You are on page 1of 18

UVOD PORFIRIJA FENIKOG, UENIKA PLOTINA IZ LIKOPOLA 1

[1.] [1.1.] Budui da je, Hrizarije, za poduavanje o Aristotelovim kategorijama , nuno znati ta je rod, ta je razlika a ta vrsta, ta je svojstvenost < podmeta >, a ta opet pripadak [sastojak] < u podmetu > , te kad je umovanje o tm < izrazima > korisno za postavljanje odredaba [definicija], i u cjelosti za razdjelbu < pojmova > i za dokazivanje , pokuat u da ti o tm sainim saet, podoban formi uvoda, kratak prikaz uenja [predanja] koje o tm < izrazima > izrekoe stari < filozofi >, uzdravajui se od dubljih istraivanja, a prosuujui, na primjeren nain, ona jednostavnija. [1.2.] Na primjer, to se tie rodova i vrsta, da li bivstvuju [postoje] ili su zasnovani jedino na praznim pomislima, te da li su, ako bivstvuju [postoje], to tjelesno ili pak netjelesno, te, konano, jesu li to odvojeno ili su u emu osjetilnom: o ovim < pitanjima > izbjegavam da govorim, budui je takva rasprava ponajdublja i trai drugo, ire ispitivanje. Pokuat u sada da ti prikaem kako su o ovim kao i prethodno navedenim < izrazima >, razlagali stari < filozofi > koji su skloniji logikom < nainu razmatranja > a od tih ponajvie oni iz reda Peripatetika. [2.] O rodu [2.1.] ini se da se ni rod ni vrsta ne kau jednoznano. Jer rod se kae i za skupinu nekih < bia > koja su povezana nekako s < nekim > jednim i jedna s drugim. U takvom znaenju se kae rod za Heraklide zbog porijekla od jednog, mislim od Herakla, kao i zbog mnotva onih [ljudi, srodnika] to stoje nekako jedno uz drugo zbog srodstva sa ovim [Heraklom], po ijem imenu potie razlikovanje ovog od drugih rodova. [2.2.] U drugom se opet smislu kae da je rod onaj zaetnik [prethodnik] u nastanku [roenju] svakog pojedinaca, bilo po roditelju bilo po mjestu u kojem je roen. Tako se govori da Orest svoj rod zainje od Tantala, a Hilus od Herakla, dok je, opet, Pindar rodom Tebanac, a Platon Atenjanin. Jer i oevina je neki zaetak [prvina] u nastanku svakog pojedinca, kao to je i otac. [2.3.] A ovo < gornje > znaenje je izgleda i najrairenije [najee] : Heraklidima se nazivaju oni koji potjeu od roda Heraklova i Kekropidima oni od Kekropa kao i njihovi srodnici. [2.4.] I rodom se ponajprije imenuje zaetnik nastanka [rodonaelnik] svakog pojedinca, a tek potom i mnotvo nastalo od jednog zaetnika, na primjer od Herakla, koje [mnotvo, skupina], kada se ogranii i odvoji od drugih, predstavlja cijelu tu skupinu kao rod Heraklida.

[2.5.] Drukije se opet kae rod za ono emu je podreena vrsta , valjda po slinosti sa ve reenim znaenjima: jer i takav rod je neka prvobitnost [uzrok] onome to je njemu podreeno, i izgleda da obuhvata cijelo mnotvo koje potpada pod njega. [2.6.] Dakle, od ova tri naina kazivanja o rodu, odredba roda koja potie od filozofa spada u taj trei : oni koji su je ocrtali [izloili] naveli su da je rod ono prireknuto u znaenju [kategoriji] to jest < neto > mnogim pojedinanim i vrstom razliitim < biima >, kao npr. ivo bie. Jer od priroka neki se kazuju samo o onome to je jedno, kao to su pojedinana < bia >, na primjer Sokrat i ovaj < ovjek > i ona < stvar > , a drugi priroci kazuju se o mnoini [skupini], kao to su rodovi i vrste i razlike i svojstvenosti < vrste > i pripadci [sastojci] < u podmetu > koji su zajedniki < biima > a ne svojstveni < samo > nekom pojedinanom < biu >. [2.7.] Na primjer rod je ivo bie, vrsta je ovjek, razlika je razumno, svojstvenost < vrste > je koje se moe smijati, pripadak [sastojak] < u podmetu > je bijelo , crno 48 , koje sjedi . [2.8.] Od priroka pak koji se pririu samo onome to je jedno, razlikuju se rodovi po tome to se pririu mnoinama [skupinama pojedinanih] < bia, stvari >, a od priroka koji se pririu mnotvu pojedinanih < bia, stvari >, tj. od vrsta, razlikuju se tako to, premda se vrste pririu mnotvu pojedinanih bia, ta se ipak ne razlikuju vrstom nego brojem. Jer [izraz, prirok] ovjek, kao vrsta ivog bia, pririe se Sokratu i Platonu, koji se jedan od drugog ne razlikuju vrstom nego brojem, dok se naprotiv < izraz > ivo bie pririe kao rod < bia > ovjekui bikui konju, koji se jedan od drugog razlikuju i vrstom, a ne samo brojem. [2.9.] Rod se pak razlikuje od svojstvenosti < vrste > time to se, s jedne strane, ta svojstvenost < vrste > pririe samo jednoj vrsti, onoj vrsti koje je to svojstvenost, kao i svakom pojedinom [ lanu, biu ] u toj vrsti, kao to se < izraz > koji je sposoban smijati se pririe jedino ovjeku < kao vrsti > i svakom pojedinom ovjeku, dok se, s druge strane, rod ne pririe jednoj vrsti nego mnogim i razliitim < vrstama bia >. [2.10.] Rod se pak razlikuje od razlike i od zajednikih pripadaka [sastojaka] < u podmetu > time to, iako se razlike, a tako i zajedniki pripadci [sastojci] < u podmetu >, pririu mnogima, i vrstom razliitim < biima >, ipak se ne pririu kao njihovo to jest. Jer upita li nas tkogod o onome prema emu se ovi pririu, ne kaemo da se pririu kao njhovo to jest ve prije kao kakvo to jest. Jer na pitanje kakav je < u podmetu > . Upita li nas tkogod to jest ovjek, valja odgovoriti da je ivo bie, jer smo rekli da je ivo bie rod ovjeku.

[2.11.] Po tome, dakle, to se iskazuje o mnoinama [skupinama pojedinanih] < bia >, rod se razlikuje od onih [priroka, izraza] koji se pririu samo jednom od pojedinanih < bia >, dok po tome to se iskazuje o onome to je vrstom razliito razlikuje se rod od onih < izraza > koji se pririu kao vrsta ili kao svojstvenost < vrste >. No time to se pririe < biima > kao njihovo to jest razlikuje se rod od razlika i zajednikih pripadaka [sastojaka] < u podmetu > koji se pririu njihovom svakom podmetu, ali ne kao njihovo to jest ve kakvo to jest i na koji nain 58 to jest. [2.12.] Ovim je dakle pokazano da ocrt [opis] pojma roda ne sadri nita previe niti premalo. [3.] O vrsti [3.1.] Za vrstu se kae da je i izgled [dranje, ljepota] ega pojedinanog, kao to je reeno: Prvo izgled [ dranje, ljepota ] zavrjeuje vladarstvo . [3.2.] A kae se i da je vrsta ono to je ispod navedenog roda, kao kad bi se reklo da je ovjek vrsta ivog bia , jer je ivo bie ovome rod, da je bijelo vrsta boje, da je trougao vrsta geometrijskog oblika. [3.3.] No kada se u odredbi [definiciji] roda navodi vrsta i kad se rod odreuje kao ono to je prireknuto mnogim pojedinanim i vrstom razliitim [biima, stvarima] kao njihovo to jest, i kada se za vrstu kae da je ono to je postavljeno ispod navedenog roda, vano je onda znati da, budui je rod rod neega, kao to je i vrsta vrsta neega, emu se pridaje i jedno i drugo, onda je nuno da se i u definiciji [u odredbi obojega] uzme [navede] oboje. [3.4.] A vrstu su opisali i ovako: vrsta je ono to je podreeno rodu i emu se rod pririe kao njegovo to jest . [3.5.] Pored toga vrsta se opisuje i ovako: vrsta je ono to je prireknuto mnogim pojedinim i brojem razliitim < biima > kao ono to jest < svako od njih >. [3.6.] No taj opis bi bio vraanje [svoenje] na ono to je najspecifinija vrsta [najua vrsta] i to je jedino vrsta, dok bi drugi opisi vaili i za vrste koje nisu samo vrste. [3.7.] Reeno bi se moglo razjasniti na ovaj nain: u svakom pojedinom priroku postoje dijelovi [izrazi] koji su najopenitiji [najobuhvatniji] rodovi, ali opet i drugi koji su najposebnije [najue] vrste, kao i oni koji su poloajem srednji izmedju najopenitijih [najobuhvatnijih] rodova i najposebnijih [najuih] vrsta. Najopenitiji rod je ono iznad ega ne bi bio neki drugi vii rod, a najposebnija vrsta je ono ispod ega ne bi bila neka druga nia vrsta, dok su poloajem srednji drugi neki dijelovi priroka izmedju najopenitijeg [najobuhvatnijeg] roda i najposebnije [najue] vrste, a koji su sami istovremeno i rodovi i vrste, ali uzeti u odnosu prema jednom [ prema nadreenom rodu ] ili prema drugom [prema podreenoj vrsti].

[3.8.] Ovo to je reeno postat e jasno na primjeru jednog priroka. Samo bie je [oznaava] rod, pod njega spada tjelesno bie, pod tjelesno bie spada oduevljeno tjelesno bie , pod njega spada ivo bie. Pod ivo bie potpada razumno ivo bie, a pod razumno ivo bie potpada ovjek. Pod ovjeka potpadaju Sokrat, Platon i drugi pojedinani ljudi. [3.9.] No od svih ovih < dijelova priroka > oznaava bie najopenitiji rod i to je iskljuivo rod, dok ovjek oznaava najposebiju vrstu i to je iskljuivo vrsta. S druge strane, tjelesno bie oznaava vrstu [oblik] bia, ali i rod za oduevljeno tjelesno bie. Meutim, i oduevljeno tjelesno bie je vrsta u odnosu na tjelesno bie, a rod u odnosu na ivo bie, dok je, supotno tome, ivo bie vrsta za oduevljeno tjelesno bie, a rod za razumno ivo bie. Razumno ivo bie je vrsta za ivo bie a rod za ovjeka, dok je ovjek vrsta za razumno ivo bie ali nikako i rod za pojedinane ljude, nego iskljuivo [jedino] vrsta; i svaki prirok koji posljednji prethodi pojedinanom bit e iskljuivo vrsta, a nikako i rod. [3.10.] Kakogod je, dakle, bie najvie [najgornje] postavljeno, zato to iznad njega ne postoji drugi neki rod koji bi bio najopenitiji [najobuhvatniji] rod, jednako tako i ovjek oznaava vrstu bia iza koje ne postoji vrsta niti to drugo to bi imalo mogunost da se rastavi [razdijeli] na vrste, ve samo pojedinane [stvari, bia] (Sokrat, Platon, i ova bijela stvar su ono pojedinano), dok e ovjek znaiti iskljuivo vrstu i to posljednju [krajnju, najuu] vrstu, i, kao to se reklo ve, najposebniju vrstu; [3.11.] srednje postavljeni < dijelovi priroka > bit e prema onome to je ispred njih < postavljeno > vrste, a prema onom to iza njih slijedi bit e rodovi. Tako da ovi srednji < dijelovi priroka > imaju dva poloaja [odnosa]: jedan prema onim [izrazima, dijelovima priroka] koji lee ispred njih i prema kojima se iskazuju kao njihove vrste, i drugi prema onim koje lee iza njih, o kojima se kazuju kao njihovi rodovi; [3.12.] < dijelovi priroka koji su krajnji > vrhovi imaju samo jedan odnos: jer najopenitiji rod ima takav odnos prema onom to je ispod njega kao najvii rod od svih [njemu podreenih], onaj koji nema nikakav odnos prema neemu to bi njemu prethodilo, poto je on najvii rod i prvo poelo, i, kao to je reeno, iznad kojeg ne bi moglo biti drugog vieg roda; [3.13.] a i najposebnija [najua] vrsta ima samo jedan odnos [poloaj] prema onim dijelovima < priroka > to su ispred nje i u odnosu na koje je vrsta, dok se prema onim dijelovima koji su iza nje ne odnosi drukije nego to se vrsta odnosi prema pojedinanim [stvarima, biima], samo to se prema pojedinanim [stvarima, biima] iskazuje kao obuhvatajua vrsta, dok se naprotiv prema onim dijelovima priroka to su ispred nje iskazuje kao od njih obuhvaena vrsta. [3.14.] Najopenitiji [najobuhvatniji] rod su dakle odredili ovako: ono to je rod, a to nije i vrsta, i opet: ono iznad ega ne moe biti drugi vie postavljeni rod. Najposebniju [najuu] vrstu su odredili ovako: ono to je vrsta a to nije rod, i jo: ono to se vie ne moe dijeliti na vrste, i jo: ono to se pririe mnogim i brojem razliitim < biima > kao njihovo to jest.

[3.15.] Sredje dijelove priroka izmedju krajnjih [ekstremnih] dijelova nazvali su podreenim rodovima i vrstama, i svaki pojedini od njih postavili su i kao vrstu i kao rod, ali u odnosu prema jednom [ispred njih] ili prema drugom [iza njih] < podmetu >. Dijelovi priroka koji su ispred najposebnijih vrsta sve do najgeneralnijih i najviih rodova nazivaju se podreenim vrstama i rodovima, kao na primjer to Agamemnon spada u Atride, Peloponide, Tantalide, i na kraju vodi porijeklo od Zevsa. Meutim kod genealogija kao kod mnotva [mnoine] poelo se svodi na jednog - kako je reeno za Zevsa - dok kod rodova i vrsta to nije tako: bitak nije jedan zajedniki rod svih stvari niti je sve istorodno zbog jednog najvieg roda kako ree Aristotel [Metafizika, III.3, 998b22]. [3.16.] Nego, suprotno tome, kako je u Kategorijama postavljeno, prvih deset rodova jesu [treba ih uzeti] kao prvih deset principa [poela]: mogao bi tkogod, kako kae, sve < to sadre ti rodovi > oznaiti imenom bie, ali samo homonimno [po istoimenovanosti], a ne sinonimno [po suimenovanosti] . Ako bi pak bitak bio jedan zajedniki rod svih stvari, onda bi se iskazivalo sinonimno o svim stvarima; no deset prvih < rodova > bia ini zajednicu jedino po imenu, a nikako i po odredbi [pojmu] bia prema imenu. [3.17.] Jer najopenitijih rodova ima deset, najposebnijih vrsta ima neki broj koji nije neogranien, dok je bezbroj pojedinanih [stvari, bia] koje su poloajem iza najposebnijih vrsta. Stoga je Platon preporuivao da silazak zapone od najopenitijih rodova i zaustavi se kod najposebnijih vrsta, a samo silaenje [sputanje] kroz njih da bude razdjeljivanje vrsnih razlika kroz srednje izraze. A, kako ree, beskonanosti [pojedinana bia, stvari] treba ostaviti [ne razlanjivati], jer o njima ne moe nastati znanost. [3.18.] Sputanje do najposebnijih vrsta nuno napreduje kroz razdjelbu u mnotvo, dok penjanje do najopenitijih rodova nuno povezuje mnotvo u jedno. Jer vrsta, a jo vie rod, povezuje mnotvo u jednu narav, dok suprotno tome posebnine [partikularije] i pojedinanosti [singualrije] uvijek dijele jedno u mnotvo. Jer uestvovanjem u vrsti [obliku] mnotvo ljudi je jedno [ovjek], dok uestvovanjem u posebnom ono to je [oblikom, vrstom] jedno i zajedniko postaje mnotveno: jer ono pojedinano je vazda uzrok dijeljenja, dok je ono zajedniko uzrok spajanja i ujedinjavanja. [3.19.] Navedeno je o rodu i o vrsti ta jest svako od njih, kao i to da je rod jedno dok su vrste mnono (jer se rod uvijek dijeli u mnotvo vrsta) te se rod uvijek iskazuje o vrsti, i posvuda ono to je iznad < pririe se > onom to je ispod, dok se meutim vrsta ne pridaje niti njenom rodu niti sljedeem koji je iznad, jer obratnost[konverzija] ne vrijedi. Trebaju se dakle priricati vazda odgovarajui [jednaki] < priroci > odgovarajuim [jednakim] < podmetima > , kao rzanje konju, ili srednji termini manjim, kao ivo bie ovjeku, a nikako manji termini onim srednjim, jer se nikako ne moe rei za ivo bie da je ovjek kao to se kae za ovjeka da je ivo bie. [3.20.] Biima [stvarima] kojima se pririe vrsta nuno je da im se prirekne i rod te vrste i rod tog roda sve do najopenitijeg [najobuhvatnijeg] roda. Jer ako je istinito rei za Sokrata da je ovjek, a za ovjeka da je ivo bie, i za ivo bie da je bie, onda je istinito rei i za Sokrata da je ivo bie i da je bie.

[3.21.] Jer poto se uvijek vii [gornji, obuhvatniji] priroci iskazuju o niim [donjim, uim], priricat e se stoga vrsta pojedinanom, rod e se priricati i vrsti i pojedinanom, najopenitiji rod pak i rodu ili rodovima ako je mnogo srednjih i podreenih priroka, i vrsti i na kraju pojedinanom. Jer najopenitiji rod se kazuje prema svim rodovima koji su ispod njega i vrstama i pojedinanim < biima >; rod koji je nadreen najposebnijoj vrsti kazuje prema svim najposebnijim [najuim] vrstama i prema pojedinanim < biima >; ono to je samo vrsta pirie se prema svim pojedinanim < biima >; o pojedinanom se moe rei samo da je jedno od pojedinanih. [3.22.] Za Sokrata se kae da je pojedinac, da je ovo bijelo < bie >, da je onaj to prilazi, i da je sin Sofronikov, ako je Sokrat njegov jedini sin. Ovim izrazima iskazuju se pojedinane [stvari, bia] poto je i svako pojedino [od bia, od stvari] sastavljeno od < vlastitih > svojstava ija povezanost ne bi mogla na isti nain nastati ni kod jednog drugog: jer osobenosti koje pripadaju Sokratu nee moi ponovo nastati ni kod jednog drugog pojedinanog ovjeka na isti nain. No doista svojstva [osobenosti] koja pripadaju ovjeku, mislim na ona zajednika, mogu se ponovo pojaviti na isti nain kod mnogih ljudi, ili veinom kod svakog pojedinanog ovjeka, ukoliko je ovjek. [3.23.] Pojedinano je dakle obuhvaeno [sadrano pod] vrstom, vrsta je obuhvaena [sadrana pod] rodom: jer rod je cjelina, pojedinano je dio, a vrsta je i cjelina i dio, ali je ona < kao dio > dio < neega > drugog [dio roda], a kao cjelina nije dio < neega > drugog, nego je ona [prisutna, uestvuje] u drugim [biima,stvarima]. Jer cjelina je u tim djelovima. [3.24.] Reeno je dakle sada sve o rodu i vrsti, i to je najopenitiji rod i to je najposebnija vrsta, i o djelovima priroka koji su istovjetni s rodom i onim koji su istovjetni s vrstom, kao i o pojedinanim, te kolikostruko se kae rod i vrsta.

[4.] O razlici [4.1.] Razlika se kazuje openito, svojstveno, i najsvojstvenije. Kae se da se jedno [bie, stvar] razlikuje openito od drugog [bia, stvari] kada nastane kakva drugolikost [raznolikost, drugoa,] zato to se < neto > promijenilo [preinailo], bilo u sebi samom bilo u odnosu prema emu drugom. Tako se Sokrat razlikuje od Platona zbog drugolikosti [raznolikosti], dok se u samom sebi razlikuje kao dijete i kao odrastao ovjek, kao onaj koji radi i onaj koji se odmara, i uvijek samo u tim promjenama [preinakama] ima drugolikost [raznolikost]. [4.2.] Kae se pak da se jedno [bie, stvar] razlikuje na < sebi > svojstven nain od drugog [bia, stvari] kada se jedno od drugog razlikuje zbog toga to im pripada neki od njih samih neodvojivi pripadak [sastojak]. A jedan neodvojivi pripadak [sastojak] < u podmetu > jeste npr. plava boja oiju ili zakrivljenost nosa ili dubok i od povrede nastao oiljak. [4.3.] Kae se opet da se jedno [bie, stvar] razlikuje na najsvojstveniji nain od drugog [bia, stvari] kada ih razdvaja neka zbog vrste kojoj pripadaju nastala razlika [vrsna razlika], kao to se ovjek razlikuje od konja po kakvoi razuman koja je vrsna razlika .

[4.4.] Prema tome, openito svaka razlika kad se emu pridrui stvara razlinost [drugolikost], ali dok one koje su zajednike i svojstvene ine da je neto drukije, one to su najsvojstvenije ine da je neto < sasvim > drugo. Jer od razlika jedne ine da neto postane < samo > drukije, a druge da postane < neto > sasvim drugo. Za one razlike koje ine da je neto sasvim drugo kae se da su vrsne razlike, a one koje ine da je neto samo drukije nazivaju se prosto razliitostima. Jer kad se ivim biima prida razlika razumno nastane neto sasvim drugo, dok razliitost pokretno proizvodi samo drukijost u odnosu na stanje mirovanja, tako da pridavanjem razlike nastaje neto sasvim drugo, dok pridavanjem razlinosti nastaje neto samo drukije. Jer na osnovu razlika koje proizvode drugo nastaju razdjelbe rodova na vrste i postavljaju se odredbe [definicije] koje se sastoje iz rodova i takvih razlika, dok se na osnovu razlika koje proizvode drukijost uspostavljaju samo razlinosti i promjene onoga to je na neki nain ve odreeno. [4.5.] Treba sada ponovo zapoeti od onoga to je ranije ve reeno, naime da su jedne razlike izdvojive, a druge neizdvojive: biti u kretanju i biti u mirovanju, biti zdrav i biti bolestan, i njima sline, izdvojive su razlike, dok su zakrivljenost nosa ili zatupljenost nosa ili razumnost ili ne-razumnost neizdvojive razlike. [4.6.] Od neizdvojivih razlika jedne pripadaju po sebi podmetu, druge su pak < samo> pripadak [sastojak] < pojedinanog bia > : jer razumnost pripada po sebi < svakom > ovjeku kao i smrtnost i sposobnost za stjecanje znanosti, dok zakrivljenost nosa ili zatupljenost nosa pripada kao pripadak [sastojak] < nekom pojedincu > a ne po sebi. [4.7.] Jer razlike koje po sebi pripadaju < podmetu > ukljuene su u pojam [definiciju] sutine [biti] < podmeta > i proizvode drugo, dok razlike koje se sadre u emu < pojedinanome > ne ulaze u pojam < njegove > sutine [biti] niti proizvode neto drugo, nego samo drukije. I one < razlike > koje pripadaju po sebi nisu sposobne da postanu vee ili manje, dok one koje se sadre u emu, premda mogu biti neodvojive od toga, doputaju poveavanje i umanjivanje. Jer niti e se rod priricati u manjem ili veem opsegu onome ega je rod a niti razlike rodu na koje je razdijeljen. Jer ove posljednje su sastavni dio definicije biti stvari, a bit svakog pojedinanog je jedno i istovjetno i nije sposobna niti za uveavanje niti za umanjivanje, dok je krivonosost ili tuponosost ili obojenost sposobna za uveavanje ili umanjivanje. [4.8.] Od tri vrste razlika koje su razmotrene, od onih dakle koje su izdvojive i koje su neizdvojive, te od ovih one koje su neizdvojive i koje pripadaju po sebi i one koje su sadrane u emu drugom, kao i od razlika koje pripadaju po sebi, jedne su one po kojima se razdjeljuju rodovi na vrste, a druge su one po kojima od onog to je razdjeljeno nastaju vrste. Od svih razlika koje po sebi pripadaju ivom biu, - na primjer oduevljeno i osjetilno, razumno i ne-razumno, smrtno i ne-smrtno, - razlike oduevljeno i osjetilno sainjavaju bivstvo ivog bia jer je ivo bie oduevljeno osjetilno bie, dok razlika smrtno i ne-smrtno te razlika razumno i ne-razumno jesu razlike koje razdjeljuju ivo bie : njima se rodovi razdjeljuju na vrste.

[4.9.] No ove razdjeljujue razlike sudjeliju u upotpunjavanju rodova i u ustanovljavanju vrsta: jer u razlike razumno i ne-razumno razdjeljuje se ivo bie a onda i u razlike smrtno i ne-smrtno. No razlike smrtno i razumno sudjeluju u ustanovljavanju [konstituiranju] vrste ovjek, dok razlike razumno i ne-smrtno pripadaju Bogu, a ne-razumno i smrtno svim ne-razumnim ivotinjama. Tako i razlike oduevljeno i ne-oduevljeno, kao i osjetilno i ne-osjetilno razdjeljuju bie koje je najgornje postavljeno, dok oduevljeno i ne-osjetilno, kada se udrue sa biem, upotpunjuju ivo bie, poto su oduevljeno i ne-osjetilno udrueni u [pojmu, odredbi] biljke. I poto se uzima da iste razlike na jedan nain doprinose ustanovljavanju [konstituiranju], a na drugi nain da razdjeljuju, onda su sve skupa i nazvane vrsnim razlikama. [4.10.] Ponajvie su ove razlike upotrebljive kod razdjelbe rodova i kod postavljanja odredbi, no to ne vrijedi i za neodvojive sastojke [pripadke] < podmeta >, a jo manje za one koji su odvojivi. [4.11.] A [nai prethodnicu] izrekoe i ovu odredbu: razlika je ono ime vrsta premauje rod. Odredba ovjeka je naprimjer bogatija [ira] od odredbe ivog bia za razliku razumno i smrtno, jer u svojoj odredbi ivog bia ne navodi se nijedna od tih razlika, jer ako bi se navodile te razlike po emu bi se onda vrste razlikovale ? budui da bi u tom sluaju odredba ivog bia sadravala suprotstavljene razlike u isto vrijeme; nego, kako su oni [raniji filozofi] ocijenili, odredba ivog bia sadri sve razlike koje pripadaju vrstama koje su podreene samo po mogunosti [potencijalno], a niti jednu po odjelotvorenosti [aktualno]. Na taj nain niti to moe iz nebia nastati, niti e suprotstavljene razlike u isto vrijeme pripasti istoj stvari. [4.12.] A oni su definirali razliku i na ovaj nain: razlika je ono to je prireknuto mnogim pojedinanim i vrstom razliitim stvarima u znaenju kakvo to jest. Biti razuman i biti smrtan kazuje se kao prirok u znaenju kakav jest ovjek, a ne u znaenju to jest ovjek. Jer, upita li nas tkogod: to jest ovjek? prikladno je rei: ivo bie. No eli li saznati kakvo je to ivo bie ovjek, prikladno je odgovoriti razumno i smrtno. [4.13.] Jer kao to su stvari sastavljene od tvari i oblika ili posjeduju to nalino [analogno] tvari i obliku, kao to je npr. neki kip sastavljen od bronze kao tvari i forme lika kao oblika, tako se i kod ovjeka, kao bia uopte i kao vrste, sastavlja neto to je nalino [analogno] tvari, i to je < njegov > rod, i ono to je nalino razlici, i to je < njegov > izgled [forma], a opet ova cjelina, koju ini smrtno razumno ivo bie jeste neki ovjek, kao to je ono bio neki kip. [4.14.] I na sljedei nain su oni [Stari] opisivali takve razlike: razlika je ono to po naravi razdvaja [rastavlja, razvrstava] vrste koje potpadaju pod isti rod. Jer, npr., razlika razumno i ne-razumno razdvaja ovjeka i konja kao bia koja spadaju pod isti rod ivo bie.

[4.15.] A navodili su i ovako: razlika je ono po emu se razlikuju pojedinana < bia >. ovjek i konj se ne razlikuju rodom, jer mi smo smrtna iva bia isto kao to su smrtna i ne-razumna iva bia, no time to se nama pridoda razlika razumna odvoji nas se od njih. Dakle, razumno se kae i za nas i za bogove, ali razlika smrtno, kada se pridoda, odvaja nas od njih. [4.16.] Oni koji su radili na odredbi razlike naveli su da razlika nije neka sluajna karakteristika koja dijeli stvari koje potpadaju pod isti rod, nego ono to doprinosi odredbi bitka i ono to je dio biti neke stvari. Razlika koji plovi ne pripada ovjeku po naravi, iako je svojstvenost ovjeka. Mi emo rei da da neke ivotinje imaju po naravi mogunost plovljenja, a druge da je nemaju, i time emo razdjeliti jednu grupu od druge. Ali naravna mogunost plovljenja, prema tome, ne doprinosi neto vie bivstvu bia niti je njegov dio, prije je to jedna njegova sposobnost, jer se tu ne radi o onoj vrsti razlika koja je imenovana kao vrsna razlika. Vrsne razlike, prema tome, bit e one koje stvaraju neku drugu vrstu i koje se navode u odredbi biti neke stvari. Neka je o razalici dovoljno rei toliko

[5.] O svojstvenosti < vrste > [5.1.] Svojstvenost < vrste > su razdijelili etverostruko: svojstvenost koja pripada samo jednoj odreenoj vrsti, iako ne pripada svakom < pojedinom lanu u vrsti >, kao to je ovjeku svojstvenost < da moe > baviti se ljenitvom i zemljomjerstvom; svojstvenost koja pripada svakom < pojedinom lanu > u vrsti, iako ne samo jednoj vrsti: kao to je i ovjeku < svojstvenost > da je dvonoac; svojstvenost koja pripada i samo jednoj odreenoj vrsti, i svakom < pojedinom lanu > u toj vrsti u neko < odreen> vrijeme, kao to pripada svakom ovjeku da u starosti posijedi; i svojstvenost u kojoj se spojilo da pripada samo jednoj vrsti, svakom < pojedinom od lanova vrste > , i uvijek [u svakom dijelu vremena], kao to < svakom > ovjeku < uvijek > pripada odlika da je sposoban smijati se. Jer, iako se ovjek ne smije uvijek, on je pak onaj koji se moe smijati, ne zato jer se uvijek smije, nego jer to moe po prirodi, i ta < svojstvenost > je uvijek prisutna u njemu po prirodi 162, kao to je svojstvenost [odlika] konja da moe rzati. [5.2.] S pravom su rekli da su te < svojstvenosti > vrsne, jer se mogu konvertirati [zamjenjivati mjesto u odredbi sa podmetom] . Jer, ako je neto konj, onda moe rzati, i ako neto moe rzati, onda je konj. [6.] O pripadku [sastojku] < u podmetu > [6.1.] Pripadak [sastojak] < u podmetu > je ono to nastaje i iezava bez unitenja podmeta < kojem pripada >. Dijeli se na dvije vrste: odvojivi pripadak [sastojak] < u podmetu > i neodvojivi pripadak [sastojak] < u podmetu > . Tako je spavati odvojivi pripadak [sastojak] < u podmetu >, dok je biti crn neodvojivo pripadak [sastojak] u < tijelima > gavrana i Etiopljana, iako se moe, meutim, bez unitenja podmeta, zamisliti bijeli gavran i Etiopljan bez boje.

[6.2.] A definirali su ga i ovako: pripadak [sastojak] < u podmetu > je ono to je sposobno u istom < podmetu > biti prisutno i ne biti prisutno, ili, kao ono to niti je rod, niti je razlika, niti je vrsta, niti je svojstvenost < vrste >, ve uvijek postoji u nekom podmetu. [6.3.] Poto se o svakom pojedinom od navedenih [izraza] navela odredba, mislim na rod, vrstu, razliku, svojstvenost < vrste > i pripadak [sastojak] < u podmetu > mora se rei ta je kojem od ovih zajedniko, a ta opet svojstveno.

[7.] O tome to je zajedniko za ovih pet izraza [7.1.] Svim je pak ovim [izrazima] zajedniko da se pririu mnotvu [stvari, bia]. Rod se tako pririe < mnogim > vrstama i < mnogim > pojedinanim [stvarima, biima], jednako kao i razlika, dok se vrsta pririe pojedinanim [stvarima, biima] koje su pod njom, svojstvenost < vrste > se pririe < onoj > vrsti koje je svojstvenost, kao i < mnogim > pojedinanim [stvarima, biima] koja spadaju u tu vrstu, dok se pripadak [sastojak] < u podmetu > pririe i vrstama i < mnogim > pojedinanim [stvarima, biima]. [7.2.] Tako se [izraz] ivo bie pririe konjima i bikovima kao vrstama bia, kao i ovom konju i ovom biku kao pojedinanim biima. Ne-razumno se meutim pririe konjima i bikovima i pojedinanim konjima i bikovima. Naprotiv, vrsta, npr. ovjek pririe se samo pojedinanim ljudima. Medjutim, svojstvenost < vrste > pririe se onoj vrsti ija je ona svojstvenost, i pojedinanim [stvarima, biima] koje pod nju spadaju, kao to se [izraz] koji se moe smijati pririe ovjeku i pojedinanim ljudima. Biti crn, kao neodvojvo svojstvo [sastojak] < podmeta >, pridaje se gavranima kao vrsti i svakom pojedinanom gavranu, a koji se kree < u jednom trenutku >, kao odvojivi pripadak [sastojak] < u podmetu >, pridaje se ljudima i konjima. Ali primarno se kae o pojedinanim < biima >, a tek na drugom mjestu o onome to obuhvata pojedinana < bia >. [8.] O tome to je zajedniko rodu i razlici [8.1.] Rodu i razlici je zajedniko obuhvatanje vrsta. Jer i razlika obuhvata vrste, iako ne sve, koje rodovi u sebi obuhvataju. Jer, iako razumno ne obuhvata takodje i nerazumno koje obuhvata ivo, ipak ukljuuje u sebe i ovjeka i Boga, koji su vrste < razumnog bia >. I sve ono to se pridaje rodu kao rodu, pridat e se takodjer i vrstama koje on obuhvata pod sobom. [8.2.] I sve to se pridaje razlici kao razlici, pridat e se taker i vrstama koje su od njih [od tih razlika] sainjene. Jer poto je ivo rod, njemu e se kao rodu pridati bie i oduevljeno, no ovi e se pridavati i svim vrstama koje obuhvata ivo bie i sve do pojedinanih bia. Poto razumno oznaava razliku, njima [ivim biima] e se razumnost pridavati kao razlika, ali koji ima razum ili koji upotrebljava razum nije predikat koji e se pridavati samo razumnim pojedinanim biima, nego i vrstama koje spadaju pod razumno ivo bie.

[8.3.] Postoji jo i druga zajednika karakteristika. Ako se uniti [ili: izostavi iz odredbe] rod ili razlika, onda se unite i stvari koje spadaju pod njih; jer ako ne postoji [ili: ako se ne navede u odredbi] ivo bie, onda nee postojati ni konj ni ovjek. Isto tako, ako ne postoji ivo bie, onda nee postojati ni ivo bie koje upotrebljava razum.

[9.] O razlici izmedju roda i razlike [9.1.] Svojstvenost roda je da se pririe veem broju stvari nego li razlika i vrsta i svojstvenost < vrste > i pripadak [sastojak] < u podmetu >. Jer izraz ivo bie odnosi se i na ovjeka i na konja i na pticu i na zmiju, dok se izraz etveronono odnosi samo na bia koja imaju etiri noge, izraz ovjek odnosi se jedino na pojedinane ljude, izraz koji moe rzati odnosi se samo na konja i pojedinane konje, a isto tako izrazi za pripadak [sastojak] < u podmetu > odnose se na mali broj stvari. Pod razlikama treba razumijevati one stvari na koje se razdjeljuje rod, a ne one koje dokonavaju bie roda. [9.2.] Nadalje, rod obuhvata razlike mogunou : u izrazu ivo bie obuhvaeno je i razumno i ne-razumno. Uz to rodovi su prvotniji u odnosu na razlike koje obuhvataju, i stoga ih mogu ukinuti [ponititi, izostaviti], a da ne ukinu [ponite] sami sebe. Jer kada se ukine izraz ivo bie onda se s njim ukidaju razlike razumno i nerazumno, dok ukidanje razlika ne moe dovesti do ukidanja roda; ak i kada bi bilo sve izostavljeno iz odredbe bia, preostalo bi da se pomilja pod tim izrazom neko oduevljeno osjetilno bivstvujue, jer od tih je < razlika > bilo sainjeno ivo bie. [9.3.] Nadalje se, kako je ve reeno, rod pririe pojedinanim [stvarima, biima] kao njihova bit [to jest to], dok se razlika pririe kao kvalitet njihove biti [kakvo to jest]. [9.4.] Nadalje, rod je za svaku pojedinu vrstu jedan, kao to je ovjeku rod ivo bie, dok postoje mnoge razlike, kao npr. razuman, smrtan, koji je sposoban umovanja i znanja, po kojima se ovjek razlikuje od drugih ivih bia. [9.5.] I konano, < mogunou > rod nalii tvari, dok razlika nalii obliku. [9.6.] Postojale bi i druge odredbe zajednike i svojstvene rodu i razlici, no ove su dovoljne. [10.] O tome to je zajedniko rodu i vrsti [10.1.] A rod i vrsta imaju, kako je ve reeno, zajedniko to to se pririu mnogim pojedinanim [stvarima, biima]. Izraz vrsta mora se razumjeti samo kao vrsta, a nikako i kao rod, premda su po nekim < poloajima u odredbi > vrsta i rod identini. Zajedniko im je i to to su oboje prvotniji [poloajem, mjestom u odredbi] od onih izraza kojima se pridaju, i to oboje izraavaju neku cjelinu.

[11.] O razlici izmedju roda i vrste [11.1.] A razlikuju se rod i vrsta po tome to rod obuhvata vrste, dok su vrste rodom obuhvaene, i one ne obuhvataju rodove. Na vei broj [stvari, bia] se protee rod nego vrsta. [11.2.] Uz to rodove treba ranije postaviti < u odredbi > i obrazovanjem [pronalaenjem] vrsnih razlika dovriti vrste, zbog ega su rodovi i po svojoj prirodi prvotniji. A navoenje rodova ukida vrste, dok navoenje vrsta ne ukida rodove, jer kad < u odredbi ega > postoji vrsta, onda uvijek postoji neki rod, dok meutim ne postoji [nuno] neka vrsta kada postoji neki rod. [11.3.] I rod se sinonimno pririe vrstama koje pod njega potpadaju, dok se vrste ne pririu rodovima. [11.4.] Nadalje, rodovi premauju < opsegom > vrste koje obuhavatju pod sobom, dok vrste premauju rodove brojem svojstvenih razlika. [11.5.] Nadalje, niti vrsta moe postati najgeneralniji rod [najobuhvatniji rod], niti rod moe postati najspecifinija vrsta [najua vrsta].

[12.] O tome to je zajedniko rodu i svojstvenosti < vrste > [12.1.] Rodu i svojstvenosti < vrste > je pak zajedniko da logiki slijede vrste: ako je < neko bie > ovjek , onda je < njegov rod > ivo bie ; ako je < neko bie > ovjek , onda je < svojstvenost vrste > koje se moe smijati . [12.2.] Kao to se rod pririe vrstama, jednako [u istoj mjeri] tako se pririe svojstvenost < vrste > pojedinanim [stvarima, biima] koje su ukljuene u vrste: ovjek i dijete su jednako [u istoj mjeri] ivo bie kao to su Anit i Melet jednako [u istoj mjeri] bia koja se mogu smijati. [12.3.] Zajedniko im je i to to se rod vlastitim vrstama, i to se svojstvenost < vrste > onim vrstama kojih je svojstvenost, pririu na sinoniman nain.

[13.] O razlici izmedju roda i svojstvenosti < vrste > [13.1.] Rod i svojstvenost < vrste > razlikuju se po tome to je rod < poloajem u odredbi> prvotniji, dok je svojstvenost < vrste > kasnija: prvo mora biti < postavljen pojam > ivo bie, a tek onda se < ovaj pojam > moe ralaniti na razlike i svojstvenosti. [13.2.] I prvo se mora rod priricati svim vrstama kojih je rod, dok se svojstvenost < vrste > pririe samo onoj jednoj vrsti koje je svojstvenost.

[13.3.] A < u odredbi > moe svojstvenost < vrste > zamjeniti poloaj sa onim ega je svojstvenost, dok rod nikada ne moe zamjeniti mjesto: ako je to ivo bie, ne znai da je to ovjek, i ako je to ivo bie ne znai da je ono to se moe smijati; no ako je to ovjek, onda ima tu sposobnost, i obratno. [13.4.] Nadalje, svojstvenost < vrste > pripada cijeloj vrsti ija je svojstvenost, uvijek i jedino < toj vrsti >, dok rod pripada cijeloj vrsti iji je rod, uvijek ali ne i jedino < toj vrsti >. [13.5.] Uz to unitenjem [izostavljanjem iz odredbe] svojstvenosti < vrste > ne unitava se i rod, dok se ukinuem rodova ukidaju vrste skupa sa njihovim svojstvenostima, tako da ukidanjem [izostavljanjem iz odredbe] vrsta bivaju ukinute i same svojstvenosti tih < vrsta >. [14.] O tome to je zajedniko rodu i pripadku [sastojku] < u podmetu > [14.1.] Zajedniko je pak rodu i sastojku [pripadku] < podmeta > to to se, kako je ve reeno, pririu mnogim pojedinim [stvarima, biima], kako pripadci [sastojci] < u podmetu > koji su odvojivi < od podmeta >, tako i oni neodvojivi: jer biti u pokretu pririe se mnogim pojedinim [biima], a biti crn pririe se gavranima i Etiopljanima i nekim stvarima koje nemaju duu. [15.] O razlici izmedju roda i pripadka [sastojka] < u podmetu > [15.1.] A rod se razlikuje od pripadka [sastojka] < u podmetu > po tome to je rod < u odredbi > prije vrsta, dok su pripadci [sastojci] < u podmetu > poslije vrsta < u odredbi >: premda bi se neki pripadak [sastojak] < u podmetu > mogao smatrati neodvojivim, ipak ne bi prethodio pripadak [sastojak] < u podmetu > oneme < podmetu > kojem je to sastojak [pripadak]. [15.2.] I ona [bia] koja uestvuju u rodu uestvuju u njemu jednako, dok u pripadku [sastojku] < u podmetu > ne uestvuju jednako: jer uestvovanje u pripadku [sastojku] < u podmetu > moe se poveavati ili umanjivati, dok uestvovanje u rodovima to ne moe nikada. [15.3.] I dok pripadci [sastojci] < u podmetu > postoje izvorno [primarno] u pojedinanima [stvarima, biima] rodovi i vrste po prirodi prethode nastanku pojedinanih bia. [15.4.] I dok se rodovi pririu stvarima koje obuhvataju pod sobom kao odredba njihove biti [to jest], dotle se pripadci [sastojci] < u podmetu > svakom pojedinanom pririu kao odredba nekog njihovog kvaliteta ili dranje [stanja] kojeg imaju: jer na pitanje kakve je puti Etiopljan, rei e se crne , a na pitanje kako se dri [u kakvom je stanju] Sokrat, rei e se da sjedi ili da eta. [15.5.] Time je sada reeno po emu se rod razlikuje od preostala etiri < izraza >. No kako postoji ukupno pet < izraza >, i kako je uvijek jedan razliit od preostala etiri, i ako se etiri izmnoi sa pet, to znai da sve skupa ima dvadeset razlika meu njima.

[15.6.] Meutim takvo to ne stoji, nego se vazda neki niz prebrojava tako da drugi < lan u nizu kojeg se broji > ima uvijek jednu razliku manje, jer je ona ve ranije prebrojana; trei ima manje jednu razliku od drugog; etvrti ima manje jednu razliku od treeg; peti ima manje jednu razliku od etvrtog, tako da je ukupan broj razlika deset: etiri plus tri plus dvije plus jedna. Rod se razlikuje od razlike, od vrste, od svojstenosti < vrste >, i od pripadka [sastojka] < u podmetu >. Tu su prema tome etiri razlike. Ve smo onda rekli kako se razlika razlikuje od roda ako smo rekli kako se rod razlikuje od razlike. Ostalo nam je da kaemo kako se razlika razlikuje od vrste, od svojstvenosti < vrste >, i od pripadka [sastojka] < u podmetu >. Broj razlika je sada sveden na tri. Nadalje, rekli smo kako se vrsta razlikuje od razlike ako smo rekli kako se razlika razlikuje od vrste. Rekli smo kako se vrsta razlikuje od roda ako smo rekli kako se rod razlikuje od vrste. Prema tome, preostalo nam je da kaemo kako se vrsta razlikuje od svojstvenosti < vrste > i pripadka [sastojka] < u podmetu >. Ovdje su razlike svedene na dvije. Preostat e da se objasni kako se svojstvenost < vrste > razlikuje od pripadka [sastojka] < u podmetu >. Jer kako se svojstvenost < vrste > razlikuje od vrste, od razlike, i od roda reeno je ve ranije kada su navedene razlike prema njemu. [15.7.] Prema tome, poto smo uzeli etiri razlike koje ima rod prema drugim < izrazima >, tri koje imaju razlike, dvije koje pripadaju vrsti, i jedna od svojstvenosti < vrste > prema sastojku [pripadku] < u podmetu >, mora ih onda biti sveukupno deset. etiri od ovih ve smo ranije objasnili kao razlike roda prema drugim izrazima za priricanje. [16.] O tome to je zajedniko razlici i vrsti [16.1.] Razlici i vrsti je dakle zajedniko to su im jednaki dijelovi koji u njima sudjeluju: jer pojedinani ljudi podjednako uestvuju u vrsti ovjek i u razlici razumno. Zajedniko im je i to to su uvijek prisutni u stvarima koje u njima sudjeluju: uvijek je Sokrat razuman, i uvijek je Sokrat ovjek

[17.] O razlici izmedju vrste i razlike [17.1.] Svojstveno je pak razlici da se pririe u znaenju kvaliteta neke biti [kakvo to jest], dok se vrsta pririe u znaenju biti [to jest neto]. Jer i ako bi se neki ovjek uzeo kao neki kvalitet, onda on ne bi bio naprosto [u apsolutnom smislu] kvalitet, nego jedan kvalitet kojeg sainjavaju vrsne razlike koje su pridodane rodu. [17.2.] Nadalje, jedna razlika se esto moe promatrati na mnogim vrstama, kao na primjer etverononost kod mnogih ivotinja koje se razlikuju po vrstama, dok se vrsta [oblik, lik, vid, izgled] < moe promatrati > jedino u pojedinanim stvarima koje pod tu vrstu spadaju. [17.3.] Uz to razlika je prvotnija u odnosu na vrstu koju sainjava: ukine li se [izostavi li se u odredbi ivog bia] razumno ukinut e se i ovjek, dok ukinue [umaknue iz odredbe] izraza ovjek nee ukinuti razliku razumno, jer je < osim ovjeka > razumno bie Bog.

[17.4.] Dalje, moe se jedna razlika povezivati sa nekom drugom razlikom: kod < navoenja odredbe > biti ovjeka povezuju se biti razuman i biti smrtan, dok se vrsta ne moe tako povezivati sa vrstom kako bi time nastala neka druga vrsta; neki se dodue konj moe pariti [oploditi] sa nekom magaricom kako bi nastala mula, no < logiki > nikada iz povezivanja < pojma > konja i < pojma > magarice ne slijedi < pojam > mula. [18.] O tome to je zajedniko razlici i svojstvenosti < vrste > [18.1.] Razlika i svojstvenost < vrste > imaju zajedniko to to jednako uestvuju u stvarima koje uestvuju u njima: razumna bia su jednako razumna, i bia koja se mogu smijati se jednako mogu smijati. [18.2.] A zajedniko im je to to su prisutni uvijek i u svakom lanu vrste kojoj pripadaju: jer ak i ako bi se kojem < pojedincu > odrekla dvononost zbog sakatosti, ona bi se ovjeku uvijek priricala kao svojstvenost < koju posjeduje > po prirodi, kao to je uvijek po prirodi svojstveno ovjeku da se moe smijati, premda se ne smije uvijek. [19.] O razlici izmedju svojstvenosti < vrste > i razlike [19.1.] Svojstveno je pak razlici da se ona sama esto puta pririe mnogim vrstama, kao to se na primjer razuman kae i za Boga i za ovjeka, dok se svojstvenost < vrste > pririe samo jednoj vrsti, onoj ija je svojstvenost. [19.2.] I razlika logiki slijedi one [stvari, bia] kojih je razlika, ali se ne moe konvertirati sa njima. Svojstvenosti < vrsta > mogu pak u odredbi zamjenjivati poloaj sa vrstama kojim su svojstvenosti zbog mogunosti konverzije. [20.] O tome to je zajedniko razlici i pripadku [sastojku] < u podmetu > [20.1.] Zajedniko je razlici i pripadku [sastojku] < u podmetu > to se pririu mnogim stvarima, no u odnosu prema neodvojivim pripadcima [sastojcima] < u podmetu > zajedniko im je to to su prisutni uvijek i u svim pojedinanim [stvarima, biima kojima se pririu]: dvononost je uvijek prisutna u svakom gavranu a isto tako i crnoa. [21.] O svojstvenostima razlike i pripadka [sastojka] < u podmetu > [21.1.] Razlikuju se u tome to svaka razlika obuhvata < sastojke podmeta >, a sama nije < njima > obuhvaena: razlika razuman obuhvata ovjeka. Jednim nainom pak pripadci [sastojci] < u podmetu > obuhvataju jer su prisutni u mnogim stvarima, dok drugim nainom su obuhvaeni budui da jedan podmet ne prima samo jedan pripadak [sastojak] < u podmetu >, nego mnotvo njih. [21.2.] Razlika se osim toga ne poveava niti smanjuje, dok se pripadci [sastojci] < u podmetu > mogu poveavati i umanjivati.

[21.3.] I kontrerne razlike se ne mogu mijeati, dok se kontrerni pripadci [sastojci] < u podmetu > mogu mijeati. [21.4.] Takve su dakle svojstvenosti i posebnosti koje postoje izmeu razlika i drugih priroka. [21.5.] Kako se pak vrsta razlikuje od roda i od razlike reeno je u dijelovima izreenim o tome kako se rod razlikuje od oastalih [izraza] i kako se razlika razlikuje od ostalih [izraza]. [22.] O tome to je zajedniko vrsti i svojstvenosti < vrste > [22.1.] Zajedniko je pak vrsti i svojstvenosti < vrste > da mogu meusobno zamjenjivati poloaj < u odredbi >: ako je to ovjek, onda se moe smijati, i ako se to moe smijati, onda je to ovjek. esto je do sada reeno da izraz koji se moe smijati znai koji po prirodi ima sposobnost smijanja. I jednakomjerno su vrste prisutne u stvarima koje u njima uestvuju kao to su i svojstvenosti < vrste > prisutne u vrstama kojih su svojstvenosti.

[23.] O razlici izmedju vrste i svojstvenosti < vrste > [23.1.] A razlikuju se vrsta i svojstvenost < vrste > time to vrsta ima mogunost da bude < poloajem u odredbi > rod u odnosu na druge < priroke >, dok je svojstvenosti < vrste > nemogue da bude svojstvenost u odnosu na druge < priroke >. [23.2.] Vrsta je osim toga postala prije svojstvenosti < vrste >, dok svojstvenost < vrste > postaje tek od vrste: jer potrebno je da postoji ve ovjek, da bi bilo neto to se moe smijati. [23.3.] Nadalje, vrsta je uvijek prisutna u podmetu kao odjelotvorena [ostvarena], dok je svojstvenost < vrste > prisutna nekada samo kao mogunost. Sokrat je naime uvijek odjelotvoreni [ostvareni] ovjek, no on se ne smije uvijek, premda mu uvijek po prirodi pripada mogunost smijanja. [23.4.] Uz to stvari koje imaju razliite odredbe [definiciju, pojam], i same se razlikuju: dok je vrsta definirana kao ono to je poloajem ispod roda, i kao ono to je prireknuto mnogim i brojem razliitim stvarima kao njihova bit, i kao ono to ima i druge takve karakteristike, svojstvenost < vrste > je definirana kao ono to je prisutno 213 i uvijek i iskljuivo u svim < lanovima od kojih je sastavljena vrsta >.

[24.] O tome to je zajedniko vrsti i pripadku [sastojku ] < u podmetu > [24.1.] Zajedniko je vrsti i pripadku [sastojku] < u podmetu > da se pririu mnogim [stvarima, biima] dok im je malo ta drugo zajedniko zato to su ponajvie udaljeni < poloajem u odredbi > ono to je pripadak [sastojak] < u podmetu > i podmet u kojeg pripada. [25.] O razlici izmedju istih

[25.1.] A svako < od gore navedenih izraza > ima opet svoje svojstvenosti: vrsta se pririe kao bit onim stvarima koje u nju spadaju; pripadak [sastojak] < u podmetu > se pririe kao kvalitet ili kao neko stanje [dranje]. [25.2.] Dakle, svako bie uestvuje u nekoj vrsti, ali i u mnogim pripadcima [sastojcima] < u podmetu >, kako u odvojivim tako i u neodvojivim. [25.3.] Nadalje, vrste su pojmovno [logiki, poloajem u odredbi] ranije od pripadka [sastojka] < u podmetu >, pa i od onih neodvojivih od podmeta (jer mora postojati neki supstrat da bi neto moglo njemu pripadati), no po prirodi je pripadak [sastojak] < u podmetu > kasnije i posjeduje neku nepojmovnu [nelogiku] narav. [25.4.] Nadalje, uestvovanje u vrsti je jednakomjerno, dok uestvovanje u pripadku [sastojku] < u podmetu > nije jednakomjerno, ak kada je i neodvojivo od podmeta. Jer jedan Etiopljan moe imati veu ili manju crnou puti od drugog Etiopljana. [25.5.] Preostalo je na kraju da se kae o svojstvenosti < vrste > i pripadku [sastojku] < u podmetu >, jer smo ve raspravili kako se svojstvenost < vrste > razlikuje od vrste, od razlike, i od roda.

[26.] O tome to je zajedniko svojstvenosti < vrste > i neodvojivom pripadku [ sastojku ] < u podmetu > [26.1.] Zajedniko je svojstvenosti < vrste > i neodvojivom pripadku [sastojku] < u podmetu > to da stvari u kojima se one mogu posmatrati ne postoje bez njih, jer ne postoji ovjek bez sposobnosti da se smije, niti moe postojati Etiopljan bez crne puti. [26.2.] I kao to je svojstvenost < vrste > uvijek prisutna u svakom lanu te vrste, isto tako je i sa neodvojivim pripadkom [sastojkom] < u podmetu >.

[27.] O razlici izmedju istih [27.1.] A ovi [izrazi, dijelovi odredbe] se razlikuju po tome to je svojstvenost < vrste > prisutna samo u jednoj vrsti, kao to je sposobnost smijanja prisutna u ovjeku, dok neodvojivi pripadak [sastojak] < u podmetu >, kao to je crna boja, nije prisutan samo u Etiopljanu, nego i u gavranu, i u ugljenu, i u drvu ebanovine, kao i u nekim drugim [biima, stvarima]. Zato se svojstvenost < vrste > pririe svakom lanu < vrste > jednakomjerno i moe se zamjenjivati u odredbi s onim ega je svojstvenost < vrste >, dok neodvojivi pripadak [sastojak] < u podmetu > ne moe se zamjenjivati < s podmetom u odredbi >. [27.2.] I uestvovanje < pojedinih lanova vrste > u svojstvenostima < vrste > je jednakomjerno, dok kod pripadka [sastojka] < u podmetu > moe biti vee ili manje. [27.3.] Postoje i druge zajednike i svojstvene karakteristike [izraza, dijelova odredbe] o kojima smo govorili, no i ove su dovoljne za postavljanje razlika i slinosti izmeu njih.

Prijevod sa starogrkog izvornika: Nijaz IBRULJ


Prijevod je uradjen prema grkom izvorniku: Porphyrii Isagoge et in Aristotelis Categorias Commentarium, ed. A.Busse, CAG, Vol.IV (1), 1887. * Uporedno su konsultirani sljedei prijevodi na druge jezike: Latinski prijevod: Porphyrii Isagoge. Translatio Boethii.Aristoteles Latinus. I 6-7,ed. L.Minio-Paluello, ad. B.G. Dod, Bruges-Paris. Desclee de Brouwer, 1966. Njemaki prijevod (1): Porphyrius Einleitung in die Kategorien. In: Aristoteles Organon, bersetzt und erlautert von Eugen Rolfes. Band I, Felix Meiner Verlag. Unveranderter Abdruck 1948, der zweiten Auflage von 1925. Njemaki prijevod (2): Porphyrios : Einfhrung in die Kategorien des Aristoteles (Isagoge). In : Aristoteles Organon. Band 2 : Kategorien / Hermeneutik oder vom sprachlichen Ausdruck. Griechisch-Deutsch. Hrsgegeben, bersetzt, mit Einleitungen und Anmerkungen versehen von Hans Gnter Zekl. Velix Meiner Verlag, 1998. S. 155-188. Engleski prijevod (1): Porphyry The Phoenician Isagoge. Translation, Introduction and Notes by Edward W. Warren. Teh Pontifical Institute of Medieval Studies, Toronto, Canada, 1975. Engleski prijevod (2): Porphyry the Phoenician, the Pupil of Plotinus of Lycopolis Isagoge. Translated and Edited by Paul Vincent Spade. In: Five Texts on the Mediaeval Problem of Universals. Porphyry.Boethius.Abelard.Duns Scotus.Ockham. Hackett Publishing Company.Indianopolis/Cambridge, 1994. Engleski prijevod (3): Porphyry's Introduction by Jonathan Barnes. Oxford University Press, 2003. Italijanski prijevod: Porfirio Isagoge. Prefazione, introduzione, traduzione e apparati di Giuseppe Girgenti. Testo greco a fronte. Versione latina di Severino Boezio. Rusconi Libri, Milano, 1995. Francuski prijevod: Porphyre Isagoge. Texte grec et latin, traduction par Alain de Libera et Alain-Philippe Segonds. Introduction et notes par Alain de Libera. Paris :Librairie Philosophique J.Vrin, 1998. ** Biljeke uz prijevod (cca.218 biljeki na 50 stranica ) izostavljene su iz ovog izdanja prijevoda i bit e objavljene uz monografsko izdanje djela Porfirijevo naslijee autora Nijaza Ibrulja paralelno s grkim izvornikom. *** U tekst prijevoda umetnute su dvije vsrte zagrada kojih nema u izvorniku: kutne zagrade [...] sadre sinonimne izraze koji dodatno objanjavaju znaenje prethodnog termina, dok otre zagrade <...> sadre tekstualne dopune neophodne za smislenu konstrukciju reenice u bosanskom jeziku.
1

You might also like