You are on page 1of 34

ZNANSTVENI I STRUNI LANCI

PLEMIKI GRAD KEGALJ (KEGALJGRAD)

Dr. sc. Kreimir R e g a n


Leksikografski zavod "Miroslav Krlea", Zagreb, HR Prihvaeno: 11. IV. 2012.

UDK: 728.81(497.5 Kegalj) Izvorni znanstveni lanak

Nedaleko od zaseoka talija, istono od Ervenika, nalaze se ostatci plemikoga grada Keglja ili Kegaljgrada, koji se u dokumentima prvi put spominje tek 1433. godine. Po svoj prilici sagradio ga je Kegalj, rodonaelnik plemike i kasnije velikake obitelji Keglevi, kao utvreno sjedite vlastelinstva na podruju srednjeg toka rijeke Zrmanje, u sklopu distrikta Unaice Kninske upanije. Samo vlastelinstvo nije bilo teritorijalno jedinstvena cjelina, ve se sastojalo od niza posjeda ratrkanih du srednjeg toka rijeke Zrmanje. Osim posjeda Keglja na kojemu je stajao istoimeni plemiki grad, ovo su vlastelinstvo inili jo i posjedi Ramljane, Koevii, Pokorovnici, Prklji, Dobravoda te Poriane, prema kojima su Keglevii nosili plemiki pridjevak Poriki (de Porychan, Porechan, Porichan). Stoga ne udi da su Keglevii, poput brojnih drugih plemenitih obitelji svoga doba, teili njegovom okrupnjavanju i objedinjavanju te se, shodno takvoj politici, sukobljavali sa svojim susjedima. Nema sumnje da im je u voenju takve politike snano utvreno obiteljsko sjedite davalo veliku prednost u odnosu na njihove suparnike, no u sudaru s nepobjedivim armijama Osmanlija tijekom 1520ih morali su ga napustiti i povui se u sjeverozapadnu Hrvatsku. Tako naputen Kegalj je ostao do poetka XVIII. st. kada su ga kao izvidnicu nakratko zaposjele strae hajduka u mletakoj slubi Zavie Mitrovia. Ruevine Kegaljgrada nalaze se nedaleko od Mokrog polja, na vrhu strmog kamenog poluotoka koji s tri strane oblikuje rijeka Zrmanja. Sagraena je u tri visinski razliita nivoa, u duini od priblino 42 m pravcem sjever jug te u irini od oko 34 m smjerom zapad istok. Na najvioj toki nalaze se ostatci gradske jezgre sa snanom brani-kulom, na koju se sa zapadne i jugozapadne strane naslanja utvreno predgrae, obrambenim zidovima podijeljeno u tri zasebne cjeline. Konfiguracija tla na kojemu je podignut Kegaljgrad uvjetovala je njegovu nadasve razvedenu kompoziciju po visini. Iz razliite strukture njegovih zidova moe se zakljuiti kako je taj plemiki kompleks bio izgraivan u nekoliko graevinskih faza uvjetovanih, kao i kod brojnih drugih utvrda, promjenom vojne doktrine, materijalnim mogunostima njezinih gospodara, geostratekim znaenjem u odreenom povijesnom razdoblju te naposljetku gubitkom obrambene u korist stambene funkcije. Zahvaljujui ranom naputanju ove utvrde tijekom prve etvrtine XVI. st. te zabitome poloaju, koji ju je potedio od jae devastacije, gotovo ni na jednom hrvatskom plemikom gradu pojedine graevinske faze nisu tako jasno vidljive kao to je to sluaj kod plemikoga grada Keglja. Kljune rijei: burg Kegaljgrad, plemii Keglevii, Zrmanja, Mokro polje, XIV. XVI. st. 1

K. Regan Plemiki grad Kegalj (Kegaljgrad)

I. UVOD Plemika obitelj Keglevi jedna je u nizu srednjovjekovnih plemenitakih obitelji s podruja Kraljevine Hrvatske i Dalmacije, koja se tijekom vremena uspjela uzdignuti u velikaki stale. Taj je uspon bio praen poveanjem obiteljskih posjeda, isprva u srednjovjekovnoj Kninskoj upaniji na podruju dananje Bukovice, uz srednji tok rijeke Zrmanje sa sreditem u Kegaljgradu, da bi, uoi osmanske agresije na hrvatski prostor potkraj XV. i poetkom XVI. stoljea, kupnjom ili darovnicama stekli niz vlastelinstava i posjeda u srednjovjekovnoj Zagrebakoj, Varadinskoj i Krievakoj upaniji. Iako se danas ova obitelj vee iskljuivo uz njihove posjede, utvrde i dvorce u Hrvatskom zagorju (meu kojima je, zahvaljujui Matoevu putopisu, najpoznatiji Loborgrad), u ovom radu nastojat emo obraditi povijesnu i arheoloku topografiju njihove prve i najstarije utvrde, plemikoga grada Keglja (Kegaljgrada). (Sl. 1.) S obzirom da do sada nije provedeno sustavno arheoloko istraivanje ruevina Kegaljgrada, prilikom izrade rada sluili smo se temeljitim terenskim pregledom njegovih ostataka, na osnovi kojega smo izradili prvi precizniji tlocrt utvrde i opis njezinih ruevina, zatim rijetkim srednjovjekovnim i novovjekovnim dokumentima te rezultatima istraivanja drugih autora. To se ponajprije odnosi na vrlo vrijedno neobjavljeno gradivo povjesniara i arheologa zainteresiranih za zatitu spomenika kulture u razdoblju prije Prvoga svjetskog rata i u meuratnom razdoblju, koje se nalazi u ostavtini Veeslava Henneberga pri Upravi za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture Republike Hrvatske u Zagrebu.1 Radi lakeg razumijevanja sadraja u ovome smo radu rabili odreene sintagme koje nisu izvorne. To se ponajprije odnosi na ime utvrde koja se u dokumentima te postojeoj literaturi i grafikim izvorima navodi pod razliitim nazivima. 2 Identino je i na starim zemljovidima. 3 S obzirom da je u svim izvorima ime utvrde izvedeno od
1

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Uprava za zatitu kulturne batine (Zagreb), Ostavtina Veeslava Henneberga (dalje, MKRH). Keglevi, Kegel, grad Kegalj, Keglaj-grad, Kegalj-grad, Kegal grad, Kegalgrad, Keglevi grad, Kegljavia grad, Kegljevi-grad, Kegljavia gradina, Keglevia gradina, Keglevi kula, Grad, Gradina te gradina Mokro Polje. Primjerice, na Paganovom zemljovidu iz 1522. godine i na Mercatorovoj karti iz 1623. godine utvrda nosi naziv Clegovic, na specijalnoj karti austrijskog glavnog stoera njezino je ime Keglevi gradina, da bi na Temeljnoj karti Republike Hrvatske to ime bilo promijenjeno u Keglovi gradina.

Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 54/2012. 1 34

imena Keglja, rodonaelnika roda, kao i na injenicu da se polovinom XIV. st. posjed na kojem se utvrda nalazila nazivao Kegel, u skladu s hrvatskom tradicijom imenovanja plemikih gradova4 odluili smo u radu rabiti ime plemiki grad Kegalj (Kegaljgrad). Takoer valja upozoriti na koritenje sintagme plemiki grad, koji koristimo kao struni termin za svako srednjovjekovno utvreno sjedite plemia koje ini jedna ili najee vie obrambenih graevina (brani-kule, kule podignute za zatitu obrambenih zidova, utvrena vrata i dr.) meusobno povezanih jednim ili nizom obrambenih zidova u jedinstvenu fortifikacijsku cjelinu. II. HISTORIOGRAFIJA Meu prvima se na ostatke Kegaljgrada osvrnuo franjevac Stjepan Zlatovi. U svom pionirskom radu o utvrdama na podruju austrougarske Kraljevine Dalmacije vrlo je precizno opisao njegov geografski poloaj te, iako je ukazao na injenicu da podno njega lee ostatci predgraa, propustio je dati detaljniji opis njegovih ruevina. 5 Ivan Bojnii spomenuo ga je kao matinu utvrdu Keglevia u svojoj raspravi o grbovima Hrvatske i Slavonije.6 Iako je Vjekoslav Klai u svojoj opsenoj raspravi o Kegleviima samo prenio Zlatoviev opis, ustvrdivi da se toponim Kegalj esto navodi na zemljovidima od XVI. st. nadalje, na osnovi najstarijih isprava obitelji Keglevi donio je niz zanimljivih podataka iz kojih se moe uspjeno rekonstruirati uloga Kegaljgrada kao sredita omanjega vlastelinstva u srednjem toku rijeke Zrmanje.7 Na Kegaljgrad se ukratko osvrnuo i Josip Conago u raspravi o plemikim gradovima i kulama oko Novigrada i Karina, u kojoj je ustvrdio kako je taj plemiki grad bio jedno u lancu utvrenja na vanoj komunikaciji uz tok rijeke Zrmanje od izvora nedaleko od Rakovnika do utoka u Novigradsko more.8 Nekoliko zanimljivih
4

Medvedgrad, Cesargrad, Cetingrad, Grebengrad, Susedgrad, Mrsinjgrad, Zvonigrad, Novigrad itd. Stjepan ZLATOVI, "Topografike crtice o starohrvatskim upanijama u Dalmaciji i starim gradovima na kopnu od Velebita do Neretve", Starohrvatska prosvjeta, god. 1, br. 3, Knin, 1895., 141. Ivan BOJNII, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nrnberg, 1899., 86. Vjekoslav KLAI, Acta Keglevichiana annorum 1322. 1527. Najstarije isprave porodice Keglevia do boja na Muhakom polju, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, vol. 42, Zagreb, 1917., XIX XXXI i 1 6. Josip CONAGO, "Sredovjene kule i gradine oko Novigrada i Karina", Starohrvatska prosvjeta, n. s.

6 7

K. Regan Plemiki grad Kegalj (Kegaljgrad)

arhivskih podataka o Kegaljgradu s kraja XVII. i poetka XVIII. stoljea objavio je u svojoj monografiji o kotarskim uskocima Boko Desnica.9 U novije vrijeme o plemikome je gradu Keglju pisala Vedrana Delonga u radu o arheolokoj topografiji Mokroga Polja kraj Knina. U radu se ukratko osvrnula na geografski poloaj ove utvrde, na izgled njezina predgraa i ostataka te na pronaeni arheoloki materijal, koji je na temelju istraivanja Verene Han i Cvite Fiskovia datirala u razdoblje od XIII. do XVI. st., odnosno u vrijeme kada je tim podrujem vladala obitelj Keglevi.10 Za razliku od objavljenoga, neobjavljeno gradivo je znatno detaljnije u prikazu ostataka Kegaljgrada, a time vrjednije jer su u vrijeme njegova nastanka zidovi utvrde bili na znatno viem stupnju uuvanosti nego to su to danas. Najraniji opis ostataka ove utvrde donio je jo 1871. godine Josip Alaevi, a nalazi se citiran u neobjavljenome rukopisu J. Conaga o srednjovjekovnim kulama i gradinama oko Novigrada, Karina i uz rijeku Zrmanju. 11 Alaevi u opisu poloaja i izgleda utvrde navodi kako "od mosta, koji premouje Zrmanju kod kua Popovia, pak sve uz desnu obalu rijeke, vodi uska staza sve do take, gdje se obe brine korita stjeu u usko drilo. to se vie primie gradu, drijelo se to vie suiva, a brine se jo vie nadiu. Kod Drage Zrmanja zakree na kut od juga u jugozapad, a odatle mora da se penje na uznositu glavicu. Sad ti staza doteava to vie, sve dok dodje do gradine, koja sjedi na strmoj skoro okomitoj litici do 100 met. visokoj nad rijekom. Na vrhuncu stri velika kula na tvrdoj litici, koju od visoravni odjeljuje 6 met. iroka i u ivcu izdubena jama. Tloris grada je veoma nepravilan etvornjak, a na sjevero-istonoj stranici die se ve spomenuta kula. Proelje grada je prema sjevero-zapadu, vrata su 1:30 met. iroka a hodnik preko srijede je neto iri i dijeli opseg grada na dvije pole, istonu i zapadnu. U zapadnome dijelu, koji ostaje na desno, najprije je dvorite, pak nekoliko otkrivenih prostorija i onda drugo dvorite. Poruenim sada kamenim stepenicama dospjevalo se je na vrata velike kule. Tloris velike kule je trokutnog oblika. Zidovi su debeli od 1 met. do 1:30 met., a dizali su se u visinu nekih 8 metara. Kula je zavravala kamenim svodom, koji je davno ve propao, pak je bila dokonana taracom, koja je bila zatiena
II, br. 1-2, Split, 1928., 127 135.
9 10

Boko DESNICA, Istorija kotarskih uskoka 1684. 1749., sv. II, Beograd, 1951., 357 i 374. Vedrana DELONGA, "Prilog arheolokoj topografiji Mokrog Polja kod Knina", Starohrvatska prosvjeta, n. s. III, sv. 14, Split, 1984., 277 279. MKRH, Josip CONAGO, "Sredovjene kule i gradine oko Novigrada, Karina i uz rijeku Zrmanju", rukopis.

11

Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 54/2012. 1 34

krunitem, od koga jo postoji jedan dio prsobrana. Na samoj kuli ne opaa se nikakovih prozora, doim na prsobranu krunita vide se slabo sauvane uske strijeljanice. Uz trei zid kule stjeu se dva druga neto nia zida, te je uz kulu bilo zdanje za obitavanje, a uz to se sa june strane jo razabiru podrtine i ostanci negdanje pei. Gradski miri su do 3:50 met. visoki, providjeni sa strijeljanicama, visokim toliko od tla, da odgovaraju prsima. Trostruka tehnika opaa se na ovim gradjevinama. Donji dio velike kule je zidan osrednjim pomno kvadranim i lijepo poredanim krevima, ali je buke medju njima nestalo. Slijedi pak drugi sloj do dvije treine visine kule, od omanjih komada sa vrstom bukom. Tako je zidan i itavi trei zid kule i uz ovaj je prislonjeno zdanje. Gornji dio kule sa krunitem, zidan je takodjer kvadranim krevima sa slabom bukom, po primjeru turskih gradjevina. Stoga je vjerojatno, da stariji dio velike kule sie valjda jo u liburnijsko ili rimsko doba, a dogradci i popravci pak srednjemu vijeku, doim vrh kule sa krunitem, gornji dio mira i veina nutrnjih zdanja, iz turskog su doba. Nasluuje se, da je velika kula prvobitno morala postojati kao straarnica nad rimskom cestom, koja je od Burnuma /Ivoevci kraj Kistanja/ vodila u Panoniju i kojoj se tragovi i sada vide kod Demievih kua sve do Keglevia grada. Kasnije je kula diagonalnim zidom, to je uz dva druga tek slabo prislonjen bio, podijeljena na pola, a onda su dogradjena druga zdanja. Tako je nastao sredovjeni grad, a kasnije postepeno turski popravci. Nu, kada su u porabu doli topovi, Keglevi grad je bio izloen udarcima sa okolinih vrhunaca, te ga se onda topovima moglo lako sruiti i onako osakaen bi konano zaputen i preputen daljemu razaranju. Treba nam napomenuti, da se sa Keglevi kule vide gradina eevo kraj Gjeversaka, kao i Otonska kulina, koja se na odaljoj visini teko razabire. To su izvjesno bile ratne brzojavne postaje."12 Veeslav Henneberg donio je 10. kolovoza 1934. posebno zanimljiv izvjetaj o utvrdi: "Kod Paena se voz primie lijepim i velikim ruevinama Kegalgrada to stoje na desnoj obali Zrmanje, neto nie zavoja gdje rijeka naglo skrene prema zapadu, prema moru. Sama Zrmanja tee u dubokoj, tijesnoj kamenoj klisuri, a na visokom krasnom obronku to s Velebita silazi do rijeke diu se zidine grada. I ako su podignute visoko nad rijekom, ipak su tako sakrivene meu liticama zrmanjskoga klanca, da se smalo koga mjesta mogu iz daljine opaziti. Za niske vode lagan je pristup do grada iz Paena, jer je poljem ravan pravac do rijeke, a ovuda se moe lako prelaziti. No kad nadoe velika voda mora se od Paena mnogo obilaziti, hoe li se doi na grad, mora se ii ili niz vodu do mosta u Mokrom Polju ili uz vodu sve do Kravljega mosta, poznatog
12

Isto.

K. Regan Plemiki grad Kegalj (Kegaljgrad)

iz francuskih bojeva 1809. godine. Zidovi Kegalgrada zatvaraju veliki trokut kome je sjeverna stranica dugaka do 40 metara, a ostale dvije vie od 60 metara. Na sjevernom najviem oku toga trokuta die se na liticama s vanjske strane gotovo nepristupna impozantna visoka glavna kula (a), graena takoer na tri oka no s nutarnje strane zaobljenih zidova. Vanjski neprijatelju i navali izvrgnuti zidovi ove neobino vrste i visoke kule veoma su masivno graeni, dok je njezin unutarnji u sam grad okrenuti zid mnogo tanji. Visoko u sjevernom zidu pod samim krunitem sauvala se i koja strijelnica, dok je ulaz u kulu morao biti u onom tankom zidu s unutarnje strane grada. Juni iljak te brani kule danas je odlomljen, no poznaju mu se temelji, a s istone strane bila je uz ovaj tanki zid prislonjena na kulu velika 9 m dugaka i 5 m iroka pravilno graena zgrada na etiri oka. Od nje se sauvalo samo neto temelja i visoko na zidu brani kule vide se tragovi krova ove zgrade to je bio sagraen na dvije vode. Od velike kule tee nizbrdo do 2 m visoki zid sa strijelnicama to zatvara grad sa sjevera i sputa se do slabije sauvanog jo do metar visokog zida (f) na istoku, dok su od zapadnog zida preostali samo tragovi, jer se sruio niz velike litice to se rue do Zrmanje do koje se vijuga stari kameni put (k). U gradu stoje ruevine na tri terase. Na najvioj od tih terasa (I) stajala je velika kula (a) i do nje spomenuta zgrada (b). Na samome rubu te terase bio je na liticama podignut zid to je taj najvii dio grada dijelio od niih terasa. Od njega preostae temelji i ak neto ostataka (1). Pod tim zidom ali ve na drugoj nioj terasi (II) ima mala peina to je iznutra bila uokrug zidom ozidana i to je sigurno ostatak pod liticom sakrivenog bunara (c). Obje nie terase (II i III) bile su zidom razdijeljene na zapadnu i na istonu polu, a u tom zidu bio je u drugoj terasi naroito masivan prolaz (d) od kog su preostali do metar debeli i isto toliko visoki zidovi, vjerojatno donji dijelovi. U treoj najnioj terasi (III) redaju se na nutarnjoj strani zida (f) ruevine raznih zgrada (g, h, i), od kojih se sauvalo dosta zidova. Na drugu i treu terasu nastavlja se danas pusti zaravanak IV nekada takoer posvema opasan zidom, no od toga preostae samo tragovi meu liticama. U tom dijelu grada morao je biti smjeten i ulaz, jer dovde se sa Zrmanje uspinje stari put (k) i odavde se prolazilo kroz prolaz (d) u zapadni dio druge terase, odakle se onad negdje preko litice ulazilo na najviu terasu i napokon u glavnu brani-kulu."13 Henneberg je u ovom izvjetaju pokuao i preciznije utvrditi razdoblje kada je utvrda bila naseljena. Dok se u odreivanju njezina nastanka oslonio na Klaieva istraivanja, u kojima se povijest ove utvrde u cijelosti ispreplie s povijeu njezinih
13

MKRH, Veeslav HENNEBERG, "Like gradine", rukopis.

Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 54/2012. 1 34

vlasnika Keglevia (od XIII. st. nadalje), dotle se u odreivanju kraja razdoblja naseljenosti oslonio na usporedbu arhitektonskih srodnosti Kegaljgrada s drugim utvrdama na podruju Dalmacije. Zakljuio je kako "stari gradovi po Dalmaciji bili su za venecijanske i docnije za turske vlasti pregraivani i modernizovani prema vojnikim potrebama pa su veinom veoma promijenili svoj prvotni izgled. Na ruevinama Kegalgrada ne opaaju se nikakove kasnije pregradnje i nigdje se ne vide oni karakteristini bastioni i utvrde poznijeg vremena, ve je to ruevina tvrdog grada iz srednjeg vijeka, pa nema sumnje da u doba tursko venecijanskih ratova Kegalgrad, iako se u njem jo dugo stanovalo, nije bio nikakovo strateko uporite, pa stoga razloga i nema o njem spomena u obilnim vijestima o Ciparskom i Kandijskom ratu."14 III. ARHIVSKA, GRAFIKA I FOTOGRAFSKA DOKUMENTACIJA Osim ovih vrijednih i opirnih opisa, bogati su i slikovni prikazi, planovi i fotografije utvrde. Njezin najstariji prikaz potjee sa zemljovida sjeverne Dalmacije i Like, koji je 1522. godine izradio mletaki kartograf Matteo Pagano. 15 (Sl. 2.) Iako djeluje kako je Kegaljgrad na njegovom zemljovidu prikazan slobodnim umjetnikim stilom, bez uporita u stvarnome stanju, evidentno je da utvrda nije nacrtana prema jedinstvenom obrascu poput nekih drugih utvrda na toj karti, kombinacijom jedne do dviju kula i neto obrambenih zidova. Prikazana je kao plemiki grad u obliku romba, sa snanom kulom na najvioj poziciji u desnom uglu, otvorenom s jednim prozorom pri samome vrhu, zatim jednom manjom ugaonom kulom ili krovom pokrivenom graevinom na najvioj poziciji Kegaljgrada u lijevome uglu, te naposljetku jednom manjom ulaznom kulom u desnom donjem uglu utvrde. Ulazna kula zavrava krunitem, kao i bedemi unutar kojih se naziru dvostreni krovovi na dvije graevine. Usporedimo li Paganov crte plemikoga grada Keglja s njegovim ostatcima, moemo ustvrditi da ne odgovara stvarnom stanju utvrde. No, kada taj crte pretvorimo u negativ, on gotovo savreno prikazuje raspored i izgled najvanijih graevina ove utvrde u pogledu s juga. S obzirom da su ve ranija istraivanja
14 15

Isto. Mirela SLUKAN-ALTI, "Krka kao razdjelnica velikakih gradova ubia i Nelipia na karti Matea Pagana nastaloj oko 1522. godine", Ekonomska i ekohistorija, god. 3, br. 3, Zagreb, 2007., 52 53; Miljenko LAPAINE i Ivka KLJAJI, "Pagano, Matteo (Mateo, Matheo)", Hrvatski kartografi / Biografski leksikon, Zagreb, 2009., 435 436.

K. Regan Plemiki grad Kegalj (Kegaljgrad)

plemikih gradova s Paganova zemljovida pokazala da su nacrtani "shematski, ali ipak prema podatcima iz naravi, koliko je to mogue na malom crteu", 16 odnosno da su vrlo korektni u saimanju podataka koje donose, postavlja se pitanje kako je moglo doi do ovakve velike pogrjeke u prikazu Kegaljgrada.17 ini se da odgovor lei u pogrjenom koritenju terenskih skica prilikom izrade zemljovida. Osim to je utvrda prikazana u negativu, ona je takoer pogrjeno ucrtana na lijevoj umjesto na desnoj obali Zrmanje. Stoga moemo pretpostaviti kako je Pagano prilikom izrade svoga slavnoga zemljovida zabunom okrenuo terensku skicu i krivo je precrtao. 18 Sluei se njegovim predlokom, pogrjean su poloaj na svoje zemljovide prenijeli i brojni drugi kartografi. 19 S obzirom da je prostorni
16

Zorislav HORVAT, "Katedrala sv. Jakova u Krbavi kraj Udbine", Krbavska bitka i njezine posljedice, zbornik radova, Zagreb, 1997., 157 158. Ivo PETRICIOLI, Stari Zadar u slici i rijei, Zadar, 1999., 18, 22 23; M. SLUKAN, Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma, Zagreb, 1999., prilog 2; M. SLUKAN-ALTI, Povijesna geografija rijeke Krke Kartografska svjedoanstva, Zagreb, 2007., 24 32. Slinu situaciju imamo i kod prikaza Knina s kraja XVII. stoljea, koji je nastao krivim precrtavanjem njegove vedute iz 1684. godine. Taj nas sluaj navodi na miljenje da je i kod Kegaljgrada dolo do iste grjeke. S jedne strane ona je mogla biti uzrokovana probijanjem tinte na drugu stranu papira terenske skice, a s druge strane autorovim osobnim nepoznavanjem utvrde koju prikazuje. tovie, upravo bi ovakav prikaz Kegaljgrada u negativu, uz obilnu hrvatsku toponimiju, bio kljuni dokaz da je Pagano svoj zemljovid crtao na osnovi informacija hrvatskih suradnika ("pijuna"), koji su umjesto njega obilazili ne samo teritorij Mletake Republike u Dalmaciji ve i dijelove Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva i Osmanskoga Carstva u njegovoj blioj okolici, te mu slali terenske skice. S obzirom da na osnovi prikaza velikog broja vojnih graevina unutar i izvan mletakoga teritorija znamo da se radi o vojnome zemljovidu, moemo pretpostaviti da je njegov naruitelj bilo mletako vrhovno vojno zapovjednitvo, da je on bio vojna tajna te da zbog toga nije bio umnoavan u veem broju, to i potvruje mali broj sauvanih primjeraka. Osim Kegaljgrada, Pagano je na krivoj strani Zrmanje ucrtao jo i plemiki grad Oton, odnosno otonsku kulu, koja se nalazi nedaleko od Kegaljgrada. Kada isjeak Paganove karte s Kegaljgradom i Otonom prebacimo u negativ, dobivamo toan poloaj obiju utvrda u odnosu na Zrmanju. Mirko MARKOVI, Descriptio Croatiae. Hrvatske zemlje na geografskim kartama od najstarijih vremena do pojave prvih topografskih karata , Zagreb, 1993., 154 155; Zvonimir ULJAK i elimir KARICA, Knin na starim razglednicama i vedutama, Knin, 2007., 178. Dok je Kegaljgrad na zemljovidima Paola Forlanija (1570.), Giovannija Francesca Camotia (1571.), Boe Bonifaia (1570.), A. Manna (izmeu 1617. i 1626.), Gerharda Mercatora (oko 1630.), Wilhelma Blaeua (1640.), Nicolasa Sansona (oko 1670.), Giacoma Cantellija da Vignole (1684. i 1690.), te u Ortellijevu atlasu (1573.), ucrtan izmeu Zrmanje i Krke, dotle je na zemljovidu razgranienja Mletake Republike, Habsburke Monarhije i Osmanskoga Carstva za razdoblje izmeu 1699. i 1718. godine, te na zemljovidu Pietra Santinija (1780.), nacrtan na izvornoj lokaciji. Ankica PANDI, "Hrvatska i njezine granice na starim kartama", Granice

17

18

19

Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 54/2012. 1 34

raspored i smjetaj na tako okrenutom crteu ispravan, nema razloga sumnjati da je crte manje precizan i u prikazu pojedinih detalja, poput visine kula ili izgleda krovnih pokrova, to nam ponajbolje potvruje nacrtani mali prozorski otvor pri vrhu velike kule, koji je i danas sauvan na tome mjestu. Znatno mlai, ali ne i manje bitan grafiki prikaz ove utvrde jest terenska skica njegova tlocrta danskoga arhitekta Eynara Dyggvea, koji je izmeu 1929. i 1931. godine djelovao u Dalmaciji kao arhitekt konzervator splitskoga Arheolokog muzeja20 (Sl. 3.) Premda je Kegaljgrad prikazan znatno veim u odnosu na poluotok uz rijeku Zrmanju na kojem se nalazi, ova skica tlocrta vrlo je vaan izvor jer se na njemu jasno vide danas nestale ili u meuvremenu utom zatrpane graevine. Kegaljgrad je nacrtan kao poligonalna utvrda, sastavljena od snane brani-kule u sjeveroistonom uglu, velikoga unutranjeg dvorita u njezinu sjeveroistonom i istonom dijelu u sklopu kojega se nalaze tri velike i jedna manja prostorija, te naposljetku vanjskoga dvorita, koje se prostire zapadno od njih. Takoer je ucrtan vanjski ulaz u utvrdu to ga flankiraju dva zida, te danas gotovo nestali sjeveroistoni zid brani-kule, koji je Dyggve prikazao dvostruko tanjim u odnosu na preostala njena dva zida. Godine 1931. nastao je novi grafiki prikaz plemikoga grada Keglja. Izradio ga je danas anonimni prijatelj Veeslava Henneberga jer ga ovaj "zbog berbe i potekoe prevoznih sredstava nije mogao fotografirati". 21 (Sl. 5.) Ostatci utvrde prikazani su u pogledu sa sjeverozapada. Njime dominira brani-kula, koja zavrava s nekoliko danas nestalih kamenih zubaca. S obzirom na njihov oblik i razmjetaj, moemo pretpostaviti kako se radi o ostatcima krunita sa zupcima i prsobranom. Tri godine kasnije ruevine Kegaljgrada posjetio je i Veeslav Henneberg. Tom je prilikom izradio skicu tlocrta utvrde upotpunjenu znaajkama reljefa, tako da itav crte obiluje slojnicama i oznakama strmih kamenih padina unutar i izvan zidova utvrde. (Sl. 4.) Za razliku od svog slavnog prethodnika Dyggvea, postojee zidove nacrtao je punom linijom, dok je one sauvane u visini temeljne stope ili one pretpostavljene prikazao iscrtanom linijom. Takoer je veliku pozornost usmjerio na pojedine arhitektonske detalje. Na alost, u njihovu unoenju nije bio previe precizan.
Hrvatske na zemljovidima od 12. do 20. stoljea, katalog izlobe, Zagreb, 1993., 43, 55, 110; M. MARKOVI, Descriptio Croatiae, 48, 68 69, 72, 92 93, 124 125, I. PETRICIOLI, Stari Zadar, 18, 22 23; M. SLUKAN, Kartografski izvori, prilog 2; M. SLUKAN-ALTI, Povijesna geografija, 24 32.
20

Anelka STIPEVI-DESPOTOVI, "Dyggve, Ejnar", Hrvatski biografski leksikon, br. 3, Zagreb, 1993., 732 733. MKRH, V. HENNEBERG, "Like gradine".

21

K. Regan Plemiki grad Kegalj (Kegaljgrad)

Sudei prema ucrtanim prostorijama unutranjega dvorita, negdje u isto vrijeme nastao je novi crte Kegaljgrada nepoznata autora, koji ga prikazuje iz smjera zapada u ptijoj perspektivi. (Sl. 6.) Njime, kao i itavim kompleksom, takoer dominira velika brani-kula otvorena s jednim manjim prozorom na najvioj etai sjeverozapadnoga zida. Jugozapadno i jugoistono od nje, na nioj razini, nacrtani su ostatci unutranjega i vanjskoga dvorita s, i danas prepoznatljivim, obrambenim zidovima i graevinama vezanim uz njih. Premda je njihov meusobni raspored dobro pogoen, pojedini su detalji proizvoljno nacrtani. To se ponajvie odnosi na broj pukarnica sjeverozapadnoga vanjskog obrambenog zida kojih je na crteu ak petnaest, to je devet vie u odnosu na stvarno stanje. Unato tim pogrjekama, raspored zidova i danas vidljivih graevina na svim opisanim tlocrtima i crteima veinom odgovara njihovu stvarnom poloaju. Samim time nema razloga da postojanje i prostorni raspored nekih drugih graevina prikazanih na njima, a danas u potpunosti nestalih ili zatrpanih, odbacimo kao neutemeljene. To se ponajvie odnosi na kompleks triju meusobno povezanih prostorija podignutih u zapadnom dijelu unutranjega dvorita, naslonjenih na unutranji sjeverozapadni i vanjski jugozapadni obrambeni zid, potom na graevinu naslonjenu sa sjeveroistone strane na brani-kulu te, naposljetku, na obrambeni zid koji je zatvarao utvrdu sa sjeveroistone i istone strane. IV. POVIJEST O plemikome gradu Keglju gotovo da i nema povijesnih izvora. Premda su njegovi stariji istraivai, poput Alaevia, pretpostavljali da donji dijelovi branikule pripadaju "straarnici nad rimskom cestom, koja je od Burnuma /Ivoevci kraj Kistanja/ vodila u Panoniju i kojoj se tragovi i sada vide kod Demoevih kua sve do Keglevi grada", struktura zida ove kule, pronaeni arheoloki materijal datiran u razdoblje od XIII. do XVI. stoljea, ali i ubikacija rimskih prometnica u Ravnim kotarima i Bukovici, ne potvruju ovu pretpostavku. 22 Stoga nastanak ovoga plemikoga grada moramo pomaknuti u kasni srednji vijek.
22

Da je neposredna okolica Kegaljgrada imala vanu ulogu u kasnoantiko doba, odnosno u ranom srednjem vijeku, svjedoi utvrda uker, iji skromni ostatci lee preko puta Keglja "na isturenom poloaju s lijeve strane Zrmanje nad otrim usjecima rijenog klanca". Pretpostavlja se da je ova utvrda sagraena kao pribjeite lokalnome stanovnitvu u vrijeme vladavine bizantskoga cara Justinijana I. Velikog nad istonom obalom Jadrana u VI. stoljeu. V. D ELONGA, "Prilog arheolokoj topografiji", 277 278; Slobodan AE, "Aserija i njezino zalee: Bukovica, Zrmanja, juni Velebit", Asseria, br. 5, Zadar, 2007., 48 50.

10

Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 54/2012. 1 34

Kao to je to sluaj u veini srodnih graevinskih kompleksa, niti o ovoj utvrdi nema sauvanih podataka o njezinu utemeljenju. Sa sigurnou tek moemo ustvrditi da je sagraen na istoimenom posjedu u distriktu Unaica Kninske upanije,23 koji se prvi put spominje 1365. godine u ispravi hrvatskoga bana Nikole Sea. 24 Utvrda se prvi puta spominje 1433. godine kao jedna u nizu pograninih utvrda HrvatskoUgarskoga Kraljevstva prema Mletakoj Republici.25 Naime, plemiki grad Kegalj bio je jedan je od jedanaest plemikih gradova ili katela koji su od Draevca na Novigradskome moru do Rakovnika nedaleko od izvora Zrmanje nadzirali strateki vrlo vanu komunikaciju uz njezino korito te sprjeavali prodor du nje.26 Stoga ne udi to je Kegaljgrad imao izravnu vizualnu komunikaciju sa susjednim utvrdama Oton i Zeevo. Osim to je bio dio obrambenoga sustava du rijeke Zrmanje, plemiki grad Kegalj istovremeno je bio i sjedite manjega vlastelinstva obitelji Keglevi, koje se sastojalo od niza ratrkanih i meusobno odvojenih posjeda. Meu njima su se posebno isticale Poriane (kasnije Gornje i Donje Poriane) uz Zrmanju na podruju dananjega Ervenika, po kojima su prvi lanovi ove obitelji nosili plemiki pridjevak Poriki (de Porychan, Porechan, Porichan).27 Osim njih, to su vlastelinstvo na podruju srednjeg toka Zrmanje inili posjedi Kegalj, Ramljane, Koevii, Pokorovnici, Prklji i Dobravoda. Poput brojnih drugih plemenitih obitelji, i Keglevii su se u tenji da okrupne i objedine svoje posjede sluili svim sredstvima. Tako su viegodinju parnicu s kraljevskim Vlasima pokuali iskoristiti za proirenje svoga vlastelinstva na vlako selo Krivonos-Videselo nedaleko od Kegaljgrada, koje je bilo u vlakim rukama jo od 1365. godine.28 Iako je sudska parnica isprva ila u njihovu korist, u konanici nisu
23

Franjo SMILJANI, "Graa za povijesnu topografiju kninsko-drnikog kraja u srednjem vijeku", Arheoloka istraivanja u Kninu i Kninskoj krajini, Izdanja HAD-a, br. 15, Zagreb, 1992., 55 63. Tom je ispravom ban Nikola Se kraljevskim Vlasima za vjernu vojnu slubu darovao posjed Videselo (kasnije Krivonos-Videselo) izmeu posjeda Kegalj i Zrmanja. V. KLAI, Acta Keglevichiana, 3 4. V. KLAI, Acta Keglevichiana, XVIII. Gledajui s izvora prema uu, uz rijeku su Zrmanju stajale sljedee utvrde: Rakovnik, Zvonigrad, Tukle, Oton, Zeevo, Keglevi, Stari Obrovac, Obrovac, Zelengrad, Miodrag, Otiina i Draevac. J. CONAGO, "Sredovjene kule", 127 135; MKRH, V. HENNEBERG, "Like gradine". V. KLAI, Acta Keglevichiana, XXIV XXV. Ta je parnica trajala od 1430-ih, a bila je okonana tek 1489. podjelom kraljevskoga privilegija imunu i sinovima za posjede Brdare, Bahie i Konjicu. V. K LAI, Acta Keglevichiana, 9 39;

24

25 26

27 28

11

K. Regan Plemiki grad Kegalj (Kegaljgrad)

uspjeli stei taj posjed i time proiriti svoje vlastelinstvo na podruje neposredno ispod Kegaljgrada te ga tako teritorijalno zaokruiti. 29 S druge strane, taj su neuspjeh uspjeno kompenzirali kupovinom novih posjeda u distriktu Unaice, kao i u susjednoj Lukoj upaniji.30 to se dogaalo s Kegaljgradom nakon 1433. godine, iz postojeih izvora i bez arheolokih istraivanja ne moe se utvrditi. Unato tome, analogno s povijesnim razvojem susjednih utvrda (Zvonigrad, Rakovnik, Oton, Stari Obrovac, Novi Obrovac itd.), moemo pretpostaviti da je u rukama Keglevia ostao sve do pada sjeverne Dalmacije pod osmansku vlast izmeu 1522. i 1527. godine. S obzirom da se niti u jednome izvoru ne spominje kao osmanska pogranina utvrda, ne moemo potvrditi niti osporiti pretpostavku da su ga Osmanlije negdje u tome razdoblju osvojile i prepustile zubu vremena, s obzirom da za njih nije imao nikakvu geostrateku vrijednost.31 S obzirom da je zabiljeen na "na svim starim kartama poevi od 16. stoljea", 32 izglednije je kako je za osmanske uprave egzistirao kao jedna od nadzornih postaja na putu koji je du rijeke Zrmanje vodio od Novigradskoga mora prema unutranjosti, odnosno Bukovici, i dalje prema junim dijelovima Like. Ta mu je uloga potvrena i u godinama neposredno nakon zavretka Velikoga (Bekog) rata za osloboenje, odnosno Morejskoga rata (1684. 1699.), kako su ga zvali Mleani, kada su ga 1699. godine zaposjeli vojnici serdara Zavie Mitrovia. 33 Da je Kegaljgrad imao vano mjesto u geostratekoj politici Mleana na prostorima novosteenih posjeda (acquisto nuovo) i nakon slubeno obavljena razgranienja s Osmanskim Carstvom, potvruje nam pismo providura Alvisea Moceniga od 1. oujka 1701., koji
Ivan MAJNARI i Maja KATUI, "Keglevii", Hrvatski biografski leksikon, sv. 6, Zagreb, 2009., 227 231.
29

Na osnovi isprave iz 1365. godine znamo da se posjed Videselo (kasnije Krivonos-Videselo) nalazio izmeu posjeda Kegalj i Zrmanja. V. KLAI, Acta Keglevichiana, 3 4. imun i njegov sin Ivan ponovo se spominju 1494. godine prilikom kupnje nekih estica u distriktu Unaice. V. KLAI, Acta Keglevichiana, 41 42. Osvajanje i naputanje pojedinih utvrda nije bila neobina pojava prilikom osmanskoga zaposjedanja hrvatskoga prostora. Kao ponajbolji primjer nameu nam se moslavake utvrde Gari, Jelen i Koutagrad. Kreimir R EGAN, "Plemiki grad Gari", Radovi Zavoda za znanstvenoistraivaki i umjetniki rad u Bjelovaru, br. 4, HAZU, Zagreb Bjelovar, 2011., 15 62. V. KLAI, Acta Keglevichiana, XIX. B. DESNICA, Istorija kotarskih uskoka, 354.

30

31

32 33

12

Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 54/2012. 1 34

je za uvanje Kegaljgrada osnovao posebnu postrojbu i stavio je pod zapovjednitvo kapetana Stojana Mitrovia.34 Osim Zavie i Stojana, u dranju strae u Kegaljgradu sudjelovao je i Luka Otri, novigradski glavar.35 Nakon to je 1718. granica bila pomaknuta dublje u nekadanji osmanski teritorij, dranje strae na Kegaljgradu izgubilo je potrebu te je on bio preputen zubu vremena. Je li se to dogodilo po Zaviinoj smrti 1702. godine, kako dri Conago, ili neto kasnije, danas ne moemo potkrijepiti niti jednim izvorom.36 V. ARHITEKTURA Ruevine Kegaljgrada nalaze se na spoju velebitskoga Podgorja i Bukovice, nedaleko od Mokroga Polja na vrhu strmoga kamenog poluotoka kojeg s tri strane oblikuje rijeka Zrmanja. (Sl. 7.) Dok se njegove padine sa zapadne i june strane strmo sputaju prema Zrmanji, dotle se s istone strane stijene gotovo okomito rue prema koritu rijeke, ime je pristup ostatcima utvrde jedino mogu uz hrbat poluotoka iz smjera sjevera. Kako je sam hrbat odulji greben strmih bokova, koji je na junom kraju presjeen dubokom poprjenom grabom, sa svih je strana strmi odsjeak pogodan za gradnju utvrde. Sama je utvrda sagraena u tri razliite visinske razine u duinu od priblino 42 m u pravcu sjever jug te u irinu oko 34 m u smjeru zapad istok. Na najvioj toki njezina poloaja nalaze se ostatci gradske jezgre na koju se sa zapadne i jugozapadne strane naslanja utvreno predgrae podijeljeno u tri zasebne cjeline obrambenim zidovima. Konfiguracija tla na kojemu je podignut Kegaljgrad uvjetovala je njegovu nadasve razvedenu kompoziciju po visini, tako da razlika izmeu najviega i najniega dijela utvrde iznosi gotovo dvadeset metara. Dojam razvedenosti po visini dodatno pojaavaju ostatci branikule, iji su visoki zidovi nadaleko vidljivi. (Sl. 9.) Premda se iz arhitekture Kegaljgrada moe zakljuiti kako je ona tipian primjer utvrene kasnogotike plemike rezidencije kasnoga srednjeg vijeka, dovoljan je samo letimian pogled na njegove zidove da se iz njihove razliite strukture zakljui kako je taj plemiki kompleks bio graen u nekoliko graevinskih faza uvjetovanih, kao i kod brojnih drugih utvrda, promjenom vojne doktrine, materijalnim
34 35 36

Isto. B. DESNICA, Istorija kotarskih uskoka, 374. MKRH, J. ALAEVI, "Keglevi gradina", 3.

13

K. Regan Plemiki grad Kegalj (Kegaljgrad)

mogunostima njezinih gospodara, geostratekim znaenjem u odreenom povijesnom razdoblju te, u konanici, gubitkom obrambene funkcije u korist one stambene. (Sl. 8.) VI. GRADSKA JEZGRA Gradska jezgra istodobno je najdojmljivija i najslabije ouvana cjelina itava kompleksa. Njezini ostatci lee na najviem dijelu poloaja utvrde, na umjetno poravnanom strmom odsjeku. Premda se od nje veim dijelom sauvala tek brani-kula, na temelju starih tlocrta i konfiguracije terena moemo je opisati kao gorsku utvrdu priblino bademastoga tlocrta okrenuta jednim iljem prema jugu, a drugim u smjeru sjeverozapada. Dugaka je priblino 24 m, a iroka oko 11 m. Sastoji se od triju odvojenih dijelova razliite namjene: brani-kule, palasa i vodospremnice. (Sl. 10.) Najbolje ouvana graevina gradske jezgre, a ujedno i itava kompleksa, jest brani-kula. Rije je o masivno zidanoj troetanoj ili dvokatnoj graevini (bez obrambene etae), sauvanoj u visini od priblino 10 m, iji zidovi u tlocrtu opisuju pravokutni trokut, dok su joj unutarnji kutovi zaobljeni. 37 Sjeverni zid sauvan je u duini od 9,5 m, zapadni zid 11 m, a temelji jugoistonoga zida u duini od 14 m. Nalazi se na sjevernom kraju gradske jezgre, na spoju njezina zapadnoga i istonoga obrambenog zida. Od nekadanjih triju stranica kule danas su sauvane zapadna dua i sjeverna kraa, meusobno poloene pod pravim kutom, dok je djelomian izgled tree, ujedno i najdue stranice, sauvan u visini temelja, poznat tek iz starijih tlocrta i opisa. Cijelom duinom sjeverne, ujedno i najkrae stranice, kula je okrenuta prema obrambenom jarku, a sjeverozapadnim iljem u smjeru prilaza gradu i oekivana napada. S vanjske strane njezini zidovi pri temeljima imaju dosta naglaen nagib (karpu), koji prema sredini visine lagano prelaze u okomicu, tako da su gornji dijelovi zidova kule gotovo okomiti. Za razliku od vanjskih, unutarnja su proelja kule u donjem dijelu okomita, a pri vrhu zakoena prema unutranjosti kule. Rije je o ostatcima kupole kojom je unutranjost kule bila nadsvoena. Vanjska proelja kule zidana su od priklesana kamena kvadratnoga formata slaganog u pravilno uslojene redove razliitih visina, dok je unutranjost zidova ispunjena lomljenim kamenom razliitih dimenzija, meusobno povezanim obilnim
37

Brani-kule trokutastoga tlocrta rijetkost su na hrvatskom prostoru. Osim Kegaljgrada, takve kule nalazimo tek u Kringradu na Plitivicama i Velikoj kraj Poege.

14

Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 54/2012. 1 34

koliinama buke. Sudei po ostatcima buke u donjim dijelovima sjevernoga proelja, moemo pretpostaviti da je itava kula bila pokrivena tankim slojem buke. Na svim se razinama kule nalaze etvrtaste rupe od skela i drvene stropne konstrukcije. Njihova je najvea gustoa na unutranjem licu zapadnoga zida. Rasporeene su u nekoliko pravilnih redova, ija meusobna irina iznosi priblino 1,5 m, dok ih na unutranjem licu sjevernoga zida gotovo i nema. S obzirom na njihov raspored i gustou, moemo pretpostaviti da dio tih rupa pripada leajevima stropnih greda, koje su se jednim krajem naslanjale izravno na zapadni zid kule, a drugim krajem na danas nepostojei zid.38 Sjeverni i zapadni zid kule podjednake su debljine, u prosjeku 130 cm. Dok je zapadni zid bez otvora, dotle je sjeverni pri vrhu otvoren uskim prozorom koji zatvara manju niu segmentnoga nadvoja. Za razliku od njih, jugoistoni je zid kule sauvan tek u temeljnoj zoni. Zahvaljujui Alaevievu i Hennebergovu opisu i tlocrtu, danas znamo da je sve do 1930-ih bio sauvan priblino u visini postojeih zidova kule, da je bio otvoren jednim vratima i jednim manjim prozorom, dimenzija slinih onom na sjevernome proelju, kao i da je na istonoj polovici njegova proelja bio vidljiv otisak dvostrenoga krovita palasa. Visina etaa kule je razliita. Dok su prizemna etaa i etaa prvoga kata gotovo iste visine, dotle je trea gotovo za treinu nia, to je posljedica uruavanja kupole koja joj je davala na visini.39 Na mjestu spoja kupole i zapadnoga zida kule dijelom se sauvao izlaz iz njezine unutranjosti na straarsku stazu zatienu prsobranom, koja se protee du itava njezina vrha, dok je na prsobranu sauvano nekoliko kamenih zubaca. Na temelju postojeih ostataka ne moemo sa sigurnou utvrditi jesu li oni ostatci krunita ili visokoga prsobrana. Sudei prema Paganovu crteu, vjerojatnije se ipak radi o visokoj kamenoj ogradi. Gotovo identinu situaciju nalazimo na brani-kuli plemikoga grada Klievice kraj Benkovca, koja je takoer naknadno podignuta izmeu 1453. i 1486. godine na
38

Z. HORVAT, "Drvene konstrukcije na burgovima kontinentalne Hrvatske. II. dio", Prostor, god. 14, br. 2, Zagreb, 2006., 144 146. Na prostoru Dalmacije veina je kula bila presvoena kupolama. Tako ih nalazimo na brani-kuli Klievice (1453.), Kapetanovoj kuli u Zadru (XIII. st.), velikoj kuli gradskog katela u Trogiru (1420. oko 1430.), brani-kuli Peovica u Omiu itd. Vanja K OVAEVI, "Gradski katel u Trogiru Prilog prouavanju fortifikacija ranog XV. st.", Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, br. 42, Split, 2011., 95 120.

39

15

K. Regan Plemiki grad Kegalj (Kegaljgrad)

sjeveroistonom uglu utvrde.40 Premda tlocrtom razliita od brani-kule Kegaljgrada,41 ove su dvije kule identine u gotovo svim ostalim detaljima. To se prvenstveno odnosi na kupolasti zavretak kule, oblik prsobrana u vidu visoke ograde, postojanje karpe ili strmog pokosa pri temeljima kule, ostataka etvrtastih rupa od skela na svim razinama kule, identine teksture vanjskih proelja kule, izgled straarske staze i branita itd. Osim na Kegaljgradu i Klievici, neke od ovih elemenata nalazimo i na drugim utvrdama sjeverne Dalmacije, ali i u drugim dijelovima Hrvatske. Tako gotovo istovjetne fakture zida nalazimo na Citadeli Starog Grada kraj Paga (druga pol. XIV. i prva pol. XV. st.), plemikom gradu Slunju (druga pol. XIV. i po. XV. st.), Gradcu ili Rovozniku kraj Vrbnika na otoku Krku (prijelaz XIII. u XIV. st.), 42 Fortici kraj Omilja na otoku Krku (XII. XIII. st.), Prolocu kraj Imotskog i brani-kuli plemikoga grada Brinja (prva etvrtina XV. st.),43 dok sline karpe ili strme pokose imamo u donjim dijelovima obrambenih zidova katela Citadele na jugoistonom uglu utvrenoga Zadra iz 1409. godine, na zadarskom katelu u sjeverozapadnom uglu grada, pregraenom 1414. godine, te na katelu u Benkovcu iz druge polovine XV. stoljea.44 Ako pogledamo iri prostor, gotovo identine karpe nalazimo i na
40

Mislav Elvis LUKI, "Pogranini prijepori izmeu Mletake Republike i knezova Krbavskih u drugoj polovini XV. stoljea", Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 46, Zagreb Zadar, 2004., 199 201; Karla G USAR Marin URKOVI, Utvrda Klievica. Rezultati arheolokih istraivanja 1990. godine, Benkovac, 2011., 6 8. Brani-kula Klievice (prije Klievac) ovalnog je tlocrta. K. GUSAR M. URKOVI, Utvrda Klievica, 7. Premda se plemiki grad Gradac prvi put spominje 1307. godine, njegov je tlocrt i nain zidanja gotovo identian jezgri plemikoga grada Slunja sagraenog neto prije 1390. godine, kada se prvi put spominje u dokumentima. Na temelju toga moemo pretpostaviti da su Krki knezovi tijekom XIV. st. na mjestu starije utvrde sagradili novu, kojoj pripadaju dananji ostatci. Milan KRUHEK Z. HORVAT, Stari grad Slunj, Zagreb, 1993., 33 34; Z. HORVAT, "O izgledu srednjovjekovnoga zida na primjerima nekih graevina u kontinentalnoj Hrvatskoj", Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, br. 12., Zagreb, 1986., 179 192; Z. H ORVAT, Strukture gotike arhitekture, Zagreb, 1989., 45 46; Ranko STARAC, "Rezultati prve etape arheolokih istraivanja frankopanskog katela Gradec na o. Krku", Krki zbornik, sv. 2, Krk, 1996., 225 232; Emil HILJE, Spomenici srednjovjekovnoga graditeljstva na Pagu, Zadar, 1994., 120; R. STARAC, "Fortiina", Hrvatski arheoloki godinjak, 2/2005., Zagreb, 2006., 258 259. Nada KLAI Ivo PETRICIOLI, Zadar u srednjem vijeku do 1409. , Zadar, 1976., 504 506; Tomislav RAUKAR I. PETRICIOLI Franjo VELEC ime PERII, Zadar pod mletakom upravom 1409 1797, Zadar, 1997., 129 130; Alenka SABLJAK, "Izvjetaj o konzervatorskim radovima na Katelu u Benkovcu", Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske , br. 2-3, Zagreb,

41

42

43

44

16

Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 54/2012. 1 34

velikoj brani-kuli katela u Jajcu, koji se prvi put spominje 1396. u naslovu njezina gospodara Hrvoja Vukia Hrvatinia.45 Stoga na temelju stilskih karakteristika i arhitektonskih detalja, gradnju brani-kule Kegaljgrada moemo iroko datirati u drugu polovinu XIV. i prvu polovinu XV. stoljea. to se tie njezine funkcije, rije je o brani-kuli namijenjenoj samo obrani u sluaju napada i opsade.46 Za razliku od brani-kule koja je veim dijelom sauvana gotovo do krova, palas je u potpunosti nestao. Unato tome, zahvaljujui trudu istraivaa, danas znamo da se nalazio na sjeveroistonoj strani jezgre, na mjestu odakle je pristup utvrdi zbog strmih padina bio nemogu. Sa sjeverne strane naslanjao se na istonu polovicu danas nestaloga jugoistonog zida brani-kule, dok je itavom svojom duinom nalegao na sjevernu polovicu istonoga obrambenog zida gradske jezgre. Na temelju Hennebergova tlocrta i opisa danas znamo da je predstavljao dvokatnu graevinu izduena trapezastog tlocrta (9 x 5 m) pokrivenu dvostrenim krovom, iji je otisak jo u Hennebergovo vrijeme bio vidljiv na ostatcima kule. S obzirom na smjetaj iznad gotovo okomitih stijena i okrenutost prema koritu Zrmanje, moemo pretpostaviti da je istono proelje palasa moglo biti prema toj najzatienijoj strani gradske jezgre otvoreno veim prozorima.47 Svaka utvrda morala je imati rijeeno pitanje vodoopskrbe pa tako i Kegaljgrad. Njegova se vodospremnica nalazila na jugoistonom dijelu jezgre, na zapadnom obrambenom zidu u neposrednoj blizini junoga ugla utvrde. Mada se danas od nje
1976./77., 207 220; Pavua VEI, "Rezultati istraivanja na prostoru Citadele u Zadru", Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, br. 16, Zagreb, 1996., 7 42; K. G USAR Dario VUJEVI, "Prilog poznavanju utvrde Citadela u Zadru istraivanje Barbakana 2008. godine", Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, br. 26, Zagreb, 2009., 219 246.
45

oko MAZALI, "Stari grad Jajce", Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, n. s., god. 7, br. 7 Sarajevo, 1952., 59 100; uro BASLER, "Konzervacija junog zida tvrave u Jajcu", Nae starine, br. 6, Sarajevo, 1959., 121 134; Ivo BOJANOVSKI, "Sokol na Plivi", Nae starine, br. 13, Sarajevo, 1972., 41 69; Kreimir REGAN, Bosanska kraljica Katarina. Pola stoljea Bosne (1425. 1478.), Zagreb, 2010., 102 108. Prema Horvatu, brani-kule prema njihovim namjenama moemo "podijeliti u tri grupe: 1. obrambene brani-kule, kojima je iskljuiva namjena obrana za sluaj napada i opsade; 2. stambeno-obrambene brani-kule koje su neto veih tlocrta, a sluile su i za obranu i za sigurno stanovanje; 3. ulazne brani-kule polivalentne namjene: obrana ulaz u burg stanovanje simbol statusa. Ove su kule graene na mjestu ulaza u burg, kao najranjivijeg dijela burga." Z. HORVAT, "Brani-kule na burgovima kontinentalne Hrvatske od 13. do 15. stoljea", Prostor, god. 15, br. 1, Zagreb, 2007., 28 29. Jedno od temeljnih pravila projektiranja jest da stambeni prostor mora biti osunan.

46

47

17

K. Regan Plemiki grad Kegalj (Kegaljgrad)

ouvalo tek polukruno udubljenje usjeeno u strmi odsjeak, njezin tlocrt uspjeno je rekonstruirao Henneberg na svojoj skici Kegaljgrada, a njezin izgled Pagano. Rije je o krunoj graevini priblinoga promjera 4 m, koja je svojom istonom polovicom bila ukopana u ivu stijenu, dok joj je zapadna polovica bila zazidana te iskoritena kao podnoje visoke i vitke okrugle kule pokrivene stoastim krovom. Njezin je poloaj nedaleko od junog ugla utvrde vrlo dobro izabran jer je s jedne strane omoguavao usmjeravanje slivnih voda sa svih graevina jezgre upravo prema njoj, ime je bilo osigurano njezino trajno punjenje svjeom vodom, a s druge strane omoguavao je bolju zatitu gradske jezgre sa zapadne strane, odakle je pristup utvrdi prije gradnje utvrena predgraa bio najlaki. Gotovo identinu situaciju nalazimo i na plemikom gradu Okiu, gdje je vodospremnica takoer bila podignuta na izboenu poloaju za zatitu jugoistonoga ugla grada i za nadzor prilazne staze. 48 Za razliku od kegaljgradske, pretpostavlja se da je okika vodospremnica zavravala branitem u visini obrambenih zidova okike jezgre. S obzirom da je osiguranje vee koliine pitke vode bio preduvjet obrane svake utvrde, gradnju kegaljgradske vodospremnice treba datirati u vrijeme njezina utemeljenja, odnosno u drugu polovinu XIV. st., kada se ova utvrda prvi put spominje u dokumentima. Je li iznad nje istodobno bila sagraena okrugla kula ili je ona plod kasnijeg vremena, ne moemo, na alost, niim potvrditi ili opovrgnuti. Slino je i s obrambenim zidovima gradske jezgre koji su sasvim nestali te njihov smjer kretanja moemo priblino odrediti pratei crtu kamenih litica. No ono to je sigurno jest da je zapadni obrambeni zid na potezu izmeu brani-kule i kule vodospremnice imao krunite. Prema malobrojnim ostatcima, na ovom stupnju poznavanja Kegaljgrada ne moemo odrediti ni poloaj ni izgled gradskih vrata. Tek na temelju analogija s drugim kasnosrednjovjekovnim utvrdama moemo pretpostaviti da su bila smjetena uz kulu vodospremnice kao u Okiu. Budui da se u gradsku jezgru Kegaljgrada danas moe stii tek penjanjem po nevisokim, ali strmim stranicama na padinama (nigdje nisu vidljivi otisci pristupne staze ili u kameni ivac uklesanih stuba), ini se da se je jezgri pristupalo preko drvene konstrukcije sa stubitem, koja je s gradskom jezgrom bila spojena pokretnim mostom.49
48

Drago MILETI, "Plemiki grad Oki", Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, br. 13, Zagreb, 1987., 105 106. Poviene ulaze nalazimo gotovo na svim plemikim gradovima u Hrvatskoj. Z. HORVAT, "Ulazi u burgove 12. 15. st.", Prostor, god. 6, br. 1-2, Zagreb, 1998., 47 50.

49

18

Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 54/2012. 1 34

VII. UTVRENO PREDGRAE Utvreno predgrae je, uz brani-kulu, najbolje ouvana cjelina itava kompleksa. Njegovi obrambeni zidovi u cijelosti opasuju prostor zapadno i jugozapadno od gradske jezgre u obliku nepravilna izduena trapezoida. Izuzetak je juna strana, gdje su u cijelosti nestali pa njihov smjer pruanja moemo tek pretpostaviti na temelju konfiguracije terena. Utvreno predgrae lei na poloenu terenu koji se od gradske jezgre na istoku isprva blago, a potom relativno strmo sputa prema zapadu. Iz tog je razloga prostor uza zapadni vanjski i unutranji obrambeni zid djelomino nasut te je zapadna strana strmoga kamenog poluotoka na umjetan nain pretvorena u tri platoa (terase), odnosno tri djelomino zaravnjena dvorita s meusobnom visinskom razlikom od nekoliko metara, od kojih svaki ini zaokruenu utvrenu cjelinu. Gledajui s istoka prema zapadu, prva se terasa predgraa nalazi tik do gradske jezgre. Sa sjeverne, zapadne i june strane opasana je obrambenim zidom koji sa zapadnom padinom stijene, na kojoj lei gradska jezgra, zatvara malo pravokutno dvorite dugo oko 14 m i iroko oko 8 m. Na spoju sjevernoga i zapadnoga zida nalaze se ostatci manje kvadratne kule, kroz koju se odvijala komunikacija izmeu druge i tree terase, odnosno izmeu sjevernoga (vanjskoga) dvorita predgraa i njegova junog (unutranjeg) dvorita. Od kule su sauvani tek donji dijelovi zapadnoga i istonoga zida, koji su u njoj flankirali prolaz irok tek jedan metar. S obzirom na njezinu irinu moemo zakljuiti da je bila namijenjena pjeakom prometu te da su se, primjereno tome, gospodarske graevine Kegaljgrada morale nalaziti u sjevernom dvoritu, koje je ujedno bilo i najvee. Na alost, na ovom stupnju poznavanja ostataka obrambenih zidova ne moemo nita kazati o izgledu ovog dijela Kegaljgrada, no na temelju njegova poloaja u odnosu na gradsku jezgru i predgrae moemo pretpostaviti da je ovo dvorite imalo funkciju barbakana, odnosno dodatne zatite pristupa gradskoj jezgri. Iz barbakana je kroz zapadni obrambeni zid vodio prolaz na drugu i nekoliko metara niu terasu, odnosno u juno dvorite predgraa, iji su obrambeni zidovi zatvarali prostrano dvorite gotovo pravokutna tlocrta izduena u smjeru sjever jug. (Sl. 11.) Dok istonu polovicu dvorita ine blage padine na kojima lei barbakan, dotle je zapadna polovica gotovo u cijelosti u istoj razini. Od sjevernog dvorita odvojena je obrambenim zidom, koji itavo predgrae dijeli na gotovo dva jednaka dijela.
19

K. Regan Plemiki grad Kegalj (Kegaljgrad)

U sjeverozapadnom uglu junoga dvorita nalaze se ostatci dvokrilne graevine, naslonjene na zapadni i sjeverni obrambeni zid junoga dvorita. Prema Paganu, bila je pokrivena dvostrenim krovom, a sudei prema tlocrtnim skicama Dyggvea i Henneberga, dijelila se na dvije velike pravokutne prostorije (sjevernu i junu) izmeu kojih se nalazila manja kvadratna prostorija. Danas su vidljivi tek ostatci one naslonjene na sjeverni obrambeni zid junoga dvorita. Premda se na temelju opisanih ostataka ne moe sa sigurnou utvrditi visina ove graevine, na osnovi Paganova crtea moemo pretpostaviti da njezini zidani dijelovi nisu bili vii od etnice obrambenih zidova na koje se naslanjala. to se tie prozora i vrata, Henneberg je ucrtao tek prag vrata na istonom zidu sjeverne prostorije te dvije strijelnice na zapadnom obrambenom zidu, od kojih jedna jo uvijek postoji u junoj prostoriji graevine. S obzirom na pad terena, moemo pretpostaviti da je ova graevina mogla imati jo i podrumsku etau podignutu radi niveliranja njezine prizemne etae s dvoritem. Prema smjetaju graevine i njezinoj veliini, moemo pretpostaviti da su to ostatci jo jednog palasa, koji svojim dimenzijama gotovo dvostruko premauje povrinu palasa gradske jezgre. Iz junog dvorita vodio je kroz manju kulu put na treu terasu, odnosno u sjeverno dvorite nepravilnoga trapezastog tlocrta s tri strane omeeno obrambenim zidovima, dok ga s etvrte, istone strane, omeuje strmi kameni odsjeak gradske jezgre. Najbolje se sauvao sjeverni obrambeni zid. (Sl. 12.) Otvoren je sa est pukarnica, od kojih su se u cijelosti sauvale etiri. Svaka se od njih sastoji od uskoga kamenoga okvira te nie, ije se bone strane ljevkasto suavaju prema okviru. Gledajui sa zapada, prve su dvije pukarnice flankirale glavnu ulaznu kulu, od koje su se sauvala dva bona zida dugaka priblino 3 m. Sa zapadne i istone strane oni su omeivali prolaz kroz kulu irok tek 1,5 m. Unato slaboj ouvanosti, danas znamo da je ulazna kula bila manja graevina pravokutne, gotovo kvadratne osnove, da je njezino vanjsko proelje sagraeno u istoj razini sa sjevernim proeljem vanjskoga obrambenog zida te da ju je Pagano nacrtao gotovo dvostruko viom od obrambenih zidova na koje se naslanjala. U nju se ulazilo kroz polukruna vrata te je zavravala krunitem. S obzirom da gotovo identina rjeenja nalazimo kod katela Vitturi, Cippico, Cambi, Stafileo ili Katilca u dananjim Katelima kraj Splita, kao i kod ulazne kule Gari-grada (poetak XVI. st.), moemo pretpostaviti da je i ova ulazna kula bila otvorena prema dvoritu. 50
50

Kule vanjskih obrambenih zidova, ukljuujui i ulazne kule, u naelu su se gradile bez unutranje stranice, kako u sluaju pada prvog ili vanjskog prstena zidina ne bi posluile

20

Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 54/2012. 1 34

Iako na temelju postojeih ostataka ne moemo sa sigurnou utvrditi je li i iznad njena ulaza postojao obrambeni erker ili brete, ne moemo odbaciti ni tu pretpostavku. Unutar sjevernoga dvorita, na padinama ispod gradske jezgre sauvan je zid u nastavku istone bone stranice ulazne kule. S obzirom na poloaj, mogue je da je pripadao potpornom zidu koji je sprjeavao prelijevanje materijala s padina dvorita na njegov ravniji dio. Osim njega, na padini izmeu potpornog zida i gradske jezgre postojala je jedna manja graevina, od koje je u vrijeme Hennebergova posjeta ovome lokalitetu bio vidljiv tek sjeverozapadni ugao. Danas je i taj ugao u cijelosti zatrpan naslagama ute pa ga nismo bili u mogunosti detaljnije analizirati. Moemo pretpostaviti da se radi o ostatcima zidanoga gospodarskog objekta (primjerice, tale), s obzirom da je prolaz iz sjevernog dvorita u juno, sudei prema irini vrata, bio namijenjen iskljuivo prolasku pjeaka. Zahvaljujui dobro sauvanim pukarnicama, koje su gotovo identine pukarnicama na obrambenim zidovima i kulama katela u Raancu iz 1507. godine, te vrlo slinim pukarnicama na sjevernom obrambenom zidu utvrde Starigrad iznad Omia, obnovljenom izmeu 1524. i 1534. godine, 51 gradnju ovoga dijela predgraa Kegaljgrada moemo smjestiti u prvu etvrtinu XVI. st., u vrijeme kada je njime gospodario Petar II. Keglevi, istaknuti protuosmanski borac te kasniji jajaki (1521. 1522.) i hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (1537. 1542.).52 U tom se razdoblju na irem zadarskom prostoru, ali i u drugim dijelovima Dalmacije i Hrvatske, pod sve jaim pritiskom Osmanlija velikom brzinom grade ili obnavljaju razliite obrambene graevine.53 Jedna od najosnovnijih karakteristika tih graevina jest nevelika debljina zidova i nelijepa faktura zida, to je posljedica neurednoga zidanja
neprijatelju kao zaklon i ishodite za navalu na unutranji obrambeni prsten. Takva rjeenja nalazimo na ulaznoj kuli Katilca u Katel Gomilici, katela Cippico u Katel Starome, katela Stafilea u Katel tafiliu, vanjske utvrde Gari-grada, ali i na obrambenom stupu Ozalj-grada, podignutom za zatitu pristupa ulaznome kompleksu. Katja M ARASOVI, "Katel-Gomilica, nova istraivanja i planovi ureenja", Katelanski zbornik, 5, Katela, 1996., 173 192; Vjeko OMAI, Katela od prapovijesti do poetka XX. stoljea, Katela, 2001., 151 199; K. MARASOVI, "Katel Cipiko u Katel Starome", Prostor, god. 19, br. 1, Zagreb, 2011., 30 41.
51

V. KOVAEVI, "Omika tvrava Starigrad", Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, br. 25, Split, 1985., 168 169. Dino MUJADEVI i Maja KATUI, "Keglevi, Petar", Hrvatski biografski leksikon, sv. 7, Zagreb, 2009., 232 233. Z. HORVAT, "O izgledu srednjovjekovnoga zida", 184; Z. HORVAT, Strukture gotike arhitekture, 46; E. HILJE, "Gradnja katela", 120.

52

53

21

K. Regan Plemiki grad Kegalj (Kegaljgrad)

lomljenkom razliitih veliina i oblika. Nevelika irina bedema, uz Paganov crte utvrde, pomae nam u rekonstrukciji izgleda njihovih gornjih dijelova, koji su zavravali jednostavnim krunitem s pravokutnim zupcima, dok je straarska staza bila izvedena od drva kao posebna konzolna konstrukcija naslonjena na unutranja proelja.54 Gotovo identina rjeenja nalazimo i na drugim utvrdama onoga vremena, meu kojima se posebno istie katel u Benkovcu te kateli Vitturi, Cippico, Cambi, Stafileo ili Katilca u dananjim Katelima kraj Splita.55 VIII. ZAKLJUAK Iako lei na vrhu strmoga kamenog poluotoka koji s tri strane oblikuje rijeka Zrmanja, plemiki grad Kegalj (Kegaljgrad) pripada tipu visinskoga plemikoga grada (burg) s dominantnim poloajem i dalekim pogledom na velebitsko Podgorje i sjeverne dijelove Bukovice. Premda bez ienja terena, odnosno u dijelovima nunoga arheolokog iskopavanja, danas nije mogue izraditi njegovu toniju i potpuniju tlocrtnu sliku, komparativnom se analizom postojee tlocrtne situacije s povijesnim opisima, crteima i planovima, rekonstrukcijom smjera pruanja pojedinih zidova logikom gradnje i konfiguracije, analogijama te analizom strukture zidova moe u izvjesnoj mjeri rijeiti problem nastanka njegovih pojedinih cjelina, a time i ugrubo rekonstruirati razvoj ove utvrde tijekom kasnoga srednjega vijeka. (Sl. 13.) Najstarijoj razvojnoj fazi Kegaljgrada pripadaju ostatci gradske jezgre, izgraene najkasnije polovinom XIV. stoljea, budui da se isti neizravno spominje 1365. godine u nazivu posjeda na kojemu lei. S obzirom na tu injenicu, izgledno je kako je njezin osniva bio Kegalj, po kojemu su utvrda i posjed nosili ime. U prilog ovoj dataciji ide i njezin poligonalni ili 'bademasti' tlocrt, karakteristian za plemike gradove srednjovjekovne Hrvatske XIII. i XIV. stoljea, kao i smjetaj utvrde na istaknutoj prirodnoj ili, prokopavanjem poprjene grabe, umjetno stvorenoj kamenoj gromadi.56 Na taj su nain bokovi jezgre bili osigurani jakim prirodnim strminama, dok se neprijateljski napad doekivao na uoj strani kompleksa, otkud je pristup
54

Takve konstrukcije prisutne su na obrambenim zidovima utvrenih graevina u drugoj polovini XV. i tijekom itava XVI. stoljea. Nalazile su se, primjerice, na obrambenim zidovima grada Senja, biskupske utvrde u akovu, utvrde u Iloku, katelima u dananjem Gradu Katelu itd.

55

K. MARASOVI, "Katel-Gomilica", 173 192; K. M ARASOVI, "Katel Cipiko", 30 41; V. OMAI, Katela od prapovijesti, 151 199.
M. KRUHEK i Z. HORVAT, Stari grad Slunj, Zagreb, 1993., 34; Z. HORVAT, "Pozicije burgova", 27 28.

56

22

Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 54/2012. 1 34

utvrdi bio najlaki. Obino se ta strana utvrde dodatno utvrivala brani-kulom, kao to je to sluaj i kod Kegaljgrada. Sudei prema njezinim stilskim karakteristikama, to se dogodilo tijekom prve polovine XV. stoljea. Tako smo se pribliili drugoj graevinskoj fazi Kegaljgrada. Premda je branikula Kegaljgrada podignuta na srednjovjekovni nain, na najugroenijem mjestu utvrde i iljem okrenuta prema jedino moguem prilazu utvrdi, zatvorenost njezinih zidinih ploha i skoenost njezina podnoja (karpa) ve najavljuje nove, renesansne ideje u obrambenom graditeljstvu.57 Naime, ona ve pokazuje neke karakteristike renesansnoga polubastiona. Njezina uloga nije bila u sprjeavanju prilaska visokih pokretnih drvenih tornjeva utvrdi radi "razbijanja zidina ovnom i uskakanja na vrh zidina",58 ve u onemoguavanju djelovanja neprijateljske artiljerije po jezgri utvrde sa susjedne strane obrambenoga jarka i poloaja du prilazne staze s jedne strane, a s druge strane u otvaranju mogunosti da branitelji s vrha njezinih zidova imaju nadzor nad svakim dijelom prostora sjeverno od Kegaljgrada, a da se pri tome ne izlau neprijatelju. Samim se time otvara mogunost da je njezina unutranjost mogla biti ispunjena zemljom radi amortizacije udara topovskih kugli, kao to je to sluaj s kulom u Raancu.59 Budui da smo vrijeme njezine gradnje ugrubo datirali u polovinu XV. stoljea, investitori ovako velikoga i skupoga poduhvata bili bi imun Keglevi (spominje se 1444. 1494.) i njegova majka Klara (spominje se od 1444.), koji se upravo u vrijeme gradnje brani-kule sukobljavaju s kraljevskim Vlasima i vode sporove oko posjeda nekoliko sela i pripadajue zemlje.60 Premda smo uoi istraivanja bili miljenja da su obrambena dvorita predgraa bila sagraena u nekoliko vremenski odvojenih graevinskih faza tijekom druge polovine XV. i prve etvrtine XVI. stoljea, analiza strukture zidova, sauvanih pukarnica te rasporeda pojedinih graevina pokazuju kako je itavo predgrae nastalo prema jedinstvenome projektu poetkom XVI. stoljea, no vjerojatno u nekoliko podfaza izvedbe s obzirom na veliinu pothvata. Nema sumnje da su prvo
57

Slavko TERK, "Osnovni napredak umijea utvrivanja", Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, god. 39, br. 1/2, Zagreb, 1990., 3 4. Z. HORVAT, "Brani-kule", 28. E. HILJE, "Gradnja katela", 129. Spor s Vlasima trajao je uz prekide od 1435. do 1489. godine. V. K LAI, Acta Keglevichiana, 9 39; Jakov STIPII i Miljen AMALOVI, "Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije", Zbornik Historijskog instituta JAZU, br. 3, Zagreb, 1960., 636 638.

58 59 60

23

K. Regan Plemiki grad Kegalj (Kegaljgrad)

bili sagraeni zidovi oko istonoga i junoga dvorita, to je omoguilo gradnju novoga palasa u sjeverozapadnom kutu junoga dvorita, a potom je uslijedila gradnja bedema oko sjevernoga dvorita. S obzirom na izrazito vojniki karakter predgraa to se ponajbolje vidi iz dobro osmiljenoga sustava zaprjeivanja slobodnoga prilaza gradskoj jezgri kroz ak tri dvorita i troja utvrena vrata, ne raunajui pri tome etvrta vrata u zidovima jezgre kao graditelj ovog dijela Kegaljgrada logino se namee Petar II. Keglevi. On je bio prekaljeni protuosmanski ratnik, koji je svoju politiko-vojnu karijeru zapoeo jo kao mladi 1513. godine u slubi hrvatskog podbana Baltazara I. Battthynyja, da bi je nastavio kao kapetan konjanitva Jajake banovine (1510. i 1521. 1526.) i njezin ban (1521. 1522.). Da je Petar izvrsno poznavao suvremena dostignua obrambenoga graditeljstva, dodatno nam potvruje njegova moderna pregradnja plemikog grada Kostela izmeu 1523. i 1530. godine, dakle u vrijeme kada je izgubio svoju matinu utvrdu na Zrmanji. 61 (Sl. 14.) Kegaljgrad je u razdoblju prevladavajue uporabe hladnoga oruja bio snano uporite obitelji Keglevi u borbi za proirenjem njihova vlastelinstva na tetu vlakih susjeda. No, u XV. st. situacija se bitno izmijenila na tetu sigurnosti utvrde. S pojavom i irenjem vatrenoga oruja na hrvatskim prostorima krajem XIV. i poetkom XVI. st. te jaanjem njegove probojne snage, Kegaljgrad je postao sve izloeniji njegovu razornom uinku s okolnih poloaja, to se posebno odnosi na kamenu visoravan kojom mu se pristupa sa sjeverne strane. Keglevii su ozbiljno pristupili tom problemu ojaavi obrambene zidove utvrde najmanje dva puta. Prvi put su ih ojaali polovinom XV. stoljea dogradnjom snane brani-kule, a drugi put u prvoj etvrtini XVI. stoljea, kada se podie utvreno predgrae. Iako tim dogradnjama Kegaljgrad nije bio pretvoren u artiljersku tvravu poput Vrane, Karina, Nadina ili Novigrada, njegovi su se gospodari, u oekivanju osmanske navale na Bukovicu i Ravne kotare, trudili prilagoditi ga uvjetima ratovanja vatrenim orujem. Gradei snane brani-kule, Keglevii su gradsku jezgru zatitili od izravnog djelovanja neprijateljske artiljerije, dok su podizanjem triju utvrenih dvorita sprijeili mogunost iznenadnoga neprijateljskoga prodora u sredite svoje rezidencije, a samim time i mogunost brzog pada utvrde nakon proboja vanjskoga obrambenog sustava.
61

Drago MILETI, "Plemiki grad Kostel", Kaj, god. 30, br. 3/4, Zagreb, 1997., 74 75.

24

Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 54/2012. 1 34

Mada je skromnost u izvedbi rezidencijalnih stambenih prostorija Kegaljgrada u suprotnosti s drutvenim statusom Keglevia, koji su se tijekom XV. i poetkom XVI. stoljea ubrajali u gornji sloj hrvatskoga dobrostojeeg plemstva, odnosno srednjega plemstva prema shvaanju tradicionalne historiografije, 62 njihova skromnost nije posljedica njihove neimatine, ve vrijednosnoga shvaanja funkcije ovog kompleksa. Naime, on je prvenstveno bio namijenjen zatiti ivota lanova ove obitelji i njihovih podlonika, dakle njihovoj obrani, a tek potom ugodnom stanovanju. Stoga nam ostatci Kegaljgrada naputenoga uoi osmanske navale na Pozrmanje tijekom 1520-ih i procesa masovne pojave pregradnje plemikih gradova na hrvatskome prostoru pod utjecajem renesanse63 upotpunjuju spoznaju o skromnome standardu stanovanja dobrostojeeg plemstva XV. stoljea, koja je potpuno oprjena iroko prihvaenu dojmu o raskoi srednjovjekovnih plemikih i velikakih rezidencija nastalom pod utjecajem Hollywooda. Naime, srednjovjekovno dobrostojee plemstvo nije ivjelo u velikim palaama, ve u skromnim graevinama, koje su bile tek neznatno bolje ureene od drugih graevina unutar njihovih utvrda. O tome nam ponajbolje svjedoe ostatci plemikoga grada Kostela u Hrvatskom zagorju. Njega je 1523. godine, neposredno uoi naputanja ili pada Kegaljgrada pod osmansku vlast, kupio Petar II. Keglevi (umro u Kostelgradu, 1554. ili 1555.). Budui da mu je namijenio ulogu novoga obiteljskoga sjedita, izmeu 1523. i 1530. godine pregradio ga je u modernu utvrenu renesansnu rezidenciju. Te je radove, meu ostalim, obiljeilo ruenje staroga gotikoga palasa, koji je bio zamijenjen velikom dvokrilnom dvokatnom palaom, iji impozantni ostatci jo uvijek ostavljaju snaan dojam na posjetitelje ovog lokaliteta.
62

Rije je o obiteljima koje su najee posjedovale jednu utvrdu kao obiteljsko sijelo na srednje velikom vlastelinstvu, za razliku od visokoga svjetovnog (Frankopani, Nelipii, Kurjakovii) i crkvenog plemstva (zagrebaki biskup), koji su posjedovali po nekoliko desetaka utvrda na vlastelinstvima veliine dananjih hrvatskih regija. Primjerice, Frankopani su gospodarili gotovo itavim kopnenim dijelom Hrvatskog primorja, Gorskim kotarom i zapadnom Likom, dok su Kurjakovii vladali sjevernom i istonom Likom te velikim dijelovima sjeverne Dalmacije i podvelebitskog primorja. Ivan JURKOVI, "Ugrinovii od Roga raseljena obitelj plemenitog roda ubia bribirskih za trajanja osmanske ugroze", Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti HAZU u Zagrebu, br. 26, Zagreb, 2008., 71 85. Pregradnju plemikih gradova u XVI. st. karakterizira dogradnja baterijskih kula i niza novih stambenih prostorija uz srednjovjekovne obrambene zidove, koje su s unutranje strane bile povezane arkadnim trijemovima. Kao najljepi primjeri ovoga procesa nameu nam se plemiki gradovi Susedgrad, Samobor, Veliki Tabor, Trakoan, Stari grad u Varadinu itd.

63

25

K. Regan Plemiki grad Kegalj (Kegaljgrad)

Budui da se jo za ivota posljednjega gospodara Kegaljgrada temeljito promijenila kvaliteta stanovanja hrvatskoga srednjeg plemstva, kojemu su bez sumnje pripadali i Keglevii, ostatci njihove matine rezidencije na Zrmanji daju nam vrlo vrijedne podatke o stanovanju i svakodnevnu ivotu na prostoru srednjovjekovne Hrvatske tijekom XIV. i XV. stoljea, a samim time vrijedan su izvor u istraivanju ove problematike.

26

Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 54/2012. 1 34

ILUSTRACIJE

Sl. 1. Kegaljgrad gledan s juga

Sl. 2. Kegaljgrad na zemljovidu Mattea Pagana, 1522. (izvornik lijevo, negativ desno) 27

K. Regan Plemiki grad Kegalj (Kegaljgrad)

Sl. 3. Tlocrt Kegaljgrada (Eynar Dyggve, izmeu 1929. i 1931.)

Sl. 4. Tlocrt Kegaljgrada (Veeslav Henneberg, 1934.) 28

Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 54/2012. 1 34

Sl. 5. Crte Kegaljgrada gledana sa sjeverozapada (nepoznati autor, izmeu 1929. i 1934.)

Sl. 6. Crte Kegaljgrada gledana sa sjevera (nepoznati autor, izmeu 1929. i 1934.) 29

K. Regan Plemiki grad Kegalj (Kegaljgrad)

Sl. 7. Temeljna dravna karta Ervenik 18 isjeak (Dravna geodetska uprava, 1:5000)

Sl. 8. Kegaljgrad, skica tlocrta prema dananjim ostatcima 30

Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 54/2012. 1 34

Sl. 9. Kegaljgrad gledan s jugoistoka (N. Mili, 1970-ih)

Sl. 10. Kegaljgrad gledan s istoka (N. Mili, 1970-ih) 31

K. Regan Plemiki grad Kegalj (Kegaljgrad)

Sl. 11. Utvreno predgrae gledano s istoka

Sl. 12. Unutranje lice sjevernog obrambenog zida predgraa gledano s juga 32

Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 54/2012. 1 34

Sl. 13. Kegaljgrad, hipotetska rekonstrukcija tlocrta: jezgra burga (1), utvreno predgrae (2) i brani-kula (3)

Sl. 14. Kegaljgrad, hipotetska rekonstrukcija izgleda utvrde u posljednjoj fazi razvoja 33

K. Regan Plemiki grad Kegalj (Kegaljgrad)

Kreimir R e g a n THE ARISTOCRATIC KEGALJ FORT (KEGALJGRAD) Summary In the vicinity of Mokro Polje, there are remains of the aristocratic Kegalj fort (Kegaljgrad), which was first mentioned in documents in 1433. It is presumed that the fort was built by Kegalj, the progenitor of the noble and subsequently aristocratic Keglevi family, as the fortified seat of the estate located in the central Zrmanja flow in the Unaice district (the Knin County). The estate itself was territorially not integral; it was rather composed of many smaller landed properties dispersed along the central Zrmanja flow. Apart from Kegalj, on which the aristocratic fort of the same name was located, this estate included the following landed properties: Ramljane, Koevii, Pokorovnici, Prklji, Dobravoda, and Poriane; after the last one, the Keglevi family got their additional aristocratic name of Porechan, de Porychan, Porichan. It hence comes as no surprise that the Keglevi family, similar to many other noble families of their time, strived to materialise the widening and integrating of the estate, which consequently caused conflicts with their neighbours. No doubt that in conducting this policy, the safe family fort secured them a significant advantage over their rivals; however, in the conflict with the invincible Ottoman army, the family was forced to withdraw from the fort to the north-western Croatia during the 1520s. The Kegalj fort remained abandoned until the beginning of the XVIII th century, when Venetian guards in the service of Zavia Mitrovi occupied it for a short while. The ruins of Kegaljgrad are located not far from Mokro Polje, on the top of a steep stone peninsular encircled from three sides by the river Zrmanja. The fort was built on three altitude levels; its height was approximately 42 m in the north-south direction, while its width was around 34 m in the west-east direction. On the highest point, there are remains of a city core with a watchtower, onto which leans a fortified suburb, divided into three separate parts by defence walls from the western and the south-eastern sides. The configuration of the soil on which the fort was built conditioned its well-intended composition altitude-wise. Diverse structures of its walls may lead to the conclusion that the phases in the process of building this aristocratic complex were conditioned similar as in cases of many other forts by: changes in the military doctrine; the financial strength of its owners; the geostrategic importance in individual historical periods; and, finally, the replacing of the defence role by the housing function. Thanks to the fact that the Kegalj fort was abandoned rather early in the first quarter of the XVI th century and to its remote location that saved it from a stronger devastation, individual building phases are here much more obvious than in the case of any other Croatian aristocratic fort. Keywords: burg Kegaljgrad, noble family Keglevi, Zrmanja, Mokro Polje, XIVth c. XVIth c. 34