Historija J-I Evrope Pod Osmanskom Vlašću

JU UNIVEZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
HISTORIJA
AGO MUJKANOVI
HISTORIJA ZEMALJA JUGOISTONE EVROPE
POD OSMANSKOM VLAU
(kratak presjek literature i predavanja)
Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

Ago Mujkanovi
Godina, 2009.
IZVORI ZA IZUAVANJE OSMANSKE HISTORIJE
Ope prihvaena podjela Osman.izvora je podjeljenja na dokumente:
1. dokumente vrhovne vlade
2. dokumente administrativne vlasti
3. dokumente erijatsko-sudske vlasti.
Dokumenti vrhovne vlasti su:
1. akti Visoke porte i Carskog Divana: pisma, fermani i berati;
2. zbornici zakona i naredbi
3. akti carskog katastera : tapijski defteri (ekonomsko-pravni), pokrajinski, porezna
knjiga za sandake)
4. knjige i akti dravnog raunovodstva (MUHASEBATA) i finasije
5. svi ostali organi vlasti- fetve (izdavali ejh-imami).
Administrativni dokumenti:
1. erijatski protokoli kadija
2. FERMANI- zapovjesti sultana
3. BERAT sultanov ukaz
4. HATIERIF- sultanova zapovjest (poznata Hatierif od Gilhane)
5. SULHNAMA- mirovni sporazum sa susjednim dravama, npr. Karlovaki
mir.spozum
6. FETHNAMA- obavjest o osvajanju sjesjedne zemlje
7. DEFTERI- knjige katastra
8. SALNAME- godinjaci za izuavanje kulturne historije
9. ARZUHAL- prestavnici od strane provincija, ka vioj vlasti (sultanu)
10. FETVE- vjerske naredbe, izdaje ih ejh- imam
11. SIDILI- protokol erijatskog sudstva
12. HUDETI- sudske odluke
13. VAKUFNAME- zavjetajna pisma (testameniti)
14. TAPIJA- pravo na posjedovanje zemlje.
Svi ovi dokumenti mogu se pronai u slijedeim institucijama:
-Arhiv grada Istanbula (od 15.-19.st.), Arhiv predsjednika vlade(osn.1846. Osn.ga
Mustafa Reid.-Topkapu Saraj), Arhiv Ministarstva vakufa, Dravni arhiv u dubrovniku,
Dravni arhiv u zadru, Samostani u zaostrogu i Splitu, JAZU (dan. HAZU), Arhiv u
Veneciji.
U BiH ovi dokumenti se uvaju u slijedeim institucijama:
Gazi Husrev-begova medresa, Regionalni arhivi, Orijentalni Institut u Sarajevu, Arhiv
BiH u Sarajevu, Muzej grada Sarajeva, Stara pravoslavna crkva u Sarajevu, ANU BiH,
Samostan u Fojnici (Franjevaca), Vakufska direkcija u Sarajevu i Mostaru. 1
Hazim abanovi, Turski diplomatski izvori za historiju naih naroda, PIOF, br. 1,
Sarajevo 1950, str. 117.-149.

Ago Mujkanovi
POETCI OSMANSKE HISTORIJE, VELIKI SELDUCI I

ANADOLSKI SELDUCI
Osmanlije potjeu od Oguza, nomadskog plemena koje je jo u 10. stoljeu lutali
kazakom stepom prostorom sjeverno od Aralskog, Kaspijskog i Baltikog mora. Na
elu oguske plemeske grupe Kinik (ivjeli na nomadskom prostoru donjeg toka rijeke
Sir- Darje, bio je poglavar po imenu SELUK. On je zajedno sa svojim pobunjenicima oko
970. godine primio Islam (do tada su vjerovali u vie bogova) , te stupio u slubu
perzijskih Samanida u Buhari- drava u podruju istone Perzije).
Godine 999. Samanide e pobjediti Karahanidi, to su eljeli da iskoriste Selduci,
odnosno potomci Seleuka, braa Togrul-beg i Cagri-beg Davud, koji su sa svojim
konjikim odredima osvojili velika podruja. Togul- beg je osvojio prostore Harasana,
Niapura, Horezma, hamadana i Ishafan.
Ratni duh i snagu Togrul-bega je elio da iskoristi bagdadski halifa i poziva ga da zbaci
itsku dinastiju Bijida. To e Togrul-beg i uiniti i halifa Al-Kaima ga je 1055. proglasio
sultanom ime je utemeljena dinastija Velikih selduka.
Treba reci da je prostor Male Azije (Anadolije) prije turkmeskog doseljavanja pripadao
Vizantiji, ali je ipak cijela teritorija, cijela teritorija nije bila naseljena, tj. urbanizirana.
Na tom prostoru ivljeli su Grci , Armenci i doseljeni Slaveni. Na graninom prostoru su
ivljeli Akritari- narodi armenskog porijekla, a bili su fanatni borci za vjeru. Dolaskom
Alp Arslana na elo Oguza, deava se sve ei sukobi sa Vizantijcima, a u jednoj bitci
kod MANCIKETA 26. 8. 1071. godine , vizant. car Roman Diogonis doivljava poraz.
Tom pobjedom Turkmeni sebi otvaraju vrata za vee naseljavanje podruja Male Azije,
to e imati za rezultat izmjene etnike slike Anadolije. Takoe dolo je do formiranja
malih kneevina kao : DANIMENDIDI oko Maltije, MENGUEKIDI na gornjem toku
rijeke Eufrat, SALTUKIDI oko Erzeruma itd.
Pritjecajem Turkmena u Anadoliju nastao je u drutvenom i etnikom pogledu dualizam
nomadstvai sjedilatva. Na gusto naseljenim podrujima stanovnitvo je bilo sjedilakobavilo se poljoprivredom, dok nomadi esto su lutali i traili sve bolje panjake za uzgoj
stoke.
Poetkom 30-tih godina 13.stoljea, u Anadoliji dolazi sve vie turkmenskih plemena,
koji su bjeali sa podruja Srednje Azije pred navalama hordi Dingis-hana. Meu tim
plemenima nije bilo samo Oguza, nego i drugih turkmenskih plemena koji e se
vremenom obsorbirati sa Oguzima.
Nakon pobjede kod Manciketa nije bilo veeg uspjeha Selduka, a nakon smrti AlpArslana drava slabi jer nije imala snanog vladara, to e utjecati na raspad drave na
meusobno sukobljenje patuljaste kneevine.
Za dalji razvoj dogaaja vano je stvaranje drave u Zapadnoj Anadoliji koju je osnovao
princ Sulejman, dalji roak Alp- Arslana. On e uspjeti da stvori sultanat Anadolijskih
selduka.
Ta drava za svoj opstanak morala je da se bori protiv Vizantije i Danimenida. Ali
Selduci uspjevaju da odnosu pobjedu nad Vizantijcima i to 17.9.1176. u bitci kod
MARIOKEFALONA, a ubrzo zatim 1178. godine bjede i Danimanide. Tako su uspjeli
da se rijee dva velika neprijatelja.

Ago Mujkanovi
Najveu mo ima ova drava za vrijeme vladavine ALEADINA KEJKUBADA I
(1220.-1237.) drava sultanata anadolskih selduka se prostirala do istoka Anadolije do
zapada M. Azije. Ali, nakon smrti Kejkubada, dolazi do slabljenja drave koju e na
Kasedagu 1243. razbiti Mongoli. Tako se drava velikih selduka raspala na Zapadni i
Istoni dio, a granica je bila rijeka Kizik Irnak.
Zapadni dio e stupiti u savez sa Nikejskim carstvom, a Istoni djelom e upravljati
Mongoli. Tako su stvorene dvije manje kneevine koje e samostalno da se razvijaju.
Tako je slabljenjem Seldukog carstva stvarano vie emirata, meu kojima e nastati i
Osmanski emirat. Drava Anado.selduka e prestati da postoji ve poetkom 14.stoljea,
jer Mongoli su potpuno preuzeli upravu nad zemljom.
PREDHODNICI OSMANSKE DRAVE

Meu brojnim bejlucima (emiratima) (oko 24 bejluka, a u 14.stoljeu i vie) na prostoru
M.Azije, koji su nastali kao rezultat slabljenja Selduka, u drugoj polovini 13. stoljea
nastaje i Osmanski emirat. O njegovom postanku malo se zna, a svoja saznanja vezana
su za legende i kazivanja, a najvanija su ona dva koja iznose Inaldik i Fuad (Fadil):
lanovi dinastije Osmanlija su pripadali turkmenskom plemenu Oguza, a ujedno i
plemenu Kai(inilo je ogranak prostora Merve u Turkmenistanu). Prva poznata linost na
elu plemena Kai bila je po predanju Sulejman. Prostore Merve, Sulejman je zajedno sa
svojim plemenima morao napustiti pred navalama horda Dingis-hana i na tlo Anadolije
dolaze 1221. godine.
Godine 1227. umire Dingis-han ime Mongoli poinju da slabe. To je elio iskoristiti
Sulejman i da se naseli na prostor Mezopotamnije. Po predanju Sulejman naputa
podruje Anadolije i negdje oko 1231. dolazi do Eufrata. Jedan dio suplemenika je uspio
da proe preko rijeke ,a Sulejman se utopi. Bio je to razlog da se pleme Kai podjeli , a od
etvorice brae, trojica su odluila da ostanu , dok je etvrti sin ERTOGUL, sa ostatkom
suplemenjaka odluio da se vrati u M.Aziju.
Ertogul e ovim plemenom da vlada od 1231.-1281.
Vrativi se u M.Aziju on se naselio na podruje istono od Erzeruma, a bio je stabilan i
miroljubiv vladar. Zbog vjernosti prema Selducima, njihov vladar Aleadin Kejkubad
naselio je na poznate panjake kod Soguta-blizu Eskiehira. Sve se to deavalo kada je
nestalo Vizantijsko carstvo 1204. godine i obnovilo se 1261. (IV Krstaki rat).
Aleadin je Ertogrulu dao ova podruja iz dva razloga:
1. da se rijei nemira Turkmena,
2. stvorio je tampon zonu sa Nikejskim carstvom(kranim).
U to vrijeme, ovaj emirat niko nije ozbiljno shvatao i gledali su na njega kao na neku
vrstu pretnje.
To je vjerovatno izgledalo tako jer je emir Ertogrul vodio osmiljenu politiku politiku
ne mjeanja u stvari drugih emirata. Bio je svjestan da je njegovo pleme slabo i da ne
smije ulaziti u ratnike avanture.
Stoga je u svojo dugoj upravio imao za cilj da sauva ivote svojih suplemenika, da uva
mir i granice, kako bi se plee prirodnim putem (natalitetom) uvealo.
Ali, ipak je u pojedinim trenutcima morao da ratuje i zbog injenice da je blizu Nikejskog
carstva. Ta borba prikazivana je kao Dihad-borba za vjeru, ali je ustvari bila borba za
opstanak. Da nije bilo ambicija emira pokazuje podatak da je pleme Kai (prev.stijena,

Ago Mujkanovi
dr.prev.klizav) u proljetnim i ljetnim mjesecima izvodili stada u brda na ispau , a taj
period je nazvan JAHJUK, a zimi su se vraali u dolinu-taj period je nazvan KILUK.
Tako su provodili decenije bez nekog veeg dogaaja.
EMIR OSMAN (1281.-1326.)

Osman je roen 1258. godine , a to znai da je imao 23. godine kada je doao na vlast.
Negdje oko 1281. umro je emir Ertogrul i na elo plemena Kai doao je njegov sin emir
Osman, tada je imao 23 godine. to znai da se radilo o zreloj linosti , koja je vidjela
kako mu u ranijem periodu otac vlada i u narednom periodu preuzima sve odluke u cilju
daljeg napretka plemena Kai. U prvoj godini vladavine , to se tie unutranje i vanjske
politike, njegove odluke nisu se razlikovale od oevih. Ali on je ve tada uoio dvije
stvari na koje njegov otac nije obraao panju:
- treba voditi politiku pribliavanja prema pojedinim feudalnim porodicama
Bizantijskog carstva- uei njihovu taktiku ratovanja. Zbog toga se sve
vie pribliava bizan.porodici Mihajologu, koji su gospodarili
Bizantijskim gradom Biledeg.
- Uoio je da veliki znaaj imaju dervii i njihov ejh. U cilju dobivanja
podrke dervia, emir Osman se sve vie poinje pribliavati andolskim
ejhovima, a posebno ejhu Erdebehu, koji je bio vjerski autoritet u M.
Aziji, oenivi njegovu kerku on dobija podrku dervia, koji poinju da
meu narodom ire njegovo ime i ugled.
Vremenom emir Osman sve vie i ee poinje ratovati protiv susjednih bizantijskih
vojnih zapovjednika i to kako u cilj u da preduhitri njihove napade , tako i u cilju ratnog
plijena koji je jaao njegovo pleme, ali i ugled.
To ratovanje emir Osman i pristalice prikazuju kao borbu DAR UL ISLAM- zemlja pod
Islamskom vlau i DAR UL HARP-zemlja rata.
Emir Osman koji sada ratuje drugaije od drugih Bejruta- iskljuivo protiv Bizanta, pravi
od toga Dihad.
Sve je to bilo u cilju da se on prikae kao jedini od turkmenskih voa kao istaknuti
borac za Dihad i irenje vjere, a time raste i njegova linost , ali on ima i korist od toga.
Prilikom te borbe, pleme Kai nisu imali dovoljno oruja . pogotvo ne savremenog, i on
koristi taktiku Sprene zemlje.2
Zbog svih tih uspjeha emir Osman je osnovao prvi urbanizovani grad KARADIHISAR.
Zbog takvih uspjeha, tadanji selduki voa, rumski sultan Alaedin III Kejkubed 1299.
godine svom uglednom savezniku i uglednom ratniku alje bubanj, zastavu , konjski tug i
dobo.3 Zato se u osmanskoj historijografiji 1299. godina uzima kao godina nastanka
Osman.drave.
To je vrijeme kada zapoije i poznata Osmanska politika koja e naroito koristiti
Osmanovi potomci, a ona se zasniva na:
1. gazijstvu vojska4
2. ahaizmu-podrka privrednika
2
Taktika Sprena zemlja-sve okolne tvrave bi unitio, a opkloljeno stanovnitvo bi nakon izvjesnog
vremena, kada potroe zalihe, bilo primorano da se preda.
3
Slanje ovih predmeta u tadanje vrijeme bili su priznavanje bejluka.

Ago Mujkanovi
3. dervitvo- vjerska podrka.
Ovo su ujedno i tri temelja na kojima je poivala osman.drava.
Cjelokupna Osmanova politika zasnivala se na dva osnovna principa:
1. JAGMA-politika osvajanja
2. MUDARA- diplomatskim putem osvojanje prostora
Dobivi indirekcije vazalnog bejruta-emir Osman sa jo veim intenzitetom poinje
voditi rat sa bizantskim vojnim pokrajinskim jedinicama.
Jedna od najvanijih bitaka odigrala se u julu 1301. godine kod BAFEONA. To je
vrijeme kada emir Osman napada jedan od najpoznatijih bizan.gradova Nikeju. Sve to
pokazuje koliko je ojaala vojna, a samim tim i politika mo njegovog bejluka. Saznavi
da je emir Osman zapoeo vee vojne operacije protiv Vizantije, tadanji car Andronik II
Paleolog (1282.-1328.) poslao je svoje elitne trupe od 2000 vojnika da ojaaju granice
carstva, ali im je emir Osman nanio teak poraz.
To je imalo velikog znaaja jer se od tog vremena mnoga turkmenska plemena poinju u
Osmanu da vide istinskog vou i naputaju svoje bejluke i odlaze u Osmanski bejluk.
Tako se sada Osman mogao oslanjati na brojne pristalice koje poinju sebe nazivati
Osmanlijama, a bejluk Osmanski bejluk. Od tog vremena do 1918. Osmanska drava se
naziva po imenu osnivaa, a ne po plemenu ili narodu. Zbog toga je pogrean naziv
Turska drava ili Tursko carstvo za navedeni period.
U narednom periodu Osman nastavljajui svoje vojne akcije, naao se u boljoj poziviji
zbog toga to Rumski sultanat nestaje sa historijske scene 1307. godine , a Osman je
samo formalno priznavao selduku vlast.
To je vrijeme kada Osman se ne zadovoljava samo sa plijenom, nego poinje da iri svoju
teritoriju osvajajui bizantski teritoriji. Osnivanjem prvog urbanizovanog grada
Karadahisar-a (Crna tvrava), taj grad, iako nema pouzdanih podataka postaje
prestolnica sve do 1326. kada su osmanlije osvojile Bursu.
Od vremena Osmana, stanovnitvo se ne bavi samo nomadskim stoarstvom, nego se
poinje baviti i zemljoradnjom, trgovinom i zanastvom.
Godine 1317. Osman ve u zrelim godinama odluuje da vlast preda svom sinu Orhanu,
ali on i dalje odluuje o svim vanim odlukama, to sami tim priprema sina da nastavi
vladati kao i on.
Kada je Osman umro 1326. godine njegov bejluk bio je teritorijalno jedan od najveih u
Anadoliji i obuhvatao je povrinu od 18. 000 km.
Iako je stvorio jaku dravu nije mogao biti sultan zbog toga to nije kovao svoj novac,
kao jedan od tri uslova koje nije ispunjavao
prema erijatu.Druga dva uslova je
ispunjavao, Osman je imao punu vlast i kontrolu na teritorijama koje su priznavale
njegovu vlast , takoe je petkom na hudbi spominjano njegovo ime.
GAZI (tur.), islam. vojnik koji se borio protiv nevjernika. U osmansko doba poasni naslov koji se
davao vojskovoi pobjedniku. U povijesti su najpoznatiji: Gazi Osman (sultan, 1288-1326) i njegov sin
Gazi Orhan (sultan, 1326-59), u naim krajevima Gazi Husrev-beg, u novoj Turskoj Gazi Mustafa Kemalpaa.

Ago Mujkanovi
Znaaj politike emira Osmana
Njegova politika je bila fleksibilna, donosio je odluke u drutvu istaknutih intelektualnih
ljudi.
Ponaao se prema svakom podaniku isto, bez obzira bio on musliman ili ne. Svaki
podanik je mogao mu doi i postaviti pitanje to ga je zanimalo, to je emiru Osmanu
donosilo veliku popularnost. Ve od prvih dana svoje vladavine, emir Osman je
prihvatio erijat kao zakonodavstvo.
Sudske poslove obavljali su kolovani ljudi-kadije.5 Unutranji red i mir odravale su
subae. Ako bi iz bilo kojeg razloga vladar odsustovao, komandu nad oruanim snagama
preuzimali su beglebegovi. 6
SULTAN ORHAN (1326.-1362.)

Vladao je od 1317. godine uz svog oca, a od 1326. godine vlada samostalno (po Matuzu
do 1326;1359. godine po Inaldik 1326. , po Roberu Mantranu od oko 1324.-1362.).
Orhan je za smrt svog oca saznao u neposrednoj blizini Burse. Nekoliko mjeseci iza smrti
svog oca, emiro Orhan je 6. aprila 1326. godine zauzeo Bursu i proglaava je novom
prestolnicom Osmanskog Carstva.
U meuvremenu nakon oeve smrti svi plemenski prvaci Alpovi i Ulema donjeli su
odluke da na elo bejluka bude imenovan princ Orhan. Tako je prva smjena na vlast
prola bez ikakvih problema. Godine 1322. da bi se uzdigao iznad svojih predhodnika
Orhan nareuje da se pone kovati svoj novac, ime je ispunio i tei uslov, te se poinje
nazivati sultanom. 7
I sultan Orhan nastavio je oevu politiku teritorijalnog irenja. Rezultat toga bio je da je
sa sinom princom Sulejmanom osvoji prvo Nikeju 8 1331. godine, a 1336. osvaja
Nikomediju. 9
KADIJA, takoer hakim (tur. kadi od arap. qada : suditi), erijatski sudac koji vri jurisdikciju po erijatskom pravu (musl.
vjersko pravo koje obuhvaa i odredbe branog, porodinog i nasljednog prava).

6
BEGLERBEG (tur. beylerbey: beg begova), neko najvii in u osm. vojsci. Do upravne reforme u prvoj pol. XIX st. taj naslov su
nositi voj. i graanski guverneri velikih oblasti (beglerbegluci, ejaleti, vilajeti) Osmanskog Carstva, koje je bilo najprije podijeljeno na
dva beglerbegluka: anadolski, u kojem su bile az. zemlje, i rumelijski, u kojem su bile evr. zemlje pod tur. vlasti. irenjem Carstva u
evr. dijelu izdvajaju se zasebni beglerbegluci: bosanski (-> BOSANSKI PAALUK), budimski i temivarski. Naslov je nestao 1922, kad je
uspostavljena republika.
7
SULTAN (arap.: moan ovjek, gospodar), titula nekih islam. vladara na Orijentu. Prvi se put javlja u arap. spomenicima IX st.
uz ime kalifa i njihovih dostojanstvenika. Danas naslov s. nose vladari nekih sultanata u Arabiji, Malezijskoj Federaciji i dr.
8
NIKEJA, gr. NcxxE~, grad u ant. Bitiniji, danas selo Iznik, sjeveroist. od Burse u maloazijskom dijelu Turske.
9
NIKOMEDIJA, gr. N~xo~~~eix, lat. Nicomedia, ant. grad u Bitiniji, na ist. obali Mramornoga mora u blizini dananjeg tur.
grada zmita.
Utemeljena 264. N. je bila gl. grad Bitinijskog Kraljevstva a poslije 74. rim. provincije; Dioklecijan ju je
odabrao za rezidenciju. Od helenistiko- rim. graevina sauvali su se ostaci bedema, akvedukta, temelji hrama i dr
.
7

Ago Mujkanovi
Ve u to vrijeme on mijenja svoju politiku, on poinje da ratuje i sa ostalim bejlucima
koji su muslimanski jer je smatrao da ne moe mirno vladati ako ne nametne svim
susjednim bejlucima svoju vlast.
Tako godine 1335. (zavisno od literature 1345.) zu teke muke osvaja bejluk Kahari, a te
1335. kada se ugasila dinastija Ilhamida, Osmanska drava de facto i de jure postaje
samostalna. Sultan Orhan je ve tada znao , da ako hoe da ojaa poloaj svoje zemlje
mora imati i kopnenu i pomorsku mo.
Iz tih razloga on napada i bejluk Karasi koji je dijelom izlazio na Egejsko more i osvaja
ga 1345. godine ime se pribliava Evropskom kontinentu.
Pored vanjske, on je vodio i dobru (fleksibilna) unutranju politiku. Tako u mnogim
10
osvojenim gradovima iz linih sredstava podie brojne bazare
i imarete11 u kojima je
znao i sam doi i djeliti hranu siromanima. Pred samo osvajanje Nikeje 1331. godine on
je u Bursi sagradio prvu Medresu12 i za glavnog profesora dovodi Medivat Davuda iz
Cezareje.
Iako nije imao priliku da sam stekne dobro obrazovanje, on je esto provodio vrijeme u
diskusijama uglednih ljudi, ne bi li i lino doznao to novo za svoju upravu. Ne ekajui
duboku starost Orhan je u to vrijeme preputao sinu princu Sulejmanu da obavlja vojne
poslove i nove pripreme za osvjajanja.
esti unutarnji sukobi u Vizanitiji pogodovali su za Osmansko Carstvo, u smislu
teritorijalnog irenja. Naime, nakon smrti Andronika II Paleologa 1333. godine,
naslijedio ga je 9.-togodinji sin Jovan V Palelog u ije ime je vladala njegova majka
Ana. Meutim, njihov protukandidat Ivan Kantakuzen koji 1341. godine uspjeva da uz
pomo plemstvom iz Trakije proglasi se bazileusom u Trakiji.
Ali trebalo mu je punih 5 godina da potpuno izvri dravni udar i sebe proglasi carem
1346. ,a to je uspio uz pomo Osmanlija, kod kojih se bio sakrio tokom bijega.
Zbog jaanja saveza Kantakuzen daje sultanu Orhanu kerku Teodoru za enu. (Brak je
sklopljen oito iz politikih razloga.). To sultan Orhan prihvata jer na osnovu tog braka
on prima sva temeljna prava da zauzme Vizantijsko prestolje i kada krena na
Konstantinopolis nee ga smatrati barbarinom. Da se sve vie mijeao u sami vrh
Vizantije, Orhan je dobio jo jednu priliku kada je pozvao ga Kantakuzen u pomo jer je
srpski car Duan opkolio Solun 1349. godine.
Orhan alje sina Sulejmana i te 1349. Osmanlije prvi puta dolaze na evropsko tlo. Kao
disciplinova vojska koja je dola u pomo, nakon pruanja pomoi osmanlije su se
povukli, to je ostavilo velikog uticaja na Evropljane.
U daljem toku deavanja , Osmanlije koriste graanski rat Paleologa i Kantakuzena i
princ Sulejman 1353. godine odlazi na Galipoljski poluotok 13 i osvaja tvravu Cimpa, a
ve naredne 1354. Galipolje je zadesio veliki zemljotres i mnogo stan. se iselilo to je
10
BAZAR (perz.: trg). 1. Na Bliskom istoku, red duana u jednoj ulici koja je natkrivena; na oba kraja ulice su vrata, koja se mogu
zatvoriti. Usred bazara obino su hanovi. 2. U gradovima, velik robni magazin, koji na malo, obino jeftinije, prodaje robu iroke
potronje.
11
IMARET (turski; arap. imare), u krugu islam. civilizacije, javna dobrotvorna kuhinja za siromahe, uenike medrese, putnike i
neke vakufske slubenike; na podruju Jugoslavije najstariji je Ishak-begov i. u Skoplju iz 1438. Takoer naziv za gostinjac, uboki
dom i bolnicu.
12
MEDRESA (tur. medrese, arap. madrasa: uilite), via musl. vjerska kola; ima karakter srednje i visoke kole.

Ago Mujkanovi
omoguilo princu Sulejmanu da bez velike muke osvoji cijelo Galipolje ime je utvren
mostobran izmeu Azije i Europe.14
Te iste godine princ Sulejman se odluuje da ponovo doe do Soluna ali sada ne kao
pomo, ve kao osvaja i to zbog uvoza i izvoza ime bi ojaao ekonomsku mo
Osmanlija. Prilikom osvajanja Soluna i dokaskom u Trakiju, grko-pravoslano stan.nije
ih gledalo kao barbaree, nego su ih gledali kao osvajae koji im mogu pomoi. Naime, to
stan.je pretrpjelo mnoga razaranja i pljake, te su bili miljenja da je bolje da vladaju
nekrani, koji su poteni.
U to vrijeme na vlast je ponovo, nakon dravnog udara . vratio se Jovan V Paleolog.
Princ Sulejman uvjerujui da je osigurao posjede u Evriopi, vraa se u Aziju i osvaja
Angoru(dan.Ankara). Osvojio ju je zbog toga to se smatralo ko ima vlast u Angori ima i
upravu nad Turkmenima.
Po povratku u Evrpou princ Sulejman poinje da zauzima dio po dio teriotrije i te
oblasti poinju se nazivati Rumelija. Ali, kada se smatralo da je princ Sulejman u
potpunosti spreman da naslijedi oca, desilo se neto nepredvieno. Naime, prilikom
jednog lova, princ Sulejman je pao s konja i slomio kimu. Umire 1358. godine, u blizini
grada Ruvelija u Evropi. Tu mu je podignuto turbe jer je Orhan htio da da doznanja
evropljanima da se ne planira povui iz tih krajeva. Iste godine, drugi Orhanov sin, princ
Halil, koji je bio u sjeni starijeg brata i sam je ratovao, ali je u ratu protiv Fokejaca
zarobljen, to se smatralo velikom sramotom, te ne naslijeuje oca.
Tu situaciju koristi Jovan V Palelog koji od Fokejaca za 100.000 dukata oslobaa Halila i
vraa ga, ali ti postupci izbacuju Halila iz politikog ivota.
Sultan je bio zahvalan gestom cara Jovana V , ali na historijsku scenu stupa treci Orhanov
sin Murat I , koji e ga ubrzo i naslijediti.
U mjesecu martu 1362. godine u 81. godini ivota umire sultan Orhan a njegov sin Murat
bez ikakvih protukandidata zauzima prestolje.
U tom trenutku Osmansko carstvo obuhvatalo je teritorij od 75.000 km, to znai da se
od 1326.-62. utrostruilo (poetno 18.000km).
Znaaj sultana Orhana
U vrijeme svoje vladavine pored mnogobrojnih osvajanja dosta je uinio i na unutranjem
ureenju drave, ali i vanjskim jer od njegova vremena poinje teritorijalno osvajanje
evropskih krajeva.
On je erijat uzdigao kao najvie zakonodavstvo,a pomo mu je pruao mlai brat
Alaedin koji je privi nosio titulu vezira. Istina, titula vezir nije imala isto znaenje kao i
kasnije. 15 Dolazi i do stvaranja i Izvrnog tijela Carski Divan. (Titula paa, vezir i divan
Osmanlije su preuzele od selduka, ali su ih prilagodili svojim uslovima).
13
GELIBOLU, nae ime Galipolje, gradi i luka na istoimenom poluotoku evr. obale Dardanela, Turska; Ant. Callipolis G. je
zbog svoga smjetaja na Dardanelima uvijek imao strateku vanost. Tuda su 1190. kriari preli u Malu Aziju; 1354. Osmanlije tu
prvi put prelaze na evr. kopno; poprite borba u I svj. ratu (1915-16).
14
MOSTOBRAN, relativno malen prostor na neprijateljskoj obali; sa tri je strane opkoljen neprijateljskim jedinicama; dre ga
snage kojima se glavnina nalazi na suprotnoj obali rijeke ili mora. Tvori se prepadnom akcijom ili nasilnim prijelazom preko vodene
prepreke, ili je to zadnji sauvani dio teritorija naputena na. jednoj obali. M. slui kao osnovica za prodiranje u dubinu ili zatita za
snage koje se povlae.

Ago Mujkanovi
Vojsku je podjelio u dva reda:
1. jaje ili piljade
2. 2. konjanici ili musele. 16
SULTAN MURAT I 1362.-1389.

U trenutku peuzimanja vlasti sultan Murat I imao je 28. godina (po Jozefu Matuzu
35godina.), to znai da je bio zrela osoba za preuzimanje dravnih poslova.
Jedna od prvih odluka koje je ovaj sultan donio jeste da se pone oslovljavati sa Azem-i
sultan (Najuzvieniji sultan) ili sa titulom kojom su se nazivali pojedini selduki vladari
Huvedagija ( titula koja je odgovarala tituli cara). On ovo zvanje uvodi jer se protezalo
miljenje od strane drugih turkmena da su Osmanlije skorojevii, a njima su se najvie
protivili Karamanidi.
U vrijeme kada je sultanu Muratu I stigla vijest o smrti njegovog oca, u Angori pobunili
su se ahijski ejhovi17 . Razlog ove pobune bio je taj to su Ahije smatrali da ne trebaju
takvu organizaciju gdje e svi drutveni slojevi biti pod upravom drave, ve su htjeli oni
sami da donose odluke.
Sultan Murat I je munjevito stigao blizu Angore(dan. Ankare) i po drugi puta osvaja ovaj
grad, te time pokazuje mo i jainu svoje drave i vojske.
Budui da je boravio esto van prestolnice, on je imenovao Halila andarliju za
glavnog kadiju koji je imao sva ovlatenja. Za Halila andarlija vailo je miljenje da je
bio jedan od najboljih organizatora po pitanju dravnog ureenja.
Bio je porijeklom iz ugledne aristokratske anadolske porodice, to je i razlog da su iz
porodice Halila-pae andarlija poticali svi veliki veziri do 1451. godine.
Godine 1365. sultan Murat I , koji je jo dok je bio princ osvojio Jedrene 18 svoju
prestolnicu iz Burse prenio je u Jedirne, a taj in je shvaen da sultan odatle eli nastaviti
dalja osvajanja, odnosno irenje svoje drave. Time se osniva i prvi beglebegluk
Rumelija , a prvi beglerbeg je bio Lala ahin.
Na ruku su mu ili i neki evropski dodaaji.
Naime, na Balkanu poslije smrti cara Duana 1355. godine Duanovo Carstvo je sve vie
slabilo. Bizantijski car Jovan V Paleolog zbog unutranjih problema u svom Carstvu bio
15
VEZIR (arap. vazir: nosa, pomaga, zamjenik), u srednjovj. islamskim dravama najvii dr. dostojanstvenik, vladarev
pomonik i zamjenik u upravljanju dravom. U tur. dravi (po ugledu na Selduke) vezirsku je ast ustanovio sultan Orhan (oko
1350); bilo je vie vezira, koji su ulazili u tajno vijee ( DIVAN) na ijem je elu stajao veliki vezir. U XVI st. bila su 4 vezira; oni
su bili vrhovni vojskovoe ( SERASKER). U vrijeme Sulejmana Velianstvenog neki beglerbezi dobili su naslov vezira (pae s
tri tuga), a poslije su ga redovito imali u svim paalucima (npr. vezir na Bosni). Arap. zemlje, koje su se u XIX i XX st. otcijepile od
Turske, davale su ministrima slubeni naziv vezir.
16
Musele, arap. rije- znai osloboen od neega, u ovom sluaju poreza.

17
EIK ili EJH (tur. eyh, arap. sayh), asni starina, starjeina. Kao poasna titula u arap. zemljama oznauje: poglavicu
plemena, seoskog poglavara, opinskog naelnika; uena ovjeka, glasovita profesora ili govornika, rektora visoke islam. kole;
poglavara vjerske zajednice; starjeinu dervikog reda
18
EDIRNE, nai nazivi Jedrene i Drinopolje, gl. grad istoimene pokrajine u evr. dijelu Turske, na uu Tunde u Maricu; U
starom su dijelu grada djelomino sauvane rim. zidine. Meu graevinama istiu se Eski-damija (XV st.) i damija Selimija (156774),remek-djelo tur. graditelja Sinana. Prehrambena industrija, prerada koe, proizvodnja ilima i ruina ulja.
10

Ago Mujkanovi
je prvi zapadni vladar koji je priznao vlast Osman.sultana. pored toga, sama bizantska
prestolnica Konstantinopolis bio je sa svih strana okruen Osman.teritorijom. budui da
su Osmanlije kontrolisale glavne puteve, u Konstantinopolju su sve vie imali problema
sa nedostatkom ivotnih namirnica, te je car Jovan V Paleolog bio primoran da potpie
vazalni odnos prema sultanu.
Sultan je u poetku priznavao taj vazalitet i poeo uzimati samo simbolini danak 19, a
vremenom je mislio da povea danak i tako bi iscrpio neprijatelja.
Zbog takvog jaanja Osmanske drave , papa Urban V 25. 12. 1366. godine pie papsku
bulu u kojoj poziva zapadne vladare da krenu u kriarski rat, odnosno da vrate
nevjernike u Aziju.
Jedan od najpoznatijih pomoraca Amadeus VI Savojski se odaziva na ovaj poziv i tokom
1366. godine napada bojna utvrenja na Galipolju, te stavlja cijeli poluotok pod svoju
kontrolu, a 1376. godine Galipolje predaje Bizantiji. Tako je od 1366.-1376. godine
Osmansko Carstvo bilo ne samo vojno, ve i politiki odvojeno od evropskog dijela svoje
drave jer su izgubili Galipolje koje im je bilo kao mostobran za dalja osvajanja. Tako
rumelijski beglerbeg Lala ahim ratuje oko planine Balkan (dan. Bugarska) i osvaja
Plovdiv, kojeg Osmanlije nazivaju Firma. 20
U to vrijeme sultan Murat I , vjerovatno po savjetu Halila andarlije, uvodi novu vrstu
poreza inpende ili pende- (svi vojni zapovjednici u ime jaanja autoriteta sultana
morali su da od svog zapljenjenog ratnog plijena daju petinu pendik sultanu. ).
Istovremeno sultan je obavjestio Lala ahina da sjedite beglerbejluka Rumelije
prebaci u Plovdiv, a 1371. godine Halila andarlija imenuje za Velikog vezira Carstva.
Istovremeno broje osmanske vojskovoe ratuju na prostoru Makedonije i nanose srpskim
feudalcima vie poraza. Naime, poslije smrti cara Duana 1355. godine naslijedio ga je
sin Uro koji nije imao snagu kao otac i oblasni gospodari (feudalci) sve vie jaaju. Tako
su u Makedoniji zavladala dva brata Vukain i Ugnjea Mrnjavevi. Vukain se ak
1356. godine proglaava hvaljeni i vlada zapadnom Makedonijom , od Prizrena do
Kostura, od Vardara do Balkanskih planina. U sklopu njegove teritorije nalazili su se
znaajni gradovi kao to su : Skoplje, Prizren i Ohrid.
Ugljea je vladao istonim djelom sa sjeditem u gradu Serum. Prvi na udaru Osmanlija
bile su Ugljeine teritorije koje upuuju pozive za pomo na sve strane da se zaustavi
dalji prodor Osmanlija. Jedino mu se odazvao brat Vukain. Oni su doekali Osmanlije
koje je lino predvodio sultan Murat I i Lala ahin i 26.9.1371. na rijeci Marici (po
kojoj je bitka nazvana Marika bitka) kod ernomela dolazi do velike bitke gdje
Osmanlije nanose veliki poraz srpskim vladarima. Oba brata Vukain i Ugljea su
poginuli, a Osmanlije uzimaju istoni dio Makedonije, a zapadni je predat na upravljanje
Marku Mrnjaveviu (U narodu poznatiji kao Kraljevi Marko) koji e narednih
20.godina biti vazal Osmanlijama.
Bitka na rijeci Marici ili boj kod ernomera
19
danak. 1. Svako podavanje ( DAE). 2. Periodiko podavanje internacionalnog karaktera, koje jedna drava plaa drugoj (kao
srednjovj. tributum). 3. Podavanje kmeta feud. gospodaru.
20
PLOVDIV, grad na desnoj obali rijeke Marice, ju. Bugarska;
11

Ago Mujkanovi
Marika bitka ili boj kod ernomena, odigrala se na reci Marici u petak 26. septembra
1371. izmeu snaga Osmanlijskog carstva pod vostvom rumelijskog begler-bega Lalaahina i srpskih snaga koje su brojale oko 60.000 ljudi (70.000 po Halkokondilu). Srpsku
vojsku predvodili su kralj Vukain i njegov brat despot Jovan Ugljea i obojica su
poginuli u bici.
Pojedini istoriari navode 1367. ili ak i 1363. za godinu bitke, ali svi zajedno tvrde da se
bitka odigrala kod ernomena, danas grki Ormenio u oblasti Evros, na polju koje
Osmanlije navodno dan danas zovu Sirf sindigi, pogiblje Srba.
Vukaina nasleuje njegov sin Marko, poznatiji kao Marko Kraljevi, ali ne uspijeva da
odri srpske zemlje i nedugo posle bitke postaje Osmanski vazal.
Ova bitka predstavlja poetak osmanlijskih osvajanja teritorija kojima je vladao srpski
car Duan.
Povod
Najstariji srpski izvor, Zapis monaha Isaije kao povod za poetak sukoba izmeu Srba
i Osmanlija navodi nameru Despota Ugljee, da zajedno sa svojim bratom kraljem
Vukainom istjera Osmalije iz Makedonije (tj. Romanije (Vizantije) ili po sadanjem
Trakije).
Prema njemakom historiaru Cinkajzenu, koji su poziva na osmanske izvore, rat izmeu
Srba i Osmalija izbio je zbog zauzea grada Plovdiva. Prema njemu, zapovjednik grada je
uspio da izbjegne kralju srpskom i da ga privoli da pokrene vojsku protiv Osmanlija.
Ondanji osmanski izvori pak tvrde da je cilj srpske vojne bio da se zauzme Drenopolje i
da se osmanske snage na Balkanskom poluostrvu, pod komandom begler-bega Lalaahina proteraju iz Rumelije (Istono Rimsko Carstvo) u Anadoliju (Mala Azija).
Savremeni historiari smatraju da nije postojao konkretan povod za izbijanje
neprijateljstava. Prema njima, Despot Ugljea, ija drava se prva nalazila na pravcu
osmanskog napredovanja, shvatio je opasnost koju su predstavljala osmanska osvajanja
na Balkanskom poluostrvo. Iako su osmanske teritorije na Balkanu u to vrijeme bile
neznatne Osmanlije su osvojili nekoliko dobro utvrenih gradova kao to je Drenopolje i
na taj nain stvorili mostobran za dalja osvajanja u Evropi. Ugljea je u svojoj mudrosti
izabrao idealan trenutak za napad. Sultan Murat se sa vojskom nalazio u Maloj Aziji
drei pod opsadom grad Bigu dok je u Drenopolju bio manji osmanski granizon pod
komandom Lala-ahina.
Uesnici
Zasigurno se zna da su na srpskoj strani pored vojske Despota Ugljee uestvovale i
snage kralja Vukaina. Sporno pitanje je da li su i koji srpski velikai takoe uestvovali
u pohodu na Osmanlije.
12

Ago Mujkanovi
Osmanski izvori navode da su pored despota, kralja i "kraljevih nevernika" u bici
uestvovali vojvode i vlastela Bosne, Ugarske i Vlake. Grki pisac iz XV veka, Laonik
Halkokondil pominje samo Ugljeu i Vukaina dok se u zapisima monaha Isaije kae da
je Ugljea digao sve srpske i grke vojnike i brata svojega Vukaina kralja kao i
mnoge druge velmoe,...negde do estideset tisut izabrani vojski.
Prema Stojanu Novakoviu, srpske velmoe koji su se pridruili Ugljei i Vukainu
najverovatnije su bili Dejanovii i vojvoda Bogdan. Sjeverna srpska vlastela u ovom boju
nije uestvovala. Balii, koji su bili u dobrim odnosima sa Vukainom najverovatnije
nisu uestovali u bici jer su ubrzo nakon poraza srpskih snaga oteli Prizren od
Vukainovog sina; Nikola Altomanovi takoe nije mogao da uestvuju u bici jer je bio u
ratu sa Vukainom; Lazar i Brankovii nisu imali interesa da uestvuju u bici i na taj
nain uvrste Vukainov poloaj kao kralja i naslednika caru Urou iju su vlast, makar i
formalno, jo uvek potovali.
Ono to se sa sigurnou moe tvrditi jeste da su u Marikoj bici uestovale srpske snage
sastavljene od vojske Ugljee i Vukaina i nekih srpskih velikaa. Ukoliko su u bici
uestovale i snage neke od prethodno navedenih drava, onda su one bile toliko
zanemarljive da tadanji istorijski izvori nisu smatrali za potrebno da ih posebno navedu.
Dalje aktivnosti sultana Murata I
Vojne aktivnosti su i u narednim godinama to je rezultiralo da 1375. godine nakon 25
godina opsade Osmanlije zauzimaju Ni, to je bio jo jedan korak za dalja osvajanja
jugoistone Evrope. Prije ovoga podhvata Osmanlije su ovladale priobalnim djelovima
Crnog mora koje su do tada priznavale vlast Bizanta.
1376. godine car Bizanta Jovan V Paleolog vraa sultanu Galipolje jer mu je ponudio
pomo kako bi zadrao prijestolje i tako je ponovo uspostavljena direktna veza izmeu
evropskog i azijskog dijela Carstva.
Godine 1387. dolazi do prvog sukoba Osmanlija i Karamanskog bejluka , koji e trajati
oko narednih 80. godine. Karamani su sebe smatrali starijom dinastijom i smatrali su da
Osmanlije ugroavaju njihove interese u Aziji, te iz toga razloga i ulaze u ratne sukobe.
Do velike bitke te 1387. dolazi kod mjesta Konye. Sultan je rasporedio svoje snage na
slijedei nain:
Sina Jakuba stavio je na elo desnog krila,koji je inae ratovao u Anadoliji, sina Bajezita ,
koji je imao vea iskustva, na elo lijevog krila, dok je V.vezir Lala ahin bio pozadi, kao
rezervne trupe. Ovakav raspored ostajao je u svim borbama, samo ako se rat vodio na
evrop.tlu onda desno krilo bi bile evropske trupe, ili ako su u Aziji obrnuto. Sa ovakvom
taktikom sultan je napao mnogobrojnu karamansku vojsku koju je predvodio Aleadin
Kejkubad , za kojega je ranije udao svoju kerku. Tu se posebno istakao Timurta-paa.
U znak zahvalnosti sultan je Timurta-pai dao veliki plijen i in sa 3 tuga. To je bio prvi
sluaj da neko dobije tako visoko vojno i politiko zvanje.
13

Ago Mujkanovi
On sa vojskom nije uao u Konyu jer nije elio da ga stanovnitvo gleda kao osvajaa i
barbarina. elei to prije da uvrsti svoju vlast u Aziji on je itavu teritoriji podjelio u 5
sandaka: 21
1. bejluk Gemiana daje na upravu Timurta-pai kao sandak
2. prostor bejluka Sakarije pretvorio je u sandak i daje na upravu Timurta gariju
3. dio oko Ankare dao je Firus-begu
4. sandak Akehid povjerio je Koda-begu
5. a peti dio sa djelom teritorije bejluka Hamida dao je na upravu Idiger-begu.
U ovome periodu dolazi do jaanja timarskog sistema .22 Timar je bio dravni zemljini
posjed koji je dobijao svaki pripadnik vojske koji bi se istako u borbama. Timar je bio
ekvivalentan za plau u vojnoj slubi. Pripiadnici vojske timsre dobijsju privremeno dok
izvravaju obaveze, a ako ne ratuju gube timare i te posjede dobiva neko drugi. Godine
1385. Murat I je donio odluku po kojoj se timari dijele po veliini. Naime, oni timari koji
donose vojniku prihode od 19.999 aki nazivaju se timar. Oni posjedi koji donose
prihode od 20.000-99.999 aki nazivaju se zijameti. Prvi koji je dobio vei timar bio je
Timurta-paa. Njegov timar iznosio je preko 100.000 aki. 23
Tako su timari spadali u dravnu zemlju nazvani imenom Erazi mirije, a dravnu zemlju
inili su od 85 %- 90% svih posjeda u Osmanskom Carstvu.
Tokom 14. stoljea u O.C. postojao je i privatni posjed tzv. Mulkovi, a uivaoci ovih
posjeda bili su starijeine bejluka kojima je sultan ostavljao privatne posjede. Mulk je
inio 5-6% posjeda i najvie ih je bilo u Anadoliji.
Trei dio bili su vakufi ,24 a to je zadubina koju osniva pojedinac od svoje privatne
zemlje. Vakuf je inio 4-5% posjeda.
21
SANDAK (tur. sancak: zastava), takoer liva (arap.: zastava), gl. vojna i upravno-teritorijalna jedinica u Osmanlijskom Carstvu.
Vie sandaka ulazilo je u sastav ejaleta ( zavisno od literature nazvan i PAALUK).
22
TIMAR (tur. od perz. tima: njegovanje, uvanje), u Osmanlijskom carstvu feud. leno koje je donosilo do 20 000 aki
(srebrenjaka) godinje. Drava (odn. sultan) kao vrhovni vlasnik zemljita davala je timare (kao i dr. vea lena) uz obvezu da
timarski spahija (sahibi- timar) vri odreenu voj. slubu. Spahija nije imao stvarno pravo na t. i nije mogao zemlju otuiti; od nje je
dobivao samo rentu. T. je ukinut 1834.
23
Aka-osmanski srebreni novac

24
VAKUF (arap. waqf: uzapenje, zastoj, stanka), u erijatskom pravu, zaklada ili dobro, to ga zavjeta, vakif
svojevoljno predaje zajednici u opekorisne svrhe (u pravilu islam. vjerskoj zajednici ili humanitarnoj ustanovi).
Uvakufiti se mogu sve nekretnine, a pokretnine samo ako su vezane uz njih. in postaje punovaan sudskom
legalizacijom vakufname. V. moe biti samostalan (srf) i porodian (ewldyyet), kod kojeg dio prihoda pripada
potomcima zavjetaa. Vakufom upravlja posebni mutevelija kojeg u prvom sluaju postavlja sud, a u drugom tu
slubu obavlja neopozivo neki zavjetavev potomak. V. je neotuivo dobro. Na Balkanu je za osm. vladavine
osnovano na hiljade vakufa.
14

Ago Mujkanovi
Pored jaanja timarskog sistema sultan Murat I uvodi treu vrstu zakona poznati kao
Kanuni 25(svjetovni zakoni ). Ovi zakoni stvarani su u skladu sa principima opteg
erijatskog zakona, a postojalo je i obiajno pravo- Orf.
Istovremeno to je doba kada sultan poinje da sve vie formira elitne jedinicu Osmanske
vojske tzv. Jeniere.
U to vrijeme od 5 sandaka u Aziji sultan Murat I je 1385. godine stvorio Anadolski
ejalet ( zavisno od literature neki smatraju da je to bilo 1382. godine). Rumelijski je
osnovan 1365.
Godine 1388. sultan je proveo u pripremam za krajnji okraj sa balkanskim feudalcima.
Do velike bitke dolo je na Vidovdan 28.6.1389. godine na Kosovu polju .
Bitka na Kosovu polju (Kosovska bitka)

Pozadina
Poslije pobjede u bici na Marici, Osmanlije nisu odmah poeli sa pravim osvajanjima na
Balkanu, nego su, uvrstivi svoje poloaje, stali da ire svoj uticaj i da stvaraju uporita
za dalje napredovanje.
Osmanlije nisu hteli da upornom borbom izazovu protiv sebe jedan hrianski savez pre
nego postanu sasvim sigurni, nego su se, za poetak, zadovoljavali tim da balkanski
vladari priznaju njihovu vrhovnu vlast i da plaaju danka, kako bi poveali svoja
finansijska sredstva.
Zato oni nisu zauzeli Vukainovu oblast, nego su pristali da u njoj vlada kao kralj,
Vukainov sin i naslednik Marko. Marko je vladao junom srpskom Makedonijom sa
seditem u utvrenom gradu Prilepu, koji je imao i prirodni poloaj vrlo pogodan za
odbranu i od starina izgraivan kao najtvre mesto Pelagonije. U sjevernom delu
Vukainove kraljevine vlast je imao mlai Markov brat Andrija.
Vukainovi naslednici imali su borbe i sa zapadnim i sa severnim srpskim susedima, koji
su se pourili da im, posle oeve pogibije, okrnje posede. Prizren su preoteli Balii, a
Skoplje Vuk Brankovi. Otimanje oko Kostura postalo je ak i predmet epske pesme.
Kao Marko, osmansku vlast su priznali i braa Dejanovii, Draga i Konstantin, sestrii
cara Duana, koji su gospodarili na levoj obali Vardara, od Kumanova do Strumice. Trei
25
KANUN (arap., od gr. xxvc~v: pravilo), u Osmanskom Carstvu, zakon, preteno svjetovnog karaktera, koji izdaje sultan na
tur. jeziku i odnosi se na podruje cijele drave ili dr. jedinice, za razliku od religioznog islam. erijatskog prava koje ima sakralan i
univerzalan karakter. Kanuni su izdavani radi dopunjavanja i prilagoivanja pravnog sistema novonastalim uvjetima u islam.
carevini. Kanun-name (pr. gr. x~vc~v i vo~.o;: zakon), zbornici su pravnih propisa. Kanuni i kanun-name mogu biti: (1) posebni,
koji vrijede za pojedina mjesta ili pojedine oblasti carstva (kanun-nama Bosanskog sandaka 1530, Poeka kanun-nama 1545,
Sremska kanun-nama 1588. i dr.), i (2) opi, koji vrijede za cijelo Carstvo. Na tom podruju najznaajniji je zakonodavni rad sultana
Sulejmana II (nazvanog el-Kanuni: zakonodavac), od koga potjee i tzv. Budimska kanun-nama o agrarnim odnosima u
novoosvojenim balkanskim zemljama.
15

Ago Mujkanovi
srpski dinast na jugu, Toma Preljubovi, drao se u Epiru due vremena samo kao turski
tienik.
Od osamdesetih godina 14. vijeka su postali aktivniji. Oni upadaju ak i u oblasti iznad
are, a njihove se ete zaleu i u zapadne oblasti sve do blizu primorja, i to ne samo u
Albaniji nego i u Humu. Ti upadi vreni su isprava sa malim odelenjima i nisu mogli
imati osvajaki karakter. Izvoeni su radi pljake i s namerom da izazivaju nespokojstvo i
strah. Ali vremenom ta zaletanja imaju izvidniki karakter i slue kao uvodne akcije za
vee pokrete. Srpski letopisi, koji nastaju u ovom vreme, belee sve ee datume tih
upada i sukoba, oseajui im iz dana u dan sve vei znaaj. Prvi od sukoba na granicama
severne Srbije bio je 1380, kada je Crep Vukoslavi suzbio Osmanlije na Dubravnici. U
to vreme, zbog opasnosti od Osmanlija, podignut je nedaleko od ua Niave u Moravu
grad Koprijan (posle nazvan Kurvin grad), da brani niavsku dolinu od njihova nasrtanja.
U isto doba Osmanlije su prodirali i prema Albaniji, poto su u junoj Makedoniji i u

Epiru utvrdili svoju prevlast. Hrianski gospodari tih oblasti ili su im posredno na ruku
svojim borbama oko pojedinih krajeva ili za vlast. U tim borbama naroito su bili aktivni
lanovi Anujske dinastije iz june Italije i drugi velikai poreklom iz Italije, koji su,
pomagani delom od svojih zemljaka, odravali svoje ranije vladarske posede na istonoj
obali Jadranskog Mora i u Grkoj, ili teili da ih proire, ili da dobiju nove. Od srpskih
dinasta u Albaniji je bio aktivan jedino Bala Bali koji je uspeo da enidbom postane
gospodar Valone i Berata, i koji je vodio duge borbe da bi dobio i Dra. Taj vrlo borbeni i
nedovoljno razboriti ovek, sa velikim ambicijama, stvorio je sebi neprijatelje na vie
strana.
Anujci su hteli da svakako dobiju Dra kao svoje staro uporite, a za Dra se otimao i
Karlo Topija, najmoniji albanski dinasta. Bala je imao izvesnih trenutnih uspeha, ali se
iscrpeo u estim podvizima, koji nisu odgovarali njegovoj stvarnoj snazi. Turci su, videi
ta trvenja, okrenuli svoje ete i na tu stranu. U borbi s njima, u Musakiji, Bala je 18.
septembra izgubio glavu. Njegova udovica zatraila je potom mletaku zatitu i s tom
pomoi odrala se u oblasti Valone, koju je posle ostavila svom zetu Mrki arkoviu,
sestriu Dragaa Dejanovia.
Iza toga Osmanlije ponavljaju svoje upade u severne i severozapadne oblasti. God. 1386.
Osmanlije su osvojili Ni, glavno vorite na putevima od juga prema severu i od istoka
prema zapadu. Namjera im je bila da posedajui to mesto i kraj blie prate veze izmeu
Srbije i Bugarske. Srpska vojska razbila je Osmanlije kod Plonika, ali Ni nije uspela da
povrati. Iste ove godine javljaju se prvi put i osmanske ete u Humu. Njihov nenadni i
neobini upad izazvao je zaprepaenje i veliku pometnju; ljudi su, u strahu, beali sa
stokom na dubrovako zemljite, prema moru. Dve godine potom krenula je nova
osmanska vojska prema Humu, ali je pretrpela poraz kod Bilee.
Porazi kod Plonika i Bilee naterali su sultana Murata na ozbiljne pripreme za borbu sa
Srbima. Mada rastrojeni i teko pogoeni porazom na Marici, Srbi su jo uvek
16

Ago Mujkanovi
pretstavljali glavnu vojniku silu Balkana. Osmanske pripreme za napada vrene su dugo
i ve u februaru 1389. god. znalo se za njih u Mlecima, a i u samoj Srbiji.
Knez Lazar je stvorio sredite u Kruevcu, drei najbogatiji i najplodniji deo srpske
drave, ceo sliv June i Zapadne Morave. Ispred njega, prema Osmanlijama, nalazilo se u
Kosovo pod vlau Lazarevog zeta Vuka Brankovia, koje je titilo Srbiju s juga. Lazar
se nadao, da e u savezu sa Bosnom i Bugarskom moi obezbediti svoje podruje od
sudbine june srpske drave.
Pred opasnou od Osmanlija , koja se javila u svoj ozbiljnosti, knez Lazar je potraio
pomoi kod svojih saveznika. Veliku brigu zadavalo mu je dranje ugarskog kralja
igmunda. Ranije, Lazar je jedno vreme, pritenjen od Nikole Altomanovia, pristajao da
bude ugarski vazal, ali se posle Lajoeve smrti, s Tvrtkom zajedno, stavio na stranu
igmundovih protivnika. S toga je Lazar imao razloga da se boji od njegove osvete. Da
bi ga ublaio, Lazar je, preko svog zeta Nikole Gare, ponovo ponudio igmundu da mu
postane vazal. igmund je to primio, ali do sklapanja ugovora nije dolo, jer je ve pre
toga pala odluka na Kosovu.
Pripreme za bitku
Duga pripremanja i na srpskoj i na osmanskoj strani govorila su jasno da se radi o velikoj
i odlunoj borbi. To se vidjelo ve i po tom, to su na bojno polje krenula i oba vladara
lino, knez Lazar i emir Murat sa dva sina, Bajazitom i Jakubom. U Lazarevoj vojsci
jedno krilo vodio je Vuk Brankovi, a drugo su sainjavali bosanski odredi pod
zapovednitvom pobednika kod Bilee, vojvode Vlatka Vukovia. Sa odredima iz Bosne,
doli su u pomo Lazaru, kao starom savezniku, i hrvatski "krstai", pod vostvom Ivana
Paline, koji je kao vranski prior imao pod sobom krstae vitezove Jovanovce. Srpski
vlastelini s juga nisu smeli da se u ovom odlunom asu opredjele za Lazara, djelom iz
straha od ogromne osmanske snage, djelom zbog nedostatka svjesti o potrebi nacionalne
solidarnosti, a djelom i iz sebinih interesa, ne uviajui da e Lazarev slom samo oteati
i njihov poloaj. Konstantin Dejanovi je i ugostio osmansku vojsku koja je preko
njegove oblasti polazila na Kosovo i dao joj je i svoje pomone ete.U Osmanskoj vojsci
bilo je i Srba i Grka koji su doli iz pokorenih oblasti, to je pokazao primjer Konstantina
Dejanovia.
Bitka
Odluna borba na Kosovu zbila se na Vidovdan, u utorak, a 28. juna 1389 po novom
kalendaru. Pojedinosti o celom toku bitke nisu poznate. Nepoznato je ni kad je poginuo
sultan Murat. Ni sami srpski izvori ne slau se meusobno. Najvaniji izvor, Konstantin
Filozof, kazuje da su jednog srpskog plemia neki zavidnici tuili knezu Lazaru da e mu
uiniti nevjeru. Da pokae ko je vjera taj plemi, kome je, po docnije upisanom tekstu,
bilo ime Milo, u zgodnom asu potrao je Osmanlijama pretvarajui se, da hoe da se
preda. Kad je doao do sultana, Milo je zario ma u Murata. Osmanlije su ga, razjareni,
17

Ago Mujkanovi
sasjekli na mestu. Drugi izvor, Jefimijina Pohvala knezu Lazaru, pisana na samom
poetku 15. veka, saoptava da je Murat poginuo posle borbe. Trei izvor, "Gerasimov
letopis" (Gerasim je brat Vuka Brankovia), kae da je Milo probo kopljem Murata.
Narodno predanje je razvilo verziju da je Milo izvrio svoje djelo pre poetka borbe. Iz
drugih izvora dobija se da Milo svoj podvig nije izvrio sam, nego da je imao i drutva.
Jedno pismo bosanskog kralja Tvrtka pominje dvanaest plemia zavjerenika, a narodna
pesma dva Miloeva pobratima Milana Toplicu i Ivana Kosania, dva inae historijski
sasvim nepoznata lica. Ni o samom Milou historija ne zna nikakvih pojedinosti. Njegovo
prezime Kobilovi ili Kobili, koje se od 18. veka menja u Obili, uneli su, po narodnom
predanju, tek pisci od druge polovine 15. veka. Meutim, osmanski izvori tvrde da je
Murat poginuo ili posle bitke ili malo pre njenog svretka na prevaru od jednog srpskog
skrivenog zavjerenika ili ranjenog borca, dok je posmatrao ishod borbe, koja je ve bila
odluena u osmansku korist.
O samom toku borbe zna se sigurno, da su Srbi iz poetka napredovali i da su potisli
odeljenje sultanova sina Jakuba. Vlatko Vukovi sa Bosancima imao je toliko uspeha, da
je svom kralju, u dva maha, slao vesti o hrianskoj pobedi. Dobro se dralo i krilo Vuka
Brankovia. Pobedu u korist Osmanlija rijeio je Bajazit, brz i odluan i s toga prozvan
"Jilderim" (Munja), koji se sa svom snagom oborio na kneza Lazara. Glavna borba vodila
se oko Mazgita i Gazimestana. Nije sigurno da li Muratovo turbe na Kosovu pokazuje
ba mesto njegove pogibije, ali je vrlo verovatno da je na prostoru oko njega razvijana
glavna snaga konjice. Knez Lazar borio se hrabro, ali Osmanskom naletu nije mogao
odoleti. U srpskoj vojsci nije bilo jedinstva komande i povezanosti. Ranjen, on je pao
Osmanlijama u ruke i bio posjeen u odmazdi za Muratovu glavu. Odeljenja i Vuka
Brankovia i Vlatka Vukovia mogla su da se spasu, jer ih Osmanlije nisu daleko
progonili. Bajazitu je bilo pree da pogubi brata Jakuba navodno za kaznu zbog poraza, a
u stvari da ga ukloni kao takmaca za presto i da odmah potom krene kui i da bi osigurao
svoj presto. Narodno predanje teko je osudilo Vuka Brankovia, kao da je on izdao na
Kosovu. On je, zna se, i pre i posle Kosova bio protivnik Osmanlija i preporuivao veze
sa Maarima, a od Osmanlija niti je to traio ni dobio. Njemu je narodno predanje
stavilo na teret kasniji sukob njegovih sinova sa Lazarevim naslednikom Stefanom i
jednu mnogo kasniju tuu izdaju na Kosovu, a verovatno mu se nije htelo oprostiti to i
on na Kosovu nije naao smrt uz Lazara i ostale srpske vitezove.
Posledice
Pogibija oba vladara, dotle neuvena u historiji Balkana, i injenica to Bajazit ak nije
ostao u Srbiji da iskoristi pobjedu, izazvala je utisak da osmanska pobeda nije bila
potpuna. Bosanski kralj ak je i nekoliko nedelja kasnije, javljao prijateljima o pobedi
hriana i primao estitke. Ni u dobro obavetenim Mlecima do kraja jula jo se nije znao
pravi obraun borbe. Meutim, po Srbiju posledicu su odmah bile vidljive. Bez Lazara i
bez vojske, zemlja je ostala obezglavljena sa enom na prestolu i sa jo nepunoljetnom
Lazarevom mukom djecom. Na srpski presto je doao Lazarev sin Stefan Lazarevi koji
je svjesan svoje nemoi vodio mudru politiku koja je zemlju sauvala u osmanskom
vazalstvu.Stefan je bio dobar i sa Ugarskom pa je Srbija praktino bila i ugarski i tu
osmanski vazal.
18

Ago Mujkanovi
Do svoje smrti Murat I je Osmanski teritorij proirio sa 75.000km na 260.000 km.
NASTANAK, RAZVOJ I ULOGA JENIARA U OSMANSKOM

CARSTVU26
Jo u vrijeme sultana Orhana , a i njegova sina Sulejmana, kada je poeo ratovati na
prostoru Balkana, u manje-veem broju dovodili su radno sposobno stanovnitvo i na taj
nain obraivali povine ranijih carevina. Meutim, dravi se propisima erijata davao
svaki peti zarobljenik, a to je bio tzv. porez pendik (peti). Sultan Orhan, koji je utemeljio
mo je uoio da putem pendika, kojeg su inili preteno mlai ljudi iz reda ne
muslimana, mogli bi koristiti za ratovanje. U cilju da provjeri ovu ideju sultan je stvorio
manje vojne odrede prozvane jenieri ( Nove ete). Ve pod komandom princa
Sulejmana poinju zapaeni uspjesi protiv sunarodnjaka. Osjeajui da bi mogao da bi
mogli igrati znaajnu ulogu, princ Murat poinje pokazivati panju za njih. Ti mladi ljudi
se koluju kao osman.oficiri . u vojnoj formaciji bili su pjeaci, ali kako su bili obuavani
da ratuju, te nisi imali druge obaveze, jenieri se sa 2000 poveavaju na 3000 ljudi
(1389.). Upravo ove godine Murat I ih u bitci na Kosovu polju postavlja u Centar i
postaju njegova lina garda. Ve tada jedan dio poinje uzimati od ne muslimana
podanika mlau djecu. Taj postupak je nazvan DEVIRMA, to u prevodu znai
kupljenje cvijea (starija literatura- danak u krvi).
Devirma je podrazumjevala postupak kupljenja ne muslimanske djece iz evropskih
krajeva Carstva. Ve u vrijeme Bajezita I broj jeniera postaje vei, a uloga postaje
znaajna.
Kupljenje je bilo podjeljeno slubenicima ne muslimanima. Svakih 5 godina se dolazilo i
uzilmali su odreen broj mladia, koji su morali biti zdravi , da nisu jedinci, djeca
svetenika i uvijek se u deftere upisivalo odakle su ta djeca. Dijeca su bila uzrasta od 717 godina. Devirma se vrila od 14. stoljea, a zadnji put je obavljena 1649. godine,
mada je bio i jedan pokuaj 1702. godine. tokom 15. i 16. stoljea dozvoljeno je kupljenje
i muslimanske djece.
Nakon kupljenje ta djeca su se vodila u Jedrene. Tu bi poslije kratkog odmora bila u
kuama anadolskih seljaka. Poslije uenja jezika, davala bi im se imena, a poslije godinu
dana odlazili su na dvor i od najboljih uitelja sicali pismenost. U ogromnoj veini djeca
su se opredjeljivala za vojni poziv i samim tim postajali vojnici. Dok je manji broj
usmjeravan na svoj talenat. Nakon zavretka kolovanja ova manjina bi postajala
ugledna. Ovi drugi (vojnici) nisu se mogli eniti, a ivot su provodili u karavanima. Za
slubu su dobivali platu (visoku). Od svojih prihoda bi sebi kupovali odjeu, a drava je
davala oruje.
Na elu jeniera bio je jenierski aga. Inae je bio iz reda jeniera sve do 15 st.a kasnije
su jeniarskim agama mogli postati samo sultanu odani ljudi.
Osnovi zadatak im je bio da budu ratnici i da se bore za sultana. Imali su spartanske
vjebe27.
26
Predavanja prof. Enesa Pelidije. Filozofski fakultet u Tuzli, odsjek Historija 25.10.2007.
Spart.vjebe- najdisplinovaniji oblik vojni vjebih. Izdrljivost, dispilina, marljivost i snalaljivost su im
bile osnove vjebi. Za svako dobro bili bi nagraivani, a za zlo najstorije kanjivani.
27
19

Ago Mujkanovi
Broj jeniera se poveavao i dostigao svoj vrhunac za vrijeme sultana Sulejmana
Kanunija jeniarski odred brojao je 20.000 vojnika. Poznati su bili kao prva stajea
profesionalna vojska na evropskom tlu. Zahvaljui njima u vrijeme Mehmeda II ElFatiha carstvo dostie svoje vrhunce , a u vrijeme Sulejmana Kanunija postaje svjetska
sila.
Meutim, od druge polovine 16. st.za vrijeme vladavine sultana Sulejmana III poinju
prve pukotine kod jeniera. Zbog sigurne plae, mnoge ugledne porodice slale bi svoju
djecu, ali to zakonom nije bilo dozvoljeno. Ve krajem 16.st.poinju se nadzirati mnoga
odstupanja od obaveza. Kako je Carstvo pokazivalo krizu u vrijeme sultana Ibrahima I
brojali su 40.000,ali ni u sjeni po vojnoj obuenosti nisu bili kao u vrijeme vrhunca moi
Osman.carstva.
U Kandijskom ratu nisu mogli nikako da raunaju na jeniere, a u doba Bekog rata
jenieri su doivljeli svoj bankrot. Umjesto da ih ve tada ukinu, oni zbog svoje brojnosti
tokom 17 stoljea postaju izvor nereda toga doba. Iako je bilo mnogih pokuaja
likvidacije, bili su u prednosti zbog mnogih veza. U doba sultana Mehmeda IV poinju
postajati glavna opozicija sultanu. Glavni su organizatori dravnih udara i poraza na
vojnom polju. Jedan dio jeniera bio je dodjeljen pokrajinama (Bosanskom ejaletu,
graninim ) ali oni u 18. st.veu se za esnafe i zanatlije i upisuju se u jeniarske spiskove
ime slabe zbog poreza, a u praksi se smanjuju.
Po pitanju vjere bili su skormnog znanja. Ubrajali su se u red bektaija ( pili vino).
Ve od druge polovine 18. stoljea u vrijem Osmansko-ruskog rata prestavljali su kamen
oko vrata Osmanskom carstvu.
Sultan Selim III je uveo yeni-dedid, da bi parirao vojsci, ali je zbog toga i smaknut. U
vrijeme sultana Mahmuda II sprovedena je revizija svih dravnih institucija, a iskoristio
je nezadovoljstvo jeniera i 1826. godine naredio je da se pogube jenierske voe i
proglasio je ferman kojim se ukida jenierski odak, pa je svaku vrstu pobune suzbio, a
sultan je imao civilno stanovnitvo. Jedan manji broj je likvidiran 1827. godine.
Tako je vrijeme dobro organizovane vojne formacije neslavno zavrilo.
SULTAN BAJEZIT I 1389.-1402. Munjeviti (Yildirim)
Kosovska bitka 28.6.1389.

Jo za vrijeme sultana Murata I Osmanske akindije upadale su na jo neka ne osvojena
podruja Balkana, dolazei do plijena ali i upoznavajui teritoriji kojeg su tek Osmanlije
trebale da osvoje.
Tako 1386. godine dolaze do teritorija Bosne, a 1388. godine doivljavaju poraz kod
Bilee. To je i zabrinulo sultana Murata I i on je cijelu 1388. proveo u planiranju za
konani obraun sa balkanskim feudalcima. Istovremeno za sukob su se pripremali i
balkanski feudalci Vuk Brankovi i Lazar Hrebeljanovi, koji je traio pomo od dr.
Feudalaca da se suprostave Osmanlijama. Tako im kralj Bosne Tvrtko I alje svog
vojskovou Vlatka Vukovia a vojske su se srele na Kosovu polju. Sultan je vojsku
rasporedio na isti nain kao kod Konye 1385. (vidi na str. 12.)
20

Ago Mujkanovi
Bitka je poela 28.6.1389. godine na Vidovdan , a Osmanlije su postepeno preuzimale
incijativu. U drugoj polovini toga dana Osmanlije su porazile kneza Lazara, a Vuk
Brankovi vidjevi da je poraz neminovan, povlai se s planom da Osmanlije doeka na
nekom drugom mjestu. Ubrzo zatim kada se mislilo da su Osmanlije odnjele pobjedu
dolazi do princa Bajezita vijest da mu je ubjen otac od strane Miloa Kobilia.
Bajezit im je uo za amrt oca odmah se proglasio sultanm i naredio da mu ubiju brata
Jakuba. Od tog vremena poinje praksa koja je trajala vie od 200 godina da princ koji
postane sultan odmah poubija svoju brau jer im je bila parola: Bolje ubiti jednog ovjeka
za radi mira, nego pobiti pola ovjeanstva radi vlasti. Sve do sultana Ahmeda kada
prinevi se zatvaraju.
Zbog te svoje munjevite reakcije dobio je je nadimak Yildirim-Munjeviti.
Bajezit I je od oca naslijedio veliku i dobro organizovanu vojsku , dobro organizovanu
dravu, ali postojale su i mnoge istaknute linosti vane za teritorijalno irenje
Osmanskog carstva.
Istaknute linosti koje su vane za teritorijalno irenje Osmanskog carstva
Za irenje na Balkanu vani su Ede-beg, Hadi Il-beg , Fadil-beg i Evrenos-beg. Neki
od njih su svoju vojnu i politiku karijeru zapoeli jo za vrijeme emira Osmana i bili
aktuelni tokom cijele Orhanove i Muratove vlasti. Osmanske hronike pominju da je
Hadi Il-beg bio zasluan za irenje osmanske teritorije za vrijeme princa Sulejmana , a
zasluan i za osvajanje Dimotike. 28 Uestvovao je u bitci na Marici 26.9.1371. godine.
Zbog svojih uspjeha izazvao je zavist mnogih vojskovoa naroito Lala ahin-pae za
kojeg se smatralo da je nagovorio sultana da se ubije Hadi Il-beg.
Druga dvojica Ed-beg I Fadil-beg imali su velike uspjehe, ali su doivljeli svoju
prirodnu smrt.
Mehemd-beg Evrenos porijekom je bio Grk, a ivio je u M.Aziji. u Evropu je doao sa
princem Sulejmanom I uestvovao u osvajanju Galipolja. Uestvovao je u Marikoj bitci
I utjecao je na irenje osman.vlasti u Makedoniji, Trakiji i Tesaliji. Nakon poraza
Osmanlija kod Angore 24.7.1402. ivio je u Makedoniji.
Takoe jedna veoma vana porodica bila je porodica Kose Mihajla (Mihailogla) I
njegovih sinova. Oni su porijekom bili krupni bizantijski feufalci. Zahvaljujui
odanostima oni e sauvati svoje posjede, pa ak I proiriti. Mnogi od njih e kasnije biti
znaajne vojskovoe, a posebno se istiu Aziz, Balta i Halil Mihailoglu. O Azizu
hroniari malo znaju, zna se da je iza sebe ostavio 5 sinova, Balta je dugo ivio, bio odan
sultanu I poginuo kod Angore. Halili Mihaloglu bio je najznaajniji. Uestvovao je u
bitci na Kosovu polju, a dugo vremena je bio na elu akindija sa zvanjem dovuda.
Zbog svojih zasluga jedno vrijeme je obavljao dunost beglerbega Rumelijskog, a ukopan
je u gradu Pljevlju (dan. Sandak u C.Gori).
U historiji 14. stoljea veliki znaaj imao je Timurta-paa o kojem je pisao Suzi
elebija. Po Hamerovom miljenju bio je potomak stare poglavarske porodice,a njegov
djed Ajhud bio je saradnik Osmana, a otac Kara Ali-beg bio je jedan od najhrabrijih
vojskovoa u vrijeme sultana Orhana. Zbog svojih zasluga sultan Murat I proglasio ga je
Velikim vezirom. Timurta-paa se posebno istakao u osvajanju Makedonije, a u bitci
28
Dimotica-mjesto u Trakiji
21

Ago Mujkanovi
kod Angore 1402. godine bio je I zaroboljen, a nakon oslobaanja stigao je u Bursu gdje
je umro 1409. godine.
Nastavak Bajezitovih osvajanja poslije bitke na Kosovu polju
Nakon te bitke sultan Bajezit je mogao da osvoji cijeli teritorij kneza Lazara , ali on je
primjenjivao drugu taktiku. Dogovorio se sa enom Lazara da Srbi plaaju danak, te da
mu da kerku Oliveru i da po potrebi alje vojsku ako sultanu zatreba.
Bajezit I tokom 1389.-1391. godine okree panju na Bizant. Gdje su se vodile borbe
izmeu porodice Kantakuzen i Paleolog. U ovom sukobu sultan Bajezit I je stao na stranu
Paleologa koji i bijede, a Jovan V Paleolog proglaava carem svog sina Mihajla III. U
ovom periodu trajao je ustanak u Anadoliji, te istovremeno pomou Bizantskih i Srpskih
trupa Bajezit I osvaja antiki grad Filadelfiju, koju je preimenovao u Alaehia. Nakon
ovoga osvaja bejluke Ajdin, Sarhan, Metee, Gemijan i Teker i dolazi po prvi puta u
susjestvo Karamanskog bejluka. Na elu ovoga bejluka bio je Aleadin,a Bajezit je poveo
i rat protiv njega. Ubrzo dolazi do Konye, koja je opkoljena i prema stanovnitvu postupa
korektno. Samim tim ubire simaptije i neki drugi gradovi se predaju kao Ajhis, Aksaraj.
Aleadin nudi mir, kojeg Bajezit I prihvata jer se u evropskom dijelu carstva promjenila
situacija.
Bitka kod Nikopolja 28.9.1396.
Naime, u ovo vrijeme dolazi do pokuaja Ugara i Vlake da osvoje Bugarsku. Na elu
koalicije bio je Sigismund a na elu Vlake bio je Ivan Mire. Mire je zauzeo Dobrodu
i Silistru, dok su Ugari htjeli utvrdu Vidin. Meutim, 1393. godine Bajezit I sa velikim
trupama ulazi u Vidinsku Bugarsku i stavlja je pod svoju vlast. Bugarskog kneza je
proglasio za vazalnog kneza Nikopolja i istjerao Miru iz Dobrude i Silistre, dok je
srpski despot Marko Lazarevi jo jednom potvrdio odanost sultanu jer mu je pomogao u
ovim borbama.
Neto ranije sultanov vojskovoa Jigit-paa osvojio je Skoplje (gl.grad Vuka Brankovia)
i tu osnova Skopsko krajite-koje je bilo pogodno za dalja osvajanja. Vlatko se 1394.
godine morao pomiriti sa statusom vazala.
elei pokazati Zapadu da je ozbiljan u namjeri da zauzme Konstantinopolis, Bajezit I je
naredio 1395. godine da se na azijskoj obali Bosfora sagradi tvrava nazvana Andoli
hisari. Ali ga je omelo to to je Ugari okomili na Osmanlije. Sigismund ( igmund,
zav.od literature) 1396. oformio je kransku koaliciju za kranski rat protiv
nevjernika. U Evropi je zavladala opa euforija, jer su bili sigurni u pobjedu. esto je
se mogla uti i propaganda : Kada bi se nebo sruilo Sigismundovi vojnici bi zaustavi i
vratili. Saznavi za ovakve pripreme u Evropi , Bajezit I je naredio optu mobilizaciju.
Govorilo se da e uskoro sultanov konj na glavnom rimskom trgu (Petrov trg) jesti zob.
Do velike bitke dolo je kod Nikopolja 28.9.1396 godine. To je bila prva bitka Osmanlija
sa udruenim evropskim snagama. U ovoj bitci Osmanlije su odnjele veliku pobjedu.
Ovom pobjedom su sebi zagarantovale svoj opstanak u Evopi.
22

Ago Mujkanovi
Osvajanja nakon bitke kod Nikopolja

Godine 1398. Mehmed-beg i Jakub bili su aktuelni na Peloponezu te dolaze do bogatog
plijena. Zbog zaokupljenosti na evropskom tlu, ponovo izbija pobuna u bejluk Karaman i
napadaju osmansko stanov.ali ponovo gube. Rat izbija i sa Fatimidima iz Egipta, ime
Osmanlije pokazuju da su se uzdigli u rang velike regionalne sile.
Tokom 1401.-1402. Osmanlije vre ofanzivu na Istonim djelovima Anadolije i osvajaju
grad Ezirdan ime dolaze u neposredni dodir sa dravom Timut-hana ( u literaturi
poznatiji kao Timurlenk- hrom je bio).
Timur-han se prestavljao kao potomak Dingis-hana, ali je bio iz skormnije aristokratske
porodice i svoju karijeru je zapoeo na dvoru emira Husejina, a nakon njegove smrti on
se eni njegovom kerkom te preuzima vlast. Za kratko vrijeme je zagospodario
Turkmenistanom i ire te postao je velikivladar sa prestolnicom u Samrkandu.
Zna se da je bio dobro obrazovan:hafiz, ljubitelj muzike, knjizevnosti, a istovremeno je
bio i krvolona osoba koja se nije ustruavala da uini bilo kakvo zlo radi svojih ciljeva.
Njegov cilj je bio i da osvoji azijske zemlje kako bi preao u Evropu. Ali, prepreka mu je
postala Osmanska drava. Iako Hamer navodi da je Timur-han nudio saveznitvo
Bajezitu I , zbog temeperamenata obojce do toga nije dolo, ali je dolo do velike bitke
kod Angore 28.6.1402. godine . daleko nadmonija Timur-hanova vojska sa oko
165.000 vojnika naspram osmanske oko 75.000 nanjela je Osmanlijama poraz, a Bajezit I
je zaroboljen. Sultana Bajezita I je na poetku Timur-han doekao kao vladara, ali na
kraju ga je stavio kao ivotinju u kavez, a Timurovi vojnici bi ga vodili na trg da vidi
narod kako jedan tako veliki vladar moe doivljeti takvu sramotu. Ne mogavi sve to
izdrati, po nekima iako protiv erijata on je popio otrov iz svog prstena, a po drugim
piscima on je doivio modanu smrt.
Znaaj njegove vladavine
Vladao je 13 godina, 1 mjesec i 8 dana,a za vrijeme njegove vladavine Osmansko
carstvo se prostirala na povrini od oko 690.000km.
Sve do ove bitke, on je zauzeo sve Anadolijske bejluke osim Karamskog bejluka. Pokorio
je ostatak Bugarske, Makedonije i u Grkoj je pokorio sve do Atine i Peloponeza. U
vrijeme smrti veliki vezir je bio Ali-paa andarlija, unuk Halila andarlija.
23

Ago Mujkanovi
AKINDIJE29
Jo od prvih godina godina nastanka Osmanskog carstva osnovne vojne snage inili su
regularne vojne trupe yaye-pjeadija i muteselimi-konjanici. Takoe je od vremena
sultana Orhana poeo embrion stvaranja stajae vojske. Osmanlije su u vojnim sukobima
koristile i poluregularne trupe koje su zbog napada , koji na turskom se kae AK , dobile
naziv akindije. Njihova uloga dolazi u doba princa Sulejmana sredinom 15 stoljea koji
u cilju breg osvajanja sakodnevno alje akindije , te tim napadima priremaju tlo za
konano osvajanje. Akindije su bili bez komadanta, a Osmanska drzava i prestavnici kad
nisu mogli ih predvoditi distancirali se se od njih. Veinom su ih inili anadolski seljaci i
ne muslimani. Tano je da su reducirani od anadolskog stanovnitva.
Zapovjedice su zvale Dovude, a zapovjednik- ulular. Formacijski bili su organizovani
od najmanjih odreda , te vie stotina a u 15 st. Bila je i formacija za sebe od 1000 ljudi.
Za razliku od spahija ili jeniara, naknada kod akindija bila je pljaka ratnog plijena,
10% plijena obavezno su morali dati dravi. Takoe od ratnog plijena bi dobivali
potrebno oruje, odjeu, konje i koliki je ko bio ratnik toliko je materijalnih sredstava
dobio. Akindije su u dr.polovini 14 stoljea i poetkom 15.st. upadali ne samo u
susjedne zemlje ve i one zemlje koje se nisu graniile sa osmanskim carstvom. Primjer:
Desio se kada je Jakub-paa sa nekoliko hiljada akindija napao na dananje prostore
Slavonije, sa relativno velikim brojem zarobljenika, svim ratnim plijenom, vraali su se u
pravcu Bosne, a za to su znali hrvatski plemii i Emerik te su 11.9.1493. godine pokuali
zaustaviti akindijske snage ali nisu imali uspjeha.
U samoj Bosni tokom 15 stoljea zabiljeen je odred akindija koji je broja 100o ljudi,
to znai da su regrutovani kako muslimani tako i ne muslimani. Meutim, ovaj
poluvojni odredsredinom 15.stoljea potisnula je nova vojna organizacija Delije.
INTEREGNUM 1402.-1413.
Nakon poraza sultana Bajezita I 28.6.1402. godine kod Angore od strane Timur-hana ,
uslijedilo je deste tekih godina za Osmansku dravu , kojoj je prijetilo da u meusobim
sukobima Bajezitovih sinova ona nestane, tj. da doe pod vlast Timur-hana ili da
Karamani postanu vladajua dinastija meu Turkmenima. Bajezit I je iza sebe ostavio
etri sina, od kojih je svaki elio da nametne svoj autoritet onom drugom. Timur-han
znajui iako je sultan Bajezit I umro, osman.drava je i dalje bila jaka i on poinje
smiljati taktiku kako da je oslabi, a to je mogao jedino ako tako prostran teritorij od
690.00 km podjeli na manje teritorije, tj.ako je podjele Bajezitovi sinovi jer je bio svjstan
da e ubrzo doi do sukoboa meu njima.
Tako je prvom sinu princu Sulejmanu dao evropske posjede sa sjeditem u Jedrenu, srugi
sin Isa dobio je osmansku djedovinu oko Burse, trei sin Mehmed dobio je sredinju
Anadoliju sa Amasijom i Tokratom, dok je etvrti sin Musa i dalje bio u zarobljenitvu.
29
Predavanje prof.Enesa Pelidije. Filozofski fakultet u Tuzli, odsjek historija, 1.11.2007.
24

Ago Mujkanovi
Ipak plan Timur-hana se nije ostvario jer je 1405.godine umro, i po nekom nepisanom
pravilu nakon smrti jednom monog vladara ta njegova drava poinje da slabi. Smrt
Timur-hana koristi Mehmed koji osvaja emirate Saruhan, Mentee, Ajdin i Teke, a u
tome ga je pokua sprijeiti brat Isa koji doivljava vojni poraz i bjei sa ostatkom vojske
u Konstantinopolis. Vidjevi kakva je situacija u aziji, poinje da se mijea princ
Sulejman koji je osjenio da je isplativije podrati slabijeg Isu negu Musu, pa on prelazi u
Malu Aziju sa 10.000 vojnika te napada Mehmeda i osvaja Bursu. Smatrajui da je time
postigao eljeni cilj povlai se u Jedrene nastavljajui ugodan ivot, a to koristi Mehmed
koji kree u kontraofanzivu , te vraa svoje posjede, te u pravom smislu postaje gospodar
u M.Aziji , naruito to je Isa pobjegao Karamanima (kojem se tada gubi svaki trag
tvrdnja nekih historiara).
Princ Sulejman zadovoljan svojim evropskim djelom teritorije nita ne poduzima.
U to vrijeme Stefan Lazarevi zet sultana Bajezita I koji se borio na osmanskoj strani
kod Angore , nakon te bitke on sa bizantijskim carem Manojlom III sklapa savez, a u
cilju uvrivanja tog saveza, car knezu Stefanu L. daje titulu despot(gospodar). Tako je
od tog perioda pa sve do propasti Srbije 1459. godine ta teritorija nazivana despotovina.
U tom trenutku kada je situacija meu zaraenom braom naizgled bila smirena na scenu
je istupio princ Musa, koji je puten sa slobode nakon oeve smrti 1403. godine.
Musa i Isa su bili bez teritorija. Najmudriji je bio Mehmed koji je znao da meuvlae
nee dugo trajati. Znajui u kolikoj je prednosti Sulejman, Mehmed ratuje protiv Ise, a
suprostavlja mu se i Sulejman. Disciplinovana Mehmedova vojska uspjela je nametnuti
porez princu Isi u tom zadnjem trenutku princ Musa preao je na stranu Mehmeda dok je
Isa pobjegao na stranu Sulejmana i traio pomo elei da postigne status quo , te je Isa
iz Evrope ponovo preao u M.Aziju i zapoeo rat sa Mehmedom, ali bjei u pravcu
Amasije, tako navode savremenici. U cetvrtom ratu Musa je bio saveznik Mehmeda, ali
vidjevi kako je Isina prikljuenja iskoristio jer trenutne Mehmedove slabosti, pa on
odlazi kod Sulejmana traei podrku. No, vidjevi Sulejman da se pridrava
tradicionalnih vrijednosti pokajao se i vratio se kod brata Mehmeda. Svo to vrijeme
Mehmed imajui jasan cilj ekao je povoljan trenutak da pobjedi najstarijeg brata.
Godine 1410. ukazala mu se prilika za to. Zanemarujui injenicu da se evropskim
djelom carstva upravljali istaknute linosti i raniji istaknuti komadanti, imajui podrku
Mehmeda, Musa je primjenio taktiku munjevitu rata, i dok je Sulejman podcjenjivo
gledao na ovaj poduhvat, Musa je dosao u Jedren na dvor i ubio Sulejmana.
Umjesto da se ujedini sa azijskim djelom carstva, Musa se proglasio za sultana u Jedrenu.
Jedna od glavnih odlika bila je da dovede ejh Bedrudina , velikog mislilaca i postavi ga
za glavnog sudca. U naredne 3 godine zapoeli su izmjenu timarskog sistema kojim bi se
svi izjednaili. Sve akindije, azapi i jenieri su bili na strani ejh Bedrudina,ali naiao je
na otpor glavnih zapovjednika vojske. U cilju line zatite ejh Bedrudin je preao na
stranu Mehmeda. Polako pripremajui teren za carem Manojlom III, Mehmed se
pripremao u pohod protiv Muse. Prilika se ukazala 1413. godine u bitci kod Sofije
(amurli) Mehmed je uspio da pobjedi svog brata Musu i proglasio se sultanom
pripojivi i evropski dio zajedno sa svojim posjedima u Aziji u jedno Osmansko carstvo ,
koje je za razliku od ranijih 690.000 sada ukupno iznosilo 340.000km. Nakon ovoga
ejh Bedrudin je protjeran.
25

Ago Mujkanovi
SULTAN MEHMED I 1413.-1421.

Osnovni cilj ovog sultana bio je da vrati ono to je u periodu od 1402.-1413. godine
imperija izgubila, a to je prije svega teritrijalno prostranstvo, nekadanju mo i da ponovo
stvori regionalnu silu.
Meutim, u meuvremenu dok je zemljom upravljao vie vladara, ojaala je vlast
pojedinaca, a meu njima posebno ejh Bedrudina koji je preko svojih uenika po cijeloj
O.C. irio da se digne ustanak i zbaci sultan. Imao je veliki broj pristalica i ekao je
pogodan trenutak da se digne ustanak. U to vrijeme u Vlakoj kneevini koja je napustila
vazalitet nakon bitke kod Angore 1402. godine i koja je kako ekonomski , tako i vojno
ojaala, smatrala je da vazalitet treba definitivno da odbaci i dolazi do pobune protiv
Osmanlija. Zbog toga 1416 godine dolaze Osmanlije na tlo Vidinske kneevine i nakon
nekoliko bitaka ponovo uspjevaju da vrate Vlaku u okvir vazaliteta, a tako e ostati do
druge polovine 19st. U to vrijeme aknidijski odredi sa svojim zapovjednicima
davudama dolaze do teritorija dan.Slavonije.
Znajui za vee vojne snage ne postoje na teritoriji Anadolije,ejh Bedrudin nareuje
svojim uenicima da se pobune protiv sultana. Do otvorenog ustanka dolo je 29.5.1416.
godine u vrijeme kada je Mletaka flota napala Osmanlije sa mora, a bili su u tajnim
vezama sa ustanicima. Iako brojni pobunjenici nisu pokazali velio umijee nad
profesionalnom vojskom i u bitci kod Cezareje pobunjenici su potueni , a ejh
Bedrudin je uhvaen i osuen na smrt. Naime, sultan nije mogao dugo da uiva u miru,
dolazi do novih problema. Pojavljuje se neka osoba koja se prestavlaj kao Mustafa, sin
Bajezita I, u historije poznatiji kao Duzme Mustafa (Lani Mustafa). Ipak Mehmedova
vojska uspjeva nanjeti poraz njegovim pristalicama 1419. godine. U meuvremenu sultan
Mehmed I je drao dobre odnose sa ahmanom, sinom Timur-hana, koji nije vie bio
moan kao njegov otac, a to je odgovaralo i jednom i drugom.
Mehmed I je pored brojnih potekoa veliku panju posveivao vojsci , a naroito
jenierima, a bilo ih je oko 5.000-6.000. Kada je izlgedalo da je Osnam.carstvo pretrpilo
brojene probleme , vjerovatno zbog mnogobrojnih stresova , 4.5.1421. godine sultan
Mehmed I umire u 39 godini ivota.
26

Ago Mujkanovi
SULTAN MURAT II 1421.-1451.

U trenutku preuzimanja prestolja imao je samo 17 godina. Za razliku od predhodnika on
nije morao ubijati brau jer su ve ranije prirodnom smru umrli. On kao i otac mu
Mehmed I suoava se sa brojnim pobunama, a pobunjenici su navodili razne razloge , pa
ak i neke izmiljali.
U poetku vladavine naivie je imao probleme sa Duzme Mustafom , koji je pobjeen za
vrijeme Mehmeda I, ali on eli da iskoristi situaciju jer je na prestolju bio mlad i
neiskusan sultan, pa ponovo die pobunu. Lanog Mustafu podravali su Bizantijci, a on
im je zauzvrat dao Galipolje, a podrku je imao i od anadolske aristokracije, naroito od
bejluka Karaman, Ajdin , Meke, Mentee i Smirne , kao i pristalica ejha Bedrudina. To
je prestavljalo veliku opsanost za mladog sultana. Do odluujue bitke dolazi 1422. kod
Burse , gdje sultan Murat II odnosi vojnu pobjedu i hvata i ubija Lanog Mustafu, a sve
ovo koristi bizant.car Manojlo II Paleolog koji je bio u vazalnom odnosu, te pokuava da
prekine taj odnos i eli se poveati sa Evropljanima. Znajui za planove Manojla II mladi
sultan Murat II objavljuje rat Bizantu.
U periodu od 4.-26.septembra 1422 godine bilo je vie vojnih napada na
Konstantinopolis, ali zahvaljujui dobro izgraenim bedemina i zalihama i namirnicama
koje su imali , Bizantijci se uspjeno brane , a sultan vidjevi da gubi i vrijeme i ljudske
ivote odustaje od napada i posljednja je to bitna na Konstantinopolis sve do 1453 godine
kada e biti osvojen od strane sultana Mehmeda II.
Ovaj neuspjeh protivnici su protumaili kao slabost sultanovu i to su vidjeli kao svoju
ansu.
U meuvremenu dolazi do nove pobune koju je jo jedan Mustafa , zvani Kuuk (Mali)
Mustafa predvodio. Tako je ovoga puta Osmansko carstvo umjesto da se okrene
vanjskoj poliktici okrenulo se da sreuje unutanje probleme i konano 20.2.1423. godine
uhvaen je Kuuk Mustafa i objeen je.
Budui da su Bizantijci podravali Kuuk Mustafu, oni su nakon ovoga poraza morali
opet da zatrae mirovne ugovore, a sultan se obavezao da nee napadati
Konstantinopolis. Car je morao polaati danak u iznosu od 30.000 dukata godinje.
Nakon sreivanja stvari u Evropi, sultan napada na bejluk Mantee, koji se pobunio te ga
pretvara u sandak. Prije ovoga zauzeo je i Ajdin i takoe ga pretvorio u sandak. Ubrzo
odnosi pobjedu nad emirom Osmanom koji je vladao bejlukom Takee i tako je krenuo i
na Karamanski bejluk.
Do sukoba sa ovim emirom dolazi kod grada Adalije gdje je poginuo Mehmed-beg, a
naslijedio ga je Ibrahim-beg. On je ubrzo sklopio ugovor sa sultanom , oenivi se
njegovom kerkom i Osmanska drava vraa bejluk Hamid kojeg su Osmanlije izgubile
za vrijeme interegnuma.
Ve tada sultan Murat II pokazao je veliku odlunost i elju da Osman.dravi vrati slavu i
bogastvo.
27

Ago Mujkanovi
U to vrijeme ve se sa respektom poelo govoriti o Muratu UU koji je ponovouspostavio
vojni red i ekonomski ojaao svoju dravu. On tog vremena Murat II poinje da vodi i
otriju politiku prema jednim od najmonijih vlada tadanjice u Evropi, ugarskim
vladarem Sigismundom.
Sultan Murat II se poeo mjeati u odnose Srpske despotovine joe je postavljalo pitanje
ko e naslijediti Stefana. Sultan se zalagao za uraa Brankovia, jer je sam sultan bio
njegov zet, oenio je njegovu kerku Maru i time i on ima legalno pravo da moe
ovladati despotovinom. Sultanu je ilo na ruku i to da je u Evropi izbio Husitski
ustanak,koga je predvodio Jan Hus, a koji je traio reformu katolike crkve, te je tako
mogao sultan da se bavi evropskom politikom u svoju korist.
Meutim, pomorska sila Mletaka republika (Venecija) dok je sultan rjeavao unutranje
probleme koristi tu situaciju i car Mleanima ustupa grad i luku Solun kojeg e sultan
vratiti tek 29.3.1430 godine, a taj sukob je potpisan mirom 1432. kada Osmanlije po
prvi puta stjeu pravo izlaza na Jadransko more.
Naime, prije potpisivanja ugovora Osmanlije su vodile este udare na Moreju
(Peleponez), ali i Albaniju u cilju da e izbaciti Mleane iz unutranjosti. Pored Mleana
drugi veliki protivnik Osmanlija bili su Ugari, koji od 1427. godine od Srba su preuzeli
neke gradove, za koje su smatrali da ih mogu lake braniti nego Srbi.
Kao dogovor na zauzimanje sjevernih djelova despotovine, sultan je odgovorio napadom
sa juga, a rezltat tog pohoda bio je da 18.8.1439. godine Osmanlije osvajaju Smederevo
i to je bio prvi put da nestaje Srpske despotovine. Osmanlije zauzimaju srebrom bogati
grad Novo Brdo. Time jo vie su ojaali, a jo vie e ojaati kada 1440. godine
bosanski kralj Tvrtko II Kotromani obea im danak od 50.000 dukata godinje.
Osmanlije su pokuale da zauzmu Beograd, koji je ujedno bio i prvi napad na ovaj grad,
ali bez uspjeha jer je Beograd branio spremni ugarski vojskovoa Jano Hunjadi. Pored
uspjene vanjske politike sultan Murat II se bavio i unutranjim pitanjima. Tako je za
Velikog vezira postavio Halil-pau andarlija (unuk ranijeg Halil-pae andarlija).
Meutim, Jano Hunjadi, koji je inae bio porijeklom iz Vlake, 1441. i 1442. godine
nanosi vie poraza Osmanlijama ije je ime i ugled postalo poznato u cijeloj Evropi.
U to vrijeme sultan je bio zauzet u Anadoliji , pa je Jano Hunjadi 22.7.1443. osvojio
Ni i Sofiju . Zbog toga je Evropa u njemu vidjela zaustavljivaa Osmanskog irenja.
Ovu situaciju koristi jedan albanski princ ura Kastiot,kasnije nazvan i Skender-beg
Kastriot koji je kao talac doao u Osmansko carstvo. Njegova pobuna je poela 1443.
godine , a zavrava se kako Hamer navodi 1466. godine, dok Rober Mantran navodi
1468.godinu.
U to vrijeme Osmanlije su vodile i sa sukobe sa Karamanima , zbog ega je sultan sa
evropskim susjedima 12.6.1444. godine u Segedinu potpisao mir. 30 Tim mirovnim
ugovorom dolazi do ponovne obnove Srpske despotovine, a raniji despot, koji je ujedno i
punac(tasta) sultanov ura Brankovi vraa se u obnovljenu zemlju i Smederevo
postaje glavni grad. Meu odlukama mirovnog ugovora Ugari su se pismeno obavezali
da u narednih 10 godine nee ratovati protiv Osmanskog carstva. Te da njene oruane
snage nee prelaziti Dunav i da teritorij Bugarske ostavlja pod vlast sultana Murata II.
Ubrzo poslije Osmanlije su ozvaniile i primirje sa Karamanima u Jedrenu u augustu
1444. godine.
30
SEGEDIN, na naziv za mad. grad Szged.
28

Ago Mujkanovi
Poslije dugog vremena izgledalo je da je sultan uspio da uspostavi mir sa susjedima, a to
je bila prilika da se sredi stanje unutar same drave.
Smatrajui da je dovoljno vladao i elei pronai mir, sultan se odluuje da svog sina,
princa Mehmeda, koji je imao svega 12 godina imenuje za Osmanskog vladara. On je
sinu dodjelio vezira Halil-pau andarlija, od kojega je Mehmed II trebao da ui dravne
poslove, a kad poraste trebao je da preuzme vlast. Sultan Murat II se bojao da Bizantijci
ne puste na slobogu Orhana, Bajezitovog unuka kojeg su uvali. On je ovo uinio kako bi
vie vremena posvetio knjievnosti i filozofiji, da jo bolje upozna teologiju, da bi ivio
onako kako je elio, da nae svoj mir.
Ba onoga ega se i sam bojao, Bizantijci putaju Orhana koji u Dobrudu die pobunu, a
Jano Hunjadi uz pomo hrvatko-ugarskog kralja Vladislava Jegelovia prekrava
ugovor iz Segedina., te iz Segedina kree na Osmanlije. Sultan Murat II znajui za ta
deavanja , odmah preuzima vlast i vri mobilizaciju, te bez nekih potekoa u Evropu
dolazi sa 40.000 konjanika, koji su se sa evropskim oruanim trupama stacionirala su se
kod Varne. 31 U blizini nalazile su se i evropske trupe na elu sa Hunyadijem i
Vladislavom (Ladislava). Do velike bitke dolo je 10.11.1444. godine (poznatija kao
bitka kod Varne) , a u toj bitci Osmanlije odnose veliku vojnu pobjedu. Kralj Vladislav
je ubijen, a dotada nepobjedivi Jano H. bjekstvom je se spasio. Poslije ove pobjede ,
smatravi da je stvari na evropskom tlu rjeio na due vrijeme , sultan Murat II sklapa sa
Ugarima primirje po status quo32 i ponovo abdicira u korist svog sina Mehmeda. On
odlazi u Manisu, gdje eli provesti svoje starake dane. 33 Boravei u Manisi primio je
vijest kako su se pobunili lokalni jenieri protiv njegovog sina. Zbog toga 1446. godine
sultan Murat II je ponovo preuzeo vlast i uspjeno uguio pobunu koju je pedvodio sam
Veliki Vezir Halil-paa andalija.
Meutim, u to vrijeme i Jovan VIII Paleolog uspio je da uspostavi vlast skoro na cijelom
prostoru Moreje (dan.Peloponeza). zbog toga Murat II alje vee vojne odrede na elu sa
Turhan-begom i u drugoj polovini 1446. godine istovremeno napada vie utvenja i
zauzima Korint. Zbog toga Jovan VIII Paleolog 3.12.1446. sklapa sa Osmanlijama
primirje mir po kojem ranije osvojene teritorije dolaze pod vlast Osmanlija.
U to vrijeme alje vojne odrede da uhvate i ubiju Skender-bega Kastriota. Tako u toku
itave 1447. godine osmansko carstvo ratuje protiv Albanaca , ali ga nisu uspijeli uhvatiti
i ubiti. Taj sukob sa Albancima elio je da iskoristi Jano Hunyadi, da napadne Osmanlije
31
VARNA, luki grad, upravno sredite istoimene pokrajine i ljetovalite u sjeveroist. Bugarskoj; 278 800 st. (1978; trei po
veliini u zemlji). Lei u sjev. dijelu bug. crnomorskog primorja. Luka je donjeg Podunavlja i vodee bug. luko sredite; u najnovije
vrijeme luka je zona znatno proirena. Kult. centar s visokokolskim ustanovama, znanstveno-istraivakim institutima (za
oceanografiju i ribarstvo) i muzejima. Metalna (brodogradnja), tekstilna, elektrotehn., kona i prehr. industrija (novoizgraeni
industrijski kompleks Devaja). Ostaci ranokr. bazilike (V-VI st.) i biz. utvrde iz VI st. Aerodrom; u ljetnim mjesecima iv meunar.
promet. Sjeverno od grada poznati turistiki centri Zlatni pjasci, Balik i dr.
U antici gr. kolonija Odessos. Tu je Murat II pobijedio kralja Ladislava i J. Hunyadija (1444). Za Krimskog rata 1853-56. baza
francusko-englesko-turskih oruanih snaga.
32
STATUS QUO (od lat. in statu quo, stanje u kojem se neto nalazi), izraz kojim se oznauje nepromijenjenost sadanjeg ili
prolog stanja. Status quo ante, stanje koje je postojalo u nekom neposredno prolom trenutku ili razdoblju; status quo post, stanje
koje postoji neposredno nakon promjene prethodnog stanja.
33
MANISA, gl. grad istoimene pokrajine u zap. Turskoj;
29

Ago Mujkanovi
i vrati svoj ugled. Tako je poeo okupljati vojsku i raunao je na pomo uraa
Brankovia koji mu ne eli pomoi jer je pouku izvukao iz ranijih sukoba.
Ipak, Hunyadi je skupio vojsku od 24.000 vojnika, a cilj mu je bio da u drugoj polovini
1448. godine pree peko Srpske despotovine, doe do Kosova , a odatle do Makedonije,
pa na Moreju je je raunao na pomo Bizanta.
Na ove informacije sultan Murat II je odmah poeo sa pripremama. Po nekim
historiarima, sigurno je preuveliano, govorilo se da je sultan Murat II krenuo sa
150.000 vojnika. Vjerovatno se radilo o tome da se propagandom uplai neprijatelj, a
neprijatelj je mogao , ako doivi poraz da opravda ovim brojanim stanjem. Do velike
bitke dolo je na Kosovu polju (druga Kosovska bitka) izmeu 17./18. 10. 1448. gdje
Osmanlije ponovo odnose pobjedu, a Jano H. sa nekolicinom ljudi ponovo bjei kao kod
bitke kod Varne. U narodu od tada vlada izreka: Proo ko Janko na Kosovu.
Nakon bitke Osmanlije su itavu 1449. godinu provele u borbi sa Albancima, koji su
partizanskim ratom, Osmanlijama donosile veliku tetu. U meuvremenu te 1449.godine
umire i car Jovan VIII Paleolog i na bizantijsko prestolje stupa Konstantin XI( 1449.1453.) Godine 1450. Murat II odlazi ponovo u Manisu gdje je 3.2.1451. doivio modani
udar i sinu Mehmedu II, koji e ga i naslijediti ostavio je teritorij koji je iznosio oko pola
miliona km.
Znaaj vladavine sultana Murata II
Tokom 3o godina vladavine sultana Murata II ne samo da je proirio granice
Osman.carstva koje je naslijedio od oca Mehmeda I, nego je i nizom svojih postupaka
uspio je u velikoj mejri vojno , politiki, ekonomski i pravno da ojaa institucije
Osmanskog carstva.
Veliku panju posvetio je oruanim snamagama. On prihvata vatreno oruje i ve u bitci
kod Varne 10.11.1444.godine imao je odred koji su koristili puke , a zvali su se
mukete. Bile su to puke na fitilje. Takoe formira i topovski odred. Mnogo panje je
posvetio izgaradnji ratne mornarice, pa je ve 1442 godine imao 18 velikih brodova, koje
je dao izgraditi u Galipolju i oko stotinjak malih i srednjih brodova. Time su Mleani kao
velika pomorska sila poeli da dobijaju konkurenta na moru.
Jo 1426. godine on uvodu instituciju ejh-Islam kja e u 16.st.pravo zaivljeti.Ta
institucija bavila se pitanjima sudskog prava(erijatskog) i vjere.
U to vrijeme O.C. doivljava svoj ekonomski prosperitet jer je drava svojim mjerama i
politikom posticala razvoj privrede, trgovine i zanastva. Velika panja je posveena
rudratvu, od ega je imala veliki profit. U ovo vrijeme posebna panja posveana je
jenjiarima. Murat II donio je propise za prvaano ureenje jeniera. Za razliku od
predhodinika, Murat II napisao je codex ponaanja za jenierski korpus i ozakonio je
Devirmu. Strogo je insistirao da se ne smiju eniti. 34
Sultan Murat II je nardio da se svakih 10 godina izvri popis sve pokretne i nepokretne
imovine , koja bi se unosila u katastarski defter. Istovremeno dodjelom brojnih posjeda
u vidu timara i zijameta poveava se broj spahija, jeniera i artiljerije i dr. vojnih redova,
ime u pravom smislu sredinom 15 st.Osmanska drava postaje regionalna sila, ime se
vraa u stanje kakvo je imala prije bitke kod Angore 1402.
34
Predavanja prof.Enesa Pelidije. Filozofski fakultet u Tuzli, 2.11.2007.
30

Ago Mujkanovi
Jedino to nije uspio da vrati sultan Murat II jeste teritorij od 690.000km jer je u vrijeme
njegove smrti teritorij iznosio oko pola miliona km, koje e naslijediti njegov sin
Mehmed II.
SKEDER-BEG KASTRIOT 1404.-1468.
Kastrioti su kneevska albanska porodica ija se vlast prostirala uz podruje Dibre i
Kruje. 35 Otac Skendr-bega, Ivan u poetku se borio protiv Osmanlija, ali je na posljetku
morao priznati vazalizet i plaanje danka, ali zbog osiguranja da e plaati danak, Ivan
daje svog sina uraa (Juraja) Kastiota na dvor da raste uz njegovog sina princa
Mehmeda, gdje stie vojno obrazovanje i prijateljstvo sa njim. Dobija i novo ime jer je
prihvatio Islam, Skender. Da je bio sposobna osoba, govori i podatak da je sa 29.godina
postao i sandak-beg, ime je imao povjerenje Osmanlija. Ali nakon uspjeha Janoa
Hunyadija kod Nia i Sofije 1443. godine Skender-beg uspjeva da falsifikuje sultanov
potpis (turgu) i tim falsifakot doio je je na upravu tvravu Kruje. Tako je on tu tvravu
zaposjeo sa jo 300 pristalica i postaje veliki protivnik Osmanlijama. Od tog vremena on
nanosi Osmanlijama velike vojne poraze jer su sultani i Murat II i Mehmed iI bili zauzeti
mnogim veim problemima. Da je imao veliki znaaj govori i injenica da je porazio Alipau u Donjoj Dibri , pa Firuz-pau i Mustafa-pau. On je zajedno sa Hunyadijem
uestvovao u Drugoj Kosovskoj bitci 10.11. 1448. godine gdje je bijegom spasio se.
Zbog nanoenja velike tete Osmanlijama papa Kalikst III ak ga je proglasio i voom
kriara 1459. godine, to govori kako je imao veliki ugled na Zapadu. Iamo je uspjeh ajer
je stekao dobro vojno obrazovanje i dobro je znao koristiti prednost terena(brdovitog) i
primjenjivao je taktiku gerilskog rata. Sultan Mehmed II ak mu je ponudio i trogodinje
primirje , ali ga je prekinuo kada je saznao za pokuaj zavjere meu svojim pristalicama.
Problem sa Skender-begom Osmanlije e zavriti njegovom prirodnom smru 1468.
godine, a Osmanlije e zavladati Albanijom 1479. godine.
SULTAN MEHMED II EL- FATIH (0SVAJA) 1451.-1481.

Dolazak na vlast
Sa Mehmedom II Osmanska drava se iz ranga regionalne sile izdigla u rang svijetske
sile. Zvanino je prestolje , po trei put , preuzeo 18.2.1451. godine u stranosnoj dobi od
19 godina.
Prvi njegov potez je bio da pogubi brata , a ovo ubijanje brae on e kasnije i ozakoniti .
Isto kao to je za njegovog oca vladalo miljenje da se radi o neiskusnom vladaru , tako je
u poetku njegove vladavine vladaro miljenje o sultanu Mehmedu II.
Svoju maehu Maru, kerku uraa Brankovia, vratio je ocu sa velikim poklonima,
ime je dao despotovini do znanja da eli i dalje dobre odnose i da potuje elju svoje
maehe koja nikada nije prela na Islam. Po obiaju obnovio je ugovore sa susjednim
zemljama, naruito sa carem Konstantinom XI, carem Bizantije. Kod ovoga cara se
nalazio i sultana Bajezita, sin Orhan, i kako bi tamo ostao sultan je caru davao 300 000
aki za ovoga princa.
35
KRUJA, grad u sr. Albaniji, 20 km sjev. od Tirane; 8700 st. (1970).
31

Ago Mujkanovi
Prilikom sveanosti u Jedrenu , po nagovoru velikog vezira Halil-pae andarlija,
Mehmed II je napravio jednu greku koja e kasnije donjeti Osmanskoj dravi
mnogobrojne probleme.
Naime, on je jenierima tom prilikom dao peke(poklon) , tj. Svakom jeniaru po 10
kesa , a jedna kesa je iznosila 500 dukata.
To je bio jedan sitan iznos u odnosu na finasije kojom je raspolagala Osmanska drava u
tom vperiodu. Ali od XVII stoljea , taj iznos na ime poklona jenierima e se uveliko
uveavati to e predstavljati velike probleme kako za vladare tako i za stanovnitvo
Osmanskog carstva. Sve to e dovoditi do slabljenja finansija , do pobuna i skidanja sa
vlasti nekih sultana od strane jeniera.
Budui da su svi u ovom novom sultanu vidjeli slabu i neiskusnu osobu postavljalo se
pitanje , ne kako e vladati, nego, do kada e vladati. Posebno negative su bile
Karmanske diplomate , koje su u svojim izvjetajima preporuivale svom emiru Ibrahimbegu da moe krenuti u pohod. Zbog elje da izdigne svoju dinastiju iznad Osmanske, on
j ekrenuo u pohod, alii bio je iznenaen kada je naiao na dobro organizovan otpor .Tom
prilikom, Karamani ne samo da su poraeni , nego je emir Ibrahim-beg bio prisiljen da
trai mir, da e vratiti sve sandake koje je zauzeo od Osmanilija.
Zbog ovoga uspjeha , Mehmed II je uspio da vrati ugled, kako svoj tako i Osmanske
drave.
OSVAJANJE KONSTANTINOPOLISA
Tok osvajanja Konstantinopolisa
Naslijedivi od oca Murata II , dobro organizovanu i disciplinova vojsku, oruanu
savremenim tadanjim orujem, te raunajui na pomo jeniera i spahija, sultan
Mehmed II je smatra da je dolo vrijeme da zauzme i prestolje BizantijeKonstantinopolis.
Osmanlije su Konstantinopolis nazivalii Kizil Elma- Crvena jabuka. I ranije njegovi
predhodnici planirali su zauzimanje ovoga grada, ali nita konkretno nisu poduzimali,
izuzev manjih napada sultana Murata II.
Pored osvajanja grada, koji bi mu donio veliku slavu , on je planirao da uhvati i Orhana,
koji je predstavljao uvijek opasnost kao pretendent na prestolje.
Imajui informaciju da se u Evropi vodio tzv. stogodinji rat, da zbog te situacije
Evropa brine vie o svojim problemima, te da nee moi pomoi caru Konstantinu XI .
Mehmed II nareuje da gradnju jo jedne tvrave , iako je Bajezit I ranije izgradio
tvravu Andoli hisar .Izgradnja te tvrave trajala je oko 6 mjeseci , a sultan je tako eli da
zna ta sve ulazi i izlazi iz Konstantinopolisa. Tvrava je nazvana Rumeli hisar.
Na ruku ila je sultanu i injenica da je car Konstantin XI bio raskinuo odnose sa papom
Nikolom V i da su Grci vie voljeli da imaju za vladara Osmanlije nego katolike. Ali car
Konstantin XI plaei se napada Osmanlija , poeo je traiti pomo na sve strane , a
jedino je pomo od zapada mogao dobiti da prizna katoliku crkvu. Zbog toga car
Konstantin XI je u crkvi Sv.Sofije 12.12.1452. prihvatio ujedinjenje katolike i
32

Ago Mujkanovi
pravoslavne crkve , a papa je proglaen za glavnog starijeinu. Ovim je car htio da
pokae jedinstvo hriana ime bi odvratio Osmanlije.
Ali tada sultan prilazi svojoj taktici. Naime, on alje svoje snage na Moreju ( Peloponez) i
u jesen 1452. napadaju na despote Dimitrija i Toma, te time odvraaju panju itavog
pravoslavnog stanovnitva, da sultan ne eli Konstantinopolis, ve Peloponez.
Nekako u ot vrijeme sultanu na dvor dolazi jedan Ugar po imenu Urban i prelazi na
Islam, te uzima novo ime Orhan. On je uvjerio sultana da e napraviti takav top, sa
takvom razornom moi kakav svijet do tada nije vidio.
U Konstantinopolisu , zbog ujedinjenja crkava , dolazi do brojnih negodovanja i nemira,
a sultan je smatrao da je pogodano vrijeme za napad i poinje mobilisati vojsku.
Napad na Konstantinopolis otpoeo je 6.aprila 1453.godine.
Razliiti su podaci sa kolikim broje vojnika je sultan otpoeo napad. Tako historiar
Harkankodil navod podatak da je sultan imao 400.000 boraca, Nikolo Brano navodi
podatak da je sultan imao 165.000 boraca,a Osmanski izvori navode podatak od 50. 000
boraca.
Da bi lake sruili bedeme , sultan je doveo rudare iz Novog Brda i drugih krajeva Srpske
despotovine, koji su kopali kanale ispod zemlje , gdje su postavlali barut koji je
eksplozijom trebao da rui temelje bedema.
Istovremeno brojne jedinice spahija i jeniera bile su rasporeene sa svih strana , ne samo
da napadaju na grad nego i da sprijee dolazak bilo kakve pomoi. Meutim, u to vrijeme
, u Dardanelima nalazilo se vie Bizantijski , Mletaki i enovljanskih brodova, koji su
po nareenju glavnog zapovjednika Ivana Longa(iz porodice Justinijana), napravljen je
lanac, koji nije dozvoljavao Osmanskim brodovima da se priblie zidinama grada.
Meutim, sa kopna napadi su svakim danom bili sve jai. Sultan je svakoga jutra sa
velikim vezirom Halil-paom andarlijem primao Osmanske zapovjednike i davao im
zapovjedi.
Oni kako bi ispunjavali svoje zadatke, naposlijetku su traili od sultana da im kae koji je
konani plan. Sultan je na to odgovarao: Kada bi jedna dlaka u ovom mojoj bradi znala
ta misli glava, ja bi je odmah isupao.
Uvdjevi da nee moi osvojiti grad samo sa napadima sa kopna, bez pomorskih snaga,
sultan je naredio da jedan dio ume oblinjeg brda podsjee i da se sva stabla poredaju
jedno pored drugog (neto slino splavu).
Zatim je izdao nareenje da se iz itavog carstva donesu sve vrste masla, a kao je
Osmanska drava u to vrijeme dobro funkcionisala, za kratko vrijeme to je i uinjeno.
Sultan je naredio da se poredana drva odmah premau sa mau i tako jedane noi uspio
je da prebaci svoje pomorske snage do Zlatnog roga.
Prebacili su se za jednu no 48 brodova, 40 galija i 25 transportnih brodova. Tako su
Osmanske pomorske snage dole iza lea lanca brodova kojeg su napravili branioci.
Vidjevi da se situacija iz dana u dan pogorava, branioci su poeli da trae mir, nudei
danak od 75.000 dukata. Veliki vezir bio je za mir, dok veina ostalih nije bila, ali sultan
je ipak odluio da nastavi sa napadima. Grad je branilo oko 8.000 branioca, sa 2.500
Evropljana.
33

Ago Mujkanovi
24. maja 1453.godine sultan je donio odluku da nastavi napad, a rekao je da e uskoro
rei kojeg dana e se izvesti konaan napad.
28. maja 1453. godine sultan je izvjestio vojsku da ujutro budu spremni za napad, da e
biti ukljuena i rezerva i da svako ko se povue bie pogubljen. Takoer, izjavio je da
kada se osvoji grad sve je njihovo to mogu uzeti u prvih sedam dana, ali da ni pod koju
cjenu ne smiju dirati zidine grada.
Tako je i planirano, ujutro 29.maja 1453. godine akcija je zapoela. Vjeruje se da su
postojala neka mala vrata kroz koja se moglo ui u grad, a to su Osmanlije znale. Kroz ta
vrata su uli jenieri i na zidinama grada razvili svoju zastavu. To je kod branilaca
izazvalo paniku. Prvi koji je okonao sebi ivot bio je princ Orhan koji se bacio sa
bedema grada. Zapovjednik Ivan Longo, iako ranjen uspio je da se prbaci do jednog
broda i bjei. Car Konstantin XI borio se i asno izgubio svoj ivot . Vijest o smrti cara
Konstantina XI brzo se rairila i branioci pristaju na kapitulaciju.
Sredinom toga dana, 29.maja sultan je uao u grad i nazvao ga Istanbul. 36 Zatim je uao u
crkvu Sv.Sofije i zatekao je neke jeniera kako udaraju po zidinama, unitavajui
mozaike. Pitao ih je da li znaju za nareenja da ne diraju zidine i odmah naredio da ih
ubiju. Toga istoga dana Istanbul je proglaen prestolnicom carstva, a zbog ovoga
poduhvata dobio je naziv El-Fatih (Osvaja) .
Sultan Mehmed II je od Istanbula elio da napravi svijetsku metropolu, te je naredio da u
gradu trebaju da ive i rade prestavnici svih konfesija. Zbog toga je u gradu ostavio
sjedite Vaseljenske patrijarije, a za prvog patrijarha postavio Genadija, a u isto vrijeme
u prestolnicu dovodi i jermenskog patrijarha i rabina i nareuje da se svi oni koji ele da
se vrate u grad mogu slobodno vratiti i naseljava mnoge narode iz Anadolije. Zbog toga
je elio sauvati zidine grada.
Nekih mjesec dana po zauzeu Konstantinopolisa sultan je naredio da se zbog
izdajnikog dranja, velikog vezira Halil-pae andarlija ubije i on i njegove pristalice. I
od tog vremena poinje politika da se vojna i civilna vlast nalazi u rukama sultana.
Kako je Evropa gledala na pad Konstantinopolisa?
Da je nestalo Bizantije prva je saznala Mletaka republika i to mjesec dana kasnije.
Ubrzo zatim saznao je i papa i ostale Evropske drave. Neki su to prihvatili sa alou, a
neki su prihvatili rat. U to vrijeme u Evrepi je i dalje trajao tzv. stogodinji rat , to je
uveliko zaokupljivalo zanimanja Evropljana.
Meutim, osvajanjem Konstantinopolisa nije u potpunosti palo Bizantsko carstvo. Naime,
ostalo je Trapezuntsko carstvo i Moreja(Peloponez).Zbog toga je sultan Mehmed II
naredio 1456.godine Turhu-begu da krene na Moreju, a tte iste godine osvaja Atinu, a u
naredne etri godine zauzeta je i cijela Moreja. Godine 1461. Osmanlije zauzimaju
Trapezunt i tek tada je cijeli Bizant zauzet .
36
Naziv stanbul prvi se put spominje u 10. stoljeu u armenskim i arapskim pa onda turskim izvorima.
Ime dolazi od grkog izraza " " ili " " , to znai u gradu.
34

Ago Mujkanovi
VANJSAKA POLITIKA MEHMEDA II

Osvajanja Srpske despotovine
Smatrajui da ima pod kontrolom sreeno stanje u dravi u narednoj 1454. godini sultan
se obraa urau Brankoviu traei tvravu Golubac najbolji strateki poloaj prema
Beogradu.
ura Brankovi je odgovorio da mu ova vazalna despotovina godinje plaa danak od
30.000 dukata , to znai da ne treba sultanu ustupiti svoju teritoriju, ali ne imajui
izbora ura Brankovi je to prihvatio. Istovremeno, jedan dio Osmanskih trupa napao je
Moldaviju, a branioci su konano posustali 5. oktobra 1455. godine, priznavajui
vazalitet prema sultanu. Realizirajui svoje planove, slutan je odluio da se aktivnije
ukljui na prostor Balkana i na elo balkanskih trupa postavlja Isa-bega Isakovia. U
meuvremenu , poslije krae pauze na elo velikog vezira postavlja Mahmud-pau
Anelovia, koji je bio srpsko-grkog porijekla i bio je jan od vodeih ljudi u
despotovini.
U narednoj 1456. godini slutan se odluio za napade na Beograd, odakle bi mogao
nastaviti dalja prodiranja u Evropi.
Ali branioci su na vrjeme obavjeteni i na elu sa Ivanom Kapistranom uspjevaju da
odbiju napade Osmanlija. U narednim godina, sultan poduzima nove akcije posebno
uperene prema Srpskoj despotovini i sa smru uraa Brankovia, sultan 1458. godine
zauzima skoro itavu despotovinu bez Smedereva kojeg zauzima 1459. godine.
Dalji tok osvajanja sultana Mehmeda II
Ipak u ovo vrijeme sultanu Mehmedu II je velike probleme stvarao i rat kojeg je u
Albaniji vodio Skender-beg Kastrioti. Zbog toga je papa Kalikst III pozvao krstaki rat, a
za glavnog zapovjednika , iako muslimana, postavio Skender-bega.
Godine 1463.Osmanlije zauzimaju kraljevinu Bosnu.
Skender-beg umire 1466. godine to je olakalo osvajanje veeg dijela Albanije, a 1468.
godine princ Demu uspjeva da osvoji Karamanski bejluk kojeg Osmanlije pretvaraju u
sandak.
U to vrijeme Osmanske akindije prodiru ne samo na sjever nego ak stiu i do prostora
Koruke i tajerske (dananje Slovenije).
Uporedo sa zauzimanjem Trapezuntskog carstva 1461. godine Osmanlije su naile na
novog neprijatelja na Istonoj granici , a rije je o turkmenskom bejluku Akajunlo (Bjeli
ovana) na ijem elu je bio emir Uzun Hasan, a ujedno je bio i perzijski ah. Uzun Hasan
je znao da nema mjesta za obojicu vladara u Anadoliji , te je poeo sa pripremama za
napad na sultana Mehmeda II.
Znajui za jaku vojsku Uzun Hasan se poinje dogovarati sa enovljanima i Mleanima
oko pomorske pomoi. Mleani su bili svjesni da im Osmanlije prave sve veu
konkurenciju na moru, stoga su odluili pomoi Uzun Hasanu.
Znajui za ove planove, sultan je mobilizovao velike vojne snage. Prema nekim
podatcima oko 70.000 vojnika, a po svaoku cijenu elio je da sprijei spajanje Mletake
35

Ago Mujkanovi
vojske sa vojskom uzun Hasana, te sa ovim snagama sultan je krenuo ka Uzun Hasanu , a
vojske su se sukobile 11. augusta 1473. godine na rijeci Eufrat kod Esridana.
U ovoj bitci Osmanlije odnose pobjedu, ali bilo je velikih gubitaka na obje strane. Zbog
toga sultan optuuje velikog vezira Mahmut-pau Anelovia jer se nije dobro pokazao i
pogubljen je, a na njegovo mjesto doveo je Gedik Amhed-pau.
Istovremeno u maju 1473.godine Rumelijski beglerbeg Sulejman-paa dolazi do Skadra,
kojega zauzima. Time je formiran Skadarski sandak.
Kada je 1474. godine moldavski knez Petar Aron odbio da plati sultanu godinji danak ,
ta kneevina je napadnuta kao primjer drugima. Meutim, rumelijski beglerbeg Sulejman
paa podcjenio je branioce i kod jezera Rakovice doivljava poraz, a tim porazom sve su
tvrave na Dunavu dole pod vlast Moldavaca.
Trupe koje je sultan poslao naredne godine natjerale su Moldavce na vazalitet.
Godine 1475. Osmanlije vode operaciju na Krimu, a glavni grad Krima Kafa bio je jedan
od glavni svilenih puteva koji je vodio od Azije ka Evropi.
Vojni pohod je vodio Gedik-paa sa 40.000 vojnika, a Osmanlije zauzimaju Kafu, a zatim
i tvravu Tan. Krimski han Ahmed Girej prihvatio je sultana za vladara i tako e biti do
Kuuk Kanardijskog mira 1774. godine. Istovremeno voene su operacije u Bearabiji i
zauzimanjem tog teritorija Osmanlije su dole do Poljske granice.
Godine 1476. dolazi do bitke Poljaka i Osmanlija na prostoru Bjele Doline. Osmanlije
bijede i dolaze do tvrave Boti, jedne od najpoznatiji evropskih tvrava . meutim i pored
jake artiljerije nisu uspjeli da zauzmu ovu tvravu.
Velike probleme je sultanu Mehmedu II pravio i vlaki knez Vlad IV drakul, nazvan
Tepe(tur.nabija na kolac) , a povezao se sa Ugarskim vladarem Matijom Korvinom. Iak
Osmanlije su uspjeno nanijele poraz Vladu IV Drakulu koji bjei Ugarima .
Sultanu su velike probleme prestavljali Mleani sa kojima je voen rat od 1463.-1479., a
u ratu se ukljuuje i ah Uzun Hasan. Mleanima je bilo lake dok nije umro Skenderbeg, ali onda postepeno poinju da jenjavaju njihovi napadi. Poslije bitke kod Esridana
1473. godine , ah Uzun Hasan je bio svjestan , kao i Mleani da nee uspjeti poraziti
sultana , pa su 1479. godine zatraili mir. 25. januara 1479.godine zakljuen je mir.
Mletaka republika se odrie Peloponeza i Albanije i obavezuje se da e platiti ratnu tetu
u iznosu od 100.000 dukata, ime je Mletaka republika priznala sultanu vrhovnu vlast na
ovim prostorima.
Poslije smrti Uzun Hasana 6. janura 1478. godine cijela teritorija Anadolije, Jermenije i
djela Kazahstanski drava bila je pod Osmanskom vlau. Samo bejluk Ramazan nije bio
jer su njegovi emiri priznavali vazalni odnos prema sultanu sve do 1607. godine.
Koristei mir sultan nareuje da se zauzme bogati grad Erdelj, koji je zauzet 1479.
godine. Nakon ovoga sultan je imao plan da za svoj pedeseti roenjdan Osvoji Rim. Plan
je bio da se prvo elitne trupe prebace na jug Apenina, odakle bi krenuli ka sjeveru, dok u
potpunosti ne bi pod svoju vlast stavio sve Apeninske drave. Jedan od glavnih aktera
ovog poduhvata bio je Gedik Ahmed-paa. Osmanlije su Rim nazivali Altin Elma-Zlatna
jabuka. Gedik-paa je tako 1479. godine , a naruito 1480. godine u Albanskoj luci valoni
vrio ozbiljne pripreme za prebacivanje eletnih trupa na Apeninin. I tako 28. juna 1480.
godine gedik-paa prebacuje vojsku na Apenin i zazimaju tvravu Otranto.
Tako su muslimani i posle 650. godine prvo poeli da vre invaziju. Tako je
uspostavljena pomorska veza Otranto-Valona. Zbog ovoga uspjeha sultan je pripremio
ratne trupe za prebacivanje. Zbog toga se u Valonu vratio Gedik Ahmed-paa. Saznavi
36

Ago Mujkanovi
da je zauzet Otranto papa Sikst IV uvidjevi opasnost zatraio je pomo od svih
Evropskih vladara. I dok su Evropljani bili u strahu, sultan Mehmed II na tlu Male Azije
okuplja velike vojne snage , sa ciljem da krene u velik pohod, ali ne govorei nikome ta
je cilj. Neki su smatrali da hoe prvo da osvoji Mameluku dravu u Egiptu , pa zatim e
krenuti na Rim. Da je ozbiljno razmiljao o miru , vidi se iz situacije da je na tom putu
kroz Malu Aziju posjetio mjesto Ibissu , mjesto gdje je ukopan hanibal. Meutim, na
ovom putu , koji niko nije znao kuda vodi sultan iznenada 3. maja 1481. godine umire
sultan Mehmed II. U trenutrku smrti imao je 49 godina.
Za njeg ase govorilo da je osvaja 2 carstva: Bizantijskog (1453.) i Trapezuntskog
( 1461.) , zatim osvaj 14 kraljevstava i 200 gradova.
U trenutku smrti carstvo je obuhvatalo povrinu od 850.000 km, to znai da je za 40%
poveao teritorij svoje drave koji je naslijedio od oca sultana Murata II.
UNUTRANJA POLITIKA SULTANA MEHMEDA II
Zakonodavstvo
Osim to je ostao upamen po vrlo aktivnoj i uspjenoj vanjskoj politici , sultan Mehmed
II je veliku poanju posveivao i unutranjem ureenju svoje drave, donoenjem brojnih
zakona ( kanuna) koji su bili usklaeni sa erijatom. Znajui da je njegova drava vie
konfesionalna i vie nacionalna, odnosio se vrlo tolerantno prema drugim vjerama,
naruito prema pravoslavcima, katolicima i jevrejima jer su oni bili narodi sljedbenici
ehil kitab-objavljene knjige .
Stupanjem na prestolje on je ozakonio bratoubistvo, a to objanjava kako je bolje ubiti
nekoliko prineva , nego da se meusobnim sukobima ubijaju milioni nedunih ljudi.
Ortodoksne uleme esto su ga napadale zato to je na dvor dovorio mnoge strance iz
Evrope, a ak je sultan dozvolio da se izradi njegov portret ,a to je bilo bogohuljenje.
Uleme su se podigle protiv sultana i zbog toga to je u zadnjim godinama svoje
vladavine oduzima od ulema vlasnitvo nad vakufima i poklanjao je spahijama. Zbog
ovoga su bili posebno nezadovoljni dervii od kojih je oduzeto 20.000 sela, a oni su kao
irioci sultanove vlasti vie voljeli miroljubivog princa Bajezita, a sultan je vie volio
svog ratobornog sina princa Demu.
Mnogi zakoni koji su se odnosili bili su rezultat i velikog vezira Mehmed-pae
Karamanija (1477.-1481.). Za njega se govorilo da je bio najbolji tuma zakona i prava.
Njegovim zakonima nije se mogao niko protiviti jer su bili zasnovani na erijatu.
Jedna od novina koju je uveo sultan bila je davanje prava pojedincima ili grupama ljudi
da oni prikupljaju namete, ali su prije toga morali oni dati dravi jednu odreenu sumu
novca, ime je drava bre dolazila do novca. To sakupljanje poreza od strane pojedinaca
nazvano je ilitizam.
Nastavio je povezivanje centralne i provicijske vlasti, a svaki zakon koji je donosio ticao
se cijele imperije.
Nastavio je popisivanje sve imovine svakih deset godina, a na osnovu tih katastarskih
deftera, drava je u svakom trenutku mogla znati ime raspolae.
Usljed naglog irenja Osmanske drave , Porta je formirala i dvorske kancelarije, radi
korespodencije sa drugim dravama. Na svim dokumentima nalazio se muhur ( sultanov
37

Ago Mujkanovi
peat). Upravnik te kancelarije slubeno se naziva niandija ( nian-znak). On je udarao
muhur na dokumente.
Od vremena sultana Mehmeda II narod se nije mogao direktno poaliti sultanu, to je
normalno jer sa tolikom dravom objektivno nije imao vremena za takvo neto, ali je
oformio kancelariju koja je primala ale, a one albe veeg znaaja primao je i sam
sultan.
Sultan je na mjesto Zlatnog roga dao sagraditi dvor, a zbog mnogih obaveza on nije
mogao prisustvovati zasjedanju Divana, pa je dao da se izradi jedam mali prozor sa
reetkama koji je on iz svog kabineta posmatrao rad svoje centralne vlast-porte. Kada se
ne bi slagao sa odlukom on je udarao po reetkama sve dok ne bi donjeli odluku sa kojom
se on slagao.
Sultan je pored uspjene vojne politike vodio i vrlo uspjenu diplomatsku politiku, a
rezultat te politike bio je da Dubrovaka republika 1476. godine priznaje sultanovu vlast i
obavezuje se da e sultanu davati danak od 12.500 dukata, ali da njihovi trgovci mogu
slobodno trgovati.
SULTAN BAJEZIT II 1481.-1512.

Sultan Mehmed II prije svoje smrti dodjelio je svom sinu Demu namjesnitvo u
Karamanu, a starijem sinu Bajezitu namesnitvo u udaljenoj Amasyiji.
Sultan je vjerovatno ovim elio da nakon njegove smrti na prestolje zasjedne mlai sin jer
je on bio blie Istanbulu,a po pravilu u Osman.carstvu princ koji prvi stigne u Istanbul
trebao bi da bude nasljednik. Pric Demu je puno liio na oca. Bio je energian i uvijek
spreman za rat, do je pric Bajezt bio za miroljubivu politiku.
Znajui ove podatke o prinevima, Veliki vezir Mehmed-paa Karaman s ciljem da princ
Demu stigne prije u Istanbul poslao je tajno pismo ovo princu, ali pristalice Bajezita,
kao sto su bili jenieri iscrpljeni od ranijih borbi, elei mira i odmora, presreli su slanje
tajnog pisma i obavjesti Bajezita koji je odmah krenuo za Istanbul. U meuvremenu
jegove pristalice su smaknule V.vezira Mehmed-pau i Bajezit je za 9 dana stigao iz
daleke Amasyije i 24.maja 1481.proglaen je sultanom Bajezitom II. Pri ovoj ceremoniji,
on je kao i otac mu, dop jenierima peke 37 tako je na svoju stranu privukao jeniere
koji su bili i protiv njega.
Ve na poetku svoje vladavine novi sultan je stekao naklonost uleme i vojske, dok su
princa Demu podravali obini ljudi. Zbog toga su se dervii veoma brzo aktivirali meu
narodom traei da ga priznaju za vladara, a sve u cilju da im sultan Bajezit II vrati
imeovinu koju im je oduzeo Mehmed II, a to sultan Bajezit II i ini.
Na drugoj strani princ Demu je priprema vojsku i uputio se u obraun sa bratom, ali je
dozivio poraz u okolini Burse i pobjegao je na teritorij Mamelukog bejluka. Uz njihovu
pomo Demu je organizovao novi vojni pohod protiv Bajezita II 1481, a 1482. dolazi do
sukoba u Anadoliji gdje je princ Demu po drugi puta poraen. Vidjevi da se vojno ne
moe nositi sa bratovom jakom vojskom, on utoite trai na Rodosu kod monakog reda
Ivanovaca ( Jovanovca). Odatle ej na poziv pape Inocenta VII princ odlazi u Avinjon,
kada papa iz tvz. Avinjonskog robstva, vraa se u Rim i sa sobom vodi i princa Demu.
Sve je to papa radio iz svog interesa. Znao je da e od sultana Bajezita II dobiti ogromne
37
Peke, tur.=poklon
38

Ago Mujkanovi
koliine novca za brata. Meutim, Bajezit II kada je saznao gdje mu je brat nije nita
uinio, ve je papi dao 40.000 dukata za izdravanje brata. Papa je prihvatio to, kao adut
u borbi protiv Osmanlija jer je tada imao povod da napadne na Bajezita II, kao izgovor da
vrati princa Demu na prijestolje. Ali, kada je na prijestolje zasjeo papa Aleksandar VI
Bordija, sultan ga je uspio nagovoriti da pogubi njegovo brata. Tako je 25. februara
1495. godine kada je ratovao sa jednim brojem Deminih pristala stigla mu vijest o smrti
njegovog brata. Sa smru Deme zavrava se 14.-tgogodinji bratoubilaki sukobi.
Poslije ovog dogaaja po mnogim historiarima, sultan Bajezit II je vodio prilino
umjerenu, kako vanjsku , tako i unutranju politiku. To ne znai da nije vrio pohode.
Godine 1482. osvaja Novi , prostore Hercegovine, a 1484. godine osvaja dvije vane
luke na s-z obali Crnog mora , Akerman(u dan. Moldavija) i Kilije.
U rata Osmanlija i Mameluka 1488.-1491. sultan e uvidjeti slabost oruja koju koristi
njegova vojska, zbog toga je veliku panju posveti ratnoj opremi i vojnoj tehnici, a vojne
taktike je poeo prilagoavati svom vremenu. U vremenu od 1497.-1499. Osmanlije su
vodile rat sa Poljacima, a povod rata je bio pokuaj zauzimanja Moldavije od strane
Poljaka. U ovome ratu Osmanlije su ne samo odbranile Moldaviju nego su i nanjeli
nekoliko poraza Poljacima. U vrijeme kada su sa Poljacima zakljuili mir 1499. godine
poinju i rat sa Mleanima 1499.-1502. Povod za rat je bio Mletaki pokuaj da zauzmu
Moreju.
U poetku rata sa Mleanima, Mleani su imali neto vie uspjeha nego Osmanlije , ali
poraz kod Navarina u blizini luke Lepant na ulazu u Korintski zaliv, 12.8.1499.
Osmanlije odnose pobjedu, a na nagovor pape Aleksandra VI u rat se ukljuuju i Ugari.
Poslije kolebanja Ugari objavlju rat Osmanlijama 1500.godine. To Osmanlijama nije
odgovaralo jer nisu eljeli rat na dva fronta, te stoga potpisuju mir sa Mleanima 1502., a
sa Ugarima 1503. godine. Taj mir sultan je iskoristio da osavremni flotu , te izgrauje dva
broda nosivosti 180 tona, a time pokazuje da eli potisnuti Mleane sa Sredozemnog
mora.
Istovrmeno sultan Bajezit II prepustio je luku Ofrant na Apeninskom poluotoku lokalnim
feudalcima, ime su unitene ideje koje su se odnosile na zauzimanje Rima.
Unutranja politika
Kada je rije o unutranjoj potitici Bajet II nastavlja politiku ouvanja centralne vlasti , te
radi line bezbjednosti razvija douniku slubu.
Nakon 1495. godine on poinje da razvija vojsku, uvodi oruje, novu taktiku, a elja mu
je bila da od osmanskih vojni trupa stvori najmoniju vojsku u Evropi. Ovo je i vrijeme
velikih graevinskih djelatnosti jer se podiu brojne damije, mostovi i velika se panja
daje nauci. ak je sultanu Bajezitu II slavni Leonardo da Vii ponudio se da sagradi
morst koji bi povezao Evropu sa Azijom, a nacrt tog ne sagraenog mosta postiji i danas.
Jedna od bezbroj unutranjih mjera koje je vrio bilo je i zaustavljanje inflacije. 38 Zato je
naredio da se povue dotadanji novac i da se kuje novi sa veom koliinom zlata i
srebra. Zbog troenja velike koliine novca od strane dravne administracije, Bajezit II
1502. godine uvodi posebnu vrstu poreza tzv. Avariz-i divanije (vanredni porez), porez
38
INFLACIJA (lat. inflatio: nadimanje), poremeaj u danom odnosu robnih i novanih (kupovnih)
fondova, koji se oituje u opem porastu cijena
39

Ago Mujkanovi
koji se prikupljao prvenstveno u toku rata. Uvoenjem ovg poreza sultan je protiv sebe
navukao velika negodovanja, naroito u Anadoliji, gdje je bilo mnogo ita. 39 Naroito
onih iz Andolije.Oni su nosili crvene kape , pa su dobili naziv kizilbae (tur.kizil baa
crvena kapa). Ove kizilbae uveliko su pomagale perzijskom ahu Ismailu kada je 1504.
godine upao na teritoriju osmanske drave. Poveanjem broja kizilbaa, upad aha
Ismaila uticali su na slabljenje moi sultana Bajezita II , a to koriste njegovi sinoci
Korkut, Selim, Ahmed i ahinah koji su bili namjesnici pokrajina i otvoreno poinju
ratovati, a svaki od njih je elio da zaposjedne prestolje sultana. Pobjedu nad braom
odnio je princ Selim koji se odlikovao otrim mjerama pa je i dobio nadimak Javuz
(Tur.Otar). tom pobjedom Selim je natjerao svog oca Bajezita II da abdicira u njegovu
39
IJITI ili IIJE (arap. ia: skupina pristaa, stranka), muslimani koji vjeruju da je sam Muhamed odredio za svog nasljednika
(kalifa) Aliju ( ALI IBN-ABI-TALIB) i da je nakon Alijine pogibije vladanje islam. svijetom trebalo prijei na Alijine potomke,
nepogreive voe (imame), uvare i tumae objave. - U islam. svijetu . predstavljaju manjinu, sunita ima oko 90%, a ijita oko 10%
od ukupnog broja muslimana. Osim u Iranu i Iraku, ima ih manji broj u Libanonu, Siriji, Izraelu, Jemenu, Saudijskoj Arabiji,
Pakistanu i Indiji.
U prvim desetljeima poslije Muhamedove smrti javili su se unutar islama sukobi, borba za polit. vlast, a doskora i ideoloka
neslaganja o naravi islam. zajednice, o osobi i zadai njezina poglavara. Podjela islam. svijeta na sunite i ijite (kao i sami ti
nazivi) nastala je nakon smrti etvrtog kalifa, Alije (661). Velika veina muslimana (suniti) priznavala je sva etiri prva pravedna
kalifa birana izmeu drugova, suradnika Muhamedovih, a nakon toga pristali su uz novu kalifsku dinastiju Omejida, Muhamedovih
plemenskih srodnika i predstavnika korejitske plutokracije. Pristae Alijini (ia Ali) odricali su zakonitost izboru prve trojice kalifa,
vjerujui da je Alija od Alaha posebno odabrani prvi imam, koji se ve za Muhamedova ivota isticao osobitim ugledom, kao njegov
rodak i zet, junak-ratnik i poboni pravednik. Mrtvog Aliju tuju kao ideal i uzor; ne priznaju kalife Omejide i staju odluno na strani
Alijinih sinova, a kad je i drugi od njih, mladi Husein, ubijen kod Karbale 680, tuju ga kao muenika, koji je poginuvi prinio
otkupiteljsku rtvu za grijehe ovjeanstva. . su uporno branili svoju vjeru u Aliju i njegove potomke kao jedine prave imame. U
Iraku su novoobraeni muslimani nearap. podrijetla podupirali ijitski pokret, njima su se pridruili nezadovoljni iranski muslimani,
kojima nije bila dana soc. i ekon. ravnopravnost s muslimanima-Arapima. God. 749. buknula je opa pobuna ijita, koji su se
povezali s drugim protivnicima Omejida, ali su bili izigrani od nove kalifske dinastije Abasida (750- 1258. odn. 1517). . su i
Abaside smatrali uzurpatorima kalifata; pobuna nezadovoljnih ijita 758. bila je surovo uguena. . su i dalje ostali vjerni svojim
imamima, potomcima Alije i Huseina, koji su mahom bili poubijani, otrovani ili pali u borbi.
ijizam se razvija kao ezoterina interpretacija islama, traenjem dubokog, tovie misterioznog smisla objavljene istine. Imami
nose tajnu, oni su uvari i tumai kuranske objave, boanske teofanije. Pored ezoterizma i imamologije, razvija se i profetologija;
imam prorok i boji jamac prisutan je u ovjeanstvu ako ljudi za njega i ne znaju. Koncem VIII-IX st. nastaje podvojenost u ijitskoj
imamologiji. Kod sedmog imama Ismaila ibn Dafera (u. 763) zaustavljaju se Ismailiti (arap. ismailija ili sabija od arap. saba:
sedam), dok vei dio ijita, Imamita (arap. imamija), smatra da se tek s dvanaestim imamom, mladim Muhamedom (koji je nestao
878), zavrava ostvarenje imamata. To je skriveni i oekivani Mahdi, koji e se pojaviti jednog dana da uspostavi pravi islam.
Vjerovanje u imama-mahdija bitno je za ijitsku eshatologiju; na sudnjem danu Ali i ostali imami posredovat e za svoje pristalice.
Imamiti predstavljaju umjerenu struju ijizma, oni smatraju Muhameda veim `od Alije, dok su neka ekstremna vjerovanja (proizala
iz ismailitskog ijizma) uzdizala Aliju i imame iznad Muhameda (tovie, Aliju ili Huseina smatrali su inkarnacijom boje rijei). Iz
ijizma potekli su brojni ogranci (Karmati, Zaiditi, Asasini i dr.).
U srednjovj. islamu malo je ijitskih dinastija bilo na vlasti. Jedini vei i dugotrajniji ijitski kalifat bila je drava Fatimida u
Tunisu i Egiptu (903-1171). Manje znaajne dinastije bili su Idrisidi u Magrebu s prijestolnicom u Fesu (788-974. ili 985),
Hamdanidi u Mezopotamiji i Siriji (905-1003) te Bujidi (Buveihidi) u Iraku s prijestolnicom u Bagdadu (945-1055). . su imali
najjae uporite u Iranu i dijelu Iraka, iako su tamo dugo bili progonjeni. Nasljednici Hulagu-kana koji su u XIII-XIV st. vladali
Iranom priklonili su se ijitskom islamu. Pod domaom dinastijom Sefevida imamitski ijizam postaje dr. religijom (1500-1732).
Vladar ah smatra se zamjenikom skrivenog imama, a vjerski poglavari, teolozi (uleme), njegovim predstavnicima i posrednicima s
narodom.
Unutar ijizma javljaju se u XIX st. razni reformni pokreti kao babizam (babiizam), behaizam (bahaizam) i dr. Vjerski poglavari
u Iranu nerado su gledali na pojavu novih ideja, na prodiranje stranog kapitala u zemlju, na uplitanje stranih sila i reforme na vojnom,
financijskom i pravnom podruju. ijitski-imamitski islam u Iranu bio je dr. religija, po ustavu 1907. u skuptini je moralo biti
barem 5 ulema koji su bdjeli da zakoni i odluke budu u skladu s islam. propisima. Uleme su vie puta pruali otpor vladajuem
sistemu. Tradicionalni islam nije prihvatio dihotomiju izmeu religije i dr. (politike) vlasti, koja se javila na Zapadu. Preporod
40

Ago Mujkanovi
korist te je 12.aprila 1512. godine zaposjeo na njegovo mjesto kao sultan. Mjesec dana
kasnije umire i sultan Bajezit II u svojoj 61.godini ivota.
SULTAN SELIM I 1512.-1520.

Istoga dana kada je abdicirao sultan Bajezit II na njegovo mjesto je doao sin Selim I koji
je ve tada imao 42. godine.
Za razliku od oca, koji je vodio miroljubivu vanjsku politiku, koji je ratovoa samo kada
je to bilo potrebno, novi sultan Selim I je odmah pokazao ratne sklonosti i odmah je
poeo da podsjea na Mehmeda II El-Fatiha (1451.-1481.).
Selim I kao i veina njegovih predhodnika, prve mjesece vladavine posvetio je
unutranjem sreivanju drave. Posebno je imao problema sa pobunjenim bratom
Ahmedom koji je smatrao da je sultan Selim I nezakonito zasjeo na prestolje zbog ega
se i bunio. On oko sebe okuplja andolsku aristorkratiju uz iju materijalnu i vojnu pomo
nadao se da e brzo smijeniti brata.
U isto vrijeme u Andoliji javlja se pokret pod imenom Kizilbae (tur.crvene kape).
Najvei broj ih je pripadalao iitima, a bili su preteno andolski nomadi i polonomadsko
seosko stanovnitvo. Oni su u tadanjeg perzijskog aha Ismaila gledali kao u Mesiju i
umjesto sultanu bili su njemu podreeni. Sjedite Kizilbaa je bilo u Amasyiji. Zbog
pobune sultan Selim I je poduzeo rigorozne mjere da ih porazi. Sa velikim brojem
jeniera koji su za vrijeme sultana Bajezita II zbog rijetih pohoda poeli da gube ugled, a
da bi sada povratili taj ugled i doepali se velikog plijena oni kreu u pohod sa sultanom.
Zbog svih ti otrih mjera sultan je dobio nadimak Javuz 40.
U prvim borbama sultanove jedinice odnose pobjedu nad Kizilbaama , koje je predvodio
princ Murat,koji je prbjegao njima u borbama sa Selimom.
Zatim se okrenuo protiv brata Ahmeda, kojeg je uhvatio i zadavio ga. Isto tako se
obraunao i sa brato Korkutom koji je bio najdrai sultanu Bajezitu II. U elji da izbjgene
dalje porodine probleme, nareuje da pobiju svi njegovi bratii i etvorica sinova, samo
je ostavio u ivotu jednog sina princa Sulejmana.
Kako god da su ove mjere izgledale grozne, imale su i pozitvno dejstvo jer se due
vrijeme otklonila opasnost od porodinih sukoba, ve tada je se ovim mjerama znalo ko
je slijedei sultan.
Smatrajui da je rijeio problem naslijestva, on se okree ponovo pokretu Kizilbaa.
Poslao je u Anadoliju svoje najsposobnije jedinice, a to je bio razlog da perzijski ah
Ismail objavi sultanu Selimu I rat.
To je Selim I oekivao i ve 23.8.1514. godine kod aldirana, sjeveroistono do jezera
Van, Osmanlije odnose vojnu pobjedu nad ahovom vojskom. U kontranapadu Selim I ne
samo da je pobjedio Kizilbae i Perzijance, nego je ak osvojio i Tebriz , glavni grad
Perzije. Ipak, ne nastavlja prodor dalje, nego krajem 1514. vraa se na svoju teritoriju jer
je bio uvjeren da se ah nee ubrzo oporaviti.
ijitskog islama u XX st. izraz je elemenata koji su mu bili inherentni od poetka. U Iranu je 1979. osnovana Islamska republika u
kojoj bi trebali vladati islam. zakoni i tradicije to je mogue sliniji onima iz doba proroka Muhameda u Medini i imama Alije u
Kufi
40
Javuz (tur. yavuz: okrutan)
41

Ago Mujkanovi
Sultan Selim I ne rasputa svoje vojne snage, ve 1515, 1516. i 1517. godine nastavlja sa
ratnim operacijama.
Tako je ve u 1515. godini ovladao Istonom Andolijom, a u julu 1515. godine osvaja
posljednji andolski bejluk Zulkadir. U aprilu 1516. godine osvaja i Dijarbekir. Sa ovim
zauzimanjem Selim I je doao u dodir sa Mamelucima, a ve 24.8.1516. godine kod
Mard Dabika pobjeuje mameluke jedinice. Bilo je to vano strateko mjesto ka Istoku.
Tada je sultan Selim I ovladao cijelom Andolijom. Tako su mu bila otvorena vrata za
dalja osvajanja prema Azerbejdanu i Bagdadu.
Sva ova osvajanja kao posljedecu imala su velike migracije stanovnitva. Neki nisu
eljeli da im sultan bude vladar, pa su se iseljavali, dok su se neki doseljavali na osvojene
teritorije.
Poslije uspjeha u Andoliji , sultan Selim I je poeo da razmilja o osvajanju evropskih
krajeva. Na nagovor mnognih uglednih lica, njegovih saradnika, sultan planira da pod
svoju vlast stavi Mameluku dravu, koja ni po teritorijalnoj veliini, a ni po znaaju nije
bila manja od Osmanskog carstva. Obuhvatala je teritorij od Libije do Mezopotamije, a tu
su namjesnici bili halife iz dinastije Abasida to im je davalo jo vei znaaj. Oni su
vremenom stekli veliko bogastvo i imali izuzetno jaku vojsku i adminsitaciju, zbog ega
su smatrani zatitnicima muslimana.
elei da osvoji ovaj teritoriji, sultan Selim I nije elio da se pokae kao osvaja, nego
kao zatitnik muslimana. Zbog toga je poeo da trai povod za napad.
Najbolji povod je naao kada su Portugalci 1515. godine doli do Debe, luke na
Arapskom poluostrvu, koja je od Mekke bila udaljena svega 80 km. Zauzimanjem ove
luke, objektivno , Mekka i Medina su bile ugroene od kjafira (nevjernika, u ovom
sluaju krana) , a kako mameluki sultan Eref nije poduzimao nita, to je iskoristio
sultan Selim I , te je krenuo kao zatitnik muslimana, da odbrani Mekku i Medinu. Tako
je sultan Selim I , ve krajem 1515. godine krenuo ka gradu Halep, u Siriji, a vojska je
pokazala nevienu disciplinu. Okolno stanovnitvo Halepa sultanu jeodmah izjavilo
podanitvo. Meutim, grad Halep se nije elio predati bez borbe. Zbog toga je 24.8.1516.
dolo do velike bitke (poznata kao bitka kod Halepa) u kojoj Osmanlije donose veliku
pobjedu. U ovoj bitci je ivot izgubio i 80.-togodinji mameluki sultan Eref.
Oktobra 1516. godine sultan je bez otpora uao u Damask jer je sam namjesnik Halil-beg
uvidjevi da e izgubiti predao grad sultanu. Ali, sultan Selim I ga u ast tome vraa na
mjesto namjesnika Damaska , iako mu nije puno vjerovao, znao je da je i potpupljiv, te
da e od njega moi prikupiti mnoge informacije. Iz Damaska, sultan Selim I je prodro u
Gazu, a ve u deccembru 1516. godine , sultan je posjetio mezar (grob) Ibrahima a.s.
Poslije kratkog odmora sultan Selim I kree ka Misiru (Egiptu).
Na putu nije nailazio ni na kakav otpor, pa je poetkom januara 1517. godine bio pred
Kairom. Mameluki sultan Tuman-bej, na vijest da sultan kree prema Kairu okuplja
vojsku i kod sela Rejdanija doekao je sultana. Tu je dolo do viednevne borbe u kojoj
Osmanlije su izvojevale pobjedu, nakon ega sultan Selim I ulazi u Kairo kao vrhovni
vladar Egipta.
Tuman-bej je uspio da pobjegne , ali je ubrzo izdat od svojih pristalica i tek 14.4.1517.
godine uhvaen i pogubljen. Tako je sva teritorija Mameluke drave ula u sastav
Osmanskog carstva.
42

Ago Mujkanovi
Na ovu vijest erif od Mekke 17.jula 1517. godine sultana Selima I proglaava
zatitnikom dva sveta mjesta Mekke i Medine. Tako je sultan Selim I ispunio svoj cilj.
Osvajanjem Misira on ga proglaava ejaletom Misir i od tada do kraja Osmanske drave ,
Misir je bio najbogatija pokrajina koja je donosila najvie prihoda.
U Egiptu, ne elei da narui viestoljetni poredak, ostavlja drutveno ureenje kakvo je i
zatekao.
Iz Kaira je sa sobom u Istanbul poveo i halifu El-Mutavekuta. Po dolasku u Istanbul,
sultan Selim I je natjerao da na njega i njegovu porodicu prenese halifat. Halifa ElMutavekut to ini i od tada 1517. do 1924. , kada Kemal-paa Mustafa ukida halifat,
Osmanski sultani su nosili i titulu halife.
Iste godine, Portugalci pokuavaju da osvoje Debu, ali su odbaeni i protjerani i taj
prostor Evroplajni nikada vie nisu napali. Smatrajui da ima jaku imperiju na tri
kontinenta, i da je postao nesporna osoba u Osmanskom cartvu, sultan je poeo pripreme
za osvajanja na evropskom tlu.
U toku 1519. godine vrio je velike pripreme, ali nikome nita nije govorio. Meutim, u
Andoliji dokazi do tzv. Pobune Delalija. Ovu pobunu su poela Anadolska plemena na
elu sa ejhom Delali zbog neslaganja oko plaanja viokih poreza. Od te pobune,
pobunjenici e kasnije nositi ime Delalije bez obzira ko je bio voa.
I u ovoj pobuni Selim I je pravdao svoj nadimak Javuz (Otar, strog) jer je prilikom
guenja pobune, sultan Selim I unitavao cijele krajeve kako bi zaveo mir.
elei i dominaciju na moru poinje sa izgradnjom flote. Da bi stvorio jaku flotu, bio mu
je potreban iskusan moreplovac. Naao ga je u linosti Hajrudina Barbarose, koji je bio
iskusni gusar.
Tako je poela gradnja flote od Istanbula do Izmira, a izgradnja e se zavriti tek u
vrijeme sultana Sulejmana I (1520.-1566.). ipak, sultanu Selimu I velike probleme
stvarali su i poznati Rodoski vitezi, pripadnici Ivanovaca(Jovanovaca). Rodos se nalazio
na pola puta izmeu Istanbula i Misara (Egipta), a sultan Selim I je zbog toga poeo da
priprema osvajanje ovog otoka.
Meutim, iznenada 22.9.1520, godine u 50.-toj godini ivota sultanu Selimu I je pozlilo
da je od toga ubrzo i umro. Po nekim historiarima, sultan je bio otrovan.
Iza njega ostala je viestruko uveana drava, jaka i moderna vojska, dobra uprava. Sa
tim naslijeem zapoeo je svoju vladavanu njegov jedini prestali , ivi sin, princ
Sulejman.
43

Ago Mujkanovi
SULTAN SULEJMAN KANUNI (1520.-1566.)

Nakon smrti sultana Selima I , na Osmansko pristolje doao je njegov jedinac Sulejeman
koji je tada imao 26. godina. Vjest o smrti svog oca zadesila ga je na poloaju sandakbega u Manisi, gdje se pripremao za vladarski poziv.
Po mnogobrojnim biografima Sulejman se u mnogo emu razlokovao od oca, vie je
podsjeao na Bajazita II, bio je blag i staloen, velikoduan i pravedan, ali kada su bili u
pitanju interesi drave, nije se ustruavao od primjene bilo kakve sile.
Njegov period vladavine moe se podjeliti na ratovanje na tri fronta:
1. Na sjeverozapadu ratovao je protiv Ugara i Habsburgovaca
2. Na istoku, sa Perzijom (dinastijom Safavida)
3. Rat na Sredozemlju sa Mleanima i Ivanovcima (otok Rodos).
U vrijeme kada je doao na vlast stanje u Evropi je bilo povoljno za sultana Sulejmana.
Naime, vodio se sukob izmeu Karla V, panskog kralja i Fransoa I, francuskog kralja,
koji su isticali pretenzija za cara Svetog Rimskog Carstva. Pored ovog sukoba, koji e
trajati do smrti Fransoa I 1541. godine velike probleme krianskoj Evropi stvarali su i
protestansti.
Pohodi sultana Sulejmana Kanunija
1. Pohod na Beograd 29.auagusta 1521.
Prvi sultanov pohod bio je na Beograd 1521. godine. on je elio ovaj grad kako bi
odskona daska za dalja osvajnja po srednjoj Evropi. Grad je osvojen 29.aug.1521. nakon
to su se branioci predali. Za komadanta grada postavljen je Bali-beg. Branioce koji su se
predali Sulejmanu kao sto je i obecao ostavio ih je u ivotu i naselio u predgrae
Istanbula zvanom Belgrad. Sulejman je mogao nastaviti dalje akcije sjeverno od Save i
Dunava, ali velike probleme predstavljali su mu Ivanovci sa Rodosa, koji su
onemogucavali povezivanje evropskih i azijskih dijelova osmanskog carstva sa afrikim
dijelom.
2. Pohod na Rodos 21. januar 1522. godine
Drugi pohod je bio na otok Rodos koji su drali vitezovi iz reda sv. Ivana. Vojne akcije
poele su iskrcavanjem flote od 10 000 vojnika na elu sa Mustafom-paom, a sultan
Sulejman Kanuni krenuo je sa kopna sa 100 000 vojnika. Doavi na Rodos sultan je
znao da ako zapone rat sa vitezovima(Ivanovcima), izgubie mnogo ljudi. Zbog toga
ponudio im je dva izbora:
- da se predaju i priznaju sultana Sulejmana za vladara, ili da pokupe svoju
imovinu i isele se. Ivanovci prihvataju ovo drugo i sele na Maltu. Tako je
sultan Sulejman 21. januara 1522. godine ovladao i otokom Rodos.
44

Ago Mujkanovi
Unutranja politika i dalji planovi sultana Sulejmana
Vanjska politika u period od 1522.-1566. godine voena je mirno. To je sultan Sulejman
Kanuni koristio za sreivanje unutanje politike. Tako je on smijenio Velikog Vezira
Piri-pau , a na njegovo mjesto doveo je Velikog Vezira Ibrahim- pau , koji e tu
funkciju obavljati od 1522.-1536. godine.
Prvi svoj zadatak Ibrahim-paa je imao da ugui pobunu koju je izazvao Ahmed-paa u
Misiru (Egiptu), koji se osjeao prevaren nakon to je na mjesto V.vezira ustupio
Ibrahim-paa , a ne on. Zbog toga Ibrahim-paa odlazi u Egipat i tokom 1523. godine
uvodi u Egipat neke imovinske zakone koji su i danas dan u upotrebi u Egiptu.
U to vrijeme u Evropi se i dalje vodio sukob izmeu Fransoa I i Karla V, a zavren je
hapenjem Fransoa I , koji je ak morao da oeni kerku Karla V, koji je tada obavljao
funkciju cara SRC. Po dolasku u Pariz Fransoa I je raskinuo ovaj brak. Ove sukobe elio
je da iskoristi sultan Sulejman i to napadom na Ugarsku. Ugarska tada nije imala vie
onakvu mo kao i ranije, a i Osmanlije su iz mnogobrojnih akindijskih upada upoznale
snagu Ugara, geografski poloaj to je stvaralo povoljne uslove za uspjean pohod.
3. Pohod na Moha 29.6. 1526. godine
Povod za rat sultan je naao kada je u jednom od brojnih akindijskih napada poginuo
Fehrad-beg Mihailoglu kao glavni zapovjednik akindija.
Na putu ka Mohou, sultanova vojska zauzima neke vane tvrave kao Petrovaradin
1.8.1526. sa osvajanjem ove tvrave meu vojnicima moglo se uti: Carev cilj je
Budim. Glavni predhodnici od 4.000 vojnika predvodio je Bali-beg , sin Bali-bega
Jahjapaia. Sa predhodnicom je iao i V.vezit Ibrahim-paa. Osmanlije su imale i jaku
artiljeriju od 300 topova, , a 150 je predvodio Gazi Husrev-beg, a Osmanlije su u tom
pohodu imale oko 50.000 vojnika.
Doavi na Moha sultan Sulejman je rasporedio vojsku prema Ugarima po staroj taktici,
a Ugare je lino predvodio kralj Ludovik II Jagelovi.
Dana 29.8.1526. godine dolo je do glavne bitke, u kojoj Osmanlije odnose vojnu
pobjedu, a ivpt gubi ugarski kralj Ludovik II. Zbog toga je sultan neposredno poslije
bitke postavio novog kralja Ivana Zapoljskog, a Ugarsku kraljevinu podjelio na tri dijela:
istoni dio koji je doao pod neposrednu vlast sultana, srednji dio preputa vazalu Ivanz
Zapoljskom, a zapadni dio zauzet je od strane Habsburgovaca, i upravo ovaj dio Ugarske
e biti razlog estih sukoba Osmanlija i Habsburgovaca.
Poslije pobjede na Mohakom polju, sultan kree na Budim i ulazi u grad, bez veeg
otpora (bilo je nekih manjih pojedinanih otpora) , 10.9.1526. godine, a u kraljevom
dvoru sultan provodi bajramske dane.
Vojni uspjeh i bogar plijen nije sultanu donio mir. Ve 1527. godine u Anadoliji izbija
ustanak nomadskih i polunomadskih plemena zbog visokih poreza , a pobuna je izbila na
teritoriji nekadanjeg bejluka Karaman. Ustanike je predvodio dervi Kalenderoglu.
Ibrahim-paa alje odrede vojnih jedinica koje uspjeno gue ustanak.
45

Ago Mujkanovi
U to vrijeme u Bosni , Gazi Husrev-beg vri uspjene akcije na prostoru Jajake
banovine, te osvaja prostor Banja Luke i okolnih mjesta.
Godine 1528. sultan poinje da se priprema za novi veliki pohod na Ugarsku. Razlog za
to bio je , da je Karlo Hansburki (brat Karla V) , poduzeo jedan pohod na Ivana Zapolju
i 1527. godine zauzeo Budim.
4. Pohod na Be. Prva opsada Bea 27. sep. 14. okt. 1529.
Godine 1528. Osmanlije su poele velike pripreme za pohod na Budim. 20 maja 1529.
godine sultan Sulejman kree na Budim, meutim njegov cilj je bio Be. Kod Mohaa
sultanu Sulejmanu se pridruuje Ivan Zapoljski. Ve u sep. 1529 godine , predhodno
zauzevi Budim, sultanova vojska se nala pred zidinama Bea. Opsada ovog grada
poela je 27. septembara i trajala je do 14. oktobara 1529. godine. svi napadi su bili
bezuspjeni i sultan, koji i sam vidjevi da vojska sve vie podnosi jesenje kie i
hladnou, odluuje povui vojsku.
5. Druga opsada Bea
U naredne tri godine, do 1532. nije bilo veih vojnih pohoda Osmanlija. Godine 1532.
sultan mobilie vojsku od 200.000 vojnika, a cilj je bio zauzimanje Bea.
U ovoj akciji Osmanlije 29.8.1532. godine zauzimaju tvravu Kiseg- stotinjak km od
Bea i koju e drati narednih 150 godina. Iz ove tvrave Osmanlije e vriti upade na
teritoriju Habsburgovaca. Uvidjevi da sultan sprema veliki vojni pohod na Be , Karlo V
alje admirala mornarice Andrea Doriu da napadne Osmanske teritorije na Peloponezu.
Zbog toga to je otvoren drugi front, sultan odustaje od opsade Bea i vraa vojsku na
Moreju (Peloponez).prilikom povlaenja vojska osvaja tvravu Poeg u Slavoniji.
Na Moreji osmanski vojskovoa Hajrudin Barbarosa uspjeno odbija napade panskih
trupa. U tome mu je puno pomogao francuski kralj Fransoa I kao protivnik Karla V, koji
je pritekao im u pomo. Zbog otga Barbarosa prelazi u kontraofanzivu i upada u Tunis.
Meutim, Tuniani 1535. godine uz pomo panaca uspjevaju da protjeraju Osmanlije iz
Tunisa.
6. Pohod na Bagdad 31. 12. 1534.
Vjerovatno bi stanje u Evropi bilo drugaije da nije dolo do novog osmansko-perzijskog
rata 1534. godine. naime, perzijski ah Tahmus, sin aha Ismaila, elio je da iskoristi
zazetost Osmanlija u Evropi i da otvori trei front. Meutim, V.vezir Ibrahim-paa dolazi
u Anadoliju i zauzima glavni grad Perzije, Tebriz. ah Tahmus ne elei izravan sukob sa
Osmanlijama , povlai se u Irak, ali Osmanlije nisu popustile. Ve tada Osmanlije na elu
sa sultanom Sulejmanom stiu u Irak , a cilj im je bio Bagdad.
Ovaj cilj Sulejman realizira 31.12.1534. godine kada osvaja Bagdad. Tako se pred
Mekke, Medine, Kaira, Damaska , osvajanjem Bagdada Osmanlije su zauzele sve vane
islamske centre. Poslije ovaga sultan Sulejman i V.vezir Ibrahim-paa se vraaju u
Istanbul.
46

Ago Mujkanovi
Kapitulacije i uloga Hurem sultanije (Rokselane) na unutranju politiku
Po povratku u Istanbul, Ibrahim-paa sa Francuzima sklapa sporazum, po kojem
francuskim trgovcima se dodjeljuju kapitulacije povlastice da mogu trgovati u
Osmanskom carstvu. Izmeu Osmanskog carstva i Francuske je dogovorena sloboda
trgovanja i slobodna plovidba. To e biti I povod da druge Evropske zemlje pokuaju
dobiti kapitulacije.
Sporno pitanje i postojanje kapitulacije kapitulaciji su dale mogunost da Francuska
slobodno trguje po Osmanskom carstvu. Dravni ugovori bi trebali da sadre obostrane
koristi . Kapitualcije daju povlastice samo Francuskoj, a Osmansko carstvo nije dobilo
nita. Pravi historiari na to odgovaraju, moda te kapitulacije nisu postojale, nego je
Sulejman I Francuskoj slaboj zemlji dao povlastice, ali i tu historiari objanjavaju da je
na taj nain Osmansko carstvo uvelo novog snabdjevaa luksuznih predmeta kako bi
sprijeila Mleane da se ire po Osmanskom carstvu.
U to vrijeme sultanova ena Hurem sultanija , na zapadu poznata kao Rokselana
zapoinje igru mijeanja harema u unutranje poslove. Cilj sultanije Hurem je bio da
svom sinu princu Selimu obezbjedi prestolje, a prva prepreka joj je bio do tada istaknuti
V.vezir Ibrahim-paa plaei se da on ne zasjedne na prestolje ona poinje sve vie da
utie na sultana,a rezultat toga bilo je to da je Ibrahim-paa (inae, jedan od
najobrazovanijih ljudi, koji je pored svih svojih vjetina znao ak 15 jezika) optuen za
izdaju i u martu 1536. je pogubljen.
Na mjesto Ibrahim-pae je postavljen ajvaz-paa. Bio je polupismen i nije predstavljao
opasnost za prestolje i naslijee sultana.
7. Pohod. Bitka kod Arte 25.septembar 1538. godine
U meuvremenu sultan sa sinovima Mustafom i Selimom 1537. godine kree u osvajanje
albanske luke Valone u emu i uspjeva. Istovremeno Hajrudin Barbarosa osvaja vei dio
teritorije Peloponeza koji je bio pod vlau Mleana, a sve je raeno sa ciljem da ostrvo
Krit osvoje.
Vidjevi opasnost Mleani, Habsburgovci i panci sklapaju koaliciju, avojne snage
preputene su Andreu Doriu, koji je poveo flotu prema Moreji. Na dan 25.sep. 1538.
godine dolazi do sukoba dvije flote kod zaljeva Arte na Peloponezu, gdje Hajrudin
Barbarosa nanosi vojni poraz koaliciji. Od tog vremena Osmanlije poinju sve vie da
pruzimaju incijativu na Sredozemlju, a Mleani sve vie osjeaju da se ne mogu nositi sa
Osmanlijama. Zbog toga sklapaju mirovni ugovor koji je ozvanien 2.10.1540. godine.
Po ovom ugovoru Mletaka republika gubi svoje posjede u Dalmaciji i na Peloponezu
koje je Osmanska vojska u meuvremenu osvojila. Na ime ratne otete bili su duni da
sultanu Sulejmanu plate 300.000 dukata, a za uzvrat dobijaju kapitulacije kao i
Francuska.
47

Ago Mujkanovi
8. Pohod na Budim 25. augusta 1541.
I dok je sultan Sulejman spremao se da krene u akciju na jugu Apeninskog poluotoka jer
je kralj Fransoa I zauzeo Milansko vojvodstvo, iznenadna smrt Ivana Zapolja 1541.
godine uslovila je da se sultan Sulejman ponovo okrene prema Ugarskoj.
Tako je ve 25. augusta 1541. godine, po trei puta sultan Sulejman doao do Budima i
za kralja je postavljen malodobni sin Ivana Zapolja koje je takoe nosio ime Ivan, a
njegovu majku imenuje za regenta, a sultan cijelu teritoriju koja je bila vazalna
proglaava svojom i tada 25.8.1541. godine proglaava cijeli taj teritorij Budimskim
ejaletom. Mladi Ivan Sigismund Z.dobija na upravu Erdelj. 41
9. Pohod na grad Sanu 1547. godine
Prije osvajanja Budima, Osmanlije osvajaju Moldaviju 1538. godine. Istovremeno sa
operacijama u Ugarskoj, Osmanlije okupiraju Jemen, a u narednom periodu od 1538.1547. godine vre osvajanja na jugu Arabije. Najvei uspjeh im je osvajanja grada Sana,
ime je izvreno konano osvajanje i prikljuivanje june Arabije Osmanskom carstvu.
Borba sa Habsburgovcima trajala je sve do 1.8.1547. godine, kada Habsubrgovci prisatju
na potpisivanje mirovnog ugovora. Po ovome ugovoru ( 1.8.1547. godine ) oni su dobili
na upravu zapadni dio Ugarske i morali su davati 300.000 dukata, a za uzvrat dobili su
trgovake kapitulacije. To je bio prvi put da ove dvije drave sklope mirovni ugovor.
Prije toga umire Fransoa I, a naslijedila ga je Katarina Medii, koja je takoe nastavila
odravati dobre odnose sa Osmanlijama.
10. Rat sa Perzijancima 1548.-1555. godine
Ve u narednoj 1548. godini sultan Sulejman kree u novi pohod protiv Perzijanaca, koji
su izbjegavali direktne sukkobe, ve su vodili rat slian gerilskom ratu.
Oni su esto vrili napade na vojske koje su predvodili sultanovi sinovi Mustafa, Selim i
Bajazit. Rat je zavren mirom u Amasiji 1555. godine , kada dolazi do najveeg
teritorijalnog irenja. Jermenija je prodjeljenja, Azerbejdan je preputen Perziji.
11. Osvajanje Temivara 1551.
Pored rata sa Perzijom, godine 1551. sultan je morao ponovo doi u Ugarsku. Naime,
Ferdinand Habsburki pokuao je da osvoji Erdelj, a povod je naao da se tu sklonio
protestant Martin Luter , a u stvari pravi razlog je bio bogastvo tog grada.
Optuivi Ferdinada da je prekrio ugovor iz 1547. godine sultan napada ferdinand i
uspjeva da osvoji Temivar kojem daje rang ejaleta.
Nakon ovoga, slutan Sulejman iako je odravao dobre veze sa Francuskom, poinje da
podrava i protestante.
Ali, Karlo V poinje da se povezuje sa Perzijom.
41
Eredelj-Transilvanija
48

Ago Mujkanovi
U to vrijeme Hurem sultanija elei prinuc Selimu da obezbjedi prestolje, ona je
iskorisila jedan manji konflik Sulejmana i princa Mustafe, kojeg optuuje da je izdajnik.
Sultan Sulejman , iako mu je princ Mustafa bio drag , nareuje likvidaciju Mustafe 1553.
godine.
Ubrzo zatim, Hurem sultanije je uspjeno uspjela da ukloni i drugog sina, princa Bajezita
1555. godine, a i V.vezira Rustem-pau.
Stanje prevrata bilo sve do 28. jula 1565. godine kada je na mjesto Velikog vezira doao
Mehmed-paa Sokolovi. Ubrzo zatim umire i Hurem sultanija, a sultan vie nije imao
problema, to se tie tih unutranjih pitanja.
Prije nego je doao na vlast Veliki vezir, mehmd-paa proveo je dug perido obavljajui
poslove zapovjednika mornarice, a uestvovao je u mnogim velikim bitkama.
enidbom sa sultnovom kerkom Esmom, to mu je obezbjedilo stabilan poloaj i
mogunost napredovanja u Osmanskoj hijerarhiji.
Neposredno prije dolaska na poloaj V.vezira Mehmed-pae S. Ferdinand Habsburki je
raskinuo ugovor iz 1547. godine 1. januara 1566. godine. Zbog toga Osmanlije odluuju
napasti Habsburgovce 1.maja 1566.
12. Bitka kod Siget 1566. godine
Pravac kretanja u posljednjem pohodu bio je usmjeren prema Beu. Na tom putu nala
mu se tvrava Siget koju je elio osvoji. Iako su mu mnogi savjetovali da ke zaobie , on
je bio odluan i zapoinje opsadu Sigeta.
Tvravu je branio Nikola Zrinjski, a za vrijeme borbi u noi izmeu 25. i 26. augusta
1566. godine umire sultan Sulejman.
Njegovu smrt V.vezir Mehmed-paa S.prikrivao je sve do 9. septembra, kada je zauzet
grad i tek tada obavjetava princa Selima o smrti oca.
Sulejman je vladao 45. godina 11 mjeseci i 15 dana.
Znaaj vladavine sultana Sulejmana Kanunija
U vrijeme smrti sultana Sulejmana , Osmanlije uspjevaju osvojiti Alir, Osmansko
carstvo se prostiralo na 2.600.000 km.
Ipak, neki zapadni historiari smatraju da je sultan direktno ili indirektno pod svojom
vlau drao prostor od 8.000.000 km.
Ono to je vano pomenuti da Osmanlije vie niko nije doivljavao kao barbare ve kao
stanovnike velike zelje. U tom uspjehu sultani su bili vrh ledenog brijega, jer zbog
velikog broja pojedinaca koji su svojom prortvovanou, disciplinom i samom
organizacijom drave uspjeli da u to vrijeme pored manjeg broja ustanaka, sultanova
vlast bude prisutna u cijelom Carstvu.
49

Ago Mujkanovi
Najvanije je to da se njegovo vrijeme dolazi do nove teritorijalno-administrativne
podjele:
- U Evropi pored Rumelijskom ejaleta (1368.) osnovan je i Budimski ejalet (1541.) i
Temivarski ejalet (1551.)
- U Aziji osnovani su ejaeti:Anadoliji osnovani su ejaleti Sivas, Edurum i Van, zatim
Bagdadski ejalet 31.12.1534. , na jugu Arabije ejalet Jani, . te Anisimija na obali Crnog
mora.
- U Africi pored Misirskog ejaleta osnovani su i ejalet Alir, Tripolonija (Libija) i ad.
Vazalni odnos sultanu su imale slijedei : Vlaka, Moldavija, Erdelj, Dubravaka
Republika, Krimski hanat, a Habsburgovci i Mleani su plaali danak sultanu.
U to vrijeme i ruski car Ivan IV Grozni uspjeva da osvoji dio teritorije oko Volge i hanat
Horezm kroz kojeg su prolazile hadije. Time je ugroen poloaj sultn i do tog vremena
poinje da se vode intenzivniji osmansko-ruski odnosi.
U to vrijeme sultan na elo administracije postavlja rejsul-kitaba koji je vrio poslove
korespodencije ( od 18.st.ministar vanjskih poslova). Ono to je bilo loe za Osmansko
carstvo jeste da je Sulejmana naslijedio najnesposobniji, jedini preivljeli sin, koji je do
tog poloaja dosao zahvaljujui intrigama svoje majke, Hurem Sultanije, koja umire
1555. godine. Biografi su pisali : ... od tog vremena sultan se sve vie povlaio,
obavljajui molitve i ne pokazujui tenju za daljim pohodima.
U njegovo vrijeme donijet je veliki broj zakona-kanuna, po emu je i dobio nadimak
Kanuni-Zakonodavac.
Zbog svih svojih uspjeha, zapadni susjedi su ga prozvali Velianstveni, ali u Islamu je
samo Allah Velianstveni, to se protivilo erijatu i zabranjivano da se sultan tako naziva.
SULTAN SELIM II (1547.-1566.)

Kao jedini nasljednik sultana Sulejmana Kanunija zasjeo je na prestolje 9.septembra
1566. godine sultan Selim II. Na polaaju V.Vezira ostavio je Mehmed-pau Sokolovia ,
koji je godinu dana sluio kao V.vezir kod Sulejmana, i zbog toga mnogi historiari
smatraju da Selim II iako nesposoban vladr, nije se mnogo mijeao u poslove V.vezira jer
je ga smatrao jakom i uglednom linou.
U to vrijeme za savremenike Osmansko carstvo je izgledalo mono i stabilno na
vanjskom planu, a tome su doprinjeli i neka deavanja u Evropi.
Habsburka monarhija je bila slabija nego za vrijeme vladavine Karla V, a stanje u
Evropi je bilo posebno teko za vrijeme tridesetogodinjeg rata (1618.-1648.), koji je bio
nevaan sultanu Selimu II.
Smijena na osmanskom prijestolju iskoritena je za pobunu u Jemenu gdje je porodica
Zajidita eljela da se otrgne od Osmanlija 1565.-1570.
50

Ago Mujkanovi
U meuvremnu V.vezir vodio je mirovne pregovore sa Habsburgovcima , a do mira
dolazi 1568. godine na bazi status quo ante beram. 42
Jedna od klauzula ugovora je da se Habsburki vladar Maksimilijan odrie pretenzija na
Ugarsko prijstolja, u onom djelu u kojem su Osmanlije imale vlast. Nakon mira sa
habsburgovcima, Osmanlije se okreu ka Rusiji, s ciljem da zauzmu kanate Kazan i
Astrahan. Tu su se 1569.godine vodile borbe do Kaspijskog jezera. U ovo vrijeme
V.vezir Mehmed-paa Sokolovi zagovarao je iskopavanje kanala izmeu Volge i Dona
radi lakeg transporta iz Kaspijskog bazena u Crno more i obrnuto. Drugi dio plana
Sokolovia bio je da prokopa Sujetski kanal, koji bi povezivvao Sredozemnom i Crveno
more, a ove planove on e zagovarati sve do svoje smrti 1579. godine.
Iako Osmanlije u ratu sa Rusima 1569 godine ne uspjevaju zauzeti hanate, oni ipak 1571.
godine udrueni sa Kozacima prodiru do Moskve, koju su zauzeli i spali.
Kozaci su bili ljudi koji su zbog nepravde protiv njih bili protiv Rusa, a otmetli su se u
stepe ( stoari uglavnom), ratovali su protiv svih. Malo prije ovoga pobuna u Jemenu
koju su izazvali lanovi dinastije Zajadita, zavrena je 1570. a rezultat pobune bio je taj
da je juni dio ostao pod vlau sultana, a sjeverni dio predat je na upravu iitskoj
dinastiji Zajadita, koji e ovim prostorom vladati sve do 1962 godine.
Godine 1570. Osmanlije poduzimaju pohod na Kipar koji je jo bio po vlau Mleana. U
ovom pohodu Osmanije osvajaju otok. Plaei se da Osmanlije ne krenu na Apeninski
poluotok, tadanji papa Pio V i panski kralj Filip II stvaraju sa Mleanima koaliciju.
Udruene snage date se pod vodstvo Huana Austrijskog, koji je na zapadu smatran
jednim od najuspjenijih vojskovoa svog vremena.
Kiparski (kreta) rat 1570.-1573.
Huan Austrijski uspjeva da Osmanlijama nanese veliki vojni poraz kod Lepanta 7.oktobra
1571 godine. Nakon ovoga plan je bio vraanje Kipra, ali plaei se jaanja Mleana,
panci odustaju od koalicije tako da je taj plan propao. Ipak, Mleani uvidjevi da nee
se sami moi nositi sa Osmanlijama, alju diplomate da vide u kakvom je stanju O.C.
Veliki vezir Mehmed-paa Sokolovi tom prilikom im je rekao: Velika je razlika izmeu
vaeg i naeg gubitka, mi smo vam odsjekli ruke, a vi ste nama obrijali bradu. Odsjeene
ruke nee ponovo narasti, a obrijana brada e jo gua narasti.
Ovakvom odgovoru Mletakim diplomata nije bila ista fraza nego realnost koja e se
uskoro pokazati tanom.
Tako je ve u junu 1572. godine u Sredozemno more isplovila nova flota od 200
jedrenjaka. Sve je to bilo mogue zahvaljajujui velikim prihodima O.C. Zbog svega toga
Mleani 7.3.1573. godine pristaju na potpisivanje mirovnog ugovora. Mirovni ugovor je
sadravao est taaka:
1) Mleani se obavezuju da e na ime odtete rata dati 300.000 dukata
2) Morali su povui artiljeriju sa pograninih podruja
3) Morali su na ime izdravanje otokta Sente dati 1.500 dukata
4) Sultan Selim II im daje kapitulacije, koje im je ranije dao sultan Sulejman
Kanuni 1540.godine.
42
Status quo ante, stanje koje je postojalo u nekom neposredno prolom trenutku ili razdoblju,stanje prije
rata.
51

Ago Mujkanovi
5) Ukida se danak Mleanima od 8.000 dukata zbog dranja Kipra, jer je
doao pod vlast Osmanlija.
6) Obje strane su se obavezale da e pustiti zarobljenike
Nakon ovog mira Osmanlije se okreu ka Tunisu, a u to vrijeme je u Tunisu vladao
Hamid iz dinastije Hasvida. On je na vlast doao nakon to se pobunio protiv oca kojeg je
oslijepio. Zbog toga panci krenue na Tunis, a Hamid im je nudio dravu bez borbe, ali
da njega ostave na elu. panci to nisu htjeli da prihvate i kreu u napad, a nakon
zauzimanja na elo Tunisa postavljaju njegovog brata Muhameda. Ne ekajui da se
panci utvrde, Osmanlije kreu u osvajanje ove afrike drave. Napad su predvodile
istaknute osmanske vojskovoe Kilid Alija i Sinan-paa. Oni su predvodili 40.000
vojnika na 298 brodova i ve 11.9.1574. godine Tunis je bio pod osmanskom vlau.
Odmah su od Tunisa oformili ejalet, a do tada on je bio u sastavu Misirskog ejaleta.
Nakon gubitka Tunisa 1574.god panci nikada vie nisu se okretali Africi osim Rio
Granda kojeg su ranije osvojili u Maroku, a njihov novi cilj postala je novootkrivena
Amerika.
Unutranja politika sulana Selima II
U toku cijele vladavine Selima II najveu mo u dravi imao je V.vezir Sokolovi
Mehmed-paa, koji je donosio sve vanije odluke. Budui da se Mehmed-paa istakao u
Osmansko-mletakom(Kiparskom-Kretskom) ratu 1570/74. god, a bio je i zet sultana
Sulejmana, Selim II mu je neogranieno vjerovao i znao je da mu je odan.
Jedan od osnovih razloga to se sultan Selim II nije mjeao u dravne poslove bila je
njegova ovosnost o alkoholu, a rezultat toga bio je to da je u pijanom stanju, usred pada u
kupatilu umro od potresa mozga 15.2.1574. godine. U vrijeme smrti imao je 51.godinu,
vladao je 8. godina i 2. mjeseca.
U historiji je ostao zapamen kao vladar koji je roen i umro u Istanbulu. U njegovo ime
arhitekt Sinan sagradio je damiju u Edirnama, poznatu kao Selimija - kao jedna od
najljepih ostvarenja tog vremena. Naslijedio ga je sin Murat III.
MEDHMED-PAA SOKOLOVI(1505.-1579.)
O ovom vrlo znaajnom V.veziru pisao je Radovan Samardi u djelu Mehmed
Sokolovi objavljenom u Beogradu 1975. godine.
Prema Samardiu, roen je 1505. godine u selu Sokolovi u blizini Ruda, Viegradski
kadiluk.
Otac mu se prije prihvatanja islama zvao Dimitrije,a njegovo ime bilo je Bajica ( Bajo ).
Imao je dva ili tri sina i jednu kerku, koji e Mehmed odvesti u Istanbul. On e kerku
udati za inovnika Sinan-bega Boljania. Ona je prihvatanjem islama uzela ime emsa.
Putem devirme, Sokolovi je odveden u Carsku slubu, prema Samardiu 1515./20.
god., a ono to je sigurno odveden je u Jedrene, gdje je obuavan za budueg vojnika.
52

Ago Mujkanovi
U vojnu slubu stupa 1524./25. god., a uestvovao je ve u Mohakoj bitci gdje se
upoznao sa Husrev-begom. Zatim je uestvovao i u Prvoj opsadi Bea 1529.godine, u
ratu sa Perzijom i u pohodu sultana na Bagdad 1533./34.godine.
Kada je sultan poao na Habsburku, da vrati Budim 1541. godine imenovao ga je
kapidi-baom, tj. zapovjednikom gorske slube.
U pohodu na Perziju 1548./49. godine Sokolovi zbog zasluga dobija titulu kapudanbaa. Svojim zaslugama na istoku, 1555. god.postavljen je na poloaj treeg vezira. Prije
ovoga, poloaj kapudan-bae obavljao je do 1551.kada je postavljen na poloaj
beglerbega Rumelijskog ejaleta.
Nakon smrti V.vezira Rustem-pae, Sokolovi 1561. stie do poloaja drugog vezira. Na
poloaj V.vezira postavljen je 28.juna 1565.godine. Ovu funkciju obavljao je godinu
dana kod sultana Sulejmana, gdje se veoma istakao. To je uoljivo iz posljednjeg
sultanovog pohoda, kada je prilikom opsade tvrave Siget u noi 25./26. 8. 1566 sultan
umro, a Sokolovi je 15. dana krio smrt tj. sve dok tvrava nije bila zauzeta. Sokolovi je
postao i sultanov zet oenivi njegovu kerku Esmu.
U vrijeme sultana Selima II imao je najznaajniju ulogu u dravi, a takav poloaj
nastojao je zadrati i za vrijeme vladavine sultana Murata III, ali ne uspjeva dobiti
Muratovo povjerenje. Naime, ubio ga je njegov zemljak dervi iz Bosne 11. oktobra
1579. godine. Na poloaju V.vezira bio je 14. godina.
U selu Sokolovi sagradio je damiju, musafirhana 43 i vodovod. Ostao je zapamen po
izgradnji mosta u Viegradu na Drini. Zatim Arslanajidi most u Trebinju, most na uu
epe na Drinu i Kozja uprija.
43
MUSAFIR (arap.), putnik, namjernik, gost. Musafirhana, gostionica; u tur. doba dobrotvorna
ugostiteljska kua za putnike namjernike s besplatnim prenoitem i hranom.
53

Ago Mujkanovi
MURAT III (1574.-1595.). POETAK VLADAVINE

HAREMA
U trenutku preuzimanja vlasti sultan Murat III imao je 28 godina. Prva njegova odluka
bila je da se smaknu etvorica njegove brae, ime nastavlja praksu od vremena
Bajazita I (1389.-1402.).
Za vrijeme njegove vladavinepoinje i period kada ene iz harema, majke supruge i
sestre, poinju sve vie da se upliu u dvorsku politiku imenovanja pojedinaca ili grupe
na odreene poloaje. Ba zbog ovoga, ovaj period se naziva Period vladavine harema.
Prva ena koja je imala utjecaja na sultana bila je njegova m ajka Nurbana, a posljednjih
nekoliko godina njegova ivota utivaj preuzima Safija, roena Mleanka. Ime joj je bilo
Baffo. Otac joj je bio namjesnik Kafe, a jednom pobunom njen brod su presreli osmanski
brodovi , te je tako dovedena u harem. Trea vana ena bila mu je tetka, ena V.vezira ,
Esmihan, a utjecaj su imale i ene koje nisu bile vjenane sa sultanom, a poznate su pod
nazivom haseki miljenice.
Jo i prije nego to je zasjeo na prestolje, sultan Murat III bio je obrazovan ovjek, pa se
zanimao za pjesnitvo, spjevao je o ljubavi, iovtu i svemu to mu je blisko. Volio je da
skuplja satove.
Pored svih pozitivnih strana, ovaj sultan je volio alkohol, zabave i igre.
Interesantno je spomenuti i injenicu da se u ovom periodu sve vane funkcije obavljali
ljudi koji su porijekolom iz turkmenskih plemena.
Veliki vezir bio je Mehmed-paa Sokolovi, bonjak, drugi vezir bio je Pijale-paa,
maar, trei vezir bio je Ahmed-paa, tajevac, a etvrti vezir bio je porijeklom iz
Ljubljane.
Na poloaju rumelijskog ejaleta bui he Sijaru-paa, porijeklom Slavonac, dok je
kapudan-baa bio Alija Kilid (Sablja), iz Kalabrije44. Glavni jenierski aga bio je aga
ekala, porijeklom enovljanin. Glavni starijeina harema bio je nijemac Valcer. Dakle,
veina ih je bilo sa prostora Jugoistone Evrope i Apenina.
U prvim godinama vladavine Murata III nije bilo oficijelnog rata, ali to ne znai da
pojedini vojni namjesnici nisu na svoju ruku ratovali sa susjedima, ak i u miroljubivom
44
Kalabrija, bivi Brutium, je regija u junoj Italiji, koja obuhvaa "vrh" talijanske "izme", juno od
Napulja. Na sjeveru granii s regijom Basilicata, na zapadu joj je Tirensko more, a na istoku Jonsko more.
Izmeu regije Kalabrija i Sicilije je Mesinski tjesnac. Povrina regije je 15.080 km, a ima oko 2,05
milijuna stanovnika.
54

Ago Mujkanovi
periodu. Jedan od takvih bio je bosanski sandak-beg Ferhad-paa Sokolovi 45, koji je
osvojio prostore dananje Bosanske Krajine.
Tako je u periodu od 1570./80. godine proirio granice O.C. prema Mleanima, ali i
prema Habsburgovcima.
U ovo vrijeme O.C. je bilo u dobrim finansijskim uslovima. Naime, teritorij Ugarske
(srednji dio) koji je bio vazalan prema sultanu davao je godinji danak od 30.000 dukata.
Mletaka Republika da bi zadrala ostrvo Sente plaala je isto 30.000 dukata,
Dubrovaka Republika 12.500 dukata, Moldavija 15.000 dukata, a Vlaka kneevina ak
150.000 dukata.
Ovo je bio stalni prihod, pored redovnih prihoda, to je omoguavalo osmanskoj
administaraciji da na vrijeme isplati sve svoje budetske korisnike.
U ovom periodu postavljalo se pitanje poljskog nasljednika. Sve evropske zemlje su
imale svoje pretendente, a Francuska se isticala. Bio je to Anri od Valoa, a njega su zbog
dobrih veza podravale i Osmanlije. Meutim, kako je 1575. godine on postao francuski
kralj, Osmanlije istaknue svog pretendenta na poljsko prijestolje. Bio je to vazal Erdelja,
Stjepan Daltorija, koji je uspio da doe na poljsko prestolje. Tako je i Poljska dola
indirektno pod osmansku vlast (1575.-1586.).
U takvoj situaciji V.vezir Mehmed-paa S. poinje sklapanje mirovnih ugovora sa
evropskim zemljama, prvo sa Habsburgovcima 1.1.1577. godine, zatim sa Engleskom,
panijom i dr, a cilj mu je bio da neko due vrijeme ne doe do nekog rata.
Zbog ugleda i znaaja Mehmed-pae Sokolovia, sultan je traio nain kako da ga skine
sa tog poloaja. Znao je da ga ne moe ubiti jer bi na sebe izazvao gnjev njegovih
mnogobrojnih prisalica. Da bi veziru dao doznanja da je ipak on glavni, sultan optuuje
Rumelijskog beglerbega, amidia V.vezira, Mustafa-pau Sokolovia zbog nekih manjih
propusta i osuuje ga na smrtnu kaznu. Ovo pogubljenje izvreno je 10.oktobra 1579,
tano na godinu dana kada e biti izvren atentat na Mehmed-pau S.gdje e i on ivot
izgubiti , 10.0ktobra 1579.
Pogubio ga ej dervi iz Bosne, vjerovatno po nareenju sultana.
Bio je V.vezir 14 godina i to kod 3 sultana: Sulejmana Kanunija, Selima II i Murata III.
Po miljenu Jozefa Matuza, Mehmed-paa Sokolovi bio je najvei vezir Osmanskog
Carstva.
45
Gazi Ferhad Paa Sokolovi je bio graditelj i utemeljiva Starog Grada Banja Luke ili Donjeg ehera.
Bio je roak vezira Mehmed Pae Sokolovia. Od 1566. do 1574. godine Ferhat Paa je bio kliski
Sandakbeg, od 1574. do 1588. i prvi Beglerbeg a od 1580. do 1588. i Paa. 1573. godine je prenio sjedite
bosanskog paaluka iz Travnika u Banja Luku koje je ostalo u Banjoj Luci sve do 1639. godine. Pri kraju
svog ivota bio je unaprijeen i za namjesnika budimskog paaluka. Ferhat-paa je imao mnoge zadubine
od kojih je najznaajnija Ferhadija Damija sa kojom je i utemeljen Donji eher Banja Luke. Ferhad Paa
Sokolovi je urbzano izgraivao Banja Luku, pa je u periodu 1579. do 1587.godine, izmedju rijeke Vrbasa
i potoka Crkvene podigao 216 javnih graevina, a meu njima su najpoznatije karavan-saraj, hambari za
ito, nova arija sa oko 200 zanatskih i trgovakih duana. Ferhat Paa je ostavio iza sebe jo znamenitih
javnih objekata u krajevima gdje je doprirala njegova vlast, kao naprimjer: damija u tvravi Zemunik kod
Zadra, mekteb u tvravi Vrani kod Zadra, hamam u Kostajnici, hanovi u Livnu, Ravnom, Dobrunu,
Kratovu, Svinjaru, itd.
55

Ago Mujkanovi
Posljednih nekoliko godina svog ivota V.vezir bio je za mir, a mnogi su ga optuivali da
osmanska vojska uzalud postoji ako ne ratuje.
Tako kada je u ratu sa Perzijom 1576. godine doao na elo Perzije nesposobni ah
Hajdan, svi su u O.C.bili za rat sem V.vezira, koji je znao da je to samo jedna nepotrebna
avantura.
Bez obzira na to sultan 30.3.1578.godine objavljuje rat Perziji koji e trajati do
1590.godine.
Rat sa Perzijom 1578.-1590. godine

Osmanlije su na poetku rata imale uspjeha, ali nakon smrti Mehmed-pae rat e krenuti
promjenjenim pravcem.
Prve ratne operacije osjetio je Bagdad i dr. blii centri. U meuvremnu osmanska vojska
je osvojila Gruziju i stekla je geostrateku prednost za osvajanje Azerbejdana, koji je bio
poznat po bogastvu. elei da ovaj rat zavri munjevito, Murat III je skupio kopnene
snage i 10.augusta 1578.godine kod igila, osmanska vojska nanjela je poraz
Perzijancima, zbog ega je sultanova mrnja jo vie porasla prema Velikom veziru. 46
Daljna politika sultana Murata III
Jedno od velikih pitanja bilo je ko e naslijediti Mehmed-pau Sokolovia. Bila su dva
pretendenta:
Sinan-paa (osvaja Jemena) i Mustafa-paa (osvaja Tunisa). Znajui ako imenuje
jednog od njih dvojice, drugi e mu odmah postati neprijatelj. Zato sultan imenuje za
V.vezira Ahmed-pau koji je do tada bio Trei vezir. Nakon 6 mjeseci umire Ahmedpaa i za nasljednika je imenovan Sinan-paa 1580.godine.
Ovaj vezir nije bio ni sjenka Sokolovia. On nije imao nikakve odgovore kada je uo o
porazima Osmanlija na Perzijskom frontu, a trebalo je platiti i vojnicima plate, a u
blagajnoj je bilo sve manje i manje novca. Da bude gore po Velikog vezira, na historijsku
scenu stupaju i Druzi.47 Oni su bili gortaki narod, a ime su dobili po voi Druz.
46
Predavanja prof.Enesa Pelidije, 7.1.2008 godine.

Druzi /al-Tawhid, "narod monoteizma" ili Al-muwahhidn, = monoteisti [1]/, vjerska i etnika skupina
koji sami sebe nazivaju Mowahhidoon (Mowahhid u jednini) ili monoteisti. Svoje domovine nemaju, a i
njihovo porijeklo nije razjanjeno. Danas su naseljeni u planinskim selima Libanona, Sirije, Izraela i
okupirane Palestine. Prema jednom miljenu porijeklom su od perzijskih kolonista, a po drugoj teoriji
potjeu od krana iz vremena kriarskih ratova. Ime Druzi dobili su po jednom od utemeljitelja
ismailitskog pokreta ijitskog islama Muhammad ibn Ismail Ad-Durziju (Nashtakeen).
47
Karakteristino je za Druze da ne slijede pet stupova islama, zabranjuju poliginiju i ropstvo, a svoje vjerske
sastanke odravaju etvrtkom. Zbog ovoga veina muslimana ne smatraj ih dijelom islamskog svijeta.
Unutar zajednice postoji podjela na dvije glavne skupine, veinska vanjska al-Juhhl, koji ine oko 80%
druzijske populacije i ive po principu taqyah i zabranjen im je pristup tajnama svetih knjiga. Druga je aluqql, koji nose posebnu tamnu odjeu i bijele turbane, briju glave i nose brkove [2].
Uz metempsihozu, reinkarnaciju umrlih u tijela novoroenih i stalan broj dua, vjeruju i u kontinuirano
pojavljivanje boanstva u ljudskom obliku, a fatimidski kalif Al-Hakim bi-Amr Allah, posljednja je najvea
boja inkarnacija.
56

Ago Mujkanovi
Porijeklom su bili sa prostora Kaspijskog jezera, da bi se vremenom spustili na teritorije
Iraka i Sirije. Zbog smaknua nekih njihovih vanih linosti oni e se pobuniti, a sukob
e trajati i u nekoliko narednih stoljea.
Slab poloaj Velikog vezira eljele su da iskoriste i ene iz harema. Ipak, na
Perzijskom frontu 1588. godine Osmanlije poinju da biljee neke uspjehe, ali tada na
perzijski prestol je doao ah Abaz Veliki.
Uvidjevi da rat donosi veliku tetu Osmanlije poinju traiti miri. Tako je 21.marta
1590. godine dolo do potpisivanja mirovnog ugovora. Jedna od taaka tog mirovnog
ugovora bio je pokuaj pomirenja iita i sunita, ali ta ideja nikada nije realizovana.
Ovaj rat pokazao je brojne potekoe sa kojima se suoavalo O.C. naroito je bila
izraena korupcija. Naime, po prvi puta u historiji O.C. pojedine osobe ili grupe
mogli su da kupuje sebi oficirska zvanja. Isto tako zbog neizmirenih plata vojnicima,
oni su tabore u ime sultana poeli dapotkupljuju, naroito u Budimskom ejaletu.
Ubrzo zatim i u samom Istanbulu 1592. godine dolazi do pobune jeniera, zbog
kanjenja plate, koji poinju da naputaju mnoge ranije obiaje. Ipak, Centralna vlast u
dalje je bila dovoljno jaka, tako da su pobune brzo uguene.
Mir koji je O.C. dobilo nakon zakljuivanja sa Perzijom 1590. nije dugo trajao. Naime,
bosanski namjesnik Hasan-paa Predojevi, aiko je bio mir, esto je vodio sukobe na
teritoriji Habsburgovaca. Tako je 1592. godine zauzeo Biha. On se spremao da zauzme
Sisak, ali Habsburgovci su ga spremno doekali i 22.juna 1593.godine nanose vojni poraz
Osmanlijama.
Bitka kod Siska
Bitka kod Siska odigrala se 22.juna 1593. oko sisake renesansne utvrde, danas poznate
pod nazivom Stari grad, to ga je, na uu Kupe u Savu, 1544. poeo graditi Zagrebaki
kaptol u svrhu obrane Hrvatskoga Kraljevstva.
Pripreme za bitku
Nakon to je osmanski sultan Murat III. godine 1590. sklopio mir s Perzijom, poeli su
upadi Osmanlija prema zapadu, sve do Kranjske, tajerske i Koruke. Njemaki car i
hrvatsko-ugarski kralj, Rudolf II., poslao je, stoga, izaslanike u Istanbul koji su 29.10.
sklopili primirje koje je trebalo trajati 8 godina. Ipak, pod pritiskom vojnikih krugova na
svome dvoru, Murat je sljedee godine za zapovjednika svojih jedinica u tom podruju
postavio beglerbega Hasan-pau Predojevia, poznatoga po borbenosti na svojim
pohodima.
Druzi su patrijarhalno feudalno drutvo sa strogom drutvenom podjelom. Na glasu su po gostoljubivosti i

ratobornosti, a prakticiraju i krvu osvetu [3].
Populacija Druza iznosi 325,000 u Libanonu; 245,000 u Siriji; 10,000 u Jordanu; 100,000 u Izraelu; i
drugdje u svijetu. U Izraelu ive u selima Kfar Abu Sinan, Beit Jann, Julis, Hurfeish, Yanuh-Jatt, Yirka,
Kisra-Sumei, Sajur, Ein al-Asad, Peq'in, Rame, Shefar'am, Mughar, Dalyat el-Karmel-Isifya, Beq'ata,
Majdal Shams, Mas'ad and Ein Qiniye.
57

Ago Mujkanovi
Nakon nekoliko pobjeda hrvatskoga bana Tome Bakaa Erddyja, bosanski je beglerbeg
ipak uspio osvojiti Biha, a Hrvatska je doista bila svedena na "ostatke ostataka" (lat.
reliquiae reliquiarum). Osmanlije su se poeli okupljati kod Petrinje, koja je ranije bila
spaljena odlukom Hrvatskog Sabora, te su se ondje utaborili na lijevoj obali Kupe,
podiui utvrdu Yeni Hisar. Tako su se nali nasuprot pokupske obrambene crte, gdje se,
izmeu Karlovca (podignut 1579.) i Siska nalazio niz manjih utvrda.
Zbog vojnih neuspjeha, na elo kranske vojske postavljen je Ruprecht Eggenberg, a 27.
travnja 1593 proglaena je odluka o upuivanju zemaljskih vojski prema Vojnoj krajini.
Tok bitke
Turci su svoje snage poeli pokretati ve poetkom lipnja. 14. lipnja osvojili su Dreninu,
a dan kasnije opkolili su sam Sisak s otprilike 12.000 ratnika. Na vijest o pokretu turske
vojske, kraj Svete Klare kod Zagreba okupilo se oko 5.000 boraca hrvatske, krajike,
koruke i kranjske vojske kako bi se uputili prema Sisku, gdje je bilo samo 800 boraca
pod zapovjednitvom kanonika Blaa uraka i Matije Fintia. U toj je zdruenoj
kranskoj vojsci Nijemcima zapovijedao vojvoda Ruprecht Eggenberg, Hrvatima ban
Toma Baka, a Slovencima karlovaki general Andrija Auersperg.
22. lipnja stigli su do Siska predvoeni banom Erddyjem, te se izmeu Kupe i Save
sukobili s Turcima koji su se prethodno bili prebacili s desne na lijevu obalu Kupe. Ovaj
prvi napad izvele su hrvatske snage. Nakon to su ih Turci djelomino odbili, slovenski i
njemaki strijelci odbili su turski protunapad, te pritisli Turke, koji su se morali povui
prema Kupi. U meuvremenu je sisaka posada izala iz utvrde i zauzela mali most kojim
se prelazilo na desnu obalu Kupe, te je tako Turcima zatvorena odstupnica. Nije im stoga
preostalo nita drugo, nego da pokuaju preplivati rijeku i tako nai spas. Mnogi su se
pritom utopili, a meu njima i Hasan-paa Predojevi. Ostatak se Turske vojske
razbjeao, ostavljajui za sobom naoruanje i namirnice.
Znaenje bitke
Ta je bitka bila i povod ratu to su ga 17. srpnja Turci objavili Habsburkoj Monarhiji
(tzv. Dugi rat, 1593.-1606.). Za toga su rata Turci 28. kolovoza ipak osvojili Sisak, ali je
nakon godinu dana osloboen.
Unato tome, bitka kod Siska bila je prekretnica koja je naznaila zaustavljanje turskog
prodiranja dalje u Europu, a imala je i osobiti psiholoki utjecaj, jer je njome po prvi puta
nakon Krbavske bitke uspostavljena ravnotea na hrvatsko-turskoj granici. Europu je
ubrzo obiao i tiskani letak na kojem je bila prikazana prva velika pobjeda ujedinjenih
kranskih snaga Srednje Europe protiv turske vojske, a zapovjednike kranske vojske
pohvalili su papa Klement VIII., njemaki car Rudolf II. i panjolski kralj Filip II.
Sve do danas, kao znak zahvale za pobjedu u bitci kod Siska, malo zvono zagrebake
katedrale oglaava se svakoga dana u 14 sati.
58

Ago Mujkanovi
U toku Drugog rata umire sultan Murat III, a naslijedio ga je Mehmed III (1592.1603.). U vrijeme kada je sultan umro Carstvo je bilo podjeljeno na 40 ejaleta: U Evropi
8 ejalaeta, Africi 4 i Aziji 28 ejaleta.
HABSBURKO-OSMANSKI RAT TZV. Dugi rat 1593.-1606.

U vrijeme ovog rata na Osmanskom prijestolju smijenila su se tri sultana:
Murat III (1574.-1595.); Mehmed III (1593.-1603.) i Ahmed I (1603.-1617.).
Od dogaaja koji su predhodili ovo ratu treba istai osvajanje Bihaa 19.jula 1592.
godine, od strane bosanskog beglerbega Hasan-pae Predojevia. On je ve u proljee
naredne godine preao rijeku Krupu i zapoeo opsadu Siska, ali je 22.juna 1593. godine
vojno poraen, a osim njega ivot je izgubilo jo 4 sandak-bega. Ovaj poraz Osmanija
otpjevao je dubravski pjesnik Antun Sasin.
Poraz kod Siska je poljujao autoritet u Osmanskom carstvu, pa zbog toga 17.augusta
1593. objavljuju rat Habsburkoj monarhiji (Austriji.)
U trenutku objavljivanja rata poloaj V.vezira obavljao je Koda Sinan-paa. On je sa
vojskom krenuo u pravcu Beograda, prelazi rijeku Dunav kod Osjeka i osvaja Vesprim i
Palotu. Nakon ovoga vraa se u Beograd zbog zime. U meuvremenu rumelijski
beglerbeg Hasan-paa Sokolovi naoada na Hrvatsku, potukao je kriansku vojsku kod
Petrinja i zauzeo Sisak.
Meutim, Habsburgovci kreu u protuofanzivu, potukli su Hasan-pau S.i zauzimaju
nekoliko utvrenja u junoj Ugarskoj.
Pod utjecajem novih kriarskih ohoda protiv O.C. koji je vodio papa Kliment VII , Srbi
su poeli da se bune i da se preseljavaju na teritoriju Habs.monarhije. borba za
nezavisnost od O.C.zapoeli su Erdelj, Vlaka i Moldavija. Do pobune je dolo u
Bugarskoj i Albaniji, a sve vie se irio ustanak Srba u Banatu. Taj ustanak je uspio
uguiti Sinan-paa porazivi Srbe u BITCI KOD BEKEREKA 10.JULA 1594.
Svi ovi dogaaji zabrinjavali su V.vezira u Beogradu, ali on nekako uspjeva nakon
guenja ustanka da zauzme tvravu ul, jedno od najjaih austrijskih utvrenja na putu
ka Beu. Pokuao je sa zauzme i KOMORAN ali bezuzpjeno, te se vraa u Beograd.
Tokom 1595./96. O.C. je bilo u tekoj situaciji jer u noi izmeu 16./17. januara 1595.
umire sultan Murat III, a nasljeuje ga Mehmed III (1595.-1603.).
Novi sultan je odmah smijenio V.vezira Sinan-pau, a na njegov poloaj postavio
V.vezira Fehrat-pau.
Novi sultan je naredio Fehrat-pai da predvodi pohod na Moldaviju, Vlaku i Erdelj, koji
su se odmetnuli od Osman.carstva.
59

Ago Mujkanovi
Fehrat-paa je u aprilu 1595. krenuo ka Vlakoj i KOD RUUKA je poeo graditi most
preko Dunava, ali ubrzo saznaje da je smjenjen i na poloaj V.vezira je vraen Sinanpaa, koji je ve tada imao 80. godina. Sinan-paa je u jednom pohodu uspio da osvoji
BUKURET, a zatim i gl.grad Vlake i kao kaznu ustanicima(a primjer drugima), on
nareuje da se te godine glavnim gradom i Vlake proglasi Bukuret (dan.gl.grad
Rumunije).
U meuvremenu Osmanlije doivljavaju poraz kod Siska i Petrinja, a u prilog
Habsburkoj monarhiji ilo je i to to Uskoci 8.aprila 1596. godine osvajaju Klis, mada
ga bos.trupe su vratile pred kraj mjeseca. 3.aprila 1596. godine umro je Koda Sinan-paa
(V.vezir), a na njegovo mjesto sultan Mehmed III postavlja Ibrahim-pau
Novoeherliju.
Neuspjesi Osman.vojske umalo su izazvali pobunu meu samim vojnicima, pa su traili
od sultana da ih on lino predvodi, to on i ini. Tako sultan Mehmed III sa 130.000
vojnika preko Beograda ulazi u Ugarsku i 13.oktobra 1596. godine OSVAJA JEGAR.
U naredne 3 god. Intenzitet vojnih operacija je opao, a O.C i Habs.monarhija su zapoeli
pregove, koji nisu donjeli mir jer su Osman.imali previe zahtjeva.
Ipak, pod smanjenim intenzitetom ratnih operacija, nisu podvodili ratne operacije na
grenici prema Hrvatskoj. U tim sukobima, a u cilju spreavanja Osmanlija, ma podruju
Slavonije , Habs.monarhija poela je organizovano da naseljava Srbe i tako je nastala
VOJNA KRAJINA, koja se brzo irila i prema Jadranu. Prilikom naseljavanja, Be ih he
oslobodio svih nameta, a njihov zadatak bio je samo da uvaju granice.
Poslije neuspjelih pregovora sa Habs.monarhijom, Veliki vezir Ibrahim-paa je 20.
novembar a 1600. godine uspio da osvoji KANJIU , ali dalji napedovanje sprijeila je
pobuna u vojsci i on je bio primoran da se vrati u Istanbul.
Ovaj rat je iscrpio obje strane , a nakon smrti Muhameda II 22.decembra 1603.godine, na
vlast je doao sultnan Ahmed I, nakon ega O.C. poinje sa pregovorima sa
Habs.monarhijom. Pregovori su se vrili preko Ali-pae Malkoa. Nakon dvomjesenih
pregovora 11.novembra 1606. u ITVI je sklopljen mir kojim je O.c. zadralo Jegar,
Kanjiu i Ostrogon, a Habs.monarhija je Vac, Novigrad i Filek.
Mirovni ugovor je potpisao Murat-paa. Mirom su potpisane slijedee odredbe:
Mir je zakljuen na 20 godina,
Habs.monarhija je trebala da na teritoriji Ugarske za koji je plaala godinji
danak, sada isplati 200.000 dukata,
Priznali su jedni drugima zauzimanje osvojenih teritorija
Sultan je morao da Habs.vladara oslovljava sa titulom cara, ime je
Habs.monarhiji prizao ravnoj Osmanskom carstvu.
60

Ago Mujkanovi
SULTAN MEHMED III (1695.-1603.)

U trenutku preuzimanja vlasti imao je 28 godina, a po oevoj elji ve sa 16 godina
poele su pripreme za vladarev poziv. Stoga nije imao nekih potekoa kada je naslijedio
oca. Odmah je naredio da se poubija njegova braa, a imao ih je 19, a 27 sestara naredio
je da se izbace iz harema i poalju irom Osmanskog Carstva. To znai da je njegov otac
Murat III imao 47 djece. Mehmed III je ujedno bio i posljedni vladar koji je naredio
ubijanje brae.
Odmah se posvetio Drugom ratu, smijenio Velikog vezira Sinan-pau, a na njegovo
mjesto doveo Ferhad-pau. Ipak, Ferhad-paa u prvoj svojoj akciji doivljava poraz.
Naime, u Vlakoj dolazi do pobune i Ferhad-paa pokuao je da je ugui ali doivljava
poraz 2.9.1595 godine kod mjesta Grand u Bugarskoj. Brzo zatim umire u 50.godini
Ferhad-paa, a na njegovo mjesto doveden je 1597. bonjak Ibrahim-paa Novoeherlija.
Na mjesto seraskera svojih trupa sultan postavlja Mehmeda Seradiju, koji kod tvrave
Rab doivljava poraz, zatim biva smjenjen i pogubljen.
U ovom periodu pored potekoa u Evropi, bilo ih je i u Aziji. Naime tamo dolazi do
velikog ustanka od strane Abdul Hariha koji je okupio vojne snage od 30.000 vojnika.
Meutim ubrzo doivljava poraz kod Kajsirije, a ubrzo je i ubijen. Naslijedio ga je brat
Deli Hasan, koji gine u bitci kod Tokrata.
Drugi dio osmanske vojske ratovao je protiv habsburgovaca i biljei uspjehe osvajanjem
Egera i Kanjie. Od osvojenih teritorija 1600. godine formiran je Kanjiki ejalet.
U to vrijeme panjolska i Firenca se udruuju u cilju da osvoje Tunis i Alir, ali njihove
napade osmanlije uspjeno odbijaju. Godine 1601. osmanlije u Ugarskoj osvajaju Stolni
Biograd. Situaciju u kojoj se nalo osmansko carstvo pokuao je da iskoristi ah Abaz,
koji 1603. objavljuje rat O.C. Tako on 1603./04. osvaja Niapur i Tebriz. Ba u to
vrijeme umire sultan Mehmed III u 36.godini ivota i to 22.12.1603. godine. Vladao je 8.
godina 11. mjeseci i 5. dana. Ni po emu nije ostao upamen, osim to je na poloaju
Velikog vezira smjenio 12. linosti, to je pokazalo da je O.C. bilo u velikoj krizi.
61

Ago Mujkanovi
SULTAN AHMED I (1603.-1617.)

VRIJEME UTJECAJA KOSEM SULTANIJE
U trenutku preuzimanja vlasti Ahmed I imao je svega 13. godina. Oito radilo se o
malodobnom i za takav poloaj nepogodnoj linosti, to e ostaviti dubok negativan trag.
Tu smjenu na prijestolju, elio je da iskoristi ah Abaz Veliki, koji zauzima znatan dio
Jermenije i Evervara.48 Zbog Dugog rata sa Habsburgovcima, sultan Ahmed I ,uz
asistenciju svojg V.vezira Ali-pae Malkoa, zvanog Javuz, obnavlja kapitulacije sa
Mleanima, Englezima i Francuzima, a sve u cilju da ne bi uao u jo jedan sukob.
Iako je Veliki vezir Malko-paa pokuao da sve na to manji broj sukoba, u Anadoliji
izbija pobuna gdje nekoliko istaknutih voa Karamoglu, au i Halil zagovaraju te
pobune.
Plaei se da ovo stanje ne iskoriste Habsburgovci, Ahmed I 1605. godine poinje
unaajnije pripreme. Nakon priprema oni poinju sa akcijama, zauzimaju tvravu Grand.
Viegrad koje jo uvijek nisu bile pod osmanskom vlau. Pored ovih uspjeha manji
odred akindija upadaju na prostore Kranjske i Koruke.
Dobivi informacije o evropskom frontu, sultan Ahmed I odluuje da se aktivira prema
perzijskom frontu, te kod Tebriza osmanska vojska nanosi vojni poraz perzijancima, a
ah Abaz po prvi puta bjekstvom odlazi. Sav taj uspjeh Rudolf II dobro procjenjuje , te
zato u januaru 1606. godine osmanski diplomati prihvataju Habsburku ponudu o
voenju mirovnih pregovora sa Beom, da bi 11.novembra 1606. godine na uu itve
bio potpisan mirovni ugovor, a po odredbama mirovnog ugovora Osmanlije prihvataju
ponudu da u ime teritorije Mohaa i koji su plaali danak, oslobode i daju
Habsburgovcima, a ovi isplate 200.000 dukata. Isto tako slubeno Be je priznao da je
osvojen ug, Egen i Kania od strane Osmanlija.
Jedna od odluka naglaena je da se Habsburki vladar naziva carem (imperatorom) i
vano je da je ovaj itvanski ugovor predviao da nema rata narednih 20 godina. Ugovor
ej potpisao Murat-paa, Veliki vezir, u ime sultana Ahmeda I. Kako su i Poljaci ratovali
sa sultanom, time i oni nude mir sultanu uz poputanje povoljnih mijesta. Sultan
1607.godine potpisao je i ovaj mirovni ugovor. Ali, mira nije bilo u Anadoliji. Kara Said
i drugi optuili su sultana za preveliki porez i utjecaj ena, te osmanske elitne jedinice
kao da su ratovale protiv drugih drava samostalno. Posebno sa prostora dan. Libanona,
48
Evervar, dananja Gruzije
62

Ago Mujkanovi
kurtski voa Dandulat, gruzijski emir Fahredin, pokuavali su sa manje teritorije da
izdvoje se iz Osmanskog Carstva.
Sultan alje 80-to godinjaka Murat-pau u Halep da pregovara, ali 1612. godine umire
Murat-paa i to je znaio i kraj pregovora. Do konanog mira doi e tek naredne 1613.
godine kada je na osnovu principa status quo zavren rat.
U ovo vrijeme na sultana je imala puno utjecaja njegova ena Mahpeiker (Mjeseevo
lice) ili u historije poznatija kao Kosem sultanija koja je se ustvari pitala za sve vanije
odluke, sutinski ona je bila vladara Osmanskog Carstva. U ovo vrijeme sultan Ahmed I
prvi uz pomo mimar(graditelja) Mehmed-age poinje da gradi Ahmedovu tzv. Plavu
damiju pokraj Kapi Saraja, koja je pravo remek djelo toga vremena i spada u svjetsku
kulturnu batinu.
I on kao i otac mu, od stresova 22.novembra 1617. godine umire. Bio je vladar 28 godina,
13 mjeseci i 11 dana. Djeca su mu bila i suvie mlada, pa ga je naslijedio polubrat princ
Mustafa koji je inae bio labilna linost. 49
SULTANI MUSTAFA I (1617./18.-1622./23.) I GEN OSMAN

II (1617.-1622.)
Mustafa naime, nije elio da nosi titulu sultana, te zbog svog labilnog karaktera biva
smjenjen, a na vlast je doveden Osman II koji je imao tek 14.godina te je zbog toga i
dobio nadimak Gen (Mladi) Osman. On na poetku pokazuje ambicije i elju da vrati
Carstvo u rang koje je imalo u vrijeme Mehmeda II El-Fatiha i Sulejmana Kanunija, zato
posveuje vladavinu vojnoj starni i u to smislu objavljuje rat Perziji. Meutim, mladost i
neiskustvo, dovode do toga, a stari ah Abaz tim ratov vraa jedan dio teritorije pod svoju
vlast.
Sa eljom da direktno stavi sve pod svoju vlast, bio je veoma krt u plaanju jenierima i
spahijama plate, a na njega je najvie utjecaja izvrila Kosem sultanija. Glavna carska
blagajna bila je gotov prazna, a osmanska privreda je doivljela krizu. Sve vie je opadala
centralna vlast. Sve iskusnije linosti u Carstvu su sve vie bile nezadovoljne, pa su
odluile da izvre dravni udar, te na vlast ponovo dovode 19.maja 1622. njegovog strica
Mustafu.
Vidjevi da je stanje teko , odluili su da Osmana optue za veleizdaju, a donese odluke
da se sultanova krv ne smije proliti, pa Gen Osmana zatvorie u Jeni kulu (7 kula).
Odluka da se sultan tu zadavi, bila je povjerena gluhonjemim osobama, koje su to i
uinile. Za smrt sultana Osmana bio je glavni krivac V.vezir Daut-paa, ali ga vlast
smjenjuje , da bi mu iot zatitili, te na njegovo mjesto dovode albanca Meret Huseinpau. Ipak da se nita ne bi otkrilo, Daut-paa biva ubijen kako i Gen Osman.
U toj situaciji sultan Mustafa I elio da se smijeni, a Kosem sultanija eljna vladanja uz
pomo pristalica 10.sep.1623.. godine organizira dravni prevrat i na vlast dovodi princa
Murata IV (1623.-1640.). 50
49
50
Filozofski fakultet u Tuzli. Predavanje prof.Enesa Pelidije. 7.1.2008.

Isto.
63

Ago Mujkanovi
SULTAN MURAT IV GAZI (1623.-1640.)

U ovo vrijeme u Evropi se vodio Tridesetogodinji rat (1618.-1648.). Sultan Murat IV na
prijestolje je doao tako to je naslijedio svog strica(amidu) Mustafu I. Zbog svog
neiskustva i mladasto glavnu rije je imala njegova majka Kosem(Kjosem) sultanija.
Carstvo je bilo u prilino tekoj situaciji jer je dravna kasa bila prazna. Zbog naruenog
ugleda u tzv Dugom ratu Murat IV nastojao je da uvede red i disiplinu u vojsci i da se
posveti pitanjima financija.
Meutim, na Istoku ah Abaz elei da iskoristi neiskustvo mladog sultana kree u rat
protiv Osmanlija. Sa velikim trupama on 1623. godine osvaja Bagadad, najznaajniji
osmanski grad na istoku. Iako mu je u tome pomoglo stanovnitvo, on odmah po zauzeu
grada nastoji da ga razorua.
Zbog gubitka Bagadada smjenjen je Meret Husein-paa, a na poloaj Velikog vezira
postavljen je namjesnik Rumelije erkez Mehemed-paa. Zbog rata na istoku, Osmalije
su eljele da se osiguraju na zapadu i zbog toga obnavljaju kapitulacije sa Mleanima,
Englezima i drugim evropskim zemljama, a sa Habsburgovcima obnavljaju mirovni
ugovor koji je isticao potpisom 1606. godine u itvi(bio potpisan na 20. god.)
Potom u Anadoliji dolazi do pobune iji je glavni pokreta bio aha Abaz. Protiv njega je
krenuo erkez Mehmed-paa koji uspjeva da 15.8.1624 kod Kajserija nanese poraz
Abazu. Abaz je ivot spasio bijegom u Erzerum. eljei dui mir sa ovim ahom
Osmanije mu nude namjesnitvo u Erzerumu, a on to prihvata. Istovremeno 1624.
pobunili su se i Kozaci.
Ubrzo zatim 1624. godine smjenjen je Mehmed-paa, a doveden Hafiz-paa, koji je
odluio da sa velikim snagama krene u oslobaanje Bagdada. Meutim, on je doekan
kod Dijabekira. Tom prilikom je izginulo oko 10.000 vojnika, a u isto vrijeme u Istanbulu
izbija kuga koja je odnijela veliki broj ivota.
elei da sauva svoj poloaj, a i vrati samopouzdanje u vojsci Hafiz-paa kree ponovo
u pohod, dolazi do Bagdada, ali ponovo biva potuen. Zbog ovoga je 1626. smjenjen, a
na njegovo mjesto je doveden Halil-paa. Ni on nije imao uspjeha i ubrzo na mjesto
Velikog vezira postavljen je bonjak Husref-paa. Uvidjevi greke prethodnika, tj. da
nije lako pobijediti Abaza, on mijenja taktiku i Abazu nudi poloaj beglerbega u Evropi i
to za bosanskog beglerbega. Meutim, Abaz e biti napadnut i ubijen 1632. godine.
64

Ago Mujkanovi
Zatim Husref-paa 1628. kree u pohod na Perziju, a saznaje da je ah Abaz umro.
Naslijedio ga je unuk princ Zaim Mirza, jer njegov sin nije bio zdrava osoba. Na ovome
putu ivot e izgubiti i Husref-paa.
U Istanbulu Murat IV elei da se otrgne od uticaja majke Kosem sultanije iscenirao je
1632. jednu pobunu. Majku je uspio da zatvori u harem, a sve one linosti za koje se
znalo da su joj odane takoe su zatvorene ili pobijene. Murat IV sada kao punoljetna
osoba mogao je sam donositi odluke. Prvo je donio odluku da se uklone pristalice
njegove majke, a zatim na poloaj V.vezira dovodi linosti kojima nije davao puno
ovlasti.
Godine 1633. poeo je velike pripreme za pohod na Bagdad, ali u Istanbulu izbija veliki
poar gdje nestalo oko 20.000 kua i sultan je morao da odgodi pohod.
Do novog pohoda dolo je 1635.godine i predvodio ga je sam sultan, dolazi do Bagdada
ali zbog nedostatka artiljerije neuspjeva ga osvojiti. U isto vrijeme Perzijanci osvajaju
Erevan i sultan za V.vezira postavlja Tajvan-pau. Konano 1638. sultan ponovo
poduzima pohod i 26.12.1638. uspjeva da vrati Bagdad pod osmansku vlast. Osvajanjem
Bagdada nije zavren rat sa Perzijancima koji je trajao sve do 19.9.1639. kada dolazi do
potpisivanja mirovnog ugovora.
Bagdad je ostao u rukama Osmanlija, a Jermenija u rukama Perzijanaca.
Nakon ovoga, iznenada u 28. godini ivota 8.2.1640. umire sultan Murat IV. I ovoga
puta uzrok smrti smatra se alkohol.
Za njega su suvremenici napisali da se ispod njegove blage linosti krila nasilna osoba to
je pokazao na taj nain to je na smrt osudio oko 30.000 ljudi svih onih koji su pokazivali
suprotnost sa njegovim odlukama. Meutim, to je imalo i pozitivan faktor jer je u dravi
ojaana disciplina, smanjena korupcija i drava je mogla normalno da funkcionie.
KRIZA OSMANSKOG CARSTVA

Razlozi slabljenja OC su viestruki, ali u osnovi sve se svodi na zastoj u teritorijalnom
irenju, koji je uticao kako na finansijsku tako i na vojne, moralne i druge stvari u
Osmanskom carstvu.
- Jo od vremena sultana Sulejmana Kanunija (1520.-1566.) osjeti se finansijski
nedostatak zbog velikih zadataka za vojsku, administraciju, dvor. Ve 1560 godine
zabiljeen je platni deficit, to znai da su Osmanlije imale prihod od 183.000.000 aki ,
dok je rashod iznosio 189.000.000 aki. Ovaj defiicit je brzo saniran zbog veih rezervi, a
velike zasluge za to imao je sposobni Veliki vezir Mehmed-paa Sokolovi.
U to vrijeme u Evropi dolazi do veliki preliva zlata i srebra iz Amerike, to je imalo za
rezultat jaanje evropskih valuta na raun ake.
- Drugi od niza vanih razloga za padanje Carstva u krizu bili su ratovi. Osmansko
Carstvo vodi duge ratove, prvo sa Perzijom od 1578.-1590. godine, zatim sa
65

Ago Mujkanovi
Habsburgovcima 1593.-1606. godine, to je zahtjevalo ogromna finansijska sredstva.
Tako kada je otpoeo tzv. Dugi rat stanje u Osmanskom Carstvu je bilo katastrofalno.
- Prihodi su iznosili 300.000.000 aki , a rashodi ak 900.000.000 aki, odnosno 1:3. Sve
je to dovodilo stanovnitvno Osmanskog Carstva u teak poloaj, pa se pored redovnih
uvode i vandredni porezi, koji e izazvati veliki broj pobuna, a ije se guenje izdvala
pozamana suma novca.
- Slabljenje osmanske privrede, dovodilo je do korupcije jer mnoga administracija koja je
zavisila od dravnog budeta zbog estih kanjenja plata poinje sve vie da prima mito.
Nestanak gotovog novca doveo je ak do toga da se mnogo stanovnitvo vrati trampi,
najniem nivou privrednog rada i poslovanja.
- Slabljenje Osmanskog carstva doprinjelo je i razvitku manufakturalne proizvodnje na
zapadu, razna otkria nauke i tehnike.
- Jedan u nizu razloga slabljenja i krize Osmanskog Carstva je i mogunost kupovine
oficirski poloaja.
- Zatim, premjetanje trgovakih puteva sa Sredozemlja na Atlanski ocean, a i pronalazi
se put za Indiju oko Afrike, to znai da Osmanlije nisu vie mogli naplaivati carine za
prijelaz preko njihove teritorije.
- Pojava sve veeg gusarstva na Sredozemlju;
- Uvoenjem raskonog ivota na dvoru, a vladari sve vie lie na evropske
vladare(rasko dvora, igre, zabave...);
- Davanje pekea(tur.poklon) jenierima (uveo Mehmed II koji je davao 5kesa dukata, a
Murat III ak 700.000 dukata);
- Sultani sve vie potpadaju pod uticaj jeniera, koji ak ih smjenjuju, pa i ubijaju (Osman
I 1523. );
- Uticaj ena iz harema od vremena Ahmeda I zapoinje period uticaja ena iz harema
(1606.-1617.)
- Neki ejaleti vode svoju samostalnu politiku-kao npr. Misir, Alir, Tunis koji se samo
formalno poznavali vlast sultana, a unutarnje poslove rijeavali su sami;
-Porez..
Jedini koji je uoio krizu u Osmanskom Carstvu, bio je Hasan-Kafi Pruak. O tome on
pie u svom djelu Temelji mudrosti o ureenju svijeta.
SULTAN IBRAHIM I (1640.-1648.)

Poslije dueg vremena 8.2.1640.godine na pristolje dolazi trei sin Ahmeda I , princ
Ibrahim, koji je tada imao 25. godina. Za Ibrahima I se smatralo da se radi o osobi koja
moe nastaviti politiku svvog brata Murata IV , ali on se vie okrenuo linim
zadovoljtinama nego dravnim poslovima, koje je u njegovo vrijeme vodila majka
Kosem sultanija.
66

Ago Mujkanovi
Prve godine vladavine prole su bez nekih problema i to zahvaljujui sposobnom
Velikom veziru Kara Mustafi-pai, zatim savjetniku sultana Husein efendiji (koji je imao
nadimak Dindi hoda) i Mehmed-agi II veziru.
Kara Mustafa-paa je kritikovao sultana da vie vodi brige o sebi nego o dravi, i zbog
toga je na dvoru imao velikog protivnika, Kosem sultaniju. Ona e biti i razlog da se
1644. godine ubije Kara Mustafa-paa. Tako je na dvoru stvoren triumirat od Kosem
sultanije, Dindi hode i Mehmed-pae koji e odluivati o svim dravnim poslovima.
Stanovnitvo, zbog raskalaenog ivota sultana bilo nezadovoljno pa su ga prozvali Deli
sultan (tur. Ludi sultan).
Vidjevi sve vee nezadovoljstvo i da je na putu pobuna, trijumvirat da bi doao na vrh
drave, poinje da osmilja plan kako bi panju sultana prebacili na neki drugi dogaaj.
Uvidjeli su da je rat najbolje rjeenje i poeli traiti povod.
Povod su nali kada je grupa hadija pola prema luci Didik, 80 km od Mekke. Taj
brod su presreli Mleani i hadije odvode na Krit. Zbog toga Osmanlije 1645. godine
objavljuju Mleanima rat, a nazvan je Kandijski rat koji je trajao do 1669. godine. Naziv
je dobio po tome to su Mleani gl.grad Krita nazivali Kandija.
Zagovornik ovog rata bio je zapovjednik osmanske mornarice Jusuf-paa (Josip
Moskovi) , porijeklom iz Dalmacije, i on je sanjao da u ime sultana osvoji cijelu
Dalmaciju naroito ibenik , koji je bui pod Mletakom vlau. Zbog toga je i imenovan
za seraskera osmanskih trupa, a on je predvodio 74.000 vojnika kada su krenuli na Krit.
U prvoj godini rata 1645. godine, Osmanlije su zauzeli dio Krita i neke otoie oko Krita,
a najznaajniji uspjeh bio je osvajanje grada Kaneje, gl. grada Krita 17.8.1645. godine.
Iako su Osmanlije mislili da je time zavren rat, ipak stvari se mjenjaju i otvara se na
Balkanu dalmatinsko-bosanski rat. Uspjeh sa Krita se nije prenio na bosnaskodalmatinski front jer Osmanlije u Dalmaciji gube mnoge gradove.
Tako ve u augustu 1646. godine Mleani zauzimaju Novi i druga mjesta u blizini Zadra,
a ove gubitke niko u Istanbulu nije pominjao.
U narednoj 1647. godini gube Zemnik i mnoga druga mjesta izmeu Zadra i ibenika.
8.9.1647. godine gube Drmi-grad koga je podigao Husrev-beg.
Veliki vezir bio je Mustafa-paa i on je samo brinuo kako da to bolje zadovolji sultana,
to je poelo da zabrinjava Kosem sultaniju. Zbog toga ona velikog vezira optuuje
sultanu, lanim optubama, ime je sutan odmah pogubio Velikog vezira. Na njegovo
mjesto je doveden kapudan Mehmed-paa Musa.
Godine 1648. Osmanlije od Mleana gube i znaajnu tvravu Kis, to je poelo da
zabrinjava sultana. Zbog tih neuspjeha 7.8.1648. godine dolazi do pobune u Istanbulu u
Srednjoj damiji. Tada je Ibrahim I optuen kako nesposoban vladar, traili su smjenu
velikog vezira, a ovaj je bio neodluan. Zbog toga pobunjenici 8.8.1648. godine upadaju
na dvor, hvataju Ibrahima Ii na njegov poloaj postavljaju njegovog 6-to godinjeg sina
Mehmeda IV (1648.-1687.).
67

Ago Mujkanovi
Plaei se da sultan Ibrahim I ne pobjegne iz pritvora, pobunjenici poinju iskazivati
fetvu po kojoj u ivotu ne mogu biti dva vladra. Zbog toga su 18.8.1648. godine zadavili
sultana Ibrahima I.
KANDIJSKI RAT (1645.-1669.)51

Rat je voen u vrijeme sultana Ibrahima I i Mehmeda IV Ardija.
Javno mijenje protiv sebe sam sultan je izazvao nezadovoljstvo naroda, raskoan ivot,
korupcija, sve to Kjose sultanija je ekala povod za rat sa Mleanima (dan. Venecija). Ta
prilika se ukazala kada su gusari presreli hadije i nakon to napali brod, doveli su
zarobljene hadije na ostrvo Krit. To se uzima kao povod, jer je Visoka Porta optuila
Mleane da surauju sa gusarima. Tada Visoka Porta odluuje objaviti novi Osmanskomletaki rat. Pripremivi flotu i oko 85.000 ljudi negovorei gdje e, osmanske pomorske
snage su se uputile prema otoku Kritu. Tek kada se osmanska vojska iskrcala na Kreti
20.aprila 1645. godine tada su oficiri objasnili da im je osnovni cilj rat protiv Mletake
republike. Borbe oko grada stare Kaneje trajale su vie dana , 17.decembra 1645. godine
kada je osvojena sasker Mehmed-paa i sultan zadovoljni sa ovim uspjehom proglaavaju
pobjedu nad Mleanima. Ali , poslije ovog vojnog pohoda izbija novi rat na bosnaskodalmatinskom frontu, koji je bio naporan za Osmanlije. U to vrijeme bosanski namjesnik
Ibrahim-paa Kabeljak, koji je u prvim godinama rata drao prijateljske odnose, kao i da
ne ratu, po nareenju V. Porte 1646. godine vri mobilizaciju na teritoriji ejaleta i odlazi
na Kretski front gdje e ti bosanci provesti 2 decenije tamo to e oslabiti sposobnosti
odnrane na bosansko-dalmatinskom frontu. Ve tada nedostatak sposobnih u Bosni imao
je za posljedicu da se u kontraofanzivi u augustu 1466. godine preuzeli novi gradove u
blizini Zadra, to je natjeralo Mleani, bojei se da ne izgube Zadar, kreu u pravcu
Zemunika (klikog sandaka) i zauzimaju Nadim , a 1646 godine zauzimaju Drmi,
kojeg je osnovao Husrev-beg. U to vrijeme sultan Ibrahim I pod utjecajem majke Kjosen
Sultanije, nije se interesovao za ovo stanje, ve je samo nastavio sa svojim ivotom.
Javno miljenje je bilo nezadovoljno. Da bi ublaio novo nezadovoljstvo, 1646. godine
sultan na polozaj Velikom veziru daje Mustafa-pai Zadiru, koji je predhodno izvrio
osmansku invaziju na Kretu. Bio je to vrhunac moi Kjosen sultanije. Nemaran odnos
centralne vlasti prema frontu rezultirao je novim navalama Mleana, to je za posljedicu
51
Predavanje prof. Enes Pelidija. 10.2.2008.
68

Ago Mujkanovi
imalo da Mleani osvoje Klis. Da bi prikrili gubitak dvorjani su to prikazali kao gubitak
crkve (turski klis-crkva). Meutim o ovim i drugim neuspjesima bili su obavijeteni i
lokalne patriote i vii dravni nadzornici. Oni su bez veih problema uklonili sultana
Ibrahima i doveli njegovog 4-godinjeg sina Mehmeda IV na vlast(zbog lova poznat i kao
Avdi). Dolazak novog sultana nije donio bitne promjene. Kjosen sultanija je i dalje
upravljala O.C. U meuvremenu u Istanbulu su dopirale glasine o dolasku u Anadoliju
Katidi-zade. O irenju ovog ustanka bili su upoznati vodei u Istanbulu. Meutim zbog
nedostatka novca i utjecaja Kjosen sultanije dolazilo je do sve veih potekoa. To je za
posljedicu imalo da doe do ustanka u Anadoliji pod vodstvom Abaze. Koristei taktiku
da legalizuje protivnika Visoka Porta ga stavlja za glavnog asketa, a da tek onda bude
posat na Kretu. Izvrivi ovu obavezu na zadovoljstvo Abaz Hasan je imenovan za
Turkmen-bau. To je vrijeme kada Hatide-Turhan, majka Mehmeda IV konano
uspijeva trovanjem Kjosen sultanije doi na njeno mjesto. Meutim stanje u dravi se nije
nimalo popravilo, zbog finansija 1653. godine dravni rashodi su bili 12 miliona dukata.
Uz to Mleani su od poetka rata koristili nadmoniju flotu i drali u blokadi Istanbul,
ime su se sultani plaili da ne doe do napada na prijestolnicu sa udruenim evropskim
dravama.
Raniji ljubimac dvora,
, imenovan je za velikog vezira. Kako je obavljao
dunosti upravitelja Sirije, to je koristio da idui ka Siriji kupi veliku vojnu snagu i
pokae vojnu superiornost. Na ovome putu mu se pridruio Mehmed-paa Keprili 28.
februara 1655. gdje je preuzeo dunost. Hatide-Turhan je na dvoru drala sve konce, ali
na frontu se biljee vojni neuspjesi, zato u 1655.godini osmanska drava zapada u
najveu krizu.
SULTAN MEHMED IV (1648-1687)

PORODICA UPRILI (KEPRILI)
Nakon pogubljena Ibrahima I 1648.godine na prijestolje postavljen je njegov sin.
Dolazak na vlast ovog sultana oznaava poetak borbe za to vei uticaj na dvoru i to
izmeu Kjosen sultanije i Mehmeda IV i Mehmedove majke Hatide-Turhan. On se nije
puno mjeao u dravne poslove jer je bio djeai koji je cijelo vrijeme proveo u igrama i
lovu, pa je dobio nadimak Lovac(Avdi). U ovo vrijeme dolazi do pobune nedaleko od
Burse, a kada je 1656.godine Mletaka flota dola u Dardanele, to je izazvalo paniku u
Istanbulu, a Mehmedova majka Hatide-Turhan na poloaj velikog vezira dovodi
Mehmed-pau Keprilija koji je tada imao 80. godina. Ona je oekivala od Mehmed-pae
K. da e iskustvom vratiti ugled drave, ojaati vojsku i odbraniti grad. U to vrijeme
carstvo je bilo u tekoj situaciji(Kandijski rat), a da bi preuzeo vezirsko mjesto Mehmedpaa K. traio je pismenu garanciju od sultana i njegove majke da se nee mijeati u
njegovu politiku i da e on odluivati koje osobe e gdje postavljati.
Mehmed-paa Keprili
Imenovanjem Mehmed-pae K. 1656.godine na poloaj Velikog vezira oznaio je
poetak duge vie od 20.godina, stabilne vladavine i politikog uspona u O.C. U tom
periodu 1656-1683. na poloaju V.vezira bili su lanovi porodice Keprili, a to su:
- Mehmed-paa Keprili (1565-1661)
69

Ago Mujkanovi
- Fazil-Ahmed-paa (1661-1676)
- Kara Mustafa-paa (1676-1683)
Porodica uprilia je porijeklom iz Albanije (Rudnik kod Berata). Mehmed-paa Keprili
je putem devirme stigao na carski dvor gdje je proao kroz razne slube. Vezuje se uz
Bonjaka Husrev-pau, budueg jenierskog age, a zatim V.vezira. Zatim biva postavljen
na nekoliko razliitih funkcija u provincijskoj upravi, pa u Istanbulu, zatim namjesnik u
Trabzonu, a potom namjesnik Tripolija. Jedan od razloga zato je sultanija ponudiula mu
taj poloaj bilo je njegovo iskustvo koje je moglo pomoi osmanlijama u ve tada
poodmaklom Kandijskom ratu u kojem osmanlije sve manje imaju uspjeha. HatideTurhan je znala da je porijeklom iz Albanije iako ga ukloni da na sebe nee navui velike
protivnike, zatim je znala da je on u O.C. doao putem devirme u jeniere i da je bio
veoma disciplinovan. Po prvi put u historiji O.C. jedna linost je zvanino dobila
diktatorska prava(sultanija mu potpisala mjesto V.vezira).
Kada je 1656.godine dobio pismenu garanciju, on je preuzeo dunost. Ipak imenovanje
nije prolo bez potekoa, mnogi uglednici u O.C. smatrali su da je to dodatna
degradacija V.Porte i ne poznavajui dobro V.vezira smatrali su da e stanje biti jo gore.
Bilo je nekoliko pobuna i Mehmed-paa Keprili kao najbolji nain za uguenje poeo je
jednu veliku kadrovsku izmjenu na svim nivoima civilne i vojne vlasti. Tako je poeo
uklanjati sve one linosti za koje je smatrao da su nesposobni ili korumpirani. Prilikom
provoenja svojih odluka on je iznenadio mnoge. Naime, on je uvijek se pokazivao kao
baga osoba ali sada je pokazao nevjerovatnu energiju i bezkompromisnost u provoenju
zakona.
To se vidjelo sve u oruanim snagama, gdje je najvei dio oficira ili fiziki kanjen ili su
poslani u penziju, a na njihova mjesta dovedene su povjerljive osobe. Ovakva situacija
njegove uprave donjela je promjene kako u psihikom tako i u svim pogledima, jer se
osjetila atmosfera zakonodavnost. Zatim je poeo sreivati finansijsku situaciju gdje je
ograniio potronju i poeo da uvodi redovno plaanje poreza. Na vanjskom planu, kako
bi otjerao to dalje Mleane on nareuje da se odmah pone sa izgradnjom flote. Tako je
ve u prvim godinama vezirovanja stvorena jedna respektabilna flota- a na elu je bio
kapudan Mehmed-paa. (26.6.1656. godine isplovilo 79 brodova u Dardanele). Ipak ve u
prvom sudaru sa Mleanima Osmanlije trpe poraz kod ostrva Samoze, to je bio moda
vei udar nego kod bitke kod Lepanta.
Sve ovo se deavalo kada se u Istanbulu otkrila zavjera da se smijeni mladi sultan. Ova
otkrivena zavjera bila je povod velikom veziru da ukloni mnoge koji su tada bili pod
zatitom Hatide Turhan. To se deava u vrijeme kada na Bosforu 1656./57. Mleani
vre blokadu i Istanbul biva blokiran. I kada su mnogi pomislili da je na pomolu velika
katastrofa V.vezir poinje da prave slijedee:
- da mu se kao i ranije dozvoli da ima dozvolu da moe vriti imenovanja
linosti na najvanije poloaje;
- da te linosti nema pravo niko ukloniti;
- da niko nema pravo na teritoriji O.C. da omalovaava njegovu linost i
autoritet;
- da niko, pa ni sultan , ni njegova majka ne mogu nikoga imenovati na bilo
koju funkciju bez njegove saglasnost.
70

Ago Mujkanovi
Ovaj ugovor potpisan je 15.novembra 1656. godine. Saznavi za ovakav ugovor nastali
su veliki protesti, jer se smatralo da V.vezir nije vjet, a i u Ulema je smatran da nije
dobro poznavao erijat. Ali, V.vezir nije na ovo obraao panju. Poeo je sa svojim
odlukama. Mnoge sumnjive linosti je uklonio, a iako su finansije bile slabe, on nareuje
masovnu izgradnju brodova. Rezultat ovih mjera bilo je da u narednih 6. mjeseci samo u
istabulskoj luci je izgraeno oko 100. brodova koji su dati na raspolaganje kapudan
Mehmed-pai.
Ve u prvoj polovini 1657.godine O.flota sveano je uplovila u more da se bori protiv
Mleana. Saznavi za ovo Mletaki admiral iz porodice Moenigo kree sa flotom prema
Osmanlijama. Susret dvije flote desio se kod ostrva Samoze 2. maja 1657. godine gdje
ponovo odnose pobjedu nad Osmanlija i zauzimaju tvravu Sugardik-koja je bila
odskona daska za dalja osvajanju u Anadoliji.
Iako je bilo teko, Mehmed-paa Keprili uspio je da vosjci obezbijedi razne
potreptine( namirnice, oruje...) pa mu je vojska poela da vjeruje i poeli su da
sporovode ono to je nareivao. Poetkom jula 1657. dolazi do preokreta u ratu. Tadanji
vojskovoa Mehmed-paa Katarlizade sa dijelom oruanih snaga napada Mletake
posjede na Kritu i tom prilikom biljei velike uspjehe, to je vratilo povjerenje da e se
rat zavriti pobjedom.
U narednih nekoliko godina mjerama V.vezira drava i njene institucije poinju sve bolje
da funkcioniu kroz smanjenje korupcije, a red i drutveni poredak osjeali su se svuda.
I dok su Osmanlije imale uspjeha na Kritu, u Dalmaciji nije ilo najbolje. Tako Ahmedpaa Siri, bosanski namjesnik, Herceg Ali-paa engi doivljeli su poraze pred
Kotorom, Zadrom i Splitom.
Iak na Kritu je bilo uspjeha i Osmanlije 5.11.1657. godine preotimaju ostrvo Lemnos.
Koliko je V.vezir bio siguran na svom poloaju , pokazuje injenica da je na prijelazu
izmeu 1657./58. pored rata sa Mleanima, odluio da kazni nelojalne sutanove vazale u
Erdelju i Vlakoj. Prijetio im je da e s vojskom doi i pretvoriti ih u sandake. To ih je
za kratko i smirilo. Tokom 1658. godine nije bilo velikih osvajanja, stanje u Carstvu se
popravilo bez velikih pobuna, jer su porezi uzimati zakonito od podanika, ali u narednoj
1658. godini dolazi do vee pobune u Anadoliji, a voa te pobune bio je raniji budimski
namjesnik Abaz-Hasan-paa, kojeg je sa poloaja beglerbega smijenio Mehmed-paa
Keprili. Voa ove pobune je traio da se vrati njegov raniji poloaj, ali V.vezir gui
pobunu. Takoe i erdeljski knez ore Rakoci elei da stvori samostalnu kneevinu
koja bi ula u savez sa Vlakom i Poljskom i Moldavijom, die pobunu, ali Mehmed-paa
K.gui i ovu pobunu.
Koristei popularnost u narodu V.vezir nareuje da se ubije Deli Hasan-paa koji je
stekao slavu na Kritu. Razlog za ovo V.vezir je naao u strahu da se on nee odmetnuti.
Ubrzo zatim buknuo je ustanak u Vakoj, koji nije posustajao ni uz sve prijetnje, ali
zauzimanjem centra Vlake Trgovita, 1659. godine , V,vezir je prebacio u Bukuret
(Bugurite).
U narednoj 1660. godini V.vezir nareuje da se du granica evropskog dijela carstva
izgradi to vei broj tvrava. U njima je planirao da postavi odane jedinice koje bi
zaustavljale neprijatelje i sprijeavale pobune, ali bi bile i odskona daska za daja
osvajanja. Svi ti njegovi potezi posjeali su na slavni period O.C. iz 16.vijeka.
71

Ago Mujkanovi
Meutim , u situaciji kada je drava poela da normalno funkcionie umire Mehmed-paa
Keprili 31.oktobra 1661. godine u dubokoj starosti i bolesti.
Prije smrti uspio je da od sultana Mehmeda IV dobije garanciju da e ga na poloaju
Velikog vezira naslijediti sin Fazi Ahmed-paa. Pred smrt sinu je esto davao savjete i to
da ne dozvoli enama iz harema da se mjeaju u dravne poslove, da nad vojskom ima
kontrolu i da dri u pokretu jer ako stoje od toga nema nikakve koristi , da ne dozvoli
pojedincima da postanu prebogati, da uvijek vodi rauna o finansijama kako bi isplatili
budetske korisnike. Iako je bio poznat kao bage naravi, u provoenju svojih mjera nije
birao sredstva, pa je tako za vrijeme njegovog 5-to godinjeg vezirovanja naredio da se
ubije ak 36.000 ljudi, naroito onih sa visokih funkcija. Samim tim, iako izgleda zlobno,
on je spasio 10x vie ljudi.
Fazil Ahmed-paa Keprili (1661.-1676.)

Roen je 1635. godine , a obrazovanje je stekao u medresama u Istanbulu, i slovio je kao
najbolji poznavalac erijata ( pa je poznat kao Hoda Keprili u epskim pjesmama).
Zahvaljujui svom obrazovanju ulazi u administaciju da bi jedno izvjesno vrijeme bio
namjesnik Erzeruma i Damaska. Zahvaljujui tome on je u svojoj 15-esto godinjoj
karijeri ka poloaju Velikog vezira poklanjao je veliku panju obrazovanju, kulturi i vjeri.
Ujedno ovaj period je poznat i kao vrijeme kada O.C. iam izrazito veliku komunikaciju sa
mnogim dravama, naroito u Evropi. Smatrajui da je stabilna unutranja situacija u
Cartsvu, Fazil Ahmed-paa okree se u smijeru svojih protivnika.
Pored ve naslijeenog Kandijskog rata, Osmanilije se okreu Habsburgovcima. Naime,
u mirnodobskom periodu vojska cara Leopolda II zauzima tvravu Sekerhil i sagrauje
jednu novu tvravu u blizini Kanjikog ejaleta, a trebala je da bude odskona daska
protiv sultana.
Zbog toga O.C. 1633. godine objavljuje Habsburgovcima rat, a razlog je to
Habsburgovic nisu htjeli da vrate Sekerhil i srue novoizgraenu tvravu.
Na putu ka Habsburgovcima , prva vea prepeka Osmanlijama bila je tvrava Novi
Zrinski (Ujvar). Osmanlije su traile od branioca da se predaju, ali to odbijaju. Zbog toga
dolazi do vie juria i branioci su se nali u tekoj situaciji. Pod pritiskom vojske,
zapovjednik tvrave Ferkas predaje tvravu 24.9.1663. , a dobili su od Vezira dozvolu da
mogu slobodno napustiti tvravu. Tako je vraena tvrava koja je izgubljena 1606.
osmanskoj vojsci pridruili su se i Tatari, koji su , slino akindijama uspjeli da prodru
ak do dan. Luksenburga.
Smatrajui da je za tu godinu dosta postigao, a i zima je bila blizu, V.vezir sa glavnom
vojskom povlai se i zimu provodi u Beogradu.
72

Ago Mujkanovi
Meutim, Habsburgovci ne miruju, nego ak u tim zimskim danima sa ukupno 23.000
ljudi uspjevaju da vrate Ujvar i nareduju sve do Palanike. Na vijest o ovome
napredovanju Habsburgovaca, uznemirile su mnoge u Istanbulu, pa su ak ponudili i
potpisivanje mira, ali to Be odbija.
Zbog toga, 22.marta 1664. godine na Zemunskom polju blizu Beograda, V.vezir izvrio
je smotru vojske i krenuko ka Habsburgovcima. Krenuo je ka Sigetu, kojeg je elio da
osvoji, kao neku vrstu osvete, jer je tu poginuo sultan Sulejman Kanuni. Siget je branio
praunuk Nikole Zrinskog koji je nosio isto ime, Nikola Zrinski.
Tako je 27.maja 1664. godine zauzet Siget.
Nakon ovog nastavlja put ka Ujvaru (na desnoj obali Une).Habsburgovci su ih doekali
na otvorenom polju pred tvravom i 29.juna 1664. godine Osmanlije odnose pobjedu.
Nakon nekoliko dana uspjeli su da vrate u grad, ali plaei se da se Habsburgovci ne
vrate, Fazil Ahmed-paa nareuje da se srui.
Ipak Habsburgovci ne posustaju, nakon odlaska Osmanlija, oni se tu stacioniraju. U
Evropi je poeo da se iri strah od F.Ahmed-pae i zbog toga, do tada prijateljska
Francuska na elu sa Lujem XIV alje Habsb.odrede kao pomo, to isto ine i Njemci.
Zbog toga su Habsburgovci uspjeli ubrzo da skupe veu vojsku. Do susreta glavnina
vojske dolazi kod tvrave Sv.Gothard 31.jula 1664. godine (lijeva obala rijeke Rabe).
Bitka je otpoela u ranim jutarnjim satima, 1.8.1664. godine, gdje se na poetku mislilo
da e Habsburgovci biti poraeni, ali oni na kraju izlaze kao pobjednici.
Za ovaj dogaaj prof. Enes Pelidija smatra da je definitivno zaustavljanje Osmanlija ka
Srednjoj Evropi, i od ovog poraza oni se sve vie poinju da povlae.
Zbog ovog poraza, F.Ahmed-paa 10.8.1664. kod Ejavara (Ajzenburga) potpisuje mir sa
Habsburgovcima.
Be je prvo ponudio mir, a mogao je dotui Osmanlije iz razloga to se poslije ove bitke
poeli da strahuju od Francuske. Francuzi su znali da poslije ove bitke oni dolaze do
izraaja i objavljuju rat Habsburgovcima.
Ugovor je potpisan u istim takama kao u itvi, poslije Dugog rata (1606.).
Pregovori o miru trajali su od 10.8.-22.10. kada je i slubeno potvren mir.
U to vrijeme dolazi do pobune u Misiru, Kairu, ali i brzo iako brojna, uguena je.
U Sredozemnom moru , poela je u to vrijeme sve vie da djeluje Alirska flota, koja je
bila pod zastavom Osmanlija. Oni su poeli da nanose sve vie tete Englezima. Englezi
su traili da sultan s njima sklopi mir, i tako je i bilo. Ali, ipak su nastavili da djeluju, pa
ak dolaze do Provansem to Francuzi koriste i pobjeuju Airce, pa ak zauzimaju i
glavni grad Alira. elei da imaju kontrolu Alira, Francuzi alju 12.000 naseljenika, ali
su oni protjerani , da bi 1665. godine, dolo do potpisivanja mira o nenapadanju izmeu
Aliraca, Engleza i Francuza.
Ipak, glavni zadatak V.vezira F.Ahmed-pae bio je da zavri rat sa Mleanima. Ve tada,
V.vezir poinje da vodi tajne pregovore sa Mleanima i taio je da Venecija u ime vojnih
trokova plati 100.000 dukata i da vrati neke vojne utvrde, a Mleani da oslobode njihove
73

Ago Mujkanovi
vojne zarobljenike, ali nisu eljeli da vrate vojne utvrde. Zbog toga Veliki vezir poinje
da vri mobilizaciju i pripreme.
U to vrijeme dolazi do veeg broja pobuna u O.C koje su uspjeno uguene. Zatim, u
Dalmaciji dolazi do zemljotresa, a epicentar je bio u Dubrovniku. Tim zemljotresom
pored Dubrovnika, srueni su brojni primorski gradovi, koji su bili u sastavu O.C. sve do
prve polovine 19.stoljea. u takvoj situaciji prvo dolazi do diplomatski pregovora sa
Mleanima, a Osmanlije sada trae gl.grad Krita Kandiju. Zbog dugog rata, koji je
donosio velike tete i Mleanima i Osmanlijama 6.9..1669. konano dolazi do
potpisivanja mira, gdje Mleani predaju Kandiju Osmanlijama. U ovom ratu koji je trajao
od 1645.-1669. Mleani su izgubili oko 30.000 ljudi, a Osmanlije ak 100.000. poslije
ovoga rata Veliki vezir okree se pravo prema Habsburgovcima. Naime, u Hrvatskoj je
dolo do jedne zamjene, praunuk Nikole Zrinskog , koji se isto tako zvao, elio je da
izdvoji Hrvatsku iz vlasti Leopolda II i prikljui se Osmanlijama, od kojih je elio neku
vrstu samouprave. Njihovi poslanici su ak doli u Istanbul, pa su trebali sutanu obeati
godinji danak od 60.000 dukata(Franjo Vukovaki, glavni upravitelj porodice Zrinjski).
Sultan je zazvrat trebao da ih brani od Habsburgovaca, ali Veliki vezir je odugovlaio.
Meutim, za ove pregovre saznalo se u Beu, mnogi su kanjeni, a Nikola Zrinjski je
ubijen. Zbog odugovlaenja Velikog vezira O.C. je spaeno od jo jednog rata.
Mir za O.C. trajao je kratko jer dolazi do rata sa Poljacima. U bitci kod Hoina
11.11.1673. Poljska vojska po prvi put Osmanlijama nanosi poraz. Poljaci godinu kasnije
biraju za kralja Jana III Sobejskog, koje je elio da od Poljske naini veliku dravu, ali
Veliki vezir sa 16 odreda jeniara 1674.godine uspijeva da Poljacima nanese nekoliko
poraza i Osmanlije su u toj godini zavladale prostorom od Dnjepra do Dnjestra.
U narednom periodu nastavljeni su povremeni sukobi da bi te 27-og oktobra 1676. dolo
do potpisivanja Osmansko-Poljskog ugovora. Najvei dio dananje Ukrajine ostao je po
sultanovom vlau. Meutim, ovi ugovori pokazali su i veliku diplomatsku sposobnost
Velikog vezira F.Ahmed-pae. To je bio ujedno i posljednji veliki uspjeh Vezira, jer na
putu ka Istanbulu 30.oktobra 1676. umire.
U trenutku smrti nedostajalo mu je samo 15.dana da na poloaju Velikog vezira bude
punih 16.godina. Bio je jedan od veoma obrazovanih, ako ne i najobrazovanija linost u
Carstvu.
Uspio je da vrati identitet O.C. kakav je imao u vrijeme Sulejmana Kanunija.
Kara Mustafa-paa Keprili(1676.-1683.)
Iako su mnogi oekivala da e F.Ahmed-paa nasijediti njegov brat Mustafa, do toga nije
dolo nego ga je naslijedio njegov zet Kara Mustafa-paa. On je 7.novembra 1676.
izabran za V.vezira.
Za njega se znalo da je ratoboran i da lako potee za orujem, to je znailo da nee
voditi diplomatsku politiku. Tako je on ve 3.marta 1677. u ime sultana objavio rat
Rusiji. Povod za rat bio je taj to je Karai hetman Doraenko bio ruski zarobjenik, iako
su Rusi znali da je on bio u bliskoj vezi sa sultanom.
Osmansku vojsku predvodio je serasker Ibrahim-paa. Kod elukova Osmanlije
doivljavaju poraz. Poslije ovoga sam Veliki vezir je krenuo na Ruski front, gdje mu
74

Ago Mujkanovi
pomau Tatari i Kozaci, a glavni cilj bio je ehikov, koji je osvojen. U gradu izbija kuga
i mnogi ga naputaju tako da su Rusi ponovo doli do ovoga grada. Nakon toga nema
veih akcija sve do 1681.godine kada V.vezir sklapa mir sa Rusima. Ovim mirom
osmanska granica je povuena na Dnjepar, priznavaju ruskog cara i njihovo pravo da tite
pravoslavne crkve u Jerusalemu.
Mnogo tee posljedice za O.C. imae rat protiv Austrije.
BEKI RAT (1683.-1699.)

Za vrijeme ovoga rata na osmanskom prijestolju smijenila su se 4 sultana:
Mehmed IV (1648.-1687.)
Sulejman II (1648.-1691.)
Ahmed II (1691.-1695.)
Mustafa II (1695.-1703).
Za poetak ovoga rata veliku ulogu odigrao je V.vezir Kara Mustafa-paa Keprili. Naime,
on je bio ratoborna osoba, koja je svaki problem rjeavala orujem,a ne diplomatskim
putem.
Kao POVOD za rat uzima se pokuaj Ugara da se oslobode Habs.vlasti. naime, u
Ugarskoj je 1682. god. Izbio ustanak protiv Habsburgovaca. Voa pokreta bili su Nikola
Zrinjski i Tekoli . Oni su se obratili Osmanlijama za pomo , obeavajui da ako im
pomognu priznati e sultana za svog vladara. Tu aktivnost priznali su i Francuzi jer su i
oni ratovali sa habsburgovcima i time su smatrali da e njihov poloaj u Evropi oslabiti.
Zbog toga sultan 1682. priznaje Tekolija za ugarskog kralja.
Kao odgovor na ovo, habs.kralj Lepold I sklapa savez sa poljskim kraljem Janom II
Sobjeskim, o meusobnom pomaganju u toku ratnih operacija.
Zbog toga 16.maja 1683. godine Veliki vezir u ime sultana objavljuje rat
habsurgovcima. (POETAK RATA)
TOK RATA:
Za glavnog vojskovou izabran je Kara Mustafa-paa Keprili i on sa vojskom kree ka
Beu. Kada je car Leopold I saznao da se prema Beu pribliava velika vojska, on je
8.juna, nesiguran u svoju vojsku, napustio be,
Osmanlije su se pred zidinama Bea pojavile 14.jula 1683. i V.vezir je bio uvjeren u
pobjedu. Meutim, pravi jednu grku. Naime, Osmanlije su zajedno sa komandom
brojale oko 200.000 vojnika, a branioci Bea imali su na raspolaganju oko 10.000
vojnika. Umjesto da odmah naredi juri na branioce, vezir nareuje da se ponu kopati
rovovi, to je dobro dolo braniocima da prevaziu prvobitni strah. Od tog 14.-tog
poinje trajati opsada Bea narednih 60 dana.
75

Ago Mujkanovi
elja V.vezira bila je da be osvoji na simbolian dan 29.8. ( bitka na Mohau, Beograd),
ali im to nije polo za rukom. Ipak, nakon due opsade , Veliki vezir nareuje opti
napad za 12.9.1683. godine. meutim, braniocima grada u pomo dolazi poljski kralj Jan
Sobjeski sa oko 70.000 vojnika i on uspjeva da na brdu Khalenberg tog dana odnese
vojnu pobjedu nad Osmanlijama. Taj poraz na Kalenbergu oznaio je i kraj opsade.
Povlaei se Osmanska vojska pvo stie u oktobru 1683. u Budim, a Kara Mustafa-paa
odluuje se povui ak u Beograd da bi tu reorganizovao vojsku i ponovo (bar je
planirao) da krene na Be. Meutim, njegovi protivnici na dvoru uspjeli su da uvjere
sultana da je za sve neuspjehe u ovoj prvoj godini rata kriv samo Veliki vezir. Zbog toga
sultan nareuje smjenu , a ubrzo zatim 25.12.1683. on je i zadavljen. Na poloaj velikog
vezira postavljen je Mustafa paa Keprili.
Poraz Osmanlija na Zapadu je doekan sa oduevljenjem. Zbog toga papa Inocent XI
1684. poziva zapadne zemlje na savez koji je nazvan Sveta liga. U taj savez u poetku
su usli Habsburgovci, kojima je preputena borba u Ugarskoj, zatim Mletaka republika,
Borba protiv Osmanlija na jugu Balkana i Albaniji i Poljaci, borba na prostoru Moldavije.
Tako se za Osmanilje sada otvaraju 3 fronta, a da bude gore ovoj Svetoj ligi 1686.
prikljuuje se i Rusija.
Najvie gubitaka Osmanilije su imae u Ugarskoj, a 2.9.1686. Habsburgovci osvajaju i
Budim, ime nestaje Budimski ejalet. Iste godine osvajaju Peuh i Segedin.
Ubrzo zatim , 12.8.1687. Osmanlije doivljavaju jos jedan veliki poraz kod Mohaa.
Mleani su takoe imali uspjeha na Peloponezu, gdje zauzimaju mnoga mjesta.
Zbog svih ovih gubitaka u ratu, direktno je optuen sultan Mehmed IV zbog ega je i
svrgnut, a na njegovo mjesto je postavljen njegov brat Sulejman II, ali ni to nee mnogo
promjeniti situaciju.
Naime, Rusi od stupanja u Ligu poinju da upadaju u Krimski hanat. Time je
Osman.carstvo veinu snaga moralo prebaciti na ovaj front /nazvat sjeverni trokut/.
Odlazak osmanskih snaga na odbranu krima, olakalo je akcije habsburgovaca, koji u
ljeto 1688 prelaze Dunav i poinju sa opsadom Beograda. Grad su zauzeli 8.91688.god.
Zbog svega ovoga sultan Sulejman II ponudio je mir Svetoj ligi i ak pristaje na to sva
njihova osvajanja sjeverno do Save i Dunava ostanu pod njihovom vlau, ali da se rat
odmah okona.
Habsburgovci su i bili za mir jer su ponovo bili u neprijateljstvu sa Lujem XIV.
Meutim, njihovi saveznici su bili za nastavak rata. Pregovori su poeli u Beu 8.2.1689.
ali bezuspjeno i zavreni 11.juna 1689. zbog toga sultan Sulejman II nareuje da se
njegov carski ator prebaci u Jedrene kako bi bio blie tom frontu,a time i bio bolje
upoznat sa deavanjima na njemu.
Ali , habsburki odredi krenuli su prema Bosni i dolinom Morave ka Niu. Osmanska
vojska koja je trebala sprijeiti nadiranje Habs.prema jugu, teko je poraena kod
BATOINE (LAPAVCA). 21.8.1689. To je Habs.otvorilo put prema Niu, kojeg i
osvajaju , a zatim osvajaju Vidin, Pe, Pirot, Prizren i Skoplje.
U tim tekim trenutcima za O.c. na poloaj V.vezira dolazi brat Fazil Ahmed-paa
Keprilija, Fazil Mustafa-paa. Pod njegovom upravom tokom zime 1689./90. desiti e se
vaan preokret za O.c. On uspjeva da reorganizuje vojsku, na kljuna mjesta dovodi
sposobne i potene ljude, te ukida Avariz. On je donio lino svoje bogastvo u dravu, a
taj primjer poele su da slijede i dr.bogate porodice tog vremena.
76

Ago Mujkanovi
Zbog svega toga, tokom proljea V.vezir je krenuo u protuofanzivu , uspjeva da vrati Ni
1690. godine, zatim Smederevo, a najvanije i beograd 28.10.1690. Na drugoj strani,
Habsburgovci zauzimanjem Skoplja, moe se rei , dostiu svoj vrhunac, jer tada u vojsci
se pojavljuje kuga od koje je umro i vojskovoa ovani Pikolomini. Zbog toga je bila
tako uspjena protuofanziva V.vezira. ipak, elei da jo vie protjera Habsburgovce od
Dunava, V.vezir odluuje se da sa oko 100.000 vojnika i 150 topova pree preko Dunava,
kako bi iznenadio Habs.kod Petrovaradina, ali na uu Tise kod Slankomena saekao ga
je u zasjedi Ludvig Badenski sa oko 60.000 vojnika. Drugog dana bitke poginuo je
V.vezir 19./20. 8. 1691.
Tom njegovom pogibijom okonana je protuofanziva. Ve tada Dunav i Sava postaju
nova stalna granica izmeu Osmanlija i Habsburgovaca. U meuvremenu, prije same
pogibije V.vezira, umire sultan Sulejman II, a za novog sultana izabran je njegov sin
Ahmed II (1691.-95.).
Kako su Dunav i Sava postali granica izmeu dvije drave, tako je i Ahmed II zapoeo
pregovore sa Habs. ali bez uspjeha. Tako da njegov period vladacine i nije donio neke
bitne promjene u Bekom ratu. On umire 1695. a za novog sultana proglaen je Mustafa
II (1695.-1703.).
U to vrijeme u Rusiji je bio Petar Veliki (1689.-1725.), za ije e vrijeme Rusija izrasti u
veliku silu i pretnju za O.c na Crnom moru. Tako su Rusi uspjeli da 1696. godine zauzmu
Azov. Sultan Mustafa II uspio je da se odupre napadima Habs, a posebno se istako u
odbrani Temivara, posljednje Osmansko uporite sjeverno od Dunava.
Meutim, pri prelasku sultana iz Banata u Baku, kod Sente 11. 9. 1697. Habsb.na elu
sa Eugenom Savojskim nanose teak poraz Osmanlijama. U toj bitci poginuo je i Veliki
vezir Almas Mehmed-paa, a zamjenio ga je jedan Keprili Amdazade-paa.
Poslije pobjede kod Sente, Savojski je upao u Bosnu, prodro ak do Sarajeva i spalio grad
1697. godine.
Nakon ovoga bilo je jo nekih manjih bitaka, ali sve strane iscrpljene ratom eljele su
mir. Tako je V.vezir Husein-paa zapoeo pregovore o miru sa prestavnicima ambasade
Engleske i Holandije. Za mir su bili i sami Habsb.jer su ratovali sa Francuskom.
KARLOVAKI MIR 26.1.1699.
Mirovni pregovori izmeu Osmanskog carstva poeli su u Sremskim Karlovcima u julu
1698, a zavreni su 26.1.1699. god. Mirovni ugovor zakljuen je na principu uti
possidetis, tj. svaka strana zadrava ono to je osvojila. Sa Mletakom republikom mir je
zakljuen 7.februara 1699. sa Rusijom tek 15.jula 1700.
Bio je to prvi mirovni sporazum koji je iao na tetu Osmanlija.
Tim mirovni sporazumom Osmanlije su :
-izgubili sve posjede sjeverno do Dunava, osim Temivara
-Austrija je dobila cijelu Ugarsku i Transilvaniju (Zapadnu Rumuniju),
-Poljaci dobivaju Zapadnu Ukrajinu i Podoliju,
-Mleani su dobili Moreju (Peloponez), Korint i neka mjesta u Dalmaciji: Knin, Senj,
Gabelu, Herceg Novi, Dobili su i uski pojas oko Boke Kotorske,
-Rusi su dobili Azov.
Znaaj ugovora za BiH!
77

Ago Mujkanovi
Upravo ovim ugovorom zapoinje proces formiranja i oblikovanja savremenih granica
Bosne i Hercegovine.
Njime su utvrena sjeverna, zapadna i jugozapadna granica Bosne koja je ila tokom
rijeke Une, Save i Cetine. Granice BiH su neznato korigovane kasnijim mirovnim
ugovorima, prvo Poarevakim iz 1718., zatim Beogradskim 1739., te Svitovksim
sklopljenim 1791. godine i u tom okviru su potvrene odlukam Berlinskog kongresa
1878. godine.
MUSTAFA II(1695.-1703.)
Mustafa II (6. februar 1664. - 28. decembar 1703.) osmanlijski sultan.
Mustafa II postaje turski sultan 1695. nakon smrti roaka Ahmeda II Njegovo razdoblje
na vlasti bi se moglo smatrat najgorim u Osmanlijskoj historiji. Vodio je tursku vojsku u
Austrijskom ratu gdje u bitki on biva potpuno potuen 1697. godine. U potpunoj
melanholiji nakon tog katastrofalnog poraza on poinje sa svim neprijateljima
zakljuivati mir bez obzira na cijenu i posljedice.
Mirovnim sporazumom Austrija dobiva Ugarsku, Slavoniju i Vojvodinu, Venecija Moreu
i dio Dalmacije, Poljska dio teritorija izgubljen od Turaka u XVII. vijeku, a Rusija
izlazak na Crno more.
Razoaran od svega, Mustafa II abdicira 1703. godine u korist brata Ahmeda III.
AHMED III (1703.-1730.)

DOBA TULIPANA
Nakon abdiciranja sultana Mustafe II vlast je preuzeo njegov brat Ahmed III koji je prvo
vladao do 1703.-1718. On se odmah obraunao sa pobunjenicima (oktobra 1703.) i za
Velikog vezira postavlja Muradi Damud Husin-pau.
Sultan Mehmed III bio je obrazovanja linost, elio je da vlada u miru i to sve zbog toga
da bi zadovoljio svoju strast prema enama, pticama i cvijeu naroito prema lalama pa je
ovaj period nazvan doba tulipana(lala). Za vrijeme njegove vladavine izmjenila su se
6.velikih vezira, a tek dolaskom Damed Ibrahim-pae 1718.-1730. dolazi do stabilnosti u
dravi. Iste godine na funkciju ejh-ul-islam doveden je Seniehirli Abdulah-efendija, a
takoer do stabilnosti dolazi i na drugim inovnikim mjestima. On ulazi u rat sa
Rusijom, Austrijom i Mleanima, a zavren je 1718. u Poarevcu.
78

Ago Mujkanovi
Poslije rata elja sultana je bila da pristupi mirovnoj politici u Evropi, to e biti i
uinjeno postavljanjem Ibrahim-pae na mjesto V.vezira i da se pristupi ureenju
finansija. elja V.vezira je bila da upozna Zapadnu kulturu, da prodre uroke napretka
Velikih sila, da se informie o njihovo nainu ivota, novim tehnikim dostignuima, pa
je zbog toga slao poslanike u Be, Pariz, Moskvu itd. Po povratku oni su poeli da
propagiraju Zapadnu kulturu, do te mjere da je V.vezir bio impresioniran i poinje da na
dvoru i u vladajuim krugovima uvodi novi stil ivota, grade se palate po uzoru na
Zapadno-evropske. Sve je to prihvatao i sultan Ahmed III , koji je ivio raskolaeno.
Poinje da dovodi i strane umjetnike i organizira stalne zabave. Uvodi se i prva
tamparija 1727. godine ( sa arap.slovima.). godine 1730. izbija i iranski rat nakon to su
Perzijanci osvojili neke osman.teritorije. V.vezir je pripremao veliku vojsku, ali jenieri
se bune i ele njegovu smjenu. To sultan i ini i Ibrahim-paa je smjenjen, a ubrzo je i
pogubljen. Ali , ubrzo pod pritiskom morao je da abdicira i sam sultan u korist sina
Mustafe II, Mahmud I.
Odnosi Osmanskog Carstva i Rusije u 18.stoljeu
U vrijeme vladavine Ahmeda III u Evropi se vodi tzv. Sjeverni rat. Iako su Osmanlije sa
Rusima 1700. zakljuile mirovni ugovor, vedski kralj Karlo XII , nakon jednog poraza
od Rusije, pobjegao je 1709.godine na teritoriju O.C. traei zatitu od sultana Ahmeda
III . ak je od sultana traio da se ukljui u rat. Porta se u ovaj rat ukljuuje 1711. godine,
a elja im je bila da povrate Azov, kojeg su izgubili u Bekom ratu 1696. ruski car Petar
Veliki u rat protiv Osmanlija pozvao je i balkanske Slavene, a na poziv su se samo
odazvali Crnogorci ( Danilo Petrovi).
U toj 1711. godini Osmanlije su nanjele teak poraz Rusima na Prutu, gdje se ruska
vojska nalazila u okruenju. Nakon pregovora Rusi su se odrekli Azova. Ovom
pobjednom Osmanlije nisu uspjele da jo vie potisnu Ruse, jer 1714. izbija Osmanskomletaki rat u koji se 1716. ukljuuju i Habsburgovci.
OSMANSKO-AUSTRIJSKO-MLETAKI RAT 1714.-1718.

U vrijeme voenja ovoga rata na Osmanskom prestolju bio je sultan Ahmed III (1703.1730.).
Nakon Osman-ruskog rata koji je zavren na rijeci Prut 1711. godine, Crnogorci su i dalje
nastavili svoje borbe protiv Osmanlija.
Oslobodivi se pritiska Rusa (Petra Velikog), Osmanlije odluuju da smire Crnogorce
pohodom 1712. godine , voa crnogoraca Danilo Petrovi, bjei u Hercegovinu na
Mletaki teritorij, odakle ponovo poinje da napada na Osmanlije. Godine 1714. desio se
novi pohod Osmanlija na crnogorce, a ovoga puta na Mletaki teritorij bjei 2000.-3.000
crnogoraca, dok Danilo bjei u Rusiju.
Osmanlije su od Mleana zatraili povratak ratnih bjegunaca, da ih predaju, ali to
Mleani odbijaju. To je bio POVOD za objavu rata Mletakoj republici, a tim ratom
Osmanlije su raunali da e vratiti izgubljene teritorije nakon Karlovakog mira 1699. rat
79

Ago Mujkanovi
je objavljen 10.dec.1714. godine, a 1715. nita oekivano se nee desili osim to su
Osman.vodile ratne operacije u Grkoj , a nastojali su vratiti Moreju , pa posjede u
Dalmaciji.
Ipak u junu 1716. godine na strani Mleana u rat se ukljuuje i Austrija. Ovdje je vano
spomenuti da se u rat ukljuuje i dosta domaeg stan.ratujui kao dobrovoljci na svim
stranama.
Pod komadom Eugena Savojskog habsb.su poli na Osmanlije koje je predvodio Veliki
vezir Damad Ali-paa. Habs.su uspjeli da preu u Bosnu i zauzmu Gradiku. Osmanlije i
Habs.su se sukobili kod PETROVARADINA 5.AUG.1716, gdje Osman.trpe poraz,a
Habs.to koriste i napadaju Banat. Paralelno se vode borbe i na Zapadnoj granici Bosne,
kao i na prostoru sjeverne Bosne. Istovremeno Mleani u istonoj Hercegovini zauzimaju
Trebinje i Popovo Polje i ostrvo Krf.
Od proljea 1717. godine Habsb.vre opsene pripreme za napad na Beograd. Vojska je
okupljana u Panevu odakle prelaze Dunave i opkolili su Beograd u junu 1717. Poetkom
augusta osmanska vojska sa zapovjednikom Halil-paom pribliavala se iz pravca juga.
Ipak , Eugen S.uspjeva da porazi osmansku vojsku 16.aug.1717. , a nakon toga
beogradska posada se predala. Nakon osvajanja Beograda i dogovora sa Mleanima,
Habsb.predlau mir, a uz posredstvo Engleza pregovori su i zapoeti. Zvanini pregovori
su vreni od 5.juna-12.jula 1718. u atorima ispred Poarevca. Mir je zvanino potpisan
21.jula 1718. godine u Poarevcu.
Poarevaki mir 21.jula 1718.
Ulazak harburske monarhije na stranu Venecije u rat protiv Porte 1716. godine i pobjede
njene vojske, ubrzale su meu zaraenim dravama odluku o prekidu rata i sklapljanju
mira.
Gubitak Banata, Slavonije dijela Beogradskog paaluka i pograninih mjesta Bosanskog
ejaleta poveao je na Porti broj pristalica miljenja da je bolje sto prije sklopiti mir sa
Beom , nego doivjeti jo koji vojni poraz. Na ovakva su razmiljanja uticale i unutarnje
prilike. Poraz kod Beograda izazvao je proteste i nerede koji su se kao koncentrini
krugovi irili ppo teritoriji cijele drave. To je stvaralo potekoe vodeim ljudima
Carstva, a ni sultan Ahmed III nije se osjeao sigurnim na prijestolju. Stoga se sve
glasnije poinju zagovarati mirovni ugovori uz posredovanje neke neutralne evropske
drave koju bi prihvatile obje zaraene strane.
Slina razmiljanja su bila pristuna i u bekim krugovima, ali i iz drugih razloga. Karla
VI i njegove ministre su na uspostavljanje mira sa Portom tjerale prilike koje su se
sredinom avgtusta 1717. godine nastale na velikom Apeninskom poluostrvu. Pod
izgovorom da sprema ratnu flotu protiv osmanske drave, jer po ranijem dogovoru
panija se obavezala da nee zaratiti sa Austrijom dok se ova nalazi u ratu protiv Porte,
Alberoni, prvi ministar Filipa V, isplovio je 22. avgusta 1717. godine iz Barcelone sa
laama u nepounatom pravcu. Iznenada se ova panska vojska iskrcala kod Kaljarija i
poslije tri mjeseca zauzima cijelu Sardiniju. Alberoni zatim ostavlja tu 5.000 vojnika, a sa
ostatkom vojske istim putem se vraa u Barcelonu. Ovom je akcijom elio, iskoristivi
zauzetost Bea u ratu sa Osmanlijama, pomoi kraljici Elizabeti od Parme i njenoj djeci
80

Ago Mujkanovi
da vrate pravo na Parmu i Toskanu. Ovaj je vojni uspjeh jo vie ohrabio paniju, te se
ona u narednim mjesecima jo temeljitije priprema za realozovanje svojih planova
vezanih za Apeninsko poluostrvo, tj. za proirenje svoje vlasti u slijedeoj, 1718. godini.
Veina evropskih drava je bila iznenaena ovim ratom panske kraljevine.
Vie od svih bila je iznenaena Austrija. Bez ikakvog povoda nala se u neugodnoj
situaciji upravo u trenutku kada je kod Beograda izvojevala jo jednu sjajnu pobjedu.
Zbog toga su joj bili dobrodoli prvi osmanski nagovjetaji o miru. Poetkom septembra,
po nareenju biveg beogradskog muhafiza Mustafa-pae, u logor princa Eugena
Savojskog doao je osmanski oficir da razgovara o razmjeni ratnih zarobljenika. To je
ustvari bio samo povod bojaljivoj ponudi za mirovne pregovore.
O ovoj posjeti princ Savojski je obavjestio Karla VI. Ve 23. sepetmbra 1717. godine iz
Bea mu je od cara stiglo pismo u kome se govori i o mirovnim pregovorima. Najvaniji
dio u toj prepisci odnosio se na Bosnu. Po carevom miljenju princ Savojski je trebao da
nastavi ratne operacije u pograninim osmanskim krajevima, kako bi jos neto osvojio, a
ako bi dolo do pregovora, preporuuje mu se da na raun nekih drugih teritorija pokua
dobiti Biha i njegovu okolinu. Tako bi se objednile teritorije koje je Austrijska
monarhija osvojila i stvorilo bi se jak odbrambeni zid. Pod pritiskom unutranjeg
nezadovoljstva sultan Ahmed III opetkom oktobra alje jednog agu i sekretara koji su
princu Savojskom izrazili elju Porte da se obnovi prijateljstvo meu dva carstava, te da
se posredstvom Engleske odri mirovni sastanak. Iz Bea 13. oktobra stie pismo s
instrukcijama o mirovnom ugovoru .
Austrija je eljela da to prije sklopi mir sa Portom, da bi imala sli+onodnu vojnu akciju
sa panijom. U tome je znaajnu ulogu igrala Engleska. Njen ambasador je Vortli
Montegju, na Porti je pokuava u to kraem rpku oivljeti mirovnu incijativu. I dok su se
vodili ovakvi tajni mirovni sporazumi, na bojnim poljima, na svim zaraenim stranama
vodili su se oruani sukobi. Ve 29. novembra 1717. iz Beograda savjetnik fon Talman,
pie da sultam ahmed III pristaje na sklapanje mira, ali da mu se vrati Beograd. On bui za
ovu tvravu ustupio i dio Jadranske obale.
Tada istupaju Mleani jer su saznali da nijedna draava ne spominje Mletaku u
mirovnim sporazumima kao treu zaraenu stranu. Ali ubrzo je princ Savojski obavjestio
Grimanija da se ne treba plaiti niega to bi bilo na njenu tetu. Car je tvrdio da bez
Mletake kao svoje saveznice nee potisati mir. Karlo VI je izrazio elju da pored
Engleske, kao posrednik bude ukljuena i Holandija zbog velikih zasluga pri posljednjem
zakljuivanju. Ve tada su Be i Istambul pregovarali o mirovnom ugovoru na osnovu uti
possidetis koji je bio povoljan za njih, ali ne i za Mletaku. U tom peridu Osmanlije su
Mletakoj oduzele sve posjede na Levantu i preuzele su Peloponez. Tadanji veliki vezir
Niandi Mehmed- paa govorio je da bi Mletaka republika bila potuena da Austrija
nije ula u rat. Tada dolazi do prekida tajnih pregovora, ali to ne znai da su zaraene
strane popalile sve mostove mira.
24. janura 1718. godine Mehmed-paa (veliki vezir) ponovo je ponudio Beu mirovne
pregovore na bazi uti possidetis. Tri dana kasnije princ Savojski je ponudio Porti da se
pregovori vre u Cernecu u Vlakoj, u Poarevcu ili Kladovu, Holanani u Tekiji ili
81

Ago Mujkanovi
Poreu. Sve zaraene zemlje su odluile da to bude Poarevac. Svaka drava je imala
svoje prestavnike. Austrija je poslala svoje delegate Virmonta i Talmana, koje je
poznavao orijentalne obiaje i jezik. Mleani su poslali Karla Rucinija i Venijamina
Bjankija. Porta je poslala Ibrahim-agu i insperkora artijerije Mehmeda, a kao tumaa
poslali su i vlakoj vojvodu Jovan Mavrakordat. Engleska alje Sutona i Steniansa, a
Holandija grofa Jakova Koliera.
No, pored intenzivnih mirovnih pregovora na frontu su se vodile bitke.
Za nastavak ratnih operacija bila je Mletaka republika, ali ipak Osmanlije i Austrija su
bile za okonanje rata. U takvoj atmosferi su , poslije vienedjeljnih priprema, zaraene
strane i posrednike drave odluile krajem aprila da poalju svoje delegacije na
pregovore. Iako su se sve zainteresovane strane skupile kod Poarevca i dajlej se meu
prisutnima osjecala napetost.
Voen praktikim, a ne sentimentalnim razlozima, Karto VI je uslovljavao da se o miru
pregovara jedino uz uee i Mleana. Na ovakvo dranje tjerale su ga potrebe na
Apeninskom poluostrvu, gdje mu je pomo Venecije bila vanija od dogaaja na
Balkanu.
Diplomatsko nadmudrivanje je poelo prije zvaninih razgovora. Austrijanci i Mleani su
insistirali da, kao to su to vie puta ranije i ponovili, pregovori ponu na bazi uti
possidetis, dok osmanska strana to nije prihvatila. Ona je ovo pitanje jo vie zatezala jer
je veliki vezir Mehmed-paa bio pristalica rata.
U situaciji kada se vie nije znalo da li e se delegacije razii jo prije nego pregovori i
ponu, ili e diplomate nai neko kompromisno rjeenje, u Carigradu je dolo do
promjene na poloaju velikog vezira. Umjesto Mehmed-pae, sultan je imenovao svog
zeta Ibrahim-pau. Smatrajui da su se prilike u Carstvu, i odnosu na predhodnu godinu,
solidno sredile, te da je nastupio povoljan trenutak da se zakljui mirovni ugovor,
Ibrahim-paa se i odluio da javno i lino iz Carigrada rukovodi tim pregovorima. Zato je
sredinom maja 1718. godine uz saglasnost Ahmeda III, i postavljen na poloaj velikog
vezira.
I dok se u Carigradu bez veih potresa i uznemirenja izvrila promjena na poloaju
velikog vezira, u Poarevcu je meu. prisutnim delegacijama svakodnevno vladala sve
vea zategnutost, iako jo nije ni dolo do zvaninog otvaranja mirovne sjednice.
Osnovni razlog za to su bili Mleani, jer je u Portinim instrukcijama jedan lan, koji se
odnosio na Veneciju, bio pun uvreda i nepravdi. Zbog toga je austrijska delegacija traila
da pismene instrukcije osmanski pregovarai vrate u Carigrad na dopunu i preradu, pa da
tek onda mirovna sjednica otpone sa prihvatljivijim prijedlozima i priznavanjem mletake delegacije kao punopravne. Da ne bi bilo nekih nesporazuma, na spornim mjestima
trebalo je da bude potpis velikog vezira i sultana.
ak je u to vrijeme, kao to je ve navedeno, general Petra preduzeo vojni pohod du
sjevernih granica Bosanskog ejaleta, kako bi i ove zauzete teritorije ule u sastav
habzburke monarhije. Maksimiljanu Petrau ak ni to nije bilo dovoljno, pa je 27. maja
1718. godine pisao Virmontu u Poarevac, da o toku pregovora trai i onu teritoriju koju
carska vojska ne posjeduje. Zajedno sa generalom Beckersom, napravio je popis svih
zauzetih teritorija kako bi olakao posao svojim pregovaraima. U navedenom pismu
82

Ago Mujkanovi
general savjetuje pregovarae da trae to vie teritorije od koje e car kasnije imati
velike koristi. Istovremeno im i princ Savojski pie da po svaku cijenu nagovore
osmanske diplomate da im ustupe (Bosanski) Novi i Biha, koje carska vojska u ratu nije
uspjela zauzeti.
Istovremeno su i turskoj strani stizali savjeti kako da se ponaa u toku pregovora.
Dubrovani su, preko Luke Kirika, savjetovali Ibrahim-agu i njegove saradnike da ne
dozvole da se Mleani granie sa njihovom Republikom, i pored uti possidetisa,
poruivali su da Venecija ne moe zauzeti taj dio kopna je krovit i bez vojnih utvrda, a
uz to nema ni pola sata hoda izmeu dubrovake i osmanske teritorije. Ovaj savjet e
osmanskoj delegaciti itekako iskoristiti na kasnijoj mletako-osmanskoj sjednici
odranoj 28. juna, kada se o toj teritoriji i razgovaralo.
Zahvaljujui Ibrahim-pai, pristalici mira, iz Carigrada stie ovlatenje o pregovorima s
Mleanima, sa potpisom ne samo velikog vezira, nego i Ahmeda III, to se do tada u
osmanskoj diplomatiji nikada nije deavalo. Odobreno im je da mirovni pregovori budu
zasnovani na uti possidetis. Navedena punomo stigla je u Poarevac 2. juna 1718.
godine.
Tek poslije tih dobivenih instrukciji i dopuna, sve su delegacije mogle pristupiti i
zvaninom dijelu pregovora.
U nedelju 5. juna 1718. godine, dolo je do prvog zvaninog razgovora pod atorima kod
Poarevca. Tom sastanku su prisustvovali i predstavnici posrednikih drava. Veoma
vano je bilo pitanje koja e od dvije donedavno zaraene strane prva ui u kongresnu
salu. Tim gestom trebalo je da se ujedno i pokae koja je od zaraenih drava prva
zatraila da se povedu mirovni pregovori. Na kraju je u kongresnu salu prva ula
osmanska, a iza nje austrijska i posrednike delegacije. Sastanak je otvorio engleski
izaslanik ser Suton. Austrija je postavila velike zahtjeve.Mletaka Republika prozvala se
kao punopravni lan i traila da joj Porta vrati osvojene teritoriju i nadoknadi gubitke u
ratu. Pozivajui se na princip uti possidetis, kao to je prije dogovorili Osmanlije su
odbili da razgovaraju o predaji Moreje i drugih zauzetih teritorija.
Dva dana kasnije, tj. 7. juna nastavljeni su pregovori uz prisustvo posrednikih zemalja.
Ovoga puta razgovori su bili jo burniji. Austrijske diplomate, ponaajui se prepotentno,
traile su teritoriju cijelog Smederevskog sandaka. Ne poznavajui dovoljno osmansku
teritorijalnu podjelu, insistirali su da uu u Ni i Vidin, koji su po njima spadali u ovu
pokrajinu. Pored ovoga htjeli su jo i teritoriju Vlake, koja se protezala od Erdelja do
Alute. Istovremeno su zahtijevali da im Porta preda cio Bonski ejalet zajedno sa
Zvornikom i Bihaem, a za Mleane su ponovili ranije ciljeve.Osmanske diplomate su
odmah izjavile da poslije tih zahtjeva, koji ne potuju uti possidetis, od daljih razgovora
nema neke vee koristi. Slino je mislio i Suton.
Dan kasnije, u Beograd je doao princ Eugen Savojski. Svojim prisus-Mn elio je da
demonstrira mo austrijskog oruja, te da na taj nain ubrza noenje mirovnog ugovora.
Uvidjevi nereal-I zahtjeva, Savojski savjetuje Virmontu da odustane od ranijih uslova, te
te pregovori nastave na ranije dogovorenom, tj. na bazi uti possidetis. Slino miljenje je
imao i veliki vezir Ibrahim-paa koji je smatrao da ne treba zaotravati odnose, nego na
bazi dotadanjeg stanja na bojnom polju zakljuili mir.
Poslije instrukcija, oholo ponaanje austrijskih pregovaraa svelo se u normalnije granice.
To je dalo i povoljnije rezultate. Ve na sjednici 14. juna, austrijski pregovara grof
83

Ago Mujkanovi
Virmont bez potekoa uspijeva da od Osmanlija dobije saglasnost da njegova zemlja
zadri mjesta na Uni, sjeverno od Novog, a poslije dueg ubjeivanja i Novi. Daleko
komplikovaniji bili su raz-ovon oko Bihaa.Pregovarai Austrije su traili da im se preda
ova znaajna tvrava u zamjenu za Beograd. Osmanske diplomate su energino
reagovale. Njihov odgovor je bio i je Biha klju Bosanskog ejaleta, te ako bi ga ustupili,
doveli bi u pitanje i cjelu provinciju. Po njima, na to ne bi pristali ni sultan, ni veliki
vezir, a pogotovu tadanji bosanski namjesnik Numan-paa uprili, koji ga je u toku
rata uspio i odbraniti. Savojski je savjetovao da se odustane od toga.
Ve 15. juna dogovoreno je da u daljim pregovorima ravnopravno uestvuju i mletake
diplomate.Zahvaljujui tome, dan kasnije u pregovorima uestvuje i Karlo Rucini. Na
iznenaenje prisutnih, ovaj vjeti diplomata, koji je uestvovao i pri zakljuenju
Karlovakog mira, trai da Porta vrati Moreju, a ako na to ne pristaje, da onda ustupi
drugu teritoriju sa posjedima u Albaniji, te da im preda Bar, Ulcinj i neka ostrva koja je
do ovog rata Mletaka Republika posjedovala. Ovim mletakim zahtjevima nije pridavala
ozbiljna panja, te je rad nastavljen ve sutradan 17. juna. Na tom sastanku postavilo se
jo jedno pitanje: da li osmanski pregovarai mogu na bazi uti possidetis prihvatiti sve to
se u toku pregovora odluci. Na to je osmanka strana, poslije meusobnih konsultovanja i
kolebanja, dala pozitivan odgovor. U svom dnevniku Dubrovanin Mihajlo Pei je
naveo i austrijska traenja da Poljska uestvije u progovorima, to je glavni osmanski
pregovara, poslije poetnog iznenaenja, jer Poljska nije uestvovala u ovom ratu, ipak
prihvatio. Austrijska je strana nastojala da do makimalno iskoristi svoje dotadanje vojne
uspjehe, te da, koliko se mogue spasi ast i ugled Mletake, svoje saveznice.
Osmanske diplomate su u mletako-osmanskim pregovorima ve 22. juna bile
kategorine da teritoriju koju je u ratu osvojila Mletaka, a granii se sa Dubrovakom
Republikom, nee ustupiti Mleanima. unu diskusiju kod obiju strana izazvala su i
neka druga pogranina mjesta na mletako-turskoj granici u Dalmaciji.
O svim dotadanjim razgovorima, putem Luke Kirika, bila je obavijetena i dubrovaka
vlada u opirnom pismu. Ova, kao i ranije intervencije, te prisustvo Luke Kirika u
Poarevcu, imali su itekako veliki znaaj za Dubrovaku Republiku.
Na tjednici od 23. juna 1718. godine austrijske i osmanske diplomate sporazumile su se
oko Novog, Bihaa i nekih drugih spornih mjesta. Jedino je ostao problem u vezi sa
Beogradom. Poto nije znala, a ni mogla da ga rijei, osmanska strana je to proslijedila u
Istambul. Istovremeno su i austrijski pregovarai ublaili svoje zahtjeve jer im urilo da
zbog rata sa panijom to prije sklope mirovni ugovor. Za to je znala Porta i eljela je
iskoristiti to.
Bojei se da sultan ne obnovi rat, a nalazei se ve u ratu sa panijom, Karlo VI je elio
da se u to kraem roku zavre pregovori i sa Portom potpie mir. To je itekako uticalo na
njegove diplomate, koji su od prvobitno tvrdog stava preli u drugu krajnost poevi
poputati i u onim pitanjima koja su u prethodnim razgovorima ve bila rijeena u korist
Bea. Tako su na sjednici od 26. juna carski pregovarai odustali od ratne naknade u
novcu, te od onih teritorija koje u toku rata nisu osvojili. To je dobro dolo osmanskoj
strani koja koristi tekoe habsburke drave, pa uspijeva u svoju korist okrnjiti i uti
possidetis. Tako Osmanlije uspijevaju da se u klauzulu ugovora unese lan po kome se
Austriji ustupa samo ona teritorija koju je vojska ve osvojila, ne priznavajui joj imaj
dio, dokle su dopirale njene prethodnice i koju je straa uvala. Toga dana dogovoreno je
84

Ago Mujkanovi
da, kao i prije rata, Dubrovaka Republika i dalje sa svih trana granii sa Carstvom. Tako
su se dva carstva u naelu sloila oko buduih granica, to je bio i najtei dio pregovora.
Kao to se iz dosada izloenog vidi, najtei i najkomlikovaniji problemi meu glavnim
pregovaraima bili su rijeeni, a da Mleani nisu ni konsultovani, niti su u obzir uzimane
njihove elje i zahtjevi.
Mleani su na sastanku od 28. juna 1718. godine, insistirali na tome da mirovnim
ugovorom zadre osvojenu teritoriju u Hercegovakom sandaku, ukljuujui i cijelo
Popovo polje.Ovi zahtjevi su iritirali osmanske diplomate. Umjesto poetne
prepotentnost habsburkih diplomata, te boljaljivost osmanskih pregovaraa, poslije
nepune tri nedjelje uloge se mijenjaju. Sada su Osmanlije s visine traile ak i one
teritorije koje su na poetku pregovora dali protivnikoj strani. To je najvie dolo do
izraaja na sastanku odranom 29. juna. Poto prethodnog dam nisu pristali da se izmeu
teritorije Carstva i Dubrovake Republike prostire uski pojas osvojenog mletakog tla.
Mleani nisu imali podrku ni sa jedne strane i morali su popustiti u zahtjevima.
Na istom se sastanku razgovaralo i o uspostavljanju granica du Bosan-ejaleta. Stav
osmanskog diplomate, po nareenju Porte, bio da se teritorija Bosanskog ejaleta zadri u
granicama Carstva. Tih dana je i bosanski namjesnik Numan-paa uprli intervenisao
kod svih uglednijih linosti da se Austrijancima ne da ni jedan dio bosanske teritorije.
ak je pripremao vojsku, ali naen je kompromis. Osmanski pregovarai su, po savjetu
Porte, pristali da Austriji predaju Novi.Daleko tei dio razgovora, istog dana, bio je na
uspostavljanje osmansko-austrijske ogranice du cijele teritorije dviju drava.
Granica je trebala ii prema Timoku, nisu znali koliko je ovo mjesto blizu Vidina, a
pogotovo da Fethihslam (Kladovo) bude mea razgranienja. Da bi zadrali ve ranije
dogovorene granice, austrijski pregovarai su morali da rtvuju ve dobivene gradove
Soko i Uice. Ugovor sem ovih teritorijalnih izmjena imao je biti istih odredaba kao i
Karlovaki."
Nedelju dana kasnije dolazi do novog sastanka. I ovog puta se razgovaralo spontanim
mjestima na kojima je trebalo da se uspostavi nova granica.
1 prilikom odreeno je da nova tursko-austrijska granica ide tokom Dunava, na Parain
do Morave i do Kolubare. Odatle bi se nastavila vodenim tokom Drine i novozauzete
palanke Bijeljine.
Na posljednjoj sjednici, odranoj 12. jula 1718. godine mletako-osmasnki spor oko
uspostavljanja novih granica ponovo je doao u prvi plan.U naknadu za izgubljenu
Moreju, osmanske diplomate su pristali da daju ostrva erigo i erigoto. Meutim,
odbili su ranije zahtjeve o predaji Ulcinja, Bara, Skadra i jo nekih manjih mjesta. Na
Rucinijev zahtjev i po ugovoru Popovo polje ostane u sastavu njegove drave,ali nije
dobio. Na kraju se Rucini morao zadovoljiti teritorijalnim dobicima u Dalmaciji, zajedno
sa Imotskim, te nekim manjim dalmatinskim i albanskim trgovima.
13. jula poeli su pregovori dviju strana koji e se zavriti 27. jula, tj. potpisivanja
Poarevakog ugovora. Na elu austrijske pregovarake strane bio je njen bivi poslanik
na Porti Flajman, a osmansku stranu zastupao je Sejfulah-efendija. Za razliku od
85

Ago Mujkanovi
prethodnih, trgovaki pregovori su tekli bez veih potekoa, pa je ve 27. jula 1718.
godine izmeu dvije drave potpisana i trgovaka konvencija.
Mirovni ugovor izmeu dva carstva imao je, prema ranijem dogovoru, 20 lanova. Po
ovom mirovnom ugovoru, Austriji je potvrena osvojena teritorija, to je dovelo do
uspostavljanja nove austrijsko-osmanske granice, koja je Mi rijekom Oltom (u dananjoj
Rumuniji) sve do ua Dunava, a odatle Dunavom o uu Timoka. Zatim se granica
protezala uz Timok do sela Tmavca, povijajui se desnom planinskom kosom izmeu
starog crnorekog i krajinskog okruga (Deli Jovan, Sto, Gavran planina) i poarevakog
(Crni Vrh) i ! moravskog (Beljanice, estobradice) do blizu ievca idui odavde
junom Moravom do ispod Stalaa. Dalje je nova granica trebalo da od Stalaa ide
prema zapadnoj Moravi do vie aka, a onda rijekom Kamenicom do njenog izvora.
Odale se produava planinskom kosom izmeu rudnikog i uikog kraja i izbija vie
Lenice na Drini, te prelazi ovu rijeku ispod Bijeljine i produava pored Save do Une.
Na tom dijelu obje obale Save su u sastavu habzburke drave. Beu su jo pripali Banat,
Mala Vlaka i skoro cio smedervski (beogradski) sandak, osim crnogorekog,
knjaevakog, aleksinakog, uikog i jednog dijela podrinjskog okruga, kao i Krupanj s
okolinom.To je i precizirano u VIII i IX lanu istog ugovora.
lan III i IV odnosio se na onaj dio teritorije Bosanskog ejaleta koji je trebalo da se
ustupi Beu.Od veih mjesta spomenuti su: Bijeljina, Brko, Jasenovac, Dubica, Novi,
Koba, Bosanski Brod, Kostajnica i Furjan. Pored navedenih mjesta, Carstvo je u
Bosanskom ejaletu, ovim ugovorom, na liniji od Novog do Bjeljine izgubilo i zemljini
pojas u irini od 10 do 15 km, zavisno od konfiguracije tla.
I dok su se prvi lanovi ugovora odnosili na pitanje uspostavljanja nove granice, dotle su
skoro svih preostalih deset lanova u drugom dijelu ugovora tili vezani za spreavanje
hajduije i gusarstva sa obje strane. Radi otklanjanja buduih nesporazuma, lanom XV
zabranjuje se maarskim emigrantima da ive u pograninim krajevima, a osmanska
vlada je preuzela obavezu da ih ubudue sprijei ako se budu odluili na neku
prevratniku akciju. Takodeje zanimljiv je i XI lan po kome osmanska drava garantuje
katolikom sveenstvu nesmetan religijski rad na svojoj teritoriji, kao i mogunost
restauriranja starih i naputenih crkava. I trgovinski je ugovor veoma povoljan za austrijsku stranu. Njeni trgovci sa osmanske teritorije imaju pravo uvoziti sve vrste robe, izuzev
oruja i municije (l. I) a svoju robu mogu takoe prodavati po cijeloj teritoriji Carstva
(l. II).
Ovaj je trgovaki ugovor predstavljao u narednim godinama solidnu osnovu za razmjenu
robe.Oba su ugovora za habsburku dravu bila veoma povoljna. To je najsjajniji mir,
to ga je ikad sklopila kua Habsburka. Njime je po prvi put kao osvajaka sila
Austrija dola na Balkan. Meutim, tekovine Poarevakog mira, Austrija nije zadrala
due vrijeme. Ve u sljedeem austrijsko-turskom ratu 1736-1739. godine Austrija je
jedan dio dobivene teritorije morala ponovo ustupiti Porti.
Za razliku od Austrije, Mletaka Republika nije bila zadovoljna odredbama ovog
mirovnog ugovora, koji je imao 26 lanova, a pisan je na italijanskom jeziku. Prva etiri
lana odnosila su se na pitanja uspostavljanja nove osmansko-mletake granice. U prvom
je lanu Mletakoj Republici priznato pravo na Imotski, Strmnicu, Cistu i druga mjesta
koja je u ratu osvojila u ratu. Pored Imotskog, od znaajnijih mjesta Mletaka republika
je na ovom dijelu granice dobila i grad Cavinu, pa se nova granica pomakla od vrha
86

Ago Mujkanovi
planine Dinare. Time se dobiveno teritorijalno proirenje pomaklo u unutranjost od
jadranske obale.Jo u toku rata, u ovom dijelu Bosanskog ejaleta izvrena je
administrativna promjena, tako je dio teritorije imotskog kadiluka, koji je i dalje ostao na
teritoriji osmanske drave, ubudue nazivan Imotska Bekija i ve 1717. godine sjedite
mu je premjeteno u Ljubuki. U meuvremenu je i Gabela prikljuena stolakom
kadiluku." Osmin ostrva u ranijim periodima , Mletaka Republika nita drugo nije
dobila.
Prema istom ugovoru Carstva je priznata osvojena Moreja, zatim neka manja ostrva u
Sredozemlju, kao i zemljini pojas izmeu Neretve i Herceg Novog sa gradom
Gabelom.Mleanima je posebno teko palo to su Dubrovani zadrali granicu koja je
uspostavljena jo za vrijeme Karlovakog mira. Zbog toga su morali ustupiti Klek i
Neum na sjeveru i Sutorinu i, kako se ne bi ni na jednom mjestu graniili sa Republikom
sv. Marka. Time je Bosanski ejalet dobio dva izlaza na more.Zahvaljujui tome, |
dubrovaki trgovci su mogli da trguju po Carstvu.
Odluke Poarevakog mirovnog ugovora nisu kod svih zainteresovanih strana
podjednako primljene. Za Habzburge je ovaj mir predstavljao zenit njihove teritorijalne
ekspanzije na istonim granicama kako je pisao engleski istoriar Mariot. Austrija je
uistinu bila pravi pobjednik ovog rata, pa je u takvim okolnostima mogla diktirati
odredbe koje su njoj odgovarale. I pored velikih teritorijalnih gubitaka, ni Porta nije bila
potpuno poraena strana. Dio izgubljene teritorije kompenzirala je teritorijalnim
proirenjem na Peloponezu i neto manje prema jednom dijelu mletako-osmanske
granice du Bosanskog ejaleta. Meutim, i pored dobitka Gabele, Neuma, Kleka i
Sutorine, sultanovi podanici su u ovoj provinciji bili nezadovoljni. Najglasniji su bili oni
iji su posjedi bili u krajevima na lijevoj obali Cetine, a koji su sad pripali Mletakoj
Republici. Najvie su bile oteene livanjske spahije, koje su protestovale kod bosanskog
namjesnika Osman-pae i velikog vezira Ibrahim-pae.Neraspoloenje se osjealo i u
drugim provincijama Carstva. U Istambulu su se janjiari pobunili kada su uli za
zakljueni mir, ali je ta pobuna bila bez veih posljedica. Tako su sultan Ahmed III i
njegov zet, veliki vezir Ibrahim-paa, u narednih dvanaest godina upravljali Carstvom. U
narednim decenijama u Bosanskom ejaletu pokazivani su sve vie znakovi razdora
izmeu domaih uglednijih linosti i istambulskih namjesnika, a to se osjealo i medu
starosjediocima i doseljenicima.
Do ovoga je vjerovatno dolo slabljenjem centralne vlasti, a samim tim i autoriteta
namjesnika u provincijama.
Poarevakim mirom najvie je izgubila Mletaka Republika. Teritorijalnim i
ekonomskim gubicima, poslije dueg vremena, Mletaka Republika je prela u red
drugorazrednih evropskih zemalja, lako su se Mleani jo neko vrijeme upinjali da odre
mo i sjaj svoje drave, izgubili su primat, to se odrazilo i na pomorstvo. Uzroci njene
slabosti nisu bili samo porazi u ratu, nego ih treba traiti i na drugoj strani. Do tada je
meunarodna trgovina, koliko-toliko bila u Sredozemlju, a od XVIII vijeka sve se vie
prenosi na Atlantski okean, to Mletakoj Republici donosi nenadoknadiv gubitak.
Meutim, vodei krugovi mletake drave to nisu htjeli uvaiti, pa su svu krivicu traili
na drugoj strani. Za nepovoljan mir optuivali su Austriju od koje su kao od saveznice
oekivali veu podrku.
87

Ago Mujkanovi
Ipak, ovim je mirovnim ugovorom Austrija je konano ula u red vodeih evropskih
zemalja, zajedno sa Engleskom, Francuskom, te Pruskom i Rusijom, iji su znaaj i uticaj
na evropskoj sceni bili u uzetoj liniji. Sto se tie Mletake Republike, ona je zajedno sa
panijom, vedskom, pa donekle i osmanskom dravom, ula u red drugorazrednih
drava.
Poslije potpisivanja ugovora, donedavno zaraene drave pristupile su ureivanju nove
granice.
Po dogovoru, predstavnici dviju drava su se 14. septembra 1718. godine upuli kod
Bijeljine radi utvrivanja nove granice. Poetak rada bio je teak a obje strane. Prvi spor
je nastao upravo zbog Bijeljine. General Petra je smatrao da ovo mjesto treba da
pripadne habsburkoj dravi, iako u njoj nije bilo carske posade. Tome se zahtjevu
usprotivio Mustafa-paa, u emu ga je podrao i zvorniki sandak beg.. Obje su se
strane pozivale na trei lan mirovnog ugovora, koji je u pitanju Bijeljine bio neprecizan,
te su obje insistirale da to mjesto ostane u njihovom posjedu.Ne mogavi se meusobno
sporazumjeti, obje su komisije 18. septembra 1718. godine poslale svoje izaslanike u Be
i Istambul. Dvanaest dana kasnije doao je odgovor da Bijeljina, zajedno sa podrujem
oko ua Drine, ostaje pod vlau cara.
Svi nesporazumi koji su iskrsli u vrijeme razgranienja nisu se dali tako lako otkloniti.
Ali,
je konano 11. oktobra 1719. godine. poslije punih etrnaest mjeseci od potpisivanja
mirovnog ugovora uspostavljena austrijsko-osmanska granica du teritorije Bosanskog
ejaleta.
Za razliku od austrijsko-turske granice, koja je relativno brzo uspostavljena, mletakoosmansko razgranienje je ilo daleko sporije, lako su neposredno iza uspostavljanja mira
obostrani sukobi donedavno zaraenih drava prestali, du pograninih mjesta
nesigurnost je i dalje bila prisutna kod podanika obiju drava. U naredna etiri mjeseca
du teritorije Hercegovakog sandaka i prema Dubrovakoj Republici uspostavljena je
nova granina linija. Ve u aprilu 1719. godine Mleani su se, pridravajui se mirovnog
ugovora, povukli iz do tada zauzetih mjesta: Popova polja, Hutova, Carine, Zubaca i
okolineTrebi-nja. U tim mjestima Osmanlije su radi odravanja reda du granice
postavile svoje vojne posade. O svemu tom je bio obavijeten i bosanski namjesnik. U
daljem razgranienju Mleanima je dat Klek. Najvei dio teritorije koju su Mleani
dobili, a do rata je pripadao Bosanskom ejaletu, jeste dio teritorije Klikog sandaka.
Iako nisu uestvovali u ratu, Dubrovani su paljivo pratili sve to se deavalo u
Poarevcu. Ne samo preko Luke Kirika, oni su i sa drugih strana prikupljali informacije,
kako bi bili sigurni da nee biti u susjedstvu sa Mletakom Republikom. Dobivi vijesti o
zakljuenju mira, Dubrovani su odmaho tome obavijestili i trebinjskog kapetana Osmanbega Resulbegovia. Ve 10. avgusta ovaj prijatelj Dubrovana odgovara da je primio
informaciju i zahvaljuje se.Tri dana kasnije ponovo im pie da je od Numan-pae dobio
iste vijesti o zakljuenju mira.
Predstavnici sve tri drave 8. juna 1721. godine potpisali konani akt o razgraniavanju.
Ovakve granice su ostale sve do izbijanja novog osmansko-austrijskog rata 1736. godine.
88

Ago Mujkanovi
Sa Poarevakim mirom zavrilo se jedno vrlo valno pog\av\je istorije Bosanskog ejaleta
u prvim dvjema decenijama XVIII vijeka. Tada su uspostavljene granice izmeu
Habsburke Monarhije, Mletake Republike i Osmanskog Carstva du ejaleta, sa manjim
korekcijama u austrijsko-osmanskim ratovima 1736-1739, te 1788-1791. godine, zadrale
su se kroz cijelo XVIII stoljee. Za odranje tih granica Porta je imala da zahvali prije
svega domaem stanovnitvu. Kao to se deavalo neposredno iza Karlovakog mira, tj.
da se du svih granica Bosanskog ejaleta pristupilo izgradnji novih, te opravkama starih
tvrava, palanki, kula i ardaka, tako je i u decenijama iza Porevakog mira sa
nesmanjenim intenzitetom nastavljena graevinska djelatnost. U narednim dogaajima to
je pokazalo svoju punu opravdanost. Najvei dio posla snosilo je domae stanovnitvo.
Pored linog uea na graevinskim objektima, svi su sultanovi podanici morali i
novano, u vidu poreza, redovnih i vanrednih nameta, plaati izgradnju, opravku i
odravanje utvrenja. Istina, dio trokova koji nije bio ni priblino dovoljan, snosila je i
centralna vlast iz Istamnula.
U vojnom utvrivanju pograninih mjesta najisturenije provincije u evropskom dijelu
Carstva, zapaenu su ulogu imali i stanovnici Dubrovake Republike. Kao vrsni
graevinski majstori i zidari, oni su uz odgovarajuu novanu nadoknadu radili na
brojnim znaajnijim utvrenjima. I lokalno stanovnitvo koje je uestvovalo na tim
radovima primalo je odreenu novanu naknadu.
Ovakvom je politikom Porta eljela jo vie stimulisati domae stanovnitvo za radove na
utvrivanju i odbrani granica. Posebno je raunala na pomo muslimanskog stanovnitva,
koje je time branilo i steene privilegije. Ni hricansko stanovnitvo nije, kao u ranijim
decenijama, predstavljalo opasnost za sultanov autoritet u ovim krajevima. Razlog tome
je to su se mnoge hrianske porodice, koje su u osmansko-austrijsko-mletakom ratu,
voenom od 1683. do 1699. godine prebjegle na teritoriju susjedne austrijske i mletake
drave, ubrzo razoarale i uvidjele da im se poloaj nije poboljao, nego se ak pogorao.
Zbog toga su se ve u prvim godinama iza Karlovakog mira nnoge izbjegle porodice
ponovo vratile na svoja ranija imanja.
Centralna vlast je jo sa dolaskom na prijesto sultana Ahmeda III uspjela u dobroj mjeri
povratiti raniji ugled, pa je i zbog toga provincijska vlast u Bosanskom ejaletu, nakon
potpisivanja mirovnog ugovora 1718. godine, bre pristupila saniranju teta nastalih u
ratnom periodu. Posebno je vodila rauna o ispravljanju ranijih greaka koje su se
ispoljile u ratnim danima, te je inila sve da se u slinim dogaajima vie ne ponove.
Za ovo je vrijeme karakteristino jaanje lokalne vlasti. U narednim decenijama XVIII
vijeka to e jo vie doi do izraaja. Skoro svi poslovi civilne i vojne uprave su
koncentrisani u rukama domaeg plemstva. ak u vie navrata na poloaj bosanskih
namjesnika Porta imenuje ljude porijeklom iz ovih krajeva, kako bi lake sprovodila
mjere koje joj u datom trenutku odgovaraju.
To znai da domae plemstvo u odnosu na druge provincije Carstva nije imalo neke
posebne povlastice. Naprotiv. Kada bi ocijenila da neki lokalni namjesnik ili vie njih
prekorauju svoja ovlatenja koja joj nisu u interesu, Porta bi odmah uz pomo odanih joj
linosti, intervenisala. Ako ni upozorenje, ni blaa kazna ne bi dali eljene rezultate, tada
bi vezir uz pomo predstavnika vlasti iz drugih krajeva, lino intervenisao i obino su
takvi pojedinci bili protjerivani u zabaenije krajeve Carstva, a poneki i likvidirani. Time
89

Ago Mujkanovi
je stavljeno na znanje i drugima, koji bi se slino ponaali, ta ih eka ako ne izvre
Portina nareenja onako kako im je zapovjeeno.
U ovo vrijeme osjea se privredni polet.
U Bosanskom se ejaletu jo od prvih godina XVIII vijeka osjea jaanje zanatlija i
trgovaca pravoslavne vjeroispovijesti.
Sa ekonomskim jaanjem, raste i njihov ugled i uticaj kod predstavnika vlasti. S
vremenom, oni preuzimaju ulogu zatite tog dijela stanovnitva izloenog nepravdi nekog
monika ili vie njih.
I na selu stanje se znatno mijenja zbog migracionih kretanja poljoprivrednog stanovnitva
iz pasivnijih krajeva u plodnija, ali slabije naseljena mjesta. Za razliku od nasilnog
naseljavanja crnogorskih porodica na Glasinac i njegovu iru okolinu iz 1714. godine,
migraciona kretanja hrianskog stanovnitva u narednim decenijama XVIII vijeka su
vrena bez ikakve prisile.
Oko znaajnijih tvrava i drugih vrsta utvrenja, du pograninih krajeva tucala su brojna
sela. Njihovi stanovnici su bili duni da prema potrebi daju radnu snagu i novanu
nadoknadu onim posadama i utvrenjima kojima je pomo bila potrebna. esto su na
poziv vlasti brojni seljani radili na opravka-ma svih vrsta utvrenja koja su se nalazila u
blizini njihovih sela. Pored toga, vojne posade, zahvaljujui dobroj naseljenosti i
obradivosti posjeda, nisu morale da kao ranije ekaju ivene namirnice iz glavnog centra
odakle se slalo, nego su za ishranu uzimale namirnice iz okolnih sela. Time je
snabdjevenosi bila daleko bolja nego u ranijim decenijama. Poto je i prebjegavanje
hrianskog stanovnitva iz pograninih krajeva u susjedne drave bilo svedeno na
najmanju mjeru, to im ni sa te strane nije prijetila vea opasnost. Sve je to skupa jaalo
odbrambenu sposobnost Bosanskog ejaleta. To je i doprinijelo da se, uz ilav otpor
domaeg stanovnitva, u narednim ratovima osmanska vojska uspjenije suprotstavi
napadima austrijskih eta i od njih odbrani ovu, rali znaajnu i najistureniju provinciju u
evropskom dijelu Carstva.
Nakon potpisanog mira, O.C. se okree ka Istoku, odnosno Perziji, gdje je zbaana
dinastija iitskih safavida, a na vlast dola sunitska dinastija Afganaci. U ove smjene
uplela se i Rusija na elu sa Petrom Velikim , a obje sile su 1724. godine sklopile ugovor
po kome je Rusija dobila Dagestan , istoni dio irovana sa gradom Baku, a O.C. je
dobilo zapadni irovan sa Tebrizom. Sa smru Petra Velikog 1725. godine zavrava se
prvi dio sukoba dvaju sila u 18.stoljeu.
U tom periodu dolazi do unutarnjih slabljenja Rusije, ali u savezu sa Habsburgovcima
ima e vie uspjeha u ratu 1736.-/39. u meuvremenu 1730. godine umire i sultan
Ahmed III, a naslijedio ga je Mahmud I 1730.-/54.
SULTAN MAHMUD I (1730.-1754.)

U ratu kojeg je sa osmanske strane predvodio Mahmud I protiv Rusije (carica Ana) i
Austrije , O.C. gubi ponovo Azov, a Rusi su opustoili Krim. Meutim, sultan Mahmud I
u protuofanzivi sa Tatarima uspjeva protjerati Ruse sa Krima, ali nareuje da se i tvrava
Azov porui. Ovaj rat 1736.-39. zavren je Beogradskim mirom, a Rusiji je zabranjeno
90

Ago Mujkanovi
dranje flote na prostoru Azovskog i Crnog mora. Mahmuda I naslijedio je sultan Osman
III (1754.-1757.) i za njegovo vrijeme nije bilo veih sukoba sa Rusijom.
Osmansko-austrijski rat (1737.-1739.)
Nakon to se zavrio rat za poljsko naslijee, ruska carica Ana ulazi u pregovore sa
Habsburgovcima (Karl VI) u vezi rata protiv Osmanlija. Oni su po dogovoru trebali
podjeliti prostore O.C. tako da Rusiji pripadne Krim i Azov, dijelovi Moldavije i Vlake,
a Habsburgovci su trebali da dobiju Bosnu i Albaniju. Tako je carica poela traiti povod
za rat, a nala ga je u optubama prema sultanu Ahmedu, da je sultan prekrio take mira
sa Pruta. Ali Osmanlije na te optube reaguju objavom rata Rusiji i to 2.maja 1736. U
ovaj rat iz Bosne je otilo oko 10.000 boraca na elu sa Beir-paom engiem, a u Aziji
su trebali da brane tvravu Kara Kerman. U ovom ratu je preko 7.000 Bonjaka pobjeno,
a u Bosnu se vratilo svega 1.340 vojnika(lanak Bosna i svijet od Enesa Pelidije). S druge
strane Habsburgovci elei da iskoriste zaokupljenost Osmanlija na ruskom frontu
poinju pripreme za rat. U ispunjenju tog cilja oni poinju da vre pregovore sa srpskim
patrijarhom Arsenijom IV akabentom o ueu Srba u ovome ratu. Od proljea 1737.
Habsb. na granici sa Bosnom vre veliku koncentraciju vojnika, a stvaraju i pet tabora
kako bi se Bosna napala iz pet pravaca.
Najvei tabor se nalazio u polju kod Gradike, druga dva tabora su postavljena preko puta
Cetingrada, etvrti je zauzeo poloaj prema Zvorniku, a peti tabor imao je zadatak da
presijee puteve iz Bosne prema Niu, jer je trebalo zauzeti Ni i Novi Pazar. Na poloaju
bos.namjesnika bio je Heimoglu Ali-paa. Ali-paa je djelovao brzo bez obavjetenja
Porti, okupio je bonjake prvake krajem maja 1737.godine u Travniku. Odluka je bila :
Branimo se. Tako je Ali-paa izvrio optu mobilizaciju.
Nakon priprema habsb.su zvanino objavili rat 14.jula 1737.godine. Istovremeno sa
objavom rata patrijarh Arsenije IV daje znak za ustanak i pobunjenici zauzimaju Ni i
Novi Pazar. U Bosni muslimanima je poslat od Karla VI proglas o pokrtenju muslimana,
to je bio vaan faktor u moralno-psihikom smislu za Bonjake. Glavni udar Habsb.
vojske desio se 24.jula 1737.godine na Banjalukom boju, a predvodio ih je
Hidburhausen. Tako je poela opsada grada i trajala je do 2.augusta. 4.augusta
1737.poela je odluujua bitka u kojoj Bonjaci uspjevaju da potuku Habs.vojsku koja je
poela da se povlai preko Vrbasa. Nakon ovoga Ali-paa ide u Sarajevo i tu poinje
pripremu za oslobaanje N.Pazara. 24.aug.1737. pod vodstvom Murat-bega engia
vraaju N.Pazar pod osman.vlast. Rumelijski beglerbeg Ahmet-paa uprili
16.sept.1737. oslobaa Ni. Nakon toga osmanlije kreu ka Beogradu, a od Beograda
poeli su se voditi pregovori sa Habsb.uz posredstvo Francuza. Prelomni trenutak u ovom
ratu bila je bitka kod Hisardika(Grocki) gdje 23.jula 1739.osmanlije odnose pobjedu.
Beogradski mir
Nakon ovoga poraza Habsb. potpisuju mir 1.sept. 1739. Tim uvogorom Habsb. su
izgubili sve teritorije u Bosni, a granica je pomaknuta na Savu i Dunav i stabilizirae se u
narednih 150.godina. Sjeverna granica Bos.ejaeta utvrena je du rijeke Save.
91

Ago Mujkanovi
OSMAN III (1754.-1757.)

Osman III postaje sultan nakon smrti svoga brata Mahmuda I 13. decembra 1754. godine.
Doavi na vlast u poodmakloj dobi za vladare Turskog carstva niko nije oekivao da e
dugo vladati. Takvo opravdano miljenje se ispunjava nakon manje od 3 godine.
Poto je bio enomrzac on umire bez djece preputajui vlast Mustafi III sinu Ahmeda
III.
MUSTAFA III (1757.- 1774.)

Mustafa III postaje sultan 30. oktobra 1757. poslije smrti roaka Osmana III. Cijelu svoju
vladavinu on provodi u pokuaju modernizacije drave kako bi se sprijeilo daljnje
propadanje. U svrhu takvih politike on u Tursku dovodi strane savjetnike kako bi
pripomogli s reformama. Praktino cijela njegova vladavina je provedena u miru koji
biva prekinut tek pred smrt poetkom rata s Rusijom.
Naslijeen je od brata Abdul Hamida I kome svojom smru u nasljedstvo preputa taj
neeljeni rat.
ABDUL HAMID I (1774.-1789.)

Abdul Hamid I (arapski: ) naslijedio je 21. januar 1774. godine svog
brata Mustafu III poslije njegove prirodne smrti. Prvi potez njegove vladavine postaje
zakljuivanje mirovnog sporazuma s Rusijom iste godine koje stupa na prijestolje. Poslije
toga se trudio izbjegavati nove sukobe u kojima bi moglo zavriti upleteno Osmanlijsko
carstvo.
To novo vrijeme mira se iskoritava za nastavak daljnjih unutranjopolitikih reformi.
Pred kraj njegovog ivota kao i prije onog bratovog dolazi do rata s Rusijom 1787.
godine.
Zahvalni mu je narod dao nadimak Sveti. Poslije njegove smrti on biva naslijeen od
Selima III, sina Mustafe III.
Njegova dva sina Mustafa IV i Mahmud II e ipak kasnije postati sultani.
Osmansko-ruski i osmansko-austrijski rat u 18. stoljeu. Dubiki rat (1788.1791.). Koina Krajina
Ovaj rat zapoeo je u vrijeme sultana Abdul Hamida I i Selima III. Rat sa Rusijom
rezultat je planova carice Katarine II koja u dogovoru sa austrijskim carem Josipom II ,a
sastali su se na Krimu 1782. godine, gdje ona iznosi svoj Grki plan. Taj plan se svodio
92

Ago Mujkanovi
na to da se osmanlije protjeraju iz Evrope i da se taj terit.podjeli, a trebale su se stvoriti
dvije nove drave sjedinjenjem Vlake i Moldavije stvorila bi se drava Dacija, a
ujedinjenjem Trakije, Makedonije, Bugarske i Grke obnovio bi se Bizant.
Zbog svega navedenog, V,vezir Koda Jusuf-paa je Rusiji 14.aug.1787. uputio
ultimatium da se povuku iz Gruzije i sa Krima, a ako se ne povuku uslijedila bi objava
rata. Rusima, naruito carici Katarina II nije bilo ni na pameti da se povuku iz ovih
krajeva jer bi se to kosilo sa njenim planovima, pa se neekajui da Osman.njima objave
rat oni 15.sep. 1787. godine objavljuju Osmanlijama rat. S druge strane, Habsb.ve od
1780. godine pripemali su novi plan oko osvajanja Bosne i to slanjem brojnim uhoda,
pijuna, koji su prikupljali razne informacije o vojsci i sl.
Budui da je Rusija ve Osmanlijama objavila rat, to rade i Habsb. 8.2.1788. (Dubiki
rat). Istovremeno car Josip II uputio je u Bosnu proglas jedan hrianima,a drugi
muslimanima, koji je pozvao na mir, te kojim se jami lina imovinska sloboda, sigurnost
i ravnopravnost islama sa drugim vjerama, ali Bosanci poueni ranijim iskustvima, kao
npr. Banjaluki bojem, pripremaju otpor na s-z granici Bosne. Prema Bosni Habsb.su
uputili 2 korpusa, sa oko 50.000 vojnika. Prostor Liko-dalamtinske granice do Dubice
kontrolisao je Hrv.korpus, a od Gradike do apca, postavljen je Slavonski korpus od
12.000 ljudi. Porta se uglavnom orijentisala za davanje novca i opreme, ali Bosni nije
upuena nikakva vojna pomo. Glavne borbe su se vodile oko Dubice. Poslije vie
neuspjelih pokuaja Habs.su 26.aug.1788. godine zauzeli Dubicu, a 3.10. B.Novi, a 1790.
godine Gradiku i Cetin. Meutim, ti uspjesi su bili minimalni, jer su Habsb.imali mnogo
vee planove, ali onda se javljaju problemi sa Francuskom gdje 14.jula 1789.god.izbija
revolucija i sve to e ubrzati mir sa O.C. Mir je potpisan u Svitovu 4.augusta 1791.
Ovim mirom Habsb. su pristali da vrate O.C. tri osvojena grada Dubicu, Novi i Gradiku,
a zadrali su Cetinu.
Koina krajina
Na frontu u Srbiji Habsb. takoe nisu imali neke vee uspjehe. A to pokazuje injenica da
su tek iz treeg pokuaja osvojili abac. Na ovome frontu Habsb. su uglavnom se
oslanjali na obavjetajnu slubu, koju je predvodio Mihajlo Mihaljevi sa majorom
Liderskornom i zastavnikom Mitezerom. Tako 9. februara 1788. dolazi do poetka rata
Habsb. i O.C. Srbi su poetak rata gledali kao korak ka njihovom osloboenju. Cilj
Habsb. vojske bio je Beograd, a nakon nekoliko neuspjeha da ga okrue i prekinu vezu sa
Niom i Bosnom. Poslije toga alju ljude u Srbiju da planirano organizuju pobune. Jedan
od njih bio je Koa Anelkovi. Koa je prije poetka rata uspio da prebjegne na Habsb.
teritoriju i tamo stupio u Frajkore, ali je pred sam poetak rata napustio jedinicu i vratio
se u Srbiju. Tu je uspio da digne ustanak u nekoliko nahija. Tako je uspio 1788. zauzeti
Poarevac, zatim Palanku i Batoinu, probio se sve do Kragujevca i tako presjekao vezu
izmeu Beograda i Nia. A od sredine 1788. ve je kontrolisao puteve koji vode ka
Beogradu. Ipak nedostatak logistike, hrane i oruja izazvalo je rasulo u Koinom pokretu.
Tako se Koa morao povui preko Dunava. Meutim Koa nastavlja sa pobunom u
umadiji i Istonoj Srbiji, a u Zapadnoj Srbiji , sline akcije vodio je Mihajlo Mihaljevi
predvodei trajkore. Ubrzo zatim Koa je pronaen i pogubljen.
93

Ago Mujkanovi
Meutim, Habsb.od Osmanlija te 1788.doivljavaju poraz, pa ak Osmanlije prelaze
Dunav i opustoili su Banat. Ipak, slijedee godine 1789. dolazi do obnavljanja njenih
akcija u Srbiji, maral Lamdon, dobija nareenje da preuzme zapovjednitvo nad
vojskom u Srbiji i uspjeva da 7.okt.1789. zauzme Beograd. To je ujedno bio i najvei
uspjeh Habsb. vojske u ovom ratu. Ipak, odnosi sa Pruskom koja se sve vie koncentrie
na Habsb.granci prisilili su marala Lamdona da se povue iz Srbije, a nastavak
preputen je frajkorima. Oni su do poetka 1789. godine uspjeli da zavladaju skoro
cijelom Sj.Srbijom.
Ipak, sa smru Josipa II 1789.mijenja se i politika u Habsb. njegov naslijednik Leopold II
odmah je potpisao mir sa osmanskim carstvom i Pruskom. Tako je dolo do potpisivanja
mira sa Pruskom u Rajhenbahu u julu 1790. Nakon toga dolazi do mira sa Portom u
Svitovu 4.aug 1791, Habs.su trebali povui vojsku iz Srbije.
Rat sa Rusijom 1787.-92. nakon neuspjeha Rusa zavren je mirom u Jai 9.januara 1792.
Ovaj mir uz prisustvo Engleske i Pruske zakljuen je ve u august 1791, a u Jaiju je
samo potvren. Po ovom miru kao i Kuuk-kanardijski mir potvrena je Rusiji zatita
pravoslavaca u O.C.
Svitovski mir
Prvim lanom ovog ugovora svim pobunjenicima zajamena je amnestija. lanom 4.
Habsb.monarhija se obavezala vratiti O.C.Srbiju. Tim je propao plan Habsb.monarhije da
se probije dolinom Morave i da se uvrsti na Balkanu. Sultan Selim III je odredio Beirpau za beogradskog vezira, a predhodno se obraunao sa voom jeniera Deli Ahmedom
i zabranio je njihov povratak u Srbiju. Rat je pokazao kolika elja naroda u Srbiji je bila
da se oslobode vlasti Osmanlija. Selimove reforme koje je proveo u Srbiji imale su za cilj
smirivanje naroda.
Tako e on zabraniti jenierima povratak u Srbiju, ukinuti ikluke i td.
SELIM III (1789.-1807.)

Selim III postaje sultan 7. aprila 1789. godine nakon smrti roaka Abdul Hamida I elja
za reformama kod ovog vladara je isto kao kod prethodnika bila izraena, ali bez
prijanje elje za mirom. U ratove on uvlai Tursku i kad ne treba i kad treba. Na kraju
njegova objava rata Rusiji u decembru 1807. godine dovodi do zavjere u Istanbulu koja
ga rui. Tokom njegove vladavine dolazi do uspjenog Prvog srpskog ustanka koji e biti
uguen tek od njegovih nasljednika.
U puu koji slijedi Selim III je 1807. sruen, a na njegovo mjesto se postavlja nesposobni
Mustafa IV
Ostatak svog kratkog ivota Selim III provodi u zatvoru gdje ga doekuje smrtna presuda
Mustafe IV koji nareuje njegovo pogubljenje u strahu od tada aktivne pobune.
94

Ago Mujkanovi
Tanzimatske reforme
Tanzimatske reforme se odnose na period izmeu 1839. i 1876 (kad se pojavio
Otomanski Ustav).
Rije tanzimat inae stoji za reorganizaciju; te reforme je pokrenuo sultan Mahmut II
(1808-1839), a kulminirale su u obliku jako nagleenog autokratskog kraljevstva pod
kontrolom Abdulhamita II (1876-1909) jo poznat i kao krvavi sultan. Mahmut II je
preobratio polunezavisne dravne institucije u centralizovana ministarstva po uzoru na
evropske sisteme vladanja, zatim je ukinuo janjiare (to je bio samo uvod u prave vojne
reforme), i pokrenuo reforme u obrazovanju i finansijama. Meutim, Mahmut nije uspio
da obavi svoj posao do kraja; umro je 1.7.1839.
Dogaaji
Planovi carske Rusije, tj. Katarine II, tadanje ruske carice (1772-1787), podrazumijevali
su okupiranje znaajnih oblasti Evroazije; Rusija je planirala prisvojiti Malu Aziju i sva
srednjeistona podruja do Indije, te je u sklopu priprema za ostvarenje svojih pretenzija
poela u Crnom moru graditi ratnu flotu.
Porta je bila primorana na preventivni udar 1787. Rat je zavren 1792. mirovnim
sporazumom u Jaiju, gdje je Porta pretrpjela teritorijalni gubitak pomjerivi granicu s
Rusijom.
Neprekidni porazi koje je osmanska armija trpjela posljednjih decenija, naveli su Selima
III (1789-1807) da temeljno reorganizuje osmansku vojsku. Selim III je planirao
izgradnju vojske po uzoru na evropske militantne organizacije, jer je shvatio da
tradicionalnim vojnim sredstvima Osmanlija ne moe vie postii puno. Budui da je sa
francuskim carstvom skoro dva i po stoljea odravana dobra veza, tj. uspjena
prijateljska politika, u zemlji su se obreli brojni francuski vojni instruktori. Za to vrijeme
mnoge evropske sile su se zaniamle za Egipat, meu kojima Engleska, te i sam Napoleon.
Napad Napoleona na lokalne egipatske snage i njegova pobjeda protumaeni su od Porte
kao direktan atak. Porta potpisuje savez s Engleskom, koja iskrcava trupe u Egipat, nakon
ega se francuska vojska povlai. 1803. godine povlae se i engleske trupe, te Porta za
upravnika Egipta postavlja Mehmet Alija, kojeg su lokalci nazvali Muhammed Ali.
1806. Osmansko carstvo dolazi u ponovni sukob s Rusijom, zbog svrgavanja proruskog
vojvode Vlake i Moldavske od strane Porte, te zaposijedanjem tih kneevina od strane
Rusije. Istovremeno je Karaore digao ustanak protiv Porte 1804. i uspio zadrati vlast
nad veim dijelom Srbije do 1813. Rat s Rusijom Porta privodi kraju tek 1812. bez
prevelikih teritorijalnih gubitaka. Milo Obrenovi 1815. postaje regent Srbije, te postie
kompromis kojim dobija ogranienu autonomiju, ali i dalje ostaje osmanska vojna
uprava. Uprkos svemu, moderna organizacija vojske je znatno kasnila. Formira se novi
red vojske eskini, koji su zamijenili janjiare. Tako su janjiari izgubili svoj
privilegovan poloaj, i kada su se pobunili, trupe vjerne vladi su izvrile pokolj nad
njima. Eskini su uglavnom bili sastavljeni od pripadnika bivih janjiara; bili su
95

Ago Mujkanovi
disciplinovani, moderno naoruani i uvjebani. Meutim, ukidanje janjiarskog odreda
odbilo se u lice Osmanskom Carstvu; tako su znatno oslabile njegove odbrambene
sposobnosti Osmanlije su poinju gubiti na frontovima od Ruskog carstva, te 1829.
potpisuju mirovni ugovor.
Uporedo s tim dogaajima, Muhammed Ali je u Egiptu uspostavio jaku i centralizovanu
poziciju moi, preuzeo dijelove carstva koji su nominalno pripadali sultanu, te od nj
zatraio da mu prepusti Siriju. Kada mu to nije doputeno, krenuo je u prodor protiv
sultana njegov sin Ibrahim-paa 1832. Poto su Engleska i Francuska imale vlastite
planove, nisu se uplitale u ovaj sukob, te je Porti u pomo priskoila Rusija, natjeravi
Muhameda Alija da prizna vrhovnu osmansku vlast, dok je Porta prepustila Siriju Aliju.
Likvidacija timarskog sistema je slubeno obavljena 1831, te je tako preteni dio tog
zemljita preao u vid dravnog vlasnitva, a imao je i znaajan vojni apekt.
Uspostavljena je centralna blagajna koja je kontrolisala prihode postojeih zadubina, te
iz ijeg se budeta izdvajao novac za vjerske ciljeve i izdravanje slubenika. 1827.
utemeljena je vojnomedicinska kola, a 1843. ratna kola. Od 1827. primjenjuje se praksa
slanja stipendista na vojne kole u evropske drave. 1831. pokreu se prve turske novine
Takvimi Yekayi (kalendar dogaaja), kao slubeni list Osmanskog Carstva. Zatim su
preimenovana nadletva u ministarstva, da bi se na kraju ured poglavara divanskih
sekretara od 1836. zvao Ministarstvo vanjskih poslova. U gradovima je uveden evropski
nain odijevanja; noenje turbana je zabranjeno, a uveden je fes, porijeklom iz sjeverne
Afrike. Mahmut II nije doivio dovretak zapoetog posla; nakon njeove smrti 1.7.1839.
njegov posao je nastavio sin Abdulmesit I. Sveukupne mjere su dobile ime Tanzimati
Hayriye (Spasonosni novi poredak). asno carsko pismo je proglaeno 3.11.1839. Njime
je, izmeu ostalog, rijeen problem diskriminacije nemuslimana u Carstvu; oni su postali
punopravni osmanski graani, na sve njih su primjenjivani isti porezi, te pravedan
postupak regrutacije u vojsku (zaivio od 1813). Pravosue je reorganizovano prema
evropskom uzoru, te je uvedene snana cntralizovana provincijska uprava po francuskom
modelu. 1840. je osnovan prvi novani zavod u Carstvu, Banque de Constantinople, koja
1854. pada pod steaj, ali se, dvije godine kasnije, uspostavlja Osmanska Banka, iji je
glavni zadatak bio utjerivanje vanjskih dugova.
Paralelno s ovim promjenama, Muhammed Ali je pokrenuo radnje koje su
podrazumijevale irenje na raun Porte. Iako je imao podrku Francuske, pakt stvoren
izmeu Rusije, Velike Britanije, Austrije i Pruske, je traio od Alija da vrati Porti
sjevernu Siriju, Meku i Medinu, te Krit i osmanske jedinice na Alijevu stranu. Ali je
posustao tek kada su se engleske trupe iskrcale u Siriju. Tjesnaci koje je Osmansko
Carstvo kontrolisalo sada su bili dostupni na upotrebu paktu sila kojima se pridruila i
Francuska. Rusija gubi status zatitnika Osmanskog Carstva, te kontrolu nad tjesnacima,
te 1853. kree protiv Porte. Meutim, engleske i francuske snage priskau u pomo Porti,
te ruska armija sve ee doivljava poraze, i u proljee 1856. potpisuje mirovni ugovor u
Parizu, gdje se garantuje integritet Osmanskog Carstva, koje je istovremeno primljeno u
sastav evropskih drava.
96

Ago Mujkanovi
Nemiri u Osmanskome Carstvu, poevi od onih u BiH 1857, pa do onih u Libanu, Kritu
i Bugarskoj, uticali su na donoenje novog Ustava. On je objavljen 23.12.1876, a u njemu
su obnovljene temeljne vrijednosti nedjeljivost drave, vjerska sloboda
nemuslimanima, a predviena su i dva nova doma senat i skuptina. Uprkos svim
preventnim mjerama, u aprilu 1877. Rusija objavljuje rat Porti zbog njenog odbijanja da
se odrekne Bugarske, BiH, Srbije i Crne Gore. Osmanlije se nisu mogle oduprijeti
Rusima te su doivjeli nekoliko tekih poraza, koji su ih prisilili na potpisivanje
katastrofalnog mirovnog ugovora s Rusima u San Stefanu, kojim su se odrekli skor osvih
evropskih posjeda.
Meutim, Engleska i Austro-Ugarska nisu eljele toliku premo Rusije na Bliskom
istoku, te se situacija znatno zaotrila. Oto von Bismarc, kao poteni posrednik
predlae plan za razrjeavanje krize, koji biva predmet rasprave u Berlinu 13.7.1878.
Time je postignuta ravnotea u Evropi, a iz osmanskog dravnog sklopa istupaju
Rumunija, Srbija i Crna Gora.
Tanzimatske reforme su imale odjeka i na Balkanskom poluostrvu. Izmeu ostalog,

Balkanska kriza 1876. je bila od veeg znaaja, jer su bile upletene Srbija, Bugarska,
Crna Gora, te hrianski seljaci iz Hercegovine. Krizu Porta privodi kraju, nanijevi
pobunjenim snagama, posebno Srbiji, unitavajui poraz.
Meutim, tanzimatske reforme uticale su pozitivno na podruje BiH. U Sarajevu i
Mostaru sve vee evropske sile uspostavljaju konzulate i konzularne agencije.
Reorganizirana je lokalna uprava sa ciljem centralizacije, uvedeno je Upravno vijee
kojim je predsjedavao sam valija, te kajmekami (koji su kontrolisali sandake). U drugoj
polovini XIX stoljea ukida se esnafska organizacija u BiH, koja je bila konica
proizvodnje i prometa.
Privredni tokovi u BiH potpomau se izgradnjom kolskih puteva, te eljeznikom
prugom. Telegrafski saobraaj poinje se razvijati od 1858, a do 1875. ve 19
telegrafskih stanica u BiH je umreeno i povezano sa Stambolom. Nemuslimansko
stanovnitvo izgrauje nove kole i bogomolje, a radi se i na izgradnji nacionalne svijesti.
Tanzimatske reforme, iako predviene da olakaju ivot graana u Osmanskom carstvu,
da uvrste mo sultana i ojaaju carstvo u ekonomskom, politikom, vojnom i kulturnom
smislu, nisu bile naroito uspjene. Sporost u njihovom sprovoenju, stalni sukobi Porte
sa Rusijom i drugim silama, unutranji nemiri te slaba centralizovanost carstva su bile
glavne konice provodjenja tanzimata.
Iako su tanzimatske reforme pribliile Portu tadanjim evropskim standardima, sporost u
njihovom sprovoenju nije mogla zadovoljiti velike evropske sile. Moda je ukidanje
janjiara imalo najloiji efekat po vojnu mo Osmanskog carstva. S druge strane, reforme
u oblasti obrazovanja, finansija i kulture su znaajno popravile ugled u oima mnogih
evropskih sila, koje su u tekim vremenima priskoile Osmanlijama.
97

Ago Mujkanovi
MUSTAFA IV (1807.-1808.)
Mustafa IV (8. septembar 1779. 15. novembar 1808. godine) je bio
Sultan Osmanlijskog carstva od 1807. do 1808. godine. Njegov otac je
bio Abd-ul-Hamid I. Tokom vladavine reformatorskog sultana Selima III,
Mustafa je bio sultanov miljenik.
Meutim, kada se digla janjiarska buna protiv sultana Salim III,
Mustafa je prevario sultana i podrao janjiare, koji su ga postavili za
novog vladara. Meutim, simpatije prema sultanu Selimu su jo bile
prisutne, te je 1808. godine armija pod vodstvom Mustafe Bayraktara
krenula prema Istanbulu, kako bi na prijestolje vratila sultana Selima
III. Kao odgovor na to, Mustafa je naredio da se Selim likvidira, kao i
njegov drugi brat, Mahmud. Tako bi Mustafa bio jedini preostali muki
lan sultanske linije, te se nadao, da e uguiti pobunu eliminirajui
druga dva legitimna kandidata za prijestolje. Selim je ubijen, a njegovo
tijelo je baeno pred pobunjenike uz podrugivanje. Mustafa ne na kraju
ipak bio zbaen sa vlasti. Njegov zamjenik na vlasti bio je Mahmud, jer
je izbjegao pogubljenje skrivajui se. Mustafa je osuen na smrt neto
kasnije, te iste godine.
MAUHMUD II (1808.-1893.)
Mahmud II (20. juli, 178511. juli, 1839) je bio osmanski sultan od
1808 do svoje smrti 11. jula 1839.
Tokom 1808. godine Mahmudov brat i predhodnik, Mustafa IV naredio
da se on zajedno sa svrgnutim bratom sultanom Selimom III pogube,
kako bi sprijeio pobunu. Selim je ubijen, ali se Mahmud uspio sakriti.
Nakon to su pobunjenici uklonili Mustafu, postavljen na prijestolje
Mahmud II. Voa pobune, Mustafa Bayraktar, je postao Mahmudov
vezir a zatim je poduzeo inicijativu ponovnog pokretanja reformi koje
su bile obustavljene od strane konzervativnog dravnog udara u 1807.
koji je doveo Mustafu IV na vlast. To se nije desilo puno prije nego to
su pobunjeni janjiari ubili vezira. Tokom svoje vladavine, Mahmud nije
uspio u nastojanjima da provede reforme. Njegovo najprimjetnije djelo
je masakr janjiarskog korpusa 1826. Veina njegovih reformi je bila
neuspjena, a 1821 je bio suoen sa velikom pobunom u Grkoj. Nakon
intervencije Velikih Sila koja je rezultirala bitkom kod Navarina 1827. i
rusko-turskim ratom 18281829, Mahmud je bio primoran dati Grkoj
nezavisnost 1832.
98

Ago Mujkanovi
Kasnije je Mahmud bio ukljuen u spor sa njegovim ambicioznim
vazalom Mehmed Alijem, egipatskim guvernerom. Mahmud je
upotrijebio Alijevu pomo pri uguivanju grke pobune, ali nije platio
obeanu nagradu za njegove usluge. Guverner je 1831. objavio rat i
uspio uzeti kontrolu nad Sirijom i Arabijom na kraju rata 1833. 1839. je
Mahmud nastavio rat, nadajui se da e zauzeti izgubljene zemlje, ali je
preminuo, dok je vijest bila na putu ka Istanbulu da je osmanlijska
vojska poraena kod Neziba od strane egipatske vojske koju je
predvodio Mehmed Alijev sin, Ibrahim Paa.
Kada je umro od tuberkuloze 1839. godine, njegovoj sahrani su
prisustvovale velike mase ljudi kako bi sultanu odale poast.
ABDUL MEDID I ( 1839.-1861.)

Abdul Medid I (23. april 1823. - 25. juni 1861.) osmanlijski sultan
Abdul Medid I (arapski: ) naslijeuje svog oca Mahmuda II 1. jula 1839.
godine nekoliko dana nakon katastrofalnog turskog poraza od strane Egipta tokom bitke
kod Neziba. Istovremeno s tim dogaajem tokom zadnjih dana ivota Mahmuda II
mornarica se pobunila i doplovila u Aleksandriju kako bi se pridruila snagama Egipta.
U takvoj situaciji 1839. godine sve evropske velesile ponovno zahvaene strahom od
mogueg nestanka Osmanlijskog carstva odluuju vojno intervenirati. Po novozakljueno
mirovnom sporazumu 1841. godine Egipat je prihvatio vratiti Turskoj sve zemlje izvan
Egipta (Siriju, Palestinu i muslimanska sveta mjesta). Taj povoljni sporazum predstavlja
posljednje teritorijalno irenje Turskog carstva.
Uspjena diplomacija ovog sultana rezultira situacijom da kada 23. marta 1854. godine
Rusija njemu objavi rat na njegovoj strani se ukljue Velika Britanija, Francuska i
Sardinija. Ovaj rat koji dobiva ime Krimski po glavnom podruju borbi zavrava 1856.
godine Ruskim porazom i genocidom Krimskih tatara koji tada postaju manjina u
vlastitoj zemlji.
Na unutranjopolitikom planu nastavljaju se reforme koje se provode uz pomo
zaduivanja u inostranstvu to e rezultirati velikim problemima u budunosti.
Abdul Medid I umire u 38. godini ivota 25. juna 1861. godine. Naslijedio ga je
najstariji brat Abdul Aziz. Njegova djeca Murat V, Abdul Hamid II, Mehmed V i
Mehmed VI e u budunosti unititi Osmansko carstvo.
ABDUL AZIZ (1861.-1876.)
99

Ago Mujkanovi
Abdul Aziz ( 8. februar 1830. - 4. juni 1876.) osmanlijski sultan
Abdul Aziz (arapski: ) postaje sultan 25. juna 1861. godine poslije prerane smrti
brata Abdul Medida I Jednostavno govorei on je sultan laganog propadanja. Tokom
njegove vladavine Osmanlijsko carstvo se svake godine sve vie zaduuje do trenutka
kada dolazi do proglaenja dravnog bankrota 1875. godine. Nemiri koji tada zahvaaju
dravnu tvorevinu rezultiraju pobunom u Bosni i Hercegovini.
Openarodno nezadovoljstvo inflacijom koja nastupa poslije bankrota dovodi do zavjere
koja svrgava sultana 30. maja 1876. godine. Nekoliko dana poslije Abdul Aziz navodno
izvrava samoubistvo. Vijest o smrti Istanbul doekuje s oduevljenjem. Puisti su na
elo drave doveli Murata V, sina sultana Abdul Medida I.
MURAT V (30 MAJ. 1876.-31.AUGUSTA 1876.)

Murat V ( 21. septembar 1840. - 29. august 1904.), osmanlijski sultan
Murat V postaje sultan 30. maja 1876. godine poslije pobune koja svrgava njegovog
roaka Abdul Aziza. Pod pritiskom upravljanja dravom ovaj sultan jednostavno nije
izdrao i psihiki se slomio. Smijenjen je zbog mentalne nesposobnosti samo 3 mjeseca
kasnije.
Naslijedio ga je brat Abdul Hamid II 31. augusta 1876. godine. Ostatak ivota, sa
zdravljem koje mu se sada kad je bio bez odgovornosti poboljalo, on provodi mirno i
umire prirodnom smru.
ABDUL HAMID II (1876.-1909.)

Abdul Hamid II (arapski: ) sultanom postaje 31. augusta 1876. godine
poslije smjene mentalno nesposobnog brata Murata V, a naslijedio je financijski
bankrotiranu dravu kojoj prijeti pobuna u Bosni i Hercegovini potpomognuta od Srbije,
Crne Gore i Rusije. Rat koji poinje sljedeu godinu je totalna katastrofa. Mirovnim
sporazumom koji je dogovoren na Berlinskom kongresu, Rumunija postaje u stvarnosti
nezavisna. Srbija dobiva Ni i potvrdu nezavisnosti, a slino prolazi i Crna Gora. Bosna i
Hercegovina postaje osmanlijski teritorij pod okupacijom Austrije. Za poslove
posredovanja pri sklapanju ovog sporazuma Velika Britanija zahtjeva i dobiva Kipar.
Sudbinu slinu Bosni uskoro dobiva i Egipat koji je takoer jo uvijek formalno teritorij
Turske, ali od 1882. godine pod Britanskom okupacijom.
Zanimljiv dogaaj na Balkanu se deava 1885. godine kada Bugarska i formalno
proglaava nezavisnost. Turska u nemogunosti reagiranja nita ne poduzima dok Srbija
objavljuje rat novonastaloj dravnoj tvorevini. Posljedica tog rata je totalni srpski poraz.
100

Ago Mujkanovi
Samo strah od nastanka slavenskog carstva spaava Srbiju kada Austrija uputi ultimatum
Bugarskoj. Nemogunost proirenja na zapad rezultira Bugarskim irenjem na jug 1899.
godine kada joj se prikljuuje istona Rumelija. Dvije godine ranije Grka uz podrku
zapadnih sila vri aneksiju turske Krete.
Ti stalni gubici teritorija koju su podravale Rusija, Velika Britanija i Francuska rezultira
odlukom Abdul Hamida II da vee sudbinu svoje drave s Njemakom, a takvu politiku
nee naputati sve do kraja Osmanlijskog carstva.
Gledajui razdoblje XIX. vijeka odluka ovog sultana da odbije oprost polovine dravnog
duga u zamjenu za doputenje idovima da se nasele u Palestini zvui nevano, ali
gledajui tu odluku sto godina kasnije svima je jasna.
Nezadovoljstvo opom dravnom situacijom dovodi do njegovog svrgavanja 27. aprila
1909. godine. Naslijedio ga je brat Mehmed V koji e dravu uvesti u Prvi svjetski rat.
Nakon svrgavanja do Balkanskih ratova on ivi u Solunu nakon ega se zbog straha od
neprijateljskog zarobljavanja preseljava u Istanbul.
Za vrijeme vladavine Abdul Hamida II usvojen je grb Osmanlijskog carstva.
MEHMED V (1909.-1918.)
Mehmed V postaje sultan 27. aprila 1909. godine poslije svrgavanja brata Abdul Hamida
II Tokom prvog balkanskog rata koji se deava 1912. godine turska vojska je potuena od
ujedinjenih trupa Srbije, Crne Gora, Grke i Bugarske. Za carstvo sav teritorij na Balkanu
s izuzetkom Istanbula postaje nepovratno izgubljen. U isto vrijeme Turska se nalazi u
ratu s Italijom koja osvaja Libiju i otok Rodos. Tokom drugog balkanskog rata 1913.
godine Turska sudjeluje u pobjednikoj protubugarskoj koaliciji to joj doputa
minimalno proirenje teritorija oko Istanbula. Odluka Mehmeda V da ue u Prvi svjetski
rat na strani Njemake postaje greka bez mogunosti popravke. Ovaj sultan ipak
posljedice svoje greke nije ispatao poto je umro 3. juna 1918. godine nekoliko mjeseci
prije kapitulacije.
Naslijedio ga je Mehmed VI
101

Ago Mujkanovi
Dananja ostavtina ovog sultana je genocid Armenaca izvren tokom prvog svjetskog
rata po njegovom nareenju.
MEHMED VI (1918.-1926.)
Mehmed VI, posljednji osmanlijski sultan dolazi na svoj poloaj 3. jula 1918. godine
poslije smrti svog brata Mehmeda V Od prethodnika on nasljeuje samo potrebu za
potpisivanjem poniavajueg mira krajem prvog svjetskog rata. Mirovnim sporazumom
iz 1919. godine Turska nepovratno gubi Siriju, Palestinu, Irak i muslimanska sveta
mjesta. Ostatak dravnog teritorija u Aziji se podijelio u interesne sfere velikih sila s
izuzetkom podruja provincije oko Smirne koja je darovana Grkoj.
Tim mirovnim sporazumom apetiti Grke ipak nisu bili zadovoljeni tako da ona 1919.
godine objavljuje rat ponienoj Osmanskoj dravi s ciljem osvajanja Male Azije. Prodor
grke vojske je zaustavljen tek 80 kilometara pred Ankarom kada vojska Ataturka uz
logistiku potporu Sovjetskog Saveza ostvaruje totalnu pobjedu. Tokom daljnjeg rata
Smirna i svi drugi azijski gradovi su vraeni Turskoj uz etniko ienje Grka i preostalih
Armenaca. Mirovnim sporazumom iz 1923. godine Grka priznaje te gubitke i s ciljem
odbijanja plaanja ratne odtete ustupa grad Adrianopol (Edirne) Turskoj.
Te pobjede su od generala Kemala Ataturka stvorile nacionalnog junaka u potpunoj
opoziciji s "izdajnikim" sultanom Mehmedom VI koji je potpisao mirovni sporazum
krajem prvog svjetskog rata. Aprila 1922. trenutku kada taj junak proglaava u Ankari
novi ustav i ukidanje sultanata Mehmed VI se odupire iz Istanbula, ali nekoliko mjeseci
kasnije hrabrost ga naputa.
Mehmed VI se 1. novembra 1922. godine popeo na britanski brod i napustio Tursku
zauvijek. S titulom kalifa ga nasljeuje roak Abdul Medid II.
DRAVNO UREENJE U OSMANSKOM CARSTVU

Od vremena vladavine emira Osmana (1280./81.-1324./5), pa do vladavine sultana
Selima I, kao i sultana Sulejmana osnovo naelo osmansko politike bila je teritorijalna
ekspanzija. Drava koju je za sobom ostavio Selim I ubraja se meu najjae drave tog
vremena. O. C. Se prostiralo na 3 kontinenta od Beograda do Jermenije, od Ukrajinskih
stepa i Krimskog hanata do Egipta i Arabijskog poluotoka.
Na unutranjem planu isnovno naelo Osman.drave je uvrivanje postojeih odnosa, a
veliku panju osmanski vladari su posvetili pravdi i pravu.
Prilikom teritorijalnog irenja uporedo se vodila taktika
JAGME- osvajanje ratom, i
MUDARE-diplomatskim putem.
Osnovu pravnog poretka inio je erijat- vjerski zakon. Poto je vremenom Carstvo
preraslo u silu tako se i mnoga pitanja na osn. erijata mogu dvostruko tumaiti, a od
102

Ago Mujkanovi
vremena Murata II (1421.-1451.) on poinje donositi odreene akte i propise kojim su
odreena sporna pitanja, a poznati su kao KANUNI.
Kanuni su osmanski pravni akti i propisi, potvreni od strane sultana, a uvijek su bili
usklaeni sa erijatom. Ukoliko se neki spor nije mogao rijeiti ni erijatski niti
kanunima, ona se pominjalo obiajno pravo ORF. Velika panja se posveivala i
socijalnoj zatiti, a to su bile mjere koje bi odravale unutranji mir i red u dravi. Tako
su odreivane cijene proizvoda i tano se znale cijene svakog proizvoda i nije mogla biti
vea , a esto su vojne ophodnije namirnice zabranjivane za izvoz. Viak namirnica
uvijek se deponovao (skladiavao) i koristio se za tee (krizne) periode.
Pored redovnih poreza, ponekad su uvedeni i vanredni porezi ( u toku rata), a po
zakonima propisani. Bilo je tano propisano ta i koliko stan.treba da plati dravi.
Drava je dobro poznavala imovinsko stanje svih podanika, a to se znalo preko
DEFTERA- popisa pokretne i nepokretne imovine, tako da je u svakom trenutku znala s
im raspolae.
Na elu drave je bio sultan. Osman.vladari ovu titulu nose od vremena Orhana(1326.1362.), a za vrijeme Murata I (1362.-1381.), koji je elio da se uzdigne iznad svojih
predhodnika, traio je titulu HADOVEDAJEGIJU ili AZAMI SULTANI (Najuzvienijeg
sultana), a Bajazit I (1389.-1402.) je prvi sultan koji je meunarodno priznat, a sultan
Selim I (1512.-1520.) od 1517. nosi titulu halife, koju e nositi i njegovi nasljednici.
Autoritet sultana u ovo vrijeme nije dovoen u pitanje. On je bio vrhovni vojni i civilni
zapovjednik, ali nije imao pravo da vri utjecaj na sudstvo.
Prestolnica drava je prvo bila BURSA od 1326.-1365., pa JEDRENE (EDIRRE) u
Evropi od 1305.-1453., a od tada u vr.Mehmeda II koji osvaja Konstantinopolis,
proglaava ga prestolnicom ISTANBUL.
Velika panja poklanjanja je buduim vladarima, pa su tako budui vladari-prinevi
pripremani za taj poziv i to i vidljivo jer dok su se god vladari unaprijed pripremali za taj
poziv drava je bila stabilna i to je trajalo nekako do kraja 16. stoljea.
Nije jasno bilo odreeno koji bi princ trebao biti nasljednik, ali to se sudilo na to da onaj
princ koji prvi poslije oeve smrti stigne u Istanbul, on biva novi sultan. Zbog toga su
mnogi prinevi nastojali da budu namjesnici u pokrajinama to blie Istanbulu.
Sredinju upravu inio je sultanov DVOR, a oni koji su sluili na dvoru, tj. SARAJU
(CARSKI DIVAN) bili su podjeljeni u 3 grupe:
1. Unutranja sluba (ENDERUM)
2. Vanjska sluba (BIRUM)
3. Haremska sluba.
Svoj lini ivot sultan je provodio u enderumu dvora, koji se sastojao od prostranog
dvorita, sa svih strana okruen zgradama, haremom i dr. Odajama. Osoblje unutranje
slube opsluivalo je sultana. Ovoj slubi pripadali su HAS-ODA (line sultanove odaje);
SILAHDOR-CARSKI NOSA ORUJA, HAZINE-BLAGAJNA, UVAR ODJEE,
KILER-KUHINJA, SEFERLI-ODA-RATNA ODAJA.
103

Ago Mujkanovi
Birum koji se nalazio u vanjskom djelu Saraja, inili su : KAPIDI-BAA-VRATAR,
MIRALEM-UVAR CARSKIH ISHIGNEJA, MIROHOR-BRIGA O IVOTINJAMA,
BOSTANDIJA-VRTLAR.
Harem je bio dio dvora koji je namjenjen sultanovoj porodici, odnosno enskim
lanovima i njegovim enama. U njemu je pristup mukim lanovima bio zabranjen ,
osim sultanu , a u haremu su posluivali EVNUSI (bili su potpuno kastrirani).
Vrlo vane osobe osim sultana ini su njegovi lanovi divana-DRAVNA VLADA,
odnosno na tur. Hatu humajun Divanii (Carski Divan), a zapoeo je sa radom za vrijeme
Orhana. Na elu Divana ili Visoke Porte nalazio se VELIKI VEZIR, a uz njega se
nalazilo od 2-5 vezira (KUHEVEZIRI). U radu V.Porte uee su uzimali i ejh-ul Islaminstitucija uvedena u vrijeme Murata II, a zatim DEFTERDARI , oba vojna sudcaKAZIASTERI(KAZASKERI), GLAVNI ZAPOVJEDNIK FLTE-KAPUN-baa I
JENIARSKE AGE.
VOJSKA
Poetak 16. stoljea je doba najveeg uzleta turske sile u povijesti. Mnogobrojni ratovi
bili su utkani u tkivo turske politike, ne samo erijatskom obvezom borbe protiv
nevjernika, nego i iskonskom agresivnou turskih nomada eljnih osvajanja i plijena. No
to moemo objasniti i socio-psiholokim razlozima. Osmanski imperij imao je golemi
vojni aparat. S njim je mogao vrlo uinkovito osvajati zemlje po elji, a nije mu
odgovaralo dugo razdoblje mira jer bi se profesionalna vojska vina samo ratnom zanatu
ubrzo pobunila. Stalnim ratovima odravali su ih u kondiciji.
Slijedei na popisu razloga i neizbjena vjerska komponenta, naime, Islam propovjeda
sveti rat protiv svih nevjernika tzv. Dihad. To obvezuje sve muslimane da sudjeluju u
borbi, a ujedno im daje i moralno opravdanje za gotovo sve to se u tom ratu uini.
Kuran, sveta knjiga muslimana obeava ulazak u Denet, raj za onoga koji pogine u borbi
za vjeru. Svi ti imbenici utjecali su na stvaranje carstva od Perzije i Egipta na jugu do
Maarske na sjeveru, i na moru od Tunisa do Krima, ali su i sudbinski utjecali na
oblikovanje karte Europe i, ini se, zauvijek obiljeili nae hrvatske prostore.
Poetkom 16. stoljea Turska vojska poprima goleme razmjere, ali je i dalje u vrstim
rukama sultana, inovnikog i vjerskog vodstva. To je savreni stroj za ispunjavanje
njihovih politikih ciljeva.
U osnovi turska vojska sastoji se od dva sastavna elementa:
To su centralna vojska visoke porte. Profesionalna, visoko motivirana i dobro plaena
vojska s vrlo zamrenom zapovjednom linijom. "Srce" tog dijela vojske su janjiari
(yeni-Cery nova vojska Tur.), vojnici pjeaci novaeni kao djeca dankom u krvi. Ta
osnovna postrojba centralne vojske bila je, prema miljenju strunjaka, najbolja vojska ili
vojna postrojba svoga vremena.
104

Ago Mujkanovi
Drugi, puno manji dio centralne vojske inili su Psetari (ekbani). Tako su se nazivali
zbog svog osnovnog i prvotnog zadatka da za sultana idu u lov, vode i uzgajaju pse. Kada
znamo kakav su status imali lovaki psi, rasni Arapski Saluki-hrtovi, onda nam je jasna i
visoka pozicija ekbana). Tijekom srednjeg vijeka ta je postrojba evoluirali u sultanovu
osobnu tjelesnu strau i interventne postrojbe u sluaju pobune ili nereda u samoj
prijestolnici. Mali ali ne i nevaan dio centralne vojske inili su spahije, oko 6000 dobro
naoruanih jurinih tekih konjanika koji nisu potpadali pod zakon Timara (lenskog
zemljoposjeda) nego su bili smjeteni u vojarnama i dobivali redovitu mjesenu plau.
Od spahija iz pokrajina razlikovali su se po mnogo bogatijoj i jednoobraznoj odori.
Slijedei su bili topnici (TOPU) a posebno cijenjeni rod vojske bio je oruari. Oni su
proizvodili, odravali i uvali oruje, streljivo i barut. Bili su visoko cijenjeni u drutvu i
openito rijetko su se viali u srcu bitke, bili su za ondanje prilike vrlo obrazovani ali i
fanatino odani sultanu i Visokoj porti. Prema arhivskim izvorima procijenjuje se da je
efektiva te centralne vojske bila oko 30 000 ljudi stalno pod orujem i svakog trenutka
spremnih za akciju.
Drugi neizostavni dio vojske Visoke Porte bila je pokrajinska vojska. Iako slabije
naoruana nego centralna, i daleko loije obuena, esto je bila presudna u bitkama prije
svega zbog svoje brojnosti. Naravno kao i druge vojske imali su svoje elitne trupe,
pjeake masovne trupe i trupe posebne namjene, opskrbe, tvravske posade i izvidnike.
Na prvom mjestu izdvajaju se spahije (ispahy). To je teka oklopna feudalna konjica
vrhunske kvalitete prema mjerilima onog doba.
Sustav dojave bio je slian amerikom pony-expressu. Jedan glasnik mijenjao je konja na
svakih 50 km u sarajima i mogao za enormno kratko vrijeme obavijestiti ogroman broj
ljudi. Postojao je i sustav golubova pismonoa kojeg su Turci preuzeli od Bizanta. Kad
vojska krene na odredite usput im se pridruuju lokalne postrojbe gdje im je najzgodnije.
TERITORIJALNA UPRAVA U OSMANSKOM CARSTVU

Zajedno sa njegovim provincijama, Osmanlijsko carstvo se sastojalo od tri suzerenske
drave (Krimsko kanstvo, Vlaka i Moldavija) i Transilvanije, kneevine pod
suzerenstvom Porte.
Provincije
Osmanlijsko carstvo je bilo podijeljeno na provincije zvane vilajeti, beglerbegluci
(beglerbegovine), ejaleti ili paaluci. U razliita vremena, broj provincija se mijenjao, od
tridesetest do neto iznad dvadeset, da bi mnoge od njih bile izgubljene tokom Prvog
svjetskog rata. Na vrhuncu moi, carstvo je imalo 29 provincija. Provincije Rumelija i
Anadolia su bile pod direktnom upravom sultana. Preostalih 27 su kontrolisali beglerbezi
ili valije (guverneri).
105

Ago Mujkanovi
Poslije 1861, takoe je stvoren autonomni Vilajet Liban, koji je proizvod evropskog
pritiska da se maronitskim hrianima dadne domovina.
Potprovincije
Osmanlijske provincije su se dalje dijelile na manje upravne jedinice poznate kao
sandaci, kojima je upravljao sandakbeg. Ovi su se zatim dijelili na timare i zeamete ili
zijame. No, neki sandaci, poput jerusalimskog, nisu bili dio provincije.
Sandaci su takoe mogli biti podijeljeni u kapetanije ili kaptanluke (na turskom,
kaptanlk).
VAKUF
Vakuf oznaava dobro koje neka osoba (vakif) svojevoljno izdvoji iz svoje imovine,
predajui je Allahu d., dok prihodi ili svrha vakufa slue ljudima. Vakuf nije propisan
niti nareen Kur'anom, njega podstie sam poslanik Muhammed a.s u njegovim
hadisima. Dokumenat kojim se opisuje vakuf se zove vakufnama, na kraju svake
vakufname stoji "Proklet bio onaj ko na bilo koji nain oskrnavi ovo moje dobro djelo!"
Vakuf je sredstvo za nepredak u ekonomskom, kulturnom, drutvenom i civilizacijskom
pogledu nekog drutva.
Prvim vakufom se smatra vakuf Omera r.a koji je ufakufio bau sa palmama koju je
nazvao "Semg". Prema hadisu, Omer je prije uvakufljenja Poslaniku rekao "O Allahov
Poslanie, imam jednu bau, koju puno volim i elim je dati kao trajno dobro!" Poslanik
je odgovorio: "Uvakufi stvar tako da se ona ne moe ni prodati, niti darovati, niti
naslijediti, a njeni prihodi da se upotrebljavaju, kao ope dobro!"
Vakufi u Bosni i Hercegovini
Prve orijentalno-islamske gradske objekte na bosanskom podruju podigao je Isa-beg
Ishakovi kao svoj vakuf, o emu nam govori najstariji osmanlijski dokument u Bosni,
vakufnama Isa-bega Ishakovia datirana izmeu 1. februara i 3. marta 1462. godine
(dumadel-ula 866).
NAPOMENA:
- Proiriti o vakufima;
- iflucima
- Uskocima
- Hajducima
- Privredi
- Kulturi
- Vojnoj taktici
- Migracijama.
106

Ago Mujkanovi
107

Historija J-I Evrope Pod Osmanskom Vlašću

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Historija J-I Evrope Pod Osmanskom Vlašću

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

JU UNIVEZITET U TUZLI

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

POETCI OSMANSKE HISTORIJE, VELIKI SELDUCI I

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

PREDHODNICI OSMANSKE DRAVE

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

EMIR OSMAN (1281.-1326.)

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

SULTAN ORHAN (1326.-1362.)

vjersko pravo koje obuhvaa i odredbe branog, porodinog i nasljednog prava).

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

SULTAN MURAT I 1362.-1389.

Musele, arap. rije- znai osloboen od neega, u ovom sluaju poreza.

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

PLOVDIV, grad na desnoj obali rijeke Marice, ju. Bugarska;

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

Aka-osmanski srebreni novac

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

Bitka na Kosovu polju (Kosovska bitka)

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

U isto doba Osmanlije su prodirali i prema Albaniji, poto su u junoj Makedoniji i u

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

Do svoje smrti Murat I je Osmanski teritorij proirio sa 75.000km na 260.000 km.

NASTANAK, RAZVOJ I ULOGA JENIARA U OSMANSKOM

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

SULTAN BAJEZIT I 1389.-1402. Munjeviti (Yildirim)

Kosovska bitka 28.6.1389.

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

Osvajanja nakon bitke kod Nikopolja

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

Predavanje prof.Enesa Pelidije. Filozofski fakultet u Tuzli, odsjek historija, 1.11.2007.

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

SULTAN MEHMED I 1413.-1421.

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

SULTAN MURAT II 1421.-1451.

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

SEGEDIN, na naziv za mad. grad Szged.

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

MANISA, gl. grad istoimene pokrajine u zap. Turskoj;

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

Predavanja prof.Enesa Pelidije. Filozofski fakultet u Tuzli, 2.11.2007.

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

SULTAN MEHMED II EL- FATIH (0SVAJA) 1451.-1481.

KRUJA, grad u sr. Albaniji, 20 km sjev. od Tirane; 8700 st. (1970).

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

VANJSAKA POLITIKA MEHMEDA II

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau

Historija zemalja jugoistone Evrope pod osmanskom vlau