METEOROLOGIJA

Priručnik za studente

Dr sc VLASTA TUTIŠ

Zagreb, 2012

SADRŽAJ: 1. UVOD ................................................................................... 2. ZEMLJINA ATMOSFERA ...................................................... 2.1. Sastav atmosfere ...................................................... 2.2. Vertikalna struktura atmosfere ............................... 2.3. Međunarodna standardna atmosfera ..................... 3. METEOROLOŠKI ELEMENTI 3.1. Temperatura zraka ................................................. Mjerenje temperature zraka. Mjerne jedinice. Prizemna temperatura zraka. 3.2. Tlak zraka ............................................................. Mjerenje tlaka zraka. Mjerne jedinice. Prizemni tlak zraka. 3.3. Gustoća zraka ........................................................ Određivanje gustoće zraka. Prizemna gustoća zraka. 3.4. Vjetar ....................................................................... Brzina vjetra. Smjer vjetra. Mjerenje vjetra. Oznake za vjetar. Prizemni vjetar. 3.5. Voda u atmosferi .................................................... Agregatna stanja vode. Hidrološki ciklus. Vlažnost zraka. Oblaci. Oborine. 4. VRIJEME, ATMOSFERSKE TVOREVINE I POREMEĆAJI... 4.1. Opća cirkulacija atmosfere .................................... Pasati. Monsuni. Utjecaj oceanskih struja na atmosferu. 4.2. Zračne mase ............................................................. Izvorišna područja zračnih masa. Vrste zračnih masa. 4.3. Atmosferske fronte ................................................... Vrste atmosferskih fronti. Mjesna promjena vremena pri prolasku atmosferske fronte. Dijagnoza fronte na meteorološkoj karti. 4.4. Anticiklone .............................................................. Vrijeme u anticikloni. Greben. 4.5. Ciklone ..................................................................... Prizemni vjetar i vertikalna gibanja u cikloni. Vrijeme u cikloni. Sedlo. 4.6. Lokalno strujanje zraka ........................................... Vrste lokalnog strujanja zraka. Lokalno strujanje more-kopno. Lokalno strujanje planina-dolina. Termička konvekcija. Planinski i zavjetrinski valovi. Kanalni vjetar. 5. KLIMATOLOGIJA..................................... 5.1. Klimatski podaci ........................................................ Temperatura zraka. Vjetar. Oborine. Sinoptička klimatologija.

25

6. METEOROLOŠKI PODACI, ANALIZA i PROGNOZA VREMENA ...... 7.1. Motrenja atmosfere ................................................................ Prizemna motrenja. Visinska motrenja. Radarska motrenja. Satelitska motrenja. 7.2. Analiza vremena ................................................................... Meteorološke karte. 7.3. Vremenska prognoza................................................................ 7. ATMOSFERSKE POJAVE OPASNE ZA ZRAKOPLOVSTVO

8. ZRAKOPLOVNE METEOROLOŠKE INFORMACIJE

9. TERMODINAMIKA ATMOSFERE

26

pravodobna i pouzdana meteorološka informacija i dalje je nenadoknadiva za sigurnost i ekonomičnost letenja. Najdulji let trajao je samo 59 sekundi i nije bio dulji od 255 m. Od tada pa do danas meteorologija i zrakoplovstvo doživjeli su svoj procvat. U 20. prosinca 1903. Stoga. 27 . stoljeću. stoljeću napravljena je prva zračna jedrilica sposobna za letenje (1881.prvi let balonom na topli zrak ostvario se tek potkraj 18. aeronautical meteorology) samo je jedan oblik primijenjene meteorologije.u prometnom i tehnološkom smislu još je uvijek i te kako ovisno o ćudima prirode. UVOD U četvrtak 17. napredujući više-manje usporedno s napretkom informatike i tehnologije. napredak znanosti i tehnike (posebice izum telegrafa) omogućio je i prve praktične analize i prognoze vremena. No. To je manje poznata činjenica o samom početku modernog zrakoplovstva – prvom letu braće Wright na plaži Kitty Hawk u Sjevernoj Karolini (SAD). stoljeća pronalaskom termometra (Galileo Galilei) i barometra (Evangelista Toricelli i Vincenzo Viviano). U 19. Svladavanje sile teže napredovalo je malo sporije . braća Joseph i Etienne Montgolfier u Francuskoj). stoljeća. nagli i neočekivani udar vjetra uzrokovao je prevrtanje zrakoplova braće Wright. dogodila i prva zrakoplovna nezgoda. gotovo stoljeće nakon prvog uspješnog leta zrakoplovom. To je ujedno i sloj atmosfere u kojemu se zbivaju svi vremenski procesi koji znatno utječu na ljudske djelatnosti pa tako i na zrakoplovstvo. Meteorologija je znanost koja proučava vrijeme i klimu radi razumijevanja i predviđanja atmosferskih promjena u prostoru i vremenu. Ne samo u 20. meteorologija je svrstana u područje znanosti tek početkom 17. U 19. Za današnje zrakoplovstvo najzanimljiviji su atmosferski procesi do otprilike 20 km visine. stoljeću povijest modernoga motornoga zrakoplovstva počinje epohalnim letom braće Wright. zrakoplovstvo . Tako su se već tog povijesnog dana mogle nazrijeti buduće čvrste veze između zrakoplovstva i meteorologije. Nju je uzrokovao nagli i neočekivani udar vjetra pri čemu je došlo do prevrtanja krhke letjelice. a ubrzo nakon toga započela su i prva sustavna mjerenja tlaka i temperature zraka u Europi. Otto Lilienthal u Njemačkoj). razni regionalni i nacionalni centri). no zbog značenja zrakoplovstva u svijetu današnjice ona danas podrazumijeva koordiniranu razmjenu informacija i znanja na svjetskoj razini.1. (1783. U dijelu svijeta koji pripada zapadnoj civilizaciji. kroz razvijeni sustav međunarodnih i nacionalnih institucija (WMO. stoljeću. Zrakoplovna meteorologija (engl. nego i tijekom cijele ljudske povijesti čovjek se usporedo bavio proučavanjem vremenskih promjena i pokušajima svladavanja Zemljine sile teže. Iako je napredak tehnologije omogućio letenje u gotovo svim atmosferskim uvjetima. Mjesto prvog leta bilo je pažljivo odabrano kao područje gdje s najvećom vjerojatnošću pušu jaki i stalni prizemni vjetrovi. god. dakle u sloju u kojemu je sadržano oko 95% cjelokupne mase atmosfere. ICAO. nakon četvrtog leta.

: • vodena para • aerosol ili lebdeće čestice • ozon (O3) Vodena para ima važnu ulogu u atmosferskim procesima i o njoj će biti riječi u trećem poglavlju. kao najteži plin.034% • preostalih 0. ksenona i helija U posljednjim desetljećima zabilježen je lagani porast volumnog udjela ugljičnog dioksida. a u posljednje vrijeme sve više i od industrijskih onečišćenja. od morske soli. što znači para. vulkanskih erupcija. Dok je u homosferi glavni sastojak atmosfere molekularni dušik. Sama riječ atmosfera složenica je dviju grčkih riječi -"atmos". Osnovni volumni sastav suhog zraka je sljedeći: • dušik (N2) 78. iznad 80 km visine osjetno raste volumni udio laganih vodikovih atoma te je sastav atmosfere znatno promjenjjiv s visinom.2. Iznad homosfere sastav atmosfere se znatno mijenja u korist vodika.934% • ugljični dioksid (CO2) 0. Aerosol može potjecati npr. metana. vodika. bez atmosfere Zemlja bila samo mrtav planet. činjenica je da bi. usprkos tako nepovoljnom udjelu u relativnom omjeru masa. što znači sfera. Povećan razmjerni udio ozona može se naći u sloju atmosfere koji se naziva ozonosfera. Osim navedenih osnovnih sastojaka atmosfere.01% uglavnom je smjesa neona. Prisutnost aerosola u atmosferi najočitija je po smanjenju vidljivosti. u zraku se mogu naći i promjenjive količine drugih sastojaka.1. Osnovni sastav atmosfere slabo je promjenjiv do oko 80 km visine. i "sphaira". stoga se taj sloj atmosfere naziva homosferom. Taj sloj obično se nalazi na visini između 20 i 50 km. Iako je zemljina atmosfera tek milijunti dio mase planeta. ZEMLJINA ATMOSFERA Atmosfera je plinovit omotač planeta. što se pripisuje ljudskom utjecaju. Zbog toga se dio atmosfere iznad 80 km visine zove heterosfera. kriptona. ali je potrebno znati i to da bez tih sitnih lebdećih čestica u atmosferi ne bi bila moguća ni kondenzacija vodene pare! Ozon (O3) je također važan sastojak naše atmosfere jer upija velik dio ultraljubičastog zračenja Sunca koje može biti štetno za živa bića. 2. iz pješčanih pustinja.946% • argon (Ar) 0. kao npr. Sastav atmosfere Atmosfera je mehanička smjesa raznih plinova koju nazivamo zrak. a veća koncentracija ozona je posljedica fotokemijskih reakcija 28 .084% • kisik (O2) 20.

temperaturna inverzija). Praćenjem debljine ozonosfere i koncentracije ozona tijekom posljednjih nekoliko desetljeća ustanovilo se da je na pojedinim mjestima naše atmosfere došlo do manjka ozona.između molekula kisika. Najniži sloj atmosfere zove se troposfera.2. opasno po živa bića. To je razlog da se standardna meteorološka mjerenja obavljaju neposredno iznad tog sloja. Vertikalna struktura atmosfere Vertikalna struktura atmosfere može se razmotriti na nekoliko načina: • s obzirom na promjenu temperature zraka s visinom • s obzirom na promjenu tlaka zraka s visinom • s obzirom na promjenu električnih svojstava zraka s visinom Najpoznatija razdioba atmosfere po vertikali svakako je ona s obzirom na vertikalnu promjenu temperature zraka. naglim promjenama i općenitom usporavanju zračnih struja (turbulencija. U tom su sloju promjene temperature između dana i noći velike. dok je na visini oko 45 do 50 km ponovno sloj izjednačene temperature. danju je viša. Iznad planetarnog graničnog sloja je slobodna troposfera gdje je utjecaj prizemnog trenja zanemariv. Od tla do visine oko 2 m je prizemni sloj zraka u kojem svojstva atmosfere ovise o sastavu i obliku tla. Visina planetarnog graničnog sloja mijenja se danju i noću . smicanje). Iznad tropopauze je stratosfera gdje temperatura zraka ponovno raste. izotermija) ili kad temperatura zraka raste s porastom visine (tzv. Iznad mezopauze je termosfera gdje temperatura zraka raste s visinom. niti su strogo omeđeni. temperatura zraka u troposferi s visinom pada. U prosjeku. Tropopauza je niža na polovima (u prosjeku na oko 8 km visine) nego nad ekvatorom (gdje je u prosjeku na oko 15 km visine). a noću niža. što se često podrazumijeva pod riječju stratifikacija (Sl. Troposfera se može slikovito opisati i kao vremenska sfera jer se. stratopauza.sloj debljine par kilometara gdje je temperatura zraka podjednaka ili se vrlo malo mijenja. Najveća gustoća ozona je na visini oko 25 km. što je poznato pod pojmom "ozonska rupa". Međutim. za čovjeka.1). ali u stvarnosti ima i iznimaka − kad se temperatura zraka s porastom visine ne mijenja (tzv.2. također.u prosjeku. 29 . Za razliku od manjka ozona u višim slojevima atmosfere. Planetarni granični sloj prostire se od tla do oko 1 km visine. a temperaturna inverzija tijekom noći uglavnom redovita pojava. U tom je sloju najizraženije trenje zraka o Zemljinu površinu što se vidi po vrtloženju. Iznad troposfere je tropopauza . otkrilo se da se pri tlu mjestimice može naći višak ozona što je. Prizemni sloj zraka samo je najniži dio planetarnog graničnog sloja.2. najvažniji atmosferski procesi događaju baš u tih najnižih desetak kilometara atmosfere. Taj višak ozona nastaje kao posljedica kemijskih reakcija pri jakom onečišćenju u stabilnom prizemnom sloju zraka. Ti slojevi nisu uvijek jednake debljine. i troposfera se dijeli na više slojeva zbog različitog utjecaja Zemljine površine. Iznad stratopauze je mezosfera gdje temperatura zraka pada s visinom sve do oko 90 km visine gdje ulazimo u sloj podjednake temperature (mezopauza). Visina i debljina ozonosfere nije svugdje jednaka. 2.

.tijekom noći ti slojevi oslabe ili nestanu. budući da postoji otklon upadnog elektromagnetskog zračenja zbog geomagnetskog polja Zemlje. U meteorologiji se proučavaju samo najnižih tridesetak kilometara Zemljine atmosfere. Tako se ni u kojem slučaju ne može dogoditi da se dvije različite izobarne plohe p1=konst. primjerice p = 300 hPa) obavija cijeli planet. U meteorologiji uglavnom promatramo vertikalnu komponentu statičkog atmosferskog tlaka koja je po iznosu jednaka težini stupca zraka iznad vodoravne plohe jedinične površine. Uzrok tomu je različit ishod susreta radio valova s D. Električna struktura ionosfere nije jednolika i sastoji se uglavnom od tri sloja promjenljive gustoće ioniziranih čestica. dok se noću radio valovi koji tada stižu do F sloja pod povoljnim upadnim kutem odbijaju (reflektiraju) natrag prema Zemljinoj površini.Tlak zraka se s porastom visine uvijek smanjuje. γ-zraka te kozmičkih zraka) koje uzrokuje raspad molekula na pozitivne i negativne ione (ionizacija). smanjuje se visina stupca zraka iznad nje pa je i odgovarajući tlak zraka manji . x-. iako je u njemu gustoća iona razmjerno manja zbog manje gustoće atmosfere. Jakost ionizacije ovisi o masi atmosfere. E i F slojevima. Primjerice. Iznad 400 km visine gustoća ioniziranih čestica postupno se smanjuje s visinom zbog smanjenja atmosferske gustoće. iako se u praksi uzima da je debljina zračnog omotača Zemlje oko 1000 km. U izobarnom koordinatnom sustavu je vertikalna koordinata tlak zraka. β-. Budući da je ionizacija u ionosferi izravna posljedica visokoenergetskog Sunčevog zračenja. Na visini između 80 i 400 km prostire se električki nabijen sloj atmosfere koji se naziva ionosferom. posredno mjere promjenu visine putem promjene tlaka. Kako nema oštre gornje granice atmosfere. . Jedini valovi koji se ne odbijaju od F sloja su oni koji se šire okomito na F sloj 30 . noću možemo čuti radioemisije udaljenih postaja koje danju nikako ne možemo čuti. ali i o zemljopisnoj širini. gustoća nabijenih čestica slijedi dnevnu promjenu.E i F slojem. a tijekom dana ponovno ojačaju ili nastanu. Budući da se tlak zraka s porastom visine uvijek smanjuje. a dijelom kozmičke radijacije. Malo veća gustoća iona pri tlu dijelom je posljedica radioaktivnih procesa u i na samom planetu. tlak zraka (slično je i s gustoćom zraka) postupno pada prema nuli tek na vrlo velikim visinama. S porastom nadmorske visine te vodoravne plohe. α-. Činjenica da se tlak zraka smanjuje s porastom visine iskorištena je pri konstrukciji visinomjera koji. što je odlučujuće za čestu uporabu izobarnog koordinatnog sustava i u meteorologiji i u zrakoplovstvu. Vertikalna struktura atmosfere može se promatrati i s obzirom na njena električna svojstva. Tako danju E sloj. osobito u D i E sloju . Ionosfera je posljedica visokoenergetskog zračenja iz svemira (većinom kratkovalnog Sunčeva zračenja. i p2=konst sijeku. ti se slojevi redom nazivaju D. a osobito niži D sloj upijaju (apsorbiraju) radio valove udaljenih radio postaja. Najgornji F sloj prisutan je i tijekom dana i tijekom noći. Ionosfera gotovo da i nema utjecaja na svakodnevno vrijeme i na letenje. ali ima veliko praktično značenje jer utječe na širenje radiovalova. a ne geometrijska visina. jedna i samo jedna izobarna ploha (to je ploha koja spaja točke istog tlaka zraka p. gustoća ioniziranih čestica od tla pa do oko 80 km visine je vrlo mala i u prosjeku pada s visinom. Za lijepog vremena. u stvari. Od nižeg prema višem.

ali se ponekad može vidjeti i u našim krajevima.oni prolaze kroz njega dalje prema svemiru. draperije. na površini Zemlje na nekoj udaljenosti oko odašiljača obično nastane područje tišine koje ga okružuje . pojava je rjeđa . Što je udaljenost od polova veća. žutozelena. Penzar i suradnici (1996). u stvari. Glavni su oblici polarnog svjetla: lukovi. zrake. Ona je najčešće vidljiva u krajevima koji su blizu magnetskim polovima Zemlje. a rjeđe crvena ili ljubičasta. Najspektakularnija pojava koja nastaje u ionosferi je polarna svjetlost . ali i dovoljno blizu da se još ne mogu primiti oni radio valovi koji se odbiju od F sloja.to je područje dovoljno udaljeno od odašiljača da se tamo ne prima njegov izravni signal. S obzirom na upadni kut radio valova prema F sloju. Boja joj je modrobijela. trake i difuzne svijetle plohe koje pulsiraju. 31 ."aurora borealis" (“sjeverna svjetlost”) i "aurora australis" (“južna svjetlost”). Polarno svjetlo je. svjetlost koju emitiraju ionizirane molekule i atomi plinova u ionosferi u sudaru s visokoenergetskim česticama koje dolaze sa Sunca tijekom njegove pojačane aktivnosti (kada su na Suncu magnetske oluje ili je povećan broj Sunčevih pjega). Širenje radiovalova u atmosferi detaljnije je opisano u knjizi B. Polarna svjetlost ima različit intenzitet i oblik.. korone.

Vertikalna promjena tlaka zraka do 30 km visine 2. Kako je ISA u velikoj mjeri slična prosječnom stanju stvarne atmosfere. kratica: MSL) vrijednosti meteorološke veličine međunarodne standardne atmosfere su: • tlak zraka 1013.2.2. prizemni tlak i temperatura zraka stalno se mijenjaju i u prostoru i u vremenu.3. Stvarna atmosfera može se od ISA razlikovati na mnogo načina: primjerice.2.Sl.2 5 hPa • temperatura +15. kratica: ISA) je skup definiranih vrijednosti meteoroloških veličina koje opisuju neko zadano stanje atmosfere.225 kg m-3 32 .2.2. na srednjoj morskoj razini (engl. “international standard atmosphere”. “mean sea level”.0 °C • gustoća 1. Vertikalna promjena temperatura zraka do 30 km visine Sl.1. Prema dogovoru. Međunarodna standardna atmosfera Međunarodna standardna atmosfera (engl. u meteorologiji se njene vrijednosti koriste za procjenu odstupanja trenutnog stanja atmosfere.

oblacima i oborini. Atmosferske pojave i stanja što se mogu izravno ili neizravno izmjeriti. Temperatura u velikoj mjeri utječe i na druge meteorološke elemente. postoji više vrsta termometara: • termometar na tekućinu . Temperatura zraka je jedno od osnovnih obilježja vremena.promjena električnog otpora metala ili poluvodiča pri promjeni toplinskog stanja atmosfere mjera je promjene temperature 33 . tlak.1. oblaci. primjerice na: • tlak i gustoću zraka • stabilnost zraka • stvaranje vjetra • jakost isparavanja i kondenzacije • stvaranje / razgradnju oblaka • stvaranje / razgradnju magle i sumaglice • povećanje / smanjenje vidljivosti • stvaranje / otapanje poledice na tlu Mjerenje temperature zraka Instrumenti za mjerenje temperature zraka su termometri. a može se definirati i kao mjera prosječne brzine molekula tvari. • bimetalni termometar . oborina. grmljavine. podiže se razina tekućine. METEOROLOŠKI ELEMENTI Meteorološko vrijeme čine atmosferska stanja i atmosferske pojave na nekom mjestu u nekom određenom vremenu. Temperatura zraka Temperatura je mjera toplinskog stanja tijela. gustoću. S obzirom na princip rada. temperaturu zraka. a njihov rad osniva se na činjenici da se dva tijela dodirom dovode na istu ravnotežnu temperaturu. gibanje. a njezine promjene osnovni su pokretač vremenskih promjena. U ovom poglavlju bit će riječi o sljedećim meteorološkim elementima: temperaturi.3. a atmosferske pojave su npr. tlaku i vlažnosti zraka. vjetru.deformacija bimetala mjera je promjene temperature • otporni električni termometar . Usporedo s porastom temperature.staklena tanka cijev povezana s posudom ispunjenom živom ili alkoholom. proračunati ili vizualno procijeniti zovu se meteorološki elementi. 3. Pod atmosferskim stanjem podrazumijevamo npr.

osnovna SI jedinica. kad se izmjeri temperatura zraka od +1.1): • Celzijusova ljestvica . a vrelište vode je 100°C • Fahrenheitova ljestvica . a vrelište vode je 373.8 • °F = (°C × 1.16 K.koristi se u Hrvatskoj i u većem dijelu svijeta Ledište vode je 0°C.termometar povezan s pisaljkom i satnim mehanizmom koji okreće bubanj. Ledište vode je 273. to je isto kao i 33. Prizemna temperatura zraka Prizemna temperatura zraka odnosi se na toplinsko stanje najnižeg.16 K.8) + 32 • K = °C + 273. a vrelište vode je 212°F • Kelvinova ljestvica .8°F ili 274. Na meteorološkim sinoptičkim postajama prizemne temperature zraka najčešće se mjere svaka tri sata. termometrijskoj kućici) postavljenoj iznad travnate površine. 13 i 21 sati po lokalnom vremenu). Maksimalna i minimalna temperatura zraka očitavaju se 34 .Celzijusovi stupnjevi. prizemnog sloja zraka (od tla do najviše dva metra visine) koji je pod izravnim utjecajem zračenja Zemljine površine. Ta papirnata traka naziva se termogram. Na bubnju je papirnata traka na kojoj pisaljka bilježi promjenu temperature zraka. razlikuju se: • obični termometar .16°C.0°C.mjeri najvišu postignutu temperaturu zraka tijekom nekog razdoblja • minimalni termometar .• termograf .16 K.mjeri najnižu postignutu temperaturu zraka tijekom nekog razdoblja Mjerne jedinice Danas se u svijetu koristi nekoliko mjernih jedinica za temperaturu . prizemna temperatura zraka mjeri se na meteorološkim postajama instrumentima koji se nalaze na dva metra visine u bijelo obojenoj drvenoj kućici (tzv.koristi se još uglavnom u sjevernoj Americi (SAD).16 Dakle. Fahrenheitovi stupnjevi i Kelvinovi stupnjevi.mjera apsolutne temperature.njime se mjeri trenutačna temperatura zraka (engl. Osnova njihove usporedivosti je mjerni raspon između ledišta i vrelišta čiste vode kojim se definiraju pripadne ljestvice (sl. “dry-bulb temperature”) • maksimalni termometar . dok se na klimatološkim postajama mjeri tri puta dnevno (07. 3. Pretvorbene jednadžbe za prevođenje pojedinih mjernih jedinica s jedne na drugu vrlo su jednostavne: • °C = (°F − 32) / 1. S obzirom na razne namjene. Apsolutna nula je 0 K ili -273.1. Ledište vode je 32°F. Prema propisima Svjetske meteorološke organizacije (WMO).

jednom dnevno: maksimalna temperatura zraka svaku večer u 18 UTC, a minimalna temperatura zraka svako jutro u 06 UTC. Na temelju takvih podataka mogu se računati i prosječne temperature zraka za neko mjesto ili za neko područje za različita vremenska razdoblja. Ti prosjeci, pak, mogu jako odstupati od stvarno izmjerenih maksimalnih i minimalnih temperatura. Primjerice, prosječna prizemna temperatura zraka računana za cijeli svijet za razdoblje od 1961. do 1990. godine je 14,5°C. Međutim, za razliku od ove prosječne globalne temperature zraka koja nam daje varljivi podatak o tome da je cijela Zemlja planet s ugodnom klimom za čovjeka, pojedinačni podaci o ekstremnim temperaturama zraka pri tlu govore da postoje područja koja su krajnje nepovoljna za većinu životnih oblika na našem planetu. Tako je do sada najniža prizemna temperatura zraka na sjevernoj polutki izmjerena zimi na području istočnog Sibira, oko -78°C (ipak, apsolutni rekord drži Antarktik gdje je izmjereno oko -90°C), a najviša ljeti na području Sahare, oko + 60°C. Dnevna temperatura zraka je u prosjeku najniža neposredno nakon izlaska Sunca, a najviša tijekom ranog poslijepodneva. Dakako, u slučaju oblačnog neba i promjenjivih vremenskih uvjeta, stvarni dnevni hod temperature zraka (tj. promjena temperature tijekom dana) može se dosta razlikovati od prosječnog (Sl.3.1.1).

Sl.3.1.1. Promjena temperature zraka u Splitu u razdoblju 27.03. – 31.03. 1995.

35

Utjecaj oblaka na promjenu temperature zraka ovisi o dobu dana. Tijekom dana oblaci sprečavaju prodiranje Sunčeve topline do površine Zemlje, tako da je temperatura zraka niža nego u jednakim uvjetima bez oblaka. Tijekom noći oblaci smanjuju gubljenje topline sa Zemljine površine i iz nižeg dijela troposfere u svemir, tako da je temperatura zraka viša nego u jednakim uvjetima bez oblaka. Svakodnevne promjene temperature zraka u velikoj mjeri ovise o: • izloženosti Sunčevom zračenju (insolaciji) - o duljini dana, količini oblaka • zamljopisnoj širini • nadmorskoj visini • reljefu • blizini mora • svojstvima podloge • prisutnim atmosferskim strujanjima U analizi i prognozi vremena osim vremenske promjene temperature zraka na jednom mjestu, zanima nas i prostorna razdioba temperature zraka u nekom trenutku. Zbog toga se u meteorološkim službama crtaju, primjerice, prizemne vremenske karte na kojima su, uz ostalo, ucrtani i izmjereni podaci o temperaturi zraka na različitim meteorološkim postajama. Na takvim kartama se horizontalna razdioba temperature zraka najjednostavnije analizira pomoću izotermi, tj. crta koje spajaju mjesta s jednakom temperaturom zraka (Sl.3.1.2)

36

Sl.3.1.2. Analiza prizemnih temperatura zraka pomoću izotermi

3.2. Tlak zraka Atmosferski tlak uzrokovan je gibanjem molekula zraka, a određen je brojem udaraca molekula u jedinici vremena po jedinici neke površine. Udarci molekula djeluju kao neprekidna sila te tlak zraka možemo opisati i kao silu koja djeluje okomito na jedinicu površine. Tlak nekog plina pa tako i tlak zraka izravno ovisi o temperaturi i gustoći. Ako promatramo kutiju ispunjenu plinom, vidimo da što je veća temperatura plina, gibanje molekula je brže pa je sila kojom molekule djeluju okomito na površinu kutije veća, a time je i tlak veći. Ako, pak, temperaturu držimo stalnom, a smanjujemo gustoću plina, broj molekula koje udaraju o površinu kutije je manji te je i ukupna sila manja, što znači da je i tlak plina manji. Fizikalna jednadžba koja povezuje tlak, temperaturu i gustoću zove se plinska jednadžba (ili jednadžba stanja idealnog plina, poglavlje 3.3). U mehanici fluida općenito razlikujemo više vrsta tlakova, a u meteorologiji se ograničavamo na hidrodinamički tlak. Hidrodinamički tlak se pojavljuje u fluidu koji se giba (npr. atmosfera), a sastoji se od dinamičkog i statičkog dijela. Dinamički dio se odnosi na fluid u gibanju i ovisi o njegovoj brzini, djelujući u smjeru strujanja. Taj se tlak u meteorologiji naziva tlakom vjetra, a u meteorologiji se obično zanemaruje. Statički dio odnosi se na fluid u mirovanju, a nazivamo ga hidrostatički tlak. Hidrostatički tlak je uzrokovan težinom fluida i ovisi o visini na kojoj se mjeri. U atmosferi je hidrostatički tlak najznačajniji pa se u meteorologiji upravo ta komponenta tlaka podrazumijeva pod nazivom "tlak zraka". Stoga, pojednostavljeno možemo reći da atmosferski tlak odgovara težini stupca zraka iznad plohe jediničnog presjeka (sve do vrha atmosfere).

Mjerenje tlaka zraka Instrumenti za mjerenje tlaka zraka općenito se zovu barometri, a obično su smješteni u prostorijama meteorološke postaje. Barometara ima više vrsta: • živin barometar - tlak zraka uravnotežuje se visinom stupca žive • aneroid - konstruiran tako da promjena elastične sile u metalu odgovara promjeni tlaka zraka • barograf - aneroid u kombinaciji sa satnim mehanizmom koji okreće bubanj na kojemu je papirnata traka, tzv. barogram Barogram je papirnata traka s neprekidnim zapisom barografa o promjenama tlaka zraka. Mjerne jedinice

37

Ako pažljivo pratimo promjene tlaka na našem barometru. S obzirom na to da prizemni tlak zraka odgovara težini stupca zraka od tla do gornje granice atmosfere. Te promjene mogu biti pravilne i nepravilne. a prosječna je amplituda (razlika između maksimalne i minimalne vrijedosti) oko 2 hPa.ciklona.25 hPa = 760 mm Hg Prizemni tlak zraka Na površini Zemlje tlak zraka je u prosjeku oko 1013 hPa. Upravo to je bio razlog što su prvi tlakomjeri bili živini barometri. što je praktičnije. Redukcija tlaka 38 . hektopaskal (hPa) . iz praktičnih razloga. za tlak zraka prikladnije upotrebljavati 100 puta veću jedinicu. Iako on ovisi prije svega o prisutnim atmosferskim sustavima (poglavlje 4). fronti itd. a najniži. SI sustav međunarodnih mjernih jedinica i dalje dopušta odgovarajuću jedinicu milibar (mbar). Prosječna promjena tlaka zraka u stabilnim vremenskim situacijama ima oblik dvostrukog vala: jedan minimum je u rano jutro oko 04 sata. Prizemni tlak zraka ne može u stvarnim situacijama postići bilo koju vrijednost. 877 hPa. možemo pisati jednakost: 1 Pa = 1 Nm-2 U meteorologiji je. Takva pravilna promjena tlaka najočitija je u stabilnim vremenskim uvjetima (kada nema znakovite promjene vremenske situacije) kada prizemni tlak zraka ima izražen dnevni hod. u tropskom ciklonu (olujnom atmosferskom vrtlogu koji je po veličini manji od ciklone umjerenih širina). s obzirom na definiciju tlaka kao sile po jedinici površine.25 mbar = 1013. ali se milimetri žive (mm Hg) više ne upotrebljavaju. vidjet ćemo da se tlak zraka stalno mijenja. Ta promjena nije posve simetrična i dosta ovisi o mjesnim uvjetima. 1084 hPa . a prosječne najviše vrijednosti oko 1040 hPa.Mjerna jedinica za tlak. Na području Hrvatske prosječne najniže vrijednosti tlaka su oko 980 hPa. Nepravilna promjena tlaka zraka posljedica je raznih atmosferskih poremećaja . a. drugi maksimum je oko 22 sata (po mjesnom vremenu). jedan maksimum je oko 10 sati. Kako bi podaci o tlaku zraka na različitim postajama bili usporedivi pri analizi vremenskih karata koje se svakodnevno crtaju u meteorološkim službama. prema SI sustavu. Krajnji ekstremi minimuma i maksimuma tlaka na Zemlji izmjereni su daleko od naših krajeva: najviši prizemni tlak zraka. vrijednosti prizemnog tlaka zraka na Zemlji uglavnom su u rasponu između 950 hPa i 1050 hPa. potrebno je izvršiti redukciju tlaka zraka. drugi minimum je oko 16 sati . jasno je da će tlak zraka mjeren na različitim postajama u velikoj mjeri ovisiti o njihovoj nadmorskoj visini. Vrijede slijedeće jednakosti: • 1 mbar = 1 hPa = 100 Pa = 100 Nm-2 ≈ 3/4 mm Hg • 1013. stupcem žive visokim 76 cm. izmjeren je u kontinentalnoj sibirskoj anticikloni.6 m ili. Taj tlak zraka može se uravnotežiti stupcem vode visokim 13. Pravilna je promjena tlaka zraka posljedica prirodne atmosferske oscilacije koja ima period 12 sati. je 1 Pa (“paskal”).

39 . uvažavajući temperaturu zraka (izmjerenu i zadanu).zraka je postupak preračunavanja tlaka zraka izmjerenog na nadmorskoj visini meteorološke postaje na neku zadanu nadmorsku visinu. povećava se pogreška redukcije pa se podaci o tlaku s meteoroloških postaja iznad 800 do 1000 m nadmorske visine ne uzimaju u obzir kod analize prizemnog polja tlaka (iako se ucrtavaju na kartu kao tzv. Analiza prizemnog polja tlaka zraka obavlja se tako da se crtaju izobare − crte koje spajaju točke jednakog tlaka zraka. planinske postaje). Pri analizi polja tlaka često govorimo o gradijentu tlaka zraka. gradijent neke veličine označuje njezinu prostornu promjenu.2. horizontalna promjena tlaka zraka na zadanu udaljenost okomito na izobaru u smjeru sniženog tlaka zove se horizontalni gradijent tlaka zraka . Na slici 3. Povišenjem nadmorske visine meteorološke postaje. gradijent je vektor (određen je smjerom i veličinom promjene). Na prizemnoj vremenskoj karti ucrtavaju se vrijednosti tlaka zraka reduciranog na srednju morsku razinu i tada se radi analiza prizemnog polja tlaka. Redukcijom staničnog tlaka dobijemo vrijednost koja se naziva reducirani tlak. U matematičkom smislu. Tlak zraka izmjeren na meteorološkoj postaji zove se stanični tlak. prikazana je analiza prizemnog polja tlaka (pomoću numeričkog modela ALADIN) iznad Hrvatske i susjednih zemalja za 07 svibnja 2003. u 00 UTC. Dakle.1. Općenito.

u 00 UTC pomoću izobara 3.plinska konstanta suhog zraka 287. T .3 Gustoća zraka Gustoća je masa tvari po jedinici obujma. tada je unutar kocke tlak vlažnog zraka pw jednak zbroju parcijalnih tlakova suhog zraka p i vodene pare e.608ρv)RT = (ρw + 0. budući da se i ona u atmosferi ponaša kao idealni plin.Slika 3. Kao što vidimo.1.608ρv)RT = (ρ + ρv + 0.608ρv /ρw )R.tlak zraka izražen u Pa. U skladu s definicijom.608 R Vlažni zrak je smjesa suhog zraka i vodene pare. ona je veća. primjerice kocku obujma V ispunjenu vlažnim zrakom.apsolutna temperatura zraka izražena u K R . pomoću jednadžbe stanja idealnog plina možemo odrediti i gustoću vodene pare. Analiza prizemnog polja tlaka iznad Hrvatske i susjednih zemalja za 07 svibnja 2003.2. Možemo pisati: pw = p + e = ρRT + ρv Rv T = (ρR + ρv Rv )T = (ρ + 1. 40 .gustoća zraka izražena u kg m-3 p . mjerne jedinice za gustoću su kilogrami po kubičnom metru (kg m-3). Slično kao i za suh zrak. Određivanje gustoće zraka Gustoća zraka ne mjeri se izravno. plinska konstanta vlažnog zraka ovisi o količini vodene pare u zraku što ima više vodene pare. a isto tako i gustoća vlažnog zraka jednaka je zbroju gustoća suhog zraka i gustoće vodene pare (ρw =ρ + ρv).6 J kg-1 K-1 Iz jednadžbe stanja idealnog plina izravno slijedi da gustoća zraka pada (raste) razmjerno: • padu (porastu) tlaka zraka • porastu (padu) temperature zraka. te uz uvjet da su u obje kocke tlak i temperatura isti. Promatramo li. nego se računa iz podataka temperature (T) i tlaka zraka (p) pomoću jednadžbe stanja idealnog plina: ρ = p/RT gdje je: ρ . a druga vlažnim zrakom. može se pokazati da je gustoća vlažnog zraka manja od gustoće suhog zraka. Rw = (1 + 0. od kojih je jedna ispunjena suhim zrakom. Uz pretpostavku da promatramo dvije kocke istog obujma V. samo što je plinska konstanta za vodenu paru Rv veća od plinske konstante suhog zraka: Rv = 1.608ρv)RT = ρw R wT gdje je Rw plinska konstanta vlažnog zraka .

a najmanja ljeti u tropskom pojasu (1. a temperatura zraka visoka. Najveća gustoća prizemnog zraka može se naći u sibirskoj zimskoj anticikloni (1.Prizemna gustoća zraka Prosječna promjena prizemne gustoće zraka može se jednostavno izračunati iz prosječnih prizemnih vrijednosti temperature i tlaka zraka.225 kg m-3.15 kg m-3) gdje tlak zraka može biti vrlo nizak. Gustoća suhog zraka uz standardne ISA uvjete iznosi 1.55 kg m-3) gdje tlak zraka može biti vrlo visok uz iznimno nisku temperaturu zraka. 41 .

Brzina vjetra Brzina vjetra je put koji zrak prijeđe u jedinici vremena.3.855 km/h ≈ 0.1). s malim izmjenama. m/s . predložena je tzv. Procjena jakosti vjetra bila je oduvijek od velikog značenja. Vjetrovi se razlikuju s obzirom na: • brzinu (jačinu) i smjer • vrijeme trajanja: − periodični (pravilna izmjena režima vjetra. Beaufortova ljestvica (skala) koja se.3. Tako je engleski admiral Beaufort početkom devetnaestog stoljeća procjenjivao jačinu vjetra s obzirom na visinu valova na moru i s obzirom na broj razapetih jedara na jedrenjacima. osim stanja mora. km/h • čvor.4.osnovna SI jedinica • kilometar na sat. kratica: kt) 1 čv = 1 morska milja na sat = 1. u meteorologiji se ona danas rijetko upotrebljava. Istraživanja su pokazala da smjer i brzina vjetra na nekom manjem području u velikoj mjeri ovise o: • visini iznad površine zemlje • obliku terena • godišnjem dobu • dobu dana • stvarnim vremenskim uvjetima.4.5 m/s Za brzo preračunavanje brzina u praksi. Kako je procjena jačine vjetra po Beaufortovoj ljestvici često subjektivna. Kriteriji za određivanje jačine vjetra po Beaufortovoj ljestvici danas su. U meteorologiji su dopuštene slijedeće jedinice za brzinu vjetra: • metar u sekundi. primjerice. očuvala i do danas (tab. Godine 1806. i učinci vjetra na predmetima na tlu."knot". noćnog burina i danjeg zmorca na Jadranskoj obali u stabilnim vremenskim uvjetima) − prevladavajući (pušu veći dio vremena) − stalni − promjenljivi • veličinu područja iznad kojeg pušu − mjesni (lokalni) − regionalni − vjetar vezan uz opću cirkulaciju atmosfere. Vjetar je u potpunosti određen tek kad mu poznajemo i brzinu i smjer (vjetar je vektorska veličina). 42 . čv (engl. Vjetar Vjetar je gibanje zraka usporedno s tlom. može se uzeti da je 1m/s ≈ 2čv ≈ 4 km/h.

na moru umjereno visoki valovi velike duljine s prugama morske bijele pjene. brzina vjetra je između 20. BEAUFORTOVA LJESTVICA 0 tišina (nema vjetra) 1 lahor 2 povjetarac 3 slabi vjetar 4 umjereni vjetar 5 umjereno jaki vjetar 6 jaki vjetar 7 vrlo jaki ili žestoki vjetar 8 olujni vjetar KRITERIJI ZA ODRE\IVANJE JAČINE VJETRA Dim se diže uspravno u vis. a vidljivost je znatno smanjena zbog morske prašine.1. more je lagano namreškano. brzina vjetra je između 5. u nas je takav vjetar razmjerno rijedak.2. a njiše se i lagana zastava. Tablica 3. počin u se stvarati veliki valovi. more je mirno i glatko kao zrcalo Vjetrulja se još ne pokreće te se smjer vjetra određuje po dimu.5 i 28.4 i 5. 43 9 jaki olujni vjetar 10 orkanski vjetar 11 jaki orkanski vjetar 12 . brzina vjetra je između 8. na moru se pojavljuju umjereni valovi istaknuto dugačkih oblika. suho lišće i papire s tla. na moru vrlo visoki valovi.6 i 3. onemogućuje hodanje protiv vjetra.2 i 20.4. brzina vjetra je između 13. kilometrima na sat (km/h). njiše manje grane na drveću. na moru mali valovi na kojima se počinju lomiti krijeste. brzina vjetra je između 24.9 m/s Izaziva ljuljanje malog lisnatog drveća.8 i 24. Beaufortova ljestvica za određivanje jačine vjetra. otežano je hodanje protiv vjetra. čovjek ga ne osjeća Osjeća se na licu. brzina vjetra je između 1.U tablici 3. a vjetrulja se pokreće.4. predočena je ukratko usporedna podjela vjetra s obzirom na brzinu (jačina) izraženu u metrima u sekundu (m/s). uz bijelo pjenušanje mora . krijeste valova spiralno se urušavaju.4 m/s Djeluje razorno i uzrokuje velike štete na većem području.4 m/s Čupa drveće iz zemlje te pravi veće štete na zgradama. brzina vjetra je između 3. mali valovi postaju sve dulji.5 i 32.1 m/s Njiše čitava debla i lomi velike grane.7 m/s Zuji na predmetima.6 m/s Vjetar koji pustoši.8 m/s Njiše veće lisnato drveće. brzina vjetra je između 28. u novije doba Beaufortova je ljestvica povećana za još pet stupnjeva.7 m/s Pomiče manje predmete. njišu se velike grane i teško je nositi otvoren kišobran.9 i 17. vrlo rijetka pojava. brzina vjetra je između 17. Radi visinskih vjetrova. lišće počinje treperiti. sa bijelim krijestama. čvorovima (kt) i u opisnoj Beaufortovoj ljestvici. morska prašina nošena je vjetrom dugim prugama.8 i 13. baca crijepove te uzrokuje manje štete na kućama. na moru su sitni valovi . na moru visoki valovi. tako da je mjera za najjači vjetar 17 bofora (orkanska brzina veća od 56 m/s). zastave i lišće su nepomični . brzina vjetra je između 10.5 i 7. javlja se morska prašina.3 m/s Lišće se neprekidno njiše i šušti.0 i 10.4 m/s Diže prašinu.

1 Vjetrovnica od 8 smjerova.1 prikazana je vjetrovnica od 8 smjerova. azimutom) od 0° do 360°.3). na hrvatskom.2 Jakost vjetra s obzirom na jačinu u boforima i brzinu izraženu u metrima u sekundi (m/s). 12 m/s v≤5 5.4.7 i 36. brzina vjetra je između 32. NE E SE 44 .5 6. za oznaku smjera vjetra upotrebljavat ćemo engleske kratice (tab. S obzirom na međunarodne norme i uporabu engleskog jezika u zrakoplovstvu. kilometrima na sat (km/h) i čvorovima (kt) Jakost vjetra slab umjeren jak olujan orkanski Beaufortova ljestvica 2. sjeverni vjetar puše sa sjevera.9 10. 3.3 4. N NW W SW S Sl. Dakle. odnosno.4.3. oznaka NE znači “North−East”. Smjer vjetra određuje se najčešće prema 8 strana svijeta (ili 16 ili 32) ili stupnjevima kruga obzora (tj. 11.5 ≤ v ≤ 8.9 m/s Tablica 3.4. Primjerice.orkan vrlo rijetka pojava. sjeveroistok.7 8.5 9 ≤ v ≤ 16 17 ≤ v ≤ 32 33 ≤ v km/h v ≤ 19 20 ≤ v ≤ 32 33 ≤ v ≤ 59 60 ≤ v ≤ 115 115 ≤ v čv (kt) v ≤ 10 11 ≤ v ≤ 17 18 ≤ v ≤ 32 34 ≤ v ≤ 64 64 ≤ v Smjer vjetra Kao smjer vjetra uzima se onaj smjer odakle vjetar puše.4. Na slici 3.

azimut istočnog vjetra je 90°.sjever J .4. azimut zapadnog vjetra je 270°.Tablica 3.West Na slici 3.2 Vektor sjeveroistočnog vjetra.zapad ENGLESKI N .3. azimut južnog vjetra je 180°. α) S (α = 180°) Sl. azimuti se broje od sjevera u smjeru kazaljke na satu.4.istok Z . 45 .East W .South E . azimuti se broje od sjevera u smjeru kazaljke na satu − azimut sjevernog vjetra je 0° (ili 360°).3. Kao što vidimo. N (α = 360° = 0°) W (α = 270°) V α E (α = 90°) V = V(v. a azimut nacrtanoga sjeveroistočnog vjetra je 45°.jug I .2 pokazan je vektor sjeveroistočnog vjetra V. Hrvatske i engleske kratice za strane svijeta koje služe i kao oznake za smjer vjetra HRVATSKI S . Kao što vidimo.North S . Taj vektor je jednoznačno određen brzinom v i azimutom α. Taj vektor je jednoznačno određen brzinom V i azimutom α.4.

Zastavica je usmjerena tako da pokazuje smjer odakle vjetar puše. a najjači tijekom poslijepodneva. • anemograf . Promatramo li prosječni vjetar na nekom mjestu. najpoznatiji anemometar je onaj kod kojeg se brzina vjetra određuje tako da se mjeri broj okretaja osovine na koju je okomito pričvršćeno nekoliko šupljih polukugli. dvije okomite dulje crte 20 čv. uglavnom od 13 do 15 sati.prijemnog i registrirajućeg.pokazivač smjera vjetra u obliku strijele koja rotira oko vertikalne osi ili u obliku napuhnute šarene vreće (česta na aerodromima zbog dobre uočljivosti) • anemometar .instrument koji bilježi i smjer i brzinu vjetra. prizemni vjetar se mjeri na 10 m visine iznad tla. Raznolikost smjera i brzine vjetra uzrokovana je. složenom topografijom ovog područja − tu su Alpe. Primjerice. Dinarsko gorje. najslabiji vjetar je tijekom noći. prije svega. Panonska nizina. ali to nije uobičajno u operativnoj prognozi vremena. jedan zacrnjeni trokutić 50 čv. jedna okomita crta 10 čv. može se vidjeti da prosječni smjer vjetra jako ovisi o obliku terena i učestalosti vremenskih tipova.3) − jedna mala kosa crta označuje 5 čv. To je vrlo promjenjiva veličina. Prizemni vjetar Pod prizemnim vjetrom podrazumijevamo gibanje zraka u sloju atmosfere uz tlo. jedna dulja i jedna kraća okomita crta 15 čv. Oznake za vjetar na meteorološkim kartama Na meteorološkoj se karti smjer i brzina vjetra predočuju pomoću posebnih znakova. mehanički sklop veže prijemni dio s pisajućim perima i satnim mehanizmom koji okreće bubanj s papirnatom trakom (anemogram). odnosno označuje azimut vjetra. Prijemni dio čine anemometar i vjetrulja. Prosječni dnevni raspon je između 1 i 3 m/s.4. Oznake na zastavici daju nam podatak o jačini vjetra u mjernim jedinicama koje se upotrebljavaju (sl. itd. Prema dogovoru. Sastoji se iz dva glavna dijela . Dakako. U prosjeku. Primjerice. Na anemogram se zapisuje brzina i smjer vjetra. 46 . itd. dok prosječna jačina vjetra ima izražen dnevni hod.3. između 02 i 05 sati.uređaj za određivanje brzine vjetra. nalik na zastavice. a registrirajući dio može biti mehanički ili elektronički sklop za bilježenje izmjerenih podataka o vjetru. Sredozemno more. dnevni hod stvarnog vjetra uvelike ovisi o trenutačnoj vremenskoj situaciji. vjetar se ponekad može prikazati i pomoću strelica. Jadransko more. Osim zastavicama.Mjerenje vjetra Uređaji za određivanje smjera i brzine vjetra su: • vjetrulja ili vjetrokaz .

4. Oduvijek je poznato da se određenim tipovima vremena mogu pridružiti i određeni tipovi vjetrova s obzirom na prevladavajući smjer na nekom području.3.N α 5 KT 25 KT 10 KT 50 KT 15 KT 75 KT Sl. Oznake na vjetar na meteorološkim kartama.3. Tako su najpoznatiji mjesni vjetrovi na Jadranu: • tramontana (sjeverni ili sjeverozapadni vjetar nakon prolaska fronte ili ciklone) • bura (sjeveroistočni) • levant (istočni) • jugo (jugoistočni) • oštro (južni) • lebić (jugozapadni) • pulenat (zapadni) • maestral (sjeverozapadni vjetar lijepog vremena) • burin (vjetar s obale) • zmorac (vjetar s mora) 47 .

naime. pog. Najpoznatiji je ljetni indijski monsun (jugozapadni vjetar) o čijoj pravilnosti pojavljivanja i intenzitetu u velikoj mjeri ovise životni uvjeti stanovništva indijskog potkontinenta. Uz etezije je obično vezano suho i vedro vrijeme. području. a u našem području i etezije. ali uglavnom kao slab. zmorac) i samih etezija. Etezije su sezonski vjetrovi koji nastaju pod utjecajem gradijenta tlaka zraka u južnoj Europi između azorske anticiklone (područje povišenog tlaka zraka iznad srednjeg i južnog Atlantika na sjevernoj hemisferi) i “Karači” depresije (područje sniženog tlaka iznad Indijskog oceana i jugozapadne Azije) u razdoblju između svibnja i rujna.1) 48 .Uz nazive mjesnih vjetrova u zagradama su naznačeni njihovi najčešći smjerovi. Tako će brzina i smjer stvarnog vjetra u razdoblju puhanja etezija biti rezultanta između lokalnih vjetrova (npr. itd. inače sušnom. Nad našim područjem etezije su najizraženije iznad Jadrana. Najpoznatiji vjetrovi opće cirkulacije atmosfere su pasati (engl. Etezije mogu dodatno pojačati lokalni danji vjetar s mora i ta je rezultanta poznata kao maestral. ali se mora naglasiti da nije svaki sjeveroistočnjak bura. donosi gotovo cjelokupnu godišnju količinu oborina tom. Etezije su iznad našeg područja često samo slabija sastavnica strujanja u kojim nadvladavaju mjesni vjetrovi.4. a ljeti s hladnijeg mora na toplije kontinente. jugo. Najpoznatiji regionalni vjetrovi su monsuni. jugoistočnjak jugo. Monsuni su vjetrovi koji zimi pušu s hladnijega kontinenta na toplije oceane. Ljetni monsun. a na otvorenom moru i umjeren osvježavajući sjeverozapadni vjetar. “trade winds". bura.

samo se oko 0. Budući da ova toplinska energija nije uzrokovala porast temperature tvari. Primjerice. međutim. Upravo ta energija ima vrlo veliku ulogu u atmosferskim olujama i značajno sudjeluje u prijenosu energije iz ekvatorijalnih prema polarnim krajevima. no. Agregatna stanja vode Voda se pojavljuje u tri agregatna stanja: • vodena para (plin) • tekuća voda (tekućina) • led (krutina) Otapanjem leda nastaje tekuća voda. dolazi do sniženja srednjeg molekularnog gibanja preostalog dijela tekućine. smrzavanjem vode nastaje led. što znači da se toj tekućini snizuje temperatura. Sličan proces oslobađanja latentne topline je i kod smrzavanja vode .3. (2260 kJ/kg . "Bijegom" pojedinih brzih molekula vode iz tekućine.001% te vode nalazi u atmosferi. Unatoč tome što u zraku ima razmjerno malo vode. kondenzacijom (ukapljivanjem) vodene pare nastaje tekuća voda. Tijekom agregatne promjene stanja neke tvari ulaže se određena količina topline koja. Kod ukapljivanja (kondenzacije) molekule vode moraju osloboditi energiju (latentnu toplinu kondenzacije) koja je jednaka apsorbiranoj latentnoj toplini za vrijeme isparavanja (2260 kJ/kg).tada se oslobađa jadnaka količina latentne topline kao ona koju smo uložili pri topljenju leda (334 kJ/kg). 2260 kilodžula energije potrebno je uložiti da se 1 kg vode pretvori u vodenu paru).5. 49 . Voda u atmosferi Zemlja je u velikoj mjeri vodeni planet. tekuću vodu i led. U slučaju prelaska tekuće vode u vodenu paru (isparavanja). tj. općenito je nazivamo latentna (znači: skrivena) toplina. a depozicijom (odlaganjem) vodena para prelazi izravno u led. a toplina koja se izmjenjuje sa zrakom pri promjeni agregatnih stanja ima znatne učinke na svakodnevne vremenske pojave. temperatura se neće mijenjati sve dok se ne otopi sav led. imamo li čašu ispunjenu ledom na 0°C i ako led zagrijavamo. a isparavanjem tekuće vode nastaje nevidljiv plin koji se naziva vodena para.kao vodenu paru. Najbolji primjer takvog ohlađivanja tekućine jest naš osjećaj kada izađemo iz kade ili mora – tada osjećamo hladnoću zbog vode koja se isparava na koži. Vodu u atmosferi možemo naći u sva tri agregatna stanja . Pod određenim uvjetima led može i izravno prijeći u vodenu paru prijelazom koji zovemo sublimacija. uložena je energija iskorištena za razbijanje unutarnje kristalne strukture leda što mi vidimo kao topljenje leda. Gdje je nestala ta toplina? U ovom slučaju. Obratno. sposobnost promjene njenih agregatnih stanja pri normalnim atmosferskim uvjetima je jedan od najvažnijih faktora atmosferskih procesa koji određuju naše svakodnevno vrijeme. ne uzrokuje odgovarajući porast temperature tvari. ta latentna toplina se troši na ubrzanje gibanja molekula vode čime se omogućava njihov bijeg s površine tekućine i prijelaz u stanje plina.

U našim krajevima volumni udio vodene pare u zraku pri tlu veći je zimi (14%) nego ljeti (4%). U atmosferi. jedno stablo jabuke može tijekom vegetacijskog razdoblja (oko šest mjeseci) ispariti u atmosferu oko 7500 litara vode procesom koji se naziva transpiracija. Postoji nekoliko veličina kojima se definira vlažnost zraka: • tlak vodene pare • apsolutna vlažnost • specifična vlažnost • omjer miješanja 50 . pri čemu se on malo zagrije. smanjuje. u prosjeku.U procesima sublimacije i depozicije uložena. jezera. Ta se pojava zove prehladna voda. dok se depozicijom stvara mraz na tlu ili kristali leda u oblacima. a više putem strujanja zraka (horizontalnom advekcijom i vertikalnom konvekcijom). Vodena para je nevidljiv plin koji se sastoji od molekula vode (H2O). Voda se u atmosferi pojavljuje u tekućem stanju i pri temperaturama znatno nižim od 0°C. voda i led šire se u atmosferi u manjoj mjeri difuzijom. Hidrološki ciklus Hidrološki ciklus je neprestano kruženje vode u prirodi. kristalima ili tijelima naglo smrzne. odnosno. molekule vodene pare ili vode pri prelasku u u tekućinu ili led otpuštaju latentnu toplinu velikim dijelom u okolni zrak. Primjerice. Procjenjuje se da je ukupna količina vode koja ulazi u hidrološki ciklus na cijelom planetu tijekom jedne godine oko 380 000 km3. Tako nastala vodena para u atmosferi dijelom prelazi kondenzacijom ili depozicijom u sićušne kapljice vode ili kristaliće leda. kondenzacije i smrzavanja. Voda se isparava s površine rijeka. Kada u atmosferi nastanu uvjeti za kondenzaciju. oslobođena latentna toplina jednaka je zbroju latentnih toplina topljenja i isparavanja. Pri kondenzaciji i depoziciji vodene pare ili smrzavanju vode u atmosferi. odnosno. Kada kapljice vode ili kristalići leda postanu u oblacima ili magli dostatno veliki dolaze ponovno kao oborina na površinu Zemlje. pri topljenju i sublimaciji leda ili isparavanju vode. vlažnog tla te biljnog pokrova. Vodena para. S porastom visine količina vodene pare se. ili sublimira s hladnih površina (leda i snijega). stvaraju se oblaci i magla. mora. molekule leda ili vode preuzimaju latentnu toplinu velikim dijelom od okolnog zraka pri čemu se zrak hladi. Vlažnost zraka je vrlo promjenjiva veličina. Njeno je svojstvo da se u dodiru s drugim kapima. Kapljice prehladne vode otkrivene su i na temperaturi ispod -40°C. Vlažnost zraka Pod vlažnošću zraka razumijeva se vodena para koja je prisutna u zraku.

odletjeti prema gore i nastaviti slobodno gibanje u zraku kao molekule vodene pare. Rosište (engl. no u meteorologiji je praktičnije koristiti tisuću puta manju jedinicu. U atmosferi je tlak vodene pare dio ukupnog tlaka zraka (tj. obično se označuje velikim slovom ″E″). SI jedinica za apsolutnu vlažnost je kg m-3. temperaturi mokrog termometra (engl. “wet-bulb temperature”). S obzirom na to da je riječ o slučajnom gibanju. a iskazuje se u Celzijevim stupnjevima. nego se vlažnost zraka određuje pomoću formule u koju se uvrštavaju mjerljive veličine. broj molekula vodene pare iznad površine vode neće se više mijenjati te kažemo da je postignut ravnotežni (ili maksimalni ili zasićujući) tlak vodene pare pri danoj temperaturi. Ta kinetička energija gibanja pojedinih molekula vode je dovoljno velika da one mogu svladati površinsku napetost. U početku ima više molekula koje idu prema gore nego prema dolje te će broj slobodnih molekula iznad površine vode rasti. psihrometrijska formula pomoću koje se tlak pare proračunava na temelju podatka o temperaturi zraka (engl. parcijalni tlak). “dew-point temperature” . neke molekule vodene pare vremenom se vraćaju prema dolje. Zamislimo da je u početnom trenutku u zatvorenoj posudi suhi zrak i voda i da se temperatura zraka i vode u posudi ne mijenja. tj. Računa se iz tlaka pare i temperature zraka. g m-3. U zasićenoj atmosferi temperatura mokrog termometra odgovara rosištu. “dry-bulb temperature”) i tzv. Ravnotežni tlak vodene pare je veći kod više temperature zraka. Mjera za tlak vodene pare je hPa ili mbar. Ravnotežni tlak vodene pare je maksimalno mogući tlak vodene pare pri nekoj temperaturi zraka. Temperatura mokrog termometra je najniža temperatura na koju možemo ohladiti mokru tkaninu kojom je omotan mokri termometar. Rosišna razlika ili deficit (D) je jednostavno razlika između temperature zraka t i rosišta td: D = t − td Apsolutna vlažnost zraka ili gustoća vodene pare je masa vodene pare koja se nalazi u jedinici volumena (1 m3) vlažnog zraka. Obični termometar (tzv. Nakon nekog vremena podjednak broj molekula vode će izlaziti iz vode i vraćati se u nju. Od tog trenutka. Razlikuju se stvarni tlak vodene pare (obično se označuje malim slovom ″e″) i maksimalni tlak vodene pare (još: ravnotežni ili zasićujući. a isparavanje se odvija sve do trenutka do kada uski sloj zraka neposredno uz samu tkaninu ne postane zasićen. ponovno u tekući medij. 51 . nema instrumenta koji bi izravno mjerio tlak vodene pare. Kod negativnih temperatura zraka ravnotežni tlak vodene pare je veći nad prehladnom vodom nego nad ledom.• • relativna vlažnost rosište ili rosišna razlika Tlak vodene pare je sila kojom molekule vodene pare djeluju na jedinicu površine. Za bolje razumijevanje stvarnog i maksimalnog tlaka vodene pare valja promotriti pobliže proces isparavanja. suhi termometar) i mokri termometar zajedno čine psihrometar. meteorologiji se često gleda vrijednost rosišne razlike. To je tzv. Temperatura zraka i vode određena je srednjom kinetičkom energijom gibanja molekula svakog medija. Ta tkanina se ohlađuje na već opisani način putem isparavanja vode. Umjesto rosišta. Rosište se određuje iz tlaka vodene pare. označuje se s td) je ona temperatura do koje je potrebno ohladiti zrak (pri istom tlaku!) da bi para koja se u njemu nalazi postigla stanje zasićenosti. Količina vodene pare u zraku ne može se izravno mjeriti.

1. 3. umjesto kg kg-1.2. tlaka i temperature zraka prijepodne 12. U Tab.1 2 3.5. Klasični higrometar radi na principu promjene duljine ljudske kose u ovisnosti o promjeni relativne vlažnosti. Prosječni dnevni hod relativne vlažnosti je obratan: minimum je oko podneva. svibnja 2003. 52 . SI jedinica za omjer miješnja je kg kg-1. Određuje se iz tlaka pare i tlaka zraka.Omjer miješanja je masa vodene pare po jedinici mase suhog zraka. Maksimalni tlak vodene pare. a maksimum oko izlaska Sunca. Specifična vlažnost (h) može se jednostavno izračunati iz omjera miješanja (q): h = q / (q + 1) Relativna vlažnost (oznaka r ili U) je omjer stvarno prisutne količine vodene pare i maksimalne količine vodene pare koju bi zrak mogao imati pri istoj temperaturi: stvarni tlak vodene pare r = ravnotežni tlak vodene pare % = E e % Promjena relativne vlažnosti može se vidjeti pomoću higrometra.1). Razlikuje se stvarni omjer miješanja (obično označen malim slovom q) od zasićujućeg omjera miješanja (obično se označuje velikim slovom Q). no u meteorologiji je praktičnije koristiti g kg-1. g kg-1. Zasićujući omjer miješanja (Q) u ovisnosti o temperaturi zraka (t). koristi se tisuću puta manja jedinica. Tablica 3. Za neprekidno bilježenje promjena relativne vlažnosti služi higrograf.5.5 7 47 Specifična vlažnost (h) je masa vodene pare koja se nalazi u jedinici mase (1 kg) vlažnog zraka. prikazana je satna promjena relativne vlažnosti. a ovisan je o temperaturi zraka tako da raste s porastom temperature (tab.5. Kao i kod omjera miješanja. u prosjeku imaju pravilan dnevni hod. t (°C) -40 -10 0 +10 +40 Q (g kg-1) 0.3. a minumum oko ponoći. Maksimalni tlak vodene pare ima maksimum oko podneva. Zasićujući omjer miješanja je masa maksimalno moguće količine vodene pare po jedinici suhog zraka. a time i relativna vlažnost.

• Dva jednaka volumena zraka (V1 i V2) s jednakom količinom vodene pare (q1 i q2). • Ako je relativna vlažnost 100%. a relativna vlažnost zasićenog zraka 100%.5.3 1017.4 1017. što je zrak suši.8 1015.Valja upamtiti: • Relativna vlažnost potpuno suhog zraka je 0%.9 27.8 14.05. to je deficit D veći. 12.0 1017.2 24. • Kad kažemo da zrak ima relativnu vlažnost 70%.6 20.2 53 .5 16. odnosno.8 26. tlaka i temperature zraka na meteorološkoj postaji Zagreb – Maksimir.4 1016. 12.2 14. svibnja 2003.9 1016.2003 Maksimir Termin (UTC) 00 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 Temperatura Relativna Tlak zraka zraka (°C) vlažnost (%) (hPa) 17.5 1017. tada je rosište td jednako temperaturi zraka t. to znači da zrak može primiti još 30% vodene pare prije nego što na istoj temperaturi postane zasićen. ali s različitom temperaturom (t1 < t2) imaju različitu relativnu vlažnost (r1 > r2). Obratno.1 18.2 Satna promjena relativne vlažnosti. Tab.9 1016.7 82 90 90 90 80 71 65 59 54 46 42 1017.1 1017.7 25.8 23. deficit D je jednak nuli.3.6 1015.

Do povišenja relativne vlage može doći na dva načina: povećanjem količine vodene pare u zraku ili sniženjem temperature zraka. smrzavanja vode i depozicije vodene pare u sićušne kristaliće leda). U stvarnoj atmosferi zrak nije čist .vlaknasto. Do stvaranja oblaka doći će samo uz visoku relativnu vlagu. Postoje i oblaci vertikalnog razvoja (olujni oblaci Cumulus i Cumulonimbus) koji se protežu i preko sve tri razine. ne zasjenjuju sunce i nikada ne daju oborine.visok nimbus . Molekule vodene pare imaju tendenciju taloženja na spomenute čestice koje zovemo jezgre ukapljivanja i jezgre smrzavanja.kišni oblak stratus . Koncentracija tih čestica mijenja se od mjesta do mjesta i tijekom vremena. sloj cumulus . koagulacije). Tako je. do oko 13 km u umjerenim širinama te do oko 8 km u polarnim krajevima. srednje (od 2 do 7 km) te na visoke (od 7 do 13 km). a svaki rod ima svoje međunarodno latinsko ime i odgovarajuću kraticu. Oblaci se dijele na deset osnovnih rodova. soli. tj. a općenito s visinom se smanjuje. S obzirom na visinu na kojoj se pojavljuje podnica oblaka. primjerice. vrste i odlike.stalno su prisutne i razne mikroskopski sitne čestice prašine. i ostale čestice iz prirodnih i umjetnih izvora. U trenutku kad tako narasle kapi ili kristalići pod utjecajem sile teže počnu padati. čuperak. gruda cirrus . pepela. Obično su na visinama od 7 do 12 km. pahulja Visoki oblaci su Cirrus (Ci) . iako u stvarnosti postoje i znatna odstupanja. kada je zrak blizu zasićenja vodenom parom. Tako su oblaci podijeljeni s obzirom na rodove. obliku i prema načinu nastajanja. 54 . proučavanja su pokazala da je teško postići spontano ukapljivanje. oblaci se dijele na niske (od tla do oko 2 km). Oblici oblaka definirani su u Međunarodnom atlasu oblaka na temelju razdiobe koju je odredila Svjetska meteorološka organizacija.pokrov. Međutim. Cirrocumulus (Cc) i Cirrostratus (Cs).gomila. peludi. Nakon što je došlo do ukapljivanja vodene pare u sićušne kapljice (odnosno.5. Njihova imena su često složenice od nekoliko latinskih riječi: alto . dakle u sloju troposfere gdje već ima vrlo malo vlage. Opažanja pokazuju da se oblaci mogu susresti na visinama od tla pa do oko 18 km u tropima. Svi se sastoje od sitnih heksagonalnih kristalića leda.1). vjerojatnost nastanka prizemne magle u istim uvjetima veća u blizini velikih gradova nego na prostranoj ravnici gdje nema ljudskih naselja. tj. smrzavanje i depoziciju u čistom zraku. usprkos visokoj relativnoj vlažnosti zraka. visoki oblaci su obično tanki. dolazi do njihovog međusobnog približavanja i spajanja u veće nakupine (tzv. u oblaku dolazi do stvaranja oborina. zauzimaju čitavu visinu troposfere (sl. dostatno sićušnih da lebde u zraku. 3. Kako nema uvjeta za njihov razvoj. Oblake je moguće razvrstati prema količini.Oblaci Oblak je vidljiva nakupina kapljica vode i/ili kristalića leda.

U srednje oblake ubrajamo Altocumulus (Ac) i Altostratus (As). Cirrocumulus često dolazi u kombinaciji sa Cs i Ci oblacima.3.5. ali može biti i sivkast. a u hladno doba godine od sitnih kristalića leda i snijega. Obično je bijele boje. 55 . Kroz njega se vidi Sunce i Mjesec. iako se ponekad mogu primijetiti virge (kiša koja ne dopire do tla). a obično nastaje sporim dizanjem velikih količina toplog zraka. ovisno o visini. Altocumulus čini slojasta nakupina većih grudastih oblaka. Cirrocumulus je visoki oblak sastavljen od nakupine malih grudica. Cirrostratus ima oblik prozirne bjelkaste koprene jednolično rasprostranjene po nebu.Sl. Možemo ih naći na visini od 2 do 7 km i velikim su dijelom sastavljeni od kapljica vode. što je znakovito pri približavanju ciklone. Altostratus se sastoji od običnih i prehladnih kapljica vode. Stoga u našim zemljopisnim širinama iz Ac nema oborina.1. koje su u narodu poznate kao “male ovčice”. a njegova prisutnost se raspoznaje i po optičkoj pojavi “halo”. Rodovi oblaka s obzirom na visinu pojavljivanja Cirrusi su obično u obliku tankih vlakana nepravilno rasprostranjenih po nebu. Ac je sastavljen uglavnom od prehladnih kapljica koje su presitne da bi svladale uzlazne zračne struje.

Daljnji vertikalni razvoj kumulusa daje takve grudaste oblake kojima je baza tamna. Stratus se može pojaviti i u obliku neurednih krpa (lat. a u hladno doba godine i pljuskove snijega. iako mogu nastati i prodorom hladnog zraka nad toplu podlogu.to su Cumulus mediocris oblaci. Cumulus (hrv. Kumulonimbus obično uvijek daje oborine: kišu. Kumulusi koji su već uobličeni u male grude nazivaju se Cumulus humilis. “nebulosus”) koji može dati rosulju. tako da je na nekoj razini temperatura česti jednaka temperaturi rosišta. U našim krajevima iz Ns uvijek pada jednolična oborina koja polako počne. a kad uzlazne struje oslabe i stanu.U našim krajevima iz altostratusa mogu pasti i znatnije količine oborina. ″stratokumulus″) je grudast slojevit oblak sastavljen od vodenih kapljica. U niske oblake ubrajaju se Stratus (St). pripadaju olujni oblaci Cumulus (Cu) i Cumulonimbus (Cb). ″kumulonimbus″) je grudasti oblak vertikalnog razvoja koji ima nisku bazu (može i ispod 800 m) i visok vrh (kod nas najčešće 12 km. Stratokumulus je vrlo sličan altokumulusu. hrv. primjerice. dok. Nimbostratus (Ns) je kompaktni oblačni sloj. a često ih zovemo i oblaci lijepog vremena. Daljnjim uzdizanjem zraka oblak raste vertikalno. pa su njegove grude veće. ″kumulus″) je lako raspoznatljiv oblak u obliku gruda. Takav razvoj tipičan je za ljetno vrijeme kada tijekom dana iz malih oblaka nastaju veliki. To su oblaci hladnog dijela godine kad se ohladi prizemni sloj. odnosno zrak u česti koja se diže postaje zasićen. Cumulonimbus (Cb. Daljnjim vertikalnim razvojem oblaka Cumulus congestus može prijeći u Cumulonimbus. u tropima može dati kišu. Stratus je plitki sivkasti sloj oblaka bez određenog oblika (lat. pa ih možemo naći svuda gdje su zadovoljeni uvjeti za takva 56 . ledene iglice ili zrnat snijeg. ali je niže. nalazi se podnica (donja baza) oblaka. Nastaje u statički nestabilnoj atmosferi pri pojavi dizanja vlažnog i toplog zraka. Prilikom dizanja vlažnog i toplijeg zraka. U našim krajevima iz stratokumulusa obično nema oborina. a vrh bijeli . a u tropima i do 20 km!). a isto tako polako prestane. “fractus”). ako se pojedinačna gruda u sloju može prekriti s tri prsta ispružene ruke. U oblake vertikalnog razvoja s donjom bazom ispod 2 km. čest zraka se hladi. Prvi grudasti oblaci koji se tek počinju stvarati zovu se Cumulus fractus i često su neurednog oblika. tuču. Prosječna visina donje baze cumulusa je između 800 i 1500 m. pljuskove. Za Cb oblake je karakteristično vrlo jako dizanje zraka i vrlo opasne turbulencije. Stratus može nastati i na navjetrinskoj strani planina pri polaganom dizanju zraka uz obronke planine u statički stabilnoj atmosferi. oblak se smatra stratokumulusom. a zimi od pahuljica. Na visini gdje počinje kondenzacija. Nimbostratus najčešće slijedi iz ili prethodi altostratusu. U statički nestabilnoj atmosferi Sc može bujati uvis i tako tijekom ljetnog dana od jutarnje manje nakupine Sc može nastati poslijepodnevni oblak vertikalnog razvoja s pljuskovima i grmljavinom. koji u povoljnim uvjetima mogu još narasti. Stratocumulus (hrv. gotovo kroz cijelu troposferu i tada je to Cumulus congestus oblak. Stratocumulus (Sc) i Nimbostratus (Ns). a gornjom bazom i iznad tropopauze. Magla je Stratus na tlu. oblak se tanji i nestaje. često debljine i nekoliko kilometara koji daje jake i stalne oborine. Po dogovoru. poput malih krpica.

com http://www. 3. Cb oblaci su najčešće sastavljeni od običnih kapljica u najdonjem dijelu oblaka.wolkenatlas. primjerice. postoje još i tzv. orografski oblaci (uslijed vertikalnih gibanja zraka blizu planine) i oblaci koji nastaju u tragu zrakoplova (uslijed pridodanih jezgara kondenzacije putem ispušnih plinova motora). Kumulonimbus oblak možemo općenito zamisliti kao vrlo složen sustav strujanja zraka.3) .warnerimages. Fotografije oblaka mogu se naći na Internetu na.de http://www. dok Stratus obično daje rosulju ili zrnat snijeg. a iznad toga od ledenih kristala. Vrsta i razvoj takvih oblaka ovisit će. što je jednostavno prikazati na meteorološkoj karti (tab.weather-photography. Istraživanja su pokazala da uzlazne struje mogu biti čak i 15 do 30 m/s. Zbog svoje vertikalne rasprostranjenosti. prije svega. tako da velike kišne kapi ili kristali leda mogu nekoliko puta prijeći oblak prije nego ispadnu van. Međutim.com 57 . no jake uzlazne struje sprečavaju njihovo padanje iz oblaka. Sve prethodno spomenute vrste oblaka mogu nastati iznad ravnog terena u zračnoj masi ili kod atmosferskih struktura (ciklone. fronte). Kod određivanja pokrivenosti neba oblacima. Količina oblaka procjenjuje se promatranjem neba tako da se gleda koliki je dio neba prekriven oblacima. U sinoptičkoj meteorologiji pokrivenost neba oblacima označuje se u osminama. razmjerno nezavisan od okoline U našim zamljopisnim širinama najviše oborina pada iz oblaka tipa Nimbostratus i Cumulonimbus.5. ovim web adresama: http://www. Kristali leda rastu razmjerno brzo u dodiru s prehladnim kapljicama.jaka vertikalna gibanja: u nestabilnoj zračnoj masi i u sustavu strujanja na atmosferskim frontama. što je dostatno za uzdizanje velikog putničkog zrakoplova. manja se važnost pridaje oblacima koji su bliže obzoru iz dva razloga: promatraču se čini da je nebeski svod prividno spljošten i zbog pojave prividnog prekrivanja dijelova neba bez oblaka s niskim oblacima koji su bliže promatraču. o statičkoj stabilnosti atmosfere. zatim od oko 2500 m visine od prehladnih kapljica.

Tablica 3.3.5. Prekrivenost neba oblacima izražena u osminama i odgovarajuće oznake na meteorološkoj karti. ZASTRTOST NEBA vedro OSMINE 0/8 OZNAKE pretežno vedro 1/8 pretežno vedro 2/8 malo oblačno 3/8 poluoblačno 4/8 poluoblačno 5/8 pretežno oblačno 6/8 pretežno oblačno oblačno 7/8 8/8 magla (nebo nevidljivo) 58 .

a nastaje u uvjetima kada je temperatura zraka bliska 0°C. Pada uglavnom iz Cb oblaka budući da se kristali leda tamo mogu dovoljno dugo zadrzati da narastu do znatnih veličina. Naime. Zrnca su prhka. pojavljuje se kiša koja se smrzava na tlu. a nastaju pri sudaru prehladnih kapljica. Također su nastala naglim smrzavanjem tako da je u njihovoj sredini ostao zarobljen zrak. Kiša je oborina sastavljena od kapi vode promjera većeg od 0. pa čak i naranče. Česta su izvješća o tuči veličine jajeta. nakon obilnijeg pljuska. “rainfall” ili “fallout”).”precipitation”) koristi se u hrvatskom meteorološkom nazivlju za sve pojave koje nastaju prelaskom vodene pare u tekuće ili kruto stanje. Solika je oborina slična snijegu. Što je temperatura zraka bliža nuli. pri čemu nema zarobljenog zraka. što je općepoznato kao zaleđivanje. obično iz oblaka Ns i Cu. Stoga. one se u dodiru s preprekom vrlo brzo smrzavaju. Pahuljice snijega su bijele boje budući da pri nagloj kristalizaciji u njima ostalje puno zarobljenog zraka. Rosulja je oborina sastavljena od sitnih kapljica promjera manjeg od 0. Zrnca solike mogu biti pravilne ili nepravilne kuglice promjera 2 do 5 mm. Ledena zrnca padaju iz Ns i Cu oblaka. a zrna leda mogu padati pojedinačno ili slijepljena u grude. Ledena zrnca su oborina sastavljena od prozirnih ili poluprozirnih okruglastih zrnaca leda.Oborine Riječ oborina (engl. odskaču od podloge i raspucavaju se. Ako rosulja pada iz magle. tada je visina tako nastalog sloja vode u posudi 1 milimetar. samo što zrnca nisu sastavljena od pravilnih heksagonalnih kristala. Tuča je oborina od pravilnih ili nepravilnih komada leda promjera većeg od 5 mm. 59 . a nastaju pri temperaturi od oko 0°C. pahuljice su veće i sklonije “slaganju” u veće nakupine. Često padaju zajedno sa snijegom ili kišom. Količina oborina je visina sloja oborinske vode iskazana u litrama po četvornom metru ili u milimetrima. Susnježica je pojava istodobnog padanja snijega i kiše. Uz te veće kapi. u slučaju prehladnih kapi pojavljuje se rosulja koja se smrzava na tlu (odnosno zaleđivanje). uslijed čega je solika bijele boje. Snijeg je oborina od ledenih razgranatih heksagonalnih kristala. ako prehladne kapi padnu na tlo. a u hrvatskom još i padaline (engl. Ako su kapi vode u prehladnom stanju. može se izmjeriti da je na nekoj postaji palo 32 l/ m2 ili 32 mm kiše. Oborine koje padaju nazivaju se hidrometeori. naziva se izmaglica. samo su zrnca sitnija. Primjerice. ako u posudu horizontalne površine 1m2 ulijemo 1 litru tekućine. Slično kao i kod kiše. Sugradica nastaje isto kao i tuča. mogu biti raspršene i manje kapljice. Zrnat snijeg je oborina od sitnih bijelih neprozirnih i duguljastih zrnaca promjera manjeg od 1 mm. Pada iz stratusa ili magle pri negativnim temperaturama zraka (inače bi bila rosulja).5 mm. promjera do 5 mm. lako se drobe. Uređaji za mjerenje količine oborina nazivaju se kišomjeri.5 mm koje su dostatno lagane da lebde u zraku. pa se tijekom pada do tla uspijevaju djelomice otopiti.

Ledene iglice su vrlo nježni nerazgranati kristali u obliku iglica. Budući da su ti kristali vrlo sitni, ledene iglice više lebde nego što padaju. Kristali se hvataju za podlogu, a mogu nastati i u vedrom zraku, ali pri vrlo niskim temperaturama. Rosa nastaje kondenzacijom vodene pare na predmetima kada temperatura zraka padne ispod temperature rosišta. Tada nastaju uvjeti za kondenzaciju viška vodene pare. Pri negativnim temperaturama, umjesto rose nastaje mraz. Tako nastali kristali leda sastavljeni su u lepezaste tvorevine. Ako su kristali leda međusobno odvojeni, nastaje inje. Kiša, snijeg i tuča mogu padati u obliku pljuska. Za pljusak je znakovito da naglo počne i naglo stane, uz velik intenzitet oborina. Pljusak može prijeći i u jednoliku oborinu. U tablici 3.5.3. predočene su slikovne oznake na meteorološkoj karti za oborine spomenute u ovom odjeljku. Osim oznaka za samu pojavu prisutnu u trenutku i na mjestu motrenja, koristan je podatak i o oborini u blizini mjesta motrenja (ako je na mjestu same meteorološke postaje nema) ili o oborini koja je tijekom prošlog sata padala i prestala do trenutka motrenja.

60

Tablica 3.5.3.

Oznake na meteorološkoj karti za razne vrste oborina

OBORINA
KIŠA KIŠA KOJA SE SMRZAVA ROSULJA ROSULJA KOJA SE SMRZAVA SNIJEG

OZNAKA

OBORINA
SUGRADICA

OZNAKA

SUSNJEŽICA

LEDENE IGLICE

ROSA

MRAZ

SOLIKA

PLJUSAK KIŠE

ZRNAT SNIJEG

PLJUSAK SNIJEGA

LEDENA ZRNCA

KIŠA U BLIZINI KIŠA U PROŠLOM SATU

TUČA

61

4. VRIJEME, ATMOSFERSKE TVOREVINE I POREMEĆAJI
Vrijeme je sveukupno stanje atmosfere na nekom mjestu u nekom vremenu. S obzirom na to da je meteorologija predmet zanimanja čovjeka od samih početaka civilizacije, već je odavno uočeno da u nižim zemljopisnim širinama stanje atmosfere uvelike ovisi o dobu dana ili godine. Tako južni europski narodi imaju jednu riječ za atmosfersko i satno vrijeme (npr. hrvatski “vrijeme” ; talijanski “tempo”; francuski “temps”), dok sjeverni europski narodi imaju zasebne riječi za ta dva pojma (engl.”time” i “weather” ; njem. “zeit” i “wetter”; ruski “vremja” i “pogoda”), što je vezano s podnebljem u kojemu ti narodi žive. Tek u posljednja dva stoljeća uspjeli smo na temelju boljih i povezanijih opažanja i mjerenja pojedinačnih meteoroloških elementa i općeg razvoja mehanike fluida, termodinamike i elektroničkih računala u velikoj mjeri razumjeti što se to doista događa u atmosferi. Danas u svakodnevnoj praksi meteorolog mora sagledavati sveukupno stanje atmosfere kako bi mogao predvidjeti promjene meteoroloških uvjeta u nekom vremenskom razdoblju iznad nekog područja. U ovom poglavlju govori se o atmosferi na temelju složenih odnosa između meteoroloških elemenata koje smo u prošlom poglavlju gledali svakog zasebno. Upravo poznavanje i razumijevanje tih složenih procesa na temelju stalnog praćenja stanja atmosfere, osnova je dijela meteorologije koja se naziva sinoptička meteorologija.

4.1

Opća cirkulacija atmosfere

Opća cirkulacija atmosfere je globalno strujanje zraka uzrokovano: • razlikom u temperaturi zraka između ekvatora i polova (zbog razlike u primitku solarne radijacije) • rotacijom Zemlje oko osi (djelovanje Coriolisove sile na tijela u gibanju) • revolucijom Zemlje (izmjena godišnjih doba) • nejednolikom razdiobom kontinenata i oceana • nejednolikim grijanjem zraka od oceana. Razlika u temperaturi zraka između ekvatora i polova posljedica je nejednolike razdiobe solarne radijacije koja stiže do Zemljine površine. Količina solarne radijacije koja stiže u ekvatorijalno područje je takva da uzrokuje stalno grijanje tog dijela planeta. Stoga se kaže da je za ekvatorijalno područje toplinski obračun pozitivan (toplinski obračun je rezultat razlike primitka i gubitka toplinske energije u nekom vremenskom razdoblju). Količina solarne radijacije koja stiže na polarna područja je puno manja ili nikakva (tijekom polarne noći), a toplinski obračun je, iz više razloga, negativan. Namjera opće cirkulacije atmosfere je izjednačavanje stanja, dakle odvođenje topline iz ekvatorijalnih u polarne krajeve. Kada Zemlja ne bi rotirala, kada ne bi bilo godišnjih doba i kada bi cijela

62

Puhali bi samo meridionalni vjetrovi i to tako da bi se oko ekvatora zrak dizao uvis te u višim slojevima atmosfere strujao od ekvatora prema polu. postoji nekoliko cirkulacijskih ćelija (Hadleyeva. tada bi opća cirkulacija atmosfere bila vrlo jednostavna.bila pokrivena oceanima. dok na području iznad kojeg prevladavaju silazna vertikalna gibanja prevladava povišeni tlak zraka. pa umjesto meridionalnog strujanja (strujanje po istoj zemljopisnoj duljini) u dvije hemisferske zrcalno simetrične jednostavne cirkulacijske ćelije. U stvarnosti je opća cirkulacija puno složenija. Područje visokog tlaka na oko 30°N zemljopisne širine na Atlantiku naziva se Azorski maksimum (još i: “konjske širine” .1. engl.) Slika 4. a na Tihom oceanu Aleutski minimum.1. Područje niskog tlaka na oko 60°N zemljopisne širine na Atlantiku naziva se Islandski minimum. Ferrelova.”roaring forties”). tamo gdje prevladavaju uzlazna vertikalna strujanja uglavnom je sniženi tlak zraka. Tako bi se zatvorila planetarna cirkulacija u vertikalno zatvoreno kružno strujanje koje se u meteorologiji naziva cirkulacijska ćelija. polarna) gdje vjetrovi imaju jaku zonalnu komponentu (Sl. Tako pojedina područja imaju i svoja posebna imena. Naime. a na južnoj hemisferi područje izme|u 40°S i 60°S “hučne četrdesete” (engl. 63 . Nad polovima zrak bi se spuštao i zatim pri tlu puhao od polova prema ekvatoru. Pojednostavnjena slika opće cirkulacije atmosfere na presjeku sjeverne hemisfere Proučavanja su pokazala da prosječno globalno stanje atmosfere koje opisuje opća cirkulacija atmosfere odgovara prosječnoj globalnoj razdiobi tlaka zraka pri tlu. “horse latitudes”). Ekvatorijalni pojas tišine u engleskoj literaturi naziva se još i “Doldrums”.1.1.4.

Zimski je monsun (sjeveroistočni vjetar) suh. Uzroci intenzivnih El Niña još nisu poznati. godine. iako puno manje izražena i manje poznata. Stoga. Pojavljuje se obično u lipnju. Najpoznatija južna oscilacija dogodila se u razdoblju 1982/1983. osobito zimi. kada su česti prodori vlažnog i hladnijeg zraka s Atlantika nad već zagrijano europsko kopno. Najpoznatiji monsuni pušu između obala Azije i Indijskog oceana te Kineskog mora. o kojima uvelike ovisi žetva u tim područjima. a na južnoj . “dijete” budući da se pojavljuje obično svake godine oko Božića). kratica ITC). Na sjevernoj polutki to su sjeveroistočni vjetrovi. dolazi do jakog rashlađivanja nad središnjim dijelovima kontinenta čime se stvaraju uvjeti za pojavu sezonskih prostranih područja povišenog tlaka zraka (primjerice. zove se ekvatorijalna fronta ili intertropska zona konvergencije (engl. Upravo činjenica da je to ujedno i područje najintenzivnije konvektivne naoblake na planetu. U području puhanja pasata vrijeme je uglavnom vedro. “intertropical convergence zone”. no posljedice te pojave već se sustavno istražuju. Slična pojava. Oceani su bolji čuvari toplinske energije nego kontinenti − sporije se griju. Pasati Pasati su postojani vjetrovi i po smjeru i po brzini. Monsuni Na opću cirkulaciju atmosfere znatno utječe i nejednoliko zagrijavanje prizemnih slojeva zraka uslijed različitih svojstava podloge velikih dimenzija. sibirska anticiklona). Uslijed razlike u temperaturi iznad kontinenta i oceana pušu periodički vjetrovi poznatiji pod imenom monsuni. Uočeno je da se svakih 3 do 10 godina u Tihom oceanu izrazito pojača zapadna topla morska struja koju stanovnici Južne Amerike zovu El Niño (španj. europski je monsun. Područje oko ekvatora gdje konvergiraju pasatna strujanja. U Indiji je ljetni monsun (lipanj − rujan) jače razvijen nego zimski i tada vlažan i topao zrak s Indijskog oceana donosi obilne kiše. Utjecaj oceanskih struja na atmosferu Novija istraživanja pokazala su da se ne mogu zanemariti ni utjecaji oceanskih toplih i hladnih struja na atmosferska gibanja.Opisana slika opće cirkulacije atmosfere mora se još upotpuniti s činjenicom da zbog nagnutosti Zemljine osi na ekliptiku postoje i godišnja doba te se tako i tijekom godine nabrojeni sustavi pomiču sa Suncem malo prema jugu (zimi) ili prema sjeveru (ljeti). Ljeti na sjevernoj hemisferi monsun puše s hladnijeg mora na toplije kopno (zimi je obratno).jugoistočni. Prilikom jakog zagrijavanja oceana tijekom pojave intenzivnog El Niña dolazi do znatnih poremećaja u prizemnom polju tlaka nad čitavim prostranstvom Tihog oceana. a oborina ima malo. One mogu toliko promijeniti termodinamičke uvjete u atmosferi nad nekim većim područjem da mogu izazvati poremećaje u općoj cirkulaciji atmosfere. 64 . zbog čega su vremenske prilike u gotovo cijelom svijetu bile ekstremne: od velikih poplava i nevremena do katastrofalnih suša. Ta periodična promjena prizemnog polja tlaka nad Tihim oceanom poznata je pod imenom južna oscilacija (the Southern Oscillation). pri čemu se osjetno mijenjaju i zračne struje. ali se i sporije hlade. a koje se podudara s područjem ekvatorijalnog minimuma. budući da puše od kopna prema moru. omogućuje nam jednostavno raspoznavanje trenutačnog položaja ITC pomoću slika s meteoroloških satelita.

Vremenske prilike na nekom području ovise u velikoj mjeri o svojstvima prisutne zračne mase. s obzirom na vrstu i temperaturu podloge izvorišnih područja. masa koja je toplija od podloge . a po visini od 1 do 10 km. dok svojstva same zračne mase ovise. Tijekom premještanja zračne mase dolazi i do njezine transformacije. U prosjeku. Tako se razlikuje nekoliko vrsta zračnih masa: • arktička (ili antarktička) • polarna • tropska • ekvatorijalna Ovisno o termodinamičkim svojstvima. a i stvarni vjetrovi često jako odstupaju od ove idealizirane sheme globalnog strujanja. opća cirkulacija atmosfere puno je složenija. Budući da se zrak u atmosferi stalno giba. o temperaturi i vlažnosti zraka.2 Zračne mase Zračna masa je dio atmosfere koji u duljem vremenskom razdoblju zadržava određena svojstva. zračne se mase dijele na tople.U ovom odjeljku objašnjena je pojednostavnjena slika opće cirkulacije atmosfere. U stvarnosti. Izvorišna područja zračnih masa Područja planeta gdje zračne mase poprimaju određene karakteristike. budući da nailaskom na novi tip podloge zrak poprima i neka svojstva te nove podloge. dok masa koja ima podjednaku temperaturu s podlogom . Zračne se mase u prvom redu dijele s obzirom na zemljopisnu širinu izvorišnog područja. zračne mase mogu biti stabilne ili nestabilne. 65 . s obzirom na termodinamička svojstva zraka. hladne i neutralne. Osnovni uvjet je da zrak nad tim područjima boravi dostatno dugo kako bi poprimio svojstva podloge. prije svega. Zračna masa koja je hladnija od podloge naziva se hladna zračna masa. 4. nazivaju se izvorišna područja zračnih masa. S obzirom na temperaturu podloge. zračna masa zauzima nekoliko milijuna kubičnih kilometara: po horizontali se rasprostire na oko milijun četvornih kilometara.topla zračna masa. Vrste zračnih masa Postoji nekoliko usporednih podjela zračnih masa koje nam pomažu u njihovu boljem opisivanju: s obzirom na zemljopisnu širinu izvorišnog područja. tako se premještaju i zračne mase.neutralna zračna masa. a prostire se iznad nekoga većeg područja. a ovisno o mjestu nastajanja dijele se na kontinentalne (nastale iznad kopna) ili maritimne (nastale iznad mora).

traju neko vrijeme i onda nestaju. Premještanje tih frontalnih ploha obično promatramo pomoću prizemnih sinoptičkih karata. zapravo. Što je fronta jače izražena. u velikoj mjeri ovisi o stabilnosti zračnih masa koje razdvaja pripadna fronta. to je frontalna zona uža. razmjerno uski sloj zraka prijelaznih obilježja. ona je.1. trodimenzionalni. 4. Prosječni nagib fronte je od 1:10 do 1:100.Kada hladna zračna masa naiđe na topliju podlogu.3. njezin se prizemni sloj grije te tako ona postaje nestabilna. njegov se prizemni dio hladi te zračna masa postaje stabilna. Primjerice. To je. U prilog frontogenezi djeluju: • dugotrajna konvergentna strujanja • dugotrajna diferencijalna zagrijavanja Proces slabljenja ili nestanka fronte naziva se frontoliza. kada zimi hladan zrak iz unutrašnjosti Hrvatske s burom prodre na Jadran. Na slici 4. 66 .3. kada sa slabim jugozapadnim i južnim vjetrovima u unutrašnjost Hrvatske pritječe topao (i vlažan) zrak sa Sredozemlja. a promjena meteoroloških elemenata naglija. Atmosferske fronte. ovisno o količini vlage. prikazan je shematizirani vertikalni presjek kroz frontu. vertikalni nagib frontalne plohe veći. Atmosferske fronte Atmosferska fronta je prijelazno područje između dviju zračnih masa. Kada topao zrak naiđe na hladniju podlogu. primjerice. Iako se fronta ucrtava na meteorološku kartu kao crta. kao i ostali atmosferski sustavi imaju svoj životni vijek − nastaju. Tada se stvara inverzija na vrhu prizemnog ohlađenog sloja te se pojavljuju povoljni uvjeti za stvaranje prizemne magle ili niskih stratus oblaka. Ta presjecišta imaju oblik dugačkih i uskih zona pri čemu su promjene meteoroloških elemenata i pojava mnogo veće u smjeru okomito na frontu nego uzduž nje. u stvari. Na njima se fronte opažaju kao presjecišta frontalne plohe sa Zemljinom površinom. koji se približno može promatrati i kao granična ploha između dviju zračnih masa. Kao što vidimo atmosferska fronta je nagnuta od toplog prema hladnom zraku. tada on nad Jadranom postaje nestabilan te se javljaju Cu i Sc oblaci. Proces stvaranja ili jačanja fronte je frontogeneza. U prilog frontolizi djeluju: • dugotrajna divergentna strujanja • termičko izjednačivanje zračnih masa. osobito frontalna naoblaka i oborine. Takva je pojava u našim krajevima poznata. Vrijeme u blizini fronte. prijelazno područje široko nekoliko kilometara do nekoliko desetaka kilometara gdje se mijenjaju razni meteorološki elementi.

Vertikalni presjek kroz atmosfersku frontu.karakterističan zemljopisni položaj u okviru opće cirkulacije atmosfere .4. Vrste atmosferskih fronti Atmosferske fronte možemo promatrati s obzirom na: . Danas se zna da su fronte vrlo složeni atmosferski sustavi.termodinamičke značajke zračnih masa . te usporiti (nailaskom na područje većega prizemnog trenja) ili ubrzati (nailaskom na područje slabijeg prizemnog trenja). Omjer Z : L je od 1 : 10 do 1 : 100. Tako lokalna strujanja (termička ili mehanička) mogu frontu dodatno pojačati (uslijed lokalnih frontogenetičkih utjecaja) ili oslabiti (osobito u zavjetrini prilikom strujanja zraka preko planina).3. razlikuju se: • topla fronta • hladna fronta • okludirana fronta S obzirom na brzinu premještanja postoji: 67 .FRONTA 0° C TOPAO ZRAK HLADAN ZRAK Z L Sl. Uz njih mogu biti vezani i drugi atmosferski poremećaji koji često uzrokuju transformaciju same fronte. Najpoznatije atmosferske fronte u okviru opće cirkulacije atmosfere na našem planetu su: • polarna fronta • arktička fronta • intertropska zona konvergencije ITC.1.brzinu kretanja . Fronta je uvijek nagnuta od toplog prema hladnom zraku. S obzirom na termodinamičke značajke zračnih masa.dio troposfere koji zauzimaju.

3. Okludirana fronta nastaje kada hladna fronta sustigne toplu.2). Sporopokretna fronta je ona koja napreduje brzinom manjom od 30 km/h.• stacionarna fronta.3. ali različitih izvornih područja. i to na taj način da se klin hladnog zraka podvlači pod topli zrak. Nailazak tople fronte obično se osjeća kao zatopljenje. Visinska fronta je fronta koja ne dopire do tla. Većina atmosferskih poremećaja (ciklone) umjerenih širina posljedica su valnih poremećaja na polarnoj fronti. Pod pojmom prizemne fronte obično se podrazumijeva presjecište frontalne plohe s tlom. Na prizemnoj sinoptičkoj karti nema posebne oznake. Intertropska zona konvergencije ili ekvatorijalna fronta je granično područje između dviju sličnih (ekvatorijalnih) zračnih masa. za toplu frontu. dok se topla zračna masa povlači. tako je intertropska zona konvergencije primjereniji naziv ovom prijelaznom području nego intertropska fronta. • sporopokretna fronta • brzopokretna fronta S obzirom na dio troposfere koji zauzimaju. Na prizemnoj sinoptičkoj karti stacionarna fronta se prikazuje kao crta na kojoj su ucrtani naizmjence polukružići usmjereni prema hladnom zraku i trokutići usmjereni prema toplom zraku (sl.3. Na prizemnoj sinoptičkoj karti topla fronta se označuje crvenom bojom kao crta s popunjenim polukružićima okrenutim prema smjeru napredovanja toplog zraka (sl. što se na prizemnoj meteorološkoj karti prikazuje kao crta s popunjenim trokutićima za hladnu frontu ili polukružićima. Na prizemnoj sinoptičkoj karti hladna se fronta označuje plavom bojom kao crta s popunjenim trokutićima okrenutim prema smjeru napredovanja hladnog zraka (sl. Nailazak hladne fronte obično se osjeća kao zahlađenje.2). 4. Na prizemnoj sinoptičkoj karti okluzija se označuje ljubičastom bojom kao crta sa spojenim polukružićem i trokutićem usmjerenima prema pravcu napredovanja okludirane fronte (sl. Brzopokretna fronta je ona koja napreduje brzinom većom od 30 km/h.2. 4. pri čemu se topao zrak diže uvis.3. iako može bitno utjecati na stabilizaciju ili destabilizaciju vremena. Topla fronta nastaje kada napreduje topliji zrak pri čemu se topao zrak uzdiže iznad klina hladnog zraka koji se postupno povlači.2). govori se o stacionarnoj fronti. a može zauzimati i čitavu visinu troposfere. 4. Najveća zabilježena brzina neke fronte je oko 60 km/h. Hladna fronta nastaje kada napreduje hladna zračna masa. Ako nema uočljivog napredovanja bilo toplog ili hladnog zraka. Nalazi se sjevernije od polarne fronte. Na prizemnoj 68 .). Kako su temperatura i vlažnost ekvatorijalnih zračnih masa podjednake. Zimi se ponekad može naći i u umjerenim zemljopisnim širinama. Ona je obično slabija od prizemnih fronti. 4. Na prizemnoj sinoptičkoj karti nema posebne oznake. fronte mogu biti: • prizemne • visinske Polarna fronta je granično područje između polarne i tropske zračne mase. Prizemna fronta se rasprostire od tla do neke visine u troposferi. Arktička fronta je granično područje između polarne i arktičke zračne mase.

69 . no pad tlaka zraka nakon prolaza fronte je ipak puno blaži.3.2. a nakon fronte sjeverozapadni ili sjeveroistočni.sinoptičkoj karti visinska fronta se prikazuje slično kao i hladna/topla fronta. prilikom približavanja fronte na nekom mjestu tlak pada. osim ovakve najčešće promjene. no porast je ipak osjetno jači nakon prolaska fronte.3. 4. tlaka i temperature zraka pri prolazu fronte iznad Zagreba . Na slici 4. Općenito.2).3. prikazana je promjena smjera vjetra. HLADNA FRONTA TOPLA FRONTA VISINSKA HLADNA FRONTA VISINSKA TOPLA FRONTA STACIONARNA FRONTA OKLUZIJA Sl. Međutim. ali se trokutići/polukružići ostavljaju nepopunjenima (sl. a nakon prolaska fronte raste.4. Ovakva promjena tendencije tlaka zraka posljedica je karakterističnog oblika polja tlaka oko same fronte. Vidi se da prije fronte puše jugozapadni vjetar.3. tlak se može i drukčije mijenjati. Oznake za fronte na meteorološkoj karti Mjesna promjena vremena pri prolasku atmosferske fronte Pri prolazu fronte preko nekog mjesta barograf bilježi karakteristične promjene tlaka (tendenciju). osobito ako na vrijeme istodobno utječe i neki prostraniji i intenzivniji atmosferski sustav. Tako barograf može i prije i poslije prolaska fronte bilježiti pad tlaka zraka. Može biti i obratno: barograf bilježi porast tlaka zraka i prije i poslije fronte.

iz fizikalnih razloga. oborine i ostale pojave. naoblaku. 4. mora se analizirati horizontalna promjena pojedinih meteoroloških elemenata. Naime. vjetar mijenja smjer u smjeru kazaljke na satu.Sl.promjenu vjetra. promjenu tlaka i oblik polja tlaka.3.). odnosno u dolinama niskog tlaka zraka. Promjena smjera vjetra.3. područje na karti gdje je najjača promjena temperature zraka odgovara području gdje će se ucrtati fronta.3.4.4. Već iz same definicije frontalne plohe proizlazi da položaj fronte možemo procijeniti na temelju horizontalnih gradijenata temperature zraka. Na sjevernoj hemisferi. pri prolasku fronte preko nekog mjesta. fronte mogu nastati samo tamo gdje je vrtložnost vjetra ciklonalna (u smjeru obratno od kazaljke na satu). u koje ovdje nećemo ulaziti. Za točnije određivanje položaja valja promatrati i ostale parametre . tlaka i temperature zraka pri prolazu hladne fronte iznad Zagreba Dijagnoza fronte na meteorološkoj karti Kako bi se odredio položaj fronte na meteorološkoj karti. Dakle. 70 . Tako izobare povučene kroz frontu moraju činiti kut manji od 180° na strani prema niskom tlaku (sl.

a anticikloliza je proces slabljenja i nestajanja anticiklone. Na prizemnoj meteorološkoj karti tada možemo nacrtati zatvorene izobare pri čemu je najviši tlak u sredini. a smjer vjetra oko središta anticiklone je u smjeru kazaljke na satu (na sjevernoj hemisferi) uz lagani otklon od središta prema rubu anticiklone (sl.4. 4. Prije fronte je topao zrak i puše jugozapadni vjetar.4.W NIZAK TLAK P − ∆P E P − ∆P P HLADAN ZRAK P + ∆P TOPAO ZRAK P P + ∆P VISOK TLAK Sl.Tada je u našim krajevima velika vjerojatnost ljeti za vedro vrijeme. Slično kao i kod fronte. Dakle. Vrijeme u anticikloni Stabilne vremenske prilike u anticikloni posljedica su spuštanja zraka iznad središta. Promjena smjera vjetra. a nakon fronte dolazi hladan zrak uz sjeverozapadni vjetar.4.1). anticiklogeneza je proces stvaranja i jačanja anticiklone. Anticiklone Anticiklona je područje povišenog tlaka zraka. tako se i kod anticiklone definiraju pojmovi anticiklogeneze i anticiklolize. 4. tlaka i temperature zraka pri prolazu fronte (fronta se giba od zapada prema istoku). a zimi za stvaranje 71 .3.4.

a obično ga možemo promatrati kao izduženi krak udaljene anticiklone. 4.4.4. Greben Na meteorološkim kartama često imamo područje povišenog tlaka zraka i anticiklonalno usmjerene prizemne vjetrove.1 Shematizirani prikaz anticiklone na sjevernoj hemisferi 72 . no ipak ne možemo nacrtati zatvorene izobare. U slučaju jače izraženog spuštanja zraka adijabatički učinci zagrijavanja pri spuštanju mogu biti glavnim uzročnikom jačeg otopljenja pri tlu. Takvo područje povišenog tlaka naziva se greben (sl.prizemne magle ili niske stratusne naoblake. A p+∆p p p−∆p Sl.4.2).

4.4.1000 990 980 C CIKLONA 1010 1020 1020 DOLINA SEDLO GREBEN 1030 1000 A GREBEN C A DOLINA 1020 1030 Sl.2. Shematizirani prikaz prizemnog polja tlaka s izobarama 73 .

Međutim. Na prizemnoj meteorološkoj karti tada možemo nacrtati zatvorene izobare pri čemu je najniži tlak u sredini. Naime. Ciklone Ciklona je područje sniženog tlaka zraka. Ciklone se po pravilu kreću od zapada prema istoku (uz dodatnu sjevernu ili južnu koponentu). kada bi se vrijednosti izobara shvatile kao topografija.4. Na vrhu i dnu slike prikazani su vertikalni presjeci kroz ciklonu: na presjeku CD sjeverno od središta ciklone i na presjeku AB južno od središta ciklone. tada bi se dobio oblik nalik na sedlo (engl.2. Zbog vertikalnih uzlaznih gibanja u središtu ciklone. Prizemni vjetar i vertikalna gibanja u cikloni Na slici 4. U sredini slike prikazana je horizontalna razdioba toplog (T) i hladnog (H i HH) zraka s pripadnim frontama te prostorna razdioba oborina (iscrtkano područje). Vrijeme u cikloni Na slici 4. što se naziva retrogradno gibanje.5. ”col”) kao što je prikazano na slici 4. Najnovija istraživanja pokazala su da je i područje Jadrana također ciklogenetičko područje. Proces stvaranja i jačanja ciklone naziva se ciklogeneza.4. dok je cikloliza proces slabljenja i nestajanja ciklone. postoje iznimke kada se ciklona kreće od istoka prema zapadu.2. ali i da su vremenski procesi na hladnoj fronti intenzivniji i opasniji. Proučavanja su pokazala da na Zemlji postoje područja gdje se ciklone stvaraju puno češće nego drugdje: primjerice. 74 . Prizemno strujanje je kružno ciklonalno (obratno od kazaljke na satu na sjevernoj hemisferi) i usmjereno je prema središtu ciklone.5. iako su tamo nastale ciklone po pravilu manjih dimenzija (ali ne i manje intenzivne!) nego one nastale u zapadnom Sredozemlju. Opće je pravilo da je područje oborina na toploj fronti prostranije od područja oborina na hladnoj fronti. prikazana je idealizirana shema prizemnog vjetra i razdiobe tlaka zraka u cikloni. Sedlo Kada je na meteorološkim kartama naše područje istodobno između dvije anticiklone i dvije ciklone. velika je vjerojatnost za stvaranje oblaka i oborina. tada se takav oblik polja naziva sedlo. prema području niskog tlaka zraka. tj.5. prikazane su vremenske prilike u cikloni umjerenih širina na sjevernoj hemisferi. Konvergencija prizemnog strujanja praćena je dizanjem zraka u središtu ciklone. a smjer vjetra oko središta ciklone je obratno od smjera kazaljke na satu (na sjevernoj hemisferi) uz lagani otklon od ruba prema središtu ciklone. sjeverni Atlantik i Genovski zaljev u Sredozemlju.1.

C p−∆p p p+∆p Sl. Shematizirani prikaz ciklone na sjevernoj hemisferi 75 .4.5.1.

4. Vrijeme u cikloni – shematizirani prikaz T H B kiša As 76 .3.5.Ci As Ns Cs HH C kiša H D D C H HH A B T T = topao zrak H = hladan zrak HH = jako hladan zrak Ci Cs Cb Ns HH A pljuskovi Sl.

b 3.1. Tako nastalo valno gibanje u slobodnoj atmosferi ima podjednake posljedice za zračni promet kao i planinski i zavjetrinski valovi. U literaturi se planinski i zavjetrinski valovi ponekad nazivaju i stojni valovi. a lokalno mogu pridonijeti razvoju ili ublažavanju nekog atmosferskog procesa (npr. 77 . kao što je to npr.4. slika 4.”lee waves”). lokalna strujanja zraka mogu se podijeliti na : • termička • dinamička U oba slučaja važnu ulogu ima nejednolikost podloge. stabilna atmosfera i jako smicanje vjetra. strujanje planina−dolina i termička konvekcija. No. Kod dinamički uzrokovane lokalne cirkulacije uglavnom razlikujemo strujanja s obzirom na način prelaska zraka oko ili preko planinskih prepreka.6. osim planinskih i zavjetrinskih valova u slobodnoj atmosferi.1. zračna struja poprimi vertikalno valovito gibanje. Kod termički uzrokovane lokalne cirkulacije u osnovi se razlikuju tri tipa strujanja: strujanje more−kopno. bez obzira na mehanizam nastanka). Pri strujanju zraka preko planina. Pri nailasku zraka na planinsku prepreku zrak može: 1. potrebno je spomenuti da valovita strujanja u atmosferi mogu nastati i iznad ravnih područja bez planina. “blocking”). “mountain waves”). ali uz određene atmosferske preduvjete. sa strane zaobići planinu . Zavjetrinski vjetrovi pripadaju u širu skupinu katabatičkih vjetrova (katabatički vjetar je vjetar koji puše niz obronke planine. lokalni razvoj kumuliformne naoblake).1. Najpoznatiji dinamički katabatički vjetrovi u Hrvatskoj su bura i fen. Lokalno strujanje zraka Vrste lokalnog strujanja zraka S obzirom na mehanizam nastanka.a 2.c Osim strujanja zraka preko i oko izoliranih planina i planinskih lanaca. Pri prelasku zraka preko planine. zaustaviti se i nagomilavati u navjetrini (engl. budući da je njihov položaj u odnosu na planinu više-manje stalan. često dolazi i do pojačanih zavjetrinskih vjetrova. Takva strujanja uglavnom su uočljiva tijekom stabilnih anticiklonalnih vremenskih prilika. tada se ta pojava naziva planinski val (engl. a ako je valno gibanje zraka raprostranjeno i u zavjetrini.6. tada se ta pojava naziva zavjetrinski valovi (engl. visina mnogih planinskih lanaca usporediva je sa znatnim dijelom atmosfere gdje se događaju vremenske promjene (troposfera). Naime. može se promatrati i prizemno strujanje zraka koje se u velikoj mjeri prilagođava izgledu topografije nekog područja. Ako se to valovito gibanje zraka zadrži iznad ili u neposrednoj blizini planine. slika 4.6. slika 4. prijeći preko planine.6. Planine na našem planetu imaju vrlo velik utjecaj na strujanje zraka i općenito na vrijeme.

(a) (b) (c) Slika 4.1.6. Pri nailasku zraka na planinsku prepreku zrak može: a) zaustaviti se i nagomilavati u navjetrini (tzv. bloking) b) preći preko planine c) horizontalno zaobići planinu 78 .

a pokazan je razvoj lokalne termičke cirkulacije između mora i kopna tijekom sunčanoga ljetnog dana. U našem primorju takvo dnevno strujanje zraka poznaje se kao osvježavajući povjetarac s mora. zvan “zmorac” ili “danik”. Tako se razvija osvježavajući noćni povjetarac s kopna na more koji je u našem primorju poznat kao “burin” ili “noćnik”. Uslijed toga se iznad kopna pojave lokalna uzlazna gibanja zraka i. Na slici 4.Lokalno strujanje more−kopno Lokalno strujanje more−kopno (ili obalna cirkulacija) posljedica je nejednolikog zagrijavanja (hlađenja ) mora i kopna tijekom dana (noći). Tada se kopno jače i brže zagrije nego more te prizemni zrak iznad kopna postane topliji nego onaj iznad mora. Tijekom vedre noći (sl. lokalna depresija u polju tlaka zraka. 4. Kopno se tada brže hladi.6.b) smjer strujanja more−kopno je obratan. 79 .2. a s njim i prizemni sloj zraka koji postaje hladniji i gušći od zraka iznad mora. kao posljedica. Spuštanjem hladnijeg i gušćeg zraka iznad kopna i uzdizanjem relativno toplijeg i rjeđeg zraka iznad mora. dolazi do stvaranja prizemnog gradijenta tlaka zraka koji pokreće zrak od kopna prema moru. Tako se pri tlu pojavi sila gradijenta tlaka zraka koja pokrene strujanje prizemnog zraka od mora prema kopnu. Ova dnevna cirkulacija more−kopno zatvara se u visini gdje puše vjetar obratnog smjera − s kopna na more.2.6.

Cu H more visok tlak −∇p T kopno nizak tlak (a) Cu T more nizak tlak H kopno visok tlak −∇p (b) H = hladan zrak T = topao zrak Slika 4.6. a. Obalna cirkulacija tijekom dana b.2. Obalna cirkulacija tijekom noći 80 .

Burin je obično slab vjetar i prestaje već rano ujutro. Pri tome se javlja lokalno strujanje zraka iz doline uz obronak planine pri tlu (“zdolac”). To je posebice vidljivo tijekom ljetnog dana kada je iznad Hrvatske nestabilna zračna masa. Tada se zrak neposredno uz obronak planine jače zagrije nego zrak u slobodnoj atmosferi na istoj nadmorskoj visini. Tako se javlja lokalno strujanje zraka niz obronak planine prema dolini (“zgorac”). Lokalno strujanje planina−dolina Drugi tip lokalne termičke cirkulacije je strujanje planina−dolina (ili vjetar obronka).3. danji vjetar može ući i do 40 km duboko u kopno. Takav vjetar koji puše niz obronke planine općenito se naziva katabatički vjetar. Obalna cirkulacija ne pojavljuje se samo između mora i kopna. 81 . 4. Takav vjetar koji puše uz obronke planine općenito zovemo anabatički vjetar. Na slici 4. Tada se zrak neposredno uz obronak planine jače ohladi nego zrak u slobodnoj atmosferi na istoj visini. Tijekom ljetnoga stabilnog dana poslijepodnevni vjetar s mora je uglavnom sjeverozapadni (zbog promjene smjera “cum sole”) i tako se podudara s etezijama koje imaju približno isti smjer. Uslijed toga nastaje svima poznat vjetar na Jadranu − maestral. Vertikalna dubina prizemne jednosmjerne zračne struje je nekoliko stotina metara.a prikazan je razvoj lokalne termičke cirkulacije između obronka planine i doline tijekom sunčanoga ljetnog dana. Uslijed toga. Lokalno strujanje planina−dolina nastaje uslijed nejednolikog zagrijavanja (hlađenja) zraka tijekom dana (noći) uz obronke planine i u slobodnoj atmosferi. Dimenzije te lokalne cirkulacije ovise ponajviše o termičkim razlikama između kopna i mora: u prosjeku. Ona postoji i između vodenih površina na kopnu (jezera) i okolnog kopna. Brzina mu je obično veća nego brzina noćnog vjetra jer se razvija iznad mora gdje je manje trenje. u našem su primorju kombinirani učinci vjetra obronka i obalne cirkulacije. hladniji i gušći zrak uz obronke planine ima tendenciju spuštanja.6. Primjerice. Oblik poluotoka je takav da pogoduje prizemnoj konvergenciji strujanja: tijekom dana anabatički vjetar obronka pojačava se obalnom cirkulacijom s mora.6.b). dok je rasprostranjenost noćnog vjetra na moru manja. U prirodi je ovakvo lokalno termičko strujanje zraka samo manja komponenta stvarnih vjetrova. a razmjerno hladniji i gušći zrak u slobodnoj atmosferi istodobno ima tendenciju spuštanja. a razmjerno topliji i rjeđi zrak u slobodnoj atmosferi istodobno ima tendenciju uzdizanja. ali je puno manjih dimenzija. Primjerice.3. tomu je osobito izložena Istra. Zmorac počinje već nekoliko sati nakon izlaska Sunca i često mijenja smjer s premještanjem Sunca po nebu (promjena smjera “cum sole”). Na Jadranu postoje i kombinirani učinci lokalne obalne termičke cirkulacije i dijela opće cirkulacije atmosfere. topao i rjeđi zrak uz obronke planine ima tendenciju uzdizanja. te se iznad planinskih krajeva uz obalu povećava vjerojatnost za razvoj konvektivne naoblake. Tijekom vedre noći vjetar obronka je suprotnog smjera (sl. Uslijed toga.

4.6.Cu (a) TT T anabatički vjetar TT (b) HH H katabatički vjetar HH H HH T TT = = = = manje hladan zrak hladan zrak topao zrak topliji zrak Sl.3. Shematizirani prikaz mjesnog strujanja zraka planina-dolina 82 .

Termička konvekcija U lokalna termička strujanja mogu se ubrojiti i lokalna konvektivna gibanja zraka iznad ravne jednolike površine. Ona obično nastaju tijekom ljetnog dana kada uslijed jakoga prizemnog zagrijavanja zraka atmosfera postane statički nestabilna te dolazi do lokalnih uzlaznih gibanja (sl. 4.6.4.). Ako je zrak bogat vlagom, doći će do kondenzacije i stvaranja lokalne kumuliformne naoblake (Cu, a u ekstremnim slučajevima i Cb). Uzdizanje zraka na jednom mjestu praćeno je spuštanjem zraka na drugom mjestu te pojačanim prizemnim vjetrovima pri tlu između područja silaznih i uzlaznih gibanja. Dnevna termička konvektivna cirkulacija najjača je oko podneva i u rano poslijepodne. Kao primjer za razvoj lokalne termičke cirkulacije, osobito tijekom vedrog ljetnog dana, gledamo atmosferu iznad ravnica gdje je nejednolik sastav tla ili nejednolika pokrivenost različitom vegetacijom. Zrak se uz pješčano tlo jače zagrije nego zrak uz tlo pokriveno bogatom vegetacijom te se javljaju lokalna strujanja (iako puno manjih dimenzija) slična onima kod obalne cirkulacije (sl. 4.6.5.).

Slika 4.6.4. Termička konvektivna turbulentna gibanja tijekom ljetnog dana

Kanalni vjetar Osim strujanja zraka preko izoliranih planina i planinskih lanaca, može se promatrati i prizemno strujanje zraka koje se u velikoj mjeri prilagođava izgledu topografije nekog područja. Ako se smjer osnovnog strujanja zraka približno podudara s pružanjem izduženih kotlina i dolina (ili kanalima između otoka i obale) može doći do pojačanja prizemnog vjetra uzduž te kotline ili kanala. To se naziva kanalni učinak (kanalni efekt). Pogledamo li zemljopisnu kartu Hrvatske, vidjet ćemo da je većina otočja orijentirana usporedno s obalom u smjeru jugoistok−sjeverozapad. Pri puhanju juga (jugoistočni vjetar na Jadranu), zračna struja se u kanalima između otočja i obale lokalno pojača. Slično pojačanje vjetra uslijed kanalnog učinka možemo primijetiti i kod maestrala tako da mjestimice između pojedinih otoka i obale poslijepodnevni maestral postane jak vjetar. Slično, kanalni učinak dodatni je uzročnik jakosti , ali i učestalosti

83

poznate senjske bure, budući da je blizu Senja najniži planinski prijevoj na Velebitu − Vratnik.

5. KLIMATOLOGIJA
Klima je statistički opisano vrijeme za neko mjesto ili područje, a dio meteorologije koji se bavi proučavanjem klime naziva se klimatologija. Da bi se potpunije upoznala klima nekoga kraja, potrebno je poznavati srednje vrijednosti pojedinih meteoroloških elemenata, ali i ostale pripadne statističke veličine - amplitude, ekstremne vrijednosti, standardne devijacije te ostale posebne značajke. Korištenje klimatskih podataka može nam poslužiti samo kao općenita informacija, a nikako kao nadomjestak za stvarno izmjerene meteorološke podatke i prognoze. 5.1. Klimatski podaci Pri opisivanju klime nekog mjesta ili područja služimo se statističkim pojmovima koji se odnose na pojedine meteorološke elemente. Najjednostavnija i najpoznatija statistička veličina je srednjak, no on sam po sebi nije dostatan za određivanje klimatskih značajki. Stoga je poželjno da se uz podatak srednjaka posjeduju i pripadni podaci o standardnim devijacijama, o prosječnim i apsolutnim ekstremnim vrijednostima meteorološkog elementa te o amplitudi (tj. razlici između najviših i najnižih izmjerenih vrijednosti), uz analizu učestalosti pojavljivanja po određenim kriterijima. Kako bi se dobila cjelovita klimatska slika potrebno je statistički obraditi meteorološke podatke mjerene najmanje tijekom 10 do 30 godina. Tako pripravljeni klimatski podaci obično su dostupni u obliku tablica, dijagrama ili grafičkih prikaza. Razdioba učestalosti većine meteoroloških elemenata odgovara tzv. “normalnoj” ili Gaussovoj razdiobi koja se grafički može prikazati kao zvonolika krivulja. Pri takvoj normalnoj razdiobi najveći se broj mjerenih vrijednosti nekog meteorološkog elementa nalazi blizu matematičkog srednjaka. Svojstvo je normalne razdiobe da se dvije trećine mjerenja može očekivati u intervalu (S - σ, S + σ), dok se gotovo sve izmjerene vrijednosti mogu naći u intervalu (S - 3σ, S + 3σ).

Temperatura zraka Temperatura zraka slijedi normalnu razdiobu, ali za potpunije razumijevanje temperaturnih prilika nekog mjesta, osim vrijednostima srednjaka, potrebno je raspolagati i statističkom analizom minimalnih i maksimalnih vrijednosti. Primjerice, neko mjesto u unutrašnjosti može imati sličnu srednju temperaturu zraka kao i neko primorsko mjesto, no tek statistička analiza ekstremnih vrijednosti izmjerenih temperatura zraka pokazuje da su amplitude u unutrašnjosti puno veće nego u primorju, što je značajka kontinentalne klime.

84

Statistička analiza temperature zraka temelji se na podacima koji su redovito mjereni najmanje tijekom 10 do 30 godina. Najčešće se gledaju srednje mjesečne temperature za svaki kalendarski mjesec, uz podatke o srednjoj maksimalnoj i srednjoj minimalnoj temperaturi zraka . Osim ovih podataka za neko mjesto ili područje, korisno je poznavati i određene znakovite vrijednosti temperature zraka. Tako su definirani temperaturni pragovi i karakteristični dani s obzirom na prirodu i ljude (tab. 5.1.2). Poznat je temperaturni prag od 0°C - to je temperatura smrzavanja vode. Ako se potkraj zime prosječna temperatura zraka u nekom razdoblju podigne iznad 6°C, tada su ostvareni uvjeti za proljetno bujanje vegetacije. Za ljude je pak ugodnije kada se prosječna temperatura zraka u nekom vremenskom razdoblju podigne iznad 10°C, ali ako taj srednjak bude iznad 20°C tada se trpi od ljetne žege.

Tablica 5.1.2. Znakovite vrijednosti temperature zraka - temperaturni pragovi i karakteristični dani s obzirom na prirodu i ljude

TEMPERATURA ZRAKA 0°C 6°C 10°C 20°C Tmin ≤ -10°C Tmax ≤ 0°C Tmin ≤ 0°C Tmax ≥ 25°C Tmax ≥ 30°C Tmin ≥ 20°C

SVOJSTVO granica smrzavanja vode granica vegetacijskog razdoblja granica sezone u klimatskim lječilištima granica ljetne žege ledeni dani studeni dani hladni dani topli dani vrući dani dani s toplim noćima

U meteorološkoj praksi uvedeni su i posebni nazivi za dane s određenim znakovitim vrijednostima temperature zraka: kada je najniža dnevna temperatura zraka (tmin) niža od -10°C, tada su to ledeni dani; kada je najviša dnevna temperatura zraka (tmax) niža od 0°C, tada su to studeni dani; kada je najniža dnevna temperatura zraka (tmin) niža od 0°C, tada su to hladni dani; kada je najviša dnevna temperatura zraka (tmax) viša od 25°C, tada su to topli dani; kada je najviša dnevna temperatura zraka (tmax) viša od 30°C, tada su to vrući dani; kada je najniža dnevna temperatura zraka (tmin) viša od 20°C, tada su to dani s toplim noćima.

85

1.1. Ruža vjetra za Meteorološki opservatorij Zagreb-Maksimir na kojoj je predočena relativna čestina svakog smjera u razdoblju 1981-1990 godine. umjesto tabelarno. Takve ruže vjetrova mogu se napraviti za svaki kalendarski mjesec ili za cijelu godinu. Na slici 5. Pokazalo se da u mnogim krajevima smjer vjetra izravno označuje tip vremena pa klimatski podatak o smjeru vjetra ima često veće značenje nego podatak o brzini vjetra.1.Vjetar Pri određivanju klimatskih značajki nekog područja. prikazana je ruža vjetra za Meteorološki opservatorij Zagreb-Maksimir na kojoj je predočena relativna čestina svakog smjera u razdoblju 1981-1990 godine.5. Stoga se vjetar. češće prikazuje grafički pomoću “ruže vjetrova”. 86 . vjetar je vektorska veličina koja je potpuno određena tek kada se poznaju i brzina i smjer.1. ZAGREB MAKSIMIR 14240 330 300 %0 25 20 15 10 5 0 30 60 270 90 240 210 180 150 120 Sl. važno je i poznavanje vjetrovitosti. Za razliku od temperature zraka.

Godišnja razdioba srednjih mjesečnih količina oborina u Splitu.5. Sl.Oborine Sljedeći meteorološki element koji je nezaobilazan pri određivanju klimatskih značajki je količina oborina. tijekom čitave godine.2 prikazana je godišnja razdioba srednjih mjesečnih količina oborina u Splitu. obično se gledaju srednje mjesečne vrijednosti koje se pregledno prikazuju pomoću dijagrama ili u tabličnom obliku.1. Sinoptička klimatologija Osim klimatske analize pojedinih meteoroloških elemenata.1. Na slici 5.2. 87 . u ljetnim mjesecima prevladavaju polja izjednačenog tlaka. a osobito u jesenskim i zimskim mjesecima prevladavaju tipovi vremena koji obilježuju područje visokog tlaka zraka 2. za područje kontinentalne Hrvatske uočeno da: 1. ciklone i doline niskog tlaka najčešće su u proljeće i u kasnu jesen 3. Slično kao i kod temperature zraka. primjerice. Tako je. istražuju se i klimatske osobitosti vremenskih prilika statističkom analizom atmosferskih sustava iznad nekog područja.

1. Danas se zna da se atmosferski procesi i njihove promjene odvijaju u širokom spektru i vremenskih i prostornih dimenzija. To su procesi prosječnih veličina od 10 do 1000 km i prosječnog trajanja od sata do nekoliko dana. kako bi bili međusobno usporedivi. uvjeti koji dovode do stvaranja rose na listu moraju se proučavati u granicama milimetarskih dimenzija i vremenskog raspona od nekoliko minuta. Osim toga. Tako nam stari zapisi i kronike pružaju uvid u vremenske prilike od samih početaka pismenosti. to prije svega ovisi o ekonomskim mogućnostima pojedine zemlje. Stoga je važno da na nekom području postoji mreža meteoroloških postaja dovoljno gusta da otkrije i promotri sve sinoptičke pojave. a u sinoptičke procese manjih dimenzija Cb oblaci. brzim telekomunikacijskim vezama razmjenjuju se podaci s oko 10000 prizemnih meteoroloških kopnenih postaja. ANALIZA I PROGNOZA VREMENA 6. linije nestabilnosti.ukratko ćemo ih nazvati sinoptički procesi. što čini oko 15x106 podataka po danu. Kako bi se upoznalo stanje atmosfere. Zbog toga su 88 . Tu golemu zadaću usklađuje Svjetska meteorološka organizacija (WMO) kao posebna služba Ujedinjenih naroda. 1962. U ovom trenutku. Očito je da za razumijevanje atmosferskih promjena nije dostatno poznavanje podataka motrenja atmosfere samo s jednog mjesta. iz sekunde u sekundu.6. fronte. U sinoptičke procese većih dimenzija pripadaju. Pod motrenjem se podrazumijevaju i mjerenja i vizualna opažanja atmosfere. o njima mora postojati pouzdan podatak motrenja s meteorološke postaje. Opažanjima vremenskih promjena čovjek se bavio od svojih civilizacijskih početaka. Gustoća meteoroloških postaja nije posvuda jednaka. Motrenja atmosfere Atmosfera je neprekinuta plinovita tvar unutar koje se. U okviru ovog širokog spektra atmosferskih zbivanja postoje atmosferski procesi koji uzrokuju vremenske promjene što najviše utječu na naše svakodnevno življenje . Kako bi se spunila ta golema zadaća na korist svih zainteresiranih zemalja članica. Za sve meteorološke podatke vrijedi da moraju biti izmjereni ili motreni po određenim međunarodnim normama. a niti samo s područja jedne države. prizemne magle itd. nekoliko stotina automatskih postaja te četiri polarna i pet geostacionarnih satelita. ciklone. Primjerice. METEOROLOŠKI PODACI. No tek pronalasci termometra i barometra omogućili su objektivna mjerenja pojedinih meteoroloških elemenata tijekom posljednjih tri stotine godina. u čitavom se svijetu danas redovito obavljaju motrenja pojedinih meteoroloških elemenata. kao što smo vidjeli u prethodnim poglavljima. što je u devetnaestom i dvadesetom stoljeću rezultiralo shvaćanjem meteorologije kao egzaktne znanosti. primjerice. odvijaju razni procesi. sustavi meteoroloških šifri omogućuju njihovu jednostavnu razmjenu i čitljivost svuda u svijetu. 7000 meteoroloških brodova. Stoga se svakodnevno i stalno razmjenjuju podaci između meteoroloških službi u cijelom svijetu. Ti se procesi doživljavaju kao svakodnevne vremenske promjene. godine organiziran je sustav Svjetskoga meteorološkog bdijenja putem kojeg se danas razmjena podataka s oko 150 nacionalnih meteoroloških centara pojedinih država obavlja preko 31 regionalnog meteorološkog centra (čiji rad usklađuje još i tri svjetska meteorološka centra). Kako bi takvi atmosferski procesi mogli biti uopće uočeni.

U Hrvatskoj se meteorološka motrenja svakodnevno obavljaju na oko 40 sinoptičkih i zrakoplovnih postaja. Prizemna sinoptička motrenja redovito se sastoje od sljedećih elemenata: a) tlak b) temperatura c) smjer i brzina vjetra d) količina. dok postaje koje obavljaju visinska mjerenja mogu biti najviše udaljene 300 km uz najmanje dva mjerenja dnevno. Prizemna motrenja Prizemna motrenja daju podatke o atmosferi u sloju od tla do 10 m visine na mjestu meteorološke postaje (podaci mjerenja) te općenito o svim vremenskim pojavama u vidokrugu motritelja (podaci opažanja). Svi ti podaci pohranjuju se u arhivama Državnoga hidrometeorološkog zavoda u Zagrebu. za potrebe zrakoplovstva. više od 100 klimatoloških i oko 400 kišomjernih postaja (stanje 1995). koji se. Ako je riječ o motrenju sinoptičkih procesa.kišomjerne i hidrološke postaje. a dijelom. Dodatni elementi koji se mjere i opažaju su: a) tendencija tlaka b) minimalna i maksimalna temperatura c) količina oborina d) stanje tla e) smjer kretanja oblaka 89 . Za analizu stvarnog stanja atmosfere i izradu prognoze vremena u osnovi se koriste podaci sinoptičkih postaja. a vremenski razmak između motrenja veći od tri sata. nego i zbog nenastanjenosti i nepristupačnosti pojedinih dijelova našeg planeta) pa se u novije doba nedostaci u meteorološkim podacima dopunjuju motrenjima meteoroloških radara i satelita. Na žalost. odlaze i u stalnu međunarodnu razmjenu.također uvedene međunarodne norme za najveću dopuštenu prostornu udaljenost između meteoroloških postaja kao i za učestalost motrenja. za motrenje klimatoloških značajki zadužene su klimatološke i kišomjerne postaje. za motrenje hidrološkog stanja . itd. tada udaljenost između prizemnih postaja ne smije biti veća od 150 km. vrsta i visina podnice oblaka e) vlažnost f) vodoravna vidljivost g) sadašnje vrijeme h) prošlo vrijeme. ni te norme nije moguće svuda u svijetu ispuniti (ne samo zbog ekonomskih nemogućnosti. S obzirom na vrstu atmosferskih procesa koji se redovito motre razlikuje se nekoliko vrsta meteoroloških postaja. Za motrenje sinoptičkih procesa zadužene su sinoptičke meteorološke postaje. još dopunjuju podacima sa zrakoplovnih meteoroloških postaja.

Podaci koji se dobiju takvim visinskim radiosondažnim mjerenjima ucrtavaju se u termodinamičke dijagrame kako bi se dobila stvarna stratifikacija atmosfere.00 i 21. u odnosu na prizemna motrenja. razmjerno rijetka. Mogu se raditi na tri osnovna načina: 1) pomoću uređaja (tzv. 12. sondi) koji se balonom puštenim sa zemlje uspinju uvis 2) pomoću uređaja na zrakoplovima 3) pomoću sondi bačenih iz zrakoplova U praksi se visinska mjerenja atmosfere obavljaju uglavnom pomoću posebnih meteoroloških balona koji nose radiosondu s elektroničkim uređajima za bilježenje promjena meteoroloških elemenata i radioodašiljačem.00 UTC su osnovni sinoptički termini 00. a po drugom načinu 90 . Primjerice. za Europu).00 UTC i u 12. Podaci skupljeni u glavnim sinoptičkim terminima služe za regionalne analize (npr.00 UTC su glavni sinoptički termini 03. a podaci skupljeni u međuterminima za analize vremena nad manjim područjima.f) posebne pojave U skladu s međunarodnim dogovorom. 06.00 i 12. ovisno o važnosti aerodroma.po jednom načinu bilježe se sve razine gdje se događa značajna promjena bilo kojega meteorološkog elementa. balonu je potreban jedan sat da se vine do visine 16 km (oko 100 hPa). 09.00 UTC te se oni razmjenjuju na globalnoj skali i služe za hemisferske i globalne analize vremena.00. Primitak tih podataka na zemaljskoj sinoptičkoj postaji omogućuje da se saznaju promjene sljedećih elemenata s visinom: a) tlak b) temperatura c) vlažnost d) smjer i brzina vjetra Trajanje tih mjerenja je jedan do dva sata. pri uzlaznoj brzini od 300 metara u minuti. Prema međunarodnom dogovoru.00. a služe i kao podloga za visinske izobarne analize vremena te kao ulazni podaci za numeričke prognostičke modele atmosfere.00.00 i 18. sinoptička se motrenja obavljaju istodobno po UTC svuda u svijetu po sljedećem redu važnosti: 00. a jedino tlak zraka mora biti u točno navedenom terminu. visinski podaci šifriraju se istodobno na dva načina . Najbrojniji podaci motrenja u svijetu su u 00.00. Visinska motrenja Visinska motrenja su. Osnovni zahtjev na mjerenja i opažanja je da budu obavljena unutar 10-minutnog razdoblja koje prethodi navedenim terminima. 15. tako da ona započinju osjetno prije termina primopredaje podataka u meteorološku mrežu.00 UTC su sinoptički međutermini Sinoptička motrenja u zračnim lukama obavljaju se svaki sat ili svakih pola sata.

Radarska motrenja U sinoptičkoj praksi. Vrijeme koje prođe od emisije do prijema povratnog zračenja određuje udaljenost prepreke. nakon raspršenja na prepreci koja se nađe na putu emitirane zrake. za sada. Horizontalna slika (ili PPI . ali može biti i manja. 150 hPa. 30 hPa. radarska motrenja atmosfere u svijetu se sustavno provode od pedesetih godina dvadesetog stoljeća. Slika toga povratnog snopa naziva se odraz na ekranu radara. Vertikalna slika (ili RHI range-height indicator) nam daje vertikalni presjek atmosfere u odabranom smjeru pri čemu se vidi vertikalna rasprostranjenost i jakost promatrane atmosferske pojave. Radar je elektronički uređaj koji emitira elektromagnetske zrake određene valne duljine i prima zračenje koje se. Zbog skupoće uređaja. 91 . 400 hPa. Posebna vrijednost radarske meteorologije je u unapređenju vrlo kratkoročne prognoze vremena (0 do 12 sati unaprijed) pri praćenju razvoja i kretanja atmosferskih pojava manjih dimenzija (frontalne naoblake i oborina. 20 hPa i 10 hPa. Postoje dva osnovna tipa radarske slike . 200 hPa. rad radara temelji se na odbijanju snopa raspršenih elektromagnetskih zraka od čvrstog objekta. a razvoj Dopplerovih radara omogućio je i praćenje samih zračnih strujanja. Domet meteoroloških radara može biti različit: od 100 do 400 km u procjeni olujnih oblaka te od 100 do 150 km u procjeni intenziteta oborinskih zona. 250 hPa. U Hrvatskoj se.daju se podaci o promjenama meteoroloških elemenata na standardnim izobarnim razinama. U novije doba razvoj računala i telekomunikacija omogućuje nam kombinaciju radarskih slika s analitičkim i prognostičkim meteorološkim kartama te sa satelitskim slikama. 50 hPa. vraća u smjeru radara. 500 hPa. 700 hPa. Snaga povratnog snopa elektromagnetskih valova ovisi o količini. olujnih grmljavinskih oblaka). 70 hPa. 925 hPa. 850 hPa. Valna duljina snopa meteoroloških radara je obično od 3 do 10 cm. obliku i agregatnom stanju vodene tvari u jedinici volumena zraka. Tako se već zarana uočilo da su olujni oblaci s velikim zrnjem tuče u sebi pogodne atmosfereske pojave za praćenje na radarskom ekranu.plan position indicator) nam pokazuje azimut i jakost povratnog snopa u odnosu na položaj radara. takva mjerenja atmosfere su razmjerno rijetka i prostorno i vremenski. 300 hPa. Daljnjim razvojem radarske tehnike omogućeno je praćenje odraza kišonosnih oblaka. ″pulse″) elektromagnetskih (EM) valova označava umnožak trajanja izlaznog energetskog snopa (obično se mjeri u mikrosekundama) i brzine svjetlosti. visinska mjerenja radovito rade na glavnim sinoptičkim postajama Zagreb Maksimir i Zadar dva puta dnevno u 00 i 12 UTC. Radar odašilje snopove EM valova u pravilnim vremenskim razmacima – nekoliko stotina do tisuću puta u sekundi. 100 hPa. Većina visinskih mjerenja u svijetu obavlja se u osnovnim sinoptičkim terminima.horizontalna i vertikalna. Te standardne izobarne razine su: 1000 hPa. a u nekim zemljama i u glavnim sinoptičkim terminima. Duljinu snopa (engl. Dakle.

0. nisku naoblaku je razmjerno teško uočiti na takvim snimkama budući da je njezina temperatura često slična temperaturi okolnog područja. Za potrebe operativne prognoze vremena. Za razliku od visoke naoblake. Prema tome. U vidljivom dijelu spektra mjeri se reflektirano sunčevo zračenje. Iako je satelitska slika u vidljivom dijelu spektra u osnovi crno-bijela.6 . atmosfera se svakodnevno prati u tri standardna dijela spektra: a) vidljivi dio spektra (0. Primjerice. bilo s površine zemlje ili s oblaka u atmosferi. Tako najhladnije strukture na Zemlji na satelitskoj slici imaju bijeli odraz. Da bi se to postiglo. Važno je napomenuti da satelitske slike u spektru vodene pare daju samo podatke o količini vodene pare u gornjoj polovini atmosfere.7. s iznimkom područja oko polova.12. Postoje dvije standardne orbite meteoroloških satelita . a tijela koja slabo reflektiraju . 7.5 µm) c) spektar vodene pare (5. Spektar vodene pare je dio spektra u kojem vodena para snažno upija elektromagnetsko zračenje.9 µm) b) toplinski ili infracrveni dio spektra (10. ako u gornjoj atmosferi ima više vodene pare. smješteni su u orbitu na 36 000 km iznad ekvatora.5 .7 . Rad meteoroloških satelita temelji se na Planckovu zračenju crnog tijela: svako tijelo zrači elektromagnetsku energiju. U toplinskom dijelu spektra mjeri se intenzitet primljenog toplinskog zračenja. Tako su od šezdesetih godina dvadesetog stoljeća u meteorološkoj praksi u uporabi podaci motrenja atmosfere dobiveni s meteoroloških satelita.polarna i geostacionarna. atmosfera će izračiti manje energije u tom dijelu spektra te će ta područja na satelitskim snimkama imati svjetliji odraz (i obratno). Nekoliko geostacionarnih satelita jednoliko raspoređenih po toj orbiti slikom pokriva istodobno gotovo cijelu Zemlju.1 µm).kao nijanse sive boje ili crna. najsvjetlije odraze će imati oblaci vertikalnog razvoja i općenito područja prekrivena frontalnom naoblakom debelom više kilometara (uz koju su često vezane obilnije oborine).1. te prostrane snježne površine). Jedan takav satelit može snimiti 1/3 zemljine površine. Tijela koja jako reflektiraju solarnu radijaciju pojavljuju se kao bijela područja na satelitskoj slici (npr. a valna duljina tog elektromagnetskog zračenja ovisi o temperaturi tijela. 92 . U operativnoj prognozi vremena infracrvena satelitska snimka vrlo je korisna u otkrivanju položaja visoke konvektivne naoblake budući da su vrhovi tih oblaka vrlo hladni u odnosu na okolna registrirana područja. oblaci tipa Cu i Cb. a najtoplije strukture sve nijanse sive boje. Za snimanje polarnih krajeva puno su pogodniji sateliti koji kruže oko Zemlje po polarnoj orbiti na visini oko 850 km.1). Satelitska snimka u toplinskom dijelu spektra raspoloživa je i danju i noću te je osobito pogodna za kontinuirano praćenje razvoja i premještanja atmosferskih sustava. Sateliti koji se nalaze u geostacionarnoj orbiti zadržavaju relativno stalan položaj u odnosu na Zemlju. mogu se vidjeti i slike u gotovo prirodnim bojama koje su rađene tako da se svakom nivou sive boje pridruži odgovarajuća boja (sl.Satelitska motrenja Napredak tehnike u posljednjim desetljećima uvelike doprinosi napretku meteorologije.

1. istovremeno. Na taj način može se saznati više o toplinskom stanju pojedinih slojeva atmosfere. Satelitska snimka u infracrvenom dijelu spektra. visinama vrhova oblaka. o rasprostranjenosti snježnog pokrivača. moguće je napraviti pokretni niz slika koji nam zorno predočuje razvoj i gibanje atmosferskih sustava. prije svega vizualne uporabe satelitskih motrenja. srpnja 2001.U tijeku je razvoj i lansiranje nove generacije satelita (Meteosat Second Generation EUMETSAT) koji će Zemlju snimati svakih 15 minuta u. koncentraciji ozona i drugih plinova. 93 . temperaturi površine mora. u 12 različitih dijelova spektra. o točnom sadržaju vodene pare. 04.6. mogu se iskoristiti i podaci mjerenja atmosfere i zemljine površine u drugim dijelovima elektromagnetskog spektra. o vrstama tla i biljnog pokrova te niz drugih korisnih podataka. Sl. U sinoptičkoj praksi najčešće se koriste satelitske slike u vidljivom i toplinskom spektru te spektru vodene pare u kombinaciji s klasičnim meteorološkim kartama i radarskim slikama.1. smjeru i brzini vjetra. Kako se satelitske slike šalju redovito u razmaku od pola sata do nekoliko sati. Osim ove.

18 UTC) b) dopunske . Na meteorološkim kartama koje se upotrebljavaju za analizu vremena obično se ucrtavaju podaci motrenja na poziciji meteoroloških postaja.globalne i hemisferske (rade se dva puta dnevno u 00 i 12 UTC) ili kontinentalnih razmjera (u 00 UTC . ali samo za određene sinoptičke podatke Na prizemnim kartama (sl. Meteorološke karte Meteorološka karta je grafičko dvodimenzionalno prikazivanje stanja atmosfere na nekoj horizontalnoj plohi. Analiza vremena Analiza vremena je postupak kojim se određuje trodimenzionalno stvarno stanje atmosfere na temelju prikupljenih podataka meteoroloških motrenja.6.2.6.za manja područja od osnovnih ( u svim sinoptičkim terminima) c) pomoćne .2.1) ucrtavaju se podaci prizemnih mjerenja po obrascu prikazanom na slici 6. 12 UTC. Razlikuje se nekoliko vrsta meteoroloških karata: a) prizemne karte b) visinske karte za standardne izobarne razine (karte apsolutne topografije) c) posebne karte za pojedine slojeve atmosfere ili posebne nestandardne prikaze podataka Prizemne sinoptičke karte dijele se u tri skupine: a) osnovne . 06 UTC. Radi praktičnosti.2.za manja područja. analiza vremena radi se jednodimenzionalno (određivanje stratifikacije atmosfere pomoću termodinamičkih dijagrama) i dvodimenzionalno (horizontalne ili vertikalne plohe). 94 .2.

2.6. 95 . Dio prizemne sinoptičke karte Hrvatske.2. 22.Sl. svibnja 2003 u 12 UTC.

6. Shema ucrtavanja meteoroloških podataka na prizemnu sinoptičku kartu 96 .2.2.dd CH TT VV ww TdTd CM N CLNh h PPP pp w ( RR) ff a N dd ff PPP TT CH CM CL Nh VV ww pp a TdTd w h RR = = = = = = = = = = = = = = = = = količina naoblake u osminama azimut smjera vjetra brzina vjetra tlak zraka u desetinama hPa (bez tisuće i stotica) temperatura zraka vrsta visokih oblaka vrsta srednjih oblaka vrsta niskih oblaka količina niske naoblake prizemna horizontalna vidljivost sadašnje vrijeme iznos tendencije tlaka u prethodna tri sata krivulja tendencije tlaka u prethodna tri sata temperatura rosišta prošlo vrijeme visina podnice najnižih oblaka količina oborina (može i na posebnu kartu) Sl.

S obzirom na duljinu prognostičkog razdoblja. a rezultati se redovito i stalno dostavljaju ostalim meteorološkim službama u obliku skupa brojčanih podataka ili u grafičkom obliku (karte. u izradi ove vrste prognoza veliko značenje imaju i dostupni podaci motrenja . vrlo je važan i subjektivni element dugogodišnje osobno iskustvo. Numerički modeli atmosfere temelje se na poznavanju zakona fizike po kojima se ravnaju atmosferski procesi. Tijekom većeg dijela ljudske povijesti ona je bila temeljena na opažajnom iskustvu mnogih naraštaja. dok su izlazni podaci rezultati proračuna koji nam govore o budućem stanju atmosfere.često ovisi o stabilnosti vremenskih situacija. Kako je još uvijek naše poznavanje fizike atmosferskih procesa nedostatno. prognoza neposrednog razvoja vremena (0 do 3 sata unaprijed) a) vrlo kratkoročne (0 do 12 sati unaprijed) b) kratkoročne (12 do 72 sata unaprijed) c) srednjoročne (3 do 10 dana unaprijed) d) dugoročne (više od 10 dana unaprijed) Sadržaj prognoze ovisi.počev od meteoroloških motritelja pa sve do prognostičara vremena. u pojedinim računskim točkama. kao čvrsto utemeljena djelatnost. Osim rezultata numeričkih modela. o njenoj namjeni. vrlo složen skup hidrodinamičkih parcijalnih diferencijalnih jednadžbi koje su matematičkim metodama pretočene u velike računske programe. a u velikoj mjeri i o osobnom iskustvu pojedinog prognostičara. za elektroprivredu itd. potreba velikog broja računskih operacija. prije svega. . prije svega. presjeci).. Tek su napredak meteoroloških mjerenja i telekomunikacija. a osim tih objektivnih elemenata izrade prognoze. Za kratkoročne. Zbog skupoće cjelokupnog postupka numerička prognoza vremena operativno se računa uglavnom u velikim svjetskim i regionalnim meteorološkim središtima (primjerice. za građevne djelatnosti. rezultat istodobnog rada mnogih ljudi posvuda na svijetu .6. danas postane stvarnost. S obzirom na vrstu i sadržaj prognoza. srednjoročne i dugoročne prognoze danas uvelike pomažu rezultati proračuna numeričkih modela atmosfere koji nam daju osnovne podatke o budućem stanju atmosfere. nowcasting . prognoze se dijele na: a. Tako se prognoza vremena za javnost razlikuje od posebnih prognoza za razne vrste prometa. području za koje se izdaje prognoza. Velika složenost tih modela. te golem broj ulaznih i izlaznih podataka zahtijevaju uporabu skupih najsuvremenijih računala i razvijene telekomunikacijske mreže. u Europskom centru za srednjoročnu prognozu vremena u Readingu. a ponajviše upoznavanje zakona fizike koji ravnaju atmosferskim procesima te razvoj brzih računala omogućili da vremenska prognoza. Pritom uvijek valja imati na umu da tako izračunan rezultat prognoze vremena u nekoj računskoj točki nije prava očekivana vrijednost u toj točki nego samo srednjak meteorološkog elementa za najbližu okolinu te točke. kvaliteta prognoza nije uvijek jednaka . Velika Britanija). ali i to da službujući prognostičar dobro poznaje fiziku atmosfere. brojnost raspoloživih meteoroloških podataka također često nedostatna.i prizemni i visinski i radarski i satelitski.1.3. zapravo. To je. Ulazne podatke u modele atmosfere čine podaci meteoroloških motrenja. Vremenska prognoza Vremenska prognoza je procjena budućeg stanja atmosfere. Današnja vremenska prognoza je.. godišnjem dobu. 97 . razlikuju se i metode izrade prognoza. dijagrami.

jugo i fen 8. zaleđivanje 2. odnosno. smicanje vjetra i turbulencija 6. propadi 4. zračni vrtlozi . ublažavanja njihovih utjecaja na zrakoplov. smanjena vidljivost Na kraju poglavlja razmatrni su utjecaji zemljopisnih posebnosti Hrvatske na pojavu i razvoj olujnih procesa u atmosferi. požarne oluje 3. U ovom poglavlju razmotrit ćemo sljedeće atmosferske pojave koje mogu biti opasne za zrakoplovstvo: 1. . konvekcija .7. 98 . bura. ATMOSFERSKE POJAVE OPASNE ZA ZRAKOPLOVSTVO Današnja meteorologija već je dosegla takav stupanj razvoja da može s velikom vjerojatnošću prognozirati većinu opasnih atmosferskih pojava i korisnicima dati pravodobna upozorenja. u zračnom prometu očekuje se da su i piloti i kontrolori letenja sami sposobni procijeniti mogućnost stvaranja i razvoja opasnih atmosferskih pojava u određenim meteorološkim uvjetima te djelovati u smislu njihova izbjegavanja. mlazna struja 6. pijavice i linije nestabilnosti 5. Međutim.

Sc. Kaže se da je voda u pothlađenom stanju kada je i pri negativnim temperaturama još uvijek u tekućem stanju (obično do −10°C. dok su sitnije kapljice vjerojatnije u oblacima sa slabijim uzlaznim gibanjima (uglavnom u stratiformnim oblacima). jedrilice. u debelim Ns oblacima te u orografskim oblacima). Ulaskom u područje negativnih temperatura zraka. pri sudaru dviju kapi. športski i bojni zrakoplovi i helikopteri. može doći do izravnog prijelaza vodene pare u led. zaleđivanje se odvija sporije. što je osobito opasno kod leta u uvjetima slabe vidljivosti i niske naoblake. [to je sadržaj pothlađene vode u oblaku veći. Suvremena oprema za odleđivanje značajno je smanjila.”icing”) je pojava nakupljanja leda na zrakoplovu. ali je otkriveno da voda može biti u tekućem stanju i pri temperaturama do -40°C). Na zaleđivanje su naročito osjetljive manje letjelice. ako je zrak bogat s vodenom parom.1. i u slučaju mehaničkog sudara s drugom kapljicom ili nekom čvrstom površinom dolazi do naglog smrzavanja dijela kapljice. postoje uvjeti za zaleđivanje i u oblaku i van oblaka. Zaleđivanje zrakoplova Zaleđivanje (engl. a može doći i do zaleđivanja motora pri čemu se smanjuje njegova snaga. Nakupljanje leda na krilima ili trupu letjelice mijenja njen uzgon i otpor. • veličina oblačnih kapi Ako su pothlađene kapljice veće. Značajno svojstvo takve pothlađene vode je da pri sudaru s drugim tijelom dolazi do naglog zaleđivanja (npr. Cb. Sadržaj vode u oblaku obično je nizak u blizini podnice oblaka. kapljice vode postanu pothlađene. U konvektivnim oblacima pothlađene kapljice mogu postojati i pri vrlo niskim temperatura. Pri letu izvan oblaka ili oborinskog sloja. 99 . Veće pothlađene kapi se pojavljuju u oblacima s jačim uzlaznim gibanjima (uglavnom u konvektivnim oblacima tipa Cu.7. manje u Ac. no nije uklonila opasnost od ove pojave. sudaru kapi i letjelice. npr. i do − 40°C. Uvjeti zaleđivanja Na zaleđivanje letjelice utječu: • negativna temperatura na razini leta Čim je temperatura na razini leta ispod 0°C. udaru kapi o tlo ili bilo koju drugu površinu). to će zaleđivanje biti jače. Sve to dovodi do gubitka brzine i visine te otežanog upravljanja letjelicom. Češći je slučaj zaleđivanja pri letu kroz oblake gdje ima pothlađenih vodenih kapljica koje lebde ili kroz oborinski sloj ledene kiše. • sadržaj vode u oblaku Sadržaj vode u oblaku (gdje je relativna vlaga zraka 100%) ovisi o temperaturi zraka (apsolutna vlaga je veća pri višoj temperaturi zraka pa je na raspolaganju veća količina vodene pare za kondenzaciju). npr. susnježice ili mokrog snijega. a nastaje uslijed izravnog prelaska vodene pare u led ili naglim smrzavanjem pothlađenih kapi vode.

• neprozirni led iz pothlađenih kapi Neprozirni led (engl. Zbog zadržavanja zraka između samih ledenih kristalića. “clear ice” ili “glazed ice”) nastaje pri razmjerno sporom smrzavanju velikih pothlađenih kapljica. • letenjem kroz područje ledene kiše . Takva oborina može nastati kada kiša iz oblaka tople fronte postane pothlađena padanjem kroz razmjerno debeo sloj hladnog zraka (s temperaturom zraka ispod 0°C) ispod inverzije. mogu se obje vrste zaleđivanja dogoditi istodobno. Ako je kapljica velika. Dodatna opasnost postoji kada. Prednost neprozirnog leda pred prozirnim (jednakog volumena) je u manjoj težini i u lakšoj lomljivosti ledene naslage. inja ili tanke ledene kore. Prijelaz između uvjeta za neprozirni i prozirni led obično nije brz.1. a vrlo je čest u oblacima tipa Cu. nastaje naglim smrzavanjem sitnih pothlađenih kapljica. do zaleđivanja zrakoplova može doći na nekoliko načina: • letenjem kroz oblak koji se sastoji od pothlađenih kapljica .Tijekom leta. “pack snow”) je ledena naslaga male gustoće. toplo = temperatura okolnog zraka iznad 0°C) u oba slučaja temperatura površine zrakoplova može pasti ispod 0°C te na njemu dolazi do stvaranja mraza. • zaleđeni snijeg Zaleđeni snijeg (engl. Budući da u oblaku postoji širok raspon veličina kapi. Neprozirni led obično nastaje na oštrim rubovima krila. a može tako narasti da uzrokuje promjenu brzine letjelice. njezin nesmrznuti dio može ostati u tekućem stanju dovoljno dugo da se razlije po površini letjelice prije smrzavanja u čvrsti. za razliku od prozirna. kao što pokazuje slika 6. oslobađa se latentna toplina koja malo zagrije nesmrznuti dio kapljice.dulje letenje kroz oblak s manjim sadržajem vode ili manjim kapljicama može imati jednak učinak kao i kraći let kroz oblak s većim sadržajem vode ili većim kapljicama. u sloju padanja kiše koja se sastoji od velikih pothlađenih kapljica. tako nastali ledeni talog je male gustoće (400−700 kg/m3) i neproziran. Cb i Ns u sloju gdje su temperature između 0°C i -20°C. Prozirni led (engl. 100 . Ovo je vrlo opasan oblik zaleđivanja.u tom slučaju zaleđivanje se događa ispod oblaka. “rime ice”). Taj je proces razmjerno spor pa je gustoća nastalog leda razmjerno velika (900 kg/m3). prozirni led. nastala miješanjem snježnih pahuljica i pothlađenih kapljica. Takva vrsta zaleđivanja može se očekivati u oblacima s temperaturama sve do -40°C. što utječe na znatno usporavanje dizanja zrakoplova i povećanje otpora. • letenjem u vlažnom vedrom zraku (iz hladnijeg u toplije područje) ili zadržavanjem zrakoplova na otvorenom tijekom hladne noći (hladno = temperatura okolnog zraka ispod 0°C. Vrste zaleđivanja Na zrakoplovu može nastati nekoliko vrsta ledenog pokrova: • prozirni led iz pothlađenih kapi. na vjetrobranskom staklu naglo nastane neprozirni sloj inja ili poluprozirna ledena kora čime se bitno smanji ili onemogući preglednost. često u obliku inja. Pri prelasku iz tekućeg u čvrsto agregatno stanje. prilikom preleta iz hladnijeg u topliji zrak.

U raznim dijelovima istog oblaka zaleđivanje može biti različite jakosti.• inje Inje nastaje procesom depozicije vodene pare u kristaliće leda (izravno. S obzirom na navedene uvjete.umjereno zaleđivanje ometa normalno letenje već u puno kraćem razdoblju.”trace icing”).”light icing”) . na letjelici se može stvoriti veća ili manja količina leda. ili prolaskom kroz sloj magle pri hladnom vremenu). Uporaba opreme za odleđivanje je obvezna. zbog vertikalnog temperaturnog gradijenta. bez tekućeg stanja). a ne količinu nataloženog leda. mraz nastaje procesom depozicije vodene pare u kristaliće leda. no on nastaje pri radijacijskom ishlađivanja površine zrakoplova na aerodromu tijekom noći. • slabo (engl. • umjereno (engl. prognoza zaleđivanja podrazumijevat će brzinu zaleđivanja. Ako pojava traje manje od jednoga sata. Primjerice. Pri jakom zaleđivanju potrebno je razmotriti promjenu putanje i razine leta. • mraz Slično kao i inje. “severe icing”) . Zaleđivanje može biti: • u tragovima (engl. Pojava nije opasna ako se rabi oprema za odleđivanje. Zaleđivanje se može gotovo uvijek očekivati budući da. ali često ni to nije dovoljno da se ukloni opasnost. Takva pojava nastaje prilikom preleta iz hladnijeg u topliji i vlažniji zrak (npr. • jako (engl. • tanka ledena kora Prilikom naglog doleta u toplije vedro područje. kada je površina zrakoplova hladnija od okoline depozicijom može nastati i tanka ledena kora. “moderate icing”) .slabo zaleđivanje postaje opasna pojava ako traje dulje od jednog sata. temperatura zraka uvijek na nekoj visini pada ispod 0°C.5 cm u dvije minute. Međutim. Meteorološka izvješća o zaleđivanju Meteorološka izvješća o zaleđivanju mogu se podijeliti na dvije skupine: na prognoze zaleđivanja i na izvješća o pojavi zaleđivanja koje nije predviđeno. pri naglom spuštanju po vedrom vremenu. nije opasna. Poželjno je razmotriti mogućnost promjene putanje i razine leta.jako zaleđivanje je izuzetno opasna pojava. Uporaba opreme za odleđivanje je obvezna. Slikovne oznake za zaleđivanje na meteorološkim kartama značajnog vremena i odgovarajuće kratice u meteorološkim izvješćima su: slabo zaleđivanje ICE 101 .na zrakoplovu postaju vidljivi tragovi tanjih ledenih naslaga. kod jakog zaleđivanja ledena se naslaga može povećavati brzinom od 2.

Sam propeler helikoptera također je sklon nakupljanju leda. Pri jakom zaleđivanju motor se može i zaustaviti. Zimi valja naročito obratiti pozornost na čistoću stakla unutar kabine prije polijetanja. Pri letu helikopterom vrlo je važno uočiti 102 . zaleđivanje goriva u dovodnoj cijevi (posebno na mjestu gdje se ona savija) i zaleđivanje na filterima kroz koje ulazi zrak (tzv. što može izazvati poremećaj ravnoteže i dodatne vibracije. a tako nastale kapljice vode mogu se naglo zamrznuti na susjednim zrakoplovima. led sudara nastaje pod istim uvjetima kao i led na površini zrakoplova). a najprije se zaleđuje os propelera. Na mlaznim zrakoplovima led se taloži na nekim dijelovima ulaznog kanala motora. postoje tri glavna tipa zaleđivanja povezana s indukcijskim sustavima: zaleđivanje karburatora (uslijed naglog pada temperature u samom karburatoru zbog isparavanja i ekspanzije goriva . Ako tijekom leta dođe do nepredviđenog zaleđivanja. Da bi se izbjeglo unutarnje orošavanje ili zamrzavanje prednjeg stakla preporuča se rulanje s hermetički zatvorenom kabinom. Ventilator i grijač prednjeg stakla moraju biti uključeni. U takvim se slučajevima preporuča povećati vremenski razmak između polijetanja. području. manje su letjelice osjetljivije na zaleđivanje zbog promjene aerodinamičkih. razini leta. Na zrakoplovima koji imaju spremnike za gorivo u krilima može se povećati vjerojatnost zaleđivanja na krilima pri prelasku u toplije područje zbog sporijeg zagrijavanja tog dijela letjelice. Ako su motori stapni. Na bojnim zrakoplovima. ali i mehaničkih uvjeta. zaleđivanju je izloženo i naoružanje i prateći sadržaji. Do neočekivanog zaleđivanja zrakoplova i stakla kabine može doći i prilikom skupnog polijetanja u zimskim uvjetima kada je u okolina piste prekrivena snijegom.umjereno zaleđivanje MOD ICE jako zaleđivanje SEV ICE Kratica za upozorenje na mogućnost jakog zaleđivanja zbog ledene kiše je SEV ICE (FZRA). jakosti i vrsti zaleđivanja te vrsti zrakoplova.pojava moguća bez obzira na atmosferske uvjete). poželjno je izvijestiti o vremenu. Tada uslijed povećane turbulencije i strujanja toplih plinova iz motora prhki dio snježnog pokrivača može biti podignut u zrak i otopljen. a time i povećava vjerojatnost za pojavu i intenzitet zaleđivanja. Zbog povećanog strujanja zraka oko letjelice uslijed vrtnje propelera pojačava se ishlađivanje. Helikopteri su skloni zaleđivanju isto kao i zrakoplovi s krilima. Razlika u opasnosti od zaleđivanja kod različitih vrsta letjelica Općenito.

tuče i ostalih popratnih pojava vezanih uz Cb oblake. i sl.1). 6. tako da se povećava temperatura na vrhu krila (tab. a najčešće traje manje od pola sata.3.2. koja može uzrokovati stvaranje jakih mjesnih vrtloga i mjesnih poremećaja u polju tlaka zraka (poput ciklone. ne smije se zanemariti ni mogućnost jakog pljuska.3.”downburst”) − jak vjetar uzrokovan silaznom strujom iznad područja horizontalnog promjera < 10 km 103 . Smanjenju zaleđivanja doprinosi brzina zrakoplova.atmosfera iznad opožarenog područja postane izrazito termodinamički nestabilna i pojavljuje se intenzivna termička konvekcija. “fire storm”) . požar širih razmjera može na nekom području uzrokovati sljedeće opasne pojave za zrakoplovstvo: • pojačan. Propad je češća i intenzivnija pojava u krajevima s toplijom i vlažnijom klimom (npr. trenje zrakoplova s atmosferom se pojačava. obratno od smjera kazaljke na satu. S obzirom na prisutnost olujnoga grmljavinskog oblaka.). može doći do iznenadnog gubitka visine letjelice) 7. 7. jugoistočni dio SAD).početak zaleđivanja kako bi se uključili sustavi za odleđivanje i što prije izišlo iz područja zaleđivanja. Takva pojava se vodoravno može rasprostirati i iznad nekoliko četvornih kilometara. Letenje iznad opožarenog područja Požar koji zahvaća neko šire područje (obično nekoliko desetaka do nekoliko stotina četvornih kilometara) uzrokuje jako zagrijavanje prizemnog sloja zraka. Stoga. Pri većim brzinama. 6. u slučaju izobarnog letenja. a ponekad i olujni vjetar u prizemnom sloju atmosfere koji spiralno.2. puše prema središtu opožarenog područja (poput prizemnog strujanja u cikloni) • jaka uzlazna gibanja vrućeg zraka u središtu te “požarne” ciklone koja u povoljnim uvjetima može potaknuti i pojačan razvoj konvektivne naoblake (Cu. Cb) • jaka konvergentna gibanja pri tlu uzrokuju mjesni pad prizemnog tlaka zraka (tako je prizemni gradijent tlaka usmjeren prema središtu požara) te naglo spuštanje izobarnih ploha u stupcu atmosfere iznad područja zahvaćenog požarom (tada. 6. ali znatno manjih dimenzija). Propad U blizini ili ispod olujnog grmljavinskog oblaka mogu naglo nastati jaka silazna strujanja koja se nazivaju propad (sl. Definirano je nekoliko vrsta propada s obzirom na prisutne atmosferske pojave: • propad (engl. To može dovesti do pojave koja se naziva požarna oluja (engl.

4). Prepoznaje se po pojačanim silaznim vertikalnim strujanjima. Kako se letjelica u uzletu približuje središtu silaznog strujanja. čime se radikalno i naglo mijenjaju uvjeti uzleta. a ponekad i pojave zračnoga ljevkastog vrtloga (pijavice). ali već s prvim udarom vjetra koji je posljedica silaznih struja hladnog zraka. Međutim. To znači da su se razvile silazne struje zraka koje omogućavaju ispadavanje kišnih kapi iz oblaka. putanje kretanja i jakosti olujnih oblaka.”microburst”) − propad koji se pojavljuje iznad područja horizontalnog promjera < 4 km i traje 2 do 5 minute (razlika u brzini vjetra između središta i ruba pojave je veća od 10 m/s) veliki propad (engl. Grmljavinske oluje koje su posljedica konvektivne naoblake mogu se javiti pojedinačno (prostorno razmjerno rijetke unutar zračne mase) ili u 104 . tuče.dolazi do slabljenja i nestajanja Cb oblaka.”wet microburst”) − propad vezan uz više od 0. “dry microburst”) − propad vezan uz manje od 0.25 mm kiše U slučaju uleta u propad pilot mora djelovati brzo.”nowcasting”) meteorološki radari najviše pomažu meteorologu u točnom predviđanju mjesta nastanka. Pri približavanju grmljavinske oluje nekom mjestu.6.25 mm kiše mokri propad (engl. na nju također sve jače djeluje i silazna sastavnica zračne struje. tlak zraka pri tlu najprije naglo pada. Analize zrakoplovnih nesreća u SAD otkrile su da je prosječna razlika između čelnog i repnog vjetra u tim slučajevima bila oko 25 m/s.4. linija nestabilnosti i olujni zračni vrtlozi malih dimenzija Konvektivna naoblaka Konvektivna naoblaka tipa Cu i Cb opasna je za zračni promet zbog lokalno pojačanih vertikalnih uzlaznih i silaznih gibanja. U vrlo kratkoročnom prognoziranju vremena (engl. smicanja vjetra i turbulencije. već s obzirom na to da se letjelica tada nalazi samo nekoliko stotina metara od tla ili vrlo blizu tlu.”tail-wind”). “head-wind”) koji razmjerno jača zbog ubrzavanja.”macroburst”) − propad koji se pojavljuje iznad područja horizontalnog promjera > 4 km i traje 5 do 30 minuta suhi propad (engl. zaleđivanja.• • • • mali propad (engl. Razlikuju se tri stadija razvoja konvektivne oluje: • početni stadij . na zrakoplov utječe jak čelni vjetar (engl. 7.još uvijek oblak tipa Cu čijem daljnjem vertikalnom porastu pogoduju pojačane uzlazne struje • zreli stadij . počinje naglo rasti. a najveća zabilježena 48 m/s.olujni oblak (Cb) dosegao je svoj najveći razvoj kada pri tlu počne kiša. Primjerice. a jača repni vjetar (engl. smanjene vidljivosti. Nakon prolaska grmljavinske oluje (ako je to lokalna grmljavinska oluja unutar zračne mase) tlak zraka se vraća na prijašnju vrijednost. • završni stadij . jakih pljuskovitih oborina. preletom kroz središnje područje propada gubi se čelni vjetar. pri uzlijetanju kroz propad (sl. Konvektivna naoblaka. Stoga je još jednom potrebno istaknuti da ulaskom u jaki propad naglo nastaju uvjeti za kritičnu opasnost. pojačanih vjetrova koji mogu doseći orkansku jakost.

ako je brzina vjetra iznad oblaka 20 kt. dok su vrtlozi promjera oko 100 m i više (tornado) ipak vrlo rijetki u nas. promjenjivost visine podnice oblaka i vidljivosti. Linija nestabilnosti Linija nestabilnosti (ili pruga maha. Brzina vjetra u takvom olujnom vrtlogu može biti i preko 300 m/s. Zbog jakog podtlaka. U našim krajevima to je razmjerno rijetka pojava i najčešće je puno manjih dimenzija nego. engl. Vrijeme trajanja grmljavinske oluje dulje je što je nakupina konvektivne naoblake veća. Lijevak tog olujnog vrtloga ponire u početku iz prednjeg dijela oblaka te se spušta do tla. Primjerice. primjerice. a obično je usporedna s njom. Opasnosti od ulaska zrakoplova u takvu grmljavinsku oluju su sljedeće: • jaka tuča može uzrokovati strukturna oštećenja. vlažnijeg i nestabilnog zraka sa jugozapada. zapada ili sjeverozapada. na američkom kontinentu. Na području Hrvatske linije nestabilnosti često se pojavljuju kao prethodnica jakih prodora hladnijeg.ne letjeti kroz cumulonimbus ! • pri preletu IZNAD olujnog oblaka valja se izdići IZNAD vrha oblaka najmanje 300 m (1000 ft) za svakih 5 m/s (10 kt) brzine vjetra.”squall line“) uska je izdužena linija konvektivne naoblake. Uvjeti letenja u blizini kroz konvektivne naoblake ili kroz nju najčešće su potpuno drukčiji od uvjeta letenja u vedrom zraku. u središtu pijavice postoje snažna 105 .nakupinama koje mogu biti linijske (frontalna i/ili linija nestabilnosti) ili kružnogomilaste. Na meteorološkoj karti značajnih atmosferskih pojava linija nestabilnosti je označena kao: −V−V−V−V− Pijavica i tornado Pijavica (engl. Promjer lijevka je najčešće nekoliko metara do nekoliko desetaka metara (pijavice). vrh olujnog oblaka mora se preletjeti na udaljenosti od najmanje 2000 ft. Može se naći ispred prizemne hladne fronte (može i do 300 km ispred hladne fronte). posebno istaknutih rubova zrakoplova (zrna tuče u oblaku mogu biti veća od ljudske šake !) • udarac munje može oštetiti elektroničku opremu • zaleđivanje može biti vrlo jako • vrlo jaka turbulencija može uzrokovati preveliko naprezanje letjelice • ulaskom u propad ili u područje jakog smicanja vjetra pri slijetanju i uzlijetanju može doći do kritične opasnosti zbog nagloga gubljenja brzine i visine • velike i nagle promjene tlaka zraka.” funnel” za pijavicu iznad kopna i “waterspout” za pijavicu iznad vodenih površina) i tornado su olujni vrtlozi koji se obično pojavljuju kao posljedica zračnih struja unutar Cb oblaka. Iskustvo je pokazalo: • olujne oblake valja zaobići ili preletjeti .

U prirodi je vjetar vrlo promjenjiv i po brzini i po smjeru. more) nego iznad neravne i hrapave podloge (npr. jako smicanje vjetra može nastati i u stabilnim situacijama. Takvo smicanje česta je pojava tijekom puhanja bure na sjevernom Jadranu ako se iznad Jadrana ili sjeverne Italije istodobno nalazi duboka ciklona. Jako smicanje vjetra najčešće se može naći kod brzo pokretnih fronti (npr.”windshear”) prostorna je promjena smjera i/ili brzine vjetra. kolovoza 1994. koja je preko naših krajeva napredovala brzinom od oko 45 km/h. hladna fronta druge vrste). npr. pa se smicanje vjetra može očekivati posvuda u atmosferi. topao zrak s Jadrana u jugozapadnoj visinskoj struji klizi povrh hladnog zraka koji struji sa sjeveroistoka. UPOZORENJE: NE LETJETI U PIJAVICU ! SVAKI LET ZRAKOPLOVA U BLIZINI PIJAVICE ZAVR[AVA KATASTROFOM !!! 7. prizemno smicanje je veće pri općenito slabijem vjetru (budući da tada sila trenja pri tlu lakše uspori gibanje zraka). kod aktivnih grmljavinskih oluja i kod mlazne struje. a u zrakoplovstvu se mora voditi računa i o smicanju između čelnog i repnog vjetra.uzlazna gibanja. Uzroci smicanja vjetra su brojni. nalijevo od jezgre zračne struje stvara se ciklonalni zračni vrtlog. Pri tlu uvijek postoji smicanje vjetra zbog prizemnog trenja. Također. Pretpostavimo da gledamo vodoravno smicanje vjetra.6) te fronte pokazuje samo usku zonu konvektivne naoblake neposredno ispred same hladne fronte.7.5). Smicanje vjetra i turbulencija Smicanje vjetra Smicanje vjetra (engl. oko 12 UTC (sl.5. Na slici 6. taj prizemni sloj hladnog zraka može biti debeo svega 2 km te je na visini od oko 2 km promjena smjera vjetra za 180°. U našim je krajevima najveća vjerojatnost za pojavu pijavice pri naglim prodorima osjetno hladnijeg i vlažnog zraka (hladna fronta druge vrste ili linija nestabilnosti) nakon trajnijeg razdoblja vrlo toplog vremena. 6. U slučaju kada je pijavica iznad mora (“waterspout”) prizemni dio lijevka prividno je proširen zbog morskog dima (sl. Zbog toga se pijavica ili tornado vide kao oblačni stup. kada. To je razlog da je ubrzo nakon nestajanja pijavice u kopnenom zaleđu Bibinja i prolaska konvektivne naoblake preko tog područja došlo do razvedravanja.5) vezana je uz hladnu frontu druge vrste. a desno anticiklonalni vrtlog. pri čemu je brzina vjetra najjača u jezgri zračne struje. Primjerice. U kontinentalnoj Hrvatskoj. 106 . Tako je trenje manje iznad ravne i glatke podloge (npr. Zbog postranog slabljenja vjetra. Vlažan zrak zahvaćen tim vrtlogom adijabatski se brzo hladi te dolazi do kondenzacije. 6. šumovita brda). prikazano je vrtložno gibanje koje nastaje kao posljedica smicanja brzine vjetra. Satelitska snimka (sl. 6. Razlikuje se horizontalno i vertikalno smicanje. Pojava pijavice u Bibinju (blizu Zadra) 18.

kratica: CAT) je turbulencija koja se pojavljuje u slobodnoj atmosferi bez oblaka (iznad prizemnog sloja trenja). ”clear air turbulence”. u prizemnim slojevima atmosfere zbog površinskog trenja te u tragu zrakoplova. kod narušavanja laminarnog valnoga gibanja u atmosferi. a hodanje i posluživanje hrane je nemoguće.uzrokuje lagano podrhtavanje zrakoplova. iznad vrhova Cb oblaka. Na podrhtavanje i naprezanje zrakoplova utjecat će samo oni vrtlozi čija je veličina usporediva s veličinom letjelice (najčešće vrtlozi promjera 10 do 100 m). a zabilježena je i u nižim slojevima stratosfere. razlikuje se: • slaba (engl.”moderate turbulence”) . području. CAT se može naći svuda gdje je jako smicanje vjetra: u blizini planina. ali ne otežava upravljanje letjelicom.traje dulje od 2/3 vremena leta S obzirom na jakost pojave. poželjno je izvijestiti o vremenu. Turbulenciju ćemo obično naći u blizini frontalnih poremećaja. U putničkim zrakoplovima obvezna je uporaba sigurnosnih pojaseva.traje kraće od 1/3 vremena leta • isprekidana (engl.Turbulencija Turbulencija je neuređeno gibanje zraka u obliku malih nestalnih vrtloga koji su u osnovi uzrokovani smicanjem vjetra. “occasional”) . pa postoji opasnost od povreda putnika. U putničkim zrakoplovima potrebna je uporaba sigurnosnih pojaseva. • jaka (engl. ali ne utječe značajno na sigurnost leta • umjerena (engl. “severe turbulence”) . Manji vrtlozi obično ne utječu bitno na let zrakoplova. u blizini mlaznih struja te pri naglom razvoju visinskoga grebena ili doline (osobito u područjima najjače zakrivljenosti izohipsi na visinskim izobarnim kartama). Podrhtavanje zrakoplova uglavnom izazivaju uzlazne i silazne struje zraka. razini leta. “light turbulence”) . To je obično kratkotrajna pojava koja može nastati u razmjerno tankom sloju u troposferi. mlaznih struja. “continuous”) . a hodanje i posluživanje hrane je otežano. Po vremenu trajanja tijekom leta.traje 1/3 do 2/3 vremena leta • stalna (engl. “intermittent”) . Turbulencija u vedrom zraku (engl. 107 . Neučvršćeni predmeti padaju po avionu. općenito pri jakom smicanju vjetra.uzrokuje naglu i jaku promjenu visine ili smjera leta tako da je upravljanje zrakoplovom znatno otežano. Ustanovljeno je da je djelovanje horizontanih udara vjetra u prosjeku 17 puta slabije nego djelovanje vertikalnih udara vjetra iste jakosti. jakosti i vrsti turbulencije te vrsti zrakoplova. ovisno o njegovoj brzini i veličini. konvektivne naoblake. turbulencija može biti: • povremena (engl. a na trenutke i onemogućeno. dok veći vrtlozi uzrokuju mahovitost vjetra.uzrokuje jače podrhtavanje zrakoplova. Najjače turbulencije uslijed horizontalnog smicanja vjetra su u blizini mlaznih struja. Ako se tijekom leta uđe u područje turbulencije.

Suptropska mlazna struja je atmosferska pojava karakteristična za hladni dio godine. preporuča se promjena visine leta na razinu gdje ta pojava više nije značajna. U jezgri mlazne struje polarne fronte vjetrovi mogu biti jači i od 75 m/s. a vertikalno smicanje 5 do 10 m/s po jednom kilometru. a može doći i do kvara na instrumentima. Kriteriji koji zadovoljavaju uvjete "razmjerno jak" i "uzak" često su subjektivni. nailaskom u područje jake turbulencije moguća su kritična naprezanja zrakoplova. napredovanje im je gotovo onemogućivao iznenađujuće jak vjetar. a obično se nalazi između 20°N i 35°N (dakle u području suptropskih anticiklona) na oko 108 . tipu zrakoplova. Kada su američki bombarderi letjeli prema najjužnijim japanskim otocima. no to najčešće znači da je vjetar u samoj jezgri mlazne struje jači od 33 m/s te da je prosječno vodoravno smicanje vjetra 10 m/s na 100 km. opterećenju i brzini. Pri povratku mlazna struja je ipak bila dobrodošla jer su imali repni vjetar brzina i preko 300 km/h. razlikuju se: • mlazne struje u visokoj atmosferi (visoke mlazne struje) • mlazne struje u nižoj troposferi (niske mlazne struje). jugozapadni ili sjeverozapadni. a obično su zapadni. S obzirom na razinu pojavljivanja. blizu tropopauze. Pojavljuje se najčešće istodobno s jakim kvazihorizontalnim ili horizontalnim gradijentima temperature u nižim slojevima atmosfere i jakim vertikalnim smicanjem vjetra. smanjenje brzine letjelice za 5 do 10 %. U srednjim geografskim širinama najpoznatija su dva tipa visokih mlaznih struja: • mlazna struja polarne fronte • suptropska mlazna struja Mlazna struja polarne fronte obično se može naći na visini oko 250 hPa. mlazna struja je u stvarnosti otkrivena prvi put za Drugoga svjetskog rata južno od Japana. Iako je postojanje mlazne struje teoretski predviđeno i ranije. otežano upravljanje. odnosno. Budući da je područje turbulencije često ograničeno na razmjerno tanak sloj atmosfere.6 Mlazna struja Mlazna struja je područje razmjerno jakog vjetra u obliku uske kvazivodoravne ili vodoravne zračne struje. U meteorološkim izvješćima i na meteorološkoj karti značajnih atmosferskih pojava označuju se samo umjerena i jaka turbulencija sljedećim oznakama i kraticama: umjerena turbulencija MOD TURB jaka turbulencija SEV TURB 7.U ovisnosti o vrsti i jakosti turbulencije.

jugo i fen Bura Bura je jedan od najpoznatijih mjesnih olujnih vjetrova. Puše na istočnoj obali Jadrana iz sjeveroistočnoga kvadranta. Bura puše češće u hladno doba godine i obično je vezana uz prodore hladnog zraka na Jadran preko Dinarskoga gorja. sl.6. U praksi je često teško razlikovati suptropsku mlaznu struju od mlazne struje polarne fronte. sl.6. i to gotovo neprekinuto oko čitava globusa. sl. Iskustvo je pokazalo da je najpogodniji kut ulaska u jezgru mlazne struje manji od 45°. Naime. 3. Isto je tako poznato da brzina vjetra u niskoj mlaznoj struji općenito ima izražen dnevni hod (jača je po noći. Prisutnost mlazne struje u atmosferi znatno utječe na letenje zbog jakih vjetrova koji mijenjaju putanju ili ubrzavaju/usporavaju gibanje zrakoplova. Dosadašnja istraživanja mlaznih struja na području Hrvatske pokazala su da se visoka mlazna struja najčešće možemo naći na visinama 7 do 12 km. Niska mlazna struja obično je posljedica atmosferskih procesa manjih dimenzija ili utjecaja orografije.4.a) • izvlačenje hladnog zraka iz unutrašnjosti u sklopu strujanja sredozemnih ciklona (osobito ako je ciklona iznad Jadrana ili sjeverne Italije. tako da će se niska mlazna struja često naći u blizini planina. sl. pojavljuje se jaka statička destabilizacija atmosfere i tendencija prema konvektivnim procesima. Bura. Brojne sinoptičke analize potvrdile su da je bura vezana uz: • nadiranje hladnog zraka u sklopu strujanja na prednjoj strani europske anticiklone (anticiklonalna bura. Kada se horizontalne osi niske i visoke mlazne struje postave pod nekim kutom po vertikali. Na brzinu i smjer bure znatno utječe mjesna topografija.200 hPa visine. U sklopu suptropske mlazne struje pušu pretežito zapadni vjetrovi (srednja maksimalna brzina 50 do 70 m/s). vezani uz fenomen niske mlazne struje.b) • prizemne prodore hladnog zraka neposredno iza hladne fronte (frontalna bura. Za nju je karakteristično jako vertikalno smicanje vjetra dok su maksimalne brzine vjetra obično znatno manje od onih u visokim mlaznim strujama.8. dok su istraživanja niže troposfere pokazala da su jaki prizemni vjetrovi.8.7. 6. Stoga je i jedna od glavnih značajki bure da je to hladan vjetar.7). Poznato je da je bura mahovit vjetar s udarima koji mogu biti i orkanske jakosti (jači od 40 m/s. 7. a slabija danju). pojačanih smicanja vjetra i turbulencije. Mlazne struje u niskoj i visokoj troposferi nisu odvojene pojave. a ponekad i dnevni hod obalne i planinske cirkulacije. tzv. nadolazeći zrak toliko je hladan da ni njegovo adijabatsko zagrijavanje pri spuštanju u zavjetrini nije dostatno da postane barem jednako topao kao otprije prisutni zrak. Analiza kinetičke energije vjetra pokazala je da su udari bure najjači svakih 3 do 4 minute te ponovno svakih 20 do 30 minuta. ciklonalna bura.8.c) 109 . a osobito bura.

nego valja uzeti u obzir i pojavu loma planinskih valova. široko) je jugoistočni vjetar koji puše na Jadranu. posebice u Lici. Neposredno ispred planina Gorskog kotara i Like u navjetrini već dolazi do postupnog spuštanja zraka i do ubrzavanja horizontalne zračne struje tako da se mogu ispuniti uvjeti i za nastanak lokalne niske mlazne struje. mogu biti i obilnije. iznad naših se krajeva ubrzo stvaraju oblaci i oborine koje. još ne postoji cjelovita teorija nastanka bure. Silazna strujanja najintenzivnija su neposredno iznad planinske prepreke i u zavjetrini planinske prepreke. Jugo je “obični” gradijentni vjetar ciklonalne cirkulacije s kojim u naše područje stiže razmjerno topao zrak iz južnih krajeva. a. ali i cjelokupnu trodimenzionalnu strukturu tijeka (učinke divergencije tijeka) i spuštanja zraka u navjetrini te kanalne učinke zbog prolaska zraka kroz planinske prijevoje do mora. prije svega. tj. Za vrijeme puhanja takvog juga. Uz buru je općenito vezana pojačana turbulentnost zraka. osobito onda kada postoji kritična razina (tj. 6. Iako je ciklona najčešće još daleko od Jadrana. posljedica porasta hidrostatičkog tlaka zraka u navjetrini. Gorskom kotaru te na Kvarneru. Dimenzije tog procesa su najčešće takve da bura na sjevernom Jadranu može biti dobro opisana dvodimenzionalnim hidrauličkim strujanjem zraka preko prepreke. Bura na srednjem i južnom Jadranu najčešće se ne može objasniti samo pomoću hidrauličke teorije.10. Skica hidrauličkog strujanja preko planina pokazana je na slici 6. Pri puhanju bure na sjevernom Jadranu zrak prelazi preko najužeg dijela Dinarskog gorja (područje gorske Hrvatske).a). 6.Prizemni sloj hladnog zraka koji sudjeluje u procesu nastanka i održavanja bure naziva se sloj bure. Iznad tog područja najjače bure nalazi se područje slabijih vjetrova. ali zato vrlo jake turbulencije. Jačanje prizemnoga gradijenta tlaka zraka traje sve do trenutka dok zrak iz unutrašnjosti ne počne pritjecati na Jadran. U slučaju jake bure na Sjevernom hrvatskom primorju uočava se pojava vrlo jakih gradijenata prizemnog tlaka zraka (i više od 10 hPa/100 km). Kako 110 . do trenutka dok ne zapuše bura. sl.b). a njegova je visina obično definirana razinom jakog smicanja vjetra ili temperaturnom inverzijom. anticiklonalno jugo ili suho jugo. Prelaskom preko Sredozemnog mora taj se zrak (kontinentalno-tropskog podrijetla) obogati vlagom te zbog uzlaznih gibanja nad otocima i obalnim planinama dolazi do kondenzacije.9. ciklonalno jugo. zbog drukčijega relativnog smještaja tih područja u odnosu na glavne sinoptičke sustave te zbog različite veličine orografske prepreke. kada na nekoj visini vjetar mijenja smjer za 180°). Činjenica je da se bura na sjevernom Jadranu razlikuje od one na srednjem i južnom. s jedne strane. Iako se bura često opisuje kao jak katabatički vjetar. Jaki gradijenti su.10. postoji i vjetar istoga smjera koji je posljedica anticiklone čije je središte iznad Balkanskog poluotoka (tzv. šilok. s druge. Jugo Jugo (južina. Razlika potječe. nebo je uglavnom vedro ili ima cirrusa. To nije toliko vidljivo po razlikama u jakosti i smjeru koliko po čestini pojave. odnosno sjeverozapadno od Jadrana ili na samom Jadranu. gdje se razvijaju i najveće brzine bure. Za razliku od juga koji je posljedica blizine ciklone i pripadne cirkulacije (tzv. što uzrokuje česte udare vjetra (mahovitost). sl. pada tlaka u zavjetrini. To je vjetar toplog sektora ciklone čije je središte zapadno.

Padanjem oborine iz tako nastalih oblaka. Najveće do sada zabilježene brzine bure i juga gotovo su podjednake (prema podacima postaje Split−Marjan) i preko 40 m/s ! Fen Fen (foehn) je topao i suh zavjetrinski vjetar. rast vodostaja rijeka itd. U Hrvatskoj fen možemo često zapaziti na području Gorskoga kotara i Like po naglom porastu temperature zraka koju bilježi meteorološka postaja što se nalazi u zavjetrini neke planine. Na slici 6. zrak se isušuje. Suho jugo puše puno rjeđe nego obično jugo. 7. taj zrak se diže i adijabatički hladi. pri čemu najčešće dolazi do kondenzacije vodene pare u navjetrini planine. Pri opisu bure spomenuli smo da je ona posljedica pritjecanja hladnog zraka iz unutrašnjosti kontinenta. a bura razmjerno hladan vjetar. To su obično situacije s jugozapadnim visinskim vjetrom.11 je skica nastanka fena. osobito na otvorenu moru. nego uz obalu. s niskim vrijednostima relativne vlage (najčešće oko 30%). Zrak koji je tako prešao preko planine u zavjetrini je topliji od zraka koji je tamo bio prije nego što je zapuhao fen te dolazi do. odnosno sjeverozapadno od Jadrana). Za razliku od bure. ovaj vjetar jako isušuje tlo i vegetaciju. Pri nailasku na planinsku prepreku. Za razliku od bure koja je izrazito mahovit vjetar. Najpoznatiji je fen koji puše na području Alpa. S obzirom na to da je ta pojava najizraženija u planinskom području gdje je zimi obično debeo snježni pokrivač. Mehanizam stvaranja bure i fena razmjerno je sličan: i jedan je i drugi vjetar zavjetrinski i razmjerno suh. Smanjenje vidljivosti Vidljivost Vidljivost je definirana najvećom udaljenošću na kojoj se pri danjem svjetlu mogu jasno raspoznavati predmeti (noću je to udaljenost na kojoj se raspoznaje svjetlost svijeće). 111 . Vidljivost može biti različita s obzirom na smjer gledanja.8. a zrak je razmjerno topao. jugo je stalniji vjetar koji može uzrokovati visoke valove. najčešće. a latentna toplina oslobođena pri procesu kondenzacije dodatno zagrije zrak. a pretpostavlja se da je i uz jugo vezana niska mlazna struja čija uzdužna os slijedi izduženi oblik Jadranskog mora.relativna vlaga nije visoka. kada na Jadranu puše jugo (unutar toplog sektora ciklone čije je središte zapadno. naglog porasta temperature zraka.fen je razmjerno topao vjetar. Prelaskom preko vrha planine zrak se počinje spuštati. fen je posljedica strujanja razmjerno toplog i vlažnog zraka sa Sredozemlja.). Razlika između fena i bure je u temperaturi:. ali se u meteorološkim izvješćima se uvijek pojavljuje vrijednost najmanje vidljivosti. Statistička analiza čestina puhanja juga na pojedinim meteorološkim postajama duž hrvatskog primorja ukazala je na to da jugo češće puše i da je općenito jače na srednjem i južnom Jadranu nego na sjevernom. Također vrijedi da je jugo obično jače na otvorenom moru. razložno je očekivati naglo topljenje snijega sa svim pratećim posljedicama (lavine. no može nastati svuda gdje su za to povoljni uvjeti. a to spuštanje je tada praćeno adijabatičkim zagrijavanjem.

“fog”) je stratus na tlu. U nas su poznate advektivne magle koje obično nastaju u hladno doba godine (uglavnom zima i rano proljeće) u Padskoj dolini u sjevernoj Italiji ili iznad sjevernog Jadrana kada se to područje nađe u toplom sektoru ciklone. međutim pri okretanju i poniranju u sloj magle vidljivost se gubi (sl. Primjerice.12). Povoljni uvjeti za stvaranje radijacijske magle su vedra noć.nastaje kada topao i vlažan zrak struji iznad osjetno hladnije površine pri čemu dolazi do kondenzacije (ili kada osjetno topliji zrak struji iznad hladne vlažne površine). kod procjene RVR vidljivosti gleda se raspoznatljivost svjetala na pisti s obzirom na prosječnu razinu oka pilota u trenutku dodira piste pri spuštanju zrakoplova. To znači da pilot može vidjeti zračnu luku dok leti iznad sloja magle. Vodoravna prizemna vidljivost. uvjeti za maglu su onda kada je prizemna vidljivost manja od 1000 m.U zrakoplovstvu se razlikuju: • letna vidljivost (engl. “slant visibility” ili “air-to-ground visibility”).to je najčešći tip magle. s obzirom na cijeli horizont (0° do 360°) te s obzirom na razinu oka iznad tla čovjeka prosječne visine. Meteorološka vidljivost je srednja vrijednost najmanje prizemne vidljivosti u 10minutnom razdoblju koje neposredno prethodi motrenju. a nastaje kao posljedica radijacijskog hlađenja prizemnog sloja zraka pri čemu temperatura zraka postane niža od temperature rosišta te tako dolazi do kondenzacije prisutne vodene pare. U slučaju izdignute magle ili stratusa.. sumaglica i mutnoća Magla (engl. 6. “ground visibility” ili “surface visibility”) . Tada je vidljivost smanjena zbog sićušnih lebdećih vodenih kapljica (relativna vlaga 100%) koje čine stratus. Vidljivost uzduž uzletno-slijetne staze (RVR) je srednja vrijednost vidljivosti samo u smjeru uzduž piste u 10-minutnom razdoblju koje neposredno prethodi motrenju. što se često može naći u jesenskim i zimskim anticiklonama. “in-flight visibility”) . Magla. Kosa vidljivost označuje vidljivost predmeta koji se nalaze izvan ravnine leta ili uzletnoslijetne staze. a vertikalna vidljivost na pisti je dobra. Razlikuju se dvije vrste letne vidljivosti: vodoravna vidljivost na razini leta (engl. • advektivna magla . magla može prijeći u niski stratus ili potpuno nestati.vidljivost koju javljaju prizemne meteorološke postaje. može biti: standardna meteorološka vidljivost (engl. “air-to-air visibility”) i kosa vidljivost (engl. • prizemna vidljivost (engl. Pri dizanju. pak. U zrakoplovnim meteorološkim izvješćima mogu se naći dvije vrste podataka: vodoravna i vertikalna ili kosa vidljivost. Advektivna magla može se promatrati i kao pokretni prizemni stratus. Po dogovoru. slabi vjetrovi te razmjerno vlažan zrak. Za razliku od meteorološke vidljivosti. često se događa da je prizemna vodoravna vidljivost ispod granice za maglu. Postoje tri tipa magle: • radijacijska magla . može doći do toga da je kosa vidljivost loša čak i pri dobroj vodoravnoj vidljivosti na pisti.vidljivost iz zrakoplova tijekom leta. “meteorological visibility” ili “met vis”) i vidljivost uzduž uzletno-slijetne staze (engl. Sa slabim zapadnim i jugozapadnim vjetrovima advektivna magla se preko otvorenog mora 112 . “runway visual range” ili “RVR”).

podjednako kao i u magli. Primjerice. vezana uglavnom na sloj zraka neposredno uz površinu mora. čine ga nejasnim i zbog toga se pista čini daljom nego što doista jest. Prolaskom kroz tanje oblake. Vidljivost smanjena zbog ulaska u oblak Ulaskom u oblak vidljivost se potpuno gubi. Vidljivost smanjena zbog morskog dima U nas je najpoznatiji morski dim koji se stvara za puhanja bure. ali. može uzrokovati da pilot vjeruje da se nalazi iznad ili ispod crte poniranja ili sa strane od središnje crte. sumaglice ili mutnoće je povećana pri postojanju temperaturne inverzije i slabih prizemnih vjetrova. Oborina ne djeluje samo na vidljivost. osjećaj za udaljenost). za razliku od magle i sumaglice. Mutnoća (engl. Vidljivost smanjena zbog oborine Utjecaj oborine na vidljivost ovisi o rasprostranjenosti. često je srećemo kod tople fronte ili kod okluzije. pijesak). u kombinaciji s lomom svjetla samoga vjetrobranskog stakla. Smanjena vidljivost će biti i u slučaju rosulje. Sumaglica (engl. ali je razlika u vidljivosti.sjevernog Jadrana ubrzo proširi sve do Istre i Kvarnera gdje se može zadržati i po nekoliko dana. okolina je razmjerno svijetla (npr.”mist“) je pojava kada je prizemna vidljivost smanjena. ali još uvijek veća od 1000m zbog sićušnih lebdećih vodenih kapljica (relativna vlaga obično veća od 95%). Vjerojatnost za pojavu magle. cumulus humilis ili tanki altostratus). okolina se razmjerno zatamni zbog toga što do donje baze oblaka ne prodire više dovoljno sunčeve svjetlosti. kroz koje ipak može proći dovoljno sunčeve svjetlosti. vidljivost je smanjena zbog prisutnosti čvrstih čestica u atmosferi (dim. istina. nimbostratus debeo nekoliko kilometara).”haze”) je pojava kada je prizemna vidljivost smanjena. vrsti i jakosti oborine. no isparavanjem kapljica u zraku ipak ostaju čestice soli koje turbulentnim gibanjima mogu dospjeti i na veće visine. Pri letenju kroz donji dio debljeg oblaka (npr. nego i na percepciju udaljenosti (tj. prašina. • frontalna magla .nastaje u dodirnom području između dviju zračnih masa uz podjednake uvjete kao advektivna magla. Sumaglica nastaje pod istim uvjetima kao i magla. jak pljusak može naglo smanjiti vidljivost tako da može utjecati na odvijanje prometa u zračnoj luci. Ova je pojava. I snijeg može drastično utjecati na smanjenje vidljivosti. Vodena površina na prednjem staklu uzrokuje lom svjetla koji. koja se sastoji od sitnih kapljica koje lebde ili lagano padaju. kada se vrhovi valova raspršuju u vrlo sitne vodene kapljice. Te čestice soli tada mogu djelovati i kao dodatne jezgre kondenzacije čak i pri nižoj relativnoj vlažnosti 113 . Tako kišne kapi u smjeru gledanja pilota raspršuju snop svjetlosti što dolazi od zračne luke. a razina vidljivosti je u takvim vremenskim prilikama i inače razmjerno niska. no još uvijek veća od 1000 m.

mjesni razvoj konvektivnih oblaka. Kada je razina leta ispod sunčevih zraka koje mogu biti jako reflektirane od vrha sloja magle ili mutnoće. Pritom. ali. Egzaktno je to gotovo nemoguće. Važan element u analizi olujnih procesa je i toplinsko stanje podloge. zavjetrinski i planinski valovi. i viših slojeva atmosfere. posredno. Također se mora imati na umu da sumrak započinje ranije pri tlu nego na većim visinama. vidljivost je općenito manja nego kada se leti od Sunca. 7. može jako utjecati na kosu vidljivost.(i oko 70%) što može potaknuti smanjivanje vidljivosti znatno ranije nego što bi se to očekivalo. najčešće zbog nedostatka podataka o temperaturi tla ili mora. a kod povoljnih strujanja u atmosferi mogu dati osnovni poticaj razvoju nekog poremećaja (npr. ali i zavjetrinska ciklogeneza na malo većoj skali). Utjecaj Jadranskog mora More ima iznimno važan utjecaj na atmosferu. pilotu može biti onemogućeno gledanje kroz taj sloj zbog zablještenja. ako se očekuje znatnija promjena vremena. a zatim. Stoga je nužno stalno praćenje vremenskog stanja iznad nekog područja kako bi se pojačali ili smanjili argumenti za moguću pojavu takvih procesa. već i sama procjena toplinskog stanja atmofere u nekom duljem razdoblju (10 do 15 dana) može pružiti određenu osnovu za smanjenje ili povećanje vjerojatnosti neke olujne pojave. Pokazano je da se uz temperaturu površine mora iznad 26°C i uz dovoljno vlage u nižim slojevima atmosfere stječu povoljni uvjeti za razvoj olujnih 114 . Vidljivost smanjena zbog položaja Sunca Kada se leti prema Suncu. Upravo je utjecaj takve nehomogene podloge često odlučujući uvjet za razvoj olujnih procesa u atmosferi. što naročito valja uzeti u obzir pri slijetanju u večernjim satima. Poznato je da pri temperaturi podloge višoj od 26°C izrazito poraste vjerojatnost za pojavu olujnih vrtloga (pijavica). Razlikuje se nekoliko vrsta nehomogenosti podloge koje i u mirnim situacijama uzrokuju mjesnu cirkulaciju. Kao akumulator topline. I položaj Sunca.9. uzajamno djelovanje Dinarskoga gorja (kao fizičke prepreke strujanju hladnijeg zraka iz unutrašnjosti) i Jadranskog mora (kao područja pritjecanja toplijeg zraka i izvorišta vlage) slično je uzajamnom djelovanju većih Alpa i prostranijeg Sredozemnog mora u stvaranju uvjeta za razvoj atmosferskih poremećaja. Zemljopisne posebnosti Hrvatske i opasne meteorološke pojave Hrvatska je smještena na zamljopisno vrlo raznolikom području pa su trenutačne vremenske prilike vrlo često modificirane zbog mjesnog utjecaja orografije i značajki podloge. može uvjetovati stabilizaciju ili destabilizaciju prizemnog graničnog sloja. s obzirom na ravninu leta.

Planinski pojas uz istočnu obalu Jadrana sastoji se manjim dijelom od Alpskoga gorja na sjeverozapadu te većim dijelom od Dinarida. i općenito u toplo doba godine. (npr. može lako doseći i 27 . Čestim prodorima zraka iz unutrašnjosti pogoduju i brojne povoljno položene kotline i planinski usjeci te niski prijevoji. Horizontalna širina planinskog pojasa između Jadrana i Panonske nizine nije svugdje jednaka. tako da se razvijena topografija nastavlja dalje u otočnom pojasu. Temperaturna razlika između mora i kopna već je dostatan razlog za razvoj obalne cirkulacije. Uzduž velikog dijela obale usporedno su položeni planinski lanci. prosječna visina 1000 do 1200 m. na one od 1000 do 1500 m oko 14%. najniži prijelaz Vratnik. prosječna širina od 10 do 30 km. S obzirom na zemljopisni smještaj Hrvatske. Iznad 200 m nadmorske visine nalazi se oko 70% tog područja. Velebit : duljina oko 145 km. Stoga.28° C i održavati se dosta dugo da u povoljnim sinoptičkim situacijama podrži razvoj jake konvektivne naoblake i pojavu pijavica. more se. Utjecaj Dinarskoga gorja Postojanje planina uzrokuje različite deformacije u zračnim strujama. ali teže i hladi. prirodno je da nas zanimaju područje Jadranskog mora. teže grije. Jadransko primorje na jugozapadu i Panonska nizina na sjeveroistoku razdvojeni su planinskim područjem. a iznad 1500 m ih je manje od 4%. osobito na razmjerno plitkom sjevernom Jadranu. Ljeti. Kao posebno zanimljiv primjer ističe se poluotok Istra gdje su često združeni učinci mjesnih strujanja more / kopno i planina / nizina što pogoduje razvoju prizemne konvergencije strujanja danju i divergencije strujanja noću. najviši vrh: Vaganski vrh. 1758 m.vrtloga na manjoj skali. čije su jugozapadne padine strme i završavaju tik uz obalu. ako je u duljem razdoblju vrlo toplo vrijeme temperatura morske vode. a razlika između površinske hrapavosti između kopna i mora često je dominantan činitelj u duljini života olujnih procesa na manjoj skali (primjerice kod pijavice iz olujnih Cb oblaka). za razliku od kopna. 698 m). tako da je to ujedno i područje najčešćih prodora zraka iz unutrašnjosti na Jadran. istočni obronci Alpa te cijeli zapadni dio Balkanskog poluotoka. 115 . Planinski pojas je najuži upravo na području koje pripada Republici Hrvatskoj. od toga na brda i brežuljke od 200 do 1000 m nadmorske visine otpada oko 50%. što uzrokuje klimatsku razliku između sjevernog te srednjeg i južnog Jadrana.

1. kao što se vidi kod hladne fronte druge vrste koja je upravo prešla područje Zadra..12 Nastanak zavjetrinskog vjetra fena Smanjenje vidljivosti izvan ravnine leta _______________________________________ Tablica 6. oko 12 UTC. Skica uzlijetanja putničkog zrakoplova kroz propad..2.5.. u 12 UTC.a Znakovit oblik prizemnog polja tlaka pri pojavi ciklonalnog juga Slika 6.c Znakovit oblik prizemnog polja tlaka pri pojavi frontalne bure Slika 6.9. Slika 6. a prema procjenama svjedoka promjer lijevka bio je od 30 do 70 m.3.4. Slika 6.6. Prizemni dio lijevka prividno je proširen zbog morskog dima. područje ubrzanja vjetra B . Trodimenzionalna skica (a) jednostavno silaznog i (b) rotirajuće silaznog propada Slika 6. područje jake turbulencije i slabijih vjetrova C . Slika 6.b Znakovit oblik prizemnog polja tlaka pri pojavi ciklonalne bure Slika 6.11. Porast temperature na prednjem rubu krila zrakoplova uslijed pojačanog trenja pri porastu brzine letjelice 116 ..10. područje niske mlazne struje i jakih prizemenih vjetrova Slika 6.8. 18.1..b Znakovit oblik prizemnog polja tlaka pri pojavi anticiklonalnog juga Slika 6..7. Bijela boja odgovara najrazvijenijoj konvektivnoj naoblaci. Vrtložne struje koje nastaju prilikom smicanja brzine vjetra.10. Skica nastajanja i vertikalni presjek propada uz naznaku jakih vjetrova (sjenčano područje) kod Cb oblaka Slika 6. kolovoza 1994.POPIS SLIKA i TABLICA UZ 6. Snimka pijavice kod Bibinja pokraj Zadra. Skica hidrauličkog strujanja bure: A . Satelitska slika naoblake u toplinskom dijelu spektra iznad većeg dijela Europe.08.1994. Vertikalni presjek kroz toplu frontu uz uvjete pri kojima nastaju pothlađene kišne kapi Slika 6.9. Slika 6. 18.a Znakovit oblik prizemnog polja tlaka pri pojavi anticiklonalne bure Slika 6.. POGLAVLJE Slika 6.9. Slika 6.

1.Tablica 6.4 1.8 6 14 25 39 117 . Porast temperature na prednjem rubu krila zrakoplova uslijed pojačanog trenja pri porastu brzine letjelice BRZINA ZRAKOPLOVA (km/sat) 100 200 400 600 800 1000 PORAST TEMPERATURE KRILA (°C) 0.

osobito su važni podrobni podaci o stanju 118 . iskaz. ako je riječ o helikopterima ili manjim zrakoplovima koji uglavnom lete vizualno u najnižih nekoliko kilometara. Osobitu pozornost valja obratiti na: a) razdiobu temperature zraka pri tlu i po visini b) razdiobu tlaka zraka pri tlu c) količinu. uključivo i najnovije podatke koji su dostupni preko kontrole leta b) upozorenja (SIGMET) c) meteorološke karte značajnog vremena d) razdiobu vjetra i temperature s visinom Kako bi se obavila kvalitetna priprema za let na temelju dobro pripremljene letne dokumentacije. Treba znati: a) kakva je zračna masa na putanji leta b) kakvi su atmosferski sustavi (ciklone. osoblje kontrole leta i ostali koji planiraju let budu u mogućnosti zatražiti. mlazne struje) na putanji leta. pilot treba podrobno proučiti prizemne i visinske karte. SPECI) i prognoze (TAF). meteorolozima treba unaprijed najaviti: a) vrstu traženih meteoroloških informacija (cjelokupna dokumentacija. debljinu i visinu oblaka d) pojavu prizemne magle i općenito na smanjenje vidljivosti e) promjenu prizemnog i visinskog vjetra f) područja jakog smicanja vjetra i turbulencija g) pojavu i vrstu oborina te vjerojatnost zaleđivanja h) pojavu olujnih grmljavinskih oblaka Vrsta letjelice također je od velike važnosti pri dopunjavanju letne dokumentacije. posljednje podatke o vremenu kao i prognozu vremena na budućoj putanji leta. Letna dokumentacija treba sadržavati: a) aerodromska izvješća (METAR.8. Primjerice. Radi upoznavanja meteoroloških uvjeta prije leta. Zrakoplovne meteorološke informacije Radi pravilnog i pravodobnog iskorištavanja meteoroloških podataka za potrebe zrakoplovstva potrebno je da: • meteorolog pripremi podatke o sadašnjem i budućem stanju atmosfere u posebno prilagođenom obliku (priprema letne dokumentacije) • letačko osoblje. savjet) b) vrijeme za koje se postavlja taj zahtjev (vrijeme odlaska i dolaska) c) plan leta (odlazne i dolazne zračne luke te razina leta uz alternative) d) vrstu zrakoplova e) hoće li se letenje odvijati instrumentalno ili ne (posebna pozornost se posvećuje podacima o vidljivosti). dobiti i pravilno protumačiti meteorološke podatke o sadašnjem i budućem stanju atmosfere u zračnim lukama i na putanjama leta (meteorološka priprema za let). anticiklone. fronte.

Technical Regulations.svjetska prognostička središta (London i Washington) RAFC (Regional Area Forecast Centres) .meteorološka služba AMS (Aeronautical Meteorological Stations) . a daju podatke o stvarnom i prognoziranom vremenu za potrebe zrakoplovstva MWO (Meteorological Watch Offices) . Te međunarodne organizacije su: • ICAO (International Civil Aviation Organization) . u sklopu koje je Meteorološki odjel (MD ili Meteorological Division) • WMO (World Meteorological Organization) .obavlja i sve poslove MO Kratice koje se upotrebljavaju u zračnom prometu: RWY (runway) .služba zračnog prometa ACC (area control centre) .uzletno-slijetna staza (USS) FL (flight level) . a prilikom letenja iznad mora . količina i vrsta oblaka te visina podnice i vrha oblaka.uredi meteorološkog bdijenja su viša razina prognostičkog sustava .svjetski prognostički sustav WAFC (World Area Forecast Centres). Meteorološke organizacije i službe za zrakoplovstvo Ujednačenost letne dokumentacije svuda u svijetu dogovorena je međunarodnim sporazumima koje su priredile meteorološke i zrakoplovne međunarodne organizacije. Ukratko navodimo najvažnije kratice koje se odnose na organizaciju zrakoplovne meteorološke službe u svijetu: WAFS (World Area Forecast System) .područna kontrolna središta 119 . a prihvatile zemlje članice. prizemna vidljivost. RAFC za Hrvatsku je Frankfurt) MET (Meteorological Service) .područna prognostička središta (15 središta.razina leta ATS (air traffic services) .Svjetska meteorološka organizacija u sustavu Ujedinjenih naroda u čijem je sastavu Komisija za zrakoplovnu meteorologiju (CAEM ili Commision for Aeronautical Meteorology) Radi što boljeg i bržeg prikupljanja i razmjene meteoroloških podataka WMO i ICAO su prihvatili određen način rada i razmjerne važnosti pojedinih meteoroloških središta (WMO .Annex-3).Međunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo.valovitost mora.atmosfere od tla do oko 3 km visine (10 000 ft). zatim područja jake turbulencije i zaleđivanja.meteorološki uredi se nalaze u svakoj većoj zrakoplovnoj luci.zrakoplovne meteorološke postaje obavljaju meteorološka motrenja u zračnim lukama MO (Meteorological Offices) . ICAO . među kojima i Hrvatska.

tzv. telefaks. Vremenske karte koje su dio letne dokumentacije obično su visinske karte za standardne izobarne razine i karte značajnog vremena (SWC .naznaka predviđene promjene vremena u sljedeća dva sata od trenutka motrenja (isto što i “landing forecasts”) TAF . 120 . jaka turbulencija. Međunarodna kratica za tekstualno (opisno) izvješće meteorološke službe o stvarnom i prognoziranom vremenu je AIRMET.izvješće pilota o vremenskim uvjetima tijekom leta Osim šifriranih meteoroloških izvješća. računalna mreža. izraženi planinski valovi. izdaje se svakih 30’ ili 60’.o stvarnom vremenu. tropski cikloni. pilotima su na raspolaganju i opisna izvješća u kojima se podrobno daje prikaz stanja atmosfere iznad šireg i užeg interesnog područja te izgledi vremena. S obzirom na vrstu meteorološke informacije. ovisno o važnosti aerodroma SPECI . ”area forecast for aviation”) AIREP . o upozorenjima na opasne meteorološke pojave.Significant weather chart). radio postaja.Meteorološke informacije Šifrirana meteorološka izvješća mogu sadržavati razne podatke . Postoje razni načini prijenosa meteoroloških informacija: telefon. faksimil.Europe). jaka tuča. jako zaleđivanje.posebno šifrirano izvješće o stanju vremena na u zračnoj luci SIGMET . Svakodnevna međunarodna razmjena meteoroloških podataka s glavnih zračnih luka obavlja se preko europske meteorološke operativne telekomunikacijske mreže.područna prognoza vremena (engl.prognoza vremena za zračnu luku šifriranom obliku za razdoblje 9 do 24 sata od vremena izdavanja prognoze ARFOR .upozorenje o opasnim vremenskim pojavama (grmljavinske oluje. MOTNE (the Meteorological Operational Telecommunications Network . VOLMET je emitiranje izvješća METAR. TREND i SIGMET putem aerodromskih radioveza. rasprostranjena pješčana ili prašinska oluja) TREND . o prognoziranom vremenu.redovito šifrirano izvješće o stanju vremena u zračnoj luci. razlikuju se: METAR .

Ostale vrste šifriranih izvješća iscrpno su opisane u djelu Gelo i Gelo (1995): Zrakoplovne meteorološke informacije.aerodromska prognoza valjanosti 9 sati (kratki TAF) FT . čiji je podrobni način šifriranja prikazan na tabelama 1. SPECI i TAF. Zatim se u novom retku objavljuje šifrirano izvjeće za jedan ili više zračnih luka: najava nove skupine izvješća tip izvješća i MO koji nadnevak i vrijeme SARH31 LDZA 011430 oznaka države izdaje (UTC) izdavanja glavni podaci izvješće izvješća LDZA 06005KT.redovito aerodromsko METAR izvješće.. METAR za Zagreb itd...izvješće SIGMET UA .. u Prilogu II.. oznaka države i meteorološke službe koja je izdala meteorološke podatke te nadnevak (samo dan) i vrijeme izdavanja izvješća. 121 . RVR stanje 0800 R1400 44FG oblaci SCT030 oblaci t/td QNH 1002 trend NOSIG kraj = BKN005 00/M01 Oznaka tipa šifriranih podataka Oznaka tipa šifriranih podataka: SA . i 2.... ZCZC NNNN najava kraja skupine izvješća Letačko i aerodromsko osoblje najčešće će se u praksi susretati s izvješćima METAR. vrijeme SA LDZA 0530 vjetar 12005KT vidljiv.izvješće AIREP FA . uključujući trend ako je potrebno (SPECI) WS .posebno aerodromsko izvješće..aerodromska prognoza valjanosti 18 do 24 sata (dugi TAF) SP . uključujući trend ako je potrebno (Surface Actual) FC .područna prognoza (ARFOR) Šifriranom meteorološkom izvješću mora prethoditi jedan redak kojim se označuje nova skupina podataka te još jedan redak u kojem se naznačuje tip te skupine podataka.Šifrirana meteorološka izvješća Osnovni oblik svih šifriranih izvješća je: tip aerodr.

Split / Kaštela LDDU ..Zagreb / Pleso LDRI .Osijek LDOC .Zadar / Zemunik LDOS .UTC vrijeme lokalno ljetno vrijeme . a pune oznake za pojedine zračne luke u Hrvatskoj su: LDZA .Osijek / Čepin Oznaka satnog vremena Vrijeme se određuje s obzirom na UTC (Universal Time Clock). U Hrvatskoj: lokalno zimsko vrijeme .20.Pula LDSP .1 sat . UTC se može još kraće označiti i slovom “z” (zero time).. a druga dva zračnu luku.Dubrovnik / Ćilipi LDZD .UTC vrijeme primjer .2 sata . TAF za Zagreb od 07 UTC do 16 UTC itd.Rijeka / Krk LDPU . svibnja : 12 sati po lokalnom vremenu je isto što i 10 UTC U izvješću TAF koji slijedi iza proširene oznake tipa izvješća označeno je vrijeme po UTC od kada do kada vrijedi prognoza. ZCZC NNNN kraj izvješća 122 .prva dva označuju državu. Primjer: najava nove skupine izvješća tip izvješća i MO koji nadnevak i vrijeme FCRH31 LDZA 010600 oznaka države izdaje (UTC) izdavanja glavni podaci izvješće izvješća LDZA O716 06005KT. Oznaka za Republiku Hrvatsku je “LD”.Oznake zračnih luka u Hrvatskoj Oznaka zračne luke sastoji se od četiri slova .

.metres per second .. oznaka jedinica za vjetar: KT ....kilometres per hour MPS ...oznaka za udar vjetra .primjer oznake za sjeverni vjetar: 36006KT . -2MPS) i ne može se odrediti smjer primjer: VRB03KT b) brzina vjetra je veća od 3KT. vidljivost manja od naznačene vrijednosti 123 . azimut vjetra u stupnjevima VV ..runway visual range . vidljivost veća od naznačene vrijednosti M .. brzina vjetra XX .blizina CB oblaka) .kratica V ili VRB (variable) Vjetar je promjenjiv ako je : a) brzina vjetra manja od 3KT (-6KMH.oznaka za tišinu (calm): 00000KT .....oznaka za promjenjiv vjetar .Vjetar Osnovni oblik šifre za vjetar je: AAAVVXX gdje je: AAA .. vidljivost izražena u metrima P ..vidljivost uzduž piste RVR skupina daje se samo kada je horizontalna vidljivost manja od 1500 m Osnovna šifra je Laaaa : Skupina aaaa je ista kao i u skupini za vodoravna vidljivost....kratica G (gust) primjeri: VRB02KT 06016G28KT 03025G37KT 340V070 Vidljivost i RVR Osnovna šifra za vodoravnu vidljivost pri tlu je aaaa gdje je: aaaa . dok je L kratica : R . vidljivost izražena u metrima primjer: 8000 vidljivost je 8 km 9999 vidljivost je 10 km ili više RVR .knots KMH . ali je smjer nemoguće odrediti (primjer ..

sandstorm prašinska ili pješčana oluja dust devils prašinski vrtlozi mist sumaglica fog magla thunderstorms grmljavinska oluja squall linija nestabilnosti funnel cloud (tornado) pijavica drizzle rosulja rain kiša snow snijeg hail tuča snow grains zrnati snijeg ice pellets sugradica showers pljuskovi Oznaka za jakost vremenske pojave: .slabo umjereno (bez oznake) + jako VC very close u blizini Dodatne kratice uz englesko i hrvatsko nazivlje: MI shallow plitko RE recent nedavno XX heavy jako.magla koja se ledi 124 .. oznaka vremena od dva slova (vidjeti kratice u nastavku teksta) Kratice koje opisuju vrijeme uz englesko i hrvatsko nazivlje: FU HZ SA PO BR FG TS SQ FC DZ RA SN GR SG PE SH smoke dim dust haze smanjena vidljivost zbog prašine duststorm. dvoznamenkasti broj koji može...pada jak snijeg RERA .kiša koja je nedavno prestala FZFG .slaba kiša +SN .. obilno DR low drifting niska vijavica BL blowing visoka vijavica BC patches u krpama FZ freezing zaleđujući Primjeri: -RA .Stanje vremena (stvarno ili prognozirano) Osnovni oblik šifre je: nnAA gdje je: nn . ali ne mora prethoditi oznaci vremena od dva slova AA .

pada vrlo jak snijeg BLSN .BCSN .snježna vijavica -SHRA . zastrtost neba: SKC (sky clear) : 0/8 SCT (scattered) : 1-4/8 BKN (broken) : 5-7/8 OVC (overcast) : 8/8 hhh . osim oblaka vertikalnog razvoja...snijeg koji pada u krpama XXSN . po sljedećem redoslijedu: Prva skupina: najniža naoblaka.feet) primjer: BKN040 Tip... ali samo ako već nisu sadržani u prve tri skupine primjer: SCT050CB BKN060 Kratice za vrstu oblaka: CI cirrus NS nimbostratus CC cirrocumulus SC stratocumulus CS cirrostratus ST stratus AS altostratus CU cumulus AC altocumulus CB cumulonimbus Umjesto skupine za naoblaku može stajati skupina za vertikalnu vidljivost čiji je osnovni oblik: VVhhh gdje je hhh uspravna vidljivost u stotinama stopa.slabi pljuskovi kiše Oblaci Osnovna šifra: bbbhhh bbb .cumulonimbus U izvješću može biti i nekoliko skupina o naoblaci..towering cumulus (vertikalno razvijen cumulus) CB . ali ako ih ima više od 5/8 ^etvrta skupina: CB oblaci. bez obzira na količinu Druga skupina: sljedeći viši oblaci. odnosno rod i vrsta oblaka ne izvješćuju se u METAR izvješću. visina podnice oblaka u stotinama stopa (FT . Primjer: VV030 = uspravna vidljivost 3000 ft 125 . i to: TCU .. ali ako ih ima više od 3/8 Treća skupina: sljedeći viši oblaci.

minus) tt . skupina za količinu oblaka zamjenjuje se skupinom za vertikalnu vidljivost.1°C ⇒ m08/m10 Tlak .. Primjeri: VV003 VV005 VV/// Temperatura i rosište Osnovna šifra za temperaturu i rosište je: mtt/mdd gdje je: m .. temperatura rosišta u cijelim..5°C i td = 2.. Primjeri: t = 7. temperatura zraka u cijelim. Kratice: NOSIG = no significant change = bez znatnije promjene TEMPO = temporary = povremeno INTER = intermittent variations = vrlo promjenjivo BECMG = becoming = promjena prema GRADU = gradual change = postupna promjena RAPID = rapidly = brza promjena za manje od pola sata 126 .8 hPa ⇒ Q1017 TREND Trend izvješća su indikatori promjene vremena.. °C dd ..5°C i td = -10. tada se skupina zamjenjuje s “ VV/// ”.3°C ⇒ 08/02 t = 7. a vertikalna vidljivost ne može biti procijenjena... °C Pritom se valja podsjetiti da je temperatura rosišta uvijek niža od temperature zraka ili jednaka njoj.. oznaka za negativnu temperaturu (m ... Kada je nebo zamračeno. indikator mjerne jedinice za tlak: Q za hPa aaaa .3°C ⇒ 08/m02 t = -7.8°C i td = -2. tlak zraka u cijelim jedinicama (zaokruženo na niže) Primjer: QNH = 1017.Kada je nebo zamračeno i oblaci se na njemu ne mogu razabrati.QNH Osnovna šifra skupine za REDUCIRANI tlak zraka na aerodromskoj postaji (QNH) je: xaaaa gdje je : x ...

tada je obično vezana uz indikatore vremenskog razdoblja u obliku “aabb” gdje je “aa” početak. a “bb” kraj promjene po UTC. Primjer: BECMG 0811 FG Kraj šifriranog izvješća Završetak izvješća označuje se znakom “=“ . nema CB oblaka 3. nema oborina. a koja će osigurati minimalni razmak od 300 m (1000 ft) iznad svih objekata smještenih u području kruga polumjera 46 km sa središtem u radionavigacijskom sredstvu VAŽNO: !!! riječ CAVOK ne znači vedro nebo !!! 127 . a po potrebi se navode i indikatori vremenskog razdoblja. grmljavina. tada se ona odnosi na sljedeća dva sata od trenutka mjerenja.PROB = probability = vjerojatnost Indikatori vremenskog razdoblja u TREND prognozi: FM = from = od TL = till = do AT = at = u Ako je TREND prognoza uključena u izvješća METAR ili SPECI. vidljivost ≥ 10 km 2. nema oblaka s donjom bazom ispod 1500 m (5000 ft) 4. pješčane ni prašinske oluje te plitke magle niti niske snježne. nema oblaka s donjom bazom ispod najviše minimalne sektorske razine* 5. pojave i naoblaku kad su ispunjeni određeni uvjeti: 1. CAVOK CAVOK je riječ koja zamjenjuje skupine za vidljivost. prašinske ili pješčane vijavice * Najviša minimalna sektorska razina je najniža visina koja se može koristiti u uvjetima opasnosti. Primjer: BECMG FM1030 TL1130 +TS Ako je TREND prognoza uključena u izvješće TAF.

METAR izvješće odnosi se na podatke o stvarnom vremenu u zračnoj luci Split koji su izmjereni dana 23. a temperatura rosišta -8°C d) reducirani tlak zraka je 1030 hPa e) ne očekuje se znatnija promjena vremena u sljedećih dva sata od trenutka motrenja Primjer 2: zczc sarh75 ldza 051200 ldza 051200z 05008kt 020v080 7000 sct050 11/m05 q1018 becmg 04516g24kt = ldzd 051200z 07010kt 9999 skc 15/01 q1014 nosig = nnnn Ovo METAR izvješće izdala je meteorološka služba u zračnoj luci Zagreb .METAR i TAF .primjeri U prethodnim odjeljcima podrobno su opisani pojedini dijelovi općeg oblika šifriranog izvješća.00 UTC. Primjer 1: zczc sarh75 ldsp 230600 ldsp 230600z vrb03kt cavok 05/m08 q1030 nosig= nnnn Ovo METAR izvješće izdala je meteorološka služba u zračnoj luci Split dana 23 tekućeg mjeseca i tekuće godine u 06. tekućeg mjeseca i tekuće godine u 12. a prema kojima: a) puše slab vjetar promjenjiva smjera b) meteorološki uvjeti su povoljni za letenje c) temperatura zraka je 5°C.00 UTC. Sada predočujemo nekoliko primjera kako bi se lakše uočile razlike između METAR i TAF izvješća.Pleso dana 5.00 UTC. tekućeg mjeseca i tekuće godine u 12. Prema tim podacima u zračnoj luci Zagreb-Pleso: a) puše slab sjeveroistočni vjetar koji povremeno mijenja smjer od sjever-sjeveroistoka do istok-sjeveroistoka b) vidljivost je 7000 m 128 . tekućeg mjeseca i tekuće godine u 06.00 UTC. METAR izvješće odnosi se na podatke o stvarnom vremenu u zračnim lukama Zagreb-Pleso i Zadar-Zemunik koji su izmjereni dana 5.

Prema tim podacima u zračnoj luci Zagreb-Pleso očekujemo: a) slab zapadno-jugozapadni vjetar b) vidljivost od 8000 m c) da na nebu ima 1/8 do 4/8 naoblake s podnicom na visini 10000 ft d) u razdoblju od 13 UTC do 16 UTC povremeno će biti povećane naoblake (5/8 do 7/8) s podnicom na 4000 ft U zračnoj luci Osijek-^epin očekuje se: a) slab zapadni vjetar b) vidljivost 10 km ili više c) da na nebu ima 5/8 do 7/8 naoblake s podnicom na visini 3000 ft d) da postoji mala vjerojatnost (od 30%) da će u razdoblju od 13 UTC do 16 UTC povremeno biti grmljavina i kiše zbog moguće pojave 1/8 do 4/8 cumulonimbus oblaka s podnicom na oko 2000 ft Istodobno. TAF izvješće odnosi se na podatke o prognoziranom vremenu u zračnim lukama Zagreb-Pleso. a temperatura rosišta -5°C reducirani tlak zraka je 1018 hPa u sljedećih dva sata od trenutka motrenja očekuje se pojačanje vjetra i stalniji smjer vjetra: puhat će uglavnom umjeren sjeveroistočnjak prosječne brzine 16 kt.c) d) e) f) na nebu ima 1/8 do 4/8 naoblake s podnicom na visini 5000 ft temperatura zraka je 11°C. tekućeg mjeseca i tekuće godine u 09. ali s jakim udarima do 24 kt Istodobno. u zračnoj luci Zadar-Zemunik: a) puše slab istočno-sjeveroistočni vjetar b) vidljivost je 10 km ili više c) nebo je vedro (0/8) d) temperatura zraka je 15°C. a temperatura rosišta 1°C e) reducirani tlak zraka je 1014 hPa f) u sljedećih dva sata od trenutka motrenja ne očekuje se znatnija promjena vremena Primjer 3: zczc fcrh75 ldza 080900 ldza 080900z 1019 25005kt 8000 sct100 tempo 1316 bkn040 = ldoc 080900z 1019 27005kt 9999 bkn030 prob30 tempo 1316 tsra sct020cb = ldzd 080900z 1019 13004kt cavok tempo 1218 29008kt sct030 = nnnn Ovaj kratki TAF izdala je meteorološka služba u zračnoj luci Zagreb .Pleso dana 8.00 UTC. u zračnoj luci Zadar-Zemunik: 129 . Osijek-^epin i Zadar-Zemunik koji koji se predviđaju za isti dan u razdoblju od 10 UTC do 19 UTC.

TAF izvješće odnosi se na podatke o prognoziranom vremenu u zračnoj luci Zagreb-Pleso što se predviđa za sljedeći dan u razdoblju od 00 UTC do 18 UTC. u TAF izvješću nema podataka o temperaturi. Primjer 4: zczc ftrh75 ldza 111600 ldza 111600z 0018 34010kt bkn025 becmg 1214 34016kt sct020cb bkn030tcu tempo 1318 34016g30kt 4000 shra bkn015cb prob50 tsra = nnnn Ovaj dugi TAF izdala je meteorološka služba u zračnoj luci Zagreb-Pleso dana 11. vidljivost će biti oko 4000 m. rosištu i tlaku zraka. za razliku od METAR izvješća.a) puše slab jugoistočni vjetar b) uvjeti za letenje su povoljni c) u razdoblju od 12 UTC do 18 UTC povremeno može zapuhati slab zapadno-sjeverozapadni vjetar uz 1/8 do 4/8 naoblake s podnicom na 3000 ft U ovom se primjeru vidi da.00 UTC. 130 . mogući su pljuskovi kiše uz 5/8 do 7/8 cumulonimbus oblaka s podnicom na 1500 ft te grmljavina i kiše s vjerojatnošću 50%. tekućeg mjeseca i tekuće godine u 16. a očekuje se i pojava 1/8 do 4/8 cumulonimbus oblaka s podnicom na 2000 ft i 5/8 do 7/8 vertikalno razvijenih cumulusa s podnicom na oko 3000 ft d) u razdoblju od 13 UTC do 18 UTC povremeno će biti udara jakog vjetra (do 30 kt). Prema tim podacima u zračnoj luci Zagreb-Pleso očekuje se: a) slab sjever-sjeverozapadni vjetar b) 5/8 do 7/8 naoblake s podnicom na 2500 ft c) u razdoblju od 12 UTC do 14 UTC vjetar će pojačati na 16 kt.

sredinom dana i poslijepodne 4 do 7 m/s. ne samo pri tlu nego i po visini. samo ujutro uz rijeke 4 do 6 km.jugozapadni 3 do 6 m/s.04. u 07 UTC do 29. u no}i 1-4/8 Sc podnice 1000 m. visina -10°C izoterme oko 3600 m JADRAN: Naoblaka 5-7/8 Ac i As podnice 3000 m.800 m u Lici i Gorskom kotaru. a maksimalne temperature od 18 do 22°C. U 06 UTC Nad na{im krajevima je polje slabogradijentnog sni`enog tlaka zraka (10071010 hPa). minimalne temperature od 6 do 11°C. uglavnom dnevnog razvoja.1995.04. Malo toplije. Po visini: vjetar zapadni .Opisna meteorološka izvješća Zadaća opisnih (tekstualnih) vremenskih izvješća je da pruže potanju informaciju o sadašnjem i budućem vremenu nad zračnom lukom i širim područjem. vjetar jugozapadni 1 do 3 m/s. visina -10°C izoterme oko 3800 m AERODROMI: Povoljni IZGLEDI VREMENA ZA SLJEDE]A TRI DANA: O~ekuje se postupno pobolj{anje vremena.1500 m u sjevernim krajevima.04. minimalne temperature od 10 do 14°C. Sredinom dana i poslijepodne razvoj 1-4/8 Cu. Poslijepodne prolazno 8/8 Cu/Cucon podnice 1000 m i izolirani Cb uz lokalne pljuskove i grmljavine. visina 0°C izoterme oko 2500 m. visina 0°C izoterme oko 2200 m. Primjer opisnoga meteorološkog izvješća koje se izdaje za potrebe hrvatskog zrakoplovstva: METEOROLOŠKO IZVJEŠĆE 28. izolirani Cu cong uz mjestimi~ni kratkotrajni pljusak.04. Navečer naoblaka u raslojavanju na 5-7/8 Sc podnice 1200 .1995. Naoblaka do umjerena. a maksimalne temperature od 17 do 22°C. ispod : 5-7/8 Sc podnice 1000 .1995. Tijekom no}i 1-4/8 Ac podnice 3000 m.1500 m.1500 m. Atmosfera je na visini umjereno nestabilna.1995. Pri tlu: vidljivost ve}a od 10 km. dok se iznad sjeveroisto~ne Europe nalazi duboka ciklona. 131 . Vrhovi Sc na oko 2000 m. Pri tlu: vidljivost ve}a od 10 km. PROGNOZA VREMENA od 28. Po visini: vjetar zapadni . SINOPTI^KA SITUACIJA 28. Ujutro slaba mjestimi~na kiča. u 07 UTC UNUTRA[NJOST HRVATSKE: Naoblaka umjerena do pove}ana: 5-7/8 Ac podnice 3000 m.jugozapadni 5 do 8 m/s. Prema sredini dana naoblaka dijelom u raslojavanju na 1-4/8 Ac na 3000 m i 1-4/8 Sc na 1200 . 600 . vjetar jugoisto~ni 2 do 5 m/s.

Na visinskim kartama koje se odnose na neku standardnu razinu leta (sl.sloj atmosfere između FL450 i FL600 Meteorološka izvješća za prizemni sloj atmosfere obično se preklapaju s meteorološkim izvješćima za niski sloj tako da se gleda sloj atmosfere od tla do FL150. AT 850 hPa. Prema ICAO preporukama.1. ili u brojčanom obliku za pojedine točke): a) značajna naoblaka b) frontalni sustavi c) visina tropopauze d) mlazne struje e) atmosferske pojave opasne za zrakoplovstvo. Na kartama značajnog vremena upotrebljavaju se karakteristične kratice i oznake za pojedine meteorološke pojave i podatke važne za zrakoplovstvo. Na slici 7.Meteorološke karte Meteorološka karta je najpogodniji oblik za prikazivanje stvarnog i prognoziranog vremena.4.4.7. AT 700 hPa.) prikazuju se: a) visinski vjetrovi pomoću zastavica b) temperatura zraka pomoću izotermi ili brojčano Meteorološke karte za slojeve atmosfere između dviju standardnih razina leta prikazuju značajno vrijeme u tom dijelu atmosfere (pomoću raznih oznaka i kratica.3.4. nabrojene kratice razvrstane su po značenju: OPĆENITO FCST = forecast = prognoza FL = flight level = razina leta LT= local time = mjesno vrijeme NR = number = broj ROFOR = route forecast for aviation = prognoza za liniju leta UTC = universal time clock = vrijeme po Greenwichu SWC = significant weather chart = karta značajnog vremena VALID = valid = vrijediti 132 . karta značajnog vremena za područje Hrvatske. Međunarodna kratica za meteorološke karte značajnog vremena je SWC (Significant weather chart). AT 500 hPa itd) ili za slojeve atmosfere između dviju standardnih razina leta.2. je karta značajnog vremena za područje Europe i Sredozemlja.sloj atmosfere između FL100 i FL250 • srednji . Kao dio letne dokumentacije upotrebljavaju se meteorološke karte koje izrađuju WAFC i RAFC za standardne izobarne razine (npr. U nastavku. a na slici 7. atmosfera se dijeli na tri sloja: • niski .sloj atmosfere između FL250 i FL450 • visoki .

stacionarno TOP = top = vrh VAL = in valleys = u dolinama (kotlinama) WKN = weakening = u slabljenju WDSPR = widespread = rasprostranjeno 133 . MJESTO I NAČIN ACT = active = aktivno ADJ = adjacent = susjedni AGL = above ground level = iznad tla ALT = altitude = visina BASE = cloud base = podnica oblaka BLO = below cloud = ispod oblaka BLW = below = ispod BTL = between layers = između slojeva COT = at the coast = na obali CONS = continuous = neprekidan EMBD = embedded = uklopljeni EXP = expected = očekivano EXTD = extended = prošireno FRQ = frequent = često GND = ground = zemlja IMPR = improving = poboljšanje INC = in cloud = u oblaku INTSF = intensify = u pojačanju INTST = intensity = jakost ISOL = isolated = izolirano LAN = over land = iznad kopna LOC = locally = lokalno (mjesno) LTD = limited = ograničeno LYR = layered = slojasto MAR = over the sea = iznad mora MAX = maximum = najveći MNM = minimum = najmanji MOD = moderate = umjeren MON = above mountains = iznad planina MOV = moving = u pokretu NC = no change = bez promjene OBS = observed = opaženo OCNL = occasionally = povremeno SEV = severe = jako SFC = surface = površina SLW = slowly = polako STNR = stationary = nepokretno.WINTEM = forecast upper wind and temperature for aviation = prognoza visinskih vjetrova i temperature za zrakoplovstvo WX = weather = meteorološko vrijeme VRIJEME.

ATMOSFERSKA POJAVA CAT = clear air turbulence = turbulencija u vedrom zraku CB = Cumulonimbus CLA = clear type of ice formation = nakupina prozirnog leda CLD = cloud = oblak FRONT = front = fronta FZ = freezing = koji se ledi GUST = gust = udar (vjetra) ICE = icing = zaleđivanje JTST = jet stream = mlazna struja LSQ = squall line = linija nestabilnosti MTW = mountain waves = planinski valovi MX = mixed type of ice formation = miješana vrsta leda TDO = tornado TS = thunderstorm = grmljavinska oluja TURB = turbulence = turbulencija VIS = visibility = vidljivost WTSPT = waterspout = pijavica iznad mora WS = wind shear = smicanje vjetra 134 .

Pojedine važnije atmosferske pojave prikazane su na SWC kartama posebnim znakovima: grmljavina kiša snijeg pljusak tuča rosulja kiša koja se smrzava (nije oznaka za zaleđivanje!) sumaglica magla snježna vijavica 135 .

fronte (topla.3. hladna. okludirana.slabo zaleđivanje zrakoplova umjereno zaleđivanje zrakoplova jako zaleđivanje zrakoplova planinski valovi umjerena turbulencija jaka turbulencija tropski ciklon -v-v-v- linija nestabilnosti linija konvergencije intertropska zona konvergencije .2 136 . stacionarna) označuju se jednako kao na slici 4.

4. FL300 mlazna struja područje značajne naoblake = mjesta prizemnih središta tlaka : L niski H visoki 0°..vjetar se označuje jednako kao na slici 3.3.070 H 360 300 visina nulte izoterme u stotinama stopa visina visoke tropopauze u stotinama stopa visina tropopauze u stotinama stopa L 280 visina niske tropopauze u stotinama stopa 137 .

u 06 UTC koju je izdala njemačka meteorološka služba DWD Vidi se da na vrijeme utječu ciklona sa središtem iznad sjeverne Europe s pripadnim frontalnim sustavom. Vertikalni vremenski presjek temperature zraka iznad Zagreba u razdoblju od 30. Ucrtane izolinije su relativne izohipse koje daju približnu vrijednost geometrijske udaljenosti dviju izobarnih ploha u dekametrima. Obrazac prema kojem se ucrtavaju meteorološka motrenja na prizemnu kartu Slika 8.1995. 7. veljače 1996 u 12 UTC (ista situacija kao na sl.2.2.1.POPIS SLIKA UZ POGLAVLJE 8 Slika 8. Ucrtani vjetrovi su vektorska razlika vjetrova na izobarnim plohama (termalni vjetar). Kao što vidimo te dvije krivulje su vrlo bliske od tla do 500 hPa. veljače 1996.1.2. u sredini desno u spektru vodene pare.4. Slika 7. što znači da je u prvih 5 km troposfera gotovo zasićena vlagom zbog debelog oblačnog sloja. Slika 8. u 00 UTC (krivulja stanja sa sl. Slika 8.6.7.1995.2.12. u sredini u infracrvenom dijelu spektra.5. 138 . a dolje je dio obojene slike u vidljivom dijelu spektra Na satelitskoj slici europskoga kontinenta jasno se uočavaju oblačni sustavi iznad sjeverne i istočne Europe i zapadnog Sredozemlja te trajni snježni pokrivač iznad Alpa. Primjer analizirane prizemne meteorološke karte za 17.7.2.2.12. U sredini lijevo je slika Zemlje u vidljivom dijelu spektra.1996. sada čini samo dio podataka potrebnih da se nacrta vertikalni vremenski presjek temperature).2. veljače 1996 u 12 UTC (ista situacija kao na sl. U sloju između 950 hPa i 780 hPa nalazi se sloj temperaturne inverzije.1.2. u 12 UTC za vrijeme padanja ledene kiše.2. Iznad Hrvatske upravo prolazi hladna fronta. Primjer analize visinske izobarne karte AT 300 hPa za 17.01.3). Slika 8.8. crtkana krivulja je razdioba temperature rosišta s visinom.2. Ucrtane izolinije su izohipse. Primjer analize posebne meteorološke karte .3.2.2. Sa strane je naznačen vjetar koji značajno mijenja smjer na visini oko 900 hPa. Skica emagrama Slika 8.7. Puna crta je krivulja stanja. Primjer emagrama koji pokazuje stratifikaciju atmosfere iznad Zagreba 31. dok se s Atlantika nad zapadnu Europu proširio greben anticiklone. čija se vrijednost daje u desetinama (daju približno vrijednost geometrijske visine u dekametrima) Slika 8. Obrazac prema kojem se ucrtavaju meteorološka motrenja na visinsku kartu Slika 8.3). u 00 UTC do 01. Geostacionarni meteorološki satelit METEOSAT (gore) i satelitske slike snimljene s geostacionarnog satelita. 7. Debljom crtom označen je sloj zraka pozitivne temperature koji je uzrokovao stvaranje pothlađene kiše koja se ledi na tlu.relativna topografija RT 500/1000 hPa za 17. čija se naoblaka dobro uočava na istodobnoj satelitskoj slici u toplinskom dijelu spektra (dolje).

1.Slika 8.4. Slika 7.4.2. Karta značajnog vremena za područje Europe i Sredozemlja (RAFC London) za sloj atmosfere između FL100 i FL450.3.4. Zrakoplovna visinska karta za FL300 (RAFC London) s podacima o vjetru i temperaturi zraka Slika 7. Karta značajnog vremena za područje Hrvatske za sloj atmosfere od tla do FL100 139 .

tlak (p) i temperaturu (T). nastajanja i nestajanja oblaka. sami ili u kombinaciji. ali bez prisustva vodene tvari 2. a dijelom fizikalnim procesima koji određuju prijenos i pretvorbu toplinske energije i vodene tvari. O odnosu između temperature. Termodinamika atmosfere bavi se i problemom stabilnosti stratifikacije atmosfere. Tako je i za proučavanje najjednostavnijih atmosferskih mijena potrebno poznavanje svih meteoroloških elemenata koji su nabrojeni u trećem poglavlju: vjetra. termodinamika atmosfere ima osnovno značenje u proučavanju gibanja u atmosferi. oblačni zrak . TERMODINAMIKA ATMOSFERE Termodinamika je dio nauke o toplini koji proučava pretvorbu topline u mehaničku energiju i obratno. magle i oborina. Termodinamika atmosfere je grana termodinamike primijenjena na procese pretvorbe energije u atmosferi. osim mehaničkih veličina. S obzirom na promatrane fizikalne procese. osobito u proučavanju adijabatičkih promjena stanja suhog i vlažnog zraka. gledamo ponašanje malog volumena zraka (tzv. gustoća i vlažnost zraka su meteorološki elementi kojima se detaljno bavi termodinamika atmosfere. Primjerice. kondenzacije vodene pare.vodena para. Atmosfera je jedan takav termodinamički sustav budući da su vremenski procesi dijelom uzrokovani mehaničkim silama. volumen (V). Svaka čest zraka ima svoju masu (M). tlaka. Stoga.mehanička smjesa plinova istog sastava kao zrak u homosferi. gustoće i vlažnosti . 140 . ovakva čest čiste vodene tvari moguća je samo u laboratorijskim uvjetima 3. dok su volumen. prvi princip termodinamike 3.9. Termodinamički sustav Termodinamički sustav je onakav sustav kojem je za njegovo potpuno određenje. tlak i temperatura promjenjive veličine. Tlak. suhi zrak . jednadžba stanja idealnog plina 2. sunčeva energija zračenja pretvara se u atmosferi putem toplinske energije u mehaničku energiju. potrebna bar jedna termička veličina. česti) u odnosu na okolni zrak. vodena tvar . tlaka i gustoće zraka u atmosferi govore nam: 1.mehanička smjesa suhog zraka i vodene pare 4. voda ili led. razlikujemo četiri vrste česti: 1. temperature. Čest zraka Zamišljena mala količina zraka zove se čest zraka.smjesa vlažnog zraka i tekuće ili krute vodene tvari U diskusiji termodinamičkih značajki česti pretpostavit ćemo da je masa česti konstantna. hidrostatička jednadžba Prilikom proučavanja termodinamike atmosfere. vlažni zrak . temperatura.

ako umjesto gustoće uvrstimo specifični volumen. a R plinska konstanta. gustoće i temperature.04 Jkg-1 K-1 2. plinska konstanta za čistu vodenu paru. Specifični volumen obrnuto je proporcionalan gustoći česti (α= 1/ρ) pa jednadžbu stanja možemo pisati i kao: pα = RT. Plinska konstanta R različita je za različite plinove. ako nije došlo do promjene njene gustoće. tada bi molekule mirovale i tlaka ne bi bilo. cv specifična toplina. T apsolutna temperatura. ρ gustoća . plinska konstanta za suhi zrak. Primjerice. Rv = 461. Tako razlikujemo: 1. povećao za: ∆p =ρR∆T 141 . Specifični volumen je volumen koji ima jediničnu masu. tj. dok je tlak na stijenke posude u početku jednak tlaku okolnog zraka izvan posude. masi i brzini molekula. a T apsolutna temperatura česti. Gledamo čest zraka jedinične mase i volumena V koja se nalazi unutar zatvorene posude. Neka su α specifični volumen česti. promatramo čest suhog zraka unutar neke zatvorene posude.5 Jkg-1 K-1 3. o čemu nam govori jednadžba stanja idealnog plina: p =ρRT gdje je p tlak zraka. odnosno. tada je česti dodana toplina ∆Q : ∆Q = cv ∆T Prema jednadžbi stanja slijedi da se tlak česti u posudi.Jednadžba stanja idealnog plina Jednadžba stanja idealnog plina govori nam o povezanosti tlaka. Rd = 287. Ukupna sila kojom molekule zraka djeluju na stijenke posude zove se tlak. Molekule zraka neprestano se međusobno sudaraju ili udaraju o stijenke posude. Očito je da tako definiran tlak ovisi o broju. plinska konstanta za vlažni zrak ovisi o količini vlage u zraku: Rw = (1 + 0. a označavamo ga grčkim slovom α. Prvi princip termodinamike Prvi princip termodinamike govori nam o načinu pretvaranja toplinske energije u mehaničku energiju. Drugim riječima. Ukoliko čest ugrijemo za iznos temperature ∆T. Broj i masa molekula definiraju gustoću. smjese plinova. a prosječna brzina molekula temperaturu plina. ako bi plin imao apsolutnu temperaturu 0 K. i o gustoći i temperaturi.608h) Rd gdje je h specifična vlaga Jednadžba stanja može se napisati i na malo drugačiji način. Plin ili mehaničku smjesu raznih plinova možemo gledati kao nakupinu molekula u stalnom nepravilnom gibanju.

Ukoliko maknemo stijenke posude. ρ gustoća i z visina. Hidrostatička jednadžba Atmosferska gibanja se u meteorologiji opisuju pomoću složenog sustava hidrodinamičkih parcijalnih diferencijalnih jednadžbi. Primjerice. doći će do promjene tlaka unutar česti za ∆p što će za posljedicu imati povećanje volumena česti. a smanji gustoću za -∆ρ. prvi princip termodinamike nam kaže da ako u neki termodinamički sustav dovedemo neku količinu energije ∆Q. Tako učinjen rad je proporcionalan tlaku i promjeni volumena česti: ∆W = p∆α Prema tome. ako čest zraka podignemo za visinu ∆z.gρ∆z i jednadžbe stanja idealnog plina: p =ρRT 142 . tzv. pri čemu bi čest izvršila malu količinu rada +∆W prilikom potiskivanja okolnog zraka. dok će se ostatak energije utrošiti na rad: ∆Q = cv ∆T + p∆α ili uložena toplina = povećanje unutarnje energije + rad zbog povećanja volumena. dobit ćemo jednostavan izraz koji opisuje promjenu gustoće i tlaka zraka s promjenom visine. To je moguće jedino na taj način da čest poveća svoj specifični volumen za +∆α.gρ∆z gdje je p tlak zraka. Barometarska formula Razmjerno točna promjena tlaka zraka s visinom (i obratno) može se jednostavno izračunati iz barometarske formule koja se izvodi iz hidrostatičke jednadžbe: ∆p = . hidrostatičku jednadžbu: ∆p = . tada će se samo dio te energije potrošiti na porast temperature. dolazi do pojave izjednačavanja tlaka česti s onim okolnog zraka. uz uvjet da joj se ne promijene ni gustoća niti temperatura. Ukoliko razmatramo vrlo pojednostavljen slučaj jednodimenzionalnog vertikalnog gibanja česti zraka uz zanemarivanje vertikalnih akceleracija. g gravitacijska konstanta.

možemo izračunati odgovarajuću mjesnu geometrijsku visinu te visinske izobarne plohe.odgovarajući tlakovi izraženi u hPa.odgovarajuće temperature zraka izražene u Kelvinima. tako da je tražena nepoznanica tlak zraka p1 na zadanoj razini Z1: p1 = p0 ⋅ e − g ( Z1 − Z 0 ) RT gdje je e baza prirodnog logaritma.81 ms-2.(RT/g) (∆p/p) ∆ zamijeniti diferencijalima ∂.718. barometarska formula može se napisati i na drukčiji način..prirodni logaritam Z0 i Z1 visina nižeg i višeg računskog nivoa izražena u metrima. g .Dobijemo: ∆z = . ln .6 J kg-1 K-1. dobiva se barometarska formula. p0i p1 . Radi pojednostavljenja podintegralne funkcije na desnoj strani izraza.akceleracija sile teže = 9. po formuli: Z1 = Z 0 + p RT ⋅ ln 0 g p1 FI G HJ K gdje je: R . umjesto temperatura zraka na razinama Z0 i Z1 . (u gornjem obliku jednadžbe nepoznanica je obično Z1). ako postoje podaci o tlaku i temperaturi zraka na nadmorskoj visini neke meteorološke postaje. uzima se srednja temperatura tog sloja. Dakle. te radiosondažni podaci (ili ISA vrijednosti) o temperaturi zraka na zadanoj razini tlaka. Integrirajući ovaj određen integral. tako da je: T = T0 + T1 2 Iz barometarske formule jasno je kako visina Z1 izobarne plohe p1 ovisi o prizemnom tlaku zraka p0 i srednjoj temperaturi zraka u čitavom tom sloju.plinska konstanta suhog zraka = 287.. odnosno p0 i p1. Iz T0 i T1 računa se srednja temperatura sloja. Tada se gornji izraz može integrirati od tla (Z0) do neke Za točan proračun promjene visine zbog vertikalne promjene tlaka valja konačne razlike visine Z1. T0 i T1 . e = 2. 143 . Po potrebi.

Vertikalni temperaturni gradijent je: γ = (3°C -10°C)/(2000m .... odnosno: cv ∆T = . Praktični izraz za izračunavanje vertikalnog temperaturnog gradijenta je: γ = (T2 .Vertikalni temperaturni gradijent γ (engl.1500m) = . Dakle. Tada je po prvom principu termodinamike ∆Q = 0. “lapse rate”) je veličina koja opisuje promjenu temperature zraka s visinom u atmosferi.. što računamo iz podataka radiosondažnih mjerenja.1. temperatura zraka na većoj visini z2 T1 . opisuje nam stvarnu stratifikaciju atmosfere.T1) / (z2 . temperatura zraka na manjoj visini z1 Primjer: Na visini 1500 m temperatura zraka je 10°C. govorimo o adijabatičkim procesima.z1) gdje je: T2 . dok je istovremeno na visini 2000 m temperatura zraka 3°C. tj.p∆α 144 . vertikalni temperaturni gradijent okolnog zraka govori nam o tome kako se temperatura zraka mijenja s visinom u različitim slojevima atmosfere. kratica: ELR) od vertikalnog temperaturnog gradijenta česti Γ. U gornjem primjeru računali smo vertikalni temperaturni gradijent okolnog zraka γ u sloju atmosfere između 1500 m i 2000 m visine. temperatura zraka raste s visinom (temperaturna inverzija) Stvarni vertikalni temperaturni gradijent γ u atmosferi možemo računati iz podataka o temperaturi zraka na različitim visinama..4°C/100m Razlikujemo vertikalni temperaturni gradijent okolnog zraka γ (engl. vertikalni temperaturni gradijent česti Γ govori nam o promjeni temperature same česti ako se ona giba vertikalno prema gore ili prema dolje. Vrijedi: γ < 0 . Za razliku od toga. Vertikalni temperaturni gradijent je definiran jednostavnom formulom: Vertikalni temperaturni gradijent γ =∆T/∆z gdje je ∆T promjena temperature zraka u sloju visine ∆z.... temperatura zraka pada s visinom γ > 0 . “environmental lapse rate”. ravnajući se prema zakonima termodinamike Adijabatički procesi Kada čest zraka ne razmjenjuje toplinu s okolinom.

81 m/s2 . Kako vrijedi αp = RT.98°C za svakih 100 m smanjenja visine.To znači da prilikom adijabatičkog hlađenja česti zraka kod istog tlaka zraka dolazi do povećanja njenog volumena. Tako u novom položaju česti zraka vrijedi: (α+∆α)(p+∆p) = R(T+∆T) ili αp + p∆α + α∆p + ∆α∆p = RT + R∆T Umnožak malih veličina ∆α∆p je puno manji od ostalih članova na lijevoj strani gornje jednadžbe. jednadžba stanja idealnog plina i hidrostatička jednadžba. Vertikalna gibanja suhog i vlažnog nezasićenog zraka Promatramo čest suhog zraka koja se koja se adijabatički giba vertikalno prema gore ili prema dolje. uz pretpostavku trenutačnog izjednačavanja gustoće česti i okolnog zraka. temperatura i volumen česti mijenjaju za male iznose ∆p. Stoga.98°C / 100 m Dakle. uz spomenuto zanemarivanje. te ga možemo zanemariti. tada taj pad temperature s visinom zovemo suhoadijabatički temperaturni gradijent česti Γd (engl. Pri tome se tlak.p∆α pa dobijemo: cv ∆T = α∆p . na: p∆α + α∆p = R∆T Sada taj izraz uvrstimo u adijabatičku jednadžbu cv ∆T = . grije se za 0. stoga je: Γ= ∆T/∆z = .98°C / 100 m. cp . temperatura česti koja se diže vertikalno uvis pada gotovo linearno s porastom visine za iznos Γ. možemo pisati: cp ∆T = α∆p Ova jednadžba izravno nam govori o tome kako se temperatura česti mijenja ovisno o promjeni tlaka.g/ cp Konstante g i cp su nam poznate: g = 9.R∆T ili (R+ cv )∆T = α∆p Po svojoj definiciji. gornja jednažba svodi se. plinska konstanta R je razlika između specifične topline zraka kod konstantnog tlaka.ako se čest suhog zraka adijabatički spušta. 145 .0. cp = 1004 Jkg-1 K-1 . Uvrstimo li gornju jednakost u hidrostatičku jednadžbu. kratica: DALR): Γd = −0. Vrijedi i obrat . ∆T i ∆α uz poštivanje fizikalnih zakona o kojima nam govore prvi princip termodinamike. “dry adiabatic lapse rate”. dobije se izraz za adijabatički vertikalni temperaturni gradijent česti zraka: Γ = ∆T/∆z = . i specifične topline zraka kod konstantnog volumena cv. Ako zrak ne sadržava vlagu.

Adijabatički procesi u kojima sudjeluje čest vlažnog zasićenog zraka su nereverzibilni vlažnoadijabatički procesi.Isti vertikalni temperaturni gradijent česti vrijedi i za vlažnu nezasićenu čest.65°C / 100 m Adijabatički procesi u kojima sudjeluje čest suhog zraka ili čest vlažnog nezasićenog zraka su reverzibilni suhoadijabatički procesi. kratica: SALR). virtualnu temperaturu zraka.98°C na svakih 100 m smanjenja visine. Ako pri adijabatičkom dizanju i hlađenju česti dolazi do kondenzacije vodene pare unutar promatrane česti i ako čest nastavlja uspinjanje iznad kondenzacijske razine.98°C na svakih 100 m povećanja visine.98°C na svakih 100 m promjene visine.0. 2. za . te se pri spuštanju grije za 0. Pri adijabatičkom dizanju vlažnog zasićenog zraka iznad kondenzacijske razine usporedno se odvijaju dva procesa: 1. Uz pretpostavku da kondenziranu vlagu neprestano uklanjamo iz česti (u obliku oblačnih ili oborinskih kapi). Vrijedi: Γw = − 0. pri čemu se oslobađa latentna toplina koja se troši isključivo na grijanje česti. a t izmjerena temperatura zraka.98°C na svakih 100 m promjene visine (Γd). za proučavanje atmosferskih procesa u vlažnom nezasićenom zraku mogu se koristiti iste termodinamičke jednadžbe kao i za suhi zrak. To znači da se česti prilikom dizanja/spuštanja hlade/griju za jednak iznos: 0. Visina na kojoj dolazi do pojave kondenzacije prisutne vodene pare zove se kondenzacijska razina. ako zrak sadržava vlagu te ako čest zraka nije zasićena.608q)t gdje je q omjer miješanja. Virtualna temperatura zraka Virtualna temperatura zraka tv je ona temperatura do koje bi se čest ugrijala kada bi se oslobodila latentna toplina kondenzacijom stvarno prisutne količine vodene pare (uz isti tlak i gustoću). Stoga. 146 . Tada temperatura česti pada za iznos koji zovemo vlažnoadijabatički temperaturni gradijent česti. kada se takva čest zraka počinje ponovno spuštati. Naime. Dakle. istovremeno se odvija proces isušivanja česti. kondenzacija vodene pare. tada govorimo o vlažnoj česti nezasićenog zraka koja se prilikom dizanja/spuštanja hladi/grije jednako kao i suha čest. a ni prilikom adijabatičkog dizanja i hlađenja česti ne dolazi do kondenzacije vodene pare unutar promatrane česti. Formula za izračunavanje virtualne temperature je: tv = (1 + 0. “saturated adiabatic lapse rate”. Γw (engl.65°C na svakih 100 m povećanja visine. Kombinacija ova dva procesa uzrokuje blaži pad temperature prilikom dizanja česti iznad kondenzacijske razine. govorimo o česti vlažnog zasićenog zraka. To znači da se čest samo prilikom dizanja iznad kondenzacijske razine hladi za 0. Vertikalna gibanja vlažnog zasićenog zraka. ali s tom razlikom da umjesto izmjerene temperature zraka koristimo tzv. ona je nezasićena ili suha. hlađenje zraka za iznos -0.

dok temperatura T u troposferi s visinom u prosjeku pada. θ. Na dijagramu se mogu ucrtati razne linije: izoterme. Izoterme su izolinije koje povezuju točke iste temperature. Dakle. međutim. Kao što se vidi. što se koristi u analizi i prognozi vremena za procjenu stabilnosti i nestabilnosti atmosfere. Drugim riječima. Prednost termodinamičkog dijagrama je da nam omogućuje jednostavnu i brzu analizu trenutnog i prognozu budućeg stanja atmosfere (tj. U uvodnom dijelu spomenuli smo kako nije moguća toplinska usporedba slojeva zraka na različitim visinama pomoću temperature T zbog razlika u gustoći zraka.suhe adijabate oslikavaju suhoadijabatički proces. što ne vrijedi za temperaturu T koja će se mijenjati u skladu sa zakonima termodinamike. To nam. a vlažne adijabate vlažnoadijabatički proces. a izohigre točke istog omjera miješanja. omogućava proračun potencijalne temperature zraka na različitim visinama. Termodinamički dijagram. izobare. Na slici 9. izohigre i adijabate. bez obzira na promjenu visine pri suhoadijabatičkom procesu. izobare povezuju točke istog tlaka. a ovdje ćemo nabrojiti samo tri najpoznatija: 147 . na razinu gdje je tlak zraka 1000 hPa: Potencijalna temperatura.1. prikazana je usporedba prosječnih razdioba temperature T i potencijalne temperature θ s visinom u troposferi. Termodinamički dijagram je grafički prikaz funkcionalne veze između termodinamičkih varijabli uz pretpostavku adijabatičkih procesa. Ovisno o izboru apscise i ordinate. θ = T(1000/p)κ gdje je κ = R/cp Sve dok je čest zraka podvrgnuta suhoadijabatičkom procesu.Potencijalna temperatura. potencijalna temperatura θ u troposferi s visinom u prosjeku raste. postoji nekoliko vrsta termodinamičkih dijagrama. njezina je potencijalna temperatura konstantna. velika je prednost potencijalne temperature da nam omogućava objektivnu toplinsku usporedbu slojeva zraka na različitim visinama. gdje je tlak p (hPa) i temperatura T. Stoga nam podatak o vertikalnoj razdiobi temperature T ne daje pravu sliku o vertikalnoj razdiobi hladnog i toplog zraka. česti zraka na nekoj visini pridijeljena je samo jedna vrijednost potencijalne temperature θ . je temperatura koju bi čest zraka dobila nakon vertikalnog adijabatičkog premještanja s početne razine. Zbog različitog vertikalnog temperaturnog gradijenta suhe i vlažne adijabate imaju različit nagib. procjenu vertikalne stratifikacije i stabilnosti atmosfere). Adijabate su krivulje koje oslikavaju adijabatički proces . Porast potencijalne temperature s visinom nam govori kako je zrak s porastom visine sve topliji.

Kažemo da je zrak u stanju neutralne ravnoteže ako nema vertikalnih gibanja ili ako su. dok su nestabilnosti značajke atmosferskih poremećaja. pri čemu se lakši i topliji zrak iz nižih slojeva potiskuje uvis.kod tefigrama je na apscisi temperatura. Kad govorimo o stabilnosti i nestabilnosti atmosfere. Obratno. Istodobno pratimo čest zraka koja je prvobitno na visini z . (T. Kako ćemo vidjeti. Tako je ordinata izravno proporcionalna geometrijskoj visini. Taj proces vertikalnog premještanja zraka zove se konvekcija (ili konvektivna gibanja). -pκ) . (T. c) stuvegram. neutralna i nestabilna. Stabilnost i nestabilnost atmosfere. kažemo da je atmosfera stabilna. takva da su i izobare i izoterme i suhe adijabate pravci.lnθ ) . Postoji nekoliko uvjeta koji utječu na stabilnost atmosfere. Osnovni uvjet za atmosfersku stabilnost je vertikalna stratifikacija atmosfere. temperatura česti mijenjat će se promjenom visine u skladu s adijabatičkim vertikalnim temperaturnim gradijentom Γ .a) emagram. Tako je atmosfera stabilna ako je topao zrak iznad hladnog zraka. na krivulji vertikalne razdiobe potencijalne temperature zraka u troposferi zapažaju se slojevi atmosfere gdje je potencijalna temperatura konstantna ili pada s visinom. Tefigram se također često koristi u analizi i prognozi vremena. bavimo se. kao što su fronte i lokalne turbulencije u prizemnom sloju atmosfere koje nastaju tijekom dana uslijed jakog toplinskog zagrijavanja od tla.. a na ordinati negativni logaritam tlaka. S obzirom na izbor funkcionalne veze između temperature i tlaka. Pitanje stabilnosti ili nestabilnosti zraka je jedno od najvažnijih pitanja u meteorologiji. U slučaju atmosferske nestabilnosti. u stvari. Kako se u Hrvatskoj pri analizi i prognozi vremena koristi emagram. Uz pretpostavku adijabatičkih procesa.kod stuvegrama je na apscisi temperatura. detaljnije će biti opisan u sedmom poglavlju. Analiza prosječnog stanja atmosfere ukazuje nam na to da je atmosfera u prosjeku stabilna. ako je hladan zrak iznad toplog zraka. Ovaj se dijagram u praksi rijetko koristi. s klasičnim pojmovima mehaničke ravnoteže u okviru jednog vertikalnog stupca zraka. nakon početnog malog impulsa. b) tefigram. Postoje tri vrste mehaničke ravnoteže . stabilnost ili nestabilnost 148 . a na ordinati logaritam potencijalne temperature. tako da su u ovom slučaju izoterme i adijabate međusobno okomiti pravci. Sada pogledajmo atmosferu čija je vertikalna stratifikacija predstavljena temperaturnim gradijentom γ .-lnp) . ali je po volji možemo premještati vertikalno prema gore ili prema dolje. budući da o tome izravno ovise i stvarne atmosferske prilike. u emagramu su izobare i izoterme pravci. Ako nakon početnog malog impulsa zrak ima tendenciju povratka u prvobitan položaj (stabilna ravnoteža) uz istovremeno smanjivanje brzine. a adijabate logaritamske krivulje. Obratno. dok su izobare logaritamske krivulje. (T.stabilna.kod emagrama je na apscisi temperatura. vertikalna gibanja takva da čest ima tendenciju zadržavanja novog položaja. Ta vertikalna gibanja posljedica su potonuća razmjerno gušćeg i težeg hladnijeg zraka iz viših slojeva atmosfere. što taj dijagram čini jednostavnim za uporabu u meteorološkoj praksi. osobito u zemljama engleskog govornog područja. zrak je nestabilan ako su vertikalna gibanja česti takva da čest ima tendenciju udaljavanja od početnog položaja uz istovremeno povećanje brzine. o čemu možemo zaključivati samo na temelju vertikalne razdiobe potencijalne temperature. doći će do pojave vertikalnih gibanja. a na ordinati funkcija tlaka.

Tada se čest koju dižemo na neku visinu z1 toliko ohladi da postane hladnija (presjecište izohipse z1 i crte Γ ) od okolnog zraka na toj visini (presjecište izohipse z1 i crte γ ) te ima tendenciju vraćanja u početni položaj. a ako je zrak nezasićen. (tj. Ta se razina zove razina slobodne konvekcije. Općenito. što je na termodinamičkom dijagramu prikazano pomoću adijabata) i vertikalnog temperaturnog gradijenta okolnog zraka. Atmosfera je često uvjetno nestabilna.4). atmosfera je uvijek stabilna • atmosfera je uvjetno nestabilna kada je Γ w < γ < Γd .2. nailaskom zračne struje na obronke planine javljaju se prisilna uzlazna gibanja koja čest zraka dignu iznad razine kondenzacije. Tako kažemo: • atmosfera je apsolutno stabilna kada je γ < Γw . ako gledamo zasićenu atmosferu i stabilnost zasićenog zraka u njoj.bez obzira radi li se o zasićenom ili nezasićenom zraku. • atmosfera nestabilna (nadadijabatička) ako je γ > Γ. Tada čest postane zasićena te se daljnjim uzdizanjem hladi u skladu s Γw. vrijedi da je: • atmosfera stabilna ako je γ < Γw • atmosfera neutralna ako je γ = Γw • atmosfera nestabilna ako je γ > Γw Posebni slučajevi bave se razmatranjem atmosferske nestabilnosti u slučaju kad ona ovisi o promjenjivom sadržaju vlage te o odnosima γ .a pokazan je odnos između krivulja γ < Γ u slučaju stabilne atmosfere.bez obzira radi li se o zasićenom ili nezasićenom zraku.b pokazan je odnos između krivulja γ > Γ u slučaju nestabilne atmosfere. Sve dok se čest nalazi ispod razine kondenacije. ali ne dovoljno. Γw i Γd . tada je za njegovu stabilnost odlučujući vlažnoadijabatički temperaturni gradijent Γw koji je manji od suhoadijabatičkog Γd. tada je atmosfera stabilna. Ukoliko je riječ o zasićenom zraku. Na slici 9. udaljavanja od početnog položaja. U prvom primjeru gledamo prisilno uzdizanje zraka uz obronke planine (sl.2. Γd i Γw u slučaju apsolutno stabilne atmosfere (a). tj.3. Dakle. tako da je još uvijek toplija (presjecište izohipse z1 i crte Γ ) od okolnog zraka na toj visini (presjecište izohipse z1 i crte γ). što je osobito važno za razvoj oborinskih konvektivnih oblaka Uvjetnu nestabilnost pojasnit ćemo na dva primjera. ona je nezasićena te se kreće u sloju stabilne atmosfere gdje je γ < Γd. Međutim. Iznad razine slobodne 149 . • atmosfera neutralna (indiferentna) ako je γ = Γ. Prethodna rasprava odnosi se na nezasićenu atmosferu i na stabilnost nezasićenog zraka u njoj. Na slici 9. Daljnjim uzdizanjem uz planinu na nekoj se visini ispune uvjeti da čest zraka postane toplija od okolnog zraka na istoj razini. tada je atmosfera nestabilna. što je svojstvo nestabilne ravnoteže. Postoje opći i posebni slučajevi. prikazan je odnos između krivulja γ . • atmosfera je apsolutno nestabilna kada je γ > Γd . uvjeta pod kojima se čest zraka hladi/grije prilikom svog dizanja/spuštanja. stvarne stratifikacije atmosfere koju dobijemo pomoću radiosondažnih mjerenja). kažemo da je: • atmosfera stabilna (podadijabatička) ako je γ < Γ. atmosfera je uvijek nestabilna Na slici 9.ako je zrak zasićen. Tako čest koja je relativno toplija od okolnog zraka na istoj visini ima tendenciju daljnje konvekcije. Tada se čest koju dižemo na neku visinu z1 hladi. što je svojstvo stabilne ravnoteže. uvjetno nestabilne (b) i apsolutno nestabilne atmosfere (c).atmosfere izravna je posljedica razlika između vertikalnog temperaturnog gradijenta česti (tj..9.

Na dijagram se upisuju i dodatni podaci: smjer i brzina vjetra (pomoću zastavica) kao i visina pojedinih izobarnih ploha. tlak). a adijabata logaritamska krivulja.5 usporedno je prikazano ponašanje nezasićene i zasićene česti zraka u slučaju kada se pri tlu mjestimice javi apsolutno nestabilan sloj zraka. visinsko će se stanje atmosfere vrlo malo mijenjati u razdoblju 6 do 12 sati oko termina motrenja. Radi lakšeg snalaženja i analiziranja vertikalne strukture. u kojem vrijedi Γw < γ. Kad se povežu pojedine slike stanja dobiva se krivulja stanja koja opisuje stvarnu stratifikaciju atmosfere. na emagramu su iscrtane sljedeće krivulje (sl. tefigram i stuvegram.konvekcije nalazi se sloj nestabilne atmosfere u kojem su ispunjeni uvjeti za nastanak konvektivnih oblaka (cumulus. cumulonimbus). To je čest slučaj tijekom ljetnih dana kada se konvektivni oblaci pojavljuju nezavisno od većih atmosferskih poremećaja (fronti) pa govorimo o nestabilnostima unutar zračne mase. U ovom je sloju. Tada je razina slobodne konvekcije. U Hrvatskoj se rabi emagram u kojem je apscisa temperatura. temperatura. Te se točke nazivaju slikama stanja. gustoća).6): a) izobare b) izohipse c) izoterme d) izohigre (u ovom slučaju crte jednakog omjera miješanja) e) suhe adijabate (opisuju reverzibilni proces) f) vlažne adijabate (opisuju nereverzibilni proces) Pri ucrtavanju podataka visinskih mjerenja u termodinamički dijagram. 7. za razliku od prošlog primjera. dobije se podatak o visinskoj razdiobi vlažnosti u atmosferi. Ako u blizini nema frontalnih poremećaja.2. S obzirom da je zasićena čest sada podvrgnuta nereverzibilnom vlažnoadijabatičkom procesu. dok u većim visinama imamo uvjetnu nestabilnost. ordinata tlak zraka. u ovisnosti o prisutnoj količini vlage.4. Na slici 9. najprije se ucrtavaju pojedine točke mjerenja (temperatura. Ta energija naziva se energija nestabilnosti i u meteorološkoj praksi određuje se pomoću termodinamičkih dijagrama. U svijetu se upotrebljava nekoliko različitih termodinamičkih dijagrama: emagram. razina slobodne konvekcije je već pri tlu). Ako se još ucrtaju parovi vrijednosti temperature rosišta i tlaka te spoje odgovarajuće točke. podnica konvektivnih oblaka je otprilike na visini kondenzacijske razine. zasićena čest na svakoj razini razmjerno toplija od svoje okoline te raspolaže potencijalnom energijom za daljnju konvekciju. Kao što je predočeno na slici 9. što se jednostavno odredi iz termodinamičkog dijagrama. Termodinamički dijagrami Termodinamički dijagram se koristi u analizi vertikalne stratifikacije atmosfere. dok je vrh konvektivnih oblaka na visini gdje ponovno vrijedi Γ ≥ γ. pri čemu se čuvaju fizikalni odnosi između pojedinih varijabla koje su vezane zakonima termodinamike (tlak. na manjoj visini od razine kondenzacije (u ovom slučaju. Stoga je termodinamički dijagram vrlo koristan i u 150 . U drugom primjeru razmatra se dnevni razvoj konvektivnih oblaka uslijed lokalnog prizemnog zagrijavanja. Pomoću emagrama može se procijeniti i buduće stanje atmosfere. ona će se prilikom uzdizanja postupno isušivati.

možemo čest zraka temperature T u mislima podići slijedeći suhu adijabatu s razine tlaka p na novu razinu tlaka p1 gdje će se ona ohladiti na temperaturu rosišta (tzv.temperatura zraka u prosjeku s visinom pada (izuzev slojeva temperaturne inverzije i izotermije u nižoj troposferi). u 12 UTC iznad Zagreba kada je iznad područja središnje Hrvatske padala ledena kiša. mlazna struja. Na slici 7. Ako bi se čest dalje dizala na veće visine (u slučaju atmosferske nestabilnosti). prosinca 1995. karakteristična točka). što će imati za posljedicu kondenzaciju vodene pare i stvaranje oblaka. Na emagramu se lako mogu uočiti stabilni ili nestabilni slojevi atmosfere. niskog stratusa i konvektivne naoblake. Tada će čest postati zasićena (stvarni omjer miješanja postaje zasićujući).7. dugotrajnosti i debljine prizemne magle. slojevi jakih smicanja vjetra i slojevi očekivane advekcije toplog i hladnog zraka.2. Visina tropopauze može se po emagramu jednostavno odrediti . pokazan je emagram koji predočuje stanje atmosfere 31. prisutnost temperaturne inverzije. od karakteristične točke pa naviše slijedila vlažnu adijabatu. To je otprilike visina do koje konvektivna naoblaka može rasti uvis pa se tako može procijeniti i vrh očekivanog razvoja oblaka. ali na visini oko 250 . sve do presjecišta te vlažne adijabate sa suhom adijabatom koja prolazi kroz početnu sliku stanja.temperatura zraka s daljnjim porastom visine ostaje podjednaka ili malo raste. tada bi.200 hPa krivulja temperature doživljava nagli lom pri prelasku iz troposfere u tropopauzu . 151 . Uz pretpostavku adijabatskog procesa vlažnog nezasićenog zraka (kada se promjena termodinamičkih varijabla koje opisuju čest zraka odvija po suhoj adijabati). Razina tlaka p1 označivala bi razinu stvaranja podnice oblaka ili kondenzacijsku razinu.procjeni mogućeg nastanka.

U slučaju uvjetno nestabilne atmosfere na visini z1 nezasićena čest imat će nižu temperaturu. Γw = -0. Gledamo ponašanje česti A i B kada je njihova temperatura pri tlu 22°C. Shema nastanka konvektivnih oblaka u slučaju uvjetno nestabilne atmosfere kada je razina kondenzacije ispod razine slobodne konvekcije. Pretpostavimo da i zasićena i nezasićena čest na visini z imaju istu temperaturu kao i okolni zrak te da ih podvrgnemo adijabatičkom dizanju do visine z1.4. u slučaju uvjetno nestabilne atmosfere (b) i u slučaju apsolutno nestabilne atmosfere (c). puna debela crta) i vlažnoadijabatičkog vertikalnog temperaturnog gradijenta česti (Γw. Prema tome. Na visini z1 čest će imati nižu temperaturu od okolnog zraka u slučaju stabilne atmosfere. ali je zbog nejednolikog zagrijavanja tla mjestimice 22°C. Pretpostavimo da čest na visini z ima istu temperaturu kao i okolni zrak te da je podvrgnemo adijabatičkom dizanju do visine z1. a višu temperaturu od okolnog zraka u slučaju nestabilne atmosfere. gdje je tlak 1000 hPa.1. temperatura zraka T i potencijalna temperatura zraka θ su jednake. kada je razina kondenzacije iznad razine slobodne konvekcije. Neka je Γd = -1°C/100m.: Slika 9.3. Usporedno gledamo zračnu masu s malo vlage (temperatura rosišta je 0°C. . Prosječna vertikalna raspodjela temperature T (puna crta) i potencijalne temperature θ (crtkana crta) u troposferi. puna tanka crta) u slučaju apsolutno stabilne atmosfere (a).8°C/100m. Odnos između krivulja vertikalnog temperaturnog gradijenta okolnog zraka (γ. Slika 9.5. Γw = -0.Popis slika uz poglavlje 9.2. Shema nastanka konvektivnih oblaka u slučaju apsolutno nestabilne atmosfere u prizemnom sloju i uvjetno nestabilne atmosfere u visini. a zasićena čest višu temperaturu od okolnog zraka. čest B).8°C/100m. Lako se izračuna da je razina kondenzacije na visini 200 m. puna crta) u slučaju stabilne atmosfere (a) i u slučaju nestabilne atmosfere (b). a vertikalni temperaturni gradijent okolnog zraka u najnižih 2000 m visine γ = 0.65°C /100m. uz pretpostavku da je temperatura okolnog zraka pri tlu 20°C. Slika 9. Neka je Γd = -1°C/100m. dok je razina slobodne konvekcije na visini 400 m. Lako se izračuna da je razina 152 . Na visini z. suhoadijabatičkog vertikalnog temperaturnog gradijenta česti (Γd. crtkana crta) i adijabatičkog vertikalnog temperaturnog gradijenta česti (Γ. crtkana crta). doći će do razvoja konvektivnih oblaka. U slučaju apsolutno stabilne atmosfere na visini z1 i nezasićena i zasićena čest imat će nižu temperaturu od okolnog zraka.65°C/100m. Odnos između krivulja vertikalnog temperaturnog gradijenta okolnog zraka (γ. Vidimo da je u tom slučaju razina slobodne konvekcije i za čest A i za čest B pri tlu. U slučaju apsolutno nestabilne atmosfere na visini z1 i nezasićena i zasićena čest imat će višu temperaturu od okolnog zraka. Slika 9. Nailaskom zračne struje na obronke planine dolazi do prisilnog uzdizanja zraka. U ovom je primjeru temperatura zraka pri tlu daleko od planine 10°C uz temperaturu rosišta 8°C. ako je planina viša od 400 m i ako ima dovoljno vlage u atmosferi. Slika 9. a vertikalni temperaturni gradijent okolnog zraka u najnižih 1000 m visine γ = -0. čest A) i zračnu masu s više vlage (temperatura rosišta je 12°C. U ovom je primjeru prosječna temperatura zraka pri tlu 20°C.

dok je razina kondenzacije česti A tek na 2200 m. u slučaju prisustva zraka s malo vlage (čest A) nema pojave oblaka. Međutim. dok u slučaju prisustva zraka s više vlage (čest B) dolazi do razvoja konvektivnih oblaka. iznad 1000 m visine za čest A atmosfera će biti stabilna. 153 . atmosfera je apsolutno nestabilna samo u prvih 1000 m visine dok je u sloju iznad uvjetno nestabilna. a za zasićenu čest B nestabilna.kondenzacije vlažnije česti B na visini 1000 m. Drugim riječima. Dakle.

154 .T Troposfera Visina θ z z Temperatura Sl.9.1.

Visina Γ γ (a) stabilna atmosfera γ<Γ z1 z1 z z Temperatura Visina γ Γ (b) nestabilna atmosfera γ>Γ z1 z1 z z Temperatura Sl.9. (a) apsolutno stabilna 155 atmosfera γ < Γw < Γd .2.

Visina Γd Γw γ z1 z1 z Temperatura Visina z Γd γ Γw z1 (b) uvjetno nestabilna atmosfera Γw < γ < Γd z1 z Temperatura Visina z γ Γd Γw z1 (c) apsolutno nestabilna atmosfera Γw < Γd < γ z1 z Temperatura Sl.9. z 156 .3.