You are on page 1of 197

1

|

S v i j e t l i

p u t e v i

l

Esad Bajić

i s l a m a

SVIJETLI PUTEVI ISLAMA

ramazanska predavanja

Mostar, 2012.g.

2 |

S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

Naziv knjige:

Svijetli putevi islama – ramazanska predavanja Autor: Esad Bajić

Izdavač:

Karađoz-begova medresa u Mostaru

Suizdavač: Fondacija “Lijepa riječ“, Konjic

Za izdavača:

Seid Eminović

Urednik: Benjamin Mušinović

Recenzenti:

Ertan Basarik

Seid Eminović

Fotografija na naslovnici:

Vehid Šišić, Tekijska džamija u Konjicu

Lektor:Zehra Alijagić Korektor: Esad Bajić

Štampa: Sabah-print, Ilidža Za štampariju: Anel Elezović

Tiraž: 500 primjeraka

3 |

S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

UVODNA RIJEČ

Hvala Allahu, Koji je svemu Dobročinitelj, Koji Kur'anu podučava, i Koji čovjeka stvara, i Koji podučava čovjeka kako da jasno i lijepo govori. Neka je salavat i selam na Muhammeda, s.a.v.a.s, njegovu čistu porodicu, Ehlul-bejt, časne ashabe i sve iskrene sljedbenike Istine.

Prošlo je petnaest godina od kako sam preuzeo obavezu uređivanja i vođenja radio emisija Medžlisa Islamske zajednice Konjic na Radio Konjicu. Sahat vremena sedmično, koliko traje termin emisije, iziskivao je i iziskuje priličan trud, ali isto tako nudi i mogućnost da se određene islamske teme pripreme, obrade i izlože na jedan lahak, narodski način, prilagođen radio emitovanju tj. slušanju. U proteklom periodu često sam imao upit od naših sugrađana da li razmišljam da neke od tih emisija snimim na cd/dvd-u ili ponudim u nekoj drugoj formi. Da bi izašao u susret tim pitanjima, a na jedan lijep način uokvirio i svoj angažman na ovom projektu, opredjelio sam se da povodom nastupanja mjeseca Ramazana, ove, 1433. hidžretske godine, pristupim štampanju ove knjige, svojevrsne zbirke predavanja koje sam držao u okviru spomenutih emisija, a koja svojom tematikom obuhvataju teme vezane za mubarek vrijeme mjeseca Ramazana. Ta činjenica vodila me da i ovoj knjizi dam ime spomenute emisije “Svijetli putevi islama“ koje može zvučati pretenciozno, ali se nadam da u kontekstu ovog objašnjenja neće biti tako shvaćeno.

Za razliku od radio emisija u ovim tekstovima koji slijede donekle sam promijenio način izlaganja i prilagodio ga pisanoj formi, no, trudio sam se da

4 |

S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

izložena tematika zadrži jednostavnost blisku govornoj formi. Odabrao sam teme koje, po mom mišljenju, pomažu u shvatanju suštine propisanih ibadeta bez ulaženja u fikhske norme posta.

Ovu knjigu sam zamislio kao prvu u nizu knjiga “Svijetli putevi islama” s nijjetom da, po mogućnosti, u pisanu formu pretočim i druge teme koje sam i koje ću, ako Bog da, obrađivati u sklopu emisija Medžlisa Islamske zajednice Konjic.

U dijelu knjige naslovljenom kao “Prilog” uvrstio sam, s neznatnim izmjenama, ramazanske dove i osvrt na iste profesora Ertana Basarika, kojem se zahvaljujem na ustupljenim materijalima.

Budući da je Ramazan riječ koja, po meni, označava mnogo više značenje nego li je tek ime jednog mjeseca, odlučio sam da je u knjizi pišem velikim slovom.

Napominjem također da sam pokušao izbjeći ponavljanja u odnosu na knjigu “Ramazanski nasihati” koju sam priredio za izdavačku kuću “El- Kelimeh”, Novi Pazar 2002.g. te u ovoj knjizi nisam obrađivao teme poput: Bitke na Bedru, Ramazanskog bajrama, Sadekatul-fitra i zekjata kao ni fikhske propise vezane za post, koje su zastupljene u spomenutoj knjizi.

Molim Uzvišenog Allaha da ova knjiga bude od koristi i meni i vama.

Esad Bajić 1.šaban 1433.h.g.

5 |

S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

LIJEPA RIJEČ

Rekao je Uzvišeni:“Reci Robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima.” 1

Poslanik s.a.v.a., nam, također, u mnogo prilika ukazuje na značaj lijepe riječi. Ona nam pomaže da unesemo razdraganost i osjetimo optimizam u našim dušama. Čovjek je biće koje je Allah dž.š. odlikovao umom i govorom. Govor mu je podario kao sredstvo sa kojim će izraziti svoje mišljenje. Kako god nema govora bez mišljenja, isto tako nema ni mišljenja bez govora. Riječ, u različitim oblicima, sa sobom nosi veliku odgovornost. Mnogo je propisa u islamu koji se zasnivaju upravo na riječi (izgovoru), kao što su šehadet, sklapanje i razvod braka, ugovori, zakletve, zavjeti, i mnogo drugog. Riječ je mač sa dvije oštrice, i kao što čovjek može zbog riječi postići kaznu, isto tako može ostvariti i nagradu. Izgovaranje zikra, učenje Kur'ana, podučavanje vjeri, davanje savjeta, obveseljavanje vjernika, samo su neka od polja obilne zarade koja se stječe lijepom riječju. Zato je čovjeku oporučeno da govori samo lijepe riječi: “A ljudima govorite lijepe riječi.“ 2

Lijepu riječ Allah poredi sa lijepim i korisnim drvetom: “Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi – a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili.3

1 El-Isra, 53.

2 El-Bekare, 83.

3 Ibrahim, 24-25.

6 |

S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

Čovjek ne smije sijati smutnju i nered svojim govorom. Ne smije prenositi tuđe riječi, izmišljati laži i govoriti ono o čemu nema znanja. Vjernikove riječi ne smiju biti povod neprijateljstvu i mržnji. Onaj ko nije u stanju govoriti lijepe riječi, njegova obaveza je da šuti, kao što mu to naređuje Allahov Poslanik, s.a.v.a.s, kada kaže: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti.

Mnogo je manje situacija u kojima se kajemo zbog šutnje nego onih momenata u kojima se kajemo zbog izgovorenog. Naravno, ne smijemo zanemariti da postoje situacije kad a je govor potreban, važan pa i propisan. Mnogo dobrih ljudi nastradalo je jer drugi okolo njih nisu imali hrabrosti reći određenu riječ kad je trebalo.

Govorom pokazujemo ono što mislimo i ono što u našim dušama nosimo. Kada osoba govori, ona se tada očituje prema vani. Naša stara poslovica kaže:

“Riječi treba mjeriti, vagati, a ne brojati.“

Obzirom da riječ ima zbilju koja traje i u budućnosti, učinak izgovorene riječi može tako nadživjeti onoga koji ju je izrekao, pogotovo kada se radi o riječima koje pišemo, umnožavamo, distribuiramo u mnoštvu primjeraka i mnošvu medija. Iz iskustva znamo da riječima možemo nanijeti i teže rane nego što ih možemo nanijeti oružjem.

Riječ samom izgovorenošću postaje zbiljnost koja ne može biti opozvana. Može se izgovoriti druga riječ, koja će je na neki način ublažiti, ali se ne može izbrisati riječ koja je već rečena. Hazreti Ali u jednom od svojih govora uspoređuje riječ i strijelu u zapetom luku. Nit' možeš povratit riječ nakon što je kažeš, niti strijelu kada je jednom odapneš. U ovom kontekstu se prenosi da su četiri stvari koje se ne

7 |

S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

mogu vratiti: izgovorena riječ, izbačena strijela, protekli život i propuštena prilika. I zaista je čovjek vlasnik riječi koju još nije izrekao, no kad je izrekne on često postaje njen rob.

Među izrekama je i ona koja kaže da nije junak onaj

koji govori o hrabrosti, nego onaj koji se hrabro bori.

U tom kontekstu kad analiziramo i kur'anske ajete o

govoru, riječima, ne smijemo zaboraviti deseti ajet sure Fatir u kom se između ostalog objavljuje:

“Njemu se uzdiže lijepa riječ, a dobro djelo je uzdiže.” 4

Lijepe riječi, koliko god odisale puninom lijepih,

korisnih i nadahnutih značenja, svoju stvarnu potvrdu iskrenosti njenog izricatelja imaju kada se potvrde i dobrim djelima. Svjedoci smo u našem društvu mnoštva velikih riječi, lijepih govora, obećanja, no lijepa riječ bez lijepa djela je samo pola ili manje puta. Tek zajedno postiže se potpunost. Kad, recimo, kupujemo nešto za kuću, nećemo pristati da kupimo TV aparat a da nemamo antenu, niti električni šporet

a da nemamo struju, niti automobil a da nemamo

gume. U tim stvarima uvijek gledamo da ostvarimo potpunost jer vidimo da bez nje stvar ne funkcioniše, tako bi trebalo da shvatamo i odnos lijepe riječi i lijepog djela. Ne funkcioniše, “ne podiže se u visine“ lijepa riječ osim ako ima svoj motor, a motor je kako ajet jasno predočava lijepo djelo koje je prati.

Mi smo često svjedoci disharmonije u našim porodicama, komšiluku, radnom mjestu, a koja je upravo nastala ili nastaje nepravilnom upotrebom govora, ili zloupotrebom riječi i govora. Lijep, pristojan i uljudan govor učvršćuje slogu i produžava prijateljstvo i sigurno sprječava šejtana u nastojanju

8 |

S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

da i beznačajan spor usmjeri u žestoku zavađenost i tako poremeti odnose i veze među ljudima.

Poslanik, s.a.v.a.s, kaže: “Vi nikada nećete pridobiti ljude svojim bogatstvom. Zato ih pridobijte ozarenim licima i lijepim ophođenjem.“ 5

Pored Poslanikove preporuke da pričamo samo dobro ili da šutimo, Kur'ani Kerim nam preporučuje i udaljavanje od beskorisnog govora, udaljavanje od besposlica koje danas kruže i nude nam se u raznim pričama, novinama, vijestima i koje gode našim ušima. Pa kada opisuje prave vjernike, Allah dž.š., kaže da se oni, upravo, udaljavaju od takvih stvari:

“Ono što žele vjernici će postići, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji sadaku dijele.“ 6

Naše novine i mediji danas imaju ružnu naviku da u prvi plan ističu negativnosti društva, to dovodi do tog da su neki kriminalci postali određene zvijezde i čak uzori omladini. Omladina ne promišlja uvijek dubokoumno, nije ni sposobna za to, a naši mediji im, kao slavne ličnosti koje su uvijek na prvim stranicama novina i prvim minutama emisija, podastiru najgore uzore, kriminalce, siledžije i sl. Koliko je to bitno može poslužiti i svojevrsni test koji je vršio jedan poznati američki novinar koji je istraživao način kako mediji prenose vijesti u Kanadi

i SAD. Poznato je da je u Kanadi broj prijestupa,

daleko manji nego u SAD. Prvo je analizirao činjenicu da su sva vrata domova u američkim gradovima zaštićena s nekoliko brava u strahu od

provaljivanja, a onda se zaputio u Kanadske gradove

nasumično kucao na vrata ljudi. Tom prilikom je

i

5

6

El-Bezzar.

El-Mu'minun, 1-4.

9 |

S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

naišao na veliki broj vrata koja nisu zaključana. Sjetimo se da smo ne tako davno, bar u seoskim područjima, i mi mogli, da smo htjeli, ući u bilo čiju kuću, jer, ako je bila i zaključana, ključ se nalazio “pod otiračem“. U analiziranju razloga ovih oprečnosti navedeni novinar je analizirao medije pa je primijetio da američke vijesti, bilo novinske, bilo televizijske, najveći dio programa posvećuju upravo krvavim scenama, što je nešto više krvavo i sablasno, to je medijski više egzotično. Dok je kod kanadskih medija primjetio da su crne rubrike ispisane sitnijim slovima i vrlo šture, dok se nekim veselijim vijestima daje mnogo više prostora. Svakako da se ovi razlozi ne mogu uzeti kao jedini i konačni, ali ih navodim jer vjerujem da bi se ljudi mnogo drugačije ponašali, bili rasterećeniji ukoliko bi se kao vrijednosti, kao značajno, posvećivala pažnja ljepšim stvarima a ne ružnim. Kod nas u medijima rubrika za kulturu je negdje na kraju, ispisana sitnim naslovima i još sitnijim slovima. Ljudski um, um mladih posebno, podložan je preslikavanju vrijednosti koje mu se nude pa tako mal' tekst, povezuje s malim značajem, mal' značaj s malom vrijednosti i nije čudno da ih više ineteresuju detalji iz života poznatog kriminalca nego li detalji iz života nekog alima, pisca i slično. Naši mediji im jednostavno odašilju takav signal vrijednosti. To utiče i na sadržaj naših svakodnevnih razgovora, te na takve, općenito gledano, isprazne teme trošimo većinu svojih riječi. Islamska etika nam zabranjuje isprazno polemiziranje i raspravljanje, bez obzira da li je čovjek u pravu ili nije. Ovdje je neophodno istaći i podsjetiti sebe da i mi sami često ulazimo u rasprave vođeni željom da naš stav bude prihvaćen, često pri tom istinu potiskujući u drugi plan, a pričanje - polemiziranje, samo sebi

10 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

postane cilj. Naravno, trebamo napraviti razliku između dijaloga i praznog polemiziranja. Razgovor, konstruktivni dijalog među ljudima, obogaćuje misli i srca, i često u razgovoru sa osobom koja svoju misao izlaže na uljudan i lijep način, naša čula budu zadovoljna, pa makar nas tokom tog razgovora osoba i kritikovala, ukazivala na greške ili pak savjetovala. Svrha takvog razgovora biva ispunjena, jer ćemo i te savjete, i te kritike, prihvatiti prije nego savjete i kritike osobe koja to čini na grub i neuljudan način, jer takav govor neće doprijeti do ušiju i srca druge osobe makar ova prva imala dobre i plemenite namjere.

Allah, dž. š., je Musau i Harunu, a. s., naredio da iziđu pred Faraona te im, iako se osilio i razuzdao u svom nevjerovanju, naredio da mu se prilikom saopćavanja vjere, obrate blagim riječima: ‘‘Idite Faraonu, on se, doista, osilio, pa mu blagim rijecima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!” 7

Prisjetimo se i Musaove, a.s., dove, objavljene u Kur’anu, koju imami uče dok se penju uz mimberu petkom: "Gospodaru moj, učini prostranim prsa moja, i olakšaj zadatak moj; odriješi uzao sa jezika moga, da bi razumjeli govor moj!”

Prisjetimo se i često spominjanog primjera iz života Isa, a.s., kada je prolazio sa svojim pomagačima pored lešine psa, pa su oni primijetili: “Kako samo zaudara ovaj uginuli pas!“ Isa, a.s., je na to rekao:

“Kako su mu bijeli zubi!“

Koliko je bitan lijep način ophođenja i komunici- ranja, kao i priznanje greške, priznanje da smo nekoga uvrijedili, isto tako je bitno i izvinjenje zbog

11 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

nanesene uvrede, što jasno potvrđuje kur'anski ajet:

Lijepa riječ i izvinjenje vrijedniji su od sadake koju prati vrijeđanje.“ 8

Ako je čovjek od onih koji promišljaju posljedice svojih djela, onda takva osoba nikada neće vršiti verbalno, fizičko ili bilo koje drugo nasilje. Lijek za nasilje i savladavanje srdžbe je da se učimo promišljanju prije nego izgovorimo ili uradimo nešto.

Allah dž.š. u Svojoj Knjizi naređuje da sa pripadni- cima drugih religija razgovaramo na najljepši način, vodimo dijalog u okvirima i duhu tolerancije, osim ako se radi o nekom nasilniku kojeg treba spriječiti da čini štetu: “I sa sljedbenicima Knjige rasprav- ljajte na najljepši način, ali ne i sa onima među njima koji su nepravedni “

Musliman posebno treba paziti da svojim riječima ili postupcima ne uvrijedi drugog muslimana. Na upit ashaba: “Čiji islam je najbolji?“ Poslanik, s.a.v.a.s, im je odgovori: “Onoga od čijeg jezika i ruke su sigurni drugi muslimani.“ 10

U svakodnevnom životu vidimo efekte lijepe-ružne riječi. Osvjedočio sam se da nije rijetka situacija da danas kod nas lijepa riječ, ljubazno izgovorena, biva pogrešno shvaćena kao slabost. Desi se da ako ljubazno tražite neko svoje pravo dobijete ignorisanje koje se prekida kad podignete glas. Ova, na određeni način izvrnuta haljinka u našim društvenim odnosima rezultat je svakako niza dešavanja u ratnoj i poratnoj Bosni i Hercegovini i nadati se da će iščeznuti ili se svesti na malu mjeru. Na kraju krajeva nismo ni mi uvijek ispred šaltera a vanzemaljci s drugu stranu.

9

8 El-Bekare, 263. 9 El-Ankebut, 46.

10 Buhari.

12 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

Nekad smo upravo mi na poziciji koju navodim kao primjer. Osorno ponašanje neke osobe prema nama vrlo lahko može biti posljedica našeg osornog ponašanja prema nekom trećem. Profesor Muvedet ef. Vuković u svom predavanju o lijepoj riječi navodi primjer jednog bosanskog Roma koji je po selima kalajisao posuđe. On bi onima koji bi ga pozdravili sa “merhaba cigo” odgovarao “merhaba brate!” , dok bi onima koji bi mu se obratili “merhaba majstore” odgovarao “merhaba aga”.

Hazreti Ali, čiji su govori opisani kao staza ili put rječitosti i govorništva, o govoru kaže da je njegova ljepota u tečnom izgovoru i olakšavanju razumije- vanja 11 . Preporučuje se umjerenost, da odgovorimo al’ da ne dužimo jer ljepota govora nije u oštrini jezika niti u obilnosti brbljivosti već u ispravnom prenošenju značenja i donošenju ispravnog dokaza, da ga razumiju i odabranici i narod.

Božiji Poslanik upozoravajući na izvještačenost govora kaže: “Allah, dž.š., mrzi rječitog čovjeka koji se igra jezikom kao što se krava igra njime.” 12

Govor o lijepoj riječi nastavićemo i u poglavlju o radosnoj vijesti i optimizmu.

11 Gureru-l-hikem, 1881.

12 Kenzu-l-ummal, 7919.

13 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

RADOSNA VIJEST I OPTIMIZAM

“I obraduj vjernike.“ 13

Dotakli smo se u prvom poglavlju učinaka loših

vijesti, teških vijesti i šta biva kad se pozitivnom i negativnom zamjene mjesta. Kazali smo da je jedna od mnogih Poslanikovih s.a.v.a,, uputa i smjernica

bila i ukazivanje na značaj lijepe riječi. Ona nam

pomaže da unesemo razdraganost i osjetimo optimizam u našim dušama. Isti je slučaj i sa prijatnim izrazom lica. Rekao je Džerir bin Abdullah: “Nije me susreo Allahov Poslanik osim sa osmijehom.“, što ukazuje na to da je naš Vjerovjesnik, s.a.v.a.s, uvijek bio vedar i nasmiješen.

Radosna vijest i optimizam trebali bi biti odlike djelovanja pripadnika Islama. Ovdje ćemo se pokušati ukratko prisjetiti važnosti ovih odlika kroz podsjećanje na kur’anske ajete i Poslanikove hadise.

Iako

se termini optimizam i pesimizam 14 javljaju u

XIX

st. oni su kao pogled na život primjetni već od

stvaranja prvog čovjeka. Jedan od Ademovih, a.s., sinova iskazuje nadanje da će njegov čin pokornosti Allah, dž.š., primiti, dok drugi prijeti i ubija jer je nezadovoljan postojećim stanjem stvari. 15

13 El-Ahzab, 47.

14 Optimizam (lat. optimus - najbolji) filozofsko shvatanje koje sve stvari i događaje u svijetu posmatra sa njihove ljepše strane. U arapskom jeziku optimizam se izražava pojmovima tefa'ul i tejamun. Pesimizam (lat. pessimus - najgori) raspoloženje, stanje u kojem se sve životne okolnosti vide kao nepovoljne; Prema tekstu Mr. Zuhdija Hasanović: Između optimizma i pesimizma.

15 El-Ma'ida, 27.

14 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

Allahov Poslanik - donosilac radosne vijesti, rekao je:“Obveseljujte, a ne rastjerujte, olakšavajte, a ne otežavajte.“ 16 -“Kada čujete da čovjek kaže; “Propade svijet“, znajte da je on najviše propao“ 17 -“Ako bi nastupio Sudnji Dan, a u vašoj ruci se našla sadnica, zasadite je!“ -“Allah je rekao; Ako moj rob naumi uraditi dobro djelo, pa ga ne uradi, upisat ću mu dobro djelo, a ako ga uradi, upisat ću mu od 10 do 100 sevaba. A ako naumi uraditi loše djelo, pa ga ne uradi, za to mu neću upisati grijeh, već jedno dobro djelo, a ako ga uradi, upisat ću mu samo jedno loše djelo.“

U svemu što je govorio i radio, Poslanik, a.s., je olakšavao, nije otežavao; obveseljavao je a ne rastuživao; mirio a ne zavađao; sve je bilo smisleno, sadržajno, poticajno i plodonosno.

Allahov Poslanik, je došao sa najvećom radosnorn viješću, a to je vjerovanje u Allaha dž.š., muštuluk oprosta, Allahovog zadovoljstva i milosti. Donio je radosnu vijest o Džennetu koji je prostran koliko nebesa i Zemlja. Donio je radosnu vijest da će Allah prihvatiti tewbu onoga ko se pokaje, da će Allah oprostiti onome ko Mu se povrati. Donio je radosnu vijest da abdest otklanja grijehe i da su namaz, mjesec Ramazan i post, džuma, hadž i umra, otkup za grijehe koji se učine između njih, ako se budu izbjegavali veliki grijesi. Onoga ko izgubi svoj vid obradovao je Džennetom, onoga ko izgubi svoje dijete dvorcem u Džennetu, onoga koga pogodi bolest da mu ona briše grijehe, da onome kome Allah želi dobro On ga stavi na kušnju. Donio je radosnu vijest da onaj ko izgovori jedan tesbih biva mu

16 Buharija i Muslim od Enesa ibn Malika.

17 Hadis bilježi imam Muslim, Ebu Davud, Ahmed i Malik

15 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

zasađena palma u Džennetu. Onaj ko sto puta izgovori: Subhanallahi we bi hamdihi - Slavljen neka je Allah i Njemu hvala, bit će mu izbrisani grijesi, pa makar ih bilo poput morske pjene. Onaj ko učini kakav grijeh, zatim uzme abdest, klanja dva rekata namaza i zamoli Allaha za oprost, Allah će mu oprostiti. Donio je radosnu vijest da onoga koga zadesi bolest, tegoba, nesreća, briga, tuga, pa čak i ubod trna, Allah će mu to učiniti otkupom za njegove grijehe. Došao je sa veličanstvenom Knjigom i mudrom opomenom donoseći radosnu vijest vjerni- cima koji čine dobra djela da im pripada divna nagrada i zabranio im očaj: “ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.“ 18

Zabranio je obeshrabrenost i gubljenje nade: “Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli.“ 19

Zabranio im je tugu: “I ne gubite hrabrost i ne

pravi

vjernici.“ 20

Otvorio je vrata oprosta za pokajnike: “Reci: O, robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv." 21

žalostite

se;

vi

ćete

pobijediti

ako

budete

Nakon što je svoje izaslanike poslao u gradove kao daije rekao je: “Obveseljujte, a ne rastjerujte, olakšavajte, a ne otežavajte.“ 22

18 Jusuf, 87.

19 El-Hidžr, 56.

20 Ali-Imran, 139.

21 Ez-Zumer, 53.

22 Buhari i Muslim od Enesa ibn Malika.

16 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

Upozorio je od žestine i odbojnosti i rekao:“O, ljudi, među vama ima odbojnih, pa ko klanja ljudima neka skrati, jer među njima ima starih i mladih, bolesnih, onih koji imaju neku potrebu.“ 23 Kritikovao je one koji su pretjerali u vjeri.

Prenosi se od Poslanika, a.s.,: “Nikom neće biti dato ovo četvero, a da mu bude uskraćeno drugo četvero:

- kome bude data zahvalnost, neće mu biti uskraćeno

da dobije još više, jer Allah, dž.š., u Kur'anu kaže:

“Ako budete zahvalni, Ja ću vam zacijelo još više dati“ 24

- kome bude data dova, neće mu biti uskraćeno njeno

primanje, jer Allah, dž.š., u Kur'anu kaže: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!25

- kome bude dato da moli za oprost grijeha, to će mu

biti oprošteno, jer Allah, dž.š., kaže: “Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta.“ 26 - ko bude činio tevbu (pokajanje), ona će mu biti primljena, jer Allah, dž.š., kaže: “I On je Onaj Koji prima pokajanje od robova Svojih.“ 27

Suhejb ibn Sinan, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Čudan li je primjer vjernika! U svakoj situaciji on je na dobitku, a takvo stanje nije ni sa kim drugim, nego samo sa vjernikom: ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje Allahu dž.š., što mu korist donosi, a ako ga pogodi kakvo zlo i šteta, on se strpi i postojano drži, pa mu i to donosi nagradu kod Allaha dž.š.

23 Buhari i Muslim od Ebu Mesuda.

24 Ibrahim, 7.

25 Gafir, 70.

26 Nuh, 10.

27 Eš-Šura, 25.

17 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

Prenosi se od Poslanika, s.a.v.a.s.,: “U Džennetu postoji kuća koja se zove Kuća radosti. U nju neće ući niko, osim onog ko je obradovao siročad“ (u drugoj predaji: osim onog ko je obradovao djecu) 28

Također se prenosi od Poslanika s.a.v.a.s,: “Svakome ko otkloni brigu vjernika, Allah će od njeg udaljiti brige Budućeg svijeta i izvest će ga iz njegovog kabura mirnog srca.29

Hazreti Sadik prenosi slijedeće kazivanje:“ Kada Allah proživi vjernika, iz njegova kabura s njim će izvesti i lik koji će ići ispred njega. Uvijek kada se vjernik suoči s nekim od strahota Sudnjeg dana, taj lik će mu reći: “Ne plaši se i ne tuguj!“

Vjernik će ga pitati: “Ko si ti?“

Odgovorit će: “Ja sam radost kojom si obradovao svog brata vjernika.“ 30

Svakako da mi danas živimo u teškim vremenima, tako ih oslovljavamo i definišemo, doživljavamo, no i kad kažemo “život je težak“, treba se zapitat u usporedbi s čim je težak?

Smatram da radosne vijesti našeg Poslanika, a sam on je radosna vijest, otklanjaju tegobe iz našeg srca, smiruju ga i podaruju zadovoljstvo budeći nadu i optimizam koji su ukrasi karaktera vjernika. Pažnja prema osjećajima drugih veoma je bitna, kur'anski primjer Ibrahimovog, a.s., obraćanja ocu nam to ilustrira na najljepši način:

28 Mjera mudrosti 2, str.192, br.1328. i 1329.

29 Mjera mudrosti 2, str.193, br.1333.

30 Isto br.1334.

18 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

„Kada je rekao ocu svom: Babuka moj, zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti?“ 31

Ibrahim, a.s. se obraća ocu najnježnijim i najpažljivi- jim imenom, ´babuka´ moj (ne oče moj ili babo moj ili stari moj), ciljajući njegove emocije zajedno sa razumom, pošto ga blago i mudro navodi na logičko rezonovanje u pogledu objekata koje je izabrao za svoja božanstva. Vidimo pažljivo kritiko-vanje ideologije bez zadiranje u ličnost oca.

Bitno je zapaziti da nije koristio izraze koji često izazivaju revolt i inat, primjera, to što ti obožavas su gluposti, gdje ti je mozak itd.

Nuh, a.s., odmetnutog sina nevjernika čežnjivo zove toplim izrazom ''sinčiću moj! 32 ', a vidjeli smo u prethodnoj temi kako se Musa, a.s., upućuje nasilnom faraonu da mu kaže ''riječ blagu'' 33 .

savjetima

ovo Poslanika islama:

-Osmijeh uklanja zlobu! -Susreći svog brata sa osmijehom! -Nikad nećete moći svim ljudima pomoći imetkom, i zato se s njima susrećite prijatnog i vedrog lica. 34

Završit

ćemo

obraćanje

kraktim

31 Marjem, 42.

32 Hud, 42

33 Taha, 44

34 Mjera mudrosti 1, str 11. Br. 767-769.

19 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

UVJETI I STANJE VREMENA

Dvije važne stvari u obavezi su svakog od nas:

neophodnost čuvanja stvarnog islama i prepozna- vanje uvjeta i stanja vremena u kom se živi. Pod islamom mislim na islam koji ima društvenu filozofiju, božansku idoelogiju i monoteistički pogled na svijet. Mislim na vjeru u čijem poslaničkom opusu, između ostalog, stoji obaveza dovođenja uma i intelektualnih kapaciteta do stadija procvata ili narodski rečeno svu raskoš Objave pretočiti u praksu. Mislim na islam koji je došao reći čovjeku: “Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati!“ 35

Mislim na islam koji poručuje: “Ne hodaj po zemlji nadmeno, jer ne možeš je nadrasti niti dostići brda u visinu!“ 36 tj. govori nam, između ostalog, da ne dopustimo da nas naš trud i učenje učini nadmenim.

Pod stanjem vremena mislim na prepoznavanje stanja vremena u kojem živimo, prilika i karakteristika njegovih. To je neophodno da bismo imali sopstvenu orjentaciju. Da bi lađa mogla ploviti morem ona i pored toga što ima jaku konstrukciju mora imati i kapetana koji će upravljati posadom, taj kapetan mora imati kompas, poznavati plovdibu, more kojim plovi itd.

Koliko je važno da se trudimo, učimo i razmišljamo potvrđuje i ajet: “Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, i vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum ne biste li zahvalni bili“. 37

35 El-Isra, 36.

36 El-Isra, 37.

37 An Nahl, 78.

20 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

Na ovaj način, razumom shvaćena a srcem prihvaćena vjera, treba da nam bude kompas pomoću kojeg se krećemo, ili da nam bude antivirusni program pomoću kojeg se čuvamo od raznih štetnih stvari.

U našoj vjeri je milost jer se ona ne mijenja. Ono što se mjenja jeste zbilja vremena.

Mi vidimo koliko se moda, trendova i sličnih stvari

promjeni za vrijeme jednog ljudskog života. To je ono gdje svako od nas mora da se potrudi da prepozna gibanje vremena, nove trendove i da na vrijeme zauzme islamski stav spram toga. Ja često volim ovu situaciju usporedit sa računarima i računarskom tehnikom danas. Veliki broj nas koristi internet. Internet je kao dunjaluk, na njemu ima mnoštvo lijepih i korisnih stvari a ima i mnoštvo štetnih i ružnih stvari. Pored to dvoje na internetu vreba milion opasnosti u obliku virusa koji mogu da unište vaše podatke ili čak i vaš računar. Ako se

čovjek prije upotrebe interneta osposobi za njegovo korištenje, ako to uči od dobrog znalca te struke, ako na računar instalira dobre antivirusne programe i ako izbjegava stranice s lošim sadržajem on ima 90% mogućnost da neće zaraziti svoje računalo, no, ako bi

taj čovjek pomislio: ja imam odličan antivirusni

program i sad ću da čeprkam gdje god mi pa'ne na um, prije ili kasnije on će zaraziti svoj računar bez

obzira na zaštitu koju ima. Tako je i sa nama, ukoliko ne pazimo s kim smo, gdje smo, kako se ponašamo

ma koliko jaki bili upast ćemo u probleme. Ukoliko

ne odgojimo djecu a pustimo ih na ulice oni će vrlo brzo da se “zaraze“ jer nit će biti osposobljeni, niti će imati zaštitu, a niti će znati za oprez. Nekima od nas rođenje je još bliže nego smrt, neki su se rodili davno i smrt im je bliža. I jedni i drugi imaju šansu da se

21 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

zaštite od kazne, i jednim i drugim, sve dok su živi, Allah, dž.š., daje mogućnost da instaliraju antivirusni program, samo je bitno da iz svog srca uklonimo oholost, lijenost, i nemar jer gdje ima ovo troje tu će se teško primiti bilo šta pozitivno i dobro. Te osobine su kao otrovi u zemlji sve dok se ne očiste ma koliko se mi trudili tu nikakva ploda neće biti. Možda se neka biljka i hoće primiti al' ploda neće dati.

Čovjekov mir, vjeru njegovu, misao njegovu, stanje njegovo, umnogome obilježava vrijeme i mjesto u kom živi. Nije isti doživljaj Bošnjaka danas i doživljaj Bošnjaka prije 300 ili 400 godina. Nije ni Bosna tada i Bosna sada ista. Islamska historija ima svoje zlatno doba, doba Poslanika kada je Objava spuštana i Poslanik riječju i postupcima objašnjavao svaku činjenicu. Mi ne živimo danas ni na tom prostoru ni u tom vremenu i jako je neophodno da umijemo savjete vjere, uvijek važeće, pravilno primjeniti na sebe i na svoj život tako da ti naputci

vjere, savjeti, budu i danas živi i aktivni za nas a da garantuju život i aktivnosti i onima koji dolaze poslije nas. No, iako imamo svoje posebnosti kao narod na ovim područjima, svoju specifičnu historiju i sadašnjost, nužno smo vezani za ostatak musliman- skog ummeta i njegovo stanje kao što smo nužno u dodiru sa kršćanskim Zapadom i vezani za njegovo stanje i prilike. Ta vezanost nije samo materijalne prirode nego jednako, ako ne i više, duhovne. Pravilno razumijevanje situacije u svijetu neophodno je za poboljšanje kako naše pojedinačne, individual- ne svijesti i stanja, tako i društvenog, kolektivnog

rada

i angažmana, bez kojeg nema ni pojedinačnog.

Mi

smo dugi niz godina živjeli u koministički

oblikovanom društvu i veliki broj ljudi je unutar tog društva oblikovao svoje mišljenje i svoj pogled na

22 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

svijet. Taj pogled na svijet neće nestati nestankom tih ljudi, on će i dalje ostati i živjeti među nama kroz nasljednike tih ideja. Neke od tih ideja su dobre ali većina njih nije. Na primjer: Iako je moderna nauka putem proučavanja DNK utvrdila da cijelo čovječan- stvo vodi porijeklo od jednog čovjeka mi ćemo još dugo po knjigama koje i danas izlaze nalaziti dokaze i tvrdnje koje će se vraćati na Darvinovu teoriju evolucije i slično.

U novije doba neki problemi islamskog svijeta, razjedinjenost i rascjepkanost, razilaženje u mišlje- njima po nekim pitanjima koja nas u prošlosti nisu uopšte ili ne u većoj mjeri doticala danas u vremenu globalizacije zahvataju i Bošnjački džemat. Mezheb- ske razlike, frakcijske podjele i drugi faktori vrše utjecaj na oblikovanje bošnjačke svijesti i neminovno nam je nositi se s njima. Dešavaju se promjene koje možda nisu toliko ni vidljive ali su, ako se pogledamo kroz historijsku os, jako velike u samom doživljaju islama. Bošnjačko društvo koje se oblikovalo kroz tarikatske redove i njihov način pristupa islamu, posebice mevlevijsku školu mišljenja koja je imala najveći utjecaj na našim prostorima, trenutno se nalazi u blagoj fazi svojevrsne arabizacije. Studiranjem velikog broja naših studenata u arapskim zemljama dovelo je do toga da se pod njihovim uticajima u naše društvo, pored mnoštva dobrih primjera i pozitivnih uticaja, uvlače i neke bolesti arapskog svijeta na koje smo mi tokom prošlosti svojom širinom misli, ili zahvaljujući izolovanosti, bili imuni. Zbog osobenosti arapskog svijeta, drukčije historije i prilika koje u njemu vladaju slijepo preslikavanje nekih škola mišljenja, stavova, posebice stavova koja se tiču društvenog života i normi ovdje u Bosni, na prostoru i prilikama

23 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

u kojima se mi nalazimo ne moraju, i po meni nisu adekvatni, niti će donijeti pozitivne rezultate kakve možda imaju i donose u tim zemljama odakle se plasiraju. Druga strana određenog izazova za nas je, svakako, Zapad. Evropa prije svega, koja pored geografsko politčkog uticaja danas jeste mjesto življenja velikog broja naših ljudi koji u njoj žive i grade svoj pogled na život, s drugačijim normama, stavovima i iskustvima od nas u Bosni.

Mi živimo i u vremenu kada je Zapad nekada

komunističkog neprijatelja zamjenio i drugog počeo tražiti u islamskim ekstremistima. Ukoliko se ta kampanja nastavi, a prilike su da, nažalost, hoće, vrlo brzo bi se moglo desiti da se u borbi protiv islamskog ekstremizma povuče linija jednakost: islamski ekstremista - musliman, jeste jedno te isto.

Za pravilan doživljaj islamske historije ponekad je važnije poznavati prilike na Zapadu nego možda i

one na Istoku. Jako dugo smo učeni, i dan danas

ponavljamo, kako je islamski svijet zastao u razvoju kada se odrekao nauke, a Zapadni počeo da napreduje i uveliko prednjači upravo uzimajući tu nauku od muslimana. U toj činjenici svakako ima istine i nije se uzalud potencirala. No, u promatranju i sagledavanju ovih pitanja mi ne smijemo zaboraviti veliki niz činjenica koji su neophodni za poptunije shvatanje cijele situacije. Danas je općeprihvaćeno mišljenje da je Zapadni svijet demokratski, slobodan i da počiva na ljudskim pravima. Ko god pomisli da tu dilemu preispita naići će na probleme i osude. Zapad se jako trudi da ova njegova etiketa bude shvaćena i prihvaćena kao “imanski“ šart o kojem se ne promišlja. No, mi moramo znati da je “slobodna i demokratska“ USA nastala, između ostalog, na genocidu i rasizmu. Ropstvo je ukinuto prije nekih

24 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

150 godina. Njihov napredak, koliko ima veze sa obrazovanjem i naukom toliko, ako ne i više, zasniva se na otimanju, pljačkanju i korištenju sile. Bogata i napredna Francuska vršila je genocid u Africi, porobljavala, pljačkala imovinu, zlato, naftu, dijamante. Napredak koji je time ostvarila nema veze sa naukom, demokratijom, obrazovanjem. Slobodna, moćna, demokratska Engleska je svojevremeno opljačkala prirodne resurse u 56 današnjih država. Kada malo grublje pogledamo u blisku prošlost vidjećemo da je Zapad dobrim dijelom napravljen od mješavine ljudskih kostiju i krvi ostatka svijeta, dobro začinjen arapskom naftom, afričkim dijamantima, južnoameričkim kišnim šumama, otetim prirodnim, i porobljenim ljudskim resursima. Sve ove činjenice se moraju imati na umu kada se promišlja Zapad. One su konkretne. One su utkane u biće Zapada i ne možemo ga prihvatati našminkanog kakvo nam se nudi i zahtjeva da bude prihvaćeno. Muslimani su podijelili svoja dostignuća sa zapadnom civilizacijom bez genocida i poroblja- vanja. Teško će neko naći primjer da se cijeli jedan narod pobije (primjer Indijanaca) ili porobi (kolonijalizam u Africi) u cjelokupnoj islamskoj historiji kad su bili na vrhuncu moći. Niko ga i ne traži, doduše. Zapad je iskoristio tehnološki napredak i svom žestinom krenuo u krvave pohode. Istok se jednostavno izgubio u tolikom divljaštvu. Istok nije bio spreman da se vrati u robovlasništvo, da se vrati divljem ubijanju van bojnog polja, nejednakosti na osnovu rase i polova, jednostavno nisu mogli da se vrate deset civilizacijskih koraka unazad. Zapad je bio spreman da napravi četiri civilizacijska koraka unaprijed genocidom, robovlasništvom, rasizmom, korištenjem atomske bombe, potpuno bespotrebnim

25 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

napadima na mnoštvo država. Ljudske slobode i demokratija Engleske ili Fransuske ne smiju počivati na kostima državljana Libije, Iraka, Irana, Sirije ili Afganistana. Ne opravdavaju ove riječi ni muslimane na Istoku koji dopuštaju zlodjela za rad raznih politika i drugih motiva. Mi islam moramo pokušavati sagledati kao Istinu, kao dobro i napredak, nikako se spram njega odnosit birajući ponuđene varijante, arapskog, nearapskog, ovog ili onog islama kako nam se danas imputira. Ako se danas za mnoge probleme može naći krivac na Zapadu svakako ne može za one koji su se desili ranije. Stotine pokolja nad muslimanima izvršili su muslimani taoci ideje islam za život umjesto život za islam. Mala, gotovo neprimjetna zamjena teza u poptunosti prilike okreće naglavačke. Sva dobra znanja nekada su nazivana islamskim a onda je

matematika, primjera radi, prestala da bude važna za teologiju. Ispada da su teolozi ti koji su odvojili vjeru od života, jer bez matematike se ne može živjeti. Naši studenti studiraju teologiju u arapskom svijetu i i vrate se po završetku studiranja, oni što odu studirati mašinstvo, fiziku, medicinu ili slično na Zapad većinom ostaju tamo. Nama treba i jedno i drugo. Koja god strana pretegne narušiće se

Mali narodi poput našeg, pogotovo s

ravnoteža

obzirom na stalno ratoborno i krvi naše žedno okruženje, su u potpuno nezavidnoj situaciji. No, jako je bitno, i pored svega nabrojanog, da ne budemo fatalisti. Osobina našeg pogleda na svijet je, kao što smo uvidjeli u prethodnom izlaganju, optimizam i bez obzira na mnoštvo mračnih stvari ja vjerujem da Bošnjaci sa svojim specifičnostima mogu da uzmu i dobro Istoka i dobro Zapada i isto tako na razne načine da uzvrate i jednima i drugima. Poznavanje činjenica, šire sagledavanje okvira koji

26 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

nam se podastiru kao ramovi za život neophodno je

da bi smo imali sposobnosti da pri djelovanju ne

izgubimo osjećaj za priroritet tj. red. Od našeg shvatanja svijeta, prostora koji nas okružuje i vremena u kom živimo uveliko i zavisi shvatanje

naše vjere. Možda to u teoriji nije toliko izraženo ali

u praksi jeste. Kada kupimo TV aparat, primjera

radi, nama je jasno, kako smo već naveli u skoro istom primjeru, da moramo imati struju, antenu ili

drugi izvor signala, da moramo uključiti TV i pronaći željeni program. No u svom životu isto tako moramo ispoštovati sve zakone uzroka i posljedica koji su jednaki i za vjernike i za nevjernike. Ne bi bilo nimalo lijepo da mješamo kruške i orahe, kako kaže

naš narod, pa da umjesto da upalimo TV mi dignemo

ruke i činimo dovu Bogu da se on sam upali. Koliko god ovaj primjer izgledao smiješan siguran sam da

ćemo u životu naići na mnogo situacija gdje upravo ovako djelujemo. Moramo se borit za jačanje sopstvene svijesti o većim mogućnostima koje nam

je Allah dao. Kada nam se na kraju sure El-Bekare

daje obavijest da Bog nikog ne opterećava onim što

ne može, zašto to uvijek shvatamo i prihvatamo kao pravdanje za svoje nečinjenje, zašto ne bismo cijelu kur'ansku poruku shvatili na način da nam se ovim ajetom kaže: Za sve ovo što smo vam propisali mi smo vam dali potencijal. Kod Boga je sve u mjeri, ni višak ni manjak. Zašto bi onda shvatali da je nešto naredio u Kur'anu ako nije čovjeku za to dao potencijal. Ima li smisla?

Mi možemo više, bolje, u svakom čovjeku postoje

potencijali i oni su na određeni način uslovi da bi se naše dove, želje, planovi ispunili.

Kada se u Kur'anu časnom opisuje slučaj rođenja Isa a.s., vidimo kako se Isaovoj majci nalaže da protrese

27 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

stablo palme i osvježi se njenim plodovima. Iako je Božijim davanjem u teškoj situaciji ni njoj ne padaju hurme s neba. Oni koji poznaju stablo palme znaju da čovjek nema snage da ga protrese, a kamo li žena koja je tek rodila, no, bitan je trud, kad ona upre koliko može ostalo nadomješta Uzvišeni i Svemoćni. “I porođajni bolovi prisiliše je da dođe da stabla jedne palme. "Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!“, uzviknu ona. I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: “Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela “

Pade mi na um jedan događaj iz vremena pohađanja medrese. Bio sam pri kraju godine i negdje kod Vječne vatre u Sarajevu, skupa sa još nekoliko učenika medrese, upustio sam se u razgovor sa propovjednicima koji su sebe nazivali Jehovini svjedoci. Svakako da smo gorili mladalačkim žarom da njihove argumente pobijemo svojim, rasprava se proširila i odužila. Došlo je vrijeme kada se dom u medresi zatvara, a vaspitne mjere za one koji zakasne bile su vrlo rigorozne. Nekoliko učenika je napustilo raspravu i otišlo, a nas nekolicina smo ostali smatrajući tu raspravu važnijom. Naravno zakasnili smo u dom i dobili lekciju koju smatram ispravnom i često je se prisjetim u životu kad se nađem pred sličnim dilemama. Vaspitač nam je otprilike rekao:

Sve dok nije došlo vrijeme povratka u dom vaš angažman je bio lijep ako ste u raspravi učestovali lijepo i po načelima islama, no, onog trenutka kada ste zbog rasprave zanemarili propise škole i profesora koji vas uče svemu tome čime ste

38

28 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

raspravljali vi ste poremetili sistem priroiteta i vrijednosti i sve poslije vam je pogrešno. Naravno da sam tada smatrao naše vaspitače krutim, bez duha i osjećaja, no vrlo brzo sam u životu naučio koliko je njihov stav bio ispravan i koliko sam i ja i mnogi drugi koji su prošli kroz tu školu dužni toj ustanovi i tim profesorima. Svakako da trebamo biti obavješteni o dešavanjima u svijetu, ali, ako dozvolimo da rasprave o tim dešavanjima na koja ne možemo uticati dovedu do tog da ne uradimo one poslove za koje smo zaduženi onda smo poremetili sistem prioriteta i počinili grešku. Jedan duhovit pjesnik je rekao: Davati prijateljstvo onome ko traži ljubav isto je kao davati hljeb onome ko je žedan. Valja biti svijestan mjesta, vremena i potreba trenutka, u mjeri u kojoj budemo svjesni toga i u mjeri u kojoj budemo djelovali ispravnim redoslije- dom priroiteta zavisit će i naš uspjeh.

Ljudi su misaona bića i svako od nas razmišlja. Od potencijala našeg razuma zavisi opseg našeg razmišljanja, količina tema i područja. Općeprihva- ćeno mišljenje je da obrazovaniji ljudi više razmišljaju, no to je diskutabilna činjenica. Čovjek kroz obrazovanje stječe uvid u veći broj tema, stječe informacije o raznovrsnosti događaja i događanja kako u društvu tako i u prirodi, no, ne mora nužno značiti da će to dovesti do većeg misaonog pregnuća te osobe ukoliko izostanu drugi faktori. Jedan od tih faktora je svakako odgoj. Svi ljudi imaju odgoj, ovakav ili onakav. Postoje forme odgoja koje s islamskog stanovišta spadaju u svoju suprotnost – neodgoj. No, iako riječ odgoj usko vežemo za djetinjstvo i odgovornost za nju prebacujemo na roditelje, on nije ograničen na taj period niti na taj faktor. I čovjek lišen lijepog odgoja ima priliku kroz

29 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

život, uvidi li svoje pogreške, da se preodgoji sam ili uz pomoć društva. Mislim da se i danas kaznene ustanove, zatvori, nazivaju “kazneno-popravni domovi“, što sugeriše da postoji ideja da se ljudi skloni neljudskim aktivnostima kroz određene forme kažnjavanja upućuju na svojevrsno suočavanje sa rezultatima svoga djela i kroz to dovode u priliku da se poprave, preodgoje. Nije mali broj slučajeva da su ljudi upravo kroz takav postupak od običnih uličnih kriminalaca postali mislioci i reformatori. Jedan od takvih primjera je Malkolm X. 39 Čiju biografiju rado preporučujem na čitanje. Svakako da je ljudska

39 Malcolm X ili pravim imenom Malcolm Little rođen je u mjestu Omaha u saveznoj državi Nebraska 1925. godine. Još dok je Malcolm bio dijete, oca su mu usmrtili bijeli rasisti jer je bio član udruga za poboljšanje života crnaca. Kako Malcolmova majka nakon smrti muža nije mogla puno učiniti za sina, o njemu su se skrbili stariji brat i sestra. Malcolm je započeo život sitnog kriminalca. U dobi od 12 godina postao je štićenik Doma za nezbrinutu djecu države Michigan. Kada je napunio 17 godina pušten je iz doma. Potom se zaposlio u putničkom vlaku kao perač posuđa na putničkoj liniji iz Michigana ka Washingtonu, D.C. do New Yorka te nazad u Michigan. Kada je Malcolm stekao dovoljno novca, preselio se u New York kod rođaka. Uskoro je postao nasilnik, svodnik i diler drogom, kasnije i ovisnik. Postao je jedan od najopasnijih nasilnika na ulicama harlemskog podzemlja. Godine 1941. uhićen je i osuđen na deset godina zatvora zbog provale. Krađom se bavio kako bi mogao priskrbiti novac za drogu. Godine 1952. pušten je iz zatvora i nešto kasnije pridružio se pokretu Nacija Islama (Nation of Islam). Nedugo nakon što je postao član Nacije islama promijenio je svoje prezime u X. To je učinio u znak poštovanja prema svojim neznanim afričkim precima koji su dovedeni u Ameriku kao robovska radna snaga. Poslije toga otputovao je na hadždž u muslimanski sveti grad Meku. Nakon povratka u Sjedinjene Države odbacio je ideju da su svi bijeli ljudi đavoli, a što je ranije tvrdio i utemeljio vlastitu organizaciju nazvanu Organizacija Afro-američkog jedinstva. Po utemeljenju ove organizacije Malcolm X je promijenio svoje ime u El-Hajj Malik El-Shabbazz (El Hadž Malik El-Šabaz).

30 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

historija bogata još mnogim primjerima ali spomenuh ovaj iz razloga što mladi ljudi čitajući njegovu biografiju mogu jasnije da sagledaju sebe unutar prostora i vremena u kojem živimo. Interesantno je njegovo opisivanje svoje

zaprepaštenosti kada u želji da prouči pravne knjige

u zatvoru shvata kako ne zna riječi sopstvenog

jezika. Zna ih čitati, ali im ne razumije značenje. On konstatuje kako se u dotadaš-njem životu služio s nekih 300-tinjak riječi. Ako ne poznajemo značenje riječi onda nam je i učenje otežano, onda teže razgovaramo i teže shvatamo sugovornika. Kada nam neko kaže neku definiciju čije su nam sve riječi jasne značenjem mi ćemo je lahko zapamtiti, no, ako

se u njoj nađe nekoliko riječi čije pravo značenje ne

znamo teško je pamtimo i što je još opasnije lahko nam se desi da mnoge stvari pogrešno zaključimo.

U jednoj poučnoj priči navodi se kako su trojica

prijatelja imala nešto malo novca i pregovarala šta da

kupe za jelo. Svaki je predlagao neko voće za koje ovi drugi nisu čuli. Umalo da se u toj prepirci i

posvađaju kad naiđe četvrti čovjek i kad ču oko čega

se prepiru nasmija se i reče im da oni u stvari žele

jedno, grožđe, samo što koristeći se jezikom svojih

narječja koriste različite riječi za to.

Počesto to nije posljedica nerazumijevanja riječi nego činjenice da mi dok govorimo mnogo više padamo pod utjecaj glasa i postupka, pa pri tom, često u nekom strahu da će naš stav biti pobijen pribjegavamo suprotstavljanju prije i nego li razmislimo šta sugovornik hoće reći. To otkriva i jednu našu mahanu: važnije nam je da se naš stav

Godine 1965. Malcolm je smrtno ranjen dok je držao govor u New Yorku u kojem je kritizirao Elijah Muhammada.

31 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

uvaži i naša riječ uzme kao relevantna, nego li da kroz razgovor dođemo do prave istine.

Većini svjetskih moćnika istina više i nije bitna. Njihov napor svodi se na to da žele svoje mišljenje i svoje interese proizvesti i nametnuti kao istinu. Svjedoci smo kako se to čini putem medija, posebice putem TV-a kao najubjedljivijeg od svih medija.

Može se nekome činiti da sav ovaj moj govor nema veze s islamskim temama, ali u praksi sam svjedok da je uloga oblikovaja svijesti od strane medija jako velika, pogotovo kod našeg stanovništva u kojem je na određeni način ukorijenjeno mišljenje da ako se nešto više puta ponovi i ako to neko javno objavi da je istina. Nažalost u posljedje vrijeme je to sve češće suprotnost istini. Naš Gospodar nas savjetuje da trebamo biti oprezni spram vijesti: “O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.“ 40 Da bismo mogli odgovoriti ovim zahtjevima potrebno je da opšti nivo našeg znanja podižemo svakodnevno te da na društvenoj razini postoje osobe od znanja i povjerenja koje će nam tumačiti određene događaje. Počesto nerazumijevanje određenih potreba, naših sopstvenih sklonosti i načina kako reagujemo dovodi do tog da našim prvacima pronalazimo manjkavosti i njihovu mudrost i pronicljivost okarakterišemo kao nedostatak bez da ponudimo odgovor kako na drugi način riješiti potrebu. U vezi s ovim može lijepo poslužiti primjer iz života hazreti Sadika u kom se

40 Al-Hudžurat.

32 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

prenosi da su ga nekom prilikom vidjeli obučenog u skupocjenu odjeću, pa mu rekoše:

-O sine Božijeg Poslanika, zar takvi ukrasi priliče Ehli-bejtu? On onda uze ruku onoga koji ga je upitao, pa je zavuče pod svoju košulju. Ispod ove odjeće hazreti Sadik je nosio odjeću od grubog sukna koja je žuljala njegovo tijelo. Tad reče:

-Ovo je za stvorenja, a ovo za Stvoritelja.

Ponekad u svojim nastupima naši predvodnici imaju potrebu da pokažu određene ukrase i vrijednosti ovog dunjalučkog svijeta, no, ne trebamo mi nužno zbog toga da ih se odričemo i spočitavamo im kako “lete“ za dunjalukom jer trebamo biti iskreni i provjeravati i sebe kao i druge, pa zaključiti da se većina, velika većina nas, više voli naći u društvu bogata čovjeka nego li siromaha. Nekako se bosanska zbilja dobra i poštena čovjeka u općem poimanju svodi na opis koji je u stvarnosti nemoguć. Morao bi taj čovjek biti bezgriješni svetac, evlija, a kada bi i imali takvog nužno bi ga snašao naš komentar kako sveci više ne postoje. Jako je bitno da o ovim stvarima povedemo malo računa sami sa sobom, otarasimo se nefsa i prihvatimo općih društvenih normi i zakona kako bi situacije bolje sagledali. Ova degradacija svega i svačega dovodi nas do obezglavljenja. Kada rušimo autoritete mi najmanje štete nanosima njima a mnogo više nama i našim budućim generacijama. Kada sam govorio o udjeljivanju napomenuo sam kako se spominje tajno i javno udjeljivanje. Neophodno je da imamo autoritete, da nekima od njih i opraštamo kako bi dali šansu drugima poslije da budu još bolji, baš kao što je neophodno da ponekad kada dajemo novac za džamiju ili neki drugi hajr uzmemo i onu zahvalnicu od Medžlisa Islamske zajednice i

33 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

objesimo na kućni zid ponosno, kako bi svojoj djeci ostavili primjer oca koji je davao i udjeljivao. Trebalo bi, po mom mišljenju, da budemo sretni što imućniji između nas daju u hajr stvari, a ne da se bavimo nijjetom zbog koga to oni čine. Možda tako prikrivamo kod sebe određenu zavist što nismo na njihovom mjestu. Počesto mi se čini da u takvim reakcijama mi propitujući nečije interese u doniranju određenih sredstava kao i njihovom porijeklu manje imamo problem čistoće nijjeta i imetka, a više je prisutno izjedanje što mi nismo u njegovom posjedu ili na njihovim mjestima. Kada, recimo, političari iz opozicije napadaju one na poziciji čovjek bi rekao “svaka im je riječ na mjestu“, no kada dođu na poziciju vidimo, nažalost, da oni ne mijenjaju praksu i shvatamo da je retorika služila samo da oni umjesto ovih prvih budu na mjestu priskrbljivanja određenih sredstava i moći. Ja se ovdje naravno ne želim uplitati previše u politiku ali ovi primjeri su opći primjeri kroz koje pojedinačno trebamo propitivati sami sebe. Za naš odgoj, za onog ko želi da se približi Bogu, kome je to najosnovniji cilj, jako je bitno da upozna sebe i da bude spram svojih djela iskren i da mu budu jasni razlozi njegovog govorenja, djelovanja, činjenja. Za to je neophodno poznavanje ljudske prirode ali i dešavanja u društvu. Jako je bitno da u svom procjenjivanju stanja to činimo i ispravnim riječima. Ukoliko nastavimo retoriku ,da se onaj koji je ukrao i prisvojio, na ovaj ili onaj način društvena dobra, “snašao“ mi na taj način svojoj djeci, našoj omladini šaljemo pogrešan signal i definiciju. Stoga bi za opis dešavanja i stanja, po mom mišljenju, dobro bilo da koristimo kur'anske sintagme makar i na našem jeziku i da umjesto

34 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

“snašli se“ za one koji su ukrali kažemo: - Oni se svojim rukama bacaju u propast.

Jedna priča na upečatljiv i slikovit način pokazuje kako je sistem vrijednosti kod ljudi okrenut i kako se bez većeg razmišljanja, znanja, sagledavanja ne vide ni prave vrijednosti stvari i pojava. Priča govori o mladiću koji se obratio mudracu za pomoć rekavši mu:

“Dolazim, učitelju, jer se osjećam tako bezvrijednim da nemam volje ni za što. Kažu mi da sam ni za što, da ništa ne radim dobro, da sam nespretan i prilično glupav. Kako se mogu popraviti? Što mogu učiniti da me više cijene?” Učitelj mu je, i ne pogledavši ga, rekao:“Kad bi ti meni pomogao, možda bih ja mogao pomoći tebi.” “ Vrlo rado, učitelju”, oklijevao je mladić osjećajući da je opet obezvrijeđen i da su njegove potrebe zapostavljene. “Dobro”, nastavio je učitelj. Skinuo je prsten koji je nosio na malom prstu lijeve ruke i pružajući ga mladiću, dodao: “Uzmi konja koji je vani i odjaši do tržnice. Trebam prodati ovaj prsten jer moram vratiti dug. Moraš za njega dobiti najbolju moguću cijenu i ne prihvaćaj manje od jednog zlatnika. Idi i što prije se vrati s tim novčićem.” Mladić je uzeo prsten i otišao. Čim je došao na tržnicu, stao je nuditi prsten trgovcima, koji su ga promatrali sa zanimanjem dok im mladić nije rekao koliko traži za njega. Kad je mladić spomenuo zlatnik, neki su se smijali, drugi su okretali glavu i samo je jedan starac bio dovoljno ljubazan da mu objasni da je zlatnik prevrijedan da bi ga dobio u zamjenu za prsten. Netko je htio pomoći te mu ponudio srebrenjak i

35 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

bakrenu posudicu, ali mladić je dobio upute da ne prihvaća ništa manje od zlatnika pa je odbio ponudu. Nakon što je ponudio prsten svima koje je sreo na tržnici, a bilo ih je više od stotinu, skrhan zbog neuspjeha popeo se na konja i vratio se. Kako je samo mladić želio zlatnik, da ga može dati učitelju i riješiti ga brige kako bi napokon dobio njegov savjet i pomoć. Ušao je u sobu. “Učitelju”, rekao je, “žao mi je. Ne mogu dobiti to što tražiš. Možda sam mogao dobiti dva ili tri srebrenjaka, ali sumnjam da ću ikoga moći zavarati u vezi s pravom vrijednošću prstena.” “To što si rekao veoma je važno, mladi prijatelju”, odgovorio je učitelj. “Najprije moramo doznati pravu vrijednost prstena. Ponovo uzjaši konja i idi zlataru. Tko to može znati bolje od njega? Reci mu da želiš prodati prsten i pitaj ga koliko ti može dati za njega. Ali ma koliko ti nudio, nemoj mu ga prodati. Vrati se ovamo s prstenom.” Mladić je opet uzjahao konja. Zlatar je pregledao prsten uz svjetlo uljane lampe, pogledao ga kroz povećalo, izvagao i rekao mladiću:

“Reci učitelju, momče, da mu, ako ga želi odmah prodati, za prsten ne mogu dati više od pedeset osam zlatnika.” “Pedeset osam zlatnika?!” uzviknuo je mladić. “Da”, odgovorio je zlatar. “Znam da bismo s vremenom za njega mogli dobiti šezdesetak zlatnika, ali ako ga hitno prodaje…”

Mladić je uzbuđen odjurio učiteljevoj kući i rekao mu što se dogodilo. “Sjedni”, rekao mu je učitelj nakon što ga je saslušao. “Ti si poput ovog prstena: pravi biser, vrijedan i jedinstven. I kao takvog te može procijeniti samo pravi stručnjak. Zašto ideš kroz život želeći da

36 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

neko nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost?” I rekavši to, ponovno stavi prsten na mali prst lijeve ruke.

Postoji potreba da, kao što se zbog potrage za radnim mjestima prekvalificiramo u svojim zanimanjima, isto tako prekvalificiramo s vremena na vrijeme i sami u sebi i u svojoj svakodnevnici.

Imam običaj, kada me u biblioteci pitaju čitaoci koja bi im knjiga mogla pomoći, da kažem kako to ne zavisi od knjige nego od nas koji je čitamo. Ako smo

u potrazi za usavršavanjem sebe svaka knjiga može

na ovaj ili onaj način da nam pomogne. Ako smo posegnuli za knjigom svjesni svoje nepotpunosti i potrebe za nadogradnjom onda smo otvoreni i spremni da pred svakom idejom koju nađemo boljom

i svrhovitijom od one koje trenutno imamo da se

“poklonimo“ i prihvatimo je. Ako smo pak samo malo malodušni i tražimo knjigu koja će nas umiriti

u toj malodušnosti, koja će je opravdati, koja će stati uz vaše već pripremljeno i zacementirano mišljenje i stav, onda je jako teško naći takvu knjigu.

I samo prihvatanje vjere je poput ulaska u školu. Tek nakon ulaska u školu počinje nastava. Nakon izvjesnog vremena dolazi vrijeme ispita i prelaze se određeni stupnji i nivoi. Uspješne osobe polažu razred po razred, neuspješnije ponavljau, treći pak napuštaju školovanje. Ulaskom u vjeru ne znači da pri čitanju prijevoda Kur'ana preskačemo one ajete koji govore nevjernicima, licemjerima, griješnicima i slično. Čak šta više to je razlog da u strahu od gubitka vjere posebno pazimo na te ajete. Govoreći o vjernicima u svom djelu “Čovjekov zavjet Bogu“ Mohammad Mohammadijan se obraća

riječima:

37 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

“Vjernici su ušli u veliku i sudbotvornu školu vjerovanja. Upravitelj ove škole je Veliki Bog i Apsolutni Gospodar svijeta egzistencije, koji je ovu školu podigao za razvoj i usavršavanje Svojih robova. Učitelji u ovoj školi su poslanici i predvodnici svjetlosti, koje je Bog izabrao veoma pažljivo i odgojio ih upravo za ovo. Učenici u ovoj

školi su vjernici, koji su se odazvali pozivu poslanika

i koji su se svjesno i svojom voljom upisali u ovu

školu i koji su objavili spremnost da pohađaju nastavu u ovoj školi i da podnose teškoće školovanja

u njoj. Teškoće odgoja i obrazovanja, s jedne strane, i

uživanje, zabave i strasti izvan škole. S druge strane, pozivaju jedan broj učenika ove škole da preispitaju svoj izbor i postupno ih primoravaju da izađu iz kruga škole. Prema tome, opasnost odbacivanja vjerovanja od strane vjernika i napuštanje škole vjerovanja predstavlja ozbiljnu opasnost. Opadanje i ravnodušnost predstavljaju još jednu opasnost koja u samoj školi prijeti jednom broju učenika i uzrokuje zaustavljanje, stajanje i zadovoljavanje malim. Odgojno-obrazovni sistem u ovoj školi je stvoren tako da vjernici svakoga dana prave nove korake u smjeru uzdizanja i razvoja, i s više snage prolaze kroz klance i teškoće.“

Jedan mladić je otišao kod svog duhovnog učitelja i rekao mu: “Učitelju, ti si me savjetovao da stalno ponavljam u mislima frazu, “Ja želim radost u svome životu!“ Tu rečenicu izgovaram svaki dan mnogo puta, a radosti u mome životu niti je bilo, niti je ima. Ja sam i dalje jednako usamljen kao što sam i prije bio. I šta sada da radim?” Mudri učitelj je tiho položio ispred mladića predmete koji su mu prvi dopali ruke – kašiku, čašu i svijeću – i upitao ga:

38 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

- Reci mi, šta bi želio da imaš od ovih predmeta?

- Kašiku – odvrati mladić.

- Izgovori to sada pet puta. – zatražio je starac.

- Ja hoću kašiku. Ja hoću kašiku… – ponovi učenik

pet puta.

- Eto, vidiš li -, reče mu učitelj, - možeš ponavljati i

pet miliona puta na dan da hoćeš kašiku, ali je nećeš imati. Treba da pružiš ruku i da je uzmeš! Same riječi nisu dovoljne, treba nešto i da uradiš.

Svaki posao u životu treba utemeljiti na motu koji glasi da ćemo sve postupke, sva kretanja, sve aktivnosti ustanoviti na temelju razmišljanja. Stotinu puta smo pomislili: “Bilo bi bolje da ovo nisam rekao, bilo bi bolje da nisam ono učinio. Da sam učio i trudio se kada je bilo vrijeme za to, danas ne bih razmišljao da li ću položiti ispit ili ne.” Razmišljanje treba postaviti za temelj svoga života, to je potrebno da se postane čovjek, nije bitno da li smo vjernici ili nevjernici. A čovjek tek kada postane čovjek može doći do svih blagodati Ovoga svijeta. Poslušajte još jedan hadis. Kada je jedan čovjek upitao Poslanika:

“O Poslaniče, s kim da se družim?”, Poslanik mu odgovori: “Sa razumnim ljudima.” “Šta ako su okolnosti takve da ne mogu razlučiti ko je razuman, a ko ne? Šta kada želim negdje prošetati i popričati s nekim, kako ću odlučiti da li da idem ili ne?” Poslanik reče nešto veoma lijepo: “Postavi mu neko glupo pitanje, iznesi neki glup zaključak, pa ako prihvati i odgovori pozitivno, bježi od njega! Ako počne razmatrati pitanje i kaže: “Ne može to tako“, onda se druži s njim!” I Sadi Širazi nam poklanja jednu poučnu, lijepu priču. Jedan čovjek uhvati vrapca. Kada ga je htio zaklati, vrabac sitnim piskavim glasom zapomaga:

39 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

-Šta imaš od mene ovako žgoljavog, jadnog? Ako me ne ubiješ, reći ću ti tri stvari koje će ti biti veoma korisne u životu. Prva stvar je da sve što čuješ dobro analiziraš, a nemoj se slagati i prihvatati one stvari koje su nelogične. Je li u ovo uredu? Čovjek reče: „Jeste!“ -Druga stvar je da kada ti nešto ode iz ruku, nemoj se kajati što je otišlo. Je li i ovo uredu? Čovjek odgovori: „Jeste!“ -Treća stvar – nemoj dozvoliti da te opterećuju želje prema stvarima koje su za tebe nemoguće i neostvarive. Je li i ovo dobro? Čovjek treći put odgovori: „Jeste!“ Vrabac tada upita: -Dozvoljavaš li mi da odletim sada? Čovjek reče da dozvoljava i vrabac odleprša. Sletio je na grančicu i rekao: -Naučio sam te tri korisne stvari, ali si nešto veliko izgubio. -Šta je to? -, upita čovjek. Vrabac reče: -U mom trbuhu se nalazi dijamant od pola kilograma, njega sam baš jutros progutao. Da si me ubio, našao bi ga i postao bogat. Čovjek se rastuži i pomisli da ga nije trebao pustiti. Zatim reče vrapcu:-Hajde da postanemo prijatelji i ja ću ti napraviti lijep kafez, donosit ću ti svježe hrane, davat ću ti vode. Vrabac potpuno razočaran reče:-Šteta, svi moji planovi padoše u vodu, ja sam nemam ni 100 grama, pa kako u mene može stati dijamant od pola kilograma? Na tom si ispitu pao. Druga stvar, i da to jeste istina, ja sam ti otišao iz ruku, pa zašto žališ zbog tog gubitka? I na ovom si ispitu pao. Treće, upravo sam se uspio spasiti od tebe, pa kako misliš ponovo prevarom da me uhvatiš, i da postanem tvoj zarobljenik? Poželio si ono što je nemoguće, jer želiš da ti se vrati onaj koji ti je uspio pobjeći.

40 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

Šta nam Sadi ovom pričom želi poručiti? Želi nam ukazati da mi dosta stvari znamo, ali zato što ne ponavljamo i ne razmišljamo, te ih na neki način ne smatramo bitnim, one prolaze pored nas, a da mi toga i nismo svjesni. Svjesni smo da je čovjekov život racionalne naravi i jednostavno moramo ići putem znanja. Ali, nažalost, još nismo naučili živjeti takvim načinom života, pa nam se sve temelji na emocijama, strastima, srdžbi. Psiholozi nam kažu da ćemo, ako razmislimo, vidjeti da je svaki poraz pobjeda. Svaki pad, svaki neuspjeh, položiti ili ne položiti, sve je uvjetovano razmišljanjem.

41 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

TAKVA(LUK) – STALNA SVIJEST O BOGU

Riječ takva označava nadziranje, štićenje samoga sebe, zaštita i čuvanje sebe od opasnosti. U našim prijevodima Kur'ana prevodi se kao bogobojaznost. Izvedena je od arapske riječi veka - vikajetun, a znači ono čime se čovjek štiti. Takva u osnovi znači čuvanje i zaštitu od nečega. Kad je riječ o šerijatskom značenju postoje različite definicije ove riječi, a mi ćemo spomenuti neke od njih:

- Takva znači postaviti zastor između sebe i zabranjenih stvari. - Takva je izvršavanje onoga što je Allah naredio, a ostavljanje onoga što je zabranio. Bogobojazni (muttekije) su oni koji su uvijek tamo gdje je Allah naredio, a daleko od onoga što je On zabranio. Neki prevodioci je prevode kao ”svjesnost Boga”. Veoma je važno shvatanje značenja ovog pojma jer se njegovo značenje daje kao razlog ibadeta koje činimo u vjeri.

Kada se naređuje post, Uzvišeni objavljuje: O vjernici! Propisuje vam se post., kao što je propisan onima prije vas,(leallekum tettekun) da biste se grijeha klonili, da biste bili muttekini-muttekije. Vidimo da se kao rezultat posta nudi takvaluk, stalna svijet o Bogu, kao vrsta nadzora u čovjekovom djelovanju. Ovaj nadzor ima veoma široko i duboko značenje. Ukoliko ljudsko tijelo izgubi sposobnost samoodbrane, zasigurno će brzo umrijeti. Ukoliko društvo izgubi moć odbrane od neprijatelja, neprijatelj će veoma lahko ovladati tim društvom. Vrt koji nema zida, bez sumnje će biti poharan od strane

42 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

lopova. Iman ili vjerovanje je, također, veliko bogatstvo za čije čuvanje je vjernicima potrebna duboka budnost i veliki nadzor kako bi se spriječio prodor stranaca i kako bi se šejtani onemogućili da poharaju cvjetove vrta imana. Ova vrsta izričitog i budnog nadzora u Kur'anu se naziva takvaluk. Bog je taj koji neće čovjeku nanijeti ni najmanji zulum i nasilje, pa čak je zamišljanje nečega takvog pogrešno. Božija ogromna milost obuhvata cjelu egzistenciju, a ljudima pripada najveći dio ove milosti. Bog je Milostiviji od najmilostivijeg, a to znači da je prema ljudima blaži nego što su oni sami prema sebi, Bog je Plemenitiji od najplemenitijeg i Suosjećajniji od najsuosjećajnijeg i Nježniji od naj- nježnijeg - pa zašto je onda rečeno da se pazimo i nadziremo u odnosu na ovakvog Boga? Božija milost i mudrost iziskuju ozbiljnost poretka koji vlada u svijetu. Nije moguće primijetiti ni najmanju trunku slabosti u upravljanju Ovim svijetom, a Božiji zakoni se ostvaruju u cijelosti. S druge strane, čovjeku kao najljepšem cvijetu buketa stvaranja data je moć izbora kako bi sam izabrao svoj put i kako bi sam odredio svoju sreću ili nesreću. U jednom takvom prostoru za čovjekovo kretanje su određene granice i ograničenja, precizirani su zaštićeni prostori da ne bi sišao sa srednjeg puta. Približavanje bilo kojoj od ovih granica označava zastajanje i stagnaciju na putu, a ponekad to čovjeku nanosi i određene štete, koje su bolne i nepodnoš- ljive. Ovi prostori i precizne granice su zacrtani putem savršene Božije mudrosti, a putem Božije volje igraju svoju ulogu u ovom složenom svijetu egzistencije. Takvaluk u odnosu na Boga znači

43 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

nepribližavanje zaštićenim prostorima, koje je Bog odredio za uređivanje ljudskog kretanja na putu usavršavanja. Približavanje tim prostorima označava trpljenje određene štete. Uvažavanje pravila ponašanja u Božijoj bliskosti u svim okolnostima, predstavlja takvaluk u odnosu na Boga. To je kao da nam kažu da pazimo da u prisustvu neke uvažene osobe ne načinimo ni najmanju pogrešku, a ne daj Bože da se primijeti kako nismo učtivi. Iako ove preporuke znače naše ograničavanje, njihova svrha je čuvanje poštovanja i dostojanstva one osobe i veći stepen naše koristi.

Takvaluk u odnosu na Boga ili imati takvaluk prema Bogu znači upravo uvažavanje i čuvanje ovih propisa i samokontrola u prisustvu Boga. Kada se nalazimo u društvu ljudi onda sami sebi nametnemo jedan čitav niz ograničenja govora i ponašanja. Sami sebi postavljamo neke zapreke, koje vjerovatno nećemo postavljati kada smo sami. Ukoliko se nalazimo u prisustvu poštovanije i autoritativnije osobe, onda ćemo imati veći stepen samokontrole i obratit ćemo više pažnje na naše djelovanje i ponašanje. Ukoliko nam je očito da je sav svijet očitovanje Boga i Njegove prisutnosti i da nam je On bliži od žile kucavice te da promatra naše ponašanje i sluša naš govor, pa čak je upoznat i s mislima u našem srcu, zasigurno će naša samokontrola biti preciznija i ozbiljnija. Takva samokontrola i nadzor predstavlja takvaluk prema Bogu.

Abdullah ibn Mesud komentarišući Allahove riječi:

Bojte se Allaha onako kako ga se trebate bojati!”, kaže da Mu se treba pokoravati, a ne protiviti, da Ga

44 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

treba spominjati, a ne zaboravljati, da Mu treba zahvaljivati, a ne biti neblagodaran. U zahvalnost spadaju ibadet, u sjećanje svijest o Allahovim naredbama i zabranama.

Takvaluk je Allahov dž.š., imperativ i oporuka svim njegovim stvorenjima: “Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama već zapovijedili da se bojite Allaha.” 41

Stalna svijest o Bogu, da On postoji, da nam Je objavio Uputu 42 , da nam je dao propise po kojima trebamo postupati, da nas vidi u svakom trenutku, da Mu ništa nije skriveno 43 da ćemo pred Njim polagati račun za svaku trun dobra i svaku trun zla koju počinimo 44 je ono što nam je potrebno da bismo postigli ono što vjernici žele. Iz tog razloga pišemo ove retke, čitamo ih, a najbolje uputstvo za takva je, kako sam već naveo, sam Kur'an kojeg je Gospodar opisao kao uputu muttekinima 45 .

Plod naše pažnje, dakle, prema svim dinskim obavezama namazima, postu, zekatu i pomaganju

41 Sura En-Nisa 131.

42 U drugom ajetu druge kur'anske sure, El-Bekare Uzvišeni Kur'an opisuje kao knjigu u koju nema sumnje koja je uputstvo muttekinima.

43 “On je Allah, i na nebu i na Zemlji.On zna vaše tajno i javno. I On zna šta vi zarađujete.” (Al-An’am, 4.). “U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi.” (Al-An’am, 59.).

44 Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjeće ga.“(Zilzal, 7-8.).

45 Drugi ajet sure El-Bekare: “Ova knjiga u koju nema sumnje uputstvo je onima koji su bogobojazni “

45 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

nemoćnima - mora biti takav da se u našoj nutarnjosti osjeti naša produhovljenost. Kao što proističe iz Kur’ana, takvaluk nije nevidljiva stvar. Možemo sebi dokazati da li posjedujemo takvaluk ili ne - na našim spoljnim efektima.

Allah, dž.š. je u Kur’anu najavio da je za muhsinine

i muttekine, dobrčinitelje i bogobojazne pripremio

jednu veliku nagradu: “Ne bojte se, ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.”

Dalje, Allah, dž.š., ne samo da u srca ovih mu’mina ulijeva nadu i odvažnost, nego na suprotnoj strani

proizvodi suprotne efekte. On u srca nevjernika ubacuje strah i sumnju. U suri El-Hašr Allah, dž.š.

kaže:

“A oni su mislili da će ih utvrde njihove od Allahove kazne odbraniti, ali im je Allahova kazna došla odakle se nisu nadali i On je u srca njihova strah ulio; vlastitim rukama i rukama vjernika svoje domove su rušili. Zato uzmite iz toga pouku, o vi koji ste obdareni!” 46

Nema ništa od priče kako niko ne zna kolika je vjera

u čijem srcu. Jasno da to samo Allah zna, ali ako je

ima u srcu mora je biti i u djelima inače je to samo izreka kojom se mnogi od nas peru i opravdavaju svoj nemar i svoje propuste. Sjetimo se prve generacije muslimana. Sjetimo se primjera iz života časnog Poslanika islama. Lični primjer ovih odličnika bio je razlogom da mnogi drugi prihvate put Istine. Nije to bilo puko filozofiranje i raspravljanje kojem mi danas tako često pribjega- vamo. Oni su istine islama govorili svojim djelima,

46 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

ponašanjem, usklađivanjem sebe i svojih postupaka s tim istinama i normama. Nije trebalo da nekom drže predavanje o tome šta je islam i kako djeluje na čovjeka, bilo je dovoljno da neko s njima provede neko vrijeme i sam bi u njihovu ponašanju spoznao i vidio te istine i te propise.

Kakva je korist ako svojoj djeci govorimo da ne valja lagat a onda kad nam zazvoni telefon pred tom istom djecom kažemo supruzi: “Reci da nisam tu!“

Kakve je koristi kad im govorimo da idu u mekteb i da treba klanjat ako nas same ne vide da to činimo Ne čekajmo neke fiktivne velike prilike u životu da pokažemo svoju vjeru. Prilika za njeno popravljanje i primjenjivanje uvijek postoji. Najveće stvari su sastavljene od mnoštva malih, sitnih stvari. Mjesec Ramazan je svakako prilika i za one koji priliku čekaju. Ibadet poslat u mjesecu Ramazanu označen je kao stub sticanja takvaluka.

Molimo Boga da nas ne iskušava ratom kako bi smo pokazali da smo mudžahidi. Vodimo svakodnevni džihad protiv nemara, neaktivnosti i mnoštva sitnih loših stvari koje imamo pri sebi. Odagajajmo svoju djecu i ukućane ličnim primjerom.

47 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

U SUSRET MJESECU RAMAZANU

Kada govorimo i razmišljamo o mjesecu Ramazanu uglavnom razmišljamo i pominjemo ga u kontekstu mjeseca posta. Ramazan i post su skoro sinonimi u našem govoru. Razumijevanje Ramazana kao mjeseca posta samo je mali dio velikog mjeseca Ramazana i spoznaje šta ovaj mjesec donosi sa sobom na sofru muslimana. Ramazan je obilježen kao mjesec Muhammedovog, s.a.v.a.s., ummeta 47 a post je označen kao Allahov 48 . Mjesec Ramazan ne možemo gledati kao još jedan mjesec pored svih drugih mjeseci, upravo zbog predočenog svojstva i značaja koji mu se pripisuje. I svi ostali mjeseci su jednako Allahovi mjeseci, no kod mjeseca Ramazana postoji istaknutost, posebnost koja mu daje jedan zaseban status. Sejid M. Dž. Veziri u svojoj knjizi “U iščekivanju Ramazana“ to na slikovit način predstavlja ovako:

Sjetite se vremena kada su vladali kraljevi koji su raspolagali cijelom zemljom. Sva zemlja i sve na njoj bilo je u vlasništvu kralja, ali onaj dvorac je posebno bio pripisivan njemu i narod ga je posebno doživlja- vao. Dvorac je kao i sve ostalo bio kraljev, ali je imao poseban status. Ono što se dešava u kraljevom dvorcu, ona čašćenja i sve one blagodati koji se

47 Ebu el-Futuh ibn Ebi el-Fevaris bilježi hadis kojega prenosi el-Hasan, hadis je mursel, da je rekao Poslanik, alejhisselam:

“Redžeb je Allahov mjesec, šaban je moj mjesec, a mjesec Ramazan mjesec je moga ummeta.” 48 Od Ebu Hurejre, se prenosi da je rekao:”Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao:”Uzvišeni Allah kaže:’ Svako djelo pripada sinu Ademovom, osim posta, on je Moj i Ja za njega posebno

nagrađujem’”

Bilježi ga Buharija i Muslim.

48 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

mogu naći u dvorcu sigurno nisu ni približno isti kao kod jednog zemljoradnika i onog što se može naći u njegovoj kući. Naravno, ovi primjeri ne odražavaju cijelo pitanje, ali su tu da nam malo približe ono glavno o čemu razgovaramo.

Etimološki naziv mjeseca Ramazana, ramadan po nekima dolazi od korjena riječi “ramz“ što znači “gorjeti“. Za nekoga čiji su tabani izgorjeli na vrelom pustinjskom pjesku kaže se “ramaz“. Poslanik, s.a.v.a, je rekao da je “mjesec Ramazan dobio to ime jer u njemu grijesi sagorijevaju.“ Za vrijeme Poslanikovog života mjesec Ramazan su zvali el-merzuk, tj. onaj koji donosi opskrbu. Po nekim mišljenjima ime mjeseca Ramazana dolazi od korijena riječi remeda, što znači čišćenje čovjeka od svih grijeha. Za mjesec Ramazan vezana je još jedna zanimljiva činjenica. Obično kažemo da se mi nečemu približavamo, no, za mjesec Ramazan se kaže da se on nama približava, da dolazi u susret. Najbolji uvid u njegov dolazak nudi nam poslanikova šabanska hutba. Muhammed, s.a., je bodrio muslimane da veseli i srećni dočekuju Ramazan, čestitao bi im ovaj mjesec i dobro koje sa njim podaruje Allah. Isticao im je važnost natjecanja u vršenju svih vrsta pobožnosti u njemu kako bi ga cijelog proveli u atmosferi najdublje bogobojaznosti. Veliki ashab Selman Farisi, r.a., je prenio hutbu Allahovog Poslanika, a.s., koju je on održao zadnji dan ša‘bana, uoči samog Ramazana:

O ljudi! Uistinu, u susret vam ide Allahov mjesec sa blagoslovom i milošću i oprostom! To je mjesec koji

49 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

je kod Allaha najbolji. Dani njegovi su najbolji dani, noći njegove su najbolje noći, a sati njegovi su najbolji sati. To je mjesec u kojem ste pozvani u goste kod Allaha, i određeni ste za one kojima će On počast ukazati. Vaše udisanje i izdisanje u njemu je slavljenje Allaha (tesbih), spavanje vaše u njemu je ibadet, djela vaša su u njemu primljena, a dove vaše

u njemu su uslišane. Pa tražite od Allaha,

Gospodara svoga, iskrenim nijjetima i čistim srcima

da vas pomogne u postu Njegovom i učenju knjige

Njegove. Uistinu je nesretan onaj kojem je uskraćen oprost Allahov u ovom velikom mjesecu. I sjetite se svojom glađu i žeđu u njemu gladi Sudnjega dana i žeđi njegove! I dijelite siromasima svojim i bijednicima! I poštujte starije svoje i smilujte se mladima svojim i održavajte rodbinske veze! I čuvajte jezike svoje, i oborite poglede od onoga što

nije dozvoljeno pogledima vašim, i začepite uši svoje

od onoga što nije dozvoljeno slušati! I budite blagi i

saosjećajni prema siročadi drugih, da bi se prema vašoj siročadi odnosili sa blagošću! Tražite oprost

od Allaha za grijehe svoje i podignite ruke svoje sa

dovom u vremenima namaza vaših, jer je to najbolje

vrijeme! U njemu Allah, dž.š., robove Svoje obasipa milošću, i odgovara im kada Ga zovu, i odaziva im

se kada Ga dozivaju, i daje im kada Ga upitaju, i uslišava im kada Mu upute dove.

O ljudi! Zaista su duše vaše zalog djela vaših. Pa

oslobodite ih svojim traženjem oprosta. A leđa vaša

su natovarena teškim teretom, pa ublažite tu težinu

dugim sedždama svojim. A znajte da se Allah kune Svojom veličinom da neće kazniti one koji klanjaju i koji čine sedždu, i da ih neće uplašiti džehennem-

50 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

skom vatrom na Dan kada će se svi ljudi dići pred Gospodarom svjetova. O ljudi! Ko postača vjernika ugosti iftarom u ovom mjesecu kod Allaha će imati nagradu oslobođena roba i oprost za ono što je prošlo od grijeha njegovih.”

Rekoše: “O Allahov Poslaniče! Nismo svi u moguć- nosti tako postupiti!?”

Pa je rekao Poslanik, s.a.v.a.s.,: “Čuvajte se Vatre pa čak i polovinom jedne hurme, čuvajte se Vatre pa čak i gutljajem vode.”

“O ljudi! Onaj koji uljepša svoje ponašanje u ovom mjesecu dobit će dozvolu za prolazak preko Sirata onog Dana kada će noge posrtati. I onome koji olahko uzme ono što ima u rukama, Allah će olahko uzeti račun na Sudnjem danu. A ko spriječi u njemu zlo svoje, spriječit će Allah srdžbu Svoju u danu kada Ga susretne. A ko ugosti siroče u njemu, ugostit će Allah njega u danu kada Ga susretne. A ko sastavi raskinute rodbinske veze u njemu, sastavit će Allah njega sa Svojom milošću u danu kada Ga susretne. A ko raskine rodbinske veze u njemu, raskinut će Allah od njega milost Svoju u danu kada Ga susretne. A ko dobrovoljno obavi namaz u njemu, Allah će mu zapisati (odrediti) oslobođenje od Vatre. A ko u njemu izvrši farz, imat će nagradu onoga koji je obavio 70 farzova u drugim mjesecima. A ko uveća donošenje salavata na mene u njemu, Allah će mu prevagnuti vagu njegovu onoga dana kada će olakšati mnoge vage. A ko prouči u njemu jedan ajet iz Kur'ana, imat će nagradu onoga koji je proučio cijeli Kur'an u drugim mjesecima. O ljudi! Zaista su

51 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

vrata Dženneta u ovom mjesecu otvorena, pa zatražite od Gospodara svoga da vam ih ne zatvori. A vrata Džehennema su zatvorena, pa zatražite od Gospodara svoga da vam ih ne otvori. A šejtani su svezani, pa zatražite od Gospodara svoga da ne zavladaju nad vama.”

Ovako je Poslanik opisao Ramazan i njegovu veličinu, jer je ovo mjesec uzvišenosti i Allahovog blagoslova na vjernike. Njegova vrijednost prema- šuje vrijednost drugih vremenskih perioda, a njegov bereket je neizmjeran i neiscrpan. Ibadeti u njemu su bolji nego u drugim danima, a dobra djela su sa većom vrijednošću i umnožavaju se, a sevabi su okićeni veličinom i poklonjeni svima koji u vjernosti i pokornosti veličaju Uzvišenog Stvoritelja.

Allahov Poslanik, s.a.v.a.s., je rekao: “Na Džennetu imaju jedna vrata koja se zovu Rejjan. Kroz njih će ulaziti postači na Sudnjemu danu. Niko osim postača neće proći kroz ta vrata, a kada uđu svi postači, ta vrata će se zatvoriti i niko više kroz njih neće proći.“ 49 Post će dati postaču sigurnost na Sudnjem danu kao što je to objasnio Allahov Poslanik, s.a.v.a.s, dodavši da će to isto činiti Kur'an za one koji su ga učili i po njemu živjeli: “Post i Kur'an će se zauzimati za čovjeka na Sudnjem danu. Reći će post: - Gospodaru, zabranio je sebi hranu i strast pa mi dozvoli da se zauzimam za njega. Reći će Kur'an: - Uskratio je sebi noćni san pa mi dozvoli da se

49 Buhari, Muslim.
49 Buhari, Muslim.

52 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

zauzimam za njega. Reče Poslanik: Pa će im biti dozvoljeno da se zauzimaju!50

Za Poslanika, a.s., Ramazan je bio vrijeme najvećih doživljaja, u njemu je imao svakodnevne susrete sa Melekom Džibrilom, s.a., pred kojim je učio Kur'an, još više je vremena provodio u ibadetu a posebno u njegovoj zadnjoj desetini. Pred dolazak Ramazana učio je dovu: “Allahu, blagoslovi nas u redžebu i ša‘banu i blagoslovi nas u Ramazanu!“ 51

Kad bi nastupio Ramazan Muhammed, s.a.v.a.s., bi govorio ashabima: “Došao vam je Ramazan, mjesec bereketa. Allah vas pokriva svojom milošću a briše vam grijehe, i prima vam dovu, i gleda vaše natjecanje u dobru i ponosi se sa vama pred Svojim melekima. Pa pokazujte Allahu od sebe ono što najbolje imate, jer nesretan je onaj koji bude u Ramazanu ostao bez milosti Uzvišenog Allaha.“

Ramazan je predmet posebnog respekta, čak i onih koji nisu revnosni u svakodnevnom prakticiranju vjere. Radost u srcima ljudi zbog dolaska mjeseca Ramazana jasan je pokazatelj njihovog imana. U jednoj predaji stoji da će svakog onog ko bude obradovan dolaskom Ramazana, Allah poštedjeti od vatre. Prenosi se: “Kada nastupi prva noć Ramazana Allah, dž.š., kaže:“Ko je taj što Nas voli, pa da i Mi njega volimo, ko je taj što Nas traži, pa da i Mi njega potražimo, ko je taj što Nas moli za oprost, pa da mu oprostimo svetošću Ramazana. Poslije Uzvišeni

50 Ahmed.

51 Ahmed.

53 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

Allah naredi melekima, kiramen katibinima, da u Ramazanu takvima pišu samo dobra djela, a ne upisuju loša, a Allah im pobriše ranije učinjene grijehe.

Od Ibn Abasa navodi se predaja da je Allahov Poslanik, s.a.v.a.s., rekao: “Kada bi sljedbenici moga ummeta bili svjesni Ramazana, željeli bi da cijela godina bude Ramazan.“

U djelu Durretun-nasihin kaže se: “Džennet čezne za četvericom: za onim ko uči Kur'an, za onim ko kontroliše i čuva svoj jezik, za onim koji opskrbljuje gladne osobe i za onim koji posti mjesec Ramazan.“

U predaji koja govori o važnosti Ramazana kaže se:

Kada se pojavi mlađak i najavi dolazak Ramazana, obraduje se Arš i Kursijj, meleki i ono što je ispod njih, govoreći:

“Blago li se ummetu Muhammedovom, s.a.v.a, zbog onog što im je dato. Za njih mole oprost Sunce, Mjesec, zvijezde, ptice u zraku, ribe u vodi i sve što je živo na zemlji, danju i noću, osim šejtana prokletnika. Tako, kada muslimani uz Ramazan ujutro osvanu, ne bude ostavljen nijedan a da mu ne bude oprošteno. Uzvišeni Allah rekne melekima:

“darujte vaše namaze i zikr u Ramazanu ummetu Muhamedovom, s.a.v.a.s.“ Spominje se predaja da je Vjerovijesnik, s.a.v.a, rekao: “Kada se jedan od vas u ramazanskoj noći probudi pa se preokrene s jedne na drugu stranu u postelji, melek mu rekne: Kum barekellahu fike ve rahime kellah, ustani, Allah te blagoslovio i smilovao ti se. Ako ustane s nijetom da klanja

54 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

namaz, za njega moli postelja govoreći: “Allahu daj mu postelju uzdignutu“, a ako obuče odjeću, ona moli: “Gospodaru podaj mu dženetsku odjeću“, a ako obuče nešto od obuće obuća moli: “Gospodaru učvrsti mu noge na pravom putu“, a ako uzme posudu, ona moli: “Gospodaru daruj mu dženetske posude“, a ako abdesti voda moli: “Gospodaru očisti ga od grijeha i pogrešaka“, a ako ustane i klanja namaz, njegova kuća rekne:“Gospodaru, učini njegov kabur prostranim i svijetlim i povećaj svoju milost na njega“. Allah ga tada pogleda pogledom milosti i rekne mu dok mu se on obraća dovom:“O moj robe, od tebe je dova, a od Nas je uslišanje, od tebe je molba, a od Nas je udovoljenje, od tebe je traženje oprosta, a od Nas je praštanje.“

Također se prenosi:

-Ko ramazanske noći provede u ibadetu: klanjajući, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi biće mu oprošteni prošli grijesi. -Ramazan je nazvan Ramazanom zato što sagorijeva grijehe. 52 -Zaista, kapije Nebesa se otvaraju u prvoj noći mjeseca Ramazana i ne zatvaraju se do njegove posljednje noći. 53 -Kad bi rob znao šta ima u mjesecu Ramazanu, volio bi da traje godinu dana. 54

52 Kenzu-l-‘ummal, 23688.

53 El-Bihar, 96/34/8.

54 Isto 346/12

55 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

-Kada se pojavi mlađak mjeseca Ramazana, zatvaraju se kapije Džehennema, otvaraju se kapije Dženneta, a šejtani se stavljaju u okove. 55 -Božiji Poslanik, s.a.v.a.s.,: “Ko dočeka mjesec Ramazan i ne bude mu oprošteno, neka je daleko od Allahove milosti.” 56 -Božiji Poslanik, s.a.v.a.s., u govoru pri dočeku mjeseca Ramazana: “Zaista je nesretnik onaj ko bude lišen Allahove milosti u ovom velikom mjesecu.” 57 -Kome ne bude oprošteno u mjesecu Ramazanu, pa u kojem mjesecu će mu biti oprošteno?!

Kako god vidimo lijepim naše džamije, uređene i ukrašene nam domove i sokake pred mubarek mjesec Ramazan tako isto trebamo biti svjesni da se i Džennet svake godine ukrašava i dotjeruje zbog dolaska mjeseca Ramazana. Kako se bilježi od Ibn Abbasa, r.a., čuo je Vjerovjesnika, s.a.v.a.s., da kaže:

“Uistinu se Džennet svake godine ukrašava i dotjeruje, zbog dolaska Ramazana. Kada nastupi prva noć ovog mjeseca, ispod Arša puhne vjetar, koji se zove Musire, zadrhti lišće na džennetskom drveću i zaigraju halke na džennetskim kapijama. Od toga nastaje takav ton da ljepši od njega nije niko čuo. Pojave se džennetske hurije, poredaju se po džennetskim uzvisinama i poviču: “Ima li zaručnika i mušterija koji će biti prosci kod Allaha i oženiti se nama? Ridvane, koja je ovo noć?“ On im se odazove i kaže:“Ljepotice, ovo je prva noć Ramazana.“

55 Isto 348/14.

56 Prethodno 74/74/62.

57 Ujunu ahbari-r-Rida, 1/295/53.

56 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

Uzvišeni Allah naredi: “Ridvane, otvori džennetske kapije postačima iz ummeta Muhammeda, s.a.v.a.s.“ Onda se obrati Džibrilu:“Džibrile, spusti se na zemlju i okuj i sveži u lance šejtanske otpadnike, a onda ih baci u morske dubine, kako ne bi mogli da zavode sljedbenike Mog miljenika Muhammeda, s.a.v.a.s., i kako im ne bi kvarili njihov post.“

Među predajama je i ona koja nas obaviještava da:“Allah svake ramazanske noći pozove tri puta:

“Ima li nekoga da traži nešto, pa da mu to dam? Ima

li pokajnika kome ću pokajanje primiti? Ima li

nekoga ko traži oprosta, da mu oprostim?“

Ako smo u mjesecu Ramazanu, ako nas nešto tišti, ako imamo neku potrebu, pa sjetimo se ove predaje, ovih činjenica, budimo svjesni da smo, možda, baš u momentu u kom se Allah ovim riječima obraća i pita “Ima li neko da traži nešto?” A daleko je Uzvišeni Allah od tog da pita i nudi, a da ne ispuni. Možda je vani vruće, možda je snijeg, možda padaju granate, ali to ne remeti istine iskazane u ovoj predaji niti nas da ih iskoristimo, da se predamo sretni što znamo te činjenice. Dignemo ruke i odazivamo se na Božija pitanja tražeći ono što nam je potrebno. U istoj predaji se u nastavku prenosi da Allah kaže: “Ko će ponuditi i posuditi dugoročni dug, koji je vrijedan, nekome ko će podmiriti taj dug i neće nanijeti nikakve nepravde?“ Ili da uzmemo primjer ramazanskog dana koji je u ovo doba godine dug, ljetnji, ispunjen vrućinom. Svakako da se može desiti da ljudi malaksaju, da ih možda obuzme i određena malodušnost, no ako se prisjetimo predaja koje nas obavještavaju da Allah svaki dan Ramazana oslobodi, prilikom iftara, milion ljudi od Džehennema, i to one koji su ga zaslužili a zadnji dan Ramazana oslobodi džehennemskog azaba

57 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

onoliko ljudi koliko je oslobodio od početka Ramazana do tada. Onda ćemo sigurno trenutnu nemoć, tegobu, pretvoriti u snagu a eventualnu tugu u sreću svjesni nagrade koja nas čeka za taj ibadet.

Veliki broj kur’anskih ajeta i hadisa nam otkriva tajne o dešavanjima u višim svjetovima koja su povezana s dešavanjima u našem svijetu. Među takvim primjerima je i ono što je zabilježeno u hadisi kudsi u kojem se bilježi da Uzvišeni Allah kaže:“ Namaz je podijeljen izmedu Mene i Mog roba, i njemu pripada sve što zamoli. Kada kaže Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Allah odgovori: Moj rob Mi zahvaljuje; kada kaže Milostivom, Samilosnom, Allah odgovori: Moj rob Me hvali; kada kaže Vladaru Sudnjeg dana, Allah odgovori:

Moj rob Me uzvisuje; kada kaže Tebi robujemo i od Tebe pomoc tražimo, Allah odgovori: Ovo je izmedu Mene i Mog roba, i njemu pripada ono što traži; kada kaže Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si blagodat svoju darovao, a ne na put onih na koje si se rasrdio, niti onih koji su zalutali, Allah odgovori: Ovo pripada Mome robu, i njemu ću dati ono što zamoli !“ 58

Znati ovu predaju i nosit je u svojoj svijesti znači pretvoriti ponekad rutinsko učenje Fatihe u namazu u neponovljiv i nemjerljiv događajaj u kojem smo dok učimo ajete Fatihe svjesni onog što se dešava, a čega smo kroz tjelesna čula lišeni jer su nemoćna da čuju govor Allahov. No, ovaj govor nije skriven, mi ga znamo. Ponekad se hiljade ljudi okupi na nekim stadionima da gleda sportski događaj, isti se putem TV-a prenosi

58 Bilježe Muslim, Malik, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madždže.

58 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

i biva gledan od strane miliona ljudi i mi smo svjesni

toga i shvatamo važnost takva događaja. Predočimo sebi trenutak kada negdje u gustini šume bosanski ratnik uzvikuje tekbir, iskače iz zaklona i juriša na

neprijatelja u ime Boga braneći svoju vjeru, zemlju, svoje najbliže. U ratu nije bilo kamera, nije to zabilježeno, niko to možda nije video ni od njegovih saboraca, ali ne smijemo smetnuti s uma da je taj čin njegova vjerovanja, njegove hrabrosti bio gledan i prepričavan od hiljada i hiljada čistih meleka, a dovoljna je činjenica da ga je gledao Onaj koji sve vidi. Mi danas svakako takvom jednom činu ne pridajemo značaj kakav pridajemo nekoj utakmici. Ne pričamo o ovom primjeru onoliko koliko smo spremni pričati o utakmici. No to ne znači da je utakmica vrijednija. Nije. Nije ni blizu.

Uzvišeni i Moćni Allah je odredio meleke koji putuju tražeći skupove u kojima se Allah spominje. Kada nađu takav skup, pridruže se okupljenim i prekriju ih krilima sve do najbližeg neba. Nakon što se okupljeni raziđu, meleki se uzdignu na nebo i Uzvišeni Allah ih zapita - a On najbolje zna:

-Odakle dolazite? -Dolazimo između Tvojih robova sa Zemlje, koji Tebe slave, veličaju i uznose, hvale Te i mole.

-

Zašto Me mole?

-

Mole Te za Džennet

-

A jesu li vidjeli Moj Džennet?

-

Nisu, Gospodaru naš.

-

A šta bi tek da su ga vidjeli?

-

I

traže Tvoju zaštitu.

-

Od čega traže Moju zaštitu?

-

Od Tvoje vatre, Gospodaru.

-

A jesu li vidjeli Moju vatru?

-

Nisu, Gospodaru naš.

-

A šta bi tek da su je vidjeli?

59 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

-

I

mole te za oprost.

-

Ja sam im već oprostio, dao im ono za što su Me

molili i zaštitio ih od onoga od čega su tražili Moju zaštitu.

- Gospodaru, - rekoše meleki - među njima je jedan

grešnik, naišao je i sjeo uz njih?

- I njemu sam oprostio, oni su skup na kojem nijedan

učesnik neće biti nesretan. 59 Poželimo li mi biti ovaj skup o kojem se ovako lijepo

govori u nebeskim sferama? Koliko često razmiš- ljamo o ovom? Kakva je tek nagrada onog koji kad sazna za ove istine pohita da ih sprovede u djelo!?

Uzvišeni Allah kaže:“ Ja sam tamo gdje Moj rob zamisli i Ja sam uz njega kad Me spomene. Ako me spomene u sebi, Ja ga spomenem u sebi; a ako me spomene u skupu, Ja ga spomenem u skupu odabranijem od njegovog. Ako Mi se približi koliko jedan pedalj, Ja mu se približim koliko lakat. Ako Mi se približi lakat, ja mu se približim hvat. Ako Mi u susret krene idući, Ja krenem njemu žureći.“ 60

Želimo li biti spomenuti od Uzvišenog Allaha? Spomenimo ga i spominjimo i u sebi i u skupu. Spominjanje Allaha, zikrullah, je lijek srca u bolesti, on je bit dobrih djela. Allah nam ga naređuje riječima:

”O vjernici često Allaha spominjite i hvalite.” 61 i:

”…i Allaha mnogo spominjite da biste postigli ono što želite.” 62

59 Bilježe Muslim, Buhari, Tirmizi i Nesai.

60 Bilježe Buhari, Muslim, Tirmizi i Ibn Madždže.

61 O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite i ujutro i naveče ga veličajte.” (Ahzab:41). 62 O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite,

60 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

Sjećanje na Allaha je veće od svega: ”…a veličanje Allaha je najveće…” To je ujedno i oporuka Poslanika, s.a.v.a.s, onome koji nije u stanju činiti druge ibadete:”Neka ti jezik uvijek bude vlažan od spominjanja Allaha.” Zikrom se postiže zadovoljstvo Milostivog, odgoni šejtan, otklanjaju tuga i briga, povećava opskrba i otvaraju vrata spoznaje. O zikrullahu ćemo, ako Bog da, govoriti i u posebnom poglavlju.

U jednoj predaji od imama Ehlul-bejta savjetuje se da kada zaželimo čuti Allaha da učimo Kur’an, a kada poželimo govoriti Allahu da obavljamo namaz. I jedan i drugi od ovih ibadeta nas podstiču na buđenje svijesti, njeno jačanje, a među hadisi- kudsijama nalazimo zabilježen i hadis koji će obogatiti gotovo sve sfere našeg dunjalučkog

djelovanja i podariti im još veći smisao i sadržaj ukoliko ga budemo zapam-tili i bili ga svjesni radeći po njemu: Uzvišeni Allah će na Sudnjem danu reći:

- Čovječe, razbolio sam se a ti Me nisi obišao!

-Gospodaru, kako da Te obiđem kada si Ti Gospodar svjetova?

- Zar se nije razbolio taj i taj, pa ga nisi obišao? Zar

nisi znao, da si njega obišao, da bi Mene našao pored njega? -Čovječe, tražio sam da Me nahraniš, pa Me nisi nahranio! -Gospodaru, kako da Te nahranim kada si Ti Gospodar svjetova? -Zar te nije taj i taj Moj rob molio da ga nahraniš, pa ga nisi nahranio? Zar nisi znao, da si ga nahranio, da bi za to kod Mene našao nagradu? -Čovječe, tražio sam da Me napojiš, pa Me nisi napojio?

61 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

-Gospodaru, kako da Te napojim kada si Ti Gospodar svjetova? -Molio te je taj i taj Moj rob da ga napojiš pa ga nisi napojio? Zar nisi znao, da si ga napojio, da bi za to našao nagradu kod Mene? 63

Ima li vjerničkog srca koje kad se suoči s ovim riječima ne zadrhti, vjerničkog razuma koji dok je čitao ovaj hadis nije pokušavao da se prisjeti ko je gladan, žedan, bolestan u neimaštini i slično u njegovoj blizini kako bi otišao da ga obiđe i pomogne koliko je u svojoj moći? Možda u komšiluku postoji neko s kim ne pričate, možda u robini, možda brat rođeni? Može li ljudska netrpeljivost biti tvrđa od riječi hadisi kudsija koji kaže:

“Vrata Dženneta se otvaraju svakog ponedjeljka i četvrtka i oprosti se svakom robu koji Allahu ne pripisuje druga, osim čovjeku koji ne govori sa svojim bratom. Tada se kaže: Sačekajte neće li se ova dvojica pomiriti! Sačekajte neće li se ova dvojica pomiriti! Sačekajte neće li se ova dvojica pomiriti!“ 64

Čitanje ovih hadisi kudsija i razmišljanje o njihovim uputama daruje nam da bolje sagledamo sami sebe. Pojedinačno. Jer ove upute su istina. Kakvo je stanje mene koji pišem, tebe koji čitaš, to Allah najbolje zna. Mi na osnovu ovih ajeta možemo da se sami ocjenjujemo. Ma ko ti bio, ma ko ja zamišljao da sam dok ovo pišem, jednako se ove upute odnose na nas i jednako Allahu nije skriveno stanje naših srca. Da zbog nepažnje i neiskrenosti možemo biti u zabludi svjedoči i sljedeći hadisi kudsi u kom se kaže:

63 Bilježi Muslim. 64 Bilježe Muslim, Malik i Ebu Davud.

62 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

Na Sudnjem danu će prvo biti presuđeno čovjeku koji je poginuo kao šehid na Allahovom putu. Allah će mu pokazati sve svoje blagodati i čovjek će ih priznati, pa će ga Allah zapitati:

- Šta si učinio sa blagodatima?

- Borio sam se na Tvom putu dok nisam poginuo - odgovoriće.

- Lažeš, borio si se da ti ljudi kažu: kako je hrabar! -

i eto, hvalili su te! - a zatim će narediti da bace u vatru Džehenema.

I čovjeku učenjaku koji je podučavao druge i mnogo

učio Kur'an. Allah će ga podsjetiti na svoje blagodati, on će ih priznati, a Allah će ga zapitati:

-Šta si učinio sa blagodatima? -Učio sam Kur'an i podučavao druge u Tvoje ime.

- Lažeš, učio si da ti drugi kažu: kako je učen! - i

učio si Kur'an da ti kažu: mnogo uči! - i eto, hvalili su te! - A zatim će narediti da ga naglavačke bace u vatru Džehenema.

I čovjeku kome je Allah dao obilan i raznovrstan

imetak. Allah će ga podsjetiti na Svoje blagodati, on

će ih priznati, pa će ga Allah zapitati:

-Šta si učinio sa blagodatima?

-Dijelio sam imetak na svaki način za koji sam znao da si Ti zadovoljan - odgovoriće.

- Lažeš, dijelio si imetak da ti drugi kažu: kako je darežljiv! - i eto, govorili su!- a zatim će Allah narediti da ga naglavačke bace u vatru Džehenema.“ 65

U kontekstu ovog preispitavanja nas samih, kao mjerilo, nek nam posluže i riječi koje se prenose od hazreti Sadika o onome što je Uzvišeni objavio Musa a.s.: “Laže onaj koji misli da Me voli, a kad ga

65 Bilježe Muslim Tirmizi i Nesai.

63 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

prekrije noć, zanemari Me. Zar ne voli svaki zaljubljenik osamljivanje sa svojim ljubljenim.” 66

Zaista je jezik nemoćan pokazati slast ili gorčinu nečega, ma kako vješt bio govornik ili pisac. Objasniti nekome okus nekog egzotičnog tropskog ploda kojeg nema kod nas je nemoguće u potpunosti sve dok ga ne nabavimo i ponudimo makar krišku istog onome kojem želimo pokazat. Hiljade naših opisa i riječi preovladaće jedan njegov zalogaj i iskustvo probanja istog. Stoga naš govor, naše razmišljanje, navođenje i objašnjenje ima svrhe i uloge samo za onog koji traži uputu i koji je spreman djelovat po njoj.

66 Mjera mudrosti, str.196, 1329.predaja.

64 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

LEJLETUL KADR

“Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr - a šta ti misliš šta je noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci - meleki, i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga spuštaju se u njoj zbog odluke svake, Sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.“ 67

Još od onih davnih vremena kada su otac i majka ljudskog roda Adem, a.s., i žena njegova Havva sišli na tvrdo tlo zemaljsko, njihovo potomstvo nosi jedno obećanje, obećanje iznjedreno suzama iskrenog i dubokog pokajanja Ademovog a.s. i Havinog, obećanje koje je nosilo i još uvijek nosi i nosiće sve do Dana Sudnjeg pečat Gospodara njihova, Gospodara svih svjetova, Allaha, Boga Svemo- gućega, pečat kao znamenje istinitosti Božije Riječi da neće zaboraviti Svoja stvorenja već da će im slati uputu svoju: “A potom ga odabra njegov Gospodar, pa mu oprosti i Stazom Pravom uputi. “Izlazite iz njega svi!“ – On naredi – “jedni drugima ćete neprijatelji biti!“ A potom će vam od Mene doista uputa dolaziti, pa ko Uputu Moju bude slijedio, neće zalutati niti u očaj pasti.“ 68

Radost saznanja o oprostu i neizmjernoj milosti Milostivog što ga je obasula zajedno sa porodicom njegovom i potomstvom budućim, radost Božijega obećanja da će im uputstvo od Njega dolaziti svakako je ispunjavala Ademovo a.s. srce. Međutim osim ove radosti Adem a.s. nosio je još jednu radost u svome srcu, radost vezanu za uspomenu na njegov džennetski boravak kada je vidio ime Allahovog miljenika, Poslanika - dovršitelja vjerovjesničkog

67 Sura El-Kadr.

68 Ta-Ha, 122, 123.

65 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

ciklusa svjetlošću napisano. Da, Adem, a.s., znao je

da će potomstvo njegovo biti počašćeno sa poslanjem

Poslanika, nositelja Milosti Božije svim svjetovima 69 koji treba čovječanstvu donijeti konačnu Objavu,

cjelovitu i zaokruženu Uputu ka spasu.

Lejletul-Kadr jedna je od najvećih vrijednosti časnog mjeseca Ramazana. Noć je to koja je bolja od hiljadu mjeseci. U predajama se čak kaže da je to noć koja je bolja nego hiljadu mjeseci provedenih u džihadu ili u ibadetu. Noć Kadr je noć u kojoj se određuje ljudska sudbina i uopće spušta svaka odredba, u toj noći spušten je Kur'an, u toj noći meleki se spuštaju na zemlju i posjećuju skupove vjernika, nazivaju im selam i uznose njihove dove sve dok zora ne svane.

U predajama se kaže da je ovo noć u kojoj svačija

dova biva uslišana, izuzev dove onoga na koga su srditi njegovi roditelji, onoga ko prekida rodbinske veze, onoga ko u srcu gaji zlobu prema vjernicima, i onoga ko pije alkoholna pića.

“Ha, Mim. Tako mi Knjige jasne Mi smo počeli da je u blagoslovljenoj noći objavljujemo - i Mi doista opominjemo.“ 70 “U mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kurana.“ 71 Prva dva ajeta jasno kažu da je početak objave Kur'ana bila noć koja ovdje nije precizirana. Treći ajet nas vodi samo do mjeseca u kome se nalazi noć u kojoj je počela objava Kur'ana, a to je Ramazani šerif. Jedno je sigurno, a to je da je noć El-Kadr u Ramazanu i to u njegovoj posljednjoj desetini.

69 A tebe Smo kao milost svjetovima poslali “ (El-Enbija, 107).

70 Ed-Duhan,2-3.

71 El-Bekare,185.

66 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

Prenosi se od Poslanika s.a.v.a.s,: “Iščekujte noć El- Kadr u zadnjih deset dana Ramazana.“ 72 .

Zabilježeno je da je Ibni Abbas rekao da se riječi Uzvišenog:“I tražite ono što vam je Allah odredio“ 73 , odnose na noć El-Kadr.

“Zbilja, Mi smo ga objavili u noći Kadr!”

Noć Kadra je noć određenja, a to znači da se u toj noći definišu sva određenja. To, također, potvrđuje prethodno spomenuti časni ajet: “U njoj se svaka mudra stvar raščlanjuje (određuje).” Svaka stvar koja treba da se desi u Kreaciji u toj noći se određuje, definiše i odvaja.

“Noć Kadr bolja je od hiljadu mjeseci!”

Kako je moguće da jedna noć bude bolja od hiljadu mjeseci?

U svom životu ste vjerovatno doživjeli trenutke da vas je zadesila takva sreća koja je ostavila traga na cio vaš život. Upravo je to moguće značenje “Noć Kadr bolja je od hiljadu mjeseci!” Allahov Poslanik, s.a.v.a., je vidio neke ljude u prošlim ummetima među Beni Israilom koji su hiljadu godina nosili mač i borili se na Božijem putu te je pitao Uzvišenog:

Životni vijek mog ummeta je kratak, mnogo manje imaju propisa od prethodnih ummeta pa tako i manje djela. O Bože, šta ćeš dati zauzvrat mom ummetu da se i oni okoriste. Stigao je kratak odgovor. “Noć Kadra bolja od hiljadu mjeseci.”

Životni vijek čovjeka koji je zaronjen u ovosvjetskim užicima i zadovoljenju niskih strasti, a koji otprilike traje oko osamdeset godina, što, opet, otprilike

72 Muslim i Buharija.

73 El-Bekara 187.

67 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

odgovara hiljadu mjeseci, ne može se mjeriti sa jednom noći Kadra. “Šta misliš ti, ako im – da uživaju – godina mnogo damo Mi, pa ih potom pohodi ono čime im se prijeti?! Pomoći im neće ništa to što su uživali!” 74

Sva ovosvjetska uživanja ne vrijede koliko duhovni užici jedne noći Kadr. Kako je to samo neobična noć. Noć kada su sve džennetske kapije otvorene, a džehennemske zatvorene. Noć Kadra je noć spuštanja Božije volje u Kreaciju. Za vrijeme Poslanikova mubarek života meleci su u ovoj noći spuštali njemu. Ovo je noć koju Božiji prijatelje cijelu godinu sa velikim žarom iščekuju i učili bi u dovi: “Ako mi je Bože propisana smrt ove godine, pa Ti učini da bar doživim noć Kadra pa tek onda da umrem!“ Oni su bili žedni noći Kadra jer jedna noć ibadeta u njoj je jednaka ibadetu hiljadu mjeseci. Jedan kur'anski ajet proučen u noći Kadra je poput hiljadu ajeta u drugim danima. Jedan dan posta je poput hiljadu dana posta drugim danima. Kakve ima sličnosti između onoga koji hiljadu mjesci ili hiljadu godina nosi mač na Božijem putu i onoga koji jednu noć bude u ibadetu radi Boga. Sve ovo je posredstvom berićeta Poslanikova. Poslanik je taj koji nam je otvorio ova vrata. Poslanik je otvorio otvor kroz koji isijava Božija svjetlost na Kreaciju.

Neko dijete ide jednu godinu u školu, a neko drugo šest godina ali ni blizu nije naučilo i ne shvata koliko ono što je samo jednu godinu išlo u školu. Ljudi su različitih sposobnosti shvatanja. Jedna osoba veoma brzo razumijeva stvari dok druga veoma teško ili nikako. Nema čuđenja. Gospodar je ukazao posebnu

74 Eš-Šu‘arâ', 205-207.

68 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

milost Poslaniku ummeta posljednjeg vremena da za jednu noć može toliko duhovnih koristi steći kojeg prijašnji ummeti nisu mogli.

“Noć Kadr bolja je od hiljadu mjeseci.” Zašto? Sljedeći ajet pojašnjava razlog toga. “Meleki i Ruh, s dozvolom Gospodara svoga, u njoj silaze zbog odluke svake.” Ali njihovo silaženje je svake noći Kadra svake godini što se može shvatiti iz glagola tenezzele koji je prezent nesvršene i trajne radnje. Ovo ukazuje da noć Kadra nije bila samo jednom za vrijeme života Allahova Poslanika, s.a.v.a.s., i da je s time okončana ova velika blagodat. Zapravo, ova noć se svake godine ponavlja i meleci i Ruh se spuštaju, a Ruh je, prema mišljenju nekih islamskih učenjaka, jedan od najvećih meleka, veći i od Džibraila. U ovoj noći ovaj melek spušta sa svim poslovima svijeta za iduću godinu. U ovoj noći se određuju svi poslovi.

“U njoj je sigurnost sve dok zora ne svane!”

Sigurnost (selam) znači lišenost svakog oblika poniženja, tjelesne i duhovne bolesti. Kada mi nekome nazivamo selam upravo mu to želimo, odnosno jamčimo mu sigurnost da ga neće zadesiti nikakva nesreća od strane nas.

Bože daruj nam snagu da spoznamo veličinu noći Kadra i da u njoj učestvujemo cijelim svojim bićem sa Tvojim ostalim odabranim robovima! Amin!

69 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

POST (SAWM)

“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da bi ste se grijeha klonili,

i to određen broj dana. Onome od vas koji bude

bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima

koji nisu u stanju - otkup je da jednog siromaha

nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje.

A

bolje vam je, neka znate, da postite.

U

mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje

Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz

pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka

isti

broj dana naposti, - Allah želi da vam olakša, a

ne

da poteškoće imate - da određeni broj dana

ispunite i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.“ 75

Post (arapski - Savm) objavljen je i time postao obavezujući islamski šart - druge godine po Hidžri ili 624. godine po rođenju Isaa a.s.

U navedenim ajetima Uzvišeni Gospodar nam se obraća riječima: O vjernici! Časti nas time. Podiže našu vrijednost. Nakon toga slijedi propis posta i objašnjenje za nj. U ovom ajetu nalazi se zavisna rečenica leallekum tettequn. Dosad se ova rečenica prevodila: da biste se grijeha klonili , ili da biste bili bogobojazni, ali se većina alima slaže da ju je bolje prevesti: da biste mislili na Boga, da biste bili svjesni Boga. 76 Poznato je da je kod nas adet i običaj da kome god dođe gost, da taj gost ima prava i hakkove na

75 El-Bekare:183-185. 76 To mišljenje dijeli i Hafiz Ismet Spahić. Vidjeti: HUTBE, hfz. Ismet Spahić, Izdavač:El-Kalem, Sarajevo, 2000.g.

70 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

određene privilegije. Ono što nam je Allah, dž.š. obećao kao domaćinski dar u mjesecu Ramazanu jeste Njegova takva - bogobojaznost. Kao što je kazano, taj takvaluk mora da se ispolji i ukaže u vremenu poslije mjeseca Ramazana. Da se ne daj Bože ne bi dogodilo da kažemo: El-hamdulillah, pregurali smo Ramazan, postili smo, čuvali se, a sad smo slobodni i možemo raditi šta hoćemo. Kur’an nalaže: Ne! Nije dovoljno posvetiti se čuvanju i ibadetima samo u mjesecu Ramazanu, a raspustiti se iza Ramazana. Kur’an dalje ističe da je plod Ramazana takva - bogobojaznost koja treba da nas krasi i izvan Ramazana.

“O vjernici!

Propisuje

vam

se

post, kao

što

je

propisan onima prije vas, da biste stekli takvaluk.”

Ako se takvaluk odgoji u čovjeku, a mjesec Ramazan je idealna prilika za to, to polučuje niz drugih pozitivnih rezultata. Prva dobra posljedica priskrb- ljivanja takvaluka jeste povećan stepen razumije- vanja Kur’ana.

Ova Knjiga, u koju nema sumnje uputstvo je svima onima koji budu imali takvu i vjerovali 77

Druga pozitivna posljedica takvaluka jeste da Allah, dž.š. na viši stupanj stavlja djela učinjena u ozračju bogobojaznosti. Ako Allah primi nečija dobra djela, u tome mu je šansa da postane Božijim miljenikom:

“I Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani bogobojaznih !” 78 Plod Ramazana deponuje se u naša srca i to na način da nam se pojača takva(luk). Iako o takvaluku imamo posebnu temu u ovoj knjizi, nezaobilazno je ponovo je uzeti za okosnicu razmatranja o postu, jer se,

77 El-Bekare, 2.

78 El-Bekare, 194.

71 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

upravo, kao što vidimo, takva(luk) daje kao razlog ili rezultat samog posta. Stoga držim bitnijim promat- ranje ovog glavnog, Kur'anom određenog, aspekta posta nego li da govorim o zdravstvenom i drugim utjecajima koji svakako nisu zanemarljivi, ali smatram da su u drugom planu u odnosu na takvaluk.

U Kur’anu je objavljeno: “One između njih, koji su

dobro činili i bogobojazni bili - čeka velika nagrada” 79 “I Allaha se bojte, i znajte da je Allah

na strani bogobojaznih!” 80 Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, upustvo je muttekinima.”

Kako da skeniramo svoju dušu, pa da prepoznamo da

li nam na nekoj skali, poput pritiska, takvaluk raste

ili pada. Ovaj takvaluk ćemo prepoznati na način da

ćemo učeći određene ajete prije Ramazana ustanoviti da olahko prelazimo preko njih. Međutim, kad iste poslije Ramazana učimo osjetimo da ih mnogo dublje razumijevamo. Svako ko najednom shvati da mu Kur’anske pouke mnogo bolje liježu, znači da je Ramazanom sebi priskrbio pojačani takvaluk. Postoji više i drugih pokazatelja koji će nam pokazati i

odvagati da li nam se pojačala takva ili nije. Ako smo prije Ramazana mogli pet minuta da učimo Kur’an, a sada ustanovimo da možemo sedam do deset minuta,

to je pokazatelj da nam se povećala žeđ i želja za

Kur’anom. Znači, pojačala nam se takva, odnosno strah od Boga. Ako klanjamo namaz, pa nam je inače teško ustati na sabah, i sad najednom sa manje tegoba i lijenosti ustajemo na sabah - to je pouzdan rezultat dejstva takvaluka. U jednom se rivajetu kaže:

Odnos čovjeka mu’mina prema propisima vjere je kao odnos ribe i vode, što je riba više u vodi sve je srećnija i zadovoljnija.”

79 El-Bekare, 172.

80 El-Bekare, 194.

72 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

S druge strane osoba koja ima u sebi munafikluka, ne

daj Bože, ona se u tom slučaju u odnosu na vjerske propise osjeća kao ptica zatvorena u kafezu ili kao riba na suhom. Naravno, to ne treba da znači ako smo

odnekud došli premoreni, pa smo malo zakasnili s namazom, ili trenutno ne možemo da učimo Kur’an -

u tom slučaju ne treba sebi da kažemo: evo, ja postao

munafik. Kao što je bio slučaj pojedninih ashaba za vrijeme Božijeg Poslanika, kad su došli Poslaniku i

rekli: “Božiji Poslaniče, postali smo munafici!“, a on

im veli: “Ne! Vi niste postali munafici, nego se srce

nakada premori, dođe do raskoraka između vašeg

srca i vaših želja – te vaše srce ne može da vas prati.

U tom momentu potrebno je srcu dati odmora, jer

ako biste išli nasilu moglo bi to izazvati suprotan efekat.“ Ovu našu bogobojaznost i pobožnost možemo testirati na mnogim drugim stvarima, ne samo na odnosu prema Kur’anu. Dakle, ako smo poslije Ramazana tvrđi na jeziku kad je u pitanju ogovaranje, mnogo teže se upuštamo u laganje, mnogo teže se upuštamo u neke sumnjive poslove, ili smo dobrodušniji kad je u pitanju davanje sadake - sve su to elementi koji pokazuju da je naše srce preporođeno u Ramazanu i da nam je pojačana pobožnost, odnosno takvaluk. Kada, u doba Božijeg Poslanika, neki ashab tri dana ne bi dolazio u džamiju, Poslanik bi otišao kod njega da se raspita šta je to, je li bolestan, što ga nema u džamiji.

To znači da se uvećana pobožnost u Ramazanu ne odnosi samo na nas i na naše vjerske propise, nego se odnosi i na naš odnos prema drugim ljudima koji su

Dakle, čim je

naše džema’atlije, komšije itd

primijetio da ga tri dana nema u džema’atu, Poslanik se interesuje šta je s njim, da nije bolestan, da mu nije neko umro, da nije nekom previše dužan, pa ne

73 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

može doći u džema’at, sve su to pitanja koja treba da interesuju svakog od nas. U jednom rivajetu se ističe: “Ni jedan posao kod Boga nije vrijedniji i bolje cijenjen od toga da obradujemo i obveselimo brata muslimana.”

Poenta posta je da on nije samo glad i žeđ. Uzdržavanje od hrane i pića sastavni je dio posta, kao što je đaku sastavni dio nastave da redovno prati časove. I kao što učeniku prioritetan cilj nije sama nastava i škola, tako i sam post nema sam sebi svrhu, tj. glad i žeđ. Kao što škola služi đaku da postigne veći stupanj znanja i spoznaje, isto tako post predstavlja pripremu u kojoj postač priprema sebi uslove da stigne do višeg cilja, do bogobojaznosti. To znači da ako napravimo rekapitulaciju našeg duhovnog stanja, našeg imana, spoznaje vjere i jekina prije samog ramazana i poslije ramazana - moramo da uočimo bitan duhovni napredak na kraju ramazana. Ako, pak, ne postignemo ovo poboljšanje u duhovnoj sferi, ličićemo na đaka koji je redovno išao na nastavu, ali osim što nije dobio neopravdane časove, ništa drugo nije polučio od nastave.

Ovaj mjesec podijeljen je na trideset dana, dakle, na trideset djela koje trebamo da učinimo. Radnik, koji npr. radi u firmi kod nekog poslodavca, nakon svakog radnog dana je u prilici da ga poslodavac obračuna i da mu kaže: “Evo, toliko si radio danas i tolika ti je nagrada.” - tako i mi na svakom iftaru moramo sebe preračunati i vidjeti koliko smo uznapredovali u našem postu tog dana. I to će biti mjerilo naše nagrade. Ako u sebi ne uočimo napredak i ne vidimo da smo zaslužni određene nagrade, onda nismo dospjeli ni u jedno od dva slijedeća stanja:

74 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

- Ne shvaćamo smisao i svrsishodnost posta, dove, namaza i učenja Kur’ana - i time ličimo na neku nerazumnu osobu kojoj je rečeno: “Ne smiješ jesti toliko i toliko sati, sve ostalo nije bitno.” Također, ako ne znamo pravi smisao namaza, a neko nam rekne: “Klanjaj!”, i mi vidimo neki klanjači rade gimnastiku-i mi im se priključimo radeći gimnastiku, kao konačni rezultat nećemo imati ništa doli gimnastičku relaksaciju. Ako je naš duhovni stupanj takav, onda po Kur’anskoj kvalisifikaciji mi pripadamo skupini “gafilin”, a to su oni koji ne znaju, koji su nemarni i koji još drijemaju. Kur’an veli: „Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid.“ 81

Ako pak znamo čemu namaz i zašto post, ali u sebi na iftaru ne vidimo nikakav napredak, to je pokazatelj da imamo neku nutarnju bolest - bolest koja se tiče našeg ahlaka, našeg odnosa prema Bogu i zajednici. Jedan hadis glasi:“Ako musliman muslimana ogibeti, četrdeset dana mu se ne prima namaz.”

Mubarek mjesec Ramazan je mjesec našeg duhovnog preporoda, obnove - mjesec u kojem moramo sve svoje slabosti ahlaka, ophođenja prema drugom, laži, izdaje i munafikluka reformisati. Dakle, mubarek mjesec Ramazan treba da dovede do preporoda, prekretnice i do radikalnih promjena u nama. Sve one negativnosti koje su stanovale u nama prije Ramazana potrebno je da na koncu Ramazana, u manjoj ili većoj mjeri, iščeznu.

Dr. Jusuf El-Karadavi govoreći o postu kaže: “Ne možemo spoznati tajnu posta, a da ne spoznamo tajnu čovjeka: šta je čovjek i šta je njegova bit? Da li

75 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

je on samo to uspravno tijelo? Da li je on skupina

organa, ćelija mesa, krvi, kosti i živaca? Ako je čovjek samo to, on je, uistinu, sitan i bezvrijedan! Čovjek, uistinu, nije samo taj opipljivi lik.

Uzvišeni Allah je propisao post kako bi se čovjek oslobodio od prevlasti svojih nagona i da bi se oslobodio tamnice svoga tijela i time nadvladao želje svojih strasti i postao nešto slično melekima. Zbog toga nije čudo da se duša postača uzdiže i približava Uzvišenom Stvoritelju i da svojom dovom kuca na nebeska vrata pa joj se otvore i kad moli svoga Gospodara i On joj se odazove, i kaže: “Odazivam ti se Moj robe, odazivam!” O ovome Vjerovjesnik, s.a.v.a.s., kaže: “Trojici se neće odbiti dove: postaču sve dok ne iftari, pravednom vladaru i molbi onog kome je nepravda učinjena.” 82

U hadisi kudsiji prenosi se da je Uzvišeni rekao:

“Svako djelo pripada čovjeku osim posta, post je moj i ja ću posebno za njega nagraditi.”

To je zato što je post tajna između roba i njegovog Gospodara i što njegovo manifestiranje ne može

posvjedočiti niko, što nije slučaj sa drugim ibadetima i dobrim djelima. To je tajna koju poznaje samo Allah,dž.š, zbog koje se obavezao na posebnu nagradu. Neki islamski učenjaci kažu da je nagrada

za svaki drugi oblik pobožnosti Džennet, a za post je

nagrada susret sa Allahom i gledanje u Njega, subhanehu ve teala, kao i neposredni razgovor između roba i Gospodara, bez prevodioca i bilo kakvog posrednika. Zato se u nekim predajama navodi: “Kada nastupi Sudnji dan pojaviće se ljudi krilati poput ptica, pa će

82 Bilježe ga Et-Tirmizi; Ahmed; Ibn Madže…

76 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

letjeti iznad dženetskih perivoja. Jedan od dženetskih čuvara će ih upitati: Ko ste vi?

- Mi smo iz ummeta Muhammedovog, s.a.v.a.s.

- Čuvari će ponovo upitati: Jeste li polagali račun? Reći će:- Nismo! On će upitati i drugi put:

- A jeste li prešli Sirat ćupriju? Odgovorit će:- Nismo!

- Pa kako ste onda dospjeli na ove položaje? Oni će odgovoriti : - Robovali smo Allahu tajno na Dunjaluku, pa smo i na Ahiretu u Džennet dospjeli tajno.”

Vidimo da je osnovna uloga posta, razlog njegova propisivanja i rezultat njegov stalna svijest o Bogu. Razlika između dva čovjeka koja isto znaju jeste u činjenici koliko je neko od njih više vremena svjestan Istina svog znanja. Koliko smo vremena svjesni da nas Allah vidi iako mi Njega ne vidimo. Da Allah zna šta mi činimo, mislimo i kad On nama nije na umu.

77 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

HADISI O POSTU I MJESECU RAMAZANU

- Držite se posta, jer on suzbija strast u venama i obuzdava razuzdanost.

-

Za

svaku stvar postoji zekat, a zekat tijela je post.

-

Postite, bit ćete zdravi!

-

Postač je u robovanju Allahu i kada spava u svojoj postelji, sve dok ne ogovori vjernika.

-

Nema postača koji se zadesi na mjestu gdje ljudi

objeduju, a da njegovi organi ne čine tesbih, i da

ga

meleci ne blagosiljaju, a njihovo je blagosiljanje

traženje oprosta.

-

Post je štit od Vatre.

-

Ko

posti jedan dan dobrovoljno, kada bi mu bilo

dato zlata koliko je Zemlja, to ne bi bilo ravno

nagradi koju će dobiti na Sudnjem danu.

-

Ko

posti jedan dan dobrovoljno radi Božije

nagrade, za njega je oprost osiguran.

-

Ko

svakog mjeseca posti po tri dana dobrovoljnog

posta, on je kao čovjek koji je postio cio život, jer Uzvišeni Gospodar je rekao: “Ko dođe sa dobrim djelom, za njega ima deseterostruka nagrada.“

-

Poslanik, s.a.v.a.s.,: “Allah Uzvišeni kaže: “Čiji tjelesni udovi ne poste od Mojih zabrana, ne treba

Mi

njegovo uzdržavanje od hrane i pića zbog

 

Mene.“

-

Post zimi je lahka zarada. 83

-

Allah će sedamdeset godina udaljiti Vatru od osobe koja posti jedan dan na Allahovom putu! 84

83 Iz knjige Mjera mudrosti, poglavlje o postu. 84 Bilježe Buhari i Muslim.

78 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

- Allah Uzvišeni je rekao: Svako čovjekovo djelo pripada njemu, izuzev posta! On pripada Meni i Ja posebno za njega nagrađujem! 85

- Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, zadah iz usta postača kod Allaha je bolji od mirisa miska. 86

- Postač ima dvije radosti: prilikom iftara i prilikom susreta sa svojim Gospodarem! 87

- Svaki čovjekov posao se višestruko nagrađuje. Dobro djelo nagrađuje se od deset do sedam stotina puta, osim posta, jer je Allah Uzvišeni rekao: “On je Moj i ja za njega nagrađujem. On ostavlja svoje strasti i hranu radi Mene!” 88

- U Džennetu imaju vrata koja se zovu Rejjan. Na njih, izuzev postača, niko drugi neće ući! Upitaće se: Gdje su postači?l Oni će ustati i niko drugi na njih, osim njih, neće ući! Kada oni na njih uđu, vrata će se zatvoriti i na njih niko više neće ući. 89

- Talha b. Ubejdullah, r.a, prenosi da je Allahovom Poslaniku, s.a.v.a.s., došao jedan beduin i, između ostalog, ga upitao: “Obavijesti me o onome što mi je Allah učinio obaveznim od posta?! On je odgovorio: “Mjesec Ramazan, osim ako ti još nešto hoćeš dobrovoljno!” 90

- Smutnja za čovjeka može biti u njegovoj porodici, imovini i u susjedu, a otklanja je obavljanje namaza, post i dijeljenje zekata! 91

85 Bilježe Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Nesai.

86 Bilježe Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Nesai.

87 Bilježe Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Nesai.

88 Bilježi Muslim. Slična verzija postoji i kod Buharije.

89 Bilježe Buhari, Muslim, Tirmizi i Nesai.

90 Bilježi Buhari. 91 Bilježi Buhari.

79 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

- U postu je suzbijanje strasti moga ummeta! 92

- Ko ima mogućnost za brak, neka se ženi, jer to bolje djeluje na obaranje pogleda i najsigurnije zaštićuje polni organ, a onaj koji to nije u mogućnosti, neka posti, jer je post jedna vrsta zaštite! 93

- Ko se ne prođe lažnog govora i postupka po njemu, Allahu nije potrebno da on ostavlja svoje jelo i piće! 94

- Pet dnevnih namaza, džuma do džume i Ramazan do Ramazana, iskupljuju grijehe, ako se između njih ne načine veliki grijesi! 95

- Abdullah b. Abbas, r.a, je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.a.s., bio je najdarežljiviji među ljudima, a najdarežljiviji je bio u Ramazanu, kada se Džibril sastajao s njim. Džibril se sastajao s njim svaku noć tokom Ramazana kada je zajedno s njim učio Kur'an. Allahov Poslanik, s.a.v.a.s, kada bi se s njim sastao, bio je darežljiviji od vjetra koji donosi plodonosnu kišu!” 96

- Ustajte na sehur, jer je u njemu, doista, berićet! 97

- Razlika između našeg posta i posta židova i kršćana je u ustajanju na sehur! 98

- Od Selmana b. Amira Ed-Dabbija, r.a, prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.a., rekao: “Kada se neko od

92 Bilježe Ahmed.

93 Bilježi Buhari.

94 Bilježe Buhari, Tirmizi i Ebu Davud.

95 Bilježi Muslim.

96 Bilježe Buhari i Muslim.

97 Bilježe Buhari, Muslim, Tirmizi i Nesai.

98 Bilježe Muslim, Tirmizi, Ebu Davud i Nesai.

80 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

vas iftari, neka se iftari hurmama, a ako ih nema, neka se onda iftari vodom, jer je ona čista!” 99

- Enes b. Malik, r.a. kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., bi se iftario sirovim hurmama prije nego bi klanjao. Ako ne bi našao sirove hurme, iftario bi se suhim. Ako ne bi našao ni suhe hurme, iftario bi se gutljajem vode!” 100

- Kada od vas neko zaboravi pa nešto pojede, ili se napije, neka dovrši svoj post, jer ga je Allah nahranio i napojio! 101

- Ko pripremi iftar postaču, imaće nagradu kao i on, a da se postaču njegovi sevapi uopće ne umanjuju! 102

- Enes b. Malik prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.a., došao kod Sa'da b. Ubade, r.a., koji mu je iznio hljeba i maslinovog ulja, koje je Vjerovjesnik, s.a.v.a., jeo i nakon toga, proučio dovu: “Neka se kod vas iftare postači, neka vašu hranu jedu pobožni i neka za vas istigfar čine meleki!“ 103

- Ko provede Lejletu-l-Kadr u ibadetu, vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni prethodni grijesi! 104

- Tražite Lejletu-l-Kadr u neparnim noćima posljednjih deset dana Ramazana! 105

- Aiša, r.a, kaže: Pitala sam Poslanika, s.a.v.a.s.,:

Allahov Poslaniče, šta misliš, kada bih znala u kojoj noći se nalazi Lejletu-l-Kadr, šta bih u njoj

99 Bilježe Ebu Davud i Tirmizi.

100 Bilježe Ebu Davud i Tirmizi.

101 Biježe Buhari, Muslim, Tirmizi i Ebu Davud.

102 Bilježi Tirmizi.

103 Bilježi Ebu Davud.

104 Bilježe Buhari i Muslim.

105 Bilježe Buhari i Muslim.

81 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

učila?!“ On je odgovorio: “Uči: Allahumme inneke afuvvun,tuhibbul-afve, fa'fu anni! (Allahu, Ti si Onaj koji oprašta, Ti voliš praštanje, pa oprosti meni!)“ 106

- Kada bi nastupila zadnja trećina Ramazana, Allahov Poslanik, s.a.v.a.s, provodio bi noći u ibadetu, probudio bi svoju porodicu i trudio se da ibadet bude što bolji! 107

- Ponižen je onaj koji dočeka Ramazan, a zatim on prođe, a njemu nebude oprošteno!“ 108 -Pravi post nije ustezanje od jela i pića, nego ustezanje od bespotrebnog bestidnog govora.“ 109 -Nastradao je čovjek u čijem prisustvu budem spomenut, pa ne donese salavat na mene! Nastradao je čovjek koji doživi Ramazan, a zatim on prođe, a njemu ne buud oprošteni grijesi.“ 110

Allahov Poslanik je upitao ashabe:

-„Hoćete li da vas obavijestim šta je na većoj deredži i od namaza i od posta?“ Odgovorili su:

-„Naravno, Allahov Poslaniče!“ -„To je izglađivanje međuljudskih odnosa, dok je remećenje ljudskih odnosa svojstvo koje brije (uništava) vjeru.!“ 111

106 Bilježi Tirmizi.

107 Bilježe Buhari i Muslim.

108 Bilježi Et-Turmizi

109 El-Bjeheki u svom Sunenu.

110 Dio hadisa kojeg bilježe Et-Tirmizi i Ahmed.

111 Ebu Davud

82 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

Rekao je hazreti Ali: „Ustao sam i pitao: „O Allahov Poslaniče! Koje je najbolje djelo u ovom mjesecu (Ramazanu)?“ Pa je rekao:

„O oče Hasanov! Najbolje djelo u ovom mjesecu je suzdržavanje od Allahovih strogih zabrana.““

83 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

SADAKA (MILOSRĐE)

Vidimo da temeljni smisao ljudskog života na ovom prolaznom svijetu jeste vjerovati i činiti dobro:

“Blagoslovljen je onaj u čijoj je ruci vlast i svemoguć je On, koji je stvorio smrt i život da vas iskuša ko je öd vas bolji u činjenju dobra.112 Jedan od najznačajnijih vidova dobročinstva, solidarnosti i milosrđa u islamskom odnosu prema svijetu i životu sastoji se u davanju sadake. Sadakom se iskazuje zahvalnost Stvoritelju na blagodatima kojima nas daruje, iskazuje milost, ljubav i suosjećanje s onima koji su u nevolji. Ali sadakom se istovremeno moli Boga, dž.š., da nas, našu porodicu, zdravlje i imetak sačuva od iskušenja i belaja. Kroz davanje sadake potvrđujemo se u svom ljudskom i islamskom humanizmu, dostojanstvu i identitetu. Uzvišeni Allah dž.š., kaže: “Nećete ostvariti dobro- činstvo sve dok ne budete davali od onoga što vam je najdraže“! 113 Dakle, ključna riječ sadaqa. Dolazi od glagola sadaqa što znači potvrditi. Sadaka je dakle potvrda našeg islama, imana i posebno ihsana. Sadaka je pored toga jedna, kako individualna, tako i društveno, džema'atska odgojna norma. Prava sadaka je ona koja se učini za Allahovu ljubav i ne poprati pogovorom ili traženjem protuusluge. Nije i ne mora biti samo materijalne prirode, može to biti lijepa riječ, savjet, utjeha, podsticaj na činjenja dobra, saučešće u bolu, zajednička podjela radosti i sl.

112 El-Mulk, 1-2.

113 Ali Imran, 92.

84 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

U šabanskoj hutbi poslanik kaže: I dijelite siroma- sima svojim i bijednicima! I poštujte starije svoje i smilujte se mladima svojim i održavajte rodbinske veze!

Udjeljivanje milostinje tokom čitave godine je veoma pohvaljeno, ali u mjesecu Ramazanu ima posebno značenje. Jedan od vidova udjeljivanja je uklanjanje mržnje i netrpeljivosti među ljudima. Klasna razlika u društvu ne mora uvijek biti u korist bogatih, jer u životu dođe i vrijeme kad privredna kriza uništi i bogati dio društva. Može se desiti situacija, a životno je potvrđena, da bogatašu koji izgubi dio svoga bogatstva to teže pada nego kada si- romah izgubi sve što ima. Kakvo je zadovoljstvo bogatog koji uživa u svome bogatstvu kada pokraj njega žive siromasi? Kakvo zadovoljstvo ima bogati za svojom trpezom, kada neko u njegovoj blizini toga dana nema možda ni suhog hljeba da pojede? Čemu onda služi to njegovo bogatstvo ako je samo za njega?

U mjesecu Ramazanu kod ljudi je izražena veća želja da pomognu drugima nego što je to u ostalim mjesecima tokom godine i iz tih razloga se naglašava važnost davanja milostinje u Ramazanu. Kod davanja milostinja - prije nego što dođe u ruku onoga koji je prima - stigne kod Allaha, dž.š., kako se kaže u hadisu. Upravo zato je kod davanja milostinje pohvaljeno da ruka onoga koji daje milostinju bude donja, jer Gospodar je Onaj Koji je prvi uzima i zato nije primjereno da čovjek stavlja svoju ruku iznad Njegove.

85 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

Milostinja ima višestruku važnost. Naprimjer, velik je broj bolesti od kojih milostinja čuva, jer onoga ko je bolestan bolje čuva milostinja nego lijekovi. Čovjeka koji daje milostinju mimoilazi velik broj nesreća. Nesreće koje nas zadese su djela koja mi činimo, a koja kod Allaha, dž.š., izazivaju srdžbu i upravo milostinja može tu srdžbu umiriti. Potvrđena je istina da je milostinja potrebnija onome koji je daje, jer nigdje nije rečeno: “Idi uzmi milostinju“, već je rečeno da treba da je dajemo. Milostinja nije uvijek samo davanje novca. Naprimjer, ako neki čovjek ne vidi dobro ili je slijep, njemu je potrebno da ga neko prevede preko ulice, znači nešto mu treba. Onaj čovjek koji ga prevede preko ulice dao je milostinju. Ibn Hibban bilježi predanje od Ebu Zerra, r.a., u kojem stoji da je Poslanik, s.a.v.a.s., rekao: “Svakom čovjeku određeno je da svakog dana u kojem Sunce izađe podijeli sadaku.“ Ashabi rekoše: “Allahov Poslaniče, odakle nama da udjeljujemo sadaku!?“ Poslanik odgovori: “Zaista je puno džennetskih vrata; tesbih, tekbir, tahmid, naređivanje dobra i odvraćanje od zla, uklanjanje prepreka s puta, urazumiti gluha, uputiti slijepa, ispuniti potrebu potrebitom, žurno utješiti ucviljenog i žalosnog i čvrsto stati uz potlačenog. Sve je to sadaka od tebe za tebe.“ 114

Imam Tirmizi bilježi predanje od Ebu Zerra, r.a., u kojem stoji da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Tvoj osmijeh u lice tvom bratu tebi je sadaka, narediti dobro i odvratiti od zla je tebi sadaka, ukazati na put

114 Ibn Hibban, 3377.

86 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

čovjeku koji je zalutao na nekom mjestu tebi je sadaka, uklanjanje kamena, trnja i kosti s puta tebi je sadaka, zahvatiti vodu svojom kofom i napuniti kofu tvoga brata tebi je sadaka.“ 115

U Ahmedovom Musnedu prenosi se od Ebu Džurejja el-Džuhenija, r.a., da je rekao: “Upitao sam Vjero- vjesnika, a.s., o dobrim djelima pa mi je rekao: “Ne potcjenjuj ništa od dobrih djela pa makar nekome dodao konopac ili remen za sandale, makar svojom kofom napunio kofu onome ko je potreban te vode, makar uklonio neku smetnju s puta ljudi, pa makar da svoga brata susretneš ozarenog lica i da ga poselamiš, i makar da razgovoriš onog ko se osjeća usamljenim na Zemlji.“ Od Ebu Zerra, r.a., prenosi se da su mu neki Poslanikovi, a.s., drugovi rekli: “Allahov Poslaniče, odoše bogataši s nagradama: klanjaju kao što mi klanjamo, poste kao što mi postimo i daju milostinju od viška svog imetka.“ Allahov Poslanik s.a.v.a., reče: “Zar i vama Allah nije dao nešto s čime ćete sadaku udjeljivati!? Zaista je svaki tesbih sadaka, svaki tekbir i svaki tahmid su sadaka, svaki tehlil je sadaka; naređivanje dobra i odvraćanje od zla je sadaka; a i bračni odnos sa svojom ženom je sadaka.“ Ashabi upitaše: “Allahov Poslaniče, zar i u zadovo- ljenju svojih strasti ima nagrade!?“ “Šta mislite, kada bi neko od vas svoju strast upotrijebio u zabranjeno, zar za to ne bi zaslužio

115 Tirmizi, 1956.

87 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

grijeh? Isto tako, ako je upotrijebi u dozvoljeno, imat će za to nagradu“, odgovori Poslanik, s.a.v.a.s.116

Milostinja ne podrazumijeva, dakle, samo davanje novca, već ona također znači i odnos prema drugim ljudima: lijep govor, pomoć, savjet - sve se to smatra milostinjom. Milostinja je širok pojam koji obuhvata mnoge stvari. Svi mi imamo u porodici ljude koji su ili stariji od nas, ili su bolesni, ili žive sami. Oni imaju potrebu da ih neko makar nazove telefonom i s njima porazgovara. I to je milostinja, i to još veća kada se na taj način održavaju rodbinske veze.

Jedanput je hazreti Isa sa svojim učenicima prolazio nekim sokakom pored kuće iz koje je dopirala muzika i graja velikog veselja. Pitao je šta se to tamo događa i rekli su mu da je u toj kući svadba. Hazreti Isa reče da će se sutra iz ove kuće čuti plač i jauk. Sutradan su prolazili pokraj te iste kuće, ali se nije čuo plač koji je najavio hazreti Isa. Ljudi su ostali začuđeni kako to da se riječi hazreti Isaa, koji je uvijek govorio istinu, u ovom slučaju nisu potvrdile. Otišli su i rekli hazreti Isau da se iz one kuće ne čuje nikakav plač. Hazreti Isa odmah zajedno sa njima ode do kuće da vide šta je bilo. Kad su došli u tu kuću, pomakli su prostirku ispod koje je bila sklupčana zmija. Hazreti Isa upita domaćina: “Šta si ti sinoć uradio poslije svadbe?“ A domaćin mu odgovori: “Svu hranu koja je ostala podijelio sam sirotinji.“ Hazreti Isa reče: “Bilo je određeno da ova zmija sinoć ujede mladoženju i da se jutros čuje plač iz ove kuće, ali milostinja koju si dao je to spriječila.“

116 Muslim, 1006.

88 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

U vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.a.s., bio je neki

Jevrej koji je ljudima kopao kanale i obavljao druge slične poslove za naknadu. Imao je grubu narav,

mnogo je psovao i loše je govorio o Allahovom

Poslanik svojim ashabima nije

dozvoljavao da mu uzvraćaju na njegove grube i pogrdne riječi, već da šute. Jednom prilikom ovaj

Jevrej je otišao u pustinju da nakupi suharaka. Sve to

je natovario na leđa i vraćao se u grad. Vidjevši ga,

Poslanik, s.a.v.a.s., reče: “Ovaj čovjek u svom teretu na leđima nosi zmiju.“ Kad se Jevrej vratio u grad

ashabi nađu zmiju i upitaju ga: “Šta si uradio, osim

što si nakupio ove suharke?“ On im odgovori: “Imao

sam dva komada hljeba sa sobom. Jedan sam dao siromahu, a drugi ostavio za sebe.“ Ovo je primjer koji pokazuje kako milostinja ne spašava samo vjernike muslimane. Tako je velika

njena snaga. Jer Allah, dž.š., dao je milostinji takvu djelotvornost da se njome mogu okoristiti i muslimani i oni drugi, isto kao što je Allah, dž.š., dao da voda koristi svima. Voda otklanja žeđ i vjerniku i nevjerniku.

Poslaniku, s.a.v.a

Mi

koji dajemo milostinju imamo veću potrebu za

tim

činom nego siromah koji je uzima. Pitanje naše

potrebe za udjeljivanjem milostinje, sa svim objaš- njenjima koja su prethodila, veoma je ozbiljno pitanje kojem ne smijemo olahko prilaziti, jer koristi od udjeljivanja milostinje se ne odnose samo na Ovaj svijet, već ostavljaju dubokog traga i na naš vječni

život, kroz Berzah i Sudnji dan. Sa najvećim koristima od milostinje čovjek se susreće u trenucima svoje smrti. Jedna od najvećih teškoća sa kojima se

89 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

čovjek suočava u trenucima smrtne agonije jeste pretjerana vezanost za Ovaj svijet i materijalno. Milostinja zapravo predstavlja odvajanje od imetka, nevezivanje srca za imetak. Prema tome, milostinja je neka vrsta vježbe kako bi čovjek bio pripremljen da sve napusti kada dođe vrijeme smrti. Onaj ko cijelog života udjeljuje milostinju razvija u sebi osjećanje spremnosti da sve napusti, te na određeni način vježba. Jasno je da će njemu biti lahko u trenucima smrti. U posljednjim trenucima čovjekova ovosvjetskog života šejtan koristi posljednju priliku da čovjeka zavede i da ga liši njegovog vječnog blaženstva, sreće i spasa. Zato on nastupa sa svom svojom snagom i koristi sve svoje mogućnosti. Naravno, jedno od glavnih sredstava koja koristi u tom času jeste čovjekova ljubav prema njegovom imetku. Šejtan tada otvoreno kaže: Ako želiš svoj imetak, ti meni predaj svoju vjeru, a ja ću tebi sačuvati tvoj imetak. I to je ona nesreća kada se čovjek nakon čitavog života provedenog na namazu, u trenucima smrti, umjesto da izgovara šehadet -prisjeća svoga imetka. Imajmo na umu također činjenicu da nije obavezujuće da mi uvijek budemo u prilici da udjeljujemo milostinju siromasima, nego da se uloge mogu i promijeniti te da i mi možemo zapasti u nepriliku da budemo potrebiti za milostinjom. Zato nemojmo da se uznosimo i da nas prevari naše trenutno dobro stanje, jer kaže jedna poslovica:

Imetak ovisi o jednoj noći, a zdravlje o jednoj vrućici. Drugim riječima, uđeš u noć sa imetkom, a osvaneš bez njega, dok zdravlje i s jednom vrućicom može da iščezne.

90 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

Mi

smo u stalnoj opasnosti i u mnogo većoj potrebi

za

zdravljem. U tom pogledu mi smo istinski

siromasi, samo što toga nismo svjesni. Niko nam nije

zajamčio na ovom svijetu da će ovo što imamo od imetka i zdravlja trajati neprekidno. Ako postanemo

siromasi, šta bismo mogli očekivati od onih imućnih? Ako se razbolimo, kakvo očekivanje možemo imati

od zdravih ljudi? Upravo takva očekivanja imaju

siromasi od nas. Ako mi danas njih ne pomognemo, te siromahe koji polažu neku nadu u nas, kako bismo išta mogli očekivati sutra? Ako danas nešto ne

učinimo, pa čemu se nadati sutra?! Od Poslanika a.s., se prenosi: “Udjeljujte mnogo sadaku da bi vam se uvećala opskrba.”

Prisjetimo se na kraju značenja ajeta sure El-Beled:

„A šta ti misliš: kako se može na blagodatima zahvalan biti? Roba ropstva osloboditi, ili, kad glad hara, nahraniti siroče bliska roda, ili ubogoga nevoljnika, a uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i kojima jedni drugima milosrđe preporučuju; oni će biti - sretnici!« 117

91 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

BLAGOST I SAMILOST

"Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbe- nici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom." 118

onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost

preporučuju i koji jedni drugima milosrđe prepo- ručuju; oni će biti - sretnici!" 119

I natječite se za oprostom svoga Gospodara i za džennetom, prostranstvo čije je koliko nebesa i Zemlja! On je pripravljen bogobojaznima, onima koji dijele lahko im ili teško bilo,koji gnjev savlađuju i koji svijetu praštaju. A Allah zbilja voli dobročini- telje, i onima koji, kad grijeh kakav urade, ili sebi nanesu nepravdu, Allaha se sjete i oprost za grijehe svoje mole. A ko će drugi grijehe oprostiti ako ne Allah?! A takvi u zlo svjesno ne srljaju! Njima pripada nagrada - oprost od njihova Gospodara i džennetske bašče kroz koje teku rijeke. U baščama vječno ostat će! O, divne li nagrade onima koji tako čine!” 120

od

Prenosi se da je Božiji Poslanik, s.a.v.a.s., rekao:

“Milostivi, Uzvišeni i Hvaljeni, milostiv je spram samilosnih ljudi. Budite samilosni spram onih na Zemlji da bi sa vama bili samilosni oni na Nebu." 121

118 El-Feth, 29

119 El-Beled, 17-18

120 Ali Imran, 133-136 (Prijevod: E. Karić)

121 Mjera mudrosti, 2521.

92 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

Ibn 'Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.a.s., rekao Ešedždžu Abdul-Kajsu: “Zaista, kod tebe imaju dvije osobine koje Allah voli: dobročin- stvo i blagost.“ 122

Prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.a.s., rekao:

Zaista je Allah blag i On voli blagost (ljubaznost), i daje za blagost ono što ne daje za grubost niti za bilo šta drugo.“ 123 Koliko je blagost pohvalna svjedoče i Poslanikove riječi u kojima kaže: “Blag čovjek samo što nije vjerovjesnik.“ 124 Blagost je potpunost razuma 125 , koja vjernikovim poslovima daje red, a čovjeku samom ljepotu. Hazreti Ali govoreći o blagosti kaže da se uvećanjem razuma uvećava blagost 126 i da je se treba držati jer je ona plod znanja te brat blizanac ustrajnosti, a kao plod donosi ugled, pobjedu i spašenost od posljedica srdžbe.

Poslanik, s.a.v.a, u šabanskoj hutbi kaže: “Budite blagi i suosjećajni prema siročadi drugih, da bi se prema vašoj siročadi odnosili sa blagošću!“ Dijete koje ostane bez oca nije doživjelo samo jednu nesreću, već mnogo njih. Iz tog razloga oni imaju puno ranjivije srce, brzo zaplaču, a s obzirom na činjenicu da je Allah, dž.š., uvijek blizu onih kojima je srce slomljeno, njihova će dova uvijek biti brže

122 Muslim.

123 Muslim.

124 El-Bihar, 43/70/61.

125 Gureru-l-hikem, 1055.

126 Isto, 4274.

93 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

primljena. Takvo slomljeno srce može uništiti čitav život čovjeka koji ga je povrijedio.

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Kada Allah zaželi porodici dobro, On im otvori vrata blagosti.” 127

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Ova vjera je čvrsta, zato je izmiješajte sa blagošću i ne omražavajte ibadet Allahu robovima Njegovim pa da budu poput jahača koji je morao prekinuti put zbog iscrpljenosti konja – niti je prešao puta, niti mu je preostala jahalica.” 128 Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Zaista je u blagosti uvećanje i blagoslov. Onaj ko je uskraćen za blagost, uskraćen je i od dobra.” 129 - Kada vam srce obuzme samilost činite dovu, jer srce nije samilosno, a da nije i iskreno i čisto.

Islam propisuje samilost prema životinjama. Jednom prilikom neki čovjek išao je putem te je ožednio. Pronašao je bunar, pa se u njeg spustio i napio, a zatim je izašao. Kad tamo pas dahće od žeđi i jede vlažno tle od žeđi. Na to je čovjek rekao: “Ovaj pas je ožednio kao što sam ja bio ožednio.“ Potom se spustio u bunar i napunio svoju cipelu vodom, prihvatio je ustima, popeo se i napojio psa. Allah mu je (zbog toga) zahvalio i oprostio mu (prijašnje grijehe). Upitali su: “Zar mi imamo nagradu i za hizmet stoke?“ Odgovorio je: “Za svaku “vlažnu jetru” (živo biće) ima nagrada.” Prenosi se hadis u kojem se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Kažnjena je žena zbog

127 Šarh Nehdžu-l-belage od Ibn Ebu el-Hadida, 6/339

128 Mjera mudrosti, poglavlje o samilosti, 2646.

129 Vidi prethodno, 2648.

94 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

mačke koju je zatvorila sve dok nije umrla od gladi, te je zbog nje ušla u Džehennem. Rekao je: “Pa su rekli: “Allah najbolje zna: ti je nisi ni nahranila ni napojila kad si je zatvorila, a nisi je ni pustila pa da jede insekte i gmizavce (koji su izlazili) iz zemlje.“

Jednom prilikom je Poslanik, s.a.v.a., legao te je došla ptica crvendać lepršajući po njegovoj glavi, kao da traži utočište kod njega, žaleći se na nasilje jednog čovjeka koji je uzeo njeno jaje. Rekao je: “Kako li je žalosna zbog svoga jajeta?! Potom je čovjek rekao:

“Allahov Poslaniče, ja sam uzeo njeno jaje.” Vjerovjesnik, s.a.v.a.s., rekao je: “Vrati joj ga iz milosti prema njoj.” 130

Božiji Poslanik, s.a.v.a.s.,: "Dozivat će dozivatelj u Vatri: ‘"O Premilostivi! O Dobročinitelju! Spasi me Vatre!’

- Allah će zapovijediti meleku i on će ga izbaviti iz Vatre. Stat će pred Allaha, dž.š., i On će reći:

- ‘Da li si se smilovao vrabcu?’ 131

130 Buharija u El-Edebul mufred, 1/472.

131 Mjera mudrosti, 2522.

95 | S v i j e t l i

p u t e v i

BERIĆET

i s l a m a

Od blagodati kojima je mjesec Ramazan ispunjen od svog prvog pa do posljednjeg dana, jedna je posebno važna. Važna je iz razloga što naš život s njom ili bez nje nije isti. Ta blagodat zove se bereket ili berićet. Često u našem svakodnevnom govoru kažemo ili čujemo ovu riječ, ali je ipak nismo u stanju adekvatno prevesti na naš jezik. Posebno ju je teško prevesti kao jednu riječ, mada je i sama takva: jedna riječ. Neki je prevode kao blagoslov, ali to nije najsretnije riješenje, jer i blagoslov zahtjeva dodatna objašnjenja i tumačenja. Posebno u praksi se potvrđuje da blagoslov ne može adekvatno zamijeniti udomaćeni berićet. U rječniku arapskog jezika piše ovako: blagoslov, blagodat, berićet, nebeski dar, blagostanje, sreća. To je sve bereket. A mogli bi je definisat i kao: “Obilje u skromnom.“ To znači da čovjek osjeća sreću, zadovoljstvo i užitak u onome što ima bez pretjerane pohlepe. Neko ima kule i gradove i ne osjeća nikakav užitak u tome dok neki čovjek i žena imaju jednu sobu i u njoj žive, osjećaju se lijepo i uživaju u tome. Za njih kažemo: Allah im je dao bereket u životu. Kažemo da čovjek ima bereketa u vremenu kada uradi mnoštvo stvari u kratkom periodu

Već smo u uvodu kazali da život, ili neki njegov dio, nije isti sa ili bez berićeta. Takvo stanje može se opisati na pravi način samo na bazi doživljavanja, jer, imati jednu stvar u kojoj se berićet nalazi, pa ne nalazi, zapravo su dva različita iskustva. Objasnimo to jednostavnim primjerom (novcem), kojeg smo svi doživjeli barem jedanput u životu: nekada imamo malo novca, ali bez obzira na to on nam potraje dugo

96 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

i biva iskorišten uspješno, a u duši osjećamo

zadovoljstvo. To je primjer prisustva berićeta u novcu. Nekada pak, imamo znatno veću količinu novca od one iz prvog primjera, ali ga potrošimo “nit'

znamo kako, nit' na šta“ pa onda u duši osjećamo tjeskobu. To je slučaj kada u novcu nema berićeta.

Dakle, kada se berićet pojavi u nekoj stvari, makar ona bila i količinski mala, on će je obogatiti dugotrajnošću i efikasnošću s jedne, a zadovoljstvom

u prsima njenog vlasnika s druge strane. Nasuprot

tome, gubitak berićeta u nekoj stvari makar ona bila i

količinski velika, prouzrokovat će suprotna dejstva od onog koje prouzrokuje berićet. Da ne stvaramo zabunu, berićet se može pojaviti u količinski malim

ali i velikim stvarima, a isto tako može odsustvovati

iz takvih stvari. Berićet se, naravno, ne pojavljuje

samo u novcu.

U osnovi, berićet se može pojaviti u svim stvarima

koje su halal, i koje su u suglasju sa zdravom prirodom, a dijapazon tih stvari je znatno širok, npr:

pokretna i nepokretna imovina, zatim zdravlje, znanje, hrana, piće, brak, život općenito, ali i vrijeme. Primjere berićeta možemo naći u životu Poslanika a.s. i njegovih ashaba, ali i u svakom drugom vremenu. Sa ushićenjem slušamo predaje koje govore o tome kako je Poslanik a.s. iz jedne posude s mlijekom koje je količinski bilo dovoljno jednom čovjeku nahranio njih nekoliko ili kada je u jednom ratnom pohodu pozvao svoje saborce da ispred njega saberu hranu koju su imali. Kada su sabrali, vidjeli su da hrane ima malo, za potrebe nekoliko ljudi, a njih je bilo znatno više. Ali kada je Poslanik, a.s., proučio dovu nad njom, svi su se nahranili do sitosti, a hrane je ostalo. Berićet jeste dar od Boga, koji se daruje na osnovu uzročno-posljedičnih veza. Stoga je važno znati šta to

97 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

uzrokuje pojavu ili nestanak berićeta u našim dobrima. Tih uzroka ima mnogo, ali ću navesti najvažnije: Halal rad i zarada - na direktan način pozivaju berićet u kuću onog ko tako postupa. Gdje nema halal mala, nema ni berićet hala. Rano ustajanje - pod čim se podrazumijeva ustajanje prije izlaska sunca. I hadisi Poslanika s.a.v.a., ukazuju na ovaj uzrok berićeta, a jedan od njih koji se veže posebno za ramazansko vrijeme je i poznati hadis “Ustajte na sehur, jer je u sehuru berićet.“ Ovaj način sticanja berićeta naši stariji su redovno prakticirali, posebno na selu. Suprotnost nabrojanim stvarima biva uzrokom nestanka berićeta, dakle:

kasno ustajanje, haram rad i zarada, nečinjenje dove, nezahvalnost itd. mogu spriječti dolazak berićeta u naša dobra, a samim tim prouzrokovati nam i određene probleme. Jadikovanje zbog nedostatka osnovnih životnih potreba kod običnog svijeta, kao nemogućnost dostizanja svega što je potrebno većim klasama je svakodnevna priča ljudi. Nerijetko konstatujemo: Pa ja sam imao veoma male prihode prije nekoliko godina, sada imam tri puta više, ali sam onda bio dosta bogatiji. Nekada sam sa svojom platom mogao kupiti sve što mi je bilo neophodno, a

sada bez kredita ne mogu živjeti, a i tako teško živim. Na pitanje: Gdje si ti prijatelju, ne viđam te odavno? Prijatelj odgovara: Ne znam ni ja gdje sam, nema me nigdje i nemam vremena ni za sebe. Stalno radim,

I zaista vrlo često čujemo kako se neko žali

radim

da vrijeme brzo prolazi, da nema berićeta u vremenu, te da stalno kasni. Da li smo razmišljali o fenomenu “kratkoće vremena“? Satovi nikada nisu preciznije mjerili vrijeme, a uz to više i nisu luksuz koji sebi mogu priuštiti samo bogataši! Svaki dan se sastoji od 24 sata! Pa, zašto je “vrijeme kratko“?!

98 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

Dajući odgovor na postavljeno pitanje moglo bi se puno govoriti, analizirati okolnosti u kojima živimo, elaborirati razne probleme, ali, sigurno, činimo grešku ako nam je cilj da krivicu prebacimo na vrijeme. Vrijeme je uvijek isto, samo mi različito žurimo. Stvoreni smo od žurbe, kako nas Allah, dž.š., obavještava, i prestat ćemo kasniti onda kada prihvatimo tu činjenicu i svoj život uredimo na odgovarajući način. Žurba je razlog da hitamo za rješenjem kada nas zadesi neki problem, ne razmišljajući dovoljno o samom problemu, njegovoj prirodi, te umjesto rješenja napravimo još veći problem.

Čovjek je stvoren od žurbe!“ 132

Jedne prilike je hazreti Ali, čuo nekog čovjeka koji, nakon završenog namaza, na brzinu reče:

“Allahu moj, oprosta od Tebe tražim, i kajem Ti se!“ – na šta mu hazreti Alija reče: “O ti! Izgovaranje istigfara i tevbe na brzinu – je lažno pokajanje i kajanje, tako da tvoje “pokajanje“ zahtijeva još jedno pokajanje!“

Pogledajmo inače današnje stanje čovjeka. Izmislio je veliki broj sredstava koja su tu da mu uštede vrijeme. Avioni, automobili, računari-kompjuteri, ovo-ono. Sve je imalo i ima ulogu da čovjek uštedi na vremenu. Umjesto dan hoda pješke ili konjem nekad do Sarajeva iz našeg Konjica mi sad stižemo za manje od sahat vremena. Prije nam je trebalo čitav dan da sjekirom posječemo stablo i isječemo ga na ćutuke, a sad to uradimo za sahat vremena motorkom i još hiljadu primjera. No, stari svjedoče a i mi se donekle sjećamo, manje ili više, da su oni imali vremena a mi smo danas u stalnoj žurbi.

99 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

Šest zbirki sahih hadisa, na čelu s Buharijom i Muslimom, složne su u spomenu hadisa kojeg prenosi Enes, r.a., koji govori: “Za Poslanika, s.a.v.s., je prilikom njegove ženidbe sa Zejnebom moja majka Ummi Sulejm zamijesila hurme, maslo i sir i napravila jelo, stavila ga u glinenu posudu i rekla:

’Enese! Odnesi ovo Poslaniku, s.a.v.s., i reci: poslala ti je ovo moja majka, ona te selami i rekla je: ovo ti je od nas, skromno je, Allahov Poslaniče.’ Otišao sam i rekao mu, a on reče: ’Spusti to’, zatim reče:

, spominjući ljude poimenice, ’i pozovi koga sretneš.’ Pozvao sam one koje je imenovao i one koje sam susreo i kad sam se vratio kuća je bila prepuna ljudi.” Neko upita Enesa: “Koliko vas je bilo?” Reče:

“Približno tri stotine. Vidio sam kako je Poslanik spustio ruku na jelo i izgovorio ono što ga je Allah uputio, a zatim počeo pozivati po desetoricu da jedu iz posude i govorio im: ’Spomenite Allahovo ime i neka svako od vas jede onoliko koliko ga sljeduje.’” Nastavio je: “I jeli su dok se nisu zasitili, ulazili su i izlazili u grupama dok svi nisu jeli, zatim mi reče Poslanik: ’Enese, podigni’, pa podigoh i ni sam ne znam da li je bilo više hrane kad sam spustio ili kad sam podigao”.

zatim toga i toga’,

’Idi i pozovi toga i toga

Često donošenje salavata na Poslanika doprinosi našem bereketu. Jedini imperativ koji nam je došao od strane Allaha Uzvišenog u cijem izvršavanju sudjeluje i Allah Uzvišeni je donošenje salavata na Allahova Poslanika, što svakako ukazuje na važnost i značaj toga imperativa, ali i vrijednost njegova izvršavanja. Allah Uzvišeni kaže: “Uistinu Allah Uzvišeni i meleki Njegovi donose salavat na

100 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

Vjerovjesnika. O pravovjerni, donosite i vi na njega salavat i selam.” 133 Navešćemo i nekoliko, od jako vleikog broja hadisa na ovu temu:

„Najpreci ljudi na Kijametskom danu su mi oni koji najviše donose salavate na mene.” “Ko donese na mene jedan salavat, Allah donese na njega deset.” “Ko donese na mene jedan salavat, Allah donese na njega deset salavata, umanji mu se deset grijeha i podigne deset stepeni (deredžat).” “Meleki neprestano donose salavat na onoga koji donosi salavat na mene, pa neka to rob umanji ili uveća.” “Mnogo i često donosite salavat na mene, jer je vaš salavat na mene oprost za vaše grijehe.” “Ponižen i osramoćen bio čovjek kod koga se ja spomenem, a on ne donsese salavat na mene; ponižen i osramoćen bio čovjek koji dočeka Ramazan, pa mu prođe prije nego mu se oprosti; ponižen i osramoćen bio čovjek kod kojeg roditelji dočekaju starost, a ne uvedu ga u Džennet.” 134 Pri donošenju salavata Poslanik, s.a.v.a.s., je opomenuo da to ne činimo na krnjav način i pojasnio da u salavatu treba spomenuti i njegovu porodicu- Ehlul-bejt. Ja sam, stoga najčešće u ovoj knjizi koristio skraćenicu s.a.v.a.s. – sallallahu alejhi va alihi ve selem ili s.a.v.a., (Allahov blagoslov i mir na njeg i njegovu porodicu!).

133 El-Ahzab, 56. 134 Prema tekstu Mensura Valjevca „Vriejndos ti značaj donošenja salavata“. Časopis: Novi horizonti.

101 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

POVRATAK KUR’ANU

“U mjesecu Ramazanu objavljen je Kur’an, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanje dobra od zla…” 135

U ovom vremenu koje nazivamo vremenom

tehnološkog napretka, mi svakodnevno kupujemo aparate za razne namjene: televizor, radio, kompjuter itd. Kada kupimo neki od tih aparata prodavač nam

uz aparat isporuči uputstvo za rukovanje, za

korištenje, za sklapanje. Za najobičniji ormar kada ga kupite dobijete šemu po kojoj ćete ga sastaviti. No, koliko god ti aparati bili sofisticirani, niko neće priznati da da je njihov sustav rada složeniji od ljudskog života kojeg živimo. Stoga je jako bitno da sebi postavimo pitanje, koliko često razmišljamo o svom životu i načinu kako ga živimo? Jesmo li shvatili da i za život mora postojati objašnjenje, uputa. Mi muslimani vjerujemo da ta uputa postoji, da nam je Uzvišeni Allah poslao po Poslaniku a.s. u vidu Objave, časnog Kur'ana i u vidu živog primjera, života našeg Poslanika a.s. Isto tako vjerujemo da je to prava, istinska uputa, a opet vidimo da naše stanje

nije dobro. Sjetimo se samo kada kupimo neki uređaj

i nabrzinu pročitamo uputstvo, ili ga i ne pročitamo misleći: “Šta ja tu imam čitati, mogu ja to i bez upute!“, koliko komplikacija bude sa korištenjem tog uređaja. Ne činimo li mi slično i sa uputom koju nam je dragi Bog poslao.

Često Kur’anu prilazimo pristrasno sa unaprijed pripremljenim mišljenjem, a onda tragamo za onim

102 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

ajetima iz Kur’ana koji će potvrditi naše mišljenje da bi opravdali svoj stav koji smo prethodno usvojili. Ovakav pristup nije Kur’anski pristup. Umjesto da se mi podvrgnemo Kur’anu, mi nastojimo da Kur’an podvrgnemo sebi. Da bi Kur’an izvršio promjene na ljudima, da bi ih izveo iz tmina na svjetlo potrebno je da se ispune neki uslovi:

Prvi uslov, o kom smo već govorili, je takvaluk i posjedovanje svijesti i strahopoštovanja prema Bogu. “Elif-lam-mim. Zalike-l-kitabu la rejbe fih – Ovo je Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, hudelil- muttekin – uputstvo je svima onima koji budu muttekini” 136 Ona će biti uputa samo onima koji budu muttekini- posjednici takvaluka. To znači da u sebi moramo prethodno formirati i postići bogobojaznost, pa će tek onda Kur’an biti efikasan nad nama i omogućiti nam dalji napredak. Ovdje može nastati dilema i donekle pomisao da se ova tvrdnja preči onoj tvrdnji koju sam iznio dok sam govorio o bogobojaznosti kao zasebnoj temi ili bogobojaznosti kao rezultatu posta.

Zašto je potrebno da u startu imamo bogobojaznost, pa zar time već nismo postigli cilj, šta će nam onda Kur’an, jer Kur’an bi trebao da nas dovede do bogobojaznosti. Šta onda dalje da činimo ako već imamo bogobojaznost?

Odgovor: Ova bogobojaznost nije ona bogobojaznost koja se priskrbljuje iz Kur’ana. To je onaj početni takvaluk koji proizlazi iz čovjekovog nefsa iz njegove duše, iz njegovog razuma. Čovjek pomoću

103 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

svog razuma i svog intelekta može da razluči neke stvari i da ga to uputi u nekom pravcu. Razum ima tu osobenost da može usmjeriti čovjeka, u određenoj mjeri, u traganju ka istini. Razuman čovjek zna da mu za običnu mašinu treba uputstvo za rukovanje ako se prvi put susreće s njom, a kako onda da ne shvati da mu je za njegov život potrebna uputa. Da li smo ikada svoj život u vremenu koje je iza nas stavili na test preispitivanja, kao što nam to Kur’an preporučuje: Reci: “Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su završili oni koji su poslanike lažnim smatrali!” 137 Obratimo se sebi, pogledajmo u sebe! Koliko smo i šta smo iskreno iz Kur’ana usvojili i u skladu s kojim to smjernicama iz Kur’ana živimo? Hajde da probamo od danas, da sjednemo nasamo u kutku naše kuće, pa da vidimo koliko je naš ahlak Kur’anski ahlak, da proanaliziramo gdje smo mi to u našem svakodnevnom životu, na poslu, na pijaci ili u kući primijenili makar jedan Kur’anski ajet, ili bar jedan hadis Božijeg Poslanika - pa kada nas, na Sudnjem danu, sučele s Božijim Poslanikom, s.a.v.a.s., da mu kažemo: “Evo, Poslaniče Božiji, ovaj tvoj rivajet sam koristio tu i tu, ovaj Kur’anski ajet sam primijenio tu i tu.” Kako mi to uređujemo svoj život? Kada imamo neke dunjalučke ciljeve onda smo u stanju da naučimo najkomplikovanije jezike, fakultete i naučne discipline, ali kad se trebamo bar malo podučiti arapskom jeziku i kirāetu onda je to nepremostivo. Evo, pretpostavimo da naš Poslanik Muhammed,

104 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

s.a.v.a.s, sada dođe i da upita bilo koga od nas da mu pojasni nešto o Kur’anu. Ozbiljno treba da se preispitamo i da se pobojimo da ne budemo pripadali onoj skupini za koju će Božiji Poslanik na Sudnjem danu reći: “Bože moj, oni su Tvoj Kur’an zabacili na stranu.” Prenosi se od bliskih Bogu :“Odista je jadan i odveć je taj musliman nesretnik kome prođe dvadeset četiri sata, a da ne pročita barem pedeset ajeta Kur’ana:” Jako je bitno da se mi okrenemo sebi i da napravimo redže’atu illAllah - povratak Allahu. Prvi korak treba da nam bude povratak Kur’anu, da svoj život počnemo uređivati prema Kur’anu. Sve što je od našeg ahlaka u skladu sa Kur’anom el-hamdu lillah, sve što nije - krešimo to i popravljajmo. Ako ne donesemo čvrstu odluku za sebe, onda možemo sto godina ovdje pričati o Kur’anu i vjeri, a da na nas to ne bude imalo nikakvog uticaja. Božiji Poslanik je kazao: “Blago li se onom čovjeku koji ima predavača i vaiza unutar sebe samoga.“ Kur'an se u svojim temama ne posvećuje jednom od naroda kao što je, na primjer, arapski narod. Također, Kur'an posebno ne izdvaja ni neku grupu kao što su muslimani. Kur'an, naime, upravlja svoj diskurs i prema nemuslimanima kao što govori i o muslimanima. Argument za ovu tvrdnju jesu mnoga obraćanja upravljena u Kur'anu prema idolopoklo- nicima, paganima, politeistima, sljedbenicima Knjige, Jevrejima, sinovima Isra'ilovim, kršćanima Navodi dokaze za svaku od ovih grupa i poziva ih svojim istinitim spoznanjima i razmišljanju o njegovim plemenitim navodima i ajetima. Kur'an raspravlja sa svakom od tih grupa i poziva ih u vjeru,

105 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

bez toga da svoj diskurs upravlja i uposebljuje na Arape same. Tako Kur'an kaže idolopoklonicima:

Ali ako se oni (idolopoklonici) budu pokajali i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri.” 138

Isto tako, Kur'an kaže i sljedbenicima Knjige:“Reci:

‘O Sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Bogu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Boga, Božanstvima ne držimo!’” 139 Zapažamo da Uvišeni Allah nije svoj govor usmjerio u ovom i sličnim časnim ajetima, niti ga je posebno iskazao riječima: “Ako se politeisti Arapa budu

niti je kazao: “O Sljedbenici Knjige

izmeđ' Arapa”, niti je rekao nešto drugo tome slično, a što bi se odnosilo posebno na neku određenu skupinu. Dakako, u samom početku islama – dok se on nakon islamskog poziva nije bio proširio i dok nije izašao iz okvira Arabijskog poluotoka – bilo je obraćanja upućenih Arapima. Međutim, od šeste godine po Hidžri, kada se islamski poziv proširio i prešao granice Arabijskog poluotoka, nije bilo niti ostalo mjesta za upućivanje Kur'anskog govora nekoj posebnoj zajednici. Uz časne ajete koji su naprijed navedeni ima i drugih ajeta koji upućuju na općenitost tog islamskog poziva, kao što su Allahove riječi: “A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njima opomenem i vas i one do kojih Kur'an dopre.” 140

pokajali

”,

138 Tevbe, 11.

139 Ali Imran, 64.

140 En'am, 19.

106 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

“A Kur'an je svijetu cijelom opomena!” 141 “Kur'an je, doista, svijetu cijelom opomena!” 142 “Kur'an je ljudima opomena!” 143

Sa historijskog stanovništa gledano, zapažamo da su se mnogi idolopoklonici Jevreji i kršćani odazvali pozivu islama, kao i to da je jedna grupa ljudi iz ne- arapskih nacionalnosti primila islam, kao što su Selman Farisi, Suhejb Rumi, Bilal Habeši i njima slični pojedinci. Kur'an sadržava najviši cilj ka kome teži čovječanstvo i on upućuje tome cilju najpotpunijim dokazima i najljepšim svjedočan- stvima. A do tog cilja se može stići samo sa realnim nazorima o Univerzumu i sa radom i postupanjem u skladu sa moralnim principima i praktičnim normama. Objašnjenje za to Kur'an nudi u jednoj potpunoj formi:“Kur'an vodi ka Istini i na Pravi put upućuje.” 144 Na drugom mjestu, nakon što je spomenuo Tevrat i Indžil, u Kur'an je objavljeno sljedeće: “A tebi objavljujemo Knjigu (Kur'an), samu istinu da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi!” 145 Objašnjavajući to da obuhvata bit vjerozakona Božijih poslanika u Kur'an je objavljeno: “On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono sto je objavljeno tebi, Muhammede, i ono što smo naredili Ibrahimu, Musau i Isau!” 146

141 Kalem, 52.

142 Sad, 87.

143 Muddessir, 36.

144 Ahkaf, 30.

145 Maide, 48.

146 Šura, 13.

107 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

O tome da Kur'an obuhvata i ostale stvari, objavljeno

je:“Mi tebi objavljujemo Kur'an kao objašnjenje za sve.” 147 U Kur'anu postoji sve što je potrebno ljudima za njihov savršeni put ka željenoj sreći, bilo to da su

temelji vjerovanja ili da su praktični principi.

Kur'an nije objavljen da se čita kao knjige koje su

pisali ljudi.Kur'an nije objavljen da se uči mrtvima. Kur'an je objavljen živima, da se slijedi i da se po njemu radi. Priznat ćemo da smo zaista mnogo zapostavili Kur'an, a on će nas na Sudnjem danu za

to

kleti. Postao je usamljenik među nama i odnosimo

se

prema njemu kao prema pastorčetu. Poslanik a.s.,

je

rekao davno da će doći jedan ovakav odnos prema

Kur'anu obraćajući se Ibni Mes'udu: “Ti živiš u vremenu u kojem ima mnogo ljudi koji razumiju propise Kur'ana, a malo ih je koji ga čitaju. Mnogo ljudi živi po Kur'anu i čuvaju njegove propise, a malo ih je koji vode računa o njegovim slovima. Ima malo prosjaka, a mnogo onih koji dijele. Ljudi mnogo ostaju u namazu, a vrlo malo razgovaraju.“

Ovako je bilo u doba Muhammeda, s.a.v.a.s., a pogledajmo u nastavku hadisa kako je to danas: “A doći će vrijeme kada će biti malo onih koji razumiju Kur'an, a mnogo onih koji ga čitaju. Tad će se gaziti propisi Kur'ana, a vodiće se računa o njegovim slovima. Biće mnogo prosjaka, a malo onih koji dijele, trošiće se mnogo vremena u razgovoru, a malo u molitvi, malo će se raditi, a mnogo udovoljavati svojim strastima.“

108 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

Zastanimo na trenutak nad ovim hadisom, porazmislimo u kojem vaktu mi živimo i kojoj od ovih opisanih situacija pripomažemo?. Božiji Poslanik, s.a.v.a.s.,: "Tri stvari otklanjaju zaborav, a potiču pamćenje: učenje Kur'ana, pranje zuba (misvakom) i post." 148

Poslanik je opručio: “Ostavljam vam dvije stvari, ako se budete držali njih nećete zalutati, a to su Allahova Knjiga i moja porodica (moj sunnet - u drugoj predaji.“ 149

On je opomena mudra. On je ispravni put. Ne navodi na strasti. Nema kraja njegovim čudima; ko govori Kur'anom istinu govori; ko po njemu radi biće nagrađen; ko po njemu sudi ispravno sudi; ko po njemu poziva, taj je upućen na pravi put.“ 150

148 Mjera mudrosti, 1634 149 Et-Tirmizi.

150 Et-Tirmizi.

109 | S v i j e t l i

p u t e v i

NAMAZ

i s l a m a

U kudsi-hadisu sa Miradža Bog Svevišnji se obraća

Poslaniku, s.a.v.a.s.,“

Ahmede, čude me tri

O

skupine Mojih robova. Prvo, onaj ko stane na namaz

i, iako zna pred Kim je pružio svoje ruke i pred Koga “

je stao, ipak je pospan Citirani dio hadisa govori o nečemu što se tiče svih nas, ili se barem većina nas može prepoznati među

onima koji ne poštuju pravo namaza. Što je čovjekova spoznaja i svijest o Bogu na višoj razini,

on mora biti obazriviji prema namazu i bolje shvatati njegovu važnost.

Svi znamo da naši namazi nisu onakvi kakvi bi doista trebali biti, i da se ne mogu porediti s namazima Božijih evlija. Znamo također da svojim namazom

mi ne ostvarujemo one rezultate i plodove o kojima

se govori u Kur'anu. Mnogi, međutim, nisu svjesni u čemu je ustvari problem. Stoga moramo spoznati svoje greške i razmisliti o svojim mahanama zbog kojih naš namaz nije onakav kakav bi morao biti. Moramo znati koliko je ružno i pogrešno obavljati namaz bez punog učešća srca pri tome, te uvidjeti koliko bismo se okoristili ako bi naši namazi bili onakvi kakvi nam je naređeno da budu. Namaz znači stajanje Božijeg roba pred Bogom, ispoljavanje svog robovanja i pružanje ruku u svojoj potrebi pred Njim. Onaj ko je stao na namaz mora, stoga, biti svjestan Božijeg prisustva, mora znati pred Kim u stvari stoji, te će tada svoju dužnost robovanja Njemu obavljati krajnje ponizno i skrušeno. Nažalost, kad stanemo na namaz mi najčešće razmišljamo o koječemu, samo ne o vlastitom

110 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

namazu. Dobro znate da nam se zna desiti da nam na namazu na pamet padaju i kojekakve besmislice i nevažni događaji koji su se desili prije mnogo godina. Tek kad predajemo selam sjetimo se da smo ustvari na namazu! Takvo ponašanje Allah spominje kao svojstvo munafika – licemjera: S predanošću namaz ne obavljaju i samo preko volje udjeljuju. 151 U jednoj predaji kaže se da bi onaj ko namaz obavlja bez prisutnosti srca morao da se uplaši da će biti proživljen u liku magarca. Dakle, bezobzirnost prema kvaliteti namaza tako je ružna stvar da onaj ko namaz obavlja bez pune svijesti o njemu zaslužuje da bude proživljen u liku magarca. Čovjek ne dopušta sebi da kad se nađe pred kakvim uglednikom bude umom odsutan i da se nehajno ponaša, a nije ga stid da stoji pred Allahom i bude srcem posve odsutan. Čovjek stoji pred Bogom, pred svojim Gospodarom koji mu daruje svako dobro i svaku blagodat, i ponaša se nemarno, a ne dopušta sebi nikakvu nemarnost pred običnim čovjekom na nekakvom manje-više nevažnom položaju u društvu! Ljudi na visokim položajima ne dopuštaju da im se svako obraća tek tako i kada hoće, i obični ljudi nisu u prilici s njima razgovarati i obratiti im se. Uzvišeni Allah otvorio je, međutim, svoja vrata pred svim ljudima i dopustio je svakome da Mu se obrati kad poželi. Moramo, zato, shvatiti golemu vrijednost prilike koja nam je pružena, pa se pri namazu posve usredsrijediti na Uzvišenog Allaha. Namaz je najbolji način za snaženje naše veze sa Uzvišenim Allahom i napredovanje ka potpunosti u

111 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

ljudskosti. Bog nam je namaz učinio obaveznim i kroz namaz treba da osnažimo svoju vezu s Njim i duhovno uznapredujemo. Stoga je namaz obavezan uvijek i u svim prilikama. U predajama prenesenim od Poslanika, a. s., nebrojeno puta je istaknut značaj i vrijednost namaza, i uvijek je istaknuto da je on stroga obaveza vjernika. Nekad su dva rekata ispravno obavljenog namaza razlogom da čovjeku budu oprošteni svi njegovi dotadašnji grijesi. U jednom hadisu Poslanik, s.a.v.a.s., kaže: “Zamislite čovjeka pred čijom kućom teče rijeka i on se svaki dan pet puta kupa u njoj. Hoće li na njemu biti imalo prljavštine? Namaz je poput rijeke, pa s onoga ko ga pet puta dnevno obavlja spadaju svi grijesi.“ Kad bismo namaz shvatili kako dolikuje i ispravno ga obavljali, na našim dušama ne bi bilo nikakve prljavštine. Mi, nažalost, ne shvatamo vrijednost namaza i olahko ga uzimamo, i to je razlog zašto namaz na nas ne utječe onako kako bi trebao. Razmislimo, stoga, o vrijednosti i važnosti namaza. Namaz čovjeka uzdiže u Božije prisustvo i predstavlja najviši stupanj čovjekovog odnosa sa Stvoriteljem. Kad to znamo moramo osjećati žalost i kajanje što naš namaz ne daje onaj rezultat kakav bi morao davati. Izgubimo li nešto novca mi smo veoma žalosni, zbog velikih novčanih gubitaka ljudi noćima ne mogu zaspati, ali smo potpuno nemarni spram najvećeg mogućeg gubitka – neispravno obavljenog namaza, zbog čega smo na gubitku kakvog sebi ne možemo ni predstaviti. Uvijek pazimo kako ćemo se ponašati pred drugim ljudima, i pred drugima nikad nećemo učiniti neke

112 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

stvari koje možda činimo kad smo sami. Čovjek koji zaista vjeruje da ga Bog uvijek vidi svakog trena će paziti na svoje ponašanje, i pazit će da nikad ne čini ono čime Svevišnji nije zadovoljan. Ako smo svjesni Božije prisutnosti nastojat ćemo uvijek kontrolirati svoje srce. Onaj ko na namazu kaže Allahu ekber i doista je svjestan da je Bog najveći i da je spram Njega sve ništavno, neće niti na tren biti nemaran prema Gospodaru. Sprva mi nismo u stanju istinski pojmiti Božiju veličinu i nismo kadri pojmiti šta ustvari znači to da je Bog najveći. Naša svijest nema potencijal da shvati Boga, iako se gledajući Njegova djela u izvjesnoj mjeri možemo osvjedočiti u Njegovu veličinu. Hazreti Sedžad, rekao je: “Za čovjeka je najbolje da svaki namaz obavlja kao da mu je posljednji u životu.“ Hazreti Sedžad, dakle, kaže da moramo zamisliti da ćemo nakon namaza preseliti s ovog svijeta, i da je to naš posljednji namaz. Uostalom, mi svakako i ne možemo biti sigurni da li ćemo zaista živjeti do narednog namaskog vremena. Ovako obavljajući namaz lakše ćemo se suprotstaviti šejtanu, i bolje ćemo se okoristiti svojim namazom. Naravno, ni poslije namaza čovjek ne smije gubiti svijest o Bogu i Njegovom stalnom prisustvu.

113 | S v i j e t l i

p u t e v i

LAŽ

i s l a m a

Od prvog čovjeka, Adema a.s., kroz povijest sve do danas jedno od glavnih pitanja s kojima se ljudski rod susreće jeste moral. Mnogi narodi u povijesti propali su upravo zbog (ne)morala, ne zbog neznanja ili siromaštva. Stoga su i svi Božji poslanici imali za zadaću popravljanje ljudskog morala.

U jednoj tradiciji iz islamskog morala kaže se: “Laž

je glava svih grijehova.“ Koliko su laž i kleveta opasni za društvo, najbolje govori ovaj kur'anski ajet

u kojem se kaže: “Laž i kleveta su gori od ubistva.“

Dakle, oni koji proizvode laž i šire klevetu u društvu gori su od ubica, jer svojim lažima i klevetama ubijaju vjeru i moral, ubijaju ljudsku čast i dostojanstvo, ubijaju oporavak i napredak društva. Ta bolest ne može se liječiti samo zakonom, već se ona mora liječiti i istinom u srcu i poštenjem u djelu, jer zakoni nisu samo u knjigama, već i u srcima, i zato treba srce naučiti da govori istinu i ruku odgojiti da pošteno radi, pa će onda i zakoni biti istinski

poštovani. I zato riječ treba imati smisla, jer kad riječ izgubi smisao, ljudi gube slobodu.

- Allah neće ukazati na pravi put onome koji u zlu

pretjeruje i koji mnogo laže. 152

- Allah nikako neće ukazati na pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik. 153

- Oni koji o Allahu govore neistine - neće uspjeti. 154

- Božiji Poslanik je rekao: “Klonite se neprovjerenih vijesti, jer je to najgore što se može reći.” 155

- Prijeđi s onog što ti je sumnjivo na ono što ti nije

152 Mumin, 28.

153 Zumer, 3.

154 Nahl, 116.

155 Buhari.

114 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

sumnjivo. Iskrenost je smirenost, a laž je uznemirenost. 156

- Kada čovjek izrekne laž udalji se od njega melek

jednu milju zbog zadaha koji je izišao iz njega. 157

- Zaista laž vodi do razvrata, i zaista razvrat vodi do Vatre. 158

- Laž nije dobra, bilo u šali ili ozbiljno. Kao što nije uredu da čovjek obeća nešto svome djetetu, a da ne održi obećanje. Zaista istina vodi ka dobru a dobro vodi ka Džennetu. 159

- Dovoljno je za tebe laži da ponavljaš sve što si

čuo. 160 Laž umanjuje opskrbu 161

- “Čovjekovu prirodu mogu činiti razne osobine, ali ne varanje i laž.” 162

- Pitali su Božijeg Poslanika:

-Može li vjernik biti kukavica?

- Da! - odgovori.

- Može li vjernik biti škrtica?

- Može! - odgovori Poslanik.

- A može li vjernik biti lažac?

-

Islam preporučuje da se istinoljubivost usađuje u dušu djece kako bi odrasli s njome i kako bi ona srasla sa njihovim riječima i postupcima.'Abdullah b. 'Amir kaže:

Ne može!

- odgovori. 163

156 Tirmizi.

157 Šarhe Nehdžul Belagati Li-Ibni Ebil-Hadid, 6/357.

158 Kenzul-'Ummal, 8217.

159 Kenzul-'Ummal, 8217.

160 Tenbihul-Havatir, 2/122.

161 Et-Tergibu ve Terhib, 2/596/29.

162 Ahmed.

163 Malik.

115 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

“Jedne prilike me zvala majka dok je Božiji Poslanik, s.a.v.a., sjedio kod nas u kući:

-Dođi da ti nešto dam!

- Šta si željela da mu daš? - upita je Poslanik a.s.

- Htjela sam da mu dam hurmu.

- Kada mu ne bi dala ništa, na teret bi ti bila stavljena laž- kaza joj Poslanik a.s. 164

- Ko kaže djetetu: “Dođi, evo ti!“ a ne da mu ništa, to mu se ubraja u laž. 165

Pogledajmo kako Božiji Poslanik podučava majke i očeve da svoju djecu odgajaju u duhu istinoljublja i

mržnje prema laži. Da je on ovo dozvolio i ubrojio ga

u bezazlene riječi, lahko bi se moglo dogoditi da

djeca odrastaju smatrajući laž malim grijehom, a to

je, ustvari, kod Allaha krupan prijestup. - Teško onome ko izmišlja nešto kako bi nasmijao ljude. Teško njemu! Teško njemu! 166

- Obećavam kuću u središtu Dženneta onome ko ostavi laž čak i kada se šali. 167

- Čovjek nije potpun vjernik sve dok ne ostavi laž u šali i diskusiji, pa makar bio iskren u ostalim prilikama. 168

- Božiji Poslanik kaže:“Teška li je prijevara da

svome bratu pričaš nešto što on vjeruje, a ti, ustvari, lažeš!“ 169

- Muslimanu nije dozvoljeno da prodaje robu za čiji nedostatak zna, a da ne upozori na to! 170

164 Ebu Davud.

165 Ahmed.

166 Tirmizi.

167 Bejheqi.

168 Ahmed.

169 Buhari.

170 Buhari.

116 | S v i j e t l i

p u t e v i

i s l a m a

Čovjek može biti motivisan da laže kada treba da se opravda za grešku koju je počinio. On tada na svaki način pokušava da se iskupi. To je maloumnost i glupost. Bježi se od manjeg zla istom ili većem. Čovjek treba priznati svoju grešku. Njegova iskrenost u priznavanju istine i pokajanje zbog onoga što je počinio brišu njegovu grešku i iskupljuju njegov prijestup. Koliko god bili jaki strahovi i strijepnje od izricanja istine, musliman treba više da se boji od prljavštine laži. -Božiji Poslanik s.a.v.a., kaže: “Govorite istinu čak i kada vidite da je u tome propast. Jer, u tome je spas.” 171 Iskrenost u riječima prenosi čovjeka u iskr