You are on page 1of 7

Jasenovac je najvei velikosrpski, komunistiki, partizansko-subnorovski i idovski mit! Tomislav Vukovi roen je 1955.

u Subotici, gdje je zavrio osnovnu kolu i gimnaziju. U Zagrebu je diplomirao na Katolikom bogoslovnom fakultetu, a studirao je i na zagrebakom Filozofskom fakultetu. Novinarstvom se s prekidima bavi tridesetak godina. Objavljivao je u Glasu Koncila, Danasu, Veernjem listu, Vjesniku, Fokusu, Hrvatskom slovu, Subotikim novinama, budimpetanskom Hrvatskom glasniku, subotikoj Hrvatskoj rijei i kotorskom Hrvatskom glasniku. Prije nepuna dva mjeseca objavili ste knjigu 'Drugaija povijest' u kojoj, dojam je, naglavake okreete dosadanju vladajuu paradigmu s idealiziranim partizanima, s jedne, i monstrumima ustaama i domobranima, s druge strane. Knjiga se ita u jednom dahu, a itatelj ostaje iznenaen spoznajom da je istina sasvim drukija. Prvo, zato ste pisali knjigu ovakve vrste, odnosno to ste eljeli njome postii? Drugo, kakve su reakcije na knjigu, ire i one ue, slubene javnosti? Kao svakome hrvatskome rodoljubu, koji iskreno voli svoj narod sa svim njegovim svijetlim i tamnim razdobljima, usponima i padovima, i meni je smetalo jo od srednjokolskih dana jednostrano crno-bijelo prikazivanje hrvatske povijesti kojom je svakome pripadniku hrvatskoga naroda nametan nekakav kompleks zloinatva i genocidnosti. Najvee zasluge za intenzivnije promiljanje o tom problemu imao je moj pokojni otac Stipan koji me je, iako nije zavrio nikakvu visoku kolu i nije bio ideoloki ili stranaki svrstan, stalno upozoravao da ne vjerujem politiarima, televiziji, novinama, omladinskoj organizaciji i slinima to govore o hrvatskoj povijesti jer ona je, kao i hrvatski narod, neto veliko, a oni su svetinja i vrijednost za koju se treba rtvovati, u njih vjerovati i, ako treba, podnijeti rtve. Tako sam se naao u situaciji da sam s jedne strane gledao filmove, itao novinske napise i sluao o ustaama i domobranima iskljuivo kao zloincima, Hrvatima kao krvolocima, a s druge strane mojega 'bau' (bao je u bunjevakom govoru otac) koji govori o svetinji. Kako pomiriti zlo i sveto, bilo je pitanje koje me je ponukalo i tjeralo na strastveno bavljenje povijeu, posebice Drugog svjetskog rata. I nije trebalo dugo vremena proi, polako i sve vie otkrivao sam kako ivimo u povijesnim krivotvorinama, falsificiranoj pobjednikoj povijesti, historiografiji ispisanoj 'po umama i gorama'. Teko je odrediti postotak, ali svakako je rije o nemalom dijelu krivotvorenog povijesnog razdoblja od 1941. do 1947. koji je pisan po 'direktivama' iz Beograda. To je nedavno vrlo argumentirano pokazala i dr. Martina Grahek-Ravani u svojoj doktorskoj disertaciji obranjenoj ove godine koju bi trebalo to prije objaviti, o djelovanju tzv. komisija za istraivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, na primjeru grada Zagreba. Tim komisijama poslijeratno utvrivanje povijesnih injenica o ratu i porau uope nije bilo u prvome planu, nego eliminacija svih, pa i potencijalnih, ideolokih protivnika. Stoga su se optube izmiljale, injenice falsificirale, dogaaji i osobe interpretirali po unaprijed zadanim mjerilima i kriterijima. Usudio bih se ak rei: stotine tisua stranica, prevedenih i na sve vanije strane jezike, pisale su povijest na tim znanstveno zagaenim i nevjerodostojnim vrelima! Hrvatskoj povijesnoj znanosti predstoji, dakle, revalorizacija velikog broja povijesnih vrela, na temelju kojih je pisana povijest, ukoliko je to uope mogue danas uiniti. Znam da ovo zvui kao bombastini science fiction ili naslov iz 'utoga tiska', ali vjerojatno ni jednome narodu u svijetu nije u tolikoj mjeri ukradena stvarna povijest kao hrvatskome. To je, razumije se, strano veliki posao koji iziskuje mnogo znalaca na okupu, novca, politike volje i izbavljenje iz eljeznog zagrljaja dvojice najistaknutijih idovskih povjesniara u Hrvatskoj koji ve godinama koe znanstveno-dijaloki napredak u historiografiji. Ako u iskreno iznijeti svoje

miljenje trenutano u Hrvatskoj, osim pojedinih 'usamljenih jahaa', koji se medijski odmah razapinju, ne postoji nita od spomenutoga. Niti jednog protuargumenta na moju knjigu Napisao sam u uvodniku 'Drugaije povijesti' kako ona 'nema namjeru proglasiti se apsolutnom istinom, ali jednako tako ne moe se ignorirati, zatomiti, obezvrijediti, ukratko: odnositi se prema njoj kao da je nema'! Dakle pozvao sam na raspravu o njezinim tvrdnjama oekujui da e zapoeti smireni znanstveni dijalog u kojemu e netko javno rei: ovo u 'Drugaijoj povijesti' nije tono, ovo je krivo protumaeno, ovo je krivi materijalni podatak, ovo je izvaeno iz konteksta i dr., kako bi se zajednikim promiljanjima i dokazima dolo do nekih boljih i vjerodostojnijih spoznaja. No umjesto toga, prevladavajua se znanstvena i medijska javnost ponaa kao da se nita nije dogodilo i da knjige jednostavno nema! Meni osobno to moe samo goditi i uvrstiti me u uvjerenju da su moje tvrdnje ispravne, ali zabrinjavajua je ta svojevrsna autocenzura u dananjoj Hrvatskoj kod mnogih mjerodavnih i prozvanih, koji se ponaaju kao da postoji nekakva 'crna lista' naslova, koje je najbolje uope na spominjati. Za razliku od izostanka hrvatskih reakcija, o srbijanskim ne bih uope elio troiti rijei i prostor jer se sve svode na karakteristine naslove: 'Pokuaj revizije povijesti', 'Evanelje Sotone', 'Poricanje genocida', 'Zona sumraka', 'Negiranje ustakih zloina' i sl. Uostalom, nema tih znanstvenih dokaza i podataka koji e barem malo odmaknuti ili dovesti pod upitnik njihove brojne mitove. Slikovito reeno: ni statistiko izraunavanje stotinu Vladimira erjavia ne e 'skinuti' s njihova trona 700.000 do 1.700.000 jasenovakih rtava. Zakljuno, hrvatskoj povijesnoj znanosti predstoji, dakle, revalorizacija velikog broja povijesnih vrela, na temelju kojih je pisana povijest! Sapienti sat pametnomu dosta! Okrutno su ubijali djecu i trudnice narodnih neprijatelja" Opisujete dio konkretnih partizanskih zloina nad civilima, djecom, trudnicama... O tim zloinima javnost nema pojma. to mislite, je li uope mogue danas ustanoviti broj rtava partizanskog terora, ne samo onih masovnih u sklopu bleiburke tragedije, nego i skupnih i pojedinanih diljem Hrvatske, BiH...? Da, pokuao sam sabrati na jedno mjesto barem neke partizanske zloine nad djecom i trudnicama jer se o tome sustavno jo nigdje nije pisalo. Nadam se da e tu temu netko i znanstveno obraditi. Bio sam izazvan usklikom sadanjeg hrvatskog predsjednika Ive Josipovia na otkrivanju spomenika etniko-partizanskim zloincima u Srbu 2010. gdje je bez ikakvih nijansi, generalizirajue, uz gromoglasno skandiranje sudionika: 'Tito, Tito!' izjavio da su kape partizanke poruka ljubavi i mira, koje su donijele slobodu i demokraciju, i pozvao javnost da se ponosi njima. Pa neka se nakon proitanog feljtona svi bivi prvoborci, partijski sekretari, politiki komesari, 'komitetlije', agitpropovci, oznai, udbai, njihovi dananji potomci i sljedbenici ponose, koliko god im je drago! Od njih se ne moe drugo ni oekivati, a to samo govori o njihovoj moralnoj razini. Osim toga, taj feljton govori i o znanstvenoj 'uvjerljivosti' dvojice idova u Hrvatskoj, koji bahato i samouvjereno, potpomognuti politikim i medijskim zatitnicima kategoriki, bez bojazni da e snositi bilo kakve posljedice, izjavljuju tek jednu u nizu povijesnih lai: 'Zarobljeni civili, prije svih ene i djeca, odmah su ve prvih dana putani kuama' ('Jasenovac i Bleiburg nisu isto', Novi liber, Zagreb, 2011. str. 155). Budui da oni nemaju potrebe argumentirati svoje tvrdnje, za razliku od njih uskoro u objaviti lanak, zahvaljujui pomoi jednog slovenskog znanstvenika, o masovnom stratitu u rudniku Peovnik kod Celja, u koji je baen veliki broj male djece narodnih neprijatelja,

umorenih plinom u celjskoj veterinarskoj stanici! Taj se rudnik ne nalazi ni na jednome slovenskom ili hrvatskom dosadanjem popisu masovnih grobita. Ako bude volje i spremnosti da se tone i tone drvenih trupaca, betona i zemlje otkopa, slike iz rudnika Barbarin rov u selu Huda Jama kod Lakoga, koji je zgranuo ne samo hrvatsku i slovensku javnost nego i cijeli svijet, bit e, na alost, tek 'maiji kaalj'. Nije lako ostati sabran nakon svega, no vrsto sam uvjeren da proces reboljevizacije Hrvatske, koji je zapoeo bivi predsjednik Stjepan Mesi, a nastavili ga najvii dravni dunosnici te biva HDZ-ovska i sadanja SDPovska, skupa sa svojim medijskim i znanstveno-kulturnim poltronima non pasaran, ne e proi, kako je to svojedobno izjavila svima njima ideoloki bliska Dolores Ibarruri Gomez u panjolskoj. A to se tie broja rtava partizansko-komunistikog terora, bojim se, ne e se nikada moi tono utvrditi jer je vremenski odmak velik, a sadanje hrvatske vlasti nemaju ni volje ni elje da se one utvrde. idovska potpora protuhrvatskim mitovima U knjizi 'Drugaija povijest' fokusirate se na tri kljuna velikosrpska mita: Jasenovac, Srb i Glina, gdje dokazujete da uope nije istina ono to jugoslavenska historiografija tvrdi svih ovih desetljea. Objasnite itateljima, u emu se sastoji mitologija, posebice, Jasenovca, a zatim ukratko Gline i Srba? U pravu ste, to si tri kljuna mita koja se desetljeima nisu smjela dovoditi pod upitnik, ali bih Vas malo nadopunio nije rije samo o velikosrpskim nego i komunistikim, partizanskosubnorovskim, pa i idovskim mitovima. Nije potrebno mnogo objanjavati prva tri podupiratelja mitova, ali pojasnio bih to podrazumijevam pod rijeju idovskim. Naime, ve vie puta spomenuta dvojica idovskih znanstvenika u Hrvatskoj najistaknutiji su u njihovu promicanju i to nije potrebno posebno dokazivati. Jednako tako i inozemne poznate idovske ustanove koje se bave holokaustom desetljeima su irili neistine o tim mitovima. Navest u tek po jedan domai i inozemni primjer. U citiranoj knjizi 'Jasenovac i Bleiburg nisu isto' znanstveno ne stoji gotovo ni jedna opa tvrdnja: od definicije jasenovakog logora (uope ne uzima u obzir oko 1500 pobijenih pripadnika etnikih postrojba koji su poinili teke zloine protiv hrvatskih civila prije zarobljavanja), njegove namjene (ni slova nema o pogubljenim kanjenicima pripadnicima ustakih postrojba ili amnestijama logoraa), njegovoj uzrono-posljedinoj vezi sa zloinima na Bleiburgu (Tvrdnje da nije bilo Jasenovca ne bi bilo ni Bleiburga ili u Jasenovcu su stradali svi nevini, a na Bleiburgu uglavnom zloinci potpuno su proizvoljne i neistinite.) itd. A u inozemstvu, primjerice, glasoviti Wiesenthalov centar na mrenim je stranicama imao brojku od 600.000 jasenovakih rtava (kao to to jo i danas ini na svojoj naslovnici Muzej tolerancije u Los Angelesu)! I ni jedan hrvatski 'istinoljubac': politiar, znanstvenik ili novinar nije ni zucnuo nikada o tome. I njima je stalo do istine? Neka onaj tko eli, povjeruje u to, ali ja im ne vjerujem. Zato? Sve se u Hrvatskoj smije dovesti pod upitnik, ali nikako mitovi spomenutih ideoloko-interesnih skupina! Isti se primjeri estokog i sustavnog odravanja mitova mogu navesti i za Srb i Glinu. Gotovo nevjerojatno zvui da se jo i danas u Hrvatskoj nakon svih povijesnih iskustava nesmetano rehabilitira etnitvo (Srb) i promie hrvatska krvolonost najgore vrste (Glina) uz pomo kljunih institucija hrvatske drave i njihovih obnaatelja, bez obzira to nemaju nikakva injeninog uporita! Sluaj Vedrane Rudan Usputno, potpuno sam svjestan reakcija koje e, najvjerojatnije, izazvati ovaj intervju jer, onako poteno: Tko smije danas 'dirnuti' u idove u Hrvatskoj (a rije je, zapravo, tek o

konkretnoj dvojici)? Onaj tko to uini, temeljem dosadanjeg iskustva, osuen je na sustavno medijsko pribijanje na kri srama, antisemitizma, govora mrnje, netolerantnosti i sl. Sjetimo se samo primjera novinarke Vedrane Rudan koja je godinama neshvatljivom gorinom i mrnjom te neprimjerenim rjenikom u javnome komuniciranju pljuvala, gazila, ismijavala i vrijeala katolike svih uzrasta i njihove svetinje, i nitko nije 'prstom maknuo'. Ali kada je nesmotreno prvi i jedini put 'piknula' idove (moram biti poten i rei prilino uvjerljivo i utemeljeno), ekspresno je maknuta iz javnih nastupa. Smijemo li, stoga, postaviti pitanje: Kakvi to kriteriji vrijede danas u Hrvatskoj i za koga? Kako su radili i brojnih proizvodni pogono, ako se svakodnevno masovno ubijalo? Proitali ste stotine knjiga i lanaka, hrvatskih, srpskih i drugih inozemnih autora o Jasenovcu. to ste zakljuili i kako se nakon svega moe utemeljeno odgovoriti na pitanje: to je Jasenovac? Budui da veliki dio povijesnih vrela (ne, dakako, sva), po kojima je pisano o Jasenovcu u dosadanjoj slubenoj historiografiji, kao to sam ve spomenuo, ne smatram vjerodostojnima, nastojao sam osloniti se na, uvjetno reeno, 'apokrifne' spise i ocjene nepoudnih, zabranjenih, nepodobnih i osuenih autora, kao to su svjedoenja preivjelih zatoenika: Milka Riffera, Ante Cilige, ore Milie i drugih. Spomenuo bih jo neke: najprije zagrebakog nadbiskupa Alojzija Stepinca, koji je jasenovaki logor nazvao 'sramotnom ljagom za Nezavisnu Dravu Hrvatsku' i krievakog biskupa Janka imraka, koji je u jednome pismu visokom crkvenom velikodostojniku u Rimu napisao dopis izjavivi kako se i dalje ne e umoriti u oslobaanju uhienih, posebice onih zbog kolektivne krivnje, tj. Srba, idova i Roma. Sve to upuuje na zakljuak da su se u jasenovakom logoru dogaali zloini protiv ovjenosti i dostojanstva ljudske osobe i da je stradao veliki broj nevinih zatoenika, ali ne vjerujem da je bio osnovan iskljuivo da bude tvornica smrti, kako se to esto spominje. Kao to je poznato, u Jasenovcu je gotovo cijelo vrijeme postojanja logora radila krojanica, brijanica, praonica rublja, eljezara, mljekara, pilana, mlin, koara, kemijska radionica, kuhinja, paketarnica, lanara, stolarska radionica, ciglana, drvorezbarnica, radionica koara i metli, bolnica, kupaonica, elektrina centrala, odravala su se nogometna, ahovska, odbojkaka i kartaka natjecanja, kazaline predstave, koncerti, omogueno je itanje knjiga, djelovao je glazbeni orkestar, organizirana je kola za djecu od 10 do 14 god., slavile su se mise i dr. Pazite, te injenice iznose preivjeli svjedoci koji najpogrdnijim rijeima govore o poglavniku i ustakome reimu! Logino je sad pitanje: Kako su svi ti proizvodni odjeli uope mogli funkcionirati ako je stotine ili tisue ljudi svakodnevno ubijano? Jednako tako, zato bi logorske vlasti nastojale prikazati 'uljepanu sliku' logora prigodom posjeta visokih ustakih dunosnika ako je on ionako bio namijenjen iskljuivo likvidacijama? Dakle zakljuio bih: Jasenovac je bio vienamjenski logor NDH: radni, sabirni, prihvatni i tranzitni centar za civile (meu kojima je, svakako, najvei broj onih koji su dovedeni temeljem rasnih zakona, to je s motrita humanizma i kranstva nedopustivo), utoite za hrvatske prognanike i izbjeglice, zatoeniko mjesto za zarobljene pripadnike neprijateljskih postrojba, kanjeniko odredite za pripadnike ustakih postrojba, ali i masovno stratite jer rije je o tisuama pogubljenih i umrlih od raznovrsnih bolesti, bez obzira to je njihov broj osjetno manji od dananjeg slubenog poimeninog popisa Javne ustanove spomen podruja Jasenovac. No to je 'pria' za sebe.

Ahilova peta" svih jasenovakih potpisa to je najvea 'Ahilova peta' stereotipa o Jasenovcu, odnosno dosadanje 'istine' o tom mjestu? Pitanje se izvrsno nadovezuje na prijanji odgovor jer jasenovaka je 'Ahilova peta', pored niza drugih, upravo broj rtva. Naime, svi dosadanji popisi: od poimeninog popisa Javne ustanove spomen podruja Jasenovac do velikosrpskog 'Jasenovac Research Institut' iz New Yorka, oslanjali su se na popis Poimeninog popisa rtava Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, raenog temeljem Imeninog popisa Zemaljske komisije za utvrivanje zloina okupatora iz 1946., podataka Subnora o rtvama rata iz g. 1950. i Saveznog zavoda za statistiku Jugoslavije iz g. 1964., koji je bio u funkciji 'napuhavanja' rtva zbog potraivanja ratne odtete ondanje Jugoslavije. Dakle ni jedna od spomenutih ustanova nije imala iskrenu namjeru utvrivanja stvarnih rtava, nego su bile podreene vladajuoj ideologiji i njezinim ciljevima. Slijedom toga, i sadanji poimenini popis JUSP-a Jasenovac, kojemu se ne moe osporiti silan trud i prijelomni uspjeh u razbijanju mitolokih brojeva, na alost, 'boluje' od spomenutih sindroma. Tisue je osoba u popisu navedeno bez 'pokria' u nekim drugim vrelima, to treba uzeti s velikom dozom opreza i nepovjerenja. Srpski i povjesniari u RH, koji su svoje 'znanje' stekli odavno u Jugoslaviji, zatim poneki ivui 'svjedoci' ponekad tvrde kako je meu likvidiranima u jasenovakom logoru bilo 20 tisua djece. Ima li ikakvih dokaza za to? Postavili ste mi najtee pitanje od svih dosadanjih nakon izlaska 'Drugaije povijesti'! Kao otac troje djece i djed dvojice malih ovjeuljaka, osjeam silan teret jer nitko ne moe vjerodostojno opisati, vrjednovati ili usporediti stradanja nevine djece. No kao to je opravdanje njihova stradanja nekakvim kolateralnim, usputnim, nunim, sluajnim i slinim razlozima dno (ne)moralnoga dna, jednako je tako i manipuliranje njihovim rtvama, svejedno zbog kojih viih ciljeva, vrhunac ljudske bijede. A upravo se to dogodilo jugoslavenskoj (hrvatskoj) historiografiji kada je rije o toboe 20 tisua djejih rtava u jasenovakom logoru. To je protivno svakom razumu, logici i statistici, jer da se i uzme sadanja slubena brojka od oko 83.000 jasenovakih rtava kao vjerodostojna, (a ona je osjetno manja), znailo bi da je gotovo svaka etvrta umorena rtva dijete! A vjerodostojna svjedoenja ili dokumenti o njihovu masovnom boravku u logoru i pogubljenjima jednostavno ne postoje. Pa nije moglo tisue i tisue djece u logoru ostati nezamijeeno, a posebice njihova pogubljenja! Nadbiskupove Gala veere" Osim toga, vrlo su problematina, i u ovome sluaju, povijesna vrela temeljem kojih JUSP Jasenovac dolazi do broja od 20.000 umorene djece. Teko je kategoriki ustvrditi, ali ini se da je veliki dio imena djece preuzet iz ve spomenutog popisa Saveznog zavoda za statistiku Jugoslavije (SZSJ) iz 1964., ali, sastavljai popisa JUSP-a svjesni njegove slabosti, zbog 'uvjerljivosti' i vjerodostojnosti navode i neko drugo vrelo. Na alost, za potvrdu SZSJ-a navoditi npr. djelo o Jasenovcu objavljeno u Beogradu 1992., Bonjakog instituta Adila Zulfikarpaia, prilino je neozbiljno jer se ono takoer temelji iskljuivo na podatcima istog statistikog zavoda. Jednako je tako npr. preuzimanje podataka od Dragoja Lukia ('Bili su samo djeca, Jasenovac grobnica 19.432 djevojice i djeaka', GrafoMark i Muzej rtava genocida, Beograd - Banja Luka, 2000.) vie nego upitno zbog otvorenih neznanstvenih i velikosrpsko-etnikih autorovih stavova.

Meu brojnim njegovim ogavnim tekstovima zaslijepljenih mrnjom spomenut u samo neke odlomke: 'Na imanju u Brezovici drao je preuzvieni (nadbiskup Alojzije Stepinac, op. T.V.) 110 krava muzara, ali za djecu nismo mogli dobiti ni kapi mlijeka... Na Kaptolu, na gala veerama, savijali su se nadbiskupovi stolovi od jela i pia, plaena iz djejeg fonda, a samo nekoliko koraka dalje, u trulom i nenasvoenom 'Cvjetnjaku', u uljivu slamu tekle su suze napaene djece' ('Redni broj smrti', 'Borba', specijalno izdanje, Beograd, veljae 1988. str. 21). Moe li itko takvog autora uzeti za ozbiljno u raspravama o osjetljivim povijesnim temama? iril Petei u djelu 'Djeji dom u Jastrebarskom; dokumenti 1939.- 1947.' ('Kranska sadanjost, Zagreb, 1990.) raskrinkao je sve subnorovsko-srbijanske podvale, meu kojima i Dragoja Lukia: 'Ljudi iz okolice Jastrebarskog, Crveni kri i drugi rodoljubi slali su malim taocima, hranu, odjeu, obuu, 'milosrdnice' objeruke su primale te darove, ali nisu ih davale djeci. Najljepe namirnice - mlijeko, crnu kavu, kolae - poklanjale su ustaama... Upraviteljica logora Berta Pulherija naredila je da mlijeko, koje seljaci dovoze za djecu, mora stajati na suncu sve dok se ne ukiseli, pa je tek onda doputala da ga se podijeli.' (isto, str. 25). Zbog takve oite pristranosti i mrnje svaka bi se autorova tvrdnja trebala uzeti s velikim oprezom. Moglo bi se nabrajati jo mnotvo slinih povijesnih 'vrela' temeljem koji je raen popis jasenovakih rtava i djece meu njima. Jedno je sigurno silno veliki trud iziskuje ponovno preispitivanje svih podataka. Na kraju, svakako je znakovito da je gotovo svih 20.000 djece 'ubijen/a od ustaa', kako se to doslovce navodi u rubrici poimeninog popisa rtava JUSP-a, a ni jedno nije stradalo, krhkoga i njenog zdravlja, od estih zaraznih bolesti koje su harale logorom i 'kosile' odrasle zatoenike!? Osim toga, temeljem ega ili koga je tono utvrena godina ubojstva bez i jednog barem priblinog datuma, mjeseca ili godinjeg doba? Sve u svemu, muno je uope sudjelovati u ovoj raspravi, ali nadam se da e barem malo munine osjetiti i manipulatori djejim stradanjima te da e istina ipak kad-tad ugledati svjetlo dana! I danas Hrvatska televizija, novine, zatim publikacije objavljuju fotografije navodno iz Jasenovca, a vi ste dokazali u knjizi da fotografije prikazuju partizanske zloine ili potjeu sa sasvim drugih mjesta. Gotovo je nevjerojatno da su takve podvale prolazile bez reakcija? Hvala na pitanju koje pogaa 'u sridu' cijelu problematiku jugoslavenske (hrvatske) historiografije. Gotovo sve fotografije iz jasenovakog logora koje se desetljeima 'vrte' po novinama, knjigama, mrenim stranicama, dokumentarnim filmovima i dr. nemaju ba nikakve veze sa stvarnou, injenicama i povijesnom istinom. Naime, novopeeni jugoslavenski 'gospodari ivota i smrti' nakon rata itekako su bili svjesni injenice o psiholokom uinku fotografija na iroke slojeve. Zato je novom beogradskom 'direktivom' Dravne komisije za istraivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa komisijama diljem Jugoslavije 'na terenu' (zemaljskim, okrunim, sreskim, rajonskim, opinskim) poslana 8. sijenja 1945. naredba o prikupljanju fotografija uz opise zloina, s otrom opaskom: 'Zar je potrebno naglaavati vanost te vrste dokaznog instrumenta i uvjerljivosti s kojom fotografije osnauju tekstove?', kako je to istraila i objavila u svojoj disertaciji spomenuta dr. GrahekRavani. Jugoslavensko-ljeviarski taliban dr. Predrag Matvejevi Budui da su sve komisije bile sastavljene iskljuivo od partijskih poslunika, oni su se morali dokazivati pod svaku cijenu, pa i slanja bilo kakvih fotografija, koje bi se vizualno nekako mogle povezati sa zloinima i zloincima. Tako su nastale 'glasovite' fotografije ne samo o

Jasenovcu nego i o glinskoj pravoslavnoj crkvi i dr. Nisu imale, dakako, ba nikakve veze s tobonjim dogaajem, ali to uope nije bilo ni bitno. Ono to je poraavajue po povijesnu znanost, 'ule' su u (pod)svijest velikog broja ljudi i one su mjerodavne sve do dananjih dana. Navest u samo jedan od najsvjeijih primjera, koji je povezan s tobonjim ustakim pokoljem u glinskoj pravoslavnoj crkvi. 'Siva eminencija' hrvatske javnosti, dobitnik visoke dravne nagrade iz ruku biveg predsjednika Stjepana Mesia, humanist ope prakse, u biti (rabei njegovu omiljenu terminologiju), jugoslavensko-ljeviarski taliban, dr. Predrag Matvejevi, smatrao se pozvanim rei neto o glinskome sluaju. U 'Jutarnjem listu' od 28. srpnja 2012. objavio je apel: 'Glinska crkva, mjesto stranog pokolja, zasluuje da bude zajedniko mjesto memorije' (str. 31. 32.). Tekst 'uglednog pisca' koji, ini se, u historiografiji nije stigao dalje od crtanog romana 'Mirko i Slavko' (no, njemu se, svejedno, daje prostora da bude mjerodavan o kontroverznim povijesnim temama) popraen je tobonjom fotografijom o Srbima u glinskoj crkvi neposredno prije pokolja! Tako se i on zajedno s 'Jutarnjim listom' ukljuio u iritelje najobinije lai i krivotvorina, koji sustavno traju ve punih 70 godina. Naime, usporeujui izvorni ikonostas iz nekadanje crkve s onim na slici, lako je zakljuiti kako oni nemaju ba nikakve veze, to je priznao ak i srpski 'ekspert' za ustake i vatikanske zloine dr. Milan Bulaji. Ali to ne smeta dananjim partizanoidima u Hrvatskoj da bez ikakva straha samouvjereno 'dijele lekcije' iz povijesti. Sve zapravo vue korijen iz citirane beogradske naredbe o fotografijama! I zanimljivo, ni jedan kolumnist, deurni uvar antifaistikih steevina, od Rima, Splita, Zagreba do Beograda, nije smatrao potrebnim upozoriti na krivotvorinu, ali zato su zduno i jednoglasno graknuli na dr. Stjepana Razuma koji se usudio dirnuti u jasenovaki mit. Proi e, oito, jo jako mnogo vremena da se hrvatskom narodu vrati ukradena povijest, stvarna i istinita!