Digitized by the Internet Archive

in

2011 with funding from
University of Toronto

http://www.archive.org/details/vjesnikstaroslav01star

^u^

^!lo,

o

VJC5NIK
STAROSLAVENSKE AKADEMIJE
U KRKU
/

ZA QODINU

1912.

Uredio: PROF. N. ŽIC.

NAKLADOM STAROSLAVENSKE AKADEMIJE.
Tiskom
w Kurykte
w
.

U KRKU

1913.

LhtT

3:

I.

VJESNIK
STAROSLAVENSKE AKADEMIJE
U KRKU
ZA GODINU
1912.

S/

m
NAKLADOM STAROSLAVENSKEJ AKADEMIJE.
Tiskom „Kurykte".

U KRKU

1913.

v

lanovi Staroslavenske Akademije primati su ve
i

do sada izvještaje o radu Akademijinu štampane na
koji su se prilagali pošiljci godišnjih

posebnim arcima,
izdanja njezinih.

U sjednici dne

17. aprila

1912. zaklju-

ilo je ravnateljstvo, da

e

od sada unapred izdavati
u ovom obliku

VJESNIK" po mogunosti svake godine
više

i

manje ovakva sadržaja.
Krku, dne
15.

U

maja

1913.

RAVNATELJSTO.

PRAVILA
STAROSLAVENSKE AKADEMIJE.
§
Ime, sijelo
i 1.

svrha akademije.
akademija".

Akademiji

je

ime

„Staroslavenska

Ona

je

znanstveno društvo sa sijelom u Krku (Veglia) na

krkom

otoku.

Svrha joj je: njegovati staroslavenski liturgini jezik te promicati njegovo uenje, gojiti glagoljsko crkveno pjevanje dotjerav ga,

da bude odgovaralo crkvenim propisima.

§
1.

".

Sredstva za postizanje svrhe.

Društveni sastanci;

2.

akademiko naobražavanje mladih sveenika
jeziku;

u starosla-

venskom
3.
i

objelodanjivanje knjiga, u koliko su potrebite za

uenje
tako

razumijevanje staroslavenskoga

liturginoga jezika;
lista

isto

po mogunosti izdavanje društvenog
4.

(organa);

pjevaka škola za njegovanje glagoljskoga crkvenoga

pjevanja.

§ III. Akademijsko imanje.

Ovo
1.

se skuplja:

2. 3.

od redovitih prinosa akademijskih lanova; od rasprodaje akademijskih knjiga tiskanica; od darova, ostavština ustanova. (Vidi §. IV.)
i

i

§ IV. lanovi.

lanovi
1.

jesu:
ih
t.
j.

poasni, što
utemeljitelji

imenuje glavna (opa) skupština;
oni, koji

2.

daruju akademiji 300 kruna;

;

—6—
lanovi podupirajui t. j. oni, koji plaaju jedan put za uvijek 100 kruna; podupirajui lanovi mogu biti moralna ili juridina tijela 4. redoviti lanovi t. j. oni, koji godimice plaaju 5 kruna.
3.
i

§v.
Primanje
i

otpuštanje.

Tko Tko
nateljstvu.
otpustiti
i

želi

postati

lanom

akademije,

neka se

prijavi ravna-

teljstvu, koje o
želi

primanju odluuje.
iz

akademije
koji uz

istupiti, prijavit

e

svoju odluku rav-

Otpušta se samo na glavnoj skupštini.

Ova

može

opetovanu opomenu ne plaaju svoga godišnjega prinosa ili koji se inae pokažu nedostojni biti lanovima. Uplaeni novac ne vraa se nikomu.
lanove,
§
VI.

Prava
Svi lanovi
(§.

i

dužnosti lanova.
i

IV.)

imaju aktivno
i

pasivno izborno pravo.

Na sastancima mogu
1.

govoriti

glasovati.

Dužnosti njihove jesu

:

plaati redovito godišnji prinos (lanarinu).

2.

uope

promicati svrhu akademije.
i

Poasni lanovi

utemeljitelji

uživaju

sva prava redovitih

lanova. Svi lanovi imaju pravo uestvovati kod svih sastanaka i dobivati izvješa o akademijskom radu.
§ VII. Organizacija akademije.

Vodstvo uprava akademije spada na ravnateljstvo. Ovo sastoji iz sedmorice lanova: predsjednika, potpredsjednika, taji

nika, blagajnika

i

trojice
ili

odbornika.
tajnik
i

Predsjednik

potpredsjednik,

blagajnik

valja da

su nastanjeni u gradu Krku. Ravnateljstvo bira glavna skupština za vrijeme od

tri

godine.

§
Pokrovitelj akademije bit

VIII.

Pokro vitelj aka dem ije.

e

suvremeni biskup krki, koga

e

ravnateljstvo smjerno pozvati, da primi tu ast.

—7—
Dužnosti
a) Ravnateljstvo
i

§ IX. prava ravnateljstva.
akademijsko
su
prisutna
djelovanje
i

vodi

upravlja

njezinim imetkom.
zvani
svi

Ravnateljstvo zakljuuje valjano, ako su pote
tri

odbornici,

ako

uz

predsjednika

ili

potpredsjednika još

odbornika. Zakljuuje se apsolutnom ve-

inom

glasova.

Predsjednik ne glasuje, osim u sluaju jednakih

glasova.
b) Ravnateljstvo pripravlja prijedloge glavnoj skupštini, na-

pose

i

o raspustu

društva

(§.

XI.)

Prijedlozi

pojedinih

lanova

moraju se 8 dana
c)
jošte,

prije sjednice najaviti ravnateljstvu.

Ravnateljstvo drži sjednicu jedan put na godinu, a k tomu
to traži

kad

veina njegovih lanova.
zastupa
i

akademiju u vanjskom djelovanju, nadzira njezino djelovanje, sazivlje sjednice ravnateljstva glavne skupštine, kojima predsjeda. Svaku pogodbu ili ugovor, što vežu
d) Predsjednik

akademiju, moraju potpisati predsjednik
e)

te

tajnik
ili

ili

blagajnik.

Potpredsjednik

zamijenjuje

odsutnoga

zaprijeenoga
vodi društveni

predsjednika.
f)

Tajnik ureduje imenik lanova, dopisuje

i

zapisnik,

pomaže predsjedniku

i

blagajniku

te

izvješuje

na

glavnoj skupštini o djelovanju akademije.

i

prima akademijske dohotke isplauje troškove, napokon polaže raun na glavnoj skupštini. pravima rijeh) Pravne razmirice lanova o dužnostima
g) Blagajnik
i
i

šuju suci,

koje

izabiru
.

stranke

svaka po jednoga, treega pak

imenuje ravnateljstvo.

§ X. Glavna skupština. Glavna se skupština
teljstvo
ili

sazivlje

jedan put na godinu.

Izvan-

redna glavna skupština mora se sazvati, ako to zakljui ravna-

ako to zahtijeva polovica redovitih lanova u posebnoj pismenoj prošnji, u kojoj valja, da navede razloge svrhu,
i

da se sazove. Glavna skupština zakljuuje valjano, ako je prisutno barem deset lanova, od kojih oni, koji stanuju izvan Krka, mogu opuu koju

hoe

—8—
novlastiti

jednoga od prisutnih lanova,

ali

od ovih može svaki
ili

imati jednu

punomo.
skupštini

Na

glavnoj

predsjeda predsjednik

njegov za-

mjenik, a ako su obojica odsutna, izabere glavna skupština jed-

noga od odbornika. Zakljuuje se s apsolutnom veinom glasova prisutnih lanova. Obino se glasuje usmeno, samo kod izbora predsjednika, ostalih pet odbornika, glasuje se pismeno ili potpredsjednika ceduljama. Glavna skupština bira predsjednika, potpredsjednika ostalih pet odbornika, koji sami izmedu sebe biraju tajnika
i

i

i

blagajnika.

Glavna skupština raspravlja zakljuuje o raunu proraunu za slijedeu godinu o drugim podnesenim prijedlozima. Promjena pravila ili raspust društva zakljuuje se s dvije treine prisutnih lanova, a ti moraju sainjavati polovicu svih lanova.
i i i

§ XI. Raspusi akademije.

Ako glavna skupština zakljui raspust akademije, mora odnego se raspust provede, kako da se uporabi akademijski imetak. Ako pak akademiji! raspusti viša oblast, podijelit se polovica njezina imetka medu glagolske crkve krke biskupije, a druga polovica medu ostale glagoljske crkve.
rediti prije

e

§

XII.

Ustanovljen je akademije.

Akademija 15 lanova.

e

se smatrati

ustanovljenom, netom

se

upiše

Broj: 3152—1902.
Pr.

se,

U smislu zakona od 15. novembra [1865. drž. zak. broj 134 potvrduje da društvo „Staroslavenska akademija u Krku" polag predležeih pravila

zakonito opstoji.

U
*-"

Trstu, dne 12. januara 1903.
C. kr. namjesnik:

^*

Goees

m.

p.

9

POKROVITELJ:
Dr.

ANTUN MAHNI,
BISKUP KRKI.

RAVNATELJSTVO:
Predsjednik:

Orši

Matija, kanonik u Krku.

Potpredsjednik: Nikola Zic, profesor u Krku.
Tajnik: Polonijo
Blagajnik:

Mate, kancelar
Dr.

bisk. kurije u Krku.

Dmini

Jakov, kanonik u Krku.

Odbornici:

Grškovi

Antun, kanonik u Krku; Preu Krku.

muda
Radi,

Vinko, dušobrižnik na Vrhu; O. Ignacije
gvardijan

Treoredaca

REVIZORI
Grškovi Mate,

RAUNA:
i

Msgr. Orlic Dr. Antun, kanonik, dekan

župnik u Krku;

umir. vjerouitelj u Krku.

:


I.

11

LANOVI:
Poasni:
i

Posilovi Dr.Juraj, Metropolita Nadbiskup u Zagrebu (zakljukom
glavne skupštine 25. jenara 1904.)

/agi Dr.

vitez

Vairoslav,

umir.

sveuilišni

profesor

u

Beu

(zakljukom glavne skupštine 17. marta 1913.) De Nunzio comm. Ulisse, profesor slavenskih jezika u Rimu (zakljukom glavne skupštine 17. marta 1913.).
Preminuli

Strossmayer Dr. Juraj Josip, biskup u Dakovu (zakljukom glavne
skupštine 25. jenara 1904, f
II.

8.

aprila

1905.)

Utemeljitelji:

Mahni

Dr. Antun, biskup u Krku (Pristupio
i

18.

nov. 1902.)

Posilovi Dr. Juraj, Metropolita

Nadbiskup u Zagrebu.
:

Preminuli

Pari Dragutin

Anton, kanonik Zborne Crkve sv. Jeronima u

Rimu

(f u Krku 25.

decembra
financijski

1902.)

Viiezi Dr. Dinko,

c.

kr.

nadsavjetnik

(Pristupio 18.
1904.) 1905.)

novembra

1902.

f

u

Krku

25.

decembra
8.

Strossmayer Dr. Juraj Josip, biskup u Dakovu (f
III.

aprila

Podupiratelji:

Alfirevi Dr. Antun, gimn. vjerouitelj u Spljetu (pristupio 1905.)

Bauer kardinal Dr. Fran Sal., knez-nadbiskup u Olomucu Buikovi Ivan, profesor bogoslovlja u Zadru (1912.) eskoslovanskd knihovna bohoslovcu v Olomouci (1910.) Dmini Jakov, kanonik u Krku (1902.)
Knjižnica reda
sv.

(1906.)

Franje Konventualaca u Sibeniku (1911.) Mareli Dr. Josip, biskup u Dubrovniku (1903.) Marek Dr. Ivan, kanonik u Pragu (1906.) Milovi Pavao, umir. dušobrižnik u Dubašnici (1910.)

Mrakovi Josip,
Nedved Antun,

umir. župnik u Puntu (1902.)

umir. župnik u Sterni (1910.)
i

Orlic Dr. Antun, kanonik, župnik

dekan u Krku (1902.)

:


Orši

12

Matija, kanonik u Krku (1906.)

Ožbolt Dr. Josip, lijenik u Rijeci (Senjskoj, 1903.) Polonijo Mate, bisk. kancelar u Krku (1905.)

Premuda Vinko, dušobrižnik na Vrhu kod Krka Sparoži Ivan Pavao, kurat na Susku (1908.)

(1902.)

Strohal Rudolf, umir. gimn. ravnatelj u Zagrebu (1912.)
Vajs Dr. Josip, sveuilišni docent u Pragu (1902.)

Volari Fran Pavao, dekan

i

župnik u Vrbniku (1902.)

Preminuli

Naki Filip

P.,

biskup u Spljetu
1902.

(23. nov. 1905.
i

—f

23. dec. 1910.)

Volari Dr.

Fran,

kanonik -dekan

(18. nov.
IV. Redoviti:

bisk.

gen.

vikar

u

Krku

f

1.

sept.

1908.)

Andriji pop Antun,

zemaljski prisjednik, Pore.

Antoni
Bani don

dr.

Anton, odvjetnik, Krk.

Ante, natpop, Nin.
Sinja.

Barada don Mihovil, upravitelj župe, Dolac Donji kod Berkan Grgur, žup. upravitelj, Rakotole (p. Motovun).
Bervaldi Dr. Josip, Solin.

Bogovi pop Josip, kurat, Stara Baska. Bogovi pop Toma, dušobrižnik, Sv. Fuska. Bonefai Dr. Kvir. Klem., župnik-dekan, Mali Bonifai Antun, župnik, Novalja. Brbi O. Toma, Plina.
Brusi pop Mate, kapelan, Susak.
Bulic Msgr. Fran, um. gimn. ravnatelj, Spljet.

LoŠinj.

Car Pacifik, župnik, Barbat na Pagu. Colombis Jakov, c. kr. pošt. oficijal, Mali Lošinj. Cvetko Msgr. Mate, kanonik-župnik, Novi u Vinodolu. Cervar dr. Buro, odvjetnik, Volosko. Cubrani )uraj, um. dušobrižnik, Baska Draga.

Damianjevi

Ivo, kur. upravitelj,

Predošica.

Dami

Josip, župnik, Vid, p.

Metkovi.


Doroti Duro, kapelan,
Vis.
izl.

13

Dubrovi Msgr.

Matija,

kapelan, Opatija.

Ellner Antun, župnik, Brest.

Fabijani Antun, kapelan, Baska. Fabijani Dr. Nikola, lijenik, Volosko.
Fantiš Henrik, Slivno.
Filipli Pravdoslav, župnik, Žminj.

Flegar Josip, župnik, Sušnjevica.

Flego Josip, župnik, Slum.
Franki Nikola, gimn. vjerouitelj, Ogulin.

Frankola Fran, profesor, Pazin.

Fruli

Širne, župnik, Grdoselo.

Fugoši Grgo,
Grabovac pop

kurat, Cunski.

Jožo, Komin.

GraŠi

Josip, župnik,

Beram.

Grkovi
Grgi

Jerko, umir. župnik, Vrbnik.

Grego Nikola, kapelan, Omišalj.
Luka, vjerouitelj, Spljet.

Grgin pop Ivan, Podgora.

Grškovi dr. Antun, kanonik, Krk. Grškovi Ivan, kurat, Unije. Grškovi Mate, umir. vjerouitelj, Krk.

Hlaa

Dragutin, kurat, Martinšica.
Spljet.

Ivaniševi Frano, umir. župnik,
Ivaniševi
pl.

Leopold, kanonik, Spljet.

Ivaniševi Marko, duh. pomonik, Podgora.

Ivasovi don Sreko, Sv.

Filip

i

Jakov.

Janeži

dr.

Konrad, odvjetnik, Volosko.
- Risika.

Jerkunica pop Fran, župnik, Kaštel-Suurac.

Jurani Andrija, izl. kapelan, Vrbnik Jurani Ivan, kapelan, Dubašnica.
Kalac Msgr. Anton, dekan
i

prost, Pazin.

Kalebi pop Mijo, Dugopolje.


Kevi
Kraljic

14

Kalogjera pop Marko, župnik, Spljet.
Dr. Mate, profesor, Pazin.
Ivan, župnik, Klana.

Koruza

pop Josip, kapelan, Trst. Kraljic pop Toma, župnik, Poljica. Krivii Franjo, kapelan, M. Lošinj. Kropek Stjepan, župnik, Stari Pazin.

Kumbatovi
Leban Henrik,

Ivan, župnik, Severin.
uitelj,

Prosek kod Trsta.

Lovrinevi
Luk

Andrija, kanonik-župnik, Krivodol.

Lubin Ivan, župnik, K. Suurac.
Ivan, župnik, Lovran.
ž.
i

Lusina vitez Antun,

d.

uprav, u m., Cres.

Marai Jakov, župnik, Dubašnica. Marai Mate, dušobrižnik, Supetarska.
Marinculi Dinko, umir. dušobrižnik, Nerezine. Martinovi Ivan, Stilje. Medic O. Leo Josip, misionar u Chicagu. Mihatov Toma, dušobrižnik, Pašman.

Mileti
Milohni

Ivan, umir. profesor, Varaždin. Ivan, umir. profesor, Cres.

Milovi Matej, Morovi Toma,
Neži

župnik, Baska.
umir. župnik, Gradac.
i

Mužina Miho, dekan

župnik, Omišalj.

vitez Antun, župnik,

epic,

p.

Kršan.

Orlic Petar, kurat, Sv. Vid.

Orši Orši

Ivan, župnik, Barbat.

Matej, kur. uprav., Orlec.
tajnik, Krk.

Pali

dr. Josip, bisk.

Papi

Josip, kapelan, Punat.
izl.

Pari Nikola, Pavai Josip,
Pazman

kapelan, Nerezine.

kurat, Belej.

Pavlov Damjan, župnik, Kaštel Gomilica.
dr. Josip,

sveu. profesor, Zagreb,

Petriš Antun, dušobrižnik, Mundanije.


Pilepi Antun, kapelan, Krk. Plepel O. Petar, Perkovi.

15

Poina Don Roko,

prof. glagolice, Zadar.

Poli Mate, župnik, Vališselo. Poli Nikola, župnik, Jelenje. Potonjak Vjenceslav, župnik, Draga. Provincijalat Treoredaca, Zadar.
Ravnateljstvo nadbisk.

dakog

sjemeništa, Travnik.

Rubi pop

Mijo, Poljica.

Samostan Franjevaca Konventualaca, Cres. Samostan franjevaki, Virovitica Samostan Male Brae, Pašman.
Trsat.
„ „

Sv. Marije Mandaljene, DubaŠnica.

Treoredaca, Glavotok.
Krk.

Preko kod Zadra.
prof.,

Sedl&ek

Dr. Jaroslav,

Serši Ivan, Sinti Ivan, Lošinj. v Slokovi Liberat, župnik, Sv. Petar u Sumi. Soldati Blaž, župnik, Lopar. Sparoži Ivan Leonard, izl. kapelan, Ilovik.

sveu. kurat, Korni. umir. župnik, M.

Prag, Smihov.

Spini
Stanger

Vjekoslav, umir. prof.
dr. Andrija,

i

nar. zastupnik, Opatija.

odvjetnik, Volosko.

Stavelik Franjo, župnik, Karojba, p. Motovun.

Stuparich Msgr. Roko, župnik, Veli Lošinj.

Svkora Dr. Jan Ladislav, umir. profesor, Prag. Szeptvcki grof Dr. Andrija Aleksandar, grko-katoliki nad
biskup
Šabalja Pavao,
i

metropolita, Lavov.

izl.

kapelan, Rasopasno.
p.

Sebesta Antun, župnik, Cer,
Škarica pop Mate, Slatine.

Zminj.

Tentor Dr. Mate, gimn. profesor, Volosko.

Tomasovi pop

Mijo, kurat,

Kuie.


Topi
Grgo, kurat, Sviniše.
dr.

16

Trinajsti

Dinko, odvjetnik, Pazin.

Trinajsti Ivan, župnik, Dobrinj.

Truta-Tabulov Don Niko, profesor bogosjovlja, Zadar. Turato kan. Nikola, natpop, Cres.
Upraviteljstvo (crkovinarstvo) župne crkve, Biograd na moru.

Vanek Vincenc, kooperator, Uherskv Brod. Vidovi don Stanislav, Staniše kod Trogira.
Vitezi Bartuo, umir. župnik, Vrbnik.
Vitezi Luka, kanonik, Cres.

-

Volari Fran Kvirin, natpop, Osor. Volari Ivan, župnik, Dragabašanska. Volari Vjekoslav, župnik, Beli.
Vuletin Ivan, župnik, Kaštel Novi.

Zahija Petar, pravikar

i

župnik, Rab.

Zanki Ivan, župnik, Seget kod Trogira.

Zbor duh. mladeži, Zadar. župnik, KrŠan. Zidari Antun, dekan
i

Žami

pop Ivan, Donja Brela. Žarnic pop Ante, Otri-Struge.
Žic Frane, župnik, Punat.
Žic Ivan,
izl.

kapelan, Polje.
c.

Žic prof. Nikola,

kr.

kot. šk. nadzornik, Krk.

Sjednice
Iz

i

skupštine.

zapisnika

VIII.

redovite godišnje glavne skupštine

od

20.

marta

1912.

DNEVNI RED:
1.)

Pozdrav predsednikov.
Ovjerovljenje zapisnika zadnje glavne skupštine.
Izvještaj tajnikov o poslovanju u g.

2.)
3.)

1911.
ili

4.)

Izvješe blagajnika
za
g.

i

revizijonalnog odbora

obraun

1911.
i

5.)

Izbor

6.) 7.)

novog upravnog odbora Proraun za g. 1912.

2 revizora.

Rasprava o prijedlozima stiglim na predsjedništvo bar 8 dana prije skupštine [§. IX., t. b) Pravila].
Eventualia.
1.
i

8.)

Ad
sazvana

Predsjednik, konstatirav da
te

je

skupština bila propisno

objavljena

da

je

nazoan

dovoljan broj lanova, otvara

skupštinu.

Pozdravlja presv. pokrovitelja pa sve prisutne.

se preminulog (f 2/ VI. 1911.)

drugih lanova.

Na

odbornika O. Ljudevita mjesto pok. O. Lj. Brusia pozvao
je

Sjea Brusia
je

i

u od-

bor O. A. Bajia. Saopuje, da brzojavno pozdravio skupštinu,
nije

naš skriptor

g.

Dr. Josip Vajs

te

mu

zbor brzojavno odzdravlja.
rješavajui dnevni red,

Opaža, da vanrednih dogadaja Akademija ove upravne godine
imala da zabilježi; inae
i

e

zbor,

upoznati stanje

rad Akademije.
je

Ad
jedno
s

2.

Zapisnik zadnje glavne skupštine bio

štampan

i

za-

publikacijom pro 1911.

poetkom

junija dostavljen

svim

lanovima. Stoga se bez itanja ovjerovljuje uz opasku k 7) p. V. Premude, da je apokrif o Josipu Egipatskom, što ga on itao na lanjskoj skupštini, izvaden iz brevira (ne misala!) vrbnikoga. Ad 3. Odbor je držao samo jednu sjednicu, 15. maja 1911., gdje se odluilo, da se publikacija za 1911. „Glagolska notarska


knjiga
prof.

18

vrbnikoga notara Ivana Stašia", priredena za tisak od Rudolfa Strohala u Zagrebu, štampa u 500 primjeraka. Udase knjižarska
cijena

rila joj

na K 4, koja se za seljake odmah obalila na polovicu (K 2), dok su ju lanovi dobili gratis. Tom publikacijom naela je naša Akademija izdavanje „Sta-

rohrvatske glagolske knjižnice", koja

e

neizravno poslužiti sa-

moj staroslavenštini.

Za
stavi

g.

1912. umolili

smo

Dra. Josipa Vajsa u Pragu, da na-

svojim

študijama o malim

prorocima.

On

se

je

spremno

odazvao pripraviv za štampu „Propheta Habacuc, ex breviario Academiae Zagrabiensis tranc. r. bibl. aulicae Vindobonen., r. scripsit, notis variisque aliorum codicum lectionibus instruxit Dr. Jos. Vajs, Veglae MCMXII. Ta študija sainjava dio naše knjižnice

„Analecta
se
I

Sacrae

Scripturae

ex

antiquioribus

codicibus

glagoliticis.

Prophetae minores". Obasiže 5 štampanih araka,

a

štampa

kod „Politike"
ta študija bit
sv.

u Pragu. Poslije

Uskrsa poet

e

se

raspaavati.

e

važan prilog k povjesti starosla-

venskog prijevoda

Pisma.

Za slijedeu godinu 1913. još nijesmo odluili nista. Predsjedništvo je naime mislilo, da je najbolje, da se odluka prepusti novomu odboru, koji se ima danas izabrati. Posebnih
odboru nije dala, niti je on vlastitom inicijativom što važnije poduzeo. Spomenut još, da se je na II. dijecezanskom sinodu izabralo posebno dijecezansko povjerenstvo za ispitivanje naših svenaloga
lanjska

skupština

u

enikih kandidata
te

iz

staroslavenštine.

U

to

su povjerenstvo po-

zvani ovi naši lanovi: kanonici Dr. Orlic, Dr.

Grškovi
više

i

Dmini

pop

Baji. Novomu odboru preporua tajnik, da
V.
i

Premuda

O. A.

s

oko ovih 4 stvari: 1) da se bar jedan dijec. šalje na više nauke o staroslavenštini; 2) da u tu svrhu nastoji dobiti u ruke zakladu sv. Cirila Metoda u Spljetu, kojom upravlja Msgr. Bulic; 3) da se podigne bilo kakvo shranište, ako ga ve ne emo zvati muzejem, za uvanje spomenika naše starine; 4) da Akademija godimice izdaje svoj ljetopis (atti e
i

sree poradi mladi sveenik po-

memorie),
sjednica,

u

koji

bi

ulazili
vijesti,

zapisnici

gl.

skupština
i

i

odborskih

društvene

imenik

lanova

slino

te

po koja


e

19

omanja raspravica o jednom ili drugom glag. spomeniku. Ta pitanja ve su naeta, a po njegovu mnijenju naša Akademija ne pravo postizavati svrhe sve dotle, dok sva ta 4 pise dii tanja ne budu povoljno riješena. Broj lanova nije spao, pae je ljetos za 7 porastao. Danas imamo 164 lana, to 3 utemeljitelja, 20 podupirajuih (-j-1)
i i i

142 redovita (+6).

Tijekom ove godine knjižnica naše Akademije poveala se je ovim djelima (osim naših publikacija): Dr. Svetozar Ritig: „Povjest pravo slovenštine u crkvenom Bogoslužju s osobitim obzirom na Hrvatsku. I. sveska od g. 863. do 1248." U Zagrebu 1910. (Kupljeno za K 3*20) R. Strohal: »Kratki osvrt na hrvatsku glagolsku knjigu." U Zagrebu 1912. (preštampano iz „Obzora"; cijena 80 fil.) Dar pišev. O. Stjepan Ivani: „Nešto o hrvatsko-glagolskim piscima samostanskih Treoredaca". U Zadru
i

(Preštampano iz „Hrv. Krune".) Dar pišev. Izdanja kr. bavarske Akademije znanosti u Monakovu za „ g. 1911. (19svezaka)
1911.

g.

1912.(10 svezaka)
g.

eške Akademije ara
fiir

Franje Josipa za
i

1909.,

1910.

1911. (13 svezaka)
1.

Dr. V.Jagi: „Archiv

slavische Philologie". Berlin 191

(kupnjom).

Ad

4.

Novani promet.
K
851
f.

Primitak (Debet)
Višak blagajne konc. 1910.

Izdatak (Kredit)
.
.

K
.

f.

07 Upravni troškovi

63
948
1.801

14

lanarina Kamate

553

Za

tisak publikacije
.

.

.

90 80 96
18

734
ti-

Od

rasprodaje knjiga,

skanica

113

08 Ulošci Kupljeno 22 Primljeno kod
štedionice

32
c.

kr. pošt.

Dignuto od c. kr. poštanske štedionice
. .

1.041
XII.

.

.

1.659

64 Gotovina 31.

1911.
. .

.

23
356
4.267

Tudi novac (pogr. unesen)

356
4.267

68 Tudi novac vraen

.

03 68 69

69
našli u redu

Raune
nonici Dr.

su pregledali
i

i

društveni revizori ka-

Antun Orlic Jakov Dmini. Ad 5. Tajnim glasovanjem izabrani su za tekue trogodište

u ravnateljstvo:


prof.

20

Matija Orši, kanonik u Krku, predsjednik,

NikolaŽic,

c.

kr. kot. školski

nadzornik u Krku, potpredsjednik,
tajnik,

Msgr. Mate Polonijo, biskupski kancelar u Krku,

Jakov Dmini, kanonik u Krku, blagajnik, Dr. Antun Grškovi, kanonik u Krku, ]
odbornici. Vinko Premuda, dušobrižnik na Vrhu, O. Augustin Baji, treoredac u Krku, Per acclamationem izabrani su za revizore: Dr. pop Mate Grškovi u Krku.
}>

A. Orlic

i

Ad
hode
II.
i

6.

Proraun

za

g.

1912., koji iskazuje

samo
I.

redovite pri-

rashode, odobrava se kako predložen od blagajnika.
7.

Ad
i

Tajnik predlaže, da se za lanove
Žic
predlaže,

(utemeljitelje)
se.

reda (podupirajue) dadu napraviti diplome. Prima
Prof.

da se

„zamolba" od
ali

4/VIII.

1910.

za

skupljanje glag. spomenika ponovi,

naslovi na pojedine osobe.

Prima
Iz

se.

zapisnika sjednice ravnateljstva od
1.

17.

aprila 1912.
se cijena

Ljetošnjoj publikaciji „Propheta

Habacuc" udara

od

K

3*
2.

,

ali

bez ikakva popusta knjižarama.
g.

odluuje se izdati daljna študija Dra. Josipa Vajsa u Pragu o Malim Prorocima. 3. Odluuje se redakciju „Prirunikazaglagolske crkve krke biskupije" povjeriti p. Pavlu Šabalji p. Petru Orliu, a onda štampanje Dru. Vajsu. Osim ga predati na konanu redakciju pobožnosti navedenih u zapisniku sjednice od l/V. 1909. ad 3) ima u nj, na zelju mnogih župnika, ui još: Obrazac ženidbenih napovjedi Molitva coram SS°. in triduo eucharistico Blagoslov mreža Obred za ophod s moima svetaca na I. nedjelju augusta Himna „Tebe Boga hvalimo" s VV., RR. molitvom Obred ophoda s križem (bez moi) na Veliki Petak, još drugo, sto presv. Biskup nade potrebitim ili shodnim. 4. Prema zakljuku glavne skupštine ima se na pojedine osobe, ponajprije u zapadnoj Istri, upraviti molba za skupljanje glag. spomenika. Poziv je redigirao predlaga prof. Žic. 5. Obzirom na velike troškove u g. 1912. 1913. odluuje se
publikaciju za
1913.
i i

Kao

1

-

i

i

i

i

opet moliti

c.

kr.

ministarstvo bogoštovlja

i

nastave za potporu;


isto

21


Bauera
zašto
i

tako

olomukog

kardinala

dakovakog biskupa
1903. zapeli pregovori
i

Krapca.
6.

Ima

se istražiti, gdje su

i

g.

glede

preuzea

spljetske »Zaklade sv. Cirila

Metoda" za odgoj
liturgikih glag.

sveenika,
knjiga.

koji bi se usposobili za priredivanje

Treba opet kušati, ne bi li ta zaklada sa svojom glavnicom došla pod upravu nase Akademije. 7. Prema zakljuku glavne skupstine imaju se dati prirediti diplome za utemeljitelje podupiratelje (100 komada). Ako se ne budu mogle kupiti u kojem zavodu, neka se dadu izraditi po kojem umjetniku. Tekst neka bi bio ovaj: Diploma Staroslavenske Akademije lanu (potpisi), to U Krku, dne staroslavenskim jezikom, ali osim firme Akademijine sve latinskom transkripcijom. Tekst bi imao prema glag. rukopisnim inicijalima izraditi koji rukopisni vještak, a onda bi se tekst dao litografirati otisnuti na diplome. 8. Prima se za podupiratelja dosadašnjeg redovitog lana Ivana Butkovia, profesora bogoslovlja u Zadru, s 2 dionice austro-hrvatskog parobrodarskog društva. Dionice se imaju prepisati na ime Akademije.
i
i

i

Iz

zapisnika sjednice ravnateljstva od
1.

1.

marta
1913.

1913.

Predsjednik priopuje, da Dr. Vajs u Pragu prireduje proi

roka Sofoniju
2.

Ageja za društvenu publikaciju
i

g.

Odreduje se dan

dnevni red za

buduu

glavnu skupštinu.

3.

„Jugoslavenska Akademija" u Zagrebu umolit

e se, da nam
Dra.

šalje u

zamjenu barem one svoje publikacije, koje zasijecaju u
Glavnoj skupštini
i

naš djelokrug.
4.

e se predložiti imenovanje slaviste

V.

Jagia u Beu profesora slavenskih jezika Ulissa Comm. De Nunzio u Rimu poasnim lanovima Akademije. 5. Prihvatila se slijedea redakcija Zamolbe za skupljanje glagolskih spomenika Hrvatska nauka o glagolskoj starini smije se pohvaliti više trudom nego li uspjehom svoga rada. Taj losi razmjer uzrokuju dobrim dijelom oni hrvatski rodoljubi, koji glagolsku nauku ne podupiru onoliko, koliko bi je mogli podupirati. Idemo naprijed
:


ali

22


to

polagano, a to

je

neuspjeh,

i

neuspjeh ne samo u vremenu

nego žalibože i u konanom rezultatu samoga praktinoga cilja ovoga znanstvenoga nastojanja. Evo „Zamolbe", kojom se Staroslavenska Akademija godine 1910. putem nekih novina obratila na hrvatsku javnost: „Poznato je, da se je glagolica prošlih vijekova bila ne samo udomaila malo ne u svim crkvama sirom hrvatskih zemalja, nego da je glagolsko pismo u ono doba bilo skoro iskljuivo sredstvo pismenog saobraaja u Hrvata. To nam neoborivo

svjedoe
dio
što

toliki

crkveni

i

gradanski spomenici.

Žalibože,

veliki

spomenika propao je bez traga sto zubom vremena nemarom Što opet zlobom ljudskom. neznanjem
takvih
i

Ovdje ondje našlo
koji su spasli

se,

Bogu

hvala,

rodoljubnih trudbenika,

mnogu dragocjenu

starinu glagolske prošlosti.

Tek
veleu.
djelo
g.

u novije vrijeme sastavljena je znamenitija

zbirka
to

is-

prava, koje rasvjetljuju

sreniju prošlost glagolice, a
u

trudom
izdanje

Dra.

Luke Jelia

Zadru. Mislimo njegovo

„Fontes historici liturgiae Glagolito-Romanae" 1906.

Ali se ni to

ne smije smatrati
svijetlo.

dovršenim,

jer

ima

još

mnogi, možda

vrlo dragocjeni biser, koji

eka, da ga koja marna ruka iznese

Baš zato obraamo se ovim na svu našu inteligenciju sveenike svjetovne ruke zamolbom, da uznastoji svaki u svojem kraju, ne bi li ušao u trag kojoj glag. knjiži, pismu, napisu, nadnevku t. d., te da u srenom sluaju sastavi popis, a po mogunosti prijepis, takvih nalaza, te ga dostavi potpisanomu ravnateljstvu na pohranu eventualno prouavanje. Jedan takav podatak na oko od malene vrijednosti, mogao bi, kako nas iskustvo ui, imati veliku dokaznu mo. Dakle, rodoljubi, na posao svaki u svojem kraju". Na ovu „Zamolbu" bijaše odaziv veoma neznatan. Stoga je Staroslavenska Akademija u svojoj sjednici dne 17. aprila 1912. zakljuila, da se posebnim pismom obrati na pojedine ljude, za koje je stalna, da joj potporu ne uskratiti, to ponajprije na ljude u Istri, gdje je najprea potreba, da se što prije ve jednom pode za korak dalje. Glagolskih spomenika (knjiga, tiskanih rukopisnih, pisarna prerazliita sadržaja, napisa, nadnevaka to na kamenu t. d.,
na danje
i i i
i

e

i

i

i

i

-23:raznovrsnom papiru, na slikama zidovima, na zvonima crt. d.) ima u Istri veliko mnoštvo, no malo kvenim predmetima ih je tono prouenih, više samo površno decifriranih, a možda još najviše takvih, koji su naunoj literaturi do sada još posve
i i
i i

nepoznati.

Staroslavenska Akademija

želi

da se upozna sa svakim poe

jedinim istarskim glagolskim spomenikom,

da onda uzmogne
Ogledajte
i

u cjelini razviti sliku ove naše dragocjene starine.

tom rauna molimo Vas, po svo pomno sve, pa nam
Pri

i

na Vašu osobnu

pomo.
bili,

se,

pretražite

javite,

kakve
i

ste
za'

sree

da se znamo
t.
j.

ravnati.
voljit

Bit

emo Vam

zahvalni

negativan trud,
nista, što

zado. .

e

nas takoder Vaša pouzdana konstatacija, da u Vaš

nema baš

nas zanima.

Nadete li štogod, nastavit emo s Vama dopisivanje ili poslati tamo na lice mjesta kojega našega strunjaka, da spasi barem od zaboravi, emu prijeti propast skora posvemašnja.
i

Iz

zapisnika IX. glavne skupštine od
1.

17.

marta
u

1913.

Predsjednik
koje

nakon pozdrava
i

prikazuje

tama stanje društva
da za
žrtve,

zakljuuje:

Možda
dobiva

e

krupnim rse gdjekomu initi,
iz

doprinosi,

ne

odmah

ruke u ruku

primjerene odštete. Ali pomislite, da nastojanje našega društva

smjera više na bolja vremena, kojima se
raju

ako znakovi ne va-

enici,

primiemo sve bliže. Pa dok naši lanovi, veinom sveod svojih ednih dohodaka znadu požrtvovno otkidati u
je

druge svrhe, pravo

a

i

dužnost njihova, da se
a

i

za bolju bu-

dunost naše
mladu brau.
2.

glagolice pobrinu. Stoga se
i

vrsto nadamo, da
u

e
i

nas svi podupirati

nadalje,

uza

to

privesti

naše kolo

Zapisnik zadnje glavne skupštine ovjerovljuje se uz

zelju,

da se štampa u ljetošnjem društvenom Vjesniku. 3. Tajnik saopuje rad društva kroz godinu 1912. Publikacija za
g.
J.

1913. „Sophonias-Haggaeus"

ve

je

u štampi.
g.

To

je

trud

Dr.

Vajsa, koji je susretljivo

obeao

za

1914. jednu

študiju o proroku Zahariji.


Prema zakljuku
gl.

24


odbor
je

skupstine

za utemeljitelje

i

podupiratelje dao u praškoj tiskari „Politika" izraditi 100 diploma,

na kojima je pojedina imena iskitio pazinski prof. Saša Santel. Diplome su izvorno naše; ornamente je štamparija izvadila iz
starih glag.

kodeksa, osobito

jeka,
v

a inicijale
iz

zagrebakoga Psaltira XIV. viza imena pojedinih lanova sastavio je prof.
iz

Santel

glag. ornamenata.

Priredenje Prirunika
je

za glagolske crkve

krke

biskupije

na jednom dogovoru obustavljeno, dok ne izade novo izdanje se radi jednolinosti uzeti tekstovi hrvatskoga rituala, iz koga

e

potrebiti za Prirunik.

poduzeo korake, da sazna, kojim su rezultatom urodili g. 1903. pregovori naše AkaMetoda u Spljetu. Glasom pisma demije sa Zakladom sv. Cirila Dra. Josipa Bervaldi u Spljetu od 23. augusta 1912. lanovi reene zaklade držali su 17. decembra 1903. sjednicu, na kojoj je bio jednoglasno stvoren ovaj zakljuak:
gl.

Prema nalogu

skupstine odbor

je

i

„Odbor zaklade
demije u Krku
istoj

sv.

Cirila

i

Metoda
br.

u Splitu zakljuuje, da

se uslijed pisma 10. studenoga 1903.

2 Staroslavenske Aka-

dode

u

susret tako,

da se jedan dio pri-

nadalje ostati pod uprahoda od prikupljene glavnice, koja vom ovoga odbora, svake godine dostavlja reenoj Akademiji za pripomaganje sveenika glagolaša, koji bi se na visim školama usavršio u staroslovenskom jeziku, ali pod uvjetom, da Akademija podupire sveenika za to predložena od ovoga odbora, kada istoga bude mogao doi red, u razmjeru doprinosa, što ga redovito davati naša zaklada prama prinosu Starosl. Akademije u Krku." Tomu Dr. Bervaldi nadodaje, da iz cndješnjih spisa ne proizlazi, da bi naša Akademija dala spljetskoj Zakladi bilo kakav odgovor.
i

e

e

Iz

amošnjih registra

slijedi,

da

je

o toj stvari bilo govora
1903.
te
7.

u

odborskim

sjednicama

20.

oktobra

jenara

i

20.

oktobra 1904.

U

prvoj tajnik Dr.

Bonefai saopuje, da

je

do-

znao za opstojanje te Zaklade, pa sjednica zakljuuje, da se Zaklada kuša dobiti u ruke. To je uinjeno pismom upravljenim dne 10. novembra 1903. br. 2 na Msgr. Bulica, koji je 16. istoga


v

25


se

mj.

odgovorio ovo:
t.

„.

.

.

.

astim

odgovoriti,

da od konca
i

Dra. od boravka naime ovdje pre. Dra. Vajsa Bonefaia, prouavam, uz nekoju gospodu lanove, pitanje o privedenju praktinoj svrsi ovdješnje Zaklade Sv. oživotvorenju Cirila Metoda, te da još po mogunosti do konca ove godine dostaviti dotinu osnovu Tomu Slavnomu PredsjedniŠtvu, uhvano ista biti povoljna namjeram Toga uz primjedbu, da

kolovoza

g.,

i

i

u

e

SI.

Predsjedništva."

U

drugoj sjednici, dakle

ve

iza spljetskog

„preporua, da se ne urgira nego poeka, jer jednom se ve potaklo pitanje dobilo dosta povoljan odgovor (valjda misli Buliev); ^dakle ima nade, da Akademija dobije onu svotu u svoje ruke." U zadnjoj pak sjednici t. j. 20/X. 1904. predsjednik Dr. Volari javlja, da se je glede upitne zaklade ve dva puta obratio na Msgra Bulica, ali da još nije dobio odgovora. Pisat mu po trei put. Odatle razložno zakljuujemo, da spljetski zakljuak od 17/XII. 1903. nije bio sve do o. g. saopen našoj Akademiji, jer više o tom ne nalazim nigdje nista. Iz svega pak proizlazi, da Spljeani Zaklade ne puštaju iz ruku, ali spremni su, prema onoj ruka ruku pere, prihodima te zaklade pritei u konkretnom sluaju našoj Akademiji u pomo, ako Akademija istu uslugu njima vratiti, kad se bude radilo o tome, da njihov sveenik pode na više nauke o staroslavenštini. Molbu za potporu u g. 1912. nam c. kr. Vlada zbog nestatka raspoloživih sredstva odbila, uputivši nas, da molbu ponovimo poetkom g. 1913. To smo uinili prošlog jenara. Posredovanjem pak Dra. Vajsa dao nam olomuki kardinal Dr, Bauer opet K 200— Skupština jednoglasno prima prijedlog ravnateljstva, da se
zakljuka, tajnik
i

e

i

e

i

i

Dr. V. Jagi, slavista u

Beu,

i

profesor slavenskih jezika Ulisse

Comm. De Nunzio
društva.

u

Rimu imenuju poasnim lanovima ovoga
ima
podupiratelja 20, a redovitih 143.

lanova
4.

utemeljitelja

2,

Blagajnik ita raunski

zakljuak za

g.

1912.,

od koga

donosimo samo:

26

Novani promet.
Primitak (Debet)
Višak blagajne 31/XII. 1911.

K
23
654
. .

Izdatak (Kredit)
03 Upravni troškovi
Ulošci
31
.
. .

K
22

f

27

lanarina Dar

Tisak publikac. diploma

itd.

753
1.501

09
31

200
761

Kamate

U ekovnom
primljeno

saobraaju

.

U ekovnom
izdano

saobraaju
361

228
23
227
100

43 76
91

Dignuti ulošci

549
157

Od

rasprodaje publikacija

57 Pretplata na „Archiv fur si. Phil." 25 Gotovina u blag.31/XII. 912.
61

itd

Za 2 dionice Austro-Croate Honorar

300
2.706

2.706

77

77

Raune

su pregledali

i

našli u redu revizori Dr. Orlic

i

pop

Mate Grškovi. 5. Prihvaa

na mjesto O. Augustina Bajia, koji je premješten na Skolji, pozove u odbor O. Ignacije Radi, gvardijan treoredaca u Krku, budui da je ve prešlo u
obiaj, da u odboru bude jedan

se prijedlog odborov, da se

lan krke
i

obitelji

OO. Treoredaca.

kapelan u Krku, imenuje se Antun Pilepi, koralni vikar društvenim trgovcem sa zadaom, da preuzme otpremanje druraspaavanje knjiga tiskanica izdanih u štvenih publikacija
i
i

društvenoj nakladi.
6.

Skupština konstatira krvavu potrebu novog izdanja glag.
jer

misala,

od zadnjeg izdanja

g.

1905. ne

može

se više nigdje

dobiti ni jedan primjerak.

uzima na znanje izjavu presv. pokrovitelja, da još ove godine dopustiti jednomu mladomu dijec. sveeniku, da pode za jednu godinu na više nauke o staroslavenštini. Isto tako izjavlja O. Radi, da se njihova Redodržava bavi jednakom mišlju.
Skupština sa zadovoljstvom

e

i

Rgri opCTTS^I

Dr. Franjo Volar ic.
Napisao Matija kanonik Orši.

prvom desetljeu opstanka Staroslavenske Akademije otela nam je neumolna smrt mnoge izmedu najzaslužnijih lanova, ali nakon smrti Parieve je stvar glagoljice uope a
u

Ve

od onoga, koji ju je zadesio smru Dra Frana Volaria. Obojica trpjeti za našu znajui apostolskom postojanošu žrtvovati se svetu starinu stekoše za nju neminovnih zasluga Pari strukovnjakim književnim radom, a Volari umnim branjenjem naodrešitim zagovaranjem njezine upošega prava na glagoljicu trebe u našim crkvama.
»

našega društva napose

pretrpjela

jedva

osjetljiviji

gubitak

i

i

našim prilikama — velikomu trudbeniku
tirne,

Pa kako smo
da smo

se

odužili

sto
i

smo

bolje

mogli,

prema

mecenatu svome

Pariu

mu

savili

vjeni uspomene

izdavši njegov vjeko-

na jednoj glavnoj skupštini Akademije bila iznesena od svih skupštinara prihvaena želja, da se bar na isti nain odužimo prvom svom predsjedniku Volariu.
pis*

tako

je

i

i

No
u

jer se jošter

nije

pravo sleglo talasanje, što ga bijaše
et

nedavnoj prošlosti uzbibalo glagoljsko pitanje infra
i

extra

muros,
ziri,

jer se
s
i

našemu mladomu društvu od sebe

nameu
je

obtako

da

jedne strane poštedi stanovite našoj stvari

veoma odane

linosti,

da

s

druge strane naša skromna plavica, koja

rei jedva otvorila jedra, ne udari o koji zasjedni greben: evo, to je razlog, da je ova želja do sada ostala zatomljena. Pošto je pak nedavno glavna skupština Akademije zakljuila izdavanje godišnjeg Vjesnika, u
doživljaji, potrebe,

komu

e

se iznositi glavni
i

prijedlozi

i

sve što smjera na povijest

pro-

mak našega društva, priinilo se ipak neopravdljivo, kad bi se u ovom prvom Vjesniku mirnoišao svaki spomen na Volaria,
koji

se
*)

cijelog

svog vijeka tako živo zauzimao za glagoljicu
Paria. U Krku
1903.

i

Životopis Drag. kan.

:

društvo.

28

bio jedan od glavnih faktora, koji su na noge postavili ovo naše

ovo napomenuli, ne treba istom izjaviti, da potanko prikazati sav rad ovim recima ne kanimo opširno nadajmo ekati na bolje vrijeme, kad Volariev.*) Taj tkogod od starijih narodnih prvaka osvijetliti život istarse naš poskih Hrvata u netom minulom poluvijeku, u kojem je
i

Kad smo

ve

e

e—

i

kojnik odlino sudjelovao. Mi

emo

dakle

samo koju spomenuti,

da osvježimo uspomenu na trud našega prvog predsjednika oko narodne svetinje. naše crkvene
i

*

*

*
i

Kad

bi

me
je

tko zapitao:

goljicu?, odgovorio bih

Kada mu: Cim je

gdje

je

Volari zavolio

gla-

otvorio oi, ta na krilu maj-

uila „va ime oca", ta u domaoj crkvi rodnoga mu Vrbnika! Gimnaziju je polazio u Senju, gdje se Slava Bogu glagoljaki poje. Utisci iz mlade dobi tako se ovjeku usjeku u dušu, da za njima uzdiše cijeloga vijeka svoga s pjesnikom ti, rijei, koja me odgoji! Gdje si, crkvo, gdje ste svei moji Kasnije u velikom svijetu nauio se sve to više cijeniti tu narodnu povlasticu njome se ponositi, te nije mogao drugaije nego sa zgražanjem pomišljati na posljedice, koje bi nastale, kad bi nam se taj amanet pokušalo ugrabiti. S filološke strane nije se glagoljicom bavio, ako izuzmeš one prve poetke na gimnaziji. U sjemeništu nije se njome bavio ni koliko svaki naš sveeniki kandidat, jer je došao u Goricu, kad su bila prekinuta Kocijanieva predavanja. Kad je u
inu, kad ga
i

i

Beu

promisio, promisio je latinski.
*)

Tako

je

i

kasnije uvijek mi-

D(mini): „Dr. Fran Volari" u
27.

19.

broju „Prosvjete" 1908.
1851.

Volari se rodio u Vrbniku

augusta

Svršio

je

gimnaziju u
1878. za-

Senju god. 1869. a bogosloviju u Gorici god. 1873.

Kao pitomac Augustinea 27.

uma
dobi

u

Beu

bje

zareden sveenikom 21. marta

1874.,
1.
i

maja

doktorsku diplomu. Povrativ se kui stupi kancelariju kao kancelar, koju je službu obnašao
1884. stolnim

julija 1878. u

biskupsku
30.

poklem bijaše
je

marta

kanonikom.
XIII.

Ve

1.

maja

1885.

obnašao

službu biskupskoga dekaptol-

legata, a zatim

generalnoga vikara.

Dva

puta za sedisvakancije bijaše

skim vikarom. Lav
tifice",
1.

a Pijo X. god. 1904.

ga god. 1888. odlikova križem „pro Ecclesia et Ponapostolskim protonotarom ad p. Umr'o je dne
i.

septembra 1908.


sio,

29


fiir

pa

je u

svoje vrijeme umjesno opazio jedan ocjenjiva borbe
se

o glagoljicu (ako

ne varam, u Zeitschrift-u
zato je tim
više

katholische
je

Theologie): „ta Volari nije nikada mise glagoljao, on
bio
i

uvijek

jest latinaš".

No

prouavao

glagoljicu sa

Njegov rad u tom smislu poinje onda, kad je nakon položenih rigoroza došao u kancelariju ordinarijata u Krk, gdje je ustrajao u radu na korist biskupije do konca svoga života. Glagoljsko pitanje nije mu novo došlo. Ta ve na poetku Feretieva vladikovanja god. 1880. izašla je okružnica biskupske kurije, kojom je bilo naredeno, da se ovo pitanje na kvarnerskim otocima ima urediti u smislu enciklike Benedikta XIV. „Ex pastorali munere". Kad je neumrli Lav XIII. svojom preznamenitom okružnicom „Grande munus" u velikom slavenskom svijetu izazvao ono
strane

historino-juridine.

silno

oduševljenje,

povodom kojega

su god.

1881. svi katoliki

Slaveni, puni novih nada, da
noviti staru slavu,
i

e

teda negda naša glagoljica ob-

vjeni Rim, puta s kitom subrae
v

ono velebno slavensko hodoaše u naš se Volari, tada mlad sveenik, nade onog
upriliili
iz

krke

biskupije u hrvatskoj skupini ho-

doaša.
danom
a

Sto još

nije

prije

bio,

dodir ga je

s

našim prvacima
i

Strossmaverom, Rakijem, Puliem, Buliem, Pavlinoviem
i

Pro-

s
i

velikim kolom

najvidenijih

rodoljuba na

skupnom

putovanju

za boravka

nam

starinu,

Rimu još vema zagrijao za svetu pa ga eno odmah zatim vidimo, kako u biskupu

kao desna ruka naših biskupa rodoljuba živo radi, da sveenstvo svojski prione uz drevnu azbuku, izbjegne jezikovnim zloporabama u Božjoj službi uvede jednoskoj kancelariji
i

linost

i

istou obrednoga

teksta u glagoljskim crkvama.

Ali

sijan
prije

po dobrom sjemenu naših nada nade se preko noi pougušujui kukolj. arkadžija Volari je iz biskupske kurije od drugih mogao zamijetiti tmaste oblaine, koje su poraprijetile

zom

ostacima ostataka

drage

nam crkvene

starine

i

poput onoga na poetku devetnaestoga vijeka u veloselskoj župi.*) Stoga odmah zasue rukave stane s temelja prouavati to velevažno
koje bi nas znale iznenaditi kojim svršenim
i

inom

*) Š. Ljubic:

„Borba za glagoljicu na Lošinju" u

57.

Radu Jugoslaven-

ske Akademije, Zagreb 1881.


iz

30


dragocjenim materijalom

naše pitanje, a kad se dobro opremi
riznice,

u koju

najbolji

strukovnjaci a napose neumrli
istraživanja,

Raki
se

naskladaše

najnovije

uspjehe znanstvenih

diže

god. 1892. kao narodni zastupnik na istarskom saboru otvoreno
i

odvažno u boj za obranu glagoljice. Drugovi u klubu hrvatske manjine predadu mu barjak, a on otvori borbu u saborskoj sjednici dne 12. marta 1892. opširno obrazloženom interpelacijom na vladu.
Stanoviti naši nametnici

koji

se

inae gledaju razroko
haljinu.

nadu se u
se zbilo

alijansi
i

kad se

radi o

kockanju za našu

Tako

ovoga puta.
del

od god. 1892. donese dodatak (Supplemento) pod naslovom „La liturgia slava nelT Istria a proposito di una interpellanza", priposlan od nepoznatog auktora iz Istre. Pisac hoe da dokaže, kako glagoljica u pravoj kopnenoj Istri nije pravom nikada opstojala kako se taktino pojavila u malo sporadikih sluajeva, koji nijesu imali ni korjena ni kontinuiteta, jer da Istra nije nikada spadala k Iliriku u crkvenom smislu. Istiui neke zabrane stezanja glagoljice iz Rima novije zabrane apostolskoga nuncija bekoga od god. 1887. episkopata crkvene pokrajine gorike izdane u skupnom pastirskom listu od 26. novembra 1887. tvrdi na osnovu Corpus juris canonici, da je povlastica glagoljice prestala kao mnoga druga povlastica, sa zastarjelosti. Malo za tim iste novine, ako ne dobre volje, donesoše s brojem 136. drugi dodatak (dakako talijanski pisan, Supplemento), u komu Volari potpunim svojim potpisom brani svoju
Broj
40.

gorikoga „Eco

Litorale"

i

i

i

i

i

i

interpelaciju.

Na odnosne
goljica, a u

prigovore anonimnoga kritika Volari tumai,

u kojim se dijelovima sv. Iiturgije

ima

rabiti jezik

stari

t.

j.

gla-

kojima

i

živi

hrvatski jezik,

dakako

u

crkvama, koje

imadu pravo na glagoljicu. Navodi dokaze, da su dotinu povlasticu rimski pape dali puku ilirskomu t. j. slavenskomu, a ne pokrajini Iliriji, da je papa Urban VIII. njezinu porabu stegnuo na one pokrajine, u kojima se do njegova vremena de facto sauvala. Istra je pak od vajkada bila u posjedu te povlastice, što dokazuje najklasinijim svjedoanstvima, koja su nad svaku
i


sumnju. Volari
biskupi
je

31


sv.

naime dao
Istre

ispisati izvorne izvještaje, koje su

kontinentalne

podastirali

Stolici in visitatione

sacrorum liminum apostolorum, pa se iz njih jasno razabire, da je glagoljica bez dvojbe gospodovala prošlih vijekova, exceptis
excipiendis, Sirom cijele Istre, dakle
i

kopnene,
spominje,

ak

i

diljem po-

reke
brane

biskupije skroz

i

skroz u nemanje od devetnaest župa. Zacriticus

pak,

koje

nepotpisani

nipošto

se

ne

odnose na Istru, kako se vidi iz samoga njihova konteksta. Na navode iz corpus juris, s kojima je protivnik interpelacije pokušao da se popne na katedru visoke uenosti, da lekcije dijeli, Volari mu s pomilovnim posmjehom odvraa: Usum non habes, ili po našu: Hote doli, to ni za Vas!

Nepoznani je kritik ovu poparu progutao, a da nije niim pokušao da se opravda. No zato je ve naredne godine 1893. izašla ovea knjiga od porekoga kanonika Iv. Pesante: „La liturgia slava, con particolare riflesso aH' Istria", Parenzo, Tipografia di Gaetano Coana. Auktor kaže u uvodu, da je spomenutom interpelacijom onda lancima gorikoga lista pro et contra slavenske liturgije bio potaknut na prouavanje ovoga pitanja uope, a pogledom na istarsku pokrajinu napose. Kasnije se doznalo, da je isti Pesante bio onaj anonimni kritik u „Eco del Litorale", ali nuti oito se žacao, da prizna svoje oinstvo. Nakon hladnoga tuša Volarieva ova je Pesante-ova publikacija u protivnikom taboru u velike podigla do tada poništene duhove. Sad su naglo poskoile akcije Volarievih protivnika, koji su svuda stali slaviti svoga vodu Pesante-a. Isti konservativni federalist „Vaterland", pa ak »Civilta Cattolica" tisnuše im u ruke konop velikoga svoga zvona. Porekomu kanoniku dadoše ruku, u novinama u obašnim publikacijama, takoder drugi njegovi talijanski pristaše, poimence prof. Benussi )
i i

i

i

J

i

mladi Fran Salata.

2

)

Poslije smrti biskupa
ski vikar
*)

Feretia imao

je

Volari kao kaptolcijele

na svojim pleima skrb oko uprave
liturgia slava nell' Istria"
IX.,

biskupije, a

„La

u Atti e Memorie della Societa istriana

di

archeologia e storia patria. Vol.
*)

Pore

1892.

„Nuovi studi sulla

liturgia slava" u Atti e

Memorie ....

Vol. XIII.,

Pore

1896.


i

32


imao
je

kasnije,

kad se biskupska
posla,

stolica popunila,

u kance-

lariji

veoma mnogo
dati

pa se

ni

uz najbolju volju nije

mo-

gao

na pisanje omašnije književne radnje, da odgovori Pesante-u. Uinio je, koliko mu je posao dopustio: u broju 246. „Vaterland-a" javi se svojim priposlanim od 30. augusta 1893., a da se ogradi proti podlim osvadama, kojima se veoma lakoumno nabacio dopisnik lista „Civilta Cattolica" na branitelje naše apostolske povlastice, dade u Katolikoj hrvatskoj tiskari u Zadru tiskati posebni letak od 6. juna 1894. ) Sto je rijeju perom branio, to je kao kaptolski vikar u svojoj biskupiji takoder provodio. Dne 30. septembra 1893. izdade naime onu energinu naredbu, da s poetkom 1894. imadu u svim crkvama krke biskupije prestati sve jezine zloporabe da se iskljuivo svuda ima rabiti novi glagoljski misal, sto ga
3

i

i

je

izdala sv. Stolica. Važnost ove naredbe
je

možemo

ocijeniti

samo

onda, kad promislimo, kako

prošla glagoljica u susjednim bije

skupijama,

i

kad napomenemo, da

ona

stvorila

osnovne

uvjete,
i

da se na prvom sinodu krke biskupije god. 1901. povoljno trajno riješi pitanje glagoljice na našim kvarnerskim otocima. Uza svu zaposlenost Volari je ipak posveivao slobodne asove književnomu radu na obranu drage mu glagoljice.
Kaošto su
prilagodena,
prvi
svi

protuglagoljaši bez razlike prožeti istim
je
taj

uv-

stvom, samo što im

pa na

forma prema staleškom položaju ponešto nain podijeljenim ulogama, što je na
je

mah

razvidno, jedan drugoga upotpunjuju, tako in
rovaš,
i

Volaje

ri istodobno uzimao sve skupa na
svojoj

to

bilo

kad

u

brošuri

od

30.

liturgia

„Naše Sloge" septembra 1897.) uzeo za ishodište djelce Fr. Salate „La Slava nella diocesi di Ossero", bilo kad je nizom la„Pitanje o glagoljici"
(k broju 39.

naka u „Našoj Slozi" od 2. decembra 1897. do 24. febiara 1898. pod naslovom „Viching redivivus" uzevši na rešeto gore spomenutu knjižicu pobijao nazore rekao bih more interlocutoris sad jednoga sad drugoga od uroenih protivnika. Kao neki izvadak ove teoretske borbe iznijela je talijanska stranka knjižicu, tiskanu kao rukopis, pod naslovom „1 municipi

Una
d'

rettifica (alla

„Civilta Cattolica"). Avvertcnza al corrispondente
deli'

Austria-Ungheria a proposito

uso della lingua slava nella

s.

liturgia


di

33


alla

Ossero,
Riti
la je

Cherso, Lussinpiccolo

dei

in

Roma

Sacra Congregazione
di

contro

la

Sinodo diocesana
di

Veglia

per
koju

latinita

delle

Chiese nelT antica diocesi

Ossero", na

Volari odgovorio svojom brošurom „Malleolus Pseudoi

Fertinatensium" god. 1902.

Kompetentnije
uilištu
u
publikacije.
rei,

oštroumnije od N. Nillesa, profesora na svenije

Innsbrucku,

mogao

nitko

ocijeniti

Pesante-ove
rijei

Obzirom na pravo juridiko znaenje
est sermoni subjecta", kojeno
je

et

non res

„sermo god. 1248. papa

Inocentije IV. upravio

senjskomu biskupu

Filipu, Nilles u

lanku
ostalim

„Innocenz
ftir

und

die

glagolitisch-slavische

Liturgie"

(„Zeitschrift

katholische Theologie", L. Quartalschrift 1900.)
knjiži:
i

medu

ovako sudi o Pesante-ovoj

da knjiga nosi više obilježje advokatskoga sastavka negoli objektivno znanstvene rasprave, to ne samo u polemikom ve u narativnom
utisak, jest okolnost,
i i

„Što nemalo kvari djelovanje

dijelu.
i

Tu

se istie ne

samo sve
ne

ono, što je izmišljeno na štetu

za omedašenje prava na opstanak slavenskomu jeziku u crkvi,
se,

ve
A

ako

se baš

mukom
bi
i

umanjuje takoder ono, Što
ovaj teški sud još
je

svakako omalovažuje ovomu pravu moglo biti na uhar".
prelazi,
i

kud

kamo

više vrijedi

i

za Salatu.
tražili

Oboistine,

jici

Volari

ve mnogo

prije

dokazao, da nijesu
nastojali
i

nego da su svoje predrasude
prisebnosti

proti

svojoj

potpunoj
dovikuje

zaodjenuti

sjenom
o

vjerojatnosti.

„Nijedna,

im Volari u »Pitanju

glagoljici",

nijedna

od

starih liturgija,
nije bila iz-

koje su još dan danas u porabi u
i

katolikoj crkvi,

rino od rimskih papa uvedena ustanovljena kao što naša, nego su nastale u staro doba u prilikama t. zv. juris liturgici u jednoj ili drugoj crkvi, obiajem se naime ukorenile postale pravomone, a da se nije ni koji razboriti liturgik usudio sumnjati
i

o njihovoj valjanosti u crkvi, a nekmoli je zabacivati".

Protivnici glagoljice, da joj potkopaju tlo
ka,

pravnoga opstanje

polaze sa naela,

smjelo

ustvrdena

ali

ne dokazana, da

na našim stranama od najstarijih vremena,

enito vladao u liturgiji jezik latinski »neposredni baštinik posvuda cesarstvujuega poganskog latinstva", ali to ne od-

ak

apostolskih, op-

govara

istini,

kaže im naš Volari,

jer se

po svjedoanstvu naj-


uvaženijih

34
istoj

arheologa rabio u

tinski jezik sve

do

IV. vijeka,

Rimskoj crkvi grki a ne laodnosno zajedno sa latinskim dje-

lomino

grki jezik bar do IX. vijeka, a još dulje trajao je grki jezik u crkvama istonoga Ilirika, pae je za prvih vijekova kršanstva cvjetao latinski jezik u crkvama Afrike, dok je u samome Rimu rabio jezik grki u sv. liturgiji t. d. udnovato je, zgodno opaža Volari, u pisanju naših sui
i

parnika, naroito kanonika Pesante-a, da oni u predmetu isklju-

ivo crkvenom nikako ne

e

da se oslanjaju na zakljuke

i

na-

vode kardinala Bartolini-a, koji je svoje djelo*) napisao, kako sam veli, po nalogu poglavara (autorevole incarico), da nam kao predstojnik sv. Zbora za Obrede podade tuma spomenutoj okružnici sv. Oca Lava XIII. „Grande munus". Premda uzoriti neprijekardinal nije nista ustvrdio, sto ve nije bilo vrstim pornim dokazima utvrdeno, zaman, oni vole svoje mutne bunare. Ne mare oni, što Bartolini unato mnijenju Ginzelovu, koje priznaje sv. Meje novijim znanstvenim dokazima oboreno todija apostolskim legatom pastirom sviju Slavena. Pesante
i


i

i

drugovi ne

e

da

sv.

Metodija priznadu apostolskim legatom,

jer

da

sv.

Metodije

nije bio

kako neki
et

hoe

kardinalom. Dijura,

stingue tempora,

odvraa im Volari,
i

concordabunt

upujuris

ujui

ih

na

Phillipsa, Santi-a

na Schenklove Institutiones
i

ecclesiastici, gdje se

mogu

upoznati sa evolutio juris
bili

sa legati

olim et hodie
tere u

i

doznati, što su
i

legati

pontificii

i

legati a la-

kako se razumijevaju dan danas. Dok se prvoborac Pesante brani sa Ginzelom, koji u ostalom bona fide zastupa svoju tezu, uenik njegov Salata, koga ne stežu staleški obziri, polazi korak dalje objeruke prihvaa
IX. vijeku
i

u
i

nazonom

pitanju mnijenje starokatolika,

profesora Friedricha

župnika Goetza.

Na dugake teoreme Pesante-ove
Prije

„de privilegio
i

et

consuprili-

etudine" odgovara Volari u kratko: Preobilje rijei

nista drugo!
ih

svega treba
doba.

tono

odrediti

pojmove
u

i

prilagoditi

kama onog
istarskih
*)

U
o

„Eco

del Litorale" bili su objavljeni izvještaji

biskupa

stanju

glagoljice

pojedinim

župama,
dei

a

Dinko

Bartolini:

„Memorie storico-critiche-archeologiche

Santi

Cirillo c

Metodio", Rim, Tipografia Vaticana 1881.


imamo
tio.

35


i

ih joŠ

na pretek: stoga contra factum non valet probasijaset
i

Možete

iznijeti

protivština
ali

nasilja,

da se protura

latinština,

zloporaba

t.

d.,

tirne

joŠ

ne srušiste glagoljici

prava na opstanak.

Oslanjajui se na najpriznatije strukovnjake Volari kaže,

da biskupi po današnjem jus liturgicum podnipošto ne mogu u

javnom bogoslužju
u porabi

proširivati

ili

uvadati

latinski

jezik,

gdje
je

je

staroslavenski.
u

Zato

i

ne

možemo

vjerovati.

da

hr-

vatski

obrednik

poreko-puljskoj

kad znamo, da je Juraj Marai, 1858. dao u Mlecima tiskati „Pokripljenje umirajuih". U ovoj sliici ne rriožemo slijediti potanko sva pitanja, koja
su
bila pretresena u desetgodišnjoj
literarnoj

danas zabranjen, kaptolski dekan u Puli, god.
biskupiji

polemici.

Po

njoj

bismo doznali, da su Volarievi takmaci opetovno kušali nepohvalno prokriomariti svoje krivo zlato, da je bistro oko našega prvaka uvijek prozrelo prestigijatorsku igru. Otkrivši oravu rabotu njihovu zagrmio bi im: sram Vas budi, tako se ne dolazi do istine. No dosta o tomu. Pošto smo evo naveli glavno o nastojanju našega „popa Frana" u prilog glagoljici, ne smijemo mimoii ni posljednje njegove brošure „Malleolus Pseudo-Fertinatensium" u talijanskom jeziku, kojom vraa zasluženo šilo za ognjilo na istaknutu pritužbu upravljenu sv. Zboru za Obrede u Rimu protiv prve dijei

cezanske sinode
osorske.

krke

a za latinstvo crkvi starodavne biskupije

U
Pa
"V

ovoj pritužbi iznose se zastarjeli,
protiv glagoljice
i

više

puta oprovrgnuti
itd.

prigovori

istiu proganjanja naše svetinje
oni, koji

što su htjeli

da postignu

su dali poticaj, da se sa-

reeni spis? Volari Vam kazati ovom gorkom ironijom: „Sto mare oni, da liturgiki jezik slavenski, uveden od katolikih biskupa, odobren od crkve rimske, postane iskljuiva baština jedino crkve raskolne. Crkva rimska samo kad je to u prilog latinstvu treba da se pokaže mauhom a ne majkom Slavenima a Slaveni katolici treba da služe strašilom svojoj brai raskolnicima, e da ovi posvema smetnu s uma misao o sjedinjenju sa crkvom Hristovom, ako nijesu pripravni, da skue siju pod latinstvo (talijanstvo) posvuda cesarstvujue".
stavi

e


.,

.

.

.

36


ve
priznajemo, koliko hoglagoljici
i

„Ne nijeemo, nastavlja Volari, ete, sve poteškoe, koje ponavljate
i

proti

koje kao

nemile kušnje, na koje se Slaveni ovih da nagoviještaju gorke No glagoljica je ipak krajeva stavljaju u ove naše dane ouvala se u ovim našim stranama u prkos progonodoljela
i

stvima X. do

XIII.

vijeka,

koja

je

imala proi.

To

je

historiki

fakat, to je istina, koja ne pripušta prigovora ni ševrdanja, koli-

kogod
tice,

to

bilo

u istinu

neugodno našim protivnicima, sve da ih na to poprenapeto revnomanjim dijelom, neopravdano
i

vanje za latinskim jezikom,
bijes

ili

da

ih

ganja, a to s

vee

strane,

narodnonosne mržnje u politike svrhe osvajalakih poriva, koji nijesu na korist prospjeh crkve Isukrstove". U svojoj radnji Volari dokazuje, kako je u našim stranama iskljuivo vladala glagoljica u društvenom životu, živahno pobija prigovore, stoput pobijene, prema svom temperamentu raskrinkava hotimina izvraanja istine, naperene proti krkoj
i

stranake

i

i

i

sinodi,

na temelju biskupskih pohoda, što se uvaju u arhivu
uzroke zloporabama, koje su se

osorske biskupije, navadajui
ušuljale tijekom

vremena
izvrši

radi nestašice liturgikih knjiga.
i

Tu

vi-

dimo, što su sve poduzeli pokojni biskupi Vitezi
se

Fereti, eda
pastorali

po mogunosti

enciklika Benedikta XIV.
je
i

„Ex

munere". Tu doznaješ, kako
kapitularnoga vikarijata
redbu, da

sam Volari

u razdoblju

svoga

ve

god. 1893. izdao onu energinu na-

poetkom

god. 1894. imadu prestati jezine zloporabe,

da se rabi iskljuivo novi glagoljski misal, što ga je izdala sv. Stolica. Sinoda, kaže Volari, nije uvela nikakve novotarije, nego
je

samo

postavila

u

iskaz

crkve,

koje

su

ve
i

do tada uživale

povlasticu glagoljice krjepošu spomenute naredbe vikarijata, ko-

jemu pak bijaše dužnost, da izvrši nakane propise ustanovljene od pok. biskupa Feretia uz izriitu privolu sv. Oca pape. Sto se pak tužitelji pozivaju na kasnije propise sv. Zbora za Obrede od 5. augusta 1898. glede odredbi, po kojima se ima suditi, da li jedna ili druga crkva ima joŠ pravo na glagoljicu, to im Volari poruuje, da je u krkoj biskupiji stvar bila preuredena po crkvenim propisima ve god. 1893., a za taj sluaj vrijedi regula juris: „Factum legitime retractari non debet, licet casus postea eveniat, a quo non potuit inchoare".

37

Sa svoga stanovista Volarievi suparnici imali su zašto periti na nj svoje strijele, ali bas to je ono, sto ima nas napunjati vjenom zahvalnošu spram miloga pokojnika. Da nije bilo bistrogaoka Volarieva, koje jeprozrilo u budunostnastojanja, što vrebahu na stari naš amanet; da nije bilo njegove energine odluke: u našoj starodavnoj biskupiji, gdje su se tada u lako da bi razmaku kakvih triju godina izmijenili na krkoj biskupskoj stobiskupa, da bi, velju, u nas bila glagoljica spala na lici tri koju osuhu granu.
i

i

*

*

*

u

Volari je u borbi za glagoljicu pokazao opsežnoga znanja svim bogoslovnim disciplinama te izvršnih sposobnosti finog

kritiara. Ali njegove zasluge za glagoljicu nijesu stegnute

samo

na njezino branjenje, jer podignemo iz prezrenoga

je

on u

isto

vrijeme mislio, kako da ju
je

stanja, u

komu

tek životarila.
s

Dva
glagoljica

su

poglavita

uzroka,

vapije

Volari,

kojih

nam

je te

propadala: Zanemarivanje jezika staroslavenskoga

pismena pak nestašica potrebnih liturginih knjiga. za budua vremena, ne Želimo li osigurati porabu glagoljice njegovati u napreostaje nam drugo nego podignuti ve sada priuiti ih za ših mladih sveenika uenje liturgikog jezika mlada na glagoljska pismena, a s druge strane omoguiti redoširenje obrednih knjiga za porabu sveenstva vito tiskanje puka, jer izuzmeš li ono plamsanje našega uvstvovanja, do tada se s praktine strane malo ili nista poduzelo.
glagoljskih
i
i

i

i

i

Ove

su baš misli vodile presvj. biskupa

Mahnia

pri osni-

vanju našega društva

— Staroslavenske
st.

Akademije: Otkad smo se
I.

osvjedoili, kaže on u Acta et Decreta

Svnodi. Vegi. appendix

de Academia palaeoslavica,

da je u našoj biskupiji glagoljica zakonito uvedena, et quo tempore linguam palaeoslavicam legitime in hac Dioecesi inductam Nobis persuasimus, a najpae
72,

pošto

smo osobno

doznali misao Nj. Svetosti

Lava

XIII.,

prae-

primis autem ex quo SS. Dni Leonis XIII. consilia praesentibus

Nobis cognoscere contigit
mnijenje
vještih
i

te

pošto

smo dobro

promislili

i

culi

razboritih

collatisque

cum

viris peritis

muževa, Re autem diu ponderata, et prudentibus consiliis, odluismo

ovdje u gradu

utemeljiti

društvo,

kojemu

e

biti

svrha:

njego-

38


itd.

vanje glagoljice, skrbiti se za akademsko izobraženje u tom jeziku po kojega mladega sveenika, izdavanje potrebitih knjiga

i

Ako pak pomislimo, da je Presvijetli Mahni nadošao iz bratskih nam krajeva, gdje ali dan danas glagoljica nema prava da se njemu, Rimskom katoliku kaf egsohen,' sa idealnoga gledišta openitosti bolje svidala latinština, ali uoiv realno stanje
u biskupiji

pušteno

i

da nije ni asa oklijevao, e za naše prilike svrhi shodnije:
poslužila
a

prigrli

sto je u nas do-

to je

svakako na prvom
isti

mjestu pripisati prosvijetljenoj oštroumnosti Presvijetloga Mahnia,
ali

se Providnost
i

i

onim muževima, koje
je

nazivlje

periti

sapientes,
i

medu

te

ubrojiti

na prvom

mjestu

uz

pok.

Paria

zemljaka

mu

Volaria.

Naša Akademija dakle ima da zahvali svoje oživotvorenje Pokrovitelju nesumnjivo, ali uza nj svojskom svomu Mecenatu

i

zauzimanju Dra. Volaria,
biskupije
koji je
i

koji

mu

je

kao

najbolji

poznavatelj
i

ovoga velevažnoga pitanja svom dušom nastojao, da se ova krasna zamisao što prije
otvorio

vidike

u

stanje

ostvari.

On

je

pomogao

sastaviti

pravila a na osnovateljnoj

Akademija ustanovila, izabran njezinim Predsjednikom, obnašao je tu asnu službu sve do svoje smrti. U krasnom otvoridbenom govoru med ostalim zahvaljuje Bogu „da nam je darovao u zgodan as pravoga pravednoga niže Njegove biskupa" zasluge Parieve uzvišene namisli namijenjene našoj crkvenoj starini te vrstim razlozima opravdava, što se Akademija otvorila baš u Krku. On je ravnao na sjednicama Ravnateljstva kao na glavnim skupštinam, on podavao mudre savjete, udahnjivao nove misli, bodrio podržavao živi saobraaj u korist našega društva, koje izdade na svijet njegovim nastojanjem neke najpotrebitije publikacije, kao onu u zgodan as iz arhiva osorske biskupije. Volaria nema više medu nama, ali nek mu uspomena živi vazda, potiui nas da ustrajemo u nastojanju oko postignua uzora, za koje je on živio, koji su vodii Akademije naše.
skupštini god. 1902.
se
i

im

i

i

i

i

i

i

i

*

*

Volari bio u branjenju glagoljice žestoki radikalac, bio je opet do sitna ponižno odani sin Crkve; sve da jest znao okinuti se na nepravednost sustava zapostavljanje
je
i

Sve da

i

39


i

svoga naroda, bio je državljanin prokušane vjernosti. Znali su njegovu iskrenost kako u Rimu tako u Beu. sluajno smo doznali, da mu je bilo prigodom šezdeset-godišnjice kraljeva vladanja namijenjeno visoko odlikovanje,
zazelenila prva trava;
i

Sv.

Otac
XIII.

s

pod izvjesno pohvalom priznavao Volarieve zasluge.

mu je ve tada na grobu pak možemo kazati, kako je
al

Ve

pok.
a sa-

Lav
jelio

odlikovao ga križem „pro Ecclesia

et Pontifice"
je
i

dašnji Sv. Otac

Papa kako Pesante-u, tako
Apostolski
]

Volariu podi„ad nistar

visoko

dostojanstvo,
)

Protonotarijat

participantium".

Obojica su zastupali svaki svoje stanovište,

pak da bi mi bilo o stvari izrei, kako da si to protumaim, ne bih krzmao ustvrditi, daje Pesante-u priznat: sermo, Volariu: res.
Radi
svoje

uenosti, neumorna rada u korist biskupije, a

nada sve radi svojega elik znaaja zaslužio si je od neposrednoga Poglavara najljepši spomenik, sto mu ga je podigao u dijecezanskomu listu u Acta Curiae episc. Veglensis, kojega je pokojnik bio više godina urednikom plodnim suradnikom, kad mu
i

je

u

spomen napisao lapidarnim

stilom:

t
FRANCISCUS
huiusce
Capituli
rius Capitularis

Dr.

VOLARI

Cathedralis Decanus, Vicarius generalis, Vica-

secundo, „Actorum" horum primus moderator, de
meritus,
die
1.

tota dioecesi optime

h.

m.

(l./XI.

1908.) diutina

aegritudine confectus, in osculo Domini debitum naturae reddidit.

Quem
piis

nos,

laborum

Nostrorum

socii

assidui,

consiliarii

sapientissimi, amici ingenui iacturam in eo

vehementer dolentes,

Fratrum Sacerdotum precibus enixe commendamus.
R.
')
I.

P.
iz

U

znak priznanja dano

je
n.

milom pokojniku
pr.

Rima

i

drugih

iskaza

kožne opornosti suprot brijae operacije zadnjih godina života bilo dozvoljeno nositi bradu; a radi srane ponijela u grob, bio je oprošten sa samih bolesti, sto nam ga je napokon
osobite
naklonosti.
je

Tako mu

radi

i

dvadeset pet godina kora

- ote

poglavite

kanonike

dužnosti.

CEDIMO

O Slovencu
Po Louis

Jurju,

kanoniku peniteneijaru

stolne crkve tourske

u XIV.

vijeku.

Leger-u, priopio pop V.

PREMUDA.

God. 1909.
Vatroslava Jagia
i

izdali

su

u

slavu

Nestora slavenskih filologa
s

riegovi

poštovai zbornik

riegovom slikom
1

na elu popisom riegova kriiževnog rada uz mnogo lijepih priloga. ) Jedan je prilog od francuskog slaviste Leger-a u francu-

skom

jeziku

mogue

pod gorriim naslovom. 2) Pošto svakomu ne e biti doi do te kriige jer znam da lanove krke stai i

e

roslavenske Akademije, osobito Istrane, zanimati, da saznaju nešto
o slovenskom ueriaku, koji
je

lijepo

poznavao

i

slavensku azple-

buku

te

ve

onda imao

širi

pojam o jedinstvu slovenskog

mena

sa hrvatskim, riješih se da iscrpem onaj

lanak Leger-ov.

U
napisao

kriižnici

grada Tours-a na Loiri u Francuskoj imade ruJuraj,

kopisa sa slavenskim glosama, na koje su Leger-a upozorili a
ih je

Georgius de Sclavonia, Slovenac
je

kanonik pe-

ime u franc. bibliografiji poznato otprije, ali de Moreri u svom velikom povjes. rjeniku stavja ga na svrhu XV. poetak XVI. vijeka; jedan drugi je krivo naveo jedno riegovo tiskano franc. djelo. Sada Leger napomirie riegove rukopise u Tours-u. Br. 39 nosi naslov ,Compendium literalis sensus totius divine scripture', a sam navada, da ga je napisao 1404. kao kanonik penitencijar
nitencijar
i
i

one stolne crkve. Ovo

one stolne crkve. Još prije je napisao drugo biblijsko djelo o proroku Danielu, br. 79: Lectura magistri Georgii de Sclavonia super Danielem 1391. 18. die julii. Za nas je najvažniji br. 95, koji sadržaje razne nabožne
spise.
*)

Tu
U

je

više

listova,

koje

bi

trebalo

iznijeti

na svjetlo u

rasprava:

popisu kriiževnog rada Jagieva izbjegla je prof. Fr. Pastrneku „Zwei illustrierte serbische Psalter" u Lil sv. Denkschriften beke
str.

akademije 1906. 87
»)

Francuski glasi: Georges d' Esclavonie, Chanoine penitencier de cathedrale de Tours au XIV-XV me siecles. Ob ovom je Leger pisao

la
i

u

„Revue des bibliotheques"

1909. br. 5-6,

ali

to

mi

nije pri ruci.


faksimilu,
i

41


i

svjedoe nam, da je taj ovjek poznavao mnogo azbuku irilsku glagolsku. Na listu razna pisma, tako jezika glagolska a pred onim 75. ima jevrejska slova, pak irilska
a
i i

potoriima

piše:

istud

alphabetum

est

chravaticum.

Svakom
i

je

slovu ozgo pribiježio latinicom riegovo ime: az, bouki

t.

d.

La-

tinicom

je

ispisao

i

glag.

oenaš, kako
ise
i

se je
i.

riegovom rodnom kraju: Otze nas

t.

d.

sjeao da mole u Tako je na 76.
1.
i

napisao glagolicom andeoski pozdrav

vjerovarie apostolsko

to
i

velikom pažriom
prepis latinicom.

i

duktus da odaje vještu ruku, a dodao
je

je

Leger
u zbirci

veli

da

bjo dao snimiti ova dva lista te ih uz prikaz
to nalazi

izruio arkeološkom kongresu u Kijevu 1874, pa da se

onog sveuilišta, ako
je
1.

se nije izgubilo.
Istria

Zanimjiv

77.

Tu

piše:

eadem

patria Chravat.

T

)

Primus episcopus Chravacie qui

num quam cravaticum et matum quocumque šibi placet.
chanin
plemeniti

utrumque idioma tam laticelebrat missam in altero istorum ydioscit
2

)

Slijede latinicom hrv. rijei: Pavel

dyak
ili

z

Krbava. Dlgous-

routsanin

(ribnianin?
ista dioecesi

rianin?)

drasecin sin Krbavski. 3 )

— Troguier. —
Na

copus de Kerbavia Episcopus Kninski 5 ) Episcopus Krxski (krski) Episcopus Split quasi archiepiscopus Episcopus
Episcopus Schibenik.

De

est Coplice 4 )

Krisanits

Epis-

— Archiepiscopus
gl.

Zadrski.

Episcopus Ninski. 6 ) Episcopus Rabsk(i). Episcopus Osorski. Episcopus Senski.

azbuku kurzivniju od one na 75. Na slijedi naziv dana u tjednu mjeseca hrvatski a latinicom: Nedila, prvi dan t. d. Napisao je 1413. Extracta izvadak iz Summe sv. Tome
dorioj strani
1.

1.

ovog 78b

lista

nalazimo

i

i

akvinskog. Prepisivao
')
2

je

i

za druge,

tako br. 444

(Summa
i

de

Htio je rei: Istra je jezino slavenska pokrajina kao sto je
Misli najbrže

Hrvatska.

)
8

zagrebakog biskupa.
riegovi uenici.

je

ili

Ova su imena iskvarena a va}da u rukopisu ili štampom iskvareno.
)
4

I

ono z Krbava

)
5

Vajda Toplice (varaždinske?)
Najbrže da

je pisano Tninski. I Križani su drugi itali Trisanits. Leger navodi Nenski, sto je pogriješeno. Vajda je za nekog napisao, ) u kojim se je biskupijama Hrvatske Dalmacije glagolalo.
)
6
i


viciis
et virtutibus)
s tajnice?).

42


(iz

za nekog meštra Petra de Castanea

Kobr.

Juraj je

pozvao k sebi

i

svog neaka,
(Istum
a.

koji

je

napisao

469,

neki

zbornik

propovijedi

librum

scripsit

Parisius

Ulricus nepos magistri Georgii

d.

1398).

Rukopis

br.

95 ima ovu
ct

irilsku

glosu

:

To

riHCd

IlaRd/VA
je

^i^kr

hc

KphKdE^ KdKo
1.

KHH/VA.

To

je ista

linost koja

spo-

menuta na
bone,

77 rukopisa 95.
o Jurju

Imamo

spomena takoder

u starim zapisnicima Sori

pariškog sveuilišta
1

(Auctuarium

Chartularium),

da

je

ondje hospitirao
je

)

za uprave biskupa Diodone 1388

— 1409.
o

Odavle

13.

vejae

1389.

pisao

nekom
s

prijatelu

u

Be

nekakvom

sporu pariškog sveuilišta

propovjedalaki) pak se

Dominikovcima (les Precheurs, red preporuuje uspomeni svojih znanaca:
i

Henriku de Hassia, Henriku de Ovtten

magistru Fridriku. Ovi

mu

bijahu

ili

stari

kolege u Parizu

ili

se je s

nima upoznao

u

Nemakoj. Tu

se potpisa: Georgius de Rain, magister in artibus,

canonicus ecclesie Altissiodorensis.

To

je

Auxerre u dpartement-u

Yonne, a možda je bio samo zaasni kanonik, barem u popisu rukopisa onoga grada nema o nem spomena.

O

istoj

stvari

sauvalo

se u

bekoj

carskoj kriižnici

i

drugo

riegovo pismo, gdje izjavluje, da

mu

se ini e je red

Dominiko-

vaca u Francuskoj tako pao,

te

e

se teško

kada uzdii.

Našeg su Jurja magistra sorbonskog izabrali 5. travnja 1392. Slavene, da iznajmi od riemake narodnosti, kamo su pribrajali riihove tri kue, pošto je bio spao broj riihovih djaka. Opet 1.
i

travna 1393. naredili

mu

da

istraži,

koliko

kua

te je

dade popraviti. Kad su
1399. biraju u

htjeli

od podii školu za mladež
je

trošna jedna

riemake narodnosti

odbor nega, isto tako 1401. za sastav adrese na krajicu Jelisavu bavarsku glede podignua škole za lijepe umjetnosti. To su doduše neznatne stvari, ali
i

i

svjedoe o

velikoj

sposobnosti

i

rjeitosti Jurjevoj

te

o

ugledu,

što ga uživaše u
')

riemakoj
t.

koloniji.

franc. boursier,

j.

gost.

Rije
je

je

izvedena od bourse, što znai ta-

koder sveuilišna zaklada, kakvih
lištu,

bivalo

veih za

one, koji

su

ve

bili

magistri artium, uiteji umjetnosti, da
i

mogu

nastaviti dalrie

nauke na sveui-

mariih za one, koji bi istom poeli uiti humaniora da postanu magistri.

gentes
t.

43

le-

God. 1403. spomine se posjedni put medu magistri non
j.

onima, koji nijesu predavali.
se je

sauvao takoder spomen o riegovu preminuu. U londonskom British museum našao je abb Bourrass pomenik stolne crkve tourske, gdje piše:
V. Maii (1416.) obiit recolendae

Sreom

memoriae magister Georcanonicus
et

gius Henrici de
cesis,

Rahyn presbyter de Sclavonia Aquileiensis dioein

magister
hujus
dictae

artibus

et

in

theologia,

poeni-

tentiarius

ecclesiae,

qui

multos libros
et notavit in

manu

propria

ad

usum

ecclesiae

scripsit

cantu; et in ultima

sua voluntate reliquit residuum bonorum suorum mobilium ecclesiae prefatae,

executione sua completa, pro faciendo anniversain

rium suum solenne anno quolibet

crastino sancti Hieronvmi:

Cujus anima requiescat
Još je na
bijaše naredio.
1.

in

gaudium.
ri,

oktobra ubiležena zakladna misa za

kako

Zanimlivo

po sv. azbuke
koji bi
like.

da si je sam odredio misu ophodnicu a to dan Jerolimu, koga su glagolaši štovali kao obretnika glag.
je

i

to u tudini, u
je,

službi latinske crkve.

Vrijedno

da se

i

u nas

sauva spomen takvome mužu,
rioj

se bio proslavio

i

u domovini, da su bile u
i

bole pri-

nego svršim treba da reem koju o zaviaju našeg Jurja. Sam se je pisao Georgius de Sclavonia, drugi pako de Rahyn, iz oglajske patrijaršije. To bi moglo biti koje mjesto u Stajerskoj na Savi, Rajhenburg ) ili slino, ili u sadarioj Gorikoj. Tesko je odrediti sa stalnošu, kada sam nije o sebi nista drugo zapisao. Vala da je bio plemenita roda, kad je izuio više nauke
Prije
1
i

stekao

si

asno

mjesto u Francuskoj, u crkvi

i

na sveuilištu.

Možda je našao kojeg mecenu. Neka dakle ne izgine ni u nas Hrvata ni u naše slovenske brae spomen mužu, koji još pred 500 godina nije pravio razlike medu jednokrvnom braom. Kamo sree da smo prije imali jedni drugi više takovih Judi. Budi emu vebnae pametb!
i

G. 811. u Ahenu dokrajio je Karlo Veliki spor medu solnogradskim nadbiskupom Arnonom oglajskim patrijarkom Maksencijem, pak je prvome dopitao vlast nad svim pokrajinama od Drave k sjeveru, a drugome sve one na jugu od Drave; ove su mede vrijedile sve do g. 1751. S toga bismo mogli uzeti
i

grad Rajhenburg za rodno mjesto našeg Jurja, jer oglajskoga patrijarhe.

je

i

on bio pod vlašu

PRILOŽI
za literaturu hrvatskih glagolskih spomenika.
Napisao pop V.

PREMUDA.

I.

Uskrsna sekvencija.
Trei vrbniki brevijar (u glagolaša br'viel, barijal), premda je znatno marikav na poetku najmladi dobom (iz 15. stojea), sadržaje ipak više
pogledom na
sv.

verbijal, barbil,
i

pri

kraju te

osebina, kakvih

drugi nemaju. Svojina je župne crkve vrbnike, a sadržaj

mu

je

Pismo pobiježio

dr.

J.

Vajs u disertaciji: „Naj-

starši breviaf chrv. hlah."

(Praha 1910.) S toga se ja ovdje ogralistu

niujem na uskrsnu sekvenciju na
zivom 232.
Mislim da ne

174.,

nekada

glag. kur-

u

pogriješiti,

ako

je

nazovem sekvencijom.

Tako
pjevali

su se zvale sredovjene crkvene pjesme, što su ih prvotno

kao zakjuni tekst k aleluja pri sv. miši iza poslanice. Pisu da ih je uveo Notker (Balbulus) opat u St. Gallenu (f 912. proglašen svetim). Nalazimo ih osobito u na glasu svetosti
i

latin.

misalima

napisanim
ih

ili

tiskanim

prije

sabora tridentskog.
ih je

Neki takvi imaju

do

stotine, jer su

postepeno uvedene za sve
malo.

vee

svetkovine. Ali u obnovleni misal unišlo
I

drugim rukopisima ima našim glagolskim misalima „šekvencija", ali o tom možda tamo naprijed kojom prigodom. Ko se od nas ne sjea toli rado pjevane: „Poslan bi an'jel Gapobrijel" ili „U se vrime godiša"? Imademo pod tim imenom grebnih pjesama, kojima je po svoj prilici tražiti izvor u latinskoj
u
i

i

Dies irae

ili

drugoj takovoj.

Do
„Starina"

šele je

zasluže pažrie.
iz gl.

U

malo tiskano hrv. novije doba izdao

glag.
je

pjesama,
dr.

a

ipak one
kriizi

neke

Vajs u 31.

pariškog brevijara, koji on stavja u drugu polo-


zagrebake „Puke Prosvjete"
obrednika.

45

.

vicu 14. vijeka, a 1911. je prof. R. Strohal priopio u
11

5.

i

6.

broju

sekvencija

iz

Klimantovieva
blažene gospoe,

Klimantovi
da
nije smatrati

ih

zove „šekvencie mrtvih

svetago tela božie, marie man'dalene". Ovdje nuzgredno opažam,

Klimantovia pjesnikom, kako je to uinio Kusv. Zagreb 1856.), nego upisat ku|evi (Stari Pjesnici Hrvatski „Pla Gospoe". To je mu u zaslugu da ih je prepisao kao lako dokazati. Ako otvorimo „Starohr. duhovne pjesme" pariškog asoslova (od Vajsa), vidjet emo da je 2. sekvencija Klim. ista u drusa 5. a 3. sa 6. onoga s malom razlikom. Nalazimo ih gim rukopisima kao „Pla". Prema tome su te pjesme postojale ve u XIV. vijeku, kad je neki Pavlinac pisao onaj brevijar, koji je sada u pariškoj nar. kriižnici. Samo mjesto šekvencie tamo
I
i

i

i

je pesbn'.

zovu još takove pjesme naslidovarie, pisanca, poslidnica, iirTna, a pogrebne takoder naprosto pogrebna. Istina je doduše da se rijeju irnnb, inVna, hvmnus, u asoslovima koli lat. toli glag. zovu veinom duhovne pjesme na veerni,
Naši rukopisi
i

kriige

jutrerii

i

drugim asovima.
toli

Koli sekvencije

himni latinski sastavjeni

su po stano-

vitom ritmu.

U

prvih je najobjubleniji trohej, u drugih pako jamb,
i

premda

oba ritma miješaju. U sekvenciji emo rijetko kada nai pretežno jambe*). Dakako da se je tijekom vremena klasina mijehala forma duhovnih pjesama, jer su oponašali mjerila a ima rimovanih. Ali naši glagolaši prevadaju ih za svoju porabu nijesu puno marili za kitice stope ni za srok.
se cesto
i
i

i

No

vratimo se k zadatku. Sekvencija

3.

vrbnikog
i

brevijara

pjevala se je na obredu

tom crjenica govori ovo: popi vsi ljudi muzi „1 po tomb egda otpoju jutrnju. Plovan' ženi lobižuf s(ve)ti križb g(ospo)d(a)nb. po tomb drugb druga lobizae g(lago)letb. Vskrse H(rbs)tb otvetb. V istinu. A popi
uskrsnua.
i
i

O

I

ovaj zanimlivi odjel crkvenog od Jos. Kehrein-a „Lateinische Sequenzen des Mittelalters". (Mainz 1873). Druga takova djela (Daniel, Mone) nijesu lako pristupna svakome, najmarie pako „Analecta hvmnica" u 60 svezaka od dr. Ouida M. Drevesa.
*)

Onoga

te

bi

želio

potarie

upoznati

pjesništva

upuujem na

izvrstan prirunik

.


poite sie pesni niže

46


i

pisane lipimb

veselimb

glasomb. ekože

i

podobaetb

peti

na vskrsenie g(ospod)a našego Is(u)h(rbst)a".

Evo sekvencije same:
1

H(rbst)b

vskrse
1

iz

mrtvihb.

semrtiju na
se

semr'tb

nastupi.
2

grobnimb

)

život'

darova.
i

Veselite se nebesa
.

radui

zemja
uzi

i

vsa

eže

sut'

v riihb

ibo vladika H(rbst)b B(og)b n(a)šb sašad'
.

va adova vrata
vanihb.
život'
3

ekože sam'
2

izvoli
iz

.

razvrže

oko-

pobedu že imie
3

)

vskrse

mrtvihb. grobnimb

darova.

Muronosicamb
.

g(lago)laše
istleniju
4

ženam' pri grobi pristav' and(e)lb murro mrtvimb est' dostoino. H(rbst)b že
)

evi

se tudb.
.

pojue. H(rbst)b vskrse iz mrtvihb semrtiju na semrtb nastupi. grobnim' životb darova.
vzapiite
5

Na

Pridite

od
ot

videnie
nas'

ženi

blagovestnice 4 ).
i

Sionu

rcite.

primi

celovanie

radostb

i

vskrsenie

g(ospo)dhe.
6

Likui

.

igrai
.

i

veseli se Erusolime. c(esa)ra H(rbst)a

B(og)a uzrevb
toga svoego. 5 )
7 I

iz

groba ishodea

eko

i

ženihb ot

r-

vzapiite vsi

pojue. H(rbst)b vskrse
edin previsi
.

iz

mrtvihb.

semrtiju na semrt' nastupi. grobnim' životb darova.
8

Nad vsemi
.

drevi kedarb.

ti

)

esi s(ve)ti

križu

na riemže živ(o)tb mira pne
a(lelu)e.

na riemže H(rbst)b
.

pobedi semrtb. semrtiju svoeju semrtb pobedi
a(lelu)e
.

al(elu)e

*) Po Miklošiu (Lex. palaeosl.) adjectiv grobbnb 6 iv ddtj qui in inferis 3 2 muronosice muliimee. ima u cod. supr. ) ženi ) imalo bi glasiti pomazati tijelo dodoše eres unguentiferae, myrrham portantes, tri Marije, koje 4 nuncium Isusovo. Glagolaši su obino pisali muro sa dva r. ) quae laetum

est,

affert,
iz ps.

u Miki.
XVIII/5.

samo evangelium docens.
6

s

)

eko

i

ženihb

ot'

r'toga svoego,

)

adjectiv

previšii,

supremus, celsissimus.

47


i

Slijede još: antipon' beraš

oracie

(ili
.

ogracie):
i

Križu tvoemu poklariaem se G(ospod)i
sto)vu vskrseniju. a(lelu)ee. a(lelu)e.
b(e)r(a)š.

s(ve)toe

vskrsenie tvoe proslav|aemb. Pridite poklonem se H(rb-

Vskrse g(ospod)b

iz

groba. a(lelu)e. a(lelu)e.

Iže za nas'

povese

1

)

na dreve. a(lelu)e. a(lelu)e.
podai milostive 3 )

Or(a)cb. B(ož)e iže ni gospodskago 2 ) vskrsenie pre-

slavnimi prazdniki veseliši

.

.

da

sie

eže astne astimb. toboju

pomagajuimb verne 4 )
izvornika izim sto

držali

bihomb. Tem'e g(ospo)d(e)mb. U transkripciji sam se držao

sam neka

imena napisao velim slovom. Kraticu sam hb volio razriješiti sa Hrbstb nego Hristosb, jer su glagolaši akavci onako izgovarali, ili pak Hrist. Na listu 198d ovog istog brevijara itamo: Jjuda isukrstovb isukrstu' potpuno napisano. Erusolime je u pjesmi takoder potpuno napisano, a da to treba citati Jerusolime, kao ježe, jakože, a ne eže, ekože, to znati svako ko je imalo upu.

.

.

i

e

en

u glagolicu.

Ova
ruhu,
vrlo

je

pjesma

i

ako

nije

došla k

nama

u

svom prvotnom

stara,

Šteta što se
golaši „lipim

možda još iz doba naših prvih prosvjetiteja. nije sauvao napjev, kako su ga pjevali naši glaveselim glasom". Bio bi to veliajni koral. Ovako
i i

potakne kojeg našeg vrijednog skladateja, da ga udesi prema istonom napjevu u našem duhu. Na ovu šekvenciju podsjea možda napjev stare hrv. uskrsne pjesme u zagrebakoj „Cithara octochorda od g. 1757.: „Kristuš je gore vstal", koje
to

neka

koncertu glazbenog kluba „Lisinski" na pokusu orgula stolne crkve zagrebake od 12. lipria t. g. (u sadariem obliku: „Uskrsnu Isus doista") bijaše jedna od najzanimlivijih taaka.
i

reprodukcija na

Ova
je

melodija žive još regbi u ugarskih Hrvata oko Gyora,

jer

uvrstiše u

„Crikveni jakar" za dursku biskupiju

g.
i

1901. Vidi

o

tom lanak od Mesopa u letošrioj „Lui" str. 420 d. t. Pjesma nas podsjea na istoni grki obred, a to nije nikakvo udo, kad znamo da su sauvani vrlo stari spomenici
pogrješno mj. povise.
3 2

)

gospodbskb dominicus dolazi takoder u supr.

)

milostive.

4

)

verbne.


jednog
je
i I

48

drugog obreda. u dalmatinskim gradovima služilo se u crkvama grkim jezikom u istonom obredu. U potvrdu svojeg mnijeria iznosim iz djela kneza Maksa
liturgiis

saskog: Praelectiones de

orient.

(Friburgi

1908. T.

I.

p.

kako po Muravievu opisuje poetak vazmene službe u noi velike subote. „Sada je eto blizu ono jutro vesela, tako dugo oekivano, pa kako da zapomu vjernici? Citariem Djela apostolskih, kao da gore od žeje da preteku žene mironosice zajedno s andelima odvale kamen s vratiju groba životodavca. Odbija pono zadrii se himan posveuje suboti. Ova svršava s kanonom poirie vazam. U svetištu, koje je još zatvoreno u znak, da su Božije tajne poznate prije na nebu nego na zemji, zapjevaju: ,Uskrsnue tvoje, Hriste Spase, pjevaju na nebesima andeli'. Za tim izade ophod s križem zastavama oko crkve te nastave pjesmu: ,Udostoj nas na zemji, da te istim srcem slavimo'. Pred zapadnim vratima crkve zbor zapjeva: ,Hristos
114
ss.),
i
i i

i

i

voskrese
nijesu

iz

mrtvih,
život'.

smru

pobijedi smrt

i

onima, koji bijahu u

grobu, darova

Vrata ne otvore

namah

povjerovali, da je

odmah u znak, da apostoli Gospod uskrsnuo. Otpjevaju ps.
riim:

67 ,Da voskresnet Bog' a

med

,Hristos

voskrese
u

i

t.

d.,

Kad
tište

se rastvore vrata,
i

udu u crkvu svu rasvijetlenu

upale sve voštanice.


I

samo sve-

Makso, obiavaju uvijek sjajnom rasvjetom proslaviti vazmenu no u znak, da je Isus iz groba izašao kao prava lu. po rimskom pentikostaru, veli on, nakon ranog uskrsnog evandeja u zatvorenom svetištu služitel
istoriaci, govori knez

Grko

zapjeva
što

tri

puta

uskrsni

tropar:

,Hristos

voskrese
iza

iz

mrtvih',

zbor

toliko

puta

ponovi.

Tako

biva

pohvala.

Onda
služite]

slijedi

sveano

cjelivarie

(osculum

paschale).

Sveenik

stupi s

evandejem pred vrata

svetišta.

Arhimandrit (praepositus)
prihvati evandeje
iz

pristupi prvi, pojubi

evandeje pak

služiteja,

riegovih ruku te stane riemu na desnu.

Iza

toga dodu ostali od

klera redom, jube evandeje,

arhimandrita pak se cjelunu

meduje

kod svih takoder izvan crkve u znak kršanske zajednice. Gdjegod se Judi susretnu, izjube se pa na trgu. Jedan veli: ,Hristos voskrese', a drugi odgovara Voskrese v istinu'
sobno.
cjelivarie

Ovo uskrsno

na ovaj

veliki

praznik

nai

i

,

.

.

.


Na
darivati

49


»veliki

istoku takoder obiavaju cjelivati se na
se

dan"

i

jednom rukopisnom zborniku iz 17. vijeka samostana Agapije u sjevernoj Moldavskoj (Jacimirskij: russk. rukopisi rumbinskiln* bibliotek-b" str. 76) itamo: „Slavjan.
pisanicama.
i

U

„0

velikonrb dni
i

i

o jajce svidštelbstvuet-b Joann-b

Damaskin-b:

Nebo

zemlja podobna estb jajcu globusa; jajco primerieno ko
aki

vsei tvari: skorlupa aki nebo, pleva aki oblaki, belok-b aki vodbi,
želtok-b

zemlja,

a

sbirostb

posredi jajca
iz-b

aki v mire greh-b.

Gospodb

naši> IisusT> Hristosii voskrese

mertvbih-b, vsju tvarb
ispusti.
st>

obnovi estnoju Svoeju kroviju, jako že

agne

Togo

radi

na

Voskresenie Gospodrie drug-b druga celuem-b
istinnu

erlenbinrb

jaj-

com-b; edim> reet-b: „Hristos-b voskrese"! drugij otveštaete>: „Vo

voskrese Hristosij",

pokazujušte erlenbinrb jajconrb
.

Voskresenie Gospodrie eko tako ukrasi vsju tvarb
Još da
iza gore

."
.

reem

koju o antiponu, beršu

i

oraciji,

Što

slijede

priopene pjesme. Na veliki petak u jutro pjeva se iza improperia) takoder: Križju Pue moj (v' oponos Ijudeom' s(ve)toe vskr'senie tvoe hvatvoemu poklanaern' se G(ospod)i


i

lim'

i

proslavlaem'.

Ovako
iz

u misalu

iz

poetka

14.

vijeka sa otoka

Krka sad u Vatikanu
Beraš
(stih)

Propagande,

sign. L-VII-4.

na jutrerii Uskrsnoj. Molitva pako ovog 3. vrbn. asoslova je posve drugaija nego današria u misalu ili brevijaru. Slaže se ipak u neem s onom od srede po Vazmu, koja po reenome misalu Propag. ovako glasi: Bože, iže ni gospodbskago vskr'seniš ophodn(oj)u bstiju veseliši, podažd' milostive da vremen^imi bsfmi eže deem' k' radostem' venim' priti utegli bihom'. G(ospodeym.
dolazi
Cjelivarie je križa

na

vee

blagdane do nedavna

bilo u obi-

aju

u

nekim crkvama krke biskupije.

II.

Služba sv. Mavra.
Prilog za hagiologiju.

U
koji se

glagojskim pisanim brevijarima (ne govorimo o tiskanima)
su ne

zanirnjivi

samo ulomci

sv.

Pisma nego
(officia

i

životi

svetaca,

tamo zovu „službi otb svetbCb"

sanctorum). Ovih


je

50


i

dosele malo objelodarieno, a ipak

oni drugi zavrijede da ih

prouimo.

To
pri kraju

vrijedi osobito za službu sv.

spomine
crkava

Istrija

i

Mavra muenika, gdje se Pore. Uz opata Mavra ovaj je svetac
i

poznat od starine u hrv. Primorju
bijaše
više

u Dalmaciji.
(n.

Na otoku Krku
i

riemu

posveenih

pr.

u Vrbniku), s tim

imenom cesto susreemo u listinama. astili su ga na istarskom kopnu, pa još danas, osobito u biskupiji poreko-pulskoj, kojoj je glavni zaštitnik; ponajpae stolna crkva poreka, gdje se nastala prepirka: je uvalo do g. 1354. riegovo tijelo. Ondje je muenik, kojeg da je li to sv. Mavar afriki ili domai biskup je kasnije zamijenila predaja s onim prvim. To je pitane zanise
i i i

malo druge neke ueriake. Mi ga ne emo raspredati, nego o tom samo spomiriemo, što je najnužnije.
i

Lani

je

sveenik one biskupije

Fr.

Babudri izdao brošuru:

Roma
uvala
g.

o Genova.
tijelo

Tu
je

dokazuje, da je

crkva

poreka neprekidno
i

sv.

Mavra,
su bile
u

domaeg
zauzele

biskupa

muenika, sve do
grad Pore.

1354.,

kada ga
koje

odnio

Paganino
i

Doria, zapovjednik genooplijenile

veških

galija,
i

Ono

Genovi zajedno s moima sv. Eleuterija mu. u obitejskoj kapeli knezova Doria, a u Rim je poslana možda samo koja odlinija cest sv. moi. Tim se on ne slaže s Isusovcem Hartmanom Grisar-om, koji na mozaiku lateranskom vidi doduše sv. Mavra mu. biskupa porekog u paliju, a ne afrikog muenika došjaka, ali sudi, da je riegovo tijelo za pape Ivana IV. doneseno u Rim ujedno s drugim sv. moima, a istom kasnije dospjelo u Pore (Civilta catt. 1898). Drugi pak Isusovac bolandista Hipolit Delahave (Analecta Bolland. a.l 899) slaže se u tom, da je ono sv. Mavar biskup poreki, ali hoe da se riegovo tijelo uva itavo u raci kapele lateranske, koje da nijesu ve od 7.
da se
sada nalazi
vijeka ni mjestili ni otvarali.

Poznato
zabrinut

je

iz

povjesti,

da

je

papa Ivan
uslijed
koji

IV.

dalmatinac,
i

za

kršanstvo

one
opata
i

zemje

seobe
je

provale
sv.

Hrvata,

poslao

onamo
i

Martina,

skupjao
i

moi
sv.

po Dalmaciji Istri tako donio u Rim medu inima one Mavra. To osim mozaika u kapeli sv. Venancija apud baptislateranense

terium

potvrduje

takoder

stari

rimski „liber ponti-


ficalis",

51


.

papa u raci umetnutoj u oltar sahraet nio „reliquias bb. martyrum Venantii, Anastasii, Mauri aliorum multorum martyrum, quorum reliquias de Dalmatia et
gdje itamo, da
je
.
.

Histria adduci praeceperat".

Da
kim
ili

li

je u istinu

predaja pobrkala

porekog Mavra

s

afri-

da se je u zaboravilo na domaeg biskupa Istri, napose u Poreu posve muenika. Predaja, ako nije vjerodostojna poput pisanog spomenika, ipak ostaje vjerna u suštini. Petar Kandler u svom Cone, teško

e

se definitivno

riješiti.

udno

je

i

i

dice diplom,

istr.

I.

sves. ustvrdio
i

je,

da su svojih

muenika

imali

samo gradovi

Puf Kopar, a da su moi sv. Mavra u Pore, Eufemije u Roviri, Nicefora u Pian, Pelegrina u Umag, donesene s istoka u IV. vijeku prema staroj predaji. O sv. Mavru pjevalo Sed martvrio se je u crkvenoj službi: Maure natu Afriane Pater urbis Parentinae. Oglajski patrijarka Rodoaldo Romane
Trst,

g.

966. spomine, da
i

je

stolna crkva
ali

mueniku,
(s.
r

riegove

moi,

poreka posveena ovome ne govori nista o Mavru biskupu

Mauri Martvris, corporis cujus in honore dicatum est). Legenda o sv. Mavru, Što ju je Kandler ondje priopio po lat. pasionalu XIV. vijeka, a mi ju donašamo, koliko treba za boje razumijevarie
glag. službe sv.

Mavra, govori samo o afrikome Mavru, Što
284. za

je

muen

u

Rimu

ara M.

Aurelija Numerijana.

Tu

se veli

na poetku, ega nema glag. tekst, da je Mavar proživio u domovini 18 godina u samostanu onda pošao u Rim, gdje je upoznao sve tajne ili pravila sv. crkve. Nije li možda on tako
i

prikazan na mozaiku lateranskom

u

7.

stojeu, naime u plaštu

istonog redovnika, što drži Grisar za biskupski plast? Bio bi to doduše anahronizam, ali u staroj umjetnosti ima skokova. Pri kraju pako novjanske službe spomine se dva puta, da je sv. Mavar muenik bio sveenik, ali ne u vrbnikoj službi, koja je

kraa

i

starija.

Iznašaju na svjetlo glagolsku službu sv. Mavra po IV. vrbn. asoslovu (list 85b 87 a ), koji je ispisan u XIV. vijeku, spomiriem da se s riom u prva 3 šteria slaže služba 1. novj. iz XV. vijeka b 444 a ) a odonud, gdje se razilaze, ali ne u glavnom, stavih (1. 443
je

naporedo. Za lakše itarie razvezah kratice, promijenih interBog,
lica
i

punkcije a imena

gradova napisah velikim slovom.

52


i

pisah te suZa W, koje oba asoslova upotreblavaju za glase, jer su ih tako stari glagolaši akavci izgovarali. Dosjedno tomu suglas žd umekšah sa d (ili j) n. pr. za nuždaše nudaše; na drugome mjestu ima vrbn. predai mjesto predaždb. Poluglas eliziju zadržah kako su na mjestu; ostavih pbstira, jer tako imadu stariji rukopisi. Obinim znakom zagradih što ne dostaje, zagradom. Stena oznaih rimskim brojkama, jer glaa suvišno [
i
i i

š

]

golaši

pišu

samo t,

ti,

rijetko

teni; a treba znati da

tih

po-

vjesnih šteria (lectiones historicae) ondje dolazi
u

mnogo

više

nego

novom

lat.

brevijaru.
i

druga služba jamano prevedena s latinskog ali Jedna je ne jednake redakcije negdje u Istri ili u hrv. Primorju. Prepisivariem
vidi
je

tijekom vremena dakako trpio

i

jezik,

što

se

najbo|e

pri

svršetku

novi.

teksta.

Ipak

je

ostalo

još

starine

kao:

mebnikb, korablbnikb,
aorist: vese
i

pridavnici:

dbeva|b,

knežb, blagoljubnb,

dr.

Privali korablb
se).

nalazimo u
Korabl' veli

(korabu kb kraju privalivšu
je

oito netano
pripluv'Šu.

a

vajda

je je
ili

prvotno glasilo
ili

meneju Vukovom kb kraju pripluv'Ši korablju veliju kb
mj.

kraju

Drezaeši

pogrješno

drbzaeši

ili

bi

imalo znaiti pasju režriu
stranci
ili

bjesnilo.

Gosti(e) dolazi u znaeriu
gr.

trgovci (Mikloši.
in

Lex palaeosl.

lat:

hoc

nomine

Ragusaei appellabantur

Bulgaria).

Ime Mavrovo nije obitelsko nego narodno (Maurus, Mauritania). Iz' grada bizanska je afriki Bvzacene a ne Bizant, isto
tako nije
I.

ni

Prugie maloazijska Phrvgia.
cesara Numeriena 1 ),
kr'stenski,
4

Vb vreme
2

...eodem tempore,

iže

)
3

be progonitelb
obresti

um

quo imperioptinuit Numerianus impiissua
ut

ihže

)

možaše

),

nudaše

5

)

simus, cepit per civitates vel pro-

požreti idolom', a iže
ljutemi
6

2

)

ne hotehu vincias
dirigere,

praecepta
si

urgenter

)

mukami skonavaše.

quis

christianus

inventus fuisset et non diis immolaret,
ceratus, diversis
suppliciis

ma-

morte adfligeretur

V
Mavrb
*)
3

to že

vreme

be

7

)

blaženi

...audiens

vocem

...

persequentis,

v

Rim' prišlb
na

ot

zem)e de urbe
7

Roma

se subtraxit et in
*)

Vrbn. ima
eže
4

poetku službe nomeriena, na
5

kraju pravilno.

Nov.

ki.

)

)

-f hrbsteni

)

+e

6

)

ljutimi

)

Nov. ima mavarb...

prišlb bese.


Prugie,
že
iz

53
1

grada bizanska. Slišav'

)
),

quodam

speleo

latenter

coepit

eko
3

knezb išetb kr'stenb
i

2

commorari.

beza

)
4 ).

skri
I

se
žitb

v

pei v gore
.qd.

Cum autem
mensibus
tribus,

ibi

demoraretur
et vidit

eterei

tu

mesece
i

5

),
6

medianocte post

Veer* že moli

Boga

uspe.

)

orationem soporatus est

emu andelb virum splendidissimum, virgam gospodbnb noše prutb zlatb v ferentem quasi auream in manu
polu
že evi se

V

noi

eum: Surge, Mavre! Nestb tebe zabilb Bogb Maure, quoniam non te despexit tvoi, egože ti vsemi silami vzljubi; Dominus, quem ex toto corde tuo ne boi se hodi v kreposti. et ex tota anima tua diligis, sed revertere et ingredere urbem Roruce svoei 7 )
i i

kosnu

reki: Vstani,

sua,

dixitque

ad

i

mam
II.

sine mora.

Vsta 8)
i

svoego
ot
9

Mane autem facto surgens beMavrb ot sna proslavi Boga mišlaše atissimus vir Dei in mentem haže
i

)

sihb.

Všbd'šu
i

10

)

že
11

emu
i

v bens visionem somnii, statim ciingressus
est.

gradb, poznaše
i

i

eše
12

)

vese vitatem
i

Et

cum

kb knezu.
i

Sb že

)

videvb

uprosi
vele

o

13

)

vsehb, po tom'

eum aliquanti...,compo- prehendentes eum perduxerunt
cognovissent

emu

požreti idolom'. Blaženi

ad

Praefectum

Celerinum.

Qui

Mavrb ree: budete v pagubu cum vidisset eum sic eum interbozi 14 ) tvoi; az že Gospodu Isu- rogavit...Nunc accede et sacrifica hrbstu tvorcu vsehb 15) požiraju, 16) diis...S. Maurus respondit: numa tvoi boži 14 ) sutb kapiše ne- quam tibi bene sit, neque diis prieznino, iže v nihb glagoljutb. quibus me jubes sacrificare. Ego Padajuf bo se ne vstajuf, br'nie Domino nostro Jesu Christo et sutb eže popirajuf loveci no- omnium seculorum creatori sai

gami vetrb 17 ) vzmetaefeotzemje.
i

crifico

.

.

.

Nam

diis

tuis

lapideis

ego

numquam

sacrifico,

qui

si

ceciderint ex
rentur, ut

cominuenec pereant ab homialto
ita
si

nibus sed quasi
erint ita in

numquam
8

fu-

pulverem rediguntur.
)

Ovako
eteroi gori.
5

pravilno u Nov., Vrb. slišav'ši.
6

2

)
9
,e

hrbstenb.
)

pobeže.
1J

4

) v'
i

)

meseci
)

)

us'nu.
1S

7

)

svoi.
,5

8

)

Vstav'

o

I0

)

všacFšu.

)
)

emše

vedoše

i

ka

12

Sa ubo

)

va

li

)

bogi

)

blagb

)

žru a tvoi sutb

17

vetar.


III.

54

Slišav' že sie Celerien' proi

Haec audiens Celerinus Prae-

gneva 1 ) se velmi na nb
i

povele ses, jussit
caedi
et

eum

fustibus nodosis

kameniem' toli peskom' ) lice ego stlei. Sveti že muenikb 4 ) molaše se glagole: hvalu ti vzdaju, Gospodi Isuhrbste, iže me spodobi imene tvoego radi muki trbpeti, eko ti, 5 ) Gospodi, za loveki muki trbpe 6). Knez' že ree emu: Mavre, to
biti

prutiem ljutim'
3

2

)

i

de plumbatis

maxillas

ejus contundi

....

Dei famulus respondit: Gratias ago Domino meo Jesu Christo,
quia dignatus est ut pro eo pati
merear, sicut et ipse pro nobis

peccatoribus passus

es.

Celerinus

Quid putas? Nummisliši? AŠe ne požreši bogomb quid vivus de manibus meis evanašimbneizbegnešiotruku moeju. dis si non sacrificaveris diis veIV. Mavrb že ree: v nito že nerandis?*)
Praeses
dixit:

mbnju strašenie tvoe
nie sb

i

obeavase požreti

Novi.

vsemi verujuimi vb ime
az' že

Poklon' se bogu

moemu

i

žiti

tbšu mniši (u tekstu Gospodu Isuhrbstu. Tbgda knez' š'nimi) eko pušu te ili eko mužb ree na križi na etvero rastegnuti prišTcb esi? Blaženi že Mavarb ree: to naga [i] noh'ti železnimi strugati pl'f ego. Sb že ukrepjaše se e(sf) m'ne ofpušenie tvoe temb o Gospode hvali v'zdae Hrbstu ki v Hrbsta verujutb, a ti eko glagole: Gospodi, ne predai mene pasb drezaeši.
Hrbstovo;

vaneši dobre.

Ili

i

i

i

i

vragu

ni

sinu ego knezu Celeri-

enu, nb primi v mir' dušu moju,

eko
vseh'

ti

esi

Bogb moi
i

i

stroitel'

blagb

cesarstvo

tvoe ne

prehodit' vb vki.
*)
6

prognevav se na nb
6

2

)

ljuto *)

peskomb

1.

e.

povele istlei.

4

)

Mavrb

)

+

esi
*)

)

trbpelb.

tibi

Nastavak lat. legende: Aut forte hoc te putas, ut quasi peregrino parcam aut indulgeam? S. Maurus Dei famulus respondit: Miserabilis,
te

quid est mini tua indulgentia, aut forte

furentem pertimescere possum ?
sic

Indulgentiam Dei

mei habeo.

Nam

minae tuae

sunt apud

omnes

qui

dum suam vocem emiserit. Iratus autem vehementer Praeses, jussit eum in eculeo suspendi et ungulis radi. Quo facto sanctus Dei famulus oculos in coelum habebat. Jussit autem Praeses lampades ardentes lateribus suis applicare. Sanctus Dei famulus dixit: Vere dico per nomen Domini nostri Jesu Christi, quia nihil omnino sentio.
Christo credimus ut rabies canis


V.

55

Po tonV že povelš knezb veliem' plamenemb opaliti telo

ree emu blaženi Mavr': V istinu vb ime Gospoda Isuhrbsta ne stužajuf mne muki. Tebe že, kneze, poiti esf v' muku venuju
ego.
I
i

sb otcem' tvoim dbvlom'.
i

Po
Razgnevav' se k'nezb Celerienb
i

tom' že povele

grada
že
i

i

meem'
sveti

vbnb iz usšknuti. Primse
izvesti
i i

prizva

slugi

svoe
iz*
i

i

zapoveda
i

voini s£knuše
aki

prišbdbše imb vesti ego
i.

grada
i

useknuti
i

i

vedoše slugi Poenfše že prieše blagoljubnuju dušu ego iz grada Rima dalee. pristuplb useknu glavu svevb visotu nebeskuju .ifi. me'nikb vnesu pojue hvali Gospodu Isuhrbstu, tomu Mavru mueniku. Svetago s ti- Mavra otidu useknena na gori emuže služi sb strahom'
andeli

mlbnie zrakom'

I

i

i

i

i

hostiju
VI.

i

muku

svrbši.

pustiše

i.

Behu

že prišli gosti v' Rim'
velice

Behu
v'

že tu gosti prišli

is

Pru-

v

korabli

potrebi
i

svoee gie

korabli

ot'

toe

zemje ot

znane njudeže be sveti Mavarb. I ti košad'še v blaženago Mavra egda svrši se rablenici znahu ego muka ego. Si[e] že videvše v polu polu noi v'zeše telo ego priobiŠe e istim noi obretu raku kamen'nu nesoše otai
radi ot zemje Prugie, rodb
i i i i

i

vbzbm'še

telo

muenika
I

i

kras- lanbcunomb

i

tanfenomb pokai

nimi voriami pomazavše
žiše e v race v korabli.

i

polo- diše telo ego
i

našad'še raku kai

na pod- men'nu

položiše
race
i

v

riei.

I

na-

zglavi ego napisaše: se esf

mu-

pisaše

v

v'zb

glave

ego:

enikb

blaženi Mavr', iže preide

ot šego v£ka.

muenikb boži Se esf rabb Mavarb, ot šego sveta otide;

Erubesce jam cum patre tuo diabulo, qui possidet cor tuum sicuti et omnium in se confidentium. Statimque Praeses jussit ei capitalem sententiam dictari. Et ducentes eum milites longe ab urbc.accedens spiculator caput ejus amputavit
et reli(n)quentes

corpus eius abierunt.

Nocte autem dum essent ibidem nautae Afriani, cives Bizanzini, alieum ex sua patria ortum fuisse, rapuerunt corpus ejus et sepelientes(I) eum linteaminibus mundis cum aromatibus, invenerunt sarcophagum et ibi eum reponentes scripserunt ad caput ejus Christi Dei Jesu famulus Maurus hunc seculum pro Christi fide relinquens vitam aeternam adquisivit. Post aliquantos dies occulte eundem sarcophagum in suam navem omnes nautae uno animo elevaverunt.
quanti cognoscentes
.
. .

.

.

56


životb

Hrbsta radi
i

muku s'mrbtb prie veni nasleduetb. bistb
i

I

v*

malehb d'nehb
telo
v'

i

v'nesoŠe svei

toe

Mavra

muenika
I

s'

VIL Eteri že uvedevše vbzve- rakvu
stiše

korabalb. Po sem'že sie

knezu, knez' že vbzvesti ce- soiše
I

k'

Celerienu kbnezu.

raz-

saru.

posla

cesarb

iskati

ko- gneva se k'nezb na korablenike
prite
i

rabrnik' tehb. Oni

že vest'

posla
i

slugi

svoe

glagole:
te
I
i

em'še

i

skriše se.

idite

emite korablenike
i

sve-

žite e

privedite e semo.
i

šad'še

slugi

na more
skrili

ne obretu ihb

ubo behu. Po tom' že Celerienb priemb svetb d'evalb
eko
se

Cesarb že povele korablb
naplbniti

ta

i

paki posla slugi svoe
i

i

ree
rož'e

imb:

roždie
i

i

vesti

na glu-

Idite

napl'nite lisfe

i

ko-

binu mora

vbžgati.

rablb, v

nemže
i

ležit

telo

Mavra,
i

izvezite

(g)rii(ti)te

na puinu mora pod'og'riemb, da izgoritb
korabli.
I

telo

ego

v'

s'tvoriše slugi

povelenie kneze, idu ka korablju
i

ne

obretoše
se
v'

korabla

sluge

i

vratiše

gradb

k'

svoemu

knezu.

Gospodb ženašb Isuhrbstb
kadi biše telo
i

kr'mi ta korabalb

pribstno svetogo Mavra muenika privali v peja ga v' krai Istrie pod grad sbbljude korabT ta Poreb. krai Istrie v grad' Poreb. dinaeše Poreane uditi se goVIII. Vsi že ljudi videVŠe

Gospodb našb

Isuhrbstb
i

i

i

I

više se, korabl' veli kb kraju pri- vorei: otkudu
pluv'ši

i

kako prišalb

est'

bez

ljudi,

ne

vedue
ad

ot-

korabalb

i

obretu raku

kamenbnu

Celerini notitiam et iratus jussit fug[i]erunt et nullus eorum inventus est. Videns haec Celerinus Praeses, consilio diaboli armatus, jussit eandem navem, in qua Martyris corpus erat, sarmentis impleri et igne supposito in mari comburi. Sed gubernante Domino martyrem suum ubi Christus voluit ad portum salutis perduxit, hoc est juxta litus Hystriae Civitatis Parentinae, ubi corpus Martyris requiescit usque in hodiernum diem et ejus beneficiis universi salutem consecuntur. Martyrizatus est autem b. Maurus Dei famulus sub Numeriano Imperatore, Celerino Preside Urbis, sub die XI. kalend. Decembris. Regnante D. N. J. Chr. cui est honor et gloria in saecula saeculorum. Amen.

Quo

facto

pervenit

Praefecti

omnes nautas comprehendi. Quo audito omnes

57

kudu
raku
I
i

pride.

I

v'Šbd'še vari obretu

v'

nemb.

I

biše

pisano

v'

race

blaženago Mavra, toi: Se est' rabb boži Mavarb, ki vbzbmši bstnu sbzdaše crkvb muku trbpel esf Boga radi. priob riem\ Dostoini bo behu Po- šadbši Poreane slavei Gospoda
v
riei

telo

I

reane takogo
svoeju
vo)eju

pbstira imeti, iže

Boga
i

i

svetogo Mavra

muenika
bo behu
I

k

nimb pride

v'

v'zeše telo ego; dostoini

spasenie ih\

Poreane takova
daše
v
riei

pastira.

sazi

crekavb
že

svetogo
estb
sveti
i

Mavra

položiše telo ego.

Muen'
muenikb
Prestavi že se rabb boži

Mavarb
erei
i

gospodarib

va

Mavrb
i

d'ni

Numerišna cesara

kneza

meseca noebra vb .Brfi. dnb vb Celeriena rimskago. Pamet' že svevreme cesara Numeriena kneza togo Mavra est' pametiva miseca noembra v' dvadesefni .ih. dnb. Celeriena v grade Rime. Rimi muku prietb ot kneza Celeriena. Slavei Gospoda nai

V

šego Isuhrbsta
eree
i
i

i

raba ego Mavra
i

muenika Hrbstova
i

nine

v'sag'da

v'

veki vekb.

Amenb.

III.

Oporuka Margarite
Vi.
zivom
g. g.

Sedmai

iz g.

1520.

Ivan Grškovi, kurat unijski, još kao duh.

pomonik

u Dubašnici dao mi je na porabu glag. pergamenu, pisanu kur1520.

On

ju ie

našao u svome rodnome mjestu Vrbniku,
koji je

u ostavštini

jednog svojeg rodaka starog glagolaša,

rado

sakupjao starine.

pergamena sadržaje zanimlivu oporuku od javnog nodara popa Martina Mihovilia, koga još ni jedan ne spomenu,
Pošto
u koliko znam, vrijedi da je iznesem na svjetlo.

Pisac

je

pisao

oporuku
i

sitnom

ali

krasnom kurzivom

a

mješavinom staroslovenštine domaeg narjeja te nije štedio pergamene, koja mjeri u dužinu 56V2 a u širinu 20cm. \j S ve broji 57 redaka. Prije no se potpisa, nodar je narisao ovei križ na pet stepenica, a pod tirna napisao lat. majuskulu, poetno slovo svog prezimena. Tako su obiavali initi drugi nodari.
i

Evo samog sadržaja:

58

let

V

ime bož'e

i

blažene devi Marie,

bož'ih

od

roen'rie rie-

gova 1520. bi indicione 10. miseca oktebra. d(a)n 14. Budui Vrapotovane ženi bivšega sudca Marka pridivkom nici v'kui dobre Sedmaia po imeni Margarita. totu budui reena Margarita v' svoi kui na svoei postiji životom nemo'na a pamefju zdrava videi da v'saki (lovi)k ki e roen' na sa svit' da ima umriti boei se reena Margarita kako se ima v'saki boeti smarti. odluih zapovidah pisati moi poslidrii tištament' ou da godi bude pisano v' nem' da bude tvrdo stanovito. naiparvo preporuam' dušu moju Bogu v'semoguemu blaženoi devi Marii a telo crikvi ali cimiteru kada me Bog sudi. Paki zatim' naiparvo pušam' žak'nu Jurju moemu vnuku pol polae prež' konobi tim' nainom za to patom' (e) s' manu stal' da moli Boga za za me da ne mozi pitati vee niš'tar' za' svoga deda e s' manu stal' da mu ne bude v' del materi meju svoju brafju. pušam' moemu vnuku žak'nu Bariu dražicu ku e pusti[ti]l' pop' Franac' l ) moemu sinu popu Ivanu tim' nainom da služi 1 misu na god reenoga popa Ivana a ednu na god popa Franca do let' 20. pušam' dolac' ki e v ravni od panosi' moima vnuk'ma Ekovu Luki da molita Boga za svoga deda za me. Pušam' dolac' ki e v ravni poli kal moima vnuk'ma žak'nu Bariu Jurju sinu moe here Marti tim' patom' da se nima dati v oblast' nega ocu Stipanu. ako bi reeni diti' 2) Jurai umarl da bude ta zemja moim her(a)m' vsim'. pušam Jurju žak'nu kravu (kravu) 1 (v) pomo' k' mladoi miši. Bariu žak'nu kravu 1 da mole Boga za moih martvih' a reene kravi su v' paši u moga zeta Stipana. oš' ree Margarita reena da imam' pree s ke ou da se uini 1 šoka žak'nu Jurju. pušam' doli' ki e v ravni nad' zalo draž moemu vnuku Martinu, oš' ree Margarita reena da pušam' moima vnukama Ogapi 3) Urši suk'riu zelenu dobru. puša(m) moei heri Eleni kotigu moju novu. oš' ree Margarita reena da imam 1 libricu srebra marie 1 unu. s toga ou da se kupi da služe kalež. ako bi mankalo da se priloži z inoga dobra
i

I

i

i

i

i

a

i

i

i

a

i

i

i

i

i

i

i

i

1

a

i

*)

Diminutiv od Frane kao

mladi; žakan klerik; ime imalo bi glasiti

2 diti znai ovdje Bari od Bare. ) šoka ne znai samo odijelo za djecu ve za žakna. 3 ) Ovo Agapa od Agapit, ako nije pogriješeno mjesto Agata.

što

i


vari

59

moih heri

sini

popi

ki

su

i

ki

naprida budu redi moih' heri

dokli potice

reenoga

kaleža. a to e

a
l

sva dala

i

pustila
2

s'moim

mužem' naju heram', naiprvo Staski ) dasmo v ruši ) l(i)b(a)r 103. paki dasmo Anici v ruši l(i)b(a)r 97. paki dasmo Mandi 3) v ruši l(i)b(a)r 86. paki dasmo Eleni v ruši l(i)b(a)r 110. paki pomo' v' kuu kada kupi l(i)b(a)r 130. dasmo Marti v ruši paki dasmo Lucii v ruši l(i)b(a)r 80. a darmuna ravna polokonobu v' koi stoi za l(i)b(a)r 100. vicu za l(i)b(a)r 100. polau Oš' ree reena Margarita da pušam' žak'nu Jurju ovac' 7. pušam' moei heri Staski Anici Mandi Eleni Marti Lucii
i
i

i

i

i

i

i

da za darmuni

i

za vinogradi

ki

su moi.
1

ki nisu

zgora imenovani
4

da

služe

na

40 a ostalo
živini
i

moga muza misu dobro a e pol' polae
god
i

od kuventa

)
i

do

let'

i

konoba
i

v'sa

koriske
se gible

i

krave
v'

a

e pohiš'stva v'
i

polai

v konobi

a

ne gibje

gradi

vani grada

a

se naide

da navrede komu

mankalo da se napravi bude krivo od' moe obitel(i). ako bi 5 ali vazme od darmuni ali vinograd' od zadušini ) a da li e reena misa do reenih' let' 40 kako zgora dearue. stavim moe here red' moi a vrh' toga moga odluene stavim' moga prokakumensarie dobra muza sudca Jur'e Volaria. na to biše dura potovani muzi da budu svedoci naiprvo prošeni dobri zvani pop' Jurai Kuzmai' pop Luka Hrs'i' 6 ) pop' Anton' Ivanpop' Petar Vlaev' 7 ) Mihovil' kovi pop' Gržan' Bukaraži' Mihovili' Anton sin' Stipana Miršia. ako bi ki pošal' ali
I

a

i

i

i

i

i

i

i

i

i

I

razbil' to

moe
ki
i

poslidrie od'luen'e ne imii bož'ega

blagoslova
imiite

ni

moga, a

e

ovrši

blagoslovi

ga Bog',
poslidrie
2

i

molim' gospodu pred ob-

kih' obraz'

lice

pride to

moe

odluen'e da
3

')

Diminutiv od Stošija (Anastasia).

)

u

ruhu.

)

Rekbi da

nije
*)

prema

narjeju zabiježio; danas Vrbniani
zborna misa.
(anniversarium).
5

kažu

Mende za Mande.
ili

kaptolska

)

zadušina znai u vrbn. glagolaša legat

misa ophodnica

Danas tako otoani zovu bolest astma.
današiie tudinke mobilija.
6

Lijep je izraz pohiš'stvo
je

za

pokutvo mjesto
i

)

Ovo prezime
i

izvedeno
je adj.

kao

ime Gržan od Chrvsogonus, Krševan, a tako
Valh, Vlah,
Blasius.

Hržac.

7

)

Ovo
s

poss. rekbi od

U

parnici

vrbnikog kaptola

krkim

biskupom Ivanom Rosa

radi desetine g. 1539.

spomine
sub
a.

se: instrumento

....

manu

presbvteri Valhi

Sparoži

notarii publici

1537. die 29. junii.

-60daržati tako

kako sam*
i

š naredila

Boga
.

radi ništar ino. Bog* nas

v rai spravi

blažena deva Marie
sin'

.

.

amen'.

£
ov*

pop' Martin'

tištamenf
. .

po
.

Stipana Mihovilia nodar' publik' pisan* prošrii zgora imenovane Margariti bih' pri
i

v'sem' tom'

Kako
u
tejice.

je

razvidno, oporuka je
te
i

mnogo

opsežnija nego

n.

pr.

nodara Stašia

prikazuje dosta vjerno blagostarie oporuikoriske živine

Tu

je bilo

domae

pasmine,

ega

je

danas

sve marie. Rijei, koje su drugi pisali

obino skraeno

n. pr. "bb

nego oba slova. Upotrebjava dvobroj. Mjesto glag. upotrebih arapske brojke. Skraenice sam ja u ogradi razriješio ili dopunio, uglata znai da je suvišno napisano. Prezime Sedmai diminutiv je od pridjevka Sedmak plovan Sedmak Tomaš, (ima ga u Slovenaca); bio je u Vrbniku koji je 1487. polaze „na božji put v Rim" oporuio vrbnikoj
on razvezuje, ne piše za
i

š

samo

W

i

crkvi svoj misal

i

brevijar.

y*jfnir

Stari

glagolski

recepti,

egzorcizmi

i

zapisi,

Priopio Ivan Mileti.
Netko je poslao Jugoslavenskoj akademiji znanosti umjetnosti malu rukopisnu kriižicu, a predsjednik g. T. Smiiklas, koji riezin arkivar, ne zna, ni od koga je, ni odakle je. Sašita je, je isprva bijelim, poslije, trobojnim koncem. Format joj je oko 10 cm Listovi su na rubovima izrezuckani, kao da su ih 12 miši izgrizli. Kodeks je od kože, a na stranici la netko je ozdo napisao u novije vrijeme: „Kako se razne bolesti liee", ime htjede oznaiti sadržaj. Kriižica nema nikakova omota.
i i

X

-

Svih je listova

10.

Poznije bileške su rijetke.

Na

stranici lb

može

se proitati,

preokrenuvši

kriižicu:

Mat
...

Be(n)kovich sum hospes ssemper;
str.
*

8a dolazi naslov lanka 11.: revnice. Kada (love)ka revo bolit' ovako prepisan ozgo latinicom: „od chriuvniche chr(ivo) boli".
na stranici 3b:
.

Andr

Na
.

.

Pogledasmo u svoju „Hrvatsku Glago|sku opomiriui se medu glagolašima imena Benkovi.
191

Bibliografiju",
I

doista na
IV.
d.

str.

— 193.

nalazimo u rukopisu Jugoslav. akademije

55.

(deset pergamenskih listova, velikih 127
i

X

97

cm.) glagolicom

latinicom:

„ovo su knigi mene

matija
I

benkovia", pa onda:
sadržaj
je

„ovo su knigi popa ivana benkovia".
pisi
i

slian (za-

recepti), a

mi odmjerismo rukopisu XV. vijek kano vrijeme
je

postaria.

S ovim rukopisom
10 cm),
koji

uvezan

i

fragmenat od dvolista
XIV. vijeka.

(13*3

X

uvrstismo u drugu polovicu
i

Ovdje nadosmo mnogo ehizama Cesto upotreblavarie slova ge u znaeriu glasa i. Andrija Benkovi javja se g. 1603. kano žakan, a g. 1688. kano kanonik u Vinodolu. Rukopis III. a. 15. je dospio iz Vinodola na Krk. Pop Ivan Benkovi spomirie se u Vinodolu g. 1671. Posve je vjerojatno, da su Mate Andrija Benkovi, što ih nahodimo u kodeksu, koji ovdje opisujemo, ista lica sa pomei


nutim Matijom
je
je,
i
i

62


iz

Andrijom Benkoviem

Vinodola.

Prema tome

opisani ovdje rukopis bio valda riihovo vlasništvo. Zanimjivo

da vinodolski glagojaši upotreblavaju pored glagolice za svoje latinicu, koja se ve davno pomala po hrvatskom pribiješke morju. Godine nema nigdje zabiježene. Upueni smo na jezik paleografske osobine, da izreemo svoje mišlerie o vremenu postaria našega kodeksa. Jezik sam pokazuje znatnu starinu: lijepu akavštinu sa
i

i

dosta pravilnim upotrebjavariem pravopisa
glagoHca, no prijelazna.
ffb
i

i

oblika jezika crkvenoje to

slavenskoga. Karakter pisma baca nas u nepriliku. Uglasta

Mnoga

slova pokazuju oble rte, osobito

OD.
se,

Na
da

stranici

ini
te

e
ni

8a dolazi nekoliko redaka pisanih kurzivom. ovo biti pozniji umetak. Pismo nije u rukopisu

jednako, pa
izgleda,

rnilo.

Na

s.

la,

lb, 2a,

7b— lOb

rnilo

je blijedo

kao da potjee od mlade ruke. Odatle se ini, da je tip slova nejednak. Nije ni pero jednako. Na jednim stranicama je pismo vee, na drugima mane, a na s. 8a donosi rukopis umetak, pisan kurzivom, sa tako sitnim slovima te ih možemo
donekle proitati samo
I

s

pomou

poveala.
je

pergamena

je

razliita.

Sada

glatka, sada surova; sada
biti

sivkasta, sada žukasta. Drugoj boji
utjecarie zraka,
jer isti
list

može

razlog

i

nejednako

ima na predrioj strani svjetliju, a na drugoj žuu boju. Isprva ti se ini, da imaš pred sobom palimpsest, no pomnijim motreriem možeš zamijetiti, da se na tankoj pergameni vide slova sa nalija lista. Sve nas se to doimje tako te stjeemo uvjererie, da naš spomenik nije pisan u isto doba, ve malo po malo. Poetak pada

možda
pismu
i

u XIV.,

a završetak u XVI. vijek.

Odatle neka razlika u

rnilu.

Da bude naše
ligaturama
//"

iznenaderie još vee, nalazimo u
°e u

deksu preko 20 puta slovo
(23 puta)
i

ovom koglasovnom znaeriu; nego samo u
kuriozitet.

ži (19). Pravi

Ve

je

Šafafik uzimao kano osobit kriterij starine glagolskih
i.

spomenika upotrebjavarie ovoga slova kano Jagi kaže (Glagolieskoe Pisbmo 190 str.), da se ff javja u hrvatskom uglastom to ustavu samo kano poetno slovo, napose ili u vezi sa i, samo u starijim spomenicima, dok u kasnijim rukopisima dolazi
i

!

63


u

tek
vezi

u
//

znaeriu
i

cifre.

A

u

našem kodeksu imamo ga samo

žil

Kako naš kodeks nije pisan u isto doba ni od iste ruke, slovo 5P samo ne odluuje, ali ipak svjedoi, da se ono sporanego li se doslije uzimalo. Isporedi opise zagrebakih fragmenata u mojoj „Hrv. Glag. Bibliografiji" (s. 106 156). Mi naime mislimo, da je vei dio našega rukopisa napisan u XIV. vijeku: pismo je prilino nezgrapno, a tip je slova nekako stariji od istih slova u sauvanim misalima XIV. vijeka
javla
i

dino

eše

kasnije,

i

u psaltiru kneza

Lobkovica. Dodani faksimile prikazuje stra-

nicu 4b.
drugi
dašrie
još

Kada

se

proue potanko
razvijanju

fragmenti Jugosl. akademije

i

neizdani
o

spomenici, poriešto

e

se

promijeniti

dosarazli-

miŠJerie

glagojskog pisma. Postojahu

ite škole
I

ako

je

naš spomenik pisan dosta nemarno, namijerien pri-

vatnoj porabi, tekst je dosta itak.

Kodeks
T

je

stradao

poriešto

od vlage. Prilino
glasnika umetnut

je

i

zamrjan.
i

Znak poluvokala zastupa slovo
je

apostrof.
ili

redovno znak apostrofa

Izmedu dva suvodoravna rtica

iznad rijei:

dnf,

srce.

Mi

u transkripciji

meemo

samo

apostrof.

Primjeujemo, da više rijei dn dolazi samo rtica. Ovaj znak možda po osjeariu piševu oznauje ispušteni samoglasnik ili suglasnik, dok je apostrof veinom samo znak bez vrijednosti.
redovno veliinom slova, no velika slova dolaze cesto na poetku reenice. Slova su katkada dvojakoga oblika, n. p. s, / (trojako!) t. d. Prijelazno, nestalno pismo!
Natpisi
se

ne

istiu

i

Svako JD transkribiramo sa ju, a m sa c ili š, kako ve odgovara akavštini. Na jednom samo mjestu metnusmo u zagradu, kako dolazi u originalu, ne znajui pouzdano, kako se
izgovaralo: ^lHlQI]^FBW ^SttBttfTi
,

= jelveniš
pojedine

kuiša

ili

jelveni

kuia? (lanak
Pisac
cesto

8).

ispravla

i

briše

rijei.

Kao da

je

to

svjedoanstvo, da imamo pred sobom originalne sastavke.

U kodeksu
kraju

se javja

osobit

znak,
a

i

to

na poetku
je

ili

na

lanka; katkada

je ispušten,
1

katkada

samo

nakit.

Mi

oznaismo sve lanke brojevima

— 23.


Sadrzaj.
1

64


(gorierie
3.
1

je

— egzorcizam „zaloga duha")lanak nema nikakova naslova, a možda ne pripada k — ve egzorcizam — zapis. Clanak nema opet natpisa se ne
2.

je

2.,

4.

te

može nikako
Ostali

razabrati, koju bi

imao bolest
i

razgariati ovaj zapis.

lanci (5

— 23.)

sadržavaju recepte

mane

zapise protiv

razliitih bolesti.

Ovi
in

zapisi,

egzorcizmi

i

recepti

ine neku

cjelinu s onima, Što

nalazimo u
IV.

prije
d.

pomenutom rukopisu
rijetke u našoj

Jugosl. akademije
191).

pod

signaturom

55. (Hrv. Glag. Bibliografija

Ovake

stvari nijesu

glagojskoj

kriiževnosti,

samo
tim

bi

ih

trebalo kritiki izdati u cjelini.

Nahode

se

u

osobi-

zbiricama ili su pojedince unesene u druge rukopise, cesto na koricama veih kodeksa ili na listovima, koji ostadoše isti.

Tekst.
1.

V ime

h(risto)vo (dale izrezano).

o d(u)ha ne()istago la
\

pomo'. Naipree
te

r'ci

M.

(7) ps za greh
r'ci

M.

(7)

oen(a)ši
i

i

letenie

or(a)cie.
i

najprie

in' dnevn

kogožde dnee. r'ci vremena do mise pristupivb ka oFtaru, bl[agos]l[o]vi vodu kršeniemb g[ospod]nimb tu vodu, ka ne vre.
i

r'ci

bt (bitatoriju?)

[p]aramii, ke

su v...krsnu(?) sobotu,
i

i

etira
(n)ad'
prolei,

evan'j(e)la,

ka sutb na kr'šeni g(ospod)ne
e

r'ci

mis(u)

po mise okupli ga gde ne pride kr'šenb (love)kb. r'ci po tomb
timb,

komu
.
.

d(u)hb

zali.

i

tu

vodu,
.da.

i

i

(?)

(9) krat'

uv.
lb

.

(k)ajut se proti (b)esu.
m(o)lit(a)v' prigovori

2.

siju

nad' vodu poslee vsehb.

Zaklinamb v(a)sb vraži prokleti ijjl b(ogo)mb ocemb S s(i)nomb ® d(u)h(o)mb s(ve)tinib vsemi s(ve)timib(o)žimi, sudnimb d'nemb, treskomb g'rosln'cemb lunu, zvez(da)mi n(e)b(e)skimi
i

i

i

i

i

i

i

momb,
v' pifji
diti

i

.B.

(20)

i

.&.

(4)mi

star'ci,

i

vsu tainu b(o)žiju, da
(ime
r'ci) ni

vi

ne

mozite š'koditi semu rabu b(o)žiju, 'm
ni

r

speu

ni

vb estvine,
ni
i

i

ni

vb edinomb meste ne mozite
obresti,

bdeu ni mu škol

V
2a

nad nimb ime oca s(i)na
ni
i

v*

nem' se

razve

^padite

o

nego.

d(u)ha s(veta)go amenb. e(van)je(lie) „iskoni
i

be slovo"

napiši,
i

odbperi

bl(agoslovle)nu
e

vodu

i

dai

tadae

besnomu,

do kon'ca isto da

popbe.


3.

65

na ne .^^. (12) a(posto)la tre poi misu, vsakomu a(posto)lu svoju navlaš'nu misu, nadb (o)nemb listakomb, podloživ' ga pod' kaležb, tre e dai za .od. (3) d'ni snes'ti onomu, komu e trebe vsaki d'nb .&. (4) listi, po'ni
.tfff.
i

Vazmi:

(12) lista kuša tre piši

mužu muš'ki
4.

d'nb, a

žene ženski.
betegb,
i

Kada

se

evitb
s

vazmi

mu

kr've

s

pal'ca desne
te

nogi tre smešav'
furb.

vodu,

(d)ai

mu

popiti,

govore

rei: kvarb,

melb.
5.

ili.

cenedo.
J
i

Ki budet'
ula
i
i

p'sa nevstekla ugriznenb,

vazmi masla krai

v'ega,

i

sai,

vse kup'no
i

frigai

na p'sure

mlano
(?),

položi

na

peu
6.

zavii ranu

-isceleef.

Komu (love)ku
ili
]

esf beteg'

v'

pršav'ce
ili

da

mu

ne

priemle kr'me

ne možet sbprobaviti kr'me,

e

rutan,

da se
i

ue, da e ) kugode teškou,
i

i

lomanb, da se e žmt tada zderal' tegom' da se ue s toga loma, da e v utrobš betežan,
i

e
te

da stvori naiti (e)dnu kvar'tu r'žene muki. ime gavez s(tl')ci dovole nega korene,
i

naidi

žela,
tret(i)

komu
delb
e

i

omesi
ga,
to

muke
i

s

tem' gavezom' tlenem'.
t(og)a

i

paki naidi žela,
stari

komu

ime

s'pr'žb.

osuši
i

korena
to

i

po tom*
razagnati
i

kako naibole
rbženo,
dile,
i

morešb,
paki

posipli
e
i

tem'

prahom'
testo

s'pr'ževem'

testo
i

smeši

stvori

v sire

v

kako
i

gda se lazanem' testo raz'gana. ne budi pretanko razag'nano. naidi beTmak' ed'noga eja pomaži 2) tem' bel'makom' z' e'dne strane vse testo, pokropi vsu tu stranu vazmi ed'nu pest' soli
i
i i

testa,
život',

kud'
a

si

ejem'

pomazal',
se

i

tu stranu
i

testa opaši

bornomu
šii

naivee kud'
ili

ue
v'

betežan',

vrbhu testa opaši ga

rokim' plafnom'

ubrusom',

tako

mu

uini, kada poide
i

da mu zdrži testo okolo života, veer' spat', mužu poni v muž'ski

d'nb, a

žene v žen'ski.

v ku dobu

mu

zav'eš',

v tu dobu

mu

v

drugi d'nb ....')
pisano,

drugo testo uini tem' zakonom', kako

e više

veer' mu pr'vo testo od'vijb, a to drugomu tudbe položi gda grede k' span'ju. takoi mu uini treti veer' 4 treto testo ), kako e više skazano, to treto zavite da držit na

vb

drugi

i

i

')
2

) s )

Jedna kratka rije izbrisana. Jedna rije izbrisana. Jedna kratka rije izbrisana.
Više rijei izbrisano.

*)


sebe tu
odv'ijb

66


i

nob
mu
i

i

za jutra vasb cTnb do veera,
t'e,
i

tada gredui

spat',

položi e od' nega

isceleef.
ili

5a

7.

Ki '(love)kb ima(t) (k)ašar

namor' od zime, naidi nov'
utržan, ka se sliši(?)

lonac', v

kom' ne kuhano,
i

i

kupi na
i

stoune
vloži ju

zlata z(e)mla(?),
stvari k nei

stari ju
i

mono,
i

va

t'
i

lonac'

i

nied'ne

ne polevai.

položi ga na žerav'ce

uini od muki
i

r'žene

nepeen' edan'
steplit' ta lonac'
i

mlinac'.

tem'
i

pokrii ta lonac',

g'da se

mono
para,

na

žerav'ki,
*

tada ima poiti
ili

s

toga lon'ca

naidi ed'nu dl'gu cev'
to (te)sto r'ženo,
i

o

tr'sti

bazovu,

i

tu
i

cevu protisni
z lon'ca,

skoze

kem'

e

pokriven' lonac,

vloži v usta tu

cevb zvannim kraem',

potezai va se

mono
cev'

tu z

paru
ust',

5b

a

naibole moreš',

i

po tom' vin'mi prece
tako

kako se
i

naimeš (mala škujica!) pare, imei
tudei
popiti

poli se(be) belo vino,

hiti

ga

edan'

žmul'.
i

i

uini ob'dan'

veerb, gda oi spaf.
5
. . .

stvori se odeti
tri

gda t' e moeno da se dobro spotiš'.
trikraf,
i

)

i

tako uini
2

d'ni

s'

sebe,

isceleeš'.

i

za

te

.od.

niednoga teška na svoi život', da dr'ži se v v teple, kada se budeš' nael' (p)are cevu z lon'ca, kako lagine cev' od ust' od'makneš', tako ju tudei hiti zatisnuti pal'cem' postom', da ne gre po ceve para z lon'ca. tudei popii žmulib bepaki položi usta na cev' loga vina, kako e više pisano, poi(3) d'ni

ne ini

)

i

i

i

i

i

mu'
6a
(us)f,

paru va se kako naibole moreš',
i

i

paki od'makni
pr'stom' cev',
i i

cevb od
paki po

napi se beloga vina

zatisnuv'

t(r)etu poš'tu

naimi se

te

pare takoi

mono,

piv' tudei
i

beloga
i

vina, položi se spat',
.
.

.

(rupica) poiti s
i

po tom' tebe po h'recanu(?) [rupa] k ... no .. m'
odev' se
se spotiš,

mono, da

usti.

po tom'

iscelee(t).

8.
i

Ki (love)kb pameti pogrešit', naidi žela male paprufce,
v crkvi s(veta)go kuzmi dom'ena. a
on'
.

da stvoref pop(a) peti misu ako li nest' blizu cr'kve te, cr'kvi, na onom' oTtari, v svetago kuzmi dom'ena. to
i
i
i

da poet' v koi gode drugoi
3
.
.

kom'

.

)

ret'

moi

u

ceste

žele položi se pod' ubrus' na tom'
i

oltari,

gda
i

poet'

s listviem',
1

po tom' toga žela stari s korenem' dai boPnomu v' vode popiti ga, gda se d'nb nag'net
misu.
i

)
2

Kratka rije izbrisana.

)
3

Ova rije opetovana pa
Iza

drugi put izbrisana.

)

ove rijei jedna rije izbrisana.


i

67


i

gda

mu ona manenosf

pridef,

isceeleet pametiju,
i

i

to

po(ni)
vi-

mužu muž'ski
deli

d'nb a žene

ženski d'nb.
v'
>),
i

tu

praprufc smo
više

rastun'(?)

gredui v povila
i

stare

gromae

elveniš'

kuiša
v
i

(3iffiQI]3PBW' *iSWBWrTi)

kuda
dolu

(v)l'kuf ljudi vlaku les'

na živine na more.

pogledati

esf

gredu na
i

levu stranu

gromau,
dfgahto
i

i

v

toi

gromai
listaku

naideš to
*

zelie,

to zelie

esf malahto
z'

i

imaf po

z(e)mle,

ev'ši

do vrbha

ed'ne

kako da bi nanizani, a v z(e)mli imaf plitvo koren'e, gusto tan'ko, kako da bi kon'ci tan'ke pree, z' gromae rado raster/, malo v z(e)mle rastu' držif se l(a)h ko esf ruku viriti. to zelie inuda rastef, drugi ljudi
strane
z
listaki,
i

druge malahti

i

i

,

i

i

i

i

znajuf
lahtu,
ili

e.

i

oše

to zelie
z'

esf podobno priliku k
zida stare cr'kve
ili

onomu

zelicu

ko rastef rado
s'tanovitih' sten'.
9.

z'

zida stare

mapolae

s'

q zimnice.
pri sebi,
i

Ptia, koga ka'ci *mef (love)kb, nosi
zimnica
s
i

komu
ei

esf
iglu
gr'le,

isceleef

;

koncem' oi,
10.

a

ka'ku ka'ku živu
ili

pritiski
pusti,
i

živu,

provrzi (?)

a

ta

konac' nosi na

komu gorub
siv'

esf zimnica za

.on. (3)

d'ni,

isceleef.

Kada pos(e)ef
sflci ta ugalb

se (love)kb. tudei vaz'mi ugalb hrastovb

i

mo'no
i

i

stari,

i

priloži
i

ista ula

i

smekuhai,

priloži
11.

na ranu,
s

i

zgora obavii rubom',

isceleetb.
i

o kolen'nce ovcam'

kozam' naidi oš'lega mesa,
kuhai,
i

i

toga tuka smeši
isceleetb'.
12.

morem

i

teple^m'

ma(ži?) dobitak',
teplem'

i

£ gub'

dobifka. pakal'
i

i

^nfporb

s

ulem' vari

i

maži,

i

isceleef.

priloži

saj',
i

vom', gde se ogari

neuef,

ke se nahaeju v hišah' pod' kropriloživ' e k \m re^ari e mo'no,
i

em'

više r(e)enim', vse ku(p)no
13.

kuhaju'.

£ revnice, kada (lovek)a
i

revo

bolif.

naidi

resa,

ki
i

na oreseh' rastef,
naidi glogul, ke

stari,

i

dai

mu
i

dai

mu
1

e

na gloze rastuf, zobati, kada suf zreli, utrbgai
i

ga z vodi popiti, isceleef. ako su (g)nili ili sirovi, zreli,
in',
i

usuši e

i

shrani.

)

Mislimo, da

e

biti

jelveniše mjesno ime, a
razvaline.
i

gdje je bila pri je kua,

možda
(u

kuiše e znaiti mjesto, kuiše dolazi kao Inae kuište
ili
i

mjesno ime u Dalmaciji
i

Pojicima

u korulanskome kotaru), u Hrvatskoj

Srbiji.

Vidi akademijski rjenik.

.


i

68


i

kada esf zime, ako
i

ta beteg'

imaf (love)kb,
isceleef.
i

stlci

mono

tehb

g(l)ogur,

dai

mu

e

u vodi

piti,

takoe od resa suha

uini orehova.
lb. £ be bog(b) s(lovo)
i

14.

bii
l

bog(b)
n(e)ba

i:

na z(e)mlu.

lu n š no of dni piši g na nogte na palc(e) na desnoi ruci jion' na livoi noži p. k. nb na d(es)noi na livoi ruce tigra
i
.

.

.

.

.

.

.

S

S

8

.

.

S
i

noži epratb

8b
ziti

15.

^

žlez'.
i

Kada (love)kb ima
stlci
e,
i

žlezu

na

ž(i)vote,

(s)paci
i

div'jeh'

ebfib,

prilož(i)

na
i

peu

zavii ž(lezu?)

ra-

se ima.
16.

Oše
i

naidi lanenoga simene
i

ml(e)ka krav'ega
privrii

i

mas(l)a
i

krav'ega,

stlkb sem(e),
i

smešavb,

i

vrhb žleze,
a

gnojiti

se imaf žleza,

isceleef.
J

Oše
privii

naidi
žlezi,
i

)

žela,

komu
koga
l i

se

de

.

.

ti

.

.

v'

zemTna,
e

i

vrhu
17.

isceleetb.
žele,

Oše

dvoe
vina

e

tuda po gradu,

komu
privii

ime

9a

naglica, toga listva vaz'mi,

o
i

esna
to

luka vazmi lukovini, a pše-

ninih ^rubb(?),
zloživb,
18.
i

i

i

oc'ta.

na kup' smešav',
se,
i

na peu,

pod' tim' žleza propadef

isceleef.
i

9b

beKmakb kokošbe ed'no ili dve, r'mnakb nakup' smešav' položivb 2 ) na peu položi na esanicu, sos(?)i privii vrbhb žlezi, imaf se propasti, isceleef. 19. Oše ako se (lovek)b ^ tepla važbžef, da se boif. da obetežneef, skuhai pasiki, jei ju poli jutra na taše sr'ce, pijb onu juhu, isceleef. da ž nega 20. q revnice. ako koga revnica traz'mif krVb prohodom' gredef zdola, naidi kamikb stanovif, na kom'
eje
i
i
i i

Oše

i

i

i

i

i

i

ti

e zrasalb
eje,

peaf kako
i

rVlen',

i

ostrbži

ga nožiem,
i

i

vloži to

to eje popij' zb jutra gda e sagreeš' pri og'ni v omakb. na taše sr'ce. isceleef. tako uini po tri jutra, Ako li e (lovek)u reVnica da (g)redef zdola s' (lovek)a žlbto 3) prohodom' agode, tada naidi na kamice žlbf peaf,

vb

i

i

ostrbgav' ga,
*)
2

i

takoi zb eja poli jutra, dai

mu

popit,

i

isceleef,

)

Jedna rijeca izbrisana. Iza ove rijei dvije su,

tri

izbrisane.

s

)

Iza i/b jedan slog izbrisan, jer nepotreban.


Ako
li

69


i

i

nega zdola ni krV ni žlbto, a revnica ga trazmit', tada naidi na kamice belb peat', ostrbgav' to z' eja po .on. (3) jutra, pii kako e više skazano na taše sr'ce, isceleet'. 21. Kada sažžet' se (love)kb og'na, vaz'mi od' eja koprilei ula priloži malo soli, tepi s' ž'licu mono koše belmakb, temb pomaži ) bol'nika po ož'gan'ju, naidi bela suk'na, nakup', stari e 2) tšm' na sipu vrhu pomazanb, saž'ži e mono,
ne gre
ž'
i
*

i

i

i

l

i

i

i

i

i

i

isceleet'.

22.

Oko nedužno.
i

Naidi zahare tre ju stari

mono,

tre

meda
i

primešav' k nei
to
i

kladi (n)a
,

oe. Drugo
se

naidi

cilidonie

zelbš.
3

govorit'

se
i

latin'ski,

a

hr'vac'ki

g(lagol)etb rosopastb.
i

)

naidi ruti

komoraa, uskubi
soka.
i

trave nega,

ta zelbe
i

nakup'

stl(c)i

i

ož'mi
i

s t£h'

naidi žen'skoga mleka,
i

to primesi k

tomu

soku.

to kladi

na oe\
naidi

isceleet'.

i

žen'sko mleko budi lekarij(a)

mužu kade de|(?)ka
23.

doit',

a žene lekarie ka dšviicu d(o)itb.
eja
*

Oše
i

belmakb

kokoše,

i

žafrana

i

rožicb

utrgav',
') 2 )
3

to s'tlkb

nakup'

(pr)ivii

na

oe

i

isceleet'.

Ostalo prazna prostora za jednu rije.

kojemu kažu Dubašjani ) U dobririskoj opini ima selo Rosopasno, Rasopasno. U Pleteršnikovu slovenskom rjeniku dolazi rije rosopds, koja znai: das Fuchsschwarzgras, alopecurus sp., das Schollkraut, chelidonium maius.

Još oble glagolice na Kvarneru o valunskoj ploi.
Još dne 28. studenoga
golski napis u
1907.

ili

sam istražio jedan glaValunu na otoku Cresu. To vam je župa romanbio
prilici

tinog položaja sa po
par
sati vožrie.

300 duša, daleko od grada Cresa
Bukjeva.

U

starini zvalo se selo

Na

5.

glavnoj skupštini Staroslavenske akademije izvijestih

u kratko o valunskom

spomeniku, da
oble
glagolice
u

je

to

vrlo

važna starina
a drugi
i

sa 15 slova

najstarije

prvom

retku,

trei

je

udno

da
je

li

su ta

pismo najbrže latinska poluuncijala. Pitane je dva retka s onim prvim u isto doba urezana. Potez

glagolskih slova u

prvom
nart

retku

stalniji.

Onda sam ujedno snimio
i

napis na bugaici u dva otiska
veliini.

prema nima

izradio

u naravnoj

Otiske

poslah

zagrebakom arheološkome muzeju. Snimiti ga svjetlopisom nije to pokušali s g. školskim doslije posvema uspjelo, premda smo nadzornikom prof. N. Žicom u kolovozu prošle godine, ali sam ispravio. S toga ovom opisu nije mogue zato nart pregledao priložiti snimka, kako sam želio, ali nadajmo se, da emo biti
i
i

do godine sretniji. Mirne duše mogu spomenik staviti uz bok najstarijim našim spomenicima na kamenu. Zvonimirovoj bašanskoj ploi u krkome napisu na kui pok. kanonika Volaria prisv. Lucije družuje se ovime premac možda malo ili nimalo mladi, ako ne još stariji. Za nas je to tim važnije ne samo kao spomenik oble hrvatske glagolice na Kvarneru nego zato, što je naden u poi i

druju nekadarie osorske
tivnici

biskupije,

kojoj su naši

narodni pro-

uporno

nijekali

svako pravo na porabu staroslavenskoga
je

bogoslužja.
Pitat ete,

kada
ja

otkriven spomenik

i

jesi
je

itao, kad
još
prije

nam ga zorno
no ga

ne prikazuješ? Naden
u

ga bar proposve sluajno
li

istražih,

predvorju

crkvice

na

mjesnom


grobju
Prije

71

valunskom, gdje je služio kao podupor jednom stupu. ga nije niko prepoznao, jer bijaše kreom namazan. Obretnik

upravo jedan politiki inovnik, koji je na ploi vidio nista mane nego jeroglife. Ne emo mu toga zamjeriti, jer su neki drugi držali, da je spomenik falzifikat novijeg doba, što posvetna iskluujem; neki profesor dapae, da se je izjavio e je to
bio
je
i

bosanska

polika azbuka. Ploa je od prilike 1*30
ili

cm.

dugaka
nije

a 30 cm. visoka
je klesar

od dourezao

maeg

vapnenca, a
i

nije

nimalo izgladena nego
retku
svršio

slova naprosto

na krivo prema do|e stoji ,5 slova. U ostalom ploa sprijeda kao da je krria, pak možda bijaše i duža sadržavaše više slova. Ovaj je spomenik ve imao aferu na sudu. Creski je konu

prvom

vodoravno,

ve

i

servator starina htio
ali

plou nekamo
I

otpremiti po svojim |udima,

svijesni Valuriani

sa svojim kuratom

popom Ivanom Sparo-

žiem mladim
Na

to zaprijeiše.
i

globu a žup|ane jednog
pitane, da
li

sud ih dakako osudio: kurata na drugog spola na zatvor.

proitah napis, odgovaram: Od ovih 15 slova oble glagolice, dva su mi nejasna. Ipak ne shvaam, što je pisac dotino klesar htio da izree. Prvo je slovo t ali s jednim otvorenim dijelom. Drugo je e (jat) oblika kao na krkom spomeniku na trokut, ali s pokrajnim stranama nešto zaobjenim, u sredini potez dopire ne do gore nego samo do preke. Tree je h oblog tipa, gorrii mu je dio kao nakrivleno / bez take, usadeno na lat o. Cetvrto je a s vodoravnim glavnim dugim dijelom gore na lijevo zartanim. Na kraju je drugo takovo (15.), ovdje je glavni Štap bez
•v

rtice koso na desno urezan a strane su duje,
i

doim

su u

prvom

krae. Ipak oblik jednome drugome zadržaje okruglost Dajria 3 slova mogle bi biti brojke, ali nema oko riih nikakih taaka ni znakova. Od ovih prvo bi moglo biti dvostruko o polag grkog w. Teško ga je uzeti za 5 ili /. Drugo bi moglo biti , što bi kao brojnik znaio hiladu. Sada slijedi nepoznatog doslije lika iB (zelo), koje je slovo kao glas u starim spomenicima zvuilo dz ali dorii dio mu je okrugao, inae vrijedi kao brojka 6. Za riim osmo je poluglas, debeli jer tipa kao na baš. ploi 12.° samo oblijeg. Ovaj znak dolazi još dva krat kao 10. slovo, ova posjedria skoro jednaka više nalie tipu krkog spoi

i


menika,
jer

72


i

Deveto je v široko lijepo zaobleno kao na krkoj ploi. Jedanaesto je k najstarijeg oblika sa sedilom
im
je

trbuh

uži.

t.

j.

crticom ozdo.
je t

itavo nalii
te

s prijeda naslorienoj

stolici.

Trije

naesto

zaobleno

ima obje noge zatvorene. etrnaesto

n

starog tipa kao na

bašanskoj ploi.
o.

Ostala dva retka latinskog poluuncijalnog pisma pokušao
je

proitati moj prijatej
i

Timotije Jerkovi, malobraanin u za-

ini mi se da je pogodio. Drugi bi redak darskom samostanu glasio po riemu: techa et alt(are) s(ancti) marc(i) pr(es)by(ter) iohna. Trei: et juppan Durei o(pus) f(ecerunt). D kao da je glagolsko. Ostavlam paleografima konano riješerie. Prvi je glagolski redak valunske ploe skraeno pismo bez znakova pokratnih. Ako ono z, sedmo po redu, znai glas a ne ovdje uspomenu na Zvonimira brojku, onda bismo mogli imati hrvatskoga kraja kao u sv. lucijskoj zadužbini. Tada bi imali citati ZT>vb(nimirb). Iza ovoga slijede dva slova ki>, što bi onda
i i

bila kratica za kraj.

Inae mi

je

nerazumlivo

citati

u sveži s osta-

lim slovima: k-btna.

Ja rekoh svoju hipotezu, a ko zna boje, prosto

mu

je poje.

Mogue

da je kraj Zvonimir na Cresu kojoj crkvi ili redovnicima darovao zemjišta u zadužbinu, kao što je bilo u sv. ime žuLuciji opatiji Benediktovaca u Baski. Onda doznajemo
je,
i i

pana

Jurja u

lat.

napisu.

da posve protumai ovaj zagone zbude, ova naša starina na obali netni napis. No ako se to tirne nista izgubiti od svoje znamenitosti. Barem Jadrana ne naši protivnici ne moi nikako dokazati, da smo hrvatsko staroslavensko bogoslužje prokriomarili. glagolsko pismo
Teško, da
uspjeti,
i

e

kome

e

e

i

Ovaj je napis snimilo više riih. Poslali su ga kako mi javja prof. Mileti, ni on ne zna šta bi sada ga, što ja znam, nije joŠ niko objavio.

i

Jagiu,

ali

s riime.

Do

pop

V.

Premuda,

glagolaš.

W

Glagolski pabirei.
Od popa
1.

V.

PREMUDE.

Doscinobrah.
zar

udno
Na

e

vam

glasiti,

ne? kad ovo
blagdariih,

izgovorite.

Šta je

to? pitat ete.
kraju

zbirke propovijedi

sto

je

prepisa na

pergameni pop Andrij u Novom iz kriiga poštovana muza gospodina Filipa 1506. prozva „Blagdanar", nalazimo crveno nai

pisano:

a doscino bran' e e fratar

stipan'

z

otoka

krkoga ocu
i

priuru fratru ivanu pažaninu ki biše va to vrime.

Rukopis
IV
a

je

dospio u zbirku jugoslav. akademije
je

nosi sign.
je

99.

Miletiu

nejasna bileška fratra Stipana: valda
Vjesniku"
i

on

nabavio blagdanar za priura pavlinskog Ivana.

U „Nastavnom

o.

g.

sv.

3.

bavio se

je

blagda-

narom prof. Strohal iznio novost: „Hrvatski glagolski kriiževnik pop Filip iz Novoga u Vinodolu". Iz biješke popa Andrije ne bi se dalo sa stalnošu zakljuiti, da je pop Filip blagdanar napisao; mogao ga je preraditi ili on ili ko drugi pa ga je dao na prepis popu Andriji. Ali ovo
i

nije

naš zadatak, da istražujemo.
I

Strohal

veli,

da

mu

je

bileška fra
,nabavih'

Stipana kranina
ili

neje

jasna.

Ono „brah" možda znai

,kupih' a

možda

pogrješka. Strohal je prepisao onu zagonetnu rije: dos cino bran'
i

ovako

e

biti

tano.
sastav|enu,

Ako ovu rije proitamo
nai

kako
iz

je

jedino pravo,

emo

joj

pravi smisao. Treba naime znati, da se je u sta-

rim rukopisima sve sastavjeno pisalo,

možda

štedrie papira

i

pergamene, pak
Kasnije se
je

je

najstarije

rukopise teško na prvi
i

mah

citati.

postepeno od tog odustajalo pa
ne samo u latinskim nego

sastavlene rijei
u glagolskim ru-

na više dijelova rastavlalo.

Tako

bijaše
i

i

kopisima pa s ovim našim „doscinobrah". Ko je vidio koji glag. rukopis na koži, bit opazio, da ima lijepe inicijale (poetna

e

slova)

i

crvene rubrike, što

nam kako

se

kaže odmah u

oi


upadaju. Rukopis
i

74


i

ako pisac nije slikati, pustio bi prazan prostor, znao uresivati da to drugi umjetnik obavi, pak se je to kadgod zbilo na stojea kasnije ostalo praznih mjesta. Pošto je pri tom najjeftinije a više put
je

možda

pisalo

više

riih,

t.

j.

i

i

pomagalo bio
je

minij

ili

cinobar (cinnabaris, ruski kinovarb), a to

kemijska

sastavina

od

žive

i

sumpora,

služili

su

se

ovim.
i

Odatle izraz miniare, za sitno slikane miniatura; ako
drugih masti
illuminatur
1 i

je bilo

ukrasa illuminare
je

.

.

.

pro eo quod ex minio liber
i i

posao obavio naš fra Stipan zato zapisa: doscinobrah, doiscinobrah, t. j. cinobrom doiskitih blagdanar: a ne da ga je dosta cijeno pobrao. U toli razvikanom sredriem vijeku kasnije ogriište znanosti kasnije iza obreta štampe umjea bili su samostani pa još redovnici su ne samo pouavali mladež nego prepisivali ukrasivali rukopise. To bijaše mogue dakako samo u veim samostanima, osobito u Benediktovaca, ali bijaše popova pae svjetovriaka, koji su to radili kao zadužbinu n. pr. knez Novak napisao je ukrasio gl. misal. Krasno je slikan ponestali misal II vrbniki (misle neki da od Klovija). Od zaslužnih Hrvojin lijepo uresio sa više masti svoj naših treoredaca napisao je zbornik fra Sitne Klimantovi u više primjeraka u XVI. vijeku. u prvim tiskanim kriigama nai emo slikanih poetnih slova. Ako promislimo koliko je truda vještine trebalo za ovaki posao, vaja da se divimo ustrajnosti tih naših duševnih velikana 2 ) da uvamo riihovu ostavštinu kao svetake moi. A u staro doba su mnogo boje cijenili riihovu vrijednost, kako nam to svjedoi biješka Kolunieva zbornika od g. 1486. .. „da e kriigam, ." teško priti gdo kriige po'tue da e kriigami po'tovan' Koliko je posla obavio u blagdanaru fra Stipan mi ne znamo. Mileti u bibliografiji veli, da je pismo rukopisa vrlo sitno ali
).
i i i
i

Takav

i

i

i

i

i

i

I

i

i

.

i

.

.

')

U

starim pravilima nekog reda nalazimo ovo: Deputetur unus frater

pro Rubricatura et Floratura, qui
officio necessarios:

habeat lazurium
litteras

et

alios colores pro

suo

aureas tamen

absque speciali licencia non

faciat.

Scripturarii directionibus in illuminandis libris šibi per

eum

traditis

obtemperabit.

želi o tom više doznati, neka si nabavi „Das Schriftvvesen in Mitod VVattenbacha (Leipzig 1871.). 2 velikan n. pr. pop Martinac, koji napisa II nov|. ) Zar nije duševni brevijar u velikoj žalosti radi poraza hrv. vojske na krbavskom poju 1493.?

Ko

telalter"


krasno, duktus
i

75


inicijali

stisnut.

To

je

pisao pop Andrij. Natpisi,
inicijali
lijepi,

mnoga

slova u tekstu su crvena,

cesto

razno-

bojni, nakiti

grizlo

poesto neukusni. Zelenilo je bilo prejako pak je izinicijale, valda je pergamen previse ustrojen. Inicijali
i

natpisi, u
Inicijale

kojima

je slabije

pismo, da nisu od pisca popa Andrije.

da su dvojica
sve potvrduje,

izradila, poznija

ruka da

je nespretnija.

To

da

je

zbija fra Stipan s otoka

krkoga

doiscinobrao blagdanar priuru fra Ivanu Pažaninu.
2.

Zlato od krave.
iz

U
priredio

kriizi

nodara Stašia
Strohal
i

XVII. vijeka, što ju je za Štampu

R.

izdao

troškom
je

Staroslavenske

akademije

1911. u Zagrebu,
bi u

nalazimo rije zlato krav, zlata krav.
to

ovjek

na prvi mah pomislio, da
istarskom razvodu.

jedna rije kao

zlatopasanci

Zanimalo me je doznati je li naši otoani znadu još za ovaj izraz da li je još gdje zapisan u prvašrie doba. Treba mi prije svega istaknuti, da mi još nemarno potpunog hrvatskog rjenika pa ni u velikom akademikom ne emo nai sviju rijei iz naših hrvatskih glagolskih spomenika a to zato jer ih još niko nije pobiležio. Da su ti spomenici daleko izvan naše domovine, to bi se još dalo ispriati, ali dosta ih je
i i

u

samom

bijelom
i

Zagrebu.
ali

Da

su pisani

irilicom,

to

bi

ve

bilo istraženo

pokupleno,
kurziva.

smetaju one
Judi,

udne
koji se
i

kvake, ona za-

kuasta glagolska
i

Kad ima

zanose
hrv.

skiem
vlada
i

esperantom, da ne govorimo o jeroglifima,

kada

dijeli

potpore za razne študije, zašto ne
ne bi
li

bi

ueni

Judi zasjekli

u ovu ledinu,

jepo je

zakopano naše jezino blago? Libio zapoeo Kuretac, ali iza nega drugi su akademici
otkrili

malo

uinili.

Ve
Ipak
jer se je

je

neki stari

mudrac

izjavio,

kako

nije

asno

biti

tu-

dincem u domovini
Jugoslavenska akademija popuriuje jednu praznimi, pobrinula za izdavarie „Prinosa za hrvatski pravno-poi

vjesni rjenik"

od

VI.

kraju privede.

Ne

bi

Mažurania pa dao Bog da djelo sretno nam sa svim tim škodio poseban rjenik

poput Daniieva iz kriiževnih starina srpskih, gdje bi bile rijei, sadržane u hrvatskim glagolskim listinama, propovjednim zborni-


i i

76


hoe
vi

drugim spomenicima. Za taj posao dakako cima novca. mena, Judi Dakle na posao, gospodo profesori, osobito

se vre-

akavci

iz

hrv. Primorja, zasucite rukave, upotrebite dajbudi školske praznike

kao za Šport, a vi imuni posegnite u kesu! Bit no potomstvo. Ali kuda to skrenuh?

e

vam

zahval-

Nodar (ovako otoani kažu predlog od, n. pr. brageši sukna

i

danas) Staši ispuštao
(t.
j.

je

rado

suknene), košulju platna,

na(g)lavnik platna. Isto tako piše zlato krav, zlata krav mj. zlato

od krav. To pak znai najam u novcu od krave ili vola. Staši to ovako upotreb|ava: imam zlata (od) krav, uštrumenti od krav, pušam moe zlato (od krav) ko e u sina Cetulina na Varh,
se naide zlata
i

e

pripaše.

U župnom
brašine
se
sv.

uredu

na Vrhu
g.

(na Krku)

ima
i

glag.

zapisnik

Mihovila od

1730.
je

— 1804.
i

pak

ovdje nalazim tu
zapisnik

rije u istom smislu.

Imala

brašina

stariji

„kako

oito vidi u staroi kriigi", ali ga danas više na žalost nema. Tu itam: dahomo na zlato kravu telicu, dahomo u zlato ednu perastu, prieh zlato od krave, od vola ki e bil kravu arjenu na zlato. Posjedrii je put uporabjena ova rije 1796. broi za zlato. Zamijenila je tudica: dat na fit, potezat fit. Brašina je imala ovaca koza, ali za ove ne kažu da su na zlatu, nego: dat na bravariu, neka dobro nastoi na bravariu, vuna od bravarie, jarina od bravarie.
i
i

i

i

Prije

nego
bi

bi

ko dao

govee na

zlato,

procijenili

bi

ga,

pak ako

bi

ona vrijednost
ne
n.

bila uvijek

gospodareva, a plod
krave
bi
dijelili

bi dijelili,

mu

cijenu isplatio.
pr.

Od

tele,

a za vola

plaali bi godišriih
krivrie poginulo,

10 libara.
bi

spodar dobro nastao,

dali

Ako govedo ga drugome. Kad
i

nije

novi

go-

bi

bez riegove

onda

bi

prodali kožu

podijelili

dobitak.

Mnogi se još svega ovoga na otoku Krku sjeaju, ali ne obiavaju više davati ni goveda ni ovaca openito u najam na ovaj nain te danas narod više ne pozna zlata u ovakom smislu.

K

Strohalovu izdanu Stašieve notarske knige.
Napisao: pop V.

PREMUDA.
je

Profesor Rudolf Strohal izdao

1911. u nakladi Starosla-

venske akademije slovima Antuna Scholza „Glagolsku notarsku kriigu vrbnikoga notara Ivana Stašia" (1637 1652) kao prvu

kriigu

„Starohrvatske glagolske kriižnice".
ocijeniti publikacije,

Nijesam naumio
objavjena
u
Istri
i

koja

je

jedina doslije

u koju je

izdava

uložio

dosta truda.
se,

Pošto imade

još

ovakvih spomenika, nadajmo
kriige

da

e

još koji

na

svjetlo.

U
Strohalu

prikazu

i

u

tumaeriu rijei izmakle su se

prof.

neke netanosti.
ih ispravim.

Da

ne bi unišle u koji vei rjenik,

nakanih se da

O O
javne

glavnim narjejima na otoku: dobririskom, vrbnikom
pisali su

i

bašanskom
glag.

ve
Kod

drugi,

pak se

ja u to
i

ne upuštam.

nodarima pisao
(tavele).

je prof. Str.

u Vjesniku hrv. arheol.
ili

društva XI. svesci, gdje
pisce

hronološki nabraja nodare, kancilire
više
riih

je

krivo

zabileženo

riihovo

Treba naime znati, da je koja god stranka katkada pozvala ne domaeg nodara nego onog iz druge opine ili kaštela. Tako Beneto Grabia teško da je bio nastarien u Doslužbeno
mjesto.
bririu

ve
i

u Krku, gdje je bilo tog prezimena.

Isto su tako
i

Vr-

bniani a ne Dobririci nodari Tolani (ne Tolani) oba Petriša, Petar Antun. Valkovia vrbnikog ne vala pisati Vajkovi, premda bi tako bilo pravo štokavski. Ivan Sormili stariji ne bijaše Omišlanin nego Dubašrianin. Pregledao sam omašni sedmi protokol (od 7. 5. 1768. 13. 4. 1772.) toga Sormilia, „stoeega u kaštelu dubašrianskomu u selo svetoga Antona". Krki nodari su bili bez sumrie Renaldi Cutinis. Premda rastavjeno Bon martini, ovo je prezime krkih plemia Bonmartini. Još pod zadriim knezom krkim Ivanom Frankopanom (1479.) služio je kao »plemeniti vjerni kancilir" talijanac Fran de Bonmartinis de monte

i

i


Silice
i

78


zauzeti otok
i

to tako,
1

da

je

pomogao Mleiima
je

kneza
u

Ivana zasužriiti

).

Strohalu nije bilo poznato da
bririu

bio Juraj

Jakomini
i

Do-

takoder kancilir.

Na

jednoj
e

potpisao se u
publik pisah.

svom narjeju:
i

punomoi od 27. ožujka 1607. kancilir Juroj Ekomini nodar

nodara glagolaša n. pr. Petar Vodopija 1656. u Pojicima t. d. ali ovo nije moja zadaa, da ih nabrajam. Jedino opažam, da „v Žmirii" je loc. od Žmiri (na istarskorn kopnu, mase. a ne femin. Otok Krk bijaše pod Mleiima podijelen na gradsku opinu s posebnim statutom na pet kaštela: Omišal, Dobrin, Dubašnica, Vrbnik Baska. Kašteli bijahu utvrdeni, a mana mjesta zvahu
Bilo
je

drugih
i

i

i

selima
darovo,

(villa
ali

Ponte,
je

Pod
i

erai
i

i

dr.)

U

kaštelu je bilo sijelo noisprave,

mogao

služiti

u

svom zaviaju. Nodarove
bi

osobito kupoprodaje

promjene, objavlao
ili

nedje]om puku na
i

javnome mjestu satnik
su zvali
klic,

oficijal

po
je

tri

puta uz znak trub]e
i

to

klicat,

oklicat.
u

Tako
i

bivalo

u

gradu Krku pod
buceinator"
zove:

ložom,

Krku zvao vulgo Trombetta te ga
se

pak

zato

„Franciscus

Zuttinis ispravi

Staši

u 52.

Fran-

isko Trunbita.
krki providur Fran Barbo potvrduje mu sve povlastice ovako: „Hinc est quod inspeeta fide, sufficientia, devotione et legalitate circumspecti fidelisque et Nobilis Veglensis Jo. Franc, de Bonmartinis de Monte Silice, Scribae sive Scontri, Advocati et Procuratoris Fiscalis Camerae Veglensis, qui non solum modo bona cum fide suum semper exercuerit diligenter offitium, sed etiam tempore quo illustrissimum Ducem Do: Nostrum ... ob defensionem recuperationemque
*)

Mleii

su nagradili zaslužnog ovjeka.

Dne

8. 2.

1483.

et

promissionem factam de praesenti Insula contra Ungarorum hostem, suum ad ipsam Regiam Majestatem legabat Ambasciatorem, fideliter se habuit ad ingrediendum et ad hominem deducendum diversas ac multas seripturas et privilegia, ob quas constabatur Insula ista alias fore per Ill um Do: Nostrum
:

praedietum Dominis Dominis olim Comitibus de Francapanibus ipsius Insulae concessa et de ipsa habere iurisdictiones plenissimas, ut de praedietis ex pluribus fide dignis personis Nobis clare constitutum est
.

.

.

approbamus

.".
. .

Još prije

Calpo nalog od Jeronima Marcello, sindika providura intra et extra Culphum, da Bonmartini-u „scribae et Notario ed Advocato Camerae fiscalis Veglae cum heredibus" prizna sve povlastice. Zato je od negovih potomaka više riih obnašalo nodarsku službu
11.
1.
i

1483. dobio je providur Petar

u Krku.


Neki su nodari obnašali

79


t. j.

sudaku ast

naelniku

(ju-

dex ordinarius), pa
Nije

i

sveenici.

tano Strohalovo tumaerie rijei knez: opinski upravitel ili naelnik. To vrijedi doduše danas za neke krajeve u drugdje. Krani su poznavali u stanje doba Slavoniji, Bosni
i

i

knezove Skinela, kasnije Frankapane. Istina je, da su si taj naslov prisvajali u potone vrijeme Juranii u Jurandvoru ali na u temeju povlastica pojike knežije. U Stašia dolazi „knez samo jednom (str. 186): dah knezu z Dobrina ... danas Dobririci zovu Malešie ,knezi'. Možda je bio koji takav ,podknežin' za vrijeme Frankapana. Ostale plemenitaše zvahu ,vlastelin'. Tako zovu Mihovilie još danas u Vrbniku kao Grškovie na Dobririskom, a na Cresu pozna puk svoju gospodu pod imenom
i

I

i

i

vlastele.

Nije dovojno dokazana Stroh.
zaredivali u

tvrdria,

da su krki biskupi
str.

sveenike ožeriene žakne. Primjer na
pitaju

18.

glede

bašanskog župnika „da
primijeniti
i

za

nju
jer

riegova

sina"

možemo

Staši na više mjesta a osobito u onoj ispravi u istoj izrei govori sad upravno sada neupravno. To bi bilo moglo biti samo u nuždi, ali te na Krku
sina,

na oporuitejeva

ne bijaše, jer

ih je

u

svakom

kaštelu bivalo lijepo kolo. Bilo je
i

izvan riega. lanovi kaptola, a bilo ih je Mletaki se providuri tužili na to kao Petar Vendramin u izvješu 1. 7. 1732. da to biva samo da se sveeniške obiteli osobito u Baski Dubašnici uklone javnim nametima ). Dalmatinac sveenik Pastri veli o Vrbnianima, da se zapope samo da ne moraju na galije 2 ). dalmat. namjesnik Hrvat barun Tomaši 1814. tužio se na velik broj glagolaša, koji da su slabo naobraženi.
koji su bili
1

sveenika,

i

I

*) „Ogni famiglia deli' isola, anzi diro meglio ogni asa, particolarmente Besca e Dobasnizza, villaggi li piu numerosi d' habitanti, dedia almeno una persona, non ali' oggetto lodevole di servire al Culto del Sigr. Dio, ma d giovare al proprio interesse. Dove s' attrova un Religioso, passa sotto franchigma quanto gia, non meno tutto cio, ch' e attinente alla di lui persona, spetta a Congionti, ogni loro prodotto pretendendosi essente et imune de

in

i

aggravii.

II

defraudo e passato con troppo libertinaggio
. .

tant' oltre,

che riduce

P esazioni publiche ne* termini infelicissimi
2

.".

)

.

.

.

ne ad triremes cogantur, fiunt sacerdotes (u

Museo

Borgia).


Sama
je bilo

80

broji

Baska,
u tim

opina od 3000 duša da
objedama

36 sveenika

1

).

Nešto

istine ali nije sve.

da se upuštam u pitane, ko je više uradio na prosvjetnom poju da li sveenstvo ili redovnici, jer bi to išlo na
dugo.
Frarievci
i

Ne

u

naši

treoreci

glagolaši
radili

naslijedili
i

su

baštinu

prijašnih
bili

Benediktovaca a uz
kaptolski
ili

riih

su
je

Pavlovci.
bilo
i

Gdje su

zborovi

samostanski, tu

više radnika

na kriiževnom po]u. U samostanima se je sustavnije moglo pouavati prepisivati rukopise, osobito prije obreta tiska.
i

Slabim

je

dokazom podupro

Strohal svoju tvrdriu da su
i

si

brašine stekle zasluga oko osnivaria podupiraria narodnih škola. Zavela ga je talij, rije scuola. Ali u talij, rjeniku mogao bi nai da taj izraz znai takoder confraternita spirituale, bratovština. Ja se dosada još ne namjerih u glag. ispravama na hrv. izraz škola u drugom smislu nego takovom. U Dubašnici dakle nisu bile ,tri škole' nego brašine pae više 2 ). Ove su se pak mletakom duždu. Mletaka se vlada, za svoje potrebe obraale to premda nije zatirala glagolice, nije brinula za sirene obuke na našu sreu, jer kad bi bila otvarala škole te ne bi bile hrvatske. U Italiji drugdje mogle su u srediiem vijeku bratovštine stei u tom pogledu zasluga, doim su se kod nas brinule za svoj oltar uzdržavarie sveenika, koji je takovom brašinom upravjao. Time ne mislim posvema iskluiti, da nije koji ueniji sveenik takoder poduavao kojeg seoskog mladia žaknia, nadobudnog kandidata sveenikog ili kojeg drugog svjetovriaka za nodarsku službu.
i
i i i

i

i

U
polazili
je

gradu Krku bijaŠe takoder biskupsko sjemenište, koje su
i

neki glagolaši

te

su ga zvali „seminario
i

illirico".

Krki

biskup mogao poslati nekoliko mladia
to
te

u kolegij loretski na

temeju papinske povlastice. God. 1542. spomine se „domin Jakov

Skorupi od Paga va
je

vrime
je

meštar od skule latinske". Ovaj
godine
u

pisao

i

glagolicom

iste

preveo

s

latinskog

na

„harvacki jazik"

nagodbeni spis
Sormilia

parnici

izmedu

vrbnikoga
spominu se po
Mikule
te još

Vidi: Jeli, Fontes XIX. 29.
2

)

U

istog nodara Ivana

starijeg 26. 4. 1771.
i

Strohalu navedene brašine sv. Polinara, presv. Ruzarija

sv.

ona „svetoga Tela Gospodinova od Dubašnice",


klera
i

81


hrv. sjemeništa u Krku,

krkog biskupa
i

Rože. Vrbniki povjesniar pop Ivan Fe-

reti piše o popu Nenadiu,
je

uiteju

da

nosio brkove
i

zato su ga

krki gradani
je

prozvali „prete
bilo
to

mu-

staa". Još

danas itamo na kui, gdje
16 Gne

sjemenište

uz grb obiteji Sinti, hrv. napis:

Gne

87.

je

ovoga ponixi ohologa misal serdcza gnegova. a uzvisi poniznoga Nadareniji mladi našao je katkada svog mecenu, koji ga poslao na dalne nauke u Mletke. Tako je bilo s popom Ivom
pribivalischa
i

Od

Kraliem iz kastela Dubasnice. On je zato zahvalio svom dobroincu krkom arcižaknu Venati-u u kriižici, sto ju je izdao u Mlecima g. 1734. pod naslovom: „Pribogolubne molitve
. .
.

prvo

i

po dospitku mise". Ovaj

„Slovnik slavenskij

je

Kraji 1754. priredio za
sa
hrv.

tisak
je

latinskij"

tumaem,

ali

mu

djelo ostalo u rukopisu.

Sada
u

u

da dopunim

i

ispravim

azbunim redom nedostatke
je u

Vrbniku pobolšica, melioracija obradenog zemlišta ili na zgradi. Bašani kažu zato jurament, u nodara Ivana Sormilia starijeg nadoh: štimat vira-

rjeniku Strohalove publikacije. Arament

menat

ki

e

inil na

reenu kuu
(str.

i

da su

našli

....

viramenta.
brajdi

Ne
ili

vala barsin nego barsina

53.) to jest stari baras.

brajde

znai
se

više

redova
i

trsja,

medu kojim
dižmar
nije

može

orati.

na široko posadena uz ko|e, bukaleti tri je fem. a ne mase. (24).

nego exactor decimarum, sveenik punomonik ladariskog ili stolnog kaptola, koji je sakupjao desetinu, od koje je polovica išla biskupu a druga kleru. Dijelove (porcije) zvali su u Vrbniku ,kotlaci' ). U Vrbniku zovu još
vrijeme jagrieria
l

i

')

Desetinu su

dijelili

u Vrbniku ovako,

s

biskupom Ivanom Rosa od 21. 12. 1539. dorum, agnorum et vini, quae pro dimidio
exstrahi

kako itamo u pravdi kaptola massa decimali bla„ ... de

dividitur inter capitulum et epis-

copum Veglensem,

solitum

frumenti staria

duo veneta, ordei

staria

duo, segalae quartae tres.
et extractio vulgariter

Quod

starium continet quartas quatuor.

Quae

portio

nuneupatur Chotlaci. Et haec dividuntur
. .
.

inter solos sa-

cerdotes tantum et Plebanum aequalibus portionibus
missis
Cotlaci,

ex

ipsa

massa adhuc

Dein extractis praeextrahitur domino Plebano frumenti

starium unum, ordei totidem, milei totidem, surgi totidem, vini

modium unum

ad mensuram Verbenici vel duae quartae venetae. Decimario idest procuratori super collectionem ipsarum decimarum frumenti starium unum, totidem ordei


danas
plodine
desetinec
i

82


kuu,
i

a

u

Baski

desetinac,

gdje su sakuplali

Krku ,decimaria' prostorije pod zvonikom krke stolnice, dubleni rub, dublenac govori se danas na otoku za svilni ili svilom ukrašeni tal. benda rub, t. j. svila od imenice dubja ). Galnac je krivo protumaio sa guriac, guri, ženski rubac. Ova je rije plurale tantum. U Stašia na str. 90 imamo je dva puta danas u Vrbniku zovu islo, u gen. pl.: „galnac dobrih žutih 200".
u gradu
1 I

brojanicu:

glnece,

u Dobrinju

staklena
shvatiti,

ili

drvena,
je

To znai zrna zlatna, ondje od kakvog nakita. Inae bismo imali
gvoznece.

imao cijelo skladište gurieva ili duan. o gracia je Strohal shvatio u znaeriu milosti. Da je pogledao u Kožiiev misal ili koji glag. rukopis, bio bi uvidio da ogracie znai molitva. To je jasno iz oporuka na str. 42 66. Oporuiteli su želeli, da im sveenik za dušu izree neke molitve, a misal, zabiležio je takoder, kako su moStaŠi, koji poznavaše biti isti pojam. Bašanima litve poimale. hramac ili hlamac ne biti ili od lat. oblata je hramac pastirsko zaklonište. Iblija, ublija ili od eulogiae. I u zapadnoj je crkvi bilo neko u obiaju jesti blagoslovjeni kruh (esus eulogiarum). danas još u nekim župama na otoku Krku za mrtvih dan noše na dar sveeniku okrugli pšenini hleb to zovu ublija ili oblija. Taj izraz itam u glag. rukopisu Starosl. akademije iz 16. stojea: Sermoni disipula to na se zovu kriigi veliki nauitejb 101: »desetine ,ublie'
da
oporuitej
i

i

e

e

I

i

i

a

i

1.

prvine
je

i

druge patrimonie

raspetoga".

hrasnica
i

tal.

beccastrino

dugim uskim ne ostrim kjunom. Nije isto što kramp, jer ovaj ima sa obje strane toporišta kjun. kamižot nije samo doria ženska sukria nego gorria. ki Lazara nije „cum Lazaro" nego je to responzorij u ." mrtvakoj službi: „Iže Lazara vbskresilb esi kore znai
i i
. .
.

težako orude sa širokim uglatim uhom

et

quantum Plebano cetera omnia. Dyaconis

et

subdyaconis

et accolitis ipsius

Ecclesiae cuilibet extrahi solitum erat unus agnus, ordei dimidia quarta culma,
idest minica vulgariter appellata, pro qua
tur

minima portione

praefati

.

.

.

tcnen-

inservire
.
.
.

Ecclae.

Rmo Domino

quando fit Residuum vero
midio
praedecessores
*)

visitatio tenentur dare
et extractis

Episcopo et presbyteris ipsis ac etiam eidem unam galinam quilibet eorum.

praemissis dividitur tota massa decimalis pro di-

et sic fuit
.

observatum per omnes 60 successivos Dominos Episcopos
.

."

Vidi

Crni:

Najstarija povjest

krkoj

biskupiji

str.

132.


klupe. kuria
kurii
ili

83


je u

ili

turia je
tal.

akavcu

duria a ne diria, u Vrbniku danas

kuriva,

codogno. lucerna

tošu obla

ploa od

ka-

mena naokolo izdubena, na koju
ulikama, koje se daje tiskaju a
slijeva u

se stavjaju sprte sa samlivenim
iz
riih

otie

u)e

te

se žlijebiem

ozdo podmetnutu posudu. Ne vaja mantinat nego mantiriat ili mentiriat. militi, danas muliti su kuhiriska kliješta od tal. mollette. miriše znai ruševinu a ne gradilište. neda, nedica,
treba izgovoriti s
ri.

Samostavnik
je violaceo,

je

samo

nedica,

sukria griede

masti

ili

cvijeta.

Gried

bruno-rossiccio sine rbvlenb.

Dakle ne znai sveano žensko odijelo nego riegovo lice. Obet je starosl. obetb offerta. Danas se u Vrbniku više ne uje ove rijei, ali na mladoj miši još sakupjaju u crkvi novani dar mladomisniku izmedu pozvanika to zovu muŠtranca. Prije bi to obavila jedna ženskiria isto u crkvi od sviju bez razlike za taj bi posao navukla nekakve svilene rukave to su zvali: duplira prosit. I u spomenutom rukopisu ,Sermoni disipula' nalazim rije pelij na
i i i

1.

19.:

niedan' spomin' ne slišan' od kožnih' peliev',


i

to je

za krevet od više ovjih koža ne posve ustrojenih,

pokriva kako u Sta-

šia

str.

74. deset

kož bravjih od kih uinih
J

pelij.

kopisima dolazi za kožuh tudica pelica, pelicun
rijei ne

drugim rukadmen, koje
ovan.

U

nadoh
je

u rjenicima.

)
ili

Praz

baš ovan za rasplod a ne uškopjeni jarac
ili

Uškopleni ovan zove se brav

melec zovu

i

skopac, meso skopevina. prosada u Vrbniku junca od 2 3 godine, s kojim se

poima

rid. nego bijelocrn u Vrbniku sag. Na Vrhu vuneno pokrivalo za krevet, drugdje odelo, rovan se uje još gdjegod na otoku znai tamno crvenu mast-rubeus. Odatle u StaŠia sukria rova-

onamo Rakno, rakni znai
raditi.
rij

nije crven

i

J

)

Klimantovieva regula pokor'nihb: Plaši takoe
rasplaeni
ali
i

i

kad'meni brez' široka

oždrilie ne

celi

imeite.

.

.

Povezae
i

i

traci

od

svilb

ne nosite,

mošne od kože usanie pasi priprosti brez' v'sapilicuni nimaju Košjunska regula: Rasporeni plaši bit ni grišpani na pleih ni na prseh proporeni da zapeti koliko od priproša sukna od kadmenov sestar reenih hoemo da se bude moi dopustiti. Pasi jimaju biti od kože priprosti prež svakoga naresenja svile — Za bole razumijevane ovih regula evo ispis iz istodobnog talij, prijevoda: habiano li mantelli e le pelle senza scolatura fessi overo integri affibiati e non aperti Ma circa la humilita del panno e circa le pellize delle sorelle se possa dispensare Non usino binde ne ligature de seda
kotne enetine.

kad'meni
.
.

kihb svilb uirieni

.

i

.

.

.

i

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.


red nije

84


povrstano u redove. soka
i

nia. Ne znai pako nabran nego zato kažu u Vrbniku narovan.

samo

baštinik nego

i

trsje

ili

soka kao odijelo za djecu, a prije su tako zvali halinu, što su ju nosili žakni (klerici), danas je u Vrbniku poznata. Bit isto što u Srbiji Bosni džoka. Vuk Broz-Ivekovi tumae bijela džoka: najina nekakva, oha. U Bosni zovu tako halinu od dei

e

i

i

bela sukna, kako piše

dr.

Safvet beg

Bašagi
str.

u »Glasniku zema).
383. Štarmen nije
iz

muzeja u
(str.

Bosni

i

Hercegovini"

za 1912.

vrst kreveta

nego stremen,
i

staffa,

kako

je

razvidno

konteksta

24): sadlo
str.

štarmeni. tepež, naziv za karmine u dobririskoj

oporuci na
se ta rije

85.

podsjea možda na

„flagellantes".

Sauvala
se turato

tepež u Vrbniku u djejoj

igri,

što

je

u

Krku zovu

turlo (turalo?) u Loširiu zavrdalo, a

znai štapi, kojim

udara da se
„dei
kore,
i

vrti.

U krkoj

stolnici

postojaše neka bratovština

batudi";

možda
je

su se bratimi takoder bievali u znak po-

umejak

dermoncello, u sredini obradeno a naokolo
pisati
ul

šuma

pašište.

Ne
pelij.

va]a

nego

ul.

valni

davnik na rije

nego gen. od velna, „valni

libric

na str. 74. nije pri20" a ne proteze se

Vuna

se je mjerila na librice.
i

Posve je krivo izveden neutrum vrgarie mjesto vrgari danas poznat otoanima a to je plug sa ojiem, žejeznim lemešem drvenim priruem. U Stašia na str. 44: da more mar tri brazdi uinit s varganjem. Isto tako ne znam, gdje je Str. doznao da vrria znai dva drvena sanduka, Što stoje na škririi
i

ili

stolu,

jedan za

bijelo
i

ruble

a

drugi

za

ostalu robu. Upitah

zato sadarieg
koji se u

župnika

dekana vrbnikog popa Frana Volarifi
i

Vrbniku rodio

on mi otpisa:
s

vrria je

košara a

vrriica
i

košarica (obino okrugla)
i

proveslom.

U tom

smislu poznaju

otoani vrriu vrriicu. Staši nam nije posve vjerno prikazao narjeje vrbniko drugi onog doba, a to po svoj prilici zato, što je poznavao nain govora te bio naobraženiji od drugih nodara. U tom je
i

i

pogledu pouzdaniji

Sormili
franek,

stariji.

sedlo,

spomenuti Ivan Današrii su Vrbniani ekavci, rei e: e, dverca tesnek, mentiriat, t. d. a u Stašia je malo
za

dubašrianski

govor

jur

i

Prezimena Tolani ne Tolani.
ekavštine.

Šulina,

Valkovi ne

vala

pisati

sa

|,

ali


Izdane
vorniku,
je

85


ali

Strohalovo zgodno za narod

bilo bi bliže iz-

da

je

izdano
dio

akademskim pravopisom.

Ono
s

nije

na
je

odmet

jer sadržaje

domae
i

povjesti,

nošrie, a

druge

strane spomenik juridike

filološke

vrijednosti.

iAJ

Os vrt na
Prijateli

djela o glagolici.
PREMUDA.
a to bi

Napisao pop V.
glagolice,

imao da bude svaki naobraženi
iz

Hrvat, treba da upoznaju dajbudi

daleka

djela,

rasprave

i

dr.,

kojima se osvijetjuju naše
takovih:
1)

starine.

Ovdje

u

se osvrnuti na troje

na Hrvatsku glagolsku bibliografiju, 2) na Jagievu glagolsku paleografiju, 3) na hrv. glag. spomenike na kamenu, iz-

nesene u Vjesniku
I.

hrv. arheol. društva, sv. XII.

Hrvatska glag. bibliografija.
„Starine" kn. 33. a

Još
kriigu

g.

1911.

izdala

je

Jugoslavenska
i

akademija
dio, u

omašnu
su opi-

Starina pod gorriim naslovom

to

I.

kom

sani hrv. glag. rukopisi.

Tešku

je

zadau poduzeo

I.

Mileti, naš domorodac, kad

oko bibliografije hrv. glag. rukopisa. On se je okoristio dopustom od devet semestara, Što mu ga je u tu svrhu podijelila hrv. zemalska vlada. Ovako što je lakše zamisliti nego izvesti. Pred sobom je našao predradria od Jagia, Kukujevia, Bria, Rakoga, u novije doba od Vajsa, Jelia dr. Ali svaki je od riih prouavao spomenike sa svoga gledišta. Kako je hrv. kriiga stala na vrste noge istom od ilirskog preporoda, nemarno još popisanih svih
se je dao na rad
i

tiskanih djela,

a još
je

mane

su se kriiževnici

bavili glag. rukopi-

sima,

do kojih
Daci

malo ko mogao doi. Glagolicu
upoznali
ali

itao.
iz

bi je

iz

Brozovih
se

rtica (u
je

malo ko novije doba)
je

i

i

školskoga teksta,
irilskih

u gimnaziji
i

redovito

isticalo

pr-

venstvo

spomenika uz neke najstarije glagolske, pa koje udo, da su im hrv. glag. spomenici ostali terra incognita ili tek po imenu poznati da se je kasnije malo ko za glagolicu zanimao.
starobugarskih
srpskih
i

Mileti
je

87

riješiti,
ili

mogao zadau na dva naina

u kratko
i

kao suhoparni katalog po vijeku, piscu, sadržaju, formatu t. d. On je odabrao ovo posjedrie. Pita se, u koliko je ili opširnije. uspio. Poznata je ona: si duo faciunt idem, non est idem. Prije nego izreknem svoj sud pro ili contra 1 ), spomenut svoje mni-

u

kako to biva pri sastavjariu popisa za veliku kriižnicu, gdje je sve na okupu, porazmješteno prema predmetu. Nemu bijaŠe putovati onamo, gdje je znao, gradivu da nai glag. starina, a te su na žalost rasijane koje kuda izvan Hrvatske. Je li lak pristup u svaku kriižnicu? Putovati je lako, kad imaš ime, ukrcaj se na parobrod, udi u vlak, tramvaj ovako rei onaj, sto malo ili sjedni u kola pak napred misli. U javne kriižnice ne možeš u svako doba, niti eš ondje te ve kriižniar podsjetiti, da vriostati dokle bi rada, jer jeme istie. Ako je pak rukopis opsežan, sa 400 ili više listova, pobirecite mi, kad ga samo proitati, nekmo li prouiti ježiti? To bi se dalo jedino kasnije kod kue k-ad bi itav rukopis svjetlopisom snimio, a to zapada novaca. Drugo je nešto sa spomenicima u našoj domovini, ove je lakše prouavati jer su nam pristupniji. On je dao takoder izraditi neke snimke za ovi služiti kao gradivo za glag. paleJugosl. akademiju, jer
jerie.

On

nije

mogao

raditi,

i

e

e

e

e

i

e

ografiju.

Prigovorilo se je prof. Miletiu, da je riegov dopust zapao

zemlu 25 hilada kruna. Mogu ustvrditi, da je on svakamo putovao o svom trošku, jedino su snimci pali akademiji na teret.

Hoe
gova
livih
i

li

pako pisac
je
i

uzeti

honorar za ono Što napiše,
iz

to je rie-

stvar.

Mileti
biježaka

u svoju bibliografiju uvrstio

rukopisa zanim-

za to

mu

je kriiga

odviše narasla.

Da

je

kraa

urešena snimcima, bila bi preglednija, ovako pak razne bijeske,
prvi put objelodariene, razbijaju ipak monotoniju.

mnoge po
')

Ovaj lanak nije naperen ni proti Jugosl. akademiji ni proti kome od spomenutih. Napisah ga kao ostale u najbojoj namjeri, ne htijui da nikoga uvrijedim. Tie se naše svetirie; ove pako ne puštajmo vui po blatu.
i

Neka bude

više kao

dopunak

Bibliografiji

nego

kritika.
ih

U

koliko su mi bile

pristupne bi}eške

pok.

Paria, upotrebio sam

za osvjetlerie

nekih

glag.

spomenika u Rimu, jer su znameniti osobito za krku biskupiju. Ovoliko, da mi ko ne ree, da se tudim perjem kitim. Ali je tu moje muke.
i


Izdava
je

88


prema sadržaju na 13
glava.

podijelio

starine

Mislim da su barem glavniji ulomci mogli doi u drugim glavama po predmetu iza potpunih ili punijih spomenika, a ne popopis javnih privatnih sebno. Trebalo je svakako uvrstiti
i
i

kriižnica te stvarno kazalo a ne

sama lina imena, od
lica.

kojih su

po

mome

mnijeriu suvišna ona živih
je
n.

Jacimirskij

pr.

opisujui

rumu*ske slovensko-ruske
a)
c)

rukopise, sredio ih pred

svakom khižnicom napose jednostavno

arapskim

brojem

sveto Pismo

4 odjelka. U 1. odjel ide po sadržaju Stari Zavjet, Novi Zavjet; b) bogoslužbenici;
u

pjevnici (s kajdama); d)

duhovne

kriige opredije|ene sadržine; e)

zbornici razne sadržine.
isto

U

2.

odjel razvrstao ih je

po stojeima

po formatu; u 4. po pravopisu n. pr. sredrie bugarskom, srpskom, ruskom itd. Sve ovo dakako ne bi bilo za nas, ali u ovakom priruniku brže bih našao, što mi treba. Što je Mileti uvrstio kod pojedinog spomenika dotinu olakšati posao svakome te bi htio da ga politeraturu, to
brojkama; u
3.

e

bliže

proui.
Osobito mi istarski
Hrvati
i

možemo
ulomaka

se
iz

ponositi gledaju,

da da

je

najviše opisanih rukopisa

naših krajeva. Oni

su naj|epši ures kriižnica, u koje su dospjeli, a što bi bilo istom

vremena ili zloba oštetila. Kad bi naši protivjednu ovaku umjetninu, a mogli su ih gledati na nici vidjeli koparskoj izložbi drugdje, onda bi prestali traburiati o neukosti starih hrvatskih popova glagolaša.
ih

nije

zub
i

i

Što znam, do sada
i

je

samo

prof. Strohal

pokudio ovo djelo
i

to

u više brojeva

dnevnika »Hrvatska" 1912.
bibliografiji

1913.

On

tvrdi

jednostavno o Miletievoj

nega odviše osobne naravi. Time ne mislim zanijekati Strohalu pravo da se brani u javnosti protiv napadaja da ocijeni rad Miletiev. Bo|e bi bio
i i

do kraja promašena". Kad ne bi etiev kriiževniki ugled ova pako znati da je polemika izmedu Strohala

od poetka bila pretjerana, bila bi po Miltvrdria upravo porazna. Treba
„da
je

ciela

uinio Strohal da
onda, kad

je

svoje

ispravke

k bibliografiji
je

u

kratko

i

stvarno predložio Jugosl. akademiji.

On

riezin
ih
je

suradnik. Istom
radije u kriižev-

mu
u

ova ne

bi

prihvatila,
objaviti.

mogao
Ipak

nom nego

dnevnom

listu

mislim,

da

e

biblio-

-89prirunik za poznavarie kao takva imala bi doi u svaku javnu glagolskih spomenika privatnu kriižnicu. Ja sam je više puta prolistao proitao, pak se ne mogu nego diviti svetim ostancima zamjerne radinosti hrgrafija

uza sve nedostatke
i

ostati

kao

i

i

vatskih pelica: popova glagolaša. Sada ih

možemo
svijeta.

nazvati: re-

liquiae reliquiarum gloriosae antiquitatis gentis croaticae.
lost su
ti

Na

ža-

ostanci razneseni
i

na sve strane
svijetu, u
i

Još

nijesam
bi

itao, da ih imade
starina

u

novom

Jamorici,

kako

rekao

onim kriižnicama. Neke naše crkve, osobito kaptolske sa oveim brojem sveenstva, bijahu bogato opskrblene bogoslužnim kriigama. Tako se n. pr. u našastaru crkve sv. Filipa Jakova u Novom od g. 1515. (Bibliogr. cesarske kriigi, 4 misali, 3 str. 14. d.) spominu: „3 brvieli salteri, 1 rešpunal, dvoe kriigi od svetac, 1 ferijal ... 1 kvaomišajska imale poviše asoderan liendi". crkve su vrbnika
Kurelac,
ali

bit

e

ih

u

i

i

i

1

I

i

slova
lijepi

i

misala

bibliju, kriigi

cesarske, liendi
i

i

dr.

Vrbnika

ih je

sauvala: 4 brevijara 2 misala. Kriigotiskarstvo je zadalo teški udarac krasopisnoj umjei, od koje su mnogi prepisivai (amanuenses) živjeli, pa tako su glagolski rukopisi u
broj
i

oima

riihovih vlasnika gubili
ih
je

cijenu.
ili

Mnogo

propalo za turške najezde
ili

inae uništeno
važnosti

ak

i

u novije

doba

s

nerazumijevaria riihove
zbilo s velikom

proRusi

dano u tudinu, kao što se
rukopisa
i

zbirkom Brievih
je

inkunabula, koja ode u Rusiju, gdje
niti

ne

e
Ne
i

ni

prouavati a

nama Hrvatima ne
stari

e

biti

pristupna.
svetirie,

zasvjeradi

douje

li

i

to

naš
i

nemar za

domae

kad se

o podupirariu

žrtvama?

doim smo
pomagaa

spremni na viku
n.

pisaniju

protiv „polatiriujueg" Rima.

Mileti
P.

nije

imao

na voju kao

pr.

Spiridion
1

Lambros

pri

popisivariu

ne

možemo
vrijedan

zahtijevati

grkih svetogorskih rukopisa ), za to da bude djelo bez griješke. Budimo mu

zahvalni, Što se
je

uope
.te

svako

poprimio ovako suhoparne rabote. Hvale je rada podii ugled naših starina. Posla
i

imade za svakog, u koga je spreme vole. Jedan ga ili dva ne otrsiti, bude li samo potpore od imunika. U Rusiji n. pr. trgovci podupiru izdavarie ovakovih djela kao zadužbinu.

e

i

')

Catalogue of the greek
1900.

manuscripts on Mount Athos. Cambridge

i

1895,

11

-90—
Ko
je zato

u nas, neka

izuava jezinu
i

stranu,
bi

drugi kul-

turno historinu. Vrstan risa

slikar

našao

krasne grade za
je

svoju struku;
svjetlo

neka prirede album
i

inicijala.

Do sada

ugledao

s filološko umjetnikoga gledišta Remski evandelistar prouen Hrvojin misal, (kamo sree da je izdan itav a ne same minijature,) o kome kažu, da je iz saraja propao ili u koju madžarsku zbirku, ili je prodan na dražbi u Francuskoj zajedno sa ostalim rukopisima bivšeg sultana Abdul Hamida.

Uz
dio

žeju,

da nam izdava podade što skorije u ruke
(tiskana
djela)
te

i

drugi
hist.

bibliografije

paleografsku

študiju
iznijeti

o

razvitku glagolice u Hrvata, kao što namjerava,

u

neke

dopurike

i

ispravke, što opet ne
u nepotpunoj

e
iz

umariiti vrijednosti publikacije.

Na

str.

7.

pjesmi

misala

15.

vijeka, koja sadr-

žajem podsjea na šibensku molitvu, u 4. retku odozdo: skorne ei treba dopuniti 5 korene eiseova (Jesse). U 1. retku mj. iz* nova
lako da je iz ekova.
Str.
8.
1.

redak ee užini ide skupa; najbrže

da

je

glasilo (sinov)e engini (od

Euga-Eva).

Na
ali.

str.

59.

va|a
str.

ispraviti

da
iza

IV.

vrbn.

asoslov potice
citati:

iz

XIV. vijeka a na
Svršetak
18.

61.

redak
i

8.

ovoga treba umetnuti: grada
treba

retka

poetak

19.

od'luen'ju

i.

odozdo iza obet' itaj: v' pomo. Na str. 63. 5. redak briši a pred plemenem; u r. 2. isto odozgo zaglavna rije ima glasiti

U

8.

is(u)h(rbst)b.

Osobite pažrie vrijede desetero pazinskih ulomaka, opisanih

na
iz

str.

144
ili

— 148.

To

su ostanci

po svoj

prilici

veeg
i

zbornika
apokrife,

XIII.

XIV. vijeka, koji vajada uz ino sadržavaše
se sauvali u Petriševu zborniku
iz

kakovi

nam

god. 1468., ko-

jemu je Kukujevi bio udario sign. CCCLI. (Bibliogr. 271). Odanle je neke od tih apokrifa priopio Jagi još g. 1868. u „Arkivu" IX. u svojoj radrii: „Prilozi k historiji književnosti naroda hrvatsrbskoga". Prema onima mogah ja opredijeliti sadržaj skoga ovih pazinskih ulomaka. Naravno da im ide red drugim nainom. Onaj od Miletia uvršten pod d) pripada prii o krsnom drerihonscei" mogle bi biti vetu (Arkiv 92 97). Rijei „stran lubarii. U d) u 6. retku mj. iz drugog apokrifa o Adamovoj sudalb ima biti Sbzdalb. Zadriu rije u 10. retku popunit je: razboiše. Ulomci b) i) saiiiavahu glag. tekst apokrifnog Nikodii
. .
.

i


mova jevandela na
vievu,
1

91


u irilskom

zborniku Mihanoakademije sada u (sign. III. c 19 Homiliae). Samo Jugosl. ) redakcija mjesto kurbsorb naša ima desetnikb.
priliku

onog

U
slije

irilskom tekstu (ulomak
slijedi:
i

b)
i

ime

ošterii glasi asterii;

po-

ekovb ondje
sarnuiT
je

anVmusb
i
i

žira,
i

u našem glag. ederasb;
i

iza

u

ir.
i

nalazimo:
d'ekb

fineosb
krisp
i

krispb.

agripa
i

i

ijuda,
-

doim

u glag.:

tinei

agripa

omnesb

ijuda

dakle drugojaiji poredak.

Drugi vrlo zanimHvi
ski
sv.

i

opsežni apokrif sadržavali su pazinc)

odlomci u oba stupca

f)

)

i

e2).

To

su ostanci

iz

sloVa
i

Ivana (u ir. Joanna bogoslova) o pokoi svetie bogorodice,

to

vee
u
str.

redakcije.

Skofo posve jednaku napeatao
i

je

I.

Srezriev-

skij

„Svjadenija

zamjatki o maloizvj.

i

neizvj.

pamjatnikah"

na

etvrtog svešia (Petrograd 1867). Prema noj mogah razrediti gorrie odlomke tako da naš osakaeni tekst poimje posjedriim retkom f): ti simune ot tiveriana, onda oba stupca f) da)e kako gore. Približ'Šu že se vremeni ne imade
62
. .

— 70
i

.

ruski tekst, koji je prepis južne slavenske redakcije.

Naš

je

sa-

uvao

starije

oblike: nesigmatski aorist obretom', pridom', pridu;

nomin. deklinaciju malom' rasto(eniemb); po kanonu mj. ir. po
zakonu.

Konac odlomka

e2)

popunit

je:

ohopihom' bstne

ee

nože da se bi(homb

svetili).

U

ir. je oblob-bizahom-b.

Tim sam doznaio pazinskim odlomcima tanije riihov sadržaj. Ne mogah toga uiniti jedino za one pod g) j). Prepisivariem je doduše trpio tekst, ali je hrvatska redakcija mnogo
i
i

starija
je
i

od gore napomenute ruske, koja je iz 15. stojea. jedna druga po svoj prilici prevedena iz grkoga, kao što je ona
I
i

kraa

u

Srezrievskoga navodno
li

iz

12.

vijeka.
i

Nije

zaudno,

što uza svu udajenost

slaba opila

medu

Slavenima nalazimo ipak ovakih dodirnih toaka u kriiževnoj zajednici? U Istru su apokrifi ove vrsti doneseni najlakše iz Bosne. Oni su ostavština progarianih bogumila, kojima je u glag. brevijarima traga u nazivu: patarini.

Jamano
17 na
')

je

apokrif

ili

str.

281. Bibliogr.:

br. na takovu izradena propovijed poimle steni blažene Devi Marie od
i

Izdao M. Speranskij u djelu „Slavjanskija apokrifieskija jevangelija"
i

na

str.

106.

d.

Moskva

1895.

— 92 —
pak apokrifno prvojevandeje Jakovjevo, komu bi poetak imao glasiti: V leto napisanie oboju na desete kolenu izrailevu be akimb bogatb... Odlomke ovog jevandeja nadosmo u glag. brevijarima: Jubjanskom 163 a II (iz Berma u XV. st.), novlanskom, pae u Brozievom tiskanom asoslovu iz g. 1562. I

zaea. To

je

i

i

Apokrif

je

i

„kapitul

ot

bož'e lica kako e dano arseni(i)",
1.

sadržan u Antoninu IVa 92 na
Veronici,
riime

148b. (Bibl. 222).

Tu

je

ubru-

sac sa otiskom lica Isusova, koji katolika predaja pripisuje sv.

prenesen na Arseniju

te

se

pripovijeda,

kako

je

ona

oslobodila rimskog
...
i

ara od
lice

lutih osa,

koje „v riega glavi
te

bihu

v riega obrazi stahu ter ga edihu", a

ose bijahu sami
i

davli, a ta

žena „razgrnu
i

bož'e pred cesarem

tudie one ose
. .
.

Nadale padoše cesaru na krilo v riih se poeše d'evli initi" pogubiše Anu, Kajfu kako ona ishodi od ara te uhvatiše Pilata, koga vojnici ne mogahu uhvatiti dokle je nosio na sebi svitu Hristovu „ob ku ne da Pilat metati žreba da sebi ju uze... misto etie mu se klariahu..." Arsenija im je rekla: ..„1 oni zato vi se niste Pilatu klariali da onoi sviti blaženoi ka e na nem..." Ona im kaza, kako ga uhvatiti: „Zovite ga na stan ustavite ga sb sobu k sebi tere ga tuite dokole se zanoi uiniše. ondi kada se svle tada ga emite." Tako oni spati Kaefu v tamnici umoriše ... Pilata .. na križi propeše „Annu okruniše ga vincem od trnie na križi ga bii fruštahu žuju vsaku mu sramotu iriahu kako on biše sa octom ga napaehu znamši telo riega ter inil gospodinu Bogu. tako ga umoriše odonud dovoje zla ishodi: grad ino zlo a e vrgoše v propast
i i

I

.

.

.

e

i

i

i

i

i

i

i

i

I

i

i

i

voiska Erusolim rašini
Bit

."
.

.

e

i

u drugim rukopisima grade ove ruke. Strohal
1912.
i

n. pr.

spomirie u „Prosvjeti"

u

„Kratkom osvrtu" prie o smrti
i

Adamovoj, o Mihovilu arhandelu, o Agapitu, o sv. Andriji Mateju pa razne apokr. poslanice IVa dr., iz akadem. zbornika 120 iz XV. vijeka. Veli, da su ti apokrifi drugi moralno filozofski lanci prepisani iz rukopisa „Cvet vsake mudrosti" iz XIV. v., što se nalaze u Zagrebu u Beu. Ali Mileti ne navodi nista ovaka iz primjerka dvorske kriižnice (Bibl. 321). Pria o sv. Andriji po svoj priMateju „v strane lovekoedecb," bit slina onoj, kakovu je iznio P. A. Lavrov u br. 3. LXVII. lici
i i
i

i

e


93


str.
1

sveske Zbornika ruske carske akademije (Skp. 1899.) na 40 51. po rukopisu Zografskog manastira XV. stojea. )

Ovaki su apokrifi u
kazivaria
vrlo

hrv. glag. kriizi
ali

uza*

svu naivnost prii

zanimjivi,

dosada još veinom ne objavleni
sredovjenoj crkvenoj

slabo proueni.
pisivali,

Ne smijemo
i

zamjeriti glagolašima, što su in prekriiževnosti.

ta bilo ih je

u

lat.

Dade
bit

li

mi Bog zdravja, o ovoj grani hrv. glagolske kriiževnosti

e

još govora.

Idimo daje.

Na
ili

str.

311.

bibliografije
nije
glasiti

itam
a(lelu)e.

više puta ar.
ili

Ovo

je

pogrješka
r'(ci).

rukopisna ako
,

tiskarska

skraeno

a(lelu)e

šenie

alelue

Mislim,
to je

da

bi

imalo

Nedeja pu-

sed'modeset'na

- Septuagesima. Sveenik
ne izgovara vezabrariuje javno

poamši od ne pa do
veseje.

velike subote u sv. miši alelue — to

selog usklika aleluja, jer se u korizmeno

doba
je

na

mesopustb — Quinquagesima,
i

Nedeja vtora pušenie

Sexagesima, nedeja
novj.

za tim prbva nedeja posta (ko-

rizmena) Quadragesima
slova: po zlatom' slovi

t.

d.

O

tom

veli

rubrika

I

aso-

r'nomb

pr'vu nedilju pusti a(lelu)e.

Za rukopis, opisan na str. 229. pod br. 10., vlasništvo krkoga kanonika Jakova Dminia, treba rei da je to „kvadriga", kakova je u dvorskoj kriižnici bekoj od g. 1493. (Bibl. 203 d.)
i

To

je

razvidno

iz

sadašrieg lista 82

b

a 94

b

prvašrie

paginacije,

„To poirie treti del poglaviti tih kriig' ke se zovu kvadriga duhovnim zakonom." Oba je ispisala možda ista ruka poluustavom t. j. prelazom ustavnog pisma u kurzivu u raz-

gdje itam:

maku
Istre,
i

kojih desetak godina. Jedan je
ali

i

drugi rukopis

iz

zapadne

ovaj je nešto mladi od

bekoga,

koji je bole

sauvan

moralnog bogoslovja, preveden iz latinskog. Može se ovaj uvrstiti u grupu Antoninovih traktata, a kvadriga ili opus quadripartitum nazvan je za to, što se dijeli u 4 dijela. Uz pojedina poglavja dodao je gdjegod prepisiva svoju opasku: ti pravo redom, ti pravo ako umiš, ti lepo razumno. Na
i
i

oba su

tuma

1.

41 (51) zabiježio je neki vlasnik ove stihove: ki
hoditi

oe
U

s

poštenjem
je

ne dai se naturi

voditi.

Ipak mi se ini da

prevo-

dilac takoder koju iz vlastitog iskustva

umetnuo.

dokaz tomu

neka bude nekoliko navoda
koja zabrariuje praznovjerje.
*)

iz

glave o prvoj božjoj zapovijedi,

Dejanie svjatbih apostolb andrea

i

mafthea.


„.
.

94

.

To

su

idolari

se
niki

klariahu

stvoren'ju
a
niki

merkuriju.

oito kako behu v staro vrime ki kako Bogu. Niki se klariahu martu a venušu a niki misecu a niki sln'cu
i
i

inomu stvoren'ju tako sada ine niki nevernici smamnici ki su kada vide mlad' misec' tada mu se poklone pa reku. zdrav' sveti misee. A niki baju a niki inkantaju govore, zdrav' sveti bazgu ali sveta berbana ali inomu stvoren'ju nerazumnomu. govore te rii ali k tim' podobne. Oše su idolom' služiteli vsi ki živu po kriigah' d'evalskih' po inkantamentih'...
a
niki
i i
i i

vsi se
ili

mogu
I

zvati idolari ki

ine
bi

ari... ali
(ti

ki

bi tim' inili

nemo

zdravie...

tako se piše da se imaju

inkantaduri) prognati

kako
ali

neprieteli boži. Ali
I

ako

va

te

inkante prilagali rii bož'e

nikoga svetc'a.

to se

mnogo
bi

podobno nike
ali

stvari

kako da
rii

nahae da primešuju nebožastvene ... kako on' ki miša
krat'
I

v med' ed' da bi se ne poznalo...
molitve
mati
ali

ki

bi

veroval' da niki psalmi

ine

da

bi

imele
e

navlašnu
ki

mo

razvi
i

a

e
i

sveta
trak' e

crikav'

naredila,

to

takova stvar taša
idolatri
ali

osuena

idolatrie
e

... To su
užaju
se
tu
ili

otai

svršene tako
niki

za ljudi

za

ine pisma ali listi živinu ... To e kada bi
ali ali

rekal'

ima

pisati

na

harti

sporetini
ali
ti

inako da

bi

mislil'

nike stvari protivne
. . .

ali

mesto

vodu
ki

ino tako poili

dobno

Oše

su

otaini

idolatri

vsi

bi

sebe
ke

družim'

davali na znane da oni
oni ki ugariaju to
i

mogu

uiniti to

a

pristoi

Bogu...
on'
otel'

To

su
te

to

oe
i

biti.

Ere
bi

te

stvari

ugaria

pristoe
to.
I

samomu Bogu
kim

komu
bi

gospodin' Bogb
se
zvati
ali

dopustiti
i

zato vsako to uga(ri)en'e
otel

more

neverno

neisto

vsakim' zakonom'

po pticah' pefju ali po pas' laenjii. po žrebeh' ali po sln'cu ali po inih' stvareh' ke bi se zvale ot kih' godi svetac' ali po nigromancii. ali po hoeugoniti
niju
ali

sln'ca.

ali

miseca.
ali

ali

po

inih' planitah' oteli bi znati ali život'

smrt'

ali

sreu
I

inim' znati

a

im'

ima

priti ...

1

zato sveti

Eronim govori .. Ti se zovu idolatri ki bi oteli znati po astroložii to ima priti. to zabranjue sveta crikav' da po vsaki put' vsi ti ki veruju niedan h(r'st')enin' nima verovati va vse to va te stvari va to ugariarie ti su vsi neverni kako oni ki ugariaju ki ugariahu v staro vrime družim' ono poten'e ine pristoi samomu Bogu. ki verue da (love)k' ali žena mogla

a

.

.

.

I

i

i

.

.

.

a

I


bi
ali

95


maku
ti

se preobraziti

po deleh d'evalskih' v
ili

ali

va inu
ki

stvar,

da su more
te

veše ...
kako

I

tako su vsi

idolatri

veruju
hiši
ali

va
v

taše
ali

stvari

oni ki bi ubili

ug|en o božii v
ali

tr's'e

indi za volju

tue da
ali

ih'

tl'a ne tl'e
roditi

za inu niku

stvar
I

takovu ...
bogi

A nii kada hoe žena
e
bi
ali

nete dati ogria.
pita
i

takoe kada žena nima ditca
tih'

takovih'

boži' da

nemore imiti ter iše ali e mogla imiti. tako
I

ine

stvari ke k tim' pristoe.

Oše

niki veruju v usekovan'i ali v

mla-

denci

ali

ke su ine podobne k tim\

Nii

nete da bre? žena drži
s hiše
i

dete na krsti, a nii kada se opotakne
to bi zlo

gredui van'

ree.

znamerie. poidi vrati se opet' ine
ali
i

ine.
su te

Ili

kada ote hišu poeti stvari vele zle vsaene
i

ino

mnoge takove podobno k tem'
.
.

stvari
.

Oše

vkripjene vz vrh' nike stvari edoljudi vernih'.
I

vite vražie to tovarištvo

i

zvrhu

to su
ljudi
i

rii toliko

teške na s(ve)te
riimi.
i

i

ta s(ve)tb ih je pln' e

da nevolni

ne pomrie

esu

mnogo krat' vele smamni va
e

ine
ali

ljudi

ki

su viditi

divoti

tom'.

Oše

su vsi idolari ki

razumni a gledaju vrimene

kako
ali

usekovanie ivana

dan' zlo

poeti ke godi

rii.

nova luna ali ino tr deju da e v prvi A niki na mlado leto ine skupšinu
1

ino vesel'e a niki daruju svoim' bližikam'.

ine

mnoge

stvari

ine ke se ne mogu vse tomu iminovati znamerie kakovu oe sreu imiti a ini ina vrimena ne po zakon' kako e ostavjeno da po svoei manenoi misli. ti vsi esu mogu se zvati idolom'
I
i

služiteli ...
ki

I

piše sveti avgustin'... ot vsih'

tih'

više pisanih' vsi
ali

ti

bi riim'

verovali

ali

ki

bi

riim'

šli

v hišu

ki

bi

riih'

pejal'

k sebi pitati
h(r'st')enske
i

toga od'

riih'.
i

Ti vsi takovi da su se odvrgli vere

is(u)h(r'st)a

esu pogane
bož'i
i

i

ofmetnici

i

nevernici

vere prave

i

esu

neprieteli
z

stoe va
to

venom'

grieve bož'i.

da se ispovede primu ot svete crikve...i tako kako nam' se skazue va vidi esa se imamo uvati. To e pristoi B(og)u B(og)u ot vsakoga idolom' služenie oitoga otainoga.
e

To

ako se ne smire

Bogom',

e

pokoru toi zapoi

a

i

a
I

e proti

i

ot vsa-

koga baenie

i

vražen'e

."
. .

U
Horvata,

ovoj
dr.
tih

kriizi

»Starina" imade još priloga od
i

dr.

Karola
se
i

pl.

Vajsa

cd

o.

Josipa Miloševia pak

emo

ne-

kima od
Dr.

pozabaviti.
je

Horvat priopio

dva priloga.
kriižnici

U prvom
i

opisuje gla-

golske

spomenike u Vatikanskoj

jedan

u

kaptolskom


arhivu crkve sv. Petra.

96


je

podatke iz izvješa apostolskog vizitatora Priola o pastirskom pohodu po dalmatinskim biskupijama god. 1602 1603. ti zapisnici utvriscrpio

U drugom

važnije

1

duju pravo na slavensko bogoslužje skoro u itavoj

Dalmaciji.

površno sastavlen. Od dr. Horvata kao povjesniara iziskujemo ono sto povjesniaru u prvom redu treba, biva da pomriivo istraži gradivo, što ga kani
prvi prilog mi je izjaviti, da je vrlo
i

Za

obraditi.

To

su svojstvo
cura.

Gri

zvali

akribeia

accuratum exaVaticana"

men,
nije
je,

summa
pokazao.

A ove on
se
pri
iz

u

svojim
ni

„Glagolitica

Nije

pobrinuo

za vajami korekturu. lstina
i

da neke sitnice lako Prepisuju neke biješke

ispravjariu izbjegnu
glag. rukopisa,

uz najbolu vo|u.
je

pokazao

da

je

tek

poetnik u itaiiu glagolice, osobito kurzivne. Pae sude ga po navodima 1)2) 3) na str. 534. 535., on ne ita dobro ni stare ni sadarie tiskane glagolice. Dosta sravniti str. 520. sa misalom od 1905. (u nega 1900) kako navada pristup k miši u 1. nedjelu došaša. Evo drugih dokaza. Editio princeps glag. misala od 1483. imade na zadriem listu zv. kolofon t. j. zaglavne retke, u kojima se spomine godina, mjesec dan tiska, (drugi prvotisci imadu takoder oznaku mjesta tiskarne). Spomenuti je list što to 1902. u „Inkunabule" znam ve dva put otisnut u snimku od dr. Velimira Deželica u Klaiu „Povjest Hrvata" III (5) na str. 43. pa ta tri retka nije pravo prepisao. Treba da glase:
i i

t.

i

i

i

i

i

Letb g(ospod)riihh ..u.o.v.
biše svršeni.

m(ese)ca

Perv(a)ra

.

ib.

ti

mis(a)li

proitao naslova Kožiievu misalu. Naslovni list ima u drvorezu sliku sv. Jeronima s lavom do nogu a ozdo velikim rnim gotskim slovima: MISAL HRVACKI. Dale crveinb: sa vsimi eže v diekihb nilom glagolski: po rimski obiai misa|lehb sutb: v riemže neitena mesta popravjena| sutb mnoga oše znova stlmaena pridajna sutb: ekože vodb kažetb: iže e na kon|ce misala: na božbju hvalu hr|vackago ezika prosveeiibe. Zamerite punte vij ki tete: da ra|zumeli bu|dete slovo
Nije

pravo

i

i

i

božie:

emuže

sla[va budi
listu

vsagda
248b
.

i

a|stb. >&

Na

posjedriem

je
.

Kožiiev
.

grb
i

pod

crvenim
.
.

slovima: Svršuetb misalb hrvacki

popravjenb

prepis(a)nb

.

šimunom kožiiemb zadraninomb biskupom Modruškimb: štam-


panb v
rici

97


.
.

v hižahb ego prebivanie

.

Dominikomb
.
.

i

Bartolo-

danb 28. aprila . f. d. a. Nije vjerno navedena ni druga kriižica Kožiieva od iste godine: Od žitie rimskihb arhiereovb cesarov. On ita najstariji arhierej našega jezika mj. iže naistarii arhierei esi našego ezika; služiti mj. složiti. Ne znam zašto piše Kozii, kad se on nije tako
z

meom

breše

štampaduri

.

.

.

.

i

pisao. Krivo je

najbrže

i

ono: (v hižah) prebivalnie.
htio ispraviti sve

Odviše bih se odulio kad bih
Horvatove.

netanosti

On

je

mjestimice

ispravjao

itarie

Malo koja biješka pošla mu je za poznato Crnievo izdane Asemanova jevandeja, nego samo )agiRakoga. Kažu da je Talijanac Ulis de Nunzio o tom spomeniku
išlo in peius.
i

Crnievo ali je rukom. Nemu nije

nešto napisao.

Omašna mu
etka XIV.
kriižnici.

se zbrka desila sa omišajskim

misalom
u

iz

po-

vijeka L-VII-4. Ovaj on
str.

sam na

str.

507. opisuje kao
vatikan.

oevidac, a na
uz onaj

522.
je

piše
i

da se više ne nalazi

Vidio ga
dobririski,
(sign.

takoder

spomenuo Mileti
1435.
u
Lici
iz

(u Bibl. 29-32)

napisan

g.

Obrovi

L-VII-8).

Oba

su

misala

od popa Marka u Propagande (museo
„Kalendaria

Borgia) došla u vatikansku kriižnicu.

Ve

je Jos.

Sim. Assemani u
str.

4.

svesku svojih

spomenuo: „At vero Romae in in Bibliotheca Collegii Urbani de Propaganda Fide extant Mss. duo Breviaria et tria Missalia". Pod asoslovima razumio je L-VII-5 6 (Bibl. 511). Za ovaj posledrii veli da se iz biješki u koledaru dade zakluiti, da je neko doba bio svojina vrbnike crkve, jer se iza osmine Gospina pohoda ita: 1481. mense Februario die 15., quando venit Verbenicum Dominus Ludovicus Rhodo cum tribus militibus; ad diem 7. I. 1533. quando coepit aedificari turris campanaria Verbenici. Ovo je dakako ondje
Ecclesiae universae" na
422.
i

glagolski napisano.

Pod misalima
jedan,

je

mislio

oba gore spomenuta, a pod treim

koga je valada nestalo. Taj da bijaše napisan g. 1402. po nalogu sveenika Vuka, neaka opatu Koprivskom (de Koprive) a g. 1440. prešao je u svojinu fra Petra treeg reda sv. Frana u sv. Križu. Prije no dospje u Propagandu pripadaše još glagolašima crkve sv. Ivana u Zadru. Spomine iz nega biješku: „Hoc


scripsit P.

98

die 4.

Lucas Mikulith Jadrae apud S. Joannem mense Julio 1627. Tunc pugnabant exercitus noster et Turcarum: et
sint

nostri

benedicti:

dabunt

eis

super
a

cucurbitam

(po tikvi)

tamquam porcis". Ovog je dakle misala

nestalo,

ne

omišajskog,

ili

se je

gdjegod zametnuo. Nije ga spomenuo ni Kuku|evi u Arkivu IV. Da vidimo kako je iz ovog misala pobiležio Horvat na

Spomine mise, kojih nema u današriemu misalu, ali ne redom nego po svoju ih navesti kako dolaze, pogrješno. Ja a kurziv znai, da je u Horvata krivo. Misa otpustili zble misli... Misa za prošenie slbz\ Misa za prietela Misa na otgnanie grada Misa navlašna s(veta)go avgust(i)na zdi žive za mrtve. Misa protivu poganom'. Misa za ku gode skr'bb Misa za r'vae protu zblim" //udem\ Misa za velike tugi Misa na prošenie s(ve)tie mudrosti Misa Misa prositi umilenie za onogo ki ispove grehi svoe.
str.

511.

i

u

.

.

.

.

.

.

i

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

Vrijedi još

spomenuti od

tih

misa ove: za ohodeee na

put'
.

(pro
.
.

peregrinantibus) ... za sreenie (Miki. s-breždenie) br(a)fe

za obetn(i)e prietele (pro devotis amicis.
v'

... za stanovifstvo

mesta ...
athleta, ali

vr(e)me
lucta,

r'varie

(tempore
pugil,

belli).

Ovu

rije

tumai
bi

Mikloši samo

a

rbvbb:
iz

ni

fallimur.

To

bio

u glag. je borac u

opem

znaeriu.
(1.

Na

str.

509. Horvat donaša

tog misala

228. a ne strana)

naredbu krkoga biskupa Ivana za omišajski kapitul od g. 1387. m(e)s(e)ca d(e)kt(e)bra. On s Jagiem hoe da je ondje 5. oktobra. Treba znati da u glagolaša, gdje potpuno pišu ova dva mjeseca
glase: oktebarb' dektebarb.

Tako

do sada nije filološki tano. Crni je to objavio kao povjesnu biješku pa je ondje u drugima stavjao naglasak prema domaem akavskom izgovoru. Glagolaši

Te naredbe

još

asoslovu priopio nijedan
u

iz

g.

1379. (L-VII-5).

i

nijesu znali
cirilici.

za

naglasak
je

i

„udarenie", što su
ispravi

ih

upotreb|avali u
itarie
ali

Horvat
njegov
što
je

htio,

da
4
1

Crnievo
ide u
5'.

ni
3.

tu

ne

bijaše
;

sretniji.
3"'.

Kako
ima
nije

je bio
.,

skrupulozan,
a

ispustio

je

ka-

pitul
ni

biti

ovaj

tano. Horvatu je stoi 3.e lice sadarieg vremena ili zapovjedni nain. U rijei libr' pisano je prvi put povrh 3P a drugi ovo posjedrie služi za /,
ono,
iznio,

Razumije se, da svejedno da li je

h


što

99


je

obino znai brojku

10.

Horvat

izobliio
iz

i

zapis omišalskom

kaptolu od kneza Ivana Frankapana

g.

1470.

Treba mi opaziti, da ovaj misal zavrijedi posebne študije, ako ne dode do cjelokupnog izdana. Odlikuje se starinom mnogih izraza u tekstu poslanica jevandela inae. Podloga mu bijaše vrlo stara. Spomiriem samo izraze: Vispar sr'd'ca (sada Gore s.). Hvali vsilaim' za gratias agamus (sada hvali vbzdadimb). Vzvei i i

dete (levate) iza Preklonim' kolena (sada Vbstanete).

Radi mnogih
s

biješki

vrijedi

istaknuti

i

mladi

misal od

g.
I

1435. (L-VII-8), koji
riim
je

dugo vremena nalazio u Dobririu. Horvat jednako postupao. Što piše da je sv. Asel
se je

(Anzelmo) stolna crkva u Rimu mj. u Ninu, odbiti na slagara, ali kako je taj ovjek ispravlao svoju radriu? ujem, da su mu je par puta povratili na pregled. Lijepa je takoder riegova interpretacija n'a zi
fti

u

da su onda Dobririci bili s Flamarionom na planeti Martu a ne na zem)i. Potpuno ta bi)eška na 157a glasi ovako: Va ime bož'e amen' let' g(ospod)riih' . u. 1. osmo ) (1458.) tada biše baloec kada biše mladu misu služil na prišastvo a tada biše nedija n'a zi knez' grgur' biše
riemu
je:

—a

—a

tada biše nedija na
zemli — kao

zi.

To

je

nedjelno slovo

nedila na

1.

1

i

zgibal

.

.

.

Ima
mihovil

i

kasnijih biješki
ili

iz

16. vijeka,

zanimHvih za izuavarie
ili

dobririskog narjeja

za

domau

kroniku

inae, kao:

to pis(a)

bošanin kada
f.
1.

biše rekal mladi apustol.

.

b.

seca dan
boju da e

.ig.

na (da)n' s(ve)toga matie apostola, prvara mibi prestup. ne zabudi ti ki se naideš živ', da se
toga

neu
n.

moi

[toga] broiti

za me

ne

te

zubi

boliti.

.
s

f.

to pisa pop'

matidb
i

repi' budui

santiz'

to

leto

popom' jurdem' mavrovietrT.
ki

esu mi dragi mladi ljudi (ondje

ljubi),

ne da
d
i

e
to
d.
i

ljubi,

ne prime

a
i

želie.

ki

se kratko misli ta

se

dugo kade.
.
.

pisahb v šekrestidi.
proso.

to leto biše

pšenice kvarta

l(i)brb
tri

i

so.

to isto leto biše vzelb

providurb pšenicu po
2

libri

širok
1.

.
z
*)

f.

dz. (1558)

avgusta dan
s

.

ž

.

bratda brašini
z

)

s.

tela
. .

dobrina uiniše
2

raunb

marko(m) mavroviem
i

dobrina

Horvatu je za cijelu stotinu godina mlada ova biješka. na drugima mjeshma jer nije znao razliHorvat je itao bašini ) on Jje je kovati poteza vrhu slova b. Bole je itao Mileti na str. 30., ali nekih propusta i drukiji pravopis.
i


e
.iv.
i

100
v
.


i

e bil* ostal

duža(n) prvo
z

kaštaldidah' on
i

riega brat

pop

ivan bivši plovan
i

dobrina

osta dužan

ista rauna

l(i)br'

da
e

ta misal za

raun

oliti

za dug više reeni brašini reeni,

ako

a
to

vee

vridan to

dae za boga reenoi
i

brašini da se
i

moli g(ospo)d(i)n b(og)b za riega
stoe. sin

za riega brata

va

vrime biše plovan pop jurai

antoni. — E

ki

riega pri-

pop ivan

mihovila
.
. .

mavrovia pisah
f.

z
.i.

dobriria.

.

k.

dz.
z

na dan

aprila to pisah e tužni pop' ivan'

mogahi da na nogah hoditi ne potre(si) množi biše mogahi. zlo proto leto prestup biše tulefe biše na veliki petak snig' velikb palb voda biše mnogo živin pomriše a to na dan .d. marca biše. Na 207a je ova biješka crlenilom: V ime h(rbsto)vo amenb. letb odb vplenie h(rbsto)va .fmd. (1565) .da. d(a)nb
dobriria. pisati
i
i

mavrovi' plovan'

i

i

.

.

.

i

1.

miseca mae.

I

to

leto bi velikb

gladb.

biše starb pšenice libarb
.la.
ti

%'i?. so(ldini) .3^.

pomozi ubozimb krstenomb amenb. A to pisa grišni jurai mavrovi. Na istom listu: .fkz. (1549) zgodi se tu zima n bilo pokli bi roen' sinb boždi da vse masline po fsih otocih fse smokve usahnuše s korenom po fsed domacii do levanta a to se zgodi vse za naše grihe. hvala budi bogu vsemoguumu Na listu 282. Va ime bož'e am(e)nb. letb g(ospod)riihb .ul to (1450) tada biše veliki rim' nastal, tada biše nedila na g. pisa juri' pop' *) kada biše služil mladu misu po luini v nedilu prvu ka e .hz. (1609) miseca ijuria dan .id. va to vrime bi f[r]abrikana cirkva s. mihovila. to pisa pop ivan gržeti koštolad te crikve. .fld. (1555) na danb .d. ijulee dan popu matiju fugošiu edan dukat c(e)kinb e libar .dz. so(ldini). .g. so. e libar .z. so. .g. da plati v komoru ovac e za daniju .p. a pod zornicu ovac .rfi^ dah popu fikominiu so. .^ff. da plati za
bože
.

Vina sib soldini

.

.

a

i

i

I

.

.

.

a

i

.i.

a

1

.

=

a

.b.

kobili daniju .f.l.d.

.upd. (1495)
z

to

pisa ivan žakan gospodina

ilie

a ta žakan bi

dobriria.

ti

že g(ospod)i.
listu

Na

posjedriem

288 a

.

u p

e.

popa ilie kanov'nika crkve spomena.
.

(seriske).

— Nalazimo

(1496) to pisa ivan' žakan

mu

i

drugdje

')

Horvat
iz

treba brisati

je popa Juria prckrstio u linih imena u Bibliografiji.

Zi, prema tomu ovog

posjedrieg

, oie

c

^/5>


U
pisa on|
crvi|

101


bosanskom
to
i

ovoj je zapisci izmiješana glagolska kurziva s
je

bukvicom. ]oš

bosanicom

pisan

ovaj

poznati zaglavak:

komu
je

e z|(e)ml(a m)ati grisi| bogatstjvo grob', oto

astvo

tovariši ki to|ga ne voli

kako mu| godi

i

proae.
I

Pisac

na
iz

1.

gdjegod pogrješno uzeo jedno slovo za drugo. 199 ima crjenilomu bosanskoj ili pojikoj bukvici potpis:

to pisa

popb

juraib

rodomb mavrovib

z

dobrina.

Ovog poznamo
više godina

gorrie bileške.
1

ovaj je misal pisao riegov
1.

pisac pop

Marko
je

jer

na

198

itam

u

samom
ako

tekstu: „h(rbsto)vih' že l(e)tb

.uk
1.

z.

(1449) to l(e)to kada se to pisa..." Dakle ga

pisao najmarie
la:

7 ako ne

i

14

godina,

uzmemo

u obzir

zapisku na
.

i

ime is(u)h(r'sto)vo am(e)nb. l(e)tb g(ospod)ri(i)hb u d d. Poatie misala ..." na 1. 157. „To pisa popb marko popu blažu v' obrovi kapelanu s(ve)tago jur'e li v obrovi dobru mužu ophodniku gospodina bis'kupa gospodina anadala a tagda biše
i

„V

gospodinb anadalb otegnulb desetinu vsu liku pod s(ve)ti aselb viku vikoma. takoe li va to vrime gospoda mogorovii daše
I

županiju v sveti

ivanb na gori

vsi
te

kupno za svoe grihe
]

i

za

svoihb mrtvihb d(u)še a pisahb
t(a)go

kvaterni stoe na lui

)

u s(ve)-

luke na letb g(ospod)riihb
je

.uka.

Misal

dospio u druge ruke ubrzo kako svjedoi povjes-

niki vrijedan upis crjenilom regbi od samog popa Marka na 278.: „V ime h(rbsto)vo am(e)nb. e popb blažb plemenemb bobinacb vikar v lici pod' gospodinomb anadalomb biskupomb ninskimb stoe u s(veta)go ivana v kasezihb prodan' ta misalb trb .ž. dukatb crikvi s(ve)te d(i)ve marie na drenovci za da e knezb duemb petrievib vse got(o)ve na v'kupb a t(a)da
1.

.i.

i

')

Horvat je protiv

Crnia
cirilici),

i

Paria

itao:

na Lice,
je

ali

riemu

jedno
je

za drugo nije nista neobina. Petrievi

n. pr.

mu

Petrievi, Erusolim

riemu Jerusalim (ovako u

ita š, gdje ga ne treba; gdje
št.

bi trebalo

š
riti

(glagolaši su

bili

akavci), ondje ita

Ko

se želi vlastitim

oima

uvje-

kojom je ispisan navod iz bribirskog asoslova od g. 1485. neka zaviri u Jagievu Enciklopediju 3. Glagolieskoe pisbmo, tabla XXII 55, ili XVIII 47 za rukopis L- VII 9 (Bibl. 521.) Horvat se doduše može tješiti da nijesu bili sretniji u navadariu glag. tekstova ni Kukudr. Jevi, Broz, Šurmin
o tanosti,
(Bibl. 527.),
i


biŠe ta
isti

102


te

knezb duemb odvitn(i)kb
a

cr(i)kve

a t(a)da biŠe

banb petrb v hrvatihb
v
lici,
i

pod

riimb b(i)še knezb fran'ko

nainiše vsi mogorovii s' monib baniemb za županiju liku daše b s'ti
va to
leto

se

i

.

.

petrievib knezemb duidukatb a onb

riimb županiju pusti v

lici

cr'kvi s(ve)t(a)go iv(a)na
l(e)tb g(ospod)ri(i)hb
.

vinimb zakonomb a oni ju daše na gori viku vinimb zakonmb tekue
viku
.

u k z

i

tagda bihu da

hoe

ot

boži'ca

veliki

rimb nastati".
ili

Ovaj misal piše dosjedno m'ša ponju se navlašne mise s(ve)tacb
Horvat se na
listova,
str.

maša (samo jednom misa:
je

ot misala).

530 udi, što

Pari

6 pergamenskih
br.

umetnutih u asoslov vatikanski Broziev

21

uvrstio

u g. 1492.

Nemu

nije

poznato izdane glag. asoslova od seriskog
1

kanonika Baromia, rodom Vrbnianina iz g. 1493., od kojeg imade sveuilišna kriižnica zagrebaka dva primjerka )- Na jednom od tih ima kolofon: Svršenie brvieli hr/bvackihb Stampani vb benecihb po meštre And/ree turižane iz ažul/e. koreženi po pre
blaži/

baromii kanon(i)gi crik/ve senbske. na dni .oh^p. mi/seca marca .upv. Godinu kasnije izdao jeglag. misal u Senu: „.upg. Misvršeni v serii seca avgusta dan .ž. ovi misali biše poeti A biŠe stampani s dopušeriemb volju g(ospodi)na b(og)a od d(o)mina blaža baromia domina salvestra bedriia žakna
i
.

.

.

i

i

i

gašpara

Primjerak ima peštanski muzej. Još nam je od nega poznata: „Spovidb opena E popb blažb bar(a)movb
.

turia

.

."

.

.

.

.i.

štampahb ovu spovidb a stumai ju s kriigb latinskihb potovani g(ospod(i)nb ekovb blažiolovib na letb . u p e. (1496) aprila .id. danb 2 )." On je po svoj prilici isto lice, okomimabileška nakoricamalll. vrbnikog asoslova :.u na. (1471) sin mladu misu tr .ž. (27) dni služi pop blaž' baramov
sinb z vrbnika
.

.

.

.

.

.

Tragom Baromievim
priredivši

išao je 1561. omiŠa|ski župnik Brozi,
i

novo izdane asoslova uz kratki služebnik trebnik: „S privileomb zveliene gospodi beneteke". Na predrioj strani 8. lista itamo: „Svršenie brivieli hirvackihb štanpani va bnecihb žuntu z po sinihb zanb franiska torižani s velikimi korizioni
i

•)
2

V.

snimak u Deželica
toj

i

Klaia

op.

cit.

)

O

inkunabuli pisao je

Mileti

u XXIII.

kriizi

Starina

i

u

Jagievu

Archivu XI.

sv.


Na
b
:

103

nova uirieni po pre mikuli broziu plovani omišerskomb miseca marca . f m a."
kraju
1.

l

„i

to

nai(ni)h

e

omišlaninb

ki

semb

šta(n)i

panb na svr'šend(e) toga brivišla e pod' lubriku veliku vesb molimb gospodo redovnici ki budete odoperatb ta brivieT ako manka v riemb ale e fajeno napalnite vašimb dobrimb razumomb za ga ni napelrievala ruka svetihb nego ruka grešnika ti gospodine bože pomilui nasb v gresehb našihb blažena devo marie maiko božbe moli boga za nasb. amenb". Vrijedi spomenuti rije oblatica u znaeriu žrtva (hostia) u misnom inu: Primi s(ve)ti o(t)e vsemogi v(e)'ni b(ož)e siju neporonu oblaticu ... Ovo nas opomine kijevskih listia: nad-b oplat-bmb. Uz propade ima prefacia; mesoida (mesoežda): ki hoe znati koliko biva n(e)d(e)|b mesoide ot roistva h(r'sto)va ali ot prve n(e)d(^)le ka biva po roistvi ali ako bi v n(e)d(e)lju bilo roistvo h(r'sto)vo. do prve n(e)d(e)Je posta e. Primjerak u kriižnici Barberini ima glag. biješku: . h (1626). Ovo de barvidal popa mateda rožmania dostodnoga

a

a

i

i

i

.

.

.

i

plovana bakarskoga.

Ajdemo za korak
log Vajsov: Život
IV.
(ili

naprijed. Iza Horvatovih radria slijedi pri-

služba) sv. Klimanta pape
(a ne misalu).

i

muenika po
docenat
glagol-

vrbnikom asoslovu
fakulteti

Dr. Josip Vajs,
je

na bogoslovnoj

praskoj,

poznat
i

ve

i

svojim prakhrv.
sv.

tinim radom
Prvo

u korist

slav.

bogoslužja
te

izdanima
je

skih spomenika, osobito
šterie

onih

sadržavaju prijevod
žica

Pisma.
iz 15.

ovog zanimlivog
viris

prevedeno
sv.

doslovce
1

Jeronima ), samo prevada nije poznavao dobro latinskog jezika. Štogod je lako kasnijim prepisivariem iskvareno. Tako bi 5. redak imao glasiti:
glave djela „De
inlustribus"

od

i

„Clemens de quo apostolus Paulus ad Philippenses scribens ait: cum Clemente et ceteris cooperatoribus meis, quorum nomina seripta sunt in libro vitae, quartus post Petrum Romae episeopus, si quidem secundus Linus fuit, tertius Anacletus, tametsi plerique Latinorum secundum post apostolum Petrum putent fuisse Clementem. Scripsit ex persona ecclesiae romanae ad ecclesiam Corinthiorum valde utilem epistulam et quae in nonnullis locis etiam publice legitur, quae mihi videtur characteri epistulae, quae sub Pauli nomine * Izdane Vilima Herding, slovima Teubnera ad Hebraeos fertur convenire
*)
.
.

u Lipskom 1879.


ašte
si

104


nego na ime. Vajalo
k'

množi otb od

latinb

druga za Petrom* apostolomb mnetb
nije ot' tela
bi

klimairta biv'ša.

Ex persona
prilike:

da

je

završetak

eže

mne

karak'teristice

(harak'tiru)
vidit'

epistolie.

eže pod'

imenemb apostola Pavla
žice u
I

Evreomb
1.

se

podobna.

Mnogo
odlika.
i

je

krae ovo
4.

nov),
estb.

šava rijeima

šteria:

pisano

asoslovu na 466. te svrIpak ima u riemu nekih
i

Tako
.

u
.

3. št. razdeliti

mj. razdeti; u

4. št.

Teodori oslep'ša

ogluš'ša

.

zdrava

stvori.

da spomenem zadrii prilog a to: „Sibensku molitvu", neke vrsti šekvenciju ili Gospine pohvale. To je dosele najstariji poznati hrvatski sastavak goticom napisan na pergameni. Spomenik lijepo osvijetjuju dva uspjela svjetlotiskana snimka. Tekst je s filološke strane prouio I. Mileti, a

Premda

nije glagolska

starina,

i

gvardijan šibenskog samostana

o.

Joso Miloševi iznio
i

je

povjes-

nike podatke
i

knezovima Subiima riihovim zadužbinama u frarievakim samostanima bribirskom šibenskom razglobio sadržinu „šibenske molitve" prema slinim sastavcima u sredovjenoj crkvenoj kriizi. Pismo je ove starine u glavnom slino duktusom košlunskoj listini od 1. travna 1330., koju napisa za benediktovskog opata Vida Petar Šubi carskom oblašu redoviti sudac krki nodar ). Molitvu je prepisao
o bribirskim
i
1

i

poetkom
jaše

14.

vijeka neki Frarievac,

komu
i

hrvatski

jezik ne bii

materini.

Odatle

dosta
u
1.

pogrješaka

pravopisnih

jezinih.
uti

Dobro
slim,

je

da

je

shemi prikazan

redak

po

redak

iacet a za riim u drugoj

kako da se ita.

U ovome
je

drugotne miostati

da

nije

trebalo da ostane

/

za

v,

ali

imao

sonans
je

u

rijeima: napulnjenje, v golbini,
i

pulk,

pultev

(jednom: se

vputil)

dr.

Taj sonans nalazimo
i

i

u kasnijim

spomenicima,

koji

su pisani mješavinom crkvenog

pukog
9. ja

jezika.

ini mi
vobraženje; u

se nezgrapan izraz u 5. retku ubrozanje
7.

možda

boje: skazanje.

U

bih itao skrušenje (satrti)
je

a ne skušenje; u 13.
s izostavio

vsako stran(s)ko. Pisac

rukopisa cesto

u pridavniku.

sal(n)enoje (sunano).

U 21. U 24.

retku prominjenje; u 22. pri kraju
i

38. boje bi

bilo

možda prosve-

ena

nego prisveena. Doduše akavci kažu
')

prisveti.

U

37. jasno

Vidi

Codex

dipl. IX.


je

105


Kao da
je

da vaja pojasan zamijeniti u bojazan.
je

pisao dikje

tando pod nekim, koji

poput Nijemaca b izgovarao kao p aja

napisao prema talijanskom izgovoru.

Premda neke pohvale svršavaju latinskom parafrazom ili interpretacijom prije reenoga poput psalama, ipak je puki nonsens u retku 45. devota bissecca.
konteksta,
i

I

ne paleografu

je

razvidno

iz

da ono treba
rodil s

citati

(na konci) deveta miseca bog se

lovik se

onovje blaženoje pultev priiste beate Marie

virginis.

U

devota

je

prepisiva pogrješno napisao o mj.
r.

e.

Ako na
citati

snirnku pogledamo pobliže u

53. rijei

mukov

slovo m, to ne

emo

porei, da

i

u

r.

^45.

slovo b u gorrioj rijei ne va|a

kao m. Dakle deveta miseca!

U

retku

48.

mj.

ašenje itao

bih kršenje, jer je u pre-

dašriem govor o obrezariu a znamo,

da

je

kršene Ivanovo na
od Ivana.

Jordanu znailo
pos]edrie rijei

sv.

krst.
biti:

Isus se je dao
suditi

krstiti

U

50.

mogu

dan.

Svakako je „Šibenska molitva" dragocjeni spomenik hrvatske sredovjene kriige u Dalmaciji te sav prilog zavrijedi, da ga svaki biti, kada si nabavi ili uzajmi naobraženi Hrvat proita a to

e

Bibliografiju.

2.

V.

Jagi: Glagolsko pismo.
je

Još 1910.
vati
loži

zapoela

petrogradska carska akademija izdai

slavensku enciklopediju na ruskom jeziku
t.

to

na

široj

podjedna

j.

mjesto u kratkim
u

lancima
ili

raspravjaju

pisci o pojedi-

nim pitariima
cjelina.
I

raspravama

kriigama, koje su za sebe

pri

troslava

ovom važnom poduzeu nalazimo prvog slavistu Vaotkad Jagia, kojim se mi Hrvati možemo ponositi.
I
i

su ga poslali u mirovinu, ne prestaje raditi kao

prije

u svojoj
toliko,

mladoj

i

muževnoj dobi,
riegova
djeia
fiir

a

napisao

je

ve

i

izdao

toga

da
nije

bi

sama

sainjavala posebnu

kriižnicu.

Ko

još

uo

za „Archiv

slavische Philologie", što izlazi u Berlinu

pod riegovim uredništvom? Nije davno, što je izdao glasoviti boloriski psaltir, a pred malo vremena po drugi put povjest postanka crkvene slavenštine.


odmah 3
1
.

106

Spomenuta enciklopedija zapoela je riegovom „povješu slavenske filologije", omašnim djelom od skoro tisuu stranica,
a

svezak, koji obraduje grafiku u Slavena, donosi

rie-

govo „Glagolieskoe pisbmo", s kojim sam rado upoznati itaoce ovog vjesnika. Kao uvod u djelo napisa Jagi lanak o tobožriim slavenskim runama pa na posjetku, prosudiv mnijeria razloge pro contra, izjavjuje da tih runa Slaveni nijesu imali. Ono sto je zabiležio crnorizac Hrabar o »rtama režama", kojima su se slupoganski Slaveni, zgodno Jagi primjeriuje na jednostavne žili znakove, urezane na štapie, kako su to prije inili na rovašu nepismeni Judi, a gdjegod ine još sada. To dakle ne bijahu pismena nego brojke ili znakovi, po kojima su onda stari knezovi ili žrci gatali. Sto su se neki runaši u novije doba pozivali na nadene spomenike sa runama, dokazalo se je, da su ta otkria patvorine. Vrlo su zanimlivi podaci o uporabi rovaša u
i i

i

i

Srbiji,

Hrvatskoj, Bosni

i

Dalmaciji, a dodani su

i

narti o nima.

ovog lanka ima drugi od riemakog paleografa prof. X. vijeka. on drži, da V. Gardthausena o grkom pismu IX treba svakako predmnijevati, te su slavenski prosvjetiteji poznavali grku minuskulu, kad su se dali na to, eda obdare svoje obraenike narodnim pismom: glagolicom Oni su sastavili, uporazvijali na osnovu grkoga glagolsko pismo, ili treba trebjavali tu irienicu inae tumaiti. Za irilicu je jasan grki pralik. Jagi je prije svega prikazao povjest prouavaria glagolice. Pitariem dvojeg slavenskog pisma stali su se ueriaci ozbijno
Iza

1

i

baviti istom
i

koncem

18.

v.

Bilo se je uvriježilo mnijene,
i

možda
Pisma

uslijed

crkvenog raskola, da su glagolica

glag. tekst sv.

potekli od sv. Jeronima.

Kako

je

slavensko bogoslužje, naslijei

deno od Grka
jima
latinaša,

Cirila
mislili

i

Metoda, bilo izvrgnuto progonu
su

napada-

hrvatski

glagolaši,
sv.
g.

da
na

e
Ovo

ga najlakše
se je inilo

obraniti,

ako ga stave pod zaštitu
i

Jeronima.
1248.

molbu sehskog biskupa Filipa dopusti slavensko bogoslužje na osnovu posebnog pisma, kojim se služaše hrv. dalm. sveenstvo a miš|aše da ga je baštinilo od sv. Jerka )- Jednaku povlasticu udijeli papa 1252.
vjerojatno

papi Inocentu

IV.,

koji

1

in Sclavonia est littera specialis, quam illius terre clerici se na') „. bere a beato Jeronimo asserentes, eam observant in divinis officiis celebrandis."
. .


omišalskim

107


i

i

Bencdiktovcima preko krkog biskupa Fruktuoza. Ova je predaja postojala kod uenih Judi kasnije. Širili su je domai stranci. S hrvatskim Benediktovcima doprla je u ešku za Karla IV. a drugamo je prodrla osobito po djelu Francuza Vilima Postela (Postellus): „Linguarum 12 characteribus differen.*)" tium alphabetum
i
.
.

Vjerom
i

u autorstvo sv. Jerka, što se tie glagolskih
sv.

pismena

slavenskog prijevoda

Pisma, uzdrmali su kasniji kritiki hii

storici

Banduri, Assemani, Kohl

Linhard,
je

ali

pitane o postanku
iz

glagolice
I.

ostade neriješeno. Neki su

izvadali

cirilice,

tako

Leonard Frisch htjede, da je brzariem pisarskim (furor calligraphicus) ova tako izobliena „ut ex eo alius etquasi novus ortus
sit".

Jedan

cirilice,

Dalmatinac, Pastri, (f 1708) izvodio takoder iz a drugi Klimentije Grubiši, upravite) dubrovakog sjeju je
je

meništa dokazivaše 1766. 2 ), da ju
Fenezije.

izumio argoplovac Frižanin

On

držaše Frižane Slavenima kao što
je

i

Gete

i

Gote, koji da

su pisali runama, od kojih se
pet slova glagolske

razvilo glagolsko pismo.

Prvih

azbuke imenuje kao da su prvotno glasila: az' bog' Vid' glagolju dobro 3). Dok je po Linhardu glagolica iz V. ili VI. vijeka, Dobrovskomu Durihu je irilsko pismo starije od glagolskog, a ovo samo preradeno od prvog. Dobrovski

i

je

1782. ustvrdio da su glagolicu vješto

preinaili
iz

iz

cirilice

hr-

vatski

samostanci u
ju

Dalmaciji

u

13.

vijeku
sv.

revnosti

zapadnoj crkvi pak

lukavo pripisali

Jeronimu, a

prema papa Inokatolike

centije IV. potvrdio slavensko bogoslužje više u svrhe

propagande na Balkanu.
Gelazije Dobner,
')

U

prilog glagolici ustade 1785. piarista

ali

riegovo mnijerie o slavenskom prijevodu sv.
i

za dvojako pismo: glagoldoznao za tu predaju u Mlecima haec mihi recitarunt, quum de sko bukvicu kao za tiskane kriige: „. permulti admodum libri harum dusuarum literarum origine requirerem ." Pošto ga zanimaše radi sv. Jerka, napisa o glagolici arum linguarum posebno poglavje: ,De lingua Hieronvmiana seu Dalmatarum aut Illvriorum'... „videtur enim illam reperisse, postquam hebraicas et graecas litteras cognovisset, quia sunt multi characteres cum illis communes".
je
i

On

i

.

.

.

.

.

.

.

2

)

In

originem

et

historiam

alphabeti

slavonici

glagolitici

vulgo

Hie-

ronymiani disquisitio.
3 )

ego deus Vitus loquor bonum.

ne mogaše
je

108


kritike.

Pisma, ispravlenom prema vulgati, ne održa
uvjeriti

Dobrovskoga
gla-

o protivnom ni vijest o starom jevandeju, što
je

poznato kao Asemanovo, a pisano
Istom
iza

oblom bugarskom
je

golicom.

riegove

smrti

oborio

riegovu teoriju Slo-

venac Jernej Kopitar, izdavši g. 1836. još stariji spomenik od Asemanova prepisan oblom glagolicom na hrvatskom tlu svršetkom X. ili poetkom XI. vijeka. To je glasoviti „Klocov gla-

nekada vlasništvo posjedrieg krkog kneza Ivana Frankapana, žalibože osakaen objemom lišen skupocjenog uveza. Do tada je ueni svijet poznavao samo uglatu glagolicu, ili goticu, kako je nazva Kopitar, a nije oble. Svom izdariu dodao je on snimak t. zv. pariškog abecedara (bugarska glag. azbuka) Asemanova jevandeja, ali nije izvodio paleogr. zakjuaka, samo je istakao razliku medu hrv. uglatom okruglom glagolicom. Pigolaš",
i i i

tana
nije
li

o postanku

glagolice

nije

riješavao,

samo

je

stavio upit:

napokon sam Metodije izobreo glagolsku azbuku mjesto
irilske,

grke
ako
je

kasnije u

mogahu gledati Latini? Sedam godina predgovoru remskom jevandelistaru pita opet: ili što,
koje

ne

bilo Ciril bilo Metodije iznaŠao
je

cijelu

glagolsku azbuku,

kao što

neko Mesrob jermensku?
crkvene slavenštine postoje
i

U

pogled stare

medu ueiia-

cima dvije hipoteze: panonsko-slovenska staro-bugarska. Prvu Mikloši, oba Slovenca. Oni dokazivahu, su zastupali Kopitar
i

Metod priredili bogoslužbene kriige na jeziku, da su sv. Ciril kojim su govorili panonski Slaveni oko Blatnog jezera, a tomu narjeje. Vjerojatnija je ona je vrlo blizu koruško slovensko
i

druga hipoteza, staro-bugarska, uz koju pristaje veina

slavista,

poamši od Dobrovskoga Safafika, do dr. Ova se temeji na jezinim Jagia
i
i

Schleichera,
i

Leskiena,

povjesnim osnovima.
jeziku,
koji

Ciril

i

Metod

i

hihovi pomonici,

vješti

bugarskom

se je zvao slovenskim, donijeli su
i

ve sobom

uz slovensko pismo

prve bogoslužbene khige.
Kopitaru se
je

u

poetku žestoko

protivio

Safafik, a

kako

je

kao gorliv katolik naglasivao stanovište zapadne crkve nijesu Sreznevskij ') vjerovali riegovim spomenicima ni Rusi Prajs,
I.

')

U Kukujevievom

Arkivu IV.

str.

111

125.

preveo

je

1.

M-,

najbrže

Mažurani, lanak Izmaila Ivanovia Sreznevskoga: „0 pismenosti glagojskoj."


Pajauzov.
pojavila iza cirilice
mili,

109


da se
je

Svi ovi bijahu više marie uvjereni,

glagolica

patarini) u

medu bugarskim raskolnicima (babuni, bogoIX- -X. vijeku. To izvadahu poglavito odatle, sto
i

zakjuci splitskih sabora govore o Metodiju kao jere^iku vima (po nima o cirilici) kao jeretikima.

o slo-

Kad

su zaslugom
i

Mihanovia,
te

Porfirija

Uspenskog

i

V.

I.

Grigorovia otkriveni
deja zografsko
i

drugi znameniti

glag.

spomenici (jevan-

marijinsko

Mihanovievi

listii),

pobudiše više

nego u istonih Slavena. Otkriima Grigorovievim okoristio se je doduše P. J. Safafik, ali se nije mogao uvjeriti da je glagolsko pismo starije od irilskoga; jedino je
pažrie u zapadnih

bogomilskog podrijetla. Paleografska strana Safafikova o glagolici ne vrijedi mnogo zato, što je odviše pazio na varisku slinost glagolskih pismena sa raznim drugim istonima a od zapadnih albanskim pismom. Vea zas grkim, italskim, longobarskim
pobijao

Srezrievskoga

i

Palauzova,

da

bi

bila

glagolica

i

sluga ide ga, što
glag. tekstova
i
i

je

iza

Dobrovskoga
in
s

istraživao jezik
i

i

sadržinu

usporedivao
dosta
i

irilskima

grkim izvornikom
(itanku) glag.
i

što

je

prvi

izdao

opširnu

hrestomaciju

spomenika bugarske
sadržaja.

hrvatske redakcije

crkvenog
i

svjetovnog

marijinskom po Asemanovu jevandelu posebna slova oble glagolice. Ipak prekomjerna okruglost ovih slova umara itaoca te Jagi veli da je požalno, što
tu

U

svrhu

dade

šaliti

se nije osvrnuo na oblik

preglednija
vih rijei.

i

shvatjivija

pisma Klocova glagolaša. Onda osebujnost pojedinih pismena

bi bila
i

ita-

i

Grigorovi se ne slagaše sa Srezrievskim, da su bugarski raskolnici, bogomili dr. pronašli glagolicu, ve da su ju oni nakon izuma cirilice samo sauvali u Maedoniji proširili u Bosnu Hrvatsku. Polag nega je obreo glagolicu med južnim Slavenima Konstantin Ciril, a Metod ju je iza riegove smrti napustio preudesio grka slova uz neka glagolska u irilicu. Svoju argumentaciju osnivaše na panonskoj legendi, koja kaže da je Ciril oko g. 857. na Kersonu u Tavridi u Rusa našao psaltir
i
i

i

i

jevandeje, pisano ne

grkim slovima na

jeziku

slinom

riegovu

ma-

terinem
i

kad je to prouio, prenio je oboje Slavenima na jug zapad. To pismo da bijaše glagolica, jer irilicu kao proizvod
i


iz

110


je

grkog

bio bi lako itao.

opet unio glagolicu u
je

Dobnera djelokrug slavenskih prvouiteja, premda
iza
i

Tako

Grigorovi prvi

neopravdano pripisao Metodiju izum cirilice. Glede glagolske grafike je upozorio, da grke geme imadu slova kao što su glagolska v, e neka druga (d, l, m, f, repato o) sravriivaše s grkom ili s latinskom azbukom. Glagolsko b z držaše da
i

i

su slini samarijskima.

Tumaerie Grigorovievo Srezrievskoga, koji dopuštaše mogunost o ruskom prijevodu jevandela, spomenutog u panonskoj legendi, pobijaše vrlo uspješno Šafafik. Kad je 1855. Hofler oti

krio praške ulomke, uvjerio se je Šafafik, da se je glagolica ši-

uz Jadran, nego o tom, Maedoniji da bijaše glag. spomenika na istonom obredu takoder u predjelima eško-moravskim, dakle upravo ondje, gdje nam je povjesniki zajamena djelatnost slavenskih apostola. Znaše on da se Rusa (Pogodili, Bodjanski, Srezrievskij) neugodno dojmiti nova teorija, po kojoj bi bila glagolica ne samo starija od ciririla

ne

samo na jugu

u

i

i

e
A.

lice

nego izravno djelo slavenskih apostola. Protiv Safafika ustade E. Viktorov, pobijaju riegove izvode, da je Kliment sastavio
ali

irilicu,

nepravom

otklaiiaše bugarski proishod starijih glag.

spomenika.
Utjecajem
Safafikovim
zanimati

od druge
za

polovice

prošlog

vijeka

poeše

se

i

Hrvati

glagolicu.

Neki

ga

pomagahu

spomenicima za prouavarie glagolskog pitana. On je pripravio nova slova uglate glagolice, mnogo zgodnija od onih oblih, za izdane Brieve itanke 1859. Takvima je Kukujevi 1863. pei

atao
jih

zbirku

hrvatskih

listina

a

Jagi

1864.

izdao
i

svezak
cirilice

svos ju-

„Primeri starohrvatskog jezika"
II

(oble glagolice
i

sima) a 1866.

svezak (uglate glagolice

cirilice).

Miklošia
pri

jur

da su Slaveni u

spomentismo pri Kopitaru, s kojim vjerovaše, doirilsko doba poznavali budi kakovo pismo,
teoriju

em

pokaza medu inim na albansko, koju
se

kasnije

obradi opširno Geitler.

pove zaslužni povjesniar Frario Raki, napisav „Viek 1859.) djelovanje sv. Cvrilla Methoda" (1857. osobito pak raspravom: Pismo slovjensko (1861.), koju istome posveti. Ovdje od pitana o postanu pisma uope, prelazi na

Za Safafikom
i

i

i

i


rune, rasiria

111

Hrabra rnorisca eda dokaže, da se riegova rasprava

odnosi na glagolsko pismo. Prihvativ posledrie rezultate Šafafi-

kove

on vjeruje u prvenstvo glagolice, koju je složio Konstantin filozof. Slaba strana ove kriige jesu riegove paleografske kombinacije, ipak uza sve to ne gubi kriiževne vrijednosti. Osim toga
i

Raki
uvod.

je

izdao 1865.

Asemanovo
uz

jevandeje,
koji

poprativ ga lijepom
filološko

povjesnom raspravom
')

Jagia,

napisa

kritiki

Za povjest glagolskog pisma na hrvatskom tlu važno je nastojarie Rakoga, da proita glag. napis na sv. lucijskoj ploi,
kao bogoslov seriske biskupije upozorio hrv. javnost u 17. br. Nevena 1858. Prvi ga je prouavao 1865. naš zaslužni Crni u 2. svesku Kriiževnika. Deset godina kasnije objelodanio je Raki posjedak svog truda u VII. kriizi „Starina",
koji bijaše još

na

pokle
je

je

uspjelo

snimiti
i

napis

svjetlopisom

i

na sadri.

U

istoj

priopio Crni druge glag. napise sa snimkom pod naslovom: Još oble glagolice na krkom otoku", u XX. pako kriizi dopunio je ispravio itarie Rakoga.
kriizi
i

po smrti Safafikovoj ne mogaše odluiti, da prizna glagolsko pismo starijim od cirilice, premda je 1874. na kijevskom sastanku upoznao slaviste s novim otkriem: ulomcima glag. misala po zapadnom obredu (takozvani kijevski ili AntoSrezrievskij se ni

ninovi listii, jer ih je arhimandrita Antonin donio

iz

Jerusolima).
ulozi

Jedino se
golice.

je

odrekao miš|eria o tobožrioj sektarskoj

gla-

Važnost glagolskih spomenika po crkveni slovenski jezik povjest pisma utvrdio je Jagi izdavši 1868. Mihanovieve listie (Rad II), 1879. zografsko a 1883. marijinsko jevandele sa tanim snimcima. Daroviti dr. Geitler izdao je glag. spomenike, što su to 1882. euhopohrarieni u samostanu sv. Katarine na Sinaju ostale glag. ir. spologij a 1883. psaltir. Paleografski je ove menike obradio Geitler u djelu: „Die albanesischen und slavischen
i i i i

Schriften", što ga izdade iste godine o trošku

beke
i

akademije.

Pisac polazi
proisteklo
prije 9.
1

s

krivog stanovišta, da
ili

je

glagolsko

irilsko pismo
je

iz

albanske

elbasanske azbuke, koja da

iznadena

stojea!
priredi

ovo izdane ne bijaše posve kritino, ) Budu drugo s latinskom transkripcijom.

Crni

1

878.


Koliko
i

112
u


djelu

vanrednim trudom tanošu obilnu paleografsku gradu obojeg slavenskog pisma uz krasne snimke, ipak riegova teorija o arbanaškom posredništvu ne imade nikakova temela. Geitlerovu tvrdriu, da se hrvatska uglata glagolica nije samostalno razvila na hrvatskom tlu, nego tek pod utjecajem bugarske, poglavito maedonske,
je

god

Geitler

ovom

sakupio

odluno

pobijaše Jagi u Archivu VII

i

drugdje, izjaviv da je pa-

nonska glagolica neposredno djelovala na hrvatsku, a to mogaše biti ne u doba progonstva nego vrlo rano još u doba riezina procvata u Moravskoj. Prvu su pobudu za glagolicu Hrvati primili svakako odanle ostali u sveži sa sjeverom, kao sto je postojala sveža s jugom, osobito nakon izgona moravskih glagolaša. Jagievo mnijerie potvrdiše kasnija otkria bekih listia dr., pae to da je glagolica gospodovala duboko na zapadu balkanskog poluotoka: u Bosni, staroj Zeti Dukji.
i i

i

i

i

i

Cirienica
stalo ni
je

je,

da imade dvoje slavensko pismo, koje
ni

nije

na-

na istom prostoru

u isto

doba.

U jednom
je

nai tragove grkoga pisma.
Ako
je

Geitler

ne vjeruje,
Šafafik

drugom da je Koni

stantin Ciril izumio glagolsko pismo,

kako

1859. pri-

znao.

kušao grkom uncijalom pisati, kako je ispunio nedostatke grke azbuke? Prema povjesnim podacima ispuCiril

nio je Konstantin filozof
znine.

asno

svoju

zadau
nego
i

i

popunio sve prašto

On

ne bijaše

samo

registrator

pravi umjetnik,

poput skladateja primaše slovenske glasove te ih zaodjenu runom tudeg uzorka, ali tako vješto, da ga više nijesi prepoznao. Preko ove irienice Geitler jednostavno prelazi, kada tvrdi, da
je

u

Slavena

u

Bugarskoj

i

daje

na jugu

iza

pokršteria,

dakle

još prije Cirila, bila u porabi

grka

uncijala, a u

današrioj

MaKon-

edoniji

i

susjednoj Albaniji

arbanaško pismo. Po opoj
irilicom

navici,
i

da

je

grkom

uncijalom

bez

ustroja

pisao

stantin filozof svoj slavenski prijevod jevandela!

To

dvoje embrio-

nalno irilsko
gog,

i

glagolsko pismo, prije neovisno jedno od druzbližavalo
i

da se
iz

je

medusobno popuriavalo
pojedina slova sad
iz

i

t.

d.

Prema

umišlenoj

teoriji

izvadao

je

jednog sad

drugog slavenskog pisma, grkog ili latinskoga, gdje nije išlo arbanaško, kojemu se starina ne može dokazati ni paleografskim izvodima ni spomenicima, koji ne idu nazad od 18. stojea.
opet


slavenskog

113

ili na sadariu raširenost pisma pitali: koja je pismena izumio Konstantin filozof, odgovor bi glasio u prilog cirilici. jedno drugo pismo je grko po svom postanku, ali kritika rasuda spomenika paleografski znaaj obojeg pisma prema dosadariim izvorima vojuje za prvenstvo glagolice. ona je grko pismo, ali skladno
I
i i

Kad bismo gledom na praktinost

I

preradeno za sveanu
djeli
i

i

trajnu

porabu.

I

drugi su ueriaci uvi-

u noj

grku

Beljaev izradili

minuskulu. Tavlor, arhimandrit Amfilohije, Jagi su obrasce, kako je po prilici išlo pri udešai

jednog pisma u drugo. Neki nalaze tu jevrejskih slova, drugi trag samarijskim, a ima ih opet, koji su izvodili glagolicu iz jermenskog, gruzinskog, ak iz koptskog pisma.
variu

Lijepo
gari

tumai Jagi, kako
u

je

došlo do irilskog pisma. Bus

živjahu

doticaju

s

Bizantom,
što

kojim bijahu duhovno

i

kulturno vezani.
približe
i

U

riih

se uzbudila že|a,

da se Grcima u pismu

to

malo

iza toga,
je
i

primiše

kršansku

vjeru

i

sla-

vensko bogoslužje. Ko kome, to nije poznato,
garske kriiževnosti
u istonoj
i

kada udesio novo pismo prema grali najbrže se to zbilo u zlatno doba buza ara Simeuna (f 927) novo pismo se širilo
i

Bugarskoj. Još se je i daje držala glagolica u službi crkvenoj, osobito u Maedoniji, ali konano prevlada cijužnoj
rilica,

poglavito

otkako se pokrstiše Rusi. Kad ne bi
koji su

ve

prije

bila uslijedila u
žati,

Bugarskoj prevaga irilskog pisma, može se drtakoder opili
s

da su kijevski knezovi,
Ipak imade

Bizantom,

zavojeli irilicu, jer je naliila više
i

grkomu

nego glagolica.

danas
rioj

Judi,

kojima ne ide u glavu starina

glagolice te gledaju u

još uvijek sektarsko strašilo.

Tako

je

ruski arhimandrita Leonida
sao,

(ne Špartanski)

1891.

toli

ueno
irilovo
i

pi-

kako
je

još

nije,

a ufamo se

da

ni

ne e, nijedan slavista.
jezik,

Nemu

zazoran izraz

„staroslavenski"

djelo

je

cirilica,

Ostromirovo jevandeje

je najstariji

spomenik

najvjer-

nije zrcalo
je

crkvenog slavenskog
i

jezika. Kolijevku glagolice iskat

u Hrvatskoj

Dalmaciji. Jezik Zografova jevandeja treba zvati

starohrvatskim narjejem, Jagi mu je glag. fanatik. Hrvatski reformator za kneza Branimira, Teodozije, u sveži s Rimom iz

znakova, što su

bili

u porabi u narodu, da je sastavio hrv. glagolicu

i

prema

vulgati preradio irilsko jevandeje na hrv. narjeju,

kakvo


se
je

114


i

sauvalo u Zografu. Tako se je Teodozije okitio tudim istinito! trudom sv. Cirila. Kako lijepo perjem Jagi spomine zanimarie Hrvata za glagolicu, pa našu krku

i

Staroslavensku akademiju, kojoj

je

glavni radnik

dr.
i

Josip Vajs.

Navevši dosadaria izdana
sku stranu glag. pismena.

veli,

da se ovaj osvre

na paleograf-

tee smotra sauvanih spomenika glagolskog pisma. Pošto nema stalnih hronoloških data, trebalo je znaajku jezinih osobina. obazreti se na paleografsku stranu
117.
str.
i

Od

— 178.

Hrvatske

glag.

spomenike
listii

dijeli

u dvije

glavne
ili

skupine. Prvoj
lik

pripadaju oni, gdje više prevladuje oblina

poluobli

pisma.
sv.

Ovamo
cije
i

idu:

beki

(ulomci misala), veliki napis u

Lu-

krki napis na kui pok. dr. Fr. Volaria, Grškoviev odlomak glag. apostola, Mihanovievi listii bašanski ostrišci, nadeni od popa V. Premude. U drugu veu ali mladu skupinu, koja poirie svršetkom 12. v. idu spomenici uglatog pisma, koje je vrlo zgodno za napise vezanice. Ovaj oblik pisma poprimlen je za tisak, riime su pisane bogoslužbene kriige, napisi na kamenu sve do kasnijeg doba (od XV. do XVII. ovdje ima starijih spomenika, koji još podsjeaju na vijeka). oblost ili sauvaše starije oznake za poluglas, kao listii misala u dvorskoj kriižnici, ulomci beramskog asoslova (jub)anskog homilijara) Kukujevieva misala. Slijedi pak prelaz od ustava u kurzivu, koja je prešla u obiaj poevši od XIV. do poetka XIX., kada je latinicom posve istisnuta iz porabe.
drugi ulomci na kamenu,
i
i i

I

i

pisma u podruju hrvatskog jezika nije mogue opredijeliti, jer je dosada izdano premalo snimaka. To vrijedi osobito za kurzivu, koja se razvila pod nekim utjecajem latinskog pisma bosanske bukvice. Ueriake je zanimala više obla glagolica, zato su onakovi spomenici potarie ispitani proueni. Utvrdeno je takoder, da obla glagolica nije služila samo u predjelima, gdje postojaše istoni obred, nego je upoSve faze
u razvitku glagolskog
i i

treblavahu

i

Slaveni katolici u Hrvatskoj

i

u susjednim stranama;

dakle nije

samo
je

uglata glagolica oznaka zapadnog obreda.

po pismu svrstao glagolske spomenike u sedam razdjela naveo riihove osobine. Prvi nam predouje najstariji oblik ovee poluokrugle glagolice t. j, majuskulu sa moravsko-panon-

Jagi
i

115

skog podruja
uglato-obli
porijekla
tipa
i

i

susjednih strana. Drugi razdjel zastupa prelazni

tip.

U

trei ide posve
strana.

okruglo pismo
u

maedonskog
hrvatska

obližriih

U

etvrti spada

pismo marie oblog
starija

maedonsko-bugarskog proishoda;
i

peti

obla

poluobla glagolica, a u

šesti razdjel uglati

znaaj hrvatske

glagolice.

Sedmi
str.

razdjel

obuhvaa

prelazno

i

posve kurzivno pismo.
je

Od
glagolske

179.

226.

predoio

nam

u izvatku razvitak

i

od starog okruglog do uglatog pisma te prelaz u kurzivu pa vezanice, za koje je vrlo zgodna uglata kurzivna glagolica. Ovako pregledno prikazane odlike glagolskih slova još nijesmo imalv izim Brieva bukvara za itarie glag.
azbuke
i

poev

kurzive te
djela, gdje

inae izvrsnog

i

iscrpivog jur spomenutog Geitlerova

se teško

snai. Ovdje pako pod svakim slovom

vidiš brojku,

da ga možeš odmah potražiti na snimku.

kojem je dosta rei, da je Jagievo, ukrasuje 36 što tabla sa više od 70 snimaka. Jedino žalim, što ih nije više ne mogahu biti veliki kao oni u Geitlera. Poželno je, da ovo
Djelo, o
i

možda popurieno, u hrvatskom jeziku. Ako pak dode do toga, mogao bi se dodati iskaz snimlenih spomenika, da svako na prvi mah dozna riihov sadržaj. Takav jedan sastavih za svoju porabu te ga evo priopujem. Rimski broj znai tablu, arapski dotini snimak, da|e
djelo, koje bi

imalo Hrvate najviše zanimati, izade,

i

slijedi strana,

gdje

je

spomenik opisan.
A. Prvi razdjel.

I

la,

b kijevski

listii

121

2

a,

b praški ulomci

123

B. Drugi razdjel.
II

3a,

b Klocov glagolaš
C.

124

Trei
127
128

razdjel.
III

II

4,

5a Aseman. jevandele 126
a,

5

b,

c zograf.

jevandeje

127

III

6

b marijin.

IV 7

maedonski
listia

listak

8

i

V

9 palimpsest bojanjev.

V

10 mladi tekst kijevskih

skog
129

129

D. etvrti razdjel.
VI 11
sinajski psaltir

130
132

12

a,

b

sinajski

euhologij

131

VII 13 ohridsko jevandele

14 mladi dio zogr. jev.

133


VII 15
gl.

116


135

tekst ohrid. praks-

16 bugarski abecedar

apostola

134
E. Peti razdjel.

Starija hrvatska glagolica.
VIII
VIII

17

beki

listii

137

18

Grškoviev apostol
21

138
143

19Mihanovi. apostol 139
140

IX 20 Premudini ostrišci

X

napis u sv. Lucije

F. Šesti razdjel.

Uglata glagolica.

Stariji ulomci.

X

22 beramski
(|ubl.

asoslov
145 145
sv. Tekli

homilijar)

XI 23 apokrif o
XII 25 listi u

24 ulomak asoslova u Novakovu misalu 26 beki ulomak misala

146
147

2.

bekom
146

misalu
XIII

27
29

Briev ulomak
147
drugi
|ub|anski

28

Briev ulomak asoslova

148 149

bribirskog misala
XIII

30 ulomak vrbnikog
148 149

ulomak
vrbniki ulomak asoslova XIV 32 prvi vrbniki asoslov XIV 34, 35 zagrebaki
XIII 31

drugi

33 trei )ub|anski ulomak
149

149

XV 36 zadarski
150
vijeka.

ulomak misala 150

ulomci

Spomenici XIV.

XV

37 Lobkoviev psaltir
b rimski
1379.

153

38 misal kneza Novaka
god. 1368.

iz

154
iz

XVI 39
slov

a,

aso154

40 rimski misal
14. vijeka

poetka
155

iz

XVI 41 trei vrbniki
soslov
iz

a155 156

XVII 42 etvrti vrbniki
soslov

a155

1391.

XVII 43 asoslov Vida Omiš|anina
iz

44 pariški asoslov

157

1396.

Spomenici XV.
XVII 45 rim. misal
iz

vijeka.

1435.

159

XVIII 46 zagrebaki
slov
iz

aso159

1442.

117
XVIII 47 Zrcalo lov. spasen'e


psaltir iz 1463.

48 FraŠiev
160

160

od vrbnikog žakna
50 prvi nov|. asoslov iz 1459. 161 XX 52 beki misal iz 1481. 162

Luke.

XIX 49 vrbn. misal iz 1485. 160 XIX 51 Kukujeviev asoslov
iz

1470.

161

XX

53 Kukujeviev asoslov
iz

XXI 54 ulomak barbanskog
162 163
misala
iz

1485.

1485.

162 163

XXII 55 vatikan. misal
iz

56 Klimantoviev zbornik

1485.

G. Sedmi razdjel.

Pojava kurzive.
listine.

Stare ustavom pisane

XXII 57 zavod o mede izmedu
Bribirana
i

Novogradana
59a, b

164 od g. 1309. XXIII 58 Petrišev zbornik
iz

beka

kvadriga

iz

1493. 167

1468.
svetih

167

XXIV 60 tlmaenie
evandelii
iz

1503.

168
listine.

Kurzivom pisane

XXV

61 listina

iz

1393.

168

XXV

69 završetak istarskog razvoda, prepis 1546. 175
listina

XXIV 67 vrbniki
XXVII 63
listina iz

statut u

XXVI 62
174
170
iz

crikvenika
169

kasnijem prepisu
1433.

1419.
listina

XXVIII 64
iz

rmariska

1451.

170

XXIX 65
Ivana

darovnica kneza

XXX

Frankapana

iz

66 a listina bririskog 170 samostana iz 1479.
b
,

XXX

1451. 66b biješke

170
u Jubjan171
li-

XXXI 68 a
XXXIII

vinodolski sta-

skom rukopisu XXXII 70 Arbanasieva
stina iz 1546.

tut u prepisu

175
li-

71
iz

Mirošieva
1574.

176
li-

stina

177
1653. 177

XXXIV 72 Mirošieva
stina
iz
a
,

XXXV
177
fra

73

listina brtoni|ska
iz

1578.
b

Antona Mihia

XXXVI 74

stana sv.

samoIvana uZadru 178
listina


U ovom
što ne

118


kojih ne
n.
pr.,

iskazu ne

naznaih onih spomenika, od
je

imade snimaka,

doim

u djelu

govor

i

o nima. Šteta

mogaše donijeti mošeniki razvod iz g. 1395., od kojeg imademo doduše litografski otisak u Kukulevievom Arkivu II, ali taj nije vjeran, a spomenik je netano prepisan. Tako itam: zamen mj. zamer; ne govorei o lošoj transkripciji e dr. Broj
i
i

58

je

Petrišev zbornik

i

ne nalazi se više u Zagrebu nego u Vrbniku.
pisac pazio na ispravnost teksta, ipak su
i

Premda

je

ueni

mu
r.

izbjegle
lijevi

neke

sitnice u itariu
r.

transkripciji.

XIV 35
3.

kuševi.


3.

stupac,

2.

ima
r.

glasiti:

al(elu)e

XXIX 65
r.

7.

vrbansko/.

XXX
držaje

66 a

r.

mil/ziem
sv.
/i

4.

vraniem.
r.

— 66
6.

r.

Tako na tabli .£. XXVII 63 9. mrgar| e.


1.

b

lijevi

stupac (saposta)
r.

homiliju

Augustina u etvrtak
2. /i
r.

nedjeje

(prihode)ce/.

Ne
po

g(ospod)a
r.

27. u rukopisu

ispušteno

iza g(ospod)rii: oblobizaše.
r.

28. s/mi.
r.

U desnom
r.

stupcu odozgo
r.

2.

bihu boi
a
.

r.

5.

boj(un)

21. molria

24. zlo

26. montri/.

XXXI 68
sledriem

Prispodobiv snimak vinodolskog zakonika sa onim u

izdariu Jugoslavenske akademije

(Mon.

hist. jur. IV), izlazi
i

da u poa
u

u

3.

i

4.

dolazi
je

r

u

preslavnoga
ali
r,

ugrskoga,

Jagia ga
da po
r.

nije.
i

To

doduše malenkost,
bez
ondje ne

ja ju

tumaim

tako,

je

vajda

u izvorniku

a mislim da je
biti.

fotografiji,
10.
i

doim
r.
r.

e
.

13.
6.

hromac
Osta

16.

z

briga.
.


.

Jagiev snimak XXXII 70 r. 7. hromca
75
r.

XXXVI
dukat

2.

potle

r.

7.

navizelom

.m. ini.

na po/...
Navižela

znai posudica za tamijan; kovbezbCb. U našastaru novjanskom ima zato izraz: ladica. Pozivom na Vajsa, koji je prouio liturgijsko gradivo hrv. u 29. svesci Archiv-a napisao raspravu: „Die glag. spomenika
od
talij,

navicella,

i

den kroatisch-glagolitischen liturgischen Biichern", ispravit mi je Jagievo itarie glag. kratica bit, mat, rešp. na str. 216. Premda su to izvodi iz latinskog, glase, gdje dolaze potpuno
in

Nomenklatur

napisani: bitatorie od invitatorium, matuiina

ili

jutrria

od matutiglagolske

tinum, rešponh od responsorium.

Na

str.

226

— 229.

spomenuo

je

u kratko

i

hrv.

napise, kojih je malo do sada izneseno na svijetlo, u koliko ni-

jesu propali. Zaista bi hrvatska inteligencija uinila dobro djelo,

kad

bi

i

ovima posvetila

pažrie.

Mnogi znadu

risati

i

baratati


spase
bar

119


prilike,

fotografskom spravom. Takovima eto lijepe

da

nam
I

tako

spomen na

riih

i

tirne

neka to slavenske akademije, da joj je neki jekarnik na Rijeci prodao fotografije glag. napisa iz našeg Primorja. Neka je tako, evala mu. Ugledali se na ri drugi. Ima toga još dosta u hrvatskom Primorju, u Dalmaciji, na istarskom kopnu u Gorikoj. Ko znade praviti otisak bugaicom, može tirne poslužiti, pa nek
citati glagolice,
i i i
i

znadu

otmu zaboravi. ako ne uine. itao sam u letopisu Jugoih

pošaje

našoj

Staroslavenskoj
u istom poglavju

akademiji u Krk, koja sabire

ta-

kovu gradu.

Jagi
Istre

je

priopio nart jednog napisa
je.
i

iz

od
iz

g.

1451., ali nije

naveo odakle
kraj Trsta,
je
i

da

je

Loke

blizu

Ospa

Nego mogu to rei, dakle iz podruja sloven(XV.
v.

skog jezika. Priopio ga ne posve tano.
Djelo

Jeli u „Fontes"
raspršiti

45),

ali

e

Jagievo, nadat se

je,

medu našom

sje-

vernom
najviše
jeti,

braom
iz

predrasude, koje su se bile ondje ukorenile po-

vjerskih razloga.

Drugdje pak može takoder doprini-

da izade na svijetlo još koja starina iz zakutka, jer vrijeme kriižare ne bi otkria još nije prošlo. Hrvatske pako kriižnice odatle crpiti posmjele biti bez ove kriige, a Hrvati bi imali bude za sauvarie svoje svetirie.
i i

3.

Hrvatski glagolski napisi.

Zagrebu ve trinaest godina izlazi pod uredništvom dr. Josipa Brunšmida obnovleni „Glasnik hrvatskoga arheološkoga

U

društva".

Glasilo

promie
seriji

zanimarie za starine

i

za riihovo sa-

uvarie.

Ve
U

u staroj

ovoga Vjesnika pod uredovariem pok.

don Širne gubica bijaše objelodarieno nekoliko glagolskih napisa
u faksimilu
12.
i

vijesti

o drugima.

To

biva

i

u novoj

seriji.

svesci za 1912. urednik je nastavio o
hrv.
nar.

kamenim spoi

hrv. muzeja u Zagrebu. Došli su na red glag. spomenici od br. 856.-866. (str. 155.— 164.) Ima u ovom Vjesniku takoder posebni lanak Strohalov: „Glagolski napis u crkvi sv. Lucije kod Baske na otoku Krku". Strohal ispravja Rakoga Crnia na nekim mjestima u itariu Zvonimirove

menicima

i


u
sam
napis.

120

ploe. Za sada se ne izjavjujem o uspjehu ovih ispravaka, ali nadam se, da to moi, kad budem na licu mjesta prouio

Od
poslao
ih

gore spomenutih
je

napisa,

prva dva su

iz

sv. Lucije,

a

prerano umrli kandidat profesure Petar Bonifai,

Bašanin. Prvi je iz 12. stojea zanimjiv za glag. grafiku. Geitler Zvonimirovo ime. Žalibože je odloje itao na nem rije opat mak jako ošteen, kao drugi komad iz g. 1465., koji spomine Ivana Frankapana, a pismo je kurzivno. Trei je oduja krria kamena greda iz Baske iz 16. vijeka, ali je pismo slabo itjivoSlijede dva za razvitak hrv. glag. pisma vrlo važna spomenika sa crkve sv. Martina kraj Seria iz poetka 14. stojea. Pismo
i
i

je

dosta oblo.

Ovim se pridružuje drugih pet napisa iz hrvatskogPrimorja: to jedan iz crkve sv. Fabijana dva iz Novog u Vinodolu Sebastijana od g. 1511. a drugi ulomak nadgrobne ploe s lijepim uglatim pismom. Trei je od g. 1527. iz grada Bribira. Pismo je
i

i

tom napisu mjesto ja bih itao: k(a)pitanb v Brib(i)ri LovrenV B(i)šacb kapilari. Onda je kamena greda iz Drivenika od g. 1571., neit )iva. Uprav kaligrafsko je uglato pismo na grobnikom spomeniku od g. 1649., što ga dade izraditi knez Ferenc Frankulin, porkulab kneza Petra Zririskoga. Zadrii je glagolski spomenik dospio u muzej iz Bosne s, Bužima grada u bišanskom okružju. to je kamena greda iz konca 15. stojea. Svjedoi o knezu Jurju Mikuliiu, koji bijaše u veod ara rimskoga (u nu vrime like cijerien od kraja Matijaša va vsei hrvatskoi zemji bojega (ovi)ka ne biše), kako je s temeja podigo grad bužimski, „a Hrvati ga za nenavistb her'ce-

prelazno, a spomine kneza Brnardina Frankapana.

U

I

i

gomb Ivanišemb pogubiše

.

."
.

Ovaj spomenik ustavnog pisma, na kom je vidjiv utjecaj bosanske bukvice, poklonio je muzeju jedan asnik u doba, kad je zaposjednuta Bosna. Završit u, preporuuju ovaj bogato ilustrovani „Vjesnik" našoj publici. Za 4 krune na godinu dobivaju ga lanovi. Mnogi bi boje uložio svoj novac, da se ulani u hrvatsko arheološko
i

društvo, mjesto da kupuje kojekake beletristike produkte.



121

Dosadašnje publikacije Staroslavenske Akademije
u Krku.
1)

Životopis Dragutina kan.

Paria,

dr.

Bonefai,

u

Krku 1903
2) Recensio croatico-glagolitici

K
fragmenti Verbenicensis,
et

060

cum appendice
Krku 1903
3)

2 tabulis, auctore Josepho Vajs, u

1'—

Toni Missae a celebrante
lodiis gregorianis
J.

et ss. ministris

canendi.

Me„

lingua

palaeoslavica accomodavit

Vajs,

Krk 1904
figuralnim melodijama, Krk 1904.
II

060
0'50

4) Dijelovi pjevane mise. Staroslavenskim jezikom u ho-

ralnim
(ji>JS

i

.

.

.

Liber Job. Ex breviario Noviano
lectionibus

transcriptum variis
J.

aliorum

codicum ornavit
in

Vajs.

Acce-

dunt notae bibliographicae
II.,

breviarium

Novianum

Krk 1903

1'—

6) Liber Ruth.

Ex codice

bibl.

palatinae

Vindobonen.

transcriptum notis bibliographicis in
ornavit
J.

eundem codicem

1

Vajs,

Krk 1905

7) Liber Ecclesiasiis.

Ex

breviario
in

I.

Verbenic. transcrip-

tum non
Vajs,

notis
variis

bibliographicis
lectionibus

eundem codicem nec
codicum ornavit
J.

aliorum

Krk 1905
l-

1*—

C§) ProP ne ta Joe

Ex

breviario bibl. palatinae Vindobon.
in

transcriptum notis bibliographicis

eundem codicem

nec non variis lectionibus aliorum codicum ornavit
J.

Vajs,

Krk 1908
liiurgiae Slavicae in dioecesi Auxerensi.
|.

2

9^Memoria

Ex

archivo dioec. Auxerensi excerpsit

Vajs,

Krk 1906.

T

10)

Sva su gornja izdanja broširana. Ugotovanije k' Mise i hvali vzdanije, s' drugimi razlinimi molitvami Jereju po blagovremeniju glagolemimi, 1904. Knjižica vezana u platno u 32
. .
.

„ „

0'40

11) Isto in folio

0'30 0.40

12)

Sacrum Convivium

(glag.)


13)

122


pri„
i

Tri mise glagolske

prema tradicijonalnom horalu

udesio
14)

J.

Vajs
Svet-

0*20

Vesperal Rimsko-slovenski. Veernje na Nedelje
ce po vse leto, po crkvenim

priloženijem Jutrnj
molitav, Krk
1907.

i

asov

knjigam glagolskim. S velih blagdan drugih
i

Tvrdo vezan

„ „

3*

Seljacima
15)

p

Abecedarium Palaeoslovenicum in usum glagolitarum. Accedunt paradigmata morphologica ex grammatica Can. Caroli Pari depromta nec non specimina lectionum ex psalterio selecta. Composuit Josephus
Vajs, Veglae

1909
,

„ „

4

Dacima
(T6)>

P—

Propheta Oseas. Ex breviario c. r. Bibl. aulicae Vindobonensis transcripsit, notis variisque aliorum codicum lectionibus ornavit Josephus Vajs, Veglae 1910.
Glagolska notarska knjiga vrbnikoga notara Ivana
Stašia. Priredio za štampu R. Strohal, Zagreb 1911.

2'-

17)

4—

18)

Propheta Habacuc. Ex breviario c. r. bibl. aul. Vindobonensis r. Academiae Zagrab. transcripsit notis variisque aliorum codicum lectionibus instruxit Dr.
Jos.

Vajs, Veglae

1912

3-

19)

Sophonias- Haggaeus. Ex codice c. r. biblioth. Vindobonensis aulicae transcripsit, annotationibus variisque lectionibus instruxit Dr. Josephus Vajs, Veglae
1913

3*2'-

f6)

Vjesnik za god. 1913

Dodaei
K Uskrsnoj sekvenciji U „Srbskom letopisu"
pojarie u

i

dopuriei44.
g.
i

str.

za

1865.

skladaocu Korneliju Stankoviu

tu je

ima lanak o srpskom govora, kako se crkveno

Srba razlikuje od ruskog. On sam veli negdje: „U dublini Srbije slušao sam starije Jude kad poje a oni izgovaraju na pr.: jHristos-b voskresb izt> mrtvih-b' mesto Gospodi pomilui' zatežu oni ,Gospodi pomilui', s ega ve drugaije biva obrai
,

žarie melodije

(formacija)".
kriižicu:

Od
lija,

dr.

Vajsa dobih na dar
st>

„Bogosluženie strastnije
(tisak oo. sv. Vasi-

sedmici kupno

kanononrb pokaenninrb"
sjediriene.

Žlkva

1905.).

Sadržaje crkvenu službu u velikom tjednu po

istonom obredu za
i

Ovdje nalazim neke dijelove, koji sairiavaju našu sekvento 1. kitica je tamo t. zv. tropar na Uskrsnoj jutrerii ciju, glasi uz promjenu pravopisa: „Hrist6s-b voskrese iz-b mrtvih-b, smrtiju smrtb poprdvb sušim-b vo grobeh-b živ6tT> darovdvb". Nada|e naša 5. 6. kitica tamo dolaze kao stihiri na hvaliteh-b (stihovi na pohvale): „Priidfte ot videnie ženi blagovestnici Sionu rcite: priimi ot nas^b radosti blagovešenie voskrei
i
i

i

senie

Hristova.

Krasui

sja,

likui

i

radui sja Jerusalime

are

groba eko ženiha proishodša". Još je slavospjev križu na Uskrsnoj jutrerii t. zv. ikos, iz kojeg našem tekstu odgovara: „Krstu tvoemu poklaneem sja
Hrista uzrevb
iz-b

Hriste

i

svjat6e voskresenie tvoe poem-b

i

slavimo
sve

.

.

.

Priidete
."
.
.

vsi vernii,

poklonim
ipak
u

sja

svjatomu Hristvu voskres^niju
dolazi

Da

li

istonom bogoslužju
vrijednosti,

redom kao

što je u našoj sekvenciji, nije mi poznato.

ona nista od svoje

negu

ju je

Sa svim tim ne gubi smatrati dragocjenom

uspomenom

naših otaca,


K
Iz

124


službi sv.
slike

Mavra

str.

49.

mozaika lateranskog u nedavno izašloj raspravi »Kronotaksa solinskih biskupa" od Bulica Bervaldi-a uvjerih se, da je ondje prikazan sv. Mavar u biskupskom ili sveenikom ornatu, kao što su neki drugi svei, ali ipak nije riješeno pitane, je li to biskup poreki ili Mavar afriki.
i

Ispravci.
na
str.

3.
v

redak
»
» » » n n

1.

odozdo ima

biti

....

Ravnateljstvo
6 žv

46. 47. 49. 64.

6. 4.

^

9. 9. 4.

odozgo odozdo
„ „

a(lelu)e.

G(ospode)m\
s(ve)timi b(o)žimi

71.
09.

brojka 8

16.

odozgo

longobardskim

:

8

Gdje je što?
Pravila Staroslavenske akademije

........

5

Ravnateljstvo

i

lanovi

9
17

— — 16

Sjednice

i

skupštine

— 26

M. Orši: Dr. Franjo Volari V. Premuda: O Slovencu Jurju V. Premuda: Priloži za literaturu I. Uskrsna sekvencija II. Služba sv. Mavra
III.

27—39 40—43
hrv. glag.

spomenika:
44

—49

Oporuka Margarite Sedmai iz g. 1520. zapisi I. Mileti: Stari glag. recepti, egzorcizmi V. Premuda: Još oble glagolice na Kvarneru ili o valunskoj ploi V. Premuda: Glagolski pabirci
.

.

i

.

.

49—57 57—60 61—69

70—72
73 75

1.

Doscinobrah
Zlato od krave

2.

— 75 — 76

V.

Premuda:

K

Strohalovu

izdariu

Stašieve

notar-

ske kriige
V.

77

— 85
— 105

Premuda: Osvrt na djela o glagolici: I. I. Mileti: Hrvatska glagolska bibliografija II. V. Jagi: Glagolsko pismo
III.

.

86
119

105—119

Hrvatski glagolski napisi
dopurici

Dosadašrie publikacije Staroslavenske akademije u Krku

— 120 121 — 122
123-124

Dodaci

i

944025

BQT 493
.S7
v.
1

Staroslavenska Akademija
1

(Krk,

Yugoslavia).

Vjesnik Staroslavenske

Akademije u Krku.

IMS

PONTlF'CAL INSHTUTE OF MEOiAEVAL STUDIES
59 que£n's

park

Toronto 5

Canaoa

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful