You are on page 1of 48

DVOTJEDNIK ZA KULTURNA

I DRUTVENA ZBIVANJA
Zagreb, 18. veljae 2010., godite XII, broj 277
12 kn (HR), 2,5 km (BIH), 1,6 (SLO)
RAZGOVOR: T. CELAKOSKI I T. TOMAEVI
MALI ZAREZ: ALJOA ANTUNAC
TEMAT: SATIRIKA OSOVINA STEWART-COLBERT
Otvoreno pismo
civilnih udruga
Nakon hapenja 23 aktivista tije-
kom prosvjeda Ne damo Varav-
sku!, civilne organizacije uputile
su javnosti i nadlenim instituci-
jama otvoreno pismo sljedeeg
sadraja:
Potaknuti dogaanjima u
Varavskoj ulici dana 11. ve-
ljae 2010. mi, dolje potpisani
predstavnici civilnog drutva,
upuujemo javnosti i nadlenim
institucijama otvoreno pismo
kojim izraavamo podrku Zele-
noj akciji i Pravu na grad, orga-
nizatorima prosvjeda Ne damo
Varavsku!. Ujedno ukazujemo
na krenja temeljnih ljudskih
prava zajamenih Ustavom Re-
publike Hrvatske te pozivamo
nadlene institucije da se o
istima oituju. Na prvome mje-
stu istiemo kako smo u srijedu
10. veljae 2010. svjedoili ma-
sovnom odazivu graana grada
Zagreba prosvjedu protiv pro-
jekta Cvjetni Hoto Grupe d.o.o.
kojim investitor namjerava dio
pjeake zone u Varavskoj ulici
pretvoriti u prilaz privatnoj ga-
rai ija je izgradnja planirana
projektom. Projekt je, ak i iz-
mjenom prostornih i urbanisti-
kih planova, poduprla gradska
samouprava Grada Zagreba
ime je podvrgnula javni interes
i javno dobro probitku jednog
privatnog trgovakog drutva.
Prosvjed pod nazivom Ne damo
Varavsku! odran 10. veljae
2010. stoga predstavlja graanski
iskaz neposredne demokracije u
situaciji u kojoj osobe izabrane
da predstavljaju interes graana
svoje dunosti grubo zanema-
ruju. Kao takav, prosvjed i nje-
gove organizatore u potpunosti
podupiremo. Podupiremo i ak-
ciju ivi zid za Varavsku koja
je planirana kao nastavak djelo-
vanja graana kroz deuranje u
Varavskoj ulici do reakcije nad-
lenih institucija. Nadalje, uka-
zujemo na injenicu da se neko-
liko sati po zavretku prosvjeda,
u nonim i jutarnjim satima 11.
veljae 2010., u Varavskoj ulici
pojavio odred interventne poli-
cije te uhitio 23 graana koji su
nastavili s deurstvima, dok je
komunalno redarstvo unitilo
skulpturu Trojanskog konja koja
je postavljena tijekom prosvjeda
te uklonilo kontejnere u kojima
su graani bili okupljeni.
Uz navedeno, istiemo i nepravi-
an pristup Hrvatske radiotele-
vizije pri prenoenju informacija
o ovim dogaanjima javnosti.
Posebice se to odnosi na emisiju
Otvoreno (od dana 10. veljae
2010.) u kojoj je urednica Hlo-
verka Novak Srzi, umjesto da
otvori prostor za polemiku i
javni dijalog objema stranama,
ugostila iskljuivo predstavnika
Hoto Grupe d.o.o. Potaknuti
ovakvim postupanjem tijela
javne vlasti, kao i postupanjem
javne televizije, ukazujemo
na sljedee odredbe Ustava
Republike Hrvatske te nji-
hovo krenje koje ovi postupci
predstavljaju:
Akcija ivi zid za Varav-
sku predstavljala je ostvariva-
nje prava graana na javno
okupljanje i mirni prosvjed
zajameno lankom 42. Ustava.
Onemoguavanjem ove akcije
koritenjem policijskih snaga
predstavlja spreavanje graana
u ostvarivanju ovog temeljnog
politikog prava.
lankom 16. Ustava reeno je
da svako ogranienje slobode
ili prava mora biti razmjerno
naravi potrebe za ogranienjem
u svakom pojedinom sluaju.
Smatramo da je slanje odreda
interventne policije kao reakcija
na komunalni prekraj (kako je
kvalifcirano postavljanje kon-
tejnera i skulpture konja) pot-
puno neproporcionalna mjera te
da je tim postupkom prekrena i
ova odredba Ustava.
Ustavom je zatieno i pravo na
slobodu miljenja i izraavanja
misli (lanak 38.), a jednakost
graana navedena kao jedna od
najviih vrednota ustavnog po-
retka (lanak 3.). Sma-
tramo da je Hrvatska
radiotelevizija kao
javna televizija duna
potivati ove odredbe
te da je postupkom
navedene urednice
dolo do nepravinog
postupanja na tetu
organizatora prosvjeda, ime
je i javnosti uskraena potpuna
i tona informacija, pruanje
kojih bi morao biti minimalni
standard jedne javne televizije.
Ovakav postupak Hrvatske ra-
diotelevizije uz to predstavlja i
krenje Zakona o elektronikim
medijima te Etikog kodeksa
HRT-a.
Ovome dodajemo i injenicu
koja je osobito bitna u svjetlu
nastojanja Republike Hrvatske
da pristupi punopravnom lan-
stvu Europske unije. Meu te-
meljne dokumente pravne ste-
evine EU-a ubraja se i Povelja
Europske unije o temeljnim
pravima (objavljena u slube-
nom glasniku EU-a 14. prosinca
2007.) koja titi sva navedena
prava (lanci 11., 12. i 52. Po-
velje). Ovakvi postupci tijela
javne vlasti zasigurno ne poka-
zuju da su oni spremni prihvatiti
i provoditi ovaj dio pravne ste-
evine, to je jedan od osnovnih
kriterija za pristup Europskoj
uniji.
U svjetlu svega navedenog,
pozivamo sljedee drutvene
institucije i tijela nadlena ti-
titi ustavni poredak Republike
Hrvatske i zastupati prava njezi-
nih graana da se oituju o na-
vedenim povredama i poduzmu
mjere za utvrivanje odgovor-
nosti osoba i ustanova koje su
ih poduzele:
- Predsjednicu Vlade Republike
Hrvatske
- Ministarstvo unutarnjih
poslova
- Gradsku skuptinu Grada
Zagreba
- Pukog pravobranitelja
- Programsko vijee Hrvatske
radiotelevizije
U Zagrebu dana 12. veljae
2010.
Fred & Ginger
Nakon ciklusa flmova Sergeja
Paradanova, u Kino klubu Za-
greb sljedea tri etvrtka prika-
zat e ciklus flmova Fred i Gin-
ger. Prvi je u nizu, 18. veljae,
Vesela razvedenica (1934.), po-
tom 25. veljae Cilindar (1936.),
a Vrijeme swinga (1936.) je 4.
oujka. Sve projekcije poinju
u 21 sat, a ulaz je, kao i do sad,
besplatan.
Na putu
Film Na putu Jasmile bani,
nakon svjetske premijere 18.
veljae na Berlinskom flm-
skom festivalu, premijerno e
biti prikazan u Hrvatskoj 27.
veljae u Koncertnoj dvorani
Vatroslava Lisinskog. Film
Na putu pria je o mladom
branom paru Luni (glumi
je Zrinka Cvitei) i Amaru
(Leon Luev) ija se ljubav
nae na kunji jer Amar od-
lui postati pripadnik kon-
zervativne islamske vjerske
zajednice vehabija, odnosno
zagovornik selefzma. Redate-
ljica i scenaristica flma Jasmila
bani rekla je da je o toj rela-
tivno maloj grupi ljudi u Bosni
eljela saznati neto vie nakon
to se jedan selefja odbio ruko-
vati s njom jer je ena. Selefje
je odabrala jer se iz predrasude
nerijetko povezuju s teroriz-
mom to joj je predstavljalo
izazov za jednu ljubavnu priu.
No, nju kao i u njezinu flmu
Grbavica, nagraenom Zlat-
nim medvjedom u
Berlinu, ponajvie
ipak zanima enski
lik i pitanje materin-
stva. Na temelju ove
uloge Zrinka Cvitei
je uvrtena u pro-
gram Shooting Stars
2010 Berlinalea te je
odabrana meu deset
najboljih europskih
glumakih talenata
koji e se tijekom festivala
predstaviti flmskim profesio-
nalcima iz cijeloga svijeta. Uz
redovitu kino distribuciju, flm
Na putu prikazivat e se putem
projekta Kino u gostima, po-
krenutog zbog sve manjeg broja
kino dvorana u manjim hrvat-
skim gradovima.
Jo malo o
ZagrebDox-u:
Stanje stvari
Na estom ZagrebDox-u odrat
e se, osim ve poznatih slube-
nih programa a to su Glazbeni
globus, Happy dox i Kontro-
verzni dox jo jedan slubeni
program nazvan Stanje stvari. To
je novi program koji kroz doku-
mentirane prie koje problema-
tiziraju neuobiajene drutvene
teme nudi nesvakidanji pogled
na trenutano stanje svijeta u
kojem ivimo. Ameriki reda-
telji Ami Horowitz i Matthew
Groff tako su se uhvatili u ko-
tac s meunarodnom organi-
zacijom oformljenom prije vie
od ezdeset godina s glavnim
ciljem irenja mira i sigurnosti u
svijetu, Ujedinjenim narodima.
Sumnje u funkcionalnost UN-a
koje su se podastirale tijekom
svih ovih godina ostvarene su u
ovoj potresnoj i crnohumornoj
prii. Rije je o flmu U.N. me
koji razotkriva nesposobnost
i korupciju te goleme birokra-
cije. Gradski deko ivot in-
vesticijskog bankara Gerainta
Andersona njemaki je uradak
Stephana Lambyja o spome-
nutom bankaru koji je probio
kd utnje u svijetu fnancija
te svoja bankarska iskustva iz
londonskog Cityja, najveeg
poslovnog sredita na svijetu,
podijelio u ovom flmu nomini-
ranom za nagradu Emmy. Izrael-
ski Google Baby dokumentarac
je autorice Zippi Brand Frank
koji prati primjer moderne tr-
govine djecom: jajne stanice
narue se preko Interneta od
amerike tvrtke, nakon oplod-
nje embriji se alju u Indiju gdje
indijske ene preuzimaju ulogu
zamjenskih majki. Kupci stiu
tek pred kraj trudnoe, kako bi
preuzeli svoju dojenad. Film je
nagraen na DocAvivu, meu-
narodnom festivalu u Tel-Avivu.
Njemaki flm Zato kupujemo
tajne zavoenja potroaa Jana
Tenhavena daje nesvakidanji
uvid u svijet korporacija u ko-
jem se ulau milijuni kako bi
odreeni proizvodi bili privlani
naim osjetilima. Kakve veze
ima miris hotelske sobe sa vi-
carskim planinama? Odgovor na
ta i mnoga druga pitanja vezana
nastavak na stranici 47
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 2 SADRAJ INFO PRIPREMILA: JELENA OSTOJI
Moram vam rei, gospoo Hloverka, mi
smo izali iz jednog drutva gdje se kapi-
tal podcjenjivao, to je bilo lano podcje-
njivanje kapitala, a u ureenim zemljama
kad doe jedan investitor sa 100 milijuna
eura, onda se njemu i gradonaelnici i
predsjednici vlade i svi u dravi diu i
kau: Dobrodoli, gospodine kapital.
Tomo Horvatini, Otvoreno, 10. 2. 2010.
P
oto smo izali iz jednog drutva
u kojem se kapital podcjenjivao,
onda valjda ta ipak je ta opa-
snost prola! nema previe bojazni od
citiranja nekoga tko je zasluan to nas je, u
jednom trenutku povijesti, bio uveo u takvo
drutvo. Na samom poetku 20. stoljea,
Lenjin u enevi objavljuje pamfet pod na-
zivom Seoskoj sirotinji. Objanjavajui se-
ljacima to zapravo hoe socijal-demokrati,
Lenjin e, uz detekciju agrarne bijede u Ru-
siji, navesti i sljedeu argumentaciju: esto
se moe uti da spahije i trgovci daju posla
narodu, daju zaradu siromanim ljudima.
Kau, na primjer, da mjesne seljake hrani
oblinja tvornica ili oblinja ekonomija. A
u stvari, sami ne rade. Ali za dozvolu da
radi na spahijskoj zemlji, u tvornici ili na
eljeznici, radnik vlasniku daje zabadava
sve to se izrauje, a sam dobiva toliko da
se nekako prehrani. Dakle, u stvari ne daju
spahije i trgovci posla radnicima, nego rad-
nici svojim radom izdravaju sve njih, dajui
zabadava vei dio svog rada.
LJUDI U KRONJAMA VS. GOS-
PODIN KAPITAL Zato, zapitat ete
se, u 21. stoljeu spominjati nekoga od koga
se poduzetnicima jo i danas die sva kosa
na glavi? Pa upravo zato to se njihova
flozofja rada nije nimalo promijenila.
To smo najbolje mogli vidjeti u posljed-
njem nastupu Tome Horvatinia u Otvo-
renom kada je na Hloverkino pitanje kakvu
e korist obini graani imati od njegova
projekta odgovorio: Imat ete 500 novih
radnih mjesta, sada u dvije smjene radi
500 ljudi, zar se tu ne vidi javni interes?
Drugim rijeima, ba kao to su spahije
u 19. stoljeu davali posao narodu, ba
kao to su njihove oblinje tvornice hra-
nile mjesne seljake, tako se i Horvatini
danas eli prikazati kao flantrop koji ovo
radi iskljuivo zbog javnog interesa. Jer on
je, za razliku od mladih ljudi koji se jadni
smrzavaju u kronjama, kao mlad ovjek
njihovih godina bio na radnim akcijama,
ali ovi mladi ljudi su krivo informirani,
njima cilj mora biti da nau novo radno
mjesto.
Ukratko, prosvjed u Varavskoj sada se
eli predstaviti kao sukob izmeu radnika i
neradnika. Ovi koji ue u kronjama to ine
jer, dakako, nemaju pametnijeg posla, jer im
je ugodno i jer su romantino poistovjeeni
s drveem (moda otuda uestali oznaitelj
majmuniranja koji se odnedavno pojavio
u opticaju). Oni su ti koji ne shvaaju da
Tomo Horvatini radi za obine graane,
jer zar e Hoto-grupa to ponijeti sa sobom
u grob? Zar su ljudi koji su radili Hrvatsko
narodno kazalite ponijeli to u grob ili je
to ostalo? to je s javnom eljeznicom?
Da, dobro ste uli, projekt Tome Horva-
tinia, koji e kako je to gospodin Ka-
pital naveo na jednom drugom mjestu
imati pet penthousea, kristala, odnosno
pet privatnih kua na vrhu Cvjetnog, s
krovnim terasama i travnjacima od 500
kvadratnih metara, usporediv je ni ma-
nje ni vie, nego s narodnim kazalitem
i javnom eljeznicom. Zato se ljudi onda
bune protiv toga? Pa vrlo jednostavno: zato
jer u Hrvatskoj vlada antipoduzetnika
klima, a umjesto da se pravom Hrvatu,
poput Horvatinia, dopusti re-
novacija donjogradskih takor-
njaka, prosvjednici bi na Cvjet-
nom radije gledali kako se vijori
francuski barjak.
JO JEDNA BALVAN
REVOLUCIJA Zanimljivo
je kako je dolo do preokreta-
nja teze: gospodin Kapital,
premda je jasno da sve ovo radi
za vlastiti dep, sada je preuzeo
argumentaciju samih prosvjed-
nika pa se okitio retorikom jav-
nog interesa, dok prosvjednike
proziva upravo za ono za to su
oni prozvali njega za privatni
interes. Sada su prosvjednici, ili barem nji-
hovi voe, ti koji za sebe ele kazalita ili
kina, jer ako smo ve izali iz jednog drutva
u kojem se kapital podcjenjivao, onda je
normalno da nitko valjda ne protestira za
nekakav javni interes. to je to uope?
Pa, po logici gospodina Kapitala, javni
interes je shopping-centar s pet penthousea,
atraktivni lokalitet u centru grada koji vie
ak nije ni prolaz (arkada po uzoru na
one parike), ve je to ekskluzivni klub za
one koji nisu toliko opsjednuti kronjama i
u dubini vlastitog depa ipak mogu pronai
plastine kartice ili ke umjesto podcjenji-
vanja kapitala.
Nitko ne moe zamjeriti Horvatiniu
to je prosvjede potpuno personalizirao,
shvatio ih kao osobni napad na svoj lik i
djelo. Meutim, Trojanski konj koji je uao
u Varavsku da bi istu no potom bio uni-
ten, lijepo je objasnio o emu se tu radi:
nije Horvatini nikakva personifkacija
zla, niti se itko protivi renovaciji Donjeg
grada ili uspjenim arhitektonskim inter-
polacijama. Problem je u tome to projekt
Cvjetni to, uostalom, potvruje ve
spomenuta sitna izmjena pa je inicijalni
projekt Cvjetni prolaz naprosto postao
Cvjetni simbolizira jedan mnogo iri
i opasniji trend. Nemojmo zaboraviti da
je inicijativa Pravo na grad svoje zaetke
imala u borbi za spas kompleksa Badel-Go-
rica kod Kvatria. Borba protiv Horvatin-
ia u tom smislu nije borba protiv jednog
ovjeka, ve borba protiv nepostojanja su-
visle prostorne politike koja bi bila u jav-
nom interesu, borba protiv poduzetnike
klime koja u dosluhu s gradskim vlastima
privatizira pravo na grad.
IENJE SNIJEGA I IENJE
AKTIVISTA Nije udo da se uvijek iznova
ponavljaju prie o balvan revoluciji, a kao
to je to bio sluaj sa studentskom pobunom
2009., stalno se nastoji podmetnuti neka-
kva politika manipulacija. Sudei prema
gospodinu Kapitalu, mladi prosvjednici
zalueni su voama prosvjeda koji imaju
privatne interese poput besplatnog dobiva-
nja kina Zagreb za svoja kazalita i neke
francuske projekte. Kao to je to bio slu-
aj sa studentskom pobunom 2009., tako
se i ovdje opetovano legitimni graanski
neposluh pretvara u matematiku: ako je
na prosvjedu bilo nekoliko stotina ljudi (na
koliko ih je s 4000 spustio sam Horvatini),
onda je pitanje kakav je to javni interes s
obzirom na 700000 graana Zagreba? Kad
elementarna matematika vie nije dovoljna,
onda se, dakako, ide u brojanje krvnih zr-
naca: policija se tako navodno zaudila nad
injenicom da je ak devet osoba od 23
privedena prijavljeno na adresama izvan
Zagreba, odnosno s prebivalitima u Me-
dulinu, Sinju, Jelsi, Primotenu... to uope
ti dotepenci imaju odluivati o gradu u
kojem se nisu rodili?
I tu dolazimo do zgodne paralele izmeu
ienja Varavske i gostovanja Tome
Horvatinia u Otvorenom, koju je nedavno
povukao Hrvoje Juri. Hloverka kao da je
i sama predvidjela da su oi gledatelja i-
tavu emisiju bile uprte u visoke kone izme
u kojima je doao gospodin Kapital pa
se na kraju emisije odvaila na direktno
pitanje: Samo da vas pitam, gdje ste kupili
izme? Tomo odgovara: Evo, uhvatili ste
me... . Hloverka: To su tajkunske izme?
Tomo: Ne, ne, to nisu tajkunske izme.
Gledajte, uhvatili ste me na ienju snijega,
ja ivim u Samoboru, s traktora smo doli
ovdje i vraamo se na ienje snijega. Juri
e lijepo uoiti naizgled sluajnu podudar-
nost da su se u isto vrijeme teka mehani-
zacija i policija spremali poistiti Varavsku.
Dok se gospodin Kapital na javnoj tele-
viziji, dakle, prikazuje kao radni ovjek, koji
e kao i ostatak potenog naroda istiti
snijeg, aktivisti na Varavskoj ne znaju
drugo doli sjesti u isti taj snijeg. Na kraju
smo opet na poetku: s jedne strane je Tomo
Horvatini, poteni poduzetnik i k tomu
jo pravi Hrvat, s druge strane su ljudi koji
vole kronje sve odreda neradnici, dote-
penci i etnici.
DOBRODOLI,
GOSPODINE KAPITAL
OTKAKO SE IZNOVA
PODIGLA BURA
OKO CVJETNOG
TRGA, NE IZOSTAJU
STANDARDNI
OBRASCI DIFAMACIJE
NEPRIJATELJA, A KAO
GLAVNA DIHOTOMIJA,
PORED ONE VE
STARE HRVATI VS.
ETNICI, S POJAVOM
TOME HORVATINIA
U OTVORENOM JASNO
JE EKSPLICIRANA
I JEDNA KOJA BI
NAS MOGLA DALJE
PRATITI: RADNICI VS.
NERADNICI
SREKO HORVAT
OVI KOJI UE U
KRONJAMA TO INE
JER, DAKAKO, NEMAJU
PAMETNIJEG POSLA,
JER IM JE UGODNO I
JER SU ROMANTINO
POISTOVJEENI S
DRVEEM. ONI SU TI
KOJI NE SHVAAJU DA
TOMO HORVATINI
RADI ZA OBINE
GRAANE
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 3 DRUTVO
Cijeli je projekt HOTO-Centra, s pravne strane, itekako
sporan. Pobrojimo jo jednom razloge zbog kojih bi, auto-
matizmom, pravna drava sama trebala zabraniti poetak
radova u Varavskoj - barem dok se sporna pitanja ne razri-
jee - i barem jednako promptno kako je reagirala u nonoj
interventnoj akciji uklanjanja prosvjednika.
TT: Osim cijelog niza tetnih elemenata projekta o kojima
govorimo ve vie od tri godine, radove u Varavskoj bi tre-
balo zaustaviti automatski zbog injenice da je jedan projekt
pod imenom Cvjetni prolaz na temelju dubiozne odluke
Gradskog poglavarstva o javnom interesu dobio potrebne
dozvole, a drugi projekt se trenutno realizira. Odluka o
javnom interesu se temeljila na nekoliko toaka od kojih je
u javnosti najistaknutija bila da se projektom dobiva novi
pjeaki prolaz kroz blok od Cvjetnog trga do Gundulieve
ulice. Projekt je krenuo s realizacijom, a poto Hoto grupa
nije kupila nekretnine u Gundulievoj, od prolaza kroz blok
se odustalo pa projekt dobiva novi naziv: Cvjetni. Iako sve
nadlene institucije u Gradu Zagrebu i u dravi prebacuju
lopticu jedna drugoj, na kraju e netko morati preuzeti od-
govornost za nezakonitosti, pogodovanja i propuste. Inae,
zanimljivo je da dokument potvrda glavnog projekta na
osnovu koje se gradi u gradskoj upravi uvaju gotovo kao
neki tajni dokument od vanosti za dravnu sigurnost. Si-
gurni smo da zbog promjene cjeline projekta ta potvrda
glavnog projekta nije u skladu s lokacijskom dozvolom to
znai da je gradnja nezakonita.
TC: Nezakonita je takoer i lokacijska dozvola za ulazno-
izlaznu rampu jer GUP samo iznimno predvia kopanje
takve rampe ukoliko ne postoji drugaiji nain ulaska u
blok. A u sluaju projekta na Cvjetnom postoji nekoliko
alternativnih rjeenja koja ne ukljuuju kopanje rampe.
U kontekstu nezakonitosti vezanih za ovaj projekt zanimljivo
je da inspekcija Ministarstva zatite okolia, prostornog
ureenja i graditeljstva (MZOPUG) ni nakon pune dvije
godine nije odgovorila na nau prijavu. Nakon to je krajem
sijenja 2008. politikom korupcijom gradskih vijenika
izglasan Detaljni plan ureenja (DPU) bloka uz Cvjetni trg,
Zelena akcija i Pravo na grad su u veljai te godine poslali
prijavu Urbanistikoj inspekciji Ministarstva. U prijavi je
bilo istaknuto est razloga zbog kojih treba ponititi DPU
jer je protivan GUP-u i zakonima. Iako je za medije sredi-
nom oujka 2008. Ministarstvo izjavilo da e inspekcijski
nadzor biti gotov za sedam dana, oni ga do danas nisu pro-
veli. lanak 285. Zakona o prostornom ureenju i gradnji
obvezuje inspekciju na odgovor, to Ministarstvo ne ini, jer
bi moralo ponititi Detaljni plan koji je temelj za izdavanje
daljnjih dozvola za projekt Hoto grupe.
PRIVATNI INTERES KAO JAVNI?
HOTO grupa uspjela je, prije svega orkestriranom me-
dijskom akcijom, izvriti klasini retoriki obrat pozicija
- aktivistima se imputiraju privatni interesi, a projekt pro-
glaava javnim interesom par excellence. Zbog ega sma-
trate da projekt ima malo ili nita zajednikog s javnim
interesom?
TC: Zalaemo se za jednostavan princip: ako je ugroen javni
prostor kao javno dobro, dakle kao prostor nediskrimina-
tivnog koritenja, onda nikakav interes, bio on pojedinani
ili grupni, ne moe biti konkurentan za stjecanje odlike
odnosno kategorije javnog interesa. Pretvaranje javnog pro-
stora kao javnog dobra u servisni produetak shoppinga ili
automobilskog prijevoza ukida princip nediskriminativnog
koritenja na tom odreenom prostoru.
TT: U skladu s time ne vidimo kako moe biti javni interes
ako se pjeaka zona, kao prostor javnog nediskriminativnog
RAZGOVOR: TEODOR CELAKOSKI I TOMISLAV TOMAEVI
JEDINO NA TO NISMO
SPREMNI JE NASILJE
S ORGANIZATORIMA
PROSVJEDA U VARAVSKOJ
ULICI, PREDSJEDNIKOM
UDRUGE PRAVO NA GRAD I
PREDSJEDNIKOM ZELENE
AKCIJE, O DOSADANJIM
AKCIJAMA, MEDIJSKOM
ODJEKU, PONAANJU
POLITIKIH STRUKTURA TE
DALJNJIM AKCIJAMA
KATARINA LUKETI, BORIS
POSTNIKOV I MARKO
POGAAR
foto: Damir Gamulin
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 4 RAZGOVOR
koritenja, u sreditu Zagreba smanjuje, a nije se za razliku
od drugih europskih metropola poveavala posljednjih 35
godina. Ne moe biti javni interes garaa za posjetitelje
shopping centra sa 600 parkirnih mjesta jer e u ionako ve
zakrene Gundulievu i Ilicu dovesti nove automobile koji
dodatno usporavaju javni promet.
Realizacija projekta HOTO grupe, prema predloenom
projektu, predstavljala bi, iz vie razloga, presedan kad je
rije o intervenciji privatnog kapitala u javni prostor. Koje
bi se nove prakse tom gestom priznale kao valjane i bi li
to otvorilo potencijalno iznimno destruktivnu Pandorinu
kutiju u ophoenju s javnim prostorima?
TT: Niti jedan trgovako poslovno stambeni centar od
gradskih vlasti nije dobio dozvolu da kopa rupu za ulazno-
izlaznu rampu za automobile s javne povrine, a kamoli iz
pjeake zone. Dakle, Grad osim to takvom rupom nagr-
uje centar grada, daje poklon Hoto grupi koja ne mora
troiti skupocjene kvadrate svoje parcele, nego troi na
javni prostor. No, osim to Grad time pomae proftabilnost
jednog projekta nautrb javnog prostora, da stvar bude gora,
sklopljen je ugovor izmeu Grada i investitora po kojem e
Grad investitoru refundirati vei dio sredstava potrebnih za
kopanje rampe. To u konanici znai da emo mi graani
platiti za destrukciju naeg javnog prostora.
TC: Ako se ne sprijei ovaj presedan i ako se prostorna
regulacija koja to omoguuje ne vrati na staro, oekuje nas
kopanje brojnih rupa po javnim povrinama koje e biti u
funkciji privatnih projekata kojima je jedina svrha eksplo-
atiranje poloajne rente centra grada.
U Hrvatskoj uobiajena sprega vlasti i privatnog kapitala ila
je toliko daleko da je, u svrhu pogodovanja investitoru, iz-
mijenjen GUP glavnoga grada. Odgovornost, izvjesno je, ne
lei primarno na investitoru. Tko je zapravo odgovoran?
TC: Odgovorne su politike elite koje su bile, a i sada su na
vlasti, kako u Zagrebu tako i u Hrvatskoj. Mi imamo jednu
oligarhijsku strukturu odnosno mreu ekonomsko-politi-
ko-medijske moi koja se naslanja na nae institucije, crpei
iz njih sredstva i legalitet za svoje interese dogovorene iza
lea javnosti. Model je jednostavan i jasan: javni su rizici i
trokovi, a privatne su koristi i proft. Eto, zato je Varavska
toliko bitna: ona je najbolji primjer jednog iroko implemen-
tiranog drutvenog modela. Ta oligarhijska mo ima jednako
sredstva prisile (policija) koliko i sredstva odvraanja od
graanskog samoorganiziranja i javnog djelovanja (mediji).
Zato smo u zatvorenom krugu i politiki proces se ne moe
odvijati na primjeren demokratski nain. Pojedine vlasnike
medija ne interesira medijski biznis, ve utjecaj koji njime
mogu postii za svoje ostale tezge.
MEDIJSKA PERCEPCIJA AKCIJE
Kako komentirate medijsku percepciju akcije? ini li vam
se da je medijska podrka ograniena na neovisne medije
ili postoje znaajnije pozitivne reakcije i u glavnoj struji
masovnog informiranja?
TT: Na samom poetku javnog djelovanja zbog specifnosti
naih akcija dobili smo veliku vidljivost, no ona je bila na
razini atrakcije i skandala. Guralo nas se u konfrontaciju is-
kljuivo s investitorom dok su nai naglasci na odgovornost
Grada i gradonaelnika ostajali slabo medijski popraeni.
Potom su investitor i gradonaelnik imali masivnu kampanju
zastraivanja (tubama) i potplaivanja (oglasima) medija.
U tom smo periodu bili vree za udaranje. Klevete, izmi-
ljotine, podmetanja i sl. su bez ikakvog problema bile i na
naslovnicama. Danas, nakon naeg postavljanja kontejnera
u Varavskoj i intervencije specijalne policije, problem se
digao na znatno viu razinu medijskog praenja te se prelio
u sredinje politike rubrike i komentare, mahom pozitivne,
s izuzetkom monijeg dijela redakcije Jutarnjeg lista koja se
otvoreno stavila na stranu investitora i to ne argumentima,
nego kampanjom blaenja i podmetanja.
Protivnici akcije postavili su pitanje financiranja vaih ak-
tivnosti; premda cijena izrade drvene skulpture trojanskog
konja ba i nije usporediva s cifrom od deset milijuna kuna,
kojom bismo trebali potpomoi izgradnju HOTO-centra,
na to bi pitanje svakako trebalo odgovoriti.
TC: U ovoj fazi naeg djelovanja fnanciramo se prije svega
od graana. Na posljednjem prosvjedu prikupili smo 9.700
kuna u sat vremena. Nai trokovi u usporedbi sa slinim
aktivnostima drugih kampanja izrazito su mali jer je tro-
ak ljudskog rada, od grafkog dizajna do fzike izrade,
koji je inae najskuplji, gotovo u cijelosti doniran. Namjera
nam je da trokove organiziranja graanskog neposluha u
potpunosti fnanciramo iz donacija graana. Na taj emo
nain dodatno osnaiti nau neovisnu poziciju i mogunost
javnog djelovanja. U prijanjim fazama djelovanja koje su
bile okrenute informiranju i senzibiliziranju javnosti kori-
stili smo sredstva iz projekata namijenjenih demokratizaciji
drutva pa tako npr. kontinuirano pomo i suradnju imamo
s Heinrich Bll Stiftungom.
BUDUI KORACI
Na tiskovnoj konferenciji nakon uhienj najavljeno je
intenziviranje prosvjednih aktivnosti. to planirate? Do
koje ste granice spremni ii?
TC: Jedino na to nismo spremni je nasilje. Iako je ovo
divljanje po Zagrebu orkestrirano od vlasti i s njima
povezanih nadstranakih interesnih grupacija jedan
vid sustavnog nasilja, na njega ne moemo niti elimo
odgovoriti nasiljem. Posljednji prosvjedni skup smo or-
ganizirali s namjerom da potaknemo ukljuivanje gra-
ana u ivi zid za Varavsku. To je organizirana skupina
graana koja e sudjelovati u narednim aktivnostima,
kako akcijama tako i prosvjedima, protiv otimanja jav-
nog prostora pjeake zone u Varavskoj. Sve graane
pozivamo da nam se prikljue u ivi zid na blogu: www.
nedamovarsavsku.net
to mislite o ponaanju Gradske skuptine? Stari je sa-
ziv bez veeg otpora izglasao investitoru pogodujue
izmjene, a ni novi saziv ne pokazuje previe volje da se
sporni potezi revidiraju...
TT: Minimum koji oekujemo od skuptine je da vrati
GUP na staro, dakle prije pogodovanja Hoto grupi za
projekt na Cvjetnom trgu. Time bismo izbjegli nove sline
projekte. Oekujemo da e se u iduih mjesec dana poli-
tiki kontekst oko projekta jo znatno promijeniti te da e
svi politiki akteri, umjesto svaljivanja krivice na druge,
shvatiti da moraju preuzeti odgovornost za nastalu situaciju
te poeti pregovarati neka nova rjeenja.
to o svemu kae struka?
TT: Veseli nas konano iskazani javni stav triju institucija
arhitektonske struke (Drutva arhitekata Zagreb, Udru-
enja hrvatskih arhitekata i Hrvatske komore arhitekata)
da je manipulacija javnim interesom neprihvatljivi put
rjeavanja kako sluaja na Cvjetnom trgu tako i ukupne ne-
zadovoljavajue situacije prostornog razvoja u Zagrebu.
TC: Ve davno prije arhitekata, strukovna udruenja
povjesniara umjetnosti i sociologa su se prosvjedno oi-
tovala o projektu pa sada moemo rei da su na strani
projekta od strunjaka javno ostali samo dobro plaeni
konzultanti na tom projektu kao to je sveprisutni Kincl
te zaposlenici u Bandievoj upravi. Posebna je vrsta svi-
njarije to to su, osobito na javnoj televiziji, u vie navrata
organizirane rasprave u koje su kao nezavisni strunjaci
pozivani konzultanti na projektu.
IAKO SVE NADLENE INSTITUCIJE U GRADU
ZAGREBU I U DRAVI PREBACUJU LOPTICU
JEDNA DRUGOJ, NA KRAJU E NETKO MORATI
PREUZETI ODGOVORNOST ZA NEZAKONITOSTI,
POGODOVANJA I PROPUSTE
foto: Damir Gamulin
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 5 RAZGOVOR
* * *
Dva vrapca sjede na svojoj omiljenoj
granici na drvetu blizu kina Europa.
Tata, zato se ovaj ovjek penje na
nae drvo?
eli biti slobodan.
eli biti ptica?
Hm, tako nekako.
Ali nema krila!
Zato nije slobodan.
A ipak se penje na drvo. Tata, misli li
on da e mu izrasti krila?
Stari se vrabac bezglasno nasmije za-
tresavi percima:
Ne misli. Ali vjeruje da e se
osloboditi.
* * *
Dva drveta.
to ele ovi ljudi sa utim kacigama?
Reklo bih, ele iskopati veliku rupu u
zemlji. Ba ovdje negdje ispod nas.
A mi???!!!
Pobit e nas. Ko takore.
Pa to smo im mi krivi?
Njima su svi neto krivi.
* * *
S podrumskog prozora naviruju se dva
takora, zadovoljno i potpuno bezbrino.
Smijuckaju se.
Izgleda, ode nae stanite... pa i nije
bilo neko...
A ovi glupani stvarno misle da e nas
srediti ako iskopaju tu jamu...
Da ne povjeruje.
Sredit e sve osim nas.
A i potui e se meusobno...
* * *
Golub i grlica sjede na tavanskom pro-
zoru i gledaju prosvjed.
Gu.
Gu gu.
* * *
Dedek i bakica na klupi ispod drveta.
A kak bumo mi golubove hranili ak
tu rupu skopaju?
Pa budu ju opet zatrpali.
Jezu... kam ide ovaj svet....
Vrit.
* * *
Dva vrlo solidna graanina, nazovimo
ih Tomo i Milan, gledaju s visokog prozora
virei kroz zastore. Jedan kopa nos.
Vidi ih! Neradnici! Koe progres. Maj-
muni. Po drveu se penju.
ubrad nezahvalna. A sve to zbog
njih... da njima bude bolje. Mi smo neimari,
a ta su oni u ivotu stvorili?
Da! Vidi onoga bradonju s oalama.
Taj sigurno knjige ita! Neradnik! A ja ve
deset godina ziam, ziam.. i vie! Treba
delati!
I ja! Ziam, ziam... Kruh im dajem!
ivot! Sve od mog kapitala.
I ja sve dajem u ljubavi i milosru.
To jednostavno nije normalno koliko smo
plemeniti.
Daj, jel moe neko redarstvo poslat
da red uvede?
Kaj ne bi mogo, is!
* * *
Sitni noni sat. Dva interventna poli-
cajca u kordonu. Mrmljaju kroz zube i vie
kao za sebe.
...jebamupasmaterikomedizosadtuna-
intervenciju....
...a ta se valjate po tom snijegu, i tako
emo vas maknut. Joj, dosade...
* * *
Dva pravoslavna sveenika jutro na-
kon listaju novine pred crkvom. Jedan
starosjedilac, jedan nedavno doputovao
iz Beograda.
Ovo zovu intervencijom i
demonstracijama?
* * *
Dva napuena stara frika, u mlaim da-
nima vjerni posjetitelji Jazovke, smrdlji-
vog pajzla u dvoritu kina Zagreb.
I tak, stari....
A gle...
A uj...
A jebi ga...
* * *
Dva vrapca su, htjeli-ne htjeli, naula
razgovor dvojice uglednih graanina, na-
zovimo ih proizvoljno Tomo i Milan, jer je
prozor s kojeg su gledali ba neposredno
pored omiljene vrapje granice.
Tata, zato ovi ljudi u plavom veu
i odvode ove druge ljude u kutijama na
kotaima?
Vjerojatno zato to je tako poelio
ovaj ovjek s prozora.
Hoe li ih odvesti negdje gdje e do-
biti kruha?
Nee, sine.
Pa zar ovjek s prozora nije rekao da
im daje kruha?
Lagao je, sine. Ljudi lau, to im je pri-
marno obiljeje.
Znai, ni on nema kruha?
O, ima, sine. Tako puno koliko u ivotu
sam nikad ne bi mogao pojesti.
Pa kako onda zna da im ga ne daje?
Daje, ali ne besplatno. Trguje s njima.
Kae im da e im dati kruha ako oni za-
uzvrat budu radili to im on kae da mo-
raju raditi. Ako ne rade to on poeli,
onda im ne da kruha i pogrdno ih naziva
neradnicima.
A odakle njemu toliko kruha?
Pa ovi drugi mu ga naprave, uglav-
nom.
Tata, nije li to sve malo previe
udno?
Ljudi su vrlo udni. Svata e ti jo
vidjeti, jo si mlad.
Mali vrabac je dugo utio i razmiljao
o neemu.
Tata, jesu li ljudi neslobodni zbog o-
vjeka s prozora?
Ne bih rekao, sine.
Pa zato nisu slobodni, zato se penju
na drvee, veu jedan drugoga, kopaju du-
boke rupe u tlu, rue drvee, lau o kruhu
i ne daju jedan drugome jesti?
Zato, sine, jer nemaju krila.
udna uma
BASNE IZ
VARAVSKE
NEKOLIKO SLIICA
MIKROZAJEDNICE U
SPECIFINOM TRENUTKU
KAD SE SJENKA
KAPITALA POJAVI NAD
EKOSUSTAVOM. KAO I
UVIJEK, PRILAGODIT E
SE NAJPRILAGODLJIVIJI
TAKORI. SVAKA
SLINOST SA STVARNIM
OSOBAMA NEVJETO JE
PRIKRIVENA
NENAD PERKOVI
KOLUMNA zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 6
N
a izlobi Prisutna odsutnost
Aleksandra Srneca u Muzeju
suvremene umjetnosti, nalazi
se i umjetnikov plakat za izlobu urbani-
stikog plana grada Conakryja iz 1963.
godine. Spoj prepoznatljivih Srnecovih
geometrijskih oblika zgrada rasporeenih
na rtu na kojem se smjestio glavni gvinej-
ski grad okruen morem, i tradicionalne
maske Baga, smjetene malo sa strane, ali
podjednako uoljive, ini izuzetan sklad
i simboliki prenosi poruku o ispreplete-
nosti tradicionalnog i modernog. O tome
bi morao voditi rauna svaki urbanistiki
plan, osobito kada zadire u one gradske
jezgre koje su vrijedne, ali i prostorno
ranjive: kako ouvati njihov identitet i
unositi neophodne promjene? Izazov se
namee svim strukturama drutva poli-
tiarima, strunjacima, civilnom drutvu.
Prije nekoliko godina predsjednik Mree
europskih gradova i gradonaelnik Haaga
Jozias van Aartsen pisao je u predgovoru
studije Interkulturni gradovi (The Council
of Europe, 2005.): Veliki je izazov pred
nama, elimo li da gradovi u budunosti
predstavljaju privlana i kreativna mjesta
za ivot, rad i posjet. Kulturnoj i urbanoj
politici gradova to mora biti cilj. U gradu
Zagrebu, meutim, ona rezultira razbija-
njem trojanskog konja.
PROGRAM VIJEA EUROPE I EU-
ROPSKE KOMISIJE Zagreb je u po-
sljednjih dvadesetak godina doivio nagle
promjene, nove oblike migracije i mobil-
nosti, to zahtijeva nove modele razvoja i
upravljanja. Neka iskustva interkulturnih
gradova mogu biti korisna u koncipiranju
javnih politika grada Zagreba. Kada su
2008. godine Vijee Europe i Europska
komisija zajedniki pokrenuli program
Interkulturni gradovi, rukovodili su se
injenicom da je uslijed snanih migracija
i mobilnosti, sve vea raznolikost u urba-
nim sredinama. Urbana obnova i socijalna
kohezija dolaze u prvi plan. Interkulturni
pristup u europskom programu zasniva
se na koncepciji modernoga grada kao
cjeline, sveukupnosti lokalnih javnih sfera
koje su u meusobno sloenim odnosima,
esto i konfiktnim, ali uvijek u procesu
razmjene miljenja, razumijevanja i su-
radnje. To se odnosi i na urbano uree-
nje, u kojem konzultacije predstavljaju
kontinuirani proces neformalnih disku-
sija i angamana. U brojnim izvjetajima
meunarodnih organizacija istie se da
se o kulturnoj raznolikosti i potrebi in-
terkulturnog dijaloga nikada nije toliko
raspravljalo kao u prvom desetljeu ovoga
stoljea. Tako se u svjetskom izvjetaju
Programa UN za razvoj naslovljenom Kul-
turna sloboda u diverzifciranom svijetu iz
2004. inzistira na potrebi uspostavljanja
javnih politika koje e promicati razno-
likost i kulturne slobode.
U najnovijem broju Interkulturnih gra-
dova, glasila koje izlazi u okviru programa
Interkulturni gradovi Vijea Europe i
Europske komisije, Toralv Moe iz Oslo
Commune, analizira promjene koje su
u posljednjih desetak godina obiljeile
Oslo, jedan od jedanaest gradova projekta
interkulturnih gradova (ostali
su Berlin Neuklln u Njema-
koj, Izhevsk u Rusiji, Lublin u
Poljskoj, Lyon u Francuskoj,
Melitopol u Ukrajini, Neu-
chtel u vicarskoj, Patras u
Grkoj, Reggio Emilia u Italiji,
Subotica u Srbiji i Tilburg u Ni-
zozemskoj). S godinjom sto-
pom poveanja stanovnitva
od 2%, glavni grad Norveke
spada meu europske gradove
s najveim rastom. Razlog su
visoka stopa nataliteta i zna-
tan priliv migranata koji ine
26% njegove populacije. Oslo
je odluio iskoristiti ovaj po-
rast i stvoriti svoj novi identitet
interkulturnoga grada. Grad-
sko vijee Osla opredijelilo se
2008. godine za viziju prema
kojoj e Oslo biti otvoren i
inkluzivan glavni grad koji e promicati
raznolikost i razvoj pojedinaca. Politika
grada u okviru interkulturnih ljudskih
resursa usmjerena je na sudjelovanje svih
u politikom, ekonomskom i kulturnom
ivotu, na podjednake mogunosti pri-
stupa tritu rada, kulturi i obrazovanju.
Ve 2001. godine lokalna vlast odluila je
grad nazvati Oxlo Oslo Extra Large
u cilju promicanja njegovog inkluzivnog
karaktera, uz slogan Oslo grad za sve.
Razvoj interkulturnih ljudskih resursa
i interkulturnih kompetencija podupiru
brojni projekti, kao to su, na primjer,
projekt X-Ray, koji obuhvaa mlade ra-
zliitog kulturnog i socijalnog porijekla
i omoguuje im da razvijaju stvaralaki
duh te interkulturni muzej namijenjen
svima zainteresiranima za religijsku i
kulturnu raznolikost grada. Muzej omo-
guuje upoznavanje kulturnih tradicija,
ali i bitnih kulturnih promjena koje su se
zbile u norvekom drutvu. Kao to nagla-
ava Moe, Oslo se konstantno priprema za
svoju interkulturnu budunost kao zalog
meunarodne suradnje i komunikacije. I
drugi interkulturni gradovi u programu,
na primjer Reggio Emilia, ugradili su u
svoje politike dimenziju interkulturnoga
grada, ispituju politike u interkulturnoj
perspektivi i predviaju donoenje inter-
kulturnih strategija koje e se suoiti s
novim izazovima.
POLITIKE ODRIVOG RAZVOJA
Pojam interkulturnih gradova povezuje
sve kontinente. Gradovi na drugim kon-
tinentima takoer se suoavaju s brojnim
izazovima interkulturnog pristupa, to
pokazuje i primjer tri japanska grada
Kani, Minokamo i Kobe koji pokua-
vaju, uz velike tekoe, prenijeti koncept
raznolikosti kao prednosti u stvarnost,
u smislu vizionarskog grada o kojem je
pisao britanski strunjak Charles Landry
(The Intercultural City: Planning for Di-
versity Advantage, 2007.) i o emu se ra-
spravljalo na konferenciji o interkulturnim
gradovima u Liverpoolu 2008. godine.
Od temeljne je vanosti da se ova pitanja
shvaaju kao zajednika svim politikama
na razini grada, odnosno da se ne pristupa
sektorski problematici krajnje relevantnoj
za odriv razvoj.
I na kraju, pribliavamo se znaajnom
datumu Meunarodnom danu materin-
skog jezika 21.veljae koji se u svijetu slavi
od 2000. godine s ciljem isticanja vanosti
priznanja kulturne i jezine raznolikosti
i viejezinog obrazovanja. Ove godine,
taj se dan slavi u okviru Meunarodne
godine zbliavanja kultura 2010. o kojoj
je Zarez pisao u pretprolom broju.
kulturna politika
INTERKULTURNI
GRADOVI
VELIKI JE IZAZOV PRED
NAMA, ELIMO LI DA
GRADOVI U BUDUNOSTI
PREDSTAVLJAJU
PRIVLANA I KREATIVNA
MJESTA ZA IVOT,
RAD I POSJET
(GRADONAELNIK HAAGA
JOZIAS VAN AARTSEN).
KULTURNOJ I URBANOJ
POLITICI GRADOVA TO
MORA BITI CILJ. U GRADU
ZAGREBU, MEUTIM, ONA
REZULTIRA RAZBIJANJEM
TROJANSKOG KONJA
BISERKA CVJETIANIN
POJAM
INTERKULTURNIH
GRADOVA POVEZUJE
SVE KONTINENTE.
GRADOVI NA DRUGIM
KONTINENTIMA
TAKOER SE
SUOAVAJU S
BROJNIM IZAZOVIMA
INTERKULTURNOG
PRISTUPA, TO
POKAZUJE I PRIMJER
TRI JAPANSKA GRADA
KANI, MINOKAMO I
KOBE
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 7 KOLUMNA
U intervjuu za Slobodnu Dalmaciju iz 2005. naveli ste kako
je za ostvarivanje slobodarskoga komunizma (anarhizma)
potrebno provesti drutvenu transformaciju - ne putem
preuzimanja dravnog aparata, nego njegovim ruenjem.
Pojasnite, to se dogaa nakon ruenja dravnoga apa-
rata? Odnosno, zamislimo da se to stvarno dogodi, ostvari
u jednoj od hegemonijskih drava, recimo, ah, patetino,
u naoj; dakle, to dalje? Kako bi reagirale EU i SAD, ti
pandemoniji hegemonije?
Mislim da je ovo jako bitno pitanje i da esto kao takvo
predstavlja mjesto nesporazuma. Problem nastaje kada se
drutvena transformacija, odnosno "revolucija", shvaa
kao jednokratan akt. Ako tako mislimo o tome, sasvim
opravdano moemo biti pesimistini. Meutim, anarhi-
stika revolucija, ak i hipotetiki, nije jednokratan akt,
nego permanentan pokret koji u svojoj borbi do te kul-
minacije konstantno, putem svakodnevnih borbi za prava
radnike klase, studenata, ouvanja zajednice itd., oduzima
dravi moi, istodobno jaajui mo drutva. Jednostavno,
anarhistika revolucija ne dolazi niotkuda, nego razvojem
i poveanjem snaga koje tu promjenu ele i sposobne su je
izvriti. Drutvena se transformacija stvara, kako kae po-
znata anarhistika paradigma, "graenjem novog svijeta u
ljuturi starog" i tu veliku ulogu igraju svakodnevne borbe
koje se vode na nehijerarhijskoj, direktno demokratskoj
osnovi i putem sredstava direktne akcije zahtijevanjem
naih prava, odnosno reformi, odozdo. Ono to bismo mogli
shvatiti kao revoluciju bila bi kulminacija tog sukoba izmeu
drutva s jedne strane te drave i kapitala s druge.
Oblici takvog drutva bi, prema mojem miljenju, bili
mnogostruki, dok bi samo drutvo poivalo na odreenim
principima, odnosno na netoleranciji spram svih oblika ne-
legitimnih autoriteta, ekonomske eksploatacije i raznih vrsta
socijalnog iskljuivanja. Ne postoji nacrt kakvo bi to drutvo
bilo i to zato jer bi sami sudionici tokom svih svojih borbi
i iskustva koja se u njima raaju, defnirali njezin sadraj.
Svatko tko mae preciznim planom u stvari je prije demagog
nego ozbiljan politiki aktivist. Budunost se jednostavno ne
moe predvidjeti, ona se treba poeti stvarati sada i ovdje jer
borba za bolje sutra poinje borbom za bolje danas.
Oko toga da e oni koji proftiraju (u ekonomskom, ali i
svakom drugom smislu) od ovakvog drutva pokuati dati
sve od sebe kako bi sprijeili nastanak drugaijeg drutva
ne treba imati iluzije. To su, izmeu ostaloga, puno puta i
pokazali. Na to treba raunati.
GOVANA IMA I NA JEDNOJ I NA DRUGOJ
STRANI: EU = BALKAN
Tada ste 2005. godine za Slobodnu Dalmaciju izjavili da su
EU i Gotovina opijum za narod kako se ne bi razmiljalo
o stvarnim problemima, kada je dug Hrvatske preao 30
milijardi dolara. S kojim strategijama sadanja Vlada pre-
mijerke Kosor premazuje oi naivnoj masi?
Ako sam tada rekao da je EU opijum za narod, onda to
danas mogu samo opet potpisati. Kako su u "Radnikom
FAQ" naveli studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, iako
je prema zadnjim istraivanjima samo 24% graana za ula-
zak u EU, on nam se i dalje predstavljao kao sveti cilj i ak
kao "neizbjena budunost", determinanta "razvoja" koja
e se ostvariti bez obzira na miljenje graana. No naveo
bih da to nije samo odlika sadanje Vlade, nego i svih parla-
mentarnih stranaka, a naalost i veine aktera tzv. "civilnog
drutva". I EU je danas, uz naravno sada ve uspostavljenu
ideologiju tranzicije (koja je postala stanje), najvei melem
kojem se mau oi javnosti. Pritom bih istaknuo dvije stvari
koje meni upadaju u oi. Prva je kolonijalistiki diskurs oko
EU koji poiva na pretpostavljenom/ pretpostavljenoj bina-
rizmu/binarnosti civilizirane Europe prava i neciviliziranog
Balkana kriminala. Ne mogu pristati na taj/tu binarizam/
binarnost iz jednostavnog razloga jer je on/ona laan/lana.
Niti je Europa civilizirana, niti je Balkan neciviliziran go-
vana ima i na jednoj i na drugoj strani. Zanimljivo je da se
ustvari treba konstruirati cijelo jedno preslagivanje povijesti
kako bi se taj binarizam/ta binarnost uope odrao/odrala.
Tako se o nekoj balkanskoj povijesti pie iskljuivo kao o
povijesti krvolonih naroda, dok se istovremeno izostavljaju
svi oni emancipatorski pokreti koji su na ovim prostorima
postojali (poput ustanka Matije Gupca ili antifaistikog
pokreta, da spomenem samo neke), a briu
sva ona divljatva koja je poinila civilizirana
Europa. U Europi danas, kako je to istaknuo
Urlich Beck u svojoj kritici Habermasovog
europskog ljudstva, ne postoji drava koja
u svojoj konstituciji nije iskljuila neke druge
(panjolci Baskijce/Baske, Francuzi Korzi-
kance, Italija Tirolce i Slovence itd.). Slina
se politika nastavlja i danas kada EU tvrava
postaje zatvoreno mjesto za mnoge imigrante
koji umiru ispred ili unutar tih zidina, noeni,
izmeu ostalog, migracijskim bumerangom
prolih i sadanjih kolonijalistikih politika
mnogih EU drava. injenica je da nas u EU
ne eka ni med ni mlijeko, i sama je EU tvo-
revina koja nastaje prije svega zbog potreba
kapitala i konkurencije na globalnom tritu,
koja je kao takva proeta svim vektorima
opresije koji postoje i kod nas. Logika ko-
jom se europeizacija namee kao imperativ,
ili pak kao proces modernizacije (kako
su neki akademici kod nas blagoslovili ovo
uspostavljanje hegemonije), zastraujua
je i totalitarna.
MASA SCENA NOVE
GENERACIJE
Ako se ne varam, MASA je zaeta pod na-
zivom Anarhosindikalistika konfederacija
(ASK), i pod navedenim ste se nazivom
predstavili kao jedina slubena anarhistika, preciznije
anarhosindikalistika grupa u Hrvatskoj na Prvom anar-
histikom sajmu knjiga u Zagrebu. Kako je i zato dolo
do promjene imena?
Moram vas ispraviti. Veza izmeu MASA-e i ASK-e
nije toliko direktna. ASK je nastala kao pokuaj tada male
grupe ljudi da osnuje anarhosindikalistiku konfederaciju,
dakle i sam sindikat radnika i radnica. Kako je vrijeme
pokazalo, to je bio glomazni plan, s velikim ambicijama, i
on je kao takav propao.
Meutim, nakon nekog vremena grupa ljudi iz Za-
dra odluila je organizirati nacionalni anarhosindikali-
stiki sastanak u veljai 2007. godine na kojem se osnovala
MASA.
Znaajno je bilo da se na tom sastanku susrela mahom
nova, druga generacija anarhista. Ta je generacija utjecala
i na sam sadraj strategije djelovanja. MASA je, naime,
svjesna svoje pozicije, ona za sada uistinu i jest prije svega
"mrea anarhosindikalista" koja je jasno defnirala svoju
ulogu: Svrha anarhosindikalistikih mrea i sindikata
nije u novaenju svakog radnika, ve u zagovaranju i
organiziranju masovnih sastanaka (plenuma) svih radnika
ukljuenih u odreenu borbu, kako bi ti radnici zadrali
kontrolu i odluili o smjeru djelovanja. Anarhosindikalisti
ne tee kontroliranju ovakvih sastanaka (plenuma), ve na
istima argumentiraju i zalau se za anarhosindikalistika
naela i ciljeve. (iz letka MASA-e).
ANARHISTIKA PRAKSA VS. IDENTITET
ANARHIST
Bili ste i osniva ASK-e i njezin internacionalni tajnik. Kako
ste prihvatili anarhosindikalistiku teoriju i praksu?
Ako oekujete neku priu s jasnim poetkom i krajem
puta, onda vas moram razoarati. Mislim da su ponajprije
praksa i kontekst utjecali na to. U vrijeme kada sam po-
eo itati anarhistiku teoriju, anarhosindikalizam je na
ovim prostorima bio u zaetku, a i sama "tradicionalna"
klasna anarhistika perspektiva, ak i na regionalnom
podruju, nije bila jasno artikulirana. U to se vrijeme ta
osnova poela stvarati u Beogradu, a kasnije e kulminirati
u osnivanju Anarhosindikalistike inicijative (ASI). Mi smo
s njima dosta rano stupili u kontakt i razmjenjivali iskustva,
resurse, informacije i politiko prijateljstvo (da ne kaem
"drugarstvo"). To je bio taj neki formirajui kontekst mojeg
anarhosindikalizma, koji ne samo da je odgovarao nekom
mojem shvaanju anarhizma, nego ga je i gradio.
Meni je anarhosindikalizam postao blizak prije svega
kao strategija borbe, jer su idejno na mene utjecale mnoge
anarhistike i neanarhistike teorije. Strategijski sam blizak
anarhosindikalizmu jer ga jednostavno smatram najrealni-
jom i najozbiljnijom opcijom i zato jer smatram da je klasna
borba centralna svakoj ozbiljnoj i radikalnoj drutvenoj
promjeni. Nadalje, ta je opcija za mene kompromis izmeu
"idealnog" i "realnog", izmeu "reforme" i "revolucije" (da
se tako izrazim). Nisam od onih anarhista koji e zbog svo-
jih normativistikih ideala i straha da ih ne okaljaju zavriti
u politikoj neaktivnosti i pasivnosti. Identitet "anarhist" mi
malo znai, sudjelovanje u praksama s anarhizmu bliskim
potencijalima znai mi puno vie.
JAANJE ANARHOSINDIKALIZMA NA OVIM
PROSTORIMA
Godine 2004. u svojstvu promatraa boravili ste u Granadi
na kongresu Meunarodnoga udruenja radnika koje dje-
luje od 1922. godine i okuplja sve anarhosindikalistike
organizacije iz Europe i svijeta. to je dogovoreno na tom
sastanku i jeste li u meuvremenu postali lan?
Ne sjeam se to se tono dogovaralo na tom kongresu,
ali taj je kongres bio znaajan jer je na njemu u lanstvo
MUR-a primljen ASI ime se poveala i prisutnost te
RAZGOVOR: MATE OSI
ANARHIZAM KAO GRAENJE
NOVOG U LJUTURI STAROG
SUZANA MARJANI
Dio anarhista u Hrvatskoj
oduvijek je odbijao klasni
karakter anarhizma i oko
toga su se vodile rasprave.
Meutim, njihovo je odbijanje
esto bilo ili plod neznanja
ili proglaavanja klasnog
anarhizma zastarjelim
S Matom osiem (25), nezaposlenim profesorom sociologije i ruskog jezika,
anarhosindikalistom, aktivistom na podruju queer teorije i politike te feminizma, razgovaramo o
njegovoj anarhosindikalistikoj praksi
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 8 ANARHO SCENA
internacionale na balkanskom prostoru. Kako je ASI ve
na sljedeem kongresu (2006. godine) preuzeo koordinaciju
tajnitva MUR-a, veze su se jo vie intenzivirale. Mislim
da je njihova prisutnost bila veliki izvor uenja i jaanja
anarhosindikalistikih ideja na ovim prostorima.
Na osobnoj razini nazonost na kongresu za mene je bila
znaajna: imao sam priliku posjetiti europsku zemlju u ko-
joj je anarhosindikalizam dio tradicije radnikog pokreta,
imao sam priliku vidjeti generacije aktivista od tinejdera
do starih baka vidjeti da anarhizam zaista moe biti dio
"narodne" flozofje ivota. Dolazei s prostora u kojima
se anarhizam tada uglavnom defnirao kroz lifestyle i ne-
klasnu paradigmu, ova su me iskustva osnaila.
U meuvremenu nismo postali lanica te organizacije
zbog ve spomenutih razloga. Meutim, MASA usko su-
rauje s MUR-om i njezinim sekcijama pa ne sumnjam da
e MASA u dogledno vrijeme postati punopravna lanica
te internacionale.
Obino se navodi kako u Hrvatskoj ima nekoliko anarhi-
stikih grupacija. O kojim je grupacijama rije te zbog ega
neki teorijski usmjereni anarhisti ne ele imati lansku
iskaznicu MASA-e?
Razloge zato netko nema iskaznicu MASA-e ne mogu
komentirati jer su mi ve neko vrijeme nepoznati. Ali mi-
slim da razdjelnica nije teorijski versus praktini anarhi-
zam. Dio anarhista u Hrvatskoj jednostavno je oduvijek
odbijao klasni karakter anarhizma i oko toga su se vodile
rasprave. Meutim, njihovo je odbijanje esto bilo ili plod
neznanja ili proglaavanja klasnog anarhizma zastarjelim.
Ironino je da se ta zastarjelost klase proklamirala u isto
vrijeme kada su se radnika i socijalna prava sistematski
unitavala, a drutveno vlasnitvo privatiziralo te u kon-
tekstu u kojem je sama radnika klasa postala tabu, kao i
sama povijest njezinih borbi i traganja za alternativama.
Drutvena arhiva iskustava i refeksija koja su nastajala u
klasnim borbama je ogromna i inspirativna, puna eman-
cipacijskih potencijala.
Pa ipak, kako sam i sam pratio nastanak i nestanak
mnogih anarhistikih tendencija tokom ovih godina, mogu
neskromno ustvrditi da je anarhosindikalizam, ili ire
klasni anarhizam, tendencija koja se tokom svih ovih go-
dina uspjela odrati, utjecati na nove generacije anarhista i
materijalizirati u MASA-i i Centru za anarhistike studije,
kao i biti aktivan sudionik socijalnih i klasnih borbi kod
nas. Smatram da su to veliki rezultati koje mnoge druge
inicijative nisu postigle.
S kojim ste anarhosindikalistima iz drugih zemalja pove-
zani? Kakva je situacija u Sloveniji to se tie anarhosin-
dikalistike inicijative?
Trebam napomenuti da MASA ne surauje iskljuivo s
anarhosindikalistikim inicijativama, nego i sa svim slobo-
darskim inicijativama koje su nam bliske. Za sada najbliu
suradnju sa sekcijama MUR-a imamo sa ZSP (Poljska),
Priama Akcia (Slovaka) i ASI-jem (Srbija). Blisko sura-
ujemo i s drugim inicijativama iz regije FAO (Slovenija)
i Anarhistikim frontom (Makedonija).
Pored toga suraujemo s mnogim drugim
inicijativama iz raznih zemalja: vedske,
Britanije, Italije, SAD-a, Grke, Austrije,
Njemake, Norveke itd. U svakom sluaju,
internacionalna je komunikacija vaan as-
pekt naeg djelovanja.
U Sloveniji je postojala anarhosindika-
listika inicijativa, tj. Sindikat samoorgani-
ziranega delavstva (SiSD) koji je osnovan
2003. godine. Njihove su aktivnosti bile
izdavanje asopisa Delavska solidarnost,
a jedno od najvanijih postignua su bile
organizacija prvomajskog prosvjeda i uspo-
stava sindikata u Zasavju gdje su zajedno s
radnicama organizirali proteste. Meutim,
nakon nekoliko godina oni su se raspali. No
pored anarhosindikata napomenuo bih i
druge dvije inicijative koje su postojale u
Sloveniji i u kojima su anarhisti imali veliko
uee prva je bila Socijal anarhistina
federacija (SAF), u kojoj se i osnovao SiSD
te kasnije Avtonomna tribuna (AT), pokret
studenata koji je bio aktivan 2007. godine.
Sve su te inicijative zamrle, ali je iz svih
tih iskustava, i usudio bih se rei s novom
energijom i jasnijom strategijom, ovo ljeto
osnovana Federacija za anarhistino or-
ganiziranje (FAO) koja okuplja grupe iz
nekoliko gradova.
STUDENTSKA DIREKTNA AKCIJA
Zbog ega veina anarhiste obino povezuje uz terorizam?
Molim vas, pojasnite da anarhistika direktna akcija
nikada nije ciljala na terorizam i nevine ljude.
Zbog predrasuda, odnosno nepoznavanja povijesti po-
kreta. Ako gledamo kroz tu perspektivu, ubrzo emo vidjeti
da je period u kojem su anarhisti posezali za individualnim
nasiljem bio izrazito kratak (od 1880. do 1900. godine).
Meutim, ak i tada veina anarhista nije podravala ta-
kav oblik otpora. I sam je Kropotkin, svjedok tog perioda,
izjavio kako se drutveni odnosi graeni stoljeima opre-
sije i eksploatacije ne mogu unititi s nekoliko kilograma
eksploziva. Ustvari, problem osloboenja se, kako bi nas
podsjetio Michel Foucault, ne sastoji samo u oslobaanju od
drave, nego i u oslobaanju od formi individualnosti koje
tee dravi. U tome je, rekao bih, cijela kvaka kao i osnova
strategije koju je veina anarhista prihvatila graenje ma-
sovnog pokreta kroz slobodarske organizacije u kojima se
ljudi, izmeu ostaloga, ue biti subjektom slobode.
Direktna akcija, ukratko, nije impliciranje terorizma
(iako ne sumnjam da je mnogi na pozicijama moi do-
ivljavaju ba tako). Direktna akcija je prije svega svaki
oblik djelovanja koji iniciraju i vode oni kojih se to djelo-
vanje tie; izvan logike predstavnitva (da netko odluuje
umjesto nas) i lobiranja. Mislim da su i kod nas studenti
tokom ove dvije blokade svojim primjerom pokazali to
je to direktna akcija i koliki su njezini emancipacijski i
borbeni potencijali.
Kako je izgledao prvi MASA-in izlazak u javnost? Naime,
poznato je da ste u Zagrebu 12. travnja 2008., kada se odr-
ao najvei sindikalni prosvjed u Hrvatskoj u posljednjih
deset godina, pridruili utim sindikatima koji su okupili
oko 35 000 do 50 000 radnika. Kako ste radnike i radnice
upoznali s radom Mree kao i s anarhosindikalistikom
teorijom i praksom? Izjavili ste kako je time karakter vae
akcije bio dvojak - s jakim kritikim, ali i revolucionarnim
nabojem. Molim vas, pojasnite, s obzirom da ipak MASA
i dalje, ini mi se, nije ba tako jako vidljiva u javnosti.
Razlozi zato MASA nije vidljiva u javnosti su oiti. Ako
samo pogledamo na koji se nain medijski prezentirala
studentska metoda borbe i njezin cilj za javno fnancirano
obrazovanje, postaje jasno koliko je uzak medijski prostor.
Pa ak i ako ue u njega, esto se puta desi kakofonija iz-
meu onih koji navodno prezentiraju i govore u ime javnosti
i onih koji nastoje proiriti svoju ideju i borbu.
Tako anarhistima ulica, demonstracije, radna mjesta
i fakulteti ostaju moda najvjerniji saveznici u njihovoj
borbi i prezentaciji ideja, i to prije svega praksom. U tom
smislu mislim da cilj anarhista ne bi trebala biti samo
prezentacija njihovih ideja radnicima ili studentima, jer
ne bi smjeli biti prosvjetitelji i mesijanski apostoli. Oni se
prije svega trebaju ili solidarizirati i aktivno participirati
u tekuim socijalnim i klasnim borbama, ili inicirati nove
te u tom kontekstu kao ravnopravni sudionici prezentirati
svoje vizije i strategije, dijeliti svoje iskustvo i nadati se da
e ostali participanti dati legitimitet i vidjet te ideje kao
suvisle. Mislim da je to kljuno i da na taj nain moemo
ruiti predrasude oko anarhizma i pokazati ljudima da
anarhisti nisu sumanuti ljudi s crnim kaputom i bombom
pod njime, nego, kao i radnici i studenti, sasvim obini ljudi
koji se bore za slobodno drutvo.
AKTIVAN BOJKOT IZBORA VS.
APSTINENCIJA
Jasno mi je da kao anarhosindikalist ne izlazite na izbore.
Meutim, ne dajete li time ipak ansu onoj opciji koja za
sebe kae da se uzdigla poput feniksa?
Istina je da nisam izaao na izbore pa ak ni da uinim
svoj listi "nevaeim". No, moja motivacija nije nezainte-
resiranost za politiku ili to da nisam imao birati izmeu
koga. Moja je motivacija za neizlazak bila politika; nisam
izaao jer ne vjerujem u predstavniku demokraciju, kao
to ne pristajem na tako usko shvaanje politike. Jedno-
stavno, ne pristajem na takva pravila igre (da biram onoga
tko e odluivati umjesto mene o mojem ivotu) i nastojim
graditi politiku na drugaijim modelima. U tom smislu
treba praviti razliku izmeu aktivnog bojkota izbora i
apstinencije koja je izraz nezainteresiranosti. Politiki se
legitimitet ne gradi samo izlaskom/neizlaskom na izbore,
nego i aktivnom politikom u drutvenim pokretima, koji
se zalau za drmanje, remeenje, i ruenje drave odozdo,
istovremeno gradei nove modele politikog odluivanja i
kulture. U tom smislu ne dajem ansu nekome nita manje
ili vie od svih onih ostali koji izlaze na izbore. Mislim da
kritiku dravnog ustroja ne treba svoditi na kritiziranje
ovog ili onog kandidata, nego samog odnosa na kojem
drava uope i poiva.
VEZE ANARHIZMA, SEKSUALNOSTI I
FEMINIZMA
Posljednje dvije godine, to je zamjetno u vaim teksto-
vima, bavite se i sociologijom seksualnosti i feminizmom
te promiljate veze anarhizma, seksualnosti i feminizma.
Molim vas, ukratko, koliko je mogue za ovu prigodu,
izloite te poveznice.
Pitanje seksualnog i rodnog "osloboenja" za mene
su s vremenom postala izrazito bitna, i to iz "osobnih"
razloga, ali i zbog interesa za pitanja emancipacije. Veze
anarhizma, feminizma i seksualnosti su ambivalentne jer
su s jedne strane oni izrazito povezani, ali opet svaki od
njih ima svoju specifnost. Svaki od tih vektora opresije
(rodnih, klasnih, seksualnih) moemo samo djelomino
misliti samog za sebe, odnosno, oni se izolirano ne mogu
smisleno pojmiti. Primjera za to mogli bismo navesti mnogo.
Recimo, kapitalizam je, kao historijska formacija uvelike
poivao na patrijarhatu i spolnoj podjeli rada i uloga. Ta
se nejednakost naravno esto opravdavala raznim ideolo-
ko-kulturnim "mitovima" i normativistikim praksama, u
naem primjeru, diskursom heteroseksualne matrice, da
iskoristimo izraz Judith Butler funkcionalnosti rodova
povezanih normativnom (hetero)seksualnou. Funkcio-
nalnou za reprodukciju drutva pa tako i kapitala.
Pa ipak, razvijeni kapitalizam nam sve vie pokazuje
da kapitalizam ne treba nuno te razlike da bi se reprodu-
cirao, ve prije svega (golu) radnu snagu i potronju. Pored
toga, kapitalizam je istovremeno bio, kako je to predvidio
Marx, i ruilac svih onih jakih tradicionalnih (identitetskih)
veza. Kad jednom postane najamni radnik ili radnica,
jednostavno pone ovisiti sam o sebi, i to ti u odreenom
smislu daje slobodu da napusti svog nasilnog mua u
sluaju zlostavljane ene, ili svoju obitelj u sluaju npr. ho-
moseksualne osobe. Suvremeni kapitalizam tako sve vie
pokazuje tendencije ka atomizaciji drutva, feksibilizaciji
rada i samim time pluralizaciji ivotnih oblika. Pa ipak, oni,
a meu njima i mnogi intelektualci, olako su te trendove
vidjeli kao emancipacijske za ene ili seksualne manjine i
proglasili kraj patrijarhata. Ako pogledamo globalno, ene
uglavnom i dalje obavljaju sve reproduktivne i uslune
poslove, a kapitalizam se lako opet moe repatrijarhali-
zirati i to ruenjem socijalnih institucija i prava ime se
reproduktivne brige koje su nekada osiguravale razne
dravne institucije (naravno, preko lea drutva) mogu opet
reprivatizirati. A privatna je sfera uvijek nekako bila i rodni
zatvor za ene. U tom se smislu ini da kapitalizam ipak
velikom dijelom i danas treba izrabljivati razne razlike (a
tu je uvijek lako igrati na razne mitove o Drugom) kako bi
i opravdao svoju eksploataciju, i reproducirao se.
Znanje je ovih pokreta bitno, ali isto tako smatram da
ovi pokreti mogu mnogo nauiti iz slobodarske arhive
znanja, kritike autoriteta i moi i hijerarhijskih odnosa,
jer su se i sami ti pokreti esto puta pokazali kao isklju-
ujui.
Strategijski sam blizak
anarhosindikalizmu jer ga
smatram najrealnijom i
najozbiljnijom opcijom i zato
jer smatram da je klasna
borba centralna svakoj
ozbiljnoj i radikalnoj drutvenoj
promjeni
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 9 ANARHO SCENA
Sposobnost obuzdavanja subverzivne imaginacije i
manipulacija njome sastavne su komponente svakog
drutva.
Herbert Marcuse
U
posljednja tri desetljea animalistika je doivjela
eksponencijalni razvoj unutar akademske zajed-
nice. U znanstvenom istraivanju, animalistiki
obrat pogodio je humanistike i drutvene znanosti i
umjetnost; preao je na polja kao to su psihologija, flo-
zofja, antropologija, politika znanost, sociologija; ostavio
je traga i na knjievnosti, povijesti, kulturnim i kritikim
studijima te umjetnosti, geografji, flozofji, feminizmu
i queer teoriji. Na sveuilitima i fakultetima u Sjever-
noj Americi, Ujedinjenom Kraljevstvu i Novom Zelandu,
odsjeci koji se bave tom disciplinom nude najmanje 40
kolegija. Obrat se oituje i u eksploziji lanaka, knjiga,
konferencija te akademskih programa koji se osnivaju od
Kanade do Novog Zelanda.
TEORIJSKE KULE BJELOKOSNE Navedeni e se
trendovi nedvojbeno nastaviti, a animalistika e se razviti
u novim i poticajnim smjerovima. S rastom njezine popu-
larnosti, ta e nova perspektiva postati sve prihvaenija
unutar znanosti i, nadamo se, unutar javne sfere openito.
Unutar desetak godina programi Animalistike globalno
e se znanstveno institucionalizirati i zauzeti zaslueno
mjesto uz enske studije, afroamerike i chicano/chicana
studije, studije invaliditeta i queer studije. (Kako bi se
sprijeila zabuna, Animalistika, pisana velikim poetnim
slovom, oznaava institucionalizirani program ili odsjek,
dok se animalistika odnosi na relevantne istraivake
orijentacije, tekstove, diskurs i znanja, bez institucijskog
predznaka.) Rastua popularnost animalistike, zasluna
za to to se ona s teorijske margine preselila u akademski
mainstream, ujedno je pohvalna i vrijedna aljenja. Naime,
dok animalistika postaje potencijalna sila prosvjeenja i
promjene javnih stavova i ponaanja prema ivotinjama,
oni koji se zalau za nju u akademskom svijetu mogu je
unaprijediti samo zadobivanjem ugleda, uvjerljivosti i pri-
hvaenosti, to se pak moe ostvariti samo ublaavanjem
prijetnje koju predstavlja kritika ljudskog supremacizma,
zapadnjakog dualizma i ljudskog izrabljivanja neljudskih
ivotinja. Diljem svijeta flozof, sociolozi, povjesniari,
knjievni kritiari i drugi koji su prihvatili to fascinan-
tno i plodno polje istraivanja, trae svoje mjesto unutar
znanosti, ne shvaajui da se animalistika nalazi u velikoj
opasnosti da bude neutralizirana i svladana, kao da je
korporativno-birokratska mainerija te njezini kodovi
i logika ve nisu dovoljno uutkavali i oslabili. Kad se
jednom oformi u sterilnom, hijerarhijskom i represivnom
okruju akademskog svijeta, animalistika e se, kao i svako
drugo znanje i diskurs, vezati uz apstraktne, tehnike i
apolitine kodove i diskurse poznate maloj skupini ljudi
te se tako pretvoriti u akademski trini proizvod i robu.
Faustovski ugovor koji svaka disciplina ili profesor/ica
potpisuje sa svijetom znanosti zahtijeva pokoravanje logici
apstrakcije, prihoda, korisnosti i karijerizma; takoer, to
iskljuuje nadopunjavanje teorije praksom (osim ako ne
elite riskirati svoj ugled kao znanstvenici). Prije svega,
to znai da disciplina ili profesor/ica nikad nee posum-
njati u legitimitet drutvene moi i organizirati se protiv
nje jer su velike anse da ete u tom sluaju biti prognani
iz kule bjelokosne.
Recept za uspjeh animalistike visoka razina ap-
strakcije, velikoduna upotreba postojeih i novih oblika
argona, usmjerenost na teoriju zbog teorije, izbjegavanje
drutvenih sukoba (bez obzira na njihovu
intelektualnu kontroverznost), izbjegavanje
politike ukljuenosti i ekstremista i radi-
kala koji se bore za prava ivotinja tako-
er je recept za njezin neuspjeh, nakon to
je znanost oslabi, ukroti i neutralizira. Kao
posljedica toga, kljuna etika, drutvena,
politika i ekoloka pitanja izrabljivanja
ivotinja zakopana su u gustim teorijskim
mreama; razumljivost i snaga jasne komu-
nikacije zamijenjena je argonom i teko
prohodnim jezikom dostupnim samo stru-
njacima; politiki nabijena pitanja bivaju
depolitizirana; teorija je odvojena od prakse,
otpora i borbe. A sve se to odvija usred nove
krize istrebljenja, dok se posljednja, koja je
s lica Zemlje izbrisala dinosauruse i vie od
polovice postojeih vrsta, dogodila prije 65 milijuna go-
dina. S odjecima globalnih klimatskih promjena zapoela
je golema planetarna drutvena i ekoloka kriza.
INSTITUT ZA KRITIKU ANIMALISTIKU No
rupe i pukotine u paradigmi animalistike koja je na po-
molu otvaraju prostor za radikalne intervencije. U ovom
eseju naglaavam vanost pozitivnih strana i doprinosa
animalistike, ali najvaniji uvidi i posljedice izazova koji
ona predstavlja humanistikoj povijesti i pitanje pogubnog
dualizma izmeu ljudskih i neljudskih ivotinja nedostupni
su i nejasni zbog ezoterinog jezika, ravnodunosti i apoli-
tikog stava. A sve se to dogaa dok svijetom vlada kriza i
dok se nalazimo na najvanijem raskriju u cijeloj povijesti
ovjeanstva. Ono to nazivam mainstream, odnosno
tradicionalnom animalistikom trebalo bi se zamijeniti
kritikom animalistikom. Ja i moji kolege iz Instituta
za kritiku animalistiku (ICAS) ve gotovo deset godina
pokuavamo razviti taj oblik u teoriji i praksi.
Ta je alternativa suhoparnoj, okantno nepristranoj i
samozadovoljnoj prirodi tradicionalne animalistike u po-
rastu, dok neuspjeh i nemonost bjelokosnog razmiljanja
postaje sve jasnija u vrijeme velike drutvene i ekoloke
krize. Dok tradicionalna animalistika ostaje zatvorena u
akademskim katakombama, kritika animalistika eli do-
kinuti i premostiti opreke izmeu teorije i prakse, fakulteta
i zajednice, znanosti i graanstva, kako bi flozofja (u
irem smislu rijei) ponovo postala sila promjene i kako
bi se intelektualci vratili u sferu javnosti. Nasuprot tradi-
cionalne animalistike, kritika animalistika tei rasvjet-
ljavanju problema i eli ponuditi rjeenja ivim, jasnim i
razumljivim jezikom. Otvoreno iskazuje svoju eksplicitno
etiku i praktinu predanost dobrobiti planeta i slobodi
svih ivotinja da ive u blagostanju. Suprotstavlja se sva-
kom obliku diskriminacije, hijerarhije i potlaivanja, kao
skupini problema koje je potrebno iupati s korijenom,
a ne samo porezati grane. Podupire graanski neposluh,
direktnu akciju i ekonomsku sabotau. Promie i stvaranje
kompromisa i saveznitvo kao sredstva promicanja dale-
kosenih drutvenih promjena koje mogu osloboditi sav
ivotinjski ivot i dinamini prirodni svijet od kolonizacije
i okupacije elita te ih zatititi od globalnih klimatskih pro-
mjena koje postaju sve snanije.
DOPRINOS TRADICIONALNE ANIMALISTIKE
Internacionalno, transdisciplinarno i pluralistiko polje
animalistike na mnogo se naina opire jednostavnoj ka-
rakterizaciji i generalizaciji. to je jo vanije, radi se o
jo uvijek mladoj strukturi koja se tek razvija (ak i ako
je teoretiziranje i apolitinost okamenjuju) i zadrava
svojevrstan divljezapadni pristup kojim je sve dopu-
teno, to djelomino objanjava njezinu iroku privlanost.
Animalistika znai razliite stvari razliitim ljudima u
koje se ubrajaju zatitnici ivotinja, no i mesojedi, speci-
sti, zagovaratelji vivisekcije i razni ljudski supremacisti te
eksploatatori ivotinja. ()
Za znanstvenike iji je interes za ivotinje iskljuivo
apstraktan i teorijski, samo zanimljiva tema za istraivanje
i oblik akademskog kapitala, problem ne postoji. Ali za
svakoga tko razumije stvarnu, konkretnu patnju ivotinja
i logine posljedice primjerice veganstvo i osloboenje
ivotinja do kojih bi dolo kad bismo ivotinje vrednovali
kao iva bia, a ne kao znakove, referente, tekstove i publi-
kacije, kontradikcija koja se sastoji u tome da specisti rade
na polju animalistike je zapanjujua. U ovakvom aljenja
vrijednom kontekstu, stara izreka da je takor stvar u
koju ubrizga kemikalije kako bi proizveo znanstveni rad,
treba se izmijeniti u: ivotinja je objekt, znak, referent ili
povijesna apstrakcija koju reifcira i alegorizira kako bi
proizveo knjigu, lanak ili izlaganje za konferenciju.
Na sramotnom popisu organizacije H-animal list na-
lazila su se ogranienja, kontradikcije, licemjernost i ne-
loginost svojstvena tradicionalnoj animalistici, kao to je
i ona da pojam animalistika ne nosi nikakvo znaenje
sve dok ne postane konceptualni transformer koji se
moe oblikovati, ukalupiti i preobraziti prema vlastitom
nahoenju. Postalo je jasno da osoba koju zanima istrai-
vanje i objavljivanje radova iz polja animalistike ne mora
nuno osjeati moralnu obvezu prema ivotinjama; samo
trebate posjedovati znanstvenu znatielju za istraivanje
meuovisnosti ljudi i ivotinja, istu fetiiziranu znatielju
kakva je potrebna elite li se baviti izumom rimskog ka-
nalizacijskog sustava ili ulogom eunuha u kineskim dina-
stijama. Jednaki stav prema znatielji, jednaki nemoral
i nedostatak osjeaja za predmet istraivanja svojstven
je i onima koji izvode vivisekciju te nadahnjuje najgore
mogue zamislive i najstranije eksperimente (primje-
rice, unitavanje osjetila, odvajanje od majke, poticanje
ovisnosti o kokainu i LD50 smrtonosne doze tvari kojima
se ubije polovica testirane skupine kako bi se provjerila
USPON KRITIKE
ANIMALISTIKE: UKLJUENJE
OSLOBOENJA IVOTINJA U
VISOKO OBRAZOVANJE
ONO TO SE NAZIVA TRADICIONALNOM ANIMALISTIKOM TREBALO
BI ZAMIJENITI KRITIKOM ANIMALISTIKOM; ZAOKRET OD KRITIKE
TEORIJE PREMA ONOJ MARTINA HEIDEGGERA, EMMANUELA LVINASA,
JULIJE KRISTEVE I JACQUESA DERRIDAE IMAO JE REGRESIVNE UINKE
STEVEN BEST
POPUT FRANKFURTSKE
KOLE, KRITIKA
ANIMALISTIKA UJEDINJUJE
DRUTVENU TEORIJU,
POLITIKU, A TAKOER I
KRITIKU KAPITALISTIKE
DOMINACIJE, U
REVOLUCIONARNOM
PROJEKTU TRANSFORMACIJE
DRUTVA I PSIHOLOGIJE
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 10 SOCIJALNA I KULTURNA ANTROPOLOGIJA
razina akutne toksinosti, itd., ad nauseam). No teorijski
angaman u problemu izrabljivanju ivotinja ne svodi se
na obino razmiljanje, ve posjeduje i iznimnu drutvenu
i ekoloku vanost i znaenje. ()
POVEZNICE S FRANKFURTSKOM KOLOM
Postoje zanimljive povijesne i teorijske paralele izmeu
pojave Frankfurtske kole i njihovog kritikog teorij-
skog pristupa, usmjerenog protiv pozitivistike znanosti
i konformistike europske i amerike kulture, od kasnih
1920-ih sve do 1960-ih (za prvu i drugu generaciju kritikih
teoretiara) i nae trenutane situacije u 21. stoljeu, osobito
razdoblje nakon 11. rujna, dok se suprotstavljamo uvelike
apstraktnim i apolitinim institucijama znanosti i drutva
openito, kako bismo se kritiki osvrnuli na tradicionalnu
animalistiku iz perspektive kritike teorije, u mnogo emu
pod utjecajem Frankfurtske kole.
Poevi 1923. godine, teoretiari u koje se ubrajaju
Max Horkheimer, Theodor Adorno, Herbert Marcuse,
Leo Lwenthal, Erich Fromm i Walter Benjamin osno-
vali su Institut za drutvena istraivanja u Frankfurtu, u
Njemakoj. Frankfurtska kola napustila je ahistorijski,
pozitivistiki i disciplinski pogled na tradicionalnu flozofju
i sociologiju u korist povijesnog, kritikog i interdiscipli-
narnog pristupa koji je bio usmjeren na analizu odnosa
izmeu kulture, tehnologije i kapitalistike ekonomije.
Teoretiari frankfurtskog kruga spojili su
politiku ekonomiju, sociologiju, povijest
i flozofju s prvim modernim kulturalnim
studijima koji su se bavili drutvenim i
ideolokim uincima masovne kulture i
komunikacije. Nasuprot umjerenim, pse-
udo-objektivnim oblicima tradicionalne
teorije, Frankfurtska kola je razvila kri-
tiku teoriju koja se razlikovala svojim
praktinim i radikalnim ciljevima, odnosno,
tenjom za emancipacijom ljudskih bia
od podreenosti. Prepoznavi ogranienja
ortodoksnog ili klasinog marksizma,
frankfurtovci su razvili neomarksistiku ori-
jentaciju koja je zadrala osnovne Marxove
teorijske i politike premise, dok je kritiku
kapitalizma zamijenila drugim ciljevima. Iz
toga su proizale hibridne teorije kao to je
freudo-marksizam, marksistiki feminizam
te marksistiki egzistencijalizam.
Kritika animalistika pojavljuje se u
uvjetima u kojima je pozitivizam jo uvijek
dominantna znanstvena ideologija, dok so-
fsticirana socioloka kritika pozitivizma ta-
koer odvaja teoriju od vrijednosti i prakse.
Apolitine vrijednosti caruju, dok se ak
i radikalci nadmeu za ugled slijedei
pravila i logiku akademskog svijeta. Profe-
sionalizacija diskursa pretvorila je jezik iz
potencijalnog medija jasnoe u alat kojim
se iri neodreenost i naposljetku afrmiraju
sustavi moi. Kritika animalistika odrie
se pozitivizma i teorijskog fetiizma kako
bi im jasnije odgovorila na potlaivanje,
dominaciju, izrabljivanje i krizu. Ba kao
to su se od 1930-ih nadalje Adorno, Hor-
kheimer, Marcuse, Fromm i ostali suprot-
stavljali rastuem totalitarizmu, dominaciji
nad prirodom, porazu revolucionarnih pokreta, snanom
konzumerizmu i konformizmu, guenju nezadovoljstva
i prikrivanju emancipacijskih alternativa i mogunosti,
jednaka situacija prevladava i danas, samo u malo napred-
nijem obliku, a sve to ini kontekst, pozadinu i motivaciju
kritike animalistike.
Poput frankfurtskog kruga, kritika animalistika tei
multidisciplinarnoj teoriji. Tradicionalna animalistika je
takoer interdisciplinarna, no ona obino izostavlja poli-
tiku ekonomiju, dok je kritika animalistika ini svojim
kljunim elementom. Poput Frankfurtske kole, kritika
animalistika ujedinjuje drutvenu teoriju, politiku, a tako-
er i kritiku kapitalistike dominacije, u revolucionarnom
projektu transformacije drutva i psihologije.
Kritika animalistika mora uporno i u potpunosti ne-
gativno reagirati na sadanji drutveni poredak i zadrati
uvjerenje u mogunost otpora i zamiljanja alternativne
budunosti. Konaan cilj teorije i kritike nije dekonstrukcija
tekstualnih proturjeja, istraivanje polifonije znaenja ili
eksperimentiranje s alternativnim svjetovima u knjievnoj
mati, ve prelazak na stranu ivotinja i borba za njihovo
osloboenje. Vano je da se pritom pitanja ivotinja ne
konceptualiziraju kao da postoje odvojeno od drutvenih
pitanja, ve da se rasvijetli sredinja uloga specizma u
glavnim problemima kultura i drutava te pokae kako
je iskoritavanje ivotinja sada samo dio sveobuhvatnog
sustava izrabljivanja koji se mora promijeniti u svim svo-
jim elementima.
Kritika animalistika pokazuje svijest o povijesno kon-
struiranim ideologijama i sustavima moi i dominacije u
kojima su ljudi potlaivali i izrabljivali ivotinje. Ona ima
iroki i holistiki uvid u hijerarhije struktura moi (primje-
rice, rasizam, seksizam, klasnu diskriminaciju i specizam) te
njihove sloene meuodnose, istrauje destruktivne uinke
kapitalizma na sav ivot na Zemlji i gleda na osloboenje
ivotinja i osloboenje ljudi kao na neodvojive projekte. U
duhu i tradiciji frankfurtskog kruga, tei za ostvarivanjem
njegova potencijala i razvijanjem do sada najopsenijeg i
najradikalnijeg svjetonazora.
REGRESIVNI UINCI TEORIJE HEIDEGGERA,
LVINASA, KRISTEVE I DERRIDAE Naposljetku,
u svojem je najboljem razdoblju tradicija kritike teo-
rije Frankfurtske kole spajala teoriju i praksu relativno
jasnim jezikom, eksplicitnim normativnim i politikim
angamanom, i poklanjanjem panje konkretnim sna-
gama moi, represije i otpora. Ta se vrlina naalost izgu-
bila tijekom posljednjih nekoliko desetljea zatrpavanjem
teorije detaljima i njezinim ograniavanjem ezoterijom i
beivotnom apstrakcijom. Zaokret prema apstrakciji, ma-
sovna proizvodnja argona i fetiizacija kontinentalnog i
postmodernog diskursa nalije je izbjegavanja sila moi,
struktura opresije, pruanja otpora i katastrofalne globalne
ekonomske krize. Kao to je bjelodano iz pristupa Susan
McHugh (usp. Susan McHugh: Jedna ili vie knjievnih
animalistika?, Zarez, broj 230), teorija je u potpunosti
odvojena od prakse i od samog razumljivog jezika, tako
da je zaokret od kritike teorije prema onoj Martina Hei-
deggera, Emmanuela Lvinasa, Julije Kristeve i Jacquesa
Derridae imao regresivne uinke.
Zbog institucijske pristranosti znanosti i ope logike
moderniteta, teoretiari postaju sve vie nepristrani i na-
klonjeni specijalizaciji i profesionalizaciji. Time su unitili
ulogu javnog intelektualca i sliku intelektualnog ivota
kao takvog. Javnost je stoga odbacuje i odnosi se prema
njoj s prezirom, smatrajui intelektualni ivot nevanim
za drutveni, ime se pogorava anti-intelektualizam koji
je zavladao amerikom kulturom. Tragino je to to je
teorija jasna, konkretna i angairana u najveoj moguoj
mjeri od kljune vanosti za praksu, ba kao to je i praksa
od kljune vanosti za teoriju. Da parafraziramo Kanta,
teorija bez prakse je prazna, a praksa bez teorije slijepa.
Umjesto da bude oruje kojim e se rasvijetliti uvjete
potlaivanja, pokrenuti ljude i pojasniti etike i politike
prakse, jezik intelektualaca ima ulogu zida, ograde i bari-
jere koja odvaja strunjake od obinih ljudi, kao to odvaja
sveuilite od zajednica ljudi i javne sfere. Sve u svemu,
znanstvenici postaju oruem elitizma i pijunima vladajuih
moi. U tradicionalnoj animalistici oni su esto teorijski
vivisektori koji rezuckaju ivotinjsko Drugo kao dru-
tvenu konstrukciju i diskurzivni objekt, zauzimajui ne-
pristran stav koji zamjenjuje predanost politici i revoluci-
onarni bijes.
Skraeni prijevod lanka The Rise of Critical Animal Studies:
Putting Theory into Action and Animal Liberation into Higher
Education, objavljenoga u asopisu Journal for Critical Animal
Studies, Volume 7, Issue 1, 2009.
Prevela s engleskoga Monika Bregovi.
Oprema teksta redakcijska.
DOK TRADICIONALNA
ANIMALISTIKA OSTAJE
ZATVORENA U AKADEMSKIM
KATAKOMBAMA, KRITIKA
ANIMALISTIKA ELI DOKINUTI I
PREMOSTITI OPREKE IZMEU
TEORIJE I PRAKSE, FAKULTETA
I ZAJEDNICE, ZNANOSTI
I GRAANSTVA, KAKO BI
FILOZOFIJA (U IREM SMISLU
RIJEI) PONOVO POSTALA
SILA PROMJENE I KAKO BI
SE INTELEKTUALCI VRATILI U
SFERU JAVNOSTI
STEVEN BEST je izvanredni profesor na
Sveuilitu u El Pasu (Teksas). Uz Anthonyja J.
Nocellu i Petera McLarena uredio je knjigu Academic
Repression: Refections on the Academic-Industrial
Complex (AK Press, 2009) i autor je knjige Moral
Progress and Animal Liberation: The Struggle for
Human Evolution (Rowman i Littlefeld, planirano
izdanje 2010). Njegova je internetska stranica: www.
drstevebest.com, a e-mail: best@utep.edu
S kolegom Tonyjem Nocellom, Steven Best je
izradio akademsku/aktivistiku web-stranicu, Institut
za kritiku animalistiku (ICAS). ICAS je prvi
znanstveni centar posveen flozofskim diskusijama
o osloboenju ivotinja. Tei unapreenju znanosti,
istraivanja i dijaloga o naelima i praksama prava
ivotinja. Kao dio projekta Instituta, Steven Best je
takoer osnovao prvi akademski asopis koji se bavi
pitanjem osloboenja ivotinja, pod nazivom Journal
for Critical Animal Studies. Uz to je i s kolegama
u Fresnu nedavno osnovao novi interdisciplinarni
asopis pod nazivom Green Theory and Practice.
BILJEKA: Kljuni su se lanovi ICAS-a koristili
diskursom i oblikovali stavove i politiku kritike
animalistike, nasuprot tradicionalne, od osnivanja
Centra za osloboenje ivotinja (CALA) 2001.
godine. Za temeljno odreenje kritike animalistike,
vidi nau strategiju od deset toaka: http://www.
criticalanimalstudies.org/about.htm. Za novije
pokuaje odreenja tog podruja, vidi moj uvodni esej
u Journal for Critical Animal Studies, Volume 5, Issue
1, 2007 (http://www.criticalanimalstudies.org/JCAS/
Journal_Articles_download/Issue_6/introduction.pdf);
i (s Carol Gigliotti) Volume 5, Issue 2, 2007 (http://
www.criticalanimalstudies.org/JCAS/Journal_Articles_
download/Issue_7/introduction.pdf).
Za jasne primjere kritike animalistike, vidi moje
eseje: Rethinking Revolution: Animal Liberation,
Human Liberation, and the Future of the Left, The
International Journal of Inclusive Democracy, vol.
2, no. 3, 2006 (http://www.inclusivedemocracy.org/
journal/vol2/vol2_no3_Best_rethinking_revolution.
htm); The Killing Fields of South Africa: Eco
Wars, Species Apartheid, and Total Liberation,
Fast Capitalism, Issue 2, Volume 2, 2007 (http://
www.uta.edu/huma/agger/fastcapitalism/2_2/home.
html); i Minding the Animals: Ethology and the
Obsolescence of Left Humanism, The International
Journal of Inclusive Democracy, vol. 5, no. 2, 2009
(http://www.inclusivedemocracy.org/journal/vol5/vol5_
no2_best_minding_animals.htm).
U svojoj sam sljedeoj knjizi razvio iscrpnu i politiki
orijentiranu osnovu kritike animalistike: Animal
Liberation and Moral Progress: The Struggle for
Human Evolution (Lanham, MD: Roman and
Littlefeld, 2010). Knjiga Davida Niberta, Animal
Rights, Human Rights: Entanglements of Oppression
and Liberation (Lanham, MD: Rowman and
Littlefeld, 2002) njeguje pristup slian mojemu, kao
i knjiga Boba Torresa, Making a Killing: The Political
Economy of Animal Rights (Berkeley CA: 2007), no
potonju ozbiljno naruava nekritiko prihvaanje
fundamentalistikoga pacifzma Garyja Francionea
i drutvene ekologije Murraya Bookchina te
nepromiljeni pokuaj spajanja tih nespojivih pogleda.
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 11 SOCIJALNA I KULTURNA ANTROPOLOGIJA
TRIJUMF DEMOKRACIJE? Na ruevinama ko-
munizma, kau nai prozni pisci, trijumfra demokracija.
Ili e tek trijumfrati. Najtrijumfalniji meu njima spo-
minju trijumf jednog modela civilizacije. Naeg. Nita
manje. Onaj tko kae civilizacija, naroito u fguri
trijumfa, odobrava i topovsku ulad civiliziranih za one
koji nisu na vrijeme shvatili s koje se strane oglaavaju
pobjednike trube. Ljudska prava nisu vie umorni in-
telektualni zahtjevi. Vrijeme je miiavog prava, prava
intervencije. Trijumfalnih mareva demokratskih trupa.
Rata po potrebi, tog obaveznog pratioca trijumfrajuih
civilizacija. Mrtvi Iraani, polegnuti na tisue u tiini,
iskljueni ak iz svakog prebrojavanja (a zna se u kojoj
je mjeri civilizacija o kojoj ovdje govorimo odgovorna...),
nisu nita drugo nego anonimni ostaci trijumfalnih ope-
racija. Sumnjivi muslimani, na kraju svega rije je o
neciviliziranim tvrdoglavcima. Jer, znajte, ima religija i
religija. Kranska i njezin papa dio su civilizacije, rabini
dolaze u obzir, ali mulama i ajatolasima bilo bi bolje da
se preobrate.
I to prije svega u ekonomiju trita. Jer rije je o naj-
veem paradoksu naeg vremena: smrt komunizma,
zastarjelost svake marksistike politike, najavljuje se
iz sredita jedinog vidljivog trijumfa, trijumfa vulgar-
nog marksizma, onog pozitivistikog marksizma koji
potvruje apsolutni primat ekonomije. No, nije li ve
mladi Marx u svom Manifestu, za koji nam tvrde da
nije nita vie do ubojita krabotina, predstavljao vlade
kao zastupnike moi kapitala. ini se da danas nitko ni
najmanje ne sumnja u istinitost ovog iskaza.
Mi smo, i to je vano, u trenutku priznanja. Da je
osnovni sadraj svake demokracije postojanje ogro-
mnih i sumnjivih bogatstava, da je maksima Bogatite
se! alfa i omega epohe, da je brutalna materijalnost pro-
fta apsolutni uvjet svake pristojne drutvenosti, ukratko,
da je vlasnitvo sutina civilizacije, eto to je danas
stvar konsenzusa, dok je prethodno, gotovo dva stoljea,
bilo riskantna i klevetana teza revolucionara koji su e-
ljeli da zavre s jednom tako bijednom civilizacijom.
Marksizam bez proletarijata i bez politike, ekonomi-
zam koji stavlja privatno bogatstvo u centar drutvenog
odreenja, mirna savjest zelenaa, pekulanata, korum-
piranih, fnancijera, vlade koje su iskljuivo zabrinute da
podre bogaenje bogatih: eto vizije svijeta koja nam se
nudi pod barjacima trijumfrajue civilizacije.
Mislim na Robespierrea, 9. termidor: Republika je
izgubljena! Razbojnici trijumfraju. Istini za volju, od
tada nisu ni prestali da pobjeuju, ali nikad toliko kao
danas, s arogantnou koja nesrazmjerno uvruje po-
raz, a zatim nestanak (vjeruju oni) svih protivnika za
redom.
OAJNIKA POTRAGA ZA VLASNICIMA Jedina
zadrka koju pritom zapaam, poput edne bluze navu-
ene na zvjersku kou, je nazivanje nasilne elje kapitala
ekonomijom trita. ta zapaamo u zemljama Istoka
gdje zapoinje tranzicija prema spomenutoj ekonomiji
trita? Da je neuralgina toka te tranzicije oajnika
potraga za vlasnicima, pod vrlo dotjeranim imenom pri-
vatizacije. Ne vjerujem da smo ikada imali priliku vidjeti
slian spektakl: zemlje ustremljene da prodaju ukupnost
vlastitog proizvodnog aparata onome koji najvie nudi.
Gomila pomijeana s bagrom, nekadanjim zvaninicima
ili socijalistikim aparaticima, stranim kapitalistima,
sitnim duanijama od kojekud, kako bi se sve prigra-
bilo i iz svega uzeo danak. Dok bi se prethodno vodila
iroka kampanja o zastarjelosti, bijedi, tonije reeno,
neupotrebljivosti itavog tog aparata, bez sumnje s ciljem
dokrajivanja jezive i neefkasne birokratske uprave, ali
jo vie s ciljem opravdavanja javne prodaje svih tvornica,
trgovina, usluga po najniim tarifama.
Ne govori se, kao to su s iskrenou govorili termi-
dorci, da je republika pitanje posjednika. Ali pokazuje
se, proklamira se da je uvjet sine qua non demokracije
masivno postojanje bez obzira na to tko su i odakle su
vlasnika. To je ono to nazivam priznanjem. Organ-
ska veza izmeu privatnog vlasnitva sredstava za pro-
izvodnju, dakle, strukturalne i radikalne nejednakosti
i demokracije najednom vie nije tema polemike o
drutvu, ve pravilo konsenzusa. Da, marksizam trijum-
fra: skrivene karakteristike parlamentarizma, njegova
nuna veza s kapitalizmom i proftom, upravo su ono to
je marksizam tvrdio da jesu.
Francuski idealistiki socijalisti, Jaurs na primjer,
postavili su kao program dovravanje politike demo-
kracije, po njima bazirane na revolucionarnom republi-
kanizmu, putem ekonomske demokracije. Danas im je
odgovoreno: vaa ekonomska demokracija nije nita
drugo nego birokracija i totalitarizam. Politika demo-
kracija nikada nee biti dovrena: ona je nepopravljivo
nedovriva zauvijek vezana za dominaciju vlasnika.
Da, razbojnici trijumfraju. Ah! Jasno je da trenutno
trijumfraju samo zato to drugi razbojnici propadaju.
Oduvijek sam se gnuao teroristikih birokracija Istoka.
Jer nisam ja i nismo mi paktirali sa PCF-om, potpisivali
s njom zajedniki program, posjeivali SSSR, pjevali
Ceauescuu i oekivali brda i doline od reformatora,
obnovitelja, disidenata i renegata. Ve vie od dvadeset
godina mi smo se suprostavljali staljinistikom modusu
politike, ne samo u apstrakciji njegovog tobonjeg to-
talitarizma, ve u stvarnom srcu njegove vlasti, mjestu
tvornice i njegovom sindikalnom zaposjedanju.
MUNINA TRENUTKA I upravo tu lei mrak i mu-
nina trenutka. Da propada sistem partije-Drave, da je
staljinistiki modus politiki prezasien i
na samrti, to su odline vijesti i to su, iz-
meu ostalog, neizbjeni fenomeni na ko-
jima smo radili pod dogaajnim impulsom
maja 68. i njegovih nastavaka u vjernoj
postojanosti militantne invencije, koja je
zapravo invencija miljenja. Ali umjesto
da utre put nekoj dogaajnosti iz koje bi
se razvio drugaiji modus politike, druga-
ija singularna fgura emancipacije (to to
mi sami prakticiramo pod imenom poli-
tika bez partije), to se propadanje odvija
pod toljagom demokracije imperijalnih
posjednika. Da e vrhovni politiki sa-
vjetnik situacije biti Bush, da e obzna-
njena elja biti nejednakost i vlasnitvo,
da e mjera svih stvari biti MMF, da e
miljenje biti uzaludno prevakavanje
najniih i najbanalnijih mnijenja: ako bi to
trebalo da bude pravac bilo bi to uistinu
melankolino.
(Pa, ipak, nije sigurno da e takav biti
tok stvari. Svako propadanje drave stav-
lja na dnevni red neproraunljivo. Otud
strah zagovornika trita, strah vidljiv,
koji je nalije njihovog propagandistikog
trijumfa. Nita ne iskljuuje da po pucanju
jedne neusklaene sekvence ostanemo
najednom zateeni onim to je jedan odre-
eni narod, ruski, ili kineski, ponovo u
stanju uiniti).
U svakom sluaju, flozof promatra hi-
storiju sa toke njezine inegzistencije, to
e rei: u historiji nema Uma i svaka sekvenca treba biti
povezana s onim to je u njoj singularno i relativno. Da
danas postoji nerazmrsiva i glomazna mjeavina korisnog
razbatinjenja uzurpacije (dravna propast komuni-
zama) i neke vrste kontrarevolucionarnog revana,
gotovo nepodnoljive arogancije, skoro terora, najcrnje
reakcije to je nae vrijeme, ali zapravo i ponavljajui
motiv za flozofsku subjektivnost. Moemo takoer pred-
vidjeti da ta konfuzna situacija, u kojoj vidimo da Zlo
plee na ruevinama Zla, priprema forme historinosti
onoga emu smo u miljenju i u djelovanju mi svjedoci
ma koliko malobrojni bili.
Pomislimo, na primjer, na propast Napoleonovog
imperija 1815. Nije li to bila pravda da ujedinjeni na-
rodi i drave Evrope unitavaju suludu militaristiku
konstrukciju koja je gurnula svijet u vatru i krv kako
bi se porodica jednog korzikanskog despota raspro-
strla po bof kraljevinama? I nije li to u isto vrijeme
bio povratak Bourbona, bijelog terora, Svete alijanse,
tupavog negiranja revolucije, negiranja Robespierrea i
Saint-Justa onoga to je politiko miljenje imalo kao
najintenzivnije, najinventivnije a koje su nitkovi to
dovlae vojna kola iz inozemstva tretirali ludim krimi-
nalcima? Vidjet emo i ve vidimo da e staljinistiki i
birokratski imperij, iji raspad donosi pravdu narodima,
posluiti svojom smru kao neutaiv cilj reakcionarima:
moi, konano, na javnom trgu rei da je Lenjin, ali i
Mao, i jo jednom, da su i Robespierre i Saint-Just (jer
su politike invencije emancipacije istovremeno nesvo-
dive, potpuno singularne i potpuno solidarne) bili ludi
kriminalci.
Ali bit e uvijek onih koji nee ni na tren povjerovati
ovakvim orkestracijama. Onih koji nee ustuknuti. Koji
e raditi na odmrenju historijske konfuzije, razdvajajui
pravu politiku od njenih dravnih i historijskih avatara.
I koji e ponovo baciti kocke.
ORGANSKA VEZA IZMEU
PRIVATNOG VLASNITVA
SREDSTAVA ZA PROIZVODNJU,
DAKLE, STRUKTURALNE I
RADIKALNE NEJEDNAKOSTI I
DEMOKRACIJE NAJEDNOM
VIE NIJE TEMA POLEMIKE
O DRUTVU, VE PRAVILO
KONSENZUSA
MRANI RASPAD:
O KRAJU DRAVNE ISTINE
DONOSIMO ULOMAK IZ KNJIGE KOJA SE, NAKON GOTOVO DVADESET
GODINA, U VIEJEZINOM, ENGLESKOM I HRVATSKOSRPSKOM/
SRPSKOHRVATSKOM PRIJEVODU, PRVI PUTA OBJAVLJUJE I USKORO
IZLAZI IZ TISKA
ALAIN BADIOU
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 12 ESEJ
U tu svrhu e posluiti, izmeu ostalih stvari, najvee
pridavanje panje igrama rijei kao na primjer demo-
kraciji s mjesta unutranjosti politike preskripcije.
Nema govora da se ova rije prepusti psima. Demokracija,
to bi dakle trebali biti Bush, Kohl, japanski feudalci re-
konvertirani u upravljae trustova, sumnjivi Mitterrand,
Thatcher, Walsa? Pogledajmo sve ovo izbliza.
DEMOKRACIJA KAO KAPITALO-PARLAMEN-
TARIZAM Drei se onog to flozof o njoj moe znati,
demokracija je rije diobe, rije spora. Nekoliko pri-
mjera te nesuglasice: za Grke je demokracija mjesto
skuptina magistrati i moda prije svega forma upravlja-
nja ratnim odlukama koje su neprestana jezgra narodnog
sazivanja. Veliki jakobinci gotovo da i ne barataju tom
rijei, njihov cilj je republikanski, subjektivnost koja ga
vodi zove se vrlina. Kao liberalna postavka, demokra-
cija oznaava prije svega pravne slobode, prava (mnije-
nja, tampe, udruivanja, poduzea). Revolucionarna
klasistika tradicija stavlja naglasak na demokratske
situacije, generalne skuptine, demokraciju masa, ali i
na privremene fgure organizacije klubove, sovjete,
komitete trostrukog jedinstva, itd U aktualnoj propa-
gandi demokracija oznaava upravo formu vladavine,
parlamentarnu reprezentaciju, iji su osnovni protokol
izbori i ije je mjesto sistem drava-partija (u mnoini),
koji se suprotstavlja dravi-partiji (u jednini). Uoimo
da, na primjer, jedan takav sistem ne bi bio priznat kao
demokratski od strane Rousseaua, za kog organizirana
podjela ope volje stvara sistem frakcija, dok smo odre-
ivanje predstavnika ukida svaki subjektivan zahtjev,
dakle svaku politiku.
Budui da caruje dvosmislenost, raz-
dijelimo rijei. Ono to se naziva de-
mokracijom i iji se univerzalan trijumf
slavi, trebali bismo precizno imenovati
kao parlamentarizam. Parlamentarizam
nije samo objektivna ili institucionalna
fgura (izbori, izvrna vlast koja je ovisna
u veoj ili manjoj mjeri o izabranoj
zakonodavnoj vlasti, itd). Rije je tako-
er i o partikularnoj politikoj subjektiv-
nosti, angamanu, gdje je demokracija
vrednujua tema, propagandistika odrednica. Dotini
angaman ima dvije karakteristike:
On podreuje politiku pod iskljuivo mjesto Drave (pri
emu je jedini kolektivni politiki akt imenovanje osoblja
vlade), i, to inei, oigledno ukida politiku kao miljenje.
Odatle i proizlazi da osnovni lik parlamentarizma nije mislioc
politike, nego politiar (danas se rado kae i upravlja).
Kao regulatorni uvjet zahtijeva autonomiju kapitala,
vlasnike, trite.
Usuglasimo se, dakle, da nau demokraciju nazovemo,
zbog jasnoe opisa, kapitalo-parlamentarizmom.
Hipoteza prekrivena diskursom o trijumfu demokra-
cije bit e, dakle, sljedea: Mi smo, politiki, u reimu
Jednog, a ne u reimu mnotva. Kapitalo-parlamenta-
rizam tei tome da postane jedinstven modus politike,
jedini koji kombinira ekonomsku efkasnost (dakle, proft
vlasnika) i narodni konsenzus.
Ako tu hipotezu uzmemo za ozbiljno, trebamo i ustvr-
diti da od sada ili u najmanju ruku za itavu sekvencu
koja je u toku kapitalo-parlamentarizam slui kao
politika defnicija za itavo ovjeanstvo.
A ako nas ta hipoteza zadovoljava, ako nas raduje to
da je kapitalo-parlamentarizam konano otkrivena forma
politike u kojoj se razumno ostvaruje cijelo ovjeanstvo,
to prije svega znai da procjenjujemo da ovaj svijet, ovaj
u kome mi zapadnjaci ivimo, jest svijet vrstan i time
dostojan ovjeanstva. I da je kapitalo-parlamentarizam
sumjerljiv s Idejom ovjeanstva.
A to je upravo ono s im se flozof nee nikada moi
sloiti.
Knjigu je oblikovala Katja Gretzinger, ije fotografije ovdje
preuzimamo.
DEMOKRACIJA, TO
BI DAKLE TREBALI BITI
BUSH, KOHL, JAPANSKI
FEUDALCI REKONVERTIRANI
U UPRAVLJAE TRUSTOVA,
SUMNJIVI MITTERRAND,
THATCHER, WALSA?
U POVODU IZDANJA KNJIGE MRANI RASPAD: O KRAJU DRAVNE ISTINE ALAINA
BADIOUA Esej Mrani raspad, napisan neposredno nakon raspada socijalistikih drava u istonoj Evropi
1989. godine (u originalnom izdanju Dun dsastre obscur izlazi 1991. pri ditions de l Aube), britka je i izuzetna
meditacija o prolosti i budunosti revolucionarne politike. Nakon gotovo dvadeset godina, on se u viejezinom,
engleskom i hrvatskosrpskom/srpskohrvatskom prijevodu, prvi puta pojavljuje u samostalnom izdanju, uz pogovor
urednika i prevoditelja Ivane Momilovi i Ozrena Pupovca, kao i uz poseban predgovor autora, upuen itaocima
koje je slom socijalistikih reima neposredno dotakao.
U svojstvenom spoju poetskog jezinog intenziteta i strogoe koncepta, Alain Badiou nam predstavlja niz teza
koje ciljaju da postave temelje ne samo za analizu onoga to se naziva smrt komunizma, ve i za mogunost
nastavka miljenja i prakse politike emancipacije. Jer godina 1989., odnosno smrt komunizma, za Badioua
zapravo ne predstavlja drugo nego drugu smrt, smrt ve odavno mrtvog, smrt katastrofalne uzurpacije kolektivnog
politikog miljenja i djelovanja u tiraniji projekta dravnog socijalizma. Iz toga i proizlazi temeljno razlikovanje
subjektivnosti politike, njezinog samoodreenja kao kolektivne invencije novih mogunosti iz beskonanosti
situacija, i svakog pokuaja politikog opredmeenja, svoenja politike pod konanost pravne norme ili
norme dravne vlasti. Koliko je ovo razdvajanje nit vodilja itave analize, pokazat e i analogija koju Badiou
uspostavlja izmeu staljinizma i liberalne demokracije, koja se nakon 1989. namee kao opa politika forma.
Teror staljinistike drave i pravni formalizam liberalne demokracije usporedivi su, prema Badiouu, barem na
jednoj toci, tamo gdje oboje bitno sprovode podravljenje politike, utapanje njezine mnotvene slobode u sustav
dravnih ciljeva i regula. Stoga i godina 1989. za Badioua nikako ne oznaava melankoliju kraja, ve tek jedan
poraz, dodue predugo nepriznat, ali poraz nakon kojega nuno slijede nova kretanja i pobjede. Na zgaritu
socijalistikih drava, Mrani raspad tako na koncu objavljuje nita manje nego manifest novog poetka politike
komunizma. Iz njegovih zavrnih rijei: U zemljama Istoka, kao i u zemljama Zapada, povijest politike poinje.
Tek to je poela. Ruevina svake dravne prezentacije Istine otvara ovaj poetak. Sve ostaje da se izumi.
Promociju izdanja knjige u Zagrebu popratit e jednodnevni simpozij Mrani raspad: miljenje Jugoslavije, koji
e otvoriti diskusiju o znaaju Badiouvih teza za miljenje Jugoslavije kao komunistikog projekta. Simpozij e
se odrati 5. oujka 2010. Uz urednike knjige, gosti su Rastko Monik, Lev Centrih, Slobodan Karamani, Primo
Kraovec i Dejan Kri.
Mrani raspad: O kraju dravne
istine/Of an Obscure disaster: On
the End of State-Truth, Jan van Eyck
Academie i Akrzin, Maastricht i
Zagreb, 2009.
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 13 ESEJ
T
ermin na liniji poznat iz doba
socijalizma, oznaavao je politiku
pravovjernost, odanost idejama
partije, radnike klase, samoupravljanja i
slino. Naravno, ta linija na kojoj je trebalo
biti, koliko god se formalno prezentirala
ravnom i nepromjenjivom i ukljuivala od-
nos prema osnovnim postulatima dotine
ideologije, zapravo je krivudala s obzirom
na okolnosti i odnose snaga, trebalo ih je
itekako biti svjestan ukoliko se u politikom
sustavu eljelo opstati. U drugom, openi-
tijem tumaenju, izraz na liniji znai po-
stojanje u prvim redovima, recimo fronte,
obrane ili napada, znai posvemanju
izloenost u opasnim okolnostima, takvu
poziciju odreuje prisila ili dobrovoljnost,
no ona svakako pretpostavlja postojanje
dvije suprotstavljene strane. Jednodnevna
izloba Sinie Labrovia pod naslovom Na
liniji, sastoji se od projekcije performansa
za video i nastupa uivo. Osim naslova,
povezuje ih i injenica da se u oba sluaja
autor doslovno nalazi na liniji. Budui je
publici prvo bio prikazan video, a potom je
izveden performans, zakljuujem da su u
pitanju dva ina istog rada.
UPRIZORENJE VICA U video kadru
ta je linija okomita uobiajena bijela crta
koja odvaja dvije vozne trake na ulici u
sreditu grada. Po njoj se autor pribliava
iz dubine kadra dok ne doe do kamere.
U toj sceni, meutim, jedino on ide prema
naprijed, ostali prolaznici kao i sva vozila,
kreu se unazad. U nastupu uivo sceno-
grafja je minimalizirana, ispred bonog
zida dvorane nalazi se velika crna ploha,
na njoj je nacrtana vodoravna bijela linija.
Ona je u sredini prekinuta. Umjetnik do-
lazi ispred plohe i na mjesto gdje je linija
prekinuta stavlja glavu. Zatim umae kist u
bijelu boju i spaja prekinutu liniju povlaei
potez kistom preko svoga lica. Analizirajui
prvi in ulini performans zakljuujem
sljedee: Labrovi, umjetnik, suprotstavljen
je svim ostalim sudionicima prizora. Na taj
nain on parodira poziciju umjetnika koji
uvijek pliva kontra struje, uvijek dakle ra-
zliit od drugih. Duhovitost, prisutna u toj
slici, demistifcira patetiku umjetnikog po-
naanja, autoironija denuncira pretenziju.
Naravno da je snimka putena obrnuto,
da cijeli svijet ide naprijed, samo Labrovi
kontra. Uprizorujui stari vic u kojem voza
slua radio, prekida se program radi vane
obavijesti: na autocesti toj i toj jedan be-
zumnik vozi suprotnim smjerom, oprez!...
Ne jedan, svi, komentira voza.
Uprizoravanjem sebe kao karikature
iskljuivog, subjektivnog doivljaja stvar-
nosti, Labrovi se, izmeu ostalog, referira
na svojevrstan umjetniki autizam, na op-
eprihvaenu narodsku sliku umjetnikova
postojanja u oblacima. No, istodobno, on tu
poziciju i brani, svjestan potrebne distance
koju je za autorski pogled nuno imati. Jer
kad bi ba svi uvijek ili istim smjerom pa
bilo to i naprijed, ne bi bilo svijesti o prola-
sku, a kamoli autentina doivljaja iz kojeg
i proizlazi naroita, jedinstvena, autorska
perspektiva.
No, naglaavanjem, odnosno izolacijom
suprotnih smjerova otvara se pitanje ko-
munikacije jer ako jedan govori normalno,
a svi ostali obrnuto, iako je jezik isti, oni se
uope ne razumiju. Iz toga proizlazi i pitanje
vrijede li zakoni tog jednog i za ove ostale.
O mogunostima pozitivnog utjecaja toga
koji jedini normalno vidi da i ne govorimo.
Fenomen iznimke na kojeg karikaturalno
ukazuje Labrovi, autoritativno obrazlae
i flozofski dijalog:
to je sa suverenom iznimkom? pita
se Giorgio Agamben.
Moglo bi se na prvi pogled pomisliti
da ona predstavlja formu pripadnosti bez
ukljuenja...
Ono to odreuje karakter suverenog
zahtjeva jest upravo to da se primjenjuje
na iznimku ne primjenjujui se, da dakle
ukljuuje ono to je izvan nje same. Ono to
nipoto ne moe biti ukljueno, ukljueno je
u formi iznimke odgovara Alain Badiou.
Iznimka izraava upravo nemogunost
sustava da se u njemu ukljuenje poklopi
s pripadnou, da se svi njegovi dijelovi
reduciraju na jednotu.
Updatirani SOCIJALNI ANGA-
MAN Nakon to je jednim potezom
(revers projekcija) generalno simulirao
umjetniku poziciju, Labrovi (duhovitom
izravnou ponovo eliminirajui patetiku)
formalizira tu zamiljenu, pretpostavljenu
sintezu ideologije materijalizirajui je u
bijelu ulinu liniju. Dakle, u prostoru pona-
anja te iznimke postulira misao vodilju,
kao i njezin vrijednosni sustav. Labrovi
je na liniji, prihvaa prvu crtu (obrane ili
napada), kao i odgovornost koju ona na-
mee. Prihvaa umjetniku ideologiju, da
ne kaem vjeru, on je na toj liniji.
Istodobno, na drugoj razini, ve i samim
koritenjem termina na liniji, Labrovi
povijesnu politiku semiotiku prebacuje
u umjetniki kontekst, koristi se njome po-
put nekakve dioptrije otvarajui pitanje
pozicije umjetnika na liniji.
Primjenjujui politiki pedigre tog
izraza na suvremenu scenu i kroz odkri-
nuta vrata bacivi letimian pogled, jasno
je kako se pozicija na liniji danas ne do-
ivljava vie u bivem kontekstu dravnih
i onih drugih umjetnika. U suvremenom
se svijetu umjetnosti, generalno govorei,
podobnost uglavnom osvaja upuenou
u trenutne tijekove, updatiranim socijalnim
angamanom, ambicioznom propagandom
vlastita djelovanja; duhovitost se rijetko
boduje, patetika u principu ne kanjava. Od
tema, preferiraju se imigrantske, openito
manjinske (teko da vie i postoji neki po-
tlaeni bez vrsnog umjetnikog advokata),
standardno se dre pesimistike futuroloke
vizije, kao i poigravanje elektronskom in-
teraktivom. Tranzicionalne, feministike i
homoseksualne teme pomalo ispadaju iz
igre, a povijesno-flozofskim se motivima
smiju baviti samo pojedinci iz podruja
Beneluxa.
Kao i ranije, linija danas jednako vrluda
s obzirom na okolnosti i trenutne odnose
snaga pa kao to je nekad iskrena vjera u
osnovne ideoloke postulate mogla sljed-
benike odvesti u neki Gulag, tako i La-
brovi esto riskira preosobnim iskazima, a
pogotovo da ovakvim naglaavanjem iste
linije bude oznaen tvrdolinijaem, slije-
dom ega bi mu mogla splasnuti popular-
nost. No, bez obzira, ili ba s obzirom na
to, to se u prvom inu oznaio iznimkom,
u ovom drugom, Movarnom, ukljuuje
se u zajednitvo. (Malo je vjerojatno kako
se ta zajednica sastoji od samih iznimaka,
jer poznavajui Labrovia, dojma sam da je
rijetko tko manje od njega sklon elitizmu
bilo koje vrste.)
LIE LI UMJETNIK PETE PUBLICI
Dosljedno nastavljajui vrstu liniju per-
formativnog stvaralatva (Umjetnik se pro-
vodi kao bos po trnju, Umjetnik lie pete
publici, Umjetnik pliva na suhom, Umjetnik
pase travu...), u najnovijem nastupu umjet-
nik ispunjava prekinutu liniju. Bez obzira
na efektan, fotogenian prizor pa i spontani,
veseli pljesak kojeg svojim inom u publike
izaziva, ta je Labrovieva izvedba intimne,
a samim time i ozbiljnije prirode. Umjetnik
preuzima svoje mjesto postajui jedna od
bezbroj toaka na beskrajnom pravcu. Pre-
mazuje lice ispunjavajui pukotinu. Svoje
postojanje ukljuuje u prolazak. Slubu u
toj, rekao bih potpuno apstraktnoj, misiji
prihvaa primjerno, netedimice odbacu-
jui vlastiti identitet postaje mali, neznatan,
ali djelatan i nezaobilazan sudionik razvoja.
Naravno, sve je i dalje simbol, no ovdje vie
nema ironije, jer nema vie nikakvog do-
datnog prostora, ireg konteksta iz kojeg je
mogue sagledati, nema mogunosti za dru-
gaiju perspektivu jer taj razvoj zahtijeva
pa i nadreuje, cjelokupnog njega.
Intimno, dakle i univerzalno, praznina
koju netko svojom osobnou ispunjava
moe biti i ponor kojeg treba premostiti,
jaz kojeg treba prevladati, crte u njemu
samome koje treba spojiti. Koliko god bilo
evidentno da se one i s jedne i druge strane
nastavljaju u beskraj, ipak su to zasad dvije
linije. Svjesnim inom, dapae, javnim sta-
tementom pozicioniranja sebe, to postaje
ishodina toka, u kojoj se spaja ono prije
i ono poslije, ono unutra i ono izvan, njome
se ostvaruje jedinstvo.
Krajnje jednostavnim sredstvom izraziti
bitnu dimenziju kompleksnosti rijetko je
kada mogue samo osobnim zalaganjem,
za takav je poduhvat gotovo i nuna mala
pomo s one strane. Stoga i prekinutoj liniji
koja, po prirodi stvari, eli biti spojena, pri-
padaju odreene zasluge.
Emitirano u emisiji Triptih III. programa Hr-
vatskoga radija
JAVNI STEJTMENT
POZICIONIRANJA SEBE
Na liniji JE U SOCIJALISTIKA VREMENA ZNAILO BITI DOBROVOLJNO PRIPITOMLJEN I IDEOLOKI
UPAREN S DOGMAMA, ILI RISKIRATI ODREENE POSLJEDICE U IROKOJ SKALI MOGUNOSTI
UVJERAVANJA/KANJAVANJA. NITI NOVA KAPITALISTIKO-DEMOKRATSKA VREMENA, MA KOLIKO SE
PREDSTAVLJALA MEKANA, NE TRPE TAKO LAKO ODSTUPANJA I SKRETANJA, A KAZNE ZA ZALUTALE SU
SOFISTICIRANIJE
Video i performans Sinie Labrovia Na liniji, Galerija
Movara, Zagreb, 28. sijenja 2010., foto: Boris Cvjetanovi
BORIS GREINER
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 14 VIZUALNA KULTURA
S
vako poslijepodne, kad bi se
spustio takav sumrak da tim
koji je gubio moe u njemu nai
opravdanje za neuspjele poteze u polju ili
udarce iz kornera, svi smo mi Komani
jednoduno i sebino traili utoite u spe-
cijalnom talentu za prianje pria to ga je
na poglavica neosporno posjedovao.
NOVI SUSRETI Prozu J. D. Salingera
krasi jedna izuzetno rijetka vrlina: mo-
emo je itati svaki dan, opet i iznova.
Pritom moemo biti tinejder, bankar ili
umirovljenik jer, za razliku od uvrijeene
slike, Salinger se nije obraao mladima, ve
svima koji su ga znali uti. Za jedinstven
estetski uitak koji pruaju njegove knjige
nije zasluna tematika, ve injenica da
su genijalno napisane. U sredinjoj iz De-
vet pria, pripovijetci Nasmijani ovjek,
mladi student prava univerziteta New York
imena John Gedsudski pria istoimenu
priu autobusu devetogodinjih djeaka
koji s gotovo religioznim iekivanjima
upijaju svaki njezin nastavak. Pripovjeda
je jedan od malih pripadnika Kluba Ko-
mana koji, kao i ostali djeaci, spome-
nutog voditelja njihove djeje grupe zove
Poglavica pa emo ga tako zvati i mi. On ih
svako popodne doekuje s kamionom pre-
tvorenim u autobus te ih vodi u Centralni
park na ragbi, nogomet ili bejzbol, a kada
pada kia, na rasporedu je Prirodoslovni
muzej ili pak Metropolitan muzej. Nakon
dana provedenog u igri, na povratku kui
obino se dogaalo neto posebno: Po-
glavica je ulazio u autobus tek nakon to
bismo se mi smjestili. Sjeo bi na vozako
sjedalo opkoraivi ga, okrenut natrag, i
ispriao nam svojim piskavim, ali modu-
liranim tenorom novi nastavak prie, koje
se zvala Nasmijani ovjek. Kad bi jednom
poeo priati, naa panja nije poputala
ni na trenutak.
Nemogue je oduprijeti se zavodljivoj
slinosti navedenog opisa s onim osjea-
jem to ga je prualo itanje Salingera u
njenim godinama. Njegova proza tjerala
nas je da zaboravimo da smo u nakaznom
starom kamionu koji se pretvara da je au-
tobus i odnosila nas u emocionalno bo-
gate svjetove gdje je hipersenzibilnost bila
pravilo umjesto iznimka. Svi koji su imali
sreu da ga otkriju na vrijeme, mogli su
u Salingerovom jedinstvenom talentu za
mitologizaciju svakodnevnog pronai tako
potrebno toplo utoite od uvijek jednako
nezainteresirane stvarnosti. No, za itanje
Salingera nikada nije kasno niti ga je ikada
dosta. Jer pria koju pria poglavica samo
je jedna strana Salingerova Nasmijanog
ovjeka. Tu je i ono to se dogaa izvan
autobusa, odnosno izvan bajkovitog mita
o heroju kakav je bio naslovni lik poglavi-
ine fantazije. Pria o poglavici mitotvorcu
duboko je ironina, a kako je taj lik ka-
rakteriziran, da se naslutiti ve iz njegova
imena. Tako Salingerova pria donosi i mit,
ali i ironinu istinu u njegovoj pozadini ra-
zotkrivajui ljudskost koja ga je proizvela.
Moda e mlai itatelji vie uivati u ma-
tovitoj prii namijenjenoj autobusu malih
izviaa, dok e stariji uitak pronai u
trenucima poput onog kada omiljeni po-
glavica naivnom pripovjedau odbrusi da
zaepi. Naknadna itanja otkrivaju nove
slojeve ironije ili pruaju uitak savrenog
literarnog detalja poput onog da je pogla-
vica imao piskav, ali moduliran glas: kod
Salingerove proze zadovoljstvo se novim
susretima samo produbljuje.
UVRNUTA UMA Ne pusto ve velika
uvrnuta uma sa svim kronjama ispod
zemlje.
Na poetku pak pretposljednje od De-
vet pria naslovni lik, mladi slikar skriven
iza pseudonima de Daumier Smith, nije
u stanju od svojih domaina zatraiti sto-
lac za svoju asketski namjetenu sobu u
kojoj je tek nekoliko kineskih jastuka za
sjedenje. Teko je zamisliti toniju sliku
samoe i izoliranosti od one ponuene
ovim jednostavnim detaljem. Salinger je
prvenstveno bio majstor usa-
mljenih likova, ali i njihovih
privatnih iscjeliteljskih mitova.
Kreirajui njihove minuciozno
izmatane svakodnevnice, au-
tor je majstorski oivljavao li-
kove koji su u vjenoj plavoj
fazi neuspjenih susreta sa
svijetom. Sve je poelo jo s
Holdenom Caulfeldom koji
je nesnalaenje u svijetu izo-
krenutih vrijednosti rjeavao
buntom i obiteljskim mitovima
sanjarei da postane Lovac u
itu, nastavilo se nemirnima
junacima Devet pria te kulmi-
niralo problemima neurotinih
brae i sestara obitelji Glass
iji e najstariji brat, pjesnik i
duhovni autoritet obitelji, po-
initi samoubojstvo ba na per-
fektan dan za banana-ribe.
Salingerovi su junaci ili
djeca ili umjetnici, za njega
ini se jedini zanimljivi sta-
novnici ovog udnog svijeta.
Zajednika im je pronicljivost,
ali i poetinost u pristupanju
njegovim fenomenima. Tako
u sedam od devet pria iz
Salingerove genijalne zbirke
kljunu ulogu imaju djeca, dok
su u preostale dvije glavni likovi mladi
umjetnici koji se jo uvijek ponaaju kao
djeca. Karakteristika je to i ranijih autoro-
vih pria meu kojima se istie briljantna
Uvrnuta uma, pria o pjesniku Raymondu
Fordu koji se bori s naslijeenim alkoholiz-
mom, ali i enom koja ga voli. Kao i ostale
rane pripovijetke, nikada nije prevedena na
hrvatski niti objavljena kao knjiga. Jedini
navedeni stihovi glavnog junaka Uvrnute
ume sadre tek jedan redak i daju naslov
prii, a slino je i s poezijom Seymoura
Glassa, njegovog nasljednika u Salingerovu
opusu. Na poetku pripovijetke Zooey do-
bivamo nekoliko Seymourovih stihova,
doslovno jedan haiku: Djevojica u avi-
onu/koja je okrenula glavu svoje lutke/
da gleda u mene. Preputajui nam da
izmatamo ostatak Seymourova i Fordova
pjesnikog opusa, tekst proizvodi svoje
idealno Imaginarno. Jezik i sve ono to
je u stanju proizvesti autorov je alat, ali i
fksacija. U sobi brae Glass na bijeloj su
ploi religiozno ispisani citati, od Kafke
do sv. Franje; ili, kako to autor vjeto opi-
suje, u kojoj je na primjer Pascal posve
nepohotno smjeten u isti krevet s Emily
Dickinson i u kojoj su, da tako kaemo,
Baudelaireova etkica za zube i etkica
Tome Kempinskog visile jedna uz drugu.
Tko se ne bi volio uuljati u sobu poput
te i provesti tamo tiho popodne itajui
moda ba Salingera? Koliko je tinejdera
posegnulo za zen priama nakon to ih je
Salinger razbudio pljeskom jedne ruke, ili
proitalo Yeatsa nakon to im ga je izreciti-
rao pijani Raymond Ford? Zajedniki svim
autorovim priama je trenutak prosvjetlje-
nja, svojevrsni satori iz zen budizma, koji
kod Salingera nikada nije lien ironinog
premaza. Proienje je nekada rezultat
itanja pisma, kao u Esme ili svim pripovi-
jetkama o obitelji Glass, nekad telefonskog
razgovora izmeu dviju soba istoga stana
koji se tie stanovite Debele gospe, a ne-
kada tek igranja pekulama u njujorko
predveerje ili neto dueg gledanja u izlog
trgovine s ortopedskim pomagalima. Ono
to ostaje je obeanje iskupljenja, neka vr-
sta privatne religije u kojoj je na pijedestal
postavljena stvarnost sama.
DUHOVITI MITOTVORAC Nasmijani
ovjek bila je pria kao stvorena za jednog
Komana. Moda je imala ak klasine
dimenzije. Bila je to pria koja je imala
snagu prodrijeti u svaki kutak, a ipak je
u sutini ostajala probavljiva. ovjek ju
je uvijek mogao ponijeti sa sobom kui i
razmiljati o njoj dok sjedi, recimo, u kadi
putajui da voda istee.
esto je teinom Salingerovih tema
zasjenjena njegova najvea kvaliteta: du-
hovitost zapakirana u briljantan knjievni
stil. Nekada je ona rezultat umjene ka-
rakterizacije lika i smisla za detalj pa e
tako djevojica na ulici imati kapicu iste
crvene boje kao pokriva sobe Vincenta
van Gogha u Arlesu, a najee je pak
prenesena jedinstvenim sluhom za govorni
jezik. Zooey e se pokuati rijeiti maji-
nog zabadanja preporuivi joj da se ode
malo provozati liftom, dok e de Daumier
Smith nacrtati zajedljivu karikaturu, a po-
tom se prepotentno na francuskom izderati
na suputnika u njujorkoj podzemnoj e-
ljeznici. Gotovo na svakoj stranici mogue
je nai majstorski uoblien i duhovit detalj
koji je smijean upravo zato jer je kirurki
precizan. Taj svoj neupitan talent za pria-
nje pria Salinger je velikoduno poklonio
i svom poglavici Johnu Gedsudskom ijim
je prikazom raskrinkao njegovo, ali i svoje
mitotvorstvo kao i mehanizme u njegovoj
pozadini. Unato tome ostao je mitotvorac
za generacije diljem svijeta, kao i njihov
mit. itatelji su ba poput malih Komana
iekivali kada e se opet oglasiti njihov
duhovni poglavica, no on je odavno odlu-
io okonati svoj mit i ispriati nam zadnji
nastavak: To je naravno bio kraj prie
(prie koja nikada vie nije obnovljena).
Poglavica je pokrenuo motor autobusa,
Billy Walsh, najmlai od svih Komana,
briznuo je u pla. Nitko od nas nije mu
rekao da zaepi. to se mene tie, sjeam
se da su mi se koljena tresla.
Nasmijani ovjek umro je vlastitom vo-
ljom, ili je to bila tek okrutna odluka nje-
gova tvorca? U trenutku smrti posljednjim
je pokretom strgnuo masku s lica.
ODLAZAK POGLAVICE
U SJEANJE NA J. D. SALINGERA (1919. 2010.)
VINJA PENTI
SALINGEROVI SU JUNACI
DJECA ILI UMJETNICI, ZA
NJEGA INI SE JEDINI
ZANIMLJIVI STANOVNICI
OVOG UDNOG SVIJETA
IN MEMORIAM zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 15
H
eisenbergov princip neodreenosti kae: mjere-
nje poloaja estice u malom prostoru svemira
ini momentum te estice nesigurnim i obratno,
mjerenje momentuma ini poloaj estice nesigurnim.
Kada tu poetnu premisu smjestite u kontekst idovske
zajednice u Americi druge polovice ezdesetih godina
prolog stoljea, dobiti ete zaudan spoj groteske, crnog
humora i tjeskobnog propitivanja vjere i (be)smisla ivota.
Moralni kodeks i graanski poredak zajednice dovedeni su
u pitanje, a poigravanje kulturnim i vjerskim identitetom i
stereotipima, poput amerikog sna i idovskog misticizma,
neizbjeno je. Dobit ete Ozbiljnog ovjeka.
ZATO SE LOE STVARI DOGAAJU DO-
BROM OVJEKU? Protagonist flma, moderni an-
ti-junak Larry Gopnik vodi ono to smatramo tipinim
malograanskim ivotom tog vremena (i danas): oenjen,
ima dvoje djece (sin i ki), kuu u predgrau i stabilan po-
sao profesora fzike na fakultetu. On je praktian vjernik,
uzoran pripadnik lokalne idovske zajednice i pred njim
je jedno od veih obiteljskih vjerskih slavlja sinovljeva
bar mitzva. Na lijenikom pregledu mu je dijagnosticirano
dobro zdravlje; Larry Gopnik je zadovoljan ovjek. (U
ovome trenutku lynchevska kamera bi se poela sputati
ispod razine tla, u crvljivu zemlju.) No, odjednom se nes-
porazumi i nedae, koje prividno nije sam prouzrokovao,
poinju sukcesivno lijepiti za njega neobinom estinom
i brojnou pa postaje moderni pandan Joba. ena mu
najavi razvod i elju da se preuda za njihovog susjeda pa
ga njih dvoje natjeraju da se iseli u motel; student mu nudi
mito i onda ga istim ucjenjuje; susjed mu gradi na zemlji;
na fakultetu, gdje ga eka promaknue, poinju dolaziti
ocrnjujua pisma; brat koji stanuje s njim ima problema
sa zakonom; razmaena djeca ga gnjave trivijalnostima i
potkradaju; doivljava automobilsku nesreu i k tome mora
platiti za sprovod svog susjeda. Gomilaju mu se ogromni
trokovi za odvjetnika, stanovanje. Svi ti problemi djeluju
gotovo svakodnevnima, no kondenzirani u kratko vrijeme
oni se poinju initi iz nekog razloga povezanima. Jer, kao
to Larry kae studentu koji ga pokuava podmititi: inovi
imaju svoje posljedice, ne samo u fzici, nego i moralno.
Do tada ne pretjerani vjernik, poinje traiti odgovore
i rjeenja svojih problema u lokalnoj vjerskoj instituciji.
Pitanjima, kako njegovim tako ni naim, nema kraja: to
ivot dri na okupu i to uiniti kad se on raspada? Koji
je razlog njegove iznenadne muke? Ima li via sila veze s
tim i koji je smisao svega? Ba sve je krenulo krivo i u toj
hiperbolizaciji problema proimaju se tjeskoba i humor. Sve
se ini apsurdno pretjerano i kao takvo smijeno, no teko
da bi nam bilo smijeno kada bi se dogaalo nama.
Kako je mogue da su ti problemi snali njega, koji ivi
uzorno (s pravnog i moralnog aspekta) i ne ini nita loe?
U sluaju starozavjetnog Joba, lako je odgovoriti: Bog i
Sotona su se okladili u njegovu vjeru. Koji je sluaj kod
Gopnika? On je po kunjama blizak Jobu, no ne i Jobovu
nepokolebljivom karakteru. Larry je pasivan, vriti I didnt
do anything! i inzistira na traenju smisla nametnutog
prividnom besmislu. Zato Bog ini da osjeamo pitanja,
a ne daje nam odgovore? pita se. Odgovori koje dobiva
na to sugestivni su i nezadovoljavajui.
MENAERIJA Prije Gopnikove prie, imamo uvodnu
sekvencu karikaturalne jidi narodne predaje o dogaaju
u idovskom shtetlu, naselju negdje u Istonoj Europi (bli-
zina Lublina), smjetenu vjerojatno u 19. stoljee. Pria je
izmiljena, ali se referira na sline, s temom smrti i straha,
kakvih je mnogo u idovskoj tradiciji te daje ton ostatku
flma. Naime, nekoliko seljaka jedne veeri posjeuje ovjek
za kojeg se smatra da je dybbuk, tradicionalni lik mrtvaca
ije tijelo je preuzeo zli duh, i on hoda meu ivima (neto
profnjenija verzija zombija, bez slinjenja i tupog pogleda).
ena tokom susreta probode navodnog
dybbuka i on, krvarei, odlazi, ostavivi nas
u dvojbi je li stvarno dybbuk ili nije poput
make iz Schrdingerovog paradoksa ni
iv niti mrtav.
Pria je s jedne strane simpatina naj-
avna alegorija, a s druge tzv. crvena haringa
(prva u nizu) koja nas pokuava odvui na
trag zlokobne povezanosti dvaju dogaa-
nja: moda je u pitanju prokletstvo, klasini
grijeh oca, tj. u ovom sluaju ene koja je ubila ovjeka;
metafziki dug nekog Gopnikovog pretka koji on sad mora
platiti. Karikaturalnost likova (pa ni alegorinost) nakon
poetne prie ne prestaje, ve se nastavlja kroz cijeli flm.
Svi likovi u flmu su izrazito egocentrini, emocionalno
odvojeni jedni od drugih, gotovo tipski. To pridonosi kome-
diji karaktera i anatomiziranju, poglavito ljudskih slabosti
i primarno pasivnog protagonista kojega drugi zastrauju,
ignoriraju i iskoritavaju jer im to doputa. Stereotipiza-
cija, u svojoj istinosnoj vieslojnosti, najvie pridonosi
crnohumornom ambijentu. U toj galeriji grotesknih likova
najdominantniji je lik susjeda Sya Ablemana, no ne zao-
staju ni korejski student Clive koji shvaa mrtvu maku, ali
ne i matematiku; seksipilna susjeda koja se oputa puei
travu i sunajui se gola, All-American macho susjed koji,
izmeu bejzbola i lova na jelene, od idova vie mrzi jedino
ute te Larryjev brat Arthur koji izmeu cijeenja gnoja
iz ciste radi na svom Mentaculusu, fzikalno-mistinom
projektu davanja smisla svemiru, ijom spoznajom moe
pobijediti svaki sistem.
Gopnikova pak potraga za utjehom u (be)smislu pro-
eta je obiteljskim trivijalnostima. Egzistencijalne muke
njegovog sina Dannyja su uenje pjesama iz Tore za bar
mitzvu, namjetanje TV programa i vraanje duga dileru.
Ker Sarah samo razmilja o pranju kose i skupljanju novca
za operaciju nosa.
Kuriozitet je da je casting glumaca etniki prigodan:
idovi glume idove. No, kao to se sarkastino kae u
odjavnoj pici: Nijedan idov nije povrijeen prilikom
snimanja flma. Takoer, nema velikih glumakih zvijezda,
a glavnog glumca Michaela Stuhlbarga, inae kazalinog
glumca, uitak je promatrati u krupnim kadrovima, jer
je izvanredan gestikulator (bio je ak uenik Marcela
Marceaua).
O FATALIZMU I PRINCIPU NEODREENOSTI
U flmu je bitan romantini vjerski koncept sudbine, deter-
minirane biografnosti neijeg ivota sa smislom, koji se
tumai kao ueni primjer bona vitae buduim naratajima.
Kako vii smisao, tj. sudbina, nije uvijek dostupan, mora se
uzeti vremena kako bi se posloila kauzalna kompozicija
da bi vlak mogao krenuti dalje: moraju se nai uzroci i ra-
zlozi, smisao onoga to se dogaa te to mora odgovarati
odreenoj koncepciji vlastitog ivota. Ako to ne uspije
sam, ovjek prihvaa svoju spoznaju ili njez izostanak i
trai izvanjske izvore nedaa i adekvatna rjeenja. to je
veliki tvorac, univerzum, smislio za nas? Neime se mora
ispuniti taj jaz neizrecivog i neizrazivog, neosmiljenog i
neshvaenog.
Tada je najbolje obratiti se onima iji je posao dava-
nje smisla, onima koji kau da su u direktnom kontaktu s
boanskim i koji su pritom skupili viestoljetna iskustva
kako bi nam objasnili kako stvari stoje i to nam je initi
kako bismo dobro ivjeli. Iskustvo prolosti plus iskustvo
vjere moraju dati odgovor, zar ne? Vrlo logino. Takva
situacija Gopniku i ostalima nudi ambivalenciju: istom
oaju parira osjeaj da postoji vii razlog i da netko mora
znati odgovor i rjeenje.
Ali stvari poinju izgledati drukije ako u sve to upet-
ljamo Heisenbergov avolji nauk na kvantnoj razini koji
ne doputa jednake rezultate za sve ili sline sluajeve.
Fizikalno gledano, kvant je najmanja poznata koliina
energije koja tvori svemir, svijet, ovjeka. Ukratko: na
subatomskoj razini stanje u kojem se neka estica nalazi
naglo gubi svoja prvotna obiljeja ukoliko je ponemo
promatrati. To se zbiva zbog toga to je samo mjerenje ne-
mogue obaviti bez da se na esticu na neki nain djeluje.
Heisenbergov princip negira posredno djelovanje uzroka
i posljedice na nain koji je bio mogu u okvirima klasine
Newtonove fzike, koja je tvrdila da je za neku esticu mo-
gue na temelju znanja o njezinim trenutnim svojstvima
(poput tonog poloaja, smjera kretanja, brzine, mase i sl.)
odrediti koje e vrijednosti ta svojstva imati u odreenom
trenutku u budunosti. Nemogunost saznanja svih svoj-
stava neke estice u trenutku mjerenja te nemogunost
saznanja o tome to se tono dogaa sa esticom izmeu
dva mjerenja u potpunosti onemoguuje tonu procjenu
o tome gdje i u kakvom e se tono stanju estica nai u
nekoj toki u budunosti. Sve to nam kvantna fzika moe
ponuditi jest vjerojatna procjena, to je zapravo potpuni
preokret u nainu razmiljanja koji se gradio stoljeima.
Dakle, kae: nema determiniranosti u univerzumu i sve je
stvar sluaja. Budimo banalni pa se zaudimo: zar su onda
vjera, kultura i znanost ljudski umiljaji?
S druge strane, ako subatomska razina i funkcionira po
naelima neodreenosti i nesigurnosti, ljudski svijet i ivotna
pravila ureena su specifnou logike. Tako da bi potivanje
tih pravila trebalo garantirati uspjeh. No, kako je onda mo-
gue da se, poput Larryja Gopnika, igra po pravilima i biva
izigran? Mogue da su i ta pravila dio istog sklopa sluajno-
sti i ak ni unutar institucija ne garantiraju uspjeh? Kant u
Kritici istog uma tvrdi da se naa spoznaja ne prilagoava
predmetima, ve da je obrnuto, predmeti spoznaje se moraju
prilagoavati naim mogunostima spoznaje. Iz toga moemo
zakljuiti da su i principi kauzalnosti nametnuti percepciji
stvarnosti ljudskom kategorinou koja je arbitrarna i ne uvi-
jek funkcionalna, pogotovo izvan primarno zadanih osnova.
Izgleda da Larry sugestije odgovora na apsurd i paradokse
egzistencije trai na krivom mjestu: u institucionaliziranoj
vjeri, jer u njegovu sluaju Bog je odsutan, a vjerski obredi
mantrini i nerealni; obini integracijski obiaji.
Osim koncepta sudbine kao izvanflmskog iskustva, tu
je i percepcija unutarflmskog iskustva sudbine: klasina
naracija. Konvencije flmske kauzalnosti tendiraju to ja-
oj povezanosti izmeu dogaaja i kadrova, tvorei time
izuzetno artifcijelan prikaz ivota na platnu. Kae se da
se stvari u ivotu dogaaju jedna za drugom, a na flmu
jedna zbog druge; ali ipak se oba iskustva simulakrumski
proimaju. Volimo percipirati ivote kao biografske flmove:
sudbine. A zapravo su scenarij i montaa ti demijurki
alati koji spletu sluajnosti daju smisao. Kao to se u jed-
noj sceni u flmu pokuava prikazati simultanost trenutka
nesree ili ak fngirati taj postupak klasine naracije, kao
trik flmske montae koji nas eli navesti na osjeaj sud-
binske povezanosti dvaju prostorno, a moda i vremenski
odvojenih dogaaja, kojim se tako simulira najava poetka
obrata u samoj prii.
I komentativna muzika u nekim dijelovima (harfa i
klavir) pridaje vanost odreenim scenama, naglaavajui
moda njihovu kobnost, koja to nuno i nije. No, tajnovi-
tost je tu, i kao to jedan od likova u flmu kae: Accept
the mistery.
BOANSKO PROGOVARA
KROZ Jefferson Airplane
VIRTUOZNO IZVEDENA PRIA O MODERNOM JOBU I
NEUHVATLJIVOSTI SUDBINE
NINO KOVAI
DANNY NA SVOJU bar mitzvu
INICIJACIJU U MUKARCA,
IME BI TREBAO POSTATI
OZBILJAN OVJEK DOLAZI
NAPUEN. U NJEGOVU
SLUAJU MARIHUANA
PREUZIMA ZNAENJSKO
POLJE VJERSKOG OBREDA
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 16 FILM
BE A GOOD BOY: IRONIZACIJA IDOVSKOG
IMAGINARIJA Ozbiljan ovjek je redateljski auto-
referencijalan: Coeni su odrasli u slinom okruenju, tj.
mjesto radnje je i grad njihova djetinjstva (St. Louis Park,
Minnesotta) te su u vrijeme radnje bili istih godina kao i
Danny. Moe se rei da je njihov pogled, pogled mladih
amerikaniziranih sekularnih idova na kulturni jaz izmeu
maginog realizma idovskog ivota stoljeima ranije i ge-
neracije idova u materijalistikoj Americi, koji je velik i
pun nesporazuma. (Netko je spomenuo Madonnu?)
Otvoreno je pitanje kako se Tora snalazi u principu
neodreenosti, u Novom svijetu? Koliko je praktino isku-
stvo i vjerske teorije koje nudi idovski nauk (pa i svi
ostali)? Gopnikova prijateljica s protezama na nogama ga
ohrabruje govorei da mu je pruena prilika da preispita
svoju vjeru, naui kako stvari stoje i prisjeti se kako vidjeti
Hashemovu volju u svijetu. Pritom moe biti sretan to je
idov (kao to su i krani i muslimani sretni zbog sebe,
op.a.), jer ne mora sam deifrirati to mu Bog eli rei, ve
je tu tradicija koja e mu pomoi shvatiti, tradicija puna
pria ljudi koji su imali iste probleme.
Larry Gopnik odlazi po savjet kod tri rabina. Prvi, naj-
mlai, izgleda jo zbunjenije od njega te, iza savjeta da je
sve stvar perspektive (Look at the parking lot!), skriva
vlastitu nesigurnost i izostanak nekog pozicioniranog mi-
ljenja o Larryjevu problemu. Ali je blizu naelu neodree-
nosti: sam in promatranja, odnosno promjene perspektive,
mijenja situaciju (kao u sluaju Schrdingerove make).
Takoer, iz perspektive brata Arthura, primjerice, Hashem
je Larryju dao sve.
Drugi rabin ga tjei da su problemi poput zubobo-
lje: osjeti ih i prou. On mu, zapitavi se kako nam se
Bog obraa i pritom umno umaui vreicu aja, ispria
o goyevim zubima kafkijansku parabolu o zubaru koji
je pokuao razrijeiti zagonetku hebrejske inskripcije po-
ziva upomo na zubima jednog pacijenta. Dok u pozadini
metaprie svira konfuzna Hendrixova Machine gun, zubar
se mui s pitanjem kako pomoi ovjeku i zbog ega. Trai
odgovore u Tori i kabali, sumnja u samo pitanje, na kraju se
zadovoljivi zakljukom da pomaganje drugima ne odmae.
No, Larry je i dalje oajan: na rabinovo Ne moemo znati
sve, optuujue odgovara Kao da ne znate nita!. Tada
mu rabin tumai kako odnos s Bogom nije quid pro quo
te da nam Hashem nita ne duguje.
U meuvremenu se problemi gomilaju: duguje sve vie
novca, ena mu je ispraznila raun, brat mu je optuen za
sodomiju, a odvjetnik koji je rijeio njegov teritorijalni
spor sa susjedom umire pred njim od sranog udara. Opet,
moe li sve to biti sluajnost?
Trei rabin, Marshak, o kome se govori da je najmudriji
u okrugu, poput mistinog vrhovnika ostaje nedostupan
Larryju pod izlikom da se vie ne bavi pastoralnim savjeto-
vanjem, ve samo trivijalnostima poput estitanja djeacima
na bar mitzvi. Ostalo vrijeme razmilja. Da li uope, i o
emu, ostaje stvar za nagaanje, ali aura autoriteta nekako
je uvijek prisutno-lebdea.
S druge strane, Larryjev sin Danny na svoju bar mitzvu
inicijaciju u mukarca, ime bi trebao postati ozbiljan
ovjek (doslovno: sin zapovijedi) dolazi napuen. U
njegovu sluaju marihuana preuzima znaenjsko polje
vjerskog obreda. Obred, koji bi trebao donijeti vjersku
egzaltaciju, obina je proceduralna banalnost, dok Danny
pravu transcendentalnost svijesti, tj. nadrealnost obreda,
doivljava kroz prizmu opijenosti marihuanom. Droga je
jedina koja Dannyju i Larryju omoguuje promjenu per-
spektive, jedini fokalizirajui moment u flmu.
Pri kraju flma Danny dolazi u mistine odaje starog ra-
bina Marshaka, institucije vjerske mudrosti, koji je ostao ne-
dostupan Larryju, i ije vienje situacije iekujemo otkad
je spomenut, da bi iza rabinove utnje otkrili nepostojanje
nune mudrost ili je njegova mudrost pop-kulturna i jed-
naka onoj Jefferson Airplanea. Naime, starac formira uni-
verzalno kako? parafrazirajui bend: When the truth
is found to be lies, and all the hope within you dies... then
what. To je pitanje koje transcendira kroz sve vjere. Nama
ostaje pitanje da li se njihove mudrosti poklapaju ili je rabin
jednostavno ishlapio. Vjerojatno oboje: mudrost se esto
iskazuje jednostavno pa se ak ini i blesavom, vie ovi-
sno o tome tko je izrie: poput rabinova Be a good boy.
Ako pak istu misao izrie sveenik, kao medij boanskih
poruka, zato boansko ne bi progovaralo i kroz glasnice
Grace Slick?
Stereotip mudrosti predaka pokazuje se kao praktino
neprimjenjiv, jer zahtijeva drukiji set ivotnih pravila i
odricanje od sadanjih navika. Sveenici ne znaju to je Has-
hemova volja makar propovijedaju ivot po njoj. Larryjev
brat Arthur je pritom jedini koji praktino upotrebljava
idovski nauk koristei (vjerojatno) kabalistike izraune
za mapu vjerojatnosti svemira kako bi zaradio kockajui.
OZBILJAN OVJEK I NJEGOVO NESVJESNO
Tko je onda u cijeloj prii ozbiljan ovjek? U flmu, u go-
voru na njegovu sprovodu, kau da je to Larryjev susjed
Sy Ableman, predan svojoj zajednici, eni i dunostima.
Ableman (igra rijei: able = sposoban) se doima ozbiljnim
ovjekom, on je odgovoran i donosi zrele odluke u skladu s
drutvenim konvencijama. Time je potovan lan zajednice
koja funkcionira po ustaljenom setu pravila po kojima se
vodi birokratizirani ivot. Ableman zna to treba uiniti i
doima se sigurnim i nepokolebljivim u svojim odlukama.
On zna to je najbolje.
Gopnik je njegov antipod. I on pokuava slijediti pra-
vila i moralni kodeks, no neodluan je i ne-sposoban snai
se u njihovim devijacijama. Ne zna to mu je initi izvan
rutinskih zadaa, boji se suprotstavljati jer ne zna kako, da
ne bi pogorao situaciju, a nesvjestan toga to uope jest
gore. On je ovjek koji gubi kontrolu nad vlastitim ivotom
i pokuava nai smisao izvan vlastite kontrole. Pokuava
brinuti za nezahvalnu djecu i depresivnog brata, no niu
mu se porazi za koje (ni)je zasluan, ali on i dalje ostaje
pasivan, traei rjeenje u mudrosti vjerskih institucija.
Jedini put kad prekri pravila jest kad odlui uzeti mito, u
trenutku kad pomisli da e time otpustiti barem dio briga.
Kri pravila institucije koja moda i, bez njegova koleba-
nja, ne bi saznala za sluaj te ga kaznila. Tada se Larry
pokazuje sposobnim. No i ta odluka je polovina: pritisnut
je dugovima, a mito je ionako postalo dio mentalne igre,
ono postoji samo ako se prihvati. Student ne priznaje da
mu ga je dao, ali e ga ucijeniti klevetom ako ga prijavi.
Dakle, i u tom sluaju je Larry stavljen pred
gotov in.
Za razliku od sposobnog Ablemana
(svakome prema njegovim sposobnostima,
mantra je amerikog sna), Gopnik je taj
koji pokuava ostati pravilan i poten, ali
je pasivan i beskarakteran. Ableman mu
ljubuje sa enom i oni ga izbacuju iz kue:
on to prihvaa jer mu kau da je tako naj-
bolje za sve. Isprika su, naravno, djeca, koja
su zapravo indiferentna i ovdje su pravila
obredna, a ne realna. Larry nema nikakvog
autoriteta i ljudi, pa i vlastita djeca, ga pre-
kidaju dok govori ili mu ak ni ne daju
vremena da im se obrati. Ableman mu nudi
potporu i rjeenja, dvolino ga tjei i grli
(Larry, we are going to be ok.) on je
odvratno pristojan, s iritantno smirujuim glasom pa
se Larryju jo tee suprotstaviti toj pasivnoj agresivnosti.
Ableman smatra da se Larry od svoje ene mora rastati
i na vjerskoj razini, trai get (vjerski razvod), jer takva su
pravila zajednice i tako se pristoji situaciji to je odraslo
ponaanje bazirano na potovanju.. S druge strane pie
ocrnjujua pisma Larryjevu fakultetu o moralnoj izopa-
enosti koju bi prvotno trebao pripisati sebi.
Larry Gopnik ne vidi ni oito i najtrezveniji je u nonoj
mori, kada mu njegovo nesvjesno tumai stanje stvari. Larry
sanja da je na nastavi i predavanje zakljuuje principom
neodreenosti: dokazuje da nikad ne moemo znati to
se dogaa, no poruuje studentima da e, iako ne mogu
nita shvatiti, biti odgovorni za to na kraju semestra. Na
predavanje mu dolazi preminuli Ableman i oni rasprav-
ljaju. Ableman priznaje lukavost postavke principa, ali
dovodi u pitanje njegovu uvjerljivost: to to znai u ovome
svijetu? Larry odgovara da je to matematiki dokaz kako
svijet funkcionira, na to Ableman parafrazira poznati Bi-
smarckov citat: Matematika je umijee moguega! (za
Bismarcka je to politika), i zaprijeti mu: Ja sam ozbiljan
ovjek, Larry!... Jebao sam ti enu!. Tu je glavna razlika
izmeu ozbiljnosti dvojice likova. Ableman je politiki
sposoban: tumai pravila kako njemu najbolje odgovaraju,
do granice do koje ne mora odgovarati za svoje postupke.
Larry pak, s druge strane, striktno slijedi pravila koja mu
pruaju osjeaj sigurnosti: on je matematiki ozbiljan o-
vjek. No, u svakom sluaju, obojici prijeti vjeno prisutni
kafkijanski moment: apsurd sluaja.
RECEIVE WITH SIMPLICITY EVERYTHING
THAT HAPPENS TO YOU Coeni su s, nazovimo ga,
tipino idovskim netipinim flm-noireom Ozbiljan ovjek
snimili izuzetan, moda svoj najvaniji flm koji jednostav-
nou izraava kompleksnu potrebu da se preispitaju neki
temelji ljudske spoznaje, pritom ponovo dokazavi da se
najbolje snalaze u anrovski nedefniranom spoju crnog
humora, groteske, apsurda i flozofske nedoreenosti. On
je, izmeu ostalog, parafraza drevne idovske literature
smjetena u modernu ameriku okolinu (mogli bismo rei
da je od svih zemalja u kojima su idovi ivjeli, SAD naj-
udnija), kritika potonjeg, kao i pitanje o potrazi za (be)
smislom. Iako je flm autoreferencijalan, Coeni nisu ni u
jednom trenutku bili blizu zamke nostalginog autobio-
grafzma. Od ostatka opusa brae Coen, po atmosferi mu
je najblii The Man Who Wasnt There.
Pred kraj nas se posljednji put pokuava navui na tanak
led, zahvaljujui gledateljskom oekivanje prema kojem
dobri pate, a zli se naslauju, da bi slijedio kopernikanski
obrat, tj. da kao gledatelji s takvim narativnim iskustvom
(ili ak vjernici u sudbinu) povjerujemo da je postojao ra-
zlog za Gopnikove nedae koje se poinju razrjeavati. No,
vieg smisla i uzroka nema, nema ni boanske intervencije
kao kod Joba. Job, k tome, biva bogato nagraen za svoju
nepokolebljivost. Gopnik e saznati da je teko bolestan,
a St. Loius Park e poharati tornado.
A nije moralo biti tako.
STEREOTIP mudrosti
predaka POKAZUJE SE KAO
PRAKTINO NEPRIMJENJIV,
JER ZAHTIJEVA DRUKIJI
SET IVOTNIH PRAVILA I
ODRICANJE OD SADANJIH
NAVIKA. SVEENICI NE ZNAJU
TO JE Hashemova VOLJA
MAKAR PROPOVIJEDAJU IVOT
PO NJOJ
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 17 FILM
MOVIEPLEX, CENTAR KAPTOL, ZAGREB, CROATIA
FEBRUARY 28TH - MARCH 7TH 2010
28. VELJAE - 07. OUJKA 2010.
WWW.ZAGREBDOX.NET
GENERALNI SPONZOR
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 18 OGLAS
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 19 TEMA BROJA:
Jon Stewart i Stephen Colbert, slavni autori i voditelji
amerike satirike TV-emisije The Daily Show odnosno
The Colbert Report, nisu samo komiari. Prema autoru
knjige The New Blue Media: How Michael Moore, Move-
On.org, Jon Stewart and Company Are Transforming Pro-
gressive Politics Theodorea Hamma, u mranim danima
Busheve vladavine Stewart i Colbert pripadali su maloj
skupini koja je zapravo spasila temeljnu slobodu novinar-
stva i nezavisnog miljenja.
SATIRIKA OSOVINA
STEWART-COLBERT
M
anjak informacija i objanjenja o ivotu i dobu Isusa
Krista godinama je frustrirao znanstvenike, teologe
i ljubitelje znanja i tumaenja. Do danas je jedini zapaeni
tekst o toj temi temeljita, iako dvosmislena disertacija Franza
Shectera Onaj tip iz one stvari. Vrlo se malo toga zna o Isusu,
jer je - kao to Shecter istie - umro jako davno.
Nedavno je taj gotovo potpuni veo tame strgnut, nakon
zadivljujueg otkria na Sinajskom poluotoku. Njemaki tu-
rist u Izraelu, traei kljueve svojih kufera, otkrio je drevni
grad zatrpan ispod dvije tisue godina stare hrpe pijeska i
Sturbucksa. Nakon nekoliko mjeseci iskopavanja, taj je o-
vjek, jo u istim hlaama i koulji u kojima je i doputovao,
pronaao ono to je do danas jedini pisani izvor o postojanju
Isusa Krista. Rukopis sadrava jasne referencije na Isusovu
veeru s dvanaestoricom prijatelja. To je svjedoenje napisao
Avram Konobar, posluitelj u tada popularnom jeruzalem-
skom restoranu Kod Jerryja. Ope je miljenje da rukopis
dokazuje Shecterovu teoriju prema kojoj se Raspee moe
protumaiti kao momaka veer koja je krenula u krivom
smjeru. Premda su, nakon to je Schecter ponovno pro-
itao dokument, sada s naoalama, iskrsle velike sumnje.
Sada moete sami odluiti, jer su drevni memoari konano
prevedeni s izvornika napisanog na pengleskom
RUKOPIS AVRAMA KONOBARA Nek sad netko
kae da mir vlada u razdoblju Pashe. Bilo je to u travnju go-
dine 33. i kao obino, restoran Jerry bio je krcat. To je tada
bio mondeno okupljalite. Otkako je Pilat poeo navraati,
mjesto je bilo prepuno ljudi - svi su zijevali okolo i eljeli
uspjeti. Osobno, nije me bilo briga. Ti si ovjek; ja sam ovjek.
Nije vano jesi li August ili Baraba. Ako me potuje, bit
e dobro posluen. Uostalom, bio sam na kraju dvostruke
smjene i bacao kobasice pijanim centurionima, kad je uao
Isus sa svojim stadom priljepaka. Evo nevolje, rekao sam
pomoniku Mojeu. Svi smo viali svugdje po gradu Isusa
i njegovu malu skupinu momaka iz bratstva i vjerujte mi,
nisam bio impresioniran. Grci su izumili puno dobrih stvari
ponajprije golo hrvanje ali bratstva, ili bilo kakva druga
platonska muka organizacija, nisu jedna od njih.
Tako mi je Luka, onaj mravi s masnom kosom ups, svi
su bili takvi bahato rekao: Stol za trinaestoricu... mislim
da je rezerviran pod imenom Krist. Pro-
vjerio sam u knjizi. Pa, ne mogu pronai
vau rezervaciju. Osim toga, ini mi se da
vas je samo osmero, kaem mu. Usput
reeno, zaista mu govorim istinu, nisam
neki gad. Nisu imali rezervaciju, a i da
jesu ne bi mogli sjesti dok se ne pojave
svi. ao mi je, ali ta pravila nisam ja izmi-
slio. Dolaze. Bit e ovdje. Malo su zapeli.
Blagdanska prometna guva, kae Luka.
Nemoj me zezati! Zapeli su u prometu?
O, pa to fakat sve mijenja... daj molim te.
Uostalom, tip samo skenira situaciju, ak
me i ne gleda u oi. Zato sam samo rekao,
i Moje to moe potvrditi: Moete biti u
baru i ekati dok ostali stignu... Ali bojim
se da... i tras, evo ti ga za mojim vratom.
ekati u baru, mali ovjee. Kako se
ponaao, pomislili biste da sam ga zamolio
da se okupa. (P. S. Ako Isus ima pravo te
postoji ivot poslije ivota, nadam se da
tamo imaju sapuna.)
Dopustite da vas neto pitam. Koja je
ovo godina? kae mi Luka. Znam to smjera, ali pravim
se glup. Kako mislite? odgovaram nevino. Trebali ste me
vidjeti, velikih oiju i skroz zbunjena. Ilija je primijetio moju
izvedbu i apnuo mi da e pripremiti zabavu u povodu moje
diplome, jer mi oito satovi glume vie nisu potrebni. 33.
godina Gospodnja, kae Luka. Pustio sam rijei da vise u
zraku. Halo, godina Gospodnja... godina naeg Gospodina?
govori on kimajui glavom u smjeru Krista. Kui? dodaje.
Ja se okrenem prema njemu sasvim hladno i kaem: Pa,
posljednji put kada sam gledao na svoj kalendar bila je jo
godina 3706.. Potom sam pucnuo prstima i vratio se preta-
kanju keapa. Luki su se vilice razjapile do poda. Moje se
okrenuo i rekao: Bateba jedan, Luka nula. Bilo je doista
smijeno, a ne samo podlo. Mnogo se ljudi kod Jerryja jo
koristilo idovskim kalendarom. I osim toga, s takvim pona-
anjem ti deki nisu mogli od mene dobiti nikakav poseban
tretman. Isus prebacuje svoju tuniku preko glave kao i svi
mi; nije me briga tko mu je otac.
Moram priznati da me bilo malo strah. Neki od tih apo-
stola veliki su grubijani, radnika rulja iz Nazareta. A mislim
da ostali bildaju. Ljutili su se. Luka je vikao na mene, govo-
rio je da e Isus, ako odmah ne dobiju svoj stol, pretvoriti
sav na Chteau Lafte-Rothschild u bljutavi delanec. Nek
pretvori, odgovorio sam. Nisam ja vlasnik podruma.
Isusovi momci bili su malo uzbueni pa su mi poeli po-
stavljati osnovnokolska pitanja: Kako se zove?, elimo
razgovarati s poslovoom!. U redu, odgovorim im, razgo-
varajte s poslovoom. Neka mi da otkaz. Ja sam izvedbeni
pjesnik. Za tri tjedna imat u svoj nastup. Ne trebaju mi
sranja sektakih likova. Trebao sam pozvati etruanskoga
izbacivaa Vitu Nerazumnog. Izbacio bi ih van na guzicu. I
ba kada sam se spremao baciti malo morske soli u Petrovo
lice, Isus se ubacio. Momci, rekao je, molim vas. Mudar
graditelj ne gradi na pijesku, ali glup graditelj ne moe graditi
na kamenu. Nisam imao pojma o emu govori, ali odje-
danput se ljutita rulja pretvorila u maie i tenad. Tako je
JON STEWART:
GOLE SLIKE
SLAVNIH LJUDI
Igrajui se na rubu loeg ukusa pojavama iz svjetske
povijesti koje su upravo stvorile lo ukus, autor
se dohvatio Isusa i njegove divlje bande, njujorki
neurotinog Hitlera i svete princeze Dijane/majke Tereze
POSLJEDNJA VEERA,
ILI MRTVI KONOBAR
Isus je proveo vei dio veeri
ispitujui okupljene to misle bi li s
bradom izgledao pametnije. Poela
je mala svaa kad je Pavao rekao
da mu se zamisao svia, ali je Juda
smatrao da je to pomodno
Ovdje ih predstavljamo kao autore knjiga i donosimo
nekoliko ulomaka koji potvruju da su Stewart i Colbert
jednostavno dobri, duhoviti pisci. Njihovu pop-kultur-
nu vanost potvruje i to to su u poznatim edicijama
"[neki fenomen pop-kulture] i lozoja", to ih njeguju
nakladnici Open Court i Blackwell, objavljeni i naslovi
Stephen Colbert and Philosophy: I Am Philosophy i The
Daily Show and Philosophy: Moments of Zen in the Art of
Fake News.
TEMA BROJA: STEWART-COLBERT zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 20
Rabbi. Oprosti, Rabbi. Ne bismo to ni sami bolje rekli,
Uitelju. Daj si zamislite! To je imalo toliki uinak na njih.
Isus je mogao rei: Hej, pogledajte, imam bananu u guzici!
a oni bi se ponaali kao da su upravo uli rije Boju.
Konano svi stiu. Devet je sati. To mi je posljednji stol i
kuhinja eli zavriti s poslom. Pa se ja sretnik moram svaati
s kuhinjom zbog njihove narudbe. Nije lako! Matej mora
sjediti pokraj Isusa, ali Ivan ne eli za to ni uti, jer mu je
roendan u ponedjeljak i Isus mu je obeao... imun pue u
ruke prikrivajui da prdi. Marko i Jakov se ljute, jer sam ih
traio osobne. Tomo eli Cezarovu salatu, ali mi ne vjeruje
kada mu kaem da se inuni u preljevu jedva mogu osjetiti.
Pavao dodaje da ne podnosi laktozu i kae da u, bude li
kiselog vrhnja u njegovoj juhi, ostati bez napojnice. Juda sve
poprijeko gleda, jer nitko s njim ne eli podijeliti predjelo,
a ostali se hihou nakon moje ponude: TO KAETE ZA
NAU ROATU! Prema tome kako su se ponaali, trebao
sam im dati da narue s djejeg jelovnika.
Da me moj bivi cimer prolog mjeseca nije zajebao za
stanarinu, vjerujte mi, otiao bih. Trebao mi je novac, ali
oito je da nitko od tih momaka nikada nije bio konobar.
Jedan od njih mi je doslovce pucnuo prstima da mu donesem
jo vode. Ali, ne za pie! Htio je Isusu oprati noge! Tako je,
noge! To bi bilo dovoljno da Kaliguli bude muno. Jedino
pie koje su naruili bila je jedna aa domaega crvenog
vina. Svi su pijuckali iz nje. Pazite! krci, bila je to veera
za njih trinaestoricu.
Mislim da su tada shvatili da sam bijesan, plus da u im
ja donositi jela. Varate se ako mislite da se takve stvari ne
dogaaju stalno u dobrim restoranima. Imali smo barmena
Izaka - on je imao poseban recept za pia bezobraznih go-
stiju. Rei u vam samo da je aroban sastojak bila pialina
jka. Mislite da laem? On je beduin i vjerujte mi - te ljude
nije briga.
Nakon to sam ih smirio, svi su naruili janjetinu, osim
Ivana jer ju je on ve jeo za ruak. Mislili biste da hranite
lavove, tako su navalili na jelo. Nadam se da Isus ima u planu
neke zapovijedi u vezi s ponaanjem za stolom. Uostalom,
veera je prola u redu, ali moete se kladiti da sam rekao Car-
losu neka odree masniji komad, iako su traili nemasan.
to se tie Isusa, svi smo uli za njegova uda, ali je za-
pravo izgledao dosta normalno. Imao sam prijatelje koji bi
se - im bi malo okusili uspjeh - odmah pretvorili u upke,
ali on se ponaao normalno. Sestra mojega prijatelja vi-
djela je njegov nastup prije dvije veeri u Tebi. Rekla je
da je bio OK. Svinuo je nekoliko lica i pogodio da jedan
mladi meu okupljenima razmilja o promjeni posla, ali
kae da je bio bolji dok je jo bio s gubavcima. Isus sigurno
nije izveo nikakva uda tijekom te veere, iako je jedan od
konobara nakon to ga je traio autogram - rekao da su
mu se proistili sinusi.
Nije bilo nikakvih bisera mudrosti. Jednom, ba prije de-
serta, Isus je rekao, nikome posebno: Zato ljudi parkiraju
na cesti i voze po parkiralitu? Bilo je pomalo smijeno.
Iskreno, Isus je proveo vei dio veeri ispitujui okupljene
to misle bi li s bradom izgledao pametnije. Poela je
mala svaa kad je Pavao rekao da mu se zamisao svia, ali
je Juda smatrao da je to pomodno. Ja kaem da svi trebaju
skratiti kosu. Molim vas. Pa nisu glazbenici, a to je ionako
davno izalo iz mode.
Meu nama, kada sam doznao da je jedan od tih mo-
maka izdao Isusa, nisam se iznenadio. Moete pitati Davida,
Filova sina. Rekao sam mu te veeri: Da sam na Isusovu
mjestu, ne bih vjerovao tim likovima. Oito mu zapravo i
nisu bili prijatelji. Samo su se oko njega motali zato to je
bio poznat. Trebali ste vidjeti kako su se razbjeali kad sam
donio raun. Moe li platiti za mene, Isuse? Ja u sljedei
put, Isuse. Moram ii pustiti vodu, Isuse! Ne znam zato
je Isus to trpio. Jadnik je vjerojatno morao hodati po vodi
da bi imao barem malo mira.
No, nisam zbog toga proveo besane noi. Pogledajmo
istini u oi - mesije dolaze i odlaze. Ba mi je prolog tjedna
doao neki ljigavac za stol broj pet i tvrdio da u budem li
njegov sljedbenik - uivati vjenu radost na mjestu zvanom
Utah. Dodao je da mogu imati ena koliko hou, ali da ne
smijem piti kavu. Saberite se! Ja da izaberem ene umjesto
kave? Molim vas! Ipak, bilo mi je ao kad sam uo to se
dogodilo Isusu. Ostavljao je dobre napojnice.
Urednikova biljeka: Nakon to je ovaj tekst bio objavljen,
doznali smo da Abrahamov rukopis nije jedini dokument
o ivotu i dobu Isusa Krista. Rad s naslovom Novi zavjet
stigao je u na ured zajedno s mnogo drugih relevantnih
svezaka. ao nam je zbog toga propusta. Takoer, nakon
istraivanja velikih znanstvenika, otkriveno je da je Abra-
hamov rukopis pisan flomasterom, a za njega se nije znalo
do poetka 1950-ih. Jo jedanput, ao nam je.
J
edan od lijepih aspekata nae kulture jest sposob-
nost da oprostimo, posebice onima pod povea-
lom javnosti. Malo je toga to nee popraviti plaljivo
priznanje grijeha u jednosatnoj emisiji ili ispovijedi
na stranicama asopisa People. To veliko suosjeanje
stavljeno je na krajnju kunju kada je u jesen 1999. zapa-
njeni svijet ponovno gledao povijesnu osobu za koju se
dugo smatralo da je umrla u Drugome svjetskom ratu.
Taj osramoeni diktatori nije mogao odoljeti prekrasno
araniranoj koari s voem i rukom napisanoj poruci
pa je doao u emisiju CNN-a Larry King uivo. Inter-
vju s Hitlerom emitiran je 23. listopada 1999. u 22 sata
prema standardnom istonom vremenu. Te se veeri
Kingova gledanost utrostruila, to je omoguilo da
njegova emisija s malom prednosti pobijedi sve ostale
na kabelskim televizijama u tom terminu - jedna je bila
i komedija to ima, goljavi Jonesu, pria o mravom
crncu koji ivi meu debljim, smjenijim crncima. Slijedi
necenzurirani prijepis povijesnog intervjua.
KING: Dobra vam veer, dame i gospodo. Veeras
ete vidjeti moda najkontroverzniju emisiju u povijesti
emisije Larry King uivo. Poeo je karijeru kao pred-
sjednik mlade Nacionalsocijalistike partije, nacistike
stranke u Njemakoj. Nakon propaloga pua, godina
provedenih u zatvoru i jedne uspjene knjige, ponovno
je zauzeo svoje mjesto u njemakoj hijerarhiji, najprije
kao kancelar... zatim kao Fhrer.
Sljedeih deset godina pod njegovim
smo vodstvom svjedoili povratku
njemake moi, sramoti na Olimpij-
skim igrama u Mnchenu, propalom
braku i konano jednom prokleto
dobrom svjetskom ratu te na kraju
onome to se smatralo kukavikom
smru od vlastite ruke. Veeras,
uskrsnulog iz opepoznate smrti,
pozdravljamo Adolfa Hitlera.
HITLER: (grizui pecivo) Kao
prvo, Larry, ne znam ega sam se
toliko bojao. Ovi su izvrsni!!!
KING: Pa, kancelaru Hitler, moram.
HITLER: Molim vas, zovite me Adolf.
KING: Adolfe. Najprije moram rei... sasvim iskreno,
nerado smo vas pozvali.
HITLER: Ne mogu rei da vam to zamjeram. Mislim,
im ujete ime Hitler...
KING: Zatim smo na kraju zakljuili da naa emisija
govori o ljudima koji stvaraju vijesti. To je bio moj moto
etrdeset godina i ba me briga za kritiare, neu sada
prestati.
HITLER: Ne znam o emu govorite.
KING: to biste rekli ljudima, onima koji vas vide
kao demona, poinitelja najgorih
HITLER: Kriv sam, Larry. Gledajte, bio sam lo o-
vjek. Tu nema dvojbe. Mrzim ondanjeg Hitlera. Vikanje,
upiranje prstom, ne znam... bio sam vrlo ljutit ovjek.
KING: A ovaj... novi Hitler?
HITLER: Ustajem u sedam, pojedem pola dinje, ri-
jeim krialjku u jutarnjim novinama i zatim pustim da
me ponese dan. Ponekad odem u ribolov, ponekad do
trgovakog centra na jedan voni ejk. Neki sam dan bio
sedam sati u parku i gledao mrave kako odnose komad
sendvia. Ja!!! Izumitelj Blitzkriega... im vie ne morate
sve kontrolirati, postajete slobodni.
KING: Zato ste sve to uinili?
HITLER: Polako... To je pitanje za 64 tisue dolara.
Ne znam... nisam bio sretno dijete. Mislim, ne pokua-
vam pronai izgovore, ali kada cijelu srednju kolu imate
jedan testis i svi vas zovu Shitler... ao mi je, ovo moete
izrezati, zar ne?
KING: U redu je.
HITLER: Nakon nekog vremena to vam dojadi. Jed-
nog dana jednostavno puknete. Poelo je kao ono obino:
Deki, zaalit ete jednog dana i zatim... ne znam.
Jednostavno se otelo kontroli.
KING: Jeste li ikada shvatili odvratnost svojih djela?
Jeste li se ikada pokajali?
HITLER: O da, ali poricanje je vrlo snana stvar... uvi-
jek sam mislio da mogu prestati kad god poelim. Samo
kada bih dobio ehoslovaku, tada bih mogao prestati.
Tada bih bio sretan. I dobio sam je, ali sam pomislio: Pa
Isuse, Poljska je samo malo dalje, samo komadi... i ostalo
znate. Mislim da je najtee bilo priznati samome sebi da
imam problema.
KING: I kada se to dogodilo?
HITLER: Pa... neu vam lagati, trebale su mi godine.
U nekim sam trenucima znao da neto nije kako treba.
Sjeam se jedanput... mislim da je to bilo u Mnchenu.
Imali smo skup. Sto tisua ljudi izvikivalo je moje ime.
Lomae su gorjele. Cijela predstava. To je trebao biti vrhu-
nac, ali jasno se sjeam da sam pomislio: to ja tu radim?
Ja mrzim guvu.
KING: Kada je to bilo?
HITLER: Mislim 1942. Ali nisam doao do dna, kao
to znate, prije 1945.
KING: Da, recite nam neto o tim posljednjim danima
u bunkeru u Berlinu. Naime, dosad smo pretpostavljali da
ste se tamo ubili.
HITLER: (popije gutljaj vode) Da, pa. To je zabavna
pria. Svi su mislili da sam otiao u bunker kako bih se
sakrio pred...
KING: A nije bilo tako?
HITLER: Ne. Zapravo, dok su se saveznike snage
pribliavale, ja sam jo bio u stanju poricanja. Doista sam
mislio da emo se oporaviti, znate, zaobii ih oko vicarske
i napasti. Zato sam uzbueno planirao i otresao se na ljude
kao to moj terapeut kae - igrao sam ulogu diktatora. I
onda me Eva pozvala u bunker zbog neke hitne situacije
s generatorima. I tako sam siao dolje i tamo vidio Evu i
Himmlera te jo dvojicu najbliih prijatelja. Nikad to neu
zaboraviti. Uao sam i rekao: Was ist los? a Eva mi je
obujmila lice rukama, pogledala me u oi i rekla: Adolfe,
svi te jako volimo, ali ako ne prestane osvajati i istiti, nitko
u ovoj sobi vie nee s tobom razgovarati.
KING: I to vas je trgnulo?
HITLER: Ne ba. Morate razumjeti da sam s tim
ivio petnaestak godina.
KING: to se dogodilo?
HITLER: Ubio sam ih. Tada nismo znali za inter-
vencije. Jednostavno sam mislio da su me izdali. Bilo
kako bilo, nabacio sam Evinu odjeu i iskrao se u no.
Tjednima sam ivio poput ivotinje, radio to sam mo-
rao kako bih preivio. Jednog se dana skupina djeaka
rugala gospoi s brkovima pa sam pogledao svoj odraz
u prozoru i shvatio da govore o meni. Tada sam znao da
moram srediti svoj ivot.
KING: Zanimljivo. Sada mi recite neto o svojoj vezi
s Evom. Bila je lijepa ena. Mislite li da ju je oarala
vaa mo?
HITLER: to elite time rei?
KING: Samo kaem da se inila kao krasna cura i...
HITLER: Mislite da sam joj bio zanimljiv samo zato
to sam bio Fhrer? Mislite da sam osvojio pola Europe
i pobio milijune ljudi samo da bih se poevio?
KING: Ne, samo sam...
HITLER: Pa, mogu samo rei (lice mu se pretvara u
irok osmijeh) - DA na prvo pitanje, i AMEN, brate, na
drugo. (King izgleda zbunjeno.) Gledaj, Larry. Vrlo davno
sam shvatio da bavarski studenti umjetnosti s masnom
kosom i podlim brkovima ne dobivaju cure. Naravno, to
je bio jedini razlog zato je Eva bila sa mnom. ene vole
mo i slavu. Koliko si se puta ti enio, Larry?
KING: Hmmm. Sedam. Moda osam. Ali ovaj po-
sljednji brak je do kraja ivota. Volim Shawnie...
HITLER: Da. U svakom sluaju, elim rei da si bio
u brakovima s mnogo lijepih ena. I istini za volju, tvoj
fziki izgled... kako da to kaem... blago uznemirava.
ADOLF HITLER: INTERVJU
S LARRYJEM KINGOM
Hitler: Govorio sam sebi da sam se
promijenio, pronaao pravi mir, ali jo
sam igrao na osjeaj krivnje. Moj me
terapeut izazvao kad mi je rekao neka
sve to ili pospremim ili ve jednom
zautim. Da sebi dokaem da mogu
preuzeti odgovornost za svoj ivot. I
evo me.
TEMA BROJA: STEWART-COLBERT zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 21
Mislim, da si ti Larry bio simpatian tip koji vodi kemij-
sku istionicu, ti i tvoja biva gospoa Ida Klinghoff iz
Brooklyna sada biste ve bili blizu pedesete obljetnice
braka. Imam li pravo? (King je zateen.) Bez uvrede.
KING: Preimo na telefone... Annie iz Grand Rapidsa
u dravi Michigan, postavi pitanje Adolfu Hitleru.
ANNIE: Kao prvo, Larry, oboavam tvoju emisiju.
KING: Hvala.
ANNIE: Moj suprug je nedavno dobio neki osip i
samo tvoja emisija moe odagnati svrab.
KING: Divno, Annie, hvala ti. A tvoje pitanje
Hitleru?
ANNIE: Da, zanima me to gospodin Hitler misli o
kloniranju?
(Hitler se smijei.)
KING: Izvrsno pitanje. Znanstvenici su nedavno
klonirali ovcu... mislim da se zvala Dolly. Uvijek vas je
zanimala genetika. Kakvo je vae miljenje o tom znan-
stvenom otkriu?
HITLER: Pa, Larry, transgenetika, kako se ta grana
genetikih istraivanja naziva, uzbudljiva je struka i pro-
jekt instituta Roslin, kloniranje ovce, uzbudljiv je napre-
dak. Ali, ne bih ga sigurno ocijenio kao neko otkrie.
KING: Znai vaa strast za znanou nije
izblijedjela?
HITLER: (malo defanzivno) Pa, strast da, ali ne i
opsesija. Dio mojega rasta doao je iz prepoznavanja
sklonosti prema opsesijama i njihovu rjeavanju na ak-
tivan nain. Na primjer, da, proveo sam malo vremena
zaokupljen genetskim istraivanjima, ali sam takoer
uao i u svijet dvoranskoga plesa. A ove u jeseni poeti
svladavati glazbene posebnosti francuskoga roga.
KING: Morate priznati da se za kloniranje ljudi veu
neka prava etika pitanja?
HITLER: Pa, Larry, recimo bobu bob. Svi se boje da
e se toga dokopati neki zloesti tipovi i napraviti mojega
dvojnika. Mislim, o tome su jo u sedamdesetima snimali
flmove strave.
KING: Momci iz Brazila. Ja tvrdim da Sir Larry Oli-
vier nikada nije bio bolji. Imali smo ga na...
HITLER: (otro) Pa, nikada nisam gledao taj flm,
drago mi to to mogu rei. Iako su mi prijatelji rekli da
su izvedbe bile loe, a bio je i predugaak! Ali Larry, da
se vratimo temi - ljude nikada nee klonirati. Povrno
moda, ali osobnost, karakter, ak i inteligencija, ne mogu
se genetiki duplicirati. To su samo elje, nakane... Ve-
liki sam zagovornik prirode. Odgoja nad njom. Moete
uspjeti dobiti moje gene, ali neete dobiti mene jer u tom
sluaju morate uspjeti ponoviti i moj odgoj. Morali biste
pronai neku stariju djecu koja bi bez milosti zadirkivala
toga novog Hitlera, stalno mu navlaila gae... poderala
mu jedini par konih hlaica... volio sam te... Lederhose
(Hitler poinje plakati.). Oprostite, mislim da mi je pra-
ina ula u lee. (Hitler brie oi.)
KING: Je li Trei Reich radio na kloniranju?
HITLER: (pije malo vode) O, da, pokuali smo. Stvo-
rili smo neke kokoi koje su blago sliile jedna drugoj.
I jedan od naih vrhunskih momaka klonirao je kopiju
vaega hrabrog psa Lassija ali nakon provjere otkrili
smo da je to bio samo jazavar koji mu jako slii. Sve
koji su u tome sudjelovali dali smo uspavati. Nai momci
jednostavno nisu bili dorasli zadatku.
KING: Znanost vam je sigurno bila vrlo vana...
HITLER: U tome ima jedna zanimljiva ironija, Larry.
Tu sam ja, momak koji planira stvoriti nadrasu, domini-
rati svijetom spajajui brutalnu silu s visokom tehnolo-
gijom. I to tada inim? Deportiram ili ubijam sve svoje
najbolje znanstvenike. Ha? Vidi li? idovi su bili meu
mojim najboljim tehniarima. (Lary izgleda zbunjeno.)
To je klasian primjer straha od uspjeha. Neto stvori,
zatim sabotira mogunost da to ikada zapravo pone
funkcionirati. To je ono to sam uvijek ponavljao. Pobi-
jedio sam sve koji su mi se bili suprotstavili na zapadnoj
fronti, jo mi je trebalo samo nekoliko tjedana i imao
bih cijelu stvar pod kontrolom. I to sam uinio? Napao
Rusiju?!! (Hitler se lupi prstom po sljepoonici.) Tako
se to radi, genije!!! Sada se ini oitim, ali ja sam to vrlo
sporo shvaao.
KING: Ali vam je uspijevalo. Nakon svih tih godina,
zato ste se ponovno pojavili i otvorili se nevjerojatnoj
buri koju je va povratak stvorio?
HITLER: Zar sam trebao ostati skriven? Ne, to je
dobro pitanje. Vidite, ja se ve mnogo godina pretvaram.
Govorio sam sebi da sam se promijenio, pronaao pravi
mir, ali jo sam igrao na osjeaj krivnje. Moj me terapeut
izazvao kad mi je rekao neka sve to ili pospremim ili ve
jednom zautim. Da sebi dokaem da mogu preuzeti
odgovornost za svoj ivot. I evo me.
KING: (drei knjigu) Razgovaramo s Adolfom Hi-
tlerom, a ime knjige je...
HITLER: Zar je ve gotovo?
KING: Bojim se da jest.
HITLER: Sjajno, to je bilo brzo. Mislio sam da sam
ja onaj tko vas moe navesti da govorite. (Obojica se
smiju.) Ali ozbiljno, ime knjige je Moje ugodne cipele
kuite?
KING: Kuim.
HITLER: Govori o srditom ovjeku koji je nauio
cijeniti male stvari u ivotu. Govori o prihvaanju.
KING: I sjajna je stvar. Ljudi, ako ljetos ne proitate
ni jednu drugu knjigu, proitajte Moje ugodne cipele.
HITLER: Hvala ti, Larry.
KING: I to planira Adolf Hitler?
HITLER: Sljedei u etvrtak nastupati u emisiji
Politiki nekorektni i kao i uvijek moete vidjeti moje
stare radove na televizijskoj mrei A&E, svake veeri
nakon Friedmanovih Improvizacija.
KING: Divno ovjee, Bud Friedman, jako
smijeno.
HITLER: Da, zbilja. I kao to znate, za dva u se
tjedna pojaviti u TV-sudnici te e mi se suditi za zloine
protiv ovjenosti.
KING: Tako je, to je sljedee. to e rei u svoju
obranu?
HITLER: Ne mnogo. Oekujem da u sljedee
godine u ovo doba biti osuen i vjerojatno smaknut.
Ipak, sam u sebe zastupati. Odsad krivnja ide ov-
dje (pokazuje na prsa). Jedini tko se moe kriviti za
Hitlera... jest Hitler. Osim toga, tko se eli petljati s
hrpom lanih branitelja... Mislim, toliko o zlu. (Obo-
jica se smiju.)
KING: Pa, Adolfe, hvala to si doao.
HITLER: Hvala.
KING: (u kameru) Nakon promidbe vraamo se s
Loni Anderson: pedeset joj je godina, u novoj je vezi s
mlaim mukarcem i ne ispriava se zbog toga. Loni
Anderson i njezina nova knjiga Pedeset, mlai mukarac
i ne ispriavam se, nakon reklama.
Hitler: Tu sam ja, momak koji planira
dominirati svijetom spajajui brutalnu
silu s visokom tehnologijom. I to inim?
Deportiram ili ubijam sve svoje najbolje
znanstvenike - idovi su bili moji najbolji
tehniari. Klasian primjer straha od uspjeha
TEMA BROJA: STEWART-COLBERT zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 22
3. listopada 1994.
Draga majko Terezo!
Bok! Ne poznaje me, ali moje ime je Dijana i tvoja sam
najvea oboavateljica. Nikada prije nisam napisala takvo
pismo pa nemoj misliti da sam luda, ali ja mislim da si ti
sjajna. to vie ujem o tebi, to vie mislim da smo poput
sestara ili slino, a jedna sestra je doista lijepa princeza, a
druga nije.
elim znati sve o tebi. Gdje ivi? Znam da mnogo vremena
provodi u Indiji, to je zbilja udno jer ja ivim u Engleskoj,
a Indija je nekada bila jedna od naih kolonija. Boravi li
tamo i ljeti? ujem da je jako vrue. Pije li aj? Hladan?
Jesi li ikada bila u Monacu? Tamo je jako zabavno.
Ja sam udana, a ti? Vjerojatno nema vremena zbog svih
tih gubavaca i slino. Mislim da je zabavno biti u braku. Pa,
mislim da bih trebala ii, Cindy Crawford dolazi upoznati
moju djecu i nakon toga moramo ii na koncert Eltona
Johna fuj! U svakom sluaju, voljela bih se s tobom nai
na piu ili kavi, bilo to, ja astim! Molim te da mi se brzo
javi pismom ili telefonom. Moe zvati na moj raun (ali
neka ti ne pree u naviku... ha-ha).
Tvoja prijateljica (nadam se),
Njezino Velianstvo Dijana, princeza od Walesa
Buckinghamska palaa, apartman 3
London, Velika Britanija
P.S. Nisam luda.
studenoga 1994.
Draga majko svih Velikih Snobova!
Braaaa!! Braaaaa!! Zna li kakav je to zvuk? To je zvuk
koji proizvodi guzica, a tako se ja osjeam nakon to sam
ti pisala nudei ti prijateljstvo, a nikada mi nisi odgovorila.
Doista sam mislila da si ti drugaija, ali pretpostavljam da
si valjda prevelika i previe vana da bi pisala. Mogla bih
imati prijatelja gdje god poelim, ukljuujui sve preostale
lanove Beatlesa, a ja izaberem tebe. Ali, pretpostavljam da
to ne zabrinjava takvu veliku facu kao to si ti, ha?
Moda te zapravo ne poznaju svi oni ljudi na televiziji koji
o tebi govore takve lijepe stvari, ili moda - kada bih imala
neku glupu bolest kao to su guba ili hemoflija - ti bi moda
osjeala u srcu da mi treba odgovoriti. Mrzim te. Zapravo
nije me dovoljno briga da bih te mrzila. Mogla bi veslati do
Engleske i zatim hodati do Londona, puzati do palae i moliti
me da ti budem prijateljica, ali ja ne bih htjela. eljela sam
to ispriati svojem suprugu BUDUEM BRITANSKOM
KRALJU, no bojim se da bi bacio bombu na tebe i tvoju
glupu, seosku, prostu kuu milosra.
Tvoja biva prijateljica
princeza Dijana, London, Velika Britanija
P. S. Neki ljudi plaaju i do 100 tisua funti za moju obinu
sliku u tajicama za vjebanje. Moe li bolje od toga!!!!
PRIJATELJICE PREKO PISAMA
Draga majko Terezo! Bok! Ne poznaje me, ali moje
ime je Dijana i tvoja sam najvea oboavateljica.
Ja mislim da si ti sjajna. to vie ujem o tebi, to
vie mislim da smo poput sestara ili slino, a jedna
sestra je doista lijepa princeza, a druga nije
studenoga 1994.
Draga pristao,
zahvaljujemo ti na interesu za Zakladu karitativnih udruga
Nade Majke Tereze. Kao to znate, raspored ive Svetice je
dosta popunjen pa neemo moi zakazati zatraeni sasta-
nak. Zaklada karitativnih udruga Nade omoguuje osnovnu
njegu tisuama siromanih u okolici Kalkute. Priloili smo
literaturu o dobrim djelima ive Svetice i Zaklade kari-
tativnih udruga Nade. Cijenimo svu potporu koju nam
moete dati.
Bog vas blagoslovio,
sestre milosrdnice
Karitativne udruge Nade, Kalkuta, Indija
studenoga 1994.
Najdraa prijateljice, majko Tereza,
upravo sam dobila tvoje pismo i jaaako mi je ao zbog stra-
nih stvari koje sam ti napisala u posljednjem pismu koje si
vjerojatno tek sad dobila. Zaboravila sam da je u zemljama
Treeg svijeta pota jako spora. Molim te... Molim te, opro-
sti mi. Preklinjem te za oprost, iako znam da prijateljice
poput nas obino to ne trebaju initi, to se jednostavno
podrazumijeva.
Znam da ovo zvui ludo, ali osjeam se kao da se poznajemo
godinama ili iz drugog ivota ili slino. Neto kao da sam
prekrasna egipatska princeza, a ti si moja najdraa slukinja/
prijateljica kojoj se mogu povjeravati. Priloila sam sliku
(ja sam ona koja stoji u koiji!). Znam da izgledam strano
debelo, ali me nije briga. Blijedi mukarac s velikim uima
s moje desne strane jest moj suprug princ Charles (ja ga
zovem Charles govnar). Izgleda li on na slici dosadno i bez
imalo strasti? Takav je i u stvarnom ivotu. Imala sam stra-
stvenijih noi sa zecom na baterije - ako shvaa to elim
rei!!! Obino sam jasnija u izraavanju, ali nisam jer se
prijateljice poput nas razumiju bez rijei, to znai da ne
moram biti jasna ili odreena.
Molim te, poalji mi svoju sliku - stavit u je na jednu od
komoda u jednoj od mojih kua kojima se ee koristim.
Hvala ti unaprijed,
Tvoja draga srodna dua
Dijana, Velika Britanija
P. S. Ponekad se elim ubiti.
sijenja 1995.
Dragi/a (gospodine, gospoo, gospoice) Dijana!
Zahvaljujemo na Vaem zanimanju za majku Terezu. ao
nam je to ne aljemo slike ive Svetice njezinim oboa-
vateljima. Priloili smo literaturu o Zakladi karitativnih
udruga Nade Majke Tereze. Jo jedanput, hvala na vaem
zanimanju.
Sestre milosrdnice, Karitativne udruge Nade, Kalkuta
GODINU DANA KASNIJE
10. sijenja 1996.
Hej, prijateljice!
Znam da je proao cijeli tjedan od mojega posljednjeg pi-
sma, ali tu je bilo malo ludo. Jesam li ti nedostajala? No, da
odmah prijeem na stvar. Konano sam slobodna, slobodna!
Hvala Bogu Svemoguemu... konano sam slobodna!!! Ra-
zvod je stupio na snagu prije nekoliko dana i ne mogu biti
zadovoljnija. Pa... barem sam s 25 milijuna funti zadovoljna.
Usput, koliko je osoba kraljevske krvi potrebno da biste
promijenili arulju?... Predaje se?... Devet!!! Princ William
da je pritegne, a ostalih osmero da odjebu.
Tvoji su mi savjeti mnogo znaili. Bez tebe ne bih imala
dovoljno snage. Osjeam se kao da sam se ponovno rodila.
Toliko sam dugo bila Dama da sam zaboravila kako je to
biti ena... (ne raunajui ragbijaku momad o kojoj sam
pisala u pismima od 17. do 21. srpnja).
Kako si ti? Kako ti ide u Indiji? Ima li kakvih novih mu-
karaca? Tako si lijepa, ali to nikada ne istie. ao mi je to
mi nisi dopustila da ti promijenim izgled to sam traila u
pismima 12. svibnja 1994., 5. kolovoza 1994. i 22. oujka
1995. Sad kada sam ponovno sama, ne prihvaam NE kao
odgovor. Neke moje malo manje dobre prijateljice i ja
razgovaramo o planovima za meksiku zabavu na Cabu
samo za djevojke. Ako se ne varam, tamo se prodaje koktel
margarita s tvojim imenom.
Usput, nikada mi nisi odgovorila na pitanje iz pisma od 19.
lipnja 1995.- sa soli ili bez nje?
Strano mi nedostaje,
Di-Di
palaa Kensington, Velika Britanija
P. S. to ima esnaest nogu, uzgojene genetske defekte i veliki
tap u guzici? Predaje se?! ... Kraljevska obitelj!!!!!
kolovoza 1997.
Hej Ti!
Ti mali vragolanu!! Nisi se dugo javljala i mislila sam da ti se
moda nisu svidjeli kupai kostimi to sam ih saila za nas...
i zapravo sam zbog toga bila dosta uzrujana, dok nisam jed-
noga dana na televiziji vidjela da si bila u bolnici. Zar ima
tako loe miljenje o meni da me nisi eljela optereivati
svojim problemima? Nakon svega kroz to smo prole? Pa,
priloila sam estitku za brz oporavak, ukljuujui i malo
flozofje o prijateljstvu. Ne elim je dati, ali to je crte dva
gola vraika koji se dre za ruke s natpisom Prijateljstvo
znai da ste tu kad dou teka razdoblja. Mislim da je to bio
moto za nau vezu i sama sam personalizirala vraike kako
bih istaknula poantu. (Ja sam vraiak s velikim dojkama, a ti
si onaj s borama.) Samo se nadam da e to prihvatiti k srcu,
jer sam dosta razoarana tvojim manjkom iskrenosti u vezi
s tvojim zdravljem. Takoer sam u paket stavila okoladne
kolaie. Doista mora paziti na hranu tamo dolje. Nakon
mojega nesretnog susreta s crijevnim parazitom na obali
Fidija, nauila sam vrijednost higijenske pripreme hrane.
O neto vedrijoj temi, upoznala sam nekoga!! Bogat je i
zgodan i evo najboljeg dijela... tamniji je!!! Mislim da e
se sloiti da je slae zabranjeno voe... i, zar to nee opaliti
po guzici kraljicu majku!!!!
Pusice,
D.
P. S. Ne brini se zbog seksa. Pazimo se.
listopada 1997.
Dragi grofe Charlese Spenceru!
Svi smo bili strano tuni kada smo uli za prijevremeni
odlazak princeze Dijane. Dok poinjete s procesom zacje-
ljivanja i odraujete princezine posljednje elje, molim vas
da imate na umu Zakladu karitativnih udruga Nade. Znamo
da ste mudro osnovali zakladu u Dijanino ime kako biste
nastavili s njezinim dobrim djelima. Kao to moda znate,
naa pokojna voljena majka Tereza i princeza bile su velike
prijateljice i stalno su se dopisivale. Moda je sudbina to
nastavljamo, u njihovoj odsutnosti, vezu koju su one tako
energino stvarale. Takoer imajte na umu da se to odbija
od poreza.
Bog Vas blagoslovio,
sestre milosrdnice
Karitativne udruge Nade, Kalkuta
S engleskoga prevela Margareta Matijevi Kunst.
Ulomci knjige Naked Pictures of Famous People (Harper
Paperbacks, 1999)
1
They call him
the junkie Christ
.
mali zarez
Aljoa Antunac
8 T h e y c a l l h i m t h e j u n k i e C h r i s t
D a j o d j e b i t a j s v o j p o n o s r e k l a j e , i p o n o v o o n o n e s t o u g l a s u j o j , n e s t o k a o
m o l b a , i l t a k o n e c e g T o t e u b i j a . U b i j a s s a m o g s e b e . O d u v i j e k . J e d n o m . . .
c e s u s p j e t .
N i s t a n i j e r e k a o . G l e d a l a g a j e .
J e l b i t o s t v a r n o t o l k o l o s e b i l o . . . ?
N i s t a n i j e r e k a o .
. . . M a . . . d i g l a s e , n a g l o , i z v u k l a j e c i g a r e t u i z k u t i j e , p r i p a l i l a O c e s d a s k u -
h a m k a v u ? p o n o v o s h l a d n o m m i r n o c o m u g l a s u .
E j . . . r e k a o j e . I n i j e m o g a o n i s t a v i s e r e c .
O c u k u h a t ?
M o z e s r e k a o j e , u g a s i o c i k .
O b u k a o s e , d o k j e k u h a l a , o n d a s u s k a v o m i c i g a r e t o m i o n i o n a g l e d a l i s v a k u
n e s t o s v o g , n i s u p r i c a l i n i s t a . O n d a :
I z v i n i r e k a o j e .
I d i u k u r a c .
I z v i n i , j e b i g a .
M a i d i u k u r a c .
U g a s i o j e c i k , p r i p a l i o n o v u , s k a v o m j e b i o g o t o v .
D o b r o r e k a o j e B o g .
A h a .
O t i s a o j e .
G o r e , d o k j e g u r a o k l j u c u b r a v u c u o j e m u z i k u k o j u j e p u s t i l a , ' I w a l k e d w i t h a
z o m b i e . . . l a s t n i g h t . I z n a o j e s t o m u j e t i m e h t j e l a r e c . M r t a v s i t i . T o .
. . .
G a g a r i n a c , t a k o n e k i h 8 i n e s t o n a v e c e r , i n a j e d n o j o d d r v e n i h k l u p a r a s t e g n u -
t i h G a g a r i n o v o m s j e d i l a j e n e k a c u r a , s a m a , p r s t i m a s t e z u c i u s n e , s p o g l e d o m
d o l j e u b e t o n , o n o , n i g d j e , p r e k r i z e n i h n o g u u s v o j i m v j e r o j a t n o n a j b o l j i m h u l a -
h o p k a m a t a k o n e k e c r v e n e I a r b e , k a k o m u s e u p o l u m r a k u u l i c e u c i n i l o , s j e d i l a
j e , p r a z n o g p o g l e d a , r a z v l a c e c i v a l j d a u g l a v i n e k a s v o j a r a z o c a r e n j a , k a o n e t k o
j e t r e b a o d o c a l n i j e i e t o , ' E j e b i g a , p o m i s l i o j e , p r o s a o d a l j e . . . D a , o s j e c a o
s e p r l j a v i m . Z a p r a v o , t o n e s t o u n j e m u u n u t r a , n e s t o s t o s e n i j e d a l o s a m o t a k o
i s p r a t . I o n a j o s j e c a j d a s i v e c o d a v n o . . . o d b a c e n . O d l j u d i , B o g a . . . I n i s t a u t o m
n e m o z e s p r o m i j e n i t . ' O h , m i s t e r S i e g e l . . . M o j n a k l o n p r i n c e z i J u g a , z n a o b i
j o j m a c k a m a r e c , p o n e k a d . ' D a , z a b o r a v l j a m . I . . . v r i j e m e . . . k a k o o d m i c e , z a b o -
r a v l j a m s v e v i s e . N a n e k i n a c i n , s r e t a n s a m z b o g t o g .
* * *
9
B a k a l a r , o b i t e l j s k a t r t l j a n j a o n i c e m . . . i p r i g o d n o o j a c e z a c u k r e n e d o z e b o t o x
l j u b a v i , B o z i c .
O n o . . . s t a j a z n a m , s v e t i j e t o . . . t a k o , o v i s n o k a k a v s i u n u t r a . A l t o . . . s a s a m i m
s o b o m . . . t o , c o v j e c e . . . k a d s e v i s e n i s j e t i t n e m o s k o l k o d u g o t a k o v e c s v e s k u -
p a i d e . . . a s v e s t o r a d i s j e d a c e k a s , i o d a v n o s i s p r e m a n d a d o d e , o b g r l i t e . . . t a j
t v o j k o n a c n i p o r a z , p o l u d e n j e , s m r t . . . Z n a s , s t r a h . . . n i j e s a m o j e d a n . K i s a , v j e t a r ,
o b l a c i . . . z i m a , i k r i z a s t o t i u t a k v i m j u t r i m a k u c a i z o g l e d a l a . . .
. . .
D o b r o , s a d , t a m o n e k i n a d o b u d n i F r e u d , t a k o n e s t o , v e c b i o n m e n i r a z j a s n i o s t v a r ,
d a j e o t o s t r o j n i c e u s t v a r i t o s t o i m a s d o l j e , s t o t e s p o l n o d e f n i r a , o n o n a j b i t n i j e g
z a s a m p r i n c i p ' m u s k o g , i u t o m t i g a g r m u s i t u a c i j a , u p r a v o u t o m , s t i m , t i i m a s
p r o b l e m , i l s u m n j a s d a s z a t a j i t i l z a t a j i v a s p o d s t v a r n o i l s i p r e p l a s e n d a t e n e z g a d a
o n o d a t i s e v i s e n e m r e d i c i l v e c t a k o n e s t o u t o m , i n a t o e t o t i g a , o d r a z a v a s e
d r i t o t u , t o m u t e r e n , u s n o v i m a . D o b r o , F r e u d , p a m e t a n s i t i i s v e , a l p i z d a t i m a t e r i -
n a , j a s a m b i o t a m o , i b i o u t o m , i v i d i o , i s a m o g a t i d r o b i o t o s v o j i h s r a n j a i k e n j a j
k o l k o o c e s s l a b o d a b i t o t v o j e p a m e t i u o p c e i s t a m o g l o p o r i k t a t , i k o m . E j , F r o j d i . . .
P u c a m , i s p u c a v a m r a I a l e , d e r e m p o n j i m a , a l m e c i . . . k i l a v o , t r o m o , m e k a n o , p a d a j u
m i p r e d n o g e , j e d v a t o n e k a k o i s k l i z n e i z c i j e v i , s t o k a m i s e s m i j e , ' N a s s i , l e p i , a d a
c e t e d o b r o o b r a d i t . . . g a r a n c i j a i m n e t r e b a , m a t e r t i j e b e m . . . D a . I z n o j . . . O n o , k o l k o
g o d l j u d e o d l o s i h s n o v a t o n e s t o g o r k o g u u s t i m a n e k o v r i j e m e d r z i , t e b i t a g o r c i n a
i z v r s n a s t v a r , j e r s r e t a n s i s t o s i , e t o , s a m o s a n j a o , k r e v e t t i n i j e n a t o p l j e n k r v l j u , n i
p o d , n i s o b a , n i t i . . . N i j e k r v . Z n o j , s a n . I s r e t a n s i o n d a . K o l k o g o d d a t e p a r a t a n e k a
m u c n i n a u t e b i . . . s r e t a n s i , d a . M o j e s n o v e , t o s t o s a n j a m . . . n e z e l i s t o i m a t , v j e r u j .
. . .
1 9 . 1 . , p o n e d j e l j a k , d a n k o g c e s u t r a s t a m p a u t e I t e r i t k a o n a j g o r e g u g o d i n i , o n o
' V a m a p o s v e c e n , d e p r o i d i i t o , a d v i j e i d e v e t a g a t e k u s t a r t u . . . J u c e r , z i l e t o m
s a m z a r e z a o m a d e z n a g r u d i m a .
P l j u g a m u k r a j i n s k i M a r l b o r o , i s o n i h n a t p i s a n a k u t i j i o p o g a n o s t i o t e v r s t e
z a k a c e n j a p o k u s a v a m s k i n u t p o k o j u u k r a j i n s k u r i j e c . N a r a v n o d a m i n e i d e .
K o j a j e r a z l i k a n j i h o v o g i r u s k o g ? p i t a o s i R e n e a , d a n i l d v a p r i j e .
O t p r i l i k e k o s r p s k i i h r v a t s k i r e k a o j e .
J u t r o s , R e n a t a s e s p u s t i l a s b r i j e g a u g r a d , u B a r d u A r c i j e v a r i z n i c a t r e n u t n o j e
r a s p o l a g a l a s a m o b i j e l i m M a r l b o r o m , u k r a j i n s k i m , b i j e l i j o j n i j e o d g o v a r a o i
d a o s i j o j k u t i j u c r v e n o g , h t j e l a t i n o v c e d a t .
M a k o j i n o v c i , e j . . .
D a j p o p i j n e s t o r e k l a j e .
7
n e m o g u t e u c i n i t s r e t n i m , o n o s t o t r a z i s . Z n a s d a t o g n e m a . A i z m e d u L j u b a v i i
S m r t i r a z v l a c i s e t v r d a s t a z a M r z n j e . J e l s e p r i c a s s a m s a s o b o m ?
A h a . Z n a m s e , o n o , u p i c k u m a t e r i n u p o s l a t o n d a , k a o z a s e b e : L u a n a ? N a
k r a j u . . . p i t a s s e n i j e l i o n a i z a , i l i s p o d , k a k o o c e s , t e s v o j e n e s i g u r n o s t i i s t r a h a ,
u s t v a r i p u n o b l i z a r e a l n o m , s t v a r n o m i u z a s n i j e m , o d t e b e k o j i s a m o i m a s t a j
s v o j n e k a d n e g d j e p o k u p l j e n g a r d k o n t r o l e i n e z n a m c e g a z a s t o m i s l i s d a , k a o ,
n j o j I a l i , a d a j e t i m e s t o j e b l i z a t o m , ' s a z n a n j u r e c i m o , u j e d n o i d a l e k o j a c a
n e g o l i s i t i , n j o j c i s t o s i t n e p i n k e n e c e g , j e r z a p r a v o s i s a m o s k u p i o s u l i c e t a k o
n e k i h p a r j e I t i n i j i h t r i k o v a z a b u d a l e i d r z i s s e t e n e k e s v o j e i l u z i j e k a k o s i , o n o ,
j a k , j e r t i s i , e t o , z i v , n a k o n s v e g a s t o s i o s t a v i o i z a s e b e i t o k a o z a n e k o p o k r i c e
d r z i s . M a d a n i u t o v i s e n i s i s i g u r a n , i k a k o g o d d a i d e s z b r a j a t s v e t o o k o n j e ,
s v e t e j a c e p u c a d a o n j o j z a p r a v o n e z n a s n i s t a .
U n u t r a , k o d M a r t i n e , n a t e l e v i z i j i E s m a R e d z e p o v a p r i c a l a j e n e s t o , o n o v c u :
K a d i m a m m a l o v i s e j a p o d e l i m s a n e k o g a .
. . .
p r o d a l a s a m s v o j j e d i n i s a n
: a k o m a d i c k e k s a ,
d a n i m a n i s a m j e l a . . .
D i g a o s e , p o l a k o d a j e n e p r o b u d i , s j e o j e n a r u b k r e v e t a , p r i p a l i o c i g a r e t u , o k r e -
n u o j e g l a v u p r e m a n j o j , g l e d a l a g a j e , n e k a k o m i r n o , c i n i l o m u s e .
J e s i d o b r o ? r e k a o j e , i s t o s a s v i m m i r a n .
G l e d a l a g a j e , o n d a : O c e s m e n i d i m d a t ?
P r u z i o j e r u k u o k r e n u v s i f l t e r p r e m a n j o j .
O c e s c i j e l u z a p a l i t ? r e k a o j e .
I z g r l a i z v u k l a j e j e d a n ' m m , d a n e c e , p o t e z u c i d i m .
N e r e k l a j e . O n d a j e p o t e g l a j o s j e d n o g i v r a t i l a m u c i g a r e t u .
E j r e k l a j e a k o m e t o z a p r a v o p i t a s j e s a m l i s v r s i l a . . . j e l m o g u c e d a T I . . .
n e t k o t a k a v . . . t o l k o s u m n j a u s e b e ? O n o , t o l k o d v o j b i s a m s a s o b o m . . . ?
O k r e n u o j e g l a v u n a z a d , ' E t o , p o m i s l i o j e , ' T o j e t o . K o s v e s o s l o n o m u d a n k u .
D o b r o , j e b i g a , n a v i k n u t s i . I z d r e s i r a n , v a l j d a . O c e k i v a t n e s t o . . . z n a s d a t a k o n e c e g
t i s e b i n e s m i j e s d o p u s t i t , n i k a d , g l e d a o j e u z i d , n i g d j e . P r e k i n u l a g a j e u t o m :
J e s a m , d a . . . B a s m i l i j e p o b i l o o s m j e h n u l a s e T i s i d o b a r . D r a g . I m a k a r m e s a d
u p i c k u m a t e r i n u p o s l a o , n e c e m i s m e t a t . J a s a m i s t o t v r d a , z n a s . M o g u i z d r z a t . S v e .
K o i t i . A l , o n o , m o z d a j e v r i j e m e d a o b o j e , i t i i j a , p r e s t a n e m o s a m i s e b e r a s p i n j a t .
M e n i j e z b i l j a d o s t a . O d t e b e . . . j a n e m o g u n i s t a t r a z i t . N e m a m p r a v a . S a m o d l u c i .
N i j e r e k a o n i s t a . G l e d a o j e u z i d . S j e t i o s e , n j e , j u c e r , n o c a s , k a k o j o j t i j e l o p o s t a j e
n a p e t o , i k a k o j e z a t v o r e n i h o c i j u z a g r i z l a d o n j u u s n u .
1 0 T h e y c a l l h i m t h e j u n k i e C h r i s t
V i d i m o s e . U s r i j e d u . U j u t r o r e k a o s i s v r a t a .
D i m e t e s n i m i o i z K o n d o r a .
J e s i z a p i c e ? r e k a o j e , s t a n d a r d n a s t v a r , n e d a v n o j e d i g a o n e k u k i n t u n a k l a d e n j u ,
Z i k a t i n e k i d a n r e k a o d a j e D i m e p u n k o b r o d , i o n j e b i o u n u t r a , b r u n d a v , u b i j e n .
S t a j e ? r e k a o s i m u , k a o p o z d r a v . D i g a o j e g l a v u .
K o g t i k u r c a u p e n z i j u n e i d e s ? r e k a o j e , i s g l a v o m n a z a d , d o l j e .
O n d a D i m e d a j e C u l e r o T o m a s o v o j m a m i d r m n u o n e k o z l a t o , d o k j o j I a r b a o
s t a n , k r e t e n , n a t o p u k l i s v i i z C v j e t n o g , a l g l a v n i p r o b l e m s t i m u s t v a r i b i o u
t o m s t o s e C u l o s v i s e n i j e m o g a o s j e t i t s t o j e o n s t i m u r a d i o , z l a t o m , i d i b i s e
s a d t o u o p c e m o g l o p o t r a z i t . K r e t e n . A D u r d a s v e l j u d e s t o i h j e d r z a l a p r i j a t e -
l j i m a m r t v o g j o j s i n a u k u c u p r i m a l a k a o s v o j u k r v , s r e t n a a k o i m i s t a m o z e d a t .
I C u l a c u r a d i t o s a z l a t o m . K r e t e n .
N a u l i c i D i m e u s i r e k a o : K o j i Z i k i k u r a c ? N i j e m i n e s t o . . . r a z g a l j e n ?
A . . . z n a s n j e g a , u v a l i o S a v i c u d v j e s t o k u n a , c v i l i o m u o v a j , d a m u z a z i v o t
t r e b a , Z i k a s i r o k d e c k o , u l e t i m u , s a d k a d t r e b a Z i k i , n e d v j e s t o , n a k o , s i t n o
n e c e g , S a v k e d a n e m a , i m o s g a j e b a t . M a . . . Z n a s k a k o t o i d e , k a d i m a s i m a j u
s v i , k a d n e m a s . . . k u r a c .
Z n a m , d a .
. . .
S v r h a z g r a d e m o g a o j e v i d j e t t a t r i n e b o d e r a , i i s p r e d n j i h t u m a n j u z g r a d u , z a -
p r a v o n j e n b o c n i d i o s t o j e s a v u c r v e n o j i z u t o j i n a r a n c a s t o j I a r b i r e k l a m i r a o
C e d e v i t u , j e r c e s t a s t o j e b a s t u d a p a r a l a g r a d s t a j a l a j e o k o m i t o n j e g o v o m p o -
g l e d u , t u , s v r h a f r m e , a s v e s u z g r a d e g l e d a l e n a n j u , a u t o p u t z a p r a v o . U g l a v i ,
s v e t o n i z a l o m u s l i k e : o n , D u t z , b i r t i j a , c u r a z a s a n k o m , s o s m i j e h o m , ' d r a g a i
l i j e p a , n e v i n a u s v e m u o v o m , s t o j e n j e m u , u s t v a r i , o z n a c a v a l o s v i j e t i z i v o t i
s v a s t a , t a j ' s v e o v o , i D u t z m u p r i c a o n e s t o , v a l j d a o k o u d a r c a u j e t r u , i l t a k o
n e c e g , ' J e b o t e , d a v n o b i l o , a ? , s n e s t o t u g e u o s m i j e h u , k o g n i t k o n i j e m o g a o
v i d j e t . R a v n o i s p o d r a z v u k l a s e c e s t a z a N o v i Z a g r e b , s t o s e m a l o g o r e i s t o t a k o
r e z a l a s o v o m , u d v i j e t r a k e r a s c i j e p a n a l i v a d o m , p r e k o j e j o s u v i j e k s t a j a l o n e k o -
l i k o o r o n u l i h k u c a , ' k a o s n e k e S c h i e l e o v e s l i k e , t u n e g d j e u n e k o j r u p i z i v i o j e
n e k a d o n a j v e c o d a v n o m r t a v d e c k o . . . S l a v k o , d a , j e d a n o d r i j e t k i h k o j e j e z n a o
d a s u s e n a m j e r n o r o k l i o v e r o m , i N o v i Z a g r e b n e g d j e g o r e , u v u c e n u m a g l u ,
t a m o d i j e z i v j e l a L u a n a . D o b r o , i j o s n e k i l j u d i , a l . . . i o n a k o v i s e n i s t a s t i m n i j e
b i l o v a z n o , L u a n a , D u t z , t a c u r a i z b i r t i j e . . .
D o l j e i s p o d s v o j i m r i t m o m k l i z i l a j e g o m i l a a u t a s v a k e I e l e , p o n e k i z u t i
S a m o b o r c e k u k o n v o j i m a p l a v i h z a g r e b a c k i h b u s e v a , u s v e m u t o m j e d a n V e l e b i t
T o u r s , o n o , ' k o z a l u t a l a o v c a , u p i z d u m a t e r i n u . I t a k o .
. . .
urednik: Boris Postnikov
dizajn: Ira Payer, Tina Ivezi
zarez, dvotjednik za kulturna i drtvena zbivanja
Zagreb, 18. veljae 2010, godite XII, broj 277
15
Htio bi oprostit, al... 'kako? Htjet, to je sasvim u redu, al... mozes li? Htio si
voljet, nisi mogao, sjecas se, jelda? I to, 'ljubav? Vjecna ukletost lutanja s opsje-
nom dohvatljivog, put na kom je svaka stanica samo jedna mala razdiruca smrt.
***
nastavak u slfedecem brofu
7
n e m o g u t e u c i n i t s r e t n i m , o n o s t o t r a z i s . Z n a s d a t o g n e m a . A i z m e d u L j u b a v i i
S m r t i r a z v l a c i s e t v r d a s t a z a M r z n j e . J e l s e p r i c a s s a m s a s o b o m ?
A h a . Z n a m s e , o n o , u p i c k u m a t e r i n u p o s l a t o n d a , k a o z a s e b e : L u a n a ? N a
k r a j u . . . p i t a s s e n i j e l i o n a i z a , i l i s p o d , k a k o o c e s , t e s v o j e n e s i g u r n o s t i i s t r a h a ,
u s t v a r i p u n o b l i z a r e a l n o m , s t v a r n o m i u z a s n i j e m , o d t e b e k o j i s a m o i m a s t a j
s v o j n e k a d n e g d j e p o k u p l j e n g a r d k o n t r o l e i n e z n a m c e g a z a s t o m i s l i s d a , k a o ,
n j o j I a l i , a d a j e t i m e s t o j e b l i z a t o m , ' s a z n a n j u r e c i m o , u j e d n o i d a l e k o j a c a
n e g o l i s i t i , n j o j c i s t o s i t n e p i n k e n e c e g , j e r z a p r a v o s i s a m o s k u p i o s u l i c e t a k o
n e k i h p a r j e I t i n i j i h t r i k o v a z a b u d a l e i d r z i s s e t e n e k e s v o j e i l u z i j e k a k o s i , o n o ,
j a k , j e r t i s i , e t o , z i v , n a k o n s v e g a s t o s i o s t a v i o i z a s e b e i t o k a o z a n e k o p o k r i c e
d r z i s . M a d a n i u t o v i s e n i s i s i g u r a n , i k a k o g o d d a i d e s z b r a j a t s v e t o o k o n j e ,
s v e t e j a c e p u c a d a o n j o j z a p r a v o n e z n a s n i s t a .
U n u t r a , k o d M a r t i n e , n a t e l e v i z i j i E s m a R e d z e p o v a p r i c a l a j e n e s t o , o n o v c u :
K a d i m a m m a l o v i s e j a p o d e l i m s a n e k o g a .
. . .
p r o d a l a s a m s v o j j e d i n i s a n
: a k o m a d i c k e k s a ,
d a n i m a n i s a m j e l a . . .
D i g a o s e , p o l a k o d a j e n e p r o b u d i , s j e o j e n a r u b k r e v e t a , p r i p a l i o c i g a r e t u , o k r e -
n u o j e g l a v u p r e m a n j o j , g l e d a l a g a j e , n e k a k o m i r n o , c i n i l o m u s e .
J e s i d o b r o ? r e k a o j e , i s t o s a s v i m m i r a n .
G l e d a l a g a j e , o n d a : O c e s m e n i d i m d a t ?
P r u z i o j e r u k u o k r e n u v s i f l t e r p r e m a n j o j .
O c e s c i j e l u z a p a l i t ? r e k a o j e .
I z g r l a i z v u k l a j e j e d a n ' m m , d a n e c e , p o t e z u c i d i m .
N e r e k l a j e . O n d a j e p o t e g l a j o s j e d n o g i v r a t i l a m u c i g a r e t u .
E j r e k l a j e a k o m e t o z a p r a v o p i t a s j e s a m l i s v r s i l a . . . j e l m o g u c e d a T I . . .
n e t k o t a k a v . . . t o l k o s u m n j a u s e b e ? O n o , t o l k o d v o j b i s a m s a s o b o m . . . ?
O k r e n u o j e g l a v u n a z a d , ' E t o , p o m i s l i o j e , ' T o j e t o . K o s v e s o s l o n o m u d a n k u .
D o b r o , j e b i g a , n a v i k n u t s i . I z d r e s i r a n , v a l j d a . O c e k i v a t n e s t o . . . z n a s d a t a k o n e c e g
t i s e b i n e s m i j e s d o p u s t i t , n i k a d , g l e d a o j e u z i d , n i g d j e . P r e k i n u l a g a j e u t o m :
J e s a m , d a . . . B a s m i l i j e p o b i l o o s m j e h n u l a s e T i s i d o b a r . D r a g . I m a k a r m e s a d
u p i c k u m a t e r i n u p o s l a o , n e c e m i s m e t a t . J a s a m i s t o t v r d a , z n a s . M o g u i z d r z a t . S v e .
K o i t i . A l , o n o , m o z d a j e v r i j e m e d a o b o j e , i t i i j a , p r e s t a n e m o s a m i s e b e r a s p i n j a t .
M e n i j e z b i l j a d o s t a . O d t e b e . . . j a n e m o g u n i s t a t r a z i t . N e m a m p r a v a . S a m o d l u c i .
N i j e r e k a o n i s t a . G l e d a o j e u z i d . S j e t i o s e , n j e , j u c e r , n o c a s , k a k o j o j t i j e l o p o s t a j e
n a p e t o , i k a k o j e z a t v o r e n i h o c i j u z a g r i z l a d o n j u u s n u .
1 0 T h e y c a l l h i m t h e j u n k i e C h r i s t
V i d i m o s e . U s r i j e d u . U j u t r o r e k a o s i s v r a t a .
D i m e t e s n i m i o i z K o n d o r a .
J e s i z a p i c e ? r e k a o j e , s t a n d a r d n a s t v a r , n e d a v n o j e d i g a o n e k u k i n t u n a k l a d e n j u ,
Z i k a t i n e k i d a n r e k a o d a j e D i m e p u n k o b r o d , i o n j e b i o u n u t r a , b r u n d a v , u b i j e n .
S t a j e ? r e k a o s i m u , k a o p o z d r a v . D i g a o j e g l a v u .
K o g t i k u r c a u p e n z i j u n e i d e s ? r e k a o j e , i s g l a v o m n a z a d , d o l j e .
O n d a D i m e d a j e C u l e r o T o m a s o v o j m a m i d r m n u o n e k o z l a t o , d o k j o j I a r b a o
s t a n , k r e t e n , n a t o p u k l i s v i i z C v j e t n o g , a l g l a v n i p r o b l e m s t i m u s t v a r i b i o u
t o m s t o s e C u l o s v i s e n i j e m o g a o s j e t i t s t o j e o n s t i m u r a d i o , z l a t o m , i d i b i s e
s a d t o u o p c e m o g l o p o t r a z i t . K r e t e n . A D u r d a s v e l j u d e s t o i h j e d r z a l a p r i j a t e -
l j i m a m r t v o g j o j s i n a u k u c u p r i m a l a k a o s v o j u k r v , s r e t n a a k o i m i s t a m o z e d a t .
I C u l a c u r a d i t o s a z l a t o m . K r e t e n .
N a u l i c i D i m e u s i r e k a o : K o j i Z i k i k u r a c ? N i j e m i n e s t o . . . r a z g a l j e n ?
A . . . z n a s n j e g a , u v a l i o S a v i c u d v j e s t o k u n a , c v i l i o m u o v a j , d a m u z a z i v o t
t r e b a , Z i k a s i r o k d e c k o , u l e t i m u , s a d k a d t r e b a Z i k i , n e d v j e s t o , n a k o , s i t n o
n e c e g , S a v k e d a n e m a , i m o s g a j e b a t . M a . . . Z n a s k a k o t o i d e , k a d i m a s i m a j u
s v i , k a d n e m a s . . . k u r a c .
Z n a m , d a .
. . .
S v r h a z g r a d e m o g a o j e v i d j e t t a t r i n e b o d e r a , i i s p r e d n j i h t u m a n j u z g r a d u , z a -
p r a v o n j e n b o c n i d i o s t o j e s a v u c r v e n o j i z u t o j i n a r a n c a s t o j I a r b i r e k l a m i r a o
C e d e v i t u , j e r c e s t a s t o j e b a s t u d a p a r a l a g r a d s t a j a l a j e o k o m i t o n j e g o v o m p o -
g l e d u , t u , s v r h a f r m e , a s v e s u z g r a d e g l e d a l e n a n j u , a u t o p u t z a p r a v o . U g l a v i ,
s v e t o n i z a l o m u s l i k e : o n , D u t z , b i r t i j a , c u r a z a s a n k o m , s o s m i j e h o m , ' d r a g a i
l i j e p a , n e v i n a u s v e m u o v o m , s t o j e n j e m u , u s t v a r i , o z n a c a v a l o s v i j e t i z i v o t i
s v a s t a , t a j ' s v e o v o , i D u t z m u p r i c a o n e s t o , v a l j d a o k o u d a r c a u j e t r u , i l t a k o
n e c e g , ' J e b o t e , d a v n o b i l o , a ? , s n e s t o t u g e u o s m i j e h u , k o g n i t k o n i j e m o g a o
v i d j e t . R a v n o i s p o d r a z v u k l a s e c e s t a z a N o v i Z a g r e b , s t o s e m a l o g o r e i s t o t a k o
r e z a l a s o v o m , u d v i j e t r a k e r a s c i j e p a n a l i v a d o m , p r e k o j e j o s u v i j e k s t a j a l o n e k o -
l i k o o r o n u l i h k u c a , ' k a o s n e k e S c h i e l e o v e s l i k e , t u n e g d j e u n e k o j r u p i z i v i o j e
n e k a d o n a j v e c o d a v n o m r t a v d e c k o . . . S l a v k o , d a , j e d a n o d r i j e t k i h k o j e j e z n a o
d a s u s e n a m j e r n o r o k l i o v e r o m , i N o v i Z a g r e b n e g d j e g o r e , u v u c e n u m a g l u ,
t a m o d i j e z i v j e l a L u a n a . D o b r o , i j o s n e k i l j u d i , a l . . . i o n a k o v i s e n i s t a s t i m n i j e
b i l o v a z n o , L u a n a , D u t z , t a c u r a i z b i r t i j e . . .
D o l j e i s p o d s v o j i m r i t m o m k l i z i l a j e g o m i l a a u t a s v a k e I e l e , p o n e k i z u t i
S a m o b o r c e k u k o n v o j i m a p l a v i h z a g r e b a c k i h b u s e v a , u s v e m u t o m j e d a n V e l e b i t
T o u r s , o n o , ' k o z a l u t a l a o v c a , u p i z d u m a t e r i n u . I t a k o .
. . .
urednik: Boris Postnikov
dizajn: Ira Payer, Tina Ivezi
zarez, dvotjednik za kulturna i drtvena zbivanja
Zagreb, 18. veljae 2010, godite XII, broj 277
15
Htio bi oprostit, al... 'kako? Htjet, to je sasvim u redu, al... mozes li? Htio si
voljet, nisi mogao, sjecas se, jelda? I to, 'ljubav? Vjecna ukletost lutanja s opsje-
nom dohvatljivog, put na kom je svaka stanica samo jedna mala razdiruca smrt.
***
nastavak u slfedecem brofu
6 T h e y c a l l h i m t h e j u n k i e C h r i s t
l a s e t a k o n e c e g , i t o s a m p o s t i v a o . S a m o h a s i s . J e r b i h r e k a o d a j e m e n i i o n a k o
p o k l o n j e n , ' a j a n e t r o s i m , p a . . . J e d i n i n a c i n n a k o j i j e m o g l o p r o c d a u o p c e i s t a
u z m e . M a d a , n j u n i s i m o g a o s m u v a t . I t a k o , n a s d v o j e , s v a k s a s v o j i m p r o k l e t -
s t v o m . Z n a s , b i l i s u l o s i p r e m a n j o j . . . N e z n a m , n i s a m m o g a o n i s t a . N i j e n i h t j e l a .
I n i k a d m i n i j e h t j e l a r e c . S t a j a z n a m , o s j e c a j u c i , v a l j d a . P r i j e , d a v n o , b i o j e t a j
n e k i t i p , k a o ' M o z d a g a i z n a s , r e k l a m i , s t o j e b i l o n a j b l i z e n e k o j . . . i d e n t i f k a -
c i j i , a l n i k a d n i s a m d o z n a o . I t a j d a j e m a j s t o r z a m a s k u s t a v i t , ' B i o b i o n t e b i
s i m p a t i c a n , d a s e n a d e t e a n e z n a s d a j e o n t a j , z n a o n p r o c i t a t , z n a k a k o , r e k l a
m i . U g l a v n o m , m o r a l a t r u d n a o s t a t , s i l o m , ' K u r v o , t a k v e s t v a r i , o n d a m o r a l a
p o b a c i t . Z a p o b a c a j s v o j e n o v c e d a t . O n d a o p e t . J o s j e d n o m , i s t o . T u k a o o n n j u .
I t a k o . N i k a d m i n i j e h t j e l a r e c .
O n d a , r e k l a j e : E j , i s k r e n a c u t i b i t : N e z n a m . N i t k o n i k o g n e z n a . S v e t o s k u -
p a s a m o j e Z i v o t , n i s t a v i s e . A m i s l i m d a t i j e o d a v n o p o z n a t o o k a k v o m s e t u
s r a n j u r a d i , j e l ?
M a d a . J e b e s m u m a t e r .
I . . . o n o , u g l a v n o m b i l o d a s i z a s v e T I k r i v , b e z o b z i r a . . . i n e s a m o o n a . . . p u m -
p a l i t e t i m e , s v i , s t a l n o , j e l ?
P a . . . T a k o n e k a k o . . . J e , j e b i g a .
V r e m e n o m , p o v j e r o v a o s i . . . I t o j e t v o j a j e d i n a p r a v a , o z b i l j n a g r e s k a . J e r . . . t a k o
s i z a b o r a v i o d a j e a m a b a s S V A T K O k u r v i n s i n . S V I . O n a j e r a d i l a i s t u s t v a r .
U v j e r i l a t e d a s i T I k r i v . D a s i T I k u r v i n s i n . T i s i j e p o v r i j e d i o v i s e , a o d t e b e . . .
n i j e o c e k i v a l a , z n a s v e c ?
S a d , z a p r a v o j e b i l o k a s n o . I r e k l a j e :
H o c e s . . . d a t e p o c a s t i m ?
E j . . . o n o . . . n e m o j s a d t i m e n e k r i v o s h v a t i t . . . a l m o z d a b i . . . p o k v a r i l i n e s t o . . .
n e z n a m .
O s m j e h n u l a s e , u m o r n o , z a d o v o l j n o n a n e k i n a c i n .
B o g . H v a l a t i r e k a o j e .
C u v a j s e . B o g .
O t p r a t i l a g a j e d o v r a t a .
E j . . . D o b a r s i r e k l a j e d o k s e p e n j a o s t e p e n i c a m a .
T i i s t o r e k a o j e .
I o n o s t o m i s l i m . . . j e s i l i s i g u r a n d a z e l i s c u t ?
O k r e n u o s e . I s p u s t i o n a z a d .
T o n j e n o m u c e n i s t v o r e k l a j e t o j e g l u m a . N i j e o n a v r i j e d n a t e b e . A t o s t o
c e s m e s a d s m a t r a t k u j o m , m e n i j e s a s v i m s v e j e d n o . S v e s m o m i k u j e . J a . O n a .
S a m o , j a z i v i m s t i m , z i v i m o d t o g , v o l i m t o . O n a j e l u d a . I z l a . J a i s t o . A l p r e -
m a t e b i . . . n e b i h b i l a . S t o o n a j e . D a , j a s a m k u j a . I o n o , m r z i s m e , s a d . . . a l j e b e s
m e n e , i z d r e s i r a n a s a m d a g u b i m . Z n a m . B o l . J a t e m o g u p o c a s t i t k a d h o c e s , a l
3
Gagarinac, nesto cemu, zacudo, nisu mijenjali ime. Ne znajuci, valjda. Kako
god okrenes, neki drugi razlog tome ne mos nac. Dobro, uglavnom njemu je
ta ulica bila prostor mitskog, i on je doista, negdje u glavi, drzao da bi se bas
tu odigrao taj jedan davni legendarni dil s Vragom, ono, prodat mu dusu za
kraljem bluesa postat; nikakvo bezimeno raskrsce u tamo nekoj pustosi. Da,
Gagarincem se Vrag zna prosepesat, ponekad, u ponoc, mada ura nije bitna,
ionako je On gospodar vremena. Da, Gagarinac. Nesto kao mjesto usuda. Bilo
to bas tako, negdje Olegu u glavi.
...
Sjeti me se kad zagrmi rekao joj, onako, pozdravljajuci se s njom prije nego
uskoci u tramvaj, zapravo se saleci. Da hoce, rekla.
I tako: Jesi me se sjetila jucer? jer proslu je noc grmjelo, i sad se malo zezao s tim
njihovim 'sporazumom oko grmljavine i da ce na to uvijek mislit jedno na drugo.
Uvijek te se sjetim rekla.
Mar t i na 26g. 170/60...


t el ef on: 091/7316-911
Vrijeme objave: Dostupan do: Tiskano izdanje:
Tip oglasa: Prikazan:
1 1
E j , B a b y L e e , j e , d e f n i t i v n o n i j e m o j a s t v a r i n e m a m s e s t a p r t l j a t , t o j e p r a v i l o ,
o d u v i j e k . N e g o , v a k o n e k a k o , k o d m e n e t i m a l o s t a i d e j e r m i s e , e t o , c e I n u l o
d r l j a t p o o v o m o n o m i t d . K a d s a m t i r e k a o o n o , i z n e k o g r a z l o g a k o g u t o m
t r e n u t k u n i s a m o m s e b i n i s a m m o g a o d e f n i r a t , b i l o t o z a p r a v o . . . c i s t o n e k a p o -
t r e b a , d r i t o t e b i k a z a t , i , p o d n o r m a l n o , n i k o m d r u g o m . O d m a h i z a , m e n i t i g a
s i j e v n e , o t p r i l i k e o v o , s a m o m s e b i t u s a d j a i s p u c a v a m a n a l i z u , n a r a v n o i s t o
t a k o u v e z i s a m o g s e b e : n a i m e , e t o , i m a s s v e t o s n j i m a k a k o j e i s l o , i n e m a s
t i t u s t a d r l j a t s e , a l m e n i , t a k o , u g l a v i , i m a z a s t o j e t a j t u a l n e m r e m i s k o p a t ,
i o n d a a k o j e t a j d e c k o , k o g j a , s a m o t a k o o l a k o o k r s t i m i d i o t o m i b u d a l o m i
s v a s t a , n a r a v n o u s k l a d u s a s v o j o m ' p r i r o d o m , i s k u s t v i m a , n e c i m v e c s t a j a
z n a m , s a d b e z o b z i r a z b o g k o g a i z a s t o , n e b i t n o , e o n , t a j k o j i j e p o t p u n o s p r e -
m a n d o i s t a s v e o d b a c i t , z r t v o v a t s v e s t o i m a z a n e s t o s p o t p u n o n e i z v j e s n i m
i s h o d o m , k a m i k a z a , i l o n o , n e k i v i t e s k i p o t e z , e s a d , m e n i g a p o l a b r n j i , o p e t
s a s v i m n e v e z a n o s a s a m i m p o l a z n i m d o g a d a j e m , a k t e r i m a s v e g a t o g i t d . , n i j e
l i t a j d e c k o p o t p u n i j i , v e c i , u s m i s l u s a m e l j u d s k e n a r a v i , a t i m e i b o l j i c o v j e k
o d , e t o , t e b e , k o j i n j e g a s a m o t a k o k u r c e v i t o i b a h a t o o k r s t i s g l u p a n o m , i k o j i
s i , j e b o t e , z a p r a v o h l a d n a , b e z o s j e c a j n a s p o d o b a , i o t o t i m e n i , j e b i g a , d a d e
m i s l i t , ' S t o s i t o p o s t a o , e j ? , i ' K a k o s i p o s t a o t a k a v ? , k u z i s s t a t i o c u r e c ?
O n o , ' N e t k o m i j e u k r a o b l j e s a k i z o c i j u , s t o b i r e k a o Z o k a B r e j k s . D o b r o , j e b i
g a , n i s t a t u n e m a a l a r m a n t n o , n i t s a m s e j a s a d t u n e k o g k u r c a z g r o z i o n e s t o
v i d j e v s i t o g n e k o g ' s e b e , z r c a l o o n o g ' s t o s i s a d , s t o s i , e t o , p o s t a o . N i s a m
h t i o t a k a v b i t . A o n d a m i s e n a t o v r n e i d a s i m i t i j e d n o m r e k l a k a k o s a m s t r o g
p r e m a s e b i , a j a d a t a k o j e d n o s t a v n o s t v a r i i d u , z e l i s l i z i v o s t a t . E j e b i g a , n e
m o r a t a k o b i t , i n e m o r a s t a k a v b i t . I t a k o t i j a , n a o s n o v u t o g , o t e n e k e s t v a r i s
k o j o m n e m a m n i k a k v e v e z e n i t s e j a i m a m u t o m i j e s a t , z a p r a v o z a r o n i o m a l o
u s e b e , o n o , ' b o g o m d a n o g p a m e t n j a k o v i c a . T a k v e m e s t v a r i j e d n o s t a v n o p r i -
z e m l j u j u , a t o j e d o b r o , m e n i d r i t o p o t r e b n o j e r m i s l i m , a k o l i d r z i m t o u g l a v i ,
m o z d a i p a k m o g u n e s t o b o l j i c o v j e k p o s t a t . D o b r o , j e s a m o d r t i n a i m o z d a j e
m a l o k a s n o s a d z a t a k o n e c e g , a l m o g u n a s e b i p r o r a d i t , d o k u r c a . A i s t o t a k o ,
t o m i p o v l a c i n e k e p r a d a v n e s l i k e , k a o k a d m i j e j e d n o m , o n d a , j e d a n o d b l i z i h
m i l j u d i r e k a o ' D a j , O l e g , v o l i m a l o l j u d e o k o s e b e . . . , n a s t o s e j a , j a s n o , n i s a m
n i o s v r n u o . D a , j e b i g a , i z a m e n e i p a k i m a s t v a r i n a k o j e n e m a m n e k o g v e l k o g
r a z l o g a p o n o s a n b i t . A l t o s a m b i o , v i s e n i s a m , n i s a m o d a v n o , a l j e b i g a , n i s a m
n i d o k t o r F r a n s o a P a d r e o d J e d i n e n a m i V j e c n e p a c e m s a m o t a k o u s m e c e r u -
k n u t c e t r d e s e t g o d i n a z i v o t a , j e r , e t o , ' U r o t i l o s e o t o b a n d e k o n t r a m e n i d a n e
d o z n a m i l k o j e l i g o d s p o z n a j e o t o n e u p i t n e g e n i j a l n o s t i o d h a l u c i n i r a l o , i t a k o
s v a k o t o l k o u v i j e k i z n o v a r e v i d i r a s v l a s t i t i z i v o t i v l a s t i t e g r e s k e i u v i j e k t o i d e s
b r i s a t , l u d a s t v o k a r a k t e r i s t i c n o l i n i j i d o k t u r a V r a n e i n j e g o v e b u l j u m e n t e k r e t e n a
s v i h z a s t a v a i I a r b i , n i j e k a r a k t e r i s t i c n o z a m e n e , i j a o d s e b e n e z e l i m b j e z a t ,
14 They call him the junkie Christ
nije dobrim bilo. Nisam ni ja. Htio sam. Nisam mogao, znao... al stvarno, htio
sam. Moje su namjere bile ciste. Valjda, ono, tako neka, zajebana narav. Sjetim
se popodneva kad si mi pokazala svoje crteze, i sjecajuci se njih iskopao sam
neke svoje, koje sam nasarao s nekih 18, tu negdje, ono, mladi nadobudni ludas,
sitna bitanga, znas vec, htio sam ti poslat ih, al, ono, vjerojatno ti ne bi znacili
nista. Tako, bolje sve ostavit kako je, ne drljat po tom. Nemam dara, il srece,
ista napravit da ispadne dobro, jos manje popravit stetu. Nista. S tim se, ono,
da zivjet, nista posebnog, izdresiran sam za to, gubit. I, znas, ovim sad nisam
htio gnjavit te, zdrmat, nista tako neceg, znas da ti necu upadat u zivot. Onako,
cisto zato sto se prisjetim da je meni s tobom, onda, bilo dobro i lijepo. I sve to
rasulo se, ono, u trenu. Dobro, tako stvari valjda moraju ic. Neki, sta ja znam,
valjda sudbinski tokovi, a tko smo mi da bi bili medu 'upucenima. I mozda ni-
sam trebao radit ovo sto radim, da, trebalo bi to ostavit na miru, mrtvo mrtvom.
Nisam uspio izdrzat. Jednostavno, morao sam ti opet pokusat rec, to nesto cega
se vise ne mogu sjetit. Jebi ga. Izvini. Nemoj se ljutit zbog ovog, ipak mi ulazi
u manje 'zlocine, mislim.
I taj tvoj Strah, to cemu 'jebes mater i sto ti tolko 'na kurac ide, kako si o tom
znala rec, onda, mislim da ja ipak ne ulazim u to, mene se ni zbog cega ne bi
trebala bojat. Mada, lako mi je zamislit da me na takav nacin ti i ne dozivljavas,
da to sto pricam zapravo samo ulazi u domenu krivo shvacenog, s moje strane,
time i razmetljivog, al ukolko bi to doista bilo tako, krivo shvacena stvar, bilo bi
to odlicno. Mada, ni to, nista, vise nije vazno, i ja ti se necu mijesat u zivot. Ako
ovim, ono, otvaram davno zakopan grob, oprosti. Tolko mozes. I ovo mog, ne
bi te to trebalo uznemirit, ljutit... plasit. Nemas razloga. Il ja za njega ne znam.
Bog.
Znao je da nikad na to nece dobit odgovor. Al tako je morao uradit. Znao je to,
taj osjecaj kad nisi rekao nesto sto je onda, jednom, trebalo rec, a to nisi napra-
vio i nikad vise za to priliku neces imat, to nesto stvarno vazno, nesto davno i
bolno, nesto kao oziljak sto ti zauvijek ostaje... da bi te uvijek iznova raspinjao.
Na to... jednom, u tramvaju, vracajuci se od Luane,
there are you
drive like a demon
from station to station,
kroz taj jednolican ritam voznje po sinama, its not the sideeffects of the coca-
ine, i potmula i zagusena sirova tutnjava valjajuceg dodira zardalog i prljavog,
masnog celika, dolje, ispod, nesto s jakom bojom bolesti... 'Moras me bolje
pazit... i 'Vikali su na mene, danas...
...
5
N e k i t i p n a p o c e t k u G a g a r i n c a u p a d n e m u s n e c i m k a o ' O p r o s t i t e , j e l i m a t e
m o z d a d v i j e k u n e ? , v i d i s d a j e s k r i z i r a n a l s t a m u m o z e s , o n o , ' J e b i s e , i j a s e
c u p a m s a m , s a m o n e k a k o b r z i n s k i k r o z p r i c u i s p a l o d a i m a o v a j s u b o t e x e , u
s t v a r i n a v r n j e n n a s u t p a ' Z a t o i n e c u o v o u z e t r e k a o , ' K o l k o i m a s t o g ? p i -
t a o g a , ' D v i j e k u t i j e , ' P o s t o ? , m e d v j e d p o k o m a d u , u S a l e a g a d o d e p u t a c e -
t r i , d v a j s t k u n a p i l s , t o k a o z a t e b e , u s l u g u t i r a d i , j e r t e b i c e p r o d a t d r u g e n e
j e b e , a t o s t o s i g a , o n o , n e p o c a s t i o n e g o d r i t o d i j e l i o s n j i m , t a k o n e k i h . . . m i l j u n
p u t a , v a d i o g a i z o v e r a i s v a s t a , t o g s e , e t o , d e c k o n e s j e c a , n e m a v e z e , s a d o v o m
s G a g a r i n c a i s t r e s e s e d a m d e s t z a c e t r n a j s t k o m a d a i z a d o v i d e n j a o d v r t i n e k u
p r i c u k a o ' O k e j , s t a r i , p a k a d s e v i d i m o o d r a d i c e m o n e s t o , k a k o t o v e c i d e s
t i m , m a d a m u p o s l i j e n a p a m e t p a l o ' J e b i s e , m o g a o s i c o v j e k u s t o t k u d a t , a n e
v a k o k o s v i d r u g i s u p a k b i t , a l s d r u g e s t r a n e n e v a l j a g a o t o m a r v e p u n o m a z i t ,
i u d e s e t B o z j i h t i t o u l a z i , ' M a , s n a c e s e v e c , i s t i m n e k a k o s r a v n a o s t v a r , o t i -
s a o , c e t r n a j s t s u b o v a u d z e p u , d o b r o . O s i g u r a o j e s e b i d v a j a c a u b o d a , c i g a r e t e . . .
. . .
E j , j e l t e b i z b i l j a i m e M a r t i n a ?
P o g l e d a l a m u o c i .
S a p r a n s i z u t i m r e k l a I t o b o g a m i d o b r o . M a d a , o n o , s v i s u p c i o v e n a s e
s u g a v e u l i c e z n a j u d a s i u t o m . M e n i n e s m e t a . I o n a k o s m o j a i t i t e m a o k o j o j s e
o v d j e n a j v i s e s a p c e . A l n e m o j m e k r i v o s h v a t i t , z b i l j a s a m u m o r n a . M o z e s m e
s u t r a n a z v a t . K a d h o c e s .
N i s a m n a t o m i s l i o . I n i s a m t i h t i o v r i j e m e u z i m a t . Z a p r a v o , m i s l i o s a m t e p i t a t
n e s t o . N i s t a o n o k a o z a s t o r a d i s t o s t o r a d i s n i t a s r a n j a . N e s t o z a s t o s a m p o m i -
s l i o d a m i t i m o z d a m o z e s r e c . D a t i . . . m o z d a z n a s .
U d i r e k l a j e .
I t a k o , p r i c a o j o j o t o m , s a s v i m p o l a k o , k a o d a m i s l i o n e c e m d r u g o m . ' D u g o
m e d r z a l o . I c e s t o s a m s e z n a o p i t a t S t o j e t o s t o r a d i s k r i v o , u c e m u g r i j e s i s ? `
M o g a o s a m , o n o , n a b a v i t n o v a c a , d a t j o j , s t a j a z n a m . . . O d b i j a l a j e . R a d i j e s e s n a -
l a z i l a s a m a , n e k a k o , p o s v o m , m r c v a r i l a s e b e z a s i t n i s k o g i m v e l i k o d u s n o u d i j e -
l j i v a o , z n a s v e c , ' c o v j e k u o d i j e l u . I z i v j e l a j e t o s v o j e s i r o m a s t v o , r a z o c a r e n j a . . .
s p o n o s o m . S v i j e t a s e o d r e k l a . N i j e i z l a z i l a n i k u d . R i j e t k o , p o n e k a d , a l u g l a v -
n o m s a m a u s t a n u n a k r o v u z g r a d e s t o b i l j e t i g o r i o o d s u n c a , z n o j n a , s a s v o j i m
m a c k a m a , B a g z i j e m i Z e l d o m , Z e l d u j e k a o s a s v i m m a l e n u m a c k i c u i z v u k l a i z
n e k o g k o n t e j n e r a , i l k a n t e , o t p a d a , i s k i d a n u i k r v a v u , g l a d n u , o s t a v l j e n u t a m o
d a u m r e , u s m e c u . I s v o j i m b i l j k a m a , k a k t u s i m a . D a , t o j e v o l j e l a , s v o j e b i l j k e ,
B a g z i j a , Z e l d u . I p i l a j e . A l n i j e h t j e l a c a k n i d a j o j d o n o s i m p i c e . S v e j e r a d i l a
s a m a . B i r t i j e n i j e v o l j e l a . M i s l i m d a j e o s j e c a l a o l a j a v a n j a , t e s t v a r i , n e s t o s c i m
j a . . . o n o , z n a s v e c . . . a t e ' m o j e m e t o d e . . . n e , z a z i r a l a j e o d t o g , s t v a r n o , u z a s a v a -
1 2 T h e y c a l l h i m t h e j u n k i e C h r i s t
n i t z e l i m , n i t m o g u , n i t i t k o m o z e , z n a s v e c , j e l . E t o , a k o s m e u s p j e l a s k o n t a t , s
n a d o m d a t i n i s a m b i o t o o m u c h n a p o r a n . I j o s j e d a n p u t , n i k a k v e v e z e o v o m o g
t e b i s o n i m o t k u d s a m k r e n u o , S u n n y i t a j d e c k o s t o j e z b o g n j e s p r e m a n s v e
o d b a c i t , n e m a , j e d i n o p r i c a s a m a p o s e b i p u k l a m e n a n e k u , o n o , s a m o a n a l i z u ,
i l k a k o l s e v e c r e c e , j e b i g a , B a b y L e e . V a l j d a m i n i j e k a s n o . E , o v o z a d n j e g ,
t o m o s k o z a j e b a n c i j u s h v a t i t . A i s v e s k u p a , z a p r a v o . N i s t a p a m e t n i j e g n e m a m
r a d i t . O u k z . S a l u d .
. . .
B o k , d a t i s e n a b r z i n u j a v i m , M a x j e r o d e n 2 5 . 1 1 . , n a s v e t u K a t u . T a k m i s e z v a l a
b a k a , k o j a j e p o k o j n a v e c 7 g o d i n a , i k o j a j e j e d v a c e k a l a d a s e u d a m i r o d i m .
J a k o s a m j u v o l j e l a p a j e t o , e t o , b i l o , i a k o v a l j d a s l u c a j n o , n j o j u c a s t . P o z d r a v i
m i p u n o R e n a t u i n a d a m s e d a b i j e d n o m s v o t r o j e m o g l i p o p i t n e k u k a v i c u .
M a k s j e d o b r o , p o c e o p s o v a t i z n a s v e p r o s t e r i j e c i d o j e d n u , g r r r r r r r r r r r r , p o l u -
d i m k a j g a u c e p r o s t o t a m a ! ! ! E v o s a l j e m t i p a r s l i k i c a d a v i d i s z v j e r k u . C u j e m o
s e . U v i j e k s e j a v l j a m o v a k o n a k r a t k o , n e m a m b a s p u n o c a j t a , p u n o r a d i m . B o k .
E j , D e j o , c i n i m i s e d a t i j e n a F e j s u s t i g l o n e s t o , t a k o n e k i t e k s t s t o s a m
g a d o b i o o d j e d n e p r i j a t e l j i c e i z S i b e n i k a , i t a k o s l u c a j n o s t i s n e m n e k o g v r a g a
k a k o t o v e c i n a c e z n a b i t p a s t v a r o s l a d a l j e , u g l a v n o m , o n o , n i k a k v e s t e t e s t i m .
A l z a p r a v o s o r r y s t o t i s e t e k s a d j a v l j a m , o v d j e u O U R u m i i s I u r a v a j u n e k e
v a r i j a n t e d i k t a t u r e p r o l e t a r i j a t a i l s t a j a z n a m s t a g a o v o m u d r i j a s a s n o r t e n o
p u z d r a s e m n a c e l u k o l o n e m a n d r l j a s t i m , u g l a v n o m t a k o t i n i j a n e m a m n e s t o
s i l n o p u n o v r e m e n a n i z a s t a . N i s a m t i s t i g a o z a h v a l i t n a I o t k a m a , n e m a v e z e ,
M a x i c j e s t r a s a n ( z v j e r k a , k a k o k a z e s , u n a j b o l j e m m o g u c e m s m i s l u ) , v i d i s e ,
o n o , z i v a h n o d i j e t e , i b o g a m i h a r d p o g l e d d r i t o u o c i , j u n a c i n a . T o d a t e b e z i v -
c i r a j u p r o s t o t e , m i s l i m d a j e t o n o r m a l n a m a j c i n s k a r e a k c i j a ( v a l j d a s a m p r o -
c i t a o n e g d j e i l s t a j a z n a m ) , a l i s t o t a k o m a l o m t i g a t o d o d e k a o g l a v n a I o r a ,
s a d , t r e n u t n o n a c i n n a k o j i s e u I u r a v a d a j e o d r a s l a o s o b a , r a v a n i m u s v a k o m
p o g l e d u , a k a k o p s o v k e i z d j e c j i h u s t a i m a j u a p s o l u t n o j e d a n n e v i n i z a p r a v o
c i s t p r i z v u k , t o n , k a k o h o c e s , u t o l i k o t i M a x o v o p s o v a n j e s a m o p o s e b i n i c e g
v u l g a r n o g n e m a ( z a r a z l i k u o d p r o f l i g e u t o j d i s c i p l i n i , d i g a n i j a , b o g a m i , n e
s p a d a m m e d u z a d n j e ) . D a , t e b i n i j e s m i j e s n o , d r u g i m a j e , i m o z d a g a m a l o i p o d -
b a d a j u d a p r o s p e n e s t o i z r e p e r t o a r a , a l s v e t i j e t o s a m o t r e n u t n a m e t a n j e g o v i h
z a n i m a c i j a k o j e c e s e v r e m e n o m s a m o s v e v i s e s i r i t , n e s t o k a o o s o b n a m u t r e n d i
s t v a r , p l u s v i d i d i j e t e r e a k c i j e o d u s e v l j e n j a i t o g a , n a r a v n o , o h r a b r u j e d a g u r a
s t i m . S a d m u j e I o r a , k a s n i j e o r i j e n t i r a t c e s e n a s a s v i m d r u g e s t v a r i , a t i m e c e
i p s o v k e o t i c , t o t i s t o p o s t o t a k o . M a d a , z a p r a v o , n e m a m j a s t o t e b i p r o d a v a t
n e k u p a m e t , t i s i m a j k a , i n a j b o l j e t i z n a s , t o j e n a g o n s k o i n a j b o l j e z n a n j e . M a
s v e j e t o s u p e r i o d l i c n o i s v a s t a , t u s a m t i , u n a j p o z i t i v n i j e m m o g u c e m s m i s l u ,
4 They call him the junkie Christ
Zivjeli su u istoj zgradi. U prolazu javili bi se jedno drugom, ono, 'Bog i svatko
svojim putem. Sina ga pitao da jel moze on pravo joj ime izvuc. Ne radi se to,
Sina. 'Pa, mogu probat, al..., tek tako da mu nesto kaze.
...
'Ej... da mi je barem lagala o svemu, iskoristavala me... da je barem tako bilo...
Al nije. I sve sto je sad znao, sto mu je rekla, o svemu tom iza... rezalo ga, i sve
do ruba pucanja raspinjalo to nesto u njemu unutra... sablasno i otrovno u ocima
drugih, jer vidjelo se, a i on bio svjestan tog, da izbija iz njega, kroz pogled, kret-
nju, nacin na koji bi ponekad pljunuo na beton... i zavolio je svoju preobrazbu,
prihvacao, sad kad Luana vise nije htjela, ni mogla s njim bit, zelio je to; tudim
strahom sve vise hranio je vlastitu Mrznju, a ona se dizala, rasla cinivsi ga tvr-
dim, jakim sad, postavsi mu jedinim prijateljem, osloncem, vjerom. I prije nje
bio je on ispunjen tim, al ovo sad bilo je nesto drugo... silnije, vece. Mijenjalo ga,
iako je cak i on mislio da tako nesto ulazi u teren nemoguceg, nakon svega sto
je ostavio iza sebe, svega sto je vidio, prezivio. Mijenjalo ga je, cvrsto, odlucno,
bez prava na nazad, i za razliku od onog prije prvi put u zivotu pokazavsi mu
cilj, sto je to sto zelis, sto hoces, i da to sto trazis eto bas sad negdje hoda, dise,
zivi; oto nakaze kom je Luana za sve bila kriva. S kim je silom morala trudna
ostat. I silom ubit zivot sto je u njenoj utrobi poceo rast. Onda opet, jos jednom.
I za oba abortusa sama novce dat cudovistu u bijelom za kog je Luana bila samo
jos jedna u nizu bezvrijednog ljudskog otpada, samo tako sastrugao je sve to iz
nje, odradio to svog. Udarci, bol koju je primala, bili su nesto sasvim normalno,
nesto sto je zasluzila, jer... da, ona je bila kriva. Sad, sve sto je u njoj ostalo bio
je strah. Dobro je i duboko sve to bilo urezano u njoj... 'A ti? On, uradio je sve.
Luani je sebe davao cijelog. Mislio je tako... 'Al, jesi li? Jednom, isao je u ducan
po pet Karlovackih, za nju, vratio se, plakala je, lezala na podu, 'Ej, rekao je,
'Zasto?, nista nije rekla, i poslije, 'Sve sto sam radio, danas, sad, uvijek, radio
sam za tebe. Ne zasluzujem to. Ne znam, ako sam za nesto kriv, reci mi, ja ne
znam. Nije znala ni ona. I nije napravio nista, nista nije ni mogao, njen je svijet
ostao zatvoren, svakom. Nesto malo s pocetka imao je nadu, mislio da moze. Ni
to sto joj je obecao da nece nista uradit s tim, cak ni ime trazit od nje... nista bez
njenog blagoslova, za kog je znao da ga nikad nece dobit. Da, on ce napraviti sve
kako ona zeli da bude, 'Mozes mi vjerovat. Ja ni na sto necu ic ako ti ne zelis.
Znas me, sad, znas da mi mozes vjerovat, mislim da mozes, ne znam, ne znam
sto bih jos mogao, trebao napravit da te uvjerim, reci mi. Al... Vise nije znao.
Samo, osjecao je da i on pocinje ludjet. Ukletost? Zasto? Zasto mi? Jel voljela
tebe? Jel te uopce mogla voljet? Jel vise ista, ikog ona mogla voljet? To je morao
pitat Martinu. Da, ona ti mozda moze rec. Ona mozda zna.
13
drito zavidan. I kad mi pricas o svojoj baki... ono, ja sam isto, zapravo, odra-
stao sa svojom, i isto tako umrla je, a ja nisam ostvario nista za sto se ona danju
i nocu stalno i uvijek Bogu molila i tako to (e jebi ga, necem ti o tom). Ma da,
drago mi sto je s tobom sve to bas tako kako je, i nemam ti vise nista rec, sta ja
znam, valjda sam te i s ovim zagnjavio. E, Renata, sad je nasla neki posao, ono,
vodi 'domacinstvo tamo nekim umjetnikima, ujutro od jedanajst pa popod-
ne do nekih cetri il pet, onda rikverc u brege z muzom, mada, sto se kave tice,
vjerujem da bi ona uspjela vremena ulovit (ionako ti ona i ja skoro svako jutro
prokaIendiramo skupa), al ne znam za tebe, mislim da si sad ipak ojace izdo-
zirana obavezama da bi se uopce mogla nalazit s bilo kim, da jednostavno sebi
sad ti ni ne mozes dozvolit, recimo, gubit vrijeme (dobro, mozda malo prejak
izraz, al je tako) na neke kave i takve stvari. A i nismo bas u susjedstvu, jel, pa
ga sad Iorsirat nesto s tim nikakvog smisla ne bi imalo. Da, i ona i ja voljeli bi,
tako, malo se isporazgovarat s tobom, al isto tako, znas vec, razumijemo sto to
je, majka bit, Renata miljun puta bolje od mene, a ni ja nisam bas tolki telac,
itd. Ma, nema veze, jednom valjda hocemo, kad bilo. Okej, imas svoju srecu,
zvjerkicu Maksa, i bas dobro, ej. Nista, javi se, kad stignes, budes mogla, sjetis
se... i tako to. Bog. Da, i pozdrav od Renate.
...
Sad, s necim bi trebalo krenut, kad sam se vec, eto, odlucio na nesto ovakvog,
to da ti se javim, i tako, cisto jedan 'bog mogao bi, mislim, tome sasvim do-
bro posluzit, ukolko se uopce i osvrnes na ovo. Zapravo, nesto tebi posebno
bitnog i nemam rec, al vjerujem kako ces ipak pomislit da za moje krsenje jed-
nog samom sebi sad vec odavno danog obecanja, zakletve, rijeci, kako hoces,
mora postojat nekakav, ono, razlog, okidac, nesto. Al, postoji li? Il je sve samo
jos jedno od tisucu lica mog egoizma, tebi tako ocitog, a meni neuhvatljive sa-
blasti, koju ja ne prepoznajem, ne vidim, za koju sam ionako bio uvjeren da je
neko dijete tvojih iluzija, i tvog Straha. Ionako, bez obzira na sve sto je bilo i
sto god ti mislila o meni (nije to uopce vazno, odavno vec nije), cesto, mozda i
previse, znam vratit misli na sve to onda. Da, prisjetim se tih nasih razgovora,
tvojih nepovezanih, razbacanih prica o svemu tom iza tebe, sto sam skupljao i
slagao negdje u sebi, tiho i oprezno poput samo meni povjerenog blaga, i to sto
bi mi pricala, o da, znalo me dobro puknut. Tako, tvoja je ukletost, koju sam ja
drzao dragocjenom, postala dio mene. I tebi ja nemam razloga Iarbat, to iona-
ko znas. Kao sto ni na koji nacin ne zelim ometat tvoj mir, upadat u tvoj zivot,
icim narusavat tvoj ritam. Al eto, morao sam, ovo, javit ti se, sad. Vise necu.
Oboje nosimo neki svoj pakao u sebi unutra, s tim da sam ja svog samom sebi
uvalio, ti nisi, utolko je tvoj... tvrdi. Da, eto, prema tebi to sto zovu Zivotom
TEMA BROJA: STEWART-COLBERT zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 27
M
ama je dobro. Tata je dobro. - Rick Nielsen,
policajac iz snova i otac gitare dugog vrata
Mi smo u ratu. I pritom ne mislim na rat
u iraku, rat u afganistanu ili na rat protiv
droge. Govorim o ratu u kojem su vei ulozi
nego u svim tim ratovima zajedno i onda
podijeljeni s tri. Ratno podruje o kojem
govorim? Amerika obitelj.
Zamislite Ameriku kao tijelo. Ali ne tako da je jezero
Michigan oko, drava Maine naopako okrenut nos, Teksas
Adamova jabuica, a Florida vrlo iljasta brada. Umjesto
toga pogledajmo malo dublje, u bioloke cjeline koje je
izgrauju - obitelj.
COLBIJEV KVIZ: TO JE OBITELJ? Prema ame-
rikom Uredu za popis stanovnitva, obitelj je defnirana
kao dvoje ili vie ljudi koji zajedno ive, a vee ih roenje,
brak ili posvajanje. Drugim rijeima, ameriki Ured za
popis stanovnitva vode radikalni ljeviari. Zato mislite
da je uvedena kategorija za nezaposlene?
Ako mene pitate, od pamtivijeka je rije obitelj zna-
ila samo jednu stvar - Mamu udanu za Tatu, a oni zajedno
odgajaju dvoje ili troje malih razularenih balavaca. To se
naziva nuklearnom obitelji. Dobila je ime jer je dosegnula
vrhunac poetkom Hladnog rata kada su Amerikanci bili u
neposrednoj opasnosti od nuklearnog unitenja. Tada su la-
novi obitelji znali svoje uloge i nitko nije dovodio u pitanje
oev autoritet. Pa, tata je jedini imao kljueve sklonita.
Po emu je nuklearna obitelj tako posebna? Pa, ba
poput pravoga radioaktivnog izotopa - nevjerojatno je
stabilna. Osim toga, to je prigodna kratica kada se govori
o skupini pojedinaca. Zamislite koliko biste vremena izgu-
bili kad biste morali imenovati svaku osobu pojedinano
umjesto da samo kaete Johnsonovi. To uteeno vrijeme
moemo provesti s obitelji.
to je s ne-tradicionalnim obiteljima?
1. Obitelj s jednim roditeljem.
2. Obitelj Manson
3. Sly and the Family Stone.
Izaberite koja vam se svia.
To zvui divno: Ali kako stvoriti svoju nuklearnu obi-
telj? Sve poinje jednostavnom formulom: suprug +
supruga = brak.
Pazite, samo zato to je formula puna slova to ne znai da
sadrava varijable. Ako je malo promijenimo, ona uope
ne funkcionira.
suprug + suprug brak
supruga + supruga brak
Jednom kada ste ulovili branog druga odgovarajueg
suprotnog spola, vrijeme je da se upoznate u biblijskom
smislu, tj. da zajedno prouite Bibliju. U njoj ete pronai
podatak da je zadaa braka omoguiti mukarcima i e-
nama okvir odobren od Boga za njihove najlue seksualne
nestanosti, ija je jedina svrha dobiti djecu.
Pa dobijte ih! Evo, priekat u.
Hej, nemojte misliti da virim ili neto tako. Zapravo,
skoit u iza ugla po kavu i pecivo. Pustit u neku glazbu
da svira dok me nema. Pravda e biti izvrena i bitka e
bjesniti.
Ovaj veliki pas borit e se kad dirnete nje-
gov kavez. I bit e vam ao to ste se petljali
s A-merikom.
Jer nabit emo vam nogu u dupe. Tako to rade
Amerikanci.
Vratio sam se. Ako ovi stihovi country pjevaa
Tobyja Keitha nisu zakurblali va ureaj za
pravljenje djece, trebali biste provjeriti je li sve
u redu s njim. Kad sluam tu pjesmu tijekom
fzikoga ina zadovoljavanja svoje gospoe,
volim sebe zamiljati kao psa ili izmu, ovisno
o raspoloenju.
I to sad? Sad kad ste napravili djecu, va
je posao socijalizirati ih. To znai da morate
odigrati odreenu ulogu ulogu za koju ste
bili na audiciji u krevetu. Onog trenutka kada
novoroene ispadne van, dobili ste ulogu. I
ako je dobro odigrate, poput De Nira, jako
ete se udebljati.
OTAC Amerika je nekad ivjela prema motu
Otac zna najbolje. Sada smo sretni ako
Otac zna da ima djecu. Postali smo nacija
donatora sperme i djetinjastih tata. Ali uloga
oca zahtijeva vie od toga da ih odvedete u
McDonalds i donirate im Y-kromosom. Otac
mora biti skrbnik, uitelj, uzor, ali i to je naj-
vanije - udaljeni predstavnik autoriteta kojem
se nikada ne moe udovoljiti. Kako bi inae
djeca razumjela pojam Boga?
Svaka organizacija treba jako vodstvo. Kod
kue je moja rije zakon. Sve je onako kako
ja kaem. Na primjer, nedavno je moj sin
traio da mu za roendan kupim prijenosno
raunalo. Rekao sam mu, Idi pitati mamu.
To je i uinio. To se zove potovanje.
S velikom moi dolazi i velika odgovor-
nost. Zato otac uvijek mora na sebi imati
koulju i mjera pritiska zraka u gumama. Nikada ne znate
kada e nekoliko kila zranog pritiska znaiti razliku iz-
meu ivota i smrti za vas i vau obitelj. Otac mora i raditi.
Mnogo. Ako radi manje od 100 sati na tjedan djeca e upo-
znati svoga oca, a kao to stara poslovica kae: Poznavanje
izaziva prezir.
Sigurno je da bi bilo lijepo imati jo jednu plau za
kupnju nekih dodatnih sitnica, poput odlaska na godinji
ili stana, ali majka ne bi nikada smjela biti primarni skrb-
nik. Djeca to vide, izgube potovanje prema ocu i svaki put
odlue postati homoseksualci. To je poznato pod nazivom
tinejderska pobuna i vidio sam mimohode pune takvih
pobunjenika.
Jedan od najvanijih tatinih poslova je zatita njegove
male obitelji. Zato mora spavati s pitoljem pod jastukom. I
napuniti ga dum-dum mecima. Na najmanji znak kretanja u
njegovu dvorcu nakon osam sati naveer treba se probuditi
i nasumce pucati. Neka potom Bog, Alah, ili Hanuman, bog
s licem majmuna, vidi tko je iji, zar ne?
Napomena izdavaa: Ne spavajte s pito-
ljem pod jastukom i ne pucajte u sjenu
odmah nakon to se probudite.
Na kraju, tata mora tititi slabije umove svoje ene i
potomaka od tereta brige. Ne smije pokazivati nikakve
znakove neodlunosti, fnancijskih potekoa ili ak bolesti.
Zato je jako vano da oevi nikada ne odlaze lijeniku.
Mogli bi doznati da neto nije u redu a to je informacija
koju nikada ne bi mogli podijeliti. Teak teret potisnutih
emocija ubojica je oeva broj jedan u naoj zemlji. Ili bi
trebao biti.
Tata ima dosta teak posao. Zato prema njemu treba biti
dobar. Nemojte mu odmah smetati kada doe kui. Pustite
ga da popije to pivo ili prelista Sportske novosti prije nego
to mu dotrite sa svojim osjeajima i/ili sumnjama o aferi
koju moda ima ili nema sa efcom kadrovske.
MAJKA Nemojte me krivo shvatiti. Biti mama nije lako.
Odgajanje djece njezina je odgovornost. To je nezahvalan,
usamljeniki posao poput erifa ili Pape.
Veza izmeu majke i djeteta vrlo je krhka stvar. Zato ja
svoju mamu nisam isputao iz vida jo dvije godine nakon
to sam se oenio. Ali, dok je razdoblje odvojenosti teko
za djecu, za majku je pogubno. Postoji neto to se zove
majinski instinkt. To je prirodni dio svake enke od
papuice pa sve do enke ljudskog bia. enke se moraju
stalno brinuti pa mrze svako vrijeme kada su ostavljene
same da razmiljaju, kupaju se ili spavaju. Kako bi majka
stalno bila sretna, u trenucima kad je odvojena od djece
mora biti ispunjena milju koja joj ispija duu: Jesam li
loa majka?
Odgovor na pitanje je odjekujue Da. Znanstvenici
su dokazali, pretpostavljam, da se svaka mana kod djeteta
STEPHEN COLBERT:
JA SAM AMERIKA
(A I VI TO MOETE)
Uvijek ironian, autor govori zato Hollywood unitava Ameriku, zato je evolucija prevara i
zato su ljeviari papci. Moda se neete sloiti sa svime to on kae, ali barem ete razumjeti
da je vae drugaije miljenje pogreno. Colbert je neumoran borac za ameriku duu i u svojoj
knjizi bori se za tradicionalne vrijednosti, jer su njegovoj zemlji jako dugo dobro sluile
OBITELJ
Jednom kada ste ulovili branog
druga odgovarajueg suprotnog
spola, vrijeme je da se upoznate
u biblijskom smislu, tj. da zajedno
prouite Bibliju
TEMA BROJA: STEWART-COLBERT zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 28
moe pratiti unatrag do pogreke koju je uinila njegova
majka. Kao odrasli ljudi nitko od nas nije savren pa to
znai da su sve majke nesposobne. Ali neke su majke gore
od drugih. Uzmite na primjer ene koje rade. Nije me briga
je li direktorica neke velike tvrtke ili radi tri sata na tjedan
kao pomonica uitelja, ako radite izvan kue, to je kao da
djeci u koli prodajete kolaie od kokosa i arsena.
Majka mora biti u kui ak i kada djeca nisu tamo. Ne-
uredna kua alje djeci kodiranu poruku: Nisam vrijedna
ljubavi. Da jesam, brisala bih prainu.
Dobra majka kuha, isti, vozi, organizira dobrotvorne
priredbe tako da njezina djeca skupljaju bodove za fakultet,
i ne oekuje nita zauzvrat osim ljubavi i doruka u krevet
jedan dan u godini.
Pa, poruka svim feministicama: Prestanite oslobaati
majke pokuavajui ih nagovoriti da se pridrue radnikoj
klasi. Ve obavljaju posao zbog kojeg ih je Bog stavio na
zemlju, a to je da rade sve.
Osobno sjeanje: Nije vano kako su me odgojili
moji roditelji, jer sam ih volio. To pie u Bibliji: Potuj oca
i majku. Odmah nakon onog dijela u kojem pie neto o
kamenovanju homoseksualaca. Istina, znali su biti malo
strogi, ali rado se sjeam onih dijelova koje nisam po-
tisnuo. Istina je da ne bih bio ovjek kakav sam danas da
nije bilo roditelja koji su me odgojili. I volim ovjeka kakav
jesam - to znai da volim nain na koji su me roditelji od-
gojili. I ako su grijeili, ne krivim ih za to, jer su se trudili
najvie to su mogli. Naravno da ete ponekad pogrijeiti.
Najvanije je da su pogreke koje uinite sa svojom djecom
iste kao one koje su vai roditelji napravili s vama. Barem
znate kako na kraju ispadnu.
Pa, sad kad mama i tata znaju svoje uloge, to slijedi?
PODIZANJE OBITELJI Odgoj djece najvanija je
meu mojim temeljnim vrijednostima. Vjerujem u njega,
prakticiram ga i promoviram meu svojim prijateljima i
sljedbenicima. Sada kad sam to rekao, openito govore-
i, ja sam protiv djece. to nije u redu? Jesam li vas
uzdrmao? Vidite, ja nisam protiv ideje djece; kao to
sam rekao. Ona su jedini prihvatljiv razlog za spolni od-
nos. I nisam protiv trudnoe zapravo, ako mene pitate,
nema nita ljepe od trudnice u treem tromjeseju u pu-
nom majinskom sjaju. Moda je to zbog rastezljivosti, ne
znam. Ali uinak je nevjerojatan.
Ne, moj problem lei u samoj djeci. Moda su slatka,
ali tu su da bi nas zamijenila. Trebate dokaz? Jeste li kad
ulovili nekoga od njih da hoda u vaim cipelama? To je
zastraujui trenutak, kao da ste u podrumu nali praznu
kukuljicu kradljivaca tijela.
Ali djeca su naa budunost! Da, ali ne znai li to i da
smo mi njihova prolost? Ne razumijem zato im poma-
emo. Neete ba vidjeti kako sindikalni radnici ustupaju
svoj posao robotima.
Siguran sam da se neki od vas pitaju: Zato prihvatiti
savjete o odgoju od nekoga tko ne vjeruje djeci? Odgovor
je jednostavan. Potujem protivnike. I molim vas da i vi svi
uinite isto. Volio bih da mogu svakome od vas doi u kuu i
pomoi da odgojite djecu, ali imam pune ruke posla sa svojom
djecom, i uz to me eka nekoliko parnica za neispunjava-
nje obveza prema djeci iz akcije Veliki Brat. Umjesto toga
nudim vam ove jednostavne savjete za odgoj djece.
Savjet br. 1: Postavite pravila Ne razbijajte glavu
time ima li pravilo smisla vano je da je pravilo. Proizvoljna
pravila ue djecu disciplini: ako bi svako pravilo imalo smisla,
ne bismo ih uili potivati autoritet, nego logiku. Pa dajte si
maha s pravilima vrijeme koje e vae dijete provesti da ih
shvati nee provesti bacajui petarde na susjedova psa.
Prijedlozi za proizvoljna pravila:
perite ruke prije nego to razgovarate sa strancima
ako pogleda u maku i ona kihne, nema deserta
cijeli tjedan
elatina se nikada ne smije drmati
crveno znai stani, zeleno znai kreni, lju-
biasto znai srijeda
I ako se ikada usprotive vaim pravilima, to je dodatna
prednost. Ispriat u vam jednu priu. Jednom je ivjelo
dijete iji je otac imao puno pravila za koje je ono mislilo
da su nepravedna. tovie, strogi otac nikad nije bio u bli-
zini, ali je i dalje imao sve nerazumnije zahtjeve. Konano,
dijete je odluilo da mu je dosta pobunilo se i ivjelo
sretno do kraja ivota.
Kako se dijete zvalo? Amerika.
Savjet br. 2: Moe biti samo jedan Bez obzira
na to koliko djece imate, morate izabrati miljenika.
Dogodit e se samo od sebe, ali bit e bre ako vi i vaa
druica budete barem razgovarali o toj temi. Vano je da
ne kaete svojoj djeci tko je miljenik samo im dajte do
znanja da ga imate. To je igra pogaanja koju ete moi
igrati tijekom mnogih dugakih putovanja!
Savjet br. 3: Mogu namirisati strah Nikada pred
djetetom ne pokazujte slabost. Nikad im nemojte dopusti-
ti da vas vide kako plaete. Ako ba morate plakati, otrite
u svoju sobu i zakljuajte vrata, pustite vodu na pipama i
pojaajte radio predlaem vam da pustite pjesmu Billyja
Joela Big Shot. Kad ste gotovi, recite djetetu da ste bili
toliko ljutiti da ste se morali istuirati kako bi se ohladili i
zatim im odbijte cijenu tople vode od deparca.
Savjet br. 4: Nemojte plakati zbog onog to je ve
uinjeno. Vratite se unatrag. Ako ste se ikada eljeli vratiti
i ponovno proivjeti djetinjstvo, sada to moete ivei
djetinjstvo svoje djece. Djeca su male verzije vas samih,
ako oduzmemo straan neuspjeh. Ako ne budete proivjeli
svoje neispunjene snove kroz vau djecu, Kada ete
to uiniti?
Ispunite ih svojim slomljenim nadama i razbijenim sno-
vima. Ako oni uspiju, ne znai li to da ste i vi na neki nain
uspjeli? A ako ne uspiju, pa, tada je va san ionako bio naj-
vjerojatnije nemogu iako e ga moda i vae dijete htjeti
naturiti svojoj djeci samo da bude sto posto sigurno.
IRA OBITELJ Nekada davno obitelj nisu inili samo
mama i tata i djeca. Bili su tu mamina i tatina braa i se-
stre i njihova djeca i tako dalje. Bila je to vrsta skupina
koja se mogla pomagati u tekim vremenima. Osim toga,
u takvim bliskim obiteljskim vezama uvijek je postojao
netko tko je na sebe preuzimao krvnu osvetu ako bi vas
upucali u trgovini ili neto slino.
Ali, danas premalo ljudi ivi u proirenoj obitelji. Pa vi,
moji mladi prijatelji koji itate ovo na obiteljskom oku-
pljanju i pitate se tko su ti ljudi koji vas tipaju za obraze i
diu vam u lice dahom koji smrdi po luku, evo popisa koji
vam moe pomoi.
DJED I BAKA (Roditelji vaih roditelja.)
Plus: Za razliku od vaih roditelja, rado kupuju vau
ljubav.
Minus: Odrasli su u doba depresije i nikada se nisu pri-
lagodili infaciji.
DJED
Plus: Dopustit e vam da se igrate njegovim depnim
noiem, a ako imate sree i Lugerom.
Minus: Takoer e vam dopustiti da se igrate njegovim
zubima.
BAKA
Plus: Sva hrana koju priprema puna je eera i masti i
jako je fna.
Minus: Ima naglasak, djed ju je doveo sa sobom iz rata,
i moda je nacistkinja. Tata je rekao: Ne pitaj.
UJNE I UJACI (Braa i sestre vaih roditelja.)
Plus: Znaju jako smijenu priu o tome kako je vaa mama
zaradila onaj oiljak.
Minus: Misle da im se jo trebate veseliti kad ih vidite,
iako su vam prestali donositi darove.
OBITELJSKA ZABAVA: Vaa mama i njezina
sestra - je li vaa mama ona koja je naslijedila izgled
ili pamet? U svakom sluaju, zamjera sestri to je dobila
ono drugo!
OBITELJSKA ZABAVA: Va tata i njegov brat
va ujak samac moda izgleda kao sreeni tip jer ima brod
i plazma-televizor, a va tata ima samo djecu. Ali ekajte:
za pedeset godina va ujak nee imati nikoga da se brine o
njemu, a va e otac biti velik teret vama i vaoj obitelji!
BRATII I SESTRINE (Djeca brae i sestara vaih
roditelja; dijelite baku i djeda.)
Plus: Ako vam zatreba bubreg, bit e malo bolji izbor za
donora od nekoga s ceste.
Minus: Moda su varalice i prave se da su vam bratii
kako bi dobili va bubreg.
Imajte na umu: Borit ete se s tim roacima za nasljed-
stvo vaih djedova i baka. Ponite ve sada podmetati lane
dokaze o njihovoj nelojalnosti.
ROACI IZ DRUGOG KOLJENA (Dijelite
prabaku i pradjeda.)
Plus: Njihovi se geni dovoljno razlikuju da se moete
oeniti, a da vam djeca ne izgledaju retradirano.
Minus: Ne moete nai nikoga drugoga za enidbu osim
svojih roaka?
ROACI IZ PEDESETOG KOLJENA
Mnogi genetiari vjeruju da je svaki ovjek na Zemlji rodbin-
ski povezan barem u pedesetom koljenu s nekim drugim.
Nuklearna obitelj je dobila to ime jer je
dosegnula vrhunac poetkom Hladnog
rata kada su Amerikanci bili u neposrednoj
opasnosti od nuklearnog unitenja
TEMA BROJA: STEWART-COLBERT zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 29
Isusu je dobro sa mnom. - The Doobie Brothers
(Ali, je li njima dobro s Isusom? Bacite gitare deki, i
uzmite Bibliju!)
LOE VIJESTI ZA NEVJERNIKE: VJERI SE NE
MOE POBJEI. NIKADA NIJE POSTOJALO
DRUTVO KOJE NIJE NEKOGA TOVALO.
I NE SPOMINJITE NAM KOMUNISTIKA
DRUTVA POPUT SOVJETSKOG SAVEZA
ONI SU TOVALI TRAPERICE. NARAVNO,
BITNICI, MIROTVORCI I BEZVEZNJACI PO-
STAVLJAJU PITANJA.
Zato nam je religija potrebna. Imagine, pjevue,
theres no countries. It isnt hard, its true. Nothing to
fght or kill for, and no religion, too. Moda vam je ta
ideja privlana, jer se rimuje. Ali rimuje se i ovo Bog
je rekao Noi da e biti poplavice-poplavice / Izvadite tu
djecu iz blatnjavice-blatnjavice.
Djeca koja se spominju u stihu u Bibliji takoer
nisu mislila da im treba religija, i pogledajte to ih je
snalo (davljenice-davljenice). Bit svega - religija je te-
meljni kamen civilizacije. Bez nje ne bismo imali zakone,
moral, drutvenu strukturu i smjernice za namjetanje
naih koliba. ivjeli bismo u svijetu bez vrijednosti, kao
u Nizozemskoj.
DOBRE VIJESTI Religija postoji. I
tako ovjeanstvo moe imati koristi od
njezinih mnogobrojnih darova.
Zakon: Deset zapovijedi temelj su za ci-
jeli pravni sustav. Bez njih ne bismo imali
zakone, a bez zakona bi bio kaos. Te dvije
stvari daju vam sve to trebate da biste vodili
ureeno drutvo. Lai, krae, ubijanje, pre-
ljub, tovanje idola i udnja su out. Potivanje
roditelja i subote su in. Ako ovo itate na
dan kad je u vaoj religiji Dan Gospodnji,
bilo bi vam bolje da neki nevjernik okree
stranice umjesto vas, jer kad je rije o Deset
zapovijedi, ja sam tvrdolinijaki izvorniar.
To znai, ako susjed samo baci poudan
pogled na moju enu, ja odmah zovem na
kamenovanje.
Moralnost: Religija daje jasne def-
nicije dobra i zla, razlikujui dobra
djela vrstine prema biblijskom
hebrejskom od grijeha. Razmi-
slite: bez tog voenja i sustava
nagrade i kazne, kako biste znali
da je zapravo dobro davati mi-
lostinju prosjacima? Osim toga,
bez poimanja Dobra i Zla, ne bi
bilo flmova o kaubojima ili poli-
cajcima, jer ne bi bilo dobrih i loih
momaka bili bi to samo momci.
I zaboravite na karaoke. Mi-
slim, svi vole pjevati Ako je
voljeti te grijeh / Ne elim biti
pravednik, ali tko eli uti
Ako je voljeti te u redu / Onda
u redu?
Drutvena kohezija: Re-
ligija daje zajednicama razlog
da se ujedine i stvore veze zbog
zajednikog sudjelovanja u ri-
tualima. Priznajte ljudi ne bi
nikada razgovarali ni s kim izvan
vlastite obitelji da nema obveznih
hodoaa do svetog kamenja ili
gledanja kako se vade srca djevi-
cama na vrhu zigurata.
RELIGIJA
Ali djeca su naa budunost! Da, ali ne
znai li to i da smo mi njihova prolost?
Ne razumijem zato im pomaemo. Neete
ba vidjeti kako sindikalni radnici ustupaju
svoj posao robotima.
Nada: Vjerujem da je pliani tigar-flozof Hobbes opisao
ljudski ivot kao usamljeniki, siromaan, lo, brutalan i
kratak. Religija nam doputa da sve to ignoriramo mo-
litvom. Dok se molimo naim bogovima klanjem ovaca
ili kleanjem ili u sluaju Hare Krishne plesom u koloni
rairenih ruku, iskazujemo neku kontrolu nad naim po-
stojanjem i nadu da bi ga Bog mogao poboljati. Inae
bismo samo pjevuili svoje najdublje elje pred tihom,
bezizraajnom prazninom. Kako bi to bilo depresivno?
Znaenje: ivot je kaotian i nepredvidiv. Ako lep-
tir zamae krilima u jednom dijelu svijeta, to bi moglo
uzrokovati da ljudi na drugom kraju svijeta pogledaju
posebnu emisiju programa Discovery Channel o leptirima.
I to slijedi? Emisija o tornadima. Tko je sloio takav TV-
program prepun naizgled proizvoljnog razaranja? Bila je
to Boja volja.
Odgovornost: Religija tjera svakog pojedinca da pre-
uzme odgovornost. Posebice da je oduzme sebi i preda
je Bogu. Kada bismo morali biti odgovorni za svaku
nau radnju, neodlunost bi nas paralizirala. Ali sve dok
nam religija pokazuje put moemo biti sigurni u isprav-
nost svoje odluke da prosvjedujemo pred osnovnom ko-
lom naeg djeteta kada doznamo da je uitelj likovnog
homoseksualac.
Besmrtnost: Ako ste dobri, neete umrijeti. To je
moj omiljen dar koji nam daje religija, jer je najprakti-
niji. Na primjer, kupio sam onu TV-seriju o Amerikom
graanskom ratu na DVD-u prolog Boia, ali je nisam
stigao pogledati. (Ne mogu doekati da vidim kako zavr-
ava.) Ali zahvaljujui religiji, nakon to napustim svoje
zemaljsko tijelo, imat u cijelu vjenost na raspolaganju
za gledanje tih DVD-a s Abrahamom Lincolnom. On
e mi moi rei je li reiser vjerno prikazao povijesne
injenice.
Sada kada shvaate darove religije, moete razumjeti
zato je Amerika izabrala biti pobona nacija, a pod Bo-
gom mislim na Isusa.
RELIGIJA U AMERICI Nema dvojbe da je Amerika
kranska nacija. Temelj nae teo-demokracije nae su
idovsko-kranske vrijednosti. Taj izraz je pomalo po-
grean. On istie da su kranstvo i idovstvo jednaki. To
ima smisla kao i usporeivati Isusa i Mojsija. Jedan od
njih mogao je hodati po vodi; a drugi ju je morao razdi-
jeliti. Tko vam se ini veim kraninom? Mislite o kr-
ansko-idovskom kao kranstvo, idovstvo i Co..
Sada, svjetovno-napredni e rei: ekaj malo, Col-
berte. Zar nije Amerika utemeljena na idejama mislilaca-
prosvjetitelja poput Humea i Painea? To je uobiajena
zabluda. Tko se iskrcao u Plymouthu? Hodoasnici. I
jedini razlog zbog kojeg su se ukrcali na Mayfower bio
je da pobjegnu od vjerskih progona u Europi. To znai
da su ve imali vjeru - kranstvo. I hvala Bogu da jesu.
Da nije bilo Isusove poruke ljubavi u njihovim srcima,
zar mislite da bi doista nauili Indijance da se maize
zapravo zove kukuruz?
Kain i Abel: Jesi li ti uvar svojega brata? Da, ali to ne
znai da moe zauvijek ivjeti u vaoj sobi za goste. Nai
si posao, Allene!
Noa i poplava: Sve vrijeme povezano je s grijehom.
Pouda izaziva grmljavinu, ljutnja uzrokuje maglu, a ne
elite znati to uzrokuje rosu.
Sodoma i Gomora: Ako se pitate to Bog misli o so-
domiji, samo pitajte stanovnike Sodome. Ups, tono ne
moete, jer ih je Bog sve unitio paklenom vatrom.
Plus: Imat ete se kome useliti kad socijalno
bankrotira.
Minus: Uvijek morate ii na neko obiteljsko okupljanje.
RAZVOD Razvod je brano dobro. Parovi trae od drutva
da im pomogne, jer nisu dovoljno istraivali prije nego to su
se oenili. Kako su si sami krivi? Nemojte kvariti statistiku
moje drave samo zato to ste pobjegli i oenili se prije nego
to ste jedan drugog vidjeli dok ste loe volje.
Ovo nisu valjani razlozi za razvod:
niste shvatili da morate biti monogamni;
isteklo je razdoblje za koje ste dogovorili predbrani
ugovor;
nakon udaje vae prezime glasi neto poput
Tvrdokuri;
cura u koju ste bili zaljubljeni u srednjoj upravo se
razvela.
Problem je: Sve ee mladi Amerikanci dolaze u go-
dine kada trebaju raati djecu i govore: Oh, ne vjerujem
u brak. Razvod mojih roditelja bio je toliko grozan da ne
elim proi kroz istu stvar. I zato su ili samohrani roditelji
ili ostaju sami to nikako nije dobro za drutvo.
Na lo primjer upropatava brak naoj djeci. Zato se,
zbog njih, svi ameriki parovi moraju praviti da su sretni
dok se njihova djeca ne oene. Bude li vam to moglo po-
moi u vaem jadu, mislite o sebi kao o maioniaru koji
vjeto izvodi iluziju vie od dvadeset godina.
U svakom sluaju, morate izgladiti stvari. Ne razvodite
se. To je loe za drutvo, to je suprotno Bojoj volji i oteava
nam pamenje prezimena.
Pa, prespavajte problem. Dogovorite se. Primijenite
politiku vrati u roku od trideset dana ili vie nema na-
zad. Amerika zbog toga ima izvrsnu industriju branog
savjetovanja.
COLBERTOVO BRANO SAVJETOVALITE
Ni jedna obitelj nije bez problema i nije sramota to priznati
upirui prst u lanove svoje obitelji i vritei o tome kako
su vas iznevjerili. Shvatio sam da je jedan od mojih mnogih,
neoekivanih talenata pomaganje u obiteljskom savjetova-
nju - mogu sjesti s bilo kojom obitelji i, bez obzira to nita
ne znam o njima, satima im davati dobre savjete. Olakanje
na njihovim licima na kraju seanse jedina je naknada
koju traim. Sad je red na vas. Kako se ne mogu nai
osobno sa svakim kupcem ove knjige (osim ako
izvjetaji o prodaji nisu potpuno pogreni), elio
bih ponuditi usluge u obliku openitog savjetova-
nja za etverolanu obitelj. Samo zaokruite one
izjave koje se na vas odnose, i mislim da ete vidjeti
da prema tim pravilima treba ivjeti.
(Poruka: itanjem tih rijei priznajete
da Stephen Colbert nije zakonski
odgovoran za posljedice ivota
prema njegovim savjetima.)
Nedavno objavljeno istraivanje
u Amerikom sociolokom
asopisu otkriva da se ateistima
najmanje vjeruje ak manje
nego homoseksualcima. To
ima smisla homoseksualcima
vjerujemo barem kad se idemo
iati
TEMA BROJA: STEWART-COLBERT zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 30
Deset zapovijedi: Najvee Mojsijevo postignue, iako
je i njegova brada bila blizu.
David i Golijat: Veliina nije vana, ali temperatura
jest. Hajde, odjenite hlae!
Knjiga o Jobu: Loe se stvari dogaaju dobrim lju-
dima. Stisnite zube.
Jonu je progutao kit: Ako ne
bjeite pred svojim odgovornostima
i nikad ne laete, jednom ete postati
pravi djeak.
Samson i Dalila: Nemojte dopu-
stiti vaoj djevojci da vas ia!
NOVI ZAVJET Pazite plja-
kai! Isus je spasenje cijelog
ovjeanstva.
OSTALI NEVJERNICI
intoizam To je japanska religija,
a temelji se na tovanju kamija, ili du-
hova koji sve nastanjuju. Pa se tako
moete moliti svakom predmetu ili
pojmu kojem elite. Ponekad kamiji dolaze u paru. Na
primjer, svako drvo u sebi ima svog kamija, ali postoji i
drugi kami za sve drvee. Pa koja je prva zamjerka tom
sranju? Nije uinkovito. Ja bih vjerojatno mogao voditi tu
religiju s pola njihove trenutane duhovne radne snage. I
ta bi se uteda prenijela izravno vjerniku.
Uz to, sva ta gomila arobnih bia koja stanuju u razli-
itim dijelovima prirode? To nije religija, to su Pokemoni.
to vam pokazuje kako vas into namamljuje nakon
to ste se jednom pomolili nekolicini duhova, morate ih
pohvatati sve!
Hinduizam Dvoumim o hinduistima. S jedne strane
vjeruju u karmu i reinkarnaciju pa se dobre stvari do-
gaaju ljudima koji ine dobra djela, a loe ljudima koji
rade loe stvari. Zatim, nakon to umrete, pregledaju va
raun za karmu i vratite se kao neto bolje ili gore, ovi-
sno o tome kako ste proli. Svia mi se ta flozofja, jer
to znai da vas - ako ste dovoljno dobri u ovom ivotu
- mogu reinkarnirati u katolika. I ako je sve to istinito, ja
sam bio nevjerojatno dobar hinduist u prolom ivotu. A
s obzirom na sve dobro koje sada inim, sljedea postaja
za mene je Nirvana.
Osim toga, hinduistiki bogovi prave sjajne pliane
ivotinje. Tu nas nadmauju. Kada je rije o trgovini, ka-
tolika se crkva ne moe mjeriti s plavom glavom slona.
Ali, mnogo toga zabrinjava. Najprije, brojniji su. Koliko
ima ljudi u Indiji koji tuju koliko bogova s koliko ruku?
Pomnoite sve to i rezultati e biti doista zastraujui. Vie
me zabrinjava njihova zabrana govedine. Nema niega
ukusnijeg od jake, zdrave govedine, umjetnim hormo-
nima othranjene do vrhunca svoje mladosti. Pa to ako
bi to mogla biti reinkarnacija moje pra-prabake? Bila bi
mi ast proetati crijevima svojih potomaka. Pustite me
na miru.
Budizam Jo jedna religija koju ne kuim. Hej,
zato svi ne bi odjenuli halje i sjeli u kameni vrt i samo,
kao, bili svjesni? Tako je. To je bilo najlake retoriko
pitanje koje sam postavio. Budizam pouava sljedbe-
nike da zaborave vezanje za materijalne stvari. Samo
naprijed, momci. To ostavlja vie materijalnih stvari
nama s dovoljno pameti da veliamo naeg Gospodina
gliserima.
I iskreno govorei, vrijea me ta ideja takozvanog
srednjeg puta, budistike doktrine i izbjegavanja ek-
strema. U emu je tos s vjerom ako nema ekstrema? Ili
ste vjernik kojem je zajameno da sjedne s desna Bogu
u Kraljevstvu nebeskom, ili nevjernik osuen da vjeno
gori u jezeru trulih izluina. U Svetom smo ratu, izaberi
stranu, blesane!
Islam Islam je velika i istinska religija otkrivena u Sve-
tom Kuranu koji je diktirao aneo Gabrijel posljednjem
proroku Muhamedu - neka bude blagoslovljen i neka mir
bude s njim.
Scijentologija Ta kontroverzna religija iji broj sljed-
benika brzo raste, privlai neke pametne ljude. Barem se
ine pametnima svakako znaju puno o scijentologiji!
Znam da mnogi ljudi lako kritiziraju scijentologiju
zbog njezinih tajni i sklonosti da tui svoje sljedbenike,
ali kad biste doznali tajnu kako izbrisati eneagrame iz
reaktivnog uma, i vi biste je braniti.
Iako se moda ne slaem sa scijentologijom u mnogim
stvarima primjerice s idejom da je vladar galaksije Xenu
prognao Thetance na Zemlju u svemirskim brodovima u
obliku DC-8, zrakoplova iz kasnih 1960-ih, te ih potom
razmjestio oko vulkana i raznio hidrogenskim bombama
prije 75 milijuna godina, te da due tih Thetanaca sada
nastanjuju naa ljudska tijela i spreavaju nas da dose-
gnemo svoj puni potencijal slaem se s njihovim dobro
reklamiranim prezirom prema psihoanalizi. Tri stotine
dolara po satu, a tip samo eli razgovarati o mojoj majci?
Teleportiraj me, Rone Hubbardu!
Rastafarijanci Svaka religija koja vidi Hailea Selasija,
etiopskog vladara iz 20. stoljea, kao lana Svetog Trojstva
zasluuje sumnju. No opet, svaka religija ije ime ne pre-
poznaje Wordov spell checker ne moe biti neka prijetnja.
Moj glavni problem s tim ljudima jest taj to pokuavaju
uiniti puenje trave prihvatljivim, oznaavajui ga kao
sakrament. to se mene tie, to vas vodi ravno u fede-
ralni zatvorski kamp.
Ipak, reggae je dosta dobar. Sjajan je kao pozadinska
glazba tijekom korporacijskog rotilja.
Svi ostali ludi kultovi Problem kod kultova jest u
tome to nemaju muda biti iskreni od poetka. Skrivaju
se iza fraza poput radionica samoizgradnje, ili trener
ljudskih potencijala ili uionica improvizacije, a zatim
polako, potajice uvode lude stvari tako da ih ne opazite.
Da imaju imalo hrabrosti, na prvom sastanku
kulta rekli bi: Svi morate nositi ute plahte
i seksati se sa mnom dva puta na dan dok
nas za dvanaest godina ne prenesu na ko-
met. Takoer, dajte mi sav svoj novac. Tada
ne bi bilo problema luaci bi i dalje mo-
gli pristupiti, a ljudi koji su samo podloni
sugestiji mogli bi rei: Hej, pa ovo je kult i
otii. Ne elim nikome oduzeti pravo da bude
otrovan kako bi poslao svoju duu na Pluton,
samo kaem da bi trebao na vrijeme znati u
to se uputa.
Evo jednostavnog naina da doznate pripadate li kultu:
ako se pitate jeste li u kultu, odgovor je da.
Ateisti Ti beskorisni bezbonici rastu brojem i snagom
u Americi. esto se zapitam kako moe postojati Bog koji
doputa da mi neki ljudi toliko diu tlak.
Sreom, nedavno objavljeno istraivanje u Amerikom
sociolokom asopisu otkriva da se ateistima najmanje
vjeruje ak manje nego homoseksualcima. To ima smisla
homoseksualcima vjerujemo barem kad se idemo iati.
Ali, evo najvee zagonetke - ne samo da ateisti unitavaju
nau zemlju, nego se i potpuno zavaravaju. Jednostavno
nema naina da se dokae kako Bog ne postoji. Da ih
toliko ne mrzim, bilo bi mi ih ao. Zamislite da cijeli ivot
pogreno mislite kako nema nevidljive, sveznajue, vie
sile koja upravlja svakim dogaajem na Zemlji. To bi bilo
potpuno proizvoljno! Zar to ne kue?
Jo je gore to to ateisti slijepo prate sve to im znan-
stvenici govore, bez obzira na to kako to nevjerojatno
zvualo racionalnim uima. Da, da, potrese uzrokuju
goleme, nikad viene ploe duboko ispod Zemlje. Da
nema anse da bi Bog tresao zemaljsku kuglu zato to
ljudi u Kaliforniji ine sodomiju. Ne, to bi njima bilo
previe jednostavno!
Ateisti me ljute upravo zato to pripisuju sve dogaaje
polu-sluajnom djelovanju prirode i odbijaju preuzeti od-
govornost za svoja djela! Ako im umre pas, to je zato to
je odumiranje njegovih stanica koje je uzrokovao proces
starenja neto to se moralo dogoditi. Nikad nee ustati
i rei: Zasluio sam to kao kaznu za svoja djela. Ljutim
me i sama pomisao na to.
Agnostici Ateisti bez muda.
ATEISTI I VELIKI SVJETOVNI PLAN
Napadaju vjernike poput mene i vas. Posebice ljude
poput mene.
Ateisti su pokretai onoga to ja nazivam Velika
svjetovnost.
lanovi Velike svjetovnosti uuljali su se u sve grane
nae federalne vlade, osim u sudstvo i izvrnu vlast. Jeste
li znali da u Senatu i Donjem domu Kongresa trenutano
postoji ak jedan samodeklarirani ateist? Evo, da imenu-
jemo barem jednoga - demokratski zastupnik Pete Stark iz
kalifornijskog trinaestog okruga. Razmislite: kako se bilo
koji prijedlog koji zagovara vjeru moe pretoiti u zakon,
kad je Kongres talac voe te protuboje klike to je ine
Stark, taj Stark i taj isti Stark?
Veliko svjetovnjatvo je oluja koja stie sve vei po-
kret ljeviara koji preziru Boga s namjerom da protjeraju
religiju s javnog trga bez obzira na to koliko ja vremena
proveo ukraavajui ga.
S engleskoga prevela Margareta Matijevi Kunst.
Ulomci knjige I Am America (And So Can You!), Grand
Central Publishing, 2007.
Religija tjera svakog pojedinca
da preuzme odgovornost.
Posebice da je oduzme sebi
i preda je Bogu. Kada bismo
morali biti odgovorni za svaku
nau radnju, neodlunost bi nas
paralizirala
Svaka religija koja vidi Hailea
Selasija, etiopskog vladara iz 20.
stoljea, kao lana Svetog Trojstva
zasluuje sumnju. No opet, svaka
religija ije ime ne prepoznaje
Wordov spell checker ne moe biti
neka prijetnja. Moj glavni problem s
tim ljudima jest taj to pokuavaju
uiniti puenje trave prihvatljivim,
oznaavajui ga kao sakrament.
to se mene tie, to vas vodi ravno
u federalni zatvorski kamp.
TEMAT PRIREDIO ZORAN ROKO
ILUSTRIRAO: DARIO DEVI
K
ada je pretprole sezone nje-
maki reiser Philipp Himmel-
mann u zagrebakom HNK-u
postavio svoje vienje Bizetove Carmen,
reakcije su bile, blago reeno podijeljene.
Razlozi i za pohvale i za pokude bili su isti
radikalno kraenje Bizetove partiture
i beskompromisno modernistika reija.
Nezadovoljstvo istunaca pritom je posve
razumljivo njihova je omiljena opera li-
ena velike koliine svoje glazbe, a Him-
melmannova scenska vizija bila je sve samo
ne tradicionalno-historicistika. S druge
strane, one koji su bili oduevljeni Him-
melmannom takoer je trebalo spustiti na
zemlju. Jer, drastini zahvati poput njegovih
ne samo da u Europi, posebno u Njemakoj,
nisu nita novo, nego su, zapravo, ve toliko
uobiajeni, da predstavljaju svojevrsnu za-
sebnu tradiciju.
Bilo kako bilo, uprava je HNK istog
reisera ove sezone angairala i za novu
postavu Bellinijeve Norme. U odnosu na
Carmen, Himmelmannovi su zahvati ov-
dje blai u odnosu prema notnom tekstu,
ali smjeliji u vizualnom aspektu predstave.
Dodue, ovo prvo ipak je ponajprije zasluga
dirigenta Antonella Allemandija, koji je od-
bio veinu reiserovih prijedloga za krae-
nje partiture. To se, naposljetku, osjetilo i u
reiji prazan hod koji se pojavljivao s vre-
mena na vrijeme dogaao se, po svoj prilici,
upravo na mjestima koja je Himmelmann
isprva htio izbaciti. S druge strane, prijelazi
na mjestima odsjeka koji jesu izbaeni po-
nekad nisu bili posve uvjerljivi.
IN OSVETE I IN MILOSRA
Tu, meutim, prestaju prigovori Himmel-
mannovoj reiji Norme. Jer, ovdje je rije
o vrlo dubinskom promiljanju temeljnih
dramskih odnosa Bellinijeve opere. Premda
poruka zaudnih, futuristikih kostima
Gesine Vllm nije posve jasna, jedno je
njima ipak postignuto sie je izdvojen
onkraj bilo kojeg konkretnog prostora i
vremena, ime je dodatno potcrtana nje-
gova univerzalnost. Scenografja Hermanna
Feuchtera, pak, naglaava osnovnu ideju
Himmelmannove reije o sukobu privatnog
i javnog golemo stubite predstavlja javni
prostor, dok je ispod njega smjeten sobiak
mjesto privatnosti, u kojem Norma skriva
svoju nezakonitu djecu.
Openito, Himmelmanna oito najvie
intrigira dvostruki ivot naslovne junakinje.
Taj ivot u lai implicitno je naznaen ve
i za vrijeme prvog njenog nastupa, kad jo
ne znamo za njenu vezu s Polionom. Naime,
za vrijeme arije Casta diva Norma predvodi
obred koji ukljuuje ritualno rtvovanje
jedne ene. No, kada se puk, kao publika tog
rituala, razie, vidimo da je sve bila samo
predstava za mase prividno zaklana ena
iva je i zdrava, a Normine sveenice iste
mrlje od lane krvi.
Jednako je bitan i lik Adalgise, koja s
Normom dijeli isti grijeh, ali, za razliku od
nje, ima odlunosti raskrstiti s Polionom.
U tom smislu, vrlo je uinkovito Himmel-
mannovo rjeenje kraja opere. Jer, umjesto
da Polion i Norma smi odu na lomau, na
velikom ih hramskom stubitu ubije Adal-
gisa. Nain na koji to ini takoer je zna-
kovit ubojstvo Poliona predstavlja in
osvete, izveden tako da bude izrazito bolan,
zarivanjem noa u trbuh. S druge strane,
ubojstvo je Norme in milosra za razliku
od Poliona, Norma umire brzo, uinkovito
izvedenim rezanjem vratnih ila. (Usput
budi reeno, to je stvarna preslika lanog
rtvovanja s poetka opere.)
UPITNOST ANGAIRANJA GO-
STUJUIH ZVIJEZDA U glaz-
benom pogledu, na ansambl je Opere
zagrebakog HNK, posebice orkestar,
blagotvorno djelovalo dirigentsko vodstvo
Antonella Allemandija. Dirigent je to koji
dobro razumije fnese Bellinijevog stila, u
kojem orkestar nije tek velika gitara, nego
suptilan, ali i nezaobilazan imbenik glaz-
bene dramaturgije. Nita kod Allemandija
nije mehaniko njegovo je oblikovanje
fraza feksibilno i logino proizlazi iz vo-
kalnog naina razmiljanja, ak i kad je
primijenjeno na isto instrumentalne od-
sjeke. Pjevai pritom jesu u prvom planu,
ali orkestar im nije samo puka pratnja, nego
predstavlja njihovu potporu, ali i nadopunu.
Mora se, dodue, rei da ni pod takvim au-
toritativnim vodstvom HNK-ov orkestar
nije uvijek zvuao savreno, ali je svakako
ostvario viu razinu muzikalnosti o one na
koju smo inae od njega navikli.
to se tie pjevaa, u HNK-ovom je
zboru, koji je uvjebao Ivan Josip Skender,
Allemandi naao izvrsne suradnike. Sa so-
listima, meutim, nije bilo toliko sree. U
premijernoj podjeli, iskoila je Dubravka
eparovi-Muovi, ijoj Adalgisi treba jo
dorade u detalju, ali je u cjelini ve sada rije
o scenski i vokalno sugestivnoj i uvjerljivoj
interpretaciji. Slino vrijedi i za Ivicu ikea
kao Orovista i Tvrtka Stipia kao Flavija,
dok je nastup Kristine Anelke opar kao
Klotilde ostao na razini tek korektnog, ali ni
po emu osobito upeatljivog doprinosa.
Zvijezde ove produkcije
su, pak, bili ili su barem tre-
bali biti gostujui pjevai. Ta-
kva kadrovska odluka uprave
zagrebakog HNK donekle je
razumljiva kad je rije o angai-
ranju meksikog tenora Rafaela
Rojasa. Naime, tenora koji bi
bili u stanju odgovoriti izazo-
vima uloge Poliona kod nas ba
i nema previe ako ih uope
ima. Rojas je povjerenje oprav-
dao pomalo rutinskim, ali ipak
visoko profesionalnim nastu-
pom, koji predstavi moda i nije
previe doprinio, ali joj nije niti natetio.
Ipak, s obzirom da je zasad rije o jedinom
pjevau u postavi za tu ulogu, postavlja se
pitanje smislenosti postavljanja predstave
ije e budue izvedbe ovisiti o raspoloi-
vim terminima tog pjevaa.
No, puno je vee pitanje to je HNK-ovu
upravo nagnalo da za naslovnu ulogu an-
gaira rusku pjevaicu porijeklom iz Uzbe-
kistana Nataliju Uakovu. (ije prezime,
kako se to, naalost, u nas uobiajilo, HNK
pie engleskom grafjom Ushakova.) Rije
je, naime, o glazbenici koja je jednostavno
nedorasla ulozi Norme. Scenski je jo rela-
tivno i prihvatljiva, u odsjecima dramskog
karaktera donekle korektna, ali je zato po-
sve nespremna za lirsku stranu Bellinijeve
(anti)junakinje. Nije tu ak rije toliko o
boji glasa, koliko o tehnikoj nespremnosti,
koja rezultira ovla ispjevanim koloratu-
rama i ozbiljnim intonacijskim poteko-
ama ve u nastupnoj antologijskoj ariji
Casta diva. I sve to u trenutku kada u istom
tom HNK-u na plai, i to u statusu prvakinje
ansambla, djeluje sopranistica Adela Golac-
Rilovi, pravi spinto glas, kakav Norma
treba i biti. No, njoj su povjerene tek repri-
zne izvedbe. A u premijernoj postaviti do-
bili smo jednu gotovo u svemu kvalitetnu
Normu, kojoj, meutim, nedostaje samo
jedna stvar Norma.
NORMA BEZ NORME
PREMDA PORUKA ZAUDNIH, FUTURISTIKIH KOSTIMA GESINE VLLM NIJE POSVE JASNA,
JEDNO JE NJIMA IPAK POSTIGNUTO SIE JE IZDVOJEN ONKRAJ BILO KOJEG KONKRETNOG
PROSTORA I VREMENA, IME JE DODATNO POTCRTANA NJEGOVA UNIVERZALNOST
TRPIMIR MATASOVI
Vincenzo Bellini, Norma,
Hrvatsko narodno kazalite, Zagreb,
12. veljae 2010.
NITA KOD
ALLEMANDIJA NIJE
MEHANIKO NJEGOVO
JE OBLIKOVANJE
FRAZA FLEKSIBILNO I
LOGINO PROIZLAZI
IZ VOKALNOG NAINA
RAZMILJANJA, AK I
KAD JE PRIMIJENJENO NA
ISTO INSTRUMENTALNE
ODSJEKE
foto: Saa Novkovi
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 31 GLAZBA
Koliko mi je poznato, tvoja je prva rekonstrukcija bila
rekonstrukcija hepeninga Yoko Ono Cut Piece iz 1964.
godine u izvedbi Anice Tomi 15. listopada 2007. u po-
vodu otvorenja prve specijalizirane kazaline knjiare u
Hrvatskoj, u Teatru &TD. Dakle, zato ba taj performans
i za tu prigodu?
Taj performans potpuno ovisi o publici, o njihovoj spre-
mnosti da se popnu na pozornicu, uzmu kare i izvedbeno
se u njega ukljue. Odluio sam se upravo za njega jer su
mogue razliite interpretacije: od onih koje naglaavaju
drutvene mehanizme submisije enskog subjekta do onih
koji se bave etinou same izvedbene akcije. Naime, ako se
odluite uzeti kare i izvedbeno intervenirati na izvoaici,
vi pristajete biti dio tih drutvenih mehanizama, pristajete
na jednu krajnje negativnu objektivizaciju performerice.
Ukoliko se ne odluite, na odreeni nain paralizirate
izvedbeni mehanizam performansa, i njegovu implicitnu i
eksplicitnu kritiku spomenutih mehanizama.
KARE, AMPANJAC I TORTA
Moe li se navedena izvedbena praksa zvati rekonstrukci-
jom s obzirom da je dolo do znaajnog, dakako, namjer-
nog pomaka znaenja performansa kao i prigode izvedbe?
Naime, performans, tonije hepening Yoko Ono, ve u
samom naslovu sadri destruktivan glagol rezati, rei,
a ti si ga zajedno s Anicom Tomi modificirao u izvedbenu
prigodu otvorenja uz ampanjac i slavljeniku tortu.
Mislim da jest rije o rekonstrukciji jer me je zanimala
upravo vrsta znanja koju ponavljanje ovog performansa
proizvodi u bitno razliitom povijesnom, kulturnom i izved-
benom kontekstu. Svakoj je rekonstrukciji jasno da ne moe
rekonstruirati originalni izvedbeni kontekst niti bi to trebao
biti njezin zadatak, nego se bavi biljeenjem izvedbene ra-
zlike izmeu originalne izvedbe i njezine rekonstrukcije.
Kao to se istraivanje u sklopu East Dance Academy foku-
siralo na one projekte u kojima se suvremeni ples pojavljivao
bez obzira na njegov institucionalni izostanak i nepostojanje
formalne edukacije u tom polju te su raene rekonstrukcije
tih projekata ne kao neka historiografja, nego nain da mi-
slim poziciju i znaenje suvremenoga plesa danas, tako je i
moja ideja s rekonstrukcijom performansa Cut Piece Yoko
Ono bila ta da vidim to se dogaa s jednom izvedbenom
praksom, koja je u svojim poecima deklarativno odbijala
dominantne modele reprezentacije i njima pripadajue
repetitivne cikluse, kad se ponovi, i to upravo u reprezen-
tativnom kontekstu tih modela reprezentacije.
Nadalje, koliko mi je poznato, tvoja je druga rekonstrukcija
- rekonstrukcija Gotoveve akcije 100 (Fukanje). Kako si
uspio rekonstruirati zvunu matricu tog zvunoga objekta
s obzirom da filmski snimak akcije, koji su
snimili Silvestar Kolbas, Daniel Riiki, Fe-
dor Vuemilovi i Boris Popovi, nema zvuka
te koji je razlog nepostojanja zvuka?
Nisam iao u rekonstrukciju zvune ma-
trice, nego sam se prvenstveno fokusirao
na Gotovev skript i instrukcije koje je on
sadravao. Tu se radi o jednoj vrsti sounds-
capea, o prostornom seljenju zvuku. Ovo
je, samo na temelju njegova skripta, teko
zamislivo dok se ne proba s izvoaima. Jer
precizno izvoenje instrukcija iz prvog dijela donosi jedno
zanimljivo kretanje zvuka i promjene u njegovim intenzi-
tetima. S druge strane, izostanak zvuka u snimci akcije daje
mogunost vee koncentracije na specifnu gestualnost koja
je prisutna u izvedbi.
Iako je Gotovac u veini razgovora tvrdio da ga je prven-
stveno zanimalo istraivanje zvuka, zbog ega je ipak akciju
zavrio neplanirano - razgoliivanjem?
Gotovevo razgoliivanje nije akcija koja je zabiljeena
u skriptu. Po njegovim rijeima, on je to napravio za ljude
koji su se tamo okupili. Ali Gotovevo je obnaivanje uvijek
predstavljalo neku vrstu izazova normiranim reprezentaci-
jama i idealizacijama mukoga tijela u socijalistikoj umjet-
nosti pa pretpostavljam da je i ovdje imalo takvu funkciju.
KVADRATURA PARTITURA I FUKALICE
Molim te, pojasni znaenje ispisivanja partitura u svaki
pojedini kvadrat: prostor izvedbe akcije - veliki kvadrat od
100 m2 ucrtan na podu i podijeljen na sto manjih kvadrata
dimenzije 1 m2. Odnosno, to tono znai sistem notacije
i partitura izvedbe (dijelovi A, B, C, D i E)?
Svaki kvadrat je prostor za jednog izvoaa. Dakle, za
realizaciju je akcije potrebno sto izvoaa. Na podu ispred
izvoaa upisana je njegova partitura. Iako se ini da svaki
izvoa izvodi uniformno, njihova se individuacija dogaa
kroz injenicu da svatko od njih ima razliitu partituru.
Partitura se sastoji od pet stavaka: A, B, C, D i E, i nizova.
Izvoa eka trenutak kad voditelj izvedbe prozove slovo i
broj ucrtane ispred njega i onda zvidi u trajanju koje kontro-
lira asistent izvedbe (dvije sekunde). U drugom dijelu sam
voditelj ulazi u prostor kvadrata i istim redoslijedom izvodi
partituru, prolazei sve kvadrate i sve kombinacije.
Kako navodi u tekstu o bekoj rekonstrukciji akcije 100,
objavljenom u novom broju Frakcije (broj 51/52), Goto-
vac je istaknuo da je struktura projekta 100 smiljena i
razraena toliko jednostavno za jednu razinu svijesti,
toliko vie zamreno za drugu, ali ono to e se po svoj
prilici dobiti (za veinu slualaca-pro-
matraa), bit e jedan zvuk. A taj se
zvuk moe zvati A1 ili D3. Molim te,
pojasni tu jednostavnost u sloenosti,
odnosno sloenost u jednostavnosti
toga zvuka?
Zvuk je jednostavan jer je u principu
to jedan ton. Svi izvoai imaju iste zvi-
daljke i izvode isti ton. Zanimljivo je
da ovaj zvuk, iako se radi o jednom te
istom zvuku, Gotovac u svom sistemu
notacije razliito oznaava. Bez obzira
bila njegova oznaka A1 ili D3, rije je
o istom zvuku. Meutim, ono to ovaj
sistem notacije radi zapravo je prostorno seljenje zvuka i
promjene u njegovom intenzitetu. On je i jo jedan u nizu
izazova prevladavajuem sistemu glazbene notacije.
BEKA REKONSTRUKCIJA AKCIJE 100
Koje si sve prethodne istraivake radnje izveo za rekon-
strukciju te akcije? U spomenutom lanku, objavljenom
u Frakciji, spominje razgovor s Tomislavom Gotovcem
(Antonio G. Lauer), a na YouTubeu moemo vidjeti kako si
proveo i razgovore s pojedinim sudionicima akcije.
U prvoj fazi rada koncentrirao sam se na Gotovev skript
objavljen u asopisu ovjek i prostor (broj 2, 1981.) te razli-
ite novinske prikaze i drugu grau koja je bila ukljuena
u ovaj broj asopisa. Tamo se, izmeu ostaloga, nalazila i
prekrajna kazna koju je Gotovac morao platiti zbog ome-
tanja javnog reda i mira. Zatim sam kao grau koristio ve
spomenuti video na kojem je bila s nekoliko kamera (ali
bez zvuka) zabiljeena akcija. Kroz taj materijal mogao sam
rekonstruirati toan prostor na ondanjem Trgu Republike
gdje je akcija izvedena. Tu su bile vidljive i neke stvari koje
su samoj akciji prethodile i koje su se dogodile kasnije
npr. cijela intervencija policije, reakcija okupljenih, voe-
nje Gotovca u jedan od oblinjih haustora gdje mu policija
uzima osobne podatke itd. Nakon toga sam razgovarao i s
Gotovcem koji je dao svoju interpretaciju akcije te me upo-
znao sa samim kontekstom u kojem je akcija pripremana
i izvedena. Tu mi se uinila jako zanimljiva injenica da je
akciju naruila institucija (isto se meni dogodilo s bekom
rekonstrukcijom koju je naruila uprava Tanzquartier Wien).
Takoer je bilo zanimljivo da su se ta ista institucija, Muziki
bijenale, i njezin direktor, Nika Gligo, od te Gotoveve
akcije ogradili kad je Gotovac izveo svlaenje koje nije
bilo skriptirano i da su inzistirali na tome da ga se sudski
procesuira. Na kraju sam intervjuirao pojedince koji su u
samu akciju bili posredno ili neposredno ukljueni: Hrvoja
Turkovia kao lana savjeta Muzikoga bijenala, Silvestra
Kolbasa i Borisa Popovia kao snimatelje akcije, ivorada
Tomia, redatelja flmskog zapisa akcije te Ivana Paia koji
je tijekom akcije bio Gotovev asistent.
U navedenom lanku u Frakciji kao da iznosi razoaranje
zbog toga to Gotovac nije ukljuio u kontekst svoje akcije
100 i politiko znaenje te izvedbe, odnosno, ostao je na
interpretaciji akcije kao polja istraivanja zvuka na tragu
Johna Cagea. Da li je Antonio Gotovac Lauer prihvatio tvoje
kontekstualno punjenje svoje akcije?
Ne bih rekao da je rije o razoaranju. Mislim da je Go-
tovac radio u specifnom drutveno-politikom vremenu
(podsjetit u samo na injenicu da je Josip Broz Tito nekoliko
dana prije same akcije bio primljen u Ljubljani na lijeenje)
i da je inzistiranje na akciji kao istraivanju zvuka na tragu
Johna Cagea bio nain da se projekt uope realizira. Njegovo
obnaivanje u drugom dijelu po meni je jasan pokuaj da se
RAZGOVOR: OLIVER FRLJI
KARE, FUKANJE
I IZVEDBENE
REKONSTRUKCIJE
S OLIVEROM FRLJIEM RAZGOVARAMO O NJEGOVIM
REKONSTRUKCIJAMA HEPENINGA Cut Piece (1964.)
YOKO ONO I AKCIJE 100 (Fukanje) TOMISLAVA
GOTOVCA IZ 1979. GODINE
SUZANA MARJANI
SVAKOJ JE REKONSTRUKCIJI
JASNO DA NE MOE REKON-
STRUIRATI ORIGINALNI
IZVEDBENI KONTEKST NITI BI TO
TREBAO BITI NJEZIN ZADATAK,
NEGO SE BAVI BILJEENJEM
IZVEDBENE RAZLIKE IZMEU
ORIGINALNE IZVEDBE I NJEZINE
REKONSTRUKCIJE
Oliver Frlji i Anica Tomi: rekonstrukcija
hepeninga Cut Piece (1964.) Yoko Ono
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 32 RAZGOVOR
razbije taj vrsti formalni okvir, da se izvede jedna rezistivna
socijalna gesta. Naravno, teko je u interpretaciji koja u inu
zvidanja u trenutku kad se akcija dogaa vidjeti i ekspli-
citnu kritiku prevladavajue drutvene tiine i iekivanja
politikog raspleta. Prije odlaska u Be, naalost, iako je bilo
planirano da mi se pridrui, nisam uspio vidjeti Toma jer se
njegovo zdravstveno stanje pogoralo, tako da nismo uspjeli
razgovarati o idejama koje sam imao za rekonstrukciju.
ZVUKOVNI OBJEKT
Kako je Antonio Gotovac Lauer protumaio kontekst mjesta
izvedbe svoga zvukovnoga objekta? Naime, na pozadini
navedenoga kakofonijsko-zvidalakoga happeninga na
jednoj od zgrada dominirala je slika politikoga tijela J.
B. Tita.
Gotovac je bio svjestan konteksta u kojem se njegova
akcija dogaa. On mi je prvi ukazao na injenicu podudar-
nosti ljubljanske hospitalizacije Tita i njegove akcije. Osim
toga, radi se o umjetniku iji je rad uvijek ukljuivao akti-
van odnos spram drutveno-politike stvarnosti u kojoj je
djelovao. Ne mislim da se ovdje radi o izuzetku, nego samo
o trezvenoj procjeni mogunosti za realizaciju projekta. to
se tie same slike Josipa Broza Tita, koja se navodno nalazila
na jednoj od zgrada iza Gotovevih lea, ja je u flmskom
materijalu nisam uspio vidjeti i za nju sam saznao samo iz
usmene predaje. U svakom sluaju, i bez nje je akcija ve
i svojim izvedbenim miljenjem i prostorno-vremenskim
kontekstom dobila odreeno politiko punjenje koje je, i
bez daljnje elaboracije, barem iz ove vremenske distance,
jasno i jasno vidljivo. Mogu zamisliti i situaciju u kojoj uz
Brozovu sliku, koja tada postaje ve reprezentacija jednog
politikog voe koji je na izdisaju, kao to je i dravna
zajednica koju je vodio na poetku jednog dugogodinjeg
izdisaja, gledamo obnaeno Gotovevo tijelo koje okupljene
gledatelje uvodi u jednu drugaiju ekonomiju panje. Jer
zanimljivo je da Gotovac reprezentaciji oslabljene, ali jo
realno postojee politike moi, kontrapunktira svoju realnu
prisutnost u prostoru.
DIKTATI UMJETNIKOGA TRITA
Kako tumai eksploziju, globalni trend razliitih rekon-
strukcija, obnovljenih izvedbi akcija, performansa i hepe-
ninga kojima svjedoimo u posljednje vrijeme, ini mi se
od 2001. godine?
Umjetniko trite diktira, nekad na manje, nekad na
vie suptilan nain svoje interese umjetnikoj zajednici. A
interesi svakog trita su slini i oni se u osnovi mogu svesti
na maksimalizaciju profta i smanjenje gubitaka. Negdje u
osnovi lei injenica da umjetnost, ekonomski gledano, uvi-
jek proizvodi gubitak. I sad je potrebno nai nain kako taj
gubitak ukljuiti u ovu trinu logiku. Tako smo svjedoili u
jednom trenutku u devedesetima eksploziji projekata koji
su naglasak stavljali na procesualnost, a sama izvedbeno-
prezentacijska situacija ih je zanimala sekundarno. Na taj
se nain nekako mogao opravdati gubitak koji su oni pro-
izvodili u onom trenutku kad su ulazili u postojei sustav
distribucije i konzumacije na umjetnikom tritu. Najlake
je bilo rei da je upravo proces i iskustvo koje iz njega do-
bivaju njegovi sudionici ono to nas ovdje zanima. Slina je
situacija bila prije nekoliko godina kad smo svjedoili poplavi
projekata koji su se bavili umjetnou kao proizvodnjom
znanja. Iako se komercijalizacija znanja odavno dogodila,
ovaj je trend opstajao na ideji znanja kao neega to izlazi
iz trine logike maksimalizacije profta. Rekonstrukcije
koje vidimo na sve strane su mi, na neki nain, nastavak te
logike. U sklopu East Dance Academy to je pokuaj pisanja
povijesti suvremenoga plesa Istone Evrope i lociranja onih
toaka u kojima se pojavljivao bez obzira na nepostojanje
institucionalne podrke i sustava formalnog obrazovanja.
Kad kaem pisanje povijesti, ne mislim na
klasinu historiografju, nego na pisanje
jedne alternativne povijesti plesa, kako u
metodologiji ponovno izvoenje kao
pisanje tako i u miljenju plesa u jednom
irem sociopolitikom kontekstu.
ZAGREBAKA
REKONSTRUKCIJA KAO
PROTESTNI INSTRUMENT
I dok si u bekoj rekonstrukciji sa sudioni-
cima akcije uvjebavao akciju, u zagre-
bakoj izvedbi sudionike si pozvao mailom.
Dakle, zbog ega si u zagrebakoj izvedbi
odustao od uvjebavanja sudionika ak-
cije te na koji je nain Gotovac te davne
1979. godine uspio prikupiti stotinu sudi-
onika? Ivo Pai (usp. snimku na YouTubeu)
ak navodi da je originalna zamisao bila povezana s voj-
nom ikonografijom; odnosno, prema njegovu je sjeanju
Gotovac imao namjeru ukljuiti pripadnike Jugoslavenske
ratne mornarice.
Zagrebaka i beka rekonstrukcija su se dogaale u bitno
razliitim kontekstima pa sam pokuao i rekonstrukciju
misliti iz tih razliitih konteksta. Kao to sam ve rekao,
beku je rekonstrukciju naruio Tanzquartier Wien, i ona
je od samog poetka originalnu akciju stavljala u jedan jak
institucionalni okvir koji radi na komodifkaciji ovog umjet-
nikog proizvoda, i to na razliite naine. Najprije, trebalo
je razmisliti to se dogaa s njegovim potencijalom kao
rezistivnom socijalnom gestom u ovom kontekstu. Dru-
tveni kontekst je bio bitno drugaiji, cijela rekonstrukcija
se trebala dogoditi u dvoritu MuseumsQuartiera u Beu,
prostoru koji ve svojom izoliranou vri neku vrstu depo-
tenciranja bilo kakve izrazite socijalne gestualnosti. Takoer,
period od trideset godina koliko je prolo od originalne ak-
cije, nain na koje su odreene izvedbene prakse i strategije
u meuvremenu postale normativne, natjerao me da fokus
prebacim na performansu inherentne politike odluivanja
i da vidim to se moe napraviti u ovom polju. Zbog toga
sam izvedbu sa sudionicama uvjebavao. To se uvjeba-
vanje sastojalo od pokuaja da se zadri originalna forma
akcija 100, a da se u isto vrijeme u pripremnom procesu
problematiziraju naini instruiranja i odluivanja koji su
upisani u Gotovev scenarij. U zagrebakoj sam se rekon-
strukciji vie bavio ovom umjetnikom akcijom kao nekom
vrstom protestnog instrumenta. Zanimalo me to ona moe
generirati u javnom prostoru, ako se u njezin okvir postave
sudionici zagrebake nezavisne scene, dakle ljudi koji su i te
kako aktivni u polju gradskih politika, ako ih se stavi u neto
to ima formu prosvjeda, a u isto vrijeme ne skriva svoje
mehanizme proizvodnje estetskog vika. Bilo je zanimljivo
kako su samu akciju percipirali i sluajni prosvjednici. Svi
su mislili da je rije o nekom prosvjednom skupu, a i sami
izvoai su im ponekad davali pogrene informacije, a onda
bi ih opet dodatno zbunilo kad bi vidjeli brojeve i slova koji
su bili upisani u kvadrate. Jer, iako se forma prosvjednog
skupa pojavila, nedostajao je na razini dominantnih soci-
jalnih diskursa itljiv skript njegova izvoenja.
Koje su jo rekonstrukcije izvedene u okviru projekta East
Dance Academy? Poznato mi je da je reenactment Gotov-
eve akcije Streaking (Tranje gol u centru Grada) (1971.)
izveo Samo Gosari u Ljubljani studenoga 2008. godine u
okviru programa East Dance Academy, s izvedbenim upu-
tama: Tranje nag u centru grada 90 sekundi.
U sklopu East Dance Academy Emil Hrvatin je napravio
tri projekta. Prvi je bio Pupilija, papa Pupilo, pa Pupilki
koji je nastao kao rekonstrukcija za slovenski teatar prije-
lomne neoavangardne predstave Duana Jovanovia. Zatim
Spomenik g2 i ivljenje (v nastajanju).
REKONSTRUKCIJA, REENACTMENT
I na kraju, eto, na koji nain shvaa razliku izmeu rekon-
strukcije i reenactmenta?
Rekonstrukcija se bavi odnosom izmeu originalnog kon-
teksta i konteksta u kojem se odreeni umjetniki rad po-
javljuje kao rekonstrukcija. Rekonstrukcija biljei razliku
ne samo izmeu ova dva konteksta nego i u funkcionalnosti
umjetnikoga rada u njima. Rije je o pokuaju aproprijacije
znanja koju je umjetniki rad proizveo u vrijeme originalnog
pojavljivanja kroz njegovo ponavljanje, ne doslovno, u sa-
danjem vremenu. Ukoliko su radovi rekonstruirani u sklopu
East Dance Academy bili radovi u kojima se suvremeni ples
probijao najprije u neplesnim kontekstima (flm, perfor-
mance art, kazalite...), a zatim i u jednom irem kontekstu
u kojem nije postojala institucionalna podrka za suvremeni
ples, niti sustav formalne edukacije, onda je zanimljivo vidjeti
to njihove rekonstrukcije znae iz dananje perspektive i
je li mogua neka vrsta poopivosti znanja koje su ti radovi
proizveli. Kod reenactmenta ne postoji ovaj interes, nego je
primarno minuciozno ponavljanje odreenog umjetnikog
rada i njegovih formalnih svojstava. Moram ukazati na to
da je moja rekonstrukcija akcije 100 uzela formu reenac-
tmenta, ali je pokuala otvoriti i niz drugih problema: od
performansu inherentnih politika odluivanja do pitanja
prevodivosti njegove rezistivne socijalne geste.
Oliver Frlji: rekonstrukcija akcije 100 (Fukanje)
Tomislava Gotovca iz 1979. godine
Witold Gombwowicz,
Trans-Atlantik
Ovo je jedno od Gombrowiczevih remek-djela, na-
kon fragmentarnog prijevoda Zdravka Malia sada
napokon u cjelini dostupno nam (u izdanju zapreike
Frakture). Ovdje Gombrowicz iz svoje emigrantske
argentinske perspektive (vrijeme radnje je 1939, dakle
tmurni dani poetka Drugog svjetskog rata i brzog voj-
nog poraza i pada Poljske) ismijava poljskost, naroito
kranski patniki mazohizam Poljaka i njihov kompleks
veliine, tragikominu muku naroda koji prvenstveno
gleda kako e izgledati u oima drugih (a sad se staraj
da nam pred ljudima sramotu ne nanese, jer emo mi
tebe ljudima Inozemcima kao velikoga G. Genija Gom-
browicza prikazati. To promidba iziskuje i neka bude
znano da narod na genijima obiluje).
Poetak i kraj romana naroito izvrsni su, u srednjem
dijelu pomalo na intenzitetu gube. No ono ime izda-
nje ovo iznimno se dii zapravo je ingenioznost prije-
voda. Gombrowicza prevoditi je teko, naroito roman
ovaj, koji napisae on potpuno arhainijem jazikom.
Nu Zdravko Mali koji poetak romana s izvornikom
sravni i prevodilake parametre postavi, ter Mladen
Marti, koji ostatak prevaae, prevoditeljski spomenik
stvorie. Ponekom itatelju lijenom ta jezina arhainost
oli i sintaksa arhaina moebit oteati itanje mogla bi,
no, uz manji trud, otpravit e sebe u kumpaniju zaud-
nijeh reenicah tizijeh. Nu, evo primjera kako gospar
Gombrowicz nam zbori: Smijeh me spopao na vidik
Kavoispijanja slubenika tizijeh! Jer na prvi pogled se
vidjeti moglo da, ve godinama zajedno u tom uredu
sjedei, svakodnevno tu vjenu kavu ispijajui i vjeito
pecivo zalaui, istim se dosjetkama starim astei, u tili
as sve svoje poimahu.
Snovito, kafkijanski-gogoljevski duhovito, a pred kraj
ter jezovito. Zoran Roko
KAPETAN KOMA
PREPORUUJE
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 33 RAZGOVOR
Kakvo je vae miljenje o re-enactmentima, s obzirom da
su nedavno u Zagrebu upriliena dva re-enactmenta vaih
performansa: re-enactment performansa Zagreb, volim te!
(Leanje gol na asfaltu, ljubljenje asfalta) iz 1981. godine,
u kojem je, u okviru zagrebake konferencije Performance
Studies international (PSi) 2009. godine, nastupio Milivoj
Beader, te rekonstrukcija vae Akcije 100 (Fukanje) iz
1979. godine, u organizaciji Olivera Frljia u Zagrebu 10.
prosinca 2009., a prije toga i u Beu (30. svibnja 2009.). Na-
ime, podsjetila bih da ste povodom remakea happeninga
Happ na - happening, koji je ponovljen 1968. godine, dakle,
godinu dana nakon prvotne izvedbe (1967.), i to za potrebe
snimanja filma Sluajni ivot Ante Peterlia, u razgovoru
s Goranom Trbuljakom i Hrvojem Turkoviem u asopisu
Film izjavili sljedee: Na nagovor efa Podrumske scene
napravili smo remake toga hepa, iako smo bili svjesni da
to nije ono pravo. ovjek ne moe dva puta napraviti sa-
moubojstvo. () No ja to ne smatram hepeningom, to je
bilo glumljeno za prijatelja. Hep se ne moe glumiti, to nije
kazalina predstava.
Mislite, dakle, na izvedbe mojih performansa koje su
osmislili Mario Kova i Oliver Frlji, odnosno Goran Ser-
gej Prista u kombinaciji s Oliverom Frljiem. Evo, ovako.
(smijeak) Razmiljao sam, istina, o tome, meutim, izdvojit
u samo najbitnije i najkrae za ovu prigodu. Da je to bilo
rijeeno na jedan kulturni europski nain, to jest da se autoru
intelektualnoga projekta adekvatno plati, ja bih to prihvatio.
Meutim, ovo to se dogodilo, a pogotovo ono to se dogo-
dilo s Kovaem, to se meni kao autoru nita ne dopada. Oni
su naprosto ukrali i stavili su svoje ime, i to se meni ini kao
najobinija intelektualna kraa. Na Zapadu se sve to plaa,
a ovdje je sve to isti barbarizam u stilu da budem sretan i
poaen. Ili pak u stilu: Ti, stari kreten, ti si nekad davno
napravio neke stvari, to se nama dopada, mi emo to drpiti,
dat emo intervjue u asopisima, i bok.
Sam Beader nema s tim nita, ve Kova koji je preuzeo
moj performans. Beader je samo dobro odradio posao. Inae,
Beadera jako volim, meni je on simpatian. Meni je i Kova,
istina, bio simpatian, ali po ovome to je napravio nije mi
uope vie simpatian. Izgubio sam jednu simpatiju za njega.
To se tako ne radi, to je naprosto svinjarija.
PROMOCIJA UMJETNIKOGA EGOIZMA
U lanku o bekoj rekonstrukciji akcije 100 (Fukanje),
objavljenom u posljednjem broju Frakcije (broj 51-52),
Oliver Frlji istie kako je u razgovoru s vama doznao da
niste ukljuili u kontekst svoje akcije 100 i politiki kon-
tekst te izvedbe, odnosno, kao da ste ostali na zenovskoj
interpretaciji akcije kao polja istraivanja zvuka na tragu
Johna Cagea.
Da, razgovarali smo Ovako, ta ponovljena akcija prvi
je put izvedena u Beu na Tanzquartieru i ja sam tada ba
bio stradao slomio sam ruku tako da naalost nisam
mogao vidjeti tu rekonstrukciju Olivera Frljia. To se sve
odvilo pod pokroviteljstvom Gorana Sergeja Pristaa, tako
mi se ini. Prista je pristojan ovjek, gospodin, za razliku
od razbojnika Kovaa. Istina, nisam vidio ni zagrebaku
rekonstrukciju Olivera Frljia jer mi nisu javili datum
izvedbe, odnosno nisam ni znao da je bila, nego sam tek
poslije doznao od Gorana Petercola koji se sluajno tu,
na Trgu bana Jelaia, naao pa su ga i pokupili da ue-
stvuje u Fukanju. Rekao mi je kad sam ga sreo: Upravo
smo fukali tvoju Stotku. Dakle, tek kad
ostarite, onda skuite u kakvom se oporu
vukova nalazite. I onda dobro uoite razlike
izmeu frendova i znanaca, jer u starosti
vam ostaju samo frendovi Ono to je ra-
dio Beader i ono to je radio Frlji, to su bile
stvari, dva performansa kojima sam usprkos
svemu pokuao promovirati jedan umjet-
niki egoizam kada mi se ustvari fukalo
za takozvanu samoupravnu socijalistiku
stvarnost. I u obje sam akcije promovirao
svoj anarhistiki pogled na umjetnost i na stvarnost oko
sebe. Bio sam usredotoen na egoizam jer sam smatrao da
se jedino s tim svojim egoizmom mogu oduprijeti stvar-
nosti s kojom se nisam slagao. Kako sam ja kroz svoj i-
vot stalno nastojao biti protiv, onda sam odabrao stvar za
koju sam znao da e odmah biti protiv svega nago tijelo.
Tako i u akciji 100 i u akciji Zagreb, volim te! ja sam se
koristio nagim tijelom, svojim mogunostima (smijeh) da
na najjednostavniji nain ubodem u oko stvarnost. Tu nije
bilo neto da bih ja sada bio protiv sustava, nego je mene
itav taj kontekst izrazito nervirao, kao to me nervira i
ovaj danas. E, sad, pri rekonstrukcijama se sukobljavate
s pohlepnicima i cinizmom. Savjest je najgroznija stvar
onaj koji uini naao nekome tko mu je pristupio u dobroj
vjeri, to je grozno
RE-ENACTMENT ILI UTVRIVANJE
GRADIVA
to openito mislite o fenomenu re-enactmenta i o kon-
ceptu re-enactmenta za koji se zalae Marina Abramovi?
Naime, ona naglaava da je izvedbom Seven Easy Pieces
(Muzej Guggenheim, New York, 2005.) ponudila i model za
re-enactment te navodi sljedee upute u okviru tog mo-
dela: Pitajte umjetnika/icu za dozvolu. Platite umjetniku/
ici za pravo koritenja. Izvedite novu interpretaciju djela.
Izloite originalni materijal: fotografije, video, materijalne
predmete/tragove. Izloite novu interpretaciju djela.
Re-enactment obino doivljavam kao neku vrstu utvri-
vanja gradiva. Kao da su svi uvjereni da poslije performansa
ponovo kree neto konzervativno. I sad, valjda, onda misle
neto zaraditi, jer na Zapadu se ipak nita ne radi bez velike
love, a kako je performans stvar iza koje ostaje manje-vie
samo dokumentacija, mislim da se forma re-enactmenta
moe promatrati jedino kao oivljavanje mrtvaca. Likovni
umjetnici nastoje uostalom kao i svi ostali
zapadni umjetnici zaraditi neku lovu i
pritom su se domiljato sjetili i te forme
ponavljanja. Meni je to simpatino, evo,
sjeaju se staraca. Marina je roena negdje
oko 1946. godine, dakle, sad je u 64. godini
ivota. Ne znam, ne bih htio biti glasnogo-
vornik jer manje-vie ne moramo se sloiti
oko forme re-enactmenta, ali iznosim svoje
miljenje da u tome vidim samo, ponavljam,
oivljavanje mrtvaca.
U razgovoru koji je Oliver Frlji vodio s
Ivom Pajiem povodom pripreme za re-
konstrukciju vae akcije 100 (Fukanje),
Ivo Paji je istaknuo kako ste bili fascinirali
jednom vrstom militaristike estetike, i to
pogotovo onom koja se mogla vidjeti u amerikim filmo-
vima te da ste pored svega bili opsjednuti mornarikom
elegancijom. Naime, misli kako ste tu akciju namjeravali
izvesti s Jugoslavenskom ratnom mornaricom, pridodajui
kako bi to bilo estetski fascinantno.
Ne. Ne da ne znam, nego se ne sjeam da sam to namjera-
vao izvesti s mornaricom. Uglavnom, akcija je zamiljena u
dogovoru s Nikom Gligom, a Ivo Paji je bio moj asistent.
Nika Gligo je 10. muziki bijenale elio napuniti akcijama,
i onda sam mu ponudio akciju sa sto fukaa. Fukalice sam
izabrao zato to se Muziki bijenale odravao u proljee
kad je i aktualno zavravanje maturanata i kada rade uline
performanse u kojima urlaju i fukaju. elio sam spojiti
to mladenako maturantsko ludilo s ovim, svakodnevnim
ludilom, a kako se mjesto performansa selilo od dvorita
Studentskoga centra do Cvjetnog trga, da bi konano odlu-
ili da akciju izvedem na Trgu Republike bez bana Jelaia
(smijeh), skontao sam u svojoj glavi bez da je itko znao i
samom sebi rekao: To e se upamtiti! Tako je Nika Gligo
doslovno poludio. Od svih je upravo on najvie poludio
kad je vidio moje skidanje. Doao je u policijsku stanicu,
uletio kod deurnoga i rekao: Ovoga osudite i uhapsite.
Ovaj je sve napravio na svoju ruku. Ja o tome nisam imao
pojma. Osim toga, nije mi htio dati ni honorar koji je bio
za sve koji su radili za Muziki bijenale milijun dinara. To
je tada bila poprilina svota i stoga sam ga tuio. Imao sam
sreu to me je sudac, koji mi je sudio, simpatizirao. Na
suenju je tako pitao Niku Gligu: Je l Gotovac izvrio
sve ono to ste se dogovorili? On kae: Je, ali se skinuo
gol i sve je time ponitio. Kae sudac: Samo sam Vas
pitao da li je on izvrio ono to je dogovoreno? I zatim
je rekao Gligi: Tomislav Gotovac je izvrio ono to ste se
dogovorili uz svoj dodatak. I tako sam dobio ondanjih
milijun dinara. A bilo je slasno i to to su ovi na policiji,
RAZGOVOR: ANTONIO GOTOVAC
RE-ENACTMENT
JE OIVLJAVANJE
MRTVACA
S LEGENDOM HRVATSKOGA PERFORMANSA ANTONIJEM
GOTOVCEM LAUEROM O NJEGOVIM VIENJIMA RE-
ENACTMENTA I REKONSTRUKCIJE NJEGOVE AKCIJE
100 (Fukanje) IZ 1979. GODINE TE REKONSTRUKCIJE
AKCIJE Zagreb, volim te! IZ 1981. GODINE
SUZANA MARJANI
U OBJE SAM SE AKCIJE
KORISTIO NAGIM TIJELOM,
SVOJIM MOGUNOSTIMA DA
NA NAJJEDNOSTAVNIJI NAIN
UBODEM U OKO STVARNOST.
TU NIJE BILO NETO DA
BIH JA SADA BIO PROTIV
SUSTAVA, NEGO JE MENE
ITAV TAJ KONTEKST IZRAZITO
NERVIRAO, KAO TO ME
NERVIRA I OVAJ DANAS
Tomislav Gotovac,
akcija 100 (Fuckanje), 1979.
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 34 RAZGOVOR
odnosno miliciji, poludjeli jer akciju sam izveo u subotu.
Naime, dan prije je Josip Broz Tito proao kroz Zagreb i
itava je zagrebaka policija bila u napetosti, a sljedei je
dan bio dan UDBA-e kada se u Domu armije odravala
velika proslava dodjeljivale su se nagrade, i svi su bili u
sveanim uniformama i sad im dolazi jedan kreten i skida
se gol na meunarodnoj manifestaciji. Idiot! (smijeh) Kad
je sve prolo, dakle, na samom kraju akcije, kad su me klinci
digli na ramena, i kad su me profurali golog po cijelom Trgu,
Nika Gligo se pokazao u svom mraku. Ponavljam otiao
je u milicijsku stanicu i rekao: Ovoga osudite i uhapsite
jer je sve to napravio bez dogovora. Istina
INDIVIDUALNI ANARHIZAM
Jeste li prije same akcije organizirali uvjebavanje s tih
stotinu sudionika Fukanja?
Ne, nisam imao vjebu. Samo sam im objasnio koji je
problem: dakle, moraju fukati po slovima A, B, C, D i E.
Meutim, zvuk ima jednu osobinu on se iri prostorom
drugaije nego to je to napisano; zvuk je uvijek isti, makar
dolazi od slova A ili B ili D S obzirom da dolazi iz toga
prostora, on je uvijek jedan zvuk. Paji je kao moj asistent
najavljivao slovo i brojku, i onda su oni tako fukali. U
drugom dijelu akcije su se svi ti klinci povukli s tog kva-
drata 10 x 10 m, a ja sam onda iskoristio tu guvu to sam
isplanirao i skinuo se, i onda sam to fukao trei to su
oni fukali stojei. Cijeli se opis nalazi u asopisu ovjek
i prostor (broj 2, 1981.). Dakle, stvar je vrlo jednostavna.
Tako se i u ovoj akciji kao i u akciji Zagreb, volim te! radilo
o tome da stupim na scenu grada kao anarhoidna poruka.
Tako sam prvi puta bio gol u Zagrebu u tom Fukanju 1979.
godine, a inae prvi sam puta bio javno gol u akciji tranja
beogradskom Sremskom ulicom 1971. godine.
Znai, izmeu te dvije akcije niste organizirali akcije jav-
noga nagoga tijela?
Ne. Sve su te stvari zavravale pred sudovima, policijom,
a Lazar Stojanovi je zbog flma Plastini Isus, zahvaljujui
tome to je bila kompletna anarhoidna tvorevina u kojemu
se nalazi moje nago tranje Sremskom ulicom, zavrio tri
godine u buksi u Poarevcu.
Kada spominjete anarhoidnu grupaciju u Beogradu, jeste
li bili povezani i s politikim grupacijama?
Ne, strano sam izbjegavao sve stvari koje su bile politike,
iao sam na individualni anarhizam. To je moja mladost, a
sada sam jedan starek. Sve ovo to mi se
dogodilo ovih posljednjih godinu dana ta
staraka nemo to je zaista Apage Satanas.
Smrti koje su stravine za bliu okolinu su
uasno dobre za samu osobu kojoj se to
dogodi: sudari, metak u glavu, smrt bez sta-
rake i bolesnike nemoi To je strano
za one koji su vam bliski, ali za vas je brza
smrt savrena. Upravo se naalost nalazim
na tom putu starake nemoi. Ne znam
kako e to zavriti. Da dobijem staraki
dom u Klaievoj, to bi za mene bilo spas.
Svega 500 metara dalje od moga stana, to
znai da bih mogao svaki dan ii u svoj kutak. Vidite da se
nisam prepustio nemoi, vidite da sam doao na razgovor.
Evo me, razgovaramo. (smijeh)
Koji ste zadnji performans izveli prije ovoga iskustva bo-
lesti? ini mi se da je to bio performans Hrvatska remek-
djela, s podnaslovom Dva mukarca i jedna ena, koji ste
izveli u rujnu prole godine s Vlastom Delimar i Milanom
Boiem u formi ranojutarnje nage etnje Ilicom, tonije
od Gundulieve prema Oktogonu?
Da, bilo je pola sedam ujutro, to smo odabrali zbog svjetla
kako ne bi bio veliki kontrast izmeu sjene i sunca. Ranije
smo sa snimateljima obili prostor etnje i zakljuili da je
najbolje etnju obaviti rano ujutro. Inae, rodonaelnica
cijeloga performansa je Vlasta Delimar, a Milan i ja smo
tu ukljueni kao muka pratnja. (smijeh)
PERFORMANS INSPIRIRAN FILMOM
Kad smo spomenuli Vlastu Delimar, koje ste performanse
izveli na njezinom imanju u taglincu u okviru njezine
umjetnike organizacije Moja zemlja, taglinec?
Prole godine u taglincu izveo sam performans Gibanje;
bio sam gol i izgovarao sam suglasnike i samoglasnike koje
sam inae radio u vjebanju koncentracije za oslobaanje
od govornih potekoa. To su svi samoglasnici i suglasnici s
kojima se ljudi s govornim potekoama najvie mue; dakle,
u paru: k-g, t-d, p-b, m-n. Izaao sam tako gol u Vlastino dvo-
rite i izgovarao sam samoglasnike i onda te suglasnike.
Dvije godine ranije u taglincu sam uzeo priu mjuzi-
kla Bal na vodi, odnosno Revija na vodi, koji se originalno
1944. godine zvao Kupajua ljepotica (Bathing Beauty,
1944.). Glume Esther Williams i Red Skelton, sa sjajnim
plivakim performansom koji izvodi Esther Williams i
plamenom koji izlazi iz vode. Uzeo sam taj plamen i tu
vodu, i tako sam priao kako je to bio jedan od znaaj-
nijih flmova jugoslavenskoga opinstva. To je, naime,
narod gledao po 25 puta. Film je snimio veliki reiser
George Sidney. To je ovjek koji ide usporedo po veliini
s Georgeom Stevensom. Stevens je napravio one uvene
amerike flmove prvi je Mjesto pod Suncem, drugi je
Div, a trei je Dnevnik Anne Frank. Stevens je meni jedan
od najdraih amerikih reisera. Stevensa je 1943. godine
Roosevelt pozvao da okupi ekipu i da krene s amerikim
trupama u Evropu. Upravo je njegova ekipa snimila one
uvene snimke osloboenja Dachaua, tako da su njegovi
ljudi snimili najbolju dokumentaciju o Amerikancima pri
ulasku u Evropu koju su zarazili nacisti. Kako smatram
da je jedan od najveih revolucionara George Stevens, jo
sam uvijek zaljubljen u njegov flm Mjesto pod Suncem. A
William Mellor je snimatelj koji je snimio te uvene flmove
Div, Mjesto pod Suncem i Dnevnik Anne Frank. To kad
ste ufurani u flm, onda znate o kojim je stvarima rije.
Kad je Stevens odluio snimiti Mjesto pod Suncem, uzeo
je Montgomeryja Clifta i Elizabeth Taylor, dakle, uzeo je
pedera i jednu takvu strastvenu glumicu. Inae, Stevens je
oboavao i Rocka Hudsona koji je igrao u njegovu flmu
Div s Jamesom Deanom, a Hudson i Montgomery Clift
su bili poznati gejevi. Inae, Montgomery Clift je bio ari-
stokrat koji je pedesete godine u asopisu Life proglaen
za najljepega mukarac Amerike, a poznato je da je to-
liko mogao djelovati na sebe da je mogao mijenjati svoju
temperaturu, to je sposobnost izrazite samovlade, koja je
strana. Kad su montirali flm Mjesto pod Suncem, a kako
je Stevens imao uasne zasluge za ameriku dravu, mogao
je doslovno raditi to je htio i uvena je anegdota da je u
jednom trenutku snimanja Mjesta pod Suncem Stevens
utonuo vrlo duboko u svoje misli i nestao u svojim kulisama
odakle nije izlazio est sati. Njegova ga je ekipa ekala jer
su ga doivljavali u rangu sveca. I nakon est sati, Stevens
se pojavljuje iz svojih kulisa, kao da se nita nije dogodilo,
uradi klapu i sve se nastavlja svojim tokom.
SPALJIVANJE IMENA
Film je montirao William Hornbeck, koji je prije tog flma,
1941. i 1942. godine, montirao seriju Zato se borimo, koja
je tada bila uvena serija. Pri montai Mjesta pod Suncem
Stevens i Hornbeck gledali su svaki milimetar svih rola,
kako bi savreno uskladili sliku i zvuk. To je upravo ono
savrenstvo koje je postigao Ejzentejn kada je to isto radio
u flmovima Aleksandar Nevski i Ivan Grozni gdje je morala
biti totalna podudarnost izmeu zvuka i slike. Mislim da
je veliki Prokofjev pisao muziku za njega. Onda su Ejzen-
tejn i Prokofjev tako mjesecima usklaivali sliku koju je
snimio veliki Eduard Tise koji je, inae, snimio gotove sve
velike snimke velikom Ejzentejnu. Inae, William Mellor
je snimio jo jedan sjajan flm Ljubav popodne Billyja
Wildera. Kako je William Mellor isto tako bio flmski sve-
tac, mogao je raditi to je elio. U flmu Ljubav popodne
igra Gary Cooper i Audrey Hepburn, i postoji scena u
kojoj oni pleu u mraku gdje se ne vidi ni jedno ni drugo,
ta scena je fantastina To su mogli jedino Billy Wilder
i William Mellor. I da se sada vratim na taj performans
Ljepotica koja se kupa, u ast Esther Williams iz taglinca
2007. godine. Dakle, bila je to pria o Georgeu Sidneyju
koji je napravio Bal na vodi gdje sam onda isfurao priu
kako je Sukarno, koji je bio veliki luak i veliki prijatelj
Josipa Broza Tita, priao kako on pokazuje ljudima samo
amerike obiteljske flmove koji govore o amerikom na-
inu ivota gdje se prikazuju bazeni, kue s mnotvom
soba... Tako sam spojio te prie: Bal na vodi, Sukarno, Josip
Broz, gdje je rije o velikim ljudima u smislu arta, a inae
velikim zlikovcima.
Onda druga velika umjetnica Leni Riefenstahl, nje-
zina dva projekta Trijumf volje koji prikazuje naci partiju
u Nrnbergu i dva flma, odnosno dva dijela Olympia o
Olimpijadi 1936. u Berlinu to su remek-djela dokumen-
tarnoga flma, bez obzira emu to sluilo. Ne moete ni-
kako zamisliti dokumentarni flm, a da reiser nije gledao
te njezine flmove. Mene mogu optuiti da sam zadnja
stoka, meni se fuka. Kad se radi o artu, tu ne poznajem
nikakve granice, tako da su to surove stvari. Isto je tako i
s amerikim flmom. Svi su ameriki flmovi najodurnija
amerika kapitalistika propaganda, samo su umotani u
celofan. Svi najvei ameriki reiseri su radili za Busha,
ne za Clintona.
No, da se vratimo na performanse u taglincu. Tako
sam u taglincu u performansu Tom 2006. godine spalio
svoje nekadanje ime TOM ispisano pilovinom na zemlji,
a spalio sam ga naftom i benzinom.
Povodom te ideologizacije amerikoga filma, to mislite
o filmu Avatar, koji je sjajno prikazao u toj bajkovitoj po-
larizaciji crno-bijeloga svijeta zavrnicu neoliberalnoga
kapitalizma u kojemu je Priroda svedena na NITA?
Inae oboavam Camerona, on ima nekoliko flmova koji
su mi dragi, ali Avatar nije flm u kojem uivam, no mogu
rei njegovu poruku koja govori o tome da je Amerika
odurna, odvratna zemlja. Hm, ali to govori frajer koji je
napravio Titanic i koji je uza sve to fenomenalan reiser.
(smijeh) Ne znam, to nije moj flm. Moj flm je onaj koji je
napravila njegova biva supruga Kathryn Bigelow ratni
triler Narednik James, kako je kod nas preveden njegov
poetski naslov The Hurt Locker.
AKCIJOM 100 (Fukanje)
I AKCIJOM Zagreb, volim
te! USPRKOS SVEMU
POKUAO SAM PROMOVIRATI
UMJETNIKI EGOIZAM KADA
MI SE USTVARI FUKALO ZA
TAKOZVANU SAMOUPRAVNU
SOCIJALISTIKU STVARNOST
Tomislav Gotovac, Zagreb, volim te!, 1981.
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 35 RAZGOVOR
R
ijeka i planine. Posvuda su. Mnogih se sjeate. Mogli biste ih i opisati. ak
i nekih koje niste vidjeli. Znate ih s fotografja. Razglednica poslanih vam
iz razliitih razloga.
Sjeate se rijeke koja vas je plaila kad ste je prelazili preko viseeg mosta.
Vama je bilo desetak godina, a njoj valjda koje tisuljee. Poigravala vlastitom
uzburkanou. Potamnjela. Prijetea. Dozivali su vas s druge strane. Pourivali vas.
Nisu razumjeli vae strahove. Ni svoje. Zato bi onda vae. I ostali su vam cijeli ivot
nejasni. Strahovi. Lutali ste, poslije, po razliitim teorijama, da biste ih si objasnili.
U sjeanju vam je ak i neki potoi. Pokuavali ste ga bosi pregaziti padajui preko
kliskog kamenja obraslog travom.
Jo i sad ne moete shvatiti zato je jedna povukla za sobom sestru vae
prijateljice. Pred njom. A bila je ba odlina uenica i draga. Drugu je strah uvao
na obali. Plaila ju je rijeka. Bojala se u nju ui. Roditelji joj to nikad nisu oprostili,
njoj, s tek prosjenim uspjehom, to je ba ona, tako obina, ostala iva. Krivnja
ju je dohvatila. Zautjela je. Servirali su uvijek i za sestru. utjeli u etvero. Vir je
progutao cijelu obitelj.
Mrzili ste kad su vas vodili na kupanja na rijeke koje su trebale ostati u literaturi.
Jer tamo ste ih i upoznali. Skupa s jednako bojaljivim, ali eto, ne ba sretnim
druenjem s vodenim zmijama.
Ipak, jedna vas zove da joj se vratite. Rijeka. Nastanila se u vama. Ne znate u
kojem je to dijelu tijela. Tamo negdje gdje su sjeanja? Tko bi znao. Postoje neka
nagaanja. Al neugodno vam je misliti o tome.
Tek kasnije u ivotu ste je upoznali. Rijeku. Onda kad ste, ranije, mislili da se,
tada, kasnije, nita ne dogaa. Da se sva vrata zatvaraju. elje prestaju. Prijatelji
nestaju. Da se ulasci u doivljaje i stvaranje zakljuavaju. Osim u one neugodne.
Nikad niste slutili da ete ploviti njome. Niste ni znali da postoji. Tamo negdje.
Gdje vas nita nije privlailo. Poslije ste mislili, kad vas je poela dozivati, moda
ste itali neke knjige ijih se sadraja ni ne sjeate. Sjetite se i kojih. Ali ne i opisa
krajolika. Oduvijek su vam zamorni.
Rijeku prate planine. Mnogim se rijekama to dogaa. Bar iz daljine. Ove i
osunane izgledaju kao da su u sjeni. Poput su duhova koji eznu za vama. Ili vi za
njima. Poput su sree drugih koja vam je najvanija na svijetu. Bez obzira na cijenu.
Trudite se da vas ne povrijedi. Pravite se da bol ne osjeate. Moda je zaboravite,
nadate se. Ali ne zaboravljava ona vas.
Kod drugih vidite kako svoju enju prepoznaju krivo. Kao kad vam se uini na
ulici da ste vidjeli nekog poznatog. Dragog. Slijedite ga. Iako ve odavno znate da
ste se zabunili. Ali neki dio vas ne priznaje greku. Prepoznajete to kod drugih, no
ne i kod sebe. Da uporno slijedite vlastite zabune. I znate da i o tome postoje teorije.
Nije vam od toga lake.
Kako uistinu izgledaju? Rijeka i planine. Oni koji vas dozivaju. Jai od opisa je
osjeaj. Spokoja. Moda sree. Ne usuujete se tako misliti. Kao kad u snu sretnete
osobu od koje se jednom davno niste mogli odvojiti. Uvijek nanovo vas smiruje.
Dovoljno je da njezin lik proe vaim snom i umiri nemire. Znate da e sve biti
u redu. A ako ba i nee, smireno prolazite kroz tu neku ivotnu nevolju koja vas
iskuava.
Ponekad vas neki krajolici zovu jo prije no to ste ih upoznali. Spakirate se i
odete na kraj svijeta. Pojma nemate zato. Ni drugi. Pokuavaju vas zaustaviti. Neki
planet je, pomislite, poelio na put i to sad tu moete.
Ali ponekad ih ne ujete. Krajolike. Ma ne, ujete. Ali ne ini vam se to nekako
vanim. Skromno mislite da se radi o zabuni. Skrivate se od promjena. Poaljete
tamo svoje dijete. Prijatelja, moda. Umjesto vas. Natjerate ga i da naui jezik tog
dozivajueg pejzaa. Da se zna da ste ipak mislili na njega, ali da niste mogli. Do
njega. Sprijeio vas je ivot. Branite se od samoga sebe.
Netko tko vas ni ne pozna, ili to mislite, upita vas:
Gdje vam je pogled? Izgledate kao da vam dua ezne za nekim krajolikom.
Moda onom rijekom koju ste jednom spomenuli.
Ne sjeate se da ste o njoj govorili. Sigurni ste.
Ah - uzdahnete. Moja dua stalno ezne. I za poznatim i nepoznatim. Tko bi
joj ispunio sve elje.
Otrovno dodaje:
Ponekad se ezne za neim da se ne bi eznulo za nekim.
Uvrijeenost vam pomae da preivite dan.
to svi oni govore? Pa vama su dovoljne i pripovijesti o ovjeku koji zna da
mu je ovo posljednji posjet Zemlji i misija mu je opratanje s krajolicima i ljudima
koji ga dozivaju u udna vremena. Naprasno. Neoekivano bi se, kao i vi ponekad,
pokupio i otiao na Island samo zato to je u jednom trenutku sanjao da se kupa
u gejziru. Iako nita o njima nije znao. Nije ih ni vidio na televiziji. Ali u snu su bili
prozrano zeleni. Island, to je za njega bila samo Bjrk.
Govore vam da se svi krajolici vae due nalaze na Zemlji. Mogue ih je ne
pronai. Iako se ak guraju na ekrane i kamere vaih prijatelja. Pa i nepoznatih
vam ljudi. Samo da biste ih ugledali. Ponekad vam govore da vie znate no to
pretpostavljate. Kao kad po nepoznatim krajevima prolazite kao da su dio vae
svakidanje putanje. Vodi vam je suvian. Moda je to i istina. Ali nemiru ne
doputate da vas izvede iz vae sobe. Pristajete tek na turistiki vodi. Prouavanje
nepoznatih vam obiaja i moda jezika kojima se ne kanite sluiti. Literaturu. Pokoji
flm. Zadovoljavate se enjom. Ili zajednikom utnjom o njoj. S nekim tko zna o
emu se radi. Tko je vidio. Sve druge izbjegavate. Dok se ne naviknete. Na enju.
Dok ne doe nova. Slutnja?
To je za one koji putuju za svojom enjom tumai vam prodava turistikih
vodia kad vas ugleda pored putopisnog odjeljka.
To je za one koji je listaju objanjavate alosno sami sebi vlastiti
komformizam.
Postavlja vam pitanje:
Kad mislite na neki krajolik, koji je to? Kojem biste posvetili posljednje misli?
Neki na kojem ste bili sretni, a da niste znali zato? Ili neki po kojem ste etali sretni
i sjeate se zato.
Neljubazni ste:
Radi li se tu o krajoliku ili tek o scenografji?
Opsjednutost krajolicima opsjednutost je dijelovima sebe. Onima za koje se ni
ne zna da postoje. Sjeanjima na neto zaboravljeno.
Je li to znanstveno dokazano? pobuni se u vama netko iz treeg tisuljea.
Mnogi nerazumljive opsjednutosti znanstveno objanjavaju. Kao sjeanje na
prostor prije ovoga. Pojavljuju se kao krajolici vaih snova koji se ponavljaju.
Odmah se sjetite kua i gradova kojima hodate samo u snu. Ali branite vlastitu
javu.
Nastavlja:
I kojima kao da ste jo juer etali. A niste. Ne znate nikoga kome su poznati.
Ne moete dokazati da postoje. Kako ste tako onda sigurni u njima? Tim tlapnjama?
Skrivate ih od drugih.
Kako svi ti prodavai tako mnogo znaju, pitate se u sebi bojei da e vam
odgovoriti na misli. Moda je sve to tono, ali vi ga ozbiljno ne sluate. Ne date da
vam dijelove ovako javno eree.
Knjige pomau da se prebrode tuge odvajanja od pojedinih podneblja. Ali
to nisu turistiki vodii smjeka vam se knjiarska sveznalica. Gradovi su
pripovijesti o sebi, knjige o sebi. O samospoznaji.
Koji intelektualni ki. utite. A znate da se o nekim krajolicima ne usuujete
govoriti. Ili pisati. Mislite, ako ih opiete, nestat e. Kao to ima datuma i cijelih
godina na koje se ne usudite ni misliti. Preskaete ih u vlastitim zapisima. Plaite
se da e se i time to ste ih spomenuli, ponoviti. Jo jednom
vas uasnuti tadanji dogaaji. Podsjetiti da postoje. Da su se
dogodili. Da nisu izbrisani. Sanjani. Hladno neizmjenjivi. Da
vam je poklonjena nemilosrdna milost da ih preivite.
Ponekad se daju tek naslutiti. Ti krajolici. Mirom. Ali nitko
ne zna koje je ba vae mjesto ni jeste li vi to ve bili tamo.
Zahvalni ste kad to netko uini za vas. Objasni vam zato
osjeate da lebdite na spomen imena nekog grada, daleke ulice,
njihova neba.
Krajolici su pria o poroznosti. O prozirnosti. Kad se ne
moete prizemljiti smjeka se prodava knjiga.
Pogledate ga. Otkud mu to?
Fotokopira vam neku stranicu.
itate
1
:
(...) Postoje mjesta koja potjeu od iskona. Ta su mjesta trenuci u kojima se
zaustavilo Neko. (...) Abraham Van Berchem poloio je ruku na bakropievo
rame. Ree: to vie starimo, tim je tee othrvati se divoti krajolika kroz koji
prolazimo. Koa istanjena od vjetra i godina, mlohava od umora i uitaka, dlake,
suze, kapi, nokti i vlasi pali na tlo kao suho lie ili granice proputaju duu koja
sve ee zaluta izvan zapremnine koe. Posljednji je uzlet zapravo samo rasipanje.
to vie starim, to se bolje osjeam na bilo kojem mjestu. Ne boravim vie mnogo u
svom tijelu. Bojim se da u jednog dana umrijeti. Osjeam da mi je koa pretanka i
previe porozna. Kaem sebi: Jednog e dana krajolik proi kroz mene. (...)
1 Prijevod ulomka iz romana Pascala Quignarda, Terasa u Rimu, Saa Sirovec & Zlatko
Wurzberg, (Litteris, Zagreb, 2004., str.47./48.)
KRAJOLICI
PRILAEMO ULOMAK IZ NAJNOVIJE PROZE LJILJANE FILIPOVI, AUTORICE
ZAPAENIH ROMANA, ESEJA, STUDIJA I DRUGIH IMAGINARNIH DESTINACIJA
LJILJANA FILIPOVI
PONEKAD VAS NEKI KRAJOLICI ZOVU JO
PRIJE NO TO STE IH UPOZNALI. SPAKIRATE
SE I ODETE NA KRAJ SVIJETA. POJMA
NEMATE ZATO. NI DRUGI. POKUAVAJU VAS
ZAUSTAVITI. NEKI PLANET JE, POMISLITE,
POELIO NA PUT I TO SAD TU MOETE.
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 36 PROZA
PROGRAM
PREDAVANJA - Dvorana Gorgona, MSU, Avenija Dubrovnik 17, Zagreb
24. 2. 19,00 FOTOGRAFIJA I JEZIK
Brane Kovi, povjesniar umjetnosti, likovni kritiar i prevoditelj iz Ljubljane
20,00 FOTOGRAFIJA KAO ILUZORNOST ILUZIJE
Ivan Ladislav Galeta, multimedijski umjetnik, redoviti profesor na
Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu
2. 3. 19,00 ITANJE PROSTORA U DABEVOM CIKLUSU LJUDI S ULICE
eljka orak, znanstvena savjetnica Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu
20,00 HRVATSKA IZMEU PROLOSTI I BUDUNOSTI KROZ FOTOGRAFIJU
POSLJEDNJIH
DVADESET GODINA - SUBJEKTIVAN POGLED
Marija Tonkovi, muzejska savjetnica u Muzeju za umjetnosti i
obrt, via predavaica na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu
5.3. 19,00 ASOPIS SPOT - PRILOG ISTRAIVANJU FOTOGRAFIJE U HRVATSKOJ
70-IH
GODINA 20. STOLJEA
Sandra Krii Roban, znanstvena suradnica Instituta za povijest
umjetnosti u Zagrebu, predavaica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog
fakulteta u Splitu
20,00 POSLIJERATNA FOTOGRAFIJA TOE DABCA
Iva Prosoli, kustosica u Muzeju grada Zagreba
18.3., 19,00 STRUNO VODSTVO: FOTOGRAFIJA U STALNOM POSTAVU ZBIRKE U
POKRETU U
MUZEJU SUVREMENE UMJETNOSTI U ZAGREBU
Tihomir Milovac, muzejski savjetnik, voditelj
Eksperimentalno-istraivakog odjela, koautor stalnog postava MSU;
Marina Benai, voditeljica Arhiva Too Dabac
TRIBINA - itaonica, MSU, Avenija Dubrovnik 17, Zagreb
17.3., 19,00 ZAGREB 80-IH I POLETOVA FOTOGRAFIJA
Autor koncepta i moderator: Leila Topi, voditeljica Zbirke medijske umjetnosti, Zbirke
fotografije i Zbirke filma i videa u MSU. Sudjeluju: teoretiar kulture Dean Duda,
povjesniarka umjetnosti Markita Franuli, nekadanji urednik Poleta Denis Kulji,
teoretiar dizajna Fea Vuki i umjetnici koji su se realizirali kroz poletovsku kolu Sanja i
Mario Bachrach-Kritofi, Danilo Duak, Draen Kaleni, Igor Kelec, Ivan Posavec, Mio
Vesovi, Fedor Vuemilovi, Andrija Zelmanovi i dr.
AKCIJA - kolica, MSU, Avenija Dubrovnik 17, Zagreb
FOTOGRAFSKO ISTRAIVANJE NEVIDLJIVI ZAGREB
Autorica koncepta i kustosica radionice: Leila Topi; asistentica radionice: Bella Rupena.
20. i 27.2., 6. i 13.3., 11,00
U Muzeju - voditelj Tomislav mider
Iznad i ispod muzejskog tobogana - voditeljica Erika mider
to se dogaa u Novom Zagrebu? - voditelj Sandro uki
Nevidljivi gradovi - voditelj Igor Kuduz
21. i 28.2., 7. i 14.3., 11,00
Ljudi s Hreljia - voditeljica Zlata Medak
FOTORADIONICE - Arhiv TD, Ilica 17; kolica, MSU, Avenija Dubrovnik 17, Zagreb
22.-23.2., 10,00 (Arhiv TD; kolica, MSU)
Darije Petkovi, asistent na odsjeku za snimanje Akademije dramskih umjetnosti u
Zagrebu
RADIONICA DOKUMENTARNE FOTOGRAFIJE LJUDI S ULICE
25.-28.2., 11,00 (kolica, MSU)
Ana Opali, slobodna umjetnica
FOTOGRAFIJA KOJA NIEMU NE SLUI
27.2., 11,00 h (Zbirke u pokretu, MSU)
Udruga Projekt 001, Ivan Karabelj, fotograf
EKSPERIMENTI S MRTVIM PRIRODAMA
2.- 4.3., 10,00 (Arhiv TD)
SofijaSilvia, slobodna umjetnica
CAMERA OBSCURA
8.- 9.3., 10,00 (Arhiv TD)
Boris Cvjetanovi, fotograf
FOTOGRAFIRANJE ISTOG
15.-17.3., 10,00 (Arhiv TD)
Mio Vesovi, fotograf
DOBRI DUH TOE DABCA - RADIONICA NA TEMU FOTOGRAMA
IZLOBA (23.2.- 23.3.) - No Galerija, MSU, Avenija Dubrovnik 17, Zagreb
TOO DABAC - RIJEKI DNEVNIK
Otvorenje izlobe: 23. veljae 2010. u 19.00 h
Seriju fotografija Rijeke i okolice koje ine okosnicu izlobe Too Dabac je kao
fotoreporter dnevnog lista Borba snimio neposredno po zavretku Drugog svjetskog
rata. Dio izlobe predstavlja one fotografije koje je Dabac snimio za svojih kasnijih
boravaka na ovome podruju, a prikazuju Rijeku kao industrijski poslijeratni grad,
rijeku luku i motive iz urbanog tkiva. Taj dio njegovog opusa dosad je rijetko
prezentiran javnosti.
Zbog ogranienog broja polaznika za program Akcija molimo zainteresirane da
se prijave za radionice na e-mail adresu leila.topic@msu.hr ili osobno na recepciji
Muzeja suvremene umjetnosti, Av. Dubrovnik 17 svakim danom osim ponedjeljka od
11 do 19 sati.
Zbog ogranienog broja polaznika za fotoradionice molimo zainteresirane da se prijave u
Arhivu Too Dabac (tel.+ 385 1 483 36 77), svakim radnim danom od 10 do 17 sati.
Dodatne informacije na www.msu.hr
2. DANI FOTOGRAFIJE ARHIVA TOO DABAC
DRUGI PO REDU Dani fotograje Arhiva Too Dabac U ORGANIZACIJI ARHIVA TOO DABAC I MUZEJA
SUVREMENE UMJETNOSTI ODRAT E SE OD 20. VELJAE DO 23. OUJKA 2010.
Dani fotografije Arhiva TD prvi su puta organizirani 2007., u povodu stote
obljetnice roenja umjetnika, kao posveta ovom nestoru hrvatske fotografije i
bogatoj tradiciji hrvatske fotografije openito. Na tragu posljednjih Dana, ove
je godine ponovno pripremljen tematski raznolik i bogat program, na kojem
e sudjelovati niz strunjaka s podruja povijesti umjetnosti, teorije umjetnosti
i fotografije. Uz njih e prisustvovati i sami umjetnici dokazani na podruju
fotografiju te e svoja iskustva podijeliti kao voditelji fotoradionica. Izloba kojom
e Dani biti popraeni, Too Dabac - Rijeki dnevnik, po prvi e puta Zagrebu
predstaviti radove ovog autora nastale nakon Drugog svjetskog rata na podruju
Rijeke i Kvarnera.
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 37 OGLAS
R
ane Srana Dragojevia bile su
prvi srpski flm koji je nakon rata
uao u regularnu kino distribu-
ciju u Hrvatskoj. Bilo je to na proljee 1999.
godine: tumanizam je oslabio, tvrdi naciona-
lizam takoer, no slike neprijatelja s poetka
devedesetih te potreba da se hrvatski identi-
tet osobito jezik kao njegov kljuni element
pokae po svemu razliit od susjednoga, bili
su itekako prisutni u ofcijelnom politikom i
medijskom diskursu. Rezultat takve drutve-
no-politike klime jest i to da su Rane tada
prikazivane s hrvatskim titlovima, to je u
kinima izazivalo burne reakcije, uglavnom
provale smijeha publike, a u medijima iznova
raspravu o tome koliko su hrvatski i srpski
isti, a koliko razliiti jezici.
Titlovanje Rana danas vie nije poeljno:
vremena su se promijenila, politika je omek-
ala i smanjila se potreba za fngiranjem nera-
zumijevanja razumljivoga. No, muke po pre-
voenju u popularnoj kulturi, tj. na flmskom
platnu, dijelom su se prebacile na domai
teren pa su se pitanja razumijevanja i jezi-
noga prijenosa poela odnositi na hrvatske
regionalne razliitosti. Te se muke oituju i
u vie godina prisutnim raspravama o sin-
kroniziranju animiranih flmova o tome
po kojem se kljuu za pojedini lik odabire
odreeni jezik (standard, dijalekt, argon),
to ti odabiri sugeriraju gledatelju, postoje li
ope tendencije ka negativnom prikazivanju
pojedinih hrvatskih krajeva i jezika i afrma-
ciji drugih te kako sve to utjee na djeju pu-
bliku. Ugrubo reeno: raspravama o tome da
li su u sinkronizacijama neki hrvatski govori,
stanovnici ili ambijenti diskriminirani.
ISTRAIVAKA I ARHIVARSKA
STRAST Knjiga Ive ania Kako bi tre-
bali govoriti hrvatski magarci? prva je u nas
posveena toj tematici, i u njoj se nasuprot
kolajuim povrnim naklapanjima o tome
jesu li Dalmatinci stigmatizirani, a Zagrep-
ani favorizirani doista provodi opsena
sociolingvistika analiza animiranih flmova
i njihovih sinkronizacija. Kao i u svojim ra-
nijim knjigama, npr. sjajnoj Prevarenoj po-
vijesti u kojoj je pisao o guslarskoj estradi i
hajduiji vezano uz rat u devedesetima te
studiji Hrvatski na uvjetnoj slobodi jezik,
identitet i politika izmeu Jugoslavije i Eu-
rope (jedno poglavlje govori i o titlovanju
Rana), ani se iznova predstavlja kao pre-
dani istraiva same grae. I u ovoj knjizi
on je istraio, prikupio, pregledao, popisao,
secirao... sve to se dalo, kao to je to uinio u
Prevarenoj povijesti, kada je, kao nitko prije
i poslije njega, presluao mnotvo guslarske
produkcije, prelistao hrpe novina, popisao
sve bizarne politike izjave, prikupio i istraio
golemu grau, mnogo nacionalistikoga kia
i materijala iz sfere tzv. trivijale u koju mnogi
znanstvenici ne ele niti ulaziti.
Njegova sociolingvistika analiza tako
se temelji na 21 animiranom hitu iz produk-
cije Disney/Pixar, DreamWorks, Columbia
itd. i njihovim sinkronizacijama na hrvat-
ski, poevi od 1999. i Stuarta Malog koji je
prvi izazvao kritike da je rije o neprimje-
renoj afrmaciji metropole. U svakoj od tih
sinkronizacija on utvruje kojim jezikom
govore likovi s kakvim osobinama (stan-
dardnim, dijalektom, hibridom dijalekata...),
zatim usporeujui svoja lingvistika otkria
nastoji utvrditi postoje li neki obrasci/ sustavi
sinkronizacija koji bi dokazivali este tvrdnje
o stereotipima koji se ire pomou crtia.
Da bi pokazao uobiajene stavove vezane
uz sinkronizaciju, koristi se s 28 razliitih
internetskih rasprava pa je knjiga ispisana
i kao znanstveni komentar na postojee in-
ternetske dijaloge po raznim forumima i
blogovima. Koritenje interneta kao kljunog
znanstvenog izvora u nas je zaivjelo tek u
nekolicini radova posljednjih godina; slino
aniu, njime se vrlo obilno koristio npr. i
srpski antropolog Ivan olovi u svojoj knjizi
Etno pa je ak svoju znanstvenu disciplinu
duhovito nazvao internetologijom, a sebe
internautom.
SINKRONIZACIJA I DISKRIMINA-
CIJA I to je temeljito anievsko istraiva-
nje pokazalo: jesu li u pravu oni koji tvrde da
su pojedini krajevi Hrvatske u crtiima pri-
kazani negativno? Govore li negativni likovi
doista najee jednim regiolektom te tako
potpiruju postojee negativne predodbe
i imaginacije o toj regiji? Jesu li sinkroni-
zacije odrazi uobiajenih unutarhrvatskih
trvenja? Podvaljuje li se djeci kroz tobonju
nevinost animiranoga svijeta neto svjeto-
nazorski opasno; ili je sve to prenapuhana
pria koja svjedoi o hrvatskoj hiperosjetlji-
vosti kad su u pitanju bilo kakve regionalne
raspodjele?
Na ta pitanja ani ne daje krajnje, pred-
vidljive ili bombastine odgovore; njegova
anatomija jezika animiranog svijeta zapravo
itatelja navodi na zakljuke prije negoli
mu docira a ti su zakljuci poprilino razli-
iti od onih ispisanih u spomenutim internet-
skim ili novinskim raspravama. Na poetku
autor tumai specifnosti metode sinkroni-
ziranja te navodi primjere iz drugih drava u
kojima se iznenadit ete se itajui vode
jednako uljive rasprave o sinkronizacijama
te nacionalnim i regionalnim stereotipovima
i odnosima moi izmeu centra i periferije.
Sinkronizacija kao totalni prijevod pretpo-
stavlja iznova uspostavljanje konotacijskog
sustava i sociokulturnog imaginarija, dakle
uspostavljanje novog fkcionalnoga svijeta,
s njegovim osobitostima, relacijama meu
likovima, situacijama..., za to treba pronai
ekvivalente u jeziku prijevoda. Neoprav-
dan je, istie ani, zahtjev da se animirani
flmovi sinkroniziraju samo na standardni
jezik kao vrijednosno neutralan, jer bi to
znailo osiromaenje, dok je sinkronizacija
koja ukljuuje i dijalekte daleko kreativniji
model. Besmislen je takoer prigovor da
djeca iz neke regije ne razumiju sasvim likove
koji govore dijalektom neke druge, jer ona
i ovako znaenja ne grade samo iz jezika,
ve iz situacija.
Ipak, nema sumnje, crtii itekako utjeu
na stvaranje predodbi o politikim, kultu-
rolokim, socijalnim... osobitostima odree-
noga govora, prostora ili stanovnitva. Jezini
identitet pojedinog animiranoga lika moe
biti doivljen kao simbol, i kasnije postati
okida za stereotipna razvrstavanja u stvar-
nosti. Ali, sugerira autor, ni hiperkorektnost
u crtiima nije mogua, jer je nema niti u
stvarnosti, i jer su razliitost i meusobna
zrcaljenja identiteta naini spoznavanja sebe
i svojega konteksta.
SIMBOLIKI SJEVER I SIMBOLIKI
JUG Iz analize u analizu ani jasno poka-
zuje da nema sustavne diskriminacije po-
jedinoga govora, a time niti regije, grada,
stanovnitva; odnosno da u hrvatskim sin-
kronizacijama nema niega ega ve nema
u stvarnosti. Umjesto uobiajenih predodbi
da negativni likovi i oni koji utjelovljuju tu-
post, lijenost, lupetvo... redovito govore
dalmatinski, a superiorni junaci zagrebaki,
ovdje se iscrtava bitno drukija slika. Na-
ime, analiza pokazuje da su i Zagreb i Split
monopolizirali prostor sinkronizacije, i da
se zapravo zapostavljaju slavonski, istarski,
rijeko-kvarnerski i drugi regionalni idiomi.
Jer, u crtiima s morskom tematikom koji
sugeriraju mediteranski ambijent i identitet
svi likovi govore dalmatinskim, tonije split-
skim vernakularom. Simboliki jedan govor
i jedna sociokulturna sredina nametnuti su
kao paradigma ukupnoga hrvatskog medite-
ranskog specifkuma; i iz njega su iskljueni
ne samo primorsko-rijeki ili istarski jezino-
kulturoloki krugovi, nego i zadarski, bodul-
ski, dubrovaki (autor je u grai naao samo
jedan lik koji govori dubrovaki: vjevericu
Vlaha iz Sezone lova 2)... Na kontinentu je
pak Zagreb preuzeo na sebe ulogu elitnog
urbanog subjekta, kako u stvarnosti tako i
u sinkronizacijama pa se iznova pokazuje
da crtii odraavaju hrvatski drutvenopo-
litiki kontekst i neospornu centralizaciju
u posljednjim desetljeima. Ruralni govori
najee se svode na Dalmatinsku zagoru ili
Hercegovinu, kao stereotipizirane prostore i
u sferi politikoga i medijskoga diskursa.
I Zagreb i Split preuzeli su, pie ani,
na sebe uloge simbolikoga Sjevera i simbo-
likoga Juga, kontinenta i mora pa i unutar
svijeta animiranog flma funkcioniraju slino
kao u stvarnosti, zrcalei se i kroz meu-
sobne razlike uspostavljajui svoje prepo-
znatljive identitete. Zagreb je fokusirao Split
kao svojega Drugog, ali kao i uvijek u igri
imaginacija i reprezentacija, taj proces nije
jednosmjeran; uz stereotipizaciju Drugih ide
i stereotipno reprezentiranje sebe. Split je,
istie autor, sam stvarao neke predodbe o
svome identitetu (tovar kao simbol Dalma-
cije), koje su kasnije drugi preuzeli. Split je
i jedini relevantni Drugi koji moe parirati
Zagrebu, a oba grada zajedniki stvaraju i
neke tree, objekte svoje hegemonije. ani
se zato pita tko su Drugi za ta dva grada, s
kojim parom unutar regije oni grade binar-
nosti urbano-ruralno, moderno-primitivno,
centar-periferija. Njih nalazi u stanovnicima
Zagorja i Dalmatinske zagore, a kako je Za-
greb (a ne Split) centar sinkronizacijskih
studija, a i ono sredinje oko ija percepcija
dominira, tako je kajkavski najloije proao u
sinkronizacijama kao govor neukih, tupastih
ili negativnih likova.
PEAT STVARNOSTI Svoju sociolingvi-
stiku animiranih flmova ani je ispisao vrlo
ivo, s mnotvom primjera, sjajnih uvida i du-
hovitih primjedbi pa knjiga u hrvatskom kon-
tekstu moe posluiti i kao svojevrstan uzor
anra znanstvene publicistike koja cilja i na
izvanstrune krugove kao svoju publiku. Iako,
stroe gledano, negdje su precizne jezine
analize zagluile osnovne teze, a mehanizam
stereotipa mogao je biti vie razraen. Ono
to nije obraeno jesu animirane serije koje
se prikazuju na televiziji, svakodnevno su gle-
dane, a njihove sinkronizacije nisu odraene
na razini na kojoj su to one u velikih hitovima
poput Nema, Shreka i sl. (serije poput Poke-
mona, Ninde kornjae, Ten Bena, Mog malog
Ponija i dr.). Te animirane serije bi moda
dovele do drugih zakljuaka, s obzirom da
u njima nailazimo i na neuivljene glumce,
histerino izvikivanje replika, govor koji ne
slijedi gestikulaciju lika i sl., ali i na domina-
ciju zagrebakih dinamikih naglasaka.
Osim po strunosti, zanimljivosti teme i
primjerenom stilu, anieva knjiga mi se ini
vrlo vanom i zato to na mikrorazini, u jed-
nom segmentu popularne kulture, vrlo dobro
pokazuje nunost da se velika pria o stere-
otipima i imaginacijama, nacionalnome i re-
gionalnome, centru i periferiji, sagledava
racionalnije, opreznije i sloenije. S jedne
strane, ona dokazuje da jezik upija i dalje
prenosi odnose moi i dominacija izmeu
pojedinih prostora pa je neminovno da jezik
u animiranim flmovima vue sa sobom niz
esto stereotipnih konotacija. Iluzija je oe-
kivati da e crtii zato jer su za djecu biti
poteeni regionalnih odmjeravanja, s obzi-
rom da njih proizvode, distribuiraju, analizi-
raju... odrasli. S druge pak strane u knjizi se
ukazuje i da je percepcija odraslih nerijetko
uvjetovana na nain da oekuje, trai stere-
otip pa mogue optereuje svojom semanti-
kom interpretaciju djeteta. A na treoj pak
podsjea da su tipski prikazi ipak nuni da bi
se uspostavila komunikacija izmeu djela i
publike, da bi se razumjela sama pria te da
sami po sebi stereotipi ne moraju biti neto
iskljuivo negativno... Takvi dubinski i vani
slojevi prie o hrvatskim sinkronizacijama su
nam, sve do anieve knjige, izmicali.
JEZIKOBOJ NA DOMAEM
TERENU
ANIEVA KNJIGA NA MIKRORAZINI, U JEDNOM SEGMENTU POPULARNE KULTURE, VRLO DOBRO
POKAZUJE NUNOST DA SE VELIKA PRIA O STEREOTIPIMA I IMAGINACIJAMA, NACIONALNOME I
REGIONALNOME, CENTRU I PERIFERIJI, SAGLEDAVA RACIONALNIJE, OPREZNIJE I SLOENIJE
KATARINA LUKETI
Ivo ani: Kako bi trebali
govoriti hrvatski magarci? O
sociolingvistici animiranih flmova;
Algoritam, Zagreb, 2009.
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 38 KNJIGE
R
astava braka, odnosno mukarac
ili ena koji sami, kao slomljene,
ostavljene cvebe ili kao termi-
natori glavom i bradom, lunjaju gradom i
stvari poinju promatrati iz nove perspek-
tive eto idealne situacije, prijelomne toke
iz ijih je oita sama sebe mogue vidjeti
u novome kljuu. Tko se nije naao usred
razmiljanja kako je vrijeme, tono bi rekao
Bare, da se krene? Pa onda ljudi kreu, i
to kako koji: netko na ftness, netko u well-
ness, ima ih koji se zagnjure u yogu, koji
bunu u bilo koji od alternativnih pristupa
rjeavanja ovoga gorueg problema kad ne
zna to bi i kako bi sa sobom. Ponajvie, po-
glavito mukaraca, i dalje gostionicu smatra
poetnom tokom svoga novog ivota. Prvo
da izaem s dekima, da malo razbistrim
situaciju, a onda emo ve vidjeti koji e
biti na sljedei korak. Veina iz te najstarije
luke na svijetu nikada ne isplovi, sanjarenja
u okruenju gustih nikotinskih i alkohol-
nih isparenja, subraa po slomu, toplina
drugih, poput tebe, avanturizmu i restartu
sklonih ljudskih bia, pokae se prejakom
za brzinsko odmjeravanje snaga, za opro-
taj navrat-nanos pa se mnogi mukarac, u
elji da dubinski pojmi staze i bogaze veza
izmeu pijanstva i nesree openito, to jest
generalno, tekom mukom odlui odvojiti
koju godinicu za alkoholni studij, a sve ne bi
li svojim apsolviranjem problema proirio
horizonte ljudske spoznaje.
DILANJE KAMILICE A to se puto-
vanja tie pa i sad se plovi, u izvjesnome
smislu. No svi znamo kako se u birtije lako
ulazi, i koliko je teko iznutra nai vrata. Svi
osobno poznajemo ljude koje su socijalne
slube morale otkivati od anka, od njihove
goleme, upravo gigantomahijske ei za
spoznajom. Rundek (ili Sacher) ima stih
Pita i ja smo opet deki, a kod Nuhano-
vieva junaka u romanu Vjerojatno zauvijek
radi se o liku koji nakon dosta godina braka,
na pragu etrdesetih, ostavlja enu i dijete,
a sve iz te mutne, ali temeljno plemenite
nakane da se napokon ukorijeni u neemu
to mu nije, glatko podmazanim servisima
svake uspjele socijalizacije, stiglo na plad-
nju. Izlazi iz braka s dobro situiranom, od-
lunom suprugom, i kao to to znade biti,
od strane svojih starih pajdaa, od svoga
stada, biva maltene smjesta ukljuen u re-
zervatske sheme: rekreacija, cuganje, koje
se ovdje zove veeravanje u boljim resto-
ranima jer je ekipa neto solventnija, a tu
je i paralelni slalom s nekoliko ljubavnica.
Kljuni saveznik Nuhanovieva junaka ti-
pini je tranzicijski smu to je uz pomo
veza svoga oca uspio ostati u nekakvom u
biti bezveznom, ali vrlo unosnom biznisu s
vojskom pa novac nije upitan te on pliva, a
nisu upitne ni sveprisutne politike ambicije
kojima je sklon, ini se, svaki drugi boljesto-
jei Hrvat. to se tie tih biznismena, a to
je Nuhanovi takvim pozicioniranjem ovog
tajkuna dobro uoio, redovito se radi o ne-
kom genijalcu koji dila, kao ovaj u romanu,
kamilicu, ili je distributer vakaih guma i
ipsa, i u osnovi, bavi se poslom koji poni-
ava pamet, a da i pameti imaju za izvoz i
distribuciju, ovi frajeri pomisle svaki put
kada vide stanje na tekuem pa i ee. I to
je onda sljedei korak: pa spaavanje nacije,
naravno. A tu su, da se nae, i sve mogue
istonjake vjetine uklanjanja uroka, oba-
vezna fskultura zainjena alkoholom, i ono
u osnovi zastraujue kretanje u hordama
po kafanama i restoranima, kojemu je ve-
ina mukaraca neobino sklona. Dobro
okrueni sa svih strana, nabijenih novarki,
s obaveznim trabantima odvjetnicima, s
adresarom koji mogue probleme na cesti
svode na minimum morao bi ba naii
neki bijesni mladi lav i polupati im glave,
ali on bi to poslije, ako bi ga nali, skupo
platio, i tako dalje u tom smislu.
KUNI HALJETAK I VUNENE PA-
PUE Problem koji ima Nuhanoviev
lik tie se injenice da je on, ipak, neto
bolji od te dosuene mu ekipe.
Objavio je nekoliko knjiga, i
sad ima ambiciju pisati, ali
ozbiljnije nego prije, sve vidi
nekako sa strane, a i dovoljno
je inteligentan da zbroji dva i
dva: bez pomoi svoga bogatog
prijatelja gotovo da ne bi imao
to za jesti. Kod njega radi na
izmiljenome radnom mjestu,
to ga iznutra malo prlja, i kao
novoroene zvjera oko sebe te,
kako se to kae, uslijed novona-
stalih okolnosti jo uvijek tetura
i trepe. Sina via sve rjee, su-
pruga je unajmila odvjetniku
zvijezdu hebe zemlju u kojoj
su oni zvijezde, kao da kae a
njegova nepraktinost u ovako
premreenoj situaciji svakako je
neto to mu ne ide na ruku.
Za razliku od drugih pisaca
koji su se prihvatili opisivanja
dogaaja na ulici i u tuim sta-
novima, Nuhanoviev je junak
blii imaginaciji tipinog itatelja u kunom
haljetku i obaveznim vunenim papuama.
Nuhanovi se obraa itatelju/itateljici koji
su svoje batine ve dobili odnosno udijelili.
Ne radi se o bijesnom liku koji rie sa anka,
gorina i cinizam su mu strani, on pokuava
to je mogue hladnijom glavom sagledati
svoju situaciju, i nije odustao od svoje ini-
cijalne namjere: napisati knjigu. Ovo to
trenutano prolazi samo je interludij, me-
ufaza, korak izmeu koraka. Onaj kad ne
ide ni simo ni tamo, nego, kao, provjerava
rade li ti noge. E sad, zgodno u romanu je
to je Nuhanoviev lik svega toga zbilja
svjestan, a nije lien duhovitosti pa se i
sprda sa samim sobom, to moda nije, kako
svi misle, stopostotan znak inteligencije, ali
jest znak dobrog ukusa, kojega ovome ne
manjka. Njegova je situacija kao i njegov
mentalni sklop u mnogome drukija nego,
npr. situacija i sklop iz kojeg djeluje velika
veina junaka stvarnosne proze: ne samo da
mu sin nedostaje, nego ga i pogled na obitelj
okupljenu na balkonu moe natjerati da
guta knedle; proslave roendana, odlazak
na informativni razgovor u kolu, sve su to
emocionalne klopke, ali i mjesta diferenci-
jacije, gdje u punom osvjetljenju dolazi do
izraaja njegova drukijost; jednostavno se
ne uklapa u sistem, ali, nije neto naroito
ni protiv njega. Kao u onom vicu o Cigi,
drutvo i on jako se razliku: ne idemo mi u
vas, nemojte ni vi u nas.
STILSKA IZBRUENOST I OD-
MJERENOST Junak naih dana u me-
uvremenu je od onih slavnih vremena
kada je pobuna protiv sustava bila pitanjem
asti, stasao u bie koje unato uklapanjima
nije izgubilo osnove inteligencije i tanko-
utnosti, nego je, skupa s njima, stiglo u
situaciju kada je i za pijanstvo potreban
nekakav vraji infnitezimalni raun, gdje,
ako ostavi enu, moe ostati i bez gaa
to moda jest bio dio prvotnoga plana,
ali ne u tom smislu jer se ono teoriji po-
znato nadziranje i kanjavanje ovdje uz
pomo asnih snaga odvjetnitva i privatnog
detektivisanja, provodi u praksi, i sad ti budi
pametan, ako ima sredstava, jer e ti na
kraju barem pamet ostati, pod uvjetom da
ne poludi jer si ostao bez novaca. Humor,
nepretencioznost, stilska izbruenost i od-
mjerenost Nuhanovieva romana na zavid-
noj su razini, na kakvoj i treba biti tekst koji
se ne bavi onim nemoguim mijenjanjem
svijeta kakvo postoji jo samo u bitnikim
knjigama, nego popisivanjem njegovih
simpatinih nesklapnosti, to ne znai da je
stvar liena bojovnitva i romantizma. Za-
nesenost kod njegova lika ne prelazi u od-
bojnu opijenost samim sobom, kao to se
ni dobar, nenametljiv stil nijednom ne pre-
mee u samozadovoljni manirizam. ovjek
jednostavno zna pisati pa ne sumnjam da
e se nai podosta onih koji e ga znati
proitati. Prednost ovoga puta imaju umje-
reno odrasli.
ZA UMJERENO
ODRASLE
DOBRO I DUHOVITO NAPISAN ROMAN O RAZVODU I ONOME TO SLIJEDI
UVELIKE ODUDARA OD UVRIJEENIH OBRAZACA TRETIRANJA TE TEME
DARIO GRGI
Gordan Nuhanovi, Vjerojatno
zauvijek; Naklada Ljevak,
Zagreb, 2009.
HUMOR,
NEPRETENCIOZNOST,
STILSKA IZBRUENOST I
ODMJERENOST ROMANA
NA ZAVIDNOJ SU RAZINI,
NA KAKVOJ I TREBA
BITI TEKST KOJI SE
NE BAVI NEMOGUIM
MIJENJANJEM SVIJETA,
NEGO POPISIVANJEM
NJEGOVIH SIMPATINIH
NESKLAPNOSTI
NE RADI SE O BIJESNOM
LIKU KOJI RIE SA ANKA,
GORINA I CINIZAM SU
MU STRANI, ON POKUAVA
TO JE MOGUE
HLADNIJOM GLAVOM
SAGLEDATI SVOJU
SITUACIJU
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 39 KNJIGE
P
ortugalski pisac Gonalo M.
Tavares vie nije egzotino ime
meu hrvatskom itateljskom
publikom. Nakon to smo u prijevodu Ta-
nje Tarbuk mogli itati Gradsku etvrt, u
prijevodu Daliborke Sari dostupan nam
je i njegov prvi roman objavljen kod nas,
Jeruzalem, i to zahvaljujui istom izdavau.
Moram pohvaliti SysPrint jer u infaciji ne-
kritinog prevoenja stranih autora otvara
mogunost izbora. Gradsku etvrt ne mogu
dovoljno nahvaliti, podigla je ljestvicu oe-
kivanja buduih Tavaresovih djela. Jeruza-
lem je pobrao prestine nagrade i kritike
hvalospjeve, pretpostavljam da ga je hrvat-
ski izdava zbog i toga preveo.
OZBILJNI LUACI Ako od Jeruzalema
oekujete luckastu ozbiljnost Gradske e-
tvrti, pripremite se za ozbiljne luake. Ta-
varesov roman gradi mranu atmosferu
iji su nositelji megalomani i luaci. Ap-
strahiran prostor i vrijeme (nepoznati
urbani krajolik, nepoznati minuli rat) i
detaljizirana svakodnevica likova dijele
zaraenost zlom. Likovi se nalaze u gra-
ninim situacijama poput golema straha,
neotklonjive dosade, neizljeive bolesti i
neizrecive gladi.
Njihovi ivoti ukrtavaju se u jednom
vremenskom odlomku. Tavares je time
pokuao izazvati osjeaj zaudnosti i svo-
jevrsnog zazora iskoritavajui mogunosti
permutacije: u posvemanjoj kompleksno-
sti (Tavares je portretira kao otuenost i
atmosferu straha) suvremenoga drutva
pojedincima su zajednike tek okolnosti
u kojima se nalaze, poput hodanja pod
ulinom rasvjetom, a njihovi su ivoti obi-
ljeeni kontingencijom. Upravo kontingen-
tnost ljudske povijesti zanemaruje lik The-
odora Busbecka: psihijatar se po vokaciji
uputa u projekt pronalaska zakonitosti zla
ne bi li ustanovio njegove omjere u ljudskoj
povijesti te predvidio kapacitet humano-
sti. Njegova biva supruga i pacijentica
Mylia pokuava doi do crkve u gluho doba
noi, telefonskim pozivom osujeti biveg
ljubavnika Ernsta u samoubilakom poku-
aju i na ulici susree Hinnerka, traumati-
ziranog ratnog veterana koji sa sobom nosi
pitolj zbog istih razloga zbog kojih drugi
ljudi sa sobom nose papirnate rupie.
Pripovijedanje je skokovito i fragmen-
tarno, jedino integracijsko naelo pripo-
vjednih rukavaca upravo je vremenski od-
sjeak u koji se slijeva narativna sudbina
svih likova. Zbog fragmentarnosti i bezbroj-
nih analepsi svako poglavlje u svom naslovu
sadri imena likova iji e se ivotni odsjeci
upravo pripovjedno realizirati.
Ako u formalnom smislu roman tre-
nira itateljevu knjievnu kompetenciju,
u sadrajnome meutim otupljuje kritiku
otricu i zatupljuje itatelja nu-
dei mu plone i pitke lekcije
iz flozofje, teorija traume,
epistemologije i etike. Osim
to se rasipa zbog same svoje
izlomljene pripovjedne struk-
ture, tako labava konstrukcija
jednostavno nije dovoljno ar-
hitektonski snana da podnese
politiko-etiki teret kojim Ta-
vares optereuje pripovijeda-
nje. Tavares gubi konce vlastite
prie jer mu pripovijedanje
ometa pripovjedno vrijeme i
simultanost dogaaja, to ga
prisiljava da potencijalno efek-
tne preokrete napusti. Primje-
rice, pseudoautoreferencijal-
nost istupa Gdje smo stali?
potpuno je neopravdana pri-
povjedaeva intervencija jer
je liena funkcionalnosti te
se jedino moe itati: kako u
povezati flozofjom i etikom zasienu di-
gresiju kako bih se vratio na poetak pri-
povijedanja o zajednikom ivotu Mylie i
Theodora?
KI I POVLAIVANJE Konceptualna
formalno-sadrajna otvorenost zbirke krat-
kih pria ili projekta Gradske etvrti u Je-
ruzalemu kao da je ustupila mjesto svojoj
zloj sestri blizanki koja uvjerava da ispod
sloene pripovjedne strukture lei angai-
rana humanost. Nesrazmjer izmeu ideje
i njezine realizacije najjasnije dolazi do
izraaja omjeri li se prema poglavlju Lu-
aci, zbirci minijaturnih portreta luaka
to je najuspjelija sekvenca jer se logika
luaka dade preslikati na logiku svijeta
izvan granica ludnice, to je tipian primjer
Tavaresove iskoene (zaudne) perspek-
tive: stegnuti izraz maksimalno znaenjski
pregnantan.
Ako je dakle u Gradskoj etvrti poka-
zao da semantiki uspjeno rastvara oka-
menjenu svakidanju frazeologiju te po
ostvarenosti stegnuta i kompaktna izraza
zazire od guste metaforike i eksplicitne
simbolike a upravo su to njegove najjae
strane, tek mjestimice iskoritene u romanu
u Jeruzalemu Tavares kao da je dignuo
ruke od svoje stilske nadmoi i prepustio
se kiu i povlaivanju prosjenoj publici,
koja se, sudei po pozitivnim kritikama, jo
nije zasitila jeze holokausta i pomaknutih
ivotnih pria o pojedincima toliko razli-
itima od nas samih, ali skandaloznim i
bizarnim ivotnim sudbinama tako opsceno
privlanima.
Naime, Tavaresov roman obiluje simbo-
likom koja, iitana, zahtijeva pijetet, a pred
njim zamire svaka kritika poetike, da ne
govorimo o neartikulaciji politikog terena
na kojem se odvija anatagonistika borba.
Svoj semantiki potencijal naslov romana
izvlai iz poznatoga psalma-tualjke idova
u babilonskom ropstvu, a uz ime upravitelja
ludnice Georgea Rosenberga nemogue
je ne povezati lik i djelo nacista Alfreda
Rosenberga. Poglavlje Europa 02 sadri
mikroprie koje evociraju tretman idova
u logorima smrti od medicinskih eksperi-
menata na ljudima do neovjenih muenja.
Budui da je elitna i najbolja psihijatrijska
ustanova upravo ona pod vodstvom Ge-
orgea Rosenberga, u koju izlijeeni paci-
jenti mogu navratiti, nemogue je otkloniti
aluziju na Auschwitz, po monstruoznosti
najuinkovitiji i danas najouvaniji logor
nacistike Njemake, otvoren za javnost.
Ako su Ernst i Mylia bespomone rtve,
Hinnerkov kraj ita se kao poetska pravda,
a njegove rijei s poetka romana jedan
jedini metak tei vie u ljudskoj egzistenciji
nego govor od deset tisua rijei premeu
se u ironiju sudbine i, ako smo posebno
raspoloeni za literarni cinizam, Tavaresov
roman u odnosu na kratke prie. Iako je
navedenim likovima zajedniko obiljeje
istraumatiziranost, Tavares sloene teorije
traume svodi na banalno pitanje: trebaju
li rtve nasilje potisnuti pa zaboraviti ili je
zaborav izdaja preminulih rtava?
PRESPAVANI POSTSTRUKTURA-
LIZAM Za primjer onoga to se moe
pogreno zamijeniti s dubinom flozofskog
promiljanja dovoljno je spomenuti Theo-
dorov projekt pronalaska formule za zlo.
Banalno kvaziflozofsko problematiziranje
zla kao konstante ljudske povijesti, koja
eruptira u odreenim vremenskim inter-
valima i na predvidljivim prostorima, te-
melji se na teleologijskom razumijevanju
povijesti, koje ni na koji nain pripovjeda
ne osporava. Metaforiki, ako je povijest
u Tavaresovoj koncepciji vlak, onda je zlo
tek iskliznue iz tranica, jer zlo je preutno
shvaeno kao kontingentan nepredvidljiv
fenomen niim predusretljiv, na to aludira
kraj romana. Pod krinkom promicanja hu-
manosti i razumijevanja condition humaine
Tavaresov se pripovjeda ne distancira od
likova, upravo suprotno, kao da im sjedi na
ramenu i u uho im ape istinu svijeta (rije
je o tzv. personalnoj naraciji, pripovijedanju
uz lik). I ne samo to: svodei ih na materijal-
nost granine situacije ugroenoga tijela
poput straha, bolesti, gladi Tavares kao da
je prespavao cijeli poststrukturalizam.
Gledano politiko-etiki, takav pri-
povjedaev (ne)angaman podsjea na
modernistiki obrazac davanja preutne
pripovjedaeve podrke jednoj od ideja
koju zastupa privilegirani lik. Govorimo li
pak o logici pripovjedne strukture, pripovje-
da je ovog romana uope suvina instanca
budui da nigdje u romanu ne dolazi do
sraza njegove politiko-etike perspektive
(bilo u ironinom, bilo u kojem drugom
kljuu) s onom likova, fokalizacija je nulta
i opasna, s obzirom na irinu zahvaenih
tema i njihov duboki politiko-etiki poten-
cijal koji kritika proputa uoiti ili a to je
ono jo opasnije uope ne problematizira.
Drugim rijeima, pokua li se hermeneu-
tiki objasniti logika povezanost mnotva
nabaenih problema i situacija iz romana,
itatelj je doveden u orsokak, a ako ih
pak promatra kritikoteorijski, ideje izne-
sene u romanu besmislene su ili banalne ili
nepromiljene.
Optereena simbolikom i nedosljednom
izvedbom, ideja romana nije (jasno) arti-
kulirana kad biste, na primjer, u razredu
analizirali Jeruzalem a sva je prilika da
je samo pitanje vremena kada e Tavares
biti ukljuen u nastavu portugalskog jezika,
sudei po prognozama kritiara o njegovu
mjestu u nacionalnome knjievnom ka-
nonu velike su anse da biste djecu izbe-
zumili; alternativa je ugodna metodika
aproprijacija koja od poststrukturalizma
bjei glavom bez obzira. Jeruzalem je ro-
man u ijoj osnovi stoje Istina, Zlo, Bitak,
ali ne kao prazni oznaitelji pod kojima se
posebni sadraji bore za ekskluzivno pravo
na oznaitelja upravo suprotno, Istina,
Zlo i Bitak stavljaju se u slubu tradicio-
nalnog humanizma to ga podupire uzvi-
ena vjera u ovjeanstvo. itatelju sklonu
skepticizmu u tom sluaju ne preostaje
drugo nego se fokusirati na formu romana,
a ona je takva da mjestimino podsjeti na
Gradsku etvrt i aktivira gorkoslatki osjeaj
nostalgije.
HUMANIZAM U
LUAKOJ KOULJI
HVALJENI ROMAN PORTUGALSKOG PISCA MALO IME ISPUNJAVA VISOKE
KRITERIJE KOJE JE POSTAVIO PRIJEVOD NJEGOVE ZBIRKE PRIA Gradska
etvrt; OSLANJAJUI SE NA ISTROENE HUMANISTIKE KONCEPTE, TEMU
HOLOKAUSTA TRETIRA KRAJNJE POVRNO
ANDREA MILANKO
Gonalo M. Tavares, Jeruzalem, s
portugalskog prevela Daliborka
Sari; SysPrint, Zagreb, 2009.
AKO U FORMALNOM
SMISLU ROMAN
TRENIRA ITATELJEVU
KNJIEVNU
KOMPETENCIJU,
U SADRAJNOME
MEUTIM OTUPLJUJE
KRITIKU OTRICU
I ZATUPLJUJE
ITATELJA NUDEI
MU PLONE I PITKE
LEKCIJE IZ FILOZOFIJE,
EPISTEMOLOGIJE I
ETIKE
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 40 KNJIGE
O
Petru Hektoroviu i njegovom
ljetnikovcu napisano je mnogo
strune literature, ali sustavno
biografsko prouavanje pjesnikova ivota
zapravo nije ni zapoelo. Knjiga Petar
Hektorovi i njegov Tvrdalj u svjetlu novih
istraivanja autora Ambroza Tudora daje
temi novi struni doprinos, interpretira-
jui pritom iz novih kutova raspoloive i
novootkrivene biografske i historiografske
podatke, koristei se i tekstom Ribanja kao
jednakovrijednim izvorom.
BIOGRAFIJA U TRAGOVIMA Go-
dina je 1487. U Starom Gradu na otoku
Hvaru plemenitau Marinu Hektoroviu
rodio se sin Petar koji e izrasti u velikog
pisca hrvatske renesanse. Zna se da je ranu
mladost proveo u Splitu na kolovanju te
da je za trajanja hvarske bune puana od
1510. do 1514. godine kao izbjeglica zajedno
s ocem Marinom lan plemikog poslanstva
u Veneciji, koje se aktivno suprotstavlja
poslanstvu puana na elu s Matijom Iva-
niem. Autor otkriva da je 1536. ili 1537.
godine bio u karanteni na Marinkovcu,
otoiu Paklenih otoka zbog kuge te da
je tada izgubio jedinog mukog potomka,
trogodinjeg unuka Mihovila, sina njegove
izvanbrane keri Lukrecije. U nama nepo-
znatoj ivotnoj dobi obolio je od podagre,
koja sugerira raskalaeni ivotni stil bogatih
i presitih. Arhiv obitelji Hektorovi omo-
guava uvid u brojne posjede, kue i zemlju
na podruju Hvarske komune, to je pjesnik
davao u najam i tako ubirao prihod. Ambroz
Tudor je uvelike proirio saznanja o vikim
posjedima obitelji, ukazujui pritom na re-
lativnu mobilnost hvarskog i dalmatinskog
patricija onoga doba. Kao vaan povijesni
izvor, pogotovo za prouavanje Tvrdalja, ali
i naravi pjesnikove, posluila je i oporuka, te
tri kodicila oporuke pisana ezdesetih, od-
nosno poetkom sedamdesetih godina 16.
stoljea. Petar Hektorovi umire nekoliko
mjeseci poslije zadnjeg kodicila oporuke,
tonije u veljai 1572. godine, vjerojatno u
Trogiru, a ne Starom Gradu, slavljen kao
pjesnik na tri jezika.
MLECI I ERAZMO KAO INSPIRA-
CIJA Ono to i danas poslije tolikih sto-
ljea intrigira, njegov je opjevani ljetnikovac
Tvrdalj i Ribanje i ribarsko prigovaranje,
spjev o trodnevnom ladanju, najivlji i
najinspirativniji spomen na hvarsko rene-
sansno doba. A pria o Tvrdalju zapravo
poinje polovinom 15. stoljea kada Petrov
djed Hektor Golubini, po ijem je imenu
ova grana roda Piretia nazvana Hektoro-
vi, dobiva graciju na jednu parcelu pred
dananjim ljetnikovcem. Ve je njegov otac
Marin posjedovao parcele u irini sjevernog
proelja budueg ljetnikovca te zapoeo s
melioracijskim radovima i gradnjom rib-
njaka u tvrdaljskoj uvali. Nije pretjerano
ako ustvrdimo kako su ljetnikovac i istoi-
mena uvala bili pjesnikova opsesija, mada
Petar Hektorovi i njegovi nasljednici ni-
kada nisu uspjeli postati vlasnici itavog
predjela na kojem se gradilo. U periodu
od 1447. do 1747. godine sauvana su 33
dokumenta o kupovini zemlje na lokaciji
Tvrdalja, a ak njih 19 odnosi se na kupo-
vine Petra Hektorovia osobno. Oito je
da Petar s velikim entuzijazmom nastavlja
zapoete projekte svojih predaka i gradi
ljetnikovac preko pola stoljea, pokuava-
jui pri kraju ivota oporuno instruirati i
obavezati nasljednike na nastavak radova
po njegovim zamislima. Duboko religiozni
plemenita, snane volje i velikoga ega, vje-
rojatno nije slutio da mnoge njegove ideje
nee zaivjeti.
Tvrdalj je za pjesnikova ivota mali pe-
rivoj i ribnjak s morskom vodom, okruen
graevinama i zidinama s revelinom. Nje-
gov sredinji dio proelja ine prostorije
pod terasom-altanom s merlaturama te
mala, uska kula s golubinjakom. Ne slii
niti jednom ljetnikovcu Hvarske komune
i Dubrovake Republike. Pa iako takva ti-
pologija gradnje ljetnikovca na naoj obali
nije bila uvrijeena, autor knjige napominje
da je u Mlecima bila esta i predstavljala je
stilsku reminiscenciju na srednjovjekovnu
kulu koja ostaje bez funkcije i postaje go-
lubarnik. On ukazuje na takav mletaki
ljetnikovac opisan i ilustriran u vrlo popu-
larnom djelu Piera de Crescenzija Il libro
della agricoltura. Hektoroviev ljetnikovac
je vjerojatno imao dva perivoja. U manji je
autor knjige smjestio paviljon pod odrinom
s kamenom trpezom. Taj je kameni, bogato
ukraeni stol naknadno premjeten u glavni
perivoj i tamo je bio do pred kraj 19. sto-
ljea. Danas ta slavna opjevana trpeza vie
nije stol, a nema ni velikog etiri stoljea
starog oleandra, poklon dubrovakog pje-
snika Mavra Vetranovia, koji je krajem 19.
stoljea posjeen zbog blitve i kupusa. Us-
put reeno, isto je 19. stoljee bilo kobno i za
kulturoloki gledano neprocjenjivu viesto-
ljetnu obiteljsku biblioteku koja je dijelom
stradala pri dislokaciji iz velike dvorane
zbog tek pridole nevjeste. Tom prilikom
je i arhiv obitelji prodan jednoj lokalnoj
mesnici kao papir za zamatanje, ali se igrom
sluaja sve dobro zavrilo. Tudor u daljnjoj
stilskoj analizi uoava da je Tvrdalj, osim
po tipologiji, netipian i po izostanku svake
arhitektonske dekoracije, izuzev kamenog
stola i slijepih arkadica kule s ugraenim
tanjurima od majolike. Umjesto arhitek-
tonskih ukrasa postavljeni su mnogobrojni
natpisi i reljef sa simbolima. Pouzdano je
utvrdio da je ta askeza svjesno htijenje pje-
snika, koji se oito inspirirao idejama tada
itanog Gasparea Contarinija, a koji se pak
ugledao na reformatorska djela Erazma
Roterdamskog. Odatle i probueni interes
za skromnost i siromane, iako ne treba
iskljuiti ni politike kalkulacije vezane za
bunu puana.
I GRADITELJ, I PJESNIK, I DO-
BROTVOR, I HEDONIST, I... Petar
je bez sumnje arhitekt ljetnikovca, to ga za-
bavlja, on u toj ulozi uiva. Ono to njegov
ljetnikovac ini bitno drukijim od ostalih
nisu preuzeta arhitektonska rjeenja, nego
sadraji koji su mu pretpostavljeni. Zami-
slio ga je kao neobian spoj privatnoga i
javnoga, s elementima religiozne samo-
stanske atmosfere zbog reljefa i epigrama
koji opominju, moraliziraju i nude spas, a
ne potiu na uitak. elio je epikurejski, u
duhu vremena, na morskoj obali izgraditi
ljetnikovac za odmor, gdje e u kontaktu s
prirodom uivati u intelektualnom radu, ali
i ugodno dokoliariti sa sebi ravnima. e-
lio je istovremeno, kao duboko religiozan
ovjek, prostor uiniti javnim, otvoriti 20
soba za siromahe, putnike i treoretkinje,
fortifcirati ga radi zatite. Na neki nain te
razliite vizije same sebe potiru i pitanje je,
kako na kraju zakljuuje Tudor, da li bi, da
je dovren, takav sklop uope funkcionirao
kao mjesto za ladanje. Tvrdalj je nakon
Petrove smrti nedovren projekt, a nasljed-
nici ga zovu gradnja jo cijelo stoljee.
Hektoroviev Tvrdalj kao dovrena cjelina
zapravo postoji samo kroz opise i nacrte u
oporuci. Eho te oporuke to je kroz vjekove
odzvanjao ljetnikovcem batinicima nije
bio ugodan. Budui da nije imao izravnog
mukog nasljednika, Petar u svojoj oporuci
trai da se njegove nekretnine poveu u f-
deikomes, dakle u nedjeljivu cjelinu nekret-
nina koju mogu nasljeivati zakoniti muki
pripadnici obitelji Hektorovi. Zahtijeva da
se nekretnine daju u zakup te da se prihodi
troe na izvrenje njegovih oporunih elja,
prvenstveno dovrenje Tvrdalja. to je iz
svega toga proizalo?
DRAMA NASLJEDSTVA Izgledi da se
Tvrdalj dovri prema izvornim zamislima
oito su bili najvei krajem 16. i poetkom
17. stoljea. Meutim, pitanje nasljedstva
Petra Hektorovia izazvalo je najduu par-
nicu u povijesti Hvarske komune, koja
je u raznim oblicima trajala do sredine
19. stoljea. Mada je smisao fdeikomesa
bio odravanje imanja na okupu, prva di-
oba mukih nasljednika zabiljeena je ve
1595. godine. Sredinom 17. stoljea biljee
se pokuaji raznih Hektorovia da dovre
Tvrdalj prema uputama i nacrtima iz opo-
ruke pa se gradi dio vrta te oko revelina na
dijelu ljetnikovca predvienom za putnike
i siromahe. Tada nastaje i oporuno ne-
predviena velika dvorana na katu koja je
tijekom vremena imala razliite namjene.
Najvanija je kao kulturno arite intelek-
tualaca, prirodoslovna i arheoloka zbirka
te biblioteka iz vremena Petra Nisitea s
poetka 19. stoljea. Tijekom 17. stoljea
vode se paralelno s radovima beskrajne
i iscrpljujue parnice zbog dokazivanja
graditeljskog legitimiteta mnogobrojnih
mukih nasljednika, kao i zbog osporava-
nja odreenih zahvata koji nisu u skladu
s oporunim eljama Petra Hektorovia.
U mnotvu nasljednika koji su se smje-
njivali kroz stoljea, Markantun Hekto-
rovi iz prve polovice 18. stoljea, iji je
sin Matija moda i posljednji starigradski
Hektorovi, imao je najozbiljnije namjere
i uloio najvie truda da se Tvrdalj pokua
dovriti.
Unato svemu, kada se pogleda Petrova
oporuka, odmah postaje jasno kako neke
njegove elje izrazito nisu potovane, niz
graevinskih zahvata nije napravljen,
mnogi su poduzeti, ali su, to je prirodno,
rezultat htijenja, elja i potreba onodobnih
vlasnika. Tako crkva sv. Roka i njezino
stepenite nisu sagraeni po njegovim na-
pucima, a dovreni su tek poetkom 17.
stoljea. Plitka uvala pred Tvrdaljem nije
se odravala i kontinuirano se kroz vri-
jeme zasipala, dok nije potpuno nestala i
time ljetnikovcu oduzela ari blizine mora.
Trijemovi oko ribnjaka koji su praktiki
postali zatitni znak Tvrdalja svojevrstan
su, po autoru, klaustar romantiarskog 19.
stoljea i s izvornom zamisli nemaju nika-
kve veze. Tvrdalj nikada nije dobio objekte
za javnu namjenu pa stoga nikada i nije
dola u pitanje njegova privatna stambe-
no-gospodarska i ladanjska komponenta,
to je bez sumnje odgovaralo velikoj veini
nasljednika u minulim vremenima.
Kada se uz poneto humora sve sagleda
s vremenske distance, ini se kako vreme-
nog don Petra Hektorovia nitko nije shva-
ao preozbiljno. ini se da je sve zavelo
ladanje. A opet, moda bi sve bilo drukije
da se znalo ije je to. Ruku na srce, nije
bilo lako, nikad ne zna na emu si, jesi li
vlasnik, suvlasnik ili si za deloaciju. Pa ti
investiraj! S druge pak strane vrata Tvrda-
lja s vremena na vrijeme odkrinu se i put-
nicima sa svih strana svijeta, turistima. Pa
je stari Petar opet doao na svoje. A siro-
masi, gdje su siromasi? E, da. Ti vraji si-
romasi. Da je bilo rijeiti tu sirotinju, sve
bi ispalo savreno, bilo bi to jedno beskraj-
nooo ladanje...
BESKRAJNO
LADANJE
HEKTOROVI S VELIKIM ENTUZIJAZMOM NASTAVLJA PROJEKTE SVOJIH PREDAKA NA TVRDALJU
I GRADI LJETNIKOVAC PREKO POLA STOLJEA, POKUAVAJUI OPORUNO INSTRUIRATI I
OBAVEZATI SVOJE NASLJEDNIKE NA NASTAVAK RADOVA. DUBOKO RELIGIOZNI PLEMENITA
VELIKOGA EGA NIJE NI SLUTIO DA MNOGE NJEGOVE IDEJE NEE ZAIVJETI
EKI MILATI
Ambroz Tudor, Petar Hektorovi
i njegov Tvrdalj u svjetlu novih
istraivanja; Ex libris,
Zagreb, 2009.
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 41 KNJIGE
K
ada sam bila mala, eljela
sam biti plesaica. Tako
je priu o sebi zapoela
Zorica Vitez na nedavnom sveanom oku-
pljanju u Institutu za etnologiju i folklori-
stiku povodom zbornika iznenaenja koji
su njoj u ast priredile Naila Ceribai i
Ljiljana Marks. Njezin profesionalni i i-
votni put doista je zapoeo tom djejom
eljom. Plesala je u Ladu. U Institutu se
zaposlila 1966. godine i tu provela svoj radni
vijek. Autorica je znanstvenih monografja
o tradicijskim oblicima nevjenanog braka,
znamenjima smrti, hrvatskim svadbenim
obiajima, a pisala je i brojne znanstvene
radove o etnolokim i folkloristikim te-
mama. Zajedno s Aleksandrom Muraj ure-
dila je sintetiko djelo hrvatske enologije i
folkloristike Hrvatska tradicijska kultura: na
razmeu svjetova i epoha koje je objavljeno
na hrvatskom, engleskom i panjolskom
jeziku. Ravnateljica je Meunarodne smo-
tre folklora, autorica etnografskih izlobi,
urednica serije nosaa zvuka i slike, scena-
ristica etnografskih flmova. Ravnateljicom
Instituta za etnologiju i folkloristiku bila je
od 1986. do 1999. godine. Zorica Vitez danas
je umirovljena znanstvena savjetnica.
NETIPIAN PROFESIONALNI PUT
Kao pripadnica najmlaeg narataja djelat-
nika Instituta ula sam naoko vrlo oprene
dojmove o suradnji sa Zoricom Vitez, koji
su se i pomou ovog zbornika stopili u je-
dinstvenu sliku. S jedne strane, govorili su
da je jako stroga, emu nikada nisam po-
svjedoila. S druge strane, govorili su da
osobnou, znanjem i iskustvom infcira
ljude istraivakom, radnom i ivotnom
energijom. Brojnost i raznovrsnost priloga
koji su okupljeni pod naslovom zbornika
njoj u ast svjedoe o iznimnoj osobi i znan-
stvenici, znatieljnoj i odlunoj eni koja je
oko sebe okupljala suradnike raznovrsnih
profesionalnih i ivotnih putova. Zbornik
skrojen po njezinoj mjeri, kako to sama
kae, doista potvruje netipian profesio-
nalni put u kojem je spojila istraivaki rad
s primjenom i popularizacijom znanosti.
Takav put potvruje i forma zbornika, pri-
lino raskonog u usporedbi s uobiajenim
strukovnim izdanjima. Jedinstven je i sadr-
ajem, jer okuplja raznovrsne znanstvene,
strune, fotografske i sentimentalne priloge.
Svima im je zajednika ili izravna (katkada,
neupuenima i pomalo skrivena) tematska
i problemska bliskost sa znanstvenim opu-
som, primjenom znanja i popularizacijom
struke Zorice Vitez, ili profesionalna i esto
privatna bliskost sa slavljenicom. Raznolike
priloge dalo je ak etrdeset autora. Ured-
nice zbornika okupile su ih u tri cjeline.
U prvoj cjelini su prilozi koji se na-
slanjaju na slavljeniine znanstvene ra-
dove. Aleksandra Muraj pie o privatnim
svetkovinama (obljetnicama mature, pro-
mocijama na Sveuilitu, jubilejima rada,
udajno-enidbenim problematikama) prva
dva desetljea 20. stoljea u Zagrebu istra-
ujui priloge u tiskovinama. Vitomir Belaj
pie o trenutku rane prolosti Zagreba prije
Zagreba, trenutku iz vremena kada je na-
stajalo dananje ime grada. Krhotine ive
tradicije stare tuce stoljea, kako pie,
svojom gotovo nevjerojatnom opstojno-
u izazivaju u zanesenjaka svetu jezu.
Nekoliko se priloga tematski i metodoloki
oslanja na znanstvene radove i monografje
Zorice Vitez o svadbenim obiajima. Dije-
lom je o njima pisala Aleksandra Muraj u
spomenutom prilogu. Grozdana Maroevi
propituje dio glazbene sastavnice svadbe
na podruju Karlovakog Pokuplja koji je
povjeren sviraima. Vesna ulinovi-Kon-
stantinovi napisala je prilog o nekim obi-
ajima sklapanja braka iz vizure promjena
odnosa u obitelji i lokalnoj drutvenoj za-
jednici. Prilog o svadbenim obiajima na
podruju minjtine dala je Ivana Polonijo.
Ana-Marija Vukui problematizira vlastito
studentsko itanje monografje Zorice Vi-
tez o tradicijskim oblicima nevjenanog
braka s refeksivnim osvrtom na svoja prva
studentska terenska iskustva u okvirima
kulturnopovijesne metodologije.
RUNA TEMA Druga velika tema Zo-
rice Vitez bila je obiaj obiljeavanja mjesta
smrti u iznenadnim okolnostima uslijed
prometnih nesrea, koju je 1988. uokvirila u
monografju Znamenje smrti. Bavei se tom
temom, odbijala je komentare i miljenja da
je tema runa ili nezgodna smatrajui
ih nestrunima i neznanstvenima. Dijelom
i zbog njezina nepokolebljivog
stava, dvadesetak godina ka-
snije, Jasna apo mega pie
prilog antropologiji smrti i umi-
ranja na primjeru umiranja vla-
stitih roditelja, ime je pokazala
da antropolog vie ne samo da
ne moe i ne smije, nego ni ne
eli nita sakriti, i da su nai
ivoti i ivoti naih blinjih, kao
i njihove smrti i nae suoavanje s njima te
procesi intimnog alovanja, srasli s naim
znanstvenim radom.
Od smrti nema lijeka, Sve znam, ma
ne znam kad u umrijeti samo su neke
od hrvatskih narodnih poslovica o poima-
nju smrti uvrtenih u prilog Josipe Tomai
i Stipe Botice.
Zorica Vitez bavila se ivotnim i godi-
njim obiajima, to je teologa i etnologa
Dragana Nimca potaknulo da zborniku pri-
loi studiju o uskrsnim obiajima i crkvenim
obredima u Zatonu kraj ibenika. Jadranka
Grbi pridruuje se prilogom o Hrvatima
u Slovakoj od 1967. godine, kada je Zorica
Vitez terenski istraivala potomke tzv. stare
hrvatske dijaspore, do danas kada je jo
izraenije multipliciranje zaviaja, domo-
vina i etnonima. Ljiljana Marks autorica je
priloga o bajci neko i danas: od hrvatskih
zbirki iz 19. stoljea, goleme grae koju su
prikupili suradnici Instituta od 1950-ih do
1980-ih godina iz gotovo itave Hrvatske,
do recentnih primjera narednih egzistencija
bajke koje otvaraju vizuru iz koje se bajka
moe promatrati kao izreka, asocijacija,
aluzija, metafora. Zbornik donosi i pri-
loge o amuletskom nasljeu u martinskoj
knjievnosti Antonije Zaradije Ki, pregled
povijesti istraivanja hrvatskog guslarstva
Jake Primorca i Joka alete, a Erika Kr-
pan pie o odnosu hrvatskoga pjesnitva i
glazbe. Zvonko Marti, otac karmelianin
iz Bosne i Hercegovine, priloio je zborniku
vrlo zanimljiv tekst i iz pozicije etnologa i
etnografa amatera.
Posljednja dva priloga prve cjeline odli-
kuju se esto ironinim, ali time ne i manje
istinitim promiljanjima jednog slovenskog
i jednog hrvatskog istaknutog predstavnika
struke. Marko Terseglav iz Glasbenonaro-
dopisnog intituta u Ljubljani, dugogodinji
prijatelj ne samo Zorice Vitez, nego i cijele
jedne generacije institutskih kolega, prilo-
io je zanimljivu studiju o radovima mlaih
slovenskih etnologa i antropologa u svjetlu
novih i starih problema struke o kojima je,
kako pie, esto raspravljao sa slavljenicom
kojoj je zbornik posveen. Ivan Lozica u
Traktatu o prioritetima raspravlja o zami-
ljenim i ostvarenim prioritetima struke
kroz vie od pola stoljea, kao i o drutve-
nim, politikim, trinim i inim silnicama
koje e prioritete struke preslagivati u vre-
menima koja dolaze.
BAKA ZORA Druga cjelina zbornika
okuplja radove koji se tiu primijenjenog
rada kojemu je Zorica Vitez posvetila
puno strune i ivotne energije. Tvrtko
Zebec svoj je prilog posvetio razmatranju
nematerijalne kulturne batine u kontek-
stu UNESCO-ve Konvencije za njezino
ouvanje iz perspektive djelatnosti Insti-
tuta. O problemima plesnog folklorizma
svoj je prilog dao Mirko Ramov. Naila
Ceribai pie o produkciji batine na pri-
mjeru obnove pojanja u perojskih Crnogo-
raca, o opredmeivanju glazbene prakse,
tj. o njezinu svoenju na fond pjesama.
Sanja Kalapo Gaparac u svom prilogu
raspravlja o sloenoj mrei odnosa ljudi,
disciplina, djelatnosti, potreba, ponuda i
potranje na primjeru kulturnog turizma i
mogunostima koje struka ima u poticanju
i posredovanju tih odnosa. Snjeana Zori
propituje tzv. postkolonijalni dijalog na
primjeru Bornea. Drugu cjelinu zatvara
prilog Nives Rittig Beljak i Mirjane Ran-
di koje predstavljaju izlobu Svijet hrane
u Hrvatskoj.
Trea cjelina okuplja posvete, pisma,
estitke i crtice o suradnji sa slavljeni-
com iz pera premijerke Jadranke Kosor,
ministra Boe Bikupia, akademkinje
Maje Bokovi-Stulli, nedavno preminu-
log akademika Jerka Bezia, vie kusto-
sice Muzeja Slavonije Osijek Vlaste abi,
Blanke akule, Lidije Bajuk, Dinka Sule,
oltanskog pjesnika, kako sam kae, ma-
log ovika, ije zanimanje za tradicijsku
kulturu Zorica nije gledala naduto s vi-
soka ve mu je, kao i mnogim drugima,
pruala potporu u nastojanju da se tra-
dicijska kultura ouva i vrednuje. Foto-
grafske priloge Zorici Vitez poklonio je
Vido Bagur, njezin dugogodinji prijatelj
i suradnik. Bogatu bibliografju slavljenice
priredila je Anamarija Starevi tambuk,
a pregled etnoloke i folkloristike grae u
Institutu Mirela Pavlovi i Koraljka Kuz-
man logar.
Zorica Vitez danas je, kako i sama
kae, baka Zora. Govorila je koliko uiva
u ulozi bake. Teren na kojem graa za
etnografju djetinjstva pred njom buja kao
to je bujala i u doba djetinjstva njezine
keri, o emu je u vie navrata pisala, kao
i njezina najava umirovljenikih aktivno-
sti, obeava jo inovativnih studija bake
Zore.
IVOT IZAZVAN
TRADICIJSKOM
KULTUROM
ZBORNIK RADOVA POSVEEN JE NEKADANJOJ RAVNATELJICI
INSTITUTA ZA ETNOLOGIJU I FOLKLORISTIKU U ZAGREBU ZORICI VITEZ,
A OKUPLJA RAZNOVRSNE ZNANSTVENE, STRUNE, FOTOGRAFSKE I
SENTIMENTALNE PRILOGE
JELENA MARKOVI
Izazov tradicijske kulture. Sveani
zbornik za Zoricu Vitez, ur. Naila
Ceribai i Ljiljana Marks; Institut
za etnologiju i folkloristiku,
Zagreb, 2009.
ZBORNIK
POTVRUJE
NETIPIAN
PROFESIONALNI PUT
U KOJEM JE SPOJEN
ISTRAIVAKI RAD
S PRIMJENOM I
POPULARIZACIJOM
ZNANOSTI
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 42 KNJIGE
O
duzevi bogu svojom kritikom
ontolokog dokaza o egzisten-
ciji boga zbiljsku egzistenciju,
Kant mu je s obzirom na praktiku potrebu
naeg uma regulativno pripisao egzisten-
ciju, no pritom je boga kao ono bezuvjetno
pretvorio u pred-stavljenost subjekta. Bog
je regulativno postao predmet (predstava)
ovjeka kao konanog subjekta. ovjek ga
zbog praktikog djelovanja predstavlja, po-
stavlja pred sebe kao da jest. Time je Kant
otvorio put temeljnom Hegelovom pitanju:
ako je ono bezuvjetno (bog) predstavlje-
nost subjekta, nije li tada taj subjekt i sam
bezuvjetan, dakle apsolutan?
RELIGIJA NO U KOJOJ SU SVE
KRAVE CRNE Pred nama je napokon,
zaslugom vrsnog prevodilakog umijea
Kirila Miladinova, prijevod kapitalnog He-
gelovog djela noenog upravo odgovorom
na to pitanje. A taj je odgovor nuno pozi-
tivan. Uostalom, kako bismo inae mogli
objasniti da si subjekt u svojoj predstav-
ljivosti predstavlja, to jest postavlja pred
sebe kao predstavljenost, neto apsolutno,
ako ne tako da je u svom subjektivitetu, u
tome po emu i u emu jest to to jest, sam
apsolutan. Subjektivitet subjekta je dakle
apsolutan. Sam je subjekt, koji predstavlja
apsolutno, apsolutan. Taj subjekt dakako
nije vie konani subjekt Descartesa ili
Kanta, nije vie konani ovjek, nego je
taj subjekt ona apsolutna, bezuvjetna su-
bjektivnost kao meusobno ovisno razli-
kovno jedinstvo apsolutne pred-stavljivosti
i apsolutne pred-stavljenosti.
Time je Hegel rijeio Kantovu dilemu
izmeu ovjeka koji kao da je konano-be-
skonano bie i boga koji je, s obzirom na
praktiku potrebu, kao da beskonano-ko-
nano bie. Istina, kako ovjeka tako i boga,
je apsolutna ideja kao apsolutni subjekt.
Jer je taj apsolutni subjekt u svom subjek-
tivitetu posredovano jedinstvo predstav-
ljanja i predstavljenog, ukinuto jedinstvo,
konanost (ovjek) i beskonanost (bog)
svaka su za sebe neto posve apstraktno,
a konkretni su tek u svom ukinutom je-
dinstvu, dakle u apsolutnoj ideji. Istiniti
su samo kao njezin drugobitak, kao to je
apsolutna ideja istinita samo i ukoliko je u
svom drugobitku. I jer je Hegelova flozofja
apsolutna flozofja, samo apsolutno znanje,
dakle nita drugo nego apsolutna ideja, sada
je bog istinit samo kao predmet i rezultat
te i takve flozofje, Hegelove flozofje kao
dovrene flozofje.
Zato Hegel kae: Bog je svakako po-
znata, ali znanstveno jo ne razvijena, ne
spoznata predodba. Svakako poznata, ali
jo ne spoznata predstava je bog kao pred-
stava religije. Religija je za Hegela oblik
neposrednog znanja, neposrednog zrenja,
no gdje su sve krave crne i gdje dakle
nema prostora za znanstveno sistematino
i metodiko prouavanje predmeta kao je-
dinstva razlika. Bog je za religiju predstava
kao takva. Za Hegela je, naime, predstava
slika kao predmet misli: Predodba je pak
slika kao uzdignuta u formu openitosti,
misli, tako da se jedna temeljna odredba
koja predstavlja bit predmeta zadri te lebdi
pred predoavajuim duhom.
Takvo je odreenje, na primjer, besko-
nanost boga. Vjernik tu beskonanost
predstavlja kao misaonu sliku. Ali to je
u svojoj biti slika? Na emu se zasniva?
Slika uzima svoj sadraj iz sfere osjetilnog
i prikazuje ga u neposrednom vidu njegove
egzistencije, u njegovoj pojedinanosti i u
samovoljnosti njegove osjetilne pojave.
Osjetilnost je svagda neposredna, ne re-
fektira se i dakle nije svjesna same sebe,
ne zna objasniti svoje dojmove i posredo-
vati ih. I svoj predmet ne zna posredovati
u njegovim mnogovrsnim povezanostima,
moe ga samo odraavati, odslikavati. Bu-
dui da uzima svoj sadraj iz osjetilnog,
slika beskonanost dakako ne moe pred-
staviti. Beskonanost nije neto to bi se
dalo odraziti, beskonanost je u svojoj biti
samo predmet iste misli. Ukoliko Hegel
govori o predstavi kao o misaonoj slici,
time eli naglasiti da je predstava misao
koja je jo vezana na osjetilnost i zato je u
odnosu na istu misao neto manje vrijedno.
Predstava je zato samo stupanj duha. Re-
ligiozna predstava, primjerice, predstavlja
boga u njegovoj beskonanosti kao neto
onostrano, kao neto od konanosti odvo-
jeno i upravo mu tom osjetilnom slikom
oduzima njegovu beskonanost. Kakva bi
to bila beskonanost koja bi od neega bila
odvojena?
SPOZNAJA BOGA Da bi se dakle spo-
znala prava priroda boga, priroda boga koja
nije prikrivena misaonim slikama, treba bit
boga misliti u istim mislima. Od samo bli-
jedog, lebdeeg poznavanja treba prijei na
razvijenu spoznaju boga u svim njegovim
odnosima, u jedinstvu njegovih razlika. A
tada bog kao beskonaan nije neto ono-
strano, nego neto ovostrano, u konanosti
naz-ono, isto tako kao to je konanost u
jedinstvu s beskonanou. Bog nije misa-
ona slika, nego proces ukidanja konanosti
u beskonanosti i beskonanosti u kona-
nosti. Ono konano nije ono bivstvujue;
jednako tako, ono beskonano nije vrsto:
te odredbe samo su momenti procesa. Bog
je takoer i kao ono konano, a ja takoer
kao ono beskonano Bog je kretanje
k onome konanom te time kao njegovo
ukidanje k samome sebi; u onome ja, kao
onome koje sebe ukida kao konano, bog
se vraa sebi i samo kao to vraanje je bog.
Bez svijeta bog nije bog. To je znanstveno
razvijena spoznaja boga, ista misao boga
koja razlikuje boga u jedinstvu njegovih
razlika, u jedinstvu konanosti i beskona-
nosti. Podruje istih misli je flozofja. I
bog je tako rezultat flozofje. Naime, kao
spoznati bog, a ne samo kao poznati.
Bog iste misli, bog flozofje jest istina
Boga religije. Filozofska misao je razvijena,
spoznata predstava Boga vjere, pri emu je
predstava miljena kao predmet iste misli,
na koju se ista misao odnosi. Pritom sama
ista misao nije predstava. Tako se tek u flo-
zofskoj misli, u apsolutnom znanju dovrava
pojam boga. Ako je apsolutno znanje, ap-
solutna ideja istina boga, vrijedi i obrnuto,
pojam boga se dovrava u ideju.
BOG NA PRAGU SMRTI Ideja kao
apsolutna ideja jest logika ideja koju He-
gel razmatra u Znanosti logike. Strukturu
te ideje predstavljaju kategorije, strukture
tog subjekta, ono po emu i u emu taj
subjekt jest to to jest. Dakle, subjektivitet
apsolutne ideje kao apsolutnog subjekta.
Apsolutna ideja kao apsolutni subjekt u tim
je svojim kategorijama, u tom svom subjek-
tivitetu, savreno prozirna: u njima misli,
hoe i ljubi samo samu sebe. Upravo je
zato subjektivitet toga subjekta apsolutan,
bezuvjetan: igra samo igru s po sebi pred-
stavljenim, igru sa svojim drugobitkom, igru
predstavljanja i predstavljenog, predstav-
ljivosti i predstavljenosti. Izvan toga nema
nita. Zato za nju nita nije tajanstveno.
Meu kategorijama, meu strukturama su-
bjektiviteta subjekta nema kategorije tajne.
Time nema ni niza drugih kategorija to
ih poznaje teologija kao znanost o vjeri u
Boga. Bog kod Hegela ponire u apsolutni
subjektivitet.
Time je subjektivitet dosegao pobjedu
za koju se borio jo od Descartesa (Je-
sam, dakle jest bog.). Sve dok je bio vezan
za konani subjekt, subjektivitet nije bio
bezuvjetan, bio je vezan za boga, premda
je bog ostajao njegovom predstavom. Tek
kad je preuzeo boga posve u sebe, kad ga
je posve predstavio, predstavio pred sebe i
uinio ga posvema prozirnim, subjektivitet
je postao apsolutan, to jest, bezuvjetan. Jer
u sebe je preuzeo upravo boga, ono apso-
lutno i bezuvjetno.
Time je dovrena i flozofja kao onto-
teologija. Dovrena u tom smislu da iz-
meu ontologije i teologije sada nema vie
nikakve bitne razlike. Teologija je prerasla
u logiku, koja je kod Hegela ontologija
znanost o bitku. Filozofja kao apsolutno
znanje, kao apsolutna ideja, kao apsolutni,
bezuvjetni subjektivitet jest bie kao takvo
i u cjelini: jedino apsolutna ideja jest bitak,
neprolazan ivot, istina koja znade sebe i
jest sva istina. Bitak je Hegelu naravno
bievnost bia, ono po emu i u emu bie
jest to to jest. Apsolutna ideja kao bitak
upravo je to sada flozofja.
Ako je prije Hegela postojala razlika
izmeu uzroka bitka pojedinanog bia i
uzroka bitka bia u cjelini (na primjer, kod
Kanta razlika izmeu ovjeka kao kona-
nog subjekta, uzroka pojedinanog bia,
i regulativno boga, uzroka bia u cjelini,
prirode), kod Hegela te razlike vie nema.
Apsolutna ideja kao apsolutni subjektivitet
jedini je i potpuni uzrok bitka bia, toga da
bie jest. Sve to jest pred-stavljenost je tog
bezuvjetnog subjektiviteta, ima bitak kao
njegova predstavljenost. Bitak je postav-
ljenost, posredovanost uope i pretpostav-
ljenost. I bitak boga samo je pretpostav-
ljenost apsolutnog subjektiviteta.
Time je Hegel boga priveo na prag nje-
gove smrti. Premda je subjektivitet kao
apsolutna ideja dovren u svojoj
bezuvjetnosti, ta bezuvjetnost svejedno jo
nije dosegla svoje krajnje granice. Subjek-
tivitet nije vie ogranien niim izvan sebe,
jer je jedina i sva istina, bie kao takvo i u
cjelini. Ali jo uvijek je ogranien samim
sobom. Ogranien je nainom svojeg pred-
stavljanja, nainom postavljanja bia kao
predmeta pred sebe. Svako bie mora biti,
da bi bio predmet za subjektivitet, pred-
stavljeno ili kao supstanca ili kao akciden-
cija, odnosno kao njihovo razlikovno jedin-
stvo, kao subjektivna ili objektivna svrha
itd. To je cijela mrea sa svim svojim vo-
ritima tih kategorija, vlastitih struktura
apsolutne ideje, na koje je vezana apsolutna
ideja kao apsolutni subjektivitet. Subjekti-
vitet je dakle jo uvijek ogranien vlastitom
strukturiranou. U tom smislu njegova
bezuvjetnost jo nije dosegla krajnje gra-
nice, jo nije neograniena niim niti izvan
niti unutar sebe. Jer je njegova bit da hoe
samo sebe sama, hoe svoje krajnje mogu-
nosti, nuno je bilo da tu svoju krajnju mo-
gunost i dosegne. A to je mogue samo
preokretom. On se izvrio s Nietzscheom.
U emu je taj preokret? Dok je kod Hegela
najvii i jedini nagon subjektiviteta da
sam sobom u svemu nae i spozna sama
sebe, svoju strukturiranost, sada je njegov
najvii i jedini nagon htjeti samoga sebe.
Subjektivitet sada hoe samoga sebe na sve
veoj razini. Ne spoznavati, nego htjeti,
htjeti svoje htijenje. To se htijenje zbiva
tako da ovjek, koji je nositelj tog subjek-
tiviteta, prirodu kao kaotinu masu obli-
kuje s obzirom na svoje svagdanje praktine
potrebe: Ne spoznavati, nego shematizirati
kaosu nametati toliko regularnosti i oblika
koliko je to dovoljno naoj praktikoj po-
trebi. Objekt praktike potrebe je sve to
jest. Nietzsche e tako na kraju suvremeni
svijet razotkriti kao svijet odsutnosti ivog
boga, kao svijet mrtvog boga. ovjek be-
zuvjetnog subjektiviteta, ovjek volje za
mo, ustankom protiv svega to ga ograni-
ava i tlai u njegovoj volji za vlastitom
bezuvjetnom slobodom, uspostavit e se
kao gospodar samoga sebe i svojega svijeta.
Njegovo htijenje htjet e samo jo sama
sebe. Osim sebe sama ne potrebuje vie
nikoga drugog, ponajmanje boga kojemu
bi trebao biti posluan i pokoran.
KAKO JE BOG PRIVEDEN
NA PRAG SMRTI
PRED NAMA JE NAPOKON, ZASLUGOM VRSNOG PREVODILAKOG
UMIJEA KIRILA MILADINOVA, PRIJEVOD KAPITALNOG HEGELOVOG
DJELA Predavanja o lozoji religije
MARIO KOPI
G. W. F. Hegel, Predavanja o
flozofji religije I-II,
Breza, Zagreb, 2009., preveo Kiril
Miladinov
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 43 KNJIGE
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 44 STRIP
the only reason i exist
is because my heart wanted to stab things
but didnt have arms
tao lin
to nee napraviti (pria
gospodina parseeja)
sad vie nemoj. kad ti dotaknem usne kao
da se rasipaju izmeu
konica. kasnije mirie na kiu.
mogu te izbrojati na prste. mogu te ispri-
ati tampanim slovima.
kao kad sam bila mala.
sad to stanje. kako da ti pojasnim. ovdje
nema bliskosti. ona se
razapinje. pomalo ko isus. nosi velike ti-
tlove na leima.
zamotala se u bolnike plahte. igra se
skrivaa u bijelom. eka te.
nego, ti nekako ne dolazi. ovdje. da. bi.
tjeio.
tebe nije briga. nee me gledati sa 20 cc
otopine u krvi.
nikada nee rei da ti je bilo stalo. srce.
ko meni kad su ga umjesto suncem budili
strujom. jedna ica oko vrata. druga
gotovo u pupku. plakala sam od svjetla i
straha. parsee je trao s druge
strane hodnika viui: JA SAM BOG!
JEBEM VAM SVIMA MATER!
sjeam se, padalo je lie. bili smo tako
suvremeni. nita nam nije
bilo smijeno. parsee sav ozbiljan. kao da
je upravo stvorio svijet. i ne zna
to da napravi s njim. vrat su mu bile iz-
greble preplaene spremaice.
mislila sam da umirem. te jeseni. i bila
sam spremna. nikome nisam rekla.
zagrlila sam plianog i apnula mu na uho
sve to sam eljela za sebe:
htjela sam nauiti prestati plakati. za par-
seeja. kad me sljedei put upita
voli li plakati da mu kaem:
plaem samo kad. i poslije toga nisam ni-
kad vie.
zato i? (im stoned at home
watching the princess bride)
hoe li me sad odvesti u krevet? parsee
ima neke teorije o tebi ali,
sutra putujemo.
ujutro e ruke biti teke od drvea. na
njima e izrasti rijei od kojih emo
slagati prie za parseeja.
parsee. to je cijeli jedan svijet. tu je sakrij.
ponekad. a ponekad je to island.
tamo moje srce kuca sporije. stisne se i
stane ti u aku. podsjea na tvoju
blesavu baku. die kroz plastiku i pone-
kad po noi zapali cigaretu.
kad zakalje, ti se nasmije. zna. sve zna.
da barem mogu, kad sam ve obeala.
onda bih morala moi. zar ne?
samo to nekako, ini mi se, propa-
dam. poput debele ene u visokim
potpeticama.
ljuljam se. cijela parada za parseeja. bit u
dugo na suncu.
tamo mi je ugodno.
u tvome su tijelu izgraene sitne utvrde.
znam, ti si ona za koju se bore.
sve mi je jasno. ti, uveer kad lijee u
krevet, plae od izgorene zemlje.
eka da se stisnem uz tebe i itam ti s
razglednica.
parsee pie iz berlina: elim se zaiti za
tebe. preko prsa. potar e
donijeti iglu i konac.
u tvojim oima je tit. ne znam zato,
zaboga.
slomit u se na kazaljke (ill
take good care of me)
poelo je kad si se preselila u mene.
stalno biti u gustome.
na mjesecu su ubijali kristale
kamikazama.
svidjelo mi se usporavanje. staviti daleko-
zor od aka na oi i
zujati kroz stan.
gledati te dugo. kroz njega. uzimati mjere
za ljubav.
tvoje sise su 80 centimetara. malo si da-
leko sad. tamo, s
s laktovima na stolu. to je prvi znak da
nisi odgojena kako treba.
meni ne smeta, ni mene nisu dobro
odgojili.
kad dalekozorom gledam kroz prozor
zvuk je izotren. probija se kroz
bubnjanje prstiju. tri za mnom i lijepi se.
ljeto je.
malmo je stari i debeli, sigurna sam. i-
vimo u kui za lutke. odatle ruke
na oima i tvoje bijelo lice. koristimo
ruke jer
treba upoznati sve te posebne ljude. tvoje
trzanje usnama prema tonovima.
udisanje praine. odlaganje dalekozora na
tvojih 80 centimetara.
tebi je sve to smijeno. ne pridonosi.
teko se igrati s takvim lutkama.
kad zaspe na znojnoj posteljini postaje
stvarnija.
kroz ake izgleda kao da
prestaje razgovarati sa mnom. to se ne
smije. to bi bila greka.
trepemo oima. ne idem po tebe. danas
se nita nee zavriti.
mogu pobjei u ruke i poplaviti lice. po-
praviti ne mogu. kad padne mrak
doi e vitez u kuu od lutaka.
vitezovi nikad ne zaboravljaju. da bar za-
boravim, rekla si:
mrzim oblaiti ovaj oklop.
volim te, ivka (& i suffer
depression)
uzet u te u podne. za tvoje su ruke izra-
dili posebne vilice.
to su one u izlozima. moje. oi. od stakla.
kad pria gdje si sve bila.
malo me stie oko srca. nikad me ne slu-
a, pa se okrene, pria vodi.
izaziva. ja nisam posebna, ne na taj na-
in. ja mogu priati o vodi
al ona nikad nee progovoriti o meni.
zato postaje sve:
pisati tebi, bijele, sitne razloge za
uinjeno.
jesam li ti priala ono,
kad sam te prvi put vidjela? jesam li ti
priala kako sam rekla
to e biti moja ena? jesam li ti priala
kako sam krala tvoje
fotografje i gledala te stisnutih ruku u
kouljama?
zato sad uti, zaboga? zato se ne vra-
a, unatrag,
polako, poput flmske vrpce, 2x. dovoljno
za ispraviti poloaj.
ti sigurno zna. ti si takva. plava od
krajeva.
jednom sam te upoznala, sjeam se, javila
si mi se.
za tobom je zamirisala jesen. otad te
nema.
ponekad se sklupa na dno kreveta i bo-
de olovkama svoje tanke
ruke. ita knjige i
bjei daleko sa zmajevima. znam da su
na tebi radili godinama.
smijem li ti sad ispriati bjeanje. iz.
crkve.
da te mogu gledati na slikama. poloiti te
pokraj sebe. rei ti laku no,
ne zaboravi ugasiti svjetlo.
tri, marija, tri (like an anti-
lope on a junkyard)
stajat e na vratima. sve ja to vidim. ono
to ja moram je
promijeniti oblik. stisnut e ramena i po-
kriti ih kosom. onda emo
od zidove, kao tanjure, razbijati tijela.
mogu pokuati injenice i rijei. ne, za-
pravo, ne mogu. dat u ti
samo ono za im ne alim. sebe.
lijepo je. ovi su najbri. ponekad se bojim
mraka. i kako me
sustie. pa se uvue u moj krevet i dri
me za rebra.
u usta mi stavi ruke, samo e tako dota-
knuti crveno.
moda neu govoriti. opasno je. tvoje lice
kad te nudi.
moda e mi sad rei sve to elim znati.
jedan dan.
to je previe za ljubav. pusti me da se pod
plahtama
pravim da sam tvoj mukarac. pusti me
da se zagrijem na tvojoj
strani kreveta. pusti me da parseeju pri-
am o tebi. pusti me s lanca
da ti odgrizem komad mesa s lea i tamo
smjestim svoju udnju.
pusti me. od sebe. pa da mogu sjediti u ti-
ini. gledati te dok
spava. tvoje male sise i dugi vrat. ma-
dee. pusti me da te
otkrijem. svuem. zubima. i jezikom.
ne mogu prestati misliti o tebi, ivka. elim
te gledati golu.
elim te gledati u majici i arapama. na
hladnome podu. ivka.
kako se bori sa sobom. sa mnom.
elim da me utjei. svaki put
kad pomislim da e ova ljubav biti naj-
tea dosad.
moda mogu vie kad te
gledam (in my eyes stars &
stripes)
tvoje tijelo je hram koji noas ruim. pr-
ljavim rukama.
moe li osjetiti prijetnju. pazim sad na
sve.
primjeuje li oima. kad uvija svoje mr-
avo tijelo prema stepenicama.
dok tuguje u sebi. ja u napraviti sve da
ostane na mjestu.
i da se vie nikada ne okrene za mnom.
poevit u te u zahodu. hladnih obraza na
sisama. drat u te za bedra.
neu ti dozvoliti da me dotakne.
poevit u te s rukom na ustima da ne u-
jem kako se grize. slomit u te
prstima. poloit u tvoje kapke na ploice
i sluati te kako cvili.
gledat u kako ti krv udara u lice. dok ti
rukama budem skidala znoj
s ramena. u plastine ae. natjerat u te
da zaboravi moje ime.
natjerat u te da legne na prsa. da osjeti
kako se zabada
jo dublje. i dublje. kako se petlja oko
moga vrata. i kako
kripi kad te dlanovima odvajam od sebe.
kad otplutam u meko.
natjerat u te da se zadere iz sveg glasa i
da se obrie
rukavima. natjerat u te da si od prstiju
isplete brnjicu. i stavi je
meu svoje mokre noge. natjerat u te da
zavoli. mene. ono to si
kad me poeli. opet. moda shvati onda.
da
netko poput tebe vrijedi previe da bih ga
preutjela.
Marija Andrijaevi,
Male ene
MARIJA ANDRIJAEVI, roena
1984. u Splitu. Studira komparativnu
knjievnost u Zagrebu. Dobitnica
nagrade Goran za mlade pjesnike za
rukopis davide, svata su mi radili.
Nikad nee imat autobiografju duu
od tri reenice.
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 45 POEZIJA
S
vaki put kad padne snijeg mi-
slim na Bruegela. Na bijeloj
pozadini, male tamne ljudske
fgure gegaju zdepaste od zabundanosti;
na pozadini sivila, zamren krvoilni sustav
golih crnih grana. Bruegel. I, istovremeno
s Bruegelom, izvjesnost spoznaje: danas se
tako to ne moe naslikati.
PERNATE JAKNE Suvremeni ekvi-
valent Bruegelovim Lovcima u snijegu
(1565) ne moram puno traiti: gledam ga
s prozora svoje stambene zgrade u novom
zagrebakom naselju. Male tamne fgure
na bijeloj pozadini gegaju pored parkiranih
automobila; posoljena bljuzgavica, dizalice
s logotipima, reklamni panoi; umjesto seo-
skih prizemnica, tipske gradske maine za
stanovanje; umjesto lovaca, vlasnici koji
eu pse; djeca koja se igraju na snijegu
nose, umjesto pregaa, pernate jakne made
in China. Zato mi se onda takva slika ini
nemoguom?
KI I IRONIJA Slika, naravno, nije teh-
niki nemogua: danas ne nedostaje ni sli-
kara ni sredstava da se neto takvo izvede.
Nedostaje razlog; nedostaje smisao. Zato
da jedan likovni umjetnik 2010. svoju ener-
giju ulae u brojgelovske Prolaznike u
snijegu ili etae pasa u snijegu?
(Razmiljajui ovako dokono, s prozora
stambene zgrade, posve mi se uvjerljivom
ini pretpostavka da takvi brojgelovski
slikari danas i postoje; likovnosti na svi-
jetu danas ima dovoljno da tako to bude
mogue. Meutim ini mi se dalje kao
laikom konzumentu likovnosti urbani
pejzai koje slikaju takvi nepoznati brojge-
lovci vrlo vjerojatno nisu umjetnost: oni su
ili hobi, ili ki.)
Dananju likovnu umjetnost zanimaju
druge stvari; realizam ak i brojgelovski
stiliziran realizam dio je povijesti, stvar
za flologe (koji se u tom sluaju zovu kun-
sthistoriari) i kolekcionare. Vane su stvari,
dakle, drugdje, i sliku po Bruegelu mo-
emo zamisliti eventualno kao stilsku etidu
(ali tko e uloiti toliko truda u nalaenje
tueg glasa i vizije, umjesto svojih?). Ili
kao ironijsku gestu kao to je Lovro Ar-
tukovi naslikao Potpisivanje deklaracije
o pridruivanju Zapadne Hercegovine i
Popova polja Republici Hrvatskoj (Tko je
naruio pivo?).
Moemo to sroiti i malo drugaije: ono
zbog ega je danas nemogu brojgelov-
ski slikan pogled na stambeni kvart jest
konvencija.
KONVENCIJE Ta misao izaziva lagani
ok. Skloni smo smatrati da konvencije
ograniavaju druge, da su nae vrijeme i
naa umjetnost od njih slobodni ili, ba-
rem, da mi konvencije prihvaamo na razini
svakodnevnog bontona, vonje tramvajem
i ponaanja na javnom mjestu, ali da ih,
kad stvari postanu ozbiljne (recimo, u pra-
voj umjetnosti), prekoraujemo, razbijamo,
nadilazimo.
To su tlapnje. I za nae vrijeme postoje
stvari koje naprosto nisu teme za knjiev-
nost, za likovnost, za kazalite, za flm, za
glazbu. No nije stvar u tome da su te stvari
zabranjene moe se ak, malo razmet-
ljivo, tvrditi kako je upravo ono zabranjeno
konvencionalna tema nee umjetnosti ve
za njih jednostavno nema mjesta. Za ne-
spretne male brojgelovske fgure, tamne na
bijeloj pozadini, za onaj trapavo-oprezan
korak po snijegu u dananjoj umjetnosti
nema mjesta.
ZAHOD Na poetak srednjeg plana Lo-
vaca u snijegu odmah u dnu brijega na
kojem lovci gaze snijeg Bruegel je smje-
stio zamrznutu vodenicu. Od nje vodi zidani
most po kojem hoda neka ena s pregaom,
naprtivi na glavu (kao da je iz zagrebakih
Graana) snop granja. Vodenica je zapravo
kompleks zgrada koji ukljuuje i sklepani
drveni doksat, isturenu prostorijicu kosog
krova, s prozorima-rupama, objeenu nad
zaleenom povrinom potoka ili jezera.
Prostorijica je moda zahod (iz neega vrlo
slinog na slici Nizozemske poslovice viri
gola guzica). Sa svih krovova, pokrivenih
jednolinim tepisima snijega, vise dugake
sige. Led je na jezeru siv, ispunjen ribikim
rupama; pokraj mosta po ledu neto prebiru
krupne ptice kojima su kljunovi premali da
bi bile vrane; blie nama, jedna djevojica
po ledu vue drugu obje su s pregaama
i rupcima na glavi na tronocu prenami-
jenjenom u sanjke.
Taj je detalj Bruegelove slike pozadina
na mom kompjuteru, i imao sam ga dosta
prilike prouavati. I inio sam to i jo uvi-
jek inim gotovo opsesivno. Prvi je uzrok
opsesije, mislim, u tome to zamrznuta vo-
denica pripada prolosti: tako je svijet izgle-
dao kad nas nije bilo. Taj mi detalj otvara
prozor u polovicu esnaestog stoljea, u vri-
jeme Karla V, Filipa II, kraljice Elizabete; u
vrijeme Reformacije i Seljake bune, Franje
Tahija i Nikole Zrinskog, Michelangelove
smrti i roenja Shakespearea i Galileja; u
osvit Osamdesetogodinjeg rata.
Daljnji je pak uzrok opsesije u tome
to taj otvoren prozor taj zahod nad
zaleenim jezerom pokazuje sve ono o
emu povijest toga vremena nije pisala.
Nije, jer nije bilo potrebno. Jer je svatko
znao, kao to i danas zna, kako izgleda za-
leeno jezero, i kako izgleda zahod; jer je to
bila stvar konvencije. Mada ni konvencije
jezera ni konvencije zahoda 1565. kao to
se lijepo vidi na Lovcima u snijegu nisu
isti kao 2010.
REALISTINIJE OD STVARNOSTI
Igra konvencija i stvarnosti na Brue-
gelovoj slici ovdje, naravno, ne prestaje. U
Nizozemskoj 1565. nisu postojali krajolik,
prizori, mizanscena koje je Bruegel ovje-
kovjeio (jasno to odaju planinske vrleti
u pozadini Lovaca u snijegu). Bruegelovi
ljudi i svijet, ma koliko ih mi realistino
itali, jasno su nerealistini: vidimo da su
i karikirani i reirani. Ali nerealistini su
upravo u svojoj realistinosti, i tako cijela
slika biva u neku ruku realistinija od stvar-
nosti: stvarnija od stvarnosti same. Ne me-
tonimija (komadi svijeta), nego metafora
(itav svijet u jednom komadiu). Da mo-
difciramo Aristotela: oni su prosjeni ljudi
u veoj mjeri no to smo to mi.
FOTOGRAFIJA Rije nabaena u pret-
hodnom odjeljku nagovijeta i dodatni ra-
zlog zato su brojgelovske slike danas ne-
mogue. Zato to postoji fotografja. Zato
to, negdje od 1850, a svakako od konca
19. st, fotografja radi ono to je u Bruege-
lovo doba moralo raditi slikarstvo: prika-
zuje i ono izgovorivo i ono neizgovorivo,
i ono kratkorono (trenutak) i ono dugo-
rono (konvencije).
No mi ne ivimo samo u doba fotografje;
mi ivimo u doba njezine demokratinosti, u
doba njezine infacije. Bruegel bi svakako
mogao pojmiti fotografju kao medij za
majstore; ali morao bi pojmiti fotografju i
kao neto to radimo svi, u bilo kojem asu,
s minimumom napora fotografju gotovo
izjednaenu s govorom, fotografju kao ne-
to svakodnevno i opeljudsko. Umjetnost
ne samo u doba masovne reprodukcije,
nego i u doba masovne produkcije.
Tu, meutim, moj put zavrava; daljnja
razmiljanja preputam vama. I vaim sta-
janjima uz prozor.
noga lologa
LJUDI U SNIJEGU
MALE TAMNE
FIGURE NA BIJELOJ
POZADINI GEGAJU
PORED PARKIRANIH
AUTOMOBILA; POSOLJENA
BLJUZGAVICA, DIZALICE
S LOGOTIPIMA,
REKLAMNI PANOI;
UMJESTO SEOSKIH
PRIZEMNICA, TIPSKE
GRADSKE MAINE ZA
STANOVANJE; UMJESTO
LOVACA, VLASNICI
KOJI EU PSE; DJECA
KOJA SE IGRAJU NA
SNIJEGU NOSE, UMJESTO
PREGAA, PERNATE
JAKNE MADE IN CHINA.
ZATO MI SE TAKVA SLIKA
INI NEMOGUOM?
NEVEN JOVANOVI
RUBRIKA zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 46
uz nae nesvjesno ponaanje
otkrivaju trojica strunjaka za
mirise, boje i zvukove. Naj-
noviji, viestruko nagraivan,
flm redatelja Joea Berlingera
Sirova nafta prati zloglasni slu-
aj amazonskog ernobila,
13-godinju bitku izmeu lokal-
nih zajednica gotovo unitenih
buenjem nafte i Chevrona,
jednog od najveih svjetskih
proizvoaa nafte. Nizozemski
Drugi savreni svijet autorica
Femke Wolting i Jorien van Nes
propituje digitalne utopije i in-
ternetske svjetove, a iz Danske
stie Nabrijani gradovi an-
gaj redateljice Nanne Frank
Mller koji se bavi galopira-
juom ekspanzijom angaja.
U kanadskom dokumentarcu
Sluaj Coca-Cola njemaki re-
datelji German Gutirrez i Car-
men Garcia optuuju spomenuti
imperij za ubojstvo sindikalnih
voa koji su nastojali pobolj-
ati radne uvjete u Kolumbiji,
Gvatemali i Turskoj,
dok elim biti ef
nizozemske redate-
ljice Marije Meerman
prati petoro hiperin-
teligentnih kineskih
uenika na putu kroz
zavrnu kolsku go-
dinu. Program Stanje
stvari prikazivat e se
u terminu od 20 sati.
Art Attack!
Art Attack!, festival aktivi-
stike poezije, ulazi u svoje
drugo izdanje i tim povodom
raspisao je natjeaj na temu
Ulica. Unutar ovog projekta,
o angairanoj knjievnosti
promilja se kao o formi koja
ima mogunost utjecati na
javno mnijenje i potaknuti po-
zitivne promjene u drutvu.
Sama tema natjeaja ustvari je
beskunitvo, a od autora se
trai da je istrae i obrade na
kreativan nain koji e pred-
staviti jedan ili vie problema
s kojima je suoena ta rastua
drutvena skupina te svojim
promiljanjima i prijedlozima
ponuditi rjeenje odreenih
problema. Natjeaj je meuna-
rodnog karaktera, a sudjelovati
mogu autori do 30 godina staro-
sti koji poalju svoje radove na
hrvatskom ili engleskom jeziku
na adresu art.attack.fest@gmail.
com do 10. oujka 2010. godine.
Sudjelovati se moe slanjem
najvie tri pjesme i/ili tri foto-
grafje na zadanu temu. Festival
e trajati pet dana te e, kao i
prethodne godine, obuhvaati
razna knjievna i aktivistika
zbivanja kojima e se nastojati
pozitivno djelovati na drutvenu
situaciju.
Nagrada za
mlade umjetnike
Future Generation Art nagrada
je koja je namijenjena umjetni-
cima mlae generacije s ciljem
da im podigne vidljivost te pot-
pomogne produkcijske uvjete.
Nagrada je namijenjena umjet-
nicima sa svih strana svijeta u
dobi do 35 godina. U ui krug
e biti odabrano 20 umjetnika
koji e predstaviti svoje radove
na izlobi PinchukArtCentre u
ukrajinskom Kijevu. iri e
odabrati dobitnika glavne na-
grade koja iznosi 100 000 USD
(60 000 e dobitnik primiti u
gotovini, a 40 000 e biti ispla-
eno za produkciju novog rada).
Dodatnih 20 000 USD e biti
uplaeno u fond za umjetnike
rezidencijalne programe za jo
pet dobitnika nagrada. Slike ra-
dova svih umjetnika koji su uli
u ui krug bit e postavljene na
PAC web stranici, a javnost e
glasati za njih putem Interneta i
odabrati dobitnika nagrade pu-
blike. Rok za prijave radova je
18. travnja.
IMPRESSUM
zarez, dvotjednik za kulturna
i drutvena zbivanja
adresa urednitva
Vodnikova 17, HR-10000 Zagreb,
tel: +385 1 4855 449, 4855 451
fax: +385 1 4813 572
e-mail: zarez@zg.htnet.hr
web: www.zarez.hr
urednitvo prima
ponpet 1215h
nakladnik
Druga strana d.o.o.
za nakladnika
Andrea Zlatar
glavni urednik
Boris Postnikov
zamjenici glavnog urednika
Nataa Govedi, Sreko
Horvat i Marko Pogaar
izvrni urednik
Nenad Perkovi
poslovna tajnica
Dijana Cepi
urednitvo
Dario Grgi, Silva Kali,
Katarina Luketi,
Suzana Marjani, Trpimir
Matasovi, Jelena Ostoji,
Sreko Pulig, Zoran Roko
i GioiaAna Ulrich
dizajn
Ira Payer, Tina Ivezi
lektura
Darko Miloi
prijelom i priprema za tisak
Davor Milaini
tisak
Tiskara Zagreb d.o.o.
Tiskanje ovog broja omoguili su:
Ministarstvo kulture
Republike Hrvatske
Ured za kulturu grada
Zagreba
NA NASLOVNOJ
STRANICI:
TOMISLAV
TURKOVI,
NE DAM
VARAVSKU,
10. 2. 2010.
Ja sam jedna od ponosnih
pahuljica i ne dam
Varavsku!
(Parafrazirani citat Draena
imlee - jednog od
govornika na prosvjedu.)
Ovo su fotografje snimljene
prilikom priprema prosvjeda
za spas Varavske ulice u or-
ganizaciji nevladinih udruga
Pravo na grad i Zelena ak-
cija koji je odran 10. veljae
2010. u 18h, po snjenoj me-
avi. Ovaj je osobni fotodo-
kument nastao iz perspek-
tive besposlenog redara
na mirnom prosvjedu od
4000+ prisutnih ponosnih
pahuljica...
TOMISLAV TURKOVI di-
plomirao 2007. grafki di-
zajn na Arhitektonskom fa-
kultetu u Zagrebu, freelance
dizajnira, fotografra i izlae,
koliko je to mogue u Hrvat-
skoj! (www.ttom.info)
nastavak sa stranice 2
zarez, xii /277, 18. veljae 2010. 47 INFO
TOMISLAV TURKOVI, NE DAM VARAVSKU, 10. 2. 2010.