You are on page 1of 14

1.

PREMA PRAGMATICI KULTURALNIH STUDIJA

2

Kulturalni studiji i množini

3

Kulturalni studiji: elementi definicije

5

Prozaična politika

6

2.

BITI U ISTINI KULTURALNIH STUDIJA

8

Historiziranje ks

9

Kulturalni studiji i pedagogija

11

Discipliniranje kulturalnih studija

12

7.

KULTURA, MOĆ, OTPOR

13

Ograničavanje otpora

13

1. Prema pragmatici kulturalnih studija

- pokazivati da bi kulturalni studiji (ks) mogli težiti pragmatici znači predložiti im program revizije

- to je zagovaranje potrebe da se ks razvijaju u tjesnijoj vezi s političkim preokupacijama

vlasti i industrije kao sredstvo za razvijanje prozaičnijeg koncepta prakse koji će održavati stvarne i plodne veze s područjem izvedivog

- propitivanje odnosa ks i politike kao dijela šire pragmatike utemeljene u prepoznavanju

stvarnih institucionalnih uvjeta njihova postojanja u obrazovnom sustavu

- postoji potreba da se rasprave o teorijskim i političkim temama kulturalnih studija približe

okolnostima koje djeluju na oblike u kojima se oni proizvode i šire

- postoji sve veći broj radova koji opisuju i procjenjuju ograničenja kulturalnih studija iz

perspektive suparničkih kritičkih paradigmi

- postoje oštri prijepori i u ks kao i između njih i bliskih intelektualnih tradicija (pogotovo kada je riječ o odnosima kulture, rase, roda i klase)

- ks su se 80-ih raširili svijetom i nisu naišli na ozbiljniju kritiku ili otpor

- početkom 90-ih objavljeno je više kritičkih studija, uglavnom sa stajališta disciplinarne

paradigme sociologije

- ti radovi traže da se kulturalni studiji dovedu u pitanje i na teorijskoj i na političkoj osnovi

David Harris: «Od klasne borbe do politike užitka», 1992.

- kritizira ks zbog ograničavajućih i doktrinarnih svojstava njihovih najutjecajnijih

intelektualnih stilova i pradigmi

- napada pozicije koje su već bile itekako kritizirane u ks, a ne primjećuje nove koje su

zauzele njihovo mjesto

- potrebno je da postoje takve kritike jer se postavljaju prijeko potrebna ograničenja

intelektualnom projektu kakav ks želi biti «Zahtjev za uključivanjem novih vrsta interdisciplinarnih razumijevanja kulturnih oblika i praksi na takav način da ih se postavi u kontekst odnosa moći, oduvijek je važan aspekt samodefiniranju kulturalnih studija»

- ks mogu utjecati na područje interesa sociologije, povijesti, … ali nipošto ne žele istisnuti ili nadmašiti te discipline ili se smatrati inherentno superiornijima zbog interdisciplinarnog značajki

- potrebno je oblikovati jasniji osjećaj za specifične i ograničene okvire analize i istraživanja koje bi bili vlastiti ks i ravnopravni u odnosu prema preokupacijama humanističkih disciplina

- uspjeh i širenje ks povezano je s njihovom vrijednošću kao sredstvo za organiziranje široko

zasnovanih dodiplomskih stupnjeva za studente – njihove karijere ne iziskuju specijalističko i disciplinarno osposobljavanje

- ako ks imaju vlastite kritičare, imaju ujedno i vlastite udžbenike

- ta industrija je u procvatu, a tome se snažno suprotstavljaju mnogi koji rade u ks ( u tome vide utjelovljenje nekog oblika institucionalnog uključenja koje je početak kraja)

- sam koncept udžbenika ks je vrsta oksimorona: umjesto da se oni doživljavaju kao

konstantno mobilna taktika intelektualnog oponiranja, svedeni su na korpus znanja,

kodificiran kako bi se njegovim prenošenjem omogućila institucionalizacija

- autor smatra da su udžbenici ks potrebni i dobrodošli jer upućuju na činjenicu da su ks uvijek bili i vjerojatno će uvijek i ostati institucionalizirani obli podučavanja

- u većini najutjecajnijih postojećih verzija ks njihovi su odnosi spram obrazovnih institucija i praksi predstavljeni kao manje važni u usporedbi s odnosima prema društvenim pokretima

Kulturalni studiji i množini

Ian Hunter

- kritičar ks

- ks shvaća sebe kao kritiku estetike

- u ambiciji obnavljanja oblika potpunosti ks nastavljaju neprekinuti utjecaj romantičke

estetike kao infleksije preko djela R. Williamsa i kroz prizmu marksizma

- intelektualni programi ks prevode dijalektičku tehniku formiranja ličnosti u dijalektičko- historijsku metodu kojom će se antinomije što su potresale kulturnu sferu, trasirati i nadvladati putem političkoga projekta usmjerenoga na proizvodnju zajedničke kulture

- ks stavljaju svoje političke uloge na one suvremene socijalne i kulturne tendencije koje,

protumačene kao pokušaji probijanja otuđujućih kulturnih podjela, najavljuju nove i nastajuće

oblike kulturne cjelovitosti

- ks svjesno izbjegavaju svaku pretenziju određenog i konačnog znanja u korist velebnih i

općih zahtjeva za interdisciplinarnošću

koja iskazuje prezir prema korištenju političke prakse u korist kritičke prakse (kritička praksa trebala bi pripremiti intelektualca za djelovanje tek kad nastupe pogodnije političke okolnosti)

- ks mogu ponuditi relativno malo u bavljenju drugim kulturnim područjima zbog bavljenja estetskom kritikom

kulturnim područjima zbog bavljenja estetskom kritikom Hunter to povezuje sa misaonom strujom u ks autorova kritika

Hunter to povezuje sa misaonom strujom u ks

autorova kritika Huntera:

- upitno je da li pozicije s kojima se Hunter ne slaže pripadaju ks u cjelini ili određenim

tradicijama i granama istraživanja unutar njih

- upitno je koliko je točno reći da se ks mogu definirati kao kritika estetike ili da kritike estetike poprimaju oblik koji pripisuje Hunter

- svi oblici kulture smatraju se vrijednima analize bez obzira na to koja mjesta zauzimaju u rangiranju konvencionalnih estetskih hijerarhija

- tijekom povijesti Williamsov koncept kulture kao sveukupnog načina života koristio se rutinski kako bi dao legitimitet takvom interesu

Wiliamsov koncept kulture: kultura kao sveukupan način života anticipira obnavljanje izgubljene kulturne potpunosti u kojoj će biti prevladani stvaranje hijerarhija i oblici kulturne razlike što vode podvajanju

Hall & Jefferson: «Otpor kroz rituale», 1976.

- odnosi kulturne podjele i subordinacije (između različitih klasnih kultura, unutar iste klase, unutar supkultura mladih i klasnih kultura njihovih roditelja)

John Frow & Meaghan Morris, 1993

- pozivaju se na Williamsa da bi definirali kulturu kao sveukupan način života društvene

skupine kako ga strukturiraju reprezentacija i moć (mreža reprezentacija oblikuje svaki aspekt društvenog života)

- oba slučaja povezuju se na Williamsa, ali koncept kulture koji koriste Hall i Jefferson više je interpretacija kulture kao načina života iz sociološke teorije supkulture, a koncept Frowa i Morrisice bliži je Bourdieuovu konceptu habitusa

- Hunter stavlja prevelik naglasak na podrijetla nekih ključnih termina i nije u mogućnosti sagledati širu uporabu i značenja povezanih sa tim terminima

S. Hall: «Sređivanje krize», 1978.

- orkestriranje odnosa između medijske prakse , klasnih kultura i političkog diskursa u poslijeratnoj Velikoj Britaniji

- veći utjecaj Bourdieua nego Williamsa

- razlog zbog kojeg autor sve ovo navodi je postavljanje pitanja kako to da su kulturalni

studiji sada, a i uvijek, bili previše različiti i poliglotski a da bi podlijegali bilo kojem općem obliku kritike

- ks nedostaje vrsta jedinstvenosti da bi ih se moglo izložiti uspješnom optuživanju na temelju općih učinaka

- Hunterove primjedbe najjasnije pogađaju cilj tamo gdje su usmjerene protiv onih tendencija

u ks koje su se razvile u bliskoj povezanosti s područjem književnih studija (samo su u području ks kao nasljednika studija engleske književnosti Williamsove formulacije izvedene

iz romantizma najutjecajnije)

- ks su katalizator kroz koji se odvija preraspoređivanje estetskih i moralizirajućih oblika

kritike i podučavanja (Hunter) – primjenom kulture kao sveukupnog načina života ks šire svoj utjecaj

- tamo gdje se ks oblikuju kao baština studija engleske književnosti oblici kritike se više bave njegovanjem stanovitog etičkog stila nego političkih ciljeva

- u godinama nastanka ks su u Velikoj Britaniji bili u bliskoj vezi s novinama na području

medija i komunikacijskih studija, sociologije, povijesti i povijesti umjetnosti te s važnim institucionalnim osnovama na različitim područjima

- ks od početka uobličavaju (pluralno i različito) veze sa socijalističkim, feminističkim i antirasističkim političkim pokretima

- u tom moru utjecaja postoji djelatno suprotstavljanje utjecaju romantičke baštine kojoj je Hunter ušao u trag i pljuje po tome:

npr. Paul Gilroy:

- utvrdio je u kojem se pogledu shvaćanja u organskoj zajednici nalaze u pozadini

Williamsova argumenta kako bi se crne britanske migrante moglo smatrati jedino u pravnom smislu Britancima, ali ne i kulturalno

- argumentirao je važnost formalnih, pravnih definicija državljanstva i uloge države koja ih osigurava nasuprot Williamsovu romantičkom stajalištu o plitkoći takvih stvari

- podrijetlo ks je pluralno i različito, kao i tradicije koje proizlaze iz tog podrijetla

- početni britanski ks utjecali su na formiranje ks u npr. Australiji i Kanadi, ali taj utjecaj je interpretiran kroz nacionalno određenje intelektualne tradicije i preokupacije ( ks u svakoj pojedinoj državi bavi se prvenstveno onim odnosima kojima je nacija bila zaokupljena i izložena)

- postavljaju se dva pitanja:

1. što ove disperzivne tradicije rada imaju zajedničko da bi zavrijedilo da ih se naziva ks te da čini takvo zajedničko određenje korisnim?

2. koje tendencije u tome korpusu radova najviše zavrjeđuju potporu i daljnju razradu, a koje treba odbaciti ili revidirati?

Kulturalni studiji: elementi definicije

odgovor na prvo pitanje:

- ks su u takvom porastu da se neki pitaju da li je još uvijek moguće, ali i poželjno odgovoriti na prvo pitanje

- autor misli da je to potrebno ali jedino pod pretpostavkom da se takvim definicijama ne

pridaje prevelika težina te da željeni cilj bude relativno ograničena opsega i praktične orijentacije

- svaki pokušaj da se ks opišu u smislu određenog skupa teorijskih i političkih pozicija naišla bi na neuspjeh

- autor predlaže nekoliko odrednica koje bi se mogle prihvatiti u širem krugu, ako budu formulirane relativno neprecizno:

1. rad na ks obilježava interdisciplinarno zanimanje za funkcioniranje kulturnih praksi i

institucija u kontekstima raznovrsnih odnosa moći

a. interdisciplinarnost ks ne poprima oblik alternative ili nadmoćnosti spram onih disciplina koje bi mogle svojatati slične interese (npr. povijest, sociologija, …)

b. interdisciplinarnost može osporavati učinke posebnih specijalističkih žarišta u tim disciplinama, ali ne smije nuditi sveobuhvatnu kritiku njih kao disciplina

c. tamo gdje je to primjereno temama ks se mora odreći potrebe oslanjanja na specijalističke tehnike, vještine, znanja i osposobljenosti povezane s tim disciplinama

d. ks imaju funkciju mjesta koordinacije metoda i otkrića različitih disciplina jer se naslanjaju na ulogu koju imaju kulturne prakse, institucije i oblici kulturne klasifikacije u organizaciji i prenošenju ili osporavanju posebnih odnosa moći

2. odnosi kulture i moći su predmet kulturalnih studija

a.

formulacija da se ks bave kulturom u smislu sveukupnog načina života kao i

službeno vrednovanim oblicima visoke kulture stvara više problema nego što ih rješava

b.

ks se bave svim onim postupcima, institucijama i sustavima klasifikacije kroz koje se u populaciju usađuju posebne vrijednosti, vjerovanja, sposobnosti, kolotečina života i uobičajeni postupci ponašanja

c.

gornja definicija ks ne podrazumijeva da su sve te prakse i institucije konstituirani na isti način ili da funkcioniraju na zajednički način traganje za zajedničkim skupom načela koji se nalaze u osnovi područja kulture je promašeno

na zajednički način traganje za zajedničkim skupom načela koji se nalaze u osnovi područja kulture je

3. oblici moći spram kojih valja razmotriti kulturu različiti su

a. uključuju odnose spola, klase i rase, kolonijalizma i imperijalizma, …

b.

oblici i načini na koje bi se mogli međusobno povezivati ti odnosi kulture i

moći također su predmet zanimanja ks

c. ambicija ks je razviti načine teoretiziranja o odnosima kulture i moći što će ih moći rabiti relevantni društveni posrednici da bi prouzročili promjene u djelovanju tih odnosa

4. primarno institucionalno mjesto ks bilo je i biti će u visokoškolskim obrazovnim institucijama

a. kao i druge akademske discipline ks se suočava s problemom kako da najučinkovitije organizira širenje vlastitih argumenata, ideja i gledišta

b. širenje ideja provodi se kako bi se povećao utjecaj na one «društvene agente» koji su sposobni iskoristiti svoje intelektualne resurse u specifičnim sferama praktičnog društvenog djelovanja

c. postavlja se pitanje uspostavljanja odgovarajućih odnosa sa onima koji rade u specifičnim kulturnim ustanovama ili na područjima upravljanja kulturom te uspostavljanja odnosa sa raznim društvenim pokretima (ženski pokret, pokreti za oslobođenje crnaca, …)

d. potrebno je da ks uspostave obje vrste odnosa kako ks ne bi bili tek akademski

odgovor na drugo pitanje:

- nije u pitanju opcija za ovu ili onu teoriju već određenje orijentacije za teoriju

- ta orijentacija je materijalistička

- prema Biranu Moonu termin «materijalistički» trebao bi se prerazmjestiti u ograničenom

smislu kako bi označio način analize koji se zasniva na objašnjenju socijalnih pojava u povijesnim okolnostima, ne gradeći te okolnosti kao izraz ili opći učinak nekog temeljnijeg uzroka – naglasak je na kontingenciji, na oblicima socijalnog života i ponašanja koji su rezultat višestrukih povijesnih okolnosti i snaga (oblik njihove interakcije ne podliježe nijednom općem obliku determinacije i objašnjenje se ne pojavljuje kao učinak ispodpovršinskog kauzalnog mehanizma)

- uvjeravati u korist ks koje su materijalističke u takvom smislu znači zapravo uvjeravati u

korist ks koje će svome žarištu diferencirati i potanko opisivati; koje će biti povijesne posvećujući pozornost specifičnom sastavu, ustrojstvu i funkcioniranju posebnih odnosa kulture i moći, shvaćajući ih kao uvjete interakcija koje imaju raspršene i kompleksne učinke

Prozaična politika

- autor citira sam sebe kako je 192. rekao da bi ks trebali predvidjeti svoju ulogu kao

osposobljavatelja kulturnih tehničara

kulturnoj kritici već oni modificiraju funkcioniranje kulture pomoću tehničkih prilagodbi preustroja kulture koji dolazi od vlasti

- nema smisla o kulturi misliti kao o području izvan domene vlasti koja osigurava resurse s pomoću kojih je možda moguće odupirati se toj domeni

- potrebno je uspostaviti svjetovnije protokole za formu i sadržaj intelektualnog rada

svjetovnije protokole za formu i sadržaj intelektualnog rada intelektualni djelatnici koji su manje posvećeni 6

intelektualni djelatnici koji su manje posvećeni

Frederic Jameson: «O kulturalnim studijima», 1993.

- prikaz zbirke eseja s konferencije o ks

- ks je projekt koji tvori «povijesni blok», a ne teorijski

- ks su u VB su bili uobličeni na modelu gramscijevog pojma organskog intelektualca (to izvodi iz radova Stuarta Halla)

- ks se smatraju projektom koji je posvećen postupnom prerastanju heterogenog skupa interesnih skupina u neki veći politički pokret

- Jameson preferira stajalište o ks kao izrazu projiciranog saveza među raznim socijalnim skupinama

- pitanja vezana za oblik što bi ga mogli poprimiti ks kao akademski program čine se

relevantno nevažnima

- ks su pretplaćeni na razumijevanje veza između intelektualnog rada i prakse putem kojih

intelektualci zaobilaze postojeće oblike društvene administracije i upravljanja kako bi se izravnije povezali s različitim socijalnim pokretima

- s druge strane, ks bi trebali pronaći način da se odgovori na pitanje birokrata «što možete

učiniti za nas» kako bi se intelektualci uopće mogli povezati sa administracijom

kritika Jamesona:

- izgledi da bi ks mogli osposobiti jedan sloj intelektualaca koji će pripremiti put za neki povijesni pokret u nastanku sve su manje vjerojatni:

1.

političko imaginarno pothranjivanje takvih očekivanja danas je oštećeno

2.

izgledi organskog jedinstva koji se nude nisu koherentni (organski intelektualci tj. sloj osposobljenih intelektualaca)

odnos ks i organskih intelektualaca:

- odnosi razvitka oblika rada (kulturne analize i pedagogije) koji bi mogao pridonijeti razvitku političkih i upravljačkih programa povezanih s radom organskih intelektualaca

- jedan od smjerova kojemu bi takav rad morao biti okrenut je politika ureda – upravo tamo se odvija većina rada org. int.

- ako ks teže za ikakvim praktičnim oblicima društvene primjene onda im je imperativ

zanimanje za aktualne praktične obzore, programe i biračko tijelo u različitim područjima rasprave o kulturnoj politici, ali i za formaciju koju čine relevantni sektori vlasti i uvriježene prakse kulturnih i medijskih institucija

Williams: «Kultura i društvo» (Culture and society), 1967.

- započinje proces ozbiljnog bavljenja romaničkom tradicijom – kritizira ga ne samo zbog elitizma njegove selektivne definicije kulture

- prekida vezu s onim oblicima intelektualne analize i angažmana što sugeriraju kako je

moguće zaobići potrebu da se stvari zakompliciraju u programima socijalne, političke i kulturne reforme

- omalovažava stajalište da uznositi vrhunci kulture mogu osigurati povoljnu poziciju s koje bi bilo moguće transcendentirati prozaičnost socijalnog i političkog života

- zagovara one oblike intelektualne i kulturne avangarde koji su zasnovani samo na negacijama i oblicima ograđivanja

- predlaže dugoročnu viziju priznanja i promicanja kulturne raznolikosti

- Williams u potpunosti funkcionira kao jedan od sudionika u najvažnijim instrumentima oblikovanja kulture u poslijeratnoj VB (surađuje sa Umjetničkim vijećem)

- bennett misli da danas Williamsova dugoročna vizija gubi suvislost i uporište

2. Biti u istini kulturalnih studija

- Georges Canguilhem u esejima u biologiji predlaže koncept «znanstvene ideologije»

- znanstvena ideologija – sredstvo relativiziranja distinkcije između istine i zablude na način

da je pretvori u distinkciju između znanosti i njezine pretpovijesti (distinkciju u unutrašnjosti odnosa)

- nove istine se učvršćuju u procesu i kroz proces stvaranja novih predmeta znanja sa

značajkama što omogućuju da se prethodni navodi klasificiraju kao pogreška

- ako se znan. ideolog. počne tako nazivati tek nakon što se neka znanost učvrstila, zablude

koje su se pripisivale toj ideologiji još uvijek tvore dio povijesti znanosti o kojoj je riječ – one čine diskurzivnu osnovu koja je istodobno i održavala i priječila njezino formiranje

- u određenim trenucima odnosi između ks i njenih preteča mogli bi se oblikovati kao

distinkcija između neke znanosti i njene ideološke pretpovijesti npr. Sturat Hall ocjenjujući Williamsov utjecaj u ks kaže kako je «Kultura i društvo» obilježena tradicijom stalne ovisnosti o tehnikama praktične kritike

- «biti u istini» diskurzivne formacije znači udovoljiti pravilima neke diskurzivne politike koja bi se morala reaktivirati svaki put kad se progovori (Foucault)

- u ks postoje dva aspekta diskurzivne politike:

1. pravilo teorijske i metodološke neodlučnosti

a. sažeo ga je John Hartley (ks nemaju materijalne cjelovitosti)

b. Carolyn Steedman zamjećuje opću nesklonost ks spram kodificiranja baze

znanja i otpor prema mogućnosti da se institucionaliziraju kao disciplina

2. pravilo potpunosti prema marginalnosti

a. tumačenje društvenosti marginalnosti ako iskustvenog puta što omogućuje onima koji ga prevale da postignu integrativnu vrstu intelektualne potpunosti

b. ta intelektualna potpunost zamjenjuje teorijske i metodološke kriterije i pruža ks njihove epistemološke protokole

npr. Williams kao Velšanin mogao je shvatiti britansku kulturu kao cjelinu s obzirom da je imao življeno iskustvo odnosa dominantne kulture i elemenata koji joj se odupiru

- autor želi sugerirati da je svakako potrebno oblikovati ks kao pothvat disciplinarno

konvenncionalnije i prepoznatljivije vrste

- treće pravilo načina da «budu u istini»:

stajalište da ks pružaju izglede znanju koje će time što je izvan disciplina istodobno biti znanje bez granica i ograničenja - autor misli kako predlaganje budućnosti ks kao discipline znači predvidjeti da će ks postižući veću nedvojbenost o sebi prepoznati kako su njihove domene i mogućnosti definirane i ograničene u teorijskim i institucionalnim uvjetima njihove opstojnosti

su njihove domene i mogućnosti definirane i ograničene u teorijskim i institucionalnim uvjetima njihove opstojnosti 8

- prema Canguilhemu ks su još opterećeni prošlošću s kojom moraju prekinuti kako bi svoje

preokupacije postavili na sigurnije i distinktivnije uporište

- to dovodi u mogućnost da oni tekstovi koje za dosad smatralo kako sadržavaju temelje ks možda nose pečat prijašnjih znanstvenih ideologija koje je potrebno odbaciti

Historiziranje ks

- ks imaju vlastite povjesničare i postavlja se pitanje kakva je povijest ks? koja će se povijest pokazati najupotrebljivijom kako bi se zacrtali novi smjerovi za budući razvoj ks?

- u kojem ćemo smislu shvatiti odnose između ks i prijašnjih disciplinarnih formacija kojih se oni žele osloboditi

- ks moraju podržati mogućnost da su intelektualci sa njihova područja možda krivo shvatili

njihove odnose spram onih uvjeta što su im omogućili praksu te im dodijelili društvenu funkciju koja možda nije sukladna njihovim namjerama

- Kurt Danziger predlaže distinkciju između povijesti napisanih sa stajališta iz unutrašnjosti discipline te povijesti napisane iz pozicija «što ne dijele automatski radni okvir pitanja i

pretpostavke područja koje je objekt proučavanja»

- većina prikaza iz ks pripomogli su smisliti i artikulirati zajedničke postavke te su pisani iz takvog okruženja – pokušavaju organizirati jedno «mi» sastavljeno od pripadnika koji prepoznaju povijest ks kao vlastitu (Hall, Hebdige, Clark – prikazi potječu iz CCCS)

- postavlja se pitanje: kakve probleme propuštaju takvi prikazi iz «bivanja u istini»?

- potrebno je razmotriti ako postoji nešto što se odvija «iza leđa» ks, a otkriva nedostatke takvih prikaza

- većina prikaza o ks (iz njih samih) sklona je konstruirati mit o podrijetlu studija iz CCCS – to odvlači pozornost od formativne uloge drugih ustanova i projekata, a poglavito DFTO-a (društvo za filmsko i televizijsko obrazovanje)

-

birminghamski slučaj ostaje važan i utjecajan kao prvi, posve je razrađen prikaz razvitka ks počeo je funkcionirati kao uzoran narativ s retoričkim zahtjevima i manevriranjem oslanjao se na taj narativ da bi se mogle podupirati i razvijati slične priče drugdje smatra povijest ks kao niz teorijskih i političkih borbi ispričanih iz perspektive onih koji se njima bave

borbi ispričanih iz perspektive onih koji se njima bave Carolyn Steedman: - bavi se odnosima ks
borbi ispričanih iz perspektive onih koji se njima bave Carolyn Steedman: - bavi se odnosima ks
borbi ispričanih iz perspektive onih koji se njima bave Carolyn Steedman: - bavi se odnosima ks
borbi ispričanih iz perspektive onih koji se njima bave Carolyn Steedman: - bavi se odnosima ks

Carolyn Steedman:

- bavi se odnosima ks i povijesti

- prikazi ks izliveni su prema herojskom kalupu

- koliko god ti prikazi zahtijevaju na statusu ne-discipline ili anti-discipline, slični su prikazima konvencionalnih povijesti disciplina (pogotovo u retoričkim strategijama)

- smatra da su se preokupacije povijesti i ks jako približile te ju zanima kako i zašto se to dogodilo

- odgovor na to pitanje ne može naći u konvencionalnim prikazima ks

- ispituje različite uvjete i odnose koji su pripomogli uobličiti razvitak ks, a da se nisu upisali u svijest njihovih teoretičara

- promjenjivi oblici nastave i učenja povijesti u srednjoškolskim i visokoškolskim ustanovama najjasnije objašnjava ulogu povijesti u ks

- naime, proširena koncepcija kulture kao «sveukupnog života» duguje svoj utjecaj promjeni u

programu nastave povijesti i engleske književnosti u srednjim školama:

između 1955. i 1975. u škole u VB se uvodi novi način učenja povijesti i engleskog taj program nalaže da učenici trebaju otkrivati povijest pomoću izučavanje njenih artefakata te putem poistovjećivanja i empatije s ljudima koji su živjeli u prošlosti u nastavi engleskog jezika dolazi do rušenja barijera između nastavnika i učenika – rade se zajednički projekti koji sve transformiraju u istraživače

- aspekti suradnje u nastavi i istraživanjima ks bila su prva transplatacija pedagoških odnosa i prakse koji su se učvrstili u nižem sustavu školovanja u humanističko sveučilište

u nižem sustavu školovanja u humanističko sveučilište kritika Steedmanove: - njeni argumenti protivni su naravi
u nižem sustavu školovanja u humanističko sveučilište kritika Steedmanove: - njeni argumenti protivni su naravi
u nižem sustavu školovanja u humanističko sveučilište kritika Steedmanove: - njeni argumenti protivni su naravi

kritika Steedmanove:

- njeni argumenti protivni su naravi konvencionalnih prikaza ks «ljudi upućenih iznutra»

- pruža letimičan uvid u to kako bi mogla izgledati subverzivna genealogija ks (subverzivna

jer pokazuje kako se poticajni uvjeti ks nalaze upravo u sferi vlasti i društvenog uređenje –

sferi spram koje su ks u opreci)

- kad se ks shvate kao inherentno interdisciplinarna praksa, svjetovne su institucionalne

posebnosti obvezatno nevidljive

- ks moraju ostati iznad vlastitih institucionalnih određenja i od njih netaknuti ako žele ostati vjerni sebi

- Stuart Hall objašnjava smještanje ks na sveučilište kao «politiku drugim sredstvima»:

ks na sveučilište kao «politiku drugim sredstvima»: to smještanje tumači kao rezultat potpuno nebitnih i

to smještanje tumači kao rezultat potpuno nebitnih i slučajnih razloga trenutak akademske institucionalizacije ks bio je konjukturna korist koju su im nametnuli promjenjivi politički uvjeti – trenutak bez ikakva formativnog značenja ks su u VB imali korijene u politici Nove Ljevice te je njihovo smještanje na sveučilište i CCCS bilo prikladno sklonište za politiku NLJ sveučilište je shvaćeno kao baza iz koje će se politika NLJ nastaviti, ali u promijenjenom političkom okružju politika se povlači u CCCS kada više nije bilo moguće nastaviti ju u «otvorenom svijetu» smatra da je potrebno provoditi pragmatične prilagodbe glede mjesta gdje se može obavljati pravi i važan rad smještanje na sveučilište nije proizveo temeljne promjene u političkim programima promijenila su se samo predviđena sredstva – protuhegemonija u britanskom društvu trebala se oblikovati «proizvođenjem» sloja intelektualaca (organskih intelektualaca)

sloja intelektualaca (organskih intelektualaca) - u početku ks smatralo se da je izvanredni studij idealan
sloja intelektualaca (organskih intelektualaca) - u početku ks smatralo se da je izvanredni studij idealan
sloja intelektualaca (organskih intelektualaca) - u početku ks smatralo se da je izvanredni studij idealan
sloja intelektualaca (organskih intelektualaca) - u početku ks smatralo se da je izvanredni studij idealan
sloja intelektualaca (organskih intelektualaca) - u početku ks smatralo se da je izvanredni studij idealan
sloja intelektualaca (organskih intelektualaca) - u početku ks smatralo se da je izvanredni studij idealan
sloja intelektualaca (organskih intelektualaca) - u početku ks smatralo se da je izvanredni studij idealan

- u početku ks smatralo se da je izvanredni studij idealan prostor za ks unutar sveučilišta:

studij idealan prostor za ks unutar sveučilišta: prostor na rubovima akademije osigurava izravan i neposredan

prostor na rubovima akademije osigurava izravan i neposredan kontakt s «prljavim vanjskim svijetom» iskustva radničke klase

s «prljavim vanjskim svijetom» iskustva radničke klase - autor se ne slaže s takvom koncepcijom -

- autor se ne slaže s takvom koncepcijom

- pretpostavka je da su ustanove i prostori javnog školstva raspoloživi kao prikladna mjesta za političke projekte koje biraju pojedini intelektualci

- te ustanove trebale bi biti okružje koje pruža vlastitu logiku i društveno usmjerenje onome poslu koji se u njima odvija

Kulturalni studiji i pedagogija

- ks su od početka projekt uobličen sustavom javnog školstva u kojem su oni locirani i koji ih prvenstveno, ali ne isključivo, uvjetuje

- autor smatra pogrešnima mišljenja da su ks najprije bili jedna stvar, oformljena izvan

visokoškolskih institucija, a kasnije druga kad su ih institucije kooptirale (to je često mišljenje Halla o ks u SAD-u i Maureen McNeil)

- temelji u britanskim ks su tekstovi Williamsa i Hoggarta, ali su ti isti tekstovi znatno utjecali i na nastavu engleske književnosti u srednjim školama čak deset godina prije postojanja ks u sveučilištima

- Williams je proširio područje moralne misije nastave engleske književnosti dajući joj novi skup predmeta za koji se može vezati

- značenje tih ranih tekstova nije bilo vezano ni ograničeno mobilizacijom Nove Ljevce – oni su već bili u nastavi engleske književnosti

- za otkriće područja svakodnevnog života i kulture navodi se da ga potiče politika otpora

- pedagoški prostor na kojem je došlo do tog otkrića i u kojem ono postiže pedagoški učinak oblikovan je zanimanjem vlasti za kulturne aspekte upravljanja populacijom i regulativom

- na taj način misijom ks se može prikazati omogućivanje svakodnevnom životu i kulturnom

iskustvu da ih se oblikuje u instrumente vlasti putem njihova upisivanja u nove oblike nastave i osposobljavanja

- iz toga slijedi da je pogrešno upozoravati da se na pozicije ks u obrazovnom sustavu može gledati tek kao na skup izvanjskih kontingentnosti

- takvo stajalište dovelo je do niske razine institucionalne samorefleksivnosti i nemoći u

povezivanju teorije i prakse, politike i pedagogije ks s okolnostima njihovih najneposrednijih

institucionalnih sredina

Michael Pickering:

- hvali ks jer su proveli kritiku nastave engleske književnosti te ujedinili formalističku analizu sa kritikom na terenu koji obuhvaća i popularno

- ks su vratili nastavu eng. književnosti njoj samoj

- autor smatra da taj vidik deprimira (zašto ne objašnjava)

- smatra da nije pitanje kritizirati ili ne, već kako i u koju svrhu

- Toby Miller: svaki oblik kulturne kritike gradi kulturalne reprezentacije koje služe njezinoj potrebi stvaranja stanovite nepotpunosti ili mane – tako se otvara prostor za formaciju ili reformaciju čitatelja

- Bennett tvrdi da ks trebaju posegnuti za točno određenim skupom zahtjeva za znanjem i

metodološkim postupcima što će se moći pretvoriti u jasno definirane vještine i sposobnosti upotrebljive u području praktičnog života

- to se može dogoditi jedino ako se ks odreknu aspiracija da budu znanje bez granica

(znanje bez granica ujedno znači i znanje bez konačnih svojstva) i da nastoje postati disciplinom

Discipliniranje kulturalnih studija

- Hall objašnjava otpornost Williamsovih radova na disciplinarnu klasifikaciju:

Williamsov misaoni raspored bio je povezujućiWilliamsovih radova na disciplinarnu klasifikaciju: stalno nastojanje na zahvaćanju procesa kao cjeline pisanje

stalno nastojanje na zahvaćanju procesa kao cjelineWilliamsov misaoni raspored bio je povezujući pisanje i djelovanje protiv okvira formi personificirao je

pisanje i djelovanje protiv okvira formistalno nastojanje na zahvaćanju procesa kao cjeline personificirao je anticipativno svladavanje dualizma koje

personificirao je anticipativno svladavanje dualizma koje stvara podjela radaprocesa kao cjeline pisanje i djelovanje protiv okvira formi - autor tvrdi da je Williamsov lik

- autor tvrdi da je Williamsov lik skrojen tako da služi amblematski za izglede znanja koje se neće moći rastrgati i uništiti s pomoću njegovih shizmi

- to je dovelo do problemčića:

prestaje biti moguće definirati discipline osim u negativnom smislu (u smislu onoga što im fali u oblicima spoznaje ili istraživanja)

- zbog toga ks su se pokazali nesposobnima definirati se kao disciplina u smislu točno određenih značajki i svojstava

Richard Johnson: «Što su uopće kulturalni studiji», 1986/7.

- jedna od najurednijih i najkonstruktivnijih definicijskih rasprava o ks

- posve je okrenuo leđa utvrđivanju skupa disciplinarnih atributa što su svojstveni ks u korist skiciranja težnji tih studija spram nekog oblika intelektualne potpunosti

- smatra da ks ne bi trebali težiti tome da postanu akademska disciplina

- kako se od studenata koji se namjere na ks kao ortodoksiju može očekivati da kritički ispune nastavni program koji se provodi udžbenicima

- no, bez jasnog osjećaja o vlastitom disciplinarnom integritetu ks se izlažu praktičnom riziku da se oni koji su diplomirali ne mogu zaposliti kao i to da se njihov identitet provlači kroz različite discipline na koje se oslanjaju

- zadaća definiranja ks reinterpretirana je kao potreba domišljanja načina za

integriranje perspektiva različitih disciplina u jednu pokretačku metodu koja će postizati veće oblike potpunosti sa stajališta razumijevanja kulturnog procesa kao cjeline

- glavna tvrdnja u ovom poglavlju je:

definicija ks u smislu skupa disciplinarnih atributa što se mogu naučiti i primijeniti

danas je bolje sredstvo da im se osigura koristan i plodonosan razvitak nego što je predodžba o njima kao intelektualnom stilu koji valja oponašati

- Hall je definiciju ks dovodio do toga da su ks intelektualni stil rada koji graniči sa sustavom karizmatičnog autoriteta jer se oslanja na osobne kvalitete intelektualca

- ks su potrebne humanističke discipline jer se tek pozivanjem na njihovu jednostranost može promicati vlastito nastojanje za nadilaženjem

- ks se trebaju usredotočiti na predlaganje konačnijeg i ograničenog skupa disciplinarnih

atributa za sebe, doživljavajući ih skromnije u postojanju uz bok drugih disciplinarnih normi i pradigmi, umjesto da prognoziraju njihovo razgrađivanje u vlastitoj totalizirajućoj ambiciji

7. Kultura, moć, otpor

- osnovni termini u raspravi o ks

- kako se to kultura isprepliće s obnašanjem vlasti? kakvi oblici otpora izrastaju iz te povezanosti kulture i moći i kako su izazivani? kako se ti otpori mogu prenositi u nešto drugo ili povezivati s nečim drugim?

- prvi rad koji je izravno uronio u to trojstvo kulture, moći otpora je «Otpor kroz rituale» Halla i Jeffersona iz 1976.

- no, taj rad nema niti jednu potkrijepljenu raspravu o konceptu otpora

- koncept otpora iako se koristi naveliko, ima slabo potkrijepljenu teorijsku pozornost

- tamo gdje se traži teoorijska loza otpora poziva se na «Invenciju svakodnevnice» dobrog, starog DeCertoa

- autor malo sa podsmijehom priča o Certoovoj ideji, ali i birminghemske škole, kako se

potlačeni uvijek sa pozicije kulturne nemoći opiru socijalno dominantnim oblicima kulturne

moći, uvijek i svugdje

- ks bi se trebali zaokupiti pronalaženjem otpora i kad ga pronađu, biti na njegovoj strani (osnovna pretpostavka)

- do otpora nesumnjivo dolazi i važno je da ks budu kadri ponuditi njegov opis kao određene prakse i prikaz uvjeta na kojima se temelji

- važno je pri tome imati na umu da odnose kulture i moći ne stvaraju bezuvjetno otpore

( stvaraju i druge oblike kritičke reakcije ili kritike koji se ne mogu nazvati otporom)

- potreban je Geertzov «thick description» složenih tokova kulture što rezultiraju iz njezinih

diferenciranih i neravnomjernih odnosa moći

- potrebno je prihvatiti da svi otpori ne moraju biti iste vrste – mogu poprimati različite oblike s potpuno drukčijim političkim implikacijama, ovisno o okolnostima

- iz prva dva uvjeta slijedi da se pitanja u vezi s ulogom i odgovornošću intelektualca u

odnosima kulture i moći ne mogu svesti na pozicije kakve zauzimaju u odnosu spram praksi otpora

- potrebno je također i različito ocjenjivanje tih pozicija intelektualca, ovisno o vrstama razmatranih otpora

Ograničavanje otpora

- otpor se obično opisuje kao defenzivna reakcija jedne sile ili tijela spram neke druge u uvjetima gdje se postojanje te sile smatra odvojenim od sile kojoj se pruža otpor

- Williams ne obrađuje ovaj pojam u «Ključnim riječima»

- otpor je defenzivan odnos spram kulturne moći što ga prilagođuju podređene društvene

snage u okolnostima gdje se oblici kulturne moći o kojima je riječ pojavljuju iz izvora koji se jasno doživljava i kao vanjski i kao drugi

- otpor nastaje u odnosima kulturne nadređenosti/podređenosti koji imaju logiku nametanja

- otpor je konzervativna praksa orijentirana na obranu ili stratešku prilagodbu dotične podređene kulture u okruženju u kojem je stalna održivost te kulture upitna

- resursi otpora moraju se nalaziti u izvoru smještenom izvan te dominirajuće kulture

«Otpor kroz rituale»

- stajalište iznijeto ovisi o bipolarnoj konstrukciji područja moći u kojemu se hegemonija

vladajuće klase utiskuje u kulturu radničke klase, ograničavajući je na suženu sferu utjecaja koja je defenzivna i reaktivna

- kultura radničke klase je inherentno odupiruća

- kultura radničke klase suprotstavljena je kulturi vladajuće klase i nastoji ograničiti njezine

prepade

- radnička kultura djeluje iz prostora ukorijenjenog u uvjetima života radničke klase, a koji se nalazi izvan kulture vladajuće klase i suprotstavljen joj je

- pojava supkulture muške radničke omladine (tedibojs) u poslijeratnom razdoblju u VB – prodiranje poslijeratnih potrošačkih ideologija kojima se radnička klasa odupire

- prikaz supkulture radničke klase kao defanzivnih kulturnih formacija

M. De Certeau: «Invencija svakodnevice»

- cijelo poglavlje priča o tome kako De Certau piše gluposti

- ponoviti strategije, taktike, čitanje, kako zamišlja svakodnevicu (sve osim jezika i Freuda)

- autor mu zamjera što se otpor vrši bez nekakvog područja van dominantne kulture – oni koji djeluju protiv moći djeluju iz aspekta vremena, nema nikakve npr. supkulture

- Bennett misli da De Certaovi taktičari možda jednostavno podržavaju neki drugi redi ili ga uvode: je li moguće da se oni bune baš protiv vladajućeg poretka

- kasnije, nakon 20 str o «Invenciji svakodnevice» su 2 strane o tome kako su Aboridžini

vršili otpor prema Englezima prepričavajući svoje «crnačke» pripovijesti o Cooku

- to je cijelo to poglavlje o moći, otporu i kulturi koje zapravo niš novo ne kaže već pljuje po De Certau, ali to mi znamo i bez čitanja ovoga ;) – ponovit seminar za Mijatovića i to je to