ANOREKSIJA NERVOZA I BULIMIJA NERVOZA

Tema broja

Prevencija poremeÊaja u hranjenju u ranoj adolescenciji
doc. dr. sc. Alessandra Pokrajac-Bulian, doc. dr. sc. Ivanka ÆivËiÊ-BeÊireviÊ
Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet, SveuËiliπte u Rijeci

PoremeÊaji u hranjenju obiËno nastaju u ranoj adolescenciji, dakle u πkolskoj dobi, te je od velikog znaËenja kreiranje efikasnih interventnih programa namijenjenih πkolskoj primjeni. Cilj ovoga istraæivanja bio je provjera efikasnosti programa primarne prevencije poremeÊaja u hranjenju. Namjera programa bila je redukcija zabrinutosti za izgled i teæinu tijela te uËestalosti provoenja dijete. Rezultati su pokazali znaËajno poveÊanje znanja u vezi zdravih navika hranjenja i simptoma poremeÊaja u hranjenju kod eksperimentalne skupine. UoËeno je i smanjenje uËestalosti provoenja dijete, kao i tendencija ublaæavanja negativnih stavova i navika hranjenja
oremeÊaji u prehrani predstavljaju jedan od ozbiljnih zdravstvenih i psiholoπkih problema koji osobito pogaaju adolescentne djevojke. Premda prevalencija donekle varira, najËeπÊe se navodi da 1-2% adolescentica i mladih æena u razvijenim zemljama obolijeva od anoreksije ili bulimije nervoze, pa se bulimija smatra jednim od “glavnih zdravstvenih problema” u SAD-u.1 Premda poremeÊaji u hranjenju ne pripadaju u najuËestalije poremeÊaje, o njihovoj teæini govori podatak o visokoj stopi smrtnosti koja je od 4 do 18%.2 Anoreksija i bulimija nervoza javljaju se u dobi izmeu 12 i 25 godina; anoreksija je neπto uËestalija u ranijoj dobi (oko 14. i 17. godine najviπe je sluËajeva anoreksije), dok se bulimija u prosjeku javlja oko 18. godine æivota. Danas poremeÊaji hranjenja pogaaju djevojke u sve ranijoj dobi, na poËetku puberteta, pa je izuzetno vaæno poËeti prevenciju πto ranije. Primarna prevencija odnosi se na intervencije prije razvoja odreenog poremeÊaja kojima se pokuπava sprijeËiti njegova pojava i razvoj. ObiËno ukljuËuje pokuπaje djelovanja na riziËne faktore, u smislu smanjenja njihova utjecaja, kao i jaËanje zaπtitnih faktora. Ove strategije pretpostavljaju poznavanje kako riziËnih, tako i zaπtitnih faktora koji su povezani s pojavom i razvojem poremeÊaja. Jedna od najËeπÊe koriπtenih strategija u primarnoj prevenciji je edukacija.3 U sluËaju anoreksije nervoze i bulimije nervoze, u primarnoj prevenciji moguÊe je djelovati na niz faktora. Meu njima je æelja za mrπavoπÊu, povezana s pokuπajima provoenja dijete, koja je sve uËestalija u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi kod æena zapadne kulture, pa se smatra gotovo normativnom. U istraæivanju koje provodi Crisp u Velikoj Britaniji, 60% djevojaka izmeu 17 i 18 godina pokuπava promijeniti oblik i teæinu tijela jer se osjeÊaju debelo.4 Whitaker i suradnici navode da 64-69% djevojaka izmeu 16 i 17 godina u SAD-u izjavljuje da je u protekloj godini provodilo dijetu.5 Podaci istraæivanja provedenog na uzorku srednjoπkolki u Hrvatskoj pokazuju da 50% djevojaka i 16% mladiÊa provodi dijetu.6 »ak 49% djevojaka vjeruje da je njihova idealna tjelesna teæina manja od sadaπnje. Utvreno je da veÊ u osnovnoj πkoli 8% djevojËica u dobi od 11 godina provodi dijetu, dok se taj postotak penje na 29% u dobi od 14 godina.7 U veÊini razvijenih zemalja djevojke su vrlo svjesne izgleda svojega tijela i tjelesne teæine te namjerno ulaæu golem napor kako bi utjecale na njegov oblik, Ëesto kroz vrlo oπtre restriktivne dijete. Ovakvi stavovi i ponaπanja danas su sve raπireniji, a obiËno se nazivaju kultom mrπavosti. U razvijenim zemljama Zapada postoji jasna povezanost izmeu kulta mrπavoga tijela, koji je opÊeprihvaÊen, i raπirenosti poremeÊaja u hranjenju. Æivjeti u druπtvu u kojemu se glorificiraju mrπavost i vitkost kao najznaËajnije vrijednosti,

P

dok se debljina smatra abnormalnom i odstupajuÊom, svakako poveÊava rizik od nastanka poremeÊaja u hranjenju, posebice kod æena. Djevojke koje su svjesnije kulturnih normi o mrπavom tijelu kao idealu i koje su internalizirale taj ideal izgleda, a istodobno doæivljavaju i pritisak vrπnjaka i obitelji na provoenje dijete, vjerojatnije Êe razviti negativnu sliku tijela.6 Ove djevojke Ëesto temelje svoje samopoπtovanje iskljuËivo na izgledu, npr. “vrijedim kao osoba samo ako sam mrπava i dobro izgledam”. S druge strane, visoko samopoπtovanje temeljeno na drugim aspektima, npr. socijalnoj i akademskoj kompetentnosti, moæe igrati ulogu zaπtitnog faktora od pojave poremeÊaja hranjenja. Neki pokuπaji primarne prevencije poremeÊaja u hranjenju usmjereni su na pojaËavanje pritiska na medije u smjeru ukljuËivanja πireg raspona oblika æenskog tijela u æenske i modne Ëasopise. Mediji bi trebali plasirati ideju ne da je vitkost negativna, veÊ da su razliËiti oblici tijela podjednako prihvatljivi i poæeljni u naπem druπtvu. Drugi je naËin edukacija djece veÊ u osnovnoj πkoli o kritiËkom stavu i prihvaÊanju medijskih poruka te naËinima odupiranja neadekvatnom i πtetnom medijskom pritisku.8 Primarna prevencija moæe se usmjeriti i na edukaciju opÊe populacije i struËnjaka koji se susreÊu s visokoriziËnim dobnim skupinama, meu kojima su prvenstveno adolescenti. Kako poremeÊaji u hranjenju obiËno nastaju u ranoj adolescenciji, dakle u πkolskoj dobi, svakako je od velikog znaËenja kreiranje efikasnih interventnih programa namijenjenih πkolskoj primjeni. Pritom ne valja zaboraviti da programi prevencije koji su usmjereni na redukciju uËestalosti provoenja dijete i ostalih ponaπanja kontrole teæine neÊe nuæno dovesti do smanjenja incidencije poremeÊaja hranjenja.9 Samo Êe manji dio mladih osoba koji provodi dijetu razviti poremeÊaj hranjenja, a moguÊe je da su neki od njih i otporniji na prevenciju ove vrste. Kako u Hrvatskoj nema podataka o istraæivanjima koja evaluiraju preventivne programe, cilj ovoga rada je primjena i evaluacija programa primarne prevencije po uzoru na model Talijanskog udruæenja za poremeÊaje hranjenja i pretilost.10 Metoda Uzorak. Istraæivanje je provedeno u dvije osnovne πkole u gradu Rijeci, na skupini od 139 uËenika VII. razreda, 69 djeËaka i 70 djevojËica, prosjeËne dobi 12,86 godina (raspon dobi = 12,0-13,6); 75 uËenika sudjelovalo je u programu prevencije, dok su 64 uËenika Ëinila usporednu skupinu. Mjerni postupci. Program prevencije poremeÊaja hranjenja strukturiran je u πest grupnih susreta u trajanju od dva πkolska sata koji su se odvijali jednom tjedno. Svaki je susret poËinjao eduka-

M E D I X • S P E C I J A L I Z I R A N I M E D I C I N S K I D VO M J E S E » N I K • W W W. M E D I X . C O M . H R

67

niti od djevojaka usporedne skupine. Ambrosi-RandiÊ N. 147:401-8. Crisp AH. 385-98. 4. Shaffer D.12 Za procjenu uËestalosti provoenja dijete koriπtena je Skala adolescentnog provoenja dijete.H. ur. PlitviËka jezera. Bowes G. 1967. Cognitive Therapy and Research 1982. Dare C.14 Za potrebe programa sastavljen je test znanja kojim se æeljelo provjeriti koliko su sudionici nauËili o temama relevantnim za poremeÊaje u hranjenju. provedena je serija dvosmjernih analiza varijanci. Pokrajac-Bulian A.15 Rezultati i diskusija Kako bi se provjerile razlike u mjerenjima (prije. Adolescent dieting: Healthy weight control or borderline eating disorders? Journal of Child Psychology and Psychiatry 1997. 15. SpecifiËni ciljevi obuhvaÊaju dva podruËja: prvo se odnosi na porast informiranosti uËenika o sociokulturnom pritisku na mrπavost i ljepotu. Shao Q. Ovaj podatak ukazuje na valjanost primijenjenog programa u smislu da je ovakvim edukativnim programom moguÊe utjecati Ëak i na naËin na koji djevojke gledaju na sebe i prihvaÊaju se. Journal of the American Academy of Child and Adolescent Psychiatry 1988. De Luca L. 3. ZakljuËak Rezultati eksperimentalno provedenog programa prevencije poremeÊaja u hranjenju u skupini uËenika sedmih razreda osnovne πkole vrlo su ohrabrujuÊi i potiËu na nastavak provoenja programa sa πirim skupinama uËenika viπih razreda osnovnih πkola. Chichester: John Wiley & Sons. Nakon provedenog programa uoËava se poveÊanje samopoπtovanja iskljuËivo kod djevojaka eksperimentalne skupine. To je dob u kojoj se mladi suoËavaju s velikim æivotnim promjenama i izazovima. Handbook of eating disorders: Theory. Djevojke u obje skupine pokazuju bolje znanje od djeËaka. 8. godiπnjoj Konferencija hrvatskih psihologa. Neobjavljeni diplomski rad. a koje su ukljuËene u ovaj program prevencije. prema kojoj je nastanak poremeÊaja multifaktorski uvjetovan. Whitaker A. Abrams S. The struggle to be thin: a survey of anorexic and bulimic symptoms in a non-referred adolescent population. Program su provodili psiholozi i lijeËnici. Trans Med Soc Lond 1985. U postupku procjene koriπten je Upitnik navika hranjenja (EAT. Premda ove promjene nisu statistiËki znaËajne. 5:541-3. te πest mjeseci poslije zavrπetka programa) izmeu eksperimentalne i kontrolne skupine u znanju. Prevenzione dei disturbi dell'alimentazione. πto se moæda moæe pripisati razlici u strukturi uËenika izmeu dviju πkola. Fairburn CG. veÊ i s obzirom na poveÊane zahtjeve πkole (prijelaz u srednju πkolu) te izmijenjene zahtjeve sredine. Kalikow K. Walsh T. a uoËena je i tendencija ublaæavanja negativnih stavova i navika hranjenja. The antecedents of self-esteem. obraivanjem teme relevantne za poremeÊaje u hranjenju. Hamilton K. McGuire J. Tjedan dana prije realizacije programa uËenici obje πkole (eksperimentalne i usporedne) ispunjavali su odreene mjere samoprocjene.Tema broja ANOREKSIJA NERVOZA I BULIMIJA NERVOZA tivnim dijelom. Patton GC. ali je pozitivan efekt programa uoËljiv i kod djeËaka u usporednoj skupini. New York: Guilford Press. 10. pa Ëak niti kod mladih ljudi kod kojih joπ nisu toliko stabilizirani. tjelesnim i psiholoπkim efektima dijete te najËeπÊim poremeÊajima u hranjenju. Ovakvi rezultati su u skladu s oËekivanjima. pa Ëak i poveÊanju samopoπtovanja. Podatak koji posebno ohrabruje odnosi se na uËestalost provoenja dijete. nezadovoljstvo tijelom i simptomi poremeÊaja hranjenja kod adolescenata. • GOD. Eating Attitudes Test). smanjenju uËestalosti provoenja dijete. 7. Rosier M. Drugo podruËje temelji se na pomaganju uËenicima u smanjivanju rizika od nastanka poremeÊaja u hranjenju kroz reduciranje znaËenja koje se pripisuje teæini i tjelesnom izgledu u samoprocjeni. 68 MEDIX • OÆUJAK 2004. te pomaganje u odræavanju pravilne ishrane te zdravog naËina æivota. 13. 14. U: Szmukler G. Prospects for prevention. Regulation of the self in adolescence with particular reference to anorexia nervosa. M L I T E R AT U R A 1.-9. U poËetnom ispitivanju prije provoenja programa dvije skupine uËenika razlikovale su se jedino u visini samopoπtovanja. Rezultati upuÊuju da uËenici eksperimentalne skupine znaËajno rjee provode dijetu nakon programa od uËenika usporedne skupine. Dalle Grave R. a nakon toga slijedile su grupne aktivnosti i diskusija. Istu tu bateriju upitnika sudionici su ispunjavali tjedan dana nakon zavrπenog programa te nakon razdoblja od πest mjeseci praÊenja. Internalizacija ideala tjelesnog izgleda. a rezultat je djelovanja seta predispozicijskih. Ova je razlika zadræana i nakon πest mjeseci praÊenja. 6. 6:23-50. U skupini djeËaka nije doπlo do ublaæavanja negativnih stavova. 2002. Treasure J. Studies of the epidemiology of bulimia nervosa. 19:143-63. ur. 1995. 1:27-38. Fairburn CG. Daniels S. Verona: Positive Press. Program je namijenjen uËenicima zavrπnih razreda osnovnih πkola zbog toga πto su poremeÊaji u hranjenju sve uËestaliji na poËetku puberteta (13-14 godina). tako da se one viπe ne razlikuju od djeËaka. uËestalosti provoenja dijete i samopoπtovanju. Garfinkel PE. Bohr Y. 5. vaæno je uoËiti da u usporednoj skupini nema promjena i nije zabiljeæen sliËan trend. Slade P. Hibbert ME. Verona: Positive Press. Dalle Grave R. Realibility testing of a children's version of the Eating attitudes test. Eksperimentalna skupina pokazala je znaËajno napredovanje u poznavanju problematike. Waller G. neposredno nakon. Rad prezentiran na 10. pogreπnim uvjerenjima koja dovode do poremeÊaja hranjenja. Bemis KM. Djevojke iz eksperimentalne skupine imale su znaËajno niæe samopoπtovanje od djevojaka usporedne skupine i od djeËaka opÊenito. American Journal of Psychiatry 1990. prezentiranje æivotne filozofije koja se temelji na samoprihvaÊanju. osobito kod djevojaka. Ova razlika izmeu dviju skupina zadræana je i nakon πest mjeseci.13 a za procjenu samopoπtovanja Coopersmithov upitnik samopoπtovanja. Olmstead MP. MustapiÊ J. Garner DM. kao i poveÊati informiranost o razliËitim bioloπkim i tjelesnim promjenama u pubertetu. Rukavina T. stavovima o hranjenju. Beglin SJ. UËenici eksperimentalne skupine pokazali su nakon programa znaËajno bolje poznavanje zdravih navika ishrane kao i znakova poremeÊaja u hranjenju od uËenika usporedne skupine. obitelji i vrπnjaka. ukazivanje na bioloπke tjelesne promjene koje se javljaju u pubertetu i olakπavanje njihovog prihvaÊanja. 162:837-40. Davies M. 2001. The eating attitudes test: Psychometric features and clinical correlates. modificirati ponaπanja i stavovi prije negoli se oni stabiliziraju u adolescenciji. X • BROJ 52 . Dob od 12 do 14 godina najpogodnija je za ovaj tip programa prevencije jer se u ovoj dobi mogu oblikovati odreene vjeπtine.. 9. 289-93. Freeman and Co. Iako se poremeÊaji u hranjenju javljaju deset puta ËeπÊe kod djevojaka negoli mladiÊa. 11.11. πto je moglo rezultirati i boljim samoprihvaÊanjem. U: Brownell KD. nezadovoljstvo tijelom i navike hranjenja u πkolskoj dobi. funkcionalnijih. 3:299-306. Garner DM. The prevention of eating disorders. British Journal of Psychiatry 1992. San Francisco: W. Cilj programa je prije svega prevencija razvoja poremeÊaja hranjenja kroz smanjenje uËestalosti provoenja dijete i razine zabrinutosti za teæinu i izgled tijela. Fairburn CG. 1995. Program se temelji na kognitivno-bihevioralnoj konceptualizaciji poremeÊaja u hranjenju. A cognitive behavioral approach to anorexia nervosa. ne samo u bioloπkom smislu. Psychological Medicine 1989. Rijeka: Filozofski fakultet. Poznato je da su stavovi neπto πto se ne mijenja niti brzo niti lako. Maloney M. 6. Coopersmith S. u program se ukljuËuju i djeËaci jer oni mogu pomoÊi oboljeloj prijateljici te odigrati znaËajnu ulogu u smanjenju sociokulturnog pritiska na mrπavost koji se usmjerava na æene. Selcer R. Jedan od ciljeva programa bio je umanjiti znaËenje koje djevojke pripisuju teæini i tjelesnom izgledu u samoprocjeni. Struktura programa Provedeni program za prevenciju poremeÊaja u hranjenju temelji se na iskustvu Talijanskog udruæenja za poremeÊaje hranjenja i pretilost. Podatak da je doπlo barem do minimalne promjene. Psychological Medicine 1982. precipitirajuÊih i perpetuirajuÊih faktora. Carlin JB. studenog 2002. koji se najËeπÊe koristi u procjeni abnormalnih stavova i ponaπanja vezanih uz hranjenje. Johnson J. Eating Disorders and Obesity: A Comprehensive Handbook. 1999. Spolna orijentacija. UoËena je tendencija smanjenja negativnih stavova o hranjenju kod djevojaka u eksperimentalnoj skupini. treatment and research. »ak i veÊa promjena u stavovima ne bi nas previπe ohrabrila kada ne bi dovela do promjena i u ponaπanju mladih ljudi. 12:871-8. 12. upuÊuju na to da provedeni program moæe pokrenuti proces preispitivanja postojeÊih stavova i postupno usvajanje novih. Media influences on body size estimation in anorexia and bulimia: an experimental study. 2. eksperti za poremeÊaje u hranjenju s iskustvom u radu s adolescentima. Alle mie pazienti dico.