You are on page 1of 42

Sofokle - Antigona Sofokle Antigona Prevod: Milo N.

uri Lica: ANTIGONA ker Edipova ISMENA, ker Edipova KREONT, car tebanski EURIDIKA, ena njegova HEMON, sin njihov TIRESIJA, prorok STRAAR PRVI GLASNIK DRUGI GLASNIK HOR STARACA TEBANSKIH PRATNJA KREONTOVA I EURIDIKINA Pozornica prikazuje carski dvor u Tebi sa trojim vratima: na srednja idu Kreont i Euridika, na desna - za gledaoca - dvoranstvo, Antigona i Ismena, a na leva stranci. Hor, straar, Hemon, Tiresija, glasnik, idu, kao domai, na desni ulaz. PROLOG (PRVI IN) PRVA POJAVA (U svitanje. Iz dvora na desna vrata dolazi Antigona, pa za njom Ismena.) Antigona, Ismena ANTIGONA Ismena mila, sejo moja roena, da l' znade za jad kakav to zbog Edipa jo Div ga ne uini nama ivima: ta nema ovde, niti jada ikakva, ni neasno ni runo nita to ti ja me tvojim ne videh i mojim jadima. Pa i sad opet kakvu, kau naredbu poglavar celom gradu ovas izdade? Da l' zna, da l' u ta? Ili ne zna da se zlo za mile nae sprema ko za dumane. ISMENA O milim vest jo nikakva, Antigona, ni vesela ni tuna meni ne stie, bez oba brata otkad nas dve ostasmo, to jedan drugog u dan jedan ubie. A otkad noas vojeka ode argivska, Page 1

Sofokle - Antigona od tada nita vie nisam ula ja, ni da sam srenija a ni nesrenija. ANTIGONA To znaah dobro, pa te pozvah ovamo pred vrata dvorska, da me uje nasamo. ISMENA A ta je? Neka re te uznemirila. ANTIGONA Zar nije Kreont jednom bratu naemu ast groba dao, a drugome uskratio? Eteokla je, kazuju, po zakonu i sudu pravednom u krilo zemlji dao, na onom svetu da ga mrtvi potuju, a Polinika to nam jadno poginu naredio je, kau, traanima svim da niko ne potrebe i ne okuka, bez plaa i bez groba da ga ostave, da bude slatkim plenom gladnim pticama. To kau da je tebi dobri Kreonte i meni, velim, i meni naredio, pa amo hita onima to ne znaju da javno kae to; i stvar tu ne smatra ko alu, nego usudi l' se na to ko, od naroda ga stie smrt pod kamenjem. Stvar tako stoji, a sad posvedoi ti s vrlinom da l' se rodi, il' 'se izrodi. ISMENA U takvim prilikama ta bih, jadnice, pomogla ja da veem il' odreujem? ANTIGONA De, vidi, trud i muku sa mnom deli li? ISMENA U kakvoj napasti? I ta to naumi? ANTIGONA Da i ti sa mnom brata mrtvog sahrani. ISMENA Sahraniti ga misli, mimo zabranu? ANTIGONA Ko moga i tvog brata, ako nee ti, jer izdajnica, bogme neu biti ja. ISMENA O jadnice! Zar i kad Kreont zabrani? ANTIGONA On nema prava od mog da me odbija. ISMENA Vaj meni! Oca, sele, opomeni se Page 2

Sofokle - Antigona u kakvu jadu prestavi se omraen kad grehe svoje otkri sam, pa zbog njih on sam rukom sebi oba oka iskooa! Pa majka mu i ena, dvostruka je re, pletenim uem sramno skona ivot svoj! A tree, obadva nam brata nesrena u jednom danu jednom smru padoe kad jedan drugog bratskom rukom ubie! Nas dve smo same sada ostale, pa uj: najgora smrt nam ako mimo zakon sad ne posluamo carsku odluku i vlast. Al' na pameti imaj ovo: ene smo, pa neemo s mukarcima se boriti; pa onda nama jai zapovedaju, te i to i jo gore valja sluati. Ja, dakle, moliu se pokojnicima kek oproste, jer ovo jai nameu, i posluau vlast. Ta upinjati se nad snagu svoju - nije pamet nikakva. ANTIGONA Ne zovem te, a kad bi ti i pristala, ta pomo tvoja ne bi tekla od srca. No misli kako hoe, ja u onoga sahraniti. Za takvo delo rado mrem. I mila s njime, s milim, u grob lei u, sa svetim grehom. Moram due vremena da donjem svetu ugaam na ovome. Jer onde veno biu. Ti, pak, volja l' te, pogrdi ono to je asno samim bozima. ISMENA Ne inim nita nepoteno. Tek sam ja nesposobna da graanima prkosim. ANTIGONA Ovako ti izgovaraj se tu, a ja sad idem grob da naspem bratu predragom. ISMENA Vaj meni, nevoljnice! Strah me, stradae! ANTIGONA Ne strahuj za me! Svoj ti udes popravljaj! ISMENA Bar nikom svoje delo ne poveravaj, no tajom taji, a i ja tako u! ANTIGONA Vaj meni, kazuj! Mnogo mra bie mi ko utalica, ako svima ne kae. ISMENA Page 3

Sofokle - Antigona Za delom krv to ledi srce gori ti! ANTIGONA Ja znadem kome treba godit najvie. ISMENA Da, moe; ali trai to. se ne moe. ANTIGONA Pa dobro, kad me snaga izda, prestau. ISMENA Ni poet ne treba to biti ne moe. ANTIGONA Kad tako zbori, ja u na te mrziti, kraj pokojnika s pravom mrska leae. Al' pusti mene, i moj pusti nerazum da muku muim tu! Ta neu stradati, a plemenita da ne zadesi me smrt. ISMENA Kad tako misli, a ti idi! Samo znaj da ludo gre, al' s pravom draga dragima. (Ode. Dolazi hor staraca tebanskih.)

DRUGA POJAVA ULAZNA PESMA HOR Prva strofa Zrako suneva, prekrasni sjaju, kakav nikada jo Tebi sedmorih vrata pre zasjao nije! Granu, gle, dana zlatnoga zenice, preko Dirkinih vira stie! Sa titom belim dumana, to iz Arga oruan sav doe nam, njega u beanje ti uzdom potera brom. U zemlju ga nau Polinik doveo zbog protivurenih sporova ljut; ko orao glasno klikui, od Arga do Tebe preleti put, a krila ko beli sjala mu sneg, sav oruan bi i konjogrivkom zatien kacigom. Prva antistrofa Page 4

Sofokle - Antigona Iznad krovova stade ve pa na sedmora vrata svud zinu kopljima ubojnim, ali ode pre nego krv naa valo mu napuni, jo pre nego nam venac kula ar zapali omorikov. Takav bojni Arejev zvek s lea zaori, i estoki zmaj teku bitku je bio. Velianje ohola jezika Div ne trpi nikako; spazivi njih gde snanom bujicom navaljuju svi po zveketom zlata se ponose jo, on munjom zavitla pa obori tog to srtae ve na zidu da zapeva pobedu.

Druga strofa Na tle se odbojno otrovali koji tada s ognjem u ruci u mahnitu napadanju jurnu pomame pun kao vetra preljutog mah. Tu njega takva stie smrt. Drugima, gle, drukiju kob dosudi taj veliki bog Arej, presrean borac. Na sedmorim vratima sedam se svih porealo voa, svi junaki soj, i silnome Divu prikazuju plen ko sveanu rtvu do jadnika dva; po ocu i majci roena braa, a jedan na drugog udari 'kopljem i obadva jednaku naoe smrt.

Druga antistrofa Ali je preslavna Pobeda dola nama, kolima bogatoj Tebi se poradova; zato ratove sve zaborav'te potpuno sad! U boje hajd'mo hramove, Page 5

Sofokle - Antigona igrajmo svi vascelu no, Bakhija bog bie nam vo, Teba sva da se trese! Al' evo nam Kreont, Manekejev sin, ba ide; u zemlji nam vladar je on, po skoranjem bojem udesu dan, a jamano misb premilja neku, jer svima je nama poslao poziv i sve stareine ovoga grada na vanredni ovde sazvao zbor. (Dolaze Kreont i dva glasnika.) PRVA EPISODIJA (DRUGI IN) PRVA POJAVA Hor, Kreont. KREONT O ljudi, grad nam silnom trenjom bogovi uzljuljae, pa opet stojna digoe. Po glaenicima sa svih strana pozvah vas da amo doete, jer znam da Laju vlast i presto svagda potovae odano, pa potom - dok je Edip gradom upravlj'o, a kad on pade, sinovima njegovim jednako verno pokoravaste se jo. Al' otkad oni dvojom smru padoe u jednom danu kad se sami skobie i svojom rukom krvcu greno prolie, svu, dakle, vlast i presto imam sada ja, po rodu jer sam pokojnima najblii. Al' ne moe se znati srce, miljenje i sud ma koga oveka, dok prvo ne vidi da veto vlada i da zakon poznaje. Ko celim gradom upravlja, a ne mari za pravi savet, ve od straha nekoga svoj jezik vee, za tog i sad mislim Ja i odavno ve da je ra najgora. Ni onoga to vie voli srodnika no otadbinu, ne cenim ja nimalo. Ta ja - nek znade Div to svagda vidi sve zauto ne bih nikad kad bih video da beda ide zemlji mesto spasenja, a nit bih dumanina grada uzeo za prijatelja, jer znam: grad je nama spas; Page 6

Sofokle - Antigona i dokle sreno jedrimo pod njegovim pod jedrima, mi prijatelje teemo. Tim zakonima ovaj grad u dizati. I s tim se slae to sam graanima sad za Edipove sinove naredio. Eteokla, to za na grad se borae i pogibe, a kopljem prvi junak bi, nek sahrane i svaku nek mu dadu ast najboljim mrtvima to dole pristaje; a brata mu - o Poliniku zborim sad to htede zaviaj i botva rodbinska na povratku iz bekstva ognjem spaliti i bratove se krvi htede napiti, a graane odvesti kao robove, da niko ga - naredih gradu ovome ni grobom ni naricanjem ne ioasti, ve da bez groba - svakom oku nakazan od ptica i od lasa bude razderan! To sud je moj, i nigda re kod mene pred potenima nee ast uivati. Al' ko je odan ovom gradu, mrtva ga i iva ja u potovati jednako. HOROVOA Ti sme to initi, Menekejeviu, sa dumanom i s prijateljem drave, al' moe svakim sluiti se zakonom za mrtve ko i za nas koji ivimo. KREONT uvari mojih zapovesti biete! HOROVOA Naredi neko mlai neka bude to! KREONT Al' kod mrtvaca straa ve se postavi. HOROVOA Pa ta nam, dakle, drugo jo nareuje? KREONT Da pazi na red, ako ne veruje ko. HOROVOA Ludaka nema takva da je smrti rad. KREONT I plata takva bie. Ali nadanje u dobit ljude esto u jad strovali. (Dolazi straar.)

DRUGA POJAVA Page 7

Sofokle - Antigona Hor, Kreont, Straar, STRAAR O care, neu rei kako hitei doleteh ti od laka skoka zaduvan! Ta mnoge misli putem ustavljahu me, i esto okretah se da se povratim, jer sluah srce gde mi mnogo zborae: ta ide, jadan, tamo gde te eka sud? Zar, bolan, opet stoji? Ako Kreontu ko drugi kae to, zar nee stradati?" Razmiljajui tako muno odmicah, i tako meni kratak odulji se put. Odluih najzad amo da se zaputim, saoptiu ti, mada nemam rei ta. Ja stigoh ti, jer tvrdo imam nadanje: pretrpeu tek ono to je sueno. KREONT A zato li si dahom tako klonuo? STRAAR Pre svega hou da ti kaem o sebi: jer dela nit poinih niti krivca znam, a nit je pravo zlo da kakvo prepatim. KREONT Ba smera protiv dela da se ogradi. No oito je, neto novo javie. STRAAR Zbog strana glasa moram ba da odlaem. KREONT Izreci ve, pa idi onda slobodno! STRAAR Pa kazau. Ba sada neko pogrebe mrtvaca; suvim prahom posu telo mu i, kako treba, sveti obred izvri. KREONT ta govori? Ta ko se, ipak, usudi? STRAAR Ja ne znam. Niti sekira tu udari nit kuka pade, zemlja tvrda, suha sva, neispucana, neutrta kolima, izvriocu traga nema nikakva. A prvi kad nas dnevni straar izvesti o tome, svima bee udo jezivo. On ieznu, dodue - grob ga ne pokri, al' ozgo tanak bee. prah, da mine greh. Tu nit se kakvoj zveri nalazio trag, Page 8

Sofokle - Antigona ni psetu kakvu to bi dolo glodati. Meu nama se grdne psovke orile, sve straar panjko straara, i gotov boj na kraju - nikog ne bi da nas rastavi. Jer svaki od nas bee za to delo kriv, al' niko jasno, ne znam bee izgovor. A hteli smo i maziju izvlaiti, kroz oganj prolaziti, bogom kleti se da delo nije nae, i da ne znamo ko smisli ili uini ga. Napokon, kad nita vie traenjem ne otkrismo, re jednog u se, a mi glavom k zemlji svi od straha: ne znasmo ni ta da reknemo ni ta da radimo da dobro ispadne. To bee re: o delu tebe moramo izvestiti, a ne treba ga tajiti. To pobedi, pa mene zlosrenika reb izbere da se toga erenog posla prihvatim. Ja stigoh nerad, a znam: ni ti nisi rad, jer glasnik zlih glasova nikom nije drag. HOROVOA Odavno, gospodaru, domiljam se ja: od boje moda ruke to se dogodi. KREONT Umukni, dok me govor tvoj ne rasrdi! U jedan mah da lud i star ne osvane! Jer tvoja re je nesnosna kad govori za mrca onog da se brinu bogovi. Ko dobrotvora zar ga cenie pa sad zakopae, a doe da im hramove sa stupovima spali, dare zavetne, i zaviaj, i zakone, da uniti? Il' vidi da bog ini potu zlotvoru? To ne! No neki graani ve odavno ne podnose me, protiv mene gunaju, i tajno glavom tresu, vrat ne savie pod jaram posluan, da meni ugode. I dobro znam da ovi ba uvare te potplatie, zloinstvo to da poine. Za ljude jo ne nasta takva uredba da nosi zlo k'o novac. Taj i gradove razorava, on ljude toni iz kua, on plemenita ljudska srca zavodi, i ui da na runa dela pristaju, on pokaza im nain svakog varanja i svakog delanja obesveivanje. Page 9

Sofokle - Antigona A one to za novac to uradie njih kadatada kazna za to stii e. (Straaru.) No ako Divu ja jo ast iskazujem, to dobro znaj mi, evo ti se.zaklinjem: ne uvrebate l' krivca za tu sahranu i na oi ga meni ne dozedete, e nee dostati mi vaa gola smrt, no visiete ivi dok zloinstvo to ne odate, da znate gde se bere ar, pa posle da ga grabite i shvatite da ne treba dobitak svugde eleti. Ta videe: zbog sramna ara mnogi ve postradae, a srei se ne dovie. STRAAR Govorit smem li? Il' da okrenem pa grem? KREONT Zar ne zna da mi i sad mrsko govori? STRAAR Je l' uho ili duu re uvredila? KREONT ta kiti tu? ta trai mesto bola mog? STRAAR Zloinac duu, a ja uho vream ti. KREONT O, gle ti toga! Ba si pravo askalo! STRAAR Al' dela onog nigde ne izvrih ja! KREONT I to, i jo za novac duu prodade! STRAAR Kuku! Lele! Ao jada, kad ko sudi pravo ne sudi! KREONT Sad sudom ali se, no ako krivce mi ne prokaete, onda ete priznati da samo bedu stvara dobit rava! (Odlazi.) STRAAR Da mogu samo nai ta! No nali ga il' ne nali, jer srea sudi kod toga, tek mene ovde nee vie videti! sada, kad se spasoh mimo svaki nad sud, ja mnogu hvalu bogu dugujem. (Ode.)

TREA POJAVA Page 10

Sofokle - Antigona PRVA STAJAA PESMA HOR Prva strofa Mnoge sile postoje na zemlji, al' nijedna kao ovek silna: ovek plovi i po sinjem moru, a prati ga junjak nepogodan i valovi zapljuskuju burni. On i Zemlju, najviu boganju, med bozima venu neumornu, neprestano u duboko ore, ralo mu se veruga po brazdi a konji ga svakog leta vuku.

Prva antistrofa I plemenu lakokrilih ptica mee zamke te ga veto lovi, i buljuku divljih ivotinja i gomili riba pod puinom razapinje i nameta mreu umnik ovek i vetinom svojom divlju kroti gorohodnu zverku, vratogriva zauzdo je konja, gorskom biku jo neukroenu u jaram je uhvatio iju.

Druga strofa I govoru i vetrnoj misli dovio se i dravnom redu i odbrani od mraza nemila i strelica dada plahovita pronalaza svih putova - ovek. Bez pomoi ne gre u budunost. Od smrti samo ne izbaja leka, a pronae ustuk tekoj bolji.

Druga antistrofa Nad poudom kao mudrost neku Page 11

Sofokle - Antigona ima svoju stvaralaku snagu, sad zlu hodi, a sad hodi dobru. Boju pravdu dri l'ko i zakon, bie dika svojoj otadbini, a sramota kad zlu drsko krene. Ne priao mom ognjitu takav i ne bio nikad s moje strane! DRUGA EPISODIJA (TREI IN) PRVA POJAVA Hor, straar, Kreont, Antigona. HOR Kolebam se! Nije l' to boanski lik? Kad znadem, ne mogu da izjavim ja da nije Antigona devojka ta. O jadnice ti od jadnoga oca - Edipa, ah! ta slutim? Valjdate ne vodi taj to carevu zapovest prekri ti, zateenu gde bezumno skrivi? STRAAR Gle, to je ona koja prestup izvri. Kod mrca uhvatismo je. No gde je car? HOR Iz dvora, evo, ba po elji dolazi. KREONT A ta je? Zato ba u zgodan stigoh as? STRAAR O care, nikada se kleti ne treba, jer nova mis'o staru miso porie: pohvalih se da neu amo dolazit kad onih pretnja tvojih odagna me huk. Al' opet, u radosti brzoj, nenadnoj, to svako drugo zadovoljvstvo premaa, ja stigoh, mada zakletvom porekoh to, a vodim ovu devojku: zatekoh je gde kiti grob. Tu nije kocka vaena, otkrie to je moje, nikog drugoga. Sad sam je, care, uzmi, kako drago ti, raspituj i osuuj! A ja, pravo je, od ovih beda odlazim osloboen. KREONT Ti ovu vodi? Kako? Gde je uhvati? STRAAR Page 12

Sofokle - Antigona Mrtvaca ona zakopa. Sad znade sve. KREONT Da l' znade pravo? Govori li istinu? STRAAR NJu videh - mrtvom sprema zabranjeni grob. Da l' jasno sad i razgovetno govorim? KREONT Pa kako vide je i kako uhvati? STRAAR Ovako bee. Kad od tebe doosmo, a poto usmo tvoje pretnje strahotne, mi odmah sav s mrtvaca prah ometosmo, i dobro otkrijemo telo natrulo, u zavetrinu na kraj hridi sednemo, da od njega se k nama smrad ne rairi. Tu jedan drugog rema grdnim psovaemo, u slubi svojoj kad ko trom se pokae. To dugo trajae, dok u svom sjaju krug sunani nasred neba nije uziao, i pripeka pripekla. Tada nenadno sa zemlje vetar die prah, jad nebeski, pa zakri polje, celo lie kidaju u umi; silni vazduh napuni se njim. Mi mire trpljasmo taj bogodani bi. Tek vihor minu posle duga vremena, kad eto devojke gde gorko zakuka ko ptica glasom tananim, kad ugleda gnezdace pusto, prazan leaj bez mladi. I ona, kad mrtvaca gola primeti, zajaue, a one stranim kletvama sve proklinjae koji to uinie. Donese odmah suhog praha rukama, lepokov digne tuan sud i trostruku na mrca izli rtvu, pa ga posveti. A mi kad sve to videsmo, potrimo i 'skleptamo je, al' je nita ne bi strah. Za prvi i za drugi psovasmo je in, a ona stajae ba nita ne kriju. A meni milo, al' i ao bee to. Jer kad se od zla spase sam, najslae ti, al' u zlo vui prijatelja svojega to boli. Al' je moja takva priroda, da za sve manje marim no za ivot svoj. KREONT (Antigoni) A ti, da, ti, to glavu zemlji obori, da l' priznaje da svri to, il' porie? Page 13

Sofokle - Antigona ANTIGONA Da, priznajem, taj in je moj, ne poriem. KREONT (Straaru) Ti moe na put poi kuda god si rad, od teke kriviie osloboen si sad. (Straar ode.) DRUGA POJAVA Hor, Kreont, Antigona. KREONT (Antigoni.) A ti ne nadugo ve kratko reci mi. da l' znade da ja to zabranih naredbom? ANTIGONA Da, znadoh. Kako ne bih? Svakom jasno bi. KREONT I ti se drznu zakon. taj da pogazi? ANTIGONA Ta. valjda ne dade mi Div tu naredbu, ni Pravda, sustanarka donjih bogova, to ljudma ove postavie zakone. Ne smatrah tako jakom tvoju naredbu da boje, nepisane, stalne zakone pretei moe; ti si ipak smrtan stvor. Od danas nisu oni, ni od jue - ne, no veno vae, niko ne zna otkad su. Tek strahujui ma od ije obesti, ja ne hteh za njih trpet kaznu od boga. Ta znala sam da mreti moram, kako ne? Pa da i ne naredi ti. No umrem li pre vremena, to ko dobit samo uzimam. Ko ivi, kao ja, u mnogim jadima, zar ne bi njemu smrt spasenje donela? Pa i ja neu alit ako doekam ovakav udes. Ali da sam podnela da moje majke sin bez groba pstrune, e, to bih alila; al' za smrt ne marim. Pa ini l' ti se da sam ludo radila, pred ludim kanda trpim prekog ludosti. HOROVOA Od strasnog oca strasna odaje se ud u erke; ne zna od zla da se uklanja. KREONT No znaj mi, takva prkosna i tvrda ud da najpre klone; i najvre elezo to pretvrdim ga arki oganj uini, najee slomi se pa sitni, videe. I znadem da se besni konji ukrote Page 14

Sofokle - Antigona malenim uzdama. Jer obest onome ne dolikuje ko je sluga blinjem svom Ve ta je onda znala da mi prkosi kad oglaenu prestupi mi zapovest; sad opet prkosi mi to se razmee tim delom, pa se posle njega podsmeva. Ja, zbilja, ne bih bio mu, ve ona bi, ta drskost kad 'bi nekanjena ostala! Pa bila mi od sestre ki, i blia jo od sviju to ih porodini uva Div; ni ona a ni sestra nee najgoroj umai sudbi! Jer i onu jednako okrivljujem da s ovom smisli sahranu I nju mi zovite! Ta ovas videh je gde besni po kui; poludela je ve (Straa gsz pratnje Kreontove ode po Ismenu.) A dua zna se rado napred odati kad kogod greno delo tajno zasnuje Duboko mrzim kad se neko zatekne u inu zlu, a hoe da ga iskiti. ANTIGONA Zar eli vie nego da me ubije? KREONT Ja nita. Kad to imam, sve sam lostigo. ANTIGONA ta eka, dakle? Nita mi se ne svia od rei tvojih, nit se svide ikada; a tako ni tebi ne godi moja re. Al' otkuda bih lepu slavu postigla no otud to sahranih brata roenog? Ta svi bi rekli da se njima mili to kad jezika im ne bi zatvarao strah. Al' s vlau druga srea ide pod ruku, pa sme da dela i da zbori po volji. KREONT Ti jedina od Kadmovia vidi to! ANTIGONA I ovi vide, ali ute pred tobom. KREONT Ne stidi se kad misli od njih drukije? ANTIGONA Sramota nije init potu bratu svom. KREONT A nije l' brat i onaj s njim to pogibe? ANTIGONA Po ocu i po majci brat je roeni. Page 15

Sofokle - Antigona KREONT Pa to mu onda milost ivi bezbonu? ANTIGONA To nee pali pokojnik potvrditi. KREONT Kad njega ko i grenog onog potuje? ANTIGONA Brat brata ubi, ne rob gospodara svog! KREONT A zemlju haro nam, a onaj branio. ANTIGONA Had, ipak, za sve takve trai zakone. KREONT Al' ne da estit jednak bude ravu. ANTIGONA Ko zna da l' dole to za sveto smatraju? KREONT Al', duman nikad, ni kad umre, nije drag. ANTIGONA Za ljubav, ne za mrnju, ja sam roena! KREONT Kad mora ljubit, ljubi dole obadva, a ja dok ivim, nee ena vladati! (Dovode Ismenu.) HOR Al' eno Ismene pred vratima onde za sestricom suze gde proliva, gle, a oblak na obrvi lice joj krasno nagruje i lepovidne obraze kvasi.

TREA POJAVA Hor. Kreont, Antigona, Ismena. KREONT Ti to se po kui ko guja unjala i meni tajom pila krv, a nisam znao dve pobune da hranim protiv prestola, de, reci: da li priznaje da i ti bi kod groba, il' se zaklinje da ne zna za nj? ISMENA Uinih delo, ako ona priznaje; i ja sam uesnik, i nosim krivicu. ANTIGONA Al' pravda taj ne doputa ti sporazum, nit htede ti, nit s tobom ja uinih to. Page 16

Sofokle - Antigona ISMENA Ne usteem se da u tvojoj nesrei po burnom moru jedrim s tobom zajedno. ANTIGONA Zna Had i oni dole iji in je grob; ja druge ne volim to ljubi reima. ISMENA Ne, nemoj, sejo, da mi sad zabranjuje da s tobom umrem i da mrtvog posvetim! ANTIGONA Ti ne sme sa mnom umreti; ne prisvajaj to nisi takla! Dovoljna je moja smrt. ISMENA A to da ivim bez tebe kad ostanem? ANTIGONA Kreonta pitaj! Ti se stara za njega. ISMENA A to me vrea? Nita ti ne koristi. ANTIGONA Da, smejem ti se; al' i patim za to ja. ISMENA Pa ima 'l' naina da lomognem ti jo? ANTIGONA Ti sebe spasi! Bekstvu tvom ne zavidim! ISMENA O jadne mene! Udes tvoj da izgubim? ANTIGONA Ti ivot sebi htede, a ja sebi smrt! ISMENA Al', svoje nisam razloge preutala. ANTIGONA Ti jednima, a ja ugodih drugima. ISMENA Pa jednaka je' sada naa krivica. ANTIGONA Ne boj se! Ti si iva! Moja dua ve preselila se davno, slui mrtvima. KREONT Te devojke su, mislim, ba poludele: sad ova, ona otkako se rodila. ISMENA U takvim nesreama, care, nikada ni ilav duh ne ostaje, no nestaje. KREONT U tebe, da, sa zlima zlo kad odabra. ISMENA Zar bez nje ja da sama zkivot provodim? Page 17

Sofokle - Antigona KREONT Ne spominji mi ove! Vie nemanje! MSMENA Svom sinu zar e verenicu smaknuti? KREONT Za oranje i drugih njiva nai e. ISMENA Al' nema ljubavi ko njihova to bi! KREONT Ja ne volim da sin. mi enu ima zlu. ISMENA to otac tebe rui, dragi Hemone! KRBONT Ba suvie me ljuti i ti i tvoj brak! ISMENA Razdvojie je zar od sina svojega? KREONT Ta Had e spreit branu vezu njihovu. ISMENA Pa njoj je, kako vidim, odreena smrt! KREONT To i ja vidim. (Slugama) Ne asite, sluge, sad, ve u kuu ih vodite! Zatvorite to enskinje, a ne da ee slobodno! I naletice bee kad ve uvide ivotu njihovu da smrt se primie. (Antigonu i Ismenu odvedu.)

ETVRTA POJAVA DRUGA STAJAA PESMA Kreont, Hor. Prva strofa O srenika kojima ivot ne okusi zla! Kome bogovi kuom potresu, tog jadi ne minu, ve svaki mu narataj vazda prate, ba kao kad nepogodni traki dunu vetrovi, pod more u mrak srne uzburkani val, pa iz dubine tamne pesak valja crn to silni vetar uzdigne. a jekom jei valom udarani al. Page 18

Sofokle - Antigona Prva antistrofa Gle, prastare trpije Labdakida pokojnih gde jo novu trpiju ivima raa: narataju raa je narataj. Evo ih neki bog rui, spasa nemaju. Ta i granu poslednju, to Edipovoj lozi sjajem zablista, sad opet donji uzimaju bogovi, njin krvav zastire je prah, i rei bezumlje, i gnevna srca strast.

Druga strofa Dive, koji bi prestupak ljudski skrio tvoju vlast? NJu nikada san ne svlada sve to svlada ni neumorni meseci; ko vladalac u vekotrajnoj mladosti olimpskim ti upravlja sjajem blistavim. Pa odsad unapred, ko pre, taj zakon uvek vaie: za sveg ivota smrtniku nijednome as ne proe izvan jada.

Druga antistrofa Nada, bludnica velika, mnogim ljudima pomae, a mnogim je dim nestalni, praznih elja; ne znadu to im gamie, dok arki oganj noge im ne opri. Slavljenu re pametno neko izusti: kad u jad koga baci bog, on za zlo to. ne uzima, no dobra trai u tome; a kratak trenutak boravi izvan jada. (Dolazi Hemon.)

TREA EPISODIJA (ETVRTI IN) PRVA POJAVA Page 19

Sofokle - Antigona Hor, Kreont, Hemon. HOR Gle Hemona, najmlaeg deteta, gle, od poroda tvojega; dolazi l' on zbog Antigone u srcu nosei bol, da l' alosti ga njihov nesuen brak? KREONT To zaas bolje znaemo no vraevi. (Sinu) O sine, valjda ne stie na oca ljut to zarunici svojoj u za presudu? Il' tebi drag sam kako god postupio? HEMON Ja tvoj sam, oe! Dobre misli neguju i moje dobru puti; sluau te ja. Ta pikakav mi nee prei biti brak no ti dok putem dobra vodi sina svog. KREONT Da, sinko, da, to treba imat u srcu: U svemu najpre oev savet sasluaj. Ta zato ljudi ba i mole bogove da posluna im deca die domove, da zlo od dumanina zlom odbijaju, a prijatelje kao otac potuju. Al' kome deca raaju se rava, to drugo - rei e - taj sebi izrodi no nevolju i silan dumanima rug? Pa zato, sinko, nemoj da rad naslade sa enom pamet svoju izgubi, jer znaj da studen onda eka tebe zagrljaj kad u tvom domu ivi ena rava ta ima l' vee rane nego rav drug? Odbaci, pusti momu tu ko domanku, da nekome u Hadu bude nevesta! Ta nju ja uhvatih gde od svih graana pred celim evetom ona jedna prkosi; pa neu gradu da se laa pokaem, ve ubiu je. Neka Diva priziva, uvara krvi! Negujem li neposluh u rodu, rae jai izvan roda mi. Jer' ko u svojoj kui strogo postupa, i narodu e vaiti ko pravian. Ko zakon gazi, ili silom obara, il' misli da vladarima gospodari, od mene takav nee stei pohvalu. No koga grad izbere, toga posluaj Page 20

Sofokle - Antigona i u malom i pravinom i suprotnom! I takav ovek znae - smem se nadati da lepo vlada i da slua sam; u kolljanoj oluji svoj e poloaj ouvati ko vrli, pravi ratni drug. Od neposluha nema veega ti zla. On gradove razvaljuje i domove raskopava; on kida Kopljaniki red i goni ga u beanje. A gde je red, poslunost samo glavu mnogu spasava. Pa stoga treba da se brane naredbe, a eni nikako podlei ne treba! Jer, ako treba, nek nas muko protera, a ne da kau da smo ena slabiji. HOROVOA To sve to ree ini nam se pometno da ree, ako starost duh nam ne vara. HEMON Bogovi, oe, daju razum ljudima, od svega blaga to je blago najvee. Ja ne bih mogao ni znao tvrditi da nije istina to sve to kaza ti. Al' istinu ti katkad vide i drugi. Od tebe mogu bolje ja da vidim sve to neko zbori, tvori il' osuuje. Jer pred tobom se boji ovek puanin da zbori ono to ti uti ne voli. A ja sa strane dobro mogu sluati tu momu kako ceo grad oplakuje to ona, od svih ena najnedunija, najsramnije za dino delo umire. Svog brata, to u sei pade krvavoj, bez groba psima ne dade prodrljivim, nit ptici kakvoj, da ga oni rastru. Zar zlatne pote nije ona dostojna? Ovako tihano se tajni iri glas. A za me, babo, blaga nema skupljega no to kad vidim da te srea prati svud. ta deci lepe sja no slava oeva il' ocu dobar glas o deci njegovoj? Pa zato nemoj samo na to misliti da valja tvoja re a druga niija. Jer ko god misli da je trezven samo on, da jezikom il' umom druge nadmaa, taj, otkrije li duu, prazan zjapie. Al' i mudracu prilii da ui jo Page 21

Sofokle - Antigona a pri tom luk da suvie ne zatee. Pa vidi: kad bujice zimi udare, drvee to se svija grane ouva, a to se opre, s korenom se izvali. I brodar kad na jedru vrsto zategne ueta, nee vihoru da popusti, on brodi dalje s izvrnutom palubom. Popusti zato i promeni naredbu. Ko mlai mogu l' i ja svetovati to, za oveka je, velim, ponajvia ast kad svako znanje pamet kiti njegovu. A nije l' tako, - to se retko deava lepota je i drugu mudru uti re. HOROVOA uj, gospodaru, ako zgodno govori! (Hemonu) Ti oca uj! To oba mudro zboriste. KREONT Ta mi, zar mi s ovakvom kosom srebrnom od mladog momka tu da pamet uimo? HEMON to nije pravo, nita. Ako sam ti mlad, ti vie gledaj samu stvar no godine. KREONT Zar prava stvar kad neposlune potujem? HEMON Ne elim da se pota ini rama. KREONT Zar takva bolest nije nju zarazila? HEMON Al' narod sav u Tebi tako ne misli. KREONT Zar narod da mi kae ta da odredim? HEMON Zar ne vidi da ba ko dete ree to? KREONT Da za drugog, ne za se zemljom upravljam? HEMON To nije drava to jednom pripada. KREONT A nije l' onog drava ko vlada njom? HEMON E, lepo bi ti pustom zemljom vlado sam! KREONT Taj, ini mi se, onoj eni pomae. HEMON Da, ako ti si ena. Za te staram se. KREONT Page 22

Sofokle - Antigona O huljo, s ocem svojim zar so prepire? HEMON Jer vidim: ti o pravdu sad se ogrei. KREONT Pa greim li to svoje pravo potujem? HEMON Ne potuje kad gazi pravo boije. KREONT Ej uti pogane to eni posta rob! HEMON Al', nisi nao da sramoti robujem! KREONT Bar govor tvoj u korist one ide sav. HEMON U tvoju, njenu i u donjih bogova! KREONT Al' znaj: dok ivi, nee biti ena ti. HEMON No umre li, njen grob jo nekog primie! KREONT Jo pretnjama zar tako drsko prkosi? HEMON Da l' pretim kada korim praznu misao? KREONT Sam lud, zar plaem druge da opameti! HEMON Da nisi otac, rekao bih da si lud. KREONT Ti robe enin, ne ulaguj mi se tu! HEMON Sam zborit hoe, ali drugog ne slua? KREONT Ti meni to? Al' Olimpa mi samog, znaj: na svoju radost nee mene grditi! (Pratnji) Dovedite to grdilo, da ovaj tren tu izdahne pred verenikim oima! HEMON Zar preda mnom? Odbaci svaki pomiljaj! Tu nee pasti ona, nit e igda ti mog lica ugledati oima; ve besni tu pred pokornim drugarima! (Ode)

DRUGA POJAVA Hor, Kreont Page 23

Sofokle - Antigona HOROVOA Taj mladi, gospodaru, naglo ode ljut, a opasan je tako mlade due bol. KREONT Nek radi, misli vie iznad sila svih, od sudbe nee spasti devojaka tih! HOROVOA Namerava zar obe da ih pogubi? KREONT Ne onu to ne dirnu. Dobro govori. HOROVOA A kakvom smru drugu misli ubiti? KREONT Odveu je kud ljudska noga ne gazi i ivu sakriti u jamu kamenu; a hrane dau tek da greha ne bude, da ne bi ljagaceo grad ukaljala. I onde Hada - samo njega potuje od bogova - nek moli da joj mine smrt. Il' bar e znati da je uzaludan rad kad ovek ono potuje to krije Had. (Kreont ode.)

TREA POJAVA TREA STAJAA PESMA HOR Strofa Ero, boe nepobedni, Ero, ti to na plen pada i devojci u potaji na obrazu lei nenom i prelazi preko mora i seljaku u stan svre, ni besmrtnik do nijedan a ni rvek malovean tvojoj moi ne utee. Koga rani pomahnita

Antistrofa Ti i srce pravedniko na zlo vue za pogrdu; ti i ovaj metnu razdor Page 24

Sofokle - Antigona meu ljude jedne krvi. Jasni ari trepavica u neveste milobrane pobeuju, i pred vlau zatiuju zakon silni. Jer boginja neodolna njim se igra, Afrodita. (Vode Antigonu.) ETVRTA EPISODIJA (PETI IN) PRVA POJAVA Hor, Antigona HOROVOA Sad i ja van granice zakona sam zanesoh se ovde gledaju ovo. I suza ne mogu ustavit vir: Antigonu vidim, evo je ide u lonicu svima to donosi mir.

JADIKOVKA Prva strofa

ANTIGONA Oh, gledajte me, ljudi zaviaja mog, poslednjim putem sad hodim bolna i sunev sjaj gledam, evo, poslednji put, nikad vie! ivu me Had vodi, kud e otii svi, na obale Aheronta; svatovac ne pevae mi, niti mi kogod jo, ko mladoj pesmu zapeva, ve Aheront mi lonica! HOR Pa slavna i pohvale dostojna u mrtvako skrovite polazi sad, nit pogubna suica satr' ti vek, nit nagradu etee to deli je ma, ve svojom e voljom jedina ti od samrtnih iva silazit u Had. Page 25

Sofokle - Antigona Prva antistrofa ANTIGONA uh kako tuno zginu Tantalova ki, tuinka Frianka, uza Sipilsku Glavicu; kao brljan obuze nju obavita ponikla hrid. Jo je i sad rastae dad, kazivaju, a nigda sneg ne ostavlja; pod plaevnom obrvom kvasi joj vrat. I mene sasvim.kao nju na veni pokoj sprema bog. HOROVOA Al' ona je boginja, boanski soj, a mi smo smrtnici, smrtnika krv. Al' veliku slavu si postigla ti to strada i s bozima jednaku kob i iva i pokojna deli.

Druga strofa ANTIGONA Jao, smeju mi se! Oinskih ti bogova, to mi se ruga? Nisam mrtva, no ivim. Grade, o grada mog najbogatiji rode, Dirkino vrelo ti, Tebe lepokolne dubravo! Evo, sve vas ja kao svedoke zazivam da neduna i nealjena ni od kog u grobni zatvor polazim u neviene rake mrak! O jao meni, jao, ni sljudima ni s pokojnicima, ni sa ivim ni sa mrtvim neu boraviti! HOROVOA Do krajnje ti se smelosti popnu, do Pravdina visokog stigla si praga, al' tu mi se, dete, u propast srui. A ko otac ti mi mui nekakvu muku. Page 26

Sofokle - Antigona Druga antistrofa ANTIGONA Ti tae u najljuu ranu srca mog, preteku alost oca moga i udes naega rodasveg slavvijeh Labdakida. Materin odre klet na kom je majka mi roeno edo grlila, nesrenog moga babajka, te nesrenicu mene rodila! Ja njima sada prokleta i neudata polazim! O jao, brate moj, ti zlosrenu si ljubu naao, pa si mrtav ivu mene u smrt povukao! HOROVOA Bogoduan biti sveta je dunost, al' onoga vlast ko stara se za vlast prestupiti - to se nikako ne sme. A tebe je tvoja pogubila volja.

Epoda ANTIGONA Bez suza i bez srodnika i bez svatovca jadnu me ve vode putem spremljenim! Vie ne mogu jadnica gledati ovo sveto oko: svetlosti. Udes moj neoaljen od dragih niko ne ali. (Dolazi Kreont)

DRUGA POJAVA Hor, Antigona, Kreont. KREONT Od Tuenja i plaa ko bi prestao da moe takvim plaem smrti pobei? (Slugama) to bre je odvedite! Pod grobni svod zatvorite, kako vam zapovedih, Page 27

Sofokle - Antigona i samu ostavite, neka ili mre il' iva pod onakvim krovom grobuje! to do te mome stoji, mi smo neduni, a stanka s nama tu na svetu nema njoj. ANTIGONA O grobe, lonice, o kuo podzemna, moj veni uvaru! Sad tebi polazim ka svojima, to najvie ih pogibe, a sve ih vee doeka Fersefasa. Ja mrem sad poslednja, najvea bednica, a mom ivotu suen ne istee vek. Al' tvrdu gajim nadu da u ocu svom ja mila stii, mila stii i tebi, o majko - mila tebi, mili brate moj! Ta ja vas mrtve svojim oprah rukama, i okitih, pa rtvu izlih nadgrobnu. A sada. Polinie, poto telu tvom uinih potu, jad ovakav anjem sad! Pred pametnima s pravom odah tebi ast. Ta nikada, ni kad bih decu imala, ni kad bi mi se mrtav raspadao mu, to ne bih pregla preko volje graana. Na kome zakonu to zborim za volju? Da mu mi umre, dobila bih drugoga; da dete izgubim, i dete od drugog. Al' kad mi majku i jo oca krije Had, brat nikakav se nee meni roditi. Po takvu ja te vie cenih zakonu io ikog drugoga: to Kreontu je greh i strana drskost, mila glavo bratova! Ovako rukom on me zgrabi, odvlai bez venanja i bez svatovskih pesama, ne udadoh se, niti decu negovah, no usamljena, evo, bez rodbine ja me mrtve jadna u grob iva odlazim! A kakvu zapovest prestupih boiju? A kud jo da se muenica obraam na bogove i kog da zovem u pomo? Ja, pobona, osvanuh, evo, bezbona. Al' ako bogovima dopada se to, kad umrem, priznau da greh uinih ja, a gree l' ovi, ne stiglo ih vee zlo no moje to ga protiv pravde spremaju! HOR Jo jednako istog vihora bes i nadalje njenu potresa svest. Page 28

Sofokle - Antigona KREONT Vodii zato suze e liti za svoje korake spore! ANTIGONA Jao meni! Ve re me podsea ta da smrt je blizu! KREONT Ja nikakvu tebi ne dajem nadu da nee se tako svriti to. ANTIGONA O tebanski kraju, oinska zemljo, o bogovi dedova naih! Ve vode me, evo, ne ostajem vie! Oh, gledajte mene, stareine Tebe, gde jedina ostah, careva erka, i kako i od koga oveka stradam to svetu ispunih dunost! (Antigonu odvedu)

TREA POJAVA ETVRTA STAJAA PESMA HOR Prva strofa I Danajin lik je moro negda ovu sjajnu ostaviti svetlost i u dvore okovane ui. I lonica, crnom grobu slina, mladost njenu skrivae u sebi. A onase, moje edo drago, krasnim svojim ponosila rodom, zlatnu ona uvala je kiu, seme boje pod srcem je krila. Al' je uvek mo sudbine strana; ni bogatstvo njoj utei nee, ni bog Arej, niti tvrde kule, a ni crne moroumne lae.

Prva antistrofa I Drijantov sin lakosrdica, car edonski, okovan ti bee a zbog svoje porugljive udi. Sapeo ga Dionis, bog silni, i bacio u tamnicu hladnu. Tu ga grozna ostavila vatra, Page 29

Sofokle - Antigona ostavilo besnilo ludako, bele pene svenulo mu cvee! I on vide da je u svom besu hulnom reju boga uvredio. Menadama guio je zanos, gasio im klicanje i plamen, svirkoljubne razdraivo Muze.

Druga strofa Kad se ide od Mrkih Peina, a na jednu i na drugu stranu, prostiru se bosporske obale i Salmides lei, varo traka. Arej blizu svoje dvore ima, i on vide one oi slepe u dva brata, u dva Finejia, oi slepe za osvetom viu. U Fineja divlja ljuba bila, pastorcima oi oslepila, udarila otrim maem britkim i jo vrhom tkalakoga unka.

Druga antistrofa Ginuli su nesrenici oni i plakali jadnu ereu svoju, jer ih majka porodila njina, porodila u nesrenu braku. Krv su njena Erehtidi stari; u dalekim ona peinama, na strmenim onim hridinama, na oinskim uzraste burama ta vilovna erka Borejina, edo boje; al' su, keri moja, i nju isto oborile tako tri Sudilje, tri dugovenice. (Dolazi Tiresija, voen od deaka.)

PETA EPISODIJA (ESTI IN) PRVA POJAVA Hor, Tiresija, Kreont. Page 30

Sofokle - Antigona TIRESIJA Glavari Tebe, istim putem stigosmo nas oba, jednim gledajui oima, jer slepac hodi ti kad vodac vodi ga. KREONT A ta je novo, stare moj Tiresija? TIRESIJA Izvestiu te, a ti vraa posluaj! KREONT Ni pree nisam uma klonio se tvog. TIRESIJA I zato gradu ovodm krmar bee vet. KREONT Potvrdit mogu, imao sam koristi. TIRESIJA O niti, pazi, srea opet visi ti. KREONT A ta je? Od te rei mrak mi na srce! TIRESIJA Kad uje znak vetine moje, znae sve. Da ptice motrim, prioh starom seditu, gde svakoj ptici bee. sastajalite, kad ujem ptiju graju meni neznanu, sve ljuto, besno graku, sve se upaju i kandama smrtonosnim ubijaju; ta lepet krila ne bi meni nejasan. U strahu odmah kuah ja paljenicu na plamenom oltaru, al' iz rtveplam ne buknu, nego vlaan mlaz iz bedara po pepelu se razli, sta se topiti, pa onda dimiti se i rasturati, a uvis prsnu u, i sav se rastopi ovijen loj, te vire kosti bedrene. I onda ovo mome mene izvesti za gatanje da nema jasnih znamenja, jer ono vodi mene, druge vodim ja. A grad nam evo strada s tvoje odluke. Na rtvenike sve i na sva ognjita ko hranu svoju psi i ptice raznose komade tela Polinika nesrenog. Pa onda uj me: bogovi ne primaju ninae molitve, ni plamen s bedara, nit ptica grake graktanjem dobrosrenim omastivi se krvlju mrtva oveka. To, dakle, sinko, dobro promisli! Page 31

Sofokle - Antigona Ta greenje u ljudskoj lei prirodi. A zgrei l' ko, to nije vie ovek lud a ni bez sree ako, u zlo padnuvi, tvrdoglav nije, nego leka trai zlu. Samosion si, moram te osuditi. No sluaj Savet moj i ne zlostavi le! Je l' junatvo - mrtvaca opet ubiti? Ispekoh pa ti rekoh. Najvea je slast od mudra savetnika savet primati. KREONT O stare, vi u mene nianite svi, ko strelci u cilj, i vetinom prorokom iskuavate mene; pleme proroko ve odavno me prodade i ukrca. Ta hasnite, od Sarda jantar kupujte i zlato indijsko, kad volju imate! Al' onog u grob neete poloiti! Ma hteli orli da ga jedu Divovi, do boijeg da razvlae ga prestola, ni toga greha ja se neu prepasti ni sahranu dopustiti. Jer dobro znam da boga niko ne moe ukaljati. Al', stare moj Tiresija, i ovek jak zna pasti padom sramotnim, za sramnu stvar kad lepo zbori da imade koristi. TIRESIJA Ah! Da l' zna od ljudi neko, da li razmilja KREONT A ta to? ta to govori za dobro svih? TIRESIJA Od svega blaga da je razum najbolje. KREONT A luda pamet, mislim, ponajvei jad. TIRESIJA Ta bolest ba je tebe sveg zarazila. KREONT Ne elim vrau grdnju grdnjom vratiti. TIRESIJA To ini kad mi kae la da proriem. KREONT Sve pleme proroko je srebroljubivo. TIRESIJA A carsko ti dobitak voli sramotan. KREONT A zna li da s vladarom svojim govori? Page 32

Sofokle - Antigona TIRESIJA To znam! Ta sa mnom spase grad i stee vlast. KREONT Ti vra si mudar, ali voli nepravdu. TIRESIJA Primorae me da ti tajnu otkrijem. KREONT Pa otkrij, nemoj samo radi koristi! TIRESIJA I mislim tako, ali za dobitak tvoj. KREONT Al' znajde, srca moga ne potkupi ti! TIRESIJA Al' i ti znaj da nee mnogo krugova obii sunce svojom brzom trkijom, a ti e sam od svoje krvi mrtvima mrtvaca jednog vratiti uzamenu. Jer s ovog sveta ti u donji ubaci stvorenje ivo, u grob sramno preseli, a mrca ovde donjim ne da bozima, uskrauje mu grob i svete obrede. On tebi a ni svetu gornjih bogova ne pripada, no i njih time zlbstavlja Al' zato Srde alju Had i bogovi ko skore osvetnice da te vrebaju, u takvu istu da te srue nevolju! A odmeri da l' i to sada govorim za srebro kupljen. Nee dugo trajati, od llaa ljudi, ena grcae ti dvor. Svi gradovi se bune kao dumani to rastrgana tela oskrnavie il' psi il' zverad ili ltica krilata to kleti smrad na rtvenike raznosi. Ko strelac jer me vrea, takvu strelicu odapeh ti u gnevu pravo u srce, a nee njihovu utei uegu. (Obraa se svom vodiu.) A ti me, sinko, mojim vodi dvorima, nek ozaj srce na mlaima iskali i naui da gaji jezik mirniji i svoju pamet bolje nego do sada! (Tiresija i voa mu odu.)

DRUGA POJAVA Hor, Kreont Page 33

Sofokle - Antigona HOROVOA On, gospodaru, ode, strano proree, a znamo, otkad ova kosa srebrna umesto crne glavu nam obavija, jo nigda gradu lane rei ne ree KREONT To i sam znam, i srce mi se zbunilo. Poputanje je strano; opiranje zlo jo stranije. Prokletstvom duu raniu HOROVOA Sad treba saveta, Manekejeviu! KREONT Pa ta da radim? Kazuj! Posluau ja. HOROVOA Da pusti devojku iz kue podzemne, a onom to ga baci grob da podigne! KREONT To savetuje i misli: treba biti blag? HOROVOA to bre, gospodaru; kazne boije brzonoge su, brzo stignu grenike. KREONT Vaj meni! Teko je, al' srce stisnuu da popustim; sa silom zaludan je boj. HOROVOA Postupi tako, ne poveravaj to drugima! KREONT Da, ovog asa. Haj'te, sluge, hajdete to god vas ima, nema! Budak u ruke, po urite ia ono mesto pogledno! A kako sada drugu stvorih odluku, ja sam u, kako svezah, i odreiti. Jer strah me ui: stare svete zakone do poslednjega daha treba' uvati. (Kreont ode sa slugala,' a hor sam ostane.)

TREA POJAVA PETA STAJAA PESMA HOR Prva strofa Boe s mnogim imenima, divna diko Semelina, Page 34

Sofokle - Antigona sine Diva gromovnika, tono slavnu obilazi Italiju, vlada dolom svete Deje eleusinske, i u naoj ivi Tebi, postojbini bakhantkinja, uz talase Ismenove, gdeno nekad ponikoe zubi zmaja pomamnoga!

Druga antistrofa Tebe sjajni vide plamen sa dvoglave one hridi, gde korike hode nimfe i kastalskom slaze vrelu. Tebe alju nike gore, sve brljanom okiene, i zeleni alju ali, njini grozni vinogradi, kad s veselim pratiljama hita Tebi u pohode i klikuje od radosti.

Druga strofa Vie nego sve gradove ti potuje nau Tebu s majkom to je munja ubi. LJuta bolest ceo grad nam i sav narod pritisnula, te nam i sad, boe, stigni skokom svojim spasonosnim sa parnaskih vrhunaca ili preko mora umnog.

Druga antistrofa Aoh, boe, kolovoo zvezda tono vatrom diu, zatitnie klika nonog, o divotni sine Divov, svani s Naksa, svog ostrva, Page 35

Sofokle - Antigona s pratnjom svojom, sa Tijama, to zanosno, slave tebe, gospodara svoga Bakha, cele noi igrajui! (Dolazi glasnik.)

EKSODA (SEDMI IN) PRVA POJAVA. Hor, Glasnik. GLASNIK Susedi dvoru Kadma i Amfiona, ni jedan ljudski ivot, bio kakavgod, pohvalit neu nikad a ni pokudit. Jer srea podie i srea svakada strovaljuje i srene ko i nesrene. Ni jedan vra nam udes na ne kazuje. Ta Kreont bee jednom srean, mislim ja, kad od dumana Kadmov oslobodi grad i uze vlast u zemlji svu i vladae, a cvetae mu usev - deca estita. A sada ode sve. Kad koga ostave ivota radosti, taj vie, za me bar, ne ivi, nego, smatram, iv je mrtvac on. Golemo blago nek u domu ima svom i ivot'provodi u sjaju kraljevskom, a sree pri tom nema, ne bih dao ja ni senku dima za to mesto radosti! HOROVOA A kakvu opet alost javlja kraljevsku? GLASNIK Izdahnue, a ivi smrt im skrivie. HOROVOA Pa ko je krivac? Ko li pade? Kazuj nam! GLASNIK E, Hemon pogibe. Sam rukom proli krv! HOROVOA Da l' rukom oevom il' svojom roenom? GLASNIK Sam svojom, oev rasrdi ga postupak. HOROVOA O vrau, kako pravo onu ree re. GLASNIK Stvar tako stoji, a sad dalje veajte! Page 36

Sofokle - Antigona HOROVOA Pa evo jadne ljube Kreontove, gle. Euridike. Il' neto dozna za sina il sluajno iz dvora ide ovamo. (Izlazi Euridika.)

DRUGA POJAVA Hor, Glasnik, Euridika. EURIDIKA O svi vi graani, ja uh vam razgovor, kad pooh k izlasku da kajna molitvom u boice Palade pomo zamolim. I ba odmakoh prevornicu, vrata ve otvorih, a do uiju mi dotre glas o naoj nesrei. Ja klonuh nauznak na ruke slukinjama, padoh u nesvest. Al' kaite mi opet kakva bee vest! Ta sluau je, ja sam vina jadima. GLASNIK Ja, mila gospo, kao svedok rei u. zatajit neu ma ni. mrvu istine. Da blaim sad, a docnije da osvanem ko laa? Istina je svagda uspravna A ja ko vo povedoh mua tvojega poljani na vis, gdeno Polinikov le jo leae od pasa grdno rastrgan. Pomolismo se raskrsnica boginji i Plutonu. svoj gnev da blago ustave, pa, svetom vodom najpre njega opravi, na sveim granama ostatke spalismo, i visok hum od rodne grude nasusmo. A onda upljoj kamenizbi krenusmo, do smrtne lonice gde bee devojka. I neko glasan izdaleka uje pla kraj grobnice bespogrebne, i im to u, izvestit doe gospodara Kreonta. A on ti, to se vzde pribliavao krik uje bolan, nejasan, pa Jaukne i stade ridat Lele meni jadniku Zar prorokujem? Od svih prolih putova zar gazim sada putem najnesrenijim? Sinovlji glas me tei Momci, priite do groba blie, kamenje izvucite pa rupom zaite do same grobnice Page 37

Sofokle - Antigona I pogledajte da li vapaj Hemonov to ujem il' me bogovi obmanjuju Mi tada ogledamo to nam naredi gospodar uplaen, i u dnu elije nju opazimo gde se za vrat obesi, a stegnula ga usukanom koprenom, a njega gde je oko pasa obvio i jaue za izgubljenom draganom, za nesuenim brakom, delom oevim A otac kad ga spazi, gorko Jaukne i ue k njemu, zakuka i zavapi O nesrenie, kakvo delo uini? Pa gde ti pamet? S kakve pade nesree? Izii, dete, molim te i zaklinjem!" Al' sin se besnim okom ozre na njega i pogledom ga prezre, nita ne ree, ve dvoper trgne ma, na oca nasrne, no on se bekstvom spase; tad se nevoljnik sam na se srdit, kakav bee, na svoj ma nadnese, dopola ga zagna u rebra, Jo svestan toplim priljubi se grudima I stane hropiti, a vreo brizne mlaz rumene krvi bledu licu njezinu (Euridika odlazi.) I mrtav na njoj mrtvoj. Jadnik! Brana slast u Hadovim osvanula mu dvorima; on svetu pokaza koliko bezumlje oveku od svih jada jad je najvei.

TREA POJAVA Hor, Glasnik. HOROVOA A ta nasluuje? Sad ode gospa nam a ne izusti. nam ni dobru ni zlu re. GLASNIK I sam se snebih, ali nada tei.me: za sinov uvi jad, ne dri dostojnim da kuka pred svetom, no u kui naredie da dvorkinje joj plau jade domae. Ta nije bez pameti, nee greiti. HOROVOA Ja ne znam: ali na zlo smera jednako i velik muk i silna vika zaludna. GLASNIK Page 38

Sofokle - Antigona Pa videemo da li zatomljeno to ne taji tajom u svom srcu nemirnom, Ja idem u dvor za njom. Dobro kae ti: i velik muk tegobu moe doneti. (Ode.) HOR Gle, evo gospodar nam dolazi sam, na rukama eno mu jasan je znak ne greha tuega - sme li se rei Ve onoga to ga uini sam. (Kreont stie)

ETVRTA POJAVA ZAJEDNIKA JADIKOVKA Hor, Kreont. Prva strofa KREONT Kuku meni: Ludog srca smrtnih greha! Gle'te, krivac i rtva mu ista krv su! Avaj meni, nesrene li volje moje! Mlad me rano ostavi ti, sinko mili! Pogibe mi, probode se, lele mene! Ne ti, ve je moja ludost kriva za to! HOR Vaj meni; kako dockan pravdu vide ti! KREONT Nauih je kad stradah! Bog me uhvati, pa na glavu teko breme navali mi! A mene natera na grozne putove, i obori mi, nogom zgazi radost mi! Lele mene, to je, muka bez prebola! (Dolazi drugi glasnik iz dvora.)

PETA POJAVA Hor, Kreont, Glasnik drugi. GLASNIK O gospodaru, svako zlo te udari, ve jedno dri pred sobom u rukama, a mahom drugo videe u dvorima KREONT Page 39

Sofokle - Antigona A ta? Od ovog zla ima gore jo? GLASNIK Ba gospa, toga mrca mati roena, sirota, na smrt ovaj udari se as.

Prva antistrofa KREONT Avaj, avaj! Mrae crni, drelo gladno, ta me, ta me mori? Ti to glase crne, gorke jade donese mi, ta mi veli? Lele, mrtva. oveka si dotukao! Kakvo zlo mi, mome, novo naveuje? Kuku! Sina nemam, a ve ljuba ostavi me! (Vrata se otvore i vddi se Euridikin le.) HOR Sad gledaj! NJena soba ve je ne krije. KREONT O lele! Evo jadan drugi gledam jad! Kakva li me - kakva jo me sudba eka? Ruke mi, evo, milo ede dre jo, a ve mrtvaca, jadan, drugog vidim tu! Lele, majko jadna! Lele, edo moje! GLASNIK Kod rtvenika maem sebe udari i mutne oi utrnu se. Oplaka Megareja, to pree dino poginu, a onda ovoga, al' tebe napokon to dete ubi, kletvom prokle uasnom.

Druga strofa KREONT Lele! Lele! Pretrnuh od uasa! Zato mi ko U grudi ne zabode dvosekli ma? Nesrenog mene, u grozne sam sudbine zapao glib! GLASNIK Za ovu i za onu krivila te smrt u as Page 40

Sofokle - Antigona napokoni, kad ostavljae nas. KREONT A kako prekinu ivota svoga nit? GLASNIK Ta sama sebe ispod srca udari, kad sazna za jad sina gorko oplakan. KREONT Jao! Nikada taj me ne minu greh, krivica se na drugog ne svali ta, jer ja sam te nesrenik ubio sam, ja, istinu kaem! Amote, sluge, bre me vodite, s puta me vodite, ta nema me vie, nita sam ja. HOR Ti dobro trai, ako dobro ima zlo. Najlepa zla su ona to su najkraa.

Druga antistrofa KREONT. Doi, doi, osvani mi, preslatka sudbino ti, privedi mi smiraju poslednji dan! Svani mi, svani, da drugoga dana ne ugledam jo! GLASNIK Daleko to. ta treba da se radi sad? to eli, za to vode brigu bogovi. KREONT Al, sve to elim, onom eljom rekoh ve. GLASNIK Ne moli sada nita vie. Smrtan stvor od jada suenih utei ne moe. KREONT Odvedite odavde oveka nitava, to ubi te, edo, nehotice, a i tebe, ljubo! Oh, nesrenik ja! Oh, koga da glednem, kamo da krenem? U mojim rukama sve nakrivo ide, nepodnosiva na me surva se kob. HOR Za kovanje sree najprvi je malj da razuman bude: nikada red. Page 41

Sofokle - Antigona ne remet boji. Za oholu re pretrpeti mora hvalia pust udarce teke, u starosti ga pameti naue. Kraj

Page 42

You might also like