You are on page 1of 18

ŠTO RUSKI FILOZOFI MISLE O SVOJOJ FILOZOFIJI?

Nekoliko odlomaka iz originala o znaèenju njihove filozofije

SLAVKO PLATZ* Katolièki bogoslovni fakultet u Ðakovu Sveuèilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Ðakovo, Hrvatska

UDK 1(091)(470)"19/20/ Pregledni znanstveni èlanak Primljeno: travanj 2006.

Ovdje æemo iznijeti nekoliko odlomaka iz originalnih djela ruskih filozofa koji tematiziraju vlastitu filozofiju u europskom kontekstu. Oni æe sami najbolje oznaèiti kvalitete svoje filozofije.Treba naglasiti da se radi o razdoblju progonstva njihovih filozofa po Europi i svijetu. Èini se da su zbog toga imali veæu slobodu. No i prije Oktobarske revolucije i progonstva imali su poteškoæa s filozofijom u Rusiji, jer ona nije dobrodošla u njihovu sredinu, njegovana je uglavnom u crkvenim akademijama i kru`ocima intelektualaca. Smatrana je zapadnjaèkim uljezom, osobito revolucionarne 1848. godine kad je car Nikola I. preko svoga ministra prosvjete S. Uvarova oznaèio filozofiju glasovitom reèenicom: “Korist od filozofije je sumnjiva, ali je šteta sigurna.” U ovome èlanku govore: Vasilij V. Zen’kovskij o sekularizmu u ruskoj misli, zatim Ernst L. Radlov o glavnim pravcima ruske filozofije, Boris V. Jakovenko o specifiènosti i vrijednosti ruske filozofije, Semjon L. Frank o oznakama ruske religiozne misli te Nikolaj O. Losskij o razvoju ruske filozofije i njezinim oznakama. Zakljuèit æemo njima omiljenom temom o spoznaji Boga u miješanom filozofsko-teološkom govoru. Kljuène rijeèi: ruska filozofija, spoznaja, intuicija, misticizam, pravoslavlje, sekularizam.
* Doc. dr. sc. Slavko Platz, umirovljeni profesor filozofije, Katolièki bogoslovni fakultet u Ðakovu Sveuèilišta J. J. Strossmayera u Osijeku / retired professor of Philosophy, Catholic Faculty of Theology in Ðakovo, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Petra Preradoviæa 17, 31 400 Ðakovo, Hrvatska / Croatia.

Sa`etak

31

jer je bio svjestan èinjenice da èitav razvoj europske misli u krajnjoj analizi proizlazi iz kršæanskih izvora. Borio se protiv sekularizma.)1 Uvod Po svom zemljopisnom polo`aju Rusija je polo`ena izmeðu Europe i Azije i pro`ivljavala je neobiènu sudbinu.. kako zapadnog. a to se dogaðalo tim više što im ni granice ogromne zemlje nisu bile tako krute i toène.) i sekularizam u ruskoj misli Bio je docent. smatrana je dijelom Europe. Istorija russkoj filosofii. postaje sveæenikom. Zen’kovskij (1881. II. sv. Sve se to moralo odraziti i na druge zemlje i narode. Pari`. 1942. stoljeæu. a s 1 Usp. tako i ruskog. osobito u XX. Ja imam u vidu tvrdnju da kljuè dijalektike u ruskoj misli treba tra`iti u problemu sekularizma. bila europska i svjetska. kao objekt radoznalosti. Bez sumnje. ja se u mojem izlaganju nisam mogao ne obazirati na vrijednosne sudove pojedinih mislilaca . koju sam stavio u temelj svoga rada i koju sam toliko puta imao priliku provjeriti. Vasilij V.. Pokušavali su definirati sebe u odnosu prema Europi i Aziji. a u isto vrijeme promatrana je kao nešto originalno. i profesor univerziteta u Kijevu. slobodu filozofske znanstvene misli. S jedne strane. Stoga i jedna njihova izreka ka`e: “Ostru`i malo Rusa i naæi æeš Tatarina”. 32 . 1..nevrednovanih povijesnih prikaza uopæe ne mo`e ni biti. jest jedan vrijednosni sud. 1950.V. Takoðer i moja osnovna historiografska shema. a od 1915. Evo nekoliko rezultata njihova razmišljanja o sebi i o njihovoj filozofiji.1 jedinstvenu i razlièitu od drugih sliènih. 1948. sv. “Naravno. izazovno za otkrivanje.I oni sami su se pitali o sebi više od drugih naroda. Ovo je tim vrednije jer izlazi iz njihova uma i predstavlja prosuðivanje vlastitog polo`aja i uloge u europskim i svjetskim humanistièkim procesima. I. diskontinuirano. ZEN’KOVSKIJ. tim više što je ruska povijest..Diacovensia XIV (2006. YMCA-Press. dovela je zapadni svijet do zrelog promišljanja o sebi. . društvu i njegovoj spoznaji. prema èovjeku.. prema religiji i kozmosu. sekularizam oznaèava obranu slobodnog istra`ivanja. izvor eksplozija i kriza. U emigraciji je napisao glasovitu Povijest ruske filozofije. kojima sada prijeti sekularizam. Pari`. Ovo bi bila sada izvrsna tema u vrijeme rasprave o kršæanskim korijenima u vezi s novim europskim ustavom. a u svojoj sredini je do`ivljavala `estoke obraèune neviðenih razmjera. sekularizam mo`e imati dva razlièita oblika.-1962. V.

S. Platz. str. ušao je u ruske duše upravo onda kad se kod nas rušio prijašnji crkveni nazor na svijet i. èini se. Zapadni sekularizam. Što ruski filozofi misle o svojoj filozofiji?. Sekularizam na Zapadu pošao je vrlo rano drugim putem. izašao. slobodnoga istra`ivanja i crkvene tradicije zanimao je i zanima našu dušu. stoljeæu primjeæujemo dva njegova smjera: prvi se stvarno usmjerava protiv Crkve i njezine tradicije (poèeo je u ruskom ‘volterijanstvu’ XVIII. 31-49 druge strane. st.u opæem smislu te rijeèi veæ bila pripravljena. i nastavio sve do sada. Èini se da se smijemo nadati kako æe Zapad postati svjestan toga tragiènog bezizlaza u kojem se nalazio. tj.prepuštajuæi se ‘slobodnoj spontanoj snazi teoloških istra`ivanja’. nego je samo branio ‘slobodnu snagu teoloških istra`ivanja’. mo`e oznaèavati i principijelno odbacivanje religioznih orijentacija duha. ali . sa svim svojim otrovima. pa preko prvih slavofila i Solovjeva. izazvao povratak prema Zapadu. svojim propovijedanjem ‘autonomije’ razlièitih sfera stvaralaštva. i sva povijest zapadne kulture razvijala se pod znakom borbe s Crkvom i odluènim odbacivanjem svega što je na bilo koji naèin moglo ogranièavati princip ‘autonomije’ sfera kulturnoga stvaralaštva. udaljivši se od Crkve. No moguæe je i odbaciti unaprijed religiozni pravac i èak principijelno braniti potpunu autonomiju razuma i samim tim neizbje`no se upustiti u borbu s religioznim tumaèenjem `ivotnih problema. preoblikovavši se u aktivnu ‘bezbo`nost’ i principijelno odvraæanje od Crkve). genetièki i esencijalno. svojim krajnostima (ali drugaèijim od onih u zapadnom kršæanstvu). sve do naših dana. Sva paradoksalnost i ujedno sva tragiènost zapadne kulture povezana je s èinjenicom da su osnovne teme koje još i sada nadahnjuju stvaralaštvo. slobodu istra`ivanja se mo`e braniti stojeæi na nekom religioznom polazištu. Stoga je sada na Zapadu toliko aktualna tema prevladavanja sekularizma i povratka Crkvi. uzimajuæi kao ishodište crkvenu tradiciju. Na toj osnovi oblikovali su se u uvjetima zapadne kulture vrlo zamršeni i nepravilni odnosi s Crkvom i s kršæanstvom uopæe. povezane s kršæanskim naviještanjem. a istovremeno se njihovo rješenje tra`i izvan kršæanstva. s njego- 33 . a drugi smjer. no u XVIII. Kod nas je osnova za sekularizam . ali iz kojega je. U stvari. Podsjeæam na oštru i jasnu poziciju Šestova s njegovim radikalnim odbacivanjem kompetencije razuma u stvarima ‘vjere’. nije raskinuo s kršæanstvom. Poèevši od Skovorode.oslanjajuæi se na poznatu izreku Karsavina . problem odnosa vjere i razuma.

stoljeæu.D.. Zen’kovskoga o kritici Europe. sagledano u svom kompleksu. No ako je nama bilo povjereno pravoslavlje. bilo je i onih koji su. II. njegujuæi zapadnu filozofiju. 1950. Sve to. 34 . mnogi su bili uvjereni u veliki poremeæaj. 463. Primjer takvog filozofiranja je “transcendentalni monizam” V. Naglašava samo èinjenicu da su se Rusi. zanosili su se dometima ruskog karaktera. pru`a nam okvir strašne stvarnosti procesa na Zapadu.”2 Zen’kovskij ne razvija svoju ocjenu do pojedinosti da bi je primijenio na rusku filozofiju. divnim razvojem naše kulture u XIX. a to je pravoslavlje. poezijom ‘zemlje’. kad su se ta iskušenja dogodila. a svaki racionalizam. sv. našli èesto u slijepoj ulici iz koje nisu znali izaæi. njegovih rijetkih vrlina. postalo nam je jasno da su nam ona prijetila odavno. Slobodno filozofiranje o teologiji i dogmama bila je tipièna oznaka ruske religiozne misli. Sad. Kudrjavcev-Platonova (1828. ZEN’KOVSKIJ. neprekidnim tra`enjem istine-pravde. Drugi.. Sekularizacija kulture. ekstremni ili ubla eni. str. moramo 2 V. pak. povezanu s odsutnošæu cjeline. pridonijele su razbijanju cjeline liènosti.-465.. Konaèno. tj. uviðajuæi i tamne strane ruskoga duha i ne zavaravajuæi se našom ‘zemljom’. koji je pomirio duh s materijom i hegelijanski aspolut s kršæanskim Bogom.)1 vim upornim inzistiranjem da se put prema slobodi duha otvara samo u vjeri. samodostatnih i neovisnih.. Pari`. ne sabla`njavajuæi se nad tim. te om i fatalnijom nego što su ogranièenja slobode u crkvenoj tradiciji. osjeæali su da nas oèekuju ozbiljne kušnje. primijetili da se iskljuèivo znaèenje Rusije nalazi u onom blagu. oblikovanje serije krugova stvaralaštva.V. “Promatrajuæi Evropu kako `ivi sama u sebi. dok smo se mi zavaravali našom vanjskom moæu. hvalili su se našom ‘zemljom’. a toj posebnosti bili su skloni i teolozi-filozofi u crkvenim akademijama. ekstremnom razvoju industrijske civilizacije. Ovdje donosimo još jedan odlomak iz drugog djela V. Istorija russkoj filosofii. nutarnjoj kontradikciji kapitalizma i prijeteæem porastu klasne borbe. tradicionalno pravoslavni kršæani. razvoju bez usporedbe s mehanièkog aspekta.).Diacovensia XIV (2006. A mi? I prije 1917. YMCA-Press.-1892. onim što su osjeæali kao misterij ruskoga duha. našom slavnom poviješæu. ima posla s ‘logièkom prisilom’. kojem je bilo povijesno povjereno da ga realno i vjerno èuva. moramo priznati da prolazi kroz duboku tragediju.

Ne smijemo ponavljati pogreške V. Kritizirao je I. str.”3 2.) i glavne struje ruske filozofije Ernst L.. fiziologa naturalistièko-materijalistièkog smjera. Religiozno antizapadnjaštvo jednako je preziranju odnosa velikog i pouènog iskustva izgradnje integralne kulture na Zapadu. Kritika evropejskoj kulturi v russkich mysliteljach. kako u domovini. Solovjeva. ali njegove zablude i grijesi ostaju nam va`ni kao lekcija.V. tako oslabila našu moæ da joj naša prošlost slu`i samo kao hipoteka nekog moguæega procvata u buduænosti.. str. Ali ne smijemo razvijati ni jaki antikatolièki pravac religiozne misli. Solovjeva. ali. koja je nepovijesnog karaktera. isto tako su strašni i njegovi neuspjesi i zastrašujuæi njihov bijes. YMCA-Press. M. da odgovori nutarnjem duhu pravoslavlja. Imamo što nauèiti i od katolicizma i od protestantizma.. 3 V. U mnogim svojim pokušajima kršæanski Zapad nam je ostao srodan i blizak. i ne samo Rusija nego èitav pravoslavni svijet u svojoj slo`enosti mora sudjelovati u ovom povijesnom djelu.-1928. Ernst L. koji je mislio da ovakvu povijesnu univerzalnu zadaæu smijemo rješavati jedino sjedinjenjem s Rimom. 1955. 274. Zadaæa uspostave jedinstva Crkve ne smije se svesti samo na izgradnju integralnosti u kulturi. 35 . s kojim je prijateljevao. tako i u Berlinu i Leipzigu. prema izrièaju V. mora biti slobodna od okusa nacionalizma. Ako se povijesno ostvari rekonstrukcija pravoslavne kulture. ona æe se morati osloboditi onih krajnosti koje je prošao religiozni razvoj na Zapadu. mora biti univerzalna. nego i èitav svijet ide naprijed u izgradnji ‘univerzalne kulture’.-276. Ova povijesna zadaæa. Seèenova.. Bit æemo bli`i ovome cilju ako se ozbiljnije suoèimo s problemom izgradnje cjelovite kulture ili ako si postavimo za zadaæu izgradnju kulture na naèelima pravoslavlja i njegova duha. ona ima i neku svoju dijalektiku. onda je i stravièna katastrofa 1917. Ako su vrline ruskoga duha tako divne.. ali ništa više. što mu je donijelo velike poteškoæe s vlastima. Bio je filozof idealistièkog smjera. 31-49 ga biti dostojni i postati nosioci svjetla. ako je bila velika moæ ruske dr`ave i zadivljujuæa ruska kultura.S. blizak idejama V. Što ruski filozofi misle o svojoj filozofiji?. Platz. I ne samo mi. Ovdje je preuzet jedan odlomak koji opisuje tendencije u ruskoj filozofskoj misli. 2. ZEN’KOVSKIJ. izd. Pari . Radlov stekao je dobru filozofsku pripravu. Radlov (1854. Russkie mysliteli i Evropa. Solovjeva.

ipak veæ se ondje oèituju osnovne crte ruskog nazora na svijet. Pripravni dio obuhvaæa vrijeme sve do Lomonosova. U stvari. Beer uputio Deljanovu:4 ‘U Rusiji se sije. Beer (1792. Peterburg. U drugom razdoblju. kao npr. 1922. Deljanov (1818. K.”5 3. niti svoga Kanta. RADLOV. geograf. neki autori. ni Bacona. Timirjazev (naturalist fiziolog i specijalist u studiju biljaka). Populist Juzov uviðao je u osloncu prete`no na razum karakteristiènu crtu ruske duše.). Solovjev više puta govori o ruskom mistièkom realizmu. Aktualno. Jakovenko bio je filozof neokantovskog smjera. Povijest ruske filozofije mo`e se podijeliti u dva razdoblja: onaj pripravni i drugi konstruktivni. 7-9. I. treba razlikovati dvije struje: jedna predstavlja samo odraz misli zapadnog strujanja.-1948. E.): specifiènost i vrijednost ruske filozofije Boris V. bio je urednik filozofske revije “Logos”. Belinskij. roðen u Estoniji. `ivi neko vrijeme u Italiji..-1876. poznati uèenjak u prirodnim znanostima. V. ali koji se `ivo interesirao za religiozna pitanja. Od 1912..) bio je ministar javnog odgoja i obrazovanja. E. inaèe ljutog protivnika bilo kojeg misticizma. Oèerki istorii russkoj filosofii. Ondje je mnogo pisao o ruskoj filozofiji. jer njegova djela predstavljaju originalno jedinstvo mistièkih i racionalistièkih elemenata. 2.)1 “Veæ smo naznaèili tendencije u ruskoj misli prema rješavanju etièko-socijalnih problema i to u duhu misticizma. a poslije se nastanio u Pragu. u podruèju matematièkih i prirodnih znanosti Rusija se mo`e pozvati na znanstvenike prvog reda. embriolog. a druga je racionalnija.-1914. koje ide od Lomonosova do sadašnjeg vremena. Grof I. inzistiraju na realizmu ruske misli. 5 36 . Pisarev smatra da je materijalizam karakteristièni ruski domet.-1897. ne baš osobito liberalan. Jakovenko (1884. i ima pravo što to èini. ali treba se nadati da æe se la`nim pokazati pesimistièke rijeèi koje je slavni K. str. Iako je ovo razdoblje interesantnije za povjesnièara literature nego za povjesnièara filozofije. Poslije 1917.. U biti. Ali ovo ne umanjuje našu tvrdnju . Osobito je 4 K. E. kod Skovorode i èak kod samog Bjelinskog. ali se ne `anje’. Napomenimo da i Lavrov smatra misticizam karakteristiènom notom ruske misli.. Boris V. sve je to vrlo blisko tvrdnji da misticizam prevladava u ruskoj misli. Ipak.Diacovensia XIV (2006. izd. ne mo`emo postaviti prevelike zahtjeve na rusku filozofiju. jedinstvo koje susreæemo npr. Ona još nema svoga Descartesa. Èerniševskij i prof.

dopušta da se svuda uvijek dobro osjeæa. str. VIII. No to ne znaèi da je nemoguæe naæi spomenute oznake s psihometodièkog gledišta. i to s velikom razboritošæu. od strane B. jer se još nije pokazala jedna opæa ideja sposobna posvema izraziti rusku misao i dušu. spekulativno i moralno pravo izraziti o njoj tako odluèan i nepovoljan sud.. s ideološkog stanovišta. 31-49 cijenio Tomasa Masaryka kao vrsnog poznavaoca ruske misli. Prevladava. iako ni nju ne smijemo zloupotrijebiti. Èinjenica da u ruskoj filozofiji nema opæih karakteristika. i to da sama ta filozofija nema originalnosti. izvan sumnje je da samo onaj koji ju je duboko i skrupulozno studirao (kako je to npr. str. Filosofi russi. i nju moramo dopuniti i usavršiti s onom genetièkom. a èesto se radi o razlièitim doktrinama. ruskoj filozofiji nedostaje svaka tuða tradicija. odgovorio je u Predgovoru svoje knjige (na talijanskom) o ruskim filozofima : “Doista. kao što ne mo`e niti u sebi oblikovati vlastitu tradiciju. Jedna od karakteristiènih crta ruskog intelekta nalazi se u njegovu univerzalizmu. da okuša sve kao vlastito. ne primjenjujuæi je samo na pojedinosti. Još vlada velika raznolikost ideja i. U ruskoj filozofiji se ne nalazi niti neka cjelina ideja. toèno izgraðene. Crocea i dr. Saggio di storia della filosofia russa. Platz.”6 “Povijest ruske filozofije ne pokazuje istinske filozofske sustave. teorijama ili manje ili više izraðenim idejama.. niti geneza koja bi u svoj svojoj širini i razvoju bila bitno vlastita samoj sebi. stoga je nemoguæe izvesti opæe karakteristiène crte iz oèitovanja i stvaralaštva ruske filozofske misli. dakle. koji mu. Na neke kritike ruske filozofije. opisna metoda. niti neki broj zbirki ideja. jedan od najboljih poznavalaca ove materije). naravno. uèinio prof. Konaèno. ima intelektualno. Firenze. a to znaèi.S. JAKOVENKO. ne saèinjavaju neko jedinstvo niti se mogu ujediniti pod bilo koje jedinstvo. jesu pojmovi. 1925. raznolikost tendencija i struja koje. nego takoðer na cjelinu. kako se one oèituju u njezinu stvaralaštvu. 37 . da se prikloni istini ideoloških stvaranja èovjeèanstva i da prigrli puninu njegovih motiva i njegovih ide6 B.. kakva god bila stvarna vrijednost ruske misli. predstavljeno kao najbolje. globalno uzete. s obzirom na intelekt i rusku dušu. ukljuèuje. osim toga. V. ono što se ondje nalazi. La Voce.. U Rusiji se ne mo`e govoriti o povijesti ideja u vlastitom smislu toga termina. nego na posve teorijski naèin. Masaryk. Što ruski filozofi misle o svojoj filozofiji?.. dosljedno. Tako je u svakom povijesnom opisu ruske filozofije umanjena i oslabljena genetièka metoda.

-195O. str.)1 oloških tendencija.. porijeklom @idov. 1955. jest odnos s konkretnim. Lipa. a od 1921. (preuzeto iz talijanskog teksta: G. Tako se našao u Berlinu na Relig. jer punina ideoloških motiva ne mo`e biti drugo nego konkretna punina. tj. Konaèno.Diacovensia XIV (2006. brani magistarski rad Predmet znanija.): karakteristike ruske religiozne misli Roðen je u Moskvi. God. a. rijetko se ruski intelekt zadovoljava poloviènošæu. pokazuje oèitu tendenciju da ide do posljednjih pitanja i naèelnih zadaæa. ideološki gledano. 1899. Tipièan ideološki motiv mu je: “ili Cezar ili ništa”. a 1915. 38 . Russia . literaturu i rusku dušu. istina je da æe to sve pobuditi `ivo zanimanje. 514. Praha. dr`i predavanja u Berlinu. S ove tri osnovne kvalitete intelekta i ruskog duha. Tko bude ozbiljno i realno htio shvatiti povijest.”7 4. Sve æe ovo dati ruskoj filozofiji specifiènu filozofsku va`nost. akademiji koju je organizirao N. V. 221. posljednja karakteristika misli i ruskog duha. PIOVESANA.. koja je još i danas na putu razvoja.). prešao je na pravoslavno kršæanstvo. Roma. Frank (1877. Zatim. str.. rijetko biva umjeren. morat æe se dati na istra`ivanje tendencija i aspiracija ruske filozofske misli. Semjon L. u Moskvi. kao srednjoškolac bio je èlan marksistièkog kru`oka. jer ova filozofija saèinjava jedan od bitnih aspekata `ivota i stavaralaèke aktivnosti ruskog naroda u domeni kulture i civilizacije uopæe. kao i samu rusku revoluciju. ekstremisti ili maksimalisti. Berdjajev.mogu se eliminirati sve fundamentalne kontradikcije i antinomije koje ju razlikuju (sve do danas) od misli drugih naroda i nadvladati poteškoæe vlastite ovoj misli. Dejyni Ruske Filosofie. God. sin lijeènika. koja je u uskoj vezi s prethodne dvije.-1937. fil. 1938. Daje radikalne odgovore. 1917. Poslije se vraæa i 1912. a onda seli u Francusku. postaje privatni docent u Peterburgu. brani doktorski rad s temom Duša èeloveka. Od 1930.-516. JAKOVENKO. je uhiæen i protjeran iz univerzitetskih gradova. ako se bude korisno pouèavala sa stanovišta globalne kulture.-223. No 1922. upisuje pravni fakultet.. zajedno s drugim studijama pa i prije od njih.Europa nel pensiero filosofico russo. svi kršæanski usmjereni intelektualci protjerani su iz Rusije. kao što konaèno i radikalno rješenje ne mo`e biti doli konkretno rješenje. s druge strane.. da je sposobna dati krajnja rješenja i stvoriti razlièite sinteze. Iz tog razdoblja potjeèe njegovo 7 B. a to znaèi da su Rusi. dr`i katedru filozofije u Saratovu.

s nabojem jakih spontanih zanosa. Frank je dosta pisao i o religioznim temema koje su inaèe kod Rusa vrlo èesto povezane s filozofijom. njezina je emocionalnost i intuitivnost. Rozanov. kroz nutarnju duhovnu borbu i osobno religiozno iskustvo.barem po formi . Paris. èitava njihova snaga i va`nost je u naponu njihovih osjeæaja i u neposrednoj intuitivnoj originalnosti opæeg duhovnog odnosa prema `ivotu. 1939. Charles Pégy. Na Zapadu su takvi primjeri Pascal. st. Tolstoj. vrednovanja i osjeæaja. Oznaka koja razlikuje rusku misao . gdje je i umro.od trenutaka kad je postala autonomnom u prvoj polovici XIX. pa sve do danas . prema Nietzscheovoj izreci. koji. kad odlazi u London. djelomièno. stoje neki mislioci velikog intelektualnog kapaciteta i široke kulture. iskonskim i spontanim. nego nekim drugim duhovnim organom. koliko više borci duha i ‘proroci’. bore se protiv opæih vjerovanja i vrednovanja te propovjedaju više nove vrijednosti (ili stare.S. Takvi su npr. Ontologièeskoe vvedenie v filosofiju religii. Osobe ovakvog tipa je èak teško nazvati ‘misliocima’ u uskom smislu te rijeèi. koji je nešto ‘unutarnje’ u njihovoj duši. Tako je npr. tu`itelji. dolaze do neke nove sigurnosti o smislu `ivota. ukljuèujuæi u to podruèje i predmet religiozne spoznaje.... Fjodorov.. Nisu to bili toliko filozofi i teolozi.jest u èinjenici da su njezini originalniji i interesantniji mislioci. Nije lako definirati zajednièku specifiènu oznaku ruske religiozne misli. “Radi se o tipovima spoznavanja na koje je aludirao Pascal kad je govorio kako odobrava ‘samo one koji tra`e s èe`njom’. pripadali upravo ovom tipu.. str. U odnosu s ovima.koji je volio ‘logièki’ dokazivati dogme vjere. Platz.. propovjednici. u svakom sluèaju utjecajniji. naznaèuju nove putove. Tu ostaje do 1945. Carlyle. Mere`kovskij i.. 31-49 vrlo poznato djelo: Neposti`imoe. Nietzsche. Prvi su osobe (veæinom tragiènog duha). ali zaboravljene): osobe koje. Što ruski filozofi misle o svojoj filozofiji?.bez obzira na vanjsku oštrinu njegove misli. jer shvaæanja èisto teorijskog tipa te`e prema nezainteresiranoj i bestrasnoj spoznaji bitka. ‘proroci’. Šestov . barem bitno. ali koji svo- 39 . Dobiva se utisak da oni ne misle intelektom. No ipak jedna od prete`nih crta ruske misli. Ponekad su oni intelektualno malo sposobni i slabi. Vladimir Solovjev autentièni i jaki filozof. jer su oni zapravo više borci duha. Kierkegaard. kojega katkada uspijevaju s naporom izraziti u toènim pojmovima. imaju zadaæu prevrednovanja vrijednosti. upravo filozof racionalist .

): razvoj i oznake ruske filozofije Nikolaj O. svatko na svoj naèin..C. L. U Peterburgu završava povijesno-filološke studije. No protivno se dogodilo u Rusiji. takve teme su prevladavale u ruskom kršæanstvu i èesto bile na štetu umjerene i odgovorne moralne zadaæe da kršæanski prosvijetle i podignu zemaljski `ivot. 40 .”8 5. odvija se tipiènim putem uske povezanosti religijske problematike s povijesnim usmjerenjem Rusije i Evrope te povijesnom sudbinom èovjeèanstva uopæe. odvija se u povezanosti religije s filozofijom povijesti i politike.New York. Losskij roðen je 1870. pa do danas. ili barem nije bilo `urbe u oznaèavanju jasne granice izmeðu ovih dvaju raznorodnih podruèja. po naravi emotivni i tjerani jakim duhovnim strastima. o nestalnosti i privremenosti bilo kakva zemaljskog ureðenja. To je. FRANK. tamo od nastanka. Èitava povijest ruske misli. i. Associates. . str. palo na štetu one dragocjene svijesti izvornog kršæanstva o “svršetku svijeta” kao neizbje`nom i bliskom..zauzeta napetost prema konaènom cilju kršæanske vjere.-6. pa bi stoga i ureðenje zemaljskog `ivota bilo nestalno. provincija Vitebsk. Losskij (1870. kao Florenskij i Bulgakov. ostvarenje apsolutne istine-pravde (rus.. st. u Kreslavki..Diacovensia XIV (2006. postaje magistar. a 1907. Wundta i 8 S. jesu. zbog dugog zaborava. u ruskoj religioznoj misli prete`u apokaliptièke i eshatološke teme. Druga oznaka ruske religiozne misli je njezina organska veza sa socijalnom idejom i politièkim interesima. Kasnije odlazi u Njemaèku i pod vodstvom prof.-16. veka. drugim rijeèima. i naèala XX. Washington D. Iz istorii russkoj filosofskoj mysli konca XIX. Stalna misao o svršetku svijeta. 5.. Takoðer i uèeni teolozi. Nikolaj O. Widelbanda. oko 30-ih godina XIX.. relativno i ogranièeno. 13.-1965. osim toga mo`e se opæenito reæi da se èitava ruska kršæanska svijest razlikuje od zapadne. pravda = istina).kao zajednièka varijanta . 1905. preobra`aj svijeta i dolazak kraljevstva Bo`jega. Zapadno kršæanstvo je znalo oblikovati socijalnu kulturu i ostvariti u društvenom `ivotu neka elementarna kršæanska naèela. doktor. u isto vrijeme .)1 jom osnovnom intuicijom dose`e mistièku viziju (npr. 1965. Antologia. njegovo mišljenje o Sofiji-Premudrosti Bo`joj). Inter-Language Liter. pa tako obrazovani i i intelektualno suptilni filozof kao Berdjajev. Konaèno.

tj.epistemologija. samo su. Sve filozofske grane . Florenski. Nikolaj Losskij. Kireevskij i Al. Vrlo dobro je poznavao zapadnu filozofsku tradiciju. Vladimir u New Yorku postaje profesor. u obliku intuitivnog neposrednog promatranja (sozercanie) objekata kao takvih u sebi. Solovjev. naime. integralna spoznaja. (3) Naprotiv. Homjakov. postaje u Peterburgu izvanredni profesor. estetika. upotrebljavali za to dvoznaèan naziv “vjera”. S. Trubeckoj. za razliku od drugih ruskih filozofa. jer ona razmatra njihov karakter i putove istra`ivanja. Pokušavao je utemeljiti intuitivistièku spoznajnu teoriju. A. Zatim je kratko u Parizu. P. Što ruski filozofi misle o svojoj filozofiji?.. Opæenito se misli da je ruska filozofija usmjerena osobito na moralne probleme. ideal je bio tzv. (kasnije prevedena na francuski i na ruski). 31-49 Müllera studira filozofiju.razvijale su se u Rusiji prije boljševièke revolucije. kasnije je u Bratislavi osnovao Ruski znanstveni institut. Ali to nije toèno. Frank. u kojoj naglašava da su se u Rusiji razvijali razlièiti oblici filozofske misli. Karsavin i drugi. povijest filozofije . godina vraæa se u Francusku u blizinu Pariza (gdje je jedan od njegovih sinova Vladimir bio monah u ruskom manastiru Saint Serge) i ondje umire u dubokoj starosti. Vjerojatno je ruskoj filozofiji svojstven oštar osjeæaj realnosti i èudna sklonost promatrati sadr`aje vanjskih percepcija kao nešto psihièko ili subjektivno. Taj se pogled èesto izra`avao u svom krajnjem obliku. 1946. Platz. Veæ su slavofili tvrdili da je spoznaja stvarnosti neposredna. Vrativši se u Rusiju. E..No sada se osvrnimo na epistemologiju. Inaèe je napisao vrlo mnogo knjiga i èlanaka (preko 120) i to na razlièitim jezicima. logika. S. ra- 41 . U Americi je objavio knjigu Hystory of Russian Philosophy 1951. str. Ipak ima nešto istine u tvrdnji da su se Rusi posebno zanimali za moralne probleme. Trubeckoj. (2) Razlièite oblike intuitivizma razradili su mnogi ruski filozofi: V. organièka i univerzalna cjelina (da se istina otkriva èitavu èovjeku i ujedinjuje sve duhovne sile: osjetno iskustvo. na `alost. God. No 1922. emigrirao je u USA i ondje na pravoslavnoj teologiji St. (1) U ruskoj filozofiji jako je raširen vid o spoznavanju vanjskog svijeta. Došao je u Prag na poziv Tomasa Masaryka. otpušten je s univerziteta i mora u progonstvo. na znanost od `ivotne va`nosti za sva ostala filozofska pitanja. poznat je po svojoj nepristranosti u prosuðivanju filozofskih sustava. etika. U dobi od 95. djelomièno L. koju su ranije zapoèeli slavofili I. Kozlov.S.

nije sasvim bez osnove.. Povjesnièar njihove filozofije.)1 cionalno mišljenje. moralno iskustvo i religiozni uvid). (6) Veza izmeðu subracionalnih osjetnih datosti i nadracionalnih naèela je apstraktno idealno biæe. razvijajuæi svoje teorije. Filozofija koja upozorava na to iskustvo. (4) Znaèajno je istaknuti da su najva`niji ruski pozitivisti. kako osjetnoga. tako i onog istanèanog koje daje moguænost dublje proniknuti u strukturu biæa. estetsku percepciju. koje uspostavlja vezu èovjeka s Bogom i carstvom njegovim. otac V. tj. Iz tog se vidi takoðer zašto ruski mislioci nikad nisu htjeli priznati faktor evolucije. Paris. koje im otkriva najviše vrijednosti. sve do naših dana. intellektua¾ naja i mistièeskaja intuicija. O. (5) Takoðer i tvrdnja. Ruski filozofi imaju povjerenja u intelektualnu intuiciju. tvrdi s razlogom da je etièki personalizam. kao i drugdje po svijetu. koje spoznajemo jedino posredstvom spekulacije. i time priznali znaèenje moralnog iskustva. Gurviè). Iako su tretirali i ostala pitanja osim moralnosti. Kurdjavcev-Platonov i Nesmelov. a koju je kasnije tumaèio transcendentalno-logièki idealizam (S. Glavna zadaæa filozofije bila je razraditi teoriju o svijetu kao jednoj cjelini koja se oslanja na raznovrsnost iskustva. N. 1938.9 Spekulativna sposobnost ruskih filozofa nije manja nego ona u njemaèkih..Diacovensia XIV (2006. moralno i estetsko iskustvo. 9 Usp. Danilevskij i Èièerin. Ali malo je pravih profesionalaca bilo takvih. tako i mehanicistièki materijalizam. neizostavno postaje religioznom. Ne samo Mihajlovskij. branili jedinstvo (osobito Mihajlovskij) teoretske istine s istinom kakva je pravednost. koji su mislili da je religiozna vjera najsavršenija spoznaja. ali osobito se pouzdaju u mistièko religiozno iskustvo. intelektualnom intuicijom.. borbu za opstanak. G. 42 . kao Lavrov i Mihajlovskij. Toj grupi pripadaju i V. Zen’kovskij. Kropotkin. kao Èerniševskij. tj. izjednaèili su teoretsku istinu s moralnom. Hessen. Samo zahvaljujuæi njemu naše promatranje ima konaènu dovršenost i mo`e otkriti skriveni smisao svjetskoga postojanja. LOSSKIJ. (7) Istra`ivanje integralne spoznaje i oštar smisao za realnost disponirali su rusku filozofiju na stav povjerenja u sve oblike iskustva. uvijek su ostali svjesni njihova odnosa s moralnim pitanjima. nego takoðer i materijalisti. vrlo vjerojatno najkarakteristiènija crta ruske filozofije. U Rusiji su bili prošireni kako pozitivizam. da su se ruski filozofi uglavnom zaokupljali moralnim pitanjima. Èuvstvennaja. YMCA-PRESS. Religiozno iskustvo im je pru`alo najva`nije datosti za rješenje ove zadaæe. usprotivili su se odluèno ovakvom poimanju evolucije.

a takoðer je podr`avaju Fichte. str. Beograd.10 Jednako je ta nauka naišla i na odluèno protivljenje Moskovskog sinoda i osobito o. Istorija i teorija. Schelling i Hegel te svi ruski religiozni mislioci. (8) Mnogi religiozni filozofi bavili su se kozmološkim pitanjima pa je i njihovo kršæanstvo zadobilo kozmološki karakter. YMCA-PRESS. Beograd. u sofiologiji. sv. 1932. 1995. Pari`. FLOROVSKIJ. 90. Pravoslavlje.. 1956.. BERÐAJEV.-386 (la sofiologia). 1951. MOÈULSKIJ. 1937. @izn’ i uèenie. Soloveva. pa su to nazvali svejedinstvo. Pari`. Takvu misao nalazimo i kod kršæanskih mislilaca. D. ŠPIDLÍK. Što ruski filozofi misle o svojoj filozofiji?. (9) Pojam konsupstancijalnosti. Théologie mystique de ¾Eglise d’Orient.. Roma. YMCA-PRESS. D.. Lipa. ta nauka bez sumnje igra znaèajnu ulogu u daljnjem razvoju religiozne filozofije i predstavlja nešto originalno. koji je Pavel Florenskij iz trinitarne teologije prenio u metafiziku. TRUBECKOJ. o. 1983. Ruska ideja.. Un’ altra visione del¾ uomo. Pavel Florenskij. 11 Usp. Vladimira Losskoga i dr. Pari`. MÜLLER. kako to povjesnièari filozofije ka`u. Prosveta.). To se posebno vidi u nauci o Sofiji-Premudrosti Bo`joj ili. mora osloniti na principe kršæanstva. WL. Platon. STRÉMOOUKHOFF. 1935. To je shvaæanje postojalo i prije kršæanstva. 1944. Russkaja ideja. Solovjev (koji je osobno imao mistièka do`ivljavanja). ne protiveæi se dogmama Pravoslavne Crkve.11 Pa i u nešto izmijenjenom obliku. Ruska filosofija svejedinstva.S. o. 1946. (æiril. LOSSKIJ. Paris. I u tome je najkarakteristiènija crta ruske filzofije (Solovjev. Vasilij Zen’kovskij i još neki drugi. èitav kozmos i nadnaravna duhovna biæa. 43 . str. L.. Aristotel i Plotin priznavali postojanje skrivenih ontoloških veza meðu svim biæima svijeta. 351. koja si postavlja zadaæu spoznati skrivenu bit svijeta. Mirosozercanie Vl.-172. I. 160. str. K. Sergej Bulgakov. 10 O tome više: EVG. Mnogi ruski mislioci posvetili su `ivot razradi kršæanskog svjetonazora. Paris. ima takoðer prvorazredno znaèenje za teoriju o strukturi svijeta. Kaunas. Sve nam to daje pravo ustvrditi da se svaka filozofija. I u tome se ogleda posebna oznaka ruske filozofije. Moskva. Florenskij. Puti russkogo bogoslovija. Kod njih je inaèe jako izra`ena tendencija prema sintezi. Das religionsphilosophische System Vladimir Solovjevs. Georgija Florovskoga. Zbog svog posebnog izlaganja. ¼ idea russa. Tako su npr... 1987. BERDJAEV. a kasnije su tu nauku razvijali o. Bulgakov). VL. razlièitog od zapadne filozofske tradicije.. Solowjews Philosophie der All-Einheit. Berlin. Vladimir Soloviev et son oeuvre messianique. pobudili su veliki interes i djela su im prevoðena na glavne europske jezike. Platz. 31-49 Samo se kršæanstvo odlikuje najboljim postignuæima u podruèju ovoga iskustva. Vladimir Solovev. takvih veza koje nadvladavaju sve zapreke prostora i vremena.-96 (vseedinstvo). T. SZYLKARSKY. a i kasnije usporedo s njim. KALEZIÆ. 1913. N. kn. G. da sve stave u nekakav sustav. N. U toj tendenciji ima i mnogo mistike.. kod crkvenih otaca i skolastika. Zaèetnik toga smjera bio je V.

ka`e o onome “koji stanuje u nepristupaènu svjetlu” i èija se vjeèna moæ i bo`anstvo. ispoèetka socijalni. Stoga smatraju da je rusko društvo zakasnilo u svom razvoju.. str. Stoga pogledajmo ovdje što ruska religiozna filozofija . a predstavnici su bili Belinskij. 468. Press. stoljeæu meðu ruskim filozofima (veæinom teolozima-laicima) postojale dvije struje: okcidentalisti . “od poèetaka svijeta kroz bo`ja djela oèima duha” mogu zapaziti. 403. LOSSKIJ.. 422. misli Losskij. History of Russian Philosophy. Oni su se borili protiv svojih suvremenika. i poèetkom XX. No ti ljudi. jer ona koristi sva dostignuæa znanosti i suvremene filozofije. izd. Ruska religiozna filozofija nije ponavljanje skolastike. stoljeæa stupilo u tu fazu duhovnog razvoja kroz koju je Evropa prošla još u srednjem vijeku. druge struje..-428. Int. Payot. Filozofsko-teološki govor o Bogu u ruskoj religioznoj filozofiji Tema ruske religiozne filozofije jednaka je jednim svojim dijelom onoj koju bismo mi danas smjestili u funadamentalnu teologiju. 44 . jest pitanje o Bo`joj egzistenciji i o èinjenici njegove samoobjave. Un. O. Sovetskij Pisatelj. koji su zastupali pozitivistièko-ateistièki. 2. 1954.. O. Vrh spirale sadr`i procese paralelne i sliène procesima koje nalazimo u njezinim ni`im dijelovima.okrenuti prema europskom Zapadu. Histoire de la philosophie russe des origines á 1950. suprotno od kato12 Usp. slavofila. A.Diacovensia XIV (2006.-475. Moskva. izd. Stoga treba reæi da se ruska religiozna filozofija javlja kao progresivno dostignuæe i sposobna je dati novi poticaj razvoju zapadne misli. Istorija russkoj filosofii. Paris. osobito suvremene visokorazvijene gnoseologije.. Ovi su si postavili zadaæu utemeljiti znanost o Bogu..12 6. London. Religiozna filozofija i naravna teologija (teodiceja) pitaju se prvenstveno o Bo`joj egzistenciji. LOSSKY.. 1972. N. N.-406. str. èiji su predstavnici bili I.. New York.kao poseban naèin promatranja toga problema. tzv. O. 1991. unatoè njegovoj nevidljivosti. a kasnije socijalitièko-komunistièki smjer. Bakunin i Hercen.. Homjakov i drugi.)1 (10) Neki protivnici metafizike i religije prigovaraju da u ruskoj filozofija nema razdoblja sliènog srednjevjekovnoj skolastici. razlièit od zapadnog . N. 1952. ne uoèavaju èinjenicu da se kultura razvija ne samo po ravnoj uzlaznoj crti. Znamo da su u XIX. Naime. nego i po spirali. pomiriti meðusobno vjeru i znanje. ono što teologiji prethodi. str. Kireevskij. kad je sva umna energija bila usmjerena na razradu kršæanske filozofije te odnosa uma i vjere. LOSSKI. ali poradi utjecaja prethodnog razvoja sada su savršeniji. Oni su tvrdili da je rusko društvo tek koncem XIX.

kako je to isticao I. srce i osjeæaj. U Hegelovu panlogizmu vide jednostrano prenaglašavanje spoznajne moæi. ne samo neko apstraktno. koja se pribli`ila fundamentalnoj teologiji. navod u sv. Nasuprot èisto izvanjskom spoznavanju razuma. M Geršenzon. 1. po njihovu mišljenju. umjetnièkom i moralnom”. a u Kantovoj nauci o autonomiji i postulatima praktiènog razuma ne prihvaæaju jednostrano usmjeravanje volje kojim on pokušava objasniti kako èovjek dospijeva do Boga. “èistim umom” sigurno spoznati Boga. KIREEVSKIJ. Što ruski filozofi misle o svojoj filozofiji?.S. 13 I. dokaze o Bogu”. bio trajni proces sekularizacije od katolicizma preko protestantizma. s obzirom na Kantovu kritiku “èistog uma”. 88. 2 sveska. Pod njihovim utjecajem razvila se u teološkim akademijama u Rusiji religiozna filozofija tijekom toga stoljeæa. koji je. vidjeli jedan proces raspadanja. prema njima. 14 Usp. odbijaju da èovjek mo`e razumom ili. Kantovom terminologijom. Dokaze o Bogu odbijaju svi jednoglasno kao “tzv. oni su tra`ili unutarnje zahvaæanje istine. u: Orientalia Christiana 31-32 (1933). “na socijalnom i privatnom. On mo`e veæ postojeæe dokaze pojasniti i njihove pojedine sastavne dijelove sustavno poslo`iti i u tome se iscrpljuje njegova uloga. 1911. 45 . nego konkretno shvaæanje u kojem bi trebale sudjelovati sve ljudske sposobnosti: razum i volja. integralna spoznaja.-1900.14 Oni. str. Oni su te`ili za jednom univerzalnom sintezom vjere i znanja. 31-49 lièkoga i protestantskog idejnog svijeta. tj. bili vrlo slo`ni..-68. Platz. dogmate. spekulativnom i zemaljskom. I. izd. Oni ponavljaju da se do spoznaje Boga ne mo`e doæi putem zakljuèivanja i u tome usvajaju Kantovu kritiku pojedinih dokaza o Bogu. U tom vremenu stasao je i mladi Vladimir Solovjev (1853. T. SPAÈIL. Doctrina theologiae orientis separati de revelatione. u kome je izvor i bit religije. Razum. gdje je kasnije i sam postao predavaè. posebno u Hegelovu racionalizmu. sintezom na svim podruèjima. Njihov ideal je bilo cjelovito znanje (ce¾noe znanie). str. Moskva.13 Ta religiozna filozofija (i fundamentalna teologija) slavofila usmjerava svoju borbu uglavnom u dva smjera ili protiv dva sustava: protiv Hegelova intelektualizma i Kantova voluntarizma. 66. No va`na je okolnost da su ruski religiozni filozofi i teolozi u jednoj bitnoj toèki. fide.) pod slavofilskim uplivom u crkvenoj moskovskoj Akademiji.. Slavofili su u zapadnoj filozofiji. dakle. Kireevskij. str. takoðer suprotno od skolastike i njemaèkoga klasiènog idealizma. Soèinenija. za dokaze o Bogu ima drugorazredno znaèenje.

Hildesheim. H. 20) gdje se govori kako èovjek mo`e spoznati Boga iz promatranja prirode. niti o neposrednom shvaæanju neke jasne ideje o Bogu. u platonizmu. I nastanak same religije ne pojašnjavaju intelektualistièki niti voluntaristièki. oni poznaju i citiraju dijelove Biblije (Ps 19.15 koju opisuju kao nutarnju spoznaju ili saznanje vjere prema kojemu te e. Bernward-Morus. èemu opet odgovaraju tri široke znanosti: filozofija. Berdjajev. neoplatonizmu i u patristici. Ova “novoruska gnoza” ima svoje korijene još u antièkoj filozofiji. Pri tome èesto rijeè srce ne biva ocrtana samo kao nutrina religiozna èovjeka. Rim 1. Pri kraju su dodana neka kritièka pisma upuæena autoru u kojima se raspravlja o tom novom terminu. nego više sentimentalistièki (kao npr. Venezia-Roma. sposobnosti i nastojanja. 882. 1951. nadnaravi i neposrednog iskustva o Bogu. 1193-1194.. Takav korijen ili izvor religije i vjere u Boga oni opisuju kao nutarnji osjeæaj. uostalom sumnjiva i tamna spoznaja. ili F. u: Enciclopedia Cattolica. ovi religiozni filozofi ili teolozi nauèavaju jednoglasno. prema slavofilima.. N. jer se neki ne sla`u s tom ocjenom.)1 Svakako. kroz religiozno iskustvo ili religiozni instinkt. ukoliko je ona slika Bo`ja. 46 . moguæa samo onda ako èovjek veæ ima pojam o Bogu iz nekog drugog izvora. Usp. P. svjesno i namjerno ide una15 Usp. ne radi se o nekom gledanju Boga.kako oni tvrde . i takoðer Posl. Jacobi. Russische Religionsphilosophie und Gnosis. upravo ono što slavofili oznaèavaju rijeèju integralna spoznaja (ce¾noe znanie). Conoscenza integrale. èovjek zapa`a neposredno. Citta del Vaticano. da temelj religije treba tra`iti u ljudskoj naravi. naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. I taj pojam mistièkog realizma oznaèava preklapanje triju podruèja: metafizike. ili . Taj utjecaj. 1957. osim toga. 1933. srce.16 Jedan od njihovih najpoznatijih zastupnika. VI. 1992. Esprit et liberté. po nekom osobitom religioznom osjeæaju ili afektu. st. takoðer ni o nekoj postojeæoj uroðenoj ideji o Bogu. Verl. Nadalje. nego kao cjelokupnost svih ljudskih spoznajnih moæi. N. kakav je on u sebi.. Gnosi russa contemporanea. KOSLOWSKI. ali. Schleiermacher). nadovezujuæi se na svete oce. u: Enciclopedia Filosofica. Dakle. sv. I. U novije vrijeme imamo i druge ocjene toga razdoblja ruske filozofije s obzirom na gnozu .2: Nebesa slavu Bo`ju kazuju.Diacovensia XIV (2006. 16 Usp. Boga zapa`amo primjerenim do`ivljavanjem. Tu nauku o porijeklu i naravi ljudskog saznanja o Bogu oni su nazvali “mistièki realizam”. st. bez zakljuèaka.Boga zapa`amo u srcu i kroz srce. naglašavaju kako nijedna religija nije moguæa bez još nekog pridošlog Bo`jeg djelovanja na ljudski duh. Paris. teologija i mistika. 17 Usp. BERDIAEFF. Ali oni te tekstove tumaèe tako da je takva. po njegovim stvaralaèkim djelima. Ipak. sv.

. Time Solovjev (i pethodnici) napuštaju tlo objektivnosti u spoznavanju Boga i pripisuju vjeri samo neku subjektivnu apsolutnu izvjesnost. 1. te naravnih i nadnaravnih sposobnosti. str. osjetila. Uloga i odnos vjere i uma u ruskoj religijskoj filozofiji.-67. 152. zapravo u spoznavanju Boga i vjere ima znaèenje apsolutnosti i što nekako odgovara bitku objekta. ostvaruje se iskustvo. str. jedan od njihovih najveæih religioznih filozofa i teolog-laik Vladimir Solovjev (1953. utvrdivši postojanje bezuvjetnoga.) nastavlja tu predaju ovisnosti svoje religiozne filozofije (fundamentalne teologije) o navedenim istoènim izvorima. ona nu`no ukljuèuje tri povezana faktora: religiozno iskustvo. omoguæuje empirijsku i racionalnu spoznaju. Roma. Uz encikliku Ivana Pavla II. B. L idea russa. 81. BERÐAJEV. PLATZ. um se (uz rad mašte) uzdi`e k ideji predmeta.. 1967. Ono što. dokazi o Bogu imaju samo veæu ili manju vjerojatnost (sukladno definiciji I. S. Kao takva. br. Ona. Ruska ideja. Na osnovi toga što nam donosi vjera. kako smo veæ kod Solovjeva naznaèili. Un’ altra visione dell uomo. Svi ti tzv. u: Obnovljeni ivot 55 (2000). “Fides et ra- tio”. str. a u stvaralaèkom tijeku toga istoga uma..-90. ss. str. naime. Ali nijedan od tih faktora za sebe nije dostatan. 139. S. To je prikriveni subjektivizam.. do Origenove. u svojim spekulacijama protiv voluntarizma i intelektualizma nije uspio prevladati oèiti racionalizam. koji kroz religioznu filozofiju (i fundamentalnu teologiju) nesumnjivo oèituje racionalizam. str. Lipa. a objektivnu i apsolutno sigurnu spoznaju Boga iz stvorenog svijeta oni ne dopuštaju. T.18 Prema Solovjevu. unatoè svom velikom trudu i nastojanju. spoznaja Boga povezana je s integralnom spoznajom (ce¾noe znanie) koja predstavlja sintezu svih ljudski sposobnosti: uma. Po njegovu mišljenju. 1995. naime. No moramo priznati da Solovjev. volje. 152. PLATZ.S.. ali bez znaèenja apsolutnosti i bez metafizièke spoznaje objekta. str. kao što ni pojmove ne bismo mislili kao objektivni materijal.-149. N. Tako vjera (slièno kao kod Kirejevskog i Homjakova) postaje jedan iracionalni voljni èin koji svoj objekt postavlja apsolutno. po Solovjevu. vatikanskog sabora o tom problemu). on nu`no dolazi do onoga što je svakako 18 Usp.17 – Takoðer.-1900. Das Gottesproblem in der Osttheologie. 31-49 trag upravo do Klementove aleksandrijske gnoze i još više. iskustvo pru`a samo materijal. mišljenje je u sebi apstraktno. Beograd. SCHULTZE. Platz. Role and Relation of Faith and Mind in Russian Philosophy. ss. èovjek ne mo`e spoznati Boga razumom preko zakljuèaka.). Bez vjere u bezuvjetnu stvarnost predmeta iskustvo ne bi bilo odvojeno od obiènih subjektivnih do`ivljaja. ŠPIDLÍK. Münster. jest vjera. Prosveta. 66. International Journal on Philosophy and Religion 1 (1999. 1987. u: Disputatio philosophica. Što ruski filozofi misle o svojoj filozofiji?. vjeru i mišljenje (razum). 47 .

kulture. A ta je filozofija veæ po sebi bila vrlo komplicirana.do etièkih i personalnih razrada. Tako je to na neki naèin nu`no morala biti filozofija religije i spoznavanja Boga. U to su oni uvjereni. 48 . S tim u vezi njihova filozofija nema neke prethodne vlastite tradicije. ukljuèivala je barem kao minimum dobro poznavanje neposrednih prethodnih sustava racionalizma i empirizma. od religije. Zakljuèak (1) Povijesno gledano. No uza sve to.izmeðu razuma i vjere. (2) K tomu. Jedino je Nikolaj O. osobito zapadnjacima. uglavnom nedoraðenih.preko Petra Velikog i Katarine II. osim velikih klasika.)1 `elio izbjeæi. s pomakom prema mistièkom podruèju. Naime.ušli u zapadnu filozofiju u vrlo nepogodno vrijeme. a ide rubom knji`evnosti i poezije u simbolizmu te se emotivnim nabojem pribli`ava mistièkom realizmu. nakon otvaranja prema Zapadu . I bez obzira na teorijske poteškoæe koje tu ostaju. jer se malo udaljuje od ljutog racionalizma. tra`enje novih pristupa tomu podruèju . prihvatili su se filozofiranja u vremenu njemaèkog klasiènog idealizma. posebno Platona. (3) Ruska religiozna filozofija nije bila originalna. spoznajnih problema . To se pokazuje i u njegovu pokušaju da prikljuèkom na idealiste Schellinga i Hegela izvede tajnu Presv. ona ostaje veliki izvor nadahnuæa.Diacovensia XIV (2006. Losskij pokazao zavidno poznavanje ove materije. Rusi su. ta je filozofija izazovna i otvara nova pitanja za filozofsko domišljanje. njihova duboka religioznost nije im dopuštala odvajanje od toga podruèja. bez prethodne tradicije u filozofskom obrazovanju. pravoslavlja. . Trojstva. Zato je razvuèena na mnogo tema.