You are on page 1of 8

(1)Ponovno otkride evanelja o Bojoj pravednosti kao pravednosti koja grenika pravda samo milodu i vjerom znai da je koncept

Boje Rijei dobio novo znaenje za Lutera (2)Prema Luteru Rije Boja nam dolazi u dva oblika: kao zakon i kao evanelje. Oboje se nalaze u Pismu i oboje treba propovijedati, ali ih se nikada ne smije pomijeati. Zakon kae: uini ovo a Evanelje kae: Ovo sam uinio za tebe. Znai li to da zakon, prema Luteru, nema daljnju funkciju? Upravo suprotno, on ima dvije funkcije: graansku i boansku. Prava funkcija evanelja je opus proprium=da nam daruje milost, pravednost i ivot. to zakon ne moe. vjera ide od zakona do evanelja i u konanici se smiruje u evanelju. (3) SZ zakonom priprema put za ostvarenje spasenja u NZ. Drugim rijeima, postoji duboko jedinstvo dva zavjeta. (4) Krist je sredite. Kooiman kae da je ovo novi stav u srednjem vijeku.
Luterovo osnovno hermeneutiko naelo: cijela Biblija je navjedivanje Boje milosti u Isusu Kristu .

Postavlja nam se pitanje da li je Luter Bibliju smatrao Bojom Rijeju? (5)Luter ju je smatrao Bojom Rijeju iako je Boja Rije izlazi i iz okvira Biblije, ali Biblija je Boja Rije samo zato to je ona utjelovljenje Isusa Krista.

Rije Boja se nikada ne moe zatvoriti u knjizi, ak ni u Bojoj knjizi. (6)Luter tvrdi da je Bibljia jasna knjiga (ideja o claritas i perspicuitas). On ne porie da postoje teki momenti, ali to nije nejsnoda samog Pisma, ved nae nepoznavanje gramatike i lingvistike. (7)Jasnoda Biblije nije samo retoriki kriterij, ved je to i religiozna kategorija. (8)Princip Biblija tumai samu sebe Luter shvata da nadahnude SD dolazi i kroz samo Pismo. SD se nikada ne moe traiti odvojeno od SP jer nisu protivni jedno drugome.

(9)Luter ne prihvada alegorijsko tumaenje osim ako cijeli kontekst ne govori o tome. Treba se drati tumaenja koji su u skladu sa gramatikim pravilima. Naravno on se ne slae sa povrnom doslovnodu, ved uzima u obzir sve ostale pozadine i spise apostolskih otaca itd. (10)Odnos izmeu Rijei i Duha a) Za Lutera vanjska Rije uvijek dolazi prva (Verbum praedictum) b) Meutim ova rije mora da ue i u naa srca. A duh pretvara vanjsku Rije u unutarnju (Svjedoanstvo SD) (11)Luterova kritika nekih djelova kanona Najede se spominje Jakovljeva poslanica. Ali vano je zapaziti da je to njegov jedini prigovor u odnosu na druge to govori o zakonu a ne o evanelju. Na drugom mjestu je hvali to je govorenje Boje. a)Luterova kritika kanona je iskljuivo teoloka (to nema evanelja) b) Luther je znao da njegovo gledite o nekim knjigama nije konano ili definitivno, a svakako ga nije smatrao obvezujudim za bilo koga drugog
Mi smo prosjaci! Ovo je istina! M. Luther

(1)Nekoliko primjedbi o njegovom odnosu prema Lutheru. a) Kalvin vie naglaava Pismo u njegovom kanonskom obliku kaoRije Boja b)Razliit pristup SZ- Kalvin nikako ne porie razlike izmeu SZ i NZ, ali za njega ipak nema razlike u supstanciji ved samo u administraciji ili modusu dispenzacije. c)Jo je dosljedniji od Lutera u odbacivanju alegorijskog tumaenja SP, i naglaska na povijesno-gramatiku egzegezu. (2)Kalvinov pogled na SP- Pismo je Boja Rije. Doktrina u Bibliji je od Boga, ne od ovjeka.
Krista se ne moe pravilno upoznati na neki drugi nain osim iz Pisma Kalvin, Commentaries

(3) Kako itati SP? -Hristoloki i Hristocentrino. Moramo itati Pismo s izriitom namjerom da u njemu naemo Krista. (4) Odnos izmeu Rijei i Duha a)Unutarnje svjedoanstvo Duha je konani i definitivni dokaz da je Pismo od samog Boga b) Unutarnje svjedoanstvo Duha takoer daje konanu sigurnost da je poruka Pisma poruka za nas osobno. (5) Kalvinovo bezrezervno prihvatanje celog kanona -Kalvin iako zastupa celovitost Pisma, naravno da ne podrazumjeva mehaniko nadahnude.

(1)Mi ivimo u postreformacijskom razdoblju -u 18. veku su se razvio historijsko-kritiki metod, ali ak i nove kritike kole ne poriu vrijednost knjievnu kritiku, kritiku oblika, kritiku tradicije i redaktorsku kritiku. Koje su uveliko utijecale na razvoj naeg naina itanja Biblije. (2)Mi ne moemo itati Bibliju kao to su je itali reformatori -Ebeling- iako hermeneutika reformatora sadri vrijedne uvide, ali mi vie ne moemo deliti osnovni pristup reformatora Bibliji. -Pannenberg- ne moemo prihvatiti Luterovu tvrdnju da najvaniji sadraj Pisma proizlazi iz zdrave egzegeze.

Razlike izmeu Lutera i nas: a) Za Luthera doslovni smisao Pisma je jo uvijek bio identian s njegovim povijesnim sadrajem b) Luther je jo uvijek mogao poistovjetiti vlastite doktrine sa sadrajem biblijskih spisa Mi smo svjesni dvostrukok jaza: a)Postoji jaz izmeu (novozavjetnih) dokumenata i stvarne povijesti o kojoj oni svjedoe b)Postoji jaz izmeu dokumenata i nae vlastite situacije
Za nau povijesnu svijest bitni sadraj Pisma na koji je Luther mislio, na primjer, osoba i povijest Isusova, vie se ne moe nadi u samim tekstovima, ved se mora otkriti iza njih Pannenberg

Za nau povijesnu svijest bitni sadraj Pisma na koji je Luther mislio, na primjer, osoba i povijest Isusova, vie se ne moe nadi u samim tekstovima, ved se mora otkriti iza njih Pannenberg

(3) Jeli ovaj pristup (da se bitni sadraj moe nadi jedino IZA teksta) opravdan? Jeli on rezultat historijsko-kritikog metoda? Stvarno znaenje same injenice postaje jasno -Odgovor je negativan. (4) Reformacijsko bitno razumijevanje Pisma bilo je u skladu s biblijskim razumijevanjem same sebe. (5) Iako dananja nauka rijeenje trai iza teksta, mi se slaemo sa hermeneutikom reformatora i principom sola scriptura. (6)Na Pismo su gledali kao cjelovito evanelje Isusa Krista i njega su traili u svakom tekstu. (7)Rije Boja se ne moe razumjeti bez Svetog Duha
Konani klju za hermeneutiku reformatora je ispovijed Spiritus Sanctus est Verus Interpres Scripturae (Sveti Duh je istinski tuma Svetog Pisma). Stoga je poetak i kraj cijele biblijske hermeneutike ponizna molitva: Veni Creator Spiritus (Doi, Due Stvoritelju).

(na primjer, njegova spasonosna i otkrivateljska domenzija) samo u tumaenju