P. 1
Ogled iz metodike čitanja..., Nebojša Vasić

Ogled iz metodike čitanja..., Nebojša Vasić

|Views: 13|Likes:
Published by Zeničke sveske
Zeničke sveske 18/13
Časopis za društvenu fenomenologoiju i kulturnu dijalogiku
Zeničke sveske 18/13
Časopis za društvenu fenomenologoiju i kulturnu dijalogiku

More info:

Published by: Zeničke sveske on Dec 06, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/15/2015

pdf

text

original

Ogled iz metodike čitanja – Epistemološka skica metafore

Neboj{a Vasi}

od okriljem metodike čitanja, koja se ne može reducirati isključivo na osnovne metodičke postulate, na načine i ciljeve čitanja, značajne teme obuhvataju semantičke izazove kao što su pojam i smisao metafore koja nerijetko zamagljuje, ali i osvjetljava dublje epistemološke slojeve teksta. Prije svega korisno je podsjetiti se na samo značenje metafore; na smisao i funkciju prenošenja značenja jednog pojma ili predmeta na drugi pojam ili predmet (grčki - metapherein: meta = iza; pherein = prenijeti), što nužno upućuje na suštinu metafore koja „govori jedno, a znači drugo.“1 Metafora je, između ostalog, tretirana kao vrsta jezičke aberacije, „kategorijalne pogreške“, „logičke kontradiktornosti“, izopačenja, apsurdnosti ili povrede standardnog značenja; u najboljem slučaju kao jedna od stilskih figura koja se mora ograničiti na primarno poetski ili esejistični jezik kojem bitno nedostaje znanstveni dignitet kartezijanskog jasnog i preciznog mišljenja. Nastojat ćemo dokazati da je navedeno ograničeno razumijevanje metafore (koja se naivno smješta isključivo u prostore poetike i slobodnijeg stila) neprihvatljivo; da metafora nije samo ukras ili stilski izraz već mnogo više priroda samog jezika koja je neizbježno prisutna i u egzaktnim znanostima – tamo gdje se najmanje očekuje. Pristalice ideje doslovnosti (koju je posebno naglašavao Donald Davidson) negiraju metaforu kao primjeren izraz semantičke polivalentnosti, odnosno kao neminovnost koja se nalazi u samoj „jezgri“ savremene fizike i matematike upravo zbog svog zadivljujućeg semantičkog opsega (potencijala), ali i same prirode znanstvenih istina i postulata, kao i mogućnosti smisaonog povezivanja novih spoznaja s
1

P

O. Bartfield, „Poetic Diction and Legal Fiction“; u M. Black (ed.), The Importance of Language, Englewood Cliffs, N.Y.: Prentice Hall, 1962, str.55. 131

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

postojećim znanjem. Prisustvo metafore iznenađuje svojom fleksibilnošću; od egzotičnog mišljenja, kolokvijalnog govora, retorike, poetike i esejistike, do vrhunske književnosti, najdublje metafizike i egzaktne znanosti; metafora tako „pripada samoj biti jezika koji je metaforičan ’bliži’ mišljenju i svijetu“ – kako to ističe Miodrag Živanović u uvodnom dijelu knjige „Metafora i filozofija“.2 Smisao metafore postaje jasniji unutar intencionalističkog pristupa (Monroe C. Beardsley) u kojem se naglašava distinkcija između ozna~avajućeg (designated) i konotacijskog (connoted) aspekta značenja, odnosno središnjeg i marginalnog značenja, što se može shvatiti i kao odnos između semanti~kog nukleusa i njihovih atributa. U kontekstu intencionalističkog pristupa svaka metafora posjeduje svoje semantičko jezgro iz kojeg „emaniraju“ specifične konotacije ili asocijativni sklopovi koji su razumljivi u određenom jezičkom, društvenom i epistemološkom kontekstu, uprkos svojoj očiglednoj nelogičnosti i nedoslovnosti. Metafore imaju „savršen“ potencijal, jer se - ističe Goodman; „denotacijska hijerarhija može širiti beskonačno“3, ako se podrazumijeva osnovno (doslovno) značenje nekog izraza koje se proporcionalno ekspanziji spoznaje proteže u neslućene prostore smisla (daleko od svoje prvobitne jednoznačne semantike) u polisemičkom lancu značenja čiji je prvi impuls samo nagovještaj mogućeg smisla. Kao primjer polisemije i širenja prvobitnog semantičkog nukleusa (doslovnosti) možemo uzeti riječ „krilo“ koja osim svog osnovnog značenja „ptičje krilo“, može postati i „plućno krilo“, ali i krilo zgrade, vrata, vjetrenjača i prozora, „krilo ljubavi“ („na krilima ljubavi“), što nalazimo i u metaforičnim izrazima „dobiti krila“, „srezati krila“ itd.4 Polisemija je nerijetko prihvaćena kao jezički deficit ili suvišan lingvistički talog (jednako tome nebitan jezički ukras), što protežira rigidna forma racionalističkog pristupa koji se nastojao radikalno osloboditi „maglovitih“ i „neprimjerenih“ jezičkih konstrukcija u formi plana za reformu jezika kojeg je pod utjecajem Condillaca predložio Talleyrand. Iluzornost takvog plana nalazi se u nemogućnosti stvaranja enormnog broja novih morfema ili jezičkih izraza koji bi hipotetički bili supstitucija za sve oblike metafore i koji bi, dosljedno strogoj „racionalizaciji“ jezika, stvorili nepremostive prepreke rješavajući
2

Ž. Miodrag, „Metafora i filozofija“, biblioteka posebna izdanja, drugo dopunjeno izdanje, Banja Luka, 2011, str.5.
3 4

N. Goodman, Of Mind and Other Matters, Cambridge, MA; Harvard University Press, 1984, str. 62. Vidi R. Zdravko, „Metafore i mehanizmi mišljenja“, biblioteka filozofska istraživanja, Zagreb, 1995, str. 36.

132

Zeni~ke sveske

se obilja sinonima, homonima i polisemije u najširem smislu. Takav imaginarni jezik narastao bi svojim obimom u lingvističko čudovište kojeg prosto ne bismo mogli usvojiti, tim više što bi svaka nova spoznaja ili znanstvena disciplina do posljednje minucioznosti zahtijevala „nenormalan“ rast nomenklature, odnosno inkorporiranje velikog broja novih zasebnih „jezičkih čestica“. Težnja da se mnogostruke referencije istih jezičkih izraza aboliraju kao lingvistički atavizam ostaje u domenu iluzionornog, pod plaštom ideje kristalizacije „idealnog“ jezika koji bi za svaku semantičku nijansu novih znanstvenih uvida skovao posebne lingvističke „entitete“, o čemu je pisao S. Ullmann5: „Ako ne bi bilo moguće jednoj riječi priključiti nekoliko značenja, bio bi to satirući teret za naše pamćenje: morali bismo za svaki zamislivi predmet o kojem bismo poželjeli govoriti, posjedovati odvojene izraze“ Nakon kratkog osvrta na skepticizam prema metafori iz domena krutog „racionalizma“ i nemogućnosti stvaranja „savršenog“ jezika oslobođenog od svakog oblika nejasnoće, vratimo se samom pojmu metafore koja se, prije svega, nalazi u singularnim izrazima, odnosno odvojenim morfemima (osnovnim jezičkim česticama koje su u stanju prenijeti značenje). Metafora nije samo na nivou frazeologije (kako se to uobičajeno pretpostavlja) nego primarno na nivou riječi, što se može jednostavno dokazati i demonstrirati ako konsultujemo riječnike bilo kojeg jezika. Polisemija je tako utkana u samu prirodu jezika koja je na rudimentalnom nivou domen leksičkih jedinica koje se dalje mogu grupisati na potencijalno beskonačne načine tvoreći tako nove, metaforične nijanse značenja. Kao ilustraciju polisemije leksičkih jedinica možemo uzeti primjer iz engleskog jezika sasma „obične“ i prividno semantički siromašne riječi horse (konj) koja u Websterovom6 rječniku ima 40 značenja: horse (hôrs), n., pl. hors·es, (esp. collectively) horse, v., horsed, hors·ing, adj.
–n. 1. a large, solid-hoofed, herbivorous quadruped, Equus caballus, domesticated since prehistoric times, bred in a number of varieties, and used for carrying or pulling loads, for riding, and for racing. 2. a fully mature male animal of this type; stallion. 3. any of several odd-toed ungulates belonging to the family Equidae, including the horse, zebra,
5

S. Ullmann, Semantic: An Introduction to the Science of Meaning, Oxford, Basil Blackwell, 1972, str.168.
6

Random House Webster’s Unabridged Dictionary, Collexion Reference Software, Lernout&Hauspie, 1998. 133

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

donkey, and ass, having a thick, flat coat with a narrow mane along the back of the neck and bearing the weight on only one functioning digit, the third, which is widened into a round or spade-shaped hoof. 4. something on which a person rides, sits, or exercises, as if astride the back of such an animal: rocking horse. 5. Also called trestle. a frame, block, etc., with legs, on which something is mounted or supported.6. Gymnastics. a. See vaulting horse. b. See pommel horse. 7. Carpentry. carriage (def. 7). 8. soldiers serving on horseback; cavalry: a thousand horse. 9. Slang. a man; fellow. 10. Often, horses. Informal. horsepower. 11. horses, Slang. the power or capacity to accomplish something, as by having enough money, personnel, or expertise: Our small company doesn’t have the horses to compete against a giant corporation. 12. Chess Informal. a knight. 13. Slang. a crib, translation, or other illicit aid to a student’s recitation; trot; pony. 14. Mining. a mass of rock enclosed within a lode or vein. 15. Naut. Traveler (def.6b).16 Shipbuilding. a mold of a curved frame, esp. one used when the complexity of the curves requires laying out at full size. 17. Slang. heroin. 18. back the wrong horse, to be mistaken in judgment, esp. in backing a losing candidate. 19. beat or flog a dead horse, to attempt to revive a discussion, topic, or idea that has waned, been exhausted, or proved fruitless. 20. from the horse’s mouth, Informal. on good authority; from the original or a trustworthy source: I have it straight from the horse’s mouth that the boss is retiring. 21. hold one’s horses, Informal. to check one’s impulsiveness; be patient or calm: Hold your horses! I’m almost ready. 22. horse of another color, something entirely different. Also, horse of a different color. 23. look a gift horse in the mouth, to be critical of a gift. 24. To horse! Mount your horse! Ride! –v.t. 25. to provide with a horse or horses. 26. to set on horseback. 27. to set or carry on a person’s back or on one’s own back. 28. Carpentry. to cut notches for steps into (a carriage beam). 29. to move with great physical effort or force: It took three men to horse the trunk up the stairs. 30. Slang. a. to make (a person) the target of boisterous jokes. b. to perform boisterously, as a part or a scene in a play. 31. Naut. a. to caulk (a vessel) with a hammer. b. to work or haze (a sailor) cruelly or unfairly. 32. Archaic. to place (someone) on a person’s back, in order to be flogged. –v.i. 33. to mount or go on a horse. 34. (of a mare) to be in heat. 35. Vulgar. to have coitus. 36. horse around, Slang. to fool around; indulge in horseplay. –adj. 37. of, for, or pertaining to a horse or horses: the horse family; a horse blanket. 38. drawn or powered by a horse or horses. 39. mounted or serving on horses: horse troops. 40. unusually large. — horseless, adj. — horselike, adj.

Na osnovu navedenog primjera možemo vidjeti kako jedna riječ gradi polisemiju u različitim funkcijama istog morfema (imenica, glagol, pridjev), s primjerima slenga, idiomatske upotrebe, u arhaičnim izrazima, frazeologiji i sl. U navedenom riječniku izraz set ima 119 značenja (s različitim kolokacijama, idiomima, u slengu itd.,) get 63 značenja, take 126 značenja, put 47 značenja, make 84 značenja, do
134

Zeni~ke sveske

57 značenja, have 38 značenja itd. Svakako da postoje i bogatiji riječnici s više nijansi značenja i da mnoga (posebno kolokvijalna značenja) ne nalaze svoje mjesto u rječnicima, što sve potvrđuje tezu o iznimnom bogatstvu jezičke polisemije koja se nalazi u svakom rječniku i koja polazi od najfrekventnijeg (doslovnog) značenja bilo kojeg morfema. Nakon ovih primjera jasno je da „znati riječ“ nije nimalo jednostavno i da se poznavanje riječi često olako svodi na uobičajene i najčešče smisaone odrednice, što je daleko od polisemije vezane za određeni izraz – drugim riječima metaforične supstance jezika. Da je metafora sama priroda jezika postaje evidentno na osnovu letimične analize sastavnica svakog „ozbiljnijeg“ rječnika koji zbunjuje obiljem lingvističkih poveznica, kolokacija, konotacija, sinonima, antonima, homonima, slenga, idioma i sl. Ovdje ćemo ukazati na dva aspekta polisemije, koji se uobičajeno nazivaju sinkronijski i dijakronijski, gdje prvi (sinkronijski) implicira više neovisnih značenja, dok se drugi (dijakronijski) odnosi na dodavanje semantičkoj jezgri novih nijansi značenja (slojeva semantike), ali da ostaje spona prvobitnog značenja koja se, uprkos polisemiji, ne gubi u potpunosti. Za iscrpniju analizu ovog jezičkog fenomena potrebno je mnogo više prostora od kratkog osvrta na epistemologiju metafore, ali ćemo se malo zadržati na dijakronijskom aspektu polisemije. Promijenjena značenja istog morfema, odnosno slabljenje semantičke veze sa izvornim značenjem (koje uvijek ostavlja neki trag sa prvobitnom semantikom) možemo ilustrovati u semantičkim mutacijama mnogih morfema. Navedene promjene moguće je klasificirati na sljedeći način7: Funkcionalni transfer značenja obuhvata riječi čije se značenje promijenilo jer se predmet ili pojam na koji se odnosi riječ također promijenio. Kao primjer možemo uzeti sljedeće pojmove: hospital – u trinaestom stoljeću hospital je bio hostel, ili mjesto gdje su se odmarali putnici ili hodočasnici, u petnaestom stoljeću hospital je bila dobrotvorna ustanova (a charitable institution) ili azil (asylum) za bolesne i siromašne, dok se savremeno značenje hospital javlja u šesnaestom stoljeću paralelno sa još jednim (manje poznatim značenjem) hospital u smislu koledža ili škole, tako da je Christ’s Hospital (osnovana 1533. godine) bila privatna škola, a ne bolnica u sadašnjem smislu te riječi.

7

Vidi: Dictionary of Changes in Meanings, NTC Publishing Group, Lincolnwood, Illinois USA, 1996. 135

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Redukcija značenja se odnosi uglavnom na imenice (manje na pridjeve), gdje se značenje sužava sa šireg semantičkog polja na specifičnije i konkretnije pojmove. Kao primjer može poslužiti engleska riječ meat (meso), što je u starom engleskom značilo food (hrana), odakle potiče izraz „meat and drink“ (hrana i piće) koji je još uvijek u upotrebi. Savremeno značenje riječi meat potiče iz šesnaestog stoljeća. Degradacija u značenju odnosi se na riječi koje se danas koriste u pežorativnom smislu, iako su njihova prvobitna značenja bila pozitivna, zatim neutralna i naposljetku negativna. Markantan primjer degradacije značenja nalazimo u izrazu silly (blesav, šašav, luckast). U trinaestom stoljeću isti izraz se koristio u smislu happy (sretan), blessed (blagoslovljen) ili holy (svet). U četrnaestom stoljeću bilježimo prve ozbiljnije promjene značenja; silly kao innocent (nevin), zatim helpless (bespomoćan) i pitiable (jadan). Od šesnaestog stoljeća bilježimo savremeno značenje izraza silly (foolish, stupid – luckast, glup) u frazama „silly sheep“ (glupe ovce), „silly old man“ (blesavi starac) i sl. Ekspanzija značenja suprotno od navedene redukcije značenja (2) određeni pojmovi su od partikularnog smisla postepeno dobili sveobuhvatnije, šire značenje. Primjer je izraz holiday koji se prevodi kao praznik ili godišnji odmor, dok je taj isti izraz prije četrnaestog stoljeća isključivo bio „a holy day“ – u religijskom značenju kao vjerski praznik ili blagdan. Asocijativni transfer značenja je zadržao značajnu sponu sa prvobitnim značenjem u asocijativnom smislu. Kao primjer može poslužiti engleska riječ cash (gotovina, novac) čije je izvorno značenje bilo moneybox ili cashbox (kasica). Zanimljivo je da je samo u engleskom jeziku došlo do navedene promjene značenja dok je u nekim drugim jezicima ostalo netaknuto prvobitno značenje: francuski caisse, italijanski cassa, španski caja, njemački Kasse, ruski kassa. Apstrahovanje značenja se odnosi na konkretne pojmove koji su prerasli u apstraktne izraze. Kao primjer može poslužiti engleska riječ deduce (zaključiti, donijeti sud) koja je prvobitno značila bring (donijeti) ili convey (prenositi). Pozitivna semantička promjena odnosi se na izraze koji su prvobitno bili negativni ili neutralni, da bi postepeno dobili pozitivno značenje. Kao primjer
136

Zeni~ke sveske

neka posluži engleska riječ ambition (ambicija) koja je izvorno asocirala nešto negativno kao vice (porok) ili sin (grijeh), jer se podrazumijevala „nezasita“ ambicija koja se ne obazire na sredstva ka postizanju cilja nego „makijavelistički“ gazi sve pred sobom. U savremenom značenju biti ambiciozan je vrlina koja često ima u sebi latentan prizvuk moralnog prigovora koji se podrazumijeva ako je ambicioznost nekontrolisana i ako ne poštuje etička načela. Slabljenje značenja obuhvata riječi koje su izgubile svoju semantičku „snagu“. Jedan od mnogih primjera je engleska riječ awful (strašno), koja je prvobitno značila „full of awe“ (ispunjen poštovanjem – čak strahopoštovanjem), značenje „terrible“ (strašno) nastaje u devetnaestom stoljeću, dok danas ta ista riječ često ima mnogo blaži smisao „little more than bad“ – malo gore od lošeg (ali ne i strašno u izvornom smislu). Znanstvene semantičke korekcije odnose se na riječi koje su dobile precizna i adekvatna značenja usklađena sa znanstvenom slikom svijeta. Primjer je engleska riječ planet (planet) koja se, do Kopernika, odnosila na sva nebeska tijela koja se okreću oko zemlje (kako je primitivna astronomija tumačila u dvanaestom stoljeću). Dosljedno tom prvobitnom značenju i sunce je bila jedna od planeta. Artificijelna promjena značenja je zanimljiv jezički fenomen semantičkih mutacija koje su nastale zbog pogrešnog razumijevanja etimologije. Primjer takve semantičke promjene je elongate (produžiti). U šesnaestom stoljeću elongate je značilo remove (otkloniti) ili depart (otići). Savremeno značenje je izvedeno iz pogrešne etimologije koja se vezuje za riječ long (dug) kao pretpostavljenu osnovu izraza elongate. Jačanje semantike odnosi se na pojmove koji su izvorno imali slabije značenje kao što su disgust (gađenje) čiji je prvobitni smisao bio „not like“, dakle nešto neprijatno, što nam se ne sviđa, ali svakako ne i gadljivo. Promjenljivost jezika, stalne i česte mutacije, semantička skretanja od izvornog smisla, fleksibilnost i adaptivnost jezika novim epistemološkim izazovima, inherentna lingvistička otvorenost za improvizacije i permanentno traganje za boljim, preciznijim i sveobuhvatnijim izrazom – sve to potvrđuje Edward Sapir sljedećim riječima: „Ništa nije savršeno, statično. Svaka riječ, svaki gramatički element, svaka lokucija, svaki
137

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

zvuk i naglasak predstavlja sporo mijenjajuću konfiguraciju, oblikovanu nevidljivom i bezličnom strujom, koja predstavlja život jezika.“8 Posebno značajna funkcija metafora se ogleda u paradigmatičnoj promjeni slike svijeta, kada se prosto nameće potreba za osmišljavanjem novih izraza da bi se mogle imenovati, objasniti ili pak približiti novonastale spoznaje na način koji najvjerniji odražava radikalne znanstvene uvide u strukturu čovjeka i njegovog svijeta. U skladu sa kunovskim poimanjem revolucionarnog paradigmatskog pomaka svjedočimo snažnim semantičkim potresima koji u značajnoj mjeri mijenjaju deskriptivne forme na tragu optimalne znanstvene objektivnosti. Ovdje uvodimo pojam znanstvene metafore koja se nalazi u samom srcu egzaktnosti, što se doima kontradiktorno stremljenju ka objektivnom i akribijskom stilu „hladne racionalnosti.“ Filozofija znanosti rado ističe ideju aproksimativnosti koja neumitno prati čak i najegzaktnije nauke kao što su matematika i fizika. Približavanje deskripcije svijetu objekta ostavlja semantičku pukotinu koja se nastoji premostiti metaforom, što nikada nije u cijelosti izvedivo jer uvijek ostaje nešto nedorečeno, nespoznatljivo, čak i pogrešno u znanosti - što po definiciji, otvara perspektive novim mijenama i paradigmatskim promjenama. Ali, zapitat ćemo se, zašto nam je potrebna metafora kada se nalazimo na tlu objektivnosti, verifikacije, „hladne“ racionalnosti, egzaktnosti i sl?. Zar je nemoguće izbjeći upotrebu metafore tamo gdje se ona čini najmanje primjerenom, naime u svijetu znanstvenih uvida koji su, sve više, nerijetko na rubu metafizike? Prije nego što pokušamo odgovoriti na ova pitanja pokušajmo objasniti nepovjerenje prema metafori. Da li je to nepovjerenje uzrokovano samom prirodom metafore koja se, između ostalog, može osvijetliti postavkom kao da. Upravo ove dvije riječi kao da izražavaju bit metafore koja ukorijenjena u ono što je poznato stremi nepoznatom, na osnovu osvojenog traga za neotkrivenim, uspostavlja most između elaboriranog i naslućenog, kako to sugeriše i Hugho G. Petrie: „Metafora može pružiti racionalni most od poznatog ka radikalno nepoznatom, od danog konteksta razumijevanja do promijenjenog konteksta razumijevanja.“9 Kao da izražava ideju komparacije, sličnosti i približavanja dva
8 9

E. Sapir, Language, New York: Harcourt, 1949, str.171. H.G. Petrie, op.cit., str. 440 – 441

138

Zeni~ke sveske

fenomena – jednog koji je poznat i drugog koji se tek spoznaje. S lingvističkim arsenalom, koji je, prije svega, utemeljen u empirijskom, fizikalnom i svakodnevnom iskustvu, nastojimo se popeti na višu razinu spoznaje u zoni „razumljivog inputa“. Tako smo, barem djelimično, odgovorili na pitanje zašto metafora na podru~ju znanosti. Ne postoji ni jedan drugi način da se predstavi i objasni priroda većine (ako ne i svih) znanstvenih fenomena nego poređenjem sa poznatim, što u konačnici osmišljava funkciju metafore. Utopija „čistog“ jezika koji je oslobođen svakog „suvišnog ukrasa“, simbola, metafore i nejasnosti ostaje neostvareni ideal strogih racionalista. Uprkos raširenom uvjerenju da je metafora iracionalna, a znanost racionalna, ekspresivna više nego informativna, prenaglašeno emotivna i višesmislena, iako znanost zahtijeva hladnu objektivnost i jednoznačnost, ona (metafora) ulazi u sve faze znanstvenog; od hipoteza koje su često mnogo više maglovite vizije nego kristalno jasne pretpostavke (heuristička vrijednost metafore), do procesa deskripcije znanstvenih fenomena i u konačnici definicija (u svrhu edukacije). Descartesov princip znanstvenog clare et distincte teško možemo naći čak i u matematici poslije uvođenja imaginarnih, negativnih i iracionalnih brojeva, što potvrđuje i Cassier10: „U svim velikim sustavima racionalizma, matematika se smatrala ponosom ljudskog razuma – egzemplarnim područjem „jasnih i razgovjetnih“ ideja. Međutim, iznenada se tu reputaciju počelo stavljati pod znak pitanja. Temeljni matematički pojmovi, daleko od toga da budu jasni i razgovijetni, pokazali su se krcati zabludama i nejasnoćama“. Ranije spominjani metaforički izraz kao da nalazimo kod briljantnih znanstvenika kao pokušaj izricanja neizrecivog, odnosno razumijevanja nejasnog i opskurnog. James C. Maxwel na sljedeći način opisuje fenomen elektromagnetskog: „Elektromagnetsko se polje ponaša kao da je zbir gumenih traka i potezača.“ Maxwel ne tvrdi (što bi bilo apsurdno i krajnje netačno) da je elektromagnetsko jednako zbiru gumenih traka i potezača, ali upravo taj slikoviti (metaforički i simbolički) opis nastoji nas približiti razumijevanju fenomena koji izmiče kartezijanskom principu jasnosti. Miller koristi navedeni izraz similariteta u sljedećoj „definiciji“: „Nuklearna sila djeluje kao da je čestica razmijenjena“. Jasno je da u doslovnom smislu nuklearna sila nije razmjena čestica, ali Miller
10

E. Cassier, An Essay on Man, New Haven, Yale University Press, 1962, str.60. 139

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

upravo koristi navedenu metaforu koja, opet na slikovit i aproksimativan način, nagovještava prirodu nuklearne sile. Slično se govori i o prirodi svjetlosti koja se naizmjenično ponaša kao čestica ili val u skladu sa navedenim kao da načelom. Metaforičan izraz svojim neočekivano širokim dijapozonom pokriva sve kognitivne napore i dostignuća, od retorike, kolokvijalnih izraza, poetskog, etičkog, do estetskog, egzaktnog, metafizičkog i teološkog (gdje je metafora ekskluzivno i jedino moguće sredstvo izražavanja). Ovaj kratak pregled epistemoloških problema metafore je samo dodirnuo neka temeljna pitanja o jeziku, spoznaji i modusima deskripcije „objektivnih“, „apsolutnih“, „estetskih“ i drugih „istina“. Kako se primičemo kraju ovog letimičnog pogleda na metaforu kao da svaka riječ zahtijeva navodne znakove – u čemu naziremo „trijumf metafore“ koja, uprkos svim otporima logičkog pozitivizma i stroge racionalnosti, dobija na svježini i zamahu, umjesto da se „skrušeno“ povlači pred najezdom kartezijanskog principa egzaktne znanosti.

140

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->