HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI Razred za društvene znanosti

ARHEOLOŠKI RADOVI I RASPRAVE

16

ZAGREB 2009.

Nakladnički savjet Članovi Razreda za društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Urednički odbor Marin Zaninović (Zagreb) Branka Migotti (Zagreb) Alka Domić-Kunić (Zagreb) Ljubica Perinić-Muratović (Zagreb) Glavni i odgovorni urednik Nenad Cambi Izvršna urednica Branka Migotti Adresa uredništva: Ulica Ante Kovačića 5 10000 Zagreb

........................... 17 A Roman Head from the Grčić Collection... 23 Danijel Džino The Bellum Batonianum in Contemporary Historiographical Narratives in a Search for the Post-Modern Bato the Daesitiate...................... 225 Roman Delminium as an early Christian bishopric..................................-1978..........) Stodvadeseta obljetnica njegovog rođenja.............................................................................. 29 Bellum Batonianum u suvremenim historiografskim raspravama u potrazi za postmodernim Batonom Dezidijatskim.......... 58 Alka Domić Kunić......................................................................................... i 2005............... Ivan Radman-Livaja Urna iz Danila u kontekstu društvene elite municipija Ridera........................... .................KAZALO ........................... 7 Grga Novak (1888-1978).................. 259 .......................................... trideseta obljetnica smrti i pedeseta obljetnica od pokretanja časopisa Arheološki radovi i rasprave................... Mario Novak.................................... 94 Branka Migotti Kasnoantičko groblje na Štrbincima kod Đakova ............................................. 107 The Late Roman Cemetery at the site of Štrbinci near Đakovo (NE Croatia) Excavations in 2004 and 2005..................................... Mario Šlaus Dentalna oboljenja s tri kasnoantička nalazišta u sjeveroistočnoj Hrvatskoj....... 15 Nenad Cambi Rimska glava iz zbirke Grčić. 47 Roman Stones from the Municipium Delminensium......................................................................................iskopavanja u 2004........................................SUMMARIUM PREGLEDNI I ZNANSTVENI RADOVI / PAPERS Marin Zaninović Grga Novak (1888.. 247 Dental pathologies in three Late Antique series from Northeastern Croatia..... ............................................ 172 Darko Periša Rimski Delminij kao sjedište starokršćanske biskupije... ............. 242 Željka Bedić.... 67 Urn from Danilo in the context of the social elite of the municipium Rider........................................................................... 40 Radoslav Dodig Rimski spomenici iz Delminijskog municipija......

... 329 Severan culture.................. 337 Branka Migotti....................................... .......................................................Mario Novak............................................. Lukovičaste fibule s portretima na području Rimskog carstva (Marija Buzov).................................................... Stephen Harrison............... Mario Šlaus Bioarchaeology of the late Antique population from Štrbinci........................ Arheološko-povijesni vodič po svetištu Majke božje Gorske u Loboru (Ljubica Perinić Muratović)..... Zrinka Premužić............................................... Edited by Simon Swain..................................... Richard Hingley................ 316 PRIKAZI / REVIEWS Steven Willis................. Vlasta Vyroubal.................................................... Roman finds: Context and theory (Tino Leleković)............................................... 349 ............................... 344 Krešimir Filipec........................ ................. 265 Bioarheologija kasnoantičke populacije sa Štrbinaca... Jaś Elsner (Branka Migotti)......

227-243 = Patsch 1899. 47-66 Radoslav Dodig RIMSKI SPOMENICI IZ DELMINIJSKOGA MUNICIPIJA Mr.Arheol. 216-220.31 Izvorni znanstveni rad Primljeno: 2. uzeto u tom opsegu. postaju Bistue Vetus (Tabula Peutingeriana. onomastics.4 Ipak. a na Crkvini ostaci termalnog objekta. Patsch 1904. Na Karauli su nađeni i novi građevinski ulomci (kapiteli pilastra i akroterij). X.1 Ime Duvno odnosi se također na grad. Od prvih arheoloških iskopavanja 1896. sc. obiluje ostacima rimske prošlosti. u tekstu ćemo rabiti pojam Duvno. današnji duvanjski kraj u planinskoj Hercegovini. forum.2 U antičko doba to je područje pripadalo delminijskom municipiju − Municipium Delminiensium. I. a da se forum nalazio na Crkvini. VI. Bistue Vetus) Toponim Duvno u zemljopisnom smislu označuje Duvanjsko polje. 2009.6-37Tomislavgrad)“652“:801. koji je u povijesnom i etnografskom smislu nomen designatum.: ‘’Današnje Duvno. planine koje ga okružuju.-1898. 47 . Time se potvrđuje stara Patschova pretpostavka da je rimski Delminij bio u Duvnu (Tomislavgradu). 307-365 = Patsch 1904a. bez obzira na tako slavnu prošlost više se istraživalo perom nego pijukom. 171-209.com UDK 904(497. Prihvaćeno: 14. usprkos skromnog opsega sustavnih arheoloških istraživanja. Dva dosad neobjavljena natpisa (cipus iz Duvna i žrtvenik iz Sarajlija). Radoslav Dodig Kralja Zvonimira 13 HR – 20350 Metković rdodig@gmail. onomastika. raspr. Delminium. govore o kultovima i onomastici na delmatskom teritoriju. rad. Bistue Vetus (Key words: inscriptions. 34. posebice epigrafičkim spomenicima. 123. Ključne riječi: natpisi. 16(2009). Pač 1897. forum.3 Prvi opisivač hercegovačkih starina fra Petar Bakula zapisao je 1867. veći dio Buškoga blata te Šuičko i Roško polje. Dodig 2000. 2008. Premda se od 1990. Bojanovski 1988. Bakula 1970. Sukladno tome. 220-234. 5) ne treba smještati u Duvno. grad i općina službeno zovu Tomislavgrad.5 do zadnjih zaštitnih istraživanja 1 2 3 4 5 Bagarić 1989. 58. str. ali i revizija čitanja dvaju poznatih natpisa (žrtvenika iz Crvenica i ulomka cipusa iz Borčana). Delminijski municipij (Municipium Delminiensium). katoličku župu i općinu koja se danas zove Tomislavgrad. Delminij. bilo je od najstarijih vremena slavno i u svakom smislu moćno’’.

bez fotografije i naznake dimenzija. I. Stipanići 28 te po jedan iz Mokronoga.). st.10 Tom epigrafičkom korpusu dodat ćemo dva neobjavljena natpisa. ponegdje oštećenom. br.V(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito)?] Dosadašnja čitanja: Silvano / Conserva(tori) / Aug(usto) sa[cru]/m. u trećem retku u kratici AVG slovo V ima proširenu i produljenu lijevu hastu i ispred nje još jednu kosu usporednu crtu.8 cm u prvim trima recima i 2. 78. 13320-13324). Bogdašića i Donjeg Brišnika. koju je 1971. 36. 8. Pašalić 1990. st. 221. ALBiH. Čuje se i inačica Stipanjići. dosad je bilo poznato 55 duvanjskih natpisa iz deset mjesta: Duvno 20. bilj. Obrađena je s prednje i s bočnih strana. 27. uz reviziju čitanja i fotografije dvaju otprije poznatih natpisa. rad. 26. koji su me obavijestili o spomenicima i čijom su zaslugom spomenici smješteni u lapidarij franjevačkog samostana u Humcu. 63. Čitanje dvaju prvih redaka nije problematično. dvadeset lokaliteta s numizmatičkim nalazima i deset lokaliteta s natpisima. 223.9 uz pet miljokaza iz Renića. br. očuvan je završni dio s profilacijom koji se blago širi od natpisnog polja. četrnaest fortifikacija. Literatura: Bojanovski 1974. 613-618. 54 natpisa (25. Crvenice 7. U drugome retku početno C oštećeno je. Škegro 2000.7 Što se epigrafičkih potvrda tiče. 531. 115-123. 47-66 Radoslav Dodig: Rimski spomenici iz delminijskoga municipija krajem 20. Prisoje 5.. 48 . Šarić 2000. kiparu Boži Krištiću i arheologu Darku Periši. Borčani 12. Čini se da nije u pitanju klesarova 6 7 8 9 10 11 Kovačić 2000. str. 509. IX.. 16(2009). SILVANO CONSERV AVG SAC AEL[ ] [ ] Silvano Conserv(atori) Aug(usto) sac(rum) Ael(ius) [. 36-38. Letka 5. 531-539. uz rimsku cestu na jugoistočnom rubu Buškoga blata (CIL III. Spomenik se datira u 2.Arheol. 1). Jolić 2002.. 79-81.6 cm u četvrtome. sl.. šest bazilika. Zahvaljujem ak. 239. Gotovac 1992. 2. U natpisnom polju (21 x 21 cm). 2008.11 Žrtvenik iz Crvenica Votivna ara od domaćega vapnenca (39 x 22 x 20 cm).6 na području delminijskoga municipija zabilježeno je dvanaest naselja. ali je odlomljeno podnožje i dio natpisa zadnjih (dvaju?) redaka. Škegro 2000a. bilj. Škegro 2000. vidljiva su četiri retka s neujednačenim slovima rustične kapitale visine 2. Šuice. Duvanjski natpisi nalaze se i u internetskim bazama podataka: EDH. 22 natpisa i EDCS. 260-279. Jolić 2002. Kovačević 2000. raspr. i nalazi se u Arheološkoj zbirci Franjevačkog samostana u Humcu. bilj. Bojanovski 1988. izorao Veselko Radoš na čestici Latice u Crvenicama (T. 65-89..

malo je oštećeno.14 Uz posvetu bogu Silvanu nalazi se uobičajeni epitet Augustus. Silvester).15 a u Dalmaciji zabilježen na 32 spomenika. zabilježena je još jedna potvrda. 89. vrlo raširen po cijelome Carstvu. Augustus Numen. 16(2009).20 dok drugi smatraju da je u pitanju indigeno božanstvo koje je u Delmata doba doživjelo preobrazbu u rimsko.23 N. 90. U njegovu korpusu (169-171) nema spomena Conservator u Dalmaciji. Dorcey 1992. plitko uklesanu gornju vodoravnu hastu te rudimente srednje i donje haste.19 kombinaciju Conservator Augustus susrećemo samo još u Gornjoj Meziji (Guberevac. 221. Matijašić. raspr. Tassaux 2000. Matijašić. Messor. Communis. 390. 85. Dorcey 1992. Zasigurno je riječ o gentiliciju AEL(ius) koji često susrećemo na području Duvna. 128. a u udubini iza njega ima mjesta za slovo C koje je gotovo u cijelosti oštećeno. 70.16 Drugi njegov epitet. 179. Matijašić. Cambi piše da je iz Italije stigla interpretatio Romana.17 rijedak je u Dalmaciji. na delmatskom matičnom području. premda se uz Silvana može naći više dvojnih epiteta (Augustus Deus. str.21 Uz epigrafičke spomenike sačuvano je i više reljefnih prikaza na kojima se Silvan ponekad izjednačava s Panom. Conservator (Čuvar). rad. 312-331. 197-204. Uz ovaj spomen u Crvenicama. 189. Dorcey 1992. 18 19 20 21 22 23 49 .22 ali prikaz Silvana s nimfama i Dijanom delmatska je specifičnost. djelomice i Domesticus i Viator. Od slova L teškom se mukom nazire samo dio gornje okomite crte. Domesticus. U četvrtom retku prvo slovo je A. Paškvalin 1963. U trećem retku na kraju. Pojedini istraživači niječu pretpostavku da je Silvan ilirsko božanstvo. Imamović 1977. potvrđen u Italiji. u Saloni. Gotovac 1992. 30). 30. Karte 3. Matijašić. Epitetu Conservator vrlo je sličan Custos u Rimu (Dorcey 1992. Dorcey 1992. Tassaux 2000.Arheol. 68-69. ali nije spojeno sa slovom E koje ima jasno vidljivu okomitu hastu. Dorcey 1992. Cohortalis. Tassaux 2000. IMS/1. Augustus Silvester). Germaniji i Aziji.12 Nakon njega slijedio je nepoznati kognomen i u zadnjem retku vjerojatno završna formula VSLM. ali samo u 12 13 14 15 16 17 Bojanovski 1988. Meziji. što podsjeća na anđela čuvara u kršćanstvu. bilo samoga Silvana ili u zajednici s Dijanom. natpis iz Crvenica svjedoči o iznimnoj popularnosti Silvanova kulta. Tassaux 2000. Za provinciju Dalmaciju vidjeti Alföldy 1968.18 S druge strane.13 a u unutrašnjosti na delmatskom području. Žrtvenik je posvećen bogu Silvanu koji se uvelike štovao na obje jadranske obale. 78. u kratici SAC slovo A. U svakom slučaju. koje klesar rabi bez vodoravne haste. Sanctus. Tassaux 2000. 61-64. 108). jer su svi Silvanovi epiteti u Dalmaciji latinski (Augustus. 28-29. Livna i Glamoča. Gotovac 1990. 166-172. Matijašić. Panoniji. 47-66 Radoslav Dodig: Rimski spomenici iz delminijskoga municipija pogreška. već naknadno oštećenje. 85.

2). bio prevezen u Kotarski ured u Županjcu. Radimský 1894.. Sada se nalazi u lapidariju Franjevačkog samostana u Humcu. str. Datira se u 2. Patsch 1893. 135-140. Patsch je natpis pročitao kao .122. Bočne strane obrađene su pomnjivo. Patsch 1904a. 115-123.. od kojih neka imaju serife.26 Bojanovski je sedamdesetih godina prošloga stoljeća u gradinskom sustavu u Crvenicama tražio predrimski Delminij.. s plitkim rustičnim i neujednačenim slovima. objavio ispravak: . 2008). a stražnja grubo... 239-240. 61. Nakon Prvog svjetskog rata ulomak je bio ugrađen u kuću Filipova sina Mate Matića zvanog Matica u Borčanima. 162. Radimský 1894. zajedno s još jednim sarkofagom. st. IX. Patsch 1904. 78. U prvom navratu. 40-42. 211-212. 2328. Ulomak spomenika iz Borčana imao je burnu sudbinu. Bojanovski 1965. Filip Majić iz Borčana (T. Bojanovski 1967. 349-350.28 da bi 1904.Vict?] ORI · ME ori me(renti?) F · PIENTISSI f(ilio) pientissi(mo) Literatura (bez fotografije): CIL III.Vict]ori [mat(er?)] f(ilio) pientissi(mo). našao je na svojoj njivi još krajem 19. sl. 181-186. p. 71. Kovačić 2000. Bojanovski 1974. 50 . godine 1893. 72. Patsch 1893.. 240. rad. Tamo je ležao zaboravljen. I.Arheol. 47-66 Radoslav Dodig: Rimski spomenici iz delminijskoga municipija predaji imena. Patsch 1904. prekriven naslagama vapna. [ ] [. Klesar je dosta nevješto uredio natpis.27 Ulomak cipusa iz Borčana Spomenik s lokaliteta Seline u Borčanima (59 x 52 x 27 cm). sa znatno većim razmacima među slovima u predzadnjem retku. Prvo je ležao pred kućom Filipa Majića. koji predstavlja donji dio cipusa.sor]ori/ me(a)/ e pientissi(mae). 16(2009). visine 3 cm u prvom i 2. st.29 24 25 26 27 28 29 Cambi 2005. 61. st. raspr. Bojanovski 1974.. 12811. sl.24 Naravno. pa je početkom 20. izvađen je iz zida Matićeve kuće i očišćen.25 Preko Crvenica vodila je rimska regionalna cesta iz Rakitna. U ljeto 2008. Crvenice su vrlo markantno arheološko predrimsko i rimsko nalazište na površini od gotovo dvadeset hektara. 349-350. jer nije bilo novaca za prijevoz u Sarajevo. a antropomorfna vizija Silvanova lika više je interpretatio Graeca (bog Pan) u ikonografskom smislu. Očuvana su samo dva završna retka natpisa. Radimský 1896. dok je u zadnjemu znatno zgusnuo slova i izveo pokraćivanje teksta. Udubljeno natpisno polje (27 x 12 cm) obrubljeno je s lijeve i desne strane profiliranim okvirom u kojemu su pri dnu reljefno uklesani rozeta i hrastov list. treba imati na umu da je u toj religijskoj akulturaciji Salona bila posrednik. 309. EDCS (25. Jolić 2002. fig. 311..5 cm u drugom retku.

najveće nalazište u županjačkom polju“. OPEL IV. prolazile rimske vicinalne ceste. ali srednju hastu klesar je oblikovao znatno bliže gornjoj). Prvo slovo najvjerojatnije je M kojemu nedostaje desna okomita hasta.36 Kroz Borčane su. 271-273. nakon slova ORI.39 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 EDCS (25. Fehér 1997. m(emoriae L(uci) i sl.35 Borčani.38 priklonio pretpostavci da se predrimski Delminij nalazio na Libu iznad Borčana. raspr. vodio je od Borčana do Brišnika. 16(2009). 228. 167-168. poprečan krak. ondje gdje se nalazi oštećenje u obliku trokutaste udubine. njegova donja hasta znatno je kraća i plića. Ballif 1893. gdje ima mjesta. Nakon slova M. 275. i po dubini i po širini. čitanje f(ilio) pientissi(mo) u zadnjem retku pretpostavlja vrlo čestu nadgrobnu formulu. 134. klesar bi posljednje E vjerojatno uklesao u gornji redak. letter M.31 Ako pak restituiramo slovo E (istina. 47-66 Radoslav Dodig: Rimski spomenici iz delminijskoga municipija M. od koje se nazire trag donjeg serifa. str. pače pokušao je i rimski Delminij smjestiti u Borčane. 398.32 Površnim promatranjem početka zadnjeg retka čini se da je u pitanju slovo E.5. nakon dvojbi oko ubikacije Delminija. prostire se na deset hektara površine podno planine Lib. na kompleksima zemljišnih čestica Seline. što je oštećen upravo završetak predzadnjega retka. Alföldy 1968.2008). Karte: sichere. Slovo N trebalo bi isključiti. koja je vjerojatnija na ovome mjestu gdje treba tražiti izraz iz završne grobne formule ME(renti). aber bischer nicht aufgedeckte. 51 . nisu mu vidljive dvije gornje vodoravne haste. 222. m(iles) l(egionis). kognomen Victor dosta je raširen.34 Ne samo u delminijskom municipiju.33 Kad bi se u obzir uzela Patschova lekcija ME(A)/E. 17. Elliott 1998. Čović 1988. 326-327. sudeći prema Ballifovim istraživanjima. Kamenice. Jedna je išla smjerom Seonica − Borčani − Rašćani − Oplećani − Letka − Šuica. Elliott 1998. tada ostaje kratica ME. Dakle.37 I.30 Na prvi pogled reklo bi se da je uvjerljivije Patschovo čitanje iz 1893. Bojanovski 1988. Clauss ga čita: ]/ori M[3]/f(ilio?)pientissi(mo?). Možda je Majić. međutim. Bojanovski 1988. letter M. Podvornice i Podputnice. Škegro 1999-2000. Ako pretpostavimo slovo L. Bojanovski se. prema Patschu „drugo. čuvši prvu lekciju Patschova čitanja MAT(er) F(ilio). Dopuna kognomena Victori (ili možda Platori?) u predzadnjem retku najbliža je srednjodalmatinskom imenskom sustavu (mitteldalmatische Namengebiet). već i u Dalmaciji i u drugim provincijama. Katičić 1964. rad. Ipak.Arheol. jer postoje izvjesne razlike u oblicima od slova N u zadnjem retku. slijedi slovo koje može biti L ili E. nastaje kratica ML – M(arci) l(iberta). Nevolja je. a drugi. uklesao hastu da bi izgledalo kao oblik MATE? Katičić 1963. 225-226. što znači da je naknadno uklesana. Bojanovski 1988.

45 među kojima osam Aurelia Maxima (pet iz Salone. 37. 47-66 Radoslav Dodig: Rimski spomenici iz delminijskoga municipija Žrtvenik iz Sarajlija Votivna ara od domaćega vapnenca (76 x 35 x 38 cm). 16(2009). bilj. dakle više od 50 godina. ILJug 1763. od kojih jednu u Dalmaciji (CIL III. OPEL III. ima 76 potvrda u Italiji i 65 u Dalmaciji. Četvrti redak natpisa zadaje prilično muke za pravilno tumačenje. U drugome retku pojavljuje se dvočlana imenska formula Aur(elia) Sergia.. Ako je interpretacija spomenika iz Sarajlija u izvjesnoj mjeri točna. koji vrlo često sadrže autohtonu onomastiku. Datira se u početak 3. 27. što znači da se carski gentilicij Aurelius može odnositi na razdona blje 2. I · O · M AVR · SERGIA M F [ ] MAXIMA [ ]MELLI[ ] LL [ ]SL[ ] Literatura: neobjavljen. plitko uklesanih i prilično loše očuvanih slova.43 Kognomen Sergia dosta je rijedak − korpusi bilježe tri potvrde. 150. raspr. st. AE 1994. OPEL IV.5 cm.Arheol. Pozornijom provjerom uočava se ipak da je vodoravna hasta nakon slova 40 41 42 43 44 45 I(ovi) O(ptimo) M(aximo) Aur(elia) Sergia M(arci) f(ilia) [Aur(elia)?] Maxima [Ge?]melli[na?] L(uci) l(iberta?) [V(otum)] s(olverunt) l(ibentes) [m(erito)] Ligature: na početku drugog retka slova A i V. a u dvama zadnjima 3. Phang 2001. 70-76. Natpisno polje između dviju profilacija (38 x 38 cm) sadržava pet redaka. 52 . 00815. s većim oštećenjem gornjeg dijela i manjim na lijevoj strani (T. u drugom i trećem 4 cm. na lokalitetu Lanišće u Sarajlijama..40 Budući da ispred imena nema prenome­ M(arcus) ili T(itus). 241. takva bi nadgrobna formula bila vrlo neobična. 3). Gornjeg Muća i Klisa). Aurelii se pojavljuju u Duvnu u manjem broju nego Aelii.42 Sergius/Sergia u najvećem je broju nomen gentile.44 Maxima spada među najčešće kognomene − između ostaloga. sl. Spomenik je u vlasništvu Joze Mamića iz Sarajlija. uz rub mjesne ceste. može se pretpostaviti da se ono odnosi na razdoblje nakon Constitutio Antoniana iz godine 212. u suhozidu. rad. Livanjskom i Glamočkom. st. te po jedna iz Krka.41 a tako je i na susjednim poljima. I. OPEL IV. 71-72. s najbrojnijim potvrdama u Hispaniji (39). i 3. Bojanovski 1988. str. AE 1987. Na prvi pogled oštećenja sugeriraju čitanje MHNS − [H(ic)] m(onumentum) h(eredem) n(on) s(equetur). 71. Bojanovski 1988. obrađena s prednje i s bočnih strana. u prvom retku visine 5 cm. Kako je riječ o žrtveniku. bilj. on se u imenskoj formuli djelomično razlikuje od drugih duvanjskih spomenika. 221. 01362. Spomenik je pronađen 2004. Uzdolja. Garduna. 1730).

Najbliže moguće rješenje jest kognomen Gemel(l)inus/Gemel(l)ina. Jedna sporedna rimska cesta Rašćani – Oplećani – Letka – Kuk prolazila je preko Sarajlija. st. CIL III. od kojih je druga najbliža slovu L. Na kraju retka naziru se dvije usporedne okomite haste. Alföldy 1969. Spomenik se nalazi u privremenom lapidariju Franjevačkog samostana Tomislavgrad u Duvnu. Datacija: početak 3. pa se mogu razriješiti kao kratica LL. s pet potvrda u ženskome rodu u Dalmaciji. Pašalić 1960.47 Zabilježene su dvije gradine48 i pedesetak stećaka na četirima lokalitetima. Uz desni rub spomenika nazire se vegetabilna profilacija (stilizacija bora?).Arheol. u zadnjem retku vrlo se parcijalno naziru ostaci slova S i L. s vidljivim slovima MELLI. dok je vjerojatno prvi redak otučen. natpis je već prije pretrpio velika oštećenja s desne strane. 35. od domaćeg vapnenca. 163. I. 16(2009). otučena s lijeve strane. duboka 20 cm). [ ] AVR [ ]RO DEF [ ]O XVI[ ] AVR CAND[ ] 5 ET A A[ ] O PAR[ ] [ ]LIO [ ]A[ ] [ ]MO ET [ ] 46 47 48 49 [D(is) M(anibus)?] Aur(elius) [Var?]ro def( unctus) [ann]o(rum) XVI[II?] Aur(elius) Cand[idus?] et A(urelia) A[. Milić 2000. Nažalost. lijevoj bočnoj strani i na vrhu. 623..-] o par[entes?] [fi]lio [c]a[riss] [i]mo et [opt?] OPEL II.49 Cipus iz Duvna Spomenik u obliku cipusa (98 x 55 x 76 cm). Čini se da je riječ o trećem imenu na natpisu. I konačno. što je dostatno za uobičajenu završnu formula na takvim natpisima – VSLM. Slova u prvom retku visoka su 6 cm i postupno se smanjuju do 3 cm u zadnjem retku. 15 cm po dubini natpisa. 47-66 Radoslav Dodig: Rimski spomenici iz delminijskoga municipija M zapravo oštećenje. Tom prigodom odbijen je prednji natpisni dio. 617. Šarić 2000. 8426). 210 Balliff 1893. slično kao i ono nakon toga u obliku udubine. a prigodom vađenja natpisa bagerom stradala su i tri zadnja retka. s velikim oštećenjima na natpisu. nedaleko od groblja Karaule na imanju Petra Perića Peše (T. Karte. Sa stražnje strane nalazi se uglačano dvostruko profilirano polje. sl. Na vrhu natpisa naknadno je uklesana kamenica (42 x 31 cm.. raspr. str. CIL III. Dosad u Sarajlijama nije bilo arheoloških ostataka iz rimskoga doba. obrađen sa svih strana. 4). 2568) i jedna iz Narone (Lusia Gemellina. koje se doima kao slovo S. Natpisno polje (70 x 50 cm) sadržava devet redaka natpisa. 53 . rad. izoran 2007.46 među kojima je jedna iz Salone (V(ibia?) Gemellina.

Očito su obje naknadno isklesane. Paiio. pa je moguća nadopuna VARRO. 47-66 Radoslav Dodig: Rimski spomenici iz delminijskoga municipija [ ] VVFT 10 [imo?] v(ivi) v(ivis) f(ecerunt) t(itulum)? Ligature: u petom retku u imenu CAND slova N i D. češće u kombinaciji s epihorskim nego s rimskim imenima. Alföldy 1969. s promjerom kružnog dijela na dnu 14 cm (T. Masso. a taj kognomen u Dalmaciji ima 11 potvrda. unatoč sveobuhvatnim romanizacijskim procesima. 30. Dasto. debljine 35 cm (T. trag kose haste slova A. 339-340. Nazire se. Prvi od njih kapitel je pilastra dimenzija 82 x 78 cm sa šire strane. 240-241. visok 46 cm. koji je Petar Perić našao na istom lokalitetu godine 2004. pa se može pretpostaviti kratica A(urelia) i žensko indigeno ime s početnim A. 6). st.53 I taj spomenik na vrhu ima izdubljenu kamenicu. ali nakon njega nema kose haste slova V očekivanog oblika AVR(elia). Drugi je ulomak akroterij gljivastog oblika i vrlo elegantne izrade. Slična pojava uočena je na Glamočkom i Livanjskom polju. prostor za mogućih četiri ili pet slova i završetak na -O. Prevo. II. sličnog oblika i nešto manjih dimenzija. a na stožastom vrhu vegetabilnim motivima vrlo sličnima kao i na kapitelu pilastra nađenom na istome mjestu godine 2004. međutim. Dodig 2005. sl. širok 25 cm. ali se nameće kao jedno od mogućih rješenja. Teško je pretpostaviti o kojem je kognomenu riječ.Arheol. Novonađeni cipus iz Karaule načinjen je u istoj radionici gdje i spomenik Publija Elija Dasija. 2. sl. Formula VVFT iz posljednjeg retka u dostupnim korpusima nije zabilježena.52 U šestom retku. sigurno je početno A. posluživši možda u srednjovjekovnoj crkvi za sakralne potrebe. rad. str. 16(2009). 321-322: „In Dalmatia kommt der Name nur bei Einheimischen vor und ist zweifellos illyrisch“. U oštećenju u drugom retku ima prostora za tri slova. 5).). dvije su potvrde oblika Varo i jedna pretpostavljena [Va]rro. ali bez ikakvih ukrasa. sl. nakon veznika ET. 54 . bila bi rijetka.3. Seio i dr. a taj je kognomen prilično zastupljen u Dalmaciji: 12 je sigurnih potvrda oblika Varro. II. Dobro je uglačan.51 Peti redak ima jasan početak kognomena CAND koji se može nadopuniti kao Candidus (kalkiran autohtoni oblik?). 148. 60 x 60 cm s uže. 350.54 Oba ulomka u vlasništvu su Petra Perića iz 50 51 52 53 54 Bojanovski 1988. OPEL IV. Na natpisu s tipičnom nadgrobnom formulom. U bazi i trupu ukrašen je stiliziranim izduljenim laticama. kojim počinje sedmi redak. sl. Vrlo blizu cipusa vlasnik imanja našao je i dva kamena ulomka. Dodig 2005. za 3. jer su dosad poznata imena prilično kratka i nijedno ne počinje s A (Buo. raspr. Literatura: neobjavljen.50 Imenska formula u unutrašnjosti Dalmacije dugo je ostala konzervativna. kada roditelji podižu spomenik najdražem sinu − ukoliko su naše interpolacije djelomično točne − pojavljuje se gentilicij Aurelius. OPEL II.

47-66 Radoslav Dodig: Rimski spomenici iz delminijskoga municipija Duvna. Bojanovski 1988. 268. Patsch 1904. 396. 261.61 Patsch je na Crkvini našao više kapitela pilastara. otkriveni su ostaci podnog mozaika i vodovodne cijevi od crvenkaste opeke. 190-195.60 Mnogi su skloni prihvatiti Patschove zaključke. Patsch 1904.Arheol. Patsch 1897. na istome su mjestu nađena dva epigrafička cipusa.63 Na tome tragu provelo se arheološko istraživanje manjega opsega uz desnu obalu potoka Segeta. pet ulomaka stupova i šest drugih kamenih ulomaka. sl.58 Dodavši tome nove nalaze. Poznato je da je krajem 19. Paškvalin. Drugo nalazište. Patsch 1904.55 Još krajem 19.56 Istražujući Karaulu Patsch piše da se ne može odrediti „da li su te građevine sastavljale jednu oveću zgradu. 22 ulomka grobnih žara (od kojih osam epigrafičkih). obrađena s dviju strana. 4. st. Na temelju njih on je izračunao da su stupovi na forumu u Crkvini bili visoki oko 7 m. Paškvalin 1988. 340. čime je posvjedočeno da je tu „postojala kuća za stanovanje ili kupališna zgrada“. jedan anepigrafički žrtvenik. zatrpani. 227-243 = Patsch 1899. Carl Patsch i ondje obavio arheološka iskopavanja. dakako. Škegro 1999-2000. Carl Patsch iskopao je ondje 12 žrtvenika. str. rad. s obzirom na to da se na njemu nalazi današnje katoličko groblje. Bešlagić 1971.62 Stotinjak metara od foruma godine 1979. 287. Miletić 1988. nažalost. nasuprot franjevačkog 55 56 57 58 59 60 61 62 63 Paškvalin. ili da je tu bilo više na gusto poredanih kuća“. Nalazište Karaula stoga zaslužuje svekoliku pozornost iz arheološkog kuta gledanja. od čega je pet epigrafičkih (sedam Dijaninih. Tako je na Karauli posvjedočen kontinuitet pokapanja od antike i srednjega vijeka (grobište stećaka). U vrijeme obilaska terena i iskopavanja na Crkvini i Karauli Patsch je zabilježio da je središte Županjca „posuto ostacima starinskih zgrada“ te da se uz potok Seget (tada Arnautovića i Lučića kuće) pronašlo „nekoliko komada cigle od stupova hypocausisa“. Bagarić 1989. ima i onih skeptičnijih. 313. također zaslužuje našu pozornost. postojanje rimskoga svetišta (i hrama?) ima sigurnije uporište. nedaleko od Karaule u Duvnu. 16(2009). Patsch 1904. do 2007. Riječ je o Crkvini.59 pa do novijega doba. sličnih dimenzija kao oni na Karauli. Miletić 1988. 310. posebice kapitele pilastra. jedan Dijanin i Silvanov te po jedan Silvanov i Liberov). 220-243. Ono je odavno poznato u stručnoj literaturi. jedan akroterij i jedna kamena ploča. 60. 224-225. lokalitetu na mjestu današnjega franjevačkog samostana i crkve. utvrdivši da je riječ o rimskom forumu. 268. dva Armatova. st.57 U novije doba pojedini istraživači skloni su pretpostavci da se na Karauli nalazilo svetište sub divo i možda Armatov hram. Od 2004. ali su nalazi. 340-347 = Patsch 1904a. raspr. pet kapitela pilastara. iako. 55 .

nažalost. 55. ali o tome. oppidum. 16(2009). Bojanovski 1988. 23-32. 50. 65 66 67 68 69 70 71 72 73 56 . S druge strane. karta Salona 20. Bojanovski 1974. nakon koje se navodi Monte Bulsi.65 Tako je stara Patschova pretpostavka o forumu rimskog Delminija s novim nalazima dobila pravu vrijednost.73 Arheološka istraživanja rimskih putnih postaja (Italija. 57-59. a cesta je prolazila zapadnom stranom (ignoriraju ga i Tabula i Ravenat i Itinerarium)“.69 dok V. Miller 1962. Najnovija monografija o Antoninovu itineraru smješta Bistue vetus blizu Šuice. statio. nije urodilo plodom. čiji je areal zahvaćao oko 15 hektara. sl. 101-105. Pašalić. 39.72 Tabula katkada navodi i mjesta poput gostionica: Flacci taberna (TP VI. Čače 1993. Zbog kratke udaljenosti od točke In monte Bulsinio prije bi se pomišljalo da je riječ o mjestu za izmjenu konja. Ni auktorovo uporno nastojanje da dobije ma kakvu obavijest. Segmentum VI. 163. Slično zaključuje i S.64 Sve to govori o velikoj urbanizaciji predjela oko Crkvine i Karaule u Duvnu (T. fotografiju ili crtež. Löhberg 2006. 163-165. vrstan poznavatelj duvanjskih starina I.Arheol. a mutationes (postaje za promjenu konja) između 7 i 12 milja.1. ne samo zbog pogrešaka prepisivača. Alföldy. Švicarska i Alpe) pokazuju da su mnoge bile od drveta. Bojanovski 1988.70 Ipak. gdje je smjestio postaju In monte Bulsinio. ništa do danas nije objelodanjeno. civitas ili vicus. 474.8 km) od Privale. rad. Paškvalin 2003. Drugi istraživači (Patsch.3. topografija na Tabuli nije tako jednostavna. II.4. već i stoga što se ne zna jesu li In monte Bulsinio i Bistue Vetus bili mansio.71 Mansiones (postaje s prenoćištem za putnike) najčešće su se nalazile na udaljenosti između 20 i 24 milja. 224. Galija. Paškvalin tvrdi da je Bugojno (lokalitet Grudina) mjesto gdje treba tražiti postaje Bistue Vetus i Bistue Nova. Bojanovski u Patschovu forumu vidio je putnu postaju Bistue Vetus. bilj. 283. sl. Bosio 1983. Bojanovski 1988.68 Bojanovski je bio uvjeren da su podaci koje donosi Tabula vjerodostojni i da se Bistue Vetus nalazi VI milia passuum (8.vodio Konzervatorski odjel iz Splita. str. Pavan i Wilkes) smještaju je u Varvaru (Rama). Etrurija). 224.67 i Ravennatis anonymi Cosmographia: Bistue betus. Libija) i Ad taberna frigida (TP III. 8). III. mutatio. gdje su otkopani ostaci jednog termalnog objekta (T. koje se moglo nalaziti izvan naselja. Pašalić1960. Čače koji piše: „Delminij se nalazio na istočnoj strani Duvanjskoga polja. 7).66 Ubikacija mansio Bistue Vetus ipak nije tako jednostavna. Chevallier 1997. raspr. a cestu vodi poljem istočno od Delminija. Patsch 64 Istraživanje je tijekom 2000. Schnetz 1990. Navode je dva dokumenta: Tabula Peutingeriana kao segment ceste A Salonis ad Hedum castellum Daesitiatum: IN MONTE BULSINIO VI BISTUE VETUS XXV AD MATRICEM. 391. O dvojbama i nejasnoćama u Tabuli vidjeti Levi 1967. Miller 1988. a da kamene imaju konstrukciju različitu od one kakvu je istražio C. 5. 47-66 Radoslav Dodig: Rimski spomenici iz delminijskoga municipija samostana.

i 533. 47-66 Radoslav Dodig: Rimski spomenici iz delminijskoga municipija u Duvnu. 183. raspr. skladišta za namirnice. ali i Biston (Ravenat. Šimunović 1986. Primjerice. da se nalazi podalje od jadranskih kolonija − današnjim rječnikom rečeno: provincija u zaleđu (T. a stanovnici bi stoga bili *Bistuates. Bestoensis i Biston. 40. Novi nalazi s područja delminijskog municipija samo potvrđuju pretpostavku da je Duvanjsko polje s okolicom bio ipak napučen i prosperitetan kraj. nađeni su izvan delminijskog municipija – tri u Varvari.Arheol. spremišta za stočnu hranu. njih šest iz 2. Sims-Williams 2006. Vasić. str. Tabula i Ravenat pišu u lokativu: Bistue. 284-291. Mayer 1959. iz 4. Bist. čija je osnova matr-. 170. 83. Paškvalin 2003. sl. Krahe uvrstio je u ilirski korpus imena Bistue Nova. Milošević. st. mansio Idimum između Svilajnca i Despotovca u Srbiji..). zgrade za smještaj posluge. Fig.. 160.79 o čemu slično pišu A. štale. 16) koji živi u toponimima Bast i Baška Voda. IV. 185 i 189. dakle Bistua. 318. „drvo. S njima treba povezati i vulgarnolatinske oblike Bestoensis i Bestuensis (Salonitanski sabori iz 530.74 Jedna od rijetkih istraženih rimskih postaja na Balkanu. 16(2009). naravno. 2000. sl.75 Epigrafička i jezična analiza toponima Bistue ne govore u prilog njegove ubikacije u Duvno. horreum i dr.83 za neke je keltski toponim blizak skupini Matrica. tada je logičnije Bistue Vetus i Bistue Nova tražiti izvan delminijskog municipija.84 Ako pretpostavimo da se municipium Bist[uensium] može odnositi na Ecclesia Bestoensis s početka 6. 85-88.. bila je složen sustav s termama i zidinama. 169-170. st. 209-210.82 koja ima vrlo neobičnu vinjetu u obliku kompleksa s trima kulama i zidom (možda srednjovjekovna interpolacija). Levi 1967. 161. Anreiter 2001. 57 .78 H. imajući u vidu. Skok piše da izvorni oblik toponima ima dočetak -ua. 25 milja od Bistue Vetus (koju I. Epigrafički spomenici. 32. rad. Bojanovski ubicira u Otinovce na Kupresu). Mayer80 i P. Šimunović. Kieperta i Glavinića „da u Duvanjs- 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 Chevallier 1997. IV. šuma“. 9). Bojanovski 1974. Imala je zgradu za smještaj zapovjednika postaje. dva u Zenici i jedan u Travniku. postaja Ad Matricem. Skok 1920. st. Bistue Vetus. 36. sobe za noćenje. nasuprot zaključcima Mommsena.76 a uz njih s Grudina u Bugojnu potječe i podna opeka s pečatom Bistues. ali s nacrtom i nalazima koji potpuno odudaraju od duvanjskih postaja. 134. Bojanovski 1988.77 P.81 Daljnjom etimološkom analizom topografija postaje još nejasnija.. Matrix i Mediomatrici. na kojima se cjelovito ili fragmentirano spominje Mun. Stoga Patschovi zaključci o predrimskom i rimskom Delminiju. Krahe 1925.

308. 58 . as well as fragments of architectural sculpture. raspr. The site of Karaula has been long known in archaeological literature.. basilicas and cemeteries. It reads: Silvano/Conserva(tori)/Aug(usto) sac(rum)/ Ae[l(ius). str. 47-66 Radoslav Dodig: Rimski spomenici iz delminijskoga municipija kom polju nema baš nikakvih tragova kakvog ovećeg. Archaeological excavations and field surveys have yielded a few settlements.85 danas samo dobivaju na aktualnosti. fortifications. situated on the place of the Franciscan monastery of Tomislavgrad. The above inscriptions make a very important source for the study of Roman religious and funerary cults and onomastic formulae of the 2nd.Vict?]/ori mat(er)/ f(ilio) pientissi(mo).] Aur(elius)/ Cand[idus?]/ et A[ur(elia)? Buv?]/o par[entes?]/[fi]lio [c]a[riss/ im]o et [opt/imo?] v(ivi) v(ivis) fe(cerunt?). starodavnog mjesta“. The first inscription is a 2nd-century altar from the site of Crvenica.pos(uit)?]. and two recently recovered pieces.. It reads: [. The third inscription is a so far unpublished funerary altar from the site of Lanišće in the village of Sarajlije. now in the temporary stone collection of the Franciscan monastery in Tomislavgrad. The finds at both these sites testify 85 Patsch 1904...-] Maxima(?)/h(oc) m(onumentum) h(eredem) n(on) s(equetur).. 12811) is a 2nd-century fragment of a funerary stone from the site of Seline in the village of Borčani. The inscription from Karaula was found in tandem with a pilaster capital and an acrotererium. In C. now in the collection of B. published by I.and 3rd-centuries Municipium Delminensium. The second inscription (CIL III. Summary Roman Stones from the Municipium Delminensium The surroundings of the town of Tomislavgrad (the former Duvno in Bosnia and Herzegovina) were in antiquity part of the territory of the Municipium Delminensium. 16(2009). Another well-known near-by archaeological site is that of Crkvina. were recovered. as well as a number of numismatic finds and epigraphic monuments. Patsch’s excavations there at the end of the 19th century a number of cult and votive stones. but now supplied with photographs and a revised reading... Patsch who recovered a wealth of archaeological material there. Its very damaged inscription reads: [D(is) M(anibus)]/ Aur(elius) [Var?]ro/ def(unctus) [ann]o(rum)/ XVI[. This paper addresses four inscriptions: two already published. so far unpublished. rad. now in the possession of Jozo Mamić from Sarajlije. and its quite damaged inscription reads: I(ovi) O(ptimo) M(aximo)/ Aur(elia) Sergia M(arci) f(ilia)/ [.Arheol. The piece dates from the 2nd-3rd centuries.. The fourth inscription is a 2nd/3rd-century funerary stone found at the site of Karaula (the cemetery of Tomislavgrad). It was also C. Krištić.. Bojanovski in 1974 and now in the private collection of the sculptor Božo Krištić from the village of Borčani.

Sarajevo 1988. Borčani. Stećci: kataloško-topografski pregled. str. 9. Altar dedicated to Silvanus. Topografija delminijskoga municipija s obilježenim epigrafičkim lokalitetima (crtež: R. Duvno (foto: R. Fig. T. T. 47-66 Radoslav Dodig: Rimski spomenici iz delminijskoga municipija to a massive Romanisation of the area of Tomislavgrad. Dodig) / T. They also bring to the fore and bolster Patsch’s assumption that the forum of Roman Delminium was situated at the centre of modern Tomislavgrad. Sarajlije. sl. Dodig). T. Fig. Fig. Duvno (photo: R. Sarajevo. Karaula. Wien. Karaula. 8. Translation: Branka Migotti POPIS ILUSTRACIJA / LIST OF ILLUSTRATIONS T. 5. Fragment of cippus. Petar Bakula. sl. Dodig. Dodig). 310) / T. raspr. Crkvina. Dodig). 135-140. Duvno (foto: R. rad. Duvno (foto: R. II. I. 3. III. Crvenice. Excavated and conserved thermal baths. praistorijski i antički nalazi.Arheol. Karaula. Dodig). with its epigraphical find-places (drawing: R. Area of Roman Delminium. sl. according to Patsch 1904. Duvno: Povijest župa duvanjskog samostana. Žrtvenik posvećen Silvanu. Sarajlije. II. Duvno (photo: R. Fig. I. Inscription mentioning Aurelia Sergia. 3. 5. sl. Duvno (foto: R. Bagarić 1989 Bakula 1970 Ballif 1893 Bešlagić 1971 Bojanovski 1965 Ivo Bagarić. T. Duvno (foto: R. Fig. Dodig). 1. III. Borivoj Čović). sl. 6. Duvno (photo: R. Topography of the Municipium Delminiensium. T. Fig. 7. Peter Anreiter. I. Römische Straßen in Bosnien und der Herzegowina. with its forum (drawing: R. Karaula. Iskopine konzerviranoga rimskog termalnog objekta. 59 . II. LITERATURA / LITERATURE Alföldy 1969 Anreiter 2001 Géza Alföldy. sl. II. Cipus. Fig. Duvno (foto: R. IV. Karaula. Dodig) / T. II. T. sl. Karaula. Crvenica. Hercegovina prije sto godina ili Šematizam fra Petra Bakule. Dodig). I. Mostar. Pilaster capital. covering some 15 hectares. AP. 6. Dodig). Duvno (foto: R. sl. Šefik Bešlagić. T. prijevod fra V. Acroterium. Arheološki leksikon BiH Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine. Ivo Bojanovski. 7. prema Patsch 1904. Dodig) / T. 2. 7. Duvno. Duvno: kasnoantička bazilika. Die vorrömischen Namen Pannoniens. Dodig) / T. Duvno (photo: R. I. Akroterij. Opseg rimskoga Delminija s forumom (crtež: R. Natpis Aurelije Sergije. Borčani. Crkvina. 16(2009). Philipp Ballif. Dodig) / T. Dodig) / T. Duvno (photo: R. 2. Fig. Crvenice. Duvno (photo: R. I. 1. Cippus. Tom 3 (ur. Die Personennamen in der römischen Provinz Dalmatia. sl. T. Ulomak cipusa. I. III. Kosir. Duvno (photo: R. 9. I. II. Dodig) / T. 310). 4. Crkvina. Dodig) / T. Dodig). Heidelberg. Fig. Kapitel pilastra. 8. Dodig. I. 4. Budapest.

15. Sarajevo. Novi ilirsko-grčki šljem iz Crvenice. 47-66 Radoslav Dodig: Rimski spomenici iz delminijskoga municipija Bojanovski 1967 Bojanovski 1974 Bojanovski 1988 Bosio 1983 Cambi 2005 Chevallier 1997 Čače 1993 Čović 1988 Dodig 2000 Dodig 2005 Dorcey 1992 Duvanjski zbornik EDCS EDH Elliot 1998 Fehér 1997 Gotovac 1990 Gotovac 1992 Imamović 1977 IMS/1 Ivo Bojanovski. Iz duvanjske onomastike. de/institute/sonst/adw/edh/). RFFZd. Seline.edu/artsci/clsc/asgle/abbrev/latin/. Radoslav Katičić. u: Duvanjski zbornik. Suvremena istraživanja o jeziku starosjedilaca ilirskih provincija. de:8888/pls/epigr/epigraphik_de). Vedrana Gotovac. Budapest. 255-292. DjANUBiH. u: Arheološki leksikon BiH.). Miroslava Mirković i Slobodan Dušanić. 16 (1989/1990).Arheol. RFFZd. Singidunum et le nord-ouest de la province. Lexicon epigraphicum Pannonicum. Split. XLVII/2. Naše starine. Ivo Bojanovski. Radoslav Dodig.). The cult of Silvanus: a study in Roman folk religion. Epigraphik-Datenbank Clauss/Slaby (http://compute-in. 1976. Kiparstvo rimske Dalmacije. 195-206.case. 2008. Leiden. 51-64.) Bence Fehér. 1. Rimski nadgrobni spomenik iz Tomislavgrada. Dorcey. Duvno. Latin Abbreviations (www. raspr. Radoslav Katičić. Sarajevo. 1. Civitates Dalmatiae u „Kozmografiji Anonima Ravenjanina“. Robert Jolić. 339-351. Peter F. Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji. Jure Krišto (ur. Tom Elliott. Tomislavgrad − Zagreb. Das mitteldalmatische Namengebiet. Rimini. LXVI/6. 5363. Paris. Zagreb – Tomislavgrad. Enver Imamović. rad.ku-eichstaett. str. Simpozijum o teritorijalnom i Jolić 2002 Katičić 1963 Katičić 1964 60 . 16(2009). Sarajevo. Silvanov žrtvenik iz Vašarovina. 97. 11. Les voies romaines. VAHD. Duvanjski zbornik. IX. XII/2. u: Alojz Benac (ur. 275. 181-185.uni-heidelberg. Inscriptions de la Mésie Supérieure. Diadora. 17 (1990/1991). Borivoj Čović. Vol. La Tabula Peutingeriana: una descrizione pittorica del mondo antico. Autohtona onomastika na klasičnom delmatskom području. DjANUBiH. 2000. Antički kultni i votivni spomenici na području BiH. Radoslav Dodig. Nenad Cambi. 347-440. Epigraphische Datenbank Heidelberg (http://www. Bosna i Hercegovina u antičko doba. Borčani. Slobodan Čače. Luciano Bosio. Duvno kroz stoljeća. Ivo Bojanovski. ŽA. Beograd. Raymond Chevallier. Vedrana Gotovac.

comp. knj. Vanja Kovačić. XVI. VI. 2002. u: Ballif 1893. Itineraria Romana. M. u: Duvanjski zbornik. Konrad Miller. Wien. Stuttgart. 1. Lörincz. 52-70. 493-511. raspr.Arheol. 16(2009). Die alten balkanillyrischen geographischen Namen. XVIII. rad. Lörincz. composuit et correxit Barnabás Lörincz et Ferenc Redö. Vol. Milić 2000 Miller 1962 Miller 1988 OPEL Angelika Milić. GZM. Das Itinerarium provinciarum Antonini Augusti. Kultovi u antičko doba na području Bosne i Hercegovine. Itineraria picta: Contributo allo studio della Tabula Peutingeriana. kasnoantička bazilika s grobovima. IX. u: Arheološki leksikon BiH. Miletić 1988 Veljko Paškvalin. 1999. Onomasticon Provinciarum Europae Latinarum. Vol. Nada Miletić. Carl Patsch. Novi spomenici iz Županjca-Delminiuma. GZM. Die epigraphischen Denkmäller der römischen Strassen in Bosnien und der Hercegovina. 47-66 Radoslav Dodig: Rimski spomenici iz delminijskoga municipija hronološkom razgraničenju Ilira u praistorijsko doba. Budapest. Marko Kovačević. 127-153. u: Duvanjski zbornik. vol. Esad Pašalić. Matijašić. B. Lörincz. 307-365. Patsch 1893 Patsch 1899 Carl Patsch. 1994. Sarajevo. 61 . 40-61. Duvanjsko polje. II (CABALICIVS − IXVS). Vol. u: Les cultes polythéistes dans l’Adriatique romaine. 65-117. Bernd Löhberg. 268. Najnoviji arheološki nalazi u Crvenicama. III. B. Veljko Paškvalin. Berlin. GZM. Liber et Silvanus. Prilog topografiji i povijesti Županjca-Delminiuma. str. u: Kršćanstvo kasne antike u zaleđu Salone i Narone (ur. 47-90. Sarajevo. Neue Denkmale aus Županjac-Delminium. Josipović). Popis nekropola duvanjskog područja. Zagreb. 9-58. I (ABA − BYSANVS). Konrad Miller. u: Archäologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der römischen Provinz Dalmatien. B. Roma. Nachdruck Bregenz. Heidelberg. Annalina e Mario Levi. Tassaux 2000 Robert Matijašić. Duvanjski govor i njegove posebnosti. III Teil. 619-624. GodCBI. Pač 1897 Pašalić 1960 Paškvalin 1963 Paškvalin 2003 Paškvalin. Francis Tassaux. Veljko Paškvalin. Karaula. Hans Krahe. IV (QVADRATIA − ZVRES). WMBH. 115-123. srednjovjekovna nekropola. Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini. Wien. 2000. Die Peutingersche Tafel. comp. 227243. III (LABAREVS − PYTHEA). u: Duvanjski zbornik. 1916. Bordeaux. Pojava kršćanstva u srednjoj Bosni i njegova hijerarhija u svjetlu novijih arheoloških iskopavanja. Karl Pač. Klaić 1906 Kovačević 2000 Kovačić 2000 Krahe 1925 Levi 1967 Löhberg 2006 Vjekoslav Klaić. Sttutgart. u: Hrvatsko kolo: Naučno-književni zbornik. Wien. comp. 220-235. Duvno: rimska svetilišta. Patsch 1904 Karl Patsch.

u: Duvanjski zbornik. volumen alterum. VI Teil.D. 395-403. Itineraria Romana. 135-169. IX. Leiden. Milošević 2000 62 . 283319. 141-219. GZM. Studije iz ilirske toponomastike. Dalmion/Delmion – kontroverze i činjenice. raspr. u: Duvanjski zbornik. Ivan Šarić. zemaljskom muzeju. Narodni muzej. Split.Arheol. OA. Beograd. Gordana Milošević. Zbirke rimskih i grčkih starina u bos. 47-66 Radoslav Dodig: Rimski spomenici iz delminijskoga municipija Patsch 1904a Carl Patsch. Ravennatis Anonymi Cosmographia et Guidonis Geographica. rad. 235): Law and Family in the Imperial Army. Petar Skok. 79-113.-herc. Starine kotara županjačkog u Bosni. Die vorgeschichtlichen und römischen Alterthümer de Bezirkes Županjac in Bosnien. Petar Šimunović. Ante Škegro. GZM. Vaclav Radimský. K. Oxford. 29-46. Arheološki institut. u: Duvanjski zbornik. Zur Topographie und Geschichte von ŽupanjacDelminium. stereotypa MCMXL). XXXII. Stuttgart (ed. Patsch 1914 Phang 2001 Radimský 1894 Radimský 1896 Schnetz 1990 Sims-Williams 2006 Skok 1920 Šarić 2000 Šimunović 1986 Škegro 1999-2000 Škegro 2000 Škegro 2000a Vasić. Ante Škegro. IV. Ancient Celtic Place-Names in Europe and Asia Minor. 613-618.C. WMBH. Patrick Sims-Williams. u: Archäologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der römischen Provinz Dalmatien. Duvanjski prostor u antici. Arheološka topografija duvanjskoga kraja. Epigraphica latina Delminensia. 16(2009). WMBH. Miloje Vasić. Vaclav Radimský. 171-226. 23-24. The Marriage of Roman Soldiers (13 B. Patsch. Joseph Schnetz. VI. str. Mansio Idimum: Rimska poštanska i putna stanica kod Medveđe. GZM XXVI.-A. 531-539. Sara Elise Phang. Ante Škegro. Istočnojadranska toponimija.

1. I. 16(2009). I. 63 . Sarajlije. Altar dedicated to Silvanus. Borčani. str. Inscription mentioning Aurelia Sergia. Duvno (photo: R. 4. Crvenice. 3. 2. Dodig). Duvno (photo: R. Dodig). 1. Dodig). Duvno (foto: R. Duvno (foto: R. Crvenice. Dodig) / T. Cipus. Natpis Aurelije Sergije. Fig. I. Dodig). Karaula. Dodig) / T. Duvno (photo: R. Karaula. Fig. 3. Duvno (foto: R. Žrtvenik posvećen Silvanu. I.Arheol. Sl. Ulomak cipusa. 2. Borčani. Duvno (photo: R. Sarajlije. Fig. Fragment of cippus. Sl. Dodig) / T. raspr. Duvno (foto: R. 4. Sl. Dodig) / T. Fig. Cippus. 47-66 Radoslav Dodig: Rimski spomenici iz delminijskoga municipija TABLA I Sl. rad.

Fig. Dodig). Dodig). 5. Karaula. II. Iskopine konzerviranoga rimskog termalnog objekta. Sl. rad. Duvno (photo: R. Crkvina. Dodig) / T. Dodig). 7. Excavated and conserved thermal baths. Duvno (foto: R. Acroterium. 64 . II. 6. 6. 47-66 Radoslav Dodig: Rimski spomenici iz delminijskoga municipija TABLA II Sl. Crkvina. Karaula. str. 7. Fig.Arheol. Dodig) / T. Dodig) / T. Kapitel pilastra. Fig. Duvno (foto: R. Akroterij. Karaula. Duvno (photo: R. Sl. Duvno (foto: R. Karaula. Duvno (photo: R. raspr. II. 5. 16(2009). Pilaster capital.

prema Patsch 1904. 310) / T. Dodig. Fig.Arheol. str. Dodig. Area of Roman Delminium. 8. 47-66 Radoslav Dodig: Rimski spomenici iz delminijskoga municipija TABLA III Sl. Opseg rimskoga Delminija s forumom (crtež: R. 8. III. 65 . 16(2009). according to Patsch 1904. raspr. 310). rad. with its forum (drawing: R.

III. 9. Topography of the Municipium Delminiensium. Dodig) / T. with its epigraphical findplaces (drawing: R. Dodig).Arheol. 9. 66 . raspr. Topografija delminijskoga municipija s obilježenim epigrafičkim lokalitetima (crtež: R. 47-66 Radoslav Dodig: Rimski spomenici iz delminijskoga municipija TABLA IV Sl. 16(2009). Fig. rad. str.