You are on page 1of 4

SARAJEVSKE LEGENDE

Nina Muhovi
EXT.SARAJEVO U VIE KADROVA RAZLIITIH DIJELOVA GRADA DAN
Pogled s Latinske uprije na tok Miljacke. Slijedi prikaz
Sarajeva u niz kadrova razliitih ulica, obala rijeke, zgrada.
(Ulica
Halai,
park
Atmejdan,
most
obanija,
Likovna
akademija...) Intenzivan je zvuk ubora Miljacke.
NARATOR (V.O.)
(veselim glasom, pomalo ironino i
provocirajui)
Vi, koji sjedite u udobnim stolicama
i gledate ove kadrove, nemojte se
zanositi, nije ovo neto naroito.
Pogledate lijevo, pa desno, pa opet
lijevo, neete da gledate ponovno
desno, jer ve znate, sve oko vas je
Sarajevo. Dosadan grad. Ulice iste
uvijek. ivot nepromijenjen. Ne ini
vam se primamljivo. Jok! Dosadne,
iste sarajevske ulice... Hahaha...
Ipak gledate. A znate li priu o
sarajevskim legendama? Ma to vam je
ono tipino velianje ljudi: bio
jednom jedan...
Malo dua pauza. Zvuk ubora rijeke se pojaava.
NARATOR (CONT'D)
Bio jednom jedan kralj, rekli bi moji
neupueni gledatelji. A nije ni komad
drveta, Pinokio ivi drugdje. Ovo je
Sarajevo. Ovdje vam nita nije kao
tamo i tu. Bila jednom jedna krema za
cipele koja postade neistroiva u
rukama
sarajevskog
zanatlije.

Spustite se na trenutak na zemlju i


pogledajte svijet odozdo. E tu, ba
tu
se
krije
istinska
sarajevska
legenda.
REZ NA:
Pogled skree sa panorame grada i naglo se upravlja u vrata
bilo kojeg haustora u gradu. U krupnom planu je slika vrata.
Slika se pokvari, pretvarajui se postepeno iz kvalitetne
slike u boji u snimak kakav su proizvodile kamere iz pedesetih
godina 20-og stoljea. I zvuk se poinje pretvarati iz ubora
rijeke u utanje poput loe frekvencije na radiju.
Vrata se polako otvore, a pogled se naglo spusti na cipele.
Cipele udare jedna o drugu, potom o tlo.
REZ NA:
Od ovog trenutka svijet se posmatra iz perspektive cipela, tj.
iz donjeg rakursa. One se poinju kretati ulicama. Najprije
nekoliko kadrova Baarije i ulice prema Kovaima, potom
Ferhadije i Titove ulice (s naznakom da bi bilo poeljno
snimiti i nekoliko kadrova manje poznatih uliica i zgrada
koje se ukljuuju u ove). Sve ovo montaom treba povezati u
jednu putanju kako bi se stvorio utisak odreenosti i
povezanosti
kretanja
cipela.
Cipele
razgledaju
grad
(Kazandiluk, Sebilj, Begova Damija, hotel Evropa, zgrade u
ulici Ferhadija, Katedrala...), zastajkuju buljei u druge
cipele. Njihovo kretanje je ubrzano i praeno kompozicijom
Snowball fight.
Susreu
se
s
jednim
parom
cipela
kod
vjene
vatre,
zaustavljaju se i pozdravljaju. Njihov razgovor nije praen
audio zapisom, nego samo subtitlovima na ekranu i njihovim
kretnjama.
CIPELE 1
Zdravo,
zdravo.
Danas
ste
mi
prelijepe, a znam i ko je krivac
tome.

CIPELE 2
(epurei se lupkaju i okreu malo u stranu)
Otpozdravljam. Naravno da smo bile
kod ika Mie. Guva je kao i obino
ujutru,
ali
moj
tretman
uvijek
najsavrenije odradi.
CIPELE 1
(uurbano, ve odlazei)
Upravo
idemo
tamo.
Moda
se
i
sretnemo, samo alim to e vas
zaslijepiti na sjaj. Uivajte...
Cipele nastavljaju kretanje. Kako se pribliavaju mjestu na
kojem radi ika Mio, slika se izotrava, polako se vraa boja
i njeno prvobitno stanje. Cipele se zaustavljaju pored ika
Mie i posmatraju njega i prolaznike naizmjenino. Ispred
njegove radnjice je guva, cipele su se stisle u red i
gurkaju se. Muzika se stiava i mijea sa bukom, dok potpuno
ne utihne zamijenjena amorom glasova.
ika Mii prilazi jedan po jedan par cipela i on ih isti.
Pogled je i dalje usmjeren iz perspektive cipela koje
posmatraju kako on obavlja svoj posao. U jednom trenutku se
zamrzne slika ika Mie i pojavljuje se glas naratora.
NARATOR (V.O.)
udite se, dragi moji? E, postoji i
ovakvo
Sarajevo,
Sarajevo
koje
pripovijeda priu o obinom ovjeku
koji 60 godina slui ovom gradu i
njegovim graanima. ika Mio je
postao legenda onog trenutka kad su
mu svi zaboravili pravo ime i kada ga
je svaki prolaznik poeo osjeati
sastavnim dijelom Titove ulice, onog
trenutka kad ga je svaki graanin
ovog grada poeo osjeati "svojim".
Biti velik ne znai imati mnogo,
zapoinjati ratove i biti imenovan za
vladara ili vojskovou. U Sarajevu

biti velik znai


to se moe.

biti

najljudskiji

Nakon govora naratora slika se odmrzne. Cipele i dalje


posmatraju kako ika Mio radi. Poslije obavljenog posla i
pozdrava s posljednjom muterijom ika Mio opazi cipele pored
sebe, pozdravlja se s njima i poinje razgovarati, tanije
poinje im priati priu o sebi. On je prikazan iz njihove
perspektive, tj. iz donjeg rakursa to ga ini monumentalnim.
ika Miin dijalog s cipelama.
Nakon obraanja cipelama, ika Mio uini gestikulaciju kojom
ih pozove na stalak, te se one popnu, a u zavrnom kadru one
gledaju ika Miu kako im se smijei i isti ih i tako svojim
etkicama obrie i sliku s ekrana. Ista muzika prati i ovaj
kadar.

THE END