P. 1
SAFF [broj 350, 8.11.2013]

SAFF [broj 350, 8.11.2013]

|Views: 75|Likes:
Published by Tiskarnica
SAFF [broj 350, 8.11.2013]
SAFF [broj 350, 8.11.2013]

More info:

Published by: Tiskarnica on Nov 11, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/06/2013

pdf

text

original

ISSN-2233-0917

BROJ
www.saff.ba

350
8. novembar 2013. muharrem 1435. BiH 3 KM, dijaspora 5 eura

Uvodnik

Hidžra u Bošnjaka

Borba za opstanak

Muhareme, poselami baku, bre!

Ko je odgovoran za nasilje u školama

Djecu odgajamo kao “šejtane’’,
Psi lutalice

a hoćemo da budu normalni ljudi
Udružena kriminalna skupina lažnih zaštitnika napuštenih pasa Paraklis za bosansko uho
Od gluvizma do rasizma Društvena etika

Kako zaštititi pravo (hak) nevinih zatvorenika?

SAFF broj 350

Sadržaj
Hutbe iz tri sveta mesdžida
Mesdžidul-haram (Časni hram u Mekki) Jedna godina prođe a druga dođe

8 10 30

Polumjesec
IZ u BiH Islamska zajednica ne radi ništa da spriječi širenje šiizma na terenu

Vjera i društvo
‘’Eimaan’’, časopis na njemačkom jeziku za mlade muslimane i muslimanke Ustrajanošću u činjenju dobra do prvog jubilarnog broja!

Duplerica
Fotoreportaža: Protesti podrške svrgnutom egipatskom predsjedniku Muhamedu Mursiju u Sarajevu “We will never forget you Esma” (‘’Nikada te nećemo zaboraviti Esma’’)

32

Islamske teme
Nova 1435. hidžretska godina i mi Svaki musliman bi trebao donijeti čvrstu odluku da će u novoj hidžretskoj godini pročitati makar jednom Kur’an i jednu zbirku Poslanikovih hadisa

40 46 50

Zanimljivo
Bošnjaci, veliki veziri osmanskog carstva 26 velikih vezira u osmanskoj državi bili su Bošnjaci

Kutak za muslimansku omladinu
Asocijacija žena MIZ Tuzla Prva radionica zdrave ishrane

Islamnet
Doha (Katar) Svjetska unija islamskih učenjaka pozvala Egipćane na masovne demonstracije protiv suđenja dr. Muhamedu Mursiju
8. novembar - 5. muharrem

54

3

Uvodnik

Hidžra u Bošnjaka
oja je to ideja u ime koje bi se bošnjački lideri odrekli imovine? Niko se ničega ne odriče, već traje potraga za idejama koje će se slijediti kako bi se imovina uvećala. Ko bolje izda, više mu se plaća! Nema principa i principijelnosti, već ima ponude da se služi tuđim principima za svoj račun. Na bošnjačkom tržištu više nisu u igri principi borbe za domovinu, narod i vjeru, već posve obratno, na tržištu se svi utrkuju kako da budu što servilniji prema snagama koje su protiv Bosne i Bošnjaka. Kad pogledamo bivšeg i sadašnjeg ministra sigurnosti, vidjet ćemo da između njih nema razlike, iako su iz različitih stranaka, jer obojica se jedino trude kako da što bolje služe drugima. Tako je i sve ostalo. Eto, koliko je u našoj političkoj praksi ostalo pouka i poruka iz Hidžre posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, a.s. S obzirom da smo Bošnjaci, a time i muslimani, trebalo bi da u naših političkih predstavnika bude koje zrno soli o vrijednosti trajnih principa, naspram prolaznosti dunjalučkih sfera. Ono što je za Muhammeda, a.s., bio imperativ očuvanja vjere, po cijenu odricanja od onoga što mu je navrjednije na svijetu, to bi za bošnjačke lidere morao biti princip borbe za Bosnu i Bošnjake, po cijenu sankcija koje takva borba može pretrpjeti. Ali, bošnjački političari nemaju snage ni da kažu koju riječ u cilju zaštite bošnjačkog naroda, a kamo li šta više. Pojave se, hinjski, samo kad treba tražiti glasove, a narod jadan nasjedne na obećanja i glasa, jer mora za nekoga glasati. A kakva politika, takav i narod, jer politika odgaja narod. Sve manje je Bošnjaka koji bi se žrtvovali za ideju Bosne i Bošnjaka, a sve više onih koji gledaju svoja posla. U osnovi takvog mišljenja je nevjerovanje, zapravo, sumnja u isplativost davanja za uzvišene ideale, bilo vjere, naroda ili domovine. Zaboravlja se da Svevišnji podvlači crtu, a ne mi. Nije jedan primjer u povijesti koji dokazuje da

Impressum
Izdavač UDRUŽENJE ZA AFIRMACIJU OBRAZOVANJA, KULTURE I MORALA “SAFF” Adresa: Munira Gavrankapetanovića 25, Sarajevo MAGAZIN “SAFF” Adresa: Donja Mahala bb, 71300 Visoko www.saff.ba e-mail: saffmagazin@ yahoo.com redakcija: tel./fax: +387 32 73 49 01; mob: +387 62 28 74 12; marketing: +387 62 55 81 28. Žiro račun: BOSNA BANK INTERNATIONAL Za uplate u BiH: 141-306-53200347-07; za uplate u inostranstvu: 141-306-53101275-15; IBAN: BA391413065310127515 Glavni i odgovorni urednik Semir Imamović Redakcijski kolegij Abdusamed Nasuf Bušatlić, Ezher Beganović, Fatmir Alispahić, Mithat Ćeman, Adem Zalihić, Merjem Zukić, Mersada Nurudina Agović, Nusret Hodžić, Nedim Botić DTP Semir Šišić Lektor Abdulmedžid Nezo Stalni saradnici: Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Safet Kadić, Ramiz Hodžić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar, Fahrudin Sinanović, Senada Mešanović, Senad Mešanović, Jusuf Džafić Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Ale Kamber, Sead Zubanović, Fatima Jašarević Štampa AMOSGRAF d.o.o., Sarajevo Časopis izlazi svakog drugog petka Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju ISNN 1512-651X Časopis je upisan u evidneciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

K

su pobjeđivali ljudi s Pravog puta. Koliko je samo poslanika prije Muhammeda, a.s., bilo progonjeno zbog svojih ideja i uvjerenja, zbog svojih poruka i istrajnosti, pa se na kraju ispostavilo da su bili u pravu!? A onaj koji ustukne pred moralnom obavezom da svjedoči istinu i pravdu, taj je osuđen na poniženje. Eno, bivši ministar sigurnosti, recimo, hoda sam, ostavljen od svih, ponižen i posramljen. Zar je vrijedilo bacati se blatom po svome narodu zbog tog komadićka vremena u kome je bio nekakva vlast?! Isto, ili teže poniženje, čeka i sadašnjeg ministra sigurnosti. A da su k’o što nisu, oni bi poziciju iskoristili da zaštite Bošnjake od kleveta za tzv. islamski terorizam, da upru prstom u stvarne teroriste, četničke paravojne formacije, pa po cijenu smjene, po cijenu te hidžre, u ime koje bi i od Boga i od naroda bili nagrađeni istinom i poštovanjem. Isto vrijedi i za mnoge druge bošnjačke čelnike, koji ne razumiju da je vrjedniji princip i gubitak, nego sluganstvo i dobitak, jer ovo nosi nagradu u cjelini, a ovo drugo nosi poniženje, prije ili poslije. Primjer Alije Izetbegovića nam najbolje može posvjedočiti ovu razliku. On se nije prodao, on sebe nije izdao, i na kraju je bio nagrađen najvišim počastima. Zamislimo samo iskušenja dok mu sude, dok leži u zatvoru, dok se brine za porodicu, a on ostaje ustrajan u vjeri da je Allah pravedan sudija. A da je pokleknuo nikada ne bi doživio počasti koje je imao. Nažalost, od rahmetli Alije malo je šta naučio i njegov rođeni sin, a kamo li ostali političari. Tog značenja i znamenja hidžre danas ima više u svakom narodu u kome je zajedništvo na većem nivou nego kod Bošnjaka, iako bi Bošnjaci, kao muslimani, morali biti prvorazredni baštinici ideje hidžre – preseljenja, ostavljanja, napuštanja onoga što nam je bitno na ovome svijetu u ime očuvanja vjere, ideje, uvjerenja, dakle, onoga što je milo Svevišnjem. Put je jasan i otvoren, jedino u Njega treba vjerovati.
8. novembar - 5. muharrem

5

Hutba

Djecu odgajamo kao “šejtane’’,
Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić zvišeni Allah u Kur’anu je objavio: Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u želji da mu se umili - ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? - A Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini. (Et-Tevba, 109.). Ovih dana bh. mediji, pa i oni u regionu, bruje o brutalnom premlaćivanju jedne srednjoškolke iz Tuzle od strane njene tri školske kolegice. I naravno, taj brutalni, vandalski i zločinački čin naišao je na jednoglasnu osudu javnosti i izazvao strah i uznemirenost kod roditelja koji u ovom kara-vaktu, pored svih drugih iskušenja, imaju i tu (ne)sreću da im djeca pohađaju školu. Građani Bosne i Hercegovine su zaprepašteni količinom nasilja kod omladine u kojem podjednako učestvuju i mladići i djevojke. Povodom tog nemilog događaja reagirali su, po ustaljenom običaju, i bh. političari, poput tuzlanskog gradonačelnika Jasmina Imamovića, koji je zatražio od nadležnih organa da se tri nasilnice najstrožije kazne. Jednom riječju, svi su reagirali, svi su osudili tri nasilnice i svi se s pravom zgražavaju nad njihovim nasiljem i vandalizmom. Nažalost, malo ko postavlja suštinsko pitanje: ko je uistinu pravi i glavni krivac za devijantno i nasilno ponašanje bh. omladine? Ponašamo se tako kao da je nasilje triju srednjoškolki incidentni slučaj, a ne, skoro pa trend i naša svakodnevnica. Tri nasilnice su itekako zaslužile kaznu, ali je suština u tome da se njihovim kažnjavanjem neće popraviti stanje u društvu, osim što će se one vjerovatno još dublje gurnuti u ambis nemorala i nasilja, jer glavni krivac za sve vrste maloljetničke delinkvencije je naše društvo, odnosno sve odgovorne institucije i instance u društvu i državi, od onih političkih, preko obrazovnih, medijskih, kulturnih, pa do samih roditelja. Krivi su oni koji tako bezdušno i agresivno nameću i promoviraju šizofrene i sulude običaje i načine ponašanja putem kojih se šire najgore vrste društvenih bolesti i opačina. Islamskom terminologijom rečeno, bh. društvo i oni koji ga vode, čini sve da od naše djece naprave šejtane, a onda, kojeg li paradoksa i cinizma,

a hoćemo da budu normalni ljudi
U
koraka do ludog orgazma”, “Dođite na najbolji i najluđi party u gradu”, “Kako postat seksualna zvijer”. Šta očekivati od omladine u vremenu u kojem su kreveljenje, psovka i neartikulirani divlji krikovi cool, kad su glavna atrakcija postali partiyi, feshen wikovi i reality showu programi poput “Farme” Apsolutna sloboda nije sloboda, već na kojoj raznorazni pjevači, glumci i ostali anarhija i robovanje strastima zabluđivači i ublehari, javno pokazuju svu svoju bjedastoću i pokvarenost, Rigidni sekularstičko-ateii, što je još gore, sva ta deponija stički svjetonazor i zakoni koji nekulture, nemorala, neukusa i se iz takvog svjetonazora izvode baleganja, na kraju bude dobro i nameću društvu, vide ispravan naplaćena. Čemu se nadati od odgoj mladih naraštaja, napredanašnje omladine kad je javni dak i progres društva u apsoprostor preplavljen pričom o aplutnoj slobodi i razuzdanosti, u solutnim slobodama, o pravima oslobađanju strasti i životinjskih bijesnih pasa lutalica koje niko nagona, u širenju ludila i razvrane smije ni krivo pogledati, pa ta i u sveopćoj anarhiji u kojoj se makar psi izujedali i izludili našu svaka pomisao i priča o moralu djecu i ostale građane. žigoše i etiketira kao mahana, Islamskom A priče o pederima i njihonazadnost i konzervatizam. terminologijom vim pravima, da i ne spominjeGlavna pokretačka snaga rečeno, bh. mo. U našem društvu konstandanašnjeg društva, a omladine društvo i oni koji posebno, jeste traženje naslada, ga vode, čini sve tno se govori o pederima i njihoa razvrat, pornografija, orgijanje, da od naše djece vim pravima i pored toga što ta droga, alkohol, blud, sastavni su naprave šejtane, pokvarena i zabludjela skupina drsko i nemilosrdno atakuje na dio njihovog života. Jednom a onda, kojeg temelje života i na prirodni poriječju, našim društvom caruje li paradoksa redak i zakon koji je Allah, dž.š., duhovna praznina čije su posljei cinizma, od uspostavio u kosmosu. Ovih dice strah, nesigurnost, beznanjih traži da se dana je aktuelan čak i video đe, otuđenost, nered i nasilje. I ponašaju kao snimak u kojem se na bestijalan da stvar bude još gora, bezdušni meleci ili u način iskorištavaju i zloupotreprotagonisti materijalizma, beznajmanju ruku bljavaju djeca u pokušaju legabožništva i paganskih običaja, kao normalni lizacije najgore vrste nastranosti, pod krinkom apsolutne slobode ljudi. pederluka i istospolnih brakova. kao glavnog ideala modernog Sjetimo se samo kako je čovjeka, a da bi bili što ubjedbh. javnost, a posebno mediji, ljiviji, stvari nazivaju drugačijim na nož dočekala spot o popisu imenima, pa tako, kao što reče jedan islamski mislilac, “lukavstvo naziva- stanovništva u kojem je jedan bošnjački djeju mudrošću, dekadentnost i abnormalno čak javno u kameru rekao da je Bošnjak i da ponašanje slobodom, porok umjetnošću, a mu je vjera islam. Istog momenta su pohrlili eksploataciju i izrabljivanje ljudi zaštitom i dušebrižnici sa svih strana da to osude i nazovu zloupotrebom djece u političke svrhe, i unapređivanjem životnog standarda”. I zašto se onda čudimo devijantnom po- zamalo da autor tog bezazlenog uratka nije našanju omladine? Pa, čudo bi bilo da se po- završio na sudu. A na sramni uradak i zlonašaju normalno, i pravo je čudo što nasilja upotrebu djece u promoviranje pederskog razvrata, ne smije se niko javiti, iako se na i nereda nema u mnogo većim količinama. Šta drugo možemo očekivati od današ- tom snimku prikazuje eksplicitna scena grnjih mladih generacija osim nasilja kada ljenja i ljubljenja dvojice pedera. Čak su u svakodnevno čitamo, gledamo i slušamo prevodu na bosanski jezik navedeni samo poruke i pozive na orgije, razvrat i nasilje, oni komentari u kojima se odrasli klipani tipa: “Urnebesna noć u City Pubu”, “U tri pozitivno izražavaju o toj nastranosti, jer od njih traži da se ponašaju kao meleci ili u najmanju ruku kao normalni ljudi. Mi živimo u društvenom sistemu koji u potpunosti ubija moral i odgovornost, a traži od ljudi da se ponašaju i moralno i odgovorno.
8. novembar - 5. muharrem

6

su izgleda već svikli na pederski ambijent u sredini u kojoj žive, dok je komentar djevojčice, koja nema više od šest godina, a koja je tu scenu prokomentirala, sa zgražavajućom grimasom na licu, riječima: “Ovo je ludost!” (this is crazy!), namjerno izostavljen. Glavna poruka tog blasfemičnog uratka je da eto i djeca na pederluk gledaju sasvim normalno, jer “ljubav je sloboda, koju ne smije niko oduzeti i zašto je uopće drugima bitno kako živite i koga volite?” Na prvi pogled čini se razumljivim i donekle logičnim takav zaključak, jer je izašao iz usta onih koji zagovaraju apsolutnu slobodu i nemiješanje u tuđi život i način ponašanja. Međutim, da je to samo isprazna fraza, floskula, besmislena retorika, laž i obmana, dokaz je to što bezbožničkoj rulji sve postaje problem čim se spomene islam i uloga islama u društvenom životu. Kada se naprimjer objavi vijest da bogati azijski sultanat Bruneji uvode šerijatski zakon 2014. godine, odmah se duhovno opustošena, idejno obezglavljena i moralno propala piskarala aktiviraju i pišu tekstove sa bombastičnim naslovima “Kamenovanje do smrti i bičevanje”, aludirajući na islamsku kaznu kamenovanja za blud i bičevanja za konzumiranje alkohola, kao da se cjelokupno islamsko učenje svodi na kazneno pravo i nekoliko kazni za određene prestupe. Zašto to rade? Pa, zato što problem nastaje onda kada neko (a ko to bolje i ljepše može učiniti od Allahove vjere islama) pokuša da ukaže na zločin bezbožnika prema čovjeku, na “silovanje” ljudske pameti i dostojanstva. Problem nastaje zbog toga što islam raskrinkava njihove devijacije, pokvarenost, zle namjere i rušilačke pobude. I onda, u nedostatku bilo kakvih dokaza koji bi išli njima u prilog, žestoko napadaju na islam opisujući ga najružnijim riječima, pripisujući mu barbarizam i nazadnost i predstavljajući ga kao prepreku slobodi. A nije tako! Islam uopće nije protiv ljudske slobode. Naprotiv, on je afirmira, ali u granicama u kojima ona zaista znači slobodu. Kada čovjek pređe tu prirodnu granicu slobode koju je Stvoritelj odredio, on u stvari tada prestaje biti slobodan i postaje pokorni rob svojim strastima i animalnim porivima, a ustinu nema većeg poniženja za čovjeka kao homo sapiensa od toga da postane rob niskih strasti. Shodno tome, islam ne negira ni strasti, već ih kanališe i određuje granice u okviru kojih strasti imaju svoju svrhu u ljudskom životu.

Moglo bi se kazati da islam na strast gleda kao na benzin koji se sipa u rezervar auta. Ako nema benzina, auto se ne može kretati, ali isto tako, ako se benzin sipa gdje ne treba, onda se samo jedna njegova iskra pretvara u razornu snagu koja uništava sve pred sobom. Jednostavno rečeno, islam uči da je to što se nudi i promovira kao apsolutna sloboda, zapravo anarhija koja se pokušava nametnuti kao jedini sistem vrijednosti, a čije su posljedice po društvo, posebno po omladinu, katastrofalne, u što se, nažalost, svakodnevno imamo priliku uvjeriti.

širenja, onda se ne treba brinuti za taj narod, ma kako izgledalo trenutno, ekonomsko i političko stanje tog naroda. Kada Kur’an govori o istinskoj nesreći i propasti, onda to ovako opisuje: Reci: “Stradat će, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je pravo stradanje!” (Ez-Zumer, 15.). Bez sumnje su najnesrećniji oni ljudi čija djeca nisu onakva kako bi oni željeli da budu. Ma koliko čovjek bio bogat, ugledan, poznat, ako mu djeca nisu onakva kako se on nada da budu i kakvim ih želi odgojiti, on je nesretan i nezadovoljan. A kada opisuje stanje sretnika, onih koji Pa, bježite Allahu! su ostvarili svoj cilj i koji su uspjeli, Kur’an to Zbog svega toga, u ovoj hutbi želimo ovako izražava: Onima koji su vjerovali i za skrenuti pažnju na važnost odkojima su se djeca njihova u vjegoja u okrilju uzvišenog islamrovanju povela priključit ćemo djeskog učenja. Zašto to rade? cu njihovu, a djela njihova nećemo Mi, Bošnjaci muslimani, uoPa, zato što nimalo umanjiti – svaki čovjek je stalom kao i cjelokupni islamski problem nastaje odgovoran za ono što sam čini. ummet, danas preživljavamo onda kada Ono što će nam pomoći da teške trenutke. Ovo je za nas pineko (a ko to ostvarimo ciljeve, da uspijemo tanje biti ili ne biti, pitanje našeg bolje i ljepše na oba svijeta, da se održimo na nestanka ili ostanka i trajanja. može učiniti stazi morala i istinskih ljudskih Ona druga strana, naši dušmaod Allahove vrlina, da odgojimo omladinu ni, žele nas vidjeti nepismenivjere islama) koja će bit naš ponos, a ne naša ma, siromašnima, zabludjelima, pokuša da sramota i teret, jeste vjerovanje u razjedinjenima i pokvarenima, ukaže na zločin Allaha, vjerovanje u ahiret i vjei nama ne preostaje ništa drugo bezbožnika rovanje u precizni obračun na osim da potražimo sigurno utoprema čovjeku, Sudnjem danu. Jedan zapadni čište, a sigurnog utočišta nema na “silovanje” mislilac je rekao: “Ne sumnjajte osim kod Allaha. Nema spasa i u Boga, da nije Boga supruga ljudske pameti utočišta osim da “pobjegnemo’’ bi me varala, a sluga bi me poti dostojanstva. Allahu, da pobjegnemo od nekradao.’’ Nezamislivo je da se Problem znaboštva i džahilijjeta u okrilje čovjek može ostvariti kao istinsnastaje zbog tevhida, ispravnog vjerovanja, ka ličnost i da može biti koristan toga što islam od neznanja u okrilje istinskog član društva bez vjere u Boga i raskrinkava znanja, od nemara ka aktivnosti bez spomenute tri osobine. njihove i radinosti, od nemorala i razŽivot muslimana počinje devijacije, vrata ka uzvišenom islamskom sa la ilahe illallah i završava se pokvarenost, ahlaku i moralu, iz tmina grijeha sa la ilahe illallah, i kompletan zle namjere i zablude na svjetlo upute i da njegov život je izgrađen na tim i rušilačke sebe i svoju djecu odgajamo u temeljima i posvećen tim prinpobude. okrilju Kur’ana i Sunneta. cipima, na šta aludira ajet: Reci: Mi u ovom trenutku nema“Klanjanje moje, i obredi moji, mo većeg i boljeg kapitala od naše i život moj, i smrt moja doista djece. Ako ih dobro odgojimo, su posvećeni Allahu, Gospodaru kao iskrene i moralne vjernike, onda smo os- svjetova.” (El-En’am, 162.). Ukoliko zapostvarili naš cilj, ako to ne učinimo, onda smo tavimo ove principe i povedemo se za onima gubitnici i stradalnici na oba svijeta. koji nam umjesto svjetla upute nude tmine Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, re- zablude, a umjesto istinske slobode, sreće i kao je: “Ništa bolje roditelji ne mogu poklo- rahatluka, nude lažnu slobodu i robovanje strastima, onda će nam život bit obilježen niti djetetu od lijepog odgoja.’’ (Tirmizi). Islam, dakle, posebnu pažnju pridaje nasiljem, maloljetničkom delinkvencijom, odgoju djece, odnosno omladini. Onaj ko nepravdom, tjeskobom i anarhijom, i bit želi da upozna jedan narod, njegovo stanje, ćemo slični onima koji su temlje svoje zgrade njegove perspektive, neka gleda kakva mu postavili na podlokanoj obali koja se nagje omladina. Ako je omladina pobožna, nula, da se zajedno s njima u Džehennem moralna, aktivna na polju dobra i njegovog sruši. U svakom slučaju, izbor je naš!

8. novembar - 5. muharrem

7

Hutbe iz tri sveta mesdžida
Mekka: Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki)

Jedna godina prođe a druga dođe...

Medina: Mesdžidu-n-Nebevijj (Poslanikova džamija u Medini)

Nova godina i patnje islamskog ummeta

Hatib: dr. Husejn Alu Šejh Preveo i sažeo: Amir Durmić Ujedinjenje muslimanskih safova i rad na sjedinjenju vjerničkih srca, islamski je imperativ, a islamski učenjaci i muslimanski predvodnici i predstavnici, najpozvaniji su da na tom polju daju svoj maksimum. raj stare i početak nove godine, uvijek je pogodno vrijeme za samobračun. Analiziranje vlastitog stanja i našeg odnosa prema Stvoritelju, vrlo je korisno za sviju nas. Ibn Kajjim je rekao: “Ukoliko čovjek zanemari samobračun i preispitivanje vlastitih postupaka te svojoj duši dozvoli da slijepo slijedi strasti, njegovo srce (tj. svijest) je osuđeno na propast...” Hasan el-Basri je kazao: “Čovjek će neprestano biti u dobru sve dok ga njegova duša bude opominjala i dok ga bude navodila na samoobračun.” Uzvišeni Allah je kazao: O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. (El-Hašr, 11.). Ne smijemo gubiti vrijeme u besposlicu i djela koja srde našeg Gospodara, jer ukoliko nas smrt zatekne u takvom stanju, to je onda istinska propast. Također, dunjaluk sa svojim ljepotama i ukrasima, ne smije nas obmanuti jer on je uistinu prolazan: ...život na ovome svijetu samo je prolazno uživanje, a onaj svijet je, zaista, Kuća vječna. (El-Mu’min, 39.). Putem istinskog spasa i uspjeha može krenuti samo onaj ko ovaj svijet učini svojom prolaznom stanicom ka ahiretu, a ne onaj ko ga učini svojim primarnim ciljem. Na kraju ove hidžretske godine, prisjećamo se i mnogobrojnih nevolja i patnji kroz koje su prošli i kroz koje još uvijek prolaze mnogobrojni muslimani na različitim geografskim područjima. Iako smo svi tužni zbog tih patnji i bola koje trpe naša braća i pored toga što danonoćno molimo Uzvišenog Allaha da pomogne napaćenima i oslobodi ih muka u kojima se nalaze, moramo pokušati shvatiti koji su to povodi koji su doveli do ovako teške situacije u ummetu. Prije svega, trebamo znati da Uzvišeni Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne poradi na sebi i ne popravi svoje stanje. Svojim odstupanjem od islamskih načela i principa, muslimani su sami sebe doveli na rub propasti. Rekao je Uzvišeni:

Hatib: dr. Abdurrahman Sudejs Preveo i sažeo: Amir Durmić

d mnogobrojnih procesa koji se svakodnevno odvijaju, a koji za one obdarene umom i razumom predstavljaju jasne znakove Allahovog upravljanja kosmosom i svim onim što se u njemu dešava, jeste i protok vremena koje ni jedno stvorenje ne može zaustaviti, ali ni ubrzati niti usporiti. Rekao je Uzvišeni Allah: On čini da noć i dan naizmjenice nastupaju i u tome je, doista, pouka za one koji pameti imaju... (En-Nur, 44.). Kada prođe jedna noć ili jedan dan, dio našeg života se bespovratno izgubio u prošlosti, zato, neka svako od nas razmisli u čemu ga je ona prošla, i kako će postupati u budućnosti. Još jedna hidžretska godina je iza nas. Pera su ispisala ono što smo činili, a mastilo se na stranicama osušilo. Uzvišeni Allah je sve pomno zabilježio, pa neka se raduje onaj ko je dobro činio, a neka žaluje i neka se kaje onaj ko je u zlu ili besposlici vrijeme protraćio. Ako smo u proteklom periodu prokletom šejtanu dopustili da nas obmane i sa Pravog puta nas skrene, ili ako smo zbog svoje slabosti našim strastima dozvolili da nam one umjesto Kur’ana i Sunneta budu vodič i “upućivač”, krajnje je vrijeme da se Allahu iskreno pokajemo i u našim životima novu stranicu okrenemo. Zašto da odgađamo pokajanje kada nam je jasno da nas smrt svakog trenutka može stići da ona ni za jednu milisekundu neće odgođena biti: Allah, sigurno, neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov dođe; a Allah dobro zna ono što vi radite. (ElMunafikun, 11.). Pred nama je nova

O

hidžretska godina i nova prilika da se što bolje pripremimo za dan u vezi kojeg Uzvišeni Allah kaže: Onoga dana kada svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i hrđavo djelo koje je učinio - poželjet će da se između njih i njega nalazi udaljenost velika. A Allah vas na Sebe podsjeća i Allah je milostiv prema Svojim robovima. (Ali Imran, 30.). Nova godina je i nova prilika da se svi muslimani svijeta, a pogotovo muslimanske vođe i vladari, zamisle nad stanjem islamskog ummeta koje je obilježeno razdorima, razjedinjenošću, svađama i sukobima, te da nanovo pokušaju iznaći rješenje za situaciju koja ni izbliza nije zadovoljavajuća. Ujedinjenje muslimanskih safova i rad na sjedinjenju vjerničkih srca, islamski je imperativ, a islamski učenjaci i muslimanski predvodnici i predstavnici, najpozvaniji su da na tom polju daju svoj maksimum. Nova hidžretska godina podsjeća nas i na događaj kojeg slobodno možemo nazvati jednim od najznačajnijih događaja u historiji islama, jer je značio pozitivnu prekretnicu u korist muslimana koji su sve do tog događaja bili ugnjetavani, omalovažavani i ponižavani. Radi se naravno o Hidžri Allahovog Poslanika, s.a.v.s., iz Mekke u Medinu, nakon koje je muslimanska zajednica munjevitom brzinom krenula ka pobjedama i sveopćem prosperitetu. Na kraju stare i početku nove godine, svima nama savjetujem bogobojaznost jer je bogobojaznost najbolja opskrba, i napominjem i sebe i vas da su iskreno vjerovanje i dobra djela jedino što će nam koristiti onog dana kada od koristi ni imetak ni sinovi neće biti, i kada će svako od nas pred svoga Gospodara stati sam i za svako svoje djelo odgovarati.
8. novembar - 5. muharrem

K

8

Mesdžidu-l-aksa (Kuds)

Hadždž mebrur
Hatib: Muhammed Selim Preveo i sažeo: Esad Mahovac onovo su među nama naše hadžije koji su odazvali Allahovom pozivu i obavili jedan od ruknova islama. Allaha Uzvišenog molim da primi od njih hadždž i da im oprosti grijehe. Allah Uzvišeni naređuje hadžijama, ali i svim muslimaniŠta je to ma, naređuje dvije velike i hadždž mebrur važne stvari. Prva od njih kojeg od jeste da Allaha mnogo sponas želi naš jallahu anha, opisala prvaka minju skrušeno i iskreno Gospodar? To ovog ummeta, da su njegova je primljeni svojim jezicima i srcima uz djela bila stalna i da je uvihadždž nakon ljubav prema izvršavanju jek bio u pokornosti Allahu. kojeg hadžija naređenih ibadeta i svakog Allah od nas traži da Mu se vida dobra. Druga stvar je- bude bolji nego pokoravamo sve dok nam što je bio prije ste da preziru griješenje i ne dođe smrtni čas, pa kaže: njega. To je da se ljute kada se naruše „... i sve dok si živ, Gospohadždž koji Allahove granice kao što se daru svome ibadeti čini!“ briše grijehe neko od nas ljuti kada se (El-Hidžr, 99) A gdje smo između roba i psuje i huli njegov otac ili mi u odnosu na sve ovo?! Allaha, zato, o majka. To je ono što Allah Allahovi robovi, pretAllahovi gosti, spominje u Svojim riječima: hodnih dana Allah nam je nastojte da „A kad završite obrede vaše, slao opomenu u vidu slabih vratite prava opet spominjite Allaha, kao podrhtavanja zemlje ne bi jedni drugima što spominjete pretke vaše, li se opametili i promjenili prije nego što i još više Ga spominjite!...“ svoja djela i izašli iz gafleta bude kasno. (El-Bekare, 200) Predislamu kojem nas može zadesiti i ski Arapi nakon obavljenog iznenadna smrt. hadždža hvalisali su se svoŠta je to hadždž mebrur jim porijeklom, pa je Allah kojeg od nas želi naš Gosponaredio da Allaha spomidar? To je primljeni hadždž njemo više nego što su se očevi spo- nakon kojeg hadžija bude bolji nego minjali za vrijeme džahilijeta. Tako- što je bio prije njega. To je hadždž đe, srdžba muslimana kada se griješi koji briše grijehe između roba i Allaprema Allahu je veća nego kada neko ha, zato, o Allahovi gosti, nastojte da ruži i psuje njegove roditelje. Među- vratite prava jedni drugima prije nego tim, kako protumačiti stanje današ- što bude kasno. njih muslimana koji se srde radi sebe Allahovi robovi, stanje u Bejtuli vlastitith interesa, ali kada se prema Makdisu ne dozvoljava da budete zaAllahu javno griješi na ulici, trgovima okupljeni samim sobom, da se prepii u privatnim kućama nema te srdžbe rete i svađate, da vređate jedni druge niti njenih tragova. Ne zaboravimo da ili čak da imate loše mišljenje jedni su i ove zaboravljene stvari ono za što o drugima. To je ono što je ostalo od će nas Allah pitati na Sudnjem danu. šejtanove radosti nakon što je izguAllahovi robovi, zar ne nalazimo u bio nadu da će biti obožavan u ovom Plemenitoj Knjizi gdje naš Gopodar ummetu. Zato bojte se Allaha u stvarigovori: „A kada završiš, molitvi se pre- ma kojim ne predajete veliku važnost daj, i Gospodaru svome teži!“ (El-In- jer je to šejtanova zamka u koju vas širah, 7-8) Tj. kada muslimanu završiš vreba. Savladajte svoju srdžbu kada su svoje poslove i svoje ibadete, otpočni upitanju braća muslimani, a ispoljite sa drugim ibadetima, poput zikra, isti- je prema vašim neprijateljima koji vas gfara i dr. Upravo ovako je Aiša, radi- i onko ne ostavljaju na miru.
8. novembar - 5. muharrem

P

Na kraju ove hidžretske godine, prisjećamo se i mnogobrojnih nevolja i patnji kroz koje su prošli i kroz koje još uvijek prolaze mnogobrojni muslimani na različitim geografskim područjima.

...Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti. (Ta-Ha, 123.-124.). Dakle, islamski ummet neće izići iz krize u kojoj se trenutno nalazi sve dok se ne vrati islamskim principima i načelima, i to na svim poljima, bez obzira radilo se o moralu, ponašanju, ekonomiji, prosvjetiteljstvu ili bilo čemu drugom. Naravno, prvo s čime trebaju početi ili bolje reći, prvo čemu se muslimani trebaju istinski vratiti jeste obožavanje Jednog i Jedinog Allaha, baš onako kako ih je tome pouči njihov predvodnik, Muhammed, s.a.v.s., te odbaciti sve primjese krivovjerja koje su se nažalost pojavile među nekim muslimanima. Ovakvima je Uzvišeni Allah obećao Svoju pomoć, i ovakve će On sigurno staviti u okrilje Svoje zaštite: Allah doista štiti vjernike, Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika. (El-Hadždž, 38.).

9

Polumjesec
Glamoč
Slovenija

Nadamo se da će i bh. vojnici muslimani u budućnosti voljeti svoj islam kao turski vojnici

Kada bi Đuro upoznao svoje online prijatelje sa fašističkim hobijem lova na Bošnjake i Hrvate u Prijedoru ’92.

L

N

edavno je EUFOR obučavao pripadnike Oružanih snaga BiH u Glamoču. U ime EUFOR-a naše vojnike obučavali su turski vojnici, pripadnici EUFOR-vog multinacionalnog bataljona. Turski vojnici obučavali su bh. vojnika kako da rukovode vanrednim situacijama, transportima konvoja i slično. Najzanimljiviji dio ove priče jeste to što su turski vojnici tokom boravka u Glamoču redovno obavljali dnevne molitve. Nažalost, turskim vojnicima nisu se pridruživali bh. vojnici muslimani. Uz ovaj tekst objavljujemo fotografiju iz glamočkog sela Kovačevci, iz džamije sa akšam-namaza. Vidimo turske vojnike i loalne mladiće kako obavljaju večernju, akšamsku molitvu u džamiji u Kovačevcima. Turski vojnici dugo su prisutni u Bosni i Hercegovini, međutim ranije se nisu mogle vidjeti ovakve fotografije. Nadamo se da će se i bosanskohercegovački vojnici muslimani ugledati na svoje kolege iz Turske.

egendarni Branko Đurić Đuro, član Top liste nadrealista, muzičar, režiser, glumac na početku rata u Sarajevu je pjevao “Ovo je samo moja zemlja, ne dam je nikome”. Đuro je tada jasno dao do znanja da mu neki pokušavaju oteti zemlju, a da je on ne da, da je čuva i brani. Danas Đuro živi i radi u Sloveniji, oni koji cijene njegov rad prate ga na Facebooku. Upravo na ovoj socijalnoj mreži Sarajlija je ovih dana obajavio fotografiju Društva za zaštitu prava životinja iz Slovenije na kojoj su na jednom mjestu nagomilani deseci ulovljenih ubijenih životinja. Fotografiju prati Đurino pitanje “I... koji je vaš hobi?”. Na ovaj način on je skrenuo pažnju na ubijanje životinja iz hobija, razonode, dosade. Kroz komentare koji su uslijedili, jasno je da se kod mnogih njegovih Facebook prijatelja stvorila žal za ovim životinjama. Lijepo od njega i njegovih frendova. Ostaje, ipak, pitanje da li je mogao Đuro postaviti neku fotografiju novopronađene masovne grobnice Tomašica iz okoline Muzički bogohulnici

Prijedora?! Bilo bi korisno da je svoje online prijatelje upoznao i sa fašištičkim hobijem ratnih prijedorskih vlasti koji su nemilosrdno lovili i ubijali Bošnjake i ponekog Hrvata tog kraja. Zato, Đuro, ali i ostali popularni i poznati Bosanci i Hercegovci, širite istinu o strahotama rata u BiH, istinu o fašističkim hobijima zločinaca koji su mjesecima lovili i ubijali goloruki bošnjački i hrvatski narod, o srpskim bagerima i kamionima koji su punili Tomašicu i druge masovne grobnice bošnjačkim kostima. Bilo bi dobro da Đuro sutra objavi fotografiju užasa iz grobnice Tomašica. Sve dok se to ne dogodi objavljivanje fotografija ubijenih jelena je odraz svega drugog osim ljudskog saosjećanja sa žrtvom. Tako se priča o Bosni, tako se ona, kao u onom stihu Bombaj štampe, “brani i ne da nikome”.

U

Iblisov rok bend
Bosni i Hercegovini ima više đavoljih – šejtanskih muzičkih grupa. Kada čovjek pogleda kako izgledaju, šta sviraju, pjevaju i šta pričaju sa sigurnošću može konstatirati da je vidio vragove – šejtane u ljudskom obliku. Najgore od svega je da ti ljudi imaju svoju publiku, da su oni u ovakvom bosnaskom društvu oni koje se smatraju da su IN. U više navrata pisali smo o rok sastavu Sihirator iz Lukavca i o njihovim šejtanskim muzičkim inspiracijama. Nismo vjerovali da iko može biti gori od njih, međutim prevarili smo se, tuzlanska grupa Bogamber je daleko gora. Ovu grupu morao je osnovati sam Iblis, vođa šejtana. “Borite se protiv vjere, braćo, jer vjera je zlo pregolemo”, glasi jedan
8. novembar - 5. muharrem

od slogana ove pogane grupe. Nažalost, članovi spomenute grupe su bošnjački mladići s muslimanskim imenima: Edin, Edis, Nedžad i Mirza. Njihove pjesme sadrže najteže oblike vrijeđanja vjere. “Izbijanje boga iz glave”, “Šejtansko kolo”, “Nevjerovanje”. Sadržaj spomenutih pjesama je stravičan.

10

IZ-e u BiH

Islamska zajednica ne radi ništa da spriječi širenje šiizma na terenu

Ogledalo naše stvarnosti

Dva smo svijeta različita

P

osljednjih mjeseci u domaćim medijima bilo je dosta priče o širenju šiizma u BiH. Čak se i Islamska zajednica oglasila po ovom pitanju, dali su neka obećanja, upozorenja. Međutim, na terenu, u suštini, Islamska zajednica ne radi ništa da spriječi širenja šiizma, odnosno ne čini se ništa da se spriječi unošenje među Bošnjake nove ideologije koja će u budućnosti neminovno stvoriti brojne probleme. Saff redovno prati stanje na polju širenja šiizma u BiH. Odgovorno tvrdimo da oni koji šire šiizam u BiH imaju razloga za radost. Prema našim saznanjima i prema dokazima koje posjedujemo, šiije se uopće ne brinu za svoju budućnost. Oni na miru planiraju, pripremaju i izvode svoje aktivnosti. Medijska buka oko njihovog postojanja dođe im samo kao reklama. Zašto je to tako? Postali su svjesni da je novo rukovodstvo Islamske zajednice u BiH po pitanju šiizma neodlučno, u konfuziji, te da ima dosta onih čija se pika u IZ-e BiH, a koji su odlučni i veoma raspoloženi da zaustave bilo kakvu akciju protiv širenja šiizma u BiH. Osim toga, brojni službenici Islamske zajednice svjesno ili nesvjesno učestvuju u aktivnostima širenja šiizma u BiH. Jedni prevode njihove knjige (čak i izdavačka kuća IZ-e – “Kalem” štampa i izdaje pojedine šiijske knjige), drugi te iste knjige distribuiraju kroz institucije IZ-e (Fakultet islamskih nauka u Sarajevu je prepun šiijskih knjiga), treći učestvuju u organizaciji i realizaciji šiitskih vjerskih manifestacija, kao što je obilježavanje Kerbele (Brojni imami u pojedinim gradovima oko Sarajeva bez ikakvog ustezanja organiziraju šiitske vjerske manifestacije). Mudre šiije znaju koliko je bitno kad ih jedan efendija preporuči kod svog džemata. Evo kako šiije iz Perzijsko-bosanskog koledža pišu o zaslugama imama Islamske zajednice za širenje njihovih šiijskih shvatanja i verzija o događajima iz historije islama. “Na manifestaciji u Ilijašu, Šerif ef. Ćatić je istakao kako su se u Bosni od dolaska Osmanlija sa posebnim osjećajima poštovali ovi dani i sjećanja na Kerbelu te je u znak ovog događaja izgrađeno mnoštvo Sebilja kao sjećanje na ovu sramnu historijsku činjenicu. Zahid ef. Mujkanović na programu u Vogošći je istakao značaj ovih svetih muharremskih dana i svega onoga što se veže za dane u kojima se nalazimo. Hajrudin ef. Hašimović u Brezi je čestitao organizatorima na prelijepo organizovanoj manifestaciji i pružanju prilike u kojoj smo svi uživali. Posljednju noć u Kaknju Sulejman ef. Čeliković je istakao da ovakvih programa trebalo bi biti više, jer Ašura je svaki dan, a Kerbela je svuda oko nas”. U mračnom tunelu bosanske kulture, i iskrivljenih

(ne) moralnih vrijednosti, Perzijsko-bosanski koledž sa internatom i OŠ ‘Đulistan’ još jednom pronesoše kandilj istine i pravde, još jednom obasjaše puteve kojima trebamo kročiti. Najveća nagrada za sav uloženi trud su dupke ispunjene sale i iskreni osmijesi zadovoljstva prisutnih.” Ohrabreni onim što rade efendije iz spomenutih gradova šiije ovako završavaju tekst: “Karavan Kampusa nastavlja svoj put, i, ako Bog da, uskoro i u vašem gradu sa novim projektima.). Nažalost, ima još dosta drugih poražavajućih primjera koji prezentiraju ulogu službenika IZ u širenju šiizma (Goraždanski muftija Hamed ef. Efendić širom je otvorio vrata Goražda šiijama iz Instituta “Ibn Sina” i “Mulla Sadra”. Šiije su u Goraždu za male pare postali vjerski autoriteti. Da stvar bude još gora, nedavno je muftija Hamed ef. Efendić došao u Sarajevo i išao od vrata do vrata šiijskih organizacija da im se zahvali na svemu što oni čine u tom kantonu.). O medijskoj podršci koju šiije dobivaju od strane pojedinih imama na internetu sada nećemo govoriti. Dakle, ubijeđeni da su već osvojili Bosnu i Hercegovinu šiije posljednjih dana pojačavaju svoje aktivnosti. Zakupljuju sve više medijskog prostora. Mulla Sadra, Ibn Sina, Fondacija “Život” i druge šiijske organizacije ispleli su kvalitetnu mrežu svojih aktivnosti. U Lješevu, u centru Fondacije “Život” organiziraju se medrese za djecu. Mali Bosanci i Hercegovci na šiijskoj medresi od malih nogu uče da mrze svoje komšije sunije, sve one koji vole ashabe Allahovog Poslanika, Ebu Bekra, Omera, Osmana. Na toj medresi djeca uče poseban fikh, akidu. Iako Fondacija “Život” organizira potpuno paralelnu vjersku zajednicu (Nakon što je Saff objavio reportažu o šiijskoj zajednici u Lješevu, pristalice šiija na internetu su napisali da smo pogriješili što smo napisali da ih ima samo dvjestotinjak. “Ima nas daleko više”, kažu neimenovane šiije.). Islamska zajednica ni ne pomišlja da od države zatraži zabranu rada te fondacije. Šiije su uspjele izgraditi jaku vjersku zajednicu. Svaki dan kašnjenja rješavanja ovog problema poguban je za budućnost Bošnjaka. Reis mr. Husein ef. Kavazović je na dodjeli menšure obećao sređivanje stanja među muslimanima na terenu. Nažalost, umjesto sređivanja na terenu se događaju sve brojniji problemi. Djelovanje šiija dokaz je da se situacija ozbiljno pogoršava.
8. novembar - 5. muharrem

otografije koje prilažemo uz ovaj tekst, sa jedne strane reprezentiraju stav prosvjetnih radnika iz Zenice a s druge strane praksu u obrazovanju u Republici Srpskoj. Nakon što izvjesni Rešad Strika pita kolege prosvjetare da li su za vjerske priredbe u školama, svi odgovori prosvjetara su negativni. Ovakvo stanje je i u ostalim gradovima u Federaciji BiH, među prosvjetnim osobljem bošnjačke nacionalnosti. S druge strane u Republici Srpskoj, kao što se vidi u primjeru sa priložene fotografije, organiziranje vjerskih priredbi u školama je jedan od glavnih obilježja obrazovnog sistema. Neki bi rekli da je vlast u RS odgovorna i da je nametnula vjerske priredbe u školama. To je djelimična istina, a kompletna istina je da srpsko nastavno osoblje draga srca i s velikim entuzijazmom promovira svoja vjerska ubjeđenja u školama. Srbi se ne stide svoje vjere, oni se ne boje šta će im reći komšije, međunarodna zajednica. Oni vole svoju vjeru i rado je pokazuju. Bošnjački prosvjetni radnici iz Federacije BiH, većina njih, strogo su protiv bilo kakvog vida vjerskih mainifestacija u školama. Oni se boje šta će im kolege nemuslimani reći, boje se da bi mogli izgubiti posao ako bi se zalagali da islam makar malo proviri na školske priredbe. Sve je to odraz ličnog stava prema vjeri. Onaj ko voli islam ne može ga se stidjeti niti se bojati zbog te ljubavi.

F

11

Sarajevo

Promotivno fotografiranje Dok se javnost ibreti nad najvećom masovnom grobnicom ispred šatora djece i Tomašica Bošnjaci masovno peku rakiju kod Prijedora, gdje su do rakiju i to masovno. I još kažu da je njiroditelja iz Konjević-Polja Tomašica sada pronađeni posmrtni ostaci 397 hov rakija najbolja”, kaže nam jedan od
osoba, od čega je 247 kompletnih tijela, najveća je masovna grobnica do sada pronađena. Masovna grobnica Tomašica se prostire na tri duluma zemlje, ta tri duluma zemlje u Tomašici bukvalno su prepuna posmrtnih ostataka ubijenih Bošnjaka. “Bager je stajao na tom mjestu puna tri mjeseca i čekao nova tijela ubijenih Bošnjaka, koja su svakodnevno stizala. To ti je doslovce tri dunuma zemlje puna ubijenih Bošnjaka, ono, rupa do rupe. I dok se vrše otkopavanja a pažnja javnosti sve više usmjerava na grobnicu Tomašica u okolnim mjestima gdje žive Bošnjaci u toku je jedan žalostan proces. Naime, ovo je vrijeme pečenja rakije šljivovice. “Veseli stroj je stalno na turneji, peku Bošnje Ludi polumjesec

Prijedor

stanovnika prijedorskog sela Čarakovo, čije komšije po cijelu noć podvriskuju uz kazan za pečenje rakije. Kao da se ništa nije ni dogodilo, Bošnjaci iz Kozarca i drugih naselja oko Prijedora danas su daleko privrženiji proizvodnji i konzumiranju alkohola nego prije agresije na BiH.

oditelji iz Konjević-Polja još se R nalaze ispred zgrade OHR-a u Sarajevu, te i dalje žele znati imaju

li njihova djeca pravo u školi slušati nacionalnu grupu predmeta na bosanskom jeziku. Iako im je hladno, oni su ustrajni i poručuju: “Moramo malo učvrstiti ove šatore, jer hladno vrijeme stiže a mi ne znamo do kada će ovo trajati, a jedino u što smo sigurni jeste da ćemo ustrajati u našoj borbi!” Oni su se zbog diskriminacije i kršenja ljudskih prava svoje djece, obratili predstavnicima OSCE-a, OHR-a, našim vlastima i političarima ali za sada bezuspješno. Oni poručuju da su se svi oglušili, da ih ne čuju i ne vide. I dok se roditelji i djeca iz Konjević -Polja bore za ostvarenje svojih prava, dok se smrzavaju i pate u nemogućim uvjetima, svaki dan im u posjetu dolaze brojni gosti, predstavnici ove organizacije, onog udruženja, neke institucije i slično. Svi oni dođu, malo porazgovaraju s roditeljima i djecom, uslikaju se ispred šatora i brzim koracima trče kući, u kancelarije, na internet da što prije objave izvještaj sa fotografijama kako su oni bili u posjeti napaćenoj djeci iz Konjević-Polja ispred zgrade OHR-a. Teško se oteti utisku kako svi ti gosti koji posjećuju šatorsko naselje ispred zgrade OHR-a odlaze u taj zijaret kako bi se pohvalili u javnosti da su oni toliko velikodušni i brižni. Jedini trag od njih i njihove posjete ugroženoj djeci u roditeljima iz Konjević-Polja ostaju te promotivne fotografije na Facebooku i drugim mjestima na internetu. A djeca i roditelji iz Konjević-Polja, pa koga to još brine kod Bošnjaka?!

Besim Spahić: Čovjek radi i prima plaću i ukrade tri radna dana sedmično jer ide na džumu u toku radnog vremena

Č

ovjek radi i prima plaću i ukrade tri radna dana sedmično jer ide na džumu u toku radnog vremena, ovu nevjerovatnu rečenicu smislio je Besim Spahić, doktor komunikologije i redovni profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu a u sklopu debate “Posljedice korupcije i uloga mladih u borbi protiv korupcije”, koja

je održana u amfiteatru Filozofskog fakulteta u Tuzli. Profesor Spahić je trebao studentima govoriti o korupciji i nepotizmu u akademskoj zajednici, bh. univerzitetima, politici, ali i načinima borbe protiv najveće bolesti našeg društva, međutim, tokom cijelog govora Spahić je iznio niz uvreda na račun islama.

8. novembar - 5. muharrem

12

Abu Hamza je žrtva dejtonskog terorizma

Državne teroriste na optuženičke klupe!

Znakovi na putu

U

normalnoj državi krivično bi se morao goniti onaj ko krši Ustav i zakone države, a to su tzv. sigurnosne službe u BiH koje krše temeljnu maksimu pravne države – da je svako nevin dok mu se krivica ne dokaže. Zvaničnik ove Službe Dragan Mektić javno priznaje da je Abu Hamza pet godina zatočen - na osnovu sumnje da bi mogao počiniti krivično djelo, a ne na osnovu krivice - čime je Dragan Mektić prekršio Ustav i zakone ove zemlje i morao bi se naći pod istragom nadležnog Tužiteljstva. Ali, Tužiteljstvo ne radi svoj posao, ne štiti Ustav bh. države, čim dopušta da postoji i traje jedan tako sraman nonsens, da ljudi bivaju lišavani slobode i godinama držani u zatvoru samo na osnovu sumnje, a bez ikakve krivice. ...Nema pravne podloge, nema optužnice, nema ničega, osim sumnje, koja samo u fašističkom/komunističkom poretku ima pravnu težinu. Šta li rade tzv. ombudsmani, tzv. Helsinški komitet i druge plaćenićke organizacije dok im novi fašizam igra pred nosom, a oni ne smiju pisnuti, jer nisu plaćeni da brane pravdu, već da brane krivdu!? Prilog koji je napravila Al Jazeere vrijedi pogledati upravo zbog toga da bi se potcrtala odgovornost državnih organa za kršenje Ustava i zakona države koju navodno zastupaju, a što se u totalitarnom pojmovniku zove – državnim terorizmom. Direktno kazano, dejtonska država, kao simbioza velikosrpskog i velikohrvatskog projekta,

sprovodi državni teror nad Abu Hamzom, kršeći temeljne deklaracije o demokratskom poretku, koje su ugrađene u Ustav Bosne i Hercegovine. Prije ili poslije Abu Hamza će biti slobodan čovjek, vratit će se svojoj bosanskoj porodici, a krivično će biti gonjeni i sankcionirani oni koji su sve ove godine kršili zakone, bespravno držeći u zatvoru nevinog čovjeka. Danas u Bošnjaka ima dovoljno snaga koje će se boriti do kraja, dok ovaj slučaj ne dočeka pravdu i pravnu satisfakciju, ne samo u ime Abu Hamze, već u ime pravne sigurnosti svakog građanina. Postojanje tzv. Imigracionog centra, i izjave državnih službenika poput Dragana Mektića – zastrašujući su, kao svaki fašizam, protiv kojeg se treba boriti u ime slobode i jednakosti svih građana, bez obzira na njihovu vjersku, etničku ili ma koju drugu pripadnost.

Bošnjaci i Bošnjakinje se ibrete nad Pejovićevim uvredama a svi se spremaju na njegov koncert u Zenicu

O

Foto polumjeseca

vih dana brojni web portali iz Bosne i Hercegovine objavljuju tekstove u kojima se navodi kako je srbijanski folk pjevač Aco Pejović vrijeđao islam i muslimane. U tim izvještajima navedeno je da je Aco Pejović svom psu nadio ime Muhamed, da je rekao da mora skinuti hlače jer se uhvati red balinkura koje žele imati odnos s njim. Bilo je još raznih navoda. Zanimljiva strana ove priče je ponašanje bošnjačke javnosti. Svi se zgražavaju nad uvredljivim ponašanjem Ace Pejovića. Međutim, niko ne navodi kako se ti isti Bošnjaci ponašaju kada Aco Pejović dođe u njihov grad da održi koncert. Svi pohrle, napune dvorane, naoružaju se litrima alkohola i ožeži. Ponašanje Bošnjakinja na njegovom i sličnim koncertima je za svaku osudu. Zato je licemjerno od svih što se zgražavaju nad navodnim uvredama Ace Pejovića. Pogotovo ako se uzme u obzir da Aco Pejović ima zakazan koncert u Zenici narednog mjeseca. Ne treba sumnjati da će Bošnjaci i Bošnjakinje napuniti zeničku dvoranu “Arena” kako bi čuli glas koji ih toliko vrijeđa.

8. novembar - 5. muharrem

13

Politika i društvo
Ko je ko u novoj Zajednici

Dževad Hodžić: Politički komesar
u ulozi “šefa” za odnose sa javnošću IZ-e
Mnogi se pitaju šta to ima Dževad Hodžić pa je tako naglo postao moćan. Mnogi odgovor nalaze u njegovom članstvu u SDA. Poznato je da je Devad Hodžić istaknuti član SDA i zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo. Očito je politička moć i ciljevi njegov glavni adut. Zanimljivo, upravo je Dževad Hodžić nedavno napisao kako je pogubno kada se religijska zajednica poveže sa centrima političke moći. U radu pod naslovom “Religija i politika u sekularnom društvu”, Dževad Hodžić nehotice portretira svoju današnju ulogu u Islamskoj zajednici u BiH. “... religija se u našem javnom prostoru javlja za riječ manjeviše u tri preovlađujuće pretenzije: kao ideologija, kao nacionalizam i kao folklorizam. Najozbiljnija opasnost takvog ideologiziranja religije sadržana je u povezivanju religije i religijskih zajednica s centrima društvene i političke moći.”
Piše: Ezher Beganović

Kada je Husein efendija Kavazović izabran za novog reisa, odno što se jasno raza- mah sutradan, Dževad Hodžić je znaje kao novi pristup u listu Oslobođenje napisao šta očei koncept nalazi se u kuje od njega. “Šta očekujem od polju odnosa Islamska zajednica novog reisa... uspostavljanje mo– javnost. U tom odnosu jednu dernog i profesionalnog internog i od ključnih uloga imaju mediji. U eksternog javnog komuniciranja, a novom konceptu taj odnos postav- to, da budem još izravniji, znači da ljen je na nove temelje koji su pot- od novoizabranog reisu-l-uleme ne puno legitimno interesne umjesto očekujem bučan diskurs ...” apologetske naravi”, piše Vjerovatno je Dževad Dželaludin Hodžić, sin Hodžić već tada znao da Dževada Hodžića, sive Politika je će on biti taj koji će odreeminencije, čovjeka bez davno umiješala đivati jačinu bučnosti rečije dozvole danas niko Dževadove prste isovog diskursa u naredu IZ-e ne smije objaviti u Islamsku nim godinama, pa se odni slovo u javnosti. Sin zajednicu u BiH. mah dao na posao slanja Nažalost, svi Dževada Hodžića, nakon “skrivenih” poruka. Nije su izgledi da se citiranog navoda u svom trebalo dugo Dževadu preko Dževada tekstu, koji je objavljen u Hodžiću da zagospodaHodžića u IZ-e novom broju Preporoda, uvukla jedan ri javnim komuniciranastavlja hvaliti babina opasna SDA-ova njem Islamske zajednice medijska interesna dostibolest. U SDA se u BiH. Doduše, umjesto gnuća i vještine i vrijeđagodinama vode “modernog i profesionalti, odnosno obesmišljabespoštedni nog internog i eksternog vati višegodišnji rad svih unutarstranački javnog komuniciranja”, onih koji su bili odgovorobračuni, Dževad Hodžić je usponi za odnose sa javnošću obračuni koji su stavio sivu zonu, način nanijeli veliku u mandatu dr. Mustafe komuniciranja u kojem štetu političkom ef. Cerića, odnosno sve se njegovo ime nigdje ne tijelu Bošnjaka. one koji su, što bi rekao spominje ali je njegova mladi Ho­ d žić, apologetriječ zadnja. Pa tako, naski branili interese islaprimjer, urednik Preporoma i Islamsku zajednicu da ne smije objaviti ništa (Apologetika je legitimna bez odobrenja Dževada Hodžića. religijska nauka kroz koju se tuNakon Hodžićevih moderniziramače i brane vjerska uvjerenja, a no-profesionalnih intervencija web koliko znamo IZ-e je zadužena da portal Rijaseta islamske zajednice čuva, tumači i brani vjerska načela islama, tako je bar bilo do sada. je odjednom “nestao” sa medijske Izgleda, ako je vjerovati mlađem scene (Umjesto nekada sadržajno Hodžiću, sada su na sceni neki veoma privlačnog portala, koji je drugi interesi). Tekst mladog Ho­ oduševio vjerničku populaciju u džića u novom broju Preporoda do- BiH, Rijasetov portal sada više liči kaz je moći koju ima Dževad Ho­ virtuelni bilten u kojem se mogu džić, jer bez te moći ovakav tekst, naći samo vijesti o silnim prijenepismen i pun logičkih grešaka, mima različitih delegacija kod renikada ne bi mogao biti objavljen isu-l-uleme i pokoja štura vijest o aktivnostima džemata sa terena. u Preporodu.

O

8. novembar - 5. muharrem

14

Što bi se reklo: prazno, prazno, pa onda duplo golo, pa opet tako.). Osim toga, sada se na radiju BIR mogu čuti emisije u kojima se promovira knjiga Marka Vešovića, čovjeka koji se na svokom ćošku Sarajeva izrugivao sa Bošnjacima, muslimanima i islamskim svetinjama. I naravno, onako kako je napisao u Oslobođenju, da očekuje da novi reis ne bude bučan, priznajemo da je Dževad Hodžić i u ovome uspio. I ne samo to, on je sa svojim istomišljenicima uspio smanjiti bučnost kompletne IZ-e (skoro ugasiti ton i glas IZ-e koji je bio glas savjesti svih Bošnjaka muslimana i izraz brige i zaštite njihovih prava i interesa). Zato niko nije dizao nikakvu buku oko sramnog vrijeđanja alima na čijim fetvama se temelji Islamska zajednica u BiH rahmetli Huseina Đoze (U kakvu situaciju je dovedena danas Islamska zajednica najbolje se vidi upravo na slučaju dopuštanja da se besramno vrijeđa rahmetli Husein Đozo. Dok niko iz IZ-e, nijedan medij nije napisao ni slova u odbranu lika i djela svog glavnog alima, list Oslobođenje je u svom današnjem broju objavio odličan intervju sa povjesničarem Zlatkom Hasanbegovićem, koji argumentirano dokazuje da je Husein Đozo bio čovjek koji zaslužuje duboko poštovanje.). U jednom izvještaju o smrti Huseina Đoze i njegovoj dženazi stoji da se u ime tadašnjih studenata FIN-a na dženazi obratio student Dževad Hodžić. Stjecanjem navodne moćne pozicije Dževad Hodžić je postao jak i na drugim poljima. Ovih dana uspio je zaposliti sina u GHM biblioteku u Sarajevu. Od 200 kandidata odabran je sin Dževada Hodžića. Mnogi se pitaju šta to ima Dževad Hodžić pa je tako naglo postao moćan. Mnogi odgovor nalaze u njegovom članstvu u SDA. Poznato je da je Devad Hodžić istaknuti član SDA i zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo. Očito je politička moć i ciljevi njegov glavni adut. Zanimljivo, upravo je Dževad Hodžić nedavno napisao kako je pogubno kada se religijska zajednica poveže sa centrima političke moći. U radu pod naslo-

vom “Religija i politika u sekularnom društvu”, Dževad Ho­ d žić nehotice portretira svoju današnju ulogu u Islamskoj zajednici u BiH. “... religija se u našem javnom prostoru javlja za riječ manje-više u tri preovlađujuće pretenzije: kao ideologija, kao nacionalizam i kao folklorizam. Najozbiljnija opasnost takvog ideologiziranja religije sadržana je u povezivanju religije i religijskih zajednica s centrima društvene i političke moći. U toj povezanosti događa se zapravo profaniziranje religije. Još preciznije, duhovna dimenzija religije, njena moralna poruka i njena sposobnost da se kritički od8. novembar - 5. muharrem

Sticanjem navedne moćne pozicije Dževad Hodžić je postao jak i na drugim poljima. Ovih dana uspio je zaposliti sina u GHM biblioteku u Sarajevu. Od 200 kandidata odabran je sin Dževada Hodžića.

nosi prema strukturama društvene moći ozbiljno se dovode u pitanje”. Politika je davno umiješala Dževadove prste u Islamsku zajednicu u BiH. Nažalost, svi su izgledi da se preko Dževada Hodžića u IZ-e uvukla jedan opasna SDA-ova bolest. U SDA se godinama vode bespoštedni unutarstranački obračuni, obračuni koji su nanijeli veliku štetu političkom tijelu Bošnjaka. Prema našim saznanjima i u IZ-e se počinju voditi slične unutarnje borbe za prevlast. Nadamo se da je tijelo IZ-e dovoljno jako da se odupre toj opakoj bolesti. Treba nam jaka i jedinstvena IZ-e.

15

Aktuelno
Psi lutalice

Udružena kriminalna skupina lažnih zaštitnika napuštenih pasa
Takva organizacija je Dogs Trust BiH. Ova organizacija se razbacuje novcem. Samo u projekat navodne sterilizacije pasa u Sarajevu investiraju pet miliona eura. Napominjemo to je samo jedan projekat, a ova organizacija ima još mnogo aktivnosti i sve te aktivnosti skupo se splaćaju. Naravno, Dogs Trust BiH sav novac dobiva kao donacije od vanjskih partnera. Bez desetina hiljada pasa na ulicama ne bi bilo ni Dogs Trust BiH ni milionskih donacija
PIŠE: Ezher Beganović si lutalice jedan su od gorućih problema Bosne i Hercegovine. Ovim problemom bavi se cijela država, a sve posljedice koje proizilaze iz prekomjernog broja pasa lutalica snose građani na svojim nejakim leđima. Kako i zašto su psi lutalice postali toliki problem u Bosni i Hercegovini i zašto je teško naći efikasno rješenje za ovaj problem? Nema potrebe da previše teoretiziramo, stvar je potpuno jasna, naravno ze one koji hoće da vide istinu i smiju tu istinu reći javno. Psi lutalice su postali nerješivi problem za naše društvo onog dana kada su se neki ljudi u ovoj zemlji dosjetili da bi mogli na tim nesretnim životinjama da zarade milione eura. Nakon što im je sinula ideja bacili su se na posao organiziranja sistema koji će
8. novembar - 5. muharrem

garantirano donijeti novac. Tako su udruženja su organizirali jaku mrežu organizirana udruženja i organizacije „brige“ o napuštenim psima. Cijekoje danas imaju milionske budžete. li posao funkcionira po principu, da Takva organizacija je Dogs bi se skupilo što više novca Trust BiH. Ova organizaod donatora mora biti što cija se razbacuje novcem. više životinja. Najpogodnije Dakle, lokalno Samo u projekat navodne mjesto za takvu aktivnost su udruženje - diler sterilizacije pasa u Sarajeazili i privatni pansioni za dobiva pomoć vu investiraju pet miliona napuštene pse. Ta udružeod kolega iz eura. Napominjemo to je nja se „stručno“ zovu dileri. drugog grada ili samo jedan projekat, a ova Oni imaju svoje ljude na tekantona odakle organizacija ima još mnogo renu koje zovu zaštitarima, se snabdijeva aktivnosti i sve te aktivnosti ti zaštitari se brinu o psima psima. Tako se skupo se splaćaju. Naravno, na ulici, u svakom momenstvara vještački Dogs Trust BiH sav novac tu znaju njihov broj, stanje, problem a sve dobiva kao donacije od gdje se nalaze, kreću. Ako radi uzimanja vanjskih partnera. Bez denestane jedan pas pali se novca za uslugu setina hiljada pasa na ulicaalarm. Posebno je zanimljiv zbrinjavanja. ma ne bi bilo ni Dogs Trust promotivni pristup. NajboPosebnu BiH ni milionskih donacilje sredstvo za reklamiranje ulogu u ovom ja. Pored ove organizacije pasa za prodaju i skupljaprevarantskom postoje brojna udruženja za nje donacija je Facebook. lancu imaju zaštitu životinja, naročito Postoje brojni Facebook pojedini za zaštitu pasa lutalica. Ta profili na kojima se objavveterinari

P

16

ljuju srceparajuće propagande priče, uz obaveznu poruku „ima li neko da donira za ovog psa“. Kada udruženja, odnosno dileri nađu dobre mušterije u inostranstvu onda nastupa velika akcija, nestanak pasa. Udruženja uzimaju novac od mušterija a psi odlaze na razne adrese. Neki se udome, neki se koriste za medicinska istraživanja, a neki se koriste u vojne svrhe u cilju nekih njihovih istraživanja a neki se prebacuju na novu lokaciju gdje treba da se pravi problem. Dakle, lokalno udruženje - diler dobiva pomoć od kolega iz drugog grada ili kantona odakle se snabdijeva psima. Tako se stvara vještački problem a sve radi uzimanja novca za uslugu zbrinjavanja. Posebnu ulogu u ovom prevarantskom lancu imaju pojedini veterinari. Ti veterinari su dobili kvalitetnu obuku od organizacije Dogs Trust BiH. Veterinari su veoma važni za manipulaciju i trgovinu psima. Oni imaju precizne informacije o psima, veterinari su, moglo bi se reći, špijuni na terenu. Usput ti veterinari vješto manipulišu situacijom. Zarađuju na sve strane, manipulišu lijekovima za pse, informacijama, prema udruženjima se postavljaju kao najvažnija karika. Također, veterinari spremaju pse za trgovinu pasa u inostranstvo, sređuju za njih vakcinacije, knjižice i ostalu potrebnu dokumentaciju. Krajem prošlog mjeseca, na sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH u prvom čitanju je usvojen Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, koji je predložila poslanica Nermina Zaimović-Uzunović. Već postojećim zakonskim odredbama, dodano je i eutaniziranje napuštenih pasa nakon 15 dana boravka u skloništu. Ovo je samo početak procesa, budući da Prijedlog zakona moraju usvojiti oba doma u identičnom tekstu i u oba čitanja. Sada slijedi amandmanska faza, a nakon amandmanske komisije trebalo bi da uslijedi drugo čitanje te sjednica Doma naroda. I naravno, protiv ovih zakonskih izmjena svoj glas digli su iz udruženja za zaštitu životinja, a najviše iz organizacije Dogs Trust BiH. Pojedini članovi Parlamenta BiH javo su iznijeli informacije da dobivaju prijetnje od zaštitnika pasa lutalica. Vidjećemo hoće li bh. parlamentarci ustrajati u svojim namjerama da usvoje spomenute izmjene Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja. Ako opet pobijede lažni zaštinici napuštenih pasa Dogs Trust BiH i druge organizacije ova zemlja ima šansu da pse uvede u ustavna prava.

Dogs Trust BiH
rganizacija Dogs Trust BiH nastala je 2012.godine. Oni su nastali po uzoru na Fondaciju za pse „Dogs Trust“ iz Velike Britanije. U toj vezi se nalazi moć Dogs Trust BiH, zato britanska ambasada pristaje da gura njihove projekte. Dogs Trust BiH je glavna organizacija, oko nje se vrti sve kada je u pitanju problem pasa lutalica. Puni donatorskog novca vješto rukovode mnogim institucijama i pojedincima u BiH. Lahko kontroliraju bh. medije. Za ovu organizaciju vežu se brojne zanimljive stvari.

O

Hodajuće zaraze
si koji hodaju po našim ulicama i leže po parkovima opasni su po naše zdravlje i to zbog toga što ih je veliki broj, jer se hrane otpadom iz kontejnera, zatim se snalaze i jedu sve što nađu ili ulove, piju otpadne vode, raznose smeće po ulicama i parkovima i ostalim lokacijama na kojima borave ljudi. Veliki je broj bolesti koje se prenose sa životinje na čovjeka a psi koje spominjemo nemoguće je sve pohvatati i pregledati, niti dezinfikovati mjesta na kojima borave. Također, leševi uginulih životinja ostaju danima nepronađeni u objektima ili mjestima u kojima čopor boravi. Što je veći broj pasa sve je manje mačaka, što dovodi do povećanja broja miševa a to nikako nije dobro, u nekim gradovima taj balans se opasno poremetio.

P

Privatni azili, pansioni, skloništa

P

ojedini građani BiH vidjeli su dobru priliku da zarade na napuštenim psima. Tako se organiziraju privatni azili, pansioni, skloništa gdje se dovode psi. Naravno, svi oni se nastoje prikačiti budžetskim izdvajanjima lokalnih zajednica. Udruženja sanjaju da imaju vlastiti azil na osnovu kojeg bi mogli uzeti novac od države a ujedno sarađivati sa trgovcima psima i sa uhodanim kanalima donatora. Ovakvih mjesta za „brigu“ o napuštenim psima danas ima previše. Nažalost, njihova želja je da bude što više pasa lutalica.

Stručan odgovor jednog anonimnog građanina na laži i prevare udružennja za zaštitu pasa
1. Mi smo udruženje za zaštitu životinja! (Lažete gospodo, vi ste udruženja za zaštitu pasa lutalica u svrhu sticanja materijalne koristi) 2. Radi se o jadnim napuštenim psima! (Lažete gospodo, to su psi koji žive na ulicama tristo godina, a zabrana eutanazije je dovela do enormnog razmnožavanja) 3. Političari su pokrali pare za jadne cuke! (Lažete gospodo, para jednostavno nema za stotinu azila i hiljade pasa lutalica. Do sada je potrošeno u tu svrhu nekoliko miliona) 4. Pse nakon sterilizacije treba vratiti na mjesta gdje su uhvaćeni (Lažete gospodo, psi i nakon sterilizacije ujedaju i prenose zarazne bolest i kao takvi ne smiju biti na javnoj površini) 5. Nigdje pse ne ubijaju! (Lažete gospodo, pse ubijaju eutanazijom u svim evropskim zemljama i u Americi ako ih niko neće usvojiti) 6. Djeca provociraju pse pa ih ovi ujedaju! (Lažete gospodo, psi su iz porodice zvijeri i brane teritoriju ujedanjem i klanjem žrtve) 7. Eutanazija je najskuplja metoda! (Lažete gospodo, eutanazija je najjeftinija jer se njome rješava problem. Najskuplje je izdržavati psa do kraja života. 9. Mi volimo životinje! (Lažete gospodo, vi volite novac od stranih donatora sa mutnim namjerama. Zašto mačke ne pominjete. Zar ih nisu klanjem i davljenjem istrijebili vaši “jadni, napušteni psi”?)
8. novembar - 5. muharrem

17

Kolumna

Borba za opstanak

Muhareme, poselami baku, bre!
Srbi kao sveta bića bošnjačke malograđanske mitologije – definicija je koja objašnjava potrebu Bošnjaka da za svoju reprezentaciju navijaju na ekavskom, ili, potrebu jednog Muharema, jedne Hazeme i jednog Ibre da u “Čitanku“ iz koje uče bošnjačka djeca uvrste pjesmu “Moja baka“ Piše: Fatmir Alispahić ad bi me neko doveo pred vješala, ja se ne bih odrekao ni slova u svome tekstu “Jahanje bosanskog uha”. To što je naspram mene stojala neobrazovana i iskompleksirana rulja, koja mi je psovala sve i svašta, za mene ne znači ništa. Takva ista rulja stojala je naspram mene kada sam u decembru 1992. – prvi i zadugo jedini – ustao da branim lojalne srpske komšije od bošnjačkih revanšista. Za njih sam bio “četnik”, dok su oni stojali iza rečenice da “svaki Musliman mora imati Srbina kojeg će ubiti”. Svakoj rulji uvijek kasno dođe iz stražnjice u glavu. Za tu istu rulju danas sam “fašista”, dok misle da je beogradski spiker Marjan Mijajlović važniji od bosanskog jezika. A za mene je bosanski jezik važniji i od Alije Izetbegovića i od Safeta Sušića, zapravo, od svakog pojedinačno. Ne može se voljeti išta u Bosni, a da se ne voli bosanski jezik! Nema Bosne na ekavskom! Baš zato mi je čudno kako se tolika ljubav Marjana Mijajlovića prema domovini nije realizirala kroz bosanski jezik. Pa lakše je njemu jednom “lepo” zamijeniti “lijepim”, nego svima nama slušati njegov ekavski izgovor! Napose, to je stvar poštovanja prema tv auditorijumu koji živi u Bosni, i ne govori ekavski. Baš mi

K

je čudno, velim, zašto se Marjan nije po- cima, koji ne razumijemo važnost čuvatrudio da progovori jezik svoje domovi- nja bosanskog jezika. Ovu temu odmah ne. Eno, i srbijanski kralj, šta li je?,onaj su razumjeli velikosrpski portali koji su Karađorđević iz Londona, po stare dane zajmili braniti Marjanovu ekavicu po uči i natuca ekavski, kako bi svjedočio Bosni i progoniti “Fatmira fašistu”. Bilo ljubav prema Srbiji. Možda bi dobro ako bi ekavski BošMarjan zna nešto što mi ne njaci razumjeli da su osvanuli znamo – da Bošnjaci vole kad na istoj strani sa srpskim naciim se govori na ekavskom, jer onalistima. Možda je Marjan je tako “kulturnije”. Ali, to stvarno u pravu! nisu Bošnjaci, to su papci. U “Jahanju bosanskog Nanu pokrstio u baku uha” ja se uopće nisam bavio Marjanom, izuzev konstataU Srba, Hrvata, Albanacije, koja je stvar ukusa, da ca, Crnogoraca, nema ovaZa ovih bezmalo je on katastrofalan vašerski kvih bolesti kao u Bošnjaka. deset godina spiker. Meni njegovo komenValjda ti kompleksi, koji su promijenilo se tarisanje smeta, a mnogima, decenijama forsirani, zatrpavidim, godi. O Marjanovim štošta, jer “baka” ju mogućnost zdravog rasuu bošnjačkoj ljudskim i patriotskim kvaliđivanja, pa umjesto da Boškući više nije tetima uopće nisam govorio. njak razumije kako je bosanuređivački Vjerovatno je on dobar čoski jezik iznad svega, a njemu incident, već vjek i dobar Bosanac. VjeruMarjan dođe važniji od bosistem, koji jem i da je Jovan Divjak dosanskog jezika. Najmanje je funkcionira bar čovjek i patriota, ali, on bitno što se na mene sručila višestruko: kao na svome ekavskom ne preta gomila bošnjačkog menproračunata nosi državne utakmice. Njetalnog i patriotskog smeća, namjera gov ekavski je njegova privatte nepameti, tog seljakluka bošnjačkog na stvar, a Marjanov ekavski koji bi da gazeći svoje postapjesnika da je javna stvar. Kada sam nane nešto njihovo, a ne može napiše pjesmu pisao tekst “Điha, điha, Sarapostati išta više do li otirač koja može proći JOVO” (Saff, br. 289, 18. III za srpske cipele. Kao i mnogi sa naslovom 2011.), to se nije ticalo finog moji prijatelji koji su iz ovog “Moja baka”. Jovana, već iskompleksiraslučaja povukli rezignaciju nih Bošnjaka, koji su u dane - zbog nas takvih nikakvih – kad su bile godišnjice smrti tako sam i ja zastao, u nevjegenerala Talijana i generala rici da smo baš dotle zglajzali Alagića pravili demonstrada ne razumijemo od čega se cije za “čika Jovu”; a niko se nije sjetio sastojimo: od zemlje, od jezika, od vjere. ovih bosanskih heroja, makar Fatihom. I baš usred takve atmosfere, zatraži Štos je voljeti “čika Jovu”, jer sa “čika moj sin da ga preslušam jednu pjesmicu Jovom” smo napredni, a sa Mustafom iz “Čitanke” za četvrti razred. Dijete nai Mehmedom smo nazadni. Pisao sam učilo napamet. “Moja baka” – reče on. o tom bošnjačkom ugursuzluku. Tako i “Kakva baka?” – upitah ja. “Pa tako se “Jahanje bosanskog uha” nema nikakve pjesmica zove” – reče. Uzmem u nevjeveze sa Marjanom, već s nama, Bošnja- rici onu “Čitanku” i vidim, stvarno, pje8. novembar - 5. muharrem

18

smicu “Moja baka”, koju napamet uče djeca u gradu u kome je bezmalo 90 odsto stanovništva bošnjačkog, i u razredu u kome od 30-tak djece možda jedno ili dvoje djece majku svojih roditelja zove bakom. Onih 27 ili 28 djevojčica i dječaka primorani su da svoju majku, nanu ili nenu, kroz ovu pjesmicu, zovu bakom. Sjećam se koliko mi je nezgodno bilo, u mome djetinjstvu, kada me učiteljica upita da govorim o svojoj baki, a ja nisam imao baku, već sam imao nene. Ali, to je bila komunistička Jugoslavija, kojom su harali velikosrpski nastavni programi i srbijanski učitelji u bošnjačkim sredinama. U mojoj su školi svi učitelji bili Srbi. Desetine hiljada Bošnjaka dali su živote da nam se nene više ne bi zvale bakama, da nam se bosanski jezik više ne bi zatrpavao ekavicom, da bismo bili slobodni u izražavanju i čuvanju svoga identiteta, jer je to ideal slobode u ime koje je Republika Bosna i Hercegovina dobila suverenitet. Ako te slobode nema, onda su obesmišljene žrtve, onda je besmisleno sve. Prisjetih se da sam u svojoj knjizi “Ljetopis 2005”, u kojoj sam kalendarski bilježio najvažnije događaje te 2005. godine, imao jedan zapis na ovu temu. Evo ga... “BAKA MUNIRA I NENA MARIJA Nedavno je u Dnevniku Federalne tv emitiran prilog o nasilju u porodici. Kao primjer je uzet slučaj u kome otac alkoholičar maltretira malodobnog sina, iako je najbolji učenik u školi. Dječak nema majke, a čuva ga nena, koja u kameru govori o stravičnim oblicima maltretiranja svog unuka od strane svoga sina. Takvih je tuga po Bosni bilo i biće. Međutim, u Bosni niti je bilo, niti će biti, da se muslimanske nene ili nane zovu bakama. Doduše, jesu u komunističkom vaktu naša djeca tjerana da u školama daidže i amidže zovu ujkama i strikama, a nene bakama, jer se smatralo da je tako savremenije, modernije, da nije seljačko i nazadno, a time i da nije antikomunističko. No, nikada nijedno dijete, poslije škole, nije svoju nenu oslovilo sa – bako. Čini se da je među bošnjačkom djecom, decenijama, vladao prešutni konsenzus kako je to bakanje nana, strikovanje amidža i ujkovanje daidža zapravo prisila sistema koji nije uvažavao i koji je omalovažavao bošnjački i muslimanski identitet. Dječije duše su pred ovim diktatom režima bile izložene torturi stida, jer je njihovo jezičko biće u zvaničnoj komunikaciji dobijalo dimenziju – ilegalnog i sramnog. A kada se takva pojava prikaže na državnoj tv, bezmalo 15 godina nakon sloma komunizma, onda imamo osjećaj da nas progoni noćna mora u režiji srbijanskih učitelja i bošnjačkih komunista. Naime, u tom Dnevniku na FTV je i u najavi, a i u samom prilogu, u više

navrata ova bošnjačka nena Munira nazvana – bakom Munirom. Znaju urednici sa FTV da u Bošnjaka nema baka! Zašto nam to čine? Ili, zapitajmo se kakva bi se gužva digla da je neki bošnjački urednik sa FTV u Dnevniku prozvao nenu Mariju ili nanu Olgicu? Digli bi se i kardinal i patrijarh!”

Za ovih bezmalo deset godina promijenilo se štošta, jer “baka” u bošnjačkoj kući više nije uređivački incident, već sistem, koji funkcionira višestruko: kao proračunata namjera bošnjačkog pjesnika da napiše pjesmu koja može proći sa naslovom “Moja baka”, a ne može sa naslovom “Moja nena” ili “Moja nana”; potom, kao proračunata namjera autora i priređivača ove “Čitanke” da se uvrštavanjem ove apartheidske pjesmice dodvore političkim centrima moći, za koje u startu znaju kako će podržati to nasilje nad bošnjačkog djecom, to tjeranje bošnjačkih mališana da svoju nanu/nenu/majku zovu bakom; na kraju, kao višeslojni sistem
8. novembar - 5. muharrem

Volio bih čuti objašnjenje od autora pjesme “Moja baka!. On se zove Muharem Omerović, čuo sam da živi u Zenici, i baš me zanima da li je on majku svojih roditelja zvao bakom. I da li je čuo da bošnjačka djeca, u bošnjačkoj sredini, u kojoj je on odrastao, i u kojoj živi, majke svojih roditelja zovu bakom?

šutnje i odobravanja ovog nasilja, od strane nadležnih institucija, recimo, ministarstva koje je moglo skrenuti pažnju na takvu neprimjerenost, te samih roditelja koji danas, kao i nekada, nemaju reflekse da upitaju zašto im djeca uče sadržaje koji su u osnovi diskriminatorski. Vraga bi to promaklo srpskim roditeljima! Zato kažemo da je poturanje bake namjesto nane složen sistem, koji je objedinjen ambijentom totalitarizma i autocenzure, po kojoj se zna šta to godi političkim mentorima u kulturi i obrazovanju. ...Godi im diskriminacija Bošnjaka. Ko hoće da napreduje, mora pokazati spremnost da bošnjački identitet gazi i izloži gaženju. Volio bih čuti objašnjenje od autora pjesme “Moja baka”. On se zove Muharem Omerović, čuo sam da živi u Zenici, i baš me zanima da li je on majku svojih roditelja zvao bakom. I da li je čuo da bošnjačka djeca, u bošnjačkoj sredini, u kojoj je on odrastao, i u kojoj živi, majke svojih roditelja zovu

19

Srbi kao sveta bića Ako sve ovo nije bitno, neka neki srbijanski pjesnik napiše pjesmu “Moja nana”, neka tu pjesmu o srpskoj nani srpski autori uvrste u srpsku “Čitanku” za četvrti razred, neka srpska a i hrvatska djeca uče tu pjesmu o nani i neni, a i neka utakmice reprezentacije Srbije prenosi Sabahudin Topalbećirević... Srbi ne daju bošnjačkoj djeci ni nacionalnu grupu predmeta, ne daju ni bošnjačke učitelje, jer hoće sve posrbiti i usrbiti, a kako bi tek pustili da im išta bošnjačko uđe u njihovo srpsko uho, i u njihovu srpsku glavu. Oni znaju šta je njihovo, a neće da znaju šta je naše. A mi haman ne znamo ni šta je naše, jer hoćemo da naše bude njihovo, tako što će naša nena postati njihova baka, ili što će naši fudbaleri igrati na ekavskom, bre. Nema u ovoj priči ništa protiv Srba. Izuzev ako se “fašizmom” ne smatra kad želiš da tvoj narod ima što imaju i drugi narodi, i da sebe poštuje košto sebe i drugi poštuju. Kada sam prije nekoliko godina javno upitao zašto tuzlanski Srbi nikada ne reaguju kada Dodik i ostali četnici tvrde da je zločin na Kapiji podmetnut, napala me u velikosrpskim “e-novinama” jedna žena koja nosi muslimansko ime i srpsko opredjeljenje. Pitala se – otkud meni pravo da pitam Srbe i za šta. Nedavno je ova žena imenovana za direktoricu jednog od muzeja u Sarajevu, što je urnek kadrovske politike u dejtonskoj državi. Meni to nikako nije bilo jasno zašto ne smijem Srbe pitati nešto što bi ih želio pitati, i zašto se mnogi Bošnjaci straše tog mog osjećaja ravnopravnosti u odnosu na Srbe. Jedan me prijatelj podsjeti na mržnju koju je prema akademiku Muhamedu Filipoviću kroz jednu knjigu i kamaru tekstova izražavao Marko Vešović, samo zbog toga, veli, što Marko nije mogao otrpjeti da se Muhamed osjeća slobodnim i ravnopravnim. A kamo li begom, a kamo li nadmenim. U srpskoj šovinističkoj projekciji Bošnjaci mogu biti samo likovi iz viceva, ili oni koji se dive svemu srpskom, pa sve svoje proglašavaju manje vrijednim. Kao što navijači reprezentacije više vole Marjana, nego bosanski jezik, i kao što pjesnik Muharem više voli svoju nepostojeću baku, nego svoju postojeću nenu. Kad se tu pojavi neko ko uopće nije fasciniran Srbima, već ih u najmanju ruku smatra ljudima košto su i drugi ljudi, namah nastaje konflikt, a taj neko postaje “fašista”, kao što sam ja imao čast da postanem. Zašto? Zato Fatmire što nisi uvidio da su Srbi sveta bića bošnjačke malograđanske mitologije – reče mi ovaj jaran. Srbi žele da su sveta bića Bošnjacima, i bošnjački malograđani, ti kompleksaši, oni sami žele da im Srbi budu sveta bića, predmet uzora i obožavanja. Tek tako moguće je razumjeti ove, i mnoge druge, požare autodestrukcije u Bošnjaka.

bakom? Bezbeli da ne zovu. Odakle onda izvire ta njegova potreba da bošnjačku nanu/nenu/majku prekrsti i pokrsti u baku?! Za mene postoji samo jedno objašnjenje... Muharem se stidi našeg porijekla, jezika, tradicije, pa smatra kako je “baka” kulturniji i napredniji izraz, jer ako bošnjačka djeca počnu nane zvati bakama, daleko će dogurati, kao što je i Muharem dogurao, da bude korišten kao alat za diskriminaciju Bošnjaka. Odricanje od svoga, kako bi se ugodilo tuđem, najgore je samoponiženje, jer onaj drugi, za čiju naklonost se to radi, na to će gledati sa podsmijehom i gađenjem. Misli li Muharem kako će njegova pjesma o (bošnjačkoj) baki ući u srpske i hrvatske čitanke? Taman posla! Ta pjesma može biti samo predmet šprdnje kod Srba i Hrvata, koji će sa uživanjem gledati kako jedan Bošnjak ponižava i sebe i bošnjačku djecu. Ali, priča ne bi bila kom-

Nema u ovoj priči ništa protiv Srba. Izuzev ako se “fašizmom” ne smatra kad želiš da tvoj narod ima što imaju i drugi narodi, i da sebe poštuje košto sebe i drugi poštuju.

pletno užasavajuća da nije autora ove “Čitanke” koji su također Bošnjaci. Baš ovu pjesmu o bošnjačkoj baki, a ne neku drugu o nani/neni/ majki, u “Čitanku” su uvrstili osobe koje se zovu Hazema Ništović i Ibro Ništović. Za njih važi ono isto što i za Muharema. I Muharem, i Hazema, i Ibro jako dobro znaju da nema bake kod Bošnjaka, da njihovu “Čitanku” neće uzeti ni u većinskim srpskim, ni u većinskim hrvatskim krajevima, da je taj udžbenik namijenjen bošnjačkoj djeci, tako da uvrštavanje ove pjesme ima apsolutni diskriminirajući karakter, s ciljem da povrijedi bošnjački identitet. To znači da su autori ovog bezobrazluka svjesno i proračunato željeli da zadovolje političke snage apartheida nad Bošnjacima, tako što će većinskoj bošnjačkoj djeci uskratiti pravo da majku svojih roditelja u lektiri imenuju onako kako to čine u životu.
8. novembar - 5. muharrem

20

Društvo
Od gluvizma do rasizma

Paraklis za bosansko uho
Bošnjaci ne samo da su zadržali taj glas u svim riječima naslijeđenim iz praslavenskog (gdje mu je po etimologiji mjesto), nego su ga zadržali u svim riječima koje su tokom svoje povijesti i doticaja sa drugim jezicima prihvatili iz drugih jezika, posvojili i podomaćili, te razvili taj princip do savršenstva i fonološke ekskluzivnosti u bezbrojnim onomatopejskim riječima koje su u samostalnom razvoju stvorili leksikalizacijom onomatopeja. Zato se zakon ‘haka’ smatra jezičkim amblemom Bošnjaka. Zakon haka u Bošnjaka zasniva se na hiperproduktivnosti glasa i foneme h, drugim riječima Bošnjaci su razvili hiperjezikotvornost glasa/ foneme h Piše: Safet Kadić tak na bosansko uho počeo je kada i atak na bosansko grlo, Karađorđijevom bunom početkom devetnaestog stoljeća. Od tada sve do danas traje normativno književnojezičko glušenje bosanskog uha izgonom glasa/foneme h iz bosanskog jezika i nametanjem srbskog gluvizma. H nam blagoglasie ezika naivećma vređa, “filosofski” poručuje učeni srbski pravoslavni kaluđer Lukijan Mušicki u februaru 1817. godine reformatoru srpskog jezika i pravopisa, priučenom hajduku i guslaru, Vuku Karadžiću, na njegov panični upit “šta ćemo raditi sa h”. Dobivši ovakav odgovor Vuk trijumfalno, s dubokim olakšanjem, kliče: “Sad ćemo slobodno pisati ristos, duovnik, oću, ora, kožu, itd. kao što naša braća i govore.” (Izvorno je: Hristos, duhovnik, hoću, orah, kožuh, op.a.) Bez obzira kako bi otorinolaringolozi okvalifikovali ovo stanje uha, za lingviste ostaje činjenica da je na ovaj način uveden princip ‘gluvizma’ u srbsku normativistiku, koji je ostao, u principu, sve do danas mada se u trećoj tački ‘bečkog književnog dogovora’ između Srba i Hrvata iz 1850. godine “preporučuje da se glas h piše svagdje gdje mu je po etimologiji mjesto (uho, muha)”. Bivši profesor Beogradskog univerziteta hercegovačkih korijena, Asim Peco, o tome ovako svjedoči: “Tako u (Vukovom) pismu Lukijanu Mušickom, od 12. juanuara 1817., čitamo: “Nego za Boga kažite mi šta ćemo raditi sa h? (...) Odgovorite mi i na ovo štogod, ali ne kaluđerski, nego filosofski.” Početkom februara Mušicki mu odgovara, i to “filosofski”: “Ja ‘hjeru’ dobro ne mislim. Blagoglasie ezika est edno od suštestvenih svoistava. H nam to blagoglasie naivećma vređa.” Vuk u odgovoru Mušickom 1817. godine kaže: “Hjeru ste očitali dobar paraklis (pravoslavna posmrtna molitva, op.a.). Bog da mu dušu prosti. Sad ćemo slobodno pisati ristos, duovnik, oću, ora, kožu, itd. kao što naša braća i govore.”

A

osluhnuti: osluškivati, (ovo š nastalo je od h poznatim fonetskim promjenama još u dalekoj prošlosti, u praslavenskom jeziku, a vodi porijeklo od još starijeg indoevropskog s, čije tragove vidimo u oblicima duala (ušesa). Sluh je nerazdvojan od govora i zato je svaki gluh čovjek i nijem. Uho, gluh i sluh su praslavenske riječi i u tom obliku ih, osim bosanskog, poznaju i drugi slavenski jezici, izuzev srbskog, u kojem ove riječi nemaju glas h, nego fonetski supstitut v. Glas h, pored k i g, pripada izuzetno značajnoj grupi glasova u ljudskom govoru, grupi stražnjih velara, odnosno grlenih glasova koji su, kako se predpostavlja, prvi izrazili ljudski govor, odnosno supstancijalizirali zvuk u značenje i omogućili prvo ljudsko smisleno oglašavanje. Odkud ova razlika između bosanskog i srbskog jezika? Odakle potiče i kakvo značenje ima ta naglašena averzija, gotovo animoPraslavenske riječi zitet, Srba i gotovo emotivna vezanost Bošnjaka za glas h, Ne ulazeći u ovoj prilici odnosno kako i iz kojih razlodetaljnije u anatomske i figa su Bošnjaci razvili princip zioložke osobine uha i laiku ‘haka’ u bosanskom jeziku, je jasno da je uho jedan od a drugi princip ‘gluvizma’? najznačajnijih, najsloženijih Bosanski jezik naslijedio je i i najsofisticiranijih organa očuvao izvorne oblike ovih Šta su Bošnjaci ljudskog organizma. Uho riječi iz praslavenskog sa etidobili pojavom predstavlja čulo sluha koje moložkim glasom h u njima, “Dnevnog avaza” njegovi poznavaoci svrstavaju a srpski nije zbog svoje etniču bosanskom u najvažnijije od svih ljudskih ke kompozicije. medijskom osjetila. Uho je složeni sistem Bošnjaci ne samo da su zaprostoru, zorno absorbcije zvučnih podražaja držali taj glas u svim riječima svjedoči i njihov iz prostora, koje te zvučne sinaslijeđenim iz praslavenskog melem: “Od gnale detektira, zatim selekti(gdje mu je po etimologiji ovakve pobjede ra i pretvara u kodirane informjesto), nego su ga zadržali u nije bilo boljeg macije u obliku elektoimpulsvim riječima koje su tokom načina da se još sa za centralni nervni sistem svoje povijesti i doticaja sa i tako klasificira najprimje- jednom melemom drugim jezicima prihvatili iz namaže rana reniju reakciju cijelog orgadrugih jezika, posvojili i pos proteklog nizma. U bosanskom jeziku domaćili, te razvili taj princip Svjetskog postoje tri riječi koje definido savršenstva i fonološke prvenstva”, kaže raju i semantički, pojmovno ekskluzivnosti u bezbrojnim jedan sportski i terminoložki pokrivaju ovaj onomatopejskim riječima novinar tog lista. fenomen: uho (organ), sluh koje su u samostalnom ra(proces) i gluh (patoložki pozvoju stvorili leksikalizacijom remećaj). Sve ostale su iz njih onomatopeja. Zato se zakon izvedene, kao što su: uši/uhe‘haka’ smatra jezičkim ambleta/ušesa (množ.), naušnice/ mom Bošnjaka. Zakon haka naušnjaci; uholaža, ušara (sova), douš- u Bošnjaka zasniva se na hiperproduktivnik; ogluhnuti/oglušiti, pogluh, nagluh, nosti glasa i foneme h, drugim riječima gluhak:gluhaci (vrsta kukuruza), zaglu- Bošnjaci su razvili hiperjezikotvornost šiti; slušati, po-, od-, na-, prisluškivati, glasa/foneme h. Treba podsjetiti da je
8. novembar - 5. muharrem

22

pitanje upotrebe glasa/foneme h u bosanskom jeziku veoma važno pitanje za bosanistiku. Ono ima sociolingvistički, strukturnojezički, komunikološki, standardnojezički i, napose, simbolički značaj za Bošnjake. Naglašeno prisustvo glasa/foneme h u glasovnom sistemu i vokabularu kod Bošnjaka je unikatan biljeg njihova identiteta i znak razpoznavanja među govornicima slavenskog jezika u okruženju. Fenomen ‘haka’ prisutan je u Bošnjaka od iskona i mnogi etnolozi i lingvisti su ga identificirali i pokušali objasniti na različite načine. Razlozi emotivne vezanosti Bošnjaka za ovaj glas sežu do daleko u prošlost. Kao što nedvosmisleno navodi hrvatska historičarka i borac za povijestnu istinu dr. Nada Klaić, Slaveni, koji su kasnije (samo)identifikovani kao Bošnjani, naselili su Bosnu u 6. stoljeću i počeli “u bosanskim zemljama svoj samostalni politički razvitak mnogo prije nego su Hrvati i Srbi doselili i dospjeli do Dinarskih planina potkraj 8. i početkom 9. stoljeća”. Zajedno s njima iz Panonske nizije, koja im je bila vatan nekoliko stoljeća, nadirući Madžari iz Baškirije, potisnuli su i zantan broj već slaveniziranih Vlaha, koji su se rasuli po Balkanu, pretežno na nenaseljenim visoravnima i neposjednutim kraškim poljima. Oni su kao stočari i nomadi dolazili u doticaj, razumije se, i sa već ranije naseljenim Slavenima, odnosno slaveniziranim Ilirima, tj. Bošnjanima u bosanskim zemljama. Međusobno su se jasno jezički diferencirali i

prepoznavali, između ostalog i po prisustvu glasa ‘h’ u riječima. Naime, Bošnjani kao (jezički) Slaveni imali su glas h u svim slavenskim riječima gdje mu je po etimologiji mjesto, a slavenizirani Vlasi kao Romani nisu imali taj glas u svome glasovnom inventaru i svome vokabularu pa su slavenske riječi primali i upotrebljavali bez toga h, stvarajući zijeh ili hijatus između vokala, u kojem su razvijali posebne glasove da bi taj zijeh popunili, primarno v (iza u) ili j (iza i). Primjerice, riječ uho primali su kao u’o, pa su u tom hijatusu razvili glas, preciznije sonant ‘v’ kao najbliži vokalu ‘u’ i dobili novu riječ ‘uvo’. Tako je bilo i sa riječima gluh, priko genitiva glu’a pa gluva, a odatle se ‘v’ analogijom prenijelo i u nominativ: gluv. Tako je stvoren jezički princip po kojem su i riječi koje su primane iz drugih jezika ili onomatopejske riječi dehakirane. Prema tim riječima, tzv. gluvizmima jasno su se identificirali Vlasi i Bošnjani u međusobnim kontaktima i međusobno diferencirali. A mnogo citirana srbska historičarka, Dušanka Bojanić, kaže: “Vlasi u Srbiji, među kojima je bilo dosta hercegovačkih, su praktički, vlahizirali Srbe, a u Bosni i Hercegovini su Srbi srbizirali Vlahe.” Zato se glas h reformatoru srbskog jezika Vuku Karadžiću činio kao nerješiv problem pa je potražio “filosofski” savjet od tada
8. novembar - 5. muharrem

Još jedan poznati bosanski glumac, Enis Bešlagić, stalno “guta” h u jednoj zagrebačkoj humorističkoj seriji. Npr. “Te ruže će vam tako brzo uvenuti” (pravilno: uvehnuti).

vodećeg učenog kaluđera Lukijana Mušickog. Očito je, dakle, da su Bošnjaci tada imali oformljen jezički sistem stvoren na bazi svog osobenog izdiferenciranog jezičkog genetskog koda. U njemu su svi elementi funkcionirali saobrazno po jasnim principima na kojima je počivala ukupna jezička struktura. Imali su već stvorenu jezičku matricu i modele prema kojima su pozajmljene riječi iz drugih jezika, u kontaktima s njima, saobražavali prema načelima zadatog ustrojstva. Upotreba foneme h u javnoj komunikaciji Takva situacija zadržala se do danas, o čemu svjedoči onomastika, ali i savremena norma. Tako imamo paralelne nazive planina (oronim Mahnjača i Manjača) ili mjesta (toponimi) Hrenovica i Renovica, Hreljevo (izvorno po vlastnicima, familiji Hrelja) i Reljevo (nakon uzpostave velikosrbske vlasti 1918. godine); Vrhpolje (kod Sanskog Mosta, nastanjeno Bošnjacima) i Vrpolje u Srijemu; Hrasno (<Hrastno) i Rasno (< Hrastno), južna bosanska pokrajina Hercegovina i Ercegovina; zatim prezimena, patronimi: Hodović i Odović, Hrenovica i Renovica, Helez i Elez, Halilović i Alilović, Hasanović i Asanović, Horozović i Orozović, Herceg i Erceg, pehli-

23

van i Pelivan i sl. Dvostruko je ilustrativan izvorni bosanski toponim Hodidid, koji su brđansko-istočnohercegovački doseljenici, nakon pomora kuge domicilnog bosanskog stanovništva u 18. stoljeću, saglasno svom jezičkom kodu, vremenom priobrazili u Odiđed. Neobhodno je navesti nekoliko karakterističnih primjera upotrebe foneme h u javnoj komunikaciji kao ilustraciju savremene jezičke situacije u BiH. Nekadašnji direktor Direkcije za promociju stranih investicija (2005), Mirza Hajrić, ne trepnuvši jasno poruči da “nije lako prodati BiH”. Još jedan poznati bosanski glumac, Enis Bešlagić, stalno “guta” h u jednoj zagrebačkoj humorističkoj seriji. Npr. “Te ruže će vam tako brzo uvenuti” (pravilno: uvehnuti). Istaknuti bosanski intelektualac, akademik Muhamed Filipović, na televiziji kaže: “Nije se lahko živilo u komunističkom sistemu, ali je svake godine bilo nešto malo bolje.” Ali, govoreći o parazitskoj vlasti, kod uglednog profesora iznebuha je odnekud izmigoljila pihtijasta pihavica i počela se izvijati i svijati u jedan gluvizam: “Imate jednu pijavicu...” kaza akademik, umjesto pihavicu, koristeći taj oblik vjerovatno kao stilski valer da bi bio što ekspresivniji i da bi samim jezičkim izrazom primjereno etiketi-

Kao što nedvosmisleno navodi hrvatska historičarka i borac za povijestnu istinu dr. Nada Klaić, Slaveni, koji su kasnije (samo) identifikovani kao Bošnjani, naselili su Bosnu u 6. stoljeću i počeli “u bosanskim zemljama svoj samostalni politički razvitak mnogo prije nego su Hrvati i Srbi doselili i dospjeli do Dinarskih planina potkraj 8. i početkom 9. stoljeća”.

rao poslijeratnu vlast u BiH. Navedeni primjeri sami po sebi ne bi predstavljali ništa posebno strašno, jer danas i pametni ljudi govore svašta, da oni ne predstavljaju paradigmu stanja duha u Bosni, posebno među Bošnjacima. Mirza Hajrić je u ovoj priči značajan jer mu je babo bio dugogodišnji predratni lektor “Oslobođenja” i morao bi znati da je oblik lahko preferentan za Bošnjake. Za razliku od sarajevskog “Bosnalijeka”, koji je imao uspjeha sa svojim bosanskim mehlemom dok ga nije iztisnuo melem, “Sarajevoosiguranje” se mora zapitati koliko će imati uspjeha sa svojim reklamnim sloganom: Naše klijente je lako prepoznati. I graditelji novog mosta priko Miljacke u Sarajevu, koji povezuje Radićevu ulicu i Likovnu akademiju na keju Maka Dizdara, na nogostupu su upisali prijevod stare latinske poslovice festina lente kao požuri pola ko. Za jednog vatrogasca iz Jablanice nekontrolisano duva vjetar, umjesto pravilnog duha ili puše. Cijela izjava je problematična, jer kada i kako je neko mogao kontrolirati vjetar. Sve je u jednoj uličnoj TV-anketi začinila jedna gluvistička prolaznica u Sarajevu izjavom o aktuelnim vrućinama proteklog ljeta: Ovo je stra oba. Sve su to posljedice nametnute srpskohrvatske standardnojezičke norme koja se striktno provodi u
8. novembar - 5. muharrem

školskom sistemu, medijima i administraciji, nasuprot prirodnog narodnog jezika većinskih Bošnjaka u svim dijelovima BiH. Jednako će reći i šestdesetpetogodišnja Ismeta Manjušak iz sela Varvare kod Prozora (“Meni je bilo lahko.”) i njena sarajevska vrstnica, tetka Zilha, čuvena domaćica narodne kuhinje za socijalno ugrožene na Baščaršiji (“Tek je lahnulo”). Mediji su posebna priča. Dovoljno je navesti nekoliko “bisera” da bi se ilustrirala nesaglasnost narodnog govora i jezičke prakse u medijima. Voditelj popularne emisije na RSG Emir Cocalić 2006. godine pita novoizabranu misicu, Tuzlanku Azru Gracić: Znaš li kuvati? Misica Azra prvo začuđeno pita: Kuhati?, a onda odgovara: Znam kuhati! Bosanska misica vjerovatno zna skuhati i nezaobilazni bosanski grah, odnosno grahovu čorbu, zvanu grahovača ili grahovica. Da ju je to pitao, Cocalić bi upotrijebio sinonim pasulj, riječ porijeklom iz grčkog (fasulas) koju paralelno sa slavenskom riječju grah upotrebljavaju bosanski pravoslavci, kao i Srbijanci. Tu sinonimičnost u bosanskom jeziku uočio je i scenarista jedne humorističke serije, pa njegov glavni lik u jednoj prilici kaže: “Ponedjeljak grah, utorak pasulj, a u srijedu onaj dalmatinski fažol.” “Najtiražniji bh. politički dnevnik” u ovom pogledu preferira srpsku varijantu bosanskog jezika, odnosno primjenjuje srpsku normu bez h u riječima koje po etimologiji imaju taj glas. Tako na naslovnoj stranici najavljuje udarni tekst povodom ukopa Srebreničana, žrtava srbskog genocida: Svatovske marame na

24

dženazi, bez izvornog ‘h’ u riječi ‘mahrama’, gdje mu je po etimologiji mjesto. Čak i ovi primjeri djeluju beznačajno u poređenju sa jezičkom srbizacijom Bošnjaka koju provodi sa radio-talasa dosta slušan BM-radio iz Zenice. Dovoljno je uzeti samo jednu emisiju, posvećenu poljoprivrednicima, u kojoj se, pored ostalog, govorilo o “prerani pilića”. Tu se izričito primijenjuje srbski standardnojezički izraz bez glasa ‘h’, gdje mu je po etimologiji mjesto, koji Bošnjaci dosljedno čuvaju i time markiraju svoj izraz u odnosu na srbski (rana, mjesto hrana, prerana mjesto prehrana, naraniti mjesto nahraniti, suvi mjesto suhi, trunuti mjesto truhnuti; korištenje umjesto korišćenje itd.). Očito je gost u emisiji bio Srbin. Kuriozitet je u tome što ovaj radio ima atribuciju “bošnjačko-muslimanski” u samom nazivu (BM). U predratnoj tv-drami ‘Ugursuz’ prema istoimenom romanu velikog bosanskog književnika Nedžada Ibrišimovića, glumac Vlado Jokanović u književnom liku Džafera Abazovića kaže: Hoću da danem dušom, izostavljajući glas ‘h’ u riječi ‘dahnem’, kojem je po etimologiji tu mjesto. Niti je tako napisao Ibrišimović, niti je tako ikada govorio ijedan Bošnjak. Odsustvo etimologijskog glasa ‘h’ u korijenskoj mofemi: ‘dah’, iz koje je izveden glagol dahnuti (dah-nu-ti) posljedica je književnojezičke prakse koja ne priznaje bošnjačku jezičku tradiciju. Od ovoga korijena izvedene su brojne riječi kao što su spomenuti glagol dahnuti, zatim iterativ dahtati, složeni izdahnuti, složene imenice, postverbali, predah, uzdah, zadah, dašak, i sl. Ovaj glas ‘h’ vodi

porijeklo od praindoevropskog ‘s’. Kad bi korijen bio ‘da’ bez ‘h’ (dah) riječi ‘dašak’ i njoj slične ne bi ni mogle biti izvedene, jer upravo glas ‘š’ ukazuje da je tu bilo ‘h’, od kojeg je nastalo ‘š’ u procesu ‘prve palatalizacije’ još u praslavenskom jeziku. Osim toga, glasovi ‘d’ i ‘h’ tvore korijensku morfemu ‘dh’ i čine značenjsko jezgro spomenutih riječi, ali i drugih riječi u kojima po zakonu ‘prijevoja vokala’ dolazi do variranja korijenskog vokala, pa se, pored ‘dah’, javljaju i osnove: ‘dih’ i ‘duh’. Od osnove ‘dih’ izvedene su riječi: dihati – dišem (š<h), prodihati, zadihati, dodihati; dihanje, zadihan i sl. U bošnjačkoj tradiciji, u skladu sa principom haka, u obticaju je izvorni oblik složenog glagola dodihati, u značenju dojaditi, dosaditi, dok je u srbskoj tradiciji i normi prisutan oblik dodijati u skladu sa srbskim jezičkim principom gluvizma. Baš taj oblik upotrebljava predsjednik SDA, Sulejman Tihić: Rekao sam da mi je dodijalo, potvrđuje Tihić. Od osnove ‘duh’ izvedene su riječi: duh, duhati, duhaći (instrumenat), izduhni (plinovi/ gasovi), izduhati (npr. autoguma), duhnuti, odušak (<od-duh-jak), zaduha (narodni izraz za astmu), Duhovi (pravoslavni vjerski praznik, kao i Zadušnice), i sl. Još u Njegoševom Gorskom vijencu nema toga korijenskog h u duhnuti: /...iz mrtvijeh S¥ba dozva, dunu život srpskoj duši/. Orijentalizam ‘duhan’ u Bosni Bošnjaci i Hrvati izgovaraju sa etimologijskim ‘h’ pa je tako nazvana i Fabrika duhana u Sarajevu. Iako joj je to službeni naziv, nerijetko se krivotvori u Fabriku duvana u skladu sa jezičkim osjećajem govornika, pa čak i neki
8. novembar - 5. muharrem

Bošnjaci, kao što je početkom 2010. godine na BHT1, u emisiji ‘Crta’ učinio Eldar Dizdarević, predstavljen kao urednik jednog web-portala. Za voditeljicu BHT dnevnika Adelu Topalović nema dvojbe, ona redovno upotrebljava srbsku varijantu: duvan. U više tekstova, različitim povodima, izticao sam da autori humorističke serije “Lud, zbunjen, normalan” protežiraju srbsko-hrvatsku standardnojezičku normu, nasuprot bosanskoj normi i, pogotovo, bošnjačkom organskom idiomu. Tako će svi akteri sve izvedenice iz arabske posvojenice mahmur upotrebljavati bez etimoložkog h, mamuran, mamurluk, mamurati, nasuprot bosanskoj normi, kojom su propisani oblici: mahmuran, mahmuluk, mahmurati, i nasuprot govoru Bošnjaka iako su i scenarista i reditelj Bošnjaci. Ako bi neko tražio opravdanje za takav postupak zato što se radi o stranoj riječi, odmah ih demantuje slijedeći primjer, gdje je izostavljen glas h u domaćoj bosanskoj riječi porijeklom iz praslavenskog: hotiti – htjeti: “Neka upada ko ‘oće”, kaže lik Atif u istoj seriji. Kao primjer krajnjih dometa samonegacije i lingvosuicidnosti može poslužiti verbalni incident jedne profesorice na Stomatoložkom fakultetu u Sarajevu, kada je jednom studentu izpravila pravilnu riječ propuh u nepravilan sinonim promaja (umjesto: promaha). Beogradski profesor hercegovačkih korijena, Asim Peco, gotovo pokajnički se pravda: “Nikad nisam prestao da govorim i pišem uho (...) promaha (...), mada je norma sredine u kojoj radim i u kojoj sam stasao propisivala nešto drugo ili i nešto drugo.“

25

Za svaku boljku ima mehlem Za svaku boljku ima mehlem, kaže stara bosanska izreka, dosta česta kod Bošnjaka. Toga izkustva držala se doktorica Fatima Dautbašić, tada mladi ljekar, koja je u nedostaku lijekova koristila domaće mehleme za zbrinjavanje ranjenika u obkoljenoj i blokiranoj enklavi Srebrenica i Žepa, koju je srbska vojska danonoćno granatirala iako je bila zaštićena zona UN. Morala sam koristiti mehleme, kaže dr. Dautbašić u jednoj emisiji povodom Dana Srebrenice. Za jednog pravoslavnog popa iz Sarajeva “Božić dolazi kao melem na ranu.” Kao što se na prvi pogled primjećuje, kod popa je nestalo ono ‘h’ iz mehlema. Mehlema nema ni na bosanskohrvatskom tv-kanalu OBN, čak ni u situacijama kada melem djeluje zaista neprirodno, više povređujuće, nego ljekovito. Zar ne djeluje groteskno njihov postupak prilikom titlovanja popularne turske serije “Sulejman Veličanstveni” kada se zna da je ova riječ došla preko turskog jezika u obliku melhem, kao u primjeru: Dopustite da jedno drugom budemo me lem na duši, obraća se nježno veliki vezir svjetskog Osmanskog carstva, Ibrahim-paša, svojoj supruzi, sultaniji Hatidži, u nastojanju da se zaliječe stare rane koje su jedno drugom nanijeli. A ugledni akademik iz Sarajeva rahm. Faruk Konjhodžić je izričit: „Kad u riječi mehlem nestane glasa h, nestaju i njegova blagotvorna svojstva i zato nema iladža u melemu.“ Zato su gotovo blasfemično zazvučale riječi jednog drugog uglednog Bošnjaka, poznatog glumca i nekadašnjeg, kako su govorili, agilnog ministra kulture u bosanskoj metropoli Emira Hadžihafizbegovića kada je u vrijeme SFF 2007. godine izjavio na državnoj televiziji da mu “nagrada dođe kao melem”. Bez obzira na to je li se riječ melem omakla slavnom glumcu i “agilnom ministru” pod utiskom one napadne reklame melema, ostao je gorak okus u ustima Bošnjaka, jer Hadžihafizbegović je dvostruko javna ličnost, javna ličnost na kvadrat, i u njega su kao Bošnjaka uprte dvostruke oči svih pa i onih manje obrazovanih i manje “kulturnih” Bošnjaka. Bošnjački oblik koristi i bosanski farmaceutski lider iz Sarajeva, koji je pustio na tržišće svoj bosanski mehlem kao iladž za mnoge postratne boljke i krenuo u oštru reklamnu kampanju. Ali nedugo zatim, što se moglo i očekivati, neka konkurentska firma iz okruženja počela je na istoj tv-stanici reklamirati svoj melem. Ništa čudno ni neobično, reklo bi se. Regularno reklamno nadmetanje u tržišnoj utakmici i borbi za kupce. No, kupci su se počeli opredjeljivati već i

“Jedan, ali ne jedinstven jezik”
elikosrbska floskula o “jednom, ali ne jedinstvenom jeziku” kao jednom od postulata i poluga velikosrbske unitarističke koncepcije južnoslavenske države , koja se formalno i neformalno p(r)ovlači od “bečkog književnog dogovora” 1850. godine sve do drastičnog razkola Titine Jugoslavije devedesetih godina i razlaza “nejedinstvenih” naroda, ostala je kao relikt, ali i operativno, još jedino u Bosni i Hercegovini, kao “jednoj, ali ne jedinstvenoj državi” u kojoj je, kao takvoj, moguća neka “multibosna”, ali bez Bošnjaka. Može biti muslimana koliko hoćeš, jer se oni kao građani svoje države ni o čemu ništa ne pitaju. (Samo da nisu Bošnjaci) Baš takvi su njima potrebni. Kada muslimani postave zahtjev za građanskim pravima, među koja spadaju i etnička i nacionalna, inovjerci, zapravo bezbožnici, odmah graknu: “vratite nam naše (predratne) muslimane”. Ili, što bi rekao stogodišnji Crnogorac Jovan Jovanović, koji kao štićenik sarajevskog Doma staraca još uvijek izučava Njegošev “Gorski vijenac” u dokumentarnom (ljubavnom) filmu Aldina Arnautovića pod simboličnim naslovom “Jovan i Fahira” (sjetite se predratnog filma “Jedinac” iz Trebinja i filma “Boško i Admira” naglašeno jednosmjerne “etničke” ljubavi): Vaspitan sam u sredini gdje smo svi bili isti. Radovali smo se kad nam muslimani dođu na (krstnu) slavu, kaže Jovan. (Eto kako su bili isti: muslimani na slavi. I po najliberalnijijim građanskim nazorima i uzusima muslimani nemaju šta tražiti na krstnoj slavi. Međutim, rečeni “multi” muslimani, sa titulama doktora islamskih nauka u Sarajevu to ne bi smatrali prozelitizmom, nego čak ekumenizmom, kao što su prvi prevod Qur’ana koji je preveo pop Mićo Ljubibratić,i to sa ruskog, i to srbski agent i zavjerenik protiv Bosne, vođa antibosanskog ustanka, proglasio ekumenskim događajem, a zapravo je čisti prozelitizam sračunat na potiranje vjerskog i jezičkog identiteta i asimilaciju razbijenih i dezorijentiranih Bošnjaka krajem 19. stoljeća. Šta znači fonema h u bosanskom jeziku kao jedina dinstinktivna jedinica vidljivo je u riječima: pohvaliti i povaliti. Tako je, naime, pop Ljubibratić preveo jedan ajet iz sure El Bekare: “Ako dajete milostinju, to je povalno;...” Pored one stare ubačene krilatice među muslimane: “zovi me i bardakom (iz kojeg abdestim) samo me nemoj razbit”, sada je aktuelan i među njiha lansiran životni credo: “pos’o, kuća, džamija”, samo da se Bošnjaci ne bi petljali u svoj vlastiti život. Tako je moguće da džamije budu pune, a da prid OHR-om budu sama bošnjačka djeca tih istih muslimana Bošnjaka skoro mjesec dana i mole za svoja elementarna ljudska i građanska prava, kao da oni nisu građani ove zemlje. Muslimanima nisu dovoljna samo (reducirana) vjerska prava, nego sva pripadajuća građanska prava u demokratskoj državi. na osnovu samog naziva lijeka. Za iste boljke jedni su tražili mehlem, a drugi melem, a dobijali su obično, i jedni i drugi, neki surogat. Šta su Bošnjaci dobili pojavom “Dnevnog avaza” u bosanskom medijskom prostoru, zorno svjedoči i njihov melem: “Od ovakve pobjede nije bilo boljeg načina da se još jednom melemom namaže rana s proteklog Svjetskog prvenstva”, kaže jedan sportski novinar tog lista. Muzikalni Sarajlija, zdravog uha i iztančanog sluha, povratnik u rodni grad, frontmen i kompozitor slavne rock-grupe “Bijelo dugme”, Goran Bregović, lahko će čuti i kad “zvoni telefon u gluho doba”, ali gluvo uvo neće. Jer, ako je za muzikalno uho i komarac muzika, kako je smatrao jedan čuveni evropski mislilac 19. stoljeća, za uvo gluva sluva ni stihovana harmonija Ho8. novembar - 5. muharrem

V

racijevih heksametara, ni čarobni zvuci otmjene harfe, ni razpjevani prhut Skenderove ševe, ni himničnost ‘Ode radosti’, ni uzdah sevdahlije, ne može proizvesti duhovno uzhićenje rahatluka. No, stara je mudrost da za svaku boljku postoji mehlem. Šta reći na kraju? I laiku je jasno da nema nikakve razlike između rasizma L. Mušickog i V. Karadžića, s jedne strane, i njihovih slidbenika G. Mutabdžije i S. Novića nakon dvista godina, s druge strane, kao što je i svakom normalnom čovjeku jasno da su ubijeni Bošnjaci Pridora, koji su nađeni nakon dvadeset godina u najvećoj masovnoj grobnici Tomašica, i obezpravljeni bošnjački učenici Konjević-Polja, koji se već mjesec dana mrznu u šatorima pod zidinama i kapijama OHR-a, žrtve iste te ideologije rasizma.

26

Društvo
Društvena etika

Kako zaštititi pravo (hak) nevinih zatvorenika?
U mnogim ‘’demokratskim’’ zemljama praksa mučenja u zatvoru je postala pravilo, a ne izniman slučaj. O tome svjedoče brojne potvrde izvještaja poznatih organizacija za ljudska prava. Prema njihovim istraživanjima, takozvane tajne potjernice izdaju se najčešće u zadnji čas, ciljano pred putovanje tražene osobe. Namjerno dolazi do hapšenja te osobe u drugoj zemlji kako bi pravna zaštita u zemlji u kojoj živi izostala i kako bi se u dosta konfuznoj situaciji uspjelo realizirati izručenje do kojeg u regularnoj situaciji nikad ne bi došlo Piše: Mersada Nuruddina Agović etrnaest stoljeća prije nego su Ujedinjene nacije (UN) i druge organizacije napisale povelju o ljudskim pravima, islam je čovjeku zagarantirao ljudska prava. Čovjeku su, Allahovom naredbom, meleci učinili sedždu, a kao najsavršenijem stvorenju data mu je uloga Božijeg namjesnika na Zemlji. Dok su stari Grci čovjeka definirali kao ‘životinju koja govori’, savremeni sociolozi ga određivali kao sociološku, društvenu životinju, marksisti kao produktivnu, pobornici evolucije kao životinju koja je evoluirala, islam je garantirao prava čovjeka još kao fetusa u utrobi majke, dajući mu prije svega pravo na život, tj. pravo da bude rođen (da ne bude ubijen abortusom) sve do prava na život dostojan čovjeka, život u kojem neće biti ponižavan i u kojem njegovo dostojanstvo, čast i sloboda neće biti ugrožavani. Po statistici Međunarodne organizacije za pomirenje trećina stanovnika planete je pod diktatorskom vlašću. Građani su pod vlašću koja uskraćuje njihova građanska prava, koju nisu izabrali i koju, kao takvu, ne žele. U mnogim zemljama vlast je izabrana demokratskim putem, ali je nakon izbora u velikoj mjeri iznevjerila očekivanja svojih birača. I u Bosni i Hercegovini su izabrani političari pogazili svoja predizborna obećanja i neradom ugrozili građanska i ljudska prava stanovnika. Ovosvjetsko sudstvo se uspostavilo da bi se mogla zaštititi prava slabijega nasuprot zakona sile jačega. Zakon sile jačega posebno dolazi do izražaja u ratnim situacijama i one koji su se u ratu ogriješili o moralne norme treba identificirati i pravedno kazniti kako bi pobijedila moralna društvena nače- okretali, dok su ih batinaši udarali po leđila. Ali, svako ko vodi računa o tim načelima ma. Mnogi bi se od bola i straha pomokrili treba prilikom odbrane prava znati razliko- onom iza sebe na glavu.’’ vati agresora od branioca. Među kažnjenike su bili ubacivani lažni Kad su u nekim slučajevima izvjesni kažnjenici – agenti koji bi tražili i evidentilicemjerni politički subjekti nakon rata rali slučajeve koji se glasno žale na nepravpokušali izjednačiti krivicu agresora sa “kri- du. Ljudi su nakon toga stradali na razne vicom’’ branioca, pravdu i nepristrasno su- načine: “pri pokušaju bijega’’, u “nesreći’’ đenje bilo je potrebno tražiti od strane ne- na radu u kamenolomu ili bi jednostavno utralnog međunarodnog suda. Haški sud bili na smrt pretučeni. Neki su umirali od je, na primjer, uspostavom pravde potvrdio izgladnjelosti i iscrpljenosti. Sve se ovo dooslobađajuću presudu generalu Armije gađalo u mirnodopskom vremenu. Bivši Bosne i Hercegovine Seferu Haliloviću i politički zatvorenik Vladimir Bobinac je ratnom komandantu odbrane Srebrenice izjavio: “U logorima u Njemačkoj i Sibiru Naseru Oriću. se ubijalo tijelo, a u logoru na Golom otoU ratnim logorima u Bosni i Herce- ku se ubijao čovjek u čovjeku.’’ govini je nepravedno mučeno Na Hadžetu u Novom Pai zlostavljano brojno bošnjačko zaru je strijeljano oko 2.000 civilno stanovništvo. U genonevinih uglednih Bošnjaka, po U tom cilju cidima nad Bošnjacima je ubikratkom postupku, bez ikakvih građani bi jeno na hiljade Bošnjaka čija sudskih procesa, krajem 1944. se trebali je jedina “krivica’’ bila je što su i početkom 1945. godine. Naorganizirati i imali islamsko ime. U mnogim kon toga je krenulo masovnije dići glas protiv zemljama svijeta politički neiiseljavanje Bošnjaka u Tursku. svake vrste stomišljenici se danas progone. Danas se u Sandžaku 4. sepnepravde putem Ljudi postaju politički zatvoretembar obilježava kao “Dan šetransparenata, nici i proganjaju se samo zbog hida Hadžeta’’, nevino stradalih plakata, letaka, drugačijeg svjetonazora i mišljebošnjačkih velikana. Bošnjaci grafita. Trebala nja. Sjetimo se najozloglašenijeg Sandžaka zahtijevaju da se ovaj bi se informirati logora za političke zatvorenike, datum obavezno uvrsti u udžjavnost o iz bliže historije, Golog otoka. benike kad je riječ o bošnjačkoj konkretnim To je logor formiran u mirhistoriji. slučajevima, nodopsko vrijeme u kojem se organizirati sprovodio brutalan i moralno Mučenje neistomišljenika u okupljanja na degradirajući tretman neisto“demokratskim” zemljama javnim mjestima. mišljenika od strane jugosloU mnogim “demokratvenskih komunista. skim’’ zemljama praksa mučenja u zatvoru je postala praviNa Golom otoku se ubijao lo, a ne izniman slučaj. O tome svjedoče čovjek u čovjeku brojne potvrde izvještaja poznatih orgaPrema brojnim svjedočanstvima lo- nizacija za ljudska prava. Prema njihovim goraša, kad bi na Goli otok pristigao novi istraživanjima, takozvane tajne potjernice logoraš, stari logoraši su bili prinuđeni da izdaju se najčešće u zadnji čas, ciljano pred mu iskažu “dobrodošlicu’’ tako što bi se putovanje tražene osobe. Namjerno doporedali u dvije duge kolone u špaliru kroz lazi do hapšenja te osobe u drugoj zemlji koji bi morao proći novi logoraš. Novi kako bi pravna zaštita u zemlji u kojoj živi logoraš bi od udaraca na kraju špalira bio izostala i kako bi se u dosta konfuznoj sisav u krvi i gubio bi svijest. Ako bi stražari tuaciji uspjelo realizirati izručenje do kojeg posumnjali da neki od starih logoraša nije u regularnoj situaciji nikad ne bi došlo. novog udario dovoljno snažno i on bi lično Sposobniji politički zatvorenici ponekad morao proći kroz taj špalir. Najmlađi za- uspiju u zatvoru i u nemogućim uvjetima, tvorenik na Golom otoku, tada sedamna- organizirati zatvorske sindikate preko koestogodišnji Vuksan Knežević svjedoči: “Iz jih se bore za osiguravanje boljih uvjeta za špalira su mučenike ubacivali u tzv. kolo sve zatvorenike. Neki se umrežavaju pišući koje je po stotinjak njih ‘igralo’ klečeći, de- pisma drugim političkim zatvorenicima. rući dlanove i koljena o oštro izbrazdano Neki zbog takvih aktivnosti dobiju dodatkamenje koje seče kao brijač. Jedni drugi- nu kaznu. Zatvorenici inače u svojoj nevoma bi gurnuli glave između nogu i tako se lji podržavaju jedni druge.
8. novembar - 5. muharrem

Č

27

Bošnjaci su kroz povijest mnogo puta bili prepuštani na milost i nemilost državnim sudovima. U njima im je činjena teška nepravda. “Mladi Muslimani” su, na primjer, hapšeni i podvrgavani teškoj torturi u istražnim postupcima. Od njih je traženo da priznaju da su narodni neprijatelji i bili bi mučeni sve dok to ne bi priznali. Nakon toga im je određivan zatvor sa prinudnim radom i gubitkom građanskih prava. Oni su o vjerskim temama morali pisati pod pseudonimima. Tako je na primjer ‘Mladi Musliman’ Munir Gavrankapetanović napisao brojna djela, kao što su “Snagom vjere do savršenstva duše’’, “Na putu utjehe i nade’’, “U plamenu kušnje’’ i dr., pod pseudonimom Ismet U. Šehibrahimović. U svom djelu “U plamenu kušnje’’ Gavrankapetanović govori o nekim od načina torture političkih zatvorenika: “... U tom bazenu mogao je samo stajati. Voda je bila toliko duboka da nije mogao sjediti. Kad bi ga san uhvatio, išao bi u kut ćelije i tu se oslanjao o zid da zaspi bar pet-šest minuta. Bilo mu je jako hladno. Iz sahata u sahat bivalo je sve neizdržljivije. Pošto je samo stajao noge su mu otekle već prva dva dana. Vani je bilo hladno pa se mrznulo. Na moment bi zaronio i sjeo na dno bazena samo na tren da odmori noge. Taj odmor trajao je toliko dugo (nekoliko sekundi) koliko bi mogao biti pod vodom bez zraka. Počeo je osjećati bolove u predjelu slabina. Masirao se po tijelu i rukama, da se malo zagrije. Pio je vodu iz bazena. Na plafonu je žmirkala žarulja od 25 svijeća, obložena žičanom mrežicom. U toj grobnici punoj vode zatvorenici su osjećali nevjerovatno jak psihički pritisak, beznađe...’’. Munir Gavrankapetanović je i sam od silne zatvorske torture teško obolio. Neki zatvorenici iz organizacije “Mladi Muslimani’’ su nakon robijanja postali poznate političke ličnosti. ‘Mladi Musliman’ Alija Izetbegović je postao predsjednik Bosne i Hercegovine. Montirani politički procesi Državni režimi su često puta svojim neistomišljenicima montirali političke procese kojima bi im nastojali zagorčati život. U montiranom političkom procesu “Lim’’ Bošnjaci su radi svog stranačkog djelovanja hapšeni na kućnom pragu. Prema svjedočenima zlostavljanih Bošnjaka, nakon stavljanja lisica, poveza preko očiju i kapuljače na glavu, nevino uhapšeni su autima bili prevoženi do mjesta odredišta na kojem su mučenjem tjerani da priznaju nepostojeće grijehe. “Morali smo prolaziti kroz špalir specijalaca, gdje nas je čekala kanonada udaraca po tijelu i glavi, uz pjevanje četničkih pjesama, psovanje balinske i turske majke i Alije.’’- svjedoče zlostavljani Bošnjaci.

“Iz besvjesnog stanja su nas vraćali kantom hladne vode. U zatvorenim prostorijama su nas tukli palicama po tabanima i tijelu. Uključivali su nam elektrošokove od kojih smo gubili svijest. Osjećaj je bio kao da nam se hiljadu igala zabija u tijelo. Prijetili su da će nam pobiti porodicu, ako ne priznamo ono što su tražili da priznamo’’ – kazao je jedan od intervjuisanih Bošnjaka, žrtava montiranog političkog procesa u Crnoj Gori. Ibrahim Ćikić, žrtva iz istog montiranog procesa, je napisao knjigu “Gdje sunce ne grije’’ u kojoj je javnosti objelodanio svu torturu koju je preživio zajedno sa ostalim bošnjačkim zatvorenicima i danas ima velikih problema zbog toga. Naime, farsa i licemjerstvo prema ovim Bošnjacima u Crnoj Gori se nastavila i država danas od Ibrahima traži odštetu, jer je objelodanio to zlostavljanje. Žrtve ovog procesa dalje navode: “Postavljali su nam pitanja na koje odgovore nismo znali. Vodili nas do provalije prijeteći nam strijeljanjem, pa opet vodili nazad na ispitivanje. Neki od nas su krv mokrili. Misli smo da to mučenje ne možemo preživjeti. Na kraju su nas odvodili u Istražni zatvor gdje smo bili osuđeni na po nekoliko godina robije. Međutim, nakon par godina oslobođeni smo, kako to cinično piše u našim oslobađajućim presudama, ‘voljom predsjednika Republike Crne Gore Momira Bulatovića’.”
8. novembar - 5. muharrem

Abu Hamzu je nedavno posjetio reisu-l-ulema mr. Husein ef. Kavazović koji je svojom posjetom nastojao skrenuti pažnju javnosti na tešku diskriminaciju prava ovog zatvorenika. Nevinim zatvorenicima je unekoliko lakše trpiti nepravdu kad vide da nisu zaboravljeni.

Pripadnici islama u zloglasnim zatvorima

Zatvor Guatanamo je najozloglašeniji američki zatvor i po priznanjima Amerikanaca. Pravni zastupnik zatvorenika zatvora Guatanamo Thomas Wilner izjavljuje da je Barak Obama jedina osoba koja ima autoritet da zatvori ovaj zloglasni zatvor, ali nema političke volje da ovo pitanje stavi na vrh prioriteta. Bijela kuća je kazala da je zainteresirana za zatvaranje Guatanama, ali je to pitanje delegirala drugim ljudima. Podsjetimo se vremena kad je bošnjački političar Zlatko Lagumdžija u Guatanamo poslao “Alžirsku grupu’’ uprkos toga što nije bilo pravnih elemenata za to, što je kasnije potvrdio i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine. Zatvorenici Guatanama su zatvarani bez prava na suđenje. Neki od njih su po par decenija čamili u zatvoru bez optužnice za bilo koji počinjeni zločin. Odvajani su od svojih porodica i toplih domova. Njihova djeca su ih čekala, tugovala i odrastala bez njih, dok su supruge činile sve da djeci očuvaju nadu u pravdu. Štrajk glađu kao posljednje sredstvo borbe za ljudska prava Štrajk glađu je krajnje prinudno sredstvo borbe za ljudska prava. Za njim posežu osobe koje su u svemu obespravljene, očaj-

28

ne, odsječene od svijeta, čija se riječ ne može čuti dalje od rešetki, bodljikave žice i stražara. U svim drugim okolnostima, u kojima je štrajkač iole slobodan, štrajk glađu je neprihvatljivo i neprimjereno sredstvo borbe. U zatvoru Guatanamo je situacija bila takva da se od 166 zatvorenika stotinjak njih, zbog velikog očaja i beznađa, odlučilo na štrajk glađu. Ljudi su izgubili po 20 i više kilograma. Neki su prebačeni u bolnicu, neki su prinudno dobijali tečnost kako bi se spriječila njihova smrt od izgladnjivanja. CIA, FBI i Ministarstvo odbrane i pravosuđa SAD-a znali su za većinu zatvorenika da nisu počinili nikakav zločin i da su potpuno bezopasni. Robijanje bez ikakve krivice

U zatvoru Guatanamo je situacija bila takva da se od 166 zatvorenika stotinak njih, zbog velikog očaja i beznađa, odlučilo na štrajk glađu. Ljudi su izgubili po 20 i više kilograma. Neki su prebačeni u bolnicu, neki su prinudno dobijali tečnost kako bi se spriječila njihova smrt od izgladnjivanja.

Abu Hamza (Imad el Husein) je, također, jedan od nevinih zatvorenika. On već šestu godinu robija u imigracionom

centru u Lukavici. Došao je u BiH 80-tih godina, oženio se Bošnjakinjom, državljankom Bosne i Hercegovine, sa njom osnovao porodicu i dobio državljanstvo BiH. Još na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu odmah je stao u njenu odbranu. Abu Hamza nikada nije optužen, niti osuđen za neka krivična djela, a zatvoren je u Imigracioni centar samo zato što je kao Arap branio Bosnu i Hercegovinu. S druge strane, genocidna tvorevina Republika Srpska nije uhapsila niti jednog Rusa, Ukrainca ili Grka koji su joj pomagali u vršenju genocida nad Bošnjacima. Šemsudin Mehmedović je nedavno reagirao na držanje nepravedno zatvorenog i nevinog Abu Hamze i ostalih zatvorenika u Imigracionom centru. Na sjednici Predstavničkog doma Parlamenta BiH postavio je poslaničko pitanje na tu
8. novembar - 5. muharrem

temu: “Na osnovu kojih propisa Bosna i Hercegovina već nekoliko godina u zatočeništvu drži osobe stranog porijekla u za to izgrađenom Centru za azilante? Također, da mi se odgovori koliko dugo se mogu osobe držati u tako ograničenom prostoru? Da li se time krše međunarodne konvencije o ljudskim pravima? Da li se u tom centru drže osobe koje su eventualna ‘prijetnja po nacionalnu sigurnost’? I kako mislite riješiti problem onih osoba koje se zbog opasnosti ne mogu vratiti u matičnu zemlju porijekla?’’ Abu Hamzu je nedavno posjetio reisu-l-ulema mr. Husein ef. Kavazović koji je svojom posjetom nastojao skrenuti pažnju javnosti na tešku diskriminaciju prava ovog zatvorenika. Nevinim zatvorenicima je unekoliko lakše trpiti nepravdu kad vide da nisu zaboravljeni. Društvo koje ovakve slučajeve nepravde nijemo posmatra je bolesno i nazadno društvo. Prosperitetno počiva na postulatima pravde i pravednog tretmana pojedinaca pred zakonom. U novom izvještaju organizacije Human Rights Watch (HRW) navodi se da su neosnovani pritvori i mučenja postali uobičajena praksa u svijetu. Tako se spominju neosnovani pritvori i mučenje stanovnika od strane sirijskih snaga sigurnosti. Pritvorenici su zlostavljanjem tjeraju da potpišu izvjesne dokumente, što su oni u očaju i čine da bi okončali teške tjelesne patnje. Kako Al Jazeera prenosi, Bašar el-Asad je po ovom pitanju priznao javnosti “pojedine greške’’. Po svim zakonima, u 21. stoljeću progon na temelju mišljenja i mučenje u zatvorima su potpuno neprihvatljive prakse. Svaka država koja pomaže ovakvu nepravdu i progon građana aktivno sudjeluje u kršenju ljudskih prava. Ljudsko društvo uprkos svojim lutanjima nikad ne smije odustati od ideala pravednosti. Javno mnijenje je njegovo ogledalo koje otkriva lice društva. Ako u društvu preovladava kolektivna svijest o neophodnosti pobjede moralnih načela, onda treba podstaći i pomoći tu pobjedu pravde i kada je riječ o nehumanom robijanju nevinih zatvorenika. U tom cilju građani bi se trebali organizirati i dići glas protiv svake vrste nepravde putem transparenata, plakata, letaka, grafita. Trebala bi se informirati javnost o konkretnim slučajevima, organizirati okupljanja na javnim mjestima. Trebalo bi se ujediniti u zahtjevima i vršiti pritisak na nadležne institucije, lobirati, pridobijati utjecajne pojedince i grupe koje imaju formalnu moć, pomoći im da intenziviraju svoje aktivnosti u donošenju pravednih odluka, te svim zakonskim sredstvima utjecati na uspostavljanje pravde od strane vlasti koja je zakazala u ispunjavanju svojih obaveza. Snagom argumenata i snagom jedinstva primorati je na to.

29

Vjera i društvo

“Eimaan”, časopis na njemačkom jeziku za mlade muslimane i muslimanke

Ustrajanošću u činjenju dobra do prvog jubilarnog broja!
Piše: “Eimaan” Redakcija jernici koji potpomažu izgradnju džamija nose cijenjenu titulu vakifa, da ih Allah, s.v.t., nagradi na oba svijeta. Ali ne zaboravimo one “nevidljive” vakife. Pitate se ko su ti nevidljivi vakifi? I zašto su nevidljivi? Imena te vrste vakifa nisu zapisana na nekim pločama ili spomenicima. Nevidljivi vakifi našeg Islamskog kulturnog centra Grac su pored anonimnih vakifa, i čitaoci prvog austrijskog časopisa na njemačkom jeziku za mlade muslimane i muslimanke koji nosi ime “Eimaan” i koji je u oktobru

V

dočekao prvi jubilej. U prva tri izdanja je Islamski kulturni centar Grac odštampao preko 1.900 komada, a samo Allah, s.v.t., zna koliko znanja je rašireno ovim putem, što je još važnije jer Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Prenesite od mene pa makar jedan ajet.” (Buharija). Uskoro novo izdanje! Ovaj projekat su pokrenuli mlade džematlije i džematlijke krajem 2012. godine i svojim dobrovoljnim radom i angažmanom u ime Allaha, s.v.t., pomažu duhovni odgoj djece u dijaspori, a usput i izgradnju dugo očekivanog Islamskog kulturnog centra u Gracu.
8. novembar - 5. muharrem

Naime, sav prihod časopisa “Eimaan” ide u izgradnju IKC-a Grac. “Eimaan” izlazi 4 puta godišnje na njemačkom jeziku, košta 2,20€, a moguća je i godišnja pretplata širom Austrije, Njemačke i Švicarske. U “Eimaan-u” bivaju obrađene teme direktno vezane za islam, ali i mnoge druge koje bi djeci mogle privući pažnju i interesovanje za islam što je i glavni cilj ovog časopisa. “Eimaan” je časopis kojeg su podržali predsjednik Islamske zajednice Austrije (IGGiÖ) dr. Fuat Sanac, predsjednica Islamske pedagoške akademije (IRPA) mr. Amena Shakir, Islamska zajednica Bošnjaka u Austriji (IZBA) i mnogi drugi.

30

IKC Graz U narednim mjesecima je u planu kooperacija sa džematima u Austriji i uvođenje “Eimaan” časopisa u mektepsko štivo. Već je dosta džemata realizovalo ovu mogućnost. Rad ovih mladih ljudi je vidljiv, što potvrđuje i tiraž koji je od prvog broja porastao sa 250 na 600 komada. Zahvaljujemo se svim čitaocima “Eimaan-a” i roditeljima koji podržavaju ovaj projekat i odgoj svoje djece u duhu islama. Neka Vas Allah, s.v.t., nagradi! Amin” Informišite se preko e-mail adrese: eimaan@islamgraz.org ili na Facebook stranici https://www.facebook. com/IKZ.Graz.Eimaan

Zagonetka
8. novembar - 5. muharrem

31

Duplerica

Fotoreportaža: Protesti podrške svrgnutom egipatskom predsjedniku Muhammedu Mursiju u Sarajevu

“We will never forget you Esma”
PRIpREMIO: A.A.
spred Ambasade Arapske Republike Egipat u Sarajevu su u subotu 26. oktobra održani mirni protesti omladinaca egipatske dijaspore u Bosni i Hercegovini. Nekoliko desetina pripadnika egipatske dijaspore, ali i građana BiH došlo je danas kako bi još jednom pružili podršku egipatskom narodu i svrgnutom predsjedniku Muhammedu Mursiju. Na jednom od transparenata pisalo je: “We will never forget you Esma”. Poruka je posvećena Esmi, kćerki jednog od lidera Muslimanskog bratstva Mohameda El Beltagya, koja je prošlog ljeta snajperskim hicem ubijena na trgu Rabiatul Adeviyye u Kairu. Glasnogovornik egipatske dijaspore u BiH Yasser Lila kazao je da su se okupili kako bi još jednom pružili podršku narodu Egipta, koji je na ulicama i protestira. “Narod je izabrao predsjednika i parlament, kao i Ustav, a zatim je došla vojska i sve to srušila. Mi smo protiv toga. Nema mira u Egiptu, smiraja neće biti, dok narod Egipta ne osjeti da je njihova riječ zadnja.” Protesti su usmjereni protiv novog režima koji je na vlast došao vojnim udarom, zbacujući s vlasti legalno izabranog šefa države. Prema njegovim riječima, niko ne može na silu nametnuti vlast. “Egipatski narod je osjetio da je prevaren od strane ministra odbrane Egipta Abdulfettaha Sisija”, pojasnio je Lila i dodao da vjeruju kako privremeni egipatski predsjednik nema vlast i kako o svemu odlučuje ministar Sisi. Mnogo puta je egipatska dijaspora organizirala proteste podrške, kako u glavnom gradu BiH, tako i u Zenici i drugim gradovima. “Danas smo ispred egipatske ambasade u BiH kako bismo sadašnjoj egipatskoj vlasti, preko ove ambasade, poslali poruku”, poručio je Lila.

I

8. novembar - 5. muharrem

32

(“Nikada te nećemo zaboraviti Esma’’)

8. novembar - 5. muharrem

33

Pogledi
Postpopisne igrarije

Prvo skoči pa reci - hop!
Ko ima pravo vjerovati u dobronamjernost onih koji su čitavo vrijeme radili na štetu Bošnjaka? Kako treba tumačiti njihov predpopisni slogan u Sarajevu: “Budi građanin“, a u Banja Luci: “Budi svoj“? Kako to ista “nevladina“ organizacija na dva potpuno suprotna načina agitova na stanovnike u dva različita entiteta. Zašto se samo Bošnjacima razvlačila pamet sa mogućnošću drugačijeg izjašnjavanja prilikom popisa što se tiče nacionalne pripadnosti? Zna se dobro oko čijeg jorgana se igrala i još uvijek igra igra. Sada nam ti isti nedobronamjerni ljudi dijele tablete “apaurina“ i “leksilijuma“ kroz umirujuća saopštenja o regularnosti završenih aktivnosti i kao vjerodostojno mogućim konačnim, po nama realnim, rezultatima zastupljenosti pojedinih nacionalnih grupa u ukupnom broju stanovništva naše domovine. Po objavljivanju konačnih rezultata, bojim se, Bošnjacima će trebati “morfij“ Piše: Sead Zubanović aopštenje nevladinih organizacija da je na probnim uzorcima popisa stanovništva evidentirano pedeset četiri posto Bošnjaka od ukupnog broja stanovništva BiH i da u manjem entitetu procenat popisanog bošnjačkog stanovništva iznosi sedamnaest posto neće sigurno biti potvrđen u januaru mjesecu naredne godine kao konačan rezultat. Ovo saopštenje je dato u javnost iz dva razloga. Prvi je da se umiri revolt u bošnjačkom korpusu zbog mora nepravilnosti evidentiranih tokom provođenja ove aktivnosti i straha da će se osnovano insistirati na njegovom poništenju, a drugi razlog je da se na vrijeme signalizira političarima manjeg entiteta da poduzmu dodatne korake u cilju “korekcije” rezultata popisa. Rezultati popisa će biti uslovljeni samostalnošću RS-a?! za skladištenje je određen tek nekoliko dana po početku obavljanja popisa?! Inače u Lukavici, opet normalno uz Ko ima pravo vjerovati u dobrona- pristanak ljudi bez mnogo karaktera mjernost onih koji su čitavo vrijeme koji pripadaju bošnjačkom, ali i boradili na štetu Bošnjaka? Kako treba sanskom korpusu (ministar Hadžić tumačiti njihov pred popisni slogan u naprimjer sjedi na mjestu Bošnjaka, a Sarajevu: “Budi građanin”, a u Banja izjašnjava se Bosancem) izgrađena je i Luci: “Budi svoj”? Kako to ista “ne- smještena zgrada “SIPE”, kao i Emivladina” organizacija na dva potpuno gracioni centar sa njegovim, od početsuprotna načina agitova na stanov- ka do danas, stalnim stanarom Abu nike u dva različita entiteta? Zašto se Hamzom. Nakon dugogodišnjeg otkusamo Bošnjacima razvlačila pamet sa pljivanja zemljišta (od besplatnog placa mogućnošću drugačijeg izjašnjavanja kako je obećano od strane vlade maprilikom popisa što se tiče njeg entiteta, srpski normalnacionalne pripadnosti? Zna no upotrijebljena laž da bi se dobro oko čijeg jorgana se se dobila izgradnja tog jako igrala i još uvijek igra igra. skupog objekta, došlo se do Sada nam ti isti nedobroastronomske cifre vrijednosti namjerni ljudi dijele tablete te lokacije) počinje se redov“apaurina” i “leksilijuma” no, evo zadnje tri godine, sa kroz umirujuća saopštenja gradnjom zgrade, kažu najo regularnosti završenih aksavremenije “pritvorne jeditivnosti i kao vjerodostojno nice”, zatvora na Balkanu. mogućim konačnim, po Što god Dodo traži, to Srbi Ko zna čime nama realnim, rezultatima moraju i dobiti. Lične karte je uslovljeno zastupljenosti pojedinih nai pasoši se odavno štampaju održavanje cionalnih grupa u ukupnom u Banja Luci i krivotvore šiovog popisa broju stanovništva naše dorom RS-a. Još je ostalo da se stanovništva u movine. Po objavljivanju i Predsjedništvo države, kad BiH od strane konačnih rezultata, bojim on to poželi, preseli tamo. država Srbije, se, Bošnjacima će trebati Kakve su garancije da priHrvatske i “morfij”. likom “slučajnog” nestanka Crne Gore kao Uz uvijek podrazumijeelekrične energije nestane i domicilne vajuću saglasnost političara i koja hrpa popisnih listi? srpsko-hrvatske hermafrodita koji sebe naNa isti način se može nova podaničke zivaju bošnjačkim predkoličina popisnog materipolitike? Popis stavnicima u vlasti, popisni jala i dodati već postojećoj. iz 1991. krvavo materijal je uskladišten u Lahko je moguće da bude i je plaćen i sarajevskom prigradskom poplave u tom objektu koji zapečaćen naselju imena Lukavica. služi kao magacinski prostor Dejtonskom Zvanično ovo predgrađe nai požara, ali jedno je sigurno okupacijom zivaju “Istočno Sarajevo”, ali - rezultati popisa koji su nasvođenja ja to ne činim jer može, rejavljeni neće ostati ovakvi, a životnog prostora cimo, nedobronamjeran čoi njihovo će objavljivanje biti vjek prilikom čitanja lahko, Bošnjaka na 26 % uslovljeno, recimo, samoteritorije njihove naprimjer izostaviti veliko stalnošću RS-a, naprimjer. matične države. slovo “I” s početka naziva pa U našoj Bosni uobičajebi to onda moglo jako ružno no je reći onom ko se preda zvuči. Helem, u privatrano raduje: “Prvo skoči nom objektu koji je, izborna pa reci - hop!” Opravdano komisija kaže, opremljen vipostadoh jedan od onih za deo nadzorom, a vlasništvo je jednog koje neki kažu da i u jogurt pušu. Evo lica, naravno Srbina, smještena je ova i jednog veoma velikog, ali od javnosti dragocjena dokumentacija čiju tajnost strogo povjerljivog, državnom tajnom sadržaja garantuje država! Sam prostor dugo čuvanog, razloga zašto.
8. novembar - 5. muharrem

S

34

Na popisu stanovništva održanom u FNR Jugoslaviji 1948. godine popisani su kao narodi redom: Srbi, Hrvati, Slovenci, Makedonci, Muslimani i Crnogorci, a kao nacionalne manjine evidentirano je njih jedanaest: Šiptari, Madžari, Rumunji, Turci, Slovaci, Talijani, Bugari, Nijemci, Česi, Ukrajinci i ostali. Iz do danas neobjašnjivog razloga poslije ovog popisa Muslimani (Bošnjaci su po “zakonu” prestali biti Bošnjaci još za vladavine Austro-Ugarske kada su “izgubili” i svoj bosanski jezik) nisu više bili narod i na sljedećem popisu su se mogli izjasniti samo kao Srbi, Hrvati ili “neopredijeljeni”. Krvlju i najvećim procentualnim stradanjem, poslije Jevreja, tokom Drugog svjetskog rata plaćeno i vraćeno pravo na svoje ime, makar ono bilo sa vjerskim prefiksom, se briše. Historijske činjenice da je od sedam ofanziva njih šest njemački okupator izveo u Bosni, da je u gradu Jajcu, opet u Bosni, ratne 1943. godine utemeljena i proglašena na drugom zasjedanju AVNOJ-a Federativna Narodna Republika Jugoslavija nije pila vode. Narod kojeg su ubijali svi redom, četnici, ustaše, Nijemci i Talijani u novoformiranoj državi biva kažnjen. Zaista, zašto i kako se to desilo? Ko nam je nanio tako tešku nepravdu čiju cijenu krvavo plaćamo evo do danas.

Četiri srpska zahtjeva Titu

Po završenom već pomenutom popisu stanovništva četrdeset osme godine do predsjednika države Josipa Broza dolaze informacije (njemu špijuna nikada nije falilo) o tajno održanom svesrpskom saboru i njegovoj jednoglasno donesenoj odluci da Srbija napusti Jogoslaviju i “prisojedini” se tadašnjem Sovjetskom Savezu (Rusiji). Pragmatični Tito stupa u pregovore i razgovore sa predstavnicima Srba, većinskim narodom njegovog budućeg carstva, tražeći načina da promijeni njihovu odluku i sazna razloge nezadovoljstva postojećim državnim uređenjem. Prvo što mu je sugerisano bi da Srbi ne žele da žive u državi u kojoj su Muslimani priznati kao narod. On im je obećao da će to promijeniti i autokratski uskrati Muslimanima pravo na ravnopravnost. Na sljedećem popisu stanovnišva 1953. godine nacija “Musliman” nije postojala. Umjesto nje u istoj rubrici pisalo je “Neopredijeljen”. Tito je tako svojevoljno ukinuo odluku ZAVNOBiH-a (Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine) vrhovne vlasti ove Republike o konstituivnosti muslimanskog naroda. Na8. novembar - 5. muharrem

Niti u jednoj Jugoslaviji Srbi nisu suđeni za svoja zlodjela! Zato danas svi oni redom tako vrište zbog hapšenja i suđenja počinilaca ratnih zločina. U njihovim glavama postoji čip da ubiti Bošnjaka nije kažnjivo djelo.

kon njegove odluke više nije važila ona čuvena krilatica da Bosna nije ni srpska, ni muslimanska, ni hrvatska, nego i jednih i drugih i trećih. Bila je to protustavna odluka, ali on je mogao sve. Zatim je u posrednim pregovorima od njega traženo da se četnicima ne sudi za ratne zločine. Tu je postignut kompromis da im se ne sudi, ali samo za zločine počinjene nad Muslimanima sa dodatnom obavezom države da se niti jedno stratište tog naroda ne smije obilježiti na bilo kakav način. Svjedoci smo da je i taj uslov ispoštovan. Nigdje nema spomenika niti barem spomen ploče na mjestima masovnih pokolja i pomora Bošnjaka iz vremena Drugog svjetskog rata. Četvrto što su Srbi tražili kao uslov svog ostanka u zajedničkoj državi je bilo da u njenoj vlasti drugi čovjek bude Srbin. Tito se složio i predložio im je da njegov zamjenik bude Aleksandar Ranković, na što su ovi odmah i pristali jer je i njihov prijedlog bio isti, stim da on obavlja i funkciju glavnog ministra unutrašnjih poslova. Do danas još nisu razotkriveni državni zločini počinjeni po naređenju ovog velikosrpskog monstruma, pogotovo na Kosovu. Po okončanju ovih tajnih pregovora uz saglasnost srpskog

35

političkog i akademskog vrha, država formira zatvor “Goli otok” prije svega namijenjen za one Srbe i podrazumijevajuće Crnogorce koji su odbili prihvatiti rezultate postignutog dogovora pa obavezno uvijek sumnjive Muslimane i, normalno zbog ravnopravne nacionalne zastupljenosti sa političkog kursa, posebno mnoge “zalutale” Hrvate, pa Slovence i ostale. Cijenu opstanka kasnije krvavo raskomadane države platili su Muslimani. Izgubili su naciju, oni koji su počinili zločine nad njima su oslobođeni bilo kakve odgovornosti, a mjesta genocida stotinama i hiljadama pobijenih nikad se nisu smjela ni označiti. Na takav način su ponovo ostali uskraćeni prava na historijsko pamćenje. Krvoloci opet nisu imali povijesnog straha od odgovornosti za svoje postupke. To je bio jedan od najvećih razloga što je u agresiji ’92.-’95. godine bilo toliko zvjerskih zločina, jednom riječju stravičnog genocida nad Bošnjacima. Niti u jednoj Jugoslaviji Srbi nisu suđeni za svoja zlodjela! Zato danas svi oni redom tako vrište zbog hapšenja i suđenja počinilaca ratnih zločina. U njihovim glavama postoji čip da ubiti Bošnjaka nije kažnjivo

djelo. Pravo na silovanje kao i ratni plijen, pljačke imovine ubijenih i protjeranih, za njih je sasvim normalana stvar. Ko je želio vidio je, na snimku kanadskog vojnika, kako kolone Srba muškaraca, žena i njihove djece sa pretrpanim traktorima, autima, zaprežnim kolima, civarama i pješke iz puste Srebrenice danima voze i nose iz napuštenih bošnjačkih kuća opljačkane stvari. Veliki broj ubijenih Bošnjaka u ovom zadnjem genocidu je indirektna žrva Titovih ustupaka četnicima za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata. Ko zna kada će to i da li će ikada mnogim pripadnicima bošnjačkog naroda postati jasno. Pogotovo onim hipnotisanim lažnim bratstvom i jedinstvom što pod Titovu bistu svake godine redaju cvijeće. Znaju li oni gdje se, naprimjer, nalazi jama Čavkarica i zašto tolike godine nikada nisu čuli za nju? Zar se sada isti scenarij prikrivanja ne dešava u Višegradu zabranom
8. novembar - 5. muharrem

Veliki broj ubijenih Bošnjaka u ovom zadnjem genocidu je indirektna žrva Titovih ustupaka četnicima za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata. Ko zna kada će to i da li će ikada mnogim pripadnicima bošnjačkog naroda postati jasno.

obnavljanja kuće u kojoj su zapaljene sedamdeset i dvije žrtve, najviše žene i djeca. Šta je sa logorima smrti Omarska i Manjača i isto tako zaključanim vratima stratišta oko Srebrenice? Ko zna čime je uslovljeno održavanje ovog popisa stanovništva u BiH od strane država Srbije, Hrvatske i Crne Gore kao i domicilne srpskohrvatske podaničke politike? Popis iz 1991. krvavo je plaćen i zapečaćen Dejtonskom okupacijom svođenja životnog prostora Bošnjaka na 26 % teritorije njihove matične države. Koju cijenu ćemo morati platiti sada saopštit će nam ovaj put, umjesto Austro-Ugarske, pa “našeg” Tite, zatim Amerike, Evropska Unija i to u januaru ili februaru naredne, 2014. godine. Po cijenu ponovne trojne agresije susjednih zemalja na BiH, Evropa neće nikada dozvoliti da Bošnjaci budu natpolovično većinsko stanovništvo u svojoj domovini.

36

Islamske teme

porušio mnoge kuće i obustavio sve mlinove u Bagdadu. Potres je pogodio i Vasit, Takrit i Hamedan i nanio ogromne materijalne i ljudske štete. Bagdad su te godine napale grupe pljačkaša koji su otimali i iznuđivali otkupnine. Tako na primjer lopovi su ukrali Šejhu Nasiru Et-Tabatabiu džubu dok je išao na džumu-namaz u džamiju. Bagdad je te godine zadesila još jedna nesreća. Požar je zahvatio gradski kvart Kerh, gdje je izgorjela velika knjižnica koju je uvakufio Vezir Erdesir. Izgorjelo je 10.000 knjiga i 100 Mushafa pisanih rukom poznatog kaligrafa Beni Makleta. 452. godina po Hidžri: U zoru 3. Džumadel-ahireta nad bagdadskim nebom se pojavila velika nepoznata zvijezda iz pravca zapada i zašla u pravcu istoka. 453. godina po Hidžri: U mjesecu Džumadel-ula bila je Iz povijesti muslimana - Hronika i događaji IX velika pomrčina Sunca. Bila je tako mračna da su ptice popadale na drveće misleći da je došla noć. 455. godina Hidžre: U mjesecu Šabanu, pokrajinu Šam i njene gradove pogodio je katastrofalan potres. Koliko je bio snažan govori i podatak da je porušio odbrambene zidine Tripolisa. 456. godina po Hidžri: Zabilježena je te godine pojava nepoznate zvijezde čija je svjetlost bila jača od mjesečeve. Te godine stanovništvo Iraka zadesila je epidemija bolesti grla od koje je mnogo ljudi stradalo. 457. godina po Hidžri: Počela je izgradnja univerziteta Bivši muftija Islamske zjednice Nizamije u Bagdadu. Pripremio: Almir Duvnjak Nad bagdadskim neu Hrvatskoj Ševko Omerbašić bom se pojavila velika, ne49.g od i n a napisao je odličnu knjigu poznata zvijezda. Prilikom Hidžre: 484. godina po pojave na nebu se čuo snaBagdad i Irak Hidžri: 9. Šabana “Povijest islama“. Iako je ova žan prasak. su ponovo zadesile nestašiŠam i njegove knjiga izdana davne 1996. 458. godina Hidžre: ce hrane i glad. Ljudi su jeli gradove pogodio Nad bagdadskim nebom pse, mačke, miševe, a bilo je snažan godine, ona je jedinstvena jer je primjera i kanibalizma. zemljotres. Narod pojavila se ogromna zvijezda repatica, čija je veličina je jedina knjiga na jezicima Zatim se pojavila kolera. je pobjegao iz po slobodnoj procjeni iznoUmrli su pokopavani u kuća na otvoreni našeg govornog područja sila tri lakta, a plamenovi iza masovne grobnice bez gaprostor. Antakija nje protezali su se do polosula i kefina. je razorena koja kroz poglavlje hronika vice neba. Ostala je na nebu 450. godina Hidžre: od strahovitog i događaji donosi veoma sve do 27. Džumadel-ula, Iračke gradove Mosul i udara, a 90 a onda nestala i zadnji dan Hemezan pogodio je katatornjeva u tom dragocjene podatke iz istoga mjeseca nakratko se strofalan zemljotres. Porugradu je potpuno islamske povijesti. Zbog pojavila na nebu. šio je mnogo kuća i ubio srušeno. Veliki Početkom mjeseca mnogo ljudi. broj žrtava važnosti tih podataka odlučili Džumadel-uhra ponovo se 451.godina Hidžre: je ostao pod smo u nekoliko narednih pojavila ogromna zvijezda Irak je zahvatila velika ruševinama. na bagdadskom nebu. Pistuden od koje se pomrzlo brojeva prenijeti najzanimljivije tanje je li to ona iz predvoće i usjevi. Nakon toga dijelove spomenute kronike hodnog mjeseca ili neka došlo je do velike poplanova? Njena je svjetlost ve. Te iste godine nesrei događaja iz Omerbašićeve ća je ponovo zadesila Irak, zemlju bila ravna mjesečevoj. Ostala je na knjige “Povijest islama“ je drmao snažan zemljotres, koji je nebu 10 dana i nestala.

U bitki za Halep
4

15 hiljada muslimanskih vojnika porazili 200 hiljada Vizantijaca

8. novembar - 5. muharrem

37

U mjesecu Džumadel-ahiretu Horosan i okolicu pogodio je strašan zemljotres. Nastala su velika raspuknuća u zemlji, a naročito u planinskim dijelovima. Mnogo je naroda izginulo od odrona kamenja i zemlje. Bagdad je zahvatio veliki požar. Nije zapisano kakve je izazvao štete. U gradu Babul Udždž rođeno je dijete s jednim truplom, dvije glave, dva lica, dva vrata i četiri ruke. 460. godina po Hidžri: U mjesecu Džumadel-ula, Palestinu i Egipat pogodio je katastrofalan zemljotres. Grad Ramela je potpuno uništen potresom, a voda iz bunareva se izlila van. More je poplavilo velike površine odmah nakon prvog udara potresa. Jedan ogroman val bacio je iz Sredozemnoga mora veliki broj riba daleko na kopno. Stanovnici su požurili da pokupe ribe. Za tim valom došao je drugi, mnogo veći. Neki pretpostavljaju da je bio visok oko 50 laktova i sav narod koji je sakupljao ribe povukao za sobom u more. Neki hroničari tvrde da je u tom valu našlo smrt oko 25.000 ljudi. Te cijele godine, zbog slabe poplave Nila, Egipat je zahvaćen nestašicama i glađu. 461. godina Hidžre: U Damasku je izgorjela do temelja Umejjidska džamija. Vjerojatni uzrok požaru je sukob Marokanaca i Egipćana u džamiji. U sukobu su Marokanci zapalili jednu kuću u blizini džamije u kojoj su se bili skrili Egipćani. Požar se brzo prenio na

džamiju koja je do temelja izgorjela. Stanovnike Damaska je zahvatila velika tuga, a džamija je pretrpjela ogromne štete. Džamija se niti do danas nije uspjela oporaviti od tog požara. Mnoge umjetnine umejjidskih halifa su izgorjele. 463. godina po Hidžri: Te godine, kako je zapisao Ibni Esir, bizantski car Armanus je napao Halep s oko 200.000 vojnika. Vladar Halepa Alb Arslan je u to vrijeme bio u Azerbejdžanu, pa je odmah po obavjesti krenuo suprotstaviti se napadačima. Pored Bizantijaca u redovima vojske su bili i križari iz Franačke, Rusi, Pačanezi i Kardži. Arslan je imao samo 15.000 vojnika. Izgledi da im se uspješno suprotstavi bili su minimalni. On im se ipak suprotstavio, napao je predhodnicu u kojoj su bili mahom Rusi. Muslimani su pobjedili i zarobili ruskoga zapovjednika. Zabrinut zbog malog broja vojnika Arslan traži mir, ali bizantski car odbija prijedlog. U redovima muslimanske vojske bio je poznati učenjak toga doba Ebu Nasr Muhammed ibni Abdul Melik el Buhari el Hanefi, koji savjetuje Arslana da se bori, jer ako je iskren vjernik, nema se čega plašiti, jer Allah iskrene pomaže. Arslan je pozvao
8. novembar - 5. muharrem

471. godina po Hidžri: Umjesecu Rebiulevvelu požar je zahvatio zapadnu stranu Bagdada. Požar je prouzročio grom koji je zapalio jednu palmu. S palme požar se prenio na obližnji mesdžid, a odatle na ostale kuće. I pored nastojanja vatrogasaca, požar nije obuzdan. Načinjena je ogromna šteta.

sve vojnike koji se plaše da slobodno istupe iz redova vojske jer on ne može naređivati vojnicima koji se boje. Skoro nitko nije istupio nakon njegovih riječi. Došlo je do strahovite bitke u kojoj su Bizantijci imali ogromne žrtve. U bitki je zarobljen i car, kome Arslan ponudi otkupninu od 1.500.000 dirhema, što ovaj i prihvata. Kada se car Armanus vraćao u Bizant, doznao je da ga je njegov nasljednik Mihailo udarom zbacio s vlasti. Armanus šalje Mihailu pismo u kome mu objašnjava što se dogovorio s Arslanom. Car Mihailo je obećao platiti otkupninu, ali se kasnije predomislio i odbio platiti. Armanus je međutim odlučio sakupiti sve što je imao pri sebi. Sakupio je oko 200.000 dirhema i zlatnine oko 50.000 dirhema i poslao Arslanu. 466. godina po Hidžri: Bagdad je te godine pogodila velika poplava. Jedne noći cijeli su Irak zadesile velike kiše s orkanskim nevremenom. Rijeke su naglo nabujale. U Bagdadu je voda porasla iznad normale za oko 12 metara. Rijeka Tigris je sve poplavila, izlila se iz korita i sve pred sobom rušila. Voda je prodrla u sve kuće. Mnogo se naroda ugušilo jer su čamci bili prepuni ugroženog

38

stanovništva. Raskvašene kuće su se srušile, a pod njihovim ruševinama našlo je smrt mnogo ljudi. Te iste godine u Bagdadu su izbile žestoke demonstracije protiv birtija, pjevačica i alkohola koji se točio u tim birtijama. Naročito su demonstranti tražili da vlasti spriječe zinaluk u tim birtijama. 467. godina Hidžre: U Bagdadu u kvartu “Mala rijeka” zapalio se dućan za prodaju hljeba. Požar se uz pomoć vjetra naglo proširio na ostale kuće. Ubrzo je cijeli kvart pretvoren u ogromnu buktinju. Izgorjelo je 180 dućana. Požar se zatim proširio i na kvartove Mejmuniju i Zaferiju, na hamam Semerkand, na dvorac halife

467. godina Hidžre: U Bagdadu u kvartu “Mala rijeka” zapalio se dućan za prodaju hljeba. Požar se uz pomoć vjetra naglo proširio na ostale kuće. Ubrzo je cijeli kvart pretvoren u ogromnu buktinju. Izgorjelo je 180 dućana.

na Uzdžu, Derb Horosani, a zatim prešao na zapadnu stranu grada. Izgorio je skoro cijeli Bagdad. Nikada nisu procijenjene štete ovoga strahovitog požara. 471. godina po Hidžri: U mjesecu Rebiul-evvelu požar je zahvatio zapadnu stranu Bagdada. Požar je prouzročio grom koji je zapalio jednu palmu. S palme požar se prenio na obližnji mesdžid, a odatle na ostale kuće. I pored nastojanja vatrogasaca, požar nije obuzdan. Načinjena je ogromna šteta. 477. godina po Hidžri: U mjesecu Saferu na nebu iznad Bagdada pojavila se nepoznata zvijezda veličine i sjaja mjeseca. Kretala se polako.

478. godina po Hidžri: Huzistan i Persiju zadesio je katastrofalan zemljotres. Načinio je ogromne štete u gradu Eridžanu, gdje je poginulo prema zapisima 25.000 ljudi. Cijeli Irak, a naročito Mosul zahvatilo je strašno nevrijeme s kišom. Vjetar je bio tako jak da je čupao stabla i svu ljetinu uništio. Munje i gromovi su uplašili ljude da su pomislili da je došao Sudnji dan. Irak je te godine pogodila zaraza kuge, koja se zatim proširila na Hidžaz i Šam. Došla je iznenada, bez pravih znakova i odnijela u smrt ogroman broj ljudi. Te godine zabilježeno je ugibanje velikog broja divljači. Nakon ove zaraze divljač je bila skoro izumrla. Te godine domaće životinje zadesila je zaraza. Naročito je pogodila ovce, koze i deve. Mjesecima se nije moglo naći mlijeka nakon ove strašne životinjske zaraze. Bagdad je te godine ponovo poprište sukoba Sunnita i Rafidija (šiija). Mnogo je svijeta izginulo u tim sukobima. 479. godina po Hidžri: Te godine Bagdad i Irak je pogodio snažan zemljotres. Narod je u strahu pobjegao iz kuća u pustaru. Te godine je bila potpuna pomrčina mjeseca. 484. godina po Hidžri: 9. Šabana Šam i njegove gradove pogodio je snažan zemljotres. Narod je pobjegao iz kuća na otvoreni prostor. Antakija je razorena od strahovitog udara, a 90 tornjeva u tom gradu je potpuno srušeno. Veliki broj žrtava je ostao pod ruševinama. 487. godina Hidžre: Pokrajina Šam je te godine ponovo pogođena serijom snažnih potresa. 489. godina po Hidžri: Prema astronomskim proračunima te se godine u sazviježđu Ribe okupilo šest planeta: Sunce, Mjesec, Venera, Mars, Pluton i Merkur. Astrolozi su najavljivali veliki potop, jer prema njihovim proračunima u takvim uvjetima dogodio se i onaj za vrijeme Nuha, a.s., kada se u sazviježđu Ribe okupilo sedam planeta, sada je nedostajao samo Neptun. Oni su tvrdili da je kojim slučajem i Neptun bio u toj skupini, potop bi bio neizbježan. I zaista u mjesecu Zul hidždžetu bio je veliki potop koji je zadesio hadžije dok su bili na Mikatu. Svi koji su se uspjeli ispeti na uzvisine spasili su se. Veliki je broj ljudi međutim stradao od naglo nadošle bujice. U drugim krajevima svijeta ništa se nije ostvarilo od astroloških proračuna.

8. novembar - 5. muharrem

39

Islamske teme
Nova 1435. hidžretska godina i mi

Svaki musliman bi trebao donijeti čvrstu odluku
da će u Novoj hidžretskoj godini pročitati makar jednom Kur’an i jednu zbirku Poslanikovih hadisa
Poslanik, a.s., i njegovi ashabi su, dakle, zbog nedostatka slobode da ispoljavaju svoju vjeru, morali napustiti Mekku i otići u Medinu. Učinili su to da svjetlo islama može doprijeti i ogrijati svaki kutak zemaljske kugle, pa i naše drage nam Bosne i Hercegovine. U našoj domovini nam niko ne brani da svoju vjeru ispoljavamo na način kako nas je učio naš Poslanik, s.a.v.s. Nažalost, veliki je broj onih koji ne koriste blagodat slobode. Uzvišeni Allah kaže: I što vam Poslanik dadne, to uzmite, a što vam zabrani, to vi ostavite. (El-Hašr, 7-) Piše: Abdullah Hodžić, imam Bijele džamije u Gračanici ni koji vjeruju, i koji se iseljavaju i koji se imecima i životima svojim bore na Putu Allahovu, kod Allaha su na većoj razini! A takvi će uspjeti. Gospodar njihov ih obveseljuje samilošću od Sebe i blagonaklonošću, i džennetskim/rajskim baščama, što će pripast njima, u kojim će uživati bez prestanka, i oni će zauvijek ostati u njima, a kod Allaha je doista nagrada golema! (Et-Tevba, 20.-22.). A Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Najbolji musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku mirni i sigurni ostali muslimani; a najbolji je vjernik onaj koji je najljepše naravi (morala). Najbolji muhadžir je onaj koji se čuva Allahovih zabrana (harama); a najveći borac (mudžahid) je onaj koji se bori protiv svojih strasti u ime Uzvišenog Allaha.” Muslimani širom svijeta su u ponedjeljak, 04. novembra, obilježili Novu hidžretsku 1435. godinu. Muslimanska nova godina počinje prvog nas je učio naš Poslanik, s.a.v.s. Nažadana mjeseca muharrema, računa se lost, veliki je broj onih koji ne koriste po lunarnom kalendaru, a smatra se blagodat slobode. Uzvišeni Allah kaže: jednim od najznačajnijih datuma u I što vam Poslanik dadne, to uzmite, a što historiji islama. Hidžretskom novom vam zabrani, to vi ostavite. (El-Hašr, 7.). godinom se obilježava preseljenje AllaSvaki musliman bi danas trebao dohovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s, nijeti čvrstu odluku da u Novoj 1435. iz Mekke u Medinu 16. jula 622. go- hidžretskoj godini pročita makar jedandine nove ere. Muhammed, put Kur’an i jednu knjigu s.a.v.s., je sa svojim ashabiPoslanikovih, s.a.v.s., hadisa. ma/drugovima bio prisiljen To je jedini način da se upoZapad, gdje napustiti svoj rodni grad zna islam i Poslanik, s.a.v.s. specijalni i zbog nemogućnosti da u Oni koji vole Allaha, dž.š., tajni timovi njemu slobodno ispoljavai Poslanika, s.a.v.s., sigurno “mozgova” ju svoju vjeru. Postojalo je će ih slijediti i neće čeznuti kroje sudbinu niz prijedloga o računanju za modelima života koji su Zemlje i vremena, pa je nakon konneislamski i koji vode u neučovječanstva, sultacije sa ashabima halifa spjeh i propast na oba svijeta. sigurno već Omer ibn el-Hattab rekao: Omađijanost zapadnim stiplaća cijenu “Neka to bude Hidžra, jer lom života je dokaz da munepravde je ona razlučila istinu od neslimani ne poznaju ljepotu počinjene u istine!” Tada je određeno da islama i veličinu svog Poslaime slobode, muharrem bude prvi mjesec nika, s.a.v.s. Mnogi građani demokratije i muslimanske godine, jer su Zapada prihvataju Poslanika ljudskih prava. se u tom mjesecu ashabi zaza svog uzora u govoru, poA i ptice na vjetovali na vjernost Poslaninašanju, ophođenju sa drugranama znaju ku, s.a.v.s., i odluka o Hidžri gima i svom cjelokupnom da se radi je donesena u tom mjesecu. životu. Nisu bili zadovoljni o poznatim Svim muslimanima čestitamaterijalističkim i životom resursima. mo Novu 1435. hidžretsku kojim preovladavaju strasti, godinu, moleći Uzvišenog pa su sreću potražili u islaAllaha da u njoj Svojim svjemu. Islam više ne bi zamijetlom obasja sve nas, naše nili ni za što na svijetu. Divporodice, naše džemate i sav ummet, na lekcija ustrajnosti i iskrene odanosti te da podari nam dobro zdravlje, sreću Gospodaru svega. i uspjeh u svim sferama života. MoliDa ne bude zabune, od Zapada mo Uzvišenog Gospodara da u Novoj možemo naučiti mnogo, ali naš na1435. hidžretskoj godini BiH postane rod uglavnom prihvata i slijedi ono što normalna i prosperitetna država. nije korisno i što je štetno. Pa, pogledajmo neke stvari koje dolaze sa baj“Očaravajući” Zapad nog Zapada kojim su mnogi opčarani. Taj blještavi Zapad je u posljednja dva Poslanik, a.s., i njegovi ashabi su, stoljeća inicirao ili učestvovao u ratodakle, zbog nedostatka slobode da is- vima i pogibijama u kojima je ubijeno poljavaju svoju vjeru, morali napustiti 487 miliona ljudi!! Dakle, vjerovali ili Mekku i otići u Medinu. Učinili su to ne, pola milijarde ljudi je zbrisano sa da svjetlo islama može doprijeti i ogri- lica Zemlje. Samo u Prvom i Drugom jati svaki kutak zemaljske kugle, pa i svjetskom ratu je poginulo preko 70 naše drage nam Bosne i Hercegovine. U miliona ljudi! A gle čemu nas nas naš našoj domovini nam niko ne brani da lijepi islam uči: Ko ubije nekoga koji svoju vjeru ispoljavamo na način kako ubio nije, ili koji na Zemlji nered činio
8. novembar - 5. muharrem

O

40

nije, kao da je sve ljude poubijao! A ako bude uzrokom da se sačuva život nečiji, kao da je sačuvao živote svih ljudi! Njima su poslanici Naši jasne dokaze donosili, ali su mnogi ljudi opet na Zemlji sve granice zla prelazili. (El-Ma’ida, 32.). Uzvišeni Allahu, hvala Ti za ovako savršeno učenje i što si nas učinio Tvojim poslušnim robovima. Mi se ponosimo Tobom, pa budi i Ti ponosan nama. Pola milijarde ljudi je iskorijenjeno u periodu od samo 200 godina! Zločin je to veliki i za njeg će se odgovarati i cijena platiti. Uzvišeni Bog je pravedan i za taj zločin se cijena na Zapadu već plaća danas. Na Zapadu sa najvećim životnim standardom, koji je je najrazvijeniji, najnapredniji, koji ima najbolji sistem obrazovanja, najviše zgrade, najbolje institucije, mjesta zabave i uživanja, najsavršeniju tehnologiju, raskošne kuće i vile, velebne trgovačke centre, najpoželjniji način života, biser na zemaljskoj kugli za kojim teži i sanja skoro svako. Za pola milijarde zbrisanih života tokom 200 godina, taj blještavi i obmanjujući Zapad danas plaća cijenu. Pogledajte, na tom Zapadu se svake godine abortira milion i 300 hiljada djece. Dakle, ubiju ih u stomaku. Tako će za 100 godina biti ubijeno 130 miliona djece, a za 200 godina 260 miliona. Taj trend je uzeo maha i kod nas. Čitam i slušam da se i u Srbiju odlazi da se abortiraju ženska djeca. Subhanallah! To se uzima sa Zapada. Na tom očaravajućem Zapadu je svakih 7 sekundi silovana neka žena, što je godišnje preko četiri i po miliona silovanih žena! Na Zapadu, koji je san za većinu, svakog trena se nudi 2 miliona i 800 hiljada prostitutki. Pri ulasku u Sarajevo primjećuju se slične “dame” na raspolaganju. Bez vjere je i moral slab, pa se vratimo svojoj vjeri i spašavajmo djecu svoju dok nije kasno. Kod nas se već ne vodi računa o kćerima gdje idu, šta rade i kada dolaze kući. Ne čudi obraćanje kćerke ocu: “Kako mi stoji minić?” Gdje je stid? A čujte majku koja brani postupke kćerke: “Kad ja nisam mogla, neka se provodi ona!” Zločin je ne dozvoliti muslimanki da se pokrije ako to ona svojevoljno želi. Prigovara joj se da se na taj način vraća u srednji vijek, iako su danas mnoge razgolićene do te mjere da podsjećaju na kameno doba, kada su goli hodali. Konzumiranje alkohola postaje staromodno, u trendu je trava/ konoplja kod oba roditelja. I to djeca sve vide. Subhanallah, kuda ovo vodi? Hidžra je napuštanje grijeha Hidžra, napuštanje harama, je neophodna, inače ćemo stradati. Neophodno je živjeti čistim životom koji nam je Uzvišeni Allah propisao i kako

nas je učio naš Poslanik, s.a.v.s. On nam je uzor, a ne svijet nasilja, droge, lažnog blještavila. Nad Zapadom se nadvio crni oblak koji nas može sve progutati, ne budemo li se držali Božijeg Svjetla i Upute. Od Zapada uzmimo ono što je korisno, a odbacimo ono što je štetno. A Kur’an i Sunnet nam jasno govore šta možemo uzeti a šta odbaciti. No, šejtan je harame upakovao u sjajni celofan. Zamislite, u San Francisku možete vidjeti muškarce koji javno zagrljeni šetaju, da ne spominjem vulgarnije scene. I to je progres i civilizacija. Još su ih i u crkvama počeli vjenčavati. Usvajaju i djecu, a neki bi da budu vještački oplođeni (in vitro) pa da oni nose plod u stomaku. Zaista ludilo! A to mora postati normalno, jer je uslov da bi se ušlo u Evropsku uniju. Eto, to je taj Zapad za kojim mnogi čeznu. Nedavno pročitah da neki Bosanac neće halaliti zločincima što ga iz Bosne ne protjeraše u neku skandinavsku zemlju, Ameriku ili drugdje na Zapad. A Zapad je tek počeo plaćati cijenu za svoj nezasiti egoizam i slijepu potčinjenost materiji. Na tom Zapadu se svakog dana kidnapuje 350 djece koja se koriste za dječiju prostituciju. To je godišnje oko 130.000 djece koju koriste pedofili. Eto, to je taj zapadni, najrazvijeniji, najnapredniji moderni svijet. Na tom istom Zapadu svakog dana 350 osoba počini samoubistvo jer ne nalaze smisla u životu. Nedavno sam čitao o Austrijancu koji je bio milioner ali ne i zadovoljan. Prodao je
8. novembar - 5. muharrem

Hidžra, napuštanje harama, je neophodna, inače ćemo stradati. Neophodno je živjeti čistim životom koji nam je Uzvišeni Allah propisao i kako nas je učio naš Poslanik, s.a.v.s. On nam je uzor, a ne svijet nasilja, droge, lažnog blještavila.

vilu, firmu, najluksuznije automobile i sve donirao u dobrotvorne svrhe, a sa suprugom se nastanio u kolibi od 19 kvadrata. I danas je, kaže, više nego zadovoljan. Zapad, gdje specijalni i tajni timovi “mozgova” kroje sudbinu Zemlje i čovječanstva, sigurno već plaća cijenu nepravde počinjene u ime slobode, demokratije i ljudskih prava. A i ptice na granama znaju da se radi o poznatim resorsima. “Čuvaj se dove onoga kome je nepravda učinjena, makar i nevjernik bio.” (Hadis). Eto, sad je do nas, da slijedimo Zapad ili Božiji Put i Poslanika, s.a.v.s. Što posijemo i požnjet ćemo. Hidžru učinimo Uzvišenom Bogu i Poslaniku, s.a.v.s, napustimo harame, volimo i pomažimo jedni druge, pa se nadajmo dobru i uspjehu. Okrenemo li leđa Allahu, dž.š., Njemu nauditi nećemo, već sebi. Vidjeli smo kako je nestao komunizam, a na obzorju je kolaps kapitalizma. Uzvišeni Allah je poslao alternativu kao spas čovječanstvu. No, Uzvišeni Bog nikog ne prisiljava. On je poslao Revelaciju/Objavu, Poslanika, dao čovjeku zdrav razum i slobodu izbora. Zar ima veća demokratija od te? Pa, bujrum. Čovjeku pripada samo ono za šta se sam potrudi. (En-Nedžm, 39.). Soluciju je davno nagovijestio glasoviti Bernard Šo: “Kad bi došao Muhammed, svjetski problemi bi se riješili dok bi čovjek popio findžan/šoljicu kahve.” Kakva mudrost! Bože, podari nam svjetlo u tmini, nadu u beznađu, sreću u nesreći i uvedi nas u obećani Džennet!

41

Islamske teme

se čudnim da mali komad odjeće može da izazove toliko kontraverzi. Možda strah da ispod mahrame nosim oružje izaziva takvo nešto! Naravno, ovaj problem predstavIspovijest zapadne tinejdžerke lja puno više nego jedan običan komad odjeće. Ja sam muslimanka koja je, poput miliona ostalih muslimanki širom svijeta, odlučila da stavi hidžab. I, nasuprot popularnom mišljenju, jedan od Autor: Sultana Jusuf Ali Nedavno, par djevojaka u najosnovnijih koncepata hidžaba (17 godina) jeste da osnaži ženu. Kada se poMontrealu su bile izbačene krijem, u potpunosti onemogućim Preveli: Nedim Botić i Amina iz škole zbog toga što su ljudima da mi sude prema onome Mujela kako izgledam. Ne mogu me katese oblačile kao ja. Čini se ični i pronicljivi razlozi gorizirati na osnovu moje privlaččudnim da mali komad zbog kojih je jedna zapad- nosti, kakav je slučaj sa današnjim odjeće može da izazove toliko stanjem ljudi, gdje jednjačka tinejdžerni drugima sudimo na kontraverzi. Možda strah da ka odbila sve izazove daosnovu njihove odjeće, našnje mode i odlučila da Moje tijelo je ispod mahrame nosim oružje nakita, kose ili šminke. moja privatna stavi hidžab. izaziva takvo nešto! Naravno, O kakvim mi to moralstvar i niko mi ne “Ne uklapam se u pretnim mjerilima onda gomože reći kako postavljeni pojam buntovovaj problem predstavlja trebam izgledati vorimo!? nog pubertetlije. Nemam puno više nego jedan običan ili da nisam tetovažu i ne nosim pirsing. Inteligentan um i jak lijepa. Znam da komad odjeće. Ja sam Nemam kožnu jaknu. Zaduh postoje važnije pravo, kada me većina ljudi muslimanka koja je, poput stvari od toga. Da, ja imam tijelo, fipogleda, njihova prva miU mogućnosti miliona ostalih muslimanki zičko sredstvo života na sao je da sam jedna potla- sam da slobodno ovoj planeti. Ali moje tiširom svijeta, odlučila da čena djevojka. Hrabre inkažem ‘ne’ jelo nosi inteligentan um dividue koje su smogle hraljudima koji me stavi hidžab. I, nasuprot i jak duh. pitaju da li imam brosti da me pitaju zašto se popularnom mišljenju, jedan osjećaj kao da Moje tijelo nije naminosim ovako, većinom me mi je oduzeta jenjeno da bude izloženo pitaju pitanja poput: ‘Da li od najosnovnijih koncepata privlačnost. tuđim pogledima ili za su te roditelji natjerali da se hidžaba jeste da osnaži ženu. neku reklamu za prodaju pokriješ?’ ili ‘Zar ne misliš Kada se pokrijem, u potpunosti da je takvo oblačenje ponipiva ili auta. Zbog površnosti svijeta u kojem ženje za tebe?’ onemogućim ljudima da mi živimo, vanjski izgled je toliko naNedavno, par djevojaka u Monsude prema onome kako glašen da se druge vrijednosti ljudi trealu su bile izbačene iz škole zbog uopće ne računaju i ne vide. izgledam toga što su se oblačile kao ja. Čini

Zašto nosim hidžab?
L

8. novembar - 5. muharrem

42

Postoji mit da su žene u današnjem društvu slobodne. Kakva je to sloboda kad žena ne može proći ulicom, a da svaki dio njenog tijela ne bude podobno posmatran? Kad nosim hidžab, osjećam se sigurnom od svega ovog. Mogu biti sigurna da me niko ne posmatra i ne pravi pretpostavke o mom karakteru po dužini moje suknje. Postoji prepreka između mene i onih koji bi me željeli iskoristiti. Prije svega sam ljudsko biće, a jedna od najtužnijih istina današnjice je pitanje slike koju žena ima o sebi. Čitajući popularne tinejdžerske časopise, možete odmah saznati kakav oblik ženske figure je ‘in’, a kakav ‘out’. Ako imate ‘pogrešan’ oblik tijela, promijenit ćete ga, zar ne? Na kraju krajeva, ne možete imati višak kilograma a i dalje biti lijepe. Pogledajte koju god želite reklamu. Je li se žena koristi da se neki proizvod proda? Koliko ima godina? Koliko je privlačna? Šta nosi na sebi? Jako često, žena nema više od 20 godina, viša je, zgodnija i privlačnija od prosjeka, i obučena u oskudnu odjeću. Zašto dopuštamo sebi da nas manipuliraju? Vjerovala današnja žena ili ne, priZahvalna siljavane su da oblikuju sam jer neću prema pravilima koja im trpiti sudbinu se nameću poput kalupa. onih koje Žena današnjice je natjera- pokušavaju da na da se prodaje i da naštesmršaju ili da ti sama sebi. Zato i imamo se udebljaju 13-godišnje djevojčice koje ili pokušavaju se tjeraju da povrate nakon da nađu tačnu jela (anoreksija i bulimija), nijansu karmina koji će im i gojazne tinejdžerke koje odgovarati boji sebi oduzimaju život. Kada me ljudi pitaju da kože – samo da li se osjećam potlačenom, bi se pokazale široj javnosti. iskreno odgovoram sa: Napravila sam ‘NE!’. Svojevoljno sam dosvoju listu nijela ovu odluku. Volim prioriteta, i tu činjenicu da sam preu- takvo nešto nije jepa. Znam da postoje zela kontrolu nad načinom važnije stvari od toga. U među njima. na koji me ljudi doživljavamogućnosti sam da sloju. Uživam u činjenici da bodno kažem ‘ne’ ljudima ne dozvoljavam nikome da koji me pitaju da li imam me posmatra i oslobodila osjećaj kao da mi je odusam se lanaca koje okivaju ženu u zeta privlačnost. Sama kontroliram modernom svijetu i iskorištavaju je svoju privlačnost. na najgore moguće načine. Zahvalna sam jer neću trpiti Moje tijelo je moja privatna sudbinu onih koje pokušavaju da stvar i niko mi ne može reći kako smršaju ili da se udebljaju ili potrebam izgledati ili da nisam li- kušavaju da nađu tačnu nijansu
8. novembar - 5. muharrem

karmina koji će im odgovarati boji kože – samo da bi se pokazale široj javnosti. Napravila sam svoju listu prioriteta, i takvo nešto nije među njima. Zato, sljedeći put kad me vidite, ne gledajte me sa sažaljenjem. Nisam pod prisilom ili zatočeništvom nekog muškarca iz barbarskih arapskih pustinja. Ja prakticiram Božije upute, ja sam slobodna!”

43

događaj označio je novu stranicu islamske povijesti. Sve do tada većina ši’ija bili su Arapi. Doduše, ši’ije Krvavi susreti Bošnjaka sa ši’izmom su bile većina na području Horasana, a u Iranu su postojala ši’ijska vjerska središta poput gradova Rej, Kašan i Kom (vojnička utvrda), ali je najveći dio Iranaca ipak bio sunijskog opredjeljenja. Ismail je stoga namjeravao iskorijeniti sunizam u Iranu: sufijski tarikati su bili zabranjeni, a ulema je Jedan od bošnjačkih Pripremio: Resul Mehmedović poubijana ili protjerana iz zemlje. Izgnao je 1510. godine sunijske Uzbegazija bio je i Junus-beg smansko carstvo u svome ke s područja Horasana, i protjerao višestoljetnome postoja- ih u krajeve sjeverno od rijeke Oks; (Hadim Sinan Paša), koji je nju vodilo je na stotine također je napao sunijske Osmanliobrazovanje i odgoj stekao bitaka i imalo na desetine neprija- je...” (Pregled historije islamske kultelja, što unutarnjih, što izvanjskih, ture i civilizacije, Karen Armstrong, na dvoru sultana Bajezida ali rijetko ko od tih neprijatelja je Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, bio toliko uporan u rušenju hilafeta 2012., str. 58.). II. Bio je namjesnik u muslimana, kao što je to bio slučaj Selim I Javuz, odmah po stupaHercegovini, Smederevu i sa Safevijskim carstvom. Tadašnje nju na vlast, krenuo je u borbu, prBosni. Imenovan je velikim Safevijsko carstvo obuhvatalo je pro- venstveno protiv krivovjernih ši’ija stor današnjeg Irana, Iraka, Azerbej- Alevija, tako je u prve dvije godine džana i Gruzije, s povremenim sma- vladavine dao zarobiti ili pogubiti vezirom neposredno njenjem ili povećanjem teritorije, oko 40.000 Alevija, a zatim i protiv pred pohod na Siriju shodno ishodima dvanaest dvanaestoimamija, vladaOsmansko-safevijskih rajuće sekte ondašnje safeviji Egipat 1516. godine, tova, koji su trajali skoro Ovako je izgledao ske države. I eto, pet stoumjesto Ahmed-paše tri stoljeća. prvi susret ljeća nakon Selimove vlaIako su se vojni sukobi Bošnjaka sa davine, muslimani ponovo Hercegovića, koji je bio odvijali hiljadama kiloPerzijancima, vode bitku protiv istih metara daleko od Bosne, sukob u kojem onih krivovjernika, koji su u poodmakloj dobi. itekako se tiču Bošnjaka. su Bošnjaci mnogo opasniji, nego li su “1514. godine naređeno Narod koji je dao mnoštvo pokazali svoju tada bili. državnika, vojnih zapoprivrženost diniUčenjaci tog vremena mu je da ide sa carskom vjednika, vezira, pa čak i islamu, pa čak i izdali su fetvu Selimu I 25 šejhu-l-islama, dao je i po cijenu života. Javuzu, u kojoj se pozivaju vojskom u ratni pohod svoj veliki doprinos u borStradalo je oko muslimani u borbu protiv protiv Perzije. Krenuo je bi protiv “perzijskih krivo2.000 sultanovih “nevjernika i otpadnika”. vjernika” i “đavoljih šahogazija i 5.000 Naređeno je da se s njima sa vojnim komandantima va”, kako Ibrahim Pečevija krivovjernih. postupa kao s bilo kojim naziva Safevije u svojoj iz Bosanskog vilajeta i neprijateljem islama i da se Historiji. njihova djeca i žene mogu priključio se carskoj vojsci Selim Javuz, vladao je uzimati kao roblje. (Pogleod 1512.-1520. godine. dati: The Sultan’s Riders, u mjestu zvanom MalZbog toga što je pod svoju vlast uzeo Bryan Glyn Williamson, The Jačasnu Mekku i svijetlu Medinu, ste- mestown Foundation, Washington Tepe.” (Povijest Bosne, kao je titulu “Sluga dvaju časnih ha- D.C., 2013., str. 9.). Muvekkit, El-Kalem, rema”, a zato što je junački pobijedio perzijskog šaha, nosio je nadimak Ja- Egipat osvojih, Sinana izgubih 1999., Sarajevo, str. vuz. Kada je osvojio Egipat, stekao je Godine 1512. osmanlijska vojska 102.) Poginuo je nakon naziv “Vladar Arapa i Perzijanaca”. (Povijest Bosne, Muvekkit, El-Kalem, pod zapovjedništvom Selima I Javuza pohoda na Perziju, za prodire kroz istočnu Anadoliju, dok 1999., Sarajevo, str. 101.). dvije godine kasnije odlučuju napaI prije samog stupanja na vlast vrijeme borbi kod Kaira. Selima I Javuza, muslimani područ- sti safevijski Iran u cilju da spriječe O kakvom zapovjedniku ja današnjeg Iraka i Irana susreli su širenje ši’izma i da osiguraju istočse sa strašnim represijama i prisilnim nu granicu za daljnje prodore prema se radilo, najbolje govore konverzijama. Kao odgovor na pro- Levantu. Odlučujuća bitka odigrala gone sunija, Bajezid II, počeo je sa se 1514. godine kod Čaldirana gdje sultan Selimove riječi: progonom Alevija (ši’ijskog) ogran- je dvostruko veća i nadmoćnija Seli“Egipat osvojih, Sinana ka kizilbaša, u kojima je stradao i mova vojska porazila safevijske kizilIsmailov otac - Šejh Hajdar. baše, dok je sam Ismail I bio ranjen i izgubih, zar se sa Sinanom sam “Nakon što je učvrstio svoju vlada- umalo zarobljen. Osmanlijski sultan vinu u Iranu, Ismail (1487.-1524.) nastavio je prodirati sve do glavnog može usporediti jedna je proglasio duodecimalni ši’izam iranskog grada Tabriza, no strahujupokrajina” službenom državnom religijom. Taj ći od protunapada safevijskih snaga

Feljton

Bitka kod Čaldirana
O

8. novembar - 5. muharrem

44

stacioniranih na istoku koji su se borili protiv Uzbeka kao i nepovoljnih zimskih uvjeta, njegova vojska povukla se zapadno od Zagrosa. Safevije su ubrzo krenuli u protunapad, povrativši pritom granice do jezera Van. Ovim je ratom Osmansko carstvo prigrabilo područja zapadnog Kurdistana i Armenije. Safevije su pretrpjele ogromne gubitke. (Pogledati: A Military History of Modern Egypt: From the Ottoman Conquest to the Ramadan War, Andrew James McGregor, Greenwood Publishing, 2006., str. 17.). Osmanlijska vojska je bila nadmoćnija i brojnija, između 60200.000 nasuprot 40-80.000 ši’ijskih vojnika. Šah Ismail I, koji je predvodio kizilbaše umalo je bio uhvaćen, a njegove žene su zarobljene. Nakon poraza i zarobljeništva njegovih supruga, šah Ismail odao se opijanju. (Pogledati: The Cambridge history of Iran, ed. William Bayne Fisher, Peter Jackson, Laurence Lockhart, str. 224.) Ova bitka se smatra jednom od najvećih pobjeda nad Perzijancima, naročito iz razloga jer je srušen mit o “nepogrješivosti kizilbaškog vođe”, jer je odmah po stupanju na vlast, svoje pristalice uvjerio da je on obećani Mehdi. Učešće u ovoj bici uzeli su i hrabri Bošnjaci, koji su kroz historiju nebrojeno puta pokazali svoju hrabrost i predanost u očuvanju dini-islama. O doprinosu Bošnjaka u vojnama protiv krivovjernih Perzijanaca, najviše govore njihova unaprjeđenja nakon ovih odlučujućih bitaka. Jedan od bošnjačkih gazija bio je i Junus-beg (Hadim Sinan Paša), koji je obrazovanje i odgoj stekao na dvoru sultana Bajezida II. Bio je namjesnik u Hercegovini, Smederevu i Bosni. Imenovan je velikim vezirom neposredno pred pohod na Siriju i Egipat 1516. godine, umjesto Ahmed-paše Hercegovića, koji je bio u poodmakloj dobi. “1514. godine naređeno mu je da ide s carskom vojskom u ratni pohod protiv Perzije. Krenuo je sa vojnim komandantima iz Bosanskog vilajeta i priključio se carskoj vojsci u mjestu zvanom MalTepe.” (Povijest Bosne, Muvekkit, ElKalem, 1999., Sarajevo, str. 102.). Poginuo je nakon pohoda na Perziju, za vrijeme borbi kod Kaira. O kakvom zapovjedniku se radilo, najbolje govore sultan Selimove riječi: “Egipat osvojih, Sinana izgubih, zar se sa Sinanom može usporediti jedna pokrajina”. Drugi znameniti Bošnjak koji se istakao u bici protiv krivovjernih je - Hadim Ali-beg (od 1494. godine

veliki vezir Ahmed-paša) – bio je visoki službenik u Bosni, nakon trećeg pohoda na Perziju, kada je rat okončan, postavljen je za valiju Egipta. Kao dječaka otac ga je s darovima poslao u Carigrad, gdje je nakon nekog vremena prešao na islam. Više od deset godina obnašao je funkciju velikog vezira. Iza sebe nije ostavio neko veliko bogatstvo. Bašagić navodi 62 dukata, a Muvekkit tvrdi da je bilo oko dvije hiljade dukata. “Bio je vrlo osjećajan čovjek, sažaljiv i odmjeren i nadasve plemenit.” (Povijest Bosne, Muvekkit, ElKalem, 1999., Sarajevo, str. 139.). Svojom pravednošću i velikodušnošću potisnuo je uspomenu svih naših bivših namjesnika
8. novembar - 5. muharrem

Osmanlijska vojska je bila nadmoćnija i brojnija, između 60200.000 nasuprot 4080.000 ši’ijskih vojnika. Šah Ismail I, koji je predvodio kizilbaše, umalo je bio uhvaćen, a njegove žene su zarobljene. Nakon poraza i zarobljeništva njegovih supruga, šah Ismail odao se opijanju.

u Egiptu. Egipćani su ga zvali Ali-paša od Karafe i na nogama spominjali njegovo ime. Ovako je izgledao prvi susret Bošnjaka sa Perzijancima, sukob u kojem su Bošnjaci pokazali svoju privrženost dini-islamu, pa čak i po cijenu života. Stradalo je oko 2.000 sultanovih gazija i 5.000 krivovjernih. Bio je to početak višestoljetnih sukoba, a spletke koje je nakon Bitke kod Čaldirana počeo da smišlja šah Ismail I, sa maronitskim, austro-ugarskim i španskim izaslanicima, urodile su “plodovima” tek nakon smrti sultana Selima I, u vrijeme Sulejmanovog pokušaja osvajanja Beča, o čemu će biti govora kasnije...

45

Zanimljivo
Bošnjaci, veliki veziri Osmanskog carstva

26 velikih vezira u Osmanskoj državi bili su Bošnjaci
Stoga, ne treba da čudi da od 219 velikih vezira, za njih 26 (11,87%) mogli smo da utvrdimo da su rodom Bošnjaci, dok za još 9 postoji vjerovatnoća da su Bošnjaci. Inače, položaj velikog vezira je trajao 602 godine (1320.-1922.). Za to vrijeme 292 puta je biran veliki vezir, računajući vezire koji su više puta obavljali ovu dužnost. Ovih 26 Bošnjaka bili su 42 puta (14,38%) na položaju velikog vezira, što je trajalo oko 114 godina (18,93%). Tako je u prosjeku Bošnjak bio svaki deveti veliki vezir, odnosno svaki sedmi vezir koji bi bio izabran - Bošnjaci su vezirovali petinu perioda postojanja velikih vezira u Osmanskom carstvu Piše: Jusuf Džafić olazak Osmanlija u Bosnu i sa njima islama u korijenu je promijenilo bosansku kulturu. Bosna izlazi iz mračnog srednjovjekovlja i ulazi u novovjekovlje obilježeno bosansko-osmanskom kulturom. Historijska i kulturna zaostavština tog perioda je ogromna, uprkos činjenici da su okolne hrišćanske velesile (prvo Austrija, Mletačka republika Sveto rimsko carstvo, zatim Austro-Ugarska, a u novije vrijeme Njemačka, Francuska, Britanija, Rusija i dr.) i susjedni hrišćanski narodi (prvenstveno Srbi, Hrvati, Crnogorci) pokušali da zatru sve što je “tursko” u Bosni. Eugen Savojski, kralj Aleksandar II Karađorđević, Draža Mihajlović, Slobodan Milošević, Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Mate Boban, Franjo Tuđman, Josip Broz Tito - samo su neka imena hrišćanskih i komunističkih vođa koji su vršili urbicid nad bosansko-otomanskim kulturnim nasljeđem. Kada je riječ o historijskog zaostavšitini naših predaka dovoljno je spomenuti dva pisca: Safvet-bega Bašagića koji je u knjizi Znameniti Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini nabrojao biografije 689 Bošnjaka koji su se istakli u javnom životu na raznim poljim u Osmanskom carstvu, te Mehmeda Handžića koji je u knjizi Blistavi dra- i početka XVII stoljeća, naravno nakon gulj: Životopisi učenjaka i pjesnika iz Bo- vladajuće porodice. sne nabrojao 216 biografija Bošnjaka, U pogledu zastupljenosti Bošnjaka uglavnom u osmanskom dobu, koji su među osmanskim velikim vezirima, se istakli na znanstvenom polju. Stoga, vakat velikih vezira možemo podijeliti ne treba da čudi da od 219 velikih ve- na četiri razdoblja: zira, za njih 26 (11,87%) mogli smo da - Predosmansko razdoblje (1320.utvrdimo da su rodom Bošnjaci, dok za 1453.) ili doba dominacije velikih još 9 postoji vjerovatnoća da su Bošnja- vezira turskog porijekla. U ovom ci. Inače, položaj velikog vezira je trajao dobu od 133 godina bilo je svega 11 602 godine (1320.-1922.). Za to vrije- velikih vezira, koji su birani 11 puta na me 292 puta je biran veliki vezir, raču- mjesto velikog vezira - u prosjeku 12 najući vezire koji su više puta obavljali godina. Svi su Turci po porijeklu. Primovu dužnost. Ovih 26 Bošnjaka bili su jetna je dominacija određenih turskih 42 puta (14,38%) na položaju velikog porodica, pogotovo porodice Čandarli vezira, što je trajalo oko 114 koja je dala 4 velika vezira u godina. (18,93%). Tako je u tom periodu koji su bili veprosjeku Bošnjak bio svaki liki veziri čak 64 godine. Kao što smo već deveti veliki vezir, odnosno - Zlatno razdoblje ranije spomenuli, svaki sedmi vezir koji bi bio (1453.-1611.) ili doba pored ovih 26 izabran - Bošnjaci su vezirodominacije velikih vezivelikih vezira vali petinu perioda postoja- Bošnjaka, ima još ra bošnjačkog porijekla. nja velikih vezira u OsmanMehmed el-Fatih, svjestan 9 velikih vezira skom carstvu. Poređenja kozmopolitizma Osmanskog za koje postoji radi 27 Albanaca (12,32%) carstva, prekinuo je tradicmogućnost da je birano na funkciju veliiju da se veliki veziri biraju su Bošnjaci. kog vezira, birani su 34 puta iz uglednih turskih poroNaglašavam (11,64%), što je iznosilo 91 dica, tako da je ovo period postoji, što ne godinu (15,12%). Ovo samo kada skoro svi veliki veziri znači da oni to potvrđuje slavnu historiju dolaze iz redova janjičara, jesu, ali isto tako Bošnjaka u okviru Carstva ne znači da oni to tačnije iz redova adžemi Ali Osman. oglana. Adžemi oglani su nisu. birani među rajom, tj. iz reZlatno razdoblje osmanske dova hrišćanskih podanika vladavine Osmanskog carstva. No, bošnjački muslimani, a kasNajčuveniji veliki vezir Bošnjak sva- nije i albanski i abhaski muslimani kako je Tavil Mehmed-paša Sokolović. predstavljali su izuzetak, budući da su On je prema mnogima najznamenitiji ulazili u obrazovni program devširme. među svim velikim vezirima Osman- To ističe i Halil Inaldžik, jedan od naskog carstva. Joseph Hammer je još jeminentnijih turskih historičara za os1830. godine primijetio da umjesto “za mansko razdoblje: Jedino su bosanske povladavine Selima II”, bolje je reći “za rodice koje su prešle u islam davale danak vladavine velikog vezira Sokolovića”. u krvi (Halil Inaldžik, Osmansko carstvo Većina naših velikih vezira, najmanje - Klasično doba 1300-1600, Utopija, njih 20, došla je na osmanski dvor pu- Beograd, 2003, str. 123). tem obrazovnog programa devširme, U ovom razdoblju prisutna je odnosno bili su adžemi oglani. Samo su dominacija velikih vezira Bošnjaka, četverica naših velikih vezira, historijski budući da su od 158 godina vezirovali utvrđeno, bila rodbinski povezana - ri- cirka 99 godina (62,66%)! Ta 17-orica ječ je o četiri vezira iz čuvene bošnjačke Bošnjaka bili su veliki veziri tokom naporodice Sokolovići, jedne od najjačih jsjajnije epohe Osmanskog carstva. Bili osmanskih porodica: Tavil Mehmed- su veliki veziri kad je osvajana Bosna, paša, Lala Kara Mustafa-paša, Lala Srbija, Albanija, Crna Gora, Ugarska, Mehmed-paša i Derviš Mehmed-paša. Kipar, Bliski Istok, Sjeverna Afrika... Oni su obnašali velikovezirsku službu Štaviše, dovoljno je o njihovoj sposoboko 18 godina. Slobodno možemo reći nosti navesti kao primjer činjenicu da da su Bošnjaci Sokolovići najmoćnija su bošnjački veliki veziri tog vakta bili osmanska porodica druge polovine XVI u prosjeku na tom položaju skoro šest
8. novembar - 5. muharrem

D

46

godina (5 godina, 10 mjeseci), a ostalih 24 velikih vezira samo u prosjeku dvije i pol godine. Ono što je bila Čandarli porodica u prošlom razdoblju, u ovom razdoblju je bila bošnjačka porodica Sokolović - 4 velika vezira i desetine paša i begova. - Doba dekadence (opadanja moći) (1611.-1794.) ili doba dominacije velikih vezira albanskog porijekla. U ovom je razdoblju obrazovni sistem devširme bio u raspadu, janjičari su se osilili, a Osmansko carstvo je počelo da gubi svoj sjaj: izgubljena je Ugarska, Krimski hanat, Dalmacija... Istovremeno sa blijeđenjem osmanskog blještavila, blijedilo je i ono bosansko u njemu. U ovom periodu, koji je trajao 183 godine, od 104 velikih vezira bilo je samo 8 Bošnjaka. Oni su vezirovali samo 13 godine, odnosno u prosjeku 1 godinu i 9 mjeseci, što otprilike odgovaraa prosjeku velikih vezira toga doba - 1 godina i 9 mjeseci. U uvoj epohi dominiraju veliki veziri Albanci, pogotovo porodica Ćuprilić (Köprülü) - Doba raspada (1794.-1922.) ili doba ponovne dominacije velikih vezira turskog porijekla. Ovo je završno razdoblje osmanske historije. Carstvo se smanjuje i propada. Sve se više osjeća turski nacionalizam. Turski nacionalisti, pogotovo Mladoturci, dokosuravaju i ono malo osmanskog duha u Osmanskom carstvu, tako da je te 1922. godine sultan bio figura - stvarnu vlast je imao Mustafa Kemal-paša, nepravedno prozvan Ataturk (Otac Turaka). Inače, Kemal-paša ukida 1922. godine poziciju velikog vezira, 1923. godine uklanja posljednjeg sultana, a 1924. godine ukida i hilafet. U ovom periodu, koji je trajao 128 godina, u kojem se izmijenjalo 63 velika vezira, prosječno dvije godine po veziru, samo je jedan Bošnjak bio veliki vezir, i to samo 14 mjeseci. No, taj veliki vezir Bošnjak nije imao nikakve veze sa svojom domovinom, s obzirom da je rođen u Istanbulu i da je bio pripadnik turskog nacionalističkog pokreta. Štaviše, u tom periodu (nakon Mladoturske revolucije) veliki vezir je mogao da bude samo turski nacionalista (nije se gledalo njegovo porijeklo) ili eventualno albanski nacionalista. Lista velikih vezira U nastavku slijedi kratka lista velikih vezira Bošnjaka. 1. Veli Mahmud-paša Abogović (Mahmud-paša Abogović, Mahmudpaša Bogojević, Mahmud-paša Hrvat, Mahmud-paša Anđelović, Mahmudpaša Janković, Veli Mahmud-paša, Adni) Mjesto rođenja: Kraljevina Bosna, 1420. Mjesto smrti: Istanbul, 1474.

Vrijeme vezirstva: 1456.1466., 1472.-1474. Literatura: Safvet-beg Bašagić, Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci, Matica Hrvatska, Zagreb, 1931; Mehmed Surejja, Sicilli Osmani, Istanbul, 1890; Evlija Čelebija, Putopis, Svjetlost, Sarajevo, 1967; John Freely, A History of Ottoman Arhitecture, Witt Press, Boston, 2011; Edward Gibbon, History of the Ottoman Poetry, Luzac & Co., London, 1900-02; Muvekkit, Povijest Bosne, Kalem, Sarajevo, 1998; Es-Sallabi, Ed-Devle el-usmanijje, Dar et-tevzi’ ve en-nešr el-islamijje, Kairo, 2001; Nerkez Smailagić, Leksikon islama, Svjetlost, Sarajevo, 1990; Inaldžik; Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Preporod, Sarajevo, 1998. 2. Ishak-paša Gazi (Ishak-paša) Mjesto rođenja: Kraljevina Bosna, 1420. Mjesto smrti: Istanbul, 1482. Vrijeme vezirstva: 1469.-1472., 1481.-1482. Literatura: Bašagić; Surejja; Freely; Muvekkit; Inaldžik. 3. Ahmed-paša Hercegović (Ahmedpaša Hersekzade, Ahmed-paša Hersekli, Ahmed-paša Hersekoglu, Ahmed/Stjepan Hercegović, Hersekzade Ahmet-paša) Mjesto rođenja: Herceg Novi, 1459. Mjesto smrti: Kizilčol, današnja Turska, 1517. Vrijeme vezirstva: 1497.1498., 1503.-1506., 1511.-1511., 1512.-1514., 1515.-1516. Literatura: Bašagić; Čelebija; Surejja; Jusuf Ramić, Bošnjaci u Egiptu u vrijeme tursko-osmanske uprave, Kalem - CNS, Sarajevo, 2012; Muvekkit; Smailagić; Inaldžik; Imamović; Čelebija. 4. Ali-paša Hadum Mjesto rođenja: Drozgametva kod Hadžića, Sarajevo, ?. Mjesto smrti: Sivas, današnja Turska, 1511. Vrijeme vezirstva: 1501.-1503.,
8. novembar - 5. muharrem

Mehmed elFatih, svjestan kozmopolitizma Osmanskog carstva, prekinuo je tradiciju da se veliki veziri biraju iz uglednih turskih porodica, tako da je ovo period kada skoro svi veliki veziri dolaze iz redova janjičara, tačnije iz redova adžemi oglana.

1506.-1511. Literatura: Surejja; Freely; Gibbon, sv. 2; Muvekkit; Imamović. 5. Hadum Sinan-paša Borovinić (Hadim Sinanpaša) Mjesto rođenja: Borovinići kod Foče, ?. Mjesto smrti: Ridanija, dio današnjeg Kaira, 1517. Vrijeme vezirstva: 1516.-1517. Literatura: Bašagić; Surejja; Gibbon; Ramić; Muvekkit; Imamović. 6. Junus-paša Mjesto rođenja: ?. Mjesto smrti: Tokat, današnja Turska, 1517. Vrijeme vezirstva: 1517.1517. Literatura: Gibbon; Ramić; Muvekkit. 7. Ibrahim-paša Bošnjak Požeganin (Pargali Ibrahimpaša, Frenk Ibrahim-paša, Makbul Ibrahim-paša, Maktul Ibrahimpaša, Ibrahim-paša Bošnjak, Damad Ibrahim-paša, Ibrahim-paša Paržanin, Ibrahim-paša Požeganin, Ibrahim-paša Požegali, Ibrahim-baša el-Busnevi) Mjesto rođenja: Požega, današnja Hrvatska, 1493. Mjesto smrti: Istanbul, 1536. Vrijeme vezirstva: 1523.-1536. Literatura: Surejja; Freely; Ramić; Muvekkit; Daniel Goffman, The Ottoman Empire and Early Modern Europe, Cambridge, Smailagić; Inaldžik; Čelebija; Gibbon. 8. Damad Rustem-paša Opuković (Damad Rustem-paša, Rustem-paša Hrvat) Mjesto rođenja: Bijelo Polje kod Mostara, cca 1500. Mjesto smrti: Istanbul, 1561. Vrijeme vezirstva: 1544.1553., 1555.-1561. Literatura: Bašagić; Freely; Surejja; Muvekkit; Inaldžik; Imamović; Čelebija; Gibbon. 9. Semiz Ali-paša Pračić (Semiz Alipaša, Semiz Ali-paša Pračalija) Mjesto rođenja: Prača, ?. Mjesto smrti: Istanbul, 1565. Vrijeme vezirstva: 1561.1565. Literatura: Bašagić; Surejja; Freely; Ramić; Muvekkit.

47

10. Tavil Mehmed-paša Sokolović (Mehmed-paša Sokollu, Mehmed-paša Sokolović Visoki) Mjesto rođenja: Sokolovići kod Rudog, 1506. Mjesto smrti: Istanbul, 1579. Vrijeme vezirstva: 1565.-1579. Literatura: Bašagić; Surejja; Freely; Muvekkit; EsSallabi; Goffman; Smailagić; Inaldžik; Imamović; Čelebija. 11. Lala Kara Mustafa-paša Sokolović (Lala Mustafa-paša, Safsaf Mustafa-paša, Lala-paša) Mjesto rođenja: Rudo, cca 1500. Mjesto smrti: Istanbul, 1579. Vrijeme vezirstva: 1580.-1580. Literatura: Bašagić; Surejja; Muvekkit; Goffman; Smailagić; Imamović; Nikola Lašvanin, Ljetopis, Synopsis, SarajevoZagreb, 2003; Čelebija. 12. Sijavuš-paša Kanjižanin (Sijavuš-paša Hrvat, Sijavuš-paša Kanjiželi) Mjesto rođenja: Kanjiža, današnja Mađarska, cca 1500. Mjesto smrti: Istanbul, 1602. Vrijeme vezirstva: 1582.-1584., 1586.-1589., 1592.1593. Literatura: Bašagić; Surejja; Freely; Muvekkit; Najčuveniji Imamović; Čelebija. veliki vezir 13. Damad Ibrahim-paša Bošnjak Bošnjak Novošeherlija (Damad 18. Dilaver-paša (DilaverIbrahim-paša, Damat Ibrahim- svakako je Tavil paša Hrvat) Mjesto rođenja: Mehmed-paša paša Novšehhirli) Mjesto Bosna, ?. Mjesto smrti: IstaSokolović. rođenja: Domislica, Novi Šeher nbul, 1622. Vrijeme vezirkod Maglaja, 1517. Mjesto On je prema stva: 1621.-1622. Literatura: smrti: Istanbul, 1601. Vrij.eme mnogima Bašagić; Surejja; Muvekkit. vezirstva: 1596.-1596., 1596.najznamenitiji 19. Kara Davud-paša Mje1597., 1599.-1601. Literatura: među svim sto rođenja: negdje u Bosni, ?. Bašagić; Surejja; Freely; Ramić; velikim Mjesto smrti: Istanbul, 1623. Muvekkit; Lašvanin. vezirima Vrijeme vezirstva: 1622.14. Javuz Ali-paša Bošnjak Osmanskog 1622. Literatura: Bašagić; Malkoč (Ali-paša Malkoč, Ja- carstva. Joseph Surejja; Muvekkit. vuz Ali-paša, Javuz Ali-paša Hammer je još 20. Gazi Ekrem HusrevMalkoč) Mjesto rođenja: 1830. godine paša Sokolović Bošnjak (Gazi Bosna, ?. Mjesto smrti: Beoprimijetio da Husrev-paša, Ekrem Husrevgrad, 1604. Vrijeme vezirstva: umjesto “za paša, Bošnak Husrev-paša) 1603.-1604. Literatura: Bašavladavine Mjesto rođenja: Istanbul ili gić; Surejja; Ramić; Muvekkit. Selima II”, Bosna, ?. Mjesto smrti: To15. Lala Mehmed-paša bolje je reći kat, današnja Turska, 1632. Sokolović (Lala Mehmed-paša “za vladavine Vrijeme vezirstva: 1628.Sokolluzade) Mjesto rođevelikog vezira 1631. Literatura: Bašagić; nja: moguće Sokolovići kod Sokolovića”. Surejja; Muvekkit; Smailagić; Rudog, ?. Mjesto smrti: IstaSafvet-beg Bašagić, Kratka nbul, 1606. Vrijeme veziruputa u prošlost BiH, Vlastita stva: 1604.-1606. Literatura: naklada, Sarajevo, 1900. Bašagić; Surejja; Muvekkit; 21. Topal Redžep-paša Es-Sallabi. Mjesto rođenja: Bosna, ?. Mjesto smr16. Derviš Mehmed-paša Bošnjak ti: Istanbul, 1632. Vrijeme vezirstva: Sokolović (Bošnak Derviš Mehmed-paša) 1632.-1632. Literatura: Bašagić; SurejMjesto rođenja: moguće Sokolovići kod ja; Muvekkit. Rudog, ?. Mjesto smrti: Istanbul, 1606. 22. Salih-paša Nevesinjac (Salih-paša Vrijeme vezirstva: 1606.-1606. Litera- Nevesinli) tura: Bašagić; Surejja; Muvekkit. Mjesto rođenja: Nevesinje, ?. Mjesto 17. Kujudžu Murat-paša (Kujundži smrti: Istanbul, 1647. Vrijeme vezirstMurat-paša) Mjesto rođenja: Bosna, va: 1645.-1647. Literatura: Bašagić; cca 1535. Mjesto smrti: Istanbul, 1606. Surejja; Muvekkit; Goffman. Vrijeme vezirstva: 1606.-1611. Litera23. Sari Sulejman-paša Prijtura: Bašagić; Surejja; Freely; Muvekkit; epoljac (Sari Sulejman-paša, Mirahor Es-Sallabi; Smailagić; Imamović. Sulejman-paša) Mjesto rođenja: Pri8. novembar - 5. muharrem

jepolje, ?. Mjesto smrti: Istanbul, 1687. Vrijeme vezirstva: 1685.1687. Literatura: Bašagić; Surejja; Muvekkit. 24. Mustafa-paša Daltaban Mjesto rođenja: Bitolj (Manastir), Makedonija, ?. Mjesto smrti: Istanbul, 1703. Vrijeme vezirstva: 1702.-1703. Literatura: Bašagić; Surejja; Muvekkit; Imamović. 25. Damad Mehmed-paša Melek Mjesto rođenja: Bosna, 1719. Mjesto smrti: Istanbul, 1802. Vrijeme vezirstva: 1792.-1794. Literatura: Bašagić; Surejja; Ramić; Muvekkit. 26. Damad Ferid-paša Efendić (Damad Mehmed Adil Ferid-paša Efendi) Mjesto rođenja: Istanbul, 1853, porijeklom iz Potoka kod Pljevlje. Mjesto smrti: Pariz, 1923. Vrijeme vezirstva: 1919. u tri navrata, 1920. u dva navrata. Literatura: Smailagić. Kao što smo već ranije spomenuli, pored ovih 26 velikih vezira Bošnjaka, ima još 9 velikih vezira za koje postoji mogućnost da su Bošnjaci. Naglašavam postoji, što ne znači da oni to jesu, ali isto tako ne znači da oni to nisu. Pet od njih su prošli obrazovni sistem deviširme, njihovo porijeklo je nepoznato, tako da mogu biti iz bilo kojeg balkanskog naroda, pa tako i bošnjačkog: Zaganospaša (1453.-1456.), Ahmed-paša Gedim (1474.-1477.), Mesih-paša Hadum (1499.-1501.), Hasan-paša Hadum (1597.-1598.), Mehmed-paša Džerrah (1598.-1599.). Muvekkit tvrdi da su, između ostalih, sljedeći veliki veziri Bošnjaci: Halil-paša (1617.-1619., 1626.-1628.) (Muvekkit, sv. 1, str. 277) i Mehmed-paša Sultanović (Sultanzade) (1644.-1645.) (Muvekkit, sv. 1, str. 325). Za ovog zadnjeg Muvekkit navodi da je sin Rustem-pašine kćerke i Ahmed-paše, znači unuk našeg Rustem-paše Opukovića sa majčine strane. Ovo je djelimično tačno, pošto je Mehmed-paša ustvari praunuk Rustem-pašin. Za velikog vezira Kara Ibrahim-pašu (1683.-1685.) neki tvrde da je Bošnjak, iako doduše većina izvora tvrdi da je Turčin iz Bajburta. Što se tiče Ajvaz Mehmed-paše, on je rođen u Jagodini, tako da može biti Bošnjak ili Albanac. Moguće da je ipak Bošnjak, budući da Evlija Čelebija kaže da stanovništvo Jagodine govori bošnjačkim jezikom (Čelebija, str. 68). No, Čelebija nije uvijek pouzdan, tako da ovo moramo uzeti sa rezervom, ali ostaje činjenica da je u Jagodini živjelo dosta Bošnjaka. Bilo kako bilo, imamo najmanje 26 naših Bošnjaka koji su igrali najvažniju ulogu u Osmanskom carstvu nakon sultanske.

48

Kutak za islamsku omladinu
Najteža akcija za volontere “Solidarnosti” adom u ime Allaha do nove pobjede! (Solidarnost-Bosnia) R Kada kažeš “radim u ime Allaha“ onda to trebaš odgovorno potvrditi djelima u svakoj situaciji. Neki ljudi često kažu “volim te
Odabrao i pripremio: Semir Imamović Udruženje “Solidarnost” u ime Allaha“ a vrlo brzo nestanu iz tvog života kao da se ljubav u ime Allaha briše gumicom za olovku, kao da je stvar koju kada se polomi zamijenimo nekom drugom, novijom, boljom a ne uviđaju da lažu sami sebe i da ono što oni rade nije ni približno ljubavi u ime Allaha. Čišćenje tri godine nagmilane prljavštine prije dva dana je za nas bio užasno težak test. Pri polasku na teren mislili smo da će sve biti gotovo za 3-4 h. Sa radom smo počeli u 11 h a završili u 18 h. Prljave, žedne, gladne, užasnute stanjem u kojem smo pronašli staru majku, užasnute prljavštinom i smradom koji se širio kućom i dvorištem. Tog dana nam nije hrana ni padala na um. Smrad, koji se širio po kući, spoj urina, prljavštine, dima, legla miševa, crvi po svuda – zvuči strašno i pri samom čitanju a u stvarnosti je još strašnije i sve to je zasigurno nešto što će nam dugo ostati u sjećanju. Najgore je bilo kad smo otvorili frižider. Imali smo šta i vidjeti u toj minuti koliko smo uspjeli frižider držati otvorenim. Bio je pun posuda sa hranom i kesom punom crva. Uspjeli smo ga izbaciti napolje ali se smrad svo vrijeme širio, smrad koji ni po dvije maske na našim licima nisu mogle zaustaviti. Nije bilo šanse da bilo koji dio namještaja ili taj frižider vratimo nazad u kuću. Sabaha, Zemira, Adna, Eldisa, Semira - tim koji je neumorno radio. Ponijeli smo maske da bi izdržali nepodnošljivi smrad koji se širio ne bi li mogle lakše disati. Često smo u početku istrčavali iz kuće. Sve potrebne stvari za čišćenje smo kupili od svojih osobnih sredstava. “Dirhem’’

Kupili smo metlu, četke, rukavice, sredstva za dezinfekciju. Ponijeli smo joj i svježu hranu, čistu posteljinu te odjeću. Sve staro što smo našli u kući a što je bilo u veoma lošem stanju smo pobacali i zapalili. Presvukli smo je, tepihe koji su bili mokri pobacali a miševi koji su se zalegli u ormaru su bili drugi najgori dio svega jer ih je bilo toliko da ih ne bismo mogli ni prebrojati a trebalo ih je izvlačiti iz kuće i sve stvari iz ormara na kojima su pravili svoja legla baciti na vatru. Čišćenje WC kupatila je bilo posebno teško. Svi odvodi su bili začepljeni. Nismo imali sa čim kupiti vodu pa smo morali improvizirati i koristiti čistu odjeću koju smo ponijeli sa sobom. U tim trenucima čini ti se nikad kraja prljavštini. Na kraju, nakon toliko sati rada sve je bilo gotovo. Koliko se moglo toliko je i urađeno. Naš trenutni osjećaj je mješavina zadovoljstva, tuge ali nikako sreće jer ona u onom svom pravom obliku ovdje nema mjesto. Plakao bi insan koliko se u duši nakupilo bola. je bilo teško, sada su oni u jako teškoj situaciji. Novcem od invalidnine jedva pokriju lijekove, za hranu i režije ne dotekne im. Ovom prilikom se zahvaljujemo donatorima, kao i našoj suradnici u Mostaru koja nam je mnogo pomogla da ova skromna ali i značajna pomoć stigne do porodice Krpo. Nadamo se da ćemo i dalje biti u mogućnosti pomagati ugroženim porodicama, a dobročinitelji koji žele pomoći ovu porodicu mogu nam se obratiti putem e-maila hodirhem@gmail.com ili telefonom na broj 062 874 556.

U

Uručena pomoć za porodicu Krpo

z podršku vrijednih ljudi, krajem mjeseca septembra 2013. godine “Dirhem” je uputio jednokratnu pomoć za ugroženu porodicu u Mostaru. Pomoć u iznosu od 300 KM je uručena za četveročlanu porodicu, bračni par i njihovo dvoje malodobne djece, na ime kupovine lijekova i hrane. Majka je teško bolesna od autoimune bolesti, otac je stariji čovjek, bivši borac Armije BiH i bivši logoraš. Invalid je 80 posto, a osim organskih oštećenja koje je zadobio prilikom ranjavanja ima i PTSP -postratni sindrom. Zajedno troše lijekove u iznosu od 200 do 250 km mjesečno. Žive od muževe niske invalidnine. Imaju dvoje male dijece, Nedima i Kemu. Obojica su odlični učenici. Stariji Kemo ima probleme sa kostima kuka od ranije i upravo radi klinička ispitivanja da bi se utvrdilo šta nije u redu. Dijete je imalo nedavno upalni proces na kukovima i nije moglo hodati. Žive u u trošnoj i vlažnoj kući staroj oko 200 godina. Ova porodica je dosta pomagala ranije dok su bili zdraviji drugim ljudima kojima

Asocijacija žena MIZ Tuzla

P

Prva radionica zdrave ishrane
rva radionica zdrave ishrane će se održati u srijedu, 06. novembra 2013. godine, u Kulturno-obrazovnom centru Tušanj sa početkom u 18,00 sati. Radionica će trajati 1,5 sat i uključivat će kratki teorijski dio o osnovama zdrave ishrane kao i praktični dio u kojem će polaznice interaktivno učestvovati. Već na ovom prvom susretu polaznice će imati priliku naučiti osnove samoprocjene prehrambenog statusa. Instruktorica radionica je mr. sci. Marizela Šabanović, nutricionistica.
8. novembar - 5. muharrem

50

Svečano otvorenje malonogometne lige “Fair play” U

“Akos”

sportskoj dvorani “Ramiz Salčin“, 27.10.2013. godine, zvanično je počela druga sezona malonogometne lige pod nazivom “Fair play”. Liga je organizovana od strane udruženja “Svitanje” i udruženja “Bulbul”. Na jučerašnjoj ceremoniji otvaranja okupio se veliki broj ljudi, koji su mogli vidjeti predstavljanje ekipa, te obraćanja ogranizatora i gostiju. U ime organizatora, obratio se predsjednik “Svitanja”- gospodin Ensar Mulaosmanović, koji se zahvalio svim učesnicima zaželivši im mnogo sportske sreće i fer igre. Na skupu je govorio i prof. dr. Šukrija Ramić. Profesor je u par rečenica apelovao na sve igrače da im njihovi međusobni odnosti budu važniji od rezultata. “Žuti karton gledajte kao mali grijeh a crveni kao veliki”, poručio je prof. Ramić i tako simbolično poslao poruku svim prisutnim da poštuju i čuvaju sigurnost i čast svoga protivnika na terenu. Posebnu čast organizatoru i prisutnima je priredio načelnik općine Novi Grad gosp. Semir Efendić, koji se također obratio sa par riječi u kojima je izrazio nadu da će ovakvih društveno-korisnih projekata biti još više. Načelnik, zajedno sa općinom Novi Grad, mnogo je doprinio u organizaciji lige s obzirom da je postignut dogovor sa preduzećem koje ima ingerenciju nad dvoranom o povoljnijem korištenju. On je najavio da će se potruditi da pomogne projekat i u finansijskom smislu. Efendić je izveo i prvi udarac kojim je liga svečano i otvorena. Manifestaciju su svojim glasovima uljepšali čla“Prosvjetitelj’’ (Muallim)

novi hora “Rejjan” učenjem prigodne ilahije, nakon čega je hafiz ef. Sadrudin Išerić, imam Careve džamije proučio i prigodnu dovu. Inače, liga “Fair play” će trajati do marta sljedeće godine. Liga broji 16 klubova, a podijeljena je u dvije grupe po 8 ekipa. Nakon grupne faze, igrat će se play off u kojem će učestvovati najbolje četiri ekipe iz svake grupe. Liga se igra po pravilima futsala, stim da je uvršten čitav niz dodatnih pravila koji se isključivo vežu za moralno ponašanje igrača na terenu. Organizator je htio da liga bude most i spajanje među mladim ljudima. Zato su i postavljena pooštrena pravila kako bi spriječila svaki vid grube igre i verbalnih duela među igračima. Medijski pokrovitelj malonogometne lige je radio BIR i akos.ba. Termin odigravanje utakmica, satnice, rezultate i sve ostalo možete pratiti na stranici: www.futsal.ba

Predavanje za najmlađe o važnosti vode i čuvanju okoliša
oda i njena važnost bila je tema predavanja za učenike osnovne škole u Križevićima kod Zvornika, održano 28. oktobra od 12 sati i trideset minuta. Predavanje je organizovano zahvaljujući organizaciji “Muslim Aid” koja je za školu u Križevićima u prethodnim godinama obezbijedila finansijska sredstva u iznosu koji je veći od 50 hiljada maraka. Predavanje je napravljeno povodom Eko dana svjetske humanitarne organizacije muslimana “Muslim Aid”. Pred oko 60 okupljenih učenika iz Križevića o važnosti vode u životu čovjeka i zaštiti okoliša govorio je diplomirani žurnalist Ilijaz Miralemović, lider sektora za informisanje udruženja “Prosvjetitelj”. Adekvatne uslove obezbijedio je upravnik škole u Križevićima profesor Nisvet Mujanović inače sekretar “Prosvjetitelja” i lider sektora za edukaciju, a tehničku organizaciju pripremio profesor Nerzudin Hajdarević uz koordinaciju sa rukovodstvom “Muslim Aid-a” u Sarajevu, a Hajdarević je koordinator “Muslim Aid-a” za Podrinje i ujedno predsjednik udruženja “Prosvjetitelj”. Prije početka predavanja prisutnim se obratio predsjednik Nerzudin Hajdarević. Podsjetio je prisutne na rad i važnost “Muslim Aid-a” zahvaljujući čemu danas učenici u Križevićima, ali i mnogim drugim mjestima širom Podrinja imaju bolje uslove za školovanje i da dosadašnje pomoći “Muslim Aid-a” iznose više stotina hiljada maraka za učenike u Podrinju. Kroz predavanje prisutni su upoznati o važnosti vode za ljudski život, hemijskom sastavu vode, različitosti između čiste, slatke i slane vode. Predočen je slikovno uz pojašnjenje i hidrološki ciklus koji se odvija i život znači na planeti Zemlji. Pored naučnog objašnjenja o vodi učenicima je prezentirano i šta vjera islam kaže o vodi i važnosti vode. Cilj predavanja je bilo podizanje savjesti kod prisutnih o važnosti zaštite okoliša i vodenog bogatstva kojeg

V

posjedujemo. Poslije predavanja prisutnim se u ime organizacije “Muslim Aid” obratila i direktorica ureda u Sarajevu zamolivši prisutne da čuvaju vodu i budu bolji od svojih prethodnika kako bi bogatstvo vode sačuvali, a najbolji način za to jeste da se prema vodi odnose sa posebnom pažnjom. “Veliko nam je zadovoljstvo da je ‘Muslim Aid’ ove godine u BiH proslavio svoju 28. godišnjicu u Križevićima sa djecom iz istočne Bosne kroz aktivnosti vezane za ‘Važnost vode za život’.” Ovim riječima završila je obraćanje direktorica Edina Šehić Saljiji. Poslije ovog učenici su organizovali simboličnu akciju čišćenja i sakupljanja smeća u dvorištu škole i obližnjem koritu potoka koji protiče pored školskog dvorišta. Poslije prikupljanja desetak vreća otpadaka i pravilnog odlaganja smeća, svim učesnicima mini akcije čišćenja podijeljeni su prigodni pokloni u vidu osvježenja. Ovo je jedna od mnogobrojnih akcija organizacije “Muslim Aid” koja je do sada u suradnji sa udruženjem “Prosvjetitelj” u Podrinju realizovale projekte čija je vrijednost nekoliko stotina hiljada maraka.

8. novembar - 5. muharrem

51

Komentar polumjeseca

Svi Miloševićevi igrači

TV Pink i tajni transkripti
T V Pink je zahvaljujući svojim vezama sa vladajućom porodicom Milošević-Marković brzo napredovala i do 1998. godine TV Pink je imala 100 % nacionalnu pokrivenost (Srbija, Crna Gora) kao i lidersku poziciju u gledanosti i advertising tržistu, na kojoj se nalazi i dan danas. Nakon toga je krenulo osnivanja PINK-a po državama bivše SFR Jugoslavije. Inače Željko Mitrović je bio jedan od glavnih članova JUL (Jugoslovenska udružena levica), stranke koju je vodila žena Slobodana Miloševića, Mira Marković
Piše: Haris Sejdić Isto tako iz transkripata se može vidjeti odnos poa sve “naše” glerodice Milošević sa svojim daoce realitija najbližim saradnicima i šoua na TV Pink prijateljima, prije svega sa pod nazivom FARMA ili Milanom Milutinovićem ZVEZDE GR ANDA ili i njegovom ženom Olgom GR AND PAR ADA sma(ministar vanjskih poslova tram da vrijedi da pročii poslije predsjednik Srbije), taju isječak iz knjige  “SloDraganom Hadži Antićem bodan Milošević - Tajni (glavnim urednikom dnevIz razgovora se transkripti 1995-1998”. nog lista Politika), Željkom Tajni transkripti tele- može vidjeti kako Mitrovićem (vlasnik TV je funkcionirala fonskih razgovora bivšeg Pink), Momirom Bulatoporodica predsjednika Srbije i SR vićem (predsjednik Crne Milošević (Mira Jugoslavije i haškog optuGore i poslije premijer VlaMarković, ženika Slobodana Milošede SR Jugoslavije). Slobodan, kćerka vića prvi put su objavljePink International Marija i sin ni   2007. godine u knjizi Company, vlasnika ŽeljMarko) u periodu Dušana Vira “Slobodan ka Mitrovića,   je privatna, nakon sklapanja Milošević - Anatomija medijska korporacija koju Dejtonskog zločina”, i to kao specičine komercijalna televizija sporazuma 1995. jalni dodatak na preko tri koja svoje programe emituje pa sve do 1998. stotine stranica. u nekoliko država na nekoligodine. Iz razgovora se može ko kanala (TV Pink), radio vidjeti kako je funkcionistanica (Radio Pink) i komrala porodica Milošević pleks filmske produkcije (Mira Marković, Slobo(Pink Films International). dan, kćerka Marija i sin Osnovana je 1993. goMarko) u periodu nakon sklapanja dine kao jedna od prvih medijskih Dejtonskog sporazuma 1995. pa sve kompanija u privatnom vlasništvu u do 1998. godine. tadašnjoj SR Jugoslaviji. 

Z

8. novembar - 5. muharrem

52

Krajem 1994. godine, Pink International je napravio korak u svojem razvoju osnivanjem televizije - TV Pink. Emitovanje je počelo iz malog studija dok je signal u početku pokrivao samo grad Beograd. TV Pink je zahvaljujući svojim vezama sa vladajućom porodicom Milošević-Marković brzo napredovala i do 1998. godine TV Pink je imala 100 % nacionalnu pokrivenost (Srbija, Crna Gora) kao i lidersku poziciju u gledanosti i advertising tržistu, na kojoj se nalazi i dan-danas. Nakon toga je krenulo osnivanja PINK-a po državama bivše SFR Jugoslavije. Inače Željko Mitrović je bio jedan od glavnih članova JUL (Jugoslovenska udružena levica), stranke koju je vodila žena Slobodana Miloševića, Mira Marković.  Ukratko ćemo objasniti i riječ reality show. Reality show  je  anglizam koji označava posebnu vrstu televizijskih emisija  u kojima se prati život  običnih ljudi . Reality show obično je natjecateljskog karaktera. Cilj je natjecanja steći popularnost u gledatelja, te u konačnici zahvaljujući tome osvojiti nagradu. SLIJEDI:  Isječak iz knjige: “Slobodan Milošević - Tajni transkripti 1995-1998”. str.276,277 01.12. 1997.  10:59h Razgovor Mire Marković (žena Slobodana Miloševića) sa Željkom Mitrovićem, vlasnikom Pinka, u kojem Mira naručuje televizijsku emisiju koja bi trebala da iskompromituje predsjedničke kandidate Vojislava Šešelja i Vuka Draškovića uz napomenu kako im ne odgovara “varijanta u kojoj je Vuk nadgovorio Šešelja”. Emisija o kojoj govore je emitovana na RTS-u 29.11.1997. godine i može se naći na Youtube. Željko:   Željko Mitrović kraj telefona. X: Željko, momenat samo. Mira: Alo? Željko:  Zdravo, Miro.

Mira:  Željko, ja, ne zovem te zbog onog jučer, nego te zovem iz drugih razloga. Treba da ti dam neke zadatke. Što se tiče onog juče, čula sam se sa Milanom (misli se na Milana Milutinovića). On kaže da mu je to bilo malo 20 minuta, pola sata. Da nije bilo zamišljeno. Željko:   Nije pola sata, nego sat vremena. On uopšte ne zna šta smo sve zamislili. Mira:  Javi mu se, pa mu objasni, Željko. Željko:  Hoću. Mira:  Najbolje da ja tu ne budem medijator. Željko:   Ceo problem je u tome što se on zatvorio i ne da. Pustio je neke ljude koje. .. Mira:  Željko, pa javi mu se, pa mu objasni ili neka ga zove Vulin pa mu zajedno objasnite. Je li došao Vulin? Željko:  Jeste. Pa ja i Aca smo zajedno spremali tu stvar. Mira: Evo, pazi šta ima da ti kažem. Mi bi imali sad neke zadatke oko ovog intervjua što je bio preksinoć. Ja ću Aci Vulinu sve da kažem šta treba da se uradi, a evo šta bi ti mogao da uradiš. Da ti napraviš jednu emisiju iz onog duela. Željko:   Mogu ja onako u kompletu, recimo, da repriziram. Mira: U kompletu, a razmisli da je pustiš u kompletu ili da uzmeš odlomke koji su naročito kompromitantni. Pazi, nama ne odgovara varijanta u kojoj je Vuk nadgovorio Šešelja. Željko:  Jeste. Mira:  Nismo mi sada srećni jer je Šešelj koji je pobedio Lilića* propao (Naime, prva dva pokušaja održavanja predsedničkih izbora u Srbiji bila su poništena zbog nedovoljnog broja birača koji su se odazvali. Na njima je predsednički kandidat SPSa, JUL-a i Nove demokratije bio Zoran Lilić, koga je u oba prva kruga Vojislav Šešelj dobio. Tek u trećem pokušaju, koalicija SPS-a, JUL-a i
8. novembar - 5. muharrem

Mira: Željko, ja, ne zovem te zbog onog jučer, nego te zovem iz drugih razloga. Treba da ti dam neke zadatke. Što se tiče onog juče, čula sam se sa Milanom (misli se na Milana Milutinovića). On kaže da mu je to bilo malo 20 minuta, pola sata. Da nije bilo zamišljeno.

Nove demokratije izašla je sa Milanom Milutinovićem kao svojim predsedničkim kandidatom). Nećemo va­ ljda da hranimo Vuka. Željko:   Naravno. Moramo izabrati mesta koja kompromituju obojicu. Znači uzeti najgora mesta i iz jednog i iz drugog. Mira:  Tu treba da se napravi jedna maštovita režija. Željko:   Jeste. Možda posebna emisija. Da ima duha. Videću ja danas da napravimo to u toku dana i da večeras već pošaljem kola, možda ako hoćeš da pogledaš.  Mira: Čekaj, ja nisam u Beogradu. Sutra sam ujutro ja u Beogradu. Željko:  Pa, dobro. Mi ćemo to danas izmontirati i ja ću to, ako ne stignem večeras. Mira:  Znaš, ti meni možeš da se javiš, ako si to izmontirao danas da mi neko doveče donese kad Slobi donose poštu, a ako ne, onda sutra kad ja dođem u Beograd. Željko:  Znači sutra ćemo to mi već emitovati sigurno. Ujutro ćeš ti to najkasnije vidjeti, a ja ću probati da večeras već, pa ću poslati s tom poštom ili ako ne bude stiglo poštom, videću, možda napravim neku polustudijsku verziju, pa onda da izmontiramo da ne bi bila samo sirova seča. Mira:  I sad pazi šta mi treba još. Ja sam zvala u JUL, pa tamo na moj telefon koji ja jedino znam se niko ne javlja. Ja sam Bisu pustila da danas ne dolazi, jer je radila, ali molim te, pokušaj da nađeš Vulina, da mi se javi Vulin i da mi se javi Žika iz Borbe.  Željko: OK. Evo sad ću se čuti sa Acom odma’ i javiće vam se na ovaj isti broj. Mira: Aci kaži nek on nađe Žiku Đorđevića. Željko:  OK. Zovem odmah i odmah se javljam. Mira: Dobro. Ćao! Željko:  Važi Miro. Ćao!

53

Islamnet
SAD

Pripremili: Ezher Beganović i Semir Imamović

Barack Obama: Jako dobro ubijam ljude

K

Zašto Nabila Rehman nije dobrodošla u Americi kao Malala Yousafzai?
rajem oktobra, tačnije 24.10.2012, američki predator (bespilotna letjelica), leteći preko pakistanske pokrajine Sjeverni Waziristan, naišao je na osmogodišnju djevojčicu Nabilu Rehman, na njenu braću i sestre, i njihovu staru nanu. Oni su u to doba radili u polju pored njihovog seoskog doma. Njena nana Momina Bibi, podučavala je unučad kako da beru bamiju, dok se familija pripremala za dolazak bajramskog odmora. Međutim, tog istog dana dogodio se strašan događaj koji je zauvijek promijenio tok života ove porodice. Visoko iznad njih djeca su iznenada čula prepoznatljivo zujanje koje emituju bespilotne letjelice CIA, zvuk poznat onima koji žive u ruralnim pakistanskim selima, koja su progonjena 24 sata na dan. Nakon zujanja čula su se dva klika. Bespilotna letjelica je u tom momentu objavila svoj smrtonosni teret koji je spustila na Rehman porodicu, i u jednom trenutku životi ove djece se pretvaraju u noćnu moru punu bola, konfuzije i terora. Sedmoro djece je ranjeno, dok je Nabilina nana ubijena pred njenim očima, čin za koji se nikad nije dalo ni izvinjenje, niti objašnjenje ili bilo kakvo opravdanje. Prošlog sedmice Nabila, njen otac koji je nastavnik i njen 12-godišnji brat otputovali su u Washington da ispričaju svoju priču i da traže odgovore o događajima koji su se desili tog dana. Međutim, unatoč prevazilaženju ogromnih prepreka koje su bile nevjerovatne da bi ova porodica otputovala iz ruralnog Pakistana do Amerike, Nabila i njena porodica bili su oštro zanemareni i ignorisani. Na ročištu Kongresa, gdje su dali izjavu, samo pet od 430 predstavnika se pojavilo taj dan. Po riječima Nabilinog oca, nastavnika, onima koji nisu prisustvovali uputio je sljedeće riječi: “Moja kći nema lice teroriste, niti je moja majka imala, ovo jednostavno nema smisla za mene, zašto se to dogodilo ... kao nastavnik, ja sam htio da edukujem Amerikance, da znaju da su moja djeca ranjena.” Prevodilac je lio suze dok je prepričavao njihovu priču, ali američka vlada je odlučila da ignoriše ovu porodicu i da ignoriše tragediju koju su doživjeli. Nabila, blaga djevojka od devet godina, sa upadljivim kestenjastim očima, upitala je jednostavno pitanje u svojoj izjavi: “Šta je moja nana uradila pogrešno?” Nije bilo nikoga da odgovori na ovo pitanje, a malo kome je stalo da ga čak i posluša. Sramotno je krajnje nepoštivanje kojim američka vlada ima prema familiji Rehman, Vlada koja tvrdi da je oslobađajuća. I dok se sve to dešavalo, Barack Obama je proveo to isto vrijeme na sastanku sa CEO, proizvođačem oružja, Lockheed Martin. Korisno je pogledati kontrast američkih odgovora ili neodgovora Nabili Rehman sa onim što je pokazala u slučaju Malale Yousafzai, mlada djevojka koja je skoro bila ubijena od strane pakistanskih talibana. Dok je Malala hvaljena od strane zapadnih medija, političara i građanskih vođa za svoje junaštvo, Nabila je postala samo još jedna od
8. novembar - 5. muharrem

SAD

P

rema novoj knjizi o američkom predsjedniku Baracku Obami, šef Bijele kuće se u jednom razgovoru sa svojim suradnicima o kontroverznim napadima bespilotnim letjelicama “pohvalio” kako je “postao dobar u ubijanju ljudi”. Informacija o tome pojavila se u knjizi “Double Down: Game Change 2012” koja se konkretnije bavi prošlogodišnjom predsjedničkom utrkom između Obame i republikanskog kandidata Mitta Romneyja. Autor Mark Halperin i John Heilemann proveli su skoro dvije godine u radu na njoj razgovarajući sa suradnicima oba političara, a ova Obamina izjava sigurno će izazvati pažnju kako njegovih protivnika, tako još više i pristaša. Napadi američkim dronovima, naime, intenzivirani su upravo tijekom Obaminog mandata i mnogi ih smatraju najkontroverznijim dijelom njegova dosadašnjeg staža u Bijeloj kući. Nedavno je objavljen podatak, do kojeg je došlo Društvo istraživačkih novinara, da je tijekom 10 godina Bijela kuća zapovijedila 378 napada, a od toga ih je 326 zapovijedio Obama. Ubijeno je između 2.500 i 3.600 ljudi, a od toga, prema nekim procjenama, blizu 1.000 civila, među kojima i 200 djece.

miliona bezimenih ljudi koji su imali svoje živote i koji su uništeni u protekloj deceniji kroz američku okupaciju. Razlog za ovo blještavo neslaganje je očigledno. Budući da je Malala bila žrtva talibana, ona je, uprkos protestima, viđena kao potencijalno sredstvo antiislamske političke propagande, koja će se koristiti u ratu zagovornika. Ona se može koristiti kao ljudsko lice protiv napora, simbol navodne pristojnosti i simbol njihovih talibanskih uzroka zla, vrsta devojčice u čije ime SAD i njeni saveznici mogu reći da je oslobađanje takvih opravdano kroz nevjerovatno krvoproliće koje čine. Upečatljivo, mnogi od onih koji su uzeli njeno ime i sliku kao simbol pravednosti američke vojne akcije u muslimanskom svijetu, nisu ni zastali da saslušaju njene riječi ili mišljenje o toj temi. Kao što je opisano od strane Washington Posta, Max Fisher: “Zapadno zalaganje preko Malale je postalo manje o njenom naporu za poboljšanje uvjeta djevojčica u Pakistanu ili svakodnevnoj borbi miliona djevojčica u Pakistanu za svoja prava, naprotiv ona je postala naša želja da se sami osjećamo toplo i fino. Da bi uvjerili sami sebe da je ovo krvoproliće, jednostavna stvar, tj. borba dobrih momaka protiv loših momaka, da smo mi na desnoj strani pravde i da je sve uredu”. Ali kako se Nabila uklapa u ovu sliku? Ako vansudska pogubljenja nevinih, udari i mučenja bespilotnih letjelica su, zapravo, dio i uzrok povezan sa oslobođenjem pakistanskog naroda, naroda Afganistana i drugih zemalja, gdje su simpatija ili, čak, jednostavno priznanje za štete koje je ovaj besmisleni rat nanio bezbrojnim malim djevojčicama poput nje? Odgovor je jasan: Jedini ljudi koji su priznati kao žrtve, su oni koji postaju žrtve neprijatelja. Malala i njena borba je morala postati lice i opravdanje američke ratne sile, pa čak i protiv njene volje, ukoliko je to potrebno, dok bezbroj malih curica poput Nabile bit će terorizirane i ubijane kao kolateralna šteta rata bez kraja. Za Nabilu, neće biti slavnih intervjua i ceremonija, te dodjele nagrada. Dok je davala izjavu skoro niko nije ni prisustvovao. A, da su došli, čuli bi devetogodišnju djevojčicu kako postavlja pitanja koja su milioni drugih nevinih ljudi, koji su imali svoje živote, koji su bačeni u haos u protekloj deceniji, isto pitali: “Kad čujem da idu za ljudima koji su učinili loše stvari u Americi, pa onda se pitam šta sam to ja uradila pogrešno njima? Šta je moja nana uradila pogrešno njima? Ja nisam učinila ništa loše.” (Piše: Murtaza Hussain / Al Jazeera Za Saff preveo: Zenaid Bačić)

54

Turska

P

Erdogan izdao direktivu o zabrani zajedničkog stanovanja studenata i studentica u internatima
remijer Turske i predsjednik Partije pravde i razvoja Tajib Erdogan izjavio je za turske medije da je izdao potrebna uputstva za početak kampanje razdvajanja muških i ženskih studenata u školskim internatima, što je izazvalo nove kontraverze u turskoj javnosti o ulozi i mjestu vjere i vjerskih propisa u turskom društvu. Tokom sastanka sa stranačkim kadrovima, koji je održan krajem sedmice, Erdogan je kazao: “Neprihvatljivo je da studenti i studentice, u školskim internatima, dijele isti stambeni prostor, jer je to u suprotnosti sa našim vrijednostima i našim poimanjem demokratije.’’ Naglasio je da će njegova vlada, na ovaj ili onaj način, pratiti implementaciju ove odluke i učiniti sve da se ona u što skorijem roku provede u djelo. “Ograničenost stambenim kapacitetima ne može biti izgovor za nastavak ovakve prakse, kao što se ona ne može pravdati edukativnim, niti bilo kojim drugim razlozima’’, istakao je Erdogan i najavio primjenu novog internatskog režima već od početka nove školske godine. zloupotrebu časnog El-Azhara i drugih egipatskih univerziteta u dnevno-političke svrhe, hapšenje slobodnomislećih Egipćana, studenata i studentica, i, na kraju, suđenje njihovom legitimno izabranom predsjedniku, koji jedini ima legitimitet i predstavlja slobodnu volju egipatskog naroda’’, kaže se, između ostalog, u saopćenju. Predsjedavajući Unije dr. Jusuf el-Kardavi, se pita: “Kako je moguće da neko ko je donio Egiptu zlatnu medalju sa Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, bude priveden i ispitivan samo zato što podržava demonstrante, i na majici nosi simbol demonstracija sa trga Rabia’ el-’Adevijje? Momak je pred tv kamerama pokazao simbol otpora bezakonju i nepravdi i odjednom se našao u nemilosti vojne vlasti, koja čak razmišlja o tome da mu oduzme državljanstvo, jer navodno sramoti Egipat. Ti ljudi su izgubili i razum i vjeru i moral: kako će oduzeti državljanstvo nekome ko je rođeni Egipćanin i čiji porodica stoljećima živi na egipatskom tlu?’’ – rekao je medijima razočarani Kardavi.

Velika Britanija

Muslimanski studenti klanjaju džuma-namaz u parku po kiši

M

U

Svjetska unija islamskih učenjaka pozvala Egipćane na masovne demonstracije protiv suđenja dr. Mohammedu Morsiu

Doha (Katar)

povodu početka suđenja dr. Mohammedu Morsiu, Svjetska unija islamskih učenjaka (El-Ittihadu-l’alemijj li ‘ulemai-l-muslimin), na čelu sa dr. Jusufom el-Kardavijem, oglasila se saopćenjem za javnost u kojem je pozvala egipatski narod da, masovnim demonstracijama, izrazi svoje protivljenje montiranom sudskom procesu protiv svrgnutog egipatskog predsjednika dr. Mohammeda Morsia, prenosi islamski portal islamtoday.net. “Suđenje Mohammedu Morsiu je zapravo suđenje volji i pravu egipatskog naroda na sopstveni izbor i zato ga u potpunosti odbacujemo i najoštrije osuđujemo. Oni koji su silom uzurpirali vlast, snose punu odgovornost za trenutne nemire i destabilizaciju prilika u Egiptu. Ovo je prvi put u povijesti Egipta da se vodi sudski postupak protiv legitmno izabranog predsjednika, i da se, na najmonstruozniji način, obračunava sa onima koji brane pravdu, zakon, slobodu, ljudsko dostojanstvo i dostignuća narodne revolucije’’ – smatraju u Uniji. “Pozivamo kompletan egipatski narod, stanovnike gradova i sela, da iziđu na ulice i jednoglasno osude skrnavljenje i

uslimanski studenti Univerziteta Queen Mary u Londonu posljednje dvije sedmice klanjaju džumu u parku. Muslimanski studenti sa spomenutog Univerziteta dvije sedmice protestiraju zbog onemogućavanja da obavljaju molitve u prostorijama Univerziteta. Iako je u prošli petak padala kiša, više stotina studenata je klanjalo džumu u parku ispred Univerziteta. Oni su uporni u svojim zahtjevima da im se dozvoli da obavljaju molitvu u prostorijama Univerziteta. Muslimani čine 20% ukupne studentske populacije na Univerzitetu Queen Mary. Uprava Univerziteta se pravda da je od početka nove akademske godine, zbog nedostatka slobodnog prostora, bila prinuđena muslimane studente usmjeriti da obavljaju molitvu u najbližoj džamiji. Shahala Ahad, student mašinstva kaže da su prostorije za molitvu na Univerzitetu redovno bile prepune tokom džuma-namaza petkom. „ Sve je bilo prepuno, čak su i stepenice i hodnici bili prepuni studenata“. Muslimanski studenti u Velikoj Britaniji su odlučni da prakticiraju islam i odlučni su da istraju u traženju ispunjenja demokratskih vjerskih sloboda. Klanjanje džume na kiši u parku ispred Univerziteta Queen Mary u Londonu dokaz je njihove odlučnosti.

8. novembar - 5. muharrem

55

Jemen

Nobelovka Tawakkol Karman

Švicarska

N

Od krsta do mahrame

P

rominentna jemenska aktivistica i dobitnica Nobelove nagrade za mir Tawakkol Karman donirala je kompletan novčani iznos od nagrade u humanitarne svrhe. Svoj novac nobelovka Tawakkol Karman donirala je porodicama poginulih demostranata u revoluciji protiv bivšeg predsjednika, koja je trajala 2011. godine. Tawakkol Karman je bila lider narodne revolucije 2011. godine i zbog toga je dobila Nobelovu nagradu. Donirajući sav novac od nagrade Tawakkol Karman je pokazala da je ostala vjerna revolucionarnim idejama. Poznato je da je Tawakkol Karman otvoreno podržavala egipatski narod koji je podržavao svrgnutog predsjednika Mohammeda Morsia, odnosno otvoreno je digla svoj glas protiv vojnog udara egipatske vojske. Nažalost, u Jemenu danas situaciju nimalo nije dobra. Nakon svrgavanje bivšeg predsjednika i imenovanja nove vlasti Jemen nije doživio bitniji napredak. Trenutno u toj zemlji traje više sukoba zbog čega se može reći da je Jemen u všegodišnjem građanskom ratu. Al Kaida Jemena vodi višegodišnji rat protiv Vlade Jemena, također jemenska vlada vodi stalne sukobe sa šiitskim oružanim snagama, a povrh toga u sukobu su Al Kaida Jemena i šiitska plemena Huti.

akon što je počela sa studijom islamskih nauka, Janina Sorger je shvatila da islam puno više odražava njena shvatanja nego kršćanstvo. Prije baletska plesačica sa pank frizurom, danas, kako je njen otac zove, cura sa mahramom. Janina Sorger je svoj život, a samim tim i svoju svakodnevnicu, ponovo definirala.Za vrijeme pauze zbog jedne povrede počela se baviti Kur’anom sa posljedicom da je odbacila svoj bivši poziv, prešla na islam i prije godinu dana počela studij islamskih nauka. “U mojoj okolini nema muslimana, to je bio moj lični proces, ja sam sama za sebe konvertirala”, kaže Janina Sorger. Politički se već duže vremena bavila arapskim svijetom, čitala knjige i prošlog ljeta bila na putovanju u Izrael i Palestinu. “Svakodnevnica tamo nije kao što se ovdje priča po principu čula-kazala ili kao što se zna o islamu u Europi. Upoznala sam jake i stabilne žene, koje imaju svoj posao, ophođenje među ljudima je puno poštovanja, što je na mene ostavilo jak utisak. Sve više kršćani postaju svjesni da islam odražava njihove lične vjerske, društvene i moralne pretpostavke. Kur’an mi je dao odgovore koje tako ne nalazim u Bibliji. Naprimjer, smetala mi je zamisao da Bog šalje Svog sina na zemlju da bi ga onda ubio”, priča Janina. Janina se odlučila za Allaha, nosi mahramu, džempere sa dugim rukavom i suknje. Ona kaže da mnogi ne mogu zamisliti da muslimanke također idu u šoping s tim da se bira šira odjeća, jer se inače tijelo previše odražava. “Promjena nije bila preko noći, jer čovjek treba puno samouvjerenosti da se izloži reakciji

okoline. Zapravo, htjela sam čitavo vrijeme nositi mahramu jer je to za mene služba Bogu ali sam prvo nosila kapu i šal.” Janini roditelji žive u Njemačkoj. Njen prelazak na islam izazvao je žestoke reakcije i sate telefoniranja. “Bilo je puno predrasuda, trebalo je puno vremena za sve odgovore. Moj otac je dobio ogroman telefonski račun na šta i danas podsjeća. Kad sam prvi put došla kući sa mahramom otac me ismijao a mama je rekla neprimjerenu riječ. Na miru smo se ispričali, jer su mislili da su me izgubili.” Jenina je sad opuštenija.Ne samo da svoju religiju primjenjuje na odjeći nego i inače. Muškarcima ne daje ruku za pozdrav. Janina je danas udata. “Mnogi misle da muslimani u braku tjeraju žene da nose mahramu. To kod mene nije slučaj, ja ne nosim ludačku jaknu.Mahramu nosim iz ljubavi prema svojoj vjeri. Pet puta dnevno klanjam, bez obzira gdje se nalazim. Na početku sam imala straha to raditi u javnosti, nisam htjela provocirati.Onda sam čitala sljedeće ‘kome se želiš svidjeti Allahu ili ljudima’. Tad je za mene bilo sve jasno. Da bi mogla klanjati na čistoj podlozi uvijek imam tamno plavi tepih sa ušivenim kompasom sa sobom... Posatala sam strpljivija i mirnija. Prije sam imala nagon da što više postignem, ali sam naučila da budem sama sebi dovoljna.Hvala Allahu.”

B

Bahrejn i Katar planiraju izgradnju mosta dugog 40 kilometara
ahrejn i Katar ponovo su otvorili pregovore oko izgradnje mosta koji bi spajao ove dvije zemlje. Arif Khamis, sekretar ministra finansija u Vladi Bahrejna kaže da su ove dvije zemlje još 2006. godine potpisale sporazum o izgradnji mosta čija izgradnja bi koštala oko 5 milijardi američkih dolara. Kada je u pitanju
8. novembar - 5. muharrem

Katar

izgradnja spomenutog mosta najimpresivniji podatak je da će on biti dug čak 40 kilometara. Planirano je da preko mosta dnevno prelazi oko 5 hiljada automobila.

56

Sirija

Više od 6 miliona prognanih i raseljenih iz Sirije od početka revolucije
iše od 6 miliona ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove u Siriji usljed ratnih dejstava, navodi se u najnovijem izvještaju Ujedinjenih nacija o stanju u Siriji. To znači da je broj raseljenih Sirijaca u posljednjih nekoliko mjeseci naglo porastao i da bi ovo mogao biti jedan od najvećih egzodusa civilnog stanovništva nakon II svjetskog rata. “Broj Sirijaca kojima je potrebna humanitarna pomoć, popeo se na rekordnih 9, 3 miliona što je porast za oko 2,5 miliona u odnosu na prošli mjesec”, kazala je Valerija Amos, UN-ov podsekretar za humanitarna pitanja i koordinatorica za urgentnu pomoć. U svom nedavnom obraćanju Vijeću sigurnosti UN-a, Amosova je istakla da je od početka ratnih dejstava u Siriji 6,5 miliona ljudi moralo napustiti svoj dom i sigurnost potražiti u nekoj od susjednih država, a samo prije mjesec dana taj broj je iznosio 4,25 miliona. Prema tome, za samo mjesec dana prisilno je raseljeno 2, 25 miliona ljudi. Njene su procje-

Indija

V

Otac isjekao osmomjesečnog sina sjekirom kao žrtvu indijskoj boginji uništenja i ponovnog rađanja
ne da bi do kraja godine ta brojka mogla biti znatno veća. Amosova je zatržila od Vijeća sigurnosti da izvrši dodatne pritiske kako bi se osigurala dostava humanitarne pomoć svim onima kojima je potrebna u ratom zahvaćenim sirijskim gradovima. Dakle, UN, kao i u mnogim ranijim slučajevima, u kojima su žrtve ratnih sukoba bili muslimani, nastavlja svoju ulogu hladnog konstatiranja broja poginulih i raseljenih i apsolutnog nemiješanja, što u potpunosti obesmišljava njihovo postojanje kao tzv. posredničkog međunarodnog faktora, čiji je prevashodni zadatak održavanje mira i sigurnosti u svijetu, ali i širenje tolerancije i promicanje poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda čovjeka, kako stoji u njihovoj osnivačkoj deklaraciji.

udi otac je isjekao svog osmomjeL sečnog sina sjekirom kojeg je prinio kao žrtvu za indijsku boginju uni-

Foto islamneta

štenja i ponovnog rađanja (KALI). Radjkumar Chaurasia je policiji rekao da je ubio svog sina jer mu je bilo naređeno da to učini od boginje Kali. Chaurasia je navodno stavio svog sina u kadu i tako ga odveo na molitvu u hram posvećen Kali, ova boginja također je poznata kao Durga. Hram se nalazio u njegovoj kući, u selu Narain Purva u okrugu Barabanki, tj. sjeverne indijske drzave Uttar Pradesh. Nakon što je sina doveo u hram tu ga je sasjekao ipred idola boginje. Njegova žena je posvjedočila da je gledala kako dijete udara sjekirom minimum dva puta po vratu da bi mu glavu odrubio, kao dio rituala. Iako su rijetke, ljudske žrtve i dalje su vrlo popularne u nekim plemenskim dijelovima Indije gdje ljudi i dalje se konsultiraju sa tradicionalnim iscjeliteljima, ili doktorima (vješticama). Ova priča je samo jedna strana lica indijskih mušrika – mnogobožaca sa kojima muslimani imaju velikih problema. Indijski mnogobožci mrze islam i rado se protiv njega bore. Zato su česti slučajevi činjenja zločina nad muslimanima.

8. novembar - 5. muharrem

57

Zločin
Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima

Crveni kombi na ulicama Banja Luke
Nastavljamo sa objavljivanjem svjedočenja Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. U ovom broju objavljujemo svjedočenje Predraga Radulovića zvanog “Pile”, bivšeg inspektora Državne bezbjednosti pri Centru službi bezbjednosti (CSB) Banja Luka Pripremio: Ramiz Hodžić redrag Radulović zvani “Pile”, bivši inspektor Državne bezbednosti pri Centru službi bezbednosti (CSB) Banja Luka, završio je glavno ispitivanje na suđenju čelnicima policije bosanskih Srba Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu. Tokom 1992. godine on je u okviru obaveštajne grupe “Miloš” izvještavao o zbivanjima na području Banja Luke. Transkript svjedočenja P: Gdje još, osim u Doboju, je specijalni odred policije vodio operacije 1992., recimo od aprila do septembra 1992.? O: Ja, između ostalog, znam da su bili stacionirani jedno vrijeme jedan dio njih u Kotor Varošu. Isto su se ponašali, ili slično, kao i u Doboju. Znam da je svako imao s njima problema, a najviše problema u Kotor Varošu s njima je imalo rukovodstvo u Kotor Varošu. Jel /sic/ faktički oni su se nametnuli tu kao gospodari. Sve su potčinili sebi, nisu uopšte željeli da na bilo koji način koordiniraju, sarađuju sa organima i institucijama vlasti na području Kotor Varoša na lokalnom nivou. Činili su zločine. Ja... ako Vas interesuje kakve, mogu i to, zato što sam o tom pisao. A naravno bili su oni, ovaj, vrlo često i na drugim područjima, recimo kao što je Prijedor, pa Ključ. Ja Vas molim da me isključite iz obaveze da govorim o Ključu, s obzirom da sam angažovan u predmetu Odbrane u Ključu i ne bi bilo baš korektno, a ne bi... i bilo bi u suprotnosti sa zakonom da o tom ja... o Ključu govorim. Znači da me isključite, ako možete da mi ne postavljate pitanja u vezi Ključa. A u vezi Prijedora možete, u vezi njihovog angažovanja u Kotor Varošu možete. Što se tiče njihovog angažovanja u operacijama na prvim

P

borbenim linijama i na... na ratištu, tu nemam posebno nikakvih posebnih saznanja, nekakvih posebnih, da kažem, koji bi bili... bi bila interesantna. P: Vratimo se na ove pretrese stanova koje su obavljali pripadnici odreda milicije za posebne namjene 1992. godine. A kada su obavljali te pretrese, da li su iznosili nešto iz stanova? Ako jesu, kažite šta je to bilo? O: Sve što su smatrali da je vrijedno i da mogu na nekakav način profitirati. Znači, nisu u pitanju samo bile vrijedne stvari, zlatnina, auta, ne znam ni ja, slike i tako dalje, nego i sve drugo: televizori, videotehnika, sve, jednostavno sve za što su... pa čak i posteljinu su uzimali. Pa, molim Vas... jedan insert. Samo na području Teslića izuzeli su 147 auta koja su bila iznad prosjeka... prosječne vrijednosti, za mjesec dana, 147 auta, a da Vam ne govorim milione vrijednosti druge robe. Pljačkali su sve, znate. Pljačkali su i trgovačke radnje i pljačkali su skladišta. Jednostavno to je... to je baš bila, što kaže ovaj, pogodna okolnost, da čovjek koji nika...ništa nije imao juče, već danas ili sutra ima sve kao da je radio 100 godina u najbogatijim i najuređenijim zemljama. Neki su se preko noći bogatili. P: Gospodine Radulović, da li ste znali za grupu “Crveni kombi” koja je djelovala u Banja Luci početkom aprila 1992. godine? O: Mislim da je za to znao svaki Banjalučanin. Crveni kombi bio je u prijevodu, znate, mrtvački... mrtvački kombi, kombi za dresuru ljudi. To je bilo najstrašnije što se desilo u Banja Luci, u jednom gradu koji je imao kulturu,civilizaciju, da jednostavno ljudi kad ugledaju crveni kombi sklanjaju se, bježe iza ćoškova, a pred čiju kuću dođu /sic/ taj je mogao odmah da stani... stavi crn... crni flor, znate, žalosti, jer to su bili ljudi koji su zaista postupali krajnje, krajnje, krajnje zlonamjerno prema svakom, znate, prema svakom. Ljudi su odvođeni bez ikakvog traga, bez išta, tučeni, udarani. Nema šta nije ra.. šta... šta nije radila ta grupa koja je bila prepoznatljiva po tom crvenom kombiju. Žao mi je što je bio crveni, jel /sic/ to je moja boja. Bolje bi bilo da je bio neke druge boje, uopšte, ako već se mora govoriti o tome. P: A ko su bili... na koga su ciljali? Ko su bili meta ove grupe “Crveni kombi”?
8. novembar - 5. muharrem

O: Jedno vrijeme ili u prvom momentu bili su uglavnom ugledni bogati ljudi bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. A onda kada su jednostavno...vjerovatno takve pokrali ili protjerali ili, da ne kažem, i teže stvari uradili, onda su došli na red i svi oni iz reda srpskog naroda koji su na bilo koji način bili protiv takvog... protiv takvih njihovih aktivnosti. Ja znam iz slučajeva gdje su maltretirali i Srbe i gdje su otimali i od Srba i tako dalje. P: Koliko dugo je ta grupa djelovala u Banja Luci? O: Prilično dugo. Znate, mislim da je metodologija načina rada te grupe bila usklađena sa metodologijom kakvu su imali četnici. Stvaranje onih takozvanih “trojki”, znate, koji su vršile... strah izazivale kod ljudi, kako bi ti ljudi lakše donijeli odluku da napuste Banja Luku ili kako bi na jedan određen način morali se povući sa javnih mjesta, sa ulica, kada prolazi taj crveni kombi, da ne bi niko mogao biti svjedok onom što su oni radili. Da. Moram da kažem, časni Sude, ako mi dozvolite jednu rečenicu. Ja znam što ovo... da ovo... Ako mi dozvolite samo jednu rečenicu. Ja znam da ovo što govorim, zbog ovog mogu imati itekakve posljedice, jel /sic/ iz “Crvenog kombija” i danas šetaju slobodno Banja Lukom. Ali ja se ne ustručavam da kažem, jel /sic/ ovo ne pripada mom narodu. Ovo pripada izrodu iz mog naroda, pripada kriminalcima koji nikada nisu... nikada nisu došli u situaciju da odgovaraju za ono što su uradili. P: Da li je ta grupa “Crveni kombi” djelovala tokom cijele 1992. godine, odnosno od aprila pa do kraja decembra 1992.? O: Djelovala je, po onome koliko se ja sjećam, čitavu 1992. godinu. P: Možete li nam reći ko su bili pripadnici te grupe? O: Pa ja se sad ne sjećam svih, al’ sjećam se jednog ili dvojice. Jedan se zvao Predrag Božiroda. Božiroda Predrag. P: Uredu. Da li je u toj grupi bilo policajaca? O: Pa i on je bio policajac. P: A da li su i ostali pripadnici grupe bili policajci? O: Ja koliko znam, niko nije bio vezan za “Crveni kombi” da nije bio u policiji. Molim Vas samo jedno ograničenje. Postoji mogućnost da je neko od njih imao i lek... legitimaciju Služ-

58

be nacionalne bezbjednosti, pošto je to bilo vrlo rovito stanje, pa se dešavalo da ljudi imaju legi...legitimacije službene Službe državne bezbjednosti, a da faktički i nisu znali šta je Služba državne bezbjednosti. Jednostavno, neko im je dao. Tako da postoji mogućnost, ali u svakom slučaju bili su vezani i bili su vezani za Centar službi bezbjednosti Banja Luka. P: A odakle je ta grupa djelovala? Drugim riječima, gdje je bilo njihovo sjedište ili njihova baza? O: U zgradi službe u... u službenim, da kažem, na službenim prostorima koji su pripadali Centru službi bezbjednosti. Znači, nije... bilo je loka... tu su bili loci... locirani, u službene prostorija, a išli su u akcije iz, znači, prostora koji su pripadali službi Centra službi bezbjednosti. Da li su uvijek kretali sa istog mjesta ili su koristili različita mjesta koja su pripadala Centru službi bezbjednosti, to zaista ne znam da li su, al’ pretpostavljam da nisu. To je bila, oprostite, jedna kriminala grupa koja je jednostavno vršila to isključivo radi svog ličnog interesa, radi na nekakav način izazivanja straha među građanima, prvenstveno nesrpski... nesrpske nacionalnosti, ali naravno takve njihove aktivnosti nisu odobravali ni Srbi. Svako ih je se plašio. Jednostavno Vi niste smjeli u Banja Luci spomenuti “Crveni kombi”. Ne znam da li Vi to možete doživjeti, da li Vi možete steći takav utisak, al’ to je bio... To je isto ko kad kažete čovjeku da dođe na pregled zato što osjeća kijavicu, a doktor mu kaže: “E znate, Vi ste oboljeli o tumora. To je maligno. Još ćete živjeti 24 sata.” Otprilike takav je osjećaj bio.

P: Da li se slažete sa onim što je napisano u tom pasusu. O: Da, u potpunosti. I ja sam juče kazao, kada sam uopšte govorio o pripadnicima SOS-a koji su prevedeni u specijalni odred policije, da sam ja prvo saznanje dobio upravo ovako kako stoji od Mane Popovića i da sam rega...reagovao, znači, tako što sam otišao kod gospodina Stojana Župljanina i rekao da takvi ljudi sa takvim pedigreom, takvim... takvom prošlošću ne bi trebali biti primljeni ni u javnu ni u državnu bezbjednost. Tačno ovako kako stoji ovdje, ja ne moram gledati. Stojan Župljanin mi je odgovorio, međutim koje smo mi gu... spominjali jesu i pripadnici grupe koja je pripadala “Crvenom kombiju”. Znači, tačnije, pošto sam znao gospodina Predraga, odnosno ne gospodina, nego Predraga Božirodu, i znao sam za određene njegove aktivnosti u grupi “Crveni kombi”, kao i za druge, bilo mi je nelogično da takvi ljudi budu primljeni u redovnu službu javne i državne bezbjednosti. Ja sam to juče u svom odgovoru rekao. E sad, što je ovdje posebno izdvojeno, pa naglašeno “Crveni kombi”, ja kada sam davao izjavu mislim da sam rekao da se to odnosi i na ljude iz “Crvenog kombija” i to je tačno. Skraćena verzija. Znači, nedovoljno pojašnjena u ovoj izjavi. I tu bih se složio sa gospodinom braniocem,
8. novembar - 5. muharrem

Ja koliko znam, niko nije bio vezan za “Crveni kombi” da nije bio u policiji. Molim Vas samo jedno ograničenje. Postoji mogućnost da je neko od njih imao i lek... legitimaciju Službe nacionalne bezbjednosti, pošto je to bilo vrlo rovito stanje, pa se dešavalo da ljudi imaju legi... legitimacije službene Službe državne bezbjednosti, a da faktički i nisu znali šta je Služba državne bezbjednosti.

da se radi ipak o jednoj kompilaciji, o jednom sažetku moje izjave iz više... iz više mojih informacija koje sam ja napisao. A vidi se to dole i u ovim fusnotama da... da se radi o više informacija. P: Kada ste skrenuli pažnju gospodina Župljanina na aktivnosti SOS-a kao i pripadnika grupe “Crveni kombi”, kako je on na to odgovorio? Kako je on reagovao? O: Pa, upravo ovako kako sam redo... rekao. Rekao mi je: “Radule, to su srpski heroji. Vitezovi, heroji.” P: Dobro. Od 1. aprila do 31. decembra 1992. godine, gdje se nalazila Vaša kancelarija? P: Gospodine Radulović, da li ste ikada pisali neki izvještaj o aktivnostima grupe “Crveni kombi”? O: Jesam. I sjećam se dobro jedne pribilješke na toj mojoj informaciji koju je stavio gospodin Nedeljko Kesić. Rekao je da se mi takvim stvarima ne bi trebali bran... baviti. Znači, ne bi se trebali baviti prikupljanjem saznanja vezano za kriminalnu, zločinačku ili ne znam kakvu drugu aktivnost pripadnika iz sastava Centra službi bezbjednosti i članova ovo... ovo... ove grupe koja je pripadala ovom “Crvenom kombiju”. Sjećam se dobro, ja... ja mislim da ste Vi to mogli imati u materijalu, jel /sic/ ja sam našao to u materijalu koji je meni dostavljen. Našao sam tu informaciju.

59

No comment
“Energoinvest” izgubio 30,7 miliona maraka
Sarajevski “Energoinvest“, prema podacima APF-a, izgubio je 30,7 miliona KM za deset godina. Ova kompanija 1999. je imala vrijednost kapitala od 249 miliona KM, a 2010. godine kapital je iznosio 218 miliona KM. Vrijednost kapitala u Remontnom zavodu Travnik 1999. je iznosila 13,5 miliona KM, a deset godina kasnije svega 4,4 miliona KM, što je gubitak od devet miliona KM. (Avaz, 6. novembar 2013.)

Džinovski štakor pojeo jednogodišnju bebu
Kako navode jemenski mediji, jedna majka je ostavila svoju bebu samu nakratko u zemljanoj kući. Dok je ona bila odsutna štakor je napao bebu. Kada se majka vratila našla je svoju bebu svu u krvi, štakor joj je pojeo neke dijelove tijela, nažalost nije joj bilo spasa, ubrzo je umrla. Ovaj zastrašujući događaj digao je na noge sve stanovnike distrikta Al Hadith, trenutno svi love džinovskog štakora. (saff.ba, 6. novembar 2013.)

Milanović: Zašto je sad nekome toliko važno da se u Ustavu brak definira kao zajednica muškarca i žene
“Zašto je sad nekome toliko važno da se u Ustavu brak definira kao zajednica muškarca i žene, to je potpuno bespredmetno. Na takav način neće nikome biti oduzeto ni grama prava, čak i ako to prođe na referendumu. Međutim, ja tu vidim i osjećam netrpeljivost prema jednoj manjini i nitko me ne može uvjeriti da to nije tako. Kao čovjek se s time ne slažem. Ne znam, da li da kažem da to nije kršćanski, da je to ustvari prikrivena netrpeljivost’’, rekao je Milanović u razgovoru za Dnevnik HTV-a. (Nezavisne novine, 6. novembar 2013.)

Za 100. rođendan skočio padobranom
Na pitanje prijatelja šta je propustio da učini tokom jednog veka života, Amerikanac Vernon Mejnard je odgovorio da mu je najviše žao što nikada nije skočio padobranom iz aviona. Penzionisani prodavac automobila je juče, na svoj 100. rođendan, dobio priliku da ispuni i tu želju - skočivši padobranom sa visine od 3.900 metara. (Press, 6. 11. 2013.)

Prodaju pozitivne trudničke testove
Neke trudne Poljakinje otkrile su pravi rudnik zlata i masovno na internetu prodaju pozitivne trudničke testove djevojkama kojima takva laž pomaže da odvuku svog momka pred oltar ili da dobiju od njega novac za abortus. Potpuna diskrecija, nikakva pitanja obično stoji uz male oglase na internetu gdje Poljakinje nude na prodaju pozitivne testove po cijenama od 5 do 25 evra. (dnevno.rs - 3. novembar 2013.)

Masovna tučnjava taksi vozača u Sarajevu, jedan teško ozlijeđen
U sarajevskom naselju Mojmilo je jučer ujutro došlo do tučnjave između nekoliko vozača taksi vozila, u kojoj je jedan od njih teže ozlijeđen. Kako je potvrđeno u Operativnom centru MUP-a Sarajevske županije, u Olimpijskoj ulici na Mojmilu je oko 9:45 sati došlo do tučnjave u kojoj je sudjelovalo nekoliko taksista. (vecernji.ba, 6. novembar 2013.)

Jela bananu iz koje su počeli da izlaze smrtonosni pauci
Konsi Tejlor (29), njen suprug Ričard Tejlor (37), te njihovo dvoje djece, četiri mjeseca stara Anabel i Ben (3), morali su da se isele iz svog doma u Londonu nakon što je nekoliko desetaka smrtonosnih pauka izašlo iz banane koju je jela, piše “Daily Mail”. Užasnuta Konsi rekla je da su pauci počeli ispadati iz banane koju je već dopola pojela. Ranije je na kori banane uočila čudne bijele tačkice. Mislila je da je plijesan, ali onda je pogledala bananu izbliza i shvatila da je riječ o paucima. (24sata.hr, 4. novembar 2013.)

Peking: Osmogodišnjoj djevojčici dijagnosticiran rak pluća
Kineski ljekari otkrili su da jedna osmogodišnja djevojčica boluje od raka pluća, a uzrok nastanka oboljenja naveli su atmosfersko zagađenje, koje je glavni problem javnog zdravlja u Kini. Dijete, čiji identitet nije naveden, najmlađa je osoba koja je oboljela od kancera pluća u Kini. Ona je stanovala u blizini autoputa u istočnoj provinciji Điangsu, objavila je kineska agencija Sinhua. Rak je tako postao glavni uzrok smrti u Pekingu, prijestolnici Kine. (Srna - 5. novembar 2013.)

David protiv Golijata: Borac od 80 pobijedio protivnika teškog 326 kilograma! Sarajlije se žale na slabo Borba boraca Daiju Takase, koji jedgrijanje: Hladnije u stanu va da ima 80 kilograma i superteškog Emmanuela Yarborougha, bila okršaj nego vani Davida i Golijata. Ipak, iako četiri
puta lakši, Takase je uspio da pobijedi Yarborougha. Borba je pomalo ličila na crtani film u kojem je lagani i brzi Takase bježao od džina u ringu. (bportal.ba, 5. novembar 2013.)

Oteli poduzetnika radi iznude novca
Šestorica državljana Srbije uhapšena su jučer u Bijeljini oko 2.20 sati jer su u jednom stanu u Bijeljini držali zatočenog M. M. (38), od kojeg su iznuđivali novac, potvrdila je Aleksandra Simojlović, portparol Centra javne bezbjednosti Bijeljina. Cijeli slučaj prijavio je D. M., prijatelj otetog muškarca. (Avaz, 6. novembar 2013.)

Stanari u Ulici Geteova jučer su, kako su istakli, ostali bez grijanja u jutarnjim satima, a radijatori su im danima hladni. (Oslobođenje, 6. novembar 2013.)
8. novembar - 5. muharrem

60

Nauka
straživači sa Univerziteta Connecticut sproveli su istraživanje o razvijanju zavisnosti prema veoma masnoj ili zašećerenoj hrani. Došli su do nevjerovatnog zaključka. Kolačići izazivaju ovisnost poput kokaina ili morfijuma! Rezultati eksperimenta mogli bi objasniti zašto neki ljudi ne mogu odoliti hrani sa visokim postotkom šećera ili masti, čak iako znaju da je izuzetno loša za njih.

Pripremio: Saladin Kovačević

I

Kolačići izazivaju ovisnost poput narkotika

Neka tkiva stare brže
merički naučnici su otkrili biološki sat utemeljen na DNK koji mjeri brzinu starenja tkiva i organa u našem tijelu. Sat pokazuje da većina tkiva stari istom brzinom kao i tijelo u cjelini, ali da postoje dijelovi organizma koji stare mnogo brže, odnosno mnogo sporije. Bolesni organi znaju biti i do deset godina i više “stariji” od zdravih i to u istom tijelu. Zasad je nepoznato da li su promjene u DNK te koje izazivaju starenje ili su posljedica starenja.

A

eć dugo je poznato i medicinski dokazano da korišćenje solarijuma povećava rizik od obolijevanja od raka kože. Baš zbog toga, Australija će do kraja sljedeće godine zabraniti solarijume. Rak kože čini čak 80 posto svih novootkrivenih vrsta raka i najveći je uzročnik smrti od svih malignih oboljenja. Svjetska zdravstvena organizacija već je solarijume klasificirala kao karcinogen prve klase, koji je jednako štetan kao cigarete ili izlaganje radijaciji.

V

Solarijum štetan kao cigarete ili izlaganje radijaciji

oručak je veoma važan obrok i treba biti bogat i jak. Ali, jaka hrana nije isto što i zdrava hrana, pa su britanski naučnici sa Univerziteta Bristol sastavili listu namirnica koje nikako ne treba ujutro da se nađu na stolu. Na prvom mjestu su razne vrste prerađenog mesa kao što su šunke i kobasice. Na listi su i slatke pahuljice, a krofne i slatka peciva se također ne preporučuju. Ni gotovi sendviči za podgrijavanje se ne preporučuju jer predstavljaju veliku opasnost po zdravlje.

D

Šta ne treba jesti za doručak

R

zgleda da nam antibiotici više neće moći pomoći u borbi s bakterijama. One su ojačale i postale otpornije, pa se epoha antibiotika približava svom kraju. Naime, predugo i previše koristimo antibiotike pa su bakterije postale imune na

I

Antibiotici nam više neće moći pomoći
njihovo djelovanje. Primjera radi bakterija MRSA - odnosno zlatni stafilokok postala je otporna na širok spektar antibiotika. Što više koristimo antibiotike time zapravo stvaramo povoljniju klimu i okolinu za razvoj bakterija.

umunski stručnjaci su uspjeli napraviti vještačku krv. Iako naučnici već godinama pokušavaju pronaći pravi “sastav” tijela na kojima su je isprobavali, ona su krv uvijek odbacivala. Ovo je prvi put da su miševi na kojima su je isprobali, dobro reagirali, a nadaju se da će u naredne dvije godine vještačku krv probati i na ljudima, kako bi bili sigurni da se ne pojavljuju neželjene posljedice. Istraživači se nadaju da će vještačka krv riješiti problem nestašice krvi.

Napravili vještačku krv

8. novembar - 5. muharrem

61

VELI KA NAGRADNA I GRA

M O F F A AS S Ž D Ž D A NA H
NAGRADE Z AČ ET VRT I C I KL US
A NAGRAD . 1 A NAGRAD . 2

GL A VNA NA GRA DA

3 xh a d ž d ž

A NAGRAD . 3

V T D/ C TL F ”T 2 2

a j i c a g i v oNa t u A

a g i j n 5k t e l mp Ko

AKOM V US U US KL I C H EDNI J I R V PET ADA NAGR

A NAGRAD . 4

A NAGRAD . 5

0 3 6 M9 l e t i b Mo

a j l o š t e l mp Ko

I z v l a č e nj e na gr a da č e t v r t o g CI KLUSA bi ć eo ba v l j e no u po ne dj e l j a k0 2 . 1 2 . 2 0 1 3 . u2 0s a t ina M TV I gm a n.

S PONZ ORI NAGRADNE I GRE
VODA T ON S ARAJ EVO MEDI AS HOP VI S OKO UDRUŽ ENJ ES AF F

NAGRADNI KUPON C I KL USI V Ku p o n1
i mei p r e z i me a d r e s a b r o j t e l e f o n a
NA GRA DNA I GRA “ S AS A F F OM NA HA DŽ DŽ ”

DOB I T NI C I NAGRADA C I KL USI I I
1 .De r v i ć Es mi r ,Tur be - LCD/ TV 2 2 "

2 .Adi s a Be š i ć ,I l i j a š - Ga l a x yMI NI

3 .I r f a n Pa ndž o ,Bugo j no - Qur a n Pe n

4 .M us t a f a Agi ć ,Bugo j no - Ko m pl e t5 k nj i ga

5 .Az r a Ša ba no v i ć ,Ze ni c a -M o bi t e lM e nTEL

MEDI J S KI POKROVI T EL J :

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->