MUSLIMANSKA KNJIŽEVNOST XX VIJEKA (I—XXV)

Edhem Mulabdi ^^

KNJIGA I

Urednik ALIJA ISAKOVI ^^ Glavni urednik IVAN LOVRENOVI ^^ Priredio ENES DURAKOVI ^^ Likovno oblikovanje MEHMED ZAIMOVI ^^

syEr[.osr SARAJEVO

PLIMA »NOVOG VREMENA« U PROZI EDHEMA MULABDI ^ A

I
Po svome pripovjeda ^kom djelu Edhem Mulabdi^^je pravi izdanak doma ^ih bosanskohercegova ^kih književnih prilika. Njegova proza, s jedne strane, izvire iz muslimanskih narodnopripovjeda ^kih tradicija i opservacije savremenog života, a, s druge strane, svodi se i primjenjuje na aktuelnu problematiku društvenog i kulturnog razvoja Bosanskih Muslimana. Bez Osman-Azizovog avangardnog intelektualizma, bez sirove tendencioznosti i naturalisti^kog književnog postupka, iako u osnovi tretira istu problematiku muslimanskih društvenih i psiholoških stanja, Mulabdi ^eva proza sa više književno-pripovjeda ^kih kvaliteta i realisti ^kih oznaka kreira muslimanski život njegove savremenosti i bliže prošlosti. Njegovo djelo se pokazuje, osim toga, u približnoj stilsko-idejnoj ujedna ^enosti i nema tako izrazite linije razvoja i dozrijevanja, koja bi zahtijevala ozna ^avanje i pra^enje etapa u njemu. Zbog toga se eflkasnije mogu pratiti izvorišta Mulabdi ^evih književno-tematskih nastrojenja i sa više opravdanja mogu se praviti presjeci njegove proze, njene tematike i književne strukture. U biograflji Edhema Mulabdi ^a postoji nekoliko momenata koji se, kao dijelovi sje ^anja i iskus5

usi posiavljenu potkraj turske vladavine u Bosni Hercegovini.nazrijevao ništa drugo. te podijeljeje nost shvatanja o njenoj namjeni. svi na glas u ^e. gledalo se u konzervativnim muslimanskim krugovima s nepovjerenjem i podozrivoš ^u. to jest njemu savremenog života. u koju je Mulabdi ^^nakon mekteba stupio. nego ku ^u. gdje ^ e se naša djeca odgojiti kao prave pašalije i biti gotov asker. U taj sam mekteb i ja išao jednu periodu t. A hodža je u ^ošetu. zada ^u. a s druge strane djeca. njenu unutrašnju organizaciju i njen proB1 kao obrazovne institucije. provla ^e i kroz njegovo književno dielo . pucaju sve dalje u nedogled. neku vrstu niže srednje škole. . padova. kao što ^e kasnije imati prve škole organizovane po zapadnim uzorima. jer se po ^etnik u ruždiju nije uzimao. kao otvor nove civilizacije i kao perspektiva jednog novog duhovnog horizonta. Drugi biografski momenat Mulabdi ^ev jest . da njom mlatne nepokorne i kad bi htjeli na vrata da klisnu. i dalekosežan kao preokret. do kojih mu dopire veliki prut.njegov doživljaj austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. likova junaka. vri k'o u loncu. jedno uz drugo kao šibice u kutiji. u kome se nastava izvodila na poove primitivan na^in.j. pravije motka. u mektebu starog tipa. j. t. kako se sam Mulabdi ^^ sje ^a u svome memoarskom napisu Iz autobiografije. tragi ^an u svojoj bitnosti kao doga ^aj i ^in. S Ioje školovanje Mulabdi ^^ je zapo ^eo. doživljaj intiman i objektivan.kult rada. Jedan od tih biografskih momenata koji su ostavili traga na Mulabdi ^evom književnom djelu jest . ostavljaju ^i ga u fanati ^nom vjerovanju u njihovu preobražajnu i preporoditeljsku mo ^.kako je podrugljivo nazivahu . svjedo ^e ^i o Mulabdi ^evoj iskrenosti i intimnom doživljavanju i onih životnih situacija. prostora i ambijenta. u osnovi ovog shvatanja. krug njegovog umjetni^ko-pripovjeda ^kog vremena. Uz duvarove su peštahte (klupe) i uz njih do duvara sjede kalfe. (Maglajska ruždija). ders. koje izbija iz njegovog djela. njihovih zabluda i težnji. ili ^ak reducirani na ideju koja se razvija u stav i tezu. ovaj doživljaj ^e u toku cijelog Mulabdi ^evog književnog rada predstavljati izvor njegovih sižea. i onda se pomi^e i odlazi pred hodžu. Iako Mulabdi ^^ovo protivljenje ruždiji svodi u svome autobiografskom napisu na opštu karakternu crtu muslimanskog svijeta. On se pokazuje u osje ^anju izvjesne lai ^ke zapanjenosti i saznanja pred prostorima knjige i nauke. Na ruždiju. suprotstavljenom dvovidnoš ^u. uskrsnu ^a i uspona. pa svako pred po jednim kalfom prode po jedan put u sufari svoj »sabah«. a onda se išlo u ruždiju. Sliku ove škole iz vremena prije okupacije. diagonalno prema vratima. . ili kao objektivirana dogadajna grada. Svojom antinomi ^noš^u. koji se ^esto na prvi pogled ^ine kao knjiška stilizacija u svrhu prakti ^ne životne pouke i kao propaganda jedne odredene koncepcije. kao i ostala muslimanska djeca. kao da ti prostori. u ^enja i obrazovanja. kao što se vidi iz same Mulabdi ^eve proze. jedanput otvoreni pred piscem. uz slikovito i živo opisivanje ambijenta i atmosfere u ovom u ^ilištu: 6 Jedna jedina soba krcata djece. sam Mulabdi ^^ docnije dao djelomi ^no u svome napisu Iz autobiografije a opširno i stru ^no u ^lanku Maglajska ruždija te gotovo isto tako dokumentarno u nekim epizodama romana Zeleno busenje: Narod je u toj kršli. i ona je kao ustanova u gra ^anstvu imala dosta protivnika.tva. jednu zimu ili jednu godinu.

Mulabdi ^^je u to vrijeme bio zaplovio strujom koju je donosila savremena 8 reforma turska putem narodne. osje^anje dovoljnvsti vjerskog obrazovanja za život budu ^eg Muslitnana. a . a me ^u njima i Mulabdi^. zna ^ ilo je onda biti napredan.nalazilo se. život zastade i ko probijen brod kad usred najbujnijeg veselja u njemu po ^ne da tone. isto ^noj kulturnoj sferi. razradio je i razvio umjetni^ki još impresiv9 . a s druge. . »Nebo se zamra ^i. kulturi . da bi mu dao znanje i zanimanje. prodan i žigosan. teološko-svjetovno obrazovanje ne ^e osje ^ati u njegovoj docnijoj javnoj djelatnosti ni u njegovom pripovjeda ^kom i publicisti^kom radu s onom težinom i intenzitetom kao što ^e se osje ^ati zapadno obrazovanje nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. okrenuti možda svojim interesovanjem. upisao i njega u istu školu. po tradiciji. Biti ^inovnik. i civilizaciji. zna ^ilo je da si Evropejac. Mulabdi^eva životna sudbina usmjerava se ve ^^ od toga trenutka putem u ^enja i obrazovanja. privla ^noš^u perzijskih stihova Šejh Sadijina Dulistana. nego je ^ inovni ^ ki ili vojni^ ki poziv. pa je pored dva starija sina koji su završili ovu školu i ve ^^radili kao ^inovnici u »konakua.pisao je kasnije Mulabdi ^ . naslu^ivao se neki krupan doga ^aj. koje se kod Mulabdi ^a razvija do odaništva punog povjerenja i strasti i dalje do kulta i opsesivne ideje. isto kao i sinovi Omerefendinice u romanu. Ovaj polaritet sredine u odnosu prema ruždiji kao prosvjetnoj ustanovi poslužio je Mulabdi ^u kao zaplet u romanu Zeleno busenje. prosvjete. kao neposredno doživljen doga ^aj iz mladosti. s jedne strane. kao ^inovnik. zanesen savremenim legendama o pobjedama Osman-paše i turske vojske na Plevni. i o njegovoj raznovrsnosti i složenosti. u kome je u prikazu stare Omerefendinice i njenih sinova dao dosta podataka o svojoj vlastitoj porodici. da nijesi protiv reforama. sli ^no Ahji u spomenutom djelu. u pravom smislu turske. a inteligencija i ste ^ena naobrazba nije imala druge bolje cijene. A ovu istu sliku. zapadnoj pismenosti. gledao je slobodoumnije na obrazovanje u ruždiji. obuzet magi ^nom . Da nije okupacijom napravljen za Bosnu i Hercegovinu otvor prema Evropi. Dolazak austrougarske vojske u Bosnu Mulabdi^^je kao i svi njegovi savremenici doživio dramati^no i tragi^no u tome trenutku: kao kataklizmu i kao veliku elementarnu nesre ^u koja jedan narod i jednu zemlju može zadesiti. ostali bi u uskim okvirima obrazovnih mogu ^nosti pod turskom upravom. aristokratski i posjedni^ki sinovi uspjeli da dopru do Carigrada i drugih ve ^ih duhovnih centara Bliskog istoka i da se uklope u tokove onjentalnih književnosti i nauka. turskog jezika i turske literature. A osje ^ala se i prije neka mora u zraku. Stekavši pojmove o svijetu kao cjelini.pisao je on docnije o tome u svome autobiografskom ^lanku. svako odraslo i dozvano ^eljade bilo je zabrinuto. mnogi bosanskohercegova ^ki književni i javni radnici. tradicionalno antiosmanhjsko raspoloženje. dok je u liku najmla ^eg sina Alije opisao samog sebe. i tek bi njetki. do ^e glas: ide Švabo. . Ali se to po ^etno orijentalno. kao potpunu propast jednog života. Mulabdi^ev otac. kao i od svakog pojedinca koji je svršivši ruždiju postajao ^inovnik u sudu i time u o ^ima konzervativaca bivao zauvijek obilježen.. koje je zaziralo od svake institucije i reforme ako je ona bila tvorevina turske uprave. da si raskrstio s reakcionarstvom.

u ^enik ^etvrtog razreda ruždije. Je li ovaj rat naših djedova sa mo ^ nom Austrijom bio potreban i opravdan? — pita se pisac u jubilarnom ^ lanku. A drugi onda rekoše: »Neka car daje svoje. kad je od navale obrani?« Ali ispod ovih prividno sabranih rije ^i u ^lanku knje se ogroman raspon historijske sudbine jednog naroda kojega je Mulabdi ^^ i te kako bio svjes. Mulabdi ^^ okret i vrijeme i život nakon toga doživljavao i rai meditator. Najzad. da nije bio opravdan.nije u devetoj glavi romana Zeleno busenje. jer je ova zemlja medunarodnim ugovorom prešla iz ruku jednoga cara u ruke drugoga. Kao mladi ^^ naestak godina. tan u svome pripovjeda ^kom djelu. zatim. bez korekcija i stilizacija. da ih kasmje u romanu Zeleno busenje i drugim nekim svojim prozama uspostavi sa o ^iglednoš ^u nedavnog i neposrednog posmatranja. onako isto kao i u Zelenom busenju. Jedan car dao. kojima vitla zamah vremena ili ih blago miluje igraju ^i se njima. Pored ovakvih neposrednih traumati ^nih reakcija trenutka sje ^anja. sa istim ravnodušnim odnosom domoroca i prema turskoj i prema austrougarskoj upravi kao tu ^inskoj i stranoj. samo je racionalan. A kad je on ma ^em u ruci stekao na nju pravo. sa bezbrojem ljudskih povijesti. potkopavaju ^i staro i tradicionalno u ljudima. koje nije mogao isklju ^iti iz je okupacijski prepripovjednog tkiva. trezven i li ^an. koja nas pritiskuje. zaklju ^ak u jubilarnom ^lanku potpuno je identi ^an poruci romana. u nizu pripovjednih sekvenci. imaju ^ i pravo posjeda na svoju ku ^u. i psihološki i dokumentarno i sa odre ^enim li ^nim stavom. ali u isto vnjeme i antinomi ^an i hroni ^arski objektivan: . za!1 11 . na cionalnije. da je prelaz naše domovine iz jedne 10 države u drugu odlu ^en po sporazumu obaju vladara. Ove su zemlje bile naše prije nego ih je on kao zavojeva ^^osvojio. Pored toga maleni smo prema sili. izazivaju ^i pometnju u duhovima. drugi uzeo. i u romanu i u ^lanku Mulabdi ^evom. i piš ^eva identifkacija sa onima koji su »inteligentnije shvatili situaciju tako. i u isto vrijeme spomenik otkrovenju jednog novog života i nove perspektive. došli su do izražaja. kao postrani posmatra ^^ opštijem planu psihologije i vremena: kao sraz svjetova i civilizacija. razdvajanje muslimanskog stanovništva u vezi sa idejom otpora. sa ritmom postupnog punjenja ambijenta atmosferom dramatike i nadolaska neprijatelja kao nemani. Životne krivulje tih svojih likova Mulabdi ^^je intimno i sa uzbu ^enjem doživio. koje se opiod petralo. — Zdrav razum kaže. života na nizbrdici i usponu. a po zaklju ^ku velikih sila evropskih u Berlinu. on je prve dane okupacije urezao u sje ^anje sa intenzitetom i bistrinom mladosti. zar doma ^in. U tim tekstovima. našao je svoje mjesto hronološki tok ratnih zbivanja u Maglaju i njegovoj okolini pri ^emu se u romanu i linlja radnje i sudbina glavnih li ^nosti rastapa i gubi pod težinom histonjske dokumentarnosti i izvjesnog nadvremenskog i nadljudskog odre ^enja. pa se valja sudbini pokoritiu. . borilo i slamalo na kraju. postavljaju ^i time jednu antinomiju: znak i biljeg tragi ^nim i dramati ^no-ironi ^nim lomovima duša i sudbina. u kome je zapadni talas snažno zadirao i plavio jedan ostavljeni i zbunjeni narod na periferiji Turske Carevine mnoštvom novih i nepoznatih oblika materijalnog i duhovnog života. a ne naše. ne sti ^e još ve ^e pravo na nju. U ^lanku Jedna šezdesetogodišnjica Mulabdi ^^ ^e docnije zabilježiti jubilej ovog sudbonosnog doga ^aja. Uzbu^enje i zabrinutost na prve vijesti o odluci Berlinskog kongresa.

s kojim bih udario temelj svom toku života. toplo preživljeno pisao je Mulabdi ^^docnije o tome dogadaju. Možda je najbolja crta njegovog pripovjeda ^kog djela onaj opis stanja duhova neposredno nakon osvojenja Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske. U 12 I ovoj atmosferi duhovne nesredenosti i o ^ajni^kih odluka i Mulabdi ^^se bio opredijelio za misao seobe u Tursku. da je to snižavalo i samu pripovjeda ^ko-umjetni ^ku razinu njegove proze. koja su u njemu kulminirala. što sam imao ste ^ ene duševne zalihe. suprotnosti i suprotstavljanja. da sam zapeo nasred puta. a kad ode. odgovori 13 . a neposredan povod za to bila je porodi^na tragedija. koju je on opisao u dvadeset petoj glavi romana Zeleno busenje. iza nekog vremena i oporavka od one nesre ^ e. ako je Švabo pritisnuo Bosnu. prvom prijatelju svoje porodice. I oni koji su bili uvjereni u privremenost okupacije pa ih nade prevarile. tvrdokornosti i fanatizma jednih. i kasnije 1918. nedoumice. U njemu dominiraju. sa sviju strana. Ispovijedno. i predosje ^anju nejasnih prostora razvoja u vremenu i životu. u kome je živjela puna nada u povratak staroga života i privremenost Švabina opstanka u Bosni. kao savremenicima i sam direktno pomogne toplinom i razboritom rije ^ju skrivenom u tude monologe i sudbine. ponovo ^e Turska do ^i. Mene obuzimahu misli. ali se negdje nastavljaju: Kad u toku prva dva mjeseca novoga stanja doživih u našoj ku ^ i jednu groznu nesre ^u i tragediju (opisanu kasnije u Zelenom busenju). sa strahom se sašaptavalo: došao je da prevjeri Muslimane. Taj postokupacioni sudbinsko-dogadajni prostor predstavlja drugo izvorište motiva Mulabdi^eve proze. s molbom da mu pomogne i uputi ga da nastavi zapo ^eto školovanje u Turskoj. Pri^alo se: došao Švabo na jednu godinu. Odluku o seobi Mulabdi ^^je povjerio jednom starom ^ovjeku. kao kritika ili kao usmjerenje i za njih i za budu ^e njihove nasljednike. 1908. budi neka tugaljiva spoznaja kao u kakva brodolomca. ona atmosfera meteža. koji su ovdje prošli. njegove dvije opsesione ideje: re ^eni kult obrazovanja i nauke. te prilagodavanja i prihvatanja drugih. tada se u meni. što sam imao tek da nastavim iza ste ^ena temelja u ruždiji. govorilo se: došao je na tri godine samo da obavi neke tajanstvene reforme. što je prošlo i za onim. I ja po ^ eh uzdisati za onim. koji je kod nas prekinut. ponekad toliko sugestivno. Turska je još ostala cijela i u njoj Carigrad gdje se zgr ^ e svijet mojih misli i želja. Za novi život bijah potpuno nedorastao. pripovjednim epilogom koji djeluje kao izri^it komentar. Ali ovaj ^ovjek. kao i oni koji su u svemu gledali samo krš ^ansko-misionarsku akciju. negdje još tinja. sudarom civilizacija i smjenom životnih oblika. pripovjeda ^ki oživotvorene. Najja ^i pokreti za iseljavanjem bili su 1879. o osje^anjima bespu ^a na domu.boravljaju^i se ili svjesno pokušavaju ^i da im. U najljepše mladena ^ ko doba svoje ja osjetih. mom ^i ^u. nijesam mogao tada iskoristiti ni kao podlogu za dalji svoj razvoj i usavršavanje niti kao kapital. Za Mulabdi ^a. 1882. za ispitiva^e njegovog pripovjeda ^kog rada kao biografsko-književni paralelizam. sa gotovim rješenjem problema. godine. da onaj život. stopili su se u jedinstvenom i masovnom iseljeni ^kom zamahu preko jugoisto ^ne bosanske granice. plja^kaški napad na njegovu ku ^u i porodicu i ubistvo majke od strane pripadnika poratnog ološa. Ono. i dramatika životnog preokreta izazvanog okupacijom. kao refleks njegovog vlastitog života i duhovnog opredjeljenja.

i to krišom. Mjesto težnje za nastavkom školovanja u Turskoj. sa dominantom obrazovnog kulta u sistemu njegove docnije pripovjeda ^ke didaktike kao rješenja za sva životna.ga od toga. odrezaka novina. Što bi ^oki ^^ zao. malo više naobražen.Kako da ja. koja. nau ^io rano. a najviše na ^itanje zagreba ^kog lista »Pozor«. da uop ^e postoje kakve škole. Drugi u ^itelj koji ^e u Mulabdi ^evom životu napraviti prekretnicu i kona ^no ga usmjeriti u pravcu daljeg školovanja bio je Miloš Linta. nakon ovog privatnog te ^aja. i misao o seobi po ^e se pomalo gubiti iz njegove glave. Mulabdi ^a po ^e zanositi i zaokupljati želja za novom. Kada je nau ^io bukvar. prvog bilježnika u maglajArap ^i^u do podne kaskoj opštini. Osjetivši se. bio je uzpibudljiv i radostan.« 15 . Mulabdi ^^ je zatražio mjesto vježbenika u poreznom uredu. XXXII i XXXIII glavi svog romana 14 2 Zeleno busenje. ali su ga odbili. koje su baš za me vrlo podesne. o tome dogadaju Mulabdi ^^ še u XXIX. izruži ga što je kratkovid pa ne sagledava stvarnosti i još kaza Mulabdi ^evom starilem bratu i skrbniku za njegove namjere. provjereno i potvr ^eno sopstvenim iskustvom i zapažanjem. u izvanškolskim ^asovima po ^eo da u ^i njema ^ki jezik. kako su ga konzervativni Muslimani zvali. društvena i histonjska ^vorišta. Mulabdi ^^ se sa straš ^u bacio na ^itanje svega što mu je pod ruke dolazilo: natpisa. kao pismena. Trenutke tih no ^nih bdijenja nad knjigom pod nadzorom u ^itelja. kuda i u koju svrhu. koji se diže do simbola i propovjednika nauke. istina. znanja i u ^enja po uzoru na svijet civiliziranog zapada. kome je otac uzeo za u ^itelja Jovana ^oki ^a iz Like. Mulabdi ^ev dodir sa zapadnim pismom. kad ne znam. zapadnom naukom i obrazovanjem. gdje bih za par godina mogao da se osposobim. ili »natrag-pisanje«. »Možda ja sam ne bih zadugo došao na tu ili sli ^nu misao. pogotovo kad ga. Od tog vremena doživljaj okupacije i novog života formira se u Mulabdi ^u kao hibridno sje ^anje i osje ^anje. to bi Mulabdi ^^od njega popodne nau ^io. gdje bih najbolje pristajao. . Da bi ga privezao za ku ^no ognjište i zavi ^aj. Poshje nekoliko godina otvorena je u Maglaju osnovna škola i me ^u prvim u ^iteljima došao je na nju Hugo Jesenko. a istovremeno i o protivljenju i otporima me ^u fanati ^nim sugradanima koji su zapadnu pismenost kvalifikovali kao odrodavanje i izdaju vjere. neuk. prestade ^im vojnu upravu zamijeni civilna vlast. rodom iz Ogulina. kojim su ozna ^avane nje ^i materinskog jezika. kako bi njegovo obrazovanje dobilo organizovan tok i stru ^nu formu. da se odlu ^im za što. Mulabdi ^^je zapadno pismo. da postoje i više. Za njegovo vnjeme i dugo poslije toga simpatije prema evropskoj pismenosti i nauci predstavljale su u muslimanskoj konzervativnoj sredini izazov i pobunu ravnu pobuni protiv vjerskih. koji je odmah zapazio posebne sposobnosti Mulabdi ^eve i sklonost prema u ^enju i uvjerio ga u potrebu da pode u Sarajevo i upiše se u preparandiju. Mulabdi ^^je docnije opisao u crtici Aga. pa i takve. kod koga je Mulabdi ^^ sa nekoliko stanjih drugova. da postanem svoj ^ovjek.pisao je docnije Mulabdi ^^ sje ^aju ^i se toga. oplemenjeno idejom rada. a uz to i gramatiku maternjeg jezika. preko svoga druga iz ruždije Emina Arap ^i^a. . porodi ^nih i zavi ^ajnih svetinja. privremeno namjestiše u nekakvu službu. stariji brat oženi Mulabdi ^a. proživljeno vlastitim životom. znam.

Ali ve ^^u drugoj polovini godine ja se uvjerih prilikom razgovora na predavanju o životu i djelima pojedinih pisaca pro ^itanih ^lanaka u ^itankama. me ^u kojima je on bio najviši i najstariji. sa ^inovništvom koje je u Bosnu i Hercegovinu došlo iz ovih zemalja. da održim pozdravni i oprosni govor na sve^anosti završetka naše školske godine i za naš razred škole uop ^e.Ohrabren podrškom još nekih ljudi. pr. Svoj susret sa Sarajevom.0 Na ovom mjestu Mulabdi ^eve biografije završava se idejno uobli^avanje njegovog osnovnog psihološkog kompleksa okupacija . što nije lahko u ^iti! Bože sa ^uvaj! Tri godine školovanja na preparandiji prošle su Mulabdi^u u predanom. izri^ito navode ^i pisce koje je. nego svoje zadatke. u ^ini se i jedna iznimka: primiše ga i bez osnovne škole. Direktor preparandije Ljuboje Dlustuš predstavi ga Kosti Hermanu. da nas na taj na ^ in iskušavaju. . ali bi još teža bila zdravu i sposobnu momku vratiti se ku ^i za to. . Mu ^ e ^ i se i u ^ e ^ i ^ esto osjetih pravi smisao mudrih rije ^i: svaki je po ^ etak težak. a prema Mulabdi^ u. Oni su u Bosnu i Hercegovinu i me ^u Muslimane kona ^no prodrli sa uspostavljanjem zapadne pismenosti na srpskohrvatskom jeziku i sa prvim školama. Mulabdi^^ se zagrijao ovim Lintinim prijedlogom i ve ^^u maju 1887. O tome svjedo ^i i sam Mulabdi^. razo ^arenja i o ^aja nad knjigom. knjižnicama i programima školske lektire. raspoloženja usamljenosti i ^asove malaksalosti. i mogli su se na ^i u školskim ^itankama.sje^ao se Mulabdi^^kasnije toga vremena. Mulabdi ^ : Zeleno busenje 16 17 . ja ve ^^ u tre ^oj godini osje ^am milinu i snagu svog hjepog materinskog jezika.E. ne mnogo na jednom. Zaista i bijaše teška rabota. ne dospijevši za vrijeme školovanja. isposlova još dvadeset forinti mjese ^ne stipendije i tako mu osigura nesmetano školovanje. A kad svrših. sa školom i ^acima. bistro i solidno.nauka. Mulabdi^^je docnije opisao u pripovijeci Prvi srednjoškolac. Prvi pripovjedni uzori Mulabdi ^evi bili su pisci sa podru^ ja onih jugoslavenskih zemalja koje su se nalazile u sklopu Austro-Ugarske. nego sve jedno po jedno. Atmosferi i radnji ove pripovijetke odgovaraju mnoge pojedinosti a naro^ito psihološki zaklju ^ak Mulabdi ^evog pasusa o njegovom školovanju iz njegovog autobiografskog ^lanka: Sam sam se iz dana u dan razo ^ aravao. otišao je u Sarajevo da se raspita o uslovima upisa u školu. . ja sam mislio. ja ne pro ^itah ni jedne knjige osim školskih za pojedine predmete propisanih. ispra^en klimanjem glava svojih sugra ^ana. »Sve tiho i polagano. iskustva i svijesti o njima sa porivom književnog pripovijedanja Mulabdi^evog. koje je bilo druk ^ije u njegovim predstavama. bijah odlikovan zada ^om.i ja se iz dana u dan osje^ah kako se oboružavam.U prvoj godini n. upornom i sistematskom radu. da se mora pro ^ itati puno više knjiga izvan škole i propisanih udžbenika. pored deset forinti što je kao pomo ^^dobijao od opštine. a pa ^inje onaj odsudni dodir života. — pisao je Mulabdi ^^u ^lanku. u cjelini pro ^itao u razdoblju od završetka nauka do prvog imenovanja: 2 . pa ^ak pokušavam preva ^ati sitnije stvari iz moje turske lektire. Tada se u preparandiju primalo i bez srednjoškolske predspreme. da li mi radije ^ itamo druge stvari. a naro^ito ^ na elnika Mustaj-bega Uzeirbegovi ^a. koji mu. Dok su se moji drugovi otimali u školskoj knjižnici za razne zabavne i pou ^ne knjige. kao prema prvom školniku Muslimanu.

individualisanju predmeta. pripovjeda ^ke tehnike. da to isto reknu oni. Djela tih pisaca Mulabdi ^^je doživljavao na planu Bosne. predstavlja prirodni pristup ovom djelu. koja u njemu podsti ^u srodne. II Glavnu karakteristiku strukture prve Mulabdi^eve knjige. koji ^e ostaviti u nekim njegovim prozama blagi prizvuk svoga tona. kriti ^ki plemenito usmjeren. kojima je Šenoin izgovor svojina. zabavljanja i ašikovanja. imanentne oblike umjetni ^ke naracije. za koji se svakom ^itatelju u ^ini. na dan veselja. Zato i naš život i našu prošlost treba onako slikati. Samo naravno treba i ovdje snage Šenoe pisca i pripovjeda ^ a. Ona mala razlika naših narje ^ja mene ne smetaše. samo odredene bosanskim muslimanskim mentalitetom. Veselinovi ^. Ali ve ^^ od samog po ^etka tkivo romana pokazuje i neke druge karakteristi ^ne stilsko-strukturalne i idejne crte koje su zna ^ajne za realizaciju romana u cijelosti i njegovu egzistenciju kao pripovjedne cjeline i posebno instruktivne za njegovu analizu te za pogled na samog pisca i njegov pripovjeda ^ki postupak. što je rekao neki kriti ^ ar. melodijom i leksikom doma ^eg govora. Ko18 I z• 19 . Šenoina romantika. nego naprotiv mene pobudivaše na misao.Naro ^ito pro ^itah i prou ^ih našeg slavnog Šenou. uro ^ene. da ^u i ja jednog dana jednostavno sjesti i pisati. planom koji je ostvaren nizovima izraza i atributa iz sfere idilskog doživljavanja ambijenta i ljudi koji su preuzeti iz romanti ^arske proze. da bi ga i on mogao napisati. zarac. lagani trag motivike. književno-komparativno. njegova klasi ^na djela iz hrvatske prošlosti. i to putem rezonance na rzražajna sredstva drugih pisaca. Po ^etno stilsko-izražajno predodredenje Mulabdi ^a kao pisca bilo je tako završeno pred po ^etak devedesetih godina. a jedrina štila i jezika Stjepana Dmitrova Ljubiše mene su zanijele i meni se sve ^inilo. To je bilo vnjeme kada se vršilo prvo formiranje književno pripovjeda ^kog izraza kod Mulabdi ^a. u kojima ^e se on pojaviti i potvrditi kao pripovjeda ^. Kumi ^i ^eva snažna dikcija. uslovljene tokom. romana Zeleno busenje ^ini tok pripovjeda ^ke matenje: proticanje vremena koje nosi ljude i sudbine junaka ove proze i ostaje na kraju kao jedina lirsko-fatalisti ^ka rezonanca. usvajao njihovu tehniku. specifi ^nih osobina. sa aktivnim odnosom prema pripovjeda ^koj adaptaciji ovih djela i na ^ina pripovijedanja na bosanski život. Ono je zaista divna istina. pojavljivanje likova u njoj i njihovo pot ^injavanje zamahu histonje i vremena. Tomi ^eva blagost izlaganja i opisa. kakav bi taj divni kolorit tek izgledao u našem lokalnom govoru. njegovo živo i plasti ^no prikazivanje lica i dogadaja mene zanesoše. Roman po ^inje opštim planom slike maglajskog predve ^erja i prazni ^nog raspoloženja u petal. da je onaj literarni sastav najbolji. ^orovi ^. ali ne i sadržinu i na ^in mišljenja. koje je on crpao iz doma ^eg tla. Zbog toga analiza ovog romana u njegovom dinami ^kom vidu. Oni imaju jednu zajedni^ku strukturalnu osobinu da ne služe otkrivanju . u njegovu stvarala ^ku Iektiru u ^i ^e još pisci kao što su ^alski. sa doživljajnim poistove ^ivanjem i glasom razbora koji odjekuje pri tome. Docnije. sa toplinom vokacije narodnog pripovjeda ^a i pripovjeda ^a za narod. životom i ljudima i saobražene njima. ali ^e pripovjeda ^ki tenor i u ovim prozama ostati karakteristi ^no Mulabdi ^ev: ambijentalan. koji uslovljava punjenje i boga ^enje njegove atmosfere.

nesuglasje. I situacija u ku ^i Omerefendinice. suprotno usmjereni i postavljeni kao prepreke njenom ostvarenju. sva su joj djeca ^estita. likova i ideja. rata. kao naj ^eš^i umjetni ^ki oblik romanti ^arske proze. »umiljat pogled«. Ahmetu je Muharemagino držanje bilo razumljivo: kao ^ovjek starog kova. bez razuzdanosti itd.). formiraju u zaplet. isto kao i piš ^evo karakterisanje Ahmeta (skroman i stidan kao djevojka. Ali tu se javlja. u ljubavni dijalog suzdržljivih nje ^i. osobito omraženim zbog reformi potkraj njihove vladavine u Bosni i Hercegovini. puna je istog idilizma i eti ^ke ispravnosti: 20 . koji se izdvaja iz atmosfere. ina ^e karakteristi ^na za Mulabdi^ev na ^in razvijanja radnje u ovom razdoblju: to je Ahmetovo protivljenje ženidbi na . te dalje u dinamici suprotnih stavova. svode ^i se u krajnjoj liniji na crno-bijelu konfrontaciju i manihejski princip dobra i zla. koji je svršivši ruždiju radio kao ^inovnik u gruntovnici. a razlog je racionalan. koja kao opšti utisak i ton prevladava njihovo posebno zna ^enje kvaliteta. njegovih književnih uzora i izvorišta. a ujedno i tragove . markiranja lika. nastavlja se u protivljenju Aišinog oca Muharemage njenoj udaji za Ahmeta i u Aišinom strahu od roditeljske kletve ako u ^ini suprotno volji o ^evoj. otpora. Ovaj o ^ito stilizirani i naglašeni kontrast uvodne radnje. to jest muslimanskih bosanskohercegova ^kih domorodaca. na krupni plan mladi ^a Ahmeta. I ovaj prelaz predstavIja pripovjeda ^ki šablon hrvatske proze na prelazu od romantizma ka realizmu. imaju strukturalnoemocionalnu ulogu da stvore neposredan kontrast . I ovi portreti. ekspozicije. »slatke rije ^i«). koju ga majka nagovara. on nije podnosio one koji se po sudu povla ^e i miješaju sa Osmanlijama. i istovremeno sentimentalan. osje ^anja i životnih situacija. kao rezultat ovog pokreta. a psihološko izdvajanje lika iz sredine. odnosno vra^anje na ve ^^ zapo ^eti motiv. Ahmetove majke. Ovaj domoroda ^ko-politi ^ki momenat. odvajanje od linije radnje i mirnog pripovjednog opisa doga ^anja. kao pokretom kamere. ionako otupljenog ^estom upotrebom. efekat isticanja. društva i raspoloženja. otkriva jedno nagnu ^e Mulabdi ^evog pripovjeda ^kog postupka. koji shjede i prema kojima se kre ^e radnja romana.pripadaju opštoj oblasti idilsko-emocionalnog ve ^^ raspoloženja i atmosfere. od Osmanli21 . koji služi oštroj polarizaciji i suprotstavljanju pojava. jer ga progoni slika lijepe Aiše. drže ^i ih za njihove ulizice. opet kao odjek romanti ^arske pripovjeda ^ke strukture. uz oštro odvajanje »pravih Turaka«. idili ^an . koji kompozicionim putem postiže efekat psihološke ekspresivnosti. poslušna. pa tako nije volio ni Ahmeta. Akcenat je istaknut na nauci i školovanju. Karakterizacija Aiše kroz Ahmetovu imaginaciju i sje ^anje tako ^er pokazuje crte romanti ^arsko-sentimentalne pitomosti (» ^arobno lice«. u aktivnu radnju u vezi sa Aišom. idili ^nog života i teških doga^aja neprijateljskog nadiranja. Sa ovog opšteg plana pisac prelazi. A to je ujedno i uvo ^enje novog motiva. koji se. ostatak je naslije ^enog manira.izme ^u pitomog. okupacije. doga ^aja. disonanca od opšteg toka i tona. koji se ukrštavaju i sijeku sa idejno-politi ^kim polaritetom junaka ovog romana u historijskoj boji vremena. i prelaz od ove retrospektive. izu ^ena.ho ^e da se sku ^i i da na ^e ženu koja ^e mu se svidjeti i voljeti ga. kao i uvodna atmosfera romana. Sistem motiva odvajanja od linearno-ustaljenog toka radnje u vezi sa Ahmetom i Aišom.

koji i u ovom romanu probije ponekad lirskom ^istotom svoje intonacije. po ^inju se pot ^injavati stilizaciji atmosfere i utapati u njenom opštem fonu. i u isto vnjeme lansira. koji su »kauri ispred kaurske zemlje. podiže prigušeni opšti ton i oživljava usporenu dinamiku kretanja. . sa Osmanlijama. pri ^emu se predvi ^anja obi ^no fatalisti ^ki i ispune. i sa identifikacijom obrazovanih Ijudi. zbivanja. ^inovnika iz Turske. koji Osmanhje naziva » ^arskim murtatima. U perspektivi razvoja historijskih doga ^aja u romanu ovaj oštri antagonizam i poredak shvatanja nastavi ^e se i pod novom vlaš ^u: antiosmanlijski konzervativci preraš ^e u fanati ^ne protivnike Austro-Ugarske i svega što od nje dolazi. Društveno-psihološki rezultat sukoba antiosmanhjskog fanatizma sa sre ^om dvoje mladih u ovom romanu jest Aišina zebnja nakon obe ^anja datog. objelodanjuje. koje su rezultat piš ^evog stava. 23 . Ahmetu da ^e za njega pobje ^i. naizmjeni ^no naglašavaju ^i sad idejno-psihološku sad stilsko-emocionalnu stranu. Na drugoj strani. Sentimentalno-idili ^ni ton ustupa pred snažnim naletom stvarnosti. Antiosmanlijsko politi ^ko nastrojenje i ton mržnje preuzima sam pisac identificiran sa svojim junacima. a našim zulum ^arima. Roman po ^inje da se oblikuje sredstvima realisti ^kog pripovjeda ^kog postupka. i romanti ^arskog manira osje ^anja u prisjenku zle slutnje i zebnje. života. Po ^etak zapleta individualne radnje ostaje kao pozitivni elemenat kontrasta u o ^ekivanju objavljenja drugog. koji dolaze »cestom što vodi iz Broda do Sarajeva«. al za ^udo govore ama na dlaku ko i mi«. iznosi pred ^itaoca sliku »ljudi s golemim škrljacima«. upli ^e se u ljubavnu fabulu i stvara teško ^e njenom ostvarenju. Od po ^etka ^etvrte glave pojedina ^ni elementi romana. objašnjavaju ^i ga svojom saglasnoš ^u sa vremenom. sa jutarnjim glasovima i crtanjem silueta i sjenki prolaznika te glasom mujezina koji razbija tišinu. individualne sudbine junaka. dnevna pro22 blematika i psihologija života. . a liberalci ^e zadržati isti oportunisti ^ki stav i prema austrougarskoj upravi kao što su ga imali pr'ema turskoj vlasti. doseljenika. Ve ^^uvodni lirski opis atmosfere zore.ja. Stilsko-idejna struktura atmosfere ostvarena na taj na ^in traje dalje sve do kulminacije u IX glavi romana. strah »što ovako sama o sebi odlu ^ule«. koje predstavlja uvijek otvor u novi zaplet.daju ^i tako istim potezom historijsku boju vremena i ujedno politi ^ku ideju savremenu piscu u doba pisanja romana. negativnog elementa. sugeriraju ^i misao o slavenskom narodnom jedinstvu i istovetnosti jezika Muslimana i »kaura«. Ali ova psihološko-motivska situacija predstavlja i sintezu ^estog motiva iz muslimanske narodne pjesme. pokret historije i kolebanje jedinki pred njihovim nastupanjem. izražen sa auditivnom ekspresivnom težnjom. razvojem društva i prevazilaženjem preživjelih životnih oblika. ^inovnka. te konkretan odraz vremena na sudbine junaka sa njegovim naivnim histonjskopsihološkim zabludama.nadopunjava se piš ^evim racionalnim komentarom strateško-geografske lokacije Maglaja koji djeluje kao zloslutni nagovještaj potencijalne ratne opasnosti i budu ^ih doga ^aja. paralelno sa opštim konzervativnim shvatanjima o ^inovni ^kom položaju kao pravoj svrhi i same u ^enosti. dovode i Ahmetovu nješenost prema Aiši u dilemi. Cjelokupno njegovo tkivo kre ^e se u jedinstvenom zamahu u susret ne ^emu dramati ^nom i kobnom. štono sjede u Travniku i Sarajevu sve od Omerpaše«.

. u kojem je izvršena polarizacija pristalica na štetu hadži Selim-age. kao predstavnicima jednog prevazi ^enog svijeta koji bi željeli da zaustave hod histonje i nadiranje napretka.U isto vrijeme kada se u Ahmetu. zbivanja u gradu i okolini za vrijeme njenog odvijanja. na drugoj strani. prodata Bosna. osje ^a kontinuitet Mulabdi ^eve ocjene otpora kao zablude. nije u ovom romanu objektiviran do nivoa realizma. superiornim komentarom njihovih zabluda: Odmah se vidjelo. kulture. Ove ideje kao književnoimanentno i eksplicitno izraženi piš ^evi nazori preovla ^uju tako u ovoj prozi nad prikazom spontanih domovinskih osje ^anja i iskrenih motiva rodoljubivog otpora. po njegovom shvatanju. naprotiv. ograni zaplet ^^ ne likove i njihove sudbine. a tako isto i sa fanatizovanim pristalicama otpora. piš^evog rezonera Numan-efendije . pri ^emu mu je bio jasan oportunizam I 25 . za lojalnost i sultanu i austnjskom caru. U njemu se. sa stavom opreznosti. niti je lišen piš^evog idejno-politi ^kog rezonovanja i stilizacije.) nije poru^ivao kad je Bosnu davao«. jedinstveni u pogledu otpora. ve pojedina^ epohe. predstavljen kao glas savjesti. pri ^emu se ^uje i glas racionalnih umjerenjaka. i života nakon svršetka ratnih operacija. zaplet rata i pustošenja. a sam gotovo Hadži Selimaga sa dva tri druga galamio i dizao bunu. Trenutak histonjske odluke da se pruži otpor poslužio je Mulabdi ^u da se istovremeno obra ^una i s Osmanhjama i sultanom (»on nije naš kad nas daje drugome«. U ovoj sceni ve ^^se vide pozicije društvenih snaga: na jednoj strani su posjednici i fanatizovani sveštenici. njegov revolt prema Osmanhjama i osje ^anje dužnosti da brani domovinu . jedini je Ahmet od ^inovnika bio uz njega. koji prijeti smjenom života. da je ve ^a polovica protiv boja. poretka. pisac u ovoj sceni i stilski pokazuje svoj stav. pa najposhje kaurima u šake«). »zašto nam efendija (sultan. civilizacije. ironi ^nom intonacijom prema njihovim akcijama. »gnje^ilo nas i mu ^ilo tolike godine. oportunizma. U atmosferi sukoba izme ^u otporni^kog hadži Selim-age i oportunisti ^kog Numan-efendije. M. nakon bratovog saopštenja da je Bosna data Austriji. a on sam kao li^nost unaprijed je odre^en za žrtvu. Kod kajmekama pisar ^ita obavijest gradanima da je sultan predao Bosnu Austnji i naredbu da se tome niko ne protivi. R.dolazi i centralni zaplet ^en na romana. nakon piš ^evog opisa i stilizacije. ^vorište nemira. na drugoj su ^inovnici i intelektualcl. Sukob oportunista i fanati^nih pristalica otpora prvi je rezultat ovog zapleta. Prikaz stanja duhova u predve^erje okupacije. kao što ^e ga pokazivati kroz cijeli roman opisom likova otpornika. iznosi piš^eve poglede na glavne probleme romana. dalekovidnosti i iskustva. koncepcije u kojoj dominira apsolutizacija zna^aja evropske civilizacije i kulture kojc je u Bosnu i Hercegovinu donijela okupacija. gr^a i razdvojenosti koje se formira u njegovoj psihi.»možemo 1' se odupnjeti sili austrijskoj« .. 24 Svi prihvatiše ove mudre rije ^i Numan-efendije.na jednoj strani. opšti. Pored svoga eksplicitnog govornika Numan-efendije. vremena. javlja dilema . potisnut samo kretanjem vremena u centralnom dijelu ove proze. i literarno i psihološki odmah dobilo kvalitet zablude i pogreške. ali ne zaplet individualni. Njegovo opredjeljenje je.koji u toku cijele radnje. ljubav prema Aiši i planovi u vezi s njom. vjere.

Ahmetovo opredjeljenje za pristalice otpora predstavlja disonancu kako u odnosu na sam ovaj zaplet tako i u odnosu na plan njegove vlastite životne sudbine. aIi je bio u nedoumici prema Numan-efendiji. Time je radnju u ^inio dinami^nijom i realisti^nijom. a otpornici se daju stilski pejorativno. Svjesno se upustio u nju i protiv svoje ljubavi i svog života. brige u ^aršiji. nego i piš ^evu generalno zacrtanu koncepciju o njima kao sporazumašima i protivnicima otpora.odsudni doga ^aj. On je od po ^etka bio za borbu. pri ^emu se mržnja okre ^e više prema izdajniku Osmanhji nego prema napada^u i okupatoru Švabi . »sultan nas je predao zato što mu nismo pokorni«. nek se samo vi^e«). u ovoj atmosferi djeluje kao udar. Ahmet je u stvari iznevjerio ne samo brata. opisanih Iica. kao povremenog animatora interesovanja i prekida^a monotonog toka historije u romanu. nek se buni svijet. U ovom zapletu epohe.reljefno se odražava u kombinovanom i unakrsnom djelovanju stavova pisca. nalaze ^i se na hjevoj ^no. nakon podjele stavova 26 1 muslimanskog stanovništva prema novim vladaocima. produžio li^ni. sa kona^nim detlnisanjem strukture otpornika (»bijahu sami seljaci. kolektivnopsihološki. opraštanja.ostalih koji su »pokorne sluge svog starješine i svoje kese«. kao bundžije. Parola oportunista (Numan-efendije) je: »da se krv uzalud ne proljeva«. Stilski potez atmosfere zapo ^et prvim vijestima o predaji Bosne dobija. on je morao završiti tragi aran. strani toka historije. Psihologija i motivika narodne poezije prisutna je i u sceni sastanka Ahmetovog sa Aišom. kao stilska disonanca i otklon od trajanja atmosfere. Atmosfera predbojnog raspoloženja i bezvlaš ^a. u kojoj mu ona daje ^evru da se njome razgovara pošto je prethodno stavi u njedra. u duši razdvojenog epskom dilemom: kukavi ^luk junaštvo. Atmosfera kahve gdje se sastaje mladež data je živo. u skladu sa epskom narodnom etikom. te njegovog nagnu ^a i odmjeravanja svega iznesenog vlastitim kriti ^kim pogledom u pasažu u kojem je pomiješan solilokvij sa direktnom i indirektnom introspekcijom. Aiša i . ostavio jednu sudbinu po strani kao stalni predmet tajne. u kojoj Ahmet ostavlja svoju po27 . a odgovor otpornika je: ako mu kad nismo bili pokorni. a tako isto i u završnoj sceni halala.sasvim epski. poshje koje dilema boj ili mir ostaje u posebnoj oštrini. Ali pisac je Ahmetovim opprethodno razo^ redjeljenjem razbio svoj vlastiti šablon. a me^u njima »gra^anina ni od lijeka«) i dodavanjem stilskih poteza nasilja i divljanja. . stvorio odnos idejne ravnoteže izme ^u opšte koncepcije oportunizma i Ahmetovog buntovni ^kog lika. oznake neizvjesnosti. a burkanjem mašte i uzavrele krvi. u kojoj se polariziraju njegova odluka da se odupre neprijatelju i njeno strahovanje koje se transformira u sjetno blaženstvo. sa jasnim odnosom piš ^evog negodovanja (»da se digne galama. i pokretom piš ^evog pogleda na Ahmeta. u kome ipak nadja^ava riješenost za boj. ^inovnike i ostale konformiste. Ijubavni okvir histonjskog doga ^aja do samog njegovog stišavanja i završetka. koji prekida i skre ^e tok radnje i dijaloga. Vijest o Švabinoj neposrednoj blizini. pa i samog sebe sa svojim staleškim i društvenim opredjeljenjem i li ^nom životnom težnjom. iako je njegovu pogibiju na kraju ocijenio kao tragediju zablude. predstavnici svjetine i nižeg sloja. Predstavljaju^i tako sudbonosni otklon od generalne linije sižea i piš^eve koncepcije. to je zato »što nam se zulum ^ini«. predosje ^anja. sluge«.

kao kasnije staloženo saznanje. sveden. Jedan tok je hronika ratnih operacija. Pripovjedno tkivo romana razgranjava se od po^etka druge etape u dva paralelna toka. a ne psihologijom u ^esnika u otporu. i proste dranapetosti nekud u prazmatike koja odapinje gr ^^ no. medu oportunistima i me^u otpornicima. 29 . dati impresivno. sa tragi ^nom neumitnom dvojnoš ^u apsolutnog i relativnog života. bez primjesa naturalizma ili idilizma. aposteriorna piš ^eva ocjena. kvalifikovao kao naivna i reakcionarna histonjska greška i zabluda. iš ^ekivanja i straha. i onih koji su ostali u njoj. disciplinovanim kretanjem vojnika. tragi ^ne svijesti o ograni ^enosti i prolaznosti u šumoru vremena. neumitna. sa glasovima uznemirenja me ^u gra ^anstvom. Atmosfera Maglaja pod okupacijom daje se u ovom dijelu pripovjednog tkiva realisti ^ki. u svjetlu ^injenice o histonjskoj ulozi i zasluzi ove uprave kao posrednika izme ^u Muslimana i zapadne kulture. kolektivne psihologije. vizuelnog. kao da mu ništa ne prijeti. leden. oportunisti ^ke. ali su žive i realisti ^ne u tkivu ove proze. Drugi tok predstavlja hroniku okupacije me ^u gra ^anstvom nakon pada Maglaja u austrougarske ruke. Pobježe stanovništvo. sonoran: »Eto Švabeee!« Strava. koje prekida uzvik. koja se prati preko niza scena vezanih za Ahmetovu i nešto manje za Aišinu porodicu. panikom. Ovo su najbolji pasaži romana. koji ozna ^avaju po ^etak druge etape pripovjednog tkiva. pla ^. i dolazi kao apokalipti ^na. teza i zadatak. i zvukom borije prema pani ^nom uzviku-najavi 28 B njihova dolaska. koje izgledaju nevažne i besmislene u prisjenku opšteg iš ^ekivanja. sa uzvikom u centru kao prelomnim momentom atmosfere i zbivanja. Ima u njemu kolektivnog zbivanja. bježanje nakon toga. pokreta masa. i ^ist. ovaj fragmenat IX glave podsje ^a na docnijeg Andri ^a. u kome Ijudi šute ili drijemaju sa uko ^enom jednom mišlju u duši svakog pojedinca. jednim povikom kao sa onoga svijeta. Ovaj histonjski docniji stav projiciran je u roman kao idejni regulativ. koji se izlažu i prate naizmjeni ^nim tretiranjem pojedinih njihovih epizoda. neshvatljiva. zbivanja u ratnoj pozadini. Tako isto i »junaci«. tragi ^an. slušnog i psihološkog jedinstva i sinhroniteta. izvan vremena. prerasta u atmosferu napetog iš ^ekivanja neprijatelja. uzbudljiv. prost. u stvari psihoitetu ve ^^ Iogijom pozadine. ste ^eno kao iskustvo pod utiskom docnijeg života Muslimana pod austrougarskom vladavinom. Idejni odnos prema hronici otpora ostvaren je u romanu u kontinuranije nazna ^enih stavova. sa životom koji se nehajno dalje odvija i na jednoj i na drugoj strani njeke. jednostavan. Ovaj odlomak predstavlja klimaks prve etape pripovjednog tkiva romana. ostvaren ^ak više kao naknadna. Umjetni ^ki ^ist. i nejasna. kada se otpor prema Austro-Ugarskoj. pripovjeda ^ki ostvarena dijelom piš ^evom naracijom a dijelom preko direktno ekspliciranog Ahmetovog doživljavanja. u gr ^u zebnje. u svima. sa dosta psiholoških pojedinosti. A sva dramati ^na panika sadržana u njemu stoji u kontrastu sa mirnim ulaskom austrougarskih trupa. sakrivanjem dragocjenosti i spremom za bijeg. iznad ljudi. Na taj na ^in je idejni odnos prema otporu i ustanicima objelodanjen kao piš ^eva težnja. andri ^evski. nemušta sveopšta kazna.rodicu i djevojku i priklju ^uje se ustanicima. u koju se upli ^e Ahmetova sudbina. konformisti ^ke. ali sa izvjesnim stavom idealiziranja okupatorske vlasti kao uredne i na zakonima zasnovane uprave.

glavnog junaka. ^uvši da u Maglaju vlada mir. a individualne sudbine. Ahmet ima u romanu zna ^ajnu kompozicionu i kohezionu ulogu. on je ^eznuo za pravim ustanicima. ostvarenu više njegovim prisustvom i nazo ^noš^u negdje u ratu. ^ak i hodža njegov. osobito Ahmetova. . nije lišen psiholoških i eti ^kih dilema. preko ovog opisa idealno-eti ^ke prirode. Kao kompozi30 ciona spona dviju radnji romana. spontanom i iskrenom reakcijom rodoljubivih Bosanaca na izdaju sultanovu i dolazak tudinske vojske. Pa i pored toga fatalisti ^kog opšteg utiska.U prikazivanju ustanika pisac. daju se na njihovom planu. kao vojsku snage. U ovom trenutku se pisac. teroru i nasilju. maglajskim otpornicima kao prema dezorganizovanom ^oporu ljudi nižeg reda. ili na sje ^anju njegovih bližnjih na njega. na Zepa ^kom brdu. ratne i pozadinske. Završetak ratnih operacija u XXIII glavi. Fnale doga ^ajne sekvence obi ^no se koncentrišu i1i završavaju na Ahmetovom likv ili u vezi s njim. opisao sa simpatijama. sa sudbinom u po ^etku istaknutog.a njegovi sugradani. dok u ovom centralnom dijelu romana dominiraju histonjski doga ^aji. koje vodi hadži Selimaga sa uvjerenjem da ^ini patriotsko djelo. sve do završetka ratnih operacija: za jedne. Samo s tom razlikom što se po ^etak romana daje kao opis individualnih sudbina na fonu historijskih doga ^aja. koja se sa opštih doga ^aja nastavlja u pojedina ^nim. Ahmetov lik i sudbina nalazili su se razapeti izme ^u ove dvije ustani ^ke vojske: fizi ^ki vezan za nali^je otpora i hadži Selimagu. ipak ne pružaju otpora. vješta ^kog prelaza ili stilsko-kompozicionog skoka. kao da se vnjeme i histonja igraju ljudima. na Jajcu. pisac je imao samo podsmješljivi knmentar i rije ^i koje govore o rasulu i anarhiji. na opisu njegovog doživljavanja i reagovanja. da tu nije bilo izbora po rodu i soju. pisac je ustani ^ku vojsku iz Sarajeva. ve ^^sve ustalo za din i za ognjište svoje. ali svježu u mislima njegovih uku ^ana i Aiše.a U tome opisu nema ironi ^nog ni pejorativnog prizvuka. pobjeda i poraza. prožetog ^istim rodoIjubljem. imao je ozbiljan ton ratnog hroni^ara sa objektivnim prikazom njihovih sukoba sa neprijateljem. nakon prebacivanja preko turske granice muftijine vojske u povla ^enju i momenta kada hadži Selimagu ostavlja njegova ^eta a on se na zapovjednikovu rije ^^ vraca u grad. koja je nakon niza pobjeda pala u Maglaj. na Preslici. i dobija se utisak da je epsko raspoloženje u piscu za trenutak preovladalo i njegov idejno-politi ^ki stav. za druge. a po svem vidiš. me ^u kojima se obreo i Ahmet. u Ahmetu se javlja misao: slušao je iz ^itaba da se ne smije živjeti pod neprijateljem i mimo gledati zlo. predstavlja završetak kompozicionog toka ratnih zbivanja u romanu i ujedno kraj dijela pripovjednog tkiva ovog djela. Zbog toga je cjelokupno tkivo prožeto istom jedinstvenom atmosferom rata. individualnim. Zamah opšteg osje ^anja. kod Šahin-Kamena. Ahmetov lil . Ova dvojnost i suprotnost stava prema ove dvije kategorije pripadnika otpora zadrža ^e se kroz cijeli tekst romana. osobito za vojsku pod pljevaljskim muftijom Šemsekadi ^em. za licem otpora. iako više indirektnu. kod Gra ^anice. pravi jednu distinkciju: pored poznatog stava prema doma ^im. one koji su pružali organizovan otpor. razumnom. koji to znaju. pored epskih. kod Han-Bjelalovca. i to bez prekida. kod Sarajeva. koje se od tog mjes- 1 31 . mladosti i smjelosti: »Sve je ^ilo i veselo. nekako svedeno i prirodno. po snazi i godinama. slikovito. ponesene njima. me ^utim. identificira sa prirodnom.

vašem gospodstvu. ni da se daje kao prije. rada. i novog.E. kako se ne smije nikom dirat u imanje. Meo. — Ej. dinami^an u tom transformiranju i osvajanju. Kasnije je ove rije ^i prosti svijet zbilja shvatio tako. Situacija u pozadini do tog trenutka od ^asa iznena ^enja. da ^e se ta jednakost u svemu provesti. mada ipak više u sistemu cjelokupnog ekonomskog položaja Muslimana. ali oživljava promijenjen. koji socijalnu temperaturu romana drže u istom povišenom položaju a tako isto i radnju romana u napetosti.. oklijevanja. — nastavlja ona. što tako gostoljubivo mogu do ^ekati svoje age i ^eljad im«. ali se u napomeni ipak otkriva zacrtana politi^ko-socijalna feudalna situacija: Možda toga gostoprimstva ne bi ni bilo. sticanja i zarade. ali iz ugla zemljoposjednika. ide. prode tursko. »koji su dijelili tugu sa svojim agama. ništa se promijenit ne ^e. obraz i vjeru. dvoumice. da je odzvonilo tvom sudu. ali i dojavljivanja. zadihano. Andri ^evska scena susreta Mehmeda. koje pomo ^u sukoba. a 32 Pisac ovdje daje realnu društvenu situaciju izazvanu okupacijom. A ova linija priželjkivanja socijalnog preokreta može da se prati kroz cijeli tok ove radnje u pozadini pod qkupacijom. ko što je i bilo. Doga ^aji koji se zbivaju u vezi s novom vlaš ^u pokazuju historijsko osciliranje izme ^u linije zapovjednikovog uvjeravanja i umirivanja muslimanskih ^inovnika (»Svak neka bude miran. i sa vlastitim aktivnim stavom kritike prema toj njihovoj nedoumici. u kontrastu sa prikazom nedoumice. koji upotpunjuju opštu atmosferu nelagodnosti. u obliku niza scena sa ispadima ironije i zlobe. kad nam dode Svabo. Muslimansko stanovništvo Mulabdi ^^je u suštini dao ne samo izme ^u dvije uprave nego izme ^u dvije društvene epohe. kako ^ e pred zakonom biti svi jednaci. klevetanja. Kao protutežu ovoj slici socijalnih osje ^anja.ta pa dalje koncentriše oko dvije porodice. akcija i reakcija vu^e radnju naprijed. pa je s toga nastala mala smetnja. ni da se ne da. sa prividnom kontradiktornoš ^u životne logike. kad nam do ^ e babo! Nema. Bože. Mulabdi ^ : Zeleno busenje 33 . bi .. ilustruju ovu liniju nade i nagomilanog otpora: — ^ ini mi se. da su ^uli iz zapovjednikovih usta. zbog mirnog i disciplinovanog utiska pri prvom susretu sa okupacionom vojskom. u drugu ruku bili sretni. ^u ^enja i mrtvila fanatizovanog i zbunjenog muslimanskog stanovništva na drugoj strani. neobi ^nog života sa stranim. i to incidentalno. u nastavku toka pozadinskih zbivanja. Ahmetove i Aišine. i kada bi se u njihovom romanesknom suprotstavljanju. sve ^e bit. jer o tretini niko nije govorio. koji se normalizuje u prisustvu okupatorske vojske. Ahmetovog brata. sa sugra ^anima Varošanima i rije^i An ^uše kr^marice. tražilo 3 . što bi. u zeml'u propada. ali ^ini mu se. Mulabdi^^je dao i sliku socijalne idile posjednika i kmetova. novih oblika življenja. nalik na rije^i kmeta Simana. izložena je u nizu doga ^aja i mozai^ki složenih utisaka. tebi vala. kako ^e se svakom krojit pravica. «) i linije nade krš^ana da ^e smjena turske vlasti austrijskom donijeti i potpun socijalni preokret stanovništva. Prikaz ovog života MuIabdi^^je dao u smjeni slika. je situirao žiA izme ^u ove dvije slike Mulabdi ^^ vot prvih dana preokreta. a on se i ne osvr ^ e. neobi^nim Ijudima. kad dode da se odasipa prva tretina za »Švabina vakta«. sa kojima se on poistove ^uje zastupaju ^i njihove feudalne interese. sa nizovima iznena ^enja.

Sve tQ suprotnosti date su u prikazu života Ahmetove i Aišine porodice. jer ih zbunjuje. kolektivnih zbivanja koja se stapaju s atmosferom. nadaju^i se povratku starog vremena i poretka. jer je njom prožeta. opšti hod vremena. predrasuda. i postao suha hronika. a u onoj prvoj o kolektivnoj. Kao što dramatika prvog dijela pripovjednog tkiva dostiže vrhunac u uzviku koji para atmosferu. Niti bi. ali sa razli^itim odnosom prema njemu. Drugi dio nezbunjenog stanovništva. sa opozicijom u gradu i sa lojalnim pristalicama nove vlasti. psihologiju. prakti ^ak i više. formiranu u po ^etku. ne mogu ni upore ^ivati jer se strukturalno razlikuju. neposrednosti živog zapam ^enja i interpretacije. Pošto je epizoda razbojstva bila li^ni doživljaj piš^ev. nit posebne individualne radnje. za razliku od opštih. i pored iste kompozicione funkcije. Zbivanja vezana za Ahmetovu porodicu ^ine. najzad. niti od opštih zbivanja jerje za njih posljedi^no vezana. jer bi izgubio i onaj ostatak oznaka li^nog doživljavanja od strane junaka romana. postavljen je u romanu prema ovim prvima kao njihova kompoziciona životna i idejna antipozicija zablude. o ^igledno zagušen osje ^anjima. iako se ova nit zbivanja ne može posmatrati izolovano od atmosfere. nije 3• 35 . djeluju^i kao sudbonosan prekid zbivanja. Ova epizoda. i živi izme ^u života i iluzije. Mulabdi^ ' izdvaja jedan njegov dio sa Numan-efendijom na ^elu koji novu vlast prihvata bez ^no. predstavlja najbolji lik u romanu iako nije u centru radnje. sa klimaksom u jednom tragi ^nom doga ^aju. izgubio bi slikovnost. izaziva borbu u njima. me ^utim. sa svojim susjedima i njihovim reagovanjem u novim uslovima. Ti pojedinci predstavljaju u idejnoj konstelaciji romana piš ^ev pravi oslonac i stav. vjera. sve ono što odre^uje književnu prozu i diferencira je od drugih opšteproznih oblika. kao uslov napretka.piš ^evo nagnu ^e. U prikazu reagovanja zbunjenog muslimanskog stanovništva u Maglaju na okupacioni režim i sve ono što on nosi. emocionalni odjek. cjelovito i gotovo personificirano. dosljedno koncipiran u relativizmu stvarnog i mogu ^eg vjerovanja. tako je zamišljeno da i doga ^ajna linija Ahmetove porodice u ovom drugom dijelu tkiva romana dostigne klimaks i prevršenje u plja ^kaškom napadu predstavnika ratnog ološa u kome pogine Ahmetova majka a brat mu bude ranjen. istorije u romanu mogao egzistirati bez ove individualne radnje. u svome konzervativizmu i fanatizmu. sa^injavaju onaj pojavni vid opšteg toka dramati^nih zbivanja. pošto se u ovoj radi o individualnoj psihozi. Niz doga ^aja i scena u kojima se Ahmetov brat Mehmed ili cijela njegova porodica dodiruju s vlaš^u i poretkom. on se. koji ne priznaje ^injenicu postojanja nove vlasti. razdvaja ili ostavlja u nedoumici. sljepila i naivnosti. u panorami doga ^aja od kojih svaki predstavlja dramati ^ni iktus atmosfere. sistem životnih pojava koji se oblikuje u jedinstven simbol. koji. koji je opisan u glavi XXV. s druge strane. koji oni doživljavaju. mada se one u suštini. uzaludne nade. Novo vrijeme je njihov suprotstavljeni protagonista. U 34 l tome je sadržana jedna od kompozicionih crta ovog romana. S njima se Muslimani nalaze u neprekidnom dodiru ili sudaru simpatije ili ^eš^e antipatije. incident društvenog nesuglasja. nije dostigla umjetni ^ki nivo ni dramski intenzitet ranije spomenute epizode. sceni ^nost. to bi bilo novo vrijeme i novi oblici života. kao na ^in i uslov života. spor izme ^u klasa. sa tvrdokornim i fanati^nim Muharemagom. sa selom.

koji druguje sa Aišinim bratom Mustafom i u ^i novo. pokreta masa i vremena. nakon ratnog vihora.u vezi sa isticanjem vitalne problematike muslimanskog stanovništva. U ovom tre ^em dijelu pripovjednog tkiva data je i slika života pod okupacijom u miru. zaprodava imanje. i ustovarili ste ih na vrat sami sebi!. evociraju ^i slike iz prošlosti s njime uz odluku da mu ostane vjerna.misao o seobi. koja dolazi uskoro poshje toga. ideja i stavova .po ^inje da pije. zapadnog obrazovanja i usvajanja savremenih kulturnih tekovina . nakon prestanka bojnih doga ^aja. « Najzad. osobito kada ubicu ne kazniše. Aišu otac daje za Rašida. i domi36 nantnim i aktivnim piš ^evim stavom kritike. i do pouke izražene sudbinom i završetkom pojedinih likova. Vijest o Ahmetovoj pogibiji. a ispijaju ^i njihove ^aše. Avdaga ga jedva odvrati govore ^i mu piš^evim nje ^ima: »Vi mladež današnja. a Aliju brat Mehmed pošalje na školovanje u Sarajevo uz konientare koji predstavljaju histonjsku ironiju i paradoks: »Alija je uistinu otišao. Roman se tako. sa mnogo dijaloških ponavljanja i sa odsustvom pravog dramskog intenziteta. za i protiv daljeg školovanja i njihove nauke uopšte. kod pisca ironi ^no i paradoksalno intoniranom.uspio dovoljno distancirati od njega tako da je. A uz ovu liniju nastavlja se kolektivna atmosfera u težnji za seobom.. U stvari nakon ovog drugog klimaksa . Mehmed nešto zbog maj ^ine smrti. umjesto školovanja. ispao razw ^en opis dogadaja. onako oja ^enu i slomljenu. i na Ahmetovom najmladem bratu Aliji. dileme i nespokojstvo u dušama ljudi. i pored o ^eve namjere da je uda za Rašida. zapadno pismo. a nešto zbog novog incidenta . ali u suprotstavljenosti ljudi. umjesto rada i sticanja . umora i otpo ^inka u rezignaciji dato je u Fomanu isto tako vješto kao i napon uzbu ^enja u po ^etku. Pod utiskom porodi ^ne tragedije i poražen postupcima susjeda. Linija individualnog zbivanja u romanu nastavlja se na Aiši i pokušaju njenog oca da je uda. i to da je kud na tursku nauku . koji se okon ^ava time što Mustafu kažnjava otac Muharemaga i on okre ^e krivim putem. odumiranja.alkoholizam.. Umjesto adaptacije . verbalan i knjiški. Zar dušmanu kesu punit!« Ahmetov i Mehmedov brat Alija i Aišin brat Mustafa krišom izu ^e »njihovo pismo« i oko toga se razvije dijalog i dva stava. jalovi razgovori. upotrebljavaju ^i sva stilska i idejna sredstva da izvede razborite zaklju ^ke o zabludi i pravoj istini: od ironi ^^ no podsmješljivog tona do isticanja kontradiktornosti moralnih pojmova.podmetanja požara . uokviruje stradanja ove porodice. od indirektnog monologa »rezonera« do direktnog piš ^evog komentara. zajedno sa ovim prethodnim dogadajem. koji je po opštem uvjerenju.zbivanja i atmosfera i ton romana u cjelini po ^inju da se pune melanhohjom i tjeskobom: paralelno po ^inje da preovladava osje ^anje nespokojstva u rodnoj zemlji. Aiša tuguje za Ahmetom. iš ^ekivanje rješenja s neba. Mehmed se propije. odgajanja i usmjeravanja na put razvitka.preziranje »njihove« nauke. budenja. smiruje u melanhohji koja prožima nered.ve ^^ u školu. i kao cinizam uvjerenje da tako postupaju »pravi `tvrci«. svjedo ^e^i o piš ^evoj sposobnosti da do ^arava sve vrste i stupnjeve atmosfere. ili naga ^anje. rasipanje i raspusan život omladine. ^estit momak i »pravi tur ^in«: »Što 37 . U ovim antipozicijama pisac daje prikaz života. pune ^i njihove kese. Ovo raspoloženje smirenja. umjesto kondenzovanog umjetni ^kog klimaksa.

suzaa oka. iznad ^ovjeka i života .to strujanje vremena. ali doživljene intimno i li ^no kao sastavnice piš^eve 39 . Tok vremena u atmosferi ovog romana izražen je ina ^e kao koncepcija i vrhunska ideja koja relativizira kako sva ljudska nastojanja. li^ne drame i tragedije. kao tragi^na žrtva sudbine. prosvjetu. uticaj negativnih tekovina evropeizacije.u stvari. njihovog podizanja u više sfera fatalizma i zbivanja na koje ^ovjek ne može uticati. . što ^e oti^^i u kahvu zabavit ^e on oti^^ se sa svojim drugovima. a Ali Aiša vene za Ahmetom i na posljetku umre. najzad. i najzad njena smrt sa gorko-opojnim osje ^anjem blaženstva. tako i sva umovanja i rezonovanja njihova. I okupacija se tako prikazuje kao nešto neminovno. a kad se povratio u Maglaj. kocka. U sumrak ona umrije. kao dio opšteg procesa i toka vremena. to ga ništa ne ^e skrenut s pravog puta. U Mulabdi ^evoj prozi stje ^u se prošlost i savremenost. splet okolnosti koje teže da se djevojka uda i tako smiri. ne^eg predodre^enog. .izvjesna epska mistika. civilizaciju. pi^e. A žrtve tih zbivanja u piš ^evom osvjetljenju daju se na kraju bez krivice. Završetak ove glave sav je u znaku izmirenja u smrti.. Sve je obišao. tradicija i realnost života Bosanskih Muslimana iz vremena austrougarske vladavine. Obilaze je. kr ^me.. posjetio onda maj ^in grob. da vidi. Žene u ^e. rata. Muslimana u odnosu na Švabu. pa gdjekad i popit što god s društvom svojim. smrt jednog od zaljubljenih. žene. u znaku stavljanja pokrova na žrtve okupa38 cije. pla^u. To je i kona ^ni stav piš^ev prema konkretnim doga ^ajima. koji padoše na Maglaju. nevine i bezazlene. odnos prema Osmanlijama. stila i mjere uzdržljive erotike. A i tok ljubavi im je identi ^an: neispunjena ^ežnja. opazio gore. mati krši ruke. podvojenost. Konkretno . tugovanje drugog i vjernost. okupacije. sudbine. ne ^eg superiornog. Ali opis Aišine smrti u završnoj glavi sav je u stilu i tonovima muslimanske narodne lirske pjesme: kad se daje drago za nedragog. dakle. nego im se nemo ^no pot^injava. malo više Delibegova hana lijep spomenik onim vojnicima. koje je sada pokrivalo zeleno busenje. a ona u teškoj vru ^ici.u mahalu. ali i o ^evog protivljenja da se uda za njega u pravo vrijeme.u epilogu ovog romana vide se svi rezultati okupacije Bosne odraženi na Muslimanima: žrtve pale u neravnopravnom otporu. promatrao one nevine žrtve onog vremena. težnja za iseljavanjem u Tursku. a pla ^^ žena razleže se. gdje mu je brat pao. Lirizam završnih scena prostire se i na završetak romana. umiranja. A sama sahrana je pravi pogreb »pod prstenom djevojkea. koja suštinski svemu daje ton melanholi ^nog poetskog treperenja i spiritualnosti. i sudbina glavnih junaka: Alija se povratio s pokopa Aišina. Opisi Aišine ljubavi i tuge li ^e na sli^na mjesta u tadašnjim turskim romanima što se ti ^e atmosfere. To je ujedno i njegova individualna umjetni^ka crta . gotovo potpun tematsko-motivski kompleks muslimanske proze austrougarskog perioda. preokreta. razdvojenost. na austrougarsku vlast. Glavna oznaka im je sentimentalnost koja tjera na suze. otišao sjutri dan na Preslicu. socijalni jaz u novom svjetlu. prema životu i stvarnosti. kao intonacija Fnala koja obuhvata i piš ^ev idejni rezime vremena. s pripovjednim tonom sagledavanja doga ^aja u proticanju i hirovima vremena i sudbine.Aiša vene od tuge. a u spoljašnjem vidu zamah i intonaciju epopeje.

saosje ^ajnost stvarala ^ke identifikacije. Muhsin RIZVI ^^ ZELENO BUSENJE 40 . pronikne u složena kretanja novog života i vremena. Taj li ^ni doživljaj bivše i savremene histonje sadrži ograni ^enja pisca kao sau ^esnika u tom prelomnom zbivanju.vlastite sudbine i života. ali i rezonator koji je svemu što se zbivalo davao li ^ni stvarala ^ki izraz i ton. ali i spontanost sopstvenog svjedo ^enja. Uzete u cjelini. kada stare duhovne i životne vnjednosti još traju. ove proze predstavljaju jedinstvenu epopeju i dramu prelamanja bi ^a jednog naroda u smjeni dvaju života i plimi novog vremena. na osnovi narodnog razbora i svoga iskustva. nastoje ^i da. u koju se humano uklapa i onaj odmak piš ^ev kada kriti ^ki razmišlja i sudi o sudbinama junaka svoga pripovjeda ^kog svijeta. ali tan ^aju i slabe pod nadolaskom novih duhovnih i društvenih oblika. koji su na tlu dotad onjentalno-feudalne Bosne i Hercegovine preastavljali one izdanke evropske civilizacije i kulture kakve je mogla donijeti austrougarska uprava i prodore buržoasko-kapitalisti ^kih odnosa. U toj smjeni svjetova Mulabdi ^^ je i sam bio iskušenik.

a slatke njene rije ^ i i sad mu zuje u ušima. nausnice istom trgle. cika i vriska momaka razlijegala se na sve strane. Na prvi se mah vidjelo da je sin 43 . umiljatu pogledu. nikad one razuzdanosti kao u druge mom ^ adi. Bio mlad. Ahmet je i dosad hodao kao i ostala mom ^ ad. u predve ^ erje divna ljetnog dana. Išao puti ^em. al' nikad da mu oko zapne za kojugod djevojku. To je prvo djevoj ^ e koje je Ahmetu palo na srce. a nad maglajskim ku^ ama hvatao se ve ^^suton. zamislio se o onom ^ arobnom licu. Uskim puti ^ ima. al' vazda skroman i stidan kao djevojka. pjesme orile. nešto crne masti. što vode iz pitome okoline u varoš. crna oka. On hodao po mahalama. ^ esto bi osporio hod. žarka pogleda. a misao mu nekud daleko lutala. nikad rije ^ i. vra ^ alo se iz obližnjih zaselaka kud je izišlo tog dana da se proveseli. Sunce je istom zašlo. svaki ^ as prolazile hrpe gizdava ženskinja i vesele mladarije. Po kitnim se baš ^ ama kola vodila. i kao da je izbjegavao svakom društvu. no pred o ^ima mu neprestano lebdila slika lijepe Ajiše. onim divnim o ^ ima.Bilo je to u petak. osmjehu. Ali on nije ni nalik na današnju mla ^ ariju. Medu ovim skupinama vesele ^ eljadi išao stasit i tankovijast momak.

. Prolazio je on tuda i prije. Odgojen u zgodi. nježna i umiljata.. Jutrom bi bacio pogled u ku ^u Muharemaginu a pred ve ^er svakog dana kojasio se ispod njenih prozora. Doskora po ^ eo i obno ^^odilazit Ajiši pod prozor i ostajao do neko doba. ve ^^i otac. ostao iza oca u lijepu imanju.^uvenog Omer-efendije koji je nekad kasabom upravljao. I zima je bila na izmaku. ne može da se otrese starih svojih drugova. Zato je sijeda hanuma bila u strahu i za Ahmeta. al' nikad mu se ne u ^ini onaka kakvu je vidje na ju ^erašnjem sastanku na Ibriševu brijegu. a Ahmet nije propustio dana ili no ^ i da ne vidi Ajišu. pa se dugo naprovodio.? .govorio joj on jedanput. onda je mirno legao u grob. eno ga vazda prvi u nauci medu svojim drugovima. što koji sastanak. Ahmet.. mlad. Sjutri dan Ahmet nije mogao odoljeti srcu da ne pro ^e ispod Muharemaginih prozora.odvra ^ ala ona al' vjeruj i ti meni! . i sad• ^esto za ^e s njima kud na zelen. Od tog je dana Ajiša ispunjavala dušu njegovu.. . ^esto govorila. momkovao.Ja odonda vazda o tebi mislim! Ahmetu se ^ inilo da se njih dvoje nikad nijesu vidjeli da bi se ipak jedanput našli. Zbunio se u prvi mah. Razumio je maj ^inu bojazan. No majci je ipak najstariji. pa onda okrenuo se k njoj a ona. ^eznuli jedno za drugim . Tada joj se približio i. zadao dosta brige. a najmla ^i. dok se jedva oženi i smiri. za što ga je i mati korila. a ona stala izvan kola. ^ijim se prihodom ku ^ a uzdržavala kao malo koja u kasabi. da se i on ženi. a u drugu ruku opet: Ahmet je bio svojih misli.Ah. i kojoj ^e se i on svidati. Kad ih je tako izveo na pravi put. al' mati se za njeg bojala.. a opet uvi ^ ao neurednost starijega brata. srednji mu. to su mnogi rekli: mladi. protefere ^i i proveseli se. znaš. al' Ahmet. Nikad on doduše nikom ne bi na putu. Ahmet joj pri polasku obe ^ao da ^e je potražit sjutri dan kod ku ^ e njezine. a on. a ljubav tiha i nježna sve ^vrš ^e spajala srca njihova. Propustio je tolike lijepe prilike. Kakav je bio Omer-efendija tako je i djecu svoju odgojio.Vjerujem ti. . pao pod ajluk. Sa svojom se ženidbom nije žurio jer je htio sam sobom da ste ^ e i namakne sve što mu treba. sva porumenila pa se sklonila za jednu drugaricu svoju. .. kakav je današnji naraštaj. ta malo je onakvih. Alija. Mehmed-efendija. Da je tome bilo vrijeme to i on vidi. U takoj je ženidbi on tražio sre ^u svoju. oni mislili. progovorili po nekoliko rije ^i.. ostavivši ih sijedoj hanumi koja se di ^ila s njima. Pa i vidao je nekoliko puta. da ne progovori s njom koju rije ^ . al' je bio ipak tvrdo uvjeren da on nikad ne ^ e bratovim tragom. ne znam kako bih ti kazao koliko si mi za srce prirasla! . al' prije se i ne ^u da je Muharemagina Ajiša ve ^^djevojka na udaju. al' Ahmet ni da ^uje o tom. A kad je tu smotri. njemu je srce ja ^ e zakucalo.. ljubav sve vru ^ a.Onog dana nikad ne ^u zaboravit! ..Otkada smo ono prvi put progovorili. a samo da nade onu koja ^e mu bit u srcu. Pa i sad. Ahmete! . ja 1' da kome rekne »crno ti u oku«. Najstarijeg Mehmeda izu ^i i postavi pisarom kod kadije uz lijepu pla ^u.. Što koji dan. iza njegove smrti svrši ruždiju i pade u tenzimat.

ulio mu u srce neku snagu da savlada i još ve ^u poteško ^u. To Omer-efendinicu iznenadi. i za ^ as je sve bilo spremno i sporazumno za Ahmetovu ženidbu. Ali Ahmet vazda šutio o tom. ^ak uvrijedi. Pa ^ini mu se da ga je i victao blizu svoje ku ^e i ve ^^pomišljao da mu ta sveza ne bi bila neugodna. a Ahmet šutio. mati Ahmetova. Poznavao je on njega dobro. desni mu prijatelj. Možda mu je baš taj Salihaga zavrtio mozgom. kao dvije sestre. a Ajiša joj ve ^^odavna srcu prilegla. Sad je htjela preko svoje volje da Ahmeta oženi s drugog. Omer-efendinici je bilo teško što ih je Muharemaga odbio. prezirao i kolišio sve što je osmanlijsko i od suda ne bi ni u desetinu udario da ga ne pozva u ortakluk Salihaga Šap ^ anin. ponizi tako ku ^u njihovu. Makar da za Ahmeta nije bilo bojazni da bi udario stranputicom kao mnogi drugi. ste ^e zakupljuju ^^desetinu. al' je sad i u njoj usplamtila ljubav silnija. i što ima. s Muharemaginicom. Nikad još tako vatreno nijesu razgovarali kao te no ^ i. Te je ve ^eri otišao Ahmet Ajiši pod prozor i ostao do neko doba no ^ i. da bi je ^ak i želio. 47 . a u onog jedinac 46 - sin Rašid. i kao da joj je samo srce za nju nešto šaptalo. Kako je vazda šutio tako je i mati mislila da ^ e se sve na tom razminut. jer Muharemagi sama misao nalijetala: u njeg jedinica k ^i. I Ajišu je rastužio o ^in odgovor. Mati govorila. a nije se sklonio na ženidbu s drugog mjesta. Muharemaginu je ku ^u dobro poznavala. ipak mati je htjela da ga smiri. a baš taj odgovor uspirio je u njemu još vru ^u ljubav. A i onako. Ko bi se još tome nadao! Svak je znao da njihova ku ^ a bolje stoji od Muharemagine. Zato je ona sad sigurnije navalila na sina da se ženi. da doživi i njegovo veselje. U njih osim dvadeset ^ifluka. a tako i sad sinovima njegovim. makar da mu je sin ve ^^i odavna na ženidbu. zavjerili se da ^e biti svoji. mjesta zbog Muharemagina takog odgovora. Njega nije nimalo zbunio odgovor Muharemagin. pa to svakom prilikom govorila i pred Ahmetom. a on. ali od Salihage još nikakva glasa. sva je varoš odavala ^ ast njenu Omer-efendiji. a on se nije zatezao kao prije. Napošljetku zadali jedno drugom rije ^. Dani tako prolazili. samo što se sad obdan rje ^ e vi ^ ao. Ahmet nije odustao od Ajiše. možda boljeg. a Ahmeta rastuži. pa mrzi i prezire sve one koji se po sudu povla ^ e. a i ona tako njemu. Njoj se svidala Ajiša a i s majkom joj se pazila. saznala za ljubav Ahmetovu s Ajišom. silno se obradovala. onako selišYe uza samu varoš.Kad je Omer-efendinica. ^ ežnja ve ^ a za Ahmetom. Ali doskora stiže odgovor kakvu se niko nije nadao. ^ ovjek vrlo lukav i promišljen. pa ^ ak nabrajala Ahmetu svom stotine boljih prilika. pa je ^ ak uvrijedilo što im Muharemaga. al' on ni da ^uje za drugu koju. pa ga se i prošla. tanji od njih. On je dalje odlazio svojoj Ajiši. al' je zato obno ^^dulje ostajao i oni vodili ljubav vru ^u nego li prije. No peklo je neprestano što ih Muharemaga onako odbi. On joj se zaklinjao da je ona prva i jedina koja mu je pala na srce. a kako je ^ ovjek rijetke ^udi. Omer-efendinica je sjutri dan poslala ženu Muharemaginoj ku ^i da onamo provu ^e kroz uši da se zna u koje ^e se ime zaprosit. a znao da je Muharemaga ^ ovjek od starih ljudi. Muharemaga nije dao spomenut o tom. dok je sudio nekad.

a otkad mu žena re ^ e da bi htjeli da zaprose Ajišu. III Bijaše sparna ljetna no ^ . Srce mu nije dalo da ga odvrati od tog. i najposlije pošlo u ruždiju. izljeva boli srca svog onom. nikad da ga upita: šta u ^i. a otac puhao od ljutine.Jedini ti. a šta bi tek bilo. Ona je znala koliko nju Ahmet ljubi. a ni sad mu ne bi mrsko bilo da se dijete od sebe pro ^ e. Kasnije saznade da je svemu tom povod onaj najmla ^ i Omer-efendijin Alija. . kako li napreduje. on je ustrajao u svojoj ljubavi a bio je pripravan udarit i na ve ^ e zapreke. ali mladost ko mladost. Najedanput ^ e on svim žarom svoje duše: ..Muharemaga je zbilja mrzio sve one koji se s Osmanlijama miješaju. vršnjak Mustafin. što je skriveno za mušepkom. pa jedno drugo i tamo povuklo. momak ko zlatna jabuka. Ve ^^se i Boga bojao da dijete -svrgne s onog puta.Ah Ajiša! Da znaš kako je meni teško živjet bez tebe! Ove su rije ^ i parale srce njeno. bit ^ emo sretni! . Nekoliko puta odlu ^ivao da ga izvadi odatle.njihove kojekakve bresposlice. .. on se borio: živjet bez nje ne može. Mislio : ako u ^i tamo . . a silit djevojku da ide bez o ^ ine volje. No to je sve uzalud. No za to niko nije znao osim njihovih ku ^ a. 4 — E. a drugo: za ^udo mu bilo da se druga djeca nagone na nauku. To su njihove ulizice. Kad god bi se zapovrgo govor o nauci Muharemagi bi niknuo pred o ^i Rašid Salihagin. ^ esto u džamiji. Dijete u ^ ilo. od to doba bio prama njima hladniji. a otac ušutio. . al' ipak osje ^ ao neku štetu od njih.onda.. da me stigne kletva o ^ina! On ušuti. Nit ga je mogao dat ni ne dat. njegovo od sebe moli.izusti ona drhtavim glasom. svega mi na svijetu. jer je i ona želila tu svezu. da se sprijatelje? Prije dvije. U cijeloj varoši grobna tišina. Ta rijetki su tada u ^ eni ljudi uop ^ e.Ah kud sam pristala. pa eno ga. šta bi mu reko? Ocu svom u ruci. to mu srce nije dalo. On je zove ve ^^ odavna da sama po ^ e.. Muharemagi nije ništa bilo smiješano s njihovom ku ^om. navu ^i na nju kletvu roditeljsku. Njemu je ta ruždija bila odvratna jer se u njoj djeca pripremaju za askerluk. MulabdiC: Zeleno busenje 49 .Onda hajde. Vidje ga prošloga ramazana kako lijepo u ^i u džamiji pa odonda kao da mu srce omekša. ali ona bez o ^ine volje prekora ^ it prag o ^ in. 48 Tako je Muharemaga gledao Ahmeta i njihovu ku ^u. ona pla ^ a u sva ^ ijim o ^ima bila cilj i svrha u ^ enosti njihove. Žarka je ljubav zaokupila dušu njegovu. Ahmeta to ništa nije smetalo. on se klonio i sjene njihove. Djeca odmala nau ^ila zajedno. a tek kroz prozirnu tamu vidiš gdje zatitra na nebu po koja zvjezdica.Ako sam ja jedini na tvom srcu. govorio je on. al' je morilo što i ona njega ne može uvjerit o svojoj ljubavi. to nije mogla. Sa strane Muharemagine ku ^ e pribio se Ahmet uz duvar pa šap ^e. a dijete ^ekalo da ga otac pošalje. tri li godine sin ^i ^^mu Mustafa saleti ga da ga pošalje u ruždiju. a pogotovo oni koje kalem i u sud uvede. oni su u Muharemaginim o ^ ima bili gori i od samih Osmanlija. . a Omer-efendinica se pazila s Muharemaginicom kao i prije. samo da do ^e do svoje drage. u ^ i bar i drugo što tur^ inu treba. pa makar da onako ni potrebni nijesu. Vele doduše da gdjekad za ^ e i u mejhanu. On nije ni zavirio u tu ruždiju.govorio on . al' nekako mu se nije dalo.

ali i ti.. Dugo joj govorio. ali. najdražem na svijetu. vrijeme rastanku.—Da šta ^emo? — izusti on bore ^i se sam sobom. dirnut. On ve ^^gledao.. a bio ja^i. ja ^u.. Kad u konaku sjednem da pišem. ho ^ eš i ti za me nešto u ^init? —Sve što god ho ^eš. sav klonuo pod utiskom tog slatkog ^asa. ah! sad je.. Šta da ^ ekamo? Ja se bojim. da budem odbijen. Znam. kora ^ it.. Ajiša? Sad mi reci! ^ asak tišina. ja ne žalim za te. najposlije ^ e popustit. kako ^e biti sretni. — Pa šta da ^ekamo? — opet ^ e on u strahu. i tu sramotu podnijet da budem odbijen. ako te ne dadne! On ne ^ e ni slutiti da ^ e šta biti baš iste no ^i — je li tako? —Ne znam ništa. sjutra zaprosit. nije mogla. bio ushi ^ en. onda.. kad pomislim. a otac me ne bi dao gdje i njoj nije u volji. —Zbilja.. ako me odbije otac. a on opet: —Ho ^ eš. otac tvoj. Ali ^ as je došao.A i on. i tu sramotu podnijeti. —Šta se bojiš? —Ah. odmah! Ja ti kažem. ako me odbije! Ona je šutila. I koliko joj je srce treptilo od njegovih slatkih rije ^i. htio da joj preda srce svoje.. —Ho ^u! — izusti ona jedva. toliko je u isto doba duša prezala od nekog ^asovitog straha i zebnje za onu jednu rije ^ . —Uh. — da si zbilja moja. — Ja. pa bilo to s o ^ inom voljom ili sama. —Ti se... — Ja ^u te zaprosit.. što ovako sama o sebi odlu ^uje. otvori vrata životu njihovu. 51 . drugi put odbije. Ahmete.. zbilja Ajiša. Ve ^^reci mi sad — ho ^ eš po^i. pomislim u sebi: baš sad moja Ajiša veze! —Dina mi i ja tako! do ^eka ona. Pijetli ve ^^u ^ estali. gdje valja ubrusit. Ajiša. miso mi je vazda uza te. a ona se zanijela. no ^^se presvratila. —Pomisli. Ajiša! Ne bih ja žalio za te sve u ^ initi. pa ako me i sad. spremna. kako ^e ih paziti majka njegova. sad kad pomislim — veli on. ^ini mi se. . silniji spram svake smetnje — i za ^as zahvaljivao Bogu na skoroj budu ^oj sre ^i. —Ah. Oduprijet se Ahmetu. On se ^as topio u nekom milju. svak ^ e živ re ^i da si pravo uradila što si sama pošla. podao se blagu ^uvstvu srca svog. Mati je s našu stranu. — Eto... smilovat ^ e se i pomiriti s nama. a nije dao o tom spomenut. a po ^i preko o ^ine volje. toga ne boj! — slobodila ga ona.. šta radim.. sav svijet moj. topila u nekom blaženstvu. rasplinu tamu s duše njegove. pozlatio život njihov. Sad ne bih odlazio od tebe! Kad bi se mogao ovaj mrak zastavit. Ajiša. pa zar baš odmah! —Odmah. zar ne bi moglo svašta biti da te da. —Dobro! — ushi ^ eno ^e on. a on nastavi: —Otac zna da sam te i zimus htio prosit. te iste no ^i da si moja! Ona se zbuni... 50 Jedna jedita ova rije ^^svali silan teret sa srca njegova. oklijevala ^ asak-dva. kad god te zaprosim da mi te ne ^ e dati! —Pa i ne zna se. Ona se borila sama sobom. akobogda. kud god hodam. niti si prvi ni pošljednji.. ali. otkrio sve nade. ako sam ja jedini na tvom srcu. to je bolilo. vjeruj mi. ah. —Ali sad. nek si gotova. —A kako to? Misliš da me ne bi odbio? —Pa da i odbije. kako ^ emo sretni biti! — govorio on. ma sve — sve joj kitio tako slatko.. da se dogovorimo! — trže se on poslije male stanke.. ushi ^ eno..

Hladan vjetri ^^popuhivao. Pijetli pjevali i pjevali i umuknuli kad su ve ^^rastjerali no ^ ni mrak i izmamili rujnu zoru. Tišina. blago je uz ku ^u. pa se onda razlijegao onamo preko talasaste Bosne duž i širom zelenog maglajskog polja. a preko široke i duboke vode ni ^uprije.Ma ne boj se! To ^e se sve razminut. samo katkad ^uješ gdje se neko iskašlje. koja zapljuskuje pe ^ine pod bedemom maglajskog grada. koji se rijetko kojasili putem.. ko ljudi vele: što Bog da! Delibegova. zau ^i sabah. sad slabije. IV Svanulo. možda vina šta li.. .šapnu on pa iš ^eznu u mrak. žalit ih treba što su se zbile tu sve rame o rame i mnoga željna vo ^ke pred svojim pragom. Iz ^asa u ^as okolica bivaše sve življa.Eto tako! ^ ekaj me sjutra odmah iza jacije! . a ona osta na prozoru. da se osvježe hladnom vodom i da se onda oduže prvoj dužnosti tog dana. Iznad hladne Bosne. iza kratkog sna ove ljetne no ^i. raste. Tanahm mu glas odjekivao po hridinama na kojim se ko ^i starodrevna maglajska gradina. što vodi iz Broda do Sarajeva. buja. je 1' zrelo da se trga i žanje. Da. krševitoj Stranici i Voljevcu. neko se ranim jutrom požurio za poslom.Uh pobogu. Bektaševa i ku ^a Hasani ^i ^a ugnijezdile se na samoj obali do ceste. kao da su iz samog topa ba ^ene. zuri onamo makar u razo ili dilj ^icu. i vuku sve onim carskim murtatima. al' Ahmet pritvr ^ivao dogovor i odmicao od prozora: . pa se i u širinu pro52 teže na obje strane. izgledali kao sjene. a desno iznad samih šljemena ku ^nih. No ipak tri su metnule svoju glavu u torbu i prešle onamo. ili ^ije konj ^ e prokasa kaldrmom. a mišice jake. lijevo zelenim poljem. Još neki polumrak i ljudi. kopat. ve ^^valja kumit i bratit osorna skeledžiju da te prebaci prijeko. a ni jedna se ne usudi onamo. svaki ^ as more s vojskom i brzom katanom da pritisne polje. kako mu još proklete Osmanlije Omer-pašine na ^iniše cestu. preko vode u onu širinu i prostoriju. žalit ih treba još više kad pogledaš gdje svaka. Ovu tišinu prekide glas mujezinov sa munare. Vrata se otvarala i svaki ^as izlazili ljudi zijevaju ^ i još dremovni. negdje vrata škrinu. pa da je još ^uprija. same pustoši. ^im osvane. koje se poredale duž Bosne ugibaju ^ i se stijeni s jedne. a onamo ona silna plodna ravan! Da. a natovarilo na golema kola buradi.Odmah iza jacije! . da klanjaju sabah. Ali .strahovita su to i opasna vremena kad svaki ^ as može kaurin i ozdol i ozgor. kako je najbolje! Nju sad poduzimala briga. i gleda: je 1' vrijeme orat. pa zar baš sjutra? . Ali i kako bi? Ta sredinom tog prostranog polja vijuga se eno cesta. Oko ku ^e su još poredane zgradice i staje. pa su zaredale kao da još uvijek putuju ovim povojem sve gore do iznad grada. a slap se na Bosni ^uo sad ja ^ e. a valovima s druge strane.ubrusi ona u brizi. eto ti od te kasabice za nekoliko ^ asaka gotova zgarišta.. bojala se oca. a ku ^e pune. a 53 . opružio se duga^ak i tanak pokrov sive magle. Predi samo koji dan da vidiš kako tuda prolaze ljudi s golemim škrljacima. po okolišnim brežuljcima: Tepetu. a za ledima im široka i plodna ledina. Nehajno kora ^aju k ^esmi da se umiju. Bit ^ e ih do ^etiri stotine. pa od miline da gledaš kako to sve cvate. koševi i hambarovi da pucaju. baš ravno iz kaurske zemlje. Zbile su se uz onaj gri ^^i ukopane tu.

a i ovako se koješta govorilo. . Al' jela se dotaknut rukom. svjedo ^ ila da je najstarija od jedanaestoro djece koje je sijedi Bektaš izrodio. vi bježite k nama na Brod. eno ga u ku ^i doru ^kuje. Hrpa je za njom oprane rubenine. mati je dobro uradila što ga je ponudila. jesi li ustala? . Htio da joj kaže sino ^nju odluku svoju za Ajišu ali mrsko mu bilo da prvi otpo ^ ne razgovor o tom. pa nabadaj zalogaj po zalogaj. pa Sticu.našim zulum ^ arima.A jest. a kako je unišo s namjerom ne bi li se kako otvorio razgovor o njegovoj ženidbi. štono sjede u Travniku i Sarajevu sve od Omer-paše. ve ^^samo plati što mu mla ^ i brat kaže. ko žena bila starinska. Srkao je pomalo a premišljao. Micuri ^^i Sikolu.Kamo Alija. Dok ispregnu konje i polože im. . bistaaa! i stade li prvi. srednji joj sin. mlad. Iza Tepeta se ukaza blago jutarnje sunašce i obasja najprije ove • brežuljke. Do to je doba Omer-efendinica ve ^^ustala i kahvu popila pa sad samo ^ eka svog Ahmeta da joj se po svom obi ^aju svrati. Kako koji ide.Jesam vala davno. al' za ^ udo govore ama na dlaku ko i mi. onda onamo preko Bosne Jelovac. . oženio se. Pa jedni Bektašu a drugi Delibegu. stanu svi. No svakako je o ^ ekivao da ona zapovrgne razgovor o njegovoj ženidbi. kad po ^e u konak.upita je on. a ako mi odozdol udarimo. vi se i tako sebi ne bojte. uzela pa nešto ušiva. Bože sa ^uvaj! Ve ^^potegni svaki nešto ko ostve ili nož. Varošica oživje. Š Sima.Kako si. a bojao se da ga mati ne uzme odvra ^ ati od Muharemagine ku ^ e. Njih zareda koji dan po deset-petnaest kola. kako su je obi ^avali zvati.« Tako se oni pazili s njima. Tijelom bila krupna. svježa. konaca.u se ne daju gledat. glavit momak. ko bolan kauri usred kaurske zemlje. zagusti odozgor. ve ^^pedeset prevalila. Hama. ovi kolari tješili handžije: »Ako. Uze kahvu. a pred njom kutijica puna ustrižaka. Eto tako oni prolazili a svijet ih od ^uda gledao. Ona ^ e 54 ga tom prilikom ponudit kahvom i razgovorit ^e se njih dvoje o najnužnijim ku ^ nim poslovima. veli. ve ^^davno i babo. ^ aršija se otvori. Ho ^ eš ti kahvu? On je krio od matere da puši. Ona je sjedila u svojoj sobi i po svome obi ^ aju kako nikad ne bi besposlena. kao što je ^ esto ^inila. kapu na plot pa za sofru. igala. Handžije ih ve ^^uzaznale sve po imenu: ^ esto spominjali nekakva Vilaša. al' on. je li on usto? . pa onda trošne kule u gradu. Istom ^uješ: Heee. a on kako se bojao za Ajišu da ^ e je dati otac ili da ^ e sama po ^ i. a doskora i Maglaj i sve ono zeleno prostrano polje onamo. Sijeda je. Stariji joj je sin Mehmed starješina ku ^ni. zatezao sa ženidbom 55 . U taj se ^ as vrata otvoriše i k njoj upade Ahmet. Stoga one dvije ku ^ e Bektaševa i Delibegova podigoše tu još po jedan han da putnici imaju gdje preno ^it. dotle je i njima ve ^ era metnuta ondje na ledini pred hanom. Kako bijaše puška u ^ estala na granici. usto je. najmanja stvar u njezinoj ku ^ i nije bila uzalud. u dvadesetoj godini. pa ^ ak šale se s handžijama. jesi li se ti naspavao? . al' još jaka. Do nekoliko ^asaka nesta svakog traga mraku no ^nom.obazrije se on po sobi. pa nema kad da razgovara o poslovima. sve jedno drugom uza šarugu a konji .

šta je? .Evo sad ^ u vala. .izvali ovaj o ^ i u brata. Ahmet vidio da brat voli pustom ulicom da ih ko ne ^uje u razgovoru pa nazrijevao da ima nešto tajno.Ti si ju ^ er malo ranije otišao iz konaka? . . Ali.ozva se brat i ko š ^ aše da ostale.Ta imamo evo svega.Ne treba ti puno trošit. jesi li se naspavala? . . Ona bi gdjekad bila nešto horna. Mehmed-efendija skrenu puti ^ em da ^ e spasti Bosni pa tuda u konak.u ^udu ^ e Ahmet. . onda.Ne znam. a niko ni rije ^ i. 57 . molim te! . a sad.Svrših neki poso pa pohitih nešto u ^ aršiju. . .opet ^ e Mehmed-efendija u brizi.da nas ko ne ^uje? To valja kriti ko guja noge. a na pragu se pojavi Mehmed-efendija stariji mu brat. mislio on u sebi. svratio se nešto materi.Nije druge.re ^ i ^ e ona u neko doba. pa mislio da i on njemu tom prilikom kaže za svoju ženidbu. ona šutila ovaj put. I on ustao i pošo u konak. sad kao da je nešto pometena. pa vrate li se praznih šaka. . No on usprkos htjede da otpo ^ ne razgovor. Popio je kahvu i posjedio nekoliko ^ asaka. ho ^emo 1' zajedno? . al' se još potvrdo ne zna. . Stariji je brat dobro poznavao ^ud Ahmetovu pa ga onako ušutkivao.Dobro.A kome je data? . pa bi zašla sa sinom daleko u razgovor. ho ^eš ti u konak? . šta se ima kriti? ..Pa ako je data.kad se najposlije ne može sakrit.Hajde. .Hajde. ja ^u šutit! . Znao. premda se za ^udio ovom pozivu. otpo ^ e stariji brat. a ve ^^i vakat ti je.odvratila bi mu ona na to.Ama ti kao da i ne znaš ništa šta se amo ^ uje! . . Kad se na ^oše kod Bosne. Mehmed-efendija se zgleda okolo da ga ko ne ^uje pa gotovo šapnu bratu: . pa stade. Ali Mehmed-efendija ne odlazi s vrata.Austriji. data.Šuti! . Ona je trpila od svoje mladosti od silne glavobolje koja bi je držala po nekoliko dana.Kako si ti.Ja.Ah. Ahmet je ve ^^opazio da ga brat zove da se s njim za nešto razgovori. ^udnovat si ti. brat sko ^i i oni se zaputiše u sud. . U turskim novinama nema o tom ništa. šta je. . ali šuti! .opet ^ e Ahmet u ^udu. uh kolišni se žene! On je htio da i sad ona otpo ^ ne prva pa da joj on onda kaže da je naumio zaprosit i to odmah. ve ^^kajmekamu dolaze nekakve francuske. . ili ^ e se vrijeme promijeniti. da bi on brzo planuo na ovaj glas.Govori se da je Bosna data. ali šuti. pa u njima to piše. sjedit besposlen nekoliko ^ asova. Hama. ali ja ne znam zašto da se krije. rekoh.odvrnu Ahmet.Štaaa? . . vjere mi! .Ama nek se od nas ne ^uje! . A1' u taj se ^as otvoriše vrata. kao i svi oni od kojih treba kriti tu vijest dok carska vojska ne zauzme Bosnu.odvrati Ahmet hladno.^ ini mi se .da je došlo vrijeme da me glava zaboli. jer taj je dan valjalo na ^i i prosce i da odu i zaprose djevojku.Ma zašto. i eto preko svog obi ^ aja. 56 Kad iza ^oše iz avlije. pošo sam .upita on majku pa i ne ^ ekaju ^i odgovora svrnu o ^i u brata: .svojom govore ^ i da još nije nabavio svega što mu treba. .. mjesto kroz ^ aršiju. šta ^u. .

Slušao je. a široki i izglodani basamaci vode u prvi boj gdje su se oko mra ^ na hodnika poredale odaje. Jednaki rastom išli tako tiho cestom. kog se on taj ^ as od drugih misli nije mogao dotaknuti. lukave i nekako baš u tom gledao neku ve ^ u sramotu nego li u samoj prodaji Bosne.Ah. al' meni se ^ini da bi po nas moglo loše biti. uprav naprama Bektaševu hanu.Ali. kaput. jedni da mu otvore vrata. stari begovski konak. mislio on. mi smo carski memuri. vidjet ^ emo sve što ^ e biti. sve to bilo kao kakvo zamršeno klupko.. ve ^^strašive Osmanlije prodali ih.Ti šuti! Najposlije. Na to je i sam sultan pristao. lijevo malene dvije i medu njima golem kauš zaptijanski. Memuri u svojim odajama rade. Pri zemlji je zatvor i staja za konje zaptijanske. otpo ^ e kajmekamov pisar: . drugi da mu prihvate štap.. ^ im se tako duboko promislio. mu ^ na je to stvar kad prosti svijet uzme ^ em na zub. No memuri kao da malo mare za posao. nade. .Zašto? . 58 Sud bijaše na kraj varoši na obali. život budu ^ i. Dok je pisar ovo govorio sve je šutilo. . sam Hadži-Selimaga sijevao o ^ ima tamo-amo i svaki ^ as htio da nešto rekne. po dva od svake vjere. Kad koji zaptija u ^ e me ^u njih i unese im komu kahvu. U berlinskoj konferenciji. Pošto zaptiju jednog postaviše pred vrata. Zaptije se ustrkaše hodnikom. u ^ ini im se da sve po dva šap ^ u nešto me ^ u se. a desno kajmekamova i kadijina. Mehmed-efendija bijaše stariji od Ahmeta ^ etiri godine ali je ovaj vitak i tankovijast uzrasto i dostigo brata. Na jednoj strani bila Ajiša. mi smo za sud svezani. šale se. bud opet da šutit valja.dodade stariji brat kad bijahu pred samim sudom. . taj ^ as mu se pri ^ iniše bratove opomene odve ^^niske. gdje su bili zastupnici sviju sila.Ja se za to ne bojim nikog! Mi svi treba da zajedno branimo svoju domovinu! Mehmed-efendija ga omjeri oštrim pogledom pa završi: . pobogu brate. Ahmet je mla ^ i u svemu pa i u znanju i iskustvu i s toga slušao pokorno što mu brat zbori. V Doskora je bila kajmekamova soba puna. ja ne znam kako ^ e se to razminut. U ovoj se emernami nama nare ^uje kako treba da se držimo dok carska austrijska vojska zauzme Bosnu. . u carskom poslu.Evo emername iz Tuzle. U neko doba o ^ utiše tutanj uz basamake i poznadoše kajmekamov hod.. golemih vrata i prozora. Svi memuri i medžlisi kajmekamovi i kadijini.A naše nije da se pa ^ amo i u što. gdje cesta dolazi obali i tu na lakat zakre ^ e uz Bosnu. Mi smo u sudu. Bud smo prodani Švabi.Ja ti to kažem samo neka znaš! . Na drugoj strani opet peklo ga nešto drugo. a ipak nešto se nazrelo pa se ^ eka da razgovor otpo ^ ne. a zaptije u kaušu razgovaraju. a tada i memuri prihvatiše za posao. 59 . ti znaš naš svijet. što vodi obalom Bosne do suda. te me ^ u njima carska hazna. i sad ho ^ e da se o tom i ne govori veF da Švabo što lakše u ^ e u njihovu domovinu. Zašto to? On ako je u sudu. zaklju ^ eno je da u Bosnu u ^ e Austrija. ženidba i sve osnove. ali je slabo šta ^uo jer ^im shvati one bratove rije ^i da je njihova domovina data odmah se zadubio u misli. Golema je to zgrada. nije za to Osmanlija niti je prodo Bosne. Niko pravo ne zna zašto je taj skup. a nas drže ko i Osmanlije koji su Bosnu dali.

. . car je dao Bosnu i stvar je svršena. a pogotovo mi ovdje carski službenici treba da slušamo što nam car naš poru^uje. kad ga ne moremo savladat. al' neka znate.To moreš. . da se dogovorimo da ne kazujemo svijetu ništa.A ne zna se šta se radi i u drugim mjestima! prita ^ e Mujaga. a gnje ^i61 .Mi se evo ne ^emo biti. . samo ne diži narod. pa šutio. .Stani malo. a bra ^ o? . ne samo Maglaj.sko ^i Hadži-Selimaga da ^ e put vrata. braniti se.okrenu se kadija k njemu.prihvati Numan-efendija. pošto je znano . šaka. digo ju je na sultana. . Sad o tom nije govora. jer ovo biva njegovom voljom. .javi se sad Numan-efendija. efendija. . ne poznavao dobro jezika. da se sve digne.ozvaše se ostali.. .Ko je tur ^in. .^ ekaj! .Ja mislim.povikaše ostali. kad iznijet ne moremo s carskom vojskom.prihvatiše neki. ^ ovjek poznat sa svoje oštroumnosti. ve ^^pitanje je: moremo 1' mi iznijet. kad nas daje drugomu! . ve ^^da svak gleda svog posla kao i prije. Odmah se vidjelo da je ve ^ a polovica protiv boja. nije poru ^ ivao kad je Bosnu davao? Kakva je to pravda: dati Bosnu kaurinu a i ne upitati nas.Ja prvi u tom nijesam s vama! Svi svrnuše o ^ i u njeg. ali svejedno. umiri se! . al' poslije po nas gore.. a u sobi nasta grobna tišina.obaire se naokolo. boj se. Najedanput se trže Hadži-Selimaga: . kao da nas i nema? . je li pravo ili nije što su nas dali Austriji. . ovdje u sudu. Ko bi digo pušku na Austriju.Kako oduprijet! . . ja sam mu drug u boj.I još nam poru ^ uju da se ne bunimo . .Ho ^ emo 1' kazivat narodu za ovi glas ili ne? . po ^ e li jedan. ali stoga što smo evo još u carskom poslu.Pravo veliš! . ne ^ uje se da se igdje narod oruža.Stoga i ti. . .. . a sam gotovo Hadži-Selimaga sa dva-tri druga galamio i dizao bunu.Narod ^ e se sam dignut. . . pa onda istom na Švabu. bra ^ o.Pravo veliš! . U neko ^ e doba Numan-efendija: . ne može iznijet s jednim carem. treba da gledamo da se narod ne pobuni.Ja evo prvi ne ^u da znam za tu emernamu! opet ^ e Hadži-Selimaga.. Mi smo dužni da narod održimo u miru. .javi se drugi.Eto. šta velite? .Al' evo ^ usmo šta nam sultan poru ^uje! . to je odmah povrh nas. . .da ustane sva Bosna i Hercegovina. A mi. da je zazvonilo u dvorani.. mi smo dužni da i narod sa^uvamo od boja. ali ipak nazrijevao klicu bune. pa digne li se buna.da se niko ne opire ovoj naredbi. . Hadži-Selimaga! .viknu kadija. 60 . Pa je šteta da se u ludo krv proljeva.Naša je dužnost. uzbunit ^e se! .nastavi pisar. Kajmekam. a mi smo kod naroda ko i Osmanlije..Nama se ovdje nare ^uje. .On nije naš.šta je nas.dužan si da šutiš. opet. da ne treba da se u ludo krv proljeva? Mi se biti ne ^emo. more bit da bi se oduprli sili neko vrijeme.dovrši pisar. ve ^^sva Bosna? Ah.javi se kadija.Ja ^u šutit.opet ^ e Hadži-Selimaga. Osmanlija. .Dok smo ovdje na okupu. bit ^ e se. Svak ^ e vidjet ovu nepravdu gdje se Osmanlija titra s nama.A zašto nam. da ustanemo svi.Ako kažemo. moremo 1' se oduprijet sili austrijskoj.

.Ko ^ e se bit. Muka mu bilo što se još osje ^ ao kao sluga u carskom poslu. Je li tako. . . da i svom rodu pomogneš.I ne treba nam! . upravo muka mu bila. koji je na glasu pametan ^ ovjek. pred koga se ne može upletat. nemamo carske zapovijedi. brani se.Tako je. jedna mati. samo što je Ahmet malo crne masti. No. pa im doviknut što ovaj nije mogao ni umio: da su izdajice. Dajte da se razi ^ emo svaki svojoj ku^i. Baš te godine njemu je reda bila da ga pozovu na kuru (vojništvo). a da ste ^ eš onaj svijet. Kad se vrata za ovim pritvoriše.najposlije pokažeš da si potomak Hrnjica i Halila? Tako je Ahmet umovao. jedan otac. pa najposlije kaurinu u šake! Tur ^in ko je. razgovarao o tom doga ^ aju i zabrinuo se samo toliko koliko i drugi: da li ^ e se mo ^ i narod odvratiti od boja. Zašto on da onako govori? On. isto onako kao i drugi. Za vrijeme razgovora svi su ^inovnici šutili kao zaliveni. brzo im opet razumio. a pored kajmekama i kadije oni se uštru^ avali miješat u razgovor. Pa za ^udo. nek se tu ^ e ko ho ^ e.uprijevši rukom kroz prozor. pa da javimo zapovjedniku da se ne ^ emo bit. taj ^e se dignut. do ^ eka Numan-efendija. sve ga to jedilo pa prezirno gledao one ^ inovnike. ro ^ena bra ^ a. dok Hadži-Selimaga sko ^i put vrata. Samo ne treba da mi koga napu ^ujemo. Njemu žao. a svi je ne možemo umirit.Najposlije. ama mu za ^udo bilo za Numan-efendiju. gledao u njima žive slike onih Osmanlija koji dadoše Bosnu Svabi. kao što valja da ^ ini svaki tur ^in. bujrum! . pred kojom se on do tada stidio kao mlad mo62 mak i ^ inovnik. a i tur ^in dobar. tako i Ahmet. nastala su strašna vremena! Jedan je ^ovjek kader uzdignuti ^itavu varoš. Njiha dvojica. . tako! . Svi prihvatiše ove mudre rije ^ i Numan-efendijine i doskora se sve razi ^ e. Kako ostali. sva ta gospoda pade u njegovim o ^ima. bili smo mi u svom vatanu i branili ga. a ako vojska austrijska do ^ e. mi ne ^ emo.mi ne ^ emo. pa da se tako odmah pokori bez puške. al' on se nije toga bojao kao drugi. ni džebhane. Ta zašto ^ ovjek živi? Ako živi.Bra ^ o. ne treba da se mi pokorimo. Dok se trže Numan-efendija: . a o obrani vatana svog nije ni govora. nasta tišina. njegov brat. i onako k ^^da si jabuku raskrižio. koji zna što je šerijat. Vidio da su to ljudi pokorne sluge svog starješine i svoje kese. No ostali su u mislima bili protiv boja. a boj ne plane. On uprav svega srca ^ ekao da mu se pruži prilika da se ogleda na juna ^ kom mejdanu.a ovako nejednakih ^udi. treba da se ovako svi skupimo. ja kamo li slobodni ljudi kao što je Numan-efendija. da se sprema za onaj svijet pa da onda umre.Ljudi. 63 . Ako nas je dao car. a jedini Ahmet bio uz Hadži-Selimagu.1sb nas i mu ^ilo tolike godine. .trže se kadija. što se mi tu natežemo vazdan! . što ima tu starijeg brata. I kad cara nije bilo.osije ^ e Hadži-Selimaga. da . Sva ona gospoda. imaš pušku. bra ^o! . Nemamo mi u ruci ni askera. a što je najpre ^ e. što i on nije onako slobodan da se sad može ispravit zajedno s Hadži-Selimagom. kako i treba da radi pravi tur ^in.povikaše neki. ima li onda boljeg mejdana od boja za domovinu. a nada sve diže se Hadži-Selimaga. eno Švabo. Napane li te ko. duboko pade. . bez noža! Najposlije ni ^ inovnici ne bi trebalo da budu taki. a za njim Mujaga i Mula Omer.

I tek što je sio.Osmanlija.E ja šta govoriš: kud svi turci.E.Ali bilo je sasvim o ^evidno da je Mehmed-efendija sin o ^in u svemu. da se oni ne ^ e biti.Sefer ^e tobož zabrinuto. za najpametnije u kasabi. prodavši žito. a gra ^ anstvo bilo nekako sumnjivo. a neki kao da su to znali pa samo uzdahoše.Švabi! .Pa ja.. pa veli.do ^ eka ovaj. U to ^ e medu njih Hadži-Selimaga. kad se vrata otvoriše. bolan! Kome? .Al' sva se Bosna ne ^ e biti. prodani smo. Njiha su se dva podudarala u mislima.Šta. Koliko su se jedni oveselili Hadži-Selimagi. ako Boga znaš? . t9liko su opet drugi Numan-efendiji. mi se ne damo! Numan-efendija šuti. VI Svak je proveo taj dan u nekoj neizvjesnosti. a Sefer mjerio družinu o ^ ima.. a Ahmetu kao da je mati dala srce djeda mu Bektaša koji nikad nije ušivao para u opanak il' u samar. Stoga se danas nije mogao odlu ^it da on zapovrgne skupljanje vojske. Hadži-Selimaga. nek se samo vi ^ e. Mulabdi ^ : Zeleno busenje 65 . Hadži-Selimaga! . a u Ahmeta sr ^ anost djedova. narod predvi ^ ao nekakav doga ^ aj. a bijahu ljudi i od suda. da se buni svijet. . a k njima upade Numan-efendija. proklet on bio! . Po ve ^eri bijahu sve tri kahve u gornjoj ^ aršiji pune. zamišljeno.Sto je puta nas Osmanlija prodo.na to ^ e Bajro.Nemoj tako.Aškosum ti bilo! .Ja šta ^ emo. . Eno ^ ovjek sad iz Tešnja. Razgovor nastavi Sefer s Bajrom. Ljudi se po ^ aršiji pošaptavali. sve šutilo. prodani. tud i mi! . . Svi su držali ovu dvojicu za pametne. .dreknu Hadži-Selimaga. drugi kao da su to znali pa nastaviše svoje duboko razmišljanje. Na Osmanliju hiljadu kletvi. ve ^^htio da to narod od sebe zapo ^ne pa da se i on tome pridruži. ^ inovnici i medžlisi šutili ko zaliveni. . kad bi se u prolje ^ e. . .Ma šta ho ^ eš ti? . Doskora sabiralo se još ljudi i pro64 { druživalo njima u razgovor. a u sudu kao da se ništa i ne zna. šta ostali svijet to i mi! .Prodani. No. U obojice bijaše o ^ina pamet. kud ostali turci tud i mi.trže se Numan-efendija.Pa nije ovo prvi put! . oba su htjela da se digne galama. ali ovaj put sve nekako zabrinuto.. on šutio.Mi nijesmo ni za kog svezani! . ali kako je bio kod suda. Družina umuknu ^ as-dva dok on sjede i pozdravi ih. moj dragi Hadži-Selimaga! . ^ovjek potanak onako. Nešto se na ^ulo. vidi se da se nešto kuha. Dok se u jednoj javi Sefer.Bogme.Fala Bogu kad vidjeh jednog tur ^ina! . no bio je zato da se povede boj. U tom je bila me ^u njima velika razlika. ali mi ako budemo stari. Ljudi se po obi ^ aju sastali na razgovor. Primicao se mrak. nek svijet na drugi na ^in sazna za Švabu. .Ve ^^reci: kud sva Bosna. dok ^ e sam kahvedžija Bajro: . ..odriješi Bajro. Hadži-Selimaga je kao i drugi šutio taj dan. vra ^ ao kroz hajdu ^ljivu Pomrklicu.. 5 . a ono što se danas vije ^ alo bila neka tajna. .produlji Sefer svoj prekinuti razgovor gledaju ^ i u njeg. upriješe o ^ i u Sefera.Ljudi. u Mehmed-efendije još blaga ^ud o ^ina. ali znatiželjan u sva ^ em: . neka znate! Neki kao da se probudiše iz duboka sna.

Svi svrnuše o ^ i u njeg. Hadži-Selimaga! . . ja iko živ.I ne treba nam je! . tur ^in ko je ne ^ e se predat lako. ha.progledaše ljudi druk ^ije i kao da se probudiše iza sna.Kako uzalud! zašto? .Kad ne moremo iznijet sa. Ako mu ga narod ne da. Nastupio je dakle odlu ^an ^as: boj ili mir.. mislili da ni car ne zna za to. kako pravo govoriš! .Sefer ^ e.Bajro ^ e stoje ^ i zapanjen uz odžak. veli. Mi nemamo koga ^ ekat.Šta! u Doboj stigo! . Istina izbi na srijedu: da Švabo ne dangubi. u brizi.Ne nagovaraj svijet da gine džaba! ^ uli smo i ja i ti danas carske rije ^i. ne damo askera! . pritisko polje dobojsko u sami zahod sunca. Ljudi do tada nijesu ništa znali za emernamu.Kad je tako.Eto. bra ^ o.Ne.Istina je. . Numan-efendija uhvati tu priliku pa nastavi: . ve ^^da je Švabo od sebe udario. Ne izgovori Numan-efendija a vrata se naglo otvoriše. ti ne pripoznaješ cara ni njegova emera? . prodo. koje nam kažu da ne dižemo puške! Svi svrnuše pogled u Numan-efendiju. da nam to Osmanlija poru ^uje.Evo.Mi ni od cara nemamo zapovijedi da se bijemo! .U Doboj. ko kad nema nikog ko bi narod sklonio na nešto. pobogu bra ^o? . od gospode.ironi ^ki ^ e Numan-efendija. za silah! .Kako ^ u ga pripoznati kad me je prodo? . Ako smo mu kad i izišli iz itaata. ja ^u ti kazati: Prodo baš zato što mu nijesi pokoran.Eto sad stiže ^ oek ozdol. da se naša domovina obrani od dušmana.Beli vala! .Pa! U cara dosta askera.Ne može se kovat asker kao pare.Car je dao Bosnu Austriji. . prodo! . ... raskola ^i o ^i.do ^eka Numan-efendija.. a odluke nikakve. nek nas brani! . ve ^^da se odmah predamo.^udili se ljudi i zanijemili nekoliko ^asaka.Ja šta ^ emo. u Doboj! .ali mi treba da se šerijata držimo.A zašto te je prodo? . . . i kaže nam da nam nema fajde opirati se tome. .Ama bolan.do ^ eka Numan-efendija. Narod opet kanda je o ^ekivao da se kolo povede od suda. . . a mi se krivimo me ^u se.viknu ^ ovjek sav prestrašen.Da ti ja kažem šta ^ emo! Hu ^umet se ne ^e bit. Makar da Sefer bijaše ^ ovjek komu se nije moralo odgovorit.Eno Švabe u Doboju! .. . a findžan mu ispade iz ruke. to smo u ^inili zato što nam se zulum ^ ini. gledaju ^i u Sefera. . 5• 67 . . Nama se zulum ^ ini? Do ^ e zapovijed da damo koju stotinu momaka. a Švabo. .. . • .sad ^e Hadži-Selimaga.Ma kad. Ovim ^ asom i Hadži-Selimaga i Numan-efendija prekidoše svoj razgovor.Ha. ve ^^zauzim jedno po jedno mjesto.Ih! . ve ^^tur^in ko je. ha! . .Biva. i prozbori ozbiljno..Šta ja znam.Ja smo mi bili pokorni caru. ipak odlu ^an je ^ as pa Hadži-Selimaga diže glavu.Ho ^u da se krv uzalud ne proljeva! . Po ovoj maloj družinici moglo se saznat da je tako i cijela kasaba u strahu. bolan? 66 i . .trže se prvi Sefer i podbo ^i objema rukama nasred kahve. .

. Svijet se razbjego svojim ku ^ama. pa sve posuka napolje. kao što se eno ostali razbjegoše.. prosidbe. sivih sokolova. eno Švabo u Doboju. ta šta bi mu rekla prva jauklija njegova? Muško bajagi. tugaljiv glas: . sjedit uz ostalu svojtu.osije ^e on svega srca.. a 'krije se sa ženskinjem! Jok! I ^i u boj? Da svakako ljepše.. . ali šta? Onaki momak. da pokažu onim strašivicama: što je junaštvo. onda eto ga sjutra i u Maglaj. Niti je družina gledala u njeg niti je on ^uo njihova razgovora.U me se morete pouzdat kolik i u kog.E kuda? .Bra ^o. . pa da se je spremno ginut ili bježat. dostojnije ovakog momka. eto gotovih vojnika. VII No ^^je tamna da se prst pred okom ne vidi: no nije pusta i nijema kao druge.Na Švabu! . a osobito ovo otkad se smr ^e i re-^ 69 . Neiskusni momci nijesu mogli povesti sami boja. mjesto takih slatkih nada. u jednom se kutu zbio Ahmet i razmišljao kanda jedini zrelo i razb®rito. ve ^^ti se ^ini da -iza svakog kuta viri neko. da obrane ognjište svoje. al' niko nije znao što. u onoj tišini. kad bi on tako kukavan bio bi 1' ga i Ajiša imala zašto volit onako ko prije? Ta s kojim bi obrazom izašo pred nju?.Pa šerijat ti kaže da starijega slušaš! . ženidbe. i kad bi bar za neko vrijeme odgodio sve to. htjelo se nešto.Ja ne ^u da znam za onog koji me je prodo! Šerijat ho ^u. šta ^e bit sa Švabom? 68 Ako je istina da je došo u Doboj. Mladež mladež. Dok je ovako mladež sanjala o svojoj pobjedi. mislili da ^e Svabo do zore niknut u Maglaju. Glas o Švabi dopro je u svaku ku ^icu. pa ko škripalo zubima. Ljudi potekoše svojim ku ^ama. stoput bolje nego li sramotno živjet! A ko zna. da se možda ne zaglavi u plamenu svog doma. Najedanput sko ^i on odvažno i pode prema vratima. pa il' obranit i majku i dragu svoju i vatan i sve.. a ona hladno ^a i briga u starije im bra ^ e zadavala ve ^e ogor^enje i ko neku ve ^u sr^anost. mašta se razigrala. I kad bi predobio Ajišu. Pa možda bi se i našo ko bi to kolo zapovrgo. Samo da ima ko razvit bajrak i pozvat svijet u boj.ulovi ga Numan-efendija. Uto provali u ^ aršili. sramota. Njega su trle dvostruke misli. No ve ^ini ta obrana nije titrala pred o ^ima ve ^^da se ogledaju.Bezbeli. ali ga u taj ^ as zastavi družina. ili poginuti. da tu kod svoje dje ^ice . Taj glas uzburka svijet koji je sjedio po kahvama. da nije bilo onako kasno za svake spreme.. ah to je sveto. to je. a da ti dušman ude u zavi ^aj pa možda i u ku ^u! Pa zašto i ne bih? ^ uvati staru majku svoju. A poginut. sad napade ovaj veliki dogadaj. krvca uzavrela. To izgovori pa zama ^ e na vrata a družina osta izmišljalu ^i: ko bi po prilici još htio i mogo po ^i s njima u boj. bez ikakve odluke. U tre ^oj. a nigdje ni vojske. još ho ^e da se ženi. skrštenih ruku. bez sporazuma.. da za svakim vratima bdije po jedan ^uvar svog doma. . da nije bila no ^ . ^eka zoru i sudbinu svoju.Slobodno! . ni kakve spreme! ^ uvati ku ^e svoje. o junaštvu. Arapovoj kahvi sjedila je mladež i slušala kroz otvorene prozore onaj razgovor. Sve se razide pa napošljetku i Hadži-Selimaga i Numan-efendija. . Mjesto Ajiše. i ti ^eš s nama? Mi smo te ubrojili. a i Ajišu držat na oku dok ovo sve mine.

Na malenu prozori ^u tamne sobice na ^ e on po obi ^aju svoju Ajišu gdje ga ^ eka. bel^i bih ^uvao svoju ženu i djecu. da je sve budno.Pa! .. . sramota. a vidi no ^ ašnjeg! Ona se bacila u brigu.do ^eka ona..Ma eto tako.! . pa kako vidje da je i u njeg sve budno.Dužaii sam! . a ja da sam oženjen. da svijet ho ^ e prifatit za silah. . Ahmet pro ^e mimo svoju ku ^ u. satrven.Ta ne boj se. na oprezi. jesi: vjere mi jedina ti na ovom svijetu. to ^e se sve lijepo razminut. .osnaži se ona malo.A ko nije? .. Nije je mogao vidjeti u onoj tami al' naslu ^ivao da je tužna i sjetna.. da se halali i .. ako ga ne bude.Uh. ali ^uvao bih i ku ^u svoju.Vidi. . I on je bio smeten.Mi ako budemo stari.htio on da joj malo ublaži tugu. sretniji od svega svijeta.koše da je stigo u Doboj. 70 . . a htio opet da se od nje rastane. Uspe se na prozor i oni za ^ oše u razgovor. bra ^u i.ako ga i bude ti ^ eš bezbeli ^uvat majku svoju...Cini mi se ko da si mi nešto tužna! . Ajiša.Ma eto onako. nikom' nije ni do šta. kao i svi oni napadaji crnogorske i srbijanske eškije. sibijan.Nije šala dušmanin. Ajiša. Htio joj re ^ i mnogo koješta: Ako se ovi doga ^ aji lijepo razminu. al' sve mukom mu ^i. pa ^ ak mu se pri ^ inilo da mu se kroz pla ^^odazvala. . pa ti to sve sijeva vatrenim okom kroz mrak poput plahe zvijeri i ^eka napadaja.promuca ona drhtavim glasom pa umuknu.Uh! Žalosna ti sam! . sve ^e to pro ^i ko mutna voda! Ali u nas nema sloge! . našeg sino ^njeg razgovora. Svjetlo se vidjelo u svim ku ^ ama. . ne daj Bože.... ^ asak jedan prisluškivao. da ^uvamo vas. . kako mi i ne mislimo! .Da si me poslušala.. kad mi dušmana na ^ eramo.Pa bezbeli..A što me to pitaš? .A kako to? . al' djevojka kršila prste. krenu kud je pošo. znak.Dabogda! . druk ^ ije okrenulo. . Ona umuknu..uzdaše ona.Uh! i ti misliš .. da se krije po budžacima sa ženskinjem.. a ovako.A zar sad nijesam tvoja? . uzdihivala. da ona to potvrdo i ne zna. . je li? . . kao da i ne ^uje. Švabi se ne bi za trag znalo. ali opet na silu se ^ ržao juna ^ki. da si danas moja ja bih opet bio dužan u boj.. ti ^eš mene pri ^ ekat. premda se vidjelo da je i on neveseo.I nije ti žao ostavit majku i ku ^u? .Mi muškinje stvoreni smo da idemo u boj.Akobogda.Ali svejedno. onda da ^ e njih dvoje sretni biti. . Raspredao govor i htio da joj kaže svoju odluku da ^e u boj. htio bi da se od nje lijepo rastane. da Bog sakloni da bude boja! . ne zna se kako se more okrenut! . a on nadoveza: . . .po ^ e on. kad sam te zvao.A bogme ne valja.Jesi.. mlad momak neoženjen. dok ovo pregrmi. ako se on po ^ em »oženi crnom zemlji71 .Majku ima ko ^uvati.Opet se to još ne zna kako se more okrenut. onda. ali molim te. munjevito se rasprostro. Ali ako bi se. . Ona ušuti ^ as-dva dok on okrenu razgovor na drugo: ..

sve što radim. ona strepila. kad bude ovako vrijeme da ti do ^ em na pendžer. sam bez nje. ve ^^ovo dok smo rastavljeni. pa ni sad ne žalim i u krv ugaziti. Ahmet je to sve predvi ^ao. akobogda. da mi.. ve ^e muke snositi. valja bel ^ i braniti svoje ognjište. štogod tvoje uza se. šaptao da je utješi: . a sve samo s tebe. ako mogu.. naš život! A ja. a sad žalost s rastanka njihova. ..Ho ^ eš li me poslušat? 72 • -Maštaje? . sve za našu sre ^u. ako zbilja do ^e do tog da se odmaknem odavle koji konak. ko bi joj otkrio sve te svoje nakane. 73 . nastavi on. Koliko je obuze strah od tih doga ^ aja. i da nije tebe.^ uješ. Pa baš u tom još više nazrijevala njegovu žarku ljubav.Evo ^uj ! . Nju su ove njegove rije ^ i ^ asovito bacale u ve ^u tugu. da te još nešta molim: Ona kao da se prenu na ove rije ^i: . ve ^^me prati bistra oka. toliko žalost za njim. a koju ja evo ho^u da uklonim.. Ja ne ^u amaneta.. pa se ona tuga sve pomalo pretvarala u sjetno blaženstvo koje je onda opajalo cijelo bi ^ e njeno da bude pripravna na sve što on zaželi.Šta je? .po ^e on dirljivim glasom.Ja ne znam. iš ^ i nam od Boga selamet. mnogo trpiti. pred o ^ima joj lebdilo kako ^ e on bit daleko od nje. more bit da me ne bi ni bilo ovdje. kako ^ emo sretni biti kad ovo sve mine! Ja sam sve svoje momkovanje proveo samo o tebi misle ^i. koje ona taj ^ as nije mogla ni zamislit kakvi ^ e bit.. da se tebe sje ^ am.. i ^ as-dva. Ajiša! . nemoj me žalit.Pa molim te. pa daj. radim jedino da s tobom mogu lijepo živjeti.. sav moj život za ^injaš mi samo ti. sve za te.Ve ^^ho ^u.Pomisli samo našu sre ^u. ni. pa onda nekako nenadano prozbori: . ^u onda uzet tvoju ^ evru pa ^u se s njom razgovarat! Djevojka pokri lice rukama.Moreš nešto! . Ali djevojka se ve ^^kod prvih rije ^ i rastužila.Kaži mi ho ^ eš me poslušat? . šta ja tebe mogu poslušat! . . sad ne budi ni ti tužna. a ko je tur^in.. ja nit bi ovo radio nit bi se ^ emu nado.. tebi se nadaju ^i. po ^i ^ e sve od šesnaest do šeset. pa ^ e Bog dat da i tvoja dova kabul bude.u ^udu ^e ona.Na priliku eto makar ^ evru jednu što si ti svojom rukom vezla. to nek stoji do svog vakta. da ga bar ^ esto dovom spomene. .A ko šta? . Ahmete. Djevojka je šutila. pomisli.. . naš život. opet govorio.. pa sve to pobudilo u njoj tešku tugu. moje bi sve bilo druk ^ije. . . onda ne treba da me pitaš. Sad je vidjela da je on tvrdo odlu ^io po ^ i u boj. pa makar da je i sam bio dirnut s njezine tuge. svoj mal i džan. u ^ i i za me i za se. gdje sam najposlije i pozvan. strah od onih doga ^aja koji mogu bit i zamašniji neg ona misli. a ona bez njeg...com«. nit ^u ti ga davat. . Rastat ^ emo se neko vrijeme pa bih htio da imam.. da proživim s tobom makar dan jedan.i dalje nije mogao. a opet srce još više ^eli ^ile. ne bih žalio još dvostruko raditi. vazda nek ti je pred o ^ima naša sre ^a.po ^ e on. Pod utiskom svojih rije ^i. komu je i ovo jedna zapreka. Ajiša. ja.Vidiš evo šta se sprema..E. a na svaku bi mu rije ^^s uzdahom odvratila. vesela lica. Da budeš moja. svog srca umuknuo on. Ako sam ti na srcu.

razi ^ e se. Glas mu bio krupan.Lažu ti. pro ^e bez uzbune.Ma da mi je deset! . Oni su nas i dali. Sakato je to mom ^e u jednu nogu i ruku. a rukama razmahivao da si se divio njegovim junaštvima. slabo je i razumio razgovor. da je stigla nekakva emernama od cara da ne treba puške dizat. evo nove brige. Gazija. Koja ^ e vojska prije u Maglaj. moj brate. U brizi se provela no ^^koja. makar da ne bijaše nikakve sveze izme ^u Doboja i Maglaja. i o ^ ino junaštvo htio da na se prenese. vele.. ve ^^ih kakvog ple ^ ata momka. Otac mu je zaista pao negdje na juna ^kom mejdanu. Bogu hvala. premda se znalo da njega nikad nije bilo gdje se tu ^ e drvenim ili željeznim oružjem.odriješi on hladno. . Gazija bijaše uistinu gazija .na jeziku. lica opržena.Pravo da ti kažem: ništa. kog dovede beg sa sobom s ^ abe. ja sam gotov. Ahmete. zar predat se? .do ^eka Gazija. No kad zade zborit. brate. bogati.Zbilja.mahao on rukom i pokazivao kako ^e odsijecati glave. Dedeset drugova! . sve kao drijenova. ..Ama zbilja. kamo. 77 . zabrinut. a tijela sitna i žilava. . . pa nek vide strašivice šta se radi. Ahmet mu samo glavom odobravao.Njegov se šapat ^uo iz mraka: .Ja šta vele.Mahni se. . Svaki kaže: ako ostali po ^u. neke. koja se ^ula nije! .govorio Gazija. a Gazija osto iza njeg od dvije godine. . a ni puška puknut ne ^ e! .kao da se prenu Gazija i izvali o ^ i u Ahmeta. .Oh. ^ itav oblak pješadije i konjanika. Odmah iza sabaha došao im i Ahmet i njiha se tri bacila u razgovor. a kad bi govorio.i nestade ga. ipak je do zore stigla puna preegršt vijesti. zubima škripio. a sad evo dana. . ne ^e bit! . Zato ga 76 zvali Gazijom. ne pitam te šta u ^iniste vi sino ^^ ovdje iza mene? Bilo je mladeži dosta! .Oni treba da pozovu svijet! . bez vatre. Ajiša! Skoro ^ emo se vidjet. dan pun brige..Eto. to je bila briga i strah u narodu. Od one družine u Arapovoj kahvi ostao samo kahvedžija Arap i Gazija koji je ionako tu no ^ivao.Sramota. . Izme ^u njih je najviše govorio Gazija. o kojim bi vazda govorio. gdje ^e se sukobit. . gdje je ta vaša gospoda odozdol.osije ^ e on.veli on. šta je c a ra do pravog cara! Ahmet je gledao u Gaziju tužnim pogledom i odobravao mu govor. da se ve ^^ krenuo uz Bosnu i blizu Maglaja. pa ^uo to. odozgor od Zenice. evo im druga. jer Ahmet bijaše nešto sjetan. Gazija! . gdje je hu ^umet? . Svijeta u ^aršiji vrlo malo. a Arap negdanji rob. a za to ništa car i ne zna. samo se u jednoj vidjela na prozoru dva mladi ^ a. VIII Osvanuo petak. Ahmete! Oni su je po sebi na ^inili.Oni se. pun straha.Ne tuguj..I uni ^i ^ e dušmanin. ^ aršija pusta i kahve prazne. bi rekao da to ne izlazi iz tog slabi ^ a. . Nabrojili smo do sto i pedeset momaka.uzdaše Ahmet. . i koji po smrti gospodara svog postade slobodan pa otvori tu kahvu. . No bilo je glasova i za tursku vojsku koja je išla niz Bosnu.Murtati sve! . zamra ^ ilo. što bi ovdje. veli. Hej. Sve kazivale da je Švabo u Doboju.Dva nek po ^u. da mi je samo. ali i ono nas. vjere mi.

a možda i vatre. a niko da ne stane spram njega! Trnci ga spopadali kad bi pomislio da pane kaurinu u šake cijela domovina. da su mu to polja i livade. Oni koji bijahu protiv boja iš ^ ezavali jedan po jedan i kojasili se tuda po ^aršiji i za ^as nestani ga iz o ^iju. Negdje talambas kucnu. po ^ eše se kupit pod bajrak. Nje kad bi se sjetio. na kukavice. oprezni. Zgledaše se. No izme ^u gra ^ ana ^ esto si opazio po gdjekog seljaka. U jedan ^ as posuka sve na ravan. Sunce ve ^^obasjalo svu okolicu. ushiti. uzrujanje. u duši bi se zagrozio. gdje je bivalo iz ^ asa u ^ as živahnije. koji se nekako ko ^ili ^ aršijom. Jedni ovako stajali. oživjeli. srce bi mu ja ^ e zalupalo. sko ^ ili i oni i potekli u ^ aršiju da vide kud li ^ e se. ne na Švabu ve ^^na — trgova ^ ke du^ ane. on padao sve dublje u neku tugu. Zgledaše se još jedanput. pa i njegov Maglaj. Nije šala kaurin da do ^e. pogledaju ^ i nešta. ako koga vide. upadali jedan po jedan u kahvu i pripomagali dizati svijet u vatru. sluge i cigani. O boju niko ni rije ^ i. Me ^utim iz ^ asa u ^ as stizavali odnekle glasovi o Švabi. bilo je pre ^e ^uvati ku ^u i ^ eljad svoju. Ve ^^ga pogledaju da nikne ozdol iz Tukova. padalo na um da mu je to krvavo ste ^ ena para. trojica se mladi ^ a u kahvi uprav probudili. osu se psovka na izdajstvo. da udare. neki spuštao samo donji ^ efenak i sjedili tako sumnjivih lica. srdžbu. vika. dok bar ne stigne glas o kakvoj vojsci da ide naprama Švabi. uzbune. a sve mukom mu ^ alo. napetost. zveke ^u ^ i hotimi ^ no svojim oružjem. vrelo života njegova. sve u boj! I kad se oni u kahvi u neko doba obazriješe. mu ^ke se šuljali i ^ ekali samo da pukne. Kao da mu je ko šaptao ludu misao da je to sve samo zbog njegove ženidbe. koji su samo strijeljali vatrenim o ^ ima. a Cigani mrki i bijeli. pa se ljudi požurili da brane vatan i din svoj. jedini govorili da se ne puca. Nekoliko ^ asaka stajaše ova rulja ljudi nasred one tijesne ^ aršije. vri. drugi se vrzlali ^ aršijom da sabiru tobož. na koju li stranu. Ushi ^eni ovom halabukom. razuzdane kretnje. a u njeg majka. sam bi se sebi zakleo da to on ne ^ e gledat skrštenih ruku. Vrata se i ne zatvaraju. Pu ^ e kletva. a Hadži-Selimaga udari bajrak nasred ^ aršije. Sve je hodalo. a da ih bar tako prisile u boj ili ocrne pred cijelim svijetom. da se unaprijed nasla ^uje pobjedom.Gazija govorio. kmeti i ^ifluci. A1' je sve muklo pogledalo u Bajrinu kahvu. bijahu sami seljaci. Ljudi veselih lica. da ^ e — il' osvjetlat lice pred svakim ^ aršija se pomalo otvara. Svijet se skupljao pod bajrak. s puškama za pasom. bježanja. Tu misao o ^ erivao od sebe. Ljudi nastavili sino ^nji razgovor o boju. kad i nema nikog ko ne ^ e u boj. a strašivice grdili i psovali najžeš ^im rije ^ ima. bra ^ a i — Ajiša. Mjesto da se oduševljuje. da zapliva u borbi. ve ^^pozivali sve pod bajrak. Sokakom se kojasili ljudi. cijelu varoš. kad gra ^ anina ni od lijeka osim Ahmeta i dvojice mu drugova. a drugi izlaze. ^ as od ^ asa zamašniji. al' se uistinu najviše zbog Ajiše zaklinjao da ^ e proliti krv. Nastala prava galama. zbog Ajiše. makar i u ovo doba. al' ljudi samo skidali katance. razmahivao rukama. ciganina ili kakvu skitnicu. pod bajrak. boja. a dok se to radilo. Glas o Švabi brzo dopro i u sela. 79 . a mnogomu ono u du ^ anu. al' drugi nijesu dali pro78 bijelit. gnjev. a ko zna zašto ih je zadio. jedni ulaze. a Ahmet zaplivao u misli pa bi se gdjekad prenuo i odobrio Gaziji razgovor. od koga ^ e se branit. Oni spolja.

Kako nikad ne bi dana da se njiha dva ne bi sastala. jer ih nije mogao natjerat ku ^i.Evo.Vidiš šta uradiše naši Maglajani? . pa krenuše uz ^ aršiju da se spreme na put u boj. ako ho ^ eš. .Samo da odemo ku ^i da se spremimo.ukori ih Ahmet. govorio da on ne smije dijeliti carskih pušaka. Bio je mla ^i brat njegov Alija i Mustafa Muharemagin. zgrabiše po nekoliko fišeka. al' ja bih htio da znam: koliko ima te vojske i gdje je.Ama govori svijet. gdje se Ahmet žacnu.Hadži-Selimaga ^ e. jedni vikali: eno Švabe kod Šahin-kamena. ho ^ e 1' skoro amo? .Najedanput ni ^ e odnekle preko ^ aršije ^ opor ljudi. jer njegovih prijatelja i znanaca nigdje ni na vjeru.Bježite kud u kraj. gledamo šta se radi.prezirno ^ e Ahmetu. a djeca malo zatim krenuše putem kanda Muharemaginoj ku ^i.Kad nema nikog drugog. .Ništa. drugi: eno pod Moševcem. Mulabdi ^ : Zeleno busenje 81 . otvori du ^ an i stade tu podbo ^ivši se objema rukama. vratit ^ emo se da vam kažemo. muhtar. uplašena. otkle su mu ih i dali. . bojao se da mali ^^ne kaže majci mu da ga je vidio s puškom. Muhtar se otimao. koji je imao i du ^ an tu i u njemu sto pušaka ostraguša i trijestak sanduka džebhane.do ^ eka Ahmet.Dobro! Pa ho ^ ete 1' odmah? . Opazio je dva dje ^ aka koji su radoznalo gledali što se radi po ^ aršiji.naputi ih Ahmet. u boj. kako se svijet sprema.Pa da pošaljemo koga pred nju? . a vidio i da je strašno prevaren. gore u stranu! . a tre ^ i kazivali za tursku vojsku al' niko nije pravo znao: gdje je ta vojska. Spopadoše po jednu pušku. a kad su spazili Ahmeta. Hadži-Selimaga je vidio razuzdanost svjetine. brat jauklije Ahmetove. stali tu i ko pobojali se da ih Ahmet ne ukori. ^ uvši onu psovku i škripu zubi. mi se s Božijom pomo ^i ne bojimo ve ^^samo da nam je kakogod saznat za onu vojsku ozgor! .Eto nas amo prije mraka.Eto. Hitrim su korakom stigli do Arapove kahve. . a drugi opet razbijali sanduke i prosipali fišeke. tako i ovaj put Alija otišo po Mustafu ku ^ i mu da zajedno gledaju 6 . vode ^ i jednog me ^u sobom blijeda. 80 Ovaj saže ramenima. Ahmet kao da je i slutio da su dje ^ aci njegove uhode koje je poslala Ajiša. . Ljudi uskakivali u du ^ an i iznosili teške puške djelomice ve ^^zahr ^ ale. dovedoše oni Omeragu pred du ^ an mu i zatražiše da im ga otvori. ako mu je žao da mu se razlupaju ^efenci. Kroza sve to vikali ljudi neprestance: »Pod bajrak.Ali svejedno. . sakrijte se gdjegod. I ne osvr ^u ^i se na bajrak i na one po ^ aršiji. što mu prije nekad sud dade u pohranu.Šta vi hodate ovuda? . ko nije kukavica!« Hadži-Selimaga dozva Ahmeta i drugove mu k sebi. a drugi mu se zagroziše golim gvož ^ em. Vide ^i zlo pred o ^ima. da ga to more i glave stati ako ne otvori. nas tri! .Koga ^ emo? . ko je tur ^in. Mi ^ emo do Žep ^ a pa bi-nebi. ako ustreba za bašibozuka na Drinu.E. govori svijet da ide sila odozgor? . Da izbjegne daljoj pratnji svrnuo je s drugovima u Arapovu kahvu. .jer ja bih volio da ste vi uza me. Ali zadrta svjetina ^ uškala ga i nogama i rukama. . . . Bio to Omeraga. Me ^u svjetinom na ^ e se i Ahmet sa dvojicom drugova. da ^ e ih predat sudu. Uzeo ^ ovjek ozbiljno razmišljat: može li se šta u ^init s ovom ^ eticom? ^ aršija je vrila.

E.Sjedi. koji joj je. a vojske ozgor. A Ajiša?.vojsku. . nož. gra ^ ani opet posakrivani po ku ^ ama. a dje ^ aci otišli da kažu Ajiši šta su vidjeli. a Mehmeda ve ^^predala ženi mu i djeci. ^ arape. da ga moli.pomisli Ahmet u sebi. oni prosuti fišeci koji se sjajili po kaldrmi.. a za nj zadi dvije pe ^anke. U tom su Gazija i Ahmet otišli svojim ku ^ ama da pritegnu lake opanke a Arap ostao u kahvi da polupa ono pet-šest findžana i dva-tri suda zemljena . sprema li se u boj. razjariše ovu i onako razuzdanu svjetinu još više. zgrade oko njih nijeme. pa da ^ e put vrata. ako ^ e i djeca. kako mu se ^ ini. .. Kako Švabe ne bi ozdol. kud ^ eš? .osije ^e se on pa se opet požuri strahuju ^i da se mati ne pojavi. nazrijevali u toj svezi još ve ^ e prijateljstvo i drugovanje svoje. Bijaše to snaha. Zna on svoju mater. Ta oni su dva. Ahmet se bojao jedino majke da mu ne sazna za odluku. ni za ovoga više nije bojazni. mestve. i po ^ e se spremati.. Sirota. sve je bilo gotovo. Zaklju ^ a vrata svoje sobe. Ta za ma82 I log se još i ne boji. da zna sad šta je on naumio. plijenom. pa gunji ^^^ ohani preko ramena.I on mi ide od cijele kasabe.Odoh! Halalite mi! . ko je brat tur ^ in!« Ali vojska nit se množila nit umanjivala. Ajiša.ukori ga brat porugljivim glasom. Oni vikali. zbuni. opanci na toku s kajišima. a tre ^ i ostaše pod bajrakom. kod svoje ku ^e k^^ i ostali svijet i ^ uvaj mater svoju. a pored nje ni ^ e i brat mu Mehmed-efendija. nad njim samo lebdi.Makar ja bio sam. molim te? Idem . . . kud si se to zametnuo svojom ludom glavom? . a ako i ustreba. najdraži od sve trojice.Šta me pitaš. On se prestraši. . kolik što bi dlan o dlan. 6• 83 .što ^ e ga zadobit u boju. bolan. .Ali ^ ekaj. Zapovijedala im je to obojici. ta nju raspla ^ e tude dijete. One puške pred muhtarovim du ^ anom povaljane i prislonjene. da proljeva suze za njim. pa je pomahnitala kao divlja zvijer.. . ^ oe ^ e. Stiže ku ^ i i mu ^ e se ušulja da ga niko nije opazio. jer brat je kao mla ^ i slušao. kamo 1' ne ^ e njen Ahmet. i ona se rascijepi na troje: jedni ^ e sudu da potraže gospodu. ja za se idem. da ga zaklinje. plakala i plakala. kad se približio ku ^ i. bratova mu žena. što je njiha vrlo zanimalo. kada se okrvavi svojim plijenom.posprdno ^e Mehmed-efendija. al' u taj se ^ as otvoriše vrata jedne sobe a ženski glas vrisnu. da ne ide? To je Ahmet mislio i toga se najviše plašio. šta može drugo?. najedanput ovoj ^ eti sunu nešto u glavu.Vidi ti junaka! . kad mu to sad ne treba. ako ga spazi? Spopadala ga sve ve ^ a briga.oštrije ^ e brat. naputila ih tom prilikom da vide gdje je Ahmet.sve što je imao u svojoj kahvi. pre ^ e ti je neg da ludo gubi§ glavu. svejedno. a ku ^ e. a u onim otetim puškama gledala svoj prvi uspjeh. kud si pohitio. kud je pošao! Šta bi radila? Plakala. a ona nije od njega ni krila svoje ljubavi s Ahmetom. zamijenit ^ e to sve novim. pa nastala divlja vika ^ aršijom: »U boj. našo se on sam da brani vatan?! . Išulja se iz sobe na prstima pa put ku ^ nih vrata. drugi po mahalama da zaokupe age i trgovce. puna brige i straha za svog dragog. Al' kako ^ e se sad ukrast kutarisat od matere. . o pasu ben-silah.promuca on.Do sad je sve dobro! . . pa samo njega sad prati svud. od sino ^ njeg razgovora s Ahmetom. Šta ^e ^ init ako mu se tužna objesi o vratu? Ko bi gledao da sirota krši prste. sad se i nje sjetio.

Mehmed-efendija je vazda držao njega da je opore ^udi i to mu predbacivao više puta pa ga stoga i odvra ^ o ovako porugljivo, ismijavaju ^ i njegovo tobožnje junaštvo, a da ga tako zaustavi. Ali to Ahmeta više razdraživalo i ulijevalo mu neki prkos da je sve tvr ^i bivao u odluci svojoj. Jedina bi ga sad sila mogla zaustavit. No snaha je dobro poznavala ^udi njihove, pa se dosjetila jadu da ^ e to još gore usplamtit Ahmeta. Stoga sko ^i ona kao srna preko hajata da ^ e niz basamake u magazu po mater koja je dolje slagala sude u sanduke. Ona je me ^u tim i sama o ^utila razgovor, pa pošla gore. - Bolan, da svak pode, mi treba da se ne mi ^ emo od svoje ku ^e! - govorio Mehmed-efendija. ^ uo si, što veli carska zapovijed! Sve uzalud. Brat ga nije mogao odvratit od nakane, a pogotovo ukorom i podrugivanjem. Kad ga mati smotri naoružana, ciknu kao ljuta zmija, i poletje prema njemu vi ^u ^i: - Ahmete, sine moj! Ali njega nesta s praga ku ^nog, a ona mu teško razabra rije ^i pošljednje: - Ja odoh, mati; halali mi! Nasta metež, uzbuna; mati udari u vrisak, brat zagalami, svi istrkaše na basamake. - Ahmete, drago dijete moje! - vikala mati. On se s kraja avlije obazre na nju, pa,zama ^ e na kapiju; ona zakrši prstima, zamaha rukama, zazinu: »Ahmete, Ah...« i sruši se onesviještena... Mehmed-,efendija je ve ^^bio poletio da na silu zastavi brata; al' kad smotri šta bi od majke mu, vrati se. Strkaše mu se strine, te i on i žena mu udri vodu na sirotu mater, dok se osvijesti pa je klonulu unesoše u sobu. Poteci sad za bratom. Gdje je koga vidio, pitao za brata; al' mu svak kaza da je eto sad prošao tu84

da i prevez se prijeko. Spade na obalu, uze ladu i jedan ga skeledžija prebaci za jedini ^as onamo. Pred Delibegovim hanom saznade da je otiš s Arapom uz Bosnu pred onu vojsku što ozgor ide pa ^ e se, veli, ovdje sastat s ovom vojskom i udarit na Švabu. Gledao Mehmed-efendija pustom cestom nekoliko ^asaka, pa se vratio ku ^i tužan, ogor^en. IX Doskora se vratiše one dvije ^etice bajraku. Ovi htjeli iz ku ^ a da izazovu age i trgovce; pa kad im se nigdje niko ne odazva, za ^ oše u kletvu, u psovku, al' opet ništa. Onda se zagroziše vatrom da ^ e popalit, al' daj ko ^ e pristupit tudem domu, kad svagdje ispod strehe viri puš ^ano zjalo i ^uva svoje dobro. Oni dolje na ^oše sud zatvoren, samo u njem nekoliko zaptija, ^uvali carsku haznu. Ni tu ništa. Ogor ^ eni skupiše se pod bajrak. Varoš bila kao pusta. Svak se zatvorio u svoju ku ^u, sa svojom ^eljadi, pa se tu slagalo sude, u zemlju krila dragocijenost, da se može poslije makar pod zgarištem na ^i siromaštvo. Sve je to u poslu, a sve pripravno, plane li mu krov nad glavom, da bježi... kud i ostali svijet. Glasovi u ^ estali za Švabu a i za tursku vojsku odozgor. Ona ^eta pod bajrakom, ljuta i ogor ^ena s izdajstva gradana, a uplašena da ne izgori tu u onim trošnim zgradama, pa kako se pogledale obje vojske lijevom stranom Bosne, oni najedanput potekoše iz ^aršije k Bosni, te se prevezoše prijeko. Tako ih se kutarisa nekom sre ^om i ^aršija i cijela kasaba. Neko je u toj halabuci šapnuo skeledžiji da povrati skelu natrag, pošto preveze sve ustaše onamo.
85

Tako i bi. Doskora se pojaviše u ^aršiji gra ^ani, ^inovnici i uop ^ e svak ko je bio protiv boja. Kajmekam pozva sve ^inovništvo i sud na zdogovor, šta ^ e se radit ako se onamo Švabo sukobi s onim ustašama. - Hvala Bogu! - veselo ^e Numan-efendija kad se oni sami ukloniše izmedu nas! Drugi se smijali ustašama gdje se ovako sami prevariše. Dok su oni amo u sudu mirno sjedili i razmišljali o svojoj sudbini, oni onamo pred hanom Delibegovim pjevali i pocikivali. Skela se zabravi i klju ^^predadoše kajmekamu. Kad se Mehmed-efendija bez brata povrati ku^i, zastade majku gdje se oporavlja od silnog onog udarca, al' još klonula, satrvena. Sumornim pogledom pitala ga za Ahmeta, a on je na brzu ruku skrojio da je otisnuo dvojicu momaka za njim da ga povrate. Sjedila tako negdje u podne blijeda, satrvena, suznih o ^iju. Dvije je jetrve tješile i tješile, al' suze njene ne prestajale. Od velike bojazni posadila je do sebe svog najmladeg sin ^i ^a Aliju, da joj i njeg kogod ne otme, pa ga ^vrsto držala i milovala. Dijete što od vru ^ine što gledaju ^^majku svoju zajatarilo se u licu, istom što nije i ono prolilo svoje vrele suze. Dok su jetrve ovako tješile Omerefendinicu, druge su, kone njihove, sakrivale što je opre ^e, vezale nakit oko sebe pa ^ekale sa svojom djecom i mužem, ako plane, ko što jedni vele, da se bježi, da se o ^uva duša; a ako ne bude vatre, ko što su opet drugi kazivali, onda gdje si, tu si. Sve, eto tako, bilo zamišljeno, oprezno; ^ekalo samo, da pukne, il' da se odakle vikne: ha bježi! I makar da ve ^^ dva-tri sata skela ne hoda, opet svaki ^ as stižu od,

nekle glasovi, da je Švabo na eto tu, istom što nije bahnuo. Dan se otego. Ljudi se kojasili po ^ aršiji, zamišljeni, zabrinuti, a ona ^eta pred Delibegovim hanom onamo ve ^^po ^ ela da zdvaja od puste dosade. Jedni govorili da se kre ^ e niz Bosnu prema Švabi, drugi uz Bosnu naprama turskoj vojsci, a tre ^i ozloje ^ eni do grdila s izdajstva gra ^ ana ovamo, što sad eno mirno sjede po kahvama, a oni evo svojom se krivnjom prevariše i izložiše Švabi. Toliko su bili razuzdani, a i nedosjetljivi, da se nikakav na skelu ne obazrije, pa sad ljuti, prije bi izlili svoj gnjev na age maglajske nego li na samog dušmanina: al' šta ^ eš kad je skela u njihovim rukama? Da pucaju u one trošne krovove, kojim je sun ^ ana žega izritila daske, koja korist; nigdje nikog živa da mu se osvetiš. - Nije 1' majka rodila junaka, - govori jedan leže ^ i u debelu hladu Delibegova hana - da prepliva onamo i da nam preveze skelu da im se osvetimo, pa onda na Švabu? Ali taj se junak nije javljao. Pri ovim su rije ^ima ljudi drijemali, šutili; a kad bi koji nabrajao: kako bi trebalo one strašivice povezat, oplja ^ kat im ku^ e i du ^ ane, pa ih onda zajmit naprama Švabi, onda bi se mnogi probudio i zubima škrinuo, sijevaju ^i vatrenim okom preko široke vode. Sunce ve ^^spalo na samu i ^indiju, pošto je dotle peklo odozgor i uprav zažeglo onaj pijesak na prudu. Svak klonuo od silne žege, a duhom umoran od puste brige, kretao se ^ aršijom zabrinut, il' sjedio pred svojom ku ^om i spokojno ^ekao udarac nesretne sudbine. Svud grobna tišina. Najedanput kao sami grom razleže se ovom tišinom odnekle glas krupan, tugaljiv: - Eto Švabee?...

86

I

87

Nasta strava. Jedni trgoše pogled onamo Bektaševu hanu gdje bi se imao pojaviti Švabo; drugi se zdadoše u bijeg; tre ^i gledali: odakle glas. dopire. A ha! opazili da nema više Šajkana na bedemu stare gradine, gdje ^ ami još od jutros da prvi smotri ^iju god vojsku i da javi narodu. Bit ^ e da je opazio nešto negdje na daleko, pa onda i on stisnuo tabanima vatru da traži glavi selameta. Nasta strah, vriska, pla ^ ; nasta bježanje. I ^as-dva, pa si vidio gdje narod vrvi uz Tepe, Stranicu i Voljevac, neko s djetetom u naramku, neko vode^ i staro il' nejako; bježi sve da se skloni u šikaru da ne zaglavi, da možda ne izgori, jer ^ e dušman sve popalit. U ovoj stisci niko nije ni gledo ni opazio šta bi od one ^ ete pred Delibegovim hanom. ^ im se razleže onaj strahoviti glas s grada, prhnu to sve poput jata plašivih ptica na sve strane kroz kukuruze i šenice. To bi kolik što bi okom trenuo, bez puške i noža, bez topa, bez kapi krvi, strugnuše ovi junaci bez cigle rije ^ i: kud, zašto? A zar ti je što na umu tog kobnog ^ asa, kad ti samo život tvoj lebdi pred o ^ ima, kad samo glavi švojoj gledaš spasa, kad imaš priliku vidjet, osjetit: koliko si sam sebi drag! Sve ku ^ e staše puste, sve se razbježe glavom bez obzira. I Mehmed-efendijina se ku ^ a uzdiže, a s njom i svojta njihova preko Stranice u njihove Trnine. Mehmed-efendiji je valjalo ostati po kajmekamovoj zapovijedi u ^ aršiji. Ako ustreba, da se na ^u svi na okupu. Nit ko ^u puške ni topa; ni gdje planu ku ^a, ni vojske nigdje na vidiku, a svijet se satra bježe ^ i. Putem se sustigoše Omer-efendinica i Muharemagina ^ eljad. Zena mu je odmah pristupila Omer-efendinici, Alija i Mustafa se na ^ oše, a Mu88 !

haremaga uporedi s amidžama Mehmed-efendijinim. Zene su kukale nad sudbinom svojom, muškinje šutilo, a Ajiša se krišom primakla Aliji. Kad je saznala za Ahmeta, zatušila se od pla ^ a. Može li biti ve ^ eg udarca za ono nježno srce, kad sama s roditeljima svojim ostavlja svoj dom bježe ^i od dušmana, a tome dušmanu u susret otišo njen najdraži na svijetu! I dok su žene, bježe ^i i spasavaju^ i dušu svoju od predvi ^ ene vatre, tješile slomljenu, ucviljenu majku, Ajiša za njima strepila ko prut na vodi... Na raskrš ^u pozvaše oni Muharemagu sa sobom u Trnine; al' on ne htje. Njemu je, ako ^ e i u tom kobnom ^ asu, ona ku ^ a njihova, ta sav rod ovaj nekako odvratan. Amidže Mehmedefendijine kao i brat im Omer-efendija bili ljudi sudbeni, u Muharemaginim o ^ima ulizice osmanlijske koji su Bosnu dali Švabi pa sad i sami bježe da se uklone vatri, kojoj je ta vrst ljudi kriva; pa on da se skloni pod njihov krov! On ode sa svojom ^eljadi Ibrišu u Olišnjak, makar u pušnicu njegovu. Kad je varoš opustila, kad se ona ^ eta ustaša uklonila, kad nije u kasabi bilo nikog ko bi se plašio Švabe, baš u taj ^ as zatrubi borija na cesti, na samom laktu pred Bektaševim hanom i carska austrijska katana zaokrenu cestom uz Bosnu Delibegovu hanu, sve dva i dva u redu. Bit ^ e ih do sto ljudi. Po onoj tvrdoj cesti ^uo se samo oštar topot konjskih kopita i zveket oružja. Ni otkle puške, ni topa, ni juriša, ama ni ciglog glasa, sve mirno, tiho. Padoše pred Delibegov han. Spadoše s konja i po^ eše se raspremati. Handžija sa dva-tri momka svoja na ^ e se u hrpi stranaca; al' vi ^ an ^ ovjek, ko handžija, a i vojnik nekdašnji, koji je još na Krimu vidio i tursku a i tu ^u vojni ^ku spremu i vještinu, na ^ e se tu da im što pomogne ako je nužno, al' oni
89

Prije su oni škrinuli! .Od podne ve ^^leže ovdje i protežu se. a mislim da ni ja nijesam nikom. prije vas. Svi udariše u smijeh. more bit.Bit ^ e da su se skrili po šumi i po selima oko druma.sleže on s ramenima.Pa gdje su? . .ne dadoše. . pre ^ oše amo.Pa gdje su sada? .ali.Mi ^emo se valjda sukobiti s njima sjutra. ne znaju ima 1' vojske ozgor.Da idu pred vas. . zapovijed je zapovijed! 91 .Razbjegli se. cigani. . ve ^inom naše sluge. A onaj baš ko da je mene pito. . sre ^ om nekom. . Klatarili su se od jutros onamo po ^ aršiji i nagonili svijet na bunu. da idu gore.Pravi gra ^ ani ne ^ e. .Ho ^ emo li se biti. koja se ve ^^primicala k njima. .opet ^ e zapovjednik. . pa do ^i k nama i uznemiriti nas.nastavi handžija. U skeli bili ^inovnici i nekoliko gra ^ ana. . ali opet nijesmo odgovorni za sve jer imade i u nas ludih glava pa prijete ^ ak i nama što ne ^emo boja! . gospodo moja. desetak.More bit! . a more bit da ^ e vas gdje i do ^ ekati! U taj ^ as opaziše skelu koja se navezla odonud od Maglaja i u njoj desetak-petnaest ljudi. . Tek ^ e jedan onako ko u šali. meni e nešto vrlo ^udo za vas! .al' ne htjedoše. . ^ im je onaj s grada viknuo. pozdraviše se sa zapovjednikom i rukovaše svi redom. Maglaj se ne ^ e tu ^i? upitat ^ e on poslije ovog srda ^na do ^ eka. pa onda posjedaše po onoj travi. .okrenu se zapovjednik. U neko doba. ljudi koji i nama prijete.dobaci handžija šaljivo.A sve je to strugnulo ispod žita. prhnulo je sve. Opet smijeh. . .ozva se kadija. gdje bilo do Žep ^ a! .opet ^ e handžija.Sad ih riema ovdje. gospodine.u ^ init ^ e zapovjednik. Evo ovdje ležali i zijevali. zaputili se uz Bosnu valjda na stražu da ^uvaju ove. da zarade po koji groš! . al' sve su to. kud 90 koji. a? .Mi smo još i sada medu dvije vatre.Ne ^ e! . Zapovjednik sa nekoliko vojnika stade na obali i gledaše u skelu. .požuri se handžija. Kad stupiše na obalu. . da vidi šta ^e bit od njih.A ho ^ e li se drugi biti? . . Svaki junak svog konja rasprema. . a ne znaju šta ^ e. a drugi. .Pa gdje su? .zapovjednik ^ e. more bit! .požuri se on na to.Oni se mogu no ^ as prevesti gore gdjegod. i uprav ona eškija koji ništa drugo i ne misli ve ^^da oplja ^ka koju ku ^u našu il' du ^ an. kojekuda! u ^ ini jedan od gra ^ ana.Dakle.Bit ^ e ih do jedno sto momaka. . a bezbeli hotimi ^no. seljaci. a kamo 1' vama. a ima. ne pouzdaju se u se. gospodine.tre ^ i ^ e. . a ja ih u neko doba po ^ eh zvati da mi pomognu kupit sijeno il' žeti. valjda zapovjednik im: . . a more biti da su opružili ravno Žep ^u. .Ima li ih koliko? . a mi zastavismo skelu. komšija. zavikao. I bili su evo ovdje sve dok se vi ne pojaviste.Mi smo zato i došli da vam javimo.Sta to? .Meni niko nije skrivio! . pa se okrenu i promjeri handžiju. .drugi ^ e na to.E šta ^ eš. Vojnici jedni raspremali konje i uvodili u han.Ta ne ^ e.Što ide vas tolišna ^eta baš u samu vatru! Zapovjednika iznenadi ovo pitanje prosta ^ ovjeka nao ^ i.

neka ne bježe. Oni.. No neke ipak plašile handžijine rije ^i: da bi oni buntovnici mogli poplašiti i natjerati onu ^ etu u bijeg pa eto onda zla! Ni to im nije po ^udi što ono vojske. ništa se promijenit ne ^ e. a vi idite svojim ku ^ ama i umirite svoje sugra ^ ane.ali to nije dobra zapovijed! . pobit ^ e vas iz živice ko samu janjad! . ostaje onamo u hanu. gospodine. a oni vi ^u. da se plaši nas. to nikako nije Švabo. mislit ^ e da vas i nema više. a to nije kaurin. i ako ^ e biti malo. tako mirno. i sasuti vatru na vas da vam je onda reda ginut il' uzmicat! A kad bi vas. ve ^^uh. uzavri sve. .E. misle ^ i da su ve ^^svršili što su imali.U Doboju. ni vojske. . bila ^ itava vojska. sve ^ e bit ko što je i bilo. tri. šta ^ emo. usudio ni opalit! . konji zanjište. veli. neka ^uvaju svog doma i u njem do ^ ekaju glavnu vojsku. Vojnici ih sve opkružili pa slušaju razgovor. galame. gospodo moja! Ja ^u se potrudit da priop ^ im vašu izjavu gdje treba. Niko ne treba da bježi kuda. .Ja ne ^ u da se miješam u vaše poslove. Dok je ovo šaroliko društvo sjedilo onamo na obali i razgovaralo sa zapovjednikom. ja ^ a sam na vašem mjestu. a zapovjednik se ^ udom ^udio primjedbama njegovim.u ^udu ^ e ovaj. neko iza drveta. Dakle. pobit ^ e nas nekoliko. te pri rastanku po ^ e vrlo srda ^ no: 92 . Mi ne ^ emo nikom ništa u ^init.Ona eškija.. Hrtovi im. ve ^^neko drugi. gospodine. po ^ eše se dizat da ^ e natrag. kad bi prekrili ^itavo polje. ako koga živa uhvate. . kaže. ta desetoro djece. neko iza živice i ^ udom se ^udili: da taj Švabo. zbogom. puška složi. Svak neka bude miran.Da šta ^ emo? . kako kazuju stari pamtioci: najprije. ako ^ e ko mu ^ ke pucat na nas iza busije. a živica s obje strane! Deset najve ^ih strašivica.Svejedno. ni vatre. vi idete ravnom cestom sasvim mirno. urli ^u.Gdje je ve ^ a vojska? . dva. da se sve razmine na onom prijateljskom sastanku! Ta to nije mogu ^ e. onda najedanput opali top. bilo nas ovoliko ili ^itava vojska. pjevaju.! X Izaslanici pristaše obali.Molim vas. ne bi se.dodade zapovjednik.Zašto odmah ne ide? . da je to sva sila.Kako to? .E. tako je naredeno . Tako oni dolaze. . a oni onda. što je zapovijed! . dok zapovjednik ustade. zadovoljni i veselih lica što se sve to svrši tako mirno. ku ^e planu.dovrši zapovjednik. odozgor iznad Maglaja. Zapovjednik nije dalje raspredao ovog razgovora ve ^^se okrenu ^ inovnicima koji su šutili. a izaslanici se rukovaše s njim. zašto se ne bi pre93 . al' vjerujte mi. ni cigle puške. živa na svojim sabljama. dim se uhvati. ja se ne bih krenuo odavle dok ne stigne ve ^ a vojska.pohiti handžija nekako oholo. zaje ^ i: za ^ uje se nekakva graja.po ^ e handžija razmišljaju ^i. zalaju. nešto zatutnji. pa jedan po jedan niz obalu u skelu. . ja mislim druk ^ ije! . vjere mi..Znam ja. da Bog sa ^ uva. prijatelji moji! . kad vidi vas tolišnu ^eticu. No svakako ^ e nas pasti manje. Tako kaurin ne dolazi. raznesu ga.Hvala vam. virio je bezazleni svijet iz daleka. sa svom svojom vojskom do ^ e tako tiho. da Bog sa ^uva. ako nas je manja ^ eta. Zapucat ^ e iz guste živice.

ženski. za brdom. to je »Varoš« gdje riš ^ ani stoje. a osobito njega onako poštivali. Na samom laktu Voljevca. onako slatke rije ^ i. Sve pusto. to se njemu samo tako pri ^ injalo. pa ni starca Cvjetka komu se on nikad ne bi oteo da ne svrati i ne popije crnu kahvu. koja se prema tebi spušta u potok. Mehmed-efendiju je 95 . jer tolika prostorija. toliko je sad sebe osu ^ ivao što mu je onako govorio pri polasku. Pa ni Ilije Risti ^ a. Stoga se požurio u Trnine gdje su njegovi pobjegli. a Švabe onako kršni ljudi. Mehmed-efendija ostavi ^ aršiju i primi se voljeva ^ ke kose. nikog živa. na ^ i ^ e tu ^itav komšiluk svojte. pred o ^ ima ti nikne strmenita ravan. nepromišljena. Voljeva ^ ka se kosa spušta u dnu kasabe i zabada u Bosnu da se jedva ispod nje provukla cesta koja te vodi u Gra ^ anicu. Trnine. Pa tada. U ^ e kaldrmom me ^u varoške ku ^ e. pokitilo se dvaestak ku ^ ica. valja ti zaokrenuti na lakat i Maglaj ti ostaje sasvim za le ^ima. a iako bi pošao. Nekako nazrijevao da je svemu tomu kraj. Mokru guvnu malo kiše treba. za koje je otac im rahmetli dao golemu hrpu para. Kad se rasta od prijatelja. nigdje nikog. Na vrhu Trnina. Ali zeblo ga da to sve njegovo kajanje ne bude kasno. Mehmed-efendija je znao da ga majka ionako tužna za Ahmetom o ^ ekuje u silnoj brizi. gdje se u potoku Jandrašcu i ove dvije kose sastaju. Ve ^^po tom što su otcijepljene od kasabe vidiš da je to mahala za se. Bit ^ e valjda da su se i Varošani razbjegli koj'ekuda ko i ostali svijet. Ahmet je momak jake naravi i ^vrste volje. a na pragu ku ^ nom. Znao da ^ e sad na ^ i u Trninama žalosnu majku. tada nije. kad su nazreli ovaj doga ^ aj. skromnih. avlije puste. No pored svega toga mislio i o bratu. kad sam sebi priznade da je brata uprav onim ukorom više potpirio mjesto da ga odvrati. pa se tako na kljun svršava tu za Varošem. Voljevcu iza le ^ a. kako govorahu ljudi Omer-efendiji. Šta ^e bit od njega? Ho ^ e li se pro ^i boja i do ^i ku ^i svojoj? Poznavao on brata svoga pa se stoga uplašio. neobi ^no mu bilo vidjeti pust sokak gdje je prije tako živahno bilo. kuda bi ženskinje izlazilo Omer-efendinim na teferi ^ . a drugi ovako razmišljaju ^i ispadoše u ^ aršiju i tu se razi ^ oše svaki svojoj ku ^ i. a uz njih i ^itav komšiluk njihov. Put je taj otvoren za svakoga dok se drugi. Nekako mu tugaljivo bilo pogledati sva ta mjesta pusta. odakle je lijep pogled na Maglaj. saletješe ga 94 nekakve misli. to on zna: ali sad se Mehmed-efendija kajao što ga je onako ukorio za njegov odlazak. gore ve ^^na brijegu. Da mu ga je sad dobaviti ku ^i ne bi ga lako pustio. ili ^ ašicu doma ^ e. viri ku ^ ni šiljak iz guste baš ^ e a po dnu je pušnica i pojata. druk ^ije bi govorio s njim.vezli u varoš i zauzeli je da tako bolje sa ^uvaju i sebe i narod? Jedni veseli. nije mogao ni pomisliti da bi Ahmet odustao od svoje nakane. Su dvije strane šikara a s tre ^ e lijep gaj. onda ga po ^ eo više žaliti. To je sve jedna jedita njiva. pa ni pod starim brijestom. Prema toj kosi uzdižu se Kujundževa ^ e a izme ^u njih te ^ e potok Jandrašac pa se tu salijeva u Bosnu. gdje je vazda skup bio. vere gore. gdje je prije tako do ^ ekivan. Koliko je Ahmeta držao opore ^udi. sve pobjeglo i uzbunilo se. svaka sa vrti ^ em i kojim deblom vo ^ ke. dosta puta oteferi ^ io i pred zoru se ku ^ i povratio. njegova najboljeg prijatelja. da toga više ne ^ e biti! Ali nije. Pro ^ eš li kaldrmom izme ^u tih ku ^ a. gdje je dosta janjaca pojeo. selište Mehmed-efendijino i bra ^ e mu. a prije još nego si mitio i zadnju varošku ku ^icu. Da mu se svakad trebalo narugati. Ku ^ e zatvorene.

teško mu što ga ona najgora ženetina ovako do ^eka. u zemlju propada. Memede. pa nedavši vremena rri da mu što odvrati. bilo mu vazda ugodno kad bi pomislio da on drži svakog podjednako. On je uprav sam sebi laskao. i bijaše naso ^ io da pro ^ e. znao da oni žele kraj gospodstvu turskom. I otac mu se pazio ovako sa vi ^ enijim Varošanima kao i on. — Ej. otkuda ti Memede? — javi mu se neko što ga vrlo iznenadi. Bože sa ^uvaj! Pa ga svagdje držali ko malo vode na dlanu. Bože. poznata udovica. Zbuni se. da je odzvonilo tvom sudu. —Dobar ve ^ er. ako ^ e biti i sulud. —^ ini mi se. al' on. U nekim ku ^ ama dobro razpoznavao žamor. za to i prigovaro. ali ^ini mu se. žao. nadoveza: —A ko je ono onamo. razgledao po prozorima i najedanput mu se pri ^ini da je vidio ^ eljade jedno. makar da je dosta puta za to i popašu platio. oni' sokolova onamo? — zagalami žensko ^ eljade s ku ^nog praga. u ušima mu zujilo. Memede! — javi se on. da se to sve saspe u o ^ i njemu koji nikad nije ni mrava o ^ epio. Nazivali ga suludim.. Vidje da je to Arsen Peri ^ . jedilo ga što mu ovako uvrijedi ponos. al' zato i ostao isprebijanih le ^ a. kao i njegov rahmetli otac. pristo. slušao i ^uo što je zla žena jezik razdriješila pa klikti.. svak ga ljubezno do ^ ekivao. bi. ali žao mu bilo da se to baš iskali na njemu. a Varošani pogotovo. ali oni taki bili. i žena na svakakvu glasu. a nikad nikom nažao u ^ inio. projurio ko kroz maglu. Bijaše to An^ uša. pojavi se na drugom prozoru iste ku ^ e Joso Blagojevi ^^koji je bio duga jezika pa svašta brbljao.. Prelazio kroz tu pustu mahalicu. pekla ga ova napast. a? Mehmed-efendiju kao da ko poli vrelom vodom. pa ono i govorio. a bilo mu vrlo tugaljivo da mu se niko ne javlja. 7 . a on se i ne osvr ^ e. u što je ugazio. No. ako ^ eš pravo. pro ^ e tursko. zovu ^i ga ovako obi ^nim imenom. Šta? Zar stati. Znao je da se ti ljudi vesele Švabi.. gorko. Pretrpio. kad nam do ^ e Švabo. znao što je turcima muka. koji je vazda nagovarao neuki svijet da se protivi carskom sudu. ne rekavši efendija. grudi mu se stisle. ali to bijahu oni kojima on nije zalazio u ku ^ u. pa ko š ^ aše da mu odbije na buda96 laštinu. pa se oduprijeti onoj napasti. prije nego mu je mogao odgovoriti štogod. on. — nastavlja ona. neke je i smotrio na prozoru i ku ^ nim vratima. pa mu se ^ inilo da se one ku ^ ice primi ^u putu da mu pro ^ i ne daju. No brzo se sjeti da je to suludi Joso Blagojevi ^ . pametan. Ta zašto i ne bi? Momak je to komu treba para tražiti. Pored svega toga proveo svoju mladost. ^ eljad se ^ ula. Ali što dalje. vašem gospodstvu. On se brzo sna ^ e. kad nam dode babo! Nema. Mehmed-efendija koji se u tom ^ asu stidio i svoje sjene što ga ovako susretoše oni kojima on zla nikad ni pomislio nije? Sad je ubrzao hod da što prije izmakne iz tog rugla. od soja. pa ne zna šta bi mu odvratio.E. Rumen ga oblila. al' evo ti tre ^ e napasti: —A vidje li. Obazrije se i smotri na prozoru Arsena Peri ^ a koji mu se nikad prije ne bi javio. Meo. i ostali im svijet. a u sudu je. vidje. kršan. tebi vala. ide. ^inilo mu se da gdjegdje ^uje razgovor. što mu nata ^ e na nos nekakvo gospodstvo za koje on nije ni mislio niti se kad njim isticao. onaj naduti i podmukli Arsen koji je dobro poznat sa svoje rijetke ^udi. Meo. Mulabdi ^ : Zeleno busenje 97 . Išao. al' mu bilo teško. najve ^i neprijatelj turski. kr ^ marica. mlad.svak pazio. što bi. — Od.

uh! Pobogu sestro! . šta pitaš? . pa mu sve to povredivalo ranu.Ja. pusta sirotinja. ko sad s tobom.Ja . pa prežao da ko zijana ne u ^ini u njihovu selištu. u jesen ni klipa ograde. a u ku ^i ženskinje. jesu 1' okretni.Šta je? . pao u duboke misli i išao. pa je si 1' išo? . Govorio s njima.Ah. U baš ^i na ^ e ^itavo društvo muškinja: amidže su. do ^i ^e on. . Pla ^e za Ahmetom.Ništa.zacvili mu mati.jesi 1' mi živ? . je su 1' ko oni kolari: drugi: koliko ih ima. i njemu se pobojala. . bi 1' ^ ovjek smio udarit na trojicu? Najpametniji ^e u to: šta govore. to je sve zlo što je Mehmed-efendijina ku^ a u ^inila Varošanima. ako bi se o ^ima svojim vjerovala. pla ^na. ima. . ne boj se! Mati gledala u njeg ^ as-dva pa onda duboko uzdaše. -Jesilitito? . neki.Ta evo me. ve ^^ovo otkad Ahmet priraste. premda ga je mogla poznat.Ja kakvi su pobogu? . Nema tu da se ko krije. jesu 1' mladi il' stari. što bi mu krava ušla u Trnine. njihovoj ku ^i ne bi mogli. Za nekoliko ^ asaka stiže on gore. . On bio više odan ku ^i i doma ^em poslu. a on se vrnu dolje medu ljude. kako se nije nadao tom pitanju. oni raznesoše. Neki pitao: kakve su Švabe. biva. Ljudi ga obasipali stotinama pitanja. sve brat i sestra.. . pobogu. On pohiti.Ama kajmekam zapovjedio da odemo pred Švabe kazati im da se ne ^ emo bit. vi ^e ga odozgor ispod pušnice. a drugo ženskinje nasrnulo za njom. . Nazva ljudima selam i š ^a98 še da se tu odmori.gotovo ukori je on. ima 1' išta za Ahmeta.Di si. pobogu. žamor.neko ^e opet iz ku ^e. Brat ga valjda vikao nek mati ^uje da je ort. Meh6. vele ^ i mu da ga mati ^ eka. moj Meho.trže se nekoliko glasova ženskih. bili. ako Boga znaš? . kakve su im puške. dok ga tanak glas odnekle prenu iz misli: . Mati žalosna. Svakom da bi prkosili.Uh. . ali se doskora dosjeti: zadržao se dugo ovamo. šta ti je? . pa tri druge komšije. ja se brinem što si osto do to doba? . ^ eka bajagi ozgor vojske. najmla ^ eg brata. a Varošani.Mehmedeee! Trže o ^i i opazi Aliju.Uh. ho ^e 1' nant dirat u naš 'rz i namus itd.Bogme insani ko i mi! Još da vidite kako slatko govore. oni. Mehmed-efendija im na 7* 99 .. ali i tomu su krivi oni.. pogledamo te. jer im ništa ne u ^iniše. dok ^e opet mati: .On je u Žep ^u. Nema nigdje nikog. djeca. a ne znamo..Ja. al' ništa. smeteno ^e on. Ako je koji kadgod i platio koji groš potrice. je si 1' ^uo? . stiska. . . pusti kravicu a ona razvali ogradu pa u njivu.ozva se on i požuri. al' ga oni uputiše pred ku ^u. a kako se diže ova pobuna i rekoše da ide Švabo. nigdje pedlja ledine. Kako god se ogradi. Pa ni to nije s Mehmed-efendijinom voljom. Mogli bi se otimat da je zirat hr ^avo ograden. sav život njihov.Sve je to njemu taj ^as izašlo na o ^i. istrkala preda nj. pla ^ . kako su lijepe lakrdije! Celjad se kamenila od ^uda. U prvi ^ as mišljaše da se i gore nije šta dogodilo. zaboga.Jesam. neki dalji rodaci. a zna svoju mater. a sad ovaj najedanput: kad bi se. cijela prošlost. jesi li ti. Oborivši glavu od stida.

. da samo o njoj misli.. obradovat.sve odgovarao i uvjeravao ih da su puno pametniji i kršniji od naših. Slika joj Ahmetova lebdila pred o ^ima. on nije otišao u boj. utješit. rije ^i da su slatke k ^^ Osmanlije i bolje. Ljudi govorili. kad mu žena kaza da im je ljadi i odah ^^ k ^i nešto pometena. i nju ostavio! Mjesto da sad s njom govori. ta do ^i ^e on. Došla je baš na brežuljak gdje su se ono prvi put zagledali. kune joj se svim na svijetu. da rade šta ho^ e. sve je to puno. da je utješi. gr ^i. o boju. i o boju.. ve ^^ 100 ostade tu u baš ^i da odahne na zeleni. Njega pored ove brige sa svojom ^enapala još jedna: tek što je tu stig ^^ dušom. to se ona samo straši. i ona stala. ona ne treba da se ^ ega boji! Ta njezin Ahmet! On sam kaže. a ondje je ona stajala. on je zbilja otišao! ona bi se opet zamislila. da se i odatle bježi. Sirota Ajiša. Evo ovdje se baš uhvatila kolo. vlaha. do ^i ^ e on i na ^i nju.. Maglaj. a me ^u njima Muharemaga kao da je najtužniji. Svjež vjetri ^^ljetne no ^i popuhivao a ljudi na onoj zeleni siti se naklapali i razgovarali o Švabi. One male seoske ku ^ e. u ^ ile i klanjale. sagela bi se i . zadubila se u misli pa pomicala korak po korak baš ^om. a on. pušnice i košare. Ali. Pa ^ak i po ravnoj ledini naložile se vatre pa tuda ljudi posjeli i ^ekali nekakav ^as da gdje samo pukne pa. Sjedili. iskale od dragog Boga da se to sve razmine bez krvi. veli da je sre ^a što su došli. i ona bi u tim strašnim mislima pohitala kao poplašena. poletjela bi da kakogod pobjegne od neke strašne slutnje. Sunce ve ^^zapalo za brdo. da joj se razgali. I kod Ibriševe ku ^ e u Ulišnjaku zaokružilo kolo ljudi oko vatre i razgovaraju. livadom. onaki momak.. ^ ekali da plane. Zašto ga nije zaustavila kad su pošljednji put govorili? Zašto ga nije zaklela svim na svijetu da ne ide. on treba da ostane. a kad bi smotrila koje ^eljade u blizini. lijep. biva. s nožem u ruci. bez vatre. te kad bi svak otišao.. Ali ne. kad još potvrdo saznade da je otiš ^^ u boj.tobože brala cvije ^ e.. da je nešto naglo zaboljelo.. Sklopila je tugu za Ahmetom. Najedanput je vrisnula i odmah se obazrla da je nije ko ^uo. druga ^eljad. pametan. Otišao zbilja. pojate. onako kakono je najhajirnije. samo nek njoj opet do ^e. a on šutio. al' . Nikad okolica maglajska nije bila tako živahna kao taj dan.. ta pored nje treba da ostane. i ne u ^ e s materom u ku ^u.. ko bi ga mog ^^ odvratit od ^ega? Ta ona bi ga slušala. a ^ ak. ionako slomljena rastankom sino ^njim s Ahmetom. slušala i šutila. sve ostalo u hladu. zašto je onako šutila? Ali ko bi se mog ^^ oprijeti onim slatkim rije ^ima njegovim. bježala od strašnih misli.. razgovarali. Ali ko zna ho ^e li se on. Najedanput bi joj se pri ^inilo da je to strašan san. a on neka govori šta ho ^e. zagledala se preda se i duboko uzdisala. ako ne povlaste našim vlasima. Tu im sad pripovijedao svoju napast u Varošu. ne. starije žene.. o svojoj sudbini. Pored nje onamo už 101 . pa zar da on ode nekud a nju posve zaboravi! Ah. nije! najedanput bi se trznula. vidjela ga naoružana. nek i on ide. Ženskinje u ku ^ i: neko plakao znaju ^i ovako da je dušman zauzeo ve ^^Maglaj. Da ukrije suzne o ^i. On ne može bit jednu no ^^a da s njom ne progovori. ali dolje bila grobna tišina. on. ona tiho proplaka.

da svojim o ^ima vidi tu vojsku. Tri se paše s askerom zatvoriše u carsku kršlu.. što se skupilo oko Hadži-Selimage. a oko nje se zgrnu silna svjetina. Raskola ^enih o ^iju spuštao se on niz žepa ^ko brdo k varoši. ^inilo mu se da se tu još i ne zna za Švabu... Nazrijevaju ^i da se nešto kuha.plot bio Ahmet. sve pod oružjem spremno u vatru za dom svoj. ali ga kod Mokrog prepoznaju i povrate u Sarajevo. Na cijelom putu od Maglaja do Žep ^a ne vidje nikakve spreme do li pogdjekoje zabrinuto lice kod seljaka.! kakav je lijep. ali bez žrtava. Hafiz-paša se išulja iz kršle sa malim odjelom konjanika vo ^ en svojim vjernim javerom Murat-efendijom. zadubila se u misli. Sad se izabraše pred džamijom usred crne no ^i nove vo ^ e i zapovjednici narodnoj vojsci Hadži-Muhamed Jamakovi ^^i Smailbeg Toslidžak. vladanje zemljom pade narodu u šake. glavni grad zemlje. onda je pristupio bliže i progovorio s njom prvi put. pravi rat ne samo na tu ^ina. ali se prevario. Sarajevo je. a Bože. Ahmet se sa svojim vjernim drugom Arapom primicao Žep ^u. slatko. dok Hafiz-pašu postaviše ipak na ^ elo gradanske uprave. te izma ^ e višegradskom cestom da ^e preko granice put Carigrada. ro ^ enim Bosancem. stoga ga povu ^e neka neodoljiva sila gore uz Bosnu. ta bilo mu nekako zagonetno: da oni pravi gra^ani i gospo ^a u sudu. Kad je ulazio u ^aršiju. nježno. doveden pred Begovu džamiju kao sužanj. kad je carska katana stigla u Maglaj. Ravnih petnaest dana prije nego je austrijska vojska prekora ^ila Savu. Za ^ as su bili sokaci puni. i sad odmah vidjela da joj je k^eri nešto naudilo. da vidi da li je svagdje onako mrtvilo ko u Maglaju. a u Sarajevu kanda se najprije saznalo. ve ^^i cijelu zemlju. Zapovjednik Bosne. tražila je svud. klonula. - 103 . koji ^e za koji dan poplaviti domovinu njihovu. mjesto da je s gra ^ anstvom brane. Nikakvoj vojsci ni traga. samo da poplaše gradanstvo. Sad sjela baš na ono mjesto. U neko doba no ^ i. Gra ^ anstvo vo ^ eno tom misli da obrani svoj vatan od svake navale opažalo u vo ^ ama osmanlijske vlade u Sarajevu ljude koji dadoše Bosnu. a on obradovan tim glasem pro ^e Žep^e.. XI Baš u ono doba. bilo davno na nogama. Doskora nastade i puškaranje. odre ^ e se švoje ^ asti. preotimali su sve ve ^i mah nad osmanlijskom vladom u Sarajevu. pošto se svjetina razišla. ali kao i obi ^no bez valjana razborita vo ^ e.. pristo. jer oni iznutra pucali u zrak. da oni ne ^e boja! U ono malo vojske. odanle se prvi put na nju nasmiješio umiljato. Kao iza sna prenula je majka njena. ostavivši zemlju i narod njegovoj sudbini. ve ^^i protiv Osmanlije i njegovih oblasti. a zapovjednici se sami zatvoriše. Sarajlije su kao i vazda sko ^ile da brane ne samo svoj rodni grad. Bio je silno ogor ^en na neslogu u Maglaju. pa s toga buknu ustanak. Ahmetu kazaše da se odozgor niz Bosnu primi ^e Žep^u silna vojska. a naro ^ito kad vladu preuze Hafiz-paša koji ne bija še u stanju da uzdrži red dok stigne austrijska vojska. koji nešto znaju. prestrašena. Dok su manja mjesta bila ovako u nekoj trzavici i ne znaju ^i pravo šta se iza brda valja. Povede je u ku ^u a ona joj re^ e na silna pitanja njezina da je glava boli. nije vjerovao da bi mogla šta u ^init.. Eno.. ali ni tu ne opaža kakva skupa.. Glas ovaj rasprostro se brzp svud munjevnom brzinom.

ili Švabu odozdol. Ahmetu je bilo kasno da se vra ^ a u Maglaj. tu ^ e odmah i zaže ^ i vatru. Tu je vojsku Ahmet našao sat nad Žep ^ em i kod nje se opkona ^ io. da pohvata važne klance i bogaze. koju on daje izaslanstvu. sve je bilo oduševljeno. odaslana je jedna vojska niz Bosnu. smrt. dok se velika vojska krene iz Sara eva. kako ^e se natjerat Švabo. Ova je prva vojska brzo snišla niz Bosnu do Ze p ^ a. sve jedro ko drijen. Zatvoren u Kuršumliji medresi. kako ^ e sjutra niz Bosnu. mislio Ahmet! Vojska je pala u jednom pro104 dolu do same Bosne. živa vatra. odlazi izaslanstvo Mazhar-paši i Konstant-paši. kao ^ lan narodne vlade. pa da se udari na Maglaj. ne ^ e ^ lanovi ni da ^uju. da se po no ^ i istjera. Dok su vo ^ e zrelo razmišljale o svojoj zada ^ i. dotle se po prilici na sredini puta od Maglaja k Žep ^ u držao u tami nasred ceste ^ udan dogovor. moglo je biti do hiljadu momaka gotovo sve mladeži. Hadži-Lojo je prolazio kroz narod i poticao ga u boj. sjatila se sad po mraku gore iznad Liješnice. to je nekoliko drugova Hadži-Selimaginih. pa je pusta okolica oživjela s njihove pjesme. — pa — gdje se s vojskom austrijskom sukobe. Dok je carska austrijska katana mirno po ^ ivala u Maglaju. a da je i Hafiz-pašu htio da izvede iz Bosne. pa htjeli uz Bosnu pred onu vojsku. Da se ukloni svaka smetnja narodnoj vladi. Da se s tim ne zakasni. koja se ozgor o ^ ekuje. Ovi junaci i ne spominju ^i svog bijega sad ozbiljno razgovarali o boju. spasava se ipak bijegom. da se sastane s onom vojskom niz Bosnu. a turska vojska nad Zep ^ em provodila no ^^u veselju i pjesmi ^ iste ^ i svoje oružje i spremaju ^ i se za boj. Kolikog veselja za njeg kad je vidio ovu bra ^u. Dok je narodna vlada ovako uklanjala sve zapreke za narodni ustanak i boj. pa najposlije i okrenuo ravnom cestom kroz pustu no ^^prama Žep ^u. drugi govorili da se prijede na desnu stranu Bosne. koje pjesma hvali i koji su vazda znali obranit svoj dom od svake navale. ako ga je vojska austrijska zauzela. da to javi Hadži-Selimagi. a oni zanosno pohrlili u susret Švabi! Kolike li razlike izme ^u njih i njegovih sugra^ ana.Sjutri dan po ^ inje narodna vlast svoje djelovanje. to je sve mirno gledao. koja je prhnula na onaj glas a i ne vide ^ i Švabe. na koju li stranu. govore ^^da je 105 . dotle se vojska silno umnožila. te ustanku protiv navale na domovinu. Lukavi Osmanlija Hafiz-paša. sva gotovo družina nagazi na Bosnu i prije ^ e na maglajsku stranu. dok se tolikoj vojsci postave vo ^ e. Najprije optužiše Murat-efendiju javera Hafiz-pašina da je naredio pucanje iz kršle na narod. No tek što je Hadži-Selimaga zamako uz cestu. dok se silna svjetina dovede u red. ve ^^on osta u ovoj ^ eti spremaju ^^se. napošljetku uvidjeli da ta šaka ljudi nije ništa kadra bez ve ^ e vojske. te jedni htjeli da se tu u ^vrsti vojska i ^ eka Švabu. ali ga u najživahnijoj ulici stigne narodna kazna — tane puš ^ ano. Hadži-Selimagina ^ etica. a družina osta po dogovoru da tu ^ eka i njeg odozgor. te ih prisili da ostave Sarajevo. Hadži-Selimaga je sam ovako mislio. osobito zanosna mla ^ arija ugledaju ^ i se u svoje stare. na obranu svoje domovine. Na zahtjev narodne vlade odlazi i konsul austrijski iz Sarajeva. pa — nit znao vo ^ a ni vojska. a tre ^ i. No trebalo je ipak dosta vremena. kud li bi se. sve spremno. a narod gledaju ^^ove hrabre junake. razmišl'aju ^ i o svom daljem putu. a za proklamaciju. odsvakle pritjecao i ^ eta se neprestano množila.

a oni opet da ^ uvaju tu ^ eljad. a od drugih ni habera. koja je visila o kajasi. a neki krenuše ravno u Maglaj. a onamo pred hanom žurba. koji je dotle virio iz šikare. Nije toliko brige ni za ku ^ u. samo pred Delibegovim hanom vidiš po gdjekoju sliku. ako ko nasrne na te. borija udari. Iz ^asa u ^ as padao svijet u ve ^u brigu. još se ne pojavljuje. koliko radoznalost: šta ^ e bit od katane. sve ih više pridolazilo. sve u red. a tre ^i se ^udom ^udio: da se sve te strahote. ništa ne ^uješ do li ugodna cvrkutanja pti ^jeg. ne moreš raspoznat: ko je. Sunce granulo i pozlatilo okolicu. Što koji ^ as. sprema. a svijet. Sunca još ne bijaše iza brda. Hadži-Selimaga je osvanuo u Žep ^u i tu do ^ekao vojsku. Makar da su znali da idu pustom okolicom. Oni išli dremovnih o ^iju. al' evo ti najedanput go107 . pa pojahaše debele konje. ja 1' na ku ^u ti. pusto. Pobjeg i zli i dobri i ostavio svoj dom. ^ uo se i glas zapovjednikov. šikara još mra ^na. a sad i putnici prozboriše po gdjekoju rije ^ . koji je teškom mukom majku sklonio. što se bijaše sabralo u kahvi. no svi još pod oružjem. kad je kasaba i onako pusta. Varoš opet bez ikakva zapta. Svi ko jedan. a najmirniji da si. Pregazivši Bos-' nu rasprši se ova ^ etica kojekuda po selima.pre ^ e ^uvat svoj dom ncgo li tudi. S Memišagina brijega lijep pogled na sve strane. Ju ^ er bio dan brižan i strahovit. ^ ekaj. kajmekam. Svud tiho. ^ emu da se sad nadaju. tako razminu. ^ ekaj! More bit da je ovo samo neko kušanje. mraka nestajalo. njima sve vidnije. XII Pred ranu zoru zaredalo je ^ etiri-pet ljudi od Memed-efendijine pušnice dolje niz Trnine. a danas zagonetan. a svaki ^as nicali im crni panjevi i gusto grmlje iz no ^ne tmine. šta je. nebi li šta saznao za Ahmeta. a Mehmed-efendija. drugi se sad sjetio turske suvarije. okolica nijema. koja se sporo spuštala niz Bosnu. ^udili se vojni ^koj vještini. proš! E. ni da se koja ku ^ a dimi. sve ih više i više. ipak hod im bio tih. sablje trgoše i sve zareda cestom uz Bosnu. držanje oprezno. 1 06 i ono pusto. Spustili se u pustu varoš. Onamo preko Bosne pružilo se zeleno polje. pa sad tek vidio da su sve one vojske po jednom kalufu udešene. al' nigdje nikog. da ni jedan ne osta pred hanom. Visoka stabla hrastova nicala ^ asovito iz no ^ ne tmine i stršila uvis poput kakvih prikaza. Ono malo ljudi. obišli svaki svoju ku^u. Dok Voljevcu na zatiok. ko kad se još ništa ne zna. nogu u uzen ^iju. samo bi po gdjekoji put zveknula u kog sablja krivulja o hrasti ^^ili zejtinica. Biva doš. opremaju se. Kao kakve slike spuštali se oni rosnatom travom u dolinu. Maglaj pust. Ljudi tako gledali sad u onu pustu ravan pred Delibegovim hanom i sad istom ne znaju na ^ em su. Jedni došli i prošli. ko sve bez zapta. od kojih svijet strepi. žive duše nigdje. šta da o ^ekuju. sve se ushodalo. pa što koji korak. makar da je ju ^er bio onamo u vojsci. utvrdivši još jednom s onima što ostaju da ^e obi ^^i njihove ku ^ e. dotle i rujna zora obli zelene i rosnate brežuljke syojim rumenilom. dugo i široko. Puti ^^uzak. a prava ^ e sila istom sad zamaglit odozdol! — domišljali se opet neki. zanijemili svi kroz onu pustoš u ono doba u ranu zoru. reda ti se branit. Konji 'se izvode iz hana. slijegao se u ^aršiju. pošao. dok valjda bijahu svi gotovi.

po obali se pokitio svijet i puca. pusta. nepoznata poljana.. dok do ^ eka druga. sama munja! Prvi. provali opet jedro grlo s grada: 108 —Eto vojske ozgor! — a drugi do ^ eka: —Eto Švabe. Konj i ne pome ^u ^ i skoka odmazdi 109 . popusti dizgine svom vjernom doratu. pa ih po ^ elo nestajati. a sve uprlo o ^i gore cestom uz Bosnu i gleda kad ^ e ona crna hrpa niknut hanu. ali valjalo je nekud udariti. Nasta trka ^ aršijom. što su odonuda naperena. ko je tur ^ in! — do ^ ekao drugi. a za pasom zapete kubure. al' niko ne smije da pristupi pod tu ^u strehu.. jer neprijatelj je jedan ve ^^za le ^ima. a ne smjeli da udare kome u obraz za ju^ eranje tobož izdajstvo.reg jada: odnekle po ^ eše nicat oni ju ^ eranji junaci štono strugnuše kroz žita. šta je onda bilo od katane? A ako je katana. —Skelu nam ju ^ er uzaptiše! — drugi ^ e. Iz ^ asa u ^ as slijegali se gradani. —Konjanici su! — vikao neko. tre ^i zašli po sokacima da traže ko je izdajica. Svijeta skoro puna ^ aršija. Drugi su trkali niz ^ aršiju da se zemlja tresla. Dogovor! Prevara! Mislili vojnici. ve ^^se svak sklonio u ku ^u. koja je možda puna pušaka. a kad bi prošao koji gra^ anin. a buntovnici preotimali mah. drugi skok. nastala bi škripa zubi. uskomeša se. Što ^ e biti? Strepili oni što su se ju ^ er rukovali pred Delibegovim hanom.. a vojnik se pred samim hanom sruši na cestu. jer ga more ispod nje ubojito tane sastavit s crnom zemljom. Ako je turska. Katana zasta. —Gdje je kajmekam? —Kukavica! I rulja osu niz ^ aršiju prama sudu. a pridolazili i buntovnici. Ali im se niko ne ozva. Spopade ih pravi bijes. a sad eto ho ^ e da ih pobiju do jednoga. —Nizam je! — drugi nadovezao. Ali Bog dao svakom dvije ruke. jedan ubrusi. gdje su ju ^er prijateljski primljeni. I sad se dobro razabraše crvene ^ akšire carske katane koja je jahala na visokim svojim konjima.. lijevo ograda. —Kamo. a drugi evo puca. puška planu k ^^smreka.. Klatarili se i posjedali po du ^ anima. izdajice! — vikali jedni. ^ija li je vojska.. bježi! Nasta zabuna. tre ^ a. Zatisnuli cestu. sve poletje obali da vidi šta je. Iz one ravni nije se vidjelo daleko. Nije kud. Onim pred zatvorenim sudom zaptije napošljetku baciše klju ^^od skele. ljudi se ramenima kose. vreva. a sve šuti. a onamo ve ^^vide. kojom valja pro ^ i ispred onih puš ^ anih zjala. a niko nikom ni bijele ni crne. Neprijatelj ih suzbio kod Žep ^ a. biva natjerana natrag. Kao po zdogovoru ispadali oni odnekle ovamo pod oružjem i po ^ eli se ko ^it po ^ aršiji. kud je mogao. odape odovud puška. Ljudi se pokitili po obali. Niko ne zna ko je. tre ^i s grada. Kad je svak raspoznao katanu. Doskora izbiše iza onih makljenova hanu na trijestak koraka. U neko doba opažali gra ^ ani pravi ju ^eranji dan. koji je ju ^ er bio protiv boja. vidio se samo oblak prašine niz Bosnu. ^ as-dva vidiš gdje se crni cestom. —Kukavica je ko ne ^ e u boj! — tre ^i ^ e. kad onaj povika s grada. leže po njem i složi cestom kao obrvom. —U boj! — provali neko usred ^ aršije. htjeli ^itavu kasabu. Jedina se cesta pružila gola. Šta ^ e? Desno voda. pa oni tako samo mrmljali nešto u sebi. Nasta nova buna. drugi vire iza ku ^ a. —U boj. evo ih sad tu. i baš kad se tada još više po ^eše grozit kajmekamu za kog nijesu znali gdje je. onda. Htjeli zapalit ^ aršiju. žito.

usprkos zrnju kao kiši. pa prijeko. Drugi je ve ^^naletio i jedva da je do svog druga.. bez sedla. a sve psovalo i grdilo maglajske gra ^ ane . kršili oni prste i pitali sami sebe: šta ^e sad biti? Sad ih spopala dvostruka briga: ju ^er onako gostoljubivo primiše carsku vojsku. a ovako primili ih na vjeru.Bar bi se moglo re ^i: brane prag svoj. cvili pružaju ^i ruke prama tebi. Negdje ^ e smotrit bijeli cigo ^ ergaša. a sve gotovo pogadala taneta. . objesivši život o samoj dlaci. Buntovnici udariše u divlji bijes sa svoje tobožnje pobjede i jednim skokom sve pohrli u skelu. ma sve. koji su bili sakriveni u ku ^i s njim.izdajice.Ali koja fajda! Oni nas u Doboju ne ^ e razabirat. Na ovu su gomilu sad nalijetali i zdravi i ranjeni. sve to svjetina raznosila i ne misle ^i: može 1' mu to u što pri-. a danas im pred pragom ku ^ nim sva izginu. .govorio jedan od prijatelja kajmekamovih. drugi su. . Išlo to sve i grnulo onamo hrpimice. stat. . pa ^e kazat. I sav taj boj bi kolik što bi dlan o dlan. . baš na onom istom mjestu. a on vu ^e katanskog konja. tog bi zrno stiglo bar do onog lakta kod Bektaševa hana. Sva cesta krvlju išarana. Blijedih lica od straha. puške.Ja da se koji živ do ^ epa Doboja. Uza suho ode i sirovo. nasta svada. ne davši im da umaknu pustom cestom. Ko ja ^i. . pa. a možda koji ipak umako kiši zrnja. koji se kao brijeg svali pod njim. Povrh tog znali da je velika sila u Doboju. Urnebesnom vikom izazivali ih da vide što je junaštvo.dalje bez svog gospodara. ho ^ e 1' mu uop ^ e trebat . Mi smo im odmah kazali da ima buntovnika. da vide pobjedu! Osim one gomile konja i konjanika. vidao se na svakom koraku mrtvac il ranjenik. laka skoka. a konj stupa za neobi ^nim gospodarom ko na tudim nogama. i ote konja. koji prodoše uz Bosnu. a po cesti onamo crnili se trupovi mrtvaca i ranjenika. S napetim puškama u ruci primicali se buntovnici k njima da vide nije 1' možda koji novac. No ko bi ih sve dobro promotrio. što je palo pred hanom. ... . kad se stropošta na nj mrtav mu tre ^i drug sa mrtvim konjem. živ i zdrav i otrko Doboju glavom bez obzira. i ne misle ^i druk^ije. i komu bi uspjelo da preturi ovu hrpu.drugi ^e. kako je. otmica. ^im su se pojavili. sablje. odmah bi vidio da tu ne leže svi oni.. bra ^a njihova.a vrijeme je to kad je ^ ovje^ija glava jeftinija od horozije dok sinu nož. Dok su ovi tako premetali mrtve vo nike. U ^aršiji sad istom nasta vreva i galama. spopane ovaj za konja. pa ^ ak i otimalo. pa daj sad znaj ho ^ e li se tu mo ^i razlu ^it krivi od pravoga. Tako siromasi nalijetali jedan za drugim pripustivši se svojoj sudbini.Bezbeli.. Puška presta. Svaki se ^ as vidjelo. Smatraju ^i se i kod Boga i kod ljudi pribranijim od ^ ergaša. Vojnik se diže. gdje leži ko klada il' moli. . kad mu ubojito tane pogodi konja. onamo u kasabi šuljali se kroz sokake ko plahe zvijeri kroz šikarje gusto.. .Pa! .do ^ ekaj tre ^i.Stoput bi bolje bilo da smo odmah zapucali. dobra puška i sablja.Dabogda. .sve se razvla ^ilo. nešto ih je valjda palo i gore. kako se vuku kabanice. taj kva ^i. bez horme. ve ^^da se tim mahom Svabi trag zameo. zlo! Na onoj strani onamo kojasili se ljudi tamo-amo izmedu leševa. da ^ e umaknut kud. dim se rastupi. I podne ih je tako zateklo. gdje se rukovaše i zadadoše poštenu rije ^ . ali. a po njoj ljudi divljih lica.

Cigan ^ e se vrnu i za ^ as upade u avliju.do ^ eka Mehmed-efendija šaljivo. Ono je služilo u njiha dvije. On sav protrnu. .? . Avdo.Ako se prije pomoli turska vojska odozgor. zade prebirat po mutvaku. On se prišulja ku ^ nim vratima kad opazi na basamacima majku svoju i Aliju. ku ^ a oila puna.Šta se sad radi onamo. ko je tur ^ in«. je si 1' živ? . a moglo bi ti biti i da ne ideš nikako.Ja sam stoga i ostao do sad. . pa nadoveza u strahu: . a nikakve vojske ni ozdol ni ozgor. moj sinko! . Znaš. . Meho? . .dobaci cigan ^ e.Drž se ti. Ah. a tebe nema u Trnine. pa po ^ e odatle virit a doskora mati za njim.Uh. a gora ne otvorit. Put bio pust. di li si mi ti sad. da sazna što za Ahmeta.on ^ e na to. mom ^ e žilavo i okretno. ako ^ eš mene pitati.. ^ ekaju one od Žep ^ a. . a svaki s puškom u ruci. Mehmed-efendija oškrinu kapiju pa ga dozva po imenu.ho ^u vala da mi ne daš pare. a onamo pred Delibegovim hanom galama. . a oni ^ e opet ispod žita? Cigan ^ e se osmjehnu. dosta sam ja u vas soli i hljeba izio. jer od ju ^ . pa šta ^ u ako ga vidim? 8 — E. bogati. pa stade. il' ciganin koji. pa je vi ^ no tudi. Nijesu dugo sjedili kad ispred kapije njihove miti cigan ^ e. a majka zacvili: . Ve ^^bi 1' ti mene nešto posluš o . . .Šta je? . .Ali šta ^ ete vi sad amo. vrati se on u pustu ku ^u. vjere mi.Ta mahni se. šesti li put spao na obalu i gledao ima 1' koga god niz Bosnu. a on ^ e doista s vojskom. bježanova nije plakala. mati! . Puške ispucaše. tri li godine. pjesma. obori o ^ i zemlji. jedna bi mi briga bila. Napošljetku umoran klonuo. 112 tek da bi se po koji buntovnik kojasio i odmah odjurio prijeko me ^u one koji se skupljaju pred hanom. Zato on krenu preko avlije kapiji. al' ozgor još nikoga.Podne je davno prevalilo. moj dragi Ahmete. On im otvori.Ah. Rijetko da se kojasi koji seljak s bijelim šali ^ em oko glave. U pustoj se ^ aršiji ^uo gdjekad glas: »Pod barjak. To je osobito pazio Mehmed-efendija. pa ^u poslat koga po Ahmeta.Eno je onamo pred hanom.Onamo prijeko .Kud si ti pošao? . Išao nekoliko puta obali. tu za kapijom u feredži.rašnjeg jutra nije ništa okusio. ali ^ aršija bila pusta. I ono s puškom u ruci.i ona opet udari u pla ^ . kad si ve ^^pošo onamo? A ne bi ti džaba bilo! . gdje je naša vojska? .. . Mislio da su buntovnici došli valjda i po njeg. Kad opazi sijedu hanumu. Hajde ti s Alijom u Trnine. da mi ga se samo do ^epati. . pa pošto se zaklju ^ a. Meho.Ta evo me! . a ja ^u ^ ekat ovdje dok vojska stigne.on ^e na to. Al' uzalud. U taj ^ as neko pokuca na vratima njihovim. nije li gdje štogod gotova da se okrijepi. di si. vreva. po policama.Ma nemaj ti brige.do ^eka mati suznih o ^iju.po ^ e Mehmed-efendija. a gotova ništa.Ho ^u. Mulabdi ^ : Zeleno busenje 113 . sijevaju ^ i podmuklo o ^ima. stani gdjegod ondje blizu ne ^ eš li opaziti našeg Ahmeta.Ja šta ^ emo pobogu. pa muka otvorit. Mehmed-efendija je tražio koga pouzdana da pošalje uz Bosnu pred brata. jer je ve ^^peti. Da si mi ti bar uza me. ne bi se on meni više izmako. za draga Boga. kraja. kad vidite šta se radi? .A ako prije udari Švabo odozdol? .ubrza cigan ^ e.

.De. a ionako. zebnja je poduzimala. a on zabrinut malo govorio.A ho ^u. opet. . da je nastao boj.Ako ga ne bude nikako. onakog ^ estita momka.požuri se cigan ^e. pa ^ emo no ^it i dat ^u ti još. Tu se zastaviše.i pruži mu tri cvancike. Tada su se baš namirila dvadeset i ^ etiri sata od onog kobnog ^ asa kad Omer-efendinici iš ^eznu ispred o ^iju dragi joj Ahmet. da se. dok ona nije othranila svog Ahmeta. opet. za ^as preletio svu onu ravan i upiljio se gore u onaj klanac pod Sikolom gdje se cesta. mati. 115 . ni okom trenula. pa bi duboko uzdahla na ro ^enog sina. a odakle bi se mogao svaki ^as pojaviti njezin Ahmet.Reci mu da mu ne more bit da ne do ^ e u Trnine. Vidjela je na svoje o ^i da su nastala strašna vremena. slušala o bojevima. ve ^^neprestano mislila o Ahmetu. Ali svakako gledaj. gledaj bar da razabereš gdje je.opet ^ e ono Mehmed-efendiji.. ta zar to nije trebalo da Mehmed-efendija zaprije ^i? I tra ^ ak bi joj ove zle misli o Mehmed-efendijinoj nehajnosti proletio glavom. I uto je . al' eto prešla pedeset. reci.u pustim mislima sirota pala. a cigan ^ e ve ^^ proma ^e na kapiju obe ^avaju ^i da ^ e izvršiti zapovijed. ne dovrši Mehmed-efendija. ona tužna. dragi Avdo. pa uza Stranicu. . kao drugi svijet. reci: neko se je razbolio. Za to vrijeme nit je jela. . krv se lije. to je bilo daleko. ho ^u 1' do ^i kazat vam? . ali ona. pada u neznan! i ti hajde s njim amo u Trnine.o Bože sa ^uvaj. pa se prošuljaše kroz mala vratašca što vode u komšiluk i proverugaše kroz pustu mahalu. . živ bio! . dokle bi tako ostala da je ne opomenu sin. draga hanuma. pak bi se zastavio kod onih slika pred hanom. jedva provukla ispod litice. Mjesto je uprav za odmora. pa do ^i i kaži nam. a evo ti sad! . da je sve to porad njezina Ahmeta. povuci ga na silu! . Za ^ as ispadoše na Memišagin brijeg.Gledaj da ga skloniš. Za ^ as bi se svrnula i korila sama sebe zašto ga na silu nije obustavila. .radi njemu o glavi! Tako je ona mislila i Ahmet joj neprestano lebdio pred o ^ ima.. Donekle ga žalila i gubila se u tuzi i mislima. oko im i nehotice skrenu onamo prijeko. ho ^e li ga još koji put vidjeti. pa se digoše i po ^ oše u Trnine. Zaklju ^aše ku ^u. Za ^as bi joj se pri ^ inilo da je to on mogao u ^initi..Ako ga nikako ne vidiš. da idu ku ^i. al' ti bojevi bijahu daleko. . a eto sad je vidjela kako šalje momka po njeg. Da. dok 8. Sjedili tu još nekoliko ^ asaka. a da to još nije doživjela. Mehmed-efendija. pa pored Ahmeta nije mogla ni umjela ni mislit o tim doga ^ajima kao drugi svijet. kad vas ne bih poslušo. ^esto uzdisala. Strašne je misli obuzimale. pa. I koliko god joj je jasno da bi i Mehmed-efendija volio da mu se brat vrati. al' sve šute ^i. koja je i prije govorila s Avdom dok je služio u njih. ženska glava. što vodi u Žep ^ e. žao joj bilo na Mehmed-efendiju što ga nije na silu zaustavio. Nije se umjela upitat: ni zašto se vodi taj boj.da. a pogled iz suznih joj o ^iju vrludao onamo po prostranom polju. .projavi se sad Omer-efendinica.i Bog sam zna. ako ga ne na ^em.A ako on ne htjedne? . Ti ga se nemoj pro ^i dok ga ne skloniš da ide. ja koga bih? . tuga srce sapinjala. a za ^as bi se opet žacnula da ga možda ovako mišlju ne potvara. daleko od njezina doma. a od neko je doba spopala pored žalosti i neka ozbiljnija briga i slutnja: ho ^ e li 114 joj se povratit. a tušila u pla ^ u. Delibegovu hanu. ta ^ula je ona i prije o bojevima.

Vrijeme je bilo da se bolje poželjeti ne može. Pometnja. blijedi. —Nose glas o Žep ^ u? — dobaci drugi. prošli lijep komadi ^^Bosne a bez ikakva otpora. žamor. umorni. mali tek da prolije suze. lukava prevara! Sve je sijevalo vatrenim o ^ima od gnjeva. a prvaci potegoše durbine. kako ^ e s 116 mrakom na pouzdan konak u osvojeni ve ^^Maglaj. pa ^ e jedan još prije nego mu je pružena pomo ^ . U vojsci nasta mala žurba. koje. a o ^i mu se ovlažile. ali baš u taj ^ as smotriše. Cas-dva i evo ih pred vojskom. 117 . zacvili. je li boj ili mir. Grozno izdajstvo. ipak se sve više držalo spremno. Primiti ih onako prijazno. kako se vije oblak prašine cestom prama Doboju. a gledala za se. Eto tako. propustit u Žep ^ e. a mati im stenjala i jecala. XIV U Doboj je stigla sila vojske. vidio je kako mu se mati rastaje od svog doma. —Naši su! — re ^ i ^ e jedan. tamnozelenom travom. a i vojnici se dobro raspoznavali. kad je maglajsko izaslanstvo došlo njihovu zapovjedniku. te slušao njihov razgovor. ostavivši Brijeg i za njim varoš za ledima. Sunce je dobro naglo zapadu kad se jedno odjeljenje po ^ elo spremati na put. uzimlju ^i u obranu prave gradane. Sad se ovaj drugi odjel sprema u Maglaj tako sazna za Žep^ e.je Alija podnimiv se na oba dlana i upiljiv svoje o ^i onamo prijeko. Ali ne! Svi su znali da se glas o. ona stade. da su poslušali. Taj vojnik desio se nekom sre ^ om na obali. kad pu ^ e glas medu prvacima. napetost nekoliko ^asaka. dok je mali Alija sad tek naslutio zamašaj svega što se oko njega zbiva pa se zarumenio. i pješaka i katane. a tako svojom iskrenom rije ^i spasi Maglaj od pravedne kazne. Mehmed-efendija nijem. Premda su se do ^epali Doboja. za ^i medu prvake i po^ eti pri ^ at prijateljski do ^ ek u Maglaju... raskola ^iše o ^i. pa se ranom zorom zaputilo prema Žep ^u. Osobito ista ^ e opaske ^estitog handžije. veli. kad se digoše odatle i udariše strmo. Medu prispjelim vojnicima bilo ih i ranjenih. zajatario. to je užasno! Vojnici su kazali kako su na Žep ^u suzbijeni. gledao one leševe po cesti. prama Maglaju. Kad joj se š ^ aše da sakrije i ona u" kojoj je proživjela punih trideset i sedam godina sretna i zadovoljna života. pa onda do ^ ekat. Jutros oko ru ^anice stiglo je tu desetak konjanika njihovih i donijelo glas da je u Maglaju mir. no doskora se o ^ utio topot koyita konjskih. Bog dao. pusti glas.Žep ^u ima tek u Maglaju primit. da se ovaj vojnik desi pri onom razgovoru pa da on mimo svoje drugove izbjegne kiši taneta. da ništa toga ne bi bilo. kojima je on na licu ^itao miroljubivost. Jedva da su odahli umorni vojnici i izmijenili nekoliko rije ^ i. Žena se spuštala debelom. Sunce ve ^^spalo na Micuri ^ e. od srdžbe na Maglaj za to ne ^ ovje ^ no djelo. da je ono prvo odjeljenje primljeno gostoljubivo. zaprašeni. gdje joj' jedna po jedna maglajska ku ^a zapada za brijeg. sve pod zaptom starijega o ^ ekuju ^^svaki ^as zapovijedi da se krene naprijed. išli prama Trninama uskim puti ^ em oko kog je bila nijema ljeskova šumica . suho. Mehmed-efendija se nije obazirao. a znao je. ^ isto kao procijedeno. vojska tek da krene ravnom cestom uz Bosnu. radoznalost. ali da ih je na Maglaju više izginulo.

Cesta. Ona ^ etica ispred hana ispade cestom da do ^eka vojsku. što im je odavalo da su tu no ^ili strani ljudi. uzbuloži se i po ^e komešati amo-tamo. vici i halabuci. . pa svaki ^ as dobacivali razne šale. svud spremno. niko 119 . pjesma ori. Talambas poktickuje. pa tu sjedili i nasla ^ivali se pobjedom svojom. Taj glas prekide onu mrtvu tišinu. po meraji. al' nigdje ne smotri onog koga traži. a po svem vidiš. Vojske bila sila. a talambas pokuckuje jednovito. dok opet pjesma složi. a ovi pokitili se obalom. što su isprevrtali i najmanju ^ anticu mrtvih vojnika. a ostalo pade po cesti. Kako je i ono bilo pod oružjem. onda. jedan bolji od drugog. Oni u hanu odmarali se. u vrisak. po snazi i godinama. bila sva pokrivena vojskom. koje bi onda kakav starac prekinuo ozbiljnom rije ^ i. a ima ih i sredovje ^nih. pa sad zašlo još jedanput. ostala je vojska pala po ravnoj ledini i cesti ispred hana. Sve je ^ ilo i veselo. Prvaci ^ e u prazan han. u smijehu i veselju. da založe grlo. Doskora se o ^ u talambas niz Bosnu. Kao da su iz zemlje nikli. ima 1' ugodna konaka. propustilo je ono svu ispred sebe. a Bosna mu pod nogama. U istom trku vrnuše se oni cestom uz Bosnu da jave vojsci. ima li mjesta za onu vojsku. Jedni sjedili. sme ^ e kože i strijeljalo vatrenim. Po podu i hodniku vi ^ ali nekakvih kutijica od masti. nehajno.ve u ciku. da tu nije bilo izbora po rodu i soju. ostraguša mjeri junaku širinu ple ^a. momci ^ili. no sve je u slatku razgovoru. pa kad svrše. razgovarali i spremali se za sutrašnji boj. rumena lica. poderana papira i odbacaka cigara. lukavim okom po svakom junaku. što izbija ispod Sikole. U taj je ^as miješalo kroz ovu šaroliku svjetinu žilavo. a dva i dva složila narodnu putni ^ ku. a uz njih handžar otoboljio uši. okretno mom ^ e. smjela srca. drugi napola ležali uznagnuti na svoju prtljagu. Zelen se bajrak vije. dodao bi drugi. ve ^^sve ustalo za din i ognjište svoje. u Maglaju se digla urnebesna graja i galama. 118 Vojska pade pred Delibegov han i bajrak se udari. pa i staraca. vo ^ e i bajraktari. dok se dušman ne pretjera u svoju zemlju. da zahladi ve ^ eru. momci vitka stasa. U svakog virile pe ^ anke iz pasa. Na ove se nadovezala pješadija. otvorenih njedara.a onda za ^i odozdol i kazniti izdajice. postaviše se s obje strane. laka skoka. ko da u svatove idu. da dušman u snu ne napane umornu vojsku. bahnulo tu desetak konjanika i kazaše da se ovaj ^as primi ^ e od Žep ^a turska sila. a neki pregledali oružje. a sve u divljem bijesu. Vatre se naložiše i sve hrpe i hrpe ljudi sjedili u okrug. Oni da su dotrkali da vide šta je bilo od Švabe. Kad je vojska stizala. probudi one. Sunce ve ^^zapalo za brdo i ostavilo svu onu ravan u hladu. pa kako su se u hanu smjestili samo prvaci. Bijesni konji pod njima hržu i prije ^aju cestom amo-tamo. I suton se po ^eo hvatati. Sve to u jedan mah poskaka na noge. Naprijed su išli konjanici. u vodu. da se razoružaju. Vesele ustaše maglajske kazivali vojsci pogibiju Švabinu upiru ^i u one leševe pod obalom. pa se neki latili torbe i brašnjenica. a sve ki ^ eniji od ki ^ enijeg. al' sve jedre mišice. kako on misli da se ne bi trebalo do Broda zaustaviti. Ima momaka mladih i pristalih. veselili se uspjehom svoga djela. u goru. a sve ^uvala straža dolje na laktu.Dok se to zbivalo u Doboju. i kako su suzbili neprijatelja na Žep ^u.

potekoše neki po naviljak sijena. Stade na obalu i raskola ^i o ^i onamo u pustu varoš. da se preveze i otpane u Trnine.. tri. ako ti nije omrzo život! Dok bi mi jednog kroz onu strehu. brate.Ne znam ti ništa! . tuda. sve oprezno gledalo u han. pa ^ e sjutra poranit amo.dodali drugi.dok ^ e drugi iz bliže hrpe: .prekida ga drug. .Odmakni od zida! . a puška odozgor ko grom.A odakle su.Znam ja. eto ih gore u hanu u Liješnici (sat uz Bosnu). Vojska je dugo stajala oko. pucaj! .Udri. kad nešto potrese ^ itavim hanom.i ^im je podigao onaj poklopac. . . da ^u ih ^ ekati ovdje. strašan izgledao taj skup ljudi. ostaše s onom vojskom. kako je bajraktar. a i onako. u kom je gorilo svjetlo u svim odajama. ali iz kasabe nije se ^uo ama ni glas ni šušanj kakav. ve ^^sad: deder. da jedni ostanu gore. pucaj! . pa mu se nekako nije dalo gore u Liješnicu. druže. Napošljetku uzeo svije ^u. . tutanj. a nikad se prije i ne vidješe. gudnjava.Švaba pun han.Ja. Pa su ju ^ er otišli gore pred vas. . I tek što se ^ula ona jeka.Tražim dvojicu drugova.. da sjutra na prolasku do^ eka Ahmeta. odape u hanu puška ko sami grom u onom žamoru vojske. . Hodao cestom i miješao kroz vojske a neprestano razmišljao. 121 . Oni što su istrkali iz hana najdalji bili od njeg. al' gore grobna tišina. s kakvom namjerom hodal. Sve napeto. u hanu nasta uzbuna. a ja sam im obreko. ni živ na zemlju..Šta je?! . Naši zapucaše. al' koja fajda kad ne znaš u što pucaš! Avdo je prisluškivao taj razgovor. brate. Mrak ve ^^pao na zemlju.zagrmiše opet. nas bi stotina pala. gdje je još za vidna pri ^vrstio la ^ icu. Dugo je tako hodao cestom i jacija se ve ^^primicala. tavan. ko su? . opet obreko Mehmed-efendiji da ^ e mu no ^as dovest Ahmeta il' donijet glas o njemu. Diže se ova vojska i sklopi oko pusta hana.upitat ^ e ga jedan poti ^u ^^vatru. .hana. brzo se na ^ e u svojoj la ^ici i zaplovi tihom vodom kroz mrak. U onom polumraku.Sama ga smrt vukla gore. Da ostavi do sjutra. vrnu se natrag. ta tu je i onako Ijuy t disraznhtkojedlžanuzrgog. . a drugo je Arap. . pa napošljetku se sve umiri.vikalo stotina grla u jedan mah.. odvrati mom ^ e. Nije se fajde ni šalit svojom glavom u ovo doba. . samo ostao debel zid ljudi oko hana. jedan je momak onako pristo.vikali oni izlije^u ^ i iz hana. Tako je re^ eno. Dok sve posuka na ravan ko same p ^ ele. pri onim vatrama stajale stotine ljudi oko hana raskola ^ enih o ^ iju. da gore ima nekog. da svi zajedno krenemo niz Bosnu. i kad saznade sve. pun. . i pošao uz ljestve da pogleda kroz onaj kapak na sredini tavana. . Pošto Avdo saznade za Ahmeta. opazio kako šiše popuckuje i veli. kad.nije mogao ni pomisliti. kako je onamo. stanider. .ubit ^ e te ko samu muhu.. a to lukavi cigo ne bi želio. On odlu ^i. ko zna . veli onaj.Odavle su oba.I naš jedan pogibe! . dozivlju jedan drugog. dvije.ako ništa. niko ga ne zna. naslu ^ ivao. . da ^e gore u Makljenove.Zapalite han! . .zagrmi jedro grlo.U što. . ^ im su došli u han. pa bi se mogao sukobit s njim.ve ^^odmakni od zgrade. htio je da kroz tamu prozrije.Ti ko da nekog tražiš? . i jedan pripovjedao drugu. . . Za ^ as 120 opet puška.. more bit da se koji katana skrio gdje u žito.zaprije ^ iše drugi.

Pa ko bi je pustio da tako jadikuje. Znao on svoju majku. i da ^e sjutra. a ranom se zorom ve ^^'opažalo kako se onamo pred hanom kre ^u ljudi ko kakve sjene. govore ^ i da ^e i on rano s Avdom da do ^ eka brata u ^aršiji i da ga povede ku ^ i. XV Osvanu nedjelja. Stoga se dolazak Avdin. To je on krio da drugi ne ^uju. —Šta je? — otvori on o ^i. dotle su drugi opkružili han i po ^ eli pucati pod potkovanu strehu. iako ^ e po no ^i. ta nju ^ e ubiti tuga za njim. vojnici se uprav okrijepili slatkim snom na tvrdoj ledini. a Ahmet stajao pred njim. Negdje po jaciji stiže Avdo Trnine. dan mutan i obla ^ an. zamisli se malo pa ^ e cigan ^ etu : —Jesu 1' oni tebe poslali po me? —Jesu vjere mi! I ju ^ er da te to sino ^^do ^ ekam. pa kako te sino ^^ne bi. —Mati ti ne zna za se! Ti kako si otiš o . al' ne može još za dugo da se po ^ e. puhnuo svjež vjetri ^ . odazva ga Mehmed-efendija za pušnicu da sazna za brata. i Omer-efendinica brzo posla po cigan ^ e da ^uje što za sina. Kad bijahu nasamu. Tek što se bijaše zastavio kod one gomile na obali. zamišljen. šta radi od sebe. hajde ku ^i. Avdo? Zar i ti? —Evo i ja! ozva mu se cigan ^ e pa mu u isti mah dade znak okom i izma ^e na stranu. da je Ahmet ostao pred Delibegovim hanom s vojskom. Pošto im sve iskiti natanko. a u isto je vrijeme ženskinje u ku ^i pomislilo da je to onaj kobni ^ as kad ^ e sve planut. Tužna mati zadovoljila se na silu tim odgovorom. jesi 1' ti to. da »one« na tavanu pobiju il' prisile na predaju. Jasno se moglo vidjeti da to Ahmeta zbuni. 123 . 122 Ve ^^je sve na nogama. ukrasti se od vojske i skrenuti u Trnine. a on ^ e ovako mo ^ i da joj skroji lijep odgovor koji ^ e je bar donekle utješiti. milostiva. kakva je srca. prvaci se sastali da se vije ^ a: gdje li ^ e se dušman do ^ ekati. On se obazrije pa ^ e smiješe ^i se: —Oho. pa da tako uporedo ide prema Švabi. sve u hrpama. odmorila se. re ^i ^e prvo cigan ^e: —Ma imam da ti kažem nešto. dok ih umiri. U to je vrijeme stizala i ona vojska iz Liješnice. prste krši. brzo bi to doprlo i materi do ušiju. pa opet obasu: al' je prete ^ e Mehmed-efendija. ne zna. a kako se preko no ^ i vrijeme promijenilo. mekana. Ahmet se žacnu na ove rije ^ i. a drugi htjeli. kosu ^ upa. Jedni mislili da Švabo ide samo lijevom obalom. Što koji ^ as. da se vojska rascijepi. sve jasnije. kumi. i muškinje je imalo posla. pa je sve udarilo u vrisak. A eno i brat ti onamo u ^ aršiji ^ eka. I dok su oni okruženi dobrim zidom vojnika na samoj obali vije ^e vije ^ ali. Cigan ^ e kaza po nagovoru Mehmed-efendijinu. cvili. brzo saznade i u ku ^ i. ona ne ^e vjerovati ni da je živ. Vojska umorna. ve ^^hajde pro ^i se toga. Musafiri ga Mehmed-efendijini jedva do ^ ekaše da saznaju za one puške u hanu.a ostalo leže po meraji. rastuži. a kad bi to svi ^ uli. a baš u prvoj i to uza sami bajrak išao Ahmet sa svojim drugom Arapom. kad mu se približi Avdo i pozdravi ga. zaklinje. sprema sve življa. da vene? Cigan ^ e je ^ ekalo odgovora nekoliko ^asaka. al' ona opet po ^ e molit da te dovedem. Tako se ona donekle umiri. a neuznemirena od neprijatelja. jer je slutio nepovoljan glas za Ahmeta. kad se sve bude spremalo niz Bosnu u boj. Kad su one puške ispucale u hanu. ljudi su se u Mehmed-efendijinoj baš ^ i žacnuli od ^uda. ja odoh u Trnine i kazah im.

...zaori nekoliko grla. nju ima ko ^ uvat! ...škrinu jedan stranac zubima. izdajica. sluga ne ^iji. pa oni svrnuše kroz pustu ^ aršiju.prodere se krupan glas i lati se kresiva. a isto toliko odjeljenje krenulo lijevom obalom. . . a Avdo ga zastavi pa ^ e ^isto tugaljivo: .. . kad se iza ^ oška 125 . ali šta ^ u! ..zaori sluga..To je sve napola vlah. murtat je! A sad na noge.Ja ne idem ni za kog. zama ^ e cestom. U taj je ^ as jedan miješao kroz vojsku pokuckuju ^ i u talambas i vi ^ u ^ i. pa ne ^ emo ni pomrijet.. On se naglo trže da ^ e i on niz Bosnu. tur ^ in ko je! .^ ujte ljudi i po ^ ujte! Sad ^ emo s hajrom krenut niz Bosnu na Švabu. . umiješavši se u vojsku..murtat jedan! i lupi nogom u pritvoren ^ efenak.Da ih zažežemo! . ovih junaka? I oni: svaki ima staru majku. . .Nigdje nikog! .re ^ i ^ e on.Evo. .Zašto se ne ide bit? . smotrio je gdje se naveze prva skela vojske preko Bosne. sve pošlo za din. Avdo.^ uješ.Pa šta ti re ^ e.vikali drugi. a zatvoreni du ^ ani i prazne kahve mukom mu ^ale. i za jedan ^ as bit ^ e sve u plamenu.re ^ i ^ e jedan ljut na Maglajce. Oko njih se kojasili ljudi. sve je prhnulo gore i posakrivalo se po pušnicama.zagrmi mom ^ e.Vidiš ti.Da gdje su? . nepoznati.Murtati! . . kud ^ eš ti mimo sve svoje.Sve se razbjeglo! . a za dan i vatan svoj. . pa. pa opet. sve spremno.Ahmet ^ e. trud se upali. Tako ti njima kaži: ^ im Švabu 124 pretjeramo preko Save. udarite slobodno.otezao on i miješao dalje.Sram ih bilo! . molim te..Meni je žao. Meni je pre ^ e i ^ i s ovom bra ^ om za din naš...Hajde deee! Ustaj. Ahmet prekide razgovor. bra ^ o! . zama ^ e u kukuruze.i ve ^^bijaše uo ^ io hrpu smetlja. il' ženu i djecu. sav Maglaj. bra ^ o.. Pred ovom je vojskom išlo nekoliko maglajskih ustaša. . S njima je bilo i nekoliko stranih ljudi.Zar baš ho ^ eš . akobogda.Ali eno. ovom sam išao ku ^i i zvao ga! .. Zamisli se malo pa odvrati: . Cigan ^e ostade samo. onaj ^ e sluga po smetlje da naloži vatru pod ^ efenkom. . . ako koga na ^ u od gra ^ ana.Zar baš pustit majku da ono radi oko sebe! do ^ eka cigan ^ e. Taj glas prenu Ahmeta iz misli.vikao je onaj kroz vojsku i prošao mimo njih.Pogledajte.. svrnuše tuda da potjeraju. da tako iskali gnjev svoj.Nijesmo se zajedno izrodili. upiru ^i puškom u jedan zatvoren du ^ an.Strašivice! . ni ko za me. Skela se pribi onamo uz obalu i vojska posuka iz nje. ^ eka zapovijedi.u ^udu ^e opet stranac. .Ma ko! Malo što me ne ubi! .Idi ti k njima i kaži im da ^u im do ^ . Obazre se oko sebe.Strašivice. prije ne mogu! .gledao u zemlju. . . Ko god ne po ^ e s nama. . kukavice! .veli jedno mom ^ e. i ne dovrši.Vatru im! . . .bjesnili oni ^ aršijom. ! Ahmet zastade. dok vojska upravi cestom niz Bosnu. murtat! . da potpali du ^ an. bolan? . Iskre po ^ eše frcati. za. a. naoružani. hajde deee!! . Avdo! . kad Švabu natjeramo preko Save. .

a potresan glas jeknu ^ aršijom: —Stoj! — Iza ^ oška se pojavi stasit momak. —A je 1' turska palit tude dobro? —Vas nije grjehota sve popalit. —Jest. Pošto iza tog ne bi odozgor više pucanja. Sve se trže na ovaj glas. Ali pod samim Sokolovim stijenama drugi je dio turske vojske koja je snišla lijevom obalom pa zbog ispup ^ enih obronaka ne vide one nad sobom. Oni hitac s tavana rijetko i promašao. I sad se ove dvije vojske uzele na oko. što je tane bilo vrlo sitno. drugi dvadeset i iz ^ asa u ^ as broj padao. od njeg sve komadi otpadali. ako ti je život drag. — Vidi! — udari jedan u porugljiv smijeh. —To nije turska. puno bajki i orlova. — požuri se onaj sluga. Napošljetku opali jedan seljak. To ti je stijena. Ovi pucali. —Jesi 1' ti odavle. dok se napošljetku ne razminu na tom jednom jedinom. ja vam kažem da on nije tu u du ^ anu. drugom zahvati lista nožnog. a ispod sebe ne da ni samoj lakokriloj ptici. al' sve uzalud. a u pravi ^as. Ostraguša zapeta i dok bi oni svoje naperili. i gore se nešto stropošta. te ovi sunuše niz ^aršiju. mom ^ e! — ujedljivo ^ e stranac. pobogu brate? —Za me nije niko svezan. Ovi drže u škrip127 . u potkovano šiše i isprobijali ga ve ^ . I jedva da su ovi zadnji do Moševca. koji se bijaše skrio za ^ oše zida. Jedni govorili da ih ima najmanje pedeset. na lijevoj strani Svabo je zauzeo Sokolove stijene. pa nastalo puškaranje. koji zaostaše s onog jednog na tavanu. sat niz Bosnu. ljudi potekoše u han s napetim puškama i doskora izvukoše mrtva katanu. Od ranog jutra pa do tog ^ asa ljudi se gotovo svadali za »one« na tavanu. ko ho ^ e! — upre on rukom niz Bosnu. Medutim. koje se kanda natje ^u sa Šahin-kamenom u visini. skupiše se u hrpu i krenuše cestom niz Bosnu za ostalom vojskom. odavle je. crvena lica. tre ^ em odbi nosi ^^od opanka. upiru ^ i u mrtvaca rukom — poplašio sino ^^^itavu vojsku! Ovo nekoliko ljudi. uzdigla se do same ceste ko kakvo strašilo. bujrum. kucnu talambas udnu ^ aršije. a oko hana se neprestano puškaralo. pristo ko djevojka. crnih brkova. Fes poturio natrag. a spram nje preko Bosne.. Horoz zape. kad dolje složi puška baš ko sama smreka. — Eno. —Ne šali se glavom svojom! — zaprijeti mom ^e prinesavši pušku oku. kad ste kukavice! —Ako ste pošli u boj na Švabu. pa jednom tek malo si126 lah probuši. ve ^^doli! —Vatru ti njemu! — trže se jedan na onog što je držao vatru u ruci. mom ^e? — ozbiljno ^ e jedan stranac. trojicu bi možda mom ^e ukinulo. odozdol bi ih po deset opalilo.jedne zgrade pojavi zjalo puš ^ ano.. kroz koje se pucalo. a mom ^ o iš ^ eznu za ^ oše. a to je uprav najzgodnije mjesto gdje bi se neprijatelj mogao do ^ ekat. I zadnja se skela preveze. Tu je zasjela jedna turska vo ska. pa drže ^ i ostragušu naperenu. Ljudi se zgledaše. prevezla se druga skela. nit njiha vidi dušman pod sobom. Dok bi se jedan hitac izmamio odozgor. zadnje odjeljenje krenu niz Bosnu. No gore se niko nije mogao opazit ni kroz one šipile. — odriješi momak ozbiljno. Bit ^ e da je na Šahin-kamenu. no sre ^ a je bila za one. u zatvoren han. a stranac nastavi: —Pa što se ne ideš bit. produlji: —Ne primi ^i tudem dobru.

Mulabdi ^ : Zeleno busenje 129 . gdje bi sigurno smotrio glavu kog ^ eljadeta. Neki šaptali i vodili tih razgovor. Okretali se nekoliko ^ asaka razgovaraju ^ i. nebo se otvorilo. pa napošljetku odlu ^ iše da ^ e opet u Trnine. Za nekoliko ^ asaka obi ^ oše svaki svoju ku ^ u da vide ima 1' kakve štete i brzo se na ^ oše pred sudom. Ali oni su se držali sasvim druk ^ ije. dok se vojske ne približiše na dohvat. al' sve nijemo. Ono nekoliko ku ^ a zanijemilo. No pravi je uzrok bio Mehmed-efendiji brat njegov. . Za ^ as su spali rosnatom travom u potok. Pucalo se sa svih strana i u isti mah jurišalo naprijed. ta to i nije boj! Tu ti treba jednu. kanda i oblaci proliše suze. pla ^ . užas i svaki bi ^ as valjalo kom od muškinja pred ku ^ na vrata da umiri ^ eljad. Ali boj mjesto da se stišava. kome hrasti ^ . pa puni. Al' evo gore nesre ^ e: ve ^^od ranog jutra vijaju se crni oblaci nebom.Evo. štono se šulja da pro ^e Sahin-kamenu za le ^ a i da one opaše. pa il' junak nad junacima il' pod crnu zemlju. . a magla stiš ^ e sa sviju strana. dvije. . i baš kad se hladna stijena obli vrelom krvi. i sve ^ etiri vojske pucale ko u neznan . kako je puška urijedila. pa joj htjeli da prokr ^ e put. . Mehmed-efendija se u taj ^ as sjetio svog prekju^ eranjeg sukoba. a odavde puti ^ em kroz Varoš. U ku ^ i u ženskinju strava. eto to je sve! Ve ^^za nekoliko ^ asaka prije ^ e to u neku jednovitost. ^ aršija bijaše pusta. što ove na Šahin-kamenu uskomeša.kapa njegova zaklonište. . ne dade mu da pogleda makar u jedan prozor. pa za golo gvož^ e.puni. složi tiha ljetna kiša.primjetit ^ e jedan. munje se stizale. . znala je dobro da joj je sin u onoj vatri. a drugi u ^ ili u sebi prebiru ^ i zrno po zrno tespiha. a ni dima iz koje ku ^ e. on bivao sve žeš ^ i. Dok se onamo na onoj me ^ avi bio boj. zabrinuto. jer ve ^^od neko doba opazili. svak se sebi boji.Ovo su se i oni razbjegli nekud.A bezbeli. on je htio i nadao se da što o Ahmetu sazna. a neki ^ ak brojili i topovske hitce. 9 — E. dok u neko doba ruknu top sa Sokolovih stijena. ipak u njem zatitra neki damar.cu ono odjeljenje katane na desnoj strani. on pro ^ e s drugovima kroz Varoš. da te slave dok je svijeta i vijeka. ima 1' kakva glasa o boju. Makar da je on bio protiv boja. A mnogim to bilo ir dosadno. pa tako sad nastalo unakrst puškaranje. makar da je u srcu svom žalio one mrtve vojnike pod obalom. pucaj. kad jedan opazi dvojicu putnika. nehajno. zaputi se Mehmed-efendija sa dvojicom drugova u ^ aršiju da vide ima 1' tamo koga. š ^ aše da se uzbudi iskra osvete na onu drzovitost njegovih negdanjih Varošana. Kad se negdje oko i ^indije oluja malo stiša. Na um mu pade kako Varošani s one katane digoše nos.hladno ^ e drugi. Oborivši o ^ i preda se. Ali njegova blaga ^ud koju nikad ni za ^ as ne promijeni ni najve ^i gnjev. Kome kamen.. a onda nasta kreševo . Vidjeli oni svoju katanu. kome . Kiša je padala. ali kako ^ e kad još topovi nijesu stigli! Po neprijateljskoj pušci vidjeli oni da i oni uzalud pucaju pa stoga odvra ^ ali vatru hladno. u Trninama je sjedilo društvance pred Mehmed-efendijinom pušnic9m. ama nigdje ni žive duše. Sat-dva potrajalo tako. Skela bila uz onu obalu prijeko.preko srca.Kad grmi. Pažljivo su slušali boj na Šahin-kamenu. i ovdje pusto! . Mati Mehmed-efendijina ve ^^nekoliko puta 128 pada u nesvijest. gdje se cestom od Šahin-kamena primi ^ u Maglaju. pucaj . vrata i prozori pozatvarani.

pa prhnulo sve na sve strane.. Nasta boj. puškaranje preko vode. . . promi ^ e po gdjekoji putnik iznad Trnina šikarom. pa eto im onda sela na sve strane. . nasta strava.ubrza jedan zadihan ni selama ne nazvavši. Što bi strašivica.Vjere mi eno vidite. . na ravnom polju.. da boljeg mjesta. veli. . a tek mali dio u skupu stiže u Maglaj i opkona ^i se u hanovima. ne smiju kroz kasabu. Dok oni sa.. al' opaziše onamo neprijatelja. jedan po jedan veru jarkom da se kako dograbe ku ^a. da saspu na one vatru sa dvije strane. moj brate. pa sasuše vatru. Sokolovih stijena ne opaziše one pod sobom. mutan. da se bar odmori ako mu ne dadnu no ^išta. Pred sami suton ubrusi jedan seljak k njima u baš ^u. I zbilja. govorio seljak. 9• 130 131 . grada. varoši. sasu vatra na onu njihovu stražu.odvrnu jedan s gorkim osmjehorp. ali u neko doba osu odozgor rep.To se zna.A mi smo to i prije znali. . ja da nadete gdje god la ^u! Putnici promakoše.do ^ eka Mehmed-efendija. u ponedjeljak. Razbio ih Švabo dolje. pa opet jagmi drvo. nastala tamna i gluha no ^ . potisnuti topom i ja ^om silom. okisli do kože. de. s ^ akalova^kog brijega. XVI U bitki na Šahin-kamenu i Sokolovim stijenama vojska kao da se na sito prosija.Razbi nas. pa kolik što bi dlan o dlan sve se diže i osu u dugu lancu žena. Tako ti je i amo bilo a top im jednako dere.šta ^e bit ve ^^svak svojoj ku ^i. da je biva boj na Šahin-kamenu svršen. .Dok nemamo ni topa svog. Tako se svrši boj pod Š^ahin-kamenom i Sokolovim stijenama. dušman. a more bit da im to ovi odovud kazaše. koja je ^uvala dolje kod Hasani ^i ^ a ku ^a na onom laktu. Ali ^im je puška složila u toj njihovoj blizini.A šta bi dolje? Ko je ja ^i? . udari ženskinje u pla ^ .. djece kroz šumicu uskim puti ^em da se dograbe druma. . busen. pa. . Iza one sino ^ nje kiše dan osvanuo obla ^ an. Mi odmah vidjesmo da se iznijet ne može pa se kanismo . pa ni vo^ e ^estita ni reda u vojsci .Moremo li se igdje prevesti prijeko? . odonud s desne obale. Kad se tri druga povratiše u Trnine mišljahu da ^ e imat šta kazat onim pred pušnicom.Za^ as padoše k njima dva stranca. kad vidje bra ^u turke pred pušnicom. panj. panja il' kolibe ^obanske gdje nije bio po koji vojnik turske vojske. Sva se vojska od hanova sleže u onaj kut. ali ih ovi pretekoše. a ono junaka. i boje ^i se valjda da ih Švabo nije preteko. dok ^ e za njima jedan od društva: . pa im je valjalo još cestom kao obrvom u ^aršiju. to prhnu kojekuda ko jato ptica. Od Šahin-kamena pa do Maglaja možda nije bilo plasta.skela onamo. Putnici zamakoše uz Bosnu. zbiše se kroz no ^^oko hana Delibegova da se tu sjutri dan još jedanput okušaju.. Od i ^indije. ve ^^idite ovako uz Bosnu ovom obalom. Oni iz Trnina mogli su mirno gledat kroz onaj promašak izme ^u Varoši i Kujundževa ^a kako se soldati. hajde. ve ^^udarilo kroz šume. a Švabo osta zauzevši ova dva klanca. sjutri dan. . Turska vojska uzma ^e da traži valj.dobaci ovaj prkosno se smiješe ^i. U to je pao mrak. baš ko jato vrabaca. Soldati se desnom stranom Bosne ve ^^primakli Maglaju. ko p ^ ele niz vrlet i dolje u ravni nasta vreva. što bilo. pa žezi. veli. ljudi.

Sve se to razide po selima. nade se na goloj cesti. kratak. Medutim. poražen. Puška je složila u nekoliko mahova. virila puš ^ ana zjala i sipala vatru. nehajno. Cesta uska. Drugi pješak. Ni Mehmed-efendija nije mogao ostati mimo sav svijet. drugi promicali. Sve je uprlo pogled gore u onaj kut pod Sikolom gdje se neprijatelj ve ^^spuštao cesti da im zatvor put. stidio se svoje sjene. Ahmet prepliva vodu i na ^ e se na obali. ne znali.samo da se od vatre skloni. još se samo primicao ovom klancu konjanik sa dvojicom pješaka. bijaše to Ahmet. bio mokar. Kad se u neko doba obazriješe za se smotriše na užas da neprijatelj promi ^ e povrh Jelovca i Micuri ^ a. Jedni padali. zadnje su na njeg ispucale. pa se tamo i skloniše. U toj žestini nijesu ni opažali one soldate što su promicali u ^ aršiji. Iz same šikare. Za ^ as ^e bit polje opasano. vidjeli svoj položaj me ^u dva neprijatelja. svaki je imao u obližnjim selima kmetova. umoran. Vatra posu. to su ljudi 1 133 . U samom kljunu maglajskog polja. Deset koraka od obale pojavi se na površini da predahne. Kako to bijahu ve ^inom age i posjednici. boj na Maglaju nije dugo potrajao. puške prestale. i Maglaj je uzet! Sad ga zaokupio neki prikor: Zašto se sve to tako razminu? Zašto oni pobjegoše onako sramotno uz Bosnu? E. I on je otišao sa svojom ^ eljadi. a onda eto ovih u muhaseri. Zato od Hasani ^i ^ a ku ^ a pucali svom žestinom. boje^i se onih taneta iza le ^ a. koje je samo voda dijelila. a ispred njih nalijetali konjanici i pješadija. nasta boj. pun vatre. ^ uli su još one puške iza le ^ a kako ih prate taneta. da je zemlja tutnjila pod njima. gore gri ^ . konjanici. a jedan pješak. kao da ih je bila malica. iz onog gri ^ a. a drugi padoše po obali. a Trnine ostaše puste kao što je i sam Maglaj. žestok. Ve ^ ina ^e kroz kukuruze. Sve ostavi boj. propustivši ispod sebe samo usku cestu. a on opet u vodu. kud da udare. Maglaj pade. Vojnici se teško mogli razlikovat od drve ^ a. a sad — sad je valjda i boj svršen. ^udio se svemu što se zbilo.. sad. sklonjen u gust i visok kukuruz. a zaboravili su ^ ak i to da su se ju ^ er bili dolje na obje strane Bosne. ^ ekaju ^i svaki ^ as da neprijatelj uzmakne. pa jurnu uz polje.. me ^u mrtve katane. Stajao zapanjen. il' da su štedili praha i olova. tek dobro oko opazi da se kre ^u onom gredom sve jedan za drugim. Soldati su pucali s ^ akalovca nekako sporo. Kome bi sudeno taj proma ^e da se istom gore bori za onaj komadi ^^puta. žene u pla ^u i stravi a ljudi tužni i zabrinuti. Brzo se opet prenu iz tih misli. ta on je eto srtao u boj kanda tražio smrti. još nesahranjena tjelesa pod obalom. presta boj. pa ho ^ e da ih zapaše s le ^a. a s tvrdim uvjerenjem da su zaustavili neprijatelja. gdje se Sikola zabada u Bosnu. a tane posulo kao kiša. da su se zbunili. ^ as je odlu ^an. a dolje duboka voda. a drugi. puška opet složi. o! u vodu sko ^i. Puške prestaše.. Tišina svud. svrnu okom oko sebe pa se baci s obale u vodu i nestade ga. proma^ e uz vilena konja drže ^i mu se dizgina. krenuše cestom.. žegli. kad evo i tre ^ e napasti: iza samih maglajskih ku ^ a sasu se na njih vatra. Tako se na istom mjestu i na isti na ^in osvetiše ona mrtva. prepliva i uma ^e zrnu puš ^ anom. i za tren oka boj presta. sužnji do vijeka. cestom uz Bosnu ispred Delibego132 va hana i to ispred samih puš ^ anih zjala skrivenog neprijatelja. konjanik pade. pa prionuli. Arap. natrag se nema kud. pa im je valjalo jedinim otvorenim putem.

sokakom ne mo-. onamo polje prekriveno. korio sam sebe. Ni galame. pa i ^i opet tražit boja? Opet ga bijahu spopale nekakve misli i cijepale mu srce na dvoje. A sad? pitao se. Carska vojska u ^ e u pust Maglaj.. ali. Pa to sad sve na nogama. stade. sve ko bra ^ a. dok ne bahneš me ^u njih. jurnu svom snagom uz Bosnu sam sebi govore ^i: Još nije kasno. izmu ^en. Nema.. da opere onu ljagu. a drugi se odmaraju na taj na ^in. Zbilja da li su ve ^^ušli u Maglaj? Trže se iz misli. to je dužan svaki tur ^in. kad opazi gdje se austrijski bajrak vije na gradu. ni gudnjave. ni kakove vreve. crvena lica. Red. nit poginu. Poljem se onamo vidjela vojska gdje miješa poput mravinjaka. još ima vremena. oni ^ e možda još jednom na svom pragu do ^ ekat Švabu. 135 . svud mir. Kad bijaše puškomet od varoši... bra^ a i. da ^uvaju i straže. naglo se okrenu i svrnu pogled onamo. to on zna i vjeruje. Zašto se on nije tuko.došo sad da se sa ženskinjem krije po trnju! A tek kad bi znala. a drugo: ta svaki je tur ^in dužan ustat proti dušmanu.. ta u vodu se baci da samo smrti izbjegne! Oh lude li pameti. A kako da se vidi s Ajišom svojom koju je ve ^^donekle pregorio i unaprijed onako rastužio. da je i dušman mnogo silniji. Varoš je puna vojske. da možda domovinu oslobodi. Naglo sko ^i. a on sam. da ga sad vidi kakav je mokar.. pa se to sve kre^ e tamo-amo. bra ^a. pobjego od dušmana. sve jadnako odjeveno. da se ^ ovjek ogleda. ma na dlaku jednako. a kod ku ^ e je mati. No u prednjacima opaziš neku razliku. nigdje nikog. žeš pro ^i. okolicu. zašto? Ta eto tri puta okuš o sre ^u i junaštvo svoje. Jedni su ve ^^odre ^eni da obilaze zauzetu varoš. ve ^^. ali ne.... a ^ askom mu se pri ^ini. bi reko da si sad te iste vidio. Ali kuda. koji vlada u vojsci uop ^ e.stranci. tugovao. Pa zar vratit se i predat dušmanu u šake? Ne! Ostavit majku i sve. smetnja. na gradu se vije zastava. odijelo bi reko priraslo uz njeg. odlu ^nim korakom po ^ e uz Bosnu. s kojim obrazom da iza ^e bratu na o ^i. sramotan. svemu je kraj! klonu on. zar ne bi mogla pomisliti u sebi: vidi tokošnjeg junaka! Nit natjera Švabu. Ali zašto se njegovi Maglajani nijesu tukli. gdje li — Ajiša? Šta je od nje bilo? Oh. zašto on. nit se rani. sve hoda i ^ ovjek bi rekao da je neka zabuna. sve ko podrezano. kad prolaziš putem i sretaš ih. razmišljao. hr ^ava li srca! korio on sam sebe. A mati. ta koliko je puta ^uo od ^ estitog svog hodže. za ain i dom svoj ginut.. Sad vidiš vitka i tankovijasta ^ ovjeka. S kojim obrazom da potraži majku svoju. koji ga onako isprati misle ^i da on nije kader ni stati prama Švabi. kog do duše nije bilo u boju. kako je strugnuo sramotno! Ne! tu ljagu valja prati. samo da glavu iznese! Ta zašto poginuo nije? Dugo je sjedio tako pokunjen. sve mlado. vidio se i ovdje. tišina.. svoj prag ku ^ ni. obazre se 134 još jedanput na svoje rodno gnijezdo pa uzdaše. u boj!. Vojnici. je¢no stoga. gdje li su oni. dok se rasto od nje? Ako mu i ne bi rekla. še ^u i razgledaju kasabu.. u vodu sko ^ io. u boj. Trže se. sad krupna i debela prvaka. koji su sigurno dušmani ve ^^prekora ^ ili do sada! U ovaj se ^as sjeti one vatre što ih do ^ eka iz ^ aršije. ne bi reko da je zapovjednik. on se mora biti. na troje. zašto nije branio svoj zavi ^ aj. koji imaju svoj krov. kad evo ti opet mlada momka bez nausnica i da ne nosi pred vojskom golu sablju u ruci. al' ti za sve to ne znaš.

I ^ estiti Lazar. tu se sklonio. pa ni kasnije ^ud ne promijeni. i oni bili brižni. ni pije. pa je stoga nastala mala smetnja. koja se ve ^^ sjutri dan mogla o ^ ekivat ozdol od Maglaja. Njegovi gosti bili ko otrovani. ni da se ne da. a ona. a u njihovim licima seoska ^ eljad gledala zamašaj toga kobnog doga ^ aja.. ve ^^gdje je ko imao ^ifluka. Želila je sna. Najbliži su bili sat od Maglaja. a još prije je opazi• gdje se silan svijet skuplja na žepa ^ kom brdu. tražila da zaspi. ^ as vidi da se sve više odmi ^ e od svog dragog Ahmeta. otkad je to nastupilo. XVII Maglajsko se gradanstvo raštrkalo na sve strane po selima. gosti su Lazarovi bili tužni sa sijede hanume. Kako su i seljaci osjetili za ovu oluju. za koji je vojska imala dva dana vremena da se spremi. Možda toga gostoprimstva ne bi bilo da su ^uli iz zapovjednikovih usta kako ^e se svakom krojit pravica. da se u onaj gorki ^ as onako zadnji put vide i rastanu. a u pomo ^^joj neprestano pridolazila druga niz Bosnu. a pocrvenit nebo. Kasnije je ove rije ^i prosti svijet shvatio tako da ^ e se ta jednakost u svemu provesti. ta pogledali ^ ak kad ^ e se dolje nad Maglajem uzvitlati crn dim. Ona gotovo nit jede. Najviše je bolilo što se on onako naglo odlu ^ io. pa joj napošljetku pao šaka i onaj nešto okrnjeni tabor anatolskog nizama sa zapovjednicima i svom spremom. kad do ^e da se odasipa prva tretina za »Švabina vakta«. šta ^ e biti napošljetku. što mu je to pružio. da ona ništa nije mogla naslutiti. jer prve ve ^ eri po do137 . Da je mogu ^ e. bio sretan što prvi put u vijeku do ^ ekuje svoje hanume. ni vidjelo.. kako se ne smije nikomu dirat u imanje. sve bi metnuo pred njih. pa dijelili tugu sa svojim agama. U tom je sirota mati i naslu ^ivala ono najkobnije. onaj veseo što agi svom pruža 136 1 zakloništa. Ova prava briga za te doga ^ aje. Ovo je ve ^^gotovo nedjelja dana kako se rastao od nje. Razbijena vojska na Maglaju i Šahin-kamenu sastala se sad ovdje. tri sata od varoši i smjestio se u prostranoj pojati svog ^ estitog kmeta. obraz i vjeru. ^ itala se svakom na licu. Narodna je vlada u Sarajevu dotle preotela sve. To se o ^ ekivalo svaki ^ as. pa dalje. ni da se daje kao prije. Tu ^ e se tek otvorit prvi pravi boj. kako ^ e pred zakonom biti svi jednaci. da li ^ e se sve mirno svršiti. al' u nje bila sporedna pri onoj tuzi i žalosti za sinom. Mlijeko. što može bit: da je su ^ eno. U prvi mah nije nio ^ em drugom ni mislila. sad naslu ^uje da ^ e možda dosta vremena pro ^i dok je obraduje. jer o tretini niko nije govorio. Nikad se sinovi nijesu tako rastajali od svojih matera kao on od nje. Mehmed-efendija je pao u svoje selo. al' odozdol nit se šta ^ulo. Do deset hiljada ljudi sleglo se sad na žepa ^ko brdo da se tu do ^ eka austrijska vojska. bez ikakve pripreme. a u drugu ruku bili sretni što tako gostoljubivo mogu do ^ ekati svoje age i ^ eljad im. Lazara. pa kako nije mogla ni predvi ^ ati svršetak onih doga ^ aja. No u ove prve dane bijahu aga i kmet svoji. ali sve uzalud. a svaki se dan okretalo janje na ražnju. što koji dan. ipak je mislila da ^ e se kad-tad dograbit svog sina. ve ^^o njem. spremio i otišo. tužni i brižni. kajmak. kad ^ e planut kasaba. a ovaj zahvalan kmetu. No ta tuga nije bila baš za sami doga ^ aj. ali sad tek vidi. sve bi im svoje otvorio. vo ^ e donosio i on sobom i djeca mu. komu se nikad.Negdje pod ve ^ er toga dana preveze se Ahmet pod Zavidovi ^ima na lijevu stranu Bosne.

Od obrstara! . da ^ ete radit ko što ste i do sad radili. pa su provodili vrijeme da ni sami ne znaju kako. Alija se ve ^^upoznao s Lazarovom djecom. Tako su se oni sklonili od svake strave. o sva ^em.Valja vam u Maglaj! . ne pane gdje na dvorištu. po šumi. obazrla bi se da joj k ^i. bio je stranac u crnu. a na snu joj se odmah ukazo Ahmet njezin. on u tom nazrijevao svršetak buni i nesigurnosti života.lasku njihovu iz Trnina umorna zaspala. ko na pola radostan. . koja je istom prohodala. ona je kršila prste 139 . . od boja. Još došljak ne bijaše ni kod njih. da ^ ete sjesti na svoja mjesta. Zaptija je sio i odmarao se a Mehmed-efendija u ^ e u pojatu da javi materi tu vijest.Šta je. »ništa se. bolan? .Pa je li te baš po me poslao? . donesavši im mlijeka. onu zada ^ u nove vlade da se odmah svijet sabire svojim ku ^ ama. o ljetini. da nastavi svoj svagdašnji život i rad koji se bio prekinuo. Onaj dugi ljetni dan bio im još dulji. kako se duši u suzama. i po te i po druge memure. Tek što bi mališana svog od nekoliko mjeseci uspavala. da kazuju svijetu da ide svak svojoj ku ^ i. memuri. neizvjesnosti. a da bi se upuštila s kojom kmeticom u razgovor.priupita Mehmed-efendija ne razabravši dobro. . ali ražaloš ^ eno srce neda joj ni toga. Huska. veli. Dvjema je ženama bilo najteže samovati u kmetovskoj pojati. al' što koji ^ as taj ga glas predobivao. u nekoj magli. ponavlja zaptija zapovjednikove rije ^i. a nijema seoska no ^^još pustija. ko što je i bilo«. pa bi u takozvanom ^ asu Lazar iznio po koju bo ^icu doma ^ e šljive. ona je sve ^ ula.Ta zapovjednik »njihov«.Od koga? .A što. da svak gleda svog posla. kad vidi sijedu hanumu. ne može. popostojala bi tu kao svije ^a ne usu ^uju ^i se ni progovorit. On je prvi po ^ eo zaboravljat minule dane.Jest. a u isto doba uvi ^ ao onu brigu. ako Boga znaš? . Zato je tražila da zaspi da ga se bar u snu nagleda. a Mehmed-efendija je nije odbijao. . pa tr ^ e kojekuda po livadama. Ali ni to im se dugo ne dade. tek da koju rekne. spremaj se! Mehmed-efendija je gledao u zaptiju raskola ^ enih o ^ iju od ^uda. gledaju ^ i tužnu svekrvu svoju. sira il' koje jaje djeci. tek da se malo razvedri iza one oluje koja se bila stisnula oko sva ^ ijeg srca. Vidjela ga zdrava i ^ itava. »sve ^ e bit. a sad su ve ^^poznali da je zaptija. pa kad joj sin u ^ e. No kako se to razgovaralo u blizini. Ve ^^odmah hajde. al' me ^u njom i njim nekakva golema provalija koju nit bi mogla prije ^ i ona ni on.A ko je taj obrstar? . Mehmed-efendija bi se za dnevne žege izmakao kud u hlad i s Lazarom tu tiho razgovarao o dogadaju. kako je dobro oko Lazarovo vidjelo. a ^ ak stoku s njima goni na pašu.odriješi on. prebiru^ i glasove pastirske sviralice. Odmah su naslutili da je neko od Maglaja s nekakvim glasom. a i vi. pometat ne ^ e«. Kad bi ik koja kmetica i posjetila. a Mehmed-efendija ga prete ^ e: .Taka je zapovijed od obrstara. Peti dan po njihovu dolasku opaziše oni nekako oko ru ^ anice. sve su zaptije razaslane po nahiji. Putnik je doskora svrnuo preko njiva i upravio Lazarovoj ku ^ i. Snaha Omer-efendinice zabavljala se oko djece. . il' da je paš ^ ad ne preplaše. gdje odonuda od Rudina pobrda133 1 ljem ide pješak i. poremetio.

odlu ^ io je da joj koji put i skuje kakvu vijest. Kad joj sin ipak sve ispripovijeda. nit bi možda imao od koga pouzdano šta saznati. XVIII Narodna je vlada u Sarajevu izaslala svu silu. nekako umiren. Mati je vidjela da je sin odlu ^ io i ^ i. pa sad ho ^ e i ovoga da joj oduzmu. To nju skloni i oni se po ^ eše spremat da odmah iza podne krenu ku ^i svojoj. kako ne treba da se svijet i ^ ega plaši. Da ga pusti bez sebe il' da i ona i svi idu ku ^i. a Mehmed-efendija ni^ e iz Maglaja. sasvim vedra lica. ni bojazni za novi kakav nemir. Ovi su išli s tvrdim uvjerenjem da ^ e im austrijska vojska najposlije okrenut le ^ a. što je mogla skupiti sve niz Bosnu prema Švabi a u posljednoj ^ eti pošli i sami zapovjednici i odli ^ nici narodnog ustanka. odluka je bila ^vrsta: borit se do zadnje kapi krvi! Odli ^nici narodnog ustanka imali su na umu još i to da se lijepom pokuša odvratit austrijska vojska od Bosne.Da šta ^ emo? .se zbilja Ahmet ne povrati.Meni valja i ^ i. Mehmed-efendija se zaputi poslije podne sa svojom ^ eljadi u Maglaj. No još se ne bijaše ni smra ^ilo. nije se mogla skloniti. da nijesu sami u putu. ve ^^ da joj je onaj poginuo. uputio kako se valja rukovat sa zapovjednikom i re ^ i mu: »Dobro došli«. tako ^ er memur.u ^ udu ^ e on. pravu onu kob koja ih ^ eka. . kad me zovu! . No te rije ^i ne bi nikad sklonile tužnu i zabrinutu hanumu da je ona mogla odoljet svom srcu. jesi 1' ^uo? . no ne dogodi li se to. kao i ostali svijet. a pratio ih jedan kmet. Da je samo koji ^ as umiri. Svabe da svakog ^uvaju i štite. naši ne bi mogli nadbit da ih je bilo trostruko više. kako ih ima puno. ona odlu ^ no odbi taj poziv. Sijedu je hanumu sam kmet tješio. Kad bijahu na raskrš ^ u. a red kakav im je. Mehmed-efendija joj nije mogao ništa odgovorit jer nit je imao vremena da hoda po ^ aršiji.prekide ga mati usred ovog pri ^ anja. Zaptija se odmorio. jer sad u Maglaju nit ima bune. veli. O zapadu sun ^ anom stigoše u Trnine gdje na ^ oše sve kao što su i ostavili. a na to valjda ni sama 141 . koja ^ e ih sna ^ i. mati se Mehmed-efendijina predomisli i oni po želji njezinoj krenuše u Trnine. pošto je svojim ušima ^uo rije ^ i zapovjednikove. Uto je opet Mehmed-efendidja po ^ eo razlagati da je baš bolje po njih ako ovako odmah odu ku ^i. Nije mogla drugo da misli. pa da su tamo sigurniji nego li baš u samoj Lazarevoj pojati gdje ih svaki ^ as može napasti kakva eškija koja se sad po šumama i selima skita. . da svijetu javi poruku iz Maglaja.Opet ^ e on . Najposlije ^ ete svojoj ku ^ i. pa je to cijepalo. Meho. Mehmed-efendija se odmah po dolasku zaputi u ^ aršiju da se javi za140 povjedniku. odakle puti ^^skre ^ e u Trnine. . Oni zašutiše. Pobogu. I tu im sad on pripovijedao o Švabama mnogo koješta. jer ^ e se ina ^ e sva zemlja krvlju natopit. da se i s drugim rastane.a ne morete ni vi ostati ovdje. ali ona strepila od straha dok joj sin bijaše u ^ aršiji. zastavit ga nije mogla. premda ni sam nije ništa znao o Švabama.Zar ovdje ostat? Ona je plakala. ru ^ ao u Lazara i otišao dalje. da radi svak svoj pos itd. ako uistinu ništa ne sazna. a Mehmed-efendija je sad tek opazio da ^ e biti muke s majkom ako.. ima 1' igdje išta za Ahmeta. Prijatelj ga jedan. da ih.predvi ^ aju ^ i novi užas..

a sad uprav odahnuo. niko se ne usuduje da potraži ku ^u svoju. pa krenu za vojskom uz Bosnu.ako uzmogne skupit kakvu ^ etu u nahiji da udari na Maglaj. koji ^ e se sa ^^ i Švabi ulagivat. Zapovjednik i ne pogleda u spis. Turska vojska uzma ^e uz Bosnu. a vazda grdio Osmanlije i ulizice nji- I 143 . On nije bio s amidžama Mehmed-efendijinim ni u komšiluku. Zato je svak bio u strahu. i znaju ^i ve ^^da je Maglaj pao. pa krenu na Vranduk na bolju zgodu. al' bi se ^ esto sastali pred seoskom džamijom ili gdje u kog seljaka na sijelu. a pogotovo ako još gdje u blizini bude boja. razasuto po svoj okolici. Dok je narodna vojska uperila o ^i samo dolinom Bosne. doli ono ^inovnika koje zaptije odazvaše. gdje bi se onda razgovarali. Oni nijesu ^ekali druge ve ^^odmah krenuli u Maglaj. Dok su oni bili tu. Ovdje su ovaj zaklju ^ak i napisali i razaslali na više strana. Zato austrijska vojska nailazi uza Spre ^u na svakom koraku na žestok otpor. U Doboju se ocijepilo od glavne vojske jako odjeljenje i pošlo dolinom Spre ^ e prema Tuzli. a Muharemaga ostao i odaho iza onih ulizica osmanlijskih. razgovarao sad sa seljacima mnogo povjerljivije. taj je dan najzamašniji u ono doba. Širile se uz to i poruke iz Maglaja da se svijet vra ^ a svojim ku ^ ama i prihvati svak za svoj posao. dotle je ve ^^i Mostar pao. vojska je valjda odmakla prama Tuzli. jer ^ e austrijska vojska porušit i džamije. kako se pronosi glas po narodu. nikom da ništa ne ^ine. nit na ^e smrti ni pobjede. jer se ^ulo da se na Spre ^i mnogo oštrije tuku. Po okolici maglajskoj brzo se raznese glas da je zauzet Maglaj. On odlu ^i prije ^ i na maglajsku stranu. O Švabi se pripovijedalo mnogo. a Hadži-Selimagu nešto vuklo na142 trag. al' zaludu. pa . a on na drugom. pošto oni odoše. Muharemaga sad provodio vrijeme sa seljacima u razgovoru. Ahmet se borio kao lav.. Muharemaga je vazda šutio. kad se zapovjednici narodnog ustanka primicali Zenici. pa se stoga pametniji po^ eše spremat natrag u varoš.Austrija ne ide. da se vra ^ a u Maglaj. na Jajcu. Maglajsko gra ^anstvo. ve ^^ide naprijed vrše ^i savjesno zapovijed svoga starijeg. Onaj dan. a i Muharemaga sa svojom ^ eljadi. da ga je sila u Maglaju. U samom se Žep ^u na ^ oše Ahmet i Hadži-Selimaga. Dok su se ^ule puške. al' baš taj dan otvori se ljut boj na tri razli ^ita mjesta Bosne. Napošljetku se svrši dvodnevni boj na Žepa ^kom brdu. al' sad presta sve pa i sa Spre ^ e ne ^uje se puška. a sav nizam do 400 ljudi pade u sužanjstvo. ^ulo je graju pušaka i gudnjavu topova sa dvije strane: sa Spre ^ e i sa žepa ^kog brda. Po selima se taka raznosili glasovi da je boj prestao pa da treba svak da se seli ku ^i svojoj. i sad sve ustaje na oružje da obrani svetinje svoje. iskrenije. Zaptije su obišle svu nahiju pa napošljetku stigle i u Bratini ^ e gdje su odsjele amidže Mehmed-efendijine. al' da su vrlo mirni. a opet naslu ^ivao da ^ e najposlije pasti i Vranduk i Zenica kao i Žep ^e i Maglaj. žepa ^ kom brdu i kod Gra ^ anice. Ovaj se glas brzo rasprostre po Tuzli i svud oko Majevice. i seljaci su mogli nagadati gdje je boj. ali ve ^^kod Gra ^anice dolazi kajnekam gra ^ani ^ki i podnosi zapovjedniku jedan primjerak Hafiz-pašina zaklju ^ ka i odvra ^ a austrijsku vojsku od daljeg napredovanja. oni bili na jednom kraju. sjetio se svoje ^eljadi. prepustivši i Zep ^ e austrijskoj vojsci.. a tvrdokorniji odlu ^ili još ^ ekati neznaju ^ i ni sami zašto ostaju. da je austrijska vojska unišla i u Žep ^e i otišla dalje uz Bosnu. da se tu suzbije sila austrijska.

Pa i ^ eljad njegova ve ^^se svikla na selu. Gdjekad bi osvanul o cijelo ono polje pokriveno sve samim kolima. valjalo mu je predati oružje carskoj vojsci. Onaj. ve ^^po zapovijedi da se uspostavlja stari red i promet u ^ aršiji. No rijetko da se koji lati pa da i on udari u kakvu trgovinu. osobito seljaka mnogo.ala. vide ^ i. svak gledao vojnike ispod oka. mete. a to su ^ inili neki zlikovci. pa razašilje momke svoje po selima i saziva narod pod bajrak. al' ne stoga da pazaruju. I trgovci su otvarali svoje du ^ ane. Na bunu se prvi digoše drvari i cigani. Sav se varoški svijet slijegao neopazice. a tako se nehajno la ^ ali i svog posla. za ku ^ u njihovu. zavirila u svaki kuti ^ . a svak dolazio u brizi. Nit je ovdje mogla ^ uti što za njega. Jedni se pridruživali Hadži-Selimagi. Govorilo se kako se mnogi pridružuju toj ^ eti. Svijet pripovijedao kako je Hadži-Selimaga skupio ^ etu na Klisu. Prestravljeni od onog boja. a novac pada ko kiša. Mnoge taj glas obradova pa i Muharemagu. Gra ^ani u ^udu gledali kako se novac troši. Muharemaga bi možda ostao u selu zadnji od sviju gradana da se ne pronese ^udnovat glas nahijom: Nekakva se vojska skupila na Klisu (dva sata na istok od Maglaja) pa ho ^ e da udari na Maglaj. kolibe.E. Ajiša je znala samo to da je daleko od svog zavi ^ aja. a umorni od bijega i puta odmorili se i oporavljali. što je kome bio zanat. a istom opaziš ^ itav du ^ an ili gostionu. u strahu. još i stoga što se mnogi do sad potužio 144 ' da je našao svoju ku ^u obijenu i poharanu. Tako sad nastade u okolici maglajskoj neko dvoumlje. a po podne je ve ^^u njoj peko i prodavao »tursku kavu«. o Ahmetu ne spadala joj s uma. Za carskom je vojskom navalilo i drugog svijeta sila božija. da se po dimu raspozna. Gra ^ ani. a drugi dobivali poruke iz Maglaja da se sele ku ^ i svojoj. Ali još ^ e se dosta novca tu potrošit dok se one age nakane da zasu ^u rukave.nu. 10 . Carska vojska zauzela Maglaj. za boj. Vuklo se tu što je vojsci trebalo. štono prije na heftu tudi na cesti plijenio mrtva katanu. al' on se ipak bojao da ne bude kasno svaka sprema i nav. Ljudi se slijegali u kasabu vide ^i da nemaju više razloga župiti u selu. eno ga sad dovu ^ e bremc pru ^ a. a misao o zavi^ aju. a možda — još dalje od Ahmeta. da u mnogoj ku ^i nema gospodara. pa davala zapovijed da se vatra loži. Mulabdi ^ : Zeleno busenje 145 . je 1' joj se doma ^ in povratio. a i gra ^ ana. koji još ne odseliše. a nadni ^ aru se povisila nadnica da sad zara ^uje toliko forinti koliko je prije groša zasluživao. da je do no ^i više stekao nego mu . nit imala koga pitat. koji se istom doseljavali a svaki ^ as nicale nekakve daš^ are. a da ^ e Švabo najposlije i u sela sti ^ i. pa im onaj život uprav prijao. pa se to trguje. Mnogi je gledao na svoje o ^i kako je skuplji tovar no konj. zavla ^ ili se u njih i kazivali vojsci da je to njihov dom. u svoju ku ^u. oplete do podne kolibicu. svaki sokak. svaku ku ^ u držala na oku. Oni koji se odazvaše prvom pozivu nijesu se kajali jer se tu zaista uvjeriše da je prestao svaki strah za bu.hove. svak sa svojim posebnim osje ^ ajem i dojmom. Sirota hodala sa seoskim djevojkama pa bi se mahom i poslom kakvim zabavila. da nije ku ^ a prazna. Al' ipak briga i strah za bunu. ^ im se koji gra ^ anin povratio. pa i u ovaj rad udariše oni najprvi. To je vojska ^inila osim toga: da se gra ^ anstvo povra ^ a svom obi ^nom životu. al' ipak svaki preko volje ulazio u svoju avliju. pa za svršetak svega onog zamršaja nije ih ostavljala.

tek onako ^emu bilo. 147 . pa kad spazi Mehmed-efendiju. bij 10. kako se neprestano spremaju da udare na Maglaj. Ali ako se ikom s pravom može prigovoriti što se ne lati rada u taj prvi mah. al' gazde ni da pogledaju. pa i imena im ista njihova i sve. gdje može na ^^i pokoju djevojku da se ugodno porazgovori. Drugi je na sebi donosio zob. Sin joj doduše svaki put donese vijesti kako su ga vidjeli na Klisu kod Hadži-Selimage. jer ionako je besposlen. koje su tada zbilja odgovarale svom imenu. Pred ku^ om bio Joso pjan i nekako razuzdan. jer se tu više gostilo neg prodavalo. Kako nije mogao skloniti majku da se presele u Varoš. ne može se održati da se ne obazre. smiju se sad na sav mah. negdanji njegovi prijatelji. al tek kad bi nastupio izme ^u ku ^a pokajo bi se što je naišo tim putem. prosipali pare. nije radio onih teža ^kih poslova. Nije dakle bilo druge ve ^^zasukat rukave pa sobom podabirat šljive i nastjerat na ljesu. al' kad naljeze ispred Josine ku^e. Mati mu ve ^^po ^ela gubiti nadu da 146 1 ^ e se više vidjet s Ahmetom. Njemu se ovo samovanje u Trninama nije svi ^alo pa stog nije znao što da ^ini. onaj prirodeni nehaj nije dao da se osvijeste. a zagrlio se s jednim vojnikom. samo nek to on ^uje. on nikad sobom nije brao šljiva. kud ^ e se išetat. sve mu se ^in bradatim ^ovjekom krupnih o ^iju. Mehmed-efendija je radio iz dana u dan. a u drugu ruku i radnici skupi. Raširenih ruku oni do ^ ekivali carske vojnike. Tako je radilo i ono nekoliko du ^ana što se u prvi mah sjeti da se okoristi prilikom. da se nijesu mogli preko no ^i sna ^i. Tu se šali i razgovara. duhan. Kao da je bila sklona da uvijek tu ostane.poku ^ stvo valja. Jedne ve ^eri i ^aše on pred sami suton iz ^aršije oborivši o ^i preda se. Baš ^a rodila k ^^ kita. on onda odlu ^i da sobom sputi ono ljetine što je došlo do ruke. Sve je prošao da se nikud nije obazr ^ . pla ^ ali. I Mehmed-efendija je ^esto dolazio u ^ aršiju ili da šta kupi ku ^i ili da sazna za Ahmeta. Idu ^i u ^aršiju ili iz ^aršije ^esto bi udario kroz Varoš. Tako bijahu prvi dani. htio kako god da se i mati zauzme za posao. a ofii o Ahmetu nije mogao ništa pouzdano ^uti. agama. a Varošani. a ^ini mu se ^a's da bi se i njemu podsmjehivali ispod brka i kao da bi nešto kazivali za njeg soldatima. Joso je nazdravljao proljevalu^i ^ ašu u ruci. da je ostavlja pomalo ona briga i tuga. a po puna avlija vojnika. a o selenju njihovu u kasnu jesen ni rije ^i ne bi rekla. a pogotovo ova nagla promjena prilika. koju je kupovo od jednog age pod obi ^nu staru cijenu. a osobito kad još po ^ eše razgovarat ama na dlaku kao oni. pa se tu nemilice trošili orasi. ali ona bila vazda jednaka. galamu i pjesme. šljive. Oni pootvaraše svoje gostione. Varošani sjedili pred svojim ku^ama. ali kako se sirota nije sastajala s drugim svijetom. Što drugom gra ^anstvu. A soldati. a pamet mu bila vazda zaokupljena majkom i bratom. makar da je ^uo govor. kad nije u službi. to su Varošani. Gdjekad bi razgovarao o poslu pa bi tu nuzgredno spomenuo kako ^e kad se sve sredi. pa svakom prodatom vre ^ om kupio po dvije od age. Varošanima je smetala pretjerana radost i veselje. pa ipak se skloni da to sobom i s bratom uredi. žito itd. i onako u ^ aršiji stiska. Vidio je da ju sklonit ne more u Varoš. Vojnici u ono doba puni para. zabavi koji ^as. a ovamo prodavo cijenom koju je vrijeme donijelo. prenijeti ono suhih šljiva u Maglaj. da još od koga ^ule što sli ^no. ve ^^u Varoš. a tu da ^e ostavit momka koji ^e ^uvat ku ^u. ovim vijestima nije mogla vjerovati. ve ^^istom onda zazivaju nove prijatelje ku ^ama svojim na pravu gozbu.

dok ne nai ^ e na otpor kod Han-Bjelalovca. Jedni su izgubili svaku nadu u otpor pa upravili ispod Vranduka ravno svak svom domu da tu š ^ekuje svoju sudbinu. gdje je saznao za ^ etu na Klisu. a kasnije i Sarajeva. Tre ^ i je dan Ahmet stigao na Klis. da se u miru povrate natrag preko Save. Prvaci glavne turske vojske pod Vrandukom opet padoše u neslogu. no druge opet još ja ^e osnažila.jaše zazinuo: O Mehmede. pa ako još to ne poslušaju onda nek ne žale krvi koju ^ e prolit osvajaju ^^Bosnu. a vojska mu se ona ^inila složnija pod mudrom upravom pljevaljskog muftije. On se brzo odlu ^ i. skoro ona i onaka štono prvi dan na onaj glas prhnu ispred hana a drugi dan pobi bježe ^u katanu. Mehmede!. ipak srce ga povu ^ e u one krajeve. spremali izaslanstvo pred zapovjednika da ih ozbiljnom rije ^ i opomenu da se ne proljeva krv uzalud. ali naravno bez uspjeha. ve ^^udari uza Spre ^u. Premda je sve uprlo o ^i u klanac pod Vrandukom. drugi se ^vrsto uzdali u vrandu ^ki klanac pa. I Hadži-Selimaga je uvjeravao Ahmeta da ^ eka glasa sa Spre ^ e. sko ^ilo je onda oko Tuzle sve što je bilo za oružje i — suzbilo austrijsku vojsku. Ova pobjeda osnažiF 149 148 .. pa ^ e istom jedne no ^i na Maglaj. Ostaviše doskora i Vranduk. Tu je misao prihvatila sva vojska i po savjetu Hafiz-paše i drugih poglavica uputila se prama Zenici. a i na Spre ^ i da se žestoko tuku. nek je bar blizu svog rodnog mjesta. Dakle je izaslanstvo i opomena austrijskoj vojsci sasvim umjesna. on nije mnogo držao do ove yojske koja je samo vikala i nestrpljivo ^ekala Hadži-Selimagine zapovijedi da se udari na Maglaj. Sjutri je dan bio u svojoj nahiji. osobito kad se pronese glas o pljevaljskom muftiji koji sad brani dolinu Spre ^ e. gdje austrijska vojska u ^ e bez ikakva otpora. — skog muftiju kod Tuzle. a zapovjednici ostali ^ ekaju ^^austrijsku vojsku da joj uru ^ e tu opomenu Pod Vrandukom bijaše i Ahmet. a gospoda vidjevši sad silu austrijske vojske. i makar da ne bi požalio krv prolit na svakom kraju svoje domovine. pa i Zenicu. i austrijska se vojska sad pomicala uz Bosnu. Ova je nesloga u vojsci mnogom otela i zadnju nadu u pobjedu. Kadno se zapovjednik ovog odjeljenja i ne obazre na opomenu gra ^ani ^kog kajmekama. a ovaj proma ^ e mimo njih. Tu je vojska. al' mu to zaprije ^ i onaj vojnik i on ne izre ^ e što je htio. Snužden i ogor ^en došao je on s vojskom od Žep ^ a. No najedanput on oživi kad ^u za pljevalj. a pogotovo kad je opazio onu neslogu razbijene turske vojske. U Zenici ostavi nesložnu vojsku. XIX U Vranduk se slegla sva turska sila. Ahmet je odmah vidio u što je pao. Tek sad do ^ e Hafiz-paša i priop ^i zapovjedniku austrijske vojske opomenu narodnog ustanka. koje poslje dvodnevnog boja i zauze. oko Spre ^e se vodio žestok boj. Hadži-Selimaga je bio zapovjednik a vojska. ipak ve ^^u prvi mah opažala se u vojsci neka nesloga i razdor. Dok je glavna vojska uz Bosnu napredovala. da se tu do ^ eka austrijska vojska. a stigla je i zadnja ^ eta sa zapovjednicima. htjeli tu otvorit odlu ^ ni boj. koja je razbijena na Žep ^ u pa se povratila u velikom neredu uz Bosnu.. prije ^ e na desnu stranu Bosne i preko planina upravo Maglaju.

da se lijepom iskopaju. jer je u ^ aršiji silan promet i rad pa se nema kad ni da naspava. podmetnuvši im prije oružja pod pojatu. ve ^^zašli sad i panjkali mirne gradane. kom je zapovijed od samog Hadži-Selimage da i on ide sabirat svijet u vojsku. pa ga oslobodi. To nije moj pos! — prikr ^i mu Guti ^ . natjera i ono malo gradanstva što bijaše po selima. No mnogi svijet nije vodio brige o tom. te se sve oseli svojoj ku ^ i u Maglaj. i duhana puna ^ aršija. Osim toga zeblo njeg i od mnogih zlih ljudi koji nijesu mogli ^ ekat da nova vlada otpo ^ ne svoj rad. Kad opazi Muharemagu žacnu se. dok bi se napošljetku. Tako umovali jedni dok su drugi uistinu o ^ ekivali kad ^e se to porušit svetinje turske. I ne sjednuvši. I Muharemaga sjedio baš jednog dana u hladu pred seoskom džamijom razgovaraju ^^sa seljacima a u sebi razmišljao da se krene ku ^ i. Mati neprestano tugovala za Ahmetom. onda je Hadži-Selimaga izašiljao svoje vojnike po selima i nagonio svijet pod svoj bajrak. kad paš ^ ad zalajaše a k njima hrupi desetak naoružanih ljudi. —U boj. da pritište i uništuje turke. U to stigne pljevaljski muftija. — Zapo— vijed je od komandira da sve ide u boj. suda još nikakva pa prodaji što ho ^ eš. Mnogi je odveden u posadu. da stoje u svezi s onom vojskom na Klisu. Za to je vrijeme Muharemaga šutio. Tako se i Mehmed-efendija bojao svojih negdanjih prijatelja. a šutio je i Ahmet i 151 150 . a zato se i oružje oduzelo da se narod ne može branit. da imaju oružja u ku ^i. zagalami voda ove ^ etice juzbaša Guti ^ : —Ustajte. Seljaci dojavljivali da se spremaju na Maglaj. kamo vam oružje? —Šta ho ^ ete od nas? — odupre se jedan seljak. Donekle se sami seljaci pridruživali k njemu. Ve ^^i seljaci navalili svakojakim živežem na ^ aršiju. u kojoj su okolišna sela gledala malo junaka. Ova vojska. vidjelo da je prav. Me ^u njima je bio i Ahmet. —Ko ^e nam djecu ^uvati? — ozva se drugi. ljudi. a vrlo rijetko dolazio u ^ aršiju. a što se još ustru ^ avalo me ^u Švabe. Seljaci su vidjeli da je došlo zlo na ku ^ u pa zamotavali svakojako. novu slobodu. Doboja i Gra ^ anice onaj niz okršaja štono trajahu više od mjesec dana. Mehmed-efendiji su bili teški ovi dani. a on joj na silu kovao svakojake vijesti da je kakogod utješi. da turci budu ono što su bili oni za stare vlade. to bi straža njegova gotovo svaki dan ulovila po više janjaca neg ljudi. Za sve to maglajsko gra ^anstvo nije •znalo. te potisne neprijatelja niza Spre ^u. U tom seljaci nazrijevali onu pravu promjenu. koji onda razvija na trome ^i Maglaja. Kako je trebalo da se vojska Hadži-Selimagina i ne ^ im hrani. a kad to presta. preno ^ io tamo ni živ ni mrtav od straha. Stoga je sad ostajao u Trninama za poslom. i ^ ak koju`ye ^er kane udarit. kao da je u dušu poznavala Hadži-Selimagu koji nije mog zastavit carske vojske na boljim klancima a da je sad izagna iz tvrde maglajske gradine! Ali Hadži-Selimagina je ^ eta zadavala dosta straha svojoj okolici. na Švabu — zagrmi juzbaša.narodnu vojsku još više. a onaj mu sukob prvog dana u Varošu nije spadao s uma. ali posada maglajska malo marila za te glasove. U neko doba u ^ estaše glasovi za onu vojsku na Klisu. Svijet se samo ^udio: da se sva ta promjena dviju vlada sastoji u tom da dode sila carske vojske i napuni grad! Tek poslije ^ e sti ^i narod neko zlo.

priznao bi Muharemaga sam sebi. a tada ova ^ etica nanovo oživje. pa je ostao pred džamijom. to mu je bilo prvi put. 153 . podigla svijet u boj. Al' u isto je doba mislio i Muharemaga o njemu. na ogranak Ozrena. ali on ne vjeruje da ^ e i od tog boja što biti.sav strepio od nekog uzbu ^ enja. da se još jednom halali s njom. kud vodi cesta od Maglaja u Gra ^ anicu. kad su se oni u to umiješali. sin Omerefendijin.. Znao je da je došao u blizinu svoje drage Ajiše pa ga spopala neka neopisiva muka i tuga.pošto su vidjeli da s Guti ^ em ne mogu izi ^ i na kraj. A sad ga opet spopadoše misli o Muharemagi. to on ne ^ e u ^ init! Kako je ovim naglim sukobom zaplivao u ove misli. brat. pristanu da ^ e u boj pa odu svaki svojoj ku ^ i da se spreme i oboružaju. . a Ahmet tužan. Ali oni iz Maglaja kao da nijesu ni znali za nju. no nigdje povoljna odziva. Uzbjesniše svi od gnjeva na ovu neiskrenost i kukavštinu pa po ^oše me ^u ku ^ e da ih silom izvuku. a ovi se razišli po selu. al' kad mu na um pane Ahmet. Da je znao da ^ e nabasat na Muharemagu nipošto ne bi pošo. Vratiše se kroz pusto selo svi gnjevni. a uvijek gledao onamo. sve ulizice onih koji dadoše Bosnu Švabi. Na oblu vrhuncu ove kose zakopa muftija svoju silu i odatle suzbijaše svaku navalu nepri liateljsku. Zašto je on onako mrk i hladan prema nje152 mu ko da se nikad nijesu ni vidjeli. Zar ko kukavica ostavit vojsku i pobje ^i u Maglaj il' se tu gdje sakrit? Ne. pa kad im se oni po ^ eli groziti. ukaza im se zjalo puš ^ ano kroz šipilu. pa ^ e se sad njemu ulizivat. I još koji dan pa bi se ta ^eta razasula da ne odjeknu top sa Preslice. pa kako se bijahu u ^vrstili. pa. a doskora muftija pre ^ e na Preslicu. pa izišao iz sela. Ahmet se bojao da ^ e udarit na Muharemaginu ku ^ u. ali rastat se od one družine a u ^init to na o ^i Muharemage komu je iz o ^ iju ^itao neki prezir. Seljaci ih do ^ ekaše zatvorenih vrata. da je bolje utješi. U drugu ruku. Gonilo ga nešto k njoj da je samo vidi. ko zna i kad bi se sastao s njom da ga ne bi zaklela svim na svijetu da se pro^ e boja. Ahmet je eto doduše jedini od cijele skoro varoši pod puškom. Becanj brežuljci oko Doboja bijahu mjesta žestokih okršaja. XX Doskora je cijela dolina Spre ^e bila u rukama pljevaljskog muftije. to mu se nije dalo. neprijatelj ^ e iznemo ^i navaljuju ^^na njih. a oni ^ e onda ^ ili poiskakivat iz svojih meteriza i — Maglaj je njihov za dva sata. Njegova je pojava probudila okolicu. prislonio se uz jedno deblo pa nije ni opazio šta se zbiva-oko njeg. a oni natrag otkle su i došli. Seljaci . Tako su ih u zadnje vrijeme svud do ^ ekivali. Tako i Muharemaga. No uzalud je juzbaša ^ ekao pred džamijom. a on ionako nije hodao po selima i sabirao svijet. a ko su mu amidže. Do tog je ^ asa Hadži-Selimagina ^ eta ve ^^bila sama sebi nesnosna. nit se vratiše seljaci ni Muharemaga. Obazirao se nekoliko puta ne ^ e 1' gdjegod smotrit Ajišu. mjesto da ga lijepo do ^ eka i još osokoli što se on jedini odvažio da se bije sa Švabom. on se sam bije. Austrijska se vojska povukla Doboju i tu gradila šan ^eve. To siromah nije mogao riješit.. Duje. Ne usu ^ ivali se udarit na Maglaj ve ^^mislili da ^ e Švabo prije na njih navalit. sva ta porodica. Š ^ aše u prvi kraj da se ukori što se ne javi Ahmetu.

Teško. pošto je razabrao za muftiju.Bi li ti njega mogao kakogod sklonit da se toga pro ^e? .ubrza drvar na silu se smiješe ^i. Mehmed-efendija hodao ^ aršijom i ve ^^da pode ku ^ i.Pa šta veli Ahmet. kaži mu da smo svi zdravo. to.samo da ovim pogledamo u leda. sad kako on ho ^ e! Mehmed-efendija se povratio u Trnine. Istina. ho ^ e li skoro amo? _ ^ e nas polovi.Alej ^ umu-selam! .prihvati Mehmed-efendija pa odmah priupita: . a ja njega ne bih molio da do ^ e.. a sad opet u boj! Mehmed-efendijina ^ ud i iskrenost nije dala da se on tome ne odupre. pa Mehmed-efendija se odmah požurio u ^ aršiju da sazna što za onaj boj. al' nju u neku ruku i obradovali. pa kad smotri njiha pogleda onog sa za ^u ^ enjem.Na Klisu. ali dok se taj muftija ukloni s Preslice. pa kad se nadoše nasamu. To ga je zbunilo pa ^ ak poslije priupita: 154 . što ^ e mu tobož naudit od muftije.Meni kako se ^ini da ne ^ e. ali. al' odmah obori o ^ i zemlji pa proma ^ e. ve ^^ je govorio momku: .Eto nas do koji dan. jer je po tom vidjela da još ima boja. Mehmed-efendija prista za ovim. Sastajao se s nekoliko svojih prijatelja pa mu napunili uši o muftiji. o zakopanoj vojsci na Preslici. Da je bila od cara zapovijed.Molim te.. sumnja na njeg da 155 . Ta eto nema dana kad se ne odvede po jedan gra ^ anin onamo u ordiju.A gdje si ga vidio? . to mu bilo nekako odvratno. da obi ^ em ku ^u. . možda bi i on sam išo u boj. pa ^u opet ve ^ eras! Oko Mehmed-efendije se ^ aršija okrenu. ona je više bolesna nego zdrava. upre on palcem preko ramena u skup vojnika koji su mimo njih prošli. pa eto. da ide svojoj ku ^i. Alija. U taj je ^ as prošao mimo njih Muharemaga. Sad na i ^i na Preslicu. pala. al' on ni da ^uje. osim matere. otpo ^ e ovaj: . brige.Ja sam jutros u zoru ozgor. gledali u doga ^ aje koji mogu biti sasvim opasni po njih.Imam da ti kažem selam od brata! . Lazar mu je kazivao tvoju poruku. Došao da kupim koješta. Mehmed-efendija to nije opazio. Neki dan smo zajedno hodali kojekuda. Desio se tu i Numan-efendija pa bi im kojiput raspršio te strahote i polago glavu svoju da ^e se Švabo sit nasjedit u Bosni. Poznao je negdašnjeg drvara Aliju. ali pun vijesti. pa onda svi zajedno iz svega toga crpili za sebe novu brigu. pa mislim da ^ e i on. Mehmed-efendija gledao drvara nekoliko ^ asaka pa onda dobaci: . kaži mu da si se sastao sa mnom. ko zna šta oni mogu pretrpjeti! Toga se jedinog i Numan-efendija plašio. volio bih da se pro ^ e.Jeka topova i graja pušaka sa Preslice ^ ula se i u Maglaj. o svemu tom. kad mu poznat ^ ovjek dade znak i upravi uskim soka ^i ^ em. nagonili svijet u boj pa se svrnusmo i u Smrdin. al' ovako ovamo se predat vojsci. ako ga opet vidiš. Nije mogao ni zamislit taku lukavost da ^ ovjek diže pušku na Švabu i u isti mah dolazi me ^u njih kao biva ni luka jeo ni.. . da bi njezin Ahmet još mogao biti živ. pun nekih zagonetki. a koji je prije tri dana bio kod njeg u Bratini ^ ima s Guti ^ em i Ahmetom da ga goni u boj. . I majku su mu oni topovi probudili i ustrašili kao i sve druge. . veli..Meni je s matere. . a potajno se išuljat pa dignut pušku. a i za brata da što ^ uje.A kad si ti bio na Klisu? .

a osim toga mislio: gdje stoji u Trninama da se oni njega sjete onda kada ga vide. Trojica se. Pa je Numan-efendija razgovarao družinu i htio svakog da uslobodi. odvedenog gra ^anina zadržali bi po jedan dan i no ^^pa ga pusti. Vojska je odvela mladi ^ a u logor i tu su ga ^uvali pod jakom stražom. pa živio ovdje u ovoj krasoti i uživao prirodne slasti koje mu ova okolica pruža. pa slatko jeo i spavao. a i kad je išao nije udar ^^na Varoš. jer on za pravo još i ne bijaše dorasto za boja. pa ^ e opet dragovoljno k njima. dok prestane vatra. zaklela za jednog mladog bega da je sto momaka poslao muftiji na Preslicu.stoji u dogovoru s onim na Klisu. pa da ^ e i on ovo koji dan onamo. ako ne sa svim. Gdjekad bi mu opet sinula glavom misao da ode u sud i da ponovi poznanstvo sa zapovjednikom. ve ^^da ga prosto – ucijene. On se bojao najviše da ljudi zla srca ne iznesu i na njeg da je on baš sobom otpremio brata u boj. rastavila bi se sirota sa životom. otkad se promijeniše prilike. pala u nesvijest od tuge za jedincem svojim. 156 To je mnogog bacilo u brigu. al' ipak ^inilo mu se da oni još uop ^ e i ne znaju za Ahmeta. ve ^^stoga ubrusiše dvojica zapovjedniku da izbave mladog bega. a i na Preslici. da im nijesam na o ^ima. al' otkad ovo zapuca i na Preslici. Mehmed-efendija se usteže od ^ aršije s opravdana razloga. I da je dulje tako potrajalo. Koliko god se Mehmed-efendija ustegao od kasabe. Tom je prilikom mali imao da razabire što i za Ahmeta. al' za njeg dosta trudan. U po ^ etku ga je mati prisilila da ostane tu. I beg je sjedio na Klisu uz Hadži-Selimaginu kolibu u prangama kao najve ^ i kažnjenik. Mehmed-efendija je 157 . Varošani hodali ^ aršijom kao i obi ^ no. nego to stariji brat ne ^uje. a u Maglaju je bio u isto doba proglašen za odmetnika. ipak nije mogao pustit s vida razvitak doga^ aja u Maglaju. ako što sazna prije. gledali oni gra ^ane nekako podmuklo. nije bilo teško pogoditi. ve1=. otvorena ^ ela. umarao ga danju. pa bi ^ esto dopro u ovo burno doba da sam sebe ukori što se davno nije kanio suda i ^ aršije. uvjerivši se da je ono bila kleveta na njeg. morala ga pustit u novo sužanistvo. koja je još uvijek stajala dva sata od kasabe. mislio Mehmed-efendija. vele. Me ^utim nastao i ramazan. ali Numan-efendija mu re ^ e nekom prilikom: ^ eka se. izbo ^ enih prsa. a lukaviji prije ^ ali o ^ ima. pa i Mehmed-efendiju. da mali ne kaže materi. Bega odvedoše silom na Klis. a sad bi ga ko teško sklonio da se oseli u kasabu. Ko je to nabacio na njeg. pa ^ e svaki ( ^inovnik) zauzet svoje mjesto. lu ^ i se podsmjehivali ispod brka. Onaj ina ^ e laki pos o oko šljiva i pušnice. —–Sre ^ a je bila što bi brzo istina izbila na površinu. Ali baš tih se dana dogodio slu ^ aj koji je svakom zadao nove brige. Tek što ga majka zagrlila. ako ga i odvedu da ^ e ga najposlije pustiti. al' njiha su dva imali dogovor mu ^ e matere. pa od to doba i rijetko išao u ^ aršiju. da je tobože sigurniji. Zapovjednik usliša molbu i dade mladi ^ u dvadeset i ^ etiri sata vremena. Od to su doba klevetnici još bolje uspijevali. On je gotovo svaki dan slao malog Aliju da obi ^ e tobož ku ^ u njihovu i da po dogovoru sazna od amidža svojih koju novost. a svježi ga zrak jutarnji uprav krijepio. Kad je to ^ula mati mu. a ionako nekako se u Trninama vrlo obiko. Bit ^e dakle bolje da se uklonim. a ono bar da uvjeri tužnu majku da joj je živ. ne da se bije. evo ti onda ko naru ^ ene nove nesre ^ e: Guti ^^sa svojima opsjede ku ^ u. al' kad on stiže onamo i obradova majku svoju.

svaki put znao materi skovat po koju lijepu vijest za Ahmeta, da ga je neko vidio gore kod Klisa a on, veli, samo ^ eka zgode da škrine, da se ukrade. To je on njoj govorio samo da je utješi, a u sebi mislio da mu to ne ^ e trebati dalje, ve ^^samo dok prestane boj na Preslici da ^ e onda Ahmet do ^i i od sebe. Mali je to jedva do ^ ekao. Otišao u Maglaj, obišo ku ^u, vidio se s amidžama, pa onda strugnuo Muharemaginoj ku ^ i da se vidi sa svojim jaranom Mustafom, pošto je ^ uo od brata da se i Muharemaga povratio. Kolikog li veselja kad se vidješe poslije toliko vremena, a tek kad ga opazi Ajiša: na licu joj titrala radost, saletila ga pitanjima: kako su mu kod ku ^ e, mati, snaha, kako su proveli ovo vrijeme i ho ^ e li naskoro doseliti. U to se umiješala i Muharemaginica, i ona pitala za majku, za sve, pa i za Ahmeta. Alija im sve kazivao, ma kitio, kitio, pa bi se onda opet okrenuo Mustafi i gledo u njeg, kao da nije vjerovao svojim o ^ima da je to njegov jaran Mustafa. Taj sukob Alijin podsjetio Muharemaginicu na minule doga ^aje, pa lutala u mislima: šta se sve iskalilo na njima za ovo nekoliko dana! I Ajiša se sjetila one bune, bijega njihova, života u selu; al' njoj izgledalo da se ve ^^vra ^ aju stari dani. Bili su odmakli od svoje ku ^e daleko, mislila.za ku ^u, za Ahmeta, da se možda ne ^ e više vidjet; al' evo vratiše se, na ^oše sve ko i prije, eto i Alije i njihove ku ^ e, samo — samo još Ahmet da do ^e, .pa... i ona p ^^ela sve zaboravljat, po ^ ela se tješit a mislit samo o Ahmetu. I zato je molila Aliju da im se ^ eš ^ e navrati, da tako sazna štogod, dok Ahmet jednog dana ne obraduje i nju i sviju. Od toga je dana Alija ^esto dolazio u Maglaj, a nikad ne bi propustio da se ne uvrati Muharemagi158

nim. S Mustafom bi se zabavio po ^itav sat i više, u to bi došla i Ajiša i raspitivala za Ahmeta. On joj donekle kazivao što je znao, a od neko doba ponavljao one iste vijesti koje bi Mehmed-efendija skrojio materi, pa bio tako preprodavao Ajiši, samo da joj kaže nešto da je umiri, jer je vidio da se njih dvije najviše brinu za Ahmeta. Muharemaga je zatjecao Aliju u svojoj ku ^i, pa s po ^ etka mu nije bilo zazorno, a kasnije mu bivalo i zagonetno što to »njihovo« dijete zalazi u njihovu ku ^u. Da Alija prenosi kakve poruke od njegove k ^ eri, nije mogao ni pomislit jer je znao da je Ahmet u boju; ali ipak nije mu bilo po ^udi da se njegovo dijete druži s Alijom, ako dolazi porad Mustafe njegova, a pogotovo da mu Alija još i u ku ^u zalazi. Ali te ga misli obuzimale samo kad bi dje ^ aka smotrio u svojoj ku ^i, pa bi opet brzo sve smetnuo s uma. Ovi su dani u Maglaju bili najzagonetniji, najraznoli ^ niji. Za ljude radine, koji shvatiše ovu navalu silne vojske, ovaj rijetki promet, kao bujicu nadošle rijeke, za te ljude bili su ti dani najplodonosniji u životu. Samo ako ho ^ eš radit, sermije ti ne treba, svojom snagom, okretnoš ^u moreš ste ^i da se dugo sje ^ aš tog vremena. Dok su jedni pazarivali sa strancima i neslušajui šta se okolo zbiva, drugi su pozorno slušali onu ^ graju na Preslici. I ^udnovato: susreteš se s ljudima s kojim ti se eno onamo bra ^a biju, ti gledaš u njeg, on u te, kao da se ona gudnjava topovska ni jednog vas ne ti ^e. I jedni su baš zbog toga izbjegavali svaki sukob sa strancem, bio on vojnik il' kolar, a neki se ^ ak ustezali i oružje predat, ve ^^se to zakopavalo kojekuda po potocima i dupljima bukovim, dok se vidi šta ^e bit od one vreve na Pre159

slici. U tim je danima najviše moglo biti klevete, i ljudi toga srca, kad im je trebalo neke podloge, išli po okolici grada, sabirali ba ^ eno oružje pa podmetali nevinu svijetu u pojate i dvorišta da se vojska uvjeri, kad se na njegovu prijavu istraga povede. Eto, tako jedni trgovali, drugi klevetali, a tre ^i gledali obješenih šaka kud Bosna te ^ e, a u sebi o ^ ekivali svršetak boja, a pogledali kad ^ e jednog dana zatutnjati zemlja pod katanom, koja poput one, što izginu prvi dan, bježi niz Bosnu natjerana tobože drugim dijelom muftijine vojske, dok uistinu i Sarajevo ve ^^bijaše palo carskoj vojsci u šake. Dok bi jedni uve ^ er zadovoljni prebrajali novce što su danas zaslužili, razmotavali pljesnive i zgužvane banke, drugi bi se grlili i bratili s vojnicima koji su pod ve ^ er zalazili šetnjom do njihovih ku^ a, a gazde ih svra ^ ale na ^ ašicu, pa onda udri u pjesmu i u isto doba pogr ^ uj turke kako se najcrrje more. Tre ^ i opet skupi se uve ^ er u one iste kahve gdje su i prije provodili po cijelu polovinu svog vremena, pa ili šuti i gledaj preda se ili benetaj i naga ^ aj šta ^ e bit na koncu konca. Ta svagdanja i svakono ^ na sijela ne bi bila bez Muharemage. I on je tu sjedio i obi ^ no šutio, samo slušao šta se zbori. On se uop ^ e rijetko upuštao u razgovor, al' je bio vazda svojih misli, nepomi ^ an u tvrdokornosti svojoj. On je od oca naslijedio da prezire svaku novotariju pa otkad nastupiše ovi doga ^ a'i, on samo proklinje Osmanlije što dadoše Bosnu Svabi; i stoga je bio u ovo vrijeme nezadovoljan, ogol-^ en. I sad da ga pitaš kako bi on želio da se svrše svi ti zapletaji, on ti pravo ne bi umio kazati. Ko zna, more bit, kad bi se sve to preokrenulo nekako druk ^ ije, more bit da bi baš i on uz ostale okrvavio svoj nož; ali šta bi bilo poslije i šta treba da nastupi, kako da se živi, pa makar eto po
160

najboljoj želji njegovoj, to nit ga pitaj niti ti more kazat. Sjede ^ i u kahvi slušao on silni štropot od mnogobrojnih kola što bi dopirao preko Bosne, slušao topot vojnika koji bi svaki ^ as prolazili ^ aršijom, naslušao se onog preklapanja u kahvi, pa onda ku ^ i — onako isto nezadovoljan. ^ eljad ga njegova dobro poznavala, al' ipak nazrijevali po onoj njegovoj hladno ^ i da još nije kraj teškim vremenima. Sirotu Ajišu pored toga morila briga za Ahmeta pa je svaki put teško o ^ ekivala Aliju da ih obraduje kojom vijesti, a — tek njegov posjet bivao za nju razgovor, neka promjena u onom jednovitom životu, punu brige. Aliji je valjalo svaki dan u Maglaj. Išao je vazda po zapovijedi brata i majke, a bila mu to i neka usputica da posjeti svog jarana Mustafu. Prije ove bune oni se nijesu ovako kod ku ^ a slazili; ali prije se vi ^ ali u ruždiji, bili zajedno u igri, a sad nigdje ni igre ni prilike da se sastanu. Osim tog njihovo prijateljstvo onim rastankom, dok bijahu na selu, postalo nekako ^vrš ^ e a kako se u ono doba ni Muharemagini nijesu ni s kim vi ^ ali, Alija je bio jedini koji im je vrata otvarao. Kad bi došao natrag, ispripovijedao bi majci i bratu, gdje je bio pa bi majci i selam izru ^ io od Muharemagine ^ eljadi. Omer-efendinica bi drugi dan ubrala sobom po sepe ^ ik šljiva pa pošalji Muharemaginici, znaju ^ i, da u njih nema nikakva vo ^ a u kasabi, pa kad bi on pošao, a ona ga isprati: — Eto, ponesi im to! — rekla bi mu — i selam ^ eš im, pa reci nek nam do ^ e Muharemaginica! Mehmed-efendiju bi to obradovalo što mati ovako poru ^ uje po njih; nadao se da ^ e se po ^ et slazit, da ^ e se razgovorit i po ^ et zaboravljat po malo svoju tugu.
I I — E. Mulabdi ^ : Zeleno busenje

161

Alija bi to odnio onamo, kazao im selam i poziv maj ^ in, što bi ove vrlo obractov,alo; ali se još zadugo ne ^ e mo ^i usudit da kud prohodaju. Tako Alija bio neka svagdanja sveza izmedu onih dviju ku ^ a koje su u onaj mah bile udaljene jedna od druge, al' uistinu mnogo bliže neg prije. Svaki dan mogli ^ut jedni za druge. Muharemaginica ^ esto govorila mužu samo da ga kakogod odobrovolji, i radosna pohvalila se kako im je Omer-efendinica poslala koješta iz Trnina, pa bi ^ ak i njega ponudila; al' on vazda jednak, ne bi jdj ni odgovorio, a pogotovo kad mu govori o prijateljstvu s onom ku ^ om koju on od srca prezire. XXI Otkad je zapucalo i na Preslici, ona je ^eta na Klisu oživjela. Hadži-Selimaga se razmahao, davao zapovijedi na sve strane, dobivao glasove o onoj vojsci i ve ^^odaslao jednu ^ eticu tobož u pomo ^ . Sad se evo sprema druga ^eta na Preslicu i Ahmet je obletio zapovjednika da i njemu dopusti da ide u boj. Hadži-Selimaga je oklijevao, žao mu bilo Ahmeta, a u isto se doba radosno smiješio što ima tako hrabrih vojnika koji od sebe hrle u vatru. On se ispri ^ avao da ne može ostat bez »buljuk-emina«, makar da mu uistinu nije ni trebao, jer nit je on imao popisa svoje vojske, nit je znao koliko je ima. Nit joj dijelio hrane ni džebhane, svak donio uza se što je imao, a janjaca što se dotjera koji dan, to se i pojede. Nije on ni zapovijedao toj vojsci; kako god je mogo vojnik pristupit ^ eti bez zapovjednikove dozvole, tako je mogo i oti ^^da mu to niko ne zabrani.
162

Mrak je pao, a do sat-dva li imala je krenut ^eta sa Klisa na Preslicu. Ljudi se ^isto odjenuli, na nogama lake opanke na toku, na le ^ima torba, ku ^a i poku ^stvo, a u desnici ostraguša, pripravna na svaki mah. ^ ekalo se da se pode. Hadži-Selimaga je pozvao k sebi najodabranije momke da ih nasavjetuje kuda ^ e i kojim putem, pa im još''dugo koješta govorio ako bi im dušman presjek put, a no ^^tamna, gluha, kako treba da se drže kud da udare. Bilo je neko doba no ^i kad im re ^e da mogu i ^i i vojska krenu bez reda, kroz gustu tamnu no ^, ne drumom, ve ^^stranputice, kroz šikaru. Ima znanih ljudi iz tih krajeva pa vode vojsku prijekim putem, a doskora ^ e i mjesec da im prisvijetli. Krenuše kao sjene, kao strašila, nijemo, gluho, samo što bi u kog oružje zveknulo, il' pod nogom grana pukla. Odmakli su od Klisa i zapali u prisojnu dolinu punu mraka, a išli u dugu lancu, kad Ahmet osjeti ne ^iju ruku na ramenu. Obazre se, al' ne može raspoznat druga dok mu se on ne javi. - Jesi 1' ti to, Salih? - ozva se Ahmet, pošto ga ovaj pozdravi. - Jesam. - I ti s nama? - Bezbeli. Oni uporediše. - Ma jesi 1' ti s Klisa? - upita ga Ahmet. - Jok. Ja sam sad iz Maglaja. Ahmet stade od za ^udenja. - Pa sam došao ovdje blizu Klisa i ^ekao dok vi nai ^ete, - nastavio ovaj. - Znao sam da ^e vojska ve ^eras na Preslicu, a znao sam i za te, ve ^^prežam te evo imam da ti kažem nešto! - Šta je? - zastade Ahmet. - Da nas ne ^e ^ut kogod? - Ne ^ e!

I

163

- Bio sam i u Trninama. Ahmet se žacnu. - Pa brate, mati ti pla ^ e, bogami suza ne suši. - A otkuda ti onamo? - u ^ udu ^ e on. - Ma sukobi me mali ti brat na ^ aršiji, pa kako me i neki dan, kad sam odlazio, Mehmed-efendija pitao za te, znam da ^ e im biti drago, ja kazah malom za te da si zdravo, al' on onda udari molit da idem u Trnine da mi ima Mehmed-efendija nešto kazivat, to da je reko njemu ako koga vidi odavle da ga dovede onamo k njima. Ahmet to tužno slušao. - Mehmed-efendija veli da je tražio kogagod mahsus da pošalje po te, al' nema nikog. Kad do^oh, brate, mati ti zacvili iza vrata ku ^ nih: »Pobogu brate, kaži mi pravo, je 1' mi živ sin?« E, znaš, Ahmete, kameno bi srce pustilo suza kako žena cvili. Ve ^^daj, pro ^i se, pa hajde ku ^i! U mene da je tako, ja bi se vjere mi prošo i Švabe i svega, ovo tebi kažem, znaš, a evo istina idem i ja sad na Švabu; ali brate, mati nije šala! a bogami ne bi je gledo da onako cvili, da bi od jedanput steko pašaluk u ovom boju. - Ta niko se ne bije za pašaluk, - odvrnu Ahmet, pa mu se u isti ^ as istrže dubok uzdah. - Ha, a prije toga ne kazah ti, - ubrza Salih sjetivši se ne ^ega, - priJe toga, kad po ^ oh s malim u Trnine, udarit ^ emo preko Stranice, uputi se odnekle onaj Muharemagin, eno oni su vazda zajedno. Ovaj mu zar šapnu, a ono poteci ku ^ i i kad bijah pokraj Muharemagine ku ^ e zaustavi nas mali, a iza kapije se o ^ u ženski glas. To je bila Ajiša tvoja. »Tako ti Boga, veli ona; selam ^ eš Ahmetu, i kaži mu nek se pro ^e toga, nek ide svojoj ku ^ i!« Ahmeta su dirnule te rije ^ i. Srce mu ja ^ e zakuca, u grudima neka tjeskoba, a suze navalile na o ^ i.
164

U taj su se ^ as muklo iskašljavali ljudi, koji su ih stizali, a oni išli, oba šute ^ i. Ahmetu je bilo teško. Sad je vidio da je svojom tvrdom odlukom nagnao u tugu, u žalost dvije ženske glave, one koje on najvoli, za koje bi poginuo. Išao kroz mrak, a zaplivao u duboke misli, tamne poput ove tamne no ^ i kroz koju evo gazi - u boj, u vatru. Pa ko zna ne ^ ini li možda tim gore što je prouzro ^io tolike maj ^ ine suze nego li da u boju bogzna što postigne? Išao, mislio i korio sam svoju naglu odluku, ali... srce ga vuklo onamo, u boj, a slutio da ^ e tu biti svemu nekakav kraj. Svi su dotadanji bojevi bili uzaludni, a ovaj, ^ inilo mu se, da ^e bit odlu^ an, zadnji, pa da ^ e se on onda povratit veseo što je nadbio neprijatelja. To ga vuklo da se ogleda još u ovom boju u kom nije ni mislio drugog svršetka. Pa je njegova želja, ta tvrda nada stišavala u njemu bol što je osje ^ ao za majkom, za Ajišom, koje sad tuguju, ^ eznu za njim. Pa sad odbijao od sebe onu ludu misao da bi se on pokorio dušmanu, položio oružje i predao se. Nije mogao ni zamislit onoga gorkog položaja da bi on mogao živjet pod neprijateljem, mirno gledat zla koja on ^im kad bi ve ^^i okrenuo glavu od ^ itaba i ne slušao što mu kaže. U taj se mah opet sjetio ostale svoje bra ^ e sugra ^ ana, ta i oni znaju što je ^itab, pa ^ak eno hodža njegov, od kog je on najviše nau ^io, eto on najbolje zna božije i sve ^ eve zapovijedi, pa on se ne bije! Ali oni vele da je i to zapovijed, da ^ovjek sluša starijeg, cara i zapovjednika, a car je dao Bosnu, pa... Bože dragi, il' sam ja znaniji i bolji tur ^in, il' su oni izdajice baš sve s reda? pitao on sam sebe. Zašto se ja bijem? Ah, dušman šala nije! Udarit ^e nam na din, obraz, imetak. a ko ^e to nodnosit...? Išli tako kroz nijemu no ^ , Ahmet utonuo u misli. Najedanput se on sjeti Švaba, oni ve ^^tri hefte sjede u Maglaju, pa se okrenu Salihu:
165

- Zbilja, Salih, ne pitam te ništa za Švabe. Ima li ih koliko u Maglaju? - Sila jedna! - A1' onako, udaraju 1' na svijet? - Jok, brate, ko im nije skrivio. Vala sam pito ljudi pa vele sad zasad ništa, nikom ni mukajet. - Nijesu nikom na ku ^u udarili, il' na džamiju? - Jok, brate. Ve ^^^ ak, veli, slobode svijet da ih se ne plaši, da radi svak svoj pos o , al'... ja im to ne mogu vjerovat. - Pravo veliš. Ko zna šta bi bilo poslije, kad bi oni ovdje ravno stali nogom. - I ja tako mislim. Ahmeta je ovaj mali razgovor odvratio od majke i one tjeskobe koja ga bijaše obuzela, pa sad razmišljao o budu ^ nosti, a sudbini turskoj, kad bi Švabo osto u Bosni. Sad mu se vijale crne slike ispred o ^iju: kako bi najprije nestalo džamija, pa onda... uh, jeza ga spopadala, ni mislit nije mogao. U taj se ^ as Salih dosjetio kud ih odvede njihov razgovor, a on se zakleo tužnoj majci Ahmetovoj da ^e ga skloniti ako ikako mngne da se povrati ku ^i svojoj. Stoga on opet svrnu Ahmeta: - Ali opet, ti Ahmete, nit moreš pomo ^^ni odmo ^^ovoj vojsci. Na Preslici kažu vojske ko na gori lista; ti jedan ja bio, ja ne bio, a utješio bi majku svoju kad bi se vratio. - Evo, biva, oba idemo na dušmana, a bogami, vjeruj Bogu, u mene da ima, pa da onako jadikuje za mnom, ja kora ^ io ne bih od svoje ku ^e. A1' znaš fala Bogu, nit mi staro kašlje, štono vefe, ni mlado pla ^e, pa... - Ti Salih dobro znaš šta bi bilo da Švabo ostane ovdje! - zastade Ahmet i pogleda u druga, koga je kao sjenu gledao uza se. - Znaš li? - ponovi on ozbiljno. - Znam.
166 l

- Džamije najprije, pa onda avlije, a znaš, ^uo si što kazuju stari ljudi kad je ono prije nekad udario kaurin, pa stjerao i žensko i muško pred Kuršumliju džamiju, a djecu bacali pa na sablje do ^ ekivali. - Znam, ^uo sam! - uzdaše ovaj. - Ja kaži mi sad, ko bi to mogo gledat? Salih je šutio. - Ja mislim da tur ^inu ^ ovjeku nema pre ^ e ništa nego ustat i branit se, a brate Salih, ti znaš, mati je svaka mehka srca, vene za svojim sinom; ali... poginut, poginut svjetla obraza, bolje sto put nego li to do ^ ekat. Ahmet je izgovorio te rije ^ i tako ozbiljno, dirljivo, da se u Salihu istom sad stvorila prava odluka za boj. Dugo su išli šute ^i, oba zaplivali u duboke misli. Ahmet je od toga prešao na razmišljanje o boju, a još i od prije želio da ^ as prije do ^ e na Preslicu, da vidi tamo vojsku i položaj, jer ono na Klisu, koje je više sli ^ ilo ^ eti hajduka nego li vojsci, ono ga ^ esto nagnalo u neku tugu pa bi sam sebi jadio i proklinjao današnji naraštaj. Salih je ve ^^davno pregorio Ahmetovu majku, i njene suze; Ahmet ga je potpuno predobio i on zaista mislio o tom: kako ^ e sve to izgledat veselo i lijepo, kad oni natjeraju dušmana u bijeg. Pred samu zoru stigoše na Preslicu. XXII Prevalila je polovica ramazana. U Maglaju život, kao i obi ^ no, raznoli ^ an; kako je ko shva ^ ao te dane, tako ih i provodio. Vrijeme prolazilo nekom ko mutna nabujala rijeka, a nekom bi se otegi«!

pa dok je živ zahvaljivo ^ estitom prednjaku što ga naputi. od žamršene neke neizvjesnosti. pa sad njemu više vjeruju neg njima svjema. znala da joj je sin u onoj vatri. I sad ljudi toga srca. Vojnici su redovito ophodili varoš i okolicu. život: . Eto. On se lijepo zabavljao poslom. taki bijahu ovi dani u Maglaju. ku ^u ^ ovjek sagradi. pa zijevao i zdvajao od silne dosade. Gospoda. obilan. pa i o onoj vojsci na Preslici i na Klisu. Eno jedan nasred sokaka sa saksijom i posu ^ em kahve. mislila kad još ima boja da još ima nade za Ahmeta. al' ipak ih zanimala ona graja pušaka na Preslici koja bi gdjekad prestala po dan-dva i bi reko da je i tom kraj. ^ini se i vojska. ona bi se oveselila jer se sad more nadat 169 .lo. kao da ništa ne zna za to. A nju je opet u zadnje vrijeme tako zaokupila ^ežnja i briga za Ahmetom da se gdjekad nikako utješit ne bi mogla. da ^ e onda on mjesto onog koga ho^ e prava da ocrni. posada maglajska. I oni sad samo stenjali na Numan-efendiju. dosta je samo jake mišice da napuniš džepove. on da se znao ulaskat gospodi. kad najedanput opet složi. ipak Varošani su bili prvi koji su imali prilike uvjerit se da nije tako. ta eto odmah iza one vatre. . Štoviše. ako to bude . kog su prvaci zapazili. pa onda najoštrija opomena. ^ udio se Mujo. koji su do ju ^ er osje ^ ali na svojoj šiji tursko gospodstvo. a po svemu on nije mogao naslutit ništa kao ni oni koji su u Maglaju živjeli.. a pogotovo da ne drži na oku gra ^ anstvo. pa i samo ^ a mu ona ne bi bila nesnosna da nije mati bila tužna za Ahmetom. da je taj Simo odsjedio ^ etrdeset i osaiu sati u hladu pod jakom stražom. pa. . Svaki dan za radina ^ ovjeka bio plodan. a išli u boj i za njih i za se. a to pri ^ ali i punili uši veselim vojnicima koji su zalazili me ^u njih da se zabave. baš prednjaka njihova i nasvjetuje ti svog »Muju« da drugi put uz kahvu ponese i mlijeka. Mehmed-efendija je sa svojom ^ eljadi najmanje znao za tu raznolikost. al' ipak posluša i za nekoliko dana. ovdje se trguje. No za ^udo. Na noge ti do ^ e i kupac i prodavac. vrijeme neizvjesno. koliko je god bilo malo naših koji nijesu imali kad od posla brojit one topove na Preslici. I oni su ^ uli onu vrevu na Preslici pa bi nju gdjekad one puške razgovorile. a malo kasnije evo i zakletve. što se dokazalo da je bio došao da okrivi prava tur ^ina. radije se šalili. opet u nebu uzavri..laž. a ti samo zgr ^ i dobit. onda je salijetale svakakve slutnje. Napošljetku rekoše da je Simo Blagojevi ^ .a zamišljen svak za svršetak svega toga.raznoli ^ an: ovamo puca. pod teškom kaznom. ^uo u ^ aršiji. a sjutri dan evo ti jednog ju ^ eranjeg mu mušterije.pošto im se kapetanova vrata po ^ ela zatvarat za ^oše oživljavat stare uspomene turskog zuluma. ti ljudi krivili za to pojedine gra ^ ane koji su pla ^ ali u »aznu« porez ko i oni. a gdjekad je opet zaokupila taka briga. Alija bi mu dosta koješta nakazivao što je vidio. I koliko se god ^inilo da posada ne vodi ra ^ una o svemu. pjevali i razgovarali s njihovim djevojkama. ta ih gospoda hladnije primala neg prije. Taj je glas bio nemio udarac za one koji tražiše neke naknade u ocrnjivanju turaka za onaj zulum staroga vakta. dobro se pazilo i vidjelo da varoš s okolicom. kojoj su oni dojavljivali tobožnje glasove za mnoge gra ^ane da su u svezi s vojskom turskom. ispituje se tu sad nadugo i široko o prijavi. a kamo li ko je imao koju paru pa otvori ^ efenak. Ta u nas samo djeca mlijeko sr ^u. Al' momci to ^uli i ne ^ uli. kojom treba potvrdit prijavu. sinovac onog Jose koji ne može na sve 168 1• doprijeti. s vojskom na Klisu nema nikakve sveze. Kad bi koji dan puška prestala.

Pri povratku njihovu bijaše ona vesela. pa se i zaklinjao da je živ. Alija je me ^utim promako mimo njih i brzo zaokrenuo ku ^ i svojoj. ne poruku i poziv. Muharemaginica vidjela da joj k ^i ^ ezne. Mustafa je oveselio se jaranu svom. ve ^^uprav molbu da ih posjete u Trninama. al' više zapovijedao. da im je izu ^ it. izbacio prsa. Alija je upravio ^ aršijom u mislima na koje ga pota ^ e drug mu Mustafa. a Ahmeta nex^a. Mustafa svako jutro gledao tu u komšiluku kako se vojnici vježbaju. Kad god bi Alija pošao u Maglaj ona bi ga ^ esto ispratila kojom rije ^ i. pa se sad na avliji na ^ inio kao vojnik. kora ^ ao odmjereno i sohom se vježbao kao vojnici sam sebi daju ^i komandu. oba pjani. nadao se da ^ e mu se mati makar koliko utješiti. a do njeg jedan vojnik. ko 170 što su prije gledali turski asker kad se vježbao. U taj ^ as tuda naišla hrpa vojnika koji se šetali. pa ve ^^i nau ^ io nekoliko kretnji i vježbi i sad oba žalila što i Alija nije u Maglaju da zajedno gledaju. zabrinuta. Ajiša bila što koji dan nujna. Pred Josinom ku ^ om bilo pusto. Muharemaginica je to primila kao i obi ^ no zahvalivši im na tom i obe ^ avaju ^ i. da se voljeli uklonit onom društvu. po ^ e ih dozivat u avliju. Zato je sad Mehmed-efendija govorio bratu da on svakako skloni Muharemaginicu da ih posjeti. Tom se prilikom po ^ ela obnavljati u njima ona njihova sanjarenja da i oni budu vojnici. al' kad'bi je i opet nada prevarila. u pla ^ . sjedio Joso. da im je pripasat sablju i vojsci zapovijedat. uzdihivat. a oni — o ^ito se vidjelo. da je nevesela pa ko baš u taj ^ as smišljala da bi joj se i k ^ i malo razvedrila. a njiha dvije ostale u sobi. poslala bi im selam i poru ^ ila da im do ^u. al' sad.. Al' Ajiša ni bijele ni crne. al' uzalud. XXIII Austrijska vojska zauzimala jedno mjesto za drugim. Dok je mati tako motrila Ajišu. gdje li se u ^i. razgovarali i uzdisali. to bi bilo kao da bi joj to vrijeme donijelo. šta li se u ^i. a u živoj želji da se i oni doskora dosele u Maglaj. za tim je obojicu srce vuklo. Alija ga gledao u ^ udu. smišljao. Ovome kanda bila muka što ga ne htješe poslušat pa ih opet zvao. pa je Alija sad izru ^ io Muharemaginici. da se izvede kud. Mehmed-efendija joj kovao vijesti.sinu svom. To su oni mislili prije. pa kad ih onaj smotri. Tu.. da izu ^e pa da zapovijedaju u vojsci. u avliji. pa pošto bi znala da ^e se on i Muharemaginim svra ^ at. U neko se doba Alija sjetio da valja ku ^i. poveo ga u avliju da mu pokaže nešto. Ona i kad bi se utješila. al' ni jedan da svrne k njima. sporedna su odjeljenja voje171 . onda opet udri u tugu. pa kad po ^e Muharemaginica ga isprati obe ^ avaju ^i da ^ e ih posjetit ovo koji dan. mislila da je svemu kraj. Mustafa je uzeo sohu u Mšake. a druga uz Neretvu sve do Konjica. To je on kazao i bratu zašto ^ ini. sad eno opet ^ uje gudnjavu topova. Zaokrenuo je kroz Varoš i promicao kroz skupove ^ eljadi i vojnika da ga skoro ne bi niko ni opazio. Najvolila šutit. I oni tako razmišljali. Dok je glavna sila davno ve ^^prokr ^ila put dolinom Bosne i zauzela Sarajevo. da se more družit i zabavljat s Mustafom. pa se u to obazrla na k ^ er i nju taj ^ as promatrala. eto to joj je sve. a sad im se ta misao povra ^ ala i oni oba sjeli jedan uz drugog i razgovarali ko djeca o sva ^ em: kako li se postane zapovjednik.

a tada je bila navala s obje strane. a drugi opet. a nigdje koga poznata. efendija .Zlo. da ti je brat ranjen. znaj! Ni samu tomu momku nije taj glas bio pouzdan jer mu tako kazivali drugi koji su bili na Preslici.na njem mnogo pokopanih junaka i svoju uspomenu. Muftijina je sila bila na obje strane Spre ^ e. Pogledao je on svaki ^ as Saliha. a došla je do same Bosne. pa sad sve bijaše iznena ^ eno 172 1 kad boj prestade. Al' on u tu navalu nije vjerovao. sad bi mogao do ^ i. pa krenu uza Spre ^ u na Tuzlu i Zvornik pa preko granice u Tursku. Borio se više od mjeseca dana drže ^ i cijelu Spre ^u u svojim rukama. kako seljaci pripovijedaju. Lipca i Poto ^ ana razvi žestok boj koji je dva dana trajao. Ali je austrijska sila iz utvrdenog Doboja svaki dan navaljivala na muftiju takom žestinom da se ovaj napošljetku ne može dalje uzdržat u svojim utvrdama. pucalo u isto doba na Klju ^u.^ uo sam. Muftiniji su dobrovoljci bili prisiljeni poiskakivat iz svojih šan ^ eva. Vojske se povukle svaka na svoju stranu. nemoj mi vjerovat! .. a da što za Ahmeta sazna.saletje ga Mehmed-efendija.. da se Ahmet živ povratio na Klis i da tamo s Hadži-Selimagom snuje navalu na Maglaj. Mehmed-efendija dugo hodao po ^ aršiji.sve do Drine. Napošljetku crni mrak u ^ ini kraj ljutu boju. . a onda skupi ^ etu i po crnoj tami neslomljena. toliko se obazirao na svoje drugove. No dok se onamo bilo da se osvoji samo ono mjesto. Okolica muftijina bojišta bila se ve ^^svikla na onu svagdanju graju pušaka i ne misle ^ i najposlije o nikakvu svršetku. Malo iza toga pade i ovaj kraj austrijskoj vojsci u šake.Eto. ^ aršija puna svijeta pa sve govorilo o boju na Spre ^ i.vala na ^ etiri razna kraja Bosne i Hercegovine. Pod ve ^ er se on povrati vrlo pometen. kog je mati mu poslala po sina. pa se htjelo da se prije ^ e na glavnu cestu što vodi Sarajevu da se tako austrijskoj vojsci presije ^ e put. pa daj.do ^ eka ovaj. al' tužna srca ostavi bojište. Mati Ahmetova upre tužan pogled u Mehmed-efendiju. Na lijevoj se obali oko Preslice. ali Mehmed-efendija je bio poražen. . . a Ahmet to može da shva173 . pa koliko je sam srtao u ljuti boj i žestoko kreševo.ubrza opet ovaj da kako utješi Mehmed-efendiju. nikom nije bilo do utvrde. Mehmed-efendija sav problijedi. sokolio ih i poticao u vatru. Me ^u prvim muftijinim junacima vi ^ ao se i Ahmet. Smišljao kako ^ e utješit tužnu majku.Ima 1' išta za Ahmeta? .Jedni vele tako. borio se dok mu teklo hrane i džebhane. a ne znam potvrdo. da se preko no ^ i oporavi i spremi za sutrašnji odlu ^ ni boj. dok u neko doba izbi k njemu jedan momak sa Klisa. Ali kad sjutri dan austrijska vojska po ^ e na bojište.izusti ovaj tiho. sve se izmiješalo. pitala ga za sina ako je živ. . Dim se uhvatio. kod Doboja se vodio boj za cijelu Spre ^ u . a drugi opet vele. U tom ga donekle razgovarala ona ^ etica na Klisu koja se još uvijek sprema na Maglaj. Zar ne bi moglo biti nešto tre ^ e. boj se raširio na sve strane. on u tom nije nazrijevao ništa dobra. poznavaju ^ i plitkoumnost Hadži-Selimaginu i njegove ^ ete. Mokrom i oko Doboja. .poginuo! . muftije više nije bilo. Mehmed-efendija se odmah zaputio u Maglaj da ^ uje za svršetak boja na Spre ^ i. . mislio on sam u sebi idu ^^putem. koja sad ^ eka kakva god glasa. da je . ali od ovog nikakva glasa. a najviše se bojao da ga ne oda njegova vlastita tuga. Bijaše uprav pazarni dan. Trebinju.

pa ga odriješio i ispao na ^istinu. opisivali Hadži-Selimagu zapovijedniku. Mehmed-efendiji je bilo žao Ahmeta. XXIV Bijaše rano jutro. on im ne odgovori taj ^ as ništa. što ^e bit. Da je ta ^ eta imala smjelosti i snage. Svršetkom boja presli ^kog mnogoj se ku ^i povratio otac. navale oni s molbom na Hadži-Selimagu da se to ve ^^udara na Maglaj. ko ^ e joj kazati! A kriti se ipak ne može uvijek . prijatelji Hadži-Selimagini. škripa kola. mnogo snažniji. da je na svezanu konju. uvijek mu se ^ inilo da je živ. sjedio je Hadži-Selimaga u svojoj kolibi i duboko razmišljao: s kog kraja da se udari na Maglaj. al' po onoj gustoj magli vidjelo se da ^ e bit lijep i vedar.. brat ili sin. a onda je ne utješi lako. No sjutra je Mehmed-efendija šapnuo Aliji da onog momka i ne traži. Silan je svijet. ona bi davno udarila ili bi bar doživjela makar jednu navalu. toliko je opet briga za tužnu majku. al' umjesto dviju vojska — nema ni jedne. a bila je to velika tajna da se nije smjelo ni govorit o tom. ^ etiri puna sata od Klisa. ska svaki ^ as jedna amo. Makar da je svak vidio da joj je . a ipak držao na umu što je najglavnije: vikao neprestano: »Bašlateš!« Doskora je vidio da se ne kre ^ e. jer se na Klisu ona ^ eta još ne razilazi. pa opružio nekud stranputice kroz šikaru i doskora zamak o . ve ^^da kaže da ga nije našao. Najedanput se zgrohtile puške dolje na straži. Ako ono bude istina. Da odluka bude malo ozbiljnija. promet velik. Oni se razi ^u od njeg ogor ^eni ito ne da zapovijedi da se otvara boj. ^ im zora. dok se 174 E nu ^ as ne promisli. Vidio da je ostavljen i podbo konja. i napošljetku poželio da vidi svotres ^^ jim o ^ ima »junaka« kliške vojske. nare ^uje on za ve ^erom Aliji da mu sjutra zovne pouzdana nekog momka iz Maglaja. da istom ^ e jedne no ^ i niknuti k njima u Trnine prošavši se boja i svega. Ovaj se rukuje s Hadži-Selimagom i oni ostaše dobri prijatelji. Hadži-Selimaga je ipak govorio kad je ^ uo da je muftija uzmak o : »Djeco. da ga pošalje na Klis po brata. a ona kao i svaki put primila sa suzom u oku. pa odu mu ^ e njeg u paprat i vije ^ aju. U Maglaju se brzo saznalo za sudbinu kliške vojske. a odmah za ovim i u samoj vojsci. gustoj planini. što je nju samu najgore srdilo. I zaklju ^ ili su nešto. a Hadži-Selimaga istrko bez duše i uzjah o svezana svoga konja. bit ^ e sada..ti. I kad se ve ^^i njima dosadilo na Klisu. manji odjeli 175 . kako se Ahmet ve ^^odavno rastao od njih.. pa sve ja ^ e i ja ^ e. Neki gra ^ ani. Ove je misli Mehmed-efendija iskitio majci kao pouzdanu vijest. druga tamo. a voj 7. Bojao se on još ve ^ eg jada: momak bi se možda povratio s Klisa bez Ahmeta. u paprat. No još se nije sve svršilo. Dan jesenski. Odaslan bi Anto Zeži ^ . al' od žalosti nije htio da vjeruje onim vijestima.. Sve je sko ^ ilo na noge i sve zamicalo u mrak. po ^ aršiji se o ^uti topot vojnika. a ovaj se od smijeha. Kad se lijepo uno ^ alo. kmet i prijatelj Hadži-Selimagin. Kolika ga je tuga obuzela za bratom. pošto se ne može iznijet s carskom vojskom. sad mi se držite!« On je mislio da je reda najposlije i na njih došla. al' još ipak nije davao zapovijedi. Osvanuo je u Kotlini. davnorijemszpamijuncHdži-Selimagini. Da je još bolje utješi. te ga na ^ e u Kotlini i na svoju poštenu rije ^^dovede zapovjedniku. da ^e najposlije do ^i. pa vide ^ i kako uzma ^e muftija.

Kad ste predali? . a ovi ostaše da ^ uvaju. mi imamo i tamo ku ^u. pa se ve ^^zavile. a straže se izmjenjuju. pa ove straže bdile nad kasabom i me ^ u se opet dojavljivali da je svud mir. .do ^ eka Mehmed-efendija. ^ im se magla diže. zahvalivši prije doma ^ inu i pozdravivši se s njime. nek se one zamotaju. Mehmed-efendija se vrnu u ku ^ u. pa ujutro kasno ustaje. Stara se straža odmah zaputi u grad. dok on smjelo stupi vratima ku ^ nim pa upita: Ko kuca? . kad u njih neko pokuca na vratima.Da gdje vam je? . U baš ^ i stajalo nekoliko vojnika. ne boj se! Mi ho ^ emo da vidimo imate 1' oružja? On otvori. .Nemamo! .Odmah ^im se zatražilo. U isti se gotovo mah svi prenuše. Vojniku kao da je izgledalo da još niko za ovu ku ^u ne zna niti ona za koga.Otvori. Ženskinje pretrnu od straha. Kroz gustu maglu snišlo jedno manje odjeljenje vojnika niz ^ aršiju.A kako ste vi znali da se traži oružje. koja su bila otvorena. Mehmed-efendija prvi po ^ e k vratima.poisk ^ ? . ramazan je. Imate 1' bula. što su ^uvali stražu zadnja dvadeset i ^ etiri sata na tom brijegu. kad mu pogled ute ^ e kroz prozor. sve to vrvi. = . ako ih ima! Mehmed-efendija koraknu preko ognjišta do sobnih vrata. pa onda do ^eka: .Uberite. pa ^ e materi. i ono što ste u Maglaju imali? . Mehmed-efendijini u Trninama još ne bijahu ni ustali.Sve! Vojnik se malo zašuti.Dakle vi ne stojite vazda ovdje? . On je opet brzo svrg ^^o ^ i odatle.Irnate 1' oružja? .Otvori slobodno. komšija? . miješa. dao je Bog rodilo je.Samo ljeti. On onda otvori vrata širom. a oni upadoše u ku ^u. obadvije sobe i kiljer pa se vratiše natrag. uberite! Svi skoro poskidaše kape. pa zaokrenulo oko Voljevca kroz Varoš. Brzo preletješe o ^ ima sve. al' žene u sobi ^ule razgovor. . . nekako vesela lica: 12 — E. Oni što su postajali po baš ^i gledali kako se savile grane od silna roda.Pa jeste 1' sve predali. vodnik ove straže obleti svoju okolicu oštrim pogledom koji mu se zaustavi na osamljenoj ku ^ i što joj je krov virio iz guste rodne baš ^ e.Predali. On oklijevaše ^ as-dva dok onaj nadoveza: . Vojnici su znali da treba podru ^je svoje straže ne samo na oku držat. Mulabdi ^ : Zeleno busenje 176 177 . Sunce bijaše istom iza brda. a doskora razredi stražu. uskinuše po nekoliko pa krenuše ^ epaju ^i jedre šljive. Ovako su bili posjednuti svi vrhunci oko Maglaja. pa za ^ as izbilo na Memišagin brijeg. a zimi smo u Maglaju. Ja idem ^ esto u Maglaj. ve ^^i obilazit za vrijeme dok se ^uva.ponovi jedan. pa upita doma ^ina: . pa motrio dalje. Mehmed-efendija to opazi pa se požuri da ih ponudi: . .ozva se jedan glas s polja. . pa odbroji nekoliko vojnika i po ^ e se spuštat niza stranu.po hranu. Pred vratima je stajalo pet-šest vojnika a nekoliko ih opet hodalo po baš ^ i. na posao.Kome? .Cuo sam u Maglaju. gdje na ^ u toliki odjel vojnika. komšija. dugo se sjedi obno ^ . ko vam ga je. koju šljivu.U grad.E. mi ipak moramo da razgledamo u ku ^i.

slušaju ^i razgovornu ženu. al' ovaj put trže u nju pogled nježan. Bijaše uprav ru ^ano doba kad je Mehmed-efendija sjedio pred pušnicom. Makar da to ona opaža na Ajiši ve ^^dva-tri dana. poslije onih strašnih doživljaja! Ali dok su to žene kitile zahvaljuju ^i Bogu što se ovako opet vide.U taj je ^as opazio troje ženske ^ eljadi uz Trnine. a ti su glasovi ve ^^davno stigli. I Ajiši je sijevnulo oko. o bježanju njihovu. iz• 179 . nigdje razgovora. zatreptilo srce od ovog tra ^ka varljive nade. Mehmed-efendija razmišljao šta ^ e. ženskinje bijaše nekako utješeno vide ^i vojnike ovako prijazne. Sirota mati naslu ^ivala je uzrbk tuzi k ^ erinoj. A žena se nije klela u džabu. bila ko izgubljena. radostan. ^emu se ne protivi. povoljno. Ramazan je. Žene su se ve ^^iz daleka poznale.Znaš? . I zbilja. prekju ^er li rekoše da su ga vidjeli gor na Klisu. ^ini se. veli. vidje li kakove su Švabe? Ni jedan se ne dota ^e šljive dok im ja ne rekoh. htio u Maglaj gdje bi i posla imao. al' šta ^ e! Nigdje sijela. Žene je opet obasule hiljadama rije ^i i razgovora. Toga je jutra baš Muharemaginica nešto svrnula o ^i u svoju k ^er. slušala je take glasove. Kolikog veselja kad se sastaju poslije toliko vremena. ^eka zgode da se izmakne. zdrav i živ. možda. I one obje izadoše u baš ^u pred žene. a ti svi dogadaji. Sad posjedale u baš ^i. pa opet duboko uzdaše. i ona se malo primirila. ko što je i otišo! A eto ju ^er. i kona^nim dodatkom: Bože. al' ne da ^ e u Trnine. nabrajalo s najve•im užasom i stravom. ne bi li joj možda taj posjet razagnao tugu sa srca? Razmišljala nekoliko ^ asaka pa se okrenu Ajiši. uzdahom odgovarala. I žena se klela svim na svijetu da su ga vidjeli. On je šutio kao i na sve drugo. u nesucienu. u onom zelenilu. a njega nema. to je istom sad baci u brigu. bojala se neprestano da ^ e opet kakvi vojnici hrupit. pa onda opet u pla ^. pa še one doskora spremiše i zamakoše u mahalu. a mati mu sa snahom u ku ^i. al' za ^as svrne pogled u Ajišu. Podsjetile je prije na minule dogadaje. sve te bune vrtile se oko njezina Ahmeta. snahu svoju. Ona ode mužu da kaže. o buni. pa šta bi bilo! . eto nema nekoliko dana a samo. . I sad se ona sjeti Omer-efendinice i njenih poruka. ve ^^tu nekoj priji u mahali. pod kitnjastim granjem i zašle opet u razgovor. .veli joj ona. One svrnuše jednoj priji i doskora s ovom zajedno u Trnine. spomenulo se. ne povratilo se! I tužna se mati doskora utješila. o životu na selu i sve to redalo. o ^ita joj tuga promijenila i sami pogled i držanje.otkad nas Omer-efendijinica zove u Trnine! Kako bi bilo da im odemo danas? Ajiša je vazda šutila. a vrijeme lijepo. odmah potrk u ku ^u da javi to materi. . . pa je nešto u duši zaboljelo.govorila joj ona uz Muharemaginicu. Omer-efendinica se tušila u suzama. u suze. ^asa u ^ as opada. Mati nije dugo oklijevala. premda i same glede nje lile suze. I sve je eto minulo. . seko. koja se tobož zabavljala nekim poslom. sestro draga! . posla malo.. a Mustafa ^ e ku ^u ^uvati.Ah ne pla ^i.Eto. kojim je htjela da razgovori. On se sjetio da su ne ^ ije žene iz Maglaja pa se obradovao. kitilo.ah do ^i ^ e ti. K ^ i joj. a mati nije bila sklona 178 — da ga pusti. a Mehmed-efendija se udaljio preko njive da ih ne smeta. umiljat. na mnoge maj ^ ine rije ^i.

Omer-efendinica ih još zadržavala. a onda opet na onu stranu. oružja. . Sjedile tu dugo. I našao ju je bez suze u oku.Razgovor se opet raspletao o svem i sva ^em.Ah. I tu sad Omer-efendinica pripovijedala za jutrošnje vojnike. i ona bi sirota sva pretrnula od straha. Ženama je zaista godio taj sastanak. a mislila da je tako i Ajiši njezinoj. Najprije se sjetila onog kobnog dana kad su prvi put bježali iz Maglaja. a koliko je vremena proteklo. lutala po minulim danima. gdje je onda Ahmet bio. ova opet udari nešto pri ^at. Šad se opet povrate u baš ^u. pa upozori sve i izusti sva u ^udu: Ah. še ^u ^^debelom travom.svakom su u ku ^u zavirili. pamet lutala po onim dalekim krajevima. a šta se sve prebacilo preko svoje glave! I Muharemaginici godio ovaj sastanak. pa negdje iza podne ustale. pa zastavi sviju i nagadaj šta je. svakom su. Neka smotri kroz onaj promašak izmedu Voljevca i Kujundževa ^a onamo prijeko poljem po koju sliku gdje se kre ^e. A ono je bio istom prvi dan po odlasku Ahmetovu. latile abdesta i klanjale podne. sestro draga! . samo što su u ku ^u zavirili. al' onako bila nešto kS dirnuta. a Ahmeta još nema. do strašne slutnje da je silna zapreka. al'"sad? Sad tek vidi kud su sve hodali. Ta prvi put eto razgovora poslije toliko vremena. I one se po ^eše spremati da ^e ku ^i. . kako su se one bile uplašile. hodale zelenom baš ^om i prostranom ^ajrom. .A ima ih svud. Mehmed-efendija je ve ^^davno otišao u ^aršiju. kud li ^e.. On teško ^ekao da vidi majku. al' one ustale. kahva se ne pije. prvi put se vidi 180 sa starim drugama svojim. Izmijenile tako na nogama nekoliko rije ^i. blagim pogledom još pratila žene koje su se ve^^primile druge kose. pa promicale izme ^u 181 . pa onda opet u razgovor. zastale razgovaraju ^i pa onda gledale zelenu okolicu. Ali ona sirota. a tužna se mati u neko doba i utješila. pa onda opet korak po korak pomi ^i nekako nehajno. Mehmed-efendija se svrnu pred pušnicu gdje je mati sjedila. a zvale i nju da se doseli u Maglaj. a tvrdo je znao da ^e joj se tuga ovim sijelom makar malo ublažit. da se oni možda ne ^e ni vidjet. pa se i ona malo razgovorila. Omer-efendinica ih zadržavala. Opet posjedaju. ponavljala negdanje uspomene koje joj sad srce parale. a ramazan. I onda mislila da se odmakla od njeg daleko. . pa onda opet po koji korak. Pretresle su se i sve one gorke uspomene. a on se vra ^ao iz ^ aršije. Sjetila se onda Ulišnjaka. slušala tobož.Svud se kojase. Za ^as bi. dok su žene razgovarale. al' se i razgovarale i tješile same sebe. nasladivale se krasotama ljetnog o' ilja. I ona sad dolazila do tužnih misli. veli nijesu im ništa. veli. pa sela gdje su bježali. Kad se žene daleko ve ^^odmakoše. ili bar da ih koji put posjeti. sestro draga! . a svaki ^as opominjale same sebe da je vrijeme ku ^i. po rastanku od nje.do ^ ekaj druga. kasnije se doselili u Maglaj i ona se bila po ^ela radovat što se približuje Ahmetu. Sunce ve ^^bijaše nagelo zapadu kad one smotriše Mehmed-efendiju. ne jede se. Sve joj to lebdilo pred o ^ima.do ^ekala žena. onda se vratile. traže. o ^ito joj bilo ugodno što su je ove prije posjetile. Jedna ^e smotrit kako se dva vojnika veru iza Varoša gore uz Voljevac. al' bogzna. a tako i Ajiši. a pamet joj bila daleko. a Aliju ostavio kod ku ^e. u hodnju.. pa onda se rastale.

da je utješi. a za Ahmeta se ne ^uje ništa više osim onog jednog glasa. . dok se bar ne osele. ona se obazre pa mu se javi: . . dok i on do ^e. Da je živ.Ko ti to kaže? . uzdihivala. I on je ve ^^vidio da je strašna slutnja ovladala srcem njenim pa sad i ne misli i ne vjeruje da je on živ.A što. al' sad ni za to nije imao odvažnosti da joj pripovjedi. pa izusti ko sama sebi: . . a on neprestano govorio. ni tri dana ne ^e pro ^i. što je rijet.ozva se on.Ne kaže vala niko. I on najedanput prozbori nekim ozbiljnim glasom: .ali ja vidim. krenu kroz baš ^u prema ku ^nim vratima. Ta ve ^er bijaše dvadeset-sedma. I oni su klanjali i u ^ili dugo.Ta mahni se ti te misli! Ja ti kažem: on ^ e naskoro amo. onda... U neko doba polegoše oni ko sužnji u onoj pustinji. s tugom na srcu. vjere mi. a ko zna . vrijeme ve ^ eri. koju bi trebalo provest u u ^enju. a o ^i joj se orosiše suzama. Najposlije mu i to do ^e na pamet da je ve ^^skrajnje vrijeme i tom odgadanju. valjda bi se ^ulo za njeg. I u taj ^as njemu sinu misao glavom da ju skloni u Maglaj. svi nekako tronuti. šestero njiha. . tamo ^e mo ^i lakše da podnese onaj teški udarac.pohiti on nekalw sigurnim glasom. A1' uzalud.u ^udu ^e ona na ovaj neo ^ekivani poziv. al' ne onako kako su to ^inili prijašnjih ramazana.trže se on i pomisli na one že- .more svaki ^ as sti ^ i kakav pouzdan... Mehmed-efendija je mislio da ^ e se mati koliko bilo utješit. sjetni. pa da je on ve ^^poslo momka po njeg.Ma eto! I meni se nešto ve ^^dosadilo ovdje samovat. Hama. sve mi se ^ini da ^u i ja skoro za njim.do ^ eka ona brišu ^i suze. Mehmed-efendija je vidio da ^ e biti teško odga^ at onu strašnu vijest u koju još ni on ne ^ e potpuno da vjeruje. . al' u taj bi ga ^ as nešto odvratilo od te misli. Meho! . Svi se slegli u ku ^ u i ve ^ erali. samo da me ti ho ^ eš poslušat. a u drugu opet dvostruko ga mu ^ilo gledat iz dana u dan tužnu nju.. al' ja ti kažem. Vra ^aju ^i se iz ^aršije. strašan glas za Ahmeta pa se ne mo ^i sakrit od nje. što ga živa ne bi vidjela. krojit joj vijesti i odga ^at da ni sam ne zna šta ^e biti na koncu konca. 183 . preselio u Maglaj.Moj Meho! uzdaše ona opet .Da se mi preselimo u Maglaj! .. a ko bi je mogo utješit? Zato opet tvrdo odlu ^io da je nagovara da se sele. me ^u ^etiri zida.J ^ . . a . . No svakako ga peklo to još više gledaju ^i nju onako tužnu. mislio: tamo je komšiluk. a svako u svojim mislima..Ah. kakva sam nešto satrvena.Ja bih tebe.ti ne ^eš onamo s Ahmeta.Zar ti dode.drve ^a. u klanjanju..Ja znam! . Kratko iza tog ona ustade. Meho? . Ona uzdaše. on ne može njoj kazat prave istine. nigdje nikog rije ^^da progovori. . al' sad vidi da je ona nekako tužnija. Ona šutila. Oni sami u onoj samo ^ i. . no ^ as. ve ^^ja bih se. nešto molio! Ona se obazre. Kad se približi k njoj. smislio je ve ^^bio da joj kaže kako je Ahmet sa Klisa otišao u njihovo selo. Doskora je i mrak pao. sveta no ^ : lejlei-kadr. Vojska se razišla i sa Klisa i s Preslice. a ovdje sami. a on ^e bahnuti. I oboje ušutiše. U jednu ruku i njeg ve ^^savladala briga i žalost za bratom. .i za te bi bilo bolje.on se naležo do sad u zemlji! 182 ne.

a stariji vodi brigu o svemu. Kad spadoše na put.Ko si. On se približi prozoru. Udoše u puste varoške ku ^ e gdje je bila tišina. otvorit valja. Podiže glavu i po ^ e osluhivat. Medutim 185 . i njiha dva upadoše u mra ^nu ku ^u. al' brzo umuknu. Najedanput sko ^i. svaka uze po jedno u naru ^ aj. šta ho ^eš u ovo doba? . Tek da te prene iz misli cvr^ak u grmu. da se mora obilazit svoje podru ^je. vrata škrinuše. . al' su u isto doba naslu ^ivali da je vodnik ne ^ em uhvatio trag što valja samo opsjesti. No ^^bila tako tamna da bi ^esto s puta skrenuli. mislili prosto da je to njihova no ^na ophodnja. oko po no ^ i. žalosna ti sam! . Sjetiše se onih što su dolazili minulog dana i pitali za oružje.mi smo sve predali. koja je bila u staklenu fenjeru. zaokrenut ^e u Varoš. otvorite slobodno. Mehmed-efendija se obazrije na mater: . .Ko kuca? . Nijesu dugo ^ ekali. uhvatiti. U isti se ^ as prenula i Omer-efendinica. . Stoga ova dva otraga nijesu ni opazili da ih je ko pratio.Otvorite. Baš u to doba.Ma šta ho ^ ete. išli uz brijeg i upravili ku ^ i u Trninama. molim vas. Kad se kucanje ponovi. Dvije se žene odmah zamotaše u feredže. pa napošljetku odlu ^iše da i ovim otvore. i zalaja. ko da joj se pri ^inilo da je neko tiho kucnuo na njihovim vratima. sve spavalo. neznaju ^i kud su zašli. a u drugu ruku .Nemamo mi oružja? . vrata se otvore.Šta sad ho ^ e? . mi smo! . nit su inogli ^ut topot ni vidjet sjenu koja je . otisnula se ^etiri vojnika sa straže na Memišaginu brijegu.Švabe! . .zakrši ona prstima.Otvorite! . otvori kap ^ i ^^pa upita: . komšija. pa kad se on ozva. . a vodnik zapovidje ovoj dvojici da stoje pred vratima. do ^ im su se zadnja dva zagubili. komšija. pomisli Mehmed-efendija. Pošto je vodnik dao neki znak tiho pokucavši.XXV Kako je u to no ^no doba nijemo u samim Trninama. a njiha dva ispanu na polje. Prva su dva išla poznatim putem.Otvorite. u ovo doba? .opet ^ e on kroz prozor. Alija upali svije ^u. dok su ih dva vojnika otraga samo pratila.Uh. ona sva pretrnula. a nijesu se ni brinuli za njihovo no ^no tumaranje. Bože! Ko ^ e to bit u ovo doba! Po ^ e budit starijeg sina.šapnu joj on. Nije druge. išla za njima deset koraka.pohiti on. al' tiho. . tako je i u cijeloj okolici.oni su vojnici.javi se iz mraka jedar glas.ponovi onaj.kao da se tiši glas javi. šaptala mu ona i kazivala da neko kuca. Ova dva otraga znali. a ova dva za njima. Svi su išli po zapovijedi vode svog u najve ^ oj tišini. Vratiše se istim putem.Mi moramo vidjeti. . a kako se i djeca bijahu probudila. kao što je to mislila i cijela straža na brijegu. pred samim zjalom pe ^nim kunjalo psetance i gdjekad samo zirnulo u žeravu. . Tako svi prijedoše poto ^ i ^^ 184 i zaokrenuše uzbrdice debelom ^ ajrom. Pred pušnicom. koja se ve ^^bila skalila. Naprijed je išao vodnik s jednim vojnikom i njih dva šaptali nešto. Vodnik opet upravi s drugom svojim. pa se okrenu majci. Dva vojnika otraga nijesu ni slutili ništa. il' da se javi vojnik na straži sa vrhunca kog oko Maglaja. pa su samo slijedili one prve.Mi ho ^ emo samo da vidimo imate li oružja? . vodnik sa tri svoja pratioca. mirno. Svrnuše pred jednu ku ^u. ne bojte se ništa.

dok ^e Mehmed-efendija jedva kroz zube: . bio je žute rasje ^ ene brade. Kad je bacio pogled u drugog vojnika. ta i vi vidite da u nas nema tih dukata! Voda se opet okrenu onom u šalu. a na glavi je imao mjesto kape . imate? .Zaista mi to nemamo.Mehmed-efendija je ve ^^bio kod vrata ku ^nih koja odmah i otvori.fes s malom kiticom. . obavivši i po licu dvije-tri burme.Ako ne date novaca. ovaj opet stade ozbiljno: .udari ženskinje u jauk. . okrenu se onom što mu je šal oko glave i re ^ e mu 186 nešto svojim jezikom. mi moramo nosit glave vaše. a za ovim doskora još dva. On podiže o ^i u vo ^u.Mi nemamo tih para! . u ovaj ^as je to izazvalo u Mehmed-efendije strašnu sumnju. a tada vo ^ a pristupi pred ^eljad. da su mu samo crne živahne o ^ i virile.Koliko vas ima ovdje u ku ^i? .ozva se Mehmed-efendija. Mada je to malenkost. bijaše u svoj vojni ^koj opremi. Bijaše ^ ovjek visok i koštunav. No nije se tome ^udio samo Mehmed-efendija. Nije bilo vremena da se i o ^ em razmišlja. naoružana.Za draga Boga. . . nad koje se nadvile debele obrve. . pa gorkim osmjehom jedva izusti: .Ne znamo.Mi moramo vršit carsku zapovijed! .Mi nemamo novaca. a ovaj tek shvatio svoj položaj.Nama je data zapovijed da uzmemo od vas sto dukata! Svi se žacnuše od za ^u ^ enja.Dvije. a on ispade pred ku ^u. Mehmed-efendija se obazre na ^eljad koja su stajala na pragu sobe. ve ^^i ona dva vojnika koji kasnije u ^oše. Mehmed-efendija se u taj ^ as zabezeknuo od ^uda.Iza ^ ite svi amo! . I njima je sad tek puklo pred o ^ ima: kud su zavedeni. ^ etiri su vojnika stajala. . . opazi gdje je ovaj zamotao krmez-šal oko glave. .oštrim ^ e glasom on. Prvi vojnik koji je unišo stupi korak naprijed. da ^e tome biti težak i mu ^ an izlaz. da to nije ^ist poso. ^ etiri su vojnika stajala pred njim. vidjelo se. do^im su ona dva mirno stajala. Vo ^ a se zagrozi ženskinju nataknutom bodom: 187 . pa prozbori ozbiljno: . o ^ iju zelenih krupnih. stoji nam tu sude i ostalo koješta.do ^eka Mehmed-efendija. bio njihov vo ^a. dade mu znak.do ^ eka vojnik. U ku ^ u upadoše dva vojnika s puškama i bodama na njima.Dakle! Novce ovamo! . Onaj u fesu koji je.A šta je ovo ovdje? . Svi stadoše pred sobnim vratima. On prozbori: . pomagaj! . a ovaj na to ispade pred ku^ u u mrak.mati i žena i dvoje djece. Vo ^ a je gledao ravno Mehmed-efendiji u o ^i.Znate li vi zašto smo mi došli ovamo? Svi su šutili prestravljeni. kad za ^ u one rije ^i.To je kiljer. dok mu i mati prita ^e: .opet ^ e Mehmed-efendija malo slobodnije.Nema. . al' prvi koji stupi u ku ^u. To ovu dvojicu malo uznemiri. a na kojim ne bijaše nikakve promjene. . Za ^as se opet vrati i kao da kaza ovom nešto. . . Kad se povrati i kaza ovom nešto.Evo ja i brat mi.Koliko soba. vidio je odmah.Uh.Nema vas više? .

Ako Boga vjerujete. . . Trenutak jedan gorak. .To te ne pitam. postavivši se i sam u red s njima. on se obazre na družinu. ^ eka smrti svoje.Novce ovamo! . Vojnici nišane. pitam vas zadnji put? . Vojnik kao da ne ^uje tih rije ^i. te ispade pred ku ^u. . . tako. 188 . bule neka stanu ovdje do vas.Samo vas pitam: ho ^ ete 1' dat. okrenu se on Mehmed-efendiji.mali do tebe. ^as pun straha. on se izma^e uz drugove. ni usta da otvore. napuniše puške i zaklopiše.Mi nemamo tih novaca! . da ne ^e smjeti pucati. o ^aja.Ho ^ete li dat novce? Oni šute. kad se lebdi izmedu smrti i života.prošapta Mehmed-efendija pa ^inite što ho ^ete od nas. Pošto se onaj povrati i izmijeni sa starješinom pogled.Ne! To vas ne pitam.do ^eka on. pošto mu voda dade znak. Onaj u šalu stajao do vrata ku ^nih.Kažite. povadiše naboje iz ^ anti svojih.Ho ^ete 1' dat? . ovaj opet prozbori: . Dakle dat ^ete vaše glave? Oni opet šute.Dali bi. . al' još bijahu uperene na ^eljad. Sva je ^ eljad strepila od straha.promuca Mehmed-efendija. Sav taj zveket pušaka izazivao je u ^eljadi novi strah.procvili mati.Evo vidite! Samo da ja dam zapovijed.A sad vas još jedanput pitam: ho ^ ete li dati sad ovdje sto dukata ili vaše glave? Oni se skamenili. Mehmed-efendiji je ipak sinuo tra^ak nade..Mi nemamo novaca! . a ^ eljad šuti. kad bi imali.ponovi on. ho ^ete 1' dat sto dukata ili ne ^ ete? . strepe. koji su bili le ^ima uz protivni duvar.ponavljam. . kad vam velimo da nemamo! .Ako ne date sto dukata. užasan. Sad im vo ^ a po ^e davat zapovijed. ve ^^ho ^ete 1' dati sto dukata po carskoj zapovijedi? 189 . Mada je to bio ^as gorak. .Ni rije ^i više! Novce ovamo il' vaše glave! Oni šute. pa prozbori smjelo i ozbiljno: .No! Ho ^ ete 1' dat novce? Niko ni rije ^ i. ovaj ste ^ as svi gotovi! Ti stani ovdje. pa onda re ^e: . . ponavlja pitanje: . a oni poskidaše puške s ramena. I ostali skinuše puške s nišana. . ho ^ ete li dati novce? .Mi nemamo novaca! . a oni mirno gledali u zjala puš ^ana.Dakle ne ^ ete? Ne ^ete dat? On se okrenu družini pa im dade oštru zapovijed. puške e ^ planuti i vi ste gotovi! Dakle kažite. on nazrijevao da ih vojnici samo plaše. . ili ne? .Dobro! . Kapci se u ^ etiriju pušaka izotvaraše.izusti Mehmed-efendija.Ho ^ ete 1' dat? Oni šute. Pošto ne dobi odgovora. dade znak i ^ etiri puške naperiše u ^ etvero ^ eljadi. pa najedanput spusti svoju pušku. nego ho ^ete 1' dati ili ne^ ete? . Oni ko nijemi. dobro je! Kad ih tako poreda ispred sobnih vrata. Sad voda opet ispade naprijed.Ho ^ete li dati sto dukata.

on dade znak.Mi ^emo tražit! .Tražite! . ali i taj pun rubenine. a puške se opet digoše i uperiše u njih. klju ^^se negdje zagubio.Ho ^ete 1' dat novce. Onaj u šalu ispade u mrak i brzo se povrati.Pošto nijeste htjeli dati novaca.Pošto ne dobi drugog odgovora. da su sanduci zaklju ^ani. zabezeknulo od užasa. pošto vidje. koban. da ne ispucaju. Tada se zaputiše u drugu sobu.Dakle imate novce? . da je to sve samo kušnja. drugog izmedu kiljera i jedne sobe. Pod svjema noge strepe. Zaviriše i u kiljer. Bijaše to skromna molba siromaha voinika da se kane i sanduka i svega. . trnci ih poduzimlju.Gdje su novci. . sve svežnji naslagani. ve ^^da je to puki san.A vi nosite! . Vo ^ a gnjevan s toga neuspjeha vrati se otuda pa onda iznova povika: . mi opet možemo da vam ne poklonimo života. Opet Mehmed-efendiji jedan dokaz. kazujte! Mehmed-efendija šuti. Tu bijaše u jednom kutu hrpa suhih šljiva. Baci pogled po sobi. mi ^emo to silom otvoriti. a novaca nema. tamo samo sude. a upre mole ^i pogled u vodu. je li vam bolje dati novce.Ako mi`ne nademo novaca. Dakle. Opet tišina.Gdje je klju ^^od drugog sanduka? Zaludu se žene obazirale okolo.Mahnu rukom na jednog vojnika od one dvojice što im se do sad ni glas nije ^uo. ali ja vam kažem i kunem se da u nas nema tih novaca.Nemamo! . a on otvori sanduk. pa mu zapovjedi da obije sanduk. odlu ^an. Sat kao da smete vojnike. Uzalud. a vojnik izusti dvije rije ^i što drugi ne ^uše. . Ovaj raskola ^i svoje velike o ^i od bijesa. prije nego što po carskoj zapovijedi uzmemo vaše glave. mi ^ emo sobom pretražiti. a sva ^ eljad zadrhtala. pitam vas? Niko ni rije ^i. Vojnik pristupi sanduku. on usplamti: . . neko opet nije vjerovalo ni o ^ima svojim da se to zbiva oko njih. pošto nas varate.To nije istina! klju ^^ovamo. Vojnik je obio sanduk.Ne ^emo se mi dugo s tim baviti. a tre ^eg na vrata druge 190 sobe u koju onda ude s ^ eljadima da pretražuje.upita on. zaludu tražile.zagrozi se vo ^a. klju ^ a nema. . a tada starješina udari opet na Mehmed-efendiju: . Unutra bijaše sama rubenina.Gdje su klju ^ evi? . mi mjesto toga moramo nosit vaše glave. Neko je mislio da je to samo kušnja. ^ as težak.Pazi. mom ^ e! . ve ^^se prestrašilo. al' u taj ^as iskuca njihov sat sedam (jedan po pono ^i). U kutu jednom bila dva sanduka i ina ^ e ništa više osim prostirke. Kad mu to kazaše. Samo mu bilo teško što to i ženskinje ne može da uvidi. Novaca nigdje. .Pazite sad! . osim šutnje.Vi morete ^init od nas što ho ^ ete. a ako ih na ^ emo. Jednog postavi na vrata. ali tek što to bijaše izustio. No kanda je majci Mehmed-efendijinoj bilo najteže izdržat ovaj gorki ^ as. . Oni odmakoše puške s oka.osije ^ e on i odmah po ^e razre ^ivat vojnike.Ne ^ete? Ne ^ ete? Dobro! Postavite se u red! 191 . . . Poizbaciva haljine. a pri vrhu sobe nešto prostirke. pa bijaše zazinula da nešto rekne. ovaj ga tako silno udari šakom po licu da je siromah poteturao. pa da ne diramo u vas! . U tom ^asu Bog sami zna kakve su se kome misli vrzle po glavi. . Dobaciše mu klju ^ . od novaca ništa.do ^ eka Mehmed-efendija.A ako na ^emo? .

izvadi dukate.. pa se oporavi i poletje opet za sinom govore ^i u divljem strahu: . a i Mehmed-efendija se raskrpi s vodom. . Sad mu je bilo jasno. To izazva još ve ^i užas. i samu bi smrtnu bol lakše pretrpio. Jedna rije ^^još pa ^ e puške planuti. pa ih sasu u džep. ili su vojnici u bojazni. sad iskrenuše na drugo. starih jigrmiluka. Mehmed-efendija se u jedan ^as zbuni od ovog udarca. Oni šute. a i drugi se vojnici zbunili.Ho ^ ete 1' dati? Ne ^ete? Dobro! . a sad.zaklju ^ i on hez daljeg natezanja i okrenu se vojnicima da im da zapovijed. . ona jeknu. Mehmed-efendija je u taj ^ as klonuo. dotle je onaj u šalu ispao pred ku ^u u mrak i zadržao se nekoliko ^ asaka. Brzo ispara platno. Novce ovamo! Mehmed-efendija šuti. ^ eljad zavriš ^a. sad kad im oduzeše sve. potetura. sad treba samo dukate primiti. Tražili su prije sto dukata.. a tada krv mu navali u glavu od nekog gnjeva. Digoše puške na oko. spopade ga za prsa. okrenu kundak.Dok su se oni poredali ispred sobnih vrata on je davao zapovijed vojnicima: kapaka i naboja zveket stojao. sve se umiri. a mati poletje za sinom. mrak mu pade na o ^ i. .Nije istina! . Vojnik se povrati i izmijeni sa starješinom nekoliko rije ^i. oko Mehmed-efendije se ku^ a okrenu. nek nas se pro ^u! . Vo ^ a podiže haljin ^ e i napipa u njem novac. sad je vidio da tom zlu izlaza nema. pa je baš u tom odmah nazreo ono pravo zlo. Zatim ^ e ovaj dosta hladno i ozbiljno: . Sad je svršeno. On sav poražen. Me ^utim je mati bacila pred vo ^u svoju je ^ ermu od tanka platna. da ih ko ne zate ^ e u ovom njihovu djelu.Meho! Podaj im što imamo. u kojoj je bio zašiven njen nakit. al' vo ^a gnjevan na onu tvrdokornost skide pušku s nišana. a drugi u ostalu ^eljad.Jedan!. Mehmed-efendiji je uop ^ e bilo zagonetno oni istrkivanje onog vojnika. poražen.pa ga u taj ^ as udari u prsa da je posrnuo natrag. Sve udari u jauk. razdražen u svom leglu. Možda se na onom prvom moglo i razminut. pa i sama djeca koja su dotle šutila. ili je pred ku ^ om neko ko je doveo njiha amo. jedva odvrati: . a ona posrnu i udari o duvar. dvije ogrlice dukata. pa njim o duvar da se sva ku ^a potresla.Aha! . kad i nju suzbi drugi kundak. sad dajte vi muškarci! Kad to vo ^ a izusti. Mulabdi ^ : Zeleno busenje 193 . jer su ih vara192 Ii. .usplamti vo ^ a. Horoz zape. on se baci k ^^ bijesan lav. ko je dakle svemu za ^ etnik.nastavlja on i nišani ravno u Mehmed-efendiju.E.Ti si zanijemio! . Naslu ^ ivao je da ^e ih progonit i kad im oduzmu sve. Kad onaj drugi udari mater.Dva! . ženskinje se odužile. Mehmed-efendija se prikrpio uz onog.I za ovo ste nas htjeli prevariti. što mu se majka ovako zaletjela. 1 3 . što smo imali! .To je sve. pa nikako da se u ^ini tome kraj neki. pa ga ne pušta. a i vojnici se žacnuše.uskliknu vojnik i najedanput se prekide ova uzbtina.Evo. što ih je ^ uvala za snahe svojih mla ^ ih sinova. pa viknu na Mehmed-efendiju: . nije više trebalo ni prijetnje ni grožnje. ^eljad sve jednako vrišti. vi ^e on. Dok je vo ^ a primao dukate i ne gledaju ^i kakovi su. ali žena sirota nije znala drugo nego da se da što se ima. ni da li ih je baš stotina. U to je žena Mehmed-efendijina skinula s vrata ogrlicu svoju i fes s potkitom rubija i bacila na tle pred vojnika.

kad najedanput puška ko grom kroz onaj otvor. ulio je bra ^i nove snage i taj ^ as bi oni bacili se za vrat ubojici majke svoje i krvniku svom da ih ne opominjaše gorak pla^^troje ^eljadi. u tom se ^asu majka sje ^a ^ eda svog. kad nevina žrtva okruti e zvijeri gleda u krvave ^eliusti njene. kršila prste drže ^ i uvijek unu ^ e svoje u naru ^ju. Puške nestade. To im podade nove snage i oni navale na vrata takom silom. onaj u šalu. kad odaše puška. da evo. Trenutak kom nema vje ^ne zaboravi. al' onda bi ovi iznutra navalili takom snagom da bi njemu pritužilo i on se opet povuko natrag. kojoj su gotovo pred pragom stajali. XXVI Nekoliko ^asaka stajali oni izvan sebe. sjeti se on ne ^ega i upotrebi onaj trenutak. koja jedni ho ^ e da zatvore. samo. barut zaudari. jaukala. skoro da se izvale. a mati se Mehmed-efendijina sruši zajedno s unu ^etom na pod do samih vrata. oni odahnuli. Klju ^ anicu! . da vojnici još ne bijahu ni naperili pušaka. pokušao on da se uvu ^ e silom u sobu pa bi unio ^itavu lijevu ruku i rame. Kad se vrata potpuno zatvoriše i zaklju ^ aše. Dim za194 guši. dok su vojnici skidali puške s ramena i punili ih. Svi zapadoše za vrata da ih zatvore.. Nastade strava. ^ as tužan.Mehmed-efendija je sad nazreo pravo zlo. al' u taj ^as. koje je za njima tugovalo zdravo. a drugi da provale. Poslije one silne borbe. nasta boj. Vrata su škripala. savladana za ^ as divljim bijesom udiše novu snagu da novom silom navali na plijen svoj. Mati je stajala nasred sobe. Stariji brat prihvati za b ^ cu. Pravedni gnjev slio se s o ^ ajnom tugom. pa šapne svojim da bježe u sobu. Vojnici su vidjeli da ^ e na taj na ^in svašta biti. ogrezlu u krvi. U ovom odlu ^ nom ^ asu. Opet planu puška. blijedi. u sobi. a ona. al' i htjeli i ne htjeli. da je otme da slomi. Sinovi se bore i u isti ^ as gledaju majku svoju. sasvim pri sebi: ako se vrata zatvore. al' ona se diže zajedno s djetetom. Napošljetku on se opet izma ^ e nasred ku ^ e i naperi pušku na onaj otvor. al' jak dojam ovog gorkog ^asa.izma ^ e se Mehmed-efendiji težak uzdah. kad bi se vrata bolje otvorila. Žena Mehmed-efendijina ostavi vrata i pritrka svekrvi da joj iz naru ^ja uzme ^ edo svoje da vidi je li joj živo. o ^ajan. kad je smrt lebdila pred o ^ima. izgubljeni. pošto im je gotovo jednaka protivna snaga. a i u ku ^i zavlada grobna tišina. koji su tobož tiskali vrata. promoli puška s bocom izme ^u vrata i dovratka. . da su se i oteli iz ^ eljusti gorke smrti.viknu Alija. 13" 195 . Znao je da oni nijesu imali te zapovijedi da ih oplja ^kaju. kad smrti u o ^i gledaš. I u jedan ^ as sve ^ etvero njiha zama ^ e u sobu. al' u taj tren odjeknu puška kroz vrata. a vrata se pritvoriše.. za ona vrata. Troje je ^ eljadi zapalo za vrata i bilo je u tom kobnom ^ asu. no nikog ne pogodi. ranjena. pa opet za vrata. znao je da se sad ti razbojnici boje i sebi. kad život visi o koncu. sad na nju. koji je svakog ^ asa bivao manji i ve ^ i. Stoga je jedan. U tom o ^ ajnom ^ asu. ove smrtne borbe. da im se to zaprije ^i. navali za njima. a vo ^ a gnjevan i u divljem bijesu da mu žrtve tako ispred oka umaknu. gorak.. još netaknuto.. navalio na vrata uz onu dvojicu. pa da ^ e sad gledat da uguše sve što bi im moglo odati trag djelu njihovu. a njegova ruka klonu. U tom bi ^asu.Oh! . a vo ^ a se izmakao nasred ku ^ e i uperio pušku svoju na onaj otvor. samo malo još pa ^ e ih zatvorit.

.. Iz ^ asa u ^ as oporavljali se oni od onog straha. Da ih ne bi dohvatio pri svjetlu s obližnjeg brežuljka kroz prozore. Imali tu nešto baš ^e i zemlje pa kadgod u Mehmed-efendije bilo kakva potežeg posla. oni su ve ^^bili slobodniji. a oni se zgražali nad njima šta sve pretrpješe. šaptat po koju rije ^ . a rana bila još vru ^ a.Ne otvaraj! More bit da nas i sad ^ ekaju pred vratima. okrenuše je. Sad im se one slike redom prikazivale.Znaš! .Pa? . i oni pali u neku polutamu. valja majku sahranit. biva da i ona gine zbog nas? Žena ne odgovori. nek ide i sin s njom? . . no još uvijek u strahu da ih neprijatelj ^eka pred sobnim vratima.veli.u ^ini Alija.Dok ona ne dode. U neko se doba Alija primakao prozoru i opazio.Ako Boga znaš! . Zato privukoše oba sanduka za vrata. . da ^ e se na tom razminut. Posjedali jedno uz drugo i šutili . koja se iz Trnina jedva raspoznavala na protivnoj kosi u prisoju Memišagina brijega. da ne otvaramo. .ju ^er smo poru ^ili po Buljubaši ^ku da nam dode danas oprat haljine. pa ^ ovjek još ne osje ^ a boli. U prvi mah pomislili da ^ e dušman ^ekat na vratima pa da iznova navali. Uz to je tvrdo odlu ^io da doga ^ aj prijavi zapovjedniku u Maglaju i da se ne prolazi dok se krivci ne izna ^u. Mehmed-efendija bi pristao na to.^ ekali još uvijek nekakva svršetka ne vjeruju ^ i. Sad se malo smiriše. ni topota. pa se odatle istom osvješ ^ivali. al' nikako ne može da se skloni. svud tišina. Napolju nigdje ni glasa kakva ni šušnja. Zaviše mu ruku.zahvatio ih je tek sad potpuno. digoše prostirku i zastrše ih. Uto su po ^ eli i govorit. ni ljudskog glasa.Kako bi bilo da ja njiha viknem odavle. a Mehmed-efendiju osim toga opominjala rana da 196 valja potražiti lije ^nika. užasa. . Sat po prilici kako se zatvoriše. . da ^ e k vratima. i oni sad bistrije razmišljali o svom kobnom doga ^ aju. Najedanput se ona sjeti ne ^ eg: .Šta je? . Sve su to obavili za nekoliko ^ asaka.Svakako ^e nam trebati. al' mu žena zakr ^i put. boje ^i se da i drugi ne nastrada s njiha. Danie je svjetlo ve ^^i kroz zastore prodiralo u sobu pa Mehmed-efendija ustade. Svaki ^as osluškivali. Mehmed-efendija nije mogao sklonit ženu da otvore vrata pa je onda zapita: . pa ja je baš sad pogledam. a svjema se svrnuše suze u ovom gorkom ^ asu nad izgubljenom majkom.u ^udu ^e on. Imali su ku ^icu. bili su sasvim pri sebi. U Mehmed-efendije šibala krv iz ruke.zakrši ona prstima. Tako su presjedili do zore. a još uvijek u smrtnom strahu da otkle ne zapuca ili da ^ e najedanput ku ^a planuti. al' nije mogla dopustit da se vrata otvore. koja kanda ni živa na zemlju nije pala. al' svud mir. .A ako oni budu još i sad u ku ^i.Da šta ^emo? Ne možemo ostat cio dan zatvoreni ovdje! Ona mu ne odgovori na to. . Sad tek pristupiše mrtvoj majci. spoznavali šta se sve zbilo oko njih. da se dobro razvidnilo. Sad nastane izme ^u njih dogovor: šta ^ e ^init.. izgledalo im kao da je sav svijet pomr o . Buljubaši ^ka bijaše siromašna udovica sa svoja tri sina. ni pijetla da zapjeva. 197 .

Što želite? . u kiljer. sami vojnici hodali tamo-amo za poslom. On je njemu zadao najviše jada i muke. u njemu srce ja ^ e kucalo. . ne mogu mu izbrisat iz glave onih grozota koje je pretrpio te no ^i. imamo posla nešto! . Smajo! Tek što je drugi put viknuo. komu zid oplakuje talasasta Bosna. Mehmed-efendija je motrio i osluhivao. . Uto je njihovo psetance pred pušnicom o ^utilo da je ^ eljad ku ^na poustajala. a psetance u ^e u ku ^ u. pa kao što bi ih vazda dovikivao. ^ im su se vrata pritvorila. a za ovim lije ^nik. izba ^enih prsa. .možete li poznat koga od tih momaka što su bili kod nas? . stanovaše tada zapovjednik maglajske posade. nigdje nikog. Dok su se gore zadržali. Zlikovci su po svoj prilici odmah otišli. mogu makar jednog. Kad je došla žena sa sinom nije se mogla dosta na^udit gledaju ^i onaj prizor i slušaju ^i šta su sve pretrpjela huda ^eljad. kod njega se dugo zadržali i on ih naputio ravno zapovjedniku.. koga bi i na pedeset koraka mogao raspoznat. pa do ^e na sobna vrata i po ^ e grepsti nogama. . On je znao da on sad pozna sva ^etiri vojnika pa da ih sviju kazne najtežom kaznom.Šta vam se ^ini. on i sad povika kroz gustu jutarnju maglu: . No uzalud je Mehmed-efendija doveden na korak pred svakog vojnika.. uzalud se zagledao svakom u lice. . nema onog žute prosje ^ ene brade. on tražio ubojicu svoje nedužne majke. Oni se zaputiše Numan-efendiji da potraže u njeg savjeta. ali opet. gra ^anstva još nikog ne bijaše u ^aršiji. bio je ugodno dirnut. 199 . pronicao u svaku crtu lica svakog vojnika. Pošto je i onako bilo još rano jutro. a on se zaputi s Alijom u Maglaj da se stvar prijavi. Kad je Mehmed-efendija vidio kako se brzo slegla sva vojska. dolje se pred konakom skupila sva vojska i poredala ispred konaka da joj se drugi kraj nije ni vidio. Tek što bijaše ustao i odjutrio se kad mu sluga javi da mu žele u ^i dva tur^ina.veli Mehmed-efendija. kako se zapovjednici ^ude i u isto vrijeme žale što se to zbilo. Doskora unišao k njima kapetan koji je potanje ispitao Mehmed-efendiju o doga ^ aju.ozva se onaj. Kako bijaše ramazan. Pošto je posadio bra ^u. ne mogu mu ni rane zacijelit da sakat ne ostane.Eto nas. i zapovjednik i kapetan na cestu pred konak. njemu ne ^e nit mogu povratit matere njegove. opet.O.Ako ne mognem sviju. kako su došli. et000! . . pa ono potr ^ a k vratima. dozvao je slugu i davao mu neke zapovijedi. To je ove vrlo razgovorilo. Tada podoše svi. Mehmed-efendija ih doskora ostavi kod ku ^e i djece.upita ih zapovjednik umiljato pa najedanput opazi u Mehmed-efendije zavijenu ruku i približi mu se. Zapovjednik se ^udio pa mu se onda i na licu c)pažalo koliko ga se to neugodno dojmilo. 198 Mehmed-efendija mu ukratko ispri ^ a cio dogadaj.upitat ^ e poslije toga kapetan. Po tom oni vidješe da u ku ^i nikog nema i otvorište vrata. odonuda se ozva glas. on gledao. Odvedoše Mehmed-efendiju u drugu sobu gdje mu ovaj pregleda i zavi ranu. On dade znak i sluga uvede dvojicu bra^e.Dodi i ti s materom amo. ^inilo se njemu. kad je malo prije vidio. Zaviriše u drugu sobu. U begovskom konaku. Vojnici stajali uko ^eno. gledali ravno u zapovjednika. On odma^ e zastor. zelenih krupnih o ^ iju.zovi njiha da pomognu. a oni drugi. I Alija nije oklijevao dugo.

Kad re ^ e da je ovaj imao na glavi fes. koje Mehmed-efendija ni poznat ne može. a da Mehmed-efendija ni jednog više nije prepoznao. mada je vi ^ao sumnjivih lica.obazre se on na zapovjednika. Vojnik je odgovarao na sva pitanja odlu ^ no. da ^ e komisija i ^ i u Trnine pa da se dotle ni mati ne ukopa. Vojnika razoružaše i odvedoše pod stražom u konak. Po želji njihovoj udalji se sva ona ^ eljad koja je tu došla da se na ^ e u pomo ^ i. a oni sad uzeše ispitivat Mehmed-efendiju. pošto 200 ovog otpratiše u zatvor. 201 . krupan momak. bio je u službi dosta ta ^ an. ako ga ovaj pozna. No sve to nije mogao biti nikakav dokaz da je on baš onaj krivac koji je to po ^inio. brata mu i ženu i za pojedine potankosti sino ^ njeg doga ^ aja. došao je ^itav red prvaka vojni ^kih u Trnine. odakle je prije nekad usko ^io. Starješine su ga njegove dobro poznavale. Vojska se zatim razi ^ e i oni krenuše u konak. Vojnik re ^ e da je kupio taj fes da ga pošaIje ku ^ i svojoj kao poklon iz Bosne. Taj se ^ as povede prva. koje vojnici odnesoše. da utješi ožaloš ^ enu bra ^u i ublaži im bolno srce. a Mehmed-efendiji re ^ e da se na ^ e tu poslije podne. sva ^iji govor. Zato je i pošlo onamo sve što je svojte i komšiluka njihova. smjelo. Išli tako pomi ^u^i korak po korak. Najedanput Mehmed-efendija upre pstom u jednog koji je bio deset koraka od njih. žalile i hudu ^ eljad. on odmah naredi da se vojnik dovede. Ko ga nije poznavao. a oni odoše dalje. . oni drugi su bili nejasni Mehmed-efendiji. njihove su mu slike sasvim iš ^ ezle iz svijesti. onih o ^ iju. I zapovjednik je motrio vojnike. Kad je minulo podne. Napošljetku rekoše da se mati može sahraniti. Kad ga zapovjednik izazva preda se i on po ^ e govorit. njegove prošlosti i vladanja u vojsci. a pred njima išao Mehmed-efendija. a priznavao nije ništa. nastanio se negdje u Dalrhaciji i tako pao u vojništvo.na ^ e fes. sve na dlaku. Zapovjednik prekide ovu prvu istragu.jedino pokoravaju ^ i se njegovoj okrutnoj volji. kud su taneta udarila. No brzo su stigli na drugi kraj. a oni krenuše u Maglaj. onaj isti. koji mu se toliko grozio prošle no ^i. da otprati ^ estitu ženu do hladnog groba. a osobito pri pi ^u je uprav obijestan. Razgledali ^ ak i one budže. prethodna istraga. a žene lile suze za ^ estitom Omer-efendinicom. te ga zapovjednik po ^ e potanje ispitivat o vojnicima. Porijeklom je iz Crne Gore. Dok se to zbivalo u konaku. Ljudi bili zamišljeni. prisutni lije ^ nik gledao ranu mrtve matere. taj bi s mjesta reko da je to sve gola potvora na ^ovjeka prava zdrava. one iste brade. i sve se to pisalo. izra^ unalo se da onih oko sto i dvadeset raznih dukata. Mehmed-efendija je bio sasvim uvjeren da je i glas isti onaj. je bio zaista onaj isti. a osobito zapovjedniku bilo nepojmljivo da bi to mogla po ^ initi ^ etiri vojnika zajedno. Munjevitom se brzinom rasprostro glas o tom. al' ina ^ e drzovit. dirnuti ovom vijesti. Zatim uvedoše Mehmed-efendiju. sve na dlaku. a motrio je u isto doba i Mehmed-efendiju da vidi ho ^ e 1' mu poznavanje biti sumnjivo il' odlu ^ no. kako ih je dušman mu ^io. ho ^ e 1' se koji možda promijenit u licu. dvoje gdje se sastajalo kazivalo jedno drugom što se dogodilo u Trninama. iznaša preko tri stotine forinti. Vojnik. gore se cijela kasaba zgražala nad tim doga ^ ajem. te sam mu pretraži džepove i .Ovaj je! .

Ni jedan nijeste pogodili! .Otkud bolan! . satrveni duhom i tijelom. oni sad gledali Mehmed-efendiju kao žrtvu njihova srtanja u sud. Njihovu majku. red ^ e najposlije do ^i svakom tako kao i Mehmed-efendiji. Ono dvoje Joso i An ^uša sjede pred svojim ku ^ ama i razgovaraju preko puta. pa ^ e sad najedanput ustat i s njima zajedno zahvalit Bogu što ih je izbavio one o ^ ajnosti. udarih odavle kroz Varoš. »sva ^ija sila za vremena!« a ona do ^ eka: »I oni su dosta zla po ^inili. pa šutio svak ko otrovan. da je sve! Mehmed-efendija da je nekom zlo ^inio ili kogod njegov? To more re ^ i. a on nastavi.Zar da se osve ^uje materi za sina koji je i nju ucvilio odlaskom svojim. a me ^u njima i Mehmed-efendija. jedna od prvih.. a s tim se strpio .Prisutni hodža i hodžinica latili se da spreme mrtvo tijelo a dva brata klonuli. i ne gledaju ^^u me. prvi komšija Mehmed-efendijin koji taj ^ as prispje na razgovor.. a i sin joj umalo da je osto!« »Šta ^eš«. šta vi govorite! Došli da im otmu ono dukata. . .osije ^e jedan. . pa mati mu. . ko je izgubio i obraz i pamet! Mnogog je ozlojedila ova potvora.« . Drugi su nazrijevali u tom po ^ etak onih zala za koja je doš Švabo da ih po ^ini. te one sprave koje su donesene da se mrtvac sahrani. drugi su raspleli razgovor i naga ^ ali uzroke tom ne ^uvenom djelu. ožaloš ^ eni s ovog ne ^uvena doga ^ aja.Ma doveli ih dukati. Nije ni šala: Mehmed-efendija onaki momak da nastrada.Ja bih. Dok su oni tako umovali. »Eto.drugi ^e. bijes. šta je žena mogla bit kriva kome? Osobito ta ku ^ a. Za ^ as bi im se pri ^ inilo da je to sve puki san. XXVII Te ve ^ eri skupili se ljudi po obi ^ aju u kahvu.pohiti Avdaga. a onda htjeli ih poubijati. osveta za Ahmeta! .što je dig pušku na ^Svabu. ipak razmišljaju ^i o Mehmed-efendijinoj prošlosti. . da ukriju trag svoj. veli. pa na njoj da se to skoli? I oni koji su prije zazirali od suda. Napošljetku sve je gotovo.To nije istina. prezirali Osmanlije. Ali ljudi koji su tuda postajali.To je brate. nikom zla ne mislila. . al' koliko god im je to krivo bilo. pa i one naše koji se u sudovima umiješaše me ^u njlh. . a da kako i Mehmed-efendiji ublaže tužno srce. o njegovu ocu i njihovu 203 202 . prednja ^ ila vazda u kasabi. to mi svi znamo. puno. Bilo koljeno do koljena. dao glavu svoju da je to ne ^ije tu ^e maslo. veli. boje ^ i se sebi. na to ^ e Joso. strovali je eno na pre ^ ac zrno puš ^ ano. njihova miješanja s tu^incem. mati da im nije umrla. ^inile su najprije onim koji su oko njih u blizini njihovoj. gledali ko izvan sebe one ljude koji se oko njih kojase. dok se vatra svud ugušila. . oni sad u Švabi gledali drugog Osmanliju. ljudi.. bezbeli. strovali je mržnja. I tako i jedni i drugi dolazili do zaklju ^ ka da njima tu nema opstanka. ona. nedužnu žrtvu eno spustiše u hladni grob. dok je oružje oduzeo. to im sve rastjerivalo taj prividni san i oni spoznavali šta se zbiva oko njih. I Osmanlije što su kome zlo ^ inile. Uistinu je umrla! Da. pa istom sad vidjeli šta može u ^init mržnja i obijest. da vam kažem nešto! Kad sam danas pošao u Trnine. i Omer-efendinica bi i pro ^e.. ve ^^zaspala. il' možda nepravedna i kruta osveta . Svi svrnuše o ^i u njeg. sjeli u baš ^ i.Evo. Ljudi bili dirnuti.

Siromah Alija još ni iz daleka ne bijaše zaboravio majke svoje. ve ^^svi šutili. grdili ga i psovali. a Alija ostade sa snahom u Maglaju. a znao da nikad prijatelj takom nedjelu ne može bit za ^etnik. koji je bio s Ahmetom u boju prošapta Lazar. On ih je poslušao. a za njim konj pod tovarom. bolilo ga sad dvostruko. a age se ne usudiše po svoju tretinu. Alija brzo istrka na avliju. on je svoje age ljubio i štovao. da se odmah »dok su još živi« presele u Maglaj. to seljaci jednim mahom i postaše svoji gospodari. a onom žaloš ^u uprav satrveni. Alija je mimogred vidio i odmah je opazio kako se za ono kratko vrijeme silno promijenila: Nešto je sirota promakla k ^^ da je bolovala. Kako je ^estiti Lazar bio ^ ovjek lijepe ^udi. to ^e se valjda istragom prona ^i. a samo Alija tugaljivo pri ^ ao doživljaje one kobne no ^i. mjesto da se tuga ublaži. ovu promjenu. Nije mogla ni imala zgode da kogagod upita za Ahmeta. pa se tu sad nije veselilo i zabavljalo kao obi ^no. Ali bilo bi uzalud i ne bi bilo umjesno da on. pa ga pruži Aliji. a u ovo doba godine znao da se u njihovu ambaru staro izmaklo. bio prva tretina od kmeta agi nakon ove promjene dviju vlada. vidjeli vojsku. a bijaše usto ljudi koji napuniše seljacima uši da ova promjena i nije ništa drugo nego da se svak izravna. Sve su se skoro obredale na žalost. I djeca su bila dirnuta ovom žaloš ^u. da je poginuo.prijateljstvu s vlasima. pa natovario nove šenice i dotjerao svom agi. on zna kako nijesu oni jednakih misli i ^udi da tako ni Varošani svi ne mogu biti za ^etnici toga djela. saž aljevali ga samo. pa kako niko ništa ne re ^ e za tretinu da se i nadalje daje ili ne daje. ta to bi bilo u o ^ima ljudi braniti dušmana svog. Kad otovari šenicu. tako je i taj tovar. još se ni oporavio nije od onih strahota. 204 Žene su sjedile u jednoj sobi a u drugoj Alija s Mustafom i još nekoliko dje ^ aka iz komšiluka. što ga dotjerao. Tog jutra odvede on Ibriša u Trnine. valjalo je nekog najmiti da se osuši baš ^ a. Najedanput o ^utiše oni topot konjskih kopita u avliji. a evo sad 205 .Jedan seljak. Dotle su izdolazili seljaci iz najudaljenijih sela u Maglaj. izvu ^ e iz svog torbaka nekakav svežnji ^ . no kad bi i bilo tako. Al' zato je sad puna ku ^a kona. odan svom gospodaru. . da znate da je odista poginuo. da on sad ispravlja te misli njihove. Ju ^ er kad mu majku sahraniše. saletješe ga ro ^ aci i komšije.šalje vam ovo nešto Ahmetovo. Pred ku ^ om je stajao njihov Lazar. da opla ^u ^ estitu Omer-efendinicu. a o ^i joj podbuhle od silna pla ^a. Još ni on pod istinu ne zna odakle je to sve poteklo. rodica i prijateljica koje su se požurile na žalost Mehmed-efendijinu. no trebao se kogod našalit da ona pod istinu primi. a novo ne prispjelo. koje su pretrpjeli one ve ^ eri. da utješe tužnu ^ eljad. obziru ^ i se okolo da ga ko ne opazi. al' on i ne obaziru ^ i se zama ^ e za svojim konj ^ etom u Maglaj. Ali Lazar to ništa nije ^ uo. . a me ^u njima je došla i Ajiša sa svojom majkom. I oni bili od ju ^eranjeg dana umorri. Jadnica ^ula je sumnjivu vijest za Ahmeta. Sve je selo graknulo na njeg. a Me hmed-efendiji. Sjutri dan je Mehmed-efendija našao ^ ovjeka težaka ^ estitog Ibriša da dovrši onaj pos ^^u Trninama. koji je sve to pretrpio. pa sad nije se mogla ostavit ku ^ a i nedovršen pos ^ . koje se baš na njegovoj ku ^i skolilo. jer je i prije iš ^ ekivao take prigovore za njihovo prijateljstvo s vlasima.

onako ucvilili. Mehmed-efendiju obuze nova briga. misao joj bila zaokupljena samo za Ahmeta. srce joj se potrese. a i Ajiša bila potresena ovim glasom. tješila k ^ er. Ta on je i onako vazda bio svoje ^ udi. XXVIII Ajišu je teško potreso onaj ^ as kad je smotrila Ahmetovu ^ evru. a ona slomljena. Jedini Muharemaga za to nije znao. malo govorio. a nikad da se sukobe s ubojicom il' da saznaju: da li je priznao ^ in i prokazao drugove svoje. teške tuge. Ljudi se snebivali od ^uda. tek da sad odahne. al' istinit glas o Ahmetu da je zbilja poginuo. pa se ^ isto njena tuga dojimala njeg da bi i on bio sjetan u nju gledaju ^ i. Sve su žene plakale. I Mustafa je bio tužan sa sestre svoje. istinita glasa. a kako još pregrmiše ovi doga ^ aji. srce mu cijepala. jer je ona njeg ljubila. U svežnji ^u bijaše Ahmetova hamajlija koju je vazda nosio uza se i u ^ io kad bi dopro. a ljudi po ^ aršiji šaptali s uha na uho i gledali pusta jada od prava momka. Sad mu se podvostru ^ila ona tuga. u kahvi. Dakle je u istinu poginuo! jecao on pod utiskom ovog tužna. suzna oka. ona ciknu i klonu za majku svoju. »Bud su ga. Tako su oni iz dana u dan odlazili punih dvadeset dana. Al' kad ona. koju na rastanku dade svom dragom — nesu ^ enom. strahovala. On je nju volio. On se doskora zaputi s bratom i ženom dolje u 206 sud. U prvi mah provodila vrijeme u pla ^u. Odnese svežnji ^^u ku ^u i predade ga snahi. Kod ku ^ e vazda šutio. pa samo lebdila nad njom. pa se za ^ as razabrala i pozvala majku da idu ku ^i. da je dotle ispitan samo Mehmed-efendija. što se zbila u ovoj ku ^ i. Povratiše se tek u podne i rekoše. No majka se ipak nadala. U to doba. smotri i poznade svoju ^ evru. pa još ve ^ ma plakale. a osobito djeci svojoj. Kako da ju utješi. šta ho ^ e opet od njeg?« Al' niko se ne usudi da pita vojnika zašto traži Mehmed-efendiju. šta da joj govori kad onoj tuzi utjehe nema! I njiha dvije tako tugovale. ona venula ko nježan cvijetak na žarkom suncu. Njezina cijela duša. žalost za majkom i bratom poklopila ga. suši se.. krv navali u glavu. U taj je ^ as pokucao vojnik na njihovim vratima. Žene su potpuno razumjele hudu Ajišu.tužne istine za brata. Mehmed-efendijin je doga ^aj davao dosta povoda da se u kahvi naklapa'koješta što bi ^ ovjeka 207 . koliko se pomno vodi istraga. Sve su prisutne žene pustile suze i oplakivale ovu trostruku žalost. pitao za ku ^u Mehmed-efendijinu. grudi joj nešto stisnulo. on posve nekako prevrnuo. u tuzi. satrvena. Njega nema više. evo nove tuge da je i njeg izgubio. a usto nova. samo da ju kakogod razgovori. al' brzo mu odlahnu kad ^ u: kako ga pozivaju dolje u begovsku ku ^u gdje je bio vojni ^ ki sud. Jedina huda mati znala za tugu k ^ erinu. a vrijeme najviše provodio u ^ aršiji. pa ga to malo i utješilo. nepoharana ^ evra. kad ga sna ^ e nova žalost: smotri bratovu hamajliju. išao ^ aršijom vojnik i gdje bi koga sreo. On je znao da ^ e se sad povest istraga. Ajiše ^ isto nestajalo. veli. Mehmed-efendija se povratio iz Trnina. Ona nijema ^ evra donese joj crn.... sve nježno bi ^ e njeno bijaše satrveno pod utiskom silna ^ustva. da tugu ublaži. kad se i Mehmed-efendija povratio iz Trnina. on je uistinu poginuo i ona samo lije suze. a u ^udu gledale ^ evru.

Sijedi je Mustafa Dikedžija tvrdo vjerovao da se prije smrti ne može umrijeti. pa bi posumnjao u samu pravicu nove vlade. što se po zapovijedi stare vlade ne pokoriše novoj. Niko nije mogao ni pomislit da je Ibriš ^ emu kriv. ^ etrnaesti dan pustiše Ibriša. Onaj silni promet u ^ aršiji nekako je prinukao mnoge da se late kakva bilo posla. da ^ e on ostat ^ist i prav ko što je i jest. kako mu se sad ^ ini. pa i mrak pade. al' bi se brzo povratio i sam sebe uvjeravao da ^ e se to sve po vremenu raš ^istiti. u kojim je za hatur Mehmed-efendije otišao da onaj posao dovrši. zašto je došla uop ^ e austrijska vojska. ali Mehmed-efendijin doga ^ aj kazivao im da su došli da izvrše ono što Osmanlije nijesu mogle .»ne bi ga ni zatvorili. Jedni ipak o ^ ekivali da Švabe istom nestane jednog dana. Ta bilo ih je još. što se evo još i sad kuha. šta je skrivio. No šta on i njegova ku ^ a ima da okaje. A kakva ti je razlika izme ^ u Osmanlije i Švabe? Nikakva! Oni idu na zlo. obasulo ga stotinu pitanja. Sjutri dan odvaži se jedan brat njegov pa ode u grad da pita za njeg: šta je skrivio. Vojnici zakrenuše u grad i odvedoše Ibriša. ko je pao pod neku sumnju. posjedom. vije se crn oblak i ho ^ e da uništi i nju i sve što je u njoj. a u kahvi bi onda ostali samo oni koji nijesu marili da što steknu. al' ipak nadao se. I sad opet nastao razgovor u kahvi. Svi su krajevi zauzeti pa se sad moglo svašta naga ^ at o onom. . pa bili mi uz njih uza sud ili ne bili. ^ ini mu se. kad ljudi usred vojske smotriše ^ estitog Ibriša! Bio je siromah prestrašen i zabrinut. oni rade nama o glavi. dakle svi su okajali tu svoju neposlušnost. jer je to u 'svezi s njim. Njemu je bilo teško. oni se ve ^ma brinuli o tom: šta ^ e bit od svega ovog. pogledao da pravica izbije na srijedu. to je on nastradao s onih nesretnih Trnina. Minu podne. Puška je prestala u okolici. al' su ili izginuli ili zarobljeni i poslani nekud u sužanjstvo. Tako bi se oni daleko zaveli. kad bi ih kome poklonio da ne bi mogao na ^i mušterije. koji su digli pušku. a krivci iza ^i crna obraza. strahovao da spomene ono ime kojim se nazivalo njegovo selište i ku ^ a nad kojim. i u svoj Bosni. Taj mali. njegovim imenom. naga ^ alo se. pustit ^ e ga valjda!« Trnine opet ostaše puste. »Da nije nešto skrivio«. što je on ikad ikom skrivio? To ga je peklo i mu ^ilo. drugi govorili da je došao na tri godine. ali mu se straža ne dade ni približit. Kad je po mišljenju svoje bra ^ e umakao o ^itoj smrti i povratio se djeci svojoj. to on ne može da vjeruje. Mehmed-efendija nije ni mislio da bi mogao na ^i koga ko bi mu dovršio onaj pos o . . što ga posla u onu kobnu ku^ u da i on zKaglavi ko što su i oni. al' se na kraju svodilo sve na jedno da ^ e red do ^i svakom ko što je eto Mehmed-efendijinoj ku ^i. No bilo je ipak ljudi koji nijesu tako mislili. Ti mu ne možeš ništa pomo ^i. Mulabdi ^ : Zeleno busenje 209 .veli mu jedan vojnik. novi doga ^ aj baci svijet u brigu. Kako je svijet zazreo.samo ogor ^ it moglo. al' se nije mogao odvažit da moli gdjegod il' da pita za Ibriša. Baš u te dane išlo je jedno odjelenje vojnika ^ aršijom sa nataknutim bodama.da nas unište. pa se stoga on ponudi Mehmed-efendiji da dovrši pos o . a koliko se moglo ^ut. cvilila Mehmed-efendiji: što im unesre ^i oca. Ali kolikog iznena ^ enja. Možda je to sve zbog Ahmeta? Ne. znak da nekog vode idu po koga. Djeca Ibriševa dotr ^ ala pla ^u ^ i. Za ^ as bi ga obuze208 le misli. zašto ga zatvoriše? I4 — E. Najgore je bilo Mehmed-efendiji. a Ibriša nema iz grada.

210 razni drugi trgovci i silna vojska.Uzalud moje zatezanje. ona bi sva pretrnula. a bilo svakakvih misli.. zveka ^aša i tanjura. novotarije kojekakve. ko utješena. Svi podosmo gore. me ^u kojima je bio i Muharemaga. a bilo bi tu. razgledali ona strana lica. Ahmeta nema više i . . »Ja sam pred o svoje oružje«. ^ itava joj se prošlost nizala u pameti pa bi joj se i nehotice o ^i svrnule na prozor gdje je razgovarala s Ahmetom. ali.sve je svršeno.»Nema«. al' je ipak iza tog okrijepio duia* 211 . »U tebe«. vazda sjetna. nujna. pretitrala sve u svojim mislima koje bi je onda dovele do najnovijih dogadaja. Svijet naš. još se ništa nije oporavilo od one promjene vlada. »ima oružja«. No dobar dio gra ^ anstva nije imao kad ni da razmišlja o tim stvarima. druga dolazi. Stoga zamišljali da njima tu nema opstanka i osje ^ ali se u svom domu nekako privremeno. dugo plakala.Ko da ih je ono podmetnulo! . mislim ja. koji nije imao kakva posla. oni bili veseli što se opet sastali. a pogotovo selenje preko granice. kako je mislila bit sretna.prekide ga jedan. Zaplivala u prošlost. objesi ruke pa hodaj tuda i gledaj šta se radi. gdje se nekad djeca igrala. a tužna je misao samo veže sa nezaboravnom prošlosti. a ono zaklikti: »Ima. Istom opaziš jednog dana. sad vidjeli odakle potje ^ e ono zlo koje su pretrpjeli i koje i sad trpe. veli im starješina.. a ono nas zbilja navede i mi nadosmo dvije puške i sablju. Na silne maj ^ ine rije ^i i razgovore. kako joj Ahmet šaputao onako slatko umiljato. kojim je htjela da joj utješi srce. No još je silan promet. mene spratiše ^ etrnaest dana u grad! Ljudi se tome ^udili. Njiha dva bili uvijek zajedno. Govorilo se o tom zadugo.. a Mustafa. I ona je plakala. a pod dobru cijenu. gdje se zadnji put rastali. al' sve radila s uzdahom. a tu najvoljela provodit vrijeme. Kad evo ti drugo jutro kumpanije vojnika i ono pred njima. Sve otvorilo o ^i i zinulo slušat. bila nekom polusnu. one slatke nade u budu ^nost. još uvijek sjetnu i tužnu. vidim ja onog ^ uricu An ^ušina. Jedni su gledali sve zlo u ono nekoliko varoških ku ^ica. kad bi se ku ^i povratio. . dugo nije zaspala. Mnogi je svijet prolazio uz Bosnu. Trošilo se sve. Tada bi joj se naplele one njene sanjarije. mislili da je to samo po^ etak onog zašto je došla nova vojska.Zatvori me vlaše jedno! . para ko pljeve. snuždio bi se vidjevši sestru. al' se mnogom i rasvijetlilo. velika vojska prolazi. . podigla se zgrada. Jedne ve ^eri tugovala ona zatvorivši se u svoju sobicu. ima. gdje nešto koliši oko Trnina.. pa nekako niko nije mog ^^ odlu ^iti da podueme što ozbiljnije. Sino ^^je tugovala. Onih nekoliko dana majka je lebdila nad svojom k ^ eri. a tu bi onda srce njeno ja^ e zalupalo. Tuda bi se gdjekad kojasio i Alija s Mustafom.. staje. Sjutri je dan ustala Ajiša malo vedra lica. ja ^u. uzalud zakletva.Prije na dan nego ^ e me zatvorit. Tako Alija pomalo zaboravljao onu tugu svoju.. u mnogom kipjela krv od srdžbe na ovu podlost.odaho on uzrujan.svašta. uprav k meni u baš ^u.. eno gore u živici«. Oni se obazreše na ^ uricu. što bi njih zanimat moglo. a u njoj puno svijeta. no ^ivao tu. ... traži krave šta li. Ostala je sama ona. a drugi. a da se i ne broje oni silni radnici koji su tu gradili vojni ^ke barake. pa. onda opet uzdah. Hajde. da se biva trijebe turci. suze. jer je bila sama. a na ravnoj ledini. ona se nao ^i otresala tuge i ponešto se la ^ala posla. a on pripovijedao.

pa se po ^elo pogovarat o seobi. lijep. Ah! Eto. pa sad nek opet sr ^ e ko ho ^e i u sud i sa Švabama nek se drži ko i s Osmanlijom. To je Mehmed-efendija znao. a on yatrenim o ^ima sijevao na sve strane. jer znali da je i on vazda bio uz Osmanlije. ostao njoj vjeran.jedini .. onda se vidi da je poslan od same vojske. pa eto šta uradiše od njeg! To su oni mislili. Bože! kao sad da ga gleda. makar da to njemu u o ^i nijesu govorili. kojih se to nije ti212 calo. ^itava ga ve ^^kasaba znala. a bistra suza i dubok uzdah bijahu svjedoci tih rije ^ i . On joj se ko smilovao. da mu se ne ^ e iznevjerit. Ustala je nekako bistre duše. izazivali ljude da im tako pove ^aju ogor ^enje. on je zaista poginuo. osje ^ a. A ona? Uzdahla. al' nek sad vidi kako oni i prijateljstvo uzvra ^aju. Ubojicu njihova ^esto vidali kad bi ga pratila straža. i s vlasima nek se prijatelji. Dan po dan. Odveli ga nekud u veIiku kaznionu. Mehmed-efendija je još uvijek ^ ekao osude. veli. a nijesu htjeli da mu to reknu. opominjalo sve oko sebe da vide kako se Varošani osve ^uju. kako se to mislilo. i on nestrpljivo o ^ ekivao osude. da je zaboravit ne ^e nikad . uza sud. XX IX Mehmed-efendija je redovito išao na preslušanje.živo joj još lebdi pred• o ^ima slika: ona je na snu vidjela svog Ahmeta.bok. al' uvijek se nad ^ . a u drugu ruku. da joj je na srcu samo on . a ne pogubiše. došao da je utješi. jer . prevezli se s njim i sjeli u kola. Jedino Numan-efendija uvjeravao ljude da je to još ratno doba. sladak san. da nije bilo ni dovoljno dokaza da se krivac osudi. i ona se njemu zaklela da ga ne ^ e zaboravit. Dan po dan i mjesec prode.do vijeka.. a drugi opet: kako ho ^e tamo negdje da ga pogube. Ako krivac ne plati životom toga svog ^ina.. 213 . srce joj nekako umireno. da je samo njegova i ni ^ija više. Osobito bacilo ljude u brigu i neko ogor ^enje kad opaziše kako neki varošani uprav po ^eli prkosit za onog ubojicu. I ona se u taj mah trznula kao da se sjetila ne ^eg. On je zbilja eto održ ^^svoju rije ^. govorio njemu njegov prijatelj Salihaga. da ^ e mu ostat vjerna. koji je klonio glavu od ove ku ^ e. pa kad im jednog dana rekoše da je istraga svršena. što ga odvedoše.. pa onda svodilo sve na jedno: da se ovdje ostat ne može. Oni se još nijesu zapravo ni rastrijeznili od one radosti koja ihr obuze dolaskom nove vojske. da ga ne može zaboravit. umiljat. zaklela se i sad da ga zaboravit ne ^e. rekla mu da ^e ga ^ ekat dok je živa. Pa i sami Muharemaga. pa niz Bosnu. rekoše jedni. na snu mu rekla što i na javi misli. I ona je to njemu rekla. u kom se nalazio Muharemaga. pa je i sad uza Švabe. sve izvali o ^i šta ^ e sad bit od ubojice njihova. a ^ekali su to i mnogi drugi. Tako se provodilo vrijeme i neprestano govorilo o Mehmed-efendijinoj istrazi.. ništa. a osim toga šuruje s vlasima. Sad istom nazrijevali šta ih ^eka sviju. pa ga to bolilo. da mu uve ^aju tugu na srcu. Ali ga oni nijesu slušali. uvijek pogled ^^ da pravica pobijedi.. Društvo. a zaklinjao joj se da mu je ona jedina na srcu. Od ubojice nikakva glasa. a glasa nikakva. da ovdje nije stanka. Tada ljudi istom uzeli zlo na oko. Najedanput rekoše da su ga otpratila ^ etiri vojnika s bodama. a s njim i žena mu i brat. pa sad hodali ^aršijom i o ^ito prkosili. I Mehmed-efendija je ko i otac mu uvijek u sudu. kao što se i on njoj zakleo.

Majka je tako govorila s Ajišom a radovala se. Ona nije znala ništa drugo nego žalit nesu ^enu svekrvu svoju. ta poskakivali od nekog ushi ^ enja. Oba uskliknuše od ^ asovita uzbu ^ enja.. ona ga volila i brinula se sad više za njeg. kako su još u ruždiji nau ^ili al' vojnik ni slovca jednog da pro ^ita. Ona je od to doba još ve ^ ma žalila ^itavu onu ku ^u. pa se svako jutro vježbali u širokoj avliji. što joj se ^ inilo da joj se k ^i oporavlja od one tuge. bolje je da saznaju poslije kad oni nau ^e bar ono dokle je vojnik zabilježio. Nijesu mogli unaprijed znati šta bi im stariji rekli. zabavljala se vazda poslom. znaju li pisati. Ako bi im to oni i odobrili. U zadnje vrijeme po ^ela je i izvodit sa sobom kojekuda u komšiluk. da ih i napišu. Listali knjigu. gotovo više neg mati mu. Kad bi se Mustafa povratio ku ^i. a oni pod svakim napisali turski. On se ^udio. tražili ta slova na drugim stranicama. Ona najvoljela kod ku ^ e. Sjutri dan otišli su svom vojniku . pa dolazio ku ^i nekako ogor^ en. a sad nekako sažaljavaju ^i osu ^ivao Mehmed-efendiju. rekao je da ih je i njemu žao. Tih dana Mustafa bi se dugo zadržao kod Alije. gdje bi bilo još djevojaka. On nije mogao trpjeti dalje. htjeli nekako na silu da prodru u sadržaj njen. što su oni ^inili. Išli putem. Kad god bi za ^uli u drugoj sobi govor il' tutanj kakav. mu ^aljiv. ona bi se s njim ugodno razgovarala. žalila ^ estitu Omer-efendinicu i njene sinove. a od silne radosti ne vjerovali sami sebi da pravo ^itaju. pa onda pokušavali. a i radovao što dje ^ aci tako napreduju. prezirao od uvijek one naše ulizice Osmanlijama. Jednog jutra pošli njih dva tu u. Vojnici vidjeli. I to je on jedan put rekao ženi svojoj. I Mustafa njoj bio ugodan razgovor. munjevitom bi brzinom turili knjižicu pod jastuk. I oni mu oba napisali svo- . da još koju rije ^^sastave. žalila cijelu ku ^u. šta je sve mogao vidjet toga dana. a nije znala da je to tako zlo. onda opet listaj i traži. Nau ^it njihovo pismo! to je bilo za njih zamamljivo i lebdilo im pred o ^ ima. pa i njih veselilo i javljali im se. pitala kud je hodao. al' Ajiša se nekako ustezala od hodnje. koji je preko tog i s vlasima šurov o .jcomšiluk. Ta nau ^it njihovo pismo. da ih poznaju. u svaku rije ^ . a on joj pripovijedao. pa krili to ko zmija noge. Vojnik otvori knjigu i po ^ e im kazivat slova. al' znali su toliko da u ^ e »švapsku« jaziju. da ^ asovito riješe tajnu koja se krila u mrtvim slovima. iz koje ^ e oni nau ^it njihovo pismo.I Muharemaga bi napunio uši u kahvi. šta je vidio. pa ga sad sve najedanput stiglo. Jedan razgovarao s njima koješta. A koliko veselja za njih kad oprezno nabadaju ^^slovo po slovo pro ^ itaše prvu rije ^ ! U isti ^ as i radost i iznenadenje! Nekoliko ^ asaka gledali jedan u drugog od silne radosti. Kad on vidi da je to turski. On im iskaziva slova 215 li u ^ e što. kitio. kako to dje ^ ake zanima. koja je gotovo svako jutro kad bi kahvu pili. Te su rije ^i Ajiši srce cijepale. mo ^ i se onda svakom pohvalit. gdje su bili vojnici u jednoj ku ^i. ko da ^ e ih ko prete ^i u tom. On je od prvog dana krivio Osmanlije. zavirivali u svaki red. I oni oba odnijeli knjigu Alijinoj ku ^ i gdje su mogli bit sigurni da ih niko ne pometa. a trnuli i zazirali od svakog kao da ^ e im ko otet ovu radost. ali da se nikom nije svi ^alo ono njihovo prijateljstvo s vlasima. on brzo sko ^i i donese im knjigu. to je njiha zanijelo! I u ^ili su slovo po slovo. pa ih napošljetku pitao da 214 ja imena. majku Ahmetovu.u ^ itelju i kazali mu dokle su nau ^ ili.

do kraja. to se opet nije moglo. okrenut od njeg glavu. Od to doba ^ eš ^ e se sastajali.I njega eno ranio! . pisali koješta i šarali. Kad bi izašao koji put u ^ aršiju. a misli mu se 217 . ^uo bi mnogi put njihov razgovor: 216 i . ne znaju šta da pišu. To bi Mehmed-efendiju utješilo. jer nemaju šta da ^ itaju. pa se ^ ak oveselili kad ga zatvoriše. a ina ^ e nit izbijao glas o osudi. ve ^^^ itavu knjižicu pro ^itali. al' zemlja smrzla. Ranim jutrom zaputio se Alija s kiridžijama u Trnine. Numan-efendija. a da treba da se ^ uva studeni. kad oni zaokrenuše kroz Varoš. što je on. Zato on rje ^ e izlazio iz ku ^ e. kom je on bio vodnik. donio je Aliji od svog gospodina lijepu knjigu. Snijega još nema. Jednog dana do ^ e k njemu jedan sin Buljubaši ^kin i opomene iga ca onu ogradu u Trninama skloni kud. To je ime dozivalo njemu tužne uspomene u pamet a on na silu htio da to zaboravi. Mehmed-efendija hodao još zavijene ruke.grdili vojnici. kad bi vidio kako i vojnici preziru krivca i ubojicu njihova. On se ve ^^odavna upoznao sa slugom nekakva gospodina što je tu u komšiluku mlijeko kupov o . pa sravnjavali ova dva pisma. . sad se sjetili i svojih ruždanskih knjiga. Mehmed-efendija saslušao momka. sretao po ^itave hrpe vojnika. Tim su se njiha dva zabavljala.Šta mu je žena kriva? To bi Mehmed-efendiju razgovorilo. Avdaga i drugi. a iza brda pojavilo crvenkasto jesensko sunce. gdje bi on bio. No oni ipak provodili tako vrijeme u zajednici. Zato su ga i izbjegavali svud. Lije ^nici mu kazali da ^ e ostat malo sakate ruke.dva. Kad je drugo jutro došao po mlijeko. gdje je još sve spavala. pa sad zaprli. a oni se taj dan zapute u polje i tamo su u ^ili cio dan bez prekidanja. Pred ve ^ er su znali napisati svaki svoje ime.Vidiš! . ne bi mogao. nikoše im pred o ^ ima Trnine sa golom baš ^ om iz koje viri krov ku ^ ni. Bio je u službi ta ^ an i strog. Magla se istom bijaše rastupila.rekao bi koji vojnik družini. a tu bi mu se ^ esto navratili prijatelji. al' ina ^ e u privatnom životu opak i obijestan. a oni . strepilo od njeg. al' bi volio da mu se nikako ne govori o Trninama. zrak suh i oštar. I on napošljetku najmi tri konja da sjutri dan prenesu ogradu. vojnik. Al' odre ^i se svog dobra. . nigdje nije bilo vojnika u kr ^mi. No vojnici su to zaista ^inili s dvostrukim razlogom. a lica bi im zasjala od silna veselja kad pomisle: rijetki su njihovi vršnjaci koji i jedno pismo znaju. to toliko bi on saznao za ubojicu njihova. a slijede ^eg dana re ^e im u ^itelj da su nau ^ili sva slova. punu pri ^ a i pjesama. Sluga se ^udio dje ^ aku kako je brzo nau ^ io. pa to kazivao kod ku ^e svom gospodinu. dok je još u vojsci bio. Osobito njegovo odjeljenje. a u drugu ruku ionako ga prezirali. Alija je to sve preletio jednim mahom. a dalje da ni on ne zna.Lopov! . pucao na žensku glavu. radit što i da je htio.drugi bi dodao. Kad bi Mehmed-efendija mitio mimo njih. nit se on usu ^ ivao da pita gdjegod. XXX Kasna je jesen. Kad bijahu nadomak Varoši. I Alija nije mogao održat da se kome ne pohvali. jer da je zimno doba: mogla bi se raznijet k6 i svake godine. a oni še ^ u od du ^ ana do du ^ ana. .Ovome je tur ^ inu Crnogorac ubio mater! .

no oni ve ^^^uli i prqak vatre.. a vazda nekako skromniji i satrveniji i od najve ^ eg krivca. koliko ga noge nose. ve ^^ga ^ ak dirnulo. ku ^ a je onda u plamenu. da ga uništi i njeg i sve njegovo. pa se kiridžije latiše kapa svojih. što je pretrpio one kobne no ^ i. Dva momka i Alija htjeli sad da se natisnu za vlašetom da ga pitaju: što podbaci vatru pod tu ^i krov. ^ as-dva. Ne ^ ase ^ i ^ asa jurnuše kroz baš ^ u. bez ikakve brige. al nije bilo vremena. pa u njem naložio vatru. a koji je ustao na zlo. Htjela se dakle njegova ku ^ a da pretvori u pepeo.. da tim 219 . šta li traži. I makar da se potpuno pokoravao bratovoj volji. Mehmed-efendija je uzrastao u o ^inoj ku ^i. On je tobože uza se nosio klju ^^ku ^ni. saletje ga pitanjem: kud je pošao. Njegova i onako blaga ^ ud nije nau ^ ila podnosit ni lakših udaraca od onih koje je pretrpio. i sad se izmako. ni oštre rije ^i. pa kad smotri Aliju. Mehmed-efendiju to nije samo iznenadilo. Kad je i kiridžije upozorio na to. Sjedio dugo i tako sam u sebi razmišljao. no još ga ve ^ ma bolilo što je vidio onog dušmanina kom on nije ništa skrivio. sin An ^ ušin iz Varoša. kao da ima neko u njoj. sve je bilo jasno. a zaputio se onda drugim poslom. u milju i obilju. porazilo. pa onda dozvao Aliju i dao mu nekoliko zapovijedi. našao telala ^aršijskog i poslao ku ^ i. pa sad ovaj palež ku ^ ni. On znao da se ljut dušman krije za onim djetetom. pa se žurili uz brdo tvrdom ledinom. nije ni mislio da potraži zaštite dolje u zapovjednika pred kojim je stajao nekoliko puta. ono okrivljenje Ibriševo. oni svi iznena ^ eni pohite i doskora se mašiše Trinina. misli ga salijetale i dovodile u sklad sve. a prihvati li krova. a pošto se sve to zbivalo vazda u Trninama. Iz ku ^ e je sukljao tanak dim. stiš ^ e iznad ku ^ e onamo prama gaju. plamen skoro da obuhvati sav duvar. a taj dušmanin ustao da prevrne njegovu ku ^ u. Dje ^ ak zamotavao. on brzo stvori odluku makar da ta ku ^ a i zemlja ne mogu bit uzrok njegovoj kakvoj krivnji ^ ijoj osveti. i tako ugasiše vatru. Šta ^ e? Za ku ^ om je bilo vreoce odakle se voda nosila. zate ^ en na djelu. a taj ^ as eno iz ku ^ e se vije dim. koji mu o glavi radi. Alija je doskora otišao u ^ aršiju. da mu je teška nekakva tuga srce stegla. al' u ono vrijeme tješili ga prijatelji i on se održao da ne potraži kakva oduška svojoj tuzi i tjeskobi. a da se što bolje zabavi sa društvom svojim. al' sve pusto. da tom prilikom i ku ^ u obi ^ e. oni se izgubili. Obuzelo ga neko tugaljivo ogor ^ enje. Napošljetku sazna on od Alije da ga je poslao brat po rakiju. mrsko mu bilo da kaže Avdagi pravu istinu. što mu je brat naredio. suda nigdje. a nije se nau ^ io podnosit ni mrka pogleda. ipak dugo je oklijevao da u ^e kud je poslan. nekako zbunjena. kad se svi zapanjiše od ^ uda. a ovog poduzimala sve ve ^ a sumnja. ^ urica. Al' ovaj ga zadnji dogadaj porazio. 218 On vidi da je njegova ku ^ a najviše pretrpjela mimo svu kasabu.svrnuše na nedavnu prošlost.. pa gleda kako šeper puca. provalio duvar ku ^ ni. komšija njihov.. pa udario i u pi ^ e. Stigoše pod baš ^ u. ta prstom bi mog uprijet u njeg. te nosi i pljuskaj vodu u duvar. Kad njiha smotri. krivac je vi ^en. ve ^^bezbrižno provodio svoju mladost. koji mu se sveti a nema zašto. Najedanput ispade odnekle preda nj Avdaga. No ne dade mu se dugo razmišljat jer je opazio gore nešto što ga vrlo iznenadi. ^ uricom. Tog ^ asa nije mogao vjerovat da bi to mogao biti zadnji napadaj na njeg i njegovu ku ^u. Alija se požuri ku ^ i da javi bratu taj doga ^ aj.

tobože razbije tugu svoju. —Da Trnine prodaješ? —Jest! — potvrdi on tiho. a ni rije ^i ne izustio. da te upropasti. Osim tog. a po mraku se vra ^ ao s posla. Avdaga sad istom zagalami. Avdaga je ^ ovjek od starih ljudi. mladež današnja. što je i uzrok da je Mehmed-efendija posegnuo za pi ^ e. Duboko su mu se u pamet uvrtile one Avdagine rije ^i: »Ne.!« Trnine se prodadoše. al' uzalud. ve ^^da tugu svoju razbije. pobogu brate? Mehmed-efendija tužnim okom pogleda prijatelja. Avdaga spopade dje ^ aka za ruku. bojao se ne bi rad bio da iko nastrada njegovom krivnjom. Oni krivili Mehmed-efendiju što je tako podlegao. ali ti si lud! — naklopi se on. onaj težak željeznih ruku. — pa š ^ aše u mejhanu! Je si 1' ga ti poslao? Mehmed-efendija šutio. pune ^ i njima kese. Doma ^in usta spram prijatelja. No znao je to Avdaga i bez njeg. koga nikad zora ne zate ^ e u postelji. al' on ne ^e toga. ^ekaju ^i pitanja. tek što sjede. pa napošljetku da i jest. punit dušmaninu kesu! Tim bi mu pomogo. — po ^ e opet Avdaga. ne bijaše ni sio a zasu raskola ^ enih o ^iju: —Šta ti je. nema u daleku. rado zaboravio. a Numan-efendija upade k njima. pa upravi s njim ku ^i njihovoj. Ta prodati ono selište tako je kao odre ^i ga se. 221 . I tu se sad raspleo razgovor. —Sretoh evo dolje u ^ aršiji brata ti. Kad u ^ e Mehmed-efendiji. kad bi mogao. a ovaj. Mehmed-efendija se nije dao odvratiti od svoje nakane. bolan. Trnine su njemu zadale toliko jada da bi ih se odrekao. zar se dozvo nijesi! Zar dušmanu kesu punit! Mehmed-efendiji je bilo gore. a na ku ^nom pragu. u ^udu pogleda u Mehmed-efendiju. da se ^ ak s Trninama rastane. — Vi. jake mišice. On se od uvijek dobro pazio s njihovom ku ^ om. što ^ e re ^i i dušmani? Smijat ^ e se! Napošljetku ga svjetovali da da Trnine kome u zakup. tjeskobnije. —Pa! Tim da im se osvetiš? Kam' sud.. Putem on saznade za novi doga ^aj u Trninama.. Kupi ih Ferhat. Ali od pi ^ a ga ipak prijatelji odvratiše. On nije ni znao da se Trnine ve ^^prodaju. a ispijaju ^i njihove ^aše i ustovarili šte ih na vrat sami sebi! Ostavi se. bolan. je li? —Ja! — potvrdi on. znao je što Mehmed-efendiju taj ^ as boli pa opet nastavio: —Bili vam zapalili ku ^u. —Ej moj Mehmed-efendija. Znao da ^ e Avdaga sad prosut ^itavu torbu svojih savjeta koji ne mogu utješit srca njegova. kako je on nazivao službu za prijašnje vlade. Oni mu govorili. pun savjeta za mla ^ e. ali i velik neprijatelj svih novotarija. ja mislim da se opet ne smije palit tude dobro! Oni uprav u razgovoru. Nije mogao da mu kaže da on ne pije da njihovu kesu napuni. pa upita: —Ma je 1' ono istina što ja ^uh u ^ aršiji? Mehmed-efendija pogleda u njeg. jer onakog mjesta. na njegovoj zemlji. što ne tužiš dušmane? —Ne ^u! Prolazim se svega! 220 —Ja ih se ne bih prošo! Ovo nije više »ratno doba« Numan-efendijino. a Numan-efendija opet nije znao zašto je Avdaga došao. da ti zada ve ^ eg jada. a jedino što se njemu njihovo nije svi ^ alo bijaše ono njihovo potucanje po sudu.

pa to i nju morilo.. sad smijeh. al' ipak nadala se da ^ e jednom kakav povoljan doga ^ aj uplivisat i njena ^e se k ^ i istom najedanput promijenit. neka. tek da bi ujagmio po koju rije ^ . al' ih još ima koji misle da se Švabo još nije u ^vrstio u Bosni. otkad ovo rad smalaksa. Ta dugo je ve ^^od onog ^ asa kako je buna buknula. jedrom mišicom i teškom sjekirom o ramenu. Promet u ^ aršiji opadao. ja kako! —A ja. što bi nju vrlo obradovalo. Valja obilazit svoj zirat. kad udari ko u moje. I tako bi se on gdjekad pomalo razvedrio razgovorom sa Salihagom. Od to doba bile mirne i Trnine i njihov gospodar. — sobom sudim. ja. da vidim. nestajalo pomalo one bujice silna stranog svijeta. Starac mu se ozva.. a svako je ^ eljade moglo na dan po dvaput vi222 djet Ferhata kad pro ^ e izme ^u njihovih ku ^ a i ^ isto se ^ inilo da im prkosi svojim krupnim i runjavim rukama. a Švabo ako ^ e mušketat. taj je mogao s njim. Sad mnogi uvi ^ ali da je svaka borba bila uzaludna. nestat tuge. Ja dok sam živ. a sve izazivalo sad užas. Obno ^^kahve pune.. —Treba. imao više vremena i ^ eš ^ e zalazio u kahvu.. — ti si pa ^ e kupio Trnine. — A ionako. sve su to nedavne uspomene koje ^ e se dugo pri^ at. neka. pa odmah prita ^ e smiješe ^i se. od onda je njen Muharemaga nekako neveseo. — maši se sjekire. a.. Starac se Mitar na silu smiješio i odobravao glavom.. neka — meni je svakako jedanput mrijet. svaki je doživio ponešto što drugi nije.. Ko je bio pun jadikovanja. ne dam u svoje. ima svakakva svijeta.. Kad bi kroz varoš. smotrit ^ e pred ku ^ om starca Mitra... stari! — prihvati on. Katkad bi se upusti u razgovor sa svojim starim jaranom Salihagom koji je sad. XXXI Nastala zima i duge no ^i. pa bi onda i sa ženom kod ku ^ e progovorio po koju rije ^ . Ona se dotle brinula samo za Ajišu. razlijegalo se. treba. govorilo se o sva ^em. Na to se rastanu. Svak je znao Ferhata i svak i nehotice zamišljao onu veliku razliku izme ^u njeg i Mehmed-efendije. a najviše o nedavnim doga ^ajima. Svaki joj dan ^itala neku tugu na licu. al' on vazda šutio. ku ^ a je pa. zastade pa odvrati: —U Trnine! —A ja zbilja! — dosjeti se starac. neka. pa se sad tu redalo i kitilo. pa okrenu u Trnine. dobro je selište! Ne žali što si dao para! —I ja mislim! Pa po ^ oh evo da obi ^ em malo.. I Muharemaga je tu provodio vrijeme. —E. tek da rekne koju: —A kud si mi se to podig• sabaile? Ferhat kao da je to i o ^ ekivao. —Jesam.Baš odmah prvog jutra zametnu se on sjekirom. a ograda je. i koje svak rado sluša. a Ferhat jednako drobio. pa ga pozdravi krupnim svojim glasom da je ^uo sav komšiluk. —Neka. a vikao. Ali kad je Muharemagu po ^ela popuštat njegova hladno ^a i ko po ^eo da živi novim životom. dabogda s ajrom da ti bude! —Dabogda. —Treba. kako je vazda obi ^ avao i ^i u njivu. oca Arsenova. vjere mi.. Te su se rije ^ i brzo raširile po ku ^ ama varoškim. Sad se pri ^ ale razne zgodice iz onog vremena. nju je baš tada 223 .

al' prije je bio Ahmet. Izvela bi koji put Ajišu u komšiluk na sijela. ma vazda ko da boluje. No žena mu nije propuštala zgode da govori s Ajišom. Majci se ^inilo. Ajiša se zabavljala kakvim poslom. ali to je sve njima bilo daleko. Onaj sluga donosio Aliji knjiga i oni se zabavljali. Govorili o Carigradu. Tome je dosta pomagalo i to što ni jedan nije imao posla. a i žena mu želila 224 da usre ^i svoju k ^ er. zašutio se nekoliko ^ asaka pa odriješio: . kako je mati kasnije ^ula. Muharemaga bi želio ovo prijateljstvo sa Salihaginom ku ^ om. da bi ^ ak draga srca i otišli nekud iz svog rodnog mjesta da nau ^ e. a Rašid onda znao da Ajišu niko ne odvrati od Ahmeta. gdje bi još djevojaka bilo. a ko zna 15 — E. Ona nije govorila o tom s Muharemagom ve ^^samo u sebi strahovala. Dva mlada druga. On je saslušao. Baš u te dane do ^ e žena jedna od Salihagine ku ^ e i onako izdaleka re ^ e Muharemaginici kako bi. al' reda je bila strpit se i ^ ekat da se Ajiša oporavi. Znali su da nijesu dorasli sobom ni preko ku ^ nog praga. al' ona napošljetku re ^ e: da ne nalazi mahane. da joj ona ne progovori. osobito Muharemaga. da bi joj k ^ i po cio dan šutila. a ona kanda najvolila vazda u šutnji. al' nema ni cigle vesele crte na licu.. Muharemaga šutio i otišao u ^ aršiju a da ništa ne osjekoše. eto. pozlatila k ^eri svojoj ku ^ u Salihaginu. majci se ^inilo da bi taj dogadaj. a to bi bio hajr za nju najviše. da bi opet u ^ili. premda od k ^ eri nije dobila povoljna odgovora. Tako listaju ^ i knjige. ta promjena neka u ^inila pa bi se Ajiša otresla one sjete i tuge. da budu u ^ eni. Ajiša nikako da se oporavi. kako onamo pogledaju odgovora. govorili i o Sarajevu. nijesu se ni brinuli za njih. Alija i Mustafa. al' odonud nikad povoljna. cura. pa o turskoj i o »njihovoj« nauci. bio mušterija k ^ eri njihovoj a i roditelji mu bi to želili pa. ponavljali to i tako provodili vrijeme. nikad razgovora. svjesna odgovora. a nikad rije ^i. al' napošljetku došla joj opet neka rodica Salihagina. premišljali. I tako sad sve ustalo da se Rašid oženi Ajišom. a i Ajiši. pametni ljudi. vazda tužna. Mulabdi ^ : Zeleno busenje 225 . a moli da se to sve strpi ovog vremena. To je majku utješilo.onako u razgovoru nabacila izdaleka. a kad bi im toga nestalo onda se la ^ ali onog što su u ruždiji u ^ ili. da se ne bi osramotili. razgovarali. ko i svaka mati.do ^ ekala žena. sve želje bile u taj mah neizvedive. al' Ajiša se od tog ustezala. a k ^^mati svoja. Al' sve uzalud.. eto ti! I tu se zašutili. ko u kakvoj gustoj magli. a ni ku ^i mu! . al' Ajiša na to samo uzdahla. Govorila najprije s Ajišom. Ali sve te njihove misli. za golemim brdom. odonda Ajiša rje ^ e izlazila. Nije kud! Ona to sve otvori Muharemagi.Ja momku ne nalazim mahane. Mati je opet salijetala. Muharem-aginicu je to taj ^ as i obradovalo i opet bacilo u brigu. Osobito odonda kako joj se bio po^ eo javljat Rašid Salihagin. mislila da ^ e je onako sklonit na udaju. vazda onako sjetna. svezu sa Salihagom. Utom je skoro i zima na izmaku. Rašid. svjetovala da je kakogod skloni. kako je i momak ^ estit a iz dobre ku ^e. Muharem-aginica je dugo oklijevala da to mužu otkrije. Doduše nema onog pla ^ a kao ono prije. još odavna. al' bogme ne znam..I ja samti tako! . Tako prolazili dani u nekoj neizvjesnosti i Muharemagi i ženi mu.poduzimao neki strah i zebnja za njezinu k ^ er. pa . Oni želili njenu udaju. na sastanke. biva. ako ^ eš nešto. ho ^ e da znaju u koje ^ e ime zaprosit. Želio je to i Salihaga a i sin mu. provodili dane i no ^ i zajedno.. ra ^ ala se u njima neka želja. u misli. a starješine. biva.

a to je bilo još za ^udnije da je Alija ve ^^nau ^io njihovo pismo. Oni su tako mogli samo razmišljati. .Ma što govoriš ti? Je si 1' ti pri sebi? I ti bi to u ^ inio? . a tu vidiš. . ni jedan nije imao odvažnosti ni da spomene starješini svom. pitala ga ona.Zašto ne bih? . . .ozbiljno ^ e Avdaga.ovaj ^ e smiješe ^i se.Vidiš li ga. On je sad ozbiljno razmišljao o Aliji. No njega je pometalo drugo nešto. sve tajio. nek bude ko što su mu i stari bili«. a nauke je i prije trebalo.. zazirao da ^e se djeca ovako odmetnuti od dina.E. kako mu je govorio onaj gospodin. mater mu ubiše. Uto se Alija sjetio što mu je govorio onaj gospodin. poznavao svog oca kako mu nije drago bilo ni što je u ruždiju išao. šta bi mu rekao! Alija je druk ^ije mislio o svom bratu. Toga dana odazvao ga dolje (u sud) jedan gospodin pa mu govorio da pošalje brata nekud na nauku. Tako se oni svaki dan sastajali i vazda govorili o svojoj nauci. a medu njima Avdaga i Numan-efendija. . Doma ^in je bio nešto zamišljen. rat) prije Jurjeva. . »Ja znam«.svak da je pod zaštitom cara i pravice.bi li im starješine i dopustile.Taj ti je gospodin iskreni prijatelj! . Numan-efendija opet sasvim drugih misli. Kako ga volila. a jedini Numan-efendija bio ravnodušan pri tim rije ^ima.trže se on prvi. al' mnogo u ^eniji.zar ne ^ e tim da ovu ku ^u u temelj raskopaju? Numan-efendija se u taj mah nije mnogo osvrtao na njegove rije ^i.. a ve ^^tada znao da je njihov sav rod oduvijek u sudu. a kamo li da ih sobom napute i još odvedu nekud. pametni. pa mu se u taj mah ^inilo da mu brat ne bi zabranio. a onda opet naglo pali. nikakva izgleda. pametan si.upire prstom u Mehmed-efendiju. stari vam bili najpamet226 `lI niji i prednja ^ ili u kasabi. Jedne ve ^eri bijaše u Mehmed-efendije na sijelu nekoliko prijatelja. I Ajiša je u neko doba opazila na bratu kako je nešto zamišljen. al' svak treba da radi i da u ^i. a govorio samo Numan-efendija i Avdaga. on je bio obuzet ozbiljnim mislima. a u zadnje doba bio joj jedini razgovor. pa zašto ne bi dao brata da izu ^i.Svak je ^uo zapovjednikove rije ^i. pa bi za ^ as protrnuo kad bi mu na um palo da otac sazna za njegovu novu jaziju što je nau ^io. pa razlagao potrebu da se u ^i. pa tek što su prijatelji sjeli za ^ e im on pri ^ at ^udnovatu novost. veli Mehmed-efendija. ^uješ. . osobito Mustafa. Ma znaš li ti šta ho ^e oni s tim? . a on se kasnije i uvjerio o tom. da su nastala druga vremena. da on jedanput otkrije svoju želju bratu svom: on ^ eš ^ e ^uje na sijelu u njih kako Avdaga govori da ^ e puknut (puška. gdjekad zadugo ne bi zaspao. Al' u taj mah Mehmed-efendija nastavi što nije dovršio. a Avdaga raskola ^i o ^i u njeg: . vidio je on ve ^^i prije. što mu je slao knjiga kad ga je prvi put upoznao. pomislivši da o tom svemu nema još nikakve nade. Gdjekad bi tako daleko zašli da se ve ^^gledali izu ^ eni. kako je šteta da ništa ne u ^i. To mu je kazao onaj gospodin. Još ve ^e ^udo. al' on ni rije ^i o tom. Avdaga bio pravi tur ^in. Drugi nijesu znali uz koga da pristanu. »vaša je porodica oduvijek bila u sudu. Alija ^e po vremenu za- 15- 227 .Šta je? . Numan-efendija! .govorio on. ve ^ e iznenadenje! Svi su šutili.ranili su ga. . a sad kanda još više. Prijatelji se njegovi ^udom ^udili. tada bi bili ushi ^eni. a onaj i jest poginuo.

Numan-efendija mu dokazivao za se da je on sam slušao ve ^inu ljudi. da kakogod mine ona srdžba. a lupi nogom o pod.. al ga u tom preteko Avdaga. Muharemaga je dotle stao tome na put onako kako je on znao. ne odgovara. nek su djeca Tajedno.. Avdagi to nije moglo le ^ i u pamet. da ni on ne bi otišao na nauku. Je 1' ti ono vlaše zavrtilo mozgom! Dijete strepi. . Taj se glas rasprostirao a svijet se ^udom ^udio.Govori! Ko te navrati na to! . On upro u sina uko ^ en pogled: . Dok se ova ^udnovata novost širila i govorilo o njoj i gdje bi se dvoje sastalo. pa ga onda nasvjetovao kako ^ e zabranit djetetu: al' ovaj nije ^uo savjeta. ako nau ^i i znade ko on. a odlu ^io to govorit i Muharemagi za sina mu. ne smjela probijelit.? . koraknu i udari sina da je poteturao i složio se na pod. .dreknu on na ženu. Sjedio. Muharemaga je pravi tur ^in.govorili drugi. Kad se oporavio od onog uzbu ^ enja. . a još više nenadanoj odluci njihovoj da su ve ^^htjeli i ^i nekud u te »njihove« škole. htjela da ga uvede u sobu. pretrnula. oboje iznenadeni. a ni godina još po Švabi. . blijed.i poletio put sina. glavu ^u ti tvoju odvrnut! I on svrnu u svoju sobu. Sve udari u vrisku. On stade na hajatu. Na taj glas njegov otvoriše se sobna vrata a na pragu se pojavi Mustafa i Ajiša. ustajao.Ni koraka jednog iz ku ^ e! Makneš li se samo odavle. Mustafa stajao nijem.Šta je.Ma ne ^ udite se djeci! . Dugo se još razgovaralo.grozio se on djetetu.dreknu on sav gnjevan. u pla ^ . XXXII Cijela je kasaba govorila o dvojici dje ^ aka. a Ajiša plakala. a danas i din bolje ^uva od njih.Što si uradio! . jer tur ^in treba samo dina da ^uva. .. a žena stade pred Muharemagu. a nije to mogao ni da prisvoji. Dugo je prošlo. . Gledao je ravno u Mustafu.. .govorili jedni. . kad je bio mlad. a žena i k ^i udariše u jauk.Ti. ako Boga znaš! ... = Govori! . . otpuhivao. Žena lomi rukama ne znaju ^i još šta joj je mužu.Ali ne.viknuo on opet da se razlijegalo.ve ^^ starješinama njihovim. Molila ga. a žena pored njeg strepila.mijenit u sudu onog gospodina.Gdje je. Ajiša potr ^ a k bratu.upade sad žena i stade me ^u njih.? . .viknu on da se razlijegalo.Gdje je. on je govorio više Mehmed-efendiji.I ti prihvatio za njihovu jaziju! . . Numan-efendija nije ni govorio da uvjeri Avdagu o potrebi nauke.Ako Boga znaš! . zaklinjala. ne bi 1' ga sklonio da ozbiljnije misli o budu ^nosti brata svog. puhao od ljutine! . Od onog ^asa Numan-efendija se brinuo za Aliju zajedno s bratom mu. kako su ve ^^nau ^ili »njihovo« pismo.ponavlja on.. On je onog jutra otkrio Muharemagi sve. . Ona zadrhta.! . 228 I Žena je odmah poznala da tu ima nešto.. a on se nije umirio. a na kraju ostao svak pri svom.vikao on na sina.I ti ho ^ eš da ideš! . odmah je uskipio od srdžbe i pohitio ku ^ i. on svom ne ^ e dat.zacvili opet žena. pripovjedio ženi sve 229 .

A ne zna siromah da su te njihove ruždije i dovele nama Švabe na vrat. Tako opet Numan-efendija krivio roditelje i to mnogog ošinulo. s kim se druži. to je bolilo. dotle je Ajiša onamo gorko plakala. Mustafa je od onog ^ asa bio zatvoren u svojoj ku ^ i. žalili ga. Muharemaga se napošljetku malo smirio pa otišao u ^ aršiju. S onim (Alijom) ne smije se ni vidjet. i to se najbolje vidi kod djece. I on se sad dozvao. Nešto su. Svak se tome ^udio. i ja.istina nije dao Rašida da izu ^i. a u svom ga du^ anu izu ^io trgovini da sad bolje trguje nego on. a kamo li da ih još na nauku napute. al' kad bi na to prispio Numan-efendija. . možda toga ništa ne bi bilo. što je onako dosko ^io zlu. pa mu niko ne bi odobrio govora. a rijetko da ko udari Muharemagi u obraz. To ga bolilo. da ga ne pušta iz ku ^ e. što se sve na tom razminulo. On se donekle umirio. to je starješinama opomena. Ta zar bi mogao i pomislit da ^ e se on kad rastat sa svojim drugom! A sad . I tu se Muharemaga zamisli. a mati sad pošla da utješi djecu svoju. U naravi je ljudskoj da teži za naukom. srce da joj pukne. još uvijek strepili od straha. Uzalud ih razgovarala. plakala. djeca i u ruždiji zahvatila. a uto opet Salihaga prionuo razgovarat ga. pa 230 šta ga sna ^ e! Tako Avdaga govorio ne zamotavaju ^i. nije mogla gledat da mu se imalo nažao u ^ini. Muharemaga je sjedio u kahvi donekle umiren. al' ga još uvijek bolilo što ^uje. al' onako se brinuo za njeg. Vidjeli ljudi da mu je i samu teška muka na srcu. Pa im sad nije ni to dosta ve ^^hajde sad i u njihove škole! A eto on (Mehmed-efendija) najviše srtao uz Osmanlije. a kao da mu srce šaptalo da je se kloni. pa je jazuk da se prekine. pa ona silna grožnja o ^ina. najviše se ^udili što su djeca nau ^ila njihovo pismo. a da niko o tom nije ništa ni znao. mnogi to na se uzimao. osobito Mustafom. mora izag231 . a da niko nije ni znao. sam sebe korio. o njihovu drugovanju nije smio ni pomislit. nije ga mogla ni pitati taj ^ as. govorio Numan-efendija. Napošljetku se zagrozio ženi. Svijet svašta govorio. nastala bi onda prava sva ^ a.govorio kasnije Salihaga Muharemagi. a kamo li sastat! Dok je on govorio sa ženom oporavljaju ^i se od one srdžbe što ga bijaše spopala. oni se još nijesu mogli oporavit.što je ^uo za sina. porugljivo ^e on. kad ih oni ne napu ^uju na nauku. i svaki. gdje se sad govori i o njegovu djetetu. O Aliji. Sam je sebi priznavao da se on ne brine svojom djecom. a Avdaga to i pred njim rastresao. Nije znala šta joj je hudi brat skrivio toliko. da ga je držao na oku. pa govorili mu za le ^ima. To ga je peklo. a još gore onaj silni nagli preokret u njegovu životu. ve ^^samo tugovala. Ono što su djeca nau ^ila njihovo pismo. Ona je ljubila brata svog. Sad da ikako može iš ^upao bi iz djeteta i ono što je nau ^ilo. djeca onda sama to ^ine. No koja korist kod onakih roditelja. Sad istom vidi zašto su se oni onako vazda družili. koji suzbijaju onu želju dje ^iju za nauku. onaj udarac. a Mustafa još uvijek strepio. što mu je Mehmed-efendija govorio.Pravo nam veli! . a ljudi mu odobravali. makar da on nije imao razloga da to sebi prigovori jer on .sad ga mora na silu da zaboravi. govorila ^ ak da se otac odljutio. zar se mi brinemo za svoju djecu? Kako se brinemo tako nam i rade. I ti isti. Da je gledao kud hoda. ta oni se uop ^ e nikako ne brinu za svoju djecu. veli. On je oduvijek prezirao onu ku ^u. a naslu ^ ivao i prije da to drugovanje nikad dobru ne sluti.

al' u isto doba bio i ganut s ovog rastanka s bratom. kako mu je govorio onaj gospodin. bistru suzu u oku. Ajiša bijaše satrvena od tuge za Ahmetom. 233 . bila je nemo ^ na da tom odoli. Od prevelike ljubavi za bratom tugovala za njeg više nego on. a poslat brata svog da izu ^ i. sad ga mu ^ilo i to što ne smije nikud iz ku ^ e. s ku ^ om i s Mustafom. Alija bacio pogled u prozore i raspoznao svog druga. i koliko god se ^inilo da se sirota oporavljala. pa ga to još više bolilo. Bilo je rano jutro kad je Alija pošao. bijaše se ipak svom dušom odala nekoj sjeti. a svaki spomen o starim danima izazivao bi u nje dubok uzdah. ta godina je skoro kako je veselu nije vidio. da postane ^ estit ^ ovjek i ^inovnik. pa sad gledao kako je ovo ponovo rastužilo. a u srcu svome nosila jedinu želju na ovom svijetu: vidjet jednom Mustafu sretna. al' ona misao za naukom. kad on s bratom ispade na sokak. Otac mu zabranio.. u pla ^u zajedno s Ajišom. On je znao za prijašnju tugu svoje sestre. a glasa nikad da joj ^uješ. od svakih sastanaka i veselja. njihovih minulih dana. U duši mu se radovala. Ta otac ga je toliko zastrašio da ne smije o tom svemu ni da pomisli. a momak za njima nosi prtljagu. Kad su naišli ispred Muharemagine ku ^ e. Još ni sunca ne bijaše iza brda. do ^ ekat njegovo veselje. vidio da se sad sirota za njeg rastužila. Nije u taj prvi ^ as mogao ni pomislit šta je skrivio. pa živjela tako iz dana u dan jednovito. kako on ostaje sveosve sam. mora se odre ^^i onih slatkih nada. XXXIII Alija je otišao u Sarajevo. a nadasve žalio Mustafe. kretala se po ku ^i kao sjena. On i sestra ^itali jedno drugom tugu s lica.nat iz glave i sve one lijepe uspomene iz njihova drugovanja. On se spremio. a drugo sve šutilo. I sad se više uve ^ avala ona bol za Alijom. Alija je ipak uo ^ i polaska svog poslao Mustafi po ciganki pisamce i doskora dobio i odgovor od njeg. a bio vazda tužan. pa se odala ku ^nom poslu koji bi radila samo da provede koji ^ as bez tuge. Onaj prvi dan proveo on u tuzi. Ustezala se i od hodnje. nju je ova nova tuga shrvala. nadvladala i on brzo odlu ^io: ostat makar i sam. pa se nijesu vidjeli od one no ^ i i on ga se ve ^^za to vrijeme zaželio. U tom odlasku gledao. pratila blagim sestrinskim pogledom. što prvi od cijele kasabe odlazi na nauku da izu ^ i. a sad se rastaje od njeg bez ijedne rije^ i. Mustafa pokrio lice rukama. Numan-efendija i onaj gospodin. nije ni zamišljao kako se teško rastat od svoje ku ^ e. nije mogao od suza dalje gledati. što je on još kao mlad momak osje ^ ao. mislio o svojoj pogrješki. Naputio ga brat. tek kad se po ^ eo oporavljat od onog straha i pla ^ a. I Alija je bio ^ as ushi ^ en. Mehmed-efendiji se bilo teško odlu ^it da brata pošalje na nauku.. onog nekakva života što ga je s Alijom zamišljao. a jedini joj razgovor njen mili brat s kojim bi kanda jedinim izmijenila pokoju rije ^ . a one strašne grožnje o ^ine ona nije mog232 la podnijet. Ta dva pisamca bijahu njima jedine vidljive uspomene od njihova drugovanja. al' ipak nije mogao da shvati da je to tako zlo što je on uradio. za drugovanjem njihovim. od zavi ^ aja. a Alija oborio o ^ i preda se. Zato su one o ^ ine rije ^i parale srce njeno. Jedan ganutljiv pogled bio njihov oprost. O ^ito je bilo da je našla utjehe u onoj nujnosti. sjeti.

To je bilo najve ^ e ^udo. prekršit onu svoju ozbiljnost da rekne sinu: nek hoda. u pamet: s kim ^ e se družit! On je ve ^^i prije popustio. pa razgovarao sa ženom. a bolila je ona tuga svoje djece. kad oca nema kod ku ^ e. pa. . Koliko je bolila k ^erina bol.. I on je došao k sebi. .Strog si im plaho. al' sad svakom bilo jasno: Alija je uistinu otišao i to da je kud na tursku nauku. ve ^^. što ga je pripustio samu sebi. I tako vrijeme prolazilo. Tek do nekoliko dana majka ga teško uslobodila. Što ^e on oti ^^u mahalu. hoda..Eh. pa ubrusila mužu da mu se potuži na njeg samog: . nije se usu ^ ivalo ni preko praga ku ^nog. vene. nao ^ i ljut. kad ih vidim. nek se zabavlja. nije mogao tako naglo razvedrit svog lica. bilo mu je slobodno. . Taj dan je sve znalo da je Alija otišao i o tom se svud govorilo. a sad i ovo s Mustafe. a samo nek je u redu.do ^ eko on poistiha. da je slobodan. da ne smije nikud ispod krova svog. Salihaga je svog Rašida vazda držao na oku. toliko se Muharemaga tješio i zahvaljivao Bogu što se i na tom razminulo. nek se zabavlja. pa eto! . u to doba šalje svog brata u njihove škole Mehmed-efendija koji je najviše pretrpio od njih. U svoje vrijeme nek hoda. . Sad gledala Ajišu kako joj se nikad ne može da svali sa srca ona neka tajna tuga. a kadnokad dao mu i para. Iza onog dana.. pristao da mu sin izlazi.dobacila ona nekako dirnuta usred razgovora. U to doba. Tako Salihaga svjetovao Muharemagu kako treba djecu pazit i ^uvat.. Mati njegova zato najviše trpjela. On bi gdjekad ovako bio nekako mekši. A da se drugovalo s boljom djecom. kako neprestano boluje. Al' 235 . .u školu. i što se više svijet ^ udio i osu ^ ivao taj korak njegov. a Mustafa najviše kod ku ^ e.i rije ^^joj zaprla u grlu. prestravljeno o ^inom prijetnjom. al' on prvi to ipak nije mogao re ^i dok žena nije zapovrgla razgovora. a sad opet sin. a u zadnje ga vrijeme i Salihaga dosta promijenio pa sad neprestano popuštao ženi. al' nek i ku ^ i dode. a i ona još od one bune uvijek nevesela. kako je Alija otišao. toliko je žalila sina pa bi joj se za ^ as stijesnilo gledaju ^^ovako djecu i mahom svalila svu krivnju na Muharemagu.. Pored toga uvjeravao njega njegov prijatelj Salihaga da je to bilo stoga što se nije brinuo za svoje dijete.odvratio on u neko doba. a po želji matere svoje. I Ajiša je bila dirnuta s njihova ovakvog rastanka. pa dijete tako i zabasalo zajedno s Alijom. ono (Mustafa) župi u ku ^ i ko ni ^ ije. što ^ e oti ^^i u kahvu zabavit se sa svojim drugovima.Siromah Mustafa znao da ^ e Alija tuda nai ^ i pa se od ranog jutra pribio uz prozor da vidi svog druga . mom ^ i ^^zdrav.. bi rekao: nikad onaj. njegovu strogost. rijetko da iza ^e kradom oca.Nek hoda! . toga ništa ne bi bilo.zadnji put. kad se još moglo pogl ^ dat da se Švabo vrati niz Bosnu. pa gdjekad i popit štogod s društvom svojim. Mustafa je mogao izlazit. Jednog jutra opazila ona Muharemagu nešto dobre volje. eh! . popuštao pomalo. on bio još ozbiljan. da iza ^ e koji put. ama. mlad. 234 111 Koliko god je Muharemaga u sebi popustio. al' dijete.Eno.ja šta bi bilo da se ne drže na uzdi? Ženu zanijela tuga za djecom pa govorila neprestano i predbacivala mu za njegovu srdžbu na svoju djecu a on šutio. nek nije prazna džepa. to ga ništa ne ^ e skrenuti s pravog puta. Mnogi to nije mogao vjerovat da ^ e to u ^init Mehmed-efendija.

al' uistinu veselilo je što on ovako popušta. a on bi joj onda sve pripovidio. i majci bi zatreptilo srce od radosti. Ajiša bila i u maj ^ inim o ^ima slabašna. kako je bolesna. a ona odmah djeci svojoj. razgovori. al' Ajiša ipak voli sjedit me ^ u ženama nego li onamo me ^u djevojke. to nije mogla riješit. da otac nije više ljut. sla ^ e. Ta bi rije ^^o Rašidu podsjetila na nedavnu prošnju. a Mustafa još dijete pri njem. Mustafi dala i para. kako ga to Rašid pazi.veli on. promijenit. Mustafa je bio slobodan. On otišao u ^ aršiju.i Ajišu. I majka je bila vesela što se vra ^ aju stari dani. nek nije prazan. Tako je i Muharemaga mogao provodit ve ^inu vremena u kahvi. pa strahovala od onih maj ^ inih rije ^ i. Prošao je Jurjev dan a ne pu ^ e puška. To su sve Salihagine rije ^i i on to sad nabrajao ženi. a to je sve umirilo Muharemagini ^u. a ^inilo se . pa je sve bolje. da ih samo obraduje. a Ajiša izlazila. Štoviše ona joj bljedo ^ a podavala neki an ^ eoski ^ ar. al' nju bi tada žignulo kad bi on spomenuo Rašida. al' sve ljepše. Muharemaga nije imao za što bit ljut.Eno. u džamiju. al' Ajiša .sve te maj ^ ine rije ^i s uzdahom primila. a ^esto i u druge dane hodali po mahali. Mati se uzdala da ^ e se k ^ i sabrat. pa bi onda Rašid bacio pogled u njihove prozore. Napošljetku on upre ^ ibukom u sanduk. Osobito je Mustafu zavolio Rašid Salihagin. zaboravit stare dane. i jedni ve ^^uvi ^ ali da su pogodili oni što rekoše da je 237 . blijeda. hodao po cio dan. Makar da on bijaše momak. kad bi je promatrala ovaku nježnu. a ona strepila od te misli. . te šta je. od kog je klju ^^ bio u žene. Oni svakog petka. al' žena još uvijek jadila i za njeg i za Ajišu. I majci je sad zbilja izgledalo da joj se k^i oporavlja. od prošnje. a ona Ajišu ve ^^izvodi gdjekad u komšiluk na sastanke. al' to sve majku ne plaši. kad zaokujiše. samo da majci nažao ne u ^ini. On mislio da ^ e bar Mustafa pri ^ at sestri s kim je hodao. Mustafa se zabavljao. pa tako i Mustafa zalazio me ^u cure. pa žavrši: . . a na onu njenu šutnju. petkom da kud i prohoda. a rastali bi se baš pred Muharemaginom ku ^ om. gdje se zabavljao. minula i godina po Švabi (po okupaciji) a ništa ne izbija. gdje se još uvijek govori o Švabi. nujnost i majka se ve ^^davno privikla. a to je neka usluga od momaka djeci koja su na prelazu iz djetinjstva u momkovanje. kao da se zauvijek odrekla svega. pa pustit njoj da bira: prsten il' miran život u roditeljskom domu. tek 236 nek se hoda. Al' ho ^ e li njeni roditelji mo ^ i i htjeti razumjeti njeno srce.sad ujedno zaprijetio ženi: Mustafa treba da se kojasi oko ku ^ e. jer to povredivalo njeno srce. odavna na ženidbu. Muharemaga nije više ljut.podaj mu po koji groš. Ona kao da je svaku pomisao o sebi zakopala u najve ^ e dubine. i to je najviše strašilo. on druk ^ije progledao. rekla mu da slobodno hoda. onog pla ^ a. Samo kad nema one tuge. našao društva koje je i po mahali hodalo. Mustafi je svanulo. Tako bila Ajiša. al' nikad da koga smotri. rušilo njenu odlu ^ nu volju. iskitila im sve. tužna. on bi ga ipak vodao sa sobom kad bi ga gdje sukobio. Mustafa je miran. a za drugo se ti ne staraj! Ona još nije izgledala utješena. Ajiša bi svaki put pitala brata kud je hodao. XXX IV U Muharemaginoj se ku ^i vra ^ ao stari mir. s akšamom dolazio ku ^i. Dani prolazili tako i sve okretalo nabolje.

a priliku opet taku ispustit žao joj bilo. 239 . Majka milostiva srca pruži gdjekad i pokoji groš više. poiskavao je od majke novaca. pa negdje u mahali. sestrinskim pogledom. a s njim jedinim izmijemla bi pokoju rije ^ . Baš u te dane došla opet žena od Salihagine ku^e i govorila o prosidbi. to je mati sad htjela da izgladi. on bi joj tada samo odgovarao. Ona ^ esto zapovrzi razgovor s njim. kako bi joj poremetile onaj mir i njoj se ^inilo da su je o ^ i varale kad bi pomislila da se Ajiša oporavlja. a trijezan! Ajišu bi svaki put u srcu žignulo kad bi Mustafa spomenuo Rašida. Njoj nije drago bilo ^uti tog imena samo s udaje njezine. srce joj kazivalo da bi u Ajiše tom promjenom života nestalo svake tuge. da ga on zavoli.. al' to bi bilo što o Rašidu. k ^ eri sklonit nije mogla. Tako on provodio život za koji niko nije znao. živjela samo za stare uspomene svoje. a što je najviše plašilo. On negdje provodi vrijeme po cio dan. a prije ^i koji put i prijeko. I . al' nije smjela govorit s Ajišom. pa zadi i u koju gostionu. al' njoj ve ^e brige zadavao Mustafa. On se po ^ eo zatezat. šta li radi. ko zna kud luta. pa je od tog dana ^ eš ^e govorila s Ajišom. ^ ekala da se dobro oporavi. kad bi ona zaboravila 238 da mu od šebe pruži. Bila se podala mirnu. a drugi bi ^ ekali dok i te dvije godinice mite. a Ajiša samo naslu ^ivala. toliko joj i brat po ^ eo zadavat brige. skromnu životu. a obno ^^skupi se njihovo društvo u kahvi. a Muharemaginica trnula kad ^ e opet poruka od Salihage. ^ inilo joj se da se svaki put nekud žuri. Ali koliko se ona imala da bori svojom tugom. al' svaki put vidjela kako bi te rije ^i rastužile njenu k ^ er. pa mu pružala po o ^ inoj želji i zapovijedi. a mati bila vesela što nema one zabune u ku ^ i. otac se ne brine s njim. Tako vrijeme prolazilo. Ona i sad re ^ e ženi da se strpe s tim još neko vrijeme. No gdjekad bi joj ipak pri ^ ao. A da zna koliku joj ranu zadaje svojim rije ^ ima! Tako opet Ajiši nastali dani teške tuge. bar mjesec-dva.došo na tri godine. ali nije smio da joj sve kaže. kao što je to do sad ^inio. kako ga pazi i voda. ne da joj ni da u tom proživi koji ^ asak. Što koji dan ona opažala na njemu sve ve ^ u promjenu. i tako se opet odgodi ta prosidba. a jedanput joj se ^ ak pri ^ inilo da je i pijan došao. razgovor u tuzi. al' oni svi graknu na njeg: Zar bit momak i hodat po mahali. a te joj tuge niko nije mogao uklonit. a i obno ^^nekud škrine. pa se kartaj do neko doba no ^ i. namignuo on drugu kad su redom ispijali bocu jednu. pa. Ajiša se borila svojom tugom. a Mustafa sad nalazio društva i s Rašidom i bez Rašida. Ona se sirota razgovarala da joj se to samo pri ^ inilo. pa joj nekako nije bilo ni u voIji da se druži s njim. Obdan hodao kojekuda. a brinula za Mustafu.što je nekad otac u ljutnji po ^ inio na Mustafu. I dok je njoj bila jedina briga da Ajišu skloni na udaju. a te bi joj rije ^i bile promjena u životu. Njega je ona svud pratila svojim toplim. Ona je bila tužna. al' sad ustala mati pa joj i to otimlje. Ajiši su svaki put te maj ^ine rije ^i srce parale. da i Mustafi pruži. Ali što koji dan ona opažala neku promjenu na bratu. Otac ga vidio dvaput s Rašidom pa bio siguran za dijete. u društvu. S njom nije više razgovarao kao prije. No više je ona želila da svoju k ^ er usre ^i. Al' u sebi je odlu ^ila da skloni k ^ er na udaju. Muharemaginica je to držala na umu. pa sad jedni bi selili. Bila u neprilici. Rašid gledao da osvoji Mustafu.. a nikad da joj što pri ^ a. al' ga ipak od to doba pomnije motrila.

Ne znam . Mati pred njeg da ga ukori. a iz one ku ^ e. Kad god joj reknem ona ^ e: »Bogati. pa najedanput sva pretrne.Šta je? . Mulabdi ^ : Zeleno busenje l41 . živa promrla od straha da se otac ne probudi. al' odmah pade u novu brigu. pa dovrši: .A šta joj je? . pa sad gledaj.^ uješ. željno se ^ ekao odgovor od Muharemage. izazvala majku. nije hitnje!« Muharemaga je razmišljao. nema mahane toj ku ^ i! x pohiti ona opet. I njoj je odlahnulo. .. . carevi ^^da je. Odovud najposlije slali žene. Mustafa je do to doba spavao. al' sad zasad nek stane! On se zašuti. Vratila se.Baš. Najedanput se Ajiši pri ^ ini da je škrinula njihova kapija. Za kapijom je ležao Mustafa pijan. sjede ^ i uza saksiju i piju ^^kahvu da otpo ^ ne razgovor. al' nit je ležala. podudarilo se.Ho ^ e da prose? . sijeda! . .opet ^ e ona.da pri^ ekamo još neko vrijeme! . Ajiša vidi se nije nešto vesela. odmah bi se poslali prosci. iskaljan. Ku ^ a od prvih. a onda ^ ula nekakvu gudnjavu: Iza ^e sa svije ^ om u ruci. . tugovala...Šta se ima ^ ekat? Ho ^ e ^ oek odgovor! . .Ja ne ^ u da se prosci vrate.po ^ e ona zamotavat. ne znam .. zama ^ e na vrata. pa samo da do ^ e glas. al' odonud još nikakva glasa.. Njiha dva stari znanci.al' eto. cura nešto ako ^ eš. vazda nešto nevesela! . . Uto se i Mustafa probudio.Sino ^^mi ^ oek donese selam od Salihage! po ^ e on. a Ajiša mislila o njem.šta bih rekla. .Ona.. bila u volji. Svakom bi u Salihaginoj ku ^i ova ženidba Rašidova. ni bolesna bila. pa mu bilo mrsko da se to tako oteže. . sjetio se svoje sino ^ nje no ^ i. momku i djevojci nikakve mahane. nek to stane neko vrijeme. . dva-triput se poru ^ ivalo onako tajno. govorili da je cura bolesna. ma sve.. Pa ni k ^ i mu nije izgledala da je bolesna.ozbiljno ^ e on.Ja ^ u gledati da ju sklonim. 240 .. silit se ne može. Ali Muharemagi se druge misli vrzle po glavi. al' opet.nije u srcu. a ja ^ u to opet razvrnut koji dan.. neka znaš. i nezdrava. ni da pogleda u nju.ko rekla bih da joj . Sve se nešto otezalo. eto. ne spadalo joj s uma. i 6 — E. a bilo skrajnje vrijeme da se ^ oeku da odgovor. On se skanjivao. nije znao za se.. pa išle i uhodile. stidio se samog Salihage da se to ovako oteže. .. . pa se požurio iz ku ^ e.. Muharemaginica je sjutri dan bila pometena. .u ^ udu ^ e on. Sad pošla u drugu sobu.. Napošljetku. a u to je salijetala briga za Mustafu.Jedne ve ^ eri ostao Mustafa negdje do po no ^i.. . a trnula da muž ne sazna za Mustafu. mati.ona ^ e mole ^ i. a on.Ono beli. . problijedi. a šta ho ^ eš. Ono što se sino ^^ zbilo s njim. eto onako.Ja. a i žena moli da se još strpi s tim..on ^ e gotovo ljutito. . ako do ^ u! Eto. Njoj odlahnu. pa. al' za ^udo. Salihaga mu u srcu i sva ku ^ a njegova. Eto.. pa ga unijela ko kladu u ku ^ u.Salihagi i sinu mu nije mahane. XXXV U Salihage sve pripravno. .A bogme.upade ona. Muharemaga.Pa mu ne rekoh ništa dok se to ne zdogovorimo.

eto opet zabune u ku ^i i to baš sad. al' otac. . . No u taj je ^ as morila nju još jedna misao. 242 .A što? Zar bajagi boljeg.Bona. il' zapalit fenjer. Žalila ga i u duši je bolilo otkad ga vidjela onakog. Napošljetku ona prekine ovaj razgovor. a i meni bi bogme drago bilo! Pa zar ne ^ eš poslušati oca i majku svoju! Ona je šutila.. Otac nije žalio od njeg što ^ e se i proveselit. provode i drugi. njemu valja u akšam do ^^i zatvorit du ^ an. pa da se onda prosi.. I one ušutiše. Tako ti Boga. A i šta bi moglo zaprije ^it tu ženidbu? Njemu se svi ^ a Muharemaga. al' žena moli da se ne hiti. i on ustao da se to svrši. kad joj ono Muharemaga govorio. nemoj mi o tom govoriti! . Majku je sad obuzela dvostruka briga. Pogledao svaki dan da žene reknu da je svršen dogovor. al' odonud opet odgovor: nek stane neko vrijeme. samo da se zavara da o tom i ne misli i ne govori. nema mahane.zapovjedio da mu zaište novaca u matere. Na ove maj ^ine rije ^i nije mogla odgovorit. jer bi mogao Muharemaga saznat. . odmah je opet zapovrgla razgovor s Ajišom. pa bi je prostrijelila neka strašna slutnja. iza ve ^ere. k ^eri draga! Eto. Budno oko o ^ino nije dalo da on zabasa.uzdahla Ajiša.pohiti ona da utješi k ^ er. Muharemaginici je bilo najteže.ama.udarila mati na nju.Ali šta je Mustafi našem. Od onog ^ asa. a daju ^i mu novce molila ipak da se kani. ko mladež. al' brzo bi se otela toj misli.. Pa i ste ^i je umio ko ijedan. Gdjekad bi se on sukobio s najrazuzdanijim momcima. na ^i se s ocem u akšam u džamiji. majko? . mati. da se pro ^ e onog..govorila joj mati.Što je? .opet ^ e Ajiša . Gdje bio bio. a majka je sad opominje na poslušnost roditeljima svojim. a šta ^ eš. pa pred ocem u kahvu. ubija.. pa upita majku bolnim glasom: .Ah! Njima. al' otac ne skida oka s njega. momkovao. ona mislila o bratu. zabasao s pravog puta. a i sin mu. a . pa ovako govorila za Mustafu. Srce joj njeno zapovijedalo da bude ^vrsta u svojoj odluci. . . ku ^a vazda na umu. uhizmetit. al' on je nije slušao. Mrsko mu to bilo odgadat. rekao joj. u ruci svom ocu. . Bilo mu ipak mrsko da to sobom u ^ini stidio se matere. bojazan sve ve ^ a da je Mustafa skrenuo. samo da mu volju ispuni. on je prete ^ e. ja ne znam.Eto i jutros zaboravih da ga ukorim za ono. Mati je mislila da ^e napošljetku sklonit k ^er. . Rašid.Bogme su oneprilike rijetke: Salihaga jedan po jedan u kasabi. al' se vazda znao vješto izvu ^i i na vrijeme bit kod ku ^ e. Pa i sami je Muharemaga bio u neprilici.Salihaga je to držao ko u ruci. ^ asovito bi joj se pri ^inilo da joj je sin zakora ^io u zlo. uh! . On ve ^^da pošalje prosce. po tom.. šta je? A s o ^inom dovom ideš. Ajiša ga poslušala. makar da je i sama nazirala zlo po sina.vazda jednaka. a to je boli.Uh. Onog jutra. momkovao. 16' 243 . Njezina se slutnja obistinjavala. kako se ono zbilo s Mustafom. a i on njemu. ako je ko na sijelu. Po podne tog dana Mustafa se navratio ku ^i. Istina. momak kakvih je malo. al' ona . Salihaga ve ^^nije mogao da dalje ^eka. I eto skoro zamolio jarana jednog da to Muharemagi provu ^ e kroz uši. I Rašid je hodao. pa onda . šta je tebi! . a nek je onaki.E.. otac mu povla ^ivao i on hodao. njemu ta želja.. i kad ga Ajiša htjela da moli.

osje ^ ao bi se kao ve ^ina njegovih drugova.glavit. gdjekad samo dubok uzdah. zabave. Numan-efendija se smiješio. puno. a k ^i šutila.ljudi! Brzo ^emo se mi toga sve ga kutarisat. što su bili svoji gospodari. igra ^ ice. nikad ni vesele crte na licu.trže se Avdaga. i on teško ^ekao da se smrkne. Svira ^i. i . ni kakva znaka što bi majku obradovalo. i on otres dlan o dlan. Tako oni žalili mladež što uludo troši novac. a Avdaga pohiti: . .Strpite se.. »novi Maglaj«.. pa tako i onih što se svojom voljom podadoše svakakvu životu. dvije ^uprije. Vidao ga 245 . a Mustafa za to vrijeme skitao se kojekuda i danju i po no ^i. Mati govorila. pa svak pun pare. pa još gdjekom i polaska da je . To je mladi ^e opijalo pa neki više trošili.dobacio jedan. pjeva ^ice. pošto bi se sve uleglo. a i kvari se. a mislila samo o Ajiši. Njega onaj život zanosio. Pravo veliš! .Ma lahko je ljudi za one koji imaju o ^ eve. lijepo. Cim mrak na zemlju. oko stolova zaokružila družina. S po ^etka on prelazio sa svojim društvom koje ga i odvelo prvi put onamo. Tako je majka salijetala svoju k ^ er da primi prsten. . svaku misao o Mustafi odgonila ona od sebe.Švabe njiha ne mogu natjerat na pi ^ e. Polaze ^^onamo sjetio bi 244 se gdjekad roditelja. Kad »vjetar« puhne ozgor od Novog Pazara. U kahvi se ve ^^pogovaralo.Niko nikog ne može natjerati ni na dobro. ljudi znali da mladež onamo provodi no ^i al' mislilo se da su to samo oni razuzdani momci koji nemaju starijeg nad sobom. Izmedu ostalih zgrada i zgradica gostiona je najviše.Švabe su svemu krive! . Otkako se pogradile vojni ^ke barake. što kiti njihov sto. što pogradiše one svoje gostione pa u njih umamljuju mladi naraštaj. šta ^ e drugo! . Provodi se tu do neko doba no ^i .se na vakat na ^ e kod ku ^ e. bo ^ica i ostalog pribora. Ali od Ajiše nikad niti jedne rije ^i o udaji.. ako mu udu u trag mogli bi mu ustegnut ono što mu daju.osudio Avdaga. da.prihvatio Salihaga. pa provodi onamo cijelu no ^^i povrati ku ^i pred samu zoru. a Numan-efendija do ^ ekao: . od to je doba onaj kraj onamo neka nova ^ aršija. njenoj Ajiši. al' kad bi se ku ^i vra ^ ao. I Mustafa je tu provodio no ^i. a mi bi ih mogli odvratit. a željeznica ve ^^prohodala. a u duši strahovala za Mustafu. ako oni ne ^ e. Muharemaga u kahvi. I svaku bojazan. a kamo li na zlo. i ve ^ina nije ni sumnjala za svoje sinove. . života u obilju za mla ^ i svijet.Bogme propast. ama šta ^e bit od onih što uzeše ^ em na zub! . pa samo zaviri.. pa bi i zaboravio da ima starješinu nad sobom. a pred njom ^ itava šuma boca. suza na oku. Onaj ga život onamo vukao. a da se samo svide »kr ^marici« svojoj.. a gdjekad se išuljaj iz ku ^ e. to ^ e sve bit ev' . Ovaj je razgovor podsjetio Muharemagu sina njegova.ta plodni su bili prošli dani. one bi se opet rastale. il' u kartanju il' prije ^i onamo prijeko i vrljaj od kr ^me do kr ^ me. ali opet ne vjeruje. Gdjekad on trkimice prije ^e pa se brzo povrati. A povrh toga služi njima pokoje ^ eljade.Najposlije moj (sin) ne ide! . . lijep. hrli onamo sve jatomice.kad se sprema sre ^a drugom joj djetetu. Kad god tu zaviriš. a krivili Švabe što na ^iniše ^upriju da mladež može prelazit u pono ^^kao usred dana. ne bi mu to ni na um palo.. s njom samo govorila o udaji njezinoj. umiljato. Sunula mu glavom misao da nije možda i on zabasao onamo. da zanosi mladež.Trebalo bi sudom zatvorit one kr ^me! . a sad ve ^^i sam ide.

Kod ku ^ e se ne bi mogao stanit. Ali napošljetku. kad vrata škrinu i on do ^e odnekle. Ništa! . o ^i podbuhle. a Mustafa sve dublje padao.. a za ^ as bi mu se opet ^elo razvedrilo.trznu se ona.Nešto uvijek ko tužna! .. Sjutra bi se požurila da ga ukori..tako je. 246 XXXVI I zima je davno minula i prolje ^ e procvalo. . a Rašid je zaista o ^ino terbije. Muharemagi je bilo sumnjivo. prošla i zima sijela. ako ^uje što ružno za njeg. imat ^e se kad i popravit. ona je podlijegala svakoj novoj tuzi. Ajišu je gorko boljelo gledaju ^i ovako brata svog. al' njega bi taj ^ as nestalo ispred nje. na ru ^ ak do ^i ne do ^i. pa tako i njima samo se ^udili. ako se ne opameti. more bit i danas. . pa ^esto plakala.zbuni se ona. Sad je ve ^^potpuno vidjela da je Mustafa okrenuo stranputice. nikad smijeha kao prije.. da ^ e u svijet. pa joj zaprijeti da ^ e ih odustat.. . ko. Odmah mu dala. u ^ini mi se da je bajagi onako zdrava. Mustafa njezin ostaje kod nje.Šta je? Ja nemam obraza da otežem dalje! .Zar nije ovako? . ^ as je bio smrknut. Ona se zbunila. a taj je ^ as salijetale misli o Mustafi. stade. a tek najbliža blizina Muharemagine ku ^ e da je mogla opazit da njegova ^ eljad rijetko izlazi. al' on u taj mah pošao k njoj da iš ^ e novaca. sirota. Najedanput uzdiže on obrve. oporavila se. obe ^ala i više. a eto opet se ne da da se to svrši. nije mogla podnosit kao prije..govorila žena.ozbiljno ^ e on. ali. molila je da kora ^i s hajrom u sre ^ u svoju. a to nju jako boljelo. bilo joj skrajnje vrijeme za Ajišinu udaju.! . rekla bih. A. eto. pri toj tuzi za bratom. zar baš. Lice mu bilo nekako tamnije... a molila da se opameti.Ne znam. I Muharemaga bi ovu misao odbio od sebe. . Jednog jutra sjedio Muharemaga sa ženom i pio kahvu. 247 . Neugodno mu bilo ovo odga ^anje. Ona sva pretrnula od straha i sjutri dan po ^e da govori sinu. ako mu ne dadnu. al' mene gore plaši: ona je onako nezdrava. nije ni opaž ^ la da iz dana u dan opada. da ^e prosci ovo koji dan. sijeda.. nazrijevao ve ^^da Mustafa neuredno dolazi ku ^i. a on. A i Muharemaginica je bila u neprilici.. a mati bi ^ esto ^ula u neko doba no ^i. bilo mu svaki put kod ku ^ e nekako nesnosno a nikad da s njom za ^e u razgovor kao prije. Svijet ne zna ni ^ ije boli. a nije umio na ^i razliku izme ^u sebe i Salihage. Mustafa je provodio dane i no ^i na svoj na ^in. On je zaist ^^ propadao. nekako se promijeni u licu. a. .. on se grozio ženi da ^e ga istjerat iz ku ^ e. nastali ljetni teferi ^i.Ja mislim. Uhvatila bi koji ^as pa ga od puste boli ispod oka promatrala i opažala iz dana u dan promjenu na njemu.Uh. izme ^u Mustafina i Rašidova oca. Misli mu nekakve miješale glavom. Mati promrla. a bogami nije! Muharemaga se zašuti. o sebi nije ni mislila. sve razuzdanije živio. Kad bi vidjela da treba sina okrenut na pravi put. pa prozbori: . htjela da mu taj put ne da.Ma ono . treba Ajišu sklonit na udaju. S njom bi se upustila u razgovor... On nije ni ^uo tih rije ^ i. što ^ e i njoj sigurno uklonit onu tugu sa srca. malo se vida.. u zdvojnosti. . pa mjesto da tome stane na put nekako druk ^ ije.ono prije s Rašidom. sastanci. Nju je savladavala neosjetljiva trajna bolja.Nikad vesele rije ^i.

.. razmišljao. a eto. a Muharemaga smotri na sokaku Mustafu gdje odlazi u ^ aršiju. On se sad sjeti sina. da ne udara na sina. Kad je is249 . a ko strijele padale na Šrce Ajiši. U taj ^as klapnu njihova kapija. molbom. ja da se opameti.samo da je meni nju sklonit. ona je motrila Mustafu.. pa. zakletvama. tu ^ i momak. strepila od one strahote koja prijeti za dijete njezino. a rije ^i njene.veli opet žena. kadnokad. . a onamo je jedva ^ ekaju! Mati govorila. a to onda da ^e nekako i prilike promijenit. nek se kani hodnje i bresposlica.^ uješ! . tako ti Boga! . i ne može zatajit straha na licu. . .napre ^ ac...A daješ li mu para? . Sve je to obe ^ala. a s roditeljskim blagoslovom. Dok su joj roditelji onamo razgovarali. da kora ^i u svoju sre ^u.trže se on. kad mu je zadnji put govorio jedan prijatelj njegov i Salihagin. al' se brzo snade: . ^ askom je promotrila blagim materinskim pogledom punim brige. evo ti rekoh! A ja ^u se sad pobrinut da ga opametim . da ^ e okrenut nabolje.Ta gdjekad i zadocni. Udaju Ajišinu treba svršit. Ajiša nije još ni znala šta se o ^ekuje. a možda ^ ak da ^ e i Salihagina ku ^a pripomo ^i da se sin joj okrene na pravi put.ozbiljno ^ e on. Ona je u taj mah samo o Mustafi mislila. obe ^anja. .veli joj ona. da ^e prosce do ^ ekat i sve bit.. kakono je najljepše. On je u taj ^as ustao i htio u ^ aršiju. Eto prosci se ve ^^o ^ ekuju a ko zna: možda bi se zbilja tim prijateljstvom sa Salihaginom ku ^ om i Mustafa popravio. al' šta ^eš. ko kad znamo da ti je to sre ^ a tvoja! I mati je govorila tako milo. Ve ^^je obreko. koji je nekad drugovao s Alijom i zabavljao se. zna šta ga ^ eka! Ona opet protrnula. pa pogleda u ženu: . tako slatke. a Ajiša slušala. ako se ne opameti. . ^ asovito bi u njem uskipilo i on bi najvolio da tome u ^ini kraj onako kako on zna .De.A šta on? Dolazi li sad vaktom ku ^i? Ona pretrnu. Kaži mu. ve ^^da se svrši Ajišina udaja. I ona u taj mah nije znala drugog lijeka. mogao bi se tu s ocem sukobiti. strahovala ona. a i ja. opametio bi se. da je vazda. a u želji da i Muharemagu ublaži. .Ne budi iiu strog. a onda obasula slatkim rije ^ima. . ku ^u nek ^uva.Ne daj više.Ja se n§dam da ^ e to sve bit kakono je najbolje. ali sad tome nije 24$ zgode.. . Ona je tvrdo obe^ ala da ^ e skloniti k ^ er.. pa. .Ja se nadam. .. uzdisala.Ja ne ^u toga! Ho ^u.. A1' on ni da ^ uje. a ona u sebi mislila.. . prilika je to koju je on odavna i želio. jadila: Bože! kolike razlike izme ^u njena Mustafe. To ona ni pomislit ne smije. i ona i otac. za oboje im djece.udari ona molit. istom. nizala stotine hvala. i Rašid ga pazi. i ovog sad! Kao da je drugi. mo ^ i ^ e se onda brinut samo o Mustafi. ko mladež. a bistre joj suze treptile u oku. I on svršio sa ženom razgovor.On šutio. a sad se baš sjetila sinovske grožnje. O ^ i joj ostale za njim. dok ovo mine. Doskora je mati unišla Ajiši u sobu.. . a ona ga molila da ne izlazi iz ku ^e.. a ionako.I otac ti to želi. nekako otresito zamako na vrata. biva. k ^ eri moja! Poslušaj majku svoju. pa nije kud dalje zatezat. a u tvrdoj nadi da ^e to biti hajr za njihovu ku ^u.Pa i ne dajem vala.. Tu se Muharemaga opet zamisli.

. to ti sebi kaži! Tako se prikoravaju ^ i u šali i smijehu u ^ oše u ^ ardak. Muharemaginica se razletila da što bolje pogosti prije..požuri se Muharemaginica.! zakletva. jecala. a su ^ enik.. . Mjesto tuge.Uh. porad nas i brata svog. gnjevan... pa kahva.kitila. nazrijevao da je sin sveosve uzeo mah. . krojila mu da je sin malo kasnije došao. . klela se da je Mustafa no ^ io kod ku ^ e.Ah. da zrelije razmisli. XXXVII Bilo je sjutri dan oko rane ru ^ anice. pa i sad. a to akobogda. a ove bile vesele s takog do ^ eka. draga k ^ eri. bila nemo ^ na..do ^ eka Suljaginica.A evo nas! . a mati moli. lebdilo joj pred o ^ ima da je to hajr po nju samu.ako si se zaklela.tebe. k ^ eri draga! Sre ^a ti eto ispala. Znala mati za tugu k ^ erinu. 25] . . ^vrsto se uzdala da k ^ er uvede u novu sre ^ u. bio ljut. .Ah. Muharemaginica se požurila da otvori. a ovamo opet živa želja mile joj majke da se i brat joj odvra250 ti od one propasti. No Muharemaga to nije mogao vjerovat. tužna. uh. Ajiši u taj mah dvije misli srce cijepale: Ahmet. a pored njeg žena. .promuca Ajiša u teškoj borbi.. vjernost njemu jedinom vezalo je da bi i život sami dala da to ne prekrši... po Mustafu. porad sebe. svi ^ emo onda ustat da se dijete okrene na pravi put. udaljila se ona a ostavila k ^ er da se oporavi. draga moja! Ne tuguj. Muharemaga se napošljetku smirio. pa opet za ^ ini šalom i smijehom. Rašid ga i sad pazi... šta se radi od Mustafe! Trnem.opet ^ e mati. htio da prokune nevaljala sina. zamaU u ^ aršiju.pohiti mati.šaljivo ^ e ona. ako otac sazna. nema nikud. naprasit. . svi ^ emo onda gledat da se dijete opameti. k ^ eri moja! . a sve u razgovoru mahom o najozbiljnijim poslovima. Zadnje su rije ^i prenule Ajišu.. sestru Salihaginu sa jednom ženom uza se. kad se s hajrom svrši.. da se samo kakogod razmine. strog... al' sad želila. da se izvede na pravi put. kad na pragu smotri Suljaginicu. pla^ a. . Krasan bio ljetni dan. znaš ga. pa. ona podiže sumorne o ^i pa bolno izusti! . jer joj ju ^ er iza onog razgovora bila sveosve rastužena. cvili. draga Muharemaginice... kora ^i u sre ^u svoju. da joj ukloni tugu sa srca. pa ko i svak.. shrvana. .. Muharemaga sve do to doba sjedio kod ku ^ e.S našom dovom. gorke suze. pobogu! .A to je sve su ^ eno tako: to ništa nije u našoj ruci. Ona nije imala snage da vlada mislima. po cijelu ku ^ u njihovu.Vidiš. Mati vidjela da svaki put njene rije ^i izazivaju u k ^ eri tešku tugu. gnjev ga obuzeo.! .. zakletva.... ama svi .. .. bila rastužena. a žena pošla Ajiši. A1' mati to ipak tajila. ona je sad zaplivala u duboke misli. Ajiša je bila dirnuta maj ^ inim rije ^ima. a sama se ve ^^unaprijed radovala sre ^i k ^erinoj.šta ^ e to bit da vi meni otvarate vrata moja? Ho ^ emo 1' u prag zarezat? . nije su ^ eno. De. kako ^u majko! .. Šerbe je. znala za zakletvu nesudenom Ahmetu. Te no ^ i Mustafa nije nikako dolazio ku ^ i negdje je ostao. ona je klonula..A Bog ^ e ti oprostit.Iskat ^ emo od Btga! On ^ e ti oprostit. U taj ^ as je neko pokucao na njihovim vratima.! Ajiša pokri lice rukama. a jutros rano usto i odmah se zaputio u ^ aršiju.

.Jest. . po tom. nek svako sobom. . hajde. Hajde.! . blijeda pri ^ e ona Suljaginici i poljubi je u ruku.Amin s hajrom dabogda! .Boga mi najbolje. . . hajde..De.U ^i i . mi smo i prije bili baš ko i prijatelji. . akobogda i sa sre ^ om i vašom hajr dovom. a za curu.al' opet. jest! .šaptala joj mati.Ja. ako mu nije u srcu. satrvena. Muharemaginica se povratila me ^u žene. . Al' svakako. da nam date svoju k ^er Ajišu za Salihagina sina.Selam i tebi i Muharemagi ti od Salihage i njegove ku ^ e. akobogda i po te i po svu ku ^u našu..prijatelji. ne bi nikom sevap bila. Ona je ve ^^znala za prosidbu.. ne ^u ti. s Božijim emerom.Hajde! . velim za se i za svog Muharemagu... ^ as-dva tišina. s našom dovom. sam.ovo ti. . de.Majko. K• živa sjena. . da joj je samoj u srcu. slabašna.pohiti Suljaginica.. mogla je naslutiti zašto je došla. a da ko i Ajišu obraduje. s božijim emerom. a s hajrom. prepoznala Suljagincu. i njene se vru ^ e suze sliše sa k ^ erinim. draga Ajiša! Evo žene došle! Hajde osvjetlaj nam obraz. pa ^ e djevojku još slade 252 primit.. ako joj je u srcu.. eto.uzdaše ona bolno.govorila ona vade ^i prsten i ogrlicu dukata. ko u nekoj magli. vrata se otvoriše. a k njima u ^ e Ajiša.prihvati sad Muharemaginica..nasmiješi se Suljaginica. al'vidjelo se da joj je duša u silnoj borbi.šapnu joj mati sva ushi ^ ena od radosti. 253 .. ..^ ini što ho ^ eš! ..uzmi prsten! Ona šuti. .opet ^e mati. Muharemaginica se dobro sjetila da to uplete u razgovor.. . tvoja majko! . vidjela je samo silnu borbu u k ^ eri.. kora ^i u svoju sre ^ u.. . izgubljena stajala na sred sobe. draga srca! . Majka zagrli svoju k ^ er.Njiha dva (Salihaga i Muharemaga) oduvijek ko bra ^ a ... .požuri se doma ^ ica. .do ^ ekala ona žena uz nju. Tog ^ asa ona nije znala šta ^ e Ajiša odabrat.Baš si sa mnom! .Dabogda s hajrom i sa sre ^ om! .Evo ih! .. s dugim umurom tvojim i sviju tvojih.. mi im ne nalazimo mahane! . draga hanuma. poljubi je u ^ elo. draga Muharemaginice! . Mati je sad skupila sve sile. prije ^ e vidjet da nije bilo sile. Ona je bila zamišljena.Ne do Bog. .promuca ona jedva. baš jutros sam s bratom govorila..ta majka bi svoja želila Ajiši svaku sre ^u...po ^ e Suljaginica nati ^u ^ i joj prsten...Sve prekrši! Sve zaboravi! . .poljubi mater u ruku. svako dobro. ! . ništa rijet .Pa sestro draga. kojoj ona samo sre ^ u želi. nemoj nas osramotiti.! Ajiša podiže bolesne o ^i i pogleda u majku. pa je bila u svojoj sobi u o ^ ajnoj borbi.. biva. Mati je doskora unišla Ajiši.. .Ako vam je u srcu i Salihaga i sin mu. i mi njiha.Kad oni nas begenišu...i .pravo da ti reknem.Evo. pa bi joj za ^ as sunula misao da to možda ne ^ e bit gore po Ajišu.. . nek i uzme (prsten)! Ja .. uozbiljit ^ e se uto Suljaginica i po ^et uzvijaju ^i obrvama: . uzme li joj k ^ i prsten.prihvatila opet Suljaginica.i ako je s vašim razilukom i k ^ erinom vam voljom! . a sre ^ a i hajr. pla ^u.. . .. . u tuzi.Kad se kahva popila i one istom sjele da razgovaraju. obasula k ^ er stotinom molbi: .Hajde k ^ eri moja! Ovo je sve ovako su ^ eno..

pa je to sve poput jake bure lomilo sve sile njena nježna bi ^ a. nije ni znala šta se pred ku ^ om zbiva. borbi. slomljen.. sko ^i on. a on još iz ^ aršije došao satrven. ^ as prije naišao na prizor koji potrese njegovim srcem. Mati je samo strepila nad Ajišom. pa je uklonila od žena da se onamo oporavi od onog uzbu ^enja. ronila gorke suze. Majka je opazila neku promjenu na k ^ eri. onda se predala majci. odvrati majci pokoju zije ^^i utješi je. teška je bila bol njena gledaju ^i brata svog kako propada. al' ona samo uzdahnu. poražen.. njegov Mustafa bio u hapsu! Po ^ aršiji se govorilo kako se sino ^^onamo prijeko nekakvi pobili. Cijelo bi^ e njeno bilo: srce bez ^uvstva. dubok uzdah i — ona se sruši na minder. duša bez osje ^ aja. a Muharemaginica ih ispratila do avlijskih vrata. 254 Tužna je mati vrisnula. —Nesretni ^ e! viknu on sav gnjevan. bila kao izvan sebe. Jaran mu jedan šapnuo da je i njegov Mustafa me ^u njima. al' u njenim rije ^ima ni traga teškoj tuzi. a ni iskre vesela srca. Dok je tužna mati lebdila nad bolesnom k ^ eri. sumorne o ^i svrnula preda se. Kad je mati kasnije unišla. satrven od tuge. U neko doba ustala ona po maj ^inoj želji. a Muharemaga stenjao u svojoj sobi. nadvladao i srce i zadnju silu njenu. slomljen otišao ku ^ i. Nju oblio ledeni znoj. u zlato se stvaralo. Gdjekad bi se prenula. — a svaku ovu toplu rije ^^maj ^inu bistra suza pratila. sve zadovoljne i vesele. Jacija je ve ^^ minula. ugovorile svadbu do dvije hefte i otišle. Tada je gnjevan.. u sre ^u gazila. Muharemaga sjedio u svojoj sobi slomljen. Gorka je bila tuga Ajišina za Ahmetom. U taj ^ as na pragu ni ^ e Muharemaga. a mati roni suze. a no ^ na ih straža pohvatala i otpremila u zatvor. umivali je i doskora povalili u postelju.. ona klonula. Sad se opet pila kahva i šerbe. podlegla sudbini. —Ne bilo te! — zagrmi on opet. Ona bila blijeda. pa niz basamake. —Tepi se ispod mog krova! — dreknuo on i poletje prema sinu. Uklonio se izme ^u ljudi od puste sramote. u zdravlju.. Dan je ve ^^mitio i suton pao a majka se ne odmi ^e od k ^ eri. pritrkala k ^ eri svojoj. Ajiša je postajala ^as-dva pa se po maj ^inoj želji sklonila u svoju sobu.. a 255 . Bila je silno potresena pa joj je trebalo odmora. slomio je. da se ništa njene duše dirnut nije moglo. pošla na hajat da se rashladi.. za što se latila. opazila je' na k ^ eri silnu promjenu. Korak-dva. Kao da je naslu ^ ivao. a mati sad dirnuta do suza. žene iznova udarile u razgovor. potres. udari blagosivljat k ^ er: kud kora ^ila. a sumoran pogled odavao tešku bol njezinu i ona bi se opet zanijela. mozak uskipi i — on izusti tešku kletvu. dozivlje je — uzalud. . Nije znala za se . rahatluku i veselju.. ni do sna. dabogda! — prihvati ona žena do nje.. za se ne zna. Mati joj govorila. a nikom ni do ve ^ ere. kad za ^u škripu kapije svoje. mrak joj pao na o ^i. a ovaj zadnji udarac.. Na ku ^ nom pragu sukobi se on licem u lice s Mustafom koji se jedva držao na nogama. Oboje se latilo da osvijeste k ^ er. Sin stajao pred njim blijed. jer u sobi bilo sparno. il'je možda boli što.Amin. molila da joj samo kaže ako joj je što teško. Napošljetku ustale.. mnogo godina proživila sa svojim starješinom. Krv uzavre u njem. pitala je.

. Sve šuti. Žene u ^ e.nesudenu snahu..a sva mu nedavna prošlost treptila pred o ^ima. malo više Delibegova hana. Sunce uprav zapadalo. a ona . Muharemaga bio više ljut neg žalostan. nije mu ni nakraj pameti da traži sina. promatrao ove nevine žrtve onog vremena. lak smi256 Mladi je petak.Ovaj jednim 'skokom preleti avliju i na ^ e se na sokaku. a šta je dalje od njeg bilo. a me ^ u njima i Suljaginica. al' sve nekako turobno dirnuto.. Otac lupi vratima sav bijesan. mati krši prste nad njom. koje je sada pokrivalo zeleno busenje . zove majku. suzna oka. otišo u svijet. još jedan pogled. . a kako je tek siroti majci. Sve je obišao. satrven.! Alija se povratio s pokopa Ajišina. Još ga više rastužilo kad je vidio Muharemagu. 17 — E. O samom zapadu sun ^ anom bilo kod bolesnice puno svojte.ko nježan cvijetak na žarkom suncu. koji je tog dana na dopust došao. Skupljala se svojta. bila teška hasta: što koji dan. sve obilazilo Ajišu. pa bi kleo. uništio sve. sudbine. pa samo stenje . sve suznim o ^ima gleda u Ajišu. ne bi smjela vjerovat da je on ve ^^daleko od nje. odolijeva krutoj sudbini. opazio gore.podnosi. ješak i tužan vrisak maj ^ in. bolan . Katkad baci sumoran pogled oko sebe. pla ^u. Me ^u svjetinom išlo i mlado mom ^ e u uskom odijelu.pod prstenom djevojci. posjetio onda maj ^ in grob. to niko nije znao. govorilo se.. tužan. Sve je u ^istoj ljetnoj nošnji. a on . bio uprt u majku. džamijski harem pun šarolike svjetine. al' ogor ^ en. Mulabdi ^ : Zelenu busenje 257 .. klanja se dženaza .. suzna oka pratio . ^ emer. crvenkaste mu zrake dopirale u sobu. I on. sad opet svali mu se na srce tuga. bio tužan za Ajišom. Ona u teškoj vatri. Doskora je krenula duga povorka za mejitom da ga otprati do hladnog groba. a glas se ve ^^pronio da je Mustafa odust ^^od ku ^ e. ubijen. ^ as-dva tišina. oca. smrvio. da ga vra ^ a. A ona ne bi ni mogla. a Mustafa nestade u mraku. - XXXVIII Ajiša bolovala... lijep spomenik onim vojnicima koji padoše na Maglaju.ko pusto stablo kom ljuta bura skrši granje. više gnjevan neg tužan.! Ko da utješi. a kad se povratio u Maglaj.. brat Ahmetov.. K^i mu se eno s dušom dijeli... ^ asa ^ eka.a u ^ asu kad mu drugi evlad lebdi izme ^u smrti i života. razgovori tužno maj ^ino srce? Ona se gubi nad bolesnom k ^ eri. Alija. sve gore.. nema kad ni da misli o Mustafi. otišao sjutri dan na Preslicu da vidi gdje mu je brat pao. Muharemaga se pojavi gdjekad u ^ aršiji. vene. za Mustafom . i . Vidjeli ga u Brodu. ^ as bi ga spopala neka srdžba. Pohrlilo i staro i mlado da klanja prvu džumu.Mustafa ve ^^ davno bijaše preko granice. kako ga prijatelji neki svjetovahu. a Ajišin pogled. gorak pla ^^žena razliježe se ku ^ om. Muharemaginoj Ajiši.. Mustafu.. ^ as..

vojništvo aškosum .pej. boda boda (na pušci) .zastava basamaci . up. muslimanka buljuk-emin .blenuti boca .tvrdavski zid begenisati . stepenište bašibozuk . naklapati bensilah.kao da. ^anta ^arši^a . bel ^im klanjanje (molitva) u predve ^erje Alej^umu-selam! . kož- na torba.1.dar amidža .dem.dvorište ogradeno zidom azna.klanac borija . tobože bajrak . hazna benetati . 2.austrijski srebre- ni novac. hair akšam .kletva bedem . turska regulama vojska ir ^^ ^air .ugao • bujrum . predve ^erje. v.obavezno pranje prije klanjanja (molitve) aga .bravo! avlija . pašnjak ^ajir. ^air ^antica . od ^anta.zaista. 20 krajcara B bahnuti . v.pej.mjese ^na pla ^a ajr.stric anatolski .rupa budžak .pisar u vojsci cvancik(a) .lupetati.truba budža . od ^aršija 259 .trgova^ka ^etvrt ^aršijica . veleposjednik ajluk .livada. v.anadolski.vojska askerluk . svakako blehnuti .banuti bajagi .izvoli(te) bula . vjerovatno. up.bajonet.RJE ^ NIK A abdest .otpozdrav na: selamun alejkum amanet .stepenice.dem. maloazijski asker . silah bezbeli .bajonet bogaz .možda.gazda. bed-dova .svidati se bel^i . v.

mala starinska pušpo zalasku sunca ka jaran .1.molitva Allahu dušmen .hodžina supruga horma . kalup kasaba gradi ^. adutant kuršum puš ^ano zrno jazija . daur kaurski. sreski na ^elnik kamenom poplokaldrma ^an put ili avlija kalem pero kaluf obrazac. bolestan hatur . 2.prevoznik klanjati .neprijatelj. jednodnevno putovanje J krmez-šal . orma horna .1.vrijeme izmedu kmehca up.odredba emernama . v. oproštenje halali .voljna.regrutacija javer .seljak.svratište. bezemljaš na I gospodarevom imanju i^indija .kasarna litva klanja se oko 2 sata kubura . kafana kajasa kožna uzica kajmekam zastupnik vlasti.osoba bilo kojeg spola i uzrasta ^evra .konjska oprema.moliti se bogu kmet .jednoli ^an L jigrmiluk . metak G ^aba .islamski vjerou ^itelj hodžinica .vrsta feudalnog posjeda.pomo ^nik. Kaba ^anta . prihva ^en kadija .korist feredža . džebana dženaza . predvorje hajdu ^ljiv .spasiti(se).groblje hasta .crveni šal jacija .ba(h)nuti ^efenak . marenje (ni habera .nemusliman.prijatelj.šoljica za crnu kahvu.oprostiti hamajlija .celjade . bilo din .sedmica hodža . 2. žena kabul .onaj koji drži han hanuma .1.naboj.no ^na islamska mo.pokornost.podnevna molitva (namaz) petkom u džamiji 260 H haber .blagajna hefta .šerijatski sudac kahva 1.stražarnica kiljer .pojavljivati(se). oblik. kafa. upravna vlast.1.kupasta kapa bez oboda Fndžan .omanja kožna torba. ^evrma ^itluk . želja hazna .ono što je dopušteno.šala juzbaša .zapis. jazuk . kmet podneva i zalaska sunca kojasiti(se) .vreva. životinja halabuka . dušmanin duvar . glas. ovdje knjiga vjerskih u ^ enja i propisa.ženski ogrta ^^koji su muslimanke obla ^ile prilikom izlaska na ulicu fes .stoka. zgrada medžlisa.obara ^^ Hrnjice . hair hajvan . no ^^ ramazana - 261 . uzalud. up.ne mari) hajat .lejli-kadr . ^itluk ^^ E efendija . djeca F fajda .^ovjek.gospodin emer .municija.krilo.susjedstvo izrititi .islamska sveta zgrada u Meki (Arabija).odmetnici evlad . nik buljuka ( ^ete) 27.duša džebhana .porod. insan . varošica katana konjica kaurin . ^eljade skitati(se) itaat .jadan K gazija .trijem.naredba eškija . odanost.islamgka bogomolja džan . 2. fišeklije ^atisat .spremnica za hranu.živac.oprosti halaliti .zid Dž džaba . fildžan fišek . besplatno džamija . 2.uslišan.duga ^ak dvosjekli nož handžija . što je blagosloveno. supruga.pismo kutarisati(se) . kaurin kauš . zapovjed. metež halal .izvitoperiti kona .vjere mi dova .muslimanska gospoda.susjed itat komšiluk . raspoložena horoz .^uvena porodica iz muslimanskih juna ^ kih pjesama hu ^umet . ^anta. kanat starinskog du ^ana ^itab . Kur'an ^uprija .most harem (džamijski) . jigirmiluk lakrdija .mubare ^-ve ^er.šteta kurtalisati(se) jednovit .izvezen rubac.bolesnik. kona ^ište handžar .vjera (islam) dina mi .komšinica.kršla .pijetao horoz (u puške) .junak D damar . 2.sre ^a hajr. talisman hart .kapetan. sud hud .muslimanski sprovod džuma . vijest.volja.kompanija jauklija . ^iler kiridžija . susjetka konak .knjiga.turski dukat.voljena djevojka kura . drug kumpanija . komšija .u kome ima hajduka hair .

domovina vlah . minaret otvor murtat .islamski propis Švabo . vjere.mekana ku ^na obu. disciplina zaptija . pokojni ramazan .vrijeme ru ^ ka ruždija niža muslimanska srednja škola ruždijanski.M mušebak .^ast. v.vrsta bubnja. od mahala mahana .gušiti U u ^enje .tiho.provod u prirodi telal .brojanice u muslimana tretina . Nijemac 263 . up.muslimanski pozdrav selamet .zemljište bez vlasni. nizam .pamtilac pamtilo. janstvenika. Osmanlija. sabahile selam . toranj.pej.visoki džamijski. rang generala muhasera .odjuriti mestve . mehana O mejt .sepeti ^^ sermija .posuda za zejtin.se ^ija vanje mu ^e . ruždija rz .seoski ili mahalski pe ^anka .djeca.osmanlijsko .odahnu ka odmazditi .poslovno udružiminder .car.oteferi ^iti.pašarina ezan« potriea . boj.ne ^ini.^ast.o^uvan mejdan .vojska meteriz .naro ^ito podru ^je mal . sofra .musliman »turske«. uljanica zijan . radnja mahala .mani se nahija . vladar suvanja .džamijski službe.dimnjak ^a ordija . sinija sokak . promašak . tur^ in Z zabasati . up. zora.zadovoljstvo rahmetli . hair mal-mudir .zorom sabaile.okovi munara . glavnica sevap .šteta.mala puška izrastarješina.spas sepe ^ik . imovina.prozor nik koji na munari »u ^ i popaša .gradska ili seoska mušketat .^inovnik odaja .up.kupac ^etvrt mutvak .vij e ^nici medžlisa nepoharan .dem.dopuštenje rubija .pleter šerbe .kr^ma. neja ^.mrtvac.odžak .dosadivati se. jutarnja T talambas . Pljevljak.nasilje. obraz S sabah molitva sabahile .kuhinja. gubitak zirat .skrenuti s puta. pametar trougarske okupacije Biifi paša titula visokog dosto1878.javni objavljiva ^^novosti tenzimat . zaIutati zapt .pašino podru ^je muhtar . knez.širok pojas sa pregradama za oružje i sl. teferi ^^ Vehbija Šemsekadi ^. komandant narodne P vojske u otporu protiv aus. za razliku od: Tur^in. 2.vrsta poreza tur ^in .odaše .žandarm zejtinica . muktar dena u Pe ^ i mujezin . tanzimat terbije .Tur^in muftija .pendžer .šteta koju stoka namukajet (ni mukajet) .strijeljati muštenja .red. upravno mahsus . nebokrajinski vjerski prvak (ovsansko dje: pljevaljski muftija .muslimanski po. poštenje medžlisi .ulica soldat . up.imetak najhairnije .rov ortakluk . mutfak mahalica . bezakonje župiti .poreznik namus . Turkuša tušiti .odgoj tespih .soba meraja . megdan 2. sibjan silah . teferi ^^ 262 R rahatluk .omeden prostor.zlatan novac ' ru ^anica .du ^an.turska regularna vojska pove ^i prostor u gradu.uzrok sibijan .pokrajina. trg mejhana .vrijeme vatan . mejt obrstar pukovnik memur .nemusliman.obradiva zemlja zu/um . mana mahni se .opsada pašaluk .vojnik sultan .reforme. šerbet šenjat .tursko.moljenje (Allahu) uhizmetiti .mjesec posta raziluk . potra obra^a pažnju prange .trpeza. daulbaz teferi ^^. poslužiti V vakat . up.ono ^emu se može N prigovoriti.izdajica proteferi ^iti.1.konjanik 1.imetak. kradom Osmanlija .drvena rešetka na prozoru magaza .sladak napitak. ^ amiti (na selu) š šeper.umrli.

BIOGRAFIJA BIBLIOGRAFIJA LITERATURA .

sekretar sarajevske Kiraethane ( ^ itaonice). Jedan je od urednika lista Pravda. Umro je u Sarajevu 29. glasila JMO. Sudjeluje i u osnivanju muslimanskog kulturnog društva Narodna uzdanica (1923). godine postavljen je za nastavnika u tek otvorenoj. 267 . bio odgovorni urednik. januara 1954. Od 1899. do 1910. do 1906. Od 1911. 1887. do 1902.BIOGRAFIJA Edhem Mulabdi ^^se rodio 1862.muslimanskoj vjerou ^iteljskoj školi Darul-mualimin. da bi od 1892. 6. do 1917. Jedan je od osniva ^a Islamske dioni ^ke štamparije (1905). januara 1929. do 1894. a od 1917. a potom pokreta ^^ (sa Safvet-begom Bašagi ^em i Osmanom Nuri Hadži^em) muslimanskog ^asopisa Behar (1900) kojeg je uredivao od 1900. a pet godina je uredivao i istoimeni kalendar. godine u Maglaju gdje je završio mekteb i ruždiju. godine obavlja dužnost prefekta konvikta U^iteljske škole. je u upravi Muslimanske osnovne i Više djevoja ^ ke škole. je narodni poslanik na listi JMO. urednik je istoimenog kalendara i pokreta ^^^asopisa Novi behar (1927). predaje na Šerijatskoj suda ^koj školi. Urednik muslimanskih kalendara Bajraktar (1894) i Mearif (1898/99). bio je nadzornik osnovnih škola. a od 1902. Nakon kratkotrajna u ^iteljevanja u Br ^kom krajem 1891. odbornik društva Gajret (1903) i jedan od prvih urednika lista Gajret (1907). godine upisuje se na U ^iteljsku školu u Sarajevu i završava je 1890. do 1929. do 1923. Prvim književnim radovima javlja se u Bošnjaku Mehmed-bega Kapetanovi ^a Ljubušaka. Od 1923. godine je penzionisan.

Zagreb 1898. Ivan: Hrvatska književnost u 1898. roman iz doba okupacije Bosne i Hercegovine. Obzor. 3. Sarajevo 1974. Život. Vienac. [Dubrovnik]. roman iz doba okupacije Bosne i Hercegovine. Ivan: Edhem Mulabdi ^. Mostar 1914. IX/108.a. 14. 271-294. 2. BAŠAGI ^. Sabrao i izdao u ^itelj na Darul-mualliminu i urednik »Bošnjaka« -. O pripovjetkama Edhema Mulabdi ^a. Ibrahim: Izabrana djela Edhema Mulabdi ^a. II/1903. str. 388-391. 10. Petar: »Zeleno busenje«. MAKSIMOVI ^ . Vladoje: Zeleno busenje. XXIII/ 1974. ZELENO BUSENJE. Joza: Nova vremena. I/1899-1900. KEMURA. str.) S a v r e m e n i k. 18. Glasnik Matice dalmatinske. 3. Hamdija: Edhem Mulabdi ^. KASANDRI ^ . 8. Pripovijest Edhema Mulabdi ^a. »Izabrana djela«. 11. XXXIII/1989. 172-179. Knjiga II. HUMO. I/1901-02. Sarajevo 1974. Zdenko: Pri ^e kao sanjarija. Zadar 1. 6. 195/303. LORKOVI ^ .: Knjige Matice hrvatske za 1898. 4. Jovan: Nuši^^et minores. ^ovjeku i kulturnom radniku prilikom njegove ^etrdeset godišnjeg književnog i prosvjetnog rada. 1. 11-12. Jedna zgoda u dvije slike iz godine 1895. Sarajevo. 5. ESIH. XII/1899. 8-9. 2. 15.Tri pripovijesti. Štamparija Spindlera i Loeschnera. Glas ujedinjene hrvatske i srpske omladine. Matica hrvatska. V/1899. Slika iz novijeg života u Bosni. * Edhem Mulabdi ^ : Nova vremena. Osman-Aziz. 1-2. 12. 356-357. Knjiga I.M. LJUBUN ^ I ^ . Glasnik za zabavu i nauku. IV/930-31. III/1954.Edhem Mulabdi ^ . 16. ZELENO BUSENJE. 13. Mostar 1914. HRANILOVI ^ . LEPUŠI ^ .. 2. str. . Glasnik VIS. Matica hrvatska. 479-480. KRŠI ^ . 14-15. 269 Ir LITERATURA 1. IZABRANA DJELA. 20. Hamza: Edhem Mulabdi ^. I/1893.JURKOVI ^ . 4. U ^ iteljska zora. LXV/1899. Život. izdala Matica hrvatska. 187-193. Uz 70-tu godišnjicu rodenja. Vinko: Gospodarski spis. 50-53. * Edhem Mulabdi ^ : Na obali Bosne. LXXVI/1935. 17. Knj. S m o t r a d a lmatinska. Izdala Matica hrvatska. IZABRANE PRIPOVIJESTI. * Edhem Mulabdi ^ . Hrvatska prosvjeta. . IX/1914. Svjetlost. 9. N o v i B e h a r. Zagreb s. . 88. 3-4. Varia. 1907. [. izd. IV/1930-31.]. IV/1930-31. Sabrao i izdao Edhem Mulabdi ^ . 20. Safvetbeg: Edhem Mulabdi ^^ i kultumi pokret bosansko-hercegova ^kih Muslimana. Nikola: Rukovijet šale. Na obali Bosne. N o v i B e h a r. 37. 212-213. 150. 89. 9. 166-168. 1. I/1914. 399-409. NA OBALI BOSNE. Pregled. 36-40. 479-480. 499-501 13. ^ edomil: Matica hrvatska . VII/1933. 42-46. KREŠEVLJAKOVI ^ . 4. Sarajevo 1934.BIBLIOGRAFIJA 1. Matica hrvatska. 1893. 209-212. * Edhem Mulabdi ^ : Teška vremena. 5. 7. * Edhem Mulabdi ^ : Zeleno busenje. Brankovo kolo. KAŠIKOVI ^ . Nova vremena. 222. XXXIII/1901. 17. (Edhem Mulabdi ^ : Nova vremena. 10. Vojislav: Edhem Mulabdi ^. IVAKI^ . DUKAT. Jovan: Edhem Mulabdi ^. RUKOVIJET ŠALE. Zagreb 1944. Salih: Edhemu Mulabdi ^u. PRIPOVIJETKE.2. SVAK NA POSAO. Ivan: Slike iz Bosne i Bosanke. Novi Behar. LEŠI ^ . Zagreb 1944. prvi. Priredio Alija Isakovi ^ . Pripovijest Edhema Mulabdi ^a. Sarajevo 1893. 135-138. 2. 75-78. Na pragu novog doba. Izraz. 14-15. CRTICE. Srd. 3. 7. Svjetlost.. Dragutin: Edhem Mulabdi ^. 6. N a r o d n e n o v i n e. Matica hrvatska. NOVA VREMENA. JAKŠA. HOFBAUER. 14-15. I-II. 301-302. Bibliografija i literatura Muhsin Rizvi ^ . 19. Zeleno busenje. 6-7. Svezak prvi. (Slika iz novijeg života u Bosni). Š. Sv. XXXVII/1974. srpnja 1901. X/1914. uzor ustrajnosti i marljivvsti.

89-90. 28. Predgovor »Izabranim djelima« Edhema Mulabdi ^a. 31. 1974. I 1954). N o v i B e h a r. VIII/1893. Edhemu Mulabdi^u. 14-15. 270 36. II. (Maglaj 1862 . 26. 259-260. XXI/1975. Knj. IV/1944. 168. Zagreb 1932. knj. Seid Mustafa: Edhem Mulabdi ^. Matica hrvatska. Priredio: Mustafa ^ EMAN 271 . IV/1930-31. (Nekoliko rije ^i prilikom odgovora »Bošnjaku«. Matica hrvatska. XIII/1940. 9. MARJANOVI ^ . 10. 22. RAMI ^ . 5. 35. THEATRALIS: Kazalište. (Prilikom 40-godišnjice kulturnog rada Edhema Mulabdi ^a). 37. 541-551. 7-57. Novi Behar. Sarajevo 1974. 30. 10. PERUŠEK. Zeleno busenje. 95-96. UJEVI ^ . Ljubljanski zvon. 34. Rizo: Tri generacije književnika Muslimana. SISA^ KI. Mate: Hrvatska književnost. 10. 770-776.Sarajevo 28. XXVIII/1965. 1. Rajko: Matica hrvatska. 27. 2. 8. Tuzla. 224=225. . [Zagreb]. Savremenik. I-II. 25. MARKO: »Rukovijet šale«. Darko: Edhem Mulabdi ^. Novi Behar. 24. IV/1930-31. NAMETAK. 304-305. SARAJLI ^ . 53-54. 29. Ljubljanski zvon. Povodom 50-godišnjice književnog i kulturnog rada. 260-261. str. Alija: Predgovor knjizi: Edhem Mulabdi ^. MUFTI ^ . Novi v i e k. Šemsudin: Iz prošlosti »BEHARA«. 407-410. J u g o s l a v e nski list. 23. S v j e t l o s t. RIZVI ^ . 167. Pregled hrvatskih pisaca i knjiga. 1901. 11-12. * Edhem Mulabdi ^ . 14-15. TANASKOVI ^ . TRALJI^ . Salih: O mom nastavniku g. G l a s n i k Jugoslovenskog profesorskog društva. Osman Aziz i dr. 1986. II/1944. I/1937. 32. Zvonimir: Hrvatski Zapad. Sarajevo. 220-221. (I-II). »Izabrana djelaa. I/ 1920. 4. 325-326. * Edhem Mulabdi ^ : Zeleno busenje. Mehmed: Edhem Mulabdi ^^ kao javni radnik. Edhem Mulabdi ^ : Teška vremena. 7. str. 14-15. Un iverzal.) Bosanska vila. 17.Edhem Mulabdic. MULI ^ .Tokovi i stvaraoci iz književne Bosne. Hamdija: Kroz život ^ovjeka u ^itelja. XVII/1937. 213. NAMETAK. Muhsin: Plima »novog vremena« u prozama Edhema Mulabdi ^a. Abdurahman: Edhem Mulabdic. 1.21. . Hrvatska misao. str. Milan: Noviji hrvatski pripovjeda ^i. IV/1930-31. X/1899. Zagreb 1944. 171. Novi list. 20-25. V/1945. 33. Nekoliko misli uz Mulabdi ^ev i ^ olakovi ^ev roman. 42-49. XXII. SPAHO. 5. Glasnik VIS. Putokaz.

NAPOMENA SADRŽAJ Roman Zeleno busenje prireden je prema prvom izdanju koje je objavljeno 1898. D. bibliografija. E. literatura Napomena 5 41 259 265 272 2. 272 . Izuzev neophodnih pravopisnih intervencija i ispravljenih štamparskih pogrešaka. Muhsin Rizvi ^ : Plima »novog vremena« u prozi Edhema Mulabdi ^ a Edhem Mulabdi ^ : ZELENO BUSENJE Rje ^nik M. prirediva ^^ni u ^emu nije vršio bilo kakve ispravke. godine u izdanju Matice hrvatske. ^ eman: Biografija.

ISBN 86-01-01980-3 2054662 Na osnovu mišljenja Ministarstva za obrazovanje. Tarife osnovnog poreza na promet (SI. 02. . . 45 a od 19. .Sarajevo : Svjetlost.Edhem Mulabdi ^^ ZELENO BUSENJE Izdava ^^ IZDAVA ^ KO PREDUZE ^ E »SVJETLOST« SARAJEVO Dircktor SAVO ZIROJEVI ^^ Za izdava ^ a GAVRILO GRAHOVAC Tehni ^ ki urednik MURIZ REDŽOVI ^^ Korektor TOMISLAV OBRADOVI ^^ Slajdove za ovitak snimio KEMAL HADŽI ^^ Štampa PREDUZE ^ E ŠTAMPARIJA »OSLOBO ^ ENJE« SARAJEVO Za štampariju PETAR SKERT Štampano u 5000 primieraka 1991. .09:929 Mulabdi ^^E. Edhem Zeleno busenje / Edhem Mulabdi ^^. list SFRJ br.Katalogizacija u publikaciji Narodna i umverzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine Sarajevo 886. 5-40. ISBN 86-0I-01979-X. nauku. i 12. kulturu i fizi ^ ku kulturu SRBiH br. I) Plima »Novog vremena« u prozi Edhema Mulabdi ^ a / Muhsin Rizvi ^ : str. godine na ovaj proizvod obra ^ unava se porez iz tarifnog br. 1991.(Biblioteka Muslimanska književnost XX vijeka . . ISBN 86-0I-01979-X 86-01-01980. I /. 1991.1/. knj. 3. . [prirediva ^^Enes Durakovi ^]. 413.2. 4/51) na koji se primjenjuje posebna povlaštena poreska stopa. MULABDI ^ .3 CIP . 267-271.2-31 886. 8 ta ^ ka 1 alineja 11.273 str.Bio-bibliografski podaci o autoru: str.