You are on page 1of 49

PRAISTORIJA JUGOSLAVENSKIH ZEMALJA II

NEOLITSKO DOBA

PROTONEOLITIK KULTURA LEPENSKOG VIRA

(Dragoslav Srejovid)

Podruje: sedam naselja locirano je u erdapu (Alibeg, Padina, Lepenski vir, Vlasac, Razvrata, Icoana i Hajduka vodenica), a tri nizvodno od Gvozdenih vrata (Ostrovul Banului, Schela Cladovei i Ostrovul Corbului). Kultura Lepenskog vira razvija se od finalnog paleolita (Cuina Turcului I), pa do vremena stabilizacije starijeneolitske kulture (Lepenski vir IIIa). Vlasac ostaci od etiri superponirana naselja (Vlasac Ia i Ib, II, III) Lepenski vir 7 superponiranih naselja u 3 izdvojena stratuma (Protolepenski vir, Lepenski vir I a-e, Lv II). Na njih se nastavljaju slojevi starijeg neolita (Lv IIIa i b). Padina dva stratuma: Padina A i Padina B (u ovoj se fazi javljaju forme starevake kulture). Icoana i Schela Cladovei na rumunjskoj obali Dunava, na svakom lokalitetu otkrivena su dva stratuma (I i II). Naselja: sva su podignuta na najniim dunavskim terasama. Tereni su prostorno ogranieni jer ih s jedne strane presjeca Dunav, a s druge zatvaraju strma brda. Razlikuju se dva tipa naselja: stalna (bazina) i sezonska (tranzitna), a pojedina vremenom mijenjaju karakter. Tako je naselje Vlasac tokom faza Ia-b stalno naseljeno, dok ona iz mlaih perioda (II i III) imaju sezonski karakter. S druge strane, najstarije naselje na Lepenskom viru (Protolepenski vir) sezonsko je, a mlaa su stalna (Lv I ae, dijelom i II). Trajna naselja osim LV bili su i Icoana, Schela Cladoveci, Hajduka vodenica i Padina Naselja su grupirana, najede po dva ili tri na teritoriju iji radijus nije vedi od desetak kilometara (npr. Lv i Vlasac ili Icoana, Ravrata i Hajduka vodenica). Nije sluajnost to u vrijeme dok je Vlasac stalno naselje (Vlasac I), oblinji Lepenski vir (Protolepenski vir) ima karakter sezonskog, odnosno to od trenutka podizanja stalnog naselja na Lepenskom viru, Vlasac postaje sezonsko boravite. Naselja uvijek imaju manje-vie pravilan polukruni oblik, a u centru slobodan prostor, neku vrstu trga. U svim fazama grade se stanita (tlocrtno kruni isjeak, elipsa ili trokut zaobljenih kuteva) atorastog izgleda, s krovom koji direktno nalijee na osnovu. Na Vlascu Ia, iskoritena su udubljenja koje je izlokala voda Dunava, bone strane udubljenja su zasjeene da tvore neku vrstu zidova o koje se upiru nosai krovne konstrukcije, a ravan pod je nainjen od zdrobljenog, dobro nabijenog vapnenca. Unutar tih ''zemunica'' nalaze se elipsoidna vatrita. Sljededu fazu (Vlasac Ib, Protolepenski vir i Lv Ia) karakterizira ognjina konstrukcija u osovini graevine. Na Vlascu su otkriveni niski zidovi od lomljenog kamena o koje se upire krov, pa se kude mogu graditi i na ravnom terenu. Podovi su i dalje od zdrobljenog vapnenca. U periodu Lv I b-e i Lv II, Lepenski vir postaje veliko kulturno arite i njegova arhitektura ima preteno sakralni karakter (na ostalim nalazitima je uglavnom svjetovna i skromna). Osim toga, sada se grade i atori, te krune kamene platforme (vjerojatno radionika mjesta). Mnotvo platformi i vanjskih pravokutnih ognjita u Vlascu II i III sugerira njegov sezonski karakter. Sama stanita-svetita u Lepenskom viru malo se formalno razlikuju od prijanjih graevina, ali su solidnije graena i precizno mjerena. Duina proelja se prenosi na bone stranice koje se spajaju u vrhu, te se formira istostranini trokut. Zatim se zaelje (vrh trokuta) skraduje za jednu etvrtinu, a proelje se zaobljuje (iz tjemena zaelja povlai se luk). Tako se dobija tloct krunog isjeka. Pravokutno ognjite je u osovini, okrueno irokim kamenim ''stolovima''. Na zaelnoj strani je svetite, koje zauzima etvrtinu unutranjeg prostora, a u kojem se postavljaju rtvenici i skulpture od oblutaka (njihove dimenzije

zavise od veliine svetita). Svi elementi interijera zaliveni su u vrstu vapnenaku masu poda. U kasnijim fazama (Lv I d-e, II) graevine se smanjuju, a mjerenje postaje nemarnije, a i postepeno nestaju svetita sva stanita imaju jedinstven unutarnji prostor. Najstariji objekti (''zemunice'') mogu se formalno povezati sa kolibama-zemunicama iz mlaeg paleolita istone i srednje Europe (ipak, njihove su osnove uvijek nepravilne). Za stanita s pravokutnim ognjitima nema analogija. Samo po preciznosti, vrsti poda i briljivo izvedenom interijeru mogu se povezati s arhitekturom protoneolitskih i predkeramikih naselja Bliskog istoka. Sahranjivanje: u svim naseljima otkriveni su grobovi. Mrtvi su sahranjivani u okviru naselja, najede oko ognjita, u stanitima-svetitima, ili u njihovoj blizini i to samo pojedini lanovi zajednice (uglavnom ili dojenad ili ved zrele i stare individue). Nije poznato kako se postupalo s ostalima (vjerojatno su se izlagali izvan naselja). Inhumacija je najuobiajenija razliiti su poloaji (na leima, na boku, sjededi), uglavnom su polagani u prirodna udubljenja i rake, a rijetko u konstruirane grobnice od lomljenog kamena. Orijentacija je ovisila o orjentaciji ognjita (Schela Cladovei 20 skeleta orjentirano uz duu stranu pravokutnog ognjita). Poevi od faze Lv Ib djeca se sahranjuju iskljuivo u zaeljima stanita. Spaljivanje je dokumentirano jednio na Vlascu (rijetko se koristi, ali to su najstariji grobovi spaljenih pokojnika na Balkanu ima ih i u Protosesklu, ali su neto mlai). Sekundarno i parcijalno sahranjivanje je esto i koristi se u svim fazama. Mrtvi su najprije izlagani izvan naselja, da bi nakon zavrene ekskarnacije bili preneseni u stanita u cjelini (sekundarno) ili u dijelovima (parcijalno sahranjivanje). U starijoj etapi parcijalno je ede. Najprije se posebno sahranjuju samo lubanje, a tek kasnije i neki drugi dijelovi. Sve posebno sahranjene lubanje na Vlascu i Lv pripadaju odraslim mukarcima, a sve mandibule enama. Kod sekundarnog sahranjivanja kosti se ili slau na gomile ili se vodi rauna o anatomskom sklopu skeleta. Ovaj nain je vezan za mlau etapu i sahrane u svetitima. Dokumentirano je i posipanje pokojnika okerom, zatim pokapanje s alatkama od roga i kosti, lubanjom jelena, ostacima psa. Naini sahranjivanja u kulturi Lv razlikuju se od onih u finalnom paleolitu i ranom neolitu ovog podruja, gdje su dokumentirani iskljuivo zgrenci. Polaganje pokojnika u ispruenom i sjededem stavu esta je praksa u lovakim mezolitskim kulturama istone Europe, a sekundarno i parcijalno sahranjivanje je karakteristino za kulture sakupljanja plodova i najstarijih zemljoradnika Bliskog istoka (natufijenska kulura, Jerihon A-B). Inventar: artefakti od kamena izraivani su tehnikom okresivanja (sve faze; strugai, svrdla, rezai nema pravilnih geometrijskih formi) i glaanja (mlae etape; batovi, sjekire-obluci, glaala). Okresana orua slina su onima s juga i jugozapada Balkana, koja se nadovezuju na proizvode mediteranskog tardigravetijena. Glaani predmeti se vezuju za finalni paleolit, ali i za protoneolitske kulture Bliskog istoka. Dakle, radi se o kombinaciji ekonomike - one koja se zasniva na paleolitskim tradicijama i one vezane za privredu prvih proizvoaa hrane. Artefakti od kosti proizvode se u velikom broju i vezuju se za forme finalnog paleolita (projektili, harpuni, iljci, bodei, svrdla, igle, dlijeta). Od rogova su najznaajnije alatke koje su vjerojatno sluile za kopanje, sadnju i obradu drva (motike, pijuci, sjekire i sjekire-ekidi). Osim to se vezuje za finalni paleolit, formalno se orua od kosti vezuju i za protoneolitske kulture Ukrajine (tamo se takoer nalaze veda orua s rupom za nasaivanje pijuci, sjekire). Predmeti sakralnog karaktera: dvije vrste kultno-magijski instrumenti i nepokretni objekti kulta. 1. Kultni instrumenti izrauju se od kosti i roga, rijetko od kamena i uvijek su bojeni ili ukraeni graviranjem. Postoje tri vrste predmeta od kosti i roga: palice (od roga srndada, vjerojatno ista funkcija kao i kod paleolitskih ''komandnih tapova''), ritualni bodei (od roga, imaju izgled dugog ptijeg kljuna, vjerojatno sluili za ubijanje ivotinja) i spatule (od kosti, ukraene na ivicama dubljim zarezima, a na bonim stranama snopovima linija). Motivi su rafirani rombovi, cik cak, trokuti, snopovi linija, mrea. U starijoj fazi karakteristine su rafirane trake i dublji urezi, a u mlaoj mreasti ornament i plitko urezivanje. Sakralni predmeti od kamena mogu biti obluci presvueni crvenom bojom (oker?), zatim ukraeni graviranim trakama i trokutima. Teko im je odrediti funkciju jer su nalaeni na raznim mjestima, ali moe se pretpostaviti veza izmeu posipanja mrtvih okerom i

bojenja oblutaka moda pripadaju kultu mrtvih? Kamene ploice trokutastog ili romboidnog oblika isto su ukraene graviranjem (linije u formi kria, radijalnih zraka, trokuta ili kruga), kao i privjesci od kamena i kosti. Na velikim kamenim batovima urezani su sloeni, iskidani znakovi, a u jednom sluaju i prikaz ribe. 2. Nepokretni objekti kulta imaju vrijednost umjetnikih spomenika. Modeliraju se iskucavanjem, a ne klesanjem, pa je reljef plitak i bez detalja. Mogu se razvrstati u tri grupe: figuralne naturalistike skulpture, skulpture s ornamentima i anikonine skulpture. Sve tri vrste pojavljuju se istovremeno u periodu Lv Ib. Odreenim rasporedom u prostoru bile su povezane u cjelinu. Najstarije (Ib) figuralne skulpture prikazuju ljudsku figuru, na glavi su naznaeni obrve, nos i usta, a tijelo je neralanjeno. Skulpture iz Lv Ic prikazuju ili samo glavu ili glavu s ribolikim tijelom; prikazuju se oi, a katkad i ornamenti koji sugeriraju kosu. U ovom periodu javljaju se i figure ivotinja, najede riba i glava jelena. Ved od Id faze poinje opadanje i nemarna izrada, a tek u vrijeme Lv II skulptura doivljava odreeni preporod, jer tehnika klesanja potiskuje iskucavanje, pa se javlja vedi broj detalja (ruke, grudi, svi detalji lica). Meutim, sada raniji naturalizam prerasta u ekspresionistiki stil lica podsjedaju na groteskne maske i djeluju kao apotropejske predstave. Figuralne skulpture naene su samo na Lepenskom viru. Ornamentirane skulpture u ranoj fazi imaju vijugave motive koji prekrivaju itavu povrinu, a od vremena Lv Ie se postupno geometriziraju, pa se u fazi Lv II nalaze samo pravocrtni motivi (cik cak, meandar, snopovi linija). Dakle: figuralna skulptura evoluira od naturalizma prema ekspresionizmu, a ornamentalna od organskih do strogo geometrijskim motiva. Religija starije etape nije se mnogo razlikovala od ostalih lovakih mezolitikih zajednica Europe (bojeni obluci, gravirani instrumenti). Tek od pojave monumentalnih kamenih skulptura religija Lv postaje srodna onoj u protoneolitskim i starijim neolitskim kulturama Bliskog istoka (natufijen, Jerihon B). Ekonomija, drutvo: prema broju stambenih objekata u poetku su prve zajednice brojale dvadesetak lanova (dvije do etiri bioloke porodice). One su se rano suoile s porastom stanovnitva, pa su se na uskom podruju erdapa povremeno, sezonski raseljavale. Tako se uspostavlja kombinirana sjedilako-mobilna ekonomija ribara, lovaca i sakupljaa hrane, to vremenom nuno dovodi do specjalizacije i sloenih drutvenih odnosa. Zajednice se prvo dijele na mobilni i imobilni dio, a zatim se vri i dioba poslova. Sad postaje razumljivo zato se pojedini lanovi sahranjuju u okvirima naselja. Najvanija gospodarska grana su lov i ribarstvo (divlje govedo, divlja svinja, jelen), a na podruju Vlasca izvrena je kultivacija divljih itarica (to potvruju i alati od glaanog kamena i roga, za obradu zemlje). Geneza i kronologija: kultura Lepenskog vira se preko nalaza sa terase Veterani, Ostrovul Banului (sloj I-II) i iz Cuina Turcului (sloj II a-b) kronoloki vezuje za kulturu finalnog paleolita erdapskog podruja. Naselja na poetku kulture Lv odvajaju se od starijih nalazita erdapskog podruja samo u novoj etapi u nainu privreivanja (poloaj i stalni karakter naselja, alati od rogova). Ipak, s obzirom da je kontinuirana kultura erdapskog podruja na poetku i na kraju ovog razdoblja (od paleolita do neolita) obiljeena markantnim crtama, moe se govoriti o dvije posebne kulture kultui tipa Cuina Turcului (finalni paleolit) i kulturi Lepenskog vira (kasni mezolit, protoneolit), kao i o jednom prijelaznom periodu meu njima (epipaleolit, stariji mezolit) koji je dokumentiran nalazima iz Cuina Turcului IIa-b, Ostrovul Banului I-II i sa terase Veterani. Vano je naglasiti da je kultura tipa Cuina Turcului (rumunjski arheolozi je zovu romanelo-azilien) ustvari lokalna manifestacija mediteranskog tardigravetijena, pa je erdap i u preborealu ukljuen u sferu mediteranske kulture. Progres u ekonomiji kulture Lv ne zaostaje mnogo za dogaanjima na Bliskom istoku. Ipak, zbog nedovoljne istraenosti sjeverozapadnih dijelova Anatolije i podruja oko Kaspijskog jezera i Crnog mora, nije mogude uspostaviti vezu izmeu Lv i postpaleolitskih naselja prednje Azije. Prednjoazijska nalazita razdvaja, sudedi po C14 datiranju, vrijeme od tisudu ili dvije tisude godina poetak predkeramikog neolita u Jerihonu pada oko 8000., u Hacilaru oko 7000., u Tell Ramadu i Jarmo-u

(armo) oko 6000 god.pr.n.e. Znaajno je da C14 datumi za sva nalazita u junom Podunavlju, Moldaviji i na Krimu, na kojima su uinjeni prvi podvizi u kultiviranju biljaka i pripitomljavanju ivotinja, ine homogenu grupu datiranu 6300.-5500. god.pr.n.e. To znai da se poetak kulture Lv priblino podudara s osnivanjem naselja u Jarmo-u ili Tell Ramadu. Najvjerojatnije je da je pristup neolitskoj revoluciji u Podunavlju uinjen jo neto ranije, poetkom 7 milenija, najkasnije do 6500. god.pr.n.e. U ovo vrijeme poinje i velika migracija termofilnih biljnih zajednica s juga prema srednjoj Europi, nivo voda opada, rijeke ustaljuju svoje tokove, a na velikim prostranstvima od Ukrajine do Panonije formira se plodno zemljite - ernozem. Bududa istraivanja de svakako pokazati da se luk ''plodnog polumjeseca'' iri preko Crnog mora sve do junog Podunavlja. Datumi doneeni C14 analizom pokazuju da kultura Lepenskog vira otpoinje oko 6300. i da se zavrava oko 5300. god.pr.n.e., to je identino datumu kojim se oznaava poetak starijeneolitskih kultura u kontinentalnom podruju Balkana (Protostarevo, Anzabegovo I, Karanovo I). To znai da se kultura prvih izrazito zemljoradnikih zajednica (Protostarevo) nadovezuje na mlau, protoneolitsku fazu kulture Lv. Danas jo nije mogude ocijeniti koliko starevaka kultura svoj nastanak duguje kulturi Lv, a koliko poticajima s juga Balkana, iz Tesalije i Makedonije (M. Garaanin smatra da su utjecaji s jugoistoka bili odluujudi). Ipak, ekonomsko-kulturni preobraaj najstarijih naselja starevake kulture (Lepenski vir IIIa, Gura Baciului, Divostin) nije izazvan prilivom novog stanovnitva, a starevaka naselja su esto podizana u istom ambijentu, u nekim sluajevima i na istom mjestu kao ona iz kulture Lv (Lepenski vir, Padina, Alibeg, Schela Cladovei). Tako ''zemunice'' sa najstarijih starevakih naselja ivo podsjedaju na atoraste poluukopane objekte iz naselja kulture Lv, a ornamenti na keramici (mrea, visedi trokuti, rafirane trake) gotovo su identini ranijim gravurama na kotanim i kamenim predmetima. Ipak, otre razlike uoavaju se u umjetnikom stvaralatvu i religioznim shvadanjima, a isto tako u starevakoj kulturi nigdje nisu posvjedoene specjalizirane djelatnosti i svuda se sredu ista stanita i iste vrste predmeta. ini se da je starevaka kultura batinila samo ''praksu'' kulture Lv, a da je u potpunosti odbacila njenu ideologiju i tradicionalno ustrojstvo drutva.

CENTRALNOBALKANSKA ZONA
ANZABEGOVO VRNIK KULTURA

(Milutin Garaanin)

Poznat je i po nazivima Barutnica i Anza. Istraili su ga J. Koroec (1960), M. Garaanin i M. Gimbutas (1969/1970). Kulturni sloj ima debljinu od 4 m. Kultura je podjeljena na 4 faze (1-4), od kojih prva (sa 3 podfaze: 1a-c) pripada starijem neolitiku, a ostale 3 srednjem neolitiku.
Podruje: Ove polje (sjeverna Makedonija) Anzabegovo, Rug-Bair u Rorubincima, Zelenikovo, Vrnik Ima 4 faze: AV I (etape a, b, c) AV II AV III AV IV Naselja: na rijenim terasama, etvrtaste nadzemne zgrade, zidovi od derpia ili od kolaca sa kudnim lijepom, pod od nabijene zemlje. Na Vrniku otkriven etvrtast objekat ispunjen itom spremite.

U Anzabegovu (I b i c) otkrivena 2 etvrtasta objekta, sa zidovima od gline bez kolaca (analogija s predsesklo-Magulita kulturom u Otaki Magula), u sredini kojih se nalazi po jedna veda jama s kostima novoroeneta i druge jame, ograene zididima od gline, s pepelom i ivotinjskm kostima (kultni objekti?). Sahranjivanje: ukopi su skeletni, u naselju, zgreni stav. Keramika: evolucija od svijetlih do tamnih vrsta keramike (broj tamne keramike raste od II faze). U I fazi: loptaste i poluloptaste posude s razliito profiliranim vratom, posude na vie nogu. Kod grube keramike impresso i barbotine, kod fine slikanje bijelom bojom: trokut, cik-cak ali i krivolinijski, fl oralni i srpasti motivi. Krajem I faze javljaju se i kapljiasti motivi. U II fazi: ornament arkadnog barbotina, javlja se i keramika s tamno slikanim motivima vertikalnih traka, koje se katkad u dnu posude spajaju, visedi trokuti du oboda, mreasti ornamenti. III faza: porast tamne keramike, tamno slikanje, isti ornamenti. IV faza: pojavljuju se u vedem broju krivolinijski motivi, osobito spirale i meandrasti motivi, tekude spirale ispod oboda posude, katkad s krajem u obliku kandi + primjerci vinanskog lonarstva. Plastika: nije toliko zastupljena. Statue s predimenzioniranim vratom (naznaen samo nos), sjedede steatopigne figure s pred. vratom i shematizirane figure s izduenim vratom i proirenim trupom. Ornamentika rane slikane keramike s primjenom floralnih elemenata upuduje na anatolske komponente, dok se stiliziranost plastike i pojava stubastih motiva vezuju uz balkanska, kontinentalna shvadanja. Ta komponenta postaje nadmodnija sve vie se naglaava tenja prema ritmikoj podjeli ornamenata i koritenju tamnom bojom slikanih vertikalnih ili horizontalnih frizova. Ekonomija: naglasak na zemljoradnji uglavnom triticum dicocum, ali i t. monococum, jeam, graak. Ovca i koza, govedo i svinja. Lov, sakupljanje, ribolov. Geneza: Balkansko-anatolski kompleks starijeg neolita svijetla monokromna keramika, loptasti oblici, vertikalno buene tunelaste drke. Cirkummediteranski (zapadnomediteranski) kompleks slini oblici posuda, gruba faktura, tehnike utiskivanja impresso Junopanonsko-sjeverobalkanski kompleks (?) gruba keramika, impresso, naroito barbotine. Grupa AV zapoinje u starijem neolitu i svojim osnovama pripada b.-a. kompleksu. Tesalija protosesklo i presesklo (ili magulita grupa slikana keramika, tamni motivi, trokuti) nalazite Otaki Magula. Veza sa predsesklom: ornamenti pomodu otiska koljke, stilizirani krukasti idoli, konstrukcija zgrada iz Anzabegovo I c. Moe se zakljuiti da grupa AV I vremenski pripada samom kraju Presesklo (Magulita) grupe, neposredno prije poetka Sesklo grupe (srednji neolit). Dakle, predstavlja zavrnu etapu razvoja starijeg neolita balkansko-anatolskog tipa, na prijelazu u period srednjeg neolita. AV I = Presesklo (Magulita) AV II i III = Sesklo AV IV = Sesklo, a moda se moe povezati i sa poetnim Dimini fazama (Tsangli i Arapi). Karanovo I u Trakiji (Bugarska) pripada istom kompleksu bijelo slikanje, ritminost, uglasti motivi, mreasti ornamenti, spirale.

AV I = Karanovo I. Neto kasnija lokalna varijanta grupe Karanovo I, grupa avdar donosi uz bijelo i tamno slikanje, a osim spirale karakteristini su i motivi kapljica. avdar- prijelaz izmeu AV Ic i AV II. AV II srednji neolit paralelno sa Karanovo II (novi kulturni kompleks sa tamnom monokromnom keramikom, tenji prema bikoninosti i novom ornamentikom). AV II i III = Karanovo II AV IV = Karanovo III (noge rtvenika s urezanim ornamentima) Zapadnomediteranski kompleks impresso (strano balk.-anatolskom kompleksu) preko podruja Ohridskog jezera i Pelagonije. Barbotine dolazi preko Stareva na sjeveru. Veza sa Starevom u ornamentici tamno slikane keramike. Grupa AV (II-IV) prolazi kroz iste etape koje se vide i kod starevake grupe. AV III (prvi motivi spirale) = Starevo IIb AV IV = Starevo III Faze AV I-IV pokrivaju cjelokupni razvoj srednjeg neolita u istonomakedonskom podruju. Evolucija se zavrava pojavom vinanske grupe (vjerojatno je doneena iz junomoravskog podruja kao ved formirana). Dakle, grupa Anzabegovo-Vrnik nastala je u balk.-anat. kompleksu starijeg neolita (u kasnoj etapi), neprekidno se razvijala uz primanje utjecaja sa strane kroz itav srednji neolit, da bi konano iezla poetkom kasnog neolita pod pritiskom doljaka iz susjednih sjevernih krajeva.

VELUKO PORODINSKA GRUPA


Podruje: Pelagonija - okolica Bitolja Porodin, Veluina, Grgur Tumbe, Optiarske tumbe, Dobromirske tumbe, Vlaka kod ivojna (jedina nije tumba tel). Dijeli se na 4 faze, pri emu se treda i etvrta mogu nazvati klasinim Porodinom (tim fazama pripada naselje u Porodinu, dok su na Velukoj tumbi utvrene i ranije faze). VP I kraj starijeg neolita. VP II VP III VP IV Naselja: sva naselja su telovi (tumbe), osim Vlake uobiajen oblik u Tesaliji, Trakiji i Bliskom Istoku. Kude su etvrtaste s kolcima, prepletom i kudnim lijepom. Zabiljeeno je bojanje lijepa bijelom bojom, a otkrivena je u porodinu i neka vrsta ukrasa u obliku akroterija. Na jednom modelu kude prikazan je dvoslivni krov na sredini kojeg je cilindar s prikazom lica (III, IV) vjerojatno dimnjak. Ognjita su okruglog oblika. O obredima sahranjivanja nema podataka. Keramika: loptaste i poluloptaste forme s niskim ili visokim ljevkastim vratom, forme bute, konini poklopci. Pojava bikoninih zdjela. rtvenici s tri noge (slini starevakim) i oni sa stepenasto izrezanim nogama pojavljuju se od III faze. Ornamenti: barbotine kod grube keramike. Osnova je slikanje bijelom bojom. I i II faza trokuti bez nekog odreenog sistema, slobodne kombinacije. Ornamenti oblika broja 3 ili epsilona u pravilnim nizovima, bijele kapljice. III i IV faza sferni trokuti, trake, valovite linije, girlande i motiv klepsidre.

Gruba keramika uglavnom je smee, crvene ili sive boje oblici za sve faze su karakteristine velike posude loptastog oblika sa cilindrinim viim ili niim vratom. Dno je ravno sa slabom profilacijom. Drke su bradaviaste, dugmaste ili trakaste ukras karakteristian je grubi barbotin s naljepcima te arkadni barbotin. Manje je prisutan impresso i javlja se samo u I-III fazi. Fina i obina keramika crvene, smee, sive i crne boje, dosta je zastupljena slikana keramika oblici loptasti oblici s niskim ili visokim vratom, poklopci koninog ili kalotastog oblika. Javljaju se bikonine zdjele i posude na niskoj, koninoj i upljoj nozi ukrasi slikanje je uglavnom bijelom bojom na crvenoj, rjee tamnoj pozadini. U fazama I i II karakteristini su motivi trokuta i uglatih traka postavljenih bez nekog reda i organizacije. Javlja se motiv grkog slova epsilon. U fazama III i IV karakteristini su motivi izduenih trokuta i kopljasti motivi u kombinaciji s raznim trakama i valovitim linijama te motivi girlanda i ornamenti u obliku pjeanog sata. U sve 4 faze se na rubu javljaju motivi bijelih kapljica ili vertikalni srpasti motivi
Plastika: raznovrsna i dobro zastupljena. Antropomorfna 2 tipa: s predimenzioniranim vratom (dugi istaknuti nos, katkad dugmasta ispupenja na sljepoonicama) i sjededa steatopigna (izdvojene noge, ruke na trbuhu). Teriomorfna ivotinjske glave na predimenz. vratu veza s oblikom rtvenika sa etvrtastim recipijentom ( po dvije glave na prednjoj strani rtvenika tumaene kao glave zmija ili jelena). Modeli kuda klasini Porodin (III i IV), otvoreni i zatvoreni tip (s krovom). Realistika komponenta je znatno jaa nego god AV grupe (statuete s izdvojenim nogama i rukama na trbuhu bliske su realistikim statuetama starijeg neolita Tesalije). Matvitost rtvenici sa ivotinjskim glavama i modeli kuda. Sloenost ornamentike crte barokizacije. Geneza: fuzija raznih komponenti koja je karakteristina i za AV grupu. S obzirom na jako razvijenu monokromnu i slikanu keramiku, grupa se moe vezati uz balk.-anat. kompleks starijeg neolita kao jedna regionalno ograniena forma. Import u grupu AV (u Rug-Bairu), u sloju koji odgovara AV II, naeni su ostaci porodinskog modela kude i cilindra. VP I i II = AV Ic ili poetak II faze (kapljice i srpasti ornamenti) VP III = AV II VP IV organizirani barbotin u gornjim fazama vezuje grupu sa razvijenom AV grupom (III). Ne moe se utvrditi da li je grupa doekala ili ak nadivjela kraj srednjeg neolita.

STAREVAKA GRUPA
Podruje: ua Srbija, Vojvodina, Slavonija, sjeveroistona Bosna Pavlovac, Bubanj, Crnokalaka bara, Drenovac, Vina / Starevo, Kozluk / Sarva, Vuedol, okolica Vinkovaca / donji slojevi u Gornjoj Tuzli (VI a i b) Najstarija keramika neolitska grupa centralnobalkanskog podruja. Samo se svojim najranijim fazama moe pripisati starijem neolitu. Najvedim dijelom pripada srednjem neolitu i moe se povezati s fazama II IV grupe AV. Kraj starevake grupe see do poetaka kasnog neolita, do poetaka vinanske grupe. Postoje razliite periodizacije: D. Aranelovid-Garaanin izdvojila je 3 osnovne faze: I, II a i II b, III. U erdapu (Lepenski vir IIIa), karpatskom podruju Transilvanije (Gura Baciului), Olteniji (Circea) i nekim nalazitima u sjevernoj Srbiji i Vojvodini (Divostin, Donja Branjevina) otkrivena je grupa vezana za b.-a. kompleks starijeg neolita s monokromnom i bijelo slikanom keramikom. Ova se grupa, izgleda, vezuje i za kasnu etapu grupe AV I (Ic). Polazedi od ovih nalaza D. Srejovid je naziva Protostarevo (inae grupa Gura Baciului) i vremenski je izjednaava sa S I S druge strane, vedi dio materijala S grupe pripada sjeverobalkansko-panonskom kompleksu s grubom keramikom s impresso i pogotovo barbotine ukrasom. Tom kompleksu pripadali bi nalazi koje je D. Garaanin izdvojila kao Starevo I. S. Dimitrijevid dao je posljednji pokuaj periodizacije (usporeen s Garaanin i dodatkom Srejovida): Starevo monokrom linear A (ili bijeli linear stupanj) linear B (ili tamni linear stupanj) girlandoid spiraloid A spiraloid B (Starevo final) linear c Gura Baciului ili Protostarevo ili SI Gura Baciului ili Protostarevo ili SI S II a S II b S III S III

Naselje: nemaju karakter telova, smjetena su na rijenim terasama ili na niskim izduenim uzvienjima (gredama) ako su u nizini. Relativna kratkotrajnost naselja izmijetanje (nijedno naselje nema kompletnu evoluciju u slojevima). Tipovi zemunica, poluzemunica i etvrtastih nadzemnih kuda, uglavnom od kolaca i pruda, podovi od nabijene zemlje. Iznimka na lokalitetu Padina u erdapu: trapezoidne, dijelom ukopane identine sa kudama ranije kulture Lepenskog vira dakle preitak ranijih formi. Sahranjivanje: u naselju, zgreni stav bez posebnih pravila, prilozi iznimno rijetki, u kasnoj etapi poznato je grupno sahranjivanje (jama u zemunici u Vini 9 skeleta). Keramika: kroz cijelu evoluciju pretee gruba keramika. Osnovni oblici: loptast i poluloptast, specifinost je tendencija za viom i zatvorenijom posudom nego kod npr. grupe AV. Rano se osjeda tendencija prema izdvajanju vieg, strmijeg vrata i naglaavanju prijelaza u donji dio posude to vodi do tenje prema bikoninosti (S III). Javlja se i cilindrina noga, a tunelaste drke se zamjenjuju horizontalno ili vertikalno buenim bradaviastim ispupenjima. Posude bute sa po dvije horizontalne drke jedna iznad druge, na svakoj strani. rtvenici uglavnom na etiri noge, sa plitkim krunim recipijentom. Postoji i forma gdje se postolje sa etiri noge izduuje u poluloptastu posudu. Ornamentika: god grube keramike osnova je barbotine organizirani, nalijepljeni, arkadni. Impresso prstom ili noktom je rijedak, a ukraavanje utiskivanjem predmeta je jo rjee, kao i urezivanje. U finoj keramici pojavljuju se tri vrste slikanja: bijelo, tamno (crno, smee, vinski talog) i polikromno. Bijelo slikanje: na obodu polulukovi (girlande), cik cak linije, mreasti motiv. Od ovog ''friza'' teku vertikalni snopovi traka koji se spajaju u donjem dijelu posude. Motiv spirale je rijedak.

Tamno slikanje: na obodu slini motivi kao i kod bijelog slikanja, a javljaju se i motivi rafiranih trokuta. Na trbuhu takoer snopovi vertikalnih linija. Javljaju se spirale u razliitim kombinacijama i razliitih veliina. polikromno slikanje: tamnom bojom, obrisi izvedeni bijelom linijom. Osnovni ornamenti su krivolinijski este su spirale. Kronologija keramike: Grupa Gura Baciului (Protostarevo): monokromna keramika, a javlja se i slikana bijelom bojom. Loptasti, nii i otvoreniji oblici (bliski formama grupe AV). Kod bijelog slikanja karakteristini su trokuti, mreasto ispunjene trake i motivi bijelih kapljica. Javljaju se i krivolinijski, valoviti, cik cak i meandrasti motivi. Starevo I: eda je gruba keramika, nabacani barbotine. Od oblika - posude na cilindrinoj upljoj nozi. Slikana keramika je nepoznata. Starevo IIa: kod grube keramike isto, kod slikanja se javlja i bijelo(preteno) i tamno. Pojava spirale. Starevo IIb: preteno tamno slikanje. Starevo III: porast fine keramike, uz ede tamno slikanje zastupljena je i polikromija. Tipini spiralni ornamenti, tenja ka bikoninim formama. Plastika: tri su osnovna tipa. Stubaste statuete najede (ovaj tip se vezuje i uz AV grupu, Sesklo, Karanovo III). Plastino prikazan nos, oi izvedene urezima (esto po dva ureza za svako oko), kosa izvedena paralelnim urezima. U kasnijim fazama se pojavljuju i batrljci. Statue sa zvonastim donjim dijelom tijela i naglaenim grudima primjerci iz Stareva (''Venera iz Stareva'') i Pavlova presvueni su bijelom bojom i crvenim mreastim motivima (S IIb) srodnost sa figurama sa predim. vratom i proirenim trupom iz grupe AV III i IV. Steatopigne statue rijetke, ona iz Vine moda predstavlja sjededu figuru pojava im se vezuje za susjednu Krs grupu. Gubi se realistika komponenta koja vodi porijeklo iz Anatolije (djelomino se vidi i u AV grupi i VP grupi). Javlja se tenja k apstrakciji i pojednostavljenju, naroito kod stubastih figura, koje pokazuju povezanost sa irim, slinim shvadanjima u balkanskom podruju. U ornamentici keramike osnovni je princip ritminost i povezanost forme suda sa slikanom dekoracijom. Ovi principi stilizacije, apstrakcije i ritmike dekoracije ostati de karakteristini i za kasnije etape neolita na balkanu. Varijante: Junomoravsko-kosovska: Pavlovac, Gladnica, Rudnik. U slikanoj keramici eda je primjena boje vinskog taloga. Karakteristini su valoviti tremolo motivi. rtvenici na etiri noge sa etvrtastim recipijentom (u neku ruku pretee onih iz vinanske grupe). Na uobiajenim rtvenicima s krunim recipijentom esta je pojava ornamenta izrezanih (Kerbschnitt) trokuta, koji se vezuju za pojave u susjednoj Bugarskoj. Monumentalna plastika stubasta figura pronaena u Gladnicama (S IIa) kao dio ognjita, od nepeene zemlje, vertikalno probuena (za tap kao uvrdenje). Istonobosanska: slojevi VI a i b u Gornjoj Tuzli. Nedostatak plastike. Karakteristini su meandrasti motivi i intenzivno koritenje organiziranog barbotina. Sve ukazuje na kasnu fazu S III. Ekonomija: naselja relativno kratkotrajna vjerojatno ukazuje na primitivnu zemljoradnju, cikliko pomicanje kao i u srednjoeuropskom kompleksu sa trakastom keramikom. Govedo, ovca i koza, svinja. Lov i ribolov su i dalje vane komponente.

Geneza: u formiranju su sigurno sudjelovale dvije komponente: prva balkansko-anatolskog kompleksa starijeg neolita i druga vezana za sjevernobalkansko-panonski kompleks s grubom impresso i barbotine keramikom. Prvu komponentu (grupa Gura Baciului) karakterizira fina, polirana i monokromna keramika, kod koje se kasnije javlja i element bijelog slikanja. Barbotine nije zastupljen. Ova grupa pripada najkasnijoj etapi starijeg neolita i moe se preko karakteristinih motiva bijelih kapljica izjednaiti sa fazom AV Ic (iako grupa AV i otprije poznaje slikanu keramiku, dok je grupa GB nije poznavala to znai da su razliite grupe istog kompleksa u razliito vrijeme otkrivale i razvijale slikanu keramiku). Monokromnu finu keramiku i slikanu ornamentiku (trokuti, paralelne trake i zakrivljene linije) je preuzela starevaka grupa od ovog kompleksa, da bi na tim osnovama razvila specifinu ornamentiku s tamnim geometrijskim motivima, koja se podudara s nekim fazama grupe Anzabegovo-Vrnik (AV II-IV = S IIa-III) prenoenje elemenata S grupe na jug. Druga komponenta je mnogo vanija, iju osnovu ini gruba keramika ukraena barbotinom, koji je sekundaran u balk.-anat. kompleksu (Gura Baciului, AV, Nea Nikomedia, Magulita grupa). U Starevu II a i b barbotine se javlja kao potpuno formiran i bogato iskoriten (nabaeni, organizirani, arkadni, nalijepljeni). To dovodi do zakljuka da na podruju starevake kulture, u vremenu koje prethodi S IIa, moraju postojati naselja sa karakteristinom barbotine keramikom, a koja vremenski moraju biti paralelna s grupom Gura Baciului (to bi bilo Starevo I prema AranelovidGaraanin). Faze S II a,b i III pripadaju srednjem neolitu i mogu se usporediti s paralelnom evolucijom Cris (Kri) grupe u Rumunjskoj. Starevo IIa-III = Cris I III. Jo je vie sinkronizirana grupa Kremikovci u Sofijskom polju (Bugarska). U Bosni na lokalitetu Obre I (faze I i II) utvreno je spajanje komponenti S grupe (barbotine i slikanje) i impressa zapadnomediteranskog kompleksa. U fazi III dolazi do opadanja starevake komponente i jaanja novih elemenata protokakanjske grupe. Ved od faze IIb i III u Starevu je sve izraenija tenja ka bikoninim vinanskim formama. U Anzabegovu je dokazano kako vinanska grupa u razvijenoj ranoj fazi (Vina-Tordo I) slijedi fazu AV IV. Nalazi opredjeljeni kao finalno Starevo (kasni nalazi iz Vine) moda upuduju na slinu situaciju.

VINANSKA GRUPA
Podruje: uglavnom se poklapa s prostorom koji je zauzimala starevaka grupa: ua Srbija s Kosovom, veliki dio Vojvodine, Srijem, istona Makedonija (podruje AV grupe), sjeveroistona Bosna. U pravcu sjevera se iri dalje od S grupe: podruje Aranka-Mori-Tisa (razgranienje Kere i S grupe u ranijem periodu), a postoji veza i sa podrujem Transilvanije i Oltenije. Vina, Divostin, Crnokalaka bara, Pavlovac, Plonik, Gradac kod Zlokudana / Predionica u Pritini / Jakovo-Kormadin, Beletinci, Petrovaradin, lokaliteti S grupe u Srijemu / Vrnik i Anzabegovo / Gornja Tuzla, Koraj / Tordo, Tartaria / Verbica i Rast. Pripada mlaem kompleksu b.-anat. neolita, na granici dva podruja centralnobalkanskog (vezanog za ist. Mediteran i Bliski Istok) i zapadnobalkanskog. Promatrano iz aspekta neolita ist. Med. i Egeje, vinanska grupa trebala bi se smatrati pojavom mlaeg neolita, dok se u periodizaciji zapadnobalkanske oblasti (koja je blia srednjoj i zapadnoj Europi) ova grupa uklapa u srednji (starija vinansko-tordoka faza) i mlai neolit (vinansko-plonika faza). Ova razlika posljedica je opdeg prednjaenja u evoluciji istoka i jugoistoka u odnosu na zapad. U smislu datiranja grupa AV i S, vinansku grupu treba tretirati kao dio kasnog neolita. Vana je injenica da je u okviru kasnije faze vinanske grupe ustanovljeno poznavanje metala, a nalazi sa Rudne Glave u Srbiji ukazuju i na poznavanje rudarstva. Iz tog razloga, neki znanstvenici mlae vinanske faze poinju gledati kao sastavni dio eneolita. Taj je period u Vini nesumnjivo

paralelan sa eneolitom u nekim susjednim oblastima (istoni Balkan i Karpati), ali ostale kulturne i duhovne manifestacije ove grupe ne ukazuju na bitnije promjene u odnosu na ranije faze. Zato se kasne faze (Vina-Plonik) moraju shvatiti kao retardirajuda pojava, koja je jo uvijek neolitskog karaktera, a ne kao eneolitska kultura. Postoji nekoliko prijedloga za kronologiju vinanske kulture. Najvaniji su: Milojid dijeli grupu na faze A, B1 i B2, C, D. Kod Garaanina je grupa podjeljena na dvije osnovne faze: stariju (Vina-Tordo) i mlau (Vina Plonik) sa svojim podfazama (i mogudom tzv. Gradakom fazom izmeu njih). Vina-Tordo I Vina-Tordo II Gradaka faza Vina-Plonik I Vina-Plonik II a Vina-Plonik II b Vina A Vina B 1 Vina B 2 Vina B 2 i poetak C Vina C Vina D

Naselja: Ne razlikuju se po poloajima od S grupe, znatan broj naselja je i podignut na istim lokacijama (Vina, Mala Grabovnica, Pavlovac). Razlika je to su vedinom vieslojna dugi vremenski razvoj, prisutna je cijela evolucija grupe. Ipak, nema telova, radi se ede o horizontalnom irenju. Tek od Gradake ili VP faze nastaje novi tip naselja, podignutih na breuljcima zgodnim za obranu (npr. Gradac kod Zlokudana). Utvrenja: u Vini otkrivena dva rova iz razliitih perioda, a na nekim lokalitetima otkriveni su rovovi s palisadom. Kude su etvrtaste, postavljane u paralelne redove (pretee u balk.-anat. starijem neolitu AV, Karanovo I). Javljaju se zemunice (uglavnom u vrijeme poetaka nekog naselja ili vezane za vede promjene, katastrofe privremeni smjetaj) i nadzemne zgrade. Od zemunica su karakteristine okrugle i one podijeljene u dva dijela. Nadzemne zgrade su etvrtaste, zidovi od kolaca sa pleterom i lijepom, podovi od zemlje ili premaza sa podnim gredama. Tokom evolucije javlja se tenja prema uvedanju dimenzija zgrade, a oblici postaju nepravilniji (ipak, ne dostiu one ogromne dimenzije kuda srednjoeuropske trakaste keramike ili eneolitske zgrade ukrajine i moldavije u njima je boravilo vie porodica, svaka u svojoj prostoriji, a u vini po jedna). U nekim kudama su otkriveni pitosi za uvanje hrane. U Jakovo-Kormadinu je otkrivena kuda s tri odaje: u srednjoj je bila ped iznad koje se nalazio bukranion, a u drugima kugle-utezi i posude. O postojanju posebnih zgrada za kult nema dovoljno podataka sluaj bojenja zidova, bukraniji, fragmenti monumentalnog keramikog rtvenika u Jakovo-Kormadinu sa metopama ukraenim raznim ornamentima i fragmenti lijepa ukraenog spiralama i trakama. Sahranjivanje: skeletno, u samom naselju ili izdvojenim nekropolama. Sahranjivanje u naseljima ne moe se smatrati kao glavni oblik, s obzirom na mali broj ukopa. Nekropole: Boto kod Zrenjanina (18 grobova), Gomolava (23 groba). Skeleti su redovito u zgrenom stavu, katkad su prisutni i prilozi, ulomci keramikih posuda. Poznata je jama iz Tartaria u Transilvaniji u kojoj su otkrivene tablice s urezanim slovima, 26 idola s licem kikladskog tipa, ogrlica od spondilus koljke i izlomljene kosti ovjeka ritualno ukapanje. Pripada vinansko-tordokoj I fazi. Pitanje incineracije nije rijeeno. U Vini su otkriveni ostaci kalcificiranih kostiju, ali nije sigurno da pripadaju ovjeku. Ipak, U Tesaliji je sahrana u urnama poznata, kako u Larissa grupi, tako i ranije u fazi I Diminija (Tsangli grupa), a utvreno je i u Protosesklu. To ukazuje na mogudnost postojanja ovog obiaja i u vinanskoj grupi, pogotovo ako se ima u vidu genetska veza vinanske sa Larissom. Rudarstvo: U Vini su otkrivene perle od bakra, bakrena ogrlica iz groba Gomoglavi, etri ostave iz Plonika s bakrenim i kamenim alatkama. Bakar je sigurno bio u upotrebi od gradake i tokom itave VP I faze. Rudna glava u istonoj Srbiji utvreno je iskoritavanje ruda, a karakter metalnih predmeta, posebno bakrenih sjekira-ekida i dlijeta, uklapa se u balkansko-karpatsku rudarsku oblast eneolita. Takvi predmeti se pojavljuju u ved formiranim eneolitskim grupama kao to su Tiszapolgar i Varna. Za razliku od njih, u vinanskoj grupi nisu nastale nikakve bitne promjene u kulturi i ivotu.

Keramika: osnova je monokromna tamna keramika, dobivena peenjem uz redukciju dotoka kisika. Moe biti polirana i dovedena do visokog metalnog sjaja. U prvim fazama osjeda se tradicija S grupe, osobito u tehnici barbotina, ali se kasnije gubi. Plastika se u osnovi dijeli na valjkaste i plosnate statuete (koje mogu biti steatopigne ili ne). Od VT II tei se prema spljotenom gornjem dijelu tijela i valjkastom donjem, to je osobito tipino od gradake faze nadalje. Vinanska keramika po prostornoj rasprostranjenosti pokazuje nekoliko varijanti: junomoravska, kosovska, istonobosanska, transilvanijska i oltenijska. Prvo de biti opisano klasino podruje: Vinansko-tordoka faza: osnovni oblik je bikonina zdjela, postepena tenja prema zaobljavanju ramena, pehari na nozi u black-topped tehnici, krukaste amfore. Treba spomenuti vazu u obliku ptice iz Vine Hyde vaza (VT II). Prosopomorfni poklopci (vezuju se za amfore). rtvenici na vie nogu razvijaju se kroz sve faze, a u ovoj su karakteristini oni u obliku zoomorfne vaze, sa otvorom recipijenta na glavi. Barbotine u gruboj keramici. Ornamentika: kanelirani motivi, snopovi linija, vertikalni, kosi ili prepleti. Pojava traka koje se ispunjavaju ubodima. Koritenje pastozne crvene boje nakon peenja (crusted) primjenjuje se iskljuivo na rtvenicima i plastici (tek u VPII i na nekim zdjelama). Plastika: valjkaste i plosnate, esto steatopigne statue - tzv. kikladski tip s trokutastim licem, plastinim nosom i urezanim oima. Katkad je konino izvuena glava dojam prikaza kape. Gradaka faza: prijelazna faza izmeu VT i VP. Moe se izdvojiti u Supskoj, a osobito u Gradcu kod Zlokudana u junomoravskoj oblasti. Prvi put se pojavljuje plastika mjeovitog tipa: sa spljotenim gornjim i valjkastim donjim dijelom tijela statuete tipa Vidovdanka s poligonalnim licem, plastinim oima i nosom, katkad i prikazanim ustima (lice ima karakter maske). Javljaju se i zdepaste statue mjeovitog tipa sa urezanim prikazom kose i odijela u obliku resa. Vinansko-plonika faza: veda razliitost u oblicima bikoninih posuda, utinute drke, amforice s malim buenim drkama na trbuhu, veliki pitosi, postepeno se gupe prosopomorfni poklopci. Ornamentika: tipine su fine kanelire, u vedoj mjeri krivolinijski i spiralni motivi, isti motivi su i kod dekoracije bockanih traka. Karakteristini igosani ubodi na posudama i poklopcima: trake ispunjene igosanim ubodima koje se rasporeuju u frizove ili metope meandri, spirale, trokuti, ahovsko polje, rombovi. U VP II se javlja i crusted tehnika crvenom ili bijelom bojom na posudama. U plastici su vodede mjeovite figure - batrljci ruku, potiljak buen nizom rupica, urezane linije na trupu formiraju trokutasti isjeak, a donji dio tijela moe biti ukraen urezanim meandrima, spiralama ili mreastim poljima. Javljaju se i figure na prijestolju, koje se u VP II pojednostavljuju i stapaju s prijestoljem (noge prijestolja su i noge figure). Za VP II tipine su i statuete s ptijim licem, esto bez oiju. Na kraju je vano naglasiti i pojavu oznake vlasnitva: urezani znakovi na trbuhu ili dnu posuda. Varijante: Junomoravska: razlika izmeu ove i kosovske je samo u bogatijoj plastici kosovske, vremenskom rasponu i nemogudnodu da se u kosovskoj utvrdi gradaka faza. Postoji i veza sa istonom Makedonijom nalazi iz Vrnika i Anzabegova iz razvijene VT I faze (bikonine zdjele, pehari na nozi, bockane trake i kanelire). Karakteristike: statue s ptijim licem ved u VT I fazi, statuete s naglaenim trbuhom (tzv. gravidni tip), statuete s bonim rogovima (ovnove glave ili frizure?). U VP fazi figure s karakteristinom frizurom i poligonalnim licem, te one u obliku kentaura. Vane su i etiri ostave s bakrenim i kamenim predmetima: sjekire-ekidi, dlijeta, ogrlice, igle period VP I. Ova varijanta zavrava se krajem VP I faze. U ovo doba ovdje prodiru nosioci nove bubanjsko-humske grupe, vezane za kompleks Bubanj Salkuca Krivodol. Kosovska: ne razlikuje se bitno od junomoravske, statuete su brojnije i javljaju se primjerci izuzetno velikih figura (Predionica, Vala). Kosovska varijanta traje i nakon junomoravske, tj. prati evoluciju klasinog podruja. Istonobosanska: granica neto ua nego kod S grupe (nije otkriven materijal u Obrima). Na jugozapadu je ova varijanta sigurno dola u kontakt s butmirskom grupom, a na sjeveru sa sopotskolengyelskom. Varijanta je skromnija - uglavnom kanelirani ornamenti, siromana plastika (ona

malobrojna je blia butmirskoj plastici). Predstavlja perifernu, osiromaenu zonu vinanske kulture. Trajanje joj se poklapa s klasinim podrujem. Transilvanijska: javlja se rano bikoninost, ornamenti, tipovi plastike i prosopomorfni poklopci upuduju na rane oblike VT I. Moe se pratiti do kraja VT faze, kada se u Transilvaniji prekida ivot vinanske grupe (nema VP faze). Oltenijska: pojavljuje se ved u VT fazi. Nedovoljno je istraena. Za razliku od transilvanijske, ini se da je oltenijska varijanta ivjela vrlo dugo. Nestala je u isto vrijeme kada i klasina. Poput istonobosanske, predstavlja siromanu, perifernu pojavu klasine vinanske grupe. U umjetnosti vinanske grupe opaa se bogatstvo plastike (u kvaliteti i kvantiteti), u odnosu na starevaku grupu. Osim u plastici, veda sloboda stvaranja javlja se i u ornamentici, kako u raznim tehnikama, tako i u kombinacijama crtea. Ritmiki rasporeeni motivi S grupe razbijaju se i pokuavaju zamijeniti novim formama to je naroito uoljivo kod keramike sa igosanim ubodima, gdje je uoljiva izrazita tenja za prekrivanjem itave povrine predmeta prvi princip horror vacui, koji de se manifestirati i u kasnijim epohama. Ekonomija: zemljoradnja nalazi ita (t. monococcum Eincorn i dicoccum), graak, leda. Otkrivena su i spremita za ito. Kod ivotinja pretee govedo, ovca, koza, svinja, lov, ribolov (ribarske alatke udice i harpuni). Geneza: vinanska grupa uklapa se u balkansko-anatolski kulturni kompleks mlaeg neolita. Njegova osnovna karakteristika je nova tehnika izrade keramike (tzv. tamne monokromne) u potpuno novim oblicima, kao i bogatstvo plastike. Za pojanjenje pojave mlaeg balk.-anat. kompleksa nastala je teorija o gradacionoj ili sukcesivnoj migraciji, tj. postepenom irenju novih elemenata pomicanjem zemljoradnika na sve nova i nova podruja. Ipak, novi elementi nisu nastupili naglim prekidom sa starijom kulturom, nego se radi o prenoenju elemenata kulture, koje nije moralo idi paralelno s etnikim pomicanjima i migracijom ljudi - nosilaca ovih pojava. Time se moe objasniti opda srodnost svih grupa mlaeg b.-a. kompleksa, no sa znatnim lokalnim razlikama koje dijelom proistiu iz stare autohtone baze. irenje mlaeg b.-a. kompleksa ilo je od jugoistoka prema sjeverozapadu, to se vidi i na relativnim kronologijama pojedinih grupa. Tako se vinanska kultura u njegovom okviru javila relativno kasno, a njene manifestacije u smjeru srednje Europe jo kasnije. Pojave ovog kompleksa u Anatoliji su jo nejasne (postojanje nesumnjivo u nalazima tipa Kum Tepe ili Beika Tepe). Jasnija je situacija u Trakiji gdje elementi novog kompleksa poinju sa grupom Karanovo II, razvijajudi se kroz K III (Veselinovo) i K IV (bikoninost, kaneliranje, ornamentika, tamna monokr. keramika). Kronoloki su grupe u Trakiji starije od vinanske. Karanovo II vezuje se uz AV II i Sesklo grupu. Karanovo III Veselinovo vezuje se uz AV III (statuete s predim. vratom i karakteristini rtvenici). Tek de Karanovo IV biti povezano sa fazom Vina-Tordo. (K IV: bikoninost, amforice, kanelire, spirale, figure s ptijim licem, gravidne figure, oznake vlasnitva). U sjevernoj Bugarskoj i dijelovima Rumunjske istom kompleksu pripadaju grupe Dudeti i Bolintineanu. U njima je jaka i druga komponenta, strana b.-a. kompleksu. U grupi Dudeti poznata je gruba keramika s impresso ukrasom (zarezi noktom) i s urezanim ornamentima spirala i meandara. Usporedo se javlja i tamna monok. ker. s rebrastim kanelirama, esto u cik cak verziji (veza sa ornamentikom Karanovo II), a u plastici su tipine statue s predim. vratom. U grupi Bolintineanu karakteristian je organizirani barbotin i urezana ornamentika s motivima bodljikave ice. Tu je i monokr. kanelirana keramika, bikoninost. Dudeti grupa je neto ranija od grupe Bolintineanu. Prema zapadu b.-a. komplesku pripada sopotsko-lengyelska grupa, kronoloki velikim dijelom paralelna s vinanskom, kao i kasnija lengyelska grupa sa regionalnim varijantama. U Tesaliji, nakon prvih pojava b.-a. kompleksa koje se kao strani element javljaju u ranoj fazi Dimini grupe (Dimini-Tsangli), prvu izrazitu pojavu ovog kompleksa predstavlja Larissa grupa, koja se svojim poecima moe povzati sa fazom VT II.

Relativno rana pojava elemenata ovog kompleksa kod starevake grupe, kao i preuzimanje nekih elemenata S grupe koji su vidljivi u VT fazi (npr. barbotine), upuduje na odreenu simbiozu iz koje je proistekla vinanska grupa. Dakle: b.-a. kompleks + starevo = vina. ini se da je irenje b.-a. elemenata mlaeg neolita ilo preko Trakije (zaobilazedi klasini moravski i vardarski put), kroz sjevernu Bugarsku, do rumunjskog Podunavlja i Transilvanije. To je vidljivo i kronoloki: vinanski elementi najstariji su u transilvanijskoj i srbijanskoj fazi, i teku prema neto mlaim fazama kosova i junomoravskog prostora, a zatim i istone Makedonije. Odreene promjene nastupile su relativno rano u podruju sjevernog Banata, gdje se postepeno ire elementi potiske neolitske grupe, u periodu vinanske gradake faze. Na istoku nastaju daleko znaajnije promjene. Transilvanijska varijanta V grupe nije preivjela kraj VT faze, dok se i u istonom dijelu klasine varijante, rumunjskom Banatu, moe raunati sa gubljenjem vinanske grupe u klasinom smislu, poetkom VP I faze. U Trakiji i na cijelom istonom Balkanu, sa prijelazom u novu etapu Marica-grupa i Karanovo V, nastaje prijelaz u eneolit, koji se razvija kroz Karanovo VI do poetaka bronanog doba. Slina je situacija i u karpatskoj zoni i rumunjskoj ravnici, sa prelaskom na Gumelnica grupu i njenu oltenijsku varijantu (Salkuca), kao i s paralelnim razvojem Cucuteni grupe, te u Transilvaniji Petreti grupe. Ove promjene mogu se uglavnom usporediti s periodom gradake i poetka VP faze. Tada se u vinanskoj grupi javljaju i prvi metalni predmeti, a eda su i naselja na dominantnim poloajima. Ipak, u vinanskoj grupi ne nastaju bitne izmjene u karakteru materijalne kulture ili u drutvenim odnosima koje se manifestiraju u karakteru grobova Tiszapolgar grupe ili u grupi Varna u ist. Bugarskoj. Iako promjene na istoku i sjeveroistoku imaju odjeke u V grupi, one ipak ne dovode do potpune promjene u eneolit, ved se zadrava neolitski karakter. U junomoravskoj varijanti, krajem faze VP I dolazi do bitnih promjena (prvi tragovi radionica metala u Ploniku). U tome je podruju vinanska evolucija prekinuta pojavom novih elemenata bubanjsko-humske grupe, koja prodire u vrijeme VP II. Osim kulturnih, mora se raunati i na prodor etnikih elemenata, najprije iz Oltenije (kompleks Bubanj-Salkuca-Krivodol), vjerojatno pod pritiskom donjo-podunavskih plemena i njihovog pomicanja uz Dunav (nosioci grupa Cernavoda I i Cernavoda III), ija su kretanja u vezi s indoeuropskim pomicanjima u pravcu istok zapad. Konano nestajanje V kulture u klasinom podruju, nastupilo je vjerojatno nasilnim putem krajem VP II faze (za brojna je naselja utvreno da su unitena u poaru). Radi se vjerojatno o nosiocima badenske grupe. Sinkronizam Bubanj-Hum Ib i II = Baden-Kostolac ukazivao bi da je klasina badenska grupa mogla biti dijelom paralelna s VP II. U Panonskoj nizini badenskoj grupi prethodile bi Tiszapolgar kao starija i Bodrogkeresztur kao mlaa pojava. Sjekire-ekidi iz ostava u Ploniku mogu se vezati za grupu Varna u ist. Bugarskoj (koja je starija od bubanj-hum grupe), a dio inventara ove grupe se opet moe povezati sa Tiszapolgar grupom (takoer spomenute sjekire i nakit ). Na taj nain se moe pretpostaviti paralelizam faze VP I sa Tiszapolgar grupom (u to se uklapa i ranija paralela s Gumelnica grupom). Dakle, vinanska grupa u svom kasnijem razvoju vremenski pripada dobu formiranog eneolita u karpatskoj oblasti i na istonom Balkanu, zadravajudi, meutim, osnovni neolitski karater. Pitanje apsolutne kronologije vinanske grupe je jo otvoreno: prema pojedinim nalazima i analogijama s drugim grupama bi se datirati u 3.tis.pr.kr., dok je C14 analiza datira u 1.pol. 4.tis.pr.kr., to bi znailo da izmeu vinanske i badenske grupe (koja se sa C14 datira u 2.pol.3. tisudljeda) postoji praznina od preko 1000 godina. Tu je vjerojatno u pitanju nesigurnost C14 metode.

ZELENIKOVO II
Zelenikovo II = Vina-Tordo II (ili B1) = mlai neolit Varijanta je vezana za Skopsku kotlinu, jedini poznati lokalitet je Zelenikovo. Prema istoku (Ove polje) i sjeveru nalazi se u to doba vinanska grupa. Keramika: karakteristini su loptasti oblici, pehari na koninim nogama, drke ovalnog presjeka. Bikonine posude su rijetke. Kod grube keramike pretee barbotine. Ukraavanje kanelirama ne postie finodu vinanske grupe i ne pojavljuje se ornament prepleta. Plastika: steatopigne statue, katkad od dva dijela, ili sa izdvojenim nogama. U oblicima lica edi je ptiji tip (nos, bez oiju), a postoje i glave s bonim volutama (rogovi ovna ili frizura?). Geneza: Zelenikovo II vezuje se za b.-a. kompleks mlaeg neolita. Slinosti s vinanskom grupom su: kanelire, pehari na upljoj nozi, forme statueta (pehari, te rane pojave ''ptijeg lica'' i glava s bonim volutama karakteristini su za junomoravsku i kosovsku varijantu). Od vinanske grupe nedostaje: klasina monokromna tamna keramika, kanelirani preplet, bockane trake, amfore, prosopomorfni poklopci i dr. Ako bi se Zelenikovo II uspredilo s vinanskom grupom, moglo bi se u najboljem sluaju govoriti o jednoj osiromaenoj vinanskoj kulturi koja je s druge strane obogadena nekim elementima iz Trakije (npr. oblici drki). U oblicima posuda i barbotinu jo je iva tradicija iz srednjeg neolita. Opravdano bi bilo Zelenikovo II izdvojiti od vinanske grupe i odrediti kao posebnu, lokalnu grupu b.-a. kompleksa mlaeg neolita. Vremenski, grupa je sigurno postojala tokom VT II.

KRS (KERE) GRUPA

(Bogdan Brukner)

Podruje: na jugoslavenskom podruju u Vojvodini, dalje u Maarskoj, Rumunjskoj. lokaliteti na podruju Vojvodine: Biserna obala, Ludo, Deronje (sjeveroistona Baka) i Ba, Bako Gradite, Krstur (jugozap. i centralna Baka). U Panonskoj nizini formirao se kasnomezolitski stambeni horizont koji datira izmeu 8000 i 6000 godina pr.kr. Kao neposredni prethodnici prvih neolitskih naselja mogu se smatrati predstavnici podunavsko tardenoazijenske faze. Stanita tardenoazijenskog tipa iz jugozap. Slovake, juno od Balatona u Maarskoj, u Bakoj i sjeverozap. Transilvaniji za sada su jedini dokaz kontinuiteta ivota na prostoru koji kasnije naseljavaju zajednice trakastolinearnog kompleksa i Kere grupe. Vjerojatno je i grupa Gura Baciului sa svojom monokromnom keramikom sudjelovala u genezi Kere grupe, te se prva faza u njenom nastanku moe izdvojiti kao Protokere. Mogude je izdvojiti etiri faze Kere grupe: Protokere faza izdvajanja grupe. Treba je uz oprez povezati sa ranokeramikim monokromnim horizontima: Lepenski vir IIIa (donji nivo), prijelaz iz ranog keramikuma Grkog u Protosesklo (Achilleion Ia). Kere I rana faza grupe. Moe se sinkronizirati s onim stambenim horizontima u kojima se javlja tipina kere impresso ornamentika: Lepenski vir IIIa, Gura Baciului I, Starevo I i IIa, kraj Protoseskla-poetak Preseskla. Kere II srednja faza. Obuhvada stratum sa slikanom keramikom u Maarskoj. Sinkronizacija sa Lepenski vir IIIb, Gura Baciului II, Starevo IIb. Kere III kasna faza. Pojava bikoninih posuda. Obuhvada period od kasnog Stareva do formiranja razvijene vina-tordo faze.

Napomena: ovakva kronologija se ne slae u mnogim pojedinostima s onom koju je postavio Garaanin za grupu Gura Baciului i za njen odnos prema tesalskom i makedonskom neolitu. Naselja:

Uglavnom su jednoslojna, mala ili velika, na rijenim terasama. Na povienom su zbog poplava pa su moda zato izduena i prostrana jer su dijelovi bili poplavljeni
poluzemunice s trapezoidnom osnovom i nadzemne etveroktne nadzemne kude sa ivotinjskim lubanjama u zabatu, drveni stubovi, podni premaz, kude u nizu slino istovremenim grupama na Balkanu.

Inventar: istiu se mikroliti koji ukazuju na jednu mezolitsku tradiciju, tipini su cilindrini utezi za ribarske mree ukraeni tehnikom tipanja i impressa. Od keramike karakteristine su zdjele na vie nogu, manji pehari i trbuaste zdjele, rijetko bikonine. Kod bojane ornamenti se kredu od bijelih trokuta i toaka, do bijelih spiraloidnih traka. Ved od najranijih faza javlja se impresso, koji je i kasnije najedi oblik ukraavanja. Rijetke pronaene statuete pripadaju stubasto-steatopignom tipu, a otkrivene su uglavnom na junoj periferiji rasprostiranja grupe, u periodu koji odgovara poetku vinansko-tordoke faze. Ta kasna pojava statueta moe se povezati s utjecajem stilskih koncepcija mlaeg neolita. U ovom periodu karakteristine su i antropomorfne posude, te aplikacije antrop. i zoomorf. predstava na posudama. Tehnika urezivanja je rijetka poznata je anr scena lova na jelene iz Donje Branjevine (Deronje), koja podsjeda na maniru crtea u stijeni. Ekonomija: naglaena je lovako-ribolovno-sakupljaka komponenta + ostalo tipino za neolit. Geneza: Moe se pretpostaviti da horizont monokromne keramike oznaava poetak neolitizacije centralnog Balkana, drugim rijeima dovodi do formiranja starevake i neto kasnije izdvajanja Kere grupe. Mezolitski karakter dijela inventara upuduje i na jaku autohtonu komponentu u formiranju Kere grupe. Daljnja evolucija grupe odvija se u dva pravca: prvi se odnosi na utjecaje stareva i dodire s ranom VT etapom. Drugi je vezan za sudjelovanje u formiranju Alfld i transdanubijske grupe linearne keramike, jer je poznato da se teritorij Kere grupe nalazi u graninoj zoni dodira b.-a. i srednjoeuropskog kompleksa kultura ranog neolita. Pri kraju Kere grupe poinje prodiranje trakastolinearnih zajednica sa sjevera i penetracija vinanske grupe s juga. Tako se kraj ivota Kere grupe moe povezati sa irenjem Szakalhat grupe (protopotiska faza) i kontaminacijom s ranom VT fazom u sjevernoj Bakoj i Banatu.

SJEVERNA ZONA (Stojan Dimitrijevid)


RANI NEOLIT U SJEVERNOJ ZONI

STAREVAKA KULTURA
Podruje: prije navedeno podruje, a u Hrvatskoj od ist. Slavonije do Bjelovara (dralovi), najgude na tlu zapadnog Srijema i ist. Slavonije. Sarva, Vinkovci (Ervenica, Trnica, Nama), Vuedol (Gradac, Karasovidev vinograd), u srednjoj Slavoniji: Naice (Ciglana), Slavonski Brod (Igra), zatim zapadnije: Nova Gradika (Cernika agovina) i dralovi kod Bjelovara. Na ovom je tlu S kultura proivjela gotovo sve etape postojanja. Tip dralovi se formira pri kraju kulture. Kronologija je ista kao i kod gore opisane S kulture. Naselja: topografija kao i iz drugih predjela ove kulture. Karakteristika: iskljuivo jamski oblik naseobinskog ivota! Jame i zemunice: okrugle, ovalne. Plitko ukopani prostori za svakodnevne poslove, ognjita. Preferiranje jamskog i zemunikog tipa objekata uslovljeno je prihvadanjem mezolitske tradicije, dok su nadzemne zgrade u Srbiji posljedica veza s junobalk. prostorom ili nasljedstva s Lepenskog vira. Pokopi: zgrenci, na boku (Trnica, Nama). Keramika: u pretklasinom periodu (Monokrom i linear A, tj. Gura Baciului ili Protostarevo ili SI) odsutan je klasini barbotin, ukraava se noktom i prstom. Kod slikane keramike koristi se bijela boja, a ornamenti su trokutasti i grozdasti. Nastupom klasine kulture (linear B ili SIIa) dolazi do masovne upotrebe kaneliranog barbotina, kod fine keramike javlja se bikonino oblikovanje, ljebljenje i fino kaneliranje. Kod slikanja se najvie upotrebljava tamna boja. U ornamentici dominiraju jednostavne klinaste trake. U girlandoidnom horizontu (S IIb) dolazi ponovno do jae upotrebe bijele, ali se koristi i tamna boja, koja de naposlijetku i prevladati. Oslikavaju se trokutaste kompozicije i girlandni motivi. U spiraloid A stupnju (S III) pojavljuje se i polikromno slikanje, a u najmlaem horizontu spiraloid B (S III) bijela se boja koristi samo za izvlaenje bordure uz tamni uzorak (u ovom stupnju se tei monokromizaciji). Kao motiv javljaju se karakteristine spirale. Tip dralovi: na tlu sjeverozap. Hrvatske, pojavljuje se u zavrnim horizontima starevakog kulturnog razvoja. U gruboj keramici pokazuje ravnomjerniji odnos izmeu kaneliranog i pravog barbotina i plastinih aplikacija, tako da djeluje ''kereoidnije'' od starevake kulture. Kod finog posua prevladavaju bombasti oblici (dodirne toke s linearnotrakastom keramikom), ali se javlja i bikonino. Tip dralovi starevake kulture supstrat je linearnotrakastoj korenovskoj kulturi, pa ima u stratigrafskom i genetskom smislu protokorenovski, odnosno protolinearni karakter. Ima otprilike isti onaj poloaj kao i Szatmar tip Krs kulture u sjeverno-potiskom podruju. Oba ova tipa predstavljat de protolinearne horizonte u svojim oblastima, kao to de spiraloid B u slavonskosrijemskom prostoru imati protosopotski karakter. Kultni predmeti: malobrojni, 2 statuete (obje iz Vinkovaca, klasinog stubastog tipa). rtvenici su uglavnom fragmentirani. Iz Vinkovaca: etvrtasti tip s izvuenim rubom (poput ograde), pripada linear B horizontu. U Vuedolu su klasini primjerci, ali i oni vinanskog tipa: crni, polirani, etvrtasti i trokutasti.

Geneza: dolaskom nosilaca S kulture na tlo meurijeja Dunava, Drave i Save dolazi do nastupa neolita. Dakle, neolitska revolucija je importirana ovaj prostor. No, kao i uvijek, neto se preuzelo i od mezolitske starosjedilake populacije: prije svega jamski oblik stanovanja. Nagli skok od bijelog slikanja u linear A i tamnog u linear B: vjerojatno je prvi formiran na prostoru Podunavlja, a drugi u junim arealima S kulture, da bi zatim utjecao na sjevernu zonu. Vradanje upotrebe bijele boje u girlandoid fazi trebalo bi objasniti poputanjem pritiska s juga i vradanjem lokalnoj tradiciji. U spiraloid B horizontu javlja se bikonina monokromna keramika, odumiranje slikarstva i usvajanje nekih vinanskih oblika u zavrnom razdoblju. Dva su moguda aspekta nastanka ovog faciesa: 1. Vee se uz vinansku seobu dakle, spiraloid B je refleks na vinansko kulturno prisustvo u Podunavlju. To implicira istovremenost V A i spiraloida B. Gubitak starevakog srpskog prostora djelomino je bio nadoknaen prodorima prema zapadu (dralovi), Transdanubiji i sj. Potisju. Iako je spir. B stupanj pod utjecajem V kulture postupno transformirana klasina S kultura, ovi dogaaji ipak nisu toliki da bi kulturna autonomija bila izgubljena. S kultura razvija odreeni stupanj upornosti i konzervativnosti, koji de ostaviti tragove i na njene nasljednike na ovom prostoru: sopotsku populaciju. 2. Slika spir. B faze moe biti i drugaije objanjena. M. Garaanin je vezao nastanak V kulture uz prodor utjecaja iz trako-bugarskog preko rumunjsko-bugarsko-srpskog podruja, koji su djelovali na lokalni starevaki supstrat. iz te simbioze se rodila vinanska kultura. Vinanska seoba (migracija) dolinom Vardara i Morave, koja je ranije bila preferirana, time bi bila iskljuena.

ISTONA SLAVONIJA, ZAPADNI SRIJEM I BARANJA


SREDNJI I KASNI NEOLIT

UVOD
Vinanska seoba nije bila izdvojeni dogaaj nego dio irih pokreta u arealima Balkana, jer je V populacija samo jedan ogranak velike populacijske grupe koja de oblikovati grupu kultura pod nazivom balkansko-anatolski kompleks. Slian proces kao u srpskom Podunavlju vidi se i u Tesaliji (odnos Sesklo III Dimini-Tsangli) i u egejskoj Makedoniji (Sesklo Late Neolithic I). Bitnu novinu koju donose ovi horizonti ini crna, polirana, monokromna keramika s nekim novim tehnikama ukraavanja: kaneliranje i glaanje. Karakteristike V kulture su i trakasto ukraavanje urezivanjem i ubadanjem, prevlast bikoninih oblika, pojava plitkih zdjela na visokoj zvonastoj nozi, pojava trokutastih rtvenika s protomama i masovna upotreba kultne plastike. Redukcijsko peenje potiskuje oksidacijsko, kao i tehniku slikanja, ali de se zadrati pojedini elementi starevakog nasljea u kategoriji grubog posua (kanelirani barbotine) Prva posljedica vinanskog prisustva u srpskom Podunavlju (osim potiskivanja S kulture s tla sj. Srbije) bila je djelomina transformacija S keramografije. Krajem A stupnja vinanska se kultura nalazi ved i na tlu istonog Srijema to je uzrokovalo promjene i u Meurijeju: taj drugi val vinanizacije starevake osnove proizveo je sopotsku kulturu. Sopotska kultura je matina srednjen. i kasnoneolitska kultura na tlu zap. Srijema, ist. i djelomino srednje Slavonije. Nije derivat vinanske kulture, jer je blia kasnostarevakoj osnovi. Ipak, biti de eksponent balk-anatolskog komp. (horizonta crnopolirane keramike), iako ne tako raskoan kao V kultura. Sopotska penetracija u maarsko Podunavlje eliminirala je kasnolinearni individualitet i u simbiozi s njim utjecala na stvaranje lengyelske ili Zengvarkony-Lengyel kulture. U susjednim podrujima to je opet utjecalo na stvaranje lokalnih lengyelskih kultura (zap. Slovaka, Moravska i sjeveroist. Austrija). Krajem neolita pojavljuje se na tlu hr. dijela Srijema i klasina V kultura (na prijelazu stupnja C na D1) kada je V kultura uspjela sauvati samo umadiju, Mavu, Srijem i sjeveroist. Bosnu, to je nadoknaeno malim irenjem na zapad, do Vukovara.

SOPOTSKA KULTURA
Predstavlja srednji neolitik u Hrv (slavonsko-srijemska (Milojid), sopotska (Dimitrijevid), bapsko lenelska i sopotsko-lenelska) Rezultat je simbioze izmeu kasnostarevake i ranovinanske kulture.
kulturu

Tri su vala utjecaja vinanske kulture na meurijeje: 1. Vina A - spiraloid B -> monokromni stupanj (odsutstvo slikanja i bikonuitet) 2. Vina A-2/B-1 -> nestaje starevaka kultura, stvara se sopotska (nema puno promjena u keramografskom smislu, najvanija je posuda na nozi, redukcijsko peenje) 3. Sopot I-B/II -> podunavska podruja pod jakim vinanskim utjecajem, pojava sopotskih gradina gdje je manji utjecaj vine RASPROSTIRANJE U poetku sopotska se kultura rasprostire na podruju meurijeja Save, Drave i Dunava. Sopot I-B/II faza predstavlja irenje sopotske kulture: srednja i zapadna Slavonija (mijeanje s korenovskom kulturom, stvara se brezovljanski tip sopotske kulture; 2. val sopotskog prodora donosi Sopot III) zapadna Maarska -> Sopot-Bicske horizont, sopotski elementi i elementi starosjedilake Zseliz kulture stvaranju klasinu lenelsku Podruje: od srpsko-hrvatske granice u Srijemu prema zapadu. U srednjoj fazi kulture zapadna granica je na podruju Poeke kotline, dok se okolica Naica iskazuje kao korenovsko-sopotska mijeana zona. Krajem I b stupnja poinje ekspanzija sopotske populacije: dolazi do sputanja ispod Save i uklapanja dijelova sj. Bosne u prostor kulture, zatim do prodora prema sjeveru, du Dunava u podunavsku zonu Transdanubije u Maarskoj (najsjevernije naselje je Bicske eponim Sopot-Bicske tipa). Tada dolazi i do irenja prema zapadu gdje je eliminirana korenovska kultura, ali se u simbiozi s njom stvara jedan regionalni tip sopotske kulture brezovljanski tip. S nastupom III stupnja definitivno je dovrena sopotizacija ovog prostora, a zapadna granica je brdski sklop MedvednicaKalnik. Sopot, Vukovar (ciglana Eltz), Osijek (Hermanov vinograd), Bapska, Sarva, Klokoevik, Gradac kod Pleternice, Vinkovci-Ervenica, Otok; u sj. Bosni: Donji Klakar kod Bosanskog Broda, Donja Mahala kod Oraja. Pri prvom definiranju kulture V. Milojid je dijeli na faze I-IV i sinkronizira ih sa stupnjevima vinanske kulture (A-D). Stojan Dimitrijevid kulturu dijeli na etiri stupnja: Ia i Ib (rana faza), II (srednja faza) i III (kasna faza). Sinkronizacija s Vinom ide ovako: Sopot Ia / Ib = Vina B1 i B2 Sopot II = Vina C Sopot III = Vina D Naselja: u ranoj se fazi ne razlikuju od starevakih: prirodna uzvienja uz obale rijeka i movara. Tokom II stupnja dolazi do oblikovanja specifinih sopotskih naselja u movarnim podrujima, pravilnog, ovalnog oblika, s opkopom i vjerojatno palisadnim zidom. U pravilu su sve kude nadzemne, jamski oblici su utvreni kao odlagalita otpada. Iz II stupnja potjee kuda u Otoku: pravokutna brvnara kojoj su zidovi bili nainjeni od naslaganih hrastovih trupaca koje su pridravali vertikalni kolci. Imala je trobrodnu podjelu i maleni trijem, te pod od nabijene gline. Jedna kuda u Bapskoj ukazuje na apsidalni zavretak. Dugotrajniju upotrebu i osobine tellova pokazuju Klokoevik, Otok, Sopot, Sarva, Bapska i H. Vinograd. Naselja III stupnja gotovo su iskljuivo na utvrenim prostorima (wasserburgovi).

Sahranjivanje je vjerojatno slino kao i kod ostalih kultura: zgrenci, na boku. Pretpostavlja se da nije bilo uobiajeno pokapanje unutar naselja. Keramika: (Dimitrijevieva podjela) Stupanj Ia (rani horizont rane faze) zasad determiniran iskljuivo u Klokoeviku (jedino naselje te faze, kod Klinovca). Oblici su zdjele, terine, lonidi, lonci, posude na nozi. Tehnologija proizvodnje uklapa se u okvir horizonta crnopolirane keramike. Crna, sjajna prevlaka, bikonini oblici istovjetni spiraloid B stupnju S kulture. Od V elemenata uoljivi su oblici kupa na nozi. Ukraavanje: bradaviaste i rogolike aplikacije (jo od kasne S kulture) i nove tehnike: duborez i rovaenje. Ornamenti: jednostavni, vertikalne rovaene linije (grupe od 2 ili 3 linije), mogu biti i prelomljene (to je osnova sopotske dekoracije kroz sve faze). Stupanj Ib (kasni horizont rane faze) Obogaduje se repertoar oblika i ukrasa. Javlja se S-profilacija kod dijela bikoninog posua, od V kulture dolazi jo jedan postupak: kaneliranje (pri kraju ove faze u obliku tordiranja na rubovima kupa). Sloenija izrada rovaenih ukrasa (cik cak uzorak dopunjen krunim udubljenjima), efekt glaanja (gruba imitacija vinanske tehnike). Ipak, ukraeni proizvodi su relativno rijetki, najvie je fine, jednostavne, neukraene, crnopolirane keramike. Lokaliteti su Klokoevik, Bapska, Otok, Sarva, Samatovci a jednoslojni lokaliteti su Ervenica-Trbuanci i Gornja Bebrina-Topolice. Stupanj II (srednja faza) i dalje dominacija bikoninih oblika, u ovoj fazi jak je utjecaj V kulture. Od oblika lokalnog porijekla istiu se lonid s bik. trbuhom i cilindrinim vratom koji de postati karakteristian za klasinu lengyelsku kulturu. Zadravaju se duborez i rovaenje, a cik cak ornament s krunim udubljenjima postaje standard. Krajem faze javljaju se oblici arhitektonske diobe prostora (vertikalne i horizontalne linije). Ukras na piriformnim (krukolikim) posudama iskazuje se spiralom ili meandrom, ali se slabijom izvedbom razlikuje od vinanskog prototipa. Efekt glaanja je rijedak, kao i crveno crusted slikanje. Kaneliranje se primjenjuje u neto vedem opsegu. Javljaju se i tipini vinanski rtvenici. Jak utjecaj vinanske kul. pa se na nekim lok javlja vinanski import. U keramici se javljaju preraeni vinanski oblici dok neki oblici pokazuju autohtoni razvoj. Zapadno od granice SB gotovo nema utjecaja vinanske kulture pa se stupnjevi teko razlikuju. Najvie je lokaliteta u ovoj fazi: gradine u blizini Bosuta (Sopot, Orolik-Gradina, Privlaka, Otok-Gradina, Retkovci-Groblje), gradine u blizini Vuke (Gabo, Ostrovo), gradina kod Drave (Hermanov vinograd) te ostali lokaliteti: Bapska, Klokoevik, Sarva, Samatovci, Bogdanovci, Gradac-Panjak kod Pleternice. Najzapadnija sopotska gradina je Naraj u Bedeniku kod Bjelovara (potok Raaak). U Bosni su lokaliteti Donji Klakar i Donja Mahala. Stupanj III (kasna faza) podunavski dio prostora, od Iloka do Vukovara, zauzima V grupa. Gornji stratumi gotovo svih gradina-tellova pokazuju razaranje u poaru. Oblici posuda su jednostavniji, bikonini. Mogu se zamijetiti malene jeziaste aplikacije (protolasinjski karakter). Tipini su i gore opisani lonidi (tzv. lengyelskog oblika). Osim pravolinijskih javljaju se i krivolinijski motivi, valovnice. Kaneliranje je dosta esto, naroito na lonidima. ede je i crusted slikanje iskljuivo crvenom bojom. Plastino ukraavanje: bradaviaste i rogolike, zatim srcolike, jeziaste, osmiaste i sl. aplikacije. Uoava se odreeno oslobaanje od V kulturnog pritiska. Individualitet naglaava i vedi broj kupa na nozi s perforiranom nogom, koje su specifine za sopotsku kulturu. -slabi vinanski utjecaj, a sopotska kul razvija svoj stil, zapostavlja se kaneliranje, edi duborez i rovaenje, vidi se protolenelski karakter sopotske kulture. - najvedi prostor rasprostiranja: Sopot, Otok, Samatovci, Tkalec, Hermanov vinograd, Letiani, Beketinec, Vukovar, Vuedol. Kod fine keramike je sve ede slikanje crvenom bojom nakon peenja te i dalje dominiraju bikonini oblici dok se neke vinanske forme gube. Javljaju se jeziaste aplikacije na zdjelama i posude s uicama na prijelazu iz vrata u trbuh (protolasinjski karakter). Lenelski oblici su lonci s bikoninim trbuhom i cilindrinim vratom. Na lenelskim oblicima je esto kaneliranje. Prisutne su sopotske varijante lenelskih krukolikih vaza s uskim otvorom za usta. Posude na nozi

opet dolaze u nekoliko oblika: uplja, trbuasta i ovalno preforirana noga; stupasta i preforirana noga; standardna stupasta noga. U ovoj fazi je perforacija sve eda pojava. Prijelazna keramika je slina, ali nestaju rtvenici. Gruba keramika je takoer slina, ali nestaju bute

Plastika i ostali materijal: antropomorfne figure nisu este, poznato ih je 8. Dvije iz Ervenice idu u kraj Ib faze, fragmentirane, valjkaste s patrljcima. Horizontu II stupnja pripadaju 3 iz Samatovaca i 1 iz Bapske: jednostavne, neto plosnatije nego one iz Ervenice, ukraene nizovima zareza, mogu se nadovezati na najjednostavnije vinanske idole. Dvije sa Sopota datiraju se u III stupanj. Jedna je plosnata i predstavlja ulomak vinanske statuete s ptijim licem. Druga je jedina koja iskazuje mogudi sopotski individualitet: glava je uglata, a oi plastine. Osim statueta treba spomenuti ulomak posude s prikazom lica i Samatovaca. Amuleti podsjedaju na vinanske: iz Samatovaca potjeu primjerci oblika statuete sa suknjom, zatim sa urezanom i ubodenom trakastom spiralom. ini se da zoomorfna plastika ima znaajniju ulogu. 4 Figure iz Samatovaca (svinja, ovan) neto plosnatije forme, ukraene su rovaenjem na klasini sopotski nain. Hermanov vinograd: glave ovce i jarca, punog volumena. Sa Sopota potjee model svinje u punom volumenu koja je ukraena nizovima kratkih zareza. Posude na vie nogu i rtvenici (starevake tradicije) pojavljuju se ved od najranijih faza. Od II stupnja dolazi do ire primjene rtvenika vinanskog tipa, ukraenih ubadanjem i urezivanjem. Posebnu kategoriju ine ljevkaste posude s rupicama, interpretirane kao cjedila ili vjerojatnije kadionice, a este su tokom II i III faze. esto je i minijaturno posue. Kalemovi za predivo sa est rogova (prostorno-kriasti tip) najtipiniji su oblici II stupnja. Od litikog materijala izdvajaju se proizvodi od opsidijana. Samatovci su najvedi centar opsidijanske produkcije (opsidijan je vjerojatno dolazio iz Erdelja). Osim uobiajenih cijepanih litikih proizvoda (sjeiva, strugala), javlja se i glaano orue, plosnate trapezoidne sjekire. Kotani predmeti: uobiajeni, spatule, dva bodea od jelenjih paroaka (Sopot) i harpun iz H. vinograda. Od nakita su najznaajniji privjesci od spondilusa (ovalni ili etvrtasti). Sopotska keramika produkcija jednostavna je i statina, a manifestira se kao zapadni eksponent balk.-anat. kopleksa. Nema vinanskog bogatstva u dekoraciji i plastici. Iako je Sop. kultura nastala u simbiozi S i V kulture, S kultura joj je prenijela smisao za jednostavnost (S kultura se na kraju svog ivota monokromizirala pod utjecajem V kulture). Motiv prepleta, kao i vertikalni i lagano zakoeni snopovi linija na neki su nain starevaki refleks na vinansko kaneliranje. Kao i u starevakoj, i u kasnoj Kere grupi se takoer javlja rovaeni ukras (Szatmar-tip u si. Ma. i ji. Slovakoj). Nema dvojbe da su ove dvije kulture bile glavni pokretai u procesu stvaranja linearne keramike. Prisustvo rovaenja u najranijoj fazi Sop. kulture potjee iz istih izvora, ali dok je linearna keramika tu tehniku ubrzo zaboravila, u Sop. ona ostaje temeljna karakteristika sve do kraja kulture. Ostale tehnike Sop. dekoracije nisu autohtonog porijekla kaneliranje, glaanje i trakasto ukraavanje urezivanjem i ubadanjem vinanskog su porijekla, dok je crusted slikanje rezultat trenda koji je nastupom kasnog neolita obuhvatio itavu Karpatsku kotlinu. Geneza: S kultura kao supstrat i V kultura kao faktor preobraaja tog supstrata. Ekspanzija Sop. kulture usljedila je na prijelazu Ib II stupanj. Asimilirala je sjevernobosanki prostor, a na zapadu se stopila s korenovskom kulturom iz ega je iznikao brezovljanski tip sopotske kulture. Tek je drugi val sopotizacije omogudio klasiciziranje i ovog areala (Sopot III). Prodor prema sjeveru, u maarsku Transdanubiju bio je popraden i snanim vinanskim elementima (jer je u Bakoj egzistirala snana V kultura). Tamo je Sop. ekspanzija ostvarila Bicske tip sop. kulture (odnosno Sopot-Bicske kulturu). Juraj Pavuk je protegao ovu manifestaciju i na prostor preko Dunava, na jug

zapadne Slovake (Bina), pa je predloio i proireni naziv: Sopot-Bicske-Bina horizont. Bicske tip obuhvada prijelaz od Ib-II i raniji II stupanj Sop. kulture. Klasina lengyelska (zengvarkonysko-lengyelska) kultura nastala je na Sopot-Bicske supstratu. Kako ta sopotska osnova nije bila dovoljno snana da eliminira Zseliz kulturu iz cijelog njenog zapadnopanonskog prostora, dolo je ved u prvoj etapi do stvaranja kompromisnih solucija jedna takva je i luijanska kultura (Luianky), koja se datira kao i Bicske tip. Sopotska prisutnost u Transdanubiji bila je ograniena samo na Podunvsku zonu unutranjost je bila popunjena starosjediocima, tj. Zselis kulturom. Na njenoj simbiozi sa Sopot-Bicske kulturom stvara se lengyelska kultura. Njen poetak se datira vjerojatno u kasni horizont II stupnja Sop. kulture (kriasti kalemovi, tipini lonidi). Sopotska i zengvarkonysko-lengyelska kultura zavrile su svoj ivot u isto vrijeme naslijediti de ih identine kulturne manifestacije: ranolasinjska i ranobadenska kultura. Veze s potiskom kulturom na istoku nisu izraene (u Sop.III horizontu otkriven je ulomak potiske ae u Bapskoj). Veze s istonobosanskom varijantom V kulture su izraenije: ova varijanta usvojila je neke sopotske oblike kupe na punoj, ovalno probuenoj nozi. Odnos sopotske i butmirske kulture je posve neodreen. Srodnosti u oblasti trakastog ukraavanja iskazuju se vie sluajno postignutim rezultatima: sop. ukraavanje je vinanskog porijekla, dok je butmirsko jadranskog. Ipak, bosanska sopotska naselja su svakako morala dodi u kontakt s butmirskom kulturom. Sopotska kultura imala je znaajnu ulogu u irenju ideja balk.-ant. kulturnog kompleksa, funkcionirajudi kao produena ruka vinanske manifestacije na krajnjem zapadu njenih utjecaja. Stvaranje lengyelskog kulturnog kompleksa osamostaljuje lengyelske kulture, ali taj kompleks svejedno ostaje panonski sektor balk.-anat. kompleksa. To se za Potisje, nakon Kere kulture ne moe redi, iako je ono blie vinanskom zraenju. Formiranje horizonta Crusted-kulture ponovno de zbliiti sve panonske i podunavske kasnoneolitske kulturne manifestacije. Bliskost kasnovinanske, kasnosopotske i kasnolengyelske kulture u jo de vedoj mjeri dodi do izraza na prijelazu u eneolit, kada ujedinjeni supstrati oblikuju novu zajedniku manifestaciju lasinjsku kulturu.

VINANSKA KULTURA (KASNA FAZA)


Podruje: V kultura je na prijelazu C u D stupanj doivjela snaan gubitak kulturnog prostora (sve osim sjeverne umadije, Srema i sjeveroist. Bosne). To je djelomino nadoknadila manjim prodorom u podruje Srijema (hr. dijela), pa je ranija granica Sopot-Vina sa Dunava oko Iloka pomaknuta do Vukovara. Bapska, Vukovar (Berendijev vinograd). U Bapskoj je otkriven objekt oblika templum in antis s dvije prostorije (megaron). Keramika: bikonine zdjele, trbuasti lonidi, tehnika kanelire i efekt glaanja stupaju u prvi plan, trakasto ukraavanje je rijetko. Jedna od osobina D faze je nedostatak vinanskih posuda na nozi, sve kupe na nozi import su iz sopotskog, lengyelskog ili nekog drugog prostora. Vrijeme V D u razvoju vinanske kulture zapravo je ved vrijeme eneolitske Vine, ali na ovom su podruju i dalje nosioci klasine vinanske kulture. Vinanska kultura u Srijemu zavrila je svoj vijek isto kao i sopotska u istonoj Slavoniji. Destruktivni faktor je predstavljao dolazak nosilaca ranobadenske kulture (Boleraz-Fonyod etapa). Baranja se ved s prodorom kasnostar. kulture ukljuila u krug balk.-podunavskih manifestacija, no potom se prikljuila linearnom kult. komp. (dakle srednjoeuropskoj grupi kultura). S prodorom Sop.

kulture na prijelazu srednjeg u kasni neolit, ponovno dolazi u sferu b.-a. kompleksa. No ubrzo de se u itavoj Transdanubiji razviti kasnoneolitska zengvarkonysko-lengyelska kultura (jedna od temeljnih manifestacija lengyelskog kompleksa). Lengyelski kult. kompleks, unato svom nebalkanskom geograf. odreenju, ipak je samo jedan derivat b.-a. komp. i bilo bi ih pogreno tretirati kao odvojene grupe kultura.

ZAPADNA ZONA SJEVERNE JUGOSLAVIJE


SREDNJI I KASNI NEOLIT

UVOD
Obuhvada prostor od zapadne granice Slavonije (Poeka kotlina) do austrijsko-jugoslavenske granice, zatim podruje Meimurja i Prekomurja, kontinentalnu Sloveniju i zap. Hrvatsku od Save do Male i Velike Kapele. U ranom neolitu istonu oblast ovog prostora nastanjuje S kultura (b.-a. kompleks), dok je kulturna slika na ostalom dijelu jo neizvjesna. Srednji neolit je takoer poznat samo u istonom prostoru, gdje egzistira korenovska kultura (linearnotr. kompleks). Nju nasljeuje brezovljanski tip sopotske kulture, a klasina sopotska kultura prisutna je nakon ovog tipa, tek od svog III stupnja. U tom je horizontu, ini se, u kontinentalnoj Sloveniji prisutna alpsko-lengyelska kultura (ne smije se identificirati s alpskim faciesom lengyelske kulture, po J. Koroecu, jer se radi o eneolitskoj lasinjskoj kulturi).

KORENOVSKA KULTURA (ili tip Malo Korenovo linearnotrakaste keramike)


Podruje: Najveda koncentracija je na bjelovarskom i moslavakom podruju. Granica sa Sop. kulturom se vjerojatno nalazila na Psunju. U Podravlju je ula korenovska kultura znatno dublje u slavonski prostor (naselje Raite kod Naica kor.-sop. mjeavina). Odreivanje zapadne granice je problematino: vjerojatno do podruja Medvednice, ukljuujudi Hrvatsko zagorje. Na mogudnost prisustva K kulture junije od Save (do Karlovca?) upuduje import u naselju danilske kulture u Smilidu kod Zadra. Malo Korenovo, Bjelovar (Drljanovac); Garenica (Tomaica, Kanika Iva), Pakrac (imen); Naice (Raite). Korenovska kultura nastala je na kasnoS supstratu (spiraloid B), a nasljedio ju je brezovljanski tip sopotske (to je, dakle, vremenski okvir). Po tome se vijek kulture krede u relacijama horizonata koji bi odgovarali stupnjevima Ia i Ib sopotske kulture ( = Vina B1 i B2). Ipak, brezovljanski je facies poeo svoj ivot ved tokom Ib stupnja Sop. kulture, pa je time skraden vremenski prostor. Znai: period trajanja K kulture je istovremen s V B1 i djelomino B2. U srednjoeuropskim relacijama sinkronizira se s II i III stupnjem klasine linearne keramike, odnosno s Predzseliz horizontom i dva ranija stupnja Zseliz kulture. Internu kronoloku shemu kulture inile bi dvije faze: rana (A) i razvijena (koja se opet dijeli na dva stupnja: klasini stupanj B1 i kasni stupanj B2). A - Kanika Iva / B1 - Malo Korenovo, Drljanovac, Tomaica / B2 - Malo Korenovo.

Naselja: kao kod S kulture uzvienja, terase u blizini vode. Nema tellova. Naselja su jamskozemuninog tipa (kao i S naselja u ist. Slavoniji i sva ranija linearnoker. naselja). U Kanikoj Ivi otkriveni su tipini linearnotr. zemunini objekti, no ostaci kolaca nisu evidentirani (kisela zemlja?). I Malo Korenovo se iskazuje kao sklop razliitih jamskih sistema. Javlja se i tip sa stepenasto izvedenim stranama u koje se mogla upirati krovna konstrukcija. Grobovi zasad nisu poznati. Keramika: Grubo posue je u pravilu oksidacijski peeno, dok tamno fino posue daje utisak redukcijskog peenja ipak, po presjeku se vidi da su posude peene oksidacijski, a tek pri kraju redukcijski (mjeavina postupaka). Korenovska tehnologija je, dakle, u principu starevaka, a ne vinanska ili sopotska, iako se dobija privid ''crnopolirane robe''. Dimitrijevideva podjela: A stupanj: Kod grubog posua dominantni su bombasti ili kalotasti oblici, a vodedi oblik ukrasa su starevoidne plastine aplikacije. Malobrojno fino posue: zdjele S-profila i bombasti lonci sa bradaviastim aplikacijama. Ukraava se u pravilu urezvanjem (trakasti ukrasi - snop po tri paralelne linije, linearni ukras izveden jednom linijom i radijalni koncept). U Kanikoj Ivi: S nalazi, V tip trokutastog rtvenika s protomama. B1 stupanj: i dalje dominira S-profil, dolaze i bikonini oblici, od klasinih linearnih oblika prisutni su bombasti lonci, zatim plitke kupe i zdjele na visokim nogama (Vina A i rani Sop.). Ukrasi su vezani za linije ili trake (dvije paralelne linije). Motivi su pravolinijski i krivolinijski (prelomljene trake, trakaste girlande, kukaste spirale izvedene jednom linijom (Malo Korenovo, Drljanovac, Dautan, Tomaica, Pakrac istovremen s Vinom B1 i ranom sopotskom). Prisutna je odreena arhainost u kompoziciji, slinost s urezanim dekorom hvarske kulture. Klasini linearnotrakasti uzorci su rijetki (npr. snop od tri linije). Znatan dio posua pokazuje srodnosti sa Sop. kult. - ukras izveden bradaviastim aplikacijama. B2 stupanj: opadanje udjela urezanih ukrasa i pojava protobrezovljanskog mrljastog ukraavanja. Dominira keramika bikoninih i blagih S-oblika, kakva de se susretati u brezovljanskom horizontu. Tredi, finalni, stupanj je hipotetiki i predstavlja prijelaznu etapu prema brezovljanskom tipu sopotske kulture U Kanikoj Ivi naena je i starevaka slikana keramika s korenovskom. Korenovska keramika ne pripada najstarijoj fazi LTK, a ovaj komad bi se mogao povezati s kasnim starevom. Takoer je naen rtvenik koji nalikuje starevakima i ranoj vini, ali pripada starevakoj kulturi. Kapelica je lokalitet slian Kanikoj Ivi sa starevakim i korenovskim materijalom. Korenovska kultura odudara od LTK jer nema nadzemnih nastambi, ima posuda na nozi i bikonitet koji inae pripada najstarijim fazama LTK. Plastika: rijetka samo figurica svinje iz M. Korenova. Litiki materijal kao u Sop. kulturi. Korenovska kultura nastala je na starevakom supstratu i njen vodedi oblik zdjela S-profila moe se izvesti samo iz tog nasljea. Amfore i bombasti lonci s uicama na trbuhu takoer se u K (kao i u drugim linearnim manifestacijama) izvode iz S ili kerekog nasljea. Bikonini oblici su samo indirektno vinanski, jer je i njih preuzela kasnoS kultura spiraloid B horizonta (bikoninost je, takoer pod utjecajem kasnoS kulture svojstvena najranijem stupnju klasine linearne keramike u Moravskoj i susjednim arealima). Rana faza K kulture nastala je na S supstratu dralovskog faciesa, a u nekim podrujima de obje manifestacije neko vrijeme ivjeti istodobno to se dobro vidi u Kanikoj Ivi, gdje su u jami 6 otkriveni starevaki nalazi uz korenovske (ali i vinanski trokutasti rtvenik s protomama datiranje u A stupanj V kulture i spiraloid B stupanj S kulture). S kultura je ubrzo odumrla, a K je nastavila svoj ivot. Razvojni proces u odnosu na klasinu linearnu keramiku je prilino spor K kultura oito nasljeuje konzervativnost i statinost S kulture na ovim prostorima.

Geneza: Korenovo A = Starevo spiraloid B = Vina A2 (ili poetak B stupnja) Korenovo B1 = Vina B1 i poetak B2 = Sopot Ia i poetak Ib. Korenovo B2 (ima protobrezovljanski karakter) = mlae razdoblje Vine B2 = Sopot Ib Klasina K kultura primila je dosta utjecaja sa strane Sop. kulture (ona je bila prijenosnik vinanskih ideja - horizonta crnopolirane keramike), iako se nije prikljuila sopotskom i vinanskom (tj. balk.anat.) arealu, ved nebalkanskom srednjoeuropskom linearnom svijetu. Tek de ekspanzija sopotske populacije dokrajiti korenovski individualitet. K kultura je manifestacija kompleksa linearnotrakaste keramike (Linearbandkeramik), kao i npr. Zseliz, Alfld, Bkk ili Szakalhat kulture. Sinkronizacija s V kulturom je prihvadena, ali je jo problematino prihvadanje sinkronizacije K kulture s II stupnjem, odnosno A horizontom klasine lin. keramike. Nesporazumi se nalaze u razliitom vrednovanju dvije ranije faze klas. lin. ker. Dva su pristupa: visoka i niska kronologija. Oni koji zastupaju visoku kronoloku poziciju (R. Tichy) poetak lin. keramike sinkroniziraju sa Starevo II. Na drugoj strani (E. Neustupny, Vladimir Milojid) predloena je sinkronizacija poetaka ove kulture s Vinom A, a trajanje s vinansko-tordokim razdobljem. Niska kronologija je vjerojatnija, pa se K moe ovako sinkronizirati: Korenovo A = linearnotrakasta Ib (= Vina A2 = Starevo spiraloid B). U tom bi sluaju bilo: K B1 = II stupanj linearnotrakaste keramike, odnosno A horizont. Korenovska kultura klasinog faciesa (stupanj B) sinkronizirana je sa Szakalhat kulturom u cjelini, te sa starijim odsjekom Zseliz kulture. Jedan korenovski import prisutan je u Smilidu, u horizontu danilske kulture. . Batovid pretpostavlja vezu dolinom Une. Kako su neki ulomci otkriveni i u stratumu rane hvarske kulture Smilida, protee se sinkroniziranje K ne samo na kasnu fazu danilske kulture, ved i na ranu fazu hvarske. Ved je utvreno da se poetak hvarske kulture mora vezati uz vrijeme Vine B2 Butmira I Danila III Gudnje (kao kulture). To potvruje i prisutnost korenovskog importa u ranohvarskom horizontu Smilida.

BREZOVLJANSKI TIP SOPOTSKE KULTURE


Prostor: kako je ovaj tip rezultat sopotizacije K kulture, on egzistira u istom prostoru. Gornji Brezovljani (kod abna - opdina Krievci) Vrijeme postanka se krede negdje nakon polovine Ib stupnja Sop. kulture (= V B2). Kraj brez. tipa nastupa snanijom sopotizacijom ovog podruja, kada ga nasljeuje III stupanj klasine sopotske kulture. To se desilo negdje na prijelazu II u III stupanj Sop. kulture (=Vina C u D). Dakle: Brezovljani = Sopot Ib II / III = Vina B2 C / D. Lokaliteti: Gornji Brezovljani, Staro ie, Jasenica kod Nove Rae, Jasenas kod Virovitice - Ovaj tip moda postoji i u Sloveniji kao prijelazna etapa u formiranju lenelskih kultura Naselja: klasini oblik srednjoeuropskog naselja koje se (suprotno balkanskim tellovima) prostiralo u irinu, tj. na principu horizontalne stratigrafije. Tipian jamsko-zemunini oblik naselja koji ukazuje na nastavljanje linearnotr. naseobinske tradicije. Mogu se razlikovati zemunice, radionike jame i jame za otpatke. Istraeno naselje u Brezovljanima dalo je brojne keramike i litike nalaze, dok tragova ishrane nema. To je mogude zbog sastava tla (kiselost - kao u Korenovu), pa se osteoloki materijal nije sauvao. Druga pretpostavka je da se radi ne o klasinom naselju, ved o radionikom sektoru za produkciju lonarske robe (velika gustoda ker. nalaza). To bi onda bio i prvi poznati sluaj u neolitu sj. Hr. vezan za sektorsku specjalizaciju u naseobinskoj dispoziciji. Brez. tip naselja nasljeuje korenovske navike, suprotne nainu stanovanja u sopotskoj kulturi, koja njeguje balkanske nasobinske tradicije.

Keramika: kod grubog posua ukraavanje je djelomino uobiajeno za podruje Meurijeja. Vedi dio ukraavanja vezan je za pseudoimpresso (otisci nokta) u jednom ili vie redova, koji moe pokazivati i sloeniju kompoziciju (cik cak, arhitekt. organizacija ili ak oponaanje stichband, tj. ubodnotrakastih koncepcija). Zabiljeeno je i ukraavanje plastinim aplikacijama u vidu protoma. Fino posue je meke, zaobljenije bikoninosti nego ono u Sop. kulturi, a javlja se i korenovska Sprofilacija. Dominiraju zdjele, zatim lonci, posude na nogama. Ukraavanje najvedeg dijela finog posua uslovljeno je tehnologijom peenja. Jedan dio izveden je uobiajenim redukcijskim peenjem i vezuje se za Sop. Kulturu (bikonitet, S-profilacije). Preteni dio izveden je dvojnim postupkom tzv. flekava ili mrljasta keramika (Motled Ware). Taj postupak je vjerojatno proistekao iz obine korenovske mrljaste keramike, gdje je takva povrina bila rezultat slabe tehnologije peenja. Od nenamjernih, arhainih korenovskih aglomeracija brezovljanski tip je stvorio organizirane dekorativne uzorke u pravilu krivolinijskog karaktera. Keramika je peena oksidacijskim postupkom, a tamni uzorci su ostvareni redukcijskim povrinskim paljenjem (vjerojatno su na keramiku nalijepljeni ''pokrivai'' od neke organske tvari, npr. tijesta, da zaustave dotok zraka). Tamna povrina identina je pseudoprevlaci starevake i korenovske kulture, koja je ovdje, meutim, izvedena samo na nekim djelovima posude. Slikana keramika je relativno malobrojna, oslikana crusted postupkom, uvijek crvenom bojom. Ornamenti su arhitektonski komponirani (horiz. i vert. trake) to upuduje na uobiajenu lengyelsku diobu povrine. Otkriveni su i ostaci spiralne dekoracije.

Plastika: pronaena je ruka s etiri prsta jedne antropomorfne statuete koja podsjeda na ruke moravsko-lengyelskih figura kakve se javljaju od II stupnja. Jedna ivotinjska figura na mjestu vrata ima otvor, vjerojatno za uglavljivanje drvene ili kotane glave. Na leima je imala nosa malog recipijenta (simbioza ivotinje i recipijenta poznata je kod nas u danilskoj, a u Slovakoj u luijanskoj kulturi). Preteni dio oblika u K kulturi je Sop. porijekla, ali su prilagoeni pod utjecajem K supstrata, pa su klasini, otro prelomljeni bikonini oblici ovdje u manjini. K nain ukraavanja je nestao, a ni Sop. rovaeni i duborezni stil nije uhvatio korjenje. Izuzev karakteristinog mrljastog ukraavanja, vlastiti izraz ima mnogo rezonanci u moravskoj oblasti, kako u morav.-lengyelskoj kulturi, tako i u ubodnotrakastoj keramici (Stichband). Crveno-crusted slikanje takoer pokazuje srednjoeuropske normative. U vremenu kada su sve linearnokeramike kulture bile historijski prevaziene i osuene na odumiranje, sopotski infiltrat omogudio je dalji ivot korenovskoj populaciji. Odbacivi tradicionalni dekorativni trakasti sistem, brezovljanska manifestacija se oslobodila arhainosti (koja se ipak primjeduje kod nastambi ive u jamama i zemunicama, na jedan nesuvremen nain, kako je ivjela korenovska kultura). Geneza: Poetak tipa pada pred kraj Sopota Ib, a traje do pojave Sopota III. Znai da se vrijeme razvijene brezovljanske manifestacije poklapa s trajanjem II stupnja klasine Sop. kulture. Sopot-Bicske tip s brez. tipom povezuje nekoliko osobina: mrljasta ker., crveno slikanje, protomske aplikacije i pojedini oblici keramike. Bicske tip je ujedinio elemente klasine Sop. kult. obogadene vinoidnim elementima s nekim lokalnim transdanubijskim osobinama, ali i onima brezovljanskog faciesa. Time se kontakti Meurijeja i Transdanubije uvrduju da bi nastupom eneolita i lasinjske kulture tvorili zajednitvo u kulturnom i prostornom smislu. Dominantnije crveno slikanje Bicske tipa ukazuje na tradiciju preuzetu od Zseliz kulture. Dodirne toke s moravskim prostorom: oblasti ukraavanja grubog posua (Stichbandkeramik) i spomenuta ruka statuete. Postoje dvije mogudnosti sinkronizacije: Brezovljani = Stichband II = moravsko-lengyelska I ili Brezovljani = Stichband II = protomoravski horizont (Luianky). Ova druga solucija se ini vjerojatnijom, ali je brezovljanska manif., poto je trajala tokom itavog II stupnja Sop. kulture, ipak

morala biti istovremena i sa morav.-leng. I stupnjem, a moda ak i sa poetkom II stupnja (moravska slikana keramika - MBK). Brez. tip je imao srodnosti i s panonskim prostorom iza Dunava (Slovaka) misli se na luijansku kulturu, ne samo zbog arhitektonske slikane kompozicije ili iv. figure s recipijentom, nego i zbog podudarnosti u oblicima keramike umekane bikonine S-profilacije. Brezovljani, Bicske i Luianky nastali su u isto vrijeme i istim povodom. Razliitosti se iskazuju kako zbog razliitih supstrata, tako i zbog razliitog intenziteta sopotske ekspanzije. Sve tri manifestacije ujedinjuje protolengyelski karakter u jednu iru kulturnu zajednicu.

KLASINA SOPOTSKA KULTURA (III STUPANJ) - U SJEVEROZAPADNOJ HRVATSKOJ


Klasina sopotska kultura smijenila je brezovljanski tip iste kulture, to znai da je dolo do drugog vala sopotske ekspanzije. Istraenost nije ni u poetnom stadiju. Slika Sop. III stupnja iskazuje se iskljuivo preko nalaza iz slavonsko-srijemskog podruja. Utvena naselja ovog horizonta: Tkalec, Letiani i ''wasserburg'' Naraj u Bedeniku. Nastupom klasine Sop. kulture dolazi do pojave upljih i punih, ovalno perforiranih nogu od kupa na nozi i klasinog rovaenja, ali i do pojave oblika tipinih za V D2, kakvi se javljaju i na samom Sopotu. Sopotsku de kulturu ovdje smijeniti lasinjska kultura . Ona de smjeniti i kasnovinansku kulturu u sjeveroist. Bosni, sopotsku u srednjoj i zap. Slavoniji te u centralnom dijelu sj. Bosne, lengyelsku kulturu u Transdanubiji i alpsko-lengyelsku u kontinentalnoj Sloveniji. Kako je prostor sjeverozap. Hrvatske bitan dio lasinjske jezgre, prisutnost kasnosopotske kulture na ovom tlu iskazuje je kao jednu od primarnih protolasinjskih komponenti.

ALPSKO-LENGYELSKA KULTURA
Paola Koroec objavila je rezultate istraivanja Ajdovske Jame kod Nemke Vasi (nedaleko Krkog) i odredila najstariji horizont ovog vieslojnog piljskog nalazita kao alpsko-lengyelsku kulturu: Horizont IV alpsko-lengyelska kultura Horizont III / dolje lasinjska kultura (I stupanj) Horizont III / gore Lasinja II a (raniji horizont) Horizont II Lasinja II a (kasni horizont) Horizont I Lasinja II b i kostolaki import A.-L. kultura je manifestacija lengyelskog duha i tvori terminoloki pandan moravsko-lengyelskoj kulturi, s kojom de je povezivati direktne veze. Naziv se zaista odnosi na jednu lengyelsku manifestaciju, a ne na tzv. alpski facies lengyelske kulture pod kojim je Josip Koroec mislio na pojavu koja je determinirana kao lasinjska kultura. U nalazima IV horizonta Ajdovske jame istiu se posude na visokoj, cilindrinoj i upljoj nozi. Jedan bikonini lonac, mekane, izvijene profilacije, oblikovan je u duhu III stupnja MBK (moravske slikane keramike, odnosno moravsko-lengyelske kulture). Slikanje na nekim fragmentima pokazuje horizontalne iroke zone slikane bijelom bojom ili krivolinijski svijetli uzorak na pozadini crvene boje. Slikanje je izvedeno pastozno, u tipinoj crusted maniri, a taj nain slikanja nije tipian za prva dva stupnja MBK, ved tek za III stupanj . Prema tome, nalazi Ajdovskog faciesa mogu se sinkronizirati s III stupnjem moravsko-lengyelske kulture (MBK). Alpsko-lengyelska kultura je etvrta protolasinjska manifestacija. Ona uz vinansku, sopotsku i zengvarkonysko-lengyelsku kulturu ini neposrednu osnovu ranolasinjskoj kulturi.

PRIJELAZNA ZONA
UVOD

(Alojz Benac)

Prijelaznu zonu ine tri oblasti: 1. centralna Bosna (gornji tok rijeke Bosne) / 2. juna Metohija / 3. Ohridsko jezero i juna Pelagonija. Prva oblast je otvorena prema Posavini i Panoniji dolinom rijeke Bosne, a prema Jadranu dolinom Neretve (dakle, nalazi se na sredini znaajne prapovijesne magistrale koja je spajala Jadran i Panoniju). Oblast je okruena visokim planinskim vijencima i odlikuje se zatvorenim poljima uz rijene tokove. Veliinom se izdvaja samo Visoko polje. Klima je kontinentalna, a pogodovala je razvoju stoarstva koje je postalo osnovna ekonomska poluga u ovoj oblasti. 2. Druga oblast prua se u trokutu izmeu gradova akovice, Prizrena i Suve Reke (tzv. Prizrenska kotlina). Sa zapada se u ovu oblast stie dolinom Drima koji se kod Ljea u sj. Albaniji uljeva u Jadran (dakle, to je druga magistrala koja je povezivala Jadran s kontinentom, u ovom sluaju centralnim Balkanom). S podruja oko Kosovske Mitrovice (u dolini Ibra), gdje je bio jedan od vanijih centara kosovske varijante vinanske kulture, lako se pristupalo do sjeverne Metohije, pa dolinom Bijelog Drima do Prizrenske kotline (vjerojatno su ovim pravcem noeni jugoist. elementi u junu Metohiju). 3. Treda oblast je od Metohije odvojena lancem planina (ar planina i druge). Istono od ovih planina prua se ravna Pelagonija, a na jugu ih zatvaraju Ohridsko i Prespansko jezero. Kulturni utjecaji s Jadrana takoer su dolazili dolinom Drima. Iz Ohridskog jezera izlazi Crni Drim i dolazi do Kukesa u Albaniji gdje se sastaje s Bijelim Drimom. Treda magistrala povezivala je Jadran s Pelagonijom i unutranjosti, a ila je dolinom rijeka Seman-Devoli, kojima se dolazilo u blizinu Prespanskog jezera, odakle je bilo lako doprijeti do june Pelagonije.

CENTRALNA BOSNA

STAREVAKO-IMPRESSO KULTURA
Ovom periodu pripadaju samo donji stratumi Obra I, a odgovaraju kasnim fazama S grupe i kasnim fazama impresso grupe. Do sada se nije pronala nikakva starija neolitska kultura iz koje bi proizala S-imp. kultura Obre I. Isto tako, u centralnoj Bosni do sada nisu otkriveni tragovi pretkeramikih, mezolitskih ili paleolitskih lokaliteta. Naselje: Obre I - smjeteno na niskoj terasi uz rijeku Tristonicu (3 km od njenog uda u Bosnu). Imalo je dosta izduen ovalni oblik. Na lokalitetu se razlikuju 4 osnovna stratuma, od kojih dva starija (faza I i II) pripadaju starijem neolitu, a dva mlaa oznaavaju poetke i razvoj kakanjske kulture. Nisu ustanovljeni nikakvi sigurni tragovi nastambi, ni jame za stupove, ni podnice. Sakupljeno je samo nekoliko komada lijepa, te su otkriveni ostaci tri ognjita (kruna, obluci i premaz od ilovae) i dva rvnjitva (kamene ploe s rvnjevima i kotanim oruima). Oito je da su gradili slabije nastambe. Pogrebni ritual: otkrivena su 4 groba s dijelovima djejih kostura u zgrenom poloaju i 4 groba s rasutim pomijeanim djejim i ivotinjskim kostima. Najzanimljiviji su: Grob 7 dijete ukopano u sjededem poloaju, na podlozi od oblutaka, opkoljeno vedim uspravnim kamenim ploama. Otkriveno je dosta fragmenata keramike i dva ''suneva diska'' jedan kameni, jedan keramiki. Grob 8 ovaj nalaz se samo uvjetno naziva grobom. Ustvari predstavlja mjesto ureeno za vrenje kultnih radnji. U poetku je bila samo uglaana podnica od ilovae na kojoj je trajnije loena vatra.

Kasnije je dio podnice pokriven kamenim ploama na kojima je nastavljeno loenje, da bi na kraju itav prostor bio prekriven kamenim oblucima. Na taj je nain formiran kameni tumulus, u okviru kojeg su pronaene ivotinjske kosti, dio djeje lubanje, impresso vaza, nakit od jantara, dvije kamene sjekire i jelenji rog. Postrojenja oko grobova 7 i 8 neosporno upuduju na jedan posebni kult u kojem su glavnu ulogu imale ljudske (djeje) i ivotinjske rtve. Inventar: kameno i kremeno orue je slabo zastupljeno (kalupasti tip sjekira), od kotanog orua najspecifinije su fino uglaane spatule (tu su i uobiajena ila, zatim sjekira od jelenjeg roga). Od nakita najkvalitetniji je kotani torkves s nazubljenim rubovima i rupicama za vezivanje. injenica da je veda panja poklanjana kotanom materijalu moda ukazuje na snaniji utjecaj jadranske komponente. Od keramike je zastupljena: Barbotinska keramika tipa Starevo: dominantna, uglavnom trbuasti lonci i konini oblici, nema ruki. Najedi je okomiti kanelirani ornament, prskani i nalijepljeni barbotine. Ostala gruba keramika tipa Starevo: kao u S kulturi - povrina ukraena urezanim linijama. Posebno mjesto zauzimaju rtvenici na etiri noge (etvrtasta platforma, noge trokut. presjeka, kruni recipijent). Platforma se ukraava nizovima udubljenih trokuta, a noge okomitim linijama (sve je ispunjeno crvenom inkrustacijom, rijetko bijelom). Obina gruba keramika: uglavnom vedi lonci, slabije zastupljena od barbotinske. Bojena keramika tipa Starevo: pehari na prstenastoj nozi, visoke alice i konine zdjele ukraene snopovima tanjih, okomitih linija u okvirima od debljih linija, najede izvedenim tamnom bojom (razlikuje se od one u centralnim dijelovima S kulture, gdje se javljaju i krivolinijski ornamenti). Impresso keramika jadranskog tipa: brojnija od obojene keramike, tanje stijenke, jednostavni oblici koninih i trbuastih posuda. Ornamentiku ini uglavnom tzv. tremolo motiv razliitih varijacija (sitni, iroki, jelova grana). Spada u finu keramiku robu, za razliku od jadranske zone, gdje uglavnom ulazi u okvir grube keramike. Monokromna keramika (pojavljuje se u II fazi): zauzima vano mjesto jer se prenosi u protokakanjsku fazu. Dominiraju visoke konine ili zaobljene posude, a javlja se i poneka zvonolika noga (karakteristina za kakanjsku grupu). Nema nikakve veze sa monokromnom keramikom S kulture (pa tako ni V kulture), ved se vie vezuje za jadransko podruje. Plastika: ljudska stubasta statueta, istaknut nos i izduene oi tipina figura S kulture. Fragment antropomorfne vaze sa nosom i oima se takoer uvrtava u isti krug. Ekonomija, duhovni ivot, drutvo: penica je poznata (triticum dicoccum), ali je zemljoradnja relativno slabo razvijena. Brojni nalazi ivotinjskih kostiju potvruju razvijenost stoarstva (najvie govedo-starevaka komponenta), ali i lova. Kako su stoari i lovci manje vezani za kudu, moda su zato gradili manje trajne, slabije nastambe. Dokaz trgovine su nalazi morske koljke Spondylus (Jadran) i nakita od jantara (upitno porijeklo). rtvovanje djece utvreno je na samom poetku naseljavanja (prva etiri groba). Vreno je vjerojatno u namjeri da se osigura dugotrajnost i prosperitet naselja, da bi u vrijeme druge faze takve radnje prestale (nakon to je dolo do stabilizacije, prestaje potreba za rtvama). Sluaj groba 8 govori o dugotrajnijem odravanju jednog kultnog postrojenja. U okviru groba 7 otkrivena su dva diska, od peene zemlje i kamena. Vjerojatno se radi o kultu sunca (kasnije de isti kolutovi postojati u danilskoj kulturi). rtvenici su starevakog tipa, a crvena boja ima simboliku ivota. Plastika je takoer starevakog tipa, te vjerojatno oznaava plodnost. Ukratko: rtvovanje djece i ivotinja spada pod iri balkanski utjecaj, rtvenici i plastika u S kulturu, a kult sunca i nakit od Spondylusa su pod utjecajem jadranske komponente). Rodovsko drutveno ureenje. Vjerojatno su u Obrima I ivjeli nosioci obje komponente (star. i jadranske) to je dovelo do sloenih odnosa u rodovskoj organizaciji, zabrane enidbenih odnosa unutar istog roda.

Geneza i kronologija: kako nedostaje osnovna keramika roba jadranske komponente (gruba impresso keramika, motivi izvedeni koljkom i pravolinijski urezani ornamenti), a kako su kultovi vie vezani za starevake rtvenike (a tu je i plastika), odreena prednost u kulturnoj prevagi daje se starevakoj komponenti. Veze sa S kulturom i jadranom vide se u pregledu keramike. U toku zajednikog ivota, svaka komponenta zadrala je svoje osobine i tek de u srednjem neolitu dodi do njihovog pretapanja u kakanjskoj kulturi. Alojz Benac: Obre I = S IIb i III (kanelirani barbotine karakteristian je za mlae faze S kulture, tamni pravolinijski motivi slikane keramike osobina su kasne faze S kulture u Gornjoj Tuzli). S. Dimitrijevid: Obre I = Linear B, moda i Girlandoid, ali nikako dalje (prema ovoj kronologiji, u Obrima I je morao postojati znatan vremenski hiatus izmeu star.-impresso i kakanjske kulture, jer ovdje nedostaje Spiraloid A, B i Final stupanj starevake kulture). tremolo motivi pripadaju samom kraju impressa u Dalmaciji i ved se mijeaju s danilskom kulturom. Takoer i pojedini drugi primjerci impresso keramike u Obrima I odgovaraju kraju impresso kulture na Jadranu. Oblici monokromne keramike izravno se prenose u danilsku i kakanjsku kulturu. Dakle, kronologija starevako-impresso kulture u Obrima I danas se krede u rasponu od dvije osnovne interpretacije: 1. A. Benac: Obre I (faza I-II) = Starevo IIb (po D. Garaanin) odnosno S III (po V. Milojidu) = impresso/cardium III na Jadranu. 2. S. Dimitrijevid: Obre I = Starevo Linear B (eventualno Girlandoid) odnosno S IIa (po D. Garaanin) ili S II (po V. Milojidu).

KAKANJSKA KULTURA
Podruje: poznato je 5 lokaliteta. Tri su u okolici samog Kaknja (Kakanj, Obre I, Papratnica), Arnautovidi su desetak kilometara juno, a jedino je naselje u Tuku kod Zavidovida znaajnije udaljeno prema sjeveru. Sva naselja vezana su za terase rijeke Bosne, osim Obra I. Tri su faze razvoja kakanjske kulture: a) starija faza Obre I (faza III), najstariji slojevi u Kaknju b) srednja faza Obre I (faza IV), Kakanj, Tuk c) mlaa faza Arnautovidi Naselja: Kakanj, Obre I i Arnautovidi dali su razliite podatke. U Kaknju treba pretpostaviti zemunice ostaci dugake jame (vede, skupne kude?) s naslagama gara i lijepa s otiscima kolaca i pletera. U Obrima I nema zemunica. Otkriveno je 5 nadzemnih etvrtastih objekata s podnicama od nabijene zemlje ili tankih kamenih ploa. Temelji kuda su od kamena, a zidovi od oblica s ilovaom. Svaka kuda imala je unutarnje ognjite. Otkriveno je i 8 vanjskih ognjita krunog oblika u kombinaciji oblutaka i ilovae, te rvnjita i radionika mjesta. U Arnautovidima je otkriven nadzemni etvrtasti objekt s jamama za stupove i ognjitem. Dakle, poznata su tri naina izgradnje kuda: zemuniki, s kamenim temeljima i sa stupovima ukopanima u jame. Inventar: kameni i kotani artefakti slini su onima u prethodnoj kulturi. Keramika je raznovrsna u formama, a jednostavna i ograniena u ornamentu. Starija faza (protokakanj ili Kakanj I): prskani barbotine, u obinoj gruboj keramici odmah se javljaju oblici karakteristini za kakanjsku kult. (vii lonci, trbuaste vaze s cilindrinim vratom i konine zdjele, trakaste drke). Monokromna keramika je najbogatija oblicima i s ritonima ini osnovnu znaajku kakanjske kulture (poluloptaste i visoke alice, tanjuri, kupe sa i bez vie prstenaste noge, tulipanske kupe, bikonine zdjele, a krajem faze i zvonolike noge koje su karakteristika sljedede faze). Plastina ornamentika: ispupenja (kruna, ovalna, viestruka). Urezani ornament: plitak,

rafirane trake, trokuti i rombovi. Import iz Albanije (Cakran-Dunavec) ili Sicilije (Stentinello kultura) fragment vaze s finim ornamentom sitnih ureza. Ritoni vie varijanti: primitivan tip (savijene valjkaste noge), tesalski (niske i iroke noge), daniloidni (zaobljene, savijene noge), kakanjski (masivne konine noge). Recipijenti kod tesalskog i daniloidnog tipa su plitki, dok kakanjski ima dublji recipijent. Velike drke su trokutastog presjeka. Najedi ukras su rafirane rake, rjee trokuti ili snopovi linija. Nedostaju motivi tzv. bodljikave ice, koji de u razvijenoj Kak. kulturi postati osnovni motiv na ritonima. Srednja faza (Kakanj II): nestaje barbotine (raskidanje sa starevakom bazom). Raste broj obine grube keramike (javljaju se zvonolike noge). Ukraavanje je svedeno na plastine trake i razna plastina ispupenja. Najznaajnija je monokromna keramika, oblici slini kao u I fazi. esto je ukraavanje okomitim plastinim rebrima, dvostrukim rebrima u vidu girlandi i cik cak motiva. Javljaju se i ukrasi u obliku ivotinjskih protoma (to je esto u finoj ker. butmirske kult.) Ustalio se kakanjski tip ritona dekoriran motivom bodljikave ice, a ustanovljeni su i ostaci crvene boje (crusted) kojom su se premazivali donji dijelovi drke i posude, te unutranjost recipijenta. Mlaa faza (Kakanj III): ustanovljena jedino u Arnautovidima. Javlja se vedi broj crnopolirane keramike, svojstvene butmirskoj kulturi (kao i fragment plastinog spiralnog motiva). Ostalo se nadovezuje na prethodne faze. Plastika: samo jedna statueta iz Obre I (protokakanj ili Kakanj I) vrat i glava u obliku valjka, ramena naglaena, ispupene grudi, donji dio nedostaje. Radi se o enskoj stiliziranoj, valjkastoj statueti. Ipak, ne pripada starevakom kontinuitetu (stubastoj figuri), ved se tipoloki vie vezuje uz Dalmaciju (Smilid-Danilo) i Tesaliju. U tim se podrujima javljaju i ritoni na etiri noge. Ekonomija, duhovni ivot: ekonomski aspekti slini su kao u starevako-impresso kulturi. Duhovni ivot se ogleda u upotrebi ritona. Tragovi ukopa nisu poznati. Na jednoj masivnoj nozi ritona ornamentom bodljikave ice izvedena su dva koncentrina kruga, koji bi trebali biti simbol sunca. Vanu ulogu je imala i crvena boja (boja ivota). Namjena ritona J.Koroec smatra da su koriteni u kultu vode, a postoji i teza da su sluili kao lampe u svakodnevnom ivotu ili kultu. Vano je naglasiti odreenu zoomorfnu formu ritona. Korisnici ritona bili su stoari i zemljoradnici, zainteresirani za plodnost stoke i zemlje (kultu plodnosti moe se pripisati i upotreba crvene boje i simboli sunca). Dakle, ritoni su po tome sluili u kultevima plodnosti. Postavlja se pitanje da li su ritoni zamjena za starevake rtvenike iz prethodne grupe - zajednike su im 4 noge, te upotreba crvene boje, to bi upudivalo na kontinuitet izmeu dvaju kultnih predmeta. Ipak, nezgodna injenica je da su ritoni svojstveni jadransko-egejskoj oblasti, a nema ih na podruju gdje je ranije cvjetala starevaka kultura, pa ih je u genetskom pogledu vrlo teko vezivati za ovu grupu. Geneza i kronologija: u formiranju Kakanjske kulture veliku su ulogu imale autohtone baze, starevaka i jadranska-impresso komponenta. Zato je neosporno da je njen razvoj vezan za ovu oblast i da se ne radi o migracijskom valu. U protokakanjskoj fazi (Kakanj I) nestalo je bojene star. keramike i jadranske imp. keramike, a sve se vie razvija gruba keramika. Kasnije nestaje i barbotine. Monokromna roba u fazi Kakanj II doivljava svoje konano oblikovanje. Sline pojave su i u drugim oblastima: vinanska i danilska kultura, zatim u italiji, gdje impresso kulturu zamjenjuju nove grupe s monokromnom i bojenom keramikom. Kakanjska grupa nema nikakvih jaih dodira s Vinom (nema crnopolirane robe s kaneliranim ukrasima, klasine trakaste ornamentike, plastike i sl.). Mnogi od tih elemenata nedostaju i u vinanskoj varijanti u ist. Bosni, no tamo je ipak dominantna crnopolirana keramika. Granica izmeu kakanjske i starije vinanske grupe krede se oko donjeg toka Bosne. Neto je drugaija situacija u odnosu na danilsku kulturu mnogi oblici monokromne keramike su dosta vrsta veza, ali se ini da ni tu nema neposrednog utjecaja jer nedostaju oblici koji su najkarakteristiniji za danilsku kulturu. Izgleda da su i u Kak. i D. kulturi zajedniki oblici preuzeti iz iste - impresso baze. Najvrdu vezu predstavljuju ritoni. Ornamentalni sistem Kak. keramike daleko je siromaniji nego onaj u D kulturi. Spirale, brojne varijacije pravolinijskih urezanih ukrasa koji pokrivaju itavu vazu, upotreba crvene i bijele inkrustacije, prava bojena keramika svega toga nema

u kakanjskoj kulturi. Ipak, jednostavni urezani, rafirani motivi Kak. keramike blii su danilskoj nego vinanskoj ornamentici. Najbolje analogije nalaze se u okviru grupe Cakran-Dunavec u Albaniji, koja takoer ulazi u iroki kompleks s kultnim ritonima. Kakanjski ukras bodljikave ice na nogama ritona nije zabiljeen u susjednim kulturnim grupama (odreene analogije postoje s krugom volutove keramike u ekoj, nekim drugim grupama linearne keramike i Bojan kulturom, ali je teko nadi posrednika za prijenos ornamenta s tih udaljenih podruja, pa je vjerojatnije da su ga nosioci Kak. kulture sami izmislili). Ritoni su do sada ustanovljeni u: centralnoj Grkoj i Tesaliji / srednjoj Albaniji (Cakran-Dunavec) / prijelaznoj zoni Jugoslavije (Kak. grupa, Retani u junoj Metohiji) / istoni Jadran (Danilska kultura) / u sjevernoj i srednjoj Italiji. Postoje tri miljenja o izvoritu kultnih ritona: 1. Dalmacija (.Batovid), 2. Grka (D. Srejovid), 3. Albanija (M. Korkuti i Zh. Andrea). Osnovni argument za Dalmaciju je kvantiteta, najbogatiji ukras i kvaliteta oblikovanja. Kod Grke se polazi od postavke da je neolit Grke najvanija polazna toka za formiranje danilske grupe (a preko nje i kakanjske i butmirske), te zbog kronoloke prednosti Grke u opdem kulturnom razvoju neolita. Kod Albanije se polazi od injenice da naselje u Cakranu, gdje su otkrivene noge ritona zajedno s impresso, barbotinskom, bojanom i urezanom ornamentikom, pripada prijelaznom periodu od ranog prema srednjem neolitu pa se takoer polazi od kronolokog prioriteta (iako u Cakranu nisu izdvojene kronoloke faze po slojevima prema istraivaima je kulturni sloj od 3m jedinstven). Ipak, mogu se formirati 2 grupe zakljuaka: 1. sve se vie octravaju dvije osnovne oblasti vezane za ritone. Jedna pripada podruju ist. Jadrana, dok se druga prua od unutranjosti zap. Balkana (centralna Bosna, juna Metohija, Albanija) do junog Balkana (Grka i Tesalija). Prva oblast je bogatija i daje utisak jednog baroknog dovrenog stila, dok je u drugoj oblasti obrada ritona skromnija. Zajednika odlika je uporaba crusted slikanja na odreenim povrinama. 2. kronoloki prioritet pripada ili prvoj oblasti (bogatstvo ukrasa, velika koncentracija nalaza) ili drugoj (stratigrafski prioritet u Obre I i Cakran - u slojevima koji se neposredno naslanjaju na stariji neolit). Kronologija: iskristalizirala su se tri miljenja vezana za odnos Kak. i vinanske grupe: 1. kakanjska (i danilska grupa) starije su od vinanske (njen razvoj poinje krajem perioda ovih grupa). Ovo miljenje poiva na tezi da izmeu starevake i V kulture nema prave kulturne veza i da meu njima postoji jedan ozbiljan hiatus, ispunjen jo nepoznatom kulturnom grupom (V. Milojid). Po tome bi stajalo: Kakanj I i II = za sada nepoznata kultura u centralnoj zoni / Kakanj III = Vina A. 2. poetak Kak grupe mlai je od poetka V. To se oslanja na uvjerenje da K kultura nema genetske veze sa star.-impres. grupom, nego meu njima lei hiatus u kojem su se razvijali spiraloid i final stilovi S kulture (S. Dimitrijevid). Po tome stoji: Kakanj I = Vina A2 / Kakanj II = Vina B1. 3. poto se u protokakanjskoj fazi (Kakanj I) nalazi u velikim koliinama barbotinska keramika, poetak ove grupe mora biti paralelan s kasnim Starevom (S III po Garaanin, odnosno S IV po Milojidu). Poetna faza V grupe takoer sadri barbotine i mora biti paralelna s poetkom Kak. grupe (J. Koroec, D i M. Garaanin, A. Benac). Ova postavka daje sljededu shemu: Kakanj I (Protokakanj) = Starevo III (ili IV) = V A1 / Kakanj II = Vina A2 i B1 / Kakanj III = Vina B1 i B2. Danilska i kakanjska grupa de vjerojatno imati ravnomjeran kronoloki odnos: Kakanj I (Protokakanj) = Danilo I (Protodanilo) / K II = D II / K III = D III.

BUTMIRSKA KULTURA
Podruje: poetna faza locirana je u blizini samog Kaknja (Obre II), ali su naselja razvijene i kasne faze dosta udaljena od ranijeg neolitskog centra (osim Okolita) - Butmir je smjeten znatno junije, u blizini izvora Bosne, a Brdo u Kiseljaku iznad rijeke Fojnice. Dolinom Lave, prema zapadu udaljuju se Nebo, Mujevine i Crkvina, dok je ved u srednjem toku Bosne locirano naselje u Kraljevinama. I poloaj naselja je neto drukiji jedino je Okolite smjeteno uz rijeku Bosnu, ostala su povuena u unutranjost uz pritoke. Tri su locirana na uzvienjima pogodnim za obranu: Brdo, Nebo, Crkvina. Lokaliteti su: Obre II, Okolite, Butmir, Brdo, Nebo, Mujevine, Crkvina, Kraljevine. U Obre II konstantirane su tri zone naseljavanja i stratigrafskim podacima ustanovljeno je da se butmirska kultura razvijala u tri faze: Butmir I Obre II (I faza), vjerojatno i starije Kraljevine Butmir II Obre II (II faza), Butmir, Nebo, Kraljevine, Okolite, Mujevine Butmir III Obre II (III faza), Nebo, Crkvina, Brdo. Naselja: upotrebljavala su se dva tipa stambenih graevina: zemuniki (ili poluzemuniki) i nadzemni. Najvedi broj zemunikih objekata otkriven je u Butmiru. Rasporeene su u nekoliko grupa, oko slobodnih povrina (mali ''trgovi''). Osim unutar objekata, otkriven je i vedi broj vanjskih ognjita. Na lokalitetu Nebo donji stratum pripada zemunicama. Meu ostalim naena je i dvostruka zemunica (dvije jame pokrivene zajednikim krovom). Ona je tvorila centralnu graevinu oko koje se formirao krug ostalih stambenih objekata (dakle, radi se o koncentrinom tipu naselja). Pronaene rupe za kolce i ostaci kudnog lijepa govore nam o tehnici gradnje zidova. U naselju Obre II nije otkriven zemuniki horizont (zdravica se sastojala od ljunkovitog nanosa pa nije bilo ni uvjeta za ukopavanje). Nadzemne kude vezane su za Nebo i Obre II (vjerojatno i za Butmir, ali su tamo u 19.st. manje paljivo vrena iskopavanja pa nema podataka). Najvie podataka dalo je naselje Obre II, u tri razvojne faze: Kude prve faze jednodjelne su, oblika izduenog pravokutnika, graene od kamena, drveta i ilovae. Glavnu konstrukciju dre okomiti stupovi uvrdeni kamenim oblucima. Zidovi su sagraeni od drvene konstrukcije oblijepljene ilovaom, krov je slamnat ili od pruda, a podnica od premaza ilovae. Otkriveno je 7 vanjskih ognjita (kruna ili etvrtasta, kamenja premazana ilovaom), zatim rvnjita, kremenita (gdje je vreno primarno okresivanje) i radionice (gdje je vrena finalna obrada). Drugoj fazi pripadaju jednodjelne i dvodjelne zgrade, poredane u pravilnim redovima. Pojedini prostori meu kudama ostavljeni su slobodni, za radionice i ognjita. Konstrukcija objekata je znatno vrda. Ne koristi se kamen za uvrdivanje, ved stupovi glavne konstrukcije nose zidove od prepleta pruda ili gusto poredanih oblica. Vrlo su paljivo izgraene dvodijelne kude u glavnoj prostoriji nalazila se velika kalotna ped s ispustom za izvlaenje pepela, zatim malo rvnjite, razna kotana i kamena orua, prljenovi za tkalake stanove vertikalnog tipa, velike posude ispunjene itom i bute za vodu. Prostor ispred pedi znao je biti pokriven daskama, a sluio je za sjedenje i spavanje. Sporedna prostorija odijeljena tanjim zidom sluila je kao spremnica ili radionica. Podovi su bili od uglaane ilovae, a u jednoj kudi je pronaen i komad dekorativne oplate s motivom plastine spirale. U tredoj fazi Obra II dolazi do svojevrsne degeneracije. Nisu ustanovljene rupe od stupova, ni jasni rubovi kuda, a podnice su tanke. Sve upuduje na lake konstrukcije. Otkrivena su vanjska ognjita. Pogrebni ritual: u Obrima II otkriveno je 11 djejih kostura (novoroenad). Svi pripadaju I fazi B kulture i svi su locirani izmeu graevina. Vedina je poloena na bok u zgrenom poloaju. Nisu naeni prilozi, ali su otkriveni ostaci pepela i peene zemlje, to upuduje na odreeni ritual. Inventar: kamena i kremena orua su mnogo raznovrsnija rezai, noevi vrhovi strelica, sjekire (jeziaste, kalupaste i sjekire-ekidi s rupom), brusovi i rvnjevi. Za razliku od Butmira i Kraljevina, u Obrima II i Nebu naeno je mnotvo kotanog materijala ila, glaalice, veliki bodei s rupom za

vezivanje, mlatovi-ekidi s rupom za nasaivanje od jelenjih rogova, spatule, udice. Od nakita su znaajne ukrasne igle (cik cak urezi i pojaani profil glave sline su u Lisiidima i Grapevoj spilji), privjesci od veprovih zubi i spondylusa (jadranskog porijekla). Keramika je najbrojnija roba. Butmir I: povrina grube keramike esto je premazana posebnim nanosom. Fina keramika sastoji se od 5 komponenti: 1. Kakanjske : konine zdjele na valjkastim nogama, rijetki ostaci ritona. 2. Danilske: bojena keramika s ornamentima izvedenim prije peenja tri su vrste: Ripoli stil, crvenkasto bojeni ornamenti i trikromna keramika, zatim spiraloidni motivi, cik cak, rafirani trokuti i polja s bijelom inkrustacijom. 3. Lengyelsko-panonske: dvije poluloptaste alice sa utocrvenom crusted ornamentikom. 4. Crnoglaane: dobro zastupljena i u ovoj i u klasinoj fazi, zaobljene i bikonine alice, vaze na nozi. 5. Butmiroidne: kasnije de biti karakteristini za klasinu fazu loptaste, cilindrine i piriformne vaze, u veini sluaja imaju uglaanu tamnu povrinu. Bogata ornamentika: plastine i udubljene spirale, katkad s bijelom inkrustacijom, dok se slobodni prostori meu njima ispunjavaju crvenom crusted bojom iili ubodima, C i S spirale karakteristine za klasinu fazu. Od pravolinijskih motiva tu su trakasti ornamenti ispunjeni ubodima, zatim trokuti, rombovi, ahovska polja, rafiranje, takoer u kombinaciji s bijelom inkrustacijom i crvenom bojom). Butmir II: klasina faza. Kod grube keramike javljaju se zdjele na zvonolikoj nozi i plitke zdjele s valovitim obodom. Kod fine keramike nestaju kakanjski i glavni danilski elementi (ritoni, Ripoli stil i spirale danilskog tipa). Tri su osnovne vrste fine keramike: 1. Crnoglaana keramika: bikonine i zaobljene zdjele, vaze na nozi u brojnim varijacijama, ukras je vezan uz plastinu dugmad, katkad u dva reda i ivotinjske protome. 2. Spiralno-trakasta keramika je najizrazitija karakteristika B kulture: loptaste vaze, bikonine zdjele, piroformne vaze. Procvat spiraloidnih motiva, kombinacije S i C motiva u jednom frizu, trokutasti vegetabilni zavreci spirala, kombinacije boja: crveni prostor meu spiralama, crvene spirale s uglaanim meuprostorom, bijela inkrustacija. Pravolinijski motivi nastavljaju tradiciju iz I faze, a javljaju se i motivi slova K i meandri. 3. Jadranski tip keramike je obilno zastupljen u Obrima II, dok je u Butmiru i Nebu rijetka: zaobljene zdjele i loptaste vaze. Frizovi rafiranih polukrugova i rafiranih traka, frizovi girlandi, cik cak, spiralne kuke i razliiti rafirani motivi. Ornamentika je izvedena urezivanjem. U Obrima II je pronaen import vaza s crveno premazanom povrinom i tamnim motivima (pripada grupi Serra d'Alto u junoj Italiji). Butmir III: keramika ove faze utvrena je samo u Obrima II. Opda degeneracija bogatog butmirskog stila. Potpuno izostaju spirale, a raste broj keramike jadranskog tipa. Razlikujemo tri glavne grupe: crnoglaana, trakasta i keramika jadranskog tipa. Crnoglaana je izraivana s mnogo manje panje. Paralele s mlaom vinanskom kulturnom u sjeveroistonoj Bosni. Okomito kaneliranje je jedini ornament. Oblici trakaste keramike su pojednostavljeni, omeene trake su obino ispunjene neurednim crticama ili ubodima. Tu su jo trokutasti motivi i rijetki meandri i ahovska polja. Relativno je u velikom broju zastupljena keramika tipa Hvar-Lisiidi. Forme se podudaraju, a u ornamentalnom pogledu prevladavaju isti lisiidki motivi (dvostruke urezane linije uz obod, iroke girlande, polukruni rafirani segmenti, cik cak urezi. Plastika: Lokaliteti su Obre II, Butmir, Nebo. Postoji nekoliko tipova plastike: Ljudske plastine figure koje pripadaju I fazi naselja Obre II imaju grubu obradu, nemaju urezanih detalja, spljotene su forme s naglaenim glutejima i grudima. Figure u Butmiru (70-tak komada) potjeu iz klasine faze. Izraene su velikom panjom, vedinom su crnoglaane s urezanim detaljima. Kod vedeg broja naglaene su grudi i gluteji. Jedan broj sauvanih glava pokazuje osobine realistine umjetnosti (mogu se ak izdvojiti rasni tipovi - armenoidi, negroidi, europeidi?). Donji dio tijela obino se modelira valjkasto s malim proirenjem na dnu, a noge su rijetko posebno naglaene. Katkad se urezima naglaava duga haljina, naramenice, ogrlice, pojasevi. Na leima jedne figure izvedena su plastina rebra (nazvana je ''crnkinjom''). Osim ovih, javljaju se i brojne shematine predstave ljudi u dvije varijante prva s uzdignutim ili na prsima prekrienim rukama (tzv. adoranti) i druga s naglaenim nosom i nadonim lukovima (vjerojatno prikazi maski). U Nebu je znaajan nalaz donjeg dijela jedne sjedede figure na tronu. Ljudski plastini udovi ruke i noge vedih dimenzija, pripadaju klasinoj fazi u Obrima II. ivotinjske figure malobrojne, najede rogate (goveda), nisu toliko realistine kao ljudske.

Ekonomija, duhovni ivot, drutvo: Zemljoradnja (osnova je penica-triticum monococum, zatim jeam i leda). Stoarstvo (najvie govedo, zatim svinja, ovca i koza). Trgovaka razmjena najbolje je dokumentirana u Obrima II u sve tri faze (bojena keramika Ripoli tipa / koljke Spondylus, vaza tipa Serra d'Alto i bojene vaze lengyelske kulture / keramika tipa Lisiidi, posude iz Gornje Tuzle). Najintenzivnija razmjena kretala se dolinom rijeke Neretve. Kult mrtvih (i to djece) u Obrima II vezan je samo uz starije doba, tj. poetke naselja. Vidljiva je paralela sa odgovarajudim pojavama u star.-imp. fazi u Obrima I (iako izmeu ovih kultura postoji izuzetno velika kronoloka distanca itav srednji neolit). Za sada u naseljima kakanjske kulture nisu otkriveni ukopi, pa ne moemo pretpostaviti kontinuitet ovakvog kulta. I u naseljima danilske kulture otkriveni su slini djeji ukopi, kao i u naseljima moldavsko-ukrajinskog kompleksa, Bugarskoj, Grkoj i na Bliskom istoku. Dakle, pojava djejih kostura u butmirskoj kulturi samo je posljedica pripadnosti tog naselja irem mediteranskom kulturnom krugu. Objanjenja se kredu u rasponu od kulta predaka do izazivanja plodnosti (to je i najvjerojatnije). Kult ritona izumire kroz ranu fazu B kulture. Sunev kult nalazi potvrdu u primjerku koluta od peene zemlje iz Obra II, sa crveno obojanim rombovima. Butmirska plastika zauzima posebno mjesto enske figure vjerojatno predstavljaju kult boginje plodnosti, dok adoranti i figure s maskama prikazuju odreene obrede. Samostalni ljudski udovi koji se nalaze u Obrima II vjerojatno slue kao ex voto ili prikaz bojeg prisustva (inae, poznati su i u neolitu karpatsko-podunavske oblasti). Pitanje je kako je dolo do ovakve razlike u duhovnom ivotu izmeu Butmira i Obre II. Naposlijetku, u Obrima II otkrivene su dvije kamene ploe sa 16 lijepo poredanih sjekira, posudama i kotanim predmetima, a sve je bilo prekriveno intenzivnim garom. To bi trebao biti dokaz kulta kamene sjekire (odgovarao bi kultu labrisa u kasnijem vremenu), vjerojatno vezan uz simboliku vatre i sunca. Osim toga, esta je i primjena crvene boje, koja je prisutna u gotovo svim kulturama Balkana. Nosioci butmirske kulture ivjeli su na jednom kasnm stadiju rodovskog drutvenog ureenja, negdje izmeu kolektivne i individualne ekonomike, izmeu rodovskog i porodinog gazdinstva skupine zemunica u Butmiru indiciraju zajedniki ivot nekoliko rodova, a dvostruka zemunica u Nebu je sluila zajednikim potrebama, kao i vanjska ognjita i radionice. S druge strane nekoliko dvodijelnih kuda s inventarom pokazuje da su pojedine porodice vodile odvojenu ekonomiku. Formiranje novih naselja bilo je posljedica raslojavanja prvobitne naseobinske zajednice, zbog odravanja ekonomske ravnotee. Geneza: kako su sve do polovine 20.st. nalazi iz Butmira bili usamljena pojava, razvile su se teze o donoenju ved formirane butmirske kulture u centralnu Bosnu. Postojale su juna koncepcija s podruja egeje (temeljem prouavanja spiralne ornamentike) i sjeverna s podruja srednje Europe (temeljem prouavanja trakaste i linearne keramike). Do 70-tih godina, nakon otkrida drugih lokaliteta B kulture, ali i danilske, te proirivanjem znanja o V i Sop. kulturi, razvile su se brojne nove teze: M. Garaanin smatra da je B kultura jedna posebna forma V kulture; J.Koroec i .Batovid kao bazu navode danilsku kulturu (ali Koroec i neku drugu nedovoljno ispitanu kulturu u Bosni); po D. Srejovidu porijeklo butmirske, danilske i lengyelske kulture treba traiti u starijem i srednjem halkolitiku Anatolije, a put irenja ide preko Grke, Jadrana i Bosne do Panonije; A.Benac smatra da su osnovnu bazu inili nosioci trakaste keramike, te elementi iz moravsko-ukrajinskog i vinanskog kompleksa. Tek su nalazi iz Obra II donijeli na vidjelo poetnu fazu B kulture, pa je rjeenje geneze vradeno na podruje same grupe. U genezi su uestvovali: jaka autohtona baza (zadnja faza kakanjske kulture), jadranska komponenta (Danilo, Hvar I), jugoistona s crnopoliranom keramikom (Vina, Turda, Petreti) i kontinentalna komponenta (lengyelski i sopotski elementi), to se dobro vidi na keramikom materijalu. Kronologija: poetak butmirske paralelan je s krajem kakanjske grupe: Butmir I = Kakanj III. Idudi tim pravcem moe se sinkronizirati i s danilskom kulturom, koje je kraj opet paralelan s hvarskom grupom iz ega proizlazi: B I = D III i Hvar I. Dalje se moe sinkronizirati: B II = Hvar II = Lisiidi I, a za kasnu fazu: B III = Hvar III = Lisiidi II. Preko jadranske zone i pojedinih importa lako se uspostavlja kronologija s Apen. poluotokom: B I = Capri IIb = Scaloria = Ripoli / B II = Serra d'Alto / B III = Diana I.

Sinkronistiki lanac prema centralnom, istonom i junom Balkanu ide preko Vine. Sa vinanskom kulturom kronoloki odnosi teku ovako: B I = V B1 / B II = V C / B III = Vina C-D1. U vezi s Vinom moe se odrediti i kronologija sa sopotskom kulturom: B I = Sop. Ib / B II = Sop. II / B III = Sop. II-III. Prema importu (vaza s crvenim i utim motivima) moe se uspostaviti veza i sa slovakom varijantom lengyelske kulture: B I = eliezovce-Lengyel faza / B II = Luianky - Lengyel faza.

JUNA METOHIJA
Do sada su otkrivena dva lokaliteta: Retane i Hisar kod Suve Reke. Kako je u Hisaru sauvan samo jedan sloj iz neolita (najstarija faza Ia ved sljededa pripada bubanjsko-humskoj grupi), vanije je nalazite u Retanima, o kojem de iskljuivo i biti govora. Naselje u Retanima lei na rijenoj terasi (rijeka Topluga), a mogu se odvojiti tri stambena horizonta: 1. poluzemunice s nadzemnom konstrukcijom od pletera i lijepa; 2. otkrivena samo jedna graevina, nadzemna, etvrtasta, dvodijelna; 3. ostaci pet nadzemnih kuda, takoer od pletera i lijepa, sve propale u poaru. Otkrivene su i vanjske pedi (dvodijelne kude i vanske pedi podsjedaju na Obre II). Otkriven je i obrambeni rov vjerojatno utjecaj s Jadrana (poznat je rov u Smilidu). Inventar: Crnoglaana keramika ne radi se o pravoj vinanskoj robi, ved o jugoistonim kulturnim impulsima. Znatno je siromanija od vinanske keramike (odnosno kosovske varijante) uglavnom zaobljene i bikonine zdjele ukraene okomitim kanelurama. Druga vrsta fine keramike ima odlike danilske kulture poluloptaste posude, vaze na zvonolikim nogama, ritoni (bez ornamenta). U ornamentici se javljaju razliiti urezani motivi: uvijene i polukrune sitno rafirane trake, redovi rafiranih trokuta, rombova, cik cak, ahovska polja, snopovi okomitih ukrtenih linija (nema spirala). Dosta se upotrebljava tzv. Rahmenstil (redanje ploha istih ili slinih motiva), ponekad se koristi crvena boja koja se otire, a rijee i bijela inkrustacija. Repertoar oblika i ukrasa je ogranien u odnosu na D kulturu. M. Garaanin iznio je miljenje da nalazi u Retanima upuduju na jednu vrlo kasnu danilsku etapu. Neki ornamenti navode na paralele s butmirskom keramikom I faze (redovi trokuta, ubodi u obliku peninog zrna, neki trakasti motivi, moda i uglaani ritoni bez ukrasa). Prema tome se moe napraviti sinkronizacija: Retani = Danilo III i Hvar I = Butmir I J. Gliid je iznio miljenje da su nosioci danilske kulture prodrli u Prizrensku kotlinu, na podruje vinanske grupe i potjerali njene nosioce prema sjeveru. Kasnije se oni vradaju i nastavljaju u Retanima zajedniki ivot s donositeljima danilske komponente, ali svaka grupa zadrava svoje kulturne osobine.

OHRIDSKO JEZERO I JUNA PELAGONIJA


Poznata su dva lokaliteta: Ustie na Drim (uz izvor Drima na Ohridskom jezeru) i Mala tumba (kod sela Trn u junoj Pelagoniji). Ustie na Drim: otkriven velik broj drvenih stupova, nosaa drvene terase naselje sojenikog tipa.

Od kamenog inventara mogu se spomenuti male i plosnate sjekire koje pripadaju jadranskom kompleksu, dok se kalupaste sjekire ubrajaju u tip vinanske (i srodnih) grupa. Kotano orue je specifino i poklanjana mu je veda panja: izvrsno obraene udice-harpuni, sjekire ekidi s rupom za nasaivanje, ila. Keramika : Crnoglaana bikonini oblici, nedostaje ornament (rijetko okomite kanelure), ni ovdje, kao u Retanima, nije rije o pravoj vinanskoj robi, ved o pojednostavljenoj vinoidnoj keramici pod utjecajem Jugoistoka ili centralnog Balkana. Keramika jadranskog tipa odlike danilske grupe urezani i redovno crveno inkrustrirani ornamenti, uglavnom krivolinijske, nepravilno rafirane, iroke trake i rafirani trokuti. Crveno bojeni (crusted) ornamenti imaju iste motive, a posebna osobina je primjena dvostrukog glaanja (povrina motiva je slabo glaana da bi prihvatila boju, dok su meuprostori jae uglaani). Primjerak tzv. sunevog koluta indicira vrde duhovne veze s Jadranom, dok nalaz pintadere s bogato graviranom donjom povrinom upuduje na veze s Jugoistokom. Geneza: uestvovale su dvije komponente: jadranska (danilo) i jugoistona ili srednjobalkanska (neka vinoidna grupa). Prevagu je imala jadranska komponenta. Oni su vjerojatno sainjavali bazu, a zatim su im se pridruili nosioci crnopolirane keramike s Jugoist., odnosno Istoka. Kronologija: naselje Ustie bi moglo biti mlae za jednu fazu od Retana - nema vie ritona, ornamentika traka i trokuta se vie pribliava B grupi, a danilski elementi su vjerojatno samo tradicija, pa bi kronoloki bili vie vezani za Lisiide, nego za Danilo. Dakle, odgovara fazama Butmir II = Hvar II. Mala tumba u Trnu (okolina Bitole): istraivanja su obavljena u ogranienom obimu pa su naseobinski i drugi objeki ostali izvan domaaja istraivaa.

Keramika: vodedi oblik grube keramike su vedi zaobljeni lonci, dok najvedi dio keramike otpada na monokromne, osrednje glaane tamne bikonine zdjele s izvijenim obodom (razlikuje se od monokromne danilske keramike paralele treba traiti na junijem jadranskom podruju). Kod ornamentirane keramike dominiraju rafirani trokuti u vidu uspravnih i vodoravnih redova spojenih linijom, zatim ornamenti izvedeni iroko udubljenim linijama (paralelne linije, koncentrini rombovi i spirale). Efekt je pojaan bogatom upotrebom crvene (iroko udubljeni ukrasi) i bijele (urezani motivi, naroito trokuti) inkrustacije. Katkad se crvena (crusted) upotrebljavala i u bojenju meuprostora. Geneza: meu keramikim nalazima nema dokaza vrdih veza s velikim srednjobalkanskim, odnosno jugoistonim kompleksom crnopolirane keramike. Ovdje se ne mijeaju dvije osnovne komponete kao u naselju Ustie, ved de se smjetanjem samog naselja meu neolitskim tumbama drugog kulturnog izraza (Porodin, Veluka tumba), raditi o zoni mijeanja ali ne mijeanja kulturnih elemenata u jednom naselju, nego o mijeanju naselja razliitog karaktera na istom podruju. Izvorite kulture Male tumbe treba traiti sasvim na jugu Jadrana, odnosno u srednjoj Albaniji. Put dolinom rijeke Seman-Devoli vodi do neolitskog kompleksa Cakran-Dunavec (paralela u istim oblicima, bogatoj urezanoj i udubljenoj ornamentici i bijeloj inkrustaciji; samo nedostaje prava bojena keramika, koja je prisutna u Cakranu). Postoji i veza s Tesalijom u slinim ornamentalnim motivima, ali dosta slabija. Tako bi ovaj lokalitet mogao biti veza izmeu junog Jadrana i Tesalije, odnosno srednje Grke. Kronologija: istraivai Male tumbe ukljuili su je u srednji neolit i vezali na Cakran i Danilo. U isto vrijeme donose: I faza Male tumbe = Sesklo / II faza Male tumbe = Tsangli-Elateia u Grkoj = Cakran = S IIb u Makedoniji i Srbiji. Ipak, najprihvatljivije je staviti Malu tumbu okvirno u srednji neolit, jer jo nema dovoljno podataka za precizniju kronoloku sliku.

JADRANSKA ZONA
UVOD

(ime Batovid)

Istona obala Jadrana inila je u neolitu izdvojen i zatvoren kulturni krug, koji je obuhvadao prostor od Trsta do priblino polovine Albanije. Zemljoradnja je zbog sastava zemljita bila slabije zastupljena. Najbolje uvjete imala je sjeverna Dalmacija, koja je bila i najgude naseljena. Bolje su bili zastupljeni stoarstvo i lov. Najznaajniji promet se odvijao morem irenje utjecaja prema jugu u Albaniju i Grku (i obratno), zatim veze s Apulijom i ostatkom june Italije, sve do Lipara, u prvom redu radi nabave opsidijana. Najkradi i najbolji put preko Jadrana odvijao se preko otoka: Mljet, Korula, Lastovo, Suac, Palagrua, Pianosa, Tremiti s poluotokom Garganom. Dosadanja istraivanja mogu se podijeliti na tri razdoblja: 1. prije prvog svj. rata interesantna su jedino istraivanja u Grapevoj pilji na Hvaru. 2. izmeu dva svj. rata sustavna istraivanja Grapeve pilje (G. Novak - hvarska kultura). 3. nakon drugog svj. rata nastavak istraivanja Grapeve pilje; Vela pilja na Koruli (G. Novak); Javorika na Velikom Brijunu (B. Baid-naslage od srednjeg neolita do bronanog doba); Lisiidi u srednjem toku Neretve; Danilo kod ibenika (D.Rendid- Mioevid, J. Koroec - danilska kultura); Markova pilja na Hvaru (G. Novak - od starijeg neolita do antike); Crvena stijena u Crnoj Gori (A. Benac - impresso kultura, slojevi od paleolita do bronce); Smilid (. Batovid - sve faze neolitika); Vela pilja na Loinju i Vaganska ped na Krku (V. Mirosavljevid); Bribir (J. Koroec); pedina Gudnja kod Stona (S. Petrak); Nakovana na Peljecu (N. Petrid). Vrlo je malo lokaliteta sustavno istraivano. Razlikuju se tri neolitike faze: stariji (impresso kultura), srednji (danilska kult.) i mlai (hvarska kult.).

IMPRESSO KULTURA
Podruje: cijelo istonojadransko primorje, slabo poznata u unutranjem zagorskom dijelu. Najdublje u unutranjosti nalazi se u Hercegovini i Crnoj Gori (Zelena pedina kraj izvora Bune, Odmutnjaa u dolini Pive i Crvena stijena iznad Trebinjice). Najsjevernija su nalazita pedine oko Trsta, a na jugu pedina Spila kraj Perasta. Prema istoku je granica dolina Pive (Pedina Odmutnjaa kod Pluina). oko Trsta i slovensko primorje (Grotta Gialla, Medvedova jama, Vlaka jama, Galerijska jama); juna Istra (Vrin, andalja, Verudica kod Pule, Iula kod Medulina); Kvarnerski otoci (Vela pilja na Loinju, Jami na sredi na Cresu, Vorganska ped na Krku); sjeverna Dalmacija (Nin, Vrsi, Barica kod Smilida, Barice u Benkovcu, Krivae kod Bribira); srednja Dalmacija (pedina karin samograd, Danilo, jama Krina kod Klisa, Markova pilja na Hvaru); juna Dalmacija (Gudnja na Peljecu); Crna Gora (Spila kod Perasta, Crvena stijena, Odmutnjaa); Hercegovina (Zelena pedina, Stolac). Veda sustavna istraivanja izvrena su samo u Smilidu i Danilu. Na otvorenom prostoru su: Vrin, andalja, Verudica, Medulin, Nin, Vrsi, Smilid, Benkovac, Bribir, Danilo i Stolac. Ostala nalazita su u pedinama. Zapaa se i prostorna podjela - dvije prostorne varijante: jedna na otocima s uim obalnim pojasom i druga u zaleu (zasad najizrazitija u Hercegovini tokom I stupnja). Stariji neolit se razvijao kroz tri stupnja impresso kulture: I zastupljen u Crvenoj stijeni (ovaj stupanj nalazi se iskljuivo u pedinama) II u Smilidu (najizrazitiji u naseljima na otvorenom)

III u Gudnji (jo slabo poznat, vjerojatno predstavlja prijelazni stupanj u srednji neolit). Naselja: neke pedine su naseljene trajno, neke sezonski, a pojedine se naputaju razvojem zemljoradnje, formiranjem stalnih naselja na otvorenom (glavna potjeu iz II stupnja). U pedinama, osim kulturnih naslaga, esto se nalaze samo vatrita ili ognjita. Naselja na otvorenom obino su smjetena u polju, uz rijeku ili potok. Ona smjetena na uzvisinama dosad nisu poznata. Jasniji podaci poznati su jedino u Smilidu, smjetenom uz izvor vode, polukrunog oblika veliine 100X200 m (oko 2 ha). Vjerojatno je bilo i potpuno krunih naselja (slina su zabiljeena i u Apuliji). Unutar polukrunog naselja Smilida nastambe su okruivale prazan prostor namijenjen za zajednike potrebe. Kude su bile nadzemne, krune, graene od drveta i granja vjerojatno oblijepljenog zemljom, s ognjitima od kamene podloge oblijepljene zemljom i slamnatim krovovima. Polukruno naselje izvana obrubljuje rov irine 5 m, vjerojatno iskopan radi zatite od ivotinja, onemogudavanja bjeanja stoke ili zatite od poplava. S vremenom je rov koji je okruivao naselje izgubio namjenu (moda zbog irenja naselja) pa je iskopan drugi na vedoj udaljenosti, a prvi je posluio za bacanje otpada. Posmrtni ostaci: u Smilidu su otkriveni djeiji i kostur odrasle osobe u zgrenim poloajima i jedna lubanja pokrivena ploom. Zapaa se da su kosti uglavnom u blizini ili uz ogradne rovove, to se ponavlja i u kasnijim fazama. U Zelenoj pedini ostaci djeje lubanje. Nema izrazitih ostataka obreda, kakvi su poznati u Obrima, u vezi s osnivanjem naselja. Inventar: I stupanj (Crvena stijena, Zelena pedina, Markova pilja, Vela pilja na Loinju). Od kamenih proizvoda tu su noevi i strugala, zatim sjekirica kampinijenskog tipa - ovalnog oblika, este na poluotoku Gargano. Kotani proizvodi su slini mezolitikom razdoblju (razna ila). Keramika je uglavnom grube izrade, a premazivanje posuda razrijeenom glinom javlja se izuzetno. Forme su jajolike i loptaste, u manjem broju konine. Veliki broj posuda se ukraava tehnikom igosanja ili utiskivanja rubom koljaka i pueva, prstima ili raznim predmetima. Prevladava utiskivanje koljkom Cardium (najvie na Sjevernom primorju), uglavnom jednostrukim otiscima, ali katkad i dvostrukim, spojenim na jednom kraju (u obliku slova V). U ovom stupnju nema cik cak motiva. Ukras otiscima noktom nije est, a ubadani ukrasi su najede kruni, elipsasti i trokutasti. Redovno je cijela vanjska povrina prekrivena ili neuredno izvedenim ukrasom, ili u vodoravnim, kosim ili okomitim pojasevima. Prema ukrasnom sustavu Markova pilja je najsiromanija. U Zelenoj su pedini motivi mnogo gudi, a javljaju se i motivi kojih nema drugdje (polukruni, motiv slian klasu). II stupanj (Smilid, Nin, Stolac, Medulin, Verudica, Markova pilja, Vela pilja na Loinju), osnivaju se naselja na otvorenom, irenje zemljoradnje. Meu kamenim proizvodima jo nema glaanih sjekira ili drugih glaanih predmeta, a i kotane izraevine su rijetke. Za nakit je vjerojatno sluilo nekoliko komada probuenih koljaka u Smilidu. Grube keramike ima najvie. Pekla se na otvorenoj vatri u jednostavnim oblicima (poluloptaste, jajolike i konine posude), a ukraavala se impresso tehnikom, najede u vodoravnim nizovima. Javljaju se cik cak motivi. Tehnika urezivanja je rijetka i njome se izvode kratki urezi to oponaaju impresso motive, zatim crte i trokuti ispunjeni ubodima. Fina monokromna keramika je bila premazivana prije peenja i glaana, a rjee je ukraena udubljivanjem. Udubljeni ukras izvodio se prije peenja i sastojao se uglavnom od pravilnih, plitkih snopova ravnih crta, katkad i mreastih trokuta i rombova, cik cak motiva i pojaseva koji su se obino izvodili povlaenjem poleinom rebrastih koljaka (Cardium). Rijetko se javlja drhtavi ukras (tehnika a tremolo), koji je urezivanjem imitirao motiv otiska nazubljene koljke. Rijetki primjerci iz Nina i Smilida imaju crvenu inkrustaciju u impresso motivima. Osim ovih primjera, uopde nema koritenja boje, nema ni krivocrtnih motiva, ni likovnih izraevina. III stupanj (pedine Gudnja i karin samograd, za sada ga ne nalazimo u naseljima na otvorenom). Vjerojatno je na prijelazu iz II u III stupanj dolo do vanih promjena koje su uvjetovale naputanje i

premjetanje dotadanjih naselja (klima, razvoj stoarstva?). Sve se vie gubi impresso ukras, a iri urezani i udubljeni geometrijski ukras. Javlja se impresso, tremolo ukras na gruboj keramici, neto finija keramika ukraena udubljivanjem ili urezivanjem, katkad s crvenom inkrustacijom, motivima iscrtkanih trokuta. Javlja se i premazivanje povrine posuda nakon peenja crvenom bojom koja se otire (crusted tehnika), zatim crno glaane posude. Znaajna je pojava spirale, koja de se potpuno razviti u srednjem neolitu. Ekonomija, duhovni ivot: u I stupnju lov je osnova, a od II stupnja razvija se zemljoradnja (ostaci slame, itarica, rvnjevi, pravokutna strugala kao vjerojatno dijelovi srpova) i stoarstvo (najede su ovca i koza, govedo i svinja su rjei). Ved od I stupnja primjedena je razmjena dobara (kremena sjekira kampinijenskog tipa s Gargana, iz Markove pilje). Inae je keramika (naroito u I fazi) slina onoj na otocima Tremiti i Apuliji. U II stupnju se razmjena proiruje u unutranjost dolinom Neretve i Bosne do starevako-impresso kulture, gdje su se izvozile koljke Spondylus, zatim monokromna, a tremolo i igosanjem ukraena keramika. U III stupnju sve vie prevladavaju zemljoradnja i stoarstvo. ini se da se krajem ovog stupnja u Dalmaciju iz june Italije proirila slikana keramika. Posebni obredi zapaaju se samo kod jedne lubanje prekrivene ploom iz Smilida (parcijalno sahranjivanje-kult lubanje?). Iako nema sigurnih dokaza, mogude je da su djeji kosturi vezani uz obred osnivanja naselja. Mogude je i da je nakit od koljaka imao odreenu ulogu amuleta. Situacija je slina kao u junoj Italiji (nema rtvenika, plastike, obrednih posuda itd.). Geneza: jednu od temeljnih uloga u razvoju imale su prethodne mezolitike kulture, naroito u vezi s kamenim i kotanim oruem. I stupanj ima gotovo ista svojstva kao mezolitika faza, samo to se upotrebljava keramika. Veze sa susjednim neolitikim kulturama uspostavljene su samo u srednjoj Bosni (najvie u III stupnju) tada se oblikuje starevako-impresso kultura. Na Jadranu u ovoj kulturi za sada nema elemenata starevake kulture. Jedino bi se moglo pretpostaviti da su preko Obra preuzeli crvenu inkrustaciju. Ipak, nisu preuzeli ni sjekire, ni slikanu keramiku, ni plastiku. To de se sve pojaviti u danilskoj kulturi, ali ne pod starevakim utjecajem. Zapaa se tako da su nosioci impresso kulture jae djelovali na razvoj kulture u srednjoj Bosni nego obratno (to de vrijediti za itav neolit). Jedino u kulturi Cakran (srednja Albanija) zajedno s elementima impresso keramike s kraja starijeg neolita (III stupanj), nalaze se pojedine posude s barbotine ukrasom iz S kulture. to se tie june i dijela srednje Italije, slinosti su najpotpunije u I stupnju, a kasnije se opaaju sve vede razlike. Najvede su slinosti na otocima Tremiti i Garganu (Daunija). I stupanj na podruju Daunije (Prato Don Michele nazvan po nalazitu na Tremitima), sadri istu kulturu kao I stupanj impressa. II stupanj (Guadone) preteno je slian, dok su u III stupnju (Masseria la Quercia) razlike dosta znaajne slikane keramike kod nas u tom stupnju nema, osim u Gudnji. Ukrasni sistem slikane keramike stupnja Masseria la Quercia vrlo je slian onom danilske faze, to je vano za razvoj slikane keramike na istonom Jadranu. Kronologija: I stupanj (ili tip Crvena stijena) = Prato Don Michele II stupanj (ili tip Smilid) = Guadone III stupanj (ili tip Gudnja) = Masseria la Quercia = Obre I = Starevo II b I stupanj u Dauniji datiran je na prijelaz iz 7. u 6. tisudljede, II stupanj se razvijao tokom 6. tisudljeda, a III stupanj je datiran od oko 5000. do 4600. god. prije n.e. Uglavnom isti raspon dobiven je i na Prednjem Istoku i u Grkoj. Dakle, stariji neolitik moe se u cjelini datirati od oko 6000. do 4600 god.prije n.e. Najvjerojatnije se isto mora datirati i stariji neolitik na istonojadranskoj obali.

DANILSKA KULTURA
Podruje: isto kao i ono impresso kulture. Preteno ista kultura otkrivena je u srednjoj Albaniji (Cakran), moe se redi varijanta danilske kulture. Tamo se ona susrede s utjecajima iz Grke. Izraziti elementi D kulture nalaze se u srednoj Bosni u okviru mjesne kakanjske i butmirske kulture, zatim u naseljima vinanske kulture u Metohiji, te u jugozapadnoj Makedoniji. oko Trsta i slovensko primorje (Grotta Gigante, Caverna Caterina, Medvedova jama, Peina na Leskovcu, Vlaka jama, Ciganska jama, Zaule kraj Trsta); Istra (Javorika na Brijunu, Veanska Ped na Ukoj); Kvarner (Vela pilja na Loinju i Jami na Sredi na Cresu); sjeverna Dalmacija (Privlaka, Vrsi, Islam Grki, Smilid, Benkovac, Lisiid, Bribir, Piramatovci); srednja Dalmacija (Danilo, karin samograd, Pokrivenik, Markova pilja na Hvaru, Vela pilja na Koruli); juna Dalmacija (Gudnja); Crna Gora (Spila kraj Perasta, Crvena stijena); Hercegovina (Zelena pedina, Stolac). Na otvorenom su: Zaule, Javorika, sva nalazita sjeverne Dalmacije, Danilo, Stolac. Veda sustavna istraivanja vrena su samo u Danilu i Smilidu, a manja u Markovoj pilji, Jami na Sredi, Veloj pilji na Loinju, Javorici, Crvenoj stijeni, Zelenoj pedini, Veloj pilji na Koruli i Stolcu. Najveda i najrazvijenija naselja otkrivena su u Sjevernoj Dalmaciji. Danilska kultura razvijala se kroz tri stupnja: rani (I), srednji (II) i kasni (III). Naselja: u danilskoj se fazi preteno ivjelo u naseljima na otvorenom, a poloaji su im isti kao i naseljima impresso kulture (neka imaju i izravan kontinuitet). U Smilidu je naselje imalo priblino polukruan oblik, u Danilu elipsast, u Javorici i Bribiru kruan (u Apuliji su u tom periodu takoer kruna naselja, pa moemo pretpostaviti da je i kod nas taj tip uobiajen). U pedinama se uglavnom nalaze ognjita, ili ede najobinija vatrita. U Danilu nisu otkriveni podovi i rupe od stupova, ved iskljuivo razne vrste jama krunog, jajolikog, etvrtastog i nepravilnog tlocrta, a grupirane su obino po dvije ili tri, redovno razliite veliine. Otkriveni su i rovovi na rubovima naselja. Kulturni sloj nalazi se iskljuivo unutar jama ili uz njih. U nekima su pronaeni ostaci vatrita i lijepa. Vjerojatno su neke jame u Danilu sluile za stanovanje (sline su otkrivene i na Brijunima, te u kakanjskoj kulturi). Dakle, radi se o naselju sa zemunicama. U Smilidu ostaci nastambi nisu otkriveni, ali kako su otkriveni ostaci nadzemnih krunih kuda vezanih za stariji i mlai neolit, vjerojatno je da su iste postojale i u srednjem neolitu. U Smilidu su naena tri koncentrina rova, od kojih je unutranji ispunjen ostacima starijeg neolita, a dva vanjska ostacima srednjeg i mlaeg neolita. Na junoj strani naselja otkriven je prekid srednjeg rova, to je oito predstavljalo ulaz u naselje. Posmrtni ostaci: u Smilidu su otkrivena dva odrasla kostura (zgrenci, uz vanjski rub srednjeg rova, mogude je da su neki predmeti kraj jednog od kostura bili prilozi: no od opsidijana, 2 kremene strelice i narukvica od Spondylusa) i dijelovi 8 lubanja. U Danilu su naena tri djeja kostura (zgrenci, nisu vezani uz rovove ved uz jame, vjerojatno zemunine nastambe) i dio lubanje. Inventar: velika raznolikost kamenih proizvoda, najede kremenih: noevi, strugala, strelice samo u posljednjem stupnju, rvnjevi, sjekire, dlijeta, svrdla. Predmeti od opsidijana vrlo su rijetki, javljaju se tek u III stupnju, a materijal se vjerojatno uvozio s liparskih (Eolskih) otoka. Glaani predmeti su malobrojni: sjekire jeziaste i kalupaste, sve bez rupa za nasaivanje i malih dimenzija, ekidi, privjesci, prstenja, razne ploice. Svojstva kamenih predmeta slina su kao u kakanjskoj kulturi. Kotani predmeti su takoer brojni: glaalice, ila, udice, instrumenti za ukraavanje keramike (na jednom kraju tapida je lopatica, na drugom iljak), ukrasne igle (pojedine s glavicom u obliku stilizirane zmije ili naljepaka na nekim posudama, javljaju se samo u posljednjoj fazi ukrasne igle se

javljaju i u butmirskoj kulturi, a izrazite su za kasniju hvarsku kulturu). Nedostaju velika orua za obradu zemlje, npr. motike i pijuci. Od koljaka (Spondylus) i pueva se izraivao nakit, a pojedine su koljke premazivane crvenom bojom (obredno znaenje). Nakit se izraivao i od keramike (kuglice i kolutovi za niske), kamena (privjesci u obliku sjekirice, krune probuene ploice), kostiju (ukrasne igle, ivotinski zubi, prstenje). Keramika: dijeli se na pet osnovnih vrsta: 1. Gruba keramika: peena na otvorenoj vatri, vede loptaste posude, rijetko ukraene rafiranim trokutima pod obodom, a ponekad i spiralama, uvijek u tehnici urezivanja. 2. Bolje obraena keramika: glavni nosilac stila D kulture. Slina gruboj, ali glaanih povrina u tamnom, crnom tonu. Javljaju se poluloptaste i loptaste posude, bikonine posude, zvonaste zdjele i ae, tanjuri, posude na etiri noge (ritoni). Druga varijanta ritona javlja se pri kraju D kulture i ima niske dvije noge poput zgrenih ljudskih nogu - vjerojatno nastala po ugledu na kleedi ljudski lik. Ruice na posudama nisu este i uglavnom se javljaju uice ili bradaviasta ispupenja, katkad u obliku ivotinjskih glava. Posude su ukraene udubljivanjem i crvenom inkrustacijom, u manjoj mjeri i premazivanjem crvenom bojom (crusted), zatim ubodima i igosanjem (njima bi se ispunjavali trokutasti, vrpasti ili spiralni motivi). Pri kraju faze javlja se i bijela inkrustacija, reljefni motivi i slikanje tamnosmeom bojom, to se dalje razvija i u hvarskoj fazi. Najbogatije su ukraavani ritoni i zvonasta plastika. Crvena crusted tehnika primjenjivala se na neukraenim zonama posuda, dijelovima ritona i vrhovima zvonaste plastike. Ornamentika je strogo geometrijska, raliite varijante krivolinijskih i pravolinijskih motiva (najveda raznovrsnost u III stupnju) spirale, rafirani trokuti, rombovi, meandri, cik cak, ahovska ploa, mreasti motivi, itd. Ritoni su najede na ruici ukraeni jednim (obino spirale), a po ostaloj povrini drugim motivom. Nepoznata je namjena nalaza kockastih predmeta ili pravokutnih ploica s uzdunim kanalom, slinih ploicama na leima ivotinjskih likova (vjerojatno su koriteni u obredne svrhe). 3. Fina slikana keramika: manja koliina, ciglasta povrina je katkad premazana bijeloudkastom bojom, a ukras se izvodio s dvije, ponekad s tri boje. Radi se o geometrijskim motivima izvedenim sivom, crnom ili bijelom bojom, katkad i omeenim crnim obrubom, te uokvirenim irokim crvenim pojasevima. Ukraavala se cijela vanjska povrina, a na zdjelama i unutranji gornji dio. Motivi su najede rafirani nizovi trokuta, rombovi, cik cak linije i pojasi, ahovka ploa. Najslinija je keramici Ripoli I tipa iz srednjeg neolitika u srednjoj Italiji, pa se smatra uvozom, to se ne moe opravdati. 4. Gruba slikana keramika: vezuje se uz kraj D kulture i poznata je samo u Smilidu. Slina je finoj slikanoj, ali je neto grublja, siromanijih oblika, boje se lako skidaju, a motivi su izvedeni tamnim nijansama, katkad i uokvireni crvenim ili smeim trakama. esti su potpuno ispunjeni motivi (u finoj su edi rafirani). 5. Keramika tipa Malo Korenovo: u Smilidu je naeno nekoliko ulomaka, import iz Slavonije, vjerojatno dolinom Une. Radi se o peharu na stoastoj nozi i loptastim posudama s cjevastim vratom, koje su ukraene s tri vodoravne valovite ili cik cak urezane crte po trbuhu. Plastika: dijeli se na 4 osnovna tipa: 1. Ljudski zvonoliki ili ljevkasti likovi: u Smilidu otkriveno 130 komada (neki su iz hvarske faze), u Danilu 20-tak, a u Bribiru 5. Gornji puni valjkasti dio postupno se iri u uplji zvonasti donji dio. Na vrhu su zaobljeni, ili se loptasto proiruju, katkad s nekoliko bradaviastih ispupenja. Postoje i primjerci sa zavretkom u obliku realistine ljudske ili ivotinjske glave (govedo, ptica, aba, zmija), a neki imaju i oblik falusa. Opdenito je pravilo da su ovi realistiniji primjerci mlai, s kraja danilske ili iz hvarske faze. Statue su redovito ukraene udubljivanjem i crvenom inkrustacijom (spirale, trokuti, cik cak, vrpce, rombovi) a vrh moe biti premazan crvenom bojom u crusted tehnici. Vjerojatno predstavljaju muke likove, a ivotinjske glave na nekima podsjedaju na obredne maske (ili predstavljaju likove predaka-toteme). Koroec i Benac smatraju da predstavljaju falus u vezi s obredima oko plodnosti. 2. Ljudski realistini likovi: glava i vrat su u obliku dugog valjka, koji je ponekad na vrhu udubljen. Istaknut je nos, a ponekad i bademaste oi s onim lukovima. Tijelo je plosnato, preteno etvrtasto sa zailjenim ramenima - batrljcima, zaobljenim bokovima, te ponekad izdvojenim nogama. Obino nisu ukraavani, ali pojedini primjerci premazani su bijelom bojom (pogotovo lice). Imaju slinosti s nekim likovima u Makedoniji i Grkoj (valjkasta glava). 3. Ljudski udovi: pojedini primjerci plastino oblikovanih nogu. Stopalo je ukraeno urezanim linijama (obuda?). Radi se o obrednom ili zavjetnom proizvodu. 4. ivotinjski likovi: dvije varijante s

posudicom na leima (ukraene pravocrtnim udubljenim motivima) ili pravokutnom ploicom sa uzdunim kanalom (nisu ukraene). ini se da medvjee figure nose posudicu, a govee i svinjske ploicu. Na nekim lokalitetima su pronaene i samostalne ploice s kanalom. Dok su likovi s posudicom dosta esti u neolitskom svijetu, oni s ploicom karakteristini su za D kulturu. Ekonomija, duhovni ivot: najznaajniji su stoarstvo (govedo, zatim koza i ovca, pa svinja), zemljoradnja (penica, jeam, ra) i ribarstvo. Lov prevladava samo u planinskim predjelima. Trgovina se i dalje razvija: izvoz koljaka, naroitom krajem D kulture, u butmirsku i sopotsku kulturu; izvoz ritona u kakanjsku kulturu (a prenosili su se i u Metohiju). Iz kakanjske kulture su se vjerojatno uvozile velike kotane gladilice, ali i itarice. Intenzivnija je trgovina u vrijeme butmirske kulture. Pojedini elementi vjerojatno su preneseni u Cakran kulturu (ritoni, zvonasta plastika, oblici keramike). S podruja korenovske kulture uvezena je u Smilid keramika. Opsidijan je uvezen s Lipara, a pojedine posude u Ripoli kulturi srednje Italije odgovaraju danilskima. Kult mrtvih pojedini ukopi djece u Danilu (zemunice) vjerojatno su rtve prigodom gradnje kude ili naselja. Malobrojni kosturi odraslih u Smilidu sahranjuju se uz rovove (usporedba s Massai plemenom u Africi, koji unutar naselja shranjuju samo poglavice i vraeve, ostali se ostavljaju ivotinjama izvan naselja). Nema dokaza o pravim i izdvojenim grobljima, to znai da se vjerojatno nisu sahranjivali ved izlagali. Amuleti ivotinjski zubi, privjesci sjekirice, ploice. Crvena i bijela boja javljaju se na razliitim figurama (mukim i enskim), pa je opravdano pomiljati na postojanje dvospolnih obrednih simbola plodnosti. Zvonasti tip figura sline se nalaze u Cakran kulturi, mjestimino u Grkoj, Makedoniji, kakanjskoj i butmirskoj kulturi, vinanskoj varijanti u Bosni, te u Ripoli kulturi, ali nigdje nisu toliko mnogobrojne, raznolike i bogato ukraene. Simboliku funkciju poele su gubiti u hvarskoj fazi (po njihovom obliku se izrauju stoaste posude ili poklopci, npr. u Lisiidima, i ire su u butmirsku i vinansku kulturu). Ritoni Koroec ih prvo vezuje uz obrede oko vode, a zatim uz kult falusa (zvonolike figure) i predstavlja kao enski aspekt u kultu plodnosti. Pojavilo se i miljenje da se radi od svjetiljkama koritenima u obredima. Njihov ivotinjski oblik moe se povezati uz obrede oko plodnosti stoke i zemlje, dok se kasnija varijanta s kleedim ljudskim nogama vezuje u obrede napretka roda i zajednice. Ved su iznesene razliite teze o nastanku ritona (poglavlje o kakanjskoj kulturi), ovdje se moe naglasiti da se . Batovid zalae za danilsku kulturu kao izvorite. ivotinjske figure takoer se mogu vezati uz obrede oko plodnosti. Vaan je i jedan pronalazak makete kude s bukranijem na proelju (obredi vezani za kudu, zatita).

Geneza: dosadanja miljenja kredu se u nekoliko pravaca: J. Koroec D kultura se nije razvila iz impresso kulture, ved su se njeni nosioci naselili na ovo podruje. Naknadno je pretpostavio autohtono podrijetlo ili postanak s jugoistoka. A. Benac prvotno zakljuio da se D kultura sastojala od kontinentalne i mediteranske komponente, smatrao je da su naselja impresso kulture propala doseljenjem nosilaca danilske. Kasnije je prihvatio tezu o autohtonom razvoju. M. Garaanin postanak D kulture nalazi dijelom u postupnoj seobi (sukcesivna migracija) s jugoistoka, ali ipak smatra da pokazuje posebnosti mjesnog podrijetla. D. Srejovid podrijetlo D, kao i butm. i lengyelske kulture, treba traiti u starijem halkolitiku Anatolije (tj. takoer u postupnoj seobi s jugoistoka) put irenja je preko Grke, Jadrana i Bosne, do Panonije. . Batovid D kultura se razvila kontinuranim razvojem na domadem tlu iz starijih kultura. Dakle, ona je mjesnog mediteranskog podrijetla. Osnovna svojstva nalaze joj se ved u prethodnoj, impresso fazi: oblici kamenih, kotanih i keramikih predmeta, ukraavanje urezivanjem i udubljivanjem geometrijskim motivima, crvena inkrustacija, crusted tehnika, isti tip, a katkad i poloaj naselja i obred sahranjivanja. U odnosu na kakanjsku kulturu ima dijelom zajedniku osnovu u impresso fazi. Kakanjska je opdenito siromanija, a najvrda veza su im ritoni. U butmirskoj kulturi (naroito u ranom stupnju) su izraziti danilski elementi. Tada je D kultura u svojoj III, najbogatijoj fazi, to je dovelo do jaanja trgovine, ali i do transformacije D kulture u hvarsku kulturu.

Izravne veze su ustanovljene i s Korenovskom kulturom import linearne keramike u Smilidu. Danilski elementi u korenovskoj kulturi nisu poznati. Veze sa sopotskom kulturom vjerojatno su vrene preko butmirske (Spondylus, ruice u obliku ivot. glava, cjevaste noge). U vinanskoj kulturi elementi se nalaze samo u ist. Bosni, kao primjerci to oponaaju zvonastu plastiku i ruice u obliku ivot. glava, to se proirilo iz butmirske kulture. U prelaznoj zoni na podruju Metohije nalaze se brojni elementi zadnje faze D kulture, kao i na podruju zapadne Makedonije. Veze s Cakran kulturom u Albaniji potvruju ritoni i brojni motivi. Cakran kultura je vie vezana s Grkom nego D kultura i predstavlja sponu izmeu grke i nae obale. S obzirom na impresso keramiku i mnogo skromniji ukras u Cakran kulturi nego u D, ona se datira na prijelaz iz starijeg u srednji neolit (dakle, ranija je od D kulture), pa se i ritoni smatraju produktom ove kulture. To nije mogude uvjerljivo dokazati, kao ni ovakvu dataciju, jer nedostaju stratigrafski podaci. Odnosi prema Grkoj nisu tako izravni. Uvoz iz Grke moe se dokazati samo u Markovoj pilji s nalazom posude Sesklo tipa. U Cakran kulturi nema nalaza Sesklo tipa, ved se nalazi samo manja koliina slikane keramike ranog Dimini stila, kakve nema u D kulturi. U mlaem neolitu Albanije (faza Maliq-Kamnik) prevladava slikana keramika razvijenog Dimini stila, kakvog takoer nema na naoj obali. Po tome se namede zakljuak da Grka nije imala utjecaja na jadransku obalu i da se njeni elementi nisu uspijevali iriti preko Albanije. Proizlazi da D kultura sadri neke opde elemente (uglavnom vezane za slikanu keramiku) kao i Sesklo i Dimini kulture u Grkoj koje je preuzela preteno preko Italije. Izrazitiji su njeni utjecaji na Grku, na prijelazu iz Sesklo u Dimini (u periodu danilske III faze): ritoni i poluloptaste i bikonine zdjele s tipinim urezanim danilskim motivima. Veze sa srednjom Italijom: fina slikana keramika je potpuno ista onoj u I fazi Ripoli kulture u srednjoj Italiji, samo to je danilska raznolikija. Veze s junom Italijom: slinosti s Daunijom su jednakom gospodarstvu, ograivanju naselja rovovima, sahranjivanju u rovove. Ipak, u keramici nema izravnih veza, za razliku od impresso faze. Najblie slinosti su u II fazi srednjeg neolitika (Matera-Capri II) u jugozap. Italiji, posebno na Liparima i u Grotta delle Felci na Capriju kod Napulja. Tamo se javlja malobrojna keramika ukraena urezanim, a ponekad i reljefnim meandro-spiralnim motivima. Javlja se i inkrustacija crvenom i bijelom bojom, zatim nizovi trokuta, cik cak crta itd. Kako ti elementi u junoj Italiji nemaju prethodan razvoj, vjerojatno su se proirili pod utjecajem danilske kulture. Ti su elementi posluili kao uzor istim motivima, samo su izvedeni slikanjem, u sljededoj Serra d'Alto kulturi, kao i u hvarskoj kulturi na istonom Jadranu. Poseban problem predstavlja nastanak spiralnog ukrasa. Nije nastao u Bosni, ved je tamo uvezen u kakanjsku i butmirsku kulturu iz danilske (dokazuju izvezene posude, kao i oponaanje danilskih posuda sa spiralnim ornamentom). U Cakran kulturi jo je nejasna stratigrafija, pa se ne moe ni dati kronoloka prednost. U Grkoj se spirala javlja tek od I stupnja Dimini, ali na slikanoj keramici. Ved tada se radi o razvijenoj, izoblienoj spirali slinoj kao u hvarskoj ili Serra d'Alto fazi. Isti se ukras u Grkoj javlja na ritonima, od mlaeg stupnja Sesklo kulture, koji su najvjerojatnije proireni iz danilske kulture. U Italiji je poznata sporadino najprije u Matera-Capri II, u tehnici udubljivanja, a rairila se vjerojatno iz danilske kulture jer nema ni u Italiji razvojnih stupnjeva. S obzirom na sve to, kao i na pojavu primjeraka grubo urezanih spirala jo u III stupnju impresso faze u Gudnji, najvjerojatnije je da se spirala samostalno razvila na podruju danilske kulture . Konologija: postoje dva razliita miljenja 1. D kultura se nastavlja na stariji neolit, ali je mlaim dijelom trajala usporedno sa starijim stupnjem hvarske faze, odnosno od 7 razvojnih stupnjeva D kulture, posljednja 3 su usporedna sa starija 3 stupnja hvarske kulture (T. Bregant) ili je mlai dio D kulture, IV i V faza, trajao usporedno s itavom hvarskom kulturom, da bi zatim prela u metalno doba pod drugim imenom, ili kao druga skupina (P. i J. Koroec). 2. Danilska kultura smjeta se u srednji neolit izmeu impresso i hvarske kulture. Ne moe se dokazati usporedan razvoj D i H kulture (. Batovid). Izvjesnu tekodu predstavlja slabo poznavanje prijelaznog stupnja iz III stupnja starijeg u I stupanj srednjeg neolita (Protodanilo), to donekle odgovara I stupnju kakanjske kulture (Protokakanj) ili stupnju Passo di Corvo u Dauniji, ili Castellaro Vecchio (Matera-Capri I) u ostaloj junoj Italiji. Zato je D kultura u osnovi usporedna s Kak. kulturom u srednjoj Bosni. Posljednji (III) stupanj D kulture

dodiruje se s I stupnjem butmirske. Preko kakanjske i butmirske kulture jasno je odreen odnos prema vinanskoj i spotskoj kulturi. Razliite su usporedbe s Grkom: Sesklo i Dimini I, II (A. Benac), Dimini II-IV (V. Milojid i S. Dimitrijevid), to nije mogude stvarno uskladiti. Odnos prema Grkoj najbolje odgovara Sesklo fazi. U Italiji vremenski odgovara stupnju Scaloria Bassa u Dauniji (ovaj stupanj stoji izmeu Passo di Corvo, koji prethodi D kulturi i Scaloria Alta, koja sadri slikanu keramiku slinu hvarskoj fazi i I stupnju Butmira). Najvrda je kulturna veza sa starijim dijelom Matera-Capri II u ostaloj junoj Italiji, nakon koje slijedi kultura Serra d'Alto vezana za hvarsku fazu. Vremenska usporedba s Ripoli kulturom u srednjoj italiji ne moe se jasno odrediti . Zasad se moe redi da je istovremena s I fazom Ripoli kulture. Prema tome, vremenski odnosi su okvirno najvjerojatnije sljededi: Danilo = Kakanj = Malo Korenovo = Cakran = Sesklo = Scaloria bassa = Matera-Capri II a = Ripoli I Kraj starijeg neolita datira se oko 4600 godine pr.n.e. Faza Scaloria bassa u Dauniji odreena je od 3600. do 3500.od.pr.n.e., to odgovara ujedno poetku mlaeg neolitika. Prema tome, srednji neolitik, pa i danilska kultura moe se datirati okruglo u drugu polovinu 5.tis. i prvu pol. 4.tis.pr.n.e.

HVARSKA KULTURA
Podruje: isto kao i prethodne kulture. Izraziti elementi nalaze se u okviru butmirske kulture, zatim u lasinjskoj kulturi sjeverozap. Hrvatske (koja poetnim dijelom pripada neolitu, a dijelom eneolitu), kao i I stupnju tzv. alpskog faciesa lengyelske kulture u Sloveniji (takoer s kraja neolita). Neki elementi su raireni i na Kosovo, te zapadnu Makedoniju. Nalazita su jo relativno rijetka. oko Trsta (Grotta delle Gallerie, Medvedova jama, Vlaka jama, Terezina jama, kocjanska jama); juna Istra (Javorika na Brijunu, Vrin i Gradina Makadanj kod Rovinja); Kvarner (Vela pilja na Loinju, Jami na sredi na Cresu); Lika (Golubinjaa kod Mlakve); sjeverna Dalmacija (Privlaka, Islam Grki, Tinj, Smilid, Benkovac, Lisiid, Bribir); srednja Dalmacija (Danilo, karin samograd, Gospodska ili Milaeva pedina na izvoru Cetine, Grapeva i Markova pilja, Pokrivenik, Vela pilja na Hvaru, Vela pilja na Koruli); juna Dalmacija (Grad i Spila kod Nakovane, Gudnja kod Stona); Crna Gora (Spila kod Perasta, Odmutnjaa, Crvena stijena); Hercegovina (Lisiidi, Zelena pedina). Na otvorenom su: Javorika, Vrin, Makadanj, Privlaka, Islam Grki, Tinj, Smilid, Benkovac, Lisiid, Bribir, Danilo, Grad kod Nakovane i Lisiidi. Veda sustavna istraivanja samo u Smilidu, Danilu, Grapevoj spilji i Lisiidima. Manja sustavna u Markovoj pilji, Jami na sredi, Veloj pilji na Loinju, Javorici, Crvenoj stijeni, Zelenoj pilji i Veloj pilji na Koruli. Zapaa se intenzivno i trajno naseljavanje pedina. Na podruju Daunije na kraju srednjeg neolita (po. faze Scaloria Alta, oko 3500. pr.n.e.) nastale su klimatske promjene koje su dovele do raseljavanja, osiromaenja kulture i ekonomskih promjena. Kod nas nije bilo tako drastino, ali se takoer razaznaju promjene - naseljavanje pedina i osiromaenje kulture. Vjerojatno je to uzrokovalo otopljavanje klime i povedanje oborina, to je zahvatilo itavu Europu (od 4500-2500), kada je nastupila oceanska klima. Dosad se uoavaju etiri prostorne varijante: a) hvarska, b) lisiidka, c) smilidka, d) sjeverni Jadran. Moe se raunati na tri razvojna stupnja H kulture (iako ju je T. Bregant podijelila na 6 stupnjeva, a J. i P. Koroec na 2 stupnja, koje izjednaavaju s IV i V stupnjem danilske kulture). Naselja: intenzivnija naseljenost pedina, naselja gradinskog tipa nisu poznata, a naselja na otvorenom zadravaju uglavnom isti poloaj i oblik kao u danilskoj fazi (Lisiidi-kruni, Smilid-polukruni). Kako je u vanjskom opkopu Danila otkriven i mlai materijal, zakljueno je da je naselje egzistiralo bar krade vrijeme i u hvarskoj fazi. U Smilidu se naselje znatno povedalo, nisu otkrivene konkretne nastambe

ved izdvojeni krugovi kulturnog sloja ostaci krunih nastambi s ognjitima. Ustanovljeni rovovi oko naselja sluili su samo za bacanje otpadaka, a nije otkriveno postojanje drugih jaraka za obranu. U Lisiidima su ustanovljene 3 faze: prva je zemunika, druge dvije s nadzemnim pravokutnim objektima. Sve zemunice (nepravilnog jajoliko-izduenog oblika, pokrivene pleterom) prve faze bile su smjetene oko centralnog slobodnog prostora s velikim ognjitem. U drugoj fazi centralno ognjite je manje, a javlja se oko njega jo 7 manjih ognjita s obilnim ostacima kostiju i keramike. Okolo su bile poredane nadzemne etvrtaste kude (otkrivene su rupe za stupove i ostaci lijepa). U tredoj fazi gubi se centralni prostor, na njemu se grade kude (mogude je da je zajedniki prostor dislociran). Posmrtni ostaci: u Smilidu je otkriven ulomak lubanje, a u Grapevoj pilji velika koliina ljudskih kostiju, razbacanih bez ikakvog reda. Prevladavaju kosti glave. G. Novak je radi toga zakljuio da pedina nije sluila za stanovanje, ved za obrede i sahranjivanje. U pedini Pokrivenik na Hvaru otkriveni su ostaci dva kostura (dijete i odrasla osoba) poloeni u posebnoj pedinskoj udubini. U jednoj zemunici u Lisiidima naena je eljust odrasle osobe. Po svemu sudedi, ni u hvarskoj fazi nema sahrane na grobljima, ved se potuju samo pojedinane kosti, naroito lubanje, a vjerojatno su postojala i pojedinana obredna sahranjivanja, kao u prethodnim fazama. Inventar: kameni predmeti slini su D fazi, naroito u Smilidu i na podruju Hvara. U Markovoj pilji zabiljeen je import sjekire kampinijenskog tipa. Lisiidi se razlikuju od obale u kamenim proizvodima: duga dlijeta, posebne varijante strelica s krilcima, probuene sjekire-ekidi. Po tome su veze Lisiida puno ue s butmirskom kulturom nego sa obalom i otocima. Kotani proizvodi: takoer uobiajeni. Na hvarskim nalazitima nema orua od rogova i krupnog lovakog i zemljoradnikog alata, za razliku od Lisiida, gdje se posebno istiu krupna orua i ukrasni predmeti (ekidi ili pijuci od jelenjih rogova) razlika u tipu gospodarstva. koljke su na otocima i obali uglavnom neobraene (vjerojatno su sluile samo za jelo ili zbog obilja nisu bile toliko atraktivne kao u unutranjosti, a i opdenito nakit se malo koristio na Jadranu). U Smilidu su, kao i u D kulturi, sluile kao ukras, osim pojedinih s obrednim znaenjem (kuglice, privjesci i koljke premazani crvenom bojom). I slika nakita se zadrala iz D faze. Posebno obiljeje hvarske kulture su ukrasne igle, koje se najede javljaju u Lisiidima (topuzasta, tj.bez glavice, samo sa zadebljanjem na jednom kraju / s cik cak ukrasom na vratu i glavom u obliku posude s bradaviastim ispupenjima / s glavom u obliku stilizirane zmije), a pojedinano u Grapevoj i Markovoj pilji (igle s cik cak urezima i glavama ovna i ptice) i Smilidu (s glavom u obliku stilizirane zmije). Topuzasta i ona s glavom u obliku posude tipine su za II i III stupanj B kulture u Obrima, pa su vjerojatno od tamo i doneene u Lisiide. Keramika: znatno se razlikuje po pojedinim podrujima. 1. Na podruju sjeverne Dalmacije keramika je u mlaem neolitu imala poseban razvoj, razliit od ostatka istonog primorja, iako su osnovne pojave zajednike. Najznaajnije je naselje u Smilidu. Slobodnije je izraavanje u izradi keramike, este su monokromija i slikane grube posude, javlja se jednostavni ukras crta, girlandi i polukrugova. Slikana keramika u potpunosti je nastavak danilskog stila, a novi tipovi se nisu razvili kao na jugu. Nedostaje slikana keramika koja obiljeava hvarsku fazu na srednjodalm. otocima i dijelom u Lisiidima (naroito spirale, crvena boja, kombiniranje vie tehnika). Pojedine nove pojave dolaze do izraaja tek u II stupnju (monokromija, poluloptaste i bikonine zdjele i ae, jednostavan ukras od vodoravnih crta). Reljefni ukras obiljeava I i II stupanj, a u III stupnju nestaje vedina oblika i motiva vezanih za danilsku kulturu i obiljeavaju ga vrlo oskudni elementi (gruba keramika, ukraena udubljivanjem polukrugova, girlandi, cik cak i ravnih crta). Pojedine posude uvezene su iz kulture Malo Korenovo, a poznate su u Smilidu. Najznaajnija razlika sj. Dalmacije u odnosu na ostala podruja je posebno velika koliina reljefnog ukrasa, kao i due i jae predaje iz D kulture. 2. Sjeverni Jadran: karakteristino je veliko siromatvo keramike, nedostaju neke izrazite predaje D faze (fina slikana k., plastika), a nema ni izrazitih motiva H faze (spirale, girlande, reljefni ukras i slikana keramika). Ipak se najvie vezuje uz sj. Dalmaciju. Posebnosti su u motivu u obliku urezane stilizirane granice. Ovo podruje imalo je izravne veze s Italijom uvoz ili oponaanje posuda s etvrtastim obodom i pintadera iz kulture s posudama etvrtastih oboda (a bocca quadrata), ali i izvoz, vjerojatno preko Istre u Italiju, spiralnog ukrasa, motiva girlandi i pojedinih oblika posuda. 3. Na srednjodalmat.

otocima opaa se obilje fino glaane i slikane keramike, a prevladavaju poluloptaste zdjele. Javlja se i premazivanje vrata zdjela crusted crvenom bojom, te kombiniranje tehnika (slikanje, urezivanje, glaanje, crusted). Uglavnom nema geometrije prevladavaju krivolinijski motivi slobodno izvedeni slikanjem, a manje urezivanjem i udubljivanjem. Osnovni motivi: girlande, lune vrpce, polukrugovi, spirale i meandri. Zbiljske predstave su rijetke. Ukras izveden brazdanjem vezuje se uz vinansku kulturu (doao preko butmirske kulture i Lisiida). U Markovoj pilji nalaze se najizrazitije predaje iz D kulture (ritoni, fina slikana keramika), a potjeu iz I faze. U Grapevoj pilji se nalazi najbogatija slikana keramika, ali nedostaju izraziti D elementi (nedostaje I faza). Na ovom podruju nedostaje reljefni ukras (naroito spiralni), plastika, a rijedak je pravilan geometrijski ukras. 4. Lisiidi: nedostatak slikane keramike i ritona, kao i monokromne keramike. Prevladavaju slobodno izvedeni krivocrtni motivi izvedeni urezivanjem i udubljivanjem. Osnovni motivi su girlande i polukrugovi. Kruni i polukruni motivi bi mogli imati simbolika svojstva sunca i mjeseca, a dio posuda sadri jednostavne geometrizirane zbiljske prikaze (lovci i jeleni, likovi ivotinja, stabla, zemunice, strelice). Pojedini oblici i ukrasi potjeu iz butmirske kulture, a ukras izveden brazdanjem vezuje se za vinansku (u ist. Bosni). Jae su povezani Lisiidi i srednja Dalmacija, nego oboje sa sj. Dalmacijom. Plastika: uglavnom se nastavlja iz danilske faze, preteno u I stupnju H kulture, poneto u II, a samo izuzetno u III stupnju. Najraznovrsnije su naene u Smilidu. Ljudski zvonoliki likovi sve vie poprimaju stvarne oblike, najede sa ivotinjskim maskama na vrhu, a jedan primjerak ima i ljudsku glavu. Njihova retardacija opaa se u II stupnju kada su grublje izraeni, reljefno ukraeni i premazani tamnim bojama koje se ne skidaju. Moda su se u pojednostavljenom obliku poeli upotrebljavati kao poklopci posuda (kao u Lisiidima), pa im je prvotna namjena postepeno opadala. Slini predmeti postoje i u butmirskoj i vinanskoj kulturi, gdje su se proirili s Primorja. Ljudski likovi s realno oblikovanim tijelom vrlo su rijetki i nalaze se samo u Smilidu, a isti su kao u danilskoj kulturi. Pojedinani dijelovi ljudskih nogu su takoer rijetki. ivotinjski likovi poznati su samo u sj. Dalmaciji i takoer su jednaki onima iz D kulture. Jedna samostalno oblikovana ivotinjska glava poznata je jedino iz Markove pilje na Hvaru i predstavlja sasvim novu pojavu, koja nije nasljeena iz danilske faze. Radi se o glavi ovna sa stoastom osnovom, koja je premazana crvenom bojom. Takve glave nisu poznate na ovom podruju, osim u funkciji ruica posuda (u D i H kulturi), na kotanoj igli Markove pilje, te na ruicama posuda Serra d'Alto kulture u junoj Italiji pod ijim utjecajem je vjerojatno i nastala. Veda raznolikost i koliina plastike u sj. Dalmaciji vjerojatno je vezana uz mnogo vedu ulogu zemljoradnje nego u Lisiidima i srednjodalmatinskoj obali, ali i jae nasljee danilske kulture. Ekonomija, duhovni ivot: osnovna slika u gospodarstvu se nije mnogo izmijenila u odnosu na danilsku fazu: u zemljoradnji prevladavaju penica, jeam, ra, naeni su rvnjevi i kameni dijelovi srpova, kamene motike-sjekire u Lisiidima, kotane motike u Smilidu. Stoarstvo je glavno na otocima, a slabo razvijeno u planinskom podruju, gdje je glavni lov (Lisiidi - tamo je i lovako orue veoma razvijeno strelice, sjekire, bodei, buzdovani). Uzgajale su se preteno ovce i koze, rjee govedo. Trgovina je bila mnogo ira nego u D kulturi, a vie se izvozilo nego uvozilo. Najvie uvezenih proizvoda nalazi se u Lisiidima, koji su izravno trgovali s butmirskom, a preko nje i s vinanskom i sopotskom kulturom. Srednja Dalmacija trgovala je s junom Italijom. S Lipara se vjerojatno uvozio opsidijan, a u Italiju su se izvozile pojedine posude hvarske kulture. Uvoz s podruja Gargana predstavlja kremena sjekira kampinijenskog tipa u Markovoj pilji. Sjeverna Dalmacija je imala slabije veze sa suprotnom obalom, dok je Istra razmjenjivala robu sa sjevernim dijelom Italije (uvozila je posude s etvrtastim obodom i pintadere, a izvozila poluloptaste zdjele sa spiralnim ukrasom). Manji import posuda korenovske kulture doao je vjerojatno dolinom Une do Smilida. Razmjena manjeg obima odvijala se i s Metohijom, pa preko Albanije sa zapadnom Makedonijom i Grkom. Duhovni ivot: uglavnom je nasljedstvo D kulture. Kult mrtvih je vedinom vezan za pojedinane dijelove kostura, naroito lubanje. Razni koluti, ploice, ivotinjski zubi, koljke, motivi zmije i ptice na glavama igala sve to moe imati simboliko i obredno znaenje. S oboavanjem sunca moda se mogu povezati kuglice od spondylusa obojane crvenom bojom, keramiki kolutovi, male sjekire, zatim motivi krugova (sunca) i polukrugova (mjeseca) na lisiidkoj keramici, spiralni ukras. Plastika i

ritoni imaju isto znaenje kao u D kulturi. Keramika glava ovna iz Markove pilje vjerojatno je imala veze s obredom oko stoarstva. U III stupnju se gubi pretean dio ranijih elemenata duhovnog ivota, to dovodi do promjena i osiromaenja kulture u cjelini. To su moda uvjetovale klimatske promjene, zbog kojih se ivot povlai u pedine, smanjuje se znaaj zemljoradnje, a naglasak se stavlja na stoarstvo i lov. Geneza: dosadanja miljenja o razvoju hvarske kulture sastoje se od nekoliko gledita: G. Novak otkriva kulture, smatrao da je podrijetlom preteno s istonog Sredozemlja. Naknadno je zakljuio da je dijelom bila istovremena s D kulturom. A. Benac postanak tumai doseljavanjem stanovnitva na poetku mlaeg neolita, dijelom sa zapadnog Sredozemlja (Malta, Sicilija, Eolski otoci), dijelom iz egejskog podruja. Hvarska kultura je naslijedila danilsku, ali nije iz nje proizila. J. Koroec prvotno smatrao da su nosioci doselili s jugoistoka. Naknadno je zakljuio da nije stvorena seobom, ved se razvila iz starijih domadih skupina, ali da nije unitila danilsku skupinu (ona je ivjela dalje usporedno s hvarskom, ali pod drugim imenom). M. Garaanin razvila se mjesnom evolucijom i samo se neznatno dodirivala s D skupinom. T. Bregant osnovni initelj u stvaranju H kulture je D kultura, koja je sluila kao uzor i prevladavala sve do polovine trajanja H faze. P. Koroec i . Batovid H kultura se razvija mjesnom evolucijom izravno iz III faze D kulture. Dok su bile poznate samo hvarska i butmirska kultura, pokuavalo ih se obje povezati i objasniti stranim podrijetlom i seobom. Kako obje kulture obiljeavaju slini elementi, kao npr. spirale, traio im se isti uzor. Formirale su se juna i sjeverna koncepcija. Po junoj koncepciji geometrijski i spiraloidni ukras nastao je pod egejskim utjecajem (M. Vasid, G. Novak, D. Srejovid), dok se po sjevernoj koncepciji izvorno podruje tog ukrasa nalazilo u srednjoj Europi, na podruju linearne, trakaste ili lengyelske kulture (H. Schimdt, A. Benac, M. Grbid). Naposljetku je otkridem danilske kulture ustanovljen izvor spiralnog i geometrijskog ukrasa u hvarskoj kulturi. Osnovna svojstva hvarske skupine nalaze se, dakle, u prethodnoj danilskoj fazi, naroito u njenom posljednjem III stupnju. Tek u II i III stupnju butmirske kulture ire se s Primorja elementi hvarske kulture, naroito lisiidka varijanta (u I stupnju Butmira prevladava uvoz proizvoda izrazitih za D kulturu). Utjecaji B na H kulturu daleko su slabiji i ograniavaju se uglavnom samo na Lisiide, a rijetko i na otoke (oblici strelica, sjekire-ekidi, neke vrste igala, pojedine krukolike i loptaste posude ukraene nemarno urezanim motivima III stupnja). Najvie u Lisiidima se oituju i utjecaji vinanske kulture, i to u II i III stupnju (ukras izveden brazdanjem kao u fazama C i D vinanske kulture). U Metohiji se nastavljaju utjecaji s Jadrana u I stupnju H kulture, a elementi s poetka H kulture susredu se i u zap. Makedoniji oko Ohrida (glaanje, crveni ukras) i u Pelagoniji (bojanje meuprostora urezanih motiva). Izravne veze sa sopotskom kulturom tee je ustanoviti. Pojedini elementi su se vjerojatno irili preko B kulture (pojedine posude slikane crvenom crusted tehnikom, iz III stupnja). Iz korenovske kulture zabiljeen je import u Smilidu (u I i II stupnju H kulture). U lasinjskoj kulturi na podruju sjeverozapadne Hrvatske, koja se preteno datira u eneolit, ali se njen poetni dio vezuje uz mlai neolit, nalaze se analogni ukrasni motivi kao u H kulturi, koji su se irili preko Like i dolinom Kupe. U I stupnju sline i istovremene kulture na podruju Slovenije (J. Koroec je nazvao alpskim faciesom lengyelske kulture, a S. Dimitrijevid je obuhvatio lasinjskom kulturom) isto je tako jaka jadranska komponenta, ali vie u oblicima nego u ukraavanju. Cakran kultura u junoj Albaniji sadri velik dio istih elemenata kao i I, manjim dijelom II stupanj hvarske kulture (tako da ne stoji datiranje Cakran kulture na prijelaz iz starijeg u srednji neolit, ved ona spada u srednji neolit i dio mlaeg). Manjim dijelom se keramika u toj kulturi vezuje uz I i II (Arapi) stupanj Dimini kulture. Cakran kulturu nasljeuje kultura Maliq-Kamnik, koja pripada zavrnom dijelu neolita, jer sadri uglavnom sve elemente kulture mlaeg Diminija (III i IV stupanj) koja je prodrla iz Tesalije i zavladala, ime su prekinute ue veze H kulture s Albanijom. Veze s Grkom su vie opdenite u I stupnju Diminija slikane valovite crte, u II stupnju cik cak ogranien ravnim crtama, a u III stupnju pojedine spirale i meandri. Jo od danilske faze i Seskla, pa do ranijeg

dijela Diminija u Grku su se iz ovih prostora irili ritoni, poluloptaste i bikonine zdjele ukraene nemarno izvedenim urezanim trokutima, meandrima i spiralama. To su strane pojave u Grkoj, a zadravaju se sve do Larissa faze. Izravne utjecaje iz Grke predstavljaju rijetki fragmenti iz kasnog Seskla i Arapi stupnja Diminija na naoj obali. Slinosti s Ripoli kulturom srednje Italije oituju se u motivu vrpci od niza toaka izmeu dvije crte, koje je hvarska faza vjerojatno preuzela od nje preko Tremita, a izvozila je u Ripoli kulturu keramiku s urezanim spiralama i trokutima. Sa hvarskom kulturom se u junoj Italiji tipoloki, stilski i vremenski podudaraju tri posljednje neolitike faze ili stupnja: Scaloria Alta (Daunija) ili mlai dio Matera-Capri II (Lipari), zatim Serra d'Alto i Diana. Najue su slinosti s Apulijom, a dijelom i Liparima. U I stupnju izrazit je izvoz na Lipare (keramika ukraena urezivanjem, glaane posude s crvenim crusted premazom), vjerojatno u zamjenu za opsidijan. S Gargana su prenijete na Hvar pojedine sjekirice kampinijenskog tipa. Moe se pomiljati da su utjecaji s istonojadranske obale, naroito keramika danilskog tipa, bili jedna od osnova za razvoj bogate slikane keramike Serra d'Alto faze u cijeloj junoj Italiji (spiralno-meandroidni motivi). Utjecaji se krajem neolita, u posljednjoj Diana fazi svode na pojedine elemente, zbog opdeg osiromaenja kulture. Veze sa sjevernom Italijom uspostavljaju se u neolitu tek u periodu hvarske kulture. Najue su bile one s kulturom posuda etvrtastog oboda (a bocca quadrata), naroito s njenom varijantom u sjeveroistonom dijelu Italije, kojoj je ustanovljen razvoj kroz tri stupnja: I Quinzano, II Rivoli-Chiozza i III Rivoli-Castelnovo. Uvoze se iz Italije posude s etvrtastim obodom i pintadere, a izvoze loptaste posude s raznim, pa i reljefnim spiralnim ukrasom. Kronologija: prema svim usporedbama, vremenski odnosi okvirno su najvjerojatnije sljededi: Hvar I = Butmir I = Cakran III = Dimini I i II = Scaloria alta / Matera-Capri IIb = Ripoli IIa = Quinzano. Hvar II = Butmir II = Maliq-Kamnik I = Dimini III i IV = Serra d'Alto = Ripoli IIb = Rivoli-Chiozza. Hvar III = Butmir III = Larissa = Diana = Ripoli III (Atiggio di Fabriano I) = Rivoli-Castelnovo = Lagozza. Moe se napomenuti da kod kronolokog usklaivanja s Grkom postoje i druga miljenja: usporedba hvarske kulture iskljuivo sa Larissa i Rachmani kulturama (V. Milojid), ili sa razdobljem od Larissa do ranog bronanog doba II (S. Dimitrijevid), ili sa Dimini II do Rachmani (A. Benac).