GRAČANIČKI GLASNIK

ČASOPIS ZA KULTURNU HISTORIJU
VOICE OF GRACANICA
JOURNAL FOR THE CULTURAL HISTORY
UDK 930.85 ISSN 1512-5556
MONOS
GRAČANICA, 2004.
GRAČANIČKI GLASNIK
2
P
o
v
o
d
o
m
PROF. DR. OMER IBRAHIMAGIĆ:
OPTIMALNA ORGANIZACIJA TERITORIJE I VLASTI
BOSNE I HERCEGOVINE
Prof. dr. Omer Ibrahimagić
OPTIMALNA
ORGANIZACIJA
TERITORIJE I VLASTI
BOSNE I HERCEGOVINE
Pogled na historijsku retrospektivu Bosne i
Hercegovine pokazuje da je ona od srednjo-
vjekovne države do danas, bila školski pri-
mjer decentralizirane države. U vrijeme bo-
sanskih banova i kraljeva Bosna (kako je tada
nazivana država) bila je podijeljena na tzv.
Kraljevu zemlju i tzv. Zemlje oblasnih bosan-
skih plemića.
Centralni dio Bosne, od Vranduka do Vr-
hbosne (Sarajevo), bio je Kraljev posjed sa
sjedištem u Milama kod Visokog, a kasnije na
Bobovcu. Ostali dijelovi bosanske zemlje pri-
padali su bosanskim velikašima: Soli (sjeve-
roistočni dio Bosne), Usora (Posavina), Do-
nji Kraji (dolina Vrbasa i Sane), Zapadne stra-
ne ili Završje (Livanjsko područje), Primorje,
Humska zemlja (Hercegovina), gornje Podri-
nje i Polimlje (karta 1).
Kralja iz dinastije Kotromanića biralo je
bosansko plemstvo, koje je imalo i svoj sabor,
koji se zvao Stanak.
Kada su Osmanlije osvojile Bosnu, 1463. go-
dine, iste su godine osnovale Sandžak (admi-
nistrativno-vojno područje) po imenu Bo-
sna. Taj je sandžak obuhvatao centralno po-
dručje Bosne, od Kosovske Mitrovice, preko
današnjeg Sandžaka u Srbiji do Kamengrada
u Bosanskoj krajini, sa Banja Lukom i Saraje-
vom, koji su bili naizmjenično njegovo sjedi-
šte. Sedamdesetih godina osnovan je Herce-
govački sandžak, osamdesetih godina osno-
POVODOM
3
van je Zvornički sandžak, koji je obuhvatio
područje sjeveroistočne Bosne i Posavinu, a
1537. godine osnovan je Kliški sandžak, koji
je obuhvatio današnje livanjsko područje sa
dijelovima Hrvatske. Poslije zauzimanja Bi-
haća, 1592. godine, osnovan je Bihaćki san-
džak. Osmanlije su, 1580. godine, od bosan-
skih sandžaka i sandžaka u današnjoj Hrvat-
skoj osnovale Beglerbegluk ili Pašaluk koji su
nazvali po imenu srednjovjekovne bosanske
države – Bosna. Sjedište ove osmanske pro-
vincije naizmjenično je bilo u Banja Luci, Sa-
rajevu i Travniku, da bi ga Omer-paša Latas
definitivno preselio u Sarajevo 1851. godine.
Posljednja osmanska uredba koja se bavi-
la administrativnom organizacijom Bosne,
bila je Uredba za Vilajet Bosna, donesena kra-
jem 1864. godine, a u praksi implementira-
na u toku 1865. i 1866. godine. Neki histori-
čari taj zakonski osmanski akt smatraju ne-
kom vrstom Ustava za Bosnu, kojim je uređe-
na administrativna podjela teritorije bosan-
skog vilajeta, kao i pro-
pisana upravna i sudska
vlast u kojoj su učestvo-
vali i predstavnici kon-
fesija (muslimani, kato-
lici, pravoslavni, jevreji).
Prema toj uredbi bosan-
ski vilajet činilo je sedam
sandžaka: Bihaćki, Tra-
vnički, Banjalučki, Sara-
jevski, Hercegovački sa
sjedištem u Mostaru,
Zvornički sa sjedištem u
Donjoj Tuzli i Novopa-
zarski sa sjedištem u Sje-
nici. Godinu dana pri-
je Berlinskog kongresa,
1877. godine, Osmanlije
su iz sastava bosanskog
vilajeta izdvojile Novo-
pazarski sandžak i pri-
pojile ga Kosovskom vilajetu. Dakle, Bosna je
u vrijeme održavanja Berlinskog kongresa, u
ljeto 1878. godine, u svome sastavu imala šest
naprijed navedenih sandžaka.
Ulaskom u Bosnu i Hercegovinu po me-
đunarodnom mandatu, na osnovu člana 25.
Berlinskog ugovora, Austro-Ugarska Monar-
hija je uspostavila svoju upravu “u provinci-
jama Bosni i Hercegovini” i zadržala postoje-
ću administrativnu podjelu na sandžake koje
je nazvala okruzima. Takva podjela se održala
sve do 1918. godine, kada je Austro-Ugarska
napustila Bosnu i Hercegovinu, kako se ona
zvala u vrijeme Austro-ugarske uprave, a ta-
kav će joj naziv ostati do danas (karta 2).
Okruzi u Bosni i Hercegovini su nastavi-
li da funkcioniraju i u vrijeme prelazne vla-
sti nove države koja se zvala Kraljevina Srba,
Hrvata i Slovenaca. U sastav te države Bosna i
Hercegovina je ušla odlukom Narodnog vije-
Karta 1. (Priredio Rusmir Djedović)
GRAČANIČKI GLASNIK
4
ća, koje je bilo najviši organ vlasti poslije izla-
ska Austro-Ugarske iz Bosne.
Bosna i Hercegovina je, zahvaljujući članu
135. Ustava nove države, koji je donesen 28.
juna 1921. godine (tzv. Vidovdanski ustav),
uspjela osigurati teritorijalni integritet sa šest
okruga u svojim historijskim granicama koje
je utvrdio Berlinski kongres 1878. godine.
Ako se zanemare administrativne podjele
u vrijeme diktature kralja Aleksandra Kara-
đorđevića 1929. godine i velikodržavne kom-
binatorike srbijanskih i hrvatskih političara
1939. godine pred izbijanje Drugog svjetskog
rata, može se reći da je Bosna i Hercegovina
uspjela sačuvati svoje historijske granice koje
se od Karlovačkog mira 1699. godine nisu bi-
tnije mijenjale. U tim svojim historijskim gra-
nicama Bosna i Hercegovina je 1943. godine
na Prvom zasjedanju Zemaljskog antifašisti-
čkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i
Hercegovine (ZAVNOBiH), održanom 25. i
26. novembra, obnovila svoju državnost na-
kon što ju je bila izgubila prije 480 godina.
Te su godine svoju državnost obnovile i Srbi-
ja, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija i Slove-
nija. One su na Drugom zasjedanju Antifaši-
stičkog vijeća narodnog oslobođenja Jugosla-
vije (AVNOJ), održanom 29. novembra 1943.
godine, kao države ušle u sastav Demokrat-
Karta 2. (Priredio Rusmir Djedović)
POVODOM
5
ske Federativne Jugoslavije, koristeći se svo-
jim pravom na samoopredjeljenje i ne odri-
čući se svoga prava na odcjepljenje u nekim
drugim historijskim uslovima.
Poslije oslobođenja Bosne i Hercegovine,
krajem 1945. godine, donesen je zakon o no-
voj teritorijalnoj podjeli Bosne i Hercegovi-
ne. Zadržana je podjela iz vremena osmanske
uprave 1864. godine, koju je preuzela i austro-
ugarska uprava, a potom i uprava Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca, s tim što je dodat još
sedmi Dobojski okrug. Tako je BiH 1945. go-
dine imala sedam okruga: Bihaćki, Banjalu-
čki, Travnički, Mostarski, Sarajevski, Tuzlan-
ski i Dobojski. Ova podjela na sedam okru-
ga zadržala se do aprila 1949. godine, kada je
uslijedilo donošenje novog zakona o admini-
strativnoj podjeli Bosne i Hercegovine na če-
tiri oblasti: Banjalučku, Sarajevsku, Mostar-
sku i Tuzlansku (karta 3).
Potom su, 1952. godine, ukinute oblasti, a
Bosna i Hercegovina podijeljena na 66 srezo-
va i pet gradova: Sarajevo, Banja Luka, Tuzla,
Mostar i Zenica. Poslije ustavnih promjena,
1963. godine, Bosna i Hercegovina je podije-
ljena na 15 srezova: Bihać, Livno, Banja Luka,
Prijedor, Travnik, Sarajevo, Zenica, Doboj,
Mostar, Trebinje, Brčko, Tuzla, Zvornik, Jaj-
ce, Goražde. Ubrzo potom ukinuti su srezovi
Trebinje i Zvornik. Poslije provedene admini-
Karta 3. (Priredio Rusmir Djedović)
GRAČANIČKI GLASNIK
6
strativne reforme, krajem šezdesetih godina,
uvedena su samo dva nivoa vlasti u Bosni i
Hercegovini: republički i općinski. Osnovano
je u cijeloj Bosni i Hercegovini 106 općina, da
bi se taj broj 1978. godine povećao još za tri,
tako da je od tada do 1992. godine u Bosni i
Hercegovini bilo 109 općina.
U ovih 109 općina 1991. godine izvršen je
posljednji popis stanovništva u Bosni i Her-
cegovini. Sa ta dva nivoa vlasti Bosnu i Her-
cegovinu zatekao je i rat 1992. do 1995. go-
dine.
U toku agresije Srbije i Crne Gore, 1992.,
i Hrvatske, 1993. godine, na Bosnu i Herce-
govinu, nastale su paradržavne tvorevine: Sr-
pska republika Bosne i Hercegovine (Repu-
blika Srpska), nastala 9. januara 1992. godi-
ne, Hrvatska Republika Herceg Bosna, na-
stala 23. avgusta 1993., ranije pod imenom
Hrvatska zajednica Herceg Bosna, nastala
18. novembra 1991. godine. Republika Sr-
pska nastala je kao satelit Srbije i Crne Gore,
HZ Herceg Bosna, odnosno HR Herceg Bo-
sna kao satelit Hrvatske i AP Zapadna Bosna,
nastala 27. septembra 1993., kao satelit Srbi-
je, Crne Gore i Hrvatske. Sve su ove tvorevi-
ne nastale kao dio agresorskog plana da Bo-
sna i Hercegovina nestane kao međunarodno
priznata država i Bošnjaci kao politički i de-
mografski relevantan narod. Cilj je bio da se
BiH podijeli između susjeda u korist stvara-
nja velike Srbije i velike Hrvatske. Posljedica
takve politike susjeda i međunarodne zaje-
dnice je preko dvije stotine hiljada ljudi ubi-
jenih, preko dva miliona građana raseljenih,
srušena ekonomija zemlje, a institucije drža-
ve BiH destruirane i onemoćale u korist na-
vedenih tvorevina.
U procesu uspostavljanja mira u BiH, prvo
je uspostavljena Federacija Bosne i Herce-
govine 1994. godine, koju su uz pomoć me-
đunarodne zajednice konstituirali Bošnjaci
i Hrvati, podijeljenu na deset kantona, na-
kon čega je prestala postojati HR Herceg Bo-
sna. Dejtonskim sporazumom, 14. decembra
1995., uspostavljeno je i mirovno rješenje sa
Srbima kojim je legitimirana dotadašnja pa-
radržavna tvorevina Republika Srpska kao
entitet, koja je sa entitetom Federacija Bosne
i Hercegovine činila Bosnu i Hercegovinu.
Dotadašnjoj Republici Bosni i Hercegovini,
priznatoj od međunarodne zajednice 6. apri-
la 1992. godine priznat je državni kontinuitet
i članstvo u međunarodnim organizacijama,
kao i međunarodno-pravni subjektivitet pod
novim imenom Bosna i Hercegovina.
Od tada je prošlo osam godina. Prestao je
rat. Na svoja ognjišta se vratila polovina od
dva miliona raseljenih, uspostavljene su nove
institucije na nivou države, a presudom Usta-
vnog suda BiH potvrđeno je da su Bošnjaci,
Srbi i Hrvati konstitutivni na cijelom prosto-
ru Bosne i Hercegovine.
Najteže ide sa obnovom ekonomije i sani-
ranjem teškog materijalnog položaja građa-
na Bosne i Hercegovine kojima je rat uništio
njihove porodice, privatna dobra, radna mje-
sta, kuće i stanove. Pokazalo se da je od sve-
ga, u državi, od općine do centralnih institu-
cija, najuspješnije “preduzeće” državna admi-
nistracija koja troši oko 70% ukupnog bruto
produkta zemlje.
Otuda su se u posljednje vrijeme pojavile
ideje i kod domaćih ljudi, od običnih građa-
na do državnih funkcionera, kao i kod fun-
kcionera međunarodne zajednice, da u Bosni
i Hercegovini treba smanjiti državnu admini-
straciju. Ali se postavlja pitanje kako? U Fe-
deraciji BiH postoje 4 nivoa vlasti: općina,
kanton, entitet, država. U Republici Srpskoj
tri nivoa: općina, entitet, država. U Distriktu
Brčko dva: distrikt i država, a u gradu Saraje-
vu čak pet nivoa vlasti. U takvoj organizaciji
države trpe najviše njeni građani, a gubi se i
POVODOM
7
međunarodni kredibilitet Bosne i Hercegovi-
ne zbog nefunkcionalno organizirane i, uz to,
veoma skupe vlasti koju ne može da podnese
slabašna ekonomija zemlje.
U posljednje vrijeme pojavile su se različi-
te ideje, kako od međunarodnih faktora, tako
i od domaćih političkih stranaka da bi treba-
lo učiniti Bosnu i Hercegovinu funkcional-
nom državom, jer s ovakvom kakva je sada,
nije moguće ući u evropske integracije, a niti
je interesantna za međunarodne investicije, s
obzirom na nesigurnost ulaganja.
S obzirom da je mirovno rješenje bilo mo-
guće postići popuštanjem pred zahtjevima
ekstremnog nacionalizma u BiH, pri utvrđi-
vanju teritorijalne organizacije BiH, vodilo se
računa o tome da se priznaju tekovine rata
u priznavanju Republike Srpske kao entiteta,
sa čijih prostora su tokom rata protjerani sta-
novnici hrvatske i bošnjačke nacionalnosti. A
na teritoriji Federacije, također, vodilo se ra-
čuna da se kantoni organiziraju tako da obu-
hvate većinu jednog od dva konstitutivna na-
roda. Kao poseban problem u Federaciji, ja-
vlja se paralelizam struktura Herceg Bosne
sa strukturama Federacije. Na državnom ni-
vou, u pogledu konstituiranja vlasti, do kraja
je primijenjen etnički i entitetski princip, pa
je građanin Bosne i Hercegovine na tom ni-
vou potpuno izgubio svoj politički subjekti-
vitet i legitimitet. S obzirom da takva terito-
rijalna podjela države na entitete i kantone,
kao i etnički i entitetski kriterij u formiranju
zakonodavne i izvršne vlasti na nivou Bosne
i Hercegovine, entiteta i kantona, osigurava
njenim nosiocima različite materijalne privi-
legije i političke moći, postoji veliki otpor da
se bilo šta mijenja u postojećoj teritorijalnoj
i institucionalnoj konstelaciji vlasti “slijepim”
pozivanjem na Dejton.
Zato je i bio neophodan onaj uvod na po-
četku ovog teksta o tome kako je tradicional-
no, kroz historiju i različite nosioce vlasti, Bo-
sna i Hercegovina bila teritorijalno podijelje-
na. Kao što smo vidjeli, vodilo se, prije sve-
ga, računa o historijsko-geografskoj podjeli,
kojoj su podloga bili ekonomija i saobraćaj-
na povezanost, a potpuno je zanemarena bila
etnička pripadnost stanovnika tih regija. Svi
su stanovnici, bez obzira na etničku i kon-
fesionalnu pripadnost, kao građani, pred za-
konom uživali jednaka prava, a kod formira-
nja organa vlasti vodilo se računa da u njima
proporcionalno učestvuju pripadnici različi-
tih etničkih i konfesionalnih zajednica.
Sa stanovišta funkcionalne regionalne or-
ganizacije Bosne i Hercegovine, u kojoj će
svaka regija biti ekonomski i socijalno održi-
va i ta održivost biti oslonjena na teritorijal-
no-administrativno-političku tradiciju Bosne
i Hercegovine, za Bosnu i Hercegovinu bi bilo
najpovoljnije da bude podijeljena na četiri re-
gije: Mostarsku, Sarajevsku, Banjalučku i Tu-
zlansku. Kroz dugu historiju Bosne i Herce-
govine ti su gradovi postali gravitacioni cen-
tri svojih regija. Svaki od njih predstavlja hi-
storijsko-geografsko-kulturno, ekonomsko
i saobraćajno središte i čvorište za općine i
gradove koji su oduvijek bili upućeni prema
centrima tih regija: Sarajevo (centralni i isto-
čni dio Bosne), Mostar (južni dio Bosne), Ba-
nja Luka (sjeverozapadni dio Bosne) i Tuzla
(sjeveroistočni dio Bosne).
Takvu regionalnu podjelu (na oblasti) Bo-
sna i Hercegovina je imala od 1949. do 1952.
godine. Zakonom su bile utvrđene granice tih
regija nabrajanjem srezova i gradova koji su
ulazili u njihov sastav. S obzirom da su se od
tada do 1991. godine, u okviru tadašnjih (po-
brojanih) srezova razvili novi općinski cen-
tri, koji su bili obuhvaćeni popisom stano-
vništva 1991. godine, ukupno 109 općina, mi
ćemo kod nabrajanja srezova koji su ulazili u
sastav navedenih regija u uglastoj zagradi na-
GRAČANIČKI GLASNIK
8
vesti nazive mjesta koja su se razvila u nove
općinske centre unutar tih regija.
Prema Zakonu o oblastima iz 1949. godi-
ne, Bosna i Hercegovina je bila podijeljena na
četiri oblasti:
Oblast banjalučka obuhvata: 1) Banja Luka,
2) Bihać, 3) Bosanska Dubica, 4) Bosanska
Gradiška, 5) Bosansko Grahovo, 6) Bosanska
Krupa, 7) Bosanski Novi, 8) Bosanski Petro-
vac, 9) Cazin,10) Drvar, 11) Glamoč, 12) Jaj-
ce, 13) Ključ, 14) Kotor Varoš, 15) Mrkonjić
Grad, 16) Prijedor, 17) Prnjavor, 18) Sanski
Most, 19) Srbac, 20) Velika Kladuša [21) Če-
linac, 22) Laktaši, 23) Skender Vakuf, 24) Ši-
povo].
Oblast mostarska obuhvata: 1) Bileća, 2)
Čapljina,3) Duvno (danas: Tomislavgrad),
4) Gacko, 5) Konjic, 6) Livno, 7) Ljubuški, 8)
Mostar, 9) Nevesinje, 10) Prozor, 11) Stolac,
12) Široki Brijeg, 13) Trebinje,[14) Ljubinje,-
15)Neum, 16) Posušje, 17) Čitluk, 18) Grude,
19) Kupres, 20) Jablanica].
Oblast sarajevska obuhvata: 1) Bugojno,
2) Foča, 3) Fojnica, 4) Goražde, 5) Kalino-
vik, 6) Rogatica, 7) Sarajevo [Centar, Stari
Grad, Novo Sarajevo, Novi Grad, Vogošća, Ili-
dža, Trnovo, Ilijaš, Hadžići, Pale], 8) Sokolac,
9) Travnik, 10) Vareš, 11) Visoko, 12) Više-
grad, 13) Vlasenica, 14) Zavidovići, 15) Zeni-
ca, [16) Žepče, 17) Kakanj, 18) Breza, 19) Ki-
seljak, 20) Busovača, 21) Vitez, 22) Novi Tra-
vnik, 23) Donji Vakuf, 24) Gornji Vakuf, 25)
Olovo, 26) Čajniče, 27) Rudo, 28) Han Pije-
sak, 29) Kreševo].
Oblast tuzlanska obuhvata: 1) Bijeljina, 2)
Bosanski Brod, 3) Bosanski Šamac, 4) Brčko,
5) Derventa, 6) Doboj, 7) Gračanica, 8) Gra-
dačac, 9) Kladanj,10) Lopare, 11) Maglaj, 12)
Modriča, 13) Odžak, 14) Srebrenica, 15) Te-
slić, 16) Tešanj, 17) Tuzla, 18) Zvornik, [19)
Bratunac, 20) Kalesija, 21) Banovići, 22) Živi-
nice, 23) Lukavac, 24) Srebrenik, 25) Orašje,
26) Šekovići, 27) Ugljevik.
S obzirom da je prošlo više od 50 godina
od te podjele, nastale su veće ili manje pro-
mjene u saobraćajnoj infrastrukturi kao i u
ekonomskom razvoju tih regija. Zato je danas
moguće praviti određene korekcije u vezi sa
pripadnošću pojedinih općina tim regijama,
ali samo u najbližem njihovom okruženju,
kako se ne bi bitno narušila ravnoteža izme-
đu navedenih regija. Druga značajka zadrža-
vanja ovakve regionalne podjele danas jeste
što se u to vrijeme vlast, koja je dijelila Bosnu
i Hercegovinu na spomenute četiri regije, nije
rukovodila etničkim, niti bilo kakvim politi-
čkim i nacionalističkim motivima, već isklju-
čivo, historijsko-geografskim, saobraćajnim
i ekonomskim kriterijima. Težilo se da regi-
je budu ekonomski održive i da njihovi cen-
tri izrastu u regionalna kulturno-prosvjetna i
zdravstvena središta. U to vrijeme nije vođe-
no računa o regionalnoj etničkoj pripadno-
sti s obzirom da je cijela BiH bila sa etnički
izmiješanim stanovništvom, sve četiri regije
su bile, a i danas su multietničke.
Prema posljednjem popisu stanovništva iz
1991 godine u sve četiri regije su zastupljeni i
Bošnjaci i Srbi i Hrvati i “ostali”. U Mostarskoj
regiji koja obuhvata blizu 500.000 stanovni-
ka, natpolovičnu većinu imaju Hrvati, u Ba-
njalučkoj regiji sa oko 1 miliom i 100 hiljada
stanovnika natpolovičnu većinu imaju Srbi, a
u Sarajevskoj regiji sa oko 1 milion i 400 hi-
ljada stanovnika natpolovičnu većinu imaju
Bošnjaci, a u Tuzlanskoj regiji sa oko 1 milion
i 360 hiljada stanovnika natpolovičnu većinu
imaju Bošnjaci.
S obzirom na multietničku strukturu sta-
novništva u sve četiri regije i činjenicu da u
svakoj od njih jedan od tri naroda ima natpo-
lovičnu većinu, da bi se izbjegla majorizacija
jednog naroda nad druga dva naroda nužno
POVODOM
9
je ugraditi načelo da u upravljačkim struktu-
rama regije najbrojniji narod može imati naj-
više do 49% svojih predstavnika. To isto na-
čelo potrebno je ugraditi i u upravljačkim
strukturama lokalne vlasti u gradovima koji
čine sjedište dotične regije. U regijama i gra-
dovima u kojima postoji visok procent etni-
čke izmiješanosti stanovništva treba ugradi-
ti načelo etničke rotacije čelnih funkcionera
u značajnim organima državne vlasti, javnim
ustanovama i javnim preduzećima.
Regije bi u pogledu nadležnosti mogle ima-
ti one nadležnosti koje danas imaju kantoni,
dok bi sve druge nadležnosti bile u instituci-
jama Bosne i Hercegovine.
Organizacija Bosne i Hercegovine u nave-
dene četiri regije dokazana je činjenicom da
centri ovih regija već postaju i administrati-
vni centri državnih institucija npr. sjedište di-
rekcije za indirektno oporezivanje, kao i cen-
tri u kojima bi trebala biti sjedišta drugih va-
žnih državnih institucija Bosne i Hercego-
vine. Kao npr. sjedišta institucija koje nasta-
nu provedbom Aneksa 9 Dejtonskog spora-
zuma.
Ako uvažimo kao kriterij teritorijalne po-
djele Bosne i Hercegovine na ove četiri regi-
je, historiju, geografiju, ekonomiju i saobra-
ćaj, potrebno je već danas učiniti neke prakti-
čne korake. Pošto u Federaciji i HDZ i SDA,
kao i druge vodeće političke stranke preferi-
raju prenošenje entitetskih nadležnosti na dr-
žavni nivo, a da bi se u teritorijalno-organiza-
cionom smislu približili podjeli BiH na nave-
dene četiri regije, neophodno je odmah pri-
stupiti redukciji broja kantona njihovom in-
tegracijom sa kantonima čija su sjedišta u
centrima triju regija koje se nalaze unutar Fe-
deracije Bosne i Hercegovine. Tako bi se sa
Sarajevskim kantonom integrirali Zeničko-
dobojski kanton, Srednjobosanski kanton i
Bosansko-podrinjski kanton. Hercegovačko-
neretvanskom kantonu priključili bi se Zapa-
dno-hercegovački kanton i općine Tomislav-
grad, Kupres i Livno iz današnjeg Herceg-bo-
sanskog kantona. Tuzlanskom kantonu bi se
priključio Posavski kanton i Distrikt Brčko.
Bihaćkom kantonu, do njegovog uključivanja
u Banjalučku regiju priključile bi se općine
Drvar, Bosansko Grahovo i Glamoč iz dana-
šnjeg Herceg-bosanskog kantona i Jajce iz da-
našnjeg Srednjobosanskog kantona (karta 4).
Integracija navedenih kantona u 4 kan-
tona izvršila bi se Amandmanom na Ustav
Federacije Bosne i Hercegovine, a priključi-
vanje Distrikta Brčko Tuzlanskom kantonu
odlukom Visokog predstavnika, s obzirom da
je Brčko distrikt BiH nastao odlukom među-
narodnog arbitra i o promjeni njegovog sta-
tusa može odlučivati samo predstavnik me-
đunarodne zajednice.
Integriranje entiteta u ove četiri regije:
Banja Luka, Mostar, Sarajevo i Tuzla može
se izvršiti samo promjenom člana I – stava
3. Ustava Bosne i Hercegovine, u kome će,
umjesto danas navedena dva entiteta - Fede-
racije BiH i Republike Srpske, biti navedene
ove četiri regije koje mogu imati nazive enti-
teta, kantona, oblasti, okruga ili jednostavno
regija. Tada bi se riješilo i pitanje priključenja
Unsko-sanskog kantona regiji Banja Luka, ro-
manijsko-sarajevskog i gornjepodrinjskog di-
jela Republike Srpske Sarajevskoj regiji, sje-
verno-istočnog dijela Republike Srpske Tu-
zlanskoj regiji i istočne Hercegovine Mostar-
skoj regiji.
Na putu ka Evropskoj Uniji Bosna i Herce-
govina se mora regionalizirati po evropskim
kriterijima. Evropski kriteriji su historijsko-
geografski, ekonomski i saobraćajni, a ne ni-
kako regionalizacija kao posljedica ratnih
osvajanja, etničkog čišćenja, nasilne etničke
homogenizacije i sl. Dakle, ako na putu ka
Evropi moramo preuzeti njene kriterije regi-
GRAČANIČKI GLASNIK
10
onalizacije, bolje je da to učinimo danas nego
sutra. Time bi samo odložili naš put nemino-
vnog ulaska u Evropsku Uniju. Zato bi treba-
lo da se sa ovom činjenicom suočimo odmah,
prije otvaranja predložene rasprave o preno-
su ovlaštenja Federacije na institucije Bosne
i Hercegovine i eventualnih drugih ustavnih
promjena.
Pored promjena teritorijalne organizacije
BiH, umjesto entiteta i današnjih deset kan-
tona u četiri navedene regije, Bosna i Her-
cegovina mora pristupiti izgradnji funkcio-
nalnih postojećih državnih institucija. Potre-
bno je preispitati funkcionalnost zakonoda-
vne, izvršne i sudske vlasti u Bosni i Herce-
govini, radi političke samoodrživosti Bosne i
Hercegovine, kada u njoj više ne bude OHR
i SFOR.
Smatramo neophodnim da, umjesto sada-
šnjeg kolektivnog šefa države, Bosna i Her-
cegovina ima inokosnog šefa države - pred-
sjednika. U svim postjugoslovenskim, me-
đunarodno priznatim državama, kolektivni
šef države zamijenjen je inokosnim izuzev, u
BiH. Ova inovacija zahtijeva da se ujednači
trajanje mandata predsjednika države, pred-
sjednika predstavničkog doma parlamenta,
predsjednika doma naroda i premijera vla-
de, s tim što bi te četiri funkcije bile podije-
ljene između pripadnika tri etničke zajednice
i “ostalih”. Tri etničke zajednice i “ostali” bi se
na tim funkcijama rotirali nakon isteka usta-
vom utvrđenog mandata (4 godine), s tim što
bi se moglo predvidjeti da se mandat na istim
funkcijama može obnoviti dva puta uzasto-
pno iz iste etničke zajednice i “ostalih”. Na isti
način to treba učiniti i sa funkcijama pred-
sjednika Ustavnog suda BiH, Državnog suda
Bosne i Hercegovine, Državnog javnog tužio-
ca BiH i Ombudsmena BiH.
Da bi se zakonodavna vlast učinila efika-
snom i racionalnom, neophodno je podijeli-
ti današnju nadležnost Parlamentarne Skup-
štine BiH između Predstavničkog doma i
Doma naroda, tako što bi se uvelo jednodo-
mno, umjesto dvodomnog donošenja zakona.
U nadležnosti Predstavničkog doma bila bi
pitanja od općeg domaćeg i međunarodnog
političkog i ekonomskog značaja, a Doma na-
roda pitanja koja su od vitalnog nacionalnog
interesa. Da bi se izbjegla blokada odlučiva-
nja zakonodavne vlasti, neophodno će biti
ugraditi ustavni mehanizam da prijedlog za-
kona koji nakon tri uzastopna glasanja ne do-
bije većinu u parlamentu, a predsjednik drža-
ve ocijeni da bi zbog toga mogla nastati nena-
doknadiva šteta za državu i njeno stanovniš-
tvo, donese ukaz o proglašenju prijedloga za-
kona kao zakona sa privremenim trajanjem
dok ne bude izglasan u parlamentu. Time bi
današnja ovlaštenja OHR, odnosno Visokog
predstavnika međunarodne zajednice u Usta-
vu BiH bila uređena kao nadležnost predsje-
dnika države.
Kad je riječ o Vijeću ministara, njega tre-
ba organizirati kao Vladu Bosne i Hercegovi-
ne i današnjem njenom sastavu treba doda-
ti ministarstvo nauke i tehnologije, ministar-
stvo kulture i sporta, ministarstvo obrazova-
nja, ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite,
ministarstvo privrede, ministarstvo trgovine
i turizma kao i ministarstvo za uređenje pro-
stora i građenje.
Odredbe Ustava BiH o pretpostavljenoj
nadležnosti entiteta se zloupotrebljavaju od
strane entiteta koji Bosni i Hercegovini kao
suverenoj državi negiraju pravo da zako-
nom uređuje i institucionalizira neke druš-
tvene oblasti u kojima država Bosna i Herce-
govina ima svoje međunarodne obaveze kao
subjekt međunarodnih odnosa (član III-5a
Ustava BiH), kao što su obrazovanje, nauka,
sport, kultura, zdravstvo i dr. koje su danas u
nadležnosti entiteta. Entiteti su te nadležnosti
POVODOM
11
uzurpirali od države BiH u vrijeme rata kada
su sebe proglasili državama i u svoje ustave
to unijeli kao samo svoje nadležnosti. Zato je
potrebno ukinuti pretpostavljenu nadležnost
entiteta u korist države.
Prema odredbama Ustava BiH iz člana III.
5. a), proizilazi da su u nadležnosti države sva
pitanja u kojima se BiH kao država pojavljuje
u svojstvu suverene države i međunarodnim
pravnim subjektom i time odgovornom pred
međunarodnom zajednicom i njenim organi-
zacijama. Zato Bosna i Hercegovina treba da
ima izgrađene, pored entitetskih, i svoje in-
stitucije iz svih oblasti u kojima država ima
svoje odgovornosti pred međunarodnom za-
jednicom i drugim državama, kako bi kao dr-
žava mogla odgovoriti međunarodnim oba-
vezama i utvrditi jedinstvene standarde za
cijelu zemlju, a koji odgovaraju standardi-
ma Evropske unije u koju želi da uđe, kao i u
euro-atlantski sigurnosni sistem.
Iz tih razloga, na nivou države neophodno
je organizirati jedinstvene odbrambene i si-
gurnosne institucije: jedinstvenu vojsku Bo-
sne i Hercegovine, jedinstvenu obavještaj-
no-sigurnosnu službu i državnu uniformi-
ranu policiju.
Nije u BiH moguće praviti civilno druš-
tvo u skladu sa evropskim demokratskim
standardima, ako svi članovi njenog druš-
tva nemaju jednaka građanska prava i osno-
vne slobode na državnom nivou kao i jedna-
ku, pravom osiguranu, institucionalnu zašti-
tu za ostvarivanje tih prava. To država može
postići svojim jedinstvenim zakonodavstvom
i izgradnjom institucionalnog mehanizma za
jednak pristup u ostvarivanju tih prava. U
tom smislu potrebno je ukinuti entitetsko dr-
žavljanstvo jer entiteti nisu države, niti je BiH
savezna država. Bosna i Hercegovina jeste
složeno multietničko i multikonfesionalno
društvo, ali ona nije složena država tipa fede-
racije ili konfederacije, već prosta decentrali-
zirana država, danas podijeljena na dva enti-
teta, a sutra moguće u četiri historijske i eko-
nomske regije: Tuzlansku, Banjalučku, Mo-
starsku i Sarajevsku.
U tom kontekstu neophodno je na drža-
vnom nivou osigurati izvorne prihode drža-
ve za finansiranje institucija BiH i ispunjava-
nje finansijskih obaveza države prema među-
narodnim finansijskim institucijama, kao što
ima svaka evropska država, a u skladu sa čla-
nom VIII. stavom 3. Ustava Bosne i Hercego-
vine koji to omogućava.
Poseban kompleks pitanja predstavlja orga-
nizacija Sarajeva kao glavnog grada Bosne i
Hercegovine i općina. Sarajevo treba već sada
organizirati na cijelom prostoru predratnog
grada Sarajeva iz vremena popisa stanovniš-
tva 1991. godine. U tom smislu, ne mijenjaju-
ći granice entiteta Zakonom o Sarajevu kao
glavnom gradu Bosne i Hercegovine, kojeg bi
donijela Parlamentarna skupština, Sarajevu
treba dati ingerencije koje danas imaju kan-
toni, a u svim ostalim pitanjima direktno po-
drediti ga organima Bosne i Hercegovine, sli-
čno Brčkom kao distriktu BiH. Dakle, izuze-
ti ga iz nadležnosti entiteta. Sarajevo bi ima-
lo i ovlasti lokalne zajednice i relaciju prema
općinama u svome sastavu.
Drugi kompleks pitanja su općine kao zaje-
dnice lokalne samouprave. U tom smislu, kao
prioritetno pitanje, postavlja se obaveza BiH
kao države, a koja proizlazi iz Evropske pove-
lje o lokalnoj samoupravi, da donese državni
zakon o lokalnoj samoupravi i uredi jedin-
stvene standarde organizacije, funkcioniranja
i finansiranja lokalne samouprave koji su, kao
načela, sadržani u Evropskoj povelji. Bez tih
standarda, mi ćemo i dalje u tom važnom pi-
tanju zaostajati u razvoju lokalne samoupra-
ve, a bez toga ne možemo u Evropu.
GRAČANIČKI GLASNIK
12
DR. AMIR BARAKOVIĆ:
GEOTERMALNA ENERGIJA SA POTENCIJALOM
TERMOMINERALNIH VODA GRAČANICE
FUAD ALIĆ:
DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA U OBLASTI
VODOSNABDIJEVANJA I MOGUĆNOST DOBIJANJA NOVIH
KOLIČINA PITKE VODE NA PODRUČJU OPĆINE GRAČANICA
RUSMIR DJEDOVIĆ:
NEKE PERSPEKTIVE VODOSNABDJEVANJA OPĆINE
GRAČANICA
RUSMIR DJEDOVIĆ:
RAZVOJ PROSTORNOG URBANISTIČKOG PLANIRANJA
GRADA I OPĆINE GRAČANICA
FIKRET HASANBAŠIĆ:
NEKE NARODNE IGRE, OBIČAJI I VJEROVANJA S PODRUČJA
GRAČANICE
IBRAHIM HASANBEGOVIĆ:
ZABORAVLJENI SEOSKI PRIZORI I OBIČAJI
EDHEM MULABDIĆ:
LIKOVI ZAVIČAJA: HADŽI HAFIZ HASAN EF. HADŽEFENDIĆ I
MUHTAR IBRAHIM ŠAKO IZ MALEŠIĆA
Z
a
v
i
č
a
j
Dr. Amir Baraković
GEOTERMALNA
ENERGIJA SA
POTENCIJALOM
TERMOMINERALNIH
VODA GRAČANICE
I
ntenzivan razvoj proizvodnje i potro-
šnje energije u svijetu, koja se još uvi-
jek podmiruje iz konvencionalnih, ugla-
vnom neobnovljivih izvora energije, u veći-
ni zemalja svijeta nameće potrebu dugoro-
čnog planiranja, iznalaženja i korištenja no-
vih izvora energije. Pri tome se vodi računa
da su ti izvori obnovljivi i da ne zagađuju ži-
votnu okolinu.
Uz solarnu, eolsku (vjetar) i tidalnu (pli-
ma i oseka) energiju, geotermalna energija
zauzima
sve istaknutije mjesto u cjelini napora čo-
vječanstva da pronađe zadovoljavajuće rješe-
nje za problem obezbjeđenja dovoljnih koli-
čina energije, koja pored hrane i sirovina,
spada među vitalne egzistencijalne probleme
ljudskog rada uopšte.
Izvori geotermalne energije se koriste u ra-
zličitim područjima ljudskog djelovanja, a
među njima, sve više, i za proizvodnju elek-
trične energije. Najveći napori se i čine u
ovom pravcu, jer osim što je deficitaran, ovaj
vid energije je pogodan za transport na veli-
ka rastojanja.
Prognoza razvoja potrošnje i
proizvodnje energije u svijetu
Na osnovu podataka sa kongresa Svjetske
konferencije za energiju (New Delhi, 1983.),
ZAVIÈAJ
13
sačinjena je prognoza buduće
proizvodnje i potrošnje ener-
gije u svijetu (“Energetski bi-
lans svijeta 2000-2020.”). U
tom dokumentu predviđene
su značajne promjene u budu-
ćoj strukturi energetske potro-
šnje u svijetu:
• porast će učešće uglja
sa 25% u 2000.na 35% u
2020,
•nuklearne energije sa 8%
u 2000. na 13% u 2020,
• hidroenergija i prirodni
gas će zadržati približno
isto učešće (hidroenergija
5 - 6% i prirodni gas 17 -
18%),
• znatno će porasti uče-
šće novih izvora energije
(3% u 2000. i 6% u 2020.),
• opada učešće nañe sa 40% u 1978 na,
30% u 2000, i ispod 20% u 2020.godini,
• smanjuju se nekomercijalni izvori ener-
gije (bio masa i sl.) sa 11% u 1978.godi-
ni na 5% u 2020.godini, ali sa daljim eko-
loškim posljedicama zbog narušavanja
šumskog sistema.
Po svim prognozama, predviđa se dosta brz
porast potrošnje novih i obnovljivih vidova
energije: hidroenergija, energija sunca, vje-
tra, geotermalni izvori, plima i oseka i dr.
Njihovo učešće će se povećati sa 3% u 2000,
na 6% u 2020. godini (slika 1).
Razvoj potrošnje energije na prostorima
ex Jugoslavije i Bosne i Hercegovine sagleda-
van je do 2000.godine. Prema tim prognoza-
ma, potrošnja energije u 2000.godini trebalo
je da iznosi 119 miliona tona ekvivalentnog
uglja (t.e.u.) godišnje, a u Bosni i Hercegovi-
ni 33 miliona t.e.u. Procjena je da se iz geo-
termalnih izvora u BiH, u 2000.godini, moglo
zahvatiti 300 - 400 MW, u ex Jugoslaviji 1.500
MW, i u svijetu od 30 do 50 hiljada MW i to
samo iz prostora u kojima se pare visokog
pritiska nalaze blizu površine zemlje.
Ovakva prognoza ostavlja značajan prostor
istraživačima, koji bi trebalo da ponude pro-
grame korištenja istraženih i programe istra-
živanja novih potencijalnih izvora geoter-
malne energije.
Geotermalna energija
Geotermalna energija je resurs koji se u ra-
zličitim koncentracijama nalazi u svim ze-
mljama i na svim kontinentima.
Ona obuhvata toplotu sadržanu u stijen-
skim kompleksima i fluidima-vodama, para-
ma, rastopima, koji se javljaju u različitim du-
binama ispod površine zemlje.
Postoje tri opšte grupe geoloških sredina u
kojima se javljaju geotermalne pojave:
1.Kompleksi vulkanskih stijena, obrazovanih
od pliocena do danas u zonama sada akti-
vnih vulkana. Geotermalni fluidi, vode i
tople pare, temperatura do 230
o
C, rjeđe
i više, su vezani za lave i raznovrsne pi-
Slika 1. Struktura buduće potrošnje energije u svijetu (SKE, 1983)
GRAČANIČKI GLASNIK
14
voklastične materijale, te frakture u ovim
tvorevinama.
2.Regioni koji se nalaze u zonama razlama-
nja i nabiranja. Velike pukotine služe kao
putevi duž kojih geotermalni fluidi do-
laze na površinu. Na takav način izbija-
ju vode, uglavnom, temperatura 80 do 90
o
C (npr. centralna Afrika).
3.Debeli sedimentni kompleksi u bazenima
različite veličine, unutar kontinenata sa-
drže brojna ležišta toplih voda. Te su vode
često pod velikim pritiskom, pomiješa-
ne sa gasovima i parama i uglavnom se
mogu ekonomski eksploatisati.
Geotermalna energija uslovno spada u
obnovljive izvore energije. Po tome se ono
razlikuje od fosilnih goriva (ugalj, nafa, gas,
bituminozne stijene) i nuklearnih sirovina
(uran, torijum) čije su rezerve ograničene i
neobnovljive.
Osnovne geološke i
hidrogeološke karakteristike
termalne vode općine
Gačanica
Od 1979. do 1992. godine izvo-
đena su intenzivna geološka, geo-
fizička i hidrogeološka istraživa-
nja te strukturno-istražna i eksplo-
ataciona bušenja kao i izučavanja
kvaliteta, fizikokemizma, indika-
cija i primjene termomineralnih
voda na općini Gračanica. Značaj-
niji rezultati istraživanja su dati u
brojnim programima, projektima,
elaboratima i studijama. Cilj ovog
rada je da pokaže osnovne rezulta-
te tih istraživanja.
Litostratigrafsko-tektonske
karakteristike
Šire područje Gračanice pripa-
da graničnom području centralne
ofiolitske zone i geotektonske je-
dinice unutrašnje-dinarskih hor-
stova i rovova sjeverne Bosne, koje odjelju-
je sprečanska rasjedna zona. Dijabaz-rožnja-
čki i ultramafitski kompleks stijena je presje-
čen ovim dubokim rasjedom, koji je nastao u
oligomiocenu, te kasnije višefazno regeneri-
ran, a i danas predstavlja neotektonski akti-
vnu zonu. Ova zona je ujedno i aktivna ko-
munikacija ascendentnog konvektivnog kre-
tanja termomineralnih voda i markirana je
- hidrografski, orografski, litološki, tekton-
ski, stratigrafski i geotermski. Ona predstavlja
najdublji rasjed u bivšoj SFRJ, definiran geo-
fizikom, kao jedna od najznačajnijih poziti-
vnih hidrogeotermalnih anomalija. Centralni
ofiolitski melanž izgrađuju ultramafiti, bazi-
čni eruptivi i efuzivi, a od sedimenata klastiti
i rožnaci. Preko različitih članova ofiolitskog
melanža leže diskordantno kredni i tercijar-
ni sedimenti.
Dijabaz-rožna formacija, ultramafiti i efu-
zivi varijeteti DRF leže s obje strane rijeke
Slika 2. Shema jednostavnog hidrodetermalnog ležišta (E.
Berman, 1978)
ZAVIÈAJ
15
Spreče na trijaskim krečnjacima, koji su akvi-
feri termomineralnih voda. Dokazani su, ta-
kođer, i slučajevi da neogeni i fluvijalni sedi-
menti leže direktno na trijaskim krečnjacima,
što je veoma povoljno za pliće bušenje i jefi-
nije zahvatanje resursa.
U ovom terenu uočava se kompleksnost
geološke građe i posebno strukturno-tekton-
skog sklopa terena s postojanjem starih, rege-
neriranih i mladih rasjeda s neujednačenim
i velikim skokovima, dokazanim geologijom,
geofizikom i bušenjem. Krovinu krečnjacima
čine različite stijene: aluvion, pliocen, jurske
vulkanogeno-sedimentne stijene i ultramafi-
ti. Skokovi rasjednih blokova su različite veli-
čine, što se očituje u različitim dubinama do
trijaskog krečnjaka i na bliskim udaljenosti-
ma, koji se kreću od 14,5 m (GB-1) do maksi-
malno 347,3 m (GB-4), dok na GB-5 nisu na-
bušeni ni na 621,7 m od površine terena. De-
bljina krečnjačkog kolektora je nepoznata, jer
nigdje nije nabušena njegova podina. Najve-
ća debljina krečnjaka je dokazana na bušoti-
ni GB-3 i iznosi 376,2 m, što ukazuje na veli-
ku produktivnost kolektora.Postoje brojni te-
ktonski blokovi: blok GB-3 spušten je prema
bloku GB-1 i GB-2 za oko 80 m, a bušotina
GB-4 je u duboko spuštenom krečnjačkom
rasjednom bloku za oko 320 m prema bloku
GB-1 i GB-2 ili 240 m prema bloku GB-3.
U krečnjacima postoje brojni iregularni,
u prostoru pukotinski sistemi prije i nakon
kristalizacije kalcita, što ukazuje na razne te-
ktonske faze i neotektonsku aktivnost. Geolo-
ški i geofizički podaci ukazuju također na slo-
ženost litostratigrafije i tektonike i na širem
prostoru izvan lokacija bušenja.
Hidrogeološke
karakteristike
Složenost geolo-
gije i tektonike re-
zultira u komplek-
snom formiranju
hidrogeoloških ka-
rakteristika, režima
i dinamike podze-
mnih voda. Osnovne karakteristike izvede-
nih bušotina s aspekta hidtrogeoloških para-
metara su prikazane na tabeli.
Akumulacije termomineralnih voda javlja-
ju se u trijaskim krečnjacima i kvarc-karbo-
natnim stijenama, s arteškim hidrauličkim
mehanizmom u sprečanskoj rasjednoj zoni u
kojoj se vrši ascedentna konvekcija iz još ne-
poznatih dubina. Vode su generalno krovno
baražirane dijabaz-rožnom formacijom i ul-
tramafitima, te tercijarnim sedimentima, koji
uredno predstavljaju podinske barijere de-
scendentnom kretanju običnih voda, te su na
taj način zaštićene od hlađenja i zagađenja. U
blizini postojećih bušotina ne može doći do
infiltracije običnih površinskih i podzemnih
voda u krečnjački akvifer, te su temperatura
i kemizam termomineralnih voda sačuvani i
zajamčeni.
Prilivi voda na bušotinama u krečnjacima
su na raznim dubinama i u najvećem broju
hidraulički nezavisni, u prirodnom režimu
prije bušenja.To dokazuju različite tempera-
ture, pritisci i fiziko-kemizam voda tokom
bušenja. Iz ovog se vidi, da postoji i inter-
stratifikacijska, horizontalna do subhorizon-
talna kaverznost i ispucalost krečnjaka na ra-
znim dubinama, koja je izraženija od rasje-
dne, koja daje ascendentnu konvekciju ver-
tikalnim komunikacijskim drenovima. Ovo
opravdava provođenje dubljih bušenja u kre-
čnjakčki kolektor, jer će se time dobiti veće
količine vode.
Izdašnosti, temperature i snage bušotina su
različite: bušotine u krečnjacima imaju tem-
Bušotina
Godina
izgradnje
Dubina
(m)
Izdašnost
(l/s)
Pritisak
(bar)
Temp.
(º C)
Snaga
(MW term)
GB-1 Boljanić 1979 73,5 3 0,7 24,5 0,16
GB-1 Kakmuž 1979 76,0 30 2,3 38 3,6
GB-2 Kakmuž 1980 103,0 20 2,3 39 2,3
GB-3 Sočkovac 1985/86 481,1 25 1,8 37,5 2,9
GB-4 Gračanica 1986/88 600,0 25 1,5 37 2,9
GB-5 Gračanica 1988/1989 621,7 5 - 0,3 23
GB-6 Sočkovac 1989/90 200 120 1,2 39 14,1
GRAČANIČKI GLASNIK
16
perature od 37 - 39 º C, najveću snagu od 14
MW term. ima eksploatacioni bunar GB-6,
dubine svega 200 metara. Snage na bušotina-
ma su niže zbog malenog prečnika bušenja.
Akviferi hidrogeotermni-trijaski krečnjaci
su masivni, iregularno karstificirani po ver-
tikali i horizontali, veoma vodopropusni i ve-
oma vodoobilni kolektori termomineralnih
voda. Imaju izraženu palo i recentnu karsti-
fikaciju, te sekundarnu disolucionu karstnu
poroznost.
Termomineralne vode su stare vode, pre-
dnuklearne po triciju, a po
14
C stare 20.000
do 40.000 godina, spore vodozamjene i cirku-
lacije, ali atmosferskog porijekla, prihranju-
ju se iz hipsometrijski viših dijelova Ozrena
i okolnih planina. Vode iz dubljih horizonata
bušotina imaju nešto uvećanu temperaturu i
nižu mineralizaciju te veći priliv (GB-6), što
također opravdava dublja bušenja.
Plinski faktor voda GWR = 1,5 - 2,5, a plin
je cca 99% čist CO
2
od svih slobodno eksha-
lirajućih plinova, arteški pritisak na ušću bu-
šotina u krečnjacima je od 1,2 do 2,3 bara.
Karakteristično je, da u Sočkovcu, Kečkov-
cu, Bunarima, a vjerovatno i na više lokacija
u koritu rijeke Spreče postoje ekshalacije CO
2
vez voda, što znači, da se može bušotinama
zahvatiti i samo plin.
Kako su krečnjaci nosioci visoko produ-
ktivnih akumulacija termomineralnih voda i
CO
2
, to je otkrivanje njihovog položaja, pro-
stranstva, dubine te hidrogeoloških karakteri-
stika od relevantnog značaja za istraživanje i
zahvatanje, te definiranje kvantiteta, kvaliteta
i primjene resursa.
Hidraulički, hidrokemijski i hidrotermički
režim voda na bušotinama pokazuje stalnost
ovih parametara u vremenu.
Fiziko-kemizam i kvalitet voda
Termomineralne ugljično-kisele vode Gra-
čanice su hipertermalne, mineralne HCO
3
-
Ca-Na-Mg tipa, kisele sa sadržajem rastvo-
renog CO
2
od 200 - 620 mg/l, sa slobodnim
CO
2
od 2 l/l vode s povećanim sadržajem
SiO
2
i HBO
2
i željeza s bogatim sadržajem
efektivnim mikroelemenata, s mineralizaci-
jom 3,5 g/l, blago radioaktivne, tempreture
voda su od 37 - 39 º C , sadržaj rastvorenog i
slobodnog CO
2
je 98 - 99%.
Vode iz kvarc-karbonatnih i łrečnjačkih
kolektora na GB-4 su međusobno slične, što
ukazuje na zajedničko porijeklo iz primarnog
akvifera ili na hidrauličku vezu između ova
dva horizonta. Postoje i različite temperatu-
re priliva voda na svakoj bušotini, ali one ne
prelaze 3º C (GB-4).
Termomineralne ugljično-kisele vode Bo-
ljanića su hipertermalne, mineralne, HCO
3
-
Na-Ca kiselice, sa sadržajem rastvorenog
CO
2
od 470 - 1770 mg/l sa slobodnim CO
2

od 1,5 l/l vode s povećanim sadržajem SiO
2
i
HBO
2
i bogatim sadržajem efektivnih mikro-
elemenata, s mineralizacijom od 3,3 - 4,8 g/l,
blago radioaktivne, temperature 24,5º C. Sa-
držaj rastvorenog i slobodnog ugljičnog dio-
ksida je oko 98%.
Iz izloženog se vidi da postoje fluktuaci-
je fiziko-kemizma po raznim dubinama pri-
liva voda na bušotinama i u vremenu, ali ove
oscilacije ne ugrožavaju kvalitet voda.
Indikacije i primjena voda
Indikacije i primjena voda atestirana je i
verificirana od većeg broja eminentnih insti-
tucija ex Jugoslavije. Balneološko-medicinske
analize tih voda obavile su nadležne instituci-
je iz Sarajeva, Zagreba i Maribora i sve su dale
istovjetne rezultate.
Istraživanja indikacija i primjene resursa
pokazala su širok dijapazon korištenja kao
što su: korištenje voda za liječenje, u balne-
ologiji, terapeutici, rehabilitaciji, rekreaci-
ji, zdravstvenom turizmu i sportu, flaširanje
stolne mineralne vode, energent u poljopri-
ZAVIÈAJ
17
vredi (uzgoj puževa, školjki, riba, gljiva, pe-
radi, stoke, cvijeća, povrća i dr.), toplifikacija
industrijskih i stambenih prostora, ekstrakci-
ja CO
2
iz voda, upotrebu inkrustata za dohra-
njivanje peradi i kao gnojivo.
Indikacije voda za liječenje su: probavni or-
gani, poremećaji u aciditetu i sekreciji sluzni-
ce probavnih organa, žuč i žučni putevi, srce
i krvne žile, lokomotorni sistem, širok dija-
pazon reumatičnih bolesti, bolesti metaboli-
zma, dijabetes, bubrežna oboljenja, liječenje
u kućnoj njezi. Primjena voda bi bila: kade,
kupke, tuševi, bazeni, pijenje, inhalacije, ku-
pke sa CO
2
.
Budući da se na desnoj strani rijeke Spreče
može izvesti bunar, koji bi dao 100 l/s, T
v
= 37
º C, pažnju zaslužuju kvantificirani parametri
korištenja te vode u balneologiji, termoener-
getici (zagrijavanje prostora i staklenika) i ek-
sploataciji CO
2
;
Balneološka primjena:
• za bolesnike: 25 kada + 2,2 bazena,
• za zdravstveni turizam: bazen, tuševi,
• za rekreaciju: 2 bazena, tuševi – ukupno
5.536 osoba, utrošak vode 50 l/s;
Energetska primjena:
• korištenje balneološki tretiranih voda (Q
= 50 l/s, Tv = 27,5 º C). Snaga za toplifi-
kaciju bi bila referentno s 11º C 3,2 MW
term.,
• korištenje 100 l/s, tv = 37 º C, snaga =
10,8 MW term u dvije alternativne va-
rijante: prva, za zagrijavanje stambenog
i poslovnog prostora. (moglo bi se grija-
ti 77600 m
2
ili 1200 dvoiposobnih stano-
va, pojedinačne kvadrature 65 m
2
) i dru-
ga, za zagrijavanje staklenika – od 1,6 do
3,8 ha staklenika.
Zagrijavanje bi se vršilo u toplinskim pum-
pama. Energetski komparativni parametri
snage 10,8 MW term su: 11800 t ekv. uglja/
god = 8180 t ekv. nafe/god = 37800 t uglja
tipa Kreka/god.Iz izloženog se vidi da se vode
kao energent mogu koristiti i nakon balne-
ološkog tretmana, ali je tada snaga 6,8 MW
term.
Ekstrakcija CO
2
: za plinski faktor GWR =
2 iz bunara sa 100 l/s vode dobija se 200 l/
s CO
2
.
Ako pretpostavimo da je to zbog raznih gu-
bitaka 150 l/s plina = 300 g/s ili 25,8 t CO
2
/
dan. Svi navedeni podaci jasno ukazuju na
opravdanost izrade većeg broja eksploatacio-
nih bunara na termomineralne vode s uglji-
čnim dioksidom.
Prognozni potencijal termomineralnih
voda
Prema sadašnjim saznanjima, akumulaci-
je termomineralnih voda prostiru se u poja-
su uz rijeku Spreču do Suhog polja, pa preko
Gračanice prema Miričini. Pitanje kontinual-
nog prostiranja sada je otvoreno kao i dubina
do krečnjaka, te produktivnost karbonatnog
kolektora. Na istok, prema Lukavcu, ovi akvi-
feri vjerovatno duboko zaliježu, dok se u zoni
Gračanica - Suho Polje mogu očekivati manje
dubine do trijaskih akvifera. Bez istražnih bu-
šotina nije moguće projektirati i odrediti lo-
kaciju i dubinu bušenih bunara kao optimal-
nih eksploatacionih vodozahvata.
U sprečanskoj rasjednoj zoni moguće je za-
hvatiti vode sa barem dvadesetak bunara ori-
jentacionih dubina od 300 -1000 m, sa snaga-
ma od 4 - 14 MW term, što bi dalo snagu od
oko 200 MW term.
Na relativno malom istražnom prostoru
postojećih bušotina uočljive su različite dubi-
ne do krečnjačkih akvifera, koje se kreću od
20 - 347 m od površine terena, a što opredje-
ljuje dubine bunara. Slične situacije se mogu
očekivati i u ostalim perspektivnim zonama
istraživanja. Svakako, moguća su i pozitivna
iznenađenja, kao na primjer da je dubina do
kolektora malena, kakav je slučaj na bušoti-
nama GB-1 i GB-2, što bi veoma pojefinilo
GRAČANIČKI GLASNIK
18
zahvatanje voda. Iz ovog se vidi da je krucijal-
ni zadatak determinirati ovakve zone.
Najvjerovatnije je da će buduće intenzivno
korištenje voda biti po sistemu produkciono-
reinjekcionih bunara, čime će se omogući-
ti sprečavanje pada energetskog potencijala
na bušotinama, odnosno korištenje voda sto-
tinama godina, te djelovati eokološki poziti-
vno, jer će se iskorištena voda vraćati u akvi-
fer. Na ovaj način racionalizirat će se i broj
potrebnih bunara te korištenje učiniti veoma
ekonomičnim.
Ako bi se nabušili višeenhalpijski fluidi, a
što ima smisla da se ispita, to bi učinilo istra-
živanja, zahvatanja i eksploataciju voda još
efikasnijim.
Pravci daljnjih istraživanja
Nivo istraženosti i korištenja voda omo-
gućuje definiranje prioritetnih pravaca dalj-
njih istraživanja s desne strane rijeke Spreče,
koji bi se, između ostalog, sastojali u definira-
nju položaja - dubine, prostranstva, te hidro-
geoloških karakteristika trijaskih krečnjaka
kao glavnih akvifera termomineralnih voda
i CO
2
. Prema sadašnjim spoznajama, ovdje
mogu po dubini biti slijedeći slučajevi odno-
sa predmetnih akvifera i njihove krovine:1)
al-M
3
-peridotiti-T
2
,
3
2) Pl
1
-M-P
c
-K
2
-K
2
-J-T
2,3
,
3) pi-m-j-t
2,3
, 5) J-T
2,3
, 7) al-T
2,3
.
Zaključak je da mogu biti veoma raznoli-
ke dubine do trijaskih krečnjaka i da bi bile
najpovoljnije lokacije ad7), kakav je slučaj
na GB-1 i GB-2, ali pod uvjetom, da u bli-
zini nema gubitaka iz izdani u vidu ekshala-
cija CO
2
ili izvora termomineralnih voda na
površini terena. Zone daljnjih istraživanja bi
bile: 1 - područje oko bušotine GB-4, 2 - Bare,
3 - Lendići, 4 – Pribava - Gračanica, 5 - Mala
Brijesnica, 6 - Lendići-Stjepan Polje, 7 - Pri-
bava-Orahovica.
Prioritetni pravci istraživanja bi bili slije-
deći:
• izrada prvog probno-eksploatacionog
bunara na desnoj strani rijeke Spreče,
• geološko-hidrogeološka evaluacija svih
dosadašnjih radova,
• izrada 3-4 strukturno-istražne bušotine i
njihovo pretvaranje u probno-eksploata-
cione bunare,
• prognoza postojanja višeenthalpijskih
fluida i mogućnost njihovih zahvatanja,
• elaboriranje radova, bilansiranje voda,
režim korištenja i zaštita i
• izrada novih bunara.
Sada bi prioritetni zadatak bio izrada prvog
probno-eksploatacionog bunara s desne strane
Spreče, kojim bi se najbrže i najekonomični-
je zahvatili ovi resursi i omogućilo njihovo
polivalentno korištenje.To je, ustvari, condi-
tio sine qua non bilo kojih budućih radova,
odnosno to bi trebalo da bude prvi posao.
Zaključak
Rezultati istraživanja, zahvatanja i korište-
nja termomineralnih voda i CO
2
Gračani-
ce omogućuju u sadašnjim uvjetima nasta-
vak ratom prekinutih aktivnosti, te definira-
nje adekvatnog i sigurnog pristupa radu kao
i provođenje istraživanja na desnoj strani ri-
jeke Spreče.
Dubina bunara bi bila 800 m u području
bušotine GB-4 Ćelahuša sa prognoznim po-
tencijalom Q = 100 l/s, t
v
= 37 º C, p = 2 bara,
snage 10,8 MW term i 25 t CO
2
/dan. Alter-
nativno, ova bi snaga mogla zagrijavati 1200
dvoiposobnih stanova ili 1,8 - 3,6 hektara sta-
klenika toplinskim pumpama, uz korištenje
ugljičnog dioksida.
Termomineralne vode sa CO
2
javljaju se u
području velike i duboke sprečanske rasjedne
zone, na kontaktu ofiolita i horstova i rovo-
va - što je najveća rasjedna zona u ex Jugo-
slaviji.
Termomineralne vode akumulirane su u
trijaskim krečnjacima - glavnim akviferima,
koji se protežu u izduženom, jako tektonizi-
ranom pojasu od Suhog Polja, preko Grača-
nice, prema Miričini i dalje na istok. Riječ je o
jednoj od najvodoobilnijih akumulacija ovih
ZAVIÈAJ
19
termi, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i na
prostoru bivše Jugoslavije.
Složenost geologije i hidrogeologije zahtje-
va polidisciplinaran, fazni pristup istraživa-
njima. Osnovni pristup u zahvatanju resursa
je u bušenju bunara kao optimalnih vodoza-
hvata u trijaskim, veoma vodoobilnim kole-
ktorima ovih sirovina.
Zone daljnjih istraživanja bi bile nizvodno
od Gračanice, prema Suhom Polju i uzvodno
Sprečom, prema Miričini, a pravci daljnjih
istraživanja bi bili:
• izrada prvog bušenog bunara u području
Ćelahuša,
• geološko-hidrogeološka evaluacija dosa-
dašnjih radova,
• izrada bušotina i bunara,
• prognoza postojanja hidrogeotermi viših
energetskih nivoa,
• bušenje novih bunara i
• elaboriranje, bilansiranje i zaštita resursa.
U ovoj zoni moglo bi se izvesti barem 20-
ak bunara, s pjedinačnom snagom od 4 - 14
MW term. U budućnosti bi se korištenje re-
sursa odvijalo sistemima produkcije i reinje-
kcije, što omogućuje trajnost objekata, spre-
čavanje pada energetskog potencijala na bu-
šotinama i zaštitu ekologije. Rok izvođenja
ovih radova će ovisiti o konzumaciji resursa,
a sada se procjenjuje na dvadesetak godina.
Termomineralne vode su atestirane kao ve-
oma vrijedne hidroterme. Prema dokazanom
kvalitetu i indikacijama imaju veoma širok
dijapazon primjene u balneoterapeutici, re-
habilitaciji, zdravstvenom turizmu i rekreaci-
ji, kao termoenergent u poljoprivredi, stočar-
stvu, za zagrijavanje zatvorenih prostora, za
ekstrakciju CO
2
i flaširanje voda.
Dosadašnji stupanj istraženosti opravdava
planirani pristup i prioritetne pravce istraži-
vanja bez grešaka u tehnološkom i kronolo-
škom kontinuitetu i omogućuje prognozira-
nje povoljnih rezultata istraživanja, zahvata-
nja i korištenja ovih sirovina. Sadašnja otvo-
rena pitanja i problemi pri korištenju resursa
nisu prepreka zacrtanim radovima, već omo-
gućuju postizanje boljih rezultata.
LITERATURA
1. Baraković, A. (1987)Geološke karakteristike
šireg područja Gračanice sa posebnim osvr-
tom na prirodne resurse, Okrugli sto Termo-
mineralni resursi na području općine Gra-
čanica, kao osnov podsticaja razvoja malih i
srednjih preduzeća”., Zbornik radova, RGGF-
a Tuzla, 1997. godine.
2. Baraković, A. (1996) Prirodni resursi Treba-
ve, nemetalične mineralne sirovine, Gračani-
čki glasnik, broj 2., Gračanica, 1996.godine.
3. Baraković, A. (2001)”Hidrogeološki parame-
tri aluviona donjeg toka rijeke Spreče, loka-
litet Stjepan Polje sa determinacijom valo-
rizacije podzemne vode”. Rudarstvo, nau-
čno-stručni časopis. Rudarski institut Tuzla,
2001.godine.
4. Baraković, A. (2003)Kaptažna potencijalnost
izdani Sklop, općina Gračanica sa determi-
nacijom kvaliteta podzemne vode”. Zbornik
radova RGGF-a Tuzla, 2003.godine.
5. Baraković, A. (2003)Kaptažna potencijalnost,
kvalitativne karakteristike i hidrogeološki
parametri izdani podzemnih voda lokaliteta
Seljanuša općina Gračanica. Zbornik radova
RGGF-a, Tuzla, 2003. godine.
6. Baraković, A. (2002)Geotermalni energetski
resursi u Bosni i Hercegovini”. Novi energen-
ti u BiH.. Ljetni univerzitet u Tuzli. Naučna
prezentacija, RGGF-a u Tuzli, 2002. godine.
7. Mešković, A. Baraković, A. (2003) Hidroge-
ološko-klimatske odlike gornjeg toka rijeke
Drijenče i šire, u funkciji pojave oligomine-
ralne ljekovite vode “Muška voda Kladanj” i
podzemnih pitkih voda. “Rudarstvo”, Rudar-
ski institut, Tuzla, 2003. godine.
8. Miošić, N. (1997) Termomineralne vode op-
štine Gračanica, Okrugli sto: Termomine-
ralni resursi na području opštine Grača-
nica kao osnov podsticaja razvoja malih i
srednjih preduzeća (Gračanica, 5. 6. 1997.),
Gračanički glasnik, br. 4., Gračanica, 1997.
GRAČANIČKI GLASNIK
20
Fuad Alić
DOSADAŠNJA
ISTRAŽIVANJA U OBLASTI
VODOSNABDIJEVANJA
I MOGUĆNOST
DOBIJANJA NOVIH
KOLIČINA PITKE VODE
NA PODRUČJU OPĆINE
GRAČANICA
O Gračanici
Opština Gračanica prostire se na 219,5 km
2

u sjevero-istočnom dijelu Bosne i Hercego-
vine, odnosno na krajnjem zapadnom dijelu
Tuzlansko-podrinjskog kantona. Graniči se
sa jugoistoka opštinom Lukavac, sa juga op-
štinom Maglaj, sa zapada opštinom Doboj, sa
sjevera opštinom Gradačac i sa istoka opšti-
nom Srebrenik. Zahvata, dakle, dolinu Spre-
če i dijelove planine Trebava kao veće geo-
grafske cjeline u takozvanom peripanonskom
priposavskom pojasu. Na tom prostoru danas
živi 56.040 stanovnika u 14.011 domaćinsta-
va. Gradsko područje Gračanice sa prigrad-
skom mjesnom zajednicom Pribavom, koju
pokriva gračanički vodovodni sistem, broji
preko 19.000 stanovnika.
Ekonomski razvoj opštine Gračanica za-
sniva se na poljoprivrednoj proizvodnji i do-
sta razvijenoj industriji malih i srednjih pre-
duzeća. Gračanička takozvana mala privreda
je nadaleko poznata po svom intenzivnom
razvoju, kao i po većim kapacitetima za pre-
radu kože, tekstila, metala, drveta itd.
Ubrzani razvoj grada i Opštne nije u do-
voljnoj mjeri pratio i razvoj infrastrukture, pa
ni vodosnabdijevanja.
O vodovodu Gračanica
U gradu Gračanici dugo je vremena bio
prisutan problem vodosnabdijevanja stano-
vništva i privrede. Iako su u periodu od 1962.
godine pa do danas ulagana znatna materi-
jalna sredstva u izgradnju i povećanje kapa-
citeta gradskog vodovoda, razvoj vodoopskr-
be, objektivno, nije mogao pratiti dinamičan
tempo društveno-ekonomskog razvoja gra-
da, u prvom redu zbog ograničenih izdašno-
sti lokalnih izvorišta, slabog i dotrajalog vo-
dovodnog sistema, zatim neodgovarajućeg
planiranja, nedovoljno studioznog i stručnog
prilaza rješavanju te problematike.
Prvi javni vodovod u gradu Gračanici
izgrađen je 1936. godine, kaptiranjem izvora
Hadžina voda, izgradnjom pumpne stanice sa
rezervoarom V= 87 m3, potisnog voda od li-
veno-željeznih cijevi promjera 80 mm, rezer-
voar u “Varoši” V = 67 m3 i razvodne mre-
že u centru grada, takođe od liveno-željeznih
cijevi, promjera od 50 do 100 mm. Kapacitet
ovog vodovoda bio je ograničen izdašnošću
njegovog izvorišta i iznosio je cca 1,1 litar/
sec. Služio je isključivo za obezbjeđenje pitke
vode na javnim česmama u gradu, a na njega
je bilo priključeno i par javnih objekata.
U 1963. godini izgrađen je novi vodovod sa
zahvatom vode na vrelu Ilidža u Sokolu, do-
vodnim vodom od azbestno-cementnih cije-
vi, promjera 200 mm, rezervoarom na Gaju,
zapremine V= 2x200 m3 i glavnim distributi-
vnim vodom, takođe, od azbestno-cementnih
cijevi, promjera 150-300 mm, na potezu re-
zervoar Gaj - Dom zdravlja. Da bi se obezbi-
jedio propisani kvalitet vode, u 1978. godini
izgrađena je na Gaju filter-stanica, kapaciteta
30 l/sec, ali je to postrojenje brzo prestalo sa
radom zbog neodgovarajućeg tehničkog rje-
šenja. Konačno, u 1979. godini, na gračanički
ZAVIÈAJ
21
vodovod priključen je jedini još preostali slo-
bodni izvor u bližoj okolini Gračanice - izvor
“Škahovica”, kapaciteta 2-4 l/sec. Zbog znatno
većih potreba za vodom i velikih gubitaka u
razvodnoj mreži, efekti te investicije gotovo
se nisu ni osjetili.
U 1980. godini otkri-
veno je bogato i stabilno
izvorište pitke vode na lo-
kalitetu Kamenoloma (Pa-
šalići), koje je u narednoj,
1981. godini, izgradnjom
crpnih stanica i potisnog
voda, uključeno u gradski vodovod. Ovi bu-
nari, koji su u eksploataciji, daju godišnje cca
700.000 m3 pitke vode. U 1995. godini zahva-
ćena je voda iz bušenog bunara “Seljanuša” i
odmah uključena u sistem vodosnabdijeva-
nja grada. U sklopu tog zahvata, na vodovo-
dni sistem Gračanice priključena je i prigrad-
ska mjesna zajednica Pribava, koja broji 2.000
stanovnika.
U 1988. godini na gradski vodovod je pri-
ključen izvor “Zmajevac” iz Sokola, kapaciteta
1-2 l/sec. Nakon nabrojanih zahvata, gradski
vodovod koristi prirodne izvore Ilidža, Vrela i
Zmajevac iz Sokola, zatim izvor Škahovica iz
Škahovice, te dva bunara Sklop II i Sklop III
iz Kamenoloma, bunar Seljanuša, kapaciteta 8
l/sec. i bunar Hadžina voda 2 l/sec. Kapacitet
prirodnih izvora, Vrela i Ilidže, u toku 6 zim-
sko-proljetnih mjeseci iznosi cca 25 l/sec., a u
toku 6 ljetno-jesenskih mjeseci oko 13 l/sec.
Zmajevac i Škahovica su kapaciteta 4 l/sec,
odnosno 2,5 l/sec za vrijeme suše.
Prosječan dotok u rezervoar sa svih priro-
dnih izvora u sušnom periodu iznosi 15 l/sec.,
a u kišnom periodu 33 l/sec.
Kapacitet bunara u Kame-
nolomu je u minimumu 22
l/sec, dok se u ljetnom peri-
odu zahvata znatno više, oko
30 l/sec (tabela 1). U izuze-
tno lošim hidrološkim godi-
nama prosječno date mini-
malne izdašnosti izvorišta mogu biti manje
za cca 30% od iskazanih.
U maju mjesecu 1998. godine, u funkciju
je pušten novi rezervoar za vodu V=1400 m3,
koji je unio novi kvalitet u snabdijevanju gra-
da vodom.
Jula mjeseca 1998. godine USAID je odo-
brio sredstva za Saniranje vodovodnog sistema
Gračanica s ciljem da se poboljša snabdijeva-
nje stanovništva vodom.
Program je obuhvatio radove na rekonstru-
kciji starih dotrajalih azbest-cementnih cije-
vi, zamjenu vodomjera i postavljanje mjera-
ča protoka na glavnim distribucionim vodo-
vima. Nakon njegove realizacije, rezultati su
bili evidentni, naročito na otklanjanju nevi-
dljivih kvarova na cjevovodima i instalacija-
ma. Do sada je pronađeno više od 180 takvih
kvarova Poboljšanje snabdijevanja grada vo-
dom je primjetno, naročito poslije zamjene
glavne linije od izvorišta iz Sokola. Međutim,
redukcije i dalje ostaju nužnost – najviše zbog
nedostatka dovoljnih količina vode. Od 1962
godine sukcesivno se razvijala i distribuciona
vodovodna mreža u gradu. Teškoće u razvoju
te mreže javljale su se uslijed neplanskog ur-
banog razvoj i neplanske gradnje na podru-
čju Gračanice. U proteklih četrdesetak godi-
na ugrađeno je oko 90 km mreže raznih pro-
fila i od raznog materijala (tabela 2.)
Sklop Soko
Škahovica i
Zmajevac
Soljanuša H.Voda Ukupno
Prosječna
godišnja
izdašnost
(l/s)
22 20 4 6,5 2 54,5
Tabela 1.
Čelik
Poc
cijevi
L:Ž: ACC PVC PEHD UKUPNO
Dužina
(m)
800 1500 680 3870 21.925 65.380 94.105
Tabela 2.
GRAČANIČKI GLASNIK
22
Ukupna zapremina rezervoarskog prosto-
ra u cijelom sistemu iznosi V=2200 m3 (za
vodovodni sistem Gračanica V=1800 m3,
za Pribavu V=300 m3 i za sistem Drafnići
V=100 m3.)
Da bi se poboljšalo snabdijevanje vodom
i sanirao vodovodni sistem Gračanica, neo-
phodno je riješiti još dosta problema, među
kojima se posebno ističe problem obezbjeđe-
nja novih količina vode i detekcija i otklanja-
nje nevidljivih kvarova.
Rezultati dosadašnjih istraživanja
potencijalnih izvorišta pitke vode na
području općine Gračanica
Rezultati dosadašnjih istraživanja potenci-
jalnih izvorišta pitke vode na području Op-
štine Gračanica, ukazuju na potrebu daljih
Redni
broj
Mjesna
zajednica
Orjentacioni
broj lokalnih
vodovoda
Da li
postoji
centralni
vodovod
Vrsta
izvorišta
centralnog
vodovoda
Da li izdašnost
izvorišta
zadovoljava
potrebe
Postoji li
mogogućnost
kaptiranja
novih izvora
Da li je
vršeno
istraživanje
na
podzemne
vode
Komentar
1 Stjepan polje 2 da
bušeni bunar
i prirodni
izvor
da da Da
Neophodna
rekonstr. distrib.
mreže
2 Malešići nekoliko da
bušeni bunar
i prirodni
izvori
ne ne Da
3 Lukavica
nekoliko po
zaseocima
da, za
centar MZ
prirodni
izvori
ne ne Ne
neophodni
istražni radovi
4 Babići 7 ne
prirodni
izvori
ne ne Ne
neophodni
istražni radovi
5 Škahovica 5 da
prirodni
izvori
ne da Ne
neophodni
istražni radovi
6 Soko nekoliko da
prirodni
izvori
ne
ne, samo
bolja
iskorištenost
Da
rekonstrukcija
sistema
7 Doborovci nekoliko da
bušeni bunar
i prirodni
izvori
ne ne Da
Nastavak
istraživanja i
rekonstrukcija
bunara
8 Džakule nekoliko ne
prirodni
izvori
ne ne Ne
neophodni
istražni radovi
9 Vranovići nekoliko da
prirodni
izvori
ne da Ne
Rekonstrukcija
sistema i istražni
radovi
10 Lohinja 2 da
prirodni
izvori
da ne Ne
Neophodna
rekonstr. distrib.
mreže
11 D.Orahovica 4 da
bušeni bunar
i prirodni
izvori
ne ne Da
Nastavak
istraživanja i
rekonstrukcija
sistema
12 G.Orahovica 4 da
prirodni
izvori
ne ne Ne
neophodni
istražni radovi
13 Miričina 1 da bušeni bunar da ne Da
14 Rašljeva nekoliko da
prirodni
izvori
ne ne Ne
neophodni
istražni radovi
15 Piskavica 3 da
prirodni
izvori
ne da Da
neophodni
istražni radovi
16 Prijeko Brdo 4 da
prirodni
izvori
ne da ne
neophodni
istražni radovi
Tabela 3. Pregled postojećeg stanja vodosnabdjevanja po mjesnim zajednicama
ZAVIÈAJ
23
kompleksnih, istraživanja tog resursa. To
podrazumijeva obezbjeđenje novih količi-
na vode i rješavanje problema distributivne
mreže na dugoročnoj osnovi, to je uslov ne
samo daljeg razvoja, već i opstanka na ovom
prostoru. Prvi istražni radovi počeli su 1978.
godine i traju do današnjih dana. Na rješava-
nju tog akutnog problema Gračanice do sada
su bile angažovane brojne istraživačke kuće.
U nastavku ovoga rada donosimo kraće po-
datke o rezultatima tih istraživanja po lokali-
tetima i nosiocima tih istraživanja:
1. Zavod za inženjersku i hidrogeologi-
ju Građevinskog fakulteta Sarajevo, Izvje-
štaj o rezultatima prethodnih hidrogeolo-
ških istraživanja na lokalitetima Pribava,
Karanovac, Sočkovac-Gračanica (Tomić M,
1978.godina)
Radove na istraživanju i obradi podata-
ka uradio je Zavod za inžinjersku geologiju
i hidrologiju Građevinskog fakulteta Saraje-
vo. Operativne radove, ispitno bušenje, di-
jelom ispitno crpljenje izvodilo je preduze-
će RO “Geoinžinjering” Sarajevo. Istraživa-
nje je obavljeno na lokalitetima Pribava, Ka-
ranovac i Sočkovac. Ugovoreni obim radova
obuhvatao je izradu po jedne istražne bušoti-
ne na sve tri lokaliteta, Fi 180/152 mm poje-
dinačne dubine.
a) Pribava
Obradom podataka, prikupljenih na opi-
tnim bušotinama B-1 i OB-1a, konstatovano
je da u zoni hidrogeoloških kolektora egzisti-
ra akumulacija koja obezbjeđuje zahvatanje
vode sa kapacitetom Q = 9 l/sek po crpnom
objektu, tipa bušenog vertikalnog bunara, Fi
450/350 mm. Ispitivanjem fizičko-hemijskih
i bioloških svojstava izdanske vode utvrđeno
je da slobodne izdanske vode sadrže povećan
sadržaj Fe-jona i da, u pogledu biološkog kva-
liteta, ne zadovoljavaju važeće propise za sna-
bdijevanje stanovništva vodom.
- Ispitna bušotina OB – l: Izvedena je do
dubine 30 metara sa profilom Fi 185 mm.
Ispitnim crpljenjem konstatovano je Q = 7,6
l/sek , sa sniženjem S = 6,1 metar.
- Ispitna bušotina OB-1a: dubine je 30
metara, bušena je sa profilom Fi 185 mm, cr-
pljenjem je ustanovljena izdašnost pijezome-
tra Q = 6,8 l/sek.
Uporednom analizom hidrološkog odno-
sa, utvrđeno je da se prihranjivanje izdani na
ovom dijelu terena, vrši podzemnim dotica-
njem slobodnih podzemnih voda iz zone mi-
opliocenskih i paleocenskih kolektora. Kole-
ktori podzemnih voda su sitnozrni do pra-
šinasti pliocenski pijesak i šljunak sa poviše-
nim sadržajem pjeskovite frakcije.
2. Geotehnički radovi Geološkog fakul-
teta Ljubljana, Izvještaj o hidrogeološkim
istražnim kaptažnim radovima za pitku
vodu na područiju Skupštine opštine Gra-
čanica (Miha M. 1980.godina)
Geološki zavod iz Ljubljane izbušio je na
lokalitetu Vjetrenica i Sklop dvije istražne
bušotine i tri bunara. Svim istražnim i kapta-
žnim radovima rukovodio je profesor Josip
Bać kao stručni savjetnik investitora. Istra-
žna buština Vjetrenica, dubine je 150,80 me-
tara, dok je Sklop – 1 dubine 176,00 metara.
Istraživanjem je ustanovljeno da je kolektor
krečnjak gornjokredne, odnosno paleocenske
starosti. Na lokalitetu Vjetrenica istražna bu-
šotina je pretvorena u eksploatacioni bunar
dubine 117,00 metara. Isto tako, na lokalite-
tu Sklop – 1 istražna bušotina je pretvorena
u eksploatacioni bunar dubine S 1 = 180,30
metara.
Na osnovu analogije spomenuta dva buna-
ra, S – 1 i bunara Vjetrenica, izbušen je bunar
Sklop – 2, dubine 250 metara.
Svi bunari su pozitivni i iz svakog je, po
ovom izvještaju, moguće crpiti oko 20 l/sek
vode. Zbog kratkih crpnih pokusa, detaljan
režim eksploatacije nije propisan.
Hemijske i bakteriološke analize vode su
pokazale da vode iz tih bunara zadovoljavaju
GRAČANIČKI GLASNIK
24
važeće propise za snabdijevanje sta-
novništva.
Izvorište se danas koristi za sna-
bdijevanje grada Gračanice vodom.
U selu Pribava, na lokalitetu Solja-
nuša, izbušen je bunar dubine 110,00
metara i pretvoren u eksploatacioni
bunar, dubine 100,00 metara, kole-
ktor podzemne vode čine krečnjaci
gornjokredne starosti.
Nakon izvršenih probnih crplje-
nja od strane firme “Spreča” iz Tuzle,
ustanovljen je kapacitet od 8 l/sek.
Hemijske i bakteriološke analize
vode su pokazale da voda zadovolja-
va važeće propise i može se koristiti
za snabdijevanje stanovništva. Izvo-
rište se koristi za snabdijevanje sta-
novništva naselja Pribava.
Istražna bušotina “Hadžina voda”
(kraj puta Doboj –Tuzla), izbušena je
do dubine 140,00 metara. Nabušila je
glinovito-laporovite sedimente, bre-
časte pješčare, te je zbog nedovoljnog
priliva vode, po nalogu stručnog sa-
radnika obustavljena (likvidirana).
3. “Geoinžinjering” Sarajevo, Institut za
hidrogeologiju i hidrotehniku Ilidža, Izvje-
štaj o rezultatima istražnog bušenja za vo-
dosnabdjevanje Gračanice (Turalija A, Bu-
torac M, 1982.godina)
Izvršeno je bušenje na nekoliko različitih
lokaliteta, od kojih je samo jedna istražna bu-
šotina (Hadžina voda) proširena i pretvorena
u eksplatacioni bunar. Ostale bušotine nisu
nabušile vodonosne horizonte i kao takve su
likvidirane. Radovima je rukovodio i nadzo-
rio prof Josip Bać. Urađene su sljedeće istra-
žne bušotine i bunari:
- Lokacija Mjesne zajednice Soko (BS –
1). Bušotina je izvedena neposredno iznad
kaptiranog izvora Vrela u selu Soko. Dubina
bušotine je 238 metara, nabušila je krečnjake
konglomerate i raspadnute peridotitske stije-
ne. Pošto probna crpljenja nisu dala očekiva-
ne rezultate, bušotina je likvidirana.
- Lokacija “Hadžina voda” G - 1. Bušoti-
na je izbušena u gračaničkom naselju Rito-
šići, iznad kaptiranog izvora “Hadžina voda”.
Dostignuta dubina je 117,60 metara, probuši-
la je gornjokredne krečnjake, do 98,00 meta-
ra, a do 117,00 metara je siva glina. Krečnjaci
su kolektori podzemne vode. Bušotina je pro-
širena i pretvorena u ekploatacioni bunar, du-
bine 100,00 metara. Nakon provedenih pro-
bnih crpljenja, dokazan je kapacitet Q = 3 l/
sek. Hemijske i bakteriološke karakteristike
vode su zadovoljavajuće. Voda sa tog bunara
koristi se za snabdijevanje naselja Ritošići.
Bušotina “Sklop 3”
ZAVIÈAJ
25
- Lokacija “Drama” G – 2. Bušotina je
izbušena u naselju Drama - Gračanica, dubi-
ne je 70,00 metara, nabušila je naizmjeničnu
seriju svih glina i lapora. Po nalogu stručnog
savjetnika, bušotina je likvidirana.
- Lokacija “Pribrešak” G - 3. Bušotina je
izbušena kod izvora Pribrešak u Gračanici,
dubine je 74,00 metra, nabušila je krečnjačke
konglomerate i naizmjeničnu seriju sive gli-
ne i lapora. Do navedene dubine nije nabuši-
la vodonosne horizonte, pa je po nalogu stru-
čnog savjetnika likvidirana.
4. Vodoprivredno preduzeće “Spreča” Tu-
zla, Izvještaj izvršenih ispitivanja podze-
mne vode u zoni zalijeganja tercijarnih na-
slaga u okolini Gračanice (Bogdanović B.
1986. godina)
Na lokalitetu DC-a (Distributivni cen-
tar), industrijska zona Gračanica, izbušena je
istražna bušotina dubine 150,00 metara. Bu-
šilo se kroz naizmjenične serije sive gline, si-
vog pješčara i sivog lapora. Bušotina, osim,
stratigrafskih podataka, nije dala druge rezul-
tate, pa je kao takva likvidirana.
5. Rudarsko-geološki fakultet Tuzla i JP
“Vodovod i kanalizacija” Gračanica, Izvje-
štaj o facijalnim biostratografskim analiza-
ma sedimenata iz istražne hidrogeloške bu-
šotine VK – 2 kod Gračanice (Vrabac S, Alić
Fuad 1999. godina)
Tokom 1998.godine u rejonu naselja Paša-
lići i Škahovica, oko 3 kilometra sjeverno od
Gračanice, bušena je istražna hidrogeološka
bušotina VK – 2. Istražno bušenje je izvodi-
lo preduzeće “Geobušenje” Tuzla. Dostignuta
je dubina bušenja od 271,00 metar. Nabuše-
ni materijal, konglomerati, slabo vezani, de-
bljine sloja 70,00 metara, naizmjenična seri-
ja, tamno sivi, glinovito-pjeskoviti. Laporci sa
proslojcima pješčara 154,00 m, sivi krečnjaci
sa pukotinama nepravilnih zidova. Facijalne
analize nabušenih sedimenata obavljene su
terenskim i laboratorijskim radom. Bušotina
je rađena u cilju obezbjeđenja potrebnih koli-
čina pitke vode za grad Gračanicu.
6. “Vodovod i kanalizacija” Gračanica, Iz-
vještaj o izvršenim istražnim radovima na
području Gračanice (Alić Fuad, 1994.godi-
ne)
Tokom 1994. godine, uz pomoć Humani-
tarne organizacije “Norveška narodna po-
moć” izvršeno je bušenje na više lokacija na
području Mjesne zajednice Gračanica. Garni-
tura kojom se bušilo bila je ograničenih mo-
gućnosti pa se nisu mogli očekivati znatniji
rezultati.
Lokacija VK - 1: Izbušena je sjeverno od
Gračanice, u naselju Pašalići, dubine je 34
metra, nabušila je konglomeratične šljunko-
ve od valutica krečnjaka, rožnjaka, ultrama-
fita, serpentinita. Nisu vršena nikakva druga
istraživanja i ispitivanja.
Lokacija TS – Gračanica: Izbušena je na
prostoru ratne trafo-stanice (prema Pašali-
ćima), dubine je 96 metara, nabušila je naiz-
mjeničnu seriju svih glina i lapora. Zbog ra-
tnih dejstava i tehničkih manjkavosti bušoti-
na nije dovršena.
Lokacija Drijenča – Javor: Izbušena je na
lokaciji sjevernog dijela Gračanice, lijevo od
puta Gračanica-Malešići, 100 metara prije pi-
lane Atifa Mujkića. Bušilo se: sive gline, lapo-
ra do 106 metara; od 106 metara do 184 me-
tra naizmjenična serija sivih lapora i crven-
kastih glina; od 184 metra do 197 metara na-
izmjenična serija sivih konglomeratičnih pje-
ščara, sive gline i lapora; od 197 metra do 208
metara crvenkasta škriljava glinica. Zbog te-
hničkih problema na bušaćoj garnituri, rad je
prekinut, a lokacija napušten iako je projekto-
vana na 300 metara.
Istražna bušotina D – 1 Doborovci: Izve-
dena je u neposrednoj blizini farme pilića u
alouvijonu Doborovačke rijeke. Bušeno je do
10 metara u sivim glinama, od 10 - 55,5 meta-
ra u sivim glinama sa ulošcima sivog laporca
GRAČANIČKI GLASNIK
26
dosta tvrdog, od 55,5 metara do 141,00 me-
tara bušilo se u naizmjeničnoj seriji lapora i
sivog pješčara. Istražna bušotina je bušena u
hidrogeološkom izolatoru, te nisu vršena ni-
kakva testiranja i bušotina je likvidirana.
Istražna bušotina D – 2 Doborovci: Loci-
rana je ispod eocenskog krečnjačkog masiva
na početku sela Doborovci iz pravca Grača-
nice, u dvorištu privatne kuće Alić Bajre. Kao
i na prethodnoj, ni na ovoj bušotini nije bilo
nikakvih testiranja i bušotina je likvidirana.
Istražna bušotina D – 3 Doborovci: Pred-
hodna istraživanja za lokaciju ove bušotine
bila su pomoću rudarskog čekića. Urađene su
tri kose bušotine sa oznakama K – 1, K – 2, K
– 3. Sa radom na K – 1 počelo se 25. 9. 1981.
godine, prečnik bušenja 76 mm, ugao bušenja
45 stepeni, dužina radne cijevi 3 metra, izbu-
šena dubina 24 metra. Na dvanaestom me-
tru pojavila se voda. Statički nivo vode po-
slije bušenja 2,4 m. Vršeno je kratko erlifo-
vanje, kapacitet vode je bio zanemarljiv. Er-
lifovanje je trajalo 10 minuta. Bušilo se od
00,00 – 24,00 metra kroz krečnjak. Lokacija K
– 2 je bila udaljena 12 metara od K – 1, a bu-
šilo se kroz: 00,00 - 1,00 m žuta glina, 01,00
- 2,00 m krečnjak, 02,00 - 3,00 m žuta gli-
na, 03,00 –18,0 m krečnjak. Bušenje se izvo-
dilo pod uglom od 45 stepeni, prečnik buše-
nja 76 mm, voda se pojavila na 12,50 m. Ni-
kakvih testiranja više nije bilo. Bušotina K – 3
takođe kosa, bušena je 6 metara od K – 2, sa
istim karakteristikama kao K – 1, K – 2. Buši-
lo se kroz: 00,00 – 15,00 metara, krečnjak. Na
osnovu kosih bušotina, locirana je između K
– 2 i K – 3, jedna vertikalna bušotina. Bušilo
se kroz: 00,00 – 0,70 žuta zemlja, 07,00 – 2,50
krečnjak, 02,50 – 4,00 siva lapor glina, 04,00 –
9,00 siva lapor. Na osnovu ovih kratkih istra-
žnih bušotina, gdje je struktura kartirana na
osnovu isplake, locirana je Bušotina D – 3. U
blizini je farme pilića, udaljena istočno od D
– 1 oko 200 metara na jednoj krečnjačkoj ku-
poli. Izbušeno je 65 m kroz: 00,00 – 2,00 žuta
glina, 02,00 – 25,00 krečnjak vapnenac, 25,00
– 65,00 sivi lapor Na toj dubini bušotina je li-
kvidirana.
Istražne buštotine D – 4a i D – 4b: Bušoti-
ne su izvedene sjeverno od puta Gračanica –
Srnice, u napuštenom Kamenolomu. Pretho-
dna istraživanja su takođe bila pomoć u ru-
darskog čekića. Urađene su četiri bušotine,
dvije kose i dvije vertikalne.
K – 1a je izbušena do dvadesetčetvrtog me-
tra, bušeno je kroz krečnjak, na dvadesetpr-
vom metru pojavila se voda, nakon završetka
bušotine nivo vode je bio 10 metara. K – 2b je
udaljena 15 metara od K – 1a i izbušena je do
12 metara. Voda se pojavila na devet metara.
Bušotina je završena u jednoj kaverni. Pre-
čnik bušenja je 76 mm. Na ovim bušotinama
nisu vršeni nikakvi opitni radovi. Ove dvije
kose bušotine su predhodile vertikalnim bu-
šotinama, veće dubine, koje je radio Geološki
zavod iz Ljubljane. Bušotine su bile udaljene
15 m jedna od druge, a locirane su uz sam
obod krečnjačkog masiva. Na bušotini D – 4b
bušilo se do 25 metara kroz gline i laporovi-
te gline. Od 25 m do 48,50 metara je alterni-
rajuća serija krečnjaka od 0,5 – 0,6 m i lapora
0,3 –0,4 m; od 48,50 m do 105 m su sivi lapo-
ri. Bušotina D – 4a, od 00,00 do 53,10 m bu-
šena je kroz alternirajuće slojeve gline, lapora
i krečnjaka. Od 53,10 do 84,00 m je sivi lapor.
Na bušotini D – 4b vršena su pokusna crplje-
nja pomoću erlifa. Nivo vode prije erlifova-
nja je bio 13,20 i nakon sat i 30 minuta iz bu-
šotine erlif nije više izbacivao vodu. Nakon
toga bušotine su likvidirane.
Istražne bušotine D – 5 i D – 5a: Ove bu-
šotine su izbušene iznad prirodnog izvora
Bakrač voda. (iza Doborovaca, prema Srni-
cama). Kapacitet izvora je bio prije bušenja
0,21 l/sek. Bušotina D – 5 je izbušena do 110
metara, proširena i prevedena u eksploataci-
oni bunar. Testiranje na ovoj bušotini je bilo
pomoću erlifa. Kao rezultat, nije dobiven ni
stalni kapacitet niti njegovo sniženje. Prili-
kom erlifovanja, nije dolazilo do smanjenja
kapaciteta izvora niti njegovog mućenja. Mu-
ćenje izvora se samo jednom primijetilo i to
tokom bušenja, na dubini od 7 i 12,80 me-
ZAVIÈAJ
27
tara. Smatram da se izvor zamutio isplakom
bušotine, s obzirom da je udaljenost bušoti-
ne od izvora bila 3,5 metra, a bušilo se kroz
kaverozne krečnjake. Testiranje je vršeno er-
lifom. Vrijeme trajanja 24 sata. Prije erlifo-
vanja SNV je bio – 5,80, a nivo se erlifovanja
oborio na 15,20 m. Kapacitet vode se zadr-
žao na 0,18 l/sek, ali nije bio ustaljen. Nakon
ovih kratkih testiranja, moglo se konstatova-
ti da je bušotina izbušena u slabovodopro-
pusnim geološkim strukturama, pa se teško
mogla koristiti za vodosnabdijevanje. Bušoti-
na D – 5a je izbušena na 15 metara udaljeno-
sti od D – 5, a bušilo se do 4,70 u žutoj glini,
od 4,70 do 28,10 u naizmjeničnoj seriji ploča-
stih zaglinjenih krečnjaka i laporca. Od 28,10
do 37,60 metara u sivim laporcima, kada se
istražna bušotina i likvidirala.
7. Vodoprivredno preduzeče “Spre-
ča” Tuzla, Izvještaj o hidrogeološkim
istraživanjima za potrebe vodosna-
bdjevanja Mjesne zajednice Miričina
(Alić F, 1985. godine)
Istraživanje je obavljeno na širem po-
dručju lokaliteta Paraslica, istočni dio
Miričine, lijevo od puta Doboj – Tuzla,
prema Tuzli. Izbušene su tri istražne bu-
šotine i urađen jedan eksploatacioni bu-
nar. Radove na izradi bunara izvodila je
firma “Geobušenje” Tuzla, pošto Vodo-
privredno preduzeće “Spreča” nije posje-
dovala adekvatnu garnituru. Zbog neri-
ješenih imovinsko-pravnih odnosa, sve
istražne bušotine su locirane na trasi
bivšeg uzanog kolosjeka Doboj - Tuzla.
Istražna bušotina GMB-1 bušena je
do 66,00 metara i nabušila: od 00,00 –
l4,50 m naizmjeničnu seriju sivih glina
sa ulošcima krupuroznog šljunka i sivog
dosta zbijenog pijeska; od 14,50 – 40,00
m naizmjenična serija sivog pijeska (za-
punjenog sa vodom) i sivog pješčara, na
dubini od 27,00 – 40 m došlo je do poja-
ve vode; od 40,00 – 60 m sivi pješčar sa
dosta pukotina; na dubini od 45 – 49 metra
pojavio se samoizliv od 10 l/sek; od 60,00 –
66 m sivi zbijeni pješčar. Na toj dubini se bu-
šotina i završila. Obavljena su opitna crplje-
nja, sa ugrađenim pijezometrom i metodom
erlifovanja dobilo se 5 l/sek.
Bušotina GBM – 2 izbušena je 200 me-
tra južno od bušotine GBM – 1. Nabušeni
su isti materijali kao na bušotini GBM – l i
na 48,00 metara se pojavio samoizliv od 2,00
l/sek.Radovi na bušotini su obustavljeni na
52,00 metra.
Bušotina GBM – 3 izbušena je istočno od
bušotine GBM – 1. Dubina bušotine je 76,00
m. Nabušila je: do 9,30 m sive gline, na dubi-
ni 8,50 metara došlo je do pojave organskog
materijala; od 9,30 – 12,10 metara pojavio se
GRAČANIČKI GLASNIK
28
ugalj; od 12,10 – 76,00 metara naizmjenična
serija sivog pijeska i sivih pješčara. Na dosti-
gnutoj dubini pojavio se samoizliv 0,5 l/sek.
Na osnovu dobijenih podataka tokom istra-
žnog bušenja, locirano je mjesto za bušenje
bunara između istražnih bušotina GBM – 1
i GBM – 2.
Bunar MFA je izbušen do dubine od 58,74
metara, vršeno je opitno crpljenje erlifom i
pumpom PC 6-15, porizvodnja Elektroko-
vina, te utvrđeno 8 l/sek vode, sa sniženjem
25,00 metara, služi za vodosnabdjevanje Mje-
sne zajednice Miričina vodom. Zbog dotraja-
losti materijala koji je ugrađen u konstrukci-
ju bunara, 1998. godine, došlo je do pjeska-
renja bunara. Pokušaj njegovog saniranja nije
uspio, pa je, uz pomoć JP “Slivnog područja
rijeke Save”, Direkcije voda Tuzla i Mjesne za-
jednice Gračanica, 1999. godine, na istoj lo-
kaciji izbušen novi bunar MFA-a, udaljen pet
metara od postojećeg, sa istim tehničkim ka-
rakteristikama i kapacitetom. Ugrađene kolo-
ne su od inox materijala.
Bušotina DBM izbušena je u sjevernom
dijelu sela, u dijelu mahale Durakovići. Ra-
dove je izvodilo “Geobušenje” Tuzla. Bušoti-
na je bila istražnog karaktera, a bušeno je: od
00,00 do 45,00 metara naizmjenična serija si-
vih glina crvene, zelenkaste boje; od 45,00 do
96,00 metara naizmjenična serija sivih glina
i sivih pješčara sa pukotinama. Serije pješča-
ra su bile duboke po 7 metara. U svim pje-
ščarima bilo je propadanje pjeskova, gublje-
nje i razređivanje isplake, što ukazuje na po-
javu vode. Opitnih crpljenja nije bilo, te je iz
tehničkih i finansijskih razloga bušotina zavr-
šena na 96,00 metara.
7. Autorska agencija za SR BIH Sarajevo,
Studije prve faze hidrogeoloških istraživa-
nja i ispitivanja na području Mjesne zaje-
dnice Stjepan Polje u cilju utvrđivanja mo-
gućnosti vodosnabdijevanja (Tahirović Fe-
rid, 1989. godina)
Na ovom području izbušene su četiri istra-
žne bušotine, od kojih je jedna pretvorena u
eksploatacioni bunar.
MSP – 1 bušotina je locirana na lijevoj stra-
ni sela., udaljena od Stjepanske rijeke 50 me-
tara. Bušotina je nabušila duž čitavog profila
naizmjenične serije sivih glina i lapora, te je
na dubini od 86,00 metara obustavljena. Ni-
kakvi opiti dalje nisu vršeni.
MSP – 2 bušotina je locirana na južnoj stra-
ni sela, na zemljištu zvanom Stankove bare, u
uglu ispred farme pilića “Kokaprodukt”. Bu-
šotina je do 25,00 metara dubine, a nabuši-
la je seriju sivih glina do 8,00 metara, te od
8,00 do 10,00 zaglinjene šljunkove i pijeskove.
Od 25,00 metara pojavila se siva glina, do do-
stignute dubine od 90,00 metara. Bušotina je
obustavljena. Nisu vršeni nikakvi dalji opiti.
MSP – 3 locirana je na zapadnom dijelu
sela, na izlazu iz Stjepan Polja prema Doboju,
na desnoj strani u blizu postojeće trafo-sta-
nice. Bušilo se kroz naizmjeničnu seriju sivih
glina i lapora. Na dubini od 75,00 metara bu-
šotina je obustavljena. Nije bilo nikakvih da-
ljih opita.
MSP – 4 izbušena je na lokaciji Lug (Meraj-
ka) u dolini Spreče. Dubina bušotine je 75,00
metara, a nabušila je: od 00,00 – 19,00 metara
žuta pjeskovita glina (5 m), krupnozrni, dosta
zaglinjen šljunak (vodonosan), teško se buši-
lo zarušavalo; od 19,00 – 25,00 metara pije-
sak oker žute boje sa umecima krupnozrnog
šljunka; od 25,00 – 42,10 metara naizmjeni-
čna serija sivog lapora i sive gline; od 42,10 –
54,00 metara žuti zaglinjeni pijesak; od 54,00
– 69,00 metara sivi sitnozrni pijesak (vodo-
nosan); od 69,00 – 75,00 metara siva glina.
Vršeno je opitno crpljenje erlifovanjem i do-
bilo se 4 l/sek, sa sniženjem 6 metara. Voda je
dosta pjeskovita od sivog pijeska.
Na osnovu ovog pijezometra, 1996.godine
firma “Geobušenje” Tuzla uradila je eksploa-
tacioni bunar, dubine 75,30 metara, koji iz ne-
poznatih razloga nije nikada proradio.
Bušotina MSPBF: U toku 2000. godine, uz
zajedničko finansiranje JP “Sliv rijeke Save”,
Direkcije voda Tuzla i Mjesne zajednice Stje-
ZAVIÈAJ
29
pan Polje, firma “Filbis” iz Zagreba uradila je
novi bunar, dubine 75,00 metara sa inoks fil-
terima. Opitnim crpljenjem, ustanovljeno je
15 l/sek vode. Bunar služi za vodosnabdijeva-
nje Mjesne zajednice Stjepan Polje vodom.
Bušotina M – 1: Locirana je sjeverno od
igrališta na ulazu u Malešiće iz pravca Grača-
nice, na 30 metara udaljenosti od potoka Dri-
jenča. Bušotina je izvedena do dubine od 120
metara. U litološkom pogledu, do 3,00 meta-
ra u njoj teren izgrađuju gline, do dubine 9,00
metara bušeno je kroz raspucale krečnjake.
Od 9,00 do 120,00 metara, bušeno je kroz na-
slage glinaca, lapora sa proslojcima pješčara i
krečnjaka. Na bušotini nisu vršeni opiti izda-
šnosti. S obzirom na slabu akumulativnost
svojstava naslaga, bušotina je likvidirana.
Bušotina M – 2: Locirana je sa lijeve stra-
ne potoka Drijenča, ispod mahale Vajzovići
(Malešići), na dijelu terena koji izgrađuju pa-
leocenski-donjeocenski krečnjaci. Bušeno je
do dubine 115,50 metara. Do 7,00 metara bu-
šeno je kroz kvartarne naslage gline i glinovi-
tih krečnjaka i glinovite krečnjačke drobine;
od 7,00 do 89,50 bušeno je kroz sive bjeličaste
masivne i bankovite krečnjake; od 89,50 do
90,50 metara bušeno je kroz kontaktnu zonu
koja je izgrađena od odlomaka krečnjaka,
izmiješana sa glinom. Od dubine 90,50 meta-
ra do konačne dubine, bušeno je kroz naslage
gline i lapora, zelene boje, sa proslojcima pje-
ščara i krečnjaka. Na dubini od 84,00 metra
uočen je značajan dotok vode, što se manife-
stovalo samoizlivom koji je nakon pet minuta
prestao, a nivo vode se spustio na dubinu od
5,5 metara. Opitno crpljenje je izvedeno er-
lifom u toku radova sa utvrđenim kapacite-
tom Q = 2,2 l/sek i sniženjem 38,50 metara.
Bušotina M – 3: Bušotina je locirana u ne-
posrednoj blizini izvora “Vrela”. Dubina bušo-
tine je 76,00 metara. Do dubine od 6,00 me-
Naziv
bušotine
Lokacija Izvođač
Godina
izvođenja
Tehničke karakteristike
U eksplataciji
DA/NE
Dubina
(m)
Izdašnost
(l/s)
Vrsta bušotine
GBM-1
Miričina
“Spreča”Tuzla 1986 76
8.00
Istražna
ne
GBM-2 “Spreča”Tuzla 1986 52 ne
GBM-3 “Spreča”Tuzla 1986 65 ne
MFA Geobušenje 1986 55.74 Eksplataciona da
DBM Geobušenje 1998 96 Istražna ne
MFA-a Filbis,Zagreb 2000 55 Eksplataciona da
MSP-1
Stjepan
Polje
“Zajača”Lozn. 1989 86
4
Istražna ne
MSP-2 “Zajača”Lozn. 1989 90 Istražna ne
MSP-3 “Zajača”Lozn. 1989 75 Istražna ne
MSP-4 “Zajača”Lozn. 1989 75 Istražna ne
MSPB Geobušenje 1996 75.3 6 Eksplataciona da
MSPBF Filbis,Zagreb 2000 75 15 Eksplataciona da
MB-1
Malešići
“Zajača”Lozn. 1989 120 Istražna ne
MB-2 “Zajača”Lozn. 1989 115.5 Istražna ne
MB-3 “Zajača”Lozn. 1989 76 Istražna ne
MB “Zajača”Lozn. 1990 95 2.5 Eksplataciona da
Tabela 4. Prikaz dosadašnjih istraživanja podzemnih voda na području općine Gračanica
GRAČANIČKI GLASNIK
30
tara bušeno je kroz glinovite i drobinske ma-
terijale; od 6,00 do 55,00 metara su krečnja-
ci (PcE); od 45,00 do 59,50 metara bušilo se
kroz raspadnuti krečnjak sa glincima zelen-
kaste boje; od 59,50 do konačne dubine bu-
šilo se kroz glince, pješčare i krečnjačke zone
rumenkaste boje. Opitno crpljenje vršeno je
erlifom, uz konstano osmatranje kapaciteta
bušotine i izvora “Vrela”. Prije početka crplje-
nja, statički nivo iznosio je 2,39 dok je izvor
isticao 2,00 l/sek. Nakon početnog vremena
crpljenja, crpni kapacitet se ustalio na 1,8 l/
sek kao i nivo vode u bušotini koji se usta-
lio na 21,00 metar. U periodu crpljenja, izda-
šnost izvora postepeno se smanjivala, tako da
je na kraju crpljenja iznosio Q = 0,10 l/sek.
Zbog uzajamnog dejstva bunara i izvora, bu-
šotina je likvidirana.
Bušotina MB: Bušotina M – 2, sa dobive-
nim podacima je pretvorena u eksploatacio-
ni bunar, koji je izbušen do 95 metara i sada
se nalazi u eksploataciji za potrebe Mjesne za-
jednice Malešići. Izvršena su opitna crpljenja
i ustanovljen kapacitet od 2,5 l/sek sa sniže-
njem 45 od metara.
Završno razmatranje
Na osnovu dosadašnjih hidrogeoloških i
geoloških radova, prikupljeno je relativno
dosta vrlo korisnih podataka koji mogu po-
služiti za planiranje daljnjih istaživanja po-
Naziv
bušotine
Lokacija Izvođač
Godina
izvođenja
Tehničke karakteristike
U eksplataciji
DA/NE
Dubina
(m)
Izdašnost
(l/s)
Vrsta bušotine
D-1
Doborovci
Geološki zavod
Ljubljana
1981 141 Istražna ne
D-2
Geološki zavod
Ljubljana
1981 65 Istražna ne
S-3
Geološki zavod
Ljubljana
1981 65 Istražna ne
D-4a
Geološki zavod
Ljubljana
1981 84 Istražna ne
D-4b
Doborovci
Geološki zavod
Ljubljana
1981 105 Istražna ne
D-5
Geološki zavod
Ljubljana
1981 110 0.18 Eksplataciona da
D-5a
Geološki zavod
Ljubljana
1981 37.6 Istražna ne
DP-1 NRC 1995 120 Istražna
da,ručna
pumpa
D-nrc2 NRC 1995 35 Istražna ne
D-nrc3 NRC 1995 81 2.5 Eksplataciona da
Rijeka
D.
Orahovica
Rijeka
Geološki zavod
Ljubljana
1981 250 3 Eksplataciona da
“Nasko”
D.
Orahovica
Geobušenje 2003 114 1 Eksplataciona da
“Habibov
kamen”
D.
Orahovica
Geobušenje 2003 25 5 Eksplataciona da
Ukupna dubina (m) 2515.14
Prosjek po bunaru (m) 86.73
Tabela 4a. Prikaz dosadašnjih istraživanja podzemnih voda na području općine Gračanica
ZAVIÈAJ
31
R
e
d
n
i

b
r
o
j
N
a
z
i
v

b
u
š
o
t
i
n
e
L
o
k
a
c
i
j
a
I
z
v
o
đ
a
č
G
o
d
i
n
a

i
z
v
o
đ
e
n
j
a
T
e
h
n
i
č
k
e

k
a
r
a
k
t
e
r
i
s
t
i
k
e
U

e
k
s
p
l
a
t
a
c
i
j
i

D
A
/
N
E
D
u
b
i
n
a

(
m
)
I
z
d
a
š
n
o
s
t

(
l
/
s
)
V
r
s
t
a

b
u
š
o
t
i
n
e
1
O
B
-
1
P
r
i
b
a
v
a
G
e
o
i
n
ž
i
n
j
e
r
i
n
g

S
a
r
a
j
e
v
o
1
9
7
8
3
0
7
.
6
I
s
t
r
a
ž
n
a
n
e
2
O
B
-
1
a
P
r
i
b
a
v
a
G
e
o
i
n
ž
i
n
j
e
r
i
n
g

S
a
r
a
j
e
v
o
1
9
7
8
3
0
6
.
8
I
s
t
r
a
ž
n
a
n
e
3
V
j
e
t
r
e
n
i
c
a
K
a
m
e
n
o
l
o
m
G
e
o
l
.
z
a
v
o
d

L
j
u
b
l
j
a
n
a
1
9
8
0
1
1
7

E
k
s
p
l
a
t
a
c
i
o
n
a
d
a
4
S
k
l
o
p

I
K
a
m
e
n
o
l
o
m
G
e
o
l
.
z
a
v
o
d

L
j
u
b
l
j
a
n
a
1
9
8
0
1
8
0
.
3
3
0
E
k
s
p
l
a
t
a
c
i
o
n
a
d
a
5
S
k
l
o
p

I
I
K
a
m
e
n
o
l
o
m
G
e
o
l
.
z
a
v
o
d

L
j
u
b
l
j
a
n
a
1
9
8
1
2
5
0
.
8
E
k
s
p
l
a
t
a
c
i
o
n
a
d
a
6
S
k
l
o
p

I
I
I
K
a
m
e
n
o
l
o
m
F
i
l
b
i
s
,

Z
a
g
r
e
b
2
0
0
2
1
6
0
E
k
s
p
l
a
t
a
c
i
o
n
a
d
a
7
B
S
-
1
S
o
k
o
G
e
o
i
n
ž
i
n
j
e
r
i
n
g

S
a
r
a
j
e
v
o
1
9
8
2
2
3
8

I
s
t
r
a
ž
n
a
n
e
8
G
-
1
R
i
t
o
š
i
ć
i
G
e
o
i
n
ž
i
n
j
e
r
i
n
g

S
a
r
a
j
e
v
o
1
9
8
2
1
1
7
.
6
3
E
k
s
p
l
a
t
a
c
i
o
n
a
d
a
9
G
-
2
D
r
a
m
a
G
e
o
i
n
ž
i
n
j
e
r
i
n
g

S
a
r
a
j
e
v
o
1
9
8
2
7
0

I
s
t
r
a
ž
n
a
n
e
1
0
G
-
3
P
r
i
b
r
e
š
a
k
G
e
o
i
n
ž
i
n
j
e
r
i
n
g

S
a
r
a
j
e
v
o
1
9
8
2
7
4

I
s
t
r
a
ž
n
a
n
e
1
1
H
a
d
ž
i
j
i
n
a

v
o
d
a
G
r
a
č
a
n
i
c
a
G
e
o
l
.
z
a
v
o
d

L
j
u
b
l
j
a
n
a
1
9
8
1
1
4
0

I
s
t
r
a
ž
n
a
n
e
1
2
S
o
l
j
a
n
u
š
a
P
r
i
b
a
v
a
G
e
o
l
.
z
a
v
o
d

L
j
u
b
l
j
a
n
a
1
9
8
1
1
0
1
8
E
k
s
p
l
a
t
a
c
i
o
n
a
d
a
1
3
S
o
l
j
a
n
u
š
a

I
I
P
r
i
b
a
v
a
F
i
l
b
i
s
,

Z
a
g
r
e
b
2
0
0
3
1
0
6
E
k
s
p
l
a
t
a
c
i
o
n
a
d
a
1
4
V
K
-
1
P
a
š
a
l
i
ć
i
N
R
C
1
9
9
4
3
4

I
s
t
r
a
ž
n
a
n
e
1
5
V
K
-
2
P
a
š
a
l
i
ć
i
G
e
o
b
u
š
e
n
j
e
1
9
9
8
2
7
1

I
s
t
r
a
ž
n
a
n
e
1
6
T
S

G
r
a
č
a
n
i
c
a
N
R
C
1
9
9
4
9
6

I
s
t
r
a
ž
n
a
n
e
1
7
M
o
t
e
l
G
r
a
č
a
n
i
c
a

P
l
i
n


K
l
o
k
o
t
i
1
9
9
1
1
0
0

I
s
t
r
a
ž
n
a
n
e
1
8
D
C
G
r
a
č
a
n
i
c
a

S
p
r
e
č
a

T
u
z
l
a
1
9
8
6
1
5
0

I
s
t
r
a
ž
n
a
n
e
1
9
J
a
v
o
r
-
D
r
i
j
e
n
č
a
G
r
a
č
a
n
i
c
a
G
e
o
b
u
š
e
n
j
e
1
9
9
9
2
0
8

I
s
t
r
a
ž
n
a
n
e
2
0
G
B
-
4
G
r
a
č
a
n
i
c
a

P
o
l
j
e
G
e
o
t
e
h
n
i
k
a

Z
a
g
r
e
b
1
9
8
6
/
8
8
6
0
0
2
0
I
s
t
r
a
ž
n
a

n
a

t
e
r
m
o
m
i
n
e
r
a
l
n
e

v
o
d
e
n
e
2
1
G
B
-
5
G
r
a
č
a
n
i
c
a

P
o
l
j
e
G
e
o
t
e
h
n
i
k
a

Z
a
g
r
e
b
1
9
8
8
/
8
9
6
1
7

I
s
t
r
a
ž
n
a

n
a

t
e
r
m
o
m
i
n
e
r
a
l
n
e

v
o
d
e
n
e
2
2
G
B
-
7
G
r
a
č
a
n
i
c
a

P
o
l
j
e
G
e
o
s
o
n
d
a

T
u
z
l
a
2
0
0
3
3
3
6
3
0
E
k
s
p
l
a
t
a
c
i
o
n
a
-

t
e
r
m
o
m
i
n
e
r
a
l
n
e

v
o
d
e
d
a
U
k
u
p
n
a

d
u
b
i
n
a

(
m
)
4
0
2
6
.
7
P
r
o
s
j
e
k

p
o

b
u
n
a
r
u


(
m
)
1
8
3
.
0
3
T
a
b
e
l
a

5
.

P
r
i
k
a
z

d
o
s
a
d
a
š
n
j
i
h

i
s
t
r
a
ž
i
v
a
n
j
a

n
a

p
o
d
r
u
č
j
u

v
o
d
o
v
o
d
n
o
g

s
i
s
t
e
m
a

G
a
r
č
a
n
i
c
a
GRAČANIČKI GLASNIK
32
tencijalnih izvorišta vode za potrebe stano-
vništva opštine Gračanoica. Ipak, ostao je
čitav niz neriješenih hidrogeoloških pitanja.
Nisu definisane hidrogeološke funkcije poje-
dinih litoloških jedinica, tip rasprostranjenje
izdani, nije urađen bilans podzemnih voda,
kao ni zagađenje podzemnih voda.
Dosadašnjim istraživanjima utvrđeno je da
se u geološkom smislu mogu izdvojiti tri ge-
ološke cjeline koje određuju hidrogeološke
uslove, a to su:
a) paleoreljef kojeg formiraju stijene jurske
ofiolitske zone, stijene gornje kredne fli-
šolike serije, paleocen-eocenski krečnja-
ci i eocenski laporci, pješčari i krečnjaci
(fliš),
b) miocenske stijene i
c) kvartarni aluvijalni sedimenti.
Prema raspoloživim istražnim podacima,
formirane su četiri značajne izdani i to:
a) izdan u aluvijonu
b) izdan u miocenskim krečnjacima
c) izdan u pliocenskim pjescima
d) izadan PcE krečnjak ( TMV – termomi-
neralne vode)
Izadani pod “b” i “c” su pogodne za kole-
ktivno vodosnabdjevanje, izdan pod “a” po-
godna je za individualno snabdjevanje, dok je
TMV upotrebljiva za druge svrhe.
Mogućnost zahvatanja izdanskih voda je
povezana sa rješavanjem niza geoloških i hi-
drogeoloških pitanja, koja zahtjevaju detaljni-
ja hidrogeološka istraživanja.
Kvalitet vode u izdanima “a” je sklon zagađenju,
a pod “c”, u hemijskom pogledu, imaju povećan
sadržaj Fe i Mn elemenata, dok vode u krečnjaci-
ma zadovoljavaju standarde za pitku vodu.
Mogućnosti dobijanja novih količina
vode u vodovodnom sistemu Gračanice
Javno preduzeće “Vodovod i kanalizacija”
Gračanica, svojim Programom predvidjelo
je kratkoročno i dugoročno rješavanje pro-
blema vodosnabdijevanja na području opšti-
ne Gračanica.
1. Kratkoročno rješavanje
Istražni radovi koji su urađeni 1978., 1989.
i 2000. godine u pliocenskim pijescima doli-
ne rijeke Spreče pokazuju mogućnost zahva-
tanja novih količina vode.
a) Tokom istražnih radova koje je, 1978.
godine, obavio Građevinski fakultet Saraje-
vo (Zavod za inženjersku i hidrogeologiju)
na lokalitetu Pribava, te obradom podataka
prikupljenih na opitnim bušotinama OB – 1
i OB – 1a, došlo se do zaključka da u zoni hi-
drogeološkog kolektora egzistira akumulaci-
ja koja može obezbijediti zahvatanje vode sa
kapacitetom od Q = 9 l/sek po crpnom obje-
ktu, tipa bušenog vertikalnog bunara, do du-
bine 30 metara. Iz bunara bi se voda crpila i,
preko sistema obrade vode, transportovala do
postojećeg rezervoara “Soljanuša”.
b) Nakon obrade podataka do kojih je do-
šla firma “Geobušenje” Tuzla tokom istraživa-
nja, 1989. i 2000. godine, na lokalitetu Luke -
Stjepan polje, konstatovano je da u zoni hi-
drogeoloških kolektora egzistira akumulacija
koja može obezbjediti zahvatanje vode sa ka-
pacitetom Q = 15 l/sek po crpnom objektu,
tipa vertikalnog bunara do dubine 100 me-
tara. Iz bunara bi se voda crpila i preko siste-
ma obrade vode transportovala do novopro-
jektovanog rezervoara u gradskoj zoni, oda-
kle bi se dalje razvodila u određene dijelo-
ve grada.
c) Ispitivanjem fizičko-hemijskih svojstava
izdanske vode, konstatovano je da ta voda sa-
drži povećan sadržaj Fe jona, te je predložena
njene deferizacija.
2. Dugoročno rješavanje
Razmatrani kolektor podzemnih voda u
području Gračanice, po svojim opštim geo-
loškim, hidrogeološkim i prostornim kara-
ZAVIÈAJ
33
kteristikama, pruža značajnu mogućnost do-
bijanja potrebnih količina podzemnih voda.
Da bi se ti potencijali definisali po kapacite-
tu i kvalitetu vode, moraju se provesti kom-
pleksna geološka, hidrogeološka i hidrološka
istraživanja, što zahtijeva obimna sredstva,
vrijeme i postupnost u realizaciji. U tom smi-
slu, moguće su tri faze istraživanja:
Prva faza podrazumijeva osnovna geolo-
ška istraživanja, druga, istraživanje detaljnog
karaktera na definisanim lokalitetima i tre-
ća, projektovanje i izrdu novih vodozahvata
(bunara), na optimalnim lokacijama i sa opti-
malnim konstruktivnim i tehničkim karakte-
ristikama.
a) Područje istraživanja Pašalići - Soko. Ne-
ophodno je nastaviti sa nužnim istraživanji-
ma mogućih zahvatanja novih količina vode
na potezu Pašalići
Soko, duž vodoto-
ka i dolinom rije-
ke Sokoluše na što
upućuju pokazatelji
dosadašnjih istraži-
vanja kao hidroge-
oloških, geoloških
i ostalih uslova sa-
mog područja.
b) Područje istra-
živanja Derva - Da-
ništa -Talambas.
Eventualnim pozi-
tivnim rezultatima
istraživanja na tom
području stvori-
la bi se mogućnost
zahvatanja dovolj-
nih količina vode
za snabdijevanje
područja gornjih
i donjih Drafnića,
Bijelih polja, Gor-
nje Lohinje, visinskog dijela Varoši, to jest od
kote 250 m.n.m. do 380 m.n.m.
c) Područje istraživanja Pribava-Donja Lo-
hinja- Habibov Kamen. Proširivanjem zone
istraživanja sjeveroistočno od Gračanice, duž
potoka Rašljevske rijeke, obezbijedilo bi se
kvalitetnije vodosnabdjevanje Rašljeve i Gor-
nje Orahovice.
d) Područje istraživanja sjevernog dijela
općine Gračanica. Područje sjevernog dijela
općine Gračanica do sada je najmanje istra-
ženo, što zahtjeva poseban program hidroge-
oloških istraživanja, koja bi, na osnovu hidro-
logije i geologije tih terena mogla dati pozi-
tivne rezultate. Definisanjem kolektora pod-
zemnih voda na tom području, riješilo bi se
pitanje vodosnabdijevanja mjesnih zajednica
Doborovci,Džakule, Trnovci i Prijeko brdo,
Priredio Jasmin Mulabdić
GRAČANIČKI GLASNIK
34
Rusmir Djedović
NEKE PERSPEKTIVE
VODOSNABDJEVANJA
OPĆINE GRAČANICA
P
odručje općine Gračanica, pa samim
tim i teritorija grada Gračanica, zbog
prirodno-geografskih uvjeta (geolo-
ških, geomorfoloških, hidrografskih i klimat-
skih), ne odlikuje se većim prirodnim poten-
cijalima za vodosnabdijevanje. U prošlosti se
stanovništvo snabdijevalo vodom iz priro-
dnih izvora (izvori, bunarevi, rijeke i poto-
ci). Gotovo je redovno svaka mahala, kako
na selu, tako i u gradu, imala po jedan ili
više prirodnih izvora ili javnu česmu. Gra-
čanica je još u doba osmanske uprave ima-
la svoj gradski vodovod. Do prije pedesetak
godina, pored brojnih izvora i bunareva, ko-
rito rijeke Sokoluše bilo je pregrađeno sa de-
setak manjih brana (jazova) na području gra-
da iz kojih je voda proticala kroz mahale i ku-
ćna dvorišta.
Razvojem industrije i naselja, pogotovo še-
zdesetih godina XX stoljeća, većina dotada-
šnjih izvorišta nije više imala čistu vodu za
piće, niti su po količini vode ta izvorišta mo-
gla pratiti narasle potrebe stanovništva. Od
tada počinje neprestana “borba” za sve veće
količine čiste vode za razne potrebe.
Prvi pravi gradski vodovod iz 1963. go-
dine (kao i onaj stariji iz 1937. godine), pa i
nešto kasnije kaptaže, koriste jače prirodne
izvore u rejonu Gračanica - Soko. Radi se o
najjačim kraškim vrelima na području opći-
ne Gračanica Vrela i Ilidža, kapaciteta od 10
- 15 l/s, zatim srednjim 3 - 5 l/s, pa i onim od
1 - 2 l/s. Na prelazu sedamdesetih u osam-
desete godine narasle potrebe za vodom za-
htijevaju nova i kvalitetnija rješenja proble-
ma vodosnabdijevanja stanovništva i privre-
de Gračanice.
U to vrijeme dominiralo je shvaćanje stru-
čnjaka, pa i običnih ljudi, da se taj problem
najbolje može riješiti vodozahvatima iz ve-
likih površinskih akumulacija. Na području
općine Gračanica bilo je predviđeno nekoli-
ko takvih lokacija, od kojih se ona u Četo-
vilji, za veliko jezero, zadržala i u zadnjem
prostornom planu općine Gračanica. Velika
sredstva su se ulagala i u projekte regional-
nog vodosnabdjevanja iz riječnih akumulaci-
ja.
1
Sve veće zagađenje vodotoka, usložnjena
infrastruktura i nedostatak sredstava, uvjeto-
vali su da se od takvih planova vodosnabdje-
vanja gotovo u potpunosti odustane.
Zbog toga, kao najperspektivniji i najre-
alniji vid dobijanja pitkih voda, postaju do
tada neistraživane podzemne vode, koje su
na većim dubinama bile geološke starosti.
2

Od 1976. do 1982. godine na području opći-
ne Gračanica poduzeta su obimna istraživa-
nja podzemnih voda, što je rezultiralo uvo-
đenjem u vodovodni sistem više od 20 l/s
nove vode iz bušenih bunareva u Sklopu. Ta
su istraživanja nastavljena i u narednom pe-
riodu.
Uvođenjem značajnih količina podzemnih
voda u vodovodni sistem Gračanice, obezbi-
jeđeno je bilo relativno zadovoljavajuće sna-
bdijevanje grada vodom. Posljednjih godina,
međutim, usljed neprestanog rasta potrošnje
postojećih i priključivanjem novih potrošača
došlo je do ozbiljnog nedostatka vode i uvo-
đenja redukcija u snabdijevanju. Zato se da-
nas problem vodosnabdijevanja grada Grača-
nice (zajedno sa prigradskim naseljem Priba-
va, koji je na gradskom sistemu) kao i dru-
gih naselja općine, jako izražen i akutan. Tre-
ba spomenuti da u mnogim selima prirodni
ZAVIÈAJ
35
izvori ne mogu zadovoljiti potrebe za pitkom
vodom i da se neka već snabdijevaju podze-
mnom vodom (Donja Orahovica, Miričina,
Stjepan Polje, Malešići), ali ipak uz neizbježne
probleme i redukcije.
Da bi se izložile nove ideje i otvorila per-
spektiva za bolje vodosnabdijevanje, neda-
vno je u Gračanici organizovan Okrugli sto
na stručnom nivou, na kojem je centralno pi-
tanje bilo “Kako do kvalitetnijeg vodosnabdi-
jevanja općine Gračanica”.
3
Na tom skupu je,
između ostalog, konstatovano da je područje
grada i općine Gračanica, sa aspekta podze-
mnih voda, dobro istraženo i da ima relati-
vno dobre uslove za vodosnabdijevanje iz tih
izvora. Naime, u proteklih tridesetak godi-
na urađeno je oko pedeset bušotina prosje-
čne dubine oko 100 metara (ukupno preko
6000 m). Ipak, rezultati nisu adekvatni ulo-
ženim sredstvima jer je veći broj tih bušoti-
na zbog nedostatnih količina vode ostao ne-
upotrebljiv.
Zato se nameće potreba za novim sagleda-
vanjem problematike iskorištavanja podze-
mnih voda na općini Gračanica za vodosna-
bdjevanje, tj. reinterpretacija dosadašnjih na-
učnih i praktičnih zaključaka o podzemnim
istraživanjima. U tom pravcu potrebna su
nova hidro-geološka istraživanja (geofizička
ispitivanja i hidro-dinamičke analize meto-
dama modeliranja i kompjuterske simulacije
filtriranja podzemnih voda), nova interpreti-
ranja geoloških struktura i geo-tektonskih ra-
sjeda... Takođe su potrebna i nova struktur-
na, geo-tektonska i hidro-geološka kartiranja
4

područja općine Gračanica, po mogućnosti u
što krupnijem razmjeru (na topografskim
osnovama od 1:10000), a sve radi što preci-
znijeg određivanja budućih, realno perspekti-
vnih bušotina.
Za definisanje validnih perspektiva boljeg
vodosnabdijevanja grada i općine Gračani-
ca podzemnim vodama, moraju se imati u
vidu dosadašnja saznanja o ovoj problemati-
ci, pristupačni izvori i literatura iz ove obla-
sti, kao i stepen istraženosti pojedinih loka-
liteta, o čemu je bilo riječi i na spomenutom
Okruglom stolu. U tom smislu, posebnu pa-
žnju privlače tri perspektivna akvifera (vodo-
nosnih geoloških slojeva) i nekoliko geograf-
skih područja i konkretnih lokaliteta općine
Gračanica.
1) Krečnjaci (vapnenci)
Dosadašnja istraživanja i eksploatacija,
kako na općini, tako i šire, jasno su defini-
sala krečnjake kao značajne kaverozno-pu-
kotinske akvifere podzemnih voda u toplji-
vim stijenama. Bogatiji su što su u većim par-
tijama, stariji i tektonski više predisponirani.
Najstariji u okolini Gračanice su oni kredne
starosti, a mlađi su paleoceno-eocene staro-
sti. Krednih krečnjaka na površini terena ima
u Sklopu, zapadno i istočno od grada. Tako-
đe ih ima na brdu Hotijelj u Donjoj Oraho-
vici, kao i sjeverno od Malešića i Škahovi-
ce. Ubuduće bi trebalo obratiti više pažnje
upravo na te krečnjake, koji se nalaze u du-
bini (ispod tercijernih sedimenata). Traganje
za podzemnim vodama u krečnjačkom akvi-
feru na većim dubinama, otvara i eventual-
no pitanje trijaskih krečnjaka, koji su se po-
kazali jako bogati vodama u Bosni. Do sada
je kredni krečnjak Sklopa najviše korišten za
vodosnabdjevanje, pa zato i ima razmišljanja
da on može kroz daljnja istraživanja i pobolj-
šanje infrastrukture bunareva dati nove koli-
čine vode.
2) Plioceni pjeskovi
To su zapravo pješčano-glinoviti slojevi
pliocene starosti, sjevernog oboda Sprečkog
Polja, koji su se u zadnje vrijeme pokazali kao
vrlo perspektivan akvifer podzemnih voda.
Na potezu Stjepan Polje - Brijesnica dobive-
no je preko 50 l/s vode. Iako mlađe geološke
starosti i manje moćnosti, kao i male dubine,
interesantni su i zbog toga što su često zašti-
ćeni vodonepropusnim slojevima od povr-
šinskog zagađivanja. Pored Stjepan Polja, na
općini Gračanica postoji još jedna veća par-
GRAČANIČKI GLASNIK
36
tija pliocenih pjeskova i to na području Pri-
bava - Donja Lohinja (oni su u geološkoj de-
presiji - blagoj sinklinali, što ih čini interesan-
tnim sa aspekta skupljanja podzemnih voda
znatno šireg prostora - lokalitet sjeverno od
farme pilića “Kokaprodukta”, u Pribavi). Ima
ih i u Donjoj Miričini, čine krovinu ugljo-
nosnih slojeva Lukavca i Kreke, a protežu se
do Lohinje, gdje su registrovani slabiji slojevi
uglja. Nedostatak ovih voda je relativno često
povećana količina željeza i mangana u njima,
što traži njihovo odklanjanje prije uvođenja u
vodoopskrbne sisteme.
3) Holoceni fluvio-denudacioni nanosi
Riječ je o geološki jako mladim (do 10 -
15000 godina), pretežno riječnim nanosima,
na vrlo maloj dubini (do 10 - 20 m), koji ta-
kođe u zadnje vrijeme postaju interesantni
za vodosnabdijevanje. Među stručnjacima je
vrlo rašireno mišljenje da mladi aluvijalni na-
nosi Sprečkog polja i aluvijalnih ravni pri-
toka Spreče, zbog podložnosti zagađenju od
površinskih voda, nisu perspektivni za dobi-
janje pitkih voda. Međutim, zbog jakih potre-
ba proizvodnih i rekreativnih kapaciteta, po-
red magistralnog puta Tuzla - Doboj, se sve
više, pomoću jednostavnih kopanih bunare-
va na maloj dubini dobijaju podzemne vode
značajnog kapaciteta do 5 l/s. Radi se o pote-
zu: Bare ispod Stjepan Polja – Inkubatorska
stanica “Kokaprodukta” - Industrijska zona
Gračanice (lokaliteti: betonara “Širbegović”,
”Jadrina”, ”Fering”, ”Distributivni centar”) –
velika farma pilića ”Koko džade” u Pribavi -
novoformirana industrijska zona Donja Lo-
hinja - bazen kod Habibova Kamena. Neki od
ovih nalazišta imaju povećan sadržaj željeza,
a neki i sasvim ispravnu vodu (bez željeza, pa
i sa zadovoljavajućim bakteriološkim norma-
tivima). Vjerovatno se ove vode iscjeđuju iz
krečnjaka sjevernog oboda doline Spreče u
relativno niže mlade nanose Sprečkog polja
i usljed specifičnih mikro-geoloških odno-
sa (naizmjenične vodopropusne i vododrži-
ve “žice”) stvaraju svojevrsne jače ili slabije
”podzemne tokove”.
Iako ovi kapaciteti nisu otkriveni strogo
naučnim metodama (otkriveni su uglavnom
na osnovu alternativnih metoda i poznava-
nja mikro-geoloških uslova i evolucije mla-
dog paleo-reljefa, pa i suvremenih geomorfo-
loških procesa), interesantni su zbog mogu-
ćnosti jefinog i brzog uvođenja novih voda u
vodovodne sisteme općine Gračanica.
(FUSNOTE)
1
Osamdesetih godina je postojalo regionalno
preduzeće za vodosnabdijevanje “Sjeverna Bo-
sna”, sa sjedištem u Doboju, koje je planiralo
izgradnju skupih jezera na Velikoj Usori i Kri-
vaji i koje je gutalo ogromna budžetska sred-
stva, između ostalih, i sa područja općine Gra-
čanica.
2
Interesantno je da je općina Gračanica naruči-
la istraživački projekat istraživanja podzemnih
voda još u drugoj polovini šezdesetih godina,
ali ta istraživanja nisu dala gotovo nikakve re-
zultate, što je bilo posljedica tadašnjeg slabog
naučnog poznavanja ove problematike.
3
Okrugli sto sa navedenom temom održan je
28. 4. 2004. godine, u organizaciji općine Gra-
čanica, JP ”Vodovod i kanalizacija” i Mjesne
zajednice Gračanica. Uvodno izlaganje, pra-
ćeno materijalom, podnio je dipl. ing. geolo-
gije i direktor JP”Vodovod i kanalizacija” Fuad
Alić. Stručna izlaganja su imali: Neven Mio-
šić, sa Geoinstituta iz Sarajeva (gotovo tride-
set godina učesnik geoloških istraživanja pi-
tkih i termo-mineralnih podzemnih voda na
području Gračanice), dr. Esad Oruč, sa Ru-
darskog instituta iz Tuzle (sa vrlo stručnim i
konkretnim izlaganjem), Božo Svetina iz firme
za hidro-geološka istraživanja ”Filbis” Zagreb
(nedavno rekonstruisala bunareve u Sklopu) i
mr. Osman Čajić (dugogodišnji direktor gra-
čaničkog vodovoda i učesnik brojnih projeka-
ta vodopsnabdijevanja). Materijal je prezenti-
rao dipl. građ. ing. Jasmin Mulabdić (tehnički
direktor gračaničkog vodovoda). U diskusiji su
učestvovali i brojni javni radnici koji su u za-
dnje četiri decenije (od 1963. godine) svjedoci
razvoja vodosnabdjevanja Gračanice.
4
Doraditi geološku kartu sa sekcije Gračanica
R=1:25000, lista Doboj OGK R=1:100000.
ZAVIÈAJ
37
Rusmir Djedović
RAZVOJ PROSTORNOG
URBANISTIČKOG
PLANIRANJA GRADA I
OPĆINE GRAČANICA
U
ređenje teritorije grada ili nekih nje-
govih dijelova u smislu planiranja
njegove upotrebe i željenog razvoja
ima dugu historiju. Organizovanu građevin-
sku akciju, istina vrlo aproksimiranu, u odno-
su na suvremene smišljene zahvate u terito-
rijima gradova, imamo u Gračanici još kra-
jem XVII stoljeća. Na tadašnjem neizgrađe-
nom gradskom zemljištu, koje je obuhvata-
lo riječnu terasu dna doline rijeke Sokolu-
še, Ahmed-paša Budimlija je izgradio osno-
vne urbane sadržaje i time utemeljio gračani-
čku čaršiju.
1
Lokacijom svojih građevina, on
je odredio mjesto i usmjerio pravac razvoja
čaršije kao i smjer glavne čaršijske ulice, koji
je zadržan i danas. Time je praktično sve do
danas određena i namjena navedenog dijela
grada, za poslovne i javne funkcije. Možemo
slobodno reći da gračanička čaršija, kao hi-
storijsko-urbano jezgro grada, ostaje kao je-
dan od osnovnih elemenata za trajno očuva-
nje u svim budućim planovima uređenja te-
ritorije grada.
Tog tipa je bila i akcija austro-ugarskih
vlasti sa podmetanjem požara 1895. godi-
ne, kada je izgorio dio čaršije, a potom izgra-
dnja novih objekata, ali sada sa znatno širim i
pravijim ulicama u centru grada.
2
U periodu
1895. - 1898. godine regulisana je desna oba-
la Sokoluše, izgradnjom nasipa za uskotračnu
željezničku prugu, sa stanicom, a do 1901. go-
dine je sredstvima kotarske i okružne vlasti,
izgradnjom kamenog zida i keja, regulisana i
lijeva obala rijeke. Time su u centru Gračani-
ce oformljene 4 paralelene ulice, pravcem sje-
ver - jug, koje su i danas najvažnije prometni-
ce između sjevernog i južnog dijela grada.
Ozbiljniji pristup uređenju i planiranju
gradskog teritorija počinje sa prvom urbani-
stičkom planskom dokumentacijom Grača-
nice donesenom 1959. godine
3
Ovo urbani-
stičko rješenje je zamišljeno samo kao etapa
u izradi i donošenju urbanističkog plana gra-
da, a u datom momentu je trebalo da poslu-
ži kao osnov pri rješavanju tadašnjeg gorućeg
problema Gračanice a to je snabdijevanje pi-
tkom vodom. Tekstualni dio studije bio je od-
štampan na 142 stranice, a u prilogu je imao
desetak karata i planova.
Studija polazi od činjenice da grad Grača-
nica, 1959. godine, ima oko 6500 stanovnika
i da bi se njegov broj u narednih 30 godina tj.
u 1989. godini mogao povećati na 11800 sta-
novnika. U skladu s tim, predviđene su i broj-
ne akcije na urbanom razvoju grada. Plani-
rano je da se asfaltiraju ulice, prije svega gla-
vna, zatim da se izgradi novi vatrogasni dom
sa tornjem, da se ukinu postojeća musliman-
ska groblja u gradu i da se formira novo cen-
tralno groblje, negdje u zapadnom dijelu Gra-
čanice, površine od oko 2,5 ha. Urbanističko
rješenje Gračanice predviđalo je nemino-
vno spajanje grada prugom širokog kolosi-
jeka sa prugom Doboj – Tuzla, na stanici So-
čkovac, prije svega, zbog povećanja proizvo-
dnje i izvoza krečnjaka iz kamenoloma Sklop.
Na novoj trasi pruge (umjesto tadašnje tra-
se uskotračne pruge) glavna gradska željezni-
čka stanica bi bila u južnom dijelu Gračanice,
kod Etivaže, a oko nje bi se izgradila privre-
dna zona.
4
Interesantni su bili i planovi u oblasti obra-
zovanja, dječje zaštite, kulture i sporta na teri-
toriji Gračanice. Tako su, između ostalog, pre-
dviđena dva obdaništa, tri sportska igrališta
(u Srpskoj Varoši, između Riječke i Ritašića i
Čirišu, te fiskulturni park između Sokoluše i
Javora), izgradnja još dvije potpune osnovne
škole (od kojih ona u predjelu Čiriša, ispod
GRAČANIČKI GLASNIK
38
vode Mahala, do 1966. godine), srednje po-
ljoprivredne škole, zatim gimnazije i srednjo-
školskog internata za 100 đaka (iznad Čiriša).
Tadašnji Dom kulture (zgrada Osman-kape-
tanove medrese) trebala je da se iskoristi za
potrebe društvenih i političkih organizacija
(Savez komunista, Socijalistički savez i sl.) ili
eventualno za Zavičajni muzej, a da se izgradi
novi Dom kulture, koji bi ujedno bio i Omla-
dinski dom.
Prostor današnjeg novog naselja Čiriš II
(tzv. Dedinje), u površini od 0,5 ha, po ovom
planu, trebalo je da se rezerviše za takozva-
ne specijalne potreba (JNA, PAZ). Buduća
zgrada gimnazije trebalo je da bude na pro-
širenom prostoru greblja, nekadašnje džamije
Potok, a zgrada poljoprivredne škole uz Do-
nju osnovnu školu.
Veterinarska stanica se već gradila u ju-
žnom dijelu grada. Od administrativno-upra-
vnih zgrada, predviđena je izgradnja objekta
Sreskog suda sa 3 sudnice i 8 kancelarija, a
u njoj bi se smjestila i gruntovnica sa arhi-
vom. Gradila bi se i zgrada Komunalne i Tr-
žne uprave, sa oko 8 prostorija.
Ovaj plan je predviđao izgradnju široke pje-
šačke prometnice između željezničke stanice
(danas autobuske) i glavne čaršijske ulice. Ali
ni do danas to nije urađeno pa je taj potez na-
juže grlo za pješački promet u gradu.
U periodu od 1961. – 1963. godine izgrađen
je vodovod iz Sokola.
5
Sedamdesetih godina
počinje izrada i donošenje ozbiljnijih studi-
ja i planova za uređenje teritorija grada, pa i
općine. Prostorni plan za dolinu rijeke Spreče,
a time i za veći dio općine Gračanica sa grad-
skim jezgrom, donesen je 1972. godine.
6
Inte-
resantno je da je nešto ranije urađena plan-
ska dokumentacija za naselje Bosansko Petro-
vo Selo u okviru tadašnje gračaničke općine.
Radi se o generalnom urbanističkom planu
tog naselja, koji je donesen 1969. i regulacio-
nom planu, koji je donesen 1970. godine.
Nakon donošenja Zakona o prostornom
uređenju Republike Bosne i Hercegovine,
1974. godine, Gračanica je kao grad dobi-
la svoj prvi savremeni urbanistički plan već
1976. godine.
7
Za potrebe toga plana je ura-
đeno nekoliko elaborata, a korišteni su i neki
drugi materijali.
8
Njegove smjernice, a prije
svega planirana namjena pojedinih gradskih
površina, za veći dio Gračanice, su dugo, pa i
do danas bile osnovne planske odrednice za
uređenje i razvoj gradskog teritorija.
Urbanistički plan grada Gračanice iz 1976.
godine dao je jasne perspektive budućeg ko-
rištenja pojedinih dijelova teritorije grada,
prije svega, vodeći računa o njihovoj namje-
ni. Plan je po prvi put definisao prostor obu-
hvata centra (središta grada).
Konstatovano je dotadašnje neracionalno
korištenje gradske teritorije, ali je predviđe-
no angažovanje i novih površina, namijenje-
nih kako za stanovanje, tako i za ostale grad-
ske funkcije. Značajnije buduće širenje Gra-
čanice bilo je predviđeno isključivo u pravcu
sjeverozapada. Kao centar grada, definisan je
prostor Čaršije, uz proširenje na jug do zgra-
de Elektrdistribucije i na sjever do iza zgrade
općine. Na zapadu bi, po tom planu, centar
grada obuhvatao donji dio mahale Čiriš. Ovaj
prostor bio je predviđen za smještaj svih ja-
vnih funkcija, sadržaja i objekata za snabdije-
vanje općegradskog karaktera. Što se tiče vi-
sine objekata u centru, objekti u starom dijelu
grada predviđeni su sa 3, a nizvodno niz So-
kolušu i sa 5 etaža. Zanimljivo je da je i da-
nas gotovo nemoguće dobiti saglasnost opći-
ne za izgradnju zgrada u centru Gračanice od
2-3 sprata.
Pored gradskog centra, planom se predvi-
đao i razvoj jednog gradskog podcentra na
potezu “Štamparija” (današnji “Grin”) - no-
gometno igralište. Zona kolektivne stambene
izgradnje je predviđena na jugu sve do Donje
osnovne škole, zatim ispod mahale Ritašići i
na sjeverozapad, ka mahali Javor. Individual-
na stambena izgradnja predviđala se prema
ZAVIÈAJ
39
GRAČANIČKI GLASNIK
40
mahalama i na padinama okolnih brda kao i
preko puta “Fortune”.
Južno od puta Tuzla - Doboj već je bila
predviđena obilaznica (nova trasa puta kroz
Sprečko polje). Između njih planiran je ra-
zvoj buduće privredne zone grada (današnja
industrijska zona).
Za potrebe školstva, ovim urbanističkim
planom bilo je predviđeno pet lokaliteta: uz
tadašnje dvije osnovne škole, na mjestu da-
našnjih srednjih škola, ispod Ritašića i iznad
sadašnjeg naselja Bazen. Zdravstvo je treba-
lo da se razvija na postojećoj lokaciji bolnice
i brdu Vuknić. Buduća međugradska autobu-
ska stanica je planirana na jugu grada, na ze-
mljištu Šabića. Rezervisane su površine ispod
obilaznice oko puta za Sočkovac, a na Hajri-
nom brdu bilo je predviđeno novo partizan-
sko spomen-groblje.
Zapadnim dijelom Gračanice bila je pre-
dviđena izgradnja obilaznice regionalnog
puta za Srnice trasom: Hadžijina voda – Ga-
jevi –Drijenča - iznad Javora - Sklop. Zbog
dinamičnog razvoja grada, kako u pravcu za-
hvatanja sve novih i novih teritorija, tako i
povećanja intenziteta i promjena namjena
korištenja prostora, donošene su odluke o
izmjenama tog urbanističkog plana (1977.,
1979., 1981., 1988., 1989. i 1999. godine).
9
Vremenom se određeni dijelovi grada Gra-
čanice, zbog svog značaja i opterećenosti ra-
zličitim funkcijama, suočavaju sa brojnim ra-
zvojnim problemima. Zato se tokom osam-
desetih godina pristupa izradi i donošenju
niza regulacionih planova. Prije svega, to se
odnosi na centar grada, kao istorijsko-urbano
jezgro Gračanice, sa brojnim javnim i poslo-
vnim funkcijama, a zatim i na dijelove grada
sa planski usmjerenom intenzivnom kolekti-
vnom i individualnom izgradnjom.
10

Centar Gračanice, koji obuhvata staru čar-
šiju, dijelove okolnih mahala koji se naslanja-
ju na čaršiju i dio grada sa objektima za javne
funkcije, nametnuo se kao najakutniji pro-
storno-urbani problem. Nakon višegodišnjih
aktivnosti
11
, regulacioni plan centra grada
urađen je i usvojen 1984. godine.
12

Krajem sedamdesetih godina urađeno je
više urbanističkih redova za uže centre na-
selja koja su bila zahvaćena jačom urbani-
zacijom i izgradnjom, uglavnom pored ma-
gistralnih puteva. To su naselja: Miričina, Do-
nja Orahovica, Donja Lohinja, Pribava i Do-
borovci (Sl. gl. opštine Gračanica 9/77, izmje-
ne 2/79 i 7/79) kao i Stjepan Polje (5/79).
Značajan je i prostorni plan opštine Grača-
nica u onom dijelu koji razmatra razvoj gra-
da i njegovo mjesto i ulogu kao općinskog
centra.
13
U ratnom periodu 1992. – 1995. godina kao
i u prvim godinama posle rata nije bilo zna-
čajnijih aktivnosti oko prostorno-planske do-
kumentacije grada. Međutim, u nekoliko za-
dnjih godina, narasle potrebe i problemi za-
htijevaju više rada na ažuriranju postojeće i
izradi nove planske dokumentacije. Proširiva-
njem prostornog obuhvata i drugim tekućim
izmjenama značajnije je noveliran regulacio-
ni plan centra grada
14
, a zatim i Bazena. Urba-
nistički plan grada izmijenjen je 1999. godine
promjenom namjene nekih površina.
15

U toku je proces izrade i donošenja novog
urbanističkog plana grada Gračanice za peri-
od 2001. - 2020. godine. To bi bio treći urbani-
stički plan grada, poslije urbanističkog rješe-
nja iz 1959. godine i onog iz 1976. godine. Ne-
davno je, poslije prikupljanja dokumentacije i
izrade materijala, na Općinskom vijeću Gra-
čanica usvojen njegov nacrt kao i nacrt odlu-
ke o njegovom provođenju.
16
Nacrt urbanisti-
čkog plana se sastoji iz sljedećih dijelova: tek-
stualnog dijela, sa preko stotinu stranica, gra-
fičkog dijela sa kartama, razmjera 1:20000 i
1:5000 i planovima razmjera 1:2500, zatim
od priloga i dokumentacione osnove. Nakon
ovih nacrta, slijedi provođenje javne rasprave
u organizaciji nadležne općinske službe, sje-
dnica savjeta urbanističkog plana, razmatra-
ZAVIÈAJ
41
GRAČANIČKI GLASNIK
42
nje primjedbi i dorada od strane Instituta za
arhitekturu, urbanizam i prostorno planira-
nje iz Sarajeva. Nakon svega, slijedi konačno
usvajanje novog urbanističkog plana grada
Gračanice od strane Općinskog vijeća.
U odnosu na Urbanistički plan iz 1976. go-
dine, ovim planom, kao jedinstveno urbano
područje se smatra teritorij grada Gračanice
i prigradskog naselja Pribava kao i poljopri-
vredno zemljište, južno od magistralnog puta
Tuzla - Doboj, sve do rijeke Spreče.
Ovaj dokument u prvom dijelu konstatu-
je ukupno stanje grada Gračanice, prije svega
na urbanom planu. Zatim detaljno razrađu-
je i prostorno definiše planska opredjeljenja
iz prostornog plana općine koja se odnose na
prethodno definisani teritorij grada u ovom
urbanističkom planu. Koncept buduće pro-
storne organizacije grada polazi od pretpo-
stavljenih preko 20000 stanovnika Gračani-
ce u 2021. godini. Urbana zona grada je pro-
širena i podijeljena na užu, površine od 563
ha (5,6 km
2
), tj. sadašnja Gračanica i širu od
471 ha (4,7 km
2
), koja obuhvata Pribavu, po-
ljoprivredno zemljište u polju i buduću banj-
sko-rekreacionu zonu.
Sadašnji trend razvoja grada usmjerava ga
sve više na magistralni put (ulica Branilaca
grada), pa mu je potrebno dati veći urbani
nivo i pretvoriti ga u gradski bulevar i nje-
govu buduću okosnicu, zajedno sa postoje-
ćom glavnom gradskom ulicom, pravca sje-
ver – jug.
Što se tiče buduće stambene izgradnje, pre-
dviđena je uglavnom individualna - sa po-
slovno-javnim prizemljima i spratnošću do
P+4 ili 5.
Gračanica treba da se razvija u subregi-
onalni centar, osobito u nekim privrednim
djelatnostima (turizam, banja, mala privre-
da, nove tehnologije, zdrava hrana). Predvi-
đena su tri gradska centra: prvi je šire podru-
čje sadašnjeg centra grada, sa historijsko-ur-
banim jezgrom – Čaršijom, sa tradicionalnim
gradskim uslužnim funkcijama i određenom
funkcijom stanovanja; drugi je južno od no-
gometnog stadiona, sa nekim gradskim fun-
kcijama, stanovanjem i trgovinom, dok je tre-
ći gradski centar u širem području “Feringa”
i “Fortune”, sa funkcijama proizvodnje, trgo-
vine i sajma.
Nacrt odluke o provođenju Urbanističkog
plana Gračanice sadrži opis urbanog podru-
čja naselja Gračanica sa Pribavom, zatim deta-
ljan spisak katastarskih parcela prema njihovoj
predviđenoj namjeni, režime građenja, defini-
šu se spomenici kulturno-historijskog nasljeđa
i uslovi za uređenje prostora i izgradnju.
Treba spomenuti i određene nedostatke u
tekstualnom dijelu nacrta urbanističkog pla-
na Gračanice.
17
Na osnovu analitičko-dokumentacione
osnove ranijeg prostornog plana općine i no-
vih podataka, urađen je i usvojen nacrt no-
vog prostornog plana općine, takođe za peri-
od 2001. – 2020., koji je prošao i javnu raspra-
vu. Konačno je u 2003. godini usvojen i pro-
storni plan općine Gračanica.
18
Sasvim je razložno konstatovati da grad i
općina Gračanica do sada imaju zavidan nivo
obuhvaćenosti prostorno i urbanističko-
planskom dokumentacijom. I pored toga, in-
tenzivan urbani razvoj i ogromno usložnja-
vanje infrastrukture, zadnjih godina je na-
metnuo neke prostore, naselja i dijelove na-
selja, kao akutan problem u uređenju prosto-
ra. Prije svega, tu se misli na dijelove naselja
pored magistralnog puta Tuzla - Doboj (Do-
nja Orahovica, Stjepan Polje), zatim nove in-
dustrijske zone (Gračanica - ispod magistra-
le, Donja Lohinja) i, posebno, na najuži cen-
tar grada tj. Čaršiju. Svakako je važno planski
usmjeravati i razvoj budućeg banjsko-rekrea-
tivnog centra oko termalnih voda.
(FUSNOTE)
1
Rusmir Djedović, Ahmed paša Budimlija, osni-
vač gračaničke čaršije, Biljeg vremena, br. 2, od
15. 9. 1993. g. Gračanica, 1993.
ZAVIÈAJ
43
GRAČANIČKI GLASNIK
44
2
Izgleda da je Austro-Ugarska upravo to radila i
u drugim bosanskim čaršijama, sa ciljem radi-
kalnih zahvata u eliminisanju starih, uskih i kri-
vudavih sokaka i zamjenjivanja niskih drvenih
dućana, zanatskih radnji i javnih objekata sa ve-
ćim i tvrdo zidanim.
3
Gračanica studija urbanističkog rješenja, Sara-
jevo, 1959. Autor studije je ing. arh. Anatol Ki-
rjakov, a u dokumentaciji najviše mu je poma-
gao prof. Stanko Đurkin. Studija je urađena za tri
mjeseca, a što je interesantno, za geodetsku po-
dlogu je imala samo planove razmjera 1:3125
koje je uradila Austro-Ugarska još davne 1883.-
85. godine. Sva kasnija planska dokumentacija
koristi kao podloge nove katastarske planove R
1:2500 i R 1:1000 , nastale aerofotogravimetrij-
skim snimanjem 1971 godine.
4
Zanimljivo je da je idejni projekat normalne
pruge Gračanica - Sočkovac postojao još dosta
ranije, a 1953. godine je revidiran od strane ko-
misije za reviziju glavnih projekata pri Glavnoj
direkciji jugoslovenskih željeznica i odobren rje-
šenjem R. K. br. 224/53 od 3. VIII 1953. g. Tada je
ukupna predračunska suma za njenu izgradnju
iznosila oko 139 miliona dinara, ali je već 1959.
godine povećana na oko 190 miliona dinara.
5
U općinskoj arhivi i drugim arhivama nisam na-
šao projekat tog vodovoda.
6
Prostorni plan Sprečke doline,Skupština opšti-
ne Gračanica,Urbanistički zavod S.R. BiH, maj,
1972.
7
Gračanica, Urbanistički plan, Skupština opštine
Gračanica, Urbanistički zavod Bosne i Hercego-
vine, Gračanica-Sarajevo, 1976. Za njegovu rea-
lizaciju je usvojena odluka o provođenju plana
(Službeni glasnik opštine Gračanica, broj 6/76).
8
Demografski razvoj, projekcija društveno-eko-
nomskog razvoja i historijski razvoj opštine, tu-
mač za inžinjersko-geološku kartu grada, druš-
tveni plan razvoja opštine ( 1976-80). Kao po-
dloga su planovi 1: 2500.
9
Objavljene u Službenom glasniku opštine Gra-
čanica broj: 2/77, 3/77, 6/77, 2/79,
10
Bazen, 1985 (Sl. gl. opštine Gračanica br. 13/85),
Jug, 1985 (13/85), Korića han, 1987 ( 9/87), Va-
roš, 1987 ( 9/87), Drafnići, 1987 ( 9/87). Takođe
su doneseni planovi parcelacije za neke dijelove
grada kao što su: Drama, Cica, Centar, Lipa, Či-
riš, Varoš, Hajdarevac.
11
Od 1980. godine se radi programska studija cen-
tra, na osnovu koje se raspisuje natječaj na ni-
vou bivše države za urbanističko rješenje cen-
tra grada. Nakon brojnih rješenja sa priloženim
maketama, od kojih su neka bila izuzetno hrabra
i radikalna, usvojeno je ono koje čuva ambijent i
tradicionalne vrijednosti gračaničke čaršije.
12
Radio ga je urbanistički zavod grada Zagreba sa
nosiocem zadatka dipl. ing. arh. Zoranom He-
barom. Odluka o usvajanju, Sl. list op. 12/84, iz-
mjene 1990. (fasade katalogizirane) i više dopu-
na (povećani gabariti objekata, povećana spra-
tnost, Sl. gl. op. 4/90))
13
Urađen je nacrt Prostornog plana 1985. godi-
ne, ali nije nikada zvanično usvojen jer je sve do
početka posljednjeg rata materijal bio na ocje-
ni u Ministarstvu za prostorno uređenje Bo-
sne i Hercegovine. Za njegovu analitičku osno-
vu je urađeno niz studija, od kojih spominjemo
sljedeće: Prirodni izvori i uslovi, Privreda, sta-
novništvo, sistem naselja, istorijske vrijednosti.
Praćen je i nizom grafičkih, tj. kartografskih pri-
loga.
14
Odluka o provođenju novelacije usvojena je
2001. g. ( Sl. gl. op. 7/01).
15
U tom periodu su doneseni još neki planski do-
kumenti: idejno rješenje Regulacionog plana za
Industrijsku zonu u Gračanici 1997. g (Sl. gl. op.
3/97), Urbanistički red Stjepan Polje 2, iz 1998.
g. (Sl. gl. op. 2/98), Plan parcelacije Hajdarevac 2
iz 1999. g. (Sl. gl. 1799), Novelacija regulacionog
plana Bazena iz 2001. g. ( Sl. gl. op. 7/01), Urbani-
stički projekat Tržnica i pijaca, usvojen 2002. g.
16
Novembra 2002. godine Općinsko vijeće Gra-
čanica donijelo je odluku o pristupanju izradi
novog urbanističkog plana grada. Nakon obja-
vljenog konkursa, nosilac pripreme plana je, na
osnovu prispjelih ponuda, odabrao najpovoljni-
jeg ponuđača, tj. Institut za arhitekturu, urbani-
zam i prostorno planiranje iz Sarajeva. Paralelno
su vršene pripreme za izradu prostornog plana
općine i urbanističkog plana grada.
17
To se prije svega odnosi na veći broj materijal-
nih grešaka u dijelu teksta o kulturno-historij-
skom nasljeđu u gradu. Tako npr. na str. 122 se
kaže da je Čaršijsku džamiju podigao Ahmed-
paša Budimlija između 1593. -1595., a malo da-
lje da je graditelj Sahat kule Ahmed-paša Budi-
mlija i da je sagrađena 1686. godine?
18
Usvojen je na sjednici općinskog vijeća Gračani-
ca, 1.12. 2003. godine.
ZAVIÈAJ
45
Fikret Hasanbašić
NEKE NARODNE IGRE,
OBIČAJI I VJEROVANJA S
PODRUČJA GRAČANICE
Dvije čobanske igre
Igra piriza
Najomiljenija čobanska igra bila je nekada
igra piriza, možda i zato što je u njoj sudje-
lovalo više učesnika. Rekviziti u igri su: piriz
- komad drveta, dužine od 5 – 7 centimeta-
ra i debljine 4 – 5 centimetara i drvena palica
(pala) dužine do 60 centimetara.
Igrala se po sljedećim pravilima: prvo se u
zemlji iskopa glavna rupa (kazan), zatim se
do nje, sa tri strane, na udaljenosti od oko 80
centimetara, iskopaju još tri manje rupe koje
su se zvale gunje. Broj gunja zavisio je od bro-
ja igrača. Prije početka igre svaki igrač bio je
dužan jednom nogom stati u tu rupu (gunju).
Igra počinje tako što se piriz postavi uspra-
vno, na ivicu rupe (kazana), a zatim se pali-
cama s određene udaljenosti obara u tu rupu
(kazan). Igrač koji prvi obori piriz u rupu
(kazan), zauzima jednu gunju, sljedeći igrač
koji obori piriz zauzima drugu gunju, sljede-
ći treću i tako redom. Posljednji igrač osta-
je bez osvojene rupe (gunje), pa je dužan “da
ganja”, to jest da s odgovarajuće udaljenosti
pokuša ubaciti piriz u rupu (kazan). Ostali
igrači stoje tako što im se jedna noga nalazi
u rupi, koju ne smiju napuštati. Ukoliko ipak
budu primorani da se pomjere, na primjer
ispuštanjem palice (pale), gunju moraju “za-
pikati” izgovarajući riječi: “Pik, moja gunja!”
Samo tako igrač koji “ganja” gubi pravo da za-
uzme tu (slobodnu) gunju. Kad je ipak zau-
zme, onda “ganja” onaj igrač, koji je izgubio
“gunju”, to jest onaj čija je gunja zauzeta. Igra-
či pred rupom (kazanom) drvenim palica-
ma (palama) sprečavaju igrača koji “ganja” da
ubaci piriz u kazan na taj način što svojim pa-
licama odbijaju piriz što dalje. Čim igrač koji
“ganja” uspje ubaciti piriz u kazan, on zauzi-
ma sebi najbližu rupu (gunju), a “ganjati” na-
stavlja onaj koji ostane bez rupe (gunje). Ako
su igrači u gunjama bili brži i ako su međuso-
bno uspjeli izmijenjati gunje, “ganjati” nasta-
vlja isti igrač, bez obzira što je uspio “ulučiti”
piriz u rupu (kazan).
Ponekad se prije početka igre određivao
prostor na koji se piriz nije smio odbaciva-
ti, na primjer u žito, vrt itd. Takav (zaštićen)
prostor zvao se šarija. Onaj igrač, koji ipak
odbije piriz u taj zaštićen prostor morao je
da “ganja”.
Pored zabave, cilj igre obično je bio da se
neki od igrača “naganja”, to jest da se dobro
izmori. Po ovoj igri, u narodu se i danas može
čuti fraza: “Odbacio ga ko piriz”.
Salandžak ili čobanska ljuljaška
Salandžak je bio nekada najomiljenija čo-
banska zabava. Pravio se od račvastog drve-
ta, debljine oko 8 centimetara. Najbolje drvo
za salandžak bilo je ono koje je raslo račvasto
(uduplo) iz korijena. Jedan krak (račva) tako
odsječenog drveta se skraćivao kako bi služio
kako kuka pomoću koje bi se drvo zakačilo
za neku deblju granu na većem pogodnom
stablu. Tako zakačeni salandžak visio je neko-
liko centimetara iznad tla. Na njegovom kra-
ju prikivala bise jedna drvena prečka koja je
služila za sjedenje ili stajanje jednog lica. Dru-
go lice bi ga potiskivalo (ljuljanje salandžaka),
a moglo se i samo ljuljati vlastitim potiskiva-
njem, takozvanim “šklecanjem”.
Priče o zakopanom zlatu (priče o
Mađarima i zlatu koje je iza njih
ostalo)
U mnogim krajevima Bosne, pa i u okoli-
ni Gračanice ostalo je vjerovanje o Mađari-
ma koje su sa ovih prostora otjerale duge i te-
GRAČANIČKI GLASNIK
46
ške zime, kao i priče o zakopanom zlatu koje
je iza njih ostalo. U selu Džakulama zabilježili
smo dvije takve priče.
Prva priča: Ramo Smajlović iz Džakula,
64 godine
Kad je neki mještanin iz Džakula radio kod
nekog bogatog gazde u jednom selu u Posa-
vini, ovaj ga je upitao: “Kad si iz Džakula, da
li bi mi učinio jednu uslugu?” Pošto je dobio
potvrdan odgovor, gazda mu je rekao: “Izme-
đu Džakula i Trnovaca nalazi se jedno veli-
ko polje. U vrhu toga polja nalazi se izvor, a
kod tog izvora jedan kamen. Ako mi ga do-
neseš, dat ću ti 100 oka žita.” Mještanin je zbi-
lja kamen našao i sljedeći puta donio gazdi.
Taj je kamen gazda odmah pred njim razbio
i iz njega izvadio gomilu zlata, govoreći: “Da
si znao za ovaj kamen, mogao si biti bogat. U
vašem kraju Mađari su ostavili toliko zlata da
je pravo čudo kako ga stoka na papcima ne
iznosi. I ovo zlato koje vidiš ostalo je iza tih
Mađara.” Polje iz ove priče danas je vlasniš-
tvo Ibrahima Musića i u njegovom vrhu zai-
sta postoji izvor. O zlatu koje je ostalo iza ma-
đara ostala je samo priča koja se prenosi iz
generacije u generaciju.
Druga priča: Ibrahim Brajčin
Nuhanović, 74 godine
Došao neki Mađar u kuću Bajre Isanovića i
poveo ga na brdo Monj. Kad su došli do jedne
stijene, Mađar zastade i reče: “U ovoj stijeni
je zlato. Otvorit ću vrata i ti, Bajro, uzmi zla-
ta koliko hoćeš.” Potom je sa stijene uzeo neki
ključ i otvorio vrata. Kad se pred njima uka-
zala gomila zlata, Mađar se obratio Bajri slje-
dećim riječima: “Uzmi zlata koliko god hoćeš,
samo pazi da ne uzmeš malo jer ćeš se kaja-
ti. Znam šta misliš i namjeravaš, ali to ti neće
uspjeti.” Bajro je zbilja uzeo samo malo zlata,
računajući da će kasnije doći sam i pokupi-
ti svo preostalo zlato. Isprativši “svog” Mađa-
ra, vratio se do stijene na Monju, ali više nije
mogao pronaći ni ključ, ni vrata. Ni do danas
to nikome nije pošlo za rukom. Ipak, mnogi u
Džakulama vjeruju da u Monju ima zlata i tu
priču prenose s koljena na koljeno.
Neka vjerovanja uz Jurijev
(Đurđevdan)
I u Džakulama, kao i u mnogim drugim
našim selima zadržala su se različita vjero-
vanja koja se vezuju uz Jurijev (Đurđevdan).
Zabilježio sam sljedeća tri, po kazivanju Hasi-
be Ahmetbašić (67 godina): uoči Jurijeva pale
se vatre između kojih se provodi stoka koja se
tako zaštićuje od zmija i sihira; na Jurijev nije
dobro ništa kući donositi ili dovoziti jer bi te
godine na domaćinstvo mogle navaliti zmije;
na Jurijev nije dobro spavati, jer bi cijele go-
dine mogli biti pospani i mrzovoljni. Valjda
se zbog toga na Jurijev ustaje rano i tog dana
obično ništa ne radi.
Kako se izrađivao kožni mijeh
Mijeh je obično služio za prenošenje žita –
pšenice, kukuruza, brašna. Najčešće se izra-
đivao od kozje kože. Postupak izrade mije-
ha opisao mi je Osman (Opo) Omerović (84
godine): Zaklana koza guljena je bez porenja
kože, tako što se koža sa nje jednostavno svla-
čila, potom se stavljala na neko deblje drvo i
vezivala kanapom za udubljenje na tom drve-
tu. Prednji dio kože, od glave, bio je dno mi-
jeha, dok je zadnji dio kože bio gornji dio mi-
jeha. Koža s prednjih nogu bila je na donjem,
a sa zadnjih na gornjem dijelu mijeha. Veziva-
la se jedna za drugu – desna s desnom, lijeva
s lijevom – pa su tako vezane – činile uprta-
če koji su služili za nošenje mijeha na rameni-
ma ili leđima. Potom se u mijeh nabijala slama
i tako pripremljena koža ostavljala da se suši.
Nakon sušenja kože, slama se vadila, a mijeh
poprimao oblik vreće. Prtene, papirne i najlon
vreće odavno su zamijenile kožne mijehove,
koje danas više niko ne izrađuje.
ZAVIÈAJ
47
Ibrahim Hasanbegović
ZABORAVLJENI SEOSKI
PRIZORI I OBIČAJI
(Odlomci iz rukopisa “Osmo Muhtarov”)
Iz neobjavljenog rukopisa pod naslovom
“Osmo Muhtarov”, u kojem je autor na svoj
način, sa dosta autobiografskih elemenata, opi-
sao sudbinu jedne seoske porodice - od početka
austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, pa
do početka Titove epohe - donosimo kraće in-
serte o nekim našim zaboravljenim običajima i
prizorima, iz seoskog ambijenta u kojem se kre-
će Osmo Muhtarov, njegov glavni junak.
Iako je svojoj priči pokušao dati literarnu
formu, autor je, možda i nehotice stvorio je-
dan vrijedan dokumentarni materijal i u nje-
ga bukvalno prenio sve ono što je sam proživio
ili upamtio. Ne ulazeći u njene literarne vri-
jednosti, ocijenili smo da priča zaslužuje pa-
žnju, kao svojevrsno etnološko štivo, koje nam
otkriva, do pojedinosti, životne prilike, atmo-
sferu i zaboravljene običaje našeg sela. Uosta-
lom, Osmo Muhtarov, glavni junak ove priče
nije izmišljeni, već stvarni lik autorovog djeda,
o kojem u ovom rukopisu možemo pročitati je-
dno toplo ljudsko kazivanje. Uz napomenu da
smo, radi autentičnosti, nastojali u što je mo-
guće većoj mjeri zadržati osobenosti autorovog
kazivanja, jednog arhaičnog stila i jezika, i uz
zahvalnost na ustupljenom rukopisu, donosimo
i fotografiju Osme Muhatrovog kao ilustraciju
ovog teksta, koju nam je takođe poklonio autor.
Naslov i međunaslovi u ovom prilogu su reda-
kcijski.(O.H.)
Žeteoci i prožinjaoci
Osmi Muhtarovom svidio se takmičarski
duh u mobama jer teret pretvara u zabavu pa
je uvježbao kopanje, žetvu i kosidbu da bi se
mogao što prije svrstati među takmičare. Vi-
dio je da u žetvi treba brzina, a on je bio veo-
ma brz, pa se sa rođakom, vršnjakom, dogo-
vori da tu vještinu što prije savladaju i da se
uvrste u takmičare.
U žetvi idu po dva takmičara na razolu.
Kad su zakazane velike žetelice u rođaka,
oni su se dogovorili da uzmu razo odmah do
glavnih žeteoca (prožinjaoca) i da pokažu šta
znaju i mogu.
Kad su svi žeteoci došli u njivu, prožinjao-
ci su pobrojali srpove i odbrojali od dna njive
razole i počeli prožinjati. Njih dvojica su uze-
li razo do prožinjaoca. Svima je bilo jasno da
nešto spremaju. Na početku su oprezno želi
da automatizuju pokrete: zahvatanje strvi sr-
pom, zahvatanje strvi drugom rukom, prela-
manje preko srpa, pa rezanje. Do jedne tre-
ćine njive trajalo to zagrijavanje i automati-
zovanje pokreta i prožinjaoci su išli ispred
njih par koraka. Tada je Osmo rekao rođa-
ku: “Kreni!” Zagnjurili su se u strv i udarili
najvećom brzinom. Rukoveti su brzo pada-
le. Muhtar je za njima nalagao strv i motrio
kako se radi. Kad su se oni uporedili sa proži-
njaocima, prožinjaoci počeše gaziti - jer vide
da ne mogu čistom žetvom odmaći. Tad mu-
htar viknu: “Ustavite, ne gazite hljeba!” Mla-
dići shvatiše da je ta naredba upućena njima,
pa smanjiše brzinu i dozvoliše da prožinjaoci
idu ispred njih za pola koraka.
Kad su stigli do kraja, uspravili su se i stavi-
li srpove preko ramena. Na svoj četvorici su i
gaće i košulje bile potpuno mokre od znoja i
zalijepljene uz tijelo. Krenuše prema hladu ja-
buke, gdje će predahnuti i prožinjaoci, zapje-
vaše svoju uobičajenu pjesmu, ali im u glasu
nije bilo sjaja pobjede.
Poslije se po mobama prepričavao ovaj do-
gađaj, pa i u susjednim selima, kako su proži-
njaoce nadžnjeli golobradi mladići.
Za užinom batak i srednjaču gurabiju su
odnijeli prožinjaoci, a mladići odnijeli slavu
pobjede, jer prožinjaoci do mraka nisu mogli
GRAČANIČKI GLASNIK
48
odmaknuti više od pola koraka, koliko su im
dozvolili mladići.
Kosidba i kosbaša
Za takmičenje u kosidbi treba više sna-
ge i iskustva, pa je Osmo uvježbavao klepa-
nje kose, brušenje belegijom, čuvanje da se ne
istupi nepažnjom, radeći sam više godina, a
onda je pošao na mobe i počeo odmjerava-
ti snagu sa starijim koscima. U mahali je za-
kazana veća moba kosaca, na koju je pozvan i
Osmo. Kozbaša Agan, krupan jak čovjek, za-
mjeri s vrha njive kuda će prosjeći prvi otkos
i poče… Do njega su se redali ugledniji i sta-
riji poslenici, Osmo je bio negdje u sredini.
U koševini se zna red: da zadnji ne može
proći prednjeg, da svi u istom ritmu mora-
ju zamahnuti i udariti kosom i zaći do kraja
otkosa. Neki početnici, mladići nisu to ispo-
štovali, pa se u prvom naoštraju uporediše sa
kosbašom. On uspravi kosu, naoštri je, pa se
okrenu koscima i reče: “Vidite li onu herlavu
vrbu kraj potoka u međi, onde je sljedeći na-
oštraj, zato naoštrite još jednom.” On naoštri
još jednom i krenu.
Svi su mislili da se Agan šali jer je do vrbe
trebalo pet-šest naoštraja u redovnoj koševi-
ni. Kako je vrijeme odmicalo, a Agan nije di-
zao kose, oni su mijenjali mišljenje i oni za-
dnji, što su prekršili red i razljutili Agana, po-
češe zaostajati i sve više se uvijati pod tere-
tom tupe kose. Pri kraju, pored živice, bilo je
izdanaka šiblja i da ne bi tupio kosu, Agan za-
povidi Mujagi: “Kohni to Mujko.”
Tako cijeli dan.
Mujaga je smišljao kako će se odužiti Aga-
nu za tu nepravdu, poslušno izvršavajući na-
ređenja.
Agan je cijeli dan pravio duže naoštraje da
bi početnici upamtili da se mora poštovati
red. Kad je bilo pred užinu, Mujaga je u susje-
dnom kukuruzištu otkinuo bundevnu lisku i,
kad su sjeli za užinu, stavio je iza sebe. Kad je
stavljena tevsija s mesom i batkom na sredini,
koji, po običaju, pripada kosbaši, Mujaga prvi
pruži ruku i glasno reče: “Kohni to Mujko”,
uze batak i stavi ga na bundevnu lisku. Agan
se glasno nasmija i reče: “Imaš pravo Mujko.”
Svi se na to nasmijaše.
Kad je stavljena tevsija sa gurabijama i sre-
dnjačom na sredini, koja je veća od ostalih,
sa utisnutom kockom šećera na sredini, Agan
pruži ruku uze srednjaču i pruži je Mujagi
govoreći: “Kohni to Mujko!” On uze srednja-
ču i stavi je na lisku pored batka, i opet se svi
nasmijaše.
Ni u nastavku mobe, Agan nije odstupao
od dugih naoštraja. Osmo je poslije oštrenja
počeo protestovati. U jednom trenutku neo-
prezno mahne rukom, udari po oštrici kose
i poreže sva četiri prsta s vanjske strane. Krv
krenu svom snagom. Kosci nađoše kunice,
zgniječiše je i pritisnuše na Osminu ranu, po-
tom povadiše krpe iz kvasilica i povezaše mu
ruku, govoreći da ostavi kosu i da ide u hlad.
Osmo nije mogao dozvoliti tu sramotu - da
napusti redak – pa je, i pored povrede, nasta-
vio kositi i do mraka.
Kada su završili koševinu, pred mrak, svi-
ma je pred očima bila magla od umora, či-
nilo im se da se zemlja pod njima ljulja. Kad
su došli pred kuću i sjeli na ledinu, većina se
ispružila na leđa da ih malo ispravi. Kad su
počeli piti kahvu, kosbaša Agan im reče: “Na-
dam se da ste naučili da se ne smije narušava-
ti kosački red, pa to kažite i drugima.”
Izrada odjeće od lanene pređe
U to vrijeme je zemljoradnik morao sve što
mu treba proizvoditi sam da bi sastavio kraj s
krajem. Za odjeću su sijali ćeten (lan) koji je,
kad procvjeta plavim cvijetovima, ukrašavao
cijeli krajolik.
Kad uzrije, lan se čupa i vezuje u rukovijeti.
Kad se “istuče sjeme”, rukovijeti se povežu
lozama u snopove, pa pokisele u vijer u poto-
ZAVIÈAJ
49
ku i pritisnu većim kamenjem. Nakon par se-
dmica, izvade se iz vode i prostru da se suše
na ledinu pored potoka. Kad se utvrdi da je
stabljika dovoljno krhka, da se može lomi-
ti i rastavljati od kore, rukovijeti se pokupe
i dovuku kući “na dalju preradu”. Postavlja
se stupa tako što se drvenim klinima pričvr-
sti na ledinu, udare se sa strane dvije drvene
sohe, a preko njih jedna “perda”, obično drvo,
kao držač i oslonac za muškarca koji će radi-
ti na stupi tako što će nogama podizati i na-
glo spuštati pokretni na nepokretni dio stu-
pe, između kojih obično ženska osoba “doda-
je” rukovijeti lana. Kad se pritisne zadnji krak
gornjeg dijela stupe, lome se stabljike lana,
žena preokreće rukovijeti dok je stupa otvo-
rena – i tako cijeli dan. To je najteži od svih
poslova na selu.
Kad je ćeten “istučen”, saziva se moba dje-
vojaka koje donesu trlice, pričvrste ih za ledi-
nu i, provlačeći rukovijet kroz trlicu, odstra-
njuju izlomljene sitne dijelove stabljike (po-
zder), nakon čega slijedi dalja prerada. Za
djevojkama obično dolaze momci i uz rad se
ašikuje. Kad se završi posao, djevojkama obi-
čno iznesu tevsiju pečenih krompira i tevsiju
jabuka. Kad se počaste, djevojke kreću svojim
kućama, za njima idu i momci da nastave aši-
kovanje pod pendžerom (prozorom). Ako je
za nekom djevojkom došlo više momaka, kad
ona, po dolasku kući, otvori pendžer, pitaju je
ko će od njih ostati pod pendžerom. Odabra-
ni ostaje, dok ostali odlaze kućama, u nadi da
će drugi puta biti kod nje imati više sreće.
Sljedeća radnja je grebenanje. Greben je da-
ska sa par redova oštrih kovanih klina na je-
dnom kraju, kojima se istrvena rukovet če-
šlja i dobijaju se iščešljana vlakna i kučine, u
kojima još ima sitnih dijelova stabljike (po-
zder). Iščešljana vlakna se predu vretenima za
osnovu platna, a kučine se ili predu ili suču
vitlom i služe za poutku (poprečne niti) u
platnu. Kad se sve svrne (isprede), “nastire” se
na stan (ručni razboj), na kojem se tka grubo
platno za odjeću, peškire i bošče za sofre. Tek
otkano “pređno” platno je jako grubo i boca-
to i tek nakon nekoliko pranja u vreloj lušiji i
ispiranjem na potoku pratljačom postaje ne-
što mekše.
Izrada opanaka - putaravaca
Od obuće, obično su se nosili opanci pu-
trovci opanci koji su pravljeni od sirove go-
veđe ili konjske kože. Ta je koža rastezana na
štapovima i stavljana na dim na tavan da se
osuši, potom se rezala u pravougaonike, pre-
ma veličini nogu onih kojima su opanci bili
namijenjeni. Oputra (oputa), kojom su “ši-
vani” opanci putrovci pravljena je od ma-
njih komada kože (obično oko goveđih nogu
- nožanjci), koji su rezani na tanke slojeve, a
zatim dobro nakvašeni uvrtani pomoću ši-
klja, namotavani na rašak i ostavljani da se
osuše, nakon čega su bili spremni za upotre-
bu. Na zadnjem dijelu opanka u oputru su se
uvlačile petlje za kajš, kojim su opanci vezi-
Osmo Muhtarov
GRAČANIČKI GLASNIK
50
vani za nogu. Sve halatke za izradu te obu-
će, osim sječiva, bile su od drveta i ljudi su ih
sami izrađivali, obično po završetku sezone
poljoprivrednih radova.
Ko nije bio sposoban da sve što mu treba
proizvede i napravi u okviru svog domaćin-
stva, teško je sastavljao kraj s krajem. Dobra
domaćinska kuća je imala priručni halat: te-
stere, svrdlove raznih dimenzija koji su ima-
li imena prema halatkama za koje su upotre-
bljavani, burđije, dijetla.
Prilikom sječe drveta za ogrev, birale su se
ceplje pogodne za dalju obradu i ostavljale na
suho mjesto sve do zime. U zimskom periodu
od njih su se izrađivale osovine i jastuci drve-
nih kola, stupci, rude i pracijepi, jarmove, vile,
grablje, plugove, drljače, teljige itd.
Seoske ljuštilje i ašikovanje
Jesen, kad se ubiru plodovi, bilo je najlje-
pše godišnje doba na selu. Tad se najviše aši-
kovalo i ženilo. Kad bi se kukuruz obrao, lju-
štilje po seoskim avlijama bile su najomiljeni-
je mobe. Vijest o većim ljuštiljama, u slučaje-
vima kada su u neku avliju dopremane sa nji-
va veće količine obranog kukuruza, razglaša-
vana je i u susjedna sela. Oko velikih gomila
kukuruza okupljali su se seoski momci i dje-
vojke, pjevali, ašikovali veselili se.
I Osmo Muhtarov jednog dana tako je
saznao za velike ljuštilje u susjednom selu.
Odlučio se da ne propusti priliku da proaši-
kuje sa namli (uglednim) djevojkama, poslije
večere je zadio nož za pas, uzeo nadžak u ruke
i krenuo u susjedno selo. Kad je tamo stigao,
ljuštilje su uveliko bile počele. Dosta djevoja-
ka, sve ljepša od ljepše, momaka još više, dje-
ce galamdžija i previše, podosta starijih ljudi
koji su došli da “napasaju” oči. Osmo stane po
sredini da ima dobar pogled i ide pogledom
polahko, pažljivo od kraja do kraja i onda se
odluči sa kojom će djevojkom ašikovati, sta-
ne iza mladića koji je sjedio na gomili kuku-
ruza ispred nje, malo pričeka da oni poašiku-
ju, pa onda dotakne desnom rukom mladi-
ća po desnom ramenu, a kad se mladić oba-
zre rekne mu: “Ustani da ja sjedem.” Mladić
odgovori: “Čekaj još malo.” Iako nije postu-
pio po uobičajenom pravilu, Osmo uvaži nje-
govu preveliku ljubav i stade posmatrati sve
oko sebe da mu vrijeme brže prolazi. Kad je
zaključio da je dovoljno dao vremena mom-
ku koji ne poštuje red, dotakne ga opet po ra-
menu i kad se on okrene, on mu popet reče:
“Ustani da ja sjednim.” On opet odgovori isto:
“Čekaj još malo.” Osmo kleknu na lijevo ko-
ljeno iza njegovih leđa, spusti nadžak, pa uze
momka za gaće s obje strane pa ga prebaci
preko svoje glave za svoja leđa i sjede na nje-
govo mjesto, stavljajući nadžak preko krila.
Momak se diže galameći i kad vidje da Osmo
sjedi mirno na njegovom mjestu, udalji se na
drugi kraj, tako da se te večeri više nije poja-
vljivao. Do pola noći su se smjenjivale pjesme
djevojačke i momačke kojim su jedni drugim
nešto poručivali, ašikovalo se, djevojke “kre-
sale” momcima kad bi im oni pružili šibicu i
zatražili da im “ukrešu”. Kad je svo žito olju-
šteno i djevojke počašćene uobičajenim ča-
šćenjem, krenule su svojim kućama, za njima
su krenuli i momci. Namli djevojke su imale
više pratilaca. Sa Osmom su krenula još četiri
momka. Zajedno su sa djevojkom do dvori-
šta i razgovarali u nadi da će je pridobiti. Dje-
vojka je otišla u kuću, a oni su ostali u dvori-
štu i nastavili drugarski razgovor. Kad je dje-
vojka otvorila pendžer na spratu kuće, oni su
je upitali ko će ostati. Djevojka je odgovori-
la da ostane Osmo, ostali su otišli svojim ku-
ćama. Njih su dvoje nastavili ašikovati do
pred zoru, a onda, savladani umorom i dri-
jemežom odlučili da se rastanu. Na rastanku,
Osmo najavi da će doći opet sutra naveče na
ašikovanje pošto nisu nigdje u selu bile zaka-
zane veće ljuštilje. Krenuo je kući, teško ko-
račajući - kao da su mu se zglobovi ukočili.
Idući od potoka uz voćnjak prema kući, čini-
lo mu se da neće izdržati. Otključao je drvenu
ključanicu ekserom, ušao u kuću, samo ski-
nuo opanke i legao. Tek što je bio zaspao, bu-
dili su ga na doručak - da se ide za poslom.
ZAVIÈAJ
51
Edhem Mulabdić
LIKOVI ZAVIČAJA:
HADŽI HAFIZ HASAN EF.
HADŽEFENDIĆ I MUHTAR
IBRAHIM ŠAKO IZ
MALEŠIĆA
Dva zapisa iz “Narodne uzda-
nice” književnika Edhema Mu-
labdića: nekrolog kadiji Hadži
hafiz Hasan ef. Hadžefendiću iz
Gračanice i muhtaru Ibrahimu
Šaki iz Malešića
Muslimansko kulturno-prosvjetno društvo
“Narodna uzdanica” u toku svog postojanja i
kulturnog djelovanja izdavalo je redovne go-
dišnjake-kalendare, u kojima su svoje rado-
ve s područja islamskih znanosti, nacionalne
i kulturne historije, književnosti i drugih obla-
sti objavljivali najpoznatiji bošnjački alimi i
znanstvenici. “Narodna uzdanica”, kao društvo
sa načelno prohrvatskim opredjeljenjem (za ra-
zliku od društva “Gajret”, oko kojeg su se pred
Drugi svjetski rat okupljali prosrpski orijentira-
ni Bošnjaci-muslimani) nastavilo je svoje po-
stojanje i djelovanje i u vrijeme Nezavisne Dr-
žave Hrvatske. Iz kalendara “Narodne uzdani-
ce” za 1945. godinu, koji je štampan u Saraje-
vu krajem 1944., prenosimo dva nekrologa na-
šeg poznatog književnika Edhema Mulabdića
o dvije interesantne ličnosti s područja Grača-
nice, koje su živjele i djelovale u periodu izme-
đu dva svjetska rata: H. hfz. Hasan-ef. Hadži-
efendiću, vrhovnom šerijatskom sucu, rodom
iz Gračanice i Ibrahimu Šaki, muhtaru iz sela
Malešići kod Gračanice. Radi autentičnosti, za-
pise objavljujemo u izvornom obliku, dosljedno
poštujući osobenosti tadašnjeg pravopisa i Mu-
labdićevog stila i jezika, uz napomenu da je
samo naslov redakcijski. (Edin Šaković)
Hadži hafiz Hasan ef. Hadžiefendić
U našoj duhovnoj inteligenciji, u ono pede-
setak kadija, koji su odmah iza okupacije za-
uzeli mjesta šeriatskih sudaca u Bosni i Her-
cegovini, bio je jedan od njih Hadži Hasan ef.
Hadžiefendić, čovjek iz obične naše medre-
se bez carigradske svjedočbe, ali s izpitom za
šeriatske sudce. Dugogodišnja praksa, a nada
sve jaka čelična volja učiniše od njega dobra i
savjestna činovnika, a pošto mu je zvanje bilo
tako rekavši duhovno i čisto islamsko, u nje-
mu se razvio sviestan radnik i rodoljub za du-
hovne poslove islamske zajednice.
Merhum Hadži Hasan ef. rodio se u Gra-
čanici, gdje je i odrastao. Početne nauke, me-
kteb, učio je u rodnom mjestu, a u Gradačcu
je učio u čuvenoj onda Svirac-medresi, pro-
zvanoj po vodi (vrelu) Svirac. Kad je svršio
medresu primljen je za vježbenika u kotar-
skom šeriatskom sudu u Zvorniku, da se tako
osposobi za kadiju. Iza okupacije i to godi-
ne 1880. položio je kadijski izpit pred sarajev-
skim mufijom (kasnije Reis-ul-ulema) mer-
hum Mustafa Hilmijom H. Omerovićem, jer
onda još ne bijaše osnovana šeriatska škola.
Ubrzo iza toga imenovan je kadijom i slu-
žio je spočetka u Zvorniku, zatim u Gračani-
ci, u Tešnju, pa u Mostaru, odaklen je premje-
šten u Sarajevo za starješinu kotarskog šeriat-
skog suda. Godine 1900. premješten je sa ko-
tarskog šeriatskog suda u Sarajevu na vrho-
vni šeriatski sud, gdje je ostao sve do godine
1912. s malim prekidom, kad je po naredbi
pretpostavljenih bio dodieljen na upravu Še-
riatske sudačke škole (29. XI. 1901. do 7. XII.
1905.) i tada opet povraćen vrhovnom šeriat-
GRAČANIČKI GLASNIK
52
skom sudu, gdje je ostao sve do svog umiro-
vljenja 1912. g. kada je navršio propisni broj
godina u aktivnoj službi. Za vrieme svog slu-
žbovanja u Mostaru obavio je dužnost ha-
dža, otišao je na Meku, za koji je put od on-
dašnje vlade postavljen za vođu hadžija (rei-
sul-hudžadž) koju je funkciju izvršio na za-
dovoljstvo.
Merhum Hadži Hasan ef. vršio je kadijsku
službu savjestno, gdje god je služio, ali glavni
svoj poziv on je osjećao posve na drugom po-
lju. Naš vakuf sve do svršetka borbe Džabića
i dr. nije bio autonoman, pa prema tome nije
bio ni organiziran kako treba. Mnogobrojna
vakufska zemljišta bivala su često uzurpirana,
vakufsko djelovanje vršilo se po intencijama
zemaljske uprave. Zato se s vakufskim dobri-
ma nije upravljalo, kako bi trebalo, i zato je
trpjela naša zajednica. Merhum Hadžiefendić
sve je to vidio, a kad nije mogao da sve po-
pravlja sam, on se dao na sitni rad oko vaku-
fa, koji je rad spasio mnoga dobra vakufska,
a, što je glavno, podigao je sviest i moral naše
zajednice u kojoj se ipak našao netko, da spa-
sava što se može spasiti. On je u Mostaru, a
kasnije i u Sarajevu, za vrieme svog službo-
vanja sobom obišao i vidio sva naša groblja
(u Sarajevu je pronašao i popisao preko dvie
stotine parcela naših grobalja). Pronašao je
mnogo naših grobalja na erarnom zemljištu i
tada dao inicijativu, da se moli ondašnja vla-
da, da pokloni te parcele vakufu, što je vlada i
učinila. Kad je sva ta groblja popisao, pokre-
nuo je akciju, da se ta groblja ograde, osno-
vao je jedan odbor sastavljen od najugledni-
jih građana i tada se povela akcija za sabira-
nje dobrovoljnih priloga u svrhu ograđivanja
naših grobalja. Sva su groblja i u Mostaru, a
kasnije i u Sarajevu, ograđena skupljenim do-
brovoljnim prilozima.
Za vrieme svog službovanja u Mostaru dao
je inicijativu, te se prilozima sagradila i jedna
kuća određena za kadijski stan, kadije su pla-
ćale određenu kiriju, a zgrada je postala vla-
sničtvo vakufa. I danas ta zgrada postoji. Po-
red toga je u glavnoj ulici njegovom inicijati-
vom podigao vakuf čitav niz dućana.
Merhum Hadžiefendić odlikovao se i ve-
likom svojom organizatorskom sposobno-
šću, te je na godine radio o reorganizaciji va-
kufske uprave. Bio je izradio i jednu obširnu
osnovu o vjerskoj nastavi u svim našim za-
vodima. Po toj osnovi predviđao je on me-
ktebi-ibtidaije, gdje mogu obzirom na izda-
tke da postoje, zatim u manjim mjestima za-
mišlja on sibjan-mektebe, a po manjim sku-
povima naših naselja predviđala je njegova
osnova tako zvane putujuće (sèjjâr) mualime,
koji bi po unapried izrađenom nacrtu puto-
vali i zadržavali se u selima prema broju kuća
odnosno djece, da bi na taj način mualim ra-
dio negdje po jedan, dva do tri mjeseca u go-
dini, a negdje makar i manje, ako se ne može
više, samo da djeca steknu koliko bilo znanja
iz vjeronauke.
Za vrieme svog službovanja kod kotarskog
šeriatskog suda u Sarajevu pregledao je i pro-
učio cielu arhivu od g. 1878. do 1900. i iz nje
povadio i sredio u jedan pregled sve naredbe
izašle u tim godinama, a tiču se šeriatsko-su-
dačkog uredovanja.
Konačno je došao na originalnu ideju, da
uvede bar u Sarajevu jedinstven mekam (na-
čin izvođenja ezana). Uzeo je merhum Me-
hmed ef. Abadžića, koji je u svoje vrieme učio
u Carigradu i otud donio liep mekam ezana.
On je po nalogu vakufske uprave, a na poti-
caj merhum Hadžiefendića, održao s mujezi-
nima i onim mladićima koji su se spremali
za to zvanje, neki tečaj, gdje su se svi osposo-
bili u liepu kiraetu i mekamu ezana. Od tada
se primjećuje, da svi sarajevski mujezini uče
ezan jednim mekamom.
Prije nego je to vakufski autonomni šta-
tut stupio na snagu, on je osjećao tu prazni-
nu, što u vakufu, kakav je primjerice sarajev-
ski, nema povjerenstva (odbora, vieća), pa je
ZAVIÈAJ
53
izposlovao kod vlade odobrenje, po kome je
1900. izabrano i postavljeno prvo vakufsko
povjerenstvo.
Kad je merhum Hadžiefendić g. 1912. umi-
rovljen, došao je u svoje rodno mjesto Gra-
čanicu i tu se nastanio. Makar da je u svo-
joj kadijskoj karieri proveo okruglo 35 godi-
na, u kojem se vremenu nije ograničio samo
na svoje službeno djelovanje, nego je još to-
liko radio iz vlastitog svog osjećaja, da po-
mogne našoj islamskoj zajednici, on se tada
u Gračanici dadne u vakufskim izborima bi-
rati za člana džematskog medžlisa, koji ga na
prvoj svojoj sjednici izabra za starješinu (dže-
matbašu).
Tada je u Gračanici, a pod stare svoje dane,
još puno dao od sebe. Glavna, zvana Ahmet-
pašina, džamija, u Gračanici bila je oharabi-
la, pa je njegovim zagovorom i nastojanjem
srušena i posve nova sagrađena, a ubrzo iza
toga obnovio je i jednu kuću u čaršiji, sve do-
brovoljnim prilozima, i dao je u vlastničtvo
vakufa.
Merhum Hadži hafiz Hasan ef. bio je savje-
stan činovnik, a bio je još pri tome i dobar
rodoljub, požrtvovan za našu islamsku zaje-
dnicu do krajnje mjere. Puno je radio, a što je
radio, sve je vršio savjestno i nesebično. Sva-
kako je dao od sebe puno više od prosječna
našeg činovnika. Neka ga dragi Bog nagradi
najvećom svojom milosti za njegova dobra
djela, koja je učinio našoj zajednici!
Allah rahmetejle!
(Kalendar “Narodna uzdanica” za 1945. go-
dinu, Sarajevo 1944., str. 180-182)
Gračanica: detalj sa stare razglednice
GRAČANIČKI GLASNIK
54
Merhum Ibrahim Šako
Ugledni seljak i muhtar seoski u selu Male-
šići, kotar Gračanica, župa Usora i Soli, oko-
peran adžica, i odmah, kad ga čovjek prvi put
vidi, u sebi stvori sud, da to nije običan naš
čovjek ni prosječni seljak. Žao mi je što ne
mogu ni sliku njegovu donieti, jer ne znam,
da li se uobće kad slikao. Ali makar i bez sli-
ke osjećam potrebu, da se odužim njegovoj
liepoj uspomeni iz mojih poslaničkih godi-
na 1925. – 1228., gdje sam u J.M.O. stranci
bio biran u tom kotaru, a Šako mi rahmetli
bio uviek desna ruka i u agitaciji, a i prilikom
mog hodanja po selima u svrhu obavještava-
nja birača.
Merhum Šako poslan je god. 1925. s dru-
gim delegatima gračaničkim u Sarajevo na
skupštinu naše stranke (J.M.O.), gdje su se
zajednički birali kandidati za izbore. Moj prvi
susret sa Šakom učinio je na me vrlo dobar
utisak, zavolio sam ga od prvog časa, jer je
bio vrlo prijazan, duhovit i dosjetljiv, po pri-
rodi svojoj sklon šali, pravi Nasrudin-hodža.
I u njegovu selu, pa i u cielom kotaru svatko
ga je ovakog poznavao, i gospoda činovnici i
građani, svatko se volio s njim šaliti, a Šako je
bio uviek dobro raspoložen, i šala i duhovi-
tost bila je, čini se, nerazdruživa od njeg.
Kad god sam poslije kao izabran narodni
poslanik hodao po kotaru gračaničkom, va-
zda me je u tim putovanjima pratio Šako.
Prostrani seoski čardaci uglednih domaći-
na sela gračaničkih bijahu svake noći prepu-
ni, kad bih im ja došao, prava siela, a kad bi
se politički dio moje posjete svršio, razvilo bi
se najugodnije sielo, koje bi potrajalo do neko
doba noći. Svaki put je na tim sielima Šako
bio neko središte.
Jedne večeri na ovakvom sielu desio se
Šako nešto osobito raspoložen, pa čisto dobio
volju, da se i sa mnom malo našali, samo da
sielo bude što veselije. Dok smo mi okupljeni
oko svieće, a drugi za leđima našim, Šako se
malo izmakao i u sjeni svieće malo ko uzna-
geo se, pa poče onako vrlo oprezno:
– Eto biva, ja sam vam odmah reko, kad
smo odabirali kandidate za naše poslanike, da
sam vrlo zadovoljan, što smo eto ovog našeg
efendiju uzeli. Ali ja sam biva onda odmah re-
kao, da je boga mi u nas običaj, da se brkovi
podrezuju, pa bi dobro bilo i on kad nam prvi
put pođe ovamo, da malo dotjera brkove.
On je to zaista meni jedan put rekao, ali ja
sam to uzeo za šalu i zaboravio.
Seljaci uzeše ovu Šakinu izjavu neki ozbilj-
no, neki za šalu, a svi uprieše svoje oči u me,
šta ću ja na to reći. Ja se posve uozbiljio i po-
čeh da odgovaram Šaki posve ozbiljno.
– Jah, rekoh ja, – meni zaista bi neugodno,
kad mi to Šako reče u Sarajevu, kad je skup-
ština bila. Šta ću? Uzeh se razmišljati, ta nije
mi žao brkova, evo sad je vrieme došlo, i ljudi
posve bez njih žive, pa nikom ništa. Nego daj
da ih sad dotjerujem radi tih izbora i kuglica i
to me nekako vrieđa. Šta ću, da je kakogod, da
bude i vuk sit i ovce na tamanu. Kad mi dođe
na ruku ko naručen naš veliki alim i vama
dobro poznati Hafiz Mehmed ef. Okić, član
Ulema-medžlisa, koji je i ovdje kod vas dugo
godiona u Gračanici kao muderis živio. Potu-
žim se njemu i kažem mu svoju nepriliku, a
on sav veseo na me, gotovo da me ukori.
– Pa zar si se zato snuždio, po Bogu brate?
Hajde, ostavi se bezposlice! Ako ti samo je-
dan čovjek u Gračanici prigovori štogod za
brkove, odmah mu reci, da i u njih ima ljudi,
koji preko brade piju “Jovin hošaf ”.
– Tek što ja to izrekoh, a Šako se uzpravi i
kaže: “To sam ja, po Bogu brate!”. Sve sieldžije
prasnuše u smieh, čardak se trese, a Šako ko i
zastiđen, a ipak mu drago, što je izazvao ovu
veelost, opet se sakri u svoj zakutak. Kroz si-
lan smieh, koji je jednako vladao u čardaku,
počeše padati primjetbe:
– Što zabadaš trn u zdravu nogu? Je li ti
moglo biti bez toga, Šako?
ZAVIÈAJ
55
***
A onda, kad je smieh prestao, Šako nam je
pripoviedao neku svoju priču:
– Kad je Bog stvorio sviet, priča Šako, dao
je čovjeku, konju i psu po četrdeset godina ži-
vota. vremenom se pokazalo, da to nije pra-
vo, pa je oduzeto od konja i psa po dvadeset
i dato čovjeku. Zato čovjek radi svojih četr-
deset ko čovjek, a onda onih konjskih dvade-
set samo vuče, nosi kući gdje što nađe, drva
iz šume, žito i drugo s njive i sve potrebe iz
čaršije. A kad uniđe u onih dvadeset pasjih,
samo mu jezik radi, šapćući Šako kaže: laje,
laje, laje… Ja sam sad u tim godinama…
Opet smieh u čardaku prolama se.
***
Pred izbore 1927. godine Šako proriče po-
bjedu seljačke stranke pred radikalima, a ja,
znajući za snagu i sva sredstva radikala u
izbornoj borbi, poričem tu pobjedu. U stva-
ri mi smo tada bili s radikalima u vladi, a sa
zemljoradnicima držali se samo kolegijalno i
tolerantno. Ali ja sam htio da sa Šakom bi-
strim situaciju, makar da sam i ja osjećao, da
zemljoradnici dobivaju na terenu, pa se tako
ja i on okladimo. Ako zemljoradnici izađu na
izborima jači od radikala, ja gubim okladu,
dat ću Šaki – ne sjećam se dobro – janje ili
neku svoticu novaca.
A ako zemljoradnici ne dobiju većinu pre-
ma radikalima, – pitam ja Šaku, – šta ćeš ti
meni dati?
– Udri mi šamar nasred čaršije, – veli Šako.
I tako se oklada sklopila.
Brzo iza tog Šako se razbolio i nije dočekao
uspjeh izbora. Ja sam okladu izgubio. Kasnije
sam dao okladu sinovima njegovim.
***
Sa Šakom su se šalili i drugi ljudi, pristaše
drugih stranaka. U takvom jednom razgovo-
ru reći će mu jedna gospođa s protivne stra-
ne, da on uzme sliku s onom liepom bradom
(Pašića, t. j. da ide u radikale), ali joj Šako
odgovori ko s nokta:
– Vjere mi gospoja, Mufijina (Maglajlića)
je brada bila i ljepša i pet puta je na dan pere,
pa ja niesam otišao s njim.
***
Kad je bio muhtar, uze ga jedanput oru-
žnička obhodnja sa sobom da traže neki pe-
kmez, koji je prošle noći ukraden nekom se-
ljaku. On je pošao s oružnicima i obišli su ne-
koliko kuća i dvorišta, gdje je on mislio, da bi
se mogao naći ukradeni pekmez. U jednom
dvorištu primietio je Šako, dok su sjedili i
domaćica im kahvu kuhala, kako se na plo-
tu suši razastrt domaćinov sukneni gunj, a na
njemu se na leđima skupilo dosta muha. Šako
namignu sam sebi, a kad pođoše, on se svrati
domaćici, pa joj reče šapćući, da joj muž, kad
dođe večeras iz mlina, odnese onaj pekmez,
na svoje mjesto, odakle ga je sinoć uzeo.
– Ama, – poče žena da nešto prigovara.
– Ništa, – veli joj Šako, – ne kupe se dža-
ba muhe po gunju. Kaži mu, odmah večeras
neka ga vrati.
Tako je i bilo.
***
Šako je umro g. 1927. pred same izbore one
godine. Njegovi sinovi rekoše mi, da je na sa-
mrtnoj postelji rekao, da mu nije žao što će
umrieti, već što ne će više sa mnom hodati.
Allah rahmetejle!
(Kalendar “Narodna uzdanica” za 1945. go-
dinu, Sarajevo 1944., str. 188 - 190)
GRAČANIČKI GLASNIK
56
SADIK ŠEHIĆ:
GRADAČAC – GRAD NA SERHATU
1
DR. SALIH JALIMAM:
PUTOPISNE BILJEŠKE I ZAPISI O GRAČANIČKOM
KRAJU
EDIN ŠAKOVIĆ:
ZNAČAJ VAKUFA U RAZVOJU GRAČANIČKE
ČARŠIJE
MINA KUJOVIĆ:
TRAGOM DOKUMENTA: NACIONALISTIČKI ISPAD
NEKIH SRBA U GRAČANICI 1894. GODINE
OMER HAMZIĆ:
PRIVREDNE PRILIKE NA PODRUČJU
GRAČANIČKOG SREZA U PERIODU OD 1945. DO
1952. GODINE
P
o
v
o
d
o
m
Sadik Šehić
GRADAČAC – GRAD NA
SERHATU
1
N
eko je pisao da Rimljani udariše te-
melj Gradačcu. Možda je i to moglo
biti. Historičari pišu njegove zgode
i nezgode od 1634. godine, jer tad se i prvi
put spominje u pisanim dokumentima, a pri-
je toga njegova je prošlost zastrta velom, koji,
čini mi se, uskoro neće biti skinut.
Narodno predanje o njemu presahnulo je
ukoliko je i kolalo. Sada domaći ljudi, i sta-
ri i mladi, prolaze pokraj starog grada koji se
sa svoje tri kapi-kule koči na brežuljku i spa-
ja još čvrste gradske bedeme da zaštite tabi-
ju, konak i sahat-kulu, ne znajući kakvu je va-
žnu ulogu odigrao ovaj stari grad u prošlosti
Bosne. Kroz njegove kapije, koje su zanavi-
jek otvorne, prolaze ljudi ravnodušno, sa svo-
jim svakidašnjim brigama, veseli ili tužni, za-
bavljajući se, teferiče na tabiji i bedemima, a
sa doksata starog konaka uživaju u razgleda-
nju okolice koja se vidi čak tamo do horizon-
ta, gdje Sava šalje plavičaste magle u visine. A
kad ljeti padne suton, pred Gradskom kafa-
nom pruža se nezaboravna slika starog grada
sa konakom i ulaznom kapijom. Sve se to u
mjesečnoj noći pretvori u beskrajnu lijepu si-
luetu začaranog dvorca i budi u nama neodo-
ljivu želju da saznamo što više o toj tvrđavi.
Bilo je ovdje još davno, 1650. godine, ljudi
koji su se bavili knjigom. Pisani dokumenti
spominju Muhameda Gradaščevića, koji nam
je ostavio dva svoja djela što se sada čuvaju
u orijentalnoj zbirci Gazi Husrevbegove knji-
žnice u Sarajevu. Ovdje je živio od 1818. do
1821. godine kao sekretar Murat-kapetana i
čuveni Mula Muhamed Mestvica (Vrcanija),
a Ahmed ef. Svirac ostavio nam je jedan pu-
topis iz Meke.
PROŠLOST
57
Turci su došli u Bosnu 1463. godine, a ovo
mjesto zauzeše tek 1530, jer je ovaj kraj ušao
u sklop srebreničke banovine, koju je osno-
vao ugarsko-hrvatski kralj Korvin. Ali 1526.
kad se dogodi bitka na Mohaču, pomaknu se
poprište krvavih događaja ka sjeveru, nestade
banovine srebreničke i jajačke i konačno se
Turci učvrstiše u Gradačcu.
Turska ekspanzija jenjava. Sava postaje gra-
nicom dvaju zavađenih tabora – Turske i
Austrije. Karlovačkim mirom, 1699. godine,
Gradačac postaje utvrđena palanka blizu gra-
nice, u koju Turci dovode posadu azapa-stra-
žara. Da bi što bolje obezbijedili granicu pre-
ma Austriji, Turci u tim područjima osniva-
ju posebne vojno-teritorijalne jedinice, tako-
zvane kapetanije. U Gradačcu je uspostavlje-
na kapetanija 1720. godine. Prostirala se do
Bosanskog Šamca sa gradom Srebrenikom i
Sokolom i do Dobora kod Modriče. Nakon
osnivanja kapetanije, pristupilo se izgradnji
tvrđave. Podizanje grada trajalo je prilično
dugo i konačno je završeno 1820. godine. Ali
već 1783. godine grad je imao velike topove,
pa su austrijske uhode izvještavale o njemu
kao prilično jakom utvrđenju.
Gradnju su izvodili sami kapetani. Majsto-
re su dobavljali sa strane, a prema arhitektu-
ri kapija, izgleda da su to bili dobri stručnja-
ci u svom poslu. Za gradnju i popravak gra-
da novac se prikupljao u mnogim susjednim
mjestima iz kojih su često dolazili i majstori.
O pomoći Dervente za popravak grada Gra-
dačca govori pismo Murat-kapetana dervent-
skom kapetanu. Dio tog pisma glasi:
…Iz pisma ćeš saznati prema valinoj potvr-
di da je dio koji pada na vaš kotar za popra-
vak tvrđave, koja se popravlja po valijinoj na-
redbi, uvršten i razrezan skupa sa valijinim re-
džepskim taksitom (drugi šestomjesečni obrok
što se kupio od naroda za valijino izdržavanje i
administrativne troškove)
2
U pismu Murat-kapetan ističe da u njego-
vom kraju, zbog nestašice novca, vlada velika
poteškoća pri naplati toga prireza, pa ako je i
u derventskom kraju takvo stanje, ne bi ga že-
lio uznemiravati. No da bi mogao isplatiti na-
dnice zidarima i radnicima koji popravljaju
tvrđavu, potrebno mu je mnogo novca.
Kapetani su bili upravni činovnici Turske
i jedino su postojali u Bosni i Hercegovini.
Oni su čuvali granicu i vršili policijske po-
slove, dok je kadijama pripadala sudska vlast.
Bili su zakupnici raznih carskih dobara, te
su se u tom poslu obogatili, naročito kape-
tani Gradačca. Oni su bili najbogatiji ljudi u
Bosni. Bili su ovisni od valije, pa kada novog
valiju nisu odmah po njegovu dolasku mogli
posjetiti, onda su mu se pismeno izvinjavali
preko njegova ćehaje, kako se to vidi iz pisma
Murat-kapetana u kome se izvinjava što ne
može posjetiti valiju zbog neodgodivih po-
slova na uređenju tvrđave. Gradačački kape-
tani su slabo marili za kadije, kako se to vidi
iz pisma Murat-kapetana kadiji u Gračanici iz
kojeg objavljujemo sljedeći odlomak:
Stigao je Vaš podnesak, te sam razumio sadr-
žaj i Vašu želju. Kakva je tolika bojazan! Da bi
se pronašao Omer Helić, dostatno je u sela po-
slati muraselu (poslanicu), da se uhvati, gdje se
god pronađe, živ ili mrtav, te radi zaslužene ka-
zne, da se meni dopremi. Vi dobro znate, da ja
božijom voljom u pogledu kažnjavanja nijesam
aljkav, a niti je moj postupak spor kao Vaš. Isti-
čete, da je lasno pronaći sofu i brata mu, ali
da je teško ih dopremiti, te da se ne može sada
time baviti. Velite, ako budu umakli u planinu,
nemoguće ih pronaći. Razumije se, da se Vi bo-
jite i ustručavate prihvatiti ih za skut, što svje-
doči, brate, da nemate pameti.
Murat gradačački kapetan.
3
Kapetani Mehmed, Osman i Murat podigo-
še današnji grad Gradačac. Na ulaznoj kapiji
GRAČANIČKI GLASNIK
58
kod džamije Husejnije stoji sljedeći tarih gra-
dnje SAHIBUL HAJRAT I VEL HASANAT I
OSMAN KAPUDAN, godina gradnje 1808, a
tako i na drugoj, na kojoj još stoje teška hra-
stova vrata, čvrsto gvožđem okovana. Na kuli
(konaku), u kojoj je bilo zvanično sjedište ka-
petana ne ostaviše tariha kao na kapijama, ali,
prema podacima Hamdije Krševljakovića, tu
je kulu podigao Husein-kapetan od 1821. do
1832. godine. Sahat-kulu je takođe sagradio
Husein-kapetan, pa iz tariha na njoj saznaje-
mo da je sagrađena 1824., a veoma lijepa dža-
mija 1826. godine.
Život u gradu u ona teška vremena naše
prošlosti proticao je u vječitom oprezu pred
opasnošću od neprijatelja i za sobom je osta-
vljao i krupnije tragove. Iz njega je potekla
vrlo važna epizoda bosanske povijesti – buna
Bošnjaka pod Husein-kapetanom. Taj po-
kret protiv Sultana izvrsno je obradio Ham-
dija Kreševljaković, sa obiljem dokumenata.
Između ovog grada i ostalih mjesta u Bosni i
Srbiji održavane su veze i vršena obimna pre-
piska. Nešto je prepiske tih gradačačkih kape-
tana sa bosanskim valijom i njegovim defder-
darom, te sa ostalim kapetanima, kadijama i
učenim ljudima onog doba sačuvano, a dosta
je toga nestalo ili razneseno - nešto pohranje-
no i u bečkom muzeumu.
Zaostalo je negdje na tavanu
i jedno pismo u kome se tur-
ski vojni predstavnici obraća-
ju Husein-kapetanu za posre-
dovanje u sporu sa Ali-pašom
Fidahićem, čiji prijevod sa tur-
skog jezika, zbog zanimljivosti,
u cijelosti donosimo:
Njegovoj ekselenciji časnom i
visokom, mom čestitom Huse-
in-begu.
Kao što su svi prestupi i ružna
djela bivšeg muteselima Memi-
ša poznati Ali-paši Zvorniča-
ninu, Muteselimu spomenutog
okruga, prilikom konsultovanja u vezi s tim sa
Njegovom ekselencijom Mahmut-pašom i ofi-
cirima ovoga kraja, nakon što je prispjela nje-
gova molba da mu se od naše strane da dozvo-
la za boravak u Zvorniku, Bijeljini ili čifluku u
Skočiću – u kojem god od ovih mjesta mu bude
odobren boravak, Zvornik i Bijeljina činili su se
nepogodni za to.
Iako mu je odobreno da se nekoliko dana na-
stani na čitluku u Skočiću i odmah mu na to
data dozvola, spomenuti paša, protivno svojoj
vlastitoj molbi i oprečno našoj zapovijedi i do-
zvoli, ušao je u Zvornik i odmah poduzeo neke
neumjesne postupke i prouzrokovao odgađanje
važnih i hitnih poslova. Kad nam je dostavlje-
no, što od strane Mahmut-paše, što od strane
našeg muteselim-bega, vjerozakonskim izvje-
štajem i dopisima, da je on počeo da diže bunu
u okolnim kadilucima, poslali smo pisara naše
blagajne gospodina Mustafa-Atifa naročito u
Zvornik radi toga da bi se on na lijep način
uklonio iz Zvornika i nastanio u mjestu u ko-
jem mu je određeno, da bi se očuvao red. Tada
je spomenuti paša već mnogo dana bio daleko
od svoje djece i žene bez nade da će zadovolji-
ti želju za njim. I pored toga što je zamolio do-
zvolu za boravak do časnog Bajrama i došao
svojoj kući da bi se njima vidio, da bi, shodno
zapovijedi, nakon Bajrama došao na pomenuti
čifluk, a zatim k nama, nije održao svoju riječ.
Gradačac (snimio Ahmed Bajrić Blicko)
PROŠLOST
59
Nakon toga, kada je najprije na lijep način,
a zatim ukorom pozvan da dođe u Travnik, ne
samo da je zadržavao svoj odlazak besadržaj-
nim odgovorima, kao “vidjećemo”, nego je u
međuvremenu počeo svađu sa Mahmut-pašom
i usudio se da razara zdravo i normalno sta-
nje pomenutog okruga i da ometa sakupljanje
novca za džiziju (porez za podanike – nemusli-
mane), na ime oslobođenja od služenja u voj-
sci) i u ovim delikatnim vremenima prouzro-
kovao nesigurnost i uzemiravanje naroda Mu-
hamedovog. Kada se je putem izvještaja za to
saznalo, s našom dozvolom koja je u skladu sa
zahtjevima vjere i službene dužnosti i s namje-
rom da smutnja bude otklonjena i radi spokoj-
stva naroda, te da bi njih dvojica pomirili, a
njega samog na zgodan način uklonili iz Zvor-
nika, određeni su zato: Ali-pašin defer ćehaja
Ahmed-beg i njegov činovnik koji izdaje zvani-
čne potvrde Mehmed-beg, kadija Tešanj, Der-
venta, Maglaja i Gračanice i neki od oficira i
uglednih ljudi.
Kad ovi s božjom pomoći stignu na određeno
mjesto, i ako spomenutog pašu savjetovanjem
na najljepši način uklone iz Zvornika i na taj
način dvije protivne strane izmire i uklone pre-
preku, naša je iskrena želja da nas u čitavoj si-
tuaciji detaljno izvjestite i nam je razjasnite.
Pošto je on učinio nužnom istragom o onome
što je prouzrokovano kada se sastanete sa spo-
menutom dvojicom paša i kada Vam bude po-
znata situacija, moja prijateljska želja je da mi
je iskreno prikažete i tačno što ja od Vas oče-
kujem i u što se uzdam. Da se u sporazumu sa
spomenutima (koji su određeni za rješavanje
spora) pripremite i potrudite da se na najlje-
pši način otkloni ta mučna situacija a na svaki
način tu nesreću otklonite i da učinite da tuže-
ni dokaže dobru volju za vjernost i čestitost –
naša je prijateljska želja.
Pečat: Errizku alallah.
29. sefer 1245. po Hidžri; 1824. po našem
računanju vremena.
4
I pobuna janjičara u Sarajevu, koju je vo-
dio pjesmom opjevani Pinjo Bajraktar, imala
je odjeka u ovome gradu. Kada je beogradski
valija Abdurahman-paša bio određen da ka-
zni janjičare, krećući u Bosnu, zateče u Lozni-
ci predstavnika Zvornika, Tuzle, Bijeljine, Sre-
brenika i Gradačca, koji su došli da mu izra-
ze lojalnost ovih mjesta i da otklone svaku
sumnju, a oni odobravaju bunu janjičara. Sa
Abdurahman-pašom odoše u Sarajevo i ovi
predstavnici, među njima Ali-paša Fidahić,
na kojeg se odnosi gornje pismo, kao zvor-
nički muteselim sa stotinu sejmena i Husein-
kapetan. Koliki je ugled Husein-kapetan uži-
vao kod Abdurahman-paše vidi se iz toga što
je sklonio Abdurahman-pašu da ne traži spi-
sak buntovnika koje je htio kazniti.
Kada su se ponovo pobunile Sarajlije pod
vođstvom Visočana i blokirale Abdurahman-
pašin konak, te kad paša putem pregovora
dobi slobodan izlaz iz Sarajeva, u njihovoj
pratnji nalazio se Husein-kapetan. Pa i onda
kad su Turci postavljali granicu Srbije prema
Bosni sa Milošom Obrenovićem, i taj je doga-
đaj imao odjeka u ovom gradu, jer je nastala
buna u kojoj je bio i Husein-kapetan, te je ra-
zgraničenje odloženo.
I vrijeme prolazi, stari grad je širom otvo-
rio svoje kapije. Kroz njih prolaze veseli i ra-
zdragani đaci, jer se u njedrima starog grada
nalazi osmogodišnja škola. Oni unose vese-
lje i smijeh u njegov šutljivi konak, pa i ondje
gdje su bili nekad kazamati i gdje je stenjao
mnogi nevoljnik.
(FUSNOTE)
1
Serhat – granica (turc.)
2
Bibliografija Mula Mestvice i koresponden-
cija Murat-kapetana Gradaščevića od 1818.
– 1819., Glasnik zemaljskog muzeja Sarajevo,
1932.godine
3
Bibliografija Mula Mestvice i korespondencija
Murat-kapetana Gradaščevića
4
Original pisma nalazi se u Zavičajnom muzeju
u Gradačcu
GRAČANIČKI GLASNIK
60
Dr. Salih Jalimam
PUTOPISNE BILJEŠKE I
ZAPISI O GRAČANIČKOM
KRAJU
U tekstu koji slijedi putopisni zapisi i opisi po-
nuđeni su in extenso, a namjera je da se slika
gračaničkog kraja u dugom historijskom nizu
predstavi na jedan neobičniji način. Želja je da
se potaknu nova istraživanja kao i da se histo-
ričari upoznaju sa slikom koju su o ovom inte-
resantnom prostoru ostavili brojni putopisci.
D
a bi se došlo do određenih i pribli-
žno tačnih saznanja o prošlim do-
gađajima iz historije jednog grada
ili regiona, koriste se brojni historijski dokazi
(pisani historijski izvori, materijalni spome-
nici kulture i usmena predaja), od kojih su,
posebno za XIX i XX vijek, od izuzetne po-
moći putopisne bilješke i zapisi brojnih pu-
topisaca koji su od druge polovine XV vijeka
do danas prolazili Bosnom i Hercegovinom.
Potrebno je posvetiti odgovarajuću pažnju,
odnosno koristiti sve ono što je relevantno iz
brojnih putopisnih bilješki ili zapisa koji su
nastali posredno, neposredno ili namjenski.
1
U historiji književnosti Bosne i Hercegovi-
ne napravljena je raznorazna tipologija pu-
topisnih bilješki i zapisa, a ovom prigodom,
pošto je riječ o gračaničkom kraju, uslovno
rečeno, manjem teritorijalnom prostoru, od
pomoći su podaci iz reportaža, hronika, mar-
ginalnih zapisa, bilježaka, memoarske i dru-
ge literature, te svega onoga što daje neki, čak
i mali podatak za prošlost Gračanice i njene
okoline u dugom vremenskom intervalu.
Riječ je često o zanemarenim, ponekad
podcijenjenim bilješkama i zapisima sa vri-
jednim opservacijama, dragocjenim viđe-
njima, koja se tek sada koriste u tumače-
nju određenih historijskih procesa. U razu-
đenim, ponekad nedefiniranim historijskim
procesima, podatak ili činjenica iz putopisne
literature može historičaru puno značiti.
Od pomoći je sve ono što govori o mjestu
i vremenu događanja, o čemu se želi i može
napraviti historijska slika. Od posebne je va-
žnosti za historičara ili onoga koji nastoji
identifikovati ili interpretirati prošlost gra-
čaničkog kraja svaki, čak mali spomen, jer
često govori, ponekad plastičnije od relevan-
tnog historijskog izvora.
Inače, u putopisnoj literaturi Bosne i Her-
cegovine, koja obimom nije velika i koja, na-
žalost, nije još uvijek našla svog istraživača,
nalaze se brojni podaci, koji svojim iskazi-
ma često nadilaze primarne historijske izvo-
re. Vrlo teško je ustanoviti tačnost i autenti-
čnost pojedinih potvrda iz zapisa putopisa-
ca, koji su, opet, da se posebno istakne tako
uslovno nazvani, a često su to raznorazni pu-
tnici koji su sa različitim nakanama boravili
u Bosni i Hercegovini.
Bez obzira na dosadašnja skromna znanja
o prošlosti pojedinih dijelova Bosne i Herce-
govine, vrlo malo su se koristili podaci iz ono
malo putopisne literature koja je identifiko-
vana. Za gračanički kraj, skoro sve publikaci-
je u kojima se, historijskom retrospektivom,
pokušalo objasniti prošlo vrijeme, nisu pri-
mijećeni napori da se uključe pojedini poda-
ci iz putopisnih zapisa, te je i to bio dodatni
motiv da se to ovom prigodom i učini.
Sve do početka XIX vijeka gračanički kraj
nije bio zanimljiv za pojedine putopisce. U
postojećoj literaturi nisu nađeni neki pose-
bni osvrti, čak u pojedinim periodima tu
nema ni slučajnih boravaka brojnih puto-
pisaca.
PROŠLOST
61
Prvi trag koji u sebi ima neke elemente pu-
topisnih bilježaka je iz 1620. godine, a nalazi
se u Opisu bosanskog sandžaka
2
, za kojeg je
nalog da se sastavi dao bosanski beglerbeg
Ibrahim paša Meninbegović, kada je imao
namjeru osmanlijsku vojsku povesti na Ma-
đarsku. U samom popisu stoji da je to slu-
žbeni popis koji se često u literaturi naziva
Meninbegovićev putopis. U njemu se navodi:
“Il numero di persone, per quanto s e posuto
penetrere con fondamento della descrizione,
che fece Ibrain Bassa Meninbegovich”.
3
U sastavu Zvornich sanzacato nalazi se “3.
Srebarnih e pur citta medesimamente sopra
una colina cinta di mura con torre picola, co-
detta qualchenduna, ha sotto in pianura una
terra chiamata Srebarnizza, dove si fa argen-
to in bona quantita. Case posono essere tra
la citta e la terra nro 200, homini de fatti tra
tutti nro 600. Aga sta nella citta e nella ter-
ra sono case de Christiani messe nel sudetto
numero nro 50, vi e anco nella terra un mo-
nasterio di fratri zocolanti. Lontano da Zvor-
nih una giornata nro 1.
4. Sockol e una citta picola murata con il
borgo picolo, case in tutto in circa nro 35, ho-
mini da fatti nro 40, aga vi e et e anco dasda-
ro. Lontan da Zvornih una giornata nro 1”.
4

(3. Srebrenik je grad koji se nalazi na jednom
brdu, opasan zidinama gdje se nalazi i jedna
kula. U ravnici ispod grada se nalazi zemlja
nazvana Srebrenica, gdje se vadi velika koli-
čina srebra. Kuća u gradu, te na ostaloj obli-
žnjoj zemlji ima oko 200, kuća sa oko 600 sta-
novnika, a tu se nalazi i aga. Na ostaloj zemlji
su kuće kršćana, kojih ima oko 50, tu se nalazi
i jedan samostan fratara. Od Zvornika je uda-
ljen jedan dan. 4. Sokol je mali grad sa zidina-
ma i sa malom varoši. Kuća ima oko 35, a sta-
novnika oko 40. Tu se nalaze i aga i dizdar. Od
Zvornika je udaljen jedan dan”.)
Sljedeći zanimljivi podaci o Gračanici na-
laze se u: Relatio de provinciae Bosnae Argen-
tinae O.F.M. anno 1623.5 upućen od strane
fra Georgiusa de Narente et Paulus Papić u
čuvenu vatikansku Congregatione de Pro-
pagande fide. U ovoj relaciji, između osta-
log, spominju se i tri župe: grad Tuzla, Poja-
le i Gračanica.
U popisu bosanskog biskupa fra Marija-
na Maravića iz 1655. godine, nastalom prili-
kom njegove prve vizitacije bosanske bisku-
pije, spomenuta je i župa Gračanica. U po-
pisu se doslovno kaže: “... Gracianiza, nelle
quali sono case de catholici nr. 160 anime
700”.(Gračanica u kojoj se nalazi kuća katoli-
ka oko 160 sa 700 duša).
6
Zanimljivo da o Gračanici nema nikakvih
podataka u sljedećem popisu bosanskog bi-
skupa Nikole Ogramića iz 1675. godine, što
znači da se župa Gračanica ugasila u razma-
ku između 1655. i 1675. godine. U historij-
skoj literaturi, prije svih, fra Dominik Man-
dić, u knjizi: Etnička povijest Bosne i Hercego-
vine
7
tvrdi da je stanovništvo Gračanice mo-
ralo prijeći na islam ili pravoslavlje između
1638. i 1675. godine.
Nešto tačnije podatke o Gračanici i nje-
noj okolini dao je franjevac Ivan Franjo Ju-
kić koji je kao hodočasnik proputovao dobar
dio Bosne i Hercegovine. U njegovom opi-
su se kaže: “Gračanica varoš ½ sata od Spre-
če na rieci Gračanici umade turskih
7a
kućah
400 džamiah 6, ristjani 60 kućah, ima tako-
đer dobre toplice. Soko, tvrđa na briegu tog
imena kod rieke Gračanice, pod njim ima
turskih kućah 40 i 1 džamia; odstoji od Gra-
čanice 1 sat”.
8
U daljem slijedu putopisnih zapisa o gra-
čaničkom kraju u poznatoj putopisnoj litera-
turi nije zabilježen niti jedan opis, sve do do-
laska austrougarske vlasti u ove krajeve 1878.
GRAČANIČKI GLASNIK
62
godine. Povodom toga, u brojnim bedekeri-
ma (intijenerima) iz toga vremena spomenut
je i ovaj kraj. U prvom iz toga niza od nepo-
znatog autora iz 1878. godine: Reiserouten in
Bosnien und der Herzegovina Zweite auflage-
,Illustrirter fürer.9 (Mit 68 abbildunggen ei-
nem plane von Sarajevo und einer karte) za-
pisano je sljedeće: “Stanica Suho Polje. Iza že-
ljezničke stanice željeznica se okreće, skoro u
punom krugu, sa radiusom od 80 metara oko
stjenovitog dijela brda, lijevo na uzvišenju je
smješteno mohamedansko9a mjesto Brijesnica
sa džamijom koja se vidi iz daleka.
Ovdje željeznica ide pored doline Tekućice
na lijevoj obali Spreče, kroz koju preko Presli-
ca brda vodi cesta od Gračanice do Maglaja.
Nešto dalje smješteno je mjesto Beljanic sa li-
jepom školom dalje se ide uglavnom pravoli-
nijskom putanjom, djelimično paralelno sa ce-
stom Gračanica-Maglaj, koju željeznica presi-
jeca kanap ispred ulaza u stanicu.
Gračanica. Istoimeni grad sa oko 3000
većinom mohamedanskih
9b
stanovnika, više
mohamedanskih osnovnih i dvije više kon-
fesionalne škole (medrese). Jedna je izgrađe-
na 1889. u lijepom arapskom stilu i služi za
smještaj 60 internatskih učenika. Pored toga
Gračanica ima službu pošte i telegrafa, kao i
sjedište općinske institucije, koja je smješte-
na u takođe jednoj lijepoj, u orijentalnom sti-
lu, izgrađenoj zgradi.
Grad je smješten nekih 4 kilometra ispred
stanice. Desno je brdoviti Ozren, čije su kupe
poznate po imenu Kamenica, Milinkovac.
Područje Ozrena je uglavnom pošumljeno
sa hrastovinom, koja je izvanredan materijal
za izradu buradi. Pored naselja Kakmuž pru-
ga ide ka naselju.
Petrovo selo. Jugoistočno odavde u sredini
šume nalazi se stari poznati manastir Ozren
(za sahat i pol se može doći do njega) sa cr-
kvom koja je izgrađena 1150. godine od stra-
ne jednog od Nemanjića, čiji je zvonik sre-
đen tek u prvoj godini okupacije. Kroz je-
dno predivno parkovsko područje pruga da-
lje prelazi preko rijeke Spreče. Samo korito
rijeke je ograničeno strmom obalom od ne-
kih 35 metara. Sa mosta na pruzi može se sa
lijeve strane obale Spreče vidjeti mjesto Kr-
tova sa ostacima stare turske stražarske kuće
(Kule). Lijevo je Derviš-han.
Pruga ide dalje desnom obalom rijeke ka
naselju Miričina. Poslije prelaska Spreče pru-
ga dalje vodi odmah pored Spreče i onda
kroz predivno obrađeno zemljišno područje,
i onda pruga dolazi do naselja Dobošnice”.
U istoj godini je Abel Lukšić, “knjigotiskar
i nakladnik iz Karlovca” objavio jedan bede-
ker. Inače, Lukšić je rođen u Karlovcu 1826.,
a umro u Rijeci 1901. godine, izdavao je bele-
tristički časopis “Glasonoša” kao i “Narodne
knjižnice”. U Pragu je objavio Bosnien und
die Herzegovina.Kurzgefasste Darstellung al-
ler geographischen volkswirthschafliche und
socialen Verhaltnisse dieser Lander.. 1878
10
i
na stranici 79 piše sljedeće: “Grad po imenu
Gračanica ima približno 3.000 pretežno mu-
hamedanskih
10a
stanovnika, više osnovnih
škola za svo stanovništvo i dvije više konfesi-
onalne škole (medrese). Jedna od njih podi-
gnuta je 1889. godine u lijepom orijentalnom
stilu i služi za smještaj 60 učenika unutar nje.
Osim toga, Gračanica ima poštu, telegrafsku
postaju i mnoge druge službe okruga koje su
podignute u orijentalnom stilu.
Grad se nalazi četiri kilometra od želje-
zničke stanice. Desno je planina Ozren koja
je poznata po izletištima Kamenica - Mili-
nac, zanimljivi za odmor i razonodu. Plani-
na Ozren uglavnom je bogata hrastovinom,
koja se koristi u velikim količinama, odakle
se uzima i za gradnju kuća u samom gradu.
PROŠLOST
63
Pored mjesta Kaknuž se prostire željeznička
postaja prema Petrovom Selu”.
Evidentirano je i nekoliko putopisnih bi-
lješki i zapisa o vrijednom srednjovjeko-
vnom gradu Sokolu. U jednom od bedeke-
ra: Neueste Beschreibung und vollsta’ndiges
Orts-Lexicon von Bosnien und der Herzegovi-
na11 (Opis i potpuni leksikon mjesta u Bo-
sni i Hercegovini), Prag 1878., na stranici 93
zapisano je sljedeće: “Soko ehemalige Berg-
feste am Berge gl. N. Nabe dem Gračanica-
Flusse und von der Stadt Gračanica nur 1
Gebstunde entferunt. Unterhalb der Veste li-
egt das kleine muhamedanniche Dorf gleic-
hen Namens. (Soko, nekadašnje utvrđenje na
brdu u blizini rijeke Gračanica i jedan sahat
hoda udaljeno od grada Gračanice. Ispod utvr-
đenja nalazi se malo, istoimeno muhamedan-
sko11a selo)
Ugledni historičar Vjekoslav Klaić rođen
je u Garčinu kod Slavonskog Broda 1849., a
umro u Zagrebu 1929. godine. Preko pola vi-
jeka bio je profesor srednjovjekovne histori-
je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Za-
grebu. Napisao je više knjiga iz srednjovje-
kovne povijesti Hrvatske i Bosne. Posebno je
zanimljiva knjiga Bosna. Podatci o zemljopisu
i poviesti Bosne i Hercegovine.12 piše: “Soko,
zapuštena tvrdja na istoimenom briegu kod
rieke Gračanice; pod briegom ima 40 muha-
medanskih kuća i 1 džamija, odstoji od Gra-
čanice 1 sat”.
Tomo Kovačević, rođen je 1820., a umro
1864. godine. Stupio je u franjevački red i
školovao se u Kraljevoj Sutjesci i Vesprimu.
Zajedno sa drugim franjevcima (Ivanom
Franjom Jukićem, Blažom Josićem) širi pro-
tivosmansku propagandu. Napisao je knjigu
Opis Bosne i Hercegovine.13 Drugo pregleda-
no i dopunjeno izdanje, Beograd 1879., i na
stranici 57, zapisao sljedeće: “Soko, tvrdinja
na bregu tog imena kod reke Gračanice, pod
njom ima 40 muhamedanskih kuća i jedna
džamija od Gračanice udaljena jedan sahat”.
U Durch Bosnien. Illustrirter Führer auf der
K.K. Bosna-Bahn und der bosnisch-hercegovi-
nischen Staatsbahn Doboj-Siminhan,
14
Wien
1887, autora Svetozara Boroevića, inače “ha-
uptmanna im k.k. Generalstaba-corpsa”, na-
lazi se nešto opširniji opis Gračanice: “Grad,
koji se nalazi na istoimenom potoku, u po-
dnožju planine Majevice. Ima 3.350 stano-
vnika, među njima 2.639 muhamedanaca i
601 grčko-orijentalnih. Muhamedanci imaju
više džamija, a najveću je izgradio Ahmed-
paša, posljednji turski komandant Ofena, ro-
đeni Gračanlija; grčko-orijentalni imaju je-
dnu crkvu. U gradu su još smješteni opštin-
ska institucija kao i služba pošte i telegrafa.
Gračanica se ne može vidjeti sa željezničke
stanice, do nje se dolazi preko mosta na rijeci
Spreči na tuzlanskoj cesti, koja se od Stipina
hana odvaja prema gradu. U blizini se nalazi
spomenik za poginule K. K. Infanteria-regi-
mente no. 61, dana 13. augusta 1878. godine.
Gračanica je u predturskom periodu pri-
padala Usori; definitivno je osvojena od stra-
ne Turaka 1528. godine. Blizini grada nala-
ze ostaci zamka Sokol, koji je odigrao ulogu
u ratovima sa Turcima 3. i 13. augusta 1878.
godine kada su se odigrale borbe oko Grača-
nice. Od ovog mjesta vodi jedna ulica preko
Gradačca do Šamca sa odvajanjem za Brčko.
Prilikom napuštanja putnik ne može a
da ne primjeti nagizdane brežuljke Ozrena.
Šume nude pogodan materijal za pravljenje
buradi, što je ovdje veoma razvijeno. Nakon
toga prolazimo kroz naselje Sočkovo, u čijoj
blizini se nalaze dva izvora bogata sumpo-
rom kao i izvor mineralne vode Kakmuz i
stiže se do stanice Petrovo selo.
Odavde vodi konjski put ka grčko-orijen-
talnom manastiru Ozren, koji se nalazi u po-
GRAČANIČKI GLASNIK
64
dnožju Ozren-kamena, čija je crkva izgrađe-
na 1150 godine od jednog Nemanjića. Odbor
manastira su ujedno i učitelji škole koja je
organizovana u manastiru za djecu iz su-
sjednih sela. A pošto su sela prilično udalje-
na od škole onda djeca ovdje provode čitavu
godinu, a roditelji šalje hranu u školu. Sa ško-
lom je povezano i obdanište.
Željeznica dalje vozi kroz parkove slično
područje, zatim dalje u blizini Spreče pored
Ilinog brda. Sa desne strane vidi se Krtovo i
ostaci jedne stare čuvarske kuće - Kule, a na
lijevoj strani Derviš-han.
Prolazeći pored Miričina hana željeznica
prelazi preko potoka Miričina i vodi dalje
knap pored Spreče. Tako se dolazi već do sta-
nice Dobošnica. Istoimeno mjesto nalazi se
sjeveroistočno od stanice i ne vidi se od sta-
nice. Kod Dobošnice su se 11. augusta 1878.
godine odigrale borbe i to na teritorijalnom
području sa obje strane zgrade na stanici.
Od ove stanice željeznica ide dalje upore-
do sa cestom prema Donjoj Tuzli i to pored
podnožja planine Majevice u sprečkom polju
prema jugoistoku i tako se dolazi do stanice
Puračić-Lukavac”.
14

Nama nepoznati Mitar Popović objavio je
1896. godine bilješku o Sokolu u kojoj piše
“…U grad (Sokol) se ne možer doći niotku-
da, već od istoka jednom kosicom pa po je-
dnoj gredi, koja vodi na jedan uzani putić,
te se njime ide oko grada do njegovih vrata.
Vrata su povisoko od zemlje. Unutra su veli-
ke magaze, te sam vidio i tamnicu, koja je sa-
zidana u zemlji, a prilično je golema.
Grad je dosta lijep; ozgo je ravan; zidovi su
mu od 1 metar visoki a imaju 6 stranica.
Bila je jedna kula od 30 metara; prije 30
godina
15
stajao je u njoj barut, ali jednom
udari u nju grom te ubije čuvara, Dizdara -
i zapali je. Te je kule još malo ostalo. U toga
grada bila je ćuprija na sindžirima
16
duga 100
metara. Natpisa nijesam mogao naći, jer su
Turci
17
povadili sve svodove od vrata i pro-
dali ih u Gračanicu…”
18
Već sljedeće godine Ibrahim Sarajlić, uči-
telj iz Gračanice ostavio je zanimljiv opis
ovih krajeva: “Nedaleko (od) Gračanice ima
jedna stara tvrđava tzv. Sokolski grad. Taj
grad je po prilici od Gračanice 2 sahata uda-
ljen. Grad se nalazi na visokoj stijeni, te se u
isti može samo sa jedne strane prići, a sa tri
strane je strmeniti hrid od nekih 200 meta-
ra. I sa ove prilazeće strane nekad je bila ću-
prija kojom se u grad ulazilo. Danas je poru-
šena, pa je otežan pristup. Taj grad je sazidan
na četiri ćoška, a ima u istom više pregrada i
magaza. Sav grad je sazidan od tvrdog tesa-
nog kamena. Okolo grada nalazi se i danas
vrlo visok i tvrd zid u širini od 1 m. Ali je do-
sta oštećen. Ne zna se ko ga je sazidao ni ko
je u njemu stanovao. Na zidovima nema ni-
kakvih natpisa”.
19
Putopisac Henrik Renner djelovao je u
Bosni i Hercegovini kao dopisnik bečkih i
berlinskih novina u vrijeme bosanskoher-
cegovačkog ustanka 1875. - 1878. godi-
ne.Putovao je mnogo, proučavao historiju i
geografiju Bosne i Hercegovine, upoznao na-
rodni život i običaje i napisao knjigu Durch
Bosnien und die Hercegovina kreuz und quer.
Berlin 1897. (Herceg-Bosnom uzduž i poprije-
ko, Mitrovica 1900.).
20
Od 533. do 534. stranice govori o Grača-
nici. Renner je prošao gračaničkim krajem
1886. godine i ostavio sljedeći opis: “Lijevo
se na visu vigja u maloj guduri muhamedan-
sko
21
selo Brijesnica, čija je džamija na dale-
ko vidna. Na istoku se prostire niz brdo selo
Stjepan-polje. Prolazi se umiljatom dolinom
Tekučice; zelene livade i stada pasu. Vigja se
han i u uvali begovski ljetnikovac. Dolinom
PROŠLOST
65
Tekućice i na Presliću planini ide cesta iz
Gračanice u Maglaj.
U mnogim zavojima prolazi se sada spre-
čkom dolinom, širokom ovdje nekoliko ki-
lometara, sve do hana Boljanica. Dugo ide
uporedo s cestom maglajsko-gračaničkom i
prelazi je blizu stanice Gračanice. Četiri kilo-
metra od stanice leži grad Gračanica u dra-
žesnoj dolini potoka Gračanice, med šljivici-
ma i plodnim poljima.
Ima 3.000 stanovnika, većinom muhame-
dovaca, nekoliko muslimanskih pučkih škola
i dvije medrese. Jedna je medresa sagragjena
god. 1889. u lijepom mauričkom slogu, u njoj
se smještava 60 internih učenika.
Sunce je pozlaćivalo crvenkastim sjajem
Ozren planinu i najdalji mu vrh Milinkovića
kamen, kada smo kretali dalje. Brda su pokri-
vena golemim hrastovim šumama, gdjekuda
i prašumama, koje su se sjekle za izragjiva-
nje dužica a i sada se sjeku. Četiri kilome-
tra od Gračanice ide put u Sočkovac, gdje se
u udubinama tercijerne formacije nalaze dva
bunara sa sumporastom vodom. Kilometar
odatle ima jako vrelo kiseljaka - no sve to
služi za sada još jedino okolišnomu svijetu”.
Iste, 1900. godine Gračanica je spomenuta
kratko ali atraktivno u katalogu velike mile-
nijske izložbe održane u Parizu. U La Bosnie -
Herzegovine a L exposition internationale uni-
verselle de 1900 a Paris
22
na 113. stranici na-
pisano je sljedeće: “Le trajet continue au fond
d una plaine fertile et cultivee avec soin;il at-
teint bientot la petit ville de Gračanica, d ou
une rout conduit a Gradačac, patrie de Hu-
sein Kapetan Gradaščević, le “dragon de Bo-
snie, qui joua un grand role dans l histoire
contemporaine de don pays”
U Leipzigu se 1909. godine pojavila knji-
ga Bosnisches Skizzenbuch. Landschafs-und
GRAČANIČKI GLASNIK
66
Kultur-Bilder Bosnien und der Hercegovina,
23

(Bosanske skice. Slike predjela i kulture iz
Bosne i Hercegovine) autorice Milene Prein-
dlasberger-Mrazović, koja je devedesetih go-
dina XIX vijeka u Sarajevu djelovala kao no-
vinar. Profesionalno upućena na putovanja
Preindlasbergova je dobro upoznala Bosnu i
Hercegovinu, vodeći dnevnik o svojim puto-
vanjima, zapažanjima i doživljajima u kojim
se spominje i gračanički kraj. U svom vrlo
zanimljivom i instruktivnom putopisu nalazi
se i sljedeći opis Gračanice:
“Kako se putuje dolinom Spreče ona sve
više i više dobija na svojoj važnosti. Neiscr-
pni izvori soli, nepregledne količine drva.
Ovu sliku upotpunjuje okolina, kao javni i
socijalni život i naravno ništa manje želje-
znička pruga. Stanice znače pilane, postro-
jenja drvne industrije, postrojenja za sušenje
kože i mjesto za pretovar šećerne repe i dru-
gih poljoprivrednih kultura.
Kasnije se još približava i Ozren, kao sta-
nica Petrovo selo, okruženo obradivom ze-
mljom, odakle vodi jedan konjski put ka
posjeti pravoslavnom manastiru na Ozre-
nu. Ovaj manastir ima staru crkvu sa osta-
cima freski iz ruku popa Strahinje koji je u
srednjem vijeku bio poznat kao slikar na cr-
kvama.
Tu je još i Gračanica, sa pobožnim učeni-
cima iz medrese. Povezana je sa željeznicom
jednom krilastom prugom i nalazi se u je-
dnom lijepom okruženju punom stabala šlji-
va i pruža jedan divan pogled ka Ozrenu. U
jesen mogu se vidjeti i mnogobrojni tovari
repom koji se prevoze u bezbrojnim vozovi-
ma kako bi preko mosta na rijeci Bosni do-
šli do Doboja”.
Zanimljiv opis šireg gračaničkog kraja dao
je i Julije Kempf, rođen u Požegi 29. janua-
ra 1864. i umro u istom mjestu 1934. godine.
Riječ je o putniku i putopiscu, historičaru i
geografu koji je napisao vrlo posticajnu knji-
gu Od Save do Adrije. Bosnom i Hercegovinom
(Crtice za mladež) prvi put štampane 1898.,
a drugi put 1923. godine.
U kraćem opisu kaže: “Dolinu Spreče oso-
bito oživljava i to, što kroz nju juri željeznica
67 kilometara. Preko Lukavca (tvornica amo-
nijakove sode) do Tuzle i Siminhana, zname-
nitih bosanskih solana. U tim solanama do-
biva se svake godine za promet do 400.000
metara centi soli, a gotovo sva se ta so razvo-
zi po Bosni i preko njezinih međa. Rastopina
se iz tih bogatih solnih vrela odvodi cijevima
do 14 kilometara udaljenoga Lukavca, gdje se
u tvornici potroši te solne rastopine oko 12
milijuna hektolitara za priugotovljenje amo-
nijakove sode.....”
24
Najopsežniji putopisni zapis nastao je u
dvadesetom vijeku, a autor je publicist i sve-
ćenik Ambrozije Benković. Rođen je u mje-
stu Ugljara kod Orašja 29. novembra 1890.
godine i poslije završene osnovne škole u
Orašju polazio je klasičnu gimnaziju u Tra-
vniku i zatim studirao teologiju u Sarajevu.
Za sveštenika je zaređen 1913. godine i bio
je kapelan, kateheta u Sarajevu, zatim župnik
u župama sarajevske nadbiskupije (Zavido-
vići, Poljaci i Vidovile kod Prašja, Bezlja kod
Teslića, Breza, Gračanica Skopaljska, Doboj,
Modriča, Lukavac). Niz godina bio je dekan
Usorske dekanije, a 1963. godine postao je
začasni kanonik Sarajevskog kaptola. Nakon
umirovljenja, nastanio se u Županji, umro je
u Vinkovcima 20. decembra 1970. godine.
Benković je pisao članke i prikaze s po-
dručja književnosti i historije, priloge vjer-
skog sadržaja te prijevode. Objavljivao je u
Luči (1912/13.), Vrhbosni (1912/13.), Hrvat-
skoj straži (1939.), Danici (kalendar za 1938.),
Katoličkom listu (1944.), Katoličkom tjedni-
ku (1944.), Županjskom zborniku (1969.).U
PROŠLOST
67
kasnijim godinama bavio se isključivo po-
viješću, objavivši nekoliko knjiga (1. Nase-
lja Bosne i Hercegovine sa katoličkim stano-
vništvom. Đakovo 1966; 2. Gorice u Posavi-
ni 1869.-1969.-Gorice 1968; 3. S obje strane
Spreče. Petstogodišnjim tragom prošlosti.-
Županja 1970. 4. Tuzlansko područje negda
i sada. -Županja-Đakovo 1971.). Napisao je
i oko pedesetak vjerskih brošura, katoličke i
liturgijske priručnike, molitvenike i životopi-
se svetaca te ih je objavio u izdavačkom nizu
Katoličke male knjige (KMK) što ga je sam
pokrenuo.
U knjizi S obje strane Spreče 25 Ambrozije
Benković daje i opis šireg gračaničkog kra-
ja: “Vozeći se autobusom iz Gračanice prema
Doboju stane se spram puta u selo Stjepan-
polje. Na vojnoj su karti lijeve njive označe-
ne kao Crkvine, međutim, te se njive s lijeve
strane zovu Desetci a kada se krene prema
sjeveru u selo desne su njive Smrekvik, a li-
jevo brijeg što ga zovu Crkvine. I tamo sam
bio dvaput 12. augusta i 19 .septembra. Naj-
više mi je podataka dao invalid Avdagić Hu-
sein, 43 godina iz toga mjesta.
Pod br. 43 nabačena je vjerovatnost da
je Stjepan Polje bilo nekada posjed velika-
ša Stipana Rajkovića, kome je ban Tvrtko u
usorskoj oblasti dao grad Brložnik, a uz nje-
ga svakako i neki veći kompleks zemlje. Ne
znam, je li tko ustanovio gdje je taj grad Br-
ložnik ležao. Danas nema mjesta toga ime-
na ima takav potočić pritok Oskove, ali se
oblast Usore nije tako daleko protezala. No
ima brijeg Brložište (na kartama nije ubilje-
žen) iznad Brijesnice i Klokotnice, na zapad
od Stjepan polja.
Ljudi vele da tragovi utvrdi na njemu
nema, ali kroz pet stoljeća mnogo je toga i
drugog netragom izčezlo. U Brijesnici ima
također jedno Crkvište.
Po ovom vlastelinu Stipanu zove se vje-
rovatno ovo selo Stjepan-polje. Možda je s
njim u vezi i naziv prijekora puta iz Gračani-
ce na tuzlansku cestu preko Straževca, a zove
se i danas Stjepanovac. U ovom su dakle selu
dva mjesta, gdje su prema narodnom kaziva-
nju bile crkve. Prvo je odmah više prvih no-
vih kuća s lijeve strane seoskog puta, idući
od glavne ceste. To je poveći zgodan brežu-
ljak, dug oko 30 metara a širok i do 10 metara
zove se crkvine. S njega puca pogled na spre-
čku dolinu, lijepo se vidi crkva u Boljanicu.
Crkva je ovdje bila vjerovatno na sredini
brijega, jer tamo je u zemlji bilo mnogo ka-
menova, te su na ovo mjesto godinama do-
bacivali kamenje izorano okolo po brijegu,
pa je sve bilo zaraslo u ostrugu. Veliki kame-
novi su iz temelja povađeni 1949. i upotre-
bljeni za gradnju škole i štale, a sitni kamen
sadašnji vlasnik očistio. Sadašnji su vlasnici
brijega Mujo i Huso Sofić.
Idući dalje prema selu nema ni sto metara
do nove škole. Kad su kopali temelje za ško-
lu naišlo se na dva tri bolja sačuvana kostura,
a mnogo više rasutih kostiju. Nešto malo da-
lje je mjesto Luke ili Selišća, staro selište ne-
kadašnjeg sela”.
Ovih nekoliko putopisnih zapisa i bilje-
žaka o širem gračaničkom kraju, nastalih u
dugom vremenskom intervalu od 1620. do
1970. godine, pored literarnog, sadrži i obilje
podataka koji mogu biti od neke pomoći hi-
storičarima i istraživačima. Sigurno je da su
podaci nastali i nastajali pod različitim okol-
nostima, sigurno da su pisani i sa određenim
tendencijama (kao npr. da je pravoslavni ma-
nastir sagrađen 1150. godine), pod različitim
dojmovima, sa leksikom i terminologijom
toga vremena (npr. Bošnjaci se isključivo na-
zivaju muhamedancima itd.).
GRAČANIČKI GLASNIK
68
Određena kritička nota i stanoviti oprez
potrebni su u konačnoj verziji skoro svih
ovih putopisnih bilješki što nije ni bila na-
mjera ovog teksta. Vjerovati je da će se kori-
stiti i biti od pomoći, posebno kada se poku-
ša napraviti karta historijske toponomastike
gračaničkog kraja ili slika historijsko-etnolo-
ških mijena u dugom vremenskom periodu,
koja nažalost još čeka svog istraživača.
Bez ikakve pretencioznosti, može se reći
da i ovi putopisi i opisi mogu barem done-
kle pomoći u identifikaciji historije čovjeka
i društva gračaničkog kraja i kada bi to po-
staklo dalja istraživanja i traganja, uz sigur-
no uvjerenje da ima još ovakvih putopisnih
bilješki i zapisa, namjena ovog teksta bi bila
potpuna.
(FUSNOTE)
1
Uporedi: Salih Jalimam, Putopisne bilješke
i zapisi o zeničkom kraju.- Zenica 1991, str.
156.; Salih Jalimam, Putopisne bilješke o Tuzli,
Stav,I, III, Tuzla, 2002, 2003
2
Franjo Rački ,Prilozi za geeografsko-statisti-
čki opis bosanskog pašaluka.-Izd. JAZU, Stari-
ne, XIV, Zagreb 1882,str.171-191
3
Franjo Rački, isto, str.174
4
Franjo Rački, Prilozi, str.188
5
Salih Jalimam, Putopisne bilješke o Tuzli ( II
dio), Stav, II,2, Tuzla 2003, str.52
6
Archivio di Vaticano, De propagande fide, Mi-
scelleanea Bosnia, A-5
7
Rim, 1967, str. 476
7a
Misli se na Bošnjake
8
Slavoljub Bošnjak, Zemljopis ipoviestnica Bo-
sne, Zagreb 1851, str, 41
9
Wien, Perst, Leipzing, A. Hartlebens, Verlang
1878. p. 38
9a
Misli se na Bošnjake
9b
Misli se na Bošnjake
10
Neueste Beschreibung und vollstandiges
Otrs-Lexicon von Bosnien und der Herze-
govina, Prag 1878, Verlag von alois Hynek,
Buchhandler
10a
Riječ je o Bošnjacima
11
S. Jalimam, Putopisne bilješke, str.114
11a
Misli se na Bošnjake
12
Prvi dio: Zemljopis sa devet slika i dvije ge-
ografske karte. Nakladom “Matice hrvatske”
Zagreb 1878,str 176
13
S. Jalimam, Bosanskohercegovački putopisi
(rukopis) str. 78
14
S. Jalimam, isto, str.79
14
S.Jalimam, Bosanskohercegovački putopisi,
str. 101
15
Krajem tursko-osmanlijske vlasti. Primjedba
O. Hamzić
16
Sindžir: perzijski lanac, primjedba O. Hamzić
17
Misli se na okolno bošnjačko stanovništvo, O.
Hamzić
18
Omer Hamzić, Odabrani historijski zapisi o
starom gradu Sokolu kod Gračanice, Gračani-
čki glasnik, VI,11,Gračanica, 2001, str. 101
19
O.Hamzić, isto, str.101
20
S. Jalimam, op. cit. str.113
21
Misli se na Bošnjake
22
S. Jalimam, op. cit. str.112
23
S. Jalimam, isto, str.114
24
S. Jalimam, Bosanskohercegovački putopisi
kao historijski izvor (rukopis) str.123
25
S. Jalimam, isto, str. 155
PROŠLOST
69
Edin Šaković
ZNAČAJ VAKUFA U
RAZVOJU GRAČANIČKE
ČARŠIJE
T
okom osmanske vladavine u Gračani-
ci je, kao i u drugim bosanskim gra-
dovima, osnovan veliki broj vakufa.
Pojedinci su svojom inicijativom i vlastitim
sredstvima, motivirani različitim interesima,
ovdje podizali džamije, medrese, mektebe,
hanove, te ostavljali svoju imovinu za izdrža-
vanje tih ustanova.
U ovom radu, uz prikupljene podatke o va-
kufima u Gračanici, od 16. do kraja 19. stolje-
ća, učinjen je pokušaj da se ukaže na ulogu i
utjecaj njihovih zadužbina na razvitak kasabe
Gračanice u jedno značajno i razvijeno urba-
no, privredno, ali i kulturno središte.
01.
Vakuf predstavlja imovinu darovanu i za-
vještanu u vjerske, prosvjetne ili dobrotvor-
ne svrhe, koja je zaštićena od otuđenja i pro-
daje i čiji se prihodi koriste shodno odredba-
ma vakifa, osobe koja osniva vakuf. Vakuf se
službeno osniva izdavanjem posebne ispra-
ve, vakufname ili vakfije, koju pred svjedoci-
ma potvrđuje predstavnik sudske vlasti (ka-
dija), a to predstavlja jedan svečan događaj
koji utemeljitelju vakufa donosi osobitu ovo-
zemaljsku čast i ugled, te obećaje nagradu od
Boga na budućem svijetu. Institucija vaku-
fa je utemeljena na propisima Kur’ana i Ha-
disa, a kao prvi vakifi javljaju se još drugovi
Božijeg poslanika Muhammeda (a.s.). Ta in-
stitucija će se razviti širom islamskog svijeta,
pa tako i u Bosni, koja dolaskom osmanlijske
vlasti ulazi u islamski kulturno-civilizacijski
krug. O vakufima u Bosni i Hercegovini do
danas je nastala obimna literatura,
1
a identi-
ficiran je veliki broj vakifa koji su odlučili da
svoju pokretnu ili nepokretnu imovinu daru-
ju u korist šire društvene zajednice. Pravi broj
vakifa i vakufa u našoj zemlji, bez sumnje, se
nikada neće saznati, jer su mnoge vakufname
i drugi dokumenti do danas uništeni, pa su
tako i tragovi o nastanku i postojanju pojedi-
nih vakufa iščezli.
O prilično velikom broju gračaničkih va-
kufa i njihovih vakifa, osnivača i utemeljitelja,
malo je toga napisano i nedovoljno rečeno,
malo je uopće bilo zainteresiranih za povijest
svoga zavičaja i svoju kulturnu tradiciju. Ta
nemarnost jedan je od uzroka što su izvori o
pojedinim vakifima danas veoma oskudni, o
nekima se uopće ništa i ne zna, iako je i ovdje
uloga vakufa bila toliko značajna da se razvi-
tak grada, kao što je to primijetio prof. Adem
Handžić, “ne može odvojeno posmatrati od
istorije i uloge vakufa”.
2
Isti autor konstatira
da su “vakufski objekti razne namjene, sa zna-
čajnom arhitekturom, u kojima je bio skon-
centrisan cijeli vjersko-prosvjetni, kulturni i
privredni život”, predstavljali “urbane kosture
svih gradova, dok je profana, stambena arhi-
tektura, u odnosu na monumentalne vakuf-
ske objekte bila vrlo skromna”.
3
Upravo dobar
primjer za to može biti Gračanica. Dovoljno
je samo ovlaš pogledati njen katastarski plan
s početka austro-ugarske vlasti i odmah uo-
čiti niz urbanih sadržaja koje je posjedovala
svaka značajnija kasaba: džamija – sahat-kula
– han – niz dućana – han, dućani i zanatske
radnje – dvije medrese – džamija – musala, a
sve su to bili vakufski objekti. Slično se može
uočiti i u mahalama, u kojima su kuće grupi-
sane oko mahalskih džamija sa mezarjima.
4

Značaj vakufa u privrednom životu gračani-
čke čaršije bio je presudan sve do kraja Dru-
gog svjetskog rata.
02.
Pod osmansku vlast gračaničko područje
dolazi oko 1520. godine, nakon pada Srebre-
ničke banovine, pola stoljeća iza propasti Bo-
sanskog kraljevstva. U narednih dvadesetak
GRAČANIČKI GLASNIK
70
godina, na širem prostoru današnje Gračani-
ce, koje se organizuje kao nahija Soko,
5
poste-
peno se učvršćuje osmanska vlast. Istovreme-
no odvija se intenzivan proces primanja isla-
ma u ovom dijelu Bosne. Već u drugoj polo-
vini XVI stoljeća muslimani čine većinu sta-
novništva u ovom kraju.
Najveće naselje na području nahije Soko,
koje su Osmanlije zatekli, bila je Gračanica. U
poimeničnom popisu novodoseljenih vlaha
iz 1528. godine evidentirana je kao “rudnik
željeza”,
6
dok se u narednom popisu iz 1533.
godine spominje kao selo, što, međutim, više
upućuje na činjenicu da je u njoj živjelo ra-
jinsko stanovništvo, koje je plaćalo zemljišni
porez (resm-ı çif ili ispendžu, ovisno o vjeri),
nego na ruralni karakter samog naselja. Tada
je u Gračanici bilo ravno 50 % muslimana.
7

U narednom periodu gradi se i prva islam-
ska bogomolja u ovome naselju, i to džamija
– bogomolja u kojoj se, za razliku od mesdži-
da, pored pet dnevnih namaza klanjala džu-
ma i učila hutba. To je, pored stalno nastanje-
ne muslimanske zajednice i sedmičnog trga,
bio jedan od osnovnih preduvjeta da neko
naselje dobije status kasabe, gradskog naselja,
čiji su stanovnici bili oslobođeni poreskih da-
vanja (mu’āfiyet).U opširnom popisu Zvorni-
čkog sandžaka iz 1548., Gračanica se izričito
navodi kao kasaba.
Zanimljivo je da se iz naziva triju maha-
la koje su činile kasabu, kao i popisanih sta-
novnika – uopće ne može uočiti postojanje
džamije.
8
Ona je, međutim, morala postoja-
ti, a kako je Gračanica spadala u carski has, to
je moguće da je i džamija podignuta carskim,
odnosno državnim sredstvima.
9
Ta najstarija
gračanička džamija se spominje 1604. godine
kao Časna džamija, imenom kojim su se ina-
če nazivale prve džamije u pojedinim mjesti-
ma. S obzirom da je podignuta državnom ini-
cijativom, to su i njeni službenici plaćani iz
državne kase, pa bi to mogao biti razlog što
se oni ne spominju u popisu poreskih obve-
znika. Moguće je da su tada postojali još neki
objekti islamske kulture, prosvjetnog i huma-
nitarnog karaktera, koji su uz džamiju činili
tzv. imarete.
10

Gračanica, inače, početkom 1572. godine
postaje i sjedište kadije.
11
Kasaba kao središte zanatske proizvodnje
privlači sve više i više zanatlija iz okoline, koji
se u njoj nastanjuju. Prvobitno je samo sre-
dišnji dio kasabe uživao privilegirani status
gradskog naselja, periferni dijelovi su i dalje
ostajali izvan tog statusa. No, kada su ti dije-
lovi naselja poprimili muslimansko obilježje
– izgradnjom džamije ili mesdžida, podru-
čje mu’āfiyeta se širilo i na njih.
12
Tako su i u
pojedinim gračaničkim mahalama podignuti
novi vjerski objekti, koje sada grade bogatiji
pojedinci, državni i vojni službenici, ali i bo-
gatije zanatlije, pa – zahvaljujući njima – i ti
dijelovi grada službeno ulaze u okvire kasabe.
Graditelji koji podižu mesdžide i džamije u
tim mahalama, predstavljaju najranije pozna-
te vakife u Gračanici. Tako je u drugoj polo-
vici 16. vijeka vakif po imenu Isa, koji je slu-
žbovao kao emin (povjerenik) carskog hasa u
Gračanici, “dao sagraditi” mesdžid, koji će do
1604. godine prerasti u džamiju. U jednom
dijelu mahale nazira Ališaha izvjesni Hadži
Osman gradi mesdžid, koji postaje središte
nove mahale, a jedan mesdžid sagradio je i
vakif Pir-Ali. Ovi vakifi poznati su imenom
jer su po njima, odnosno njihovim zadužbi-
nama u popisnom deferu iz 1604. službeno
nazivane pojedine mahale. Međutim, u Gra-
čanici su postojale još najmanje tri islamske
bogomolje - i to u mahalama iz čijeg se nazi-
va to ne može naslutiti, ali se vidi da su u nji-
ma živjeli vjerski službenici, imami ili hatibi.
U mahali ćurčije Behrama postojala je dža-
mija, u mahali sarača Turhana također je bila
džamija, u mahali tašdžije Osmana mesdžid,
a jedan mesdžid je, po svemu sudeći postojao
i u mahali pisara Jahje. Nije moguće pouzda-
no utvrditi da li su osnivači mahala, spome-
nuti Behram, Turhan, Osman i Jahja, bili isto-
vremeno i vakifi, osnivači vjerskih ustanova
PROŠLOST
71
u svojim mahalama, iako se i to može pre-
tpostaviti.
13
Malo je historijskih izvora koji govore o
osnivanju i postojanju vakufa u drugoj po-
lovici 17. stoljeća jer se tada prekinula pra-
ksa vođenja popisnih defera, a drugi izvori
trenutno nedostaju. Međutim, sasvim se pou-
zdano može pretpostavljati da su pojedini va-
kufski objekti dotrajavali, a ekonomska osno-
vica njihovih vakufa je slabila, te su se poja-
vljivali novi vakifi koji su obnavljali objekte i
pojačavali vakufe. Jedan od takvih je najvje-
rovatnije bio i izvjesni Pervan, čijim se ime-
nom kasnije nazivala jedna gračanička dža-
mija. Međutim, imena tih vakifa obično su
brzo zaboravljana, jer je narod pojedine dža-
mije nazivao po narodnom imenu mahale u
kojoj su se nalazile ili po nekim drugim kara-
kteristikama.
Prema biskupu Marijanu Ma-
raviću, u Gračanici je 1655. bilo
oko 400 kuća i šest džamija.
14
To
je znatno manje u odnosu popi-
sni na defer iz 1604. godine u
kojem je bilo evidentirano preko
pet stotina kuća i osam džamija
i mesdžida. Iako je teško utvr-
diti vjerodostojnost podataka o
tom smanjenju, ono se djelimi-
čno može objasniti činjenicom
da su stanovnici bosanskih ka-
saba u drugoj polovici 16. i pr-
voj polovici 17. vijeka masovno
kolonizirali slavonska i ugarska
gradska naselja.
Međutim, nakon velikih
osmanskih poraza u Bečkom
ratu, 1683.-1699., Gračanica i
njena okolina postaje granično
područje, izloženo opasnosti od
stalnih neprijateljskih upada i
prodora. Stalnoj ratnoj opasno-
sti koja je visila nad glavama sta-
novnika ove kasabe treba dodati
još neimaštinu, glad, epidemije i
sveopću krizu. U takvim su uvje-
tima mnogi vakufi propali i mnoge vakufske
ustanove su uništene. Kasnije, nakon stabili-
ziranja prilika, pojavili su se novi vakifi, koji
su svojim zadužbinama nanovo podizali ne
samo pojedine objekte, nego čitave čaršije.
03.
Krajem 17. ili na samom početku 18. stolje-
ća, u Gračanici je utemeljen jedan od najzna-
čajnijih vakufa ovoga grada - vakuf Ahmed-
paše Budimlije. O ovome vakifu za sada
nema sigurnijih podataka. Opća narodna tra-
dicija u Gračanici naziva ga Budimlijom jer
se, navodno, nastanio u ovaj grad nakon pada
Budima 1686. godine. Ahmed-paša je, pre-
ma istoj tradiciji, svojim sredstvima sagradio
džamiju u samoj čaršiji, potom jedan mekteb,
a nešto niže sahat-kulu i do nje hamam (ja-
vno kupatilo).
15
U yevmiye deferima iz dru-
GRAČANIČKI GLASNIK
72
ge polovine 18. stoljeća spominju se i naime-
novanja vjerskih službenika Ahmed-pašine
džamije.
16

Ahmed-pašin vakuf je prvi poznati veliki
vakuf u Gračanici, a njegov osnivač, bez obzi-
ra na to što o njemu u ovom trenutku nema-
mo pouzdanih izvora, prvi jr poznati veliki
vakif u Gračanici, koji je podigao niz neo-
phodnih urbanih sadržaja u gračaničkoj čar-
šiji. Među sadržajima Ahmed-pašinog vaku-
fa, mogu se izdvojiti dvije grupe. U prvu gru-
pu spadaju tzv. osnovni objekti, džamija i me-
kteb, te sahat-kula, a mogao bi se tu ubrojati
i hamam. Treba podvući da je Ahmed-pašina
džamija u to vrijeme, među tadašnjim grača-
ničkim džamija od slabog materijala, sa drve-
nim munarama, bila jedna zaista monumen-
talna građevina, zidana od kamena i sa ka-
menom munarom. Njen prvobitni izgled nije
nam poznat, ali se na osnovu starih fotografi-
ja može uočiti da je, krajem 19. stoljeća, ima-
la četveroslivni krovom, ali najvjerovatnije sa
unutarnjom kupolom, poput tešanjske Ferha-
dije i Turali-begove džamije u Tuzli. Sahat-
kula predstavlja, po Kreševljakoviću, “najma-
sivniju građevinu te vrste kod nas”i drugu po
visini u Bosni i Hercegovini.
17
U drugu grupu Ahmed-pašinih zadužbina
u Gračanici mogu se svrstati objekti, zemlji-
šni posjedi ili gotov novac, odnosno oni sa-
držaje koji su vakufu obezbjeđivali i donosi-
li određene prihode za izdržavanje zadužbina
iz spomeute prve grupe.
18
Tako je ovaj vakif
sagradio veći broj dućana i zanatskih radnji u
čaršiji, koje je izdavano pod zakup, a nad ne-
kima su bile i sobe za stanovanje. Također je
sagradio i uvakufio jedan han, koji se nala-
zio preko puta današnje “Ozrenkine” direkci-
je u čaršiji, u narodu, krajem 19. stoljeća po-
znat pod imenom Mula Omerov han, svaka-
ko po nekom od dugogodišnjih zakupaca. U
blizini ovoga hana nalazila se i jedna muta-
bdžinica (radnja za preradu kostrijeti), tako-
đer u posjedu Ahmed-pašinog vakufa. No, to
nije sve. Sve do iza Drugog svjetskog rata taj
veliki vakuf raspolagao je sa više zemljišnih
parcela u Gračanici, Vranovićima, Klokotnici,
Stjepan Polju, Sladnoj i Falešićima. Ova grupa
zadužbina mogla bi obuhvatiti i hamam, koji
je vjerovatno izdavan pod zakup. Hamam je,
po svemu sudeći, propao u požaru 1812. go-
dine.
19
Od kirije i zakupnine tih nekretnina
vakuf je ostvarivao velike prihode, iz kojih se
isplaćivala naknada imamu, hatibu i mujezi-
nu Ahmed-pašine džamije, mualimu Ahmed-
pašinog mekteba, te upravi vakufa i za ostale
potrebne izdatke, a od viškova su se opravljali
osnovni i koristonosni objekti.
U spomenutim yevmiye deferima (eviden-
cijama o postavljanjima službenika pojedi-
nih vakufa), koji se odnose na period izme-
đu 1763. i 1776. godine, spominje se veći broj
gračaničkih vakufa. Osnivači nekih od tih va-
kufa već su bili zaboravljeni. Između ostalih,
spominju se vakufi Čiriške džamije, Mejdan
džamije, Potočkog mesdžida, mesdžida Goj-
salići, mesdžida Drafnići, ali se spominje i
neka Derviš-hodžina džamija, koju je, dakle,
mogao sagraditi neki Derviš-hodža o kojem
mi danas ništa ne znamo. Također, spominje
se mesdžid Olovi, kasnije Olovija džamija.
Džamiju je, vjerovatno, sagradio neki nepo-
znati vakif, rodom iz Olova, koji se doselio u
Gračanicu ili je tu bio na službi, (turski: Olo-
vi = Olovljak).
20

U Gračanici su postojale još tri džamije, čiji
vakufi nisu evidentirani u ovim deferima,
ali se spominju nešto kasnije, u sidžilu gra-
čaničkog kadije iz zadnjeg desetljeća 18. vi-
jeka. Bile su to Hadži Džafer džamija, Paša-
zade džamija i Hidajet džamija. O njihovim
se osnivačima, izvjesnom Hadži Džaferu,
nepoznatom Pašiću (Paša-zade) i vakifu po
imenu Hidajet skoro ništa ne zna.
U 18. stoljeću je nastao i vakuf bivšeg ka-
dije Reßi Mustafa-efendije, koji je zavještao
zemljište za musalu,
21
široki otvoreni prostor
na kojem su se, za lijepog vremena, klanja-
li džuma i bajram-namazi. Gračanička mu-
sala se nalazila na mjestu zgrade današnjeg
PROŠLOST
73
Bosanskog kulturnog centra (Doma kulture),
a sjeverno od nje bilo je veliko groblje, koje
se prema nekim kazivanjima, protezalo sve
do vodenice Kotoruše (danas istoimena uli-
ca, iza stambenog naselja Lamele). Ovaj va-
kuf je definitivno likvidiran po dolasku Au-
stro-Ugarske, kada je čitav taj vakufski kom-
pleks oduzet, na musali napravljeno nekoliko
zgrada (među ostalim, i zgrada osnovne ško-
le), a groblje ekshumirano i na njemu također
izgrađeno nekoliko objekata, između ostalih
i gradska vijećnica ili Konak (današnja opći-
na) 1888. godine, a nešto kasnije, pravoslavna
i katolička crkva, te niz drugih javnih i priva-
tnih objekata.
Među najznačajnije gračaničke vakife 18.
stoljeća, pored Ahmed-paše Budimlije, spa-
da, bez sumnje i Hadži Halil-efendija Trepa-
nić. Rođen je u Gračanici, u Pervane maha-
li, negdje na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće, nije
poznato gdje se školovao, ali već 1737. godi-
ne nalazi se na službi. Godine 1744. i 1756. ra-
dio je kao katib (sekretar) suda u Beogradu i
za to vrijeme kupio veći broj knjiga, a nekoli-
ko ih je i sam prepisao. Dvije godine kasnije,
već je na službi muderisa beogradske Carske
medrese, kada odlazi i na hadž. Čini se da je
bio pristupio nekom derviškom redu, pa čak
postao i pročelnikom, jer se spominje i sa na-
slovom šejha. Godine 1763. on piše svoju va-
sijetnamu, tako da se može zaključiti kako je
već bio u poodmaklom dobu. Umro je nešto
prije 1769. godine.
22

Prije 1762. godine, ovaj vakif je nanovo
sagradio staru dotrajalu Pervane džamiju u
svojoj rodnoj mahali, Trepanićima, kada se
kao njen hatib spominje vakifov brat Omer,
koji je, za vlastite potrebe, prepisao jednu
knjigu.
23
U jesen sljedeće godine Hadži Ha-
lil-efendija je napisao svoju vasijetnamu, u
kojoj je odlučio da se iz jedne trećine cjelo-
kupnog njegovog imetka izdvoje sredstva za
novu ogradu oko džamijskog harema, te za
proširenje džamije. Vakif dalje određuje da se
u tu džamiju smjesti njegova kolekcija knjiga,
osnovavši tako posebnu javnu biblioteku, te
da se, ako ostane dovoljno sredstava, sagradi i
jedna medresa, kao i da se uvakufi 800 groša
gotova novca, koji će se, uz šerijatom dozvo-
ljenu kamatu (murabehu), davati na zajam, a
od prihoda će se isplaćivati naknada imamu
i mujezinima džamije, te muderisu medrese.
Vakifova medresa je zaista i sagrađena, a prvi
njen muderis postao je Abdulverhab Karaho-
dža iz Žepča, koji se, inače, okušao i kao pje-
snik pod pseudonimom Vehbi.
24
Iako je Ha-
dži Halil-efendijin vakuf spadao među naj-
značajnije u 18. stoljeću, u narednom perio-
du on je postepeno slabio, tako da je krajem
19. stoljeća zaboravljeno, ne samo ime vakifa,
nego je i zakladni fond jako osiromašio.
U 18. stoljeću nastali su još neki manje zna-
čajni vakufi u Gračanici, čija su se sredstva,
uglavnom, usmjeravala na pojačavanje već
postojećih vakufa. Primjera radi, može se iz-
dvojiti slučaj umrlog Senča Mustafa-paše, iz
gračaničke mahale Mejdan (oko današnje Ša-
rene džamije), koji je oporučio trećinu svog
imetka u dobrotvorne svrhe i to: za pojačanje
zakladnog fonda nekoliko gračaničkih dža-
mija, izgradnju kaldrme, izgradnju dvije če-
sme, itd.
25
Susjedni Gradačac je u 16. stoljeću predsta-
vljao malehno naselje, zapravo selo ispod zi-
dina srednjovjekovnog grada, a u 17. stolje-
ću se spominje kao palanka. Međutim, nakon
Bečkog rata, to se mjesto našlo na samoj gra-
nici, pa je osmanska vlast, najprije 1701. go-
dine u tu palanku stacionirala jedan konjički
odred na čelu sa agom, a deset godina kasnije
organizirala kapetaniju, čiji se teritorij okvir-
no podudarao sa teritorijom gračaničkog ka-
diluka. Gradačački kapetani su godinama ra-
dili na izgradnji gradačačke tvrđave, ali su to-
kom 18. i 19. stoljeća osnovali i niz vjerskih,
prosvjetnih i humanitarnih ustanova u Gra-
dačcu, koji se razvija u naprednu kasabu i
kulturno središte. Pored Gradačca, ti su ka-
petani ostavljali svoje zadužbine i u susjednoj
Gračanici, sjedištu kadije i muselima, gdje
GRAČANIČKI GLASNIK
74
su vjerovatno nastojali učvrstiti svoj utjecaj
i ugled.
Osman-beg Gradaščević, sin je Mehmed-
begov i četvrti po redu kapetan, koji je nasta-
vio gradnju gradačačke tvrđave. Neki savre-
menici, kao što je francuski konzularni slu-
žbenik u Travniku, Chaumette des Fossees,
ponekad ga opisuju kao samovoljnog, pa i
okrutnog čovjeka, koji je “pod vrlo lahkom
sumnjom” hapsio raju, te je petkom posli-
je džume “nalazio zadovoljstvo u tome da se
dovede nekoliko od tih nesrećnika, nad koji-
ma bi pokazivao svoju snagu, odista izvanre-
dnu, presijecajući ih u pasu nadvoje jednim
jedinim zamahom sablje”. Ali to, prema des
Fosseesu, nije sve. Isti kapetan je, navodno,
1806. godine, čak ratovao sa neimenovanim
“Agom Gračanice”, čiju je vojsku pobijedio
uz pomoć svoja četiri topa.
26
Ovakve vijesti
su, međutim, nepouzdane i nevjerodostojne.
Ono što je sasvim sigurno to je činjenica da
je ovaj kapetan na samom početku 19. stolje-
ća utemeljio jedan od najvećih i najznačajni-
jih vakufa u sjeveroistočnoj Bosni. Sagradio
je jednu medresu u Gračanici, sirotinjski dom
u Gradačcu, te džamiju i mekteb u Modriči, a
za sve te objekte uvakufio veliki broj koristo-
nosnih objekata, od kojih, u Gračanici, jedan
han, mlin, stupu, nekoliko dućana “pored ve-
like džamije”, te više parcela zemljišta u kr-
šćanskoj i ciganskoj mahali. Osman-kapetan
je u svojoj vakfiji od 19. rebiul-evvela 1215.
(1800.) godine propisao da se svi objekti i ze-
mljišta izdaju u zakup, da se zakupnina troši
na plaće vjerskih i školskih službenika, te da
se od viška vrše nužne opravke na vakufskim
objektima. Ukoliko neko bude prodavao
kuću ili drugi objekt koji se nalazi na uva-
kufljenim zemljištima, od mutevelije je treba-
lo da izvadi posebnu dozvolu uz uplatu takse
u iznosu od jedne akče u korist vakufa. Vakif
je odredio za muteveliju svog najstarijeg sina
Murata, a za nazira (nadzornika) katiba gra-
čaničkog suda, Mustafu sina Salihagina.
27

Sin Osman-kapetana Gradaščevića i njegov
nasljednik na kapetanskom položaju, Murat-
beg Gradaščević, također je ostavio značajan
vakuf u Gradačcu, Gračanici i Modriči. Mu-
rat-kapetan je bio poznat kao izuzetno pra-
vedan i pobožan čovjek, te veliki poštova-
telj nauke i pisane riječi. Zahvaljujući njego-
vom sekretaru Mula Mehmedu Mestvici, koji
je ranije, inače, službovao kao katib gračani-
čkog suda, sačuvana su pisma ovog kapeta-
na, iz kojih se vidi, ne samo njegovo pošte-
nje, predanost kapetanskoj dužnosti i oda-
nost osmanskoj državi, nego i njegova hu-
manost.
28
Murat-kapetan je naprasno umro
na samom početku trećeg desetljeća 19. vije-
ka (1520.). Savremenici su jednoglasno tvrdi-
li da je on, kao najugledniji i najbogatiji među
bosanskim prvacima, umoren po nalogu zlo-
glasnog Ali Seid Dželal-paše, bosanskog va-
lije.
29
Ipak, iza Murat-kapetana je ostao veći
broj zadužbina, te je pored, njegove blagosti
i pobožnosti i ta činjenica doprinijela da ga
narod upamti kao najomiljenijeg gradača-
čkog kapetana.
Ovaj je vakif sagradio po jednu medre-
su u Gračanici i Gradačcu, a za izdržavanje
tih zadužbina uvakufio je više parcela zemlji-
šta, jedan han i nekoliko dućana sa sobama
u Gradačcu, potom zemljišta, nekoliko duća-
na i dvije pekare u Modriči, te konačno, tri-
naest zemljišnih parcela u kršćanskoj ma-
hali u Gračanici, kao i osam dućana u prize-
mlju medrese, koju je sagradio u tom gradu.
Od godišnjih prihoda uvakufljenih zemljišta,
hana i poslovnih prostora isplaćivale su se
naknade školskim službenicima, muderisu i
njegovim pomoćnicima, te nadzorniku vaku-
fa, za koga je određen, opet, Mustafa sin Sa-
lih-agin, pisar gračaničkog suda. Murat-kape-
tan je, također, odredio da se dio sredstava iz-
dvoji i kao dodatak plaćama službenika zadu-
žbina njegovog oca. Tako je na primjer odre-
dio dodatak plaći muderisa Osman-kapeta-
nove medrese u iznosu od 150 groša.
30

PROŠLOST
75
Murat-kapetanova medresa se
nalazila preko puta Osman-ka-
petanove, u samoj čaršiji, u uglu
harema Ahmed-pašine džami-
je. Bila je zgrada na kat, u pri-
zemlju se nalazilo spomenutih
osam dućana, a iznad njih je bila
dershana i druge prostorije. Na-
rod je ovu zgradu prozvao No-
vom medresom. Isti vakif je ne-
gdje u blizini 1808. godine podi-
gao i jednu javnu česmu, od koje
se do danas sačuvala ploča sa
natpisom,
31
a također je za po-
trebe svoje medrese ostavio ne-
koliko rukopisnih knjiga.
32
Treći vakif iz porodice Grada-
ščevića, možda i posljednji veli-
ki vakif 19. stoljeća u Gračanici,
bio je Hadži Bećir-beg Grada-
ščević, najmlađi sin Osman-ka-
petanov. Za razliku od svog oca
Osman-bega, te braće Murat-
bega i posebno Husein-bega i
Osman-paše, on se nije aktivnije
uključivao u političku djelatnost,
te je uglavnom mirno živio u
Gradačcu, gdje je i umro, a sa-
hranjen je u haremu Svirac dža-
mije. Hadži Bećir-beg je 1847.
ostavio iza sebe značajan i ekonomski jak va-
kuf u Gradačcu i Gračanici, koji se sastojao
od poslovnih prostora i zemljišnih posjeda, a
čiji su prihodi išli ka ojačavanju vakufa nje-
govog oca i brata, za plaće imamu Svirac-dža-
mije u Gradačcu, džamije u Modriči, itd. Ne-
što kasnije je došlo do razdvajanja ovog vaku-
fa, tako da je od nekoliko poslovnih prosto-
ra i magaza na mjestu današnjeg Starog kina,
ispod sahat-kule, formiran poseban Hadži
Bećir-begov vakuf za Gračanicu. Prihodi od
kirije tih objekata išli su ka ojačavanju drugih
vakufa, te se iz njih isplaćivala novčana na-
knada muderisu Osman-kapetanove medre-
se, kao i hatibu, najvjerovatnije Ahmed-paši-
ne džamije. Spomenuti vakif je, vjerovatno za
očevu medresu u Gračanici, uvakufio i neko-
liko rukopisnih djela.
U drugoj polovici 19. stoljeća još su neki
pojedinci zavještali svoju imovinu u dobro-
tvorne svrhe. Tako je Mula Mustafa Mude-
rizović uvakufio dio svoje imovine, u vidu
zemljišnih nekretnina, a od čijih se prihoda
finansirala rasvjeta i izdvajao dodatak plaći
imama jedne od gračaničkih džamija. Izgleda
da je riječ o Hadži Džafer ili Lipanjskoj dža-
miji, koju je ovaj vakif možda i obnovio. Či-
njenica je da su, početkom 20. stoljeća, vaku-
fi Hadži Džafer džamije, Mula Mustafe Mu-
derizovića i Lipa česme, koju je inače sagra-
dio neki nepoznati vakif, ujedinjeni u jedan
GRAČANIČKI GLASNIK
76
jedinstven vakuf, koji se spominje 1913. godi-
ne i da je u mahali Lipa još 1895. živjela po-
rodica Muderizović. O samom vakifu se sko-
ro ništa ne zna. Prema Kreševljakoviću, neki
je Mula Mustafa Muderizović približno u isto
vrijeme radio kao muderis Ahmed-efendiji-
ne medrese u Visokom, naslijedivši na tom
položaju svoga oca Husein-efendiju “iz Gra-
čanice”.
33

Pored spomenutog Mula Mustafe, još je ne-
koliko Gračanlija za pojedine vjerske i pros-
vjetne ustanove uvakufilo, u ono vrijeme,
skupe knjige, bilo rukopisne, bilo štampa-
ne, omogućivši time i drugima njihovo ko-
rištenje i stjecanje znanja. Na prvom mjestu,
među ovim vakifima, treba spomenuti Hadži
Hasan-efendiju Nurikića, muderisa Osman-
kapetanove medrese. On je sam za života ili,
pak, neko po njegovoj oporuci, uvakufio veći
broj vrijednih rukopisnih djela (s područja
akaida, tefsira, fikha, islamske etike, itd.). Na
svim tim rukopisima stoji da je to vakuf Ha-
dži Hasan-efendije Nurikića, najvjerovatnije
za biblioteku medrese u kojoj je službovao.
34

Treba spomenuti i Mehmed-efendiju Piska-
vicu, također muderisa, koji je, po tradiciji,
službovao prije Hadži Hasan-efendije Nuri-
kića. On je uvakufio jedan primjerak Musha-
fa, kojeg je sam prepisao, te ga je ostavio ma-
hali Drafnići, odredivši da ga mutevelija (valj-
da Drafnićke džamije) izdaje na učenje naj-
dostojnijem maholjaninu.
35
Kao vakif knjiga
se, u drugoj polovici 19. stoljeća, spominje i
Salih-efendija Puškar, te Širbeg Širbegović,
sin Mujage, koji je 1867. uvakufio jedan ruko-
pisni primjerak popularnog perzijskog djela
Đulistan.
36
Među vakifima rukopisa bilo je i
žena. Tako je još 1769. godine Aiša-hatun,
kći Hadži Mustafa-age, uvakufila jedan kali-
grafski rukopis pobožne poeme “Muhamme-
dijja” za biblioteku Ahmed-pašine džamije.
Vlasnik tog rukopisa, inače, ranije je bio vaki-
fin otac Hadži Mustafa-aga sin Turkmen Sa-
lih-age, zvani Mujaga.
37
Trgovac i posjednik iz gračaničke mahale
Čiriš, Hadži Ibrahim Šabo (Šabić), sin Mula
Mustafin, uvakufio je 1874. godine nekoli-
ko zemljišnih parcela i odredio da se priho-
di od njihove zakupnine usmjere za plaćanje
osoblja Čiriškog mekteba, kojeg je spomenu-
ti vakif obnovio.
38
Nešto kasnije, 1883. godi-
ne, Rešid Šabić je svojom vasijetnamom po-
jačao vakuf Čiriš džamije,
39
što će učiniti i Sa-
lihaga Šabić, Hadži Ibrahimov brat, 1909. go-
dine.
40
Ova su pojačanja bila vrlo značajna,
jer će, tako ojačan, vakuf Čiriške džamije do-
spjeti među, ekonomski, najstabilnije gradske
vakufe. U posjedu tog fakufa, recimo, pored
harema, većeg broja njiva i bašči, 1889. godi-
ne bila su i dva dućana u čaršiji, te dvije sobe
za stanovanje, što je sve izdavano pod zakup.
Naprijed spomenuti Hadži Ibrahim Šabić do
smrti je radio kao imam Čiriške džamije, te
kao mutevelija vakufa. Da se zaključi priča o
vakifima porodice Šabić, treba spomenuti je-
dan interesantan međusobni sporazum čla-
nova te porodice, koji su, usmenim dogovo-
rom, jednu njivu (koja se u katastru i grun-
tovnici još uvijek vodi kao vlasništvo Šabića)
odredili za izdavanje pod zakup iz kojeg će
se finansirati opravke Čiriške džamije i davati
naknada vjerskim službenicima. Osim vaku-
fa Čiriške džamije, postojao je i zaseban vakuf
Čiriš mekteba.
Krajem osmanske vlasti utemeljen je još je-
dan značajan vakuf u Gračanici, koji je osno-
vala jedna žena – Hadži Fatima-hanuma
Sulejmanović. Ona je uvakufila dvije peka-
re u čaršiji, te tri parcele zemljišta u maha-
li Čiriš, od čijeg se zakupa ostvarivao znača-
jan prihod. Iz tog prihoda isplaćivala se na-
knada imamu jedne od gračaničkih džamija,
muderisu, mualimu i njegovom pomoćniku,
te rasvjeta za džamiju.
41
S obzirom da je va-
kufnama izgubljena, te da se u proračunima
ovog vakufa s kraja 19. i početka 20. stolje-
ća ne precizira na koju se džamiju, mekteb ili
medresu ovo odnosi, to se u ovom trenutku
može samo nagađati o kojoj se džamiji i me-
PROŠLOST
77
ktebu radilo – možda o Ahmed-pašinoj dža-
miji, odnosno mektebu. Od ostatka sredsta-
va plaćali su se popravci i drugi troškovi oko
nekretnina.
I u narednom periodu, skoro sve do dana-
šnjih dana, iako institucija vakufa doživljava
mnoge potrese i promjene, pojedinci i da-
lje daruju dio svoje pokretne ili nepokretne
imovine u korist muslimanske zajednice. Naj-
češće se tu radi o izdvajanju zemljišnih par-
cela koje se predaju u vlasništvo i na raspo-
laganje Islamskoj zajednici. Mujaga Kučuka-
lić, gračanički trgovac i posjednik, uvakufio
je 1913. godine novosagrađenu kuću na Ma-
hmutovcu za potrebe ženske mektebi-ibtida-
ije. Vrijedi spomenuti i vakuf Rašidage Reši-
dbegovića, koji je početkom 20. stoljeća svo-
jom vasijetnamom odredio da se sa Drafnića
dovede pitka voda do šadrvana pred Osman-
kapetanovom medresom, te je uložio veći
iznos novca u kotarsku vakufsko-mearifsku
blagajnu, a od murabehe na uloženi iznos,
pored troškova uprave, kupovao se kruh za
učenike Osman-kapetanove medrese.
42
Sa-
lihbašić Hadži Mujo iz gračaničke Potok
mahale, nešto kasnije je uvakufio zemljište i
novac u korist vakufa Potočke džamije.
04.
Mnogi gračanički vakufi vremenom su do-
živjeli osiromašenje, pa i propadanje, te su se
opet pojavljivali novi vakifi, koji su svojim
zavještanjima revitalizirali te vakufe ili su ih
ojačavali. To je razlog što su pojedini vaku-
fi, odnosno sakralne i školske ustanove mije-
njale imena svojih vakifa. Tako je u izvorima
iščezla Derviš-hodžina džamija iz 18. stolje-
ća. Pored toga, u narodu su neovisno o slu-
žbenim nazivima (po osnivačima) gračaničke
džamije nazivane jednostavno po mahalama
u kojima su se nalazile, tako da su imena nji-
hovih utemeljitelja brzo zaboravljana.
Najjači gračanički vakufi, na prvom
Ahmed-pašin, potom vakuf Osman-kapeta-
na Gradaščevića, te njegovih sinova Murat-
kapetana i Bećir-bega, nisu doživjeli sudbinu
pojedinih mahalskih vakufa u Gračanici, nji-
hovi vakifi nisu bili zaboravljeni, no i ti su va-
kufi vremenom doživljavali velike štete i pro-
mjene u organizaciji. Ahmed-pašin vakuf je
stradao u požaru 1812. godine, kada je naj-
vjerovatnije uništen hamam, a sahat-kula je,
kako to svjedoči zapis na jednom starom ru-
kopisu, obnovljena. Cijela gračanička čaršija,
poslovni dio naselja, uništena je u katastro-
falnom požaru 1858. godine, čiji uzrok nika-
da nije razjašnjen.
43
Tada je, prema istom iz-
vještaju, stradalo preko stotinu dućana i za-
natskih radnji, a zna se da je veći broj duća-
na u čaršiji pripadao spomenutim vakufima.
Negdje sredinom 19. stoljeća, najvjerovatni-
je nakon provedenih reformi i diobe, dota-
da jedinstvenog gračaničkog kadiluka na dva
nova mudirluka, odnosno kaze (koje će do-
laskom Austro-Ugarske biti preimenovane u
kotare), došlo je do razdvajanja dotada jedin-
stvenih vakufa Gradaščevića. Od Osman-ka-
petanovih, Murat-kapetanovih i Bećir-bego-
vih, ranije spomenutih zadužbina u samoj
Gračanici, formirani su posebni vakufi, čiji su
prihodi sada, shodno odredbama vakifa, tro-
šeni u namijenjene svrhe, ali samo u Grača-
nici. Drugi dio zadužbina i koristonosnih ne-
kretnina, koje su bile na teritoriji Gradačačke
kaze (u Gradačcu i Modriči, te u okolini) po-
staju također poseban vakuf. U Gradačcu su
Osman-kapetanov vakuf i vakuf Murat-ka-
petana udruženi u novi jedinstveni vakuf.
Čini se da je tada odvojen i poseban vakuf za
Ahmed-pašin mekteb.
44
U 20. stoljeće svi ovi vakufi ušli su prili-
čno oštećeni, a razlog tome su, ne samo če-
ste uzurpacije i otuđivanja vakufske imovi-
ne, nego i veliki požar koji je Gračanicu zade-
sio na Aliđun, 2. augusta, 1895. godine. Tada
su izgorjeli skoro svi vakufski objekti, između
ostalih i Mula Omerov han, nekoliko dućana
i obližnja mutabdžinica, vlasništvo Ahmed-
pašinog vakufa, te veliki Šiljak han, vlasništvo
vakufa Osman-kapetana. Gradske vlasti nisu
GRAČANIČKI GLASNIK
78
dozvolile obnovu stare čaršije, nego su uvje-
tovale vlasnike uništenih objekata da mogu
graditi samo moderne zidane zgrade. Na
mjestu Mula Omerovog hana vakufska upra-
va je sagradila novu zgradu, u kojoj su kasni-
je bile prostorije Islamske vjerske zajednice.
Kotarsko vakufsko povjerenstvo izgradilo je
na mjestu Šiljak hana moderan hotel sa pet
soba, hotel “Central”, koji je izdavan pod za-
kup i tako nastavio davati prihode tome va-
kufu. Sagrađeni su i drugi objekti, a preostala
je i vodenica Kapetanuša.
Nije suvišno iznijeti i podatke o stanju vla-
sništva četiri spomenuta najznačajnija grača-
nička vakufa. U prvom desetljeću 20. vijeka
u vlasništvu Ahmed-pašinog vakufa nalazili
su se zemljišni posjedi u Gračanici i okolnim
selima, potom jedan dio hotela “Central”, ka-
fana, pekara s odajom, jedna mukata (stalni
zakup), što je uz murabehu (kamatu) na gla-
vnicu od novca, uloženog u Centralnu bla-
gajnu, donosilo velike prihode ovome vaku-
fu, te se dio sredstava, osim na plaće džamij-
skih službenika, rasvjetu i učenje mevluda,
kao i na troškove oko nekretnina – izdvajao
i kao dodatak plaći muderisa Osman-kape-
tanove medrese. Osman-kapetanov vakuf je,
od objekata u čaršiji posjedovao jednu polo-
vicu mlina (vodenice Kapetanuše), deset ma-
gaza, jednu berbernicu, te prostorije u kojima
je bila smještena Islamska čitaonica. Vakuf
njegovog sina Murata, odnosno vakuf Nove
medrese, kako se naziva u dokumentima tog
vremena, posjedovao je pet magaza u čarši-
ji, jednu bašču, zemljište u Malešićima i mu-
katu od pet vignjeva. Murat-kapetanova me-
dresa je prestala sa radom 1900. godine, te je
pretvorena u reformirani mekteb-iptidaiju, a
1936. i zgrada nekadašnje medrese je poru-
šena, te je na njezinim temeljima podignuta
nova, u kojoj su se nalazili lokali za iznajmlji-
vanje. U posjedu Hadži Bećir-begovog vakufa
nalazila se jedna polovina mlina, jedna maga-
za i dvije trećine hotela “Central”. Spomenu-
ta magaza predstavlja, u stvari, zgradu starog
kina. Pored ovih vakufa, poslovne prostore u
čaršiji imali su i vakuf Čiriš džamije, te Hadži
Fatimin vakuf.
Vidi se, dakle, da su vakufi i vakufska imo-
vina, odnosno zaklade davno umrlih vaki-
fa Ahmed-paše Budimlije, Osman-kapeta-
na Gradaščevića i njegovih sinova još uvi-
jek predstavljali jedno od obilježja gračani-
čke čaršije i da je, u stvari, većina poslovnih
prostora u čaršiji bila vlasništvo vakufa. Pre-
ma okružnici Vakufske direkcije od od 6. juna
1930. godine (br. 760/30), Sresko vakufsko-
mearifsko povjerenstvo Gračanica je izvršilo
proračunsko ujedinjenje gradskih srf vakufa.
Kako se ističe u obrazloženju, tome nije bilo
zapreke jer ni jedan vakuf nema vakufname,
a ni “teamulom” nije ništa utvrđeno što ne sa-
drži ujedinjeni proračun ovih vakufa.
45
Ipak,
izvan ujedinjenih gradskih vakufa ostali su
vakuf Čiriškog mekteba, čiji je utemeljitelj
– kako je ranije navedeno – Hadži Ibrahim
Šabo, te vakuf Rašidage Rešidbegovića.
Nakon Drugog svjetskog rata gotovi svi
spomenuti vakufski objekti bili su nacionali-
zirani i oduzeti od strane države, kao i velike
zemljišne površine. Tri gračaničke džamije,
Potočka, Paša-zade i Olovija, početkom pe-
desetih godina su, po nalogu gradskih vlasti
porušene, a haremi oko njih su ekshumirani
i pretvoreni u građevinsko zemljište. Nekoli-
ko godina kasnije, val nacionalizacije zahva-
tio je i vakufske objekte u čaršiji. Nacionalizi-
rana je Osman-kapetanova medresa, kance-
larija i poslovni prostori u vlasništvu Osman-
kapetanovog vakufa, poslovni prostori u vla-
sništvu vakufa Nove medrese, zgrada H. Be-
ćir-begovog vakufa (u kojoj je tada bila smje-
štena kino-sala), zgrada Čiriškog mekteba,
itd.
46
To se pravdalo općim interesom naro-
da i društvene zajednice, ali su ti objekti do
danas već prešli u privatne ruke i promijeni-
li nekoliko vlasnika. Jedino je Osman-kape-
tanova medresa, koja je sa radom prestala u
toku Drugog svjetskog rata, te je povremeno
služila čak i kao konjušnica, doživjela koliko-
PROŠLOST
79
toliko dostojanstveniju sudbinu – od komu-
nističkih vlasti je pretvorena u Dom kulture.
Devedesetih godina, zgrada medrese je vra-
ćena u vlasništvo Islamske zajednice.
(FUSNOTE)
1
Brojni su radovi o vakufima (pisani uglavnom
sa šerijatsko-pravnog aspekta) objavljeni još
između dva svjetska rata, kasnije se pojavila
posebna studija o vakufima na području Jugo-
slavije (Muhamed BEGOVIĆ, Vakufi u Jugosla-
viji, izd. Srpska akademija nauka i umetnosti,
Posebna izdanja, 361, Beograd 1963.), te brojni
radovi u periodici, a 1982. u Sarajevu je odr-
žan poseban simpozij (Institucija vakufa i nje-
gova uloga u vjerskom i kulturnom životu) u
povodu 450-togodišnjice Gazi Husrev-begova
vakufa. Radovi sa simpozija objavljeni su u ča-
sopisu Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knj.
IX-X, Sarajevo 1983. Osvrt na dotadašnju lite-
raturu o vakufima daje Mahmud Traljić (str.
171-178.).
2
Adem HANŽIĆ, O formiranju nekih gradskih
naselja u Bosni u XVI vijeku. (Uloga države i va-
kufa), Prilozi za orijentalnu filologiju, XXV, Sa-
rajevo 1975, str. 133.
3
Adem HANDŽIĆ, Vakuf kao nosilac određenih
državnih i društvenih funkcija u Osmanskom
carstvu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke,
knj. IX-X, Sarajevo 1983, str. 113.
4
Katastarski plan Gračanice iz 1883.-1885, Z.27.
CXVIII S.4.d., Katastarska služba općine Gra-
čanica.
5
Ta je nahija nazvana po istoimenom utvrđe-
nom gradu, oko 6 km sjeverno od Gračanice, a
bila je u sastavu Zvorničkog sandžaka.
6
Başbakanlık Osmanlı Arşivi, Istanbul, Tapu
defer № 405, (Orijentalni institut, Sarajevo,
kopije br. 91), fo 59.
7
Dva prva popisa Zvorničkog sandžaka (iz 1519.
i 1533.), (obradio dr. Adem Handžić), Akade-
mija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
- Srpska akademija nauka i umetnosti, Građa,
knj. XXVI, Odjeljenje društvenih nauka, knj.
22, Sarajevo 1986, str. 97.
8
U okviru kasabe nalazile su se tri mahale: Ma-
hala Murada sina Iskendera, Mahala Ejneha-
na Junusova i Mahala Ejnehana Ismailova, sa
ukupno 97 kuća, koje su činile džemat (zaje-
dnicu) muslimana zanatlija, te još 9 kuća za-
natlija kršćana (Başbakanlık Osmanlı Arşivi,
Istanbul, Tapu defer № 260, /Orijentalni in-
stitut, kopije br. 222/, fo 103-104). Jedan dio
naselja ostao je izvan okvira kasabe, a njego-
vo stanovništvo u položaju raje. Taj dio naselja
označen je kao “selo Gračanica”, a 1548 godi-
ne u njemu je bila 91 kuća poreskih obveznika
muslimana sa 12 baština, 37 neoženjenih (mü-
cered) i jednim čiflukom, te 41 kršćanska kuća
sa 21 baštinom i 12 neoženjenih (isto, fo 104-
106).
9
Adem HANDŽIĆ, Tuzla i njena okolina u XVI
vijeku, izd. “Svjetlost”, Sarajevo 1975, str. 158.
10
U Gračanici je u to vrijeme najvjerovatnije
postojao i hamam (javno kupatilo), jer se kao
stanovnik mahale Ejnehana Junusova spomi-
nje Karagöz, dellak, koji je posjedovao i jedan
vinograd (Tapu defer № 260., fo 103
b
i 104
b
).
Dellak je zanimanje vezano za hamame. U isto
je vrijeme vrlo vjerovatno postojala i tekija, na
što upućuje nekoliko popisanih osoba uz čije
je ime popisivač stavio pridjev sufi (sufija, der-
viš, pobožnjak). U Gračanici se kao sufije spo-
minju izvjesni Hamza, kao i dunđer (graditelj)
Ibrahim, a pri popisu vinograda muslimana
kasabe Gračanica evidentirani su vinogradi
sufije Kurda i sufije Uvejsa, dok je vlasnik je-
dne kršćanske baštine u “selu Gračanici” bio
sufi Husein. U susjednom Sokolu, u isto vrije-
me, evidentiran je vinograd, čiji je vlasnik bio
sufi Musa (Tapu defer № 260, fo 103-104, 106
i 463). Moguće je da su te sufije predstavljali
sljedbenike tarikata, te da su se okupljali u te-
kiji. U Gračanici je, uostalom, postojala tekija,
na koju i danas podsjeća naziv vakufskog ze-
mljišta Tećište u mahali Lipa, a o kojoj u ovom
trenutku nema nikakvih podataka.
11
A. Handžić, n. dj, str. 57. Gračanički kadiluk
obuhvaćao je i područja današnjih gradova
Gradačca, Modriče, Orašja i Srebrenika.
12
A. Handžić, Vakuf kao nosilac određenih drža-
vnih i društvenih funkcija…, str. 118.
13
Adem HANDŽIĆ, Tuzla i njena okolina…, str.
158; up. Jusuf MULIĆ, O razvoju gradskog nase-
lja Gračanica u XV i XVI vijeku, Gračanički gla-
snik - časopis za kulturnu historiju, 12., novem-
bar 2001, str. 26.
14
Ambrozije BENKOVIĆ, Tuzlansko područje ne-
gda i sada. S posebnim obzirom na vjerske pri-
GRAČANIČKI GLASNIK
80
like, izd. dr. Jakov Benković, Županja-Đakovo
1971, str. 162.
15
Narodno predanje o Ahmed-paši Budimli-
ji prvi je zabilježio, koliko se zna, Šefik Bešla-
gić, koji je tridesetih godina prošlog stoljeća
službovao kao učitelj u Gračanici. O tome je
pisao Kreševljakoviću, a ovaj tu tradiciju spo-
minje u dva svoja rada (Hamdija KREŠEVLJA-
KOVIĆ, Banje u Bosni i Hercegovini 1462.-1916,
Izabrana djela, knj. III, izd. “Veselin Masleša”,
Sarajevo 1991, str. 81-82 (prvi put objavljeno
1937.); Hamdija KREŠEVLJAKOVIĆ, Sahat-
kule u Bosni i Hercegovini, Izabrana djela, knj.
II. Na osnovu ta dva rada, te na osnovu kasni-
jih dokumenata i činjenica u novije vrijeme se
pokušala oživjeti uspomena na ovoga vakifa
[Rusmir DJEDOVIĆ, Ahmed-paša Budimlija –
osnivač gračaničke čaršije, “Biljeg vremena”, br. 2
(15. IX 1993.), Gračanica 1993, str. 14; Isti, Vri-
jeme Ahmed-paše, “Biljeg vremena”, br. 3 (1. X
1993.), str. 15; Isti, Građevine Ahmed-paše, “Bi-
ljeg vremena”, br. 5 (15. X 1993), str. 15.]
16
Adem HANDŽIĆ, Tuzla i njena okolina u XVI
vijeku, izd. “Svjetlost”, Sarajevo 1975, str. 159.
17
Gračanička sahat-kula je kamena zgrada kva-
dratne osnovice širine 4 metra, a visoka je 27
metara – od nje je višlja još samo sahat-kula u
Sarajevu (Hamdija Kreševljaković, isto).
18
Up. Rusmir DJEDOVIĆ, Uloga i značaj Turali-
begovog vakufa u urbanom razvoju grada Tuzle,
“Stav” – časopis za društvena pitanja, kulturu i
umjetnost, II, 2, Tuzla 2003, str. 61-62.
19
H. Kreševljaković, Banje u Bosni i Hercegovi-
ni…, str. 82. Spomenuti autor je 1940. godine
uočio bilješku u jednom arapskom rukopisu iz
biblioteke Osman-kapetanove medrese, u ko-
joj stoji da je sahat-kula obnovljena nakon veli-
kog požara 1812. godine.
20
Adem HANDŽIĆ, Tuzla i njena okolina…, str.
159.
21
Isto.
22
O njemu v. H. Mehmed HANDŽIĆ, Biblioteka
Hadži Halil ef. u Gračanici, kalendar Gajret za
1941, Sarajevo 1940, str. 194-197 (ponovo obja-
vljeno u: Gračanički glasnik - časopis za kultur-
nu historiju, 2, novembar 1996, str. 26-28, te u
Izabranim djelima, knj. II, Teme iz opće i kul-
turne historije, str. 214-220); Muhamed HA-
DŽIJAMAKOVIĆ, Vakfija Hadži Halil-efendi-
je Trpanića, Glasnik Vrhovnog islamskog sta-
rješinstva, god. XLVII, 3/84, Sarajevo 1984, str.
312.-328; Edin ŠAKOVIĆ, Hadži Halil-efendija
Trepanić i njegovi vakufi u Gračanici, Gračani-
čki glasnik, 9, maj 2001, str. 24-45.
23
Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopi-
sa Gazi Husrev-begove biblioteke, svezak treći,
obradio Zejnil FAJIĆ, Sarajevo 1991, str. 406.
24
Tekst vasijetname donosi M. Hadžijamaković,
u spomenutom radu. Vasijetnamu je spomenu-
ti muderis šejh Abdulvehab-efendija prepisao u
svoju medžmu’u (v. Muhamed HADŽIJAMA-
KOVIĆ, Medžmu’a Abdulvehhaba Karahodže
(Karahodža-zade), Anali Gazi Husrev-begove
biblioteke, XI-XII, Sarajevo 1985, str. 211-227).
Hadži Halil-efendijina medresa se spominje u
spomenutim deferima 1763.-1776, što znači
da je vakifova oporuka ispunjena. Činjenica da
Hadži Halil-efendija gradnju medrese ne nala-
že kao obavezno, a to bi svakako učinio da nje-
gov rodni grad u to vrijeme nije imao ovakvu
školsku ustanovu, nego tek “ako ostane sredsta-
va”, navodi na pretpostavku da je u Gračanici u
to vrijeme radila neka medresa o kojoj u ovom
trenutku nema nikakvih podataka.
25
Ramiza SMAJIĆ, Posljednji gračanički sidžil,
Gračanički glasnik – časopis za kulturnu histo-
riju, br. 16, novembar 2003., str. 43-44.
26
Midhat ŠAMIĆ, Francuski putnici u Bosni na
pragu XIX stoljeća i njihovi utisci o njoj, izd.
“Veselin Masleša”, Sarajevo 1966, str. 204 i 206.
27
Dvije vakufname Gradaščevića, preveo i prire-
dio Alija Bejtić, Gračanički glasnik - časopis za
kulturnu historiju, 2, novembar 1996, str. 29-30.
Original vakufname Osman-kapetana Grada-
ščevića čuva se u Vakufskoj direkciji.
28
Riza MUDERIZOVIĆ, Biografija Mula Mestvi-
ce i korespondencija Murat-kapetana Gradašče-
vića, Glasnik Zemaljskog muzeja, 2/XLIV, Sara-
jevo 1932, str. 69-84.
29
Murat-kapetan Gradaščević je, izgleda, otrovan
po nalogu ovoga valije, iako savremenici tako-
đer tvrde da se Ali Dželal-paša čak i pohvalno
o njemu izražavao (Galib ŠLJIVO, Bosna i Her-
cegovina 1813.-1826, izd. Institut za istoriju, Ba-
PROŠLOST
81
nja Luka 1988, str. 211). U literaturi postoji pre-
tpostavka da je uzrok Murat-kapetanove smrti
spletka bijeljinskog ajana … i deferdara … (v.
gore navedeni rad od Riza ef. MUDERIZOVI-
ĆA).
30
Dvije vakufname Gradaščevića…, str. 30.
31
V. Mehmed MUJEZINOVIĆ, nav. dj, str. 189.
32
Ti su rukopisi kasnije preneseni u Osman-ka-
petanovu medresu, u koju su sabrane i druge
javne i privatne biblioteke iz Gračanice (izme-
đu ostalih biblioteka Ahmed-pašine džamije i
Hadži Halil-efendijina biblioteka). Većina tih
rukopisa je 1940. prenesena u Gazi Husrev-be-
govu biblioteku u Sarajevu, te se tamo i danas
čuvaju.
33
Hamdija KREŠEVLJAKOVIĆ, Visoko, Izabra-
na djela, sv. II, “Veselin Masleša”, Sarajevo 1991.;
Midhat ČOLAKOVIĆ, Ahmed-efendijina me-
dresa u Visokom, Takvim za 1988. (1408.-1409.)
godinu, Sarajevo 1988., str. 155.
34
Nešto o njemu: Tajib NURIKIĆ, Kadija Hadži
Hafiz Hasan Tahsin ef. Hadžiefendić – Hadžika-
dija, “Biljeg vremena”, br. 10, Gračanica, febru-
ar 1994, str. 14, br. 11, mart 1994, str. 15. Hadži
Hasan-efendija Nurikić živio je u prvoj polo-
vici 19. vijeka i umro prilikom obavljanja Ha-
dža. Otac je kadiji Hadžiefendiću, koji je inače
za vrijeme Austro-Ugarske bio vrhovni šerijat-
ski sudija, učesnik pokreta za vakufsko-mearif-
sku atonomiju, te kandidat za reisu-l-ulemu.
35
Izvještaj Odbora Islamske vjerske zajednice Gra-
čanica Starješinstvu Islamske vjerske zajednice
Sarajevo, 57/67, od 25. 8. 1967., str. 9-10 (iz-
vještaj je sastavio hafiz Ibrahim-ef. Mehinagić).
Taj primjerak Mehmed-efendijinog Mushafa
bio je sačuvan samo fragmentarno, a datum je
prijepisa izrečen u vidu zagonetke. Interesan-
tno je spomenuti da je još uvijek živa tradicija
o ovome muderisu i vakifu, po kojoj je on po-
sjedovao neka nadnaravna svojstva.
36
Svi rukopisi ovih vakifa, do 1940. godine, nala-
zili su se u Osman-kapetanovoj medresi, a po-
tom su preneseni u Gazi Husrev-begovu bibli-
oteku, te je većina do danas obrađena i katalo-
gizirana u 8 svezaka Kataloga rukopisa te usta-
nove, koji su do danas izdati. Spomenuti Šir-
beg sin Mujage najvjerovatnije je istovjetan sa
Širbegom Širbegovićem, sinom Mustafe, koji je
krajem 19. vijeka živio u mahali Čiriš.
37
Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa
Gazi Husrev-begove biblioteke, svezak treći, str.
307. Sastavljač Kataloga, Zejnil Fajić, drži da je
“vakifa Aiša jedna od naših žena dobrotvorki”,
budući da se njen otac spominje kao Mujaga.
Ona je zaista iz naših krajeva i to iz Gračanice,
iako to na rukopisu nije izričito navedeno, ali
ovu knjigu i vakifu spominje Hadži Mehmed-
ef. Handžić među rukopisima koji su 1940. do-
spjeli iz Gračanice u Gazi Husrev-begovu bi-
blioteku (Biblioteka Hadži Halil efendije…, str.
195)
38
Prijepis vakufname Hadži Ibrahima Šabića na-
lazi se u Sidžilu vakufnama Gazi Husrev-bego-
ve biblioteke, tom I, br. 161, str. 198. Pisana je na
turskom jeziku i do danas nije prevedena.
39
Prijepis vasijetname na istome mjestu, tom I,
br. 270, str. 71.
40
Prijepis vakufname na istome mjestu, tom II,
br. 540, str. 999. Nešto o spomenutim vakifi-
ma Šabićima vidjeti: Edin ŠAKOVIĆ i Rusmir
DJEDOVIĆ, Mahala Čiriš – razvoj i prošlost,
Gračanički glasnik, 15, maj 2003., str. 37, 40, 47-
48 i 51-52.
41
Isto, str. 48.
42
Mutevelija ovog vakufa 1931. bio je Ibrahim
Ahmetašević, a vakuf je ostvario prihode od
25 dinara (Proračun u arhivi Medžlisa Islam-
ske zajednice Gračanica, 73/31).
43
Dr. Galib ŠLJIVO, Gračanica u vrijeme nemira
u Zvorničkom sandžaku, Gračanički glasnik, 10,
novembar 2000, str. 33.
44
Zapravo, za dva mekteba: Ahmed-pašin muški
mekteb se nalazio u samoj gračaničkoj čaršiji,
dok je ženski mekteb bio u mahali Mejdanić,
iznad izvora Mahmutovac.
45
Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo Gra-
čanica, akt 334/30, nesređena građa.
46
Popis nacionalizovanih vakufskih objekata, 12.
VII 1961.
GRAČANIČKI GLASNIK
82
Mina Kujović
TRAGOM DOKUMENTA:
NACIONALISTIČKI
ISPAD NEKIH SRBA U
GRAČANICI 1894. GODINE
S
koro čitavo 19. stoljeće u Bosni i Herce-
govini je, kao uostalom i u cijeloj Evro-
pi, obilježeno kao period nacionalnog
razvitka i formiranja nacionalne svijesti kod
pripadnika pojedinih dijelova njenog stano-
vništva. Vjerska podjela i vjerska pripadnost
vremenom je determinirala i nacionalnu pri-
padnost bosanskohercegovačkog stanovniš-
tva koje je bilo istog etničkog porijekla i govo-
rilo istim jezikom. U tome se i ogleda pose-
bna specifičnost nacionalnog razvitka u Bo-
sni i Hercegovini.
1
Formiranje nacionalne svijesti u Bosni i
Hercegovini odvijalo se pod uticajem dvi-
je crkve iz susjednih zemalja - pravo slavne
iz Srbije i katoličke iz Hrvatske. Pravoslavni
stanovnici su tokom 19. stoljeća sve više po-
stajali nacionalno svjesni Srbi, a katolici svje-
sni Hrvati, dok je razvitak bosanskih Musli-
mana imao svoje naročite osobenosti i spe-
cifičnosti.
2
Okupacija Bosne i Hercegovine, 1878. go-
dine, od strane Austro-Ugarske monarhije
različito je primljena među pripadnici ma tri
njena naroda. Dok su katolici bili zado voljni
što će Bosna i Hercegovina biti pod upravom
jedne katoličke zemlje, Muslimani i pravo-
slavni su osjećali veliki strah od nove tuđin-
ske uprave. Kod muslimanskog svijeta ulazak
austrougarske vojske pojačao je strah da će
pod novom vlašću izgubiti i ono što je sači-
njavalo suštinu njihovog života, vjeru, običa-
je i premoć islama kao zvanične vjere u nji-
hovoj zemlji. Kod pravoslavnih, okupacija je
predstavljala grubi prekid aktivnosti na uje-
dinjenju sa Srbijom, jer su se svi pripadnici
pravoslavne vjere osje ćali i kao pripadnici sr-
pskog naroda koji bi trebalo da se ujedini u
jednu državu.
Kako su pripadnici pravoslavnog stano-
vništva u Bosni i Hercegovini bili nezado-
voljni okupacijom zemlje od strane Austro-
Ugarske monarhije, nastavili su aktivnosti na
prib ližavanju Srbiji. Srpska vlada ih je u tome
aktivno podržavala, pa i otvore no pomagala.
Srbija je Bosnu i Hercegovinu smatrala svo-
jim “život nim prostorom”, pa je poduzimala
velike propagandne aktivnosti da pravosla-
vne stanovnike ujedini i ubijedi kako im je
Srbija “majčica zemlja”. U realizaciji ove ideje
učestvovali su ravnopravno političari, istori-
čari i pravoslavno sveštenstvo.
Sintagme “srpski narod i srpska vjera” po-
mogle su pravoslavnom stanovništvu Bosne i
Hercegovine da se nacionalno definira.
3
Najistaknutiji borci za pripajanje Bosne i
Hercegovine ili bar njenih istočnih dijelova
“majčici Srbiji”, u kojoj neće biti “ni haka ni
aga”, bili su pripadnici Srpske radikalne stran-
ke - “Radikalci” koji su imali svoje sljedbenike
širom Bosne i Hercegovine pa i u Gračanici.
Tema ovog rada nije djelatnost Srpske ra-
dikalne stranke u Gračanici, nego samo mali
prilog njenoj historiji s kraja 19. stoljeća.
Među spisima prezidijalne serije arhiv-
skog fonda Zajedničkog ministarstva finansi-
ja - Odjeljenje za Bosnu i Hercegovinu nala-
ze se tri izvještaja iz 1894. godine koje je po-
tpisao šef Zemaljske vlade Appel. Izvještaji su
napisani na njemačkom jeziku, pisanom goti-
com, a zavedeni su kao Demonstracije Srba
u Grača nici.
4
Kao demonstracija okarakteri-
sano je pjevanje srpskih nacio nalističkih pje-
sama u vrijeme zvanične općinske svečanosti
u povodu rođendana cara i kralja Franje Josi-
PROŠLOST
83
fa. Pjevanjem srpskih nacionalističkih
pjesama i bezobraznim ponašanjem,
srpski mladići, koji su u pomenutim
izvještajima označeni kao “Radikalci”,
željeli su pokazati svoje neslaganje i
nezadovolj stvo austrougarskom upra-
vom u Bosni i Hercegovini.
Donosimo integralni tekst zapisni-
ka br. 1002. Prez. od 7. 9. 1894. godi-
ne, koji je na izričit zahtjev ministra
B. Kallaja sastavio šef Zemaljske vla-
de za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu
i u kojem je detaljno opisan cijeli slu-
čaj tih srpskih demonstracija:
Zemaljska vlada za BiH - Zajedničko
ministarstvo finansija
Prema jednom izvještaju koji je sre-
ska služba Gračanica uputila pod bro-
jem 176/res. od 23. 8. Zemaljskoj vladi
u Sarajevo došlo je u Gračanici, prili-
kom proslave “preuzvišenog” rođenda-
na 18. 8. tekuće godine, do demonstra-
cija čiji je tok pomenuta služba prikaza-
la kalo slijedi:
U sali Osnovne škole preko puta jedne
gostione u Gračanici na svečanom ru-
čku okupili su se sreski službenici sa sre-
skim načelnikom Bahtijarevićem, općin-
ski vijećnici i još druge poznate osobe iz grada.
U isto vrijeme, u pomenutoj gostionici, pored
ostalih gostiju, bio je i jedan broj “ortodoksnih
Srba” (“ortodoxen ultra”) koji su sami sebe na-
zivali “radikalci”.
Ovi posljednji su odmah nakon njihovog
pojavlji vanja u krčmi (“hotelu”) počeli sa pje-
vanjem zabranjenih srpskih pjesama sa koji-
ma nisu prestali ni kada je došao općinski su-
dija Jovo Gajunović. Tek poslije dužeg razgovo-
ra i nakon što im je pomenuti općinski sudija
naručio vino, uspjelo se sa prekidom “exceden-
ta” i da “Radikalci” otpočnu pjevati “narodnu
himnu”. Ali, carska pjesma (“keiserlied”) nije
do kraja otpjevana, jer kad su došli do mjesta:
“uzvišeni Franc Josef itd.” društvo je utihnulo
te ironično se smijući dali su na znanje da im
dalji tekst nije poz nat. Nakon ponovnog nago-
varanja pomenutog sudije da himnu u cjelosti
ispjevaju (da ispjevaju do kraja), demonstran-
ti su se oslobodili i nastavili pjevati ali su umje-
sto riječi “uzvišeni Franc Josef ” otpjevali “kralj
Aleksandar”.
Opažajući ne mogućnost da se očigledno pla-
nirani postupci “svađalica” mirno riješe, općin-
ski sudija Gajunović se vratio u svoje društvo.
Nije podnio nikakvu prijavu o spomenutom
događaju, tako izvještava sreski načelnik Bahti-
jarević. Navodno je Jovo Gajunović tek na po-
vratku kući, kad je sve prošlo, shvatio o čemu se
zapravo radi.
GRAČANIČKI GLASNIK
84
Sreska služba je, koliko je to moguće, u vezi
sa ovim slučajem utvrdila - pojedinačno ispitu-
juće - kako pomenutog sudiju tako i “Exceden-
te” koji su (nedopušteno) namjerno osporavali
zvaničnu općinsku proslavu. U vezi sa cijelim
slučajem Bahtijarević je zatražio pomoć od Ze-
maljske vlade u Sarajevu.
Odlučeno je da, ma kako se to nekvalifiko-
vano činilo i bez dovoljno povoda, da se stvar
kazneno pokrene i da se izgrednici kazne. Ze-
maljska vlada je odlučila da se protiv izgred-
nika sprovede “administrativna istraga” te da
se učesnici u pjeva nju zabranjenih pjesama za-
tvorski kazne.
Sprovođenje postupka oko kažnjavanja po-
vjereno je sreskom načelniku Bahtijareviću. Za
taktično rješavanje priloženog doga đaja sugeri-
sano je mnogo energije. 1. i 2. septembra okru-
žni poglavar Foglar (dan prije imenovanja za
poglavara u Donjoj Tuzli) prijavio se za put u
Gračanicu da bi sreskom načelniku dao lično
potrebne instrukcije. Zemaljska vlada uzela je
za obavezu da obavijesti Visoko Ministarstvo o
čitavom ishodu i da ništa neće nedostajati u fi-
nalnom izvještaju.
ZMF, prez. 1002.
Šef Zemaljske Vlade Appel
3. 9. 1894.
U izvještaju od 9. 10. 1894. šef Zemaljske
vlade za Bosnu i Hercegovinu prvo podsjeća
Zajedničko ministarstvo finansija o cijelom
slučaju koji se desio 18. 8. u Gračanici. U dije-
lu koji se odnosi na opis pjevanja državne hi-
mne i zamjenu riječi “naš car” kaže da su Srbi
pjevali “srpski kralj Aleksandar.”
Drugi dio izvještaja odnosi se na sam tok
istrage. Appel podsjeća Zajedničko mini-
starstvo finansija “Visoko ministarstvo” da je
okružni predstojnik za Donju Tuzlu, koji je
ubrzo nakon incidenta otišao u Gračanici, u
svemu postupio prema instrukcija ma koje je
dobio od Zemaljske vlade. Upute vlade bile
su sljedeće:
Radi se o veoma “škakljivoj stvari” pa treba-
lo bi cijelu stvar što prije zataškati bez velike
“pompe” jer bi to prema mišljenju Vlade mo-
glo uznemiriti Srbe. Trebalo je izgrednike ka-
zniti “admi nistrativnim putem” bez organizira-
nja bilo kakvog suđenja, kako se srpska javnost
ne bi “uzburkala.”
Okružni predstojnik Foglar odlučio je da
izgrednike kazni sa 14 dana zatvora. Kažnje-
ni su: Stevan Hadžistević, Stanko Trišić i Ran-
ko Simić.
Treći izvještaj od 21. 10. 1894. godine ozna-
čen je kao: Hapšenje Stanka Trifovića i kom-
panije zbog demonstracija od 18. 8. Šef Ze-
maljske vlade za Bosnu i Hercegovinu oba-
vještava Zajedničko ministarstvo finansija u
Beču da su izgrednici uhapšeni i kažnjeni.
Popis “demonstranata” je proširen sa imenom
Dimšo Kondić a Stanko nije Trišić nego Tri-
fović. Da li se radi o jednoj ili dvije osobe ili
je greška u prepisivanju, iz raspoložive doku-
mentacije nismo mogli utvrditi.
U izvještaju Appel između ostalog (pona-
vljanje cijelog slučaja) naglašava kako je Fo-
glar u cijelom slučaju postupio prema uputa-
ma Zemaljske vlade iz Sarajeva, a da je Vlada
opet postupala prema instrukcijama koje im
je uputio sam ministar Kallaj. On dalje ističe
kako smatra da je kazna sasvim “primjerena”
i kako će to sigurno biti opomena svim “orto-
doksnim” Srbima da paze kako će se ponašati.
Appel ovim izvještajem od 21. 10. zaključuje
slučaj: “Srpske demonstracije u Gračanici”.
(FUSNOTE)
1
Juzbašić Dževad, Politika i privreda u Bosni
i Hercegovini pod austrougarskom upravom,
Sarajevo 2002.
2
Isto
3
Kraljačić Tomislav, Mjere austrougarske upra-
ve u BiH na suzbijanju ruskih uticaja u prvim
godinama okupacije, i Glasniku arhiva i DAR-
BiH, 1987. XXVII, str. 67-75
4
ABH, ZMF, Prez. 1002 od 7. 9. 1894.; ABH,
ZMF, Prez. 1112 od 9. 10. 1894.; ABH, ZMF,
Prez. 1177 od 21. 10. 1894.
PROŠLOST
85
Omer Hamzić
PRIVREDNE PRILIKE
NA PODRUČJU
GRAČANIČKOG SREZA
U PERIODU OD 1945. DO
1952. GODINE
P
eriod od 1945. do 1952. godine obi-
lježen je kao vrijeme obnove i izgra-
dnje, i obično se označava kao admi-
nistrativni period socijalizma. U tom perio-
du potpuno je izmijenjen društveno-politički
sistem, ukinuto privatno vlasništvo, izvršena
nacionalizacija, centralizovana državna upra-
va. Veliki društveni napori usmjereni su na
obnovu ratom opustošene zemlje i usposta-
vljanje novog socijalističkog sistema, sa do-
minantnom ulogom državnih organa i cen-
tralističkim direktivnim planiranjem u pri-
vredi. Do kraja 1946. godine privatno vlasniš-
tvo potpuno je ukinuto u industriji saveznog
i republičkog značaja, u bankarstvu, saobra-
ćaju i trgovini na veliko. Podržavljeno je i oko
70% preduzeća lokalne privrede. Uvedeno je
racionirano snabdijevanje stanovništva, pri-
silni otkupi poljoprivrednih proizvoda, orga-
nizovane seljačke radne zadruge itd. Tako su
se stvarale pretpostavke za razvoj državnog,
odnosno društvenog sektora takozvane naro-
dne privrede i osnova za izgradnju socijalisti-
čkih društvenih odnosa u zemlji.
Kao što je poznato, od 1950. godine, na-
kon usvajanja Zakona o upravljanju predu-
zećima, počinje proces izvjesnog otopljavanja
okoštale centralističko-birokratske prakse, a
od 1952. mogu se pratiti ubrzanije društve-
ne promjene i izvjesna liberalizacija u oblasti
privređivanja i ekonomije.
U ovom radu učinjen je pokušaj da se
odgovori na pitanje kako su se ti procesi
odvijali na prostoru gračaničkog sreza i ka-
kve su implikacije imali na kasniji privredni
razvoj u ovom kraju.
Srez Gračanica neposredno poslije
završetka Drugog svjetskog rata:
teritorija i stanovništvo
Neposredno poslije Drugog svjetskog rata,
gračanički srez je, kao administrativno-teri-
torijalna jedinica nove vlasti, «pokrivao» sko-
ro istu teritoriju koju je imao od 1933. do
1941. godine. U aprilu 1945. godine, terito-
rijalno se našao u okrugu Doboj, u kojem
je funkcionisao sve do 1. maja 1947. godine,
kada se okruzi ukinuti. Gračaničkom srezu
pripadala su sljedeća naselja: Bosansko Petro-
vo Selo, Velika i Mala Brijesnica, Donja i Gor-
nja Orahovica, Rašljeva, Boljanić, Doborovci,
Lukavica, Gračanica, Soko, Kakmuž, Vrano-
vići, Miričina, Stjepan Polje, Klokotnica, Pa-
ležnica, Donja i Gornja Lohinja, Gornji Mo-
ranjci, Sladna, Donji i Gornji Skipovac. Prema
popisu stanovništva od 15. marta, 1948. go-
dine, na području sreza živjelo je 46.369 sta-
novnika (domicilnih 42.436, izbjeglih i rase-
ljenih 3.933), od čega je 22.538 bilo muških
i 23.831 ženskih. Po nacionalnoj opredijelje-
nosti, popisano je 15.989 Srba, 942 Hrvata,
29.378 neopredijeljenih, 7 Slovenaca, 5 Crno-
goraca i 48 ostalih.
1

Nakon donošenja Zakona o narodnim
odborima opština i Opšteg zakona o ure-
đenju opština i srezova, izvršene su značaj-
ne promjene u državnoj upravi kao i terito-
rijalna reorganizacija srezova. Uspostavljene
su općine kao osnovne političko-teritorijal-
ne organizacije “samoupravljanja radnog na-
roda”, a ukinuti neki srezovi. Prema Zakonu o
sprovođenju reorganizacije narodnih odbora,
rasformirani su mjesni, a uspostavljeni općin-
ski narodni odbori. Na području gračaničkog
sreza taj proces je počeo 12. 5. 1952. godine.
Srez je zahvatao površinu od 519 kvadratnih
GRAČANIČKI GLASNIK
86
kilometara sa 38 naseljenih mjesta. Prema
popisu od 31. 3. 1953. godine, broj stanovni-
ka povećao se na 47.025, a broj domaćinstava
na 8.801. Formirano je 7 opština, odnosno 7
opštinskih narodnih odbora: gradska opština
Gračanica (7.353 stanovnika, 1.496 domaćin-
stava), Bosansko Petrovo Selo (4.843 stano-
vnika, 960 domaćinstava), Brijesnica (5.680
stanovnika, 1.026 domaćinstava), Karanovac
(4.063 stanovnika, 1.496 domaćinstava), Ora-
hovica, (7.847 stanovnika, 1.359 domaćinsta-
va), Doborovci (9.388 stanovnika, 871 doma-
ćinstava) i Lukavica (7.951 stanovnika, 1.341
domaćinstava).
2
Područje narodnog odbora
činilo je po desetak sela različite veličine.
Novom administrativnom reformom u Bo-
sni i Hercegovini, pored ostalih, ukinut je i
srez Gračanica, a donošenjem statuta Naro-
dnog odbora opštine 24. 8. 1955. godine kon-
stituisana opština Gračanica u okviru sreza
tuzlanskog. Područje tadašnje opštine Gra-
čanica obuhvatalo je sljedeća naseljena mje-
sta: Babići, Doborovci, Donji i Gornji Skipo-
vac, Donja Lohinja, Gornja Lohinja, Grača-
nica, Karanovac, Lendići, Lukavica, Malešići,
Piskavica, Sočkovac, Soko, Stjepan Polje, Ška-
hovica, Trnovci i Vranovići.
Vrijeme nacionalizacije
Današnja privreda Gračanice razvila se iz
malih zanatskih pogona i radionica koje su
neposredno poslije Drugog svjetskog rata
osnivali razni državni organi, najčešće u pro-
cesu njihove nacionalizacije. Krajem 1946.
godine izvršena je nacionalizacija ciglane
Blagojevića u Sočkovcu, koja je nastavila po-
slovanje kao državno preduzeće republičkog
značaja pod nazivom “Ciglana i crepana So-
čkovac”.
3
Donošenjem novog zakona od 28.
4. 1948. godine, nacionalizacija se proširu-
je i na sitnu industrijsku proizvodnju, odu-
zeti su magacinski kapaciteti (skladišta), po-
drumi, magaze i sl., koji su služili trgovini. U
privatnoj svojini ostale su još samo obrtničke
radnje i sitna obrtnička preduzeća koja su u
okviru planske privrede, kao i ostala, stavlje-
na pod državnu kontrolu. Ustvari, državno-
svojinski monopol postaje dominantan u re-
gulisanju svih tokova proizvodnje i razmjene
kao i svih ostalih oblasti društvenog života.
Akumulacijom za razvoj privrede u potpu-
nosti je raspolagala Država, a administrati-
vno planiranje proizvodnje i raspodjele shva-
tano je kao zakonitost socijalističkog razvitka
i socijalizma.
Na osnovu Uredbe o nacionalizaciji, do
aprila 1948. godine na području gračaničkog
sreza nacionalizovano je ukupno 12 preduze-
ća i to: Ciglana Blagojevića u Sočkovcu, cigla-
na Stanka Ivaniševića na Grabovcu, dva ho-
tela, jedan mlin, dva podruma i 5 magacina.
Odlukom vlade Narodne Republike Bosne i
Hercegovine predata su na upravljanje Sre-
skom Narodnom odboru u Gračanici, izu-
zev ciglane u Sočkovcu koja je proglašena
preduzećem republičkog značaja i dodijelje-
na Ministarstvu industrije i rudarstva. Sredi-
nom 1948. godine Ciglanu u Grabovcu Sreski
narodni odbor predao je na upravljanje Sre-
skom privrednom preduzeću, dok su ostali
nacionalizovani kapaciteti bili osnova razvo-
ja Sreskog trgovačkog i Sreskog ugostiteljskog
preduzeća.
4
Administrativnom distribucijom roba za-
mijenjeno je tržište, a cijene su određivane
mimo ekonomskih mjerila. To se smatralo
velikom tekovinom socijalizma kao moder-
nijeg i boljeg društvenog modela u odnosu
na vladavinu tržišta i kapitala. Čitav društve-
no-ekonomski sistem u zemlji, na taj način,
dobio je državno-centralističko obilježje po
uzoru na Sovjetski Savez.
U takvom ambijentu i u krajnjoj zaostalosti
i bijedi, u privrednoj strukturi Gračanice, do-
minirala je poljoprivredna proizvodnja i ne-
što zanatstva. Agrarnom politikom, prisilnom
kolektivizacijom i drugim državnim mjera-
ma i uslijed uzastopnih suša, ova privredna
grana bila je u potpunosti upropaštena. Naci-
onalizacijom sitne lokalne zanatske privrede
PROŠLOST
87
i trgovine nastupila je dugotrajna stagnacija i
u tim oblastima, a snabdijevanje stanovništva
robom široke potrošnje sistemom centralnih
distributivnih planova i bonova (“tačkica”)
odvijalo se sa ogromnim teškoćama.
Poljoprivreda državnog i zadružnog
sektora
U procesu nacionalizacije, pored zanatsko-
industrijskih, vlasti su se angažovale i na for-
miranju državnih preduzeća u oblasti poljo-
privrede. Tako je Sreski narodni odbor Gra-
čanica, okrupnjujući nacionalizovano zemlji-
šte, 16. 1. 1949. godine osnovao Sresku ekono-
miju “Šenik”, koja je u početku raspolagala sa
blizu 17,5 hektara obradivog zemljišta u Spre-
čkom polju.
5
Godinu dana kasnije, preduzeće
je preuzelo voćni rasadnik “Bare” i od 26. 12.
1950. godine počelo poslovati pod nazivom
Sresko poljoprivredno dobro “Šenik”.
Poslije Drugog plenuma CK KPJ, održan
28. – 30. januara 1949., na kojem su usvoje-
ne smjernice za bržu kolektivizaciju sela, po-
krenuta je široka akcija formiranja seljačkih
radnih zadruga. Riječ je o prisilnoj kolektivi-
zaciji, s ciljem da se formiraju seljačke radne
zadruge u svakom selu - koje su se po svo-
joj koncepciji i organizaciji potpuno razliko-
vale od zemljoradničkih zadruga mješovitog
tipa, čija je glavna djelatnost bila trgovina. U
agitaciji se isticalo da seljačke radne zadru-
ge “predstavljaju najpogodniji oblik ujedi-
njavanja individualnih interesa radnog selja-
ka s općim interesima socijalističke zajedni-
ce.”
6
Dok su 1948. godine postojale svega dvi-
je seljačke radne zadruge na Srezu (Brijesnica
i Bosansko Petrovo Selo), u 1949. godini već
su “nikle” 23 takve organizacije. Ukupna po-
vršina zemljišta, koja se zajednički obrađivala
u okviru tih zadruga na području sreza, izno-
sila je oko 5.000 hektara.
Proširenje socijalističkog sektora poljopri-
vrede i uspješan otkup poljoprivrednih arti-
kala za prehranu gradova, bio je, kako je go-
vorila režimska propaganda, dostojan odgo-
vor “naših radnika i seljaka na kominformov-
ske klevete da se na jugoslavenskom selu pro-
širuje i jača kapitalizam.” U toj velikoj politi-
čkoj kampanji učinjeno je dosta grešaka, bilo
je represije režima, maltretiranja i zatvaranja
seljaka, vlasnika zemlje, odnosno poljoprivre-
dnih proizvođača. Većina ih je ulazila u za-
drugu pod pritiskom ili po nagovoru najbli-
žih srodnika, članova Partije, oficira itd. Selja-
ci koji su stupali u zadruge, oslobađani su od
poreza, otkupnih obaveza itd. Ipak su se te-
ško prilagođavali uvezenom sistemu odnosa,
davali su tihe otpore, izbjegavali obaveze, za-
druge su bile slabo materijalno opremljene,
podbacivale su u proizvodnji.
Konačno, uvidjelo se da taj koncept orga-
nizovanja sela i seljaka ne može uspjeti u na-
šim uslovima - ni politički, ni ekonomski. Od
njega se najposlije moralo odustati. Početkom
1952. broj zadruga sa 23 na gračaničkom sre-
zu smanjio se na 21.
Do kraja 1953. godine sve su bile rasfor-
mirane.
Zanatstvo – zadružno i privatno
Krajem 1945. i početkom 1946. godine u
zadružnom sektoru na području gračaničkog
sreza, pojavilo se nekoliko proizvodno-zanat-
skih radionica. Do 1948. godine radile su četi-
ri takve zadruge: obućarsko- opančarska, sto-
larska, šnajderska i pekarsko-mesarska za-
druga. Na tradicijama sitarskog zanata 19. 11.
1948. godine Sreski odbor Saveza ratnih voj-
nih invalida osnovao je radionicu za izradu
sita i rešeta pod nazivom “27. juli”, koja će ka-
snije proširiti djelatnost i na korpariju, te po-
slovati pod firmom “Razvitak”.
U privatnom sektoru zanatstva na podru-
čju Mjesnog odbora Gračanica, početkom
1949. godine, bilo je ukupno 7 krojača, 6 obu-
ćara, 3 bravara, 4 kovača i 6 brijača. U nare-
dnom periodu broj takvih radnji postepeno
se povećavao.
Prema jednom službenom Registru svih
vrsta preduzeća, radnji i radionica (bez obzi-
GRAČANIČKI GLASNIK
88
ra na vlasništvo) iz 1950 godine, u Gračanici
je bilo 79 privatnih radnji sa 118 zaposlenih
(mutabdžijske 2 sa 3 zaposlena, brijačkih 5 sa
12 zaposlenih, obućarskih 11 sa 14 zaposle-
nih, krojačkih 14 sa 24 zaposlena, kujundžij-
ske 2 sa 2 zaposlena, kovačko-kolarskih 25 sa
35 zaposlenih, bravarskih 1 sa 3 zaposlena,
urarska 1 sa 1 zaposlenim, fotografska 1 sa 1
zaposlenim, pekarske 2 sa 4 zaposlena, aščini-
ca 1 sa 1 zaposlenim, limarska 1 sa 1 zaposle-
nim, kalajdžijske 2 sa 2 zaposlena, grnčarske
4 sa 7 zaposlenih, poslastičarnice 4 sa 5 zapo-
slenih, stolarske 3 sa 3 zaposlena radnika) i 4
zadruge sa 126 radnika (Invalidsko-sitarska
zadruga sa 47 zaposlenih, Brijačka zadruga
sa 10 zaposlenih, Sreski zadružni savez sa 15
prodavnica i 49 zaposlenih i Trgovačko pre-
duzeće Sreskog zadružnog saveza sa 3 proda-
vnice i 20 radnika). Od državnih preduzeća u
taj Registar je bilo upisano Sresko ugostitelj-
sko preduzeće sa 11 lokala i 33 radnika i Sre-
sko trgovačko preduzeće sa 19 prodavnica i
57 radnika.
7

Sredinom 1952. godine na području sreza
radile su 132 privatne zanatske radnje koje su
zapošljavale 164 radnika. Najviše je bilo ko-
vačko-kolarskih (29) krojačkih (12), obućar-
skih (11), zidarskih (22) itd.
Počeci industrije u državnom
vlasništvu
Od industrijskih preduzeća, u prvoj polo-
vini 1946. godine radila je samo ciglana Stan-
ka Ivaniševića na Grabovcu. Prema central-
nom planu, ta ciglana je imala zadatak da u
1946. godini proizvede 200.000 komada cigle
i 100.000 komada crijepa (kopitaša). U toku
1946. godine više vlasti su zahtijevale da se
osposobi za proizvodnju i ciglana Jove Blago-
jevića u Sočkovcu, ali se nisu mogle nabavi-
ti potrebne mašine, pa ta ciglana nije ni ušla
u proizvodni plan za 1946. godinu. Postroje-
nja za rad osposobljena su joj tek početkom
1947. godine.
Pored proizvodnje cigle, u toku 1946. go-
dine bilo je pokušaja da se organizuje proi-
zvodnja kreča i kamena, te da se osposobe
još neke manje radionice državnog sekto-
ra u Gračanici. Nešto ranije, Sreski narodni
odbor je osnovao Sresku šumsku manipu-
laciju kao drvno preduzeće za eksploataciju
šuma. Osposobio je kamenolom, koji je radio
i prije rata i uz njega, krečanu, a 5. 3. 1947. go-
dine donio odluku o osnivanju državne sto-
larske radione i pilane.
Na temeljima predratne pilane u Bosan-
skom Petrovom Selu, 1. maja 1947. godine
obnovljena je i puštena u rad nova pilana.
Ugrađena su rabljena postrojenja uvezena iz
Čehoslovačke, čiju je montažu izvršio majstor
Venco Koprnicki. Nakon završetka rata na-
stavljeni su istražni radovi azbestne rude na
području Bosanskog Petrovog Sela. Rudnik
azbesta svečano je otvoren 1. 5. 1948. godine
na lokalitetu Brđani, 3,5 kilometra udaljenom
od centra sela. Nešto ranije Savezna vlada ru-
dnik je proglasila saveznim preduzećem.
Da bi ojačao i bolje organizovao proizvo-
dnju na lokalnom području, Sreski narodni
odbor pristupio je objedinjavanju usitnjenih
kapaciteta i 10. 5. 1947. godine donio Rješenje
o osnivanju Sreskog privrednog preduzeća, te
mu odobrio zajam za obrtna sredstva u izno-
su od 2 miliona dinara.
8
U sastav tog predu-
zeća ušla je tek osnovana stolarska radionica i
pilana, zatim šumska manipulacija, kameno-
lom, krečana i stolarska zadruga, koja je bila
osnovana nešto ranije. U septembru 1949. go-
dine preduzeće je zapošljavalo 174 sindikalno
organizovana radnika. Posjedovalo je stolar-
sku radionicu sa zadovoljavajućim kadrom,
pilanu manjeg obima i dovoljnu količinu si-
rovina, kao što su drvo, kamen i šljunak. Po-
četkom 1949. godine u sastav Sreskog privre-
dnog preduzeća ušla je Sreska metalna radi-
onica (osnovana 10. 5. 1947. godine) i Sreska
krojačka radionica (osnovana 26. 6. 1949. go-
dine).
PROŠLOST
89
Pod uticajem državno-političkog fakto-
ra, Sresko privredno preduzeće vrlo brzo za-
hvatit će dezintegracioni procesi. Prvo su se
iz njegovog sastava izdvojile metalna, kroja-
čka i stolarska radiona i od 7. 9. 1949. nastavi-
le poslovanje kao samostalna preduzeća. Po-
slije njih iz Sreskog privrednog preduzeća iz-
dvojila se i Sreska šumska manipulacija. Tako
se, krajem 1949. godine, lokalna privreda or-
ganizovala u šest proizvodnih preduzeća, pet
u državnom i jedno u zadružnom sektoru.
Na spisku državnih preduzeća bila je Sreska
šumska manipulacija, zatim Sreska metalna
radionica, Sreska stolarska radionica, Sreska
krojačka radionica i Sresko privredno predu-
zeće, u čijem je sastavu ostala još ciglana, ka-
menolom i kombinovana radionica.
U zadružnom sektoru radila je i dalje obu-
ćarsko-opančarska zadruga.
U tom periodu pokušalo se i sa organizo-
vanjem jednog državnog preduzeća u oblasti
građevinarstva. Osnovano je Sresko građe-
vinsko preduzeće pod nazivom “Prenja”. Od
osnovnih sredstava imalo je jedan kamion i
jedan motocikl, u vrijednosti od 137.000 di-
nara. Odmah na početku suočilo se sa nedo-
statkom obrtnih sredstava, pa je moralo pre-
stati sa radom već sljedeće, 1949. godine.
Trgovina i ugostiteljstvo
Tokom Drugog svjetskog rata, gračanička
trgovina bila je gotovo uništena. Snabdijeva-
nje stanovništva robama široke potrošnje, ne-
posredno nakon rata, vršilo se putem otku-
pno-prodajne stanice trgovačkog preduzeća
za ishranu koje je nešto kasnije organizovano
kao filijala centralnog Zemaljskog magazina.
Na osnovu planskih robnih kontingenata,
utvrđenih u nadležnim državnim organima,
Zemaljski magazin i njegove filijale po srezo-
vima vršili su dotur robe do potrošača putem
vlastite ili zadružne trgovačke mreže. U to
vrijeme 70% robe distribuirano je putem ze-
mljoradničkih zadruga, a 30% putem proda-
vnica Zemaljskog magazina. U prvoj polovi-
ni 1949. godine u Gračanici, kao sjedištu Sre-
za, postojale su tri prodavnice “ZEMA” (ze-
maljski magazin), prodavnica Jugoslavenskog
kombinata gume i obuće “Borovo”, zatim dvi-
Industrijska zona danas
GRAČANIČKI GLASNIK
90
je prodavnice zemljoradničke zadruge i dvije
prodavnice radničko-namješteničke zadruge.
Do sredine 1948. godine u Gračanici je ra-
dilo i 7 prodavnica u privatnom vlasništvu.
Ukidanjem Zemaljskog magazina, polovi-
nom 1949. godine, državni organi na nivou
Republike naložili su da se po sreskim mjesti-
ma osnivaju sreska trgovačka preduzeća, koja
bi preuzela prodavnice zemaljskog magazina
i obavljala funkciju snabdijevanja na srezu.
Sprovodeći pomenute smjernice, Sreski naro-
dni odbor u Gračanici, 11. juna 1949. godine,
donio je Rješenje o osnivanju Sreskog trgova-
čkog preduzeća i odobrio mu kredit od 5 mi-
liona dinara kao početni obrtni kapital.
Na početku 1950. godine, Sresko trgovačko
preduzeće imalo je 7 prodavnica u Gračanici
i 9 prodavnica na terenu.
Zadrugarstvo na selu u početku se razvija-
lo u obliku nabavno-prodajnih zadruga, koje
su po svojoj organizacionoj formi bile najbli-
že selu i seljaku. Potreba za njima osjetila se
još 1945. godine, kada je trebalo oživljavati
razmjenu između sela i grada, koja je bila za-
mrla u toku rata. Tako je 8. maja, mjesec dana
nakon “smjene vlasti”, u Gračanici osnovana
Nabavljačka zadruga državnih i samoupra-
vnih službenika. Konstituisana je skupština
Zadruge, podneseni su odgovarajući izvje-
štaji i izabran novi upravni i nadzorni odbor
Zadruge.
Osnivačka skupština Zemljoradničke za-
druge u Gračanici održana je 14. 9. 1945. go-
dine. Time je otvoren proces osnivanja ze-
mljoradničkih zadruga i na drugim područji-
ma Sreza. Do početka 1946., svi mjesni odbo-
ri na ovom području organizovali su po je-
dnu zadrugu, osim Rapatnice i Falešića, koji
su imali zajedničku zadrugu. U prvoj polo-
vini 1946. godine na području sreza djelo-
valo je ukupno 20 zadruga. Među njima 14 je
bilo zemljoradničkih, koje su odlučile da se
udruže u Zadružni savez. Osnivačka skupšti-
na Saveza održana je 4. 5. 1946. godine, usvo-
jila odgovarajuće akte i izabrala rukovodstvo
Saveza.
Krajem 1949. godine zadružnu trgovačku
mrežu činilo je 28 zemljoradničkih zadruga
sa 29 prodavnica za snabdijevanje individu-
alnih domaćinstava, koje su zapošljavale uku-
pno 54 radnika.
Da bi poboljšao snabdijevanje stanovništva
putem zadružne mreže, i uopšte da bi nešto
više učinio na poboljšanju lokalne proizvo-
dnje i prometa, Sreski zadružni savez je na
svojoj redovnoj skupštini, održanoj 2. marta
1949. godine, donio odluku o osnivanju vla-
stitog trgovačkog preduzeća za snabdijevanje
zadruga pod nazivom “Zadružni magazin”. Iz
tog preduzeća će se kasnije razviti Trgovačko
preduzeće “Bosna”, koje se održalo do danas.
Nakon osnivačke skupštine, otvoren je postu-
pak registracije Preduzeća u sudu.
9
U svojoj trgovačkoj djelatnosti, zadruge su
najviše distribuirale tekstil i gvožđarsku robu,
a sve su se bavile otkupom žitarica, mlijeka,
graha, jaja i peradi. Od uslužnih radionica,
u zemljoradničkim zadrugama u Stjepan Po-
lju i Seoni bile su otvorene kovačke radioni-
ce, koje su zapošljavale po tri radnika. Poče-
tkom 1950. godine u zemljoradničke zadru-
ge na području sreza bilo je učlanjeno 6.650
domaćinstava sa 39.700 članova. Sve do pred
kraj 1948. godine, rad zemljoradničkih za-
druga bio je usmjeravan na pripremanje soci-
jalizacije sela, dok je snabdijevanje stanovniš-
tva bilo u drugom planu.
U oblasti ugostiteljstva, sredinom 1946. go-
dine u privatnom vlasništvu radilo je 26 ugo-
stiteljskih objekata u Gračanici i dva u Kara-
novcu. Nakon izvršene nacionalizacije pri-
vatni ugostiteljski objekti prelaze u državno
vlasništvo. Nacionalizovano je 12 objekata u
Gračanici i 2 u Karanovcu. Od njih je formi-
rano Sresko ugostiteljsko preduzeće. Rješenje
o osnivanju donio je Sreski narodni odbor 27.
6. 1948. godine.
10
To je bio početak razvoja
ugostiteljstva u društvenom sektoru na po-
PROŠLOST
91
dručju Gračanice. U sa-
stavu preduzeća na po-
četku su bili sljedeći obje-
kti: jedan restoran kapa-
citeta 150 gostiju, jedno
prenoćište sa 20 ležaja,
tri bifea, jedna narodna
kuhinja (aščinica), jedna
poslastičarnica i jedna
kafana. Sresko ugostitelj-
sko preduzeće kasnije će
preuzeti kompletnu ugo-
stiteljsku mrežu, uključu-
jući i pekarske radnje, te
kafane nekih udruženja i
društava.
Privredne prilike u
Gračanici početkom
pedesetih
Krajem 1949. i poče-
tkom 1950. godine u Ju-
goslaviji će usljediti odre-
đene promjene društve-
nih odnosa, očigledni su
bili pokušaji decentrali-
zovanja vlasti i nagovje-
štaj izvjesnih društvenih i
ekonomskih reformi. Či-
nom takozvane predaje privrednih preduze-
ća radnicima («Fabrike radnicima, zemlja se-
ljacima») postepeno se otklanjao kruti sistem
centralističko-planskog upravljanja u privre-
di i sistem distribucije u snabdijevanju. U pe-
riodu od 1950. - 1953. godine sprovedeno je
niz zakonskih mjera koje su natjerale proi-
zvodna preduzeća da se sve više orijentišu na
proizvodnju robe za kupca i tržište. U takvim
uslovima izvršene su mnoge promjene u or-
ganizaciji preduzeća. Ona koja se nisu mo-
gla potvrđivati na tržištu morala su propa-
sti, osim u slučajevima kada je država imala
poseban interes da pokriva njihove gubitke.
U okviru spomenutih društvenih promjena
uvode se početni oblici tržišnog ponašanja,
koji će u kasnijem periodu doživjeti različi-
te modifikacije: privredna reforma, samou-
pravljanje itd.
Navedene procese gračanička privreda do-
čekala je sa naslijeđenom zaostalošću i ni-
skim učešćem društvenog (državnog) sekto-
ra u stvaranju nacionalnog dohotka. Najve-
će učešće u nacionalnom dohotku sreza od
70,46%, 1952. godine, imala je poljoprivreda
u kojoj je dominantnu ulogu zadržao priva-
tni sektor, usitnjena imanja, primitivna obra-
da itd. Na drugom mjestu bila je industrija sa
24,11%, zatim slijede trgovina i ugostiteljstvo
sa 2,4% i zanatstvo sa 3,03%.
Rudnik azbesta u Bosanskom Petrovom
Selu kao Savezno i ciglana i crepana u So-
R.br. Naziv preduzeća/ustanove Broj zaposlenih
DRŽAVNA PREDUZEĆA
1 Rudnik azbesta Bosansko Petrovo Selo 139
2 Ciglana-crepana Sočkovac 349
3 Sresko privredno preduzeće 82
4 Sresko trgovačko preduzeće 57
5 Sresko trgovačko preduzeće “Spreča” 32
6 Sresko ugostiteljsko preduz, “Ugostitelj” 32
7 Poljoprivredno dobro “Šenik” 15
8 Kino “Ozren” 2
9 Elektro-vodovodna radiona 4
PREDUZEĆA ZADRUŽNIH I DRUŠTVENIH ORGANIZACIJA
10
Preduzeće “27. juli” Sreskog saveza ratnih vojnih
invalida
39
11 Automehaničakrska radiona Sreskog zadružnog saveza 9
12
Preduzeće “Zadružni magazin” Sreskog zadružnog
saveza
9
PRIVREDNE USTANOVE
13 Voćno-lozni rasadnik “Pašaga Mandžić” 26
14 Pilana Karanovac 3
ZANATSKO-PROIZVODNE ZADRUGE
15 Obućarsko opančarska zadruga 15
ZEMLJORADNIČKE ZADRUGE
16 Gračanica 16
17 Boljanić 4
18 Bosansko Petrovo Selo 3
19 Donja Orahovica 12
20 Gornia Orahovica 3
21 Sladna 4
22 Doborovci 5
23 Soko 4
24 Malešići 6
25 Stjepan Polje 1
26 Skipovac 4
27 Lukavica 3
28 Briiesnica 5
UKUPNO 1043
GRAČANIČKI GLASNIK
92
čkovcu kao Republičko preduzeće (oba pre-
duzeća s lijeve ozrenske strane Spreče) činili
su tada industrijsku osnovu sreza. Ostala pri-
vreda bila je skoncentrisana u nekoliko be-
značajnih lokalnih (sreskih) preduzeća, pri-
vrednih ustanova i zadruga, koje su se nalazi-
le na gradskom području Gračanice.
U procesu prilagođavanja novim uslovima,
u gračaničkoj privredi izvršeno je još nekoli-
ko reorganizacija i promjena. Zanatska pro-
izvodnja ponovo je skoncentrisana u okviru
Sreskog privrednog preduzeća, da bi se pono-
vo dezintegrisala u nekoliko preduzeća, koja
su postepeno poprimala karakteristike indu-
strijske proizvodnje. Ubrzan je razvoj i osta-
lih djelatnosti kao što su trgovina, ugostitelj-
stvo, saobraćaj, stambeno-komunalna privre-
da itd. Ukidanjem seljačkih radnih zadruga i
napuštanjem prisilne kolektivizacije sela, to-
kom 1953. godine, došlo je do određenih pro-
mjena i u oblasti poljoprivrede.
Uspostavljanje poslovanja na spomenutim
tržišnim principima u lokalnoj privredi otpo-
čelo je sredinom 1951. godine. Zbog nedosta-
tka sirovina i nerentabilnog poslovanja prvo
je zaustavljena proizvodnja u Sreskoj šumskoj
manipulaciji koja je 31. 3. 1951. godine i for-
malno prestala sa radom.
11
Da bi što bolje or-
ganizavali proizvodnju, nadležni organi lokal-
ne vlasti pokušali su ponovo objediniti sve lo-
kalne zanatske radionice i industrijska predu-
zeća državnog sektora. Od 1. 7. 1951. godine u
sastav Sreskog privrednog preduzeća ušle su
metalna, stolarska i krojačka radionica, koje
su od sredine 1949. samostalno poslovale.
Novointegrisano preduzeće nastavilo je
poslovanje pod firmom Privredno preduzeće
Sreskog narodnog odbora Gračanica. Bavilo
se vrlo različitim djelatnostima, od izrade na-
mještaja, građevinske stolarije, raznih stolar-
skih usluga, pa do izrade svih metalnih proi-
zvoda za široku potrošnju, kovačko-kolarskih
usluga, izrade odijela, razne konfekcije i kro-
jačkih usluga, izrade cigle, crijepa, kreča i lo-
mljenog kamena itd. Po završetku svog trži-
šnog prestrojavanja, preduzeće je zapošljava-
lo 174 radnika, od kojih su 162 radila u nepo-
srednoj proizvodnji.
12
Za tadašnje prilike, bio
je to dosta glomazan i heterogen kolektiv.
Početkom 1952. godine, u Gračanici su
stvoreni zakonski i drugi uslovi za osniva-
nje još jednog državnog preduzeća u obla-
sti trgovine. Nakon odgovarajućih pripre-
ma, polovinom aprila, preduzeće je registro-
vano pod firmom: Trgovačko preduzeće mje-
šovitom robom i zemaljskim proizvodima na
malo “Spreča” u Gračanici. U skladu sa novim
zakonskim propisima prestrojilo se i posto-
jeće Sresko trgovačko preduzeće. Od polovi-
ne juna 1952. godine, nastavilo je poslovanje
pod firmom Državno trgovačko preduzeće -
koje će nešto kasnije dobiti naziv “Jedinstvo”.
Prema jednom izvještaju iz novembra 1952.
godine, privredna slika gračaničkog sreza
prikazana je na tabeli.
Ovom spisku treba pridodati još 19 selja-
čkih radnih zadruga koje su imale od 90 do
367 članova. Kao što je rečeno, sve su rasfor-
mirane sljedeće, 1953. godine.
U privatnom vlasništvu bilo je 116 razli-
čitih zanatskih radnji (81 na području gra-
da Gračanice, 5 na području Karanovca, 4 na
području Brijesnice, 2 na području Bosan-
skog Petrovog Sela, 5 na području Orahovice,
16 na području Doborovaca i 10 na podru-
čju Lukavice).
13
Privredno preduzeće Sreskog narodnog
odbora kao nosilac razvoja lokalne privrede
u novim uslovima privređivanja nije moglo
dugo opstati. Sa dosta različitom i usitnjenom
proizvodnjom u nizu malih i razbacanih po-
gončića, sa primitivnom i neefikasnom orga-
nizacijom rada, nije postizalo potrebnu ren-
tabilnost i teško se snalazilo na kakvom ta-
kvom tržištu. Poslije 1953. godine, u skladu
sa novim uslovima privređivanja, mala zanat-
ska preduzeća u Gračanici postepeno prelaze
na industrijski način proizvodnje. Uporedo
s tim, ubrzan je razvoj i modernizacija onih
PROŠLOST
93
djelatnosti koje obično prate viši nivo privre-
dne razvijenosti kao što su trgovina, ugosti-
teljstvo, saobraćaj, stambeno-komunalna pri-
vreda, zanatstvo itd. Određene promjene na-
stupile su i u oblasti poljoprivrede i zadrugra-
stva. Težilo se osvajanju proizvodnje za trži-
šte, uspostavljen je novi sistem rukovođenja
i upravljanja (radnički savjeti). Napušteno je
takozvano direktivno planiranje i upravljanje
u oblasti gospodarstva itd.
Novo razdoblje u razvoju proizvodnih pre-
duzeća u Gračanici nastupit će tek desetak go-
dina kasnije nakon “iseljavanja” iz centra gra-
da njihovih malih, nerentabilnih i tijesnih ra-
dionica u industrijsku zonu na južnom prila-
zu Gračanici. Na toj novoj lokaciji razvit će
se sadašnji nosioci privrednog razvoja opći-
ne Gračanica. Uvidom u statističke podatke
(rast industrije, opadanje poljoprivrede na
primjer) može se zaključiti da je svoj intenzi-
vniji privredni rast Gračanica doživjela upra-
vo sredinom šezdesetih. Iz pomenutih zanat-
sko-proizvodnih zadruga i malih državnih
zanatsko-uslužnih i ugostiteljskih radnji, te tr-
govačke mreže tadašnjih zemljoradničkih za-
druga, razvit će se kasnije velike firme kao što
su Tvornica modne obuće “Fortuna”, Tvorni-
ca konfekcije “Olimp”, Drvna industrija “Jadri-
na”, Metalna industrija “Fering”, prerada pla-
stike “Graplast”, jake građevinske, trgovačke i
druge firme. Od nekadašnjih zemljoradničkih
zadruga razvit će se “Kokaprodukt” sa mnoš-
tvom modernih farmera u oblasti peradarstva
i uzgoja stoke.
Uvidom u neke geografsko-demografske i
razvojne karakteristike, te analizirajući opštu
ekonomsku osnovu na kojoj se zasnivao ra-
zvoj čitavog ovog kraja u proteklom periodu,
može se zaključiti da je ekonomska nerazvi-
jenost većih dijelova nekadašnjeg sreza, uslo-
vljena prvenstveno političkim i nepovoljni-
jim prirodno-geografskim faktorima, ali i
kulturno-historijskim naslijeđem, nedosta-
tkom saobraćajnica itd. Mali broj zaposlenih
radnika i veliki dio stanovništva naslonjen na
ekstezivnu poljoprivrednu proizvodnju, gla-
vna je karakteristika mnogih naselja na širem
području Gračanice, koja nisu bila u stanju
da brže i potpunije razvijaju kako lični tako
i društveni standard na svom području. Naj-
potpunija karakteristika tih naselja, posebno
onih koja se prostiru sjeverno, sjeveroistočno
i sjeverozapadno od Gračanice, ukratko glasi:
ekstenzivna poljoprivreda na usitnjenom in-
dividualnom posjedu i masovna zaposlenost
u drugim republikama bivše Jugoslavije.
Na drugoj strani, područje sreza koje je ra-
spolagalo znatnim rezervama azbesta, gline i
drveta, uz politiku podsticanja i razvoja ba-
zne industrije u godinama poslije Drugog
svjetskog rata, imalo je sve pretpostavke za
ubrzan društveno-ekonomski razvoj. Zahva-
ljujući industrijskim pogonima (na bazi gli-
ne u Sočkovcu, azbesta i drveta u Bosanskom
Petrovom Selu, odnosno Ozrenu) koji se ra-
zvijaju od ranih pedesetih godina, stanovniš-
tvo s lijeve strane Spreče sve više se orijenti-
še na djelatnosti izvan poljoprivrede i ostva-
ruje veću zaposlenost stanovništva, tražeći
i nalazeći perspektivu u školovanom kvali-
fikovanom radniku. Naselja uz željezničku
prugu, glavnu saobraćajnicu ili smještaj bli-
že centru općine, objektivno su se brže razvi-
jala u odnosu na udaljenija naselja sjeverno
od Gračanice.
Zaključak
U periodu poslije Drugog svjetskog rata
privreda i privređivanje na području neka-
dašnjeg gračaničkog sreza prošlo je kroz sve
društvene faze i reforme jugoslovenskog so-
cijalističkog sistema. U prvoj fazi - od 1945.
do 1952. godine i nešto kasnije, na prostoru
tadašnjeg gračaničkog sreza, koji je kao i ra-
nije zahvatao područje s obje strane Spreče, u
oblasti privrede prisutna su bila dva paralelna
procesa. Prvi se vezuje za državna preduzeća
koja su se razvijala na bazi domaćih resursa,
a u skladu sa proklamovanim društvenim ci-
ljevima nacionalizacije, elektrifikacije i indu-
GRAČANIČKI GLASNIK
94
strijalizacije. U prvom redu to su bila nalazi-
šta azbesta i gline na području Ozrena, s ve-
ćinskim srpskim stanovništvom (“Azbest” i “
Sočkovac”) u koja je aktuelna vlast, proglaša-
vajući ih nosiocima razvoja, ulagala velika in-
vesticiona sredstva.
Paralelno s tim, u samoj Gračanici kao cen-
tru tadašnjeg sreza, odvijao se drugi proces
- nacionalizacija malih trgovačkih i proizvo-
dnih zanatskih radnji u privatnom vlasništvu,
koje su se organizovale u sitna državna pre-
duzeća sa postojećim osnovnim sredstvima i
bez većeg angažovanja državnog kapitala. I
u tako rigidnom, centralizovanom i do kra-
ja podržavljenom privrednom ambijentu, ta-
dašnji gračanički privrednici, odnosno dota-
dašnji privatnici, pokušavali su koliko-toliko
zadržati vlastitu inicijativu i samostalnost. To
im je djelimično i polazilo za rukom uklju-
čivanjem u proizvodne zadruge, odnosno u
razne forme zadružnog privređivanja i orga-
nizovanja. Iako su i to bili neki tuđi mode-
li organizacije gospodarstva, bez veće podr-
ške države, oni su se lakše prilagođavali no-
vim, djelimično tržišnim uslovima, za razliku
od tadašnjih krutih centralistički uspostavlje-
nih preduzeća iza kojih je stajao politički fa-
ktor i država.
Primjer Gračanice pokazuje da su u kasni-
jem periodu prvi propali, a drugi preživjeli
sve do današnjih dana.
(FUSNOTE)
1
Statistički godišnjak 1945 – 1953., Zavod za
statistiku i evidenciju Narodne Republike Bo-
sne i Hercegovine, Sarajevo 1954., str. 11; Pre-
ma popisu iz 1948. godine, na području opći-
ne Gračanica (u granicama do 1992.) bilo je
30.822 stanovnika u 5.726 domaćinstva. Sama
Gračanica, uključujući i Lendiće, Pribavu, Gor-
nju Lohinju i Pašaliće, imala je 5.181 stanovni-
ka i 1.053 domaćinstva, od kojih je preko 70%
pripadalo kategoriji poljoprivrednih sa vrlo
usitnjenim posjedima i oskudnim stočnim
fondom.
2
Statistički godišnjak 1945 – 1953., Zavod za sta-
tistiku i evidenciju Narodne Republike Bosne i
Hercegovine, Sarajevo 1954., str. 46
3
Rješenje Okružnog narodnog odbora Doboj br.
58799/49 od 10. 12. 1946. godine i Ukaz Pred-
sjedništva Prezidijuma Narodne skupštine BiH
br. 70/47. od 19. 7. 1947., Kantonalni arhiv Tu-
zla, Fond Sreskog odbora Gračanica,, fasc. XII/
1946.
4
Izvještaj o radu Sreskog narodnog odbora Gra-
čanica za sjednicu Sreskog narodnog odbora
od 27. 6. 1948. g., Kantonalni arhiv Tuzla, Fond
Sreskog odbora Gračanica,, fasc. VI/ 1946.
5
Rješenje Sreskog narodnog odbora Gračani-
ca br. 873/49 od 16. 1. 1949., Kantonalni arhiv
Tuzla, Fond Sreskog odbora Gračanica,, fasc. I/
1949.
6
Povijest KPJ, Zagreb, 1985. str. 363
7
Mina Kujović, Proizvodni asortiman i poslo-
vanje gračaničkih preduzeća krajem 1950. go-
dine, Gračanički glasnik br. 10/V, Gračanica,
2000., 51
8
Zapisnik sa sjednice Sreskog narodnog odbo-
ra od 10. 5. 1947., Kantonalni arhiv Tuzla, Fond
Sreskog narodnog odbora Gračanica,, fasc. V/
1946.
9
U registracionom listu br. 26, sveska IX stoji
da je preduzeće osnovao Sreski savez zemljo-
radničkih zadruga rješenjem broj 3.392/49 od
29. 6. 1949. godine
10
Izvještaj o radu Sreskog narodnog odbora Gra-
čanica od 27. 8. 1948. g., Kantonalni arhiv Tu-
zla, Fond Sreskog odbora Gračanica,, fasc. VIII/
1949.
11
Rješenje Sreskog narodnog odbora Gračani-
ca br.33612/50, Kantonalni arhiv Tuzla, Fond
Sreskog narodnog odbora Gračanica,, fasc. III/
1951.
12
Rješenje Sreskog narodnog odbora br. 33612/
50; Zapisnik sa sjednice Sreskeg narodnog
odbora od 28.6.1951. godine, Kantonalni arhiv
Tuzla, Fond Sreskog narodnog odbora Grača-
nica, VI/51
13
Izvještaj Sreskog narodnog odbora Gračanica
br.53/52, Kantonalni arhiv Tuzla, Fond Sreskog
narodnog odbora Gračanica,, fasc. XI/ 1952.

PROŠLOST
95
GRAČANIČKI GLASNIK
96
OMER HAMZIĆ:
TRI PJESNIKA I JEDAN ESEJ
PJESNICI: SAFET BEGOVIĆ, NISVETA EMINA
KANTARDŽIĆ I MUHAMED DAUTOVIĆ
ATIF KUJUNDŽIĆ:
PJESNIK HAJRIJA BEĆIROVIĆ ILI NADOBUDNI
FOLIRANT
NOVE KNJIGE
R
i
j
e
č
TRI PJESNIKA I JEDAN
ESEJ
U
ovoj rubrici donosimo mali izbor
pjesama iz pjesničkog opusa troje
gračaničkih pjesnika: Nisvete Kan-
tardžić Emine, Safeta Begovića i Muhameda
Dautovića. Riječ je o pjesničkim individual-
nostima koje se po nekim specifičnim moti-
vima izdvajaju od ostalih članova književne
radionice gračaničkog “Preporoda”. Možda je
to specifična aroma gračaničke čaršije, pose-
bni osjećaj vjere, prolaznosti života itd.
Učinilo nam se da u ovom broju našeg ča-
sopisa upravo njih troje mogu reprezentovati
poveću grupu gračaničkih pjesnika i knjiže-
vnika, bolje reći ljubitelja lijepe književne ri-
ječi, starijih i mlađih, različitih književnih in-
tersovanja i dometa - od “veterana” sa po de-
setak i više objavljenih knjiga i knjižica, pa do
poletaraca tek sa pokojom pjesmicom obja-
vljenom u lokalnim medijima, od zapaženih
umjetničkih uzleta, do bezvrijednih muca-
nja, od vrijednih knjiga do bezvrijednih ti-
skotina…
Prilika je da skrenemo pažnju na fenomen
hiperprodukcije štampanih knjiga i knjižica
sumnjivog kvaliteta - kvazi književne i kvazi
naučne provenijencije, na pojave skribomani-
je... ponekad bez smisla i bilo kakve vrijedno-
sti, naravno, ne samo u Gračanici, već širom
ovih naših, što neki pjesnik reče, postmoder-
nih prostora. Uz konstataciju da svako ima
pravo štampati sve što osjeća i želi (demokra-
tija je, druže), pravo pitanje je ipak ko ovje-
rava prolaznost svih tih tekstova do čitaoca i
kakva je u svemu tome uloga i odgovornost
recenzenata (pa ma ko to bio), moralna prije
svega? Budući da je to i suviše veliko pitanje
za ovaj mali okvir, da čitaoce ne bismo osta-
vili baš bez ikakvog odgovora, odlučili smo
se da u ovoj rubrici objavimo mali esej na-
šeg urednika Atifa Kujundžića pod naslovom
“Pjesnik Hajrija Bećirović ili nadobudni foli-
RIJEÈ
97
rant”, kao školski primjer kako treba progo-
voriti o nekom književnom/neknjiževnom
tekstu ili književnoj/neknjiževnoj pojavi –
bez uvijanja, pošteno i bez trunke zlurado-
sti i kritičkog cjepidlačenja, dobronamjerno,
ali beskompromisno “do koske”, argumento-
vano, i pedagoški poučno za svakog ko želi
da se bavi, neko je rekao, tim šejtanskim po-
slom – isuviše ozbiljnim da bismo se s njime
zezali. (O.H.)
Safet Begović
NOĆ PRED BAJRAM
Iz zidova naše kuće
Čujem dovu pradjedova i djedova,
zategnutost u avazu,
na obrazu stoji šaka moga babe.
Vezuju se one niti što postoje
Vjekovima.
Od bajrama do bajrama
Moja mama prosljeđuje.
Nikad vrijeme nije stalo
Tiho zvoniš jasinima. O, mahalo.
Mirišeš po halvama i halijama,
Sa kašike pekmez sjaji,
To što traje zlata vrijedi,
Ono gore pred mjesecom
Zvijezda sjedi.
U pročelju toga vrta
Mi smo kao ahmedija razastrta
Širom neba.
Sutra će se kurban stavit
Na siniju za podijelit u tepsiju.
Naša tijela miris kriju od
Sapuna.
Štale su se umirile,
i snahe bi izvirile
da bi hizmet napravile
u tom danu kad tekbire
donosimo.
Nisveta Emina Kantardžić
STVARNOST SNA
Dostići stvarnost,
zgrabit svoje sada.
Makar, ne želi
biti zgrabljeno!
U istom trenu,
čežnja je izmicanje.
Koje, možda,
neće uspjeti.
Tamo,
gdje se predaje čovjek,
stvarnost se i sama predaje.
Kako sada,
tako odvajkada.
NOĆ GRLI SAMOĆU
Nada,
vječno mlada,
ni noću ne spava.
Samoća,
uvijek sama,
nadu obuzdava.
Ponor noći je bezdan.
Iznutra i izvana gledan.
Kako se manje nadam,
sklonija sam da padam.
Čovjek je iskra.
Zgasne u tmini.
Šta je Život?
Srce u grudima.
Noć grli samoću.
Nada grudi nadima.
MAJKA
Majka je Žena
GRAČANIČKI GLASNIK
98
koja Me Voli.
Osoba koju
Moj Život boli,
otkako krenuh
u Svijet.
Majka je Smisao
kojim Cvjetam.
Bol kojom opstaje
Nada Svijeta,
najviše
što mogu dat.
Majka je
Beskonačna
Životna Zraka.
ODLIČJA LJETA
Putuju niti paučine
svijetle i lahke
ispod šume.
I
padobrani od maslačka.
Mirisi cvijeća
ulaze u me.
Na mojoj haljini
i mome licu
zlatni prah
sanja leptiricu,
krila joj filigran.
Oči mi ispuni svjetlost.
Nebo je čista Svetost.
Sunce je zlatni dah.
Tako dolazi zrelost.
Evo me,
primam dar.
SAHAT-KULA PONAD GRAČANICE
GRADA
Bože,
tako dugo!
A,
isto i sada!
Stoji, kuca, bdije,
ponad moga
GRADA.
Sahat-kulu
iznad
Gračanice,
prepoznaju
i
nebo
i
ptice.
I svi ljudi
iz ovoga Grada,
sebe vide,
kao
Kulu
sada.
ČARŠIJA
Čaršija je kao duša:
što ne čujem,
ona
sluša.
Čaršija je kao dan:
ovom Gradu
um
i
san.
To je srce koje kuca,
da se razum
ne potuca.
STANITE SATOVI
Stanite satovi,
nebeski atovi.
Ptice se,
RIJEÈ
99
pjevice,
čuju.
Stanite atovi,
nebeski satovi.
Tu,
ljudi Život kuju.
Stanite satovi
nebeski atovi.
Jer,
pjesmu zapisuju.
Stanite satovi,
lipe cvjetaju,
ljudi se
u mirisu
sretni,
sretaju.
STARA FOTOGRAFIJA
Gledaju me otac i majka.
Zid ispod slike,
postaje bajka.
Vijuga šara
koju vlaga stvara
i
priča teče.
Odmiče veče.
Ne bi trebalo
čuvat fotografije.
Na pamćenje,
duša,
samo ima tapije.
Ugasim svjetlo.
Zatvorim kapije.
ZAGRLJAJ NA ŽELJEZNIČKOJ
POSTAJI GRAČANICA
Sada su tračnice
sjaj u sjećanju.
Dolaze sjaktave
pored Rijeke.
Iz nedogleda.
Iz daljine.
Iz daleke.
I,
odlaze
u nedogled.
Idu niz rijeku.
U
daljinu.
U
daleku.
Lokomotiva
sada miruje.
Dolazak vlaka,
niko
ne
proviruje.
Fenjeri su skinuti davno.
Dvorište asfaltirano.
Ravno.
To što pamtim je davno.
ELEMENTI ZA IDILU
1.
Grad u bijelom,
snježnom ruhu,
čuvam kao sjaj u duhu.
Čuvam vitka minareta
koja svijetle
ponad svijeta
i
ezan
u
sluhu.
Ali ptice, ali ptice,
ispod strehe šćućurene,
muče mene.
2.
Na sredini bašče orah,
širi moćne bijele grane.
Misli moje već odavno
GRAČANIČKI GLASNIK
100
o njeg kače prazne dane.
Sad,
bjelina dane briše.
U njima me nema više.
3.
Jasmin, ružu
i
jorgovan,
nadvisuje zelen bor.
On se ne da. Baš je zoran.
Bjelina ga samo krasi.
Još on može da me spasi,
pun snage i horan.
4.
I noć dođe. Vedra neba.
Zvijezde trepte. Krošnje šute.
Dok mraz steže,
zima reže i presijeca pute.
Čekat ću do proljeća.
Proljeće mi treba.
Muhamed Dautović
NE DAM TE PJESMO
Stablo je kostur,
listovi riječi,
korijenje pouka.
Ne dam te pjesmo zaboravu
u inat svijetu.
Kada dođu,
nešto uvijek donesu.
Pitanjima,
nikada kraja.
Dobrota dobroti služi.
Ne dam te pjesmo zaboravu,
moja si ma kakva bila.
Tekućina,
tijelo, zemlja.
Tajna što se
svjetlu ne da.
Ne dam te pjesmo zaboravu,
čuvam te za svoju dušu,
ogledalom isklesanu.
NE BUDI SNENE ILUZIJE
Ne budi snene iluzije,
smrt pred vratima čeka.
Sramota ulicom pleše,
veseo tvrdica
pažljivo mjeri ćar.
Ne budi snene iluzije,
ravnodušnost nas bestidno kori,
Prezir saučešću i pruženoj ruci,
ljubav posrće
na izmaku snaga.
Ne budi zaspale iluzije,
ionako nas žigošu.
Ovo malo slobode
omogućit će da radost prođe.
Ne budi zaspale iluzije,
pusti san da mirno plovi
Sve i tako mora da ode.
Ova zemlja za blagostanjem vapi.
ZALUDNA PJESMA
O zabludo,
naivna i tvrdoglava!
Zašto me mučiš zaludo?
Zašto me noć provjerava?
O zabludo,
mučiš me, truješ me
zaludo.
Zašto te snijem,
zabludo,
s mišlju da živim
zaludo?
RIJEÈ
101
Atif Kujundžić
PJESNIK HAJRIJA
BEĆIROVIĆ ILI
NADOBUDNI FOLIRANT
Riječ povodom pojavljivanja knjige pjesama
“Čovjek iz susjedstva” Hajrije Bećirovića (NIK
“Kujundžić”, Lukavac, 2004.)
* * *
Hajrija Bećirović je pjesnik koji još uvijek
traži svoju mogućnost i priliku, svjesno, ja-
vno i jasno, bez izlike, nadam se – s punom
odgovornošću za svaku svoju riječ, kao što
pjesniku priliči. Radeći na svojoj mogućnosti,
Bećirović postiže uspjehe i pravi pogreške, o
svome trošku radi to što hoće i želi. To i po-
drazumijeva pjesnički život bez uzmaka i za-
zora. Pred licem javnosti koja prati.
Ako je u prethodnom vremenu još i bio
opijen i zanesen riječima i idejom pjesme uo-
pće, sada se, izgleda, pomalo trijezni i čini to
posežući za tzv. poetskim redukcionizmom.
Odsustvo svjetla nije uvijek samo mrak, jer
ostaje određena stojna tačka, kao i označen
unutarnji smjer.
* * *
Za Hajriju Bećirovića poezija je, najčešće,
traganje nasumice. Čini se, samo iznimno,
Hajrija unaprijed zna o čemu će napisati pje-
smu. Razumije se, i to podrazumijeva pjesni-
čka sloboda. Ili je riječ o tome da poezija uvi-
jek u njemu struji i zuji i on, uzima olovku i
hvata prvu riječ koja ga pogađa svojim smi-
slom i svojom punom težinom, a potom pra-
ti njezino značenje, smisao i zvuk i slijedi svoj
unutarnji huk i piše to svoje progonstvo tra-
ganja za pjesmom, kao otkrovenjem životno-
ga smisla svekolikog u nadi: da će negdje stati
na zelenu granu, pobrati pjesničku slavu.
Bećirović zbog toga ponekad slijedi slu-
tnju, ponekad šuhvu ili sumnju, tek ponekad
i, iznimno, sasvim jasan znak. On ima do-
bar osjećaj da sve što se može znati o čovje-
ku nosi i sadržava čovjekov jezik i da je najja-
sniji smisao uistinu najdublja tajna. Bećirović
do izvjesne mjere pripitomljava riječ i traži da
ona odgovori njegovome osjećanju, ali i tra-
gično, fatalistički slijedi njezin smisao i pušta
da ga nosi kao bujica jezika koja ga, najčešće,
u svemu nadvladava.
Bećirović, ustvari, pokušava pripitomiti va-
tru – što bi rekao Branko Miljković, ali u in-
tlektualnim krajnostima, u kojima se nepre-
kidno kreće, on poništava otkriveni smisao
upravo tražeći balans koji uspostavlja slušaju-
ći odjek u sebi i svome iskustvu. Tako, stalno
ostaje tu gdje jeste ili ne odmiče daleko. On se
godinama vrti u krug, osluškujući svoju za-
bludu i u njoj prepoznajući i zabludu drugih.
Možda ima i pravo, jer, niko od nas nije baš
daleko odmakao, ma šta mislio o sebi. Ali, to
mišljenje o sebi i jeste osnovni problem.
* * *
Hajrija Bećirović se postvaruje ne samo
kao fenomen, što svaki čovjek jeste, već kao
dio specifične fenomenološke matrice koja in
continuo producira karakteristično osjećanje
duhovnoga i egzistencijalnoga bezizlaza i ne-
smisla koji se obrušava odsvakud, čineći čo-
vjeka i njegov život iverom u vihorima. On,
zato, glasno i deklamativno, s patosom pje-
va, deklamira da sve oko njega odjekuje. On
ne piše, on recitira. On to čini, opsjednut sin-
tagmom, frazom, stihom, strofom, rimom,
mada pretenduje na misaoni karakter svoga
pjesničkoga posla.
Bećirovićevo osjećanje pjesme nije i ne može
biti upitno, ali njegovo nastojanje da to osjeća-
nje i zapiše – rezultira tekstom koji vrvi nedo-
sljednostima, nepreciznostima, jezičkim vrato-
lomijama i nevjerojatnim jezičkim kalamburi-
ma, pa se moramo upitati i o stanju elemen-
GRAČANIČKI GLASNIK
102
tarne pjesnikove pismenosti. Puno toga dolazi
od njegove prevelike želje da čitatelje i slušate-
lje impresionira snagom svoje pjesničke riječi,
tutnjavom svoje misli, porukom svoje pjesme.
Bećirović se, tako, sam u svojoj pjesmi predsta-
vlja kao čovjek upitne mjere i lišen svake odgo-
vornosti. Mada bi, je li, čovjek morao biti i osta-
ti biće mjere u svakoj prilici.
Pretpostavljam, u krajnjoj instanci, to naj-
teže pada njemu, osobno. Jer, on to što napiše
i objavi, a onda mora misliti: šta drugi misle
o tome, jer, mora sa tim ostajati nasamo.
Ustvari, Bećirović, to što govorim i prizna-
je i piše u pjesmi KRAJ: Bio početak - / ne
znam šta će biti iza kraja, / svemir možda skri-
va pravu istinu. / U knjigama riječi ne umi-
ru, / one su produženi dio / našeg pravog ži-
vota. / Da smo se mogli vratiti nazad, / rekli
bi da smo kukavice: / produžili smo dalje / da
se ne sazna naše neznanje. / Na kraju ćutali (
valjda, misli: šutili!) / da druge zavaramo - /
da misle da smo bili pametni. Najblaže reče-
no, nevjerojatno je da, ako to čovjek i misli,
može napisati.
Dakle, Hajrija Bećirović nam u lice kaže
da nas pravi budalama! Ustvari, sve je reče-
no već u prvom stihu njegove prve pjesme u
ovoj knjizi – UPOZNAJTE ME, u kojem kaže:
Stojim u tami nadobudan, u svjetlosti osmi-
šljen... Ne znam zašto Bećirović misli da ima
pravo biti nadobudan prema svojim čitatelji-
ma, kao ni da li baš zna šta ta riječ znači! Jer,
svakom živom čovjeku, čovjekovom razumu,
više bi priličilo da bude skroman, nego na-
dobudan. Potom, ako to što piše i misli, on je
poprilično drzak, a drskost dovodi u pitanje
njegov odgoj... Ali, eto.
No, sve to nije novost u ovoj knjizi, to
odranije postoji.
* * *
U ovoj knjizi, u formalnom nivou i odno-
su prema pjesmi, Hajrija Bećirović se sve više
oslanja na leksički i semantički smisao i zna-
čenje riječi i sve jasnije, nedvosmislenije in-
zistira na njihovoj neposrednoj komunikaci-
ji koja će roditi novo značenje. Nisam siguran
čini li to po ugledu na neke pjesme i pjesni-
ke ili slijedom sopstvene unutarnje spoznaje i
sazrijevanja odnosa prema jeziku i mogućno-
stima pjesme. Svejedno kako je do toga do-
šao, nije čudo, što na tom mjestu Hajrija Be-
ćirović sada otčitava sebe. Nije čudo, jer, Haj-
rija je, uistinu, uvijek tu i bio. Čovjek je u je-
ziku sazdan i zadat više nego li u sopstvenoj
koži, i upravo zbog toga, poezija ima smisao
iznad svakog smisla. Upravo zbog toga, mo-
guća je poezija kao opredjeljenje i vjera, za-
nos i smisao življenja. To i jeste ono, što za ra-
zliku od drugih ljudi čini, pa pjesnici izgleda-
ju kao osobenjaci.
Sada, u ovoj knjizi, u kojoj pjesnik po svo-
me izboru donosi i neke pjesme iz ranijih
knjiga, možda je jasnije nego ikad, u kojoj
mjeri i na kojem mjestu je Hajrija Bećirović
imao nesporazum sa Životom i tako sa Poe-
zijom, kojoj je uvijek sve što može davao, ba-
rem na način kako on shvata poeziju, ali neri-
jetko primao i kontraudarce.
Sada je jasnije, jer poetski redukcionizam
koliko u jeziku, toliko u poetičkom i formal-
nom nivou pjesme ogoljuje i Pjesnikovu kre-
ativnu tajnu i Pjesnik, razobličava sam sebe. ...
/ Lagano, sve se predaje zaboravu, / život mora
da se odglumi - / da zapamtimo bivšu javu. / ...
– kaže Pjesnik u pjesmi SAN NEDOSANJAN
– posljednjoj u knjizi, u pjesmi kojom zatva-
ra svoju najnoviju knjigu, pristajući tako da i
sam ostane nedosanjan i otvorena knjiga koja
i nadalje govori.
Zašto Pjesnik do današnjega dana misli da:
život mora da se odglumi? Zašto nije pomislio i
zašto ne misli da život mora da se odživi? Misli
li zbog toga da je Život SAN NEDOSANJAN?
Gdje su to u Pjesnikovom životu zamijenjeni
glavno i sporedno? Jer, shvatili njegov tekst kao
metaforu u cijelosti ili bukvalno i doslovno –
dolazimo na isto: on je težio odglumiti Život,
a Život smatra SNOM NEDOSANJANIM, on
RIJEÈ
103
je težio dakle – odglumiti San, a Gluma je, šta
– nego San po sebi... Taj koloplet je poput opti-
čke varke ili slike na kojoj vidimo, kako nakon
vodopada voda ipak ide uzbrdo, kako bi pono-
vo padala... Je li to ono, iz iste pjesme: ... / nika-
da više neću moći / kao boem svijetom da skitam.
/ ... ? Ili je to tek pokušaj da se hodi sopstvenim
tragom, od pjesme do pjesme, skokovima sa
knjige na knjigu?
* * *
Uz Hajriju Bećirovića, kao i uz brojne dru-
ge pjesnike mnoga čuda hode, pa i to pome-
nuto. Jer, A. B. Šimić i reče ono što svi rado
ponavljamo: Pjesnici su čuđenje u svijetu, oni
hode svijetom i njihove oči velike i nijeme rastu
pored stvari... Treba pogledati ovo kod Beći-
rovića: Stolac grad / pjesnike dočekuje i sad, /
na stećku bijelom / poruka tajna, / nedorečena
prošlost davna, / - hajde, i jeste tako, ali, sad
ovo, u nastavku: u korovu, ispod ljetne žege /
kao vijugava tanka nit, / poskok skrit / drijema,
glistu vreba, / kolona mravi – (valjda: mrava) u
zemlju silazi, / kosti obilazi. ... Zašto to Hajrija
tako piše? Zašto mu je poskok: tanka nit? Mo-
žda zato, da bi mogao biti: skrit – kako kaže
Hajrija, a vjerojatno misli: sakriven. Takođe,
ne znam, kako neko ko drijema, može da vre-
ba? Doduše, vrebajući, može se zadrijemati,
ali to nije napisano! I onda, kad već zadrije-
ma, on – pouzdano, više ne vreba! I otkud baš
da poskok čeka i vreba glistu na hercegova-
čkom kršu? Možda mu je glista neka posla-
stica, a mi se ne razumijemo u poskokov jelo-
vnik? Možda ona ista? U korovu ispod ljetne
žege! Pa, Hajrija se, vjerojatno, zeza sa nama?!
Čudim se tome! On je to pisao kako bismo
mogli čitati i zašto misli da to nećemo pro-
čitati ili da ćemo mu, ma šta piše, vjerova-
ti na riječ?! Doduše, pjesma ima naslov NE-
MOĆ GOVORA i za svjedoka poziva mrtvo-
ga Maka... Nisam ni znao kakve veze Mak Di-
zdar ima sa poskocima i glistama. Možda će
Hajrija, ili neko ko sluša ovu tiradu pomisliti
kako sitničarim. Hvatam pjesnika za riječ, što
i činim, jer pjesnik je čovjek i čovjek se hva-
ta za riječ, a marvinče za rogove. A poezija je
umjetnost riječi...
Itd.
Moj odnos kao Izdavača spram ove knji-
ge krajnje je formalan, jer, rukopis ove knjige
nisam prethodno ni vidio. Naime, Hajrija mi
je telefonski tražio tu vrstu formalne usluge,
jer, kako reče, ima pripremljenu knjigu pro-
ze pod naslovom ČOVJEK IZ SUSJEDSTVA...
Barem je tako govorio, da bi kasnije rekao
kako su to pjesme. Kad sam mu došao kući da
vidim rukopis i da mu dam podatke o izda-
vaču, rekao mi je da mu rukopis nije tu, ali da
valjda imam povjerenja. Da su mu recenzen-
ti profesor Mehmed Nurikić i pisac Mevludin
Spahić... Nisam želio zaustaviti izlaženje Beći-
rovićeve knjige, ali bi za Bećirovića bilo puno
bolje da mi je pokazao rukopis i pružio pri-
liku da mu iznesem mišljenje, prijedloge, su-
gestije, neovisno o tome da li će ih prihvati-
ti ili ne. Neka barem zna šta neko misli o nje-
govome tekstu. Jer, uvjeren sam: svi značaj-
niji uspjesi u književnoj umjetnosti, a da i ne
pominjemo značajnije književne škole, knji-
ževne pravce, književne postupke i obrasce,
modele – izgrađivani su zajedničkim radom i
uz puno međusobne komunikacije, uz među-
sobno uvažavanje i saradnju među piscima.
To što smo naslijedili kao književnu ostav-
štinu, nije nastajalo međusobnim podvala-
ma i nadobudnim postupcima. Potom, da sam
imao priliku, rado bih mu knjigu prelomio i
pripremio za štampu, da više izgleda knjigom.
Ali, poznata je to stvar: ma šta činili, ne može-
te pomoći čovjeku koji pomoć ne želi.
I sada je to tako kako jeste. I Hajrija i ja smo
ljudi u lijepim godinama. A među nama je ta-
kva knjiga. A ovo bilježim, kako ne bi ostalo tek
predmet čuđenja, nepoznato ili prešućeno.
(Izgovoreno prilikom predstavljanja knjige u
Gračanici, 28. 4. 2004.)
GRAČANIČKI GLASNIK
104
NOVE KNJIGE
Husnija Kamberović: Begovski zemljišni
posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878 do
1918.-Zagreb-Sarajevo, 2003, str. 551
U bogatoj historiji historiografije Bosne
i Hercegovine, kroz brojne knjige, raspra-
ve, studije i članke vidljivo je da su istraže-
ni, proučeni i interpretirani brojni problemi
i pitanja iz njene prošlosti, prema naučnim i
stručnim standardima vremena u kojima su
nastajali. Istovremeno, potreba da se pojedi-
ne teme iz historije Bosne i Hercegovine re-
interpretiraju su i zahtjev vremena, promjene
društvenih odnosa kao i novopronađenih hi-
storijskih dokumenata. U dosta složenoj hi-
storijskoj praksi skoro da je jedna velika tema
ostala zaobiđena, kao da je čekala da se proni-
kne u njenu strukturu, da se postavi kao na-
učno-istraživački problem u jednom teškom
i mučnom vremenu, ali i brojne druge okol-
nosti su određivale njenu realizaciju. Riječ je
o zemljoposjedničkoj eliti, jednostavnije re-
čeno o bosanskohercegovačkom begovatu,
kao društvenoj, ekonomskoj i socijalnoj kate-
goriji o kojoj se u dosadašnjim panoramama
bosanskohercegovačke historije ili zasebnim
studijama samo uzgredno pisalo.
Knjiga Begovski zemljišni posjedi u Bosni i
Hercegovini od 1878 do 1918. godine, dr. Hu-
snije Kamberovića popunjava veliku prazni-
nu u historiji historiografije Bosne i Herce-
govine, posebno što je fokusirana na vrijeme
burnih i velikih promjena dolaskom austrou-
garske vlasti (1878.-1918.). Radi se o doktor-
skom radu koji je pisan prema svim raspolo-
živim historijskim izvorima (neobjavljenim i
objavljenim), te impresivnoj kolekciji histo-
rijske literature koja broji 256 bibliografskih
jedinica. Autor je imao donekle pripremljen
teren, naučno se više od stotinu godina ra-
spravlja o bosanskohercegovačkom begova-
tu, pojedinim familijama, njihovom historij-
skom trajanju i mjestu u društvu, ali bilo je
neophodno napraviti potpun i temeljan uvid
u sve njihove probleme, identifikovati broj-
ne begovske familije, njihov historijat, mje-
sto u društvu i evidentirati njihove zemlji-
šne posjede.
U ovoj knjizi riječ je o sljedećim krupnim
begovskim porodicama: Ajanović, Alibego-
vić, Bašagić, Begović, Begzadić, Beširević, Bi-
šćević, Bušatlija, Cerić, Čengić, Džinić, Đon-
lagić (Derventa), Đonlagić (Tešanj), Đumišić,
Fadilpašić, Filipović, Firdus, Gradaščević, Ha-
fizadić, Hasanpašić, Hrasnica, Ibrahimbego-
vić, Ibrahimpašić (Bosanska krajina), Ibra-
himpašić (Travnik), Idrizbegović, Kapetano-
vić (Derventa), Kapetanović (Jajce), Kapeta-
nović (Tešanj), Kapetanović (Vitina), Kapeta-
nović (Prijedor), Karabegović, Krupić, Kule-
nović, Ljubović, Miralem, Mulabegović, Mu-
slibegović, Pašić (Bijeljina), Pašić (Nevesinje),
Resulbegović, Rizvanbegović, Salihbegović,
Sulejmanpašić, Teskeredžić, Tuzlić, Uzeirbe-
gović i Zaimović. Svakoj ovoj porodici au-
tor je prema raspoloživim historijskim potvr-
dama proučio životopis, utvrdio brojne nje-
ne članove, nekim izuzetnim i posebnim dao
mjesto koje zaslužuju, a posebna pažnja je
posvećena njihovom zemljoposjedu.
Prije nego što je dao historijat krupnih ze-
mljoposjedničkih porodica, dr.Husnija Kam-
berović, u prvom dijelu knjige, pod naslovom
Historiografsko naslijeđe. Izvori i metodologi-
ja, pravi inventuru svega onoga što je u do-
sadašnjoj historijskoj literaturi o ovom feno-
menu pisano. Utvrđuje i cilj “da u kontekstu
promatranja razvoja bosanskohercegovačkog
društva u austrougarskom razdoblju odredi
mjesto i ulogu begovata kao socijalne stru-
kture unutar bosanskog društva u razdoblju
od 1878. do 1918., te da empirijski istraži ra-
zvoj zemljišnog posjeda bosanskih begova
u vrijeme austrougarske vladavine, s akcen-
tom na stanje tih posjeda krajem austrougar-
ske vladavine 1918. godine”. U dijelu knjige
pod naslovom Značenje titule beg u austrou-
RIJEÈ
105
garsko doba, date su natuknice o brojnim, če-
sto kontraverznim mišljenjima o značenju ti-
tule beg, u paleti mišljenja su i tvrdnje histori-
čara, pravnika, ali i putopisaca, političara što
samu temu usložnjava, a problem postavlja u
onu ravan iz koje se mogu nazrijeti određe-
ni rezultati. Autor nudi princip kojeg i poštu-
je u cijeloj knjizi da instituciju begovata treba
posmatrati u kontekstu vremena 1878. -1918.
godina “a ne u kontekstu, ranijeg, osmanskog,
odnosno kasnijeg, jugoslovenskog, razdoblja
njihove povijesti”. Autor ne oduzima pitanju
begovata njegovu historijsku potvrdu i vezu
sa ranijim epohama niti begovat ostavlja na
austrougarskoj ledini, već problem fokusi-
ra prema njegovim relevantnim historijskim
pokazateljima.
U dijelu pod naslovom Vrste i struktura ze-
mljišnih posjeda, analitički se seciraju sve for-
me i oblici, vrste i struktura zemljišnih posje-
da uglednih bosanskohercegovačkih familija
sa statističkim podacima o njihovom vlasniš-
tvu. U pojedinim dijelovima to su male studi-
je iz historije društveno-ekonomskih odnosa
bosanskohercegovačkih prijelomnih vreme-
na sa nizom vrijednih zapažanja.
Autor sa mnogo sigurnih pokazatelja pro-
niče u samu bit problema, daje mu snagu i ar-
gumentaciju koja u mnogim dijelovima tek-
sta imponuje. Znalački, uz obilatu historijsku
dokumentaciju (prije svih prvorazrednih hi-
storijskih izvora) pronalazi dovoljno prosto-
ra da identifikuje cijelu skalu vrsta zemljišnih
posjeda, pronalazi njihovu pravnu osnovu, te
stvarnu historijsku validnost.
U poglavlju Teritorijalni okvir i porodična
mreža, autor tvrdi da je vrlo teško rekonstru-
irati kriterije po kojima su se povezivale po-
jedine bosanskohercegovačke begovske po-
rodice, ali nastoji pronaći neki modus. Po-
smatra ih kroz šest cjelina: sjeveroistočna Bo-
sna (obuhvata kotareve: Bijeljina, Brčko, Gra-
dačac, Derventa, Gračanica, Tuzla i Zvornik),
Bosanska krajina (Prnjavor, Bosanska Gra-
diška, Bosanska Dubica, Prijedor, Bosanski
Novi, Bosanska Krupa, Cazin, Bihać, Sanski
Most, Bosanski Petrovac, Ključ, Banja Luka,
Kotor Varoš), Jugozapadna Bosna (Glamoč,
Livno, Županjac-Duvno-Tomislavgrad), Her-
cegovina (Ljubuški, Mostar, Konjic, Nevesi-
nje, Stolac, Ljubinje, Trebinje, Bileća i Gacko-
).Svaki ovaj region ima neke svoje posebno-
sti, ali i mnogo toga zajedničkog koji povezu-
je određene begovske porodice i njihove ze-
mljišne posjede, što autor u analizi na nare-
dnim stranicama argumentovano potvrđuje.
U najobimnijem dijelu knjige Zemljoposje-
dnička elita, autor je dokumentovano anali-
zirao zemljišne posjede najkrupnijih begov-
skih porodica u vremenskom intervalu 1878.
-1918. godina. Radi se o malim studijskim
istraživačkim poduhvatima, da se prema ra-
spoloživim historijskim izvorima pronikne u
suštinu nastanka, ali i prisutnosti zemljopo-
sjedničke elite na primjeru 46 begovskih po-
rodica.
U ovom dijelu jasno se prepoznaju historij-
ske okolnosti njihove prisutnosti, ali i, što je
još važnije, ekonomski i društveni status koji
je, zahtjevno vremenu u kojem su djelovali,
vremenom i oscilirao. Porodice su poreda-
ne po abecednom redu, ali se vezuju krvnim
srodstvom u pojedinim slučajevima kao i
ekonomskim vezama.
Pored prikazanih poglavlja, knjiga Begovski
zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini sadrži
i Zaključna razmatranja i summary: Land in
Bosnia and Herzegovina owned by beys in
the period 1878.- 1918., te Izvore i literaturu,
Indeks imena, Indeks geografskih imena.
Na kraju ovog kraćeg osvrta na knjigu Be-
govski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini,
dr. Husnije Kamberovića, potrebno je ukazati
da se ovom i njoj sličnim knjigama vraća po-
vjerenje u historijsku nauku u Bosni i Herce-
govini, da se može teškim, samoprijegornim
radom, istraživačkom i interpretativnom me-
todom postići određeni rezultat. Čitajući ovu
knjigu, to se u potpunosti i potvrđuje. Prepo-
GRAČANIČKI GLASNIK
106
ručujući je za čitanje naučnoj i stru-
čnoj javnosti, ali i širem krugu čita-
teljstva, mora se naglasiti da je na-
stajala u jednom vrlo teškom vreme-
nu za samog autora (posebno su dir-
ljive i opominjujuće riječi autora iz
Predgovora), da je puna zanimljivih
opažanja, vrijednih, novih saznanja
o cijelom nizu begovskih porodica,
te će vjerovatno biti osnov za nove,
potrebnije knjige o svakoj od spome-
nutih begovskih porodica i njihovoj
historijskoj ulozi, društvenom polo-
žaju, političkom mišljenju kao i eko-
nomskoj moći. Knjiga Begovski ze-
mljišni posjedi u Bosni i Hercegovini
dr. Husnije Kamberovića će svakom
budućem istraživaču austrougarske
epohe pružiti dovoljno inspiracije i
istraženih fenomena da je i kao ta-
kvu treba i prihvatiti.
Prof. dr. Salih Jalimam
Izet Mašić, Korijeni medicine i
zdravstva u Bosni i Hercegovini,
“Avicena” Sarajevo, 2004.
Podjela historijske materije po sadržini, to
jest prema pojedinim stranama ili aspektima
ljudskog života i djelovanja danas je veoma
razuđena. Govori se o postojanju nekih “po-
sebnih historija”, kao na primjer: prava, pri-
vrede, umjetnosti, književnosti, trgovine, me-
dicine, farmacije itd. Te posebne “stručne” hi-
storije u Njemačkoj se nazivaju fachwissensc-
hafen. Posebno je pitanje koliko se histori-
ja kao jedinstvena nauka “gubi” u mnoštvu
“stručnih” historija i koji se odnosi usposta-
vljaju između njih, sa stanovišta općeg pri-
stupa, metodologije istraživanja, definisanja
istraživačkog problema itd. Činjenica je da
su pojedine struke njegovale svoju histori-
ju u težnji za unapređenjem vlastitih metoda
istraživanja i radi spoznaje svog specifičnog
unutrašnjeg razvoja. To je, razumije se, zahti-
jevalo posebna stručna znanja, koja nemaju
takozvani pravi historičari. U metodološkom
pristupu predmetu izučavanja postoji bitna
razlika između historičara pojedinih struka
i općeg stručnjaka historičara.
Tako na primjer, prošlošću zdravstvene
djelatnosti u Bosni i Hercegovini bavili su
se kako medicinski stručnjaci, tako i oni koji
nisu iz uže medicinske struke. Dok su jedni
tražili odgovor na pitanje kakvu je prošlost
imala medicina u Bosni i Hercegovini, dru-
gi su tražili odgovor na pitanje kakvu je me-
dicinu imala Bosna i Hercegovina u prošlosti.
Napisano je i objavljeno više radova, koji fra-
gmentarno obrađuju ovu problematiku kao i
nekoliko knjiga koje se bave raznim aspekti-
ma medicinske zaštite stanovništva u Bosni
i Hercegovini po pojedinim historijskim pe-
riodima. Međutim, ta problematika “nikada
nije do kraja evaluirana”, niti prezentirana u
vidu neke značajnije historiografske sinteze.
RIJEÈ
107
Autor ove monografije, kao medicinski stru-
čnjak, iza kojeg je preko 30 objavljenih knjiga
i više od 400 naučnih i stručnih radova, ulo-
žio je napor da, na neki način, popuni tu pra-
zninu u našoj historiografiji. Koristeći se obi-
mnom literaturom, čiji su autori iz obje spo-
menute kategorije (i medicinski stručnjaci i
historičari “općeg tipa”) kao i izvorima prvog
reda, napisao je vrlo vrijednu i korisnu knjigu
- preglednu sintezu razvoja zdravstvene dje-
latnosti u Bosni i Hercegovini od najstarijih
vremena do najnovijeg doba. Po načinu izla-
ganja historiografskih činjenica, rasporedu
i sistematizaciji napisanog teksta, te situira-
nju usko stručne (medicinske) problematike
u opći historijski kontekst, autor je uspješno
primijenio opću historiografsku metodologi-
ju na usko stručnom predmetu svog intereso-
vanja – razvoju medicine u dugom vremen-
skom periodu na prostoru Bosne i Hercego-
vine. Knjiga, dakle, može biti zanimlji-
va i sa tog, čisto, metodološkog aspekta,
o čemu bi trebalo posebno govoriti.
Raspoređujući građu u knjizi, au-
tor se držao standardnih historiograf-
skih modela: od osmanskog, preko au-
strijskog perioda, perioda između dva
svjetska rata, do najnovijeg doba (kori-
jeni moderne medicine i korijeni ratne
medicine u Bosni i Hercegovini). Ipak,
uz dobru tehničku opremu knjige, po-
sebno ističemo poglavlje “Izvori histo-
rijske građe o medicini i zdravstvu u
Bosni i Hercegovini”, u kojem je obja-
vljena bogata medicinska bibliografija
u Bosni i Hercegovini (starijeg i novi-
jeg perioda, te orijentalnih medicin-
skih djela), skrenuta pažnja na biblio-
teke u Bosni i Hercegovini s orijental-
nom medicinskom građom, na izvore
za proučavanje zdravstva u Državnom
arhivu Bosne i Hercegovine, tradiciju
avicenizma i galenizma u Bosni i Her-
cegovini itd. Tako nam je autor ove
knjige na najbolji način ukazao na pu-
teve daljeg izučavanja “prošlosti zdravstva” i
zdravstvenih prilika na ovim prostorima.
Omer Hamzić
200 hadisa, (izabrao i preveo) Fikret ef.
Pašanović, “Grin” Gračanica, 2004.
Prema rječniku Abdulaha Škaljića, hadis je
arapska riječ, u značenju govor, izreka Muha-
meda a.s. U širem smislu, u islamskoj termi-
nologiji hadis je isto što i sunet, dakle sve ono
što je Muhamed a.s. govorio, radio, preporu-
čio ili odobrio da se radi. Uz Kur’an, hadis
je glavni vjerski i pravni izvor islama. Smr-
ću Muhammeda, a.s., kako piše autor u pre-
dgovoru ove knjige, “nestalo je uprisutnjenog
autentičnog tumača Božanske volje, tako da
je značaj svakog, za života izgovorenog slo-
va i svakog (Njegovog, n.p.) učinjenog djela
GRAČANIČKI GLASNIK
108
bio neprocjenjiv. Muslimani su se stoga dali
na prikupljanje hadisa, uspostavljajući stro-
ge kriterije ocjenjivanja samog teksta, sva-
kog prenosioca ponaosob i čitavog niza pre-
nosilaca, u tu svrhu izgradivši metodološke
principe bez premca, utkane u brojne hadi-
ske znanosti”. Među mnogobrojnim zbirkama
hadisa, najpoznatije su dvije, koje sačinili su
znameniti Buharija i Muslim. Općeprihvaće-
no mišljenje je da su u njima samo autentični,
ispravni, vjerodostojni (sahih) hadisi.
Posebna vrsta hadisa je hadis kudsi, defini-
san u ovoj knjizi kao hadis koji sadrži znače-
nja koja Poslanik prenosi svojim riječima od
Allaha, dž-š. (kuds je svetost, čistota, uzviše-
nost, zbog povezanosti sa Allahom, dž.š., pa
ga neki zato nazivaju i ilahi ili rebbani, bo-
žanski).
U ovoj zbirci zastupljena je i jedna i dru-
ga vrsta hadisa. Prvi dio knjige čini, zapravo,
prerađeni sadržaj zbirke 140 odabranih hadi-
sa koje donosi Buharija i Muslim, pod naslo-
vom “Biseri i merdžani”, od istog prevodioca,
u izdanju gračaničkog “Monosa”, 1996. godi-
ne. Drugi dio knjige donosi izbor hadisi-kud-
sijja, iz zbirke koja je, takođe objavljena u
Gračanici, pod naslovom 77 hadisi-kudsijja.
Za ilustraciju sadržaja ove zbirke, iz nje-
nog prvog dijela odabrali smo sljedeće hadi-
se: 66. Srce starca neprestano je mlado u dvje-
ma stvarima: ljubavi prema dunjaluku i želji
za dugovječnošću; 77. Žena se ženi zbog četiri
stvari: njenog imetka, roda, ljepote i vjere. Na-
stoj dobiti onu koja posjeduje vjeru, ne opustje-
le ti ruke; 111.Svaki napitak koji opija je haram
(ono što je grešno, nedopustivo, nepravedno, n.
p.); iz drugog dijela prenosimo sljedeće hadi-
se: 170. Allah, neka je uzvišen i blagosloven,
veli: “Obavezao sam se da svoju ljubav ukažem
onima koji se zbog Mene vole, zbog Mene dru-
že, posjećuju i pomažu.”; 186. Uzvišeni Allah
veli: “Mojim dobrim robovima sam pripremio
što oko nije vidjelo, uho nije čulo, niti čovjeku
može pasti na pamet.” Dokaz tome je u Allaho-
voj dž.š. Knjizi: “Niko ne zna kakva su im uži-
vanja skrivena, kao nagrada za ono što su radi-
li.” (Kur’an, 32:17.).
Ova knjiga, dakle, sadrži 200 dobro odabra-
nih i još bolje u bosanski jezik pretočenih ha-
disa, koji su raspoređeni po manjim ili većim
tematskim cjelinama. Bit će zanimljivo štivo
za sve uzraste i za sve one koji se budu intere-
sovali za vjerske teme i vjerski stav o mnogim
životnim problemima i ljudskim potrebama.
Posebno će dobro doći imamima, vjeroučite-
ljima, đacima i studentima. Za one koji žele
da ostvare puni uvid, na kraju je dat i arap-
ski tekst odabranih hadisa. “Kamo sreće, kako
napisa recenzent ove knjige, Mr. Osman Ko-
zlić, kada bismo imali zbirke hadisa koje tre-
tiraju pravna, ekonomska, politička ili neka
druga pitanja, svakako bi nam to pomoglo da
mnoge naše probleme prevaziđemo na be-
zbolniji način.” (O.H.)
Nisveta Emina Kantardžić, Samoća u snu,
pjesme, Nik “Kujundžić”, 2004.
Nisveta Emina Kantardžić, bistro i životno,
pjesmom prati svoj hod. Baš, kao što pjesma
prati svaki Život – opstajući mu osnovom i
potkom u cijelome njegovome tijeku. To je
mudrost s kojom se čovjek mora roditi. Mu-
drost koju sopstvenim življenjem mora pro-
dubiti, učiniti sopstvenom Vjerom, stvarnom
i neprijepornom.
Nisveta Emina Kantardžić, u sopstvenom
životu otkrila je sraz smisla o prolasku i tako
razinu na kojoj njezin život pjeva u ritmu ko-
jim i Život sijeva nemilosrđem – prije svega.
Mudrost življenja sadržana je i u prihvatanju
životnih neumitnosti. Tako je moguće, puno
stvari iz suprotnosti prevesti u sklad i ljepo-
tu življenja.
Sasvim primjereno toj spoznaji i svije-
sti, Kantardžićeva pjeva jednostavno, slobo-
dnim stihom koji grafički siječe tako, što od
početka do kraja gradi pjesmu kao nepreki-
RIJEÈ
109
nutu misao. Njezine pjesme su, dakle, kao je-
dan stih. To je blisko visokim zahtjevima po-
ezije, suvremenog pjevanja i oblikovanja pje-
sme. Osim toga, što funkcionira kao ritmički,
metrički, inventivno i kreativno slobodno,
uočavamo kako pjesnikinja ima izvrsnu mje-
ru kao postvarenje njoj i njezinoj pjesmi pri-
mjerenog estetskog zahtjeva oblikovanja pje-
sme i pjevanja.
Ljepota ovoga pjevanja i tako: knjige, naj-
većma proizilazi iz autoričine svekolike ne-
pretencioznosti. Pjesnikinja ne inzistira na
sopstvenom značaju i poetskom čudu svo-
ga pjevanja, ona pjeva isto kao što diše, hoda,
spava, komunicira sa ljudima i obavlja dne-
vne poslove. Ona pjeva, jer, pjevanje je njezi-
nom duhu imanentna potreba, bitan dio smi-
sla njezinoga življenja i prisustva – sadržaj
bez kojega bi bila obesmišljena, bez kojega ne
može biti – a ona hoće da bude.
Nisveta Emina Kantardžić je osoba koja je
pjevanje otkrila kao muziku i dio sopstvene
prirode, kao vezivno tkivo Života koje bi bez
poezije atrofiralo, jer – poezija je taj sok živo-
tnoga smisla koji jedinu priliku čini mogu-
ćom i učinkovitom, lijepom, neponovljivom
i dragocjenom.
Pojava Nisvete Emine Kantardžić zanimlji-
vija je i jer je u pitanju Žena. U uvjetima i sva-
kovrsne neravnopravnosti i onemogućavanja
Žene kao pojave i spola, zavidan je nivo njezi-
ne uznapredovale i odnjegovane kulture i sa-
mosvijesti – kojom opstaje i u poeziji. Njezine
pjesme, pouzdano su trag, koji će prepozna-
ti i slijediti mnoge žene kao svoju mogućnost
i priliku, kao dragocjenu i jasnu uputu, kao
otvoren prostor u koji mogu kročiti bez po-
dozrenja i straha. Kantardžićeva, naime, izvr-
sno savlađuje životne neumitnosti i zadatosti
i vlada sobom i uvjetima koji bi joj se htjeli
nametnuti kao neizmjenjivost pozicije.
Postignuća ove pjesnikinje treba pose-
bno cijeniti u svjetlu i s obzirom na činjeni-
cu: da se u nas na angažiranje žene u kultu-
ri, umjetnosti i društvenim poslovima – još
uvijek gleda s podozrenjem, nedobronamjer-
no, nerijetko s omalovažavanjem, pa i pod-
smijehom.
Ožujka, 2004.
Ivo Mijo Andrić
Hasan Gazibegović, Familija Gazibegović u
prostoru i vremenu, “Grin” Gračanica, 2004.
Nakon nedavne pojave knjige “Durakovi-
ći iz Malešića – rodoslov”, Himze Durako-
vića, ova knjiga je druga po redu “porodična
knjiga”, koja se bavi, generalno rečeno, rodo-
slovljem. Ovoj “kolekciji” lokalne genealogije
svakako, treba dodati znalački urađen rodo-
slov (nažalost još neobjavljen) gračaničke fa-
milije Širbegovića prof. Rusmira Djedovića,
koji se, inače, duže vremena bavi proučava-
njem porijekla bošnjačkih familija i rodoslo-
vlja uopće, posebno metodologijom tih istra-
živanja o kojima je teško pronaći bilo kakvu
ozbiljniju stručnu literaturu. Djedović se po-
javljuje kao stručni konsultant i jedan od re-
cenzenata obje spomenute knjige.
Iako sa nedostatnim predznanjem za ova
posao, autor je istraživanjima porijekla svoje
porodice prišao sa mnogo entuzijazma i že-
lje da rasvijetli sve detalje koji se odnose na
Gazibegoviće iz Gornje Orahovice, da priku-
pi što više podataka o svom rodnom mjestu,
njegovom istorijatu, ljudima, pojavama. Kon-
sultovao je odgovorajuću literaturu iz lokal-
ne historigrafije i tako uspio “uhvatiti kopču”
između prošlosti i sadašnjosti svoje familije,
kojoj je darovao nešto najvrednije što jedna
familija može imati – vlastiti rodoslov.
Kako su primijetili i recenzenti, Gazibego-
vići su jedna karakteristična bosanska famili-
ja iz karakteristične bosanske sredine. U hi-
storijskim dokumentima najstariji spomen te
familije potiče s početka 19. stoljeća. Karakte-
ristična je tendencija njenog stalnog odselja-
vanja iz Gornje Orahovice, za vrijeme austro-
ugarske uprave u Tuzlu, Bijeljinu, Modriču i
GRAČANIČKI GLASNIK
110
Goražde, a u posljednjih nekoliko desetljeća
u Gračanicu.
Knjiga počinje kraćim historijskim osvr-
tom na razvoj sela Gornje Orahovice (na bazi
dostupne literature) u kojem se familija Gazi-
begovića razvija već čitava tri stoljeća, zatim
slijedi poglavlje o naseljavanju i razvoju fami-
lije Gazibegovića. Centralni dio knjige čini
pojedinačno predstavljanje predaka familije
od 1860. do 1917. godine, zatim genealoško
stablo, raseljavanje i sadašnje stanje te famili-
je. Tu je i zanimljiv izbor iz kolekcija porodi-
čnih fotografija.
I pored određenih metodoloških i dru-
gih nedostataka koji su uglavnom posljedi-
ca problema u istraživačkom postupku (neke
je i sam autor naveo priznajući na primjer da
nije uspio obuhvatiti granu Gazibegovića iz
Prnjavora kod Kalesije), činjenica je da je sa
ovom knjigom takozvana naša “porodična li-
teratura” i kolekcija bošnjačkih rodo-
slova itekako obogaćena. U svakom
slučaju, poslužit će i kao putokaz, ali
kao podstrek, svima onima koji ra-
zmišljaju da se “uhvate sličnog psla”.
April, 2004.
Omer Hamzić
Ivo Mijo Andrić, Atif Kujundžić,
Velimir Milošević, Majci, ocu i životu
(pezija) Nik “Kujundžić”, Lukavac,
2004.
(zabilješka jednog od tri autora)
Pjesme obuhvaćene ovom knjigom,
trojica autora ispisivali su u dugom
nizu godina svoga pjesničkog rada.
I objavljivali su te pjesme u različi-
tim povodima, listovima, časopisima
i knjigama. Više nego po jedanput. Jer,
majka i otac, tokom cijeloga života op-
staju kao stabilizator i oslonac za sva-
ku uspravnost. Potom, imati svoju dje-
cu, nikad nije značilo prestati biti ne-
čije dijete, dijete svojih roditelja. Cije-
loga života. Čak, i kad više nisu živi,
roditelji opstaju u svojoj djeci kao prirodnom
produžetku svoga trajanja. I djeca ih čuvaju u
sebi kao nadu, da će po istom principu imati
produžen sopstveni životni vijek.
Poštivanje svojih roditelja, uvijek je bilo
primjer i mjera koju su prihvatala sopstve-
na djeca. Odnos prema roditeljima, uvijek
je anticipirao uvažavanje i ljubav u sopstve-
nom potomstvu, jer pretpostavlja nadu da se
po istom principu vraćaju: ljubav, pažnja, do-
brota, briga, odgovornost. Skoro, kao neupi-
tan vid aproksimacije sopstvene budućnosti,
odnosa sopstvenog potomstva prema sebi, u
starosti posebice.
No, na istom mjestu ovaploćuje se puno
više čovjekovog bića i smisla od pobrojanih
natuknica. U čovjekovom životu, to je neke
vrste kardinalno mjesto: isto i drugačije do
gubljenja uvida i predstave o njemu, jer po-
RIJEÈ
111
drazumijeva sve što ima nazivnik život. A
to već po sebi uključuje promjene i samje-
ravanje, otimanje i obuzdavanje, pogreške
i popravke, pouzdan oslonac i očajanje
zbog gubitka, ili zaustavljanjem slike na
tom mjestu...
Nastojanje da se taj odnos savlada i uči-
ni jasnim, neizmjenjivim i čistim jer su
mu sve pretpostavke zahtjevne baš na taj
način i u tom smislu, suprotstavlja ideal
odnosa roditelja i djeteta svekolikom ži-
votnom pregnuću koje se s idealima ne-
milosrdno razračunava. Ali čovjek istraja-
va na popravci elemenata i zadatosti, ro-
ditelj i dijete podjednako i pri tom, kao i u
svemu ljudski griješe. Malo je toga što se
može uraditi dok su živi i roditelji i dje-
ca. Riječ je o nastojanju koje samo pro-
dubljuje bol i gorčinu, podcrtava neizbje-
žnost brojnih pitanja.
Tako i zato događa se, pa godinama na-
kon fizičkog odlaska roditelja, njihovo di-
jete vodi duge razgovore sa ocem i maj-
kom, sa jednim ili drugim, propitujući se
o svemu o čemu nije stiglo za života. Pje-
snici su u tome posebice istrajni. Riječ je i
o tome, da je roditelj živ ili mrtav, poznat
ili nepoznat podjednako stvaran i tako ui-
stinu potreban, nikad imaginaran sagovor-
nik. Riječ je o tome da je roditelj najbliži čo-
vjek, čovjek o kojem najviše znamo ili podra-
zumijevamo od časa kad su bile najvažnije
ruka mamina i ruka tatina, o čemu piše Veli-
mir Milošević, do časa u kojem snijemo umr-
log roditelja, koji kroz nas gleda kao da smo
daljina, ustvari pita gdje je zakopan kamen –
kako pjesmuje Ivo Mijo Andrić.
U cijelom životnom vijeku, roditelji ostaju
mjesto jedine neupitne mogućnosti inicijacije
za naše sopstvo, ali i referentno mjesto za po-
stavljanje svih pitanja i naslućivanje barem,
ako ne i oblikovanje odgovora. Prisustvo ro-
ditelja u stvarnosti ili snu, u realnom ili ima-
ginarnom razgovoru, čini razgovor stvarni-
jim od svakog drugog koji možemo voditi. U
pjesmi, također.
To je i raspon u kojem opstaju pjesme
koje donosi ova lijepa i dobra, autorima dra-
ga knjiga. Kao rastojanje koje svaki život na-
stoji izmjeriti samim sobom, svojom ljuba-
vlju. Kao smisao koji nam daje osnovni ljud-
ski sadržaj. Kao nada prema kojoj ima izglede
i može potrajati ovaj svijet, barem na način
koji i lično znamo i čuvamo u svome isku-
stvu. Kao onaj dio svijeta u koji možemo bez
šuhve vjerovati.
Tri pjesnika koji su se sreli u ovoj knjizi, u
svemu su različiti ali su isti na mjestu srasta-
nja u Jednoći Njegovoga postojanja u ljubavi
prema majci i ocu i tako: Životu.
25. 08. 2003.
Atif Kujundžić
GRAČANIČKI GLASNIK
112
LISTAO:
OMER HAMZIĆ
L
i
s
t
o
v
i
.
.
.
LISTOVI GRAČANIČKOG
KALENDARA OD 29. 10.
2003. DO 30. 4. 2004.
29. 10. 2003.
NASTAVLJA SE REGULACIJA SOKOLUŠE
U prisustvu predstavnika investitora JP za
“Vodno područje slivovi rijeke Save” i Dire-
kcije voda Tuzla, korisnika Općine Gračani-
ca i izvođača radova, Rudnik željezne rude
Vareš predao je dio završenih radova na re-
gulaciji korita rijeke Sokoluše - dionice most
“Skver” - most “Rampa”, u dužini od 217 me-
tara. Ukupna vrijednost izvršenih radova
iznosi 315.738,69 KM. Dogovoreno da se an-
gažuje isti izvođač na preostalom dijelu nave-
dene dionice, u dužini od 40 metara
31. 10. 2003.
37. REDOVNA SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA:
PREDNACRT PLANA BUDŽETA ZA 2004.
Planira se ostvarenje prihoda u iznosu od
5.944.000 KM, sa projektovanim rastom za
oko 20% u odnosu na predviđeno ostvarenje
u 2003. Rashodi su ostali na nivou planiranog
ostvarenja iz 2003. godine, što je i jedna od
smjernica aktuelne fiskalne politike.
21. 11. 2003.
ŠEZDESETGODIŠNJICA ZAVNOBIHA
U povodu 60. godišnjice ZAVNOBIHA,
predavanje prof. dr. Omera Ibrahimagića
“Bosanska državnost i nacionalnost” U okvi-
ru Tribine predstavljena je i istoimena knjiga
prof. Ibrahimagića i 16. broj Časopsa “Grača-
nički glasnik”, koji je takođe posvećen jubile-
ju ZAVNOBIHA.
21. 11. 2003.
SAVJETOVANJE O MUSLIMANSKIM
FORMACIJAMA KROZ HISTORIJU
U organizaciji Udruženja “Patriotska liga”
u Gačanici je organizovano savjetovanje o
LISTOVI GRAÈANIÈKOG KALENDARA
113
muslimanskim formacijama kroz historiju
na kojem su uzeli učešća istaknuti historiča-
ri i naučnici drugih profila iz Tuzle, Sarajeva
i Gračanice.
24. 11, 2003.
MJESNA ZAJEDNICA GRAČANICA
– 40 GODINA POSTOJANJA I RADA,
PRIZNANJA ZASLUŽNIM POJEDINCIMA,
ORGANIZACIJAMA I USTANOVAMA
Ovaj značajan jubilej obilježen je prigo-
dnom akademijom i kulturno-umjetničkim
programom. Prigodan referat pročitao je
predsjednik Vijeća mjesne zajednice Aziz
Bričić, potom je pročitana odluka o dodje-
li posebnih priznanja Mjesne zajednice, koja
su dodijeljena dan kasnije na prigodnom su-
sretu starih i novih aktivista te mjesne zaje-
dnice. Povelju kao posebno priznanje dobili
su: a) pojedinci: Ćamil Naimkadić, Jusuf Ka-
dić, Osman Hadžić, Hajrudin Junuzović, Sead
Čaušević, Muharem Salihbašić, Nusret Helić,
Ahmet Iljazović, Mehmed Tuholjak, Ahmet
Devedžić, Omer Hamzić, Dušan Božić, Ali-
ja Mostarlić, Amira Bravić, Tomislav Toman,
Dino Čolić, Mahmut Gazibegović, Aziz Bri-
čić, Kadir Mehanović, Muhidin Halilović, Ra-
tko Todorović, Sulejman Devedžić, Sabina
Hasić, Salko Hodo, Jusuf Salihefendić, Halid
Hadžihasanović, Ejub Hodžić, Fahrija Širbe-
gović i Osman Brkičević; b) organizacije, pre-
duzeća i udruženja: Gimnazija “Dr. Musta-
fa Kamarić”, Mješovita srednja škola, Osno-
vna škola “Hasan Kikić”, Druga osnovna ško-
la, Osnovna muzička škola, Bosanski kultur-
ni centar, Dom zdravlja, Ratna bolnica, Opća
bolnica “Dr.Mustafa Beganović”, Dobrovolj-
no vatrogasno društvo, Kulturno-umjetničko
društvo “Adem Alić”, Rukometni klub “Grača-
nica”, Fudbalski klub “Bratstvo”, “Gračanički
glasnik”, “Fortuna”, “Olimp”, “Fering”, “Jadri-
na”, “Kokaprodukt”, “Bosna”, “Vodovod i ka-
nalizacija”, “Komus”, “Grin”, “Grafopak”, Elek-
trodistribucija Gračanica i Kompanija “Šir-
begović.
1. 12. 2003.
38. REDOVNA SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA:
USVOJEN PROSTORNI PLAN OPĆINE
Većinom glasova vijećnici su usvojili Pro-
storni plan općine Gračanica i Odluku o pro-
vođenju Prostornog plana Općine Gračanica.
To su temeljni dokumenti budućeg prostor-
nog planiranja na području općine Gračani-
ca, o kojima su nadležne službe vodile više-
mjesečnu javnu raspravu. Riječ je o prvom
zvanično usvojenom dokumentu o uređenju
prostora cijele općine. Da podsjetimo: Pro-
storni plan općine, koji je urađen 1985. godi-
ne, nikada nije bio i zvanično usvojen.
14. 12. 2003.
AMEL ĆURIĆ IZ GRAČANICE: METEORSKI
USPJEH, OTVOREN PUT KA ZVIJEZDAMA, DO
SADA NAJBOLJE PLASIRANI GRAČANLIJA
U MEDIJSKOM PROSTORU BOSNE I
HERCEGOVINE
To je postigao zahvaljujući pobjedni na po-
pularnom takmičenja OBN TV “OBN Super
Nova Music Talents”, svojoj upornosti i ne-
sumnjivom talentu. Gračanica ga je dočeka-
la na nogama kao i sve svoje dosadašnje šam-
pione.
20. 12. 2003.
U LUKAVICI – 900 METARA ASFALTA KROZ
DELIĆE
Riječ je o malom poduhvatu u tom uda-
ljenom selu gračaničke općine. Mještani su
sakupili 45.000 KM, općina isto toliko - po
principu “pola-pola”. Posao se nastavlja, osta-
lo je da se asfaltira još 600 metara na toj dio-
nici puta…
23. 12. 2003.
OPĆINSKI NAČELNIK NUSRET HELIĆ
PROGLAŠEN ZA “PRIVREDNU LIČNOST BIH
2003.”
Riječ je o priznanju u konkurenciji općin-
skih načelnika koje mu je dodijelila Poslovna
konferencija o BiH biznisu za podsticaj bizni-
sa u 2003. godini.
GRAČANIČKI GLASNIK
114
29. 12. 2003.
39. REDOVNA SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA
GRAČANICA, USVOJEN PLAN BUDŽETA ZA
2004., POZITIVNA OCJENA NAČELNIKA ZA
2003.
Ukupni prihodi planirani su u iznosu od
6.579.000 KM, od čega su porezni priho-
di 3.327.000 KM, neporezni 2.150.000 KM i
tekuće potpore 1.102.000 KM. U poređenju
sa 2003. godinom, porezni prihodi su, zbog
smanjenja poreza na dobit od poljoprivredne
djelatnosti, smanjeni za 236.000 KM, a nepo-
rezni povećani za 262.000 KM. Značajnije su
povećani i prihodi od imovine, komunalnih
taksi i drugih naknada. Tekuće potpore su
planirane u iznosu od 773.000 KM, a odnose
se na sredstva koja će građani obezbijediti po
mjesnim zajednicama. Rashodi su planirani u
iznosu od 6.109.000 KM i manji su od uku-
pnih prihoda za 470.000 KM. Razlika će se
koristiti za otplatu kredita, isplatu jedne plaće
zaposlenim radnicima u općinskim organima
uprave, te isplatu još nekih zaostalih obaveza.
Uz pozitivnu ocjenu rada općinskog na-
čelnika Nusreta Helića u 2003. godini, vije-
ćnici su posebno istakli njegovo angažova-
nje u oblasti lokalnog ekonomskog razvoja,
na unaprijeđenju i racionalizaciji općinske
uprave, podršci ulaganjima u infrastruktu-
ru po mjesnim zajednicama itd. U realizaciji
svojih programskih ciljeva, načelnik je podr-
žavao građansku inicijativu i ostvario maksi-
malnu transparentnost u svom radu.
10. 1. 2004.
U GRAČANICI OTVORENA LIKOVNA GALERIJA
“BELINI”
U likovno i arhitektonski zanimljivom am-
bijentu Osman-kaperanove medrese, Galeri-
ju je otvorio akademski slikar iz Gračanice
Nijaz Omerović. Galerija će, kako je obećao
Omerović, znatno obogatiti ne samo likovni
život u Gračanici, nego će se pojavljivati i kao
kreator, organizator ili učesnik u drugim kul-
turnim programima i sadržajima.
12. 1. 2004.
ZEMLJORADNIČKA ZADRUGA “GRAČANKA
U PROŠLOJ GODINI OTKUPILA OKO 700000
LITARA MLIJEKA
Tako se najstarija zadružna organizacija na
području Gračanice potvrđuje kao nosilac
razvoja takozvane male poljoprivrede i oku-
pljanja sitnih malih proizvođača u oblasti po-
ljoprivrede. Plan za ovu godinu je milion li-
tara mlijeka.
27. 1. 2004.
OPĆINSKI NAČELNIK UPUTIO JAVNI POZIV
ZA DOSTAVLJANJE PONUDA IZ OBLASTI
KULTURNO-UMJETNIČKOG STVARALAŠTVA
NA PODRUČJU OPĆINE GRAČANICA ZA 2004.
GODINU
Predmet ponude bili su kulturno-umjetni-
čki programi i njihova realizacija na podru-
čju općine Gračanica u 2004. godini i to: A.
Kulturne i javne manifestacije od općinskog
značaja: 1. Iz općinskog kalendara obilježava-
nja značajnih datuma (7. april, Dan oslobo-
đenja Gračanice od fašizma u Drugom svjet-
skom ratu; 25. maj, Dan odbrane Gračanice;
2. jun, Dan Općine Gračanica i 8. avgust, obi-
lježavanje godišnjice bitke na Visu; 2. Kul-
turna manifestacija “Ljetne večeri pod lipa-
ma Gračanice” (od 1. 7. – 31. 8. 2004. – mini-
malno 3 programa sedmično); B. Ostali kul-
turni sadržaji i manifestacije: (Obilježavanje
značajnih godišnjica i jubileja, po prijedlogu
ponuđača, programi za omladinu i građan-
stvo koji se realizuju tokom godine, kultur-
no-umjetnički amaterizam, muzičko stvara-
laštvo, likovna umjetnost,dramska umjetnost,
kulturna baština, književnost, izdavaštvo.
Pravo učešća po ovom javnom pozivu ima-
li su subjekti s područja općine Gračanica: 1.
Pravna lica registrovana za obavljanje djela-
tnosti iz predmeta ponude (javne ustanove,
dionička društva, agencije); 2. Udruženja gra-
đana (kulturno-umjetnička društva, umjetni-
čka udruženja, vjerske i kulturne organizaci-
je i zajednice; 3. Umjetničke grupe i ansambli;
LISTOVI GRAÈANIÈKOG KALENDARA
115
4. grupe građana koji su se udruži-
li oko određenog programa i proje-
kta, 5. pojedinci (kao fizička lica).
Kao odlučujući kriteriji za izbor
najpovoljnijih ponuda, u pozivu je
navedeno sljedeće: 1. kvalitet pro-
grama (estetsko-umjetnički nivo),
2. usaglašenost sa ustanovljenim
standardima manifestacija iz Ka-
lendara obilježavanja značajnih da-
tuma na općini (Sl. glasnik Općine
Gračanica, br. 4/01) i Idejnim pro-
jektom Manifestacije “Ljetne večeri
pod lipama Gračanice”, 3. referens
lista ponuđača i učesnika u progra-
mu, 4. Kontinuitet rada i dosadašnji rezultati
na području djelovanja, 5. Cijena i način pla-
ćanja, 6. Rokovi do završne generalne probe
za konačno prihvatanje programa i odobra-
vanje njegove realizacije (za scenske progra-
me).
Ovakav način planiranja i izbora kulturnih
sadržaja koji se finansiraju iz općinske kase,
po ocjeni nadležnih organa trebalo bi da zna-
tno popravi kvalitet i sadržaj takozvane kul-
turne ponude na nivou općine tokom jedne
budžetske godine.
30. 1. 2004.
40. REDOVNA SJEDNICA OPĆINSKOG
VIJEĆA GRAČANICA, ODLUKA O IZMJENI
URBANISTIČKOG PLANA GRAČANICE,
BOSANSKI KULTURNI CENTAR DOBIO
POZITIVNU OCJENU ZA RAD U 2003.
…a podržana je i Programska koncepcija i
šema Radio Gračanice za 2004. godinu.Vijeće
je, između ostalog, usvojilo Izvještaj o radu
Opštinsko štaba civilne zaštite za 2003. go-
dinu i informacije: o sigurnosnoj situaciji na
općini Gračanica za 2003. godinu, o vršenju
inspekcijskog nadzora u oblasti komunalne,
urbanističko-građevinske, sanitarne, veteri-
narske, tržišne i turističko-ugostiteljske in-
spekcije na općini Gračanica u periodu janu-
ar – decembar 2003. godine, o efektima priva-
tizacije preduzeća na području općine Grača-
nica sa stanjem da dan 31. 12. 2003. godine i o
stanju u oblasti sporta na općini Gračanica.
6. 2. 2004.
IZBOR NAJBOLJIH SPORTISTA U 2003.
Ove godine za najboljeg u kategoriji pioni-
ra proglašen je Amel Harčin (Šah Klub Gra-
čanica), u kategoriji pionirki Selma Kovačević
(Košarkaški klub “Dado Alić” Miričina), naj-
bolji u kategoriji kadeta, po ocjeni žirija bio je
Haris Mujačić (Šah klub Gračanica), za naj-
boljeg sportistu proglašen je Muamer Oru-
čević (Malonogometni klub “Kaskada”), a za
najbolju sportistkinju Alisa Sarajlić (Košra-
kaški klub Gračanica Nesam). Među sport-
skim radnicima naslov najboljeg ponio je
Nedim Musić (Rukometni klub Gračanica),
među trenerima Ferid Imamović (Nogome-
tni klub Mladost Malešići), naslov naboljeg
fer-plej sportaša ponio je Jasmin Zahirović
(Nogomerni klub Orahovica). Od sportskih
klubova u muškoj konkurenciji, za najboljeg
je proglašen Malonogometni klub “Kaskada”,
a u ženskoj konkurenciji Ženski odbojkaški
klub Gračanica. Specijalna priznanja dobili su
Fikret Konjić (Gračanica), Sead Kadić (Priba-
va), Vahid Bajrić (Orahovica), Vehid Brkić
(Stjepan Polje) i Muhidin Mujačić (Gračani-
ca). Zahvalnice za učešće u reprezentativnom
predstavljanju Bosne i Hercegovine dobili su:
Malonogometni klub “Kaskada” Gračanica
GRAČANIČKI GLASNIK
116
Jasmin Mrkonja, Ferid Dizdarević, Mirza Će-
hajić i Edib Hodžić.
19. 2. 2004.
NIZAMA SALIHEFENDIĆ, PRVI DOKTOR
URGENTNE MEDICINE
Odbranila je disertaciju na Medicinskom
fakultetu u Tuzli. Disertacija nosi naziv “Ur-
gentna ultra sonografija u menadžmentu
akutnog abdominalnog bola.”
26. 2. 2004.
ZAVRŠENA REORGANIZACIJA OPĆINSKOG
SUDA U GRAČANICI
Od 8 sudija, koliko ih je do sada radilo u
ovom sudu, Visoko sudsko-tužiteljsko vije-
će Federacije BiH imenovalo je troje dosa-
dašnjih sudija i jednu sutkinju iz Doboja u
sastav četvoročlanog sudijskog tima koji će
u narednom periodu dijeliti pravdu u Gra-
čanici. Davanjem svečane izjave “u posao su
uvedeni”: Ahmed Hamidović, Omer Šerbe-
čić, Reuf Džinić i Nada Arsenić iz Doboja.
Drastičnim smanjivanjem broja sudija okon-
čana je procedura reorganizacije gračaničkog
suda, koja se. inače, vrši u čitavoj Bosni I Her-
cegovini. Vrijeme i praksa će pokazati, kako
je izjavio novi/stari predsjednik Suda Ahmed
Hamidović, da li će se s pola manje sudija
moći održati dosadašnji visok renome ovda-
šnjeg suda.
2. 3. 2004.
41. SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA
GRAČANICA, ODLUKA O IZVRŠENJU BUDŽETA
OPĆINE GRAČANICA ZA 2003. GODINU,
PODRŽAN PROGRAM RADA OPĆINSKOG
NAČELNIKA ZA 2004.
Ukupno ostvareni prihodi u 2003. godi-
ni iznose 5.132.884 KM, što je za 13 % više u
odnosu na prethodnu godinu. Najveći su po-
rezni prihodi u iznosu od 3.045.015 KM ili
52,32 %, neporezni prihodi iznose 1.602.377
KM ili 31, 22 % i tekuće potpore 485.492
KM ili 9,46 %. Ukupni izdaci za 2003. godi-
nu iznose 5.531. 068 KM, što je za 21,84 %
više u odnosu na prethodnu godinu i veći su
od prihoda za 398.184 KM ili 8,49%. Goto-
vo sav višak rashoda je na takozvanim kapi-
talnim projektima i infrastrukturi u mjesnim
zajednicama. Do prekoračenja je došlo zbog
neizvršavanja obaveza Direkcije za puteve o
učešću 20 % za infrastrukturu, što iznosi oko
200.000 KM, što je značajna suma na koju se
ozbiljno računalo.
Zbog neizvršavanja
obaveza Direkcije za pu-
teve, Općinsko vijeće je
moralo donijeti Odlu-
ku da će graditi puteve
po principu 50% Opći-
na, 50 % građani. Bio
je to podsticaj mjesnim
zajednicama Soko, Gor-
nja Orahovica, Lukavica
pa i Gračanica, koje su
skupile čak više sredsta-
va nego što je bilo plani-
rano budžetom. Nastali
deficit u budžetu bit će
pokriven viškom pri-
hoda iz ranijeg perioda
i iz planiranog suficita u
2004. godini.
Sudije općinskog suda u Gračanici: Ahmed Hamidović, Omer Šerbečić,
Reuf Džinić i Nada Arsenić (s lijeva na desno)
LISTOVI GRAÈANIÈKOG KALENDARA
117
Program rada Općinskog načelnika za
2004. godinu sastoji se iz šest strateških pra-
vaca: stalno unapređenje poslovnog okru-
ženja, ustrojavanje općinske administraci-
je po mjeri građana i evropskim standardi-
ma, pružanje podrške javnom sektoru, kapi-
talni projekti i ulaganja, podrška mladima i
jačanje građanske inicijative i transparentno-
sti u radu. Za kapitalne projekte u 2004. go-
dini uložiće se preko 3.000.000 KM sredstava
Općine, građana i sredstava iz drugih izvora.
5. 3. 2004.
HADŽIJINA VODA NAPAJA RITAŠIĆE
Nakon više od 30 godina, ova gračanička
mahala neće više imati problema sa vodo-
snabdijevanjem. Mjesna zajednica Gračani-
ca i gračanički “Vodovod” zajednički su ulo-
žili 100.000 KM i to izvorište konačno stavi-
li u funkciju. Porodica Mehurići darovala je
zemljište za izgradnju rezervoara i uređenje
tog izvorišta.
31. 3. 2004.
42. SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA
GRAČANICA, USVOJEN URBANISTIČKI PLAN
GRAČANICE, INFORMACIJA O KULTURNO-
HISTORIJSKIM SPOMENICIMA, O RADU BIROA
ZA ZAPOŠLJAVANJE…
Prostorni plan općine Gračanica evidenti-
rao je ukupno 51 nepokretni spomenik kul-
ture na području općine: iz prahistrorije, sre-
dnjeg vijeka, predosmanskog i osmanskog
razdoblja, perioda Austrougarske, Drugog
svjetskog rata i rata za Bosnu i Hercegovinu
1992. – 1995. U toku 2002. godine na nivou
Bosne i Hercegovine konstituisana je Komi-
sija za očuvanje nacionalnih spomenika, koja
je na području gračaničke općine nacional-
nim spomenicima proglasila sljedeće objekte:
Sahat kula, arheološko područje Korića Han
u Gračanici, graditeljska cjelina – stari grad u
Sokolu i graditeljska cjelina – stara džamja u
Sokolu (Službeni glasnik Bosne i Hercegovi-
ne br. 33/02 i 32/03)
U izvještaju o radu Biroa za zapošlhava-
nje Gračanica, koji je bio predmet raspra-
ve na sjednici vijeća, izneseno je niz podata-
ka koji ukazju na dramatično stanje u oblasti
zapošljavanja, što na najbolji način potvrđuje
podatak da je kod nas trenutno mnogo više
nezaposlenih nego zaposlenih lica. Krajem
2003. godine na području Tuzlanskog kanto-
na bilo je 68.713 zaposlenih i 75.607 nezapo-
slenih, a na području općine 6.078 zaposlenih
i 8.464 nezaposlneih.
15. 4. 2004.
GRAČANIČKI PERADARI MASOVNO GUŠE
PILIĆE:
Pogubnom politikom u oblasti poljopri-
vrede i spoljnotrgovinskih odnosa aktuelna
vlast odvela je domaću proizvodnju hrane u
propast, upozorava načelnik Općine Graca-
nica Nusret Helić. Hičkokovske scene guše-
nja i spaljivanja jednodnevnih pilica te dru-
gi prizori uništavanja hrane koje snimaju ka-
mere i koje gledamo u večernjim dnevnicima
domaće televizije ili čitamo u štampi, navo-
di se u saopćenju Helićevog kabineta, više od
svega govore o nebrizi, neradu, nestručnosti
i nekompetentnosti mnogobrojnih odgovor-
nih osoba, vlada, ministarstava, predsjednika,
dopredsjednika, poslanika i inih prodavaca
magle i dima u ovoj napaćenoj zemlji. U sa-
općenju se upozorava da samo na području
općine Gračanica od peradarstva živi između
četiri i pet hiljada stanovnika čija egzistenci-
ja dolazi u pitanje, a golema uložena sredstva
i oprema na vlastitoj zemlji propadaju. Načel-
nik Helić poziva odgovorne osobe, ministre
poljoprivrede kantona i Federacije da hitno
podnesu ostavke
18. 4. 2004.
ODBOJKAŠICE ŽENSKOG ODBOJKAŠKOG
KLUBA “GRAČANICA” PLASIRALE SE U
PREMIJER ODBOJKAŠKU LIGU BIH, NAJVEĆI
USPJEH ŽENSKOG SPORTA U HISTORIJI
GRAČANICE
Pobjedom nad ekipom “Ljubuškog” mla-
de Gračanke osvojile su naslov prvaka Dru-
GRAČANIČKI GLASNIK
118
ge odbojkaške lige Bosne i Hercegovine i pla-
sirale se u najviši rang takmičenja u ovom
sportu na nivou zemlje. Za ovaj veliki sport-
ski uspjeh zaslužne su prije svega članice
Kluba na čelu sa svojim trenerom magistrom
Muhidinom Halilovićem, kao i svi oni koji su
ih podržavali na putu do šampionske titule.
Za najbolji ženski sportski kolektiv na općini
gračaničke odbojkašice proglašene su u 2001.
, 2002. i 2003. godini.
28. 4. 2004.
43. SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA
GRAČANICA: POZITIVNA OCJENA PRIVREDNIH
KRETANJA NA OPĆINI U 2003.
Broj privrednih subjekata povećan za 3%,
ukupni prihod za 19 % i zaposlenost za 4 %.
Potitivno je ocijenjen rad Udruženja poljo-
privrednih inženjera i tehničara u 2003. go-
dini i javnih preduzeća “Komus” i “Vodovod i
kanalizacija” u 2003. godini
28. 4. 2004.
OKRUGLI STO: “KAKO DO KVALITETNIJEG
VODOSNABDIJEVANJA OPĆINE GRAČANICA”
Organizatori Okruglog stola bili su Općinski
načelnik, Javno preduzeće “Vodovod i kanali-
zacija” i Mjesna zajednica Gračanica. U radu
skupa učestvovali su istaknuti stručnjaci iz
oblasti geologije, hidrologije i hidrogradnje iz
Tuzle i Sarajeva, predstavnici gračaničkog “Vo-
dovoda”, općine itd. Materijali sa ovog Okru-
glog stola (od kojih većinu objavljujemo u vom
broju Časopisa u rubrici “Zavičaj”), bit će dobra
osnova za buduće planiranje vodosnabdijeva-
nja općine Gračanica u narednom periodu.
LISTOVI GRAÈANIÈKOG KALENDARA
119
GRAČANIČKI GLASNIK
120
P
o
v
o
d
o
m
GLOSAR NOVIH AUTORA
Ivo M:)o A×ou:c, rođen 1948. godine u
Čanićima kod Tuzle. Politikolog. Završio spe-
cijalističke studije ekonomije i prava. Pjesnik,
prozaista, dramski pisac, aforističar. Živi u Sara-
jevu. Glavna djela: “Podnebesje”, poezija, Svje-
tlost, Sarajevo, 1974. godine; “Poniranje”, poe-
zija, “Univerzal” Tuzla, 1974. godine; “Slovo o
mostu”, poema, “Grafit”, Lukavac, 1997. godine;
“Pisma iz opsade”, poezija, Međunarodni cen-
tar za mir, Sarajevo, 1998. godine; “Tužni radi-
jator”, pjesme za djecu, “Kujundžić”, Lukavac,
1999. godine; “Kad ptice zašute”, pjesme, Udru-
ga umjetnika “Tin Ujević” Zagreb, 2000. godi-
ne; “Zanavljanje svijeta”, pjesme, Društvo pisa-
ca BiH, Podružnica HNK Mostar, 2001, godine;
“Sindikalizmi i radnikalizmi”, aforizmi, Sindikat
PPDIV Hrvatske i Sindikat PPDIVUT Bosne i
Hercegovine, Zagreb - Sarajevo, 2001. godine;
“Sendvič, kruška i salama pili”, pjesme za dje-
cu, “Kujundžić”, Lukavac, 2002. godine; “Izabra-
ne i nove pjesme”, “Kujundžić”, Lukavac, 2002.
godine; “Majci, ocu, i životu”, pjesme, zajedno
sa Atifom Kujundžićem i Velimirom Miloševi-
ćem, “Kujundžić”, Lukavac, 2004. godine. Zastu-
pljen je u dvadesetak zajedničkih knjiga i an-
tologija. Nagrađivan. Prevođen na slovenački,
poljski i njemački jezik. Urednik je sindikal-
nog lista “Sindikalna riječ” - Sindikata PPDI-
VUT BiH. Nagrađivan za priče i dramske tek-
stove. Radio-drame su mu izvođene u progra-
mu Radija Sarajevo
Snvv1 Bvcov:c, rođen 1960. godine u Gra-
čanici. Živi u Sokolu. Član BZK “Preporod”
Gračanica.Objavljivao u časopisu “Avlja”, BZK
“Preporod” Gračanica. Nagrađivan za pjesni-
čka ostvarenja.
Munnmvo Dnu1ov:c, rođen je u Sokolu
1967. godine, srednju školu završio u Gračani-
ci. Duže vremena radio je u Zagrebu, gdje je bio
član Književnog kluba “Otokar Keršvani” i du-
gogodišnji učesnik poznatih Zagrebačkih juta-
ra poezije. Zastupljen je u više zajedničkih pje-
sničkih zbirki, gračaničkog “Preporoda”, zatim u
DODATAK
121
zbirkama “Šapat provincije” i “Avlija”, objavljivao
je stihove u omladinskim listovima “Itd” i “Ćao”,
na Radio Gračanici, “Gračaničkom glasniku”
(tematski broj o Sokolu).
Isunn:m Hnsn×svcov:c, učitelj u miro-
vini, rođen je 1923. godine u selu Rašljeva kod
Gračanice (pod Ratišem). Behrambegovu me-
dresu završio je 1940. godine, a potom i tri ra-
zreda učiteljske škole u Tuzli. U periodu od
marta do avgusta 1945. godine pohađao je i za-
vršio prvi učiteljski kurs, koji su partizanske vla-
sti organizovale za područje tadašnje Tuzlanske
oblasti. Pripadnik je čuvene generacije naših
“prosvjetara”, koji su u prvim godinama posli-
je Drugog svjetskog rata s neviđenom predano-
šću i entuzijazmom dizali iz zaostalosti, mraka i
bijede, bukvalno, čitava sela, u koja ranije “osim
poreznika i žandara nije zalazio pismen čovjek”.
Prvo mjesto službovanja bila mu je Srebrenica,
potom desetak drugih mjesta, odnosno škola na
tuzlanskoj regiji. Tokom svog radnog staža, je-
dnu godinu proveo je na dužnosti povjerenika
za prosvjetu, a dvije na dužnosti sekretara Sre-
skog narodnog odbora u Gračanici. Potrebu da
piše osjetio je tek u sedamdesetoj godini, kao
vlastiti oblik otpora agresiji na Bosnu i Herce-
govinu, 1992. – 1995. godine. Napisao je dosta
poetskih i proznih tekstova patriotskog, pou-
čnog, religioznog i autobiografskog karaktera –
koji su mahom ostali u rukopisu. (Učo Titovog
soja, Pedesetogodišnjica, Osmo Muhtarov itd.).
Neke poetske i prozne tekstove objavljivao je na
Radio Gračanici i gračaničkom “Biljegu vreme-
na”. Živi kao penzioner u Gračanici.
N:svv1n Kn×1nuoz:c – Em:×n, rođena je
1943. u Gračanici, aktivna članica Bošnjačke za-
jednice kulture “Preporod” i Kulturno-umjetni-
čkog društva “Adem Alić” Gračanica, učesnik je
većeg broja knjiženih i kulturnih manifestacija,
zastupljena u zajedničkoj pjesničkoj zbirci “Ša-
pat provincije” (2001.), objavljivala stihove u
mostarskom “Mostu”, “Gračaničkim novinama”,
na Radiju Studio D Srebrenik, Radio Gračani-
ci itd. Objavila je dvije knjige pjesama: “Prozori
srca” i “Samoća u tmini” (2004.).
Žv:)«o Ku)u×oz:c, rođen 1981. godine u
Tuzli. Elektrotehničar elektronike. Elektronskim
grafičkim dizajnom bavi se od petnaeste godi-
ne. Do sada je dizajnirao 50-ak knjiga, desetine
plakata, pozivnica, logotipa, omota za CD-ove,
web stranica, portala, foruma, novina, letaka i
drugih publikacija. S posebnim uspjehom di-
zajnira knjiga ze djecu. Radi kao dizajner NIK
“Kujundžić” Lukavac. Živi u Lukavcu
Eonvm Mu:nso:c, književnik, rođen je
1886. godine u Maglaju, gdje je završio mekteb
i ruždiju. Učiteljsku školu u Sarajevu završio je
1890. godine. Nakon kratkotrajnog učiteljeva-
nja u Brčkom, krajem 1891. godine, prešao je na
rad u tek otvorenu muslimansku vjeroučiteljsku
školu Darul-mualimi. Od 1899. do 1902. godi-
ne bio je prefekt konvikta Učiteljske škole, po-
tom je punih osam godina predavao na Šerijat-
skoj sudačkoj školi, od 1911. do 1917. obavljao
je dužnost nadzornika osnovnih škola, od 1917.
do 1923. godine bio je član uprave Musliman-
ske osnovne i Više djevojačke škole. Od 1923.
do 1929. godine bavio se aktivno politikom kao
narodni poslanik na listi Jugoslovenske musli-
manske organizacije za maglajski i gračanički
srez. U tom periodu često je dolazio u Gračani-
cu, agitovao za svoju stranku, obilazio sela, ra-
zgovarao s ljudima i o nekim ostavio zanimljive
zapise. Penzionisan je na dan uvođenja šestoja-
nuarske diktature, 1929. godine. Sudionik je ili
neposredni inicijator najznačajnijih kulturnih i
političkih projekata Bošnjaka u prvoj polovini
20. stoljeća. Prve književne radove objavio je u
“Bošnjaku”, a jedno vrijeme bio je i urednik tog
lista. Uređivao je mnoge muslimanske kalenda-
re, bio je sekretar sarajevske kiraethane, jedan
je od pokretača i urednička časopisa “Behar”
(1900.), jedan od osnivača Islamske dioničar-
ske štamparije (1905.), bio je u upravi društva
“Gajret”, osnivač je društva “Narodna uzdani-
ca” 1924., jedan od urednika lista “Novi behar”
i “Pravda” itd. Pisao je političke članke, knjiže-
vne crtice, pripovijetke i romane, među kojima
izdvajamo zbirku pripovjedaka “Na obali Bo-
sne” (“Bijela vrana”) i romane “Zeleno busenje”
i “Nova vremena”.
SADRŽAJ
POVODOM
Prof. dr. Omer Ibrahimagić
OPTIMALNA ORGANIZACIJA TERITORIJE I VLASTI
BOSNE I HERCEGOVINE............................................................................. 2
ZAVIČAJ
Dr. Amir Baraković
GEOTERMALNA ENERGIJA SA POTENCIJALOM TERMOMINERALNIH
VODA GRAČANICE ................................................................................. 12
Fuad Alić
DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA U OBLASTI VODOSNABDIJEVANJA I
MOGUĆNOST DOBIJANJA NOVIH KOLIČINA PITKE VODE NA
PODRUČJU OPĆINE GRAČANICA............................................................ 20
Rusmir Djedović
NEKE PERSPEKTIVE VODOSNABDJEVANJA OPĆINE GRAČANICA ........ 34
Rusmir Djedović
RAZVOJ PROSTORNOG URBANISTIČKOG PLANIRANJA GRADA
I OPĆINE GRAČANICA............................................................................. 37
Fikret Hasanbašić
NEKE NARODNE IGRE, OBIČAJI I VJEROVANJA
S PODRUČJA GRAČANICE...................................................................... 45
Ibrahim Hasanbegović
ZABORAVLJENI SEOSKI PRIZORI I OBIČAJI ............................................ 47
Edhem Mulabdić
LIKOVI ZAVIČAJA: HADŽI HAFIZ HASAN EF. HADŽEFENDIĆ I
MUHTAR IBRAHIM ŠAKO IZ MALEŠIĆA ................................................ 51
PROŠLOST
Sadik Šehić
GRADAČAC – GRAD NA SERHATU....................................................... 56
Dr. Salih Jalimam
PUTOPISNE BILJEŠKE I ZAPISI O GRAČANIČKOM KRAJU...................... 60
Edin Šaković
ZNAČAJ VAKUFA U RAZVOJU GRAČANIČKE ČARŠIJE.......................... 69
Mina Kujović
TRAGOM DOKUMENTA: NACIONALISTIČKI ISPAD NEKIH SRBA U
GRAČANICI 1894. GODINE...................................................................... 82
Omer Hamzić
PRIVREDNE PRILIKE NA PODRUČJU GRAČANIČKOG SREZA
U PERIODU OD 1945. DO 1952. GODINE ................................................ 85
RIJEČ
Omer Hamzić
TRI PJESNIKA I JEDAN ESEJ .................................................................. 96
PJESNICI: SAFET BEGOVIĆ, NISVETA EMINA KANTARDŽIĆ,
MUHAMED DAUTOVIĆ............................................................................ 97
Atif Kujundžić
PJESNIK HAJRIJA BEĆIROVIĆ ILI NADOBUDNI FOLIRANT................... 101
NOVE KNJIGE........................................................................................ 104
HUSNIJA KAMBEROVIĆ: BEGOVSKI ZEMLJIŠNI POSJEDI U BOSNI I
HERCEGOVINI OD 1878 DO 1918.-ZAGREB-SARAJEVO, 2003, STR. 551;
IZET MAŠIĆ, KORIJENI MEDICINE I ZDRAVSTVA U BOSNI I HERCEGOVINI,
“AVICENA” SARAJEVO, 2004.; 200 HADISA, (IZABRAO I PREVEO)
FIKRET EF. PAŠANOVIĆ, “GRIN” GRAČANICA, 2004.; NISVETA EMINA
KANTARDŽIĆ, SAMOĆA U SNU, PJESME, NIK “KUJUNDŽIĆ”, 2004.;
HASAN GAZIBEGOVIĆ, FAMILIJA GAZIBEGOVIĆ U PROSTORU I VREMENU,
“GRIN” GRAČANICA, 2004.; IVO MIJO ANDRIĆ, ATIF KUJUNDŽIĆ, VELIMIR
MILOŠEVIĆ, MAJCI, OCU I ŽIVOTU (PEZIJA) NIK “KUJUNDŽIĆ”, LUKAVAC,
2004.
LISTOVI
Omer Hamzić
LISTOVI GRAČANIČKOG KALENDARA OD 29. 10. 2003.
DO 30. 4. 2004. ..................................................................................... 112
DODATAK
GLOSAR NOVIH AUTORA...................................................................... 120
TABLE OF CONTENTS
ON THE OCCASION OF
Dr Omer Ibrahimagić
THE OPTIMAL TERRITORIAL AND GOVERNMENT
ORGANIZATION IN B&H............................................................................. 2
HOMETOWN
Dr Amir Baraković
GEOTHERMAL ENERGY AND POTENTIAL OF THERMAL SPRINGS OF
GRAČANICA............................................................................................ 12
Fuad Alić
EARLIER RESEARCHES OF WATER SUPPLYING AND POSSIBILITIES
OF FINDING NEW SPRING OF DRINKABLE WATER ON TERRITORY OF
GRAČANICA MUNICIPALITY.................................................................... 20
Rusmir Djedović
PERSPECTIVES OF WATER SUPPLYING OF GRAČANICA
MUNICIPALITY......................................................................................... 34
Rusmir Djedović
DEVELOPMENT OF TERRITORIAL AND URBANITY PLANNING OF
TOWN AND MUNICIPALITY OF GRAČANICA.......................................... 37
Fikret Hasanbašić
A FEW ETHNIC’S CUSTOMS AND BELIEFS............................................. 45
Ibrahim Hasanbegović
FORGOTTEN PEASANTRY CUSTOMS AND SIGHTS................................ 47
Edhem Mulabdić
A HOMETOWN FIGURES: HADŽI HAFIZ EF. HADŽIEFENDIĆ AND
THE VILLAGE CHIEF IBRAHIM ŠAKO FROM MALEŠIĆI............................ 51
THE PAST
Sadik Šehić
GRADAČAC – A TOWN ON BORDER ...................................................... 56
Dr Salih Jalimam
TRAVELOGUE NOTES OF GRAČANICA.................................................... 60
Edin Šaković
THE IMPORTANCE OF VAKUFS IN THE DEVELOPMENT
OF GRAČANICA DOWNTOWN ............................................................... 69
Mina Kujović
ON THE TRACE OF A DOCUMENT: A DISTURBANCE BY SOME SERB
NATIONALISTS IN GRAČANICA IN 1894................................................. 82
Omer Hamzić
ECONOMIC CONDITIONS IN THE ADMINISTRATIVE DISTRICT OF
GRAČANICA IN THE PERIOD BETWEEN 1942 AND 1952....................... 85
THE WORD
Omer Hamzić
THREE POETS AND ONE ESSAY.............................................................. 96
THE POETS: SAFET BEGOVIĆ, NISVETA EMINA KANTARDŽIĆ,
MUHAMED DAUTOVIĆ............................................................................ 97
Atif Kujundžić
HAJRIJA BEĆIROVIĆ – POET OR PRETENTIOUS DODGER..................... 101
NEW BOOKS ......................................................................................... 104
AUTHORS: HUSNIJA KAMBEROVIĆ, IZET MAŠIĆ, FIKRET EF.
PAŠANOVIĆ, NISVETA E. KNTARDŽIĆ, HASAN GAZIBEOGIVĆ, IVO MIJO
ANDRIĆ, ATIF KUJUNDŽIĆ, VELIMIR MILOŠEVIĆ
PAGES OF GRAČANICA’S CALENDAR
Omer Hamzić
PAGES OF GRAČANICA’S CALENDAR FROM
29
TH
OCTOBER 2003 – 30
TH
APRIL 2004............................................... 112
APPENDIX
GLOSSARY OF NEW AUTHORS............................................................. 120

GRAČANIČKI GLASNIK
Časopis za kulturnu historiju, broj 17
Gračanica, maj 2004.
http://glasnik.gracanica.net
IZDAJE:
“Monos” doo, Gračanica
ZA IZDAVAČA:
Omer Hamzić
SAVJET ČASOPISA:
Midhat Alić, Omer Hamzić, Besim Duraković, Nusret Helić, dr. Salih Kulenović,
Senahid Smajlović, Reuf Sokolović
REDAKCIJA:
Dr. Salih Kulenović (glavni i odgovorni urednik), Omer Hamzić (izvršni urednik), prof. dr. Galib
Šljivo, Atif Kujundžić, prof. dr. Izet Mašić, prim. dr. Muamer Mujčinagić, Rusmir Djedović
TEHNIČKI UREDNIK I DIZAJN:
Mirza Hamzić
JEZIČKO UREĐENJE:
Omer Hamzić
SLIKE NA KORICAMA I U TEKSTU:
Željko Kujundžić
ŠTAMPA:
PrintCom, Tuzla
TIRAŽ:
500 primjeraka
ADRESA REDAKCIJE: Gračanica, Muse Ćazima Ćatića 18, tel/fax: 035 703 324, GSM: 061 179
390, e-mail: monos@bih.net.ba
Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u skladu sa Zakonom o javnom informisanju
(Službeni list SR BiH, br. 21/90) pod rednim brojem 560
Mišljenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Federacije BiH broj 02-15-7092/
01 od 15.11.2001. godine, Časopis za kulturnu historiju “Gračanički glasnik” je proizvod iz Člana
19, tačka 10 Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, na čiji se promet ne plaća porez na
promet proizvoda