POHVALA KNEZU LAZARU

U svemu što je krasno ovoga sveta vaspitao si se od mladosti svoje, o novi mučeniče kneže Lazare, i krepka ruka Gospodnja među svom gospodom zemaljskom krepka i slavna pokaza se.
Gospodstvovao si zemljom otačastva svoga, i svim što je dobro razveselio si uručene ti hrišćane, i mužanstvenim srcem i žudnjom pobožnosti izišao si na zmiju i neprijatelja božanstvenih crkava, rasudiv da ne može trpeti srce tvoje da gleda hrišćane otačastva ti potčinjene Ismailćanima, pa ako u tom ne uspeš, da se i obagriš krvlju svojom i da se pridružiš vojnicima cara nebeskog. Time su ti se obe želje ispunile: i zmiju si ubio, i mučenja venac primio si od Boga. I sada ne baci u zaborav draga ti čeda, koja si sirote ostavio odlaskom tvojim. Jer, pošto si otišao u večna nebeska naselja, mnoge tuge i boljke obuzeše draga ti čeda, i u velikoj tuzi život provode, jer vladaju njima Ismailćani, i treba nam svima pomoći tvoje. Zato te molimo, moli se opštemu vladici za draga ti čeda i za sve koji im s ljubavlju i verom služe, jer su velikim jadima sputana draga ti čeda. Jer oni koji jedu hleb njihov digoše na njih veliku zaveru, a tvoja dobra u zaborav baciše, o mučeniče. Ako si i prešao od života ovoga, tugu i boljke čeda svojih znaš, a kao mučenik slobode imaš (put) ka Gospodu. Prekloni kolena tvoja ka Gospodu, koji te venčao mučenja vencem, prosi da draga ti čeda bogougodno provode u dobru dugovečni život, moli da pravoslavna vera bogato stoji u otačastvu ti, prosi da pobedilac Bog da pobedu dragim ti čedima, knezu Stefanu i Vuku nad vidljivim i nevidljivim neprijateljima, jer, ako primimo pomoć od Boga, tebi ćemo hvalu i zahvalnost odati. Saberi zbor svojih sabesednika, svetih mučenika, i sa svima pomoli se Bogu koji te je proslavio: javi Đorđu, pokreni Dimitrija, uveri oba Teodora, uzmi Merkurija i Prokopija, i četrdeset mučenika sevastijskih ne ostavi, jer u njihovu mučenju vojuju draga ti čeda, knez Stefan i Vuk, moli da im se da od Boga pomoći. Dođi nam, dakle, na pomoć, ma gde da si. Na moje male prinose pogledaj i za velike ih smatraj, jer ti ne prinesoh pohvalu koliko ti pripada, već koliko mi je sila maloga mi razuma, zato i malu nagradu očekujem. Ali nisi ti, o mili moj gospodine i mučeniče, malo podatljiv bio ni među trošnima i malovečnim, a koliko više među neprolaznim i velikim, što si od Boga primio, jer si mene, telesno tuđinku među tuđincima, hranio izobilno, a danas te molim da me dvostruko hraniš i da utešiš buru ljutu duše moje i tela mojega. Jefimija usrdno prinosi ovo tebi, Sveti.

Pohvala knezu Lazaru .Jefimija Istaknut Jefimija .

gde je dobila ime Jefimija. godine. u teškom i opasnom vremenu nakon Kosovske bitke. Sva tri dela su sačuvana u materijalu. a naročito na Stefana Lazarevića i Jelenu Balšić. Posle Kosovske bitke. Posebno je važno njeno učešće u diplomatskoj misiji sa kneginjom Milicom 1398. Sahranjen je u manastiru Hilandar na Svetoj Gori. kada je stradao i njen zaštitnik knez Lazar. Tekst sadrži dve duže. videvši u tom činu samo verske motive. Prema Konstantinu Filozofu. u koju i položiše svoju nadu. ukrašene biserima i dragim kamenjem. imao je manje od četiri godine. Ovo delo Jefimija je namenila carskim dverima crkve u Hilandaru. Uticala je na vaspitanje dece cara Lazara. Veruje se da je Jefimija pomagala savetima kneginji Milici u vođenju državnih poslova. nakon smrti njenog malog sina Uglješe Despotovića. Despot Uglješa Mrnjavčević poginuo je u bici na Marici 1371. Oni su bili veoma obrazovani i naklonjeni književnom radu. Sa njim je imala sina. Ostavši sama u dvadeset i drugoj godini. kada su bile prizvane k caru (Bajazitu) a (Milica) bila u užasu što će videti cara. Konstantin Filozof je hvalio njenu mudrost i rečitost. zamonašila se zajedno sa kneginjom Milicom u manastiru Županja. Tuga za mladencem Uglješom. a kasnije prešla u Ljubostinju. duboko emotivne rečenice. koji je umro kao dete. čiji cilj je bio opravdavanje despota Stefana Lazarevića. kada nas (samo) udostojiše da ga vidimo.ona priznaje da je "prirodom maternjom pobeđena" i da ne može da savlada svoju tugu za umrlim detetom. kretala se u društvu učenih crkvenih ljudi. u dvostrukoj ikonici. Znala je grčki. Na jednoj ikonici prikazana je Bogorodica sa malim Hristom.Nije poznat tačan datum rođenja. u prvom licu jednine. . osumnjičenog za vazalno neverstvo sultanu Bajazitu. ni datum smrti monahinje Jefimije. rođaka cara Dušana. i 1371. Njena dela su darovi manastirima Hilandaru i Ravanici. brata kralja Vukašina. nego i u primenjenoj umetnosti. je nastalo između 1368. tako da su značajna ne samo u književnosti. Tekst je urezan u srebru. Bila je kći uglednog vlastelina u državi cara Dušana. Posle 1405. Jefimija odlazi na dvor kneza Lazara i kneginje Milice u Kruševac. gde je počivao i njen otac ćesar Vojihna. U srpskoj književnosti Jefimija je ostala poznata po tri književna dela velike umetničke vrednosti. Jefimija istaknuta kao darodavac i autor. budući da je bila Miličina rođaka. Veruje se da je svoje poslednje dane provela u manastiru Ljubostinji. godine. na drugoj Sveta Trojica u obliku Gostoljublja Avramovog. Sultan Bajazit je to velikodušno dozvolio. zadužbini kneginje Milice. godine Jefimija se ne pominje u poveljama i drugim izvorima. gde je uzela još strože monaške zavete." One mudro tada svršiše sve svoje potrebe pomoću Bogomatere. ali veruje se da je njeno svetovno ime Jelena. godine. U njima je. i ugraviran u pozlaćene srebrne pločice. Njena molitva je lična i konkretna . (Jefimija) joj reče: "Odbaci svaki strah. gde su sahranjeni njen otac i sin. Prema Grigoriju Camblaku Jefimija i kneginja Milica su osim opravdanja za Stefana Lazarevića imale još jedan cilj: izmoljenje i prenos moštiju Svete Petke iz Trnova u Srbiju. Prvo delo. bila je izuzetna vezilja. ćesara Vojihne i udata za despota Uglješu Mrnjavčevića. Jefimija je bila veoma obrazovana žena.

za koje se inspirisala rečima vizantijskih pisaca Simeona Novog Bogoslova i Simeona Metafrasta iz molitava pred pričešće. jednim od najlepših vezova u staroj srpskoj primenjenoj umetnosti. Jelena je bila udata za despota Uglješu Mrnjavčevića. koja je izvezena pozlaćenom žicom na crvenom atlasu. sa izvezenom Pohvalom knezu Lazara. godine. JEFIMIJA. godine titulu despota i počeo ponovo da oživljava dvorski život u Srbiji. godine njegova žena Jelena prešla je u Srbiju. Tekst Pohvale je autentično lirsko svjedočenje o teškim vremenima za srpski narod poslije Kosovske bitke i o velikom narodnom uzdanju u sv. Sva ostala njena djela veziljski su radovi: zavjesa za carske dveri hilandarske crkve. svoje najpoznatije djelo. Na zavesi. a njen sin Stefan Lazarević dobio je 1402. Sa Milicom je drugovala i bila na njenom dvoru i Jelena. Ovaj zapis je izvezen zlatnom i srebrnom žicom i svilenim koncem na zavesi za carske dveri crkve u Hilandaru. kada su Stefan i Vuk Lazarević kao vazali sultana Bajazita otišli preko mora da se bore. veziljski su radovi: zavjesa za carske dveri hilandarske crkve. U istoriji književnosti Jefimija se pamti kao prva srpska pjesnikinja. Za narod je car živ. godine.Moljenje Gospodu Isusu Hristu nastalo je 1398/99. prešao iz smrti u život Nakon Kosovske i Maričke bitke Srbija je postala turski vazal. kći ćesara Vojihne. kako u Pohvali stoji. Jovana Zlatoustog i Vasilija Velikog. osim Tuge za mladencem Uglješom. a diptih na kome su se nalazili bio je namijenjen manastiru Hilandar. kao i da je Jefimija bila u mnogim govorima i stvarima najmudrija. ukrašenu dragim kamenjem. Prvo od njih je Tuga za mladencom Uglješom. U dnu je Jefimija izvezla tekst svog moljenja. Najlepše delo Jefimije je Pohvala knezu Lazaru. jer je tekst uvijek ispisivala-urezivala na različitim materijalima. ovaj tekst je po unutrašnjem tonu molitva Svetom knezu za pomoć ugroženom narodu i sinovima Stefanu i Vuku. i Jefimija delanjem i vrlinama u premudrosti i oštroumlju mnoge prevazilazile. docnije monahinja Jefimija. godine. Na samom kraju Pohvale knezu Lazaru. Tekst Pohvale je autentično lirsko . Njeno književno djelo istovremeno je i primijenjeno-umjetničko. a od srpske vlastele značajnu ulogu u političkom i kulturnom životu imala je porodica poginulog kneza Lazara. PRVA SRPSKA PJESNIKINJA Poslije smrti despota Uglješe Mrnjavčevića na Marici 1371. Jefimija govori o sebi i moli Svetog kneza da utiša "ljutu buru njene duše i tela". stihovi urezani u malu dvostruku srebrnu ikonicu Hrista i Bogorodice. Posvećeni su njenom jedinom djetetu Uglješi. koji je vladao u Serskoj oblasti i poginuo u bici na Marici 1371. plaštanica sa stihovima iz crkvenog pjesništva i pokrov za kivot svetog kneza Lazara. a ne mrtav. Iako po žanru pohvala. U istoriji književnosti Jefimija se pamti kao prva srpska pjesnikinja. Jefimija se upokojila poslije 1405. za pokrov od crvene svile na ćivotu kneza Lazara. godine. Na pokrovu je izvezla Pohvalu knezu Lazaru. ali i kao veliki pregalac u primijenjenoj umjetnosti veza. gdje se zamonašila i dobila ime Jefimija. kao i za posredovanje kod Svetih mučenika. Boravila je jedno vrijeme na dvoru kneza Lazara. Sva njena djela. cara i poslije njegove smrti. gde se i danas čuva. Ovo delo je nastalo neposredno pred bitku kod Angore (Ankare) 1402. Samim tim ta djela imala su i vrijednost pravih molitvenih podviga. očito rano preminulom. izrađeni su likovi Isusa Hrista. i u duhovnom i u materijalnom smislu. Pisci iz tog perioda zabilježili su da su Milica. Kneginja Milica učestvovala je u izvjesnim diplomatskim poduhvatima. POHVALA KNEZU LAZARU Pohvalu knezu Lazaru Jefimija je sastavila vjerovatno oko 1402. učestvovala u javnom životu Srbije i pomagala Milici u vaspitanju njene i Lazareve djece. on nije umro nego je. potonja monahinja Jevgenija. godine. plaštanica sa stihovima iz crkvenog pjesništva i pokrov za kivot svetog kneza Lazara. gospodara Drame.

ŽANR POHVALE U STAROJ SRPSKOJ KNJIŽEVNOSTI Žanr pohvale. kao i Pohvalu. Ali ti nisi bio. prešao iz smrti u život: I sada ne predaj zaboravu voljena ti čeda. Za narod je car živ. Kada je Jefimija primila tzv. godine. Na zavjesi su Hristos sa svetim Jovanom Zlatoustim i svetim Vasilijem Velikim. jer mene telesno stranu na strani othranio si obilno. docnije i vizantijski književni oblik. aludirajući na pomoć koju joj je Lazar dao kad je izbjegla kod njega na dvor. Stihove Pohvale knezu Lazaru Jefimija je izvezla jednom vrstom pozlaćene žice na crvenoj svili. uz datum kada je priložena zavjesa: I ko će odneti ovo iz hrama Presvete Bogorodice hilandarske da je odlučen od jednosušne Trojice i da mu je suparnica prečista Bogomati hilandarska u dan strašnog ispita. odnosno pohvalno i blagodarstveno proslavljanje. Napravila je tako pokrov za Lazarev kivot sa moštima i darovala ga njegovoj zadužbini Ravanici. slovo pohvalno ili pohvala. Kod Hristovih nogu je Jefimija izvezla molitvu Spasitelju. kako u Pohvali stoji. stari je antički. Stoga i male nagrade očekujem. nego prema moći malog mi razuma. jer je bilo vrlo zahvalno za svaki vid proslavljanja Svetoga — u proznim. što si primio od Boga. cara i poslije njegove smrti. a iza njih se nalaze anđeli obučeni u đakonske stihare. u kojem je nastalo najpoznatije Jefimijino djelo. Kompozicija ovih sastava je najčešće takva da pisac navodi velika i sjajna djela i vrline Svetoga. često je na kraju žitija stajala pohvala kao poetska kruna svega do tada napisanog. Tada su prebačene u Sabornu crkvu u Beogradu. a potom ga molitveno zaziva da pomogne svom narodu u otačastvu. od mrskog jezika. o mili moj gospodine i sveti mučeniče. sveti. još . ona je napravila plaštanicu. a sada te dvostruko molim: da me ishraniš i da utišaš buru ljutu duše i tela moga. ravanički monasi su zajedno sa carevim moštima ponijeli i ovaj pokrov i donijeli ih zajedno u fruškogorski manastir Nova Ravanica. koja si sirota ostavio prelaskom svojim. U staroj srpskoj književnosti bio je u širokoj upotrebi i označavao se kao pohvalnoje. Zavjesu za carske dveri u Hilandaru Jefimija je.svjedočenje o teškim vremenima za srpski narod poslije Kosovske bitke i o velikom narodnom uzdanju u sv. OSTALA JEFIMIJINA DJELA Osim Tuge za mladencom Uglješom. Stoga molimo da se moliš zajedničkom Vladiki za voljena ti čeda i za sve koji im služe sa ljubavlju i verom. Sve srednjovjekovno pjesništvo je po samoj svojoj prirodi bilo pohvala. godine. i bile tu sve do ustaškog haranja manastira u Drugom svjetskom ratu. kao i u pjesničkim djelima. a njihov pokrov u Patrijaršijski muzej. Tamo su se Lazareve mošti obrele zajedno sa Jefimijinim. veliku shimu i dobila ime Jevpraksija. Još od samih početaka žitijne književnosti u Srba i djela velikih pisaca Domentijana i Teodosija. Gotovo svi srpski pisci srednjeg vijeka služili su se njime. Amin. jer ostavši bez tebe otkako si u nebeskim veseljima vječnim. od nečistih usana. a ne mrtav. I svima je potrebna tvoja pomoć. od duše oskvrnjene i moli ga da joj primi tu prozbu. završava svoju Pohvalu riječima: Na moja mala prinošenja pogledaj i u mnoga ih pribroj. sva ostala Jefimijina djela su radovi sa vezom. sačinila od crvene svile i izvezla zlatnom i srebrnom žicom. gdje se i danas nalazi. oko 1405. Jefimija usrdno prinosi tebi ovo. u kojoj mu se obraća od oskvrnjenih usana. U vrijeme Velike seobe 1690. mnoge nevolje i stradanja zadesiše ti vazljubljena čeda i u mnogim mukama život provode. jer su ovladani Izmailjćanima. tako malodaran u prolaznom i malovečnom. Tako i Jefimija. on nije umro nego je. koliko više u neprolaznom i velikom. Strašne su i opominjujuće riječi koje stoje na kraju zapisa. kao i autoru pohvale. jer ne prinesoh ti pohvalu kako dostoji.

. I na ovom svom djelu. a obrađivane teme bile su uglavnom ikonografskog karaktera. Vezlo se svilenim koncem ili metalnom zlatnom i srebrnom žicom. Od bogate veziljske djelatnosti u srednjem vijeku. međutim. uvezenoj iz Italije ili Carigrada. ona je ostavila kratak zapis. Plaštanica je platno na kojem je predstavljen Gospod pred pogreb i koje se iznosi u crkvi na Veliki petak. široko je bio rasprostranjen u srpskim manastirima srednjega vijeka. kao i na pređašnjim. takođe zamonašene po smrti svoga muža pod imenom Jefimija. do danas je malo sačuvano. za razliku od crkvenog. koji je bio Jefimijina stvaralačka preokupacija. Vez je obično rađen na crvenoj svili. Ono što je uspjelo da preživi vijekove.jednu rukodjelju za dar manastiru. U zapisu se sjeća svoje majke. ali i među narodom. nije tretirano danas na pravi način. nije sačuvan. Narodni vez. Crkveni vez. jer kod nas gotovo da i nema stručnjaka koji se bave restauracijom veza.