 205. 182. lli, 206.
180. Ibidem, 205.
365
svetu bez razumevanja i bez koja bi
njemu, stranom konzulu, bila da
bi se tada desilo to ih uasom dijeli, mu
"nadu da u ovim krajevima ikad
*183 - se kao pisac, koji stoji iza svo-
jih likova, otkrivao sa svojom dubokom i integralnom,
neobjanjivom i bespovratnom mrnjom prema Bosni
zbog Turaka pod kojima je podrazumijevao, i pod koje
ime je podvodio, i Bonjake, i demonskog duha Istoka
u njoj, o kojoj je, i o moralnoj rugobi, nasilju i
napisao daleko mnogo vie opaanja negoli o ljepoti i
se u tome objektivno
sa likovima svojih stranaca, ali
svakom stranicom i dalje u inventivnosti stvaranja
slika i prizora, i njihovu u
Davi!ovoj recepciji, koja je narastala od
i nastranosti preko osupnutosti mrnjom
do i Kao to je i ranije u toj gradaci-
ji sluio paradoks
kao obrt i nezamisliv, zapravo ne obrt
nego skok u jo vii stupanj kompresije uasa, konzul
Davi! je "sa i I.. J sebi govorio da tvrda
kola Istoka i da u ovim zemljama nema kraja
kao to nama prave mere, stalnog suda ni
trajne vrednosti u ljudskim odnosima".*184
I dok je Pljevljak u Na Drini bio vie posred-
nik .prilikom nabijanja Radisavana kolac, u ovom
djelu je ulogu vinovnika scene uasa, bez koje
ne bi bilo one vertikale grozomornih egzekucija na
kocu, na vjealima, davljenjem, namijenio ovog oputa
Bonjaku, koji je kao lik uvijek stajao postrani
zbivanja u hronici i uivao neto malo
183. Ibidem, 207.
366
184. Ibidem.
naklonosti u interpretaciji konzula. Ili, kako
se to kae u slijedu pripovijedanja: Kad je
vezir jednog dana "iznenada pozvao oba konzula u isto
vreme, to nije bio odmah im je
"kako je njegov Sulejman-paa sa bosanskim trupama
preao prole nedelje Drinu i unitio i najbolje
srpski odred koji su 'ruski oficiri' i pred-
vodili", te "izrazio nadu da posle ove pobede nema vie Rusa
u Srbiji i da je to verovatno kraja celog ustanka".*185
A zatim je "po slobodnom delu velike sobe prostrta ...
asura", detaljno opisuje sa
raskolom moralnog ove radnje da bi
ravnodunost otkrivanja paradoksalne
sadrine prizora: "Za to vreme posluga donese konzulima
limunadu i nove "*186 "Na asuru" -
kao i uvijek mirno, opisivanje najbrutalnije i najjezivi-
je scene u djelu - da sipaju ljudske ui i
noseve u znatnoj mnoini, neopisivu masu ubogog ljudskog
mesa, usoljenu i pocrnelu od usirene krvi. Hladan i odvratan
zadah vlane soli i ustajale krvi Divanom. Iz kroanja
i arara povadie neke eire, i fieklije sa metalnim
orlom na njima, a iz dakova crvene i barjake, uske
i opervaene zlatom, sa slikom svetitelja u sreditu. Za
njima ispadoe dve-tri ripide i tupo lupnue opod. 1najposle
donesoe snop bajoneta vezanih likom." "To su bili trofeji
pobede nad srpskom vojskom koju su Rusi orga-
nizovali i predvodili", koncentrira ovu scenu u
okvir komentara, da bi je ponovo
potvorio predstavom vjerskog antagonizma: "Neko
nevidljiv, iz prikrajka, dubokim molitvenim glasom:
'Bog blagoslovio islamsko oruje'. Svi prisutni Turci odgov-
185. Ibidem.
367
186. Ibidem, 208.
anse nerazumljivim mumlanjem. "'187 Za OVU. scenu
nije imao literarnog porethodnika niti posred-
nika. Ona je moda preuzeta iz nekog drugog izvora,
187. Ibidem. Ove scene
nije naao u dokumen-
tarnim izvorima, samo spomen
"niske uiju mrtvima" u
poglavlju o kaznama Chaumette-
ova poutopisa 128, f.5J.
hronika nema nijednog
Izapisao je u uvodu ove
scenel, ama ba nijednog iole sim-
tipa iz nae bosanske mus-
limanske sredine. Ba obratno, svi
su oni izvrgnuti ruglu i ironiji, svi
su oni bili idioti i degenerici, ili
nevaljalci, krajnje netolerantni,
poodmukli, nekulturni ljudi la ko je
u to doba, prije 150 godina, bio od
njih kulturniji u Bosni!/, ubice i,
ukratko, pravi divljaci koji uivaju
u otkidanju noseva i u
vrenju najgorih /Kurto-
136J.
ostalim lnastavio je on/,
kao dokaz za to iznosi jednu
odvratnu i scenu u ve-
zirskom konaku, naro-
za stane konzule, kako "Turci"
tj. bosanski muslimani, istresaju iz
krvave i smrdljive noseve
i ui raje njima ui inoseve
djece i ena! koje su poklali negdje
na saboru pored crkve; kako u tom
uivaju i licemjerno hvale Boga
radi tobonje pobjede nad ustanici-
ma, a sve to samo radi toga da u tu
'pobjedu' uvjere strane konzule; da
tim postignu neki cilj, da
steknu benevolenciju evropskih
sila i da ih u i snagu
drave, kako sve to tvrdi
Da ostavi to dublji utisak radi te
ogavne scene kod on opisu-
je razumljiv fran-
cuskog konzula, njegovo strahovito
i uzvik: 'Da li se ovaj
svijet ikada probuditi i kultivisati?'
Kao odjek i odgovor na ovo pitanje
izbijaju ispod pera ove
i
'Ali nema, jer ova niska
strahota, to je dno stvarnosti. To su
ljudi! Tako rade najbolji
njima.' I.. J Moe li se i zamisliti
luzvikuje uvreda i
netolerancija prema mu-
slimanima? To miljenje, uostalom,
je za djelo
kad opisuje muslimane.
Sve da je i naao neki trag II
konzulskim izvjetajima o tome
jasno je li po mjestu gdje se ta sce-
na odigrala, i po glupoj pretpostav-
ci i da se time ne moe po-
zitivno miljenje o turskOj snazi! da
su ti iZVjetaji izmiljeni i da su ima-
li tendenciju - potrebu hit-
nog Bosne okupaci-
jom neke od zapadnih-sila, odnos-
no podjele Turske prema ondanjoj
koncepciji rjeenja tzv.
pitanja u Evropi. karak-
je i to lnapominje
da je pisac upravo taj pa-
sus objavio u Politici kao reklamu i
kao kareakteristikum tog djela pred
tampanje, odmah uza
- dakle u doba kada je u Beogradu,
uslijed poznate propagande i akcije
internacionalnih klerofaista da to
vie krvno zavade Srbe pravos-
lavne sa muslimanima, jo vladalo
kod izvjesnih krugova uvjerenje da
su muslimani 'taj i
varvarski bosanski svet'"
368
drugog vremena, druge zemlje, ili je zaista izraz
mate i odustajanja,u ovom od
pripovijedanja o Bosni i Bonjacima posredstvom
stranaca. Ali je svakako jo jedno nje-
gove sklonosti prema uasnom i kao
nekom pranjenju morbidnih unutarnjih
napona, a istovremenom afektivnom punjenju "turske
krivice" Bonjaka. U komentaru krvavih pojedinosti
navedene scene moe se
da je inzistirao na onome to u i
svojim izgledom i mnoinom izaziva uas i reakciju
zgraanja,a odbojnosti, osobito naglaskom da je to
ljudsko meso, da su to dijelovi lica ubijenih, poriprem-
ljeni za demonstraciju barbarskog dokaza o pobjedi:
"masa ubogog ljudskog mesa", kae on s hladnom i ka-
menom "usoljena", "po-
crnela od krvi", koju kanibalski istresoe iz sepeta i ha-
rara kao za ljudsku ishranu, - dve u vizuelnoj
predstavi i kanibalskog, i u reakciji
kog gnuanja, odvratnosti od zadaha,
dovoljno za unutarnji pokret kao krajnji
domet utiska surovosti i i sata-
nizacije Bonjaka istovremenom agresijom na sva
koja kod jednih spontano izaziva poriv osvete
i kazne, a kod drugih nevjericu, odbijanje ili podlije-
ganje historijskoj krivici starenika pred sugestivno-
ekspresivnim slikama "ljepote uasa" Ive
Reakcija konzula na gnusobu
je bila sasvim prirodna i
"Davil, koji ni u snu nije mogao ovakav prizor,
oseti kako mu se podie stomak i limunada u ustima i
preti da udari na nos. Zaboravio je na i samo gledao u
fon Miterera kao da od njega spas i objanjenje.
369
Austrijanac je i sam bio bled i pogruen.. ." Ali kad on prvi,
"navikao na veziru i "bosanskoj
vojsci", i Davi! isto, savladavi "strah i "188
Ali ne naputa scenu, je jo
jedanput, pogledom Davilovih ponavlja da
utisak odbojnosti: "Mrtvi predmeti od koe i meta-
la bili su dvostruko mrtvi i leali su tu, alosni i naputeni,
kao da su posle iskopani i izneseni na sunce.
Neopisiva masa uiju i noseva leala je mirno; oko
nje razasuta so, crna od krvi kao zemlja i pomeana sa
plevom. Iz svega je bio tanak, hladan i otuan zadah." Na-
dao se Davil, pogled na fon Miterera, " da
prizor pred njim kao runo ali
pogled mu je svaki put nailazio na iste predmete, neverovat-
ne ali stvarne i neumoljive u svojoj ""189 uvje-
rava
Nastavak utiska ovog prizora iznosi u
Davilovoj dui: "Probuditi se!", mislio je brzo Davi!,
"probuditi se, stresti sa sebe ovu moru i izroniti na sunce,
protrti i udahnuti malo vazduha!" Ali
nema, jer ova niska strahota, to je dno stvarnosti. To su ti
ljudi. To je njihov ivot. Tako rade najbolji njima","190
- dodaje sa svoje strane u direktnoj pripovje-
solidarnosti sa svojim likom, sa pokazivanjem
jo jednomna neposredne izvrioce koje je prethodno
otkrio. ''Davi! opet oseti kako mu stomak
navire u grlo i mrak se hvata pred "191 dovrava
ovu svoju tendenciozno odabranu sliku
moralnog i civilizacijskog raskolaIstoka i Zapada, koju
nije mogao u historijsko,.dokumentarnim
izvorima za svoje djelo, zavrava je sasvim u duhu
188. Ibidem.
189. Ibidem, 209.
370
190. Ibidem.
191. Ibidem.
osnovne koncepcije svoje teze. U rezignaCIjI I
zb1ienju istom sudbinom, pripovijeda
konzuli su se sutradan dugo rukovali i "gledali bez
jedan drugog kao dva brodolomnika" a u otkrovenju fon
Miterera da je "oruje... bilo oteto od neke srbijanske
a zastave i sve ostalo poticalo je od pokolja koji je
i dokona vojska izvrila nad bosanskom rajom,
negde kod Zvornika, za vreme neke crkvene *192
ostala je sugestija pravdanja
njemu suvremenih druge strane kao histori-
jskog duga kazne i osvete. Da bi opet sve to prebacio
u sferu Davilovih razmiljanja o ljudskom moralu i
turskom mentalitetu, sve u postupku
objektivacije i saivljavanje sa svojim likovima, kao
neke vrste svestranog pretresa sobom postavljenih
pitanja i predstavljenih
ta la? Ipitaose Davili. Otkud ova uzaludna,
gotovo detinjska svirepost? ta njihov smeh i ta nji-
hov ta krije njihovo li nastavljao je nakon
ovih a pitanja u odnosu na svoju
suvremenost:I I kako ovaj vezir, sa svojim visokim
shvatanjima, i naoko Sulejman-paa i mudri Tahir-
beg mogu da pripremaju ovakve stvari i da prisustvuju
ovakvim prizorima iz nekog drugog, nieg i stranog sveta?
Koje je njihovo pravo lice? ta je ivot a ta
gluma? Kad lau a kad govore istinu?"*193 U komentaru
na otvore ovih pitanja je, opet preko Davilove
psihologije izrazio apsolutnu spoznaje tursko-
muslimanskog svijeta od strane jednog zapadnjaka:
on je "da nikad uspeti da razumno mer-
ila za ove ljude i njihove postupke",*194 jer je sve to na jed-
192. Ibidem, 209-210.
193. Ibidem, 210.
371
194. Ibidem.
nom apstraktno planu bilo
sva ta gnusoba i licemjerje, za
predstavljena kao racionalista, sve je bilo van razuma
i mjerila i objanjenja.
I dok je prizor na vezirovu Divanu ostao u sferi
mentaliteta i morala, sa novskim
kapetanom Ahmet-begom za Davila se otvo-
rio kao diplomatska igra sila i
aluzija i sugestija, i on je vidio "ta je turski
teror, i ta mogu la i nasilje udrueni, i sa kakvim silama
ima da se bori u ovoj prokletoj varoi".*195 je u
gorljivosti elje da se proslavi na granici isticao svoje
veze sa Francuzima i austrijskom komandantu slao
prijetnje u tom duhu. A kad je zalaganjem
Austrijanaca sa Porte stigao katil-ferman za njega i
ukor za vezira, i kad je domamljen u Travnik
zlouptrebom Davilova imena i u tamnicu,
sutra je objeen jedan Ciganin "to je nazvao Boga
novskom kapetanu",*196 a nakon Davilove bezuspjene
intervencije kod vezira, koji je odjednom postao
"hladan i dalek", kapetan je "ubijen iz puke, na spavanju"
pod izlikom da je pokuao da bjei. Davil je tada rekao
sam sebi u potpunom da "postupak ovog sveta
ne sme meriti svojom merom ni primati svojom
u vreme bedno propasti. "*197
Dok za scenu "odrezanih noseva i uiju:" nije mogao
uporita u dokumentarnim izvorima,
je preutno kao tvorevinu mate,
je za ovu epizodu o smrtio Ahmet-bega
ustanovio da je imao povod i os-
195. Ibidem, 211.
196. Ibidem.
372
197. Ibidem, 215.
novu za nju u izvjetajima Davila i von Mittesera. Sa
nekoliko pojedinosti uzetih iz tih dokumenata, kojima
je dodao druge, romansijer je, bitnu An-
intenciju, njegove kao romanti-
izraz Davilovih razmiljanja o sudbini
"naslikao ne samo jednog predstavnika bosanskih mu-
slimana nego i ono primitivno divljatvo ovih vremena,
"nezdravih prilika i sredina, gde vladaju: slepi sa-
movolja i niski nagoni", kada 'jedan moe
"nezadrljivo.. ./da propadne/ pod pritiskom i
kada se moe desiti "da se oko na koga
pokau prstom odjednom zavitlaju kao virovi vode
ili svrdlovi praine pod vetrom, i tone bez pomo-

Ovo poglavlje komparativno sloenog doivljava-
nja bosanskih zbivanja strancima je
zavrio potresom koji je vezir Ibrahim-paa doivio
"o novom dravnom udaru u Carigradu i
smrti biveg sultana Selima III". '199 na izraze
i sanduk !imunova koje je i Davil tim
povodom poslao veziru, on je odgovorio ljubeznim i
vedrim pismom.
kakav je teak udarac za vezira bila
Selimova smrt, Davilu je to bilo 'jedno od onih
koja doivljuje na Istoku". Ali konzulo,.
vo bilo bi jo da je mogao da vidi vezira odmah
posle primljenih vesti iz Cargirada",'200 dodaje
ove izraze kao
blai utisak ovog Osmanlije na konzula i
tako novu epizodu o turskoj surovosti i paradoksima
vezirova ponaanja. Jer, kad je primio vijest "vezir je ne
198. 116. TH, 214.
199. TH, 217.
373
200. Ibidem, 218.
se ni na koga isto tako savreno izgovorio suru za
pokojnike i predao rahmet za duu onoga koga je voleo vie
nego ita i ikog na ovome svetu", ali kad se povukao u
svoj ator "pao je kao protac na duek i da kida sa
sebe odelo i opremu kao koji se gui" - pie
detaljan opis brutalne
scene. '201 Daljnje izlive morbidnog
vezirove prirode je nastavio u gradaciji da bi
glavni ostavio za sam kraj ovog poglavlja kao roman-
kulminaciju turskog satanizma. Vezir je poz-
vao Davila da ga izvijesti o svom obilasku ratita i "s
istim prezirom je obuhvatio i pobunjenike i bosansku vojsku
koja je ila porotiv njih", to je bila historijska
pozadina "konzulskih vremena" u psiho-
lokom izotrenju i idejnoj stilizaciji:
"Video sam to je trebalo da vidim - govorio je
vezir Davilu - i moje prisustvo u tim
krajevima postalo je izlino. Rusi, koji su poomagali
ustanike u operacija, napustili su Srbiju.
Ostala je pobunjena, zavedena raja, i nije dostojno
Otomansog Carstva da se jedan bivi veliki vezir sa
njom neposredno hvata u kotac. To su bednici,
sebe, koji se samo iskrviti i
pasti nama pred noge. Tu ne treba kaljati ruke. "'202
Taj iskaz stavljen u usta veziru po sutini
podozrenja slagao se s njegovim izvorom -
Mehmed-pae Davidu po povratku sa
Drine, ali ih iz oportunizma nije naveo
doslovno: "Srbi su, veli mi, neporijatelji dostojni prezira;
htio bih da imam takve neprijatelje u borbi protiv kojih
moe da stekne slavu... "'203 A Davil je, komentira
201. Ibidem, 218-219.
202. Ibidem, 220.
374
203. 123.
u Davilu isti utisak kao pri
vezirovoj obmani s ratnim trofejima, "gledao tajkip bola
koji tako mirno i dostojanstveno lae", jer je znao da su
njegove bile "u punoj protivnosti sa
"Tok u ivotu ne zavisi
od nas, nikako ni vrlo malo, ali na koji
podneti zavisi u dobroj meri od nas samih, dakle na to treba
troiti snagu i panju na tO!"*204 A poslije toga
razgovor je doao na Sultana Selima, o je
knjievnom daru, sposobnosti,
junatvu i plemenitosti vezir odrao nadahnut i dirljiv
monolog,*205 da bi se, opet u paradoksu emocional-
nosti i okrutnosti, pri posljednjim okrenuo
"sporo i kruto kao kip koga nevidljive ruke guraju,
i svoj mrtvi, strani pogled kamene statue uperio /0/ na
kome se prekide i jo povi i "to je bio
kraj razgovora za taj dan". A Davi! je onih nekoliko
najteih strahota koje je u toku godine doiveo u Travniku,
zabeleio taj avetinjski pogled ive statue".*206
Na kraju mu je jednog dana "vezir sve
pojedinosti poslednjeg Selimove i, ustvari, svoje
tragedije", "i videlo se da mu je mnogo stalo da ba o tim
pojedinostima opirno pie
vezirovu podrobno i i ne zaobi-
ni jedan brutalan pokret sa
204. TH, 220.
205. Ibidem, 221. 513-
514."Pisao je i sam" - pie u
ovom vezirovu govoru -"pod
imenom Ilhami INadahnuti!, sti-
hove, koji su bili uivanje za
I ja se njegove
pesme, koju je sastavio onoga jutra
kad je stupio na presto. Boja
milost dosudila mi je presto
Sulejmana Velikog', tako je
mi se." Aleksandar
uz taj navod dodaje sli-
komentar: "...Nesretni Selim
I.. J je rnogao svoju
pesmu' na bezbroj ali
svakako ne onako kako nam je
ovde prikazano, jer bi se to kosilo i
sa svim obrascima divanske poezi-
je, i sa osnovnom osmanskom
dvorskom etiketom."
206. TH, 222.
375
sultanova ubijanja, u svome poznatom pos-
tupku pripovijedanja strahota uasa i gnusobe, koji je
je nesumnjivo, pored ideolokog, nacionalnohistori-
jskog, imao i vlastiti psiholoki razlog. kako su
ubice zatekle suiltana "dok je klanjao i kako se
Kizlat-aga bacio na njega, "koji-je u tom trenutku i
dodirivao a robovi ga hvatali za ruke i
noge, dok su drugi razgonili noevima poslugu,
je za trenutak usmjerio svoju panju na konzu-
la, koji je "odjednom osetio kako mu jeza kroz
i, samo napola, iznenada pomislio da ima pred
sobom luda i da je vezirova unutranjost jo
i nego njegova
spoljanost: "Lud je, o tom ne moe biti sumnje", govorio
je konzul u sebi, "lud je!,,"21J7 A potom se ponovo vratio
veziru sa psihijatrijskim komentarima o nje-
govu priopovijedanja uasa i gnusobe kao da
se na svoje vlastito iznoenje satanskih scena i
o pritiscima tajnih unutarnjih nagona, kao da
vri vlastitu psihoanalizu, da ispisuje sopstveni psi-
hograf, i otkriva u samoposmatranju svoju sklonost ka
uasnom i potrebu za njegovim iskazivanjem:
"A vezir je nepokolebljivo nastavljao svoje nekim
molitvenim glasom, kao da ne govori pored sebe nego
u nekom unutarnjem dijalogu, i sve je vie navodio, paljivo
i savesno, i najmanje pojedinosti kao da je to od
velike vanosti, kao da i vradbinom spasava sultana
koga nije mogao spasiti. Gonjen tom nerazumljivom ali
neodoljivom potrebom, bio je reen da glasno ponovi sve to
je od odbeglog i to je sada lealo u njemu.
vezir je preivljavao dane prolaznog ludila. To je
bila vrsta opsesije kojoj su razlog i sredite propast Selima
207. Ibidem, 223.
376
III. A te svoje muke on se bar prikazu-
jednom dobronamjernom strancu celu dramu, onako
kako je po njegovu shvatanju izgledala."*208
tJ nastavku interpretacije vezirova pripovijedanja
je iznio daljnje pojedinosti borbe sa sultanom,
pri je jedan od ubica "uhvatio sultana za monje" a
drugi mu "prebacio tetivu preko... glave" i "zakrenuo neko-
liko puta lukom, sve vie oko vrata". *209 Kao
dokumentarne izvore za opis ove scene je naao
kod A. de Juchereana te slijedom njega jo dvojice
pisaca Jouannina i Rabbea. Pri tome da nije
naao "nijedan drugi izvor koji bi zadravao mnogobrojne
pojedinosti, lascivne i na
Juchereanov iskaz kako je Kizlar-aga "uhvatio svoju
rtvu za mjesto osjetljivo, stezao i
ilavo":210 izvor sa tim pojedinostima posto-
ji kod Hammera, ali se odnosi na sultana
Osmana: nakon tri neuspjela pokuaja mu
debedija porebaci ular preko vrata, a Ogri mu smrvi
spolovilo. "*211 Postupak davljenja i izgled umi-
ranja u razdjelima je dao i tako
doivljeno kao da je prisustvovao tome Na kraju
je iznio kako je vezir zavrio svoju "kao da se, s
olakanjem, budi iz sna u kome je dosad govorio",*212 to
se moe porediti sa unutranjih napona
pri procesu knjienog stvaranja.
"Bezbrojna su i raznovrsna koja
sa zapada, koji je naglo na Istok i prisiljen da
tu ivi... " novi lajtmotiv povezivanja
208. Ibidem, 224.
209. Ibidem.
210. 120-121.
211. Josepoh von Hammer: His-
torija Turskog /Osmanskog/ carstva, 2.,
Zagreb, 1979., 208. Drugo izdanje
originala izilo II torna 1836. II
Peti pod naslovom Geschichte des
Osmanischen Reiches.
212. TH, 225.
377
svoje teme o Istoku, tj. Bosni pod osmanskom vladavi-
nom, i to izrazom zapanjenosti iz
oblasti
za Evropljanina, i teko podnoljivog, jer je on
nepripremljeno prisiljen da ivi u tom njemu stranom
ambijentu. A u nastavku ove uvodne on veli
do kraja kontrast utiska zapadnjaka prema
Istoku, opet pod izrazom kod
kao prve faze obrta u suprotno: "... ali jedno od
i javlja se u pitanjima zdravlja i
bolesti". *213 Suprotno od bolesti na Zapadu, koja se
"pobija i ublaava ili bar krije od zdravog, veselog i
radinog sveta, organizacijom zajednice, konvenci-
jama ili osvetanim oblicima drutvenog ivota", ovdje se
ona ''javlja i razvija uporedo i naizmenice sa zdravljem, vidi
se, i na svakom koraku", da bi
otvorio demonski kaleidoskop sakatosti,
sramnih bolesti i mentalne zaostalosti, i zaokruio
predstavu o svijetu posredstvom zapadn-
doivljaja njegova ivota:
"Ovde se kao to se hrani, i boluje kao
to ivi. Bolest je druga, tea, polovina ivota.
lerozni, histerici, idioti,
grbavi, hromi, mutavi, slepi, kljakavi, sve to vrvi na
belom danu, gamie i puzi, milostinju ili
prkosno i gotovo gordo svoj strani
nedostatak. Jo je sva to se ene,
turske, kriju i umotavaju, bi broj bolesnika
koje bio jo jednom ovoliki."*214
Na ovoj prikrivanja rugobe
se poziva na francuske konzule i sakriva iza njihovih
dojmova:
213. Ibidem, 229.
378
214. Ibidem, 230.
"To i Davil i Defose pomisle uvek kad vide kako
seoskim strmim putem slazi u Travnik neki seljak i
vodi za ular konja na kome se ljulja ena, sva
umotana u feredu kao puna nepoznate muke
i bolesti. ""ZI5
Kao to i u povodu Davne napomenuti sa
distancom: "Kao zapadnjaka koji
ostanu sticanjem prilika na Istoku i saive se sa Turcima, bio
je zaraen dubokim pesimizmom i sumnjom u sve","Z16 to
ukazuje i na vlastitu prirodu.
Kao primjer "sumnje u sve" on je u nastavku opisa
iznio slikara fra Luke
kojemu se "deavalo da ga zovu i preklinju da
nekog bolesnog ili Turkinju, pa posle tue i njega, i
manastIr, to je bolesniku krenulo nagore ili to je umro",
Pored primjera zavalnosti jednog bega koji mu
je govorio: "Ja kad na noge stanem, ujutru, ja tebe pomen-
em, prvog poslije Boga.", bilo je i crne nezah-
valnosti kao to je bio sa nev-
jestom Mustaj-bega Miralema, koji na osnovi zapisa u
manastirskom tefteru globa i izdataka, mnogo
opirnije iznosi: kako su fratra odveli u zatvor pod
optubom da je "bacio sihre na snahu" lu zapisniku joj
je dao "tetne hapove"l, i kako su ga raskovali i pustili jer
je snaha "izjavila da je fratra potvorila u trenucima svog
bezumlja"."Z17 Kada se uporedi verzija ovog
Z15. Ibidem,
Z16. Ibidem.
Z17. Ibidem, Z41-243.
vadi iz manastirskih te-
ftera podatke Ipie o pla-
globa radi pojedinih neusp-
jelih 'Turaka' ko-
je je vrio 'likar fra Luka' i iz njih
ispreda vie iz raz-
loga da izvrgne ruglu prostotu, ne-
toleranciju i nasilja muslimana ne-
go da, kao i pisac isto-
riskog romana, osvijetli, istoriski i
socioloki, ondanja shvatanja cijel-
og naroda u Bosni u tom pogledu,
kao to to ostali pisci. On
te zaostale pojave i shvatanja samo
kod muslimana, a zaboravlja da se
379
sa njenom dokumentarnom osnovom, moe
se, na osnovu utvrditi da je
u skladu sa svojim negativnim doivljajima
Bonjaka i Turaka i crnom slikom Bosne, izvrio bitne
izmjene, i da mu ne treba vjerovati: umjesto katoliku
Ivanu Peli, kome je ''fra Luka/!! lu zao ga
se prema zapisu iz Ljetopisa
samostana u .Kreevu, dao "zorli melem" i od "toga Ijel
umro", u je ''fra Luka IV lu zao
ga se dao Bonjanki "Miralemovoj snahi
tetne hapove". '218 Prema tome, je stiliziran
isto tako narod sve tri vjere obra-
u svojoj zaostalosti iprimitiv-
nosti, i onda i ranije i sve do danas,
i fratrima i popovima i hodama da
molitve i piu zapise kad ih
bolest i nevolja Dobrona-
mjeran bi danas,
mogao da osjeti i u ovom naivnom
i sitnom primjeru dokaz o toleran-
ciji, dokaze istovjetnosti, prosto-
dunosti i naivnosti naeg naroda, i
upotrijebio ga kao lijep argumenat
za bratstvo i jedinstvo, a ne kao raz-
log da jo i tim potencira i probudi
suprotnosti i sukobe
koje nam je donijela pro-
lost. Globe, makar i za dobronamje-
rno nadriljekarstvo, koje je
povadio iz manastirskih teftera i
koje su primjenjivale, i danas prim-
jenjuju sve drave, nije po svoj pri-
lici trpio sam fra Luka i nisu smjele
objektivnom piscu dati povoda da
iz njih onakve I...!
Naravno, ne spominje mno-
go predrasude i zaostalost on-
danjih masa niti straho-
vito, nehumano svih
predrasuda i zaostalosti od strane
pojedinih svetenik-fratara, iako i
ove podatke daju konzulski izvje-
taji odnosno knjiga Defosova, koja
je u Francuskoj doivjela nekoliko
izdanja. Tolika je 'objektivnost' i
'realnost' kronike o Travni-
ku.", komentira kompara-
tivno i na
objektivnom realizmu knjievne
177./.
218. 75-76. Ne u
ovu preradu lje-
topisnog zapisa, koju naziva
"sitne izmjene," navedene su u
knjizi ovim redom: ".. koji
se zbio u Kreevu 1794. godine
transponovan je u drugo mjesto
/Travnik! i u drugo doba loko
1809./; 1.. ./ prezime franjevca je
ostalo isto, dok mu je ime zamijen-
jeno/Tomo i Luka!; Ivan Pelo, kato-
lik, zamijenjen je muslimankom
/Miralemova snaha!, je istorika
upravo smrt 'pacijenta' je
ljer junakinja nije
umrla!; globe 'mubaira' Ipisac po-
pravlja greku ljetopisca u: muba-
iri i za "han -arach" su izostavljene
Ipisac je smatrao moda da ih ima
previe!; usljed posljednje izmjene,
iznos je smanjen: sa 846 na 148
groa; najzad, pravopis je moderni-
zovan."
380
tako dabi se mubairova intervencija protiv fratra-
ljekara, koja zatiti katolika kaoi muslimana
od strane vlasti, preusmjerila sa smrtnog Ivana
Pele na "tetne hapove" odnosno Miralemove
snahe u verziji, jer pisac taj primjer jed-
nake strogosti zakona i jednakog postupanja vlasti u
doba osmanlijske vladavine nije mogao
iznijeti jer bi mu poremetio koncepocijU o diskrimi-
naciji i nasilju prema koju je
zasnovao u svojoj dizertaciji.
Kolonja se je, iznosi
odlikovao po tome to je "verski
ivot ne samo raznih crkava nego i islamskih i
drugih sekta i verovanja". '219 je i "sa
muderizom Abduselam efendijom... vodio
rasprave o istoriji islamskih verovanja, jer je poznavao dobro
ne samo Kuran nego i razne teoloke i filozofske pravce od
Abu Hanife do Al Gazalia. Svakom prilikom on je i ostalu
gospodu iz uleme neumorno i bezobzirno zasipao
citatima iz islamskih teologa, koje oni u nisu
poznavali. If, pie on svoju tendenciju da i na
ovom primjeru pokae superiornost zapadnjaka i u
vjerskim pitanjima nad i u
oblasti islamske teologije i filozofije, da bi je na kraju
u potcjenjivanje i cinizam. U
komentaru ovog mjesta Aleksandar kae:
"Ovde je, mi se, teko bilo ta mada
'citati iz islamskih teologa' odaju odmah predrasudu
za evropski miljenja. Kao to se vrlo dobro zna,
'islamski teolozi' kao i islamska ulema, citiraju vrlo,
vrlo retko bilo ta drugo osim Kur'ana i Hadisa. "'220
219. TH, 249.
381
220. TH, 250. 511-512.
kao to je i prije volio da svoje ideje u
usta svojih likova, privid dis-
tance, i ovdje se koji je "imao... jedinu, nezdravu
II/ ali veliku i strast: da prodre u sudbinu ljudske
misli, ma gde se ona javljala i ma kojim pravcem ila",
izrazio Sulejman-pae Skopljaka: "Nije
budala onaj koji ne umije da nego onaj koji misli da je
sve ono to istina. "*221
Raspravu o Bosni i Bosancima nastavlja i u
trinaestom poglavlju, ali sada u dijalogu
mladog fra Julijana u prezimenu je
natuknuo porijeklo a u
misli i I"Mi smo Bonjaci ljudi tvrde glave"*222/, i
"mladog konzula", radoznalog i liberalnog Defosea, koji
je od njega traio obavjetenja o katolicima i radu
fratara. Taj dijalog po svojim idejama i
proizlazi iz dizertacije: "Obojica su
se slagali da je ivot u Bosni teak i narod svih vera
bedan i zaostao u svakom pogledu", pripovijeda
ali je fratar kao i on "sve svodio na tursku vladavinu",
u duhu bosanskih iliraca, da
"nikakvog boljitka ne moe da bude dok se ove zemlje ne
oslobode turske sile i dok tursku vlast ne zameni
Defose je, naprotiv, "traio razloge i u
samima", kao i da je turska
vladavina stvorila u svojim podanicima
"izvesne osobine, kao pritvorstvo, upornost,
nepoverenje, lenost misli i strah od svake novine i svakog
rada i pokreta". "Nastale u nejednake borbe i
stalne odbrane", objanjavao je on njihovu genezu, "one
su i prele 1.. ./ u prirodu ovdanjeg i postale trajne
221. TH, 251-252., 252.
222. Ibidem, 260.
382
223. Ibidem, 258.
224. Ibidem.
crte njegovog karaktera", i s preporukom:
"Nastale od nude i pod pritiskom, one su danas, i
velika prepreka napretku, teke
prolosti i krupne mane koje bi trebalo iskoreniti. ""224
"kojom se u Bosni ne samo Turci
nego i ljudi svih ostalih vera brane od svakog uticaja, pa i
najboljeg, opiru se svakoj novini, svakom napretku", Defose
je u svojim pitanjima iznosio i uzroke pojave sasvim u
duhu produktivne dizertacijske i knjievne
ideologije: "Kako je - pitao je Defose - "da se
ova zemlja smiri i sredi i da primi bar onoliko civilizacije
koliko njeni najblii susedi imaju kad je narod u njoj podvo-
jen kao nigde u Evropi? vere ive na ovom uskom,
brdovitom i oskudnom zemlje. Svaka od njih je
i Strogo odvojena od ostalih. Svi ivite pod jed-
nim nebom i od iste zemlje, ali svaka od te grupe ima
sredite svoga duhovnog ivota daleko, u svetu, u
Rimu, u Moskvi, Carigradu, Meki, Jerusalimu ili sam bog
zna gde, samo ne onde gde se i umire. I svaka od njih
smatra da su njeno dobro i njena korist uslovljeni tetom i
nazatkom svake od tri ostale vere, a da njihov napredak
moe biti samo na njenu tetu. I svaka od njih je od netr-
peljivosti vrlinu i svaka spasenje
odnekud spolja, i svaka iz protivnog pravca. "225
225. Ibidem, 259.
"Negativnost bosanskih musli-
mana - dokazuje Ipie Ku-
.i drugim podacima iz kon-
zularnih izvjetaja Ina koje i oslanja
pisanje ovog djela kako je istaknuto
u naslovu knjigel i usvaja iz njih
miljenje ondanjeg francuskog
konzula Davida ga stalno
naziva Davilom - svi ostali nai pisci
Davidom kako mu i jest njegovo
imel sa mentalitetom i
shvatanjima jezuitske kole iz vre-
mena pred revoluciju, a ne milje-
nje "mladog konzula" Defosa, koji
je dijete francuske revolucije i
je miljenje lu razgovoru sa fraJuli-
janom! o problematici Bosne, b
jedinstvu naroda, o potrebi bratstva
i nastojanja na kul-
turno i ekonomsko uzdizanje itd.
daleko bolje i socioloki
jo onda, prije 150 godina, nego
u dananje doba. Poto
383
Kroz monolog Levantinca Ko10nje, u petnaestom
poglavlju, je izrekao i neke vlastite dileme
na dva svijeta, i islam-
skog. se Defoseu uz razumijevanje
sa Zapada, koga njegov usud dotera u ove krajeveII, i liza
koga iveti u Turskoj kretati se po otrici noa i se
na tihoj vatriII, *226 je zatim metnuo u usta
Kolonji i dio vlastite ispovijesti:
IINiko ne zna ta roditi se i iveti na ivici
dva sveta, poznavati i razumevati i jedan i
drugi, a ne nita da se oni objasne
sobom i zblie, voleti i mrzeti i jedan i drugi,
kolebati se i povoditi celog veka, biti kod dva
bez ijednoga, biti svuda kod i ostati
zauvek stranac; ukratko: iveti razapet, ali kao rtva
i u isto vreme. 11*227
Za taj beznadeni poloaj razapetosti nije
bio samo historijski, Evrope i turske
Bosne nego i suvremeni, srpstva i hrvatstva,
alegorijski izraen pod vidom identifikacije i u govoru
i poloaju duhovno neopredijeljenog sa
Levanta":
liDa, to su muke koje ljudi sa
Levanta i koje vi, pripadnici Zapada, ne
moete nikad potpuno razumeti, isto kao to ih jo
manje mogu razumeti Turci. To je sudbina levan-
je sve u punoj suprotnosti sa nje-
govim ostalim pisanjem ne moe se
zapravo ni shvatiti radi je
uopte to naveo iz konzul-
skih uspomena, a ove
Defosove '.. .svi ivite pod
jednim nebom i iz iste zemlje...', pa
je zato potpuno pogreno shvata-
nje sljedbenika jedne vjere kad
misle "da je njihova korist uslovlje-
na tetom i nazatkom drugih ve-
ra"!.. .! i da je svih u tom
"to su od netrpeljivosti
vrlinu" /oo.! i to svaka vjera
spasenje odnekud spolja i
svaka iz protivnog pravca"...
177.!.
226. Ibidem, 286.
227. Ibidem, 286-287.
384
tinskog jer je on humaine, ljudska
I
praina, to Istoka i Zapada,
ne ni jednom abijena od oba. To su ljudi
koji znaju mnogo jezika, ali nijedan nije njihov, koji
poznaju sve vere, ali ni u jednoj nisu tvrdi. To su
rtve fatalne ljudske podvojenosti na i
i posrednici, a koji u sebi
nose toliko nejasnosti i dobri znalci
Istoka i Zapada i njihovih i verovanja, ali
podjednako prezreni i sumnjivi i jednoj i drugoj
strani. Na njih se mogu primeniti koje je pre
est vekova napisao veliki Delaledin, Delaledin
Rumi: 'Jer samog sebe ne mogu da poznam. Niti
sam ni Jevrejin, ni Pars, ni musliman.
Nit' sam sa Istoka ni sa Zapada, ni sa kopna ni sa
mora. I To su oni. To je jedno malo, izdvojeno
koje grca pod dvostrukim gre-
hom, i koje treba jo jednom da bude spaseno i otku-
pljeno a niko ne vidi kako ni od koga. To su ljudi sa
granice, duhovne i sa one crne i krvave lin-
ije koja je usled nekog tekog i apsurdnog nespo-
razuma protegnuta ljudi, bojih stvorenja,
kojih ne treba i ne sme da bude granice. To
je ona ivica mora i kopna, na
pokret i nemir. To je svet u koji se sleglo sve
prokletstvo usled podeljenosti zemlje na dva sveta.
To' "*228
10 Je...
koje je Kolonija na kraju, "sve tii i
sve "gotovo apatom ali nekim toplim glasom"
uputio Defoseu bile su, kao u duhovnom
obrtu, pune pomirljivosti i nade, neto kao refleks
ideala iz mladih dana, u
228. Ibidern, 287-288.
385
i viziji koji smatra da se "ne gubi /.. ./
nijedna ljudska misao ni napor duha" i koji vjeruje:
"... se i razumeti svi, ma kuda sada ili i ma koliko
lutali."*229 To je bio, i ostao, jedini izraz optimizma i
nade u ovom odsudno djelu.
povjerljivo apatom, Defoseu slojeve
prastarih civilizacija ispod islamskih svetita u
Travniku kao fenomen vremena, duha i
povijesti, on je odjednom da govori mnogo
glasnije: "Vi razumete, sve je to jedno u drugom, povezano,
a samo naoko izgleda izgubljeno i zaboravljeno, rastureno,
bez plana. Sve to ide, i ne ka jednoj meti, kao kon-
vergentni zraci dalekom, nepoznatom aritu. Ne treba zab-
oraviti da u Kuranu stoji 'Moda bogjednog dana
izmiriti vas i vae protivnike i vas uspostaviti pri-
jateljstvo. On je blag i milosrdan. '*230 Dakle, nada
postoji, agde postoji nada... Vi razumete?"*231 Da li se tada
i misaono poistovijetio s njim, ili je to bila
teozofska egzotika jedne njegove
U formalnom i romanesknokoncepcijskom
smislu.
229. Ibidem, 289.
230. Ibidem, 290. 57.
Radi se konkretno o Jeni-
damiji, koja je nekad bila crkva
Svete Katarine, i da se na njoj vide
tragovi jo iz rimskog doba, za to
nalazi u narodu predanje
stanovnitvom,
koje je zabiljeio Ivan
Sakcinski u svojoj knjizi Putovanje
po Bosni... , Zagreb., 1858., 98., dok je
rimske ostatke ustanovio dr. Jozo
u separatu S arhe%gom
kroz Travnik iz Narodne
starine, 1931., 13. Za ovaj i druge
primjere iz hronike koji
imaju svoje legendarne ili doku-
mentarne izvore, a koje je
rnogao
"Dakle, romanopisac ne. izmilja
lane istorije, biljei istinite
njenice." Torne se ipak mora do-
dati: ali ih skra-
ili dopunjava vlastitom ma-
tom, stilski izotrava u funkciji svo-
je vizije ili idejnog
usmjerenja.
231. lli, 290. 510.
napominje da Kolo-
njin navod "u tom obliku u
Kur'anu nisam naao, mada moda
i postoji."
386
je bilo, jednog
zapadnjaka i neukih muderisa iz
ranijeg poglavlja, ali je ovaj pasa o Zapadu na Istoku
i ovaj navod iz Kur'ana ipak bio nagovjetaj izvjesne
snoljivosti i otvor za kasnije Znakove pored
puta.
Poglavlje esnaesto, nakon ovih rasprava o ivotu
ljudi sa Zapada na Istoku i opstanka vjera na
istom prostoru, ponovo nosi naglasak nacionalnog
antagonizma i zaotrenja kao nijemi negativan odgov-
or na pitanja ivota, kada prevladaju
sirovi nagoni mase u situaciji slabe i
plaljive vlasti i poretka. nisu vie
pomirljive niti imaju nade, nisu izrazi adaptacije, nego
su opet mrnje, nasilja i surovosti i ubijanja. Pri
tome je ipak u iznoenju nasilnih
napravio jedno njihovim
je za Sulejman-paom i vezir otiao na
Drinu i sva vlast i ceo poredak ostali na slabom i plaljivom
kajmakamu, i opet se, po drugi put, iznenada zatvorila
... ", napisao je on o zbivanja i
odmah tu uzbunu karakterizirao kao "bes rulje" koji je
ovog puta bio usmjeren "protiv Srba koji su pohvatani po
raznim krajevima Bosne i dovedeni u Travnik, pod sumnjom
\
da su odravali veze sa pobunjenicima u Srbiji i spremali
ustanak i u Bosni", istovremeno da je taj
bijes bio uperen "isto toliko i protiv osmanlijskih vlasti,
koje su optuivane zbog slabosti, podmitljivosti i izdaje".*232
A zatim je i klasno objasnio uzroke toga
nezadovoljstva, njegovu strukturu
te ulogu "bosanskih Turaka" u pozadini te
232. TH, 293.
387
uzbune, koja se u potpunosti uklapala u
koncepciju mentaliteta Bonjaka.
jasno da ih ovaj ustanak u Srbiji
ugroava u onome to im je najdre i najblie i da ih
ovaj vezir, kao i sve Osmanlije, ne brani kako bi tre-
. balo, ada sami nemaju vie snage i volje da se brane,
bosanski Turci su padali u onu nezdravu
razdraljivost jedne ugroene klase i svetili se za sve
to pustom samovoljom i jalovim svirepostima. Za
njima se povodila i varoka sirotinja, i to upra-
vo ona najnia koja nije ni imala ta da izgubi. "*233
"Danomice su Srbi, vezani i ljudi sa
Drine ili s krajine pod tekim ali krivicama",
pisao je sa isticanjem bezakonja kao uvoda u
nasilje svjetine, jer "nikog nije bilo da ispita
njihove krivice ni da im sudi". su najprije "po
jedan ili po dvojica, pa ugomili, na desetine, popovi
ali najvie seljaci", "kao u krater raspaljenog vulkana oni su
ovih dana ubacivani u uzbunjenu koja im
je bila krvnik bez ispita i suda". *234 Formalno, ove
233. Ibidem, 293-294.
234. Ibidem, 294. U svezi s ovim
mjestom i pripovijedanjem o ubi-
janju Srba u vrijeme Prvoga srp-
skog ustanka, a svoju
raspravu o knjievnoj "istini" i his-
torijskoj istini u Ive
pie: te
izdvaja iz opteg zbivanja onog
vremena do te mjere da i Srbe
pravoslavne u Bosni predstavlja
gotovo tako da oni nisu
imali nikakve veze sa ustankom u
Srbiji, da stradaju potpuno nevini,
da se i ubijaju 'bez ispita i bez
suda'. To 'bez ispita i bez suda'
ostavlja takav utisak /htio ili ne htio
to pisad kao da je te vrila
muslimanska masa po svom 'priro-
instinktu, a ne
sud i ondanji poredak. Taj utisak
postOlje jo to pisac dovodi u
isti poloaj jo jednu takvu, zaista
nevinu rtvu Ikoja se pukim
spasila od izvrenja kaz-
ne/ nekog katolika, Kuli-
jera. istorijska je istina sa-
svim i ona je ponos pravo-
slavnih Srba u Bosni. Oni su u
velikom broju direktno
u ustanku u Srbiji jo od
njegovog i pomagali ga u svakom
pogledu. A kad je ba u
tim godinama preao 'Drinu vodu
plemenitu', da sjedini Bosnu sa
Srbijom, njihovo je ba u tim
388
scene nasilja i je donio u promatranju
Defosea kao svjedoka: "Defose je i pored Davilovih
molbi i opomena iziao i gledao kako su dvojicu ljudi
Cigani i pogubili, nasred marvenog pazara." U
Putovanju u Bosnu Chaumettea des Fossesa,
zaista se nalazi jedan odlomak pod naslovom
Kazne sa opisom vjeanja /a ne kako navodi:
"kako se izvravaju smrtne presude nad rajom i pobu-
njenicima"/, koji je posluio kao podsticaj za
ovu epizodu, razvijenu u pojedinostima: da su
kazna... vjeala, kako za Turke tako i za raju":235 "Govorilo
se" - nastavlja dalje svoje pripovijedanje - "da
su ih uhvatili u trenutku kad su u upljim tapovima hteli
da prenesu neka pisma sarajevskog vladike u Srbiju." Na
ovom mjestu se posluio jednim odlomkom iz
dnevnika Pierrea Davida, koji jasno kako je
izvrio redukciju i stilizaciju: "Jedan
srpski emisar /.../ bio je u trenutku kad je htio da
Drinu i vrati se Kod njega je
pismo crnogorskog vladike Srbima i Rusima; vladi-
ka je pisao da oni mogu na sve Srbe u Bosni, da on
zna da su oni vjerni i gotovi da se izjasne se bude za to
ukazala prilika. Ovo pismo je kompromitovalo sve
stanovnitvo. "*236 'fl. uzavrela svjetina je vikala" -
borbama vrlo veliko i masovno.
je, dakle, to usluga pra-
voslavnim Srbima u Bosni u ocjeni
njihovih i rtava u pro-
losti, i istorijski kad ih An-
prikazuje kao nevine t. j. kao
da nisu u tim velikim is-
torijskim u borbi pro-
tiv feudalnog poretka, koji je tada
vladao u Bosni i Srbiji
potpuno u duhu historij-
skog materijalizma i klasnih odno-
sa/o je da je vrlo oprezni
u to upao, kad mu ova djela
imaju sasvim drugu namjeru. Valj-
da ga je zanijela i zavela njegova
glavna misao, odnosno zaveo ga je,
kako on kae, 'crni vampir', koji mu
'razdire grudi' i koji ga je prisilio da
'skree u lice' svoje miljenje o
bosanskim muslimanima. A crni
vampir je, zaista, vrlo slab is-
tine i objektivnosti." 148-
149./.
235. 130, 128. f. 5.
236. Ibidem, 126-127 f. 4.
389
/
produava svoj opis ovog - "i protiv
dvojice i protiv Cigana i sejmena i pretila da po-
gazi i odnese i rtve i krvnike. ""237 Nakon opisa dovo-
te dvojice ljudi, kojima su "na i
... ile i izbijao obilan zno/" Defose se, pie
"koji je dotle mirno posmatrao, naglo okrenu i
u drugu ulicu", i "tako nije video ono najtee i najgore". "238
To najtee i najgore, scenu inkvizitorskog i
pogubljenja, kojoj Defose nije prisustvovao, opisao je
neposredno kao da je gleda, zorno, postupno i
kako su "dvojica Cigana", opet Cigana a
ne Turaka ili Bonjaka, "svojoj rtvi obavili ue oko vrata"
i kako je svaki da i zatee svoj kraj od ueta",
a je da krklja i da se baca nogama,
da se uvija u kukovima i klati kao lutka na zategnutom ko-
ncu"; kako je na to "svet oduevljeno i radosno odgovarao
i svojim uzvicima, smehom i pokretima pratio njegove pokre-
te" kao da su eljeli, pie sa razumijevanjem, da
u tim mukama olakanje za sebe i za svoje
ali duboko i opte nezadovoljstva". "239
''Ali kad trzanje davljenika postade i njegovi po-
kreti neverovatno strani i oni koji su bili naj-
blii stadoe da se i da - nastavlja
hladno i bezobzirno pripovijedanje ove suprotne ljud-
ske reakcije, - jer "ovo to se odjednom stvorilo pred njima
bilo je bol i za njih same" pa je "svet, i
uplaen, stao odjednom da glavu i da se sklanja", u
paradoksu ponaanja: dok su ovi "uasnuti
blizinom muka /. ../ nastojali da se probiju i po-
begnu", drugi su, mnogobrojniji, ne za straho-
tu, "nadirali sa svih strana ka gubilitu", se u
237. TH. 294.
238. Ibidem, 295.
390
239. Ibidem.
guranju, u sa potpuno izgledom i osje-
*240 Za to vrijeme, nastavljao je deta-
ljno, zagledano i opis zbivanja na gubi-
litu, koji su mogli da vide samo najblii ili oni sa uz-
vienih mjesta, "oba davljenika su pala prvo
jedan pa drugi", a "Cigani su im dizali ih, polivali
vodom i udarali pesnicama i grebali noktima", i je
nastavljeno": "Opet je sa dve strane zasukivan i stezan ko-
nopac, opet su dvojica ljudi poigravali i ropotali, samo sad
i sa smanjenim otporom", opet su najblii da
bjee, a masa ih natrag "pred prizor od koga su
hteli da pobegnu",na isti kao to je i pono-
vo uasne slike Jedan "soJtaJaun-
skog lica" dobio je nastup i pritijenjen svje-
tinom ostao "bez svesti, sa glavom, kao
bledim licem i penom na usnama",*241 dodaje
da istakne kolorit gubilita i orijentalno-nas-
tranu duhovnu aromu ambijenta, kao i uvijek, preko
.
liTri puta se ponovilo - ponavlja opet i
sa hladnim cinizmom - "i svaki put su oba
mirno ustajala i paljivo podnosila vrat pod konopac za novo
davljenje", a "kad nisu mogli da ih povrate za dav-
ljenje, Cigani oborenim ljudima, koji su leali
udarie svakoga od njih nekoliko puta nogom u pre-
pone, i tako ih dotukoe. "*242 A u njegovu osvrtu na
krvnike i njihovo ponaanje poslije toga
se prijelaz istog profesionalnog odnosa porema poslu
i njegovu obavljanju:
"Cigani su savijali s?oje konopce, omotavali ih
oko lakta i da se malo svet pa da nas-
240. Ibidem, 296.
241. Ibidem, 297.
391
242. Ibidem, 297-298.
,
tave posao. Nestalna pogleda, oni su, dva
pokreta, lakomo i puili cigare koje im
neko dodade" /.. ./ "Malo docnije, leevi dvojice
nepoznatih obeeni su na
vealima, na zidu ispod groblja, tako da su se mogli
dobro videti sa svih strana."
A njihov izgled mira i uzvienosti simbo-
je, kao sugestija historijskog momenta,
na Radisava na kocu u romanu Na Drini

"Njihovi likovi opet su se izduili, i oni su dobili
izgled i postali opet onako pravi, i vitki i
bratski jedan drugome. Izgledali su laki kao da
su od hartije. Glave su im postale male, jer se
konopac upijao duboko ispod podbratka. Lica mirna
i beskrvna, a ne pomodrela i iznakaena kao kod
onih koji bivaju ivi obeeni, a noge sastavljene i
stopala malo napred isturena, kao u zaletu."*243
je ustanovio da se u opisu samog
izvrenja kazne uglavnom drao Chaumetteova izla-
ganja, se nailazi "i na neposredne tragove
ali ukazuje, s knjievnim razu-
mijevanjem, i na neke modifikacije: da suhi
Cahumetteov opis kako su delati stegli vrat
slika izrazima veoma impresivnim"; kako
pronalazi "druge slikovite pojedinosti"; kako se kod
Caumettea ponovilo dva puta, a kod
tri puta, te kako je izostavio njegovu pojedi-
nost da "delati na kraju genitalne organe
akama", sa napomenom da se ta pojedinost nalazi u
sceni o pogibiji Selima III, ali ne komentira
jezivo razvijanje scene poslije pogubljenja, nabijanje
243. Ibidern, 298.
392
glave na kolje i izlaganje leeva psima, *244 u
produetku pripovijedanja. .
Na kraju slike dvaju objeenih leeva je
ponovo uveo Defosea kao svoga knjievnog svjedoka,
koji ih je takve "video I..'; kad se oko
podne": vilica, svesno reen da i to vidi
potresen, ali u jednom mirnom raspoloe-
nju, je gledao dva uzdignuta lika". *245 A kod
je u svoju knjigu o Bosni, kao da se
poziva na dokument, unio, "verno i stvarno, zaseban
stav o tome 'kako se u Bosni izvravaju smrtne presude nad
rajom i pobunjenicima'''. *246 Poslije toga je, pie
pred zgradom Austrijskog generalnog konzulata,
njeno novo "novogubilite", na kojem je "vezirov delat
Ekrem sekao glave, koje su onda nabijali na kolje". *247 Da bi
u nastavku opisao masovnu egzekuciju u atmosferi
mrnje i antagonizma, sa novim pojedinosti-
ma uasa, koje su se u recepciji
sa suvremenim druge strane kao odmazda
za "turska" nedjela, koja je sa su-
iznio.
"Jo iste dovedeno je na taj trg desetak
krajikih Srba, seljaka, i pri svetlosti fenjera i
pogubljeno, uz ciku i halakanje, jurnjavu i poigra-
vanje ostrvljenih Turaka. Glave pobijenih ljudi
nataknute su na kolje. Cele do u Konzulat je
dopiralo reanje gladnih, varokih pasa, koji su se
odmah iskupili. Na se videlo kako psi
zaskakuju uz kolac i trgaju komade mesa sa
glava. "*248
244. 128-129.
245. TH. 298.
246. Ibidem, 299.
247. Ibidem.
248. Ibidem.
se na scenu istre-
sanja u Konaku,
o ovim prizorima pie:
393
U .te "potpune anarhije" u Travniku
je ustanovio "jednu logiku krvi i izvitoperenih
nagona". Da li je pri,tome imao i primisao njemu suvre-
menih zbivanja u Bosni, to nije nigdje otkrio, ali su se
ona alternativno nametala u recepciji na srp-
skoj i strani kao kazna i kao nametnuta his-
torijska krivica.
":..Sa istom tendencijom i sa speci-
jalnim akcentom opisuje
divlju psihu muslimanske mase u
Travniku prilikom i vjea-
nja Srba pravoslavnih godine 1807,
i prikazuje to, takav je bar utisak,
kao narav muslimana.
Sve te scene 1...1 strane i jezive,
iznosi tako produbljeno i detaljno, i
sa takvim knjievnim zadovoljs-
tvom da se i jednom i
drugom pSiho-
patoloku, osnovu u nji-
hovu doivljaju i izrazu, i nastavlja
sa kriterijem/o
Pri tih redaka samo od sebe
mi se nametalo pitanje: Je li mogu-
pretpostavka da sa svo-
jom sa poznava-
njem nae, barem, bosanske proble-
matike, i sa renomeom koji uiva,
nije svjestan od kolike je tete takvo
pisanje za nau sredinu, koliko je
negativno po bratstvo i jedinstvo la
on formalno zastupa tu masu! i ko-
liki utisak neizbrisiv i najgori Inara-
vno sasvim ostavlja o etici
naih muslimana? Najbolje je da
kao dokaz iznesemo nekoliko cita-
ta. On pie, nimalo se ne
da su se ta strana divljatva vrila
uz 'ciku i halakanje, jurnjavu i po-
igravanje ostrvljenih Turaka' 1.. ./ jer
svaki eli da doprinese odbrani
vjere i dobrog reda, i svak je sa naj-
boljim uvjerenjem i svetim
njem htio ne samo svojim
nego i rukama da u
'ubijanju i izdajnika' 1...1
'Ljudi su ili na stratite kao to se
ide u svetinju kod koje se nalazi
dotvorno ozdravljenje i sigurno ol-
akanje za svaku
147-148./.
"Zaista prema ovim citatima
/komentira lima i drugih!
ne moe biti gorih divljaka Ijednaki
su onim Robitlsonovim ljudoderi-
ma kad vre svoje vjerske obrede
pri klanju svojih rtava-ljudi!; ta-
kav je utisak neizbrisiv i nezabora-
van kod osobito kad ga pi-
sac kapacitira i rafiniran-
im prikazivanjem stranih pojedi-
nosti tih i
proivljavanja rtava i podivljale
mase. Upadna je i ta pojava, kako
to citati jasno govore, da je
uzeo kao glavni motiv za ta divlja-
tva - vjerski i shvatanja. A
uostalom, i pored gornjih
citata u tom pogledu, on taj motiv
kao glavni kod 'poludjele i pijane
mase' direktno i nje-
nim: se vlae, dok je vakat:
Mislim da ne treba daljnjeg komen-
tara i analize ovih citata, jer oni, je-
dnako kao i oni koji slijede, govore
samo po sebi o stavu
prema naim muslimanima. Karak-
su u tom pogledu za oba
njegova djela." 148-148./.
394
Iako je u djelu bio konkretan u svome
prikazivanju jer je u egzekuciji Srba svojevrsno sud-
jelovala svjetina i saglaava1a se s njom:
"Svak je goreo od elje" - objanjavao je ne ostavl-
lahko ovu temu - "da doprinese odbrani vere i
dobrog reda, i svak je sa najboljim uverenjem i svetim
hteo ne samo svojim nego i rukama da
u ubijanju i izdajnika i ljudi koji
su krivi za sva velika zla u zemlji kao i za svaku nez-
godu i radnju svakog pojedinog od njih. Ljudi su ili na
stratite kao to se ide svetinji kod koje se nalazi
ozdravljenje i sigurno olakanje za svaku muku. Svak je hteo
da sam privede po nekog buntovnika ili uhodu i da
u njegovom kanjavanju i mesta i
izvrenja kazne. I su se i tukli oko toga,
sav ar i sve u to
vanje." su "i od pedlja" - nastavljao je on do
krajnosti optube i uasa - "dozivali I.. .! jedan drugog,
zadihani, dugim turom, da bi svoje male
noeve natopili u krvi pogubljenih i da bi posle vitlali njima
i plaili od sebe po mahali. "*249 U
249. lli, 301. "Ali moram u vezi
s tim Ivjeanjem, M.R./ i sa vre-
menom koje opisuje,
nekoliko samo koliko je naj-
neophodnije, da dokaem istorij-
sku i stvarnu nerealnost takvog pi-
sanja, iako bi se o tome moglo i mo-
ralo mnogo pisati /komentira Kur-
sve to u kontekst
vremena tih zbivanja, ali spontano
njihovu recepciju koja je
bila "u ono doba nego kas-
nije"/. vjeanja i
ubistava koje opisuje zaista
je bilo i moralo biti na tako velikoj i
vanoj istorijskoj prekretnici naeg
nacionalnog razvoja, t.j. u doba
Prvog srpskog ustanka i u sukobi-
ma i privi-
legisanih, u borbi za vlast. Istorija
ne pamti da je jedna klasa na vlasti
dobrovoljno bez borbe predala
vlast iz svojih ruku. S druge strane
shvatanje o svemu tome - o nacio-
nalnim, socijalnim, ekonomskim,
kulturnim, vjerskim prob-
lemima - bilo je u ono doba
nego kasnije, u daljnjem razvoju
naeg drutva, a
sasvim nego u
koj epohi klasno,
specijalno u shvatanju o
395
demonskom kovit1acu razularenih nagona "izbijale su
davno zatrpane mrnje i stare pizme oivljavale", "hvatani
su nevini ljudi ili su se deavale kobne zamene i nesporazu-
mi". *250 U tu zaotrenu atmosferu je uveo
svoga Levantinca Kolonju, a sudbina koju mu je nami-
jenio bila je nagrada za njegovo
razmiljanje o ljudima podijeljenim vjerama i civi-
lizacijama, i zavrni akcent na kur'anskom iskazu
nade. Dijalog Kolonje i nekih Turaka" u
odbranu ''jednog vezanog i izubijanog"*251
svrsi zahvata vlasti. Bilo je zaista
stranih u toj borbi i na
jednoj i na drugoj strani. I nai i
strani izvori ruski Voeni
zbornik 1864 - ruski vojni arhivi
iznose strane podatke o pravoslav-
nim Srbima a prema
muslimanima Za ono
doba i za balkansko shvatanje onog
vremena nije toliko ni ta
pojava, osobito kad se
uzmu u obzir sve okolnosti i nisko
kulturno stanje naroda !kae
a zatim nastavlja komen-
tar poredbenom metodom svoje ra-
sprave na relaciji prolih
u optici naprema ne-
posrednim suvremenim zbivanji-
ma pred ivim svjedocima, sve sa
kriterijem
ideologije i stilske formacije socijal-
realizma/. Stranija je
to se ti instinkti pojavlju-
ju i iza 150 godina, usred XX vijeka,
u prolom-ratu. To treba da zabrine
svakog patriotu i to treba
Zaista nije put za to onaj koji je
izabrao Koliko je god jasno
vidan i po guslarevoj narodnoj
pjesmi! ekonomski momenat kao
uzrok tadanjim i kasnijim ustanci-
ma kod nas, vidno je isto tako
svih ostalih
gore pomenutih problema, naro-
vjerskih, to je potpuno ra-
zumljivo kad se uzme u obzir kul-
turni nivo naeg naroda u ono doba
i sve okolnosti koje su na to uticale,
vanjska propaganda sa
tendencijama.
Bilo je to jasno i naim burUjskim
piscima u prolosti, pa su, pored
sve svoje pristranosti, ipak vrili
kakvu-takvu analizu i determinaci-
ju u opisivanju iz toga
vremena, a kod nema
uopte nikakve dijalektike. On
pojedine /izmiljene ili ne
- svejedno/ jednostavno vodi i izd-
vaja iz ostalog istorijskog zbivanja i
istorijske neminovnosti; opisuje ih
same za sebe i iz njih onakve
o naim muslimanima i
to kao kolektivu, kako gore nave-
doh i citatima potkrijepih. Zar se
takva literatura moe nazvati rea-
i istorijski determinis-
Zar takvo pisanje odgo-
vara jednom renomiranom piscu i
akademiku uopte, a kad
pie istorijski roman ili knjievnu
hroniku?", pita se sa

250. !bidem.
251. !bidem, 302.
396
nekog kuliera, je dao u
stilu tvrdoglave upornosti, koja se, na drugoj strani,
izmetnula u brutalni prkos, sve u
atmosferi dosoljavanja islamom, dok su "sa dve
munare, jedne u blizini a druge dalje, hode I.. J ezan i
glasovi su im se ukrtavali Il/, napregnuti i zatalasani": "E,
ako da zna, vodim da objesim psa kao i ostale pse. "l. J
"Lopovluk, bezobrazluk, razbojnitvo! Iprotestirao je na to
Kolonja/. Vi sultanu obraz kaljate. Razbojnici! Poturice! -
vikao je stari lekar" "uti, jer
i ti visiti pored ovoga." "Ko, ja? Taknuti me ne sme,
poturice pogana."*252 To su bili elementi gradacije
a vrhunac je doao u
paradoksalnoj sceni, zapletnoj za zavretak
Kolonjina ivota:
"Visoki se iskosi malko i viknu
na svoje ljude:
- Je li opsovo vjeru i sveca? Jeste li
Oni potvrdie.
- Vjeajte obojicu odmah.
Nastade guva oko Kolonje.
- Ko, veru? Ko, sveca? Znam ja bolje islam od
tebe, kopile bosansko. Ja sam... ja sam... ; vikao je
Kolonja, se, zapenuen i potpuno izvan
sebe.
- Veajte psa
Kroz trku i otimanje su se samo nejasne
Kolonjine kao. zadavljeno krkljanje:
- '" .. jesam bolji od tebe.
Tada se umeae oni ljudi i otee lekara
od Njih trojica bili su sada svedoci kad je
starac jasno i glasno i po tri puta izjavio da prihva-
252. Ibidem, 303.
397
ta veru kao svoju i da je kao takav postao
neprikosnoven. Sad su ga vodili paljivo i
kao mladu. "*253
"Vest olekarevom bila je pie"
ali je Rotu, koji je poao. da ga
uzvicima "nepoznatih ljudi divljeg izgleda" se,
vlae, dok je vakat!",*254 njegovo ponaanje zbunilo i
253. Ibidem, 304. 507.
Za zavretak ove scene pi-
e
nost: "to se ahade /formule
kojom se pristupanje isla-
mu ili svoje pripadanje
islamskoj zajednici! valja
da bi i jedna jedina izjava
bila dovoljna."
254. 11i,304-305.
"to se povika: se,
vlae, dok je vakta' /komentira Kur-
tenju da svoju
knjievnu "istinu" predstavi kao
historijsku istinu!, izne-
senog - u vezi se o po-
ludjelom 'doktoru' Kolonji koji se
- a koji uzvik treba da is-
takne i metod nasilnog prev-
jeravanja uopte, u to i ranije doba
turske vladavine, prijetnju da se
svakom dogoditi sve najgore ako se
ne mislim da nije potrebno
mnogo govoriti o istorijskoj
nosti tog i
tendecioznog zapravo e-
lje da i taj utisak ostane kod
to dublje i izrazitije kao istorijska
istina." 149/.
U nastavku svog izlaganja Ku-
navodi pravu historijsku is-
tinu, koja o torne govori
na osnovu djela historio-
grafije: "Dovoljno je da citiram na-
eg VI. koji o tom
veli ovako: 'Ja samo fakat,
da XIX vijek ne bi zatekao ni jednog
niti bilo ijedne crkve i
manastira da je Islam iren drav-
nom silom' !Kalendar Gajret za
1941./. U opovrgavanju takvog ten-
dencioznog nja i VI.
postavlja isto pitanje: 'Otkud bi se
dralo toliko pod turcima
sve do XIX vijeka?' IVI.
Jugoslavija/. Ba obratno, prema pi-
sanju ovih i drugih naih
ostalo je iza turske vladavine mno-
go vie crkava i manastira, i pravo-
slavnih Srba - razmjerno - nego ih
je ranije bilo. o tom piu i
ostali nai iako iz tog, kao
ni iz drugih ne
pravilne konzekvencije u
odnosu na muslimane. Tvrdnja, da-
kle, o nasilnom prevjeravanju da-
vno je otpala kao istorijska istina:
zadrava se samo jo kod nekih
knjievnika kojima nije stalo do is-
torijske istine nego idu za tim da se
na jevtin istaknu kod zaostale
i da mrnjom na
'Turke' dokau svoj 'patriotizam'
/kako ih je ironizirao jo prije pola
J. Nasilnog siste-
matskog i masovnog prevjeravanja
u tursko doba zaista nije bilo nikad,
tada ni ranije /detaljnije o tom u
mom se plahi i lako-
mi' - Kalendar Gajret 1941./
... 164-165./. Nasuprot
torne, on, takvog prevjera-
vanja je "bilo ... i tada i ranije i kas-
nije u svoj Evropi". "Mnogo je krvi
398
smrtno prepalo, kad mu je on povjerljivo rekao "kao da
kazuje neku vanu tajnu": ('/Uejhiselam kae: 'ejtan poput
krvi krui kroz ljudsko telo.' Ali Alejhiselam kae jo: 'Vi
zaista videti svoga Gospodara kao to vidite mesec o
utapu. NI) - "Lud, lud, /govorio je on konzulu/.
govori o Bogu i mora da je lud... "*255 Do sve-
ceremonije nije dolo, jer je
Kolonja mrtav na putu sa razbijenim tje-
menom. A kad je upnik doao da razvidi
stvar oko sahrane i pobjegao "pred tapovima i
nadacima Turaka", njega je bio opremio
hoda jer su ona tri potvrdila da je lekar drago-
voljno, i po tri puta, jasno izjavio: da je spreman da primi
tursku veru i da je i sada bolji mumin od mnogoga koji
turkuje po *256 Tako se zavrila roman-
sudbina Levantinca, razapetog
Istoka i Zapada, koji je u srdbi izjavio je na svo-
joj bio i daleko i blizu, kao primjer
"pod dvostrukim grehoml', o kome je Sulejman-
paa Skopljak konzula Mitereru suho izjaviQ da je
proliveno u zapadnoj Evropi radi
razlike u vjeri, mnoga divljatva i
su samo radi
shvatanja pojedinih
dogmi, vodili su se strani i krvavi
vjerski ratovi. usred XX vijeka,
ba u doba kad je pisao ovu
knjigu, u naim krajevima se vodila
divlja i krvava akcija za nasilno pre-
vjeravanje pravoslavnih Srba i
katolika pa se, je to perfid-
nost i ironija, nastojalo da se i za to
okrive muslimani, kako govore o
tom mnogi dokazi, njima i
slubeni akt Ministarstva pravo-
i bogotovlja NDH od 26
rujna 1941 broj 3448 i Ministarstva
unutranjih djela - prema raspisu
Velike upe Krbave Psat broj 3226
od 2 listopada 1941 god. IPrepis u
Gazi Husrevbegovoj biblioteci -
Sarajevo!. Da li je tada
razmiljao o tom nasilnom prevjer-
avanju? Da li je to sve osudio
javno? Zato ba u to doba igoe
muslimane radi toga, za davno
prola vremena? Zar nije mislio o
tome da takvo pisanje ide u prilog
perfidnim intencijama klerofaista,
da odijum njihovih djela prenese
na muslimane?" 165./.
255. Ibidem, 306.
256. Ibidem, 306-307.
399
/. ../ bio takav da njegovim nit',
vera mnogo gubi nit, turska mnogo dobija". "257
Povratak Sulejman-pae sa ratita, pie
ubrzao je smirivanje pobune a on je kao
od ostalih i lik posebne poripovje-
panje, Alih-hodi iz Na Drini
posluio da kroz njegova usta izrekne neka
zapaanja o raji i gospodarima. Najprije ih je otro
zapitao: "Otkad je to uzela na sebe da sudi i izvrava
presude, ko im je dao to pravo, i gde im je bila pamet za
poslednjih desetak dana." "Kae se, raja se odmetnula", -
nastavio je on kao "koji je do gledao i
ozbiljne stvari u Srbiji; raja je neposluna i nevaljala. Jeste.
Ali treba znati da raja ne die svojom duom, nego slua dah
gospodara. /. ../ Uvijek se gospoda prvo iskvare, a raja samo
prihvati. A kad se jednom raja otme i pohasi, idi slobodno pa
trai drugu, jer od te nema vie nita." A zatim je iznio
svoj primjer postupanja prema raji na priliku
"duevnog iz dinarsko-rasne karak-
terologije: "Nama je Bog, slava mu i dao dvije stvari:
da imamo zemlju i da dijelimo pravdu. E, sad, ti podvij noge
na iljtetu a pusti neke poturice i da sude, pa se ne
brini kako ti se kmeti pobuniti. Kmetovo je da radi aagino
da ga pazi, jer i travka treba i rosu i kosu. Ne ide jedno bez
drugog. Vidi me /. ../, pedeset i pet mi je godina punih, pa ja
i danas do obigravamsve oko Bugojna. Ama, u
mene nema i neposluna kmeta. ""258
Svoje Bosne i raspravu o njenu vjer-
ski raznolikom i suprotstavljenom stanov-
nitvu je, u recepciji i iskazima konzula, nas-
257. Ibidem, 310.
400
258. Ibidem, 308.
tavio i dalje kao pozadinu zbivanja ili kao pred-
met razgovora ili razmiljanja. Davil se pri tome raz-
likovao od Defosea, prema pri dodaje:
"Jer i vrline jednog mi primamo i cenimo potpuno
samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara naim
shvatanjitna i sklonostima. " Ono to se deava oko njega
i njegove porodice Davil je u
interpretaciji, i varvarskim
ivota ovoga sveta", dok je Defose, kao i nasto-
jao da tim pojavama razlog i objanjenje u njima
samima i prilikama koje su ih stvarale".*259
O prilikama na planu, u povodu
Napoleonovih osvajanja i pobjeda, je kao izraz
osmanlijsko-diplomatske filozofije stavio u usta
teftedara Tahir-bega relativizma i
morala na strani pobjednika, koje su zbunile Davila
kao jo jedna misterija Orijenta: "Va car je pobednik, a
pobednika svak vidi u sjaju ili, kako kae persijski pesnik:
"Pobednikovo lice je kao rua"*260 - zavrio je lukavo i nas-
mejano teftedar." To su bile koordinate povijesno-
moralnog poloaja konzula u Bosni. A ovih
psiholokih i opisnih' situacija o tursko-
pandemoniju je i ovdje ubacio
motiv, incident austrijske konzulovice Ana
Marije sa "varokim nekim Ibrom valom,
poslednjim u varoi, i pijanicom, koji je s
vremena na vreme vrio i posao krvnika, zaradu
Ciganima".*261 Kada je ona u samilosti prema konju,
kojeg je valo nemilosrdno ibao, i
suznih da na i seljaka", on joj je zaprijetio
i izmahnuo *262
259. Ibidem, 313.
260. Ibidem, 315.
401
261. Ibidem, 317.
262. Ibidem, 317-318.
sad ovaj motiv ponovo na raspravu, ovog
puta na Defosea, je izjavio: za njegovu
knjigu o Bosni potpunoje spremna". *263 Zavrne nje-
govih iskustava i
koje su bile prosudbe ivota u Bosni i odno-
sa njenim stanovnicima, - Defose je iznio u raz-
govoru sa fra Julijanom Pri tome je kao
ku odmjeravanja uzroka i posljedica imao pred
Turke i njihovu vladavinu i njihov utjecaj, upravo kao
i u svojoj dizertaciji, samo to je u tome, kao
portparol, iao i dalje u dubinu problema i
ivota u ovoj zemlji. "Ovoj bi zemlji trebalo
kola, puteva, lekara, dodira sa svetom, rada i pokreta," gov-
orio je Defose prosvjetiteljski, ali je dodavao: "Ja znam da vi,
dok traje turska vlast i dok se ne uspostavi veza Bos-
ne i Evrope, nita od toga ne moete ni ostvariti". *264
Stoga je liberalno sugerirao fratru da bi bar oni trebali
djelovati da pripremaju svoj narod i ga,
umjesto to se vezuju za ''jeudalnu, konzervativnu poli-
tiku reakcionarnih evroposkih sila", na pro-
past. *265 "Vi vidite" - isticao je on nunost takvog pod-
sticajnog rada - "da je narod u Bosni podeljen na tri ili
na vere, podeljene i zakrvljene sobom, a svi
zajedno odvojeni neprelaznim zidom od Evrope... " I nastav-
ljao je po liniji etnopsiholoke i moralne an-
alize uzroka stanja puka u Bosni koju je on
u svojoj dizertaciji: "U toku va se narod
u mnogome toliko sa svojim da mu
mnogo vrediti ako ga Turci jednog dana i napuste a
ostave mu, pored njegovih rajinskih mana, i svoje poroke: le-
nost, netrpeljivost, duh nasilja i kult grube sile. "*266
263. Ibidem, 319.
264. Ibidem, 320.
402
265. Ibidem, 321.
266. Ibidem, 321.
"Vi vidite da nijedan narod, nijedna zemlja u Evropi ne
zasnivaju svoj napredak na verskoj osnovi... ",*267 nastavio
je Defose iskazivanje opsesivne teme, koje
je preko njegove mladobosanske ideologije
ideologiju aktualnog jugoslavenstva. Apoto mu je fra
Julijan neprekidno isticao osnovni princip crkve /"ta
nam prosveta bez vere u Boga?" je iveti bez
Boga i izneveriti se veri otaca. "/,*268 on ga je upitao na
"Zar vi zaista nikad niste pomislili da
ovi narodi koji se nalaze pod turskom i koji se nazi-
vaju raznim imenima i ispovedaju razne veroispovesti,
moraju jednog dana, kad turska imperija padne i napusti
ove krajeve, da osnovicu svoga opstanka,
jednu iru, bolju, razumniju i formulu... " "Mi
katolici tu formulu odavno imamo /odgovarao je fra
Julijan Ta formula je credo rimske
Crkve. Nama bolje ne treba." Ali Defose je ostao pri
svome liberalno-evropskom shvatanju i izveo sugesti-
ju za novom osnovicom udruivanja naroda u Bosni:
'ali vi znate da svi nai sunarodnici u Bosni i na Balkanu
ne pripadaju toj crkvi i da joj nikad svi pripadati. Vi
vidite da se niko u Evropi ne udruuje vie na toj osnovi.
Prema tome, treba traiti drugi imenitelj. "*269
Jo je istakao da Defoseu "imputira, po-
nekad, svoje sopstvene misli i ideje o i odgoju na-
rodnih masa, o vjerskoj netoleranciji ili toleranciji u Bosni, o
i ujedinjenju jugoslovenskih naroda, oIstoku",*270
ali ipaksvoju misao kroz usta Defosea nije mogao
izgovoriti do kraja jer se radilo o "konzulskim vremenima"
na XIX ali je izrazio svoju skepsu u nje-
267. Ibidem.
268. Ibidem, 321.
403
269. Ibidem, 322.
270. 55.
govu razmiljanju prilikom naputanja
'fravnika. Posljednje to je vidio na tome odlasku bila je
pored nje damija i desno od u
kojoj je stanovao Kolonja. prema Turbetu
Defose je mislio "na njegovu sudbinu i na onaj
razgovor s njim": "... Vi ivite ovde, ali znate da je to prolazno i
da se pre ili posle vratiti usvoju zemlju, u bolje prilike i dos-
tojniji ivot. Vi se probuditi iz ovogkomara i osloboditi, ali
mi nikad, jer za nas je on jedini ivot. "*271
Ali pripovijedanje o svijetu
u osamnaestom poglavlju djela, nakon Defoseova
odlaska, kao da je ulo u neto mirnije vode, kao da
nije mogao odrati
sku tenziju nasilja, grubosti i rugobe prema konzuli-
ma, ali nije dozvolio ni da se ona zaboravi. Tu promje-
nu odnosa, kao da se narod na njih navikao, An-
je otvorio enskim svijetom: "] u turskim ku-
/pripovijeda on uz gde se o stranim
konzulatima nije govorilo bez sujevernog pljuckanja, znalo
se do u pojedinosti kako francuska konzulovica kupa i uspa-
vljuje decu, kakve su haljinice na njima, kako su i
kakve su boje trake koje im vezuje u kosu. "*272 A kad se
Davil porodila, "mnoge begovice su poslale- pok-
lone i Ciganku da upita kako je konzulovica. U porodiljinoj
sobi su darovi. Tepsije sa baklavom; urmaice, nas-
lagane upopreko kao to se slau cepanice; vezovi i trube be-
za svilenika; buklije i stakla rakije ili malvasije, sa
nekoliko listova sobnog "*273 Tu ljudsku prijelaznost
preko djece, u ovom intermecu romana, je iz-
razio i u liku koji svoju veliku alost to sa
271. TH, 325.
272. Ibidem, 326-327.
404
273. Ibidem, 328.
svojom mladom enom nema djece preobraava u ga-
i u tihi smijeak kada gleda djecu Davi!.
Ali nije mogao odoljeti svome
porivu a da bar nekom osobinom ili nas-
tranom ne povrijedi harmoniju ovog lika
i dosljednost postupka. Tako je opis zapo-
da je to bio "gluvonemi vrtlar Munib"; *274 a
uz poklone su, po njegovu pripovijedanju, begovice
poslale i Ciganku da upita za njeno zdravlje, to je no-
silo primisao Ali je na kraju poglav-
lja ipak da se "narod svih vera polako I.. .! privi-
kavao na konzulate i kad je vidio da ih sve dosadanje
i neprilike nisu oterale iz Travnika, da se miri, da
radi sa njima i da na njih u svima svojim poslovima
i navikama". *275 se desilo i pri dolasku nov-
og austrijskog konzula fon pri ulasku u
Travnik, pie "mladoliki i stasiti fon na do-
brom konju, privukao je na sebe sve poglede i izazvao ljubo-
pitstvo i prikriveno divljenje i kod onih koji to nikad ne bi
priznali". "Oni koji su ga videli su onima koji se nisu
desili u ili na prozoru kakav je zorli i novi aus-
trijski konzul I"Ne mu vjere!"(276 A kada je poao
na prvi divan veziru, "svet je posmatrao povorku, traio
pogledom novog konzula i jo dugo gledao za njim.
Turske ene su posmatrale iza svojih muebaka, deca su se
propinjala na ograde i zidove, ali niotkuda nije bilo nijednog
glasa, nijedne pogrdne Istina, Turci po ostali
su jednako i mrgodni. ",*277 - dodaje
vjeran svome izuzetku na kraju svakog pozitivnog
opisa svijeta i likova iz njega.
274. Ibidem, 330.
275. Ibidem, 335.
405
276. Ibidem, 337.
277. Ibidem.
Poglavlje dvadeseto, sa svojim mirnim vremenima
poslije mira 11810. i 1811. godinel je sveo
na francusku trgovinu pamukom koja se vodila preko
Bosne i ulogu francuskog konzulata u tome. A o
pamuku, Francuzima i Bonaparti nije otvorio
begovima ni u nego u jednom pijanom drutvu
bez ugleda, u Muse Krdalije, vie da iznese nji-
hov doivljaj ovog svijeta i odnos prema njemu i da
demistificira bekrijski ivot i meraklijski mentalitet iz
kruga narodne pjesme i romantike. Stoga su svi likovi
ne samo ljudi nie vrste, skloni pretjerivanju i lahkom
ivotu na rubu nego su mahmurni leerni,
lijeni i troma duha i slaba karaktera. "... Ispod velike
kruke prostrta serdada, na njoj ostaci jela, jildani i
sud sa rakijom", opisanim likovi-
ma u ovom romanu Musom i Hamzorn
telalom, "napola sjedi napola lei Murat zvani Ljulj-
hoda". *278 To je jedan od onih likova koji su
nosili primisao zla i rugobe, obrazovanja
koji je u raskolu sa islamom i islamskimmoralom, ali ne
izrod iz reda nego njegov tipski predstavnik: "...
Iz bolje i je nekad kole, ali mu rakija nije
dala da zavri ni da bude imam u Travniku, kao to su bili toli-
ki iz njegove porodice." se /kazuje da je iziao
pred muderisa i ispitnu komisiju pijan, tako da se jedva drao
na nogama, ljuljao i povodio u hodu"; "muderis ga je tada
odbio od ispita i nazvao Ljulj-hoda. "*279 Duevno
izbacivanjem iz reda svojih vrnjaka, pie
on je elio da to kompenzira
"kakvim izvanrednim podvigom". "Kao mnoge neuspele
ljude, malene rastom a ive duhom, i njega je izjedala skrive-
na i suluda ambicija da ne provede vek do kraja ovako sitan,
278. Ibidem, 350-351
406
279. Ibidem.
neugledan i neznan, ,nego da zadivi svet ni sam ne zna kako,
gde i "ali sve se vie hranio laima i varao sam sebe
velikim Ovog puta se razgovor vodio o tome
kako do novaca, kojih im je ponestalo, a sveo se na
francuski pamuk, kao lakog dobitka, na kojemu
se obogatio Ljulj-hodin amida: "Svijet izumio pa krade,
Ipie ali ne kae jesu li to katolici ili
pravoslavni nego te stavlja u usta muslimanu/. 1.. ./
Kradu po hanovima gdje kiridije i rastovaraju konje.
1...1 djeca iz sela, sakriju se u grmlje pored puta i otale
prosijeku na ponekom denjku. Kako je put
uzak i zarastao u grmlje, pamuk da ispada i da se hvata
na granju s obje strane puta. karavan djeca
i pokupe pamuk u kotarice, pa se opet sakriju i novi
karavan. "*281 A kad "rakija iz njega propeva", nakon
sevdalinke, se otvara puta-
na volju "bezumnim '54h, da mi se je sresti s
njime.. ,j.. ./ Sa njim, sa Bunapartom? Da se ponesemo nas
dvojica, duu mu pa koga poslui. 1.. ./ Ako on
mene savlada, neka nosi moju glavu. Ako ja njega oborim i
sveem, nita mu ne bih, samo bih ga vezana kroz
ordiju i ga da sultanu isto kao i onaj pos-
lednji ispod Karaule. "*282
Tako ova epizoda, bez organske veze sa
konzulima i vezirima kao nosiocima glavne radnje,
ima, svoje mjesto u mozaiku nastranog,
grubog i primitivnog mentaliteta svijeta,
koji nekad podlogu nekad pozadinu za
odmjeravanje Istoka prema Zapadu.
Razmiljanja, iskazi i razgovori konzula ipak su
ostali glavni oblik izraavanja svojih ideja o
280. Ibidem.
281. Ibidem, 353.
407
282. Ibidem.
Bosni, Bonjacima, orijentalno-islamskom svijetu,
tako svojevrsnu enciklopediju razjanjavanja
pojmova iz ove oblasti, glosar iz ugla, aspekta i spoz-
nanja zaopadne Evrope. Poto sa novim
austrijskim konzulom fon nije imao bliih
dodira, za Davila su "ostajali... razgovori sa Ibrahim-
paom i ljudima iz Konaka", *283 posebno teftedarom
Tahir-begom.
Prilikom pripremanja nove vojske na Srbiju 1812.
vezir se alio na "Bosance", kako ih je u
interpretaciji nazvao: "Gde da
deset hiljada ljudi i kako da ih ishranim i opremim? Ipitao
se on, uz to jedno raz-
likovanje: kada govore Bonjaci oni se izraavaju
ijekavski kao svojim prirodnim govorom, a kada go-
vore stranci, Francuzi ali i Turci-Osmanlije,
upotrebljava ekavicu, time da im
prevodi sa drugih jezika/o Kad tri Bosanca ne moe
zajedno sastaviti da se ne ko je prvi posled-
nji nije nijedan, to se zna/. Pa i da uspem u svemu tome, ta
vredi kad ovi bosanski junaci da se bore s one strane
Drine i Save lotkriva zanimljivu
refleksiju/. Tu, na bosanskim granicama, prestaje njihova
hraborst i njihovo junatvo. ",*284 govorio je
vezir s i potcjenjivanjem.
Tahir-beg je u iskazima svojih opaanja i spoznaja
bio svaku temu otvoreno, ali u
mjeri diplomatske Od lirskog u
povodu djece, sa pjesnikovih
"U deci se obnavlja i reka *285 on je
283. Ibidem, 259.
284. Ibidem, 360.
408
285. Ibidem, 361.
prelazio u hladno razmatranje o prirodi ratova i
odnosa prema njima na Istoku i Zapadu,
pri tome i poglede o zavoje-
islamu, koji su, kroz usta muslimana,
dobivali na teini karakterizacije. Davila
"pogledom kakav se vidi u kuna i lasica, okretnih zverki koje
kolju i piju krv ali ne jedu meso zaklane ivotinje","286
Tahir-beg je ustvrdio da drava traje
slobodan rat a na primjedbu Davilovu da
i drave ratuju", on je objasnio
tezu: "Ratuju. Samo razlika je u
tome to islamske drave ratuju bez pritvorstva i pro-
One rat smatraju oduvek kao jedan vaan deo
svoje misije na svetu. Islam je i doao u Evropu
strana i do danas se u njoj odrao ili svojim ratovanjem ili
ratovanjima drava.
jiznosio je on Dok
drave, koliko ja znam, rat u toj meri da uvek jedna
na drugu bacaju odgovornost za svaki rat, i ga ne
prestaju da ga vode. ""287 A u nastavku Tahir-begova
upravnim govorom objektiviziranog izlaganja
je iznio svoju vlastitu zebnju, ne od muslimansko-
ubijanja, koje je bilo datost sa
nego od sukoba u
Evropi i Bosni, kojim se njegovo djelo suvremeno
aktualiziralo u cijelom rasponu od pada osmanlijske
vladavine do Drugoga svjetskog rata: "Obratite panju
pa videti da je da gde god proiri
Evropa svoju vlast, sa svojim i tu
i rat, rat. Tako je i u Africi, tako u
Americi, tako je u evropskim delovima Osmanlijskog
Carstva koji su potpali pod neku dravu. I ako bi
286. Ibidem, 361-362.
409
287. Ibidem, 362.
se ikad, po volji sudbine, desilo da izgubimo ove krajeve i da
ih osvoji neka zemlja /. ..1, sa njima bi bilo isto.
Tako bi se moda moglo desiti da se, kroz sto ili dvesta god-
ina, na ovom istom mestu gde vi i ja sada razgovaramo o
rata, kolju i krve so-
bom ispod osmanlijskog gospods-
tva. "'288 Pri tome se, pie tim
obiljeje turskog poniavanja i zluradosti, "Tahir-beg...
smejao glasno svojoj viziji. "'289 Ta pokretljivost pripovije-
danja, uz stalnost ideje, pisca i njegova objek-
tiviranog i subjektiviranog lika, ta promjena gle-
dita sluila je da kae sve a da prikrije sebe,
da i u demonskom iskazu izlaz za sebe izvan od-
govornosti, a moralnu teinu da svali na drugoga. Ali
on ponekad nije uspijevao da prigui ili posreduje ne-
gativne napone prema muslimanima, islamskom svi-
jetu ih historijskim krivcima i smetnjom ev-
ropeizacije. Tako je na ishodu, u ponovnom osvrtu na
razgovor sa Tahir-begom, a nakon Davnine grube ka-
rakterizacije toga "koji se aivi od dro-
ga", Davil izrazio u mislima jo jedno
nad ovim svijetom orijentalne Bosne: "...
kako ovde niko nema milosti ni onog prirodnog saaljenja,
koje se kod nas spontano javlja pred svakim strada-
njem/kao da je govorio u njemu, bez
merhametal. Uovim zemljama treba biti prosjak
ili bogalj na ulici, pa da se izazove saaljenje. looJ Sto godina
da ivi ovde, nikad se ne bi mogao naviknuti na ovu
srca u govoru, ovu vrstu moralne golotinje, i grube
neposrednosti, nikad ne bi mogao toliko da ga ona
ne povredi i ne zaboli."290 A odmah nakon ove jed-
288. Ibidem, 363.
289. Ibidem.
290. Ibidem, 364. o dolasku Ali-
pae u Bosni, nakon smjenjivanja
410
nostrano karakterizacije, bez ikakvoga prije-
laza, kao sugestiju uzroka i razloga te grubosti menta-
liteta i srca, zapisa:
"Nad njima jeknu glas mujezina sa arene
damije, odjednom i plahovito kao eksplozija. Utom
otrom glasu drhti i pdliva se neka silna, borbena i
gnevna pobonost koje su prepune, izgleda, mujezi-
nove grudi. Bilo je podne. Javi se i drugi mujezin sa
neke nevidljive damije. Glas mu, i dubok
ide kao pobona i revnosna senka za glasom
mujezina. "'291
Bila je to, knjievnom sugestijom izraena, An-
koncepcija geneze moralnog mentaliteta sa
ishoditem u tursko-islamskoj vladavini, i ujedno
Ibrahim Hilmi-pae, Vladislav Ska-
u knjizi Sarajevo i njegova okolina
od najstarijih vremena do austroguar-
ske okupacije, Sarajevo, 1937., 168.,
pie "Novi vezir Alipaa
Derendelija trebao je u Sa-
rajevo 5. maja 1813. U susret mu izi-
velikodostojnijci iz Sarajeva
na Kozju Tamo je bio nap-
ravljen jedan paviljon /kiosk!, pred
kojim je paa trebao sjahati s konja,
pa da ga tu pozdrave i poslue ga
kavom i erbetom; Ali on ne sjaha i
primi Sarajlije rekavi im: 'Ja
sam umoran i hitim u Sarajevo. Ni-
kako da primam vae kave,
niti mi je ugodno poklonstvu ljudi
one varoi, koja se pokazala
prema prijanjem veziru IIbrahim-
Hilmipai/ i nije se za-
braniti mu da u varoi: l../
Ove zaprepastie Sarajlije i
oni se urno vratie. Vezir se krenu
u Sarajevo pola sahata iza njihova
odlaska. Pratnja mu nije bila vrlo
velika. U njoj je bila muHa,
raga, vezirovi dvorjani i 1200 Ar-
nauta. Vodio je sa sobom i dva veli-
ka topa, to je uplailo Sarajlije, jer
do tada ni jedan vezir nije dolazio s
topovima. / .. J U Sarajevu, gdje je
sve bilo uplaeno, govorilo se da se
vezir zadrati due od tri
dana. Ali je on sam govorio, da u
Sarajevu ostati 6 mjeseci. / .. J Dan
dva docnije dvojica njegovih kava-
za napadoe na dvojicu Sarajlija, pa
ih odvedoe i svakom udarie po
200 batina. Kada je kazna bila
izvrena, vezir iz svoje sobe,
pa se kao tigar baci na ona dva jad-
nika, stade ih udarati i gaziti ih
nogama im noem, koji je
bio izvukao. / .. J Vezir je bio neto
ljut i na jevreje ili je bio lakom na
njihov novac, pa se sva-
ta. Njihove je glavne ljude tih dana
pohapsio. Za vezire se veli, da je bio
vrlo surov i da je dosta zala
u Bosnu. Sada su Sarajlije
alile za prijanjim vezirom, koga
su klevetali u Carigradu."
291. Ibidem, 364-365.
411
njegoevski odbojna recepcija ezana bez pojma o nje-
govu plemenitom koji je romanti-
opisao i asocijativno stilizirao kao izraz militan-
tnog islama, kao vjere srdbe i bijesa, se
asocijativno s prikazanom predstavom
divlje, surove i svjetine pri pobuni
Dok je u i duama evropskih
Orijent doivljavan kao svijet opojnosti i
zanosa, fantazije i arome, u dvadest
poglavju svoga djela govori o "orijentalnom otrovu". I to
na primjeru mladog Fresinea "koji je doputovao da
/Davilu/ usmeno izloi teko stanje ''francuskog hana" u
Sarajevu":292 "Mladi je bio potpuno obeshrabren.
Omraveo, kosa mu se proredila na temenu, lice dobilo nez-
dravu boju. Davil je primetio da mu podrhtavaju ruke i izbi-
ja u glasu. One mirne kojom je sve pred-
i kod svoje prve posete looJ potpuno je
nestalo". Opisuje a zatim zauzima Davilovu
poziciju i komentira: "Istok, mislio je Davil
Isa iz kojih je ovaj pisac
gledao, i objanjavao svijet osmanlijske
Bosne sebel sa onim nesvesno zluradim ljud-
skim zadovoljstvom sa kojim kod drugih otkrivamo i posma-
tramo tragove bolesti koja i nas Istok je prodro u krv
ovom mladom i podrovao ga, uznemirio i ozlojedio. "
Azatim se ponovo poziciji pisca kao pos-
i nastavlja: je zaista bio gorak i
obeshrabren. Ono razdraljivo nezadovoljstvo sa svim i
koje napada i osvaja ljude sa Zapada koji
poslom u ove krajeve, ispunjavalo ga je celog i on
nije imao snage ni da ga savlada ni zadri u sebi. lool
292. Ibidern, 380.
412
Njegovi predlozi su bili radikalni. Treba sve likvidirati, to
pre to bolje, i potraiti druge puteve, preko druge neke
pokrajine u kojoj se moe iveti i raditi s ljudima. "*293
"Davilu je bilo jasno da je mladi zaraen "orijen-
talnim otrovom" /konstatira i da je u onom stadi-
ju bolesti u kom kao u groznici, niti vidi stvarnost
niti moe pravo da sudi, nego je svakim nervom, svakom
milju u stalnoj raspri i borbi sa onim to ga okruuje. "*294
"Orijentalni otrov" u psiholokoj dijagnosti-
ci manifestira se tako u potpunom
obeshrabrenosti i u razdraljivom nezado-
voljstvu svim i u radikalnim prijedlozima koji
trae prekid svih poslova i aktivnosti u Bosni, i u
bespovratnom bijegu iz te zemlje. Najzad, u
Fresineovoj spoznaji koliko su "ovi Bosanci nepouzdani,
oholi, sirovi i podmukli", koja je zapravo gotovo prijevod
stvarne kako ju je donio Pierre David. *295 A
tom psiholokom nalazu je priloio i
Fresineovu sliku nezdravosti, podrhtavanja
lica "na kome su se tragovi varenja i
razlivene *296
ovaj prikaz slike i uzroka "orijentalnog
otrova" daljnim crtama turskog mentaliteta, je
iznio Ibrahim-paino reagiranje na vijest iz Carigrada
o pomoru u njegovu haremu: "Kuga koja poslednjih
nedelja mori po Carigradu uvukla se i u vezirovu na
Bosforu. "*297 "Eto, kuga nije mogla izostati. Morala je
zbog naih grehova. Mora da sam i ja grean, dok je i u moju
ula", govorio je "hladnim glasom kao da gov-
293. Ibidem, 381.
294. Ibidem.
295. Ibidem, 381. 138:
"Tek s Bosancima,
njima, doista uvidi do
kog stepena su oni licemjerni,
oholi, surovi i vjerolomni."
296. Ibidem, 383.
297. Ibidem.
413
ori ustima od kamena", u tome dublju duhovno-
st. objanjenje da
su i nevine i stradale
prenoenjem klica ove opasne zaraze", on je isticao: "Ne.
Od greha, od greha sve to dolazi. Narod je u prestonici izgu-
bio razum i obraz. Sve je pomahnitalo i dalo se u trku za
uivanjima, za raskoem. " sve to na nemar
vlasti, on je napominjao kako se za vla-
davine sultana Selima "greh... u prestonici progonio,
suzbijalo se pijanstvo, nevaljalstvo i nered". *298 A na
Davilov pokuaj da ga primiri se u njegov
sustav "kako greha i kazne mora
najposle do ravnotee i kako valjda tako biti kraja i
ispatanjima", on je odgovorio: "Bog je jedan.
On zna meru. "*299
U mozaiku tursko-bosanske pozadine konzulskih
zbivanja je iznio i sa Ismailom Raifom,
ustvari alzakim Jevrejom, koji je stupio u
slubu najstarijeg sina Sulejman-pae Skopljaka,
"razmaenog i uputenog sklonog mnogim
porocima a i ni u nalik na svoga oca,
lukava i pretvorna, ali hrabra, i radina Kada
je Davna otkrio konzulu da on nije provokator nego
pederast, on se samo uhvatio za glavu: "O, ooo! ta jo
na ovaj Konzulat."*300 A u tu oblast Davilova
zgraanja ili bar nerazumijevanja
osmanlijskih postupaka spadao je i "turski da u
toku citiraju stihove kao neto vano i
ali nikad nije mogao da vidi u je stvarni
smisao citiranih stihova i gde je njihova veza sa predmetom
o kome je a stalno je da im Turci daju vanost i
298. Ibidem, 384.
299. Ibidem.
414
300. Ibidem.
koje on ne moe da oseti i pogodi",*301 to je zapra-
vo predstavljalo odsustvo prave recepcije uslijed
duhovno-kulturnog svijeta koji je konzul
nosio u sebi, i nerazumijevanja turskog koji mu je bio
ne samo nego i odbojan. U tu oblast Davilova
zgraanja ulazila je i "Tahir-begova ori-
jentalska panja od koje se koa jei". *302 Kao i pos-
tupak "turske dece iz prema onima koji
su u zimskoj gladi i studeni primali "kaursku hranu" i
novac od Francuskog konzulata. "Gladei! Jesi li se najeo
krmetine? Gladei!",*303 vikali su za njima.
Opaanja o turskoj Bosni te odnose Bonjaka i Os-
manlija, iznesene neposredno ili doivljajno po-
sredovane Davilom, zatim njegove utiske iz susreta sa
vezirima, je iznosio, sa psiholokom podozri-
i isticanjem zaotrenih akcenata i nie
vrste, i u daljnjem hronike o konzulima kao
sredinju temu svoga cjelokupnog stvaranja. Tako je,
kada je Ibrahim-paa iznosio konzulu simpatije prema
Francuskoj kao razlog svoga smjenjivanja, dodao u
zagradi: "Davil je dobro znao da je to jedna od onih orijen-
taiskih lai ili poluistina koje krue istinskim vezama
i uslugama kao lane pare pravima. "*304 A u iskazi-
vanju "odnosa prema Bosancima" je veziru
dao neposrednu "Ovom narodu, verujte mi, treba
otriji i svirepiji vezir. Istina, kau da me sirotinja po celoj
zemlji blagosilja. A to jedino i elim, bogati i silni me
mrze. "*305 - je on svoju ispovijest konzulu u
interpretaciji Davidova zapisa toga raz-
govora, u kojemu Ibrahim-paa stvarno isto kae:
301. Ibidem, 397.
302. Ibidem, 399.
303. Ibidem, 402.
415
304. Ibidem, 407.
305. Ibidem, 408. 157 f. 8.
molbi da se vrati u Carigrad, sultan smatra dal
"treba da jo ostanem ovim narodom neukim, tvrdim
i nepoverljivim, koji bi trebalo da ima okrutnijeg i
bezdunijeg pau nego to sam ja. Ja se toga bojim /. ..!Kau
da me sirotinja blagosilja. To je sve za teim. Znam da
me mrze bogati ljudi i oni koji se bogate nepravde A
na odlasku ovu tunu zemlju"j"306 jo
jedanput se poistovijetio s njim u iste sud-
bine dvaju stranaca u nepodnoljivoj i neprijateljskoj
zemlji: "Sa se rastaje, pa je i nama vreme
dolo. Mi smo se nali kao dva prognanika i zave-
jani ovim groznim narodom. Ovde smo odavno postali pri-
jatelji i o to uvek, ako se ikad opet na nekom
boljem mestu. ",*307 rekao je on Davilu, gotovo
doslovno ovaj iskaz u Davi10vu izvjetaju.! "Mi smo
dva izgnanika, rekao mi je na kraju Ibrahim-paa. Nae pri-
jateljstvo, koje se u zemlji snjegova i opakog naroda
Bosne, utoliko i nam milije ako se ikad opet
vidimo u boljoj zemlji. "I, *308 "mada nije odlazio kriomice i
optom mrnjom kao nekada Mehmed-paa":309
Po sistemu kontrasta i u ritmu naglaene i
nasilja novi vezir Siliktar Ali-paa dramatizirao je ivot
u Travniku prema najavi u pismu koje je Ibrahim-
paa s puta poslao Davilu: "... Mogu samo da kaem:
neka se Bog smiluje sirotinji, i svakome onome koji nema
zatite. Sad Bosanci da vide... 11*310 daleko
sve svoje negativne slike Bonjaka, je u opisu
Siliktar Ali-pae pedantno skupio i povezao sve crte i
oblike osmanlijske surovosti i nasilja i to usmjerene
306. TH, 410.
307. Ibidem, 409.
308. 160. f. 15.
416
309. TH,l11.
310. Ibidem, 413.
prema Bonjacima, je poredbeno fak-
tografski pouzdan, ali psiholoki povran, na kraju
poglavlja o dolasku Siliktar Ali-pae u Travnik, nakon
usporedbi teksta sa Davidovim izvjetaji-
ma, da "vri izbor i
pojedinosti sadranih u dokumentima" i da ga
l .. .! interesuje ovaj put sve to izaziva uas,
strah i trepet, sve crte i djela koja prikazuju okrutnost
novog vezira: globe i zatvori, batinjanja, i
ubistva", a"da bi taj utisak okrutnosti, pisac se
nimalo ne da izmijeni izvjesne da
ih ..."*311 Smisao razvijanja
Davidovih kratkih iskaza je "isti kao i smisao izmjena:
istaknuti, reljefnim sve to odie uasom, sve
to pokazuje divlju i okrutnu prirodu ovoga vezira da
bi njegova slika bila jo okrutnija i svirepija, da bi od
nje stvorio simbol turskog despotizma", zavrava
za to opravdanje u tezama
srpske historiografije: jer od tog despotizma "su sto-
patili jugoslovenski narodi/!!"; "nije li upravo
ovaj vezir u krvi uguio srpski ustanak?",*312 pita se
i ne zapravo da tim otkriva
neprekidne intencije
samog jo od njegove doktorske dizertacije i
prvih proza.
Dolazio je "sam i go kao hajduk u umi" pie u
navodnicima, "ali sa hiljadu i dve stotine dobro oruanih
Arnauta 'opasnog izgleda' i dva velika poljska topa, a pred
njim je iao glas krvoloka i najsvirepijeg
vezira u Carevini", strah pred sobom. Iste pojedi-
nosti o Siliktar Ali-pai iznio je u svome izvjetaju i
konzul David kao neposredan izvor: "Nezir
311. Ibidem, 165. f. 6.
417
312. 168.
vodil sa sobom samo mulu, i kao i hil-
jadu dvesta Arnauta dosta opakog izgleda. Osim toga ima
dva velika poljska topa.../. ../ se da je to strahovito
svirep Grad je sav preneraen... Jednom pred
njim ide strah i trepet. "'313
Kad su mu se na putu Pljevalja iPriboja
topovi u blatu zaglavili, "vezir je /kad je stigao uPribojl
zbog toga posekao sve dravne bez razlike /oo./ i
dvojicu najuglednijih ljudi iz se u
svakoj kasabi "odmah Ije/ uvodio svoj red: udarao namet,
sekao nepokorne Turke, hapsio ugledne ljude i sve Jevreje bez
razlike":314 Ana ulazu u Sarajevo, pie
Davidove iskaze o painoj grubosti, kad su mu naju-
gledniji bezi i ljudi izili u susret, "odbio je
grubo da primi to izaslanstvo, glasno iz svoga atora
da mu se odmah gube s puta, a on one koji mit budu
potrebni u njihovim a "sutradan su u
Sarajevu bili pohapeni svi bogatiji Jevreji i nekoliko naju-
glednijih begova. Jednoga od njih, koji se samo usudio da
upita zato ga hapse, vezali su i batinali u prisustvu
vezirovom. "'315
''Ali njegov stvarni dolazak u Travnik, na koji je
primio ajane i odrao s njima prvi Divan, prevrili su glas
koji mu je prethodio",'316 je
sredinju epizodu uasa u ovom poglavlju, u kojoj se
poklopila sva ona sklonost ka i morbid-
nom koju je on sam nosio u sebi sa stvarnim elementi-
ma opisa ovog u Davidovim zapisima.
Toga dana je na povorke "prvo uao odred od tri
stotine vezirovih Arnauta", a pred vezirovim konjem
"iao je jedan ogroman delija sa obe ruke velik i go
313. Ibidem, 169-170. 7-8. f. 7.
314. TH,413. 316. TH,414.
315. Ibidem, 413-414.
418
pred sobom". su izvrena "hapenja Jevreja i
uglednijih ljudi, po da se razgovara sa
koji je jednu u zatvoru''', a ko god je
za njima zaplakao ili se poalio "bio je batinan". Pri
tome je Ali-paa slijedio princip "da niko toliko ne
da bi se oslobodio, kao Jevreji i da niko posle ne iri tako strah
po varoi kao oni". Uz njih su "odvedeni /. ../, vezani i
u gvardijan samostana u Gori i
jeromonah Pahomije. Zatvoreni zbog ubistava ili
krupnijih sutradan su izvedeni iz i "jo
o izlasku sunca poveani na raskrsnicama grada".*317
ovih uvodnih zbivanja je kon-
centrirao na prvi vezirov divan u Konaku i je
opisom "tiine od koje dah staje i utroba premire" i
napomenom da je Ali-paa bio poznat upravo po tome
"da je umeo da stvori, podrava i iri takvu atmosferu stra-
ha koja je i lomila i one ljude koji se pa ni
smrti ne boje". Poslije sultanova fermana, vezir
je sakupljenim ajanima prvo smrtnu osudu
kajmakama Resim-bega. 'Ali-paini udarci
su bili strani po tome to su bili i
neverovatni", pie u komentaru nakon toga,
inevjerovatnost
kao osobine vlastitog pripovi-
jedanja pojedinih u ritmu svoje hronike. Ali
ne zaboravlja da besprimjernom najavom njegova
pogubljenja u petak i tendenciozno
povee dan posebne molitve sa ovim okrutnim
pod vidom svirepe karakterizacije Ali-pae
kao kome nita nije sveto, da bi "na ovu vest
dolo posluenje, kafa, duvan i erbe"*318 kao demonski
intermeco. Vrhunac aluzivnosti vezirove
317. Ibidem, 414-415.
419
318. Ibidem, 415.
poruke okrutnim primjerom je, slijedom
Davidova zapisa, dao nakon toga: dok je stari i
potovani Hamdi-beg govorio nekoliko
u odbranu kajmakama, koji je okrivljen da je
biveg vezira "tako labavo i neuredno vodio
stvari da je dva puta zasluio smrt", jedan od momaka se
"sudari lako sa jednim i obori mu jednu
lulicu", a "vezir, kao da je samo to sevnu nag-
nu se ustranu, izdui trup i baci se velikim noem, koji je
drao negde pored sebe, na momka. Nastade trka
momcima, koji su izvodili oblivenogkrvlju,
i jo ajanima i begovima koji su gledali
preda se, svaki u svoj fildan, na koji
su se pored njih dimili. "*319
U svome izvjetaju David je, sa manje pojedinosti,
o ovoj sceni pisao: 'M-paa se bacio noemna jednogod
svojih slugu, u prisustvu svih uglednih ljudi iz 1Tavnika,
zato to nije posluivao kako treba. Ova tako nagla stro-
gost prenerazila je sve prisutne."*320 "Jedini je lnastavlja
Hamdi-beg zadrao mir i prisebnost i dovrio svoju
odbranu starog kajmakama... "*321 Odgovor i prijetnja
vezirova bila je izraz scene koja se netom odigrala,
nalik na monolog Delaludin-pae u
voj povjestici. "Ja nisam doao da se laemo i kroz kami
ljubimo ili da spavam na ovom iljtetu - zavrio je vezir -
nego da uvedem red u ovoj zemlji koja se do Stambola
po tome to se ponosi svojim neredom. I za
glavu ima sablja. Glave su na vaim ramenima, sablja je u
mojoj ruci a carski ferman mi je pod jastukom... "*322 A tu
svoju namjeru objasnio je drugim Davilu na
prvoj audijenciji, dok se, u poznatom
319. Ibidem, 415-416.
320. 167, f. 10.
420
321. TH,416.
322. Ibidem, 416.
paradoksu i izgleda, "smejao glasno, a oko usta i
potkresanih brkova i brade igrao mu je neki mlad i vragolast
izraz": *323 "Ja verujem da njima nisam porijatan. Ali nisam
ja ni doao zbog toga da se njima svidim. Oni su budale koji
da ive od praznog gospodstva i drskih, velikih A
to ne moe da bude. Dolo je vreme da se i oni opamete. "*324
"Neka govore ta /. ../, ali verujte da ja uterati ovom
svetu zapt i red u kosti", nastavljao je vezir Davilu da bi
ponovo preokrenuo ton i namjere svoga govora: 'A vi
se ne obazirite ni na to, nego to god vam treba,
pravo k meni. Moja je elja da vi budete mirni i zadovoljni. "
"To je bilo prvi put", - komentira na kraju, - "da
Davil ima pred sobom jednog od onih potpuno neukih,
sirovih i krvavih osmanlijskih o kojima je dosada
znao samo iz knjiga i "*325 kao to je i on sam za
ovu scenu bacanje noa saznao iz njegovih stvarnih
zapisa.
je zavrio svoje pripovijedanje
razmiljanjem o strahu kao strukturnoj atmosferi
ovog poglavlja, kao to je pojam "orijentalnog otrova"
bio arite jednog od prethodnih. Ali dok je "orijental-
ni otrov" ulazio u strance na Istok, strah od
okrutnog vezira se u begove. se
i motiv "Lutvine kahve", kao mjesta superiornih raz-
govora o sudbonosnim pitanjima, s kojim je djelo
po drugi put pojavio u ovom
moralnog "Sofa u Lutvinoj kafani stajala je
pusta, iako je nastupilo i lipa nad njom da
zeleni. Sve to su se begovi usudili, to je da
ponizno zamole vezira da oprosti kajmakamu njegove greke
/iako niko nije znao kakve/ i da mu, s obzirom na nje-
323. Ibidem, 418.
324. Ibidem, 417.
421
325. Ibidem, 418.
govu starost i ranije zasluge, pokloni ivot. "'326 Ali je
prethodni traktat, kao razvijena Njegoeva misao o
If strahu /koji! kalja obraz ostao kao
komentar njihove poniznosti, nasuprot
bahatosti na uvodu knjige:
"To je bio onaj veliki strah, nevidljiv i nemerljiv, ali
koji s vremena na vreme nailazi na ljudske zajed-
nice i povije ili pootkida sve glave. Tada mnogi ljudi, obnev-
ideli i zaborave da postoje razum i hrabrost i da sve
u ivotu prolazi i da ivot ljudski, kao i svaka druga stvar,
ima svoju vrednost, ali da ta vrednost nije I
tako, prevareni trenutnom straha, svoj go
ivot mnogo skuplje nego to on i vredi, podla i niska
dela, poniavaju se i sramote, a kad trenutak straha
oni vide da su taj svoj ivot otkupili po suvie visokoj ceni ili
da nisu bili ni ugroeni, nego samo podlegli neodoljivoj
varci straha. ""327 Ali bilo je u tim