Mesić - Međunarodne migracije

STRUKTURALNO – KONFLIKTNE PERSPEKTIVE
1970-ih javljaju se novi pristupi, čije je polazište kritika (pret)postavki teorija ravnoteže i
asimilacije. Ovo je pak bilo potaknuto opiranjem društ. fenomena da se uklope u krute
okvire trad. teorija, prije svega ova tri: spoznaja da formalno – pravno ukidanje rasne
diskriminacije u SAD-u ne riješava pitanje asimilacije crnaca; pretvaranje europskih
privremenih imigranata u nove manjine i njihov daljnji dolazak unatoč destimulaciji;
produbljivanje ekonomskog jaza između razvijenih i nerazvijenih.
Međunarodne migracije više se ne vide jednostavno kao agregatna kretanja kojima
ljudi odgovaraju na razlike u uvjetima polazišta i odredišta, već kao konstitutivan dio
dinamike transnacionalne kapitalističke ekonomije, koja istodobno determinira i potisne i
privlačne čimbenike. Migracije se, dakle, promatraju iz eminentno strukturalne
perspektive, pa su ti pristupi eksplicitno politički i ekonomski. Pošto prepostavljaju sukob
interesa imig. i emig. zemalja označeni su i kao konfliktni. Iako postoje razlike između
klasičnih marksističkih i novijih pristupa (teorije svjetskog sistema), u svim slučajevima
međunarodne migracije shvaćene su kao integralni aspekt svjetskog kapitalističkog
sistema koji se reproducira putem odnosa nejednakosti i dominacije. One su, dakle, dio
konfliktnih odnosa međunarodne razmjene i zapravo produbljuju nejednakosti između
centra i periferije – troškovi formiranja i obrazovanja radne snage prebačeni su na
nerazvijene, dok migracija pridonosi jačanju dominirajućih sektora centra.
Teorija podklase
Kao što je već rečeno, ovi pristupi razvijeni su kroz kritiku prethodno postojećih, a
jedan od naročitih primjera tog razvoja je knjiga Castlesa i Kosacka Imigrantski radnici i
klasna struktura u Zapadnoj Europi. U Britaniji se tada gledalo na imigracije kao na
specifičnost opadanja carstva, a pošto su imigranti iz Commonwealtha smatrani
useljenicima jedino relevantno pitanje bilo je ono njihove integracije, za što je samo
valjalo prilagoditi stare asimilacijske koncepte čikaške škole. U Njemačkoj i drugim
kontinentalnim zemljama se u isto vrijeme vjerovalo kako su imigracije privremene, te
su se tumačile u skladu s trad. konceptima zakona tržišta. Spomenuti autori su
analizom imigracijske situacije u Francuskoj, Švicarskoj i Njemačkoj, te njenom
usporedbom s britanskom, došli do zaključka da je radna imigracija opća karakteristika
poslijeratnog europskog kapitalističkog razvitka. Temeljni razlog imigracije jest, dakle,

Razlog tomu je što je širenje kapitalizma ovdje utemeljeno u vanjskom tržištu. koje onda nagoni one sposobnije i kreativnije na emigraciju. dokazuje kako kapitalistička akumulacija kapitala u svjetskim razmjerima počiva na razmjeni između dva tipa socioekonomskih formacija – kapitalizma centra i kap. tj. koju siromašne zemlje daju bogatima. a ne kapitala. Ukazali su i na konstituiranje imigrantskog rada kao strukturalne potrebe zapadnoeuropskih gospodarstava. perifernim prostorima nametnuta je podređena uloga snabdjevača nekim robama i radnom snagom.» Na drugom mjestu Amin dokazuje kako konvencionalni pristupi nisu adekvatni za razumijevanje tekućih migracija (1974) u nerazvijenim zemljama. Radi se ustvari o tome da podrazvijena društva emigracijske regije reagiraju na promjene nametnute izvana učvršćivanjem trad. jedan od najistaknutijih predstavnika kofliktnog pristupa. kao i preživaljavanje pretkapitalističkih oblika proizvodnje ključno za razvoj globalnog kapitalističkog sistema. Teorija centra i periferije S. U tom kontekstu treba onda shvatiti i međunarodne radne migracije. Dok se u centru koncetriraju napredni oblici proizvodnje i kontrola svjetske trgovine. koje Castles i Kosack opisuju kao «oblik razvojne pomoći. gdje uglavnom i ostaju. što onda vodi stvaranju svojevrsnog zatvorenog siromaštva. Isto tako. način proizvodnje predominantan i u periferiji. potpunoj dezintegraciji pretkap. S jedne strane. ti pristupi ne mogu objasniti zašto se narušena ravnoteža među različitim faktorima proizvodnje nastoji poravnati pokretanjem radne snage. a s druge ti isti pojedinci u društvima imigracije dolaze na položaje koji su mahom ispod njihovih sposobnosti. u formacijama centra kap. pa se pretkapitalistički načini proizvodnje moraju samo adekvatno transformirati i podrediti predominantnom. tj. periferije. ta emigracijska društva ostaju upravo bez onih ljudskih potencijala koji bi mogli biti nositelji strukt. podklase. oblika proizvodnje.nejdenaki razvoj kapitalističkkog sistema. (primjer transfera tehnologije) Pošto je takav položaj formacija periferije. već teži isključivosti. način u proizvodnje. Iako je kap. društva. tj. njene formacije ne teže istoj preobrazbi. . Prije svega. struktura org. koncepti o pojedincima i grupama koji su propulzivni za migracije daje krajnje nepotpunu sliku tog fenomena. promjena. funkc. Pošto je njihov rast temeljen na širenju unutarnjeg tržišta. kap. a ne nerazvijene. Amin. pri čemu su se usredotočili na dugoročne posljedice restrukturiranja radničke klase. način proizvodnje ne samo da je dominantan. ali i tržišta za industrijske proizvode centra. Radi se o tome da imigranti ulaze na tržište rada na njegovom dnu. te teže formiranju posebnog sloja. za zemlje periferije možemo reći da su podrazvijene.

U tim društvima dolazi do bifurkacije tržišta rada. niske plaće). formiranja primarnog (sigurnost. neugodni i opasni uvjeti. dobre radni uvjeti. što stvara potebu za imigrantima. ugrađenih u strukturu razvijenih industrijskih društava. domaći radnici su sve manje spremni prihvatiti poslove u sekundarnbom sektoru. Teorija svjetskog sistema . Istodobno. visoke plaće. benificije) i sekundarnog sektora (nestabilnost. tj.Teorija segmntiranog tržišta rada Do imigracije dolazi prvenstveno zbog potreba za određenom vrstom radne snage.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful