You are on page 1of 235

Prijevod KUR'ANA PREVEO BESIM KORKUT

SURA 1 Pristup Al-Fatiha Mekka 7 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. T ebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, 2. Milostivog, Samilosnog, 3. Vladara Dana sudnjeg, 4. Tebi se klanjamo i od Tebe pomo traimo! 5. Uputi nas na pravi put , 6. na put onih kojima si milost Svoju darovao, 7. a ne onih koji su protiv seb e srdbu izazvali, niti onih koji su zalutali! SURA 2 Krava Al-Baqara Medina 286 a jeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Elif Lam Mim. 2. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; 3. oni ma koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga to im mi budemo davali; 4. i onima koji budu vjerovali u ono to se objav ljuje tebi i u ono to je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu vr sto vjerovali. 5. Njima e Gospodar njihov na pravi put ukazati i oni e ono to ele os tvariti. 6. Onima koji nee da vjeruju doista je svejedno opominjao ih ti ili ne o pominjao oni nee vjerovati. 7. Allah je zapeatio srca njihova i ui njihove, a pred oima njihovim je koprena; njih eka patnja golema. 8. Ima ljudi koji govore: "Vjeru jemo u Allaha i u onaj svijet!"- a oni nisu vjernici. 9. Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajui, samo sebe varaju. 10. Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest jo poveava; njih eka bolna patnja zato to lau. 11. Kada im se kae: "Ne remetite red na zemlji!" odgovaraju: "Mi samo red uspostavlj amo!" 12. Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opaaju. 13. Kad im se kae: "Vje rujte kao to pravi ljudi vjeruju!" oni odgovaraju: "Zar da vjerujemo u ono u to be zumni vjeruju?" A, uistinu oni su bezumni, ali ne znaju. 14. Kada susretnu one k oji vjeruju, govore: "Vjerujemo!" a im ostanu nasamo sa ejtanima svojim, govore: " Mi smo s vama, mi se samo rugamo." 15. Allah njih izvrgava poruzi i podrava ih da u svom nevjerstvu lutaju. 16. Umjesto pravim, oni su krenuli krivim putem; njih ova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju ta rade. 17. Slini su onima koji potpale vatru, i kad ona osvijetli njihovu okolinu, Allah im oduzme s vjetlo i ostavi ih u mraku, i oni nita ne vide! 18. Gluhi, nijemi i slijepi su, n ikako da se osvijeste. 19. Ili, oni su nalik na one, koji za vrijeme silnog plju ska s neba, u punom mraku, usred grmljavine i munja, stavljaju zbog gromova prst e u ui svoje bojei se smrti, - a nevjernici ne mogu umai Allahu, - i 1

20. munja samo to ih ne zaslijepi; kada god im ona bljesne, oni prou, a im utonu u mraku stanu. A da Allah hoe, mogao bi im oduzeti i sluh i vid, jer Allah, zaista, sve moe. 21. O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one pr ije vas, da biste se kazne sauvali; 22. koji vam je Zemlju uinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba sputa kiu i ini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato n e inite svjesno druge Allahu ravnim! 23. A ako sumnjate u ono to objavljujemo robu Svome, nainite vi jednu suru slinu objavljenim njemu, a pozovite i boanstva vaa, os im Allaha, ako istinu govorite. 24. Pa ako ne uinite, a neete uiniti, onda se uvajte vatre za nevjernike pripremljene, ije e gorivo biti ljudi i kamenje. 25. A one ko ji vjeruju i dobra djela ine obraduj dennetskim baama kroz koje e rijeke tei; svaki pu t kada im se iz njih da kakav plod, oni e rei: "Ovo smo i prije jeli", - a bie im d avani samo njima slini. U njima e iste ene imati, i u njima e vjeno boraviti. 26. Alla h se ne ustruava da za primjer navede muicu ili neto siunije od nje; oni koji vjeruju ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju govore : "ta to Allah hoe sa ovim primjerom?" Tim On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na pravi put ukazuje; ali, u zabludi ostavlja samo velike grenike, 27. koji kre ve v rsto prihvaenu obavezu prema Allahu i prekidaju ono to je Allah naredio da se odrav a, i prave nered na Zemlji; oni e nastradati. 28. Kako moete da ne vjerujete u All aha, vi koji ste bili nita, pa vam je On ivot dao; On e, zatim, uiniti i da pomrete i poslije e vas oivjeti, a onda ete se Njemu vratiti. 29. On je za vas sve to postoj i na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna. 30. A kada Gospodar tvoj ree melekima: "Ja e na Zemlji nam jesnika postaviti!" oni rekoe: "Zar e Ti namjesnik biti onaj koji e na njoj nered in iti i krv prolijevati? A mi Tebe veliamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, tujemo." On ree: "Ja znam ono to vi ne znate." 31. I poui On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoi melekima i ree: "Kaite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!" 32. "Hvaljen neka si" rekoe oni "mi znamo samo ono emu si nas Ti pouio; Ti si Sveznajui i Mudri." 33. "O Ademe", - ree On "kai im ti nazive njihove!" I kad im on kaza naz ive njihove, Allah ree: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlj e i da samo Ja znam ono to javno inite i ono to krijete!" 34. A kada rekosmo meleki ma: "Poklonite se Ademu!" oni se poklonie, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i p osta nevjernik. 35. I Mi rekosmo: "O Ademe, ivite, ti i ena tvoja, u dennetu i jedi te u njemu koliko god elite i odakle god hoete, ali se ovom drvetu ne pribliujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!" 36. I ejtan ih navede da zbog drveta posrnu i i zvede ih iz onoga u emu su bili. "Siite!" rekosmo Mi "jedni drugima ete neprijatelj i biti, a na Zemlji ete boraviti i do roka odreenog ivjeti!" 37. I Adem primi neke rijei od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista prima pokajanje, On je mil ostiv. 38. Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene e vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili niega se nee bojati i ni za im nee tugovati. 39. A onima koji ne budu vjerovali i knjige Nae budu poricali bie stanovnici dehenn ema; u njemu e vjeno ostati." 40. O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje ko ju sam vam podario, i ispunite zavjet koji ste Mi dali, - ispuniu i Ja svoj koji sam vama dao, i samo se Mene bojte! 41. Vjerujte u ono to objavljujem, ime se potv ruje da je istinito ono to vi imate, i ne budite prvi koji u to nee vjerovati. I ne zamjenjujte rijei Moje za neto to malo vrijedi, i samo se Mene bojte! 2

42. I istinu sa neistinom ne mijeajte i istinu svjesno ne tajite! 43. Molitvu oba vljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte ! 44. Zar da od drugih traite da dobra djela ine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu uite? Zar se opametiti neete? 45. Pomozite sebi strpljenjem i moli tvom, a to je, zaista, teko, osim poslunima, 46. koji su uvjereni da e pred Gospoda ra svoga stati i da e se Njemu vratiti. 47. O sinovi Israilovi, sjetite se blagod ati Moje koju sam vam podario i toga to sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao; 48. i bojte se dana kada niko ni za koga nee moi nita uiniti, kada se niiji zagovor n ee prihvatiti, kada ni od koga otkup nee primiti i kada im niko u pomo nee pritei; 49 . i kada smo vas od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas najgorim mukama muili: muku vam djecu klali a ensku u ivotu ostavljali; - a to vam je bilo veliko iskuenje od Gospodara vaeg, 50. i kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili, a fara onove ljude, na oi vae, potopili; 51. i kada smo Musau etrdeset noi obeanje ispunjava li, vi ste, u njegovu odsustvu, sami sebi inei nepravdu, tele oboavati poeli. 52. Za tim smo vam, i poslije toga, oprostili da biste zahvalni bili; 53. i kada smo Mu sau Knjigu, koja rastavlja istinu od neistine, dali da biste pravim putem ili; 54 . i kada je Musa rekao narodu svome: "O narode moj, prihvativi tele, vi ste samo sebi nepravdu uinili; zato se Stvoritelju svome pokajte i izmeu vas prestupnike sm ru kaznite. To je bolje za vas kod Stvoritelja vaeg, On e vam oprostiti! On prima p okajanje i On je milostiv"; 55. i kada ste uglas rekli: "O Musa, mi ti neemo vjer ovati dok Allaha ne vidimo!" Munja vas je oinula, vidjeli ste. 56. Zatim smo vas, poslije smrti vae, oivjeli da biste zahvalni bili. 57. I Mi smo vam od oblaka hla dovinu nainili i manu i prepelice vam slali: "Jedite lijepa jela kojima vas opskr bljujem!' A oni Nama nisu naudili, sami sebi su nepravdu nanijeli; 58. i kada smo rekli: "Uite u ovaj grad i jedite to god hoete i koliko god hoete, a na kapiju pognu tih glava uite, i recite: 'Oprosti' oprostiemo vam grijehe vae, a onima koji ine dobra jela daemo i vie!" 59. onda su oni koji su bili nepravedni zamijenili drugom Rije k oja im je bila reena i Mi smo na one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustil i, zato to nisu posluali; 60. i kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekl i: "Udari tapom svojim po stijeni!" i iz nje je dvanaest vrela provrelo, i svako bratstvo je vrelo iz kojeg e piti znalo. "Jedite i pijte Allahove darove, i ne ini te zlo po Zemlji nered pravei!" 61. i kada ste rekli: "O Musa, mi ne moemo vie jedn u te istu hranu jesti, zato zamoli, u nae ime, Gospodara svoga da nam podari od o noga to zemlja raa: povra i, krastavica, i penice, i lee, i luka crvenoga!" on je rek ao: "Zar elite da ono to je bolje zamijenite za ono to je gore? Idite u grad, imaete ono to traite!" I ponienje i bijeda na njih padoe i Allahovu srdbu na sebe navukoe za to to u Allahove dokaze nisu vjerovali i to su ni krive ni dune vjerovjesnike ubija li, zato to su neposluni bili i to su sve granice zla prelazili. 62. One koji su vj erovali, pa i one koji su bili Jevreji, krani, i Sabijci one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela inili doista eka nagrada od Gospodara njihova; niega se oni nee bojati i ni za im nee tugovati! 63. i kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas podigli: "Svojski prihvatite ono to smo vam dali i neka vam je na umu ono to je u Knjizi, da biste se kazne sauvali!" 64. vi ste poslije toga odu stali, i da nije bilo Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, uistinu bis te stradali. 65. Vama je poznato ono to se dogodilo onima od vas koji su se o sub otu ogrijeili, kao i to da smo im mi rekli: "Budite majmuni prezreni!" 66. Savrem enicima i pokoljenjima njihovim to smo uinili opomenom, a poukom onima koji se bo je Allaha. 3

67. A kada je Musa rekao narodu svome: "Allah vam nareuje da zakoljete kravu", oni upitae: "Zbija li ti to s nama alu?" "Ne dao mi Allah da budem neznalica!" ree o n. 68. "Zamoli Gospodara svoga, u nae ime", - rekoe "da nam objasni kojih godina o na treba da bude." "On kae" odgovori on "da ta krava ne snije da bude ni stara ni mlada, nego izmeu toga, srednje dobi, pa izvrite to to se od vas trai!" 69. "Zamoli Gospodara svoga, u nae ime", - rekoe "da nam objasni kakve boje treba da bude." " On poruuje" odgovori on "da ta krava treba da bude jarko rumene boje, da se svidi onima koji je vide." 70. "Zamoli Gospodara svoga, u nae ime", - rekoe "da nam obj asni kakva jo treba da bude, jer, nama krave izgledaju sline, a mi emo nju, ako All ah htjedne, sigurno pronai." 71. "On poruuje" ree on "da ta krava ne smije da bude istroena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba da bude bez mane i bez ikakva biljega." "E sad si je opisao kako treba!" rekoe, pa je zaklae, i jedva to uinie. 72 . I kada ste jednog ovjeka ubili, pa se oko njega prepirati poeli Allah je dao da izie na vidjelo ono to ste bili sakrili -, 73. Mi smo rekli: "Udarite ga jednim nj ezinim dijelom!" i eto tako Allah vraa mrtve u ivot i prua vam dokaze Svoje da bist e shvatili. 74. Ali srca vaa su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili jo tv ra, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga doista, i koje se od straha pred Allahom rui. A Al lah motri na ono to radite. 75. Zar se vi nadate da e vam se Jevreji odazvati i va ma za ljubav vjernici postati, a neki meu njima su Allahove rijei sluali pa su ih, poto su ih shvatili, svjesno izvrnuli. 76. Kad sretnu vjernike, oni govore: "Vjer ujemo!", a im se osame jedni s drugima, kau: "Zar ete im kazivati o onome to je Alla h samo vama objavio, pa da im to bude dokaz protiv vas pred Gospodarem vaim? Zar se neete opametiti?" 77. A zar oni ne znaju da Allah zna i ono to oni kriju i ono t o pokazuju? 78. Neki od njih su neuki, oni ne znaju za knjigu, nego samo za gatk e, i oni se samo domiljaju. 79. A teko onima koji svojim rukama piu Knjigu, a zatim govore: "Evo, ovo je od Allaha" da bi za to korist neznatnu izvukli. I teko njim a zbog onoga to ruke njihove piu i teko njima to na taj nain zarauju! 80. Oni govore: "Vatra e nas doticati samo neko vrijeme." Reci: "Da li ste o tome dobili od Allah a obeanje jer, Allah e sigurno ispuniti obeanje Svoje ili na Allaha iznosite ono to ne znate?" 81. A nije tako! Oni koji budu zlo inili i grijesi njihovi ih budu sa svih strana stigli, oni e stanovnici dehennema biti i u njemu e vjeno ostati. 82. A oni koji budu vjerovali i dobra djela inili oni e stanovnici denneta biti i u njemu e vjeno boraviti. 83. I kada samo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ete se jedi no Allahu klanjati, i roditeljima, i blinjima, i siroadi, i siromasima dobroinstvo i niti, a ljudima lijepe rijei govoriti i molitvu obavljati i milostinju davati, i vi ste poslije, izuzev vas malo, izopaili i zavjet iznevjerili, 84. i kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima neete prolijevati i da jedni druge iz zeml je vae neete izgoniti, - vi priznajte da je tako i svjedoci ste 85. vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas iz zaviaja njihova izgonite pomaui jedan drugom pr otiv njih, inei i grijeh i nasilje; a ako vam kao sunji dou, vi ih otkupljujete -, a zabranjeno vam je da ih izgonite. kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a dr ugi odbacujete?! Onoga od vas koji ini tako stii e na ovome svijetu ponienje, a na S udnjem danu bie stavljen na muke najtee. A Allah motri na ono to radite. 86. To su oni koji su ivot na ovome svijetu predpostavili onom na onom svijetu, zato im se patnja nee olakati niti e im iko u pomo pritei. 4

87. I Mi smo Musau Knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim poslanike sl ali, a Isau, sinu Merjeminu, oigledne dokaze dali i Dibrilom ga pomogli. O kad god vam je koji poslanik donio ono to nije godilo duama vaim, vi ste se oholili, pa st e jedne u la utjerivali, a druge ubijali. 88. Oni govore: "Naa su srca okorjela." A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrl o malo njih koji vjeruju. 89. A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje k ao istinu Knjigu koju imaju oni a jo ranije su pomo protiv mnogoboaca molili i kada im dolazi ono to im je poznato, oni u to nee da vjeruju, i neka zato stigne nevje rnike Allahovo prokletstvo! 90. Jadno je to za to su se prodali: da ne vjeruju u ono to Allah objavljuje, samo iz zlobe to Allah, od dobrote Svoje, alje Objavu onom e kome On hoe od robova Svojih; i navukli su na sebe gnjev za gnjevom a nevjernik e eka sramna patnja. 91. A kada im se kae: "Vjerujte u ono to Allah objavljuje!" on i odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono to je nama objavljeno" i nee da vjeruju u o no to se poslije objavljuje, a to je istina koja potvruje da je istinito ono to oni imaju. Reci: "Pa zato ste jo davno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako ste vje rnici bili? 92. I Musa vam je jasne dokaze bio donio, pa ste, ipak, u odsutnosti njegovoj sebi nepravdu nanosei, tele prihvatili." 93. I kada smo od vas va zavjet primili, i brdo iznad vas podigli: "Ozbiljno prihvatite ono to vam dajemo i budi te posluni!" oni su odgovorili: "ujemo, ali posluati neemo!" srca njihova su, zbog n evjerovanja njihova, jo bila nadojena teletom. Reci: "Runo je to na to vas nevjerov anje vae navodi, ako ste uope vjernici." 94. Reci: "Ako je u Allaha dennet osiguran samo za vas, a ne za i za ostali svijet, onda vi smrt zaelite, ako istinu govori te." 95. A nee je nikada zaeljeti zbog onoga to ine! A Allah dobro zna nevjernike. 9 6. I nai e ih, sigurno, da vie ude za ivot od svih ostalih ljudi, ak i od mnogoboaca; aki bi volio da poivi hiljadu godina, mada ga to, i kada bi toliko ivio, ne bi od patnje udaljilo! - A Allah dobro vidi ono to oni rade. 97. Reci: "Ko je neprijate lj Dibrilu? a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur'an koji potvruje da su i prijanje objave istinite kao putokazi radosnu vijest vjernicima." 98. Ko je nep rijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i Dibrilu i Mikailu pa Allah je, doista, neprijatelj onima koji nee da vjeruju. 99. A Mi tebi jasne dok aze objavljujemo i jedino nevjernici nee u njih da vjeruju. 100. Zar svaki put ka da neku obavezu preuzmu neki od njih je odbace jer ih veina ne vjeruje. 101. A ka da im je poslanik od Allaha doao, potvrujui da je istinito ono to ve imaju, mnogi od njih kojima je Knjiga dana za lea svoja Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znaju . 102. i povode se za onim to su ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulej man nije bio nevjernik, - ejtani su nevjernici uei ljude vradbini i onome to je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojice nisu nikog a uili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskuavamo, i ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice uili kako e mua od ene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Al lahove volje nauditi. Uili su ono to e im nauditi i od ega nikakve koristi nee imati iako su znali da onaj koji tom vjetinom vlada nee nikakve sree na onom svijetu imat i. A doista je jadno ono za to su se prodali, kada bi samo znali! 103. A da oni v jeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali! 104. O vjernici, ne sluite se rijeima: "Ra'ina, nego recite: "Unzurna" i sluajte! A nevjern ike bolna patnja eka. 105. Ne vole oni koji ne vjeruju, ni sljedbenici Knjige ni mnogoboci, da se vama od Gospodara vaeg bilo kakvo dobro objavi. A Allah milost Sv oju daruje kome On hoe; Allah je neizmjerno dobar. 5

106. Mi nijedan propis ne promijenimo, niti a u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili slian njemu ne donesemo. Zar ti ne zna da Allah sve moe? 107. Zar ti ne zna da je Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji i da vi osim Allaha ni zatitnik a, ni pomagaa nemate? 108. Zar da traite od svoga Poslanika kao to su prije traili o d Musaa? A, ko vjerovanju predpostavi nevjerovanje, s pravog puta zalutao je! 10 9. Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi doekali da vas, poto ste postali vjernici, vr ate u nevjernike, iz line zlobe svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostit e i preko toga preite dok Allah Svoju odluku ne donese. Allah, zaista sve moe. 110 . I molitvu obavljate i zekat dajite, a za dobro koje za sebe pripremite nai ete n agradu kod Allaha, jer Allah dobro vidi ono to radite. 111. Oni govore da e u denne t ui samo Jevreji, odnosno samo krani. To su puste elje njihove! Ti reci: "Dokaze sv oje dajte ako je istina to to govorite!" 112. A nije tako! Onoga ko se bude Allah u pokoravao i uz to dobra djela inio, toga eka nagrada kod Gospodara njegova, takv i se nee niega bojati i ni za im nee tugovati. 113. Jevreji govore: "Krani nisu na pra vom putu!" a krani vele: "Jevreji nisu na pravom putu!" a oni itaju Knjigu. Tako, s lino kao oni, govore i ono koji ne znaju. Allah e im na Sudnjem danu presuditi o o nome u emu se oni ne slau. 114. Ima li veeg nasilnika od onoga koji brani da se u A llahovim hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni porue? Takv i bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze. Na ovom svijetu doivjee sramotu, a n a onom svijetu patnju veliku! 115. A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okr enete, pa tamo je Allahova strana. Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve z na. 116. Nevjernici govore: "Allah je uzeo sebi dijete." Hvaljen neka je On! Nap rotiv, Njegovo je sve ono to je na nebesima i na zemlji. Njemu se sve pokorava; 1 17. On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada neto odlui, za to samo rekne: "Budi!' i ono bude. 118. A oni koji ne znaju govore: "Trebalo bi da Allah s nama razgovar a ili da nam kakvo udo doe!" Tako su, gotovo istim rijeima, govorili i oni prije nj ih, srca su im slina! A Mi dokaze objanjavamo ljudima koji vrsto vjeruju. 119. Mi s mo te poslali da istinu objavi i da radosne vijesti i opomenu donese, i ti nee biti pitan za one koji su u dehennemu. 120. Ni Jevreji, ni krani nee biti tobom zadovoljn i sve dok ne prihvati vjeru njihovu. Reci: "Allahov put je jedini pravi put!" A a ko bi se ti poveo sa eljama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te n iko ne bi mogao zatititi niti odbraniti. 121. Neki od sljedbenika Knjige itaju je onako kako je objavljena; oni u nju vjeruju. A nastradae sigurno oni koji u nju n e vjeruju. 122. O sinovi Israilovi, sjetite se milosti Moje koju sam vam darovao i toga to sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao. 123. I bojte se Dana kada nik o ni za koga nee moi nita uiniti, kada se ni od koga otkup nee primiti, kada nikome z agovor nee koristiti i kada im niko nee moi pomoi! 124. A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovjedi u iskuenje stavio, pa ih on potpuno izvrio, Allah je r ekao: "Uiniu da ti bude ljudima u vjeri uzor!" "I neke moje potomke!" zamoli on. "O beanje Moje nee obuhvatiti nevjernike" kaza On. 125. I uinili smo Hram utoitem i sigu rnim mjestom ljudima. "Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor i za koga ete molitvu obavljati!" I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: "Hram Moj oisti te za one koji ga budu obilazili, koju budu tu boravili i koji budu molitvu obav ljali." 126. A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, uini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!" On je rekao: "Onome koji ne bude vjerovao dau da neko vrijeme uiva, a onda u ga prisiliti a ue u paklenu vatru, a grozno e ona prebivalite biti!" 6

127. I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: "Gospodaru na, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve uje i sve zna! 128. Gospodaru na, uini nas dvo jicu Tebi odanim, i porod na neka bude odan Tebi, i pokai nam obrede nae i oprosti nam, jer Ti prima pokajanje i samilostan si! 129. Gospodaru na, poalji im poslanika , jednog od njih, koji e im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uiti i oist iti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!" 130. Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne dri do sebe. A Mi smo njega na ovom svijetu odabrali, i na onom e bi ti meu dobrima. 131. Kada mu je Gospodar njegov rekao: "Budi posluan!" on je odgov orio: "Ja sam posluan Gospodaru svjetova!" 132. I Ibrahim ostavi u amanet sinovim a svojim a i Jakub: "Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipoto ne u mirite drugaije nego kao muslimani!" 133. Vi niste bili prisutni kada je Jakubu s mrtni as doao i kada je sinove svoje upitao: "Kome ete se, poslije mene, klanjati?" "Klanjaemo se" odgovorili su "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! i mi se Njemu pokoravamo!" 134. Taj narod je bio i nest ao; njega eka ono to je zasluio, i vas e ekati ono to ete zasluiti, i vi neete biti i za ono to su oni radili. 135. Oni govore: "Budite Jevreji, odnosno krani, i biete na pravom putu!" Ti reci: "Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerova o; on nije nikoga Allahu ravnim smatrao." 136. Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono to se objavljuje nama, i u ono to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishak u, i Jakubu, i unucima, i u ono to je dato Musau i Isau, i u ono to je dato vjerov jesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike meu njima, i mi se samo Njemu pokoravamo." 137. Pa, ako budu vjerovali u ono u to vi vjerujete, na p ravom su putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inadije, i Allah e te sigurno od njih zatititi, jer On sve uje i sve zna. 138. "Allah je nas uputio, a zar ima l jepe upute od Allahove? Mi se samo Njemu klanjamo." 139. Reci: Zar se s nama o Al lahu raspravljate, kad je On i na i va Gospodar? Nama naa djela, a vama vaa djela! A samo Mu mi iskreno ispovijedamo vjeru." 140. Kako govorite; "I Ibrahim, i Ismai l, i Ishak, i Jakub, i unuci su bili Jevreji, odnosno krani?" Reci: "Znate li bolj e vi ili Allah? Zar je iko gori od onoga koji skriva istinu znajui da je od Allah a? A Allah motri na ono to radite." 141. Taj narod je bio i nestao; njega eka ono t o je zasluio, i vas e ekati ono to ete zasluiti, i vi neete biti pitani za ono to su radili. 142. Neki ljudi kratke pameti rei e: "ta ih je odvratilo od Kible njihove prema kojoj su se okretali?" Reci: "Allahov je i istok i zapad; On ukazuje na pr avi put onome kome On hoe." 143. I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas svjedok. I Mi smo promijenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukaz ali na one koji e slijediti Poslanika i na one koji e se stopama svojim vratiti. n ekima je to bilo doista teko, ali ne i onima kojima je Allah ukazao na pravi put. Allah nee dopustiti da propadnu molitve vae. A Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv. 144. Vidimo Mi kako sa udnjom baca pogled prema nebu, i Mi emo si gurno uiniti da se okree prema strani koju ti eli: okreni zato lice svoje prema asnom hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu. Oni kojima je data Knji ga sigurno znaju da je to istina od Gospodara njihova a Allah motri na ono to oni rade. 145. I kada bi ti onima kojima je data Knjiga sve dokaze donio, oni opet ne bi prihvatili tvoju Kiblu, a ni ti nee prihvatiti njihovu Kiblu, niti e iko od n jih prihvatiti iiju Kiblu. A ako bi se ti za njihovim eljama poveo, kada ti je ve d ola Objava, tada bi ti sigurno nepravedan bio. 146. Oni kojima smo dali Knjigu zn aju Poslanika kao to sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu p rikrivaju. 147. Istina od Gospodara tvoga dolazi, zato ne budi nikako od onih ko ji sumnjaju! 7

148. Svako se okree prema svojoj Kibli, a vi se potrudite da druge, inei dobra djel a, preteete! Ma gdje bili, Allah e vas sve sabrati, - Allah, zaista sve moe. 149. I iz svakog mjesta u kome bude, ti lice svoje asnom hramu okreni, istina doista od Gospodara tvoga dolazi, - Allah motri na no to radite. 150. I iz svakom mjesta u koje doe, ti lice svoje Svetom hramu okreni, i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj strani okrenite, da vam ljudi ne bi imali ta da prigovore, osim inadija izmeu njih, - njih se ne bojte, Mene se bojte! A da bih blagodat Svoju prema vam a upotpunio i da biste na pravom putu bili. 151. Mi smo vam jednog od vas kao Po slanika poslali, da vam rijei Nae kazuje i da vas oisti i da vas Knjizi i mudrosti poui i da vas ono to niste znali naui. 152. Sjeajte se vi Mene, i Ja u se vas sjetiti , i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti! 153. O vje rnici, traite sebi pomoi u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na s trani strpljivih. 154. I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: "Mr tvi su!" Ne, oni su ivi, ali vi to ne znate! 155. Mi emo vas dovoditi u iskuenje ma lo sa strahom i gladovanjem, i time to ete gubiti imanja i ivote, i ljetine. a ti o braduj izdrljive, 156. one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kau: "Mi smo A llahovi i mi emo se Njemu vratiti!" 157. Njih eka oprost od Gospodara njihova i mi lost; oni su na pravom putu! 158. Safa i Merva su Allahova asna mjesta, zato onaj koji Kabu hodoasti ili umru obavi ne ini nikakav prestup ako krene oko njih. A on aj koji drage volje uini kakvo dobro djelo pa, Allah je doista blagodaran i sve z na. 159. One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i pravi put, k oji smo u Knjizi ljudima oznaili, njih e Allah prokleti, a proklee ih i oni koji im aju pravo da proklinju; 160. oprostiu samo onima koji se pokaju i poprave i to ja vno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv. 161. Oni koji nevjeruju i koji kao nevjernici umru zasluuju, doista, prokletstvo Allahovo i meleka i svih l judi, 162. u njemu e vjeno ostati, a patnja njihova nee jenjavati, niti e im se odla gati. 163. A va Bog jedan je Bog! nema boga osima Njega, Milostivog, Samilosnog! 164. Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noi i dana, laa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kia koju Allah puta s neba pa tako u ivot vraa zemlju nakon mrtvi la njezina po kojoj je rasijao svakojaka iva bia, promjena vjetrova, oblaci koji i zmeu neba i Zemlje lebde doista su dokazi za one koji imaju pameti. 165. Ima ljud i koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao to se Allah voli, ali prav i vjernici jo vie vole Allaha. A da znaju mnogoboci da e onda kada doive patnju svu m o samo Allah imati i da e Allah strahovito kanjavati, 166. kad e se glaveine, za koji ma su se drugi povodili, svojih sljedbenika odrei i kada su veze koji su ih vezal e prekinute biti, i one patnju doivjeti, 167. kada e sljedbenici njihovi uzviknuti : "Da nam je samo da se vratimo, pa da se i mi njih odreknemo kao to su se oni na s odrekli!" Eto, tako e Allah njima djela njihova po njih kobnim pokazati i oni i z vatre nee izlaziti. 168. O ljudi, jedite od onoga to ima na zemlji , ali samo on o to je doputeno i to je prijatno, i ne slijedite ejtanove stope, jer vam je on nepr ijatelj oevidni! 169. On vas navraa na grijeh i razvrat i na to da o Allahu govori te ono to ne znate. 170. A kada im se rekne: "Slijedite Allahovu Objavu!" oni odg ovaraju: "Neemo, slijedit emo ono na emu smo zatekli pretke svoje." Zar i onda kada im preci nisu nita shvaali i kada nisu na pravom putu bili?! 171. Oni koji nee da vjeruju slini su stoci na koju se vie, ali ona uje samo zov i viku. Gluhi, nijemi i slijepi, - oni nita ne shvaaju. 8

172. O vjernici, jedite ukusna djela koja smo vam podarili i budite Allahu zahva lni, ta vi se samo Njemu klanjate! 173. On vam jedino zabranjuje: strv i krv i s vinjsko meso, i ono to je zaklano u neije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko b ude primoran, ali ne iz elje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. Allah zaista prata i milostiv je. 174. Oni koji taje ono to je Allah u Knjizi objavio i to zamjenjuju za neto to malo vrijedi oni u trbuhe svoje ne trpaju nita drugo do on o to e ih u vatru dovesti; na Sudnjem danu Allah ih nee ni osloviti, niti ih oistiti , - njih eka patnja nesnosna. 175. Oni su umjesto pravog puta izabrali zabludu, a umjesto oprosta zasluili patnju; - i koliko su samo oni neosjetljivi na vatru! 1 76. To je zato to je Allah objavio Knjigu, pravu istinu. A neslozi onih ija su milj enja o Knjizi suprotna doista nema kraja. 177. Nije estitost u tome da okreete lic a svoja prema istoku i zapadu; estiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svij et, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag , daju roacima, i siroadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoj u, kada je preuzmu, ispunjavaju, naroito oni koji su izdrljivi u neimatini, i u bol esti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i runih post upaka klone. 178. O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan za s lobodna, i rob za roba, i ena za enu. a onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni v elikoduno postupe, a neka im on dobroinstvom uzvrati. To je olakanje od Gospodara v aeg, i milost. A ko nasilje izvri i poslije toga, njega bolna patnja eka. 179. U od mazdi vam je opstanak, o razumom obdareni, da biste se ubijanja okanili! 180. Ka da neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obavez a za one koji se Allah boje, da pravedno uini oporuku roditeljima i blinjima. 181. Onaj ko je izmjeni, a zna kako glasi pa grijeh za to pada na one koji je mijenj aju: a Allah, zaista, sve uje i zna. 182. A onaj ko se plai da je oporuilac nenamje rno zastranio ili namjerno zgrijeio pa ih izmiri, nema mu grijeha. Allah, zaista, prata i samilostan je. 183. O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili, 184. i to neznatan broj dana; a o nome od vas koji bude bolestan ili na putu isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da vie, za nj ega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite. 185. U mjesecu ramazanu poe lo je objavljivanje Kur'ana, koji putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razl ikovanje dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kue, neka ga u postu prov ede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, - Allah eli da vam olaka, a ne da potekoe imate -, da odreeni broj dana ispunite, i da Allah a veliate zato to vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete. 186. A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelj a kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu. 187. Dozvoljava vam se da se u noima dok traje post sastaje te sa svojim enama; one su odjea vaa, a vi ste njihova odjea. Allah zna da vam je bi lo tako, pa je prihvatio pokajanje vae i oprostio vam. Zato se sada sastajte sa nj ima u elji da dobijete ono to vam je Allah ve odredio. Jedite i pijte sve dok ne bu dete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite sve do noi. Sa enama ne smijete imati snoaja dok ste u i'tikafu u damijama. To su Allahove granic e, i ne pribliujte im se! Eto tako Allah objanjava ljudima propise Svoje da bi se onoga to im je zabranjeno klonili. 188. Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepoten nain i ne parniite se zbog nje pred sudijama da biste na grean nain i svjesno dio t ue imovine pojeli! 9

189. Pitaju te o mlaacima. Reci: "Oni su ljudima oznake o vremenu i za hadiluk. Ne iskazuje se estitost u tome da sa stranje strane u kue ulazite, nego je estitost u tome da se Allaha bojite, da biste postigli ono to elite. 190. I borite se na Alla hovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpoinjite borbu! Allah , doista, ne voli one koji zapovijedaju kavgu. 191. I napadajte takve gdje god i h sretnete i progonite ih odande odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je tee od ubijanja! I ne borite se protiv njih kod asnog hrama, dok vas oni tu ne nap adnu. Ako vas napadnu, onda ih ubijajte! neka takva bude kazna za nevjernike. 19 2. A ako se prou, - pa, Allah zaista prata i samilostan je. 193. I borite se proti v njih sve dok mnogobotva ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovijedat i ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasiln ika ostaje. 194. Sveti mjesec je za sveti mjesec, a i u svetinjama vrijedi odmaz da: onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani onih koji se grijeha klone. 195. I imetak na Allahovom putu r tvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro inite, Allah, zaista, voli one koji dobra djela ine. 196. Hadd i umru radi Allaha izvravajte! A ako budete sprijeen i, onda kurbane koji vam se nau pri ruci zakoljite, a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte. A onda meu vama koji se razboli ili ga glavob olja mui, neka se postom, ili milostinjom, ili kurbanom iskupi. Kada budete slobo dni, obavite umru do hadda i zakoljite kurban do koga moete lahko doi. A onaj ko ga ne nae neka posti tri dana u danima hadda, i sedam dana po povratku, - to jest puni h deset dana. To je za onoga koji nije iz Mekke. I bojte se Allah i znajte da On teko kanjava. 197. Hadd je u odreenim mjesecima; onom ko se obavee da e u njima hadd vljati nema snoaja sa enama i nema runih rijei, i nema svae u danima hadda. A za dobro koje uinite Allah zna. I onim, to vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni! 198. Ne pripisuj e vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da neto steknete. A kada poete sa Arefata, spominjite Allaha kod asnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na pravi put, a prije toga ste bili u zabludi. 199. Zatim kren ite odakle kreu ostali ljudi i traite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, prata i samilostan je. 200. A kad zavrite obrede vae, opet spominjite Allaha, kao to spom injete pretke vae, i jo vie Ga spominjite! Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama, Gos podaru na, na ovom svijetu!" Takvi na onom svijetu nee imati nita. 201. A ima i oni h koji govore: "Gospodaru na, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sauva j nas patnje u ognju!" 202. Njih eka nagrada koju su zasluili! A Allah brzo svia rau ne. 203. I spominjite Allaha u odreenim danima. a ni onome ko pouri i ostane samo dva dana nije grijeh; a nee se ogrijeiti ni onaj koji se dulje zadri, samo ako se g rijeha kloni. I bojte se Allaha i znajte da ete svi biti pred Njim sakupljeni. 20 4. Ima ljudi ije te rijei o ivotu na ovom svijetu oduevljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono to je u srcima njihovim, a najljui su protivnici. 205. im se neki od njih doepa poloaja, nastoji da napravi na Zemlji nered, nitei uslove i stoku. A Allah ne voli nered! 206. A kada mu se rekne: "Boj se Allaha!" on onda iz inada grijei. Njemu je dosta dehennem, a on je, doista, grozno boravite. 207. I ma ljudi koji se rtvuju da bi Allaha umilostivili a Allah je milostiv robovima Sv ojim. 208. O vjernici, ivite svi u miru i ne idite stopama ejtanovim; on vam je, z aista, neprijatelj otvoreni. 10

209. A ako skrenete, nakon to su vam ve doli jasni dokazi, onda znajte da je Allah silan i mudar. 210. ekaju li oni da im Allahova kazna doe iz vedra neba, i meleki, i da bude svemu kraj?! A Allahu se sve vraa. 211. Upitaj sinove Israilove koliko smo im jasnih dokaza dali! A one koji preinauju Allahove dokaze, kada su im ve dol i, Allah e zaista strahovito kazniti. 212. Nevjernicima se ivot na ovom svijetu Ini lijepim i oni se rugaju onima koji vjeruju. A na Sudnjem danu bie iznad onih koj i su se Allah bojali i grijeha klonili. A Allah daje u obilju onome kome On hoe, bez rauna. 213. Svi ljudi su sainjavali jednu zajednicu, i Allah je slao vjerovjes nike da donose radosne vijesti opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima u onome u emu se ne bi oni slagali. A povod neslaganju je bila meusobna zavist, ba od strane onih kojima je data, i to kada su im ve bili doli jasni dokazi; i onda bi Allah, voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pra vu istinu o onome u emu se nisu slagali. a Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoe. 214. Zar vi mislite da ete ui u dennet, a jo niste iskusili ono to su iskusili oni koji su vas bili i nestali? Njih su satirale neimatine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali uzviknuli: " Kada e ve jednom Allahova pomo!?" Eto, Allahova pomo je zaista blizu! 215. Pitaju te kome e udjeljivati: Reci: "Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i roacima, i siroadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima; a za dobro koje uinite Allah sigurno zna." 216. Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! Ne voli te neto, a ono moe biti dobro za vas; neto volite, a ono ispadne zlo po vas. A Alla h zna, a vi ne znate. 217. Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu. Reci : "Ratovanje u njemu je veliki grijeh; ali je nevjerovanje u Allah i odvraanje od Njegova puta i asnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih jo vei kod Al laha. A zlostavljanje je gore od ubijanja! Oni e se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vae, ako budu mogli. A oni meu vama koji od svoje vjere ot padnu i kao nevjernici umru, - njihova djela bie ponitena i na ovom i na onom svij etu, i oni e stanovnici dehennema biti, u njemu e vjeno ostati. 218. Oni koji vjeruj u i koji se isele i bore na Allahovom putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti . A Allah prata i samilostan je. 219. Pitaju te o vinu i kocki. Reci: "Oni donose veliku tetu, a i neku korist ljudima, samo je teta od njih vea od koristi." I pita ju te koliko da udjeljuju. Reci: "Viak!" Eto, tako vam Allah objanjava propise da biste razmislili. 220. i o ovom i o onom svijetu. I pitaju te o siroadi. Reci: "B olje je imanja njihova unaprijediti!" A ako budete s njima zajedno ivjeli, pa oni su braa vaa, a Allah umije razlikovati pokvarenjaka od dobroinitelja. Da je Allah htio, mogao vam je propisati ono to vam je teko; On je, zaista, silan i mudar. 221 . Ne enite se mnogobokinjama dok ne postanu vjernice; uistinu je robinja-vjernica bolja od mnogobokinje, makar vam se i sviala. Ne udavajte vjernice za mnogoboce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogoboca, makar vam se i d opadao. Oni zovu u dehennem, a Allah, voljom Svojom, nudi dennet i oprost, i objanj ava ljudima dokaze Svoje, da bi razmislili. 222. I pitaju te o mjesenom pranju. R eci: "To je neprijatnost." Zato ne opite sa enama za vrijeme mjesenog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. a kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. Allah zaista voli one koji se esto kaju i voli one koji se mnogo iste. 223. ene vae su njive vae, i vi njivama vaim prilazite kako hoete, a pripr emite to i za due svoje. I bojte se Allaha i znajte da e te pred Njega stati. A ti obraduj prave vjernike! 224. I neka vam zakletva Allahom ne bude prepreka u ispr avnom ivotu, na putu estitosti i u nastojanju da pomirite ljude. A Allah sve uje i sve zna. 11

225. Allah vas nee kazniti ako se nenamjerno zakunete, ali e vas kazniti ako pod z akletvom neto namjerno uinite. A Allah prata i blag je. 226. Onima koji se zakunu d a se nee pribliavati enama svojim, rok je samo etiri mjeseca; i ako se vrate enama, pa, Allah zaista prata i milostiv je; 227. a ako odlue da se rastave, - pa, Allah doista sve uje i zna. 228. Rasputenice neka ekaju tri mjesena pranja; i nije im dop uteno da kriju ono to je Allah stvorio u maternicama njihovim, ako u Allaha i u on aj svijet vjeruju. Muevi njihovi imaju pravo da ih, dok one ekaju, vrate ako ele da dobro djelo uine. One imaju isto toliko prava koliko i dunosti, prema zakonu, - s amo, muevi imaju prednost pred njima za jedan stepen. A Allah je silan i mudar. 2 29. Putanje moe biti dvaput, pa ih ili velikoduno zadrati ili im na lijep nain razvod dati. A vama nije doputeno da uzimate bilo ta od onoga to ste im darovali, osim ak o se njih dvoje plae da Allahove propise nee izvravati. A ako se bojite da njih dvo je Allahove propise nee izvravati, onda im nije grehota da se ona otkupi. To su Al lahovi propisi, pa ih ne naruavajte! A oni koji Allahove propise naruavaju, neprav edni su. 230. A ako je opet pusti, onda mu se ne moe vratiti to se nee za drugog mua udati. Pa ako je ovaj pusti, onda njima dvoma nije grijeh da se jedno drugom vr ate, ako misle da e Allahove propise izvravati; to su Allahove odredbe, on ih objan java ljudima koji ele da znaju. 231. Kada pustite ene, onda ih, prije nego to ispun e njima propisano vrijeme za ekanje, ili na lijep nain zadrite ili ih velikoduno otp remite. I ne zadravajte ih da biste im uinili nasilje; a onaj ko tako postupi ogri jeio se prema sebi. Ne igrajte se Allahovim propisima i neka vam je na umu blagod at koju vam Allah daje, i Knjiga i mudrost koju vam objavljuje, kojom vas savjet uje. Allaha se bojte i da Allah sve zna na umu imajte. 232. A kada pustite ene i one ispune njima propisano vrijeme za ekanje, ne smetajte im da se ponovo udaju z a svoje mueve, kada se sloe da lijepo ive. Ovim se savjetuju oni meu vama koji vjeru ju u Allaha i u onaj svijet. To vam je bolje i ljepe. A Allah sve zna, a vi ne zn ate. 233. Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine onima koji ele da dojenje potpuno bude. Otac djeteta je duan da ih prema svojoj mogunosti hrani i odijeva. Niko neka se ne zaduuje iznad mogunosti svojih: majka ne smije da trpi tetu zbog dj eteta svoga, a ni otac zbog svoga djeteta. I nasljednik je duan sve to. A ako nji h dvoje na lijep nain i sporazumno odlue da dijete odbiju, to nije grijeh. A ako z aelite da djeci svojoj dojilje naete pa, nije grijeh kada od srca ono to ste naumil i dadete. Allaha se bojte i znajte da Allah dobro vidi ono to radite. 234. ene su dune da ekaju etiri mjeseca i deset dana poslije smrti svojih mueva. I kada one ispu ne njima propisano vrijeme za ekanje, vi niste odgovorni za ono to one, po zakonu, sa sobom urade, - a Allah dobro zna ono to vi radite. 235. I nije vam grehota ak o tim enama na znanje date da e te ih vi zaprositi ili ako to u duama svojim krijet e. Allah zna da ete o njima misliti, ali im potajno nita ne obeavajte, samo poteno g ovorite. I ne odluujte se na brak prije nego to propisano vrijeme za ekanje ne istee ; i imajte na umu da Allah zna ta je u duama vaim, pa ga se priuvajte, i znajte da O n prata i da je blag. 236. Nije va grijeh ako ene pustite prije nego to u odnos s nj ima stupite, ili prije nego to im vjenani dar odredite. I velikoduno ih darujte dar om, zakonom propisanim: imuan prema svome stanju, a siromah prema svom; to je duno st za one koji ele da dobro djelo uine. 237. A ako ih pustite prije nego to ste u o dnos sa njima stupili, a ve ste im vjenani dar odredili, one e zadrati polovinu od o noga to ste odredili, osim ako se ne odreknu ili ako se ne odrekne onaj koji odluu je o sklapanju braka; a ako se odreknete, to je blie estitosti. I ne zaboravite da jedni prema drugima velikoduni budete, ta Allah zaista vidi ta radite. 238. Redov no molitvu obavljajte, naroito onu krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte. 23 9. Ako se budete neega bojali, onda hodei ili jaui. A kada budete sigurni, spominjit e Allaha onako kako vas je On nauio onome to niste znali. 12

240. Oni meu vama kojima se primie smrt, a koji ostavljaju iza sebe ene treba da im oporukom unaprijed za godinu dana odrede izdravanje i da se one ne udaljuju iz k ue. A ako je same napuste, vi niste odgovorni za ono to one sa sobom, po zakonu, u rade; - a Allah je silan i mudar. 241. Rasputenicama pripada pristojna otpremnina , dunost je da im to daju oni koji se Allaha boje! 242. Allah vam tako objanjava p ropise svoje da biste razmislili. 243. Zar nisi uo o onima koji su iz straha od s mrti iz zemlje svoje pobjegli a bijae ih na hiljade. Allah im je rekao: "Pomrite! " a poslije ih je oivio. Allah je, zaista, dobar prema ljudima, ali veina ljudi ne zahvaljuje. 244. I borite se na Allahovom putu i znajte da Allah sve uje i sve z na. 245. Ko je taj koji e Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostru ko vrati? A Allah uskrauje i obilno daje, i Njemu ete se povratiti. 246. Zar nisi u o da su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svom vjerovjesniku rekli: "Postav i nam vladara da bismo se na Allahovu putu borili!" "Moda se vi neete boriti, ako vam borba bude propisana?" ree on. "Zato da se ne borimo na Allahovom putu" rekoe , "mi koji smo iz zemlje nae prognani i od sinova naih odvojeni?" A kada im borba bi propisana, oni, osim malo njih, zatajie. A Allah dobro zna one koji su sami pr ema sebi nepravedni. 247. "Allah vam je odredio Taluta za vladara" ree im vjerovj esnik njihov. "Odakle da nam jo on bude vladar kada smo mi prei od njega da vladam o? Njemu ni veliko bogatstvo nije dato" rekoe oni. "Allah je njega da vlada vama izabrao" ree on "i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario, a Allah daje vl ast kome On hoe. Allah je neizmjerno dobar i On zna sve". 248. "Znak njegove vlas ti" ree im vjerovjesnik njihov "bie koveg koji e vam stii i koji e meleki nositi, u me e biti smirenje za vas od Gospodara vaeg i ostatak onoga to Musa i Harun ostavil i. To vam je, zaista, dokaz, ako ste vjernici!" 249. I kad Talut vojsku izvede r ee: "Allah e vas staviti na iskuenje kraj jedne rijeke; onaj ko se napije iz nje ni je moj, a onaj ko se ne napije, jedino ako akom zahvati, moj je." I oni se, osim malo njih, napie iz nje. I kada je preoe, on i oni koji su s njim vjerovali povikae: "Mi danas ne moemo izii na kraj sa Dalutom i vojskom njegovom!' Ali oni koji su tvrd o vjerovali da e pred Allah izii rekoe: "Koliko su puta malobrojne ete, nadjaale mnog obrojne ete!" A Allah je na strani izdrljivih. 250. I kad nastupie prema Dalutu i vo jsci njegovoj, oni zamolie: "Gospodaru na, nadahni nas izdrljivou i uvrsti korake nae pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!" 251. I oni ih, Allahovom voljom, por azie, i Davud ubi Daluta, i Allah mu dade i vlast i vjerovjesnitvo, i naui ga onome e mu je On htio. A da Allah ne suzbija ljude, jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao, - ali, Allah je dobar svim svjetovima. 252. To su Allahove pouke koje Mi tebi istinito kazujemo. a ti si, zaista, poslanik! 253. Neke od tih posl anika odlikovali smo vie nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za vie stepeni izdigao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali i Dibrilom ga podrali. Da je Allah htio, ne bi se meusobno oni poslije njih ubijali, kad su i m jasni dokazi ve doli, ali oni su se razili; neki od njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi meusobno ubijali, ali Allah radi ono to On eli. 254. O vjernici, udijelite dio od onoga ime vas Mi darujemo, prije nego to doe Dan kada nee biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posrednitva! A nevjernici sa mi sebi ine nepravdu. 255. Allah je nema boga osim Njega - ivi i Vjeni! Ne obuzima Ga ni drijeme ni san! Njegovo je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji! Ko se moe pred Njim zauzimati za nekoga bez doputenja Njegova?! On zna ta je bilo i prij e njih i ta e biti poslije njih, a od onoga to On zna drugi znaju samo onoliko koli ko On eli. Mo Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi odravanje njihov o; On je Svevinji, Velianstveni! 13

256. U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti pravi put se jasno razlikuje od zabl ude! Onaj ko ne vjeruje u ejtana, a vjeruje u Allaha dri se za najvru vezu, koja se n ee prekinuti. A Allah sve uje i zna. 257. Allah je zatitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju zatitnici su ejtani i oni i h odvode sa svjetla na tmine; oni e biti stanovnici dehennema, oni e u njemu vjeno o stati. 258. Zar nisi uo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepira o, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim ree: "Gospodar moj je Onaj koji ivot i smrt daje", on odgovori: "Ja dajem ivot i smrt!" "Allah ini da Sunce izlazi sa istoka" ree Ibrahim -, "pa uini ti da grane sa zapada!" I nevjernik se zbuni. A Allah silnicima nee ukazati na pravi put. 259. Ili za onoga koji je prolazei por ed jednog do temelja poruenog grada, povikao: "Kako e Allah oivjeti ove to su pomrli ?" I Allah uini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oivje i zapita: "Koliko si ostao?" "Dan ili dio dana" odgovori. "Ne", ree On -, "ostao si stotin u godina. Pogledaj jelo svoje i pie svoje, - nije se pokvarilo; a pogledaj i maga rca svoga da te uinim dokazom ljudima -, a pogledaj i kosti, - vidi kako ih sasta vljamo, a onda ih mesom oblaemo." I kad njemu bi jasno, on povika: "Ja znam da Al lah sve moe!" 260. A kada Ibrahim ree: "Gospodaru moj, pokai mi kako mrtve oivljuje!" On ree: "Zar ne vjeruje?" "Vjerujem" odgovori on -, "ali bih da mi se srce smiri. " "Uzmi etiri ptice" ree On " i isjeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na raz ne breuljke, zatim ih pozovi, brzo e ti doi. Znaj da je Allah silan i mudar" 261. O ni koji imanja svoja troe na Allahovom putu lie na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah e onome kome hoe da ti i vie; Allah je neizmjerno dobar i sve zna. 262. One koji troe imetke svoje na Allahovu putu, a onda ono to potroe ne poprate prigovaranjem i uvredama, eka nagrad a u Gospodara njihova, - niega se oni nee bojati i ni za im oni nee tugovati. 263. L ijepa rijei izvinjenje vrijedniji su od milostinje koju prati vrijeanje. A Allah n ije ni o kome ovisan i blag je. 264. O vjernici, ne kvarite svoju milostinju pri govaranjem i uvredama, kao to to ine oni koji troe imetak svoj da bi se ljudima pok azali, a ne vjeruju ni u Allah ni u onaj svijet; oni su slini litici sa oskudnom zemljom kada se na nju srui pljusak, pa je ogoli; oni nee dobiti nikakvu nagradu z a ono to su uradili. A onima koji nee da vjeruju Allah nee ukazati na pravi put. 26 5. Oni koji troe imetke svoje u elji da steknu naklonost Allahovu i da im to posta ne navika lie vrtu na visoravni na koji se izliva obilna kia, pa daje dvostruk plo d; ako ne bude kie obilne, bude kie-rosulje. A Allah dobro vidi ono to vi radite. 2 66. Kome bi od vas bilo drago da posjeduje bau punu palmi i vinove loze kroz koju teku rijeke i u kojoj ima svakojakih plodova, a da je ostario i da ima nejaku dj ecu, a da onda naie vatrena oluja preko nje i ona izgori? Tako vam Allah objanjava dokaze da biste razmislili. 267. O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stiete i od onoga to vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono to ne vrijedi da bi ste to udijelili kada ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih oiju. I zna jte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan. 268. ejtan vas plai nei matinom i navraa vas da budete krti, a Allah vam obeava oprost i nagradu Svoju; Alla h je neizmjerno dobar i zna sve, 269. On daruje znanje onome kome On hoe, a onaj kome je znanje darovano darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni. 270. Za sve to potroite i to zavjetujete Allah, sigurno, za to zna! A nevaljalima nee niko moi pomoi. 14

271. Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je za vas bolje da je dajete si romasima kad niko ne vidi, i On e prei preko nekih vaih ravih postupaka. A Allah dob ro zna ono to radite. 272. Ti nisi duan da ih na pravi put izvede, Allah izvodi na pravi put onoga koga On hoe. Imetak koji udijelite drugima u vau je korist, ono to udijelite drugima neka bude samo Allahu za ljubav a ono to od imetka udijelite dr ugima nadoknadie vam se potpuno, nee vam biti uinjeno krivo 273. i to siromasima ko ji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena da zarauju pa onaj koji nije u to u puen misli da su, zbog skromnosti, imuni; poznae ih po izgledu njihovu, oni prosei ne dodijavaju ljudima. A ono to od imetka drugima date Allah, sigurno, za to zna. 2 74. Oni koji udjeljuju imanja svoja i nou i danju, tajno i javno, dobie nagradu od Gospodara svoga; i niega se oni nee bojati i ni za im oni nee tugovati. 275. Oni ko ji se kamatom bave dii e se kao to e se dii onaj koga je dodirom ejtan izbezumio, zato to su govorili: "Kamata je isto to i trgovina." A Allah je dozvolio trgovinu, a z abranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova pa se okani, njegovo je ono to je prije stekao, njegov sluaj e Allah rjeavati; a oni koji to opet uine bi stanovnici dehennema, u njemu e vjeno ostati. 276. Allah unitava kamatu, a unapreuje milosra. Allah ne voli nijednog nevjernika, grenika. 277. One koje vjeruju i ine d obra djela i molitvu obavljaju i zekat daju eka nagrada kod Gospodara njihova; i niega se oni nee bojati i ni za im oni nee tugovati. 278. O vjernici, bojte se Allah a i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. 279. Ako ne uinite, eto vam onda, nek znate, - rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, o stae vam glavnice imetaka vaih, neete nikoga otetiti, niti ete oteeni biti. 280. A oko je u nevolji, onda priekajte dok bude imao; a jo vam je bolje, nek znate, da dug p oklonite. 281. I bojte se Dana kada ete se svi Allahu vratiti, kada e se svakome o no to je zasluio isplatiti, - nikome krivo nee uinjeno biti. 282. O vjernici, zapiite kada jedan od drugog pozajmljujete do odreenog roka. I neka jedan pisar izmeu vas to vjerno napie i neka se pisar ne uzdrava da napie, ta Allah ga je pouio; neka on pie, a dunik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji nita od toga. A ako je dunik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju da u pero kazuje, onda neka kazuje njegov staratelj, i to vjerno. I navedite dva s vjedoka, dva mukarca vaa, a ako nema dvojice mukaraca, onda jednog mukarca i dvije en e, koje prihvatate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti. Svjedoci treba na svaki poziv da se odazovu. I neka vam ne bude mrsko da ga utanaite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vraanja. To vam je k od Allaha ispravnije i prilikom svjedoenja jae, i da ne sumnjate bolje; ali, ako j e rije o robi koju iz ruke u ruku obrete, onda neete zgrijeiti ako to ne zapiete. Nav edite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zakljuujete i neka ne bude oteen ni pisa r, ni svjedok. A ako to uinite, onda ste zgrijeili. I bojte se Allaha, - Allah vas ui, i Allah sve zna. 283. Ako ste na putu, a ne naete pisara, onda uzmite zalog. A ako jedan kod drugog neto pohranite, neka onaj opravda ukazano mu povjerenje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga. I ne uskratite svjedoenje; ko ga uskrati, s rce njegovo e biti greno, a Allah dobro zna ono to radite. 284. Allahovo je sve to j e na nebesima i to je na Zemlji! Pokazivali vi ono to je u duama vaim ili to krili A llah e vas za to pitati; oprostie onome kome On hoe, a kaznie onoga koga On hoe Allah je kadar sve. 285. Poslanik vjeruje u ono to mu se objavljuje od Gospodara njego va, i vjernici svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i pos lanike Njegove: "Mi ne izdvajamo 15

nijednog od poslanika Njegovih." I oni govore: "ujemo i pokoravamo se; oprosti na m, Gospodaru na; tebi emo se vratiti." 286. Allah nikoga ne optereuje preko mogunost i njegovih: u njegovu korist je dobro koje uini, a na njegovu tetu zlo koje uradi. Gospodaru na, na kazni nas ako zaboravimo ili to nehotice uinimo! Gospodaru na, ne tovari na nas breme kao to si ga tovario na one prije nas! Gospodaru na, ne stavlj aj nam u dunost ono to ne moemo podnijeti, pobrii grijehe nae i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar na pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje! SURA 3 Imranova porodica Ali-'Imran Medina 200 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosno g 1. Eliflammim 2. Allah je nema boga osim Njega - ivi i Vjeni! 3. On tebi objavljuj e Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvruje, a Tevrat i Indil objavio je 4. jo prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koje rastavljaju istinu od nei stine. One koji u Allahove rijei ne vjeruju eka teka patnja; - a Allaha je silan i stog. 5. Allahu nita nije tajna ni na Zemlji ni na nebu! 6. On vas oblikuje u mat ericama kako On hoe; nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog! 7. On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni ija su srca pokvarena - eljni smutnje i svog tumaenja slijede one to su manje ja sni. a tumaenje njihovo zna samo Allah. Oni koji su dobro u nauku upueni govore: " Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara naeg!" A samo razumom obdareni shvaaju. 8 . "Gospodaru na, ne dopusti srcima naim da skrenu, kada si nam ve na pravi put ukaz ao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! 9. Gospoda ru na, Ti e sakupiti sve ljude na Dan u koji nema nikakve sumnje." Allah e, zaista, odrati obeanje. 10. One koji ne vjeruju od Allahove kazne nee nimalo odbraniti ni i meci njihovi, ni djeca njihova, i oni e biti gorivo za vatru, 11. bie im kao farao novim ljudima i onima prije njih: oni su dokaze Nae smatrali lanim, pa ih je Allah zbog grijehova njihovih unitio. A Allah kanjava vrlo otro. 12. Reci onima koji nee da vjeruju: "Biete pobijeeni i u dehennemu okupljeni, a on je grozno boravite!" 13. Imate pouku u dvjema vojskama koje su se sukobile: jednoj, koja se borila na All ahovu putu, i drugoj, nevjernikoj, kojoj se inilo da pred sobom ima dva puta vie pr otivnika. A Allah Svojom pomoi ini monim onoga koga On hoe. To je, zaista, dalekovid na pouka. 14. Ljudima se ini da je lijepo samo ono za im ude: ene, sinovi, gomile zl ata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u ivotu na ovom svijet u; a najljepe mjesto povratka je u Allaha. 15. Reci: "Hoete li da vam kaem ta je bol je od toga? Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili imae u Gospodara svo ga dennetske bae, kroz koje e rijeke tei, u njima e vjeno boraviti, i iste ene, i Al u naklonost" a Allah dobro poznaje robove Svoje, 16. oni koji budu govorili: 'Gosp odaru na, mi, zaista, vjerujemo; zato nam oprosti grijehe nae i sauvaj nas patnje u ognju!'; 17. oni koju budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu posluni, i oni koj i budu milostinju udjeljivali, i koji se budu u posljednjim asovima noi za oprost molili." 18. Allah svjedoi da nema drugog boga osin Njega, - a i meleki i ueni -, i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog! 16

19. Allahu je prava vjera jedino islam. a podvojili su se oni kojima je data Knj iga ba onda kada im je dolo saznanje, i to iz meusobne zavisnosti. A sa onima koji u Allahove rijei ne budu vjerovali Allah e brzo obraunati. 20. Ako se oni budu prep irali s tobom, reci: "Ja se samo Allahu pokoravam, a i oni koji me slijede." I r eci onima kojima je data Knjiga i neukima: "Primite islam!" Ako prime islam, ond a su na pravom putu. A ako odbiju, tvoje je jedino da poziva. A Allah dobro vidi robove Svoje. 21. Onima koji ne vjeruju u Allahove dokaze i koji su vjerovjesnik e, ni krive ni dune, ubijali, a ubijaju i ljude koji trae da se postupa pravedno, navijesti bolnu patnju. 22. To su oni ija djela ne vrijede ni na ovom ni na onom svijetu; i niko im nee pritei u pomo. 23. Zar ne vidi kako neki od njih kojima je da t dio Knjige odbijaju, kad budu pozvani, da im sudi Allahova Knjiga a oni ionako glave okreu 24. zato to govore: "Vatra nas nee priti ve samo nekoliko dana", - a lai koje izmiljaju u vjerovanju njihovom obmanjuju ih. 25. A ta e biti onoga Dana, u ko ji nema nikakve sumnje, kada ih sakupimo i kada svako dobije ono to je zasluio, ka da im nee biti uinjeno naao? 26. Reci: "O Allahu, koji svu vlast ima, Ti vlast onome kome hoe daje, a oduzima je od onoga od koga hoe.; Ti onoga koga hoe uzvisuje, a on oga hoe unizuje; u Tvojoj ruci je svako dobro, Ti, uistinu, sve moe! 27. Ti uvodi no u dan, i uvodi dan u no; Ti od neivog stvara ivo, i od ivog neivo; Ti opskrbljuje koga bez rauna." 28. Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernik a; a onoga ko to ini Allah nee tititi. To uinite jedino da biste se od njih sauvali. Allah vas podsjea na Sebe i Allahu se vraa sve! 29. Reci: "Skrivali vi ono to je u srcima vaim ili to javno pokazivali, Allah to zna. On zna sve to je na nebesima i t o je na Zemlji, - Allah je svemoan. 30. Onoga dana kada svaki ovjek pred sobom nae dobro djelo koje je uradio i ravo djelo koje je uinio poeljee da se izmeu njih i njeg a nalazi udaljenost velika. A Allah vas na Sebe podsjea i Allah je milostiv prema Svojim robovima. 31. Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas e Allah vol jeti i grijehe vam oprostiti!" a Allah prata i samilostan je. 32. Reci: "Pokorava jte se Allahu i Poslaniku!" A ako oni glave okrenu pa, Allah, zaista, ne voli ne vjernike. 33. Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom 34. sve porod jedan do drugog -, a Allah sve uje i sve zna. 35. Kada Imranova ena ree: "Gospodaru moj, ovo to je u trbuhu mome je zavj etujem samo na slubu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve uje i zna!" 36. pos lije ona, kada je rodila, ree: "Gospodaru moj, rodila sam ensko", - a Allah dobro zna ta je rodila -, "a ensko nije kao muko; nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog ejtana." 37. I Gospodar nje zin primi je lijepo i uini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerijja. Kad god bi joj Zekerijja u hram uao, kod nje bi hrane naao. "Odakle ti ovo, o Merjema ?" on bi upitao, a ona bi odgovorila: "Od Allaha, Allah onoga koga hoe opskrbljuj e bez muke." 38. Tu Zekerijja zamoli Gospodara svoga: "Gospodaru moj," ree "podar i mi od Sebe estita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odaziva!" 39. I dok se on u hramu stojei molio, meleki ga zovnue: "Allah ti javlja radosnu vijest: rodit e ti se Jahja, koji e u Allahovu knjigu vjerovati, i koji e prvak biti, i edan, i vjerov jesnik, potomak onih dobrih." 40. "Gospodaru moj," ree "kako e imati sina kada me starost ophrvala, a i ena mi je nerotkinja?" "Eto tako", - ree On -, "Allah ini to O n hoe". 17

41. "Gospodaru moj," zamoli on "daj mi neki znak!" "Znak e biti" ree to tri dana ljudima nee moi govoriti, osim znakovima. I esto spominji Gospodara svoga i hvali Ga krajem dana i izjutra!" 42. I kada meleki rekoe: "O Merjema, tebe je Allah odabr ao i istom stvorio, i boljom od svih ena na svijetu uinio. 43. O Merjema, budi posl una svome Gospodaru i licem na tle padaj i sa onima koji molitvu obavljaju i ti o bavljaj!" 44. To su nepoznate vijesti koje ti objavljujemo. Ti nisi bio meu njima kada su pera svoja od trske pobacali da bi vidjeli koji e se od njih o Merjemi b rinuti, i ti nisi bio meu njima kad su se prepirali. 45. A kada meleki rekoe: "O M erjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Rije: ime e mu biti Mesih, Isa, s in Merjemin, bie vien i na ovom i na onom svijetu i jedan od Allahu bliskih; 46. o n e govoriti ljudima jo u kolijevci, a i kao odrastao, i bie estit",47. ona ree: "Gos podaru moj, kako u imati dijete kada me nijedan mukarac nije dodirnuo?" "Eto tako" , - ree -, "Allah stvara to On hoe. Kada neto odlui, On samo za to rekne: 'Budi!' i on ude." 48. I pouie ga pismu i mudrosti, i Tevratu i Indilu, 49. i poslati kao poslan ika sinovima Israilovim: "Donosim vam dokaz od Gospodara vaeg: napraviu vam od ilo vae neto poput ptice i puhnuu u nju, i bie, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijel iu slijepa od roenja, i gubava, i oivljavau mrtve, voljom Allahovom, i kazivau vam ta jedete i ta u domovima gomilate; to e, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjern ici budete; 50. i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da v am dopustim neto to vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vaeg, - zato se Allaha bojte i mene sluajte -, 51. Allah je doista i moj i va Gospodar, pa se Njemu klanjajte; to je pravi put!" 52. A kada se Isa uvjerio da oni nee da vjeruju, uzviknuo je: "Koji e biti pomagai moji na Allahovom putu?" "Mi", - rekoe ue nici, - "mi emo biti pomagai Allahove vjere, a ti budi svjedok da smo mi posluni Nj emu. 53. Gospodaru na, mi u ono to Ti objavljuje vjerujemo i mi Poslanika slijedimo , zato nas upii meu vjernike!" 54. I nevjernici poee smiljati spletke, ali ih je Alla h otklonio, jer On to umije najbolje. 55. I kada Allah ree: "O Isa, duu e ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasiu te od nevjernika i uiniu da tvoji sljedbenici budu i znad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni ete se, poslije, svi povratiti i Ja u v am o onome u emu se niste slagali presuditi: 56. one koji ne budu vjerovali na st rane muke u udariti i na ovom i na onom svijetu i niko im nee moi pomoi."... 57. A on ima koji budu vjerovali i dobra djela inili, On e njima punu nagradu dati. Allah n e voli nasilnike. 58. Ovo to ti kazujemo jesu ajeti i Kur'an mudri. 59. Isaov sluaj je u Allaha isti kao i sluaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: "Bud i!" i on bi. 60. Istina je od Gospodara tvoga, zato ne sumnjaj! 61. A onima koji se s tobom budu o njemu raspravljali, poto si ve pravu istinu saznao, ti reci: "H odite, pozvaemo sinove nae i sinove vae, i ene nae i ene vae, a doi emo i mi, pa em rdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore prizvati!" 62. To je, zaista, kazivanje i nema boga osim Allaha! a Allah je, doista, Silan i Mu dar. 63. A ako oni glave okrenu pa, Allah sigurno dobro zna smutljivce. 64. Reci : "O sljedbenici Knjige, doite da se okupimo oko jedne rijei i nama i vama zajednik e: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i 18

da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne drimo!" Pa ako oni ne pristanu, vi reci te: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!" 65. O sljedbenici Knjige, zato se o Ib rahimu prepirete, pa zar Tevrat i Indil nisu objavljeni poslije njega? Zato ne shv atite? 66. Vi raspravljate o onome o emu neto i znate, a zato raspravljate o onome o emu nita ne znate? Allah zna, a vi ne znate! 67. Ibrahim nije bio ni Jevrej ni k ranin, ve pravi vjernik, vjerovao je u Boga jednoga, i nije bio idolopoklonik. 68. Ibrahimu su od ljudi najblii od ljudi oni koji su ga slijedili, zatim ovaj vjerov jesnik i vjernici. A Allah je zatitnik vjernika. 69. Neki sljedbenici Knjige jedv a bi doekali da vas na stranputicu odvedu; meutim, oni samo sebe odvode, a da i ne slute. 70. O sljedbenici Knjige, zato u Allahove dokaze ne vjerujete, a da su is tina, dobro znate? 71. O sljedbenici Knjige, zato istinu neistinom zamraujete i sv jesno istinu krijete? 72. Neki sljedbenici Knjige govore: "Pokaite da i vi vjeruj ete u ono to se objavljuje vjernicima, i to na poetku dana, a pri kraju dana to po recite ne bi li i oni svoju vjeru napustili. 73. I nemojte priznati nikom, osim istovjernicima vaim, da i nekom drugom moe biti dato neto slino onome to je vama dato , ili da e vas oni pred Gospodarom vaim pobijediti." Reci: "Pravo uputstvo je jedi no Allahovo uputstvo!" Reci: "Blagodat je samo u Allahovoj ruci, On je daruje ko me hoe." A Allah je neizmjerno dobar i zna sve; 74. On Svojom milou naroito daruje o noga koga hoe, - A Allahova blagodat je velika! 75. Ima sljedbenika Knjige koji e ti vratiti ako im povjeri tovar blaga, a ima i onih koji ti nee vratiti ako im pov jeri samo jedan dinar, ako ga ne bude stalno pratio. Tako je, jer oni govore: "Nam a nije grijeh to uinimo neukima" i o Allahu svjesno govore lai. 76. A jest! Samo on oga ko obavezu svoju ispuni i grijeha se kloni Allah voli. 77. Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje zamjenjuju neim to malo vrijedi na onom svijet u nikakva dobra nee imati, Allah ih nee ni osloviti, niti e na njih, na Sudnjem dan u, panju obratiti, niti e ih oistiti njih bolna patnja eka. 78. Neki od njih uvijaju jezike svoje itajui Knjigu da biste vi pomislili da je to iz Knjige, a to nije iz Knjige, i govore: "To je od Allaha!" a to nije od Allaha, i o Allahu svjesno go vore lai. 79. Nezamislivo je da ovjek kome Allah da Knjigu i znanje i vjerovjesnitv o poslije rekne ljudima: "Klanjajte se meni, a ne Allahu!" nego: "Budite Boji jer vi Knjigu znate i nju prouavate!" 80. On vam nee narediti da meleke i vjerovjesni ke bogovima smatrate. Zar da vam naredi da budete nevjernici, nakon to ste postal i muslimani? 81. Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanj e dao obavezu uzeo: "Kad vam, poslije, doe poslanik koji e potvrditi da je istina ono to imate, hoete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristaj ete i prihvatate da se na to Meni obaveete?" Oni su odgovorili: "Pristajemo!" "Bu dite, onda, svjedoci" rekao bi On -, "a i Ja e s vama svjedoiti." 82. A oni koji i poslije toga glave okrenu, oni su doista nevjernici. 83. Zar pored Allahove ele drugu vjeru, a Njemu se, htjeli ili ne htjeli, pokoravaju i oni na nebesima i on i na Zemlji, i Njemu e se vratiti! 84. Reci: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono to se objavljuje nama i u ono to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono to je dato Musau i Isau i vjerovjesnicima od Gospodara njihov a; mi nikakvu razliku meu njima ne pravimo, i mi se samo Njemu iskreno klanjamo." 85. A onaj koji eli neku drugu vjeru osim islama, nee mu biti primljena, i on e na onom svijetu nastradati. 19

86. Allah nee ukazati na pravi put onim ljudima koji su postali nevjernici, nakon to su bili vjernici i tvrdili da je Poslanik istina, a prueni su im i jasni dokaz i! Nee Allah ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu ini. 87. Kazna im je prokletstvo od Allaha i meleka i svih ljudi, nad svima njima, 88. vjeno e pod n jim ostati i patnja im se nee olakati niti e im se vremena dati; 89. ali onima koji se poslije toga pokaju i poprave, njima e Allah oprostiti i samilostan biti. 90. Onima koji postanu nevjernici, a bili su vjernici, i koji postanu jo vei nevjerni ci, kajanje im se doista nee primiti, i oni su zbilja zalutali. 91. Ni od jednog nevjernika koji umre kao nevjernik doista se nee primiti kao otkup ni sve blago o vog svijeta. Njih eka patnja bolna i njima niko nee pomoi. 92. Neete zasluiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga to vam je najdrae; a bilo ta vi udijelili, Allah e, sigurno, za to znati. 93. Svaka hrana je bila dozvoljena sinovima Israilovim, osim one koju je Israil sam sebi zabranio prije nego to je Tevrat objavljen bio. Reci: "Donesite Tevrat pa ga itajte, ako istinu govorite!" 94. A oni koji i posl ije toga iznose lai o Allahu, oni su doista nasilnici. 95. Reci: "Allah govori is tinu! Zato slijedite vjeru Ibrahimovu, pravog vjernika, koji nije bio od onih ko ji Allahu druge smatraju ravnim ." 96. Prvi hram sagraen za ljude jeste onaj u Me kki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. 97. U njemu su znamenja oevidna mj esto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko ue u nj treba da bude bezbjedan. Hodoas titi Hram duan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogunosti; a onaj koji nee da vjeruje pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome. 98. Reci: "O sljedbenici Knjige , zato u Allahove dokaze ne vjerujete kada je Allah svjedok svega to radite?" 99. Reci: "O sljedbenici Knjige, zato onoga koji vjeruje od Allahove vjere odvraate, n astojei da je krivom prikaete, a znate da je istina? A Allah motri na ono to radite !" 100. O vjernici, ako se budete pokoravali nekim od onih kojima je data Knjiga ; oni e vas, nakon to ste prihvatili pravu vjeru, ponovo vratiti u nevjernike. 101 . A kako moete nevjernici postati kada vam se kazuju Allahovi ajeti i kada je meu vama Njegov Poslanik? A ko je vrsto uz Allaha, taj je ve upuen na pravi put. 102. O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslima ni! 103. Svi se vrsto Allahova ueta drite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite s e Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On sloio srca vaa i vi ste postali, milou Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici va trene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objanjava Svoje dokaze, da bi ste na pravom putu istrajali. 104. I neka meu vama bude onih koji e na dobro poziv ati i traiti da se ini dobro, a od zla odvraati, - oni e ta ele postii. 105. I ne budi e kao oni koji su se razjedinili i u miljenju podvojili kada su im ve jasni dokazi doli, - njih eka patnja velika. 106. na Dan kada e neka lica pobijeliti, a neka po crnjeti. Onima u kojih lica budu crna rei e se: "Zato ste, poto ste vjernici bili, n evjernici postali? Pa iskusite patnju zato to niste vjerovali!" 107. A onih u koj ih lica budu bijela bie u Allahovoj milosti, u njoj e vjeno ostati. 108. To su, eto , Allahovi dokazi; Mi ih tebi istinito kazujemo! A Allah ne eli da ikome nepravdu uini. 109. Allahovo je sve to je na nebesima i na Zemlji, i Allahu se sve vraa. 11 0. Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: traite da se ine dobra dje la, a od nevaljalih odvraate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige i spravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali, veinom s u nevjernici. 111. Oni vam ne mogu nauditi, mogu vas samo vrijeati; ako vas napad nu, dae se u bijeg i poslije im pomoi nee biti. 20

112. Ma gdje se nali, bie ponieni, ako se ne stave pod Allahovu zatitu i zatitu musli mana, i zasluie Allahovu srdbu i snai e ih bijeda, zato to u Allahove dokaze ne vjeruj u i to su, ni krive ni dune, vjerovjesnike ubijali, i zato to protiv Boga ustaju i t o u zlu svaku mjeru prekorauju. 113. Ali, nisu svi oni isti. Ima ispravnih sljedb enika Knjige koji po svu no Allahove ajete itaju i mole se; 114. Oni u Allaha i u onaj svijet vjeruju i trae da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraaju i jedva e kaju da uine dobroinstvo; oni su estiti; 115. bilo kakvo dobro da urade, bie za nj n agraeni. A Allah dobro zna one koji se Njega boje. 116. One koji ne vjeruju nee od braniti od Allaha ni bogatstva njihova ni djeca njihova; oni e stanovnici dehennem a biti, u njemu e vjeno ostati. 117. Ono to u ivotu na ovom svijetu udijele slino je usjevu onih koji su se prema sebi ogrijeili, koji vjetar pun leda pogodi, i uniti ga. Ne ini njima Allah nepravdu, oni je sami sebi ine. 118. O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast ele: jedva ekaju da muka d opadnete, mrnja izbija iz njihovih usta, a jo je gore ono to kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate. 119. Vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete u sve Knjige. Kad vas sretnu, govore: "Vjerujemo!" a im se nau nasa mo, od srdbe prema vama grizu vrhove prsta svojih. Reci: "Umrite od muke!" Allahu su, zaista, dobro poznate misli svaije. 120. Ako kakvo dobro doekate, to ih ozloj edi, a zadesili vas kakva nevolja, obraduju joj se. I ako budete trpjeli i ono to vam se zabranjuje izbjegavali, njihovo lukavstvo vam nee nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono to oni rade. 121. A kada si ti poranio, i eljad svoju ostavi o da vjernicima odredi mjesta pred borbu, - a Allah sve uje i zna -, 122. kada dva krila vaa gotovo nisu uzmakla, Allah ih je sauvao. Neka se zato vjernici samo u A llaha pouzdaju! 123. Allah vas je pomogao i na Bedru, kada ste bili malobrojni z ato se bojte Allaha, da biste bili zahvalni -, 124. kad si ti rekao vjernicima: "Zar vam nee biti dovoljno da vam Gospodar va tri hiljade meleka u pomo poalje? 125. Hoe! Ako budete izdrljivi i posluni, i ako vas oni napadnu odmah, Gospodar va e vam poslati u pomo pet hiljada meleka, sve obiljeenih." 126. To je Allah uinio da vas o braduje i da time pouzdanje u srca vaa ulije, - a pobjeda dolazi samo od Allaha, Silnoga i Mudrog -, 127. da jednu skupinu nevjernika uniti ili da ih osramoti, te da se vrate razoarani. 128. Od tebe ne zavisi da li e On pokajanje njihovo primit i ili e ih na muke staviti, jer oni su zaista nasilnici. 129. A Allahovo je ono to je na nebesima i na Zemlji! On oprata onome kome hoe, a na muke stavlja onoga kog a hoe; - i, Allah prata i samilostan je. 130. O vjernici, bezduni zelenai ne budite, i Allaha se bojte, jer ete tako postii to elite, 131. i uvajte se vatre za nevjernik e pripremljene, 132. i pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost u kazana. 133. i nastojte da zasluite oprost Gospodara svoga i dennet prostran kao n ebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, 134. za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdbu savlauju i ljudima prataju a Allah voli one koji dobra djela ine: 135. i za one koji se, kada grijeh poine ili kad se prema sebi ogrijee, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole a ko e o prostiti grijehe ako ne Allah? i koji svjesno u grijehu ne ustraju. 21

136. Njih eka nagrada oprost od Gospodara njihova i dennetske bae kroz koje e rijeke tei, u kojima e vjeno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili! 1 37. Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po svijetu i posmatra jte kako su zavrili oni koji su poslanike u la ugonili." 138. To je objanjenje svim a ljudima i putokaz i pouka onima koji se Allaha boje. 139. I ne gubite hrabrost i ne alostite se; vi ete pobijediti ako budete pravi vjernici. 140. Ako vi dopada te rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao eh ide a Allah ne voli nevjernike 141. i da bi vjernike oistio, a nevjernike unitio. 142. Zar mislite da ete ui u dennet, a da Alah ne ukae na one od vas koji se bore i na one koji su izdrljivi? 143. A vi ste smrt prieljkivali prije nego to ste se s nj om suoili, pa ste je, eto, oima svojim vidjeli. 144. Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se sto pama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati nee Allahu nimalo nauditi, a Allah e zahvalne sigurno nagraditi. 145. Sve to je ivo umire Allahovom voljom u asu suenom. Daemo onome koji eli nagradu na ovome svijetu, a daemo i onome koji eli nagr adu na onom svijetu i sigurno emo zahvalne nagraditi. 146. A koliko je bilo vjero vjesnika uz koje su se mnogi iskreni vjernici borili, pa nisu klonuli zbog nevol ja koje su ih na Allahovom putu snalazile, i nisu posustajali niti su se predava li a Allah izdrljive voli 147. i samo su govorili: "Gospodaru na, oprosti nam kriv ice nae i neumjerenost nau u postupcima naim, i uvrsti korake nae i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje!" 148. I Allah im je dao nagradu na ovom svijetu, a na o nom svijetu dae im nagradu veu nego su zasluili, - a Allah voli one koji dobra djel a ine. 149. O vjernici, ako se budete pokoravali onima koji ne vjeruju, vratie vas stopama vaim i biete izgubljeni, 150. samo je Allah zatitnik va i On je najbolji po maga. 151. Mi emo uliti strah u srca onih koji nee da vjeruju zato to druge Allahu r avnim smatraju, o kojima On nije objavio nita; dehennem e njihovo boravite postati, a grozno e prebivalite nevjernika biti. 152. Allah je ispunio obeanje Svoje kada st e neprijatelje voljom Njegovom, nemilice ubijali. Ali kada ste duhom klonuli i o svom poloaju se raspravljati poeli, kada niste posluali, a On vam je ve bio ukazao na ono to vam je drago, - jedni od vas su eljeli ovaj svijet, a drugi onaj svijet -, onda je On, da bi vas iskuao, uinio da uzmaknete ispred njih. I On vam je ve opr ostio, jer je Allah neizmjerno dobar prema vjernicima! 153. Kada ste ono uzmical i, ne obazirui se ni na koga, dok vas je Poslanik zvao iza vaih lea, Allah vas je k aznio brigom na brigu; da ne biste tugovali za onim to vam je izmaklo, i nije vas zadesilo. A Allah dobro zna ono to radite. 154. Zatim vam je, poslije nevolje, s pokojstvo ulio, san je neke od vas uhvatio, a drugi su se brinuli samo o sebi, m islei o Allahu ono to nije istina, kao to pogani misle, i govorei: "Gdje je pobjeda koja nam je obeana?" Reci: "O svemu odluuje samo Allah!" Oni u sebi kriju ono to te bi ne pokazuju. "Da smo za bilo ta pitali", - govore oni -, "ne bismo ovdje izgin uli." Reci: "I da ste u kuama svojim bili, opet bi oni kojima je sueno da poginu n a mjesta pogibije svoje izili, da bi Allah ispitao ono to je u vaim grudima i da bi istraio ono to je u vaim srcima a Allah zna svaije misli." 155. One meu vama koji su uzmakli na dan kad su se dvije vojske sukobile uistinu je ejtan naveo da posrnu, zbog onoga to su prije poinili. A Allah im je ve oprostio jer Allah prata i blag je . 22

156. O vjernici, ne budite kao nevjernici koji govore o brai svojoj kada odu na d aleke pute ili kada boj biju: "Da su s nama ostali, ne bi umrli i ne bi poginuli " da, Allah uini to jednom u srcima njihovim; i ivot i smrt Allahovo su djelo, On dobro vidi ono to radite. 157. A ako vi na Allahovom putu poginete ili umrete, op rost i milost Allahova su zaista bolji od onoga to oni gomilaju. 158. Bilo da umr ete ili poginete, sigurno ete se pred Allahom iskupiti. 159. samo Allahovom milou, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im prataj i moli da im bude oproteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlui, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. 160. Ako vas Allah pomogne, niko vas nee moi pobijediti, a ako vas ostavi bez podrke, k o je taj ko vam, osim Njega, moe pomoi? I samo u Allah neka se pouzdaju vjernici! 161. Nezamislivo je da Vjerovjesnik ta utaji! A onaj ko neto utaji donijee na Sudnj i dan to to je utajio i tada e se svakome u potpunosti dati ono to je zasluio, nikom e se nepravda nee uiniti. 162. Zar se onaj koji je Allahovu naklonost zasluio moe po rediti s onim koji je Allahovu srdbu navukao i ije e prebivalite biti dehennem? A uas o je to boravite! 163. Oni su u Allaha - po stepenima. a Allah dobro vidi ono to o ni rade. 164. Allah je vjernike milou Svojom obasuo kad im je jednog izmeu njih kao poslanika poslao, da im rijei Njegove kazuje, da ih oisti i da ih Knjizi i mudros ti naui, jer su prije bili u oitoj zabludi. 165. Zar kad vas je snala nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli, moete rei: "Otkud sad ovo?!" Reci: "To je od vas samih!" Allah, zaista, sve moe. 166. Ono to vas je zadesilo onoga dana kada su se sukobile dvije vojske bilo je Allahovom voljom da bi otkrio ko su pravi vjernici . 167. i da bi otkrio ko su licemjeri, oni koji su, kad im je reeno: "Doite, borit e se na Allahovu putu ili se branite!" odgovorili: "Da znamo da e pravog boja bit i, sigurno bismo vas slijedili." Toga dana bili su blie nevjerovanju nego vjerova nju, jer su ustima svojim govorili ono to nije bilo u srcima njihovim. A Allah do bro zna ono to oni kriju. 168. Onima koji se nisu borili, a o brai svojoj govorili : "Da su nas posluali, ne bi izginuli", reci "Pa vi smrt izbjegnite, ako istinu g ovorite!" 169. Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su ivi i u obilju su kod Gospodara svoga, 170. radosni zbog onoga to im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se jo nisu pridruili, za ko je nikakva straha nee biti i koji ni za im nee tugovati; 171. radovae se Allahovoj n agradi i milosti i tome to Allah nee dopustiti da propadne nagrada onima koji su b ili vjernici. 172. One koji su se Allahu i Poslaniku i nakon zadobijenih rana od azvali, one izmeu njih, koji su dobro inili i bogobojazni bili - eka velika nagrada ; 173. one kojima je, kada su im ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog va s, treba da ih se priuvate!" to uvrstilo vjerovanje, pa su rekli: "Dovoljan je nam a Allah i divan je On Gospodar!" 174. I oni su se povratili obasuti Allahovim bl agodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude nj ima zadovoljan, - a Allah je neizmjerno dobar. 175. To vas je samo ejtan plaio pri stalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici! 176. Neka te ne aloste oni koji srljaju u nevjerstvo, oni nimalo nee Allahu nauditi; Allah ne eli da im da bilo kakvu nagradu na onom svijetu, i njih eka patnja velika. 177. Oni koji su umjesto prave vjere nevjerovanje prihvatili nee Allahu nimalo naudit i; njih eka patnja velika. 178. Neka nikako ne misle nevjernici da je dobro za nj ih to to im dajemo dug ivot. Mi im ga dajemo samo za to da to vie ogreznu u grijehu; njih eka sramna patnja. 23

179. Allah nee vjernike s licemjerima ostaviti, ve e loe od dobrih odvojiti. Allah v ama nee ono to je skriveno otkriti, ve On za to odabere onoga koga hoe od poslanika Svojih; zato vjerujte u Allaha i poslanike Njegove; i ako budete vjerovali i All aha se bojali, eka vas nagrada velika. 180. Neka oni koji krtare u onome to im Alla h iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bie im o vratu objeeno ono ime su krtarili, a Allah e nebesa i Zemlju naslijediti; Allah dobro zna ono to radite. 181. Allah je uo rijei onih koji su rekli: "Allah je siromaan, a mi smo bogati!" Narediemo Mi da se pribiljei ono to su oni rekli, kao i to su, ni krive ni dune, vjerovjesnike ubijali, i rei emo: "Isk usite patnju u ognju 182. zbog djela ruku vaih!" A Allah nije nepravedan prema ro bovima Svojim. 183. Jevrejima koji govore: "Bog nam je naredio da ne vjerujemo n i jednom poslaniku prije nego to prinese rtvu koju e vatra progutati" reci: "I prij e mene su vam poslanici jasne dokaze donosili, a i taj o kome govorite, pa zato s te ih, ako istinu govorite, ubijali?" 184. A ako i tebe budu lacem smatrali pa, i prije tebe su smatrani lacima poslanici koji su jasne dokaze i listove i Knjigu svjetilju donosili. 185. Svako ivo bie e smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobiet e u potpunosti plate vae, i ko bude od vatre udaljen i u dennet uveden taj je post igao ta je elio; a ivot na ovom svijetu je samo varljivo naslaivanje. 186. Vi ete sig urno biti iskuavani u imecima vaim, i ivotima vaim, i sluaete doista mnoge uvrede od o nih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogoboaca. I ako budete izdrali i All aha se bojali, pa tako treba da postupe oni koji su jakom voljom obdareni. 187. A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da e je sigurni ljudim a objanjavati da nee iz nje nita kriti, oni su je, poslije, za lea svoja bacili i nei m to malo vrijedi zamijenili; a kako je runo to to su u zamjenu dobili! 188. Ne mis li nikako da e oni koje veseli ono to rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono to nisu uinili nikako ne misli da e se kazne spasiti; njih eka teka patnja. 18 9. Samo Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i jedino je Allah kadar sve ! 190. U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noi i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, 191. za one koje i stojei i sjedei i leei Allaha spominju i o stv aranju nebesa i Zemlje razmiljaju. "Gospodaru na, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hval jen Ti budi i sauvaj nas patnje u vatri! 192. Gospodaru na, onoga koga Ti bude u va tru ubacio Ti si ve osramotio, a nevjernicima nee niko u pomo pritei. 193. Gospodaru na, mi smo uli glasnika koji poziva u vjeru; 'Vjerujte u Gospodara vaeg!' i mi smo mu se odazvali. Gospodaru na, oprosti nam grijehe nae i prei preko ravih postupaka naih, i uini da poslije smrti budemo s onima dobrima. 194. Gospodaru na, podaj nam ono t o si nam obeao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti e, doist a, Svoje obeanje ispuniti!" 195. I Gospodar njihov im se odaziva: "Nijednom trudb eniku izmeu vas trud njegov neu ponititi, ni mukarcu ni eni vi ste jedni od drugih. O nima koji se isele i koji budu iz zaviaja svoga prognani i koji budu na putu Mome mueni i koji se budu borili i poginuli, sigurno u preko ravih djela njihovih prei i sigurno u ih u dennetske bae, kroz koje e rijeke tei, uvesti; nagrada e to od Allaha iti. A u Allaha je nagrada najljepa". 196. Neka te nikako ne obmanjuje to to oni k oji ne vjeruju po raznim zemljama putuju: 197. kratko uivanje, a poslije dehennem e biti mjesto gdje e boraviti, a uasno je to prebivalite! 198. a one koji se Gospoda ra svoga boje ekaju dennetske bae kroz koje e rijeke tei, u kojima e vjeno ostati, av e biti Allahov doek. A ono to ima u Allaha bolje je za one koji budu dobri. 24

199. Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono to se objavljuje vama i u ono to je objavljeno njima, ponizni su prema Allahu, ne zamjenjuju Allahove rijei za neto to malo vrijedi; oni e nagradu od Gospodara njihova dobiti. Allah e zai sta brzo raune svidjeti. 200. O vjernici, budite strpljivi i izdrljivi, na granica ma bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono to elite. SURA 4 ene An-Nisa Med ina 176 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. O ljudi, bojte se Gospodar svoga, koji vas od jednog ovjeka stvara, a o njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge mukarce i ene rasijao. I Allah se bojte s imenom ijim jedni dr uge molite i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vam bdi. 2 . I siroadi imanja njihova uruite, ravo za dobro ne podmeite i imetke njihove s imec ima vaim ne troite, - to bi, zaista, bio veliki grijeh. 3. Ako se bojite da prema e nama sirotama neete biti pravedni, onda se enite sa onim enama koje su vam doputene, sa po dvije, sa po tri i sa po etiri. A ako strahujete da neete pravedni biti, on da samo sa jednom; ili eto vam onih koje posjedujete. Tako ete se najlake nepravde sauvati. 4. i draga srca enama vjenane darove njihove podajte; a ako vam one od sv oje volje od toga ta poklone, to s prijatnou i ugodnou uivajte. 5. I rasipnicima imetk e, koje vam je Allah povjerio na upravljanje, ne uruujte, a njihov imetak za ishr anu i odijevanje troite; i prijatne rijei im govorite. 6. I provjeravajte siroad do k ne stasaju za brak; pa ako ocjenite da su zreli, uruite im imetke njihove. I ne urite da ih rasipniki potroite dok oni ne odrastu. Ko je imuan neka se uzdri, a ko j e siromaan neka onoliko koliko mu je, prema obiaju, neophodno troi. A imetke im uruu jte u prisustvu svjedoka. A dosta je to to e se pred Allahom raun polagati. 7. Mukar cima pripada dio onoga to ostave roditelji i roaci, i enama dio onoga to ostave rodi telji i roaci, bilo toga malo ili mnogo, odreeni dio. 8. A kada diobi prisustvuju roaci, siroad i siromasi, i njima neto darujte i lijepu rije im recite. 9. I neka se pribojavaju, kao kad bi sami iza sebe ostavili nejaku djecu za koju strahuju, i neka se boje Allaha i neka govore istinu. 10. Oni koji bez ikakva prava jedu im etke siroadi doista jedu ono to e ih u vatru dovesti i oni e u ognju gorjeti. 11. Al lah vam nareuje da od djece vae mukom pripadne toliko koliko dvjema enskima. A ako b ude vie od dvije enskih, njima dvije treine onoga to je ostavio, a ako je samo jedna njoj polovina. A roditeljima, svakom posebno estina od onoga to je ostavio, ako b ude imao dijete; a ako ne bude imao djeteta, a nasljeuju ga samo roditelji, onda njegovoj materi - treina. A ako bude imao brae, onda njegovoj materi estina, poto se izvri oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je blii, rodit elji vai ili sinovi vai. To je Allahova zapovijed! Allah, zaista, sva zna i mudar je. 12. A vam pripada polovina onoga to ostave ene vae, ako ne budu imale djeteta, a ako budu imale dijete, onda - etvrtina onoga to su ostavile, poto se izvri oporuka koju su ostavile, ili podmiri dug. A njima - etvrtina onoga to vi ostavite, ako n e budete imali djeteta; a ako budete imali dijete, njima osmina onoga to ste osta vili, poto se izvri oporuka koju ste ostavili, ili podmiri dug. A ako mukarac ili en a ne budu imali ni roditelja ni djeteta, a budu imali brata ili sestru, onda e sv ako od njih dvoje dobiti estinu; a ako ih bude vie, onda zajedniki uestvuju u treini, poto se izvri, ne oteujui nikoga, oporuka koja je ostavljana ili podmiri dug; to je Allahova zapovijed! A Allah sva zna i blag je. 25

13. To su Allahovi propisi. Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu On e uvesti u dennetske bae, kroz koje e rijeke tei, u kojima e vjeno ostati, i to je uspje veliki. 14. A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegova dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio On e u vatru baciti, u kojoj e vjeno ostati; njeg a eka sramna patnja. 15. Kada neka od ena vaih blud poini, zatraite da to protiv njih etvorica od vas posvjedoe, pa ako posvjedoe, drite ih u kuama sve dok ih smrt ne umo ri ili dok im Allah ne nae izlaz neki. 16. A ako dvoje to uine, izgrdite ih; pa ak o se pokaju i poprave, onda ih na miru ostavite, jer Allah prima pokajanje i sam ilostan je. 17. Allah prima pokajanje samo od onih koji uine kakvo ravo djelo samo iz lakomislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima e Allah oprostiti. A Allah sve zna i mudar je. 18. Uzaludno je kajanje onih koji ine rava djela, a koji, kad se n ekom od njih priblii smrt, govore: "Sad se zaista kajem!" a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili. 19. O vjernici, zabranjuje vam s e da ene kao stvari nasljeujete, preko volje njihove, i da im tekoe priinjavate, s na mjerom da neto od onoga to ste im darovali prisvojite, osim ako budu oito zgrijeile. S njima lijepo ivite! A ako prema njima odvratnost osjetite, mogue je da je ba u o nome prema emu odvratnost osjeate Allah veliko dobro dao. 20. Ako hoete da jednu enu pustite, a drugom se oenite, i jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne oduzimajt e nita od toga. Zar da joj to nasilno oduzmete, inei oigledan grijeh? 21. Kako biste mogli i oduzeti to kada ste jedno s drugim ivjeli i kada su one od vas vrstu obav ezu uzele. 22. I ne enite se enama kojima su se enili oevi vai, - a to je bilo, bie op oteno; to bi, uistinu, bio razvrat, gnusoba i ruan put. 23. Zabranjuju vam se: mat ere vae, i keri vae, i sestre vae i sestre oeva vaih, i sestre matera vaih i bratine i sestrine vae, i pomajke vae koje su vas dojile, i sestre vae po mlijeku, i majke e na vaih, i pastorke vae koje se nalaze pod okriljem od ena vaih s kojima ste imali b rane odnose, - ali ako vi s njima niste imali brane odnose, onda vam nije grijeh , i ene vaih roenih sinova, i da sastavite dvije sestre, - to je bilo, bilo je, Alla h zaista prata i samilostan je, -, 24. i udate ene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi propisi, - a ostale su vam dozvoljene. ako elite da im vjenane darov e date i da se njima oenite, a ne da blud inite. A enama vaim s kojima ste imali bran e odnose podajte vjenane darove njihove kao to je propisano. I nije vam grehota ak o se, poslije odreenog vjenanog dara, s njima nagodite. Allah zaista sva zna i mud ar je. 25. A onome meu vama koji nije dovoljno imuan da se oeni slobodnom vjernicom eto mu one u vaem vlasnitvu, robinje vae, vjernice, - a Allah najbolje zna kakvo j e vjerovanje vae -, ta jedne ste vjere. I enite se njima, s doputenjem vlasnika nji hovih, i podajte im vjenane darove njihove, kako je uobiajeno, kada su edne i kada javno ne ine blud i kada tajno ne ive s ljubavnicima. A kada one kao udate poine bl ud, neka se kazne polovinom kazne propisane za slobodne ene. To je za onoga od va s koji se boji bluda; - a bolje vam je da se uzdrite! Allah prata i samilostan je. 26. Allah eli da vam objasni i da vas putevima kojima su ili oni prije vas uputi, i da vam oprosti. A Allah sve zna i mudar je. 27. Allah eli da vam oprosti, a on i koji se za strastima svojim povode ele da daleko s pravog puta skrenete. 28. Al lah eli da vam olaka. a ovjek je stvoren kao nejako bie. 29. O vjernici, jedni drugi ma na nedozvoljen nain imanja ne prisvajajte, - ali, dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak i jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama m ilostiv. 30. Onoga ko to nepravino i nasilno uradi Mi emo u vatru baciti, to je Al lahu lahko. 26

31. Ako se budete klonili velikih grijehova, oni koji su vam zabranjeni, Mi emo p rei preko manjih ispada vaih i uveemo vas u divno mjesto. 32. I ne poelite ono ime je Allah neke od vas odlikovao. Mukarcima pripada nagrada za ono to oni urade, a enama nagrada za ono to one urade. I Allaha iz izobilja Njegova molite. Allah, zaista, sva dobro zna! 33. Mi smo odredili nasljednike svemu onome to ostave roditelji i roaci. A onima s kojima ste sklopili ugovore podajte njihov dio Allah je, zaista , svemu svjedok. 34. Mukarci vode brigu o enama zato to je Allah dao prednost jedni ma nad drugima i zato to oni troe imetke svoje. Zbog toga su estite ene poslune i za vrijeme muevljeva odsustva vode brigu o onome o emu treba da brigu vode, jer i All ah njih titi. A onih ijih se neposlunosti pribojavate, vi posavjetujte, pa ih i uda rite; kad vam postanu poslune, onda im zulum ne inite! Allah je, zaista, uzvien i v elik! 35. A ako se bojite razdora izmeu njih dvoje, onda poaljite jednog pomiritel ja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni ele izmirenje, All ah e ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obavijeten! 36. I Allahu se klanja jte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobroinstvo inite, i roacima, i siroadi, i siromasima, i komijama, blinjim, i komijama daljnjim, i drugovima, i p utnicima-namjernicima, i onima koji su u vaem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvaliu, 37. one koji krtare i trae od drugih da budu krti i koji kr iju ono to im je Allah ih obilja svoga darovao; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju 38. i one koji troe imanja svoja da se pred svijetom pokau, a ni All aha ni u onaj svijet ne vjeruju. A kome je ejtan drug, zao mu je drug! 39. A ta bi im bilo da u Allaha i u onaj svijet vjeruju i da od onoga to im Allah daje udjel juju, kad Allah o njima sve zna? 40. Allah nee nikome ni trunku nepravde uiniti. D obra djela On e umnogostruiti i jo od Sebe nagradu veliku dati. 41. A ta e, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ov ih? 42. Tog dana jedva bi doekali oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Pos lanika dizali da je nad njima zemlja poravnana; a od Allaha nee moi ni jednu rije s akriti. 43. O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete z nali ta izgovarate, i kada ste dunubi osim ako ste putnici sve dok se ne okupate. A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas obavio prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa enama, a ne naete vode, onda dlanovima istu zemlju dota knite i lica vaa i ruke vae potarite. Allah, zaista, brie grijehe i prata. 44. Zar n e vidi kako oni kojima je dat dio Knjige pravi put zamjenjuju za zabludu i ele da i vi s pravog puta skrenete? 45. Allah dobro poznaje neprijatelje vae, i Allah je dovoljan zatitnik i Allah je dovoljan pomaga! 46. Ima Jevreja koji izvru smisao ri jeima i govore uvijajui jezicima svojim i hulei pravu vjeru: "ujemo, ali se ne pokor avamo!" i "uj, ne uli te!" i "Ra'ina!' A da oni kau: "ujemo i pokoravamo se!" i "uj" i " ogledaj na nas!" bilo bi za njih bolje i ispravnije; ali, Allah je njih zbog nev jerovanja njihova prokleo, jer malo ko od njih vjeruje. 47. O vi kojima je Knjig a data, u ovo to objavljujemo povjerujte ono to potvruje kao istinito ono to ve imate prije nego to izbriemo crte lica i ne damo im oblik kakav je straga, ili prije ne go ih prokunemo kao to smo prokleli one koji nisu subotu potivali. A Allahova zapo vijest se mora izvriti. 48. Allah nee oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostie manje grijehove od toga, kome On hoe. A onaj ko drugog smatra Allahu r avnim ini, izmiljajui la, grijeh veliki. 27

49. Zar ne vidi one koji sebe smatraju od grijeha istim? Meutim, Allah oslobaa od gr ijeha onoga koga On hoe, i nikome se nee, ni koliko trun jedan, nepravda uiniti. 50 . Pogledaj kako izmiljaju la o Allahu! A to je dovoljno da se teko ogrijee. 51. Zar ne vidi one kojima je dat jedan dio Knjige kako u kumire i ejtana vjeruju, a o nez nabocima govore: "Oni su na ispravnijem putu od vjernika". 52. Njih je Allah prok leo, a onome koga je Allah prokleo nee nai nikoga ko bi mu pomogao. 53. Kada bi oni bilo kakav udio u vlasti imali, ljudima ne bi nita dali 54. ili bi ljudima na on ome to im je Allah iz obilja Svoga darovao zavidjeli. A Mi smo Ibrahimovim potomc ima Knjigu i mudrost dali, i carstvo im veliko darovali, 55. i bilo ih je koji s u u nju vjerovali, a bilo ih je koji su od nje odvraali njima je dovoljan dehennem , oganj uareni! 56. One koji ne vjeruju u dokaze Nae Mi emo sigurno u vatru baciti; kad im se koe ispeku, zamjeniemo ih drugim koama da osjete pravu patnju. Allah je, zaista silan i mudar. 57. A one koji vjeruju i ine dobra djela uveemo, sigurno, u dennetske bae, kroz koje e rijeke tei; u njima e vjeno i zauvijek ostati, a u njima e e ene imati, i u debelu hladovinu emo ih uvesti. 58. Allah vam zapovijeda da odgov orne slube onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravino sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! A Allah doista sve uje i vidi. 59. O vje rnici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vaim. A ako se u neemu ne slaete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allah i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rjeenje ljepe. 60. Zar ne vidi one koji tvr de da vjeruju u ono to se objavljuje tebi i u ono to je objavljeno prije tebe pa i pak ele da im se pred ejtanom sudi, a nareeno im je da ne vjeruju u njega. A ejtan el i da ih u veliku zabludu navede. 61. Kad im se kae: "Prihvatite ono to Allah objav ljuje, i Poslanika!" vidi licemjere kako se od tebe sasvim okreu. 62. A ta e tek bit i kad ih, zbog djela ruku njihovih, pogodi kakva nesrea, pa ti dou kunui se Allahov om: "Mi smo samo htjeli da uinimo dobro i da bude sloge". 63. Allah dobro zna ta j e u srcima njihovim, zato se ti ne obaziri na rijei njihove i posavjetuju ih, i r eci im o njima ono to e ih dirnuti. 64. A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom nareenju, pokoravali. A da oni koji su se sami prema se bi ogrijeili dou tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za nji h, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv. 65. I tako Mi Go spodara tvoga, oni nee biti vjernici dok za sudiju u sporovima meusobnim tebe ne p rihvate i da onda zbog presude tvoje u duama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore. 66. A da smo Mi njima naredili: "Poubijajte se!" ili: "Ise lite se iz zaviaja svog!" malo ko od njih bi to uinio. A kada bi oni onako kako im se savjetuje postupali, bilo bi im bolje i bili bi vri u vjeri. 67. i tada bismo i m Mi, sigurno, veliku nagradu dali 68. i na pravi put ih usmjerili. 69. Oni koji su posluni Allahu i Poslaniku bie u drutvu vjerovjesnika, i pravednika, i ehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako e oni divni drugovi bi ti! 70. Ta blagodat e od Allaha biti, a dovoljno je to to Allah sve zna. 71. O vje rnici, budite oprezni i nastupajte ili u etama ili odjednom svi. 72. Meu vama ima i takvih koji e sigurno oklijevati i koji e i koji e, ako doivite poraz, rei: "Sam Al lah mi je milost Svoju ukazao to s njima nisam bio!" 73. A ako vam Allah da pobje du, on e sigurno rei kao da je izmeu vas i Njega bilo nekakvo prijateljstvo -: "Da sam, kojom sreom, s njima bio, veliki plijen bi dobio!" 28

74. I neka se zato na Allahovu putu bore oni koji ne ale da rtvuju ivot na ovom svi jetu za onaj svijet. A onoga ko se bori na Allahovu putu, pa pogine ili pobijedi , Mi emo, sigurno, obilno nagraditi. 75. A zato se vi ne biste borili na Allahovu putu za potlaene, za mukarce i ene i djecu, koji uzvikuju: "Gospodaru na, izbavi nas iz ovog grada, iji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zatitnika i Ti nam po daj onoga ko e nam pomoi!" 76. Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na ejtanovom. Zato se borite protiv ejtanovih tienika, jer je ejtanovo lukavstvo zaista slabo. 77. Zar ne vidi one kojima je reeno: "Dalje od boja, ve molitvu obavljajte i milostinju dajite! A kada im bi propisana borba, odjednom se neki od njih pobo jae ljudi, kao to se Allaha boje, ili jo vie, i uzviknue: "Gospodaru na, zato si nam b rbu propisao? Da si nas toga jo neko vrijeme potedio!" Reci: "Uivanje na ovom svije tu je kratko, a onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; i nikome se o d vas ni koliko trun jedan nee uiniti nepravda." 78. Ma gdje bili, stii e vas smrt, pa kad bili i u visokim kulama. ako ih stigne kakvo dobro, oni vele: "Ovo je od Allaha!" a snae li ih kakvo zlo, govore: "Ovo je zbog tebe!" Reci: "Sve je od All aha!' Pa ta je tim ljudima?! oni kao da ne razumiju ono to im se govori! 79. Srea koj a ti se dogodi od Allaha je, a nesreu koja te zadesi sam si zasluio. Mi smo te, ka o poslanika, svim ljudima poslali, a Allah je dovoljan svjedok. 80. Onaj ko se p okorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okree pa, Mi te nismo pos lali da im uvar bude. 81. Licemjeri govore: "Pokoravamo se!" a kada odu od tebe, o nda neki od njih nou snuju neto to je suprotno onome to ti govori, i Allah naredi da se ono to oni snuju pribiljei. Ti ih izbjegavaj i u Allaha se pouzdaj, jer Allah j e dovoljan zatitnik. 82. A zato oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allah, sigurno bi u njemu nali mnoge protivrjenosti. 83. Kada saznaju za neto vano, a tie bezbjednosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obr ate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono to ele da saznaju. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, i vi biste, osim malo vas, sigurno ejtana slijedili. 84. Zato se bori na Allahovu putu, pa makar sam bi o, a podstii i vjernike; Allah e zaustaviti silu onih koji ne vjeruju, Allah je jai i kazne Njegove su stroije. 85. Onaj ko se bude za dobro zalagao bie i njemu udio u nagradi, a onaj ko se bude za zlo zauzimao - bie i njemu udio u kazni. A Allah nad svim bdi. 86. Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepim od njega otpozdravi te, ili ga uzvratite, jer e Allah za sve obraun traiti. 87. Allah e vas nema drugog boga osim Njega sigurno sabrati na Sudnjem danu, u to nema nimalo sumnje! A ije s u rijei od Allahovih rijei istinitije? 88. Zato se podvajate kada su u pitanju lice mjeri koje je Allah vratio u nevjernike zbog postupaka njihovih! Zar elite da na pravi put uputite one koje je Allah u zabludi ostavio? A onoga koga Allah u zabl udi ostavi ti nikada nee na pravi put uputiti. 89. Oni bi jedva ekali da i vi budet e nevjernici kao to su i oni nevjernici, pa da budete jednaki. Zato ih ne prihvat ajte kao prijatelje dok se radi Allaha ne isele. A ako okrenu lea, onda ih hvataj te i ubijate gdje god ih naete, i nijednog od njih kao prijatelja i pomagaa ne pri hvatajte, 90. osim onih koji se sklone kod nekog plemena s kojim vi imate ugovor o nenapadanju, ili vam dou, a teko im je da se bore protiv vas ili plemena svog. A da Allah hoe, okrenuo bi ih protiv vas i oni bi se, uistinu, protiv vas borili. Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam ponude mir, onda vam Allah ne daje nikakva prava protiv njih. 91. Vi ete nailaziti i na one koji ele da budu bezbjedni i od vas i od naroda svog; kad god se pozovu da budu mnogoboci, v rate se u bezvjerstvo. Ako se oni ne okane vas i ne ponude 29

vam mir i ako ne prestanu vojevati protiv vas, vi ih hvatajte i ubijajte gdje go d ih stignete, puno pravo vam dajemo protiv njih. 92. Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se moe dogoditi samo nehotice. Onaj ko ubije vjernika nehotice mora osloboditi ropstva jednog roba vjernika i predati krvarinu porodici njegov oj; osloboen je krvarine jedino ako oni oproste. Ako on pripada narodu koji vam j e neprijatelj, a sam je vjernik, mora osloboditi ropstva jednog roba vjernika; a ako pripada narodu s kojim ste u savezu, mora dati krvarinu porodici njegovoj i osloboditi ropstva jednog roba vjernika. Ne nae li, mora uzastopce postiti dva m jeseca da bi Allah primio pokajanje a Allah sve zna i mudar je. 93. Onome ko hot imino ubije vjernika kazna e biti - dehennem, u kome e vjeno ostati; Allah e na njega gnjev Svoj spustiti i proklee ga i patnju mu veliku pripremiti. 94. O vjernici, k ada u boj krenete, na Allahovu putu, sve dobro ispitajte i onome ko vam nazove s elam ne recite: "Ti nisi vjernik!" kako biste se domogli ovozemaljskih dobara; t a u Allaha su mnoge dobiti! I vi ste prije bili kao oni, pa vam je Allah darovao milost Svoju; zato uvijek sve dobro ispitajte, a Allahu je, zaista, poznato ono to radite. 95. Vjernici koji se ne bore osim onih koji su za borbu nesposobni ni su jednaki onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i ivotima svojim. O ne koji se budu borili ulaui imetke svoje i ivote svoje Allah e odlikovati itavim ste penom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obeava lijepu nagradu. Allah e borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu, 96. poasti od Sebe i op rost i milost. Allah prata i samilostan je. 97. Kad budu uzimali due onima koji su se prema sebi ogrijeili, meleki e upitati: "ta je bilo s vama?" "Bili smo potlaeni na Zemlji" odgovorie. "Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli ne kud iseliti?" rei e meleki, i zato e njihovo prebivalite biti dehennem, a uasno je on boravite. 98. Samo nemonim mukarcima, i enama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snal aljivi i nisu znali puta, 99. Allah e, ima nade, oprostiti jer Allah brie grijehe i prata. 100. Onaj ko se iseli Allaha radi nai e na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svoj ih neprijatelja, i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Pos lanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. A Allah m nogo prata i milostiv je. 101. Nije vam grijeh da molitvu na putovanju skratite, i kada se bojite da e vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista , otvoreni neprijatelji. 102. Kada ti bude meu njima i kad odlui da zajedno sa njima obavi molitvu, neka jedni s tobom molitvu obavljaju i neka svoje oruje uzmu; i do k budete obavljali molitvu, neka drugi budu iza vas, a onda neka dou oni koji jo n isu obavili molitvu pa neka i oni obave molitvu s tobom, ali neka dre oruje svoje i neka budu oprezni. Nevjernici bi jedva doekali da oslabi panja vaa prema oruju i o ruu vaem, pa svi odjednom na vas navale. A ako vam bude smetala kia ili ako bolesni budete, nije vam grijeh da oruje svoje odloite, samo oprezni budite. Allah je nev jernicima pripremio sramnu patnju. 103. A kada molitvu zavrite, Allaha spominjite , i stojei, i sjedei, i leei. A u bezbjednosti obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u odreeno vrijeme molitvu obavljaju. 104. Nemojte mala ksati traei neprijatelja; ako vi trpite bol, trpe i oni bol kao i vi, a vi se jo od Allaha nadate onome emu se oni ne nadaju. A Allah sve zna i mudar je. 105. Mi te bi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da ljudima sudi onako kako ti Allah objavlju je. I ne budi branilac varalicama, 106. i zamoli oprost od Allaha, - Allah, uist inu, prata i samilostan je. 107. I ne brani one koji su u duama svojim podmukli je r Allah nikako ne voli onoga ko je podmukao, grenik. 108. Oni se kriju od ljudi, ali se ne mogu sakriti od Allaha, a On je s njima i kad nou smiljaju rijei kojima O n nije zadovoljan; Allah dobro zna sve ono to oni rade. 30

109. Eto, vi ih branite na ovom svijetu, a ko e ih pred Allahom na Sudnjem danu b raniti, ili ko e im zastupnik biti? 110. Onaj ko kakvo zlo uini ili se prema sebi ogrijei pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti nai e da Allah prata i da je milostiv . 111. Onaj ko grijeh uradi na svoju tetu ga je uradio. A Allah sve zna i mudar j e. 112. A onaj ko kakav prestup ili grijeh poini pa time neduna ovjeka potvori nato vario je na sebe i kletvu i grijeh oiti. 113. Da nije Allahove dobrote i Njegove milosti prema tebi, - neki pojedinci njihovi su bili naumili da te prevare ali s u samo sebe prevarili, a tebi nisu nimalo naudili. Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i ui te onome to nisi znao; velika je Allahova blagodat prema tebi! 114. Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada trae da se milo stinja udjeljuje ili da se dobra djela ine ili da se uspostavlja sloga meu ljudima . A ko to ini iz elje da Allahovu naklonost stekne Mi emo mu, sigurno, veliku nagra du dati. 115. Onoga ko se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji poe putem koji nije put vjernika, pustiemo da ini ta hoe, i baciemo ga u dehennem, uasno je on boravite! 116. Allah sigurno nee oprostiti da Njemu druge smatraju rav nim, a oprostie kome hoe ono to je manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko smatr a da je Allahu neko ravan. 117. Oni se mimo Allah enskim kumirima klanjaju, a ne klanjaju se drugom do ejtanuprkosniku, 118. prokleo ga Allah! A on je rekao: "Ja u se sigurno potruditi da preotmem za sebe odreen broj Tvojih robova, 119. i navod iu ih, sigurno, na stranputice, i primamljivau ih, sigurno, lanim nadama, i sigurno u im zapovjediti pa e stoci ui rezati, i sigurno u im narediti pa e stvorenja Allaho va mijenjati!" A onaj ko za zatitnika ejtana prihvati, a ne Allaha, doista e propas ti! 120. On im obeava i primamljuje ih lanim nadama, a ono to im ejtan obea samo je o bmana. 121. Njihovo prebivalite bie dehennem i oni iz njega nee nai spasa! 122. One k oje vjeruju i ine dobra djela uveemo u dennetske bae kroz koje e rijeke tei, u kojima jeno i zauvijek ostati, - Allahovo je istinito obeanje, a ije su rijei od Allahovih istinitije! 123. To nee biti ni po vaim eljama ni po eljama sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo bie kanjen za to i nee nai, osim Allaha, ni zatitnika ni pomagaa; 124. a onaj ko ini dobro, bio mukarac ili ena, a vjernik je, - ui e u dennet i nee mu se uin ni koliko trun jedan nepravda. 125. Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, inei jo i dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu? A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja. 126. Allahovo je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji; i Allah sve zna. 127. Oni trae od tebe propise o enama. Reci: "Allah e vam objasniti propise o njima neto vam je ve kazao u Knjizi o enama-sirotam a, kojima uskraujete ono to im je propisano a ne elite da se njima oenite, i o nejak oj djeci, i o tome da sa siroadi treba da pravedno postupite. A Allah sigurno zna za dobro koje uinite. 128. Ako se neka ena plai da e joj mu poeti joguniti ili da e j zanemariti, onda se oni nee ogrijeiti ako se nagode, - a nagodba je najbolji nain -, ta ljudi su stvoreni lakomi! I ako vi budete lijepo postupali i Allaha se boj ali pa, Allah dobro zna ono to radite. 129. Vi ne moete potpuno jednako postupati prema enama svojim ma koliko to eljeli, ali ne dopustite sebi takvu naklonost pa d a jednu ostavite u neizvjesnosti. I ako vi budete odnose popravili i nasilja se klonili, - pa, Allah e, zaista, oprostiti i samilostan biti. 130. A ako se njih d voje ipak rastave, Allah e ih, iz obilja Svoga, neovisnim uiniti; - Allah je neizm jerno dobar i mudar. 31

131. Allahovo je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji. Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, ve zapovjedili da se bojite Allaha. A ako ne budete vjerovali, - pa, uistinu, Allahovo je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji, Allah nije ni o kome ovisan i On je hvale dostojan! 132. Allahovo je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji, i Allah je kao Gospodar dovoljan. 133. A ko On hoe, vas e ukloniti, o ljudi! a druge dovesti; On je kadar da to uini. 134. O naj ko eli nagradu na ovom svijetu pa, u Allaha je nagrada i ovoga i onoga svijet a, a Allah sve uje i sve vidi. 135. O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedoite Allaha radi, pa i na svoju tetu ili na tetu roditelja i roaka, bio on bogat ili sir omaan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti kako ne bist e bili nepravedni. A ako budete krivo svjedoili ili svjedoenje izbjegavali, - pa, Allah zaista zna ono to radite. 136. O vjernici, vjerujte u Allaha, i Poslanika N jegova, i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavi o prije. A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Nje gove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet daleko je zalutao. 137. Onima koji su bili vjernici, i zatim postali nevjernici, pa opet postali vjernici i ponovo postali nevjernici, i pojaali nevjerovanje, Allah doista nee oprostiti i nee ih na pravi put izvesti. 138. Bolnu patnju navijesti licemjerima, 139. koji prijatelju ju sa nevjernicima, a ne s vjernicima! Zar kod njih trae snagu, a sva snaga pripa da samo Allahu? 140. On vam je ve u Knjizi objavio: kad ujete da Allahove rijei por iu i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to ine dok ne stupe u drugi razgov or, inae, biete kao i oni. Allah e sigurno zajedno sastaviti u dehennemu licemjere i nevjernike, 141. one koji iekuju ta e biti s vama: pa ako vam Allah daruje pobjedu, oni reknu: "Zar nismo bili uz vas?" a ako srea poslui nevjernike, onda govore nji ma: "Zar vas nismo mogli pobijediti i zar vas nismo odbranili od vjernika?" Na S udnjem danu Allah e vam svima presuditi! A Allah nee dati priliku nevjernicima da unite vjernike. 142. Licemjeri misle da e Allah prevariti, i On e ih za varanje nji hovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se diu, i samo zato da bi se p okazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu; 143. neodluni su kome e se privoljeti, da li ovima ili onima. A onoga koga Allah u zabludi ostavi ti nee nai naina da ga na pravi put uputi. 144. O vjernici, ne prijateljujte sa nevjernicima umjesto s vjernicima! Zar hoete da pruite Allahu oigledan dokaz protiv sebe? 145. L icemjeri e na samom dnu dehennema biti i ti im nee zatitnika nai; 146. ali oni koji se pokaju i poprave i koji vrsto Allaha prihvate i vjeru svoju u Allaha iskreno isp olje, bie s vjernicima, a Allah e sigurno vjernicima veliku nagradu dati. 147. Zato bi vas Allah kanjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je blagodaran i sveznajui. 148. Allah ne voli da se o zlu glasno govori, to moe samo onaj kome je uinjena nepravda. A Allah sve uje i sve zna. 149. Bilo da vi dobro djelo javno uin ite ili ga sakrijete ili nepravdu oprostite, - pa, Allah mnogo prata i sve moe. 15 0. Oni koji u Allah i poslanike Njegove ne vjeruju i ele da izmeu Allah i poslanik a Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore; "U neke vjerujemo, a u neke n e vjerujemo", i ele da izmeu toga nekakav stav zauzmu 151. oni su zbilja pravi nev jernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju. 152. A oni koji u Allah a i poslanike Njegove vjeruju i nijednog od njih ne izdvajaju On e ih, sigurno, n agraditi. A Allah prata i samilostan je. 32

153. Sljedbenici Knjige trae od tebe da im spusti Knjigu. Pa, od Musaa su traili i vie od toga, kad su, uglas, rekli: "Pokai nam Allah!" Zato ih je, zbog bezdunosti n jihove, munja oinula. Poslije su, kada su im oigledni dokazi bili pokazani, tele p rihvatili, ali smo i to oprostili, a Musau smo oitu vlast dali, 154. i iznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali, i Mi smo im rekli: "Na kapiju pognut ih glava uite!" i jo smo im rekli: "O subotu se ne ogrijeite!" i od njih smo vrsto o beanje uzeli. 155. Ali zato to su zavjet prekrili i to u Allahove dokaze nisu povjer ovali, to su ni krive ni dune vjerovjesnike ubijali i to su govorili: "Naa su srca o korjela" Allah im je, zbog nevjerovanja, njihova srca zapeatio, pa ih je samo mal o vjerovalo 156. i zbog nevjerovanja njihova i zbog iznoenja tekih kleveta protiv Merjeme 157. i zbog rijei njihovih: "Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, A llahova poslanika:... A nisu ga ni ubili ni raspeli, ve im se priinilo. Oni koji s u se o njemu u miljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu nita pouzdano znali, samo su nagaali; a sigurno je da ga nisu ubili, 158. ve ga je Allah uzdigao Sebi. a Allah je silan i mudar. 159. I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, nee u njega onako kako treba povjerovati, a na Sud njem danu on e protiv njih svjedoiti. 160. I zbog tekog nasilja Jevreja mi smo im n eka lijepa jela zabranili koja su im bila dozvoljena, i zbog toga to su mnoge od Allahova puta odvraali 161. i zato to su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno, i zato to su tue imetke na nedozvoljen nain jeli. A za nevjernike meu njima Mi smo k aznu bolnu pripremili. 162. Ali onima meu njima koji su u nauku sasvim upueni, i p ravim vjernicima, - oni vjeruju u ono to se objavljuje tebi i u ono to je objavlje no prije tebe naroito onima koji molitvu obavljaju i onima koji zekat daju i u Al lah i u onaj svijet vjeruju, - njima emo sigurno veliku nagradu dati. 163. Mi obj avljujemo tebi kao to smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a ob javili smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i unucima, i Isau, i Ejjubu , i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur 164. i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali, - a Allah je sigurno s Musaom razgovarao -, 165. o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allah om imali. A Allah je silan i mudar. 166. Allah svjedoi da je istina ono to ti obja vljuje, objavljuje ono to On jedini zna, a i meleki svjedoe; - a dovoljan je Allah kao svjedok. 167. One koji nee da vjeruju i koji od Allahova puta odvraaju daleko su zalutali. 168. onima koji nee da vjeruju i koji ine nepravdu Allah doista nee o prostiti i nee im put pokazati, 169. osim puta u dehennem; u kome e vjeno i zauvijek ostati; to je Allahu lahko. 170. O ljudi, Poslanik vam je ve donio Istinu od Gos podara vaeg; zato vjerujte bolje vam je! A ako ne budete vjerovali, - pa, Allahov o je ono to je nebesima i na Zemlji, i Allah sve zna i mudar je. 171. O sljedbeni ci Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! M esih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Rije Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govor ite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog, - hvaljen neka je On! zar On da ima dijete?! Njegovo je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao zatitnik. 172. Mesihu nee biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni melekima, Njemu najbliim. A one kojima bude zazorno da s e Njemu klanjaju, i koji se budu oholili, Allah e ih sve pred Sebe sakupiti: 33

173. vjernike koji su dobra djela inili On e prema zasluzi nagraditi i jo e im, iz o bilja Svoga, vie dati; a one koji su zazirali i oholili se na nesnosne muke e stav iti i oni nee nai sebi, mimo Allaha, ni zatitnika ni pomagaa. 174. O ljudi, dokaz va m je ve stigao od Gospodara vaeg i Mi vam objavljujemo jasnu Svjetlost. 175. One k oji budu u Allaha vjerovali i vrsto se Njegovih propisa pridravali On e sigurno u m ilost Svoju i blagodat uvesti, i pravim putem Sebi uputiti. 176. Oni trae od tebe tumaenje, Reci: "Allah e vam kazati propis o "kelali": ako neko umre, i ne bude i mao djeteta, a ima sestru, njoj polovina njegove ostavtine, a on e naslijediti nju ako ona ne bude imala dijete; a ako su dvije, njima dvije treine njegove ostavtin e. A ako su oni braa i sestre, onda e mukarcu pripasti dio jednak koliko dvjema ensk ima. To vam Allah objanjava, da ne zalutate. A Allah zna sve. SURA 5 Trpeza Al-Ma'i da Medina - 120 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. O vjernici, ispunj avajte obaveze! Dozvoljava vam se stoka, ali ne ona koja e vam se navesti; dok ob rede hadda obavljate, nije vam dozvoljeno da lovite. Uistinu, Allah propisuje to On hoe. 2. O vjernici, ne omalovaavajte Allahove odredbe hadda, ni sveti mjesec, ni ku rbane, naroito one ogrlicama obiljeene, ni one ljude koji su krenuli ka asnom hramu elei nagradu i naklonost Gospodara svoga. A kad obrede hadda obavite, onda loviti m oete. I neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite, zato to su vam sprijeili pri stup asnom hramu, nikako ne navede da ih napadnete! Jedni drugima pomaite u dobroin stvu i estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strano kanjava. 3. Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i on o to je zaklano u neije drugo, a ne u Allahovo ime, i to je udavljeno i ubijeno; i t o je strmoglavljeno- i rogom ubodeno, ili od zvijeri naeto osim ako ste ga prekla li i to je na rtvenicima rtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strelicama. To je po rok! Danas su nevjernici izgubili svaku nadu da ete vi otpasti od svoje vjere, za to se ne bojte njih- ve se bojte Mene. Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Sv oju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. A onome ko bu de primoran- kad hara glad, bez namjere da uini grijeh, Allah e oprostiti i samilo stan biti. 4. Pitaju te to im se dozvoljava. Reci: "Dozvoljavaju vam se lijepa je la i ono to vam ulove ivotinje koje ste lovu poduili, onako kako je Allah vas nauio. Jedite ono to vam one uhvate i spomenite Allahovo ime pri tome, i bojte se Allah a, jer Allah, zaista, brzo svia raune." 5. Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaa jela su njima dozvoljena; i estite vjernice su vam dozvoljene, i estite keri onih kojima je data Knjiga prije vas, kad im vjenane darove njihove dadete s namjerom da se njima oeni te, a ne da s njima blud inite i da ih za prilenice uzimate. A onaj ko otpadne od prave vjere uzalud e mu biti djela njegova i on e, na onom svijetu, nastradati. 6. O vjernici, kad hoete molitvu da obavite, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite a dio glava svojih potarite i noge svoje do iza lanaka. a ako ste dunubi, onda se okupajte; a ako ste bolesni ili na putu ili ako ste izvrili prirodnu potr ebu ili ako ste se sastajali sa enama, a ne naete vode, onda rukama svojim istu zem lju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih preite. Allah ne eli da vam priini potekoe, ve eli da vas uini istim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bi i zahvalni. 34

7. I sjetite se Allahove milosti kojom vas je obasuo i zavjeta kojim vas je obav ezao, kad ste rekli: "Sluamo i pokoravamo se!" I bojte se Allaha, jer Allah zna s vaije misli. 8. O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i pravedno svjedoite! N eka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni bude te! Pravedni budite, to je najblie estitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro z na ono to inite! 9. Onima koji budu vjerovali i dobra djela inili Allah obeava opros t i nagradu veliku; 10. A oni koji ne budu vjerovali i dokaze Nae budu poricali b ie stanovnici dehennema. 11. O vjernici, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada su neki ljudi htjeli da vas se doepaju, a On je zadrao ruke njihove. I bojte se Allaha, i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju! 12. Allah je prihvatio zav jet sinova Israilovih a izmeu njih bili smo postavili dvanaest starjeina i Allah j e rekao: "Ja sam s vama! Ako budete molitvu obavljali i milostinju davali, i ako budete u poslanike Moje vjerovali, pomagali im i drage volje zajam Allahu daval i, sigurno u prei preko ravih postupaka vaih i uveu vas u dennetske bae kroz koje e tei. A onaj meu vama koji ni poslije ovoga ne bude vjerovao s pravog puta je skre nuo." 13. Ali, zato to su zavjet svoj prekrili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim uinili. Oni su rijei s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio on oga ime su opominjani izostavili. I ti e kod njih, osim malo njih, neprestano na vj erolomstvo nailaziti, ali im oprosti i ne karaj ih Allah, uistinu, voli one koji ine dobro. 14. Mi smo zavjet prihvatili od onih koji govore: "Mi smo krani"- ali s u i oni dobar dio onoga ime su bili opominjani izostavili, zato smo meu njih nepri jateljstvo i mrnju do Sudnjeg dana ubacili; a Allah e ih sigurno obavijestiti o on ome to su radili 15. O sljedbenici Knjige, doao vam je poslanik Na da vam ukae na mn ogo ta to vi iz Knjige krijete, i preko ega e i prei. A od Allaha vam dolazi svjetlos t i Knjiga jasna 16. kojom Allah upuuje na puteve spasa one koji nastoje da stekn u zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pr avi put im ukazuje. 17. Nevjernici su oni koji govore: "Bog je Mesih, sin Merjem in!" Reci: "Ko moe sprijeiti Allaha da, ako hoe, uniti Mesiha, sina Merjemina, i maj ku njegovu, i sve one koji su na Zemlji? Allahova je vlast na nebesima i na Zeml ji i na onome to je izmeu njih; On stvara to hoe, i Allah sve moe. 18. I Jevreji i kra i kau: "Mi smo djeca Boija i miljenici Njegovi." Reci: "Pa zato vas onda On kanjava zbog grijehova vaih?" A nije tako! Vi ste kao i ostali ljudi koje On stvara: kome hoe On e oprostiti, a koga hoe, On e kazniti. Allahova je vlast na nebesima i na Ze mlji i na onome to je izmeu njih, i Njemu e se svi vratiti. 19. O sljedbenici Knjig e, doao vam je poslanik Na - nakon to je neko vrijeme prekinuto slanje poslanika da vam objasni, da ne biste rekli: "Nije nam dolazio ni onaj koji donosi radosne v ijesti, ni onaj koji opominje!" Pa, doao vam je, eto, onaj koji donosi radosne vi jesti i koji opominje. A Allah sve moe. 20. A kada Musa ree narodu svome: "O narod e moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnic ima uinio, a mnoge vladarima, i dao vam ono to nijednom narodu nije dao; 21. O nar ode moj, uite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmiite nazad, pa da se vratite izgubljeni", 22. oni rekoe: "O Musa! u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju neemo ui god oni iz nje ne iziu, mi emo onda sigurno ui." 23. Dva ovjeka koja su se Allaha bojala i kojima je On darovao milost Svoju rekoe: "Navalite im na k apiju, pa kad kroz nju proete, biete sigurno pobjednici; a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!" 24. "O Musa," rekoe oni "dok god su oni u njoj mi neemo u nju u laziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi emo ovdje ostati!" 35

25. "Gospodaru moj," ree Musa "ja osim sebe imam mo samo nad bratom svojim; zato p resudi nama i ljudima grenim!' 26. "etrdeset godina oni e zemljom lutati" ree On "jer im Sveta zemlje zabranjena biti, a ti ne tuguj za narodom grenim!" 27. I ispriaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica rtvu prini jeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: "Sig urno u te ubiti!" "Allah prima samo od onih koji su dobri" ree onaj. 28. "I kad bi ti pruio ruku svoju prema meni da me ubije, ja ne bih pruio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. 29. Ja elim da ti ponese i mo j i svoj grijeh i da bude stanovnik u vatri." A ona je kazna za sve nasilnike. 30 . I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i posta jedan od izgubljenih. 31. Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pok azao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. "Teko meni!" povika on "zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!" I pokaja se. 32. Z bog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga ko nije ubi o nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne ini kao da je sve ljude poubijao; a a ko neko bude uzrok da se neiji ivot sauva, - kao da je svim ljudima ivot sauvao. Nai p oslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Z emlji sve granice zla prelazili. 33. Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji ine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je ponienje na ovom svijetu, a na onom svijetu eka ih patnja velika, 34. ali ne i za one koji se pokaju prije nego to ih se domognete! I znajte da Allah prata i da je milostiv. 35. O vjernici, Allah se bojte i nastojte da Mu se umilite i na putu Njegovu se borite kako biste postigli to elite. 36. Kada bi sve ono to je na Zemlji bilo u posjedu nevjernika, i jo toliko, i htjeli da se otkupe od patnje na onom svijetu, ne bi im se primilo. Njih eka muka nesnosna. 37. Zaeljee oni da iz vatre i ziu, ali im nje nee izlaska biti, za njih e biti patnja neprestana. 38. Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono to su uinili i opomena od Allaha! A Allah je silan i mudar. 39. A onome ko se poslije nedjela svoga pokaje i popravi se Allah e sigurno oprostiti. Allah doista prata i samilost an je. 40. Ti sigurno zna da samo Allah ima vlast na nebesima i na Zemlji. On kanj ava onoga koga hoe, a prata onome kome hoe. Allah sve moe. 41. O Poslanie, neka te ne zabrinjava to to brzo nevjerovanje ispoljavaju oni koji ustima svojim govore: "V jerujemo!" a srcem ne vjeruju, i Jevreji koji izmiljotine mnogo sluaju i koji tue r ijei rado prihvataju, a tebi ne dolaze, koji smisao rijeima s mjesta njihovih izvru i govore: "Ako vam se ovako presudi, onda pristanite na to, a ako vam se ne pre sudi, onda nemojte pristati!" A onoga koga Allah eli u njegovoj zabludi da ostavi , ti mu Allahovu naklonost ne moe nikako osigurati. to su oni ija srca Allah ne eli da oisti; njih na ovom svijetu eka ponienje, a na onom svijetu patnja golema. 42. O ni mnogo lai sluaju i rado ono to je zabranjeno jedu; pa ako ti dou, ti im presudi i li se okreni od njih; ako se okrene od njih, oni ti ne mogu nimalo nauditi. A ako im bude sudio, sudi im pravo jer Allah voli pravedne. 43. A otkud da oni trae od tebe da im sudi kad imaju Tevrat, u kome su Allahovi propisi? Oni ni poslije pres ude tvoje ne bi bili zadovoljni jer nisu nikakvi vjernici. 44. Mi smo objavili T evrat, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su Jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu posluni i estiti ljudi, i ueni, od kojih je traeno da uvaju Alla hovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli. Zato se, kada budete sudili, ne bojte lju di, ve se 36

bojte Mene, i ne zamjenjujte rijei Moje za neto to malo vrijedi! A oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici. 45. Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zu b, a da rane treba uzvratiti. A onome ko od odmazde odustane, bie mu to od grijeh a iskupljenje. Oni koji ne sude prema onom to je Allah objavio pravi su nasilnici . 46. Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat p rije njega objavljen, a njemu smo dali Indil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je takoe bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali, 47. i sljedbenicima Indila smo bili naredili da sude prema onome to je Allah objavio u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome to je Allah objavio pravi su grenici. 48. A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, d a potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema ono me to Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od I stine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah hti o, On bi vas sljedbenicima jedne vjere uinio, ali, On hoe da vas iskua u onome to va m propisuje, zato se natjeite ko e vie dobra uiniti; Allahu ete se svi vratiti, pa e v as On o onome u emu ste se razilazili obavijestiti. 49. I sudi im prema onome to A llah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i uvaj ih se da te ne odv rate od neega to ti Allah objavljuje. A ako ne pristaju, ti onda znaj da Allah eli da ih zbog nekih grijehova njihovih kazni. A mnogi ljudi su, zaista, nevjernici. 50. Zar oni trae da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudi ja narodu koji vrsto vjeruje? 51. O vjernici, ne uzimajte za zatitnike Jevreje i k rane! Oni su sami sebi zatitnici! A njihov je onaj meu vama koji ih za zatitnike prih vati; Allah uistinu nee ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu ine. 52. Zato ti vidi one ija su srca bolesna kako se ure da s njima prijateljstvo sklop e, govorei: "Bojimo se da nas kakva nevolje ne zadesi." A Allah e sigurno pobjedu ili neto drugo od sebe dati, pa e se oni zbog onoga to su u duama svojim krili kajat i, 53. a oni koji vjeruju rei e: "Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom, svo jom najteom zakletvom, da su zaista s vama?" Djela njihova bie ponitena, i oni e nas tradati. 54. O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, - pa, Allah e si gurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni e se na Allahovu putu boriti i nee se niijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoe a Allah je neiz mjerno dobar i zna sve. 55. Vai zatitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjerni ci koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. 56. Onaj ko za zatitnika uzme All aha i Poslanika Njegova i vjernike pa, Allahova strana e svakako pobijediti. 57. O vjernici, ne prijateljujte s onima koji vjeru vau za podsmijeh i zabavu uzimaju , bili to oni kojima je data Knjiga prije vas, ili bili mnogoboci, - i Allaha se bojte ako ste vjernici 58. I kad pozivate na molitvu i to za podsmijeh i zabavu uzimaju, zato to su oni ljudi koji ne shvaaju. 59. Reci; "O sljedbenici Knjige, za r da nas osuujete zato to vjerujemo u Allaha i u ono to nam se objavljuje, i u ono t o je objavljeno prije, - a veina ste grenici?" 60. Reci: "Hoete li da vam kaem koji su gori od takvih i koje e Allah jo tee kazniti? Oni koje je Allah prokleo i na koj e se rasrdio i u majmune i svinje pretvorio, oni koji su se ejtanu klanjali njih e ka najgore mjesto, jer oni su najdalje s pravog puta odlutali." 61. A kada vam d olaze, oni govore: "Vjerujemo!" ali oni dolaze kao nevjernici, a takvi i odlaze, a Allah dobro zna ono to oni kriju. 62. Vidi mnoge od njih kako u grijehe i nasil je srljaju i kako ono to je zabranjeno jedu; runo li je to kako postupaju! 63. Tre balo bi da ih estiti i ueni ljudi od lana govora i zabranjena jela odvraaju; runo li je to kako postupaju! 37

64. Jevreji govore: "Allahova ruka je stisnuta!" Stisnute bile ruke njihove i pr okleti bili zbog toga to govore! Ne, obje ruke Njegove su otvorene, On udjeljuje koliko hoe! A to to ti objavljuje Gospodar tvoj pojaae kod mnogih od njih zabludu i nevjerovanje. Mi smo ubacili meu njih neprijateljstvo i mrnju sve do Smaka svijeta . Kad god pokuaju da potpale ratnu vatru, Allah je ugasi. Oni nastoje da na Zemlj i smutnju prave, a Allah ne voli smutljivce. 65. A da sljedbenici Knjige vjeruju i grijeha se uvaju, Mi bismo preli preko runih postupaka njihovih i sigurni bismo ih uveli u dennetske bae uivanja. 66. Da se oni pridravaju Tevrata i Indila i onoga to im objavljuje Gospodar njihov, imali bi ta da jedu, i od onoga to je iznad njih i od onoga to je ispod nogu njihovih. Ima ih i umjerenih, ali runo je ono to radi vein a njih. 67. O Poslanie, kazuj ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga, - ako ne uini, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu a Allah e te od ljudi tititi. Allah zais ta nee ukazati na pravi put narodu koji nee da vjeruje. 68. Reci; "O sljedbenici K njige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridravali Tevrata i Indila, i onog a to vam objavljuje Gospodar va." A to to ti objavljuje Gospodar tvoj pojaae, uistinu , kod mnogih od njih nepokornost i nevjerovanje, ali, ti ne izgaraj zbog naroda koji nee da vjeruje. 69. Oni koji su vjerovali, pa i oni koji su bili Jevreji, i Sabijci, i krani oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela inili , - niega se oni nee bojati i ni za im oni nee tugovati. 70. Mi smo od sinova Israil ovih zavjet uzeli i poslanike im slali. Kad kod bi im koji poslanik donio ono to nije godilo duama njihovim, jedne su u la utjerivali, a druge ubijali. 71. Mislili su da nee biti na muke stavljeni, pa su bili i slijepi i gluhi, i onda kad je Al lah primio pokajanje njihovo, mnogi od njih su opet bili i slijepi i gluhi; a Al lah dobro vidi ono to oni rad. 72. Nevjernici su oni koji govore: "Bog je Mesih, sin Merjemin!' A Mesih je govorio: "O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mom e i vaem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah emo ulazak u dennet zabra niti i boravite njegovo e dehennem biti; a nevjernicima nee niko pomoi. 73. Nevjernic i su oni koji govore: "Allah je jedan od trojice!" A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga to govore, nesnosna patnja e, zaista, stii svakog od njih koji nevj ernik ostane. 74. Zato se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Al lah prata i samilostan je. 75. Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik i prije njeg a su dolazili i odlazili poslanici -, a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zati m, njih kako se odmeu. 76. Reci: "Kako moete, pored Allaha, da se klanjate onome k oji nije u stanju da vam kakvu tetu uini, ni da vam neku korist pribavi, a Allah j e taj koji sve uje i zna?" 77. Reci: "O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vje rovanju svome, suprotno istini, i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su jo davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s pravog puta skrenuli!" 78. Je zikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji n isu vjerovali zato to su se bunili i uvijek granice zla prelazili: 79. jedni drug e nisu odvraali od grenih postupaka koje su radili. Runo li je zaista to kako su po stupali! 80. Ti vidi mnoge od njih kako s mnogobocima prijateljuju. Runo li je zais ta ono to sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vjeno ost anu. 81. A da vjeruju u Allaha i vjerovjesnika i u ono to se njemu objavljuje, on i s njima ne bi prijateljevali, ali, mnogi od njih su nevjernici. 82. Ti e sigurno nai da su vjernicima najljui neprijatelji Jevreji i mnogoboci; i svakako e nai da su vjernicima najblii prijatelji oni koji govore: "Mi smo krani", zato to meu njima ima sveenika i monaha i to se oni ne ohole. 38

83. Kada sluaju ono to se objavljuje Poslaniku, vidi kako im liju suze iz oiju jer z naju da je to Istina, pa govore: "Gospodaru na, mi vjerujemo, pa upii i nas meu one koji su posvjedoili. 84. Zato da ne vjerujemo u Allaha i u Istinu koja nam dolazi , kada jedva ekamo da i nas Gospodar na uvede s dobrim ljudima." 85. I Allah e im, zbog onoga to govore, kao nagradu dennetske bae dati, kroz koje e rijeke tei, u kojima e vjeno boraviti; a to e biti nagrada za sve one koji dobra djela ine. 86. A oni ko ji ne budu vjerovali i dokaze nae poricali bie 87. stanovnici u dehennemu. 87. O vj ernici, ne uskraujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prela zite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju. 88. I jedite ono to vam Allah daje, to je dozvoljeno i lijepo; i bojte se Allaha u kojeg vjerujete. 89. Allah v as nee kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali e vas kazniti ako se zakunete namje rno. Otkup za prekrenu zakletvu je: da deset siromaha obinom hranom kojom hranite e ljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao neka tri dana posti. Tako se za zakletve vae otkupljujete kada se zakunete; a o zakletvama svojim brinite se! Eto, tako vam Allah objanjava prop ise Svoje da biste bili zahvalni. 90. O vjernici, vino i kocka i strelice za gat anje su odvratne stvari, ejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli to elite. 91. ejtan eli da pomou vina i kocke unese meu vas neprijateljstvo i mrnju i da vas od sjeanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoete li se okaniti. 92. I budite posluni Allahu i budite posluni Poslaniku i oprezni budite! A ako gl ave okrenete, onda znajte da je Poslanik Na duan samo da jasno obznani. 93. Onima koji vjeruju i dobra djela ine nama nikakva grijeha u onome to oni pojedu i popiju kad se klone onoga to im je zabranjeno i kad vjeruju i dobra djela ine, zatim se Allaha boje i vjeruju i onda se grijeha klone i dobro ine. A Allah voli one koji drugima dobro ine. 94. O vjernici, Allah e vas dovoditi u iskuenje sa divljai koja e biti na dohvat ruku vaih i kopalja vaih da Allah ukae na onoga koji Ga se boji kad ga niko ne vidi. A onoga ko i poslije toga nasilje uini eka bolna patnja. 95. O vj ernici, ne ubijajte divlja dok obavljate obrede hadda! Onome od vas ko je hotimino u bije kazna je da jednu domau ivotinju, iju e vrijednost procijeniti dvojica vaih prav ednih ljudi, pokloni Kabi, ili da se iskupi time to e, nahraniti siromahe ili post iti, da bi osjetio pogubnost postupka svoga. A Allah je ve oprostio ono to je bilo . Onoga ko to opet uradi Allah e kazniti. Allah je silan i strog. 96. Vama se dop uta da u moru lovite i da ulov jedete, da se njime vi i putnici koristite, a zabr anjuje vam se da na kopnu lovite dok obrade hadda obavljate. I bojte se Allah, pre d kojim ete se sabrati. 97. Allah je uinio da Kaba, asni hram, bude preporod za lju de, a tako i sveti mjesec i kurbani, naroito oni ogrlicama oznaeni, zato da znate da je Allahu poznato ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji, da Allah, zaista , sva zna. 98. Neka znate da Allah strogo kanjava, ali i da prata i da je milostiv . 99. Poslaniku je jedino dunost da objavi, a Allah zna i ono to javno inite i ono t o sakrijete. 100. Reci: "Nije isto ono to je zabranjeno i ono to je dozvoljeno, ma kar to te iznenauje mnotvo onoga to je zabranjeno. Zato se Allaha bojte, o vi koji s te razumom obdareni, da biste ono to elite postigli. 101. O vjernici, ne zapitkujt e o onome to e vam priiniti neprijatnosti ako vam se objasni; a ako budete pitali z a to dok se Kur'an objavljuje, objasnie vam se, ono ranije Allah vam je ve oprostio. A Allah prata i blag je. 102. Neki ljudi su prije vas pitali za to, pa poslije u to nisu povjerovali. 39

103. Allah nije propisao ni behiru, ni saibu, ni vasilu, a ni hama; to oni koji ne vjeruju govore o Allahu lai, i veina njih nema pameti. 104. A kada im se kae: "P ristupite onome to Allah objavljuje, i Poslaniku!" oni odgovaraju: "Dovoljno nam je ono to smo od predaka naih zapamtili". Zar i ako preci njihovi nisu nita znali u i ako nisu na pravom putu bili?! 105. O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, nee vam nauditi onaj ko je zalutao! Allahu ete se svi vratiti i On e vas obavijestiti o onome ta ste radili. 106. O vjernici, kada vam se priblii smrt, prilikom davanja oporuke neka vam posvjedoe dvojica pravednih roaka vaih ili neka druga dvojica, koji nisu vai, - ako ste na putu, a pojave se znaci smrti. A ako p osumnjate, zadrite ih poslije obavljene molitve i neka se Allahom zakunu: "Mi zak letvu ni za kakvu cijenu neemo prodati makar se radilo i o kakvu roaku i svjedoenje koje je Allah propisao neemo uskratiti, jer bismo tada bili, doista, grenici". 10 7. A ako se dozna da su njih dvojica zgrijeila, onda e njih zamijeniti druga dvoji ca od onih kojima je teta nanesena, i neka se Allahom zakunu: "Nae zakletve su vje rodostojnije od zakletvi njihovih, mi se nismo krivo zakleli, jer bismo tada, za ista, nepravedni bili". 108. Najlake tako oni mogu da izvre svjedoenje svoje onako kako treba, i da se ne plae da e njihove zakletve drugim zakletvama biti pobijene. I bojte se Allah i sluajte! A Allah nee ukazati na pravi put ljudima koji su veli ki grenici. 109. Na dan kada Allah sakupi poslanike i upita: "Da li su vam se oda zvali?" oni e rei: Mi ne znamo, jer samo Ti zna sve tajne". 110. Kad Allah rekne: " O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sa m te Dibrilom pomogao pa si s ljudima, u beici i kao zreo mu, razgovarao; i kada sa m te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indilu nauio: i kada si, voljom Mojom, od blata neto poput ptice napravio i u nju udahnuo i kada je ona, voljom Mojom, post ala ptica; i kada si, voljom Mojom, o roenja slijepa i gubavca iscijelio; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni meu njima koji nisu vjerovali povikali: "Ovo nije nita drugo do prava vradbina!' 111. I kada sam uenicima naredio: 'Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!' oni su odgovorili" 'Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo mi musli mani". 112. A kada uenici rekoe: "O Isa, sine Merjemin, moe li nam Gospodar tvoj tr pezu s neba spustiti?" on ree: "Bojte se Allaha ako ste vjernici" 113. "Mi elimo" rekoe oni "da s nje jedemo i da naa srca budu smirena i da se uvjerimo da si nam i stinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci". 114. Isa, sin Merjemin , ree: "O All ahu, Gospodaru na, spusti nam s neba trpezu da nam bude praznik, i prvima od nas i onima kasnijim, i udo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!" 115. " Ja u vam je spustiti" ree Allah -, "ali u one meu vama koji i poslije ne budu vjerov ali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neu kazniti". 116. A kada Allah rekne : "O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!'" on e rei: "Hvaljen neka si Ti! Meni nije priliilo da govor im ono to nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to ve zna; Ti zna ta ja znam, a ja n e znam ta Ti zna; Samo Ti jedini sve to je skriveno zna. 117. Ja sam im samo ono gov orio to si im Ti naredio: 'Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!' I ja sam n ad njima bdio dok sam meu njima bio, a kad si mi Ti duu uzeo, Ti si ih jedini nadz irao; Ti nad svim bdi. 118. Ako ih kazni, robovi su Tvoji, a ako im oprosti, silan i mudar ti si." 119. Allah e rei: "Ovo je Dan u kome e iskrenima od koristi iskreno st njihova biti; njima e dennetske bae, kroz koje rijeke teku, pripasti, vjeno i dovi jeka e u njima ostati. Allah e zadovoljan njima biti, a i oni Njim. To e veliki usp jeh biti!' 120. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim to je na njima ; On sve moe! 40

SURA 6 Stoka Al-An'-am Mekka 165 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Hva ljen neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa ope t oni koji ne vjeruju druge sa Gospodarom svojim izjednauju! 2. On vas od zemlje stvara i as smrti odreuje, i samo On zna kada e Smak svijeta biti, a vi opet sumnja te. 3. On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i to krijete i to pokazujete, i On zna ono to radite. 4. A nevjernicima ne doe ni jedan dokaz od Gospodara njihov a od koga oni glave ne okrenu. 5. Oni smatraju da je la Istina koja im dolazi, al i, njih e sigurno stii posljedice onoga emu se rugaju. 6. Zar oni ne znaju koliko s mo Mi naroda prije njih unitili, kojima smo na Zemlji mogunosti davali kakve vama nismo dali i kojima smo kiu obilatu slali i uinili da rijeke pored njih teku, pa s mo ih, zbog grijehova njihovih, unitavali, i druga pokoljenja, poslije njih, stva rali. 7. A i da ti Knjigu na papiru spustimo i da je oni rukama svojim opipaju, opet bi sigurno rekli oni koji nee da vjeruju: "Ovo nije nita drugo do prava vradbi na." 8. Oni govore: "Trebalo je da mu se poalje melek!" A da meleka poaljemo, s nj ima bi svreno bilo, ni cigli as vremena im ne bi vie dao. 9. A da ga melekom uinimo, opet bismo ga kao ovjeka stvorili i opet bismo im uinili nejasnim ono to im nije j asno. 10. Poslanicima su se i prije tebe rugali, pa je one koji su im se rugali stiglo ba ono emu su se rugali. 11. Reci: "Putujte po svijetu, zatim pogledajte ka ko su zavrili oni koji su poslanike lanim smatrali!' 12. Upitaj: "ije je sve ono to je na nebesima i na Zemlji?" i odgovori: "Allahovo!" On je Sebi propisao da bude m ilostiv. On e vas na Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve sumnje; oni koji su sebe upropastili, pa i oni nee vjerovati. 13. Njemu pripada sve to postoji u noi i danu; On sve uje i sve zna. 14. Reci:" "Zar da za zatitnika uzmem nekog drugog os im Allaha, stvoritelja nebesa i Zemlje? On hrani, a Njega niko ne hrani!' Reci: "M eni je nareeno da budem prvi meu onima koji se pokoravaju", - i" "Nikako ne budi o d onih koji Mu druge ravnim smatraju!' 15. Reci: "Ako ne budem posluan svome Gospod aru, ja se plaim patnje na Velikom danu." 16. A onaj ko toga dana bude poteen, On m u se smilovao, i to je oiti uspjeh. 17. Ako te od Allaha neka nevolja pogodi, - p a, niko je osim Njega ne moe otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari, - pa, samo j e On Svemoni, 18. i jedini On vlada robovima Svojim; On je Mudar i Sveznajui. 19. Reci: Ko je svjedok najpouzdaniji?" i odgovori: "Allah, On e izmeu mene i vas svje dok biti. A meni se ovaj Kur'an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?" Reci: " Ja ne tvrdim." Reci: "Samo je On Bog, i ja nemam nita s tim to vi smatrate druge N jemu ravnim." 20. Oni kojima smo Knjigu dali poznaju Poslanika kao to poznaju sin ove svoje; oni koji su sebe upropastili, pa oni nee vjerovati. 21. Ima li neprave dnijeg od onoga koji o Allahu govori lai ili ne priznaje dokaze Njegove? Nepraved ni zaista nee uspjeti! 22. A na Dan kada ih sve sakupimo, pa upitamo one koji su druge Njemu ravnim smatrali: "Gdje su vam boanstva vaa koja ste bogovima drali?" 41

23. nee im nita drugo preostati nego da reknu: "Allaha nam, Gospodara nam naeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!" 24. Gledaj kako e oni sami sebi lagati, a n ee im biti onih koji su bili izmislili! 25. Ima onih koji dolaze da te sluaju, ali Mi smo na srca njihova zastore stavili, da Kur'an ne bi razumjeli, i gluhim ih uin ili, pa i ako bi sve dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali. A kada ti do laze da se s tobom raspravljaju, govore oni koji ne vjeruju: "To su samo izmiljot ine naroda davnanjih!" 26. Oni zabranjuju da se u Kur'an vjeruje, i sami se od njeg a udaljavaju, i sami sebe upropatavaju, a da i ne primjeuju. 27. A da ti je vidjet i kako e, kad pred vatrom budu zadrani, rei: "Da nam je da povraeni budemo, pa da do kaze Gospodara naeg ne poriemo i da vjernici postanemo!' 28. Ne, ne! Njima e oevidno p ostati ono to su prije krili; a kada bi i bili povraeni, opet bi nastavili da rade ono to im je bilo zabranjeno, jer oni su doista laljivci, 29. i rekli bi: "Nema iv ota osim na ovom svijetu i mi neemo biti oivljeni!' 30. A da ti je vidjeti kako e, ka da pred Gospodarom svojim budu zaustavljeni i kad ih On upita: "Zar ovo nije ist ina?" odgovoriti: "Jeste, tako nam Gospodara naeg!" a i kako e On rei: "E pa iskusi te onda patnju zbog toga to niste vjerovali!' 31. Oni koji ne vjeruju da e pred Alla ha stati nastradae kad im iznenada as oivljenja doe, i rei e: "O, alosti nae, ta smo na Zemlji propustili!" i grijehe svoje e na leima svojim nositi, a uasno je ono to e uprtiti! 32. ivot na ovom svijetu je smo igra i zabava, a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allah boje. Zato se na opametite? 33. Mi znamo da tebe zais ta alosti to to oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti laac, nego nev jernici poriu Allahove rijei. 34. A poslanici su i prije tebe lanim smatrani, pa su trpjeli to su ih u la ugonili i muili sve dok im ne bi dola pomo Naa, - a niko ne moe Allahove rijei izmijeniti -, i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti. 35. Ako je tebi teko to to oni glave okreu, onda, ako moe, potrai kakav otvor u Zemlji ili kakve ljestve na nebo, pa im donesi jedno udo! Da Allah hoe, On bi ih sve na prav om putu sakupio; zato nikako ne budi od onih koji to ne znaju! 36. Odazvae ti se jedino oni koji su posluni. A Allah e umrle oivjeti; zatim, Njemu e se svi vratiti. 37. Oni govore: "Zato mu Gospodar njegov ne poalje kakvo udo!' Reci: "Allah je kadar da poalje udo, ali veina njih ne zna." 38. Sve ivotinje koje po Zemlji hode i sve pt ice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas u Knjizi Mi nismo nita izos tavili i sakupie se poslije pred Gospodarom svojim. 39. A oni koji dokaze Nae poriu gluhi su i nijemi, u tminama su. Onoga koga hoe Allah ostavlja u zabludi, a onog a koga hoe na pravi put izvodi. 40. Reci: "Kaite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam dola Allahova kazna ili vas iznenadio Smak svijete, da li biste ikoga dru gog osim Allah priznavali?" 41. Njega biste samo molili da, ako hoe, otkloni od v as ono za to ste Ga molili, a ne bi vam ni na umu pali oni koje ste Mu ravnim sma trali. 42. A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neimatinom i boleu ih kanja vali ne bi li posluni postali. 43. Trebalo je da su posluni postali kad bi im kazn a Naa dola! Ali, srca njihova su ostala tvrda, a ejtan im je lijepim prikazivao ono to su radili. 44. I kada bi zaboravili ono ime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome to im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaz nili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili, 45. i zameo bi se trag narodu koji in i zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova! 42

46. Reci: "Kaite vi meni, ako bi vas Allah slua vaeg i vida vaeg liio i srca vaa zapea io, koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?" Pogledaj kako dokaze iznosimo, a o ni opet glave okreu. 47. Reci; Kaite vi meni, ako bi vas Allahova kazna stigla neoe kivano ili javno, zar bi iko drugi do narod nevjerniki nastradao?" 48. Mi aljemo p oslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju; neka se zato oni koj i vjeruju i dobra djela ine niega ne boje i ni za im nek ne tuguju. 49. A one koji dokaze Nae ne vjeruju stii e kazna zato to greno postupaju. 50. Reci: "Ja vam ne kaem: 'U mene su Allahove riznice' , niti: 'Meni je poznat nevidljivi svijet' , niti vam kaem: 'Ja sam melek' ja slijedim samo ono to mi se objavljuje." Reci: "Zar su isto slijepa c i onaj koji vidi? Zato ne razmislite?" 51. I opominji Kur'anom one koji strahuju t o e pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni zatitnika ni zagovor nika nee imati da bi se Allaha bojali. 52. I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i naveer Gospodaru svome mole elei naklonost Njegovu ti nee za njih odgovarati, a ni oni nee odgovarati za tebe, jer bi, ako bi ih otjerao, nasilnik bio. 53. I tako Mi jedne drugima iskuavamo da bi nevjernici rekli: "Zar su to oni kojima je Allah , izmeu nas, milost ukazao?" A zar Allah dobro ne poznaje one koji su zahvalni! 5 4. A kada ti dou oni koji u rijei Nae vjeruju, ti reci: "Mir vama! Gospodar va je sa m Sebi propisao da bude milostiv: ako neko od vas kakvo runo djelo iz lakomisleno sti uini, pa se poslije pokaje i popravi, - pa, Allah e doista oprostiti i samilos tan biti." 55. Tako Mi potanko izlaemo dokaze, i da bi oevidan bio put kojim idu g renici. 56. Reci: "Meni je zabranjeno da se klanjam onima kojima se vi, pored All aha, klanjate." Reci: "Je se ne povodim za eljama vaim, jer bih tada zalutao i ne bih na pravom putu bio." 57. Reci: "Meni je doista jasno ko je Gospodar moj, a v i Ga ne priznajete. Nije u mojoj vlasti ono to vi pourujete; pita se samo Allah, O n sudi po pravdi i On je sudija najbolji." 58. Reci: "Da je o mojoj vlasti ono to pourujete, izmeu mene i vas bilo bi svreno, a Allah dobro zna nevjernike." 59. U N jega su kljuevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna ta je na kopnu i ta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Ze mlje niti ieg svjeeg niti ieg suhog, nieg to nije u jasnoj Knjizi. 60. On vas nou uspa vljuje, - a zna i ta ste preko dana grijeili -, zatim vas budi, sve dok ne doe as sm rti. Na kraju, Njemu ete se vratiti i On e vas o onome to ste radili obavijestiti. 61. On vlada robovima Svojim i alje vam uvare; a kad nekome od vas smrt doe, izasla nici Nai mu, bez oklijevanja, duu uzmu. 62. Oni e, poslije, biti vraeni Allahu, svom e istinskom Gospodaru. Samo e se On pitati i On e najbre obraun svidjeti. 63. Reci: "Ko vas iz strahota na kopnu i moru izbavlja kad mu se i javno i tajno ponizno m olite: 'Ako nas On iz ovoga izbavi, sigurno emo biti zahvalni!'" 64. Reci: "Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate da ima Njemu ravnih." 65. Reci: "On je kadar da poalje protiv vas kaznu iznad vaih glava ili ispod vaih n ogu ili da vas u stranke podijeli i uini da silu jedni drugih iskusite." Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze da bi se oni urazumili! 66. Tvoj narod kaz nu porie, a ona je istina. Reci: "Ja nisam va uvar, 67. svaki nagovjetaj ima svoje v rijeme, i vi ete znati!" 68. Kada vidi one koji se rijeima Naim rugaju, nek si dalek o od njih sve dok na drugi razgovor ne preu. A ako te ejtan navede da zaboravi, ond a ne sjedi vie s nevjernicima kad se opomene sjeti. 69. Oni koji se boja Allaha nee za njih raun polagati, ali su duni da opominju ne bi li se okanili. 43

70. Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je ivot na ovom svijetu obmanuo, a opominji Kur'anom da ovjek, zbog onoga to radi, ne bi stradao, j er osim Allaha ni zatitnika ni posrednika nee imati i jer se od njega nikakva otku pnina nee primiti. Oni e, zbog onoga to su radili, biti u muci zadrani; njih eka pie o d kljuale vode i patnja nesnosna, zato to nisu vjerovali. 71. Reci: "Zar da se, po red Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku tetu otkloniti pa da budemo vraeni stopama naim a Allah nas je ve uputio i da budemo ka o onaj koga su na Zemlji ejtani zaveli pa nita ne zna, a koga drugovi njegovi zovu na pravi put: 'Hodi nama!'" Reci: "Allahov put je jedini pravi put, i nam je nareeno da Gospodara svjetova sluamo 72. i da molitvu obavljamo i da se Njega bojimo; On je Taj pred kojim ete biti sakupljeni, 73. i On je Taj koji je nebesa i Zemlju m udro stvorio: im On za neto rekne: 'Budi!' ono biva; rije Njegova je Istina; samo e On mati vlast na Dan kad se u rog duhne; On zna nevidljivi i vidljivi svijet, i On je Mudar i Sveznajui." 74. A kad Ibrahim ree svome ocu Azeru: "Zar kumire smatra bo govima?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi." 75. I Mi pokazasmo Ib rahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi vrsto vjerovao. 76. I kad nastupi no, On ugle da zvijezdu i ree: "Ovo je Gospodar moj!" A poto zae, ree: "Ne volim one koji zalaze !" 77. A kad ugleda Mjesec kako izlazi, ree: "Ovo je Gospodar moj!" A poto zae, on ree: "Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi, biu sigurno jedan od onih koji su zalutali." 78. A kad ugleda Sunce kako se raa, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najvee!" A poto zae, on ree: "Narode moj, ja nemam nita s tim to vi Njemu dru e ravnim smatrate! 79. Ja okreem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!" 80. I narod njegov se s njim raspravljao. "Zar da se sa mnom raspravljate o Alla hu, a On je mene uputio?" ree on. "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatr ate, bie samo ono to Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvata sve. Zato se ne urazumite? 81. A kako bih se ja bojao onih koje s Njim izjednaujet e, kada se vi ne bojite to Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije n ikakav dokaz dao? I znate li vi ko e, mi ili vi, biti siguran? 82. Bie sigurni sam o oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobotvom ne mijeaju; oni e biti na pravo m putu." 83. To su dokazi nai koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi vie stepen e dajemo onima kojima Mi hoemo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznajui. 84. I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo a Nuha smo jo prije uputi li i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Ha runa eto, tako Mi nagraujemo one koji dobra djela ine 85. i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Il'jasa svi oni su bili dobri 86. i Ismaila i El-jese'a i Junusa i Luta i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali 87. i neke pretke njihove i potomke njihove i brau njihovu njih smo odabrali i na pravi put im ukazali. 88. To je Al lahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima hoe od robova Svojih. A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono to su inili. 89. To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesnitvo dali. Pa ako ovi u to ne vjeruju , Mi smo time zaduili ljude koji e u to vjerovati. 90. Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put. Reci: "Ja od vas ne traim nagradu za Kur'an, on je samo p ouka svjetovima." 91. Jevreji ne poznaju Allaha kako treba kad govore: "Nijednom ovjeku Allah nije nita objavio!" Reci: "A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, 44

koju na listove stavljate i pokazujete, - a mnogo i krijete -, i pouavate se onom e to ni vi ni preci vai niste znali?" Reci: "Allah!" Zatim ih ostavi neka se laima svojim zabavljaju. 92. A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona p otvruje onu prije nje da opominje Mekku i ostali svijet. A oni koji u onaj svijet vjeruju vjeruju i u nju i o molitvama svojim brigu brinu. 93. Koje je nepravedni ji od onoga koji lai o Allahu iznosi ili koji govori: "Objavljuje mi se" a nita mu se ne objavljuje, ili koji kae: "I ja e rei isto onako kao to Allah objavljuje." A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispruili ruke svoj e prema njima: "Spasite se ako moete! Od sada ete neizdrljivom kaznom biti kanjeni z ato to ste Allaha ono to nije istina iznosili i to ste se prema dokazima Njegovim o holo ponaali." 94. A doi ete Nam pojedinano, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivi dobra koja smo vam bili darovali. "Mi ne vidimo s vama boanstva vaa koja ste Njemu ravnim smatrali, pokidane su veze meu vama i nema vam onih koje ste po srednicima drali." 95. Allah ini da zrnje i kopice prokliju. On iz neiva izvodi ivo, iz iva neivo, - to vam je, eto, Allah, pa kuda se onda odmeete? 96. On ini da zora s vie, On je no odredio za poinak, a Sunce i Mjesec za raunanje vremena; to je odredba Silnoga, Sveznajueg. 97. On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku uprav ljate, na kopnu i moru. Mi potanko objanjavamo znamenja Naa ljudima koji znaju. 98 . On vas stvara od jednog ovjeka da na zemlji ivite i da u njoj sahranjeni budete. Mi potanko pruamo dokaze ljudima koji razumiju. 99. On vodu s neba sputa, pa Mi o nda inimo da pomou nje niu sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz nje ga klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasaeni, naroito masline i ipci, slini razliiti. Posmatrajte, zato, pl odove njihove, kad se tek pojave i kad zru. To je zaista dokaz za ljude koji vje ruju. 100. Nevjernici smatraju dinnove ravne Allahu, a On je njih stvorio, i izmi slili su, ne mislei ta govore, da On ima sinove i keri. Hvaljen neka je On i vrlo v isoko iznad onoga kako Ga oni opisuju! 101. On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Ot kud Njemu dijete kad nema ene, On sve stvara, i samo On sve zna. 102. To vam je A llah, Gospodar va, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato se Njemu klanjajte; On nad svim bdi! 103. Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pog leda dopire; On je milostiv i upuen u sve. 104. "Od Gospodara vaeg dolaze vam doka zi, pa onaj ko ih usvaja u svoju korist to ini, a onaj ko je slijep na svoju tetu je slijep, a ja nisam va uvar." 105. I, eto, tako, Mi na razne naine izlaemo dokaze da bi oni rekli: "Ti si Uio!" i da bismo to objasnili ljudima koji hoe da znaju. 1 06. Ti ono to ti Gospodar tvoj objavljuje sluaj drugog boga osim Njega nema! i mno goboce izbjegavaj. 107. Da, Allah hoe, oni ne bi druge Njemu ravnim smatrali, a Mi tebe nismo uvarom njihovim uinili niti si ti njihov staratelj. 108. Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne mislei ta g ovore Allaha grdili. Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihov e predstavljali. Oni e se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa e ih On o onom to su radili obavijestiti. 109. Oni se zaklinju Allahom, najteom zakletvom, da e, ako im doe udo, sigurno zbog njega vjernici postati. Reci: "Sva uda su samo u Allaha!" A odakle vi znate da e oni, kad bi im ono dolo, vjernici postali, 110. i da Mi sr ca njihova i oi njihove neemo zapeatiti, i da nee vjerovati kao to ni prije nisu vjer ovali, i da ih neemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni? 45

111. Kada bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pr ed njih oigledno sve dokaze sabrali, - oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Alla h htio, ali veina njih ne zna. 112. Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje od reivali, ejtane u vidu ljudi i dinnova koji su jedni drugima kiene besjede govorili da bi ih obmanuli a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi uinili; zato ti ostavi njih, i ono to izmiljaju 113. i da bi srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju bil a sklona tome i zadovoljna time, i da bi poinili grijehe koje su poinili. 114. Zato da pored Allaha traim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potanko? A oni kojima smo Mi dali Knjigu dobro znaju da Kur'an objavljuje Gospodar tvoj istinito , zato ti ne sumnjaj nikako! 115. Rijei Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravd e; Njegove rijei niko ne moe promijeniti i On sve uje i sve zna. 116. Ako bi se ti pokoravao veini onih koji ive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore. 117. Gospodaru tvo m su dobro poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji s u na pravom putu. 118. Zato jedite ono pri ijem klanju je spomenuto Allahovo ime, ako vjerujete u Njegove ajete. 119. A zato da ne jedete ono pri ijem klanju je sp omenuto Allahovo ime kad vam je On objasnio ta vam je zabranio, - osim kad ste u nevolji; mnogi, prema prohtjevima svojim, nemajui za to nikakva dokaza, zavode dr uge u zabludu. A Gospodar tvoj dobro zna one koji u zlu svaku prelaze svaku mjer u. 120. Ne grijeite ni javno ni tajno! Oni koji grijee sigurno e biti kanjeni za ono to su zgrijeili. 121. Ne jedite ono pri ijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, t o je, uistinu, grijeh! A ejtani navode tienike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno mnogoboci postali. 122. Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali ivot i svjetlo pomou kojeg se meu ljudim a kree, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi? A nevjernicima se ini lijep im to to oni rade. 123. I isto tako Mi uinismo da u svakom gradu velikai postanu gr ijenici i da u njemu zamke postavljaju, ali oni samo sebi zamke postavljaju, a da i ne primjeuju. 124. A kada njima dokaz dolazi, oni govore: "Mi neemo vjerovati s ve dok se i nama ne da neto slino to je Allahovim poslanicima dano." A Allah dobro zna kome e povjeriti poslanstvo Svoje. One koji grijee sigurno e stii od Allaha ponie nje i patnja velika zato to spletkare. 125. Onome koga Allah eli da uputi On srce njegovo prema islamu raspoloi, a onome koga eli da u zabludi ostavi On srce njegov o stegne i umornim uini kao da ini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one ko ji ne vjeruju bez podrke ostavi. 126. Ovo je pravi put Gospodara tvog. A Mi objanj avamo dokaze ljudima koji pouku primaju. 127. Njih eka Kua blagostanja u Gospodara njihova; On e biti zatitnik njihov zbog onoga to su inili. 128. A na Dan kada On sv e sakupi: "O skupe ejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli!" "Gospodaru na," rei e ljudi , tienici njihovi "mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo da roka naeg k oji si nam odredio Ti!" "Vatra e biti prebivalite vae" rei e On -, " u njoj ete vje stati, osim ako Allah drugaije ne odredi." Gospodar tvoj je zaista mudar i svezna jui. 129. Tako isto Mi preputamo vlast jednim silnicima nad drugim zbog onoga to su zaradili. 46

130. "O skupe dinnski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolaz ili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ete ovaj va dan doekati." Njih je ivot na Zemlji bio obmanuo i oni e sami protiv sebe posvjedoiti da su bili nevjernici. 131. Tako je, jer Gospodar tvoj nije unitavao sela i gradove zbog zul uma njihova bez prethodne opomene njihovim stanovnicima. 132. Svima e pripasti na grada ili kazna, ve prema tome kako su postupali, jer je Gospodar tvoj bdio nad o nim to su radili. 133. Gospodar tvoj je neovisan i pun milosti. Ako hoe, vas e uklo niti, i poslije vas one koje On hoe dovesti, kao to je od potomstva drugih naroda vas stvorio. 134. Ono ime vam se prijeti doista e doi i vi neete stii umai! 135. Reci: "O narode moj, inite sve to moete, a iniu i ja; saznaete vi ve koga eka sretan kraj! evjernici sigurno nee uspjeti. 136. Oni odreuju za Allaha dio ljetine i dio stoke, koju je On stvorio, pa govore: "Ovo je za Allaha" tvrde oni -, " a ovo za boanst va naa"! Meutim, ono to je namijenjeno boanstvima njihovim ne stie Allahu, dok ono to je odreeno za Allaha stie boanstvima njihovim. Kako runo oni sude! 137. Mnogim mnogo bocima su tako isto ejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. A da je Allah htio, oni to ne bi inili. Zato i njih i njihove izmiljotine ostavi! 138. Oni govore; "Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi su zabranjeni, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvolimo" tvrde oni -, "a ove i ove kamile je zabranjeno jahati". Ima stoke prilikom ijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmiljajui o Njemu lai. A On e ih sig urno zbog onoga to izmiljaju kazniti. 139. Oni govore: "Ono to je u utrobama ove i ove stoke dozvoljeno je samo mukarcima naim, a zabranjeno naim enama. A ako se plod izjalovi, onda su u tome sudionici." Allah e ih za neistine njihove koje oni priaj u kazniti, On je mudar i sveznajui. 140. Oni koji iz lakoumnosti i ne znajui ta rad e djecu svoju ubijaju i koji ono ime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, go vorei neistine o Allahu, sigurno e nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju ta ra de. 141. On je taj koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjev e razliita okusa, i masline i ipke, sline i razliite, - jedite plodove njihove kad p lod dadu, i podajte na dan etve i berbe ono na ta drugi pravo imaju, i ne rasipajt e, jer On ne voli rasipnike, 142. i stoku koja se tovari kolje, - jedite dio ono ga ime vas Allah opskrbljuje, a ne slijedite ejtanove korake, jer vam je on pravi neprijatelj 143. i to osam vrsta: par ovaca i par koza Reci: "Da li je On zabran io mujake ili enke ili ono to se nalazi u utrobama enki?" Kaite mi, i dokaite, ako je istina to to govorite 144. i par kamila i par goveda, - Reci: "Da li je On zabran io mujake ili enke ili ono to se nalazi u utrobama enki? Dali ste vi bili prisutni k ad vam je Allah to propisao?" Ima li onda nepravednijeg od onoga koji, ne znajui istinu, izmilja lai o Allahu da bi ljude u zabludu doveo. Allah sigurno nee ukazati na pravi put ljudima koji su nepravedni. 145. Reci: "Ja ne vidim u ovome to mi s e objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma ta drugo osim strvi, ili krvi koja i stie, ili svinjskog mesa, - to je doista pogano -, ili to je kao grijeh zaklano u neije drugo, a ne u Allahovo ime." A onome ko bude primoran, ali ne iz elje, samo toliko da glad utoli, Gospodar tvoj e doista oprostiti i milostiv biti. 146. Jevr ejima smo sve ivotinje koje imaju kopita ili kande zabranili, a od goveda i brava njihov loj, osim onog s lea ili s crijeva, ili onog pomijeanog s kostima. Time smo ih zbog zuluma njihova kaznili; i Mi, zaista, govorimo istinu. 147. A ako ti on i ne budu vjerovali, ti reci: "Gospodar va je neizmjerno milostiv, ali kazna Njeg ova nee mimoii narod greni." 148. Mnogoboci e govoriti: "Da je Allah htio, mi ne bism o druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci nai, niti bismo ita zabranjenim uinili." Tako isto su oni prije njih poricali, sve dok 47

Nau kaznu nisu iskusili. Reci: Imate li kakav dokaz da nam ga iznesete? Vi se sam o za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite." 149. Reci: "Allah ima potpun dokaz, i da On hoe, svima bi na pravi put ukazao!" 150. Reci: "Dovedite t e svoje svjedoke, one koji e posvjedoiti da je Allah to zabranio!" Pa ako oni posv jedoe, ti im nemoj povjerovati i ne povodi se za eljama onih koji Nae dokaze dre lani m i koji u onaj svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju. 151. Reci: "Doite da vam kaem ta vam Gospodar va propisuje; da Mu nita ne pridruujete, da roditeljima dobro inite, da djecu svoju, zbog neimatine, ne ubijate Mi i vas i njih hranimo ne pribliujte se nevaljaltinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte o nog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva, - eto, to vam O n preporuuje da biste razmislili 152. i da se imetku siroeta ne pribliavate, osim n a najljepi nain, sve dok punoljetno ne postane, i da krivo na litru i na kantaru n e mjerite, - Mi nikoga preko njegove mogunosti ne zaduujemo -, i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne k rite, - eto, to vam On nareuje da biste to na umu imali. 153. I doista, ovo je pra vi put moj, pa se njega drite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od pu ta Njegova; - eto, to vam On nareuje, da biste se grijeha klonili." 154. Mi smo M usau Knjigu dali da uinimo potpunom blagodat onome koji e prema njoj postupati i k ao objanjenje svemu i uputu i milost da bi oni povjerovali da e pred Gospodara svo ga stati. 155. A ova Knjiga koju objavljujemo jeste blagoslovljena, zato je slij edite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala, 156. i zato da ne kaete: "Knjiga je objavljena dvjema vjeroispovijestima prije nas, ali mi ne znamo da je itamo kao oni", 157. i da ne kaete: "Da je Knjiga objavljena nama, bolje bismo se od njih drali pravog puta." Pa objavljuje vam se, eto, od Gospodara vaeg jasan do kaz i uputstvo i milost; i ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji Allahove do kaze ne priznaje i od njih se okree? A Mi emo tekom mukom kazniti one koji se od do kaza naih odvraaju zato to to stalno ine. 158. Zar oni ekaju da im meleki dou, ili kaz na Gospodara tvoga, ili neki predznaci od Gospodara tvoga? Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga dou, ni jednom ovjeku nee biti od koristi to to e tada v jerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio. Reci: "Samo vi ekajte, i mi emo, doista, ekati!" 159. Tebe se nita ne tiu oni koji s u vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah e se za njih pobrinuti . On e ih o onome to su radili obavijestiti. 160. Ko uradi dobro djelo, bie deseter ostruko nagraen, a ko uradi ravo djelo, bie samo prema zasluzi kanjen, i nee im se uin iti nepravda. 161. Reci: "Mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu vjer u, vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik." 162. Reci: "Klanj anje moje, i obredi moji, i ivot moj, i smrt moja doista su posveeni Allahu, Gospo daru svjetova, 163. koji nema sauesnika; to mi je nareeno i ja sam prvi musliman." 164. Reci: "Zar da za Gospodara traim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospod ar svega? to god ko uradi, sebi uradi, i svaki grenik e samo svoje breme nositi. Na kraju Gospodaru svome ete se vratiti i On e vas o onome u emu ste se razilazili ob avijestiti. 165. On ini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po poloaju j edne iznad drugih uzdie da bi vas iskuao u onome to vam daje, Gospodar tvoj, zaista , brzo kanjava, ali On, doista, prata i samilostan je." 48

SURA 7 Bedemi Al-A'raf Mekka 206 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Eli f-lam-mim-sad. 2. Objavljujete ti se Knjiga i neka ti u grudima ne bude nikakve tegobe zbog nje da njome opominje i da vjernicima bude pouka. 3. Slijedite ono to vam se od Gospodara vaeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zatitnika! A kako vi malo pouku primate! 4. Koliko smo Mi samo gradova razorili! I kazna Naa im je dolazila nou i danju kad bi prilegli, 5. a kada bi ih kazna Naa z adesila, jadikovanje njihovo se svodilo samo na rijei: "Nasilnici smo, zaista bil i!' 6. I sigurno emo pitati one kojima smo poslanike slali, a pitaemo, doista, i pos lanike, 7. i izloiemo im, pouzdano, sve to o njima znamo, jer Mi nismo odsutni bili . 8. Mjerenje toga dana bie pravedno: oni ija dobra djela prevagnu, oni e ta ele post ii; 9. a oni ija dobra djela budu lahka, oni e, zato to dokaze Nae nisu priznavali, s tradati. 10. Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve to je potrebno za iv ot dali. A kako vi malo zahvaljujete! 11. Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: "Poklonite mu se!" i oni su se poklonili, a Ibli s nije; on nije htio da se pokloni. 12. "Zato se nisi poklonio kad sam ti naredio ?" upita On. "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovae" odgovori on. 13. "E onda izlazi iz denneta" ree On -, "ne prilii ti da u njemu prk osi; izlazi, ti si, zaista od onih prezrenih!" 14. "Daj mi vremena do dana njihov a oivljenja!" zamoli on. 15. "Daje ti se vremena!" ree On. 16. "E zato si odredio p a sam u zabludu pao". ree -, "kunem se da u ih na Tvom pravom putu presretati, 17. pa u im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti e ustanoviti da vein a njih nee zahvalna biti!' 18. "Izlazi iz njega, pokuen i ponien!' ree On. "Tobom i svi a onima koji se budu povodili za tobom doista e dehennem napuniti! 19. A ti, o Ade me, i ena tvoja u dennetu stanujte i odakle gdje god hoete jedite, samo se ovom drv etu ne pribliujte, da se prema sebi ne ogrijeite!" 20. I ejtan im poe bajati da bi i m otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i ree: "Gospodar va vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtn i bili", 21. i zaklinjae im se: "Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!' 22. I na p revaru ih zavede. A kad oni ono drvo okusie, stidna mjesta njihova im se ukazae i oni po sebi dennetsko lie stavljati poee. "Zar vam to drvo nisam zabranio?! zovnu ih Gospodar njihov "i rekao vam: 'ejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.'" 23. "Gos podaru na", - rekoe oni "sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprosti i ne smiluje n am se, sigurno emo biti izgubljeni." 24. "Izlazite" ree On "jedni drugima biete nep rijatelji! Na Zemlji ete boraviti i do smrti ostati. 25. Na njoj ete ivjeti, na njo j ete umirati i iz nje oivljeni biti" ree On. 26. O sinovi Ademovi, dali smo vam od jeu koja e pokrivati stidna mjesta vaa, a i raskona odijela, ali, odjea estitosti, to je ono najbolje. To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili. 49

27. O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede ejtan kao to je roditelje vae iz den neta izveo, skinuvi s njih odjeu njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! O n vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo uinili ejtane zat itnicima onih koji vjeruju. 28. A kada urade neko runo djelo, govore: "Zatekli sm o pretke nae da to rade, a i Allah nam je to zapovjedio." Reci: "Allah ne zapovij eda da se rade runa djela! Zato o Allah ugovorite ono to ne znate?" 29. Reci: "Gosp odar moj nareuje pravednost. I obraajte se samo Njemu kad god obavljate molitvu, i molite Mu se iskreno Mu ispovijedajui vjeru! Kao to vas je iz niega stvorio, tako e vas ponovo oivjeti. 30. On jednima na pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u za bludi ostavlja, jer oni, mjesto Allaha, ejtane za zatitnike uzimaju i misle da dob ro rade. 31. O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoete da molitvu obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju. 32. Reci: " Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jel a?" Reci: "Ona su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlaemo dokaze ljudima koji znaju. 33. Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da o Al lahu govorite ono to ne znate." 34. Svaki narod ima svoj kraj, i kad doe njegov kr aj, nee ga moi ni za tren jedan ni odloiti ni ubrzati. 35. O sinovi Ademovi, kad va m izmeu vas samih budu dolazili poslanici koji e vam propise Moje objanjavati, - on da se oni koji se budu Allaha bojali i dobra djela initi nee niega bojati niti e bil o za im tugovati; 36. a oni koji dokaze Nae budu poricali, i od njih se budu oholo okretali, bie stanovnici u vatri, u njoj e vjeno ostati. 37. Ima li, onda, neprave dnijeg od onoga koji o Allahu govori lai i ne priznaje Njegove rijei? Takvi e dobit i sve ono to im je zapisano. Ali kada im izaslanici Nai dou da im duu uzmu, upitae: " A gdje su oni kojima ste se, umjesto Allahu, klanjali?" "Izgubili su nam se" odg ovorie, i sami protiv sebe posvjedoiti da su nevjernici bili. 38. "Ulazite u dehenn em s narodima, sa dinnovima i ljudima koji su prije vas bili i nestali!' rei e On. I kad god neki narod ue, proklinjae onaj za kojim se u nevjerovanje poveo. A kad se svi u njemu iskupe, tada e obian puk rei o glaveinama svojim: "Gospodaru na, ovi su n as u zabludu odveli, zato im podaj dvostruku patnju u vatri!" "Za sve e biti dvos truka!" rei e On-, "ali vi ne znate." 39. A glaveine e rei obinom puku: "Pa vi nemate nikakve prednosti pred nama!" Zato iskusite patnju za ono to ste radili. 40. Onim a koji dokaza Nae budu poricali i prema njima se budu oholo odnosili kapije nebes ke nee se otvoriti, i prije e debelo ue kroz iglene ui proi nego to e oni u dennet u o tako emo Mi grenike kazniti. 41. U dehennemu e im leaj i pokrivai od vatre biti. Eto tako emo Mi nevjernike kazniti. 42. A oni koji budu vjerovali i dobra djela inili Mi nikog ne zaduujemo mimo njegovih mogunosti bie stanovnici denneta, u njemu e vje ostati 43. Iz njihovih grudi emo zlobu odstraniti; ispred njih e rijeke tei, i oni e govoriti: "Hvaljen neka je Allah, koji nas je na pravi put uputio; mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara naeg su zaista istinu donosili", i njima e se doviknuti: "Taj dennet ste u nasljedstvo dobili za ono to ste inili!" 44. I stanovnici denneta e stanovnike vatre dozivati: "Mi smo nal i da je istinito ono to nam je Gospodar na obeao, da li ste i vi nali da je istinito ono ime vam je Gospodar va prijetio?" "Jesmo!" odgovorie. A onda e jedan glasnik me njima da ga i jedni i drugi uju, viknuti: "Neka Allahovo prokletstvo ostane nad onima koji su se prema sebi ogrijeili, 50

45. koji su od Allahova puta odvraali i nastojali da ga iskrive, i koji u onaj sv ijet nisu vjerovali!" 46. Izmeu njih bie bedem, a na vrhovima ljudi koji e svakog p o obiljeju njegovom poznati. I oni e stanovnicima denneta viknuti: "Mir vama!" dok jo ne uu u nj, a jedva e ekati. 47. A kada im pogledi skrenu prema stanovnicima dehen nema, uzviknue: "Gospodaru na, na daj nam da budemo s narodom grenim!" 48. Oni koji e po vrhovima bedema biti zovnue neke ljude, koje e po obiljeju njihovom poznati, i rei e: "ta vam koristi ono to ste zgrtali i to to ste se oholo drali? 49. Zar nisu ov o oni za koje ste se zaklinjali da ih Allahova milost nee stii?" a Allah im je rek ao: "Uite u dennet, nikakva straha za vas nee biti, i ni za im vi neete tugovati!" 50 . I stanovnici vatre dozivae stanovnike denneta: "Prolijte na nas vode ili neto od onoga ime vas je Allah obdario!" a oni e rei: "Allah je to dvoje nevjernicima zabra nio, 51. kojima je vjera njihova bila igra i zabava i koje je ivot na Zemlji bio obmanuo. "Sada emo Mi njih zaboraviti, zato to su zaboravljali da e na ovaj Dan pre d Nama stajati i zato to su dokaze Nae poricali." 52. A Mi ovima Knjigu objavljuje mo, koju smo kako Mi znamo objasnili, da bude putokaz i milost ljudima koji budu vjerovali. 53. ekaju li oni da se obistine prijetnje njene? Onoga dana kada se o bistine, rei e oni koji su na njih prije zaboravili: "Istinu su poslanici Gospodar a naeg donosili! Da nam je zagovornika kakva, pa da se za nas zauzme ili da nam j e da budemo vraeni, pa da postupimo drukije nego to smo postupili!" Ali, oni su sam i sebe upropastili, a nee im biti ni onih koje su izmiljali. 54. Gospodar va je All ah, koji je nebesa i Zemlju u est vremenskih razdoblja stvorio, a onda svemirom z agospodario; On tamom noi prekriva dan, koji ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvien neka je Allah, Gospodar svjetova! 55. Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne vo li On one koji se previe glasno mole. 56. I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela ine. 57. On je Taj koji alje vjetrove kao rado snu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu teke oblake, Mi ih prema mrtvom predj elu potjeramo, pa na njega kiu spustimo i uinimo da uz njenu pomo rastu plodovi sva kovrsni; isto emo tako mrtve oivjeti, opametite se! 58. U plodnom predjelu raste b ilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek s mukom. Eto, tako Mi, na razne naine, ponavljamo dokaze ljudima koji zahvaljuju. 59. Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. "O narode moj," govorio je on "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osi m Njega nemate! Ja se doista plaim za vas patnje na Velikom danu!' 60. A glaveine na roda njegova su odgovarale: "Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi." 61. "O naro de moj," govorio je on " nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospoda ra svjetova; 62. poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i svako dobro vam elim; a ja od Allaha znam ono to ne znate vi. 63. Zar vam je udno to vam pouka od Gospod ara vaeg dolazi po ovjeku, jednom od vas, da vas opominje, da biste se grijeha klo nili i pomilovani bili?" 64. Ali, oni su ga lanim smatrali, pa smo njega i one ko ji su bili uz njega u lai spasili, a one koji u dokaze Nae nisu vjerovali potopili ; uistinu, oni su pravi slijepci bili. 65. A Adu njegova brata Huda. "O narode m oj," govorio je on "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar s e ne bojite?" 66. Glaveine naroda njegova, koje nisu vjerovale, odgovarale su: "M i smatramo da si ti doista neznalica i mi mislimo da si ti zaista laac". 51

67. "O narode moj", - govorio je on "nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svje tova poslanik; 68. dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik. 69. Zar vam je udno to vam pouka od Gospodara vaeg dolazi po ovjeku, jed nom od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda uinio; to to ste krupna rasta Njegovo je djelo. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da biste postigli ono to budete eljeli." 70. "Zar si nam doao z ato da se jedino Allahu klanjamo, a da one kojima su se klanjali preci nai napust imo? govorili su oni . "Uini da nas snae to ime nam prijeti, ako je istina to to govo ri!" 71. "Ve e vas stii kazna i gnjev Gospodara vaeg!' govorio je on. "Zar sa mnom da e prepirete o imenima nekakvim kojima ste ih vi i preci vai nazvali, a kojima All ah nikakav dokaz nije objavio? Zato ekajte, i ja u s vama ekati!' 72. I Mi smo iz mil osti Nae njega i one koji su bili uz njega spasili, a do posljednjeg istrijebili one koji dokaze Nae nisu priznavali i koji nisu vjerovali. 73. A Semudu njegova b rata Saliha. "O narode moj," govorio je on "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znak od Gospodara vaeg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas p atnja nesnosna stigne! 74. I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljedni ci Ada i da vas je On na Zemlji nastanio; u ravnicama njezinim palate gradite, a u brdima kue kleete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne inite zl o po Zemlji nered pravei!" 75. A glaveine naroda njegova, one koje su se oholile, upitae potlaene, one meu njima koji su vjerovali: "Vjerujete li vi da je Salih posl an od Gospodara svoga?" "Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono to je po njemu objavlje no" odgovorie oni. 76. "A mi, doista, ne vjerujemo u to u to vi vjerujete" rekoe on i koji su bili oholi. 77. I zaklae onu kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne pos luae i rekoe: "O Salihu, uini da nas snae to ime prijeti, ako si poslanik." 78. I zade i ih straan potres i oni u zemlji svojoj osvanue mrtvi, nepomini, 79. a on ih je ve bio napustio i rekao: "O narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji opominju." 80. I Luta kad ree narodu svome: "Zato inite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije inio? 81. Vi sa str au prilazite mukarcima, umjesto enama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi! " 82. A odgovor naroda njegova glasio je: "Istjerajte ih iz grada vaeg, oni su lj udi-istunci!" 83. I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim ene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili. 84. I na njih smo kiu spustili, pa po gledaj kako su razvratnici skonali. 85. A Medjenu njegova brata uajba. "O narode m oj", - govorio je on "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim njega nemate! Dol azi vam jasan dokaz od Gospodara vaeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je ve na nj oj uspostavljen red. To je bolje za vas ako vjerujete. 86. I ne postavljajte zas jede na ispravnom putu, prijetei i od Allahova puta odvraajui one koji u Njega vjer uju, elei krivi put. I sjetite se kada vas je bilo malo i da vas je On umnoio, a po gledajte kako su skonali oni koji su nered pravili. 87. I ako jedni od vas vjeruj u u ono to je po meni poslano, a drugi ne vjeruju, pa priekajte dok nam Allah ne p resudi, jer On je sudija najbolji!" 88. Glaveine naroda njegova, one koje su bile ohole, rekoe: "Ili ete bezuvjetno vjeru nau prihvatiti, ili emo mi, o uajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada naeg istjerati." "Zar i protiv nae volje?" ree on. 52

89. "Ako bismo vjeru vau prihvatili nakon to nas je Allah spasio nje, na Allaha bi smo la iznijeli. Mi ne treba da je prihvaamo, to nee Allah, Gospodar na, jer Gospoda r na znanjem Svojim sve obuhvaa; u Allaha se uzdamo! Gospodaru na, Ti presudi nama i narodu naem, Ti si sudija najpravedniji!" 90. A glaveine naroda njegova, one koj e nisu vjerovale, rekoe: "Ako poete za uajbom, biete sigurni izgubljeni." 91. I zade si ih potom straan potres i oni osvanue u zemlji svojoj mrtvi, nepomini. 92. Oni ko ji su smatrali uajba lacem kao da nikada u njoj nisu ni bili; oni koji su smatrali uajba lacem, oni su nastradali. 93. A on ih je ve bio napustio i rekao: "O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga, i savjetovao vas, pa zato da tuguj em za narodom nevjernikim?!" 94. I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo po slali, a da stanovnike njegove neimatinom i boleu nismo kaznili da bi se pokajali. 95. Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi 96. umnoili i rekli: "I nae su pretke pogaale i alosti i radosti!" i tada bismo ih, da oni ne predosjet e, neoekivano kaznili. 96. A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poric ali, pa smo ih kanjavali za ono to su zaradili. 97. A zar su stanovnici sela i gra dova sigurni da ih Naa kazna nee snai nou dok budu spavali? 98. Ili su stanovnici se la i gradova sigurni da ih naa kazna nee stii danju dok se budu zabavljali? 99. Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod k ome propast predstoji. 100. Zar nije jasno onima koji nasljeuju zemlju prijanjih s tanovnika njezinih da emo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijehova njihovih kazn iti i srca njihova zapeatiti, pa savjet nee posluati. 101. O tim gradovima Mi ti ne ke dogaaje njihove kazujemo. Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili, ali o ni nisu htjeli da povjeruju u ono u to prije nisu vjerovali. Eto tako Allah srca nevjernika zapeati, 102. a Mi smo znali da se veina njih zavjeta nee drati, i znali smo da e veinom, doista, grenici biti. 103. Zatim smo, poslije njih, poslali Musaa faraonu i glaveinama njegovim sa dokazima Naim, ali oni u njih nisu povjerovali, p a pogledaj kako su skonali oni koji su nered inili. 104. I Musa ree: "O faraone, je sam poslanik Gospodara svjetova! 105. Dunost mi je da o Allahu samo istinu kaem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vaeg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Isr ailovi!" 106. "Ako si donio kakav dokaz" ree, "pokai ga, ako istinu govori". 107. I on baci svoj tap kad on prava zmijurina; 108. i izvadi ruku svoju ona za prisutn e postade bijela. 109. Glaveine naroda faraonova povikae: "Ovaj je, doista, vjet aro bnjak, 110. on hoe da vas izvede iz zemlje vae, pa ta predlaete?" 111. "Zadri njega i brata njegova: - rekoe, - "a poalji u gradove one koji e skupljati, 112. preda te e sve vjete arobnjake dovesti". 113. I faraonu arobnjaci dooe. "Da li emo, doista, nagr adu dobiti ako budemo pobjednici?" upitae. 114. "Da", - ree "i biete mi, zaista, bl iski". 115. "O Musa", - rekoe onda "hoe li ti ili emo mi baciti?" 116. "Bacite vi" ree on. I kad oni bacie, oi ljudima zaarae i jako ih prestraie, i vradbinu veliku pr die. 117. I Mi naredismo Musau: "Baci tap svoj!" i on odjednom proguta sve ono ime su oni bili obmanu izveli. 53

118. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lano ono to su oni prire dili, 119. i tu oni bijahu pobijeeni i ostadoe ponieni, 120. a arobnjaci se licem na tle bacie. 121. "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova" - povikae, 122. "Gospodara Mu saova i Harunova!" 123. "Zar da mu povjerujete prije nego to vam ja dozvolim!" vi knu faraon. "Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz nj ega stanovnike njegove izveli. Zapamtiete vi! 124. Izosjecau vam, sigurno, ruke vae i noge vae unakrst, a onda e vas sve razapeti!" 125. A oni rekoe: "Mi emo se, doist a, Gospodaru naem vratiti! 126. Ti nam zamjera samo to to smo u dokaze Gospodara nae g povjerovali kada su nam oni doli. Gospodaru na, daj nam snage da izdrimo i da kao vjernici umremo!' 127. A glaveine naroda faraonova rekoe: "Zar e ostavi Musaa i narod njegov da nered u zemlji pravi i da tebe i boanstva tvoja napusti?" On ree: "Ubij aemo muku djecu njihovu, a ensku emo im ostavljati u ivotu; mi, uistinu, vladamo njim a", 128. Musa ree narodu svome: "Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, zemlja je Allahova, On je daje u naslijee kome On hoe od robova Svojih; a lijep i shod e biti za one koji se budu Allaha bojali". 129. "Zlostavljani smo" rekoe oni "prije nego to si nam doao, a i nakon to si nam doao!" A Musa ree: "Gospodar va e nepr jatelja vaeg unititi, a vas nasljednicima na Zemlji uiniti, da bi vidio kako ete pos tupati. 130. I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili. 131. I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: "Ovo smo zasluili", a kad bi ih snala kakva nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolj u bi pripisali. Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo to veina njih nije znala! 132. I govorili su: "Kakav god dokaz da nam donese da nas njime opara, mi t i neemo vjerovati!" 133. Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpel je, i abe, i krv sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovaki su bil i. 134. I kada bi ih zadesila nevolja, govorili bi: "O Musa, moli se, u nae ime, Gospodaru svome onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodi nevolje, mi emo, za ista vjerovati i s tobom sinove Israilove sigurno poslati". 135. I poto bismo ih nevolje oslobodili do vremena do kojeg im je bilo odreeno da je podnose, - oni bi , odjednom, obeanje prekrili. 136. Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su znamenja Naa poricali i prema njima ravnoduni bili, 137. a potlaenom narodu dado smo u nasljee istone i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili, i lijepo obean je Gospodara tvoga sinovima Israilovim bilo je ispunjeno zato to su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono to su faraon i narod njegov sagradili i ono to su podigli. 138. I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naioe na narod koji se kl anjao kumirima svojim "O Musa," rekoe "napravi i ti nama boga kao to i oni imaju b ogove!" "Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!" ree on. 139. "Zaista e biti pon iteno ono to ovi ispovijedaju i beskorisno e im biti ono to rade. 140. Zar da vam, p ored Allaha, traim drugog boga, o On vas je iznad ostalog svijeta uzdigao?" 141. I poto smo vas Mi od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas neizmjerno muili: muku djecu su vau ubijali, a ensku vam u ivotu ostavljali, - to je bilo teko iskuenje Gosp odara vaeg -, 142. Mi odredismo da as susreta sa Musaom bude kad se napuni tridese t noi, i dopunismo ih jo sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov i spuni za etrdeset noi. A 54

Musa je bio rekao bratu svome Harunu: "Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!" 143. I kad Nam Musa doe u odreeno vrij eme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on ree: "Gospodaru moj, ukai mi se da Te vidim!" "Ne moe Me vidjeti" ree -, "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjee Me!" I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljo m sravni, a Musa se onesvijeen strovali. im se osvijesti, ree: "Hvaljen neka si! Kaj em Ti se, ja sam vjernik prvi!" 144. "O Musa", - ree On "Ja sam tebe odlikovao na d ostalim svijetom poslanstvom svojim i govorom Svojim. Ono to ti dajem uzmi i za hvalan budi!" 145. I Mi mu na ploama napisasmo pouku za sve, i objanjenje za svata. "Primi ih svojski, a narodu svome zapovjedi da se pridrava onoga to je u njima lj epe!" A pokazau vam i zemlju grenika. 146. Odvratiu od znamenja Mojih one koji se bu du bez ikakva osnova na Zemlji oholili. I kakav god oni dokaz vide nee ga vjerova ti: ako vide pravi put nee ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu kao put e je prihvatiti. To zato to e dokaze Nae poricati i to e prema njima ravnoduni biti. 14 7. A onima koji dokaze nae ne budu priznavali i koji u susret na onom svijetu ne budu vjerovali, bie ponitena djela njihova. Zar e biti drukije kanjeni nego ako su ra dili? 148. I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem pravi m ne vodi? Oni ga prihvatie i prema sebi se ogrijeie. 149. I poto se poslije gorko p okajae i uvidjee da su zabludjeli, oni rekoe: "Ako se Gospodar na na nas ne saali i a ko nam ne oprosti, doista emo biti izgubljeni!" 150. A kad se Musa srdit i alostan narodu svome vrati, povika: "Kako ste tako runo poslije odlaska moga postupali! Zato ste pourili i o nareenje Gospodara svoga se ogluili?" i ploe baci, i brata svoga za kosu dohvati i poe ga vui sebi. "O sine majke moje," ree Harun "narod nije nima lo do mene drao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dumani i ne smatraj me jednim od onih koji su se prema sebi ogrijeili." 151. "Gospodaru moj," zamoli Mus a "oprosti meni i bratu mome i uini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si o d milostivih najmilostiviji!" 152. One koji su tele prihvatili stii e kazna Gospod ara njihova i ponienje jo na ovom svijetu; tako Mi kanjavamo one koji kuju lai. 153. A onima koji rava djela rade, pa se poslije pokaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj e, poslije toga, sigurno oprostiti i samilostan biti. 154. I kad Musaa srdba minu, on uze ploe na kojima je bilo ispisano uputstvo na pravi put i milost za on e koji se Gospodara svoga boje. 155. I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset lj udi da u odreeno vrijeme stanu pred Nas. A kad ih zadesi potres, on ree: "Gospodar u moj, da si htio, mogao si i njih i mene unititi jo prije. Zar da nas uniti zbog on oga to su uradili bezumnici nai? To je samo iskuenje Tvoje kojim Ti, koga hoe, u zabl udi ostavlja, a kome hoe, na pravi put ukazuje; Ti si Gospodar na, pa nam oprosti i s miluj nam se, jer Ti prata najvie; 156. I dosudi nam milost na ovom svijetu, i na o nom svijetu, - mi se, vraamo Tebi!" "Kaznom Svojom Ja kanjavam koga hou" ree On -, " a milost Moja obuhvaa sve; dau je onima koji se budu grijeha klonili i zekat dava li, I onima koji u dokaze Nae budu vjerovali, 157. onima koji e slijediti Poslanik a, vjerovjesnika, koji nee znati ni da ita ni da pie, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indilu, zapisana nalaze, koji e od njih traiti da ine dobra djela, a od odvratnih odvraati ih, koji e im lijepa jela dozvoliti, a runa im zabraniti, koji e ih tereta i tekoa koje su oni imali osloboditi. Zato e oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podravali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili postii ono to bu du eljeli. 158. Reci: "O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On ivot i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i 55

Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna da ita i pie, koji vjeruje u Allaha i rijei Njegove; njega slijedite da biste na pravom putu bili!" 159. U narodu Mus aovu ima ljudi koji na istinu upuuju i koji prema njoj pravedno sude. 160. I Mi s mo ih na dvanaest rodova podijelili, i Musau smo objavili, kad mu je narod njego v vode zatraio: "Udari tapom svojim po stijeni!" i iz nje je dvanaest vrela provre lo, svaki rod je znao vrelo iz kog e piti. I Mi smo im od oblaka hlad pravili i m anu i prepelice im davali: "Jedite lijepe stvari kojima vas opskrbljujemo!" Oni nisu Nama nepravdu uinili, sami su sebi nepravedni bili. 161. A kada im je bilo r eeno: "Nastanite se u ovom gradu i jedite odakle hoete i recite: 'Oprosti!' a na kapij u uite glava pognutih oprostiemo vam grijehe vae, a onima koji dobra djela ine daemo i vie", 162. onda su oni nepravedni meu njima zamijenili drugom rije koja im je bil a reena, i Mi smo na njih s neba kaznu spustili zato to su stalni nepravedni bili. 163. I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise o suboti kril i: kada su im ribe, na oi njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskuenje dovodili zato to su stalno grijeili. 164. A kad neki od njih rekoe: "Zato opominjete narod koji e Allah unititi ili ga tekim mukama namuiti?" oni odgovorie: "Da bismo se pred Gospodarem vai m opravdali i da bi se oni grijeha klonili." 165. I kada zaboravie ono ime su bili opominjani, Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvraali, a tekom kaznom kaznismo grenike, zato to su stalno u grijehu bili. 166. I poto su oni bahato odbi li da se okane onoga to im se zabranjivalo, Mi smo im rekli: "Postanite majmuni p rezreni!" 167. I Gospodar tvoj obznani da e do Smaka svijete preputati nad njima v last nekome ko e ih najgori nain tlaiti. Gospodar tvoj je, doista, brz kad kanjava, a On oprata i samilostan je. 168. I Mi smo ih po Zemlji kao narode raspodijelili: ima ih dobrih, a i onih koji to nisu; i u dobru i u zlu smo ih provjeravali da bi se opametili. 169. I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslije dila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznog svijeta, i govorila: "Bie nam oproten o!" A ako bi im opet dopalo aka tako neto, opet bi to inili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi a oni itaju ono to je u njoj da e o Allahu samo istinu govoriti. On aj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; opametite se! 170. A oni koji s e vrsto dre Knjige i koji obavljaju molitvu pa, Mi doista neemo dopustiti propadne nagrada onima koji ine dobra djela. 171. A kada smo iznad njih brdo podigli, - ini lo se kao oblak -, oni su bili uvjereni da e na njih pasti. "Prihvatite odluno ono to smo vam dali, i neka vam je na umu ono to je u njemu da biste bili poboni!" 172 . I kad je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar va?" oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedoimo" i to zato da na sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome nita nis mo znali", 173. Ili da ne reknete: "Nai preci su prije nas druge Allahu ravnim sm atrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar e nas kazniti za ono to su laljivci ini li?" 174. I tako, eto, Mi opirno iznosimo dokaze, da bi oni doli sebi. 175. I kai i m vijest o onome kome smo dokaze Nae dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je ej tan dostigao, i on je zalutao. 176. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisi ti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strau krenuo. Njegov sluaj je sluaj kao psa: ako ga potjera on isplaena jezika dahe, a ako ga se okani on opet dahe. Tak vi su ljudi koji Nae dokaze smatraju lanim; zato kazuj dogaaje da bi oni razmislili . 177. Lo su primjer ljudi koji ne priznaju Nae dokaze, oni zlo ine sami sebi. 56

178. Kome Allah ukae na pravi put bie na pravom putu, a koga ostavi u zabludi - ta j e izgubljen biti. 179. Mi smo za dehennem mnoge dinnove i ljude stvorili; oni pam eti imaju a njima ne shvaaju, oni oi imaju a njima ne vide, oni ui imaju a njima ne uju; oni su kao stoka, ak i gori - oni su zaista nemarni. 180. Allah ima najljepa imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreu Njegova imena kako budu radili, onako e biti kanjeni! 181. A meu onima koje stvaramo ima ljudi koji druge upuuju istini i koji prema njoj pravedno sude. 182. A one koji nae rijei poriu Mi emo malo po malo, a da oni nee ni znati, u propast voditi. 183. i davau im vremena, o bmana Moja doista je trajna. 184. Pa zato oni ne razmisle da njima poslani poslan ik nije lud; on samo otvoreno opominje. 185. I zato oni ne promisle o carstvu neb esa i Zemlje i o svemu onome to je On stvorio, i da im se, moda, kraj njihov prima kao? Pa u koje e rijei, ako ne u Kur'an vjerovati? 186. Koga Allah u zabludi ostavi, niko ga ne moe na pravi put uputiti! On e ih ostaviti da u nevjerstvu svome lutaj u. 187. Pitaju te o Smaku svijeta kada e se zbiti. Reci: "To zna jedino Gospodar moj, On e ga u njegovo vrijem otkriti, a teak e biti nebesima i Zemlji, sasvim neoek ivano e vam doi". Pitaju te kao da ti o njemu neto zna. Reci: "To samo Allah zna, al i veina ljudi ne zna". 188. Reci; "Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti , ni od sebe kakvu tetu otkloniti; biva onako kako Allah hoe. A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim o pomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju." 189. On je taj koji vas od jedno g ovjeka stvara a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono oteal o, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: "Ako nam daruje zdrava potomka , biemo, zaista zahvalni!" 190. I kad im je On darovao zdrava potomka, poslije su potomci njihovi izjednaili druge s Njim u onome to im On daje a Allah je vrlo vis oko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim! 191. Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu nita da stvore, i sami su stvoreni, 192. i koji im ne mogu pomoi nit i mogu da pomognu sebi? 193. A ako ih zamolite da vas na pravi putu upute, nee va m se odazvati; isto vam je pozivali ih ili utjeli. 194. Oni kojima se vi, pored A llaha, klanjate, zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi im se klanjajte, i neka vam se odazovu ako istinu govorite! 195. Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili r uke da njima hvataju, imaju li oi da njima gledaju, ili ui da njima uju? Reci: "Zov ite boanstva vaa, pa protiv mene kakvo hoete lukavstvo smislite i ne odugovlaite, 19 6. moj zatitnik je Allah koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine". 197. A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate, ne mogu ni vama ni sebi pomoi. 198. A ka d ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne uju; vidi ih kao da te gledaju, al i oni ne vide. 199. Ti sa svakim lijepo! i trai da se ine dobra djela, a neznalica se kloni! 200. A ako ejtan pokua da te na zlo navede, ti potrai utoite u Allaha, On uistinu sve uje i zna. 201. Oni koji se Allaha boje, im ih sablazan ejtanska dodirn e, sjete se, i odjednom dou sebi, 202. dok prijatelje ejtanove ejtani podravaju u za bludi i oni ne dolaze sebi. 203. Kad im nijedan ajet ne donese, oni govore: "Zato ga sam ne izmisli!" Reci: "Ja slijedim samo ono to mi Gospodar moj objavljuje. Ovo su jasni dokazi od Gospodara vaeg i uputstvo i milost za ljude koji vjeruju. 57

204. A kad se ui Kur'an, vi ga sluajte i utite da biste bili pomilovani." 205. I spom inji Gospodara svoga ujutro i navee u sebi, ponizno i sa strahopotovanjem i ne pod iui jako glas, i ne budi nemaran, 206. oni koji su bliski Gospodaru tvome doista n e zaziru da Mu se klanjaju; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tle padaj u. SURA 8 Plijen Al-Anfal Medina 75 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1 . Pitaju te o plijenu: "Plijen pripada Allahu i Poslaniku." Zato se bojte Allaha i izgladite meusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici. 2. Pravi vjernici su samo oni ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se rijei Njegove kazuju, vjerovanje im uvruju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, 3. oni koji molitvu obavljaju i dio od onoga to im Mi dajemo udjeljuju. 4. Oni su, zbilja, pravi vjernici, - njih poasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova ekaju. 5. Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo, - to jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji. 6. Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo oito d a e pobijediti, nekima od njih je izgledalo kao da se na oi svoje u smrt gone. 7. I kada vam je Allah obeao da e vaa biti jedna od dvije skupine, - a vi ste vie volje li da vam padne aka ona koja nije naoruana Allah je htio da rijeima Svojim istinu u tvrdi i nevjernike u korijenu istrijebi. 8. da istinu utvrdi i neistinu uniti, ma kar to ne bilo mnogobocima po volji. 9. I kada ste od Gospodara svoga pomo zatraili ; On vam se odazvao: "Poslau vam u pomo hiljadu meleka koji e jedni za drugim dolaz iti." 10. Allah je to zato uinio da bih vas obradovao i da bi se tima srca vaa umi rila; a pobjeda je samo od Allaha Allah je zaista Silan i mudar; 11. kad je On ui nio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kiu spustio da bih va s njome oistio i da bih od vas ejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaa ja kim uinio i njome korake uvrstio. 12. Kada je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: "Ja s am s vama, pa uvrstite one koji vjeruju!" U srca nevjernika Ja u strah uliti, pa i h vi po ijama udarite, i udarite ih po prstima. 13. Zato to se suprostavljaju Alla hu i Poslaniku Njegovu; a onoga ko se suprostavlja Allahu i Poslaniku Njegovu, A llah e zaista strano kazniti. 14. Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike eka patnja u ognju. 15. O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, lea im ne okreite; 16. onaj ko im tada lea okrene osim onog koji se povue s namjerom da se ponovo bori ili drugoj eti pristupi vratie se natovaren Allahovom s rdbom; prebivalite njegovo bie dehennem, a uasno je on boravite. 17. Vi njih niste ubi jali nego Allah; i ti nisi bacio, kad si bacio, nago je Allah bacio, da bi vjern ike lijepom kunjom iskuao, - Allah zaista sve uje i sve zna. 18. Tako vam je to bil o, i da bi Allah lukavstva nevjernika oslabio. 19. Ako ste se molili da pobijedi te, - pa, dola vam je, eto, "pobjeda"! A da se okanite, bolje bi vam bilo! I ako se ponovo vratite, Mi emo se ponovo vratiti, i nimalo vam nee koristiti tabor va, m a koliko brojan bio, jer je Allah na strani vjernika. 20. O vjernici, pokoravajt e se Allahu i Njegovu Poslaniku, i ne naputajte ga, ta vi sluate ta on govori, 21. i ne budite kao oni koji govore: "Sluamo!" a ne sluaju. 58

22. Najgora bia kod Allaha su oni koji su gluhi i nijemi, koji nee da shvaaju. 23. Da Allah zna da od njih moe biti ikakva dobra, uinio bi da uju, a da je uinio i da uj u, oni bi se opet okrenuli, jer oni i inae glave okreu. 24. O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatrai da inite ono to e vam ivot osigurati; i neka znate da se Allah uplie izmeu ovjeka i srca njegova, i da ete se svi pred Njim sakup iti; 25. I izbjegavajte ono to e dovesti do smutnje koja nee pogoditi samo one meu v ama koji su krivi, i znajte da Allah strano kanjava. 26. I sjetite se kada vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlaeni, - bojali ste se da vas ljudi ne pohva taju, pa vam je On sklonite dao i Svojom pomoi vas pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni. 27. O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno meusobno povjerenje ne poigravajte, 28. i neka znate da su bogatstva vaa i djeca vaa samo iskuenje, i da je samo u Allaha nagrada velika. 29. O vjernici, ako se bu dete Allaha bojali, On e vam sposobnost darovati pa ete istinu od neistine moi rast aviti i preko runih postupaka vaih e prei i oprostiti vam. A Allahova dobrote je nei zmjerna. 30. I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli a Allah ih je ometa o, jer Allah to najbolje umije. 31. Kada im se rijei Nae kazuju, govore: "Ve smo uli ! Da hoemo, i mi bismo tako neto rekli; to su samo izmiljotine naroda drevnih." 32. A kad su oni rekli: "Boe, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kame nje s neba kao kiu ili nam poalji patnju nesnosnu!" 33. Allah ih nije kaznio, jer si ti meu njima bio; i Allah ih nee kazniti sve dok neki od njih mole da im se opr osti. 34. A zasluuju da ih samo Allah kazni kad brane drugima pristup asnom hramu, a oni nisu njegovi uvari. uvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allah boje , ali veina njih ne zna. 35. Molitva njihova pored Hrama svodi se samo na zvidanje ili pljeskanje rukama; zato kaznu iskusite jer ne vjerujete. 36. Oni koji ne vj eruju troe imanja svoja da bi od Allahova puta odvraali. Oni e ih, sigurno, utroiti, zatim e, zbog toga, aliti i na kraju e pobijeeni biti. A oni koji ne budu vjerovali u dehennem e biti potjerani, 37. da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u dehennem bacio . Oni e doista biti izgubljeni. 38. Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bie im oproteno ono to je prije bilo; a ako se ne okane, - pa, zna se ta je s drevnim n arodima bilo. 39. I borite se protiv njih dok mnogobotva ne iezne i dok samo Allaho va vjera ne ostane. Ako se oni okane, - pa, Allah dobro vidi ta oni rade; 40. a a ko lea okrenu, znajte da je Allah va zatitnik, a divan je On zatitnik i divan pomaga! 41. I znajte da od svega to u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Po slaniku, i rodbini njegovoj, i siroadi, i siromasima, i putnicima namjernicima, a ko vjerujete u Allaha i u ono to smo objavili robu Naem na dan pobjede, na dan kad a su se sukobile dvije vojske, a Allah sve moe -, 42. kada ste vi bili u dolini b lioj, oni u daljini daljoj, a karavana nie vas. O vremenu borbe ne biste se dogovo rili i da ste se dogovarali, ali se ona dogodila da bi Allah dao da se ispuni on o to je moralo da se dogodi, da nevjernik ostane nevjernik poslije oigledna dokaza , i da vjernik ostane vjernik poslije oigledan dokaza, - a Allah doista sve uje i sve zna -, 43. kad ti je Allah u snu pokazao da je njih malo; a da ti je pokazao da ih je mnogo, vi biste duhom klonili i o boju se raspravljali, ali je Allah s pas ukazao. On dobro zna svaije misli. 59

44. A kad ste se sukobili, u oima vaim On ih je prikazao u malom broju, a vas u oim a njihovim takoe u malom broju, da bi Allah dao da se ispuni ono to je moralo da s e dogodi a Allahu se sve vraa. 45. O vjernici, kada se s kakvom etom sukobite, smj eli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli to elite 46. i pokorav ajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdrljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdrljiv ih. 47. I ne budite kao oni koji su, da se pokau svijetu, nadmeno iz grada svoga izili da bi od Allahova puta odvraali. A Allah dobro zna ono to oni rade. 48. I kad a im je ejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: "Niko vas danas ne moe pobijediti, i ja sam va zatitnik!' onda je on, kada su se dva protivnika tabora su kobila, natrag uzmaknuo, i rekao: "Ja nemam nita s vama, ja vidim ono to vi ne vid ite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strano kanjava", 49. kada su licemjeri i oni i ja su srca bolesna govorili: "Ove je obmanula vjera njihova!' A onaj ko se u Allah pouzda pa, Allah je zaista Silan i Mudar. 50. A da si samo vidio kad su meleki nevjernicima due uzimali i po licima ih njihovim i straga udarali: "Iskusite patn ju u ognju. 51. To je za ono to ste rukama svojim pripremili, jer Allah nije nepr avedan robovima Svojim!" 52. Tako je bilo i sa faraonovim ljudima i onima prije njih: u Allahove dokaze nisu vjerovali, pa ih je Allah zbog grijehova njihovih k aznio Allah je, uistinu, moan i strano kanjava; 53. to je zato to Allah nee liiti bla ostanja narod kome ga je podario sve dok se on sam ne promjeni, - a Allah sve uje i sve zna. 54. Tako je bilo i sa faraonovim ljudima i onima prije njih: dokaze Gospodara svoga nisu priznavali, pa smo ih Mi, zbog grijehova njihovih, unitili, a faraonove ljude smo potopili, svi su oni nevjernici bili, 55. Najgora bia kod A llaha su oni koji poriu, oni koji nee da vjeruju, 56. oni s kojima ti ugovore skla pa, pa oni svaki put, ne bojei se posljedica, kre ugovor svoj. 57. Ako se u borbi s njima sukobi, tako ih razjuri da se opamete oni koji su iza njih. 58. im primijet i vjerolomstvo nekog plemena, i ti njemu isto tako otkai ugovor Allah uistinu ne v oli vjerolomnike. 59. I neka nikako ne misle oni koji ne vjeruju da e se spasiti; oni doista nee moi umai. 60. I protiv njih pripremite koliko god moete snage i konj a za boj, da biste time zaplaili Allahove i vae neprijatelje, i druge osim njih vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve to na Allahovom putu potroite naknaeno e vam bit i, nee vam se nepravda uiniti. 61. Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pou zdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve uje i sve zna. 62. A ako htjednu da te pre vare, - pa, tebi je doista dovoljan Allah; On te podrava Svojom pomoi i vjernicima , 63. i On je sjedinio srca njihova. Da si ti potroio sve ono to na Zemlji postoji , ti ne bi sjedinio srca njihova, ali je Allah sjedinio, - On je zaista silan i mudar. 64. O vjerovjesnie, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede. 6 5. O vjerovjesnie, bodri vjernike na borbu! Ako vas bude dvadesetak izdrljivih, po bijedie dvije stotine; a ako vas bude stotina, pobijedie hiljadu onih koji ne vjer uju, zato to su oni ljudi koji ne shvaaju. 66. Sada vam Allah daje olakicu; On zna da ste izmoreni: ako vas bude stotina izdrljivih, pobijedie dvije stotine; ako vas bude hiljada, pobijedie, Allahovom voljom, dvije hiljade. A Allah je uz one koji su izdrljivi. 67. Nijednom vjerovjesniku nije doputeno da dri sunje dok ne izvojuje pobjedu na Zemlji; vi elite prolazna dobra ovog svijeta, a Allah eli onaj svijet. Allah je silan i mudar. 68. Da nije ranije Allahove odredbe, snala bi vas patnja velika zbog onoga to ste uzeli, 60

69. Sada jedite ono to ste zaplijenili, kao doputeno i lijepo, i bojte se Allaha. Allah zaista prata i milostiv je. 70. O Vjerovjesnie, reci sunjima koji se nalaze u rukama vaim: "Ako Allah zna da u srcima vaim ima bilo ta dobro, dae vam bolje od on oga to vam je uzeto i oprostie vam". A Allah prata i milostiv je. 71. A ako htjednu da te prevare, pa oni su i prije Allaha varali, i zato ti je On omoguio da ih po bijedi. A Allah sve zna i mudar je. 72. Oni koji vjeruju, i iseljavaju se, i u bo rbi na Allahovom putu zalau imetke svoje i ivote svoje, i oni koji daju utoite i pom au, oni jedni druge nasljeuju. A onima koji vjeruju, a koji se nisu iselili vi ne moete, sve dok se ne isele nasljednici biti. A ako vas zamole da ih u vjeri pomog nete, duni ste da im u pomo priteknete, osim protiv naroda sa kojim o nenapadanju zakljuen ugovor imate. A Allah dobro vidi ono to radite. 73. Nevjernici jedni drug e nasljeuju. Ne postupite li tako, nastae smutnja na Zemlji i nered veliki. 74. On i koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovom putu, i oni koji daju sklonite i pomau, - oni su, zbilja pravi vjernici njih eka oprost i obilje plemenito. 75. A oni koji kasnije vjernici postanu pa se isele i u borbi zajedno s vama uestvuju, - i oni su vai. A roaci su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima prei. Allah, zai sta sve zna. SURA 9 Pokajanje At-Tewba Medina 129 ajeta 1. Obznana od Allaha i N jegova Poslanika onim mnogobocima s kojima ste zakljuili ugovore: 2. "Putujte po s vijetu jo etiri mjeseca, ali znajte da Allahu neete umai i da e Allah nevjernike osra motiti"; 3. i proglas od Allaha i Njegova Poslanika ljudima na dan velikog hadda: "Allah i Njegov Poslanik ne priznaju mnogoboce." Pa ako se pokajete, to je za vas bolje; a ako se okrenete, znajte da Allahu neete umai! A nevjernike obraduj kazno m nesnosnom! 4. Mnogobocima s kojima imate zakljuene ugovore koje oni nisu ni u emu povrijedili, niti su ikoga protiv vas pomagali, ispunite ugovore do ugovorenog roka. Allah zaista voli pobone. 5. Kada prou sveti mjeseci, ubijajte mnogoboce gdje god ih naete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu doekujte! Pa ako s e pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prata i samilostan je. 6. Ako te neki od mnogoboaca zamoli za zatitu, ti ga zatiti da bi sasluao Allahove rijei, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njeg a. To zato to oni pripadaju narodu koji ne zna. 7. Kako e mnogoboci imati ugovor sa Allahom i Poslanikom Njegovim?! Ali, s onima s kojima ste ugovor kod asnog hrama zakljuili, sve dok se oni ugovora budu pridravali, pridravajte se i vi, jer Allah zaista voli pobone. 8. Kako, kada oni, ako bi vas pobijedili, ne bi, kad ste vi u pitanju, ni srodstvo ni sporazum potivali?! Oni vam se ustima svojim umiljavaju, ali im se srca protive, veina njih su nevjernici. 9. Oni Allahove ajete za ono to malo vrijedi zamjenjuju, pa od puta Njegova odvraaju; zaista je runo kako postupa ju. 10. Ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne potuju, i sve gr anice zla prekorauju. 11. Ali ako se oni budu pokajali i molitvu obavljali i zeka t davali, braa su vam po vjeri. A Mi dokaze objanjavamo ljudima koji razumiju. 61

12. A ako prekre zakletve svoje, poslije zakljuenja ugovora s njima, i ako vjeru v au budu vrijeali, onda se borite protiv kolovoa bezvjerstva za njih, doista, ne pos toje zakletve da bi se okanili. 13. Zar se neete boriti protiv ljudi koji su zakl etve svoje prekrili i nastojali da protjeraju Poslanika, i prvi vas napali? Zar i h se bojite? Pree je da se Allaha bojite, ako ste vjernici. 14. Borite se protiv njih! Allah e ih rukama vaim kazniti i poniziti, a vas e protiv njih pomoi, i grudi vjernika zalijeiti 15. i iz srca njihovih brigu odstraniti. A Allah e onome kome O n hoe oprostiti. Allah sve zna i mudar je. 16. Zar mislite da ete biti ostavljeni, a da Allah ne ukae na one meu vama koji se bore i koji, umjesto Allaha i Poslanik a Njegova i vjernika, nisu uzeli nikoga za prisna prijatelja? A Allah dobro zna za ono to radite. 17. Mnogoboci nisu dostojni da Allahove damije odravaju kad sami p riznaju da su nevjernici. Djela njihova e se ponititi i u vatri e vjeno ostati. 18. Allahove damije odravaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se j e, na pravom putu. 19. Zar smatrate da je onaj koji hodoasnike vodom napaja i koj i vodi brigu o asnom hramu ravan onome koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje i ko ji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom. A Allah nee ukazati n a pravi put onima koji sami sebi nepravdu ine. 20. U veoj su asti kod Allaha oni ko ji vjeruju i koji se iseljavaju i koji se bore na Allahovu putu zalaui imetke svoj e i ivote svoje; oni e postii to ele. 21. Gospodar njihov im alje radosne vijesti da e im milostiv i blagonaklon biti i da e ih u dennetske bae uvesti, u kojima e neprekidn o uivati, 22. vjeno i zauvijek e u njima boraviti. Uistinu, u Allaha je nagrada vel ika. 23. O vjernici, ne prijateljujte ni sa oevima vaim ni sa braom vaom ako vie vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas ko bude s njima prijateljevao, taj se d oista prema sebi ogrijeio. 24. Reci: "Ako su vam oevi vai, i sinovi vai, i braa vaa, i ene vae, i rod va, i imanja vaa koja ste stekli, i trgovaka roba za koju strahujete da proe nee imati, i kue vae u kojima se prijatno osjeate miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda priekajte dok Allah Svoju odluku ne d onese. A Allah grenicima nee ukazati na pravi put." 25. Allah vas je na mnogim boj itima pomogao, a i onog dana na Hunejnu kada vas je mnotvo vae zanijelo, ali vam on o nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da je bila prost rana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali. 26. Zatim je Allah na Poslanika S voga i na vjernike milost Svoju spustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao i one koji nisu vjerovali na muke stavio; i to je bila kazna za nevjernike. 27. A llah je poslije toga onome kome je htio oprostio, a Allah prata i samilostan je. 28. O vjernici, mnogoboci su sama pogan, i neka vie ne dolaze na hadd asnom hramu pos lije ovogodinjeg hadda. A ako se bojite oskudice, pa Allah e vas, ako hoe, iz obilja Svoga imunim uiniti. Allah zaista sva zna i mudar je. 29. Borite se protiv onih ko jima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono to Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru sve dok ne daju glavarinu posluno i smjerno. 30. Jevreji govore: "Uzejr je Allahov sin", a krani kau: "Mesih je Allahov sin". To su rijei njihove, iz usta nji hovih, oponaaju rijei nevjernika prijanjih, - ubio ih Allah! Kuda se odmeu? 31. Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sveenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Mer jemina, a nareeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju, - nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju. 62

32. Oni ele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo. a Allah eli da vidljivim uini svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima. 33. On je poslao Poslanika S voga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogobocima. 34. O vjernici, mnogi sveenici i monasi doista na nedoz voljen nain tua imanja jedu i od Allahova puta odvraaju. Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troe ga na Allahovom putu navijesti bolnu patnju 35. na Dan kad se ono u vatri dehennemskoj bude usijalo, pa se njime ela njihova i slabine njihove i lea njihova budu igosala. "Ovo je ono to ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za ono to ste gomilali!" 36. Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj K njizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a etiri su sveta; to je prava vje ra. U njima ne grijeite! A borite se protiv onih mnogoboaca, kao to se oni svi bore protiv vas; i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha k lone. 37. Premjetanjem svetih mjeseci samo se poveava nevjerovanje, ime se nevjerni ci dovode u zabludu; jedne godine ga proglaavaju obinim a druge godine ga proglaava ju svetim - da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah uinio svetim. Runi post upci njihovi predstavljeni su im kao lijepi. A Allah nee ukazati na pravi put oni ma koji nee da vjeruju. 38. O vjernici, zato ste neki oklijevali kada vam je bilo reeno: "Krenite u borbu na Allahovu putu!" kao da ste za zemlju prikovani? Zar va m je drai ivot na ovom svijetu od onoga svijeta? A uivanje na ovom svijetu, prema o nom na onom svijetu, nije nita. 39. Ako ne budete u boj ili, On e vas na nesnosne m uke staviti i drugim e vas narodom zamijeniti, a vi Mu neete nimalo nauditi. A All ah sve moe. 40. Ako ga vi ne pomognete, pa pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kada su n jih dvojica bila u peini i kada je on rekao drugu svome: "Ne brini se, Allah je s nama!" pa je Allah spustio pouzdanje Svoje na njega, i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli i uinio da rije nevjernika bude donja, a Allahova rije, ona je gor nja. Allah je silan i mudar. 41. Kreite u boj, bili slabi ili snani, i borite se n a Allahovu putu zalaui imetke svoje i ivote svoj! To vam je, da znate, bolje! 42. D a se radilo o plijenu na dohvat ruke i ne toliko dalekom pohodu, licemjeri bi te slijedili, ali im je put izgledao dalek. I oni e se zaklinjati Allahom: "Da smo mogli, doista bismo s vama poli", i tako upropastili sami sebe, a Allah zna da su oni laljivci. 43. Neka ti Allah oprosti to si dozvolio da izostanu, dok se nisi u vjerio koji od njih govore istinu, a koji lau. 44. Oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, nee od tebe traiti dozvolu da se ne bore zalaui imetke svoje i ivote svo je. A Allah dobro zna one koji su poboni. 45. Od tebe e traiti dozvolu samo oni koj i ne vjeruju u Allaha i u onaj svijet i ija se srca kolebaju, pa sumnjaju i neodl uni su. 46. Da su imali namjeru da pou, sigurno bi za to pripremili ono to je potre bno, ali Allahu nije bilo po volji da idu, pa ih je zadrao, i bi im reeno: "Sjedit e sa onima koji sjede!" 47. Da su poli s vama, bili bi vam samo na smetnji i brzo bi meu vas smutnju u bacili, a meu vama ima i onih koji ih rado sluaju. A Allah zn a nevjernike. 48. Oni su i prije smutnju prieljkivali i smicalice ti smiljali sve dok nije, uprkos njima, Istina pobijedila i Allahova vjera zavladala. 49. Ima ih koji govore: "Oslobodi me i ne dovedi me u 50. iskuenje!" Eto, ba u iskuenje su pa li! A nevjernici sigurno nee umai dehennemu. 50. Ako postigne uspjeh, to ih ogori; a kad te pogodi nesrea oni govore: "Mi smo i ranije bili oprezni", i odlaze veseli. 51. Reci: "Dogodie nam se samo ono to nam Allah odredi, On je Gospodar na." I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju! 63

52. Reci: "Oekujete li za nas ta drugo ve jedno od dva dobra? A mi oekujemo da vas A llah sam ili rukama naim kazni. Pa iekujte, i mi emo s vama ekati." 53. Reci: "Troili milom ili silom, od vas se nee primiti, jer vi ste opak narod." 54. A prilozi nji hovi nee biti primljeni zato to u Allaha i u Njegova Poslanika ne vjeruju, to s pre danou molitve ne obavljaju i to samo preko volje udjeljuju. 55. Neka te ne oduevljav aju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoe da ih njima kazni na ovom sv ijetu i da skonaju kao nevjernici. 56. Oni se zaklinju Allahom da su doista vai, a oni nisu vai, nego su narod kukaviki. 57. kada bi nali kakvo skrovite ili kakve pein e ili kakvu jamu, oni bi tamo trkom pohrlili. 58. Ima ih koji ti prigovaraju zbo g raspodjele zekata. Ako im se iz njega da, zadovolje se, a ako im se ne da, odj ednom se razljute. 59. A trebalo bi da se zadovolje onim to im daju Allah i Posla nik Njegov i da kau: "Dovoljan nam je Allah, Allah e nam dati iz obilja Svoga, a i Poslanik Njegov, mi samo Allaha hoemo." 60. Zekat pripada samo siromasima i nevo ljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima ija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduenima, i u svrhe na Allahovom putu, i putnikunamjerniku. Al lah je odredio tako! -A Allah sve zna i mudar je. 61. Ima ih koji vrijeaju Vjerovj esnika govorei: "On vjeruje to god uje!" Reci: "On uje ono to je dobro, vjeruje u All aha i ima vjere u vjernike, i milost je onima izmeu vas koji vjeruju." A one koji Allahova Poslanika vrijeaju eka patnja nesnosna. 62. Zaklinju vam se Allahom da b i vas zadovoljili, a pree bi im bilo da Allaha i Njegova Poslanika zadovolje, ako su vjernici. 63. Zar oni ne znaju da onoga koji se suprostavlja Allahu i Poslan iku Njegovu eka vatra dehennemska, u kojoj e vjeno ostati? To je ruglo veliko! 64. L icemjeri se plae da se vjernicima ne objavi sura koja bi im otkrila ono to je u sr cima licemjera. Reci: "Samo se vi rugajte, Allah e doista na vidjelo iznijeti ono ega se vi plaite." 65. A ako ih zapita, oni e sigurno rei: "Mi smo samo razgovarali i zabavljali se." Reci: "Zar se niste Allahu i rijeima Njegovim i Poslaniku Njego vu rugali? 66. Ne ispriavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da st e vjernici." Ako nekima od vas i oprostimo, druge emo kazniti zato to su krivci. 6 7. Licemjeri i licemjerke slini su jedni drugima: trae da se ine nevaljala djela, a odvraaju od dobrih, i ruke su im stisnute; zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjeri su zaista pravi nevjernici. 68. Licemjerima i licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti dehennemskom vatrom, vjeno e u njoj boraviti, dosta e i m ona biti! Allah ih je prokleo, i njih eka patnja neprekidna. 69. Vi ste kao i o ni prije vas! Oni su jai od vas bili i vie su blaga i djece imali i slatkim ivotom suivjeli, a i vi slatkim ivotom ivite i sto onako kao to su oni prije vas ivjeli; i v i se uputate u nevaljaltine kao to su se i oni uputali. To su oni ija e djela biti pon itena i na ovom i na onom svijetu; njima propast predstoji. 70. Zar do njih nije doprla vijest o onima prije njih: o narodu Nuhovu i o Adu, i o Semudu, i o narod u Ibrahimovu, i o stanovnicima Medjena, i o onima ija su naselja izvrnuta? Poslan ici njihovi su im jasne dokaze donosili i Allah im nije uinio nikakvu nepravdu, n ego su je oni sami sebi nanijeli. 71. A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: trae da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima e se A llah sigurno smilovati. Allah je doista silan i mudar. 72. Allah obeava vjernicim a i vjernicama dennetske bae kroz koje e rijeke tei, u kojima e vjeno boraviti, i divn dvorove u vrtovima edenskim. A i malo naklonosti Allahove vee je od svega toga; to e, doista, uspjeh veliki biti! 73. O Vjerovjesnie, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi prema njima strog! Prebivalite njihovo bie dehennem, a grozno je o n boravite. 64

74. Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjer nike rijei i pokazali da su nevjernici, nakon to su javno islam bili primili, i htj eli su da uine ono to nisu uspjeli. A prigovaraju samo zato to su ih Allah, iz obil ja Svoga, i Poslanik Njegov imunim uinili. Pa ako se pokaju, bie im dobro; a ako gl ave okrenu, Allah e ih i na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti, a na Zemlji ni zatitnika ni pomagaa nee imati. 75. Ima ih koji su se obavezali Allahu: "Ako nam iz obilja Svoga dade, udjeljivaemo, zaista, milostinju i biemo, doista, d obri!" 76. A kad im je On dao iz obilja Svoga, oni su u tome postali krti i okren uli se a oni ionako glave okreu. 77. I nadovezao im je On na to pritvornost u src ima njihovim sve do dana kada e pred Njega stati, zato to se onoga to su Allahu obea li ne pridravaju i zato to stalno lau. 78. Zar oni ne znaju da Allah zna ono to oni u sebi kriju i ono o emu se saaptavaju i da je Allah znalac svega skrivenog. 79. O ne koji vjernike ogovaraju zato to zekat daju, a rugaju se i onima koji ih s muko m daju Allah e kazniti za izrugivanje njihovo, i njih eka patnja nesnosna. 80. Mol io ti oprosta za njih ili ne molio, molio ak i sedamdeset puta, Allah im nee opros titi zato to u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju. A Allah nee ukazati na pravi put nevjernicima. 81. Oni koji su izostali iza Allahova Poslanika veselili su s e kod kua svojih mrsko im je bilo da se bore na Allahovu putu zalaui imetke svoje i ivote svoje, i jedni drugima su govorili: "Ne kreite u boj po vruini!" Reci: "Dehen nemska vatra je jo vrua!" kad bi oni samo znali! 82. Malo e se oni smijati, a dugo e plakati, bie to kazna za ono to su zasluili. 83. I ako te Allah ponovo vrati nekim a od njih, pa te zamole da im dopusti da pou s tobom u boj, ti im reci: "Nikad sa mnom u boj neete ii i nikada se sa mnom protiv neprijatelja neete boriti! Bili ste zadovoljni to ste prvi put izostali, zato ostanite s onima koji i onako ne idu u boj." 84. I nijedno od njih, kad umre, nemoj molitvu obavljati, niti sahrani nje govoj prisustvovati, jer oni u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju i kao nevje rnici oni umiru. 85. Neka te ne ushiuju bogatstva njihova i djeca njihova! Allah e li da ih njima na ovom svijetu namui i da skonaju kao nevjernici. 86. A kada je ob javljena sura da u Allaha vjerujete i da se zajedno sa Poslanikom Njegovim borit e, najimuniji od njih su zatraili odobrenje od tebe i rekli: "Ostavi nas da budemo s onima koji ne idu u boj!" 87. Zadovoljavaju se da budu s onima koji ne idu u boj, srca njihova su zapeaena, pa oni ne shvaaju! 88. Ali, Poslanik i oni koji s nj im vjeruju bore se zalaui imetke svoje i ivote svoje. Njima e svako dobro pripasti i oni e ono to ele ostvariti. 89. Allah im je pripremio dennetske bae kroz koje e rijek tei, u kojima e vjeno boraviti. To je veliki uspjeh! 90. Dolazili su i neki beduin i koji su se izvinjavali i traili doputenje da ne idu, i tako su izostali oni koji su Allahu i Njegovu Poslaniku lagali; a teka patnja pogodie one meu njima koji nis u vjerovali. 91. Nee se ogrijeiti nemoni i bolesni, i oni koji ne mogu da nau sredst va za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovu Poslaniku iskreni. Nema razloga da se ita prigovara onima koji ine dobra djela a Allah prata i samilostan je 92. ni onima kojima si rekao, kada su ti doli da im da ivotinje za jahanje: "Ne mogu nai z a vas ivotinje za jahanje" pa su se vratili suznih oiju, tuni to ne mogu da ih kupe, 93. a ima razloga da se prigovara onima koji od tebe trae dozvolu da izostanu, a imuni su. Zadovoljavaju se da ostanu sa onima koji ne idu u boj, Allah je njihov a srca zapeatio, pa oni ne znaju. 65

94. Kad se meu njih vrate, oni e vam se pravdati. Reci: "Ne pravdajte se, jer mi v ama ne vjerujemo, zato to nas je Allah o vama obavijestio. Allah i njegov Poslani k e vidjeti kako ete postupati, zatim, vi ete biti ponovo vraeni onome kome je pozna t i nevidljivi i vidljivi svijet, pa e vas On o onome to ste radili obavijestiti." 95. Kad se meu njih vratite, zaklinjae vam se Allahom, samo da ih se okanite, pa okanite ih se jer su on pogan i prebivalite njihovo bie dehennem kao kazna za ono to su radili! 96. Oni vam se zaklinju da biste bili zadovoljni njima. Ako vi budet e zadovoljni njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjernikim. 97. Beduin i su najvei nevjernici i najgori licemjeri, i razumljivo je to ne poznaju propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje. A Allah sve zna i mudar je. 98. Ima bedui na koji ono to daju smatraju nametom. I jedva ekaju da vas nesrea stigne neka njih pogodi nesrea! A Allah sve uje i sve zna. 99. A ima beduina koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet i koji smatraju da je ono to daju put da se Allahu priblie i da Po slanikove blagoslove zaslue. To im je, zaista, dobro djelo. Allah e ih sigurno mil ou Svojom obasuti, jer Allah prata i samilostan je. 100. Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela inei , a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio dennetske bae kroz koje e rij eke tei, i oni e vjeno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh. 101. Meu be duinima oko vas ima licemjera, a ima ih i meu stanovnicima Medine, koji su u lice mjerstvu spretni ti ih ne poznaje, ali ih Mi poznajemo. Njih emo na dvostruke muke staviti, a zatim e biti u veliku patnju vraeni. 102. A ima i drugih koji su grije he svoje priznali. i koji su dobra djela s drugim koja su rava izmijeali, njima e, moe biti, Allah oprostiti jer Allah prata i samilostan je. 103. Uzmi od dobara nji hovih zekat, da ih njime oisti i blagoslovljenim ih uini, i pomoli se za njih, molit va tvoja e ih sigurno smiriti. A Allah sve uje i sve zna. 104. Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihvata milostinje, i da je samo Allah Onaj koji prata i da je On milostiv?! 105. I reci : "Trudite se! Allah e trud va vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ete biti vraeni on ome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa e vas o onome to ste radili obavijes titi. 106. Ima i drugih koji su u neizvjesnosti da li e ih Allah kazniti ili e im oprostiti. A Allah sve zna i mudar je. 107. A oni koji su damiju sagradili da bi t etu nanijeli i nevjerovanje osnaili i razdor meu vjernike unijeli, pripremajui je z a onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika jo prije borio, - sigurno e se z aklinjati: "Mi smo samo najbolje eljeli", - a Allah je svjedok da su oni pravi lal jivci. 108. Ti u njoj nemoj nikad molitvu obaviti! Damija iji su temelji, ve od prv og dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista vie zasluuje da u njoj obavlja moli tvu. U njoj su ljudi koji vole da se esto peru, a Allah voli one koji se mnogo ist e. 109. Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Al laha i u elji da mu se umili ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru dehennemsku srui? A Allah nee ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu ini. 110. Zgrada koj u su oni sagradili stalno e unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popu caju. A Allah sve zna i mudar je. 111. Allah je od vjernika kupio ivote njihove i imetke njihove u zamjenu za dennet koji e im dati oni e se na Allahovu putu boriti , pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obeao u Tevratu i Indilu i Kur'anu -, a ko od Allaha dosljednije ispunjava obeanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj ko ju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh. 112. Oni se kaju, i Njemu klanja ju, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i trae da se ine dobra djela, a o d nevaljalih odvraaju i Allahovih propisa se pridravaju. A vjernike obraduj! 66

113. Vjerovjesniku i vjernicima nije doputeno da mole oprosta za mnogoboce, makar im bili i rod najblii, kad im je jasno da e oni stanovnici u dehennemu biti. 114. A to je Ibrahim traio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obeanja koje mu je dao. A im mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun saaljenja i obazriv. 115. Allah nee nazvati zalutalim narod koji n a pravi put uputio prije nego to uine ono to im je On zabranio. Allah zaista sve do bro zna. 116. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On ivot i smrt daje, i v i osim Allah nemate ni zatitnika ni pomagaa. 117. Allah je oprostio vjerovjesniku, i muhadirima i ensarijama, koji su ga u tekom asu slijedili, u vrijeme kada se src a nekih od njih zamalo nisu pokolebala: On je poslije i njima oprostio, jer je O n prema njima blagi milostiv, 118. a i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i k ad im se bilo stisnulo u duama njihovim i kada su uvidjeli da nema utoita od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i u budue kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je. 119. O vjernici, bojte se Allah i budite s onima koji su iskreni! 120. Nije trebalo da stanovnici Medine ni bedu ini u njenoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu i da svoj ivot njegovu ivotu predpostave jer njih nee zadesiti ni e, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti e st upiti na neko mjesto koje e nevjernike naljutiti, niti e ikakvu nevolju od neprija telja pretrpiti, a da im to sve nee kao dobro djelo upisano biti, Allah zaista nee dopustiti da propadne nagrada onima koji ine dobro -, 121. i nee dati nikakva pri log, ni mali ni veliki, niti e ikakvu dolinu prevaliti, a da im to nee zapisano bi ti, da bi ih Allah nagradio za djela njihova nagradom ljepom od one koju su zaslui li. 122. Svi vjernici ne treba da idu u boj. Nek se po nekoliko njih iz svake za jednice njihove potrudi da se upuste u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allah pobojali. 123. O vjernici borite se protiv nevjer nika koji su u blizini vaoj i neka oni osjeta vau strogost! I znajte da je Allah n a strani estitih. 124. A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: "Kome je od vas ova uvrstila vjerovanje?" to se tie vjernika, njima je uvrstila vjerovanj e, i oni se raduju; 125. a to se tie onih ija su srca bolesna, ona im je nevjerovan je dodala na nevjerovanje koje ve imaju, i oni kao nevjernici umiru. 126. Zar oni ne vide da svake godine jedanput ili dva puta u iskuenje padaju, pa opet, nit' se kaju nit' se opameuju. 127. A kad bude objavljena koja sura, samo se zgledaju: "Dal i vas ko vidi?" i onda se udaljuju. Neka Allah srca njihova bez podrke ostavi, za to to su od onih ljudi koji nee da razumiju. 128. Doao vam je Poslanik, jedan od va s, teko mu je to ete na muke udariti, jedva eka da pravim putem poete, a prema vjerni cima je blag i milostiv. 129. A ako oni glave okrenu, ti reci: "Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar svemira velia nstvenoga!' 67

SURA 10 Junus Yunus Mekka 109 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Elif -lam-ra. Ovo su ajeti mudre Knjige. 2. Zato je udno ljudima to Mi objavljujemo jedn om izmeu njih: "Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova!" Nevjernici govore: "Ovaj je zaista pravi arobnjak!" 3. Gospodar va je Al lah, koji je nebesa i Zemlju za est vremenskih razdoblja stvorio, a onda, - uprav ljajui Arom, svemirom zagospodario. Niko se nee moi zauzimati ni za koga bez doputenj a Njegova. Eto to vam je Allah, Gospodara va, pa se Njemu klanjajte! Zato ne razmi slite? 4. Njemu ete se svi vratiti, - Allahovo je istinito obeanje -, On doista iz niega stvara, On e poslije to ponoviti, da bi pravedno nagradio one koji budu vje rovali i dobra djela inili. A one koji ne budu vjerovali eka pie od kljuala vode i p atnja nesnosna, zato to su nevjernici bili. 5. On je Sunce izvorom svjetlosti uini o, a Mjesec sjajnim i poloaje mu odredio da biste znali broj godina i raunanje. Al lah je to mudro stvorio. On potanko izlae dokaze ljudima koji razumiju. 6. U smje ni noi i dana i u onom to je Allah na nebesima i na Zemlji stvorio zaista postoje dokazi za ljude koji se Allaha boje. 7. Onima koji ne oekuju da e pred Nas stati i koji su zadovoljni ivotom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema dokazima Naim ravnoduni 8. prebivalite njihovo bie dehennem, zbog onoga to u radili. 9. One koji vjeruju i ine dobra djela Gospodar njihov e na pravom putu p odrati, zato to vjeruju; rijeke e tei ispred njih u dennetima zadovoljstva, 10. molit va njihova bie u njima: "Hvaljen neka si, Allahu!", pozdrav njihov; "Mir vama!" a njihova posljednja molitva: "Tebe, Allaha, Gospodara svjetova hvalimo!' 11. Da Al lah ljudima daje zlo onako brzo kao to im se odaziva kad trae dobro, oni bi, uisti nu, stradali. A Mi ipak ostavljamo da u zabludi svojoj lutaju oni koji ne vjeruj u da e pred Nas stati. 12. kada ovjeka snae nevolja, on Nam se moli: ili leei, ili sj edei, ili stojei. A im mu nevolju otklonima, on nastavlja, kao da Nam se nije ni ob raao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima ini lijepi m ono to rade. 13. Mi smo drevne narode prije vas unitavali zato to nisu povjeroval i kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili. Oni nisu htjeli da vjeruju. Tako Mi kanjavamo narod nevjerniki. 14. Zatim smo vas poslije njih namjesnicima n a Zemlji uinili, da bismo vidjeli kako ete postupati. 15. A kad im se kazuju ajeti Nai, koji su jasni, onda govore oni koji ne vjeruju da e pred Nas stati: "Donesi ti kakav drugi Kur'an ili ga izmijeni!" Reci: "Nezamislivo je da ga ja sam od sebe mijenjam, ja slijedim samo ono to mi se objavljuje, ja se bojim, - ako budem nep osluan svome Gospodaru -, patnje na Velikom danu." 16. Reci: "Da Allah nije htio, ja vam ga ne bi kazivao niti bi vas On s njim upoznao. Ta ja sam prije poslanst va dugo meu vama boravio, - zar ne shvaate?" 17. Pa ima li onda nepravednijeg od o noga koji o Allahu lai iznosi ili koji Njegove dokaze smatra neistinitim?! Mnogob oci doista nee uspjeti. 18. Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu n auditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: "Ovo su nai zagovornici kod Allaha." Reci: "Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji neto, a On zna da ne postoji!" Neka je hvaljen On i vrlo visoko iznad onih koje smatr aju Njemu ravnim! 68

19. Ljudi su jednu zajednicu sainjavali, a onda su se jedan drugome suprostavili. A da nije Rijei ranije izreene od Gospodara tvoga, ovima bi ve bilo presueno o onom e oko ega se razilaze. 20. Oni govore: "Zato mu Gospodar njegov ne poalje jedno udo? " Ti reci: "Samo Allah zna to e biti, pa priekajte, i ja u s vama ekati.' 21. A kada Mi dopustimo ljudima da osjete milost, poslije nevolje koja ih snae, oni opet u dok aze Nae nee da vjeruju. Reci: "Allah je bri u kanjavanju, izaslanici Nai ono to vi isp letkarite doista zapisuju". 22. On vam omoguava da kopnom i morem putujete. Pa ka d ste u laama i kad one uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduj u tome, naie silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana, i oni se uvjere da e nastradati, iskreno se mole Allahu: "Ako nas iz ovoga izbavi, sigurno emo bit i zahvalni!" 23. A kad ih On izbavi, oni odjednom bez ikakva osnova ine nered na Zemlji! O judi, nepravda koju inite da biste u ivotu na ovom svijetu uivali samo va ma teti; nama ete se poslije vratiti i Mi emo vas o onom to ste radili obavijestiti! 24. ivot na ovom svijetu je slian bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba kiu s kojim se ona izmijea, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukras i svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njezini pomisle da su oni toga gospodari , doe zapovijed Naa, nou ili danju, i Mi to pokosimo, kao da prije nieg nije ni bilo . Eto, tako Mi potanko izlaemo dokaze narodu koji hoe da razmisli. 25. Allah poziv a u Kuu mira i ukazuje na pravi put onome kome On hoe. 26. One koji ine dobra djela eka nagrada, i vie od toga! Lica njihova nee tama i sjeta prekrivati; oni e stanovn ici denneta biti, u njemu e vjeno boraviti. 27. A one koji ine nevaljala djela eka ka zna srazmjerna onom to su poinili; njih e potitenost prekrivati, niko ih od Allaha n ee zatiti, lica e im biti tamna kao da su se na njih spustili dijelovi mrkle noi: st anovnici vatre e oni biti, i u njoj e vjeno boraviti! 28. A na Dan kad ih sve sakup imo, rei emo onima koji su Allahu druge ravnim smatrali: "Stanite, vi i boanstva vaa !" pa emo ih razdvojiti; a boanstva njihova e rei: "Niste se vi nama klanjali, 29. A llah je dovoljan svjedok i nama i vama, mi doista nismo znali da ste nam se klan jali." 30. Tu e svako saznati ono to je prije uradio bie vraeni Allahu, svome istins kom Gospodaru, a nee im biti onih koje su izmiljali. 31. Upitaj: "Ko vas hrani s n eba i iz zemlje, ije su djelo sluh i vid, ko stvara ivo iz neivog, a pretvara ivo u neivo, i ko upravlja svim"? "Allah"! rei e oni -, a ti reci: "Pa zato Ga se onda ne bojite?" 32. To vam je Allah, Gospodar va istinski! Zar poslije istine ima ita osi m zablude? Pa kuda se onda odmeete? 33. Tako e se obistiniti rije Gospodara tvoga d a vjerovati nee oni koji u grijehu ive. 34. Reci: "Moe li ijedno vae boanstvo da stva ra iz niega, zatim da to ponovo uini?" Reci: "Allah stvara iz niega, zatim e to pono vo uiniti!" Pa kuda se onda odmeete? 35. Reci: "Moe li ijedno vae boanstvo da uputi n a pravi put?" i odgovori: "Samo Allah upuuje na pravi put!" Pa da li je onda dost ojniji da se potiva onaj koji na pravi put upuuje ili onaj koji ni sam nije na pra vom putu, osim ako ga drugi na pravi put ne uputi? ta vam je, kako rasuujete?! 36. Veina njih slijedi samo predpostavke; ali predpostavke nisu nimalo od koristi Is tini; Allah uistinu dobro zna ono to oni rade. 37. Ovaj Kur'an nije izmiljen, od All ah je on potvruje istinitost prijanjih objava i objanjava propise; u njega nema sum nje, od Gospodara svjetova je! 38. A oni govore: "On ga izmilja!" Reci: "Pa, dajt e vi jednu suru kao to je njemu objavljena, i koga god hoete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomo pozovite, ako istinu govorite." 69

39. Oni poriu prije nego to temeljito saznaju ta ima u njemu, a jo im nije dolo ni tu maenje njegovo; tako su isto oni prije njih poricali, pa pogledaj kako su nasilni ci zavrili! 40. Ima ih koji u nj vjeruju, a ima ih koji ne vjeruju u nj. A Gospod ar tvoj dobro poznaje smutljivce. 41. I ako te oni budu u la utjerivali, ti reci: "Meni moja, a vama vaa djela; vi neete odgovarati za ono to ja radim, a ja neu odgo varati za ono to vi radite." 42. Ima ih koji dolaze da te sluaju. A moe li ti uiniti da te gluhi uju, koji ni pameti nemaju? 43. A ima ih koji te posmatraju. A moe li t i uputiti na pravi put slijepe, koji ni razuma nemaju? 44. Allah zaista nee nikak vu nepravdu ljudima uiniti, ljudi je sami sebi ine. 45. A na Dan kada ih on sakupi uinie im se da su boravili samo jedan as u danu, i jedni druge e prepoznati. Oni ko ji su poricali da e pred Allaha stati i koji nisu pravim putem ili bie izgubljeni. 46. Bilo da ti pokaemo dio onoga ime im prijetimo, bilo da ti duu uzmemo, Nama e se oni vratiti, i tada e Allah biti svjedok za ono to su inili. 47. Svaki narod je ima o poslanika. I kad poslanik njihov doe meu njih, njima e biti pravedno presueno, nas ilje im nee biti uinjeno. 48. Oni govore: "Kada e ve jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?" 49. Reci: "Sam od sebe ne mogu nikakvu tetu otkloniti, a ni neku kori st sebi pribaviti; biva onako kako Allah hoe! Svaki narod ima konac, i kad konac njegov doe ni za tren ga nee moi ni odloiti ni ubrzati". 50. Reci: "Kaite vi meni; ak o e vas kazna Njegova nou ili danju zadesiti, zato je onda pouruju mnogoboci? 51. Zar ete tek onda kad se dogodi u nju povjerovati? zar tek tada, a ranije ste je pouri vali?" 52. Zatim e se rei onima koji su se prema sebi ogrijeili: "Iskusite patnju v jenu; zar se kanjavate vie nego to ste zasluili?" 53. Oni te zapitkuju: "Da li je ist ina da e ono biti?" Reci: "Jest, Gospodara mi moga, zaista je istina i vi neete moi umai!' 54. Kada bi nevjernik imao sve ono to na Zemlji postoji, sve bi on to dao sa mo da se otkupi. A kada oni doive patnju, sakrie tugu, i bie im po pravdi presueno, nee im se uiniti naao. 55. Allahovo je sve to je na nebesima i na Zemlji! Allahova p rijetnja e se sigurno ispuniti! Ali veina njih ne zna. 56. On ivot i smrt daje i Nj emu ete se vratiti. 57. O ljudi, ve vam je stigla poruka od Gospodara vaeg i lijek za vaa srca i uputstvo i milost vjernicima. 58. Reci; "Neka se zato Allahovoj bla godati i milosti raduju, to je bolje od onoga to gomilaju." 59. Reci: "Kaite vi me ni zato jednu hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu doputenom?" Recite: "Da li vam je prosuivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu lai iznosite ?" 60. I ta misle oni koji o Allahu iznose lai, ta e na Sudnjem danu biti? Allah je doista neizmjerno dobar prema ljudima, ali veina njih ne zahvaljuje. 61. to god ti vano inio, i to god iz Kur'ana kazivao, i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdi jemo dok god se time zanimate. Gospodaru tvome nita nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko trun jedan, i ne postoji nita, ni manje ni vee od toga, to nije u Knjizi jasnoj. 62. I neka se niega ne boje i ni za im neka ne tuguju Allahovi tie nici, 63. oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, 70

64. za njih su dobre vijesti i na ovom i na onom svijetu, - Allahove rijei niko n e moe izmijeniti to e, zaista, velik uspjeh biti. 65. Neka te ne aloste besjede nji hove! Uistinu, sva mo pripada Allahu; On sve uje i sve zna. 66. U Allahovoj vlasti su svi i na nebesima i na Zemlji. A oni koji se pored Allaha boanstvima klanjaju , povode se samo za predpostavkama i samo uobraavaju. 67. On vam je dao no da u nj oj poinak imate, i dan da gledate. To su dokazi za ljude koji uju. 68. Oni govore: "Allah je sebi uzeo dijete!' Hvaljen neka je On! On ni o kome ovisan nije! Sve to je na nebesima i na Zemlji Njegovo je! Vi za to nikakav dokaz nemate. Zato o Alla hu govorite ono to ne znate! 69. Reci: "Oni koji o Allahu lai iznose nee postii ono t o ele". 70. Uivae kratko na ovom svijetu, a zatim e se Nama vratiti i Mi emo im dati da iskuse nesnosnu patnju zato to nisu vjerovali. 71. Kai im povijest o Nuhu! Kad on ree narodu svome: "O narode moj, ako vam je dodijao moj boravak meu vama i moje opominjanje Allahovim dokazima, - a ja se stalno uzdam u Allaha -, onda se, zaj edno sa boanstvima svojim, odluite, i to ne krijte; zatim to nada mnom izvrite i ne odgaajte! 72. A ako glave okrenete- pa, ja od vas nikakvu nagradu ne traim, mene e Allah nagraditi, meni je nareeno da budem musliman." 73. Ali, nazvae ga lacem, pa Mi u lai njega i one koji bijahu uz njega spasismo i namjesnicima ih uinismo, a on e koji dokaze Nae nisu priznavali potopismo, pa pogledaj kako su zavrili oni koji se na opomene nisu osvrtali! 74. Zatim smo, poslije njega, poslanike narodima nj ihovim slali i oni su im jasne dokaze donosili, ali oni nisu htjeli da vjeruju u ono to prije nisu priznavali. Tako Mi peatimo srca onih koji u zlu prelaze svaku mjeru. 75. Zatim smo, poslije njih, Musaa i Haruna poslali sa udima Naim faraonu i glaveinama njegovim, ali su se oni uzoholili a bio je to grean narod: 76. kad im je od Nas dola Istina, rekli su: "Ovo je zaista prava arolija!" 77. "Zar za istinu koja vam je dola kaete da je arolija?" ree Musa -, "a arobnjaci nee nikada uspjeti!' . A oni rekoe: "Zar si doao da nas odvrati od onoga na emu smo zatekli pretke nae, da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji? E neemo ni vama dvojici vjerovati!' 79. I faraon ree: "Dovedite mi sve vjete arobnjake!" 80. I kad arobnjaci dooe, Musa im ree: "Bacite to imate da bacite!' 81. I kad oni bacie, Musa uzviknu: "Ono to ste priredili arolija je! Allah e je unititi, jer Allah ne doputa da djelo pokvarenjaka uspije, 8 2. Allah e svojom moi istinu utvrditi, makar to e to nevjernicima krivo biti!" 83. I ne povjerova Musau niko, osim malo njih iz naroda faraonova, iz strah da ih far aon i glaveine njegove ne ponu zlostavljati, - a faraon je zaista na Zemlji silnik bio i u zlu svaku mjeru prevrio. 84. I Musa ree: "O narode moj, ako u Allaha vjer ujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!' 85. "U Allaha se uzdamo!" - rekoe o ni. "Gospodaru na, ne uini da zbog nas dou u iskuenje ljudi koji nasilje ine, 86. i s pasi nas, milou Svojom, od naroda koji ne vjeruje! 87. I Mi objavismo Musau i brat u njegovu; "U Misiru svome narodu kue izgradite i bogomoljama ih uinite i u njima molitve obavljajte! A ti obraduj vjernike!' 88. I Musa ree: "Gospodaru na! Ti si d ao faraonu i glaveinama njegovim bogatstva da u raskoi ive na ovom svijetu, pa oni, Gospodaru moj, zavode s puta Toga! Gospodaru na, uniti bogatstva njihova i zapeati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne doive patnju nesnosnu!" 71

89. "Usliena je molba vaa!" ree On -, " a vas dvojica na pravom putu ostanite i nik ako se za neznalicama ne povodite!" 90. I Mi prevedosmo preko mora sinove Israil ove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi progonei ih ni krive ni dune. A on, kad se poe daviti, uzviknu: "Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg v jeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam!" 91. "Zar sada, a prije si neposluan b io i razdor sijao?! 92. Danas emo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio pouan primj er onima poslije tebe", - ali mnogi ljudi su ravnoduni prema Naim poukama. 93. I M i smo sinove Israilove u lijep predjel naselili i ukusnom hranom ih opskrbili, i tek kad im je dolo prvo saznanje, oni su se u miljenju razili. A Gospodar tvoj e im sigurno na Sudnjem danu presuditi o onom u emu su se razilazili. 94. Ako sumnja o no to ti objavljujemo, upitaj one koji itaju Knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi I stina od Gospodara tvoga dolazi, i nikako ne budi od onih koji su u sumnji. 95. I ne budi nikako od onih koji Allahove dokaze ne priznaju, da ne bi bio izgublje n. 96. A oni na kojima se ispuni Rije Gospodara tvoga zaista nee vjerovati, 97. ma kar im doli svi dokazi, sve dok ne doive patnju nesnosnu. 98. Zato nije bilo ni jed nog grada koji je povjerovao i kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u ivotu na ovom svijetu ot klonili i ivot mu jo izvjesno vrijeme produili? 99. Da Gospodar tvoj hoe, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zato onda ti da nagoni ljude da budu vjernici? 100 . Nijedan ovjek nije vjernik bez Allahove volje; a On kanjava one koji nee da razmi sle. 101. Reci: "Posmatrajte ono to je na nebesima i na Zemlji!" A ni od kakve ko risti nee biti dokazi i opomene narodu koji nee da vjeruje. 102. Zar oni ekaju da i h snae neto slino onome to je snalo one koji su prije njih bili i nestali? Reci: "Pa e kajte, i ja u s vama ekati!' 103. Poslije smo spaavali poslanike Nae i one koji su vje rovali. Eto tako, dunost je Naa da spasimo vjernike. 104. Reci: "O ljudi, ako vi s umnjate u ispravnost moje vjere, - pa, ja se neu klanjati onima kojima se, mimo A llaha, vi klanjate, ve u se klanjati Allahu, koji e vam due uzeti. Meni je nareeno da budem vjernik, 105. i: "Predaj se pravoj vjeri, i nikako ne budi kumirima poklo nik, 106. i, pored Allah, ne moli se onome ko ti ne moe ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi uistinu, nevjernik. 107. Ako ti Allah dade kakvu ne volju, niko je osim Njega ne moe otkloniti, a ako ti zaeli dobro, pa - niko ne moe blagodat Njegovu sprijeiti; On njome nagrauje onoga koga hoe od robova svojih; On p rata i milostiv je." 108. Reci: "O ljudi, Istina vam dolazi od Gospodara vaeg, i o naj ko se uputi pravim putem uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputi com, krenuo je na svoju tetu, a ja nisam va odvjetnik." 109. Ti slijedi ono to ti s e objavljuje i budi strpljiv dok Allah ne presudi, On je sudija najbolji! 72

SURA 11 Hud Hud Mekka 123 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Elif-lam -ra. Ovo je Knjiga iji se ajeti pomno niu i od vremena do vremena objavljuju, od M udrog i Sveznajueg, 2. da se samo Allahu klanjate, - ja sam vam od Njega, da opom injem i da radosne vijesti kazujem -, 3. da od Gospodara svoga oprosta traite i d a se pokajete, a On e vam dati da do smrtnog asa lijepo proivite i svakom estitom dae zasluenu nagradu. A ako lea okrenete, - pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu. 4. Allahu ete se vratiti, a On sve moe! 5. Eto, oni grudi svoje okr eu sa eljom da se od Njega sakriju. A i kad se u ruho svoje umotavaju, On zna ono t o skrivaju i ono to pokazuju, - On, uistinu, zna misli svaije. 6. Na Zemlji nema n ijednog ivog bia, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje e koje boraviti i gdje e sahra njeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi. 7. On je u est vremenskih razdoblja nebes a i Zemlju stvorio a Njegov prijesto je iznad vode bio da bi vas iskuao koji e od vas bolje postupati. Ako ti rekne: "Poslije smrti biete doista oivljeni", nevjernic i e sigurno rei: "Ovo nije nita drugo do oita varka!" 8. ako im Mi kaznu do roka odr eenog odgodimo, oni e sigurno rei: "Zato je zadrava?" A onoga dana kad im doe, nee bit od njih otklonjena i sa svih strana bie okrueni onim emu su se rugali. 9. Ako ovjek u milost Nau pruimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u oajanje i postaje nezahv alnik. 10. A ako ga blagodatima obaspemo, poslije nevolje koja ga zadesila, on e sigurno rei; "Nevolje su me napustile!" On je doista umiljen i razmetljiv, 11. a s amo strpljive i oni koji dobra djela ine eka oprost i nagrada velika. 12. Nemoj ti nita od onoga to ti se objavljuje izostaviti, to titi grudi tvoje, zato da oni ne b i rekli: "Zato mu nije poslano kakvo blago, ili, zato s njim nije doao melek?" Tvoj e je da opominje, a o svemu se samo Allah brine. 13. Zar oni da govore: "On ga iz milja!" Reci: "Pa sainite vi deset Kur'anu slinih, izmiljenih sura, i koga god hoete, o d onih u koje pored Allaha vjerujete, u pomo pozovite, ako je istina to tvrdite!" 14. A ako vam se ne odazovu, onda znajte da se on objavljuje samo s Allahovim zn anjem i da nema boga osim Njega zato muslimani postanite! 15. Onima koji ele ivot na ovom svijetu i ljepote njegove Mi emo dati plodove truda njihova i nee im se u njemu nita prikratiti. 16. Njih e na onom svijetu samo vatra pei; tamo nee imati nik akve nagrade za ono to su na Zemlji radili i bie uzaludno sve to su uinili. 17. Zar je onaj koji eli samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov, n a to se nadovezuje Kur'an kao svjedok Njegov, i jo prije njega Knjiga Musaova, putov oa i milost. To su oni koji vjeruju u nj. A onima koji su se protiv njega urotili vatra e boravite biti. Zato ti nikako ne sumnjaj u nj, on je zaista istina od Gos podara tvoga, ali veina ljudi nee da vjeruje. 18. Ima li nepravednije od onoga koj i o Allahu izmilja lai? Oni e pred Gospodara svoga biti dovedeni, a svjedoci e rei; " Ovi su izmiljali lai o Gospodaru svome!" Neka Allahovo prokletstvo stigne mnogoboce , 19. koji od Allahova puta odvraaju i krivim ga prikazuju; oni i u onaj svijet n e vjeruju. 20. Oni na Zemlji ne mogu Allahu umai, niti, osim Allaha, drugog zatitn ika imaju. Njima e patnja biti umnogostruena, jer nisu htjeli ni da uju ni da bilo t a vide, 73

21. oni su sami sebe upropastili, - a nee im biti ni onih koje su izmiljali, 22. o ni e, zbilja, na onom svijetu biti sasvim izgubljeni. 23. Oni koji budu vjerovali i dobra djela inili i koji Gospodaru svome budu odani bie stanovnici denneta, u nj emu e vjeno boraviti. 24. Ove dvije vrste su kao slijep i gluh i kao onaj koji vid i i uje. A mogu li se oni uporediti/ Pa zato ne razmislite? 25. I Nuha poslasmo na rodu njegovu. "Ja sam tu" govorio je on "da vas otvoreno opominjem, 26. da se ne klanjate nikome drugom osim Allahu; ja se, zaista, plaim za vas patnje na nesnos nom danu." 27. Glaveine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoe; "Koliko mi vidimo, ti si ovjek kao i mi, a vidimo da te bez ikakva razmiljanja slijede samo oni koji su niko i nita meu nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, tavie, mis limo da ste laljivci." 28. "O narode moj." govorio je on "da vidimo! Ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesnitvo, a vi ste slij epi za to, zar da vas silimo da to protiv volje vae priznate? 29. O narode moj! Z a ovo ja od vas ne traim blaga, Allah e mene nagraditi. I ja neu otjerati vjernike, oni e pred Gospodara svoga izii; ali, ja vidim da ste vi narod koji ne zna. 30. O narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bi ih ja otjerao? Zato se ne urazumi te? 31. Ja vam ne kaem: 'U mene su Allahove riznice' niti: 'Meni je poznata budunost' n kaem: 'Ja sam melek', - a ne govorim ni o onima koje vae oi s prezirom gledaju: 'Allah i m nikakvo dobro nee dati' ta Allah dobro zna ta je u duama njihovim -, jer bi se tada ogrijeio." 32. "O Nuhu", - rekoe oni "ti si elio da se s nama raspravlja i dugo si se raspravljao. Daj neka se ostvari ono to nam prijeti, ako istinu govori!" 33. "To e vam uiniti samo Allah ako bude htio" ree on -, "i vi neete moi umai. 34. Ako Allah hoe da vas ostavi u zabludi, nee vam savjet moj koristiti, ma koliko ja elio da vas savjetujem. On je Gospodar va i Njemu ete se vratiti". 35. Zar ovi da govore: "On ga izmilja!" Reci: "Ako ga izmiljam, grijeh e pasti na mene, a ja nemam nita s tim t o vi iznosite klevete". 36. I Nuhu bi objavljeno: "Osim onih koji su ve vjernici, niko vie iz naroda tvoga nee vjernik postati, zato se ne alostite zbog onoga to oni stalno ine, 37. I gradi lau pred Nama i po Naem nadahnuu, i ne obraaj Mi se vie zbog nevjernika oni e sigurno biti potopljeni!' 38. I on je gradio lau. I kad god bi pore d njega prolazile glaveine naroda njegova, rugale bi mu se. "Ako vi rugate nama" govorio je on -, "rugaemo se i mi vama, onako kako se vi rugate, 39. i saznaete, z aista, koga e snai sramna kazna i ko e u vjenoj muci biti." 40. I kad je zapovijed N aa pala i voda s povrine Zemlje pokuljala, Mi smo rekli: "Ukrcaj u lau od svake ivot injske vrste po jedan par, i eljad svoju osim onih o kojima je bilo govora i vjer nike!' a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali. 41. I on ree: "Ukrcajte se u n ju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj, uistinu, prata i sami lostan je." 42. I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda i Nuh zovnu si na svoga koji se nalazio podaleko: "O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nev jernicima! 43. a on ree: "Sklonie se na kakvo brdo koje e me od vode zatiti." "Niko danas Allahove kazne nee poteen biti, osim onoga kome se On smilovao!' ree Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi. 44. I bi reeno: "O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti , o nebo, prestani!" I voda se povue i ispuni se odredba, a laa pristade na planin i Al-Dudi, i bi reeno: "Daleko nek je narod nevjerniki!" 74

45. A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: "Gospodaru moj, sin moj je elja de moje, a obeanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!' 46. "O N uhu, on nije eljade tvoje" rekao je On "jer radi ono to ne valja, zato Me ne moli za ono to ne zna! Savjetujem ti da neznalica ne bude." 47. "Gospodaru moj", - ree "t ebi se ja utiem da Te vie nikad ne zamolim za ono to ne znam! Ako mi ne oprosti i ne smiluje mi se, biu izgubljen." 48. "O Nuhu", - bi reeno "iskrcaj se, s pozdravom N aim i blagoslovima tebi i narodima koji e se izroditi od ovih koji su s tobom! Bie naroda kojima emo davati da uivaju, a koje e poslije snai Naa kazna nesnosna!' 49. To s u nepoznate vijesti koje ti Mi objavljujemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovo ga nita znali. Zato budi strpljiv, ishod e, zaista, u korist estitih biti. 50. "I A du- brata njihova Huda. "O narode moj", - govorio je on "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite. 51. O narode moj, ja ne traim od vas nagrade za ovo; mene e nagraditi Onaj koji me je stvorio! Zato se n e opametite? 52. O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On e vam slati kiu obilnu i dae vam jo veu snagu, uz onu koju imate, i ne od lazite kao mnogoboci!" 53. "O Hude", - govorili su oni "nisi nam nikakav dokaz do nio, i mi na samu tvoju rije neemo napustiti boanstva naa, mi tebi ne vjerujemo. 54. Mi kaemo samo to da te je neko boanstvo nae zlom pogodilo." "Ja pozivam Allaha za svjedoka" ree on -, "a i vi posvjedoite da ja nemam nita s tim to vi druge Njemu rav nim smatrate, 55. pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte, 56. ja se uzdam u Allaha, u moga i vaega Gospodara ! Nema ni jednog ivog bia koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno. 57. Pa ako okrenete lea, - a ja sam vam saopio ono to vam je po meni pos lano -, Gospodar moj e umjesto vas narod drugi dovesti, i vi Mu niim neete nauditi; Gospodar moj zaista bdi nad svim". 58. I kad je dola kazna Naa, Mi smo, milou Naom, Huda i vjernike s njim spasili i patnje surove ih potedjeli. 59. Eto, to je bio A d, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposluan poslanicima svojim, i pri stajao uz svakog silnika, inadiju. 60. I prokletstvo je na ovom svijetu stalno bi lo s njim, a bie i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod Hudov! 61. I Semudu brata njihova Saliha. "O narode moj ", - govorio je on "klanjate se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! O n vas od Zemlje stvara i daje vam da ivite na njoj! Zato ga molite da vam oprosti , i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se." 62. "O, Sal ihu". govorili su oni "ti si meu nama prije ovoga cijenjen bio. Zato nam brani da s e klanjamo onome emu su se preci nai klanjali? Mi uveliko sumnjamo u ono u emu nas ti poziva." 63. "O, narode moj", - govorio je on "da vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On sam vjerovjesnitvo dao, pa ko e me od Allaha odbra niti ako Ga ne budem sluao, ta vi biste samo uveali propast moju. 64. O, narode mo j, evo ova Allahova kamila je znamenje za vas, pa pustite je neka pase po Allaho voj zemlji i ne inite joj nikakvo zlo, da vas ne bi zadesila kazna bliska." 65. A li, oni je zaklae, pa on ree: "ivjeete u zemlji svojoj jo samo tri dana, to je istini ta prijetnja". 66. I kad je dola kazna Naa, Mi smo, milou Naom, Saliha i vjernike s n jim spasili od sramote toga dana, - Gospodar tvoj je, uistinu, moan i silan -, 75

67. a one koji su inili zlo pogodio je straan glas i oni su u zemlji svojoj osvanu li mrtvi, nepomini, 68. kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Semud, doista, u Gospodara svoga nije vjerovao; daleko neka je Semud! 69. I Ibrahimu smo izaslani ke Nae poslali da mu donesu radosnu vijest. "Mir!" rekoe; "Mir!" odgovori on, i ub rzo im donese peeno tele. 70. A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiu, on osjet i da nisu gosti i obuze ga neka zebnja od njih. "Ti se ne boj!" rekoe oni -, "mi smo Lutovu narodu poslani." 71. A ena njegova stajae tu, i Mi je obradovasmo Ishak om, a poslije Ishaka Jakubom, i ona se osmjehnu. 72. "Jadna ja!" ree "zar da rodi m ovako stara, a i ovaj moj mu je star. Ovo je zaista neto neobino!" 73. "Zar se udi Allahovoj moi?" rekoe oni -, "Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, obi telji vjerovjesnikoj. On je dostojan hvale i On je plemenit!" 74. I poto Ibrahima proe strah i doe mu radosna vijest, on se poe raspravljati sa Naim izaslanicima o Na rodu Lutovu; 75. Ibrahim je zaista bio dobroduan, saaljiv i odan. 76. "O Ibrahime, proi se toga, nareenje od Gospodara tvoga je stiglo; njih e stii patnja sigurno!" 7 7. I kad izaslanici Nai dooe Lutu, on se zbog njih nae u neprilici i bi mu teko pri d ui, pa ree: "Ovo je muan dan!' 78. I narod njegov pohrli njemu, - a i prije su radili sramotna djela. "O narode moj", - ree on "eto mojih keri, one su vam istije! Bojte se Allah i pred gostima mojim me ne sramotite! Zar meu vama nema razumna ovjeka?" 79. "Ti zna da nam nisu potrebne tvoje keri" rekoe oni -, "ti doista zna ta hoemo mi . 80. "Ah, da ja samo imam mo" ree on "ili da se mogu osloniti na nekog snanog!" 81 . A meleki rekoe" "O Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu na uditi. Ti kreni sa eljadi svojom u gluho doba noi bez ene svoje, nju e zadesiti isto to i njih, i neka se niko od vas ne obazire! Rok im je praskozorje, a zar prasko zorje nije blizu?" 82. I kada pade naredba Naa, Mi sve prevrnusmo, ono to je bilo gore bi dolje, i na njih kao kiu grumenje od peena blata spustismo, koje je neprek idno sipalo, 83. obiljeeno od Gospodara tvoga, - a ono nije daleko ni od jednog n asilnika. 84. I Medjenu brata njihova uajba. "O narode moj,", - govorio je on "Al lahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, i krivo na litru i na kanta ru ne mjerite. Vidim da u obilju ivite i bojim se da vas jednog dana ne zadesi ka zna, pa da svi nastradate. 85. O narode moj! Pravo mjerite ne litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari njihove i ne inite zlo po zemlji pravei nered. 86. Bolje vam je ono to Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako hoete da budete vjernici; a ja nisam va uvar". 87. "O uajbe", - govorili su oni "da li vjera tvoja trai od tebe da napustimo ono emu su se nai preci klanjali ili da ne postupamo sa imanjima naim onako kako nam je volja? E ba si 'pametan' i 'razuman'!" 88. "O narode moj", - govorio j e on shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obil ju. Ja ne elim da inim ono to vama zabranjujem; jedino elim da uinim dobro koliko mog u, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraam. 89. O narode moj, neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi o no to je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod. A i Lutov narod nije mnogo prije vas ivio. 90. I traite oprost od Gospodara svoga, i onda Mu se po kajte! Gospodar moj je, uistinu, samilostan i pun ljubavi. 76

91. "O uajbe", - rekoe oni "mi ne razumijemo mnogo toga to ti govori, a vidimo da si ti meu nama jadan; da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali, ti nisi nama drag ". 92. "O narode moj", - ree on "zar vam je rod moj drai od Allaha, koga sasvim od bacujete? Gospodar moj dobro zna ono to vi radite! 93. O narode moj, inite sve to m oete, a iniu i ja. Vi ete sigurno saznati koga e kazna stii koja e ga osramotiti i ko e laac. Pa, ekajte i ja u s vama ekati" 94. I kada je pala naredba Naa, Mi smo, iz mi losti Nae, uajba i vjernike s njim spasili, a one koji su zlo inili pogodio je uasan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomini osvanuli, 95. kao da na njoj nikad a nisu ni postojali. Daleko bio Medjen kao i Semud! 96. I Musaa smo poslali sa z namenjima Naim i dokazom jasnim 97. faraonu i glaveinama njegovim, ali se oni pove doe za faraonovim nareenjem, a njegovo nareenje nije bilo razumno. 98. Na Sudnjem d anu on e svoj narod predvoditi i u vatru ga uvesti, a uasno je mjesto u koje e dove den biti! 99. Na ovom svijetu ih je pratilo prokletstvo, a pratie ih i na onom; s traan e biti "dar" kojim e darivani biti! 100. To su neke vijesti koje ti o gradovi ma kazujemo; neki od njih jo postoje, a neki su sa zemljom sravnjeni. 101. Mi nis mo prema njima bili nepravedni, ve oni samo prema sebi. I kada bi pala naredba Go spodara tvoga, nita im nisu pomogla boanstva njihova kojima su se, a ne Allahu, kl anjali, samo bi im propast njihovu poveali. 102. Eto, tako Gospodar tvoj kanjava k ad kanjava sela i gradove koji su nasilje inili. Kanjavanje njegovo je zaista bolno i strano. 103. To je pouka za one koji se plae patnje na onom svijetu; a to je Da n kada e svi ljudi biti sabrani i to je Dan kada e svi biti prisutni, 104. a Mi ga odgaamo samo za neko vrijeme. 105. Onoga dana kad doe, bez doputenja Njegova niko ni rije nee izustiti, a meu njima bie nesretnih i sretnih. 106. I nesretni e u dehenne m, u njemu e teko izdisati i udisati; 107. dok je nebesa i Zemlje, u njemu e ostati , - osim ako drukije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista radi ono to eli . 108. A sretni e u dennet; dok je nebesa i Zemlje, u njemu e boraviti, - osim ako drukije Gospodar tvoj ne odredi; bie to dar koji e neprekidno trajati. 109. Zato ne sumnjaj u to ta e biti s onima koji se klanjaju ovima; oni se klanjaju onima koji ma su se, jo prije, klanjali preci njihovi. Mi emo im doista ono to su zasluili bez odbitka dati! 110. I Musau smo Knjigu dali, pa su se o njoj u miljenju podvojili. I da nije Rijei Gospodara tvoga ranije izreene, bilo bi s njima svreno, jer oni u nju sumnjaju mnogo. 111. I svima njima e Gospodar tvoj prema djelima njihovim pla titi, jer On dobro zna ono to su radili. 112. Ti idi pravim putem, kao to ti je na reeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer O n dobro vidi ono to radite. 113. I ne drite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra pri; vi nemate drugih zatitnika osim Allaha, inae, nema vam pomoi! 114. I obavljajte molitvu poetkom i krajem dana, i u prvim asovima noi! Dobra djela zaista ponitavaju rava. To je pouka za one koji pouku ele. 115. I strpljiv budi! A llah doista nee uskratiti nagradu onima koji dobra djela ine. 116. A zato je meu nar odima prije vas bilo samo malo estitih, koji su branili da se na Zemlji nered ini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u emu su uivali , i grenici su postali. 77

117. Gospodar tvoj nije nikada nepravedno unitavao sela i gradove ako su stanovni ci njihovi bili dobri. 118. A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenici ma jedne vjere uinio. Meutim, oni e se uvijek u vjerovanju razilaziti, 119. osim on ih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. I ispunie se rije Gosp odara tvoga: "Napuniu, zaista, dehennem dinnovima i ljudima zajedno!" 120. I sve ov e vijesti koje ti o pojedinim dogaajima o poslanicima kazujemo zato su da njima s rce tvoje uvrstimo. I u ovima dola ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opome na. 121. I reci onima koji nee da vjeruju: "Radite to god moete, a i mi emo raditi; 122. i ekajte, i mi emo ekati!' 123. Allah zna tajne nebesa i Zemlje i Njemu se sve v raa, zato se samo Njemu klanjaj i samo se u Njega uzdaj! A Gospodar tvoj motri na ono to radite. SURA 12 Jusuf Yusuf Mekka 111 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Sam ilosnog 1. Elif-lam-ra. Ovo su ajeti Knjige jasne! 2. Objavljujemo je kao Kur'an n a arapskom jeziku da biste razumjeli. 3. Objavljujui ti ovaj Kur'an, Mi tebi o najl jepim dogaajima kazujemo iako prije njega nisi doista nita znao: 4. Kada Jusuf ree o cu svome; "O oe moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se poklonie", 5. on ree: "O sinko moj, ne kazuj svoga sna brai sv ojoj, da ti ne uine kakvu pakost, ejtan je doista ovjeku otvoreni neprijatelj. 6. I eto tako, Gospodar tvoj e tebe odabrati, i tumaenju snova te nauiti, i milou Svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao to je prije tebe obasuo pretke tvoje, Ibrah ima i Ishaka. - Gospodar tvoj, zaista, sva zna i mudar je." 7. U Jusufu i brai nj egovoj nalaze se pouke za sve koji se raspituju. 8. Kada oni rekoe: "Jusuf i brat njegov drai su naem ocu od nas, a nas je itava skupina. Na otac, zaista, oito grijei. 9. Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite, - otac va e se vama okrenuti, i poslije toga ete dobri ljudi biti", 10. jedan od njih ree: "Ako ba hoete neto da uinit e, onda Jusufa ne ubijte, ve ga na dno nekog bunara bacite, uzee ga kakva karavana ." 11. "O oe na," rekoe oni "zato sumnja u naa osjeanja prema Jusufu. Mi mu zaista dobro. 12. Poalji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi emo ga, sigurno, uva ti." 13. "Bie mi doista ao ako ga odvedete, a plaim se da ga vuk ne pojede kad vi n a njega ne budete pazili" ree jakub. 14. "Kako e ga vuk pojesti, a nas ovoliko!" r ekoe oni -, "mi bismo tada zaista bili izgubljeni." 15. I kada ga odvedoe i odluie d a ga bace na dno bunara, Mi mu objavismo: "Ti e ih o ovom postupku njihovu obavije stiti, a oni te nee prepoznati." 16. I uvee dooe ocu svome plaui. 17. "O oe na," re ili smo otili da se trkamo, a Jusufa smo ostavili kod naih stvari, pa ga je vuk po jeo. A ti nam nee vjerovati, iako istinu govorimo." 18. I donesoe koulju njegovu lano m krvlju okrvavljenu. "U vaim duama je ponikla zla misao" ree on i ja se neu jadati, od Allaha ja traim pomo protiv ovoga to vi iznosite." 78

19. I doe jedna karavana, te poslae vodonou svoga i on spusti vedro svoje. "Mutuluk!' viknu on "evo jednog djeaka!" I oni su ga kao trgovaku robu sakrili, a Allah dobro zna ono to su uradili. 20. I prodadoe ga za jeftine pare, za nekoliko groa; jedva su ekali da ga se oslobode. 21. i onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, ree eni sv ojoj: "Uini mu boravak prijatnim! Moe nam koristan biti, a moemo ga i posiniti!" I eto tako Mi Jusufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i nauismo ga tumaenju snova -a A llah ini ta hoe, ali veina ljudi ne zna. 22. I kad on stasa, Mi ga mudrou i znanjem ob darismo; tako Mi nagraujemo one koji dobra djela ine. 23. I poe da ga na grijeh nav odi ona u ijoj je kui bio, pa zakljua sva vrata i ree: "Hodi!" "Sauvaj Boe!" uzvikn n -, "vlasnik me moj lijepo pazi; a oni koji dobro uzvrate zlim nee nikad uspjeti ." 24. I ona je bila poeljela njega, a i on bi nju poelio da od Gospodara svoga ni je opomenu ugledao tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on ui stinu bio Na iskreni rob. 25. I njih dvoje prema vratima potrae a ona razdera strag a koulju njegovu i mua njezina kraj vrata zatekoe. "Kakvu kaznu zasluuje onaj koji j e htio da eni tvojoj zlo uini" ree ona "ako ne tamnicu ili kaznu bolnu?" 26. "Ona j e pokuala da mene na grijeh navede" ree Jusuf. "Ako je koulja njegova s sprijeda ra zderana onda ona istinu govori, a on neistinu," primjeti jedan roak njezin -, 27. " a ako je koulja njegova straga razderana, onda ona lae, a on govori istinu." 28 . I kada on vidje da je koulja njegova straga razderana, ree: "To je jedno od vaih lukavstava, vaa lukavstva su zaista velika! 29. Ti, Jusufe, ostavi se toga, a ti trai oprotenje za grijeh svoj, jer si zaista htjela da zgrijei!" 30. I ene u gradu poe govorkati: "Upravnikova ena navraala momka svoga na grijeh, u njega se ludo zagle dala! Mi mislimo da jako grijei." 31. I kad ona u za ogovaranja njihova, posla po njih, te im priredi divane, dade svakoj od njih po no i ree: "Izai pred njih!" A ka d ga one ugledae, zadivie se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezae; "Boe, b oe!" uskliknue "ovo nije ovjek, ovo je melek plemeniti!' 32. "E to vam je onaj zbog k oga ste me korile" ree ona. "Istina je da sam htjela da ga na grijeh navratim, al i se on odupro. Ako ne uini ono to od njega traim, bie sigurno u tamnicu baen i ponien ." 33. "Gospodaru moj," zavapi on "draa mi je tamnica od ovoga na to me one navraaj u? i ako Ti ne odvrati od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost o sjetiti i lakomislen postati." 34. I Gospodar njegov uslia molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova; On, uistinu, sve uje i zna. 35. Poslije im na pamet pade, i ako su se bili uvjerili da je neduan, da ga za neko vrijeme bace u tamnicu. 36. S njima su u tamnicu ula jo dva momka. "Ja sam sanjao da cijedim groe" ree jedan od nj ih. "A ja, opet,: - ree drugi "kako na glavi nosim hljeb koji ptice kljuju. Protu mai nam to, jer vidimo da si zaista dobar ovjek." 37. "Nijedan obrok hrane nee vam donesen biti, a da vam ja prije ne kaem ta ete dobiti," ree Jusuf. "To je smo dio on oga emu me nauio Gospodar moj, ja se klonim vjere naroda koji u Allah ne vjeruje i koji i onaj svijet ne priznaje, 38. i ispovijedam vjeru predak svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne prilii da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahov a milost prema nama i ostalim ljudima, ali veina ljudi nije zahvalna. 39. o drugo vi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoni? 79

40. Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vai, - Allah o njima nikakav dokaz nije objavio. Sud pripada jedino Allah u, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali veina ljudi ne zna. 41. O drugovi moji u tamnici, jedan od vas e gospodara svoga vinom pojiti, a drugi e raspet biti, pa e mu ptice glavu kljuvati. Ono to ste pitali sam o to znai!" 42. A onome od njih dvojice za koga je znao da e spasen biti ree: "Spom eni me gospodaru svome!' ali ejtan uini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome , i Jusuf ostade u tamnici nekolike godine. 43. I vladar ree: "sanjao sam kako se dam mravih krava pojede sedam debelih, i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam drugih sasuenih. O velikai, protumaite mi san moj ako snove znate tumaiti?" 44. "Zb rkanih li snova!' rekoe oni "mi snove ne znamo tumaiti." 45. I tada, poslije toliko vremena, sjeti se jedan od one dvojice, onaj koji se spasio, i ree: "Ja u vam prot umaiti san, samo me poaljite!' 46. "Jusufe, o prijatelju, protumai nam ta znai: sedam m ravih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasuenih, - pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali." 47. "Sijaete sedam godina uzastop no" ree -, "pa ono to poanjete u klasu ostavite, osim ono malo to ete jesti, 48. jer poslije toga doi sedam tekih koje e pojesti ono to ste za njih pripremili, ostae jed ino ono malo to ete za sjetvu sauvati. 49. Zatim e, poslije toga, doi godina u kojoj e ljudima kie u obilju biti i u kojoj e cijediti." 50. I vladar ree: "Dovedite mi ga !" I kad Jusufu izaslanik doe, on ree: "Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: 'ta je s onim enama koje su svoje ruke porezale Vlasnik moj dobro zna spletke njihove!'" 5 1. "ta se dogodilo kad ste Jusufa na grijeh navraale?" upita vladar. "Boe sauvaj!' oe one "mi o njemu nita runo ne znamo!" "Sad e istina na vidjelo izai" ree upravn ena -, "ja sam njega na grijeh navraala, on je istinu rekao. 52. Isto tako on nek a zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila jer Allah ne da da se ostv are lukavstva podmuklih. 53. Ja ne pravdam sebe, ta dua je sklona zlu, osim one k ojoj se Gospodar tvoj smiluje. Gospodar moj zaista prata i samilostan je." 54. I vladar ree: "Dovedite mi ga, uzeu ga u svoju svitu" i poto porazgovara s njim, ree m u: "Ti e od danas kod nas uticajan i pouzdan biti." 55. "Postavi me: - ree "da vodi m brigu o stovaritima u zemlji, ja sam zaista uvaran i znan." 56. I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje je htio: milost svoju Mi dajemo o nome kome hoemo i ne doputamo da propadne nagrada onima koji dobra djela ine. 57. A nagrada na onom svijetu je bolja za one koji vjeruju i koji se grijeha uvaju. 58 . I dooe braa Jusufova i uoe k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadoe. 59. I kad ih namiri hranom potrebnom, ree: "Dovedite mi svoga brata koji je ostao s oc em vaim, zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste ne moe biti bolje primam. 60 . Ako mi ga ne dovedete, neete vie od mene hrane dobiti i ne dolazite mi!' 61. "Pobr inuemo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista emo tako postupiti" rekoe on i. 62. A Jusuf ree momcima svojim: "Stavite njihove stvari u tovare njihove, oni e ih, kad se vrate svojima, prepoznati i opet e se vratiti." 63. I poto se vratie oc u svome, rekoe; "O oe na, vie nam nee hranu davati. Zato poalji s nama brata naeg da b smo dobili hranu, a mi emo ga zaista uvati." 80

64. "Zar da vam ga povjerim kao to sam prije povjerio brata njegova?" ree on. "Ali , Allah je najbolji uvar i On je najmilostiviji!' 65. A kad otvorie tovare svoje i n aoe da su im vraene stvari njihove, oni rekoe: "O oe na, ta moemo vie poeljeti? Evo su nam stvari nae, i hranom emo eljad nau namiriti, i brata naeg emo uvati, a i jedan kamilin tovar hrane emo vie dobiti; to je neznatan tovar." 66. "Ja ga s vama neu po slati' ree "dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete da ete mi ga doista vratiti, osim ak o ne nastradate." I poto mu se oni zaklee, on ree: "Allah je jamac za ono to smo uta naili! 67. "O sinovi moji," ree onda "ne ulazite na jednu kapiju, ve na razne kapij e, a ja vas ne mogu spasiti od onoga to vam Allah odredi; mo pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!' 68. I kad uoe onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu poteeni onoga to im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila elja Jakubova, koju je izvri o, a on je, uistinu, veliki znalac bio, zato to smo ga Mi nauili, ali veina ljudi n e zna. 69. I kad izioe pred Jusufa, on privi na grudi brata svoga i ree; "Ja sam, d oista, brat tvoj i ne alosti se zbog onoga to su oni uradili." 70. I poto ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu au u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik sta de vikati: "O karavano, vi ste, doista, kradljivci!" 71. Oni im pristupie i upitae : "ta traite?" 72. "Traimo vladarevu au" odgovorie. "Ko je donese, dobie kamilin t hrane. Ja za to jamim!" 73. Allaha nam", - rekoe oni "vi znate da mi nismo doli da i nimo nered na zemlji, i mi nismo kradljivci." 74. "A kakva mu je kazna ako ne go vorite istinu?" upitae. 75. "Kazna je onome u ijem se tovaru nae sam on" odgovorie. "Eto tako mi kanjavamo kradljivce." 76. I on poe s vreama njihovim, prije vrea brata svoga, a onda izvadi au iz vree brata svoga. Mi pouismo Jusufa da tako varku izvede . On po vladarevu zakonu nije mogao da uzme kao roba brata svoga, ali je mogao A llahovim doputenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoemo, a nad svakim znalcem ima j o znaniji. 77. "Ako je on ukrao", - rekoe oni -, "pa i prije je brat njegov krao!: I Jusuf im ne ree nita. "Vi ste u gorem poloaju" pomisli u sebi -, Allah dobro zna kako je bilo to o emu govorite. 78. "O upravnie," rekoe oni "on ima vrlo stara oca , pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi vidimo da si ti dobara ovjek." 79. "Sauv aj Boe," ree "da uzmem nekog drugog do onoga u koga smo na predmet nali! Tada bismo zaista bili nepravedni!' 80. I kad izgubie svaku nadu, odvojie se u stranu da se pos avjetuju. "Zar ne znate" ree najstariji meu njima "da ste se ocu svom Allahom zakl eli, a i prije Jusufa upropastili. Neu napustiti ovu zemlju dok mi to otac moj ne dozvoli ili dok Allah u moju korist ne presudi, a On je Sudija najbolji. 81. Vr atite se ocu svome pa recite: ,O Oe na, sin tvoj je ukrao; mi tvrdimo samo ono to s mo vidjeli, a mi se nismo mogli onoga to je bilo sueno sauvati. 82. Pitaj grad u ko me smo boravili i karavanu s kojom smo doli. Mi zaista govorimo istinu!" 83. "Nij e tako" ree jakub "u duama vaim je ponikla zla misao, i ja se neu jadati, nadam se d a e mi ih Allah sve vratiti; uistinu. On sve zna i mudar je." 84. I okrenu se od njih i ree: "O Jusufe, tugo moja!" a oi su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrl o potiten. 85. "Allaha nam," rekoe oni "ti toliko spominje Jusufa da e teko oboljet li umrijeti!" 86. "Ja tugu svoju i jad svoj pred Allah iznosim, a od Allaha znam ono to vi ne znate" ree on. 81

87. "O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost." 88. I kad oni izioe pred Jusufa, rekoe: "O upravnie, i nas i eljad nau pritisla je nevolja; don ijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam milost inju, jer Allah doista nagrauje one koji milostinju udjeljuju." 89. "A znate li" upita on "ta ste s Jusufom i bratom njegovim nepromiljeno uradili?" 90. "A da ti n isi, uistinu, Jusuf?" povikae oni. "Da ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio pa, Allah, ui stinu, nee dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela ine." 91. "Allaha nam," rekoe oni "Allah te je nad nama uzvisio, mi smo doista zgrijeili." 92. "Ja v as sada neu koriti: - ree "Allah e vam oprostiti, od milostivih On je najmilostivij i! 93. Ovu koulju moju odnesite i na lice moga oca je stavite, on e progledati, i svu eljad svoju mi dovedite!" 94. I kada karavana napusti Misir, otac njihov ree: "Ja zbilja osjeam miris Jusufov, samo ne recite da sam pomatuhio." 95. "Allaha na m," rekoe oni "ti i sada kao i prije grijei." 96. A kad glasonoa radosne vijesti doe on stavi koulju na lice njegovo i on progleda. "Zar vam ne rekoh: - ree "da ja zn am od Allaha ono to vi na znate." 97. "O oe na," rekoe oni "zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista zgrijeili." 98. "Zamoliu Gospodara svoga da vam oprosti" odgovori on "jer On prata i On je milostiv." 99. I kad izioe pred Jusufa, on privi roditelje svoje na grudi i ree; "Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da , osloboeni!" 100. I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu se svi poklo nie, pa on ree: "O oe moj, ovo je tumaenje moga sna nekadanjeg. Gospodar moj ga je is punio. Allah je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pusti nje doveo, nakon to je ejtan izmeu mene i brae moje bio razdor posijao. Gospodar moj je zaista milostiv onome kome On hoe, i On, zaista, sva zna i mudar je! 101. Gos podaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i nauio me tumaenju nekih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zatitnik moj i na ovom i na onom svijetu; daj da umrem ka o musliman i pridrui me onima koji su dobri!" 102. Eto to su neke nepoznate vijes ti koje Mi tebi objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada su se oni odluili, i kad a su onako lukavi bili. 103. A veina ljudi, ma koliko ti elio, nee biti vjernici. 1 04. Ti od ovih ne trai nagradu za Kur'an, on je samo opomena svim svjetovima. 105. A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni g lave okreu! 106. Veina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim. 1 07. Zar mogu biti sigurni da ih nevolja, kao Allahova kazna, nee stii ili da ih as sueni nee iznenaditi, a da oni to nee ni primijetiti? 108. Reci: "Ovo je put moj, j a pozivam k Allahu, imajui jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim." 109. A Mi smo i prije teb e samo ljude slali, graane kojima smo objave objavljivali. Zar ovi ne putuju po s vijetu, pa ne vide kako su skonali oni prije njih, - a onaj svijet je doista bolj i za one koji se budu Allaha bojali zar se neete opametiti! 110. I kad bi poslani ci gotovo nadu izgubili i pomiljali da e ih lacima proglasiti, pomo Naa bi im dola; Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Naa ne bi mimoila narod nevjerniki! 111. O kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izm iljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objanj ava sve, i putokaz je i milost naroda koji vjeruje. 82

SURA 13 Grom Ar-Ra'd Medina 43 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Eliflam-mim-ra. Ovo su ajeti Knjige! A ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga ist ina je, ali veina ljudi nee da vjeruje. 2. Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao, i onda svemirom zavladao, i Sunce i Mjesec potinio, svako se kree o roka odreenog; On upravlja svim i potanko izlae dokaze da biste se uvjerili da ete pred Gospodara svoga stati. 3. On je Zemlju ravnom uinio i na njoj nepomine planine i rijeke stvorio i od svakog ploda po par, muko i ensko, dao; On dan zastire nou. To su doista dokazi ljudima koji razmiljaju. 4. Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima granie i baa ima lozom zasaenih, i njiva, i palmi sa vie izdanaka i samo s je dnim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih inimo ukusnijim od drugih. To s u doista dokazi ljudima koji pameti imaju. 5. A ako se udi, pa - udo su rijei njihov e: "Zar emo, zaista, kad zemlja postanemo, biti stvoreni ponovo?" Oni ne vjeruju u Gospodara svoga; na njihovim vratovima bie sindiri i oni e stanovnici dehennema bi ti, u njemu e vjeno ostati. 6. Oni trae od tebe prije kaznu nego milost, a bilo je kazni i prije njih. Gospodar tvoj ljudima prata i uprkos zulumu njihovu, ali Gosp odar tvoj doista i strahovito kanjava. 7. A oni koji ne vjeruju govore: "Zato mu G ospodar njegov ne poalje udo?" Tvoje je da opominje, a svaki narod je imao onoga ko ga je na pravi put upuivao. 8. Allah zna ta svaka ena nosi i koliko se materice st eu, a koliko se ire; u Njega sve ima mjeru; 9. On zna nevidljivi i vidljivi svijet , On je Velianstveni i Uzvieni; 10. za Njega je jednak od vas onaj koji tiho govor i i onaj koji to glasno ini, onaj koji se nou skriva i onaj koji po danu hodi. 11. Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega, - po Allahovu nareenju nad njim bde. Allah nee izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Al lah hoe da jedan narod kazni, niko to ne moe sprijeiti; osim Njega nema mu zatitnika . 12. On vam pokazuje munju da se uplaite i ponadate, i On stvara teke oblake. 13. I grmljavine velia i hvali Njega, a i meleki, iz strahopotovanja prema Njemu; On a lje gromove i udara njima koga hoe, - i opet oni raspravljaju o Allahu, a On sve moe. 14. Samo se Njemu moete moliti! A oni kojima se pored Njega mole nee im se oda zvati, kao to ni voda nee stii u usta onome koji prema njoj samo dlanove svoje prui; molitva nevjernika je stvar izgubljena. 15. Allahu se pokorava sve to je na nebe sima i na Zemlji, htjeli ili ne htjeli, a i sjene njihove, ujutro i u sumrak. 16 . Reci: "Ko je Gospodar nebesa i Zemlju?" i odgovori: "Allah!" Reci: "Pa zato ste onda umjesto Njega kao zatitnike prihvatili one koji sami sebi ne mogu neku kori st pribaviti niti od sebe kakvu tetu otkloniti?" Reci: "Zar su jednaki slijepac i onaj koji vidi, ili, zar su isto tmine i svjetlo, ili, zar oni koje su uinili Al lahu ravnim stvaraju kao to On stvara, pa im se stvaranje ini slino?" Reci: "Allah je stvoritelj svega i On je Jedni i Svemoni." 17. On sputa kiu s neba, pa rijeke te ku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po povrini. I ono to ljud i tope na vatri u elji da dobiju nakit ili orue ima takoe otpatke, sline onima. Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu; otpaci se odbacuju, dok ono to korist i ljudima ostaje na zemlji. Tako, eto, Allah objanjava primjere. 83

18. Onima koji se Gospodaru svome odazovu nagrada najljepa, a onima koji Mu se ne odazovu kad bi sve to je na Zemlji njihovo bilo, i jo toliko, rado bi se time otk upili. Njih eka muno polaganje rauna; prebivalite njihovo bie dehennem, a grozna je on postelja! 19. Zar je onaj koji zna da je istina ono to ti se objavljuje od Gospo dara tvoga kao onaj koji je slijep? A pouku samo razumom obdareni primaju: 20. o ni koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i ne kre obeanje; 21. i oni koji potuju on o to je Allah naredio da se potuje i Gospodara svoga se boje i obrauna munog plae; 22 . i oni koji trpe da bi postigli naklonost Gospodara svoga, i koji molitvu obavl jaju, i koji od onoga to im Mi dajemo i tajno i javno udjeljuju, i koji dobrim zl o uzvraaju njih eka najljepe prebivalite, 23. edenski vrtovi u koje e ui oni i rodite ji njihovi i ene njihove i porod njihov oni koji su bili estiti i meleki e im ulazi ti na svaka vrata: 24. "Mir neka je vama, zato to ste trpjeli, a divno li je najl jepe prebivalite!' 25. A oni koji ne ispunjavaju dunosti prema Allahu, iako su se na to vrsto obavezali, i kidaju ono to je Allah naredio da se potuje, i ine nered na ze mlji njih eka prokletstvo i najgore prebivalite! 26. Kome hoe, Allah daje u obilju, i uskrauje. Oni se raduju ivotu na ovom svijetu, a ivot na ovom svijetu prema onom svijetu samo je prolazno uivanje. 27. Nevjernici govore: "Zato mu Gospodar njegov ne poalje udo?" Reci: "Allah ostavlja u zabludi onoga koga On hoe, a k Sebi upuuje onoga ko Mu se pokajniki obraa, 28. one koji vjeruju i ija se srca, kad se Allah sp omene, smiruju a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju! 29. Onima koji vj eruju i ine dobra djela blago njima, njih eka divno prebivalite! 30. I tako smo te poslali narodu prije kojeg su bili i nestali drugi narodi, da im kazuje ono to ti objavljujemo, jer oni u Milostivog ne vjeruju. Reci: "On je Gospodar moj, nema b oga osim Njega, u Njega se uzdam i Njemu se obraam!" 31. Kad bi se kakvim Kur'anom brda pokrenula ili zemlja iskomadala ili mrtvi dozvali; Allahu pripada sve! A za r ne znaju vjernici da bi Allah, kad bi samo htio, sve ljude na pravi put uputio . A nevjernike e nesrea neprestano pogaati ili e se u blizini mjesta njihova dogaati, zbog onoga to rade, - sve dok se Allahova prijetnja ne ispuni. Allah e, sigurno, odrati obeanje. 32. I prije tebe se poslanicima rugalo, pa sam Ja onima koji nisu vjerovali vremena ostavljao, i poslije sam ih kanjavao, a kakva je samo bila kazn a Moja! 33. Zar Allahu, koji nad svakim bdi, to god uradi, zar da Njemu druge sma traju ravnim? Reci: "Opiite ih!" Zar vi hoete da Njega uite, kao da On ne zna ta ima na Zemlji, ili ih vi samo tako nazivate? Onima koji ne vjeruju ini se lijepim sp letkarenje njihovo, i oni su s pravog puta zalutali. A onaj koga Allah u zabludi ostavi nee imati nikoga da ga na pravi put uputi. 34. Oni e se u ivotu na ovom svi jetu muiti, ali e patnja na onom svijetu sigurno tea biti, od Allaha ih niko nee odb raniti. 35. Ovakav dennet obean je onima koji se budu Allaha bojali: vrtovi s rije kama, s plodovima kojih uvijek ima i s trajnom hladovinom; to e biti nagrada onim a koji se budu zla klonili, a nevjernicima e kazna vatra biti. 36. Neki od onih k ojima smo dali Knjigu raduju se svemu to objavljujemo tebi, ali neki protivnici n e priznaju neto od Objave. Reci: "Meni je nareeno da se samo Allahu klanjam i da N jemu nikoga ravnim ne smatram; Njemu ja pozivam i Njemu se vraam." 37. I Mi ga ta ko kao mudrost objavljujemo na arapskom jeziku. A ako bi ti povlaivao eljama njiho vim, nakon to ti je dola spoznaja, ti ne bi imao ni zatitnika ni branitelja od Alla ha. 38. I prije tebe smo poslanike slali i ene i porod im davali. I nijedan posla nik nije donio ni jedno udo sobom, ve Allahovom voljom. Svako doba imalo je Knjigu , 84

39. Allah je dokidao ta je htio, a ostavljao ta je htio; u Njega je glavna Knjiga. 40. Bilo da ti pokaemo dio onoga ime im prijetimo bilo da ti ivot oduzmemo, tvoje je da objavljuje, a Nae da traimo polaganje rauna. 41. Zar oni ne vide da im Mi zeml ju suavamo umanjujui joj pogranine oblasti? A Allah sudi! niko ne moe presudu Njegov u pobiti, i On brzo raun svidi. 42. Spletke su pleli i oni prije njih, samo, Alla h je Gospodar svih spletki; On zna ta svako zasluuje. A nevjernici e sigurno saznat i koga eka najljepe boravite. 43. Oni koji ne vjeruju govore: "Ti nisi poslanik!" R eci: "Meni i vama dovoljan e biti kao svjedok Allah, i Onaj koji zna ta je Knjiga" . SURA 14 Ibrahim Ibrahim Mekka 52 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Elif-lam-ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, iz vede iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga 2. Allaha, ije je ono to je n a nebesima i ono to je na Zemlji. A od uasne patnje teko nevjernicima, 3. koji ivot na ovome svijetu vie vole od onoga svijeta i koji od Allahova puta odvraaju i nast oje da ga prikau krivim! Oni su u velikoj zabludi. 4. Mi nismo poslali nijednog p oslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio. A Allah osta vlja u zabludi onoga koga hoe i ukazuje na pravi put onome kome hoe; On je Silan i Mudar. 5. I Musaa smo poslali s dokazima Naim: "Izvedi narod svoj iz tmina na sv jetlo i opomeni ga Allahovim danima!: To su, uistinu, dokazi za svakog onog ko j e strpljiv i zahvalan. 6. I kad Musa ree narodu svome: "Sjetite se Allahove blago dati kad vas je izbavio od faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama muili, ko ji su vam muku djecu klali, a ensku u ivotu ostavljali, - to vam je bilo veliko isk uenje od Gospodara vaega -, 7. i kad je Gospodar va objavio: 'Ako budete zahvalni, Ja u vam, zacijelo, jo vie dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista e stroga biti ." 8. I Musa jo ree: "Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji, - pa, Alla h, doista, ni o kome nije ovisan i On je jedini hvale dostojan." 9. Zar do vas n ije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i o o nima poslije njih? Samo ih Allah zna! Poslanici njihovi su im dokaze donosili, a li oni su ruke svoje na usta stavljali i govorili; "Mi ne vjerujemo u ono to se p o vama alje i mi veoma sumnjamo u ono u to nas pozivate!' 10. Poslanici njihovi su g ovorili: "Zar se moe sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje. On vas poziv a da bi vam neke grijehe vae oprostio i da bi vas do roka odreenog ostavio". Oni s u odgovorili: "Vi ste ljudi kao i mi; hoete da nas odvratite od onih kojima su se preci nai klanjali pa, donesite nam udo vidljivo!' 11. "Mi jesmo ljudi kao i vi" go vorili su im poslanici njihovi -, "ali, Allah daje poslanstvo samo onim robovima Svojim kojima On hoe; mi vam ne moemo donijeti udo bez Allahove volje a vjernici n eka se samo u Allaha uzdaju. 12. Zato da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On pute vima kojima idemo uputio? Mi emo doista strpljivo podnositi muke ne koje nas bude te stavljali a oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju!" 13. Nevjernici su govorili poslanicima svojim: "Ili ete vjere nae biti ili emo vas, doista, iz ze mlje nae protjerati!" A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: "Mi emo vjerni ke sigurno unititi 85

14. i poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Bie to za one koji e se polaganja rauna preda Mnom bojati i koji e od prijetnje moje strahovati." 15. I poslanici su pom o traili, pa je svaki oholi i inadija nastradao, 16. pred njim e dehennem biti i on e biti pojen odvratnom kapljevinom, 17. muie se da je proguta, ali je nikako nee moi p rodrijeti i smrt e mu sa svih strana prilaziti, ali on nee umrijeti; njega e teka pat nja ekati. 18. Djela nevjernika u Gospodara njihova nalik su na pepeo koji vihor u olujnom danu raznese; nee moi da oekuju nikakvu nagradu za djela koja su uinili, t o e teka propast biti! 19. Zar ne vidi da je Allah mudro nebesa i Zemlju stvorio. A ko htjedne, vas e udaljiti i nova stvorenja dovesti; 20. to Allahu nije teko. 21. I izii e svi pred Allaha, pa e oni koji su bili tlaeni rei glaveinama svojim: "Mi smo bili vae pristalice, moete li nam imalo Allahovu kaznu olakati?" "Da je nas Allah u putio", - odgovorie oni "i mi bismo bili vas uputili. alili se mi ili trpjeli, sve jedno nam je, spasa nam vie nee biti." 22. I kada bude sve rijeeno, ejtan e rei: "Alla h vam je pravo obeanje dao, a ja sam svoja obeanja iznevjerio; ali, ja nisam nikak ve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazvali; zato ne k orite mene, ve sami sebe, niti ja mogu vama pomoi niti vi moete pomoi meni. Ja nemam nita s tim to ste me prije smatrali Njemu ravnim." Nevjernike sigurno eka bolna pa tnja. 23. A oni koji su vjerovali i dobra djela inili bie uvedeni, voljom Gospodar a njihova, u dennetske bae kroz koje e rijeke tei i u njima e vjeno boraviti, u njima se rijeju "Mir!' pozdravljati. 24. Zar ne vidi kako Allah navodi primjer lijepa rije kao lijepo drvo: korijen mu je vrsto u zemlji, a grane prema nebu; 25. ono plod s voj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima navodi prim jere da bi pouku primili. 26. A runa rije je kao runo drvo: iupanom drvetu s povrine z emlje nema opstanka. 27. Allah e vjernike postojanom rijeju uvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike e u zabludi ostaviti; Allah radi ta hoe. 28. Zar ne vid i one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima nezahvalnou uzvratili i nar od svoj u Kuu propasti doveli, 29. u dehennem, u kome e gorjeti, - a uasno je on pre bivalite! 30. i izmislili Allahu ortake da bi zavodili s puta Njegova? Reci: "Nas laujte se, zavriete sigurno u vatri!" 31. Reci vjernicima, robovima Mojim, da molit vu obavljaju i da udjeljuju i tajno i javno, dio onoga to im mi darujemo, prije n ego to nastupi dan u kome nee biti trgovanja ni prijateljstva. 32. Allah je stvori telj nebesa i Zemlje; On sputa s neba kiu i ini da pomou nje raaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite laama koje plove morem voljom Njegovom, i daj e vam da se rijekama koristite; 33. i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom , koji se stalno kreu, i daje vam da se koristite noi i danom; 34. i daje vam sveg a onoga to od Njega itete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nab rojali. - ovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan. 35. A kada Ibrahim ree: "Gos podaru moj, uini ovaj grad bezbjednim i sauvaj mene i sinove moje da se klanjamo k umirima, 36. oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko b ude mene slijedio moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa Ti, uist inu, prata i samilostan si. 86

37. Gospodaru na, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se nita ne s ije, kod Tvoga asnog hrama, da bi, Gospodaru na, molitvu obavljali; zato uini da sr ca nekih ljudi eznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili. 3 8. Gospodaru na, Ti zacijelo zna ta mi tajimo, a ta na javu iznosimo. Allahu nita nij e skriveno ni na Zemlji ni na nebu. 39. Hvala Allahu koji mi je u starosti podar io Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, usliava molbe. 40. Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu; Gospodaru na, Ti uslii molbu moju! 4 1. Gospodaru na, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima na Dan kad se bude polagao raun!' 42. A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono to rade nev jernici! On im samo puta do Dana kada e im oi ostati otvorene, 43. i kada e urei uzdig nutih glava, netremice gledati; a srca e im prazna biti. 44. Ti opominji ljude Da nom kada e im kazna doi, kada e oni koji su se ogrijeili prema sebi govoriti: "Gospo daru na, ostavi nas jo samo kratko vrijeme, odazvaemo se pozivu Tvome i slijediemo p oslanike!' "A zar se prije niste zaklinjali da neete na onaj svijet? 45. I nastanil i ste se bili u kuama onih koji su se prema sebi ogrijeili, a bilo vam je poznato kako smo s njima postupali, i primjere smo vam navodili." 46. I oni lukavstva sv oja pletu, a Allah zna za lukavstva njihova, samo to lukavstva njihova ne mogu br da pokrenuti. 47. Nemoj ni pomisliti da Allah nee odrati obeanje Svoje poslanicima Svojim Allah je, uistinu, silan i strog 48. na Dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad svi iziu pred Allaha Jedinoga i Svemonog. 49. To ga dana e vidjeti grenike povezane u zajednike okove; 50. koulje e im od katrana biti, a vatra e lica njihova obavijati, 51. da Allah kazni svakoga prema zasluzi Allah e zaista brzo raun svidjeti. 52. Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je samo On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku! SURA 15 Hidr Al-Higr Mekka 99 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Elif-lam-ra. Ovo su ajeti knjige, Kur'ana jasnog! 2. Zaalie nevjernici esto to nisu postali muslima ni. 3. Pusti ih neka jedu i naslauju se, i neka ih zavara nada, - znae oni! 4. A M i smo unitavali gradove samo u odreeno vrijeme, 5. nijedan narod ne moe ni ubrzati ni usporiti konac svoj. 6. Oni govore: "Ej, ti kome se Kur'an objavljuje, ti si, u istinu lud! 7. Zato nam meleke ne dovede, ako je istina to govori!' 8. Mi meleke aljemo samo s Istinom, i tada im se ne bi dalo vremena da ekaju. 9. Mi, uistinu, Kur'an o bjavljujemo i zaista emo Mi nad njim bdjeti! 10. I prije tebe smo poslanike prijan jim narodima slali 11. i nijedan im poslanik nije doao, a da mu se nisu narugali. 12. Eto tako Mi Kur'an uvodimo u srca nevjernika, 13. oni u nj nee vjerovati, a zn a se ta je bilo s narodima davnanjim. 14. Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvor ili i oni se kroz nju uspinjali, 15. opet bi oni, zacijelo, rekli: "Samo nam se priinjava, mi smo ljudi opinjeni!" 87

16. Mi smo na nebu sazvijea stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili 17. i uva mo ih od svakog ejtana prokletog; 18. a onoga koji kradom prislukuje stie svjetlica vidljiva. 19. A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomine planine razbacali i uinili da na njoj sve s mjerom raste, 20. i dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi hranite. 21. I ne postoji nita ije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo sa mo onoliko koliko je potrebno. 22. Mi aljemo vjetrove da oplouju, a iz neba sputamo kiu da imate ta piti vi time ne moete raspolagati. 23. I samo Mi dajemo ivot i smrt , i samo smo Mi vjeni, 24. i samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji e poslije doi, 25. a On, Gospodar tvoj e ih, zaista, sve sabrati. On je mudar i sve zna. 26. Mi smo stvorili Adema od ilovae, od blata ustajalog, 27. a jo prije smo stvorili dinnove od vatre uarene. 28. I kad Gospodar tvoj ree meleki ma: "Ja e stvoriti ovjeka od ilovae, od blata ustajalog, 29. i kad mu dam lik i u n j udahnem duu, vi mu se poklonite!' 30. sve meleki su se, zajedno poklonili, 31. os im Iblisa; on nije htio da se njima pokloni. 32. "O, Iblise," ree On "zato ti ne h tjede da se pokloni?" 33. "Nije moje" ree- "da se poklonim ovjeku koga si stvorio o d ilovae, od blata ustajalog." 34. "Onda izlazi iz denneta", - ree On -, "nek si pr oklet 35. i neka se prokletstvo zadri na tebi do Dana sudnjeg!" 36. "Gospodaru mo j," ree on "daj mi vremena do dana kada e oni biti oivljeni!" 37. "Daje ti se rok" ree On 38. "do Dana ve odreenog." 39. "Gospodaru moj," ree -, "zato to si me u zablu u doveo, ja u njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiu se da ih sve z avedem, 40. osim meu njima Tvojih robova iskrenih." 41. "Ove u se istine Ja drati" ree On: 42. "Ti nee imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih." 43. Za sve njih mjesto sastanka dehennem e bi ti, 44. on e sedam kapija imati i kroz svaku e odreen broj njih proi. 45. oni koji s u se Allaha bojali i onog to im je zabranjeno klonili, oni e u dennetskim baama pored izvora biti. 46. "Uite u njih sigurni, straha osloboeni!" 47. I Mi emo zlobu iz gr udi njihovih istisnuti, oni e kao braa na divanima jedni prema drugima sjediti, 48 . tu ih umor nee doticati, oni odatle nikada nee izvedeni biti. 49. Kai robovima Mo jim da sam Ja, zaista, Onaj koji prata i da sam milostiv, 50. ali da je i kazna m oja, doista, bolna kazna! 51. I obavijesti ih o gostima Ibrahimovim, 52. kada su mu uli i rekli: "Mir!' on je rekao; "Mi smo se vas uplaili." 53. "Ne plai se!' rekoe "donosimo ti radosnu vijest, uena sina e imati." 54. "Zar mi donosite radosnu vije st sada kad me je starost ophrvala?" ree on -, "ime me radujete?" 55. "Donosimo ti radosnu vijest koja e se doista obistiniti" rekoe oni -, "zato nadu ne gubi!" 56. "Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli" ree on 5 7. i upita: "A ta vi hoete, o izaslanici?" 88

58. "Mi smo poslani narodu nevjernikom" rekoe -, 59. "samo emo svu Lutovu eljad spas iti, 60. osim ene njegove, ona e, odluili smo, sa ostalima kaznu iskusiti." 61. I k ad izaslanici dooe Lutu, 62. on ree: "Vi ste, doista, ljudi neznani!' 63. "Ne!; - rek oe oni. "Donosimo ti ono u to ovi stalno sumnjaju, 64. donosimo ti ono to e se sigur no dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo. 65. Izvedi eljad svoju u gluho doba n oi, a ti budi na zaelju njihovu, i neka se niko od vas ne osvre, ve produite u pravcu kuda vam se nareuje!" 66. I Mi smo mu objavili ono to e se zbiti: da e oni, svi do posljednjeg, u svitanje uniteni biti. 67. U to dooe stanovnici grada, veseli. 68. " Ovo su gosti moji" ree on "pa me ne sramotite, 69. i bojte se Allaha, i mene ne p onizujte!" 70. "A zar ti nismo zabranili da ikoga prima?" povikae oni. 71. "Ako ve hoete da neto inite, eto keri mojih!' ree on. 72. A ivota mi tvoga, oni su u pijanstv vome lutali. 73. i njih je zadesio straan glas kad je Sunce izlazilo, 74. i Mi sm o uinili da ono to je gore bude dolje, i na njih smo kao kiu grumenje od skamenjene gline sruili, 75. to su, zaista, pouke za one koji posmatraju, 76. on je pored p uta, i sada postoji; 77. to je doista pouka za one koji vjeruju. 78. A i stanovn ici Ejke su bili nevjernici, 79. pa smo ih kaznili, i oba su pored puta vidljivi . 80. I stanovnici Hidra su poslanike lanim smatrali, 81. a Mi smo im dokaze Nae bi li dali, ali su oni od njih glave okrenuli. 82. Oni su kue u brdima klesali, vjer ujui da su bezbjedni, 83. pa i njih u svitanje straan glas zadesi 84. i ne bijae im ni od kakve koristi ono to su bili stekli. 85. Mi smo nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih mudro stvorili. as oivljenja e zacijelo doi, zato ti velikoduno oprosti, 8 6. Gospodar tvoj sve stvara i On je sveznajui. 87. Mi smo ti objavili sedam ajeta , koji se ponavljaju, i Kur'an velianstveni ti objavljujemo.88. Ne pruaj poglede svo je na ono to Mi dajemo na uivanje nekim od njih i ne budi tuan zbog njih, a prema v jernicima blag budi 89. i reci: "Ja samo javno opominjem!' 90. kao to smo sljedbeni ke Knjige opomenuli, 91. one koji Kur'an na dijelove dijele. 92. I tako Mi Gospoda ra tvoga, njih emo sve na odgovornost pozvati 93. za ono to su radili! 94. Ti javn o ispovijedaj ono to ti se nareuje i mnogoboaca se okani, 95. Mi emo te osloboditi o nih koji se rugaju, 96. koji pored Allah drugog boga uzimaju; i znae oni! 97. Mi dobro znamo da ti je teko u dui zbog onoga to oni govore, 98. zato veliaj Gospodara svoga i hvali Ga, i seddu obavljaj, 99. i sve dok si iv, Gospodaru svome se klanja j! 89

SURA 16 Pele An-Nahl Mekka 128 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Ono t o je Allah odredio dogodie se; zato to ne pourujte! Hvaljen neka je On i neka je v rlo visoko iznad onih koje njemu ravnim smatraju! 2. On alje meleke s Objavom, po volji Svojoj, onim robovima Svojim kojima hoe: "Opominjite da nema boga osim Men e i bojte Me se!' 3. On je mudro nebesa i Zemlju stvorio; neka je On vrlo visoko i znad onih koje Njemu ravnim smatraju! 4. On stvara ovjeka od kapi sjemena, a on o djednom otvoreni protivnik! 5. I stoku On za vas stvara; njome se od hladnoe titit e, a i drugih koristi imate, njome se najvie i hranite; 6. ona vam je ukras kad j e sa ispae vraate i kad je na pau izgonite, 7. a nosi vam i terete u mjesta u koja bez velike muke ne biste stigli Gospodar va je, uistinu, blag i milostiv 8. i kon je, i mazge, i magarce da ih jaete, i kao ukras a stvorie i ono to ne znate. 9. All ahovo je da ukae na pravi put, a ima ih i krivih; a da On hoe, sve bi vas uputio. 10. On sputa s neba vodu koju pijete i kojom se natapa rastinje kojima stoku napa sate; 11. On ini da vam pomou nje raste ito, i masline, i palme, i groe, i svakovrsni plodovi to je, zaista, dokaz za ljude koji razmiljaju; 12. On ini da se noi i dano m koristite, i Suncem i Mjesecom, a zvijezde su volji Njegovoj potinjene, - to su , uistinu, dokazi za ljude koji pameti imaju 13. i svim onim to vam na Zemlji raz nobojnog stvara, - to je, doista, dokaz ljudima koji pouku primaju. 14. On ini da se morem koristite, da iz njega svjee meso jedete i da vadite nakit kojim se kit ite ti vidi lae kako ga sijeku da biste neto iz obilja njegova stekli i da biste za hvalni bili. 15. On je po Zemlji nepomina brda pobacao da vas ona ne potresa, a i rijeke i puteve da se ispravno usmjeravate, 16. i putokaze, a i po zvijezdama s e oni upravljaju. 17. Pa da li je onda Onaj koji stvara kao onaj koji ne stvara? ! Urazumite se! 18. Ako vi budete brojili Allahove blagodati, neete ih nabrojiti, - Allah, uistinu, prata i samilostan je -, 19. Allah zna ta tajite, a ta javno izn osite. 20. A oni kojima se oni, umjesto Allahu, klanjaju nita ne stvaraju; oni su sami stvoreni; 21. tvari su, nisu ivi i ne znaju kada e biti oivljeni. 22. Va Bog j e jedan Bog! Srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju poriu, oni se oholou razmeu, 23 . nema sumnje da Allah zna i ono to oni taje, a i ono to javno iznose; On doista n e voli one koji se ohole. 24. A kada ih neko upita: "ta to Gospodar va objavljuje? " oni odgovaraju: "Naroda drevnih izmiljotine!" 25. da bi na Sudnjem danu nosili i tavo breme svoje i dio bremena onih koje su, a da oni nisu bili svjesni, u zablu du doveli. A grozno je to to e oni nositi! 26. I oni prije njih su spletke pleli, pa je Allah iz temelja zgrade njihove poruio, i krov se na njih sruio stigla ih je kazna odakle nisu oekivali. 27. A na Sudnjem danu On e ih osramotiti i upitati: " Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali, oni zbog kojih ste se prepirali?" Oni koji su razumni rei e: "Danas e bruke i muka nevjernike stii 90

28. kojima su meleki duu uzeli u asu kad su nevjernici bili. I oni e se pokoriti i rei: "Mi nismo nikakvo zlo inili!" "Jeste, Allah, doista, dobro zna ono to ste radi li, 29. zato ulazite na kapije dehennema, u njemu ete vjeno ostati!" O kako e prebiv alite onih koji su se oholili grozno biti! 30. A onima koji su se Allaha bojali r ei e se: "ta je objavljivao Gospodar va?" "Dobro!' odgovorie. Oni koji ine dobra dj mae jo na ovom svijetu lijepu nagradu, a onaj svijet je, sigurno, jo bolji. O kako e boravite onih koji su se Allaha bojali divno biti: 31. edenski perivoji u koje e ui, kroz koje e rijeke tei, i u kojima e sve to zaele imati. Tako e Allah one koji Ga e budu bojali nagraditi, 32. one kojima e meleki due uzeti a oni isti, i kojima e go voriti: "Mir vama! Uite u dennet zbog onoga to ste inili!' 33. Zar mnogoboci ekaju da i dou meleki, ili da doe kazna Gospodara tvoga/ Tako su postupali i oni prije njih; Allah nije bio nepravedan prema njima, oni su sami prema sebi bili nepravedni, 34. i stigla ih je kazna za runa djela koja su inili, i sa svih strana ih je snalo ono emu su se rugali. 35. Oni koji Njemu druge smatraju ravnim govore: "Da je All ah htio, ne bismo se ni mi ni preci nai, pored Allaha, nikome klanjali i ne bismo , bez Njegove volje, nita zabranjenim smatrali." Tako su isto i oni prije njih po stupali. A zar su poslanici bili duni to drugo ve da jasno obznane? 36. Mi smo svak om narodu poslanika poslali: "Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!" I bilo je meu njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zasluili d a ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su zavrili oni koji su poslanike u la utjerivali. 37. Ma koliko ti elio da oni budu na pravom putu, Alla h nee ukazati na pravi put onome koga je u zabludi ostavio i njima niko nee pomoi. 38. Oni se zaklinju Allahom, najteom zakletvom: "Allah nee oivjeti onoga koji umre! " A hoe, to je Njegovo obeanje koje e se, doista, ispuniti, - samo to veina ljudi ne zna -, 39. da bi im objasnio ono oko ega su se razilazili i da bi saznali oni koj i nisu vjerovali da su laci bili. 40. Ako neto hoemo, Mi samo za to reknemo: "Budi! " i ono bude. 41. Oni koji se isele Allaha radi, nakon to su bili progonjeni, Mi e mo jo na ovom svijetu na lijepo mjesto smjestiti; a nagrada na onom svijetu bie jo vea kad bi oni samo znali! 42. onima koji budu trpjeli i u Gospodara svoga se uzd ali. 43. Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im pi tajte sljedbenike Knjige ako ne znate 44. jasne dokaze i knjige. A tebi objavlju jemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono to im se objavljuje, i da bi oni razmislili. 45. A zar su sigurni oni koji rune podmuklosti snuju da ih Allah nee u zemlju utj erati ili da im nee, odakle ne mogu ni pomisliti, kazna doi, 46. ili da ih nee na p utovanjima njihovim kazniti oni nee umai! 47. ili da ih nee malo po malo kanjavati? Ali, Gospodar va je doista blag i milostiv. 48. Zar oni ne vide da sve ono to je A llah stvorio sad desno, sad lijevo prua sjene svoje Allahu posluno i da je ono pok orno? 49. Allahu se klanja sve ivo na nebesima i na Zemlji, u prvom redu meleki, i oni se ne ohole, 50. boje se gospodara svoga koji vlada njima, i ine ono to im s e naredi. 51. Allah kae: "Dvojici bogova se na klanjajte! samo je jedan Bog -, i samo se Mene bojte!' 52. Sve to je na nebesima i na Zemlji Njegovo je i Njemu treba uvijek posluan biti. Zar nekog drugog, osim Allaha, da se bojite? 53. Od Allaha je svaka blagodat koju uivate, a im vas nevolja kakva zadesi, opet od njega glasno pomo traite. 91

54. I kad vam On poslije nevolju otkloni, neki od vas isti as Gospodara svoga s d rugim izjednai 55. da bi nezahvalnost pokazali prema onome to smo im Mi dali. Pa ui vajte, ali, zbilja, znaete! 56. Mnogoboci onima koji nita ne znaju ostavljaju dio h rane koju im Mi dajemo. Allaha mi, biete sigurno pitani zato to stalno lai izmiljate . 57. Oni Allahu keri pripisuju hvaljen neka je On! a sebi ono to prieljkuju. 58. I kad se nekome od njih javi da mu se rodila ki, lice mu potamni i postaje potiten, 59. krije se od ljudi zbog nesree koja mu je dojavljena; da li ovako prezren da je zadri ili da je u zemlju zarovi? Kako runo oni prosuuju! 60. Oni koji u onaj svi jet ne vjeruju ravih su osobina, a Allah ima svojstva najuzvienija; On je silan i mudar. 61. Kad bi Allah ljude zbog grijehova njihovih kanjavao, nita ivo na Zemlji ne bi ostavio, ali, On ih do roka odreenog ostavlja, i kad rok njihov doe, ni za t ren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati. 62. Oni Allahu pripisuju ono prema e mu sami odvratnost osjeaju i njihovi jezici govore la da njih eka najljepa nagrada; a njih, nema sumnje, vatra eka; oni e se u nju prvi potjerati. 63. Allaha Nam, Mi smo i prije tebe narodima poslanike slali, ali im je ejtan lijepim predstavljao p ostupke njihove i on je sada drug njihov, njih eka patnja nesnosna. 64. Mi tebi o bjavljujemo Knjigu da bi im objasnio ono oko ega se razilaze, i da bude vjernicim a uputa i milost. 65. Allah vodu s neba sputa i njome ivot mrtvoj zemlji vraa! To j e, zaista, dokaz za ljude koji hoe da uju. 66. Vi imate pouku i u stoci: "Mi vam d ajemo da iz utroba njenih mlijeko isto pijete, koje nastaje od grizina u buragu i od krvi ukusno onima koji ga piju. 67. A od plodova palmi loze pripremate pie i hranu prijatnu. To je, doista, dokaz onima koji pameti imaju. 68. Gospodar tvoj je pelu nadahnuo: "Pravi sebi kue u brdima i u dubovima i u onome to naprave ljudi, 69. zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, posluno!" Iz utroba njihovih izlazi pie razliitih boja koje je lijek ljudima. To j e, uistinu, dokaz za ljude koji razmiljaju. 70. Allah vas stvara i poslije vam due uzima; ima vas koji duboku starost doivite, pa brzo zaboravite ono to saznate. Al lah je, zaista, Sveznajui i Svemoni. 71. Allah opskrbljujui vas daje jednima vie neg o drugima. Ali oni kojima je dato vie ne daju onima koji su u njihovoj vlasti, a potrebe su im jednake. Zato nisu na Allahovim blagodatima zahvalni! 72. Allah za vas stvara ene od vae vrste, a od ena vaih daje vam sinove i unuke, i ukusna jela va m daje. Pa zato u la oni vjeruju, a Allahove blagodati poriu 73. i klanjaju se pore d Allaha, onima koji nisu u stanju da im bilo kakvu hranu daju, ni iz nebesa ni iz zemlje, i koji nita ne mogu! 74. Zato ne navodite Allahu sline! Allah doista zn a, a vi ne znate. 75. Allah navodi kao primjer roba u tuem vlasnitvu koji nita nema i onoga koga smo Mi bogato obdarili i koji udjeljuje iz toga, i tajno i javno, - zar su oni jednaki? Neka je hvaljen Allah! Ali veina njih ne zna. 76. Allah vam navodi kao primjer dvojicu ljudi od kojih je jedan gluhonijem, koji nita nema i koji je na teretu gospodaru svome, - kud god ga poalje, nikakva dobra ne donese. Da li je on ravan onome koji trai da se pravedno postupa, a i sam je na pravom pu tu? 77. Allah zna tajne nebesa i Zemlje! A Smak svijeta e u tren oka doi, ili jo bre , jer je Allah, uistinu, Svemoni! 78. Allah vas iz trbuha majki vaih izvodi, vi nit a ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni. 92

79. Zar oni ne vide kako ptice u prostranstvu nebeskom bez muke lete, njih samo Allah dri. To su, zaista, dokazi ljudima koji budu vjerovali. 80. Allah vam daje da u kuama svojim stanujete i daje vam od koa stoke atore koje lahko nosite kad na put idete i kad konaite, a od vune njihove i dlake njihove i kostrijeti njihove p rostirku i korisne stvari, sve dok se ne istroite. 81. Od onoga to je stvorio Alla h vam hlad daje i sklonita u brdima vam daje i odjeu koja vas uva od vruine; daje va m i oklope koji vas u borbi tite; i tako vam upotpunjava blagodat Svoju da biste bili posluni. 82. A ako oni okrenu glave, pa ti si duan samo da jasno objavljuje. 8 3. Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poriu, - veina njih su nev jernici. 84. A na Dan kada od svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka, nevjern icima nee biti doputeno, niti e se od njih traiti da se Allahu umiljavaju. 85. Kad o ni koji nisu vjerovali doive patnju, ona im se nee ni ublaiti ni odloiti. 86. A kad oni koji su Njemu druge ravnim smatrali boanstva svoja ugledaju i reknu: "Gospoda ru na, ovo su boanstva naa; njima smo se klanjali, a ne Tebi", - boanstva e im dobaci ti; "Vi ste, uistinu, laljivci!" 87. I oni e se toga dana Allahu pokoriti, i propa st e ono to su potvarali. 88. One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta o dvraali Mi emo dvostrukom kaznom kazniti zato to su pravili smutnju. 89. A ta e biti onog Dana kad protiv svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka, od njega samog, i tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih! Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objanje nje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjer uju. 90. Allah zahtijeva da se svaije pravo potuje, dobro ini, i da se blinjima udje ljuje, i razvrat i sve to je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje. 91. I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavez ali i ne krite zakletve kad ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono to radite. 92. I ne budite kao ona koja bi svoju preu rasprela kad bi je ve bila vrsto oprela, i ne sluite se zakletvama svojim da biste jedni druge p revarili samo zato to je jedno pleme mnogobrojnije od drugog. Allah vas time samo iskuava, a na Sudnjem danu e vam, doista, objasniti ono oko ega ste se razilazili. 93. Da Allah hoe, uinio bi vas sljedbenicima jedne vjere, ali, On u zabludi ostav lja onoga koga hoe, a na pravi put ukazuje onome kome On hoe; i vi ete doista odgov arati za ono to ste radili. 94. I ne sluite se zakletvama svojim zato da biste jed ni druge varali, da se ne bi pokliznula noga koja vrsto stoji, i da ne biste nesr eu iskusili zato to ste od Allahova puta odvraali; a patnja velika vas jo eka. 95. I ne zamjenjujte obavezu datu Allahu za neto to malo vrijedi, - ono to je Allaha za v as je, da znate, bolje! 96. Ono to je u vas prolazno je, a ono to je u Allaha vjeno je. One koji su trpjeli Mi emo sigurno nagraditi mnogostrukom nagradom za ono to su inili. 97. Onome ko ini dobro, bio mukarac ili ena, a vjernik je, Mi emo dati da p roivi lijep ivot i, doista, emo ih nagraditi boljom nagradom nego to su zasluili. 98. Kada hoe da ui Kur'an, zatrai od Allaha zatitu od ejtana prokletog, 99. on doista nem ikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju; 100. njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zatitnika uzimaju i koji druge Al lahu ravnim smatraju. 101. Kada Mi ajet dokinemo drugim, - a Allah najbolje zna t o objavljuje, - oni govore: "Ti samo izmilja!" A nije tako, nego veina njih ne zna. 102. Reci: "Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek Dibril kao istinu, da jo vie uvr sti vjernike u vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima." 93

103. Mi dobro znamo da oni govore: "Pouava ga jedan ovjek!" Jezik onoga zbog koga oni krivo govore je jezik tuina, a ovaj Kur'ana je na jasnom arapskom jeziku. 104. Onima koji nee da vjeruju u Allahove dokaze Allah sigurno nee ukazati na pravi put , i njih eka patnja nesnosna. 105. Usuuj se da lai izmiljaju samo oni koji u Allahov e rijei ne vjeruju, i oni su pravi laljivci. 106. Onoga koji zanijee Allaha, nakon t o je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane vrsto u v jeri -, eka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stii e srdba Allaho va i njih eka patnja velika, 107. zato to vie vole ivot na ovom nego na onom svijetu , a Allah nee ukazati na pravi put onima koji nee da vjeruju. 108. To su oni ija je srca i sluh i vid Allah zapeatio, i oni su zaista nemarni; 109. oni e, nema sumnj e, na onom svijetu biti izgubljeni. 110. Gospodar tvoj e onima koji se isele, nak on to su zlostavljani bili, pa se onda budu borili i sve strpljivo podnosili, - G ospodar tvoj e im, poslije toga, doista, oprostiti i samilostan biti 111. na Dan u kom e svaki ovjek samo o sebi brinuti, i u kome e se svakom Ovjeku za djela njegov a puna nagrada ili kazna dati, nepravda im se nee uiniti! 112. Allah navodi kao pr imjer grad, bezbjedan i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana , a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga to je radio dao da iskusi i glad i strah. 113. I njima je doao poslanik, jedan od n jih, ali su ga oni laljivcem nazvali, i njih je stigla kazna zato to su nepravedni bili. 114. Hranite se doputenim i lijepim jelima koja vam Allah daruje i budite zahvalni Allahu na blagodatima Njegovim, ako se samo Njemu klanjate. 115. On vam zabranjuje jedino strv, i krv, i svinjsko meso, i onu koja je zaklana u neije dr ugo, a ne u Allahovo ime. A onome ko bude primoran, ali ne iz elje, samo toliko d a utoli glad, - pa, Gospodar tvoj e, zaista, oprostiti i samilostan biti. 116. I ne govorite neistine jezicima svojim: "Ovo je doputeno, a ovo je zabranjeno", da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine nee uspj eti 117. kratko e uivati, i njih e strana patnja ekati. 118. Jevrejima smo zabranili ono o emu smo ti prije kazivali; Mi njima nismo nepravedni bili, oni su sami sebi nepravdu nanijeli. 119. Onima koji urade zlo iz neznanja, pa se kasnije pokaju i poprave, Gospodar tvoj e poslije toga sigurno oprostiti i samilostan biti. 120. Ibrahim je bio primjer estitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smat rao Allahu ravnim, 121. i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega i zabrao i na pravi put izveo, 122. i Mi smo mu sauvali lijep spomen na ovom svijet u, a na onom svijetu e doista biti meu onima dobrima. 123. Poslije smo tebi objavi li: "Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatra ravnim!' 1 24. Svetkovanje subote je propisano onima koji su imali razliita miljenja o njoj, i Gospodar tvoj e na Sudnjem danu njima presuditi u onome oko ega su se razili. 125 . Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepi n ain raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu. 126. Ako hoete da na nepravdu uzvratite, onda uinite t o samo u onolikoj mjeri koliko vam je uinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolj e za strpljive. 127. Strpljiv budi! ali, strpljiv e biti samo uz Allahovu pomo. I n e tuguj za njima, i neka ti nije teko zbog spletkarenja njihova. 128. Allah je za ista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela ine. 94

SURA 17 Nono putovanje Al-Isra' Mekka 111 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosno g 1. Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom asu noi preveo Svoga roba iz Hrama asnog u Hram daleki, iju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naa pokaz ali. On, uistinu, sve uje i sve vidi. 2. A Musau smo Knjigu dali i uputstvom je s inovima Israilovim uinili: "Mjesto Mene Gospodara drugog ne uzimajte, 3. o, potom ci onih koje smo sa Nuhom nosili!' On je, doista, bio rob zahvalni. 4. I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim: "Vi ete doista dva puta nered na Zemlji uinit i i preko mjere oholi postati. 5. I kad doe vrijeme prve od dvije prijetnje, posl aemo protiv vas robove Nae, silno mone, oni e uzdu i poprijeko zemlju vau pregaziti, i prijetnja e se ispuniti. 6. Zatim emo vam dati pobjedu protiv njih i pomoi emo vas imecima i sinovima i uiniemo vas brojnijim. 7. Sve to inite - inite sebi, dobro i zlo . A kad doe vrijeme druge prijetnje, poslaemo ih da na licima vaim tugu i jad ostav e i da u Hram kao i prvi put, ponovo provale i da sve to osvoje do temelja porue. 8. I Gospodar va e vam se opet smilovati; ako vi ponovo zaponete, zapoeemo i Mi. A deh ennem smo za nevjernike tamnicom uinili. 9. Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu , i vjernicima koji ine dobra djela donosi radosnu vijest da ih eka nagrada velika , 10. a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju bolnu patnju pripremili. 11. ovjek i proklinje i blagosilje; ovjek je doista nagao. 12. I Mi smo no i dan kao d va znamenja uinili: znamenje za no smo uklonili, a znamenje za dan smo vidnim uinil i kako biste mogli da traite od Gospodara svoga blagodati i da biste broj godina znali i da biste vrijeme raunali; i sve smo potanko objasnili. 13. I svakom ovjeku emo ono to uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu emo mu knjigu otvorenu pokaza ti: 14. "itaj knjigu svoju, dosta ti je danas to e svoj raun polagati!' 15. Onaj koji i de pravim putem, od toga e samo on koristi imati, a onaj ko luta na svoju tetu lut a, i nijedan grenik nee tue grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok po slanika nismo poslali! 16. Kad hoemo jedan grad da unitimo, onima koji su u njemu na rasko navikli prepustimo da se razvratu odaju i da tako zaslue kaznu, pa ga ond a do temelja razruimo. 17. I koliko smo samo naroda poslije Nuha unitili! A dovolj no je to to Gospodar tvoj zna i vidi grijehe robova Svojih. 18. Onome ko eli ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo to hoemo i kome hoemo, ali emo mu poslije dehennem pripremi ti, u kome e se osramoen i odbaen pei. 19. A onaj ko eli onaj svijet i trudi se da ga zaslui, a vjernik je, trud e mu hvale vrijedan biti. 20. Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvoga; a darovi Gospodara tvoga nisu nikome za branjeni. 21. Gledaj kako jednima dajemo prednost nad drugima; a na onom svijetu razlika u stepenima i prednostima bie, doista, vea. 22. Ne stavljaj uz Allaha nek og drugog boga da ne bi osudu zasluio i bez podrke ostao. 95

23. Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobroinst vo inite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost doive, ne reci im n i: "Uh!" i ne podvikni na njih, i obraaj im se rijeima potovanja punim. 24. Budi pr ema njima paljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!" 25. Gospodar va dobro zna ta je u duama vaim: ako budet e posluni, - pa, Allah e doista oprostiti onima koji se kaju. 26. Daj blinjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku-namjerniku, ali ne rasipaj mnogo, 27. jer su rasipnici braa ejtanova, a ejtan je Gospodaru svome nezahvalan. 28. A ako mora da od njih glavu okrene, jer i sam od Gospodara svoga milost trai i njoj se nada, onda im barem koju lijepu rije reci. 29. Ne dri ruku svoju stisnutu, a ni posve otvore nu da ne bi prijekor zasluio i bez iega ostao, 30. Gospodar tvoj prua obilnu opskrb u onome kome hoe, a i ograniava je, jer zna i vidi robove Svoje. 31. Ne ubijajte d jecu svoju od straha od neimatine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih d oista veliki grijeh. 32. I to dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ruan p ut! 33. I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva! A ako je neko, ni kriv ni duan, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo vlast, a li neka ni on ne prekorauje granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast. 34. A od imetka siroeta to dalje! osim ako elite da ga unaprijedite, sve dok ne postane puno ljetno. I ispunjavajte obavezu, jer e se za obavezu, zaista odgovarati! 35. Napun ite mjeru kad mjerite na litru i pravo mjerite na kantaru! To je bolje i posljed ice su ljepe. 36. Ne povodi se za onim to ne zna! I sluh, i vid, i razum, za sve to e se, zaista, odgovarati. 37. Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne moe probiti ni brda u visinu dostii, 38. sve je to runo, Gospodaru tvome mrsko. 39. To je mud rost koju ti Gospodar tvoj objavljuje. I ne dodaji Allahu drugog boga da ne bi u dehennem bio baen, prekoren i od milosti Njegove udaljen. 40. Zar je va Gospodar v as sinovima obdario, a Sebi, kao keri, meleke uzeo. Vi, zaista, izgovarate krupne rijei. 41. Mi u ovom Kur'anu objanjavamo da bi oni pouku izvukli, ali ih on sve vie otuuje. 42. Reci: "Da pored Njega postoje drugi bogovi, kao to oni govore, oni bi onda potraili put do Allaha Svevinjeg". 43. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga to oni govore! 44. Njega veliaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji nita to ga ne velia, hvalei Ga; ali vi ne razumijete velianje njihovo. O n je doista blag i mnogo prata. 45. Kad ita Kur'an izmeu tebe i onih koji u onaj svije t ne vjeruju Mi zastor nevidljiv stavimo, 46. a na srca njihova pokrivae da ga ne bi razumjeli, i gluhim ih uinimo. I kad ti spomene Gospodara svoga u Kur'anu, Njega jedinog, oni se preplaeni daju u bijeg. 47. Mi dobro znamo ta oni ele da uju kada d olaze da te prislukuju, i o emu se saaptavaju kad nevjernici govore: "Vi slijedite samo opinjena ovjeka!' 48. Vidi ta o tebi ono govore, pa onda lutaju i ne mogu da nau pravi put. 49. Oni govore: "Zar kada se u kosti prainu pretvorimo, zar emo, kao no va bia, doista biti oivljeni?" 50. Reci; "Hoete, i da ste kamenje ili gvoe 51. ili bi lo kakvo stvorenje za koje mislite da ne moe biti oivljeno." "A ko e nas u ivot vrat iti?" upitae oni, a ti reci: "Onaj koji vas je i prvi put stvorio", a oni e prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: "Kada to?" Ti reci: "Moda ubrzo! 96

52. Bie onog Dana kad vas On pozove, i odazvaete se, hvalei Ga, i pomisliete da ste ostali samo malo vremena." 53. Reci robovima Mojim da govore samo lijepe rijei: jer bi ejtan mogao posijati neprijateljstvo meu njima, ejtan je, doista, ovjekov ot voreni neprijatelj 54. "Gospodar va dobro vas poznaje: ako hoe, On e vam se smilova ti ili e vas, ako hoe, na muke staviti." A Mi tebi nismo dali vlast nad njima. 55. Gospodar tvoj dobro zna one na nebesima i one na Zemlji; Mi smo jedne vjerovjes nike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali. 56. Reci; "Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima, - ali vas oni nee moi nevolje osloboditi ni ti je izmijeniti." 57. Oni kojima se oni mole sami trae naina kako e se to vie Gospod aru svome pribliiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plae se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako treba da se uva. 58. I ne postoji nijedno naselje koje Mi prije Sudnjeg dana neemo unititi ili ga tekoj muci izloiti; to je u Knjizi zapisano. 59. A da ne aljemo uda, zadrava nas samo to to drevni narodi nisu u njih povjeroval i; Semudu smo kao vidljivo udo kamilu dali, ali oni u nju nisu povjerovali. A uda a ljemo samo da zastraimo. 60. I rekli smo ti: "Svi ljudi su u Allahovoj vlasti!' A s an koji smo ti dali da usnije i drvo ukleto, u Kur'anu spomenuto, iskuenje su za lju de. mi ih zastraujemo, ali njima to samo poveava ionako veliko bezvjerstvo. 61. I kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!' oni se svi, osim Iblisa, poklonie. "Za r da se poklonim onome koga si od ilovae stvorio?" ree. 62. "Reci mi", - ree onda , "evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostavi do Smaka svijeta sigurno u , osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti." 63. "Odlazi!" ree On. "Onima koji se za tobom budu poveli i tebi kazna dehennemska bie vam puna kazna. 64. I zavodi glasom svojim koga moe i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pjeadi ju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obeanja a ejtan ih samo obmanj uje -, 65. ali, ti, doista, nee imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!" A Gospod ar tvoj je dovoljan kao zatitnik! 66. Gospodar va vas radi pokree lae po moru da bis te traili Njegove blagodati, jer je On prema vama milostiv. 67. Kad vas na moru n evolja zadesi, tada nema onih kojima se inae klanjate, postoji samo On. A kad vas On na kopno spasi, vi okreete glave; ovjek je uvijek nezahvalan! 68. Zar ste sigu rni da vas On nee u zemlju utjerati ili da protiv vas nee pjeanu oluju poslati, pa d a onda sebi zatitnika neete nai? 69. Ili, zar ste sigurni da vas On po drugi put nee na more izvesti, i buru na vas poslati i potopiti vas zbog toga to ste bili neza hvalni? Tada ne biste nikoga nali ko bi Nas zbog vas na odgovornost pozvao. 70. M i smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo s tvorili. 71. A na Dan kada pozovemo sve ljude s voom njihovim, oni kojima se knji ga njihova da u desnu ruku njihovu itae knjige svoje i nee im biti ni koliko trun j edan uinjena nepravda; 72. onaj ko je na ovom svijetu bio slijep bie slijep i na o nom i daleko od svakog dobra. 73. I zamalo da te oni odvrate od onoga to ti Mi ob javljujemo, da bi protiv nas neto drugo iznio, i tada bi te oni smatrali prijatel jem. 74. A da te nismo uinili vrstim, gotovo da bi im se malo priklonio, 75. i tad bismo ti doista dali da iskusi dvostruku muku u ivotu i dvostruku patnju poslije smrti; tada ne bi nikoga naao ko bi ti protiv Nas pomogao. 76. A oni su te toliko na zemlji uznemiravali da bi te iz nje istjerali, ali, tada ni oni u njoj ne bi dugo, poslije tebe, ostali, 97

77. jer tako je bilo sa svima onima koji su poslanike protjerali, koje smo prije tebe poslali, i ni ti nee naii na odstupanje od zakona naeg. 78. Obavljaj propise m olitve kad Sunce s polovine neba krene, pa do none tmine, i molitvu u zoru jer mo litvi u zoru mnogi prisustvuju. 79. I probdij dio noi u molitvi, - to je samo tvo ja dunost; Gospodar tvoj e ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati. 80. I reci: "Gospodaru moj, uini da umrem, a da si Ti zadovoljan mnome i uini da iz mr tvih ustanem, a da si Ti zadovoljan mnome, i daruj mi od Sebe snagu koja e mi pom oi!" 81. I reci: "Dola je istina, a nestalo je lai; la, zaista, nestaje!" 82. Mi obj avljujemo u Kur'anu ono to je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo pov eava propast. 83. Kad ovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okree i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda oajava. 84. Reci: "Svako postupa po svom nahoenju, a sa mo Gospodar va zna ko je na pravom putu." 85. Pitaju te o dui. Reci: "ta je dua samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja." 86. A da hoemo, Mi bismo uini li da iezne ono to smo ti objavili, i ti, poslije, ne bi nikoga naao ko bi ti protiv Nas pomogao, 87. ali Gospodar tvoj je tebi milostiv i Njegova dobrota prema teb i zaista je velika. 88. Reci: "Kad bi se svi ljudi i dinnovi udruili da saine jedan ovakav Kur'an, oni, kao to je on, na bi sainili, pa makar jedni drugima pomagali." 89. Mi u ovom Kur'anu objanjavamo ljudima svakojake primjer, ali veina ljudi nikako nee da vjeruje 90. i govore: ""Neemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje ivu vodu ne izvede; 91. ili dok ne bude imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njega svukuda ri jeke provede; 92. ili dok na nas nebo u paradima ne obori, kao to tvrdi; ili dok Alla ha i meleke kao jamce ne dovede; 93. ili dok ne bude imao kuu od zlata ili dok se n a nebo ne uspne; a neemo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne donese Knjigu d a je itamo." Reci: "Hvaljen neka je Gospodar moj! zar ja nisam samo ovjek, poslani k?" 94. A ljude je, kad im je dolazila objava, odvraalo od vjerovanja samo to to s u govorili: "Zar je Allah kao poslanika ovjeka poslao?" 95. Reci: "Kad bi na Zeml ji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za poslanika poslali." 96. R eci: "Allah je dovoljan svjedok meni i vama, jer On zna i vidi robove Svoje." 97 . Onaj kome Allah ukae na pravi put na pravom putu je, a onome koga u zabludi ost avi, tome, mimo Njega, nee nai zatitnika. Mi emo ih, na Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe; boravite njihovo bie dehennem; kad god m u plamen jenja, pojaaemo im oganj. 98. To e im biti kazna zato to u dokaze Nae nisu v jerovali i to su govorili: "Zar kada postanemo kosti i prah, zar emo kao nova stvo renja, doista, biti oivljeni?" 99. Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebes a i Zemlje, kadar da stvori sline njima i da im je ve odredio as oivljenja u koji ne ma sumnje? A nevjernici samo poriu. 100. Reci: "Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tada biste krtarili iz straha da ne potroite; ovjek je uistinu t vrdica. 101. Mi smo Musau devet oevidnih znamenja dali, pa upitaj sinove Israilov e kad je precima njihovim doao i kada mu je faraon rekao: "Ja mislim , o Musa, da si ti doista opinjen", 102. da je odgovorio: "Ti zna da ovo nije dao niko drugi n ego Gospodar nebesa i Zemlje, kao oigledna znamenja, i ja mislim da e ti, o faraone , sigurno nastradati." 103. I faraon odlui da ih iz zemlje istjera, pa Mi potopis mo i njega i one koji su bili s njim sve, 98

104. i poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: "Naselite se u zemlji, pa kad S mak svijeta doe, doveemo vas izmijeane." 105. Mi Kur'an pun mudrosti objavljujemo, i n a istinit nain se on objavljuje. A tebe smo poslali samo zato da radosne vijesti donosi i da opominje. 106. I kao Kur'an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo. 107. Reci; "Vjerov ali u njega ili ne vjerovali, oni kojima je jo prije objavljivanja njegova dato z nanje padaju licem na tle kad im se on ita, 108. i govore: "Hvaljen neka je Gospo dar na, obeanje, Gospodara naeg se ispunilo!' 109. I padaju licem na tle plaui, i on im uveava strahopotovanje. 110. Reci; "Zovite: 'Allah' ili zovite: 'Milostivi', a kako god G a budete zvali, Njegova su imena najljepa. Ne izgovaraj na sav glas Kur'an kad moli tvu obavlja, a i ne priguuj ga; trai sredinu izmeu toga" 111. i reci: "Hvaljen Allah koji Sebi nije uzeo djeteta i koji u vlasti nema ortaka, i kome ne treba zatitni k zbog nemoi i hvalei Ga veliaj!' SURA 18 Peina Al-Kahf Mekka 110 ajeta U ime Allah Milostivog, Samilosnog 1. Hvaljen neka je Allah koji Svome robu objavljuje Knjig u, i to ne iskrivljenu, nego 2. ispravnu, da tekom kaznom, koju e On dati, opomene , a da vjernike koji ine dobra djela divnom nagradom obraduje, 3. u kojoj e vjeno b oraviti, 4. i da opomene one koji govore: "Allah je Sebi uzeo sina." 5. O tome o ni nita ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna rije izlazi iz usta njihovih! On i ne govore drugo do neistinu! 6. Pa zar e ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj nee da povjeruju? 7. Sve to je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvoril i da iskuamo ljude ko e se od njih ljepe vladati, 8. a Mi emo nju i golom ledinom uin iti. 9. Misli li ti da su samo stanovnici peine, ija su imena na ploi napisana, bili udo meu udima Naim? 10. Kad se nekoliko momaka u peini sklonilo pa reklo; "Gospodaru na, daj nam Svoju milost i prui nam u ovom naem postupku prisebnost", 11. Mi smo i h u peini tvrdo uspavali za dugo godina. 12. Poslije smo ih probudili da bismo po kazali koja e od dvije skupine boje ocijeniti koliko su vremena proboravili. 13. Ispriaemo ti povijest njihovu- onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeenje jo vie uvrstili. 14. Osnaili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli; "Gospodar na - Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se neemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono to je daleko od istine govorili. 15. Narod ovaj na je mimo Njega druge bogove prihvatio, zato jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati/ A ima li nepravednijeg od onoga k oji o Allahu iznosi neistinu? 16. Kad napustite njih i one kojima se, a ne Allah u, klanjaju, sklonite se u peinu, Gospodar va e vas milou Svojom obasuti i za vas e on o to e vam korisno biti pripremiti." 17. I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se raa obilazi peinu s desne strane, a kada zalazi zaobilazi je s lijeve strane, a o ni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove moi! 99

kome Allah ukae na pravi put, on e pravim putem ii, a koga u zabludi ostavi, ti mu nee nai zatitnika koji e ga na pravi put uputiti. 18. I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruenih prednjih apa, na ulazu je leao; da si ih vidio, od njih bi pobjega o i strah bi te uhvatio. 19. I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. "Koliko ste ovdje ostali?" upita jedan od njih. "Ostali smo dan ili dio dana" odgovorie. "Gospodar va najbolje zna koliko ste ostali' rekoe. "Poaljite, g od vas s ovim srebrenjacima vaim u grad, pa nek vidi u koga je najistije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori nita o vama, 20. jer, ako oni doznaju za vas, kamenovae vas ili e vas na silu u svoju v jeru obratiti, i tada nikada neete ono to elite postii!' 21. I MI smo, isto tako, uinil i da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obeanje i da u as oivljenja nema nikakve sumnje, kada su se izmeu sebe o njima raspravljali, i r ekli: "Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni." A onda oni do ijih se rijei najvie dralo rekoe: "Napraviemo na ulazu u nju bogomolju!' 22. Neki e rei: "Bila su trojica, pas njihov je bio etvrti", a neki e govoriti: "Bil a su petorica, pas njihov je bio esti", nagaajui ono to ne znaju, dok e neki rei: "Bil a su sedmorica, a pas njihov bio je osmi." Reci; "Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna. Zato ne raspravljaj o njima osim povrno, i n e pitaj o njima od njih nikoga!' 23. I nikako za bilo ta ne reci: "Uradiu to sigurno sutra! ne dodavi: 24. "Ako Bog da!" A kada zaboravi, sjeti se Gospodara svoga i r eci: "Gospodar moj e me uputiti na ono to je bolje i korisnije od ovoga." 25. A on i su ostali u peini svojoj tri stotine i jo devet godina. 26. Reci: "Allah najbolj e zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, k ako On sve uje! Oni nemaju drugog zatitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u odl ukama Svojim kao ortaka." 27. Kazuju iz Knjige Gospodara svoga ono to ti se objav ljuje, niko ne moe da izmjeni rijei Njegove, pa ni ti; osim kod Njega, nee nai utoita ikakva. 28. Budi vrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navee u elji da naklonost Njegovu zaslue, i ne skidaj oiju svojih s njih iz elje za sjajem u ivotu na ovom svijetu, i ne sluaj onoga ije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji s trast svoju slijedi i iji su postupci daleko od razboritosti 29. i reci: "Istina dolazi od Gospodara vaeg, pa ko hoe neka vjeruje, a ko hoe neka ne vjeruje!' Mi smo n evjernicima pripremili vatru iji e ih dim sa svih strana obuhvatiti; ako zamole po mo, pomoi e im se tekuinom poput rastopljene kovine koja e lica ispei. Uasna li pia i ozna li boravita! 30. One koji budu vjerovali i dobra djela inili Mi doista neemo d opustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela inio 31. ekaju sigurno eden ski vrtovi, kroz koje e rijeke tei, u njima e se narukvicama od zlata kititi i u ze lena odijela od dibe i kadife oblaiti, na divanima e u njima naslonjeni biti. Divn e li nagrade i krasna li boravita! 32. I navedi im kao primjer dva ovjeka; jednom od njih smo dva vrta lozom zasaena dali i palmama ih opasali, a izmeu njih njive p ostavili. 33. Oba vrta su davala svoj plod, niega nije manjkalo, a kroz sredinu n jihovu smo rijeku proveli. 34. On je i drugog imetka imao. I ree drugu svome, dok je s njim razgovarao; "Od tebe sam bogatiji i jaeg sam roda!" 35. I ue u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govorei: "Ne mislim da e ovaj ikada pr opasti, 100

36. i ne mislim da e ikada Smak svijeta doi; a ako budem vraen Gospodaru svome, sig urno e neto bolje od ovoga nai." 37. I ree mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: "Zar ne vjeruje u Onoga koji te je od zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i n ajzad te potpunim ovjekom uinio? 38. to se mene tie, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga. 39. A zato nisi, kad si u vrt svoj uao, rekao: 'Maallah! mo je samo u Allaha!' Ako vidi da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe, 40. pa Gospodar moj moe mi bolji vrt od tvog dati, a na tvoj nepogod u s neba poslati, pa da osvane samo klizava ledina, bez iega, 41. ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogne pronai nikada." 42. I propadoe plodovi njegovi i on p oe kriti ruke svoje alei za onim to je u njega utroio a loza se bijae povaljala po p piraima svojim i govorae: "Kamo sree da Gospodaru svome nisam smatrao ravnim nikoga !' 43. I nije imao ko bi mu mogao da pomogne, osim Allaha; a sam sebi nije mogao p omoi. 44. Tada moe pomoi samo Allah, Istiniti, On daje najbolju nagradu i ini da se sve na najbolji nain okona. 45. Navedi im kao primjer da je ivot na ovom svijetu ka o bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba sputamo, ipak postane suh o, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve moe! 46. Bogatstvo i sinovi su ukras u ivotu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vjeno ostaju, bie od Gospodara tvoga bolje n agraena i ono u to se ovjek moe pouzdati. 47. A na Dan kada planine uklonimo, i kad vidi Zemlju ogoljenu, - a njih smo ve sakupili, nijednog nismo izostavili -, 48. p red Gospodarom tvojim bie oni u redove poredani: "Doli ste Nam onako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam neemo vrijeme za oivljenje odrediti." 49. I Knjiga e biti postavljena i vidjeete grenike prestravljene zbog onog to je u njoj. "Teko nama!' govorie "kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila , sve je nabrojala!" i nai e upisano ono to su radili. Gospodar tvoj nee nikome nepr avdu uiniti. 50. A kad smo rekli melekima: "Poklonite se Ademu!' svi su se poklonil i osim Iblisa, on je bio jedan od dinnova i zato se ogrijeio o zapovijest Gospodar a svoga. Pa zar ete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je ejtan loa zamjena nevjernicima! 51. Ja nisam uzimao njih za svjedoke prilikom stvaranja nebesa i Zemlje ni neke od njih prili kom stvaranja drugih i za pomagae nisam uzimao one koji na krivi put upuuju. 52. A na Dan kad On rekne: "Pozovite one za koje ste tvrdili da su ortaci Moji!" i ka d ih pozovu, oni im se nee odazvati i Mi emo uiniti da iskuse patnju zbog njihovih ranijih veza, 53. i grenici ugledae vatru i uvjerie se da e u nju pasti, i da im iz nje nee povratka biti. 54. U ovom Kur'anu Mi na razne naine objanjavamo ljudima svako vrsne primjere, ali je ovjek, vie nego iko, spreman da raspravlja. 55. A ljude, ka da im dolazi uputa, odvraa od vjerovanja i od toga da od Gospodara svoga mole opr osta samo zato to oekuju sudbinu drevnih naroda ili to ekaju da ih snae kazna na oigle d svega svijeta. 56. Mi aljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju. A nevjernici se raspravljaju, sluei se neistinama, da bi time opovrgli Istinu, i rugaju se dokazima Mojim i Mojim opomenama. 57. I ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se dokazima Gospodara svoga opominje, za njih ne haje, i zab oravlja na posljedice onog to je uinio? Mi na srca njihova pokrivae stavljamo da Ku r'an ne shvate, i gluhim ih inimo; i ako ih ti na pravi put pozove oni, kad su takvi , nikada nee pravim putem poi. 58. Gospodar tvoj mnogo prata i neizmjerno je milost iv; da ih On za ono to zasluuju kanjava, odmah bi ih na muke stavio. Ali, njih eka o dreeni as, od koga nee nai utoita. 101

59. A ona sela i gradove smo razorili zato to stanovnici njihovi nisu vjerovali i za propast njihovu bismo tano vrijeme odredili. 60. A kada Musa ree momku svome: "Sve u ii dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili u dugo, dugo ii" 61 . I kad njih dvojica stigoe do mjesta na kome se ona sastaju, zaboravie na ribu sv oju, pa ona u more kliznu. 62. A kada se udaljie, Musa ree momku svome: "Daj nam ui nu nau, jer smo se od ovog naeg putovanja umorili." 63. "Vidi!" ree on "kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu, - sam ejtan je uinio da je za boravim, da ti je ne spomenem -, mora da je ona skliznula u more; ba udnovato!" 64 . "E, to je ono to traimo!" ree Musa, i njih dvojica se vratie putem kojim su bili d oli, 65. i naoe jednog Naeg roba kome smo milost Nau darovali i onome to samo Mi znamo nauili. 66. "Mogu li da te pratim" upita ga Musa -, "ali da me poui onome emu si ti ispravno pouen?" 67. "Ti sigurno nee moi sa mnom da izdri" ree onaj -, 68. "a ikako izdrao ono o emu nita ne zna?" 69. "Vidjee da e strpljiv biti, ako Bog da! ree Mus da ti se neu ni u emu protiviti." 70. "Ako e me ve pratiti" ree onaj -. "onda me ni o m ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kaem!" 71. I njih dvojica krenue. I kad se u l au ukrcae, onaj je probui. "Zar je probui da potopi one koji na njoj plove? Uinio si, doista, neto vrlo krupno!' 72. "Ne rekoh li ja" ree onaj "da ti, doista, nee moi izd sa mnom?" 73. "Ne karaj me to sam zaboravio" ree "i ne ini mi potekoe u ovom poslu ome!" 74. I njih dvojica krenue. I kad sretoe jednog djeaka pa ga onaj ubi, Musa ree : "to ubi dijete bezgreno, koje nije nikoga ubilo! Uinio si, zaista, nato vrlo runo!" 75. "Ne rekoh li ja tebi" ree onaj da ti, doista, nee moi izdrati sa mnom?" 76. "Ak te i poslije ovoga za bilo ta upitam" ree -, "onda se nemoj sa mnom druiti. Eto sa m ti se opravdao!" 77. I njih dvojica krenue; i kad dooe do jednog grada, zamolie st anovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbie da ih ugoste. U gradu njih dvojica naioe na jedan zid koji tek to se nije sruio, pa ga onaj prezida i ispravi. "Mogao s i" ree Musa "uzeti za to nagradu." 78. "Sada se rastajemo ja i ti!" ree onaj -, "p a da ti objasnim zbog ega nisi mogao da se strpi. 79. "to se one lae tie, - ona je vl asnitvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je otetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lau otimao; 80. to se onoga djeaka tie, - roditelji n jegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on nee na nasilje i nevjerovanje nav ratiti, 81. a mi elimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i estitijeg od njega, i milostivijeg; 82. a to se onoga zida tie, - on je dvojice djeaka, siroad i iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar ovjek i Gospodar tvoj eli, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve t o ja nisam uradio po svome rasuivanju. Eto to je objanjenje za tvoje nestrpljenje!' 83. I pitaju te o Zulkarnejnu. Reci': "Kazau vam o njemu neke vijesti." 84. Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omoguili mu da izvri ono to eli 85. I on poe. 86. Kad stie d o mjesta gdje Sunce zalazi, uini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nae u b lizini njegovoj jedan narod. "O Zulkarnejne," rekosmo Mi "ili e da ih kazni ili e s jima lijepo da postupi?" 102

87. "Onoga ko ostane mnogoboac" - ree -, "kazniemo, a poslije e se svome Gospodaru v ratiti, pa e ga i On tekom mukom muiti. 88. A onome ko bude vjerovao i odbra djela i nio nagrada najljepa, i s njim emo blago postupiti." 89. I on opet poe. 90. I kad s tie do mjesta gdje Sunce izlazi, on nae da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo im zakloni. 91. I on postupi s njima isto onako ka ko je s onima prije postupio. 92. i on poe. 93. Kad stie izmeu dvije planine, nae is pred njih narod koji je jedva govor razumijevao. 94. "O Zulkarnejne," rekoe oni " Jedud i Medud ine nered po Zemlji, pa hoe li da izmeu nas i njih zid podigne, mi em graditi." 95. "Bolje je ono to mi je Gospodar moj dao" ree on. "Nego, samo vi pomo zite meni to vie moete, i ja u izmeu vas i njih zid podii. 96. Donesite mi velike koma de gvoa!" I kad on izravna dvije strane brda, ree: "Puite!" A kad ga usija, ree: "Don esite mi rastopljen mjed da ga zalijem." 97. i tako oni nisu mogli ni da preu nit i su mogli da ga prokopaju. 98. "Ovo je blagodat Gospodara moga!" ree on. "A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, On e ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gos podara moga e se sigurno ispuniti." 99. I Mi emo tada uiniti da se jedni od njih ka o talasi sudaraju s drugima. I puhnue se u rog, pa emo ih sve sakupiti, 100. i tog a dana emo nevjernicima dehennem jasno pokazati, 101. onima ije su oi bile koprenom zastrte, da o dokazima Mojim razmisle, onima koji nisu htjeli nita da uju. 102. Za r nevjernici misle da pored Mene mogu za bogove uzimati robove Moje? Mi smo, doi sta, za prebivalite nevjernicima pripremili dehennem. 103. Reci: "Hoete li da vam k aem ija djela nee nikako priznata biti, 104. iji e trud u ivotu na ovom svijetu uzalud an biti, a koji e misliti da je dobro ono to rade? 105. To su oni koji u dokaze Go spodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da e pred Njega izii; zbog to ga e trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva znaaja neemo dati. 106. Njima e kazna dehennem biti, zato to su nevjernici bili i to su se dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali." 107. Onima koji budu vjerovali i dobra djela inili den netske bae e prebivalite biti, 108. vjeno e u njima boraviti i nee poeljeti da ih ne ugim zamijene. 109. Reci: "Kad bi more bilo mastilo da se ispiu rijei Gospodara mo ga, more bi presahlo, ali ne i rijei Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli jo jednim slinim." 110. Reci: "Ja sam ovjek kao i vi, meni se objavljuje da je va Bog jedan Bog. Ko udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka ini dobra djela i neka, klanjajui se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!" 103

SURA 19 Merjema Maryam Mekka 98 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Ka f-ha-ja-ajin-sad. 2. Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zeke rijjau, 3. kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo, 4. i rekao: ""Gospodaru moj, k osti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj , molbu uputio, nesretan ostao. 5. Bojim se roaka svojih po krvi poslije mene, a e na mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina 6. da naslijedi mene i porodic e Jakubovu, i uini, Gospodaru moj, da bude s njim zadovoljan." 7. "O Zekerijja, ja vljamo ti radosnu vijest da e ti se djeak roditi, ime e mu Jahja biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli dati." 8. "Gospodaru moj," ree on "kako u imati sina ka d mi je ena nerotkinja, a ve sam duboku starost doivio?" 9. "Eto tako!" ree. "Gospod ar tvoj je rekao: 'To je Meni lahko, i tebe sam ranije stvorio, a nisi nita bio." 1 0. "Gospodaru moj," ree "daj mi neki znak!' "Znak e ti biti to tri noi nee s ljud govarati, a zdrav e biti." 11. i on izie iz hrama u narod svoj i znakom im dade na znanje: "Hvalite ga ujutro i navee!' 12. "O Jahja, prihvati Knjigu odluno!' a dadosmo mu mudrost jo dok je djeak bio 13. i njenost i ednost, i estit je bio 14. i roditelji ma svojima bio je dobar, i nije bio drzak i nepristojan. 15. I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro i na dan kad bude iz mrtvih ustao! 1 6. I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukuana svojih na istonu stranu povukla 1 7. i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Dibrila posla li i on joj se prikazao u liku savreno stvorena mukarca. 18. "Utjeem se Milostivom od tebe, ako se Njega boji!' uzviknu ona. 19. "A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga" ree on "da ti poklonim djeaka ista!' 20. "Kako e imati djeaka" ree ona " jedan mukarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!' 21. "To je tako!' ree on. "Gospo dar tvoj je rekao; 'To je Meni lahko', i zato da ga uinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Nae. Tako je unaprijed odreeno!" 22. I ona zanese i bremenita se skloni d aleko negdje. 23. i poroajni bolovi prisilie je da doe da stabla jedne palme. "Kamo sree a sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!" uzviknu ona. 24. I mel ek je, koji je bio nie nje, zovnu; "Ne alosti se, Gospodar tvoj je dao da nie tebe potok potee. 25. Zatresi palmino stablo, posue po tebi datule svjee, 26. pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidi ovjeka kakva, ti reci: "Ja sam se zavjetovala Milost ivom da u utjeti, i danas ni s kim neu govoriti." 27. I doe ona s njim porodici svoj oj, nosei ga. "O Merjemo," rekoe oni "uinila si neto neuveno! 28. Ej ti, koja u edn i lii Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica." 2 9. A ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo djetetu u beici?" rekoe. 30. "Ja sa m Allahov rob" ono ree -, "meni e On Knjigu dati i vjerovjesnikom me uiniti 104

31. i uinie me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredie mi da dok sam iv molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, 32. i da majci svojoj budem dobar, a nee mi dop ustiti da budem drzak i nepristojan. 33. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!' 34. To je Isa, sin Merjemin, - to je prava istina o njemu, - onaj u koga oni sumnjaju. 35. Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! kad neto odlui, On za to rekne samo: "Budi!" i ono bude. 36. Allah je, uistinu, i moj i va Gospodar, za to se klanjajte samo Njemu! To je pravi put. 37. i sljedbenici Knjige su se o nj emu u miljenju podvojili, pa teko onima koji ne vjeruju kada budu na Danu velikom prisutni! 38. Kako e dobro uti i kako e dobro vidjeti onoga Dana kad pred Nas stanu ! A nevjernici su sada u oitoj zabludi! 39. I opomeni ih na Dan tuge kada e biti s polaganjem rauna zavreno, a oni su ravnoduni bili i nisu vjerovali. 40. Mi emo Zeml ju i one koji ive na njoj naslijediti i Nama e se oni vratiti. 41. Spomeni, u Knji zi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik. 42. Kada je rekao ocu svome: "O oe moj, zato se klanja onome koji nit uje niti vidi, niti ti moe od ikakve korist i biti? 43. O oe moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja u te na pravi put uputiti; 44. o oe moj, na klanjaj se ejtanu, ejtan je Milostivome uvij ek neposluan; 45. o oe moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da bu de ejtanu drug", 46. otac njegov je rekao: "Zar ti mrzi boanstva moja, o Ibrahime? A ko se ne okani, zbilja u te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!' 47 . "Mir tebi!" - ree Ibrahim. "Moliu Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. 48. I napustiu i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjau se Gospodaru svome; nadam se da neu biti nesretan u klanjanju Gospodaru m ome." 49. I poto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha klanjali, Mi mu Ish aka i Jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima uinismo 50. i darovasmo im svak o dobro i uinismo da budu hvaljeni i po dobru spominjani. 51. I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bio je poslanik, vjerovjesnik. 52. Mi smo ga s desne s trane Tura zovnuli i Sebi ga pribliili da uje rijei Nae, 53. i darovali smo mu milou N aom kao vjerovjesnika brata njegova Haruna. 54. I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obeanje i bio poslanik, vjerovjesnik, 55. i traio je od eljadi svo je da molitvu obavljaju i da milostinju udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njim a zadovoljan. 56. I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv, i vjerovjes nik, 57. i Mi smo ga na visoko mjesto digli. 58. To su ti vjerovjesnici koje je Allah milou Svojom obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i poto mci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se aje ti Milostivog itali, oni bi licem na tle padali i plakali. 59. A njih smijenie zli potomci, koji molitvu napustie i za poudama pooe; oni e sigurno zlo proi; 60. ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro inili, njima se nee nikakva nepravda uin iti, oni e u dennet ui, 61. u edenske vrtove koje je Milostivi robovima Svojim obeao zato to su u njih vjerovali, a nisu ih vidjeli, - a obeanje Njegovo e se doista is puniti -, 62. u njima prazne besjede nee sluati, ve samo; "Mir!' i u njima e i ujutro i navee opskrbljeni biti. 63. Daemo da takav dennet naslijedi onaj od robova Naih ko ji se bude grijeha klonio. 105

64. "Mi smo u dennet uli samo dobrotom Gospodara tvoga, On je vladar svega, On zna budunost nau i prolost nau i ono to je izmeu toga' govorie. Gospodar tvoj ne zabora 65. On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga to je izmeu njih, zato se samo Njemu k lanjaj i u tome budi istrajan! Zna li da ime Njegovo ima iko! 66. ovjek kae: "Zar u, kad umrem, zbilja biti oivljen?" 67. A zar se ovjek ne sjea da smo ga jo prije stvo rili, a da nije bio nita? 68. I tako mi Gospodara tvoga, mi emo i njih i ejtane sak upiti, zatim emo ih dovesti da oko dehennema na koljenima klee, 69. a onda emo iz sv ake skupine izdvojiti one koji su prema Milostivome najdrskiji bili, 70. jer mi dobro znamo one koji su najvie zasluili da u njemu gore. 71. I svaki od vas e do nj ega stii! Gospodar tvoj se sigurno tako obavezao! 72. Zatim emo one koji su se gri jeha klonili spasiti, a nevjernike emo da u njemu na koljenima klee ostaviti. 73. Kad su im se Nai jasni ajeti kazivali, onda su oni koji nisu vjerovali govorili o nima koji su vjerovali: "Ili smo mi ili vi u boljem poloaju i ko ima vie pobornika ?" 74. A koliko smo Mi prije njih naroda unitili koji su blagom i izgledom divlje nje izazivali! 75. Reci: "Onome ko je u zabludi, neka Milostivi dug ivot da!' Ali k ad takvi doive da se opomene ostvare, bilo kazna, bilo Smak svijeta, zbilja e sazn ati ko je u gorem poloaju i ko ima pobornika manje 76. i Allah e pomoi onima koji s u na pravom putu! A dobra djela koja vjeno ostaju od Gospodara tvoga bie bolje nag raena i ljepe uzvraena. 77. Zar nisi vidio onoga koji u dokaze nae ne vjeruje i govo ri; "Zacijelo e mi biti dato bogatstvo i djeca!" 78. Ili je on budunost prozreo il i je od Milostivog obeanje primio? 79. Nijedno! Mi emo ono to on govori zapisati i patnju mu veoma produiti, 80. a ono to smo mu dali naslijediti, i sam samcat e Nam se vratiti. 81. Oni kao zagovornike nekakva boanstva, a ne Allaha, uzimaju. 82. A na valja tako! Boanstva e porei da su im se klanjali, i bie im protivnici. 83. Zar ne vidi da Mi nevjernike ejtanima preputamo da ih to vie na zlo navraaju? 84. Zato ne trai da to prije stradaju, Mi im polako dane odbrajamo! 85. Onoga Dana kada estite kao uzvanike pred Milostivim sakupimo 86. a kad u dehennem edne grenike potjeramo, 87. niko se ni za koga nee moi zauzimati, osim onoga kome Milostivi dopusti. 88. O ni govore: "Milostivi je uzeo dijete!' 89. Vi, doista, neto odvratno govorite! 90. Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe 91. to Milostivom pripisuju dijete. 92. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete, 93. ta svi e oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog traiti utoite! 94. On ih je sva zapamtio i tano izbrojio, 95. i svi e Mu na Sudnjem danu doi pojedinano. 96. One koji su vjerovali i dobra djela inili Milostivi e sigurno voljenim uiniti. 97. Mi smo Kur'an uinili lahkim, na tvome jeziku, da bi njime one koji se Allaha boje i grijeha klone obradovao, a inadije nepopustljive opomenuo. 98. A koliko smo sam o naroda prije njih unitili! Da li ijednog od njih vidi i da li i najslabiji glas njihov uje? 106

SURA 20 Taha Ta ha Mekka 135 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Ta-ha . 2. Ne objavljujemo Kur'an da se mui, 3. ve da bude pouka onome koji se boji, 4. obj avljuje ga stvoritelj Zemlje i nebesa visokih, 5. Milostiv, koji upravlja svemir om svim. 6. Njegovo je to je na nebesima i to je na Zemlji i to je izmeu njih i to je pod zemljom! 7. Ako se ti glasno moli, - pa, On zna i ta drugom tajno rekne i to sa mo pomisli! 8. Allah, drugog boga osim Njega nema, najljepa imena ima! 9. A da li je do tebe doprla vijest o Musau, 10. kada je vatru ugledao pa eljadi svojoj reka o: "Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, moda u vam nekakvu glavnju donijeti ili u p ored vatre nai nekoga ko e mi put pokazati." 11. A kad do nje doe, neko ga zovnu; " O Musa, 12. Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obuu svoju, ti si, doista , u blagoslovljenoj dolini Tuva. 13. Tebe san izabrao, zato ono to ti se objavlju je sluaj! 14. Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj da bih ti uvijek na umu bio! 15. as oivljenja e sig urno doi- od svakog ga tajim -, kad e svaki ovjek prema trudu svome nagraen ili kanje n biti. 16. I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj onaj koji u njeg a ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da bude izgubljen. 17. A ta ti je to u desnoj ruci, o Musa?" 18. "Ovo je moj tap" odgovori on "kojim se potapam i kojim lie ovcama svojim skidam, a slui mi i za druge potrebe." 19. "Baci ga, o Musa!' ree O n. 20. I ona ga baci, kad on zmija koja mili. 21. "Uzmi je i ne boj se!- ree On , "Mi emo je vratiti u ono to je bila prije. 22. i uvuci ruku pod pazuho svoje, ru ka e se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto znamenje drugo, 23. da ti pokaemo n eka od Naih velikih uda. 24. Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevrio!' 25. "Gosp odaru moj," ree Musa "uini prostranim prsa moja 26. i olakaj zadatak moj: 27. odrij ei uzao sa jezika mog 28. da bi razumjeli govor moj 29. i podaj mi za pomonika iz porodice moje 30. Haruna, brata mog; 31. osnai me njime 32. i uini drugom u zadatk u mome, 33. da bismo Te mnogo hvalili 34. i da bismo Te mnogo spominjali, 35. Ti , uistinu, zna za nas." 36. "Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!' ree On, 37. "a uka zali smo ti milost Svoju jo jednom, 38. kada smo majku tvoju nadahnuli onim to se samo nadahnuem stie: 107

39. 'Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka e ga na obalu izbaciti, pa e ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.' I Ja sam uinio da te svako voli i da raste pod ok om mojim. 40. Kada je sestra tvoja otila i rekla: 'Hoete li da vam pokaem onu koja e s e o njemu brinuti?' Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da vie ne tuguj e. A ti si ubio jednog ovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i iz raznih nevolja te spasili. I ti si ostao godinama meu stanovnicima Medjena, zatim si, o Musa, u pravo vrijeme doao. 41. i Ja sam te za Sebe izabrao. 42. Idite ti i brat tvoj, sa dokazima Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti, 43. idite faraonu, on se, d oista, osilio, 44. pa mu blagim rijeima govorite, ne bi li razmislio ili se poboj ao!' 45. "Gospodaru na," rekoe oni "bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da s vaku mjeru zla ne prekorai." 46. "Ne bojte se!' ree On -, "Ja sam s vama, Ja sve ujem i vidim. 47. Idite k njemu i recite; 'Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sin ove Israilove da idu s nama i nemoj ih muiti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga, a nek ivi u miru onaj koji pravi put slijedi! 48. nama se objavljuje da e s igurno stii kazna onoga koji ne povjeruje i glavu okrene.'" 49. "Pa ko je Gospodar va, o Musa?" upita faraon. 50. "Gospodar na je onaj koji je svemu onom to je stvori o dao ono to mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi nadahnuo." 51. "A t a je sa narodima davnanjim?" upita on. 52. "O njima zna sve Gospodar moj, u Knjiz i je, Gospodaru mome nita nije skriveno i On nita ne zaboravlja. 53. On je za vas Zemlju posteljom uinio i po njoj vam prolaze utro, i On sputa s neba kiu!' Samo Mi da jemo da uz njenu pomo u parovima nie bilje raznovrsno. 54. Jedite i napasajte stok u svoju! To su dokazi za one koji pameti imaju. 55. Od zemlje vas stvaramo i u n ju vas vraamo i iz nje emo vas po drugi put izvesti. 56. I Mi smo faraonu sve doka ze Nae pokazali, ali je on ipak porekao i da povjeruje odbio. 57. "Zar si doao da nas pomou vradbine svoje iz zemlje nae izvede, o Musa?" upitao je. 58. "I mi emo tebi vradbinu slinu ovoj doista pripremiti! Zakai nam roite koga emo se i mi i ti pridrava i, onako kako odgovara i nama i tebi!' 59. "Neka roite bude za praznik" ree Musa "i n ek se narod izjutra sakupi." 60. I faraon ode, sakupi arobnjake svoje i poslije d oe. 61. "Teko vama! ree im Musa. "Ne iznosite lai o Allahu, pa da vas On kaznom uniti ; a sigurno nee uspjeti onaj koji lai iznosi!' 62. I oni se, tiho apui, stadoe o svom p slu izmeu sebe raspravljati. 63. "Ova dvojica su arobnjaci" rekoe jedni drugima -, "hoe da vas vradbinama svojim iz zemlje vae izvedu i da unite vjeru vau prelijepu; 64 . zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobije di, sigurno e postii ta eli!' 65. "O Musa," rekoe oni "hoe li ti ili emo najprije i?" 66. "Bacite vi!' ree on i odjednom mu se priini da konopi njihovi i tapovi njihov i, zbog vradbine njihove, kreu, 67. i Musa u sebi osjeti zebnju. 68. "Ne boj se!" rekosmo Mi -, "ti e, doista, pobijediti! 69. Samo baci to to ti je u desnoj ruci, p rogutae ono to su oni napravili, jer je ono to su oni napravili samo varka arobnjaka , a arobnjak nee, ma gdje doao, uspjeti." 70. I arobnjaci se bacie licem na tle govor ei: "Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara!' 71. "Vi ste mu povjerovali" vikn u faraon "prije nego to sam vam ja dopustio! On je uitelj va, on vas je vradbini naui o i ja u vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vae odsjei i 108

po stablima palmi vas razapeti i sigurno ete saznati ko je od nas u muenju straniji i ustrajniji." 72. "Mi neemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam doli, t ako nam Onoga koji nas je stvorio!" odgovorie oni -, "pa ini to hoe; to moe da uini u ivotu na ovom svijetu! 73. Mi vjerujemo u Gospodara naeg da bi nam grijehe nae op rostio i vradbine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagrauje i kanjava traj nije." 74. Onoga koji pred Gospodara svoga kao nevjernik izie eka dehennem, u njemu nee ni umrijeti ni ivjeti; 75. a one koji pred Njega iziu kao vjernici, a koji su dobra djela inili njih sve ekaju visoki stepeni, 76. edenski vrtovi kroz koje e rij eke tei, u njima e oni vjeno ostati, i to e biti nagrada za one koji se budu od grij eha oistili. 77. I Mi objavismo Musau: "Nou izvedi robove Moje i s njima suhim put em proi, ne strahujui da e te oni stii i da e se utopiti." 78. A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi mora prekrili; 79. faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na pravi put izveo. 80. O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja vaeg izbavili, i na desnu stranu Tura vas doveli, i manu i prepel ice vam slali. 81. "Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u to me obijesni da vas ne bi snala srdba Moja; a koga snae srdba Moja nastradao je! 82. Ja u sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela ini, i koji zatim na pravom putu istraje." 83. "A zato si prije naroda svoga pourio, o Musa" 8 4. "Evo ide za mnom" odgovori on -, "a pourio sam k Tebi, Gospodaru moj, da bude z adovoljan." 85. "Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u iskuenje doveli" ree On -, "njega je zaveo Samirija." 86. I Musa se narodu svome vrati srdit i alostan. " O narode moj" ree "zar vam Gospodar va nije dao lijepo obeanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoete da vas stigne srdba Gospodara vaeg, pa se zato niste drali obeanj a koje ste mi dali!' 87. "Nismo prekrili dato ti obeanje od svoje volje" odgovorie. " Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili." A to isto ura dio je i Samirija, 88. pa im izlio tele koje je davalo glas kao da mue, i oni su onda rekli: "Ovo je va bog i Musaov bog, on ga je zaboravio!" 89. Zar oni nisu vi djeli da im ono ni rijei ne odgovara i da od njih ne moe nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribaviti? 90. A njima je Harun jo prije govorio: "O narod e moj, vi ste njime samo u iskuenje dovedeni; Gospodar va je Milostivi, zato slije dite mene i sluajte nareenje moje!" 91. "Mi emo mu se klanjati sve dok nam se ne vr ati Musa" odgovorili su oni. 92. "O Harune," povika Musa "ta te je sprijeilo, kad si ih vidio da su zalutali, 93. da za mnom nisi poao? Zato nisi nareenje moje poslua o?" 94. "O sine majke moje," ree Harun "ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plaio da ti ne rekne: 'Razdor si meu sinovima Israilovim posijao i nisi postup io onako kako sam ti rekao.'" 95. "A ta si to ti htio, o Samirija?" upita Musa. 96. "Ja sam vidio ono to oni nisu vidjeli" odgovori on -, "pa sam aku zemlje ispod iz aslanikove stope uzeo i to bacio, i eto tako je u mojoj dui ponikla zla misao." 9 7. "E onda se gubi!' ree Musa -, "itavog svog ivota e govoriti: 'Neka me niko ne doti a te jo i odreeni as koji te nee mimoii. Pogledaj samo ovog tvog "boga" kojem si se k lanjao; mi emo ga sigurno spaliti i po moru mu prah rasuti. 98. Va bog je Allah, d rugog boga, osim Njega, nema! On sve zna!" 109

99. I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali, i obja vljujemo ti od Sebe Kur'an. 100. Ko za njega ne bude mario, na Sudnjem danu e doist a teko breme ponijeti, 101. vjeno e u muci ostati, a jeziv tovar e im na Sudnjem dan u biti, 102. na Dan kada e se u rog puhnuti. Toga dana emo nevjernike modre sakupi ti 103. i jedan drugom e tiho govoriti: "Niste ostali vie od deset dana." 104. Mi dobro znamo o emu e oni govoriti kad najrazboritiji izmeu njih rekne; "Ostali ste s amo dan jedan!" 105. A pitaju te o planinama, pa ti reci: "Gospodar moj e ih u pr ah pretvoriti i zasuti, 106. a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti, 107. ni udubina ni uzvisina na Zemlji nee vidjeti." 108. Toga dana e se oni glasni ku odazvati, morae ga slijediti i pred Milostivim glasovi e se stiati i ti e samo apat uti. 109. Toga dana e biti od koristi samo posredovanje samo onoga kome Milostivi dopusti i dozvoli da se za nekoga govori. 110. On zna ta su radili i ta ih eka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti. 111. Ljudi e se ivome i Vjenom pokoriti, onaj koji Mu je druge ravnim smatrao svaku nadu e izgubiti, 112. a onaj ko je dobra d jela inio, a vjernik bio, nee se nepravde ni zakidanja nagrade plaiti. 113. i eto t ako, Mi Kur'an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu opomene ponavljamo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslunost pobudio. 114. Neka je uzvien Alla h, Vladar Istiniti! I ne uri s itanjem Kur'ana prije nego to ti se objavljivanje njeg ovo ne zavri, i reci; "Gospodaru moj, Ti znanje moje proiri!' 115. A Ademu smo odmah u poetku naredili; ali on je zaboravio, i nije odluan bio. 116. A kad smo melekim a rekli: "Poklonite se Ademu!" svi su se oni poklonili, samo Iblis nije htio. 11 7. "O Ademe," rekli smo "ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj eni, zato nikak o ne dozvoli da on bude uzrok vaem izlasku iz denneta, pa da se onda mui. 118. U nje mu nee ni ogladnjeti, ni go biti, 119. u njemu nee ni oednjeti, ni egu osjetiti." 120. Ali ejtan mu poe bajati i govoriti; "O Ademe, hoe li da ti pokaem drvo besmrtnosti i carstvo koje nee nestati?" 121. I njih dvoje pojedoe s njega i ukazae im se stidna mjesta njihova pa poee po njima lie dennetsko stavljati tako Adem nije Gospodara svo ga posluao i s puta je skrenuo. 122. Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom uin io, pa mu oprostio i na pravi put ga uputio. 123. "Izlazite iz njega svi" ree On -, "jedni drugima ete neprijatelji biti!" Od Mene e vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju nee zalutati i nee nesretan biti. 124. A onaj ko okrene g lavu od Knjige Moje, taj e tekim ivotom ivjeti i na Sudnjem danu emo ga slijepim oivje ti. 125. "Gospodaru moj," rei e "zato si me slijepa oivio kada sam vid imao?" 126. " Evo zato" rei e On: "Dokazi Nai su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa e danas ti sto tako biti zaboravljen." 127. I tako emo Mi kazniti sve one koji se pohotama p revie odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onom svijetu bie, u istinu, bolnija i vjena. 128. Zar njima nije poznato koliko smo naroda prije njih unitili, onih po ijim nastambama oni hode! to su, zaista, dokazi za ljude pametne . 129. I da nije ranije izreene rijei Gospodara tvoga, kazna bi ve bila neminovna. 130. Zato otrpi njihove rijei i obavljaj molitvu, hvalei Gospodara svoga, prije iz laska Sunca i prije zalaska njegova, i obavljaj je u nonim asovima, i na krajevima dana, - da bi bio zadovoljan. 110

131. I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao uitak raznim sorta ma nevjernika pruamo, da ih time na kunju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je b olja i vjena. 132. Naredi eljadi svojoj da obavlja molitvu i istraj u tome! Mi ne traimo od tebe da se sam hrani, Mi emo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha b ojali i grijeha klonili eka lijep svretak. 133. Mnogoboci govore; "Zato nam ne dones e kakvo udo od Gospodara svoga?" A zar im ne dolazi objanjenje o onome to ima u dav nanjim listovima? 134. A da smo ih kakvom kaznom prije njega unitili, sigurno bi r ekli: "Gospodaru na, zato nam nisi poslanika poslao, pa bismo rijei Tvoje slijedili prije nego to smo ponieni i osramoeni postali." 135. Reci: "Svi mi ekamo, pa ekajte i vi, a sigurno ete saznati ko su bili sljedbenici prave vjere i ko je bio na pra vom putu." SURA 21 Vjerovjesnici Al-Anbiya Mekka 112 ajeta U ime Allaha, Milosti vog, Samilosnog 1. Ludima se blii as polaganja rauna njihova, a oni, bezbrini, ne ma re za to. 2. I ne doe im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, sluaj ui je, ne podsmjehuju 3. Srca rasijanih. A mnogoboci govore apatom: "Da li je ovaj neto drugo do ovjek kao i vi? Zar ete slijediti vradbinu, a vidite da jest?" 4. "Gos podar moj zna" ree on "ta se govori i na nebu i na Zemlji; On sve uje i sve zna!" 5 . Oni, ak, govore: "To su samo smueni snovi; on ga izmilja; on je pjesnik; neka nam donese kakvo udo kao i prijanji poslanici!" 6. Nijedan grad koji smo Mi prije nji h unitili nije u udo povjerovao, pa zar e ovi vjerovati? 7. I prije tebe smo samo l jude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi! 8. Mi ih nismo stvarali kao bia koja ive bez hrane, ni oni nisu besmrtni bili . 9. Poslije smo im obeanje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli, spaavali, a one koji su nevaljali bili unitavali. 10. Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaa, pa zato se ne opametite? 11. A koliko je bilo nevjernikih sela i gradov a koje smo unitili i poslije kojih smo druge narode podigli! 12. I im bi silu Nau o sjetili, kud koji bi se iz njih razbjeali. 13. "Ne bjeite, vratite se uivanjima vaim i domovima vaim, moda e vas neko to upitati." 14. "Teko nama," oni bi govorili -, "m i smo, zaista, nevjernici bili!" 15. I kukali bi tako sve dok ih ne bismo uinili, kao ito ponjeveno, nepominim. 16. Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i ono to je izmeu njih, da se zabavljamo. 17. Da smo htjeli da se zabavljamo, zabavljali bismo se onako kako Nama dolikuje, ali Mi to ne inimo, 18. Nego istinom suzbijamo la, isti na je ugui i lai nestane; a teko vama zbog onoga to o Njemu iznosite! 19. Njegovo je ono to je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod njega ne zaziru da mu se kl anjaju, i ne zamaraju se, 20. Hvale ga nou i danju, ne malaksavaju. 21. Zar e kumi ri koje oni od zemlje prave mrtve oivjeti? 111

22. Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvien Allah, Gospodar svemira, od onoga to Mu pripisuju! 23. On nee bit i pitan za ono to radi, a oni e biti pitani. 24. Zar da pored Njega oni uzimaju bo gove?! Reci; "Dokaite!" Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za one koji su prije mene bili i nestali. Meutim, veina njih ne zna istinu, pa zato glave okreu. 25. Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!" 26. Oni govore: "Milost ivi ima dijete!" Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi potovani. 27. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi. 28. On zna ta su radil i i ta e uraditi, i oni e se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a on i su i sami, iz strahopotovanja prema Njemu, brini. 29. A onoga od njih koji bi re kao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!" kaznili bismo dehennemom, jer Mi tako kan javamo mnogoboce. 30. Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cj elina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve ivo stvaramo? I zar nee vjero vati? 31. Mi smo po Zemlji nepomine planine razmjestili da ih ona ne potresa, i p o njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda ele stizali. 32. I to to je neb eski svod osiguran Nae je djelo, a oni se ipak okreu od znamenja koja su na njemu. 33. I no i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plo ve. 34. Nijedan ovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umre, zar e oni dovijeka ivjeti? 35. Svako ivo bie smrt e okusiti! Mi vas stavljamo na kunju i u zlu i u dobr u i Nama ete se vratiti. 36. Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: "Je li t o onaj koji vae bogove huli?" A oni sami ne vjeruju kada se spomene Milostivi. 37 . ovjek je stvoren od urbe. Pokazau Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne pouruj te! 38. Oni govore: "Kada e ve jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?" 39. A da nevjernici znaju da tada nee moi da otklone vatru od lica svojih i lea svojih, i d a im niko nee moi pruiti pomo, 40. Nego e im nenadano doi i zaprepastiti ih i da je ne moi nazad vratiti i da im se nee vremena dati! 41. I prije tebe su poslanike rugl u izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo ba ono emu su se rugali. 42. R eci: "Ko e vas od Milostivog nou i danju tititi?" Niko! Pa ipak oni od Kur'ana glave okreu. 43. Zar e ih njihova boanstva, a ne Mi, odbraniti? Ta ona sama sebi ne mogu pomoi, i niko nevjernike od Nae kazne ne moe pod okrilje uzeti! 44. Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uivaju, pa su im dani radosti dugi. A zar oni ne vid e da Mi u zemlju njihovu dolazimo i da je s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako bi oni bili pobjednici?! 45. Reci: "Ja vas opominjem Objavom!" ali, gluhi ne uju poziv kad se opominju. 46. A da ih samo daak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigu rno bi povikali: "Teko nama, doista, smo sami sebi nepravdu uinili!" 47. Mi emo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo nee uiniti; ako neto b ude teko koliko zrno goruice, Mi emo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to to em o Mi raune ispitivati. 48. Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i pouka za one koji se budu grijeha klonili, 49. za one koji se Gospodara svoga budu bojali i kad ih niko ne vidi, i koji od asa oivljenja budu strepjeli. 112

50. A i ovaj Kur'an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo, pa zar da ga vi por iete? 51. Mi smo jo prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali. 52. Kad on ocu svome i narodu svome ree; "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i no kla njate?" 53. oni odgovorie; "I nai preci su im se klanjali." 54. "I vi ste, a i pre ci vai su bili u oitoj zabludi" ree. 55. "Govori li ti to ozbiljno ili se samo ali?" pitae oni. 56. "Ne", - ree "Gospodar va je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stv orio, i ja u vam to dokazati. 57. Tako mi Allaha, ja u, im se udaljite, vae kumire u desiti!" 58. I porazbija ih on u komade, osim onog najveeg, da bi se njemu obrati li. 59. "Ko uradi ovo sa bogovima naim?" povikae oni -, "zaista je nasilnik". 60. "uli smo jednog momka kako im huli", - rekoe -, "ime mu je Ibrahim." 61. "Dovedite ga da ga ljudi vide" rekoe "da posvjedoe". 62. "Jesi li ti uradio ovo s bogovima naim, o Ibrahime?" upitae. 63. "To je uinio ovaj najvei od njih, pitajte ih ako umij u da govore_ - ree on. 64. I oni se zamislie, pa sami sebi rekoe; "Vi ste, zaista, nepravedni!' 65. Zatim glave oborie i rekoe: "Ta ti zna da ovi ne govore!" 66. "Pa zat o se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu tetu otkloniti?" upita on. 67. "Teko vama i onima kojima se, umjesto All ahu, klanjate! Zato se ne opametite?" 68. "Spalite ga i bogove vae osvetite, ako h oete ita da uinite!" povikae. 69. "O vatro", - rekosmo Mi "postani hladna, i spas Ib rahimu!" 70. I oni htjedoe da mu postave zamku, ali ih Mi onemoguismo 71. i spasis mo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili, 72. i poklonismo mu I shaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih uinismo dobrim, 73. i uinismo ih vjerovjesnici ma da upuuju prema zapovijedi Naoj, i objavismo im da ine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali. 74. I Lutu mu drost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kom su stanovnici njegovi odvratne stvar i inili, izbavismo to, uistinu, bijae narod razvratan i zao 75. i u milost Nau ga u vedosmo; on je doista, od onih dobrih. 76. I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi , odazvasmo i njega i eljad njegovu od jada velikog spasismo 77. i od naroda ga, koji je smatra neistinitim dokaze Nae, zatitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo. 78. I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu to su ga nou ovce nei je opasle i Mi smo bili svjedoci suenju njihovu 79. i uinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potinismo planine i ptice s Davudom Allaha hvale: to smo Mi bili kadri uiniti. 80. I nauismo ga da izrauje pancire za vas da vas tite u borbi s neprijateljem, - pa zato niste zahvalni? 81. A Sulejmanu vjetar jaki poslunim uinismo po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju sm o blagoslovili; a Mi sve dobro znamo; 82. i ejtane neke da zbog njega rone, a rad ili su i poslove druge, i nad njim smo Mi bdjeli. 83. I Ejjubu se, kada je Gospo daru svome zavapio: "Mene je nevolja snala, a Ti si od milostivih najmilostiviji! " 84. odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milou Naom , eljad njegovu i uz njih jo toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju. 8 5. I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su oni bili strpljivi. 86. I obasusmo ih milou Naom, oni doista bijahu dobri. 87. I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga neemo kazniti, - pa poslije u tminama zavapi: "Nema boga, osim Tebe, hvalje n neka si! a ja sam se zaista ogrijeio prema sebi!" 113

88. odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spaavamo vjernike. 89. I Zekerij jau se, kada zamoli Gospodara svoga: "Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si jedini vjean!" 90. odazvasmo i, izlijeivi mu enu, Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili da to vie dobra uine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema N ama ponizni. 91. A i onu koja je sauvala djevianstvo svoje, u njoj ivot udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima uinismo. 92. Ova vaa vjera jedina je prav a vjera, a Ja sam va Gospodar, zato se samo Meni klanjajte! 93. I oni su se izmeu sebe u vjeri podvojili, a svi e se Nama vratiti. 94. ko bude dobra djela inio i uz to vjernik bio, trud mu nee lien nagrade ostati, jer smo mu ga sigurno Mi pribilj eili. 95. A nezamislivo je da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi unitili nee Nama vratiti. 96. I kada se otvore Jedud i Medud i kada se ljudi budu niz sve st rmine urno sputali 97. i priblii se istinita prijetnja, tada e se pogledi nevjernika ukoiti. "Teko nama, mi smo prema ovome ravnoduni bili; mi smo sami sebi nepravdu ui nili!' 98. I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate biete gorivo u dehennemu, a u nj ete doista ui. 99. Da su oni bogovi, ne bi u nj uli, i svi e u njemu vjeno bora viti, 100. u njemu e prigueno uzdisati, u njemu nita radosna nee uti. 101. A oni koji ma smo jo prije lijepu nagradu obeali, oni e od njega daleko biti, 102. huku njegov u nee uti, i vjeno e u onom to im budu due eljele uivati, 103. nee ih brinuti najve ego e ih meleki doekivati: "Evo ovo je va dan, vama obean!" 104. onoga Dana kada smo tamo nebesa kao to se smota list papira za pisanje. Onako kako smo prvi put iz nie ga stvorili, tako emo ponovo iz nita stvoriti, - to je obeanje Nae, Mi smo doista ka dri to uiniti. 105. Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da e Zemlju Moji est iti robovi naslijediti. 106. U ovom je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali, 107. a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. 108. Reci: "Meni se objavljuje da je va Bog jedan Bog, zato se samo Njemu klanjajte!' 109. I ako oni lea okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono ime vam se prijeti; 110. On zna glasni izgovorene rijei, zna i ono to krijete, 111. a ja ne znam da nije to vama iskuenje, i pruanje uivanja jo za izvjesno vrijeme". 112. "Gospodaru moj, presudi onako kako su zasluili!' ree on -, "a od Gospodara naega, Milostivoga, treba traiti pomo protiv onoga to vi iznosite". SURA 22 Hadd - Al-Hagg Medina 78 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. O l judi, Gospodara svoga se bojte! Zaista e potres, kada Smak svijeta nastupi, velik i dogaaj biti! 2. Na dan kad ga doivite svaka dojilja e ono to doji zaboraviti, a sv aka trudnica e svoj trud pobaciti, i ti e vidjeti ljude pijane, a oni nee pijani bit i, vee e tako izgledati zato to e Allahova kazna strana biti. 3. Ima ljudi koji se be z ikakva znanja prepiru o Allahu i koji slijede svakog ejtana prkosnoga, 114

4. za koga je ve odreeno da e svakog onog koga uzme za zatitnika na stranputicu zave sti i u patnju ga ognjenu dovesti. 5. O ljudi, kako moete sumnjati u oivljenje, pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruka, zatim od g rude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokaemo mo Nau! A u materice smjetam o ta hoemo, do roka odreenog, zatim inimo da se kao dojenad raate i da poslije do muev og doba uzrastete; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doivljavaju, pa zaas zaboravljaju ono to saznaju. I ti vidi zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kiu s pustimo, ona ustrepe i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno, 6. za to to Allah postoji, i to je On kadar da mrtve oivi, i to On sve moe. 7. i to e as o nja, u to nema sumnje, doi i to e Allah one u grobovima oivjeti. 8. Ima ljudi koji s e o Allahu prepiru bez ikakva znanja i bez ikakva nadahnua i bez Knjige svjetilje , 9. hodei nadmeno da bi s Allahova puta odvraali; njih na ovom svijetu eka ponienje , a na onom svijetu daemo im da iskuse patnju u ognju. 10. "Eto to je zbog djela ruku tvojih, jer Allah nije nepravedan prema robovima Svojim". 11. Ima ljudi koj i se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati srea, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskuenje, vraa se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i o naj svijet. To je, uistinu, oiti gubitak. 12. On se, pored Allaha, klanja onome k oji od njega ne moe nikakvu tetu otkloniti niti mu moe bilo kakvu korist pribaviti; to je, zaista velika zabluda; 13. klanja se onome ije e mu klanjanje prije naudit i nego od koristi biti; a takav je, doista, lo zatitnik i zao drug! 14. Allah e one koji vjeruju i ine dobra djela, zaista, uvesti u dennetske bae kroz koje e rijeke tei ; Allah radi ono to hoe! 15. Onaj ko misli da Poslaniku Allah nee pomoi ni na ovom n i na onom svijetu, neka rastegne ue do tavanice i neka razmisli da li e njegov pos tupak, ako se objesi, otkloniti ono zbog ega se on ljuti. 16. I tako, eto, Mi ga u vidu jasnih ajeta objavljujemo, a Allah e onome kome On hoe na pravi put ukazati . 17. Allah e na Sudnjem danu odvojiti vjernike od Jevreja, Sabijaca, krana, poklon ika vatre i mnogoboaca. Allah je, zaista, o svemu obavijeten. 18. Zar ne zna da se i oni na nebesima i oni na Zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce, i Mjesec, i zvijez de, i planine, i drvee, i ivotinje, i mnogi ljudi, a i mnogi kaznu zasluuju. A koga Allah ponizi , niko ga ne moe potovanim uiniti; Allah ono to hoe radi. 19. Ova dva p rotivnika tabora spore se oko Gospodara svoga; onima koji ne budu vjerovali bie od ijela od vatre skrojena, a kljuala voda bie na glave njihove ljevana; 20. od nje e se istopiti ono to je u trbusima njihovim, i koa, 21. a gvozdenim maljevima bie mlae ni; 22. kad god pokuaju da zbog tekog jada iz nje iziu, bie u nju vraeni: "Iskusite p atnju u uasnoj vatri!" 23. A one koji budu vjerovali i dobra djela inili Allah e si gurno uvesti u dennetske bae, kroz koje e rijeke tei, u njima e se narukvicama od zlat a i biserom kititi, a odjea e im svilena biti. 24. Oni su bili nadahnuti da govore lijepe rijei i bili su nadahnuti na put Onoga koji je hvale dostojan. 25. Nevjer nicima i onima koji odvraaju od Allahova puta i asnog hrama a Mi smo ga namijenili svim ljudima, kako za mjetanina tako i za doljaka i onome ko u njemu bilo kakvo n asilje uini daemo da patnju nesnosnu iskusi. 26. I kada smo kao pribjeite Ibrahimu p okazali mjesto gdje je Hram, rekli smo; "Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i oisti o vaj Hram Moj za one koji e ga obilaziti, koji e tu u blizini njegovoj stanovati, i koji e molitvu obavljati 115

27. i oglasi ljudima hadd!" dolazie ti pjeke i na kamilama iznurenim; dolazie iz mjes ta dalekih, 28. da bi koristi imali i da bi u odreene dane, prilikom klanja kurba na, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. Jedite meso njihovo, a n ahranite i siromaha ubogog! 29. Zatim, neka sa sebe prljavtinu uklone, neka svoje zavjete ispune i neka oko Hrama drevnog obilaze. 30. Eto toliko! A ko potuje All ahove svetinje, uivae milost Gospodara svoga, - a dozvoljena vam je stoka, osim on e o kojoj vam je reeno, - pa budite to dalje od kumira poganih i izbjegavajte to vie govor neistiniti, 31. budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte nikoga Njemu ra vnim! A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan bie kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odn io. 32. Eto toliko! Pa ko potiva Allahove propise znak je estita srca. 33. Vama on e slue do odreenog roka, a poslije, njihovo mjesto je kraj Drevnog hrama. 34. Svak oj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje. Va Bog je jedan Bog, zato se samo Njemu i skreno predajte! A radosnom vijeu obraduj poslune, 35. ija srca, kad se Allah spomen e, strah obuzme, i one koji strpljivo podnose nevolje koje ih zadese, i one koji molitvu obavljaju i koji, od onoga to im Mi dajemo, udjeljuju. 36. A kamile smo vam uinili jednim od Allahovih obreda hadda, i vi od njih imate koristi; zato spomi njite Allahovo ime kada budu u redove poredane; a kad padnu na zemlju, jedite ih , a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi; tako smo vam ih potini li da biste zahvalni bili. 37. Do Allaha nee doprijeti meso njihovo i krv njihova , Ali e Mu stii iskreno uinjena dobra djela vaa; tako vam ih je potinio da biste Alla ha veliali zato to vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela ine! 38. Allah doi sta titi vjernike, Allah sigurni ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika. 39. Do puta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato to im se nasilje ini a Allah je, doi sta, kadar da ih pomogne -, 40. onima koji su ni krivi ni duni iz zaviaja svoga pr ognani samo zato to su govorili: "Gospodar na je Allah!" A da Allah ne suzbija nek e ljude drugima, do temelja bi bili porueni manastiri, i crkve, i havre, a i damij e u kojime se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah e sigurno pomoi one koji vjeru njegovu pomau, - ta Allah je zaista moan i silan -, 41. one koji e, ako im damo vla st na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji e traiti da se ine dobra djela, a odvraati od nevaljalih A Alahu se na kraju sve vraa. 42. A to to te oni smatraju lanim, - pa i prije njih su narod Nuhov, i Ad, i Semud poslanike sma trali lanim, 43. i narod Ibrahimov i narod Lutov, 44. i stanovnici Medjena; a lani m je smatran i Musa, i Ja sam nevjernicima vremena davao, zatim sam ih kanjavao, i kakva je samo bila kazna Moja! 45. I koliko smo naselja unitili, iji su itelji gr enici bili, i ona su opustjela, samo su ruevine ostale! I koliko bunareva ima zaput enih i koliko visokih palata ima praznih! 46. Zato oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono to treba da shvate i da ui njihove uju ono to treba da uju, ali, oi nisu slijepe, ve srca u grudima. 47. Oni od tebe trae da ih kazna to prije s tigne, i Allah e ispuniti prijetnju Svoju; a samo jedan dan u Gospodara tvoga tra je koliko hiljadu godina, po vaem raunanju. 48. I koliko je bilo naselje iji su itel ji bili nepravedni, kojima sam Ja kaznu odlagao, da bi najzad, kaznio! A Meni se sve vraa. 49. Reci: "O ljudi, ja sam tu da vas javno opomenem: 50. one koji budu vjerovali i dobra djela inili eka oprotaj i opskrba plemenita; 51. a oni koji se b udu trudili da dokaze nae poreknu, uvjereni da e Nam umai, bie stanovnici u dehennemu . 116

52. Prije tebe Mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, a da ejtan ni je, kad bi on to kazivao, u kazivanje njegovo neto ubacio; Allah bi ono to bi ejtan ubacio uklonio, a zatim bi rijei Svoje uvrstio Allah sve zna i mudar je 53. da bi ono to je ejtan ubacio uinio iskuenjem za one ija su srca bolesna i za one ija su svir epa a nevjernici su, zaista, u beskrajnoj neslozi 54. i da bi oni koji su znanje m obdareni spoznali da je Kur'an istina od Gospodara tvoga, pa u nj povjerovali i da mu srca njihova budu sklona. A Allah e vjernike, doista, na pravi put izvesti. 55. A nevjernici nee prestati da u nj sumnjaju, sve dok im iznenada smrt ne doe i li dok ne osjete patnju na onom svijetu. 56. Tog dana vlast e samo Allah imati, O n e im suditi: vjernici i oni koji su dobra djela inili bie u dennetskim baama uivanja 57. a nevjernici oni koji su ajete Nae poricali, oni e u patnji sramnoj boraviti. 58. Allah e zaista lijepo nagraditi one koji su svoj rodni kraj napustili da bi se na Allahovu putu borili, pa zatim poginuli ili umrli, - jer Allah najbolje na grauje; 59. On e ih u mjesto kojim e oni biti zadovoljni doista uvesti! A Allah sve zna i blag je. 60. Eto tako! A onome ko istom mjerom uzvrati za uinjeno zlo, i k ome opet nepravda bude uinjena, Allah e, sigurno, pomoi. Allah je onaj koji grijehe ponitava i koji ih prata. 61. Eto tako! A Allah smjenjuje no danom, a dan nou, i Al lah je Onaj koji sve uje i sve vidi. 62. To je zato to Allah postoji, a oni kojima se oni, pored Allaha, klanjaju ne postoje, i zato to je Allah uzvien i velik. 63. Zar ne vidi da Allah s neba sputa kiu od koje zemlja zazeleni? Allah je zaista dob ar i Sveznajui, 64. Njegovo je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji! Allah, doista, nije ni o kome zavisan, i On je jedini hvale dostojan! 65. Zar ne vidi da je Allah sve to je na Zemlji vama podredio, pa i lae koje, voljom Njegovom, morem plove? On dri ono to je na nebu da ne bi palo na Zemlju, osim ako On to dopusti. Allah je, uistinu, prema ljudima blag i milostiv. 66. On vam daje ivot i zatim e v am ga oduzeti i poslije vas opet oivjeti; a ovjek je, zaista nezahvalan! 67. Svako j vjerskoj zajednici propisali smo vjerozakon prema kojem je trebalo da se vlada , i ne dozvoli, nikako, da se s tobom o tome raspravlja. Ti pozivaj svome Gospod aru jer ti si, uistinu, na pravom putu. 68. A ako se oni budu s tobom prepirali, reci: "Allah dobro zna ono to vi radite!' 69. Allah e vam na Sudnjem danu presuditi o onome u emu se razilazite. 70. Zar ne zna da je Allahu poznato sve to je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je, uistinu, Allahu lahko! 71. Mnogoboci se, pored Allaha, klanju onima za koje im On nije poslao nikakav dokaz, i o njima s ami nita ne znaju. A mnogobocima nee niko pomoi. 72. A kad im se nai jasni ajeti kazu ju, ti primjeuje veliko negodovanje na licima onih to ne vjeruju, koji umalo da ne nasrnu na one koji im rijei Nae kazuju. Reci; "Hoete li da vam kaem to e vam biti mre d toga? Vatra kojom Allah nevjernicima prijeti, a grozno e ona prebivalite biti." 73. O ljudi, evo jednog primjera, pa ga posluajte; "Oni kojima se vi, pored Allah a, klanjate ne mogu nikako ni muicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako b i muica neto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja!' 74. Oni ne poznaju Allaha kako treba; a Allah j e, uistinu, moan i silan. 75. Allah odabire poslanike meu melekima i ljudima. Alla h sve uje i sve vidi; 76. On zna ta su uradili i ta e uraditi. A Allahu se sve vraa. 77. O vjernici, molitvu obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela inite da biste postigli ono to elite, 117

78. i borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti! On vas je izabrao i u vjeri vam nije nita teko propisao, u vjeri pretka vaeg Ibrahima. Allah vas je odavn o muslimanima nazvao, i u ovom Kur'anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i d a biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, molitvu obavljajte i zekat dajite i u Allaha se pouzdajte; On je Gospodar va, i to kakav Gospodar i kakav zat itnik! SURA 23 Vjernici Al-Mu'minun Mekka 118 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Sami losnog 1. Ono to ele vjernici e postii, 2. oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, 3. i koji ono to ih se ne tie izbjegavaju, 4. i koji milostinju udjeljuju, 5. i k oji stidna mjesta svoja uvaju, 6. osim od ena svojih ili onih koje su u posjedu nj ihovu, oni, doista, prijekor ne zasluuju; 7. a oni koji i pored toga trae, oni u z lu sasvim pretjeruju -; 8. i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim b rigu brinu, 9. i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju, 10. oni su dostojni na sljednici, 11. koji e dennet naslijediti, oni e u njemu vjeno boraviti. 12. Mi smo, zaista, ovjeka od biti zemlje stvorili, 13. zatim ga kao kap sjemena na sigurno m jesto stavili, 14. pa onda kap sjemena ugrukom uinili, zatim od ugruka grudu mesa s tvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i posl ije ga, kao drugo stvorenje, oivljujemo, - pa neka je uzvien Allah, najljepi stvori telj! 15. Vi ete, poslije toga, pomrijeti, 16. zatim ete, na onom svijetu, oivljeni biti. 17. Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili, i Mi bdijemo nad onim to smo s tvorili; 18. Mi s neba s mjerom kiu sputamo, i u zemlji je zadravamo a kadri smo da je i odvedemo 19. i pomou nje bae za vas podiemo od palmi i loze vinove u njima mno go voa imate, i vi ga jedete 20. i drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje i zain je onima koji jedu. 21. I stoka vam je pouka: Mi vam dajemo da pijet e ono to se nalazi u utrobama njezinim, i vi od nje mnogo koristi imate i vi se n jome hranite, 22. i na njima, i na laama se vozite. 23. Mi smo poslali Nuha narod u njegovu, i on je govorio; "O narode moj, Allahu se samo klanjajte, vi drugog b oga osim Njega nemate; zar se ne bojite?" 24. Ali su glaveine naroda njegova, koj e nisu vjerovale, govorile: "Ovo je samo ovjek kao i vi, samo hoe da je od vas ugl edniji. Da je Allah htio, meleke bi poslao; ovako neto nismo uli od naih predaka da vnih, 25. on je lud ovjek, pa pustite ga neko vrijeme!' 26. "Gospodaru moj," ree on "pomozi mi, oni me u la utjeruju!' 27. I Mi mu objavismo: "Gradi lau pod Naom panjom i prema Naem nadahnuu, pa kad zapovijed Naa doe i voda na povrinu zemlje izbije, ti u nju ukrcaj od svake vrste po par, mujaka i enku, i eljad svoju, ali ne one o kojima je ve sud donesen , i ne obraaj Mi se za nevjernike, jer e, doista, biti potopljen i. 28. Pa kad se smjesti u lau, ti i oni koji su uz tebe reci; "Hvala Allahu, koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje!' 118

29. I reci: "Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, Ti to najbolje umije!" 30. U tome su, zaista, pouke, a Mi smo, doista, stavljali na kunju. 31. Po slije njih smo druga pokoljenja stvarali, 32. i jednog izmeu njih bismo im kao po slanika poslali: "Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, za r se ne bojite?" 33. Ali bi glaveine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da e na onom svijetu biti oivljeni i kojima smo dali da u ivotu na ovom s vijetu raskono ive, govorili: "On je ovjek kao i vi; jede ono to i vi jedete, i pije ono to i vi pijete; 34. i ako se budete pokoravali ovjeku kao to ste vi, sigurno et e biti izgubljeni. 35. Zar vama on da prijeti da ete, poto pomrete i zemlja i kost i postanete, doista oivljeni biti? 36. Daleko je, daleko ono ime vam se prijeti! 3 7. Postoji samo ivot na ovom svijetu, mi ivimo i umiremo, a oivljeni neemo biti? 38. On je ovjek koji o Allahu iznosi lai, i mi mu ne vjerujemo." 39. "Gospodaru moj", - zamolio bi on "pomozi mi, oni me u la utjeruju!" 40. "Uskoro e se oni pokajati! " odgovorio bi On. 41. I zaslueno bi ih pogodio straan glas, i Mi bismo ih kao to j e nanos rijeni uinili, stradao bi narod nasilniki! 42. A zatim bismo, poslije njih, druga pokoljenja stvarali, 43. nijedan narod ne moe ubrzati ni usporiti vrijeme propasti svoje -, 44. i poslanike, jedne za drugim slali. Kad bi jednom narodu d oao njegov poslanik, u la bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima smjenji vali, i samo u priama o njima pomen sauvali, - daleko bili ljudi koji nisu vjerova li! 45. Poslije smo poslali Musaa i brata mu Haruna sa znamenjima Naim i dokazom oiglednim 46. faraonu i glaveinama njegovim, ali su se oni uzoholili, bili su to l judi nadmeni. 47. "Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a nar od njihov je roblje nae?" govorili su, 48. i njih dvojicu su laljivcima proglasili , pa su zato uniteni bili. 49. Musau smo onda Knjigu dali da bi sinovi Israilovi pravim putem ili. 50. I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom uinili. Mi smo n jih na jednoj visoravni sa tekuom vodom nastanili. 51. "O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela inite, jer Ja dobro znam to vi radite! 5 2. Ova vaa vjera jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar va, pa Me se priuvajte!" 53. A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka rad osna onim to ispovijeda, 54. zato ostavi ove u zabludi njihovoj jo neko vrijeme! 5 5. Misle li oni kad ih imetkom i sinovima pomaemo, 56. da urimo da im neko dobro ui nimo? Nikako, ali oni ne opaaju. 57. Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome st rahuju, 58. i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju, 59. i oni koji druge Go spodaru svome ravnim ne smatraju, 60. i oni koji od onoga to im se daju udjeljuju , i ija su srca puna straha zato to e se vratiti svome Gospodaru, 61. oni hitaju da ine dobra djela, i radi njih druge pretiu. 62. Mi nikoga ne optereujemo preko njeg ovih mogunosti; u Nas je Knjiga koja istinu govori, i nikome se nepravda nee uiniti . 63. Ali, srca nevjernika su prema ovom sasvim ravnoduna, a pored toga i runa dje la stalno ine. 64. A kada smo na muke stavili one meu njima koji su raskonim ivotom i vjeli, oni su odmah zapomagali. 65. "Sada ne pomaite, Mi vam neemo pomo ukazati, 119

66. vama su ajeti Moji kazivani, ali vi ste uzmicali; 67. diei se Hramom i sijelei, vi ste rune rijei govorili" 68. Zato oni o Kur'anu ne razmisle? Zar im dolazi neto to nije dolazilo njihovim precima davnim? 69. Ili oni ne poznaju Poslanika svoga, p a ga zato poriu? 70. Kako govore: "Dinni su u njemu!" Meutim, on im istinu donosi, ali veina njih prezire istinu. 71. Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, si gurno bi nestalo poretka na nebesima i na Zemlji i u onom to je na njima; Mi smo im dali Kur'an, slavu njihovu, ali oni za slavu svoju ne haju. 72. Ili od njih trai nagradu? Ta nagrada Gospodara tvoga bolja je, On najbolje nagrauje. 73. Ti njih p oziva na pravi put, 74. ali oni koji u onaj svijet nee da vjeruju s pravog puta, d oista, skreu. 75. I kad bismo im se smilovali i nevolje ih oslobodili, opet bi on i u zabludi svojoj jednako lutali. 76. Mi smo ih na muke stavljali, ali se oni G ospodaru nisu pokorili, niti su molitve upuivali, 77. tek kad im kapiju teke patnj e otvorimo, oni e nadu izgubiti i u oajanje zapasti. 78. On vam daje sluh, i vid, i pameti; a kako malo vi zahvaljujete! 79. On vas na Zemlji stvara, i pred Njim e te se sakupiti, 80. On ivot i smrt daje i samo od Njega zavisi izmjena noi i dana, pa zato ne shvatite? 81. Ali, oni govore kao to su govorili oni prije njih. 82. G ovorili su: "Zar kada pomremo i kad prah i kosti postanemo, zar emo, zaista, biti oivljeni? 83. I nama i jo davno precima naim time se prijetilo, ali, to su samo iz miljotine naroda drevnih". 84. Upitaj: "ija je Zemlja i sve ono to je na njoj, znat e li?" 85. "Allahova!' odgovorie, a ti reci; "Pa zato onda ne doete sebi?" 86. Upitaj : "Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira velianstvenog?" 87. "Alla h!" odgovorie, a ti reci: ""Pa zato se onda ne bojite?" 88. Upitaj: "U ijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zatitu, i od koga niko ne moe zatien biti, znate li?" 89. "Od Allaha!" odgovorie, a ti reci: "Pa zato onda doputate da budete zavedeni?" 90. Da, Mi im Istinu donosimo, a oni su zaista laljivci" 91. Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inae, svaki bi bog, s onim to je stvorio radio to bi htio, i jedan drugog bi pobjeivao. Hvaljen neka je Allah koji je daleko od on oga to oni iznose; 92. koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, i On je vrlo viso ko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju! 93. Reci: "Gospodaru moj, ako hoe da mi pokae ono ime se njima prijeti, 94. onda me, Gospodaru moj, ne ostavi s narodom nev jernikim! 95. A Mi zaista moemo da ti pokaemo ono ime im prijetimo. 96. Ti lijepim z lo uzvrati, Mi dobro znamo ta oni iznose, 97. i reci: "Tebi se ja, Gospodaru moj, obraam za zatitu od privienja ejtanskih, 98. i Tebi se, Gospodaru moj, obraam da me od njihova prisustva zatiti!" 99. Kad nekome od njih smrt doe, on uzvikne: "Gospoda ru moj, povrati me 100. da uradim kakvo dobro u onome to sam ostavio!" Nikada! To su rijei koje e on uzalud govoriti, - pred njima e prepreka biti sve do dana kada e oivljeni biti. 101. Pa kad se u rog puhne, tada rodbinskih veza meu njima nee biti i jedni druge nee nita pitati. 102. Oni ija dobra djela budu teka, oni e elje svoje o stvariti, 103. a oni ija dobra djela budu lahka, oni e posve izgubljeni biti, u deh ennemu e vjeno boraviti, 120

104. vatra e im lica priti i iskeenih zuba e u njemu ostati. 105. "Zar vam ajeti Moj i nisu kazivani, a vi ste ih oporicali?" 106. "Gospodaru na," rei e "nai prohtjevi s u bili od nas jai, te smo postali narod zalutali. 107. Gospodaru na, izbavi nas iz nje; ako bismo ponovo zlo radili, sami bismo sebi nepravdu uinili." 108. "Ostani te u njoj prezreni i nita Mi ne govorite!" rei e On. 109. "Kad su neki robovi Moji govorili; 'Gospodaru na, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilostiviji!' 110. vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravl jali i uvijek ste ih ismijavali. 111. Njih sam Ja danas nagradio za ono to su trp jeli, oni su, doista, postigli ono to su eljeli. 112. A koliko ste godina na Zemlj i proveli?" upitae On. 113. "Proveli smo dan ili samo dio dana" odgovorie -, "pita j one koji su brojali." 114. "Pa da, kratko ste proveli" rei e On "da ste samo zna li! 115. Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se neete povratiti?" 116. i neka je uzvien Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospo dara svemira velianstvenog! 117. A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim e raun polagati, i nevjernici on o to ele nee postii. 118. I reci; "Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilo stiviji!' SURA 24 Svjetlost- An-Nur Medina 64 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1 . Objavljujemo suru i njezine propise inimo obaveznim! U njoj objavljujemo jasne dokaze da biste pouku primili. 2. Bludnicu i bludnika izbiujte sa stotinu udara b ia, svakog od njih, i neka vas pri vrenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo saaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kanjavanju njih ovu jedna skupina vjernika prisustvuje! 3. Bludnik ne treba da se eni osim bludni com ili mnogobokinjom, a bludnica ne treba da bude poeljna osim bludniku ili mnogo bocu, to je zabranjeno vjernicima. 4. One koji okrive potene ene, a ne dokau to s eti ri svjedoka, sa osamdeset udara bia izbiujte i nikada vie svjedoenje njihovo ne prim ajte; to su neasni ljudi, 5. osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prata i samilostan je! 6. A oni koji okrive svoje ene, a ne budu imali dr ugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdie svoje svjedoenje zakletvom Alla hom, i to etiri puta da, zaista govore istinu, 7. a peti put da ga pogodi Allahov o prokletstvo, ako lae! 8. A ona e kazne biti poteena, ako se etiri puta Allahom zaku ne da on, doista, lae, 9. a peti put da je stigne Allahova srdba, ako on govori is tinu! 10. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah ne prima pokajanje i da mudar nije... 11. Meu vama je bilo onih koji su iznosili pot voru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od nji h bie kanjen prema grijehu koji je zasluio, a onoga od njih koji je to najvie inio eka patnja velika. 12. Zato, im ste to uli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima d obro promislili i rekli: "Ovo je oita potvora!" 13. Zato nisu etvoricu svjedoka dov eli? A poto svjedoke nisu doveli, oni su onda kod Allaha laljivci. 121

14. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na ovom i na onom svijetu, ve bi vas stigla teka kazna zbog onoga u to ste se upustili 15. kad ste to jezicima svojim prepriavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o emu niste nita znali, a vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno. 16. Zato nist e, im ste to uli, rekli: "Ne dolikuje nam da o tome govorimo, hvaljen neka si ti! To je velika potvora!" 17. Allah vam nareuje da vie nikad tako neto ne ponovite, ak o ste vjernici, 18. i Allah vam propise objanjava; a Allah sve zna i mudar je. 19 . One koji vole da se o vjernicama ire bestidne glasine eka teka kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate. 20. A da nije Allahove dobrote pr ema vama i milosti Njegove i da Allah nije blag i milostiv... 21. O vjernici, ne idite ejtanovim stopama! Onoga ko bude iao ejtanovim stopama on e na razvrat i odvr atna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, ni jedan se od vas ne bi nikad od grijeha oistio; ali Allah isti onoga koga On hoe. Al lah sve uje i sve zna. 22. Neka se estiti i imuni meu vama ne zaklinju da vie nee poma gati roake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prata i samilostan je. 23. Oni koji obijede estite, bezazlene vjernice, ne ka budu prokleti i na ovom i na onom svijetu; njih eka patnja nesnosna 24. na Dan kada protiv njih budu svjedoili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove z a ono to su radili. 25. Toga Dana Allah e ih kazniti kaznom koju su zasluili i oni e saznati da je Allah, doista, oliena istina. 26. Nevaljale ene su za nevaljale muka rce, a nevaljali mukarci su za nevaljale ene; estite ene su za estite mukarce, a estit mukarci su za estite ene. Oni nisu krivi za ono to o njima govore; njih eka oprost i veliko obilje. 27. O vjernici, u tue kue ne ulazite dok doputenje ne dobijete i do k ukuane ne pozdravite; to vam je bolje, pouite se! 28. A ako u njima nikoga ne nae te, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti; a ako vam se rekne: "Vratite se!" v i se vratite, bolje vam je, a Allah zna ono to radite. 29. Nije vam grijeh da ula zite u nenastanjene zgrade, u kojima se nalaze stvari vae, a Allah zna ono to javn o pokazujete i ono to krijete. 30. Reci vjernicima neka obore poglede svoje i nek a vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono to oni rade. 31. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi ita o sim onoga to je ionako spoljanje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka uk rase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muevima svojim, ili oevima svojim, il i oevima mueva svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima mueva svojih, ili brai svoj oj ili sinovima brae svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svoji m, ili robinjama svojim, ili mukarcima kojima nisu potrebne ene, ili djeci koja jo ne znaju koja su stidna mjesta ena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se uo zv eket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da bist e postigli ono to elite. 32. Udavajte neudate i enite neoenjene, i estite robove i ro binje svoje; ako su siromani, Allah e im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna. 33. i neka se suzdre oni koji nemaju mogunosti da se oene, dok im Allah iz obilja svoga ne pomogne! A s onima u posjedu vaem koji ele da se otkupe, ako su u stanju da to uine, o otkupu se dogovorite. I dajte im neto od imetka koj i je Allah vama dao. I ne nagonite robinje svoje da se bludom bave a one ele da b udu estite da biste stekli prolazna dobra ovoga svijeta; a ako ih neko na to pris ili, Allah e im, zato to su bile primorane, oprostiti i prema njima samilostan bit i. 122

34. Mi vam objavljujemo jasne ajete i primjere iz ivota onih koji su prije vas bi li i nestali i pouku onima koji se budu Allaha bojali. 35. Allah je izvor svjetl osti nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je sv jetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se uie blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istonim i zapadnim, ije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlou! Allah vodi ka svjetlosti Sv ojoj onoga koga On hoe. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna. 36. U damijama koje se Allahovom voljom podiu i u kojima se spominje Njegovo ime hvale Njega, ujutro i navee, 37. ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spo minju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u k om e srca i pogledi biti uznemireni, 38. da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i vie dao. A Allah daje kome hoe, be z rauna. 39. A djela nevjernika su kao varka u ravnici u kojoj edan vidi vodu, ali kad do tog mjesta doe, nita ne nae, - a zatei e da ga eka kraj njega Allahova kazna i On e mu potpuno isplatiti raun njegov jer Allah veoma brzo obraunava, 40. ili su k ao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad koj ih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih, prst se pred okom ne vidi, - a onaj kome Allah ne da svjetlo nee svjetla ni imati. 41. Zar ne zna da Allaha hvale svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice irenjem krila svojih; sva znaju kako e Mu se moliti i kako e ga hvaliti. A Allah dobro zna ono to oni rade. 42. Samo je A llahova vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu se sve vraa! 43. Zar ne vidi da Al lah razgoni oblake, i onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidi kiu kak o iz njih pada; On s neba, iz oblaka veliine brda, sputa grad, pa njime koga hoe po godi, a koga hoe potedi bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid. 44. On ini da n o i dan naizmjenice nastupaju i u tome je, doista, pouka za one koji pameti imaju . 45. Allah sve ivotinje stvara od vode, neke od njih ne trbuhu puze, neke idu na dvije noge, a neke, opet, hode na etiri; Allah stvara to hoe, jer Allah sve moe. 46 . Mi objavljujemo ajete jasne; a Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoe. 47 . A licemjeri govore: "Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se", - zat im neki od njih glave okreu; nisu oni vjernici. 48. Kad budu pozvani Allahu i Pos laniku Njegovu da im On presudi, neki od njih odjednom lea okrenu; 49. samo ako z naju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu posluno. 50. Da li su im srca bol esna, ili sumnjaju, ili strahuju da e Allah i Poslanik Njegov prema njima neprave dno postupiti? Nijedno, nego ele da drugima nepravdu uine. 51. Kad se vjernici All ahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: "Sluamo i pokoravam o se!' Oni nee uspjeti. 52. Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali oni e postii ono to bud u eljeli. 53. Licemjeri se zaklinju Allahom, najteom zakletvom, da e sigurno ii u bo j ako im ti naredi. Reci: "Ne zaklinjite se, zna se ta se od vas trai, Allah dobro zna ono to vi radite." 54. Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!" A ako ne ht jednete, on je duan da radi ono to se njemu nareuje, a vi ste duni da radite ono to s e vama nareuje, pa ako mu budete posluni, biete na pravom putu; - a Poslanik je jed ino duan da jasno obznani. 55. Allah obeava da e one meu vama koji budu vjerovali i dobra djela inili sigurni namjesnicima na Zemlji postaviti, kao to je postavio nam jesnicima one prije njih, i da e im zacijelo vjeru njihovu uvrstiti, onu koju im O n eli, i da e im sigurno strah bezbjednou zamijeniti; oni e se samo Meni klanjati, i nee druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni oni su pravi grenici. 123

56. A vi molitvu obavljajte i zekat dajite i Poslaniku posluni budite da bi vam s e ukazala milost. 57. Nikako ne misli da e nevjernici umai Njemu na Zemlji; njihov o boravite bie vatra, a ona je, zaista, grozno prebivalite! 58. O vjernici, neka od vas u tri sluaja zatrae doputenje da vam uu oni koji su u posjedu vaem i koji jo nisu polno zreli: prije jutarnje molitve i kad u podne odloite odjeu svoju, i poslije obavljanja none molitve. To su tri doba kada niste obueni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh, ta vi jedni drugima morate ulaziti. tako vam Allah objanjav a propise! A Allah sve zna i mudar je. 59. A kada djeca vaa dostignu spolnu zrelo st, neka onda uvijek trae doputenje za ulazak, kao to su traili doputenje oni stariji od njih; tako vam Allah objanjava propise Svoje! A Allah sve zna i mudar je. 60. A starim enama koje vie ne ude za udajom nije grijeh da odloe ogrtae svoje, ali ne p okazujui ona mjesta na kojima se ukrasi nose; a bolje im je da budu kreposne. All ah sve uje i zna. 61. Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu, niti je grijeh bolesnu, a ni vama samima da jedete u kuama vaim, ili kuama oeva vaih, ili u kuama mat era vaih, ili u kuama brae vae, ili u kuama sestara vaih, ili u kuama strieva vaih, kuama tetaka vaih po ocu, ili u kuama daida vaih, ili u kuama tetaka vaih po materi, li u onih iji su kljuevi u vas ili u prijatelja vaeg; nije vam grijeh da jedete zaj edniki ili pojedinano. A kad ulazite u kue, vi ukuane njene pozdravite pozdravom od Allah propisanim, blagoslovljenim i uljudnim. Tako vam Allah objanjava propise, d a biste se opametili! 62. Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Njegova Pos lanika vjeruju, a koji se, kad su s njim na kakvom odgovornom sastanku, ne udalj uju dok od njega doputenje ne dobiju. Oni koji od tebe trae doputenje, u Allaha i P oslanika Njegova, doista, vjeruju. I kad oni zatrae doputenje od tebe zbog kakva p osla svoga, dopusti kome hoe od njih, i zamoli Allaha da im oprosti jer Allah prata i On je milostiv. 63. Ne smatrajte Poslanikov poziv upuen vama kao poziv koji vi jedni drugima upuujete; Allah sigurno zna one meu vama koji se kradom izvlae. Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno nareenju Njegovu, da ih iskuenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snae. 64. Allahovo je sve to je na nebesima i na Zemlji, On sigurno zna kakvi ste vi, i On e ih obavijestiti o svemu to su radili n a Dan kad se budu Njemu vratili. A Allah sve dobro zna! SURA 25 Furkan Al-Furqan Mekka 77 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Neka je uzvien Onaj koji robu Svome objavljuje Kur'an da bi svjetovima bio opomena, 2. Onaj kome pripada vl ast na nebesima i na Zemlji, koji nema djeteta, koji u vlasti nema ortaka i koji je sve stvorio i kako treba uredio! 3. Neki pored Njega boanstva prihvataju koja nita ne stvaraju, a koja su sama stvorena, koja nisu u stanju da od sebe neku tet u otklone ni da sebi kakvu korist pribave i koja nemaju moi da ivot oduzmu, da ivot daju i da oive. 4. Oni koji ne vjeruju govore: "Ovo nije nita drugo do velika la k oju on izmilja, a u tome mu i drugi ljudi pomau' i ine nepravdu i potvoru 5. i govore : "To su izmiljotine naroda drevnih; on trai da mu se pripisuju i ujutro i navee da mu ih itaju". 6. Reci: "Objavljuje ih Onaj kome su poznate tajne nebesa i Zemlje ; On mnogo prata i samilostan je". 124

7. I oni govore: "ta je ovom "poslaniku', on hranu uzima i po trgovima hoda; trebal o je da mu se jedan melek poalje da zajedno sa njim opominje, 8. ili da mu se spu sti kakvo blago ili da ima vrt iz kojeg bi se hranio"? I nevjernici jo govore: "V i samo zaarana ovjeka slijedite!" 9. Vidi ta o tebi oni govore, pa onda lutaju i pr avi put ne mogu da nau. 10. Neka je uzvien Onaj koji ti, ako hoe, moe dati bolje od toga: vrtove kroz koje rijeke teku i dvorove. 11. Oni, ak, i as oivljenja poriu, a M i smo za one koji as oivljenja poriu pripremili vatru razbuktalu, 12. kad od njih b ude udaljena toliko da je mognu vidjeti, ue kako gnjevna kljua i od bijesa hui, 13. a kad budu baeni u nju, u tjesnac, vezanih ruku, propast e tamo prizivati. 14. "Ne prizivajte danas jednu propast, nego prizivajte mnoge propasti!' 15. Reci: "Da li je bolje to ili vjeni dennet koji je obean onima koji se budu Allaha bojali. On e i m nagrada i prebivalite biti, 16. u njemu e dovijeka sve to ele imati; to je obeanje Gospodara tvoga; oni e imati pravo da to itu od Njega. 17. A na Dan kada ih On sak upi, a i one kojima su se pored Allaha klanjali, te upita: "Jeste li ove robove Moje u zabludu zaveli, ili su oni sami s pravog puta zalutali?" 18. oni e rei: "Hv aljen nek si Ti, nezamislivo je da smo mi pored Tebe ikakve zatitnike uzimali, ne go, Ti si ovima i precima njihovim dao da uivaju, pa su zaboravili da te se sjeaju ; oni su propast zasluili!" 19. Oni e porei to to vi govorite, a vi neete biti u mogun osti da muenje otklonite niti da pomo naete. A onome od vas koji je Njemu druge rav nim smatrao ravnim daemo da patnju veliku iskusi. 20. Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i trgovima hodao. Mi inimo da jedni druge u isk uenje dovodite, pa izdrite! A Gospodar tvoj vidi sve. 21. Oni koji ne vjeruju da e pred Nas stati govore: "Zato nam se ne poalju meleki ili zato Gospodara svoga ne vi dimo?" Oni su, zaista, u duama svojim oholi, a u nepravinosti su sve granice preli. 22. Onoga Dana kada ugledaju meleke grenici se nee radovati i uzviknue: "Sauvaj nas Boe!" 23. I Mi emo pristupiti djelima njihovim koja su uinili u prah i pepeo ih pr etvoriti. 24. Stanovnici denneta e tog dana najbolje prebivalite i najljepe odmaralit e imati. 25. A na Dan kada se nebo rastvori i samo tanak oblak pojavi i kada se meleki sigurno spuste, 26. toga dana e istinska vlast biti samo u Milostivoga, a bie to muan dan za nevjernike. 27. Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao g ovorei: "Kamo sree da sam se uz Poslanika pravog puta drao, 28. kamo sree, teko meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, 29. on me je od Kur'ana odvratio nakon to mi je priopen bio!" a ejtan ovjeka uvijek ostavlja na cjedilu 30. Poslanik je reka o; "Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur'an izbjegava!" 31. isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku nevaljalci neprijatelji budu. A tebi je Gospodar tvoj dovol jan kao vodi i kao pomaga! 32. Oni koji ne vjeruju govore: "Trebalo je da mu Kur'an bude objavljen itav, i to odjednom!" A tako se objavljuje da bismo njime srce tvo je uvrstili, i mi ga sve ajet po ajet objavljujemo. 33. Oni ti nee nijedan prigovo r postaviti, a da ti Mi neemo odgovor i najljepe objanjenje navesti. 34. Oni koji b udu lica okrenutih zemlji u dehennem vueni bie u najgorem poloaju i u najveoj nevolji . 35. Mi smo Musau Knjigu dali i brata mu Haruna pomonikom uinili, 125

36. pa rekli: "Otiite vas dvojica narodu koji dokaze Nae porie" i poslije smo taj n arod potpuno unitili. 37. A i narod Nuhov smo, kad su poslanike u la utjerivali, p otopili i ljudima ih pounim primjerom uinili, a nevjernicima smo patnju bolnu prip remili, 38. i Adu i Semudu i stanovnicima Resa i mnogim narodima izmeu njih, 39. svima smo primjere za pouku navodili, i sve smo poslije sasvim unitili. 40. A ovi prolaze pored grada na koji se sruila kobna kia zar ga ne vide/ -, pa ipak ne oeku ju oivljenje. 41. Kad te vide, rugaju ti se: "Je li ovo onaj kojeg je Allah kao p oslanika poslao? 42. Umalo da nas od boanstava naih nije odvratio, ali mi im vjern i ostadosmo." A kad doive patnju, saznaemo ko je dalje s pravog puta bio skrenuo. 43. Kai ti Meni, hoe li ti biti uvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo/ 44. Misli li ti da veina njih hoe da uje ili da nastoji da shvati? Kao stoka su oni, ak su jo dalje s pravog puta skrenuli. 45. Zar ne vidi kako Gospodar tvoj sjenu ra sprostire a da hoe, ostavio bi je da miruje -, i kako smo uredili da na nju Sunce utie, 46. a poslije je malo po malo Sebi privlaimo. 47. On vam je no uinio pokrivko m, san vam je uinio poinkom, a dan da se kreete. 48. I On alje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba istu vodu sputamo 49. da njome ve mrtav predio oivimo i da mnogu stoku i mnoge ljude koje smo stvorili napojimo. 50. Mi smo im o ovome esto govorili da bi razmislili, ali veina ljudi porie blagoda ti. 51. Da hoemo, u svaki grad bismo poslali nekoga da opominje; 52. zato ne Ini n evjernicima ustupke i Kur'anom se svim silama protiv njih bori. 53. On je dvije vo dene povrine jednu pored druge ostavio jedna je pitka i slatka, druga slana i gor ka, a izmeu njih je pregradu i nevidljivu branu postavio. 54. On od vode stvara l jude i ini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar tvoj je kadar sve. 55. Mjesto Allahu oni se klanjaju onima koji nisu u stanju da im neku korist pribave, ni d a od njih kakvu tetu otklone. Nevjernik je ejtanov sauesnik protiv njegovog Gospoda ra, 56. a Mi smo tebe poslali samo zato da radosne vijesti donosi i da opominje. 5 7. Reci: "Za ovo od vas ne traim druge nagrade, ve da onaj koji hoe poe putem koji v odi njegovu gospodaru:. 58. Ti se pouzdaj u ivog, koji ne moe umrijeti, i veliaj Ga , i hvali! A dovoljno je to to grijehe robova Svojih zna Onaj 59. koji je za est v remenskih razdoblja nebesa i Zemlju i ono to je meu njima stvorio, a onda cijelim svemirom zavladao; On je Milostivi i upitaj o Njemu onoga koji zna. 60. A kad im se rekne: "Padajte niice pred Milostivim!' oni pitaju: "A ko je Milostivi? Zar da padamo niice samo zato to nam ti nareuje"? I jo se vie otuuju. 61. Neka je uzvien Ona oji je na nebu sazvijea stvorio i u njima dao svjetiljku i Mjesec koji sja. 62. On ini da se no i dan smjenjuju, ta je pouka za onoga koji hoe da razmisli i eli da bu de blagodaran. 63. A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a ka da ih bestidnici oslove, odgovaraju: "Mir vama!" 64. i oni koji provode noi pred Gospodarom svojim na tlo padajui i stojei: 65. i oni koji govore: "Gospodaru na, pot edi nas patnje u dehennemu, jer je patnja u njenu, doista, propast neminovna, 66. on je runo prebivalite i boravite"; 67. i oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i n e krtare, ve se u tome dre sredine; 68. i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne kl anjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtije va, i koji ne bludnie; - a ko to radi, iskusie kaznu, 126

69. patnja e mu na onom svijetu udvostruena biti i vjeno e u njoj ponien ostati; 70. ali onima koji se pokaju i dobra djela ine, Allah e njihova rava djela u dobra prom ijeniti, a Allah prata i samilostan je; 71. a onaj ko se bude pokajao i dobra dje la inio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio; 72. i oni koji ne svjedoe lano, i k oji, prolazei pored onoga to ih se ne tie, prolaze dostojanstveno; 73. i oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi ne ostanu; 74. i oni koji govore: "Gospodaru na, podari nam u enama naim i djeci naoj radost i uini da se estiti na nas ugledaju!' 75. oni e biti, za ono to su trpjeli, odajama dennetsk im nagraeni i u njima e pozdravom i blagoslovom biti susretani, 76. u njima e vjeno ostati, a kako su one divno prebivalite i boravite! 77. Reci: "Allah vam poklanja panju samo zbog vae molitve, a poto ste vi poricali, neminovno vas eka patnja". SURA 26 Pjesnici A-u'ara' Mekka 227 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Ta-s in-mim. 2. Ovo su ajeti Knjige jasne! 3. Zar e ti sebe unititi zato to ovi nee da pos tanu vjernici? 4. Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred k ojim bi oni ije svoje sagnuli. 5. I njima ne doe nijedna nova opomena od Milostivo ga, a da se od nje ne okrenu. 6. Oni poriu, - pa, stii e ih sigurno posljedice onog a emu se izruguju. 7. Zar oni ne vide kako inimo da iz zemlje nie svakovrsno bilje plemenito? 8. To je, doista, dokaz, ali veina njih ne vjeruje, 9. a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv. 10. A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: "Idi nar odu koji se prema sebi ogrijeio, 11. narodu faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao ", 12. on je rekao: ""Gospodaru moj, bojim se da me oni u la ne utjeraju, 13. da mi ne postane teko u dui i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Haru nu, 14. a ja sam njima i odgovoran, pa se plaim da me ne ubiju". 15. "Nee!" ree On. "Idite obojica sa dokazima Naim, Mi emo s vama biti i sluati. 16. Otiite faraonu i recite: ,Mi smo poslanici Gospodara svjetova, 17. dopusti da sinovi Israilovi pou s nama!'" 18. "Zar te meu nama nismo gojili dok si dijete bio i zar meu nama tolike godine ivota svoga nisi proveo?" ree faraon 19. "i uradio si nedjelo koje si urad io i jo si nezahvalnik?" 20. "Ja sam onda ono uradio nehotice" ree, 21. "a od vas sam pobjegao zato to sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i po slanikom me uinio. 22. A dobroinstvo koje mi prebacuje - da nije to to si sinove Isr ailove robljem uinio?" 23. "A ko je Gospodar svjetova?" upita faraon. 24. "Gospod ar nebesa i Zemlje i onoga to je izmeu njih, ako vjerujete" odgovori on. 25. "ujete li ?" ree onima oko sebe faraon. 26. "Gospodar va i Gospodar vaih davnih predaka" ree Musa. 27. "Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud" ree faraon. 127

28. "Gospodar istoka i zapada i onoga to je izmeu njih, ako pameti imate" ree Musa. 29. A faraon ree: "Ako bude kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno u t e u tamnicu baciti!" 30. "Zar i onda kad ti budem oigledan dokaz donio?" upita on . 31. "Pa daj ga, ako istinu govori!" ree faraon. 32. I Musa baci tap svoj, kad on zmija prava, 33. a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali b ijela. 34. "Ovaj je zaista vjet arobnjak: - ree glaveinama oko sebe faraon -, 35. "h oe da vas arolijom svojom iz zemlje vae izvede. Pa ta savjetujete?" 36. "Ostavi njeg a i brata njegova!" rekoe -, "a u gradove poalji da sakupljaju, 37. sve arobnjake v jete e ti dovesti." 38. i arobnjaci se u odreeno vrijeme i oznaenog dana sabrae, 39. a narodu bi reeno: "Hoete li se iskupiti 40. da budemo uz arobnjake, ako oni budu po bjednici!' 41. A kad dooe, arobnjaci faraona upitae: "Da li e nama, doista, pripasti na grada ako mi budemo pobjednici? 42. "Hoe""- odgovori on "biete tada sigurno meni na jblii." 43. Musa im ree; "Bacite ono to elite da bacite!" 44. I oni pobacae konope sv oje i tapove svoje i rekoe" "Tako nam dostojanstva faraonova, mi emo svakako pobije diti!" 45. Zatim Musa baci svoj tap, koji, odjednom, proguta ono to su oni lano izv eli. 46. arobnjaci se onda na tle bacie 47. i rekoe: "Mi vjerujemo u Gospodara svje tova, 48. Gospodara Musaova i Harunova!' 49. "Da povjerujete njemu prije doputenja moga!" viknu faraon. "On je va uitelj, on vas je arobnjatvu nauio a vi ete zapamt poodsijecau vam ruke i noge vae unakrst i sve u vas porazapinjati!' 50. "Nita strano!" rekoe oni -, "mi emo se Gospodaru svome vratiti. 51. Mi se nadamo da e nam Gospodar na grijehe nae oprostiti zato to smo prvi vjernici." 52. I Mi objavismo Musau: "Kr eni nou s robovima Mojim, ali biete gonjeni." 53. I faraon posla po gradovima saku pljae: 54. "Ovih je zaista malo 55. i rasrdili su nas, 56. a mi smo svi budni!" 5 7. I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka, 58. iz riznica i dvoraca divnih. 59. Et o tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi. 60. I oni ih, kad se sunce raalo, sustigoe. 61. pa kad jedni druge ugledae, drugovi Musaovi povikae: "Samo to nas nisu stigli!" 62. "Nee!" ree on "Gospodar moj je sa mnom, On e mi put p okazati." 63. I Mi objavismo Musau: "Udari tapom svojim po moru!" i ono se rastav i i svaki bok njegov bijae kao veliko brdo; 64. i Mi onda tamo one druge pribliism o 65. a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo 66. i one druge potopismo. 6 7. To je, zaista, pouka, i veina njih nisu bili vjernici 68. a Gospodar tvoj je, doista, Silan i Milostiv. 69. i kai im vijest o Ibrahimu 70. kada je oca svoga i narod svoj upitao: "emu se vi klanjate?" 71. a oni odgovorili: "Klanjamo se kumir ima i povazdan im se molimo", 72. on je rekao: "Da li vas oni uju kad se molite, 73. ili, da li vam mogu koristiti ili nakoditi?" 128

74. "Ne," odgovorie, "ali mi smo upamtili pretke nae kako tako postupaju." 75. "A da li ste razmiljali" upita on "da su oni kojima se klanjate 76. vi i kojima su s e klanjali davani preci vai, 77. doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova, 78. koji me je stvorio i na pravi put uputio, 79. i koji me hrani i p oji, 80. i koji me, kad se razbolim, lijei, 81. i koji e mi ivot oduzeti, i koji e m e poslije oivjeti, 82. i koji e mi, nadam se, pogreke moje na Sudnjem danu oprostit i! 83. Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me meu one koji su dobri 84. i uin i da me po lijepom spominju oni to e poslije mene doi, 85. i uini me jednim od onih kojima e dennetske blagodati darovati, 86. i ocu mome oprosti, on je jedan od zalut alih 87. i ne osramoti me na Dan kad e ljudi oivljeni biti, 88. na Dan kada nee nik akvo blago, a ni sinovi od koristi biti, 89. samo e onaj koji Allahu srca ista doe spasen biti." 90. I dennet e se estitima pribliiti, 91. a dehennem zalutalima ukazati , 92. i rei e im se: "Gdje su oni kojima ste se klanjali, 93. a niste Allahu; mogu li vam oni pomoi, a mogu li i sebi pomoi?" 94. pa e i oni i oni koji su ih u zablu du doveli u nj biti baeni, 95. i vojske Iblisove svi zajedno. 96. I oni e, svaajui s e u njemu, govoriti: 97. "Allaha nam, bili smo, doista, u oitoj zabludi 98. kad s mo vas s Gospodarom svjetova izjednaavali, 99. a na stranputicu su nas naveli zli kovci, 100. pa nemamo ni zagovornika, 101. ni prisna prijatelja, 102. da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!" 103. u tome je pouka, ali veina ovih nisu vjernici, 104. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv. 105. I Nu hov narod je smatrao lanim poslanike. 106. Kad im brat njihov Nuh ree: "Kako to da se Allaha ne bojite? 107. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, 108. zato se bojte Allaha i budite posluni meni! 109. Za ovo od vas ne traim nikakve nagrade, m ene e Gospodar svjetova nagraditi, 110. zato se bojte Allaha i budite posluni meni !" 111. oni rekoe; "Kako da te posluamo, kad te najnii sloj ljudi slijedi?" 112. "N e znam je ta oni rade" ree on, 113. "svi e pred Gospodarom mojim, da znate, raun pol agati, 114. a ja vjernike neu otjerati, 115. ja samo javno opominjem!" 116. "Ako se ne okani, o Nuhu!" rekoe oni -, "bie sigurno kamenovan!" 117. "Gospodaru moj," re on "narod moj me u la utjeruje, 118. pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernik e koji su sa mnom spasi!' 119. I Mi smo njega i one koji su bili uz njega u lai krc atoj spasili, 120. a ostale potopili. 121. To je pouka, ali veina ovih nisu vjern ici, 122. a Gospodar tvoj je zaista Silan i Milostiv. 123. I Ad je smatrao lanim poslanike. 124. Kad im brat njihov Hud ree: "Kako to da se Allaha ne bojite?" 125 . Ja sam vam ,sigurno, poslanik pouzdani, 129

126. zato se bojte Allaha i budite posluni meni! 127. Za ovo od vas ne traim nikak ve nagrade, mene e Gospodar svjetova nagraditi. 128. Zato na svakoj uzviici palate zidate, druge ismijavajui, 129. i podiete utvrde kao da ete vjeno ivjeti, 130. a kad kanjavate, kanjavate kao silnici/ 131. Bojte se Allaha i meni budite posluni! 132. Bojte se onoga koji vam daruje ono to znate: 133. daruje vam stoku i sinove, 134. i bae i izvore. 135. Ja se, doista, bojim, za vas na Velikom danu patnje" 136. re koe oni: "Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik, 137. ovako su i na rodi davnanji vjerovali, 138. i mi neemo biti mueni." 139. I oni su nastavili da ga u la utjeruju, pa smo ih Mi unitili. To je pouka, ali veina ovih nee da vjeruje, 14 0. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv. 141. I Semud je smatrao lanim po slanike. 142. Kad im brat njihov Salih ree: "Kako to da se Allaha ne bojite? 143. Ja sa vam, sigurno, poslanik pouzdani. 144. zato se bojte Allaha i budite poslun i meni! 145. Za ovo od vas ne traim nikakve nagrade, mene e Gospodar svjetova nagr aditi. 146. Zar mislite da ete ovdje biti ostavljeni bezbjedni, 147. u vrtovima i meu izvorima. 148. u usjevima i meu palmama sa plodovima zrelim? 149. Vi u brdima vrlo spretno kue kleete. 150. zato se bojte Allaha i posluni meni budite. 151. i n e sluajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju, 152. koji na Zemlji ne zavode red v e nered uspostavljaju" 153. rekoe oni: "Ti si samo opinjen; 154. ti si ovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno udo ako je istina to to govori!" 155. "Evo to je kamila" ree on -, "u odreeni dan ona e piti, a u poznati dan vi. 156. i ne uinite joj nikakv o zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!' 157. Ali, oni je zaklae i potom se pokajae. 158. i stie ih kazna. To je pouka, ali veina ovih nee da vjeruje, 159. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv 160. I Lutov narod je smatrao lanim p oslanike. 161. Kad im njihov brat Lut ree: "Kako to da se ne bojite? 162. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, 163. zato se bojte Allaha i budite posluni meni! 164. Za ovo od vas ne traim nikakve nagrade, mene e Gospodar svjetova nagraditi. 165. Zato vi, mimo sav svijet, sa mukarcima opite, 166. a ene svoje, koje je za vas Gospodar va stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite" 1 67. rekoe oni: "Ako se ne okani, o Lute, bie sigurno prognan." 168. "Ja se gnuam toga to vi radite!" ree on; 169. "Gospodaru moj, sauvaj mene i porodicu moju kazne za o no to oni rade!' 170. I Mi smo sauvali njega i porodicu njegovu sve, 171. osim stari ce koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili, 172. a zatim smo ostale unitil i 173. spustivi na njih kiu, - a strane li kie za one koji su opomenuti bili! 174. T o je pouka, ali veina ovih nee da vjeruje, 175. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv. 130

176. I stanovnici Ejke su u la ugonili poslanike. 177. kad im uajb ree: "Kako to da se ne bojite? 178. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, 179. zato se bojte A llaha i budite posluni meni! 180. Za ovo od vas ne traim nikakve nagrade, mene e Go spodar svjetova nagraditi. 181. Pravo mjerite na litru i ne zakidajte 182. a na kantaru ispravnom mjerom mjerite, 183. i ljudima prava njihova ne umanjujte i zl o po Zemlji, nered pravei, ne inite, 184. i Onoga koji je stvorio vas i narode dav nanje bojte se" 185. rekoe oni; "Ti si samo opinjen; 186. i ti si samo ovjek kao i m i; za nas si ti, doista, laac pravi; 187. zato spusti na nas kaznu s neba, ako is tinu govori!" 188. "Gospodar moj dobro zna ta vi radite" ree on. 189. I oni su nast avili da ga u la utjeruju pa ih je stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna jed nog stranog dana. 190. To je pouka, ali veina ovih nee da vjeruje, 191. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv. 192. I Kur'an je sigurno objava Gospodara svjet ova; 193. donosi ga povjerljivi Dibril 194. na srce tvoje, da opominje 195. na jas nom arapskom jeziku; 196. on je spomenut u knjigama poslanika prijanjih, 197. zar ovima nije dokaz to to za njega znaju ueni ljudi sinova Israilovih? 198. A da ga objavljujemo i nekom ne-Arapu. 199. pa da im ga on ita, opet u nj ne bi povjerova li. 200. Eto, tako ga Mi u srca grenika uvodimo, 201. oni u nj nee vjerovati dok n e doive patnju nesnosnu, 202. koja e im iznenada doi, kad je najmanje budu oekivali, 203. pa e rei: "Hoe li nam se imalo vremena dati?" 204. Zato oni kaznu Nau pouruju?! 205. ta ti misli, ako im Mi doputamo da godinama uivaju, 206. i naposljetku ih snae o no ime im se prijeti, 207. zar e imati ta od slatkog ivota koji su provodili? 208. M i nijedan grad nismo razorili prije nego su im doli oni koji su ih opominjali 209 . da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili. 210. Kur'an ne donose ejtani, 211. nezamislivo je da to oni ine; oni to nisu kadri, 212. oni nikako ne mogu da ga p rislukuju. 213. Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu da ne bi bio jedan od o nih koji e biti mueni! 214. I opominji rodbinu svoju najbliu 215. i budi ljubazan p rema vjernicima koji te slijede! 216. A ako te ne budu posluali, ti reci: "Ja nem am nita s tim to vi radite." 217. I pouzdaj se u Silnoga i Milostivog, 218. koji t e vidi kada ustane 219. da sa ostalima molitvu obavi, 220. jer On, doista, sve uje i sve zna. 221. Hou li vam kazati kome dolaze ejtani? 222. Oni dolaze svakom lacu, greniku, 223. oni prislukuju, - i veinom oni lau. 224. A zavedeni slijede pjesnike. 225. Zar ne zna da oni svakom dolinom blude 131

226. i da govore ono to ne rade, 227. tako ne govore samo oni koji vjeruju i dobr a djela ine, i koji esto Allaha spominju, i koji uzvraaju kad ih ismijavaju. A mnog oboci e sigurno saznati u kakvu e se muku uvaliti. SURA 27 Mravi An-Naml Mekka 93 a jeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Ta-sin. Ovo su ajeti Kur'ana i Knjige jasne, 2. upute i radosne vijesti onima koji vjeruju, 3. koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet vrsto vjeruju. 4. Onima koji u onaj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove zato oni lutaju; 5. njih eka zla kob, a na onom svijetu e biti posve izgubljeni, 6. a ti, zaista, pri ma Kur'ana od Mudroga i Sveznajueg! 7. Kada Musa ree eljadi svojoj: "Vidio sam vatru, donijeu vam otuda vijest kakvu ili u vam donijeti razgorjelu glavnju da biste se o grijali", 8. neko ga, kada joj se priblii, zovnu: "Neka su blagoslovljeni oni koj i se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova! 9. O Musa, Ja sam Allah, Silni i Mudri! 10. Baci svoj tap!" Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, kree, on uzmae i ne vrati se. "O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne treba niega da boje; 11. a onome koji grijeh poini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni Ja u, uistinu, oprostiti i samilostan bi ti. 12. Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavie se bijela, ali nee biti bolesna, - bie to jedno od devet uda faraonu i narodu njegovu; oni su, doista, narod nevjer niki. 13. I kad im oito dooe znamenja Naa, oni rekoe: "Ovo je prava arolija!' 14. I on h, nepravedni i oholi, porekoe, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogled aj kako su skonali smutljivci. 15. Davudu i Sulejmanu smo znanje dali i oni su go vorili: "Hvala Allahu koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih ! 16. I Sulejman naslijedi Davuda i ree: "O ljudi, dato nam je da razumijemo ptije glasove i svata nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!" 17. I skupie se Sul ejmanu vojske njegove, dinnovi i ljudi i ptice, sve eta do ete, postrojeni, 18. i k ad stigoe do mravlje doline, jedan mrav ree: "O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijetite!" 19. I on se nasmija glasno rijeima njegovim i ree: "Gospodaru moj, omogui mi da budem zahvalan na blagodati tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da inim dobra dje la na zadovoljstvo tvoje, i uvedi me, milou Svojom, meu dobre robove Svoje!" 20. I on izvri smotru ptica, pa ree: "Zato ne vidim pupavca, da nije odsutan? 21. Ako mi ne donese valjano opravdanje, tekom u ga kaznom kazniti ili u ga zaklati!' 22. I ne p otraj dugo, a on doe, pa ree: "Doznao sam ono to ti ne zna, iz Sabe ti donosim pouzd anu vijest. 23. Vidio sam da jedna ena njima vlada i da joj je svega i svaega dato , a ima i prijesto velianstveni: 24. vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu k lanjaju, a ne Allahu, - ejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od pravog puta ih odvratio, te oni ne umiju da nau pravi put 132

25. pa da se klanju Allahu, koji izvodi ono to je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono to krijete i ono to na javu iznosite. 26. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega to postoji!" 27. "Vidjeemo" ree Sulejman "da li govori istinu ili ne. 28. Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj ta e jedni drugima rei!" 29. "O velikai", - ree ona "meni je dostavljeno jedno potovanje vrijedno pismo 30. Od Sulejmana i glasi; 'U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 31. Ne pravite se veim od mene i doite da mi se pokorite!' 32. "O velik ai" ree ona "savjetujte mi ta treba da u ovom da uradim, ja bez vas neu nita da odlu !' 33. "Mi smo vrlo jaki i hrabri" rekoe oni "a ti se pita! Pa, gledaj ta e narediti 34. "Kad carevi osvoje neki grad" ree ona "oni ga razore, a ugledne stanovnike nj egove uine ponienim; eto, tako oni rade. 35. Poslau im jedan dar i vidjeu sa ime e se izaslanici vratiti". 36. I kad on pred Sulejmana izie, ovaj mu ree; "Zar da blagom mene pridobijete? ono to je Allah meni dao bolje je od onoga to je dao vama. Vi s e onome to vam se daruje radujete! 37. Vrati se njima! Mi emo im dovesti vojske ko jima se nee moi oduprijeti i istjeraemo ih iz Sabe poniene i pokorene". 38. "O dosto janstvenici, ko e mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego to oni dou da mi se pokore?" 39. "Ja e ti ga donijeti" ree Ifrit, jedan od dinnova "prije nego iz ove sjednice svoje ustane, ja sam za to snaan i pouzdan". 40. "A ja u ti ga donijeti" r ee onaj koji je uio iz Knjige "prije nego to okom trepne". I kad Sulejman vidje da j e prijesto ve pored njega postavljen, uzviknu; "Ovo je blagodat Gospodara moga ko ji me iskuava da li u zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan u svoju je ko rist zahvalan, a ko je nezahvalan pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit. 41. P romijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoe li ga ili nee prepoznati!' 42. I kad ona doe, bi joj reeno; "Je li ovakav prijesto tvoj" "Kao da je on!" uzviknu o na. "A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani". 43. a da nije i spravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allah klanjala, jer je o na narodu nevjernikom pripadala. 44. "Ui u dvoranu!; - bi joj reeno. I kad ona pogl eda, pomisli da je duboka voda, pa zadie haljinu uz noge svoje. "Ova je dvorana u glaanim staklom poploana!" ree on. "Gospodaru moj", - uzviknu ona "ja sam se prema sebi ogrijeila i u drutvu sa Sulejmanom predajem se Allahu Gospodaru svjetova!' 45. A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da se klanjaju jedino Allahu a oni se podijelie u dvije skupine koje su se meusobno prepirale. 46. "O narode moj," govor io im je on "zato traite da vas stigne kazna prije nego to se pokajete/ Zato od Alla h ne traite oprosta, da bi vam se ukazala milost?" 47. "Mi smatramo ravim predznak om tebe i one koji su s tobom!' rekoe oni. "Od Allaha vam je i dobro i zlo" ree on , "vi ste narod koji je stavljen u iskuenje." 48. U gradu je bilo devet osoba koj e su ne red nego nered inile. 49. "Zakunite se najteom zakletvom: - rekoe "da emo nou njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbliem krvnom srodniku rei: 'Mi n ismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.'" 50. I smiljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali, 51. pa pogle daj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: unitili smo sve i njih i narod njihov, 52. eno kua njihovih, puste su zbog nepravde koju su inili to je zaista p ouka narodu koji zna -, 53. a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se gri jeha klonili. 133

54. I Luta, kada ree narodu svome: "Zato inite razvrat naoigled jedni drugih? 55. Za r zbilja sa strau opite sa mukarcima umjesto sa enama? Vi ste, uistinu, bezumnici." 5 6. A odgovor naroda njegova je glasio: "Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vaeg, oni su ljudi-istunci!' 57. I Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, sve osim ene njegove. Mi smo odredili da ona ostane s onima koji e kaznu iskusiti, 58. i pusti li smo na njih kiu, a strane li kie za one koji su bili opomenuti! 59. Reci: "Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!" ta je bolje: Allah ili oni k oje Njemu ravnim smatraju, 60. Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam s puta s neba kiu pomou koje Mi dajemo da ozelene bae prekrasne, - nemogue je da vi uini e da izraste drvee njihovo. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali s u oni narod koji druge s Njim izjednauje; 61. Onaj koji je Zemlju prebivalitem uini o i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomina postavio i dva mora pregradio. Zar pored Allaha postoji drugi bog? ne postoji, nego veina njih u neznanju ivi; 6 2. Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koj i vas na Zemlji namjesnicima postavlja. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! 63. Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, pu t pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje alje. Zar pore d Allah postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravn im smatraju! 64. Onaj koji sve iz niega stvara, koji e zatim to ponovo uiniti, i ko ji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci : "Dokaite, ako istinu govorite!' 65. Reci: "Niko, osim Allah, ni na nebu ni na Zem lji, ne zna to e se dogoditi; i oni ne znaju kada e oivljeni biti. 66. Zar oni o ono m svijetu da to znaju! Nita! oni u nj sumnjaju, oni su slijepi prema njemu." 67. N evjernici govore: "Zar emo, kada postanemo zemlje, i mi i preci nai, zaista, biti oivljeni? 68. Ovim nam se ve odavno prijeti, i nama i precima naim, a ovo su samo i zmiljotine naroda drevnih." 69. Reci: "Putujte po svijetu i vidite kako su zavrili grenici!' 70. I ne alosti se zbog njih i neka ti nije u dui teko zbog spletki njihovi h. 71. "Kad e se ve jednom obistiniti ta prijetnja, ako istinu govorite?" pitaju o ni. 72. Reci; "Stii e vas sigurno neto od onoga to pourujete!" 73. A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali veina njih nije zahvalna. 74. Gospodar tvoj dobro zna ono to grudi njihove taje i ono to oni na javu iznose. 75. Nema nieg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj. 76. Ovaj Kur'an sinovima Israi lovim kazuje najvie o onome u emu se oni razilaze 77. i on je, uistinu, putokaz i milost svakom onom koji vjeruje. 78. Gospodar tvoj e im po pravdi Svojoj presudit i; On je Silni i Sveznajui, 79. zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijedi pravu istinu! 80. Ti ne moe mrtve dozvati ni gluhe dovikati kada se leima okrenu, 8 1. niti moe slijepe od zablude njihove odvratiti; moe jedino dozvati one koji u rijei Nae vjeruju, oni e se odazvati. 82. I kad doe vrijeme da oni budu kanjeni, Mi emo uin iti da iz zemlje izie jedna ivotinja koja e im rei da ljudi u dokaze Nae nisu uvjeren i. 83. A na Dan kada od svakog naroda sakupimo gomilu onih koji su dokaze Nae por icali oni e biti zadrani 84. i kad dou, On e upitati: "Jeste li vi dokaze Moje poric ali ne razmiljajui o njima, ili, ta ste to radili?" 85. I njih e stii kazna zato to su mnogoboci bili, pa nee moi ni rije izustiti. 134

86. Zar nisu vidjeli da smo uinili no da u njoj otpoinu, a dan vidnim? to su, zaist a, dokazi za narod koji vjeruje. 87. A na Dan kad se u rog puhne pa se smrtno is trave i oni na nebesima i oni na Zemlji, izuzev onih koje Allah potedi, svi e Mu p onizno doi. 88. Ti vidi planine i misli da su nepomine, a one promiu kao to promiu obl ci to je Allahovo djelo koji je sve savreno stvorio; On, doista, zna ono to radite . 89. Ko uini dobro djelo, dobie veliku nagradu za njega i bie straha na Sudnjem da nu poteen; 90. a oni koji budu zlo inili, u vatru e naglavake biti gurnuti. "Zar se v e kanjavate za ono to ste radili?" 91. Ja sam primio zapovijest da se klanjam jedin o Gospodaru ovoga grada, koji je On uinio svetim a njemu sve pripada i nareeno mi je da budem posluan 92. i da Kur'an kazujem; onaj ko bude iao pravim putem, na pravo m putu je za svoje dobro; a onome ko je u zabludi; ti reci: "Ja samo opominjem." 93. I reci; "Hvala Allahu, On e vam znamenja Svoja pokazati, pa ete ih vi poznati !' A Gospodar tvoj motri na ono to radite. SURA 28 Kazivanje Al-Qasas Mekka 88 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1 . Ta-sin-mim. 2. Ovo su ajeti Knjige jasne! 3. Mi emo ti kazati neke vijesti o Mu sau i faraonu, onako kako je bilo, a to za one ljude koji vjeruju. 4. Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio izdijelio; jedne je tlaio, muku im djecu klao, a ensku u ivotu ostavljao, doista, je smutljivac bio. 5. A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlaeni, milou obaspemo i da ih voama i nasljedni cima uinimo, 6. i da im na Zemlji vlast darujemo, a da faraonu i Hamanu i vojskam a njihovim damo da doive ba ono zbog ega su od njih strahovali. 7. I Mi nadahnusmo Musaovu majku: "Doji ga, a kad se uplai za njegov ivot, baci ga u rijeku, i ne stra huj i ne tuguj, Mi emo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga uiniti." 8. I naoe ga faraonovi ljudi, da im postane dumanin i jad; - zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek grijeili. 9. I ena faraonova ree: "On e biti radost i meni i tebi! N e ubijte ga, moda e nam od koristi biti, a moemo ga i posiniti." A oni nita ne predo sjetie. 10. I srce Musaove majke ostade prazno, umalo ga ne prokaza, da Mi srce n jeno nismo uvrstili i vjernicom je uinili. 11. I ona ree sestri njegovoj: "Idi za n jim!" I ona ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili nita primijetili. 12. A Mi smo mu ve bili zabranili dojilje, pa ona ree: "Hoete li da vam je pokaem porodicu koja e va m se o njemu brinuti i koja e mu dobro eljeti?" 13. I vratismo ga majci njegovoj d a se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obeanje istinito; ali v eina njih ne zna. 14. I kad se on spasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znan je; tako Mi nagraujemo one koji dobra djela ine. 15. I on ue u grad neopaen od stano vnika njegovih i u njemu zatee dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njeg ovu, a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu u pomo onaj iz 135

njegova naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda, i Musa ga udari akom i usmr ti. "Ovo je ejtanov posao!" uzviknu -, "on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi! 16. Gospodaru moj," ree onda "ja sam sam sebi zlo nanio, oprost i mi!" I On mu oprosti, On, uistinu, prata i On je milostiv. 17. "Gospodaru moj," ree -, "tako mi blagodati koju si mi ukazao, vie nikada nevjernicima neu biti od p omoi!" 18. I Musa u gradu osvanu prestraen, oekujui ta e biti, kad ga onaj isti od jue pozva ponovo u pomo. "Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!' ree mu Musa, 19. i kad htjed e da epa zajednikog im neprijatelja, ree mu onaj: "O Musa, zar e da ubije i mene kao si jue ubio ovjeka? To hoe da na zemlji silu provodi, a ne eli da miri." 20. I jedan k s kraja grada dotra: "O Musa," ree "glaveine se dogovaraju da te ubiju; zato bjei, ja sam ti zbilja iskren savjetnik." 21. I Musa izie iz grada, ustraen, iekujui ta e s desiti. "Gospodaru moj," ree "spasi me naroda koji ne vjeruje!' 22. I kad se uputi prema Medjenu, on ree: "Gospodar moj e mi pokazati pravi put!" 23. A kad stie do v ode medjenske, zatee oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo podalje od n jih ugleda dvije enske koje su je od vode odbijale. "ta vi radite?" upita on. "Mi ne napajamo dok obani ne odu" odgovorie one "a otac nam je veoma star." 24. I on i m je napoji, a onda ode u hladovinu i ree: "Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!" 25. I jedna od njih dvije doe mu, poslije, idui stidljivo i ree: "Otac moj te zove da te nagradi zato to si nam je napojio!" I kad mu on doe i kaza mu ta je doivio, on ree: "Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!' 2 6. "O oe moj," ree jedna od njih "uzmi ga u najam, najbolje da unajmi snana i pouzda na." 27. "Ja elim da te oenim jednom od ove dvije keri moje" ree on "ali treba da me osam godina slui; a ako deset napuni, bie dobra volja tvoja, a ja ne elim da te na t o silim; ti e vidjeti, ako Bog da, da sam dobar." 28. "Neka bude tako izmeu mene i tebe!' ree Musa -, "koji god od ta dva roka ispunim, nema mi se ta prigovoriti, a Al lah je jamac za ono to smo utanaili." 29. I kad Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa eljadi svojom, on ugleda vatru na jednoj strani brda. "Priekajte!" ree eljadi svo joj -, " vidio sam vatru, moda u vam od nje kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu g lavnju, da se ogrijete." 30. A kad doe do vatre, neko ga zovnu s desne strane dol ine, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: "O Musa, Ja sam Allah, Gospodar svjetov a! 31. Baci tap svoj!' I kad vidje da se poput hitre zmije kree, on uzmae i ne vrati se. "O Musa, prii ne boj se, sigurno ti se nikakvo zlo dogoditi nee! 32. Uvuci svo ju ruku u njedra svoja, pojavie se bijela, a bez mane, i priberi se tako od strah a! To su dva dokaza od Gospodara tvoga faraonu i glaveinama njegovim; oni su, zai sta, narod raskalaeni". 33. "Gospodaru moj", - ree "ja sam ubio jednog njihovog ovj eka, pa se bojim da i oni mene ne ubiju... 34. A moj brat Harun je rjeitiji od me ne, pa poalji sa mnom i njega kao pomonika da potvruje rijei moje, jer se bojim da m e ne nazovu lacem. 35. "Pomoi emo te bratom tvojim" ree On "i obojici emo vlast dati pa vam se oni nee usuditi prii; s Naim znamenjima vas dvojica i oni koji vas budu slijedili postae pobjednici." 36. I kada im Musa donese Nae jasne dokaze, oni povi kae: "Ovo je samo smiljena arolija; nismo uli da se ovako neto deavalo u doba predaka naih!' 37. "Gospodar moj dobro zna onoga koji donosi uputstvo od njega: - ree Musa , "onoga koji e na kraju pobijediti, a nevjernici, doista nee uspjeti!' 136

38. "O velikai", - ree faraon "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene, a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jar ja mislim da je on, zaista, laac!' 39. A on i vojske njegove bijahu se bez ikakva osn ova ponijeli na Zemlji i mislili su da Nam nee biti vraeni, 40. pa Mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo; pogledaj kako su skonali nevjernici! 41. A bili smo ih uinili voama koji su pozivali u ono zbog ega se ide u vatru a na Sudnjem danu niko im nee pomoi 42. i popratismo ih prokletstvom na ovom svijetu, a na onom svijetu bie od svakog dobra udaljeni: 43. I Mi smo Musau Knjigu dali, n akon to smo drevne narode unitili, da bude svjetlo ljudima i uputstvo i milost da bi sebi doli. 44. Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo Musau poslanstvo povjer ili, a nisi bio ni njegov savremenik. 45. Mi smo mnoge narode podigli i oni su d ugo ivjeli; i ti nisi boravio meu stanovnicima Medjena da im kazuje rijei Nae, nego t i Mi o njima kazujemo vijesti. 46. Ti nisi bio pored brda kad smo Musaa pozvali, ali Mi smo te poslali kao milost Gospodara tvoga da opominje ljude kojima prije tebe nije doao niko ko bi ih opomenuo, da bi se opametili, 47. i da ne reknu kad ih kazna stigne zbog onoga to su poinili: "Gospodaru na, zato nam nisi poslao poslan ika, pa da dokaze tvoje slijedimo i vjernici budemo?" 48. A kad im dolazi Istina od Nas, oni govore: "Zato mu nije dato onako isto kao to je dato Musau?" A zar on i jo davno nisu porekli ono to je Musau dato/ Oni govore: "Dvije arolije, jedna dru gu podrava" i govore: "Mi ni u jednu ne vjerujemo." 49. Reci: "Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje nego ove dvije na pravi put upuuje, nju bih slijedio, ak o istinu govorite!" 50. Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedi no za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast s voju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, nee ukazati na pravi put narodu koji sa m sebi nepravdu ini. 51. A Mi objavljujemo sve rije po rije, da bi razmislili. 52. Onima kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju u nj, 53. a kad im se kazuje, govore: "Mi vjerujemo u nj, on je istina od Gospodara naeg, mi smo i prije bili m uslimani." 54. Oni e dobiti dvostruku nagradu zato to trpe i to lijepim zlo uzvraaju i to od onoga to im dajemo udjeljuju; 55. a kada uju besmislicu kakvu, od nje se o krenu i reknu: "Nama naa djela, a vama vaa djela; mir vama! Mi ne elimo drutvo neuki h." 56. Ti, doista, ne moe uputiti na pravi put onoga koga ti eli da uputi, - Allah u kazuje na pravi put onome kome On hoe, i On dobro zna one koji e pravim putem poi. 57. Oni govore: "Ako s tobom budemo pravi put slijedili, biemo brzo iz rodnog kra ja protjerani." Zar im Mi ne pruamo priliku da borave u svetom i bezbjednom mjest u gdje se, kao Na dar, slivaju plodovi svakovrsni; meutim, veina njih ne zna. 58. A koliko smo Mi sela i gradova unitili iji su stanovnici u ivotu obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih, Nama su ostali. 59. A Go spodar tvoj nikada nije naselja unitavao dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao, koji im je dokaze Nae kazivao. I Mi smo samo onda naselje unitavali kad s u stanovnici njihovi nasilnici bili. 60. Sve to vam je darovano samo su naslade i ukrasi u ivotu na ovom svijetu; a ono to je u Allaha bolje je i trajno je. Zato se ne opametite? 137

61. Kako moe biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obeali, i koju e dobiti, i on aj kome smo dali da se naslauje u ivotu na ovom svijetu, a koji e, poslije, na onom svijetu u vatru ubaen biti? 62. A na Dan kad ih On pozove i upita: "Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?" 63. rei e oni na kojima e se rije obistiniti: "Gospo daru na, ove to smo na stranputicu naveli naveli smo zato to smo i sami na stranput ici bili; mi ih se pred Tobom odriemo, oni se nama nisu klanjali." 64. "Pozovite boanstva vaa!' rei e im se, pa e ih oni pozivati, ali im se ona nee odazvati, i patnj doivjeti i zaalie to na pravom putu nisu bili. 65. A na Dan kad ih On pozove i upita : "ta ste poslanicima odgovorili?" 66. toga Dana oni nee znati ta e odgovoriti, pa n i jedan drugog nee nita pitati. 67. A onaj koji se bude pokajao, i koji bude vjero vao, i koji bude dobra djela inio, on e postii ta je elio. 68. Gospodar tvoj stvara ta hoe, i On odabira. Oni nemaju pravo da biraju. Hvaljen neka je Allah i vrlo viso ko iznad onih koje s njim izjednauju! 69. Gospodar tvoj zna ono to srca njihova kr iju i ono to oni iskazuju. 70. On je Allah drugog boga osim Njega nema; Njemu nek a je hvala i na ovom i na onom svijetu! Samo On sudi i Njemu ete se vratiti. 71. Reci: "Kaite vi meni ako bi Allah dao da vam no potraje vjeno, do Sudnjeg dana, koj i bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne ujete?" 72. Reci: "Kaite vi meni ak o bi Allah dao da vam dan potraje vjeno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim A llaha, no dao da u njoj otpoinete? Zar ne vidite? 73. Iz Milosti Svoje On vam je d ao no i dan; da se u njoj odmarate, a da iz dobara Njegovih privreujete i da zahva lni budete." 74. A na Dan kada ih on pozove i upita: "Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?" 75. iz svakog naroda doveemo svjedoka i rei: "Dajte svoj dokaz!" i oni e saznati da je Bog jedino Allah, a nee im biti onih koje su izmiljali. 76. K arun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlaio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je kljueve od njega teko mogla nositi gomila snanih ljudi. "Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!" govorili su mu ljudi iz naroda njegova 77. i nastoj da time to ti je Allah dao stekne onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i ini drugima dobro, kao to je Allah tebi dobro uinio, i ne Ini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered ine." 78. "Ovo to imam stekao s am znanjem svojim, tako ja mislim" govorio je on. A zar nije znao da je Allah pr ije njega unitio neke narode koji su bili od njega jai i koji su bili vie nakupili, - a zloinci nee o grijesima svojim ni ispitivani biti. 79. I izie on pred narod sv oj u svom sjaju. "Ah, da je i nama ono to je dato Karunu!" govorili su oni koji s u eznuli za ivotom na ovom svijetu, - "on je, uistinu, presretan." 80. "Teko vama!' g ovorili su ueni -, "onome koji vjeruje i ini dobra djela bolje je Allahova nagrada , a bie samo strpljivima pruena." 81. I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju ut jerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mog ao pomoi. 82. A oni koji su ranije prieljkivali da su na njegovu mjestu, stadoe gov oriti: "Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome On hoe, a i da uskrauje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad nee uspjeti?" 83. Taj drugi svijet daemo onima koji ne ele da se na Zemlji ohole i da nered ine, a oni koji se Allaha boje eka sr etan kraj. 84. Onaj ko uini dobro djelo dobie deseterostruku nagradu za njega, a o naj ko uradi zlo pa, oni koji budu zlo radili bie tano prema zasluzi kanjeni. 85. O naj koji ti objavljuje Kur'an sigurno e te vratiti na onaj svijet. Reci; "Gospodar moj dobro zna ko je na pravom putu i ko je u oitoj zabludi." 138

86. Ti nisi oekivao da e ti Knjiga biti objavljena, ali, ona ti je objavljena kao milost Gospodara tvoga; zato nikako ne budi nevjernicima sauesnik! 87. I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih rijei, kada ti se objave, i pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi od onih koji druge njemu smatraju ravnim! 88. I ne klanja j se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve e, osim Njega, propast i! On e suditi, i Njemu ete se povratiti! SURA 29 Pauk Al-'Ankabut Mekka 69 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. El if Lam Mim. 2. Misle li ljudi da e biti ostavljeni na miru ako kau: "Mi vjerujemo! " i da u iskuenje nee biti dovedeni? 3. A Mi smo u iskuenje dovodili i one prije nj ih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lau. 4. Za r misle oni koji zla djela rade da e Nama umai? Loe prosuuju! 5. Onaj ko se boji sus reta sa Allahom pa, doi e, sigurno, Dan obeani; a On sve uje i sve zna! 6. A onaj ko se bori bori se samo za sebe, jer Allah sigurno moe bez svih svjetova biti. 7. O nima koji vjeruju i dobra djela ine prei emo sigurno, preko ravih postupaka njihovih , i za ono to su radili, doista, emo ih najljepom nagradom nagraditi. 8. Mi smo sva kog ovjeka zaduili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu na govarali da Meni nekoga ravnim smatra, o kome ti nita ne zna, onda ih ne sluaj. Meni ete se vratiti, pa u vas Ja o onome to ste radili obavijestiti. 9. One koji vjeruj u i dobra djela ine sigurno emo meu one koji su dobri uvrstiti. 10. Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha" a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, on dri da je ljudsko muenje isto to i Allahova kazna. A ako pobjeda doe od Gospodara tvog a, sigurno e oni rei: "Bili smo uz vas!" A zar Allah ne zna dobro ono to je u grudi ma ijim? 11. Allah dobro zna one koji vjeruju i dobro zna one koji su dvolini. 12. Nevjernici govore vjernicima: "Slijedite na put, a mi emo nositi grijehe vae!' a ne bi ponijeli nijedan grijeh njihov, oni samo lau, 13. ali e, sigurno, vlastito brem e i breme onih koje su u zabludu odveli nositi, i za lai koje su iznosili, doista , e na Sudnjem danu odgovarati. 14. Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i on je meu njima ostao hiljadu, manje pedeset, godina, pa ih je potom zadesio potop, zato t o su Allahu druge ravnim smatrali. 15. I Mi smo njega i one to su bili u lai spasi li, i pounim primjerom svjetovima je uinili. 16. A i Ibrahima. "Allahu se jedino k lanjate" govorio je on narodu svome "i Njega se bojte, to vam je bolje, da znate . 17. Vi se, mimo Allaha, kumirima klanjate i lai smiljate. Oni kojima se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od Allaha trait e i Njemu se klanjate i Njemu zahvalni budite! Njemu ete se vratiti." 18. Ako vi smatrate lanim mene, pa smatrali su lanim svoje poslanike i narodi prije vas; a po slanik je jedino duan da jasno obznani. 19. Zar ovi ne vide kako Allah sve iz nieg a stvara? On e to opet uiniti; Allahu je to, zaista, lahko. 20. Reci: "Putujte po svijetu da vidite ta je On iz niega stvorio. I, Allah e to, poslije, po drugi put s tvoriti. Allah, zaista, sve moe; 139

21. On kanjava onoga koga On hoe i milost ukazuje onome kome On hoe, i njemu ete se vratiti. 22. Njegovoj kazni neete umai ni na Zemlji ni na nebu, a nemate, mimo All aha, ni zatitnika ni pomagaa. 23. A onima koji nee da vjeruju u Allahove dokaze i u susret s njime, njima nije stalo do Moje milosti njih eka patnja nesnosna." 24. Odgovor naroda njegova bijae: "Ubijte ga ili spalite!" ali, Allah ga je iz vatre izbavio. To su, uistinu, dokazi za narod koji vjeruje. 25. "Vi ste" ree on "mimo Allaha kumire prihvatili da biste u ivotu na ovome svijetu meusobne prijateljske o dnose odravali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih ete se odricati i jedni d ruge ete proklinjati, vatra e vae boravite biti, i niko vam u pomo nee moi pritei." 2 I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim ree: "Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar." 27. I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonili i potomcima njegovim vjerovjesnitvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svi jetu lijep pomen sauvali, a na onom e, doista, jedan od onih dobrih biti. 28. I Lu ta. Kada narodu svome ree: "Vi inite takav razvrat kakav prije vas niko na svijetu nije inio: 29. s mukarcima opite, po drumovima presreete, i na skupovima svojim naj odvratnije stvari inite", - odgovor naroda njegova bijae: "Uini da nas Allahova kaz na stigne, ako istinu govori!" 30. "Gospodaru moj," ree on "pomozi mi protiv narod a grenog!' 31. I kad izaslanici nai Ibrahimu radosnu vijest donesoe: "Mi emo unititi st anovnike onoga grada, jer su njegovi stanovnici nevjernici." 32. "U njemu je Lut " ree Ibrahim. "Mi dobro znamo ko je u njemu" rekoe oni "mi emo njega i porodicu n egovu sigurno spasiti, osim ene njegove, ona e ostati s onima koji e kaznu iskusiti . 33. I kad izaslanici nai dooe Lutu, on se zbog njih sneveseli i uznemiri. "Ne boj se i ne brini se" rekoe oni -, "mi emo tebe i porodicu tvoju spasiti, osim ene tvo je; ona e ostati s onima koji e kaznu iskusiti. 34. A na stanovnike ovog grada spu stiemo stranu kaznu s neba zbog toga to su razvratnici." 35. I od njega smo ostavil i vidljive ostatke ljudima koji budu pameti imali. 36. A u Medjen brata njihova u ajb: "O narode moj," govorio je on "Allahu se jedino klanjajte i inite ono za to et e dobiti nagradu na onom svijetu, a po zemlji, nered pravei, zlo ne radite!" 37. Ali mu oni ne povjerovae, pa ih zadesi straan potres i oni osvanue u zemlji svojoj mrtvi, nepomini. 38. A i Ada i Semuda, - ostaci domova njihovih su vam vidljivi , ejtan im je lijepim njihove postupke predoio, pa ih, iako su razumni bili, od pr avog puta odvratio; 39. I Karuna i faraona i Hamana; Musa im je jasne dokaze don io, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli. 40. I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun pijeska poslali, a neke st ranim glasom unitili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. Allah im nije uinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli. 41. Oni koji, mimo Allaha, zatitnike uz imaju slini su pauku koji sebi isplete kuu, a najslabija je kua, uistinu, paukova k ua, neka znaju! 42. Allah dobro zna da ovi kojima se oni, pored Njega, klanjaju n ita ne predstavljaju; On je Silni i Mudri! 43. To su primjeri koje Mi ljudima nav odimo, ali ih samo ueni shvaaju. 44. Allah je nebesa i Zemlju s razlogom stvorio; to je, doista, pouka onima koji vjeruju. 140

45. Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvr aa od razvrata i od svega to je runo; obavljanje molitve je najvea poslunost! A Allah zna ta radite. 46. I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepi nain, - ne i sa onima meu njima koji su nepravedni -, i recite: "Mi vjerujemo u ono to se obj avljuje nama, a na Bog i va Bog jeste jedan, i mi se Njemu pokoravamo." 47. Kao i njima, Mi tebi objavljujemo Knjigu, a neki od onih kojima smo ve dali Knjigu i u ovu vjeruju, a i od ovih neki u nju vjeruju, a dokaze Nae samo nevjernici osporav aju. 48. Ti prije nje nijednu knjigu nisi itao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao; inae, posumnjali bi oni to lai govore. 49. A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je razum dat; a Nae ajete samo nepravedni osporavaju 50. i govore: "Z ato mu od Gospodara njegova nisu neka uda poslana?" Reci: "uda su jedino u Allaha, a ja samo jasno opominjem." 51. A zar im nije dosta to to Mi tebi objavljujemo Kn jigu koja im se kazuje; u njoj je, doista, blagodat i pouka narodu koji vjeruje. 52. Reci: "Allah je dovoljan svjedok meni i vama, On zna sve to je na nebesima i na Zemlji. A oni koji u kumire vjeruju, a u Allaha ne vjeruju, oni su izgubljen i. 53. Oni trae od tebe da ih to prije stigne kazna. A da nije odreenog roka za to, kazna bi im dola, a doi e im, sigurno, iznenada, oni nee predosjetiti. 54. Oni trae od tebe da ih to prije stigne kazna, a dehennem e sigurno sve nevjernike obuhvatiti 55. na Dan kad ih patnja i odozgo i odozdo obuzme, melek rekne; "Ispatajte za on o to ste radili!" 56. O robovi Moji koji vjerujete, Moja je Zemlja prostrana, zat o se samo Meni klanjajte! 57. Svako ivo bie e smrt okusiti, i Nama ete se poslije vr atiti. 58. One koji budu vjerovali i dobra djela inili smjestiemo u dennetske odaje , ispred kojih e rijeke tei, u njima e vjeno boraviti. Kako e divna biti nagrada onim a koji su se trudili, 59. onima koji su trpjeli i u Gospodara svoga se uzdali! 6 0. A koliko ima ivotinja koje ne sakupljaju hranu sebi, Allah ih hrani, a i vas! On sve uje i sve zna. 61. A da ih upita: "Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Su nce i Mjesec potinio?" sigurno bi rekli: "Allah!" Pa kuda se onda odmeu? 62. Allah u izobilju daje hranu onome kome hoe od robova Svojih, a nekome i uskrauje; Allah , zaista, zna sve. 63. A ako ih upita: "Ko s neba kiu sputa i njome mrtvu zemlju oiv ljava?" sigurno e rei: "Allah!" a ti reci; "Hvala Allahu!" ali veina njih ne shvaa. 64. ivot na ovom svijetu nije nita drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je ivot, kad bi samo oni znali! 65. Kad se u lae ukrcaju, iskreno se mole Allahu, a kad ih On do kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju 66. da bi pokaza li nezahvalnost prema onome to im Mi dajemo, i da bi uivali. A znae oni! 67. Zar ne vide da smo Harem svetim i bezbjednim uinili, dok se svuda okolo njih otima i pl jaka? I zar u la vjeruju, a na Allahovim blagodatima su nezahvalni? 68. I ima li o nda nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmilja lai ili porie Istinu koja mu dolaz i? I zar nevjernicima nije mjesto u dehennemu? 69. One koji se budu zbog Nas bori li Mi emo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na stran i onih koji dobra djela ine! 141

SURA 30 Bizantinci Ar-Rum Mekka 60 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Elif-lam-mim. 2. Bizantinci su pobijeeni. 3. u susjednoj zemlji, ali oni e, posli je poraza svoga, sigurno pobijediti 4. za nekoliko godina i prije, i poslije, Al lahova je odluka i tada e se vjernici radovati 5. Allahovoj pomoi, - On pomae kome hoe, On je Silan i Samilostan -, 6. obeanje je Allahovo, a Allah e obeanje Svoje isp uniti, ali veina ljudi ne zna; 7. oni znaju samo spoljanju stranu ivota na ovom svi jetu, a prema onom svijetu su ravnoduni. 8. A zato ne razmisle sami o sebi? Allah je stvorio nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih sa ciljem i do roka odreenog. A m nogi ljudi ne vjeruju da e pred Gospodara svoga doista izii. 9. Zato ne putuju po s vijetu pa da vide kako su zavrili oni prije njih? Oni su bili od njih jai, i zemlj u su orali i obraivali je vie nego to je obrauju ovi, i poslanici su im donosili jas ne dokaze; Allah im nije uinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli. 10. Oni koji su zlo inili zavrie najuasnijom patnjom, zato to su Allahove rijei poricali i to u ih ruglu izvrgavali. 11. Allah iz niega stvara, On e to ponovo uiniti i na kraju Njenu ete se vratiti. 12. Na dan kad nastupi as mnogoboci e svaku nadu izgubiti: 13. boanstva njihova nee im biti zagovornici, a zbog boanstava svojih bili su nevjerni ci. 14. Na dan kad nastupi as oivljenja ljudi e se razdvojiti: 15. oni koji su vjer ovali i dobra djela inili u dennetskom perivoju e se radovati, 16. a oni koji nisu vjerovali i koji su ajete Nae i susret na Sudnjem danu poricali u trajnoj e muci b iti. 17. Pa, hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete, 18. Njem u neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji, - i predvee i u podne! 19. On iz neiv og stvara ivo i ivo pretvara u neivo. On oivljava zemlju nakon mrtvila njezina, - is to tako ete i vi biti oivljeni. 20. Jedan od dokaza njegovih je to to vas od zemlje stvara, i odjednom vas, ljudi, svuda ima razasutih; 21. i jedan od dokaza njego vih je to to za vas, od vrste vae, stvara ene da se uz njih smirite, i to izmeu vas u spostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmiljaju; 22. i jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika v aih i boja vaih; to su, zaista, pouke za one koji znaju; 23. i jedan od dokaza Nje govih je san va nou i po danu, i nastojanje vae da steknete neto iz obilja Njegova; to su, zaista, pouke za ljude koji uju; 24. i jedan od dokaza Njegovih je to to va m pokazuje munju, da se pobojite i ponadate, i to to sputa s neba kiu i oivljava njo me zemlju poslije mrtvila njezina; to su, zaista, pouke za ljude koji razumiju. 25. I jedan od dokaza Njegovih je i to to nebo i Zemlje postoje voljom Njegovom. Zatim to to ete, im vas On samo jednom iz zemlje pozove, brzo ustati. 26. Njemu pri pada sve to je na nebesima i na Zemlji, sve je Njemu posluno. 27. On je taj koji i z niega stvara i On e to ponovo uiniti, to je Njemu lahko; On je uzvien i na nebesim a i na Zemlji; On je silan i mudar. 28. On vam kao primjer navodi vas same: da l i su oni koji su u posjedu vaem izjednaeni s vama u onome to vam Mi dajemo, pa ste u tome isti, i da li ih se bojite kao to se vi jedni drugih bojite/ - Eto, tako M i, podrobno, izlaemo dokaze Nae ljudima koji razmiljaju. 142

29. Ali, nevjernici lakomisleno slijede strasti svoje, - a ko e na pravi put uput iti onoga koga je Allah u zabludi ostavio? njima nee moi niko u pomo pritei. 30. Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema kojoj je On lj ude nainio, - ne treba da se mijenja Allahova vjera, ali veina ljudi to ne zna -, 31. obraajui Mu se predano! Bojte se Njega i obavljajte molitvu, i ne budite od on ih koji Mu druge ravnim smatraju, 32. od onih koji su vjeru svoju razbili i u st ranke se podijelili; svaka stranka zadovoljna onim to ispovijeda. 33. A kad ljude nevolja snae, oni se Gospodaru svome pokajniki obraaju, a poslije, kad im On da da okuse milost Njegovu, odjednom neki od njih Gospodaru svome druge ravnim smatra ju 34. da bi bili nezahvalni na onom to im Mi dajemo. "Pa uivajte, a saznaete!' 35. Z ar smo Mi poslali kakav dokaz koji govori u prilog onih koje Njemu ravnim smatra ju? 36. Kad dopustimo ljudima da se blagodatima naslauju, oni im se obraduju, a k ad ih pogodi nevolja, zbog onoga to su ruke njihove inile, odjednom oajavaju. 37. Z ar oni ne znaju da Allah u obilju daje hranu onome kome On hoe, i da uskrauje? to su, uistinu, dokazi za ljude koji vjeruju. 38. Zato podaj blinjemu pravo njegovo, i siromahu i putniku-namjerniku! To je bolje za one koji nastoje da se Allahu u mile; ti e postii ta ele. 39. A novac koji dajete da se uvea novcem drugih ljudi nee s e kod Allah uveati, a za milostinju koju udjelite da biste se Allahu umili takvi e dobra djela svoja umnogostruiti. 40. Allah vas stvara, i opskrbljuje; On e vam ivo t oduzeti i na kraju vas oivjeti. Postoji li ijedno boanstvo vae koje bilo ta od tog a ini? Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim! 41 . Zbog onoga to ljudi rade, pojavio se mete i na kopnu i na moru, da im On da da i skuse kaznu zbog onoga to rade, ne bi li se popravili. 42. Reci: Putujte po svije tu pa pogledajte kako su oni prije zavrili; veinom su oni mnogoboci bili." 43. Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vjeri, prije nego to Allahovom voljom nastupi Dan koji niko nee moi odbiti. Toga dana On e ih razdvojiti: 44. oni koji nisu vjero vali na svoju tetu nisu vjerovali, a oni koji su dobra djela inili sebi su dennet p ripremili, 45. da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vjerovali i dobra djela inili; a On, zaista, ne voli nevjernike. 46. Jedan od dokaza Njegovih je to to On alje vjetrove kao nosioce radosnih vijesti da vam da da milost Njegovu osjetite i da lae voljom Njegovom plove i da iz obilja Njegova stiete, i da biste zahvalni bili. 47. I prije tebe smo poslanike narodima njihovim slali i oni su im prave d okaze donosili, pa smo one koji su grijeili kanjavali, - a dunost Nam je bila vjern ike pomoi. 48. Allah je taj koji vjetrove alje, pa oni oblake tjeraju i On ih po n ebu, kako On hoe, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidi kiu kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje na koje eli prolije, oni se odjednom radou ispune, 49. iako su bili oajni prije nego to se spustila na njih. 50. Zato pogledaj tragove A llahove milosti kako On oivi zemlju nakon mrtvila njezina! On e, uistinu, i mrtve oivjeti, On sve moe. 51. A da poaljemo vjetar i da oni vide da je sve poutjelo, oni bi, i poslije toga, blagodati poricali. 52. Ti ne moe mrtve dozvati, ni gluhe, kad se od tebe okrenu, dovikati, 53. niti moe slijepe od zablude njihove odvratiti; m oe jedino dozvati one koji u ajete Nae vjeruju, jedino oni e se odazvati. 54. Allah je taj koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije nejakosti, snagu daje, a pos lije snage iznemoglost i sijede vlasi; On stvara to hoe; On sve zna i sve moe. 143

55. A na Dan kad nastupi as oivljenja, zloinci e se zaklinjati da su grobovima samo jedan as ostali; a i prije su istinu izbjegavali. 56. A rei e oni kojima je dato zn anje i vjerovanje: "Vi ste ostali, prema Allahovoj odredbi, sve do Dana oivljenja , - a ovo je Dan oivljenja, samo to vi niste znali." 57. Toga Dana nee niem posluiti pravdanja onima koji su se prema sebi ogrijeili i nee se od njih traiti da se Allah u umile. 58. U ovom Kur'anu Mi navodimo ljudima svakovrsne primjere. A kad bi im t i ne znam kakvo udo donio, opet bi rekli oni koji nee da vjeruju: "Vi samo iznosit e lai!" 59. Eto tako Allah peati srca onih koji nee da znaju. 60. A ti budi strplji v! Allahovo obeanje je, zaista, istina i neka te nikako ne obmanu oni koji vrsto n e vjeruju. SURA 31 Lukman Luqman Mekka 34 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Eli f lam-mim. 2. Ovo su ajeti mudre Knjige, 3. upute i milosti onima koji budu dobr o inili, 4. onima koji molitvu budu obavljali i zekat davali i koji u onaj svijet budu vrsto vjerovali; 5. njima e Gospodar njihov na pravi put ukazati i oni e elje svoje ostvariti. 6. Ima ljudi koji kupuju prie za razonodu, da bi, ne znajui kolik i je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzi mali. Njih eka sramna kazna. 7. Kad se nekom od njih ajeti Nai kazuju, on oholo gl avu okree, kao da ih nije ni uo, kao da je gluh zato mu navijesti patnju nesnosnu. 8. One koji budu vjerovali i dobra djela inili, doista ekaju bae uivanja, 9. u njima e vjeno boraviti obeanje je Allahovo istinito, a On je silan i mudar. 10. Nebesa j e, vidite ih, bez stubova stvorio, a po Zemlji planine nepomine razbacao da vas n e trese, i po njoj ivotinje svih vrsta razasuo. Mi s neba kiu sputamo i inimo da po njoj niu svakovrsne plemenite biljke. 11. To je Allahovo djelo; a pokaite Mi ta su drugi, mimo Njega stvorili? Nita! Mnogoboci su u pravoj zabludi. 12. A Mi smo Lukm anu mudrost darovali: "Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, ini to u svoju koris t, a ko je nezahvalan pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan." 13. Kada Lukman ree sinu svome, savjetujui ga: "O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravni m, mnogobotvo je, zaista, velika nepravda." 14. Mi smo naredili ovjeku da bude pos luan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni e se svi vratiti. 15 . A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra, onoga o kome nita ne zna, ti ih ne sluaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikoduno ponaaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraa; Meni ete se poslije vratiti i Ja u vas o onome to ste radili obavijestiti. 16. "O sinko moj, dobro ili zlo, teko koliko zrno goruice , bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah e na vidjelo iznijeti, jer A llah zna najskrivenije stvari, On je sveznajui. 17. "O sinko moj, obavljaj molitv u i trai da se ine dobra djela, a odvraaj od ravih i strpljivo podnosi ono to te zade si dunost je tako postupiti. 18. I, iz oholosti, ne okrei od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. 144

19. U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je r evanje magarca!" 20. Kako ne vidite da vam je Allah omoguio da se koristite svim onim to postoji na nebesima i na Zemlji i da vas dareljivo obasipa milou Svojom, i v idljivom i nevidljivom? A ima ljudi koji raspravljaju o Allahu bez ikakva znanja , bez ikakve upute i bez knjige svjetilje. 21. A kad im se govori: "Slijedite on o to vam Allah objavljuje!" odgovaraju: "Ne, mi slijedimo ono to smo zapamtili od predaka naih." Zar i onda kad ih ejtan poziva na patnju u ognju?! 22. Onaj ko se s asvim preda Allahu, a uz to ini dobra djela, uhvatio se za najvru vezu. Allahu se na koncu sve vraa. 23. A onaj koji ne vjeruju, pa, neka te ne zabrinjava nevjerovan je njegovo. Nama e se svi vratiti i Mi emo ih o onome ta su radili obavijestiti; Al lahu su, uistinu, poznate svaije misli. 24. Mi im dajemo da kratko uivaju, a onda e mo ih natjerati u patnju neizdrljivu. 25. A da ih upita: "Ko je stvorio nebesa i Z emlju?" sigurni bi rekli: "Allah!" a ti reci: "Hvaljen neka je Allah!' samo to veina njih ne zna. 26. Allahovo je sve na nebesima i na Zemlji! Allah je, uistinu, ne zavisan i hvale dostojan. 27. Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u mor e, kad presahne, ulije jo sedam mora, ne bi se ispisale Allahove rijei; Allah je, uistinu, silan i mudar. 28. Stvoriti sve vas i sve vas oivjeti isto je kao stvori ti i oivjeti jednoga ovjeka; Allah, zaista, sve uje i sve vidi. 29. Kako ne vidi da Allah uvodi no u dan i uvodi dan u no, i da je potinio Sunce i Mjesec svako se kree do roka odreenog i da Allah dobro zna ono to radite? 30. To zato to je Allah Istina , a oni kojima se, pored Njega, oni mole, - neistina, i to je Allah uzvien i velik . 31. Zar ne vidi da lae Allahovom milou morem plove da bi vam pokazao neke dokaze S voje/ To su, zaista, pouke za sve strpljive i zahvalne. 32. A kad ih talas, kao oblak, prekrije, mole se Allahu iskreno Mu vjeru ispovijedajui; a im ih On do kopn a dovede, samo Mu neki zahvalni ostaju. A dokaze Nae samo izdajnik, nezahvalnik p orie. 33. O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kod roditelj djet etu svome nee moi nimalo pomoi, niti e dijete moi svome roditelju imalo pomoi! Allahov a prijetnja je istinita, pa neka vas nikako ivot na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha ejtan ne pokoleba. 34. Samo Allah zna kad e Smak svijeta nastupiti, samo On sputa kiu i samo On zna ta je u matericama, a ovjek ne zna ta e sutra zaraditi i ne zna ovjek u kojoj e zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sva zna i o svemu je ob avijeten. SURA 32 Padanje niice As-Sagda Mekka 30 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosno g 1. Elif-lam-mim. 2. Knjigu objavljuje, u to nema sumnje, Gospodar svjetova, 3. a oni govore: "On je izmilja!" Ne, ona je istina od Gospodara tvoga da opominje n arod kojemu prije tebe nije doao niko da ga opominje, da bi iao pravim putem. 145

4. Allah je nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih u est vremenskih razdoblja stvor io, a onda svemirom zagospodario; vi, osim Njega, ni zatitnika ni posrednika nema te, pa zato se ne urazumite? 5. On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se s ve to Njemu vraa u danu koji, prema vaem raunanju vremena, hiljadu godina traje. 6. To je onaj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi. 7. koji sve savreno stvara, koji je prvog ovjeka stvorio od ilovae 8. a potomstvo njegovo s tvara od kapi hude tekuine, 9. zatim mu savreno udove oblii i ivot mu udahne, - i On vam i sluh i vid i pameti daje -, a kako vi malo zahvaljujete! 10. Oni govore: "Zar emo, kad nestanemo pod zemljom, ponovo stvoreni biti?" Oni ne vjeruju da pre d Gospodara svoga izii. 11. Reci: "Melek smrti, koji vam je za to odreen, due e vam uzeti, a poslije ete se Gospodaru svome vratiti." 12. A da ti je vidjeti grenike k ako e, oborenih glava pred Gospodarom svojim, rei: "Gospodaru na, vidjeli smo i uli smo, pa nas povrati da dobra djela inimo, mi, doista, vrsto vjerujemo!' 13. A kad bi smo htjeli, svakog ovjeka bismo na pravi put uputili, ali Ja sam ve istinu rekao: "Napuniu, zaista, dehennem dinnovima i ljudima zajedno!' 14. Pa trpite zato to ste zab oravljali da ete ovaj dan doivjeti, - i Mi emo vas zaboraviti -, i vjenu patnju trpi te zbog onoga to ste radili. 15. U Nae rijei vjeruju samo oni koji, kad se njima op omenu, licem na tle padaju, i koji Gospodara svoga veliaju i hvale i koji se ne o hole. 16. Bokovi njihovi se postelja liavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i elje klanjaju, a dio onog to im Mi dajemo udjeljuju. 17. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono to su inili, skrivene radosti ekaju. 18. Zar da vjerniku bude is to kao greniku? Ne, njima nee biti isto: 19. one koji su vjerovali i dobra djela in ili ekaju dennetske bae u kojima e boraviti, kao nagrada za ono to su radili; 20. a on e koji nisu vjerovali eka vatra u kojoj e prebivati; kad god pokuaju da iz nje iziu, bie u nju vraeni i bie im reeno: "Trpite kaznu u vatri koju ste poricali." 21. I Mi emo uiniti da blau kaznu iskuse, prije one najvee, ne bi li se pokajali. 22. A ima li nepravednijeg od onoga koji, opomenut rijeima Gospodara svoga, njima lea okrene ? Mi emo, zaista, kazniti zlikovce! 23. Musau smo Mi Knjigu dali ne sumnjaj nimal o u to da je on nije primio i putokazom je sinovima Israilovim uinili. 24. Izmeu n jih smo Mi voe odreivali i oni su, odazivajui se zapovijedi Naoj, na pravi put upuiva li, jer su strpljivi bili i u dokaze Nae vrsto vjerovali. 25. Gospodar tvoj e meu nj ima na Sudnjem danu presuditi u onome oko ega su se razilazili. 26. Zar ovima nij e jasno koliko smo Mi prije njih naroda unitili, po ijim oni nastambama hodaju? To su, zaista, dokazi, pa zato nee da uju? 27. Kako oni ne vide da Mi gonimo kiu u ogo ljelu zemlju, i inimo da, uz pomo njenu, nie rastinje kojim se hrani stoka njihova, a i oni sami pa zato nee da vide?! 28. I oni govore: "Kad e ve jednom ta pobjeda, a ko istinu govorite?" 29. Reci: "Na Sudnjem danu, kada nevjernicima nee nikako kor istiti to to e tada vjerovati i kad im se nimalo vremena nee dati.' 30. Zato se ti ok reni od njih i ekaj, i oni doista ekaju! 146

SURA 33 Saveznici Al-Ahzab Medina 73 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. O Vjerovjesnie, Allaha se boj, a nevjernike i licemjere ne sluaj Allah, uistinu , sve zna i mudar je 2. i slijedi ono to ti Gospodar tvoj objavljuje Allah dobro zna ono to vi radite 3. i u Allaha se pouzdaj, Allah je zatitnik dovoljan! 4. Alla h nijednom ovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao, a ni ene vae, od kojih se ziharom rastavljate, materama vaim nije uinio, niti je posinke vae sinovima vaim uini o. To su samo vae rijei, iz usta vaih, a Allah istinu govori i na pravi put izvodi. 5. Zovite ih po oevima njihovim, to je kod Allah ispravnije. A ako ne znate imen a oeva njihovih, pa, braa su vaa po vjeri i tienici su vai. Nije grijeh ako u tome pog rijeite, grijeh je ako to namjerno uinite; a Allah prata i samilostan je. 6. Vjerov jesnik treba da bude prei vjernicima nego oni sami sebi, a ene njegove su kao majk e njihove. A srodnici, po Allahovoj Knjizi, prei su jedni drugima od ostalih vjer nika i muhadira; prijateljima svojim moete oporukom neto da ostavite. To u Knjizi p ie. 7. Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ib rahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina smo vrst zavjet uzeli 8. da bi On m ogao da pozove na odgovornost vjerovjesnike za ono to su govorili; a nevjernicima je On pripremio bolnu patnju. 9. O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske dole, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali, a i vojske koje vi niste vidjeli a Allah dobro vidi ta vi radite 10. kad su vam dole i odozg o i odozdo , a dua dola do grkljana, i kad ste o Allahu svata pomiljali, 11. tada su vjernici bili u iskuenje stavljeni i ne mogu biti gore uznemireni, 12. kad su li cemjeri i oni bolesna srca govorili: "Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanj ivali kad su nam obeavali!" 13. kad su neki meu njima rekli: "O stanovnici Jesriba , ovdje vam nema stanka, zato se vratite!", a drugi meu njima su traili doputenje o d Vjerovjesnika i govorili: "Kue su nae nezatiene!" a nisu bile nezatiene, ve su oni jeli da se izvuku. 14. A da su im sa raznih strana prodrli i da su potom od njih da opet postanu mnogoboci, oni bi to, ne dvoumei oko toga, brzo uinili, 15. a bili su se jo prije Allahu obavezali da nee uzmicati, - a za Allahu datu obavezu e se o dgovarati! 16. Reci: "Ako bjeite od smrti ili pogibije, bjeanje vam nee pomoi, opet e te samo kratko uivati." 17. Reci: "Ko e vas od Allaha zatiti ako On hoe da vas zlo s nae, ili, ko vam moe nauditi ako On eli da vam milost ukae?" Osim Allaha, oni nee nai sebi ni zatitnika ni pomagaa. 18. Allah dobro zna one meu vama koji su druge zadrava li i prijateljima svojim govorili: "Prikljuite se nama!" a samo su neki u boj ili 19. ne elei da vam pomognu. A kad zavlada strah, vidi ih kako gledaju u tebe koluta jui svojim oima kao pred smrt onesvijeeni; im strah mine, oni vas psuju svojim otrim j ezicima, krti da uine bilo kakvo dobro. Oni ne vjeruju, i zato e Allah djela njihov a ponititi; a to je Allahu lahko. 20. Oni misle da saveznici jo nisu otili. A kad b i saveznici opet doli, najdrae bi im bilo da su meu beduinima u pustinji i da se ra spituju za vas; a da s vama ostanu, malo bi se borili. 21. Vi u Allahovom poslan iku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom s vijetu, i koji esto Allaha spominje. 147

22. A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: "Ovo je ono to su nam Allah i Poslanik Njegov obeali, i Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili!" i to im j e samo uvrstilo vjerovanje i predanost. 23. Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to oekuju nisu nita izmijenili 24. da Allah nagradi iskrene za njihovu iskrenost, a da, ako hoe, stavi na muke l icemjere ili da im oprosti, Allah zaista prata i samilostan je. 25. Allah je nevj ernike pune srdbe odbio, - nisu nimalo uspjeli -, i vjernike je Allah borbe potedi o, - Allah je, uistinu, moan i silan -, 26. a sljedbenike Knjige, koji su ih poma gali, iz utvrda njihovih je izveo, i strah u srca njihova ulio, pa ste jedne pob ili, a druge kao sunje uzeli, 27. i dao vam je da naslijedite zemlje njihove i do move njihove i bogatstva njihova, i zemlju kojom prije niste hodali; Allah sve m oe. 28. O Vjerovjesnie, reci enama svojim: "Ako elite ivot na ovom svijetu i njegov s jaj, onda se odluite, dau vam pristojnu otpremu i lijepo u vas otpustiti. 29. A ako elite Allaha, i Poslanika Njegova, i onaj svijet, - pa, Allah je, doista, onima meu vama koji ine dobra djela pripremio nagradu veliku." 30. O ene Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas oit grijeh uinila, kazna bi joj udvostruena bila, a to je Allah u lahko; 31. a onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravala i dobra d jela inila daemo nagradu dvostruku i pripremiemo joj opskrbu plemenitu. 32. O ene Vj erovjesnikove, vi niste kao druge ene! Ako se Allah bojite, na sebe panju govorom ne skreite, pa da u napast doe onaj ije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! 33. U kuama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte , i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova sluajte! Alla h eli da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno oisti. 34. I pamtite Allahove ajete i mudrost, koja se kazuje u domovima vaim; Allah je , uistinu, dobar i sve zna. 35. Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjern icama, i poslunim mukarcima i poslunim enama, i iskrenim mukarcima i iskrenim enama, i strpljivim mukarcima i strpljivim enama, i poniznim mukarcima i poniznim enama, i m ukarcima koji dijele zekat i enama koje dijele zekat i mukarcima koji poste i enama koje poste, i mukarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i enama koje o s vojim stidnim mjestima vode brigu, i mukarcima koji esto spominju Allaha i enama ko je esto spominju Allaha, - Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio. 36. Kada Allah i Poslanik Njegov neto odrede, onda ni vjernik ni vjern ica nemaju pravo da po svom nahoenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne poslua, taj je sigurno skrenu s pravog puta. 37. A kad ti ree onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro uinio: "Zadri enu svoju i boj se Allaha!" - u sebi si skrivao ono to e Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a pree je da se Al laha boji. I poto je Zejd s njoj ivio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali k ako se vjernici ne bi ustruavali vie da se ene enama posinaka svojih kad se oni od n jih razvedu kako Allah odredi, onako treba da bude. 38. Vjerovjesniku nije teko d a ini ono to mu Allah odredi jer takav je bio Allahov propis i za one koji su prij e bili i nestali, - a Allahova zapovijed je odredba konana 39. za one koji su All ahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allah, nisu bojali. A dovoljno je to to e se pred Allahom raun polagati! 40. Muhammed nij e roditelj nijednom od vaih ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovje snik a Allah sve dobro zna. 41. O vjernici, esto Allaha spominjite i hvalite, 42. i ujutro i navee Ga veliajte, 148

43. On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo O n je prema vjernicima samilostan -, 44. a na Dan kad oni pred Njega stanu, On e i h pozdravljati sa: "Mir vama"!, i On im je pripremio nagradu plemenitu. 45. O vj erovjesnie, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, 46. da po Njegovom nareenju poziva k Allahu, i kao svjet iljku koja sija. 47. I obraduj vjernike da e Allah na njih veliku milost prosuti, 48. a ne sluaj nevjernike i licemjere, i na uvrede njihove panju ne obraaj i u All ah se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zatitnik. 49. O vjernici, kad se vjernicama oenite, a onda ih, prije stupanja u brani odnos, pustite, one nisu dune da ekaju odr eeno vrijeme koje ete vi brojati, ve ih darujte i lijepo ih otpremite. 50. O Vjerov jesnie, Mi smo ti dozvolili da budu ene tvoje one kojima si dao vjenane darove njih ove, i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz plijena, i keri amida tvojih, i keri tetaka tvojih po ocu, i keri daida tvojih, i keri tetaka tvojih po materi koje su se s tobom iselile, i samo tebi, a ne ostalim vjernicima - enu-vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku, ako Vjerovjesnik hoe da se njome oeni da ti ne bi bilo teko. Mi znamo ta smo propisali vjernicima kada je rije o enama njihovim i o onima koje su u vlasnitvu njihovu. A Allah prata i samilostan je. 51. Moe zanemariti one m eu njima koje hoe i moe pozvati sebi onu koju hoe, a moe zatraiti onu koju si udalj edno od toga nije tvoj grijeh. Najlake e tako one radosne biti i nee se alostiti i t ako e sve onim to im ti daje zadovoljne biti a Allah zna ta je u srcima vaim; Allah z na svi blag je. 52. Odsada ti nisu doputene druge ene, ni da umjesto njih neku dru gu uzme, makar te i zadivila ljepota njihova, osim onih koje postanu robinje tvoj e. A Allah na sve motri. 53. O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da ekate da se ono zgotovi; tek kad budete pozvani, onda uite, i poto jedete, raziite se ne uputajui se jedni sa drugima u razgo vor. To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine. A ako od njih neto traite, traite to od njih iza zastora. To je istije i za vaa i za njihova srca. Vama nije doputeno da Allahova Poslanika uznemirujete niti da se enama njegovim poslije smrti njegove ikada oenite. To bi, uistinu, kod Allah a, bio velik grijeh! 54. Iznosili vi o tome ta u javnost ili to u sebi krili, pa, Allah sve zna. 55. Njima nije grijeh da budu otkrivene pred oevima svojim, i sin ovima svojim, i braom svojom, i sinovima brae svoje, i sinovima sestara svojih, i e nama vjernicama, i pred onima koje su u vlasnitvu njihovu. I Allaha se bojte, jer Allahu, doista, nije skriveno nita. 56. Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerov jesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i aljite mu pozdrav! 57. One koji Alla ha i Poslanika Njegova budu vrijeali Allah e i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti. 58. A oni koji vjernike i vjernice vrijeaju, a on i to ne zasluuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh. 59. O Vjerovjesnie, reci e nama svojim, i kerima svojim, i enama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako e se najlake prepoznati pa nee napastovane biti. A Allah prata i samilostan je. 60. Ako se licemjeri i oni ija su srca bolesna i oni koji po Medini ire lai ne oka ne, Mi emo ti vlast nad njima prepustiti i oni e samo kratko vrijeme kao susjedi t voji u njoj ostati 61. prokleti neka su! Gdje god da se nau, neka budu uhvaeni i u bijeni 62. prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za one koji su bili i nestali ! A ti nee u Allahovu zakonu izmjene nai. 63. Ljudi te pitaju o Smaku svijeta, reci : "To jedino Allah zna!" A ti ne zna, moda je Smak svijeta blizu! 149

64. Allah je nevjernike prokleo i za njih oganj razbuktali pripremio, 65. u njem u e vjeno i zauvijek boraviti, ni zatitnika ni pomagaa nee nai. 66. Na Dan kad se njih ova lica u vatri budu prevrtala, govorie: "Kamo sree da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika sluali!' 67. I govorie: "Gospodaru na, mi smo prvake nae i starjeine nae sluali, pa su nas oni s pravog puta odveli; 68. Gospodaru na, podaj im dvostruk u patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!" 69. O vjernici, ne budite kao oni k oji su Musaa uznemiravali, pa ga je Allah oslobodio onoga to su govorili, i on ko d Allaha ugled uiva. 70. O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, 71. On e vas za vaa dobra djela nagraditi i grijehe vam vae oprostiti. A onaj ko se All ahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao postii e ono to bude elio. 72. Mi smo nebesim a, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo ovjek a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lakomislen -, 7 3. da bi Allah licemjere i licemjerke, i mnogoboce i mnogoboke kaznio, a vjernicim a i vjernicama oprostio. A Allah prata i samilostan je. SURA 34 Saba Saba' Mekka 54 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Neka je hvaljen Allah, ije je sve ono na nebesima i sve ono na Zemlji! Hvaljen neka bude i na onom svijetu! On je Mudar i Sveznajui. 2. On zna ta u zemlju ulazi, a ta iz nj e izlazi, i ta se s neba sputa, a ta se na nj uspinje; On je samilostan i On prata g rijehe. 3. A nevjernici govore: "as oivljenja nam nee doi!" Reci: "Hoe, tako mi Gospo dara moga, koji zna i ono to je skriveno, zacijelo e vam doi." Njemu ne moe nita, ni trunica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmai, i ne postoji nita, ni manje ni vee od toga, to nije u jasnoj Knjizi 4. da nagradi one koji vjeruju i dobra djela ine , - njih eka oprost i opskrba plemenita -, 5. a da kazni najbolnijom patnjom one koji protiv dokaza Naih bore, nastojei da ih onemogue. 6. Oni kojima je dato znanje dobro znaju da je ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina i da vodi na put Silnoga i Hvaljenog, 7. dok oni koji ne vjeruju govore: "Hoete li da vam pok aemo ovjeka koji vam predskazuje da ete, kada se sasvim raspadnete, zaista, ponovo stvoreni biti? 8. Iznosi li on o Allahu lai ili je lud?" Nijedno, ve e oni koji u o naj svijet nee da vjeruju na muci biti i u zabludi su velikoj. 9. Kako ne vide ne bo i Zemlju, ono to je iznad njih i ono to je ispod njih?! Kad bismo htjeli, u zem lju bismo ih utjerali, ili komade neba na njih sruili. To je, zaista, pouka svako m robu koji je odan. 10. Mi smo Davudu Nau milost ukazali "O brda, ponavljajte za jedno s njim hvalu, i vi ptice!" i uinili da mu mekano gvoe bude. 11. "pravi iroke p ancire i estito ih pleti!" i inite dobro, jer Ja vidim ta radite vi. 12. A Sulejman u vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a navee rastojanje od mjesec dana; i uinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar tee i da dinnovi, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslunost nareen ju Naem, uinili bismo da ognjenu patnju osjeti. 150

13. Oni su mu izraivali to god je htio; hramove i spomenike, i zdjele kao atrnje, i kotlove nepokretne. "Trudite se i budite zahvalni, o eljadi Davudova!" A malo je zahvalnih meu robovima Mojim. 14. A kad smo odredili da umre, crv koji je bio ra stoio tap njegov upozorio ih je da je umro, i kad se on sruio, dinnovi shvatie da ne bi na muci sramnoj ostali da su budunost prozreti mogli. 15. Stanovnici Sabe imal i su dokaz u mjestu u kom su ivjeli: vrtove, zdesna i slijeva. "Jedite hranu Gosp odara svoga i budite Mu zahvalni; kakav divan kraj i Gospodar koji mnogo prata!' 16 . Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, poputanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i t amariskom i neznatnim lotosom divljim. 17. Kaznili smo ih tako zato to su bili ne zahvalni, a da li Mi kanjavamo ikoga drugog do nevjernika, nezahvalnika?! 18. A i zmeu njih i gradova koje smo blagoslovili izgradili smo bili naselja povezana i o dredili im potrebnu udaljenost. "Putujte kroz njih i po noi i po danu, bezbjedni! " 19. Ali oni rekoe: "Gospodaru na, uini vee rastojanje prilikom putovanja naih!" i o grijeie se prema sebi, i Mi uinismo da se o njima samo pria, a njih kud koje raselis mo. To su, zaista, pouke za svakog strpljivog i zahvalnog. 20. I Iblis se uvjeri o da je o njima ispravno mislio, i oni su se poveli za njim, osim nekolicine vje rnika 21. nad kojima nikakve vlasti nije imao; Mi smo htjeli da ukaemo na onoga k o vjeruje u onaj svijet, a ko u njega sumnja. A Gospodar tvoj bdi nad svim. 22. Reci: "Zovite one koje, pored Allah, bogovima smatrate. Oni nita nemaju, ni kolik o trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i O n nema od njih nikakve pomoi." 23. Kod Njega e se moi zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha, oni e upitati: "ta je to rekao Gospodar va?" "Istinu" odgovorie, On je uzvien i velik. 24. Upitaj: "Ko vas o pskrbljuje i iz neba i iz zemlje?" i odgovori: "Allah!" Da li smo onda mi ili vi na pravom putu, ili u oitoj zabludi?" 25. Reci: "Vi neete odgovarati za grijehe k oje mi poinimo niti emo mi odgovarati za ono to uradite vi". 26. Reci: "Gospodar na e nas sabrati i onda nam pravedno presuditi, On je sudija pravedni, sveznajui." 27 . Reci: "Pokaite mi one koje smatrate Njemu ravnim" Nema ih; postoji samo Allah, silni i mudri! 28. Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosi i da opominje, ali veina ljudi ne zna 29. i govore: "Kad e ve jednom ta prijetnja, ako i stinu govorite?" 30. Reci: "Dan vam je ve odreen, ne moete ga ni za as jedan zaustav iti niti ubrzati." 31. A oni koji ne vjeruju govore: "Mi neemo vjerovati u ovaj K ur'an niti u one prije njega!" A kada bi samo vidio kad oni koji su uinili zlo pred Gospodarom svojim budu zadrani i kad stanu meu sobom razgovarati: "Da vas nije bi lo, sigurno bismo bili vjernici" rei e oni koji su tlaeni bili onima koji su bili o holi. 32. "A zar smo vas mi od pravog puta odvratili nakon to vam je bilo na njeg a ukazano? Ne, sami ste vi grenici bili" rei e oni koji su bili oholi onima koji su bili tlaeni. 33. "Nije bilo tako" odgovorie oni koji su bili tlaeni onima koji su bili oholi -, "nego ste danju i nou spletkarili kad ste od nas traili da u Allaha ne vjerujemo i da Mu druge jednakim smatramo". I svi e prikriti tugu kad vide da e kanjeni biti, a Mi emo na vratove nevjernika sindire staviti; zar e biti kanjeni dru gaije nego prema onome kako su radili? 151

34. Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da nisu rekli oni koji su na r askoan ivot bili navikli: "Ne vjerujemo mi u ono to je po vama poslano!" 35. i da n isu govorili: "Imamo vie imetka i djece; mi neemo biti mueni!' 36. Reci: "Gospodar mo j daje obilnu opskrbu onome kome hoe, a i uskrauje, ali, veina ljudi ne zna. 37. Ni bogatstva vaa ni djeca vaa nee vas uiniti Nama bliskim; samo one koji budu vjeroval i i dobra djela inili eka viestruka nagrada za ono to su radili, i oni e u visokim od ajama biti bezbjedni. 38. A oni koji se budu trudili da se dokazima Naim suprosta ve, da ih onemogue, oni e biti kanjeni". 39. Reci: "Gospodar moj daje obilnu opskrb u onome kome hoe od robova Svojih, a kome hoe uskrauje; to god vi udjelite, On e to n adoknaditi, On najbolje opskrbljuje". 40. A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: "Zar su se ovi vama klanjali?" 41. oni e odgovoriti: "Hvaljen neka si, Ti si Gospodar na, izmeu nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su se dinnovima pokor avali i veina njih je vjerovala u njih." 42. Toga Dana jedni drugima neete moi ni k oristiti ni nauditi, a Mi emo onima koji su se prema sebi ogrijeili rei: "Trpite pa tnju u vatri koju ste poricali!" 43. Kad im se Nai jasni ajeti kazuju, oni govore : "Ovaj ovjek samo hoe da vas odvrati od onoga emu su se vai preci klanjali", i govo re: "Ovo nije nita drugo ne go izmiljena la!" A oni koji ne vjeruju govore o Istini kada im dolazi: "Ovo nije nita drugo nego oito vraanje!' 44. A Mi im nismo dali nika kve knjige da ih izuavaju i Mi im, prije tebe, nismo bili poslali nekoga ko bi ih opominjao. 45. A i oni prije njih su poslanike u la ugonili, a ovi nisu postigli ni deseti dio onoga to smo onima bili dali, pa su ipak poslanike Moje lanim smatr ali, i kakva je samo bila kazna Moja! 46. Reci: "Ja vam savjetujem samo jedno: u stanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim r azmislite da drug va nije lud. On vas samo prije teke patnje opominje." 47. Reci: "Kakvu god nagradu da zatraim od vas, nek ostane vama, mene e nagraditi Allah, On nad svim bdi." 48. Reci: "Gospodar moj pobjeuje istinom, On dobro zna i sve to je veoma skriveno." 49. Reci : "Dola je istina, a lai je nestalo!" 50. Reci: "Ako zal utam, zalutao sam na svoju tetu, a ako sam na pravom putu, to je zbog onoga to mi Gospodar moj objavljuje; On zaista sva uje i blizu je." 51. A da ti je vidjeti ka d ih strava uhvati umai nee moi; izbliza bie epani 52. i kada reknu: "Vjerujemo u P anika!" A ta e im biti od koristi kad je ivot na Zemlji bio i proao! 53. U njega oni nisu prije vjerovali, govorili su ono to nije poznato, to je od istine daleko; 54 . i izmeu njih i onoga to budu eljeli bie prepreka postavljena kao to je prije bilo ui njeno sa njima slinim, jer su svi oni, doista, mnogo sumnjali. SURA 35 Stvoritelj Fatir Mekka 45 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Hvaljen neka je Allah, stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i e tiri krila ini izaslanicima; On onome to stvara dodaje to hoe, On, uistinu, sve moe. 2. Milost koju Allah podari ljudima niko ne moe, poslije Njega, dati; On je silan i mudar. 152

3. O ljudi, sjetite se milosti kojom vas Allah obasipa. Postoji li, osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj koji vas sa neba i iz zemlje opskrbljuje? Osim Njega ne ma drugog boga, pa kuda se onda odmeete? 4. Ako te oni u la utjeruju, pa i prije t ebe su poslanike u la utjerivali; a Allahu e se sve vratiti. 5. O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako ivot na ovome svijetu ne zaslije pi i neka vas ejtan u Allaha ne pokoleba. 6. ejtan je, uistinu, va neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! on poziva pristae svoje da budu stanovnici u vatri. 7. One koji ne vjeruju eka patnja teka, a one koji vjeruju i dobra djela ine oprost i nag rada velika. 8. Kako bi mogao biti isti: onaj kome su njegova runa djela prikazan a lijepim, a i on ih smatra lijepim... Allah u zabludi ostavlja onoga koga hoe, a na pravi put ukazuje onome kome hoe, pa ne izgaraj od alosti za njima; Allah, doi sta, dobro zna sve to oni rade. 9. Allah alje vjetrove koji pokreu oblake, a Mi ih onda u mrtve predjele upravljamo i njima zemlju oivljavamo, koja je mrtva bila; t akvo e biti oivljenje. 10. Ako neko eli veliinu, pa u Allaha je sva veliina! K Njemu se diu lijepe rijei, i dobro djelo On prima. A one koji imaju rave namjere eka patnj a nesnosna, i njihovo spletkarenje je rabota bezuspjena. 11. Allah vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, i najzad vas ini mukarcima i enama. I nijedna ena ne zanese niti rodi, a da to On ne zna. I niiji ivot se ne produi niti skrati, a da to nije zabiljeeno u Knjizi; to je Allahu, uistinu lahko! 12. Ni dva mora nisu jedn aka: jedno je slatko i prijatno voda mu se lahko pije, a drugo je slano i gorko; vi iz svakog jedete svjee meso i vadite nakit kojim se kitite; ti vidi lae kako po njemu sijeku vodu da stiete iz obilja njegova, da biste bili zahvalni. 13. On uv odi no u dan i uvodi dan u no, On je potinio Sunce i Mjesec svako plovi do roka odr eenog; to vam je, eto, Allah. Gospodar va, carstvo je Njegovo! A oni kojima se, po red Njega, klanjate ne posjeduju nita. 14. Ako im se molite, ne uju vau molbu, a da i uju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem danu e porei da ste ih Njemu ravnim smatr ali. I niko te nee obavijestiti kao Onaj koji zna. 15. O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan. 16. Ako hoe, uklonie vas i nova stvorenja dovesti, 17. to Allahu nije teko. 18. I nijedan grenik nee grijeh ove drugog nositi; ako grijehovima pretovareni pozove da mu se ponesu, niko mu i h nee ponijeti, pa ni roak. A ti e opomenuti samo one koji se Gospodara svoga boje, iako ih niko ne vidi, i koji obavljaju molitvu onaj ko se oisti, oistio se za svoj e dobro -, a Allahu se sve vraa. 19. Nisu nikako slijepac i onaj koji vidi, 20. n i tmine ni svjetlo, 21. ni hladovina i vjetar vrui, 22. i nisu nikako isti ivi i m rtvi. Allah e uiniti da uje onaj koga On hoe, a ti ne moe one u grobovima dozvati, 23. tvoje je samo da opominje. 24. Mi smo te poslali s Istinom da radosne vijesti do nosi i da opominje; a nije bilo naroda kome nije doao onaj koji ga je opominjao. 25 . Ako te oni u la utjeruju, pa i oni prije njih su poslanike u la utjerivali, a on i su im oigledan uda donosili, i listove, i Knjigu svjetilju. 26. I Ja sam onda kan javao one koji nisu vjerovali, a kakva je samo bila kazna Moja! 27. Zar ne zna da Allah s neba puta vodu i da Mi pomou nje stvaramo plodove razliitih vrsta; a posto je brda bijelih i crvenih staza, razliitih boja, i sasvim crnih. 28. I ljudi i ivo tinja i stoke ima, isto tako, razliitih vrsta. A Allaha se boje od robova Njegovi h ueni. Allah je, doista, silan, i On prata. 153

29. Oni koji Allahovu Knjigu itaju i molitvu obavljaju i od onoga ime ih Mi opskrb ljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja nee nestati 30 . da ih On prema onome to su radili nagradi i jo im iz obilja Svoga da, jer On mno go prata i blagodaran je. 31. A ono to iz Knjige objavljujemo suta je istina, ona p otvruje da su istinite i one prije nje. Allah, zaista, o robovima Svojim sve zna i On sve vidi. 32. Mi emo uiniti da Knjigu poslije naslijede oni Nai robovi koje Mi izaberemo; bie onih koji e se prema sebi ogrijeiti, bie onih ija e dobra i loa djela odjednako teka biti, i bie i onih koji e, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima d ruge nadmaiti za to e veliku nagradu dobiti: 33. edenske perivoje u koje e ui, u koj ima e se zlatnim narukvicama, biserom ukraenim, kititi, a haljine e im, u njima, od svile biti. 34. "Hvaljen neka je Allah" govorie "koji je od nas tugu odstranio, - Gospodar na, zaista, mnogo prata i blagodaran je -, 35. koji nam je, od dobrote Svoje, vjeno boravite darovao, gdje nas umor nee doticati i u kome nas klonulost nee snalaziti," 36. A nevjernike eka vatra dehennemska, oni nee biti na smrt osueni, i nee umrijeti, i nee im se patnja u njemu ublaiti, - eto tako emo svakog nevjernika k azniti -, 37. oni e u njemu jaukati: "Gospodaru na, izbavi nas, iniemo dobra djela, drugaija od onih koja smo inili." " A zar var vas nismo ostavili da ivite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebalo da razmisli imao vremena da razmisli, a bio vam je doao i onaj koji opominje? Zato iskusite patnju, nevjernicima nema pomoi!' 38. Al lah sigurno zna tajne nebesa i Zemlje; On dobro zna svaije misli. 39. On ini da se smjenjujete na Zemlji; ko ne bude vjerovao, nevjerovanje njegovo je na njegovu t etu; nevjernicima e njihovo nevjerovanje kod Gospodara njihova samo poveati odvrat nost, i nevjernicima e njihovo nevjerovanje poveati propast. 40. Reci: "Kaite vi me ni koji su dio Zemlje stvorila boanstva vaa kojima se, umjesto Allahu, klanjate, i recite mi imaju li oni u stvaranju nebesa ikakva udjela, ili smo mnogobocima Mi dali Knjigu, pa imaju u njoj dokaz za to? Nijedno, ve nevjernici jedne druge obma njuju. 41. Allah brani da se ravnotea nebesa i Zemlje poremeti. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadrao; On je zaista blag i prata grijehe. 42. Oni su se zaklinjali Allahom, najteom zakletvom, da e se, bolje nego bilo koji narod, drati pravog puta samo ako im doe onaj koji e ih opominjati. I kad im je doao onaj koji opominje, njegov dolazak im je samo poveao otuenje: 43. oholost na Zemlji i r uno spletkarenje a spletke e pogoditi upravo one koji se njima slue. Zar oni mogu oe kivati neto drugo ve ono to je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nika d nee nai promjene, u Allahovim zakonima ti nee nai odstupanja. 44. Zato oni ne putuju po svijetu da vide kako su zavrili oni prije njih, koji su bili jai od njih? Allah u ne moe nita umai ni na nebesima ni na Zemlji; On, uistinu, sve zna i sve moe. 45. Da Allah kanjava ljude prema onome to zaslue, nita ivo na povrini Zemljinoj ne bi osta vio; ali, On ih ostavlja do roka odreenog, i kad im rok doe, - pa Allah dobro zna robove Svoje. 154

SURA 36 Jasin Ya Sin Mekka 83 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Ja S in. 2. Tako Mi Kur'ana mudrog, 3. ti si, uistinu, poslanik, 4. na pravom putu, 5. po objavi Silnoga i Samilosnoga, 6. da opominje narod iji preci nisu bili opominja ni, pa je ravnoduan! 7. O veini njih se ve obistinila Rije - zato oni nee vjerovati. 8. Mi smo uinili da budu kao oni za ije smo vratove sindire stavili sve do podbrada ka, zato su oni glava uzdignutih, 9. i kao oni ispred kojih i iza kojih smo preg radu metnuli i na oi im koprenu stavili, - zato oni ne vide, 10. i njima je sveje dno opominjao ih ti ili ne opominjao, oni nee vjerovati. 11. Tvoja opomena e koris tit samo onome koji Kur'an slijedi i Milostivoga se boji, iako ga ne vidi; njega o braduj oprostom i nagradom lijepom! 12. Mi emo, zaista, mrtve oivjeti i Mi smo zap isali ono to su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali. 13. Navedite im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im dol i poslanici; 14. kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovae, i pojaasmo treim, pa rekoe: "Mi smo vama poslani!" 15. "Vi ste ljudi kao i mi" oni odgovorie , "Milostivi nije objavio nita, vi neistinu govorite!" 16. "Gospodar na zna da smo , doista, vama poslani" rekoe oni 17. "i duni smo samo da jasno obznanimo." 18. On i rekoe: "Mi slutimo da nam nesreu donosite; ako se ne okanite, kamenovaemo vas i s tii e vas, zaista, bolna patnja oko nas." 19. "Uzrok vae nesree je s vama!" rekoe oni . "Zar zato to ste opomenuti? Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi." 20 . I s kraja grada urno doe jedan ovjek i ree: "O narode moj, slijedi one koji su pos lani, 21. slijedite one koji od vas ne trae nikakvu nagradu, a na pravom su putu! 22. Zato da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu ete se vratiti? 23. Z ato da prihvatam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoe da me snae neko zlo, nj ihovo posredovanje nee mi biti ni od kakve koristi i oni me nee moi spasiti, 24. a ja bih tada bio u pravoj zabludi; 25. ja vjerujem u Gospodara vaeg, ujte mene!' 26. I rei e se: "Uite u dennet!' a oni e rei: "Kamo sree da narod moj zna 27. zato mi j dar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!' 28. I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada inili. 29. samo bi se uo jedan uasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli. 30. O kako su ljudi jadni! Nijed an poslanik im nije doao, a da mu se nisu narugali. 31. Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda unitili od kojih im se niko vratio nije, 32. a svi oni bie z ajedno pred Nas dovedeni. 33. Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj ivot dajemo i iz n je nie ito koje oni jedu; 34. Mi po njoj stvaramo bae, palmike i vinograde, i inimo d a iz nje izvori izviru, 35. da oni jedu plodove njihove i od onoga to ruke njegov e privrijede, pa zato nee da budu zahvalni? 155

36. Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome to iz zemlje nie, u njim a samima, i u onome to oni ne znaju! 37. I no im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svj etlost i oni ostaju u mraku. 38. I Sunce se kree do svoje odreene granice, to je o dredba Silnoga i Sveznajueg. 39. I Mjesecu smo odredili poloaj; i on se uvijek pon ovo kree kao stari savijeni palmin prut. 40. Nit' Sunce moe Mjesec dostii nit' no dan pr estii, svi oni u svemiru plove. 41. Dokaz im je i to to potomke njihove u laama krc atim prevozimo 42. i to za njih, sline njima, stvaramo one na kojima se voze. 43. I ako elimo, Mi ih potopimo, i nee im spasa biti, nee se izbaviti, 44. osim ako im se ne smilujemo, da bi do roka odreenog uivali. 45. A kad im se rekne: "Bojte se o noga to se prije vas dogodilo i onoga to vas eka da biste pomilovani bili..." 46. I ne doe im ni jedan dokaz od Gospodara njihova kojem oni lea ne okrenu. 47. A kad im se kae: "Udjeljujte od onoga to vam Allah daje", - onda nevjernici govore vjern icima: "Zar da hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!' 48. I govore: "Kad e ve jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?" 49. A ne ekaju drugo do straan glas koji e ih, dok se budu jedni s drug ima prepirali, obuzeti, 50. pa nee moi nita oporuiti, niti se eljadi svojoj vratiti. 51. I puhnue se u rog, pa e oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti, 52. gov orei: "Teko nama! Ko nas iz naih grobova oivi?" "Eto ostvaruje se prijetnja Milostiv og, poslanici su istinu govorili!' 53. Bie to samo jedan glas i oni e se svi pred Na ma obreti. 54. Danas se nee nikome nepravda uiniti i vi ete, prema onom kako ste ra dili, nagraeni biti. 55. stanovnici denneta uivae toga dana u blagodatima veseli i r adosni, 56. oni i ene njihove bie u hladovini na ukraenim divanima naslonjeni, 57. u njemu e imati voa, i ono to budu eljeli. 58. "Mir vama!" bie rijei Gospodara Milost vog -, 59. "a vi, o grenici, danas se odvojite!" 60. O sinovi Ademovi, zar vam ni sam naredio: "Ne klanjajte se ejtanu on vam je neprijatelj otvoreni, 61. ve se kla njate Meni; to je put pravi 62. On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste p ameti imali?! 63. Ovo je dehennem kojim vam se prijetilo, 64. prite se sada u njem u zato to niste vjerovali!' 65. Danas emo im usta zapeatiti, njihove ruke e Nam govori ti, a noga njihove e o onom to su radili svjedoiti. 66. Da smo htjeli, mogli smo ih vida njihova liiti, pa kad bi na put poli, kako bi vidjeli? 67. A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome su zgrijeili u neto pretvoriti, pa ne bi mogli niku da otii niti se vratiti. 68. Onome kome dug ivot damo, Mi mu izgled nagore izmjeni mo. Zar oni ne razumiju? 69. Mi poslanika nismo pjesnitvu uili, to mu ne prilii. Ov o je samo pouka Kur'an jasni, 70. da opominje onoga ko ima pameti, i da zaslue kazn u nevjernici. 71. Kako one ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolau kao vlasnici! 72. i da smo im dali da se njome slue na nekim jau, a nekima se hrane, 73. i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa zato nisu zahva lni, 74. ve pored Allah druge bogove prihvataju u nadi da e im oni na pomoi biti; 7 5. oni im, meutim, nee moi pomoi, a oni su njima posluna vojska. 76. I nek te ne alost e rijei njihove; Mi, doista, znamo i ono to kriju i ono to pokazuju. 156

77. Kako ovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni prot ivnik, 78. i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: "Ko e oi vjeti kosti, kad budu trule?" 79. Reci: "Oivjee ih Onaj koji ih je prvi put stvori o; On dobro zna sve to je stvorio, 80. Onaj koji vam iz zelenog drvea vatru stvara i vi njome potpaljujete." 81. Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kad ar da stvori njima sline? Jeste, On sve stvara i On je sveznajui; 83. i zaista On moe, kada neto hoe, samo za to rekne: "Budi!" i ono bude. 83. Pa neka je hvaljen On aj u ijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ete se vratiti! SURA 37 Redovi As-Saffat Mekka 182 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Tako Mi onih u redove poredanih 2. i onih koji odvraaju 3. i onih koji opomenu it aju, 4. va Bog je, uistinu, Jedan, 5. Gospodar nebesa i Zemlje i onoga to je izmeu njih i Gospodar Istoka! 6. Mi smo nebo najblie vama sjajnim zvijezdama okitili 7. i uvamo ga od svakog ejtana prkosnoga 8. da ne prislukuje meleke uzviene; njih sa s vih strana gaaju 9. da ih otjeraju: njih eka patnja neprekidna, 10. a onoga koji to ugrabi stigne svjetlica blistava. 11. Upitaj ih da li je tee njih stvoriti ili s ve ostalo to smo stvorili? Njih stvaramo od ljepljive ilovae. 12. Ti se divi a oni se rugaju, 13. a kada im se savjeti upuuju oni ih ne prihvataju, 14. i kad dokaz vide, oni jedni druge na ismijavanje podstiu, 15. i govore: "Ovo nije nita drugo d o prava arolija! 16. Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar emo m i, zaista, biti oivljeni 17. i nai preci davni?" 18. Reci: "Da, a biete i ponieni!" 19. to e biti samo glas jedan, i svi e odjednom progledati 20. i rei: "Teko nama, ov o je Sudnji dan!' 21. Da, ovo je Dan stranog suda u koji vi niste vjerovali! 22. Sa kupite nevjernike i one koji su se s njima druili i one kojima su se klanjali 23. mimo Allaha, i pokaite im put koji u dehennem vodi 24. i zaustavite ih, oni e biti pitani: 25. "ta vam je, zato jedni drugima ne pomognete?" 26. Ali, toga Dana oni e se sasvim prepustiti 27. i jedni drugima prebacivati: 28. "Vi ste nas varali" 2 9. "Nismo" odgovorie -, "nego vi niste htjeli vjerovati, 30. a nikakve vlasti nad vama nismo imali, obijestan narod ste bili 31. i rije Gospodara naeg da emo, doist a, kaznu iskusiti na nama se ispunila, 32. a u zabludu smo vas pozivali jer smo i sami u zabludi bili." 33. I oni e toga dana zajedno na muci biti, 34. jer Mi emo tako sa mnogobocima postupiti, 157

35. Kad im se govorilo: "Samo je Allah Bog!" oni su se oholili 36. i govorili: " Zar da napustimo boanstva naa zbog jednog ludog pjesnika 37. A nije tako, on Istin u donosi i tvrdi da su svi poslanici istinu donosili, 38. a vi ete sigurno bolnu patnju iskusiti, 39. kako ste radili, onako ete kanjeni biti! 40. A Allahovi iskre ni robovi 41. posebnu e opskrbu imati, 42. razno voe, i bie potovani 43. u dennetskim baama naslada, 44. na divanima, jedni prema drugima, 45. bie poslueni piem iz izvora koji e stalno tei 46. bistrim i prijatnim onima koji budu pili, 47. od njega nee g lava boljeti i od njega se nee pamet gubiti. 48. Pored njih e biti one koje e preda se gledati, oiju prekrasnih, 49. kao da su one jaja pokrivena. 50. I oni e jedan s drugim razgovarati, 51. i jedan od njih e rei: "Imao sam druga jednog 52. koji j e govorio; "Zar i ti vjeruje 53. da emo, kada poumiremo i zemlja i kosti postanemo , doista, raun polagati?" 54. "Hoete li da pogledate?" 55. I oni e pogledati, i tog a usred dehennema ugledati. 56. "Allaha mi", - rei e "zamalo me nisi upropastio; 57 . da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih se sada muio". 58. "A mi, je l' de, vie neemo umirati? 59. jednom smo umrli vie neemo biti mueni, 60. to e, zaista, us h veliki biti!' 61. Za ovako neto neka se trude trudbenici! 62. A da li je bolja ta gozba ili drvo zakkum 63. koje smo nevjernicima kao kaznu odredili? 64. To je d rvo koje e usred dehennema rasti; 65. plod e mu poput glava ejtanskih biti. 66. Oni e se njime hraniti i trbuhe svoje njime puniti, 67. zatim e to s kljualom vodom izm ijeati, 68. a potom e se, sigurno, opet u dehennem vratiti. 69. Oni su oeve svoje u zabludi zatekli 70. pa i oni stopama njihovim nastavili, 71. a i prije njih su v einom drevni narodi u zabludi bili, 72. iako smo im Mi slali one koji su ih opomi njali; 73. zato pogledaj kakav je bio kraj onih koji su bili opomenuti, 74. samo nije bilo tako s Allahovim robovima iskrenim. 75. A kada nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali: 76. njega i porodicu njegovu nevolje teke smo spasili 77. i samo potomke njegove u ivotu ostavili, 78. i u naratajima kasnijim mu spomen sau vali: 79. "Mir Nuhu od svjetova svih!" 80. Eto tako Mi nagraujemo one koji dobra djela ine, 81. on je bio rob Na, vjernik, 82. a ostale smo poslije potopili 83. Is te vjere kao i on bio je i Ibrahim, 84. kad je Gospodaru svome iskrena srca doao, 85. kad je ocu svome i narodu svome rekao: "emu se to vi klanjate? 86. zar lana b oanstva umjesto Allah hoete? 158

87. i ta o Gospodaru svjetova mislite?" 88. I on baci pogled na zvijezde, 89. pa ree: "Ja u se, evo, razboljeti!" 90. i oni ga napustie, uzmaknuvi, 91. a on se kumir ima njihovim prikrade, pa ree: "Zato ne jedete? 92. ta vam je to ne govorite?" 93. i kriom im prie desnom rukom ih udarajui, 94. pa mu narod trkom doe. 95. "Kako moete d a se klanjate onima koje sami kleete?" upita, 96. "kad Allah stvara i vas i ono to napravite?" 97. Pripremite za njega lomau" povikae "pa ga u vatru bacite?" 98. I htjedoe da ga na muke stave, ali Mi njih uinismo ponienim. 99. "Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio". ree -, "On e me kuda treba uputiti. 100. Gospodaru moj da ruj mi porod estit!" 101. i Mi smo ga obradovali djeakom blage naravi. 102. I kad on odraste toliko da mu poe u poslu pomagati, Ibrahim ree: "O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa ta ti misli?" "O oe moj", - ree "onako kako ti se nareuje postupi; vidjee, ako Bog da, da u sve izdrati." 103. I njih dvojica posluae, kad ga on elom prema zemlji poloi, 104. Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime, 105. ti si s e Objavi u snu odazvao; - a Mi ovako nagraujemo one koji dobra djela ine, 106. to je, zaista, bilo pravo iskuenje!" 107. i kurbanom velikim ga iskupismo 108. i u n aratajima kasnijim mu spomen sauvasmo: 109. "Nek je u miru Ibrahim!' 110. Eto tako M i nagraujemo one koji dobra djela ine, 111. a on je, doista, bio rob Na, vjernik, 1 12. i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i ovjekom dobrim, 113. i blagoslo vili smo i njega i Ishaka; a meu potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika oiti h. 114. I Musau i Harunu smo milost ukazali, 115. pa i njih i narod njihov nevol je velike spasili 116. i pomogli im da pobijede, 117. i Knjigu im jasnu dali 118 . i obojicu na pravi put uputili 119. i u naratajima kasnijim im spomen sauvali; 1 20. "Nek su u miru Musa i Harun!" 121. Eto tako Mi nagraujemo one koji dobra djel a ine, 122. a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Nai, vjernici. 123. I Iljas je bio poslanik. 124. Kad on ree narodu svome: "Zar se ne bojite? 125. to se Balu kl anjate, a najljepeg stvoritelja ostavljate, 126. Allaha, Gospodara svoga i Gospod ara vaih predaka drevnih?" 127. i oni ga lacem nazvae i zato e, sigurno, u vatru svi oni biti baeni, 128. samo nee oni Allahovi robovi koji su Mu bili odani. 129. I s auvasmo mu spomen u naratajima kasnijim: 130. "Nek je u miru Ilijas!" 131. Eto tak o Mi nagraujemo one koji dobra djela ine, 132. a on je bio rob Na, vjernik. 133. I Lut je bio poslanik. 134. Mi smo njega i itavu njegovu porodicu spasili, 135. osi m starice, ona je nastradala s onima koji su nastradali -, 159

136. a ostale smo unitili, 137. i vi pored nastambi njihovih prolazite i danju 13 8. i nou, pa zato se ne urazumite? 139. I Junus je bio poslanik. 140. I on pobjee n a jednu lau prepunu 141. i baci kocku i kocka na njega pade, 142. i riba ga progu ta, a bio je zasluio prekor, 143. i da nije bio jedan od onih koji Allah hvale, 1 44. sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad e svi biti oivljeni, 145. i Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan, 146. i uinismo da iznad njeg a izraste vrijea jedne tikve. 147. i poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i vie, 148 . i oni povjerovae, i njima dadosmo da do roka odreenog poive. 149. A upitaj ih: "Z ar su za Gospodara tvoga keri, a za njih sinovi, 150. zar smo u njihovu prisustvu meleke kao ene stvorili?" 151. Eto, oni, zbog toga to lau, doista govore: 152. "Al lah je rodio" oni su, zaista, laljivci. 153. zar je On keri sinovima pretpostavio? 154. ta vam je, kako rasuujete?! 155. Zato ne razmislite? 156. Ili, gdje vam je do kaz oiti? 157. Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite! 158. Mnogoboci izmeu nje ga i dinna srodstvo uspostavljaju, a dinni odavno znaju da e oni koji tako govore u vatru biti baeni, 159. hvaljen neka je Allah i daleko od onoga kako Ga oni preds tavljaju! 160. Allahovi iskreni robovi nisu za to krivi. 161. Ali, ni vi, sa oni ma kojima se klanjate, 162. ne moete o njima nikoga u zabludu zavesti, 163. moete samo onoga koji e ionako u vatri gorjeti. 164. "Svakome od nas mjesto je odreeno, 165. mi smo u redove poredani, 166. i samo Njega hvalimo!" 167. A oni su sigurno govorili: 168. "Da smo mi Knjigu imali kao to su je imali narodi prijanji, 169. s igurno bismo bili Allahovi robovi iskreni!" 170. Ali u Kur'an ne htjedoe da povjeru ju, i znae oni! 171. A rije Naa je davno reena o robovima Naim, o poslanicima: 172. " Oni e biti, doista, potpomognuti 173. i vojska Naa e zacijelo pobijediti!' 174. Zato se okreni od njih za neko vrijeme 175. i posmatraj ih, i oni e posmatrati! 176. Z ar oni kaznu Nau da pouruju? 177. Kad ih ona stigne, zlo e jutro osvanuti onima koj i su bili opomenuti! 178. Zato se okreni od njih za neko vrijeme 179. i posmatra j, i oni e posmatrati! 180. Velianstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako ga predstavljaju oni! 181. i mir poslanicima 182. i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova! 160

SURA 38 Sad Sad Mekka 88 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Sad. Tako Mi Kur'ana slavnog, 2. doista su bahati i inadije oni koji nee da vjeruju! 3. Kolik o smo Mi naroda prije njih unitili. I oni su za pomo vapili, ali je bilo kasno! 4. Oni se ude to im je jedan od njih doao da ih opominje, i govore nevjernici: "Ovo j e arobnjak, laov! 5. Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, neto veo ma udno!" 6. I oni ugledni izmeu njih krenue: "Idite i ostanite pri klanjanju bogov ima svojim, ovima se uistinu, neto veliko hoe! 7. Za ovo nismo uli u vjeri predaka naih, ovo nije nita drugo ve namjetena la; 8. zato ba njemu, izmeu nas, da bude posla Opomena?!" Ali, oni u Opomenu Moju sumnjaju zato to kaznu Moju nisu iskusili. 9. Zar su u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i Dareljivog? 10. Zar oni imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim to je izmeu njih? neka se, onda, uz ljestve popnu. 11. oni predstavljaju neznatnu urotniku vojsku koja e tamo biti po raena. 12. I prije njih su narod Nuhov, i Ad, i faraon, vlasnik graevina ogromnih, poricali, 13. i Semud i Lutov narod i stanovnici Ejke; oni su se protiv poslani ka urotili; 14. svi su oni poslanike u la utjerivali i kaznu Moju zasluili. 15. A i ovi ne ekaju do jedan zvuk roga koji nee biti potrebno ponoviti, 16. i govore: " Gospodaru na, pouri kazni nas, prije Dana u kojem e se raun polagati!' 17. Ti otrpi on o to oni govore i sjeti se roba Naeg Davuda, vrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraao. 18. Mi smo brda potinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego to Sunce zae i poslije poto grane, 19. a i ptice okupljene svi su oni zbog njegova hvaljen a hvalu ponavljali. 20. I uvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesnitvo i sposobnost da rasuuje. 21. A da li je do tebe doprla vijest o parniarima kada su p reko zida hrama preli, 22. kad su Davudu upali, pa se on njih uplaio. "Ne boj se" rekli su "mi smo dvojica parniara, jedan drugom smo naao uinili, pa nam po pravdi p resudi; ne budi pristrasan, i na pravi put nas uputi. 23. Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i on mi ree: 'Daj ti nju meni!' i u prepir ci me pobijedi." 24. "Uinio ti je, doista, krivo! ree Davud "time to je traio da tvo ju ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci ine nepravdu jedni drugima, ne ine jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo." I Davud se uvjeri da sm o Mi ba njega na kunju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se. 25. I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak nama i d ivno prebivalite ga eka. 26. O Davude, Mi smo te namjesnikom na zemlji uinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strau da te ne odvede s Allahova puta; o ne koji skreu s Allahova puta eka teka patnja na onom svijetu zato to su zaboravljal i na Dan u kome e se raun polagati. 27. Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i o no to je izmeu njih; tako misle nevjernici, pa teko nevjernicima kad budu u vatri! 28. Zar emo postupiti s onima koji vjeruju i ine dobro kao s onima koji prave nere d na zemlji, ili, zar emo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s gr enicima? 29. Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o rijeima nj ezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili. 161

30. Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao! 31 . Kad su jedne veeri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge s tajali, a etvrtom jedva zemlju doticali, 32. on ree: "Umjesto da mislim na Gospoda ra svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu!" i oni se izgubie iz vida. 33. "Vratit e mi ih!" i on ih poe gladiti po nogama i vratovima. 34. Mi smo Sulejmana u iskuen je doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju zadrali, ali je poslije ozdravi o. 35. "Gospodaru moj", - rekao je "oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, nee imati! Ti uistinu, bogato daruje!" 36. I Mi smo dali da mu slue: vjetar koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio 37. i ejtani, sve graditelji i gnjurci, 38. i drugi u bukagije okovani. 39. "Ovo je Na dar, pa ti oslobodi ili zadri, nee zbog toga odgovarati!" 40. On je, doista, blizak Nama i eka ga krasno prebivalite. 41. I sjeti se roba Naeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: "ejtan me na zlo navraa i misli lane mi uliva!" 42. "Udri nogom o zemlju, - eto hladne vode za kupanje i pie!" 43. i Mi smo mu iz milosti Nae eljad njegovu darovali i jo toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti 44. "I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekri!" Mi smo znali da je on izdrljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao! 45. I sjeti se robova Naih Ibrahim a i Ishaka i Ja'kuba, sve u vjeri vrstih i dalekovidnih. 46. Mi ih posebno obdarism o vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet; 47. i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi. 48. I sjeti se Ismaila i Eljese'a i Zu-l-Kif la, svi su oni bili dobri. 49. Ovo je lijep spomen! A one koji se grijeha budu k lonili eka divno prebivalite: 50. edenski vrtovi, ije e kapije biti za njih otvorene , 51. u kojima e se odmarati, i raznovrsno voe i pie traiti. 52. Pored njih bie hurij e, istih godina, koje e preda se gledati. 53. "To je ono to vam se obeava za Dan u kome e se raun polagati; 54. to e, doista, blagodat Naa biti, koja nikada nee prestaj ati!" 55. Eto toliko! A one koji budu zlo inili eka najgore prebivalite: 56. dehenne m, u kojem e gorjeti; a grozne li postelje! 57. Eto toliko! Pa neka okuaju vodu kl jualu i kapljevinu smrdljivu 58. i druge sline ovima muke, mnogostruke. 59. "Ova g omila e zajedno s vama tiskajui se u dehennem ui!" "Ne bilo im prostrano! u vatri e o ni, doista, gorjeti!' 60. "Vama ne bilo prostrano!" rei e oni "vi ste nam ovo pripre mili, a grozna li boravita!' 61. "Gospodaru na," rei e "udvostrui patnju u vatri oni koji su nam ovo priredili!' 62. I govorie: "Zato ne vidimo ljude koje smo u zle ubra jali 63. i koje smo ismijavali? Da nam se nisu iz vida izgubili?" 64. Istina je, sigurno, da e se stanovnici dehennema meu sobom raspravljati. 65. Reci: "Ja samo o pominjem; nema boga osim Allaha, Jedinoga i Monog, 66. Gospodara nebesa i Zemlje i onoga to je izmeu njih, Silnoga, Onoga koji prata" 67. Reci: "Ovo je vijest velik a, 68. a vi od nje glave okreete. 69. Ja nisam nita znao o melekima uzvienim kada s u se prepirali 70. meni se objavljuje samo da jasno opominjem" 71. i kad je mele kima Gospodar tvoj rekao: "Stvoriu ovjeka od ilovae, 162

72. pa kad mu savren oblik dam u ivot u nj udahnem, vi mu se poklonite!" 73. melek i su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili 74. osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik. 75. "O Iblisu!" rekao je On "ta te navelo da se ne pokloni onom e koga sam sobom stvorio? Jesi li se uzoholio ili misli da si uzvien?" 76. "Bolji sam od njega" rekao je on "mene si stvorio od vatre a njega od ilovae." 77. "E, i zlazi onda iz denneta! ree On "proklet da si! 78. Moje prokletstvo e te do Sudnjeg dana pratiti!" 79. "Gospodaru moj!' ree on -, "daj mi vremena do dana kada e oni oivl jeni biti!" 80. "Dajem ti" ree On 81."do dana ve odreenog." 82. "E tako mi dostojan stva Tvoga," ree -, "sigurno u ih sve na stranputicu navesti, 83. osim Tvojih meu n jima robova iskrenih!' 84. "Istinom se kunem i istinu govorim" ree Allah -, 85. "si gurno u sa svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom, dehennem napuniti!' 86 . Reci: "Ne traim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisam izvjetaen, 87. Kur'an j e doista svijetu cijelom opomena! 88. i vi ete uskoro saznati njegovu poruku!" SURA 39 Skupovi Az-Zumar Mekka 75 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri! 2. Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu, p ravu istinu, zato se klanjaj samo Allahu iskreno Mu ispovijedajui vjeru! 3. Iskre no ispovijedanje vjere dug je Allahu! A onima koji pored Njega uzimaju zatitnike: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas to vie Allahu pribliili" Allah e njima, zais ta, presuditi o onome u emu su se oni razilazili. Allah nikako nee ukazati na prav i put onome ko je laljivac i nevjernik. 4. Da je Allah htio da dijete ima, izabra o bi, izmeu onih koje je stvorio, onoga koga bi On htio. Hvaljen neka je On; On j e Allah, Jedini i Svemoni! 5. Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On nou zavija dan i danom zavija no, On je Sunce i Mjesec potinio, svako se kree do roka odreenog. On je Silni, On mnogo prata! 6. On vas od jednog ovjeka stvara a od njega je drug u njegovu stvorio i On vam je dao osam vrsta stoke; On vas stvara u utrobama mat era vaih, dajui vam likove, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, G ospodar va, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda odmeete? 7. ak o vi budete nezahvalni, - pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan, ak o su robovi Njegovi nezahvalni, a zadovoljan je sa vama ako budete zahvalni. A n ijedan grenik nee nositi grijehe drugoga! Poslije ete se Gospodaru svome vratiti, p a e vas On o onom ta ste radili obavijestiti, jer On dobro zna svaije misli. 8. Kad ovjeka nevolja snae, Gospodaru svome se moli, Njemu se obraa, a onda, poto mu Allah milost svoju daruje, zaboravi onoga kome se prije molio, i druge Njemu jednakim smatra, da s puta Njegova na stranputicu odvodio. Reci: "Uivaj neko vrijeme u ne vjerovanju svome, bie, sigurno, stanovnik u vatri!" 9. Da li je onaj koji u nonim as ovima u molitvi vrijeme provodi, padajui licem na tle i stojei, strahujui od onoga svijeta i nadajui se milosti Gospodara svoga.? Reci: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!" 163

10. Reci: "O robovi moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na o vom svijetu dobra djela budu inili eka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; sa mo oni koji budu strpljivi bie bez rauna nagraeni." 11. Reci: "Meni se nareuje da se klanjam Allahu iskreno Mu ispovijedajui vjeru 12. i nareuje mi se da budem prvi m usliman." 13. Reci: "Ja se bojim patnje na Velikom danu, ako budem Gospodaru svo me neposluan." 14. Reci: "Samo se Allahu klanjam, iskreno Mu ispovijedajui vjeru s voju, 15. a vi se, pored Njega, klanjajte kome hoete!" Reci; "Stradae uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je pravo stradanje !" 16. Nad njima e biti naslage vatre, a ispod njih naslage; time Allah strai robo ve Svoje. "O robovi Moji, bojte se Mene!" 17. za one koji izbjegavaju da se kumi rima klanjaju i koji se Allahu obraaju, - njima su namijenjene radosne vijesti, z ato obraduj robove Moje 18. koji Kur'an sluaju i slijede ono najljepe u njemu; njima je Allah na pravi put ukazao i oni su pametni. 19. Zar ti da spasi onoga koji je zasluio kaznu, onoga koji e biti u vatri? 20. A one koji se Gospodara svoga boje e kaju odaje, sve jedne iznad drugih sagraene, ispred kojih e rijeke tei, - obeanje je Allahovo, a Allah nee obeanje prekriti. 21. Zar ne vidi da Allah sputa s neba kiu pa je u izvore u zemlji razvodi, a onda pomou nje raznobojno bilje izvodi, zatim se ono sui i ti ga vidi poutjela, i najzad ga skri. To je, doista, pouka za one koji su pametni. 22. Zar je isti onaj ije je srce Allah uinio sklonim islamu, pa on slije di svjetlo Gospodara svoga? Teko onima ija su srca neosjetljiva kad se spomene All ah, oni su u pravoj zabludi! 23. Allah objavljuje najljepi govor, Knjigu slinu po smislu, ije se pouke ponavljaju, zbog koji podilazi jeza one koji se Gospodara sv oga boje, a kada spomene ime Allahovo, koe njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov pravi put na koji On ukazuje onome kome On hoe; a onoga koga Allah os tavi u zabludi niko na pravi put nee moi uputiti. 24. zar je isti onaj koji e se na Sudnjem danu licem svojim zaklanjati od strahovite patnje? "Trpite ono to ste za sluili!" mnogobocima e se rei. 25. Oni prije njih koji su poricali, pa ih je stigla kazna odakle nisu oekivali. 26. Allah je dao da osjete ponienje u ivotu na ovom svi jetu, a patnja na drugom svijetu bie, zaista, jo gora, - kad bi oni samo znali! 27 . Mi u ovom Kur'anu navodimo ljudima svakojake primjere da bi pouku primili, 28. u Kur'anu na arapskom jeziku, u kome nema nikakve protivrjenosti, da bi se Gospodara svoga pobojali. 29. Allah navodi kao primjer ovjeka koji je u vlasti ortaka oko koga se oni otimaju, i ovjeka koji je u vlasti samo jednog ovjeka, - da li je poloa j njih dvojice isti? Hvaljen neka je Allah, nije, ali veina njih ne zna. 30. Ti e, zacijelo, umrijeti, a i oni e, takoe, pomrijeti, 31. i poslije, na Sudnjem danu, p red Gospodarom svojim ete se jedan s drugim prepirati. 32. Ima li nepravednijeg o d onoga koji o Allahu govori lai i smatra da je la Istina kada mu ona dolazi? Zar u dehennemu prebivalite za nevjernike nee biti? 33. A onaj koji donosi istinu i oni koji u nju vjeruju, oni su bogobojazni, 34. sve to zaele u Gospodara svoga e nai; t o e biti nagrada onima koji su dobra djela inili, 35. da bi Allah preko runih postu paka njihovih preao, i da bi ih za lijepa djela koja su radili nagradio. 36. Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome? A oni te plae onima kojima se, pored Njega, k lanjaju. Onoga koga Allah ostavi u zabludi niko ne moe na pravi put uputiti, 37. a onoga koga On na pravi put uputi niko ne moe u zabludu dovesti. Zar Allah nije silan i strog? 164

38. Ako ih upita ko je stvorio nebesa i Zemlju, sigurno e rei: "Allah!" a ti reci? "Mislite li vi da bi oni kojima se, pored Allaha, klanjate mogli otkloniti tetu, ako Allah hoe da mi je uini, ili, da bi mogli zadrati milost Njegovu, ako On hoe da im je podari?" Reci: "Meni je dovoljan Allah, u Njega se pouzdaju oni koji se po uzdavaju." 39. Reci: "O narode moj, ti postupaj onako kako postupa, a i ja u postu pati, pa ete znati 40. koga e stii patnja koja e ga poniziti, i koga e patnja vjena sn ai." 41. Mi ti objavljujemo Knjigu zbog svih ljudi samu istinu; onaj ko bude iao p ravim putem sebi e koristiti, a onaj ko bude iao stranputicom sebi e nauditi, ti ni si njima tutor. 42. Allah uzima due u asu njihove smrti, a i oni koji spavaju, pa zadrava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka odreenog. To s u, zaista, dokazi za one koji razmiljaju. 43. Oni bez Allahova odobrenja posredni ke uzimaju. Reci: "Zar i onda kada su bez ikakve moi i kada nita ne razumiju!" 44. Reci: "Niko ne moe bez Njegove volje posredovati, vlast na nebesima i na Zemlji Njegova je, a poslije Njemu ete se vratiti." 45. Kad se Allah samo spomene, gre se srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju, a kada se spomenu oni kojima se oni po red Njega klanjaju, odjednom ih radost obuzme. 46. Reci: "Allahu, stvoritelju ne besa i Zemlje, Ti koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, Ti e robovima Svojim presu diti u onome oko ega su se razilazili!" 47. Kad bi mnogoboci imali sve to je na Zem lji, i jo toliko, na Sudnjem danu oni bi sve to dali da bi se teke patnje iskupili ; A Allah e ih kazniti kaznom kakvu nisu mogli ni naslutiti, 48. i predoie im se rav a djela njihova koja su radili i snai e ih ba ono emu su se izrugivali. 49. Kad ovjek a kakva nevolja snae, Nama se moli; a kad mu Mi poslije blagodat pruimo, onda govo ri: "Ovo mi je dato zato to sam to zasluio." A nije tako, to je samo kunja, ali vein a njih ne zna. 50. Tako su govorili i oni prije njih, pa im nije koristilo ono to su bili stekli, 51. i stigla ih je kazna za ono to su radili. A i one meu ovima k oji nepravdu ine stii e kazna za ono to ine, oni nee umai. 52. Kako ne znaju da Alla aje obilje onome kome hoe, i da uskrauje; to su, zaista, pouke narodu koji vjeruje . 53. Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogrijeili, ne gubite nadu u All ahovu milost! Allah e, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prata i O n je milostiv. 54. I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego to vam kazna doe, - poslije vam niko nee u pomo priskoiti. 55. I slijedite ono najljepe, ono to vam Gospodar va objavljuje, prije nego to vam iznenada kazna doe, za iji dola zak neete znati, 56. da ovjek ne bi uzviknuo: "Teko meni, koliko sam samo dunosti pr ema Allahu propustio, ak sam se i izrugivao!" 57. ili da ne bi rekao: "Da me je A llah pravim putem uputio, sigurno bi se Njegove kazne sauvao". 58. ili da ne bi r ekao kad doivi patnju: "Da mi se samo vratiti dobra djela bi inio!" 59. "Nikada! D olazile su pouke Moje, pa si ih poricao i oholio se, i nevjernik si bio." 60. Na Sudnjem danu vidjee pocrnjela lica onih koji su o Allahu lai govorili. A zar u dehe nnemu nee biti boravite oholih? 61. Allah e spasiti one koji su njegova nareenja izv ravali, a Njegovih se zabrana klonili, i oni e postii ono to su eljeli; zlo ih se nee doticati i oni nee tugovati. 62. Allah je stvoritelj svega i On upravlja svim, 63 . u Njega su kljuevi nebesa i Zemlje! A oni koji u Allahove dokaze ne vjeruju, on i e biti izgubljeni! 64. Reci: "Zar od mene traite da se nekome drugom, osim Allah u, klanjam, o neznalice!' 165

65. A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: Ako bude druge Allahu ravnim smatra o, tvoja djela e sigurno propasti, a ti e izgubljen biti." 66. Nego, Allahu se jedi no klanjaj i budi zahvalan! 67. Oni ne veliaju Allaha onako kako Ga treba veliati; a itava Zemlja e na Sudnjem danu u vlasti Njegovoj biti, a nebesa e u moi Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim! 68. I u rog e se puhnuti, i umrijee oni na nebesima i oni na Zemlji, ostae samo oni koje bude Allah odabrao; poslije e se u rog po drugi put puhnuti i oni e, odjednom, ustati i ekati. 69. I Zemlje e svjetlou Gospodara svoga zasjati i Knjiga e se postaviti, vjerovjesnici i svjedoci e se dovesti, i po pravdi e im se svima pr esuditi, nikome se nee nepravda uiniti; 70. svako e dobiti ono to je zasluio, jer On dobro zna ta je ko radio. 71. Oni koji nisu vjerovali u gomilama e u dehennem biti natjerani, i kad do njega dou, kapije njegove e se pootvarati i uvari njegovi e ih u pitati: "Zar vam nisu dolazili vai poslanici, koji su vam ajete Gospodara vaeg kaz ivali i opominjali da ete ovaj va Dan doivjeti?" "Jesu" rei e oni -, "ali jo je dav odreeno da e nevjernici kanjeni biti." 72. I rei e se: "Ulazite na dehennemske kapije, vjeno ete u njima boraviti!" Grozna li prebivalita onima koji su se oholili! 73. A oni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama e u dennet biti povedeni, i kad do njega dou, - a kapije njegove ve irom otvorene -, uvari njegovi e im rei: "Mir vam a, od grijeha ste isti, zato uite u nj, u njemu ete vjeno boraviti!" 74. I oni e rei: "Hvala Allahu, koji nam je obeanje Svoje ispunio i u dennetu nam mjesto darovao, d a se u njemu nastanimo gdje hoemo!" Divne li nagrade onima koji su se trudili! 75 . I vidjee meleke kako prijesto okruuju, veliajui i hvalei Gospodara svoga; i svima e e po pravdi presuditi i rei e se: "Hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!' SURA 40 Vjernik Al-Mu'min Mekka 85 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. H a mim. 2. Knjigu objavljuje Allah, Silni i Sveznajui, 3. koji oprata grijehe i pri ma pokajanje, koji strahovito kanjava i obilno nagrauje; drugog boga osim Njega ne ma, Njemu se sve vraa. 4. O Allahovim ajetima raspravljaju samo oni koji ne vjeru ju, pa neka te ne obmanjuje to to se oni po svijetu kreu. 5. I Nuhov narod je prij e njih poricao, a i poslije njega oni koji su se bili protiv poslanika urotili. Svaki narod nastojao je da se domogne svoga poslanika i trudio se da neistinom u gui istinu, pa sam ga Ja kanjavao, - a kakva je bila kazna Moja! 6. I tako e se rij e Gospodara tvoga ispuniti da e oni koji nisu htjeli da vjeruju stanovnici u vatri biti. 7. Meleki koji dre prijesto i oni koji su oko njega veliaju i hvale Gospoda ra svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oproteni grijesi vjernicima: "Gospodaru na, Ti sve obuhvata milou i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sauvaj ih patnje u vatri! 8. Gospodaru na, uvedi ih u edenske v rtove, koje si im obeao, i pretke njihove i ene njihove i potomstvo njihovo, - one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan i mudar. 9. I potedi ih kazne zbog runi h djela, jer koga Ti toga dana potedi kazne zbog runih djela Ti si mu se smilovao, a to e, zaista, veliki uspjeh biti!" 166

10. Onima koji nisu vjerovali doviknue se: "Allahova odvratnost prema vama kad st e, pozvani da vjerujete, ostali nevjernici bila je, doista, vea od vae odvratnosti sada prema sebi." 11. "Gospodaru na," rei e oni -, "dva puta si nas usmrtio i dva puta si nas oivio; mi priznajemo grijehe nae, pa imali ikakva naina da se izie?" 12. "To vam je zato to niste vjerovali kad se pozivalo Allahu Jedinom, a vjerovali s te ako bi Mu se neko drugi smatrao jednakim! Odluka pripada jedino Allahu, uzvien om i velikom." 13. On vam pokazuje znamenja Svoja i sputa vam opskrbu s neba, a p ouku e prihvatiti samo onaj koji se Njemu obraa. 14. Klanjate se zato Allahu, iskr eno Mu ispovijedajui vjeru - pa makar to nevjernicima bilo mrsko -, 15. Onome naj uzvienijem, koji svemirom vlada, koji alje Objavu, rijei Svoje kome hoe od robova Sv ojih, da upozori na Dan susreta meusobnog, 16. na Dan kad e se oni pojaviti, kada Allahu nee o njima nita skriveno biti. "Ko e mati vlast toga dana?" "Allah, Jedini i Svemoni!" 17. Svaki ovjek e toga Dana prema zasluzi kanjen ili nagraen biti; toga D ana nee biti nepravde! Allah e, zaista, brzo obraunati. 18. I upozori ih na bliski Sudnji dan kada e srca do grkljana doprijeti i poprijeiti se, kada nevjernici ni p risna prijatelja ni posrednika nee imati koji e uslian biti. 19. On zna poglede koj i kriomice u ono to je zabranjeno gledaju, a i u ono to grudi kriju; 20. Allah e po pravdi presuditi, a oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju nee ni po emu suditi . Allah, zaista, sve uje i sve vidi. 21. Zato oni ne putuju po svijetu pa da vide kako su zavrili oni prije njih. Bili su od njih moniji i vie spomenika su na Zemlji ostavili, ali ih je Allah, zbog grijehova njihovih, kaznio i niko ih od Allahov e kazne nije odbranio. 22. Allah ih je kaznio zato to su poricali jasne dokaze ko je su im poslanici njihovi donosili, On je, zaista, Moan, On strahovito kanjava. 2 3. Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Naim i dokazom jasnim 24. faraonu i Hamanu i Karunu, ali su oni rekli: "arobnjak i laov!" 25. A kada im je on donio Istinu od Nas, rekli su: "Ubijajte muku djecu onih koji vjeruju u ono to on govori, a ostav ljajte u ivotu njihovu ensku djecu!' Ali, lukavstva nevjernika su uvijek uzaludna. 2 6. "Pustite vi meni" ree faraon "da ubijem Musaa, a on neka trai pomo od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vau ne izmjeni ili da u zemlji nered ne izazo ve." 27. Musa ree: "Molim Gospodara svoga i Gospodara vaega da me zatiti od svakog oholog koji ne vjeruje u Dana u kome e se raun polagati!' 28. A jedan ovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje ree: "Zar da ubijete ovjeka zato to govori: 'Gospodar moj je Allah!', onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gos podara vaeg? Ako je laov, njegova la e njemu nauditi, a ako govori istinu, onda e vas stii barem neto od onoga ime vam prijeti, jer Allah nee ukazati na pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo lae. 29. O narode moj, danas vama pripada vlas t i vi ste na vrhovima u zemlji, ali ko e nas odbraniti od Allahove kazne ako nas ona stigne?" A faraon ree: "Savjetujem vam samo ono to mislim, a na pravi put u va s samo ja izvesti." 30. A onda onaj vjernik ree: "O narode moj, bojim se da i vas ne stigne ono to je stiglo narode koji su se protiv poslanika bili urotili, 31. kao to je to bilo sa Nuhovim narodom i Adom i Semudom i onima poslije njih. A All ah nije nepravedan robovima Svojim. 32. O narode moj, plaim ta e biti s vama na Dan kada budete jedni druge dozivali, 33. na Dan kada budete uzmiui bjeali, kada vas o d Allaha nee moi niko odbraniti. A onoga koga Allah u zabludi ostavi, toga nee niko uputiti. 167

34. Jusuf vam je, jo davno, donio jasne dokaze, ali ste vi stalno sumnjali u ono t o vam je donio. A kad je on umro, vi ste rekli: 'Allah vie nee poslije njega poslati poslanika!' Eto tako Allah ostavlja u zabludi svakoga ko u zlu pretjeruje i sumnj a, 35. one koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije doao, pa izazivaju jo veu Allahovu mrnju i mrnju vjernika. Tako Allah peati srce svak g oholog i nasilnog." 36. "O Hamane," - ree faraon "sagradi mi jedan toranj ne bi h li stigao da staza, 37. staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga, a ja smatram da je on, zaista, laac." I eto tako su se faraonu njegova runa djela uin ila lijepim i on je bio odvraen od pravog puta, a lukavstvo faraonovo se zavrilo n a njegovu tetu. 38. I onda onaj vjernik ree: "O narode moj, ugledajte se u mene, j a u vam na pravi put ukazati! 39. O narode moj, ivot na ovom svijetu samo je prola zno uivanje, a onaj svijet je, zaista, Kua vjena. 40. Ko uini zlo, bie prema njemu kan jen, a ko uini dobro bio mukarac ili ena, a vjernik je -, u dennet e; u njemu e imati u obilju svega, bez rauna. 41. O narode moj, ta je ovo, ja vas pozivam da vas spas im, a vi mene pozivate u vatru: 42. pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da pri hvatim Njemu ravnim onoga o kome ba nita ne znam, a ja vas pozivam Silnome, Onome koji mnogo prata. 43. Nema nimalo sumnje u to da se oni kojima me pozivate nee nik ome ni na ovom ni na onom svijetu odazvati i da emo se Allahu vratiti, i da e mnog oboci stanovnici u ognju biti. 44. Tada ete se sigurno mojih rijei sjetiti! A ja Al lahu preputam svoj sluaj; Allah, uistinu, robove svoje vidi." 45. I Allah ga je sau vao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi. 46. Oni e s e ujutro i navee u vatri priti, a kada nastupi as: "Uvedite faraonove ljude u patnj u najteu!" 47. I kada se u vatri budu prepirali, pa oni koji su bili potlaeni rekn u glaveinama svojim: "Mi smo se za vama povodili, moete li nas makar malo vatre os loboditi?", 48. onda e glaveine rei: "Evo nas, svi smo u njoj, jer Allah je presudi o robovima Svojim." 49. I oni koji e u vatri biti govorie straarima dehennemskim: "Z amolite Gospodara svoga da nam bar jedan dan svoju patnju ublai!" 50. "A zar vam poslanici vai nisu jasne dokaze donosili? upitae oni. "Jesu!" odgovorie. "Molite o da vi!" rei e oni. Ali e molba onih koji nisu vjerovali uzaludna biti. 51. Mi emo, d oista, pomoi poslanike Nae i vjernike u ivotu na ovom svijetu, a i na Dan kad se di gnu svjedoci, 52. na Dan kada krivcima pravdanja njihova nee od koristi biti; nji h e prokletstvo i najgore prebivalite ekati. 53. Mi smo Musau uputstvo dali i sinov ima Israilovim u nasljedstvo Knjigu ostavili 54. da bude putokaz i opomena onima koji pameti budu imali. 55. Zato ti budi strpljiv Allahovo obeanje je istina i m oli da ti budu oproteni tvoji grijesi, i Gospodara svoga krajem i poetkom dana vel iaj i hvali! 56. Oni koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav do kaz nije doao, u srcima njihovim je samo oholost koja ih nee dovesti do cilja eljen og, zato moli od Allaha zatitu, jer On, uistinu, sve uje i sve vidi. 57. Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno vee nego stvaranje roda ljudskog, ali veina ljudi ne z na. 58. Nisu isto slijepac i onaj koji vidi, nisu isto vjernici koji dobra djela ine i zlotvori. Kako vas malo prima pouku! 59. Doi e as oivljenja, u to nema nimalo sumnje, ali veina ljudi nee da vjeruje. 60. Gospodar va je rekao: "Pozovite Me i za molite, Ja u vam se odazvati! Oni koji iz oholosti nee da Mi se klanjaju ui e, sigur no, u dehennem ponieni." 168

61. Allah vam je dao no da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah je neizmjer no dobar prema ljudima, ali veina ljudi nee da zahvaljuje. 62. To vam je, eto, All ah, Gospodar va, stvoritelj svega, drugog boga osim Njega nema, pa kuda se onda o dmeete? 63. Tako su se odmetali i oni koji su Allahove dokaze poricali. 64. Allah vam je uinio Zemlju prebivalitem, a nebo zdanjem, i On vam oblije daje i likove vae ini lijepim, i jelima vas opskrbljuje ukusnim. To je Allah, Gospodar va, i neka j e uzvien Allah, Gospodar svjetova! 65. On je ivi, nema boga osim Njega, zato se sa mo Njemu klanjajte, iskreno Mu ispovijedajui vjeru: "Neka je hvaljen Allah, Gospo dar svjetova!" 66. Reci: "Meni je zabranjeno, o tome su mi doli jasni dokazi od G ospodara moga, da se klanjam onima kojima se, pored Allaha klanjate, a nareeno mi je da se pokorava Gospodaru svjetova. 67. On vas stvara od zemlje, zatim od kap i sjemena, zatim od ugruka, zatim ini da se kao dojenad raate, i da do muevnog doba s tignete, i da starci postanete a neki od vas umiru prije i da do sudnjeg asa poivi te kako biste mogli da shvatite. 68. On ivot i smrt daje! A kad neto odlui, samo re kne : "Budi! i ono bude." 69. Zar ne vidi kako se okreu oni koji o Allahovim dokaz ima raspravljaju? 70. Oni koji poriu Knjigu i ono to smo poslali po poslanicima sa znae posljedice toga 71. kada sa okovima o vratu i sindirima budu vueni 72. po kljua loj vodi, a zatim u vatri preni, 73. i potom upitani: "Gdje su oni kojima ste se klanjali, 74. a ne Allahu?" "Izgubili su nam se iz vida", - odgovorie -, "ta mi s e prije, u stvari, nismo nikome ni klanjali." Eto tako Allah ostavlja u zabludi nevjernike. 75. To vam je zato to ste bez ikakva osnova na Zemlji bahati bili i to ste likovali. 76. Ulazite kroz kapije dehennema, u njemu ete vjeno ostati, - a runo je prebivalite oholih! 77. Zato ti budi strpljiv, Allahova prijetnja e se sigurno obistiniti! Bilo da ti pokaemo dio onoga ime im Mi prijetimo, bilo da ti prije ivo t oduzmemo, Nama e se oni vratiti. 78. I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali. I nijedan poslanik nije mogao da uini nikakvo udo bez Allahove volje. A kad se Allahova prijetnja ispuni, bie presueno po pravdi i tada e nevaljali nastradati. 79. Allah je za vas stvorio iv otinje, da na nekima jaete, a da neke jedete, 80. Vi od njih koristi imate i vi n a njima za vas vane potrebe ostvarujete i na njima i na laama vi se vozite. 81. On vam pokazuje dokaze moi Svoje, pa koje od Allahovih dokaza ne priznajete? 82. Zat o oni ne putuju po svijetu, pa da vide kako su zavrili oni prije njih? Oni su bil i od njih mnogobrojniji i jai i vie spomenika su na Zemlji ostavili, i nita im nije koristilo ono to su stekli. 83. Kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosi li, oni su se znanjem koje su imali diili, i snalo ih je ono emu su se stalno rugal i. 84. A kad bi kaznu Nau doivjeli, onda bi govorili: "Mi vjerujemo u Allaha, u Nj ega jedinog, a odriemo se onih koje smo Njemu ravnim smatrali!" 85. Ali im vjerov anje njihovo, kada bi kaznu Nau doivjeli, ne bi nimalo bilo od koristi, prema Alla hovom zakonu koji je vrijedio za sve robove Njegove koji su bili i nestali, - i tada bi nevjernici stradali. 169

SURA 41 Objanjenje Fussilat Mekka 54 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1 . Ha-mim. 2. Objava je od Milostivog, Samilosnog, 3. Knjiga iji su ajeti jasno iz loeni, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju, 4. vjesnik radosnih vijesti i opomena, - pa opet veina njih glavu okree, nee ni da uje. 5. "Srca naa su" govore on i "pod pokrivaima, daleka od onoga emu nas ti poziva, i mi smo gluhi za to, a izmeu nas i tebe je pregrada, pa ti radi, i mi emo raditi." 6. Reci: "Ja sam ovjek kao i vi, samo meni se objavljuje da je va Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreni k lanjate i od Njega oprosta traite! A teko onima koji Njemu druge ravnim smatraju, 7. koji zekat ne daju i koji u onaj svijet ne vjeruju! 8. One koji vjeruju i dob ra djela ine zbilja eka nagrada neprekidna." 9. Reci: "Zar, zaista, neete da vjeruj ete u Onoga koji je u dva vremenska razdoblja Zemlju stvorio i jo Mu druge ravnim smatrate? To je Gospodar svjetova!" 10. On je nepomina brda po njoj stvorio i bl agoslovljenom je uinio i proizvode njezine na njoj odredio, sve to u etiri vremens ka razdoblja, - ovo je objanjenje za one koji pitaju, 11. zatim se nebeskim visin ama uputio dok je nebo jo maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao: "Pojavite se mil om ili silom!" "Pojavljujemo se drage volje!' odgovorili su, 12. pa ih u dva vreme nska razdoblja, kao sedam nebesa, stvorio, i odredio ta e se u svakom nebu nalazit i. A nebo najblie sjajnim zvijezdama smo ukrasili nad njim Mi bdijemo. To je odre dba Silnoga i Sveznaloga. 13. A ako glave okrenu, ti reci: "Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila Ada i Semuda, 14. kada su im sa svih strana poslanici njihovi dolazili i govorili: "Ne klanjajte se nikome do Allahu"! a oni odgovara li: "Da je Gospodar na htio, On bi meleke poslao, mi ne vjerujemo u ono to je po v ama poslano." 15. Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. "Ko je od nas jai?" govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jai od njih, - a i znamenja naa su poricali. 16. I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim , vjetar leden, da bismo im jo na ovom svijetu dali da osjete sramnu patnju, - pa tnja na onom svijetu bie, zaista, jo sramnija -, i niko im nee u pomo pritei. 17. I S emudu smo na pravi put ukazivali, ali, njima je bila milija sljepoa od pravog put a, pa ih je stigla sramna kazna od munje, prema onome kako su zasluili, 18. a one koji su vjerovali i Allaha se bojali Mi smo spasili. 19. A na Dan kad Allahovi neprijatelji u vatru budu potjerani, - oni prvi bie zadrani, da bi ih sustigli ost ali, 20. i kad dou do nje, ui njihove, i oi njihove, i koe njihove svjedoie protiv nji h o onome to su radili. 21. "Zato svjedoite protiv nas!" upitae oni koe svoje. "Alla , koji je dao sposobnost govora svakom biu, obdario je darom govora i nas", - odg ovorie. "On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo vratili. 22. Vi se niste krili zato da ne bi ui vae i oi vae i koe vae protiv vas svjedoile, ve zato to ste v ali da Allah nee saznati mnogo tota to ste radili. 23. I to vae uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je, i sada ste nastradali." 24. Pa i ako budu trpjeli, njihovo boravite e vatra biti; a ako budu traili naklonost Allahovu, njihovoj molbi nee se udovoljiti. 170

25. Mi smo im bili odredili loe drugove koji su im lijepim prikazivali ono to su u radili i ono to e uraditi, i na njima se obistinilo ono to je reeno za narode, dinnov e i ljude koji su prije njih bili i nestali doista su nastradali. 26. Oni koji n e vjeruju govore: "Ne sluajte ovaj Kur'an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!' 27. Zato emo Mi sigurno dati da nevjernici iskuse nesnosnu patnju, i kazniemo ih n ajgorom kaznom za djela koja su poinili. 28. To je kazna za Allahove neprijatelje , vatra u kojoj e im vjena kua biti, kao naplata to su dokaze Nae stalno poricali. 29 . I nevjernici e rei: "Gospodaru na, pokai nam dinnove i ljude, one koji su nas zavel i, da ih stavimo pod noge nae, neka budu najdonji." 30. Onima koji govore: "Gospo dar na je Allah" pa poslije ostanu pri tome dolaze meleki' "Ne bojte se i ne alostit e se, i radujte se dennetu koji vam je obean. 31. Mi smo zatitnici vai u ivotu na ovo m svijetu, a i na onom; u njenu ete imati sve ono to due vae zaele, i to god zatraite maete, 32. biete poaeni od Onoga koji prata i koji je Milostiv." 33. A ko govori ljepe od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela ini i koji govori: "Ja sam doista m usliman!" 34. Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa e ti dumanin tvoj odje dnom prisni prijatelj postati, 35. To mogu postii samo strpljivi; to mogu postii s amo vrlo sreni. 36. A kad ejtan pokua da te na zle misli navede, ti zatrai utoite u Al laha, jer On, uistinu, sve uje i zna sve. 37. Meu znamenjima Njegovim su no i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, ve pad ajte licem na tle pred Allahom, koji ih je stvorio, ako elite da se samo njemu je dinom klanjate. 38. A ako oni nee da te posluaju, - pa, oni koji su kod Gospodara tvoga hvale Ga i nou i danju i ne dosauju se. 39. Jedno od znamenja Njegovih je i to to ti vidi suhu zemlju, a kad na nju spustimo kiu, ona se pokrene i uzbuja. Onaj ko njoj daje ivot oivjee sigurno i umrle, jer je On kadar sve. 40. Oni koji rijei n ae izvru nee se, doista, od Nas sakriti. Pa da li e biti ugodnije onome koji u vatru bude baen ili onome koji na Sudnji dan doe smiren? Radite ta hoete, On, zaista, vid i ta vi radite. 41. Oni koji ne vjeruju u Kur'an, poto im je objavljen... A on je, z aista, knjiga zatiena, 42. la joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od M udroga i hvale dostojnoga. 43. Tebi se nee rei nita to ve nije reeno poslanicima prije tebe. Gospodar tvoj zaista prata, a i bolno kanjava. 44. A da Kur'an objavljujemo n a tuem jeziku, oni bi sigurno rekli: "Trebalo je da su mu ajeti razumljivi. Zar j ezik tu, a onaj kome se objavljuje Arap?" Reci: "On je vjernicima uputstvo i lije k. A oni koji nee da vjeruju i gluhi su i slijepi, kao da se izdaleka mjesta dozi vaju. 45. I Musau smo Knjigu dali, pa su se zbog nje podvojili. A da nije Rijei G ospodara tvoga prije izreene, sa ovima bi bilo ve svreno, jer oni mnogo u Kur'an sumn jaju. 46. Ko ini dobro, u svoju korist ini, a ko radi zlo, na svoju tetu radi. A Go spodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim. 47. Samo On zna kada e smak sv ijeta nastupiti. A ni plodovi ne izlaze iz cvjetnih aki svojih i nijedna ena ne zan ese i ne rodi, a da On to ne zna. A na Dan kad ih On upita: "Gdje su oni koje st e smatrali Meni ravnim?" oni e odgovoriti: "Javljamo ti da niko od nas to ne tvrd i." 48. I nee biti onih kojima su se prije klanjali i uvjerie se da ne mogu nikud umai. 49. ovjeku ne dosadi da bogatstvo trai, a kada ga neimatina zadesi, onda zdvaj a i nadu gubi. 171

50. Kad ga obaspemo milou Naom, poslije nesree koja ga zadesi, on govori: "Ovo sam i zasluio i ja ne mislim da e as oivljenja doi. A ako budem Gospodaru svome vraen, kod Njega me eka dennet." A Mi emo one koji nisu vjerovali sigurno o onom to su radili o bavijestiti i da iskuse patnju teku doista emo im dati. 51. Kada ovjeku milost Nau d arujemo, postaje nezahvalan i uzoholi se, a kada ga nevolja dotakne, onda se dug o moli. 52. Reci: "ta mislite, ako je Kur'an od Allaha, a vi u nj neete da vjerujete koje onda u veoj zabludi od onoga koji je u protivrjeju dalekom od istine?" 53. M i emo im pruati dokaze Nae u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im n e bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to to je Gospodar tvoj o svemu obavijeten? 54. Oni sumnjaju da e pred Gospodara svoga stati, a On znanje m Svojim obuhvata sve. SURA 42 Dogovaranje A-ura Mekka 53 ajeta U ime Allaha, Milo stivog, Samilosnog 1. Ha-mim 2. Ajin-sin-kaf. 3. Eto tako Allah Silni i Mudri ob javljuje tebi, kao i onima prije tebe. 4. Njegovo je ono to je na nebesima i ono t o je na Zemlji, i On je Svevinji, Velianstveni! 5. Gotovo da se nebesa raspadnu je dna iznad drugih! A meleki veliaju i hvale Gospodara svoga i mole oprosta za one koji su za Zemlji. Allah je, zaista, taj koji prata i koji je milostiv. 6. Allah motri na one koje, pored Njega, zatitnike uzimaju, tebi nije preputeno da o njima brigu vodi. 7. Eto tako Mi tebi objavljujemo Kur'an, na arapskom jeziku, da bi opom injao Mekku i one oko nje i upozorio na Dan kada e se sakupiti u koji nema nikakv e sumnje. Jedni e u dennet, a drugi u dehennem. 8. A da Allah hoe, uinio bi ih sve pr avim vjernicima, ali, On u milost Svoju uvodi koga On hoe, a nevjernici nemaju ni zatitnika ni pomagaa. 9. Zar oni da druge, a ne Njega, za zatitnike uzimaju, a All ah je jedini zatitnik! On e uivjeti umrle, samo je On kadar sve. 10. Ma u emu se raz ilazili, treba da presudu da Allah. To vam je, eto, Allah, Gospodar moj u Njega se ja uzdam i Njemu se obraam 11. Stvoritelj nebesa i Zemlje! On vas kao parove s tvara a stvara parove i od stoke da vas tako razmnoava. Niko nije kao On! On sve u je i sve vidi. 12. U Njega su kljuevi nebesa i Zemlje, On daje obilje kome hoe, a i uskrauje; On, uistinu, zna sve. 13. On vam propisuje u vjeri isto ono to je prop isano Nuhu i ono to objavljujemo tebi, i ono to smo naredili Ibrahimu i Musau i Is au: "Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!" Teko je onima koji All ahu druge ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vje ru onoga koga On hoe i upuuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati. 14. A oni su se podvojili iz zlobe meusobne ba onda kad im je dolo saznanje. I da nije Rijei Gospod ara tvoga prije izreene, do oznaenog roka, s njima bi bilo ve svreno. A oni kojima s e poslije njih Knjiga u nasljedstvo ostavlja veoma sumnjaju u nju. 15. Zato ti p ozivaj i budi ustrajan, onako kako ti se nareuje, a ne povodi se za prohtjevima n jihovim, i reci: "Ja vjerujem u sve knjige koje je Allah objavio, i nareeno mi je da vam 172

pravedno sudim; Allah je i na i va Gospodar, nama naa, a vama vaa djela; nema potreb e da jedni drugima dokaze iznosimo; Allah e nas sve sabrati, i Njemu e se svi vrat iti." 16. A dokazi onih koji se o Allahovoj vjeri raspravljaju nitavni su kod nji hova Gospodara kada su joj se ve mnogi odazvali; na njih e pasti gnjev i eka ih pat nja teka. 17. Allah objavljuje Knjigu, samo istinu i pravednost. A ta ti zna, - moda je Smak svijeta blizu! 18. Pouruju ga oni koji u nj ne vjeruju, a oni koji vjeru ju zbog njega strahuju i da je istina znaju. O, kako su, doista, daleko zalutali oni koji o asu oivljenja raspravljaju! 19. Allah je dobar prema robovima Svojim; on daje opskrbu kome hoe, i On je moan i silan. 20. Onome ko bude elio nagradu na o nom svijetu umnogostruiemo mu je, a onome ko bude elio nagradu na ovom svijetu daemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela. 21. Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono to Allah nije naredio? Da nije Rijei prije izreene, meu nji ma bi ve bilo presueno. A nevjernike, doista, eka patnja nesnosna. 22. Vidjee nevjern ike kako strepe zbog onoga to su inili, i kazna e ih stii; a oni koji su vjerovali i dobra djela inili bie u divnim dennetskim baama, sve to zaele imae u Gospodara svoga ie to blagodat velika. 23. Na ovaj nain Allah alje radosne vijesti robovima Svojim, onima koji su vjerovali i dobra djela inili. Reci: "Ne traim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim panje rodbinske." A umnogostruiemo nagradu onome ko uini dobro djelo, jer Allah, zaista, mnogo prata i blagodaran je. 24. Zar oni da govore: "O n izmilja o Allahu lai!' A Allah e, ako hoe, srce tvoje uiniti nepokolebljivim. Allah p onitava neistinu i utvruje istinu rijeima Svojim; On dobro zna svaije misli; 25. On prima pokajanje od robova Svojih i prata rave postupke i zna ta radite; 26. On se o daziva onima koji vjeruju i ine dobra djela i obasipa ih dobrotom Svojom jo vie, a nevjernike eka alosna patnja. 27. Kad bi Allah svim Svojim robovima davao opskrbu u obilju, oni bi se na Zemlji osilili, ali On je daje s mjerom, onoliko koliko h oe, jer On dobro poznaje i vidi robove Svoje. 28. On alje kiu kad oni izgube svaku nadu i rasprostire blagoslov Svoj; On je zatitnik pravi i jedini dostojan hvale. 29. Jedno od znamenja Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje i ivih bia koja je ras ijao po njima; On je kadar da ih sve sabere kad bude htio. 30. Kakva god vas bij eda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti. 31. I vi Mu na Zemlji neete moi umai i ne postoji, osim Allaha, ni pomaga ni zatitnik. 32. Jedno od znamenja Njegovih su lae nalik na brda koje morem plove. 33. Ako eli, On umiri vjetar i one na povrini njegovoj ostaju nepokretne to su pouke svakom onom ko je strpljiv i zahvalan 34. ili ih potopi, zbog grijehova koje su zaradili, a mnogima i oprosti -, 35. da bi se oni koji poriu dokaze Nae uvjerili da kazni Nao j ne mogu umai. 36. Sve to vam je dato samo je uivanje u ivotu na ovom svijetu, a on o to je u Allaha bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se u zdaju; 37. za one koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji, kad ih ko ras rdi, oprataju; 38. za one koji se Gospodaru svome odazivaju, i koji molitvu obavl jaju, i koji se o poslovima svojim dogovaraju, a dio od onoga ime smo ih opskrbil i udjeljuju, 39. i za one koji se odupiru onima koji ih ugnjetavaju. 40. Nepravd a se moe uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah e nagradit i; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu ine. 41. Nee odgovarati onaj koji istom mjerom uzvrati za pretrpljenu nepravdu, 42. a odgovarae oni koji ljude tlae i bez ikakva osnova red na Zemlji remete; njih eka bolna patnja. 43. Strpljivo podnosit i i pratati tako treba svaki pametan postupiti. 173

44. Onaj koga Allah bez podrke ostavi nee poslije Njega imati nikoga da ga podri. I ti e vidjeti kako e nasilnici, kad doive patnju, povikati: "Postoji li ikakav nain d a se povratimo?" 45. I vidjee kako ih poniene i klonule vatri izlau, a oni je ispod oka gledaju. Oni koji su vjerovali, rei e: "Pravi stradalnici su oni koji na Sudnj em danu i sebe i eljad svoju upropaste!" A zar nevjernici nee neprekidno patiti! 4 6. Njima nee moi pomoi oni kojima su se pored Allaha klanjali; a onaj koga je Allah bez podrke ostavio, taj pravog puta nije ni naao. 47. Odazovite se Gospodaru svom e prije nego to doe Dan koji Allah nee zaustaviti. Toga Dana utoita neete imati i neet moi poricati. 48. A ako glave okrenu, - pa, Mi tebe nismo ni poslali da bude njih ov uvar, ti si duan samo da obznani. Kad ovjeku damo da blagodat Nau osjeti, on joj s e obraduje, a kad ga zadesi kakva nesrea zbog onoga to su uradile ruke njegove, on da ovjek blagodati ne priznaje. 49. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara ta hoe! On poklanja ensku djecu kome hoe, a kome hoe muku, 50. ili im daje i uku i ensku, a koga hoe, uini bez poroda; On uistinu, sva zna i sve moe. 51. Nijednom ovjeku nije dato da mu se Allah obraa osim na jednom od tri naina: nadahnuem, ili i za zastora, ili da poalje izaslanika koji, Njegovom voljom, objavljuje ono to On el i. On je, zaista, Uzvien i Mudar! 52. Na takav nain Mi i tebi objavljujemo ono to t i se objavljuje. Ti nisi znao ta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi uinili svjetlom pomou kojeg upuujemo one robove Nae koje elimo. A Ti, Zaist a, upuuje na pravi put, 53. na put Allahov, kome pripada sve to je na nebesima i sv e to je na Zemlji. I, eto, Allahu e se sve vratiti! SURA 43 Ukras Az-Zuhruf Mekka 89 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Ha-mim. 2. Tako Mi Knjige jasne , 3. Mi je objavljujemo kao Kur'an na arapskom jeziku, da biste razumjeli, 4. a on je u Glavnoj Knjizi, u Nas, cijenjen i pun mudrosti. 5. Zar da odustanemo da va s opominjemo zato to svaku mjeru zla prelazite? 6. A koliko smo Mi prijanjim narod ima vjerovjesnika poslali 7. i nijedan im vjerovjesnik nije doao, a da mu se nisu narugali! 8. Zato smo unitavali one koji su od ovih moniji bili, a ranije su isti cane vijesti o narodima drevnim. 9. A ako ih upita ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni e sigurno rei: "Stvorio ih je Allah!' Da, Silni i Sveznajui, 10. Onaj koji vam j e Zemlju kolijevkom uinio i po njoj vam prolaze stvorio, stignete kuda naumite; 1 1. Onaj koji s naba s mjerom sputa vodu, pomou koje u ivot vraamo mrtve predjele- ta ko ete i vi biti oivljeni; 12. Onaj koji stvara stvorenja svake vrste i daje vam l ae i kamile da putujete, 13. da se leima njihovim sluite i da se, kad na njima jaha li budete, blagodati Gospodara svoga sjetite i da reknete: "Hvaljen neka je Onaj koji ja dao da nam one slue, mi to sami ne bismo mogli postii, 14. i mi emo se sig urno Gospodaru svome vratiti!" 174

15. A oni Njemu od robova Njegovih pripisuju dijete. ovjek je, zaista, oiti nezahv alnik. 16. Zar da izmeu onih koje On stvara uzima Sebi keri, a vas da daruje sinov ima? 17. a kad nekog od njih obraduju vijeu da mu se rodila ona koju pripisuje Mil ostivom, lice mu se pomrai i postaje potiten. 18. Zar one koje u ukrasima rastu i koje su prepirci bespomone? 19. Oni meleke koji su robovi Milostivoga enama naziva ju. Zar su oni prisustvovali stvaranju njihovu? Njihova tvrenja bie zapisana i oni e odgovarati! 20. "Da Milostivi hoe" govore oni -,"mi im se ne bismo klanjali." O ni o tome nita ne znaju, oni samo lau. 21. Zar smo im prije Kur'ana dali Knjigu pa s e nje pridravaju? 22. Oni ak govore: "Mi smo zatekli pretke nae kako ispovijedaju v jeru i pratei ih u stopu mi smo na pravom putu." 23. I eto tako, prije tebe, Mi n i u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskonim ivotom ivjeli nis u govorili: "Zatekli smo pretke nae kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u s topu." 24. "Zar i onda" govorio bi on "kad vam ja donosim bolju od one koju ste od predaka vaih upamtili?" A oni bi odgovarali: "Ne vjerujemo mi u ono to je po va ma poslano!" 25. I MI smo ih kanjavali, pa vidi kako su skonali oni koji su poslan ike u la ugonili. 26. A kad Ibrahim ree ocu svome i narodu svome: "Nemam ja nita s onima kojima se vi klanjate, 27. ja se klanjam samo Onome koji me je stvorio, je r e mi On, doista, na pravi put ukazati", 28. On uini rijei Tevhida trajnim za poto mstvo svoje, da bi se dozvali. 29. A ja sam dopustio ovima, a i precima njihovim da uivaju sve dok im nije dola Istina i Poslanik oevidni. 30. A sada, kada im Isti na dolazi, oni govore: "Ovo je vradbina, i mi u nju nikako ne vjerujemo!" 31. I j o kau: "Trebalo je da ovaj Kur'an bude objavljen kakvom uglednom ovjeku iz jednog od ova dva grada!" 32. Zar oni da raspolau milou Gospodara tvoga? Mi im dajemo sve to i m je potrebno za ivot na ovom svijetu i Mi jedne nad drugima uzdiemo po nekoliko s tepeni da bi jedni druge sluili. A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga to oni gomilaju. 33. A da nee svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kua onih ko ji ne vjeruju u Milostivog od srebra uinili, a i stepenice uz koje se penju, 34. i vrata kua njihovih i divane na kojima se odmaraju, 35. i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uivanje u ivotu na ovom svijetu, a onaj svijet u Gospo dara tvoga bie za one koji budu Njegova nareenja izvravali, a Njegovih zabrana se k lonili. 36. Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veliao, Mi emo ejt ana natovariti, pa e mu on nerazdvojni drug postati; 37. oni e ih od pravog puta o dvraati, a ljudi e misliti da su na pravom putu. 38. I kada koji doe pred Nas, rei e: "Kamo sree da je izmeu mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je izmeu istoka i zapada! Kako si ti bio zao drug!" 39. Toga dana vam nee biti od koristi to to ete u muci zajedno biti, kad je jasno da ste druge Allahu ravnim smatrali. 40. Zar t i da dozove gluhe i uputi slijepe i one koji su u oitoj zabludi?! 41. Ako bismo ti duu uzeli, njih bismo, sigurno, kaznili, 42. ili, kad bismo htjeli da ti pokaemo o no ime im prijetimo, - pa Mi njih moemo svakom kaznom kazniti. 43. Zato se dri onog a to ti se objavljuje, jer ti si, uistinu, na pravom putu. 44. Kur'an je, zaista, as t tebi i narodu tvome; odgovaraete vi. 45. Pogledaj u odredbama objavljenim posla nicima Naim, koje smo prije tebe slali, da li smo naredili da se, mimo Milostivog , klanjaju boanstvima nekakvim. 175

46. Jo davno Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Naim faraonu i glaveinama njegovim, i on je rekao: "Ja sam, doista, Gospodara svjetova poslanik!" 47. I poto im je d onio znamenja Naa, oni su ih, odjednom, poeli ismijavati. 48. I Mi smo im dokaze p okazivali, sve jedan vei od drugog, i na muke smo ih stavljali ne bi li se dozval i. 49. "O ti arobnjae!" govorili su oni "zamoli Gospodara svoga, u nae ime, na teme lju tebi datog obeanja, mi emo sigurno pravim putem poi!" 50. A im bismo ih nevolje oslobodili, zaas bi obavezu prekrili. 51. I faraon obznani narodu svome: "O narode moj," ree on "zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavci rijeke koji isp red mene teku, - shvaate li? 52. I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedv a umije da govori? 53. Zato mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zato zajedno sa njim nisu doli meleki?" 54. I on zavede narod svoj, pa mu se pokori; oni su, d oista, bili narod greni. 55. A kad izazvae Na gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopi smo, 56. i uinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim. 57. A kad je narodu t vome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni, zbog toga, zagalamili 58 . i rekli; "Da li su bolji nai kumiri ili on?" A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su oni narod svaalaki. 59. On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim uinili, 60. a da hoemo, mogli bismo neke od vas u meleke pretvoriti da vas oni na Zemlji nas lijede; 61. i Kur'an je predznak za Smak svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje, to je pravi put, 62. i neka vas ejtan nikako ne odvrati, ta on vam je, doista, neprijatelj otvoreni. 63. A kad je Isa oita znamenja donio , on je rekao: "Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim ono oko ega se razi lazite. Zato se Allaha bojte i Meni se pokoravajte, 64. Allah je moj i va Gospoda r, pa se Njemu klanjajte, to je pravi put!' 65. Ali su se stranke izmeu sebe podvoj ile, pa neka iskuse nesnosnu patnju na Dan bolni oni koji o Njemu krivo govore! 66. Zar ovi ekaju da im Smak svijeta iznenada doe, a oni bezbrini? 67. Tog Dana e on i koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to nee biti on o koji su se Allaha bojali i grijeha klonili: 68. "O robovi Moji, za vas danas s traha nee biti, niti ete i za im tugovati; 69. oni koji su u ajete Nae vjerovali i p osluni bili 70. uite u dennet, vi i ene vae, radosni!' 71. Oni e biti slueni iz posu od zlata. u njemu e biti sve to due zaele i ime se oi naslauju, i u njemu ete vjeno viti. 72. "Eto, to je dennet koji vam je darovan kao nagrada za ono to ste radili, 73. u njemu ete svakovrsnog voa imati od kojeg ete neko jesti." 74. A nevjernici e u patnji dehennemskoj vjeno ostati, 75. Ona im se nee ublaiti i nikakve nade u spas nee imati. 76. Nismo in nepravedni bili, oni su sami sebi nepravdu nanijeli. 77. Oni e dozivati: "O Malik! Neka Gospodar tvoj uini da umremo!' a On e rei: "Vi ete tu v eno ostati!" 78. Mi vam Istinu aljemo, ali veini vam je Istina odvratna. 79. Ako on i pletu zamke, i Mi emo zamke njima postaviti. 80. Zar oni misle da Mi ne ujemo ta oni nasamo razgovaraju i kako se meusobnom dogovaraju? ujemo Mi, a izaslanici Nai, koji su uz njih, zapisuju. 81. Reci; "Kad bi Milostivi imao sina, ja bi se prvi klanjao! 176

82. Neka je uzvien Gospodar nebesa i Zemlje, Onaj koji svemirom vlada i koji je i znad onoga kako Ga oni opisuju!' 83. Zato ih ostavi neka se iivljavaju i zabavljaju dok ne doive Dan kojim im se prijeti, 84. On je Bog i na nebu i na Zemlji, On je Mudri i Sveznajui! 85. I neka je uzvien Onaj ija je vlast na nebesima i na Zemlji, i izmeu njih, On jedini zna kada e smak svijeta biti, i Njemu ete se svi vratiti! 86. Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju nee moi da se za druge zauzimaju; moi e samo oni koji Istinu priznaju, oni koji znaju. 87. A ako ih zapita ko ih je stvo rio, sigurno e rei: "Allah!" Pa kuda se onda odmeu? 88. I tako mi Poslanikovih rijei : "Gospodaru moj, ovo su, zaista, ljudi koji nee vjerovati!" 89. ti se oprosti od njih i reci: "Ostajte u miru!" ta sigurno e oni zapamtiti! SURA 44 Dim Ad-Duhan Mekka 59 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Ha-mim. 2. Tako Mi Knjige jasne, 3. Mi smo poeli da je u Blagoslovljenoj noi objavljujemo, - i Mi, doista, opominjemo 4. u kojoj se svaki mudri posao rijei 5. po zapovijedi Naoj! Mi smo, za ista, slali poslanike 6. kao milost Gospodara tvoga On, uistinu, sve uje i sve zn a -, 7. Gospodara nebesa i Zemlje i onoga to je izmeu njih - ako vrsto vjerujete, 8 . drugog boga osim Njega nema; On ivot i smrt daje, - Gospodara vaeg i Gospodara v aih predaka davnih! 9. Ali ovi sumnjaju i zabavljaju se, 10. Zato saekaj dan kad e im se initi da prema nebu vide vidljiv dim 11. koji e ljude prekriti. "Ovo je neiz drljiva patnja! 12. Gospodaru na, otkloni patnju od nas, mi emo, sigurno, vjerovati !' 13. A kako e oni pouku primiti, a ve im je doao istiniti Poslanik 14. od koga oni glave okreu i govore: "Poueni umno poremeeni!' 15. Mi emo patnju malo-pomalo otklanjat i i vi ete se sigurno u mnogoboaku vjeru vratiti; 16. ali onog Dana kada ih svom si lom zgrabimo, zbilja emo ih kazniti. 17. Jo davno prije njih Mi smo faraonov narod u iskuenje stavili, kada im je bio doao plemeniti poslanik: 18. "Ispunite prema m eni ono to ste duni, o Allahovi robovi, jer ja sam vam poslanik pouzdani, 19. i ne uzdiite se iznad Allaha, ja vam donosim dokaz oevidni, 20. i ja se obraam i svome i vaem Gospodaru da me na kamenujete, 21. a ako mi ne vjerujete, onda me na miru ostavite!' 22. I on pozva u pomo Gospodara svoga: "Ovo je, doista, narod nevjerniki! " 23. "Izvedi nou robove Moje, za vama e potjera poi 24. i ostavi more nek miruje, oni su vojska koja e, zaista, potopljena biti." 25. I koliko ostavie baa i izvora, 2 6. i njiva zasijanih i dvorova divnih, 27. i zadovoljstava koja su u radosti pro vodili! 28. tako to bi, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili 29. ni nebo i h ni Zemlja nisu oplakivali, i nisu poteeni bili, 30. a sinove Israilove smo poniav ajue patnje spasili 31. od faraona, - on je bio gord, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevrili 177

32. i znajui kakvi su, izmeu savremenika smo ih odabrali, 33. i neka znamenja puna oite blagosti smo im dali 34. A ovi, doista, govore; 35. "Postoji samo naa prva s mrt, mi neemo biti oivljeni; 36. pretke nae nam dovedite, ako je istina to to govori te!" 37. Da li su silniji oni ili narod Tubba' i oni prije njega? njih smo unitili jer su nevjernici bili. 38. Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono to je izmeu nj ih da bismo se igrali. 39. Mi smo ih stvorili sa ciljem, ali veina ovih ne zna. 4 0. Dan sudnji e svima njima rok odreeni biti, 41. Dan kada blinji nee nimalo od kori sti blinjem biti i kada sami sebi nee moi pomoi, 42. moi e samo oni kojima se Allah sm iluje, jer On je, uistinu, silan i milostiv, 43. Drvo zakkum 44. bie hrana greniku , 45. u trbuhu e kao rastopljena kovina vreti, 46. kao to voda kada kljua vri. 47. "epajte ga i usred ognja odvucite, 48. a zatim mu, na glavu vodu koja kljua izlijev ajte!" 49. "Okuaj, ta ti si, uistinu, "moni" i "potovani", 50. ovo je, zaista, ono u to ste sumnjali!" 51. A oni koji su se Allaha bojali, oni e na sigurnu mjestu bi ti, 52. usred baa i izvora, 53. u dibu i kadifu obueni i jedni prema drugima. 54. E to, tako e biti i Mi emo ih hurijama, krupnih oiju, eniti. 55. U njima e moi, bezbjedn o, koju hoe vrstu voa traiti; 56. u njima, poslije one prve smrti, smrt vie nee okusi ti i On e ih patnje u ognju sauvati, 57. blagodat e to od Gospodara tvoga biti; to e , zaista, biti uspjeh veliki! 58. A Kur'an smo uinili lahkim, na jeziku tvome, da b i oni pouku primili, 59. zato ekaj, i oni e ekati! SURA 45 Oni koji klee Al-Gatiya M ekka 37 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Ha-mim. 2. Knjigu objavlju je Allah, Silni i Mudri! 3. Na nebesima i na Zemlji, zaista, postoje dokazi za o ne koji vjeruju; 4. i stvaranje vas i ivotinja koje je razasuo dokazi su za ljude koji su vrsto ubjeeni; 5. i smjena noi i dana i kia koju Allah s neba sputa da pomou nje zemlju, nakon mrtvila njezina, oivi i promjena vjetrova dokazi su za ljude ko ji imaju pameti. 6. To su Allahovi dokazi koje ti kao istinu navodimo, pa u koje e, ako ne u Allahove rijei i dokaze Njegove oni vjerovati? 7. Teko svakom lacu, vel ikom greniku! 8. On uje Allahove rijei kada mu se kazuju, pa opet ostaje ohol kao d a ih uo nije, - njemu patnju neizdrivu navijesti 9. A kad sazna za neke Nae ajete, on im se ruga. Takve poniavajua patnja eka. 10. Pred njima je dehennem, i ni od kakv e koristi im nee biti ono to su stekli, ni kumiri koje su, pored Allaha, prihvatil i, njih eka muka golema. 11. Ovaj Kur'an je prava uputa, a one koji ne vjeruju u 15 . dokaze Gospodara svoga eka patnja nesnosna. 178

12. Allah vam daje da se morem koristite da bi lae, voljom Njegovom, po njemu plo vile, da biste mogli da traite blagodati Njegove i da biste bili zahvalni. 13. I daje vam da se koristite onim to je na nebesima i onim to je na Zemlji, sve je od Njega. To su, zaista, pouke za ljude koji razmiljaju. 14. Reci vjernicima da opro ste onima koji ne oekuju Allahove dane u kojima e On nagraditi ljude za ono to su r adili. 15. Onaj koji ini dobro sebi ga ini, a onaj ko radi zlo radi protiv sebe, a na kraju ete se Gospodaru svome vratiti. 16. Sinovima Israilovim smo Knjigu i vl ast i vjerovjesnitvo dali i lijepim jelima smo ih bili opskrbili, i iznad svih na roda ih uzdigli, 17. i jasne dokaze o vjeri smo im dali, a oni su se podvojili b a onda kad su do saznanja doli, i to zbog neprijateljstva i meusobne zavisti. Gospo dar tvoj e im na Sudnjem danu sigurno presuditi o onome oko eka su se razili. 18. A tebi smo poslije odredili da u vjeri ide pravcem odreenim, zato ga slijedi i ne p ovodi se za strastima onih koji ne znaju, 19. jer te oni nikako ne mogu od Allah ove kazne odbraniti; nevjernici jedni druge tite, a Allah titi one koji Ga se boje i grijeha klone. 20. Ovaj Kur'an je putokaz ljudima i uputstvo i milost onima koj i vrsto vjeruju. 21. Misle li oni koji ine zla djela, da emo s njima postupiti jedn ako kao sa onima koji vjeruju i dobra djela ine, da e im ivot i smrt biti isti? Kak o loe rasuuju! 22. a Allah je nebesa i Zemlju mudro stvorio i zato da bi svaki ovje k bio nagraen ili kanjen prema onome to je zasluio, nikome nee biti uinjeno naao. 23. eci ti Meni ko e uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga kog a je Allah, znajui ga, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapeatio, a pred oi njegove koprenu stavio? Ko e mu, ako nee Allah, na pravi put ukazati? Zato s e na urazumite? 24. "Postoji samo na ivot zemaljski, ivimo i umiremo, jedino nas vr ijeme uniti" govore oni. A oni o tome 34. ba nita ne znaju, oni samo nagaaju. 25. A kad im se ajeti Nai jasni kazuju, samo se ovim rijeima izgovaraju: "Pretke nae u ivo t povratite, ako je istina to to govorite." 26. Reci: "Allah vam daje ivot, zatim e uiniti da poumirete, a poslije e vas na Sudnjem danu sabrati, u to nema nikakve s umnje, ali veina ljudi ne zna." 27. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji! A na dan kada nastupi as oivljenja, oni koji su lai slijedili bie izgubljeni. 28. I vi djee sve narode kako na koljenima klee; svaki narod bie prozvan prema svojoj Knjizi: "Danas ete biti nagraeni ili kanjeni prema tome kako ste postupali! 29. Ova Knjiga Naa o vama e samo istinu rei, jer smo naredili da se zapie sve to ste radili." 30. O ne koji su vjerovali i dobra djela inili, Gospodar njihov e u dennet Svoj uvesti. T o e biti uspjeh oiti. 31. A onima koji nisu vjerovali: "Zar vam ajeti Moji nisu ka zivani, ali vi ste se oholili i narod nevjerniki postali. 32. Kad se govorilo: 'All ahovo obeanje je, zaista, istina! i u as oivljenja nema nimalo sumnje' vi ste govoril i: 'Mi ne znamo ta je as oivljenja, mi samo zamiljamo, mi nismo ubjeeni;'" 33. i ukazae se gnusna djela njihova i sa svih strana e ih okruiti ono emu su se rugali, 34. i rei e se: "Danas emo mi vas zaboraviti kao to ste vi zaboravili da ete ovaj va Dan doi jeti, vatra e vam prebivalite biti i niko vam nee moi pomoi 35. zato to ste se Allahov im rijeima rugali i to vas je ivot na Zemlji bio obmanuo." Od toga Dana ih iz dehenn ema niko nee izvui niti e se od njih traiti da odobrovolje Allaha. 36. Pa, neka je h valjen Allah, Gospodar nebesa i Gospodar Zemlje, Gospodar svih svjetova! 37. Nje mu ponos i dika na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri! 179

SURA 46 Ahkaf Al-Ahqaf Mekka 35 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Ha Mim. 2. Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri! 3. Mi smo nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih mudro stvorili i do roka odreenog, ali nevjernici okreu glave od o noga ime im se prijeti. 4. Reci: "Kaite vi meni ili pokaite mi ta su stvorili na Zem lji i da li imaju ikakva udjela u nebesima oni kojima se vi, pored Allah, klanja te? Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove ili samo kakav ostatak znanja, ako i stinu govorite." 5. Ko je u veoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaj u onima koji im se do Sudnjeg dana nee odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnoduni. 6. Kada ljudi budu sabrani, oni e im biti neprijatelji i porei e da su im se klanjali. 7. A kad se ovima Nai jasni ajeti kazuju, onda oni koji ne vjeruju govore o Istini im im doe: "Ovo je prava arolija!' 8. Zar oni da govore: "On ga izmilj a!" Reci: Pa, ako ga izmiljam, vi mene od kazne Allahove neete moi odbraniti; On do bro zna to o Kur'anu govorite. On je dovoljan svjedok i meni i vama; On prata i sami lostan je." 9. Reci: "Ja nisam prvi poslanik i ne znam ta e biti sa mnom ili s vam a; ja slijedim samo ono to mi se objavljuje i samo sam duan da otvoreno opominjem. " 10. Reci: "Kaite vi meni ta e s vama biti ako je Kur'an od Allaha, a vi u nj neete d a vjerujete, i ako je jedan od sinova Israilovih posvjedoio da je i on od Allaha, pa on povjerovao, a vi se uzoholili". Allah, zaista, nee ukazati na pravi put na rodu koji sebi nepravdu ini. 11. I govore nevjernici o vjernicima: "Da je kakvo d obro, nas oni u tome ne bi pretekli." A kako pomou njega pravi put nisu nali, sigu rno e rei: "Ovo je jo davna izmiljotina." 12. Knjiga Musaova je bila putovoa i milost prije njega. A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvruje da bi opomenul a one koji rade zlo i da bi obradovala one koji ine dobro. 13. Oni koji govore: " Na Gospodar je Allah!" i istraju na pravom putu, neka se niega ne boje i ni za im n ek ne tuguju! 14. Oni e stanovnici denneta biti, i u njemu e vjeno boraviti, i to e i m biti nagrada za ono to su radili. 15. ovjeka smo zaduili da roditeljima svojim ini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga raa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muevno doba i kad dostigne etrdeset godina, on rekne: "Go spodaru moj, dozvoli Mi da ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da inim dobra djela kojima e zadovoljan biti, i uini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi." 16. Eto, od takvih e mo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko runih postupaka njihovih prei; o d stanovnika denneta e oni biti, istinito obeanje koje im je dano emo ispuniti. 17. A onaj koji roditeljima svojim kae: "Ih, to mi prijetite da u biti oivljen kad su pr ije mene toliki narodi bili i nestali!" a oni, zazivajui Allaha u pomo, govore: "T eko tebi, vjeruj, Allahova prijetnja e se, doista, obistiniti!" On odgovara: "To s u izmiljotine naroda drevnih!" 18. Na takvima treba da se ispuni Rije reena o narod ima: dinnovima i ljudima koji su prije njih bili i nestali, jer, - oni su, zaista , nastradali. 19. Za sve e biti posebni stepeni, prema tome kako su radili; da ih nagradi ili kazni za djela njihova, - nepravda im se nee uiniti. 180

20. A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: "Vi ste u svom ivotu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uivali, a danas sra mnom patnjom biete kanjeni zato to ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponaal i i to ste raskalaeni bili." 21. I spomeni brata Adovog, kada je narod svoj u Ahka fu opominjao a bilo je i prije njega i poslije njega poslanika: "Klanjajte se sa mo Allahu, ja, zaista, strahujem da ete biti u mukama na Velikom danu!" 22. oni s u odgovarali: "Zar si nama doao da nas od boanstava naih odvrati. Neka se, eto, ostv are prijetnje tvoje, ako istinu govori!" 23. "Samo Allah zna kad e to biti!" on bi govorio -, "ja vam kazujem ono to mi se objavljuje, a vi ste, vidim, narod u nez nanju ogrezao." 24. I kad ugledae oblak na obzorju, koji se prema dolinama njihov im kretao, povikae: "Ovaj nam oblak kiu donosi!" "Ne, to je ono to ste pourivali: vj etar koji vam bolnu patnju nosi, 25. koji, voljom Gospodara svoga, sve rui." I uj utro su se vidjele samo nastambe njihove; tako Mi kanjavamo narod greni. 26. Njima smo dali mogunosti koje vama nismo dali; i sluh i vid i razum smo im dali, ali i m ni sluh njihov ni vid njihov ni razum njihov nisu ni od kakve koristi bili, je r su Allahove dokaze poricali i sa svih strana ih je okruilo ono emu su se ismijav ali. 27. Neke gradove oko vas jo davno smo unitili, a objasnili smo im bili na raz ne naine dokaze, ne bi li se pokajali. 28. A zato im nisu pomogli oni koje su, por ed Allaha, prihvatili da im budu posrednici i bogovi? Ali, njih nije bilo. To su bile samo klevete njihove i lai. 29. Kada ti poslasmo nekoliko dinnova da Kur'an sl uaju, kada dooe da ga uju, oni rekoe: "Pst!" A kad se zavri, vratie se narodu svome da opominju. 30. "O narode na," govorili su "mi smo sluali Knjigu koja se poslije Mus aa objavljuje, koja potvruje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i n a pravi put upuuje. 31. O narode na, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u A llaha, On e vam neke grijehe vae oprostiti i vas od patnje neizdrljive zatititi!" 32 . A oni koji se ne odazovu Allahovu glasniku, takvi Mu na Zemlji nee umai i mimo N jega zatitnika nee nai. Oni su u velikoj zabludi. 33. Zar ne znaju da je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji nije, stvarajui ih, iznemogao kadar da oivi mrt ve? Jeste, On sve moe. 34. A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: "Zar ovo nije istina?" odgovorie: "Jest, Gospodara nam naeg!" "E pa iskusite patnju" - rei e On "jer ste stalno poricali". 35. Ti izdri kao to su izdrali odluni poslanici i ne trai da im kazna to prije doe! A onoga Dana kada doive ono ime im se prijeti, uinie im se da su ostali samo jedan as dana. I dosta! A zar e ko drug i biti uniten do narod raskalaeni! SURA 47 Muhammed Muhammad Medina 38 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Allah e ponititi djela onih koji ne vjeruju i o d puta Njegova odvraaju. 2. A onima koji vjeruju i dobra djela ine i vjeruju u ono to se objavljuje Muhammedu a to je Istina od Gospodara njihova On e preko ravih po stupaka njihovih prei i prilike njihove e poboljati, 3. zato to nevjernici slijede n eistinu, a vjernici slijede Istinu od Gospodara svoga. tako Allah navodi zbog lj udi primjere njihove. 4. Kada se u borbi s nevjernicima sretnete po ijama ih udar ajte sve dok ih ne oslabite, a onda ih veite, i poslije, ili ih velikoduno suanjstv a oslobodite ili otkupninu zahtijevajte, sve dok 181

borba ne prestane. Tako uinite! Da Allah hoe, On bi im se osvetio, ali On eli da va s iskua jedne pomou drugih. On nee ponititi djela onih koji na Allahovu putu poginu, 5. i On e, ih, sigurno, uputiti i prilike njihove poboljati, 6. i u dennet ih uves ti, o kome ih je ve upoznao. 7. O vjernici, ako Allaha pomognete, i On e vama pomoi i korake vae uvrstiti. 8. A onima koji ne vjeruju propast njima! On nee djela njih ova prihvatiti, 9. zato to ne vole ono to Allah objavljuje, i On e djela njihova po nititi. 10. Zato oni ne idu po svijetu da vide kakav je bio konac onih prije njih? Njih je Allah istrijebio, a to eka i ostale nevjernike, 11. zato to je Allah zatit nik onih koji vjeruju i to nevjernici zatitnika nemaju. 12. Allah e one koji vjeruj u i dobra djela ine uvesti u dennetske bae kroz koje e rijeke tei, a oni koji ne vjeru ju koji se naslauju i deru kao to stoka dere njihovo e prebivalite vatra biti! 13. oliko smo gradova razorili, mnogo monijih od tvoga grada koji te protjerao, i nij e bilo nikoga da im pomogne. 14. Zar je onaj koji ima jasnu predstavu o Gospodar u svom kao onaj kojim se lijepim ine runa djela njegova i koji se za strastima svo jim povodi? 15. Zar je dennet, koji je obean onima koji se Allaha boje u kome su r ijeke od vode neustajale i rijeke od mlijeka nepromijenjena ukusa, i rijeke od v ina, prijatna onima koji piju, i rijeke od meda procijeenog i gdje ima voa svakovr snog i oprosta od Gospodara njihova zar je to isto to i patnja koja eka one koji e u vatri vjeno boraviti, koji e se uzavrelom vodom pojiti, koja e im crijeva kidati! 16. Ima onih koji dolaze da te sluaju, a im se od tebe udalje, pitaju one kojima je dato znanje: "ta ono on maloprije ree?" To su oni ija je srca Allah zapeatio i ko ji se za strastima svojim povode. 17. A one koji su na pravom putu On e i dalje v oditi i nadahnue ih kako e se vatre sauvati. 18. Zar oni ekaju da im Smak svijeta iz nenada doe, a ve su predznaci njegovi tu? A ta e im koristiti opomena kad im on doe? 19. Znaj da nema boga osim Allaha! Trai oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice! Allah zna kud se kreete i gdje boravite. 20. A oni koji vjeruju govo re: "Zato se ne objavi jedna sura?" A kad bi objavljena jedna sura i u njoj spome nuta borba, ti si mogao da vidi one ija su srca pritvorna kako te gledaju pogledom pred smrt onesvijetenog! A bolja bi im bila 21. poslunost i razuman govor! A kada je borba ve propisana, bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni. 22. Zar i vi ne biste, kada bi se vlasti doepali, nered na Zemlji inili i rodbinske veze kidal i! 23. To su oni koje je Allah prokleo i gluhim i slijepim ih uinio. 24. Kako oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima katanci! 25. One koji su od vjere svoj e otpali, poto im je bio jasan pravi put, ejtan je na grijeh navodio i lanu im nadu ulivao. 26. To zato to su govorili onima koji ne vole ono to Allah objavljuje: "M i emo vam se u nekim stvarima pokoravati", a Allah dobro zna njihove tajne. 27. A kako e tek biti kada im meleki budu due uzimali udarajui ih po obrazima i po leima njihovim! 28. To e biti zato to su ono to izaziva Allahovu srdbu slijedili, a ono ime je On zadovoljan prezirali; On e djela njihova ponititi. 29. Zar oni bolesnih src a misle da Allah zlobe njihove na vidjelo nee iznijeti? 30. A da hoemo, Mi bismo t i ih, uistinu, pokazali i ti bi ih, sigurno, po biljezima njihovim poznao. Ali, ti e ih poznati po nainu govora njihova, - A Allah zna postupke vae. 31. Mi emo vas p rovjeravati sve dok ne ukaemo na borce i postojane meu vama, a i vijesti o vama pr ovjeravaemo. 182

32. Oni koji ne vjeruju i od Allahova puta odvraaju, koji su Poslanikovi protivni ci, kad im je ve postao jasan pravi put, zaista nee nimalo Allahu nauditi, i On e d jela njihova ponititi. 33. O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Pos laniku, i ne nitite djela svoja! 34. Onima koji ne vjeruju i od Allahova puta odv raaju, pa poslije kao nevjernici umiru, Allah, zaista, nee oprostiti. 35. I ne bud ite kukavice i ne nudite primirje kad ste jai, jer Allah je s vama, On vas nee nag rada za djela vaa liiti. 36. ivot na ovome svijetu je samo igra i zabava! A ako bud ete vjerovali i grijehe izbjegavali, On e vas nagraditi i imanja vaa od vas nee trai ti. 37. Ako bi ih od vas traio i prema vama uporan bio, postali biste krti i On bi uinio vidljivim vae mrnje. 38. Vi se, eto, pozivate da troite na Allahovu putu, ali , neki od vas su krti, - a ko krtari, na svoju tetu krtari, jer Allah je bogat, a vi ste siromani. a ako glave okrenete, On e vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao to ste vi nee biti. SURA 48 Pobjeda Al-Fath medina 29 ajeta U ime Allaha, Mil ostivog, Samilosnog 1. Mi emo ti dati sigurnu pobjedu 2. da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom uinio, da bi te na p ravi put uputio 3. i da bi te Allah pobjedonosnom pomoi pomogao. 4. On uliva smir enost u srca vjernika da bi jo vie uvrstili vjerovanje koje imaju a vojske nebesa i Zemlje su Allahove; Allah sve zna i mudar je 5. da bi vjernike i vjernice uveo u dennetske bae kroz koje e rijeke tei, u kojima e vjeno boraviti, i da bi preao prek vih postupaka njihovih a to je u Allaha veliki uspjeh 6. i da bi kazni licemjere i licemjerke i mnogoboce i mnogobokinje koji o Allahu zlo misle neka zlo njih snae ! Allah se na njih rasrdio i prokleo ih i pripremio na dehennem, a grozno je on b oravite! 7. Allahove su vojske nebesa i Zemlje; Allah je silan i mudar! 8. Mi alje mo tebe kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i ako onog koji treba da o pominje 9. da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete, i da vjeru Njegovu pomogne te, i da ga veliate i da Ga ujutro i navee hvalite. 10. Oni koji su se zakleli na vjernost zakleli su se, doista, na vjernost samom Allahu Allahova ruka je iznad ruku njihovih! Onaj ko prekri zakletvu kri je na svoju tetu, a ko ispuni ono na to s e obavezao Allahu, On e mu dati veliku nagradu. 11. Govorie ti beduini koji su izo stali: "Zadrala su nas stada naa i porodice nae, pa zamoli za nas oprost!" Oni govo re jezicima svojim ono to nije u srcima njihovim. reci: "Pa ko moe promijeniti All ahovu odluku, ako On hoe da vam naudi. ili ako hoe da vam kakvo dobro uini" Allah z na ono to radite. 12. Vi ste mislili da se Poslanik i vjernici nikada nee vratiti porodicama svojim; vaa srca su bila zadovoljna zbog toga i vi ste na najgore pomil jali, vi ste narod u dui pokvaren. 13. Onaj ko ne vjeruje u Allaha i Poslanika Nj egova, - pa, Mi smo za nevjernike razbuktali oganj pripremili! 14. Allahova je v last na nebesima i na Zemlji, On prata kome On hoe, a kanjava koga hoe Allah mnogo p rata i samilostan je. 183

15. Oni koji su izostali sigurno e rei kada poete da plijen uzmete: "Pustite i nas da vas pratimo!" da bi izmijenili Allahove rijei. Reci: "Vi nas neete pratiti, to je jo prije Allah rekao!", a oni e rei: "Nije tako, nego, vi nama zavidite." A nije ni to, ve ono malo ta razumiju. 16. Reci beduinima koji su izostali: "Biete pozvan i da se borite protiv naroda veoma hrabrog i monog, sve dok se ne pokori. Pa ako posluate, Allah e vam lijepu nagradu dati, a ako izbjegnete, kao to ste i do sada i zbjegavali, na muke nesnosne e vas staviti." 17. Nije grijeh slijepom, ni hromom, ni bolesnom! Onoga koji se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu On e u dennetske b ae, kroz koje teku rijeke uvesti, a onoga ko lea okrene, patnjom nesnosnom e kazniti . 18. Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i n agradie ih skorom pobjedom 19. i bogatim plijenom koji e uzeti, jer Allah je silan i mudar. 20. Allah vam obeava bogat plijen koji ete uzeti, a s ovim je pourio i ru ke ljudi je od vas zadrao da bi to bio pouan primjer za vjernike i da bi vam na pr avi put ukazao 21. i drugi, koji niste bili u stanju uzeti, - Allah vam ga je da o, jer Allah sve moe. 22. A da su nevjernici s vama borbu zametnuli, sigurno bi s e u bijeg dali i poslije ne bi zatitnika ni pomagaa nali 23. prema Allahovu zakonu koji odvazda vai, a ti nee vidjeti da se Allahov zakon promijeni. 24. On je zadrao r uke njihove od vas i vae od njih usred Mekke, i to nakon to vam je pruio mogunost da ih pobijedite, - a Allah dobro vidi ono to vi radite. 25. Oni ne vjeruju i brane vam da pristupite asnom hramu, i da kurbani koje vodite sa sobom do mjesta svoji h stignu. I da nije bilo bojazni da ete pobiti vjernike, mukarce i ene, koje ne poz najete, pa tako, i ne znajui, zbog njih sramotu doivjeti, - Mi bismo vam ih prepus tili. a nismo ih prepustili ni zato da bi Allah u milost Svoju uveo onoga koga h oe. A da su oni bili odvojeni, doista bismo bolnom kaznom kaznili one meu njima ko ji nisu vjerovali. 26. Kad su nevjernici punili svoja srca arom, arom paganskim, A llah je spustio smirenost Svoju na Poslanika Svoga i na vjernike i obavezao ih d a ispunjavaju ono zbog ega e postati pravi vjernici, - a oni i jesu najprei i najdo stojniji za to -, a Allah sve zna. 27. Allah e obistiniti san Poslanika Svoga da e te sigurno u asni hram ui bezbjedni ako Allah bude htio -, neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha. On je ono to vi niste znali znao i zato vam je , prije toga, nedavnu pobjedu dao. 28. On je poslao Poslanika Svoga s uputom i v jerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok! 29. Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjerni cima, a samilosni meu sobom; vidi ih kako se klanjaju i licem na tle padaju elei All ahovu nagradu i zadovoljstvo, - na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda uvrsti, i on ojaa, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajui d ivljenje sijaa, - da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela ine Allah obeava oprost i nagradu veliku. 184

SURA 49 Sobe Al-Hugurat Medina 18 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. O vjernici, ne odluujte se ni za to dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegov a, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve uje i sve zna. 2. O vjernici, ne diite gl asove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njima glasno, kao to glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila ponitena vaa djela, a da vi i ne primijetite. 3. One koji utiaju glasove svoje pred Allahovim Poslanikom a to su o ni ija je srca Allah prekalio u estitosti - eka oprost i nagrada velika. 4. Veina on ih koji te dozivaju ispred soba nije dovoljno pametna. 5. A da su se oni strpjel i dok im ti sam izie, bilo bi im bolje, a Allah prata i samilostan je. 6. O vjernic i, ako vam nekakav nepoten ovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u ne znanju nekome zlo ne uinite, pa da se zbog onoga to ste uinili pokajete. 7. I znajt e da je meu vama Allahov Poslanik; kad bi vas u mnogo emu posluao, doista biste nas tradali; ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima vaim ga l ijepim prikazao, a nezahvalnost i neposlunost vam omrazio. Takvi su na pravom put u 8. dobrotom i blagodati Allahovom. A Allah sve zna i mudar je. 9. Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak uini nasilje drug oj, onda se borite protiv one koja je uinila nasilje sve dok se Allahovim propisi ma ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrano izmirite i budite praved ni; Allah, zaista pravedne voli. 10. Vjernici su samo braa, zato pomirite vaa dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala. 11. O vjernici, neka se muk arci jedni drugima ne rugaju, moda su oni bolji od njih, a ni ene drugim enama, moda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge runim nadi mcima! O, kako je runo da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se na pokaju sami sebi ine nepravdu. 12. O vjernici, klonite se mnogih sumnjienja , neka sumnjienja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte je dni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i s amilostan je. 13. O ljudi, Mi vas od jednog ovjeka i jedne ene stvaramo i na narod e i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj k oji ga se najvie boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno nita. 14. Neki b eduini govore: "Mi vjerujemo!" Reci: "Vi ne vjerujete, ali recite 'Mi se pokoravam o!' jer u srca vaa prava vjera jo nije ula. A ako Allaha i Njegova Poslanika budete s luali, On vam nimalo nee umanjiti nagradu za djela vaa." Allah, uistinu, prata i sam ilostan je. 15. Pravi vjernici su samo oni koji u Allah i Poslanika Njegova vjer uju, i poslije vie ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i ivoti ma svojim. Oni su iskreni! 16. Reci: "Zar vi da obavjetavate Allaha o vjerovanju svome, kad Allah zna sve to je na nebesima i na Zemlji! Allah sve zna." 17. Oni t i prebacuju to su primili islam. Reci: "Ne prebacujte mi to ste islam primili; nap rotiv, Allah je vama milost podario time to vas je u pravu vjeru uputio, ako iskr eno govorite. 18. Allah sigurno zna tajne nebesa i Zemlje i Allah dobro vidi ono to radite. 185

SURA 50 Kaf Qaf Mekka 45 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Kaf. Tako Mi Kur'ana slavnog, 2. oni se ude to im je doao jedan od njih da ih opominje, pa, ne vjernici, govore: "To je udna stvar: 3. zar kad pomremo i zemlja postanemo...? Ne zamisliv je to povratak!" 4. Mi znamo ta e od njih zemlja oduzeti, u nas je Knjiga u kojoj se sve uva. 5. Oni, meutim, poriu Istinu koja im dolazi i smeteni su. 6. A zato ne pogledaju nebo iznad sebe? kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda! 7. A Zemlju smo rasprostrli i po njoj nepomina brda pobacali i dali da iz nje nie raznovrsno prekrasno bilje, 8. da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svome obraa. 9. Mi s neba sputamo vodu kao blagoslov, i inim o da, uz pomo njenu, niu vrtovi i ito koje se anje 10. i visoke palme u kojih su zam eci nagomilani jedni iznad drugih, 11. kao hranu robovima, i Mi njome oivljavamo mrtav predjel; takvo e biti i oivljenje. 12. Prije njih poricali su na rod Nuhov, i stanovnici Ressa, i Semud 13. i Ad, i narod faraonov, i narod Lutov, 14. i sta novnici Ejke i narod Tubba; svi su oni poslanike lanim smatrali i kaznu Moju zasl uili. 15. Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksali? Ne, ali oni u ponovno st varanje sumnjaju. 16. Mi stvaramo ovjeka i znamo ta mu sve dua njegova haje, jer Mi smo njemu blii od vratne ile kucavice. 17. Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, 18. on ne izusti ni jednu rije, a da pored njeg a nije prisutan Onaj koji bdije. 19. Smrtne muke e zbilja doi to je neto od ega ne m oe pobjei 20. i u rog e se puhnuti to je Dan kojim se prijeti 21. i svako e doi, a jim i vodi i svjedok. 22. "Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je otar vid." 23. A drug njegov e rei: "Ovaj, pored mene, spreman je." 24 . "Baci u dehennem svakog nezahvalnika, inadiju, 25. koji je branio da se ine dobra djela i koji je nasilnik i podozriv bio, 26. koji je pored Allaha u drugog boga vjerovao, - zato ga baci u patnju najteu!" 27. A drug njegov e rei: "Gospodaru na, ja ga nisam silom zaveo, sam je u velikoj zabludi bio." 28. "Ne prepirite se pre da Mnom!" rei e On "jo davno sam vam zaprijetio, 29. Moja Rije se ne mijenja i Ja ni sam prema robovima svojim nepravian." 30. Na dan kada upitamo dehennem: "Jesi li s e napunio?" on e odgovoriti: "Ima li jo?" 31. A dennet e biti primaknut estitima, nee biti ni od jednog daleko 32. "Ovo je ono to vam je obeano, svakome onome koji se k ajao i uvao, 33. koji se Milostivog bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce oda no donio. 34. Uite u nj, u miru, ovo je Dan vjeni!" 35. U njemu e imati to god zaele a od Nas i vie. 36. A koliko smo naroda prije ovih unitili, koji su moniji od njih bili, pa su po svijetu utoite traili, - od propasti spasa ima li?! 37. U tome je, z aista, pouka za onoga ko razum ima ili ko slua, a priseban je. 38. Mi smo stvoril i nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih za est vremenskih razdoblja, i nije Nas op hrvao nikakav umor. 186

39. Zato strpljivo podnosi ono to oni govore i veliaj Gospodara svoga i zahvaljuj Mu prije suneva izlaska i prije zalaska, 40. i veliaj Ga nou i poslije obavljanja m olitvi. 41. I oslukuj! Dan kada e glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu, 42. Dan kada e oni uti istinit glas to e biti Dan oivljenja. 43. Mi, zaista, dajemo ivot i d ajemo smrt, i sve e se Nama vratiti! 44. A na Dan kada e nad njima zemlja popucati oni e urno izii; bie to oivljenje, za Nas lahko. 45. Mi dobro znamo to oni govore; ti ih ne moe prisiliti, nego podsjeti Kur'anom onoga koji se prijetnje Moje boji! SURA 51 Oni koji puu Ad-Dariyat Mekka 60 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1 . Tako Mi onih koji puu snano, 2. i onih koji teret nose, 3. i onih koji plove lah ko, 4. i onih koji naredbe sprovode, 5. istina je, zaista, ono ime vam se prijeti , 6. nagrada i kazna sigurno e biti! 7. Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva, 8. vi govorite nejednako, 9. od njega se odvraa onaj za kog se znalo da e se odvratit i. 10. Neka prokleti budu laljivci 11. koji su ,utonuli u neznanje, ravnoduni! 12. Oni pitaju: "Kada e Dan sudnji?" 13. Onoga Dana kada se u vatri budu prili! 14. " Iskusite kaznu svoju to je ono to ste pourivali!" 15. Oni koji su se Allaha bojali u dennetskim baama e, meu izvorima, boraviti, 16. primae ono to im Gospodar njihov e darovao, jer, oni su prije toga dobra djela inili, 17. nou su malo spavali 18. i u praskozorje oprost od grijeha molili, 19. a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi. 20. Na Zemlji su dokazi za one koj i vrsto vjeruju, 21. a i u vama samima zar ne vidite? 22. a na nebu je opskrba vaa i ono to vam se obeava. 23. I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao to je istina da govorite! 24. Da li je doprla do tebe vijest o uvaenih gostima Ib rahimovim 25. kada mu oni uoe i rekoe: "Mir vama!", i on ree: "Mir vama, ljudi nezna ni!" 26. I on neprimjetno ode ukuanima svojim i donese debelo tele, 27. i primae i m ga: "Zar neete da jedete?" upita, 28. osjetivi od njih u dui zebnju. "Ne boj se!" rekoe, i obradovae ga djeakom koji e uen biti. 29. I pojavi se ena njegova uzvikuju po licu se udarajui, i ree: "Zar ja, stara, nerotkinja?!" 30. "Tako je odredio Go spodar tvoj" rekoe oni -, "On je Mudar i Sveznajui." 31. "A ta vi hoete, o izaslanic i?" upita Ibrahim. 32. "Poslani smo narodu grenom" rekoe 33. "da sruimo na njih gru menje od ilovae, 187

34. svako obiljeeno u Gospodara tvoga za one koji su razvratu svaku mjeru preli." 35. I Mi iz njega vjernike izvedosmo 36. a u njemu samo jednu kuu muslimansku naos mo 37. i u njemu za sve one koji se boje patnje neizdrive znak ostavismo. 38. I o Musau, kada ga s oiglednim dokazom faraonu poslasmo, 39. a on, uzdajui se u mo svo ju, okrenu glavu i ree: "arobnjak je ili lud!" 40. I Mi i njega i vojske njegove d ohvatismo, pa ih u more bacismo, jer je bio osudu zasluio. 41. I o Adu, kada na n jih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra, 42. pored ega god je proao, nit a nije potedio, sve je u gnjile pretvorio. 43. I o Semudu, kad mu bi reeno: "Uivajte jo izvjesno vrijeme!" 44. I oni se ogluie o nareenje Gospodara svoga, pa ih uniti st raan glas na oi njihove, 45. i ne mogae se ni dii ni od kazne odbraniti. 46. I o Nuh ovu narodu, davno prije; to, zaista, bijae narod neposluni! 47. Mi smo nebo moi Svo joj sazdali, a Mi, uistinu, jo neizmjerno mnogo moemo, 48. i Zemlju smo prostrli t ako je divan Onaj koji je prostro! 49. i od svega po par stvaramo da biste vi ra zmislili! 50. "Zato pourite Allahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim; 51 . ne prihvatajte drugog boga osim Allaha, ja sam vam od Njega da vas javno opome nem!" 52. I tako je bilo, ni onima prije ovih nije doao nijedan poslanik, a da ni su rekli: "arobnjak je!", ili: "Lud je!" 53. zar su to jedni drugima u amanet ost avljali? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevrili, 54. zat o ove ostavi, prijekor nee zasluiti, 55. i nastavi savjetovati, savjet e vjernicima, doista, koristiti. 56. Dinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju, 5 7. Ja ne traim od njih opskrbu niti elim da Me hrane, 58. opskrbu daje jedino Alla h, Moni i Jaki! 59. A nevjernike e stie kazna kao to je stigla i one koji su bili ka o oni, i neka Me ne pouruju, 60. jer, teko nevjernicima na Dan kojim im se prijeti ! SURA 52 Gora At-Tur Mekka 49 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Tak o Mi Gore, 2. i Knjige u retke napisane, 3. na koi razvijenoj, 4. i Hrama pokloni ka punog, 5. i svoda uzdignutog, 6. i mora napunjenog, 7. kazna Gospodara tvoga sigurno e se dogoditi, 8. nitko je nee moi otkloniti 9. na Dan kada se nebo silno u zburka, 10. a planine s mjesta pomaknu! 11. Teko na taj Dan onima koji su porical i, 12. koji su se, ogrezli u la, zabavljali! 13. na Dan kada e grubo u vatru dehenn emsku biti gurnuti: 14. "Ovo je vatra koju ste poricali. 15. pa, je li ovo arolij a, ili vi ne vidite? 188

16. Prite se u njoj, isto vam je trpjeli ili ne trpjeli, - to vam je kazna za ono to ste radili." 17. A estiti e biti u dennetskim baama i blaenstvu 18. i u onom to i e Gospodar njihov dao e uivati njih e Gospodar njihov patnje u ognju sauvati 19. "Je dite i pijte i neka vam je prijatno, to je za ono to ste radili!" 20. Bie naslonje ni na divanima poredanim, a vjenaemo im hurije dennetske. 21. Onima koji su vjerova li i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela prikljuiemo djecu njihovu, a djela njihova neemo nimalo umanjiti svaki ovjek je odgovoran za ono to sam ini 22. i jo emo ih darovati voem i mesom kakvo budu eljeli 23. jedni drugima e, u njemu, pu ne ae dodavati zbog njih nee biti praznih besjeda i pobuda na grijeh -, 24. a sluie i h posluga njihova nalik na biser skriveni, 25. i obraae se jedni drugima i jedni d ruge e pitati: 26. "Prije smo meu svojima strahovali", - govorie 27. "pa nam je All ah milost darovao i od patnje u ognju nas sauvao; 28. mi smo Mu se prije klanjali , On je, doista, dobroinitelj i milostiv." 29. Zato ti opominji, jer ti, milou Gosp odara svoga, nisi ni prorok ni lud. 30. Zar oni da govore: "On je pjesnik, saekaem o da vidimo ta e mu sueno biti." 31. "Pa ekajte" reci ti "i ja u zajedno sa vama ek !" 32. da li im to dolazi od pameti njihove ili su oni inadije tvrdoglave? 33. Za r oni da govore: "Izmilja ga!" Ne, nego oni nee da vjeruju; 34. zato neka oni sast ave govor slian Kur'anu, ako istinu govore! 35. Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! 36. Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, n ego oni nee da vjeruju. 37. Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili, zar oni vla daju?! 38. Zar oni imaju ljestve, pa na njima prislukuju? Neka onaj meu njima koji tvrdi da je neto uo donese potvrdu oitu. 39. Zar da su za Njega keri, a za vas da s u sinovi?! 40. Zar ti trai od njih nagradu, pa su nametom optereeni. 41. Zar je u n jih iskonska knjiga, pa oni prepisuju?! 42. Zar oni zamke da postavljaju?! Ta u zamku e se uhvatiti ba oni koji ne vjeruju! 43. Zar oni drugog boga osim Allaha da imaju?! Hvaljen neka je Allah, On je iznad onih koje Mu ravnim smatraju! 44. I kad bi vidjeli da komad neba pada, rekli bi: "Oblaci nagomilani!" 45. Zato ih pu sti dok se ne suoe sa Danom u kome e pomrijeti, 46. Danom kada im lukavstva njihov a nimalo nee koristiti i kada im niko nee pomoi. 47. A za sve nasilnike i druga e ka zna prije one biti, ali veina njih ne zna. 48. A ti strpljivo ekaj presudu Gospoda ra svoga, Mi tebe i vidimo i titimo; i veliaj i hvali Gospodara svoga kad ustaje, 4 9. i nou Ga veliaj i kad se zvijezde gube. SURA 53 Zvijezda An-Nagm Mekka 62 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Tako mi zvijezde kad zalazi, 2. va drug nije s pravog puta skrenuo i nije zalutao! 3. On ne govori po hiru svome 4. to j e samo Objava koja mu se obznanjuje, 189

5. ui a jedan ogromne snage, 6. razoriti, koji se pojavio u liku svome 7. na obzo rju najviem, 8. zatim se pribliio, pa nadnio 9. blizu koliko dva luka ili blie 10. i objavio robu Njegovu ono to je objavio, 11. srce nije poreklo ono to je vidio, 1 2. pa zato se prepirete s njim o onom to je vidio? 13. On ga je i drugi put vidio, 14. kod Sidretu-l muntehaa 15. kod kojeg je dennetsko prebivalite, 16. kad je Sid ru pokrivalo ono to je pokrivalo 17. pogled mu nije skrenuo, nije prekoraio, 18. v idio je najvelianstvenija znamenja svoga Gospodara. 19. ta kaete o Latu i Uzzau 20. i Menatu, treoj najmanje cijenjenoj? 21. Zar su za vas sinovi, a za Njega keri?! 22. To bi tada bila podjela nepravedna. 23. To su samo imena koja ste im vi i pr eci vai nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao; oni se povode samo za pretpostavkama i onim za im due ude, a ve im dolazi od Gospodara njihova prava uput a. 24. Ne moe ovjek da ostvari sve to poeli, 25. Allahu pripada i ovaj i onaj svijet ! 26. A koliko na nebesima ima meleka ije posredovanje nikome nee biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoe i u korist onoga kojim je zadovolj an. 27. Oni koji ne vjeruju u onaj svijet nazivaju meleke imenima enskim, 28. a o tome nita ne znaju, slijede samo predpostavke, a pretpostavka istini ba nimalo ne koristi. 29. Zato se ti okani onoga koji Kur'an izbjegava i koji samo ivot na ovom svijetu eli, 30. to je vrhunac njihova znanja -, Gospodar tvoj dobro zna one koj i su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na pravom putu. 31. Alla hovo je sve to je na nebesima i to je na Zemlji da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepom nagradom nagradio one koji ine dobro, 32. o ne koji se klone velikih grijehova i naroito razvrata, a one bezazlene On e oprost iti jer Gospodar tvoj, zaista, mnogo prata, - On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i otkad ste bili zameci u utrobama majki vaih; zato se ne hv aliite bezgrenou svojom On dobro zna onoga koji se grijeha kloni. 33. Reci ti Meni o onome koji istinu izbjegava 34. i malo udjeljuje, i posve prestane udjeljivati, 35. zna li on ono to je skriveno, pa vidi? 36. Zar on nije obavijeten o onome ta s e nalazi u listovima Musaovim 37. i Ibrahimovim: - koji je obaveze potpuno ispun javao 38. da nijedan grenik tue grijehe nee nositi, 39. i da je ovjekovo samo ono to sam uradi, 40. i da e se trud njegov sigurno iskazati, 41. i da e prema njemu u po tpunosti nagraen ili kanjen biti, 42. i da e se Gospodaru tvome ponovo vratiti, 43. i da On na smijeh i na pla navodi, 44. i da On usmruje i oivljava 45. i da On par, muko i ensko, stvara 46. od kapi sjemena kad se izbaci; 47. i da e ih On ponovo oiv jeti, 190

48. i da On daje bogatstvo i mo da stiu, 49. i da je On Sirijusa Gospodar, 50. i d a je On drevni narod Ad unitio, 51. i Semud, i da nikog nije potedio, 52. i jo prij e Nuhov narod, koji je najokrutniji i najobjesniji bio; 53. i prevrnuta naselja On je prevrnuo, 54. i snalo ih je ono to ih je snalo 55. pa, u koju blagodat Gospod ara svoga ti jo sumnja? 56. Ovaj Kur'an je opomena kao i prijanje opomene: 57. Smak s vijeta se pribliava, 58. Allah e ga jedini otkriti! 59. Pa zar se ovom govoru iuavate 60. i smijete se, a ne plaete 61. gordo dignutih glava? 62. Bolje padajte licem na tle pred Allahom i klanjajte se! SURA 54 Mjesec Al-Qamar Mekka 55 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Blii se as i Mjesec se raspolutio! 2. a oni, uv ijek kada vide udo, okreu glave i govore: "arolija neprestana!" 3. Oni ne vjeruju i povode se za prohtjevima svojim, a sve je ve odreeno. 4. i dolaze im vijesti koje treba da ih odvrate 5. mudrost savrena -, ali opomene ne koriste, 6. zato se okr eni od njih! Na Dan kad ih glasnik pozove na neto uasno 7. oni e oborenih pogleda i z grobova izlaziti, kao skakavci rasuti, 8. i netremice gledajui u glasnika i urei, nevjernici e govoriti: "Ovo je teak dan!" 9. Prije njih Nuhov narod nije vjerovao i roba Naeg je u la utjerivao, govorei: "Luak!" i Nuh je onemoguen bio. 10. I on je Gospodara svoga zamolio: "Ja sam pobijeen, Ti se osveti!" 11. I Mi smo kapije neb eske pootvarali vodi koja je neprestano lila, 12. i uinili da iz zemlje izvori pr ovru, i vode su se sastajale kako je odreeno bilo, 13. a njega smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagraenoj 14. koja je plovila pod brigom Naom, - nagrada je t o bila za onoga ko je odbaen bio. 15. I Mi to ostavismo kao pouku, - pa ima li ik oga ko bi pouku primio? 16. i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! 17. A Mi smo Kur'an uinili dostupnim za pouku, - pa ima li ikoga ko bi pouku primio? 18. I A d nije vjerovao, - pa kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! 19. Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao 20. i ljude diza o, kao da su palmina stabla iupana, 21. i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! 22. A Mi smo Kur'an uinili dostupnim za uenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko b i pouku primio? 23. I Semud u opomene nije vjerovao. 24. "Zar da slijedimo jedno g od nas!" govorili su. "Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi. 25. Zar ba njemu, izmeu nas, da bude poslana Objava?! Ne, on je laljivac oholi!" 26 . "Vrlo brzo e oni saznati ko je laljivac oholi! 27. Mi emo poslati kamilu da bismo ih iskuali, pa priekaj ih i budi strpljiv. 191

28. I upozori ih da e se voda izmeu njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupie on aj iji je red!" 29. Ali oni pozvae jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je 3 0. i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje: 31. Mi poslasmo na njih jedan jedi ni krik, i oni postadoe poput zdrobljenog suhog lia koje sakuplja onaj koji ima tor . 32. A Mi smo Kur'an uinili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio ? 33. I Lutov narod u opomene nije vjerovao. 34. Na njih vjetar, pun pijeska, po slasmo samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo, 35. iz milosti nae. E to, tako Mi nagraujemo one koji zahvaljuju. 36. A on im je bio prijetio silom Naom , ali su oni u prijetnje sumnjali. 37. Oni su od njega goste njegove traili, pa s mo ih im oslijepili: "Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!" 38. A rano izjutra stie ih kazna koju e neprestano osjeati. 39. "Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje! " 40. A Mi smo Kur'an uinili dostupnim za uenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?! 41. I faraonovim ljudima su opomene dole, 42. ali oni porekoe dv a znaenja Naa, pa ih Mi kaznismo onako kako kanjava Silni i Moni. 43. Da li su nevje rnici vai imalo jai od njih, ili vi u knjigama nebeskim imate kakvu povelju? 44. Z ar ovi da govore: "Mi smo skup nepobjedivi!" 45. Skup e sigurno poraen biti, a oni e se u bijeg dati! 46. Meutim, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je uasniji i gori. 47. Grenici e sigurno stradati i u ognju biti 48. na Dan kada budu u vatru o dvueni, s licima dolje okrenutim: "Iskusite vatru dehennemsku!" 49. Mi sve s mjero m stvaramo, 50. i nareenje Nae je samo jedna rije, - sve bude u tren oka. 51. A Mi smo ve sline vama unitili, pa ima li koga ko bi pouku primio?! 52. I sve to su uradi li u listovima je, 53. i sve, i malo i veliko, u retke je stavljeno. 54. Oni koj i su se Allaha bojali bie u dennetskim baama i pored rijeka 55. na mjestu u kome e bi ti zadovoljni, kod Vladara Svemonoga. SURA 55 Milostivi Ar-Rahman Medina 78 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Milostiv 2. pouava Kur'anu, 3. stvara ovjek a, 4. ui ga govoru, 5. Sunce i Mjesec utvrenim putanjama plove, 6. i trava i drvee se pokorava, 7. a nebo je digao. I postavio je terazije 8. da ne prelazite grani ce u mjerenju 9. i pravo mjerite i na teraziji ne zakidajte! 192

10. A Zemlju je za stvorenja razastro, 11. na njoj ima voa i palmi sa plodom u akam a 12. i ita sa liem i miomirisna cvijea, 13. pa, koju blagodat Gospodara svoga poriet e! 14. On je ovjeka od sasuene ilovae, kao to je grnarija, stvorio 15. a dinna od plam ene vatre 16. pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! 17. Gospodara dva istok a i dva zapada 18. pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! 19. Pustio je dva mora da se dodiruju, 20. izmeu njih je pregrada i oni se ne mijeaju 21. pa, koju b lagodat Gospodara svoga poriete?! 22. Iz njih se vadi biser i merdan 23. pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! 24. Njegove su i lae koje se kao brda visoko po moru uzdiu, 25. pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! 26. Sve to je na Zemlj i prolazno je, 27. ostaje samo Gospodar tvoj, Velianstveni i Plemeniti, 28. pa, k oju blagodat Gospodara svoga poriete?! 29. Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog asa On se zanima neim, 30. pa, koju blagodat Gospodara svoga p oriete?! 31. Polagaete Mi raun, o ljudi i dinnovi, 32. pa, koju blagodat Gospodara s voga poriete?! 33. O druine dinnova i ljudi, ako moete da preko granica nebesa i Zem lje prodrete, prodrite, moi ete prodrijeti jedino uz veliku mo! 34. pa, koju blagod at Gospodara svoga poriete?! 35. Na vas e se ognjen plamen i rastopljeni mjed prol ivati, i vi se neete moi odbraniti, 36. pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! 37. A kad se nebo razdvoji i kao ucvrkan zejtin rumeno postane, 38. pa, koju bl agodat Gospodara svoga poriete?! 39. tog Dana ljudi i dinnovi za grijehe svoje nee biti pitani, 40. pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! 41. a grijenici e se p o biljezima svojim poznati, pa e za kike i noge epani biti, 42. pa, koju blagodat G ospodara svoga poriete?! 43. "Evo, to je dehennem koji su grenici poricali!" 44. i izmeu vatre i kljuale vode oni e kruiti, 45. pa, koju blagodat Gospodara svoga poriet e?! 46. A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao, bie dva perivoj a, 47. pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! 48. puna stabala granatih, 49. pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! 50. u kojima e biti dva izvora koja e tei, 51. pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! 52. u njima e od svakog voa po dvije vrste biti, 53. pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! 54. Naslonjeni na posteljama ije e postave od kadife biti, a plodovi u oba perivoja nadohvat ruke e stajati, 55. pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! 56. U njima e biti one koje preda se gledaju, one koje, prije njih, ni ovjek ni dinn nije dodirnuo, 57. p a, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! 58. bie kao rubin i biser, 193

59. pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! 60. zar nagrada za dobro uinjeno d jelo moe biti neto drugo do dobro?! 61. pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! 62. Osim ta dva, bie jo dva neznatnija perivoja, 63. pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! 64. modrozelena, 65. pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! 6 6. sa izvorima koji prskaju, u svakom, 67. pa, koju blagodat Gospodara svoga por iete?! 68. u njima e biti voa i palmi i ipaka, 69. pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! 70. u njima e biti ljepotica naravi divnih, 71. pa, koju blagodat Gospo dara svoga poriete?! 72. hurija u atorima skrivenih, 73. pa, koju blagodat Gospoda ra svoga poriete?! 74. koje prije njih ni ovjek ni dinn nije dodirnuo, 75. pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! 76. Oni e biti naslonjeni na uzglavlja zelena, prekrivena ilimima arobnim i prekrasnim, 77. pa, koju blagodat Gospodara svoga po riete?! 78. Neka je uzvieno ime Gospodara tvoga, Velianstvenog i Plemenitog!

SURA 56 Dogaaj Al-Waqi'a Meka 96 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Kada se Dogaaj dogodi, 2. dogaanje njegovo niko nee poricati -, 3. neke e poniziti, a ne ke uzvisiti; 4. kad se Zemlja jako potrese 5. i brda se u komadie zdrobe, 6. i po stanu praina razasuta, 7. vas e tri vrste biti: 8. oni sreni ko su sreni?! 9. i oni nesreni ko su nesreni?! 10. i oni prvi uvijek prvi! 11. Oni e Allahu bliski biti 12 . u dennetskim baama naslada, 13. bie ih mnogo od naroda drevnih, 14. a malo od kasn ijih -, 15. na divanima izvezenim, 16. jedni prema drugima na njima e naslonjeni biti; 17. sluie ih vjeno mladi mladii, 18. sa aama i ibricima i peharom punim pia iz i vora tekueg 19. od koga ih glava nee boljeti i zbog kojeg nee pamet izgubiti 20. i v oem koji e sami birati, 21. i mesom ptijim kakvo budu eljeli. 22. U njima e biti i hu rije oiju krupnih, 23. sline biseru u koljkama skrivenom, 24. kao nagrada za ono to su inili. 194

25. U njima nee sluati prazne besjede ni govor greni, 26. nego samo rijei: "Mir, mir !' 27. A oni sreni ko su sreni?! 28. bie meu lotosovim drveem bez bodlji, 29. i meu b nama plodovima nanizanim 30. i u hladovini prostranoj, 31. pored vode tekue 32. i usred voa svakovrsnog 33. kojeg e uvijek imati i koje nee zabranjeno biti, 34. i n a posteljama uzdignutim. 35. Stvaranjem novim Mi emo hurije stvoriti 36. i djevic ama ih uiniti 37. milim muevima njihovim, i godina istih 38. za one srene; 39. bie i h mnogo od naroda drevnih, 40. a mnogo i od kasnijih. 41. A oni nesreni ko su nes reni?! 42. Oni e biti u vatri uarenoj i vodi kljualoj 43. i u sjeni dima aavog, 44. u kojoj nee biti svjeine ni ikakve dobrine. 45. Oni su prije toga raskonim ivotom ivjel i 46. i uporno teke grijehe inili 47. i govorili; "Zar kada umremo i zemlje i kost i postanemo zar emo zbilja biti oivljeni, 48. zar i drevni nai preci?" 49. Reci: "I drevni i kasniji, 50. u odreeno vrijeme, jednog odreenog dana bie sakupljeni, 51. i tada ete vi, o zabludjeli, koji poriete oivljenje, 52. sigurno s drveta zakkum je sti, 53. i njime ete trbuhe puniti, 54. pa zatim na to kljualu vodu piti, 55. popu t kamila koje ne mogu e ugasiti; 56. to e na onom svijetu biti goenje njihovo! 57. Mi vas stvaramo pa zato ne povjerujete? 58. Kaite vi Meni: da li sjemenu koje ubacuj ete 59. vi oblik dajete ili Mi to inimo? 60. Mi odreujemo kada e ko od vas umrijeti , i niko nas ne moe sprijeiti 61. da likove vae izmjenimo i da vas iznova u likovim a koje vi ne poznajete stvorimo. 62. Poznato vam je kako ste prvi put stvoreni, pa zato se ne urazumite? 63. Kaite vi Meni: ta biva sa onim to posijete? 64. Da li m u vi dajete snagu da nie, ili to Mi inimo? 65. Ako hoemo moemo ga u suho rastinje pr etvoriti, pa biste se snebivali; 66. "Mi smo, doista, oteeni, 67. ak smo svega lieni !" 68. Kaite vi Meni: vodu koju pijete 69. da li je vi ili Mi iz oblaka sputamo? 7 0. Ako elimo, moemo da je slanom uinimo pa zato niste zahvalni? 71. Kaite vi Meni: va tru koju palite 72. da li drvo za nju vi ili Mi stvaramo? 73. Mi inimo da ona pod sjea i da bude korisna onima koji konae; 74. zato hvali Gospodara svoga Velianstven og! 75. I kunem se asom kad se zvijezde gube, 76. a to je, da znate, zakletva vel ika -, 195

77. on je, zaista, Kur'an plemeniti 78. u Knjizi briljivo uvanoj 79. dodirnuti ga sm iju samo oni koji su isti -, 80. on je Objava od Gospodara svjetova. 81. Pa, kako ovaj govor omalovaavate 82. i umjesto zahvalnosti to vam je hrana darovana vi u n jega ne vjerujete? 83. a zato vi kad dua do gue dopre, 84. i kad vi budete tada gle dali, 85. a Mi smo mu blii od vas, ali vi ne vidite -, 86. zato je onda kad niste u tuoj vlasti 87. ne povratite, ako istinu govorite? 88. I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski 89. udobnost i opskrba lijepa i dennetska blagodati njemu! 90. A ako bude jedan od onih koji su sreni, 91. pa, pozdrav tebi od onih koji su sreni! 92. A ako bude jedan od onih koji su poricali i u zabludi ostali, 93. pa, kljualom vodom bie ugoen 94. i u ognju prenjem. 95. Sama je istina, zbilja, sve ovo, 96. zato hvali ime Gospodara svoga Velianstvenog! SURA 57 Gvoe Al-Hadid Medina 29 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Alla ha hvali sve to je na nebesima i na Zemlji, i On je Silni i Mudri. 2. Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji; On ivot i smrt daje, i On sve moe. 3. On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve! 4. U est vremenskih razdoblja On je nebesa i Zemlju stvorio, i onda svemirom zavladao; On zna ta u zemlju ulazi i ta iz nje izlazi i ta s neba silazi i ta se prema njemu die, on je s vama gdje go d bili, i sve to radite Allah vidi. 5. Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu e se sve vratiti! 6. On uvodi no u dan i dan u no, i On zna svaije misli. 7 . Vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i udjeljujte iz onoga to vam On stavlja n a raspolaganje, jer one od vas koji budu vjerovali i udjeljivali eka nagrada veli ka. 8. ta vam je pa ne vjerujete u Allaha? Poslanik vas zove da vjerujete u Gospo dara svoga a On je od vas ve zavjet uzeo ako elite da budete vjernici. 9. On robu Svome objavljuje jasne ajete da bi vas iz tmina na svjetlo izveo a Allah je, uis tinu, prema vama dobar i milostiv. 10. I ta vam je pa odbijate da troite na Allaho vu putu kada e Allah nebesa i Zemlju naslijediti? Nisu jednaki meu vama koji su da vali priloge prije pobjede i lino se borili oni su na viem stupnju od onih koji su poslije davali priloge i lino se borili, a Allah svima obeava nagradu najljepu; Allah dobro zna ono to radite. 11. Ko e Allahu drage volje zajam dati da bi mu ga On mnogostruko vratio, a uz to i nagradu plemenitu dobio 12. na Dan kada bude vid io kako se pred vjernicima i vjernicama, i s desne strane njihove, svjetlo njiho vo bude kretalo: "Blago vama danas: dennetske bae kroz koje teku rijeke u kojima ete vjeno boraviti to je veliki uspjeh!" 196

13. na Dan kada e licemjeri i licemjerke vjernicima govoriti: "Priekajte nas da se svjetlom vaim posluimo!" "Vratite se natrag, pa drugo svjetlo potraite!" rei e se. izmeu njih e se pregrada postaviti koja e vrata imati; unutar nje bie milost, a izv an nje patnja. 14. "Zar nismo s vama bili?" dozivae ih. "Jeste" odgovarae -, "ali ste se pritvornou upropastili, i iekivali ste, i sumnjali ste, i puste elje su vas za varavale, dok nije dola Allahova odredba, a ejtan vas je o Allahu obmanuo. 15. Nik akva otkupnina se danas od vas nee primiti, a ni od onih koji nisu vjerovali; vat ra e biti prebivalite vae, ona ba vama odgovara, a uasno je ona boravite!' 16. Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje sp omene, i da oni ne budu kao oni kojima je jo davno data Knjiga, pa su srca njihov a, zato to je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi od njih su nev jernici. 17. Znajte da Allah daje ivot ve mrtvoj zemlji! Mi vam objanjavamo dokaze da biste razumjeli. 18. Onima koji milostinju budu udjeljivali i onima koje je b udu udjeljivale, i koji drage volje Allahu budu zajam davali mnogostruko e se vra titi i njih eka nagrada plemenita. 19. Oni koji u Allaha i poslanike Njegove budu vjerovali imae u Gospodara svoga stepen pravednika i muenika i dobie nagradu kao i oni i svjetlo kao i oni; a oni koji ne budu vjerovali i dokaze Nae budu poricali bie stanovnici u vatri. 20. Znajte da ivot na ovom svijetu nije nita drugo do igra , i razonoda, i uljepavanje, i meusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem d jece! Primjer za to je bilje iji rast poslije kie oduevljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidi poutjela, da bi se na kraju skrilo. A na onom svijetu je teka patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; ivot na ovom svijetu je samo varljivo naslaivanje. 21. Nadmeite se da u Gospodara svoga zasluite oprost i dennet, prostra n koliko su nebo i Zemlja prostrani, i pripremljen za one koji u Allaha i poslan ike Njegove vjeruju. To je Allahova blagodat koju e dati onome kome On hoe; a u Al laha je blagodat velika. 22. Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego to je damo, zapisana u Knjizi, - to je Allahu, uistinu, lahko 23. da ne biste tugovali za onim to vam je promaklo, a i da se ne biste previe radovali o nome to vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce, 24. koji krta re i od ljudi krtost trae. A onaj ko nee da udjeljuje pa, Allah je, uistinu, nezavi san i dostojan hvale. 25. Mi smo izaslanike nae s jasnim dokazima slali i po njim a knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali, - a gvoe smo stv orili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi -, i da bi Allah ukazao na one koji pomau vjeru Njegovu i poslanike Njegove kad Ga ne vide. Allah je, uistin u, moan i silan. 26. Mi smo Nuha i Ibrahima poslali i nekima od potomaka njihovih vjerovjesnitvo i objavu dali; neki od potomaka njihovih su na pravom putu, a mno gi od njih su nevjernici. 27. Zatim smo, poslije njih, jednog za drugim nae posla nike slali, dok nismo Isaa, sina Merjemina, poslali, kojem smo Indil dali, a u sr ca sljedbenika njegovih smo blagost i samilost ulili, dok su monatvo oni sami, ka o novotariju, uveli Mi im ga nismo propisali u elji da steknu Allahovo zadovoljst vo; ali, oni o njemu ne vode brigu onako kako bi trebalo, pa emo one meu njima koj i budu ispravno vjerovali nagraditi, a mnogi od njih su nevjernici. 28. O vi koj i vjerujete, - Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On e vam dvostruku milost Svoju darovati, i dae vam svjetlo pomou kog ete ii, i oprostie vam jer Allah prata, i samilostan je 29. i neka sljedbenici Knjige znaju da oni nikakvu Allahov u blagodat nee dobiti, jer je blagodat samo u Allahovoj ruci daje je onime kome O n hoe; a u Allaha je blagodat najvea. 197

SURA 58 Rasprava Al-Mugadala Medina 22 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosno g 1. Allah je uo rijei one koja se s tobom o muu svome raspravljala i Allahu se jad ala a Allah uje razgovor va meusobni, jer Allah, uistinu, sve uje i sve vidi. 2. Oni od vas koji enama svojim reknu da im nisu vie doputene, kao to im nisu doputene majk e njihove, - a one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodi le -, oni, zaista, govore rune rijei i neistinu a Allah sigurno brie grijehe i prata . 3. Oni koji enama svojim reknu da im nisu doputene, kao to im nisu doputene majke njihove, a onda odlue da s njima nastave da ive, duni su, prije nego to jedni drugo dodirnu, da jednog roba ropstva oslobode. To vam se nareuje, - a allah dobro zna ono to vi radite. 4. Onaj koji ne nae, duan je da dva mjeseca posti uzastopce prije nego jedno drugo dodirne. A onaj ko ne moe, duan je da ezdeset siromaha nahrani, z ato da biste potvrdili da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete to su vam Allah ovi propisi. A nevjernike eka patnja nesnosna. 5. Oni koji su neposluni Allahu i P oslaniku Njegovu bie osramoeni, kao to su bili osramoeni i oni prije njih. Mi objavl jujemo jasne dokaze, a nevjernike eka sramna patnja 6. na Dan kada ih Allah sve oi vi, pa ih obavijesti o onom ta su radili; Allah je o tome raun sveo, a oni su to z aboravili Allah je svemu svjedok. 7. Zar ne zna da Allah zna to je na nebesima i to je na Zemlji? Nema tajnih razgovora meu trojicom, a da On nije etvrti, niti meu pe toricom a da On nije esti, ni kad ih je manje ni kad ih je vie, a da On nije s nji ma gdje god oni bili; On e ih na Sudnjem danu obavijestiti o onome to su radili, j er Allah sve dobro zna. 8. Zar ne vidi one kojima je zabranjeno da se saaptavaju k ako se vraaju onome to im je zabranjeno i saaptavaju se o grijehu i neprijateljstvu i neposlunosti prema Poslaniku. A kad ti dolaze, pozdravljaju te onako kako te A llah nikad nije pozdravio, i meu sobom govore: "Trebalo bi da nas Allah ve jednom kazni za ono to govorimo!" Dovoljan e im biti dehennem! U njemu e gorjeti, a grozno je on prebivalite! 9. O vjernici, kada meu sobom tajno razgovarate, ne razgovarajt e o grijehu i neprijateljstvu i neposlunosti prema Poslaniku, ve razgovarajte o do broinstvu i estitosti, i bojte se Allaha pred kojim e te sakupljeni biti. 10. Saapta vanje je posao ejtanski, da bi u brigu bacio vjernike, mada to ne moe njima nimalo nauditi, osim ako to Allah dopusti. A vjernici neka se samo u Allaha pouzdaju! 11. O vjernici, kad vam se kae: "Nainite mjesta drugima tamo gdje se sjedi" vi nain ite, pa i vama e Allah mjesto nainiti; a kad vam se rekne: "Dignite se" vi se dign ite, i Allah e na visoke stepene uzdignuti one meu vama koji vjeruju i kojima je d ato znanje. A Allah dobro zna ono to radite. 12. O vjernici, kada hoete da se s Po slanikom posavjetujete, prije savjetovanja milostinju udijelite. To je za vas bo lje i istije. A ako nemate pa, Allah, zaista, prata i samilostan je. 13. Zar vas j e strah da prije savjetovanja svoga milostinju udjelite? A ako ne udjelite i All ah vam oprosti, onda molitvu obavljajte i zekat dajite i Allaha i Poslanika Njeg ova sluajte! Allah dobro zna ono to vi radite. 14. Zar ne vidi one koji prijateljuj u s ljudima na koje se Allah rasrdio? oni nisu ni vai ni njihovi, a jo se svjesno krivo zaklinju. 15. Allah je njima pripremio teku patnju, jer je, zaista, runo ono to rade: 16. zaklanjaju se iza zakletvi svojih, pa odvraaju od Allahova puta; nji h eka sramna kazna. 17. Ni bogatstva njihova ni djeca njihova im nimalo nee pomoi k od Allaha, oni e biti stanovnici u vatri, u njoj e vjeno boraviti. 198

18. Na Dan u koji ih Allah sve oivi oni e se Njemu zaklinjati, kao to se vama zakli nju, mislei da e im to neto koristiti. Oni su, doista, pravi laljivci! 19. Njima je ovladao ejtan i uinio da zaborave na Allaha. Oni su na ejtanovoj strani, a oni na ej tanovoj strani e sigurno nastradati. 20. Oni koji se suprostavljaju Allahu i Posl aniku Njegovu bie, sigurno, najgore ponieni. 21. Allah je zapisao: "Ja i poslanici Moji sigurno emo pobijediti!" Allah je, zaista, moan i silan. 22. Ne treba da lju di koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni bili oevi njihovi, ili braa njiho va, ili roaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Sv ojim ih osnaio, i On e ih uvesti u dennetske bae kroz koje e rijeke tei, da u njima vj o ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni e biti zadovoljni Njime. Oni su na A llahovoj strani, a oni na Allahovoj strani e sigurno uspjeti. SURA 59 Progonstvo Al-Har Medina 24 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Allaha hvali sve to je na nebesima i to je na Zemlji. On je Silni i Mudri! 2. On je prilikom prvog progonstva iz domova njihovih protjerao one sljedbenike Knjige koji nisu vjerovali. Vi niste mislili da e otii, a oni su mislili da e ih utvrde n jihove od Allahove kazne odbraniti, ali im je Allahova kazna dola odakle se nisu nadali i On je u srca njihova strah ulio; vlastitim rukama i rukama vjernika svo je domove su ruili. Zato uzmite iz toga pouku, o vi koji ste obdareni! 3. Da nije bio ve odredio da e biti protjerani, Allah bi ih jo na ovom svijetu kaznio; ali, n jih na onom svijetu eka patnja u ognju 4. zato to su se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljali; a onoga ko se Allahu suprostavi Allah e, zaista, strahovito kaz niti. 5. To to ste neke palme posjekli ili ih da uspravno stoje ostavili Allahovo m voljom ste uinili, i zato da On nevjernike ponizi. 6. A vi niste kasom tjerali ni konje ni kamile radi onoga to je Allah od njih, kao plijen, darovao Poslaniku Svome, nego, Allah preputa vlast poslanicima Svojim nad onima nad kojima On hoe; A llah sve moe. 7. Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah Poslaniku Svome d aruje pripada: Allahu i Poslaniku njegovu, i blinjim njegovim, i siroadi, i siroma sima, i putnicima-namjernicima da ne bi prelazilo iz ruku u ruke bogataa vaih; ono to vam Poslanik kao nagradu da to uzmite, a ono to vam zabrani ostavite; i bojte se Allaha jer Allah, zaista, strahovito kanjava -, 8. i siromanim muhadirima koji s u iz rodnog kraja svoga protjerani i imovine svoje lieni, koji ele da Allahovu mil ost i naklonost steknu, i Allaha i Poslanika Njegova pomognu, - to su, zaista, p ravi vjernici -, 9. i onima koji su Medinu za ivljenje izabrali i domom prave vje re jo prije njih je uinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato to im se daje, ne osjeaju, i vie vole njima nego sebi, mada i m je i samima potrebno. A oni koji se uuvaju lakomosti, oni e sigurno uspjeti. 10. Oni koji poslije njih dolaze govore: "Gospodaru na, oprosti nama o brai naoj koja s u nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima naim bude imalo zlobe prema vjern icima; Gospodaru na, ti si, zaista, dobar i milostiv!" 199

11. Zar ne vidi kako licemjeri govore svojim prijateljima, sljedbenicima Knjige k oji ne vjeruju: "Ako budete protjerani, mi emo sigurno s vama poi i kad se bude ti calo vas, nikada se nikome neemo pokoriti; a ako budete napadnuti, sigurno emo vam u pomo pritei" a Allah je svjedok da su oni, zaista, laci: 12. ako bi bili protjer ani, oni ne bi s njima poli; ako bi bili napadnuti, oni im ne bi u pomo pritekli; a ako bi im u pomo pritekli, sigurno bi pobjegli, i oni bi bez pomoi ostali. 13. O ni se vie boje vas nego Allaha, zato to su oni ljudi nerazumni. 14. Samo u utvrenim gradovima ili iza zidina, oni se protiv vas smiju skupno boriti. Oni su junaci u meusobnim borbama. Ti misli da su oni sloni, meutim srca su njihova razjedinjena, zato to su oni ljudi koji nemaju pameti. 15. Slini su onima koji su, tu nedavno, s vu pogubnost postupaka svojih iskusili njih eka nesnosna patnja; 16. slini su ejtan u kad kau ovjeku: "Budi nevjernik!" pa kad on postane nevjernik, on onda rekne: "T i se mene vie ne tie, ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojim!" 17. Obojic u ih na kraju eka vatra, u kojoj e vjeno boraviti, a to e biti kazna za sve nevjerni ke. 18. O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki ovjek gleda ta je za sutra pripr emio i Allaha se bojte jer On dobro zna ta radite. 19. I ne budite kao oni koji s u zaboravili Allaha, pa je On uinio da sami sebe zaborave; to su pravi grenici. 20 . Nisu jednaki stanovnici dehennema i stanovnici denneta; stanovnici denneta e ono to ele postii. 21. Da ovaj Kur'an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopotov anja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo l judima da bi razmislili. 22. On je Allah nema drugog boga osim Njega -, On je po znavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Milostivi, Samilosni! 23. On je Allah nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostataka, Onaj koji svakoga obezbjeuje, Onaj koji nad svi bdi, Silni, Uzvieni, Gordi. Hvalje n neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim! 24. On je Allah, Tvorac, Onaj koji iz niega stvara, Onaj koji svemu daje oblik, On ima najljepa imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri. SURA 60 Provjerena Al-Mumtahina Medina 13 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilo snog 1. O vjernici, ako ste poli da se na putu Mome borite i da naklonost Moju st eknete, s Mojim i svojim neprijateljima ne prijateljujte i ljubav im ne poklanja jte oni poriu Istinu koja vam dolazi i izgone Poslanika i vas samo zato to u Allah a, Gospodara vaeg, vjerujete. Vi im kriom ljubav poklanjate, a Ja znam i ono to taj ite i ono to javno inite. Onaj od vas koji to bude inio s pravog puta je skrenuo. 2 . Ako vas se oni domognu, bie neprijatelji vai i pruie prema vama, u zloj namjeri, r uke svoje i jeziine svoje, i jedva e doekati da postanete nevjernici. 3. Ni rodbina vaa ni djeca vaa nee vam biti od koristi, na Sudnjem danu On e vas razdvojiti; - a Allah dobro vidi ono to radite. 4. Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: "Mi s vama nemamo nita, a ni sa onima koji ma se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odriemo, i neprijateljstvo i mrnja e izm eu nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali!", - ali nisu rijei Ibrahimove ocu svome; "Ja e se moliti da ti oprosti, ali te ne 200

mogu od Allaha odbraniti." Gospodaru na, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraamo i Tebi emo se vratiti. 5. Ne dopusti, Gospodaru na, da nas nevjernicima stavi u iskuenje i oprosti nam, Gospodaru na! Ti si, zaista, Silni i Mudri. 6. Oni su vama divan uz or onima koji ele Allaha i onaj svijet. a onaj koji lea okrene pa, Allah, zaista, nije ni o kome ovisan i On je jedini hvale dostojan! 7. Allah e sigurno uspostavi ti ljubav izmeu vas i onih s kojima ste u zavadi; Allah je svemoan; Allah mnogo pr ata i On je samilostan. 8. Allah vam ne zabranjuje da inite dobro i da budete prav edni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg n e izgone Allah, zaista, voli one koji su pravini 9. ali vam zabranjuje da prijate ljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg izgo ne i koji pomau da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sabi ine ne pravdu. 10. O vjernici, kada vam vjernice kao muhadirke dou, ispitajte ih, - a All ah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo -, pa ako se uvjerite da su vjernice on da ih ne vraajte nevjernicima: one njima nisu doputene, niti su oni njima doputeni; a njima podajte ono to su potroili. Nije vam grijeh da se njima enite kad im vjenan e darove njihove date. U braku mnogoboke ne zadravajte! Traite ono to ste potroili, a neka i oni trae ono to su potroili! To je Allahov sud, On sudi meu vama a Allah sve zna i mudar je. 11. A ako neka od ena vaih nevjernicima umakne, i ako vi poslije u borbu s njima stupite, onda onima ije su ene umakle vjenane darove koje su im dal i namirite. I bojte se Allaha, u koga vjerujete! 12. O vjerovjesnie, kada ti dou v jernice da ti poloe prisegu: da nee Allahu nikoga ravnim smatrati, i da nee krasti, i da nee bludniiti, i da nee djecu svoju ubijati, i da nee muevima tuu djecu podmetat i i da nee ni u emu to je dobro poslunost odricati, - ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti; Allah, zaista, mnogo prata, i On je milostiv. 13. O vj ernici, ne prijateljujte s ljudima koji su protiv sebe Allahovu srdbu izazvali; o ni su izgubili nadu da e bilo kakvu nagradu na ovom svijetu imati, isto kao to su izgubili nadu nevjernici da e se njihovi umrli ivi vratiti. SURA 61 Bojni red As-Saff Medina 14 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1 . Allaha hvali ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji, On je Silni i Mudri! 2 . O vjernici, zato jedno govorite a drugo radite? 3. O, kako je Allahu mrsko kada govorite rijei koje djela ne prate! 4. Allah voli one koji se na Njegovu putu bo re u redovima kao da su bedem vrsti. 5. Kada Musa ree narodu svome: "O narode moj, zato me muite, a dobro znate da sam ja Allahov poslanik vama! i kad oni skrenue u stranu, - Allah uini da i srca njihova u stranu skrenu a Allah nee ukazati na prav i put narodu koji je ogrezao u grijehu. 6. A kada Isa, sin Merjemin, ree: "O sino vi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku ije je ime Ahmed, koji e poslij e mene doi" i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoe: "Ovo je prava vradbina!" 7. A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu lai iznosi dok se u pravu vjeru poziva? A Allah nee ukazati na pravi put narodu koji nepravdu ini. 201

8. Oni ele da utru Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah e uiniti da svjetla Njeg ova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima. 9. On po Poslaniku Svome alje upu tstvo i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo pravo mn ogobocima. 10. O vjernici, hoete li da vam ukaem na trgovinu, ona e vas spasiti patn je nesnosne: 11. u Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i imecima svojim i ivotima svojim na Allahovu putu se borite to vam je, da znate, bolje -, 12. On e vam gri jehe vae oprostiti i u dennetske bae vas, kroz koje e rijeke tei, uvesti, i u divne dv orove u edenskim vrtovima; - to e biti uspjeh veliki -, 13. a dae vam i drugu blag odat koju jedva ekate; Allahovu pomo i skoru pobjedu! Zato obraduj radosnom vijeu vj ernike! 14. O vjernici, pomozite Allahovu vjeru, kao to su uenici rekli: "Mi emo po moi Allahovu vjeru!" kad ih je Isa, sin Merjemin, upitao: "Hoete li me pomoi Allaha radi?" I neki od sinova Israilovih su povjerovali, a drugi nisu, pa smo Mi one koji su povjerovali protiv neprijatelja njihova pomogli, i oni su pobijedili. SURA 62 Petak Al-Gumu'a Medina 11 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. On o to je na nebesima i ono to je na Zemlji hvali Allaha, Vladara, Svetoga, Silnoga, Mudroga! 2. On je neukima poslao Poslanika, jednog izmeu njih, da im ajete Njego ve kazuje i da ih oisti i da ih Knjizi i mudrosti naui, jer su prije bili u oitoj z abludi, 3. i drugima koji im se jo nisu prikljuili On je Silni i Mudri. 4. To je A llahova milost koju On daje onome kome hoe a u Allaha je milost velika. 5. Oni ko jima je nareeno da prema Tevratu postupaju, pa ne postupaju, slini su magarcu koji knjige nosi. O kako su loi oni koji poriu Allahove ajete! A Allah nee ukazati na p ravi put narodu koji nee da vjeruje. 6. Reci: "O Jevreji, ako tvrdite da ste vi o d ljudi jedini Allahovi miljenici, onda smrt poelite, ako istinu govorite." 7. A zbog onoga to ruke njihove ine nee je nikad poeljeti, Allah dobro zna nevjernike. 8. Reci: "Smrt od koje bjeite zaista e vas stii. Zatim e te Onome koji poznaje i nevid ljivi i vidljivi svijet vraeni biti i On e vas o onome to ste radili obavijestiti." 9. O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i poite d a molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! 10. A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziite i Allahovu blagodat traite i Allaha mnogo spominjite, da bis te postigli to elite. 11. Ali kad oni kakvu robu trgovaku ili veselje ugledaju, poh rle mu i tebe ostave sama da stoji. Reci: "Ono to je u Allaha bolje je i od veselj a i od trgovine." A Allah najbolju opskrbu daje. 202

SURA 63 Licemjeri Al-Munafiqun Medina 11 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilos nog 1. Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: "Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allaho v poslanik!" I Allah zna da si ti, zaista, Njegovo poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi laci. 2. Oni se iza zakletvi svojih zaklanjaju, pa od Allahova puta odvraaju. Runo je, doista, kako postupaju: 3. To je zato to su vjernici bili, pa nevjernici postali, i onda su im srca zapeaena, pa ne shvaaju. 4. Kad ih pogled a, njihov izgled te ushiuje; a kad progovore, ti slua rijei njihove, meutim, oni su ka o uplji naslonjeni balvani, i misle da je svaki povik protiv njih. Oni su pravi n eprijatelji, pa ih se priuvaj! Allah ih ubio, kuda se odmeu?! 5. A kad im se rekne : "Doite, Allahov Poslanik e moliti da vam se oprosti", - oni glavama svojim tresu i vidi ih kako nadmeno odbijaju. 6. Isto im je molio ti oprosta za njih ili ne m olio, Allah im, zaista, nee oprostiti, Allah, doista, narodu nevjernikom nee na pra vi put ukazati. 7. Oni govore: "Ne udjeljujte nita onima koji su uz Allahova Posl anika, da bi ga napustili!" A blaga nebesa i Zemlje su Allahova, ali licemjeri n ee da shvate. 8. Oni govore: "Ako se vratimo u Medinu, sigurno e jai istjerati iz n je slabijeg!" A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjer i nee da znaju. 9. O vjernici, neka vas imanja vaa i djeca vaa ne zabave od sjeanja na Allaha. A oni koji to uine, bie izgubljeni. 10. I od onoga ime vas Mi opskrbljuj emo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt doe, pa da onda rekne: "Gospodaru moj , da me jo samo kratko vrijeme zadri, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem! " 11. Allah sigurno nee ostaviti u ivotu nikoga kome smrtni as njegov doe; a Allah d obro zna ono to vi radite. SURA 64 Samoobmana At-Tagabun Medina 18 ajeta U ime Al laha, Milostivog, Samilosnog 1. Ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji hvali Allaha, Njemu vlast i Njemu pohvala; On sve moe! 2. On vas stvara, pa ste ili nev jernici ili vjernici. Sve to vi radite Allah dobro vidi. 3. On je nebesa i Zemlju mudro stvorio, i On vam oblije daje, i likove vae ini lijepim, i Njemu e se sve vra titi. 4. On zna ta na nebesima i na Zemlji postoji i zna ta krijete i ta pokazujete ; Allah zna svaije misli. 5. Zar do vas nije doprla vijest o onima koji jo davno n isu vjerovali, pa su kobnost svoga iskusili - a jo ih i patnja nesnosna eka 6. zat o to su govorili kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili: "Zar da nas ljudi upuuju?" I nisu vjerovali i glave su okretali; a Allahu niko nije potreban, Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan! 7. Nevjernici tvrde d a nee biti oivljeni. Reci: "Hoete, Gospodara mi moga, sigurno e te biti oivljeni, pa o onome ta ste radili, doista, biti obavijeteni!" a to je Allahu lahko -, 203

8. zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, All ah dobro zna ono to vi radite. 9. A onoga dana kada vas On na onom svijetu sakupi , to e biti dan kada e vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli. I On e prei preko ra vih postupaka onoga ko je u Allaha vjerovao i dobra djela inio, i uvee ga u dennetsk e bae kroz koje e rijeke tei; u njima e vjeno i zauvijek boraviti. To e uspjeh veliki iti! 10. A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete nae poricali bie stanovnici u v atri; u njoj e vjeno ostati, a to e uasna sudbina biti! 11. Nikakva nevolja se bez A llahove volje ne dogodi, a On e srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti Allah sv e dobro zna. 12. I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu; a ako lea okrenete, pa Poslanik Na je jedino duan da jasno objavljuje. 13. Samo je Allah Bog! i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju! 14. O vjernici, i meu enama vaim i djecom vaom, doista, imate neprijatelja, pa ih se priuvajte! A ako preko toga preete i opravdan je prihvatite i oprostite, pa i Allah prata i samilostan je. 15. Imanja vaa i djec a vaa su samo iskuenje, a u Allaha je nagrada velika; 16. zato se Allaha bojte kol iko god moete, i sluajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte za svoje dobro. A oni koji budu sauvani gramzljivosti, bie ti koji e uspjeti. 17. Ako Allahu drage volje zajam date, On e vam ga mnogostruko vratiti i oprostie vam, jer Allah je bla godaran i blag. 18. Poznavalac je nevidljivog i vidljivog svijeta, Silni i Mudri . SURA 65 Razvod braka At-Talaq Medina 12 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilo snog 1. O vjerovjesnie, kada htjednete ene da pustite, vi ih u vrijeme kada su iste pustite, a onda vrijeme koje treba da proe brojte i Allaha, Gospodara svoga, boj te se. Ne tjerajte ih iz stanova njihovih, - a ni one neka ne izlaze -, osim ako oito sramno djelo uine. To su Allahovi propisi. Onaj koji Allahove propise kri sam sebi nepravdu ini. Ti ne zna, Allah moe poslije toga priliku pruiti. 2. I dok traje vrijeme odreeno za ekanje, vi ih ili na lijep nain zadrite ili se velikoduno od njih konano rastavite i kao svjedoke dvojicu vaih pravednih ljudi uzmite, i svjedoenje Allaha radi obavite! To je savjet za onoga koji u Allah i u onaj svijet vjeruje, - a onome koji se Allaha boji, On e izlaz nai. 3. i opskrbie ga odakle se i ne nad a; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah e, zaista, ispuniti ono to j e odluio; Allah je svemu ve rok odredio. 4. A one ene vae koje su nadu u mjeseno pran je izgubile i one koje ga nisu ni dobile, one treba da ekaju tri mjeseca, ako nis te znali. Trudne ene ekaju sve dok ne rode. A onome ko se Allah boji, On e sve to mu treba uiniti dostupnim. 5. To su, eto, Allahovi propisi, koje vam On objavljuje. A onome ko se bude Allaha bojao On e preko runih postupaka njegovih prei i jo mu ve liku nagradu dati. 6. Njih ostavite da stanuju tamo gdje i vi stanujete, prema s vojim mogunostima, i ne inite im tekoe zato da biste ih stijesnili. Ako su trudne, d aj te im izdravanje sve dok se ne porode, a ako vam djecu doje, onda im dajte zas luenu nagradu sporazumjevi se meusobno na lijep nain. A ako nastanu razmirice, neka mu onda druga doji dijete. 7. Neka imuan prema bogatstvu svome troi, a onaj koji j e u oskudici prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikoga ne zaduuje vie ne go to mu je dao; Allah e, sigurno, poslije tegobe, slast dati. 204

8. A koliko se sela i gradova ogluilo o nareenje Gospodara njihova i poslanika Nje govih; Mi emo od njih zatraiti da nam potanko raun poloe i uasnom kaznom emo ih kaznit i; 9. oni e pogubnost postupaka svojih iskusiti i propast e njihov kraj biti. 10. Allah je za njih neizdrljivu patnju pripremio, zato se bojte Allaha. o vi koji st e razumom obdareni, vi koji vjerujete! Allah vam je ve poslao slavu. 11. Poslanik a, koji vam Allahove ajete jasne kazuje, da bi iz tmina na svjetlo izveo one koj i vjeruju i dobra djela ine. A onoga koji bude u Allaha vjerovao i dobro inio uvee u dennetske bae, kroz koje e rijeke tei, i vjeno i zauvijek e u njima ostati, divnu e opskrbu Allah davati. 12. Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; N jegovo nareenje na sve se njih odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da All ah znanjem Svojim sve obuhvata! SURA 66 Zabrana At-Tahrim Medina 12 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. O Vjerovjesnie, zato sebi uskrauje ono to ti je All ah dozvolio u nastojanju da ene svoje zadovolji? A Allah prata i Samilostan je. 2. Allah vam je propisao kako da svoje zakletve iskupite; Allah je va Gospodar; On s ve zna i Mudar je. 3. Kada je Vjerovjesnik jednoj od svojih ena jednu tajnu povje rio pa je ona odala, - a Allah je to njemu otkrio -, on joj je bio jedan dio kaz ao, a ostalo preutio. I kad je on s tim nju upoznao, ona je upitala: "A ko ti je to kazao?" on je rekao: "Kazao mi je Onaj koji sva zna i kome nije skriveno nita. " 4. Ako vas dvije uinite pokajanje Allahu, pa vi ste bile uinile ono zbog ega je t rebalo da se pokajete. A ako se protiv njega udruite, pa Allah je zatitnik njegov, i Dibril, i estiti vjernici; najposlije, i svi meleki e mu na pomoi biti. 5. Ako va s on pusti, Gospodar njegov e mu dati umjesto vas boljih ena od vas; odanih Allahu , vjernica, poslunih Allahu, pokajnica, koje se Allaha boje, koje poste, udovica i djevojaka. 6. O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje uvajte od vatre ije e go rivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj e se meleki strogi i snani brinuti, koji se o nome to im Allah zapovjedi nee opirati, i koji e ono to im se naredi izvriti. 7. O vi koji niste vjerovali, danas se ne pravdajte, kanjavate se samo za to za ono to st e zasluili. 8. O vi koji vjerujete, uinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospoda r va preko runih postupaka vaih preao i da bi vas u dennetske bae, kroz koje e rijeke , uveo, na Dan u kojem Allah nee osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno s a njim vjerovali; svjetlo njihovo e ii ispred njih i njihove desne strane. "Gospod aru na", - govorie oni "uini potpunim svjetlo nae i oprosti nam jer Ti, doista, sve moe." 9. O Vjerovjesnie, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi strog prema n jima! Njihovo prebivalite bie dehennem, a uasno je to boravite! 10. Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju enu Nuhovu i enu Lutovu: bile su udate za dva estita ro ba Naa, ali su prema njima licemjerne bile i njih dvojica im nee nita moi kod Allaha pomoi, i rei e se: "Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!" 11. A onima k oji vjeruju Allah kao pouku navodi enu faraonovu, kad je rekla: "Gospodaru moj, s agradi mi kod Sebe kuu u dennetu i spasi me od faraona i muenja njegova, i izbavi m e od naroda nepravednog!" 205

12. Merjemu, ker Imranovu, koja je nevinost svoju sauvala, a Mi smo udahnuli u nju ivot i ona je u rijei Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih koji p rovode vrijeme u molitvi bila. SURA 67 Vlast Al-Mulk Mekka 30 ajeta U ime Allaha , Milostivog, Samilosnog 1. Uzvien je Onaj u ijoj je ruci vlast On sve moe! 2. Onaj koji je dao smrt i ivot da bi iskuao koji od vas e bolje postupati; - On je Silni, Onaj koji prata -, 3. Onaj koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio ti u onome to Milostivi stvara ne vidi nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj vidi li ikak av nedostatak, 4. zatim ponovo vie puta pogledaj, pogled e ti se vratiti klonuo i umoran. 5. Mi smo vama najblie nebo sjajnim zvijezdama ukrasili i uinili da vatra iz njih pogaa ejtane, za koje smo patnju u ognju pripremili. 6. A za one koji ne v jeruju u Gospodara svoga kazna je dehennem, uasno je ono boravite! 7. Kad budu u nj . baeni, pucketanje njegovo e uti, i on e kljuati, 8. gotovo da se od bijesa raspadne . Kad god se koja gomila u nj baci, straari u njemu e je upitati: "Zar nije niko d olazio da vas opominje?" 9. "Jest, dolazio nam je onaj koji nas je opominjao"- o dgovorie - ,"a mi smo poricali i govorili: Allah nije objavio nita, vi ste u velik oj zabludi!" 10. I rei e: "Da smo sluali ili razmiljali, ne bismo meu stanovnicima deh ennema bili!" 11. I oni e priznati da su bili nevjernici pa, stanovnici dehennema ognjenog daleko bili!" 12. Onima koji se Gospodara svoga boje i kad ih niko ne v idi oprost i nagrada velika! 13. Govorili vi tiho ili glasno pa, On sigurno zna svaije misli! 14. A kako i nebi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko zna, koji je o svemu obavijeten. 15. On vam je Zemlju pogodnom uinio, pa hodajte predj elima njezinim i hranite se onim to On daje, Njemu ete poslije oivljenja odgovarati . 16. Jeste li sigurni da Onaj koji nebesima vlada nee u zemlju utjerati, kad se ona pone iznenada tresti? 17. Ili, jeste li sigurni da Onaj koji nebesima vlada n a vas nee vjetar s kamenjem poslati? Tada biste saznali kakva je prijetnja Moja 1 8. A poricali su i oni prije njih, pa kakva je samo bila kazna Moja! 19. Zar oni ne vide ptice iznad sebe kako rairenih krila lete, a i skupljaju ih? Smo ih Milo stivi dri; On zaista, sve dobro vidi. 20. Ili ko je taj koji e biti vojska vaa i va ma pomoi, osim Milostivog? Nevjernici su samo obmanuti. 21. Ili, ko je taj koji e vas nahraniti, ako On hranu Svoju uskrati? - Ali, oni su uporni u bahatosti i u bjeanju od istine. 22. Da li je na ispravnijem putu onaj koji se idui spotie ili on aj koji pravim putem uspravno ide? 23. Reci:"On sve stvara i daje vam sluh i vid i pameti, a vi se malo zahvaljujete!" 24. Reci:"On vas je po Zemlji razasuo i p red Njim ete se sakupiti." 25. A oni govore:"Kad e ve jednom ta prijetnja, ako isti nu govorite?!" 26. Reci:"Sam Allah zna! A ja sam duan samo da javno opominjem." 2 7. Kad je izbliza ugledaju, jad e prekriti lica onih koji nisu vjerovali i bie reen o :"Evo ovo je ono to ste pourivali!" 206

28. Reci:"Kaite vi meni: ako Allah poalje smrt meni i onima koji su sa mnom, ili a ko nam se smiluje, ko e nevjernike od neizdrljive patnje zatiti?" 29. Reci:"On je M ilostivi, u Njega vjerujemo i na Njega se oslanjamo, a vi ete sigurno saznati ko je u oitoj zabludi." 30. Reci:"ta mislite, ako vam vode presue ko e vam tekuu vodu da ti?" SURA 68 Kalem Al-Qalam Mekka 52 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Nun. Tako Mi kalema i onoga to oni piu, 2. ti nisi, milou Gospodara svoga, lud; 3 . ti e sigurno nagradu neprekidnu dobiti 4. jer ti si, zaista najljepe udi 5. i ti e v idjeti, a i oni e vidjeti, 6. ko je od vas lud. 7. Gospodar tvoj dobro zna onoga koji je s puta Njegova skrenuo i on dobro zna one koji su na pravom putu, 8. zat o ne sluaj one koji nee da vjeruju, 9. oni bi jedva doekali da ti popusti, pa bi i o ni popustili - , 10. i ne sluaj nijednog krivokletnika, prezrena, 11. klevetnika, onoga koji tue rijei prenosi, 12. krtaca, nasilnika, velikog grenika, 13. surova i, osim toga, u tue pleme uljeza, 14. samo zato to je bogat i to ima mnogo sinova -, 15. koji govori, kad mu se ajeti Nai kazuju: "To su samo naroda drevnih prie!" 16. Na nos emo Mi njemu biljeg utisnuti! 17. Mi smo ih na kunju stavili, kao to smo vl asnike jedne bae na kunju stavili kad su se zakleli da e je sigurno rano izjutra obr ati 18. a nisu rekli: "Ako Bog da!" 19. I dok su oni spavali, nju od Gospodara t voga zadesi nesrea 20. i ona osvanu opustoena. 21. A u zoru oni su jedne druge doz ivali: 22. "Poranite u bau svoju ako je mislite obrati!" 23. I oni krenue tiho razg ovarajui: 24. "Neka vam danas u nju nikako ni jedan siromah ne ulazi!" 25. I oni poranie uvjereni da e moi to provesti, 26. a kad je ugledae, povikae: "Mi smo zalutal i; 27. ali ne, ne, - svega smo lieni!" 28. Ponajbolji izmeu njih ree: "Nisam li vam ja govorio da je trebalo na Allaha misliti!: 29. "Hvaljen neka je Gospodar na!" - , "mi smo, uistinu, nepravedni bili!" 30. I onda poee jedni druge koriti. 31. "T eko nama!" govorili su -, "mi smo, zaista, obijesni bili; 32. Gospodar na nam moe b olju od nje dati, samo od Gospodara naeg mi se nadamo naknadi!" 33. Eto takva je bila kazna, a na onom je svijetu je, nek znaju, kazna jo vea! 34. Za one koji se b udu bojali Allaha bie, zaista, denneti uivanja u Gospodara njihova, 35. zar emo musl imane sa nevjernicima izjednaiti?! 36. ta vam je, kako rasuujete? 37. Imate li vi K njigu, pa u njoj itate 207

38. da ete imati ono to vi izaberete? 39. Ili, zar smo vam se zakleli zakletvama k oje e do Sudnjeg dana vrijediti da ete ono to vi odredite imati? 40. Upitaj ih ko j e od njih jamac za to. 41. Ili, imaju li oni druge jamce? Pa neka jamce svoje do vedu, ako govore istinu. 42. Na Dan kada bude nepodnoljivo i kada budu pozvani da licem na tle padnu pa ne budu mogli, 43. oborenih pogleda i sasvim ponieni bie ne vjernici, - a bili su pozivani da licem na tle padaju dok su ivi i zdravi bili 44 . Zato ostavi Mene i one koji ovaj Govor poriu, Mi emo ih postepeno odakle se i ne nadaju patnji pribliavati 45. i vremena im davati, jer je obmana Moja, zaista, j aka! 46. Trai li ti od njih nagradu, pa su nametom optereeni? 47. Ili je u njih isk onska knjiga, pa prepisuju? 48. Ti strpljivo ekaj presudu Gospodara svoga i ne bu di kao Zunnun koji je u ogorenju zavapio. 49. I da ga nije stigla Allahova milost , na pusto mjesto bi izbaen bio i prijekor bi zasluio, 50. ali, Gospodar njegov ga je odabrao i uinio ga jednim od onih koji su dobri. 51. Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore kad Kuran sluaju, govorei: "On je, uistinu, luda!" 52. A Ku r'an je svijetu cijelom opomena!

SURA 69 as neizbjeni Al-Haqqa Mekka 52 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. as neizbjeni, 2. ta je as neizbjeni, 3. i otkud ti zna ta je as neizbjeni? 4. Sem Ad su Smak svijeta poricali 5. pa je Semud uniten glasom strahovitim, 6. a Ad unit en vjetrom ledenim, silovitim, 7. kome je On vlast nad njima, sedam noi i osam da na uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude povaljane kao uplja datulina deb la vidio, 8. i vidi li da je iko od njih ostao? 9. A doli su faraon, i oni prije n jega, i zbog odvratnih postupaka izvrnuta naselja, 10. i protiv poslanika Gospod ara svoga se dizali, pa ih je On ne moe biti tee kaznio. 11. Mi smo vas, kada je v oda preplavila sve, u lai nosili 12. da vam to poukom uinimo i da to od zaborava s auva uho koje pamti. 13. A kada se jednom u rog puhne, 14. pa se Zemlja i nebo di gnu i od jednog udara zdrobe, 15. toga dana e se Smak svijeta dogoditi 16. i nebo e se razdvojiti tada e labavo biti 17. i meleki e na krajevima njegovim stajati, a prijesto Gospodara tvoga e tog dana iznad njih osmorica drati. 18. Tada e ispitiva ni biti, i nijedna tajna vaa nee sakrivena ostati: 19. onaj kome se knjiga njegova u desnu ruku njegovu da- rei e: "Evo vam, itajte knjigu moju, 20. ja sam vrsto vjer ovao da u raun svoj polagati". 208

21. I on e biti u ivotu zadovoljnom, 22. u dennetu predivnom, 23. iji e plodovi na do hvat ruke biti. 24. "Jedite i pijte radosni, za ono to ste u danima minulim zarad ili!" 25. A onaj kome se da knjiga u lijevu ruku njegovu rei e: "Kamo sree da mi kn jiga moja ni data nije 26. i da ni saznao nisam za obraun svoj! 27. Kamo sree da m e je smrt dokrajila 28. bogatstvo moje mi nije od koristi, 29. snage moje nema vie !" 30. "Drite ga i u okove okujte, 31. zatim ga samo u vatri prite, 32. a onda ga u sindire sedamdeset lakata duge veite, 33. jer on u Allaha Velikog nije vjerovao 34. i da se nahrani nevoljnika - nije nagovarao; 35. zato on danas ovdje nema pr isna prijatelja 36. ni drugog jela osim pomija, 37. koje e samo nevjernici jesti. " 38. A Ja se kunem onim to vidite 39. i onim to ne vidite, 40. Kur'an je, doista, g ovor objavljen plemenitom Poslaniku, 41. a nije govor nikakva pjesnika kako vi n ikako ne vjerujete! 42. i nisu rijei nikakva proroka kako vi malo razmiljate! 43. Objava je on od Gospodara svjetova! 44. A da je on o Nama kojekakve rijei iznosio , 45. Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili, 46. a onda mu ilu kucavicu presjekli, 4 7. i niko ga izmeu vas ne bi mogao od toga odbraniti. 48. Pouka je Kur'an onima koj u budu Allahova nareenja izvravali, a zabrana se klonili 49. A Mi sigurno znamo da neki od vas nee u nj vjerovati 50. i on e biti uzrok jadu nevjernika, 51. a on je , doista, sama istina 52. zato ti hvali ime Gospodara tvoga, Velianstvenoga! SURA 70 Stepeni Al-Ma'arig Mekka 44 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Neko je zatraio da se kazna izvri 2. nad nevjernicima, - niko ne moe sprijeiti 3. da to Allah, Gospodar nebesa, ne uini, 4. k Njemu se penju meleki i Dibril u danu ko ji pedeset hiljada godina traje, 5. zato ti budi strpljiv ne jadikujui, 6. Oni mi sle da se dogoditi nee, 7. a Mi znamo da sigurno hoe, 8. onoga Dana kada nebo bude kao talog od zejtina, 9. a brda kao vune arena, 10. kada blinji nee blinjega nita pi tati, 209

11. iako e jedni druge vidjeti. Nevjernik bi jedva doekao da se od patnje toga Dan a iskupi sinovima svojim, 12. i enom svojom, i bratom svojim, 13. i porodicom svo jom koja ga titi, 14. i svima ostalima na Zemlji, - samo da se izbavi. 15. Nikada ! Ona e buktinja sama biti 16. koja e udove upati, 17. zvae onoga ko je glavu okreta o i izbjegavao 18. i zgrtao i skrivao. 19. ovjek je, uistinu, stvoren maloduan: 20 . kada ga nevolja snae brian je, 21. a kada mu je dobro nepristupaan je, 22. osim v jernika, 23. koji molitve svoje budu na vrijeme obavljali, 24. i oni u ijim imeci ma bude odreen dio 25. za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi, 26. i oni ko ji u onaj svijet budu vjerovali, 27. i oni koji od kazne Gospodara svoga budu st rahovali, 28. a od kazne Gospodara svoga niko nije siguran 29. i oni koji stidna mjesta svoja budu uvali 30. i ivjeli jedino sa enama svojim ili sa onima koje su u vlasnitvu njihovu oni, doista, prijekor ne zasluuju, 31. a oni koji trae izvan tog a, oni u grijeh upadaju, 32. i oni koji povjerene im amanete budu uvali i obaveza svoja ispunjavali, 33. i oni koji dug svjedoenja svoga budu izvravali, 34. i oni koji molitve svoje budu revnosno obavljali 35. oni e u dennetskim baama biti poaeni. . Zato se nevjernici prema tebi ure, 37. zdesna i slijeva, u gomilama?! 38. kako s vaki od njih udi da u dennet uivanja ue? 39. Nikada! Mi ih stvaramo, od ega oni znaju ! 40. I Ja se kunem Gospodarom istoka i zapada da ih moemo 41. boljim od njih zam ijeniti i niko nas u tome ne moe sprijeiti. 42. Zato ih ostavi neka se napriaju i n azabavljaju dok Dan kojim im se prijeti ne doekaju, 43. Dan u kome e urno kao da ku mirima hrle iz grobova izii, 44. oborenih pogleda i ponienjem ophrvani. To e biti o naj Dan kojim im se stalno prijeti! SURA 71 Nuh- Nuh Mekka 28 ajeta U ime Allaha , Milostivog, Samilosnog 1. Mi smo poslali Nuha narodu njegovu: "Opominji narod svoj prije nego to ga stigne patnja nesnosna!" 2. "O narode moj," govorio je on " ja vas otvoreno opominjem: 3. Allahu se klanjajte i Njega se bojte i meni posluni budite, 4. On e vam grijehe vae oprostiti i u ivotu vas do odreenog asa ostaviti, a kada Allahov odreeni as doe zaista se nee, neka znate, odgoditi." 5. On ree: "Gospoda ru moj, ja sam narod svoj i nou i danju, doista, pozivao, 6. ali ga je pozivanje moje jo vie udaljilo. 210

7. I kad god sam ih pozivao da im oprosti, prste su svoje u ui stavljali i haljina ma svojim se pokrivali bili su uporni i pretjerano oholi. 8. Zatim, ja sam ih ot voreno pozivao, 9. a onda sam im javno objavljivao i u povjerenju im aputao, 10. i govorio: 'Traite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prata; 11. On e va m kiu obilnu slati 12. i pomoi e vas imanjima i sinovima, i dae vam bae, i rijeke e va dati. 13. ta vam je, zato se Allahove sile ne bojite, 14. a On vas postepeno stva ra?! 15. Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio, 16. i na njima Mjesec svijetlim dao, a Sunce svjetiljkom uinio? 17. Allah vas od zemlje poput bilja stvara, 18. zatim vas u nju vraa i iz nje e vas sigurno izvesti . 19. Allah vam je Zemlju uinio ravnom, 20. da biste po njoj hodili putevima pros tranim. 21. Nuh ree: "Gospodaru moj, oni mene ne sluaju i povode se za onima ija bo gatstva i djeca samo njihovu propast uveavaju 22. i spletke velike snuju 23. i go vore: 'Nikako boanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegu sa, ni Jeuka, ni Jesra ne naputajte!' 24. a ve su mnoge u zabludu doveli, pa Ti njim a, inadijama, samo propast poveaj!" 25. I oni su zbog grijehova svojih potopljeni i u vatru e biti uvedeni i nikoga sebi, osim Allaha, kao pomagaa nee nai. 26. I Nuh ree: "Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika, 27. jer, ako ih ost avi, oni e robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo e grenika i nevjernika raati! 28. G ospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj ue, i vjernicima i vjernicama, a nevjernicima samo propast poveaj!" SURA 72 Din ni Al-Ginn Mekka 28 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Reci: Meni je objavljeno da je nekoliko dinnova prislukivalo i reklo: 'Mi smo, doista Kur'an, koji i zaziva divljanje, sluali 2. koji na pravi put upuuje i mi smo u nj povjerovali i v ie nikoga neemo Gospodaru naem ravnim smatrati,' 3. a On nije neka uzvieno bude dostoj anstvo Gospodara naeg! uzeo sebi ni druge ni djeteta; 4. jedan na bezumnik je o Al lahu lai govorio, 5. a mi smo mislili da ni ljudi ni dinnovi o Allahu lai ne govore ; 6. i bilo je ljudi koji su pomo od dinnova traili, pa su im tako obijest poveali; 7. i oni misle, kao to i vi mislite, da Allah nikoga nee oivjeti; 8. i mi smo nasto jali da nebo dotaknemo i utvrdili smo da je monih uvara i zvijezda puno; 9. i sjed ili smo okolo njega po busijama da bismo to uli, ali e onaj, ko sada prislukuje, na zvijezdu padalicu koja vreba naii; 10. i mi ne znamo da li se onima na Zemlji eli zlo ili im Gospodar njihov eli dobro; 11. a meu nam ima i dobrih i onih koji to ni su, ima nas vrsta razliitih; 12. i mi znamo da ne moemo Allahu na Zemlji umai i da od Njega ne moemo pobjei; 211

13. i mi smo, im smo Kur'an uli, u nj povjerovali; a ko u Gospodara svoga vjeruje, n i tete ni nepravde ne treba da se boji; 14. i ima nas muslimana, a ima nas zaluta lih; oni koji islam prihvate pravi put su izabrali, 15. a nevjernici e u dehennemu gorivo biti." 16. A da se pravog puta dre, Mi bismo ih vodom obilnom pojili, 17. da bismo ih time na kunju stavili; a onoga ko nee da se Gospodaru svome klanja On e patnju teku uvesti. 18. Damije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nik ome! 19. A kad je Allahov rob ustao da mu se pomoli, oni su se u gomilama oko nj ega tiskati stali. 20. Reci: "Ja se samo Gospodaru svome klanjam, i nikoga njemu ravnim ne smatram." 21. Reci: "Ja nisam u stanju da od vas kakvu tetu otklonim n iti da nekom od vas kakvu korist pribavim." 22. Reci: "Mene niko od Allahove kaz ne ne moe u zatitu uzeti; samo u Njega ja mogu utoite nai 23. samo mogu da oglasim on o to je od Allaha i poslanice Njegove." A onoga koji Allahu i Poslaniku Njegovu n e bude posluan sigurno eka vatra dehennemska; u njoj e vjeno i zauvijek ostati. 24. I kada oni doive ono ime im se prijeti, saznae ko je slabiji i brojem manji. 25. Rec i: "Ja ne znam da li e uskoro biti ono ime vam se prijeti ili je Gospodar moj odre dio da e to poslije dugo vremena biti, 26. On tajne zna i On tajne svoje ne otkri va nikome, 27. osim onoga koga On za poslanika odabere; zato On i ispred njega i iza njega postavlja one koji e ga uvati 28. da bi pokazao da su poslanice Gospoda ra svoga dostavili, On u tanine zna ono to je u njih, On zna broj svega to postoji. SURA 73 Umotani Al-Muzzammil Mekka 20 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosno g 1. O ti, umotani! 2. probdij no, osim malog dijela; 3. polovinu njezinu ili mal o manje od nje; 4. ili malo vie od nje, i izgovaraj Kur'an paljivo 5. Mi emo ti, dois ta, teke rijei slati 6. ta ustajanje nou, zaista, jae djeluje i izgovara se jasnije, 7. a ti danju, doista, ima mnogo posla. 8. I spominji ime Gospodara svoga i Njem u se potpuno posveti, 9. On je Gospodar istoka i zapada, nema boga osim Njega, i Njega uzmi za zatitnika! 10. I otrpi ono to oni govore i izbjegavaj ih na priklad an nain, 11. a Mene ostavi onima koji te u la ugone, koji raskono ive i daj im malo vremena; 12. bie u Nas, doista, okova i ognja, 13. i jela koje u grlu zastaje, i patnje nesnosne 14. na Dan kada se Zemlja i planine zatresu, i planine pjeani humc i razbacani postanu. 15. Mi smo vam, zaista, poslali Poslanika da bi svjedoio pro tiv vas isto onako kao to smo i faraonu poslanika poslali, 16. ali faraon nije po sluao poslanika, pa smo ga tekom kaznom kaznili. 17. Kako ete se, ako ostanete nevj ernici, sauvati Dana koji e djecu sijedom uiniti?! 18. Nebo e se toga dana rascijepi ti, prijetnja Njegova e se ispuniti. 19. To je, doista, pouka; i ko hoe, put ka Go spodaru svome e izabrati. 212

20. Gospodar tvoj sigurno zna da ti u molitvi provodi manje od dvije treine noi, po lovinu njezinu ili treinu njezinu, a i neki od onih koji su uz tebe. Allah odreuje duinu noi i dana, On zna da vi to ne umijete izraunati pa vam prata, a vi iz Kur'ana uite ono to je lahko; On zna da e meu vama biti bolesnih, i onih koji e po svijetu pu tovati i Allahove blagodati traiti, i onih koji e se na Allahovu putu boriti zato izgovarajte iz njega ono to vam je lahko, i molitvu obavljajte, i milostinju udje ljujte, i draga srca Allahu zajam dajte! A dobro koje za sebe unaprijed osigurat e nai ete kod Allaha jo veim i dobiete jo veu nagradu. I molite Allaha da vam oprosti, jer Allah prata i milostiv je. SURA 74 Pokriveni Al-Muddattir Mekka 56 ajeta U im e Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. O ti, pokriveni! 2. Ustani i opominji! 3. I Gospodara svoga veliaj! 4. I haljine svoje oisti! 5. I kumira se kloni! 6. I ne pr igovaraj drei da je mnogo! 7. I radi Gospodara svoga trpi! 8. A kada se u rog puhn e 9. bie to naporan dan 10. nevjernicima, nee biti lagan. 11. Meni ostavi onoga ko ga sam ja izuzetkom uinio 12. i bogatstvo mu ogromno dao 13. i sinove koji su s n jim 14. i ast i ugled mu pruio 15. i jo udi da uveam! 16. Nikako! On, doista, prkosi ajetima naim, 17. a naprtiu Ja njemu tekoe, 18. jer je smiljao i raunao, 19. i, prokle t bio, kako je proraunao! 20. i jo jednom, proklet bio, kako je proraunao! 21. Zati m je pogledao 22. pa se onda smrknuo i namrtio 23. i potom se okrenuo i uzoholio, 24. i rekao:"Ovo nije nita drugo do vradbina koja se nasljeuje, 25. ovo su samo ovj ekove rijei!" 26. U Sekar u Ja njega baciti 27. a zna li ti ta je Sekar? 28. Nita on nee potedjeti, 29. koe e crnim uiniti, 30. nad njim su devetnaestorica, 31. Mi smo uva rima vatre meleke postavili i odredili broj njihov kao iskuenje onima koji ne vje ruju,-da se oni kojima je Knjiga data uvjere, i da se onima koji vjeruju vjerova nje uvrsti, i da onima kojima je Knjiga data i oni koji su vjernici ne sumnjaju, i da oni ija su srca bolesna i oni koji su nevjernicikau:"ta je Allah htio ovim prim jerom?" Tako Allah ostavlja u zabludi onoga koga hoe, i na pravi put ukazuje onom e kome hoe. A vojske Gospodara tvoga samo On zna. I Sekar je ljudima samo opomena . 32. I tako Mi Mjeseca, 213

33. i noi kada mine, 34. i zore kada svane, 35. on je, zaista, najvea nevolja, 36. ljudima je opomena, 37. onome izmeu vas koji eli da uini dobro ili onome koji ne el i! 38. Svaki ovjek je odgovoran za ono to je radio, 39. osim sretnika, 40. oni e se u dennetskim baama raspitivati 41. o nevjernicima: 42. "ta vas je u Sekar dovelo?" 43. "Nismo" rei e "bili od onih koji su molitvu obavljali 44. i od onih koji su si romahe hranili, 45. i u besposlice smo se sa besposlenjacima uputali, 46. i Sudnj i dan smo poricali, 47. sve dok nam smrt nije dola." 48. Njima posredovanje posre dnika nee biti od koristi. 49. Pa zato oni pouku izbjegavaju, 50. kao da su divlji magarci preplaeni 51. koji od onih koji ih progone bjee. 52. Da! Svaki ovjek bi od njih htio da mu se daju listovi raireni. 53. Nikada, jer oni se onoga svijeta ne plae! 54. Uistinu! Kur'an je pouka, 55. i ko hoe, na umu e ga imati, 56. a na umu e g a imati samo ako Allah bude htio, On je jedini dostojan da ga se boje i On jedin i prata. SURA 75 Smak svijeta Al-Qiyama Mekka 40 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi 2. i kunem se duom koja se be kori. 3. Zar ovjek misli da kosti njegove neemo sakupiti? 4. Hoemo, Mi moemo stvo riti jagodice prsta njegovih ponovo. 5. Ali, ovjek hoe dok je iv da grijei 6. pa pit a: "Kada e Smak svijeta biti?" 7. Kad se pogled od straha ukoi 8. i Mjesec pomrai 9 . i Sunce i Mjesec spoje 10. tog dana ovjek e povikati: "Kuda da se bjei?" 11. Niku da! Utoita nema. 12. Toga dana bie Gospodaru tvome preputen, 13. toga dana ovjek e o o nome to je pripremio, a to propustio obavijeten biti, 14. sam ovjek e protiv sebe svj edoiti, 15. uzalud e mu biti to e opravdanja svoja iznositi. 16. Ne izgovaraj Kur'an j ezikom svojim da bi ga to prije zapamtio, 17. Mi smo duni da ga saberemo da bi ga ti itao. 18. A kada ga itamo, ti prati itanje njegovo, 19. a poslije, Mi smo duni da ga objasnimo. 20. Uistinu! vi ovaj prolazni svijet volite, 214

21. a o onom drugom brigu ne vodite. 22. Toga dana e neka lica blistava biti, 23. u Gospodara svoga e gledati; 24. toga dana e neka lica smrknuta biti, 25. teku nev olju e oekivati. 26. Pazi! Kada dua dopre do kljunih kosti, 27. i vikne se; "Ima li vidara?" 28. i on se uvjeri da je to as rastanka 29. i noga se uz nogu savije, 30 . toga dana e Gospodaru tvome priveden biti: 31. "Nije vjerovao nije molitvu obav ljao, 32. nego je poricao i lea okretao, 33. a onda svojima bahato odlazio." 34. Teko tebi! Teko tebi! 35. i jo jednom: Teko tebi! Teko tebi! 36. Zar ovjek misli da e am sebi preputen biti, da nee odgovarati? 37. Zar nije bio kap sjemena koja se uba ci, 38. zatim ugruak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik uini, 39. i od njega onda dvije vrste, mukarca i enu, stvori, 40. i zar Taj nije kadar da mrtve oi vi? SURA 76 Vrijeme Ad-Dahr Medina 31 ajet U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Zar je to davno bilo kad ovjek nije bio pomena vrijedan? 2. Mi ovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kunju stavili i inimo da on uje i vidi; 3. Mi mu n a pravi put ukazujemo, a njegovo je da li e zahvalan ili nezahvalan biti; 4. Mi s mo za nevjernike okove i sindire i oganj razbuktali pripremili. 5. estiti e iz peha ra piti komforom zainjeno pie 6. sa izvora iz kojeg e samo Allahovi tienici piti, i k oji e kuda hoe bez muke razvoditi. 7. Oni su zavjet ispunjavali plaei se Dana ija e ko b svuda prisutna biti, 8. i hranu su davali mada su je i sami eljeli siromahu i s iroetu i sunju. 9. "Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne traimo! 10. mi se Gospodara naeg bojimo, onog Dana kada e lica smrk nuta i namrgoena biti." 11. I njih e Allah strahote toga Dana sauvati i blaenstvo i radost im darovati 12. i dennetom i svilom ih za ono to su trpjeli nagraditi: 13. naslonjeni na divanima, oni u njemu ni mraz ni egu nee osjetiti, 14. i blizu e im h ladovina njegova biti, a plodovi njegovi e im na dohvat ruke stajati. 15. Sluie ih iz srebrenih posuda i aa prozirnih, 16. prozirnih, od srebra, iju e veliinu prema elja ma njihovim odrediti. 17. U njemu e iz ae pie inbirom zainjeno piti 18. sa izvora u de nnetu, koji e se Selsebil zvati. 19. Sluie ih vjeno mlada posluga, - da ih vidi, pomi slio bi da su biser prosuti. 20. I kud god pogleda, vidjee udobnost i carstvo prost rano. 21. Na njima e biti odijela od tanke zelene svile, i od teke svile, nakieni n arukvicama od srebra, i dae im Gospodar njihov da piju isto pie. 22. "To vam je nag rada; va trud je dostojan blagodarnosti!" 23. Od vremena do vremena Mi objavljuje mo Kur'an tebi, 215

24. zato izdri do odluke Gospodara tvoga, i ne sluaj ni grenika ni nevjernika njiho va! 25. I spominji ime Gospodara svoga ujutro i predvee, 26. i u jednom dijelu noi radi njega molitvu obavljaj, i dugo ga nou hvali? 27. A ovi, oni ivot na ovom svi jetu vole doista, a nita ih se ne tie dan tegobni koji ih eka. 28. Mi ih stvaramo i zglobove im vezujemo, a ako htjednemo, zamjeniemo ih njima slinim. 29. Ovo je pou ka, pa ko hoe drae se puta koji Gospodaru njegovu vodi, 30. a vi ete htjeti samo ono to Allah hoe Allah, uistinu, sve zna i mudar je, 31. On koga hoe uvodi u milost Sv oju, a nevjernicima je pripremio teku patnju. SURA 77 Poslani Al-Mursalat Mekka 5 0 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Tako mi onih koji se jedan za dr ugim alju 2. pa kao vihor hite, 3. i onih koji objavljuju 4. pa razdvajaju, 5. i Objavu dostavljaju, 6. opravdanje ili opomenu, 7. sigurno e biti ono ime vam se pr ijeti! 8. Kada zvijezde sjaj izgube 9. i kada se nebo otvori 10. i kada se plani ne u prah zdrobe 11. i kada se poslanici u odreeno vrijeme skupe... 12. "Do kojeg dana je to odloeno?" 13. "Do Dana sudnjeg!" 14. A zna li ti ta je Dan sudnji? 15. Teko toga dana poricateljima! 16. Zar Mi nismo drevne narode unitili 17. i poslije njih i one koji su za njima dolazili?! 18. Isto tako emo sa svim grenicima postup ati! 19. Teko toga dana poricateljima! 20. Zar vas od neznatne tekuine ne stvaramo , 21. koju na pouzdano mjesto stavljamo 22. do roka odreenog?! 23. Takva je naa mo; a kako smo Mi samo moni! 24. Teko toga dana poricateljima! 25. Zar Mi nismo uinili Zemlju sabiralitem 26. ivih i mrtvih 27. i na njoj nepomine visoke planine postavi li, i zar vam Mi ne dajemo da slatku vodu pijete? 28. Teko toga dana poricateljim a! 29. Idite prema onome to ste neistinom smatrali, 30. idite prema dimu u tri pl ama razdvojenom, 31. koji hlada nee davati i koji od plamena nee zaklanjati. 32. O n e kao kule bacati iskre 33. kao da su kamile rie. 34. Teko toga dana poricateljim a! 35. Ovo je dan u kome oni nee ni prozboriti 36. i pravdanje im nee dozvoljeno b iti. 216

37. Teko toga dana poricateljima! 38. Ovo je Dan sudnji, i vas i narode drevne emo sakupiti, 39. pa ako se lukavstvom kakvim budete znali posluiti, dovijte se prot iv Mene! 40. Teko toga dana poricateljima! 41. Oni koji su se Allaha bojali bie meu izvorima, u gustim baama 42. I meu voem koje budu eljeli. 43. "Jedite i pijte, prija tno neka vam je! za ono to ste radili." 44. Tako emo Mi one koji ine dobra djela na graditi. 45. Teko toga dana poricateljima! 46. "Jedite i naslaujte se, ali za krat ko! vi ste, zaista, grenici!" 47. Teko toga dana poricateljima! 48. jer kad im se govorilo: "Budite prema Allahu ponizni!" oni to nisu htjeli biti, 49. Teko toga d ana poricateljima! 50. Pa u koji e govor, ako ne u Kur'an, vjerovati?! SURA 78 Vije st An-Naba' Mekka 40 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. O emu oni jedne druge pitaju? 2. O vijesti velikoj, 3. o kojoj oni razliita miljenja imaju. 4. To nije dobro, oni e saznati sigurno! 5. I jo jednom, to nije dobro, oni e saznati sig urno! 6. Zar Zemlju posteljom nismo uinili, 7. i planine stubovima, 8. i vas kao parove stvorili, 9. i san va poinkom uinili, 10. i no pokrivaem dali, 11. i dan za pr ivreivanje odredili, 12. i iznad vas sedam silnih sazidali, 13. i svjetiljku plam teu postavili? 14. Mi iz oblaka vodu obilno sputamo 15. i inimo da uz njenu pomo ras te ito i bilje, 16. i bae guste. 17. Dan sudnji je, zaista, ve odreen, 18. Dan kada e se u rog puhnuti, pa ete vi, sve skupina po skupina, dolaziti, 19. i nebo e se otv oriti i mnogo kapija imati, 20. i planine e se zdrobiti i privienje e biti. 21. Dehe nnem e zasjeda postati, 22. nasilnicima mjesto povratka 23. u kome e zauvijek osta ti: 24. u njemu svjeine nee osjetiti, ni pia okusiti, 25. osim vrele vode i kapljev ine, 26. kazne prikladne. 27. Oni nisu oekivali da e raun polagati 28. i dokaze Nae su pretjerano poricali, 29. a Mi smo sve pobrojali i zapisali 30. pa trpite, muen je emo vam sve gorim uiniti. 31. A onima koji su se Allaha bojali elje e se ostvarit i: 217

32. bae i vinogradi, 33. i djevojke mlade, godina istih, 34. i pehari puni. 35. Ta mo prazne besjede i neistinu nee sluati, 36. Gospodar tvoj e ih darom obilnim nagra diti, 37. Gospodar nebesa i Zemlje i onoga to je izmeu njih, Milostivi, kome nee sm jeti niko prvi rije prozboriti 38. na Dan kada Dibril i meleki budu u redove pored ani, kada e samo onaj kome Milostivi dozvoli govoriti, a istinu e rei. 39. To je ne izbjean Dan, pa ko hoe, Gospodaru svome e, kao utoitu, poi. 40. Mi vas na skoru patnju upozoravamo, na Dan u kome e ovjek djela ruku svojih vidjeti, a nevjernik uzviknu ti: "Da sam, bogdo, zemlja ostao!" SURA 79 Oni koji upaju An-Nazi'at Mekka 46 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Tako Mi onih koji upaju grubo, 2. i onih koji vade blago, 3. i onih koji plove brzo 4. pa nareenja izvravaju urno 5. i sreuj u ono to nije sreeno... 6. na Dan kada se Zemlja potresom zatrese, 7. za kojim e sl ijediti slijedei, 8. srca toga dana bie uznemirena, 9. a pogledi njihovi oboreni. 10. Ovi pitaju: "Zar emo, zaista, biti opet ono to smo sada? 11. Zar kad truhle ko sti postanemo?" 12. i jo kau: "E tada bismo mi bili izgubljeni!" 13. A bie to samo povik jedan, 14. i evo njih na Zemlji. 15. Da li je do tebe doprla vijest o Musa u, 16. kad ga je Gospodar njegov u svetoj dolini Tuva zovnuo, 17. "Idi faraonu, on se osilio, 18. i reci: ,Da li bi ti da se oisti, 19. da te o Gospodaru tvome po uim, pa da Ga se boji?" 20. I onda mu je najvee udo pokazao, 21. ali je on porekao i nije posluao, 22. ve se okrenuo i potrudio 23. i sabrao i povikao: 24. "Ja sam go spodar va najvei!" on je rekao, 25. i Allah ga je i za ove i za one prijanje rijei k aznio. 26. To je pouka za onoga koji se bude Allaha bojao. 27. A ta je tee: vas il i nebo stvoriti? On ga je sazdao, 28. svod njegov visoko digao i usavrio, 29. noi njegove mranim, a dane svijetlim uinio. 30. Poslije toga je Zemlju poravnao, 31. i z nje je vodu i panjake izveo, 32. i planine nepominim uinio 33. na uivanje vama i s toci vaoj. 218

34. A kada doe nevolja najvea, 35. Dan kada se ovjek bude sjeao onoga to je radio 36. i kada se dehennem svakome ko vidi bude ukazao, 37. onda e onome koji je obijesta n bio 38. i ivot na ovom svijetu vie volio 39. dehennem prebivalite postati sigurno. 40. A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i duu od prohtjev a uzdrao 41. dennet e boravite biti sigurno. 42. Pitaju te o Smaku svijeta: "Kada e s e dogoditi?" 43. Ti ne zna, pa kako da o njemu zbori, 44. o njemu samo Gospodar tv oj zna. 45. Tvoja opomena e koristiti samo onome koji ga se bude bojao, 46. a nji ma e se uiniti, onoga Dana kada ga doive, da su samo jedno vee ili jedno jutro njezi no ostali. SURA 80 Namrtio se 'Abasa Mekka - 42 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Sam ilosnog 1. On se namrtio i okrenuo 2. zato to je slijepac njemu priao, 3. A ta ti zn a - moda on eli da se oisti, 4. ili poui pa da mu pouka bude od koristi. 5. Onoga koj i je bogat, 6. ti njega savjetuje, 7. a ti nisi kriv ako on nee da vjeruje; 8. a o noga koji ti urei prilazi 9. i strah osjea, 10. ti se na njega ne osvre, 11. Ne ini ta ko! Oni su pouka 12. pa ko hoe, pouie se 13. na listovima su cijenjenim 14. uzvienim, stim, 15. u rukama pisara 16. asnih, estitih, 17. Proklet neka je ovjek! 18. Od ega ga On stvara? 19. Od kapi sjemena ga stvori i za ono to je dobro za njega priprem i, 20. i pravi put mu dostupnim uini, 21. zatim mu ivot oduzme i uini da bude sahra njen, 22. i poslije e ga, kada On bude htio, oivjeti. 23. Uistinu! On jo nije ispun io ono to mu je On naredio! 24. Neka ovjek pogleda u hranu svoju; 25. Mi obilno kiu prolivamo, 26. zatim zemlju pukotinama rasijecamo 27. i inimo da iz nje ito izras ta 28. i groe i povre, 29. i masline i palme, 30. i bae guste, 31. i voe i pia, 219

32. na uivanje vama i stoci vaoj. 33. A kada doe glas zagluujui 34. na dan kada e ov od brata svoga pobjei 35. i od majke svoje i od oca svoga 36. i od druge svoje i od sinova svojih, 37. toga Dana e se svaki ovjek samo o sebi brinuti 38. neka lic a bie toga Dana blistava, 39. nasmijana, radosna, 40. a na nekim licima toga Dana bie praina, 41. tama e ih prekrivati, 42. to e nevjernici razvratnici biti. SURA 81 Prestanak sjaja At-Takwir Mekka 29 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1 . Kada sunce sjaj izgubi, 2. i kada zvijezde popadaju, 3. i kada se planine pokr enu, 4. i kada steone kamile bez pastira ostanu, 5. i kada se divlje ivotinje sab eru, 6. i kada se mora vatrom napune, 7. i kada se due sa tijelima spare, 8. i ka da iva sahranjena djevojica bude upitana 9. zbog kakve krivice je umorena, 10. i k ada se listovi razdijele, 11. i kada se nebo ukloni, 12. i kada se dehennem raspa li, 13. i kada se dennet priblii 14. svako e saznati ono to je pripremio, 15. I kune m se zvijezdama koje se skrivaju, 16. koje se kreu i iz vida gube, 17. i noi kad o na veo die, 18. i zorom kada die, 19. Kur'an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemen itog, 20. monog, od Gospodara svemira cijenjenog, 21. kome se drugi potinjavaju, t amo pouzdanog! 22. A drug va nije lud: 23. on ga je na obzorju jasnom vidio 24. i , kada je u pitanju Objava, on nije krt 25. i Kur'an nije prokletog ejtana govor, 26 . pa kuda onda idete?! 27. Kur'an je samo pouka svjetovima, 28. onome od vas koji hoe da je na pravom putu, 29. a vi ne moete nita htjeti ako to Allah, Gospodar svje tova, nee! 220

SURA 82 Rascjepljenje Al-Infitar Mekka 19 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilo snog 1. Kada se nebo rascjepi, 2. i kada zvijezde popadaju 3. i kada se mora jed na u druga uliju, 4. i kada se grobovi ispreturaju, 5. svako e saznati ta je pripr emio, a ta je propustio 6. O ovjee, zato da te obmanjuje to to je Gospodar tvoj pleme nit, 7. koji te je stvorio pa uinio da si skladan i da si uspravan 8. i kakav je h tio lik ti dao? 9. A ne valja tako! Vi u Sudnji dan ne vjerujete, 10. a nad vama bdiju uvari, 11. kod Nas cijenjeni pisari, 12. koji znaju ono to radite. 13. estit i e sigurno u dennet, 14. a grenici sigurno u dehennem, 15. na Sudnjem danu u njemu e gorjeti 16. i vie iz njega nee izvedeni biti. 17. A zna li ti ta je Sudnji dan 18. i jo jednom: zna li ti ta je Sudnji dan? 19. dan kada niko nikome nee moi nimalo pomoi , toga dana e vlast jedino Allah imati. SURA 83 Oni koji pri mjerenju zakidaju Al -Mutaffifun Mekka 36 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Teko onima koj i pri mjerenju zakidaju, 2. koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju, 3. a kada drugima mjere na litar ili na kantar zakidaju. 4. Kako ne pomisle da e oivlje ni biti 5. na Dan veliki, 6. na Dan kada e se ljudi zbog Gospodara svjetova dii! 7 . Uistinu! Knjiga grenika je u Siddinu, 8. a zna li ti ta je Siddin? 9. Knjiga ispisan ! 10. Teko toga dana onima koji su poricali 11. koji su onaj svijet poricali 12. a njega moe poricati samo prestupnik, grenik, 13. koji je, kada su mu ajeti nai kaz ivani, govorio: "Izmiljotine naroda drevnih!" 14. A nije tako! Ono to su radili pr ekrilo je srca njihova, 15. uistinu, oni e toga dana od milosti Gospodara svoga z aklonjeni biti, 16. zatim e sigurno u oganj ui, 17. pa e im se rei: "Eto, to je ono t o ste poricali!" 18. Uistinu! Knjiga estitih je u Ilijjunu, 19. a zna li ti ta je I lijjun? 20. Knjiga ispisana! 221

21. nad njoj bdiju oni Allahu bliski. 22. Dobri e, zaista, u nasladama boraviti. 23. sa divana gledati, 24. na licima njihovim prepoznae radost sretna ivota, 25. dae im se pa e pie zapeaeno piti, 26. iji e peat mous biti i neka se za to natjeu oni oe da se natjeu! 27. pomijeano sa vodom iz Tesnima e biti, 28. sa izvora iz kojeg e A llahu bliski piti. 29. Grenici se smiju onima koji vjeruju; 30. kada pored njih p rolaze, jedni drugima namiguju, 31. a kada se porodicama svojim vraaju, ale zbijaj ui vraaju se; 32. kada ih vide, onda govore: "Ovi su, dosita, zalutali!" 33. a oni nisu poslani da motre na njih. 34. Danas e oni koji su vjerovali nevjernicima se podsmijavati, 35. sa divana e gledati. 36. Zar e nevjernici biti drugaije kanjeni n ego prema onome kako su postupali! SURA 84 Cijepanje Al-Iniqaq Mekka 25 ajeta U i me Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Kada se nebo rascjepi 2. i poslua Gospodara svoga a ono e to duno biti 3. i kada se Zemlja rastegne, 4. i izbaci ono to je u nj oj, i potpuno se isprazni, 5. i poslua Gospodara svoga a ona e to duna biti, 6. ti e, o ovjee, koji se mnogo trudi, trud svoj pred Gospodarom svojim nai: 7. onaj kome bu de knjiga njegova u desnu ruku njegovu data 8. lahko e raun poloiti 9. i svoji ma e se radostan vratiti; 10. a onaj kome bude knjiga njegova iza lea njegovih data 11 . propast e prizivati 12. i u ognju e gorjeti, 13. jer je sa eljadi svojom radostan bio 14. i mislio da se nikada nee vratiti 15. a hoe! Gospodar njegov o njemu, zai sta, sve zna! 16. I kunem se rumenilom veernjim, 17. i noi, i onim to ona tamom oba vije, 18. I Mjesecom punim, 19. vi ete sigurno na sve tee i tee prilike nailaziti! 20. Pa ta im je, zato nee da vjeruju, 21. i zato, kada im se Kur'an ita, na tle licem n e padaju?! 22. ve, nevjernici, poriu, 23. a Allah dobro zna ta oni u sebi kriju, 24 . zato im navjesti patnju neizdrljivu! 25. Ali one koji budu vjerovali i dobra dj ela inili nagrada neprekidna e ekati. 222

SURA 85 Sazvijeda Al-Burug Mekka 22 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Tako mi neba sazvijeima okienog 2. i Dana ve odreenog, 3. i prisutnih, i onoga to e b ti prisutno, 4. prokleti neka su oni koji su rovove iskopali, 5. i vatrom i gori vom ih napunili, 6. kada su oko nje sjedili 7. i bili svjedoci onoga to su vjerni ci radili! 8. A svetili su im se samo zato to su u Allaha, Silnoga i Hvale dostoj nog, vjerovali, 9. ija je vlast i na nebesima i na Zemlji, - a Allah je svemu Svj edok. 10. One koji vjernike i vjernice budu na muke stavljali pa se ne budu poka jali - eka patnja u dehennemu i isto tako prenje u ognju, 11. a one koji budu vjero vali i dobra djela inili ekaju bae dennetske kroz koje e rijeke tei, - a to veliki usp eh biti. 12. Odmazda Gospodara tvoga e, zaista, uasna biti! 13. On iz niega stvara, i ponovo e to uiniti; 14. I on prata, i pun je ljubavi, 15. Gospodar svemira, Uzvie ni, 16. On radi ta je Njemu volja. 17. Da li je doprla do tebe vijest o vojskama, 18. o faraonu i Semudu? 19. Ali, ovi koji nee da vjeruju stalno poriu, 20. a Alla hu oni nee moi umai: 21. a ovo je Kur'an velianstveni, 22. na ploi pomno uvanoj. SURA 8 Danica At-Tariq Mekka 17 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Tako mi neba i Danice! 2. A zna li ti ta je Danica? 3. Zvijezda blistava! 4. nema ovjeka na d kojim neko ne bdije. 5. Nek ovjek pogleda od eka je stvoren! 6. stvoren je od te kuine koja se izbaci, 7. koja izmeu kime i grudi izlazi, 8. i On je, zaista, kadar da ga ponovo stvori 9. onoga Dana kada budu ispitivane savjesti, 10. kada ovjek n i snage ni branioca nee imati. 11. I tako mi neba puna kie 12. I Zemlje koja se ot vara kada rastinje nikne,: 13. Kur'an je, doista, govor koji rastavlja istinu od n eistine, 14. lakrdija nikakva on nije! 15. Oni se slue spletkama, 223

16. a Ja ih unitavam 17. zato nevjernicima jo vremena dadni, jo koji trenutak ih os tavi. SURA 87 Svevinji Al-A'la Mekka 19 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Hvali ime Gospodara svoga Svevinjeg, 2. koji sve stvara i ini skladnim, 3. i ko ji sve s mjerom odreuje i nadahnjuje, 4. i koji ini da rastu panjaci, 5. i potom ini da postanu suhi, potanjeli. 6. Mi emo te nauiti da izgovara pa nita nee zaboraviti 7. osim onoga to e Allah htjeti jer, On zna i ono to na javu iznosite i ono to tajite 8. i sve to je dobro Mi emo tebi dostupnim uiniti; 9. zato pouavaj pouka e ve od kori ti biti: 10. dozvae se onaj koji se Allaha boji, 11. a izbjegavae je onaj najgori, 12. koji e u vatri velikoj gorjeti, 13. pa u njoj nee ni umrijeti ni ivjeti. 14. P ostii e ta eli onaj koji se oisti 15. i spomene ime Gospodara svoga pa molitvu obavi! 16. Ali, vi vie ivot na ovom svijetu volite, 17. a onaj svijet je bolji i vjean je . 18. Ovo, doista, ima u listovima davnanjim, 19. listovima Ibrahimovim i Musaovi m. SURA 88 Teka nevolja Al-Gaiya Mekka 26 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosn og 1. Da li je doprla do tebe vijest o tekoj nevolji? 2. kada e se neka lica potite na, 3. premorena, napaena 4. u vatri uarenoj priti, 5. sa vrela uzavrelog piti, 6. kada drugog jela osim trnja nee imati, 7. koje nee ni ugojiti ni glad utoliti. 8. Neka lica toga dana bie radosna, 9. trudom svojim zadovoljna 10. u dennetu izvanre dnome, 11. u kome prazne besjede nee sluati. 12. U njemu su izvor-vode koje teku, 13. u njemu su i divani skupocjeni, 14. i pehari postavljeni, 15. i jastuci pore dani, 16. i ilimi raireni. 17. Pa zato oni ne pogledaju kamile kako su stvorene, 224

18. i nebo kako je uzdignuto, 19. i planine kako su postavljene, 20. i Zemlju ka ko je prostrta?! 21. Ti pouavaj tvoje je da pouava, 22. ti vlast nad njima nema! 23. A onoga koji glavu okree i nee da vjeruje, 24. njega e Allah najveom mukom muiti. 25 . Nama e se oni, zaista vratiti 26. i pred Nama e, doista raun polagati! SURA 89 Zo ra Al-Fagr Mekka 30 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Tako mi zore, 2. i deset noi, 3. i parnih i neparnih, 4. i noi kada nestaje, 5. zar to pametnom zakletva nije...? 6. Zar ne zna ta je Gospodar tvoj sa Adom uradio, 7. sa stanovni cima Irema, puna palata na stubovima, 8. kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bi lo; 9. i Semudom, koji je stijene u dolini klesao, 10. i faraonom, koji je atore imao 11. koji su na zemlji zulum provodili 12. i poroke na njoj umnoili, 13. pa j e Gospodar tvoj bi patnje na njih spustio, 14. jer, Gospodar tvoj je, zaista, u z asjedi. 15. ovjek, kada Gospodar njegov hoe da ga iskua pa mu poast ukae i blagodatim a ga obaspe, rekne: "Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!" 16. A kad m u, da bi ga iskuao, opskrbu njegovu oskudnom uini, onda rekne: "Gospodar moj me je napustio!" 17. A nije tako! Vi panju siroetu ne ukazujete, 18. i da se puki sirom ah nahrani jedan drugog ne nagovarate, 19. a nasljedstvo pohlepno jedete 20. i b ogatstvo pretjerano volite. 21. A ne valja to! Kada se Zemlja u komadie zdrobi 22 . i kad doe nareenje Gospodara tvoga, a meleki budu sve red do reda, 23. i kad se tog Dana primakne dehennem; tada e se ovjek sjetiti a na to mu je sjeanje?! 24. i re "Kamo sree da sam se za ovaj ivot pripremio!" 25. Tog Dana niko nee kao On muiti, 2 6. i niko nee kao On u okove okivati! 27. A ti, o duo smirena, 28. vrati se Gospod aru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, 29. pa ui meu robove Moje, 30. i ui u dennet Moj! 225

SURA 90 Grad Al-Balad Mekka 20 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Kun em se gradom ovim, 2. a tebi e biti doputeno sve u gradu ovom, 3. i roditeljem i o nim koga je rodio, 4. Mi ovjeka stvaramo da se trudi. 5. Misli li on da mu niko n ita ne moe? 6. "Utroio sam blago nebrojeno!" rei e. 7. Zar misli da ga niko vidio nij e? 8. Zar mu nismo dali oka dva 9. i jezik i usne dvije, 10. i dobro i zlo mu ob jasnili? 11. Pa, zato on na blagodatima zahvalan bio nije? 12. A ta ti misli: kako se moe na blagodatima zahvalan biti? 13. roba ropstva osloboditi, 14. ili, kad gl ad hara, nahraniti 15. siroe bliska roda, 16. ili ubogoga nevoljnika, 17. a uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdrljivost preporuuju i kojima je dni drugima milosre preporuuju; 18. oni e biti sretnici! 19. A oni koji ne vjeruju u dokaze Nae, oni e biti nesretnici, 20. iznad njih e vatra zatvorena biti. SURA 91 Sunce A-ams Mekka 15 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Tako Sunca i s vjetla njegova, 2. i Mjeseca kada ga prati, 3. i dana kada ga vidljivim uini, 4. i noi kada ga zakloni, 5. i neba i Onoga koji ga sazda, 6. i Zemlje i Onoga koji je ravnom uini, 7. i due i Onoga koji je stvori 8. pa joj put dobra i put zla shva tljivim uinio, 9. uspjee samo onaj ko je oisti, 10. a bie izgubljen onaj koje je na stranputicu odvodi! 11. Semud je zbog obijesti svoje poricao: 12. kad se jedan n esretnik izmeu njih podigao, 13. Allahov poslanik im je doviknuo: "Brinite se o A llahovoj kamili i vremenu kad treba da pije!" 14. ali mu oni nisu povjerovali, v e su je zaklali i Gospodar njihov ih je zbog grijeha njihovih unitio i do posljedn jeg istrijebio, 15. i ne strahujui zbog toga od odgovornosti. 226

SURA 92 No Al-Layl Mekka 21 ajet U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Tako mi noi kada tmine razastre, 2. i dana kad svane, 3. i Onoga koji muko i ensko stvara, 4. va trud je, zaista, razliit: 5. onome koji udjeljuje i ne grijei 6. i ono najlje pe smatra istinitim 7. njemu emo dennet pripremiti; 8,. a onome koji tvrdii i osjea s e neovisnim 9. i ono najljepe smatra lanim 10. njemu emo dehennem pripremiti, 11. i bogatstvo njegovo mu, kad se strovali, nee koristiti. 12. Mi smo duni da ukaemo na pravi put, 13. i jedino Nama pripada i onaj i ovaj svijet! 14. Zato vas opominje m razbuktalom vatrom, 15. u koju e ui samo nesretnik, 16. onaj koji bude poricao i glavu okretao, 17. a od nje e daleko biti onaj koji se bude Allaha bojao, 18. on aj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se oistio, 19. ne oekujui da mu se zahvalnou uzvratio, 20. ve jedino da bi naklonost Gospodara svoga Svevinjeg stekao, 21. i on e, zbilja, zadovoljan biti! SURA 93 Jutro Ad-Duha Mekka 11 ajeta U ime A llaha, Milostivog, Samilosnog 1. Tako mi jutra 2. i noi kada se utia, 3. Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo! 4. Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta, 5. a Gospodar tvoj e tebi sigurno dati, pa e zadovoljan biti! 6. Za r nisi siroe bio, pa ti je On utoite pruio, 7. i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na pravi put uputio, 8. i siromah si bio, pa te je imunim uinio? 9. Zato siroe ne u cvili, 10. a na prosjaka ne podvikni, 11. i o blagodati Gospodara svoga kazuj! 227

SURA 94 irokogrudnost Al-Inirah Mekka 8 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Zar grudi tvoje nismo prostranim uinili, 2. i breme tvoje s tebe skinuli, 3. koje je plea tvoja titalo, 4. i spomen na tebe visoko uzdigli! 5. Ta, zaista, s mu kom je i last, 6. zaista, s mukom je i last! 7. A kad zavri, molitvi se predaj 8. i samo se Gospodaru svome obraaj! SURA 95 Smokva At-Tin Mekka 8 ajeta U ime Allah a, Milostivog, Samilosnog 1. Tako mi smokve i masline, 2. i Sinajske gore, 3. i grada ovog, bezbjednog, 4. Mi ovjeka stvaramo u skladu najljepem, 5. zatim emo ga u najnakazniji lik vratiti, 6. samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela inili , njih eka nagrada neprekidna. 7. Pa ta te onda navodi da porie onaj svijet, 8. zar Allah nije sudija najpravedniji?! SURA 96 Ugruak Al-Alaq Mekka 19 ajeta U ime All aha, Milostivog, Samilosnog 1. itaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, 2. stvara ovjeka od ugruka! 3. itaj, plemenit je Gospodar tvoj, 4. koji pouava peru, 5. koji o vjeka pouava onome to ne zna. 6. Uistinu, ovjek se uzobijesti 7. im se neovisnim osj eti, 8. a Gospodaru tvome e se, doista, svi vratiti! 9. Vidje li ti onoga koji br ani 10. robu da molitvu obavi? 11. Reci mi ako on misli da je na pravom putu, 12 . ili ako trai da se kumirima moli, 13. reci mi, ako on porie i glavu okree 14. zar on ne zna da Allah sve vidi? 15. Ne valja to! Ako se ne okani, dohvatiemo ga za kiku, 16. kiku lanu i grenu, 228

17. pa neka on pozove drutvo svoje 18. Mi emo pozvati zebanije. 19. Ne valja to! T i njega ne sluaj, ve molitvu obavljaj i nastoj da se Gospodaru svome priblii! SURA 9 7 No Kadr Al-Qadr Mekka 5 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Mi smo ga poeli objavljivati u noi Kadr 2. a ta ti misli ta je no Kadr? 3. No Kadr je boja od ljadu mjeseci 4. meleki i Dibril, s dozvolom Gospodara svoga, sputaju se u njoj zb og odluke svake, 5. sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane. SURA 98 Dokaz jas ni Al Beyyina Medina 8 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Nisu se nev jernici izmeu sljedbenika Knjige i mnogoboci odvojili, sve dok im nije doao dokaz j asni; 2. od Allaha Poslanik koji ita listove iste, 3. u kojima su propisi ispravni . 4. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga ba onda kada im je doao dokaz jas ni, 5. a nareeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni , vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je ispravna vjera. 6. Oni koji ne vjeruju izmeu sljedbenika knjige i mnogoboci, bie, sigurno, u vatri dehennemskoj, u njoj e vjeno ostati; oni su najgora stvorenja. 7. A oni koji vjeruju i ine dobra djela oni su, zbilja, najbolja stvorenja, 8. njih nagrada u Gospodara njihova eka; edenski vrtovi kroz koji e rijeke tei, u kojima e v jeno i zauvijek boraviti; Allah e biti njima zadovoljan, a i oni e biti Njime zadov oljni. To e biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga. SURA 99 Zemljotres Az-Zilzal Medina 8 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Kada se Zemlja najeim potresom svojim potrese 2. i kada Zemlja izbaci terete svoje, 3. i ovjek uzvi kne: "ta joj je?!" 4. toga Dana e ona vijesti svoje kazivati 5. jer e joj Gospodar tvoj narediti. 6. Tog Dana e se ljudi odvojeno pojaviti da im se pokau dijela njih ova; 7. onaj ko bude uradio koliko trun dobra vidjee ga, 8. a onaj ko bude uradio koliko trun zla vidjee ga. 229

SURA 100 Oni koji jure Al-Adiyat Mekka 11 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilo snog 1. Tako mi onih koji dahui jure 2. pa varnice vrcaju, 3. i zorom napadaju, 4. i diu tada prainu 5. pa u njoj u gomilu upadaju 6. ovjek je, zaista, Gospodaru svo me nezahvalan 7. i sam je on toga, doista, svjestan, 8. i on je, zato to voli bog atstvo radia. 9. A zar on ne zna da e, kada budu oivljeni oni koji su u grobovima 1 0. i kad izie na vidjelo ono to je u srcima, 11. Gospodar njihov toga Dana sigurno sve znati o njima. SURA 101 Smak svijeta Al-Qari'a Mekka 11 ajeta U ime Allaha, M ilostivog, Samilosnog 1. Smak svijeta! 2. ta je smak svijeta? 3. i ta ti zna o Smak u svijeta? 4. Toga dana e ljudi biti kao leptiri ratrkani, 5. a planine kao arena v una iupana. 6. Onaj u koga njegova dijela budu teka 7. u ugodnu ivotu e ivjeti, 8. a naj u koga njegova dijela budu lahka 9. boravite e mu bezdan biti. 10. A zna li ti t a e to biti? 11. vatra uarena! SURA 102 Nadmetanje At-Takatur Mekka 8 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Zaokuplja vas nastojanje da to imuniji budete 2. sve dok grobove ne naselite. 3. A ne valja tako, saznaete svakako! 4. i jo jednom , ne valja tako! saznaete sigurno! 5. Ne valja tako, neka znate pouzdano, 6. dehen nem ete vidjeti jasno! 7. i jo jednom, doista e te ga vidjeti oigledno! 8. zatim ete toga dana za sladak ivot biti pitani sigurno! 230

SURA 103 Vrijeme Al-'Asr Mekka 3 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Tak o mi vremena, 2. ovjek, doista, gubi, 3. samo ne oni koji vjeruju i dobra djela in e, i koji jedni drugima istinu preporuuju i koji jedni drugima preporuuju strpljen je. SURA 104 Klevetnik Al-Humaza Mekka 9 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilos nog 1. Teko svakom klevetniku-podrugljivcu, 2. koji blago gomila i prebrojava ga, 3. i misli da e ga blago njegovo besmrtnim uiniti! 4. A ne valja tako! On e sigurn o biti baen u dehennem! 5. A zna li ti ta je dehennem?6. Vatra Allahova razbuktana, 7 . koja e do srca dopirati. 8. Ona e iznad njih biti zatvorena, 9. plamenim stubovi ma zasvoena. SURA 105 Slon Al-Fil Mekka 5 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilos nog 1. Zar nisi uo ta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio! 2. Zar lukavstv o njihovo nije omeo 3. i protiv njih jata ptica poslao, 4. Koje su na njih grume nje od gline peene bacale, 5. pa ih On kao lie koje su crvi istoili uinio? SURA 106 K urejije Quray Mekka 4 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Zbog navike Ku rejija, 2. navike njihove da zimi i ljeti putuju, 3. neka se oni Gospodaru hrama ovoga klanjaju, 4. koji ih gladne hrani i od straha brani. 231

SURA 107 Davanje u naru - Al-Ma'un Mekka 7 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosn og 1. Zna li ti onoga koji onaj svijet porie? 2. Pa to je onaj koji grubo odbija s iroe, 3. i koji da se nahrani siromah ne podstie. 4. A teko onima koji, kada molitv u obavljaju, 5. molitvu svoju kako treba ne izvravaju, 6. koji se samo pretvaraju 7. i nikome nita ni u naru ne daju! SURA 108 Mnogo dobro Al-Kawtar Mekka 3 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, 2. zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, 3. onaj koji tebe mrzi sigurno e on bez pomena ostati. SURA 109 Nevjernici Al-Kafirun Mekka 6 ajeta U ime Allaha, M ilostivog, Samilosnog 1. Reci: "O vi nevjernici, 2. ja se neu klanjati onima koji ma se vi klanjate, 3. a ni vi se neete klanjati Onome kome se ja klanjam; 4. ja s e nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali, 5. a i vi se niste klanjali Ono me kome se ja klanjam, 6. A vama vaa vjera, a meni moja! SURA 110 Pomo An-Nasr Med ina 3 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Kada Allahova pomo i pobjeda dou, 2. i vidi ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze 3. ti veliaj Gospodara svoga hvalei Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao. 232

SURA 111 Plamen Al-Lahab Meka 5 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Ne ka propadne Ebu Leheb, i propao je! 2. nee mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono to je stekao, 3. ui e on sigurno u vatru rasplamsalu, 4. i ena njegova koja spl etkari; 5. o vratu njenu bie ue od liine usukane! SURA 112 Iskrenost Al-Ihlas Mekka 4 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Reci: "On je Allah jedan! 2. Al lah je Utoite svakom! 3. Nije rodio i roen nije, 4. i niko Mu ravan nije!" SURA 113 Svitanje Al-Falaq Mekka 5 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Reci: " Utiem se Gospodaru svitanja 2. od zla onoga to On stvara, 3. i od zla mrkle noi kad a razastre tmine, 4. i od zla smutljivca kad smutnje sije, 5. i od zla zavidljiv ca kad zavist ne krije!" SURA 114 Ljudi An-Nas Mekka 6 ajeta U ime Allaha, Milos tivog, Samilosnog 1. Reci: "Traim zatitu Gospodara ljudi, 2. Vladara ljudi, 3. Bog a ljudi, 4. od zla ejtana-napasnika, 5. koji zle misli unosi u srca ljudi 6. od di nova i od ljudi!" 233