P. 1
Anali Gazi Husrev-begove biblioteke 19-20

Anali Gazi Husrev-begove biblioteke 19-20

|Views: 108|Likes:
Published by Ibrahim Kabil
Anali Gazi Husrev-begove biblioteke knjiga 19-20
Anali Gazi Husrev-begove biblioteke knjiga 19-20

More info:

Published by: Ibrahim Kabil on Dec 28, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/23/2014

pdf

text

original

ANALI

Gazi Husrev-begove biblioteke

ANALI
Gazi Husrev-begove biblioteke Knjiga XIX-XX
Urednik: Enes Kari} ^lanovi redakcije: Fehim NAMETAK, Lamija HAD@IOSMANOVI], Behija ZLATAR, Zejnil FAJI], Enes KUJUND@I], Muhamed MRAHOROVI], Mustafa JAHI], Osman LAVI]

Sarajevo, 2001.

ANALI Gazi Husrev-begove biblioteke Knjiga XIX-XX * Izdava~: Gazi Husrev-begova biblioteka * Odgovorni urednik: Mustafa Jahi} * Lektor: Tarik Jakubovi} * Tehni~ki urednik: Faruk [pilja * Priprema: GHB * [tampa: El-Bejan

RIJE^ GLAVNOG UREDNIKA Izra`avamo nesvakida{nje zadovoljstvo i radost {to se Anali Gazi Husrevbegove boblioteke broj XIX-XX., drugi po redu nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.), nalaze u rukama svoga ~itateljstva. Tekstovi koje objavljujemo u ovom broju Anala u cijelosti su prezentirani ili pro~itani na simpozuju posve}enom "dobu bosansko-muslimanskog književnog i kulturnog preporoda" i Beharu, ~asopisu koji je na po~etku XX stolje}a odigrao krupnu kulturnu i knji`evnu ulogu u Bosni i Hercegovini. S posebnom sjetom napominjemo da je na{ velikan, rahmetli profesor Muhsin Rizvi} bio glavni inicijator odr`avanja ovog simpozija. Po{tovanje prema profesoru Muhsinu Rizvi}u opredijelilo je Ure|iva~ki odbor Anala da ustraje u odluci da se svi radovi publiciraju bez nekih posebnih uredni~kih, a pogotovo bez cenzorskih, zahvata i intervencija, unato~ velikim promjenama do kojih je do{lo od vremena kad su ovi tekstovi pisani i kad je odr`an sam simpozij. Ograni~ili smo se samo na najnu`nije lektorske zahvate i tako sa~uvali integritet i autonomnost svakog teksta i autorskog stava. Od odr`avanja ovog simpozija 1991. godine mnogo se {ta u Bosni i Hercegovini i na Balkanu op}enito promijenilo, te stoga svra}amo pozornost na{im ~itateljima da su ove rasprave pisane prije svih ratnih potresa i krupnih promjena do kojih je do{lo tokom proteklog desetlje}a. Nadamo se da }e se ovi tekstovi, ba{ usljed ~injenice da se objavljuju u novom dru{tvenom i politi~kom kontekstu Bosne i Balkana, sada ~itati s posebnim interesovanjem. I sama Gazi Husrevbegova biblioteka i njeni ljudi pro{li su kroz te{ko desetlje}e. Ali, kako ka`e Knjiga, uz tegobu ide i olak{anje, te se s punim pravom mo`e kazati da je Gazi Husrevbegova biblioteka u svome radu postigla krupne rezultate. Po na{em mi{ljenju, najva`nije je da je osoblje Gazi Husrevbegove biblioteke, na ~elu sa direktorom Mr Mustafom Jahi}em, sa~uvalo rukopisne i knji`ne fondove GH biblioteke tokom dugotrajnih bombardovanja i granatiranja Sarajeva. Arapski, perzijski, turski, bosanski… rukopisi su u cijelosti sa~uvani i neo{te}eni do~ekali slobodu. To kulturno blago, najve}e takve vrste na Balkanu i u Evropi, ostalo je, hvala Bogu, sa~uvano i pravovaljano urizni~eno. Iznova je dobro prisjetiti se da je direktor Jahi} sa vrijednim ljudima ove biblioteke u nekoliko mahova tokom agresije 1992-1995. godine premje{tao rukopise, u potrazi za {to sigurnijim mjestom. Tako je fond od blizu deset hiljada 5

rukopisa nastavio svoj `ivot, pobijediv{i sve prijetnje granata, topovske salve i drugih u`asa rata koji je sre}om iza nas. Gazi Husrevbegova biblioteka je u poratnom periodu obnovila svoje prostorije zahvaljuju}i svojim vlastitim inicijativama, kao i inicijativama Islamske zajednice. Napomenimo da su direktor Mustafa Jahi} i reisu lulema prof. Dr Mustafa Ceri} upoznali brojne institucije u svijetu o radu Gazi Husrevbegove biblioteke i rukopisnom blagu koje sadr`ava. Ostvareni su brojni kontakti, do{lo je do zajedni~kih poslova naro~ito sa ISTAC-om u Kuala Lumpuru (~iji je direktor-osniva~ prof. dr. Syed Muhammad Naquib al-Attas) i, jo{ intenzivnije, sa fondacijom za islamsko naslije|e Al-Furqan u Londonu (~iji je osniva~ i predsjednik [ejh Ahmed Zeki Yamani). Gazi Husrevbegova biblioteka je krenula krupnim koracima naprijed, nabavila je najsavremeniju tehniku i kompjutere, objavila je pet novih kataloga rukopisa, reprintirala prvi tom kataloga, a u procesu je mikrofilmovanje i kompjuterska obrada cjelokupnog rukopisnog fonda. Nema sumnje da se tim uspjesima Gazi Husrevbegove biblioteke na{a nau~na javnost treba radovati, a pro{logodi{nja {estoaprilska nagrada grada Sarajeva koja je uru~ena Gazi Husrevbegovoj biblioteci, kao i nedavna nagrada fondacije Al-Furqan direktoru Mustafi Jahi}u, potvr|uje da nau~na javnost, na{a i inozemna, prati i vidi uspjehe ove na{e va`ne kulturne institucije. Objavljivanjem ovog broja Anala Gazi Husrevbegova biblioteka najavljuje da }e se njenim Analima posvetiti ve}a pa`nja i da }e redovitije izlaziti. Glavni urednik Enes Kari}

6

Dragi uèesnici i gosti, dragi prijatelji, Nije, evo, prošlo ni puna godina dana a Gazi Husrev-begova biblioteka se pojavljuje kao organizator još jednoga nauènog skupa. Iz kruga naših intelektualaca koji su osjetili potrebu da se obilježi devedeset godina od pokretanja prvog bosnasko-muslimanskog èasopisa Behar, a pošto je taj èasopis predstavljao uz Gajret i Biser glasilo bosansko-muslimanskog književnog i kulturnog preporoda, potekla je inicijativa da se iskoristi ova èinjenica i da se tim povodom organizira ovaj nauèni skup kojemu mi danas prisustvujemo. U naredna tri dana slušaæemo više od èetrdeset saopæenja iz isto toliko podnesenih referata o bosansko-muslimanskom preporodu s poèetka ovoga stoljeæa. Ne navodimo to kao tek puki statistièki podatak, veæ kao èinjenicu da je Biblioteka, u okviru ukupnih akcija Islamske zajednice i zajedno sa drugim znanstvenim ustanovama u Gradu i Republici na putu svestranijeg ukljuèivanja u širi protok nauènih informacija i primjerenije valorizacije bogatoga kulturnog nasljeða. Svojedobno je oko èasopisa Behar, pokrenutog maja 1900. godine, grupa darovitih i ambicioznih bosansko-muslimanskih intelektualaca pokušala naæi, lakša, vlastita, svrhovitija rješenja za mnoge savremene izazove, mijene i zagonetke sa kojima se naš èovjek susretao u izravnoj suèeljenosti s evropskom mišlju, kompleksima, traumama i strahovima. Ako smo prethodni skup veæ samim naslovom pokušali okarakterizirati kao otvaranje zabravljenih i zaboravljenih kapija našega zajednièkog pamæenja, ovim skupom bacamo svjetlo na jednu znaèajnu, prekretnu epohu u povijesti Bosanskih Muslimana i Bosne i Hercegovine u cjelini. Veæ iz priloženoga programa mogli ste se uvjeriti da smo na ovaj nauèni skup pozvali sva znaèajnija imena iz naše nauke i kulture èija se znanstvena otkriæa dotièu sa ovom epohom ili se s njom granièe. Ovo je, inaèe, treæi nauèni skup koji u našem vremenu organizira Gazi Husrevbegova biblioteka. Godine 1982. bila je domaæin nauènog skupa posveæenog instituciji vakufa u Bosni i Hercegovini. U januaru ove godine okupila je više nauènika iz zemlje i inostranstva pod okvirnu temu "Islamske znanosti i ulema u Bosni i Hercegovini". Vjerujemo da æe ovaj skup "Doba bosansko-muslimanskog književno-kulturrnog preporoda" doprinijeti daljem otkrivanju mnogih povijesnih i drugih nepoznanica iz ovoga našega najsvjetlijeg nam vilajeta. I za organizaciju ovoga skupa imamo blagodariti Mešihatu Islamske zajednice u Sarajevu, koji je i njegov pokrovitelj, kao i mnogim našim 7

profesora dr. Tako æemo slušati saopæenja iz prava. nauèno problematiziraju i suglase s novim spoznajama i otkriæima. u okviru jednoga. doduše. Knjiga koja æe uslijediti iza ovoga skupa i u kojoj æe biti štampani ovdje podneseni referati biæe krupan doprinos u meritornoj prezentaciji povijesti bosnasko-muslimanske duhovnosti i kulture ne samo u bosanskim nego i u daleko širim znanstveno-istraživaèkim relacijama. biti na najboljem putu da ostvari veliku želju svoga vakifa da. politike. Biblioteka æe. u èijim prostorijama upravo i održavamo ovaj skup. nadamo se. ovo je jedinstvena prilika da se na jednom mjestu. književnosti. objavljene knjige. Želio bih. direktor Gazi Husrev-begove biblioteke i predsjednik Organizacionog odbora nauènog skupa 8 . zajedno sa svojom družbenicom Gazi Husrev-begovom mederesom. na kraju. dekana Islamskog teološkog fakulteta. hrestomatije koje se tièu ove epohe. kraæeg seminara. kulturnih društava i politièkih stranaka. te cijenjene prisutne predstavnike nauènih ustanova. mnoge studije. da pozdravim sve naše drage goste koji su odvojili dio svojega dragocjenog vremena da studijski pripreme svoja izlaganja. teološke misli. bude istinsko stjecište znanja i uèenih. Nije ni potrebno ovdje isticati koliko je ovo podruèje naše povijesti nedovoljno istraženo. mogli bismo reæi. vršioca dužnosti predsjednika Mešihata Islamske Zajednice u Bosni i Hercegovini. Organizacioni odbor se potrudio da ne proðe ni jedan aspekt života Bosanskih Muslimana u periodu preporoda. Ispred Organizacionog odbora ovoga nauènog skupa želim da se prijatno osjeæate u našoj sredini i doprinesete razjašnjenju svih pitanja iz okvira naslovne teme našeg nauènog skupa. Mustafa Jahiæ. Posebno želim da pozdravim Senahid ef. èlanci.nauènim radnicima koji ne žališe vremena i truda kako bi ovaj skup i popratne manifestacije koje idu uz njega protekle na zavidnoj visini i u najboljem redu. Postoje. Jusufa Ramiæa. umjetnosti i svih drugih oblasti koje bi u svoj istraživaèki aparat mogle ukljuèiti ovaj dio naše historije. tako. sva ta pitanja iznova aktueliziraju. Ali. Bristriæa.

ostvarujuæi. "da nauèim francuski jezik." Tako je Sarajevski cvjetnik. poèela je da se stvara prva èitalaèka i kulturna publika u ovom narodu. javlja i prva generacija bosansko-muslimanskih pisaca na narodnom jeziku i latinièkom i æirilièkom pismu. i poslije stanja psihièke letargije i zatvorenosti za sve novine i vanjske utjecaje.Gulseni Saraj Mehmeda Šakira Kurtæehajiæa i nizom njegovih uvodnika u njemu. Naime. uz romantièarsko-podsticajne akcente. na prijelazu šezdesetih i sedamdesetih godina XIX stoljeæa. nakon društveno-politièkog prevrata koji se zbio sa austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine. kako kaže Bašagiæ. ispunjavan Kurtæehajiæevim èlancima. kojim se na Zapadu najviše govori". Ove preporoditeljske postavke Kurtæehajiæ je dosljedno sprovodio u svome kratkom radu i životu. A tada se. èemu je dodao ispovijednu napomenu: "Samo slovenski znam jer se ovdje najviše govori tijem jezikom. dobivajuæi ponekad. sa blagim i pouènim tonom u izlaganju. Ova štiva su se držala bitnih kulturno-demokratskih naèela iskazanih u njegovu "uvodu u prvi broj". došla je. najavio pokret narodnog buðenja i bosansko-muslimanskog slavenskog duha. Veæ sama èinjenica da su èlanci štampani naporedo i istovjetno u dvije verzije. i prizvuk moralno-sentimentalnog traktata. obuhvatiti cio narod i trajati puna tri desetljeæa. pored ostalog. što je bilo sukladno povijesnoj i folklornoj djelatnosti Saliha Hadžihuseinoviæa Muvekita u službenom Bosanskom vjesniku. pisani su èistim narodnim jezikom. o patriotizmu. uz pozdrav "novom vremenu" i "novim uredbama" koje ono donosi. na narodnom jeziku æirilicom i na turskom jeziku arebicom. trezveno i odreðeno. o književnom radu u novinama. tek sa organiziranjem opæeg i posebnog muslimanskog školstva. krajem osamdesetih i poèetkom devedesetih godina. i ideje Kurtæe9 . o zastoju domaæeg kulturnog života. Uvodnici i komentari iz Kurtæehajiæeva pera. go-vori o prodoru narodnjaèkih shvatanja u informativno tkivo ovog prvog muslimanskog lista u Bosni. uz osvrt od Istoka prema Zapadu. i kasnijim otvaranjem èitaonica. koji æe kroz ovako otvorena vrata nezaustavno krenuti petnaest godina kasnije.Muhsin Rizviæ DOBA PREPORODA KAO PRELOMNO U BOSANSKO-MUSLIMANSKOJ KNJIŽEVNOSTI I KULTURI "Prva lastavica koja je navijestila duševni preporod u Bosni i Hercegovini". ispunjenom neimaštinom i sjetom zbog neostvarene intimne želje za Evropom. sa listom Sarajevski cvijetnik .

o vezanosti za ostale narode istoga jezika u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama Slavenskog juga. i preobražaj narodnog imena. Iako su èitavu deceniju. I. književnost bosansko-muslimanskog preporoda stvarala se na izvorima još uvijek živog narodnog. stekli književno ime i znaèaj kod muslimanske èitalaèke publike u tome vremenu. prirodnog ambijenta. do 1910. saèinjenog od slavenskih i istoènjaèkih tradicija. èemu doprinosi i stvaranje opozicije austrougarskoj vlasti i politici. zapravo. koji su zapoèeli u književnom prostoru prvog lista da bi 1900. na kraju XIX i na poèetku XX stoljeæa. vrši se. stilskoduhovnih osobenosti orijentalske književnosti i alhamijado-spisa. što je najvažnije. te narodnih zavièajnih vrijednosti. kao odgovor na tuðinsku vladavinu i germansku civilizaciju. Ali se nije prekidala starenièka veza. godine osnovali drugi. jezika. od 1900. kao i kod drugih naroda na južnoslavenskom prostoru. U duhovnom srodstvu sa tim ukupnim naslijeðem nastajala je i moderna pisana književnost na narodnim osnovama: dvadesetak pisaca koji su. u knjigama i kalendarima. A u odrednici našeg naroda jaèa vjersko ime Musliman kao narodno i duhovno istovjeæenje i diferentia specifica. koja se tada poèela stvarati u vlastitim listovima i èasopisima. o svome slavenskom biæu i južnoslavenskoj bosanskoj domovini. i izražavajuæi misli i osjeæanja ovog naroda. Tako se. istovremeno sa književnim i kulturnim preobražajem. Do austrougarskih vremena to uže diferenciranje nije bilo potrebno zato što su 10 . sa izvorima duha. nastavljala taj prirodan put emancipacije duha i etnosa. i duhovno otimanje od nje. sve do srednjovjekovnih korijena. izlazili naporedo list Bošnjak i èasopis Behar. sticanja i razvijanja svijesti o sebi. èak sa istim saradnicima. U doba preporoda. koja je bila ispunjena sviješæu o historijskoj sudbini Bosne i Bosanskih Muslimana. idejni i etièki kontinuitet tradicionalnog književnog naslijeða. takoðer. niti se gubio do kraja estetski. razvio pokret književno-kulturnog preporoda Bosanskih Muslimana na osnovi narodnog jezika i stvaralaštva. naziv Bošnjak se u tome razdoblju u javnom i kulturnom životu postepeno gasi. zajedno sa odumiranjem rukopisne bosanèice. pišuæi o životu Bosanskih Muslimana. koje je osebujno proizlazilo iz gradske i seoske sredine. U tom smislu je i književnost. koncentrira kulturnopovijesne sadržaje i sjedinjuje društvene i politièke interese postajuæi nacionalna oznaka u okviru bosanskohercegovaèkog regiona.hajiæeva racionalnog prosvjetiteljstva naroda i evropeiziranja pomoæu modernih sredstava kulturno-književnog djelovanja. tradicionalnim oblicima orijentalske književnosti i alhamijado-literature te feudalnim znamenjima njegovih nosilaca. usmenog stvaralaštva.

iz aus11 . nemaju razumijevanja za druge nacionalne opcije. Pod istim imenom organizira se i druga. traje svijest i znanje o starenièkoj tradiciji pretapajuæi se stvaralaèki u suvremenu književno-kulturnu praksu.Bosanski Muslimani kao državno-politièki narod podrazumijevani pod nazivom Bošnjaci ili Turci. Odatle i pokret afirmacije humanih vrijednosti bosansko-muslimanskog svijeta i žestoke reakcije na sve napade sa strane na islam. te da bi. A da je ovo ime zaista tada dobilo osoben kulturni i društveni sadržaj svjedoèi èinjenica da je upravo u tome vremenu. njihovo stvaranje ostalo bez publike. produžila politièka borba protiv Austro-Ugarske. to su bila dva vida. mada polarno u smislu simpatija prema hrvatskoj i srpskoj strani i odnosa prema austrougarskoj upravi. povuèeni pred asimilacijom u svoje izvorno narodno povijesno-kulturno i duhovno biæe u stavu odbrane i afirmacije. Ali se mora istaknuti kao karakteristièno da ni u vremenu književno-politièke polarizacije pisci nisu iskazivali liène nacionalne pristranosti u svome književnom radu. i Kalajevom unitarno-politièkom zloupotrebom integralnog bošnjaštva. kao povijesno-kulturna veza i dalje. peru i knjizi umjesto sablje i mejdana. na drugoj strani. to je postalo narodnosna. poistovijeæeno u potpunosti sa narodom. Biser i informativnih glasila. Ujedno i naporedo gledano. A uz to se osniva i èitav niz prosvjetnih i društvenih graðanskih institucija. Muslimane. koji su tekli paralelno. Pored jezika i usmene književnosti. nego su pisali djela iz muslimanskog života. njihov život i obièaje. i dvije razine. društveni i politièki život. u protivnom. Sa nacionalnim identifikacijama i narastanjem svijesti katolika i pravoslavnih. Stoga i bosansko-muslimanska književnost preporoda. kao nastavak oružanog otpora iz vremena Bosanskog pašaluka i okupacije Bosne i Hercegovine. preporoda Bosanskih Muslimana na prijelazu XIX i XX stoljeæa. postalo je integrativno za cio kulturni. objavljivali ih u istim listovima i usmjeravali ih kao muslimanski pisci muslimanskim èitaocima. meðutim. od 1899. istaknuta deviza o novom oružju. te edicija "Muslimanska biblioteka". A ime Musliman. društvena i politièka potreba. koji neposredno i bitno spadaju u ove dvije razvojne epohe i dva sloja u biæu Bosanskih Muslimana. A da se. Jer su znali da oni. dokazujuæi da su Bosanski Muslimani postali i politièki narod u modernom smislu rijeèi. Muslimanska samostalna stranka. književno-kulturni i društveno-politièki. u skladu sa dobom graðanskog formiranja. pokazuje opozicioni pokret za vjersko-prosvjetnu autonomiju. koji æe se svesti u pravu muslimansku nacionalno-politièku stranku pod imenom Muslimanska narodna organizacija. listova kao što su Behar.

do kraja potiskivao tematskoidejnu i emocionalno-estetsku liniju razvojnih tokova dotadašnje bosansko-muslimanske tradicije. poèevši od prosvjetiteljstva i romantizma Kapetanoviæa-Ljubušaka i Safvet-bega Bašagiæa. za etnièkom osobenošæu i nezavisnošæu Bosanskih Muslimana kao južnoslavenskog naroda izmeðu Srba i Hrvata. ali i za višesmjerna komparativna istraživanja. pa do impresionizma i simbolizma Æatiæeva i drugih pjesnika. Gledano kroz društvenu optiku. I upravo u tome duhovno-civilizacijskom integralu zaèinje se i onaj "sudbonosni diferencijal estetike svijesti koji dijeli Zapad od Istoka". ovaj pokret se razvio kao prirodan izraz zamjene feudalnih odnosa kapitalistièkim oblicima privreðivanja. i prirodno. Bez svrhe. i Narodnog blaga Mehmedbega Kapetanoviæa. Ali treba napomenuti i to da od poèetka preporoda. zadržavajuæi ih tek u arhetipsko-genetskom tragu književnih prauzora duha. te proces evropeiziranja ovog naroda. realizma Mulabdiæeva i naturalizma Osmana-Aziza. od tada kritiènu liniju poetike bosansko-muslimanske književnosti sve do danas. težio je istovremeno. I dok se književnost Bosanskih Muslimana do 1878. Bez nade. ona sada prolazi razvojnim etapama i stilskim formacijama svojstvenim evropskim književnostima. te zaèinjanja. iskazujuæi politièki i izvijestan antiturski (neantiorijentalni) a kasnije i antiaustrijski (ne protuzapadni) stav i odreðenje. kada je djelovalo i društvo Gajret. osjeæajnosti. pesimizma u naslovima djela Zeleno busenje. meðutim. tragike. i do Bjelevèeva psihološkog proziranja otuðenièkih stanja "pod drugim suncem". i èitav tok razmicanja južnoslavenskih vidika. pored maštovne samobitnosti i osebujnosti ima i bitan socijalni zasnov u rasponu od èitalaca preko djela do publike. do 1918. i nacionalni. preporod. karakteristièna za književno stvaranje islamiziranih evropskih naroda. koji se može ogranièiti u razdoblju od 1887. posljednjeg godišta Bisera. koje su od njih preuzele i naše jugoslavenske. zapravo. bosansko-muslimanska književnost napušta pojavna stilskoestetska obilježja orijentalske književnosti i alhamijado-literature. jasno odvajala od književnosti drugih južnoslavenskih naroda. otkako se stala evropeizirati. slika i ljepote. preko epohe Behara.trougarskog vremena. Èak su inicijatori preporoda vidjeli svoju književnu i kulturnu ulogu u spajanju Istoka sa Zapadom. pa ona tako predstavlja zanimljivu pojavu za studije ove sredine i njena književnog stvaranja. uz njihove metafore opstanka. zasnovan na podlozi materinskog jezika i narodnih vrijednosti. njeno poetièko težište. razvijanja i narastanja muslimanskog 12 . Taj proces približavanja duhu i estetici evropskih i južnoslavenskih književnosti nije. Bosansko-muslimanski književno-kulturni. a èini.

trgovaèkih i zanatlijskih udruženja. politièkih stranaka. koje se sada institucionalno afirmiralo osnivanjem banaka. Postoji nekoliko bitnih svojstava i strukturnih znaèajki koje treba istaknuti u uvodu ili rezimirati u zakljuèku svakog izlaganja o bosanskomuslimanskoj književnosti na prijelazu u eru ovog preporoda. karakteristièan je sekularni identitet novih stvaralaca. izrazita svjetovnost sadržaja. duhovno-etièkih i tematsko-idejnih promjena koje su se tada dogodile. kulturno-prosvjetna društva. On ima sliènosti i kulturne analogije sa hrvatskim književnim preporodom. uz štamparije. mada kasni za njima èitavih èetrdeset do pedeset godina. jedinstvenog izraza.graðanstva. te. Pored narodnosnog i narodnjaèkog zasnova vidljiva su u njemu i druga bitna obilježja. i sa djelatnošæu Vuka Karadžiæa i njegovih pristalica u srpskom narodu. Ali je bosansko-muslimanski preporod u odnosu prema njima sadržavao i specifiène idejne znaèajke: evropeizaciju uz antiturstvo. osobito u prozi i drami. jezika na osnovi ijekavskog izgovora. edicije i periodiku. Dok su. ili pak slabije dodirne taèke ili poveznice samo je jeziku novoštokavskog narjeèja. ali sa razlikama u refleksima jata od autora do autora. samo sa onom mjerom religioznog koja je obilježje stvarnosti života i mentaliteta ovog naroda. od vremena preporoda i jedinstvene književnosti. motiva. te novu ulogu i položaj ovog slavenskog elementa izmeðu Istoka i Zapada. Veliku i znaèajnu stilsku. novim književnim oblicima ovog preobražajnog razdoblja. njena potpuna i iskljuèiva usmjerenost narodu. 13 . idejnu i poetièku te osobito jezièno-grafijsku raznovrsnot ove književnosti iz doba osmanlijske vladavine zamjenjuje narodna izrazitost ove književnosti u vremenu preporoda. stilsko-idejni preplet Istoka s Evropom u izvornoj poeziji. zatim u refleksima narodnih pjesama i njihova izraza . razmatranja. dok usmeno stvarlaštvo ne samo da ulazi u osnovu poetike nove književnosti nego postaje sama podloga narodnosti. angažiranost osobito u prozi. Nasuprot uglavnom nabožnoj prirodi dotadašnjeg pisanog književnog stvaranja. izmeðu krajišnièkih pisama i alhamijado-literature postojale jaèe. èak izvjestan antiklerikalizam. svim njegovim slojevima. naprimjer. idejnih opredjeljenja i emocionalnih doživljaja. odnosno ilirskim pokretom. upravo radi izrazitosti stilsko-estetskih. a kad se uzme u obzir i orijentalska književnost. može se uoèiti zbližavanje tradicijskih stvaralaèkih pojava i skupno uzimanje prethodnih književnih epoha kao bosansko-muslimanske estetsko-duhovne inspiracije i književne baštine. sve pod muslimanskim imenom. uz to.u svojevrsnom reciprocitetu. tematike. onda u spomenima jezika.

èije se prisustvo u osmanlijskom razdoblju osjeæa samo u nesvjesnim stilskim prodorima deseteraèkog stiha. slike i neki oblici ostaju kao jedna naslijeðena komponenta osobito bosansko-muslimanske romantièarske poetike.Drugo što treba istaknuti jeste bitna razlika u duhovnom i profesionalnom identitetu književnih stvaralaca: dok su književnici do preporoda. U starijem razdoblju ona dolazi samo sporadièno jer se podrazumijeva kao govor svakodnevnog života. iako istoènjaèki duh. u dalekim refleksima njena duha i poetike. uleme. Orijentalni jezici se književno gase tako da i orijentalska literatura postaje anahronizam. bitno odreðujuæi nacionalnu književno-kulturnu svijest. književnost do preporoda sva je u rukopisima.dok je u novom preporodnom dobu narodni jezik jedini književni izraz. i gleda na njega kao na predmet književne arheologije. dok novija pisce ispunjava u potpunosti. pa tako i neposredno ulazi u samu osnovu osobito romantièarske. a arebièku pismenost zamjenjuje latinica i nešto manje æirilica. bez izuzetka. zatim. graðanske inteligencije. pa bili sveæenièkog zanimanja ili pripadnici derviških redova . koja je kod starijih izražavana više u refleksijama. ili u rijetkim spomenima i zapisnicima narodnih pjesama i prièa. sad èitalac postaje svaki onaj ko nauèi latinicu i æirilicu. izuzev ostvarenja u vidu bosansko-turskih rjeènika . Bašagiæ piše stihove "u slatkom majèinskom 14 . I sama književnost se i po karakteru mijenja: što se vidi i po èitalaèkoj publici koja se zanima samo za novije stvaranje. Tome je bitno doprinijela. ponajviše iz redova vjerske inteligencije. narodna svijest preporodnih pisaca o sebi i svome stvaranju. ali i realistièke poetike njena stvaranja. ulazi i sama misao o narodnom bosanskom jeziku. dok je èitalaèka publika. mada bosansko-muslimanski narodni preporod zakašnjava za sliènim preobražajima kod Srba i Hrvata. Ono što je u ovom diferenciranju najvažnije istaknuti jeste da se u naponu preporoda postiže narodno jedinstvo pod muslimanskim imenom.od vremena književno-kulturnog preporoda pisci potjeèu. Zatim. iz krugova svjetovne. duboko u narod. Najzad. U ta bitna obilježja koja se u bosansko-muslimanskom narodnom preporodu javljaju u poveæanoj kolièini i pojaèanom intenzitetu u odnosu na književnost osmanlijskog razdoblja. dok se ova nova sastoji iz tiskanih djela. pored paša i upravnih velikodostojnika. Jer novu epohu preporoda narodna poezija i proza ispunjava i svojim štampanim tekstovima. a knjiženost ulazi u porodice. laièke. bila svedena na uzak krug inteligencije. osobito orijentalske književnosti. i èinjenica o kojoj ne treba dvojiti jer predstavlja samu osnovu biæa i bitka preporoda. najprije. Tu je. živ utjecaj narodne poezije u pisanoj književnosti. dok je prema starijem više ravnodušna.

na samom kraju preporodnog razdoblja u formiranju bosansko-muslimanske narodne svijesti. preimenovana 1874. smatra da njegova "jezika šum/ može da goji. saznanja i ostvarenja u jedinstvenu nacionalnu instituciju. intelektualno i staleški raslojena u osmanlijskom dobu. u vremenu preporoda je izjednaèena i sjedinjena upravo jezikom. ispunjavajuæi se sviješæu o historijskom položaju i književno-kulturnoj ulozi Bosanskih Muslimana izmeðu Istoka i Zapada. i estetske karakteristike realizma. proširujuæi tako do kraja teorijske granice ovog pojma i termina u historiji književnosti i kulture. kao što su to ranije na južnoslavenskim prostorima uèinile "Matica srpska" 1826. znanstvena i izdavaèka dostignuæa. godine. svede. narodnih obièaja i tradicionalne historije u ukljuèivanje u stilsku formaciju romantizma kao oblasti neobuzdane mašte i egzaltiranih emocija . u "Maticu hrvatsku". i ubrzo pristizanje pojedinih književnih etapa u kratkom vremenskom roku. ponovnom vraæanju svome biæu i svome jeziku nakon izbivanja u Turskoj. i kulturnih tekovina preporoda. Ovo historijsko zaostajanje za tokovima jugoslavenskih književnosti. pjesmu i um". Dok je u hrvatskoj i srpskoj kulturi prve polovine XIX stoljeæa nacionalno-književni preporod. uza sve te razvojne znaèajke koje je sa zakašnjenjem proživio. sažme i organizaciono artikulira sva književna. predstavljao napuštanje stranih i nenarodnih književnih izraza. te odvajanje od prosvjetiteljstva kao stilske formacije racionalne idejnosti i sentimentalistièkih moraliteta. "gdjeno tuðim jezikom se zbori". "Matica muslimanska".. a isticanje i potvrðivanje materinskog jezika i usmene književnosti. omeo ostvarenje te koncepcije. Èitalaèka publika. književnim i društvenim interesom. A Æatiæ se raduje svome zavièaju. 15 . te "Matica slovenska" 1864. odaje još jednu osobenost bosansko-muslimanske književnosti i kulture austrougarskog razdoblja. èijem se osnivanju pristupilo u martu 1918. ali je prvi svjetski rat. trebalo je da koncentrira. kao obnova i procvat slobodnog i stvaralaèkog narodnog duha. /može da spoji/ Istok i Zapad/. ali i prema evropskoj književnosti. otvara i prema drugim književnostima pisanim na jeziku kojim i ona govori. kulturna. tako u sferi odnosa izmeðu Evrope i islamskog svijeta. sažeo je u tridesetak godina trajnja.zboru" i. naturalizma i simbolizma. pismom. kako u horizontu Slavenskog juga. sljedstveno kulturnoj simpatiji. i nepovoljne politièke prilike poslije njega. Istovremeno se ta èitalaèka publika. pored refleksa prosvjetiteljstva kao "nauke o lijepom i mudrom ponašanju" i manifestacija folklornog i umjetnièkog romantizma.preporod u književnosti Bosanskih Muslimana. pod utjecajem preporodnih pisaca. nacionalno dozrela za djela koja za nju njeni pisci stvaraju. "Matica ilirska" 1839.

Simultaneously with the literary and cultural transformation. and others have been established. Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ in a series of editorials in this newspapers. in the local language in Cyrillic alphabet and in Turkish in a special type of Bosnian script arebica. societies. In the course of Eighties and Nineties in the last century. and on patriotism. This movement was based on the backdrop of mother tongue and national values with the aspiration to express the ethnic specificity and independence of Bosnian Moslems as the Southern Slavic nation between the Serbs and the Croats. wrote a salute to "the new age" and "the new constitutions" that this age was going to bring forward with it. having written on a literary work in the newspapers. and it ended in 1918. and when the Gajret Society was also active. This fact speaks enough about the Bosnian Moslems as a political nation in the modern sense of the word. the Bosnian Moslem literary and cultural revival movement gradually matured having been founded on the people's creative accomplishments. A number of educational. Biser. when the last issue of Biser was published. 16 . the transformation of the national name was also taking place. an opposition movement for religious and educational autonomy emerged as an expression of resistance and political struggle against the Austro-Hungarian occupation. It continued during the era of Behar. and the religious name "Moslem" became much stronger. This movement would later become the first national and political party of the Moslem people under the name Muslimanska narodna organizacija (The Moslem National Organization). on the halt of domestic cultural affairs and life. the emergence of the newspapers Sarajevski cvjetnik /The Flower Garden from Sarajevo/ announced the movement of people's awakening of Bosnian Moslem national/ethnic spirit that would last in the course of the next three decades. which had been printed simultaneously and concurrently in two versions.The Age of Revival as a Crossroad in Bosnian Moslem Literature and Culture Towards the end of Sixties and in the early Seventies in 19th Century. The name Bosniak gradually faded away in the period. social and civic institutions. The Bosnian Moslem literary and cultural revival can be limited to the period starting in 1887 and the emergence of Narodno blago /People's Treasury/ by Mehmed beg Kapetanoviæ. organizations and magazines. Besides. such as Behar.

Bosnian language as the means of literary expression was also pronounced. literary and social interest. and the mature literary works in the sense of national awareness that the authors from the period wrote for it. All these elements brought the reading public together. which had been kept in manuscripts. as opposed to the previous ones. without exception.The second characteristic worth mentioning is that the writers of revival period. had come from the circles of secular. This was the reason for this literature to find its ways into families and people in general. 17 . laic and civic intelligentsia. particularly through language. The new literature was available to anyone ready to learn both Latin and Cyrillic Alphabets. The strong presence and influence of national oral poetry in the written forms of literature was quite evident. This literature consisted of printed works.

18 .

" 1 U doba turske vladavine veliku ulogu u prevoðenju i interpretiranju orijentalno-islamske književne tradicije kod nas odigrali su mnogi poklonici književne tradicije na tri orijentalna jezika koji su se školovali po turskim metropolama ili u domaæim tradicionalnim vjerskim školama medresama. na posebnim skupovima koji su nazivani katedrama sufijske poezije i katedrama mesnevije Dželaludina Rumija. a vezana je uglavnom za entuzijazam i djelatnost derviških i sufijskih redova kod nas. prevoðenja i tumaèenja poezije perzijskih klasika. svojim prevodima on omoguæava mnogobrojnim èitaocima koji ne poznaju jezik na kome je dotièna književnost pisana da èitaju proizvode strane književnosti na svome roðenom jeziku. Tim putem i na taj naèin je uspostavljena tradicija èitanja. Dr Midhat Šamiæ.. kao "uvoditelj" /introducteur/ neke strane književnosti u neku zemlju. a nerijetko i na još manje vidnom mjestu knjige/. Dakle. GAJRETU I BISERU Tradicija prevoðenja i tumaèenja književnih i drugih djela sa islamsko-orijentalnih jezika .. èije ime je ispisano ne uvijek mnogo vidljivim slovima i ne baš na tako istaknutom mjestu/nalazimo ga u najboljem sluèaju na unutrašnjoj naslovnoj strani. Posebno se tu istièu i zaljubljenici u sufijsku književnost koji su i sami djelovali kroz razne sufijske redove.arapskog. 1.Književnost koja se služi jezikom kao izražajnim sredstvom. 19 . Da li je baš uvijek tako? ". Strana književnost u bosanskohercegovaèkim èasopisima krajem XIX i poèetkom XX stoljeæa.znaèajni su instrumenti saradnje meðu narodima.u našim krajevima poèinje uglavnom uspostavom turske vlasti na Balkanu.. 1965. posebno sufijske orijentacije. prevodilac je dakle. str. Ta tradicija trajala je i èuvana kroz vijekove da bi se održala sve do danas. a u novije vrijeme i veèerima zvanim Šeb-i Arus. Prevodilaèka aktivnost i prevodna književnost znaèile su prenošenje i nastavljanje orijentalne tradicije meðu pripadnicima islamske vjere u našim krajevima. ostala bi najveæim dijelom u uskim nacionalnim granicama da nije onih koji je prenose na druge jezike.Beæir Džaka: KNJIŽEVNI PREVODI SA PERZIJSKOG JEZIKA U BEHARU. 261. prevodilac. Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu. onaj skromni i gotovo anonimni kulturni radnik. Uobièajeno je da se kaže kako su prave umjetnosti univerzalnog karaktera i kao takve razumljive svim pravim poklonicima umjetnosti. Prema tome . taj koji služi kao posrednik izmeðu dviju književnosti i kultura. turskog i perzijskog .

Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. dio I. Bašagiæ je imao najširi dijapazon prevodilaèke djelatnosti. 7. tj. Musa Æazim Æatiæ. jer su sadržajno 2. Muslimanski književnici su za vrijeme austrougarske okupacije nastojali da meðu muslimanskim masama probude zanimanje za knjige. 3."3 Pored izvorne književnosti u ovim èasopisima. Poznajuæi sva tri ova jezika. Rizviæa.. Citirano djelo M. To su dr Safvet-beg Bašagiæ. muslimanske književne snage koncentrišu se u okvirima vlastitog književnog života unutar Bosne i Hercegovine."2 U vezi sa znaèajem pokretanja ovih èasopisa za okupljanje muslimanskih književnih snaga i za buðenje sopstvenog nacionalnog biæa i etnièko-vjerskog identiteta. str. turkolog Fehim Spaho. pokrenut je sa tim ciljem list Behar i osnovano društvo Gajret. Dr Muhsin Rizviæ. 221. "Bez hrvatskih ili srpskih nacionalnih oznaka. Ali poènimo redom. Sarajevo 1972. Ne bi se reklo da su to dvije rubaije. turska i perzijska. štampan je prevod jedne rubaije od Hafiza koja poèinje. koje im omoguæavaju književno izražavanje bez kompromisa i nacionalno-politièkog etiketiranja izvan vlastitog etnosa. na str. Gajret i Biser. koje su pokretali muslimanski književnici i drugi intelektualci. vijeka. koji nakon njega slijede. javlja se i prevodna književnost. za koje je i jedno i drugo ime kao oznaka narodne pripadnosti bilo tuðe i nepoznato. 221. sa jedinom željom za afirmacijom muslimanskim slojevima. Izmeðu ostalih.. Osman Asaf Sokoloviæ i drugi sa manjim prilozima. to su Behar. U Beharu Bašagiæ se ne javlja sa veæim brojem prevoda sa perzijskog jezika. Za muslimanske èitaoce i prevodioce bile su tada vrlo omiljene tri strane književnosti: arapska. u br. zatim Muhamed Šemsudin Sarajliæ. arapskog i perzijskog jezika u Bosni i Hercegovini. uglavnom Beharu i Gajretu. U Beharu iz 1900/901. 20 . a tako je i naslovljena. i poèetkom 20. rijeèima Nije vrijedna. krajem 19. Na istoj strani je i prevod dvije strofe Hajjamove poezije. citiraæemo pisanje dr Muhsina Rizviæa: "Nakon razdoblja sporadiènih pokušaja u podliscima zvaniènih i informativnih listova te nakon gostovanja muslimanskih književnika srednje generacije u domaæim srpskim i hrvatskim èasopisima i publikacijama na strani. u svojim sopstvenim publikacijama.Druga jedna tradicija prevodilaèke djelatnosti kod nas poèinje u vrijeme bosansko-muslimanskog kulturnog i književnog preporoda u tada pokrenutim èasopisima. za školovanje i da na taj naèin doprinesu društvenom napretku Muslimana.. pokretanjem Behara te Gajreta i Bisera. Glavni doprinos prevodnoj literaturi sa ova tri jezika dali su tadanji poznavaoci turskog. 110. str.

istog godišta Bašagiæ govori o prijateljstvu i uz hadise citira sljedeæi stih kao uputu za život: Da ti reèem ukratko nauku: Koja vr'jedi na obadva svjeta. 5. što kod rubaija nije sluèaj. koji su doduše poznata imena i tadanjim èitaocima. 116. 114. strani Behara iz 1903/4. U Beharu iz 1905/906. simbol je prijateljstva. Tu je i prevod sa perzijskog jezika jedne strofe od èetiri stiha koju je napisao Sultan Togrul Seldžukoviæ. simbol zadane rijeèi. Pjesma u prevodu je naslovljena S mahom sablje svjetodršca. èvrste rijeèi. godine. i u svim sljedeæim sluèajevima nigdje ne navodi nikakvih bibliografskih podataka o izvorima tekstova koje prevodi. potpisan kao prevodilac sa Mirza Safvet. Komentarišuæi jedan hadis koji govori o domovini. Ovaj stih se javlja i kasnije na jednom mjestu uz više drugih stihova. str. Arapa i Židova so simbol prijateljstva. Autor je Sultan M. u br. O izboru prevoda u sva tri sluèaja nema nikakvih referenci.1.Seldžukoviæ što je u perzijskoj književnosti nepoznato ime. U nastavku komentara na str. gostoprimstva i prijateljskog doèeka. gostoprimstva.. a s neprijateljima ljubazno ophodi. dakako. 8. S prijateljem vladaj se iskreno A dušmanu pruži slanu ruku. Bašagiæev prevod "A dušmanu pruži slanu ruku" je vrlo vješto izveden i. kao ni o Hafizu i Hajjamu. a uzet je iz petog gazela Kazvinijeva izdanja Hafizova Divana filološki prevedeno znaèi: Mir na oba svijeta je u shvatanju ove dvije poruke: S prijateljima se humano. izmeðu ostalog i sljedeæa dva stiha od pjesnika Hafiza: U tugjini svakome tugjincu Tužno srce s domom je skopèano. nalazi se prevod pjesme sa perzijskog jezika od 12 stihova. str. Oèito je da se radi o nekom seldžuèkom vladaru o kome nam prevodilac ne daje nikakvih podataka uz prevod.meðusobno povezane. poèinje Bašagiæev komentar 101 hadisa. Na 113. I kod Slovena mineral so. u br. upravo zbog toga što je ukus soli stalan i neuništiv. niti kakvih podataka o Togrulu Seldžukoviæu kao pjesniku. Pomalo je neoèekivano da se u Beharu nalazi dosta stihova skoro nepoznatog iranskog pjesnika Ibni Jemina Ferjumedija ili u nekim broje21 . a naslovljena je Pri sastanku juèe toliko veselja. Prevodilac je Mirza Safvet. asocira na èinjenicu da je u predanjima Grka. Bašagiæ citira stihove velikih imena svjetske poezije. uz hljeb. Bašagiæ.

22 . na str. u komentaru 101 hadisa. uz prevode sa arapskog i turskog. Ono što je interesantno ovdje spomenuti i što je možda bilo odluèujuæe kod Bašagiæa za ovoliki izbor i prevod stihova osrednjeg perzijskog pjesnika u listu Behar jeste podatak da je u Beèu 1852. na str.. isticali da æe književnost Turaka. Hajama i dvojice Seldžukoviæa. svakako više nego što su pokretaèi Behara oèekivali. 9 iz 1903/904. a prevodi ih Safvet-beg Bašagiæ. Arapa i Perzijanaca biti jedan od izvora buduæe graðe Behara. najviše iz razloga izbijanja argumenata iz ruku konzervativnih protivnika Behara.380. Nažalost u Sarajevu do sada nisam uspio doæi do ovog izdanja. Umro 1368. Sultana M. Za Irance Ferjumedi je osrednji pjesnik. vijeka èije puno ime glasi Emir Fahr al-haqq ve al-din Mahmud Ibni Jemin al-Mustoufi al-Ferjumedi. Ko je bio Ibni Jemin? Iz iranskih izvora vidi se da je to pjesnik iz 14. u br. i to najviše sa turskog. Mada su pokretaèi Behara u svom proglasu. stoji i prevod sa perzijskog jezika. Službovao je na dvorovima dinastije Serbedaran." U šestom godištu Behara iz 1905/906 g. lako bi se moglo. U Beharu br. u rodnom mjestu Ferjumedu. na str. da je porijeklom iz Horosana. Prevodilac je Bašagiæ. Bašagiæ se u Beharu javlja kao jedini prevodilac sa perzijskog jezika. perzijski spjevao Ibni Jemin. i to poezije Ibni Jemina. Tako u broju 24 iz 1900/901. tri strofe sa po 6 stihova. u nastavku rasprave o prijateljstvu. Kasnije sakupljen jedan broj pjesama koje su se nalazile kod prijatelja i nastala je nova. godine austrijski orijentalista Veshard Šlehta /Wesshard Schlechta/ napravio i objavio izbor sa prevodom 164 epigrama /kit'a/ iz poezije Ibni Jemina. godine. zatim arapskog i ponajmanje sa perzijskog jezika. i Sultana Togrula. prevod sa perzijskog: Mirza Safvet.vima lista Perjumedija. manja zbirka. 162. prevodna književnost sa ova tri jezika je relativno dosta zastupljena. Imao zbirku-divan poezije koja je u jednom ratnom sukobu izgubljena. utvrditi da li je to više "prevod prevoda" ili prevod sa originala. a kada to bude moguæe. i to stihova Ibni Jemina. iz grada Ferjumeda na istoku Irana. donosi prevod jedne strofe uz obraæanje èitaocu: "Evo kako pjeva Ibni Jemin. uporedbom originala i prevoda. pod naslovom Alkemija. Hafiza. 1. èime se mogao koristiti i Bašagiæ pri prevoðenju. Bašagiæ upuæuje na stihove Ibni Jemina: "A sada èujte šta pjeva glasoviti perzijski knez pjesnik Ibni Jemin Ferjumedi. a pjesma nosi naslov Svijet. 147. godine. govoreæi o prijateljstvu. U broju 11 istog godišta. upravo zbog nepostojanja poznavalaca perzijskog jezika. na str." Zatim sljedeæe èetiri strofe od po èetiri stiha u kojima se govori o osobinama pravog prijatelja. nalazi se pjesma od sedam strofa od po 4 stiha. 4-5.

Bašagiæ objavljuje i prevode više Hafizovih gazela sa 190 distihona. kojeg je napisao Husejin Ðogo.I Gajret je nastavio prevodilaèku tradiciju Behara. Pored Bašagiæa. Sakiname. godina 1925. ne navodeæi izbor niti vrstu pjesama koje prevodi. kako veli. u broju 13-14. Šejhi Sa'dija. sa Ljubljenom biæu. Musa Æazim Æatiæ i Fehim Nedžati /po svoj prilici Fehim Bajraktareviæ/.njegov život i djelo u IX godištu Gajreta iz 1925. U originalu gazel ima 11 distihona. 140 Musa Æazim Æatiæ objavljuje prevod dvije pjesme sa perzijskog jezika koje je napisao turski sultan Selim Prvi. od kojih je prevedeno samo devet. kod Sa'dija sam u sabranim djelima pronašao original prevedene pjesme. sa Pred olujom. str. str. U prikazu Pregleda perzijske književnosti. U napomeni Æatiæ piše: "Sultan Selim I. U V godištu Gajreta iz 1912. 4. 1913/14. kojeg zbog njegovih velikih državnièkih sposobnosti i vojnièkih vrlina smatraju najveæim vladarem što ga je dala Osmanova dinastija. u brojevima 17 i 18 na stranama 152-253 i 273-274 objavljuje šest prevedenih cjelina sa 51 što dužim što kraæim pasusom pod zajednièkim naslovom S mojom ljubavi. 233. Ja æu u jednom od iduæih brojeva Gajreta iznijeti kratki prikaz književnog rada ovog velikog cara-pjesnika. ima vrlo malo prevoda sa perzijskog jezika. i 1918. Gajret. u broju 9/10 na str.g. u broju 15-16. koju je pjesnik posvetio Šahu Mansuru. bez navoðenja izvora odakle su gazeli uzeti.. bijaše u svoje vrijeme najveæi osmanlijski pjesnik. koji je izlazio 1912/13. Prevoda sa perzijskog jezika u Gajretu ima više nego u Beharu. 201. I najzad u broju 19 na stranama 287-288 prevod je naslovio sa Kod zadnjeg oproštaja. zatim 41 distihon iz Hafizove ode krèmarici. Prevode je naslovio..102. str. zvani Javuz. godine. u èetiri broja. uzgred se citiraju neki stihovi iz tog Pregleda u I godištu Bisera iz 1912. O prevodu i originalu biæe kasnije više reèeno. Na kraju prevoda stihova iz Sakiname Bašagiæ napominje: "To i još mnogo ispuštenih distihona saèinjava uvod u kasidu. Prva pjesma u prevodu poèinje stihom "Kad od Kafa do Kafa" i ima 7 strofa od po 4 stiha." 4 Šemsudin Muhamed Sarajliæ u II godištu Gajreta iz 1911.g. 7. br. 23 . Uz studiju o pjesniku Hafizu pod naslovom Hafiz . godine u pet brojeva objavljuje prevode više pjesama. Pjevao je na turskom i perzijskom jeziku i ostavio iza sebe dva divana. Iako nijedna pjesma nema nikakvih referenci." Prevodna književnost u èasopisu Biser. To je jedan gazel iz skupine gazela pod zajednièkim imenom Tajjibat. u Gajretu se kao prevodioci sa perzijskog jezika javljaju još i Muhamed Šemsudin Sarajliæ.

koji u originalu ima 11 distihona /bejt/. ono što ja vidim to drugome vidljivo nije. istog broja njegov prevod dvije strofe Hafizovih stihova od po èetiri retka. 5 i 75-76 objavljen je rad Muse Æazima Æatiæa pod naslovom Misticizam i uticaj Perzijanaca na tursko pjesništvo. koja je naslovljena sa Ljubljenom biæu. u Tešnju 1968. str. Prva poèinje sa "Nek se klone sve mantije". 208. Razmotriæemo prevod jedne pjesme Sa'dija objavljen u br. Na str. str. Distihoni u prevodu više lièe na opširne prozne pasuse od kojih neki sa mnogo više teksta nego što ga ima u originalu. smatramo potrebnim da se osvrnemo na neke prevode i naèin prevoðenja. Posebno na neke prevode Muhameda Šemsudina Sarajliæa i dr Safvet-bega Bašagiæa. Možda onaj koji Te vidjeti ne može ili onaj koji svoga vida nema. A haram je onom koji pošten pogled nema. 551. 87-95. na str.g.godine. dodajuæi u originalu i u sopstvenom filološkom prevodu i dva neprevedena distiha. koji je kasnije preštampan u Sabranim djelima II. Ko je taj ko na susret sa Tobom ne misli. Teheran 1337/1958. Radi onih koji poznaju perzijski jezik i koji mogu uporeðivati prevod sa tekstom originala. koji imaju najviše prevedenih priloga u ovim èasopisima. od kojih je Sarajliæ preveo devet.11. a èiji sam original pronašao u Sabranim djelima Sa'dija /Kullijjat-i Sa'di/. U radu ima diskutabilnih stavova što bi zahtijevalo poseban osvrt. 247/8 u br. a druga sa "Dajder èašu što se smije". i to na str. Jer. godine dat je Bašagiæev prevod Firdusijeve poruke šahu Mahmudu od Gazne. Nije halal ni da svako lice Tvoje vidi. str. str. i 10. Niko možda. 13-14 iz 1911. sopstveni filološki prevod i prevod Šemsudina Sarajliæa. 24 . godine na 201. Odmah treba reæi da ovi prevodi u književnom pogledu daleko zaostaju iza prevoda dr Safvet-bega Bašagiæa. godine Šemsudin Muhamed Sarajliæ objavio u pet brojeva više prevoda pjesama od Sa'dija Širazija. odstupanje od originala i slobodniji prepjevi ili pridržavanje originala.. To je. Nakon ovog pregleda objavljenih prevoda sa perzijskog jezika u ova tri èasopisa. kao što ja. a mi æemo ih navoditi prema prevodu. Prevodilac istièe da je prevod sa perzijskog jezika. Naprijed je veæ iznesen podatak da je u II godištu Gajreta iz 1911. dok 9. U istom broju. daæemo izvorni tekst na perzijskom. ustvari jedan Sa'dijev gazel bez naslova.. takvog zadovoljstva nema. a na 249. 246 i 272. distih nisu prevedeni. Ni poredak distihona nije kao u originalu. Poredak distihona daæemo prema Sarajliæevom prevodu. I godišta iz 1912.

Pažnja tebi posveæena od svih mana slobodna je.Svaka noæ danom prestaje. rekao bi: za ovom rukom umrtvljeni. ili mu se na oèi navukao zastor zaslijepljenosti. kada jadnik ni strpljenja više nema?! Ko god tvoju oknivenu šaku vidi. I kad se preda mnom ukazuje veliènstvena ljubav. kada srca više nemam! Nije teško. Sa'dija. niko pomoæi ne može. Na kom god se žestoki pogled ljepotica zaustavi. Šta da kažem tebi sada. vikne tada: Nije èudno kada neko u toj šaci smrtno strada./ Sa'di na te više misli nego na sav svijet ostali. da je za nesretnog ljubavnika strpljenje jedini lijek. 9. 2. a naroèito neèisti ne usuðuju se i haram im je pogledati Tvoje svijetlo lice. ako žig pogleda izdržati ne može. ali naša ljubav ne poznaje zadnjeg èasa. ako taj nesretnik ne mogne više trpjeti ljubavnih muka? 8. Šta da radi. 3. Sav svijet zna. pa makar dotièni bio i pod teretom. Svako. kraja svoga nema. Svako znade. 4. okrenuvši glavu od svega svijeta. ne treba da je pohlepan. U kosu mi ti pogledaj. Prožeži mi tijelo pogledom. a svaki dan kraj svoj ima. ako me sav svijet nekad zaboravi. /Bijah rekoæ nešto tuge iz svog srca kazaæu ti. Propao je. ali šta æe biti. ima li na svijetu èovjeka kojemu uzvišeni ljubavni sastanak ne bi zatitrao strunama njegove pameti? Ako ima. Stihovi u zagradama ne nalaze se u Sarajliæevom prevodu. Koji bi vidio Tvoju oknivenu ruku. Ljubljena. zaljubljenom lijek jedini strpljenje je. 5. u taj èasak mi se porodi želja. 7. koji glasi: Šejhi Sa'di: Ljubljenom biæu Preveo s perzijskog: Muhamed Š. ja na cijelom tijelu svome. Dan ukida noæ sa zemlje i svega nestaje. Ti me pazi. samo Tebi svoj pogled 25 . Sarajliæ 1. Ni dlaèicu jednu ne znam koja tebe ne spominje. da joj ja jedini budem motriocem. onda ili si Ti umakla njegovu pogledu. opijen je ljubavlju. nek mi svi atomi njegovi odišu sjeæanjem na Tvoju velièinu. Koga god resi proziran pogled. Noæ moga sastanka sa Voljenim Biæem. 6. jer od tebe odbaèenom.

tj. I 11. nego susret. Možda onaj koji Te vidjeti ne može. distihon je dugo i naširoko prokomentarisan. veza sa tobom /pejvend-i tu/. Pri tome pravi odreðene greške. kao i u originalu. Tako zamjenicu iz originala "Sa Tobom" prevodi sa "Ljubljena" èime predmet ljubavi iskazan zamjenicom Ti stavlja u ženski rod i na taj naèin ogranièava i reducira višestojnost znaèenja originala koji daje moguænost konkretnog i sufijskog znaèenja distiha. a kod Sarajliæa 1. karakteristièni su 1. distiha: Ko je taj ko na susret sa Tobom ne misli. dakle. jer ima znaèenje konkretnog. gdje ima i odstupanja od originala. i 9. I u originalu ne stoji ljubavni sastanak. što se ovim stihom ne želi reæi. Znaèi. postoji moguænost da se ti odnosi i na predmet sufijske ljubavi. iako je prevod nepoetièan. nemaju tu šansu. stoji zamjenica ti sa prijedlogom sa. A ne može ni uskratiti. Od jedinstvenog znaèenja 1. Pažnja Tebi posveæena od svih mana slobodna je. uz dodavanje znaèenja kojih u originalu nema. Sarajliæ pravi nepotrebno dug prozni pasus. koji nemaju takav organ viðenja kojim bi te mogli vidjeti. pod uslovom da u prevodu. U prevodu Sarajliæa samo prvi dio distiha ima veze sa originalom. Time se može prijeæi i na sufijski plan interpretacije. Uporeðujuæi original i ovako opširan prevod-komentar. više bi se reklo da je ovo prevod prevoda sa nekog drugog jezika. Po nepotrebno dugom deskriptivnom prevodu. Smisao originala je jasan. ili onaj koji svoga vida nema. a ne sa perzijskog. Pjesnik saopštava da svu svoju pažnju posveæuje Voljenom Biæu.obraæa. kao i udaljivanje od smisla originala. Jer. krut i razvuèen. onih koji nemaju priliku za to ili nemaju tako èulo vida kojim bi mogli vidjeti Voljeno Biæe iskazano zamjenicom ti. Svu pažnju Tebi posveæuje i nema ništa što bi Ti uskratio. stih se može uzeti kao konkretna slika u smislu da bi svak za tobom. pažnju koja nema nikakvih mana i nedostataka: Sa'di na Te više misli nego na sav svijet ostali. tj. distihon. takvi nisu duhovno usavršeni i uzdignuti da bi Ga mogli vidjeti. izuzev onih koji te ne mogu vidjeti jer nemaju priliku da te vide. I sintagma ljubavni sastanak odbacuje sufijsku interpretaciju stiha. original je jednostavan i može se jednostavnije prevesti bez ovako dugih i pogrešnih deskripcija. Naime. želio sastanak. i 11. tjelesnog voðenja ljubavi. ili pak oni koji su slijepi. izuzev. Drugi dio distiha nije taèno ni 26 . dragim ili dragom. kad rob ništa i nema. na Boga i svaki pravi vjernik i zaljubljenik u Njega želio bi susret sa Njim.

Zato je i ortodoksno sveštenstvo. Prosvjeta. U tom godištu na str. Bašagiæ je o Hafizu prvi put pisao u zagrebaèkoj Prosvjeti iz 1894. mada je opširno prokomentarisan. 343-344 Bašagiæ je objavio životopis Hafizov pod naslovom Hafiz-životopis. uvijek podozrivo. bez sumnje meðu najsjajnija lirska djela cijele svjetske književnosti. Cijeli Divan je preliven vinom. nastupao je njegov pjesnièki genije i dopunjavao ono što je iz originala izostavljeno. vjeèiti oponent islamskim propisima i islamskom sveštenstvu i slièno.. što bi trebalo shvatiti da je ta ocjena za njega meritorna i prihvatljiva. koji je svojim poetskim talentom pravio izuzetno dobre prevode i prepjeve. Prihvaæena je od strane svih èitalaca. Zagreb. Kasnije. u Gajretu iz 1925. gdje u legende iz života Hafizova. a èesto ni kasnije sa veæe vremenske distance. Èak i tamo gdje se udaljavao od originala. O prevodu rubaija Omera Hajama ovom prilikom neæemo govoriti. prihvatilo Hafiza i poèelo ga predstavljati kao tumaèa ortodoksnog islama kroz poeziju. okiæeni velièanstvenim slikama. 2/1894. godine. Stihovi se kreæu èudnovatom umiljatošæu. O naèinu kako je poimao i interpretirao Hafiza."5 Ovakva ocjena o Hafizu ne može se prihvatiti kao konaèna. Sudbina je mnogih velikih pjesnika da ne budu shvaæeni u svoje vrijeme. ditirambskim usklicima slave . Odmah se mora reæi da Bašagiæ stoji pod neposrednim uticajem zapadnoevropskih poimanja i ocjena o Hafizu i kojih se stièe utisak da je Hafiz vinski pjesnik. Što se tièe dr Safvet-bega Bašagiæa.380. A ne može ni uskratiti. izlaže i neke svoje stavove o njemu. jer bi se o tome mogao organizovati poseban nauèni skup. Svoju studiju o Hafizu Bašagiæ završava Šerovom ocjenom o Hafizu. ljepotu i ljubavne dražesti.njegov životopis i djelo.pripovijedaju prirodu. a prosipaju ognjene strijele na drveno i pokvareno sveštenstvo. Istina i u svoje vrijeme Hafiz je od jednog dijela sveštenstva proglašavan nevjernikom i kao takav anatemisan. godine objavio je drugu studiju o Hafizu pod naslovom Hafiz . svud po njemu se èuju poljupci. on je kao veliki pjesnik bio mnogo uspješniji od ostalih.. i kao prevodilac. "Svu pažnju Tebi posveæuje i nema ništa što bi ti uskratio." Taènost ili netaènost prevoda ostalih distihona može uoèiti èitalac uporeðujuæi original ili filološki prevod sa Sarajliæevim prevodom.. 27 . Ali Hafizova poezija uèinila je svoje. str. A ta ocjena glasi:"Hafizov Divan pripada. može se dosta razabrati iz naèina pisanja o njemu.preveden. zadojeni radostima èovjeèijega života. Ovom prilikom osvrnuæemo se na Bašagiæeve interpretacije Hafiza i na prevode Hafizovih stihova. Hafizov simbolièki i alegorijski jezik sveštenstvo proglašava jezikom bogobojaznog sufije i nazivaju ga doslovno 5. kad rob ništa i nema.

ljubavi.380. On je znao Kur'an napamet. pjesnièki razigran. a ponekad i igrom rijeèi. 28 . nego da utješi sebe i drugoga. daj da èaša obilazi okolo i svima je daj. Èitav distih u filološkom prijevodu znaèi: O krèmaru.negda tako mila . on nije pio da se opije. vjersku dogmatiku. arapsku književnost. Prosvjeta. ali nastaše teškoæe. naroèito beèkog.sad me goni do zla Boga. 100.dîvân poezije. pa da ga zovu pjesnikom. što je u Hafizovo doba u Iranu bio posao iskljuèivo muškaraca. nego da i ljubljen bude i u ljubavi uživa. Hafiza su proglasili bogobojaznim i svetim èovjekom u punom znaèenju te rijeèi. On nije pjevao da nešto spjeva. davali su moguænost razlièitog shvaæanja i tumaèenja a time i višeslojnosti znaèenja jednih te istih gazela. u broju 7. Posebno treba istaæi da je dobro poznavao tesavvuf i bio dosljedni sljedbenik uèenja i filozofije svog velikog prethodnika i uzora. ali nedovoljno argumentovan. na str. pjesmi i vinu. naime: u prirodi. ljubav se u poèetku jednostavnom uèini. Zagreb. Meðu gazelima pjesnika Hafiza koje je preveo Bašagiæ nalazi se prvi gazel iz Divana. U svjetlu ovih napomena. nego ga je uzeo iz jednog epigrama /qit'a/ koji je spjevao Jezid. Hafiz nije bio neko koga se moglo tek tako proglasiti nevjernikom i anatemisati. ne može se bez rezerve prihvatiti ni sljedeæi stav o Hafizu koji iznosi Bašagiæ: "Hafiz uživa u èetiri stvari. i to pripadnika zoroastrovske vjere. kao i neke druge nauke svoga vremena. a u terminologiji krème oznaèava osobu koja puni èaše vinom i daje ih posjetiocima krème. str. uopšten je poetièan. 2/1894. a nekada njegovu zbirku . koja je muškog roda i primarno oznaèava nekoga ko daje vodu i napaja žedne.. dvosmislenost i nedoreèenost misli izraženih uvijenim aluzijama. natoèi mi èašu vina rumenoga Ljubav . No Bašagiæ je to posmatrao iz svog. nego da kroz èašu rumenike boje posmatra svijet. Bašagiæ je ovaj distih prepjevao na sljedeæi naèin: Krèmarice. poznavao je filozofiju. Prevod ovog gazela Bašagiæ je objavio u Gajretu iz 1925. on nije ljubio da ima dragu. Gazel ima 7 distihona i Bašagiæ je preveo svih sedam. Jer. vre6. To je vrlo vješto i uspjelo prepjevano. Samo je malo odstupio od originala kada je u pitanju Saqî. sin èuvenog valije Damaska i osnivaèa umejadske dinastije Muavije."jezikom tajni" /lisan al-gajb/. Nekada tako nazivaju i samog pjesnika."6 Ovakav Bašagiæev sud o Hafizu. što inaèe nije sluèaj kod drugih gazela koje je prevodio. sufijskog velikana Dželaludina Rumija. Jer. Prvi dio prvog distiha ovog gazela je na arapskom jeziku i nije ga Hafiz spjevao.

Bašagiæev prevod-prepjev glasi: Proli vino po serdžadi iako ti magi zbore.. tj. veæ u I gazelu.. što dalje znaèi da su magi. a posebno u poeziji. uzeo da ovdje znaèi nada. a ne prolijevanjem vina po serdžadi. ako ti tako prvak magova kaže.a.136. Drugi polustih svjedoèi o Hafizovom suoèenju sa problemom i tajnama ljubavi. Drugi distih u filološkom prevodu znaèi: Zbog mirisa koji jutarnji povjetarac donosi iz onog uvojka. onda bi stih znaèio. npr. Divan. u nadi da jutarnji vjetar donese neki glas od Voljenog.mena i tako prevodio. u sljedeæem: Teškoæa ljubavi je izvan dometa našeg znanja. jer saba u jeziku pjesnika znaèi povjetarac koji dolazi iz ulice Voljenog Biæa ili jednostavno iz ulice voljenih osoba. Bašagiæ je. lagan. Hafiz priznaje. s. da prava ljubav nije tako jednostavna stvar kako mu je izgledala na poèetku. gazel br. Ali. to je prepjev vrhunske umjetnièke vrijednosti. Prepjev izuzetno poetièan. zaljubljeni su nestrpljivi i srca im od nestrpljenja i drugog išèekivanja krvare. na poèetku svoga javljanja i nastanka. razigran i jednostavan. koliko srca prokrvari! I ovdje je u Bašagiæevom prepjevu znaèenje distiha svedeno na realnu sliku: Taj mošusov mio miris ona kosa jutrom dava Koje saluf skovrèani moje srce obasjava. svojim prepjevom sveo znaèenje distiha na konkretnu dimenziju. posebno ne pomoæu razuma i naše nesavršene misli. Tu delikatnost ne rješava naša nesavršena misao. Znaèi u oèekivanju toga povjetarca. O teškoæama poimanja ljubavi Hafiz se osvræe još u mnogim gazelima. Jer putnik na Putu poznaje Put i obièaje na konaèištima. protiv proli7. odnosno prvak magova. mada magi govore da se samo sa njima može vinuti u nebeske dvore. što mu je kao drugo znaèenje. kao. koje su njemu ostale nerješive. izdanje Kazvinija Teheran. meðutim. Sufija bi u traganju za svojom tematikom i porukama rijeè bu sa primarnim znaèenjem miris. Hafiz. Zaljubljeni sufija bi rekao da je lakše pomoæu srca i ovom stihu on bi pronašao sufijsku tematiku. Hafiz i ne pokušava da ih razriješi i odgonetne. Da ne može bez njih niko u nebeske doæi dvore. 29 .7 Smatrajuæi tajne ljubavi nerješivim. šta iz njega razumijemo? Kao da se savjetuje èitaocu da prolije vino po serdžadi. Treæi distih ovog gazela glasi: Proli vino po serdžadi. I zbog lokni njenih crnih.

što stvara opasnost i smetnje da možda ne stignemo do željenog cilja . I ne samo da tako prevodi. Meðutim. što je simbolizovano zvukom zvona. uz koji je dat i doslovni prevod. za besposlice. vrhovni mag u krèmi. ne razumiju nas. jer stihu daje socijalni karakter.jevanja vina po serdžadi. koja je simbol sufijskog hrama. mada ima moguænosti i za realnu sliku. vrhovnog maga i prosuti vino po serdžadi na kojoj se obavlja namaz. Sufija bi objašnjavajuæi ovaj stih. a koji se u drugom polustihu naziva salik tj. Zvona stalno upozoravaju. jer ove stanke na ovom svijetu vrlo brzo prolaze. a na to nas mnogo štošta na ovom svijetu opominje i upozorava.do Voljenog Biæa. Inaèe zvona uvijek nekom ili za nekim zvone. U Bašagiæevom prepjevu ovo se ne može shvatiti: Zadovoljstva i veselja kod dragane svoje nemam. A iz doslovnog prevoda vidjeli smo da Hafizov distih nije ogranièen samo na realnu sliku i opis. U izvrsnom prepjevu Bašagiæa sugeriše se drugi smisao ili u najmanju ruku sužava se i ogranièava višeslojnost znaèenja Hafizova stiha. Toga pak nisu svjesni mnogi koji ni o èemu mnogo ne razmišljaju. nego. Gdje da znaju naše stanje oni bezbrižni na obalama?! U ovom distihu sufijska tematika izbija u prvi plan. Sufijska tematika se nastavlja i u sljedeæem distihonu Hafizovog gazela gdje se kaže: U konaèištima do Voljenog Biæa za mene odmora nema. što je samo realna slika i opis konkretne ljubavi i odnosa zaljubljenih. Sljedeæi. zato i ne shvataju naše stanje. to potvrðuje svojim komentarom: "Hafiz 30 . za put stvari pripremite. Hafiz upravo govori obrnuto: treba poslušati rijeèi starine prvaka magova. tj. sjede bezbrižno na obalama. a strah od valova i vrtloga tako velik. Eno slušaj zvono zvoni. To znaèi da sufija koji se usmjerio i uputio prema Voljenom Biæu nema vremena za duge stanke i odmore. peti distih. Ovo znaèi da se putnik veæ nalazi kod drage i da je nezadovoljan i neveseo. jer. lišeni svih briga i razmišljanja. po strani izvan svega. govoreæi o Hafizu. jer mu zvono odmah zvoni da je brzo mora napustiti. da se odmah na put sprema/m/. kod Hafiza glasi: Noæ je mraèna. rekao da smo mi na ovom svijetu kao u vrtlogu nemirnih valova koji nas u mrkloj noæi ovog života bacaju tamo-amo. u originalu. putnik na Putu sufijskog usavršavanja i stizanja do Uzvišenog Biæa. nego na jednom mjestu. dobro zna kako se treba na tom Putu ponašati i kako se tamo stiže.

380. 9. naime. Šesti distih ovog gazela u filološkom prevodu znaèi: Svi moji postupci. Ibidem. kad je perzijski duh tonuo u moru krvi prolivene od vlastitih sinova. sebe i svoj ego treba da zaboravi i da misli na predmet svoje sufijske ljubavi. Gdje da ostane skrivena tajna o kojoj se drže sijela. Hafiz. koja ovdje izbija u prvi plan. Zato i ovaj èitav prepjev prestaje biti Hafizov i postaje razigrani Bašagiæev stih sa jednostavnim i logièkim porukama i zakljuècima iz realnog života. jer to mu daje priliku da se približi svome Cilju. kaže: "O hafize. jer su neki dijelovi Hafizova stiha zanemareni i smisao je usmjeren u drugom pravcu. U tome komešanju odjeknule su mnoge pjesme koje karakterišu ondašnje stanje u Perziji. ako želiš svoj mir. pri èemu je dosta izgubljeno od Hafizovih misli i poruka. str. ali ne samo.. Gdje da znaju naše jade. to. mislio je samo na sebe i tako postupajuæi osramoæen je. zbog sebiènosti. Kako æe se sakrit tajna o kojoj se drže sijela.se javio u ono burno doba. 2/1894. more strašno. koji breme žalom nose. ne zaboravi sljedeæe: Želiš li postiæi ono što voliš. a Hafiz je to u jednom trenutku bio zaboravio. sufijska interpretacija. pozdravi se s ovim svijetom i zaboravi ga. tj. I najzad. aludira na to da sufija nikada ne smije da misli samo na sebe. Zagreb."9 U traženju višeslojnosti znaèenja. Iz prepjeva Bašagiæa ovo se ne vidi. o èemu se veæ prièa po skupovima. 31 . Bašagiæ je i ovo virtuozno preveo i prepjevao: U javnost æe najposlije izaæi i moja djela. bijesni se vali nose. i ne prvenstveno. i to se više ne može sakriti. doživio je blamažu." 8. "Ti stihovi najbolje nam kažu kako je bilo stanje u Perziji u to doba. završni distih u kome je i pjesnièki nadimak. ne smije da bude sebièan. Prosvjeta. Ali. mogla bi se u ovom distihu Hafizovom naæi i neka uvijena aluzija i na stanje u Perziji. takoðer je dosta slobodno prepjevan. bio je sebièan. kad je izbilo na površinu raskolništvo islama."8 Kao potvrdu za takvo svoje mišljenje navodi prepjev upravo ovog distiha: Noæ je mraèna. najzad završiše blamažom. U prvom dijelu distiha Bašagiæ je u svom prepjevu izostavio o kakvim se to djelima radi koja se ne mogu sakriti što je vrlo važno za taèno razumijevanje stiha.

koji glasi: Ako želiš mir. Prevod u Gajretu je noviji i jezièki dotjeraniji. a dalje skoro da nema nikakve sadržajne veze sa originalom. str. ne treba da zaboravi sljedeæu poruku koja je izreèena u drugom dijelu distihona reèenicom na arapskom jeziku koja deskriptivno saopštena znaèi: ako želiš da dospiješ do onoga koga voliš. pa i sebe samog. Hafize. gdje se pjesnik tuži na siromaštvo. navodeæi neka mjesta iz Divana. na jednom mjestu Bašagiæ piše: "Neki tvrde da je Hafiz u siromaštvu životario. str. 5. ali ta vijest nije vjerovatna.. U veæ citiranom radu o Hafizu u zagrebaèkoj Prosvjeti iz 1894. u br. u smislu da svako ko želi svoj unutarnji mir i spokojstvo. Bašagiæev prevod jedne Hafizove rubaije koji je objavljen u Beharu iz 1900/901. smatramo za potrebno da istaknemo Bašagiæevo mišljenje o povodu nastanka stihova ove rubaije. 66. treba da zaboraviš ovaj svijet i uživanje na njemu. niti se može dokazati. nego da se pozdrave sa svim tim i usmjere se prema uzvišenoj Ljubavi. Odgovor Timur-Lenku jasno nam kaže da je veæ tada loše materijalno stajao. Prepjev je otišao u nekom drugom pravcu i sa originalom se dodiruje samo na poèetku distiha gdje se pjesnik obraæa sam sebi: "Ako želiš mir. Užitak od sedam hiljada godina Ne vrijedi patnje sedam dana. što im osigurava spokojstvo i unutarnji mir dok su na ovom svijetu. 343-344. 110 i u Gajretu iz 1925..". ali ne nudi sve one poruke koje nudi original. u br. sa mejdana ne uteci Kad ti ljudi ljubav shvate . uslov da zaborave uživanja ovog svijeta. godine. jer sufijama je za stizanje pred Voljeno Biæe. kao da znaèenje originala nije shvaæeno. 66. u Gajretu. u br. "Meðutim. da nikada i nikako ne misle o dobrima i uživanjima na ovom svijetu. dosta kasnije.7. 32 . Iz pisanja o Hafizu može se uoèiti da je Bašagiæ tokom vremena razlièito pisao o nekim Hafizovim problemima. o istoj temi Bašagiæ piše sljedeæe: "Iz njegovih pjesama znamo da nije znao èuvati bijele pare za crne dane. jeste poetièan.5. U starijoj verziji prevoda ove rubaije u Beharu iz 1900/901. Ali prije nego citiramo prevod i original.. jezik je stariji i danjašnjim èitaocima arhaièan: Nije vr'jedna kobi ovog sv'jeta sreæa. uèinio mi se nejasan. Bašagiæev prevod.I ovdje je tematika sufijskog karaktera. 1925. U tim danima mogli su nastati sljedeæi stihovi: Ne vrijedi jada ovog svijeta sreæa Ne vrijedi muke ovog svijeta hrana.ti svijetu zbogom reci. str. sa malim razlikama u prevodu. str. Hafize.

pa i najtaènije. a to zatvaranje. 100. stare nauke i stare knjige tvrdili da ovaj svijet traje sedam hiljada godina. 33 . Užitak od sedam hiljada godina Nije vr'jedan patnje: samo sedam dana. Ako bi prešli na plan sufijske interpretacije. u zamršenim konkretnim i simbolièkim slikama. pa makar one bile i radosne. pa i za one koji poznaju perzijski jezik. Naime. Imajuæi to u vidu druga dva stiha znaèe da ni sedam hiljada godina.Nije vr'jedna muke sva slast uživana. simbolièki iskazano. šest. na str. ne zavreðuju podnošenje patnje i tuge u ovom kratkom životu od sedam dana. Ne zavreðuje patnju tugovanja od ovo sedam dana. Zato sam potražio original rubaije i u mnoštvu Hafizovih stihova. zbog udaljavanja naše prave egzistencije od svog Praizvora. onda bi se moglo reæi da patnje i tuga u vremenu od sedam dana boravka i života na ovom svijetu dolaze zbog našeg odvajanja. Prevod je objavljen u Gajretu 1925. Svojim pisanjem i stavom o Hafizu i o povodu nastanka ovog katrena nameæe se pomisao kao da je Bašagiæ kroz projekciju svog života i svojih životnih prilika i neprilika posmatrao i ocjenjivao i Hafiza. Interesantan je naèin kako je Bašagiæ odabrao i preveo samo tri distiha iz 11. treba se podsjetiti da su stari narodi. za èitaoce prevoda. od Boga i zbog zatvaranja naše božanske iskre u mraène okove tjelesnosti na ovom svijetu. Kako god da se prevede ova rubaija. stajaæi broj. S druge strane. a posebno je teško prihvatljiva Bašagiæeva premisa da je to ilustracija i aluzija na slabo materijalno stanje Hafizovo. pravi smisao i poruka sadržaja ostaju nejasni i teško shvatljivi. koliko traje ovaj svijet. godine u br. a najèešæe sedam dana. gazela Hafizovog Divana. sadržaj i smisao rubaije ostaju dosta nejasni. da bi se shvatio pravi smisao ovog katrena. Sedam hiljada godina radosti na ovom svijetu. To pokazuje koliko je teško i riskantno prevoditi dijelove poezije izdvojene iz šireg konteksta i izvan odreðenog civilizacijskog miljea. zatim sa vremenom od pet.7. naš život na ovom svijetu se uporeðuje sa vrlo kratkim vremenom: od poreðenja sa vremenom od jednog treptaja oènih kapaka. pronašao sam ovu rubaiju koja glasi: Filološki prevedena rubaija znaèi: Sreæa ovog svijeta ne vrijedi nasilja na ovom svijetu. Slast njegovog postojanja ne vrijedi njegovog bola. U originalu prvi distih glasi: O krèmaru. sjajem vina osvijetli èašu moju. uzimajuæi taj broj kao sveti. život je od sedam dana. Od tri Hafizova distiha Bašagiæ je napravio èetiri distiha svoga prepjeva. A kada je u pitanju prevod.

dublju. opojnost naziva nebeskim nadahnuæem: Èujte. Bašagiæevog distiha. prvi dio ovog novog. drugim rijeèima: ko stigne do Voljenog i utopi se u Njemu. Bez imalo dvojbe. izgleda kao na drugi naèin prepjevan i ponovljen jedan dio prvog distiha. Original ova tri distriha. opijenost. tj. I ovaj distih Bašagiæ je na svoj naèin divno prepjevao. pored površne. samo ovaj spomen neæe. svijet se krenu po mojoj želji. Zanesenost i opijenost ljubavlju prema Božijem Biæu za iskrenog sufiju znaèi vrhunac uživanja i slasti i ko ne može da doživi takvu ljubav ne zna ni za slast opijenosti takvom ljubavlju. a sve to je zapisano. a on je "dopjevao" svoj distih. rujnim vinom daj posveti èašu moju. Kako vidimo. zapjevaj. U knjizi o ovom svijetu naše trajanje je zapisano. Bašagiæev prepjev glasi: O krèmare. u knjizi 34 . da je vjeèan onaj koji stekne život u takvoj ljubavi. O ti koji ne poznaješ slast pijanstva vjeèitoga. veli pjesnik. èaša. Èetvrti i posljednji distih u Bašagiæevom prevodu glasi: Ko ne umre onog èasa. nastavlja se i u ovom distihu. Bašagiæ je izvrsno prepjevao ovaj prvi stih. vratio se svome Praizvoru. mogu biti interpretirani i u drugom. a osnove za drugi dio distiha u originalu uopšte nema. nudi i drugu. lirske. kad oživi u ljubavi Taj Hafizu nek se hvali. naravno u prenesenom sufijskom tumaèenju tih pojmova. da je i on junak pravi. A ti svirèe. U treæem distihu Hafiz poruèuje da nikad ne umire. iz koga je i potekao. postaje vjeèan kao što je vjeèan i Voljeni do koga je stigao i u Njemu kao jedinka nestao. Tematikom o vinu i ljubavi. koji po sadržaju ima veze sa prvim distihom pa kao Bašagiæev distih glasi: Ta danas se cio svijet po æeifu mome kreæe Što je bilo sve æe proæi. No sljedeæeg njegovog distiha u originalu nema. zapjevaj mi! Ja postigoh želju svoju. æeifu pjesnika. koji u filološkom prevodu glasi: Ne umire nikad onaj ko oživje u ljubavi. sufijsku interpretaciju: Pojmovi: vino. naime da se sve kreæe po želji. dakle. tj. alegorijskom znaèenju. koji ne poznate nadahnuæa nebeskoga Ja sam danas u peharu viðo lice zlata svoga. pri èemu vjeèito pijanstvo. U originalu je prvi distihon sadržajem i smislom povezan sa drugim distihom koji glasi: U èaši ja lice vidim Voljenoga Biæa svoga.A ti svirèe.

u ovom sluèaju Hafiz. toliko razigran i maštovit. nemajuæi pred sobom original koji se prevodi ili pak ne poznajuæi jezik originala. Dakako. and who were also the members of various Sufi orders. èitaocu je vrlo teško znati i odrediti granicu gdje prestaje. a gdje poèinje Bašagiæ. Literary translations from Persian in Behar. èime je. Na kraju da zakljuèimo. Bašagiæev pjesnièki genije.o životu na ovom svijetu. U takvim sluèajevima. šta je Hafizovo. sigurno je i to da su ova dva velikana umjetnosti rijeèi ponekada i u poneèemu vrlo srodni i da se nimalo ne razlikuju. njegov eruptivni poetizam nije mu dozvoljavao da se smiri i razmišlja šta je sadržano u Hafizovim stihovima. iz njega progovorio njegov sopstveni poetski talenat i iz njega provrele njegove sopstvene misli i poruke. Gajret and Biser A tradition of translating and interpreting of literary and other works from Islamic and oriental languages-Arabic. ne samo one slabije nego i one najveæe. ali bez prethodnog poznavanja sufijskog uèenja o oživljavanju posredstvom ljubavi u trenutku završetka ovosvjetskog života. nego je. The other line of translating tradition activities in our parts began at the time of Bosnian Moslem cultural and literary revival in the newly founded periodicals towards the end of 19th and in early decades of 20th 35 . The translating activities and translation as such meant a transfer and a continuation of oriental tradition among the members of Islam in our parts. a šta Bašagiæevo. One should mention in particular those who fell in love with the Sufi thought.1990. Sarajevo. or who pursued their education in the traditional religious schools at home-madrasahs. The major role in translating and interpreting of the oriental and Islamic traditions among our people was played by a number of true lovers of literary traditions in three oriental languages who had gone to schools in larger Ottoman cities. uoèivši prvu ideju ili poruku. bez ikakve sumnje. Bašagiæev prepjev na neki naèin prati znaèenje originala. èesto nadmašivao prevoðene pjesnike. èesto u svojim virtuoznim prevodima i prepjevima kao da nije imao mira i strpljenja da prati i traga za svim moguæim sadržajima i porukama originala. Turkish and Persian-began in our parts mostly with the establishment of the Ottoman rule in the Balkans. i original i prepjev. za èitaoca je teško razumljiv.12. 20.

century. The Bosnian Moslem writers and other intellectuals founded, among others, the journals such as Behar, Gajret and Biser, respectively. During the Austro-Hungarian occupation, the Moslem writers endeavored to incite the interest among the Moslem masses for books, education and, in this way, to give their own contribution towards the social progress of the Moslem people. Next to the original works from literature, notably in Behar and Gajret, there were a number of works published as translated literature. The Moslem readership and translators were very fond of three foreign literatures: the Arabic, Turkish and Persian ones. The main contribution to the translated literature from these three languages came from the people who knew Turkish, Arabic and Persian well in the contemporary Bosnia and Herzegovina. They were Dr. Safvet beg Bašagiæ, Musa Æazim Æatiæ, a specialist in Turkish studies Fehim Spaho, Mehmed Šemsudin Sarajliæ, Osman Asaf Sokoloviæ, and the others whose contribution was lesser from those aforementioned. Having known all three languages, Bašagiæ had the largest scope of his translation activities. The poetical genius of Bašagiæ was quite playful and imaginative. Very often he had no patience and ease to follow and search all kinds of subject matters and poetic messages in the original, but, in his masterly translations and poetical translations, having spotted the first idea or the message, his original poetical talent would burst out. His own thoughts and messages would then freely flow. In this way, he would, no doubt, surpass the poets translated, and not only the minor ones, but also the greatest ones among them.

36

Munib Maglajliæ LIRSKA PJESMA I BALADA U BEHARU Muslimanske lirske pjesme i balade, prije pojave Behara, bilježio je èitav niz sakupljaèa, a objavljivane su - nakon zbirki Vuka Karadžiæa - na stranicama èasopisa i listova kao što su: Bosanski prijatelj, Bosanski vjestnik ili Bosanska vila, ali i zasebnih zbirki, na primjer, sakupljaèa kao što su iz srpske sredine: Bogoljub Petranoviæ, Kosta H. Ristiæ, Marko S., Popoviæ Rodoljub, Stevan N., Davidoviæ i drugi, a iz hrvatske Nikola Tordinac, Kamilo Blagajiæ, Dragutin Hofbauer i drugi. Što se tièe sakupljaèa iz muslimanske sredine koji su u vremenu prije pojave Behara uoblièili zasebne (rukopisne) zbirke, treba spomenuti imena Osmana Ði-kiæa i Safvet-bega Bašagiæa, a u prvim godinama izlaženja ovog èasopisa (1902.) mostarski sakupljaè Mehmed Dželaluddin Kurt objavljuje zbirku lirskih pjesama i balada iz mostarske sredine. Konaèno, èitav niz sakupljaèa u ovom vremenu, iz sva tri naroda u Bosni onoga doba, ostavio je iza sebe rukopisne zbirke u kojima su zabilježene brojne lirske pjesme i balade. Tu su imena Jovana P. Mutiæa, Save Miladinoviæa, Ivana Zovke, Mihovila Pavlinoviæa, Vinka Vice Palunka, Muhameda Fejzi-bega Kulinoviæa i drugih. 1 Od lirskih pjesama koje su otisnute na stranicama Behara, najveæi je broj ljubavnih, sevdalinki. Privlaèi takoðer pažnju i nekoliko šaljivih pjesama. Kada je rijeè o baladama, na stranicama Behara nalazimo primjere iz svih tematskih skupina, tj. pjesme o djevojci zle sreæe, o smræu rastavljenim zaljubljenicima, o zlosretnoj nevjesti, o nesretnim supružnicima, o ojaðenim roditeljima, te o sukobima u porodici. U rukovjeti antologijskih balada objavljenih na stranicama Behara, dvije pripadaju skupini koju objedinjuje zajednièka tema smræu rastavljenih zaljubljenika. Stradanje smræu rastavljenih zaljubljenika jedna je od najomiljenijih tema u muslimanskoj baladi. Brojnošæu zabilježenih pjesnièkih uoblièenja izrazito se iz ovog korpusa u prvoj skupini izdvajaju pjesme o nesretnim dragim koje u smrt tjera naglo razdvajanje, kao posljedica protivljenja majke sinovljevu izboru i nametanja vlastitog.
1. Podrobnije o historijatu bilježenja muslimanskih lirskih pjesama i balada pisao sam u tekstovima: Historijat bilježenja i zanimanja za sevdalinku (Od zbilje do pjesme. Ogledi o usmenom pjesništvu, Banja Luka, 1983., 23-36) i Historijat bilježenja i zanimanja za muslimansku baladu (Muslimanska usmena balada, Sarajevo 1985., 22-32).

37

Zabilježen je velik broj pjesnièkih uoblièenja ove teme, poèevši od Erlangenskog rukopisa pa do najnovijeg vremena. Pjesme o nesretno zaljubljenim u kojima suprotstavljanje mladiæeve majke sinovljevu izboru dovodi do tragiènog kraja razlikuju se s obzirom na imena protagonista i dužinu, ali im je zajednièko da imaju dosta èvrst baladni model, sa više motiva koji predstavljaju njegova jaka mjesta. Razlièito rješavanje ovih postojanih segmenata baladnog modela, uz moguænost unošenja novih pojedinosti izmeðu njih, jeste prostor u kojem su se okušavali bezbrojni pjesnici, koji su iz naraštaja u naraštaj, sa razlièitim darom i umijeæem, baštineæi pjesnièku graðu, pristupali oblikovanju ove privlaène teme. Brojnost zabilježenih inaèica, u vrlo širokom vremenskom rasponu, svjedoèi da su usmeni pjesnici vrlo rado preuzimali naslijeðenu graðu koja im je davala moguænost da se i sami oprobaju u oblikovanju pjesme o nesretnim zaljubljenicima. Po svemu sudeæi, i motivski niz koji èini okosnicu ove balade sam po sebi bio je lahko pamtljiv i podoban za usmeno prenošenje: mladiæu koji veæ ima dragu majka nameæe drugu djevojku za nevjestu; sin se protivi majkinoj odluci i odbija da ostavi dragu ili da uðe u ložnicu dovedenoj; majka ili druga svojom zakletvom primoravaju nevoljnog mladoženju da ode skinuti mladu s konja ili da uðe u ložnicu dovedenoj; nevoljni mladoženja u ložnici ne prilazi nevjesti, nego se s pjesmom uz pratnju tambure oprašta s dragom, zaklinjuæi joj se na vjernost; tražeæi od dovedene da otkrije lice, a onda joj priznaje ljepotu znatniju od one koju vidi u svoje drage; usmeno ili pismeno poruèuje majci kako da ga opremi, kuda da se kreæe posmrtna povorka i slièno; ubija se ili umire, nalažuæi prethodno dovedenoj da zataji njegovu smrt, kako bi se zvanice na piru što dulje veselile, posebno njegovi najbliži; ujutro majka dolazi buditi mladence i otkriva sinovljevu smrt; umrlog mladoženju opremaju i ispraæaju prema njegovoj želji; draga, koja ne zna za smrt svog nesuðenika, na razlièite naèine otkriva njegovu posmrtnu povorku; ubija se ili umire od ljubavnog jada; povorka sa umrlim dragim zastaje i èeka dok opreme umrlu dragu te ih zajedno ispraæaju i sahranjuju; iz groba nièe raslinje koje simbolizira veliku ljubav sahranjenih. Prva od dvije antologijske balade iz Behara sa temom smræu rastavljenih dragih jeste razvijena pjesma koja sadrži sve relevantne motive baladnog modela skupine o kojoj je rijeè. U odnosu na zabilježene varijante ove balade, inaèica objavljena u Beharu istièe se razvijenom slikom obraæanja nevoljnog mladoženje majci, kojoj upuæuje pismo iz ložnice, te njegovih priprema za èin samoubojstva:

38

Podiže se Omerica mali, podiže se na noge lagahne, pa se fati divit i kalema, i hartije, knjige bez jazije, pa on piše pismo žalovito, baš u ruke ostarjeloj majki: "Èuješ li me, moja mila majko, potraži mi dva majstora nova, nek posijeku orah u livadi, od oraha da tenešir prave. Ti otidi u Novu èaršiju, pa sazivaj hodže i hadžije, kupajte me studenom vodicom, i utrite rumenom ružicom, niz tenešir pustite mi perèin, što mi ga je Hasna odgojila, na prozoru, pri na mjeseèini. Poneste me poljem zelenijem, a kraj dvora Hasnije djevojke, ne bi l' joj se mladoj sažalilo, ne bi l' mene mlada oplakala. Halali mi, moja mila majko!" 2 Druga antologijska balada iz Behara o nesretnim dragim pripada skupini pjesama u kojima tragièan zaplet izaziva bolest i smrt jednog od voljenih, koja u nekim pjesnièkim uoblièenjima dovodi do smrti drugog zaljubljenika. I u ovom sluèaju, dakle, smrt konaèno razdvaja zaljubljenike, ali joj ne prethodi naglo razdvajanje još za života, nevoljenom i nasilnom ženidbom dragoga, kao u prvoj skupini pjesama sa ovom temom. Pošto u svim zabilježenim pjesnièkim uoblièenjima ove teme jedan ili oba zaljubljenika umiru od kuge, može se zakljuèiti da su pjesme iz ove skupine odjek zbivanja prouzrokovanih pomorima kuge, koji u prošlosti Bosne nisu bili rijetki. Neke inaèice sadrže i lokalna obilježja u imenima likova i mjesta za koje je baladièno zbivanje vezano. U varijanti iz Behara baladièno zbivanje odvija se "na Zagorju, u Èengiæa dvoru", a junaci su Ajka Seferova, jauklija Bahtijareviæa. Pjesma iz Behara, koju je priopæio suradnik potpisan pseudonimom Osman Sabrija, izdvaja se skladnom žalopojkom zaruènika nad grobom drage:
2. Behar, 9/1908-09, 18/19, 293-294.

39

"Hej, jagluèe, i uza te grane! Truhnu ruke koje su te vezale, crne oèi, koje su gledale, medna usta, koja su brojila, b'jeli zubi konce otkidali!" 3 Od dvije antologijske balade iz Behara o zlosretnoj nevjesti, prva koja je objavljena pod naslovom Ljepotica Fata, a priopæio ju je Ibrahim Dautoviæ - pripada skupini pjesama o stradanju isprošene u roditeljskom domu, koje je izazvano urocima. U ovom sluèaju tragièka krivnja junakinje balade sadržana je u njezinoj nesvakidašnjoj ljepoti. Ljepota postaje kobna jer je dovoljno da se naðe na pogledu zlih oèiju ili da se povodom nje zaène misao ili izrekne rijeè. Bezbroj je moguænosti da osoba èija ljepota izaziva pažnju okoline bude ureèena, da postane žrtva uroka i tako strada. U ovoj baladi svijest o izuzetnoj ljepoti vlastite kæeri navodi majku isprošene da je krije od pogleda svatova koji bi ju mogli ureæi. Ali to je veæ zakašnjela predostrožnost: zlosretna nevjesta bila je predodreðena za stradanje onoga èasa kada se u glavi njezine nesuðene jetrve zaèela misao da ju isprosi za svoga djevera. Tiho izreèeni usklik ljepoti djevojke koja je zaèinila kolo bio je dovoljan da je uèini žrtvom zle kobi. U trenutku kada svatovi dolaze po zlosretnu nevjestu ona više ne pripada ovome svijetu i odlazi, odazivajuæi se zovu rajskih hurija: Kolo igra na sred Sarajeva, u tom kolu Fata ljepotica, sve je kolo glavom nadvisila, a ljepotom kolo zaèinila. Gledala je Hasanaginica, gledajuæi tiho govorila: "Mili Bože, èuda velikoga! Ja kakva je ljepotica Fata, za moga bi Muhameda bila, Muhameda, mojega djevera!" Ona ide ljepotici Fati, pa od majke isprosi djevojku. Pokupila kitu i svatove, pa odoše po lijepu Fatu. Tu ih oni lijepo doèekali: sve svatove u nove konake, a atove u nove ahare,
3. Behar, 6/1905-06, 6, 93.

40

jenðibule na gornje èardake. Veèeraše i akšam klanjaše, tad govori Hasanaginica: "Prijo moja, Alibegovice, izvedi nam Fatu ljepoticu, da je vidim i da krnu metnem." Progovara Alibegovica: "Prijo moja, Hasanaginice, ne mogu ti Fatu izvoditi, moja Fata odviše je lijepa, ovdje ima premnogo svijeta, veæ ti idi i krnu joj metni! Otlen ode Hasanaginica, ona ode u gornje èardake. Kad je prva vrata otvorila, obasja je sjajna mjeseèina; kad je druga vrata otvorila, nju obasja jarko sunašce; kad je treæa vrata otvorila, ali Fata na dušeku spava, dva joj nura na obrazu gore. Skoèi Fata na noge lagahne, pa govori Hasanaginici: "Hodi, hodi, moja jetrvice, èuješ sada šta hurije zbore: ‘Sad æe nama naša Fata doæi!’" To izusti, pa dušicu pusti, i umrije, žalosna joj majka! 4 Temu zlosretne nevjeste uoblièava još jedna pjesma koju je za Behar zabilježio Ibrahim Dautoviæ iz Bijeljine. Pjesma zapravo predstavlja razvijenu metaforu o hladnoæi novoga doma i okrutnosti novih ukuæana prema dovedenoj. Hasanaginici, koja tri dana u mukama raða, neæe prinijeti vode ni svekar, ni svekrva, ni zaova, a kad najzad Hasanaga prispije i ode po vodu, bude to prekasno da se ugasi žeð i spasi život.5 Prva od dvije pjesme sa temom nesretnih supružnika kazuje o pogubnom pohodu materi. Balada o pogubnom pohodu materi ljube koju na putu za roditeljski dom sustižu crne vijesti o smrti djece i vojna na
4. Behar, 4/1903-04, 14, 220 5 Behar, 1/1900-01, 9, 142.

41

uvjerljiv naèin kazuje o stalno prisutnoj èežnji dovedene za majkom i roditeljskim domom, ali je snagom ovoga zova mjerena zapravo ljubav prema vojnu, èija se snaga - u doživljaju života pjesnika koji su uoblièavali ovu temu - stavlja ispred ljubavi prema djeci. Jer, sa dugo priželjkivanog pohoda majci, zlosretnu ljubu æe vratiti tek vijest o smrti voljenog vojna. Najveæe moguænosti za pokazivanje pjesnièke inventivnosti pri oblikovanju ove teme pružao je motiv povratka u dvore zlosretne ljube i majke, koja od varijante do varijante zatièe svaki put drugaèiji, ali uvijek jeziv i poguban prizor u dvorima koje je u oèajanju i neoprezno proklela. Ukupno stradanje u baladi ostvaruje se kao ispunjenje kletve koju ljuba izvija u èežnji za majkom i roditeljskim domom, što je u varijanti koju je Beharu priopæio gimnazijalac Mustafa Kurtagiæ uoblièena na pjesnièki upeèatljiv naèin: Dvore mela Alibegovica, dvore mela, svoje dvore klela: "Dvori moji, ostali mi pusti, otkad sam ja mlada dovedena, ja nijesam svoje majke vid'la!" To mumljaše, da niko ne èuje, al' to sluša beže Ali-beže, pa govori svojoj vjernoj ljubi: "Ti pokuhaj medene kolaèe, pa ti hajde majci u pohode." To je ona jedva doèekala, pa pokuha medene kolaèe, ona ode majci u pohode. Kad je bila na prvom konaku, haber stiže i siæahna knjiga: "Vrat’ se natrag, Alibegovice, kuga ti se u dvor uselila, obje ti se kæeri razboljele." "Ne vratih se dok ne vidim majke, da su vala i obadva sina." Kad je bila na drugom konaku, haber stiže i siæahna knjiga: "Vrat' se natrag, Alibegovice, kuga ti se u dvor uselila, oba ti se sina razbolila!" "Ne vratih se dok ne vidim majke, 42

Nepoznati pjesnik uspio je. dva siva sokola! Alibeže. ali ti me bješe obasjalo. Pjesnik ove balade ostvario je jasno modeliran lik umiruæeg junaka.da s' Alibeg glavom razbolio!" Kad je bila na treæem konaku. kuga ti se u dvor uselila. Alibegovice. u svega èetiri stiha. mogu odnositi na bezbrojne situacije. gledajuæi je kroz odnose prema majci. Ona sjela jade jadovati: "Dvije kæeri. i umrije. Behar. što naravno ne umanjuje univerzalno znaèenje ove pjesme. konaèno. za goricu. objavljena na stranicama Behara. meðutim. uoblièivši predstavu o njegovoj ukupnoj liènosti. s obzirom na širinu zahvatanja u sferi opæeljudskog. o kojoj umiruæi vojno govori sa puno obzira. 1. a dva sina raci donesoše. èije spominjanje vojna uvjerljivo posvjedoèuje da se tu radilo o jednom vrlo skladnom odnosu meðu supružnicima. Alibeg se glavom razbolio!" Kad to èula Alibegovica. Alibegu vodu nastaviše. 12. haber stiže i siæahna knjiga: "Vrat' se natrag. što je polje od dvanaest sahata. i lik ljube. dvije kæeri u raku spustiše. sunce iza gore. kazuje o umiruæem vojnu koji se sa životom dijeli zazivajuæi ljubu i šaljuæi joj predsmrtnu poruku. pod crnu zemljicu!" U njojzi je živoj srce puklo. sestrama te. ona ga je za šest preletila. i u široj porodici opæenito. žalosna joj majka. a dva sina. dvije košutice. Poèetna situacija u baladi o na smrt bolesnom Havaliæu Begi slièna je poèetnoj situaciji u Fortisovoj Žalosnoj pjesanci: ranjenog ratnika obilaze mati i sestrica. pjesma o na smrt bolesnom Havaliæu Begi odnosi se na posve odreðenu situaciju u kojoj se jedna porodica našla. Dok se druge balade iz ove skupine. prema ljubi. 43 . 6 Druga antologijska balada o nesretnim supružnicima. a ljubovca od stida ne 6. u ovoj kratkoj baladi ostvariti. 5/1904-05. Kad je bila blizu b'jela dvora. al' mi odmah za goricu zaðe.

za sve pita Havaliæu Bego. najprije u razgovoru s majkom i sestrom. kako mi je ljuba?" Havaliæu majka govorila: "Drago d'jete. selam æeš mi Begi!" Otle ode majka i sestrica. pokazuje puno nježnosti i brige za ljubu koju ostavlja. zeæir prsten sa desnice ruke. oko kule hiljadu dimova. a ja imam do dv'je seke svoje: star'joj seki timar Tihorica. a najprije za vjernu ljubu: "Mila majko. Meðutim. Havaliæ Bego. i pod kulom zelena livada. selam ti je ljuba uèinila. odnos naravi izmeðu Havaliæa Bege i njegove ljube bitno je drugaèiji nego li izmeðu Hasan-age i njegove ljube te ovaj nedolazak ne izaziva tragièni nesporazum meðu supružnicima. po njoj pase hiljadu ovaca. veæ u Nišu straže èuvajuæi. što æe tebe do smrti hraniti. Oblazi ga majka i sestrica. mila majko moja.mogne i samo mu šalje pozdrav. Tebi. Selam šalje Havaliæu Begi. Mojoj ljubi ðogo od niæaha. ako meni suðen danak doðe. vjerna ljuba od stida ne može. za vrata se krije: "Mila majko. ni u putu. kao u Hasanaginici. Kad su došle Havaliæa Begi." Onda veli Havaliæu Bego: "A Boga ti. selam šalje. što æe tebe. kula na Zagorju. 44 . a zatim i u svojoj predsmrtnoj poruci. u kojoj je. ni u Carigradu. zdravo ti je ljuba. suðen danak i umrli sahat. moja mila majko. koja je ujedno i njegov usmeni testament. majko. Balada je u cijelosti skladna tvorevina nepoznatog pjesnika: Razbolje se Havaliæu Bego. mlaðoj seki Èojluk selo ravno. i bijela kula.

7. 45 . te on hrli dvoru u posve promijenjenom raspoloženju. u zebnji za bratom.i pod njima hiljadu janjaca. neophodan je sustavan i širok zahvat u graðu. Za to vrijeme Hasan-agi. to izusti. naglo se ukazuje sva èudovišnost naruèenog bratoumorstva. gdje se dijeli Hasan-aga s bratom Muhamedom. koje miri plemenita snaha. They were published-after the collections by Vuk Karadžiæ-in the newspapers and journals such as Bosanski prijatelj/Bosnian Friend/. or Bosanska vila/Bosnian Fairy/. Hasan-aga nalaže ljubi da otruje njegova brata Muhameda.susreæe se s njim i halali. a za potpuniji uvid u motivsko-tematsku raznovrsnost te u raznolikost pjesnièkih zahvata na nivou pojedinih segmenata usmenih tvorevina. Plemenita nevjesta. koji lovi u planini. Bosanski vjesnik /Bosnian Herald/. èime prestaje uzrok zavade meðu braæom.7 Konaèno. 8. Mojoj ljubi i od Boga krivo. 1/1900-01. koji nam tek predstoji. Rijeè je o prastaroj temi o braæi u zavadi oko nasljedstva. nalazi izlaz iz muke u kojoj se našla tako što iz svoga ruha uzima zlatnu maštrafu i poklanja je djeveru Muhamedu. Dirnut ovim nevjestinim velikodušnim èinom. radnja je lokalizirana u Zagorje. Lyrical Song and Ballad in Behar There have been many persons who collected the Moslem lyrical songs and ballads before the emergence in the Behar journal. pritisnuta teškim nalogom muža. razmutivši od meda šerbe u njoj. 6/1905-06. djever joj kao uzdarje daje sporni èitluk i kulu na Zagorju. There were also the separate collections published. Behar. ona nema od srca evlada!" To izusti Havaliæu Bego. 320. 20. a on odlazi u lov. u planinu. svoju dušu pusti. for instance by the gatherers from the Ser7. Behar. 8 Ovaj kratki osvrt na lirsko i baladno pjesništvo u Beharu ukazao je samo na vrhunske pjesnièke domete. tematskoj skupini pjesama o sukobima u porodici pripada samo jedna antologijska balada objavljena na stranicama Behara. Kada od ljube saznaje da je brat živ i zdrav . Sporan dio nasljedstva oko kojeg se braæa zavaðaju jeste jedan èitluk i "Bijela na Zagorju kula". U pjesmi koja je pod naslovom Dva brata objavljena u Beharu. èime se skladno zaokružuje ova usmena tvorevina nepoznatog pjesnika. 108.

D. i. The more complete insight into the variety of motives and topics. about the unhappy bride. K. Petranoviæ. Hofbauer and others. Davidoviæ and others.S. as well as a divergence of poetical creations on the level of some segments in oral poetry. and the conflicts within the family. about the lovers parted by death. Tordinac.bian circles such as B. require the more systematic and wider insight into the available documents. Blagajiæ.H. unhappy married couple. K. Ristiæ.N.e. the songs of an unhappy girl. The ballads printed in the Behar contained examples of all thematic groups. This is the task that still lies ahead of us. 46 . The majority of lyrical songs published on the Behar pages belonged to the love songs. S. M. whereas from the Croatian circles the gatherers were N. Popoviæ Rodoljub. This short paper about the lyrical and ballad poetry in the Behar pointed out only to the loftiest poetical accomplishments. bereaved parents.

1-2/. broju objavljuje Nesretnu ljubav . mnogo bogatiji prevodima s arapskog jezika. 43.17. a Ibrahim-ef.Historièku crticu iz arapskog života. Tako Bašagiæ objavljuje dužu pjesmu Memun kod Noširevanova groba /1/1891. Ovaj èasopis je svoje èitaoce upoznavao s predislamskim arapskim pjesništvom. Nedeljkoviæ je. što zbog širine preporodnog zamaha. ili to prijevodi iz arapske književnosti ili tematiziranje Arapa. U toj prièi.iæ/. Safvet Bašagiæ u 17. broju Bošnjaka zavreðuje posebnu pažnju.4.1-2.. Razumije se.1. naime. Anonimni autor kritièki se osvræe na raspravu Islam Milana Nedeljkoviæa u izdanju Letopisa Matice srpske. usput. 44. a svoj prikaz autor završava pitanjem: "Može li se nazvati sijanjem kulture u narodu navala na tuðe svetinje?" Povodom pojavljivanja navedene rasprave Osman Nuri Hadžiæ je pisao.42. a dobrim dijelom i u èitavoj bosanskomuslimanskoj književnosti tog perioda. pored ostalog. ali i sa savremenom arapskom književnošæu. 47 . Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak objavljuje dijelove svoga Istoènog blaga i najavljuje skoro izlaženje svoje knjige. U prilozima koji su slijedili u Bošnjaku. Ta tema je: strast i slava predaka. finu.Džemaludin Latiæ ARAPSKA KNJIŽEVNOST U PREPORODNIM ÈASOPISIMA Arapska književnost prisutna je veæ u prvom godištu Bošnjaka /1891/. æudoreðu i podsjeæanju na kulturno-prosvjetni zamah islamske kulture u prošlosti kao zalogu povijesnog sjaja velikih islamiziranih naroda. knjigu Islam i kultura. arhaiènu. s romantièarskim stilskim crtama miješaju se prosvjetiteljske i racionalistièke ideje o naobrazbi. Behar je.. stilematsku leksiku ovog našeg prevodioca. èija je radnja situirana u vremenski okvir kraja džahilijjeta i dolaska islama na Arabijskom poluotoku. u 14. što zbog dužeg izlaženja.1. Jedan kratki prikaz iz godine 1894.12/ u kojoj se Arabija javlja u svom poznatom koloritu. susreæemo dvije karakteristiène romantièarske teme ne samo prevoðene arapske literature u našim preporodnim èasopisima veæ i u Bašagiæevoj. Osvrnimo se na one prve. Istaknimo. tvrdio da se "samo u hrišæanstvu može razvijati kultura pa stoga napada našu". Nedeljkoviæeva rasprava se ocjenjuje kao navala na islam. Repovac prevodi narodnu pripovijetku Nevjera /2/1892. U godinama 1896-1897. Anonimni autor tiska pripovijetku Harune-el-Rašid i njegov veliki vezir Džafer Bermeæi /6/1896.

a mogli bismo reæi i tematsko-sadržajno usvajanje. Pored djece. po Isau/.g. U plamenu vrele krvi rodila je majka mene. Arapski pjesnik kojim su se najviše oduševili naši pjesnici prevodioci Bašagiæ i Æatiæ te islamski pisac Muhamed Seid Serdareviæ bio je Ebul-Ala el-Mearri/ r. seoba iz doma. El-Mearri je ovo poštovanje. ali mu vrijeme nije poznavalo vrijednosti..st. Svjesni da Bosanski Muslimani dobrim dijelom dijele sudbinu 48 .. Npr. 970/363. "uz Chajjama ." /Fahrija je naroèito zastupljena u predislamskoj arapskoj književnosti. Za njegovu pjesmu Bašagiæ kaže da je "ljepša od svake muallake". Sijao je./ U plamenu vjeènog rata grudi su mi prekaljene.10. Tako Bašagiæ objašnjava da je luzumijjat /"Luzumu ma la jelzemu"/ "vrsta pjesme.. koji o El-Mearriju piše jednu obimniju biografsku bilješku. I povratak ljudskog biæa u stanje atoma./. u Siriji/. istièe ovog pjesnika koji se protivio apsolutizmu i anarhiji. zaslužio svojom pjesnièkom i politièkom slobodoumnošæu. Uz prevod naši prevodioci obièno donose bilješku o pjesniku te objašnjenje o vrsti njegove pjesme."bio je jedan pokriveni dragulj. Bašagiæ je preveo odlomke iz El-Mearrijeve zbirke Luzumijjat /9/1908-1909. Pred njezinom velièinom svaka slava u prah pada. "Vlasnik ove grobnice. Muhamed Seid Serdareviæ. usljed èega ga je Premilostivi povratio opet i u njegovu bisernu koru". vrsti lirske pjesme "u kojoj pjesnik slavi svoje pleme. ali poezije je u njojzi tako malo".." prevodi Serdareviæ epitaf na El-Mearrijevom grobu. bez posebnih prevodilaèkih pretenzija. kog je Premilostivi od visosti stvorio. Rijeè je o Antarovoj fahriji. U prosvjetiteljskom duhu Bašagiæ dalje nalazi da je ta pjesma "puna filozofije. smrt staraca. Odista se radi o misaonoj pjesmi.155/.Moja slava uzdiže se iznad sunca i plejada. On se slavi kao "najveæi pjesnik filozof arapskog naroda". (Odlomak iz El-Abzijeve Fahrije u Æatiæevom prijevodu).najslobodoumniji islamski pjesnik svih vremena"/Bašagiæ/ te "želitelj slobode i narodnog napretka" /Muhamed-Seid Serdareviæ/. gdje se srokuju dva sloga". . Æatiæ prevodi "jednog od najveæih pjesnika prije islama" Antaru ibn Šedaba el-Abzija /polovina 6. velikane ili sama sebe.Bašagiæ u prvom godištu Behara prevodi odlomak iz Lamijjetu-laraba predislamskog pjesnika Šanfare el-Azdija /510.

specifièni historijski kolorit. u kojoj do izražaja dolazi "igrarija rijeèi". godišta do 5. komparira stanje muslimana i lijenost hodža u Bosni i Misiru i uvjerava našu ulemu da isto misle veliki reformator Abduhu i naši napadani pisci. dželle šanuhu. godišta Osman Nuri Hadžiæ i Fehim Spaho prevode Hiljadu i jednu noæ / od broja 13/1902-1903 Spaho to èini sam. U toj pjesmi Abduhu žali zbog propasti muslimana. Od proznih formi Behar donosi odlomak romana iz arapske povijesti Harun er-Rešid /7/1906-1907.243/.274-275/ anonimnih autora. Buliæ donosi Prevod prve Haririjeve mekame /6/19051906. Od 13. Odgojno-moralnim stihovima prošarana je veæina proznih tvorevina. Mali uvid u naše preporodne èasopise otkriæe nam didaktièku i moralistièku notu pjesništva i ostale literature koju oni donose. st. H.18.4. pa "uèeni svijet ne drži puno do sadržaja mekama".242/ i Druga mekama: El-hulvanijjetu /7/1906-1907. Æatiæ.279-380/. 6/1905-1906. Meni više dozlogrdi. koji polazi na put /7/1906-1907.islamskog svijeta. U jeziku ovog prevoda osjeæa se bogatstvo naše narodne leksike. prièe i basne naglašeno savjetodavnog karaktera.15. Naroèito se na tom polju istièe A. život pripovijedanja i šarolikost Šeherzadinih svjetova.21.197-200/ anonimnog autora. arapske pripovijetke./. Šejh Muhamed Abduhu je pjesma koju je ’Allame-i’asr ispjevao neposredno pred preseljenje na ahiret. koji je s arapskog preveo Oèev savjet sinu. H. da Ummetu pošalje jakog rukovoðu i kritikuje ulemu koja tavori u taklidu /oponašanju/. naši prosvjetitelji prevode one pjesnike i reformatore koji s gorèinom govore o jednom stanju i propasti islamskog Istoka i s nadom najavljuju njegovo buðenje. a preveo ju je Æatiæ. meðu kojima je svakako bio i Æatiæ. Smrtnu mi je ranu dao Grijeh i prestup mog naroda Što je tako nisko pao to je jedna kitica iz Glasa iz smrtne postelje Ibn Ebi Hukaika /preveo Mirza Safvet. Navešæemo jedan primjer u kome se vidi kako se Buliæ 49 . Naš prevodilac mekamu naziva "umjetnom prozom". broja 2.1. broja 9. "Govor ponosne Arapke". Buliæ. 17. u to vrijeme koloniziranog i zaostalog.23. moli Allaha. Buliæ upoznaje èitaoce Behara s ovom specifièno arapskom proznom formom i s njezinim najpoznatijim piscem Muhammedom Haririjem iz XI. A. odlomak iz djela Mešahiru-n-nisa /Glasovite žene/ u prevodu Mirze Safveta /1/1900/1901. koji donosi i original Abuhuove pjesme.

Ibrahim. 3. 2/1901-1902. Hod je sasvim isti. Njegov prevod ima svježu leksiku i novu. A kako je onom. Prevode se arapske prièe pouène sadržine te poezija predislamskog i islamskog perioda.50 . A ti držiš: Selma je ista ko za sastanaka Na Rassuev'alu il kod Huzama-doline.170/ F. Nedžati preveo je dijelove iz Imrul-Kajsova divana. Na nj se izli svaki crni oblak iz visine. donosi preglede arapske književnosti /Spaho Mehmed i Dizdar Muhamed. ko bude i umine?! Dobro se æuti samo sretnik i vjeèno mladi. Što ne spava u strahu i nièim se ne brine. Ko za onih noæi kad ti otkri sjajne zube. Književna kritika je opæenito biografska.1. a kod Bašagiæa ona je èak napadna. tražeæ vode studenca. jedan iz Gajreta. 5-7 do 10. za koga anonimni autor tvrdi da je "narodni misirski pjesnik" i "prvi pjesnik savremene arapske poezije". spontanu rimu. U književnoj kritici koja se odnosi na arapsku književnost Behar pozdravlja pokretanje novih listova u islamskom svijetu. F. U Gajretu /6/1913. koji za Imru-l-Kajsa kaže da je "najveæi arapski pjesnik predislamske periode". Bajraktareviæev prevod izdvaja se u èitavoj arapskoj prevedenoj poeziji po novom. originalnom ritmu bez stereotipne inercije koju susreæemo èak i kod Æatiæa. Divni vrat s nakitom i èari antilopine. ukratko: to je prevod uoèljive prevodilaèke discipline. Gajret i Biser nastavljaju Beharovo interesiranje za arapskom književnošæu. Drugi prijevod je Saliha Bakamoviæa. a u godištu 9/1908/1909 br. vi stare ruševine! A zar je dobro onom. Osvrnuæemo se na dva prevoda. koji je u Biseru /2/1913. Bajraktareviæev ritam je bez pjevljivosti. Nedžati je pseudonim Fehima Bajraktareviæa.igra rijeèima prevodeæi Haririjevu umjetnost proze: Potucao sam se od kamen-srca do još tvrðeg tvrdca te tužne slike. drugi iz Bisera. Dobro jutro želim vam. /47 predstavljen je savremeni Pjesnik Nila. od èijeg zadnjeg sastanka Proðoše tol'ki mjeseci i tol'ke godine? Nesta traga od Selmina stana u Zulhalu. 153-155/.8 i 9. kao žedna ptica obilazeæi oko zdenca. Hafiz-ef. I vidiš još uv'jek u Selmi mlado gazelèe I nojevo jaje nasred pješèane pržine.

arapske basne i maštovite prièe. naši pisci (i) na poetièkom raskršæu goje poetiku istoènjaèkih književnosti i oploðuju mozaik ukupne literature jugoslavenskih naroda. I ti doðe. Naši prosvjetitelji su znali da na ovom prostoru mogu i moraju opstati samo ako saèuvaju autohtonu kulturnu srèiku i nacionalnu samosvojnost.4 i 5. kreativno æe biti usvojene u poèecima naše moderne književnosti. prevoðena zato što je arapski lingua sacra naše bosanskomuslimanske kulture. Preko tog jezika. preporod se ipak nije mogao zamisliti. Prevoðena literatura je u funkciji preporodnih ciljeva.. U Gajretu 1911. na kraju: Arapska književnost je. hurufata. jal svojim motivima /ovo drugo je naglašenije/. Na zalasku naše islamske renesanse. Æ.s. podsticajna. meðu njima i èuvenog Ibn Zejduna. u drugom zlatnom dobu naše kulturne povijesti. Ovo bijaše ugovoreni èas. M. Zakljuèimo.125/ s francuskog preveo nekoliko ljubavnih pjesama arapskih pjesnika. kojeg iznenadi zora. zalazaše za ladanjem. Djela koja su prevoðena s arapskog jezika naglašeno su moralnoodgojna. uvijek s islamskom misaonom i etièkom pozadinom ili podlogom. a u Biseru ciklus O ženi u kojem velièa i èuvene Arapkinje Zulejhu i Merjem i u kojem je ona antologijska pjesma o Fatimi ez-Zehra. moja draga! Mene je tada obuzela velika jeza. Sunce. i pored ukljuèivanja u evropske tokove obrazovanja i razvoja.g.a. Ja bijah privezao svoga konja i sio. Osman Ðikiæ u Gajretu /6/1913. Te književne vrste. 51 . 7. kao spavaèa.110. a na poèetku novog doba. mi smo ušli u krug velike islamske kulture i civilizacije. ostala je neraskidiva. samobitnost i posebitost. kojima odluèni ton daje islam. mekame./.104/ objavljuje Hazreti Muhammeda /s.8. crvenije od cvijeta ohkuana. Æatiæ objavljuje svoje Religiozne sonete s motivima iz arapsko-islamske povijesti. a bez tog jezika. jal svojom formom. i pored novonastalih i katastrofalnih prilika.1914. Zato smo ovdje susreli fahrije i luzmijjate te hikaje.v. a naroèito preko arapskog pisma. Veza s tim jezikom. èija sjena obilazi Kerbelske sokake.

13. Historièka crtica iz arapskog života.Bašagiæ/.. 35.Æatiæ.-/12/1902..H.1-2/.381-382/ -Ibni Ebi Hukaik: Glasi iz smrtne postelje./Prijevod s arapskoga/.m: /Dopis povodom èlanka Mehmeda Teufika "Arapski jezik u našim gimnazijama" u Beharu/.1-2. /S arapskog preveo 52 . /1/1900-1901.Bašagiæ/ /6/1905-1906. /Preveo/ A. Nar. Repovac /2/1892.".17.14.202-203/ Proza -Anonim: Govor ponosne Arapke. S arapskoga preveo Mirza Safvet /S.Buliæ. dijelovi iz knjige Mehmed-bega Kapetanoviæa Ljubušaka "Istoèno blago".4/ -Šejh Muhamed Abduhu: xxx. U godinama 1896. 43.Bašagiæ/.42.-vet/S. S arapskoga preveo Mirza Safvet. Æatiæ/.362-363.1-1/ Behar Poezija -Anonim: Oèev savjet sinu. Safvet: Nesretna ljubav.23.10.242/ -Antar bin Šedad el-Absi: Fahrija. 1. -Anonim: Islam/4/1894./7/1906-1907l12l124-135/ -Ebu-Ala el-Mearri/: Odlomak iz jedne Mearrine kaside.21. S arapskog preveo Mirza Safvet /S../9/1909.iæ/ Proza -Anonim: Nevjera.1-2/.. S arapskoga preveo Mirza Safvet/S.1/1900-1901.8...Bašagiæ.Bašagiæ. Preveo Mir.. . -Anonim: Harun-el-Rešid i njegov veliki vezir Džafer Bermeæi /6/1896./7/1906-1907.1. Pripovijetka.iæ.34.Bašagiæ.4... Æatiæ /8/1908191135-136/.19/ -Hazreti Alija kalifa IV: Iskrice-.Arapski spjevao-ž Preveo M.155/ -Ebu Firas: Ponosna pjesma.2./S.121/ -Šanfara el-Azdi: Odlomak iz "Lamijjetu-l-areb"./8/1907./ Preveo: Æazim M.BIBLIOGRAFIJA Književnost s arapskog jezika Bošnjak Poezija . -.1-2/.1908.1. . Safvet: Memun kod Noširevanova groba /1/1891. prip.17./6/1906.-1897. ”.Bašagiæ/. Preveo s arapskog Ibrahim-ef.1-2. /Preveo M. koji polazi na put. 24..1/1891.

267-268/ -Hajroviæ M. Salih:Maèka i miš.: Teveæel.205.3.12. /2/1901-1902.363/ -Muftiæ./8/1907-1908. /6/1905-1906.10.23.162/ x Bilješka o listu. /Istoèna prièa/.12.Anonim: Ženidba./1/1901-1902.139ž140/ -Anonim: Hatemi Tai. Arapska prièa.Arapska basna. do 9/1908-1909.10. Arapska basna.200-202.82/ -Mehmed: Sultan-ul-heva ve terbujet-ul-benat.135-136/ -Hajroviæ.60./M. -Anonim: Enisul-Dželis /Prijatan drug/. naæi æeš uz vodu.Iz djela "Mešahirun-nisa"/Glasovite žene/.243.: Sabur.9./1/1900-1901. .9. Ahmed:Carski saraj.7. .Arapska pripovijetka .Hazim: Prije smrti pokaj se.61/64/ -Anonim: Hiljadu i jedna noæ.5.23.190/ x Najava ovog prevoda u Beharu. Napisao Bursum.78-79/ Kritika o arapskoj književnosti -Anonim: Ajal-ul-iber /Èudotvorni znaci/. /1/1900-1901.-62 do 9/1909-1909. Po arapskom Šemsuddin /Sarajliæ/.363/ -Mahiniæ. /Odlomak/.13. Preveo-./3/19021903. -Dukatar./1/1900-1901.162/ -Anonim: Hiljadu i jedna noæ. -Anonim:El-Muejjed.15/ 53 .S.15.83/ x O dva arapska romana./1/1900-1901.17. Arapska prièa./S.:Darežljivost Džaferi Bermekije. hafiz M.Hadže zade. Arapska pripovijetka.4.Bašagiæ/.Prijevod s arapskog. S originala preveli: Osman Nuri Hadžiæ i Fehim Spaho.4.10. /4/19031904. -Anonim: Novi list zabavno-pouèni u Misiru. Murat: Zavidnost.197-200/ Arapske narodne pripovijetke -Deronja Hasan: Vuk i lisica. Iz Hadisi-erbeina preveo .efBasili.A./7/1906-1907.5.1.186-187/ -Kazazoviæ. Arapska pripovijetka.109// -Hajroviæ M. /2/1901-1902. /Istoèna pripovijetka/./6/1905-1906. Roman iz arapske povijesti./1/11900-1901.5. /6/1905/1906.39/ -Anonim: Harun el-Rešid./1/1900-1901. /5/19041905./1/1900-1901. /1/19001901.158/ -Repovac Nasihudin: Baci niz vodu.17.13./5/19041905.

105-106/ Poezija -M.131/ -M.Musapejgamber.Æatiæ: Religiozni soneti: Ibrahim-pejgamber. Fatima ez-Zehra.do 10.H. hurufat. . Muhamed Seid: Ebul-Alai-Mearri./2/1901-1902.53/ -Salih/ Bakamoviæ: Iz arapske lirike. a.18. We entered into a circle of this great Islamic culture and civilization through the medium of this language.1.7.. 104/ -Iz Umru-l-Kajsova divana. a.18.7. /3/1918. even under the newly cre54 . /7/1906-1907.8 i 9.279380/. /2/1913-1914.Æ.Æatiæ: iz ciklusa "O ženi": Zulejha. /9/1908-1909. /5/19041905. The link with that language./6/1913.s.a.Æ.99-100/ Arabic Literature in our Revival Periodicals The Arabic literature was translated in the second Golden Age of our cultural history because Arabic was lingua sacra of our Bosnian Moslem culture.9. /3/1918. x Obavijest.13 i 14.153-155/ Gajret Proza -Faik /po arapskom/: Dvije arapske prièe. 8.-Hidžret.-Anonim: Hiljadu i jedna noæ..215/ Poezija -M.125/ -Hiæmo: El-islamu jalu ve la jula alejhi.110.170/ Biser Proza -Sloga i nesloga.5-7 . Fehim: Iz novije arapske književnosti.s.9899/ ./6/1913.: Prevod prve Haririjeve mekame.47/ -Buliæ A. Preveo F.1. .Isa-pejgamber a.3.Æatiæ: Teubei-nesuh.-Zemzem vrelo./4/1911.12.287/ -Spaho Mehmed i Dizdar Muhamed: Pregled arapske književnosti.".4. /2/1914.Osman Ðikiæ: Hazreti Muhamed s.7. and especially through the Arabic script.7 i 8.4 i 5. /6/1905-1906.v.Nedžati /Fehim Bajraktareviæ/. -Anonim: Pjesnik Nila.s. Merjem. /2/19011902. Fitnet. Napisali-.7.s. Po arapskom Hazim Muftiæ./4/1911. /1/1912-1913.179-181/ -Spaho. -Serdareviæ.

Without Arabic. our writers. The translated literature was in the function of Revival goals. 55 . Islam gave the most decisive mark to these qualities. either in their form or in their motives. originality and particularity. remained unbreakable. For this reason. Towards the sunset of our Islamic Renaissance. our involvement into the European currents of education and development and the Revival could not be even imagined. These literary types. on the poetical crossroad. The works that had been translated from Arabic had an underlined moral and educational character. They were meant to incite readers' response and they always had the Islamic thinking and ethical background or backdrop. and at the beginning of a new age. (the latter one was more pronounced) would be accepted in a creative way at the beginnings of our Modernist literature. maqamas (stories told in a special manner that complies with the particular vocal interpretation of Qur'an). we saw here fahriyas (stories of praise) and loosmiyates (didactic stories). Arabic fairy tales and imaginative stories.ated and catastrophic circumstances. hikayas (short stories). Our writers tried to enlighten their readers. cherish the poetics of Eastern literatures and fructify the mosaic of overall literature of Southern Slavic nations. because they knew that they could and had to remain in these parts only if they preserved their autochthonous cultural essence and national self-awareness.

56 .

Sarajevo. Bodler. U drugoj polovici devetnaestog stoljeæa u Bosni i Hercegovini æe uvijek biti ljudi koji æe znati i voljeti francuski jezik. 607..Muhamed Neziroviæ PRIJEVODI SA FRANCUSKOG I DRUGIH ROMANSKIH JEZIKA U MUSLIMANSKIM ÈASOPISIMA U DOBA PREPORODA I zar da se posumnja u vrijednost lista u kome susreæemo ova velika imena. godine. najstariji uèitelj Sara1. 1913.koji je predavao u nekoj sarajevskoj školi o kojoj vrlo malo znamo jer o njoj ne govore naši suvremeni istraživaèi a koja je prema ovom svjedoèenju francuskog putnika postojala na devet godina prije osnivanja sarajevske ruždije. Tako æe francuski putnik. j'an assez connu le directeur de cette ecole Mustaffa-Effendi. str. 1979.. Istina.” Interes bosanskohercegovaèkih Muslimana za sve ono što se dešavalo na Zapadu pa tako i za teèevine francuske kulture kao i dostignuæa njene književnosti nije bilo nešto što se naglo pojavilo tek poslije 1878. pour apprecier son caractere et son instruction. Uitmen. Putovanje u Bosnu 1855." 1 Možda je to onaj isti Mustafa Izet-efendija. II a appris le francais a Paris et il aime la France. advokat u pariškom sudu i èovjek koji je znao naš jezik i zanimao se za našu prošlost Henri Massieu de Clerval proputovati Bosnom i govoriti o izvjesnom Mustafa-efendiji . Birbaum i druga? “Sarajevski list 252. to jest poslije okupacije Bosne i Hercegovine od strane austrougarskih trupa./ 57 . ocjenjujuæi djelovanje èasopisa Gajret. godine osnovao bosanski valija Topal Osman-paša. /prevod sa francuskog. Dobro sam upoznao direktora te škole Mustafa-efendiju. koju je 1864. Francuski putnik veli za Mustafa-efendiju: "J'ai bien vu a Sarajevo une ecole du Gouvernement. Sarajevo. Anatol Frans. Èehov. Krapotkin. Nauèio je francuski u Parizu i voli Francusku. Muhamed Neziroviæ. Šopenhauer. vidio sam u Sarajevu jednu vladinu školu. godine u Život 5. da bih mogao èiniti o njegovom karakteru i njegovoj naobrazbi. Henri Massieu de Clerval.

. tadašnjem zvaniènom organu Bosanskog vilajeta. "što vidi da je broj uèeæe se u ruždiji djece. prema Bosni. koji se.Od svih mojih želja jedna od najveæih je da nauèim jedan strani jezik. od 3. "drži za opšti evropski jezik". za kojega je tadašnji sarajevski Službeni list podvlaèio da u svakoj prilici svoje nezadovoljstvo izjavljuje. ne znam je li to uroðeno svojstvo naroda. prema množini žiteljstva ove varoši vrlo mali.3 Zanimljivo je.-1878. zasigurno./. od 13. Arif-efendija. 1987. ali nisam bio u moguænosti. i neprestano se trudi da savjetima i opomenama uèenike ove škole što više umnoži".. da se upravo te iste godine u ovom istom listu pojavio i prijevod jedne druge pjesme francuskog pjesnika Alphonsea de Lamartinea i to upravo u povodu njegove smrti. da se obrazujem u nekoj tuðoj zemlji na tuðem jeziku. godine donio jednu bilješku u kojoj je izražavao nadu da æe se i u Sarajevsoj ruždiji "naskoro postaviti i jedan uèitelj za francuski jezik" što se uskoro i ostvarilo jer je bosanski valija samo mjesec i pol dana kasnije odluèio da u ruždiji. pa makar tu bilo i hiljadu sramota. 2. jer mi nije dao priliku silnik po imenu nemoæ”. impresioniran njegovim darom upitao gdje se školovao. On je u pismu poslanom u Carigrad Rešad-begu koji ga je./. ili kako list navodi: "Sadržaj jedne pjesme iz djela prije nekog vremena umrlog francuskog pjesnika La Martina. na osnovi sultanovog odobrenja.2 Njegovo nezadovoljstvo je svakako urodilo nekim plodom jer je ono. odgovaralo opæoj klimi koja je postojala u odreðenim kulturnim krugovima glavnog grada bosanskog vilajeta jer je Sarajevski cvjetnik u svom broju 2. zu-l-hidžeta 1285 /30. Mehmed Šakir Kurtæehajiæ u Sarajevskom cvjetniku od 29." Pjesma je izvrsno prevedena i donesena jezikom kojim se i danas skoro ne bi imalo što ni dodati ni oduzeti. Imao sam želju. Sarajevo. 3. nezadovoljstvo tadašnjim stanjem školstva ali i svijest o potrebi da domaæi sinovi upoznaju jedan veliki strani jezik našla je odjeka i kod Šakira Mehmeda Kurtæehajiæa.jevske ruždije iz godine 1869. otpoène predavati francuski jezik. odgovarao: “Kako je u našim krajevima nauka potpuno zanemarena. 58 . na primjer francuski. svibnja 1869. Mi ovdje donosimo njen poèetak i kraj.147. str.. meðutim. Cijela ova atmosfera. urednika Sarajevskog cvjetnika. Školske prilike Muslimana u Bosni i Hercegovini /1800. vojni lijeènik sarajevskog garnizona. ožujka 1869. Æuriæ Hajrudin. ona se tamo mnogo njeguje. a u Evropi. ožujka 1869. koji je inaèe mnogo u upotrebi.

U Sarajevu je u sami osvit dvadesetog stoljeæa pokrenut Behar nešto kasnije Gajret i 1911. Dr Æiro Truhelka. pojedine gimnazije koje æe se otvarati poèev od studenog 1879. Godinu dana kasnije bit æe pokrenut 4. neprekinuto tekla od veoma starih dana. svibnja 1869. godine Zeman. bjelopoljskog kadije. koje se u ovom putu viðaju! Oh! Da li æe se u dubljine mora ovoga vremena roditi jedan dan. od 12. Na samom poèetku dvadesetog vijeka. do konca devetnaestog stoljeæa u kojima æe se predavati i francuski jezik koji ipak neæe nikada imati onaj status i onu premoæ koju je uživao njemaèki. poèele su u Sarajevu stizati prve francuske novine a sigurno i prvi èasopisi. Nekoliko mlaðih pisama hercegovaèke gospode pisanih bosanicom iz dubrovaèke arhive. snažno napajati i na zapadnim izvorima i uzorima. 1914. Još jednom se tako potvrdilo da je meðu Muslimanima. Ako si ti svijetu poèetak i svršetak kako je dug put njegov! Koliko su èudne stvari. Glasnik Zemaljskog muzeja 241. Od onih pisama hercegovaèke muslimanske gospode koja je donio dr. u zajednièkoj sirotinjskoj raci. koji je umro u Beèu. znao. po navodima Hamdije Kreševljakoviæa. nažalost.. èuvajuæi pritom snažne zasade orijentalne kulture i poznavajuæi dobro velike istoènjaèke književnosti. 59 . kako kaže u svom pismu Rešad-begu. taènije 1902. Svakako su ove dvije prve decenije našeg stoljeæa predstavljale i doba snažnog poleta i aktivnosti bosanskohercegovaèke muslimanske inteligencije koja se poèela. osnivajuæi. na primjer. Naravno na ovaj veæ pripremljeni teren nova austrougarska vlast æe uvoditi i nove oblike. koji æe nas izbaviti iz ovoga mora i po našoj nas volji na jednom mjestu sabrati i umiriti. Sarajevo. kao i Mozart. slavenski i da ga je dobro nauèio od svog oca Mehmeda Emin-efendije Kurtæehajiæa.O Bože! Šta je poèetak. kojem nije bila potrebna nikakva reforma. koja li je svrha ovoga svijeta. (Sarajevski cvjetnik 24. gdje je zakopan. godine.) Oèito da je Mehmed Šakir Kurtæehajiæ. nit njihovog narodnoga jezika. Æiro Truhelka 4 do ovoga teksta koji se pojavio u listu Mehmeda Šakira Kurtæehajiæa. pa je stoga i pisao ovako lijepim jezikom kakav se osjeæa i u ovom prijevodu ove pjesme. nepoznatog prevodioca.477-494.

60 . ali opæenito uzev prilozi i prijevodi sa drugih romanskih jezika u ovim èasopisima su odista rijetki. Salih Emin je Salih Emin Aliæehiæ. Sadik. Behar Književnoistorijska monografija (Sarajevo.7 Prvi èasopis koji je najavio poèetak muslimanskog kulturnog preporoda bio je Behar. 1971. ako se izuzme Zeman. Sabri. ostaju nama za sada nepoznati.u Mostaru i èasopis Biser. u ovim èasopisima prevodili brojni muslimanski intelektualci tako da se slobodno može reæi da je njihov broj impozantan. Prema navodima dr Muhsina Rizviæa. F. Safvet-beg Bašagiæ i Osman Nuri Hadžiæ. pokrenuli Edhem Mulabdiæ. taènije sve do prvog veljaèe 1911. Nosioci drugih pseudonima i inicijala kao što su Asaf.) U posljednja dva godišta Behara pojavljuju se kao prevodioci i Andro Petranoviæ /pseudonim Frank) i Ela Kranèeviæ. 362. Jedino Osman Nuri Hadžiæ prevodi i pod vlastitim imenom i pseudonimom Vamik i Muharrem.6 Svojim prikazima iz francuske književnosti javljao se povremeno i pjesnik Mustafa Èeriæ-Garanfer.. Aburezak Hifzi Bjelevac. 342. pojavio i prikaz neke francuske knjige ili neke strane knjige napisane na francuskom. u kojem nije bilo prijevoda sa francuskog. i to iskljuèivo 5. Zeman. ali koja nije bila lišena i vlastitog vrijednosnog suda. (Behar. 7. str.5 A. Mehmed Tevfik je Mehmed Teufik Azabagiæ. Hifzi. koji je znao francuski i volio francusku kulturu pa je i jednu svoju pjesmu napisanu na našem jeziku i objavljenu 1912. s vremena na vrijeme æe se pojavljivati prevedeni prozni i poetski tekstovi sa ovog jezika. drugi jedino svojim imenom. meðutim. koji su prvog svibnja 1900. Neki meðu njima su se potpisivali svojim punim imenom i prezimenom. U Beharu su se povremeno pojavljivali i prijevodi sa francuskog jezika. Nedžati je Fehim Bajraktareviæ. godine u Zemanu naslovio francuskim rijeèima Chanson de coeur /Pjesma srca/. U svim ovim èasopisima. Ponekada bi se u vidu kratke bilješke. Meðu prvima citiramo Salih-bega Bakamoviæa. dok su treæi upotrebljavali samo pseudonime ili inicijale svoga imena i prezimena ili samo prezimena. F. M. 1900. On to radi sjajno prevodeæi sa starofrancuskog. Nešto rjeðe su se u njima pojavljivali i prikazi koji su se odnosili na francusku književnost. M. One koji su se potpisivali svojim imenima danas takoðer poznajemo. izlazio je skoro cijelu jednu deceniju. Bajramski prilog Zemana. godine. Džemaluddin je hadži Mehmed Džemaluddin Èauševiæ. Slièno se dešavalo i sa knjigama napisanim na drugim romanskim jezicima. 6. Sa francuskog su. N.). septrembar 1912. 12. Esad-efendiju Kuloviæa i Ismeta Sariæa. Faik. latinskog i talijanskog. S.

u Beèu i Carigradu . S obzirom na znaèaj ove pripovijetke i njenog prijevoda na naš jezik o njoj æe biti kasnije još rijeèi. 61 . što. nije bio sluèaj sa prevoðenjem poezije sa talijanskog jezika o èemu æe svakako kasnije biti još rijeèi. i 1908. tada poznatog. privatno u Sarajevu. Svi ovi prijevodi potjeèu iz pera nepoznata prevodioca. Le secret de maître Cornille /Tajna jednog mlinara/8. a mnogo kasnije i jedan tekst pod naslovom Gospoða Maintenont svojoj neæakinji /1908. na primjer. koji je naslovio Topalasto šæene. Izmeðu 1906. La legende de l'or /Legenda o èovjeku zlatna mozga/. koji je u ovom èasopisu objavio dva svoja prijevoda tekstova danas potpuno nepoznatih pisaca. èiji su se tekstovi najvjerovatnije pojavili u nekom francuskom èasopisu koji je stizao i u Sarajevo pa su odatle ti tekstovi i preuzeti jer su mogli predstavljati stanovitu zanimljivost za tadašnjeg èitaoca. Josephe Arthur Gobineau i Catulle Mendes. Veæ u nekoliko brojeva prvog godišta Behara pojavit æe se Gobineaovi Kandaharski ljubavnici /Les Amants de Kandahar/. dva razlièita sloja. Langata. naime. veæ 1900. Jedni potjeèu iz pera danas potpuno nepoznatih ljudi. Francuski prevedeni tekstovi u Beharu nisu brojni i oni predstavljaju. kasno poèinju suraðivati prevodioci nemuslimani i njihova imena nalazimo samo u dva posljednja godišta ovog èasopisa. duga pripovijest koju æe prevoditi izvrsni prevodioci Salih Emin Aliæehiæ i Mehmed Teufik Azabagiæ. . dok prijevoda poezije nije bilo.dok je Esad-efendija Kuloviæ uèio francuski. Znaèajan poduhvat.francuske proze. Još jedan prevodilac se pojavio u Beharu u osobi Esadefendije Kuloviæa. koja prevodi novelu Lea (1909./ Pri analizi ove prevodilaèke djelatnosti u Beharu zapaža se jedna zanimljivost. Le portfeuille de Bixiou /Biksijeva lisnica/. U Beharu. da tako kažemo. Kandaharske ljubavnike prevode Salih Emin Aliæehiæ i Mehmed Teufik Azabagiæ. To vjerojatno dolazi zbog toga što su se prva dvojica školovala vani. onaj veliki zalogaj. To su bile: La chevre de Monsieur Seguin /Koza gospodina Segena/. godine preveo tekst nekog D. Jedna od njih je i Ela Kranèeviæ. On je. godine u Beharu æe se pojaviti i nekoliko prijevoda pripovijedaka Alphonsea Daudeta iz njegove poznate zbirke Lettres de mon moulin. Ona je takoðer prevela i jednu crticu Harry Miriam Pod Galadskim balzamima /1908.Prièe iz mog mlina. a danas nešto zaboravljenog pisca Catullea Mendesa. Drugi pak pripadaju poznatim imenima francuske književnosti kao što su Alphonse Daudet. kako je veæ primijeæeno. kraæe tekstove Esad-efendija Kuloviæ./.). Les Etoiles /Zvijezde/.

Stjepko Ilijiæ godinu dana kasnije objavljuje prijevod poeme Ruit hora Giosue Carduccija koja se nalazi u pjesnikovoj zbirci Odi Barbare /Barbarske ode/.Što se tièe prijevoda poezije.-1882. i do 1935.pisat æe kasnije njegova nekadašnja prijateljica iz mladih dana barunica de Saint Martin. godine Pšenicu danas nepoznatog Campaninija Naborrea i Prezrene. Pisac je putovao Istokom i kao diplomatski službenik imao je priliku da dobro upozna Iran i susjedne zemlje. Ovaj francuski pisac. Kako smo veæ rekli veæ u prvim brojevima Behara pojavio se prijevod ove obimne pripovijetke velikog francuskog pisca grofa Josepha Arthurea Gobineaua (1818. godine u Njemaèkoj je prodano više od stotinu tisuæa primjeraka ovog djela. Gobineau je jedan od francuskih pisaca devetnaestog stoljeæa koji je bio jedno vrijeme optuživan da je svojim djelima dao duhovnu osnovicu za raðanje njemaèkog nacizma i njegovih rasnih teorija na isti onaj naèin na koji su i Jeana Jacques Rousseasa optuživali da je za uèenika imao jednog Robespierrea. poemu Gabrielea d'Annuzija iz njegove zbirke Canto Novo. i on u ovo vrijeme ide u red onih francuskih pisaca koji mogu stati uz bok samom Stendhalu. Kao plod njegova boravka u ovim krajevima pojavile su se 1876. Godine 1893. godine njegove Les Nouvelles asiatiques . inicijatora terora za vrijeme Francuske revolucije. uznositelj individualne energije i moæi je odista snažno utjecao na Wagnera. Nietzchea i Spenglera ali je danas u Francuskoj sa njega skinuta ona neslavna hipoteka o kojoj smo upravo govorili.).Sanjao je samo o džamijama i munarama. koja je donosila scene iz života avganistanskih gorštaka. ako ne i najznaèajnijem prevedenom tekstu objavljenom uopæe u sva tri muslimanska èasopisa ovog doba.Azijske novele. spreman da obavi hadž u Meki . Ali vratimo se sada najznaèajnijem prijevodu koji se pojavio u Beharu. 62 . Nikola Ostojiæ prevodi 1908. zbirka od šest pripovijedaka od kojih je jedna bila i Kandaharski ljubavnici. kako smo to veæ ranije naglasili. govorio je da je musliman. se disait musulman. svi prevedeni tekstovi. dolaze iz talijanske. Ludwig Schemman preveo je èetiri Gobineauove pripovijetke meðu kojima i Kandaharske ljubavnike na njemaèki. Kandaharskim ljubavnicima. prìt á faire son pelerinage á La Mesque . Prijevod je imao ogromnog uspjeha. slijedili su drugi. francuski diplomata koji je dobar dio života proveo na Srednjem istoku bio je opèinjen Orijentom: II ne rìvait que mosquees et minarets. i to modernije književnosti. Gobineau.

1917./ naklonjeni smo da mislimo da je ovaj prijevod vršen sa ovog jezika. 1977./: Le soir diverses novelles sur l'agitation antisemite. zasigurno.9 Zbog njegovog školovanja u Beèu bili smo dugo u dilemi pitajuæi se da li je on Gobineauov tekst prevodio sa njemaèkog ili sa francuskog jezika. Paris.. Salih Emin Aliæehiæ završio je višu pedagošku školu u Beèu /Pedagogium/ i bio je upravitelj Druge narodne škole /ruždije/ a kasnije. Uèiteljska zora 1-2. 29. kako smo vidjeli. pošto je prevoðenje nastavio adži Mehmed Teufik Azabagiæ koji se školovao u Carigradu i koji je. Povijest naše poèetne nastave. O tome na kakav je primjer ona naišla kod velikog njemaèkog kompozitora govori Cosima Wagner u Dnevniku IV /1881. Richard est tout a fait seduit a cette seconde lecture. 63 . puis nous lisons avec grand plaisir la nouvelle du comte Les Amants de Kandahar. Rihard je sasvim oèaran ovim drugim èitanjem i smatra èarobnim prvu ljubavnu scenu. potom èitamo sa velikim zadovoljstvom grofovu prièu Kandaharski ljubavnici. 1912. On dosta vjerno prenosi dosta slojeviti i. Prijevoda ove novele u Beharu prihvatila su se.. prema navodima Hamdije Muliæa i Dar-ul-mualimina. Što se tièe Aliæehiæevog prijevoda mora se reæi da u njemu ima nekog starinskog šarma i u njegovim izrazima i obrtima osjeæa se utjecaj èitanja muslimanske epske pjesme tako da nas on znade ugodno iznenaditi svojim prevodilaèkim umijeæem i svježinom svoga izraza./ koja je pod istoimenim naslovom Die Libebenden von Kandahar premijerno izvedena u mjesecu studenom 1907. Hamdija Muliæ. Gobineau je na sam božiæ 1880. preveo u Gajretu sa francuskog. Sarajevo. Journal IV/1881-1883/. str.-1883. Prvih osam nastavaka potjeèu iz pera Saliha Emina Aliæehiæa a posljednja tri iz pera Mehmeda Teufika Azabagiæa. il trouve merveilleuse la premiere scene d'amour./ Uskoro je došlo i do scenske adaptacije ove prièe te se na osnovi libreta Otta Novaka pojavila i opera Leopolda Reicweina /1846.-1945. godine poklonio jedan primjerak svoje knjige Richardu Wagneru.Uspjeh pripovijetke koja se pojavila u Beharu bio je takoðer znatan i tome postoje svjedoèanstva iz tog vremena. str. Cosima Wagner. višesmjerni Gobineauov 8. Meðutim.8 /Naveèer razne vijesti o antisemitskim neredima. 9. u Breslavi. /Gajret 5-6. 15. Vjerojatno bi samo detaljna analiza pokazala sa kojeg je od ova dva jezika ovaj tekst preveden. i pjesmu Georgesa Rollina U sumrak. dvojica ljudi. ako se tako može reæi.

64 . kao voæka što zarudi na sunèanoj žegi.11 Drugi prevodilac posljednjeg dijela ove novele Mehmed Teufik Azabagiæ takoðer odlièno prevodi i rijetko mu se desi da ne pogodi pravi izraz ili napravi neku veæu grešku. sur les plis serres de son turban bleu raye de rouge. un peu longue. mince. Gobineau. Paris. kad poène da zrije. Desi mu se gdjekad i da pogriješi jer ne nalazi pravu rijeè ili ne shvata tešku konstrukciju koju nazivamo galicizmom. rien ne se montre qui 10. bistro oko èasom bi zablistalo kao munja. Zagasita lica. terreuse. dapaèe okrutan. nettement coupee. ne one mutne zemljane masti. rien ne passe inapercu.tekst i samo se nekada upusti u mala preudešavanja izazvana više drugaèijim poimanjem kulturnih relacija nego neèim drugim. koja udisavaše život. umjesto Kandaharski emir nije bio ni zloban ni okrutan.. caressait le contour delicatede sa levre superieure./. respirant la vie. Za ilustraciju njegove prevodilaèke vještine ovdje dajemo poèetak Kandaharskih ljubavnika na francuskom i njegov prijevod na naš jezik iz kojeg æe èitalac zakljuèiti sa kakvom je vrsnošæu prevodilac obavljao svoj zadatak: Vus demandez s il etait beau? Beau comme un ange! Le teint un peu basane. po kojoj se pouzdano raspoznaje pomiješana krv: on biješe više zarudjela lica. non de cette teinte sombre. large des epaules. 11. u pleæima širok. mobile. Oeuvres III. kao parom prorezane gornje usne. visoka stasa. strast. Slièno je i sa reèenicom Le prince de Kandahar n'etait ni meehant ni tyranique sa Emir od Kandahara biješe zloban. Ses cheveux noirs bouclaient.1900. visoka boja. Krasni valoviti dugi brkovi savijahu se po nježnom porubu njegove. Ses yeux et profonds s'allumainet facilement d'eclairs. une moustache fine. resultat centain d'une origine metisse. On biješe snažan. Gallimard 1987. umjesto bijeli turban naglašavao je maslinastu boju njegova lica. Njegovo blago. koji biješe išaran crvenim prugama. Il etait grand. Ponekad mu se èak i desi da preskoèi neku reèenicu koja mu se èini preteškom kao što je ova: Alors tout absorberit. en profusion d'anneaux. etroit des hanches. la passion. 28. a u pasu tanak. 241. Jedna od njih je. il etait chaudement basane comme un fruit mžri au soleil. Behar 2 /Sarajevo. vigoureux. ondee. str. na primjer. str.10 Vi pitate: je li bio lijep? Lijep kao anðeo. fiere. Njegova crna kosa kovrèila se u bujnim pramovima po gustim naborima plavog mu turbana. ona kada prevodi reèenicu Le turban blanc faisait valoir le teint un peu olivatre sa Bijeli saruk èinjaše mu maslinastu boju lica lijepom.

Ovaj put ni pjesništvo nije zanemareno. Na koncu ovog razmatranja o ovom prijevodu treba naglasiti da je Gobineau kod nas rijetko prevoðen te da se ovaj prijevod relativno rano pojavio na našem jeziku. Ono što se samo nagovještavalo u Beharu sada se ostvarivalo punom svojom snagom u ovom èasopisu. i 1923. njihov prevodilac nije potpisao. 1914.Nedžati /Fehim Bajraktareviæ/ preko Alexandrea Dumasa. ona koja ide od njegova osnutka do poèetka prvog svjetskog rata. u njemu se pojavljuju kraæe pripovijesti i crtice mnogih velikih francuskih pisaca poèev od Jeana Jacquesa Rousseaua i Voltairea./. drugi list muslimanskog preporodnog perioda izlazio je vrlo dugo. par lui. Nas naravno zanima samo prva faza njegova izlaženja. nažalost.1913. 282. /Gajret 10-11./. u kolovozu te godine skupština ovog ðaèkog potpornog društva Gajret odluèila je da se njen list istog imena koji je do tada samo donosio jedino društvene izvještaje preobrati i pretvori u književni èasopis. Nešto kasnije Fehim Nedžati /Fehim Bajraktareviæ/ je objavio 65 . od 1907. godine.1913. èiju pripovijest Poslije sveèanosti prevodi Ismet Sariæ upozoravajuæi ptitom èitaoca u jednoj bilješci da je Catulle Mendes jedan od najmarkantnijih predstavnika one grupe francuskih pjesnika. èije tekstove prevodi F. et. Od godine 1910. Naime. koji su na ruševinama stare romantièke škole Viktora Igoa i Alfreda de Misea osnovali pod vodstvom Teofila Gotjea novu školu tzv. Catulle Mendesa. /Gobineau. èiju pripovijetku Sreæa prevodi F. dans la memoire. èiju crticu Smrznuti nos prevodi Salih-beg Bakamoviæ. To je bio poèetak jedne nove ere. Kronološki gledano prvo se pojavila jedna Voltaireova pjesma Radost i tuga /Gajret 19.. meðutim. i 1921. Bez obzira na ove omaške prijevodi ovih kulturnih poslenika mogu se ipak visoko ocijeniti. pritom odmah naglasiti da se književni prilozi pa prema tome i prijevodi javljaju u ovom èasopisu od 1909.ne laisse trace sur le coeur. Oeuvres III. Gajret.. 204./. Gallimard. str.1911. godine. Julesa Vernea. do 1941./. godine. Romantièki pjesnik Alfred de Musset zastupljen je sa dvije pjesme La Chanson Šansona /Gajret 8-9. Ove pjesme su dosta dobro prevedene ali se./. iako su pojedinci i u ovom èasopisu zastupljeni u mnogo manjem broju. i Tristesse . Pariz 1987. sa prekidima izmeðu 1914. Lista prevedenih pisaca završila se imenima Guy de Maupassanta i Anatola Francea. Treba. pa do 1914. novembar 1914. parnasista sa devizom "l'art pour l'art". Sabri.Tuga /Gajret 4-5. str.

onda se zaista može reæi da se radi o znaèajnom broju prijevoda i zbiru velikih imena. Levela U balonu. zastupljen je u ovom èasopisu. Pripovijetku je preveo Ismet Sariæ. pjesmu u prozi koju je napisao Philippe Despotte /Gajret 7-8. Mislimo da se ovdje radi o jednom prijevodu sa francuskog. Gajret je uz to pratio i ono što se dogaðalo i u kulturnim sredinama drugih jugoslavenskih zemalja. koji je u to doba sigurno poznat u Bosni.1961. Tako. što je pseudonim Andre Petranoviæa. s jedne strane prostorna skuèenost 66 . Tako je on. na primjer. Charles Baudelaire./. jer pretpostavljamo da ovaj Mostarac nije znao rumunjski. To je Baudelaireova pjesma Obsession iz njegove zbirke Cvijeæe zla./. To je Budelairova pjesma Enivrez-vous preuzeta iz njegove zbirke Petits poemes en prose . obavijestio svoje èitaoce u broju 1. Moramo reæi da njegov prijevod predstavlja pravi mali promašaj./ u kojem je raspravljao o duhu i vrijednosti ove zbirke velikog francuskog pjesnika. Ti prijevodi su svakako nastajali kao plod èitanja francuskih èasopisa. A. Prva se pojavila pod naslovom Mugjenje. pa je tako i u Gajretu 13-14 iz 1911. u Gajretu 6-7. Njen prevodilac se potpisao pseudonimom Frank. jednog od najveæih i najplodnijih rumunjskih pisaca uopæe. Meðutim. I sam reisu-l-ulema hadži Mehmed Džemaluddin-efendija Èauševiæ se ogledao u prevodilaštvu. godine objavio prijevod impresije M./ pojavila se pod naslovom Opijajte se.Male poeme u prozi koja je prvi put objavljena u Le Figarou 1884.jednu pjesmu Victora Hugoa pod nazivom Djetinjstvu /Gajret 2. izazivao interes meðu mladim bosanskim intelektualcima. kao i u Beharu tako i u Gajretu nalazimo na prijevode crtica i kraæih prièa danas potpuno nepoznatih autora. takoðer. Mustafa Èeliæ Garafer i sam pjesnik i novinar koji je svoje stihove objavljivao u Gajretu posvetio je ovom pjesniku jedan rad pod naslovom Les Fleurs du mal /Gajret 8-9. Kada se pogleda sve ovo. njihova najveæa dostignuæa nisu tu zaustavljena jer. Naravno. sigurno./.Hifzi Bjelevac prevodi Ikara. Zanimljivo je da je u Gajretu 11-12 iz godine 1912.1914.1913. na primjer. Kako smo veæ naglasili Charles Baudalaire je. godine a u spomenutoj zbirci se pojavljuje pod brojem 33. iz godine 1914.1913. objavljena i jedna kraæa pripovijetka Vila brodarica Mihaela Sadoveanua /1880. sa dvije pjesme.1912. Druga pjesma /njen prijevod je potpisan inicijalom F./ Maksime drugog velikog francuskog mislioca La Rochefoucaulda. da je Jelena Æoroviæ prevela u Beogradu Chamfortove Maksime i misli a Milutin Uskokoviæ /Gajret 4.1914.

u broju 252 od 1. Turska lirika je ipak tu. Stoga u Æatiæevom ciklusu O ženi nalazimo i pjesmu posveæenu Jeanne d'Arc kao i drugu posveæenu George Sand. Alfred de Mise i gdjekoji drugi. /octobre 1912 . Uredništvo je dalje podvlaèilo da æe list donositi "zatim prijevode iz turske. do mjeseca svibnja 1914. treæe. Ovo bi bio i prvi sluèaj objavljivanja jedne hispanoarapske kaside u našim krajevima. dosta strogo zakljuèivao kada je ovako karakterzirao djelovanje Gajreta na ovom polju: Što se tièe prevodilaèke književnosti ona nije tako èesto zastupljena kao što treba. prosinca 1913. On je isto tako preveo sa turskog jednu pjesmu Teufika Fikreta posveæenu Alfredu de Mussetu /Behar . Stoga mislimo da je kritièar Sarajevskog lista. Ovaj èasopis koji je izlazio dva puta mjeseèno od svibnja 1912.. koji je izlazio u Mostaru. Kao posljednji meðu muslimanskim èasopisima preporodnog perioda pojavio se /Biser. 7.1908. godine pojavila duga rasprava nepoznatog pisca Panislamizam i panturcizam koju je Salih-beg Bakamoviæ preveo sa francuskog u više brojeva ovog èasopisa. 1913..u kojoj je francuski vojni dopisnik opisivao dogaðaje i ratna zbi67 . od Evropljana ovamo zaluta katkada Mjesnicki. kako je njegovo uredništvo naglašavalo.svibnja 1912. koju je francuski orijentalista Francois Toussaint pronašao u sudanskom gradu Tombuktuu a potom objavio u poznatom èasopisu Mercure de France./. Muhamed Bekir Kalajdžiæ donosio bi ponekada i tekstove prevedene sa francuskog.. 228. arapske i stare literature /kod potonje koliko se ne bi kosilo s programom lista/". Hifzi Bjelevac je upoznao èitaoce Bisera s knjigom Georgesa Remonda Avec les vaincus La Campagne de Thrace. Prvi njegov broj pojavio se 1.Sa pobijeðenima Rat u Trakiji /rujan 1912 . U Biseru se. Zanimljivo je svakako i podvuæi da je isti prevodilac prevodio i španjolsko-arapsku poeziju ali sa francuskog jezika. Iste godine A. i on je. na primjer. str.svibanj 1913/ .mai 1913/ . Tven. shodno njegovom zacrtanom programu.15. preveo (Biser.èasopisa i obimnost pišèevog djela.) jednu pjesmu kordovskog pjesnika Ibn Zajduna /1003. 1913. Tako je. ali i rezultat.-1170/. ali je napor bio tu. bar do godine 1913. da se sam Musa Æazim Æatiæ upoznao sa francuskom poezijom za svoga boravka u Carigradu a kasnije to poznavanje i produbio u Zagrebu. Recimo prvo. trebao da popuni prazninu koja je nastala "prestankom izlaženja našeg prvog zabavnog list Behara pa privremenom obustavom Gajreta. to nije dozvoljavala. ureðivao je Musa Æazim Æatiæ /prva dva godišta/ a zatim. gdje je drugovao sa Antonom Gustavom Matošem.

15-16. Vjerskoprosvjetni radnik. Jedan od osnivaèa i pokretaèa Gajreta. svog prethodnika na mjestu ravnatelja Dar-ul-mualimina u Sarajevu. Orijentalist. / Sarajevo 1889. da ga pogleda. Njegovi prijevodi sa francuskog u Beharu i Gajretu potièu iz njegovog ðaèkog perioda./. francuskog i engleskog. Ovo je izazvalo izvjesno razoèarenje pjesnikovo i neku vrst zlovolje jer se uredništvo istog èasopisa žali /Biser.Breza 1940/./. Bajraktareviæ Fehim /F. Ovaj pjesnik je naime ponudio ovom èasopisu svoj rad o stvaralaštvu Charlesa Baudelairea. 9. Preuredio Sufaru hadži Ahmed efendije Ribiæa. da taj prikaz nije jednostavno otkle izvaðen i preraðen na naš jezik. Biser je rad poslao na mišljenje u Zagreb popravivši ga jednim. Bio direktor II osnovne škole /ruždije/ u Sarajevu i Dar-ul-mualimina. djelo danas nepoznatog pisca . Prvo što upada u oèi je njihov broj koji je znatan za jednu zemlju koja nije pripadala krugu zemalja u kojoj je francuska rijeè bila osobito zastupljena. Delcampa.Èeliæ poveo meðu ðacima kampanju protiv Bisera. Matošu. drugi po redu reis-ul-ulema Bosne i Hercegovine.vanja iz drugog balkanskog rata koja su sa znatnim zanimanjem praæena u Bosni i Hercegovini. tada veæ reisu-lulema.ne poznavajuæi francuski jezik .mi se bojimo.-1970. Završio više pedagoške studije u poznatom zavodu Pedagogium u Beèu.. Prevodio sa istoènih jezika. To bi bio.A. èini nam se. Potjeèe iz 68 . objavio je na samom poèetku godine 1914. u nakraæim crtama. u S. da je M. /Biser 14-16/ prijevod jedne duže pripovijesti Jim-Jim. naši leksikoni prevodilaca ne spominju. Azabagiæ hadži Mehmed Teufik-beg /1838-1918/. jer . Nedžati/. /Biser. Meðu njima treba izdvojiti: Aliæehiæ Salih Emin.È. Alžiru i Londonu. Vaš prikaz Charlesa Baudelairea postali smo g. nažalost. 1914. suviše oštrim i neprimjernim komentarom: M.1913.G. Zanimljivo je da je upravo jedna francuska tema izazvala zlu krv izmeðu pjesnika Mustafe Èeliæa Garanfera i uredništva Bisera. Studirao istoène jezike i književnosti u Beèu gdje je i doktorirao/. Školovao se u svom rodnom gradu Tuzli a zatim i u Carigradu gdje je nauèio francuski. opis prevodilaèke djelatnosti sa romanskih jezika u muslimanskim èasopisima u doba preporoda ali bi on bio nepotpun ako se bar kratko ne bismo osvrnuli na liènosti samih prevodilaca koje. Bakamoviæ Salih-beg /Mostar 1885 . I hadži Mehmed Džemaluddin-efendija Èauševiæ.

Prema svjedoèenju njegovih roðaka ostavio je jedan obimni èetverojezièki rjeènik srpskohrvatsko-persijsko-tursko-francuski. arabischen und serbischen Sprache. Kuloviæ Esad-efendija (Sarajevo. Èauševiæ hadži Mehmed Džemaluddin-efendija /Arapuša 1870.ugledne i stare mostarske obitelji Bakamoviæa. književnik i publicist studirao prava u Beèu i Zagrebu. Trgovaèku akademiju završio u Mostaru i licej u Sarajevu. i onaj tekst koji je nosio naslov Primjer francuskog divljaštva . èetvrti reisu-l-ulema muslimana BiH.-1918. gdje je nauèio francuski. Prevodio je sa francuskog i turskog. Poslije završene medrese u Bihaæu otišao na školovanje u Carigrad. srpnja 1917. Njegov otac hadži Jusu-beg školovao je svoja tri sina u Carigradu. svibnja 1915. 1987. kako smo to veæ podvukli./. 69 . Bilo kako bilo. Sa Ivom Andriæem. Beograd. Tako je i Salih-beg uèio gimnaziju i pravne nauke u Carigradu a orijentalnu filologiju u Budimpešti. str.Mekteb-ihukuk. Uz njih su u Beharu prevodili sa francuskog.Muèenièka smrt Sulejmana Halebije za koji neki misle da je poslužila Ivi Andriæu kao osnovica za onu poznatu scenu nabijanja na kolac opisanu u romanu Na Drini æuprija. koji je danas izgubljen i za koji oni misle da se sada nalazi u Skoplju. koje je uèio u tadašnjim školama. Ivo Andriæ je poznavao taj prijevod jer je posvjedoèio da ga je èitao dodajuæi pri tom lakonski: "A o uticajima nikada ne treba raspitivati kod pisca. Za boravka u Istanbulu nauèio francuski u dobrim carigradskim školama.). die in den damaligen Schulen gelehrt wurde.. privatno je nauèio i francuski ili kako kaže Bosnische Post 165 od 24. SKZ 470. možda i rumunjskog.Sarajevo 1972. gdje je uz vjersko školovanje na Mekteb-inuvvabu završio i pravni fakultet . . Zbog svoje prosrpske orijentacije prelazi godine 1911. Sarajevo 1938. die er gut kannte. Sariæ Ismet roðen u Mostaru./."12 Bjelevac Abdurezak Hivzi /Mostar 1886. Preveo je u broju 127. Tako smo stigli do konca ovog rada. Prevodio sa francuskog. Autor zbirke pjesama Iz zveke sindžira. iz Mostara u Sarajevo gdje nastavlja školovanje. Uz turski i arapski. sarajevskog kadije. erlernte er privat franzšsich und befasste sich mit der Literatur aller dieser Sprachen. u jednom èlanku povodom njegove smrti: Ausser der turkischer. Pjesnik. 1854. Ljubo Jandriæ. Sin Sulejmana Ruždi-efendije. Prevodio sa francuskog pod vlastitim imenom i pseudonimom Muharremi Vamin. 89. Sarajevskog lista od 17. i Petranoviæ Andro Frank kao i Ela Kranjèeviæ. Suradnik Gajreta. U ovo doba muslimanskog kul12. Hadžiæ Osman Nuri: (1869-1937).

Stoga je i malo prevodilaca sa ovog jezika iz redova ostalih Bosanaca. arapske i persijske. ma kako to na prvi pogled paradoksalno izgledalo. tako da ih možemo nabrojati na prste jedne ruke: Jelena Æoroviæ. gdje je pohaðao dobre zavode u kojima je francuski bio veoma zastupljen pa su oni tamo imali i priliku da ga dobro nauèe./13 zakljuèuje da je "srazmjerno malo uèenika ovaj jezik uèilo i nauèilo. po broju prijevoda. nego i onim koje su se ticale neposredne aktualnosti vezane za islam i muslimane. Za Behar koji je kronološki bio i prvi. 1975. buduæi pisac prve francuske gramatike iz pera jednog domaæeg sina i Risto Džepina iz Banje Luke.. Kratkoæa njegova izlaženja ne dozvoljava da se kaže kakav bi bio njegov dalji profil ali bi svakako francuska književnost bila zastupljena kao što pokazuje i prijevod jedne pjesme pjesnika de Bayea koju je pod naslovom Ja te ne ljubim objavio A. 70 . nego su ovaj jezik uèili u domaæim gimnazijama gdje je on bio samo jedan od predmeta. str. neki njen muslimanski pandan. Biser. Ova èinjenica je.turnog preporoda djelovala su tri èasopisa i u sva tri pojavljivali su se prijevodi sa francuskog i rjeðe sa talijanskog jezika. Odatle i Bakamoviæev prijevod Panislamizam i panturcizam ili Bjelavèev osvrt na knjigu Georgesa Remonda koja je govorila o borbama u Traciji za vrijeme drugog balkanskog rata.230/. ANUBiH. Po broju prevedenih pisaca i njihovoj književnoj vrijednosti on bi mogao da se poredi sa Bosanskom vilom.. Ostali domaæi sinovi bili su lišeni te moguænosti./. Midhat Šamiæ. kolovoza 1918. shodno svom programu njegovao je islamske teme ali je bio otvoren i europskim. meðutim.. koja je doduše mnogo duže izlazila /1885. 46. Muslimani koji su prevodili sa francuskog. Meðutim. bolje prevode sa francuskog od ostalih. str. oslušnu i odjeci koji su dolazili sa Zapada. kako smo veæ vidjeli.1914. Prevodilaca meðu Muslimanima. bilo je više. Najveæi broj njih se školovao u Carigradu. i posebno malo obrazovanih ljudi u Bosni i Hercegovini ga je poznavalo i znalo. turske. i on bi bio.. ponekad samo fakultativno-obligativan predmet. Tako Midhat Šamiæ u svom obimnom radu Francuska književnost na stranicama književnog èasopisa Bosanska vila /1885. Hifzi Bjelevac u drugoj seriji ovog èasopisa /Biser od 1-15." U osnovi taèna tvrdnja.-1914. da se uz zadržavanje prisustva duha i tekstova tri velike islamske orijentalne književnosti. Gajret je veæ bio jedan dalji korak unaprijed. Sarajevo. Francuska književnost. Dušan Tamindžiæ iz Mostara. oni se ne spominju ili se malo spominju. Radovi LVI Odjeljenja za književnost i umjetnost knjiga 2. moglo bi se reæi da je predstavljao utjelovljenje nekih težnji. koju je ipak trebalo dopuniti ili pak ublažiti konstatacijom da je ipak meðu Muslimanima bilo ljudi i koji su ga dobro 13. reklo bi se ne toliko samo književnim. laho objašnjiva.

and since there was no certain will that would channel these translating efforts towards the directions desired. one should also mention that although the translation from the French in these Moslem journals was not a systematic activity. a teacher in one of the secondary schools in Sarajevo (ruždija). a certain lawyer Henri Massieu de Clerval would travel through Bosnia. as a true lover and connoisseur of French literature. seen in this light. for the fruits of the French culture and the achievements of its literature. Salih beg Bakamoviæ. French would signify "a common European language". a certain Arif effendi would start to teach French in the ruždija after having obtained the legal permission from the Sultan. During the period of the Bosnian Moslem cultural revival. respectively. there were three periodicals that published the translations of literary texts from French. which was the language mostly spoken at the time. Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ complained in the Sarajevski Cvjetnik for not having had the opportunity to learn. and. He spoke with zest about a certain Mustafa effendi. the contribution 71 . These journals were Behar. was not a sudden thing that occurred only after the Austro-Hungarian troops occupied Bosnia and Herzegovina in 1878. Many years before the event.znali i sa njega dobro prevodili. Abdurezzak Hivzi Bjelevac. From that time on. Esad effendi Kuloviæ and Ismeta Sariæ. In the end. ipak je doprinos muslimanskih prevodilaca sa francuskog bio znatan jer su oni publici jednog malog europskog naroda širom otvarali vrata ove velike zapadnoeuropske književnosti. Mehmed Džemaludin Èauševiæ. who has learned to speak French in Paris. Gajret and Biser. The majority of these translators learned French during their school years in Istanbul. French. Hajji Mehmed Tevfik beg Azapagiæ. One should mention here as the most diligent translators: Salih Emin Aliæehajiæ. among other things. In 1869. Signe du temps! Mada u prevoðenju sa francuskog u ovim muslimanskim èasopisima nije bilo nekog sistema ili neke volje koja bi usmjeravala ove prevodilaèke napore u nekom željenom pravcu. Translations from French and Other Romance Languages in the Bosnian Moslem Journals in the Time of Revival The interest of the Bosnian-Herzegovinian Moslems for everything that have been taking place in the West.

of these Moslem translators could be seen as considerable. They managed to have the gates of this great Western European literature wide open to the readership of a small European nation. 72 .

godine došlo je do prvog svjetskog rata 1914. Tako su razvijenije kapitalistièke zemlje izazivale imperijalistièke ratove radi kolonijalnog porobljavanja kolonijalno još nepotèinjenih naroda kada su ti narodi poduzimali nacionalno-oslobodilaèke ratove. koje su Englezi vodili protiv Bura u Africi. Pod uticajem industrijske revolucije u tim zapadno-evropskim zemljama sa poletom kapitalistièkog razvitka u njima budila se nacionalna svijest naroda koji su èeznuli za nacionalnim osloboðenjem i nacionalnim ujedinjenjem bez kojih je bio nezamisliv kapitalistièki razvitak. što je poèetak našeg stoljeæa obilježilo ratnièkim. Turske i Rusije. dotle su ti narodi stenjali stagnirajuæi povijesno pod okovima poznog feudalizma Austro-Ugarske. Ona je preko tih glasila nastojala povezati najrazvijenije kulturne tekovine Zapada i Istoka. godine i balkanskih ratova 1912. Dok se razmah kapitalizma na Zapadu oèitovao u formi širenja kolonijalizma. što se sa zakašnjenjem budila na prostorima evro-azijskog kontinenta. Osmanske imperije i ruskog carizma koji su ih stezali poput željeznog oklopa u vrijeme uspona kapitalizma ka imperijalizmu u zapadnoj Evropi. Utoliko prije što su svi ratovi na zapadu i istoku znaèili uvod u prvi svjetski rat.. pokreèuæi listove i èasopise. U tu svrhu one su pokretanjem razlièitih publikacija i na drugi naèin budile nacionalnu svijest.Redžep Jahoviæ. Naše stoljeæe poèelo je burnim i po mnogo èemu radikalnim promjenama koje su bile izraz buðenja svijesti. japansko-ruskog rata 1905. koja je bila sve izrazitiji pokretaè lokalnih nacionalno-oslobodilaèkih pobuna i ratova u sjenci velikih sila. Sarajevo NJEMAÈKA KNJIŽEVNOST U MUSLIMANSKIM PREPORODNIM ÈASOPISIMA 1900. Pod austro-ugarskom i turskom okupacijom u tom razdoblju budila se muslimanska inteligencija. god. U njima su se naroèito budile intelektualne snage protiv postojeæeg društvenog stanja. od burskih ratova 1900. preko kojih je djelovala na svijest i osjeæanje svojih pripadnika u pravcu njihovog nacionalnog buðenja. Ona se posebno manifestirala kod naroda još uvijek pritisnutih poznim feudalizam Austro-ugarske monarhije. Naime. i 1913. nastojeæi na razlièite naèine da izazovu promjene tipa onih koje su bile izvršene u zapadno-evropskim zemljama.-1918. Utoliko je njena specifiènost bila u tome što je imala podjednako razumijevanje i osjeæanja za kulturne tekovine orijenta i okcidenta. èime se ne mogu pohvaliti ostale naše nacionalne inteligencije kako zbog svog robovanja hrišæanskom duhu tako i zbog neprijateljskog raspoloženja prema orijentalnim 73 .

što je uslovljeno politièkim.kulturama koje nisu poznavale. ali i hrvatske buržoazije da asimilira Muslimane u svoje nacionalno biæe. i Biseru. god. Ipak. poznatih i manje znaèajnih autora iz književnosti i narodnog stvaralaštva evropskih i azijskih naroda. 1900. osnovanom 1907. Sa svojim slovensko-orijentalnim nasljeðem. i uprkos spoznaji da su ti evropisi svojevrsno ogledalo svog vremena. Naroèito je izrazit cilj èasopisa Behar da se izmeðu ostalog približi muslimanski živalj BiH Zapadu i da se u njegovoj narodnoj bitnosti pokaže specifiènost kao spona izmeðu istoka i zapada. a što nije bilo u suprotnosti sa politièkim i drugim interesima austrougarske vlasti. Na to sugeriraju i prevedeni tekstovi iz razlièitih književnih rodova (lirika. Naravno. Gajret i Biser bez pretenzije da u tome budem iscrpan s obzirom da nisam raspolagao njemaèkim izdanjima iz kojih su raðeni prevodi na naš jezik. drama) sa njemaèkog na naš jezik. ta posebno prevodilaèka aktivnost sa njemaèkog. posebno njemaèke.. god. U tom njihovom nedostatku moguæe je prepoznati izvor za njihovo nedopustivo zapostavljanje i nipodaštavanje svega što je muslimanska inteligencija uèinila na povezivanju Istoka i Zapada u ovim našim prostorima. novele. muslimanskog èasopisa za pouku i zabavu. društvenim i historijskim prilikama toga perioda. ruskog i engleskog jezika nastavlja se i u Gajretu. što svjedoèi o prodiranju evropskih književnosti. Ako se tome doda tendencija prije svega velikosrpske. No. želim ovdje ukazati na sadržaj i karakter njemaèke književnosti u èasopisima Behar. onda je razumljivo potcjenjivanje i negiranje svega što su Muslimani stvarali. drame. Ako se osnivanjem Behara. epigrama i dr. koji se nije mogao oblikovati u kulturnom i prosvjetnom pogledu nezavisno od evropskih književnosti i njihova uticaja ne samo na intelektualne krugove nego i na muslimanske mase na ovim prostorima i šire. na ove prostore. premda u ovom posljednjem nešto manjeg intenziteta. ukljuèujuæi i prevoðenje gotovo svih književnih vrsta i rodova: lirike. 1912. ne ulazeæi u tu dimenziju tematizirane problematike. otvara snažan književni pokret Muslimana u BiH u vrijeme austougarske vladavine. zajednièki im je cilj književno-publicistièko prikazivanje muslimanskog narodnog života. god. francuskog. preko tih èasopisa se takoðe željelo približiti Zapad ne samo Muslimanima veæ i drugim jugoslovenskim narodima i Muslimane posebno ovim posljednjim upravo posredstvom literarnog stvaralaštva muslimanskog naroda. tradicijom i obièajima. BiH se nastoji ograditi u ovim èasopisima prema negativnim sadržajima 74 . proza.

njegov uticaj na naš jezik bio je veoma veliki. Verlag der Literaturwerke. premda je brojne metafore èine alegoriènom u prenošenju pozdrava voljenoj dragoj. Behar.-1910. Meðutim. Behar 9. Mladalaèke patnje (junge Leiden) Heinricha Heinea (1797-1856) mogu se uzeti. 22-23. str. Muhsin Rizviæ. 1971. Taj dojam se potvrðuje prilikom poreðenja prijevoda sa originalom. 75 . to nije išlo na štetu prezentiranja književnih radova na hrvatskosrpskom jeziku. osim malog izuzetka. Kad proðem pored tvoje kuæe5. Da bi se èitalaèkoj publici Behara makar djelimièno doèarala Heineova Knjiga pjesama. Pjesmin pozdrav2 je njegova prva u Beharu prevedena pjesma. Povratak. Slièan sadržaj i formu ima i pjesma Pozdrav. ali i vjeèno u lirskoj pjesmi obraðivane motive: priroda. Friadricha Ruckerta i Augusta Grafa von Platena. kod prevoda sa drugih jezika. Behar 10/1909. 3. inaèe. br.zapadne civilizacije. Buduæi da je njemaèki jezik ulazio u program srednjoškolskih predmeta. Ove dvije pjesme nisu sadržane u Knjizi pjesama (Buch der Lieder) 4.92. Svjetlost. 4. išlo se i u izboru lirike sa njemaèkog bez plana i programa zbog èega je izostao "pregled oblika duhovnih i poetskih vrijednosti"1 date književnosti. Istina. èiji je sadržaj tradicionalan.3 koju je preveo Munib Osmanagiæ pod pseudonimom Narcis. Pjesme sadrže. romantièarske. 326-327. s obzirom na svoju orijentaciju. kao ponovno otkriæe njemaèke narodne poezije. prevoðenje èetiri pjesme povjereno je pjesniku Silviju Strahimiru Kranjèeviæu: Èemu usamljena suza. stièe dojam da se ne radi o prijevodu. posebno njemaèkih. Behar 8/1907. 2. želeæi pri tome da prilagodi i adaptira produkte zapadne kulture svojim potrebama i dovede u sklad sa domaæom etikom. 5. a istovremeno nastoji udovoljiti zahtjevima novog i savremenog. 1. Buch der Lieder. želeæi da suzbije strani uticaj i oèisti naš jezik od stranih izraza. Tamo je prevedeno devet pjesama i to: šest Heineovih. od kojih èetiri iz poznate Zbirke pjesama ("Buch der Lieder") i po jedna pjesma od Petera Roseggera. 20 i 21.-1908. èemu se suprotstavio Behar svojim produktima. èitajuæi ih. Odsjaj mora prostirao se daleko. 20. o èemu svjedoèe prevodi razlièitih literarnih vrsta u ovim èasopisima. kako se to osjeæa u nekim prevodima. koja se javlja sa romantizmom. ljubav. na tradiciju. br. 1908/1909. Sarajevo. br. jer je on najznaèajniji njemaèki lirièar izmeðu romantizma i realizma. Primjer za to su prijevodi njemaèke lirike u Beharu. Nivo prijevoda je takve umjetnièke i pjesnièke vještine da se. Minerva. str. Leipzig.

20. U njoj je vjeèita dijalektika života svojevrsna poruka ljudima da život shvate kao borbu i neminovno smjenjivanje dobra i zla. Meðutim. br. Behar 8. Sve ove konvencionalne motive sa simbolikom ljubavi nalazimo i u našim narodnim pjesmama. Inicijator je gazela . 76 . u prijevodu Fihma Nedžati. Buch der Lieder. veselog i tužnog. Otuda nije sluèajno što su ga u svoje vrijeme neki znaèajni teoretièari 19. Nije beznaèajno napomenuti da je Friedrich Ruckert bio profesor za orijentalne jezike na Univerzitetu u Erlangenu 1826. ima neprolazne vrijednosti moralnog nazora na svijet u odnosu djeteta prema roditelju. ali i bogatstva raznih vrijednosti i velièine. Behar 8. što se istièe u predgovoru pomenutog izdanja.forme orijentalne lirike u njemaèkoj književnosti i zagovornik èiste rime. prošlost.. pjesnika borbenih soneta (Geharnischte Sonette). majstorskih balada i satiriène epike. U svjetskoj književnosti Heine je poznat izmeðu ostalog i po pjesmama nepomuæenog odsjaja. Teško bi bilo zamisliti takvog poznavaoca orijentalnih jezika i lirike. pjesama slobodnog ritma. pisanim u duhu narodnog jezika i tematski vezan za zavièajnu idilu..). 313. što je upravo prepoznatljivo i u navedenoj pjesmi. što je dokaz da je Heine autor pjesama i u narodnom tonu. a da i sam nije bio autor ljubavnih pjesama. U svojem stvalaèkom književnom radu Ruckert se oslanja na rokoko i klasiku. za koju je pjesnik bio intimno vezan i èiji opisi ljudi odišu umjetnièkom snagom i humorom. Pored pjesama Rosegger je poznat i po manjim prièama.i makam . Približavanjem ori6.1907/1908.n. a 1841. 313. metaforièki slika životnu realnost. ali posebno na romantiku (ton narodne pjesme. 20.-1918. br. godine u Berlinu.. svijetle i mraène strane života. ako se izuzmu neke satiriène i podrugljive pjesme sa izrazito ciniènim tonom.1907/1908.n.-1866.. str.(. a osim toga njegova Knjiga pjesama spada u "najljepše bisere svjetske književnosti". Sinovlji dug8 Friedricha Ruckerta (1788.) iz Štajerske.. pohvala skromnosti i èednosti kao i davanje prednosti orijentalnim motivima i formama u odnosu na antièke. 7. U svijetu po Roseggeru ima dosta niskosti i podlosti. koje je i Goethe pohvalio.6 Pjesma Naše srce7 Petra Roseggera (1843. 8.mjestu-Einleitung-uvod). str. Poslije objave ciklusa soneta u osjeæajno-romantièarskoj tradiciji i patriotskih pjesama protiv Napoleona sa puno retorskog poleta poveæava se njegova pjesnièka slava objavom Istoènih ruža (…stliche Rosen) 1822. te je poznata njegova zbirka te tematike Proljeæe ljubavi (Liebesfruhling). vjerovatno Fehima Bajraktareviæa. stoljeæa poredili sa Goetheom. on je osim toga i pjesnik soneta.sjeæanje na nju i njenu prolaznost. višestrukog njegovatelja forme.

sonet. god. Kao i Friedrich Ruckert Platen njeguje orijentalne forme lirike predromantièarske i postromantièarske tradicije. S obzirom na najjaèu vezanost Behara za orijentalne prevode s jedne i malog broja Nijemaca. Patetiènost i èežnja prožimaju liriku ovog subjektivistièkog elegièara. veæ na neèemu iznad toga. 9. u tuðini na obali kod Buzeta. To je ono staro. god. Platenove historijske balade krasi bogatstvo formi i snažna lirska izražajnost. Historijska balada Grob u Buzentu (Das Grab im Busento)9 Augusta Grafa von Platena (1796-1835). što se može smatrati uticajem orijentalne književnosti i islamskog nazora na svijet. br.jentalne lirike njemaèkom govornom podruèju stekao je velike zasluge za prosvjetu svoje zemlje. str. niti bilo koja religija ne bi suprotstavili. a Nove gasele (Die neuen Ghaselen 1823. pažnje i uzvraæanje ljubavi sina roditeljima. uprkos njegovim odama klasike i dilemama. prevod Fehim Nedžmati. Neka i ti stihovi iz davnih vremena. Njegove pjesme Hafizovo ogledao (Der Spiegel des Hafis) objavljene su 1822. neèemu uzvišenom. Iz gore navedenih razloga Ruckert je morao biti dobro poznat ne samo prevodiocima veæ i tadašnjem uredništvu Behara. u kojoj je tradicionalan motiv obaveze.1907/1908. Podstaknut svojim istraživanjem orijentalnih jezika i lirike Ruckert se istinski bavio slobodnom pjesnièkom preradom i prevoðenjem orijentalne lirike. u pripovijetki su takorekuæ slobodne ruke. majstorski vladajuæi strogom antièkom. što se može porediti sa slobodnim letom orla u nebeske visine. Pored lirike prevoðenje i objavljivanje novela obrazloženo je u drugom dijelu programskog èlanka Behara: "No koliko je pjesma sapeta svojom formom i silnim pravilima poetike. a èemu se nijedan nazor na svijet. 77 . koje je zajednièko svim narodima i svim vremenima. 23 i 24.. Svojom preradom i prevodima sa orijentalnih jezika htio je do starog ovekovjeèiti ono istinsko. objavljena 1822. Dobar pripovijedaè isprièa nam dogaðaj ili istinit ili izmišljen. romanskom i orijentalnom metrikom (oda. gazela). hebrejskog. i ima za predmet sahranu Alarika. Behar 8. perzijskog i arapskog. Inaèe. Prevodio je sa Sanskrita. što Ruckert hoæe da ovjekovjeèi. poznavalaca orijentalnih jezika i književnosti s druge strane to poetsko stvaranje nepobitno dokazuje da su se i neki veliki Nijemci interesovali u to vrijeme za orijentalnu književnost. radi èega mu je objavljen prevod pjesme Sinovlji dug. Tematika i sadržaj pjesme se slažu sa tim oblicima u Kur'anu. bude pouka i opomena nemoralnim ili bezobzirnim u ovim vremenima sa veoma niskim moralom. Kao aristokrata i duhovnik usmjerio je svoju liriku ne samo ka graðansko-ljudskom. to "staro".365-366. hrabrog mladog vojnika. Fehim Bajraktareviæ vjerovatno.

1901/1902. ispravan odnos prema starom i bolesnom roditelju. 13. n. ali humanog èovjeka provlaèi se kroz cio sadržaj novele. zbog èega je izvrgnuta izrugivanju od drugih ptica. mjetu str. Behar. 17. Kineska novela Punac13. br. anonimnog autora i prevodioca na njemaèki jezik pokazuje pozitivni etièki rezultat: ona je "u službi etièkih ideala sreænog porodiènog života. ukoliko misli da opstane. Tradicionalni motivi ljubavi i prijateljstva. ako ne može biti krunisana itd. osvoji. Behar 2. Plava ptica11 (prevod Hajdar Fazlagiæ) od anonimnog autora predstavlja simbolièko-alegorièku prièu o ptici. 27.n. Muhsin Rizviæ. da se onako dogodilo. 359. 23. br. što važi èak i za našu sredinu u ovom teškom vremenu materijalne i duhovne krize. pa to nas zanese. Ako mu to dozvoljava priroda biæa."10 Od proze objavljene u Beharu prevoðene su iskljuèivo novele i crtice sa njemaèkog na naš jezik. 6. ali uprkos tome njena pjesma ostaje da živi kao djelo trajne vrijednosti. jednom rijeèi bez ikakva troška. neuzvraæanje ljubavi. Borba za pravdu i pozitivne karakterne osobine malog. a nenaklonost prema škrtima i ucjenjivaèima.nosi u sebi i neko iskustvo. vrline da pohvali. 38.str. Lijepoj je pripovijetki i romanu zadaæa osim toga još i to: da mahane ljudske prikaže da su zle kao i što jesu.1905/1906. mogu i u drami obraditi. žrtvovanje èovjekove buduænosti.. nagraðivanje dobrih djela. Pa i s druge strane. Ovaki se dogaðaji. str.. koja se po spoljašnosti razlikuje od ostalih ptica. pouku za onog koji je to doživio.razumije se . 263. a sve to proglašava amoralnim zbog suprotstavljenosti interesima vladajuæe klase. jer æemo i sami tako biti zaštiæeni i nagraðeni.ali je na dlaku sve moguæe. To je novela u kojoj se istupa protiv zakona i istovremeno suprotstavlja njihovim donosiocima. Hiljadu srebrnjaka12 od anonimnog autora preveo je Hajdar Fazlagiæ. 12. prevod Sulejman Mursel. i to èetiri od anonimnih autora. Novela ima. 11. u potpunosti se uklapaju u programska naèela Behara. èovjek se mora prilagoditi sredini i životnim okolnostima. a tim sam dvjema èinjenicama navraæaju se èitatelji na pravi put.1901/1902. koji takoðe u sebi kriju neku nauku."14 Glavni motiv je predo10. Behar. u kojem muž i žena èine skladnu radnu i emocionalnu cjelinu. didaktièki karakter: human biti i prema najneobiènijim u poreðenju sa ostalim. a mi to njegovo usvojimo. osjeæaj za pravdu i humanost prema èovjeku u nevolji. što se punim pravom od nas može tražiti. uspomene iz ratova itd. Behar 2. str. možda prepatio nešto itd. svakom je narodu mila njegova prošlost. a svaki dogaðaj . inaèe. 78 .

"16 Borba dobra . 245. 1905-1906. a porodica mu tragièno završava. koji pripada naturalistièkim pripovjedaèima ranog perioda veoma je karakteristièna za kraj 19. ona živi. Smjena ova dva godišnja doba je uništavanje i obnavljanje prirode. kojem amnestija ništa ne znaèi: on je u zatvoru fizièki i psihièki skrhan. Postavlja se pitanje kakva je velièina èovjek u toj prirodi i daje stvarni odgovor: "Èovjeèja je duša samo jedan atom ove prirode. Behar. pri èemu zlo uzima manje žrtve da bi se pokazala pobjeda dobra. novela sadrži elemente didaktièkog karaktera: strpljivost i mudrost uèenja na tuðem iskustvu olakšavaju èovjeku život. superiornost muškarca postoji. Novela Pretraga18 (prevodilac Sulejman Mursel) Felixa Hollaendera (1867-1931). Iz tog razloga svi ljudski pokušaji su nekorisni i uzaludni. str. te stalna kontrola igraju bitnu ulogu po napredak porodice.zima i snijeg . To je dijalektika prirode i društva sa nužnim preokretima. Rizviæ. pravednost i nježnost.sunce i proljeæe . na što se i u ovom sluèaju želi skrenuti pažnja èitalaèkoj publici bez obzira na svu tragediju i povratak osuðenika na zatvorski naèin života. vijeka. 23 i 24. odmjerenost u zahtjevima. s. slièno šarenom cvijeæu. 14.325. 15. Lavina15 je alegorièna prièa anonimnog autora. sa kojima dolazi novi život. siromaštva itd.i zla . 16. Behar 1910-1911. jer bez dolaska lavina nema žrtava. ali ni proljeæa. i oboje su u neprekidnom lancu smjenjivanja.n. br. 2. ima za glavnu liènost osuðenika. godine shvata aktuelnim.1905-1906. nezavisno od toga da li èovjek to hoæe ili pak ne. bori se i umire sa njom. a posebno o onoj izmeðu srodnika (jer je takva ljubav moralni prekršaj). 361.simbolièna je pobjeda nad zlim. s njemaèkog je preveo Idrisi Sabri. Kao naturalistièki pripovjedaè Hollaender je poèeo prikazivanjem nemoralnog stanja berlinskog društva. odnosno njena podvrgnutost sudbini. koja se mora prihvatiti i njeno postojanje priznati. n. 28 (Lavina) 17. br. 27. br. Crtica Amnestija17 od M. ako to nije predodreðeno sudbinom. Behar 6. Behar 1910-1911. Autor crtice je želio pokazati nehumanost rukovodeæeg osoblja u zatvoru s jedne i posljedice koje snosi osuðenik s druge strane. 79 . èak i onda kada se radi o ljubavi. Pozitivne konvencionalne osobine oba supružnika u harmoniènom braku posebno su istaknute. didaktièka strana novele posebno dolazi do izražaja u odgoju djece.str. Behar 6.s. ali se ona ne osjeæa. 21.dreðenost ljudske sreæe. 18. Osim teškog i oskudnog života. s. 2. br. u kojoj smjena zime proljeæem simbolizira buduæe revolucionarne preobraženje. Brea. Djela naturalistièkih pisaca obrazovano graðanstvo od 1900. mjetu. prevod sa njemaèkog jezika Muharem Dubraviæ.

Tema radnje su odnosi u braku sa naglašavanjem ljubavnog tona na muškarcu i zalaganjem za tradicionalnu superiornost muža nad ženom. godina u vremenskom periodu od dva dana. Anonimnost autora novele i neraspolaganje odreðenim izdanjima onemoguæili su mi da se ovog puta pozabavim lingvistièkom analizom prijevoda. u kojima je izuèavan njemaèki jezik. Da bi se bolje uklopili u idejni program Behara prevoðena proza je etièko. Konjhodžiæ. koji bi ga otjerali u smrt. 1910-1911. Prevedena proza s njemaèkog jezika u Beharu nema dovoljno izoštrenog kriterija izbora. Put kroz prozor22 je komedija jednoèinka francuskog autora Skriba i Lemoana. 21. s njemaèkog preveo Muharem Dubraviæ. naglašava19. duhovitog i zabavnog karaktera. Behar 11. Vrijeme ranije je 1807. podmuklost. èiji je autor Murad Efendi. Novela Život ili smrt19. 22. strpljivo i stoièko podnošenje svih mraènih strana života pa i prirodnih pojava ukomponovani su u sadržaj novele.21 Tema je otpor u janjièarskim redovima iz vremena reformisanja vojske i administracije u turskoj carevini pod sultanom Muradom III. koju je sa francuskog na njemaèki preveo Otto Randolf. 20. te su birane ozbiljnije pouène teme.20 Prijevodi drame u Beharu manje su zastupljeni u odnosu na ostale literarne vrste. 1905-1906. naivnost. br.s. objavljena je u dva prizora. uloga sudbine. koji od honorarnog rada ne može da preživi sa ženom i djetetom. br. 80 . 23 i 24. Književni prijevodi s njemaèkog u zavisnosti su od obrazovanja i kvalifikacije prevodilaca. Ljubav i odgovornost prema djetetu su jaèi od svih drugih motiva. a prevodilac je S. a prevodioci u muslimanskim preporodnim èasopisima BiH bili su Muslimani sa dva izuzetka. jer im je bio cilj da se èitalaèka publika kroz zabavu pouèi.Superiornost žene u braku. Behar 6. Komedija ima pouèni karakter za tadašnju èitalaèku publiku.361. 11-14. Oni su bili više zainteresovani za motive (ideje) i sadržaj skoro svih literarnih vrsta s njemaèkog na naš jezik. br. èime se da objasniti da je pretežan dio prijevoda s evropskih jezika bio s njemaèkog. Behar 6. Nasljedni faktor. 2. lakovjernost odudaraju od tradicionalnog kodeksa o harmoniènom braènom životu. Poslije okupacije od strane austrougarske vlasti otvoren je veliki broj srednjih škola u BiH. Prekinuta drama Selim III u pet èinova. 1905-1906. Leonarda Meericka (London) ima za predmet biografiju siromašnog pisca. odnosno upozori na neke elemente neodgovarajuæeg morala i pogleda na svijet. njena kratkovidnost. a s njemaèkog na naš jezik Sulejman Mursel. èime se naglašava didaktièki element novele. pa je logièno da to vodi porodicu u materijalnu bijedu i konaèno propast.odgojne sadržine.

èiji su èlanovi oponašali mnoge literarne pravce i strujanja. suprotstavljajuæi se tehnici. potvrda teorije u praksi.-1914. Povratak pjesnika klasicizmu znaèio je njihovo bježanje od politièke i socijalne aktuelnosti. malograðansko ponašanje sredine prema mladim braènim parovima.juæi znaèaj životnog iskustva i presudnu ulogu razboritih starijih osoba u trasiranju životnog puta mlaðima. godine u Gajretu su prevedene èetiri umjetnièke pjesme. jesu elementi koji upuæuju èitaoca na negativne ili pozitivne odnose i postupke u životu. Da bi se upotpunio sadržaj Behara folklorni program se prostirao i na poslovice. klasièno-romantièarska pjesma vazila je kao idealna pjesnièka forma. patrijarhalna shvatanja o braku zloupotreba ispoljene ljubavi od strane žene. godine u Beharu je objavljeno ukupno 168 sa njemaèkog prevedenih aforizama i izreka. njena taktiènost itd. neblagovremeni stav u postavljanju zahtjeva supruzi i istrajnost u njima. udovoljavanje željama žene i poslušnost prema njoj. osuda rata. slabost pred ženskom ljepotom. Od 1910. uobraženost žene. sebiènost tvrdice. inaèe.-1911. 81 . godine uskraæena moguænost razvoja politièkoj lirici. i starom. svjesnost donošenja sudova o drugima. mržnja. opreznost u izjavama u društvu. Gajret 6. sreæa. skromnost. moæ novca. nepretjerivanje u odijevanju.). Pošto je nakon 1848. otmjenost. politici istorije i civilizacije. tolerantan stav prema novom. raskorak izmeðu želje i realnosti. 1913. U njima se izmeðu ostalog istièu: bezvrijednost laži i važnost istine. bezvrijednost znanja bez razuma. jeseni. nepoštovanje braènog druga (muža). objavljena bez navoda prevodioca. Oni su.Sulejman Mursel. raðanje gluposti i genijalnosti. umišljenost. Lingg je. 155. nemoguænost udovoljavanja zahtjeva svima. nespretnost.-1905. br. siromaštvo. pjevali melanholiène pjesme o veèeri. oslobaðanje od svojih negativnih osobina. Od 1900. neophodnost postojanja obostrane ljubavi. važnost iskustva itd. Radi zadovoljenja rastuæih graðanskih potreba za obrazovanjem minhenski s pobrinuli su se za njihovo zadovoljenje i tako su njihovi proizvodi preplavili literarno tržište. miješanje starijih u brak mladih. stihove oproštaja i èeznuli za pri23. podnošenje teškoæa. 4 i 5. dobro upoznavanje žene prije braka. nekorisnost pomoæi neznalici. bio epigon i pisao je prigodne pjesme. žena kao zagonetka. ljubavi. od kojih je jedna Pjesma Hermanna Lingga (1820. negativan uticaj lošeg. izreke i aforizme. dobijanje koristi i sticanje autoriteta radom. a Poslanik . prirodnim naukama. Od toga je trinaest sakupio izvjesni Selim.23 pjesnika koji je pripadao minhenskom pjesnièkom krugu. prilagoðavanje novom vremenu i uslovima. Praktièna strana života. kratki vijek zaljubljenosti. znaèaj obrazovanosti.

) u pjesmi Znak pitanja28 (prevod anonimnog prevodioca) postavlja pitanje na koje èovjeèanstvo nije dalo odgovor: otkuda je došao èovjek. Friedrich Schiller (1759.. premda izražava tugu za voljenom dragom i sugerira da od ostvarene ljubavi zavisi cijeli napredak i rad pa èak i ljepota prirode i draži proljeæa. dvije novele i dvije crtice. br. str. U tom duhu je i njegova gore navedena pjesma po sadržaju i formi. predstavljajuæi time najljepšu sintezu impresionistièkog nijansiranja sa tradicionalnim formama i temama ljubavne i lirike o prirodi. na život poslije smrti. str. mogao bi se dati odgovor. br. Gajret 6. pozivajuæi na uživanje i poštovanje svega što èovjeku priroda pruža. 1-3. Od poznatih tekstova u Gajretu je od 1900. 82 .24 Otta Juliusa Bierbauma (1865-1910) koji kao spretan autor. ljubav i mir26 biæe udruženi. 27.-1805. Gajret 6. s. 1. tj. 12. objavljen jedan prozni tekst. redaktor i novinar spada meðu najagilnije figure na prekretnici iz 19. Gajret. jer na zemlji ili nisu postojali ili su bili privremeni. draga zemljo. ali ne i šire. Skoro da je bio izmeðu naturalizma i impresionizma. 24. 222. 12. Istina.27 Ova Schopenhauerova pjesma Vremenu jasno pokazuje sliènost njegovog pogleda na svijest sa islamskim poimanjem života i smrti. 1913.-1914.. 1913. smrti i vremena". 26. 17. prevedena pod pseudonimom Faik (Jovan Palavestra). str. Prozni tekst Hermanna Hessea (1877-1962) Oproštaj s prašumom29 je priznanje usamljenosti kada je èovjek odgurnut od drugih. Prolaznost realnog svijeta. èija Pjesma tradicionalnog sadržaja nema naroèite umjetnièke vrijednosti. br. ništa ne znaèi u odnosu na vjeènost. jer æe svakog prekinuti smrt èekajuæi ga. u 20. šta znaèi èovjek i kuda ide. 1913. ostavljajuæi duboko ispod sebe sve što je zemaljsko i poèivaæe meðu zvijezdama "visoko iznad sreæe. Smræu æe se èovjek uzdiæi. Pjesma Arthura Schopenhauera (1788-1860) Vremenu25. god. u želji da ugleda renesansu rokokoa. Gajret 6. 1913. stoljeæe. 222. Izvan tih okvira pjesnièkog stvaralaštva nije izlazio ni Lingg. br. ananekreontike biedermajera i narodne pjesme kao i svih umjetnosti i cijelog života. 25. te je interesantna bila za èitalaèku publiku. kada se tek pojavljuje istinsko dobro. 11. 1914. br. tipièna je za njegov nihilizam i metafizièki pogled na svijet. Gajret 7. ali i da kao takav ima duševni mir. Da li je to traženje za èovjekom grèkog filozofa Diogena. 12. koji vrijeme guta i time ga lijeèi. U šestom godištu Gajreta objavljena je pjesma Zemljo.vatnim i autonomnim životom. 28.

Autor novele "Novac"31 (prevodilac anoniman) A. I ona je didaktièkog sadržaja: pažnja i osjeæaj ljubavi sina prema roditelju. 83 . želeæi se izvuæi iz socijalne bijede. koje su jasno izdiferencirane. odnosno zbog nemoguænosti rasuðivanja i kontrolisanja svojih postupaka u pripitom stanju uzrok su gašenja jednog života i gonjenja drugog èovjeka u propast. 1910. kojeg je bolest prikovala za postelju. 31. ako je naša. jer stoièki podnosi bolest koja ga je skrhala i raduje se sreæi drugih. 1912. 1914. 32. novela je socijalnog karaktera i prikazuje materijalne nevolje jedne porodice. 7 i 8. prijevod Zahir 33. Ljubav kao glavni motiv za sklapanje braka na jednoj i bogatstvo na drugoj ("Kako se prostre. br.30 Moto novele je: "Volja je apsolutna. 11. Gajret 7. 1912. 11 i 12. s. jer se nikada ne zna kako æemo završiti. napisao Wiener. Gajret 5. 4. br. Crtica U balonu32 ima didaktièki karakter: oklijevanje ne vodi uspjehu ni u ljubavi. s. s. Gajret." Motiv alkohola i njegov uticaj na nesvjesno ili polusvjesno ponašanje èovjeka i tragièan kraj novele elementi su koji ukazuju na naturalistièke motive. O jednom junaku33 je crtica Hansa Landa. lakom ili teškom ishodu ljudskog života. Sarajevo. 1. Gajret. godine u Gajretu je anonimni prevodilac u nekoliko nastavaka prevodio s njemaèkog komediju u tri èina Kuæa lutaka (Puppenheim) Henrika Ibsena. Sariæ. Sarajevo. Sariæ. No èitalac treba i nešto da zakljuèi: štetnost alkohola po ljudsko zdravlje i netrezveno ponašanje. 77-78. onako se spava") razlièiti su nazori na svijet glavnih liènosti. Kristina Ler (bogata tetka glavne liènosti Norberta) prikazana je kao darežljiva osoba. 5. 1914. Pregalaštvo i ambicije mladih ljudi iz siromašnih slojeva društva. 30. a prevodilac s njemaèkog je I. Ona je za èitalaèku publiku bila ne samo veoma interesantna nego i izrazito znaèajna za upoznavanje makar jedne 29. U noveli je takoðe uperena kritika protiv vlasti. br. Glavna liènost se uporeðuje sa junakom. iako je njeno ostvarenje opet sudbinski predodreðeno. Da bi se pokazao uzoran moral i plemenitost bogatih. koju je s njemaèkog preveo S. Gajret 5. jer ne traga za motivima koji navode ljude na ovakva djela. U razdoblju 1913. a posebno nesigurnosti u dobrom ili lošem. br. neznalica i neprosvijeæenih prožimaju novelu. Didaktièki elemenat crtice je i u naglašavanju prolaznosti svega.glavni su motivi ovog kratkog proznog teksta. Hotner-Grefe nedovoljno je poznat u njemaèkoj književnosti.Posebno naglašen jak doživljaj prirode i duševno zadovoljstvo koje èovjek nalazi u toj neokrnjenoj prirodi daleko od ljudi . Autor novele Ja ne znam je anoniman. 64-65. stradanja nevinih u malograðanskoj sredini.-1914.

iako ostaje idealista i ne predlaže rješenje teške socijalne krize i konflikata. inaèe. veæ je višestruko ispreturana./1913. Od 1912. Biser 1912. prepuštajuæi svakom da se snalazi u tom lavirintu.od drama tako markantne i individualne pojave u svjetskoj književnosti kakav je bio Henrik Ibson. Ibsenove drame Per Gint i Brand po dubini misli uporeðuju se sa Goetheovim Faustom. Izuzimajuæi novelu Maèka mladog mornara. tradicionalnih vrijednosti i biti miran. neiskrenost. laž itd. stoljeæa bio je najèitaniji pisac.-1815. rasipništva skorojeviæa. I sam Ibsoen je bio u dilemi da li ostati kod starih. blisko uèiniti dalekim. Nesreænik uoèi nove godine34 Jeana Paula (1763. a da bi se približila stvarnosti. izazivajuæi buru dopadanja ne samo kod gledalaca na pozornici veæ i èitalaca. prièa u kojoj dolaze do izražaja fantaziranja. licemjerstvo. 84 . èije su se drame izvodile sa nesmanjenim intenzitetom na svjetskim pozornicama i poèetkom 20. osjeæaj i iskustvo autora. stoljeæu pod uticajem aktuelnog pitanja ravnopravnosti žene i muškarca. predmet pripovijedanja je san. Iz proze prevedeno je tri novele i jedan prozni tekst korisnih pouka. Treba takoðe reæi da je ova komedija po svojim književnim i teatralnim kvalitetima dobila vremenski neogranièenu vrijednost. Ibsen je. uživajuæi postojeæe blagostanje. Resuloviæ. ili se pak pobuniti i rušiti pod plaštom skrivene licemjerne tradicije i težiti novim vrijednostima. remeæenje duševnog mira itd. a daleko 34. god. koliko i sposobnost pisca da duboko pronikne u ljudsku dušu i njeno bogatstvo. jer se rušenje tradicije kosi sa njenim pogledom na svijet. nastoji se. i to je ono romantièarsko. nastala u 19. U tom periodu bio je jedan od najmarkantnijih pisaca. Devedesetih godina 19. br. Kritika slabih karaktera.4. stoljeæa. posebno su u drami naglašeni.) je prièa. prevodilac ostalih tekstova s njemaèkog na naš jezik za ovaj èasopis bio je Sulejman Mursel.-1914. iz njemaèke lirike nisu objavljeni prevodi u Biseru. stoljeæa. Izmeðu ova dva pitanja se nalazila tadašnja inteligencija. u kojoj se radnja ne iznosi prema logiènom redoslijedu koji èitalac oèekuje. dakle. Kao najveæi dramatièar Skandinavije istovrermeno je i jedan od najjaèih pisaca u oblasti drame 19. Da bi se prikazala tmurna strana iskustva. bio je jedan od povoda za objavljivanje na našem jeziku. Takoðe je prevedeno 59 epigrama. S obzirom da je u to doba Ibsenova komedija Nora bila prevedena skoro na sve moderne jezike. slobodni prijevod Sulejmana Mursela. glavna liènost se budi iz sna i izvlaèi pouku iz njega. socijalni pisac. koju je preveo N. mada radije ostaje pri oèuvanju starog. èak i kada bi se saznala neistina koja bi donijela brojne negativnosti: gubljenje ugleda.

Resuloviæ./1913. Biser 1912. koji sanja da je postao oronuli starac uoèi nove godine. Johann Peter Habel je poznat kao majstor anegdote sa puno humora i pjesnik o prirodi i njenim živopisnim prikazivanjem. Biser 1912. Sadržaj je veoma razlièit: nemoguænost mijenjanja prirode èovjeka. Neposlušnost prema roditeljima rezultat je odlaska na pogrešan put. Veæ je reèeno da je u Biseru objavljeno 59 aforizama u periodu od 1912. skrhan i noseæi sa sobom bolest i grijeh srca puna "otrova a starosti teškog kajanja". korisnost štednje i posljedice rasipništva. cijelu noæ bdi nesretan "opustjele duše". nesreæe. 37. sreæan. upornost. na pravi i put dostojan pravog života. štetnost nerada i oklijevanja pri zapoèinjanju planiranog posla itd. ima didaktièki karakter.). život kao uèitelj. 5.-1914. kao takva nije mogla odudarati od programa redakcije èasopisa. važnost strpljivost i odluènosti. èak kada se èovjek nalazi i u najnezavidnijem položaju. upuæuju na važnost škole za život. Ova pouèna crtica obraðuje san i stvarnost raskršæa života za mladog èovjeka. Suprotan tom putu je put tame. na put njegove nesreæe. Mladi èovjek. put davljenja i gušenja. a cilj je da pokaže da na izboru ima pravi.-1826. te crtica ima i didaktièki karakter. cijenjenje èovjeka po duhu i znanju. blagovremenost poèetka rada. odnosno oklijevanje. plodan put. u prevodu Sulejmana Mursela. br. Nagrada ljudske dobrote. neiskorištenog vremena. U njima nisu sadržane samo izreke njemaèkog veæ i drugih naroda.crtica anonimnog autora (H. zasaðen najraznovrsnijim cvijeæem. važnost i prolaznost ljepote. godine. a prevodilac s njemaèkog je Sulejman Mursel. Biser 1912. duševni nemir zaljubljenih./1913. bitnost nasljednog faktora. a prevodilac le N. "zatrovan zmijskim otrovom".). Guša37 . Korisne pouke36 Johanna Petera Habela (1760. 85 . i postojanje humanih ljudi u svijetu glavni su akcenti u crtici. 4.tako bliskim da ih naša osjeæanja mogu obuhvatiti oboje. mudrost primjene nauènog. pravo tiranina. u slobodnom prijevodu Sulejmana Mursela. kao i podlijeganje uticaju neukih ne mogu voditi željenom cilju i uspjehu./ 1913. 36. W. 15 i 15. negativna 35. Crtica Maèka mladog mornara35 anonimnog autora. uloga novca. prozrivost licemjerstva i lukavstva. br. Pokušaj povratka na pravi put je put povratka u mladost. glavna liènost. ima pouèni i zabavni karakter sa motivima koristoljublja i požude za vlašæu. Poslanik. br. Neodluènost.

. ne zapostavljajuæi pri tome ni prevoðenje razlièitih književnih rodova i vrsta orijentalne i zapadno-evropske književnosti kako bi se uspostavila jaèa spona izmeðu istoka i zapada. Želeæi istaæi zabavni karakter drama je predstavljena komedijom sa tradicionalnom temom odnosa muškarca i žene u braku i pokretanja pitanja ravnopravnosti žene. U želji da prevodi imaju tradicionalne sadržaje u pomenutim èasopisima su prezentirani literarni produkti nekih njemaèkih predstavnika epigonalne književnosti. ne zanemarujuæi pri tome ni zabavni karakter. posebno njemaèkog. nastojeæi pri tome udovoljiti zahtjevima izazova novog vremena. Radi interesantnih sadržaja. lijenost kao uzrok siromaštva itd. Prijevodi lirike su uglavnom prezentirani tradicionalno obraðivanim motivima (priroda. a kasnije Gajreta i Bisera stvara se jak književni pokret Muslimana u BiH za vrijeme austro-ugarske vladavine sa ciljem književno-publicistièkog prikazivanja života ovog naroda. god. Zakljuèak Na prekretnici stoljeæa sa poletom kapitalizma dolazi do radikalnih promjena koje su izraz buðenja nacionalne svijesti i nacionalnog ujedinjenja na prostorima evro-azijskog kontinenta. Intelektualne snage se bune protiv postojeæeg stanja. te time nisu zastupljeni literarni pravci i struje u njemaèkoj književnosti niti se vodilo raèuna (sa malim izuzecima) o prezentiranju karakteristiènih djela ili njihovih dijelova èitalaèkoj publici. Prevedena proza sa njemaèkog ima etièko-odgojnu sadržinu.) sa didaktièkim elementima. ljubav i njena prolaznost. koji su bili dobri poznavaoci i prevodioci orijentalnih jezika i književnosti kao i nekih èiji je pogled na svijet bio slièan ili se slagao sa islamskim shvatanjem života i smrti. Svojim literarnim produktima i prevodima pomenuti èasopisi žele smanjiti strani uticaj i oèistiti naš jezik od stranih izraza. Pokretanjem Behara 1900. Kod prevoda sa ovog na naš jezik u izboru se polazilo bez odreðenog plana i programa. Muslimanska glasila žele se pri tome ograditi od negativnih sadržaja zapadne civilizacije s jedne i prilagoditi i odabrati literarne produkte sa zapada u skladu sa svojom tradicijom i etikom s druge strane. shvatanje života itd. koji su udovoljavali programskim zahtjevima redakcije pomenutih èasopisa. prevoðeni literarni produkti nekih 86 .strana duga. nastojeæi da izmeðu ostalog i pokretanjem razlièitih listova i èasopisa izvrše promjene sliène zapadnoevropskim. Prevoðena literatura sa njemaèkog jezika odgovara programskim naèelima èasopisa.

the Moslem journals and newspapers wanted to put a barrier against the negative influences from the Western civilization. When having translated into our language. They also tried to respond to the needs and requests in their own time. they tried to select and adjust the literary products from the West in accordance with their own tradition and ethics. With the emergence of Behar in 1900. attention was not paid to present the most characteristic works or their segments to the general readership. The intellectual forces rebelled against the current situation having tried. On one hand. Its primary goal was to present various works of Moslem nation in the fields of literature and journalism. different literary genres and types of Oriental and Western European literatures were not neglected. to establish different newspapers and journals that would correspond to the changes in the Western European countries. the selection was made without the previously agreed plan and program. On the other hand.stranih autora na njemaèki jezik prevedeni su i na naš. The literature translated from German corresponded to the journals' programmatic principles. They were widely translated in order to establish stronger ties between the East and the West. Prevedeni aforizmi i izreke njemaèkog i drugih naroda imaju pouèni karakter. among other things. With a very few exceptions. German Literature in the Moslem Journals in the Revival Period On the crossroad of centuries. The major literary currents in the German literature could not be found in the translations. some radical changes took place. with the impetus of capitalism. The journals wanted to reduce the foreign influence in the form of their own literary products and trans87 . logièno je da su prevodioci njemaèke književnosti na naš jezik bili skoro iskljuèivo Muslimani. At the same time. and later on Gajret and Biser a strong literary movement of Moslems in Bosnia and Herzegovina under the Austro-Hungarian rule came to surface. S obzirom da su mnogi naši studenti studirali na Beèkom univerzitetu i da je njemaèki jezik kao jezik vlasti na ovim prostorima bio spona izmeðu Evrope i Istoka upravo preko kulture bosanskih Muslimana. They were the expression of national awakening and national unity achieved on the vast territories of Eurasian continent.

Such plays also brought forward the issue of woman's equality. Translations from lyrical poetry were presented. The aphorisms and proverbs from the German and other nations are usually didactic in nature. They also tried to purify our language from the foreign expressions. Having wanted to emphasize its amusing character.lations from the foreign languages. 88 . understanding of life. They presented some German writers who could be labeled as epigones or imitators. etc. notably from German.) with some didactic elements. The fiction translated from German was mostly oriented towards ethical principles. the editors sometimes translated into our language the works of some foreign authors which had already been translated into German. through the traditional motives (nature. as well as those whose worldview was similar or it coincided with the Islamic understanding of life and death. In order to have a variety of interesting pieces in their journals. but who had known well and translated from oriental languages and literatures. but its amusing features were not neglected. in general. some literary products were translated. In their wish to have traditional topics in the journals aforementioned. drama was presented through comedy with the traditional topic of a marital relationship between a man and woman. and had a strong educational undertone. love and its transient quality.

. nedostataka prevodilaca i tome sl. Pa ipak. njemaèke i amerièke lirike naæi æe se rubrika iz ruske lirike u kojoj je zastupljen pjesnik A. što je logièno. 2. U ovom izboru suvereno vlada proza i. turske. Anjenskog. perzijske. Drama je. i 1914. 1909. njemaèke. pored ostalih. nešto se našlo. (zakljuèno s avgustom) Gajret za 1912. (zakljuèno s majem) Nema bitne razlike ni u koncepciji zastupljenosti ni kvantitativno u prisutnosti ruske književnosti u èasopisima Behar i Gajret. III 1913.Nazif Kusturica RUSKA KNJIŽEVNOST U BEHARU I GAJRETU Behar za 1908. i ovoj intenciji èasopisa. Ni traga od svega toga. Sologuba. u redoslijedu s rubrikom iz engleske. Hirjakov (nema ga u književnoj 89 . U odreðenim intervalima u oba èasopisa pojavljuje se rubrika "Iz svjetske lirike. vrijeme simbolizma i velikih simbolistièkih pjesnika Bloka. za razliku od proze. Koliki je udio u tome nedostatak kulturnih veza u uslovima austrougarske okupacije. koja je ne samo probila veæ i izmijenila tradicionalne okvire ruske poezije XIX vijeka. slabije zastupljena. engleske. pripremila tlo ruskoj avangardnoj poeziji rušeæi temeljne principe realistièke umjetnosti.. Bijelog. pripovijetka s obzirom na prostorne moguænosti èasopisa. Brjusova.. zatim francuske. Gorkog. koja je nužno povezana s pomenutom funkcijom principom neophodne jasnosti i razumljivosti. Ahmatove. nije se mogla uklapati u skromne koncepcije ovih èasopisa u sferi lirike u kojoj je paradigma narodne lirske poezije još uvijek imala svoj uèinak. a to je vrijeme Èehova. Njen izbor uglavnom odgovara društvenoj (pouènoj) funkciji èasopisa i njihovoj literarnoj utemeljenosti. 1913. ona je kolièinski iza japanske i kineske. g... èak japanske i kineske lirike. Mandeljštama. Andrejeva. A to vrijeme u ruskoj književnosti je u veæoj mjeri vrijeme poezije nego proze. 3 od 1. zatim: arapske. Što se ruske lirike tièe. vrijeme zaèetaka futurizma i avangardne poezije. 1.? Jedno je sigurno: složena poetika ruskih simbolista. Pored domaæih tekstova tu je i jedan Ibzen (Nora). U Gajretu br.. što je razumljivo. inaèe. Zašto je to tako teško je preciznije reæi. Baljmonta. napose onim modelima umjetnièke fikcije èiji izbor odgovara." u redoslijedu iz: francuske. Ruske drame uopæe nema.. a odmah zatim vrijeme akmeista: Gumiljova. i 1910.

kao što je to i danas uobièajeno. odnosno bosansko-hercegovaèke književnosti. Pjesma kao umjetnièko obrazloženje inklinira onoj programskoj taèki iz poetike ruskih simbolista koju je pjesnik jednostavno izrazio stihom: "O kad bi se mogla bez rijeèi kazati pjesma. U Gajretu broj 5/1912. za drugu pak inaèe dobro poznatu rusku pjesnikinju iz kruga simbolista. što pjesmu svrstava u simbolistièki tematski krug apokaliptièkih predviðanja. I kao što: željna sam ljubavi a voljeti ne mogu. Turgenjev Intencije oba èasopisa. našao jedan jedini put možda najveæi prozni lirik u ruskoj književnosti XIX vijeka Ivan Turgenjev." I to je sve. Èehov je predstavljen s nekolike pripovijetke. uzor-modeli za buduæi razvoj muslimanske. prate i savremenu stranu književnost. dvojica. suprugu ruskog pisca Dmitrija Mereškovskog. Razumije se da je period od nekoliko godina. književnosti XIX vijeka. koliko je to moguæe. ali rijeè za nju to ja ne poznajem. što se tièe ruske poezije u pomenutim èasopisima. U Gajretu. Tu se. Postoje. 12 od 5. s kojim æe kasnije i emigrirati. istinu. meðutim. istina dobrom pjesmim Bio je èudan. Šèepkina-Kupernik i Zinaida Hipius. Pjesma Nemoæ Zinaide Hipius je o psihološkom problemu stvaralaštva u potrazi za rijeèju. suviše kratak za potpunije predstavljanje tako obimne savremene literature kakva je bila ruska. Tolstoj jednom prièom. da kažemo. obimni kritièki napisi s obilježjem studija i intencijom da se ovi pisci i njihovo djelo promoviraju kao moguæi. To je jedan od najbitnijih razloga njihove prisutnosti u èasopisima. koliko iznosi vrijeme èasopisa u našem tretmanu. predstavljene su dvije pjesnikinje: Tatjana L. kojega je na nekim mjestima uspješno dopunila. Tolstoj i Èehov. oktobra 1913. prije svega Rostanovog "Sirana". U pjesmi bez naslova Kupernikov pejzaž vlastitog raspoloženja. ponosan hram u kojoj hram simbolizira kulturu a pjesma tematizira njeno rušenje.enciklopediji) jednom. uobièajen u ruskih simbolista. meðutim. tada veæ klasiènoj. tako: poznam nju. pak. g. Za prvu se u fusnoti kaže da je "danas dobro poznata pjesnikinja" sada pak poznatija kao prevodilac. što neosporno potvrðuje spisak ruskih pisaca. odnosno trojica ruskih pisaca: Dostojevski. Izuzetak èine. a koja je "štampala niz novela".g. ovdje Sinajda. koji se opet transponuje u filozofski problem života kao obmane i zablude. A da i ne govorimo o ruskoj. bile su da. objavljena je veoma kratka parabolièna 90 . br. dok umjetnièkih tekstova Dostojevskog uopæe nema.

informacija. godine naæi æe se njegova prièa Car Petar i seljak. ali samo jedanput kad je u pitanju neposredno prezentiranje njegovih djela. bolesne i uopæe uboge. 9. Na jednoj strani je magnat Rotšild koji pomaže siromašne. partneri u razgovoru i sluèajnom susretu. Tolstoj Ime Lava Tolstoja."Srkaæemo neposoljeno" kaže muž. koji se prije svega tièu Tolstoja i Dostojevskog. uputa i preporuka djela èitaocu. Tolstoj. U prièi su car Petar i seljak. godinu pojaviæe se veoma informativan esej Lj. zbirni radovi. Na samom poèetku svoga teksta Dvornikoviæ kaže da ga (Tolstoja NK) "svijet ipak slavi. èak s izvjesnom nadmoæi seljaka. èetiri godine ranije. obnovi meðu inteligencijom i u nas. makar bila i pozajmljena. Istorijski je zaista tako i bilo: uslijedili su revolucionarni dogaðaji van okvira Tolstojevog apsolutnog humanizma. u Beharu br. Tol91 . I druga tvrdnja koja slijedi u Dvornikoviæevom tekstu. Meðutim. još za Tolstojeva života. S obzirom na prostorne moguænosti ova dva èasopisa u koje je reprezentativno teško bilo smjestiti Tolstojevu epsku razuðenost. 1 od 15. U Gajretu br. s jedne. ima razloga za pretpostavku da su ovako opširni. Izbor ovog žanra povezan je u Tolstoja s njegovom ocjenom narodne umjetnosti kao vrhunske.neæemo imati za što soli kupiti. divi mu se. ali danas ipak prisustvujemo nekom povratku. za 1908.Turgenjevljeva prièa Dva bogataša. po svojim prièama i protestima kao mironosac. prije svega onom obrazovanom. N. s njegovom funkcionalnošæu u sferi Tolstojevih pedagoških nazora i poduhvata. u periodu izlaženja ova dva èasopisa koje slijedimo. što je moralo biti blisko intencijama ureðivaèke politike našeg èasopisa. 139)." . pojaviæe se više puta. na drugoj siromašni seljak koji prima u svoju kuæu sirotu roðaku. ispali podjednako mudri. s druge strane. januara 1912.Dvornikoviæa L. uglavnom je taèna: "Koliko god se prièinio po svojim reèenicama i propovijedima. bili svojevrsna zamjena za neposredno predstavljanje njihova djela. Urednika je vjerovatno privukla njena genetski i žanrovski folklorna kratkoæa a iznad svega u njoj poetizirana apsolutna etiènost junaka datog u kontrapunktu. "Ako je primimo kaže žena . èija je mudrost kondenzovano folklorno iskustvo kroz vijekove. prisluškuje njegovim rijeèima kao glasovima proroka (padeška rusifikacija reèenice što upuæuje na direktnu pozajmicu NK). makar i neæe da za njim ide" (str. Prièa je oèigledno napisana prema žanrovskom modelu kratke narodne prièe s elementima bajkovitosti.

ali gotovo da imaju tu vrijednost. Rakoša). U nastojanju da objasni ovu protivurjeènost Dvornikoviæ kaže: "Životna snaga mladosti i muževnosti smetala je Tolstoju da zastupa potpuno u teoriji i praksi svoje asketske težnje glede smisla života.. Nakon što je s pravom istakao da Rat i mir i Ana Karenjina spadaju meðu prva djela svjetske književnosti. u razdoblju o kome je rijeè. 92 . U Beharu br.. februara 1909. poèinje raskol izmeðu umjetnika i filozofa: Tolstoj je "na putu da prestaje biti pripovjedaè a poèinje biti filozof" (str. zvaniènoj crkvi. Tolstoj je revolucionar jer je htio da mijenja svijet. svaki na svoj naèin. kulturu i umjetnosti koja se stvara za dokone. onoj nauci koja æe po njemu uništiti svijet. A. Prema tome taj izbor i njegov kvalitet spadaju u zasluge urednika i prevodioca. vrijednosno možda slabije i iz razloga koje Dvornikoviæ navodi. ali u okviru svojih naèela samousavršavanja i apsolutnog huma-nizma. starac Tolstoj riješen je toga balasta. 140) S useljenjem teorijskih. prije svega Rusiju. 18 i 19 od 1. društvenim podjelama. izašla je Èehovljeva pripovijetka Istražni sudac (preveo Selim Rakošev. Èehov je zastupljen sa tri pripovijetke. P. koje ne spadaju u onaj. u nas uobièajeni. pseudonim Pavla S. Vrijednost pripovijetke. a takvog antologijskog izbora u to vrijeme teško da je u nas moglo biti kad se radi o stranom piscu s obzirom na vremenski raspon i uslove neophodne za to.stoj je zapravo revolucionarac za cijelog svog života i cijelim svojim radom. (Èehov je umro 1904. antologijski izbor. Dvornikoviæ zatim kaže da Tolstojeva filozofija nije originalna: "Njegovo gušenje životnih instikata i zatajivanje života nalazimo veæ davno prije u indijskih mudraca. u Èehova je lakše naæi dobru nego lošu pripovijetku. Èehov U ova dva èasopisa. Revolucionarac je ne manje od njegovog antipoda Nietschea razlikuju se samo u tome što smo jednome premehki a drugome pretvrdi" (str. 139).140). Uostalom." (str.139). prije svega etièkih principa u njegovo djelo Tolstoj je poèeo pisati drukèije.g. ali je pod starost napisao Hadži Murata u okvirima poetike Rata i mira i herojskoj smrti svoga junaka podario pjesmu slavuja kao vlastitu lirsku ocjenu. njihovu otpornost proti istorijskoj kulturi i vapaj za povratkom prirodi i primitivnom naèinu života nalazimo u Rusoa" (str.) na strani 228. Valja reæi da ni Tolstoj ni Nièe. Dvornikoviæ kaže da s Anom. on se je oslobodio. revolucionar je po temeljnim kritièkim stavovima prema sistemu. nisu podnosili ni "tvrdi" ni "mehki" svijet.

Taènije: anegdota pretvorena u prièu zahvata samo prvu poentu.g. Tek tada su djevojke povjerovale u istinitost naratorove prièe. koja se pokazala taènom. drugu je dopisao autor. njegova neraskidiva veza. avgusta 1913. Niko. Svaki put do suza uvrijeðeni Francuz pokušava da otputuje. a za uzvrat podnosi do boli uvredljive opaske svoga dobrotvora (Kamišev) na raèun Francuza. Etièki besprijekorna poruka ovog tragiènog raspleta.). nije iznio pretpostavku o samotrovanju. dok u jednom. kada je zbog meæave morao dvije noæi provesti na nekom plemiækom imanju. Pri dolasku je zapazio lijepu pojavu upravnikove žene. istražni sudija.njena umjetnièka snaga i poenta kumulirana je u neoèekivanom. mnogo kasnijem razgovoru. pa njegov narator u prièi kaže: "Kamišev jede i kao obièno brblja koješta. 93 . umire u onaj dan koji je prorekla. ali svaki put ne nalazi u sebi snaga da odoli svojim navikama i nagovorima Rusa. Negdje iza ponoæi u sobu u kojoj je zanoæio ušla je mlada. 8 i 9 od 1. ostale su razoèarane i tražile pravi nastavak prièe. sigurno. sam istražni sudija. u vremenu o kome je rijeè. koji opet ne može bez njega. nije dokuèio uzroke tajanstvene smrti. 1913. 10 i 11 za oktobar i novembar. oèigledno zasnovana na anegdoti sa dvije poente. Ali kada su èule da je to bila njegova žena (dotle pripovijetka predstavlja razraðenu anegdotu). Muž. godine. U Gajretu iz iste. u br. Pukovnik Petar Ivanoviè prièa djevojkama okupljenim oko sebe o vlastitoj ljubavnoj dogodovštini. a i danas. Ona to tajno saznaje i predskazuje javno taèan dan svoje smrti. Èehov je mrzio glupost. Sasvim druge naravi je socijalnopsihološka prièa U tuðoj zemlji (Gajret br. Isluženi Francuz živi kod bogatog Rusa. Ljepotom i karakterom dostojna svakog uvaženja. pa ni muž. pa je pukovnik na njihovo insistiranje morao kazati ko je bila ta žena. ljekar-poznanik njenom mužu kojega je pekla zagonetna smrt. naknadnom epiloškom razrješenju. možda podsvjesni razlog što je dospjela u èasopis pogaðajuæi njegovu estetsko-etièku koncepciju." Ružne konotacije tog brbljanja imale su. Taj odnos postaje cio život ovog tandema. stasita žena. Tako je prièa dobila i drugu i drukèiju ljubavnu poentu pukovnikovim priznanjem da je to bila žena upravnika imanja. koja neèim korespondira s tipom tragièkog lirizma muslimanske besmrtne balade o Hasanaginici bila je možda glavni. pozitivan uèinak u našoj višenacionalnoj sredini pa je Èehovljeva prièa odgovarala koncepciji èasopisa. nakon što je rodila lijepo i zdravo dijete. iznevjerio je suprugu. pojavila se Èehovljeva pripovijetka To je bila ona. Djevojke su vrlo pažljivo slušale.

izašao je prevod napisa Petra Kropotkina pod naslovom "A. nauènik i pisac). kao što je sluèaj s Puškinom. Vrijeme u kome je poèeo pisati Èehov prema Kropotkinu je bilo "najsumornija perioda koju je Rusija preživjela pošljednjih sto godina" (str. "Maglovite ocrte". impresionizam. novembra 1913.i u maglovitim ocrtima slike koja se gubi oko jako osvijetljene taèke. Tu je uobièajena usporedba izmeðu Èehova i Mopasana. mi bismo rekli veoma kritièan. na èudnovat naèin èine vanredno dobar utisak. Prevod je potpisan inicijalom H.. Turgenjevom i Tolstojem. žele da imaju vjerne supruge. darovito kaže: "." (str. u Gajretu br. 212). U rubrici Književne i kulturne bilješke. èime objašnjava društvene okolnosti Èehovljevog pesimizma. za razliku od 94 . Izbor jedne lijevo ideologizirane kritike potvrda je liberalizma politike èasopisa (Kropotkin je predstavnik ruskog i meðunarodnog anarhizma i èlan bakunjinskog krila I internacionale. Tu je i poznata teza o "bankrotstvu intelektualaca. koristilo bavljenje prirodnim naukama i da "množina sitnica izvaðenih detalja (prevod? . s aspekta koji Kropotkin navodi ova trojka nije baš tako homogena kako on kaže. "njegova prava oblast je svijet intelektualaca" (str. 211). Kropotkin æe nazvati. 10/11 od 1.NK).g.. negativan. jer Èehov pripada onoj liniji ruske realistièke književnosti koja. 211).. a u fusnoti je naznaèeno da je rad uzet iz knjige Petra Kropotkina pod naslovom Stvarnost u ruskoj književnosti za koju se kaže da je izašla iz štampe 1906. Dualizam ljudske prirode koji je meta Èehovljeve komike u ovoj izvanrednoj psihološkoj umjetnini urednik je vidio kao efikasnu kritièku poruku.. a kad prièa potvrðuje takvu vjernost. smatraju da prièa nije istinita. jer Èehovljev smijeh a priori sadrži elemente optimistièkog naèela. Izbor govori i o fleksibilnosti programske orijentacije èasopisa. što je prilièno taèno ali ne samo zato. Tvrdnja nije baš prihvatljiva. Èehovljev odnos prema seljaštvu i seljaèkoj psihologiji bio je. sigurno. Kropotkin zatim istièe jednostavnost pišèevog stila lišenog stilskih efekata. Kropotkin zatim tvrdi da Èehov postiže slabiji uspjeh u slikanju seoskog života. a zatim. koji su po našem mišljenju svojstveniji Èehovljevnoj drami nego pripovijeci. Kropotkin istièe da je Èehovu prema vlastitom priznanju. Kropotkin misli da Èehov nije bio pesimista u pravom smislu rijeèi jer je vjerovao u napredak. g. a kasnija ruska sovjetska kritika adekvatom onoga što predstavlja sudbina u klasiènoj grèkoj drami. 212). koja je kao olovo tištala obrazovani dio ruskog društva" (str. prema savremenoj ruskoj kritici. za Tolstojem. mora se reæi. 211). P. Èehov". a koja se prije može pogaðati nego vidjeti" (str.Èehovljeva komika usmjerena je prema djevojkama koje. Meðutim.

što predstavlja èist promašaj. Èehov kao fenomen koji je iz istih razloga "prerastao" u zlo. Ujak Vanja (u prevodu piše Vonja. nastala je po svoj prilici kao rezultat njegovog predavaèkog rada u Americi. Za drame pak kaže da su suviše "ruske" i da na Zapadu ne mogu biti shvaæene. u stvari Hvošinsku (str. godine prevedena na ruski. Gogolj je prikazao "malog èovjeka" kao žrtvu. svevažeæe mjesto. Rijeè je o dva sasvim razlièita umjetnièka idioma koji ne mogu stajati jedan umjesto drugoga." Ovo vrijednosno poreðenje izgleda nam gotovo neprimjereno.druge (Turgenjev-Tolstoj-narodnjaci) prema selu ima rigorozan kritièki stav. mada se ono najmanje odnosi na Èehova jer on spada u red pisaca koji su vrlo svjesni smisla svog djela. S druge strane tik uz Èehova Kropotkin vrijednosno stavlja Krestovsku (pseudonim). Kropotkin èak istièe nadmoæ Èehova nad Gogoljem koji je obradio "poglavito spoljašnju pokvarenost. 1907. tako da je naš èovjek teško da mogao pogriješiti i prevesti višnju kao trešnju. Na planu teme o "malom èovjeku" Èehov je nastavljaè Gogolja. Šuma šumi jedno je antologijski poznato djelo iz ruske književnosti. opæe je. što se opet nije obistinilo. 212). Prema Kropotkinu Tolstojevo predviðanje da æe uticaj Èehova trajati i neæe se ogranièiti samo na Rusiju zaista se potvrdilo. što Kropotkin vidi kao umjetnièku slabost. Èehovljeve drame: Ivanov. Kropotkinova knjiga Ideali i stvarnost u ruskoj literaturi koja je izašla u Londonu na engleskom jeziku a zatim.i to samo tri. Vladimir Koroljenko Pripovijetka Vladimira Koroljenka Šuma šušti ili. Izbor Kropotkinovog teksta u funkciji informacije o jednom od najveæih ruskih pisaca svih vremena nije bio pogrešan jer se radi o nauèniku i piscu visoke kulture i znanja èije ocjene. rijeè je u stvari o prevodu s engleskog. kako se uobièajeno danas prevodi u nas. što je rezultat zbrke u prevoðenju s engleskog jezika a i pokazatelj koliko je tada Èehov u nas bio malo poznat) i Bašèa s trešnjama (radi se o Višnjiku koji u originalu glasi "Vyšnëvyj sad". danas manje poznatu spisateljicu. Kropotkin tek pominje. prije svega istorijskih socijalnih okolnosti. koje je ušlo u izbor ova dva èasopisa u vremenskom 95 . na kome se višnja kaže kisela trešnja). zadržavaju i danas svoju vrijednost. Misao pak da je "prostota koju Èehov opisuje mnogo dublja od one koju je Èehov poznavao" (str. koje nisu samo njegove. 212). Na ovim dramama Kropotkin pokazuje evoluciju Èehovljevog pesimizma jer ( ) Èehovljevi junaci nalaze izlaz u radu.

autor èuvene pripovijetke Slijepi muzièar.).-136. emotivno i sauèesnik u fabuli u kojoj se kmet ubistvom sveti spahiji za skrnavljenje braène veze. narodnjak koji je veliki dio života proveo u progonstvu. 151. u kome je Gorki objavio svoju prvu pripovijetku. kao što je to uèinjeno u sluèaju Garšina. i dat kratak životopis pisca s tragièkim osjeæanjem života i tragiènom samopresudom. Petnaest godina nakon smrti Garšin je oèigledno u Bosni bio malo ili nimalo poznat pisac. Redakcija èasopisa nije imala moguænosti da redovno prati rusku kao ni ostale evropske književnosti.M.Garšin Vsevolod Garšin.razdoblju na koje se odnosi naš prikaz. V. 6 i 7 od 1. odatle bio-bibliografska informacija o njemu u istom broju èasopisa i selekcija onog najboljeg što vrijedi proèitati upuæena èitaocu. Prièu je s ruskog jezika preveo Sadik. Koroljenko ostaje pripovjedaè.. na str. str. 11. 191. poznat je po obimnom djelu Istorija moga savremenika u kome su sjedinjeni umjetnik i publicista. 96 . godine. jedan žanr evoluira u drugi na naše oèi. pripovijetkom Jedan vrlo kratak roman. U istom broju ovog èasopisa. na str. Koroljenko (1853. Za prièu Šuma šušti (Behar br.) karakteristièan je romantièki lirizam izvorno povezan s doživljajem prirode i besprijekornom moralnom stamenošæu glavnog junaka kao dijelom koncepcije jedne literature. objavljen je kratak pregled Garšinovog stvaralaštva s ocjenom pojedinih djela. pisac. makar i oskudno. str. zatim br. oktobra 1908. Snažno lirizirana moralna poruka pripovijetke izvrsno se uklapala u programske i estetske intencije èasopisa. 135. Ma u kojoj mjeri okolnosti koje opisuje bile dramatiène i dramske.. Tako se forma pripovijetke skaza pretvara u legendu. njenoj spoznajnoj i društvenoj funkciji. 172. 145. br. publicista i istorièar.Fehim. 10 od 1. koji se ponekad potpisuje i kao F. juna 1913. od kojih je u prvi plan stavljena pripovijest Èetiri dana i pripovijetka Crveni cvijet.-1921... 12 i br. str. predstavi neke znaèajnije ruske pisce. Narator je svjedok dramatiènog dogaðanja. zastupljen je u Gajretu br. i 206. kako inaèe shvatiti upornost urednika da je objavi u nekoliko nastavaka. Uravnotežen pisac s postupnošæu kazivanja. Sadik. a èlanak s njemaèkog jezika . U vrijeme pojave modernizma i njegove prevage u ruskoj književnosti ostao vjeran tradicijama realistièke umjetnosti. ali je zato nastojala da s vremena na vrijeme. 13. urednik èasopisa Rusko bogatstvo. pisac posljednje èetvrti XIX vijeka i èuvene pripovijesti Èetiri dana. Priroda nije samo pozornica dogaðaja veæ lajtmotiv s nepogodom koja se ponavlja i svaki put vraæa prièu u svijet naratora i život. g.

U Èirikovljevoj socijalnoj prièi Nagrade. marta 1909. da se dobrovoljno javi u rat i hrabrošæu istakne. realizacija njene vrijednosno izvanredne fabule uzeta iz života. razoblièava se socijalni smisao nagrade kao prevare koja proizlazi iz hijerarhije èinovnièkog rada utemeljenog na eksploataciji. 18 i 19 od 1. štampane su dvije kratke prièe dvojice "znanjevaca" Maksima Gorkog i u nas manje poznatog Evgenija Èirikova. U svoju parabolièku. 20 i 21 od 1. vjerovatno nastaloj pod uticajem Gorkog. što je bio uslov za ocjenu njene reprezentativnosti na temelju koje je dospjela u èasopis. kasnije simbolist i ekspresionist. Majka nosa sinèiæa koji umire i pokušava da 97 .Izbor pripovijetke Jedan vrlo kratak roman povezan je s vrijednošæu poruke ali i s kratkoæom. februara 1909. a mogao je to uèiniti nekim drugim izborom. u Beharu br. Život je završen. pisac prve i druge dekade XX vijeka. Obje pripovijetke preveo je Pavle Rakoš pod pseudonimom Selim Rakoš. Mada ona sadrži tragizam tipološki prepoznatljiv kao garšinovski. predstavnik realistièke grupacije ruskih pisaca iz edicije Znanje. koja inklinira grupi Andrejevljevih pripovijedaka sentimentalnog (božiænog) karaktera. Djevojka sugeriše svome momku. godine (str. U periodu Selima Rakoševa (Pavao M. a ona æe se poslije njegovog povratka udati za njega. izašla je Andrejevljeva bajkovita crtica Div. Rakoš). 302). Gorki Èirikov U Beharu br. U prièi se prepoznaje pišèeva filozofsko-ideološka pozicija koju urednik nije prikrio. našao ju je s drugim. Leonid Andrejev Leonid Andrejev. koji je i narator u pripovijeci. Ostatak njegovog života protièe pod opsesijom strašne prevare i njenog tragiènog preživljavanja. kasnije emigranta i njegovog ljutog protivnika. pripovjedaè i dramski pisac. g. Kada se je vratio bez noge. Gorki uvodi istorijski pojam radnika i radništva kao njegovog nešto grubog ali pravednog kritièara. i 15. u periodu Znanja veoma bliskog Gorkom. a zatim bio i vjenèani kum. koji se tekstualno svojim istorizmom danas doima kao strano tijelo u tkivu teksta. vanvremensku i svevremensku prièu Mudrac u kojoj je dat vjeèni tip mudraca-pesimiste s ironiènim podtekstom usmjerenim na njegov pesimizam. ispod nivoa je umjetnièki gusto realizovane pacifistièke ideje "ne ubij" iz Èetiri dana utemeljene na autorovom neposrednom doživljaju i svjedoèenju o ratnim strahotama. bogatim.

U istom èasopisu br. III 1913. dinamièki opis požara. sjeæanjima koja se odnose prije svega na književna zbivanja i njihove uèesnike s kraja XIX i poèetka XX vijeka. godine. Stepenast siže. Tipologijom fabule i sižejnim motivacijama pripovijetka podsjeæa na vrijeme i prozu Puškina i Ljermontova. Gorki. nezgrapnom Divu koji je pao. (a meðu njima i N. D.) je u Beharu br. Telješov (1967. i 15..12/13 od 1. pritisnut detaljima majèine prièe i tragikom okolnosti u kojima i sam ima udjela. tragizam zbivanja pred kojim je nemoæna ljudska snaga i pamet. kojim je rukovodio M. a ne R. majka koja priprema ženidbu sina prièa o vlastitoj sreæi koju doživljava. Andrejev je razvijao psihologizam Dostojevskog uklanjajuæi pri tome istorijske i socijalne okolnosti. juna 1909.-1957. pouènu funkciju.kaže djevojka. 2 i 3 od 1. 1. što se završava ubistvom. nema snage da saopšti majci o sinovljevoj smrti veæ bježi iz kuæe obliven suzama.a da li je znadem i sama?. svjesno nabijen dogaðanjima i emocijama prelazi 98 .). Ne sluteæi ništa. èiji su uèesnici. g. U veoma zanimljivoj pripovijeci je junakova ljubav dovedena do tragizma usljed dvojnog ponašanja junakinje. Telješov Jedan od osnivaèa veoma poznatog kružoka Srijeda (kružok se sastajao srijedom). tiskana je Andrejevljeva pripovijetka Laž. kao uvijek i svuda moguæe zbilje. opet u prevodu Rakoša. (str. opis požara. svojim podtekstom vrlo karakteristièna za pišæev pacifistièki humanizam: laž se ne može iskorijeniti ni ubiti smrtnom presudom. Telješov kako to pogrešno stoji u Beharu) bili èlanovi književnog udruženja Znanje. Andrejev je predstavljen i treæom prièom. Telješov. N. Nijesam li možda rada i sama da je poznam?" . Golubjenko se tako. Telješov je poznat po djelu Poèetak kraja i Pišèevim zapisima. imao je za èitaoca i edukativnu.. decembra 1909. zove prijatelj i sekundant na Voloðinom dvoboju. a u drugoj sobi otac plaèe. 1 i 2 od 1. 200.. U pripovijeci doživljava poraz dogmatsko shvatanje istine i laži glavnog junaka: "Hoæeš da saznaš istinu . njegova unutarnja strašna slika. Sažetak fabule izgleda ovako: prijatelja i sekundanta na dvoboju ubijenog mladiæa zapalo je da saopšti majci o smrti sina jedinca koji je pred ženidbom. ovoga puta u Gajretu br. N. 9 i 10) predstavljen pripovijetkom Poštena rijeè u prevodu Pavla Rakoša. pod naslovom Zvono na uzbunu.ga povrati u život prièom o smiješnom. Pored snažnog estetskog dojma kojim je predstavljen autor. (str. o lijepom životu koji ga èeka kad odraste. Prevodioca i urednika je oèigledno impresionirao ekspresivni. ne sluèajno. g.

marta 1914. drugi Leonardo da Vinèi i treæi Petar i Aleksej NK) svoje trilogije. ali pokazuju i smjer i naèela Kropotkinove kritike: ". ovaj put u Gajretu br.M.rubikon èistog tragizma i stièe sentimentalne znaèajke. pjesnik i prozaist. I drugi: "Na žalost. tek izvjesnu simpatiju ili bar izvjesno poštovanje. Mereškovski Petar Kropotkin æe se još jednom naæi na stranicama èasopisa.pošto je imao za one pisce preðašnje generacije koji su bili nadahnuti željom da svoja djela stvaraju za više socijalne ideale..". Sredini s razvijenim kultom majke i sina u sferi folklornih tradicija morala se dopadati ovakva pripovijetka što je vjerovatno odluèilo o njenom izboru. kako su ga nazivali u svoje vrijeme. poput Dostojevskog. Doroševiè V. g. Našao je da oni ne bijahu od nikakve koristi i poèeo je da sve više i više govori o suvremenom pravu individue. 1 od 1.. Taj pisac je Dmitrij Mereškovski (1865. 3 od 1.). u smislu oèajno neodreðenom. a ono uskom (str.. januara 99 .s tim ishodom da je mladi autor pokraj svojih sposobnosti pravce jurio u susret jednom beznadežnom misticizmu u koji i Gogolj bijaše zapao posljednjih godina svoga života (str. pozorišni kritièar. i èlankom Jedan savremeni ruski pisac.) ruski novinar.Doroševiæ (a ne V. Snaga sjevernih U Beharu u pet nastavaka (osam glava) poèevši s br. u smislu na koji ga je uputio Nièe. Mereškovskovo obožavanje antièkog naturizma nije bilo od kolikog trajanja.-1924. i ako ne neodreðenom. Doroševiè kako stoji u prevodu Selima Rakoševa) (1864. kad je prodro simbolizam u njegovo djelo .. publicista. Pisac joj je odredio žanr kao "kineska bajka". On još ne bijaše napisao treæi roman (prvi roman trilogije Ulijan apostit. predstavljen samo ocjenom njegovog kritièara. Tako je Mereškovski. Dva citata koja æemo navesti iz Kropotkinovog èlanka daju sažeto idejnofilozofsku i književnu evoluciju pisca. 48). zastupljen je alegorijskom pripovijetkom Savjest o porijeklu nejednakosti i njenom zakonskom sankcionisanju koje predstavlja likvidaciju savjesti. kasnije emigrant. malo po malo poèeo je da sumnja u te ideale i najzad dospio dotle da ih prezire. D.-1941. jedan od utemeljivaèa ruskog simbolizma. na strani 48. 49). "kralj feljtona".

Redukcija Èehovljeve tematske osnove na uže sredine jednostavno nije taèna. 1. U proèelju ovog èlanka studije stoji: "Rusi su najprije iznijeli zapjenušane.. 1. 2).. Ali zbog. jan. g. objavljenom u Gajretu br. 8 i 9 od 1. na psihološki realizam ruske književnosti tipa Dostojevskog i Èehova i sjevernih uopæe. ili prije svega zbog ovog:"Ako je Èehov pisac užih sredina. kaže se: "Da svaka nacija nema svoje naroèite duše. upravo u to vrijeme je ruski avangardni futurizam objavio rat "psiheji" nudeæi umjesto nje "književnu èinjenicu" i "rijeè kao takvu"."(Gajret br. Meðutim. norveških i danskih pisaca. 1914. 3).. mart 1914. tipološki karakteristiènoj za vremena preporoda. str. Znaèaj èlanka za redakciju odreðuje njegovo drugo mjesto po redoslijedu u broju. zavreðuje to mjesto. 100 . 18). koja proistièe iz doze pristrasnosti prema slovenstvu i njegovoj kulturi. Kao uzrok psihološke proze autor je uzeo Èehova i njegovu Èinovnikovu smrt. Dakle.) beznadno kasna jer je evropska književnost upravo u XX vijeku doživjela najveæi uticaj Dostojevskog i Èehova. To pak nikako ne znaèi da je orijentacija na "rusku književnost koja ima za glavnu temu unutarnje nalièje duše i švedsku i norvesku književnost s temom o spoljnjem nalièju duše" (Gajret br. njenu unutrašnjost.1914. str. 3. dakle oko èetiri mjeseca ranije. str.. najzad. godine izašao je èlanak Snaga sjevernih s potpisom H. kako su se u prvo vrijeme nazivali nihilisti (kao Bazarov iz Turgenjevljevih Otaca i djece). tražimo tu dušu muslimanske sredine jer æe nam predstavljati u književnosti novu stranicu. koji su za autora èlanaka "izvor jedne moderne i realne literature sa sasvim novim predmetom" (Ibidem. Informativni. Dostojevski je pisac svih moguæih društvenih staleža i njihova velika. topla i humana ljubav.. Ali zašto Èehov prije Dostojevskog kad je istorijski redoslijed obrnut? Vjerovatno zato što je od Èehovljeve male epske forme kao žanra lakše iæi prema psihološkim vrtlozima romana Dostojevskog. 3. pak. jer "Èehov bez svih moguæih efektivnih sredstava (jer on ne traži efekte) crta samo ljudsku dušu." (str. 34).. 1. njene najtanahnije i najnevjerovatnije kutove" (str. a najvjerovatnije i èasopisa.avgusta 1913. a u èlanku. nevjerovatno tajanstvene i komplikovane dubine èovjeèje duše" (str. 158) Unatoè romantici kvalifikacija sumnjive mjere. saznajni i uopæe intelektualni nivo èlanka u potpisu H. njegov izoblièitelj. Rijeè je prije svega o ruskoj ali i o nordijskoj književnosti. opet s potpisom H.. o romanskoj duši koja je sintetièan izraz najširih kulturnih sposobnosti romanske duše. oèigledna je autorova orijentacija. i. ili o sjevernoj duši švedskih. koji se više puta ponavlja u èasopisu. ne bi se danas govorilo o bijeloj ruskoj duši koja je altruistièna.

70) I jedno i drugo je taèno s tim što umjetnièka misao u obojice autora nije odvojena od publicistièke.."(str. njihovog unutarnjeg nalièja. ni u jednom svom djelu. Kvalifikativ Gogoljevih djela. On nigdje nije ni pokušao. str.Pisac èlanka kaže da je unutarnje proèišæenje (katarsis) nešto što se neminovno doživljava prilikom èitanja Rusa.. 1914. vjeruje u Rusiju i traži da èovjek uvijek bude spreman da se žrtvuje za nju. on ga je izbjegavao" (Gajret br. protivno. 3. zaboravlja da je Gogolju kao umjetniku bilo svojstveno naèelo komike kao dominantno obilježje njegova dara.. izuzevši simbolistu Andrejeva. 2. Zanimljiva je i jedna poredba s Gogoljem koja je opet u korist Dostojevskog: "Mjesto brutalnih satira nad kojim je Gogolj. kao da izravnava dug prema Tolstoju.. a rijeè je o drugoj strani medalje odnosa Dostojevski-Tolstoj. napisaæe: Tolstoj "u propagiranju svog moralnog principa ne vidi državnih granica. 34) U Gajretu pak br. da da svoj kredo. 1914. 1. a to i jeste ono što on traži od književnosti:"I to što ruski pisci ispituju vrtoglave dubine unutrašnjosti duša. 1. meðutim. u istom radu. mart 1914. febr. Na planu morala kao teme i trajne orijentacije ruske književnosti pisac daje prednost Dostojevskom nad Tolstojem: "On (Dostojevski .. str. febr. 5. str. proizašao iz Gogolja. Andrejev je jedan od 101 . propaguje nacionalnu surevnjivost. koji prije svega pogaða njegov odnos prema živom èovjeku. 1.. 34). i pokraj svog principa po kome se moralno može oèistiti jedino dragovoljnim stradanjem. 20). on ih gotovo ignoriše i vidi u društvenoj organizaciji kakvom je postala država smetnju liènom usavršavanju. Dostojevski... on je propovijedao najhumaniju ljubav prema cijelom èovjeèanstvu koje je poniženo i koje pati (Ibidem.. uèinilo je da su oni stvorili novu književnost koja ima i tu dobru stranu da djeluje u pozitivnom moralnom smislu na èovjeka" (Gajret br. izloži osnove i principe svoje religije.NK) nije rigorozni moralist s jasnom tendencijom kao Tolstoj posljednjih dana svoga djelovanja. plakao. onom što je živo u njemu.maja 1914. vi æete èitati istoriju duša onih liènosti koje pisac predstavlja" (Gajret br.. Osjeæajuæi da svako suvišno i naroèito tendenciozno moralisanje kvari opæi utisak jednog umjetnièkog djela. Romani Dostojevskog uporeðeni su s grèkom tragedijom. pišuæi ih. 2. a Dostojevski je. str. predstavlja osnovu Dostojevskijeve polemike s Gogoljem od prvog djela Dostojevskog Bijedni ljudi pa do parodiranja (Selo Stepanèikovo i Foma Opiskin). A uslov je da se realizuje uloga Rusije u buduænosti. kao što se zna. 18). od 1. Interesantan je i odnos prema Leonidu Andrejevu u kome ima nerazumijevanja: "I uopšte kad se susretnete s jednim ruskim piscem. Ovdje se.

Pjatnicki). S obzirom na ureðivaèke intencije èasopisa Behar i Gajret nije èudo što su na njihovim stranicama najbrojniji upravo "znanjevci": Gorki. Najviše prostora u èlanku posveæeno je Dostojevskom. Doroševiè sa socijalnim i psihološkim temama uokvirenim u istoriju.. To je izvjesno i njegovo najsavršenije i najbolje i najdublje pisano. Pod redakcijom Gorkog izlazili su zbornici sabranih i izabranih djela èlanova društva. i sve što traže rigorozni estetièari. i kao pisca i kao moraliste.. da ne idemo daleko. Èirikov i njima bliski: Èehov. Tako je bilo sve do Bahtinova otkriæa polifonije u Dostojevskog s njenim temeljnim principom neovisnosti junakove svijesti od svijesti njenog autora. kod drugih na psihološke dubine njegovog djela. za razliku od Dostojevskog i Èehova. Ali postoji i Andrejevljev period "znanjevaca". Godine 1910. i. Ali niko nije imao toliko srca koliko Dostojevski" (Gajret br. U svom ekspresionistièkom i simbolistièkom periodu Andrejev svoj "èisti psihologizam" djela pušta u razne socijalne i istorijske okolnosti da ga potvrde. str. od 102 . A èovjek može imati i veliko i toplo srce. marta 1914. 3 od 1. koji ga reorganizuje u izdavaèko društvo umjetnièke književnosti namijenjene širokoj èitalaèkoj publici. 35).. uskraæivao socijalne motivacije. tu je Turgenjev koji je napisao besprijekorna umjetnièka djela davši im vanrednu formu. Gorki. P. ljubav uopæe.pisaca koji je dosljedno razvijao psihologizam Dostojevskog. onostranog carstva ideja i tajni povezano je od Andrejevljevo: treba slikati rijeku uopæe. taènije gotovo iscrpnoj analizi sluèaja Raskoljnikov. Andrejev. odnosno Zloèinu i kazni. nasuprot vladajuæoj simbolistièkoj i dekadentnoj poeziji. èovjeka uopæe. "Najkarakteristiènije djelo Dostojevskog. S ambicijama simbolista da se putem uklanjanja istorijskih i socijalnih "kulisa" domognu vjeène umjetnosti.. jedini ruski pisac kojega su kritièari i pisci vrijednosno uporeðivali sa Šekspirom bio je Dostojevski. biti genijalan psiholog a ne biti umjetnik. mahom proznih pisaca realistièke orijentacije s društvenom problematikom. Drugim rijeèima prednost Dostojevskog svodi se na srce. koje inaèe naš autor èlanka ne pominje kad istièe dubine i znaèaj psihološkog tretmana junaka u ove dvojice pisaca. i u isto vrijeme i najzrelije djelo (Gajret br. Sljedeæa paralela tièe se odnosa Turgenjev-Dostojevski: "Ima pisaca koji su bili veæi umjetnici u književnosti. 3. Zato je i za kritièara o kome je rijeè Turgenjev bio i veæi umjetnik i književnik. jeste veliki roman Zloèin i kazna. Izdavaèka družina Znanje imala je na poèetku prosvetiteljski karakter (osnivaè K. u Znanje stupa M. grad uopæe. Koroljenko.. Genijalni umjetnik tražio je genijalnog kritièara. ali mu je. Meðutim. Telješov.

70). 4 od 1. kako bi Nièe rekao. muž hrabrosti". Jer on je svoj zloèin uèinio u dobroj namjeri." (Gajret br. on nas je. svoju slobodu. može se smatrati kao prost simptom: ne znaèi to što je Raskoljnikov uèinio zlo djelo na jednom pojedincu. Jedan od primarnih zahvata u oba pisca je zahvat u socijalne okolnosti. "probudio iz drijemeža". Dostojevski se nakon robije "pretvara u vjerskog fanatika u juridiva (treba: jurodivog-ovdje: suludog proroka .. religioznog zanešenjaka" ... str. Raskoljnikov je bio u nesvjesnoj službi jedne nesreæne ideje. Nakon što je uspješno proslijedio poznate fabularne tokove djela i njihove sižejne motivacije na zavidnom intelektualnom nivou. Kaznu onako kako je prihvata Raskoljnikov pod Sonjinim uticajem autor èlanka vidi kao rješenje samog pisca.. str.. str. On osjeæa uskost društva i željeznu silu zakona. on je..kaže autor èlanka Gajret br.marta 1914.NK).. jer zloèinac je svakako neki èovjek koji je rizikovao svoj život. Nijedno djelo Dostojevskog ne može se uzeti kao životno kao što je sluèaj s mnogim drugim piscima. Od svih nabrojanih kvalifikativa onaj o savršenosti možda najmanje podliježe sumnji. a zatim uz navod iz Nièea da se "kaznom ne može izraziti ono preziranje (koje je zloèinac iskalio na izvjesnom pojedincu). jedno korito u koje je sveden sav socijalni život. aprila 1914. autor èlanka æe. meðutim. za jedan trenutak. valja progledati kroz prste. 35)...1. konstatuje da se na tom pitanju Dostojevski i Nièe razilaze. da li je smio da se ne revoltuje ako je u sebi osjeæao imalo snage za protest. organizovati svojevrsnu filozofsko-socijalnu odbranu Raskoljnikova: "Raskoljnikov nije prost zloèinac.. g. ali se ta savršenost u strukturi estetskog dojma više osjeæa kao tehnièka nego estetska. 56) Nakon što je podsjetio da je Dostojevski uticao na stvaranje Nièeovog Zaratustre. Recite mi da li je mogao. Raskoljnikovu. da je njegov "cijeli instinkt na ratnoj nozi prema cijelom ureðenju.. Odmah zatim sli103 . naturalistièke pak scene u njih nisu do pisca veæ do života.. Zanimljivo je da u prisustvu skepse i naturalizma u prvim djelima Dostojevskog autor èlanka vidi Gogoljev uticaj ne videæi. svoju èast. ili ne znajuæi. pisac èlanka naglašava da se u ocjeni i izvršenju kazne razilaze. da prvo djelo Dostojevskog Bijedni ljudi predstavlja temeljitu polemiku s Gogoljevom ocjenom "malog èovjeka" u Šinjelu (Dostojevskijev Djevuškin pravi je duhovni i duševni džin u poreðenju s Gogoljevim Bašmaèkinom).. 5 od 1.. uz pomoæ literature o djelu. (Vidi na istom mjestu fusnotu uz 56 stranu). To djelo. ukazao na jedno socijalno zlo koje se provodi pod sankcijom zakona. maja 1914..

on dovodi svaki èas nepoznata lica. mada iziskuje preispitivanje i dopune i "definitivna" poredbena ocjena: "Dostojevski nema. klasiène mirnoæe epskog izlaganja dogaðaja. On je da religiju ispovijedaju i cjelina i pojedinci. On se mnogo ne brine ni za spoljne karakteristike svojih tipova. predstavljao je u svoje vrijeme pouzdanu informaciju u kojoj se prelamaju dostignuæe ruske kritike i nauke o književnosti druge polovine XIX i poèetka XX vijeka. Èlanak Snaga sjevernih. Ona nije samo to veæ i pokušaj da se podstakne i usmjeri razvoj književnosti vlastitog naroda pa i šire." Russian Literature in Behar and Gajret A selection of Russian literature in the journals from the Revival period that we deal with here neither has an essential difference in terms of the conception of their presence.(str. i da se u njegovim djelima èuje šum mnoštva. There is no Russian drama whatsoever and one should remember that this was the time of Chekhov. kao Turgenjev i Gonèarov. u potpisu H.. nepreraðenu velièinu. 70) Zanimljiva je i u mnogoèemu prihvatljiva. èlanak odiše zadovoljstvom što je upravo jedna slovenska književnost postala to što jeste: "Sjeverni kolosi. what can be easily understood. Skabièevski tvrdi da je to uticaj grada u kome se razvijao.. i da bi Rusija mogla da izvrši svoj veliki zadatak koji joj je predestinovan u buduænosti. isprepliæe sukobe i zamršava fabulu. particularly to the French and German ones. Generally speaking. prevashodno lijeve orijentacije. 70) Epsku mirnoæu izlaganja u Dostojevskog zamjenjuje takoreæi epska postupnost dijaloga ili monologa kojom se predmet iscrpljuje do totaliteta. Gorki and Andreyev.. a short story. nor in their overall number.jedi objašnjenje koje bitno ublažuje kvalifikaciju: "Ali njegov misticizam i religiozni fanatizam ne treba shvatiti u bukvalnom smislu.. Fiction is the dominant genre in this selection. punu još svježih i originalnih struja koja kucaju velikom ruskom državom. and." (str. i vlastiti studiozni prilaz temi. Njegove su intrige komplikovane i zamršene.. tromi kao i svi kolosi.. daju svoju nezgrapnu. iz razloga da bi oèvrsla ruska socijalna zajednica. Its selection mostly corresponded to the public function of these journals and their literary foundations. because of the space available in the journals. 104 . Nije bez razloga Bahtion vidio vezu izmeðu sokratovskog dijaloga i dijaloga u Dostojevskog.. the number of works from the Russian literature is rather small in comparison to others.

It is not easy to ascertain why was it so. Perhaps the absence of cultural ties under the conditions of Austro-Hungarian occupation, the lack of translators, or similar reasons can be given as an explanation. One thing is certain: the complex poetics of Russian symbols that had not only broken but also changed the traditional frames of the Russian poetry in 19th century could not be fitted into the modest conceptions of these journals in the sphere of lyrical poetry. Nevertheless, one can find here and there some short stories translated, rarely poems, and almost no plays. Among others, one can find the translated works of Dostoevsky, Tolstoy, Chekhov, Turgenev, Vladimir Koronenko, V. M. Garshyn, Gorki, Telyeshov and others.

105

106

Enes Pelidija RADOVI HAMDIJE KREŠEVLJAKOVIÆA I DRUGIH HISTORIÈARA U BEHARU Austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine Muslimani su se našli u neizvjesnoj situaciji. Još su bili tradicionalno vezani za Carigrad, a istovremeno izloženi pritisku novih vlasti da prihvataju tadašnje evropske civilizacijske tekovine. U takvim prilikama se još više povlaèe u sebe i ne prihvataju ništa što dolazi iz Beèa i Budimpešte, èak ni školovanje, koje im je bilo najneophodnije. Statistièki podaci pokazuju da su u osnovne i srednje škole Muslimani najmanje slali svoju djecu. Rezultat takvog nepovjerenja bio je da tek u zadnjoj deceniji XIX stoljeæa maturira prva generacija uèenika, a prvi diplomirani studenti javljaju se tek dvadeset godina po austrougarskoj okupaciji.1 Muslimanska inteligencija, koja je svoju naobrazbu stekla u Beèu, Budimpešti i drugim evropskim centrima, bila je malobrojna. Godine 1900. svega deset ljudi je bilo evropski fakultetski obrazovano. Osam na Pravnom, a po jedan na Filozofskom i Veterinarskom fakultetu.2 To je u dobroj mjeri onemoguæavalo da širi narodni slojevi nešto više saznaju o svojoj kulturnoj, historijskoj i duhovnoj baštini. Uviðajuæi taj nedostatak, nekoliko mladih evropski obrazovanih ljudi smatralo je neophodnim pokretanje lista u kome bi se književno i publicistièki prikazao narodni život i obièaji, te se uticalo na šire muslimanske mase u pravcu prosjetnog i kulturnog preporoda. Meðu najaktivnijim zagovornicima takve orijentacije bili su: Safvet-beg Bašagiæ, Osman Nuri Hadžiæ, Edhem Mulabdiæ, Fehim Spaho, te mnogi drugi. Prvo ostvarenje njihove zamisli bilo je pokretanje Behara. U maju 1900. godine izlazi prvi broj. U podnaslovu prve stranice je pisalo da je to list za pouku i zabavu.3 Objavljenim književnim radovima i pjesmama Behar je uticao na èitalaèku publiku u pravcu njene evropeizacije koja se odvijala u znaku "simbioze sa Istoka".4 To je utoliko interesantnije kada se zna da je najveæi dio Muslimana bio nepismen, barem što se tièe latiniènog i æiriliènog pisma.
1. Nusret Šehiæ, Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1980., 380. 2. Ibrahim Kemura, Uloga "Gajreta" u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903.-1941.), Sarajevo, 1986. 22 (dalje: I. Kemura, Uloga "Gajreta") 3. Muhsin Rizviæ, Behar, književnoistorijska monografija, Sarajevo, 1971. 9 (dalje: M. Rizviæ, Behar) 4. I. Kemura, Uloga Gajreta, 27

107

U nepunih jedanaest godina, koliko je Behar izlazio, objavljeno je na desetine književnih radova, te radova iz historije, islamske civilizacije, kulture, tradicije, prava i savremenog života.5 Pažnju su privlaèile i mnoge drame, prièe i pjesme sa historijskom tematikom kao: dr Safvet-bega Bašagiæa drama Abdulah-paša, Knez Ivo od Semberije Branislava Nušiæa, Smrt Sulejmana II Sjajnog Branislava Klariæa i drugo.6 Svoj nemali doprinos u sakupljanju narodnih umotvorina i objavljivanju u Beharu imali su mlaði ljudi, uèenici srednjih škola, medresa i daru-l-muslimana.7 U tome su ih podržavali Edhem Mulabdiæ i drugi stariji saradnici lista. To daje i odgovor na pitanje: otkuda da se veæ 1904. godine kao saradnik Behara javlja i šesnaestogodišnji Hamdija Kreševljakoviæ. On se baš na stranicama Behara prvi put predstavlja široj èitalaèkoj publici sa prvom od ukupno 343 bibliografske jedinice. U petom godištu lista štampana mu je pouèna pripovijetka Halal para u kojoj se govori o poštenom odnosu prema radu.8 Tu prièu je èuo i zabilježio od svog rahmetli oca Mehage. Izgleda da je ta prièa bila životna vodilja ovog kasnije cijenjenog uèenjaka i plodnog historièara, jer se tokom cijelog života vodio tom idejom marljivog, upornog i poštenog rada. Od svojih ukuæana èuo je i zabilježio još 15 narodnih lirskih pjesama koje je objavio na stranicama ovog lista.9 Saradnici Behara su donosili prevode sa više stranih jezika od kojih su se neki odnosili i na historijsku problematiku. Najveæi broj prevoda je bio sa turskog i njemaèkog jezika.10 Zahvaljujuæi entuzijazmu osnivaèa i saradnika Behar je veæ od prve godine svog izlaska okupio veæinu muslimanskih intelektualnih snaga. Zbog toga je i odigrao znaèajnu ulogu u formiranju jedne generacije književnih stvaralaca koja je u ovom listu i stasala.11 Pored navedene književno-publicistièke djelatnosti objavljivani su i radovi sa èisto historijskom tematikom. Neki od tih radova su korisni i za današnje generacije historièara. No, veæina njih može da posluži samo kao primjer kako i u kakvim uslovima poèinje ozbiljniji nauèni rad na pisanju prošlosti kod muslimanskih povjesnièara na novim nauènim osnovama.
5. M. Rizviæ, Behar, 191 6. isto, 103/4 7. isto, 105 8. Behar br. 4, god. V, 15.VI 1904., 58/9 9. Behar br.11, god. VIII, 1.X 1907., 175/6; br. 16, god. VIII, 15.XII 1907, 256; br. 17, god. VIII, 31. XII 1907, 271; br. 1, god. IX, 15.V 1908. 13; br. 8, god. IX, 1.IX 1908. 128/9; br. 18-19, god. IX, 1.II 1909. 292/3; br. 3, god. X, 15.VII 1909. 43/4 10. M. Rizviæ, Behar, 255 11. I. Kemura, Uloga Gajreta, 27

108

Nesumnjivo, u to vrijeme najveæi ugled i najznaèajnije historijske èlanke objavljuje dr Safvet-beg Bašagiæ. U svojim radovima, on želi da podigne splasnulu samosvijest naroda kome pripada, posebno istièuæi muslimansko slavensko porijeklo i staru slavu.12 To naroèito dolazi do izražaja u njegovoj njizi Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (od g. 1463. 1850.), koju je objavio u Sarajevu 1900. godine u vlastitoj nakladi. Ta knjiga je bila prvo objavljeno domaæe djelo o ovim zemljama. Pisano na jeziku svakom razumljivom, muslimanskim masama je na popularan naèin otvorilo poglede u prošlosti, te pokušalo da im da odgovore o porijeklu, historiji i junaèkoj slavi.13 Zbog takvog naèina pisanja ova knjiga nije bila po volji tadašnjoj bosanskoj Zemaljskoj vladi. Veæ u drugom broju prvog godišta Behara èitaoci su od autora potpisanim inicijalima n. n. obaviješteni o izlasku navedene knjige.14 Prikaz je objavljen u rubrici Listak. Osam godina kasnije u istoj rubrici o ovoj knjizi piše i dr Milan Prelog. On kritikuje muslimansku inteligenciju što niko meðu njima nije našao za shodno da prikaže Kratku uputu u prošlost Bosne i Hercegovine. Interesantno je primijetiti da na navedenu primjedbu nije niko iz tadašnje redakcije reagovao jer izreèena primjedba ne odgovara istini. U daljem osvrtu dr Milan Prelog ukazuje na manje primjedbe i nedostatke knjige koji se odnose na nedovoljno korištenje zapadne graðe. Inaèe, u cjelini sa puno uvažavanja i pohvalno piše o knjizi i njenom autoru. S pravom upuæuje kritiku svim obrazovanijim ljudima što im djelo dr. Safvet-bega Bašagiæa nije bilo podsticaj da i sami nešto više napišu i time sebe i svoje sunarodnike obogate veæim saznanjem o svojoj daljoj i bližoj prošlosti. Na stranicama Behara, prije svega u rubrici Listak, ukupno æe biti objavljeno još 11 prikaza i obavještenja o knjigama iz èisto historijske tematike.15 I pored brojnih prigovora na ureðivaèku politiku, te povremenih odstupanja od ranije postavljenog cilja Behar je u svom nepunom jedanaestogodišnjem izlaženju imao znatnog uspjeha. U mnogome je ostvario ciljeve muslimanskog kulturnog preporoda. Zahvaljujuæi saradnicima lista formirana je moderna muslimanska književnost, ali održana i duhovna veza sa Orijentom.16 Pored književnih djela na stranicama Behara objavljivani su veæi i manji radovi i crtice iz historije, od kojih su
12. M. Rizviæ, Behar, 18 13. isto, 10 14. Behar br. 2, god. I, 15.V 1900. 32/3 15. Behar, br. 2, god. I, 15.V 1900. 32/3; br. 20, god. I, 15.II 1901, 322/3; br. 8, god. II, 15. VIII 1901, 124/5; br. 1, god. V, 1.V 1904. 13; br. 14, god. V, 15.XI 1904. 222; br. 1, god. IX, 15.V 1908. 13/4; isto, 16; br. 7, god. IX, 15. VIII 1908. 116; br. 8, god. IX 1908. 130/1; br. 14, god. IX, 1 XII 1908. 228; br. 1, god. XI, 15.X 1910, 13

109

poneki interesantni i za današnje historièare. Tako su radovi Alije Kadiæa Glavni dogaðaji iz islamske prošlosti,17 Muhameda Seida Serdareviæa Kratka povijest Islama,18 Abdulaha Bušatliæa O Hasanagi Peækom,19 Fehima Spahe Panislamska ideja,20 Mehmeda Spahe Gazi Husrev-beg slika iz bosanske prošlosti,21 Osmana Nurija Hadžiæa (Abdulhak) Saferska naredba22 dr Milana Preloga Slovenci u prošlosti i sadašnjosti23 Josipa Milakoviæa Jedno zaboravljeno pleme, Kašubi,24 Mirze Safveta Istorièar Aali,25 i Rustem-paša Skradinac,26 i drugi interesantni i za današnje povjesnièare da vide kako se o pojedinim liènostima, odlukama i dogaðajima mislilo i pisalo poèetkom XX stoljeæa. Veæina navedenih radova su objavljivani u više nastavaka. U kraæim crticama, èesto redakcijskim, èitaoci Behara su bili u prilici da se u osnovnim crtama upoznaju i sa historijatom pojedinih derviških redova (senusi i rufaije),27 te ponešto saznaju i o izumitelju štamparije Gutembergu28, i jednoj od najpoznatijih antièkih liènosti Aleksandru Makedonskom.29 Uredništvo lista je cijenilo ljude koji su pokazivali dužnu pažnju prema prošlosti. To se vidi i iz obavještenja èitaocima kada je dr. Talozi Zemaljskom muzeju u Sarajevu poklonio 20 pisama (dokumenata) koji datiraju iz XVI, XVII i XVIII stoljeæa.30 U pisanju historijskih radova, crtica, osvrta i prikaza javilo se ukupno jedanaest saradnika. Neki od njih su objavili po jedan do dva rada, a drugi znatno više. Oni su, iako daleko skromnije, slièno kao i književnici poèeli formirati kritièko pisanje prošlosti zasnovano na novom nauènom
16. Mustafa Imamoviæ, Studija o "kulturnom preporodu" kod Muslimana, Gledišta, XII/1971., 11-12, 1463 17. Rad je objavljen u 12 nastavaka sa povremenim prekidima u vremenskom periodu od 15.VI 1901. - 15. III 1902. 18. Rad je objavljen u 26 nastavaka tokom VI i VII godišta u vremenskom periodu od 1.V 1905. - 15. IV 1906. 19. Behar br. 7, god. IV, 1. VIII 1903., 103/4 20. Rad je objavljen u XXI nastavku tokom cijelog VII godišta, sa kraæim prekidima u vremenskom periodu od 1.V 1906. - 15. IV 1907. 21. Rad je objavljen u V nastavaka u VII godištu Behara u vremenskom periodu od 1. IX - 15. XI 1906. 22. Behar br. 1, god. VII, 1. V 1906. 7 - 8 23. Behar br. 3, god. IX, 15. VI 1908. 48 24. Rad je objavljen u dva nastavka u IX godištu lista, br. 10 i 11, 1. X - 15. X 1908.,153 i 174-176 25. Behar br. 1, god. IX, 15.V 1908., 15 26. Behar br. 10, god. IX, 1. X 1908. ,161/2 27. Behar br. 2, god. I, 15. V 1900., 33-35 28. Behar br. 5, god. I, 1.VII 1900., 83 29. Behar br. 18, god. VI, 15. I 1906., 278/9 30. Behar br. 4, god. VII 15. VI 1906., 46

110

poimanju historije. U narednim godinama i decenijama XX stoljeæa meðu saradnicima ovog lista mnogi su objavili brojne studije i radove iz historijske tematike, a neke je prerana smrt sprijeèila u tome. Takoðe su se pojedini saradnici Behara udaljili od pisanja povijesnih radova zbog profesionalnog okretanja prema politici. Gledajuæi u cjelini Behar je dao svoj doprinos ne samo na književnom, nego i na historijskom i kulturnohistorijskom polju. The works of Hamdija Kresevljakovic and ather historians in Behar In addition to the literary works, the Behar journal also published the works with topics from history in its eleven years of publication. These works included the papers by Alija Kadiæ The Main Events from the Islamic past, Muhamed Seid Serdareviæ The Short History of Islam, Abdulah Bušatliæ About Hasanaga Peæki, Fehim Spaho Panislamic Idea, Mehmed Spaho Gazi Husrevbeg-A Picture from the Bosnian Past, Osman Nuri Hadžiæ Safer's order, Milan Prelog The Slovenians in the Past and in the Present Time, Mirza Safvet Historian Anali and Rustem Pasha Skradinac, and many others. The Behar journal had altogether eleven authors who published their works on historical topics. Some of the works published there have continued to be of some interest for the historians as the example how certain event had been looked upon from that particular time. Their contribution to the Behar journal represented the beginning of critical thinking in the writing about the past and based on the new understanding of history. One of the Behar's contributors was the famous historian Hamdija Kreševljakoviæ. He appeared for the first time on the journal's pages but not as a historian but as a collector of popular lyrical songs (15) and one short story. His interest in history and its topics grew in the years and decades to come. He published hundreds of articles and many studies about the history of Bosnia and Herzegovina under the Ottoman rule. Due to his scholarly results and the esteem he had among the scientists, Hamdija Kreševljakoviæ was elected a corresponding member to the Yugoslav Academy of Arts and Sciences /JAZU/ in Zagreb in 1939. This was a great honor because he was the first of Moslem intellectuals ever to be elected into the JAZU.

111

112 .

godinu. str. povijest. Odluka sa obrazloženjem i molbom za odobrenje upuæena je Zemaljskoj vladi. Odluka je donesena na sjednici Komisije u mjesecu martu 1891. u drugu 8 i u treæu 7 uèenika. da nadzire njihovu upravu i da izradi nove propise za upravu vakufima.-1937. godine je imenovala Privremeno vakufsko povjerenstvo. maternji jezik. 113 .-1937. Spomenica Šerijatske sudaèke škole u Sarajevu izdana prilikom pedesetogodišnjice ovoga zavoda (1887. marta 1883. godine. geometrija i gospodarstvo. Predviðeno je takoðer da se u prvu godinu primi 15. kasnije nazvano Zemaljska vakufska komisija.). a predavaæe se sljedeæi predmeti: nauka o Kur'anu. inša. koje je Zemaljska vakufska komisija poèela otvarati u pojedinim mjestima Bosne i Hercegovine. nego su živjeli kao privatnici (posjednici). nauka o odgoju /ahlak/. tako da u sva tri razreda bude ukupno trideset uèenika. kalendar za 1933. donosi odluku da u Sarajevu otvori Daru-l-muallimin. Pedeset godina vakufske uprave u Bosni i Hercegovini.) 370 apsolvenata od kojih su 223 bili šerijatski suci. maja iste godine s jednom primjedbom: U nastavni plan treba unijeti i predmet metodika. odnosno 13 sati. 1937. odnosno Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo. Sarajevo. 72-89. jer ni jedan zakljuèak nije mogao biti proveden bez suglasnosti Zemaljske vlade. Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine 15. U Daru-l-muallimin æe se moæi upisati uèenici medresa. Plan i program Darul-muallimina predviðao je da naukovanje u njemu traje tri godine. 2. Prednost imaju uèenici Kuršumlije medrese i Hanikaha. prirodopis. odnosno Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo. vjeronauka. Šerijatsku sudaèku školu završilo je za njenih pedeset godina postojanja (1887. fizika. a ostalih 147 bili su u drugim službama. rikæa. Raspored sati je udešen tako da nastava poèinje u 9 sati i traje do 12. Na suglasnost nije trebalo dugo èekati. Vid. edebijjat. raèun. Fehim Spaho. koji su završili arapsku gramatiku do Izhara i fikh do Multeke. . i to iz razloga što je nas1. zemljopis. koji su bili potrebni za novootvorene mektebi-ibtidaijje. jer je Zemaljska vlada pozitivno odgovorila veæ 16. imla. Zemaljska vakufska komisija2. godine1 za izobrazbu kandidata za zvanje Šerijatskih sudaca /kadija/. neku vrstu uèiteljske škole za izobrazbu muallima. jer se smatra da su oni sposobni toliko da mogu nastaviti školovanje u Darul-mualliminu. jer bez toga nema govora o dobroj i uspješnoj nastavi. sa zadatkom da ustanovi i popiše sve vakufe u Bosni i Hercegovini.Narodna uzdanica.Mahmud Traljiæ PRVI SVRŠENICI DARU-L-MUALLIMINA SURADNICI BEHARA Nepunih pet godina otkako je Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine osnovala Šerijatsku sudaèku školu 1887. Vid. dok 21 nije uopæe bilo u službi.

U ovoj prilici spom3. Jedan od njih je produžio školovanje u Šerijatskoj sudaèkoj školi.5 Pojava Behara primljena je sa radošæu i ushiæenjem meðu muslimanima Bosne i Hercegovine. jula. mjesto 15. i radio do 1878. . dok je normalno nastava trajala od 1. 146. Kad su prvi upisani uèenici na kraju svoje treæe i ujedno završne godine izašli na ispit. Tako je veæ druge školske godine u prvi razred primljeno 34. godine.4 Sveèano otvaranje prvog razreda i poèetak nastave obavljeni su 28. 4. koliko se upisalo u prvi razred. kalendar za 1942. veæ je šest generacija završilo ovu školu. Neki od njih su odmah u prvoj godini èasopisa poèeli u njemu objavljivati makar i sitnije priloge /narodne umotvorine: pjesme i pripovijetke/. ali mu je u meðuvremenu umro muderis. 143. U istoj zgradi radila je i novoosnovana Uèiteljska škola sve do 1890. str. godine. Ibid. odmah po završetku Daru-l-muallimina njih sedam je bilo postavljeno za mualime na mektebi-ibtidaijjama.tava u medresama bila dvokratna: odmah po sabahu i iza ikindije. Upisani su i uèenici u prvi razred. godina trajala je do mjeseca jula i bila je kraæa. Ibid. makar i u manjem broju. drugi je bio došao do idžazeta. Naðene su prostorije u ruždijji na Bentbaši. jer do pokretanja Behara. koliko je planom bilo predviðeno. Postavljeno je i potrebno nastavno i drugo osoblje. Uspjeh je iz godine u godinu bio bolji. januara 1892. str. Interes za Daru-l-muallimin bio je iz godine u godinu veæi. str. uspjeh je bio više nego zadovoljavajuæi. godine vršene su pripreme za otvaranje škole. pa nije okonèao i ovo školovanje. nego je prvotno bilo odreðeno. koji je bio otvoren u Sarajevu godine 1869. jedan je kasnije položio ispit za vjerouèitelja vjeronauke na srednjim školama.Narodna uzdanica. godinu. Edhem Mulabdiæ. a treæe 42 uèenika. gdje su veæ u poèetku pokazali zavidan uspjeh.3 U drugoj polovini 1891. Prva školska 1891. godine. 114 . 144-145. pa je i broj uèenika u prvi razred priman u veæem broju. pa æe uèenici moæi pratiti i jednu i drugu nastavu. Primljeno je njih 18. Bilo je i originalnih radova. u zgradi gdje je bio smješten i prvi Daru-l-muallimin./. Od njih 18. naroèito onim školovanim. na završni ispit izišlo ih je osam i svi su uspješno položili potrebne ispite. Daru-l-muallimin (o pedesetogodišnjici osnivanja). kada je zatvoren. 5. kraæe prijevode s orijentalnih jezika i dr. koji su završili Daru-l-muallimin. narodnu frazeologiju.-92. Meðutim. Treæe školske godine honorarno su veæ predavali pedagoške predmete profesori Uèiteljske škole u Sarajevu. Njih nije ipak bio mali broj. oktobra do 1. kao što je nabavljen i potreban inventar. Meðu te su spadali i mualimi.

) štampao je Sufaru za prvi razred mektebi-ibtidaijja u Bosni i Hercegovini i èlanak Dvije-tri o sufari. I ovo djelo je doživjelo dva izdanja. 7. Dopunska izdanja. Služio prvo kao mualim. 129. koji su završili školu do 1900. U prvoj godini kalendara Mekteb (1906. Kasnije položio pred komisijom u Ulema-medžlisu u Sarajevu posebni ispit za vjerouèitelja .. istoèna pripovijetka.. 1957. a drugo 1913. pa u Novom Beharu. godine.. /Alija Nametak/.7 3. Dukatar. Druga posebno štampana knjiga je bila Glavna naèela islama /arebicom/. Osim Behara Hajroviæ je suraðivao u Tariku i Muallimu te kalendaru Mekteb. istoèna narodna pripovijetka. Murat Hajroviæ.5. kada je umro. godine.-1907. to jest do pojave prvog broja Behara 1.. Hasan Nametak. zbog èega je biran za prvog predsjednika ovog Udruženja. 2. II 1 i u VI 2 pripovijetke. a od 1914. br. Nametak je suraðivao još u mostarskim listovima Osvit i Zora. IV/1935. str. 115 .maja 1900. Kao posebne knjige Hajroviæ je štampao Male prièe i dosjetke za muslimansku mladež. Hafiz Mehmed Ali Dukatar. U Beharu je objavio u rubrici Male prièe i dosjetke dvadeset kraæih prièa /u I godini 7.Islamski svijet.6 U prvom godištu Behara objavio je tri originalna èlanka /Nešto o postu. Seid M. Bio prvo mualim. str. God. istoènjaèka narodna pripovijetka/. Prvo izdanje je izašlo 1906. tajnik muftijstva u Mostaru. u III 5. Ove pripovijetke imale su i druge podnaslove /arapska narodna pripovijetka. Merhum hafiz Mehmed Ali-ef. Bibliografija folklorne graðe u deset godišta Behara s indeksom motiva. godine. Od te godine pa do 1918. U rubrici Narodne umotvorine u prvoj godini Behara objavio je u dva broja rad Iz narodne frazeologije. godine. u IV 6 i u V 2/. igrao je zapaženu ulogu. U drugoj godini ovog kalendara objavio je èlanak Zašto neka djeca neæe da idu u mekteb. O kurbanu/ i jednu arapsku narodnu pripovijetku /Darežljivost Džaferi Bermekije/.Traljiæ. Sarajevo. Bio mualim do 1910. Pod naslovom Narodna arapska pripovijetka objavio je u I godini 3. radio je u Sarajevu u Vakufskoj direkciji kao referent za mektebe. Umro je u Sarajevu 1935. Prilikom osnivanja Udruženja imama i mualima Bosne i Hercegovine 1910. 1. godine.Bilten Instituta za prouèavanje folklora u Sarajevu. Glasniku Islamske vjerske zajednice. Predavao je pored vjeronauke i arapski jezik na prvoj gimnaziji /ranije velikoj gimnaziji/ u Sarajevu. godine. kalendaru Narodna uzdanica i 6.injemo one svršenike Daru-l-muallimina. U rubrici Narodne umotvorine objavio je u V godini 2 i u VI 1 narodnu pripovijetku. 144. Sadekai-fitr i bajram. zatim u kalendaru Mekteb.profesora vjeronauke na srednjim školama. U istom godištu štampao je i èlanak pod naslovom Aforizmi.

Hazim Muftiæ.8 4.M. Prvo i drugo izdanje ima tekst uporedo na turskom i bosanskom jeziku. odnosno priruènik u mektebima. po Hidžri/ objavio svoj Ilmihal na bosanskom jeziku. Merhum Hasan-ef. u rubrici Narodne umotvorine objavljeno je šest priloga. štampana je Mahiniæeva Arapska poèetnica. aprila 1945. Godine 1927. Poslije završetka Daru-l-muallimina upisao se u Šerijatsku sudaèku školu. dva sa podnaslovom Islamska legenda mitologija /u VI godištu/. Umro je u Sarajevu 29. 116 . Prijevod je doživio više izdanja. Mustafa Islamoviæ. /Mahmud Traljiæ/. str.. Novi Behar. godine do 1930. str. Obje knjige doživjele su po dva izdanja. U Muslimanskoj biblioteci Muhameda Bekira Kalajdžiæa u Mostaru štampane su dvije knjige Hazima Muftiæa: Stambolski softa i Sadri-Azamova kæi i Pet velikih poklonstava. a treæe i èetvrto izdanje samo na bosanskom. a onda prešao u Vakufsku 8. Nametak.T. godine. prvi o vjerovanju.-07. bio tajnik Ulema-medžlisa u Sarajevu. što ih je izdala Matica Hrvatska. 35. 9. arebicom. Ibid. Po završetku Daru-l-muallimina i on se upisao u Šerijatsku sudaèku školu. U Beharu je objavio 12 priloga: U rubrici Male prièe i dosjetke štampane su dvije prièe (u godištu I i VI). Alija Nametak. Preveo je s turskog jezika Tuhfetu-l-ihvan. Narodne pjesme.9 5. Ibid. vjeronauèno djelo. pod naslovom Pripovijetka-proza dvije pripovijetke.M. Ahmed Mahiniæ. Umro je u Žepèu 15. što ga izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti /Zagreb/. 10. Muftiæ je suraðivao još u listovima Gajret. Neke od tih pjesama su objavljene u IX i X knjizi narodnih pjesama. godine. U Beharu. koje je Nametak zapisao veæinom od svoje majke ustupio je svojevremeno Matici Hrvatskoj u Zagrebu. mart 1973. a u II godištu dvije narodne pjesme. u godinama IV i V objavio u rubrici Narodne umotvorine dvije pripovijetke.. 132-133. a drugi o poslovanju. èetiri pod naslovom Narodna pripovijetka /u II godištu. Alija Nametak. latinicom i æirilicom. koju je završio 1904. te kalendarima Mekteb. Kratko vrijeme radio u šerijatskom sudu u Sarajevu.Zemzem. koju je završio 1905. Gajret i Narodna uzdanica.. godine. Mahiniæ je u kalendaru Mekteb za godinu 1906. tri i III godištu jedna/. koje je kod nas duže vrijeme bilo udžbenik.str.10 6. Sarajevo.Zborniku za narodni život i obièaje Južnih Slavena. svaka posebno. koje imaju podnaslove Arapska narodna pripovijetka i Narodna istoèna pripovijetka. 132. koji ima dva dijela. Svoj radni vijek je proveo u svojstvu šerijatskog suca./1325. godine. Biser. Od 1914.. dok je jednu našu narodnu pripovijetku štampao u III godini lista. Muallim. decembra 1957.

9-10. I on. Merhum Mustafa-ef. 127. 446. Književnoistorijska monografija. po navršetku svoje desete godine izlaženja. Ali poslije treæeg broja. U Beharu je objavio èetiri priloga: dvije prièe u rubrici Male prièe i dosjetke /III godište/ i dvije pripovijetke u rubrici Narodne umotvorine /V godište/. Jedan od zakljuèaka bi bio da su svi ovi suradnici odobravali dotadašnji naèin ureðivanja lista. XXXIV/1971. Hamid Šahinoviæ. Zakljuèak sastanka je bio jedinstven: Behar treba ponovo izdavati. kao i mnogi drugi. zatim kao tajnik i konaèno kao pomoænik direktora. str. Na tom sastanku je bio i Mustajbeg Halilbašiæ. godine uprilièen jedan sastanak u cilju nastojanja da se nastavi sa izlaženjem Behara u obliku i sa sadržajem kakav je list imao u prvih šest godina njegova izlaženja. Dr. objavio je nekoliko prièa u rubrici Male prièe i dosjetke.aprila 1971. advokat i pisac.11 7. Ibid. Ali kad je na red došao sadržaj lista. str. tajnik Vakufske direkcije u Sarajevu. Fejzulah Hadžibajriæ. jedan izmeðu osam prvih svršenika Daru-l-muallimina. I on je po završetku Daru-l-muallimina nastavio školovanje u Šerijatskoj sudaèkoj školi. str. Umro je u Sarajevu 25. 549-551.13 Kao što je poznato. a bilo ih je oko trideset. 14. Urednik Behara Edhem Mulabdiæ je pri kraju drugog godišta organizirao anketu meðu èitaocima i suradnicima Behara sa pitanjem: Treba li nam Behar? U odgovoru na ovo pitanje. Alija Nametak. Behar. Behar definitivno prestaje izlaziti. 1971. godine. bio je pokrenuo ponovno izdavanje lista. koju je završio 1905.. došlo je meðu prisutnim do razilaženja. A to je period kad je urednik lista bio Edhem Mulabdiæ.12 U vezi suradnje u Beharu spominjemo još dvojicu svršenika Darul-muallimina iz prve generacije njenih svršenika: Mustajbega Halilbašiæa i Abdul-fetaha Sadikoviæa. 12. a da kasnije naèin ureðivanja Behara i njegov smjer nisu odobravali.14 Interesantno je napomenuti da su svi navedeni suradnici Behara objavili svoje priloge u prvih šest godišta lista.Glasnik VIS-a. šerijatskog suca u Bihaæu. Gradaècu i Foèi. Bilo je i dalje pokušaja da se list oživi. vatreno se zalaže da Behar nastavi izlaženje u redakciji Edhema Mulabdiæa i sa tematikom kakvu je i do sad imao. To je bio razlog da se list više ne pojavi. marta 1934. Islamoviæ. godine. ali bez uspjeha. kakav bi trebao biti. 117 . Šefkija Karabdiæ.. God. br. str. Tako je u toku 1912. nalazi se i pismo Abdul-fetaha Sadikoviæa. godina V. Behar je polovinom 1910. Muhsin Rizviæ. godine. 13. Sarajevo. 131. Ibid. Prnjavoru. Kao šerijatski sudac službovao je u Vlasenici. godine prestao izlaziti. U Beharu. Umro je u Sarajevu 2.direkciju u svojstvu kanceliste. 11.

koji su završili ovu školu do 1900. they also contributed in other Moslem newspapers and journals. godine. The first graduates of Darul-Muallimin contributors to Behar The Provincial Endowment Commission for Bosnian and Herzegovina. Students from madrasahs were admitted into it. and others. Kako je u poèetku reèeno. In addition to the Behar journal. 118 . The school had three classes. The Darul-muallimin graduates were later appointed to work as teachers in mektebi-ibtiadije. Šemsudin Sarajliæ i dr. Misbah. established Darul-muallimin in 1891. idiomatic expressions/. referat obuhvata samo one. Meðutim. The Darul-muallimin graduates greeted the appearance of the Behar journal in 1900. Mekteb calendar. short stories.Meðu suradnicima Behara bilo je još svršenika Daru-l-muallimina / npr. This was the school meant to educate candidates for teachers /muallims/ in the newly opened schools /mektebi-ibtiadije/ which the Provincial Endowment Commission had also begun to open in some towns and settlements. Tarik. godine u kojoj je i Behar poèeo izlaziti. Hasan Nametak and others/. where they showed a success in their teaching. Murat Hajroviæ. Some of them continued their education in the Sharia Law School in Sarajevo. Muhamed Seid Serdareviæ. which had been appointed by the Provincial Government of Bosnia and Herzegovina in 1883 with the task to register all the endowments /vakufs/. Most of them became prominent in collecting and publishing of popular oral forms /songs. such as Muallim. Some of them gave their contributions in the first year of the journal's appearance /Hafiz Mehmed Ali Dukatar. They also published their original articles in the journal. oni su završili Daru-l-muallimin poslije 1900. They were supposed to have already studied certain curricula in Arabic and other related Islamic disciplines. to oversee their administration and to propose new set of rules for their governance. as well as in translating from the Oriental languages.

. kao i prezir prema nosiocima negativnih strasti: zlih intriga. Pored. ponešto menjajuæi i unoseæi neke detalje iz drugih pesama. Za tragedije ili "žalosna pozorja" .Vaso Milinèeviæ PROSVETITELJSKO-PREPORODNE DRAME J. za Miloša Obiliæa Sterija se prvenstveno nadahnjivao narodnom poezijom i narodnom tradicijom. on je u osnovi imao na umu "polzu" naroda srpskog. Umeo je da u ljudskom trajanju uoèi ono što vreme ne može da pohaba ... Sterija je nastojao da i na taj naèin prosveti i uèi svoje sunarodnike. koristio se graðom iz nacionalne prošlosti. vlastoljublja. POPOVIÆA I M. 1827. istièuæi kosovski mit i njegovu moralnu velièinu. kako je veæ priodavno utvrðeno u istoriji književnosti. U sporednijim elementima Sterija se i stvaralaèki odnosi prema preuzetoj graði. S. 119 . Popoviæa na drami polarizovao se u dva smera: prema prošlosti i prema savremenosti. horacijevski. "podražavajuæi gdigdi i slavnom g. a što je takoðe znaèajno. dakle. Prve Sterijine drame /Nevinost ili Svetislav i Mileva. takoreæi gotovi preuzeti iz kosovskih narodnih pesama..kada sam autor reèe u predgovoru. naime. odnosno prema tragediji i prema komediji. Florijanu" . pomalo patetièno reèeno. pa i dramski elementi bili veæ unapred fiksirani i uoblièeni.. Birao je veoma pogodne motive iz nacionalne istorije za dramsku obradu. spletke oko vladara. pouku i "poleznu zabavu".etiènost èovekovog življenja. Sterija je budio utrnulu nacionalnu svest i u svojim sunarodnicima jaèao veru u bolju buduænost srpskog naroda i obnovljene srpske države upravo u ime te slavne prošlosti. spajajuæi. Oživljavajuæi u "žalosnim pozorjima" nacionalnu prošlost. S. koristio graðu iz Rajiæeve Istorije. ugledao se i na Šekspirovog Magbeta. Bilo da je pisao komedije ili tragedije./ imaju za temu kosovsku istoriju i mitologiju. i Miloš Obiliæ. velièajuæi staru srpsku državu i njene vladare. patriotske inspiracije Sterijine istorijske drame budile su u gledaocima i smisao za poštivanje ljudskih vrlina. kobne zablude i drugo/. Otuda su dramatièni. Dok je za prvu. Prikazujuæi obilato i razlièite negativnosti i sukobe u prošlim vremenima /borbe za vlast. one prelomne trenutke kada su padale krune i rušila se carstva. BANA /POSEBNO MEJRIMA I HAJDUCI/ Rad J. sukobe zbog žena. narodne istorije i poezije. izdaje. koja je po opštim svojstvima više melodrama nego tragedija.kako ih je nazivao. 1828. sebiènosti i drugih poroka.

moralistièko-didaktièki pasaži. Pisac to doduše ne iskazuje direktno. biæe više-manje dominantan u svim literarnim delima u kojima je prikazivana tematika "gde su Turci pomešani". što nikako nije bio izraz njihove umetnièke vrednosti. vezana je za njene posledice.. obraðen edipovski motiv rodoskvrnuæa. osim Vuka i njegovog posinka Negode iz Miloša Obiliæa. s tim što su najèešæe poistoveæivani Turci i Muslimani u pojedinim delima sve do našeg vremena. jer je kneginja Milica morala dati najmlaðu æerku Milevu u Bajazitov harem/. I treæa Sterijina drama iz prvog perioda: Nesreæno supružestvo ili Nahod Simeun. Inaèe. Nahoda. zajednièke su i mnoge slabosti kojima su optereæena ova poèetnièka dela. Stvaranjem Teatra na Ðumruku 1841. S obzirom na tematiku. odnosno srpsku sredinu od tako teškog greha kakav je rodoskvrnuæe. Sterija se nakon desetogodišnje pauze ispunjene uspješnim komediografskim radom pono120 . Pretežno su nedovoljno izdiferencirani. Naime. iako su otuda proizašle i neke omaške upravo zbog nedovoljnog poznavanja te sredine. Zanimljivo je da je Sterija od dve verzije narodne pesme iz Vukove zbirke kao osnov za dramu odabrao onu èija se radnja dogaða u muslimanskoj sredini u gradu Janji /u drugoj verziji grad Budim se pominje kao središte dogaðaja prikazanih u pesmi/. preuzet iz narodne poezije /u kojoj inaèe ima i svetlih izuzetaka objektivnog slikanja/. uslovljene i nacionalnom pripadnošæu junaka. preko neke vrste danka u krvi Turcima. Èini se da je mladi autor namerno u muslimansku sredinu smestio radnju svoje drame.). I likovi su psihološki mahom jednostrano osvetljeni. U drami je kao i u pesmi. /Radnja Svetislava i Mileve više se posredno dotièe kosovske tragedije. a Srbi opet.. u Beogradu. iz jedne njegove replike proizilazi da je upravo muslimanstvo uzrok neprirodnog greha i razlièitog varvarstva koji se sreæu u drami: "Svirepi ljudi i varvarski obièaji. zajednièko je za obe drame da se u njima kao dramski junaci pojavljuju i Turci. nagla i nedovoljno motivisana rešenja i dr..Oba ova dela svojevremeno su imala veliki uspeh kod èitalaèke publike i pozorišnih gledalaca. napisana 1830. po kojoj su Turci svi bez razlike negativno. svi pozitivno i idealizovano prikazani. bez prave životne ubedljivosti i umetnièke punoæe koja bi odgovarala dramskom delu. veæ preko svoga junaka. Hteo je da poštedi hrišæansku. gdi prosveštenija nema. posebno prvo: melodramska sentimentalnost. takoðe je nastala po motivu iz narodne pesme. osim one globalne crno-bele karakterizacije. M. veæ je to proizilazilo iz dobro odabranog dramskog motiva koji je posebno "vozbuždavao" dušu pišèevih suvremenika. Takav model prikazivanja Turaka. i gdi sveæa hristijanstva ne sija" (podvukao V.

Ni ovim obogaæenjem fabule nije mnogo pojaèan dramski sukob. Lahan. ponešto izmenio da bi ojaèao i opravdao dramski sukob. Èini se da stilska neujednaèenost u delu dolazi usled pišèevog kolebanja oko osnovne koncepcije u prikazivanju hajduka. predstavljajuæi se kao pravi balkanski pisac. U tom cilju upliæe u dramsku radnju i jednu romantiènu ljubav izmeðu hajduka Obrada i pašine æerke Zelide. prikazan kao slavoljubiv. Sterija se ponovo vratio narodnoj pesmi kao inspiraciji. u Beogradu/. u kojima je pored motiva iz srpske istorije obraðivao i one iz bugarske i albanske. to je bio razlog da Sterija preradi ovo delo. Zato za njega. Štaviše glavna negativna liènost u delu je harambaša Mileta... junaci mahom o njima prièaju. /Prva verzija u rukopisu otkrivena je tek u naše dane/ Koncepcijska nedoslednost u gledanju na hajduke ogleda se i u ovoj preraðenoj verziji. jer umesto radnje i akcije koji bi se odvijali na sceni. To potvrðuje i èinjenica da postoje dve verzije drame Ajduci.. Ponešto je dodao. S obzirom da njegove poglede nisu delili onovremeni gledaoci i kritièari /drama je prikazana 1842. Kao vaspitanik druge tradicije. Dok je Obrad zaljubljen u Zelidu. harambaša Mileta ne haje za to veæ želi Zelidu za sebe po pravu jaèega. veæ i ljudi koji krše ustaljene civilizacijske i društvene norme.. razmetljiv i surov despot. Skender-beg.. U tom periodu nastala su njegova najzrelija dela: Smrt Stefana Deèanskog. moralistu i prosvetitelja. Obrad gine od Miletine (bra121 . Turkinje. Za osnovu drame poslužio mu je motiv poznate balade Predrag i Nenad. s obzirom da je pisao i o Grcima i njihovoj oslobodilaèkoj borbi. Vladislav. hajduci nisu bili samo plemeniti vitezovi bez straha i mane. Otuda su s istom objektivnošæu prikazivani dramski likovi bez obzira na nacionalnu i versku pripadnost.vo latio pisanja tragedija. kao dramski junaci jeste to što je u njima izražena ideja o nacionalnoj i verskoj toleranciji izmeðu hrišæanstva i muslimanstva u ime viših humanistièkih vrednosti. a interesovao se i za rumunski jezik i prouèavao njegove veze sa slovenskim jezicima. To svakako umanjuje umetnièki domet ovoga pozorja. U prvoj verziji pisac je na hajduke gledao više kao na razbojnike i pljaèkaše. ljude izvan zakona. odnosno Muslimani. kadri "stiæi i uteæi i na strašnom mestu postojati". a ona mu uzvraæa ljubav. a ne kao osvetnike Turcima i zatoèenike nacionalno-oslobodilaèke borbe. Ono po èemu se Ajduci bitno razlikuju od prethodnih drama u kojima su se pojavljivali Turci. Pozorjem u pet dejstvija Ajduci.. Sterija je instinktivno zazirao od narušavanja ustaljenog reda stvari /kako se vidi i u Lahanu/. Ajduci. kako su obièno predstavljani u narodnoj poeziji i tradiciji u epskim krajevima. I ovde se meša i poistoveæuje termin Turèin i Musliman.

. Andrija: Imaš li ti pameti.tovljeve) ruke . zadata reè. Vitomire! Turèin /pade pred njim/: A man. no ne pogodi ga. Vitomir: Pre æu ja poginuti nego on! Andrija: Je l' to lepo? Kome opraštaš? Turèinu! Vitomir: Pa i Turèin je èovek. nemoj mi glavu uzimati! Vitomir: Imaš li staru majku? Turèin: Imam. možeš se sakriti. Preko one glavice je selo. junaèe. i svojom smræu na odreðen naèin moralno iskupljuje hajduke. koje su iznad verskih i nacionalnih razlika. tako se ne ajdukuje! Zbog svoga postupka Vitomir je bio osuðen na smrt od harambaše. Vitomire? Vitomir: Ovo je mojoj majci za zdravlje. obraza i vere?" Poštujuæi zadatu reè i obeæanje Obradu i hajduk Nenad æe spasti Zelidu od harambaše i vratiti je ocu. objavljena 1855. ili može biti za dušu. da si mi triput po bogu brat. moj Vitomire. za njim trèi Andrija i izdaleka opali na njega. ali ga njegovi drugovi ne htedoše ubiti. ima staru majku! Andrija: Zar nas nije rodila mati? /Oæe da se otrgne/. Andrija /dotrèi i zamane handžarom/: Šta stojiš. kao što svedoèi primer iz šeste pojave drugog èina. odreæi æe se hajduèije i vratiti se meðu ljude u normalan život. Andrija: Šta mi je do tvoje majke. Vitomir: Beži onamo! /Pokazuje mu rukom/. te ne ubijaš psa! Vitomir /uvati ga za ruku/: Nemoj. /Hoæe da se otme/. Andrija /iza pozorišta/: Drži ga. Harambašinoj amoralnosti pisac suprotstavlja razlog hajduka Stanka: "Šta je ajduk bez poštenja. Šuma je gusta. hajduci zajedno s harambašom poslušati Obradov apel izreèen na samrti.tek tada su otkrili da su braæa. slepa je od dve godine. vera.. milosrðe i dr. niti ikakvih obzira bilo prema kome. Kao i u nekim drugim delima Sterija nastoji da i u ovome afirmiše osveštane ljudske vrednosti kao što su poštenje. Andrija: Ej. dok æe prema pomalo didaktièkom završetku drame. Hajduk Vitomir i po cenu sukoba s drugim hajducima zaštiæuje jednog Turèina koji ga u nevolji bratimi: Jedan Turèin beži. Da ovakav Sterijin odnos prema pripadnicima drugih naroda i vera nije bio sluèajan potvrðuje i njegova pesma Turci.. kad se psine ubijaju. Nisu prihvatili harambašin razlog da "u ajduka nema ni brata ni sestre". I u njoj 122 .

dao je i dva pozitivna: jednog Srbina i jednog Maðara. II 123 . Srbe. da su strasti ljudske izvor svih zala: Zašto se moriš. nit' odelo razliku deli Zlotvorstvu svakojem srce je izvor i dom. Jednako seku. bez èuvstva dave i plene. pesno. život huda od mravka huði. Nit' porod. Pizaro bolji što je Evropljanin. nit' gaðaj Turèina jedna. Polemièki istièe da zlodela nisu bila svojstvo samo jedne religije ili pojedinih naroda. Tuð im je. veæ su ona podjednako bila prisutna u prošlosti i sadašnjosti u svim sredinama i nije se moralo prikrivati ih: "Turèin što tovari. Bezbožnik on je i zver.. Oba po svetu seju jade. otima decu.ovaj humanista strasno osuðuje svako varvarstvo. Jer kad bi znali umno promatrati drevnost videli bi "Da srpskom krivicom srpska rasu se slava.. možda. Turaka. gde no izvire porok? Predel i narodi svi gipæu zloèinstvima svud. Španac obilno vraæa. nit' jezik." Istu misao još æe jednom istaæi i precizirati: "Strah li te. kad Turèin srodne ti guli? Isto Granada oku grozno pozorje nosi. Ne zaboravimo ni to da je Sterija u svojim Rodoljupcima ispoljio izuzetnu kritiènost prema svojim sunarodnicima.. Radine Mavre goni. s tim što je taj Maðar i jedini lik maðarske narodnosti koji se javlja u Rodoljupcima. pleni imanje. pita Sterija ironièno.. Pisac osuðuje i uobièajeni manir da se drugi okrivljuju za vlastitu zlu sudbinu i nedaæe koje su ih pratile u prošlosti. S njim zala kletiæ neæeš otrebiti èkalj. Slièan motiv Sterija je obradio i u pesmi Izobraženiku. bez obzira na to gde se dešava." U završnim stihovima Sterija sažima svoje iskustvo preèišæeno i dogaðajima iz 1848/49. zverma. pa nastavlja: Spusti strele. Da li je. hvata. peku. On ne vidi nikakve razlike izmeðu Turèina Bajazita i Španca Pizara.. Nad živim ognjem žive kukavne peèe. Kad ti za posao kupuješ Crnce Sreæe otvaraš im dver. Pisac zna i to da "I" varvar blagotom èesto trogava svojom" i buni se protiv toga što "Prosveta vešto ide zlosti ulepšat svoje".. Uz èitavu galeriju negativnih likova iz njegove narodnosti. iznaæi zemlju. dok je Bajazit èedo Azije: Kad Turèin roblje prodaje na trgu. npr.

Smrt kneza Dobrosava. kako se vidi iz arhivske graðe.Mejrima. Iako je zakoraèio u dvadeseti vek. a ne književnom. Posmatran iz današnje perspektive Ban se kao pisac gotovo ni u èemu ne može porediti sa svojim starijim savremenikom Sterijom.. paradoksalno. Dodajemo da je Ban obavljao posebno važne politièke misije u burnim godinama 1848/49. radu. u ovom delu složene strukture više dominiraju emocionalni nego društveno-politièki akcenti. godine i odjeci drugih društvenih i politièkih pokreta u južnoslovenskim pokrajinama. U svom vremenu. èeški. "pozorišno djelo u pet razdjela". meðutim. Poreðen je èak i sa Šekspirom (što i nije bez osnova. Ban je uživao glas znaèajnog dramatièara.-1903. kao pisac nije se oslobodio klasicistièkoprosvetiteljskih manira i samo povremeno je dosezao do pravog romantièarskog iskaza i to. delimièno na francuski i nemaèki. U njoj se prepoznaju i odjeci revolucionarnih dogaðaja iz 1848. Knez Nikola Zrinski i dr. s motivom sliènim onome u Romeu i 124 . Car Lazar. Ona je imala svoje centre u Istanbulu i Parizu.). Jan Hus. Za to bi se moglo reæi da je Mejrima ponajpre tragedija ljubavi. u prvoj svojoj drami . Napisana 1849.I Matija Ban (1818. što iznosi oko 40 hiljada stihova. Mejrima se može okarakterisati kao nacionalno-romantièarska drama sa oslobodilaèkim akcentima. a objavljena 1851. s tim što on podjednako pripada i hrvatskoj književnosti. melodrama Mejrima ili Bošnjaci.. kada je kao emisar srpske Vlade putovao u više navrata u Sremske Karlovce kod patrijarha Rajaèiæa i drugih liènosti. zahvaljujuæi prvenstveno svom politièkom. hrvatske ili slovenske istorije (Mejrima. Ostavio je zanimljivo svedoèanstvo o Njegošu kao liènosti i o njegovim politièkim pogledima u revoluciji. Prevoðen je za života (i jedino tada) na strane jezike: ruski. u Zagreb kod bana Jelaèiæa. Karakteristièno je za Banovo stvaralaštvo da najtrajnije književne kvalitete poseduje upravo njegov prvi dramski rad. Sa svojih 13 drama i tragedija u stihu. kako je sam isticao). kao i svojim vezama s èlanovima tajnog panslavistièkodemokratskog kluba poljske emigracije. poljski. Ban ide u red najplodnijih srpskih dramatièara starije epohe. na Cetinje kod Njegoša. smatrajuæi ga "egzaltiranim Slovenom" i doslednim protivnikom Austrije.) je pisao pesme i drame koje su za predmet obrade imale dogaðaje iz srpske. Tokom pedesetih godina Ban je putovao po politièkom poslu i u Istanbul i u Pariz. i jedan punkt u Beogradu. Na svim putovanjima. Kralj Vukašin. Milijenko i Dobrila. na njega je budno motrila austrijska tajna policija. u nekim delima ga je plagirao i "popravljao". Ipak. u kojoj preovlaðuju melodramski elementi..

U uzroèno-poslediènoj vezi oni se vešto protkivaju. Tako Rustan-beg na savjetovanju kod Ali-paše kaže: 125 . U koncipiranju njegovog lika èini se da se Ban oslanjao na Višnjiæevu pesmu Poèetak bune na dahije. Mejrimin otac. Publika je oseæala da likovi u drami nisu samo glasnogovornici i propagatori odreðenih ideja. imajuæi na umu one proroèke reèi Starca Foèe Turcima. socijalne i liène prilike takve su da do ostvarenja ljubavi i braka nikako ne može doæi. Nacionalne. Pod jednim podnebljem. To bi bio osnovni siže drame. politièke. Mejrima se sama otruje i umire u oèevom i Živanovom naruèju. Zapravo. smatrajuæi se izdanom u svojoj beskompromisnoj ljubavi. Mejrime. da bi predupredili dogaðaje. Možemo reæi da je upravo ta objektivnost izrazita vrlina Banovog dela. (Živanova zaruènica Ljubica je jedina nevina žrtva u drami koja strada bez ikakve svoje krivice) Najzad. veka oseæali da su u procepu izmeðu centralne turske (osmanske) vlasti i hrišæanske raje koja je poèinjala oslobodilaèke akcije i socijalne bune. i hrišæanina Živana. Suprotnosti izmeðu centralne osmanske vlasti i domaæih muslimanskih prvaka dolaze do izražaja u više scena i replika pojedinih liènosti. ubija. ne mogavši da se pomiri s tim da Živan pripadne drugoj. èija je radnja lokalizovana u Visoko i okolinu. u njoj se prilièno spretno prepliæu dva toka: ljubavni i socijalno-politièki.. Ban je dobro uoèio da su bosanski muslimanski feudalci polovinom 19. koje Ban veoma objektivno slika. ali su spremni i na liènu žrtvu za svoja ljubavna oseæanja. jer on bez verskih i nacionalnih predrasuda slika muslimanske i hrišæanske likove. Živanovu verenicu Ljubicu. bez one karakteristiène primese crno-belog predstavljanja junaka uslovljenog njihovom nacionalnom pripadnošæu. Mejrima je dijelom i socijalna drama. Samosvest bosanskih muslimanskih prvaka iskazana je u drami u više replika. kao i razlièita ogranièenja i predrasude kojima su optereæeni. Živanovim ocem. pašine kæerke. ljudi koji iskreno pate i vole. nastojali su da se raji popuste stege i nameti. a potom spasava okrivljenog Živana za Ljubièinu smrt iz oèeve tamnice. misleæi da je Živan izneverio svoje obeæanje da æe doæi po nju i oteti je sa hajducima iz Osmanovih svatova. prerušena. inaèe prijatelj sa hrišæanskim prvakom Novakom. pod istim zvezdama. Meðutim.Juliji. veæ žive liènosti. da bi na kraju istovremeno dobili jedan epilog. zalažu se za svoj rod i veru. Impulsivna Mejrima. Takve poglede naroèito je zastupao Ali-paša. Oseæajuæi te promene neki od prvaka. Predstavlja objektivno njihove junaèke i etièke osobine. Nesumnjivo da je to bio jedan od razloga popularnosti ove drame kod suvremenika.. vera je stavila nož izmeðu dva srca.

On se neposredno ruga carskim nizamlijama kao junacima i kao fizièki neuglednim pojavama. Banovi hajduci. Slièno je rezonovanje i jednog drugog prvaka. Inaèe. Ban je pojedine misli. Svi promjene nekakve hoæe. romatiènije su i herojskije prikazani... ovo prvo Banovo dramsko delo bilo je više od ostalih njegovih drama inspirisano narodnom poezijom. Zanimljivo je da su njegovi hajduci bliži onima iz narodne pesme nego što su to bili Sterijini. I Ban je smatrao Srbiju kao buduæi Pijemont osloboðenih i ujedinjenih južnoslovenskih naroda.Bog ubio travnièkog vezira! On je nama zameo to maslo. S ponosom istièe: Careva je. ali i Njegoševim Gorskim vijencem.. Naime.. junaci drame. Durata. No od davnih imamo djedova. al' i naša Bosna. èime je inaèe oskudno i ovo Banovo delo. preko njih Ban slavi slobodu nacionalnu. a pogotovo druge njegove drame. Koj' god doðe. ali i prirodnu (u Milutinovoj pesmi slavi se slobodan život u prirodi). Prije nego i glasa je bilo Tim osmanskim carima u svijetu. èiji je plan inaèe bio poznat Banu kao aktivnom pristalici i saradniku Garšaninovom. u duhu ideja iz Garšaninovog Naèertanija. mi djelom. gori od preðašnjeg. A još više dod'jaše veziri. Svi pucaju od žestoke želje: Da bi tužnoj olakšali raji. Veæ nam mnogo ti fermani carski.. Da izjedu sami oni meso. Više naša nego i careva. U slikanju te ustanièke atmosfere nacionalnog pokreta u krajevima pod turskom vlašæu. odnosno zgusnutijem i aforistièkijem izražavanju.. A onamo sva im briga pusta. odnosno izreke iz Gorskog vijenca parafrazirao ili razvio. slikama i poreðenjima i u metaforistiènijem. Što imamo nije nam on dao. Al' sveca mi i pokusat æe ga. Valja istaæi da je Ban ujedno u drami hteo i da se Srbija afirmiše kao ustanièko jezgro južnoslovenskih pokrajina. Ban æe prikazati i hajduke. A ostave gole kosti nama. stavio u drukèi126 . On gospodar imenom. odsjaji uticaja Gorskog vijenca oseæaju se u pojedinim reminiscencijama.

Odlikuje se dinamiènom radnjom. Ona. na to što æe misliti i reæi njegova okolina. da u njen lik utka celokupno ljudsko biæe sa svim njegovim protivreènostima od prave vrline i plemenitosti. s èestim preokretima i iznenaðenjima. ne uvek najbolje motivisanim. br. U drami je ipak malo mesta uzdignutih na nivo pravog dramatskog usijanja.. roditelji i slièno: Živan: Istinu ti moram reæi.. kao prava romantièarska herojina. postizao je to više spoljašnjim elementima nego kontrastiranjem unutrašnjih. 127 . Mejrima je po više osnova zanimljivo dramsko delo. I onda kada je piscu polazilo za rukom da ukreše pravu varnicu. ako ovo delo ubrojimo u romantièarski korpus. najkompleksniji ženski lik u srpskoj romantièarskoj drami. motivacijom postupka.. Uz Jakšiæevu Jelisavetu. kako se u nekim kritikama. ne može nièim preokrenuti. te savetuje Mejrimu da se kao i on pokori sudbini. upravo hoæe da prkosi i sudbini i nebu. odnosno njena ljubav. To se naroèito oèituje u nekim scenama u kojima bi Živan trebalo da dominira (Živan s Mejrimom u njenom vrtu ili s mrtvom Ljubicom na rukama). Živan se u svakom trenutku patetièno poziva na svoju veru. Pa to troje kad u sukob doðu Jaoh onom koji sukob snosi!.. možda. rodbinu. zanemariti sva druga etièka oseæanja (navodno æe "žrtvovati i oca. koja se. ali to je posebna tema i ne bismo se više na tome zadržavali. ipak Sama ona ne vlada životom. do najtežeg zloèina. Živan se nevoljno veæ pomiri s nemilom stvarnošæu. Do nje vlada pravda i poštenje. naprotiv. Mejrima uopšte odskaèe od ostalih liènosti punijom karakterizacijom i realizmom delanja. Tako A. Veber Tkalèeviæ u svojoj kritici o Mejrimi (Neven. Pisac je nastojao. Kod ovog Banovog junaka kao ljubavnika razum i celomudreno rezonovanje neprirodno potiskuju emocije i strast.ju situaciju. odnosno. Iako je oboma nam gorka: Ljubav srcu jest najdraža. Po Tkalèeviæu. u dobroj meri je i uspeo u tome. odnosno psiholoških nužnosti. smatra. Mejrima. navodno prikazana kao posebno senzualna muslimanka koja æe radi zadovoljenja svoje èulne strasti. ali bez dovoljno osnova u tekstu za takvu tvrdnju istièe. Mejrima je. umesto mirenja sa sudbom. 1852. veru i poštenje"). Razlika izmeðu Živana i Mejrime nije u tom što je ona.. pokretaè je dramske radnje. Mejro. 42-46) rezonuje o ljubavi i o Banovim junacima navijaèki pristrasno u korist "kršæana".

a i veæeg dela književne kritike iz ranijih vremena. dakle.kaže ironièno Kostiæ. Kostiæa književno-kritièkog žanra. a Mejrimin u romantièarskom. "slepo je i sve. ona je neke vrste istorijska melodrama.. Na slièan naèin Ban je prikazivao Turke i u tragediji Car Lazar. zabacuje ju kad se ne slaže s poštenjem i dobrim glasom. i kada se ne radi o liènostima razlièite nacionalnosti ili vere kao u Mejrimi. Nesumnjivo je. Inaèe. Kostiæ je dobro zapazio i to da "u Bana ne ginu samo ljubavnici. Zbog toga je ova drama nailazila na otpor kod pozorišne publike. ovde nije reè o razlièitom shvatanju vere i ljubavi kod junaka razlièite vere nego o tome da je Živanov lik koncipiran u klasicistièko-prosvetiteljskom maniru. s obzirom na isti motiv. To æe reæi da ne stradaju samo tragièni junaci nego i naèelo za koje se bore (ovde je to ljubav).buduæi da je Mejrimina ljubav "slepa". Meðutim. zapazio i istakao da su Banovi muški ljubavnici smušeni i celomudreni: "U Bana se ljubavnici kaluðere. da su Jovan Sterija Popoviæ i Matija Ban u ovim svojim komadima dali nov pravac istorijskim dramama u prikazivanju Turaka. dok je po Tkalèeviæu "kršæaninu vjera najveæa svetinja. preciznije. naravno. Doduše. Otuda proistièu glavne razlike meðu njima. u njega gine i sama ljubav". Dok Živan rezonuje i pametuje onda kada treba srce da zbori. po ukupnim osobenostima Banova Mejrima je više melodrama nego tragedija. Jer Ban je i u drugim delima davao junake sliène Živanu. što se oko nje vrti (. Imam na 128 . odnosno muslimana u srpskoj književnosti. obratno: u njoj ginu nosioci tragiène krivice i odreðene strasti da bi naèelo u ime kojega stradaju postalo još blistavije i uzvišenije. Tako je i Laza Kostiæ u polemici s Banom oko ove drame." I dalje: "Takvog šmokljana toliko ljubiti. Mejrima neæe da pretpostavi bilo koji drugi razlog svojoj strasnoj ljubavi i zato æe dragovoljno poæi u smrt..) Ljubav je njezina i osveta naizmjerna". Slièan je zapravo odnos i izmeðu Mejrime i Živana. držeæi se više autentiènih istorijskih èinjenica nego narodne poezije i tradicije. M. Poput Živana koncipiran je i Milijenko iz drame Dobrila i Milijenko. ali "ljubav koja nije slijepa. a u Šekspira i kaluðeri ljubavnièe.. koji se više cijeni nego zlatan pas". U prvoj tragediji je. Kritièar upravo tu navodnu slepoæu vidi kao glavne crte turske æudi (Podvukao V. kritièar dopušta da je i krišæaninu Živanu sveta i ljubav.. poredeæi je s Romeom i Julijom. Za fenomen prikazivanja Turaka i muslimana u literaturi relevantni su i neki drugi tekstovi L. za koju æe sve žrtvovati".). ta se devojka može zaista samo Dobrilom zvati" .

ne samo da nije tako žestoko kao u Zmajeve. kao i u svakog plemena. mada je ujedno Kostiæ neke vidove Zmajeva pesništva veoma visoko vrednovao. Svakom je svoja najlepša. a naporedo s tim baca drvlje i kamenje na njegovu muhamedovsku veru! Dakle. inaèe ne bi mogli osnovati veliko carstvo. nema ni u narodnoj poeziji takve mržnje kakva se sreæe u nekim Zmajevim pesmama: "Zaista je narodna pesma oplakala Kosovo. nego razigravanjem sve žešæe mržnje. Iako je Turèin u srpskoj narodnoj svesti poistoveæen sa prakrvnikom koji je razorio srpsku državu na Kosovu. ali ne iz kakve "naèelne" mržnje. . o tome niko ne sumnja. poredeæi ga afirmativno s najveæim svetskim pesnicima. koje bi preko sporenja došao do potpunije istine: -"Književni pesnik treba da izvadi iz narodne duše ono što je lepše. Da u Turaka imaju i lepe crte. a to se ne može samo kukanjem. Recimo da je tako. Kostiæ zamera svom pesnièkom sadrugu što u pesmama ispoljava prekomernu i žestoku mržnju prema Turcima. Al' ti 129 . "Ore drumove". . O tome ne može biti reèi koja je vera lepša.. "pije uz ramazan vino". istièe Kostiæ.osvetiti Kosovo. Turci su junaci. ima lepša. opet prema njemu. da Turèina i prezre i omrzne? On prikazuje Turèina kao nejunaka. ugodnija i ružnija strana. I u Turèina. Kostiæ to èini u dijaloškoj formi. koja je inaèe bila doèekana s velikom odbojnošæu od srpske društvene i kulturne javnosti zbog Kostiæevog kritièkog odnosa prema Zmajevom stvaralaštvu..Ima ih dosta. da ga nikakav potonji književni pesnik nije lepše ožalio. a hoæe i da Srbin gleda na njega sa neke visine svoga mnogo veæeg junaštva.). Analizirajuæi Zmajevu poznu zbirku Snohvatice iz aspekta pesnièkog i jezièkog ukusa i mere. a srpskom narodu ne možeš tako lako omrznuti junaka. Turska je vera muhamedovska. "sve uz prkos. "igra kolom uz kadune".Lepo. . Pa ipak iz narodnih pesama ne izbija velika mržnja na Turke. I ko nije živeo s njima zna ih po èuvenju. suoèavajuæi argumente i kontraargumente izmeðu prièaoca i zamišljenog oponenta sagovornika.umu njegovu èuvenu monografiju o Jovanu Jovanoviæu Zmaju (objavljenu 1902. a ne ono što slabi narodni otpor prema krvniku. Kraljeviæ Marko još je najosorniji na Turke. da iznese srpskom narodu. nego gotovo nikakva. "nosi zelene dolame". Zmajeva mrzi Turèina najviše zbog njegove vere. ima lice i nalièje." Nastavljajuæi dalje raspravu o ovom problemu. Pa šta je našao Zmajeva da iznese svojim èitaocima.A ne spominješ nedostatke u turskom plemenu. nego više iz prkosa. osvojiti Carigrad i doæi pod Beè. Pesnikova želja treba da je .

dok je njegov otac Jovan Iliæ poetski afirmisao neke turske i istoènjaèke vrednosti. to je turski jezik. nisu nametljive. preko dijaloga. Miloš Obiliæ. kao i svakom arijskom uhu sasvim nemili. as he called them. and Ajduci /Outlaws/." Varirajuæi i dalje. The Enlightenment and Revival Plays of Jovan Sterija Popoviæ and Matija Ban (Particularly Mejrima and Hajduci) Jovan Sterija Popoviæ polarized his work on drama into two directions: towards the past and towards the contemporary time. ružni jezik bez književnosti. nezgrapni. To je valjda jedini narod koji je osnovao veliko carstvo pa ga i sad još drži u tri sveta. te mane. prepunu turskih reèi kojih nema ni u Vukovom reèniku. a voli im. Ni najveæi prijatelji turski nisu nikad mogli hvaliti turskog jezika. U njoj "Marko pogubi nekih sedamdeset po izboru Turaka. He glorified in them the old Serbian State and its rulers having emphasized the Kosovo Myth and its moral grandeur. te tamnije strane. da bi ukazao i na drugu vrstu preterivanja u istoj pesmi. a "ni u Sarajevu nije ni jedna poznata". or towards a tragedy and comedy. Zmajeva se upravo uljubio. Uz tako mesto." Slièno Kostiæu. i Vojislav Iliæ je u svojim polemièko-satiriènim pesmama ismejavao i ironizirao primitivnu turkofobiju u poeziji zakasnelih romantièara. a Šarac mu dopadne rana". s glavom u Jevropi. iznose se i argumenti da i u narodnim pesmama ima dosta turskih reèi. Samo je jedna njihova osobina koja se nametnula srpskom narodu. a zaista nije ni lepa ni udesna. da mrzi Turke. uoèene protivreènosti u Zmajevoj poeziji. a njegov jezik nema gotovo nikakve književnosti. Nesreæno supružestvo /Unhappy Marriage/. trebalo bi zaista pridenuti zapis: "Ovo je šala! Ali tolika turkolalija ne pik ni u šali. na što dolazi odgovor da ne treba podržavati narodne pesme u toj sluèajnoj. He points out that misdeeds are not the feature of one 130 . Kostiæ se ironièno osvræe i na Zmajevu pesmu Marko i ðenðiviš derviš. I u taj siromašni. Sterija's most famous plays are Nevinost ili Svetislav i Milena //Innocence or Svetislav and Milena/. "zaista ne suštastvenoj osobini". istièe Kostiæ. Sterija appears in his works as a humanist who condemns any barbarism wherever it may take place. His goal was to incite the dormant national awareness and to strengthen the belief into better and brighter future among his compatriots. He used the background from the national (ethnic) past for his tragedies or "sad theatrical pieces". bezrazložno jezik.nedostaci. srpskom.

or the Moslems for that matter. It is a nationalist and romantic play with strong accents on the liberation. "a work for theatre subdivided into five parts". Ban is one of the most prolific Serbian playwrights in the older period. The best literary qualities can be found in his melodrama Mejrema or Bošnjaci /Meyrem or The Bosniaks/. Croatian or Slovenian history. Its action is dynamic. There is no doubt that both Jovan Sterija Popoviæ and Matija Ban have given a brand new direction to the historical plays having presented the Turks. 131 . in this case the Ottoman Turks. Matija Ban (1818-1903) also wrote poems and plays that had for its topics certain events from the Serbian. but they are equally present in the past and current times in all countries. the motives of which have not always been dealt with in the best way available. and the total number of about 40. who also exposed to ridicule the primitive Turkophobia.people or religion only.000 verses. One can find the similar standpoints in the works of Vojislav Iliæ and Laza Kostiæ. in the Serbian literature. with frequent turns and surprises. but he has earned his place equally in the Croatian literature. These two authors criticized heavily the works of Jovan Jovanoviæ Zmaj. With his 13 plays and tragedies.

132 .

1 Današnji historièari znaju prebaciti Æoroviæu da je usljed velikog posla i stalne užurbanosti bio nedovoljno pažljiv i taèan u kritici izvora i èinjenica. i simpatisao. Nekad je i previše brzo donosio suverene sudove o još dobro neistraženim mrtvim predjelima ljudskog djelovanja. koji je. Pisao je historijske rasprave zasnovane na podrobnoj analizi. Pisao je stalno. gotovo je nesaglediv. Prva knjiga..). na neki. daleko više sklonosti i simpatija pokazivali za pero. Vrebala je opasnost osakaæene misli. 1976. 133 . na kojima se ogledao. austrijski sužanj. Bio je muzejski radnik. strasnik u radu. po nekoliko èasova dnevno. urednik èasopisa. od srednjovjekovne i tradicionalne književnosti do moderne literature. da bi samo to za nekog drugog historièara znaèilo dobar životni bilans.-1941. Bilo kur'anski ajeti.. Objavljivao je stare pisce. Istorija Srba u tri knjige itd. bilo najstarija predanja. To se odnosi i na njegovo nepotpuno viðenje muslimanskog civilizacijskog kruga. ipak. profesor univerziteta i akademik. još uvijek se nalazio u punoj životnoj snazi. Æoroviæ je ostavio u rukopisu toliko spisa. 246. Pisci srpske istorije. Broj poslova koje je ovaj historièar obavio. Kad je 1941. bliže sredini nego kraju svog stvaralaèkog puta. prostrane sintetièke preglede i èlanke namijenjene najširoj publici. Beograd. Podruèja ispitivanja. veæinom objavljenih (Sveta Gora i Hilandar do šesnaestog veka. prisutan gotovo u svakom znatnijem znanstvenom i književnom poduhvatu.Boris Nileviæ O POGLEDIMA VLADIMIRA ÆOROVIÆA NA KNJIŽEVNO-KULTURNO I UMJETNIÈKO STVARANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI O VLADIMIRU ÆOROVIÆU (1885. iscrpne monografije.) Vladimir Æoroviæ je bio nenarušive energije. Pogotovo je morao biti svjestan uloge pera koje je u islamu starije i uglednije od sablje. Šantiæev naèin. kreæu se od prahistorijskih vremena do najnovije historije. nacionalni revolucionar. uznose dostojanstvo pera. Samardžiæ R. od filologije do politièke publicistike. iako ni njeno historijski zadobijeno i potvrðeno mjesto nikako nije za potcjenjivanje. usprkos surovoj onovremenoj 1. sreæom. arhivsku graðu i anonimno književno naslijeðe. Uza sve to. godine nesreæno poginuo. a tokom historije islamske civilizacije mnogobrojni su spisatelji pišuæi naporedo o peru i sablji. dobrim dijelom veæ pripremljenih za štampu i posthumno.

subota. sve je to kazivalo koliko su oni živjeli u naslijeðu starih shvatanja i kako njih nije nimalo doticao 2.. po svojim nepromijenjenim feudalnim tradicijama. Bosanci su predstavljali potpuni ostatak Srednjeg vijeka. Nalazeæi se na krajnjoj zapadnoj granici ove imperije. oktobra 1990. Hrvatsku. Njihova svojevoljnost i teško privikavanje na svaku disciplinu i ulaženje u suru. Malo je tradicionalnih kultura u kojima je pisanoj rijeèi i uèenim ljudima narod sve do našeg vremena iskazivao i iskazuje tako iskreno i duboko poštovanje kao u islamskoj. Dalmaciju i najposlije Srbiju. sa oružjem koje je. Liku.sabljarskoj atmosferi što ih je okruživala. Imajuæi dobar dio svog prostora ispunjen ljudima koji su morali da napuštaju Slavoniju. otkako je pitanje reformi u Turskoj bilo stavljeno na dnevni red. Beograd. dobili su u XIX stoljeæu kao neki naèelni i programski oblik. zaista. 134 . 27. Povreðuje ih i to što je u Stambolu davno prošlo vrijeme u kojem su Bosanci vodili glavnu rijeè (znamenito XVI stoljeæe). bili su van sebe kad su vidjeli carigradske težnje da se popušta hrišæanima. po svojoj opštoj kulturi. Na primjer. od teške èohe i svile. po svojim ambicijama. u velikim borbama navikli su da se sa hrišæanima bore za pobjedu dina i turske stvari. zlatom vezena odijela. Tanaskoviæ D. Pero pre sablje. Bosanci nisu bili zadovoljni ni sultanom Selimom III. Povrh toga. bosanski Muslimani u stalnoj borbi sa centralnom vladom. sa debelim zidovima kao kod starih zamkova i sa širokim i visokim ogradama. Turski neuspjesi na raznim stranama tumaèeni su nesposobnošæu i pokvarenošæu stambolskih prvaka. Politika. kao ni reformama novog sultana Mahmuta II. prvim reformatorom. U akcijama i životu bosanskih Muslimana bilo je neèeg epskog i dosta viteškog. Bogata izdavaèka djelatnost Islamske zajednice Jugoslavije. Njihova ponosita æud buni se protiv odredaba o èijoj umjesnosti niko ne pita i njih. jer su hrišæanima bliži nego prijestonica. pa se ne bi smjelo dozvoliti da izgubi i Bosnu. Svojom smetenom politikom Turska je izgubila Srbiju i Grèku.. u èemu je bilo dosta feudalnih atavistièkih tradicija srednjeg vijeka.2 O BOSANSKIM MUSLIMANIMA Bosanski Muslimani bili su. jedan od najkonzervativnijih elemenata Turskog carstva. Oni vjeruju da vide opasnost bolje od Stambola. njihova bogata. 12. po Æoroviæevom mišljenju. Muslimanske kule i èardaci. i Bosanci su se opirali tome da ti nesposobni ljudi izdaju obavezne naredbe i za njihovu zemlju. Stoga su od onoga dana. bili su usljed toga ozlovoljeni i uvijek spremni da se bore protiv svega hrišæanskog i tuðinskog. kiæeno tako da izgleda kao da vrijedi tri careva grada.

onaj veliki duhovni preobražaj cijelog evropskog društva koji se vršio krajem XVIII i poèetkom XIX stoljeæa. Jedina osobenost bosanske književnosti. jer èitatelj sve to može provjeriti u ovom djelu). Bosna je živjela svojim životom i htjela je pri tome da ostane. 85 (Kako je veæinu svojih pogleda o muslimanskom civilizacijskom krugu Vladimir Æoroviæ izložio u ovoj knjizi. Istorija Jugoslavije. Ali ta osobenost dolazi otud. godine. sve je to bilo u zavisnosti od susjeda bilo na Istoku bilo na Zapadu. Beograd 1989. njene veze.4 II Kod srpsko-pravoslavnog naroda u Bosni i Hercegovini umjetnièke književnosti nije bilo. Æoroviæ V. Meðutim. Njeno pismo. U svojim umjetnièkim pjesmama oni nemaju dodira sa ostalom našom poezijom toga vremena kao što je imaju u narodnoj poeziji. a u narodnoj èitav jedan tip zanimljivih epskih pesama i one slavne i po svojoj lirskoj intenzivnosti jedinstvene sevdalinke sa silinom pravog karasevdaha. to su Muslimani. to ne osjeæamo potrebu za daljim stavljanjem napomena. na našem jeziku.. Èak ni jedan jedini pokret književni ne javlja se u Bosni samostalno. godine. ne napuštajuæi maternjeg jezika i veza sa ostalim delovima saplemenika. ilahija i kasida. što su Bosna i Hercegovina jedine naše pokrajine. a poslije pokušaja nasilnog uvoðenja reformi pojaèala se u velikoj mjeri. kazuje Æoroviæ. bilo vlastodržac iz Stambola ili rajetin iz neke oblasti ispod Majevice ili Veleža smatran je kao neprijatelj. 457458. koju je primio". 135 . u kojima je ceo muslimanski elemenat naš i gde je on. Mržnja na Osmanlije ili na Turkuše.3 KNJIŽEVNOST U BOSNI I HERCEGOVINI I Književnost u Bosni i Hercegovini nikad nije bila izvan zajednice sa književnošæu Srba i Hrvata. a svoje pjesme bilježe turskom azbukom. 4. njeni obrasci. reprint izdanje iz 1925. njena opšta kultura. èak ni u tom obliku kao kod franjevaca. Bosna i Hercegovina. Beograd 1989. fototipsko izdanje iz 1933.. unosio u svoje tvorevine i elemente nove kulture. a njihovi obrasci pobožne ilahije i pouène kaside. Svako ko je dolazio da mijenja taj utvrðeni tok historije. kako su ih u Bosni zvali s osjetnim podsmijehom. Njegovi uèitelji su istoènjaèki pjesnici. Æoroviæ V. Veliki broj bosanskih 3. za to se javlja èitav niz bosanskih Muslimana koji pjevaju.. koji su u "umetnoj poeziji stvorili nekoliko suvih pouènih pesama. "da je tako nazovemo".. osjeæala se meðu bosanskim Muslimanima odavno.

Safvet-beg Bašagiæ pišuæi 136 . socijalnih i politièkih klonulosti u svom vremenu iskusili oštricu surove vlasti i ostali u uspomeni naroda kao plebejski tribuni. On vidi propadanje i neminovni slom te ogorèeno klièe: Turèin nema amela. Otud je onda sasvim razumljiv ovaj uticaj Istoka na bosansku muslimansku književnost. u kojoj ima ovo zanimljivo mesto: I mi smo ga pili. iz prve polovine XVII stoljeæa. istina ne za srpsku i hrvatsku književnost. gdje je na vezirovu zapovijed udavljen. Na 3000 raznih orijentalnih rukopisa ima danas u samom Sarajevu. radi dobitka Kandije) onda su im usklici primitivni. najstariji od svih. predstavnici te poezije kod nas nisu "ljudi veæe pesnièke vrednosti. Æoroviæ navodi ovaj primjer. a perspektive gotovo detinjaste. godine u Travniku.. Ali im je ipak popularnost velika. znalac istoènih jezika. suviše neposredne i odveæ uèiteljske. jedna mati Prvo bi nam valja znati. Treba naroèito istaæi. a jedan dio je sa uspjehom ušao u tursku književnost. opažanja naivna. obraæa se svojim hrišæanskim sunarodnicima ovim svesnim i u ono doba rijetkim rijeèima: Otac jedan. vrlo obrazovan. a u prvom redu za tursku književnost. Njegova stvaralaèka snaga vrlo je oskudna. Krivda pravdu zamela! Svoju veliku iskrenost ovaj poeta je platio glavom 1821. Meðutim.. iz XVII stoljeæa." Ono što su te poete kazivale nije uvijek samo od historijskog interesa. Kad daju pouke one su suve. ali je dobro znao istoène jezike-turski. I u smradu bili Kao bogomili. arapski i perzijski. da je u Bosni i Hercegovini kod Muslimana bilo dosta književnog interesa. preraðuju i dopunjuju. pesnièko oseæanje gotovo potpuno nerazvijeno. Ostante se tutuna! Sejid Vehab Ilhamija iz Žepèa bio je buntovan duh protiv nesposobnosti i nesavjesnosti turskih pokrajinskih vlasti. ali "loš pesnik. Jer æemo se paski klati? Hasan Kaimija. kad daju oduška svom patriotskom oduševljenju (npr. nego za istoène. stih vrlo nesiguran. moramo napomenuti da su i neki od alhamijado pisaca. Muhamed Hevaji iz Tuzle. narodni tribun.Muslimana obrazovao se na Istoku. ima dve politièko-patriotske pesme i jednu kasidu protiv duvana. Meðutim. zbog svog liènog i pjesnièkog stava spram moralnih. Njih èitaju. Sarajlija. uèe na pamet.

U suštini biæe dosta njihovog u onoj èistoj istoènjaèkoj senzualnosti izvesnih bosanskih pesama. Jedino što kod njih "odmah. nego je i stvaralo. Sva lirika èulnog sevdaha nosi i suviše obeležje sredina. lirska i epska. to je neobièna 137 . nije bilo nikakvih tješnjih dodira. svojih elemenata. Mnogo njegovih lica ušlo je u pesmu i oèuvalo tu o sebi ma po èemu zasluženi glas. studirajuæi i djelujuæi u velikim centrima islamskog svijeta. kao Hadži Lojo ili kao toliko popularna Pembe Ajša". da nisu èitali ni pratili rad svojih hrišæanskih susjeda. a neki postali i vrhunski mislioci svoga vremena. kao dva tragièna Moriæa. sasvim sigurno. Njihove kuæe i njihove duše bile su zatvorene za one. Bogato i uvek raspoloženo Sarajevo ne samo da je volelo i negovalo pesmu. na prvi pogled. meðutim. gde strast govori na neobièno reèit naèin i gde je uzdržanost izvesnih naših pesama zamenjena obešæu posloviènih sarajevskih sumbul-udovica i beæara iz Novog Hana. ponekad dosta primetan. upada u oèi. gdje je oèigledno bilo uzajamnog doticaja izmeðu hrišæana i muslimana. Samo od tog uticaja nisu mimoiðeni ni imuæniji onovremeni Srbi. govori o nekima kao o talentima rjeðe vrste. Epske muslimanske pjesme. pogotovo vranjansko-èorbaðžijski svijet Bore Stankoviæa. Izmeðu ovih pisaca. Èak se ne može utvrditi. Kao što su se mnogi ljudi porijeklom iz Bosne vinuli do najviših vojnopolitièkih èasti i položaja. Za Muslimane je. Kad se danas èitaju ili slušaju muslimanske narodne pjesme vidi se jasno da im je "fond èisto naš.o desetinama pisaca iz Bosne i Hercegovine u turskoj književnosti. da li je pravoslavni svijet uopšte èitao Divkoviæa ili Margitiæa. koji nisu njihove vjere i zakona. Vjerski strogo odijeljeni Bosanci su živjeli jedni pored drugih u uzajamnom dodiru samo pri poslu i na ulici. ima jedna vrsta književnosti. To je narodna poezija. za katolike je vrlo malo vjerovatno da su èitali srpske pisce. u klasniènom trohejskom desetercu. u kojima su se slagali novac i bogatstvo i s njima razbluda i neèista krv. tako su se mnogi probili i u onovremenu intelektualnu elitu. Takoðer. a da su muslimani u izvesnom pravcu pravili varijacije i unosili jedan deo. apsolutno su samo jedan ogranak naše junaèke južnoslavenske poezije. koji su djelovali u istoj zemlji i meðu istim narodom. III Ipak. Muslimanski elemenat je unošen i iz njihovih religijskih obièaja ili iz njihovih društvenih navika ili prema izvjesnim èiniocima njihove materijalne kulture.

da su držali posebne pjevaèe. odvodi roblje. èije se ime i junaštvo mnogo spominje u drugoj polovini XV stoljeæa. Poznato je da su uz gusle osim pjevaèa od zanata i slijepaca pjevali vrlo èesto i najugledniji junaci i tadašnji aristokratski sloj. Za razliku od hercegovaèkih i crnogorskih gusala sa po jednom strunom. Senjanina Tadije. Tu je oèita namjera da pjesma bude što punija i slikovitija. bez obzira na onu smišljenu sažetost. s uživanjem opisuju tu hajduèiju na granici. i Ilirskog pokreta s druge strane.dužina pesama . IV U XIX stoljeæu javljaju se kod bosanskih i hercegovaèkih književnih radnika neposredni uticaji djelovanja Vuka Karadžiæa i njegove škole s jedne. koja karakteriše dobar dio naše epske poezije. kao stari franaèki junaci.dosta èesto sa preko hiljadu stihova . mjesto oružja nosi drenovu batinu. nego da i sami postanu predmet njenog opjevavanja. vojvoda Mirko Petroviæ. Najpopularniji je svakako Ðerðelez Alija. Junaèke pjesme kako hrišæanske. rado je pjevao o junacima svoga vremena i ostavio je iza sebe èitavu jednu zbirku epskih pjesama narodskog tipa. Na književnost uputio je Mehmed-bega poznati Vukov sljedbenik Vuk 138 . za koga se pretpostavlja da predstavlja smederevskog sandžaka Alibega. Ovaj tip muslimanske epske pjesme naroèito je karakteristièan za Bosansku krajinu. nesumnjivo iz osjeæanja potrebe ne samo da uživaju u pjesmi. tako i muslimanske. naravno.sa velikim natrpavanjem detalja i bez ogranièenja na izlaganje jednog dogaðaja ili jedne situacije". koji. Za Dedagu Èengiæa. kad se haraju kule. presreæu svatovi. osobito Muslimani sa Krajine i iz oblasti gdje su borbe sa ðaurima hrišæanima stalno na dnevnom redu. U Karadžiæevim tradicijama poèela je književnost i kod nekih Muslimana. a na drugoj Mustaj-bega Lièkog. Znameniti hercegovaèki vojvoda Bogdan Zimonjiæ lijepo je i sa uživanjem pjevao uz gusle. Prvi književnik tog pravca bio je Mehmed-beg Kapetanoviæ. Muslimani. Slièno je stanje i u Hercegovini i Crnoj Gori sa Bajom Pivljaninom. sina Smail-age. Za neke begove u Hercegovini i u Bosni zna se. U muslimanskoj epskoj poeziji glavni su junaci. turski èinovnik po Hercegovini i kasnije dugo vremena naèelnik sarajev-ski. Otac kralja Nikole. muslimanski pjevaèi Krajine pjevali su svoje epske pjesme uz gusle sa po dvije strune ili èak uz tamburu sa po dvije metalne žice. Mandušiæem i Vukom Miæunoviæem. govori se da je uvijek iza veèere tražio od svog pjevaèa po neku junaèku pjesmu. Hrnjice i onog klasiènog Budaline Tala. Krug junaka muslimanske epske pjesme dosta je velik. Smiljaniæa na jednoj strani. Mejdansko doba Jankoviæa.

Dž. koji su poèeli slièan rad. izbor iz istoènjaèkih spisa. U njemu su. Vilin saradnik je i Svetozar Æoroviæ. Prvi književni list koji se pokrenuo u Bosni sa veæim znaèajem bila je Bosanska Vila u Sarajevu. Hadžiomerspahiæ i drugi. godine svoje Narodno blago. . Kulinoviæ. Ugljen. djelovali i muslimani i franjevci. Slovenije. objavljeno je Istoèno blago. Iza Okupacije književni rad kod Muslimana stade za izvjesno vrijeme. koja je izlazila gotovo tri decenije: od 1885. List je pokrenut oèigledno s namjerom. anegdota i nekoliko popularnijih pjesama.1876. a od 1896. Š. godine. a Zagreba s druge strane. M. radili su taj skupljaèki posao uzgred i u manjoj mjeri nego Mehmed-beg Kapetanoviæ. godine javlja se u Mostaru èitav niz novih lica koji 139 . Mehmed-beg je objavio 1887. do 1914. kao na primjer S. sa velikom graðom. .1900. Èini nam se da je Æoroviæ ipak potcijenio Kapetanoviæev skupljaèki posao. U Mostaru je šezdesetih godina bio pokrenut tursko-srpski list Neretva. Osman Ðikiæ i Avdo Karabegoviæ Hasanbegov. dok katolièki svijet dobi novog maha. pored pravoslavnih. Tu je nizao svoje pouène stihove Musliman Omer Humo.Vrèeviæ. Nekoliko godina kasnije. 1896. E. veliku zbirku poslovica. koji je bio austrijski konzularni èinovnik u Trebinju u vremenu. Austrijska okupacija Bosne i Hercegovine dovela je u ove zemlje velik broj èinovnika iz Hrvatske. kad su uslovi za rad postali nešto lakši i opšta bezbjednost bolja i kad su se razvile neposredne i vrlo žive stalne veze sa književnim pokretima iz Beograda i Novog Sada s jedne. "da se jugoslovenski svijet bar u nekoliko upozna sa istoènom književnosti". prvo pravo književno središte u zemlji nije postalo Sarajevo nego Mostar. Dalmacije i Vojvodine. U ovom èasopisu je poèeo da pjeva i ulazi u književnost i Petar Koèiæ. a Jovan Duèiæ saopštava jednu kratku narodnu prièu. Ona se pojavila kao organ sarajevskog srpskog uèiteljskog zbora. ali sa malo razumijevanja za poslove ove vrste. Sarajliæ. koji je do tada jedva postojao. U njoj razvija svoj talenat Aleksa Šantiæ. M. Meðutim. V Prava književnost javila se u Bosni i Hercegovini tek koncem XIX stoljeæa. Kurt. koji su stvorili i uèvrstili nove veze i znatno doprinjeli da se proširi dotadašnji vidokrug bosanske književnosti. E.). kad je Kapetanoviæ bio tamo kajmekam (1874. Ostali Muslimani. a sedamdesetih godina osnovana je mala franjevaèka štamparija. Od 1890. . da tek izazove širi književni interes u Bosni i Hercegovini. Oko Vile se brzo okupio i èitav krug mladih pisaca iz Bosne i Hercegovine.

). Hivzija Bjelevca i još neke. Musu Æazima Æatiæa. U oba su živo sudjelovali i mostarski književnici osim Jovana Duèiæa. godine. ovom literatnom krugu prilaze i Muslimani i mladi Osman Ðikiæ je meðu njima jedno od najmilijih i najèasnijih imena. do 1914. poèela borba za èisto politièke i graðanske slobode. sud kasnijih književnih historièara. perzijsku i tursku književnost. poslije okonèanja borbe za crkveno-školsku autonomiju. Ipak. Riza-bega Kapetanoviæa. da mnogi od njih nisu uneli ni mnogo novih motiva. Avdo Karabegoviæ Hasanbegov ostavlja svoje pjesme u amanet mostarskim prijateljima. gonjen od vlasti. ostadoše u krugu svojih sunarodnika i svoje prirodne sredine. za razliku od svojih prethodnika. Skender Kulenoviæ i drugi. ni novih problema iz svoje muslimanske književno dotle malo poznato i gotovo nimalo iskorišæavane sredine. mada su neki od njih poznavali i naroèito studirali arapsku. Osmana Hadžiæa. njihova književna shvatanja i sredstva književnog izraza suviše pokazuju uticaj škole iz koje su izašla". kada je rad ove grupe u naponu i kad daju djela od nesumnjive vrijednosti. Æoroviæ ih je nabrojao na èetrdeset. bile potpuno van tih zanimanja. javila su se u Mostaru dva opoziciona lista: muslimanski Musavat (1906.) i srpski Narod (1907. godine. èak. Meðutim. napustio Mostar i otišao na studije u Ženevu. a da ni jedan od njih nema nekih jaèih istoènjaèkih uticaja.kušaju sreæu u književnosti. književni interes javlja se i kod žena. Interesanto je da je najveæi dio ovih pisaca svoje književne obrasce našao kod srpskih i hrvatskih pisaca XIX stoljeæa. dvojicu Avda Karabegoviæa. Kraj XIX i poèetak XX stoljeæa donio je srpskoj i hrvatskoj književnosti èitav jedan niz muslimanskih pisaca iz Bosne i Hercegovine: Safvet-bega Bašagiæa. Mak Dizdar. Bliži dodir sa književnim svijetom materinske rijeèi i vaspitanje u narodnoj školi uèinili su da ovi muslimanski pisci. taj mu se niz još i poveæava. koji je još 1899. Od 1900. Na samrti. Najposlije. koje su do tada. pokazuje ipak drugu sliku ovog muslimanskog književnog stvaralaštva. Osmana Ðikiæa. Behar. Zanimljivo je. Edhema Mulabdiæa. koji je štampan 140 . Mushina Rizviæa. Kad je. sem Stake Skenderove u Sarajevu. ni novih tipova. Štaviše. jaèeg književnog talenta nije imao nijedan "od njih i njihov rad ima više književno-historijski nego umjetnièki znaèaj. Po Æoroviæevom. U samoj Šantiæevoj familiji pored Alekse pjesništvom su se zanimala i njegova dva brata. da su ti književnici bili bez talenta. sumnjamo da bi se kasnije svakako i pod njihovim uplivom pojavili i Meša Selimoviæ. I Muslimani su imali svoje književne listove. poèev od prof. Modrièanin.

To æe ujedno znaèiti i sve jaèe evropsko-hrišæansko i orijentalno-islamsko civilizacijsko zaoštravanje nakon dva stoljeæa prilièno tolerantnog života. Meðutim. List je. po ureðivanju dosta slièan Bosanskoj Vili.karlovaèkog mira (1699. kako-tako. Porta je u ovim vremenima posebno raèunala na pomoæ muslimanskog stanovništva. zapala u tragizam sljedeæih dvjesta godina. kao najisturenijoj provinciji Turskog carstva. a drugi. služio dosta otvoreno antisrpskoj propagandi i u mnogom je kriv za trovanje uzajamnih odnošaja u zemlji". naglašenom ksenofobijom i snažnim inatom. Oživio je i sistem kapetanija duž svih granica ovog ejaleta. Odlukom Sremsko .) sjeverne i sjeverozapadne granice Bosanskog ejaleta postale su ujedno i granice Osmanskog carstva prema sve agresivnijim evropskim hrišæanskim rivalskim državama Austriji i Mlecima. Srpski pisci nisu u njemu saraðivali. U pitanju je tragizam koji traje dva stoljeæa. kao pograniène provincije evropskog dijela Turskog carstva. Poslije Karlovaèkog mira. Za Bosnu i Hercegovinu on je znaèio poèetak historijske faze za koju se u njenoj povijesti može kazati da je najkomplikovanija sa stanovišta globalnih meðunarodnih odnosa u èijem se središtu našla i u pogledu unutrašnjih zbivanja. Na pomolu je provincijalizacija psihe i mentaliteta u posvemašnjem nepovjerenju i oprezu. . godine i imao je uz "izvesne panislamske tendencije uglavnom hrvatski karakter. izlazio je u Sarajevu od 1900. Bosanskom pašaluku.pašaluk prema Austriji i Mletaèkoj republici. Istanbul je namijenio ulogu osmanlijske Sparte na ovim prostorima. Èini nam se da je ovdje Æoroviæ trebao dublje sagledati dramu jednog naroda èiji je jedan dio postao dijasporan. Kao zemlja prenaseljena vojskom. ureðujuæi puteve i podižuæi mnogobrojne tvrðave od granice prema Boki Kotorskoj i Dubrovniku. Poðimo od ishoda Beèkog rata (1683. postala je još veæa. Buduæi da je ovaj pašaluk postao bedem .samo latinicom. sve do utvrðenog koridora na rijeci Savi. Zbog svega toga Bosnu su 141 .1699. a anarhiène privredne i vojno-politièke prilike u Pašaluku optereæene su masovnim dolaskom muslimanskog svijeta iz krajeva koje je Austrija osvojila u ovom ratu. Bosna je poèela dobijati onu fizionomiju sa kojom je ušla u novije doba svoje historije. A putu do sebe trebalo je vremena. do 1910. pokušavao sebe naæi u totalno promijenjenim uslovima. turska uprava mu je posvetila mnogo pažnje. jer æe se preko nje braniti oronula anakrono-feudalna Imperija od sve jaèeg nadiranja evropskog kapitalizma. ovim je Bosna kao granièni dio jednog Carstva u dekadansi. važnost Bosanskog pašaluka. kontemplativnosti i statiènosti.

bili pisani srpskohrvatskim. koji su. Panislamizam i Evropa (prevod s arapskog). a glavni je fond èitav niz prijevoda s turskog jezika kao Borba polumjeseca i krsta. Škole su bile pripravne. uglavnom. zemljopis. godine raspisalo je uredništvo Bisera poziv i za osnivanje jedne "Matice muslimanske". nisu dali da se ta namjera provede u djelo. kad je. Protiv Behara. bez imalo razmišljanja. naroèito malo za predmete šireg kulturnog znaèaja: historiju. H.zaobišle moderne ideje toga vremena poèev od prosvjeæenog apsolutizma Josipa II pa do novog duha svjetovne kulture koju je nosila Napoleonova Francuska. U ovoj biblioteci objavljeno je na 20 raznih knjiga. krenuo je Osman Ðikiæ Gajret. dosta primitivne i loše. M. Meðutim.XVIII stoljeæa. Tarik i Mualim. Mulabdiæa. izdaje knjige za narod u islamskom duhu. jedan još 1912. po uzoru Matice srpske i hrvatske. Nešto su djela pojedinih domaæih muslimanskih pisaca E. istina. da su u Sarajevu izlazila dva lista. koji je štampan u oba pisma. Da se opet vratimo Æoroviæu. KULTURNE PRILIKE I Muslimanske škole u Bosni bile su i ostale. Osnovnim 142 ." Književni prilozi i u Beharu i u Gajretu nisu bili od veæe vrijednosti. Æ. mali interes Muslimana za knjigu i velike promjene te posljednje ratne godine. èesto sa mahinalnim uèenjem napamet èitavih arapskih sura iz Kur'ana. mektebi. potpuno u staroj tradiciji XVII . list ostao da donosi rðav prijevod Ibzenove Nore i naivne odjeke Nièeova Zaratustre kod sarajevskih književnih poèetaka. pored školskog rada i drugim. da mu suzbije "štetni uticaj. U Gajretu se to naroèito osjetilo nakon smrti Osmana Ðikiæa. godine. U školama je bilo vrlo malo pomoænih sredstava za izvoðenje nastave. Malo prije Prvog svjetskog rata pokrenut je u Mostaru panislamski Biser i s njim u vezi Muslimanska biblioteka. Vrijedi napomenuti kao dosta neobiènu stvar. niti su uvijek odgovarali kulturnom nivou i potrebama bosanskih Muslimana. Muliæa i drugih. U njima je prevladavala vjerska nastava. kojoj bi bila dužnost da. i slièno. književnost. nedovoljno spremni za svoj posao. U martu 1918. H. gdje su djeca pretežno uèila o vjeri. Æatiæa. bili su bijedno plaæeni i bavili su se. a nastava je trajala po dvije-tri godine. èesto ponižavajuæim poslovima. koje djeca nisu nimalo razumijevala. Muslimanska žena. Bjelevca. ali su štampani arapskim slovima. Uèitelji.

koji su u tom smislu èinjeni. Temelji mudrosti o ureðenju svijeta. Veæina Bosanaca Muslimana. koja se istakla svojim talentom. Na njegova predavanja "jatomice su dolazili" slušatelji i izvan njegove škole. napisan na arapskom jeziku.). asketu i junaka.) hvaljeni turski hronièar Peèevi (Ibrahim-paša Alajbegoviæ) koji je napisao historiju Turske od poèetka vladanja Sulejmana Velièanstvenog do kraja Murata IV (1520.školama odgovarale su ruždije. to je historiografski rad male braæe u XVIII stoljeæu i nastojanje uleme kod Muslimana da tumaèe i prouèavaju. koji je živio u XVI stoljeæu. koji su djelovali u zemlji. da je Turcima dala najboljeg i najvještijeg komentatora i tumaèa perzijskih klasika. bio živi primjer svojih teorija. Muslimani spominju Hasana Kafiju iz Prusca (umro 1616. a èineæi dobro objema rukama. jer je znao priroðenom vještinom 143 . po izrièitoj želji sultana Muhameda III. On je. živio je nešto preko petnaest godina u Carigradu. Nedostajala je prije svega potpuna lièna bezbjednost. držeæi postove. U medresama uèile su softe (bogoslovi). Noseæi mjesto košulje kostrijet. Meðu prvima Muslimani hvale naroèito nekog Sudiju. Sve do austrijske okupacije 1878.-1640. nego nije bilo pravih moguænosti ni za privatni znanstveni rad. sav se predao svojim vjerskim razmatranjima. Jedini pokušaji. bilo u književnosti bilo u znanosti. ponajviše na turskom jeziku. osobito na putovanjima. godine nedostajali su osnovni uslovi za to. Kao jedno od najboljih Prušèakovih djela smatra se spis o turskoj državi. gdje je postao nastavnik i vrlo cijenjen komentator. u srcu Turskog carstva. a manji broj ostajao je u zemlji osuðen na sve tegobe. Ne samo da nije bilo nauènih zavoda koji bi pomagali i tražili prouèavanje.). on je. uèenog bogoslovskog pisca i komentatora. djelovala je ponajviše u Stambolu. "Bosna se može ponositi. a preraðen na turski." Meðu drugim. a potom i potrebni interes sredine za takve stvari. rodom iz sarajevske okoline. a umro je kao èinovnik u Bosni (1650. Mostarac Mustafa Ejuboviæ poznat pod imenom Šeh Jujo (1650. "Strogi asketa nije trpio svirke ni pjesme bojeæi se da mu ne razdraži živce".1707. Po roditeljima je porijeklom Bosanac. "najpopularniji Bošnjak meðu turskim piscima". kazuje Bašagiæ. napadajuæi derviške opsenare.). razne istoènjaèke tekstove. II Znanstvenog rada u Bosni bilo je relativno malo. a u daru-l-mualiminu mualimi (uèitelji). u tradiciji levantinskih vjerskih radnika. koje nedovoljno razvijene pokrajinske sredine stvaraju ljudima željnim rada na širim osnovama.

On je nastavio Isa-begovo podizanje Sarajeva i stvorio ubrzo od njega jedan od najljepših gradova èitave zemlje i cijelog 144 . maja 1866. Banja Luka. na neki svoj naèin. godine. "da vjetar Svemilostivoga dolazi od Hercegovine". koje je pokrenuo. opštu pažnju. podignuta 1566. UMJETNOST U BOSNI I Dolazak Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu donio je zemlji nov graðevinski polet. U XIX stoljeæu od "izvesne je važnosti" Sarajlija Salih Muvekit. Prvi broj ovog lista izašao je 16.). na žuækastom papiru u Sarajevu. godine i obratio je na sebe. pouèno-politièki list sa dosta zanimljivim sadržajem. Nakon dvije godine. kojih. autor jedne hronièarske historije Bosne od dolaska Turaka. po Æoroviæevom mišljenju nema mnogo. prve u èitavoj Bosni i Hercegovini poslije starih srpskih kaluðerskih štamparija u Goraždu i Mileševu iz prve polovine XVI stoljeæa. godine. Mostar. Druga lica. Meðu ostalim stvarima. nalazeæi. Najvažnija liènost u lokalnoj historiji Sarajeva jeste Gazi Husrevbeg (umro 1541. Kraj svog života Mustafa je proveo kao mostarski muftija. Cvjetnik.djelo osmanlijske komunikacione tehnike. 1868. III Vezirstvo Topal Osman-paše donijelo je Bosni osjetan napredak. Travnik u najboljem svom djelu njihova su tvorevina. Osmanlije podižu iz malih ili davno zapuštenih sredina èitave nove i jake gradove. nisu uspjela da svojim radom oèuvaju neki naroèito dostojan pomen. sasvim prirodno. Tako je od interesa i znameniti most preko Drine u Višegradu. sa arapskim i æirilskim slovima.i govornièkim darom razložiti najteža temata". U narodu je ovaj list zbog svoje boje nazvan žutim. pokrenuo je Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ. Glavna mjesta Bosne i Hercegovine: Sarajevo. godine. sa jednim jedinim smjelim i visokim lukom iznad Neretve. Turska XV i XVI stoljeæa je bila država u naponu svoje snage. Mostarska kamena æuprija. na turskom i srpskom. jeste malo remek. sa jakim zamahom i plodnom stvaralaèkom energijom. bijaše i kupovina vilajetske štamparije u Sarajevu 1866. Uz štampariju pokrenut je i službeni nedeljni list Bosna. koji je dao podiæi Mehmed-paša Sokoloviæ 1571. To je bio prvi list takve vrste u Bosni i zanimljiv znak nekih novih pokušaja. Rekli bismo da je ova misao i Hercegovca Æoroviæa do smrti držala.

puno namještenih æoškova i izboèina. Stoga su i željeli da kuæu naprave što prijatnijom. vrlo trezvena. Šta li bi tek danas kazao? Dobar dio tipa bosanske begovske kuæe je orijentalnog porijekla. tog graðevinskog poleta pomalo nestaje. nosi u svom djelanju osobine privremenosti i nesigurnosti. daju tim begovskim kuæama nešto osobeno i otmjeno i lijepo u isto vrijeme. Otud svuda bašæe sa mnogo zelenila. kada Osmanska carevina poèinje da opada. na oèitu štetu znanosti.zapadnog dijela Osmanskog carstva. a mnogo drveta èesto vrlo vještog drvoreza po tavanicama. podizali sebi za dušu. koje je popalio u svom pustošenju Sarajeva princ Eugen Savojski. Bosna nije više polazna taèka za dalja osvajanja. Ona postaje utoèište potisnutih. haremluci sa gustim mušebcima. Kasnije. na žalost. struèno utvrðivano kako treba. Ne samo da kasnija stoljeæa ne stvaraju ni jedan novi grad. najljepšu sve do danas u cijeloj Bosni i Hercegovini. na primjer. on veæ nosi obilježje dekadencije. Ponegdje su kuæe nad samom vodom ili bar sa malim vodenim kanalima kroz avliju. Velike zamisli su sve rjeðe. koje su pobožni Muslimani. Musliman je volio kuæu. 145 . da je podizanje èesama veæa zadužbina od podizanja samih bogomolja. karakteristièni tip visokog šimlom pokrivenog krova s polja. igde. cvijeæa i naroèito njegovanog drveæa (sevlije. a stvorena djela sve trošnija. ukoliko nije jedan veliki logor. bademi). nego u njima oèevidno propadaju i stari. Osobito to važi za muslimansku ženu koja nije uèestvovala u javnom životu. Prouèavanje arhitekture muslimanskih kuæa po varošima i èardaka po selima nije. Karakteristièno je. Ukoliko ga i ima. veli Æoroviæ. Podizanjem mnogih graðevina digao je Husrev-beg Sarajevo mimo sva druga mjesta svog upravnog podruèja i obezbijedio mu glavno mjesto za èitav niz stoljeæa. Postoji èak tvrdnja kod Muslimana. èitava Bosna i Hercegovina pune su dosta lijepo izraðenih èesama. Što se više išlo novijem vremenu prilike su po Tursku postajale sve nepovoljnije i otud je onda potpuno razumljivo što je umjetnièki interes bivao iz dana u dan sve slabiji. sa naroèitim razumijevanjem za potrebe svojih zemljaka. Zraène divanhane sa mnogo svjetlosti i prozora. Te graðevine pomalo ali "osetno išèezavaju i kroz koju godinu nove studije doæi æe možda prekasno i na nedovoljan materijal". od XVI stoljeæa. ozlojeðenost i uzajamno nepovjerenje. Husrev-beg je dao sazidati onu impozantnu Begovu džamiju. U njoj se pribira sumnja. musandarama unutra. Bosna je èesto napadana i kao sve ugrožene pograniène oblasti. da su ostale nepopravljene i mnoge od džamija. Pored toga.

Meðutim. Poslije pada moæne bosanske vlastele. Pavloviæa zemlji gospodar. He was a passionate person in his work. Da je meðu tim glumcima bilo i naših ljudi jasno pokazuju njihova imena. postojala je umjetnost pojedinih vještaka i njihovih manjih ili veæih grupa. He worked in museums. He published old authors. he served his sentence in the Austro-Hungarian prisons. Dana 12. he was a nationalist revolutionary. from philology to the political journalism." Od XVI stoljeæa javljaju se i turski glumci sa svojim Karaðozom. Zanimljivo je da je Republika tom prilikom odluèila. godine rješavalo se u Dubrovniku da se daruje Turèin Zembaša i njegovi drugovi. to je èinjenica da su ti glumci imali kao pravu svoju dužnost da služe za uveseljavanje svojih gospodara. Jedino što se može s prilièno sigurnosti reæi. rich and detailed monographs. naroèito poslije XVI stoljeæa. ali da ne izvode svojih igara. piše:"Oto poslah moje glumce Radoja Vukosaliæa z družbom na vaše svetce. decembra 1522. pozorišne umjetnosti nije bilo ni u daleko razvijenijim kulturnim sredinama nego što je Bosna. Na žalost. The number of activities that this historian has undertaken cannot even be listed. he was University professor and academi146 . u èemu se sastojao cio njihov rad. gdje uskoro postaje jedno od najpogrdnijih zanimanja. U XV stoljeæu. from the medieval and traditional to the most modern literatures. U Srednjem vijeku. koje im je preporuèio susjedni hercegovaèki sandžakbeg. danas nam nije ništa bliže poznato. šaljuæi svoje glumce u Dubrovnik. archival records and anonymous literary heritage. ko je saèinjavao njihovu publiku i kakav je ukus bio u ove. šta su predstavljali ti glumci. Ali-beg. glumaèki zanat osjetno propada i sve više dolazi u redove Cigana. ako nije bilo prave pozorišne umjetnosti.II Æoroviæ je dotakao i pozorišni život osmansko-turske Bosne. large synthetic reviews and articles intended for the wide general public. He wrote historical disputes based on the laborious analysis. On the Views of Vladimir Æoroviæ about the Literary and Cultural and Artistic Work by the Moslems in Bosnia and Herzegovina Vladimir Æoroviæ (1885-1941) had an enormous amount of energy. neka nam ste veseli. do pada Bosne pod Osmanlije. da predstavljaèima pokloni 300 aspri. gdje su sve nalazili uzore. His areas of academic and scholarly research varied from the prehistoric times to the most recent history.

cian. Either the Qur'anic verses /ayets/or the oldest traditions had given the dignity of pen the highest place. in the manner of Aleksa Šantiæ. There are not so many traditional cultures where people have paid such a sincere and deep respect to the written word and the learned people as it had happened in the Islamic culture. Current historians can criticize Æoroviæ that he had not always been careful and correct enough in his criticism of sources and facts. many writers have written simultaneously about the pen and the sword. which is considered to be older and more prominent than a sword. In the course of the Islamic civilization. the editor of journals. His thought was in danger of becoming crippled. he showed some sympathies towards it. This can also refer to his incomplete view of the Moslem civilization circle. He must have been aware of the role of pen in Islam. They attribute it to his large amount of work and constant haste. Nevertheless. Sometimes he reached sovereign conclusions about dead areas of human activities that have not been thoroughly or sufficiently examined. and was present in almost any scientific or literary undertaking of considerable proportions. although the role of the sword should not be underestimated once it had gained and confirmed its importance in history. 147 . Despite the cruel atmosphere of sword prevailing they used to live in. these writers showed more sympathies and inclination to the pen than to the sword.

148 .

Boškoviæ-Stulli. Prema Propovoj podjeli. ali te funkcije same nisu dovoljne za definisanje usmenih predanja. èesto su lokalno vezane. po porijeklu. fabulat). uloga i znaèaj tadašnjih èasopisa i listova. kao jednog od prvih muslimanskih kulturnih èasopisa.. èetiri glavne vrste su: etiološka.). Kako su predmet ovog referata vjerska predanja o šehitima. donijeti skrušeno smirenje. uz pomoæ svojih fantastiènih iluzija (. knjiške. znaèajnog književno-preporodnog èasopisa Muslimana u Bosni i Hercegovini s poèetka XX vijeka. nego naprotiv vjerovanjem u Božja i svetaèka èuda nastoje. te legende ili vjerska predanja. vezanim uz crkve i svetišta.Vlajko Palavestra USMENA PREDANJA O ŠEHITIMA I NJIHOVIM GROBOVIMA Na našem skupu je veæ bilo. Njihove nadnaravne pojave nisu magijski-straviène. Poput mitoloških predanja sadrže i legende element èudesnoga. Stil im je drukèiji od stila predanja" (M. str. Posmatrana sa književno-teorijskog stanovišta usmena predanja o šehitima149 . koja. funkcionalnim i drugim mjerilima. dok se vjerovanje u istinitost i saznajni karakter predanja.. Zagreb 1975. kao kriterij za njihovo definisanje. zadržaæu se za trenutak na definiciji vjerskih predanja: "To su prièanja nastala prema apokrifima ili srednjovjekovnim svetaèkim hagiografijama. ali folklorizirane usmenim prenošenjem. Ovaj referat posveæujem usmenim narodnim predanjima. Usmena predanja se mogu razdvajati po tematskim. definisanje koje je uvijek u zavisnosti od konkretnih historijskih i kulturnih sredina. ali je njihov unutrašnji iskaz razlièit od predaje. a nadam se da æe još biti govora o dobu preporoda u bosansko-muslimanskoj književnosti i kulturi. posebno Behara. Usmena predanja su svojevrsna hibridna forma s umjetnièkim i životnim funkcijama i javljaju se u tri osnovna naèina iskazivanja (kratko saopštenje. u toku vremena može mijenjati. na žalost. u njihovu se istinitost vjeruje. memorat. riješiti nadnaravnim putem životne nesklade i nepravde. 131-132). uspostaviti red i harmoniju. Rasvijetljeni su odreðeni aspekti tog kulturnog procesa. Usmena književnost kao umjetnost rijeèi. dakle. gotovo ne nalazimo na objavljenim stranicama Behara. èiji se doprinos u predstavljanju muslimanskog usmenog stvaralaštva u Bosni i Hercegovini ne može zaobiæi. one ne izazivaju jezu i ne unose disharmoniju u život. mitološka ili demonološka predanja. Ona odgovaraju stanovitim èovjekovim psihièkim funkcijama. Osnovna inspiracija predanja je ljudsko susretanje sa izvanrednim i neobiènim. historijska.

pored ostalih. koji je "pao kao šehit u službi carskog pješaka. kao i "glasoviti Mustafa-aga Èorbadžija. M.0. R. Bejtiæa i drugih do danas. inaèe veoma èest. njihove nadnaravne moæi ili èuda. kada se u sakupljanje i objavljivanje usmenih predanja ukljuèuju obrazovani pojedinci. H. ðaci. Kadiæa i A. U popisu se doduše ne navodi motiv kefaloforije. Da je u muslimanskoj usmenoj tradiciji Bosne i Hercegovine motiv odavno bio poznat svjedoèi jedinstven kronogram u turbetu na groblju u Kozarcu iz XVIII vijeka: "Bože. 1908.) do S. Sejfudin-ef. kao i u šehite-kefalofore u bosanskohercegovaèkom muslimanskom stvaralaštvu registrovana su i oko 1832. Kemure (Sarajevo. Neka se za njega zauzme Božiji vjerovjesnik (Muhammed).Bejtiæ. keramete. tzv. Hadžijahiæa. bosanskohercegovaèki sakupljaèi su postepeno bogatili fond graðe o usmenim predanjima u Bosni i Hercegovini i svojim 150 . novinari i drugi: od Fejze Èavkiæa (Banja Luka 1903. primi od nas ovo dobro djelo u ime svih muèenika (šehida) i našeg vjerovjesnika Muhammeda. U popisu su spomenuti Kizil Veli-Dede. nauènici. Islamska epigrafija III.). Èajkanoviæa i M. Allah ga je uèinio znakom svoje moæi. što nikako ne mora znaèiti da Sarajlijama i anonimnom sastavljaèu popisa ovaj motiv nije bio poznat. studenti. 1927. osvajanja Bosne 1463. godine. 111-121). "Man carries his head under his arm". Godina 1125 (1713)". Varatanoviæa. ovo je turbe poèivalište muèenika (šehid). 42-43) Islamska religijska vjerovanja u evlije. U Bosni i Hercegovini gotovo da nema starijeg muslimanskog groblja za koje usmeno predanje ne tvrdi da su tu. sahranjeni i turski ratnici . (M.1951.kefaloforima su kratke. junaèki se neko vrijeme borio i sa odsjeèenom glavom došao na ovo mjesto. poznata su u Irskoj i Italiji.4. Filipoviæa (Beograd. èija je funkcija da saopštavaju sadržaje iz religijskih uvjerenja naroda. a nose meðunarodnu oznaku F 511.. Dobrotvor ovog djela je plemeniti kapetan Kozarca Mehmed-beg. Poznato je da su ova predanja uobièajena i vrlo rasprostranjena u Turskoj i na Bliskom istoku. a grob mu je mjesto hodoèašæa". gospodaru svjetova. stilski uglavnom nerazvijene i šture informacije. str. Mujezinoviæ. 1982. uèitelji. B. Tu pretpostavku potvrðuju zapisi i zabilješke te objavljena folklorna graða od kraja XIX vijeka. POF XXXI/1981.).). èiji je grob na Obhoði takoðe mjesto hodoèašæa Sarajlija.šehiti koji su izginuli u vrijeme Fetha. Traljiæa. šehit iz doba Fetha". M. godine u popisu sarajevskih evlija i njihovih grobova kao kultnih mjesta (A. Ova usmena predanja su redovno ukrašena natprirodnim motivom o kefaloforiji. Bože. I. Neka je svaka hvala Allahu. Prema objavljenoj graði i meðunarodnom indeksu motiva. Sarajevo. i 1928. pokopan kraj Musale. Kreševljakoviæa (Sarajevo 1927. str.

koje su primili Božjom voljom ili nekom drugom natprirodnom mistiènom silom. Sv. Takvi su. brojne lokalne sredine. pamte imena svojih evlija. str. Veæina gazija i šehita. Gemulus iz Gana i drugi). takvi su nekolicina sarajevskih šehita i evlija. braæa šehiti sa Šehitluka u Banjoj Luci i mnogi drugi. šehit kefalofor iz istoène Bosne. U usmenoj muslimanskoj tradici poznate su dakle i registrovane dvije književne kategorije. Regula i Regulus Elifius iz Tula. Susreæemo ga u starijim životopisima svetitelja . banjaluèka balada o potopnici Bisernazi. legendarni Krk bin Kul-aga. osobito varoške. stolaèka balada o Mehmed-agi Šehiæu. Krnjeviæ (Usmene balade. S druge strane. Karakteristièan motiv nošenja vlastite odsjeèene glave poznat je ranokršæanskoj tradiciji zapadne Evrope. sve do groblja u kome je sahranjen. Sv. anonimni su i nepoznati pojedinci. 151 . balada o vješanju hodže Kusture i o pogibiji Hifzi-bega -umišiæa). a na što su skrenuli pažnju H. ratnicima . Putevi 6. Justinijan je svoju odsjeèenu glavu nosio do morske obale i dalje preko mora sve do luke. šejh Jujo (Mustafa Ejuboviæ) iz Mostara i brojni drugi pravednici koje spominje muslimanska religijska tradicija u Bosni i Hercegovini. u Bosni i Hercegovini su poznate i poetske forme istog i sliènog sadržaja: "Obeležavanje šehita kao muèenika koji naknadno dobija oprost od Boga javlja se u nekoliko izrazito uspelih balada". Elisiju je. trojica braæe šehita iz okoline Vranduka. variraju u rasponu od prièanja o stvarnim historijskim liènostima do predanja o anonimnim pojedincima sa natprirodnim osobinama. te stavio na kamen koji se istog èasa pretvorio u sarkofag u kome poèiva sveèevo mrtvo tijelo. Dujmu) kaže da je on nakon pogubljenja nosio svoju odsjeèenu glavu preko rijeke. sahranjeni po starim muslimanskim seoskim grobljima. u osnovi istog sižejnog tipa u kojima se govori na jednoj strani o šehitima. po legendi koja je zabilježena u njegovu životopisu. prozna i poetska.kefaloforima.kefaloroforima i evlijama. kako tradicija kaže. šehita i gazija za koje se ponekad mogu naæi potvrde u historijskoj graði. Pored poznatih usmenih predanja o šehitima.. npr.sakupljanjem i istraživanjem stvarali osnovu za savremena zakljuèivanja. nakon èega je svetac-muèenik uzeo glavu u obje ruke i praæen anðelima odnio je na brdo. Kršæanska legenda o svetom Domniusu (splitskom sv. kao žrtve ljubomore i spletke (npr. str. Muslimanska historijsko-religijska predanja o bogougodnicima i muèenicima . takoðe odsjeèena glava.muèenika (Ursus i Viktor. Banja Luka 1989. 196) i M. Maglajliæ (Prilozi prouèavanju usmene književnosti na stranicama èasopisa Novi behar. osobito onih što su. 5159).. a na drugoj (poetskoj) o muèenicima koji su život izgubili nevini.

Sv. sv. Da li su neki stariji religijski slojevi odigrali ulogu u njegovom nastanku. poznata je Krajivskom. Freiburg. sv. a posebno brojni derviši. itd. nadbiskup Ruana Leo. palim za vjeru i svoja vjerska ubjeðenja. obogati višeznaènim sadržajima brojnih usmenih predanja. H. Sarajevo. èasopis Behar propustio priliku da nas prije devedeset godina. kao da je živ. ali se veæ sada može pretpostaviti da su religijska prièanja o muèenicima. Heleriusu su na ostrvu Jersey. 1949. je prema legendi je stajao bez glave još èitav sat. koji je takoðe nosio svoju odsjeèenu glavu. kršæanstvo i islam. (upor. 152 . Æehajiæ: Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama. nastala iz zajednièkog ljudskog sna o Božijoj pravdi za sve nedužne žrtve i pravednike. 122123). te vojnici i trgovci. a zatim je u pratnji anðela odnio svoju glavu do mjesta na kome je pokopan. Bez opsežnih i detaljnih istraživanja teško je zakljuèiti odakle se mogu širiti motiv o muèenicima koji u ruci nose svoje odsjeèene glave do mjesta vjeènog poèivališta. Placidus iz Disentisa je nosio svoju glavu do manastira u marami koju je isprosio od neke pralje. Na crnogorskom podruèju. str. Hilarianus je oprao svoju odsjeèenu glavu u izvoru koji je provrio na mjestu njegova smaknuæa. godine. godine. kakva su prièanja o šehitima kefaloforima i njihovim grobovima u Bosni i Hercegovini. Podruèje koje se za sada može naslutiti je oblast drevnog Bliskog istoka. Gunter.koja od tada nosi njegovo ime. Dž.). njegove kulture i tumaèenju njegove suštine. u nekom naselju glavu odsijekli razbojnici (Vandali) i on je glavu nosio u rukama stotinu koraka daleko. pri èemu se ne smije iskljuèiti moguæi uticaj ranijih kršæanskih vjerskih kazivanja. pogotovo o onima koja su vjerskog karaktera. koje su u doba bosanske samostalnosti u narod mogli unositi franjevaèki misionari i drugi propovjednici te s druge strane. Sa žaljenjem moram konstatovati da je i pored svoje nesumnjivo znaèajne uloge u književno-kulturnom preporodu Muslimana Bosne i Hercegovine.. Postojanje motiva o kefaloforiji u muslimanskim vjerskim predanjima Bosne i Hercegovine može se objasniti dvojako: masovnim prihvatanjem islama od strane kršæanskih starosjedilaca. ostaje zamagljeno u tami vremena. koga su kod Bajona posijekli Mauri 900. u kojoj su roðene dvije velike svjetske religije. njihove tekije i zavije po gradovima i selima Bosne i Hercegovine (upor. u okolini Bara.: Psychologie der Legende. u èemu je znaèajnu ulogu nesumnjivo odigrala islamska ulema po novoosnovanim varošima. 1986. u širenju islama. nakon propasti Bosne 1463.

as well as the other journals from the revival period failed. in addition to the others. May Allah make him the sign of its power. the Ottoman Turkish warriors had been buried. their origin came from books. They were connected to churches and the places of worship. can be changed in the course of time. but their internal expression differs from the tradition. particularly those of religious character. The basic inspiration of tradition can be seen in a human meeting with extraordinary and unusual. They were the shahids who lost their lives in the time of Sultan Mehmed el-Fatih (the Conqueror) during his conquest of Bosnia in 1463. It appears in three basic manners of narration (a short summary.) Numerous local communities remember the names of their "good men" (evliyas). They are often bound to local situations. cephalophori and their tombs in Bosnia and Herzegovina. The religious traditions are tales that have been made after apocrypha.. fallen warriors for the faith (shahids) and the brave ones (gaziyas). he has fought bravely for a while and he has come with his head cut off to this place".. a memort and a fabulat). to enrich us ninety years ago with the multiple meaning articles about numerous oral traditions. mythological. this is the cemetery where the martyrs found their final rest. One can find some confirmations about them in the historical 153 . whereas the belief in truthfulness and the cognitive character of tradition.The Oral Tradition about Shahids and their Graves Behar. and legends or religious traditions. Therefore. This does not mean that has no been such tales in the traditions of other people. or medieval biographies of saints (hagiographies). but they assumed certain folklore features in the process of oral transmission from one generation to another. An oral tradition is a peculiar hybrid form with artistic and living functions. They contain the elements of miraculous. historical. such as the stories of shahids. and we are going to speak about them in this paper. There are four fundamental types of tradition: etiological. People tend to believe in their truth. as a criterion for their determination. In Bosnia and Herzegovina one can hardly find an older Moslem cemetery without the oral tradition attached to it that claimed that in that place. We give as an illustration here a chronogram from a tombstone (tourbet) from the cemetery at Kozarac from 18th century: "Dear Lord. unfortunately.

154 .sources.

nošenoj od muhadžira iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka.-1932. ova je pjesma.-1912. i vrijeme. opširnije vidi u: Matija Murko. 41. Djela JAZU. Usmenom poetskom nužnošæu. posebno muslimanskoj. epska pjesma prelazi i spaja prostore. od kojih je meðu najstarijim zbi-rka Erlangenskog rukopisa. vrijeme i generacije. Takvu simbiozu možemo pratiti kroz proces nastajanja i trajanja prvih zbirki.30-52. ili posebno sa muslimanskom epskom pjesmom. One su imale snažnu ideju. trajnije i složenije od historijskog. od kojih su neke objavljene u èasopisu Behar. stoljeæa.Rašid Duriæ ESTETSKA. nošena kao blago duhovnog biæa. Migracija stanovništva povezana je sa migracijom epskih motiva i trajanjem epske pjesme. nacionalno-otrežnjavalaèku i prosvjetiteljsku zadaæu i snagu. Epskom pjesmom duhovno je oblikovana èitateljska publika na maternjem jeziku. O migracionom kretanju u južnoslavenskoj epici. putovanja u godinama 1930. meðu kojima je pozamašan broj muslimanskih umotvorina. 1951. Kroz sav period postojanja èasopisa (izuzev u sedmom godištu) objavljivane su usmene umotvorine. preko bh. ETIÈKA I STRUKTURNA SVOJSTVA MUSLIMANSKIH EPSKIH PJESAMA OBJAVLJENIH U BEHARU 1900. razraðen je u nizu muslimanskih epskih pjesama. 155 . Tragom srpsko-hrvatske narodne epike. meðu njima i epske pjesme. gdje Murko navodi da su muslimanske epske pjesme dospjele èak do Bagdada. Takva strukturalna svojstva epske poetike možemo dokazivati komparacijom epova svjetske književnosti uopæe.. do poèetka 20. epska pjesma prolazi kroz prostor širi od našeg. Komentirane epske migracije svojstvene su i muslimanskim epskim pje-smama objavljenim u èasopisu Behar. Muslimanska epika pratila je èesta selenja stanovništva. zaustavi se u dalekom Anadolu. iz krajiškog.. Naprimjer.1 Tada epski život biješe još jedinstven sa realnim. naroèito od 17. 1. Neodoljivom snagom usmenog trajanja. odisejski motiv povratka muža iz višegodišnjeg sužanjstva na svadbu žene. str. knj. posebno na 53. i sandžaèkog prostora dospjela do Istanbula i Izmira. U jednom od zadnjih veæih egzodusa u postaneksionom austrougarskom periodu. Zagreb. I Epska pjesma duhovna je tvorevina koja se ne zaustavlja u lokalitetu prvog oblikovanja. prononsirajuæi i spajajuæi nacionalna sa univerzalnim kulturnim vrijednostima. prvi zbornik južnoslavenske usmene lirike i epske pjesme. na kojoj je zasnovano njeno nastajanje i oblikovanje. L knjiga.

156 .2 Ovako. èiji su sakupljaèi i redaktori bili poznati Herman i Marjanoviæ.. srg. slavensko-islamske simbioze i samobitnosti. Sarajevo. Ipak. prosvjetarski i nacionalni osvještavaèki karakter èasopisa Behar je vjerovatno utjecao da su u njemu objavljivane uglavnom kraæe epske pjesme južnog hercegovaèkog tipa.upuæivanjem na višestoljetne starenièke korijene i kontinuitet bosanske. a sahati kolik mjesecovi.. U vremenskoj komparaciji sa objavljivanjem prvih srpskh epskih pjesama. jedne socijalne sredine. 1976.ponavljanje provincijalizma: sebeka. Vukovom Pjesnaricom 1814. iz Behara baštinimo pregršt od svega desetak epskih pjesama. . objekcija o marginalnoj ulozi epike u Beharu je opravdanija. Strukturne osobitosti tih pjesama posebno je izdvojila i djelomice obradila dr.redovitom upotrebom broja devet u odmjeravanju broja godina provedenih u sužanjstvu. al je ne pokosi. uglavnom južno-hercegovaèkog tipa. pjesmama Ženidba Nakiæ Husejina i pjesmom Sestra i brat u sužanjstvu) nije nažalost imalo kontinuirani karakter. a dekike. Uvažavajuæi navedeni praktièni rezon. Praktièni.izražavanje dramatièkog protoka vremena: Dani su joj kao godinice. . smatramo da je zastupljenost epike u jedanaest godišta Behara preskromno. Dodamo li kritièkoj ocjeni tadašnje postojanje žive epske pjesme ne samo širom BiH veæ i u njenom centru Sarajevu.3 2. rjeðe dužih pjesama u nastavcima. muslimanska se epika obznjanjuje javnosti zakašnjenjem od jedne generacije.. itd. dan i noæca crna. sjerotica. Neke od njih moguæe je koristiti za komparativna samjeravanja sa srpskom i sa hrvatskom epikom. Svjetlost. i one su dragocjene u prouèavanju i u sagledavanju posebnih i zajednièkih estetskih i strukturnih svojstava muslimanske epike. Navodimo neka opæa. ponavljajuæa mjesta koja navode na tezu da su pjesme djelo jednoga pjevaèa: .. u Beharu bismo našli bogatiju i strukturalno raznolikiju epsku pjesmu.. jednostavnog sižea. Sve epske pjesme objavljene u Beharu upuæuju na južni hercegovaèki tip. Niz opæih mjesta i epskih formula navodi na tezu da su pjesme objavljene u Beharu produkt jedne epske škole. Da su urednici imali više smisla i organizacionih sakupljaèkih sposobnosti.izražavanje kritike prema junaku koji je zapostavio isprošenu djevojku: Ti zakupi zelenu livadu ti zakupi. . Dženana Buturoviæ u Studiji o muslimanskim epskim pjesmama Hermanove zbirke. èak možda istog pjevaèa. Više je objavljeno kraæih pjesama u jednom broju èasopisa. Ranije od muslimanskih epskih pjesama objavljenih u Beharu objavljene su samo èetiri knjige ovih pjesama. Objavljivanje dužih epskih pjesama u nastavcima (zapoèeta npr.. 3.

sa osobenom etikom viteštva.. Pjesme objavljene u Beharu znatno odudaraju od tipiène agonalnosti. po narod bitne dogaðaje i pojedince. no ne 157 . muslimanske epske pjesme u Beharu su saèuvale sjeæanje na minule. .najèešæi motiv je ženidba sa preprekama junaku. katkad i ijekavizmima. etièku i kulturnu misiju. Stvaralac ovih epskih pjesama kao da šire poima etiku junaštva. Nuko bajraaktar. u ovim su pjesmama opjevani i najèuveniji Džerzelez. zbog èega je za razumijevanje i doživljavanje pjesama nužan preduvjet njihovo prethodno tumaèenje. Tale Lièanin. turcizama i persijizama u maternji izraz. Time su i ove epske pjesme vršile prvorazrednu nacionalnu.snažan stilski upliv arabizama. . pjesme objavljene u Beharu imaju svoje stilska i etièka obilježja. i drugi. dokazujuæi da se ona socijalno uspostavlja ne samo borbom i snagom veæ i snalažljivošæu. Uz tolerantan odnos protivnika.èesta i presudna uloga djevojke u oblikovanju i u rasplitanju epskog sadržaja. I u njima su sukobi neminovni. u bosanskom muslimanskom duhu oživljeni su atmosfera i ambijent južnoslavensko-orijentalnoga amalgama življenja. II Sadržajna os tipiène epske pjesme jest ratnièki dogaðaj ili sukob likova.znatan udio islama u oèuvanju muslimanske narodnosne tradicije: redovito uzdanje u Allaha.likovi brane i zastupaju humane vrijednosti življenja. Peèat pjevaèeva stvaralaèkog individualiteta prepoznatljiv je u sljedeæim zajednièkim obilježjima: .isticanje sjaja muslimanske tradicije življenja. uzimanje abdesta neposredno pred ratnièki okršaj itd. . Kroz njihovu srèanost i odvažnost oèuvana je ne samo uspomena veæ uzor i ideal kojemu valja težiti. Kao i druge. .Kao i drugim. i u pjesmama objavljenim u Beharu. no nisu razraðeni veæ usputno zahvaæeni.jednosmjerno i pravolinijsko oblikovanje radnje. i epske pjesme u Beharu imaju historijski okvir. Uz hercegovaèke imenovane junake. a bez njih je epski dogaðaj neizvediv. . U komparaciji sa najpoznatijim. Hermanovim i Marjanoviæevim zbirkama muslimanske epike. . . njeno etièko i emocionalno prevlaviðavanje nad muškarcem. . potom braæa Hrnjice.pjevaè se služi uglavnom ikavskim idiomom. pameæu i dobrotom.sažetost epskog pripovijedanja.

s razlogom zabrinute za moguæi tragièni ishod bratove sudbine: Ciknu Isma kao zmija ljuta Mehmede brate od matere Ja sebeka ni malo ne žalim Nego žalim tebe sjeroticu Kako æeš mi njemski govoriti? U trenucima neizvjesnosti. iz koje æe 158 . Stoga su u njima najuèestaliji motivi sužanjstva. Nakon devet godina sužanjstva. nakon ratnog okršaja. iako majka od silne sreæe umire. preko mora. koji je iz kolijevke dospio u sužanjstvo. koja æe se sažaliti nad tužnom sudbinom vršnjaka. pjesnik razvija poèetni motiv u vremenu. tipiènim in media res postupkom pjevaè nas prvim prizorom suoèava sa dramatiènim prizorom posljedica pljaèkanja na osmansko-mletaèkoj granici. uz molitve ženidbe sa preprekama. Ruža je sve uèinila za njihovu slobodu. u toku koje æe Ruža Ismu uputiti kako da pobjegne u svoj zavièaj. likovima i njihovim postupcima. prikazom nesigurnog življenja uz granicu. baladièan završetak pjesme (susretom djece sa roditeljima). Da bi ispunio umjetnièku spoznaju svijeta. Ona æe od majke izmoliti zajednièku šetnju. i veæ narednog dana. na epsku pozornicu dolazi banova kæer Ruža. Dojam trenutne dramatiènosti ostvaren je èetverostrukim ponavljanjem aorista: Kad kauri Duvno porobiše I Gabele malo zahvatiše Džafer-bega dvore porobiše I dvoje mu djece odvedoše Mehmeda u svili povjena Ismihanu od sedam godina. dospio u tamnicu. ne dojmljuje se tragièno. njihova sudbina namjerava se riješiti razdvajanjem: udadbom Ismihane i djeèakovim slanjem u Nijemce. Tek oženjeni vojno "jednu je noæcu sa ljubom noæio".u smislu konkretnih dogaðaja. prostoru. Sužanj Ali-beže kao i komentirana pjesma ima isti. Konaèan. Stoga upotrebljava digresiju. U životno presudnom trenutku. Motiv sužanjstva varijantno je inoviran u pjesmama baladiènog tona Brat i sestra u sužnjstvu i Sužanj Ali-beže. na zbilji utemeljen pjesnièki poèetak. izrasta plemeniti lik sestrinske beskrajne ljubavi do samozaborava. unoseæi u glavni tok zbivanja niz dogaðanja koji odgaðaju zapoèeti tok radnje. baladeskni tonus i dramatièan. veæ onih koji su imali znaèenje za lokalitet nastajanja. Odgaðanje pjesnik razvija ne tipiènim sukobima uèesnika (kojih nema nakon citiranog prizora) veæ oblikovanjem sadržaja bezgraniène ljubavi sestre Ismihane prema malešnom bratu.

a nevjesta. U objema pjesmama osobenim postupkom razraðen je motiv nadmetanja junaka radi zanosne ljepotice. otkrivši negdašnjeg gospodara: Sitno kuca jasno popijeva Uza svaku žicu popijeva: "Ne èudim se svome milom sinu. ne može se poreæi sugestivna snaga.. u pravilu najodanijeg èovjekova prijatelja)." Pjesma je ispjevana jedinstvenim misaono-emotivnim zamahom. na èijoj æe psihološkoj osnovi sasvim neoèekivano reagirati "robinja Kumrija". Svati. Iz ove sadržajne osi oblikovana je radnja o nesretnom junaku. odreda daruju nevoljnika. Odisejski motiv oblikovan je na naèin da rasužnjeni dohodi na svadbu sina (koji ga. Ali-beg bošèaluk vraæa. Nit se èudim vjerenici ljubi Što me ona poznat ne mogaše Nije sa mnom veæ noæ prenoæila Veæ se èudim ostarjeloj majci Što me ona poznat ne mogaše Kad me pozna dorat od mejdana. želeæi da tim ukaže na njegovu zlu sudbinu pre dvadeset godina: Evo tebi bošèaluk haljina. po drevnom obièaju. Draž pjesme nastaje u dostojanstvenom i nenametljivom držanju rasužnjenog Ali-bega u porodiènom gnijezdu. daruje svoje "bošèaluk haljine". Ja nijesam ni svoj izderao! Tu se niko sjetit ne mogaše. Iz ovog motivskog kruga originalnom obradom izdvaja se pjesma Begemina i Mustaj-beg."procviliti za dvadeset godina". Epske pjesme u Beharu motivike ženidbe sa preprekama etièki su uzor i naèin kojim mladiæi postaju ljudi. ne mogu prepoznati).. a nizom detalja epske uvjerljivosti (u koje spada i motiv prepoznavanja gospodara Ali-bega od negdašnjeg mu konja dorata. spontano utkanim u cjelovitu izvedbu pjesme. U epskom svijetu to je 159 . mostarskog lokaliteta i sižea. Što me mlaðan poznat ne mogaše Nije mene ni oèim vidio. no Ali-begovoj pjesmi (uz "siæahnu tamburu") kojom želi otkriti identitet. kojoj se niti spajaju u cjelovito obraðen odisejski motiv vraæanja rasužnjenog (nakon višegodišnjeg ropstva) u dom na svadbu. nemajuæi pri sebi ništa prigodnije. Izvedba motiva protkana je detaljima muslimanske ženidbene tradicije. kao ni ostali svatovi. Rasplet nema karakteristiènu snagu odisejskog alegorièkog prepoznavanja.

Susret momka i djevojke prelomni je moment njihova života. Etika motivirana u strukturi pjesme sadrži nekoliko osobenih epsko psiholoških rješenja: . Ljubav svijet pokreæe i njime vlada. koja je razvila niz psiholoških i dekorativnoraskošnih svojstava feudalnog srednjovjekovnog poimanja viteštva. ne znajuæi da je ona "jauklija" Husejina Nakiæa. Pjesma je osobena i po jasnim obilježjima muslimanske kulture porodiènog življenja. Epska etika nalaže da u ovakvim sluèajevima.snažan poticaj viteškom nadmetanju. Pjesma Begemina i Mustaj-beg originalno je oblikovala prepreku sreæi djevojaèkoj.. i obraz djevojke. koju je isprosio Ivan Senjanin. itd. Svoju ljubav Begemina otkriva poštivanjem junaka i osnovanim strahom zbog moguæe njegove pogibije: Beg Mustaj-beg živ ti bio majci Stid je mene u te pogledati A kamo li s tobom govoriti. nego što je odveæ tako lipa". i radi ljubavi život i smrt imaju smisao. Istog viteškosuparnièkog osnova jest i pjesma Ženidba Nakiæ Husejina. momak upozna djevojku.. U širi etièki motiv zaštite djevojke "pod manom" (ovdje preprekom harambaše Ale) originalno je utkan ašik motiv neskrivene obostrane ljubavi. izrazima poštovanja muškarca i mladiæa od djevojke. doèekivanjem musafira u posebnoj prostoriji.beže pravo da ti kažem: Ja bi volila tvoja ljuba biti Neg ièija na ovome svitu.uzorno etièko držanje Nakiæa (èuvenog bajraktar junaka u drugim muslimansim pjesmama) koji bajrak smatra alemom svog i narodnog dostojanstva. U pjesmi je originalno oblikovan: prvo u susretu majke Begeminine i momka. Osjeæanjem gorèine mati rezonira da bi bilo bolje da joj je Begemina "slipa. naroèito bogato variran i etièki razvijen u muslimanskoj epici. npr. klanjanjem namaza. Ali . s tim da je ovdje modeliran sukob nastao radi ljepotice. Al mi te je žao Mustaj-beže Što š poginut od hajduèke ruke. Otud oba junaka imaju jednako etièko pravo i obavezu da se izbore za svoju èast. pred odluèni sukob. kojeg ona odvraæa sa žrtvenièkog puta. Psihološko pregnuæe na žrtvu u Mustaj-begu æe nastati tek neposrednim susretom sa ljepoticom Begeminom. da bi sebe uvjerio "ima li rašta glavu izgubiti". no ne u liku kršæanskog protivnika (što je uobièajeno u muslimanskoj epici) veæ u liku istovjernika ale harambaše. 160 .

zanimljivija je pjesma Seka Šestokriloviæa. vratara na ulazu u grad ili kulu. Njih je u Beharu najmanje objavljeno. da æe on biti doveden u niz komiènih situacija. potom cijelu noæ presjedi uz upaljenu svijeæu pored kreveta svoje djevojke. i oponašanje muškarca. a èetiri pod niæahom nje odrièe mladiæ joj Zuko Atlagiæ. na motiv straha Marka Kraljeviæa. prema nadmenom držanju muslimanskih svatova. èine zaseban motivski krug. ova pjesma preuzela je predijevanje u mušku odjeæu. Pjesma zavreðuje komentar zbog komiènog utiska. koji joj prekasno spazi pletenice ispod kalpaka. zasnovana na obrani djevojaèkoj dostojanstva. Djevojke u navedenim. djevojka se slavodobitno sklanja u kulu braæe Šestokriloviæa. Doznavši od braæe da se. tj. i uvelièava pravno-socijalnu ulogu "carskog kapidžije". nakon tri godine pod prstenom. koja je 161 . Vjerojatno najkraæa pjesma. iznenaðenog i etièki neodgovornog Atlagiæa na sokaku. umjesto moguæeg sukoba pjesma završava emotivno motiviranim pobratimstvom dvojice poznatih junaka. lirskoepske forme. èiji efektan završetak pjesnièki zgušnjava odvažnost i pamet izuzetne djevojke: Junak bila sina ti ubila Mudra bila. Od komentirane. Izmeðu ostalog. ostavivši posramljenog. a u komparaciji sa klasiènim pjesmama iz Hermanovih i Marjanoviæevih zbirki. Njena osobenost je u stvaranju zabavno-komiènog utiska. sa svega 67 stihova. sestra Šestokriloviæa. koja samo vanjskim oznakama . preodjevena u muškarca.imenima poznatih junaka upuæuje na epski predložak (objavljena u Beharu) jest Ðerzelez Alija i Kraljeviæ Marko. kulu porobila Milostiva sužnje ispustila. preodjevene u mušku odjeæu. Ona æe u Atlagiæu izazvati takav zort. vješto oponaša "carskog kapidžiju". klasiènim zbirkama muslimanske epike.. ostvaruju podvige koje nisu u stanju muškarci uèiniti. struktura kompozicije im je jednosmjerna i jednostavna. Pjesma je rudimentaran iskaz tradicije pobratimstva. Od klasiène muslimanske epske pjesme motiva junak djevojke. Zuko dvori "kapidžiju" uz veèeru. Graðena je dijalogom majke i sina.izraz toplog gostoprimstva kršæana. Slièan podvig obraðen je u pjesmi Senjanin Ivan. Ovakav epilog navodi na tezu da je stvaralac ove pjesme žena ili djevojka koja površno poznaje muslimansku porodiènu tradiciju (poistovjeæivanjem zaruka i niæaha). Pjesme objavljene u Beharu u kojim je siže graðen na prevladavanju ženske nad muškom etikom i pameti. Usljed straha. što je rijetka estetska osobina epike uopæe. izazvanog zadivljujuæom pojavom Alije Ðerðeleza. Pravedno ga kaznivši.

Beæir Islamoviæ. do tipiziranja i bilježenja) ocjenjujemo da su epske pjesme iz Behara nastajale kontaminacijskim procesima spajanja. ova pjesma kratkom formom i etikom zbližavanja protivnika svjedoèi prenošenje motiva iz hrišæanske u muslimansku epiku. najmanje je. Oni su se samo inspirirali bogatim bh. Istinskih stvaralaca. Njegovim kasnijim otkupom bit æe sagraðena ne samo džamija pobjednika Ferhad-paše Sokoloviæa. Oblikovana je na konfrontaciji dviju vjera. preko gubljenja.razraðena etièka forma u muslimanskoj epici. idealizacijom milostive "turske vire". Epska pjesma Ferman iz kaurske zemlje veæ od naslova (koji je epski razraðen na poèetku pjesme) dokazuje nepoznavanje uobièajenog procesa komunciranja. a meðu najveæim jesu Avdo Meðedoviæ. III Svaka usmena tvorevina rezultat je umnog rada jednog èovjeka koji može biti vanredno darovit. Više je prosjeènih dobrih prenosilaca baštine. u kojoj æe biti zaslušan poznati i bogati kršæanski junak. ocjenjujemo da je pjevaè pjesama iz Behara relativno niskog epskog kvaliteta. U etapama života epske pjesme (u kojima razlikujemo faze od nastajanja i oblikovanja. I pjesma Kako je sagraðena Ferhadija je rudimentarne epske strukture. strukturno slabo oblikovanoj pjesmi vrijedno je istaæi samo nekoliko realistièkih svojstava. i njihova pjevaèa sa ranije objavljenim pjesmama i pjevaèima klasièna Hermanova i Marjanoviæeva zbornika i navedenih sandžaèkih rapsoda. Mehmed Kolakoviæ. hercegovaèkog izvora. i obratno. Murat Kurtagiæ i drugi. i u materijalnom motivu. i to u slici poraza bosansko-muslimanskih ratnika. iz kojih su proizišli nesumnjivi procesi epske retardacije. Pašo Guta. i zauzima znaèajnu ulogu u strukturi ove epike. Komparirajuæi komentirane epske pjesme u našem radu (a koje je objavio èasopis Behar). Pjesma je salba epska obrada historijski znaèajne vojnièke pobjede Ferhad-paše Sokoloviæ vid Kršæanskom vojskom u Sloveniji u zbilji rezultiranom znaèajnim materijalnim dobitkom (u koji svakako spada i otkup kršæanskog prvaka). U ovoj. kao pretpostavci ostvarivanja junaèkog podviga. Osim toga. èiju je snagu pjevaè utkao u vojnu pobjedu. njenom zaokruženom motivikom. propadanja i varijanata. veæ i urbana Banja Luka. izmeðu prosjeènog i lošeg improvizatora. Epski pjevaèi pjesama iz Behara su južnog. naprijed navedenih. razvijenom versifikacijom i složenom 162 . U muslimanskoj epici takvih je poznato desetine. najviše loših improvizatora. Salko Vojnikoviæ. epskim vrelima.

epskom strukturom (dvostrukom, èak i trostrukom radnjom u istoj pjesmi). Od visoko razvijenog stupnja književno-usmene kulture, sa desetinom likova u jednom epskom tekstu-pjesmom u pjesmi, pjesme objavljene u Beharu od svega toga su malo šta zadržale. Pjevaèi pjesama objavljenih u Beharu nisu bili umno volumeniozni da nastave, èak ni da oponašaju visoki dostignuti kompozicijski i stilski stupanj, u znanstvenim svjetskim relacijama, èuvene muslimanske epske pjesme, koja je u svojem najrazvijenijem stadiju dospjela do epa i epopeje, postavši time kompozicijski kuriozum i homerski izazov. Pjevaèi epskih pjesama iz Behara lokalnog su obilježja stila i kompozicije. Od desetak pjesama samo je u nekolicini na momente progovorilo istinsko stvaralaèko nadahnuæe. Ipak, pjevaèima pjesama iz Behara ne može se poreæi mjestimièna jezgrovitost oblikovanja epskog sadržaja, zatim bogata zapažanja socijalnog i obièajnog života Muslimana iako katkad površno, èak i pogrešno prikazana), soènost lokalnog južnohercegovaèkog kolorita, te mjestimièna dramaturška svojstva epskih scena. Lingvistièki aspekt epskih pjesama objavljenih u Beharu zavreðuje posebna istraživanja, od orijentalizama (koji oblikuju osoben bosansko-islamski ugoðaj tekstu), zatim iznalaženje i komentar stilematskih svojstava provincijalizama i neizvršenog jotovanja, svojstvenog za širi prostor bosanskomuslimanskih govora. Esthetic, Ethical and Structural Features of Moslem Epic Songs in Behar 1900-1912 Every oral creation has been the result of a cognitive labor by a single human being that can be extremely talented. There have been tens of them in the Moslem epics. The greatest among them have been: Avdo Meðedoviæ, Mehmed Kolakoviæ, Salko Vojnikoviæ, Beæir Islamoviæ, Pašo Guta, Murat Kurtoviæ and the others. Among the names aforementioned there have been the minimal number of those who were true authors. There have been more of them who could be described as average in the way they transmitted the epic heritage. Most of them were poor improvisers. When comparing the epic poems commented upon in our paper (and that had been published in the Behar journal), and their chanting with the poems that had been previously published in the classical collections by Hörmann and Marjanoviæ, as well as the mentioned Sanjak Schedules, it is our judgment that the singer of the songs in the Behar journal was of a relatively low quality, somewhere between an average and bad improviser. In the 163

epic song's stages (where one can distinguish certain stages from a very act of creation and shaping, through a process of losing, declining and their variants, to the stage of grouping them under typical labels, and, finally, to their recording), it is our judgment that the songs from the Behar have emerged in the contamination processes of linking each other. The definite process of epic retardation followed. The epic singers of songs from the Behar came form the southern source, from Herzegovina. The abundant Bosnian and Herzegovinian epic sources, their encompassing motives, developed versification and the complex epic structure (a double and even triple action in the same song) have just inspired them. The poems published in the Behar retained little from the highly developed level of oral literary culture, and with the tens of characters contained in the single epic text. The singers of songs published in the Behar did not have enough cognitive potentials to continue, and let alone imitate, the highly achieved level of the Moslem epic song in terms of style and composition. That song had reached the heights of epic having become a curious feature in composition and the Homeric challenge. It displayed the local style and composition. Out of ten songs, only the few of them succeeded to reach the true creative inspiration. Nevertheless, the Behar epic songs' singers cannot be denied a personal succinctness in shaping the epic contents, the rich observations of Moslem social and customary life, although at places it appeared as superficial and even shown incorrectly, a succulence of local South Herzegovinian color, and, at places, some dramatic qualities of epic scenes. The linguistics aspect of the epic songs published in the Behar is worth a further research. One can find in them many orientalisms, a commentary of stylematic features of provincialisms and the unfinished process of jotovanje (palatalization), that had been characteristic for the wider area of Bosnian and Herzegovinian speeches.

164

Muhamed Hukoviæ MUSLIMANSKI KNJIŽEVNICI U GAJRETU Glavna skupština društva Gajret, godine 1909. odluèila je da se list Gajret, koji je dotada donosio gotovo samo društvene vijesti, pretvori u književni list, što je on poèetkom 1910. godine i postao. Oèekivanja da æe se u listu pojaviti i dotada poznata imena: S. Bašagiæ, E. Mulabdiæ, O. N. Hadžiæ i drugi nisu se ispunila što pisac osvrta u Biseru pod naslovom Trogodišnji književni rad Gajreta, potpisan inicijalima H. J. objašnjava posljedicom politièkih i stranaèkih trzavica, rušenjem starog odbora i unošenjem æiriliènog pisma u list. S pohvalom se istièu neki književni radnici kod kojih su prevladali opæi interesi naroda pred stranaèkim, èesto liènim interesima pojedinaca. Opravdano se u ovom osvrtu istièe da su to razlozi zbog kojih list nije mogao dostiæi literarni domet koji je imao list Behar. Gajretovu prozu predstavili su svojim prilozima Hamdija Muliæ /Ata Ner'es/, Hazim Muftiæ, Hafiz R./ pod kojim imenom se, vjerojatno, krije Šemsudin Sarajliæ/, Hifzi Bjelevac, Mustafa Èeliæ Gazanfer. Zajednièka tema veæine priloga je buðenje svijesti muslimanskog naroda, osuda negativnih pojava koje su ozbiljno zaprijetile moralnom, materijalnom i obiteljskom padu društva. I u prozi kao i nekim pjesnièkim tvorevinama osuðuje se nekritièko povoðenje za tuðim obièajima; stilom života, stranim natruhama u jeziku i govoru, slijepo podržavanje tradicijama Muslimana stranog naèina života. Problem iseljavanja tretiran je iz više aspekata, ali s posebno oštrom osudom neodgovornog odnosa prema ise-ljavanju, na ravnodušan mir, fatalistièko ponašanje, a u nekim sluèajevima i neozbiljan odnos prema tako vitalnim pitanjima sudbine ovog naroda. U socijalnoj sferi ukazuje se na pogubno, razarajuæe djelovanje nekih asocijalnih pojava kao što su alkoholizam, pojava prostitucije, kocka, bezdušno trošenje novca. Fatalan uticaj u maloj bosanskoj kasabi bilo je otvaranje birtije s pjevaèicom "iz prijeka" pa je i to èesta tema u proznim književnim prilozima svih listova koji su izlazili u doba austrougarske vladavine. Prilozi s pouènim sadržajima nalaze se meðu najbrojnijim prilozima - zahtjevi za reformom nastave, obrazovanjem ženske djece, pa ta didaktièko-prosvjetiteljska komponenta, koja nekada ostaje na razini publicistike, veoma rijetko ima elemente literarnog ostvarenja. Ima u nekim crticama i najave prvih klasnih nesporazuma, pojava industrijske tehnologije 165

u procesu rada, zateèenost radnika s ruènom proizvodnjom pri uvoðenju tehnièkih sredstava i mašina itd. HAZIM MUFTIÆ spisateljski rad zapoèeo je u Beharu kratkim crticama, a bogatu aktivnost u listu Gajret, posebno u godinama 1910. i 1911. da bi naglo poslije dva priloga u 1912.g. prekinuo sa suradnjom. Ukupno je objavio osamnaest tematski raznovrsnih priloga od kojih prevladavaju teme s pouènim sadržajima. Pouka je nenametljiva, iako je nekada izravno saopæena ili u obliku pišèeva komentara, ili je izrièe jedna od liènosti, ili se ona sama èitaocu nameæe slijedom toka radnje. Te male prièe /crtice/ s tezom odraz su tadašnjih aktualnih zbivanja od kojih su neka imala izuzetan znaèaj za vjerski i društveni život Muslimana. Jedna pojava morala je ozbiljno zabrinjavati - problem otuðivanja muslimanske školske omladine koji su, boraveæi u tuðini, stvorili kod sebe kompleks stida, osjeæaj manje vrijednosti svoga nacionalnog biæa i njegovih znaèajki u odnosu na evropske vrijednosne sudove. Po povratku u rodni kraj ustruèavaju se ispoljavati svoja nacionalna obilježja, pripadnost svome narodu /Podivljala ovca/. Kritika pasivnog odnosa muslimanskog življa prema vitalnim pitanjima života izražena je u prièici Spavanje hodajuæi, a u crtici Zakljuèak u kahvi pisac iznosi jednu negativnu osobinu svojih sugraðana - da bi se trgli iz letargije potreban im je vanjski poticaj. Uspjela je poredba znanosti s plemenitim metalima /dževahirom/ s porukom da treba prevladati svoje vjerske razlike, ako æe znanje biti u službi prosvjeæivanja i kulturnog preporoda /Nauka-dževahir/. Primjereno je izražen kontrast idiliène slike prirode i sela i siromaštva ljudi /Sestra/, a u prièi Komljenje kukuruza govori se o prvoj pojavi tehnièkih sredstava u obradi zemlje. Kritika zapuštenosti poèetnih vjerskih škola, loš utjecaj takvog stanja na odgoj djece, težak materijalni položaj vjerouèitelja slikovito je prikazan u crtici Sibjan mekteb. Izravna pouka izreèena je u prièi Dvije hiæaje s osnovnom tezom da sve što nije u skladu s Božijim uputama ima negativan odraz u svakodnevnom životu. I ostale crtice /Lafunger, Svoj svome, Ženidba Hifzi-bega Ðumišiæa, Baba Hajdar, Muharemagino brvno, Dva druga, Stara Hata, Èudan uèenjak/ sadrže poruke koje se odnose na aktualne dogaðaje. Meðu prilozima se izdvaja crtica Medenijjet, u kojoj se iznosi težak položaj turske manjine i ostalih graðana muslimanske vjeroispovijesti u Bugarskoj. HAMDIJA MULIÆ - ATA NERÈES u nizu crtica pod naslovom Slièice sa Neretve objavljenih u nastavcima u godištima 1910. i 1911. osvræe se na mnoga aktualna pitanja vjerskog i nacionalnog života Musli166

mana. Prvi prilog objavljen pod tim naslovom doima se upozoravajuæom porukom pisca muslimanskoj inteligenciji školovanoj na Zapadu zbog njenog snishodljivog odnosa prema vanjskim manifestacijama te èeste kvazikulture. Pokušaji nakalemljivanja evropskih obièaja, uzusa ponašanja na patrijarhalnu sredinu èine se smiješnim, pa se u mahalama mladiæi pozdravljaju sa "servus", "klanjam se" i slièno. Jedan od rijetkih mladiæa, obrazovanih na evropskim školama, ukazuje svojoj djevojci na svu besmislenost napuštanja obièaja svoga zavièaja, posebno izbjegavanja upotrebe izvornog maternjeg jezika. Njegovo upozorenje djevojci da èuva materinsku rijeè ganutljivo djeluje na èitaoca: "Nemoj, Ašida, duše ti, više zboriti onako kako ne èuješ da ti tvoja majka zbori, vidi samo kako mi nakazno govoriš. Ne stidi se svoga roda, niti svoje sudbine, meni je sve naše milo i sveto. U ponašanju i u životu budi onako mirna i èestita kao tvoja majka." Divna pouka nama, današnjim generacijama koji ne imadoše dovoljno sluha za ovaj kao i za apel Omera Hume, koji na kraju 19. stoljeæa uskliknu: Brez šubhe je babin jezik najlašnji, Svatko njime vama vikom besidi. Drugi prilozi pod ovim naslovom pisani su s pouènom tezom da se Muslimani treba da prilagoðavaju duhu vremena, da prihvataju nove oblike privrednog i trgovaèkog poduzetništva, da se obrazuju i samoobrazuju, da posvete pažnju obrazovanju ženske mladeži/ prilog pod naslovom Mehmed/. "Radi u vremenu kako prilike tog vremena iziskuju", poruèuje muderis prisutnima. Nema muslimanskog pisca iz perioda austrijske okupacije Bosne i Hercegovine koji nije opisao razarajuæi uèinak prodiranja alkoholizma sa svim njegovim posljedicama: materijalni kolaps cijelih porodica, fizièko, psihološko i moralno propadanje pojedinaca i tragiène sudbine liènosti. Mnogi takvi moralno posrnuli pojedinci, iako kasne, vraæaju se normalnom životu i nerijetko postaju propovjednici trezvenjaèkih ideja. Muliæeva crtica Ovdje ti je, Haso, razgovor podsjeæa na pripovijetku Prvi put s ocem na jutrenje Laze Lazareviæa, jer je Huso kao i Mitar, doživio moralni preporod - dolazi na njivu i ukljuèuje se u obavljanje svakodnevnih poslova. Veoma slièan sadržaj je opisan i u crtici pod naslovom Pokraj Drine autora HAFIZA R /vjerojatno se pod tim imenom krije Šemsudin Sarajliæ/ gdje se "zalutali" pojedinac - sin nekadašnjeg uglednog i bogatog sugraðanina - vraæa rodnoj kuæi i postaje gorljivi zagovornik borbe protiv alkoholizma. U crtici Slièice s Trèivode prilièno uspjelo je istaknuta poredba razmišljanja i ponašanja naših izleta na obližnje izletište kod Sarajeva. 167

Dok evropski èovjek zna koristiti sve blagodati kraja u kojem privremeno živi, dotle naši ljudi uz rakiju, potpuno i fizièki i psihièki opušteni, lažno se predstavljajuæi kao vjernici i domoljupci, kriju prave motive napuštanja svoje rodne grude. U crtici Oko Drine i Lima sukob starog i novog manifestira se prilikom gradnje objekta na gradskom groblju. Pisac je i ovdje, kao i u crtici Dva pisma, na strani nosilaca naprednih shvatanja koji se bore protiv zaostalosti, sujevjerja, nesnalaženja, ali i protiv ropskog i nekritièkog prihvatanja tuðih i muslimanskom duhu i mentalitetu stranih shvatanja. Meðu piscima proznih sastava svakako je najznaèajniji HIFZI BJELEVAC, koji æe literarno najuspješnije iskazati svu dramatiènost života muslimanskog naroda koji se, zateèen okupacijom jedne evropske sile, ne može ukljuèiti u nove tokove života, pa doživljava traume pogibeljne za lièni i obiteljski život Muslimana. U njegovim kraæim proznim radovima prisutne su i pojave prvih klasnih razvrstavanja, prvo poèetne oblike industrijskog naèina proizvodnje, uvoðenje strojeva u tehnološke procese. Naivne su reakcije radnika koji ruèno obavlja fizièki naporne poslove, na prve nagovore sindikalnih funkcionera da bi štrajkom popravio svoj težak položaj. Tako radnik, koji ruèno tuca kamen za posipanje ceste, naziva takve æernimetima /neblagodarnim ljudima/ koji su se najeli pa uzeli fursat", a kada je prvi put ugledao mašinu za mljevenje kamena, on èekiæem udara po toèku. H. Bjelevac je autor najuspješnijeg proznog priloga u ovom periodu izlaženja Gajreta. To je prièa u nastavcima pod naslovom Na kraju. U njoj je opisana tragièna sudbina troje mladih ljudi i tek roðenog djeteta u maniru naturalistièkih opisa najtamnijih strana ljudskog života. Zaèudo da ova Bjelevèeva proza nije skrenula pažnju literarnih poslenika, posebno filmskih radnika, buduæi da je veoma pogodna za dramsku i filmsku obradu. Tekst je pun neoèekivanih obrta, sa dosta uspjelim i minucioznim psihološkim analizama pojedinih situacija. Jedan nepromišljen gest jednog od uèesnika zbivanja izaziva tragediju ostalih liènosti koje su u vrtlogu dogaðaja bez svoje krivice postale žrtve posljedica obmane neiskusne mlade djevojke. Pisac osuðuje inteligenciju koja nema sluha za istinske probleme života i zna više o dogaðajima van svoje zemlje, nego što zna o onome što se pred njenim oèima dešava. Isti društveni tretman imaju i oni koji se iskreno zalažu za narodne potrebe i oni koji pasivno posmatraju što se oko njih dešava, pa Salko, jedna liènost iz prièe, kaže: "Svi su jednaci, i oni koji se za sve brinu i o svemu vode raèuna kao i oni koji bi mogli pomoæi, 168

a ne pomažu." MUSA ÆAZIM ÆATIÆ æe ciklusom religioznih soneta /Ibrahimpejgamber, Musa, Isa, a.s., Zemzem vrelo, Hidžret/ obogatiti ovu tematiku koja æe takoðer biti predmet interesiranja i pjesnika Osmana -ikiæa. Dok se -ikiæ zadržava na opisu spremnosti Ibrahima, a.s., da žrtvuje sina, dotle Æatiæ sa dosta pjesnièke vještine iznosi preobraæanje Ibrahima sa mnogobožaèke vjere u islam. U ostalim pjesmama ovog ciklusa u alegorijskim slikama opisuje se poslanstvo Musaa i Isaa, a.s., te èudotvorna pojava vrela Zemzem u pustinji, kao i spasonosno preseljenje muslimana iz Meke u Medinu. Druge pjesme iz ovog ciklusa objavljene su u Pjesmama od 1900.-1908. /Muhammed, a.s, Islam, Kur'an, a.š., Sveta špilja, Hazreti Omer, r.a. i Bedr /. U pjesmi Jesenski plaè prenaglašeno se slika tamna jesenska noæ koja svojim tmurnim raspoloženjem razbuktava pjesnikovu bol. A i vasiona i svi njeni mrtvi i živi dijelovi su "zvuci jedne pjesme bone". U pjesmi Moja ljubav, posveæenoj Atifi, pjesnik s tugom iznosi da sve njegove želje, nade, èežnje i snovi plove na trošnoj laði i da æe ih divlja bura rastrgati i u more baciti. Na zavidno literarnom iskazu jedre stihove soneta posveæuje Osmanu Ðikiæu. Soneti su, posebno pri sonetima prirodi, ljubavi, suncu kao simbolima i izvorištima radosti i sreæe. Hej, c'jela Narav zapeta je struna, Na kojoj sunce velièajno sklada Himnu ljubavi: veselja i nada Prvi sonet I tako tokom sljedeæih soneta sve je u znaku vedrih i optimistièkih tonova: Poðimo tamo na one vrhunce, Usnom i okom srkaæemo sunce Drugi sonet "Poðimo, ja æu tam te nosit sada, Na svome krilu kao vihor jaki" Treæi sonet Vidiš li njene bokove i grudi, Vidiš li, kakva on je vedra stasa, Krv im i zdravlje licem se talasa Na svemirskim, lunarnim prostorima šeæe se pjesnikova djeva Venus, u plaštu od etira i prosiplje s mlijeènog tijela svoga pelud koji pjesnika opija, razdražuje nerve. Venus 169

a pjesnik postao "vjerni rob ljepote". nazdravièarske je naravi. oganj. Pjesnikove izljeve sreæe i radosti pojaèavaju u svakom ponovljenom stihu rijeèi: dušo moja. po hazbašèi u sonetima pod naslovom Tri gazela posveæenih Mirzi Safvetu. Sa ljubavi zažareno. Jesenje sivilo suprotstavljeno je pjesnikovu zažarenom srcu: Samo moje srce vruæe. I leksika je primjerena pjesnikoj razdraganosti: izvor. hasbašta i još velik broj iskaza koji asociraju na ustreptalost pjesnikove duše. Moje pjesme te nekoliko prijevoda ili prepjeva sa turskog i perzijskog jezika. Kao što ljubice cvatu. lahor. pa se pjesnik pita: . skladnih akorda. lista pjesama romantièarsko-ljubavnog zanosa s izmiješanim sumornim. s gradacijama i nade i malodušnosti. poljubac. a od svih zvukova pjesniku najviše gode kristalni akordi dragog smijeha svoje drage. zefir. silnim žarom. srna. Osim ovih spomenutih Æatiæ je u listu Gajret objavio i pjesme Iz ljubavnih melodija..Dirljivim stihovima i potresnim slikama opisao je pjesnik svoj susret s oèinskim razrušenim domom koji ga je nadahnuo prvim zvucima "bogodane pjesme": Ah. milovalo. opijale. ŠEMSUDIN SARAJLIÆ æe se javiti u godištima 1910. pjesma se probudila. Dan jeseni skrhat neæe Kad u netrag sve bi djen'o Pjesma Probudila se. èarno oko. vrelo. Tako saznajemo da su od cvijeæa pjesniku najdraže plave ljubice. ja sam nekad ko maleno ptièe. i 1912. amber cvijeæe. U pjesmi Ja sam vjerni rob ljepote sudbinski je pjesnikova duša veæ od roðenja "plovila u muzici šumnih sfera". od mirisa miris duše voljene. U sonetima Boje i mirisi posveæenim Šemsi H. sabah zora. svoj doživljaj pojava u prirodi i svijetu.. pramenje kose. 1911. hurija. U tvom krilu prva krila steko: S majèinih usni slušao sam prièe Tople i slatke ko i njeno mlijeko. a kovrdžasta kosa najviše oduševljava pjesnika.da li æe ona: okvasit grudu mojih pradjedova i 170 . razuzdano. sjetnim i vedrim tonovima. pjesnik na metaforièan naèin saopæava èitaocu svoje raspoloženje. pripada budnièarskoj poeziji. Iako uspavan.

što se ponavlja i u strofama u kojima se uz pridjev tužan pojavljuje i pridjev lijep... priželjkuje ostvarenja mladenaèkih snova: Èekajuæi kad æe opet doæi. Jedna od rijetkih pjesama u kojoj se pjesniku vraæa nada.. izražena je oštra kritika ponašanja Muslimana Bosne i Hercegovine... Da zlobno srce tirana smiri U pjesmi Veèe dogaðaji i zbivanja u prirodi povezani su s ljudskim sudbinama..... koji ne shvaæaju 171 ........ Srce moje tugom otvoreno Srce moje u sol zakopano Ali u pjesnikovom srcu bar u tragovima živi sjeæanje na nekadašnji zanos: Tek u srcu nešto osta Što na zanos katkad sjeæa.. ali i sa naizmjeniènim vedrim raspoloženjem. pa u bolnom kriku.. ne žali krvi. dok se u pjesmi Piano sva priroda saosjeæa s ustreptalim srcem pjesnika: Dršæe zemlja dršæu vali.... kako je tužan jesenski dan. ruža malih drhte srca otkucaji! U proznom sastavu Danica je èekala mjeseca. što nije beznaèajno... dršæe lišæe. stare tople noæi. Stari dani. Da prevladava ipak nesalomljiv duh svjedoèe završni stihovi: O robe gladni.. u inaèe ljubavnoj fabuli s neobiènim i iznenadnim zapletima i raspletom.. nezadovoljstvo i razoèarenje stvarnošæu.posveæenoj Zumreti... koji se.. nalazi u posljednjoj strofi.... Kad sam svoju mladost provodio Kad sam pjevo i kad sam ljubio Jesenskim tonovima prožeta je i pjesma O. trenuci malodušnosti zbog iznevjerenih mladenaèkih ideala izraženi su i u pjesmama Ko harfa sam i Slomljeno srce: Ko harfa sam razbijena .. vjera u život je ona pod naslovom Na busu ljubavi .neæe li procvast pomlaðenom snagom neæe li sunce sreænijeg života zasjat nad mojom domajom mi dragom Sumorni tonovi.. kao u magnovenju.

Poezija FADILA KURTAGIÆA. Badava se i anðeo trudi: Nemoj se truditi. odaju se provodima. U onoj koja se odnosi na Ibrahima. i plaèuæi u osmijehu U pjesnièkom opusu OSMANA ÐIKIÆA religiozne pjesme posveæene poslanstvu nekoliko vjerovjesnika zauzimaju posebno mjesto. M.. a. ispunjena je simbolièkim znamenjima. samoæa budi u pjesniku vapaj za danima mladosti: Silheuette A u pjesmi simbolièkoga naslova Ilusia ustreptala duša èuje davne akorde mladosti. pod naslovom Hazreti Ibrahim 172 . a tek misao o apstraktnoj ženi unosi bar za tren ravnotežu izmeðu radosti i boli: Sumorna raspoloženja u velikom broju pjesama ostavljaju na èitaoca težak dojam zbog pjesnikova uvjerenja da su uzaludni svi pokušaji da bi tamne slutnje išèezle iz pjesnikove duše. U tim. troše nemilice novac i nastoje održati staleški ponos. Rizviæ. da se gase pokopane nade. Taj asketizam. neobjašnjivim slutnjama. odnosno saznanjima da mladalaèki ideali nestaju.s. neka nepostojeæa u pjesnièkim stihovima zamišljena žena æe darivati pjesniku": lijere iz mistièkih veza Posjet ili æe zajedno s pjesnikom: ploviti po puèini mlijeènoj lijerova snenih Margit ili æe poslije radosnog posjeta gospoji /zamišljenoj ženi/ pjesnik ipak išèeznuti: smijuæi se s plaèem. iluzija i nada. anðele mili. spremni i na velike materijalne žrtve. Davno je zaštita utjeha moja Za gore tamne" Anðeo utjehe Neka neobjašnjiva sudbina: "Asketski tada je gušila Dušu mi i vjerovanje" Ja snatrih lamentira pjesnik. "kobnim nemirima.ozbiljnost položaja u kojem se nalaze. kratke forme. kako kaže prof.

U ovoj drugoj opisane su pripreme ubistva Muhammeda. oèi su im se zaslijepile i Muhammed.. a u pjesmi Hubul vatani minel imani dovodi u vezu islamske obaveze s dužnostima vjernika prema domovini. U pjesmi Derviš izražena je vjera u Allahovu pomoæ i pouka da nikada ne treba izgubiti nadu u Božiju podršku. ali i prema svome narodu. nego je zasjekao kamen. iziðe neopažen iz kuæe.spremnost Ibrahima. spasio Ibrahimova sina. da žrtvuje sina Ismaila... od onog kobnog èasa Dušu ljuti tišti bol.s. a. koja je pomogla i ovom dervišu da savlada trenutke fizièke klonulosti.š. Šefike Nesterin Bjelevac. kakvu sumnju izražava autor prikaza književnog rada lista Gajret u listu Biser. od onog kobnog èasa Bol pjesnikinje ne može ništa izlijeèiti osim: Ah. a. Druge dvije pjesme odnose se na vjerovjesnike Isaa.s. a. Bog je zbog odanosti oca i sina njegovoj volji. dž. Kada je Bog. Meðutim. a.iznesen je poznati dogaðaj iz povijesti objava . nema nikakve sumnje da je i ovoj pjesmi autor Ðikiæ. i Muhammeda. Od èetiriju Gajretovih pjesnikinja: Vahide. ko ubodi od handžara Ah.s. da mogu samo èasak prošloj sreæi da se vratim Ja bolujem Vapaj pjesnikinje zbog bešæutnosti svijeta: Tamo niko èuti neæe moga srca uzdisaje Moje misli jer "svugdje je tama. Ali i prije bratovljeve smrti pjesnikinji je neki tužni èas zagorèio život: Ah.s. a umjesto njega iznenada se pojavi ovan koji kao kurban ostade simbolom prinošenja žrtve velikom Stvoritelju. a. S obzirom na tematiku u drugim pjesmama.s. posebno je dirljiv nekrolog bratu Osmanu. da zasije" 173 . K. nigdje zvijezda. vidio istinsku spremnost oèevu da žrtvuje sina.. na èelu kojih stoji Ebu Džehl. uèinio je da se maè nije mogao nadnijeti nad glavu Ismaila. s puno toplih izljeva ljubavi prema bratu. I kod Ðikiæeve prevladavaju tužni tonovi. P. Oštroj kritici izvrgnuo je licemjerje strogih pobožnjaka u pjesmi Muraija. kad su zavjerenici upali u kuæu. Fatme najobimniji je pjesnièki opus Hatidže Ðikiæeve. koji se i danas nalazi u selu Mini kod Meke rasjeèen.

pjesnika pritišæe neka teška mora: Veæ tupi bol mi i osmijeh gorak hladnoæom teškom stalno dušu muèe Kob A zla sudbina prati i proganja pjesnika: Opet bih gonjen osjeæajem èistim. veæ ko sjajna zvijezda da u zvijezde plane". strasti stišo Odbaèenim A u pjesmi Svijet na Kranjèeviæev naèin uzdiže ljudske boli. svjetlosti. U krilo im rado hrlim Boni akordi U vrtlogu tadašnjih zbivanja i pjesnik B.dijete plaèa. dijete tuge .zvone neustrašivi poklici: Nek me nose bijesni vali. S ljubavlju žarkom vama bijednim prišo.K.. pa kao što Kranjèeviæ pjeva: Nije ljudska suza da se po njoj gazi. mora skrivati duboko u srcu svoja osjeæanja: Što mi mlado srce pati. Vjekovi lice ogledaju svoje Miris zemlje pjesnika guši. jer svako pojedinaèno srce ljudsko je "svijet za se. želi se diæi u vanzemaljske sfere: O sunce svemoæno. borba tvoja nek je jaèa Pjesnikinja se ipak ne predaje . al ne kloni radi sudbe.. tako i Muftiæ klièe: I u suzi svakoj iskrenoj dubokoj.Opet jesen Zbog toga što okolina nema sluha za njen nespokoj.Muftiæ ne vidi neku svijetlu buduænost za svoj narod . on se obraæa izvoru snage. što u duši svojoj skrivah nigda niko neæe znati Bolovi A u pjesmi Ne ostavljaj izražen je protest zbog olahkog napuštanja rodne grude: Ti si dijete zemlje bola. Važnim životom ja živio istim I sve bih druge želje. 174 .

pa se pjesnik obraæa Bogu rijeèima: I ja pružam srce vjeèitom Bogu. foreign words and expressions in language and speech. who did not agree with the new political orientation of the Gajret Society. Hazim Muftiæ.daj mi da izgovorim. education 175 . Il osjeæanje kobno novih zala Duša Utjehu. Zlokobno i suro meðu pute naše Pomirenje The Moslem Writers in the Gajret In accordance to the decision passed by the Main Assembly of the Gajret Society. common theme. Šemsudin Sarajliæ under the pen name of Hafiz R. prostitution. Warnings were issued against asocial behavior. The problem of immigration to Turkey was treated in particular. A fiction in the Gajret journal was represented by Hamdija Muliæ. etc. Mustafa Èeliæ-Gazanfer. In their works one can usually find the same. A considerable portion of texts dealt with the reform of schools. i carstvima vjeènim neprestano hrlim Èovjek Iako je pjesnik svjestan da: Znamo avaj da se nešto prijeèi. na vjeènoj vatri tvojoj i zemlji blatnoj da ne dam nijedan dio sebe Molitva Upitanost pjesnika koji neodluèan stoji pred saznanjem da u svijetu ipak prevladava tamna strana života: Ne znam je li krik to uvreðena srca. the journal with the same name began to publish literary pieces in the beginning of 1910. spending larger sums of money. Hifzi Bjelevac. such as Safvet-beg Bašagiæ. iskrena vjera. However. Awakening the Bosniak people's minds -criticism of negative tendencies and events. mir i zadovoljstvo donosi duboka. a blind support of the old ways of life. a blind imitation of foreign customs and habits. and gambling. such as alcoholism. Ili je to jecaj roba koji grca. Edhem Mulabdiæ and Osman Nuri Hadžiæ. it did not manage to attract the famous names. Il pobožne duše nebu topla hvala.

as well as the application of new technologies in economy. Hamdija Muftiæ usually wrote on topics with didactic undertones. Hifzi Bjelevac was the author of an interesting short story Na kraju /In the End/. and the poet B. 176 . whereas Hamdija Muliæ mostly discussed the issues of religious and ethnic life in Bosniak people. Šemsudin Sarajliæ published a number of songs full of romantic and love themes where he mixed sad and grave with serene tones.of female children. K. Osman Ðikiæ dedicated his literary work to the activities of several prophets. whereas Musa Æazim Æatiæ published a cycle of religious sonnets. Muftiæ did not see a bright future for his people.

3. vijeka. VIJEKU U prvim decenijama 18. vijeka (pjesme o Alibegu Mihal-oglu i Bali-begu Malkoè-oglu). \enana Buturoviæ: Les chroniqueurs turcs et Gu rz Ilyas . I mnoge druge dragocjene vijesti o muslimanskoj bosanskoj. koja æe se.4 I u svjetskoj nauci o muslimanskoj epici danas je prisutno mišljenje o njenom naslanjanju na srednjovjekovnu bosansku. odnos1. možemo da kažemo da je.. 267-275. godine. kao i na široj teritoriji na prostoru bivše evropske Turske. èuvenog turskog pisca i hronièara..-1534.\enana Buturovi}: OTKRIÆE MUSLIMANSKE EPIKE U 19.2 Utvrdili smo da oni nose peèat žive epske tradicije. i za muslimansku epiku.Vidi: Ðenana Buturoviæ: Osnovna pitanja u prouèavanju epskih narodnih pjesama jugoslovenskih naroda.Ðerzelez heros de la chanson epique balkanique. uvijek kao cjelovitoj i bogatoj južnoslovenskoj poeziji. Academie serbe des sciences et es arts. Ibn Kemala (1468. . May posshaiftt (gen Constantinopel) zudem Keizer Soleyman. Balcanica XVI-XVII. vijeka posvjedoèuje njihovu utemeljenost na bogatoj i srodnoj tradiciji srednjeg vijeka. 177 . 122 i 123. X Megunaroden simpozium za balkanski folklor.1 Iz ovog perioda datiraju jedinstveni podaci o Grz Ilyasu.). Ohrid 7-8. juli 1988. 4. epskom Ðerðelezu. vijeku. Belgrade 1985-1986. Institut des etudes balkaniques. Isto. Meðutim. \enana Buturoviæ: Žanrovske karakteristike rane južnoslovenske muslimanske narodne tradicije turskog perioda. Poseban otisak iz Godišnjaka Odjeljenja za književnost Instituta za jezik i književnost u Sarajevu. str. Postoje brojna svjedoèanstva o starini i rasprostranjenju muslimanske epike u Bosni osmanskog perioda. U stvaranju i prenošenju ove epike istaknutu ulogu su imali bosanski ratnici. otkrivena tek u 19. Prva poznata svjedoèanstva o muslimanskoj jugoslovenskoj epici vezuju se veæ za kraj 15. vijeka zabilježen je znaèajan broj južnoslovenskih muslimanskih epskih pjesama. muslimanima i hrišæanima. Datiramo ih u period (najkasnije) do kraja 1492. meðu Južnim Slovenima. broj 43. 1977. Sarajevo. str. kao i za ostale južnoslovenske epike. za širu nauènu javnost. uoèavajuæi njene specifiènosti u odnosu na epiku ostalih južnoslovenskih naroda zajednièkog jezika. 3 Bujnost muslimanskih historijskih predanja veæ krajem 15. Anno XXX-MDXXXI. uz normalne izmjene prenositi sve do sredine i kraja 19. 2. Makedonski folklor. Benedict Curipeschitz von Obernburg: Itinerarium Wegrayss Kun. Skopje 1989. Svi sakupljaèi ovog perioda veæ su tokom sakupljanja imali izgraðen odnos prema njoj. djelimièno i Albancima. godina XXII.

da su pjesme o pojedinim junacima bile veoma brojne. knj... Sebastian Tinodi: Cronica. Beograd. 1960. 2. 11. n. str. XXIX. 8. kao i to da su se pjevale u razlièitim sredinama (vojnièkoj.. s poèetka i sredine 18. Harvard University Press. 1. 63-179. Idea. 7. Ibrahim Peèevi. str. Šime Ljubiæ: Prilog Jagiæevoj raspravi "o graði za slovinsku poeziju". broj 9-10. Istanbul. najviše primorskih zapisa. Valtazar Bogišiæ: Narodne pjesme iz starijih. XXVII/XXVIII. preko poezije velikih zbornika. 8-9. Branko Vodnik: O junaèkim narodnim pjesmama (uz knjigu).. str. Beograd.zaokružuju se sve njene najbitnije pomenute odrednice. 237. 1990. Buturoviæ: Epska narodna tradicija Muslimana. pa do zapisa snimanih na magnetofonsku vrpcu. Prevela s engleskog Slobodanka Glišiæ.).okt.8 Bugarštice zabilježene krajem 17. vijeka do pojave zbirke Koste Hörmanna (1888. III izdanje. 8-9. (Biblioteka XX vek). vidi. Ðenana Buturoviæ: Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine od poèetka 16. Izraz. 1985. knjiga deseta.7 Podacima o uticajima razlièitih konfesionalnih i etnièkih sredina u njegovanju i prenošenju muslimanske epske tradicije. vijeka pjevali èitavi ciklusi pjesama o Krajišnicima. god. Miletich: Muslimanska usmena epika i srednjovjekovna epika. str.6 Sasvim je evidentno da i na ovim historijskim vijestima o muslimanskoj epskoj tradiciji Lordova teorija multiformnosti tradicije potvrðuje svoju utemeljenost. Massachusetts. Etnologija. ruralnoj itd. od poèetka 16. vijeka pa do prvih zbirki muslimanske epike iz 19... Teorija. One potvrðuju da su se pjesme o dogaðajima za koje se vezuju pjevale odmah nakon tih dogaðaja. u Zagrebu 1918. 1554. Lord: The Singer of Tales. aristokratskoj. sv.. kakvi su Hörmannov i Marjanoviæev. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Golosvarba.s. XL. Fragmenti ove knjige kod nas su prevoðeni od 1962. knjiga IV. sept. Preveo..u stvari pjesme iz prvih i najstarijih zbirki jugoslovenske narodne poezije èije je porijeklo u svome vremenu nedvojbeno. vijeka. i 2. 26-20. knjiga LVIII. 4a. Primena. 1878. u Zagrebu 1877. 144. 1. 178 . 1972. Prevod u cjelini publikovan ove godine: Albert B. Prepoznaju se odmah potom u epici zbirki. Putopis. str. I. Tarihi Peèevi. sv. Albert B. godine. John S.Prilozi prouèavanju narodne poezije. 1867.. Glasnik Srpskog uèenog društva. 27-35./1973. . Narodne pjesme hrvatsko-srpske. Sarajevo. Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Èelebi Evlija. tematici i junacima ove epike.). Stefanoviæ: Nekoji podaci iz madžarske literature za datiranje naše narodne poezije. Ð. od perioda njenih poèetaka do prvih zbirki . Sarajevo. drugo odeljenje. govore o kontinuitetu i vitalnosti ove tradicije.5 Govore nam o sadržini. uvod i komentar napisao Hazim Šabanoviæ. Odlomci o jugoslavenskim zemljama.no južnoslovenskoj muslimanskoj epskoj tradiciji. vijeka snažno èuvaju odjeke rane bosanskomusli5. str. u naše dane. U historiji bilježenja muslimanske epske tradicije znaèajno mjesto zauzimaju bugarštice i deseteraèke pjesme s kraja 17. uglavnom veæ od one koju predoèava Pjevanija Sime Milutinoviæa Sarajlije. 1967. vijeka . Cambridge. 6. obavještavaju nas da su neke pjesme posjedovale razvijene tematske obrade. str. Lord: Pevaè prièa. Tako su se veæ od prve polovine 16. Svet.

179 . Sr.). a koji je nastao sredinom 18. i iz prvih decenija 18.-1760. Pjesme iz ovog zbornika Alija pripijevanjem opet zadobi preprošenu djevojku i Kako Peimana. vijeka. 12 Za Šukriæa znamo 9. Autentiènu muslimansku poeziju. a Bašeskija. 11. pa i epiku iz prvih decenija 18. kakve su se tada pjevale.prvi donosi Erlangenski rukopis. Prevod s turskog. tematici i motivima muslimanske epske poezije. Hrvata i Crnogoraca. Rukopisa Male braæe iz Dubrovnika.) u svom Ljetopisu. Sarajevo. ne prezentiraju zapise cjelovitih pjesama. o njenom preplitanju sa narodnom epikom Srba. Obojica su talentirani i kreativni. Djela. Hrvata. Zbornik nudi obilje podataka o južnoslovenskoj epici s kraja 17. vijeka pružaju podaci koje donosi Andrija Kaèiæ-Miošiæ (1704. zato što nadopunjuje sadržinu onog što pružaju same pjesme Erlangenskog rukopisa i nesumnjivo upuæuje na složeniju formu muslimanske epike iz vremena kada su bilježene pjesme ovog Zbornika.11 Andrija Kaèiæ Miošiæ je znaèajan po podacima koje donosi o junacima muslimanske epike a koji potvrðuju njihovu povijesnu istinitost. 1968.-1804. vijeka. a mnogo manje o njenoj pouzdanoj formi i obimu. Ipak njegovo postojanje obezbjeðuje izvjestan ugao gledanja na muslimansku epiku 18. knjiga prva. 1942. Autentiènije dijelove iz sadržaja muslimanske narodne tradicije èuvaju deseteraèke pjesme iz tzv. 10. Karlovci 1925. kada je rijeè o muslimanskoj epici. vijeka. s evidentnim aspektom muslimanske sredine u odnosu na epske dogaðaje . kæi Dizdar-age. vijeka. Pjesme o krajinskim junacima o kojima pripovijeda Bašeskija upuæuju na veoma razvijenu epsku poeziju. Razgovor ugodni naroda slovinskoga (1759.9 Erlangenski rukopis se u nauci smatra prvim mješovitim zbornikom narodnih pjesama Srba. Andrija Kaèiæ Miošiæ. Po mom mišljenju tekstovi pjesama ovoga zbornika su neadekvatno bilježeni. Muslimana i Makedonaca. a bezimeni Nijemac njegovim zapisivaèem.).pouzdano su nastale u muslimanskoj sredini i predstavljaju najranije cjelovite zabilježene muslimanske epske pjesme. i kako otkri careviæu Muju. Zagreb. izmijeni oca iduæ na carevu vojsku. uz to zastupljenu veæim brojem primjera. Od Bašeskije doznajemo imena prvih poznatih muslimanskih epskih pjevaèa: Baba-Alije i Jašara Šukriæa iz Sarajeva. i uglavnom. Znaèajnu dopunu onome što znamo o muslimanskoj poeziji 18.manske tradicije. Gerhard Gezeman: Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama.1801. Mula Mustafa Ševki Bašeskija: Ljetopis (1746. Stari pisci hrvatski. i za njim otide u Novome gradu (Pjesme 94 i 96 u Bogišiæevom publikovanom zborniku) .) u svom Razgovoru ugodnom naroda slovinskog10 i sarajevski hronièar Mula Mustafa Bašeskija (1731. uvod i komentar Mehmed Mujezinoviæ. Stoga zbornik više govori o sadržini.

vijeka. na naèin kao i epika drugih južnoslovenskih naroda . Meðutim. 180 . XXVIII. Baba-Alija je kao pjevaè nastupao u Dubrovniku i tamo je portretiran. biæe dostupno drugima. str. sve do šezdesetih godina 19. prisutna u zbornicima nastalim do 19. Knjiga èetvrta u kojoj su razlièite junaèke pjesme.i Vuk Stef. što znaèi da je prenosio narodne pjesme koje su se pjevale upravo u vrijeme kada je nepoznati zapisivaè pjesama Erlangenskog rukopisa bilježio poeziju ovoga Zbornika.vijek otkriæa južnoslovenske epike. Uporedi: Narodne srpske pjesme. Pjevanija cernogorska i hercegovaèka. Isto..13 Ono što Vuk Stef. Muslimanska epika. Èak je i Vukov otac Stefan bio prenosilac muslimanske epike. šarolik fond epske graðe koja predstavlja presjek kroz tadašnje epsko pjevanje. Meðutim. Grga Martiæ i Marijan Šunjiæ . Vuku Stef. Knjiga èetvrta. vijeku. Južnoslovenski Muslimani toga vremena bili su pripadnici osmanske državne i vjerske organizacije. Karadžiæ uistinu nije imao priliku .da je umro veoma star. Predgovor uz Narodne epske pjesme. u prvoj polovini 19. ali prema onom što danas znamo. vijeka. 13. Skupio i na svijet izdao Vuk Stef.da posjeti Bosnu i Hercegovinu i u njoj bilježi pjesme. Sva ova epika svjedoèi o intenzivnom miješanju epskih sredina razlièitih konfesija . Karadžiæ. 268 i 429. tematike i motivike pjesama ovih zbirki govori o kontinuitetu epske tradicije u Bosni i Hercegovini. Ipak je tek 19. Skupio i na svijet izdao Vuk Stef. poèevši veæ od dvadesetih godina (Sima Milutinoviæ). Ivan Jukiæ. Šarenilo sadržaja. str. U Beèu 1833. taj do sada nepronaðeni portret je prvi portret jednog jugoslovenskog pjevaèa.. Karadžiæ. Karadžiæ. Koliko znam. sabrana Èubrom Èojkoviæem Cernogorcem pa i njim izdana istim . 24 . i Leipzigu 1837. u kojoj su pjesme junaèke novijih vremena o vojevanju za slobodu. str.ili pak one koje su slušali od muslimanskih pjevaèa. vijek . on nije pokazivao znatnijeg interesovanja za njih. oko 1795. sasvim je izvjesno da su Vukovi najbolji kazivaèi u svojim oblikovanjima epskih pjesama koristili kao izvor i one pjesme koje su sami saopštavali muslimanskoj publici kao muslimanske . vijeka muslimanska sredina kao nosilac narodne poezije nije privukla vidljivu pažnju sakupljaèa narodne poezije. Sima Milutinoviæ Sarajlija.biæe nezaobilaziva i u prvim nacionalnim zbornicima južnoslovenske epike Srba i Hrvata u 19. pa je svako šire interesovanje svjetske javnosti za njihovu etnièku povijest i narodnu kulturu bilo više sluèajno. godine)14 pruža mnogo više podataka o musli12.hrišæanskih i islamske. U Beèu 1862.(objavljena u Budimu 1833..zabilježili su u Bosni osmanskog perioda. Karadžiæu su muslimanske pjesme bile poznate.

br. premda politièki protivnik. vijeka po jugozapadnim krajevima Bosne.Aleksandar Giljferding: Putovanje po Hercegovini. U Osieku 1858. str.16 Po verziranosti u sakupljaèkom poslu treba istaæi Marijana Šuljiæa. o njegovoj ljubavi prema narodnim umotvorinama. str. 97. Pjesme pjevaju o prilikama u Bosni u prvoj polovini 19. Pjesme junaèke. Narodne pjesme bosanske i hercegovaèke. 181 . Sarajevo. Nastala je sasvim neposredno prije objavljivanja u periodu izmeðu 1827. svezak II. a i publikovane verzije. Jukiæ je zabilježio i publikovao neke muslimanske pjesme koje æe ostati kao njihove jedine poznate. sv. br. br.manskoj epskoj tradiciji prve polovine 19. Bosanski prijatelj. Pjesme koje su sakupili Jukiæ. godine pojavila se njegova zbirka narodnih pjesama kao rezultat saradnje sa Grgom Martiæem . . rezultirale iz.316. Podatak da je pjesmu o Viliæu Huseinu kazivao Jakov Vukadin. gdje su. pj. str. 15.da je hrišæan14. pjes. priznaje i kao prijatelj i kao pobratim. sv. epici èetrdesetih godina 19. te o njegovom sakupljanju govori dosta zanimljivo Aleksandar Giljferding. . motive i junake. Nikšiæ 1990.15 Bez obzira na moguæu intervenciju nekog od zapisivaèa. 23. Izdao Zbor franjevaèkih bogoslova "Jukiæ". str. Svezak prvi. muslimanskoj kao i hrišæanskoj. Bosanski prijatelj. v. Tek poslije Jukiæeve smrti 1858. 1972. putopisac i ruski konzul u Sarajevu. Nakon 153 godine Pjevanija je konaèno publikovana ove godine: Sima Milutinoviæ Sarajlija: Pjevanija crnogorska i hercegovaèka. 24. uglavnom. godine). 100. Martiæ i Šunjiæ svjedoèe o jednako bujnoj. Mostar 1892. Smatram da su neke stilske i sadržajne osobenosti muslimanskih pjesama koje su saopštili kazivaèi hrišæani ovog podruèja pomenutim sakupljaèima . ovdje èešæe pojave profesionalizma kod hrišæanskih nego muslimanskih pjevaèa. poznatih ili pretpostavljenih.Narodne junaèke pjesme iz Bosne i Hercegovine. II. 16. . I. i nastale su kao refleks tih dogaðaja. str. 102.. Bosni i staroj Srbiji. pjesme svjedoèe o uzajamnom prožimanju epskih stilova. 39.poreðene s pjesmom muslimanskih pjevaèa. vijeka nego što to èine pjesme Vukovih zbornika. 22. Veoma je karakteristièno da se islamski svijet u ovim pjesmama. Zbirka pokazuje da je hrišæanska sredina u Crnoj Gori i Hercegovini usvojila iz muslimanske epike odreðenu tematiku. ali i o razlikama u stilu. str. koji je opet pjesmu nauèio od Ibre Posavljaka. do 1829.Narodne piesme bosanske i hercegovaèke. Priredio: Dobrilo Aranitoviæ. br. u to vrijeme. pri èemu posebno mjesto pripada Hrnjicama. potvrðuje ono što te pjesme analizom pokazuju . 25. Drugo izdanje 1925. koji èesto navodi imena kazivaèa pjesama.Jukiæ-Martiæ. 315 . 106. Biblioteka Kulturno naslijeðe. od kojih su trojica i kazivaèi autentiène muslimanske pjesme. Ovo je najranija zbirka balkanske epike koja je u tako impozantnom broju predstavila obilje najznaèajnijih likova tzv. pjesme ovih zbirki zabilježene. 7. krajiškog muslimanskog svijeta. Istièe se desetorica pjevaèa upravo ovakvih pjesama. O razumijevanju koje je Šunjiæ pokazao za narodni život. Skupio fra Marijan Šunjiæ. Prvo izdanje 1915.

Narodne junaèke pjesme. Ne vjerujem da bi slaba zainteresiranost muslimanskih utjecajnih kulturnih slojeva za narodni jezik i za narodnu kulturu bio pravi odgovor. vijeka. Zašto muslimanskobosanski uèeni svijet nije ranije bilježio usmenu tradiciju? Previše je vidan udio viših obrazovanih slojeva u njegovanju i prenošenju muslimanskog tradicionalnog pjesništva da bi se prezir prema narodnom. Turèin (musliman) od Mostara. do kraja vijeka. kao i prouèavanje narodne poezije bilo koga naroda nedjeljiv od izuèavanja povijesti toga naroda. 207. prenosi hrišæansku pjesmu (Moskovska kraljica i car Tatarin). danas je historija sakupljanja i bilježenja. Karadžiæa i ilirskim pokretom. Usmeno stvaralaštvo je drugi vid umjetnosti. uz to inspiriran djelovanjem Vuka Stef. vijeka. npr. u Dalmaciji. zato ovaj problem traži kompleksniji tretman.17 Tome odgovara podatak da Šaban. prisutan. Meðutim. Stoga je možda i relativan pojam kulturnog buðenja kada ga dovodimo. Nije iskljuèeno da æe se jednog dana pronaæi nama nepoznati rukopisi muslimanskih narodnih pjesama (bilo da su pisani bosanèicom ili arebicom). drukèiji od umjetnosti individualnog.). potrebno je. kako muslimanske epike tako ni drugih tradicionalnih pjesama bosanskohercegovaèkih Muslimana. smatrajuæi da je ono zavisilo od interesovanja javnosti za sam narod kome pripada ta poezija. iz èega nesumnjivo sljeduje i sakupljaèki rad. Samo postojanje usmenog stvaralaštva temelji se na dalekom mitskom nasljieðu. Obje faze karakteriše jaèe interesovanje samih Muslimana Bosanaca za vlastitu nacionalnu kulturu. jednostavnom. u vezu sa interesovanjem javnosti i istraživaèa za usmenu poeziju. 182 . zajednica i pojedinac. Na to upuæuje i poja17. str. na primjer. sagledati na kakav su se naèin odnosili intelektualci u drugim sredinama. prema usmenoj tradicionalnoj poeziji. na obredu. str. M. Po mom mišljenju prvu fazu ovog rada èini period do austrougarske okupacije (1878. 84. Isto. Potrebno je bez žurbe ukazati na sve ono što može biti relevantno za kasniji zakljuèak. obièaju. a tokom historije na njega su uticali socijalni i duhovni faktori. Nemamo dovoljno podataka na osnovu kojih bismo mogli da pouzdanije zakljuèujemo o odnosu samih Muslimana prema bilježenju i izuèavanju vlastite narodne poezije sve do 19. po mišljenju Šakira Kurtæehajiæa u sadašnjem naraštaju i kod uglednih begova i efendija mogao prihvatiti kao razlog zašto nemamo ni rukopisnih ni štampanih zbirki. 18.ski pjevaè (pjevaè Hrvat) prenosilac muslimanske tradicije. u svim kulturnim grupama na isti naèin.18 Intenzivniji rad na sakupljanju muslimanskih narodnih pjesama poèinje šezdesetih godina 19. Šunjiæ. dok drugu fazu èini period nakon okupacije.

Sarajevski cvjetnik. Ne zna se pouzdano ni šta se sa njom dogodilo. Prièalo se da je Ajka bilježila sve kavge. ratove i èetovanja. 20. XIV-XV (1964. Prilozi za orijentalnu filologiju.1872. odreðenje vlastite narodne pjesme muslimanski intelektualci druge polovine 19. Njena je knjiga. Zagreb (Izdanje Matice hrvatske). posebno u njihovom radu na sakupljanju narodnih pjesama. rezultat su saradnje sa Muslimanima intelektualcima.. Gajret. To što je zbirku najavio u Sarajevskom cvjetniku (1871. došla u vlasništvo ostrožaèkog kapetana Murata Bešireviæa. Na žalost. Usmena predaja spominje "blidoliku" Ajku iz Udbine kao prvog sabiraèa narodnih muslimanskih pjesama. Luka Marjanoviæ: (Predgovor) uz Junaèke pjesme (muhamedovske). 1898. S druge strane treba imati u vidu i jedno drugaèije mišljenje ..)20 i historièar Salih Sidki Hadžihuseinoviæ Muvekit (1825. Kalendar za god. posebno medžmuama (zbirkama).. Zbirke muslimanske narodne epike. 22. str. zbirka nije publikovana. koji se zanimaju opisivanjem raznih naroda i njihovih obièaja" uoèljiv je veæ u prvoj pomenutoj fazi kulturnog preporoda Muslimana. Sarajevo. po predaji. 81-86. 1939. XXVII.-1965. 183 .1938. a zatim je bila odnesena u Peæ. str. Muhamed Hadžijahiæ: Salih ef. knjiga treæa. III godište. 353-358. 1871. poznat je ogroman udio muslimanskih intelektualaca u 19. Sva traganja kasnijih prouèavalaca da se uðe u trag ovom rukopisu ostala su uzaludna.. Nosioci ovih tendencija su novinar i urednik Sarajevskog cvjetnika.da bilježenje pjesama meðu Muslimanima ima tradiciju u dalekoj prošlosti. Muris Idrizoviæ: Mehmed Šakir Kurtæehajiæ.19 Uticaj "razumnih patriota i spisatelja. Mehmed Šakir Kurtæehajiæ (1824.22 Niz dostupnih podataka upuæuje na Muvekita kao sakupljaèa i prireðivaèa ove zbirke. Muvekit.). i onda kada nisu nastale kao rezultat rada sakupljaèa Muslimana.). kasnije.1888. str.. XXX. Tako je svakako znaèajan poticaj na Vrèeviæev zaokret prema muslimanskoj epici imao Mehmed-beg Kapetanoviæ (èime se ne negira i Vrèeviæev uticaj na Kapetanoviæa).va permanentnog otkrivanja alhamijado rukopisa u saèuvanim orijentalnim rukopisima.. 20.. pjesme se sakupljaju i štampaæe se na bošnjaèkom jeziku. nov. XXXVI. 38 broj. Sarajevo.) Kurtæehajiæ ne iskljuèuje Muvekita kao sakupljaèa. Uredio dr Luka Marjanoviæ. Sarajevo. str. tj. 74-76. 21. 1969. IX. Ðenana Buturoviæ: Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine. proistekle iz druge faze rada na njenom sakupljanju.. 221-222: Mehmed Hadži Handžiæ: Dva važna izvora za historiju Bosne i Hercegovine za vrijeme osmanlijskog gospodarstva.. Sakupljanje vlastitoga narodnog blaga. Novi Behar. str.21 U tom vremenu najavljeno je publikovanje prve zbirke muslimanske epike "na bošnjaèkom jeziku turskim slovima". marta 1936. vijeka vezuju za ideju narodnog "bošnjaèkog" jezika.

1912.O Vuku Vrèeviæu i ovoj zbirci vidi: Radmila Pešiæ. rivalski. Godine 1888. upuæena Luki Marjanoviæu.. Nemamo podataka kako je i da li je Vuk Stef. Rezultat je pojava male zbirke pod naslovom Hercegovaèke narodne pjesme koje samo Srbi Muhamedove vjere pjevaju. Vukova prepiska. Skupio ih i na svijet iznio Vuk Vrèeviæ. Iako ne u mjeri koju je najavio. godine. Etnografska zbirka 62. Arhiv Srpske akademije nauka i umetnosti. objavljena u Dubrovniku 1989. Stojan Novakoviæ i Panta Sreækoviæ su Vrèeviæu ukazali na potrebu sakupljanja muslimanskih epskih pjesama. str. u tom što je to prva saèuvana zbirka ove epike s uže teritorije i same Hercegovine. nije htio zamjeriti Kosti Hörmannu. Vuk Vrèeviæ. Monografije.24 Vrèeviæeva zbirka muslimanskih epskih pjesama sadrži 37 pjesama "koje samo Srbi turskog zakona pjevaju". Kosta Hörmann. veoma interesantne.pružanju svesrdne pomoæi Hörmannu u vezi sa njegovim radom na sakupljanju i izdavanju prvog veæeg publikovanog zbornika muslimanske epike.23 U svakom sluèaju Vrèeviæevo poznanstvo sa Stojanom Novakoviæem i Pantom Sreækoviæem bilo je presudno u Vrèeviæevom sakupljaèkom radu na muslimanskoj epici. knjiga XIV). Vrèeviæevo interesovanje za muslimansku epiku i dalje ostaje. 648. Muslimani su pružali pomoæ i Luki Marjanoviæu.25 Vrèeviæ se ovom zbirkom predstavio kao znaèajan informator o osobito bujnoj muslimanskoj epici u Hercegovini u sedmoj deceniji 19. Danas je u nauci poznata "anonimna" pismena podrška Mehmed-bega Kapetanoviæa. Vuk Vrèeviæ. Popis kazivaèa uz ovu zbirku takoðer je od znaèaja. Antologijskog je karaktera. Kapetanoviæ se. Znaèaj Vrèeviæeve rukopisne zbirke muslimanskih pjesama je. Beograd. premda su pjesme koje sadrži u nju uvršene bez posebnog odabira. koga je javno pomagao i podržavao. visoki austrougarski èinovnik u vladi Bosne i Hercegovine. 184 . Etnografska zbirka br. publikuje dvije knjige muslimanske epike. Knjiga prva. 25. a èiji su odnosi sa Marjanoviæem bili. prije svega. Arhiv SANU. 1967. (Filolški fakultet Beogradskog univerziteta. lijepe i brojne. Vuk Vrèeviæ poèinje da bilježi muslimanske epske pjesme negdje oko 1866. Naime. u izvjesnom smislu. i 1889. Junaèke hercegovaèke pjesme (koje samo Srbi turskoga zakona pjevaju). po njemu. Vrèeviæ je pripremljenu zbirku oznaèio kao prvu i uputio Srpskom uèenom društvu za publikovanje. u vezi sa njegovim radom na izdavanju muslimanskih pjesama. . Beograd. vijeka. knjiga šesta. naime. 9058/57. Zbirka nikada nije publikovana i pohranjena je u Arhivu SANU u Beogradu. 24. Karadžiæ odgovorio na Vrèeviæev upit Karadžiæu da li da sakuplja i muslimanske pjesme u Hercegovini koje su. Zbirka se pojavila pod nazivom Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini26 Dio tradicionalnih epskih pjesama iz Hörmannove 23.

Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini. 28. i zapisi bosanèicom .). Ðenana Buturoviæ: Studija o Hörmannovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama. Autor ovog priloga pripremio je i novo izdanje povodom stogodišnjice publikovanja zbirke. i što su to za njega èinili neki njegovi sakupljaèi. koje je. ocem i sinom. Oba izdanja su brzo rasprodata. indeksima i prilozima (vidi napomenu 28). meðu kojima i oni najkompetentniji. Izet Pertef je pokušao da pripremi popularno izdanje Hörmannove zbirke. priredila i predgovor napisala Ðenana Buturoviæ. studijom o zbirci. godine. njene visoke vrijednosti i zaèaj.ostavšitne publikovan je u naše dane.originali. u ediciji Kulturno naslijeðe. iz tehnièkih i finansijskih razloga izašlo iz štampe tek 1990. Postoje izvjesni elementi na temelju kojih bi se moglo govoriti o rukopisnim zbirkama uglednih Sarajlija. osim što je i sam bilježio pjesme. Sarajevo. Izašlo ih je svega šest. praktikovao da vrši prepise iz postojeæih rukopisnih zbirki poznatih znalaca muslimanske usmene epike. te sa saradnicima iz Nevesinja. u stvari Hörmannovi prepisi. Znatan broj tekstova pjesama na kojima je oznaèeno Hörmannovim rukopisom da potièu od ovih zapisivaèa ispisao je sam Hörmann. 2 izd. Meðutim. uvod i komentari Ðenana Buturoviæ.1990. na žalost. utvrdila sam okolnosti njena nastanka. . 1966. A.bili su bitni preduslovi u raðanju ove kapitalne zbirke muslimanske epike. i na naslovnoj stranici obilježeno kao 2. . stavljenim na raspolganje Höromannu. ostalo je otvoreno pitanje koliki je obim fonda epskih pjesama koje je Hörmann 26. što nesumnjivo upuæuje na prepise. Svjetlost .27 Obraðujuæi u više studija problematiku pojave ove zbirke i njena sporadièna osporavanja. Mehmed-begom i Riza-begom Kapetanoviæem. do 1914. Obje knjige novog izdanja pojavile su se pod naslovom Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini.Godine 1930.-1889. i 1931. Sabrao Kosta Hörmann 1888. sa književnikom Ibrahimbegom Bašagiæem i posjednikom Lutfi-begom Bašagiæem. izdanje bez konsultovanja prireðivaèa (Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini. Izdavaèi su Alija Kurtoviæ i Jakša Kušan. s tekstološkim analizama.1976. Drugo izdanje izlazi 1933. 27. Saèuvana dokumetacija svjedoèi o historiji nastajanja zbirke. Ima dosta osnova da se pretpostavi da je Hörmann.Sarajevo. Predvidio je da pjesme obje knjige objavi u dvadeset svezaka.28 Neosporne su Hörmannove zasluge u sakupljanju muslimanskih pjesama u periodu od 1884. 185 . Halilbašiæa Suljage i Mehmeda Kalabiæa. Izdanje je popraæeno treæom knjigom.-1889. Iz rukopisne ostavštine Koste Hörmanna. Sabrao Kosta Hörmann 1888. I. Na to upuæuju njegovi saradnièki odnosi sa književnicima. godine. uz Hörmannove izuzetne radne i organizacione sposobnosti i njegov entuzijazam za sve istraživaèke poslove . Redakcija. Podrška i pomoæ koju Hörmannu obezbjeðuju mnogobrojni saradnici. Kritièko izdanje ove knjige pripremio je autor ovog priloga i publikovao 1976. Na prepise posebno upuæuju sluèajevi dvostrukih zapisa zapisi latinicom. Svjetlost.

vijeka. vijeka. Znaèaj Hörmannovom zbirke. potvrðuju žestoke reakcije kritike upuæene Kosti Hörmannu upravo stoga što je muslimanske pjesme izdvojio iz fonda narodnih pjesama Srba i Hrvata. pitanje veze pjesama Hörmannove zbirke s pjesmama èije je publikovanje najavila novosadska Zastava 1866. odnosno narodnosna oznaka. Hörmann je sa svojim saradnicima sagledao veoma široko znaèaj zbirke a i njenu preporoditeljsku kulturnu ulogu ne samo meðu Muslimanima Bosne i Hercegovine. a zatim. ni po vrstama.znalaca muslimanske tradicije u tom vremenu je ogromno velik. Snažan zaokret u kulturnoj i književnoj historiji Muslimana toga vremena uèinio je Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak. Meðutim. Da iza konfesionalne oznake stoji. sudeæi po ovoj zbirci kao cjelini. . kao i kasnijeg. a primjeri drugih zbirki ne obaraju ovakav zakljuèak. ostala bosanskohercegovaèka poezija pojavlju186 . sve analize ranije graðe. godine i Sarajevski cvjetnik 1871. dok se. kao i cjelokupnog fonda pjesama koje su skupljene Hörmannove zaslugom.. Broj imena . publikuje narodnu pjesmu Boj pod Banjom Lukom godine 1737. ni po tipovima. Hörmannovog vremena. kako je to tada. svjedoèanstvo razlièitih stupnjeva razvoja pojedinih tipova i oblika. iz aspekta povijesti usmene tradicionalne epike . etnièka. zatim Friedrichu Kraussu i drugim sakupljaèima pokazuje intenzitet narodnog buðenja kod Muslimana u drugoj polovini i krajem 19. kojima se mogao da posluži. Zato se on i odluèuje za naslov Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini. veæ meðu južnoslovenskim muslimanima opæenito.zatekao u dostupnim rukopisima. Pjesme zbornika su svjedoèanstvo regionalnih diferenciranja ove poezije. iz ideološko-politièkih razloga. Stoga je u povijesti Muslimana od historijskog znaèaja oznaka muslimanskih umotovorina imenom koje oznaèava njihovu posebnost. a godine 1888. Znaèajno je da je Kapetanoviæ u toj svojoj orijentaciji išao za afirmacijom muslimanske posebnosti i da je vanredno dobro uoèio da je temelj te posebnosti narodna tradicija. Oblikovnom i sadržajnom posebnošæu izdvojiv je crnogorsko-hercegovaèki tip. pružaju i Luki Marjanoviæu. grupacijska. Pomoæ koju muslimani intelektualci. upuæuju na zakljuèak da granice epskih zona u Bosni i Hercegovini nikada nisu bile oštro omeðene.jeste u tome što su primjeri pjesama toga fonda uistinu jedini poznati presjek kroz fiksiranu muslimansku epiku u periodu nekoliko decenija 19.na bošnjaèkom jeziku a "turskim slovima". U tom smislu on publikuje na narodnom jeziku i evropskim pismom zbirku narodnih umotvorina pod naslovom Narodno blago 1887. bilo uobièajeno. i Muslimani uopšte. pa time i svjedoèanstvo šarolike slojevitosti ove epike. i nije ih nazvao ni srpskim ni hrvatskim imenom. u suštini.

000 stihova. tadašnjeg sekretara Matice hrvatske. drugi na terenu . Stjepan Bobinac.oko 300 junaèkih pjesama sa oko 250. te najzad da on lièno kontrolira sva zapisivanja. a potom Ivana Kostrenèiæa. Cjelokupni fond ove graðe.Hugo Badaliæ. u fazi pune zrelosti. zagrebaèka škola koja je radila na sakupljanju i izdavanju narodnih pjesama . Tako je zbir ukupnih muslimanskih pjesama 320. Posebno je znaèajno što je èitava akcija na sakupljanju musli29. i nastojao je da samo bilježenje pjesama bude. Neprocjenjive zasluge u historiji bilježenja i publikovanja muslimanske epike u dvije posljednje decenije 19. uz spomenutu dvojicu . pjesnik August Harambašiæ. knjiga III i IV. vjerovatno od hrišæanskih kazivaèa (period 1859. v. Marjanoviæ je lièno bilježio mnogo. u ediciji "Hrvatske narodne pjesme" u redakciji Luke Marjanoviæa publikovane su Junaèke pjesme (muhamedovske).je u nizu varijacija. Godine 1898. Mile Findrik. rodom iz Zavalja kod Bihaæa. Tako je nastao najobimniji fond muslimanske epike iz 19. od èega 290 epskih. 187 . još kao ðak poèinje da sakuplja narodne pjesme. U obje knjige zajedno objavljeno je 50 pjesama. Posao koji je uradio Marjanoviæ je ogroman. a da je posredno dobio još 48 pjesama od èetiri pjevaèa (38. i 1899.29 Prema jednoj informaciji koju je donio sarajevski èasopis Nada za godinu 1898. do 1863.000 stihova) od devet odabranih muslimanskih epskih pjevaèa. koju je karakterisala otvorenost u prouèavanju narodnog života i obièaja. U bilježenju pjesama pomagali su mu.).da publikuje desetak knjiga muslimanskih narodnih pjesama. Višestruka je i ogromna vrijednost Marjanoviæevog rukopisnog zbornika.000 stihova). Iskljuèivo muslimanskoj epici Marjanoviæ se okreæe 1886. prije svega. Mladi Marjanoviæ. tada veæ s titulom profesora crkvenog prava na zagrebaèkom sveuèilištu. Ðurðica Muèibabiæ je. Milivoj Šrepel. ili da se odvija u njegovom prisustvu. uz ostale zbirke muslimanske epike s kraja 19. meðu kojima sam istièe mladog studenta prava Petra Starèeviæa. vijeka zbornik muslimanskih tradicionalnih pjesama . Njegov je rad inspirisan svakako tadašnjom opštom atmosferom u hrvatskoj kulturi i nauci.jedni u Zagrebu. kao i narodnog stvaralaštva uopšte. student prava Pavle Majstoroviæ i Martin Pilar. bez obzira na pomoæ koju je imao.imala je ambiciozan plan . Pjesme sakuplja i bilježi sa izvanrednom ekipom saradnika. uèitelj i književnik Janko Leskovar. njegov posao. zavedeni su pod dvadesetak inventarnih brojeva Matice hrvatske i nalaze se u Arhivu Odbora za narodni život i obièaje JAZU u Zagrebu. vijeka ima Luka Marjanoviæ. radeæi na projektu Rad Luke Marjanoviæa na sakupljanju i izdavanju narodnih pjesama iz Bosne i Hercegovine (uz struènu saradnju pisca ovog priloga) izvršila prebrojavanje i utvrdila da je Marjanoviæ sakupio 272 pjesme (217.

Marjanoviæ je zadržao i u publikovanom dijelu zbornika. a posebno po predgovoru koji predstavlja zanimljivu i modernu studiju o muslimanskoj epici. zanimljiva je. njihovim prenosiocima i tvorcima. ili kako je on sam isticao. vijek. i bez obzira na uticaj koji je ona imala ponovo u narodu. prenosioca u svojstvu nosioca epske tradicije. U odnosu na Hörmanna Marjanoviæ je nedopustivo više intervenisao u tekstovima pjesama. U cjelini gledajuæi zbirka je daleko više od Hörmannove rezultat literarno-antologijskog pristupa epici. pa i folkloristièkog. saopštavajuæi pjesme.manske epike bila usmjerena na bilježenje pjevaèkog repertoara najboljih znalaca muslimanske epike iz zapadne Bosne. nije uvažavala na naèin na koji æe se to èiniti u 20. Meðutim. izbor ne predstavlja vjerodostojno èitav fond. nego i po svojoj ukupnoj opremljenosti. unosio je nove stihove. ona predstavlja nakon Hörmannove. Za Marjanoviæa je "sabiranje i izdavanje. Ovaj princip prisutnosti kazivaèa. da donese bolje i interesantnije. kada je rijeè o ukupnom Marjanoviæevom radu na sabiranju i izdavanju muslimanske epike. u stvari ih ponovo komponuju. pri èemu se kategorija usmeno. vijeku . a i prvi kritièari. Doèim. što je uoèio i Marjanoviæev recenzent (Ðuro Šurmin). drugu zbirku po znaèaju u historiji prouèavanja bosanskomuslimanske usmene književnosti. I pored danas nedopustivih manjkavosti koje su uslijedile nakon Marjanoviæevih 188 . Zanemario je manir i umijeæe pjevaèa koji. Za nauèna prouèavanja muslimanske epike. onda treba razlikovati znaèaj rukopisnog fonda od znaèaja publikovanih zbirki. pa su i pjesme u rukopisnom Marjanoviæevom zborniku predoèene po pojedinim kazivaèima. i publikovana Marjanoviæeva zbirka. vijeku.ušla je u historiju usmene književnosti. Meðutim. Pri svemu ovome treba imati u vidu da je Luka Marjanoviæ imao i posebnu namjeru da prezentuje primjere koji æe biti razlièiti od onih koji su veæ publikovani u Hörmannovoj zbirci. èime je uticao na strukturu pjesme i na njen kvalitet. ne samo po prezentiranju poezije koju donosi. napose redigovanje narodnih pjesama literarna operacija i to od velikog zamašaja". odnosno pjevaèima. Tako su književnoestetski kriteriji rukovodili i Luku Marjanoviæa u odabiranju primjera za publikovanje. posebno prouèavanja tipa i oblika epskih pjesama kao i tehnike stvaranja i pronošenja usmenih pjesama. Nastala je kao rezultat književnoestetskih kriterija vrednovanja usmene tradicionalne književnosti koji su bili karakteristièni za 19. nezaobilaziv je rukopisni fond. Marjanoviæeva zbirka muslimanske epike. posmatrana iz književno-historijskog aspekta. kao i sve ostale zbirke južnoslovenskih epskih pjesama publikovane u 19. pa ni tradicionalno. izbacivao stihove i èitave stihove cjeline (od dvadesetak do oko 700 stihova).

Teorija. u vrijeme odbrane doktorske disertacije u Parizu. mladi i talentovani amerièki nauènik. vijeku. Pod Murkovim uticajem Parry pravi zaokret u svojim prouèavanjima Homera pa Homerov formularni stil poèinje da naziva usmenim tradicionalnim. Beograd. kasnije harvardskom profesoru. upoznaje Slovenca Matiju Murka. Pevaè prièa. vanredno saèuvan i dostupan. u odreðenim regijama i oazama. Oni su utvrdili da je ona. s obzirom na predgovor i dodatke s pregledom varijanata. str. U tom periodu oni æe mikrofilmovati i dostupne arhive narodnih pjesama u Jugoslaviji. Sandžaka i Crne Gore) u periodu od 1932. Nakon Parryjeve smrti Albert Lord je nastavio da skuplja južnoslovensku poeziju (1935. uvrštavaju zbirku u red najmodernijih zbirki južnoslovenske epike iz 19.). homerologu i slavisti. a pruža bogatu graðu za izuèavanje brojnih pitanja iz historije muslimanske epike. vijeka. vijeka nužan je uvid u ostale brojne rukopisne zbirke Matice hrvatske koje se nalaze u arhivu Odbora za narodni život i obièaje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.homerolog. Milman Parry. 1990. 1. 1937. nastavljaèu Parryjevog djela.30 A Discovery of the Moslem Epic in 19th Century 30. dragocjeno su dopunile. koliko im poznajemo epsku pesmu. Hörmann i Matija Murko su poèetkom 20. 1950... vijeka. Èini se da su najveæa otkriæa u muslimanskoj epici Parry i Lord pronašli u tradicionalnim repertoarima sandžaèkih pjevaèa. ali onaj koji je. Milan Parry i Albert Lord izvršili su to novo otkriæe muslimanske epike u 20. On je naš savremeni balkanski Pevaè prièa. Ono najznaèajnije iz susreta Murko-Parry jeste da Parry pod Murkovim uticajem organizuje moderna terenska prouèavanja usmene epike u Jugoslaviji (u dijelovima Bosne i Hercegovine. u pjevaèu Avdi Meðedoviæu. kao što je s druge strane." . u više navrata. 189 .Albert B. nužan uvid u rukopisne zbirke muslimanskih epskih pjesama iz 19.. u umijeæu njihovog usmenog rekreiranja tradicionalnih epskih povijesti. Za sagledavanje i prouèavanje muslimanske epike 19. vijeka jasno istakli da muslimanska epika još uvijek nije.. klasièni filolog . i 1965.Lord. njegovom studentu. krajem treæe decenije 20. do 1934. Idea. po Lordu najboljem nakon Homera. K. Upravo ova prva prouèavanja i snimanja žive usmene tradicionalne epike prije svega muslimanske obuhvataju graðu koja æe biti temelj za teoriju o usmenom pjesništvu Albertu B. A kvalitet izdanja. vijeku. arhaièna i nova. Lordu. Otkrivanje muslimanske epike nije završeno njenim otkriæem u 19. pjesme u ovom izboru. Lord æe se istom poslu vraæati u Jugoslaviju. ne samo istražena nego ona još uvijek nije ni zabilježena. klasièaru. ne samo dotad poznati fond muslimanske veæ i same južnoslovenske epike. najbliži velikom majstoru jeste Avdo Meðedoviæ iz Bijelog Polja u Jugoslaviji. u svojoj usmenoj formi još uvijek jednaka tradicionalna i živa. uz pomoæ svoga saradnika Davide Bynuma. opet pretežno muslimansku. 1951. 5 (Pišèev predgovor)/. najveæeg znalca jugoslovenske epike. samo je djelimièno do sada korišten.redaktorskih intervencija. vijeka koje su pohranjene u Arhivu Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu. sve istovrermeno. Marjanoviæev rukopisni fond. /"Meðu pevaèima modernih vremena nijedan nije ravan Homeru. u periodu izmeðu 1960.

The most important determining factors can be made complete by adding the data on the influences by various confessional and ethnic environments in the process of cherishing and transmitting the Moslem epic tradition from the period of its early beginnings to the appearance of the first collections. All the person that gathered the oral poetry in this period had had a defined relation towards it. then in the poetry of great collections such as those published by Hörmann and Marjanoviæ. The first known documents about the Southern Slavic Moslem epic can be traced to the end of 15th century. There are numerous records about the antiquity and widespread territory of the Moslem epics in the Ottoman Bosnia. etc. 190 . We know that the songs about certain heroes from different places were quite numerous. as well as in the wider region on the larger area of European Turkey. and until the recordings on tape in our time. have been discovered for the wider academic and scholarly community only in 19th century. The rich Moslem historical accounts towards the end of 15th century testify about their foundations in the abundant and similar tradition of the Middle Ages. Many other precious pieces of news about the Bosnian Moslem epic tradition from the beginning of 16th and until the first collections of Moslem epic in 19th century affirm a continuity and vitality of this tradition. However.A great number of Southern Slavic Moslem epic songs have been recorded in the first few decades in 18th century. aristocratic. The Bosnian warriors played a prominent role in creating and spreading of this epic. one can say that the Moslem epic songs. These songs also spoke about the topics and heroes of this epic. The songs about events they related to were sung immediately after these events had taken place and in different environments (military. One can recognize them immediately in the collections that had been presented in Pjevanija /Songs/ by Simo Milutinoviæ Sarajlija. They always saw it as the overall and rich Southern Slavic poetry having observed its specific features in relation to the epic poetry of other Southern Slavic nations with whom they shared a common life. rural. as well as the other Southern Slavic epic songs.).

Istina je da je veæ zarana u islamu bila praksa suverena da dio sredstava iz državne hazne odvaja za održavanje i podizanje novih vjerskih i drugih ustanova.vakufe osnivali su. osobito u Osmanskom carstvu. turbeta. Po definiciji vakuf predstavlja imovinu zaštiæenu od propadanja. tekija. Ibrahim Kemura okvirno govorio o osnivanju i radu nekih muslimanskih kulturnoprosvjetnih društava na prijelazu iz XIX u XX stoljeæe ja bih želio nešto reæi o filantropskim ciljevima nekih bosansko-muslimanskih društava koja su formirana na poèetku XX stoljeæa uzimajuæi pri tome u razmatranje i neke odrednice o amerièkoj filantropiji istog perioda. i teorijski trebali su služiti svojoj prvobitnoj namjeni u beskonaènost. Takve zaklade . Anali GHB. ) Poznato je da i pored veoma bliske veze izmeðu države i vjerske organizacije u povijesti islama. 191 . posebno za religijske institucije. Ustvari. uglavnom u vidu permanentnih zaklada zemlje i drugih nekretnina putem dokumenata darovnice (vakufname).Enes KUJUNDŽIÆ FILANTROPIJA KOD BOSANSKIH MUSLIMANA SA OSOBITIM OSVRTOM NA PRAVILA DOBROTVORNIH DRUŠTAVA NA POÈETKU XX STOLJEÆA Napomena Pošto je dr. Mašoviæ. i to u korist džamije. Istraživanje filantropije. Otuda je njihovo osnivanje i održavanje padalo u prvom redu na ramena onih kojima su te ustanove služile. hanikaha. pored visokih državnih službenika i vjerskih dostojanstvenika. sticala su se iz privatnih ruku. troškovi te vrste predstavljali bi ogroman teret za državnu blagajnu. i privatne liènosti od najranijeg doba islama. odnosno dobrotvornog rada. darovanu u nabožnodobrotvorne svrhe putem korištenja njenih plodova (Vidi: S. nikada se nije uzimalo zdravo za gotovo da je država obavezna da osigurava sredstva za održavanje religioznih ustanova i službi. ali glavnina tih sredstava. u povijesti Bosanskih Muslimana upravo je neodvojivo da istraživanja uloge vakufa u ekonomsko-socijalnoj i kulturno-obrazovnoj sferi toga naroda. otuðivanja ili drugih oblika razvlašæivanja. medresa. Pri tome smatram amerièku filantropiju reprezentativnom za zajednièki tip ove vrste aktivnosti.

Pored specifièno vjerskih ustanova kakve smo naviše pobrojali. i to u saglasnosti sa Vjerovjesnikom rijeèima "Ovaj svijet (dunjaluk) je njiva za onaj drugi svijet (ahiret)" zato ne treba odgaðati dobra djela za sutra jer može se desiti da te sutra ne bude" M. siroèad. knjiga IX-X (1983.neka ljudi trajno imaju u vidu njegovu dobrotu . 1911. svetionici ukljuèujuæi i filantropske ustanove u užem smislu kao što su: bolnice. str. II. 21. IX-X (1983. Anali GHB. mostovi.. novembra 1982. rezervoari za vodu. Ali bih ukazao na èinjenicu da se sa pojavom kulturno-prosvjetnih društava u bosansko-muslimanskoj sredini na prijelazu iz XIX u XX stoljeæe javlja i jedno drugaèije shvatanje filantropije od onoga koje je karakteriziralo vjekovima isticane motive prilikom osnivanja vakufa. Pošto je o vakufima u BiH opširno govoreno na simpoziju koji je održan u Sarajevu 22. putevi. a ne kuæa postojanosti i mira. štamparija (tiskara). pa èak i osiguranje pšenice i pirinèa za ishranu ptica i osiguranje hrane i vode za nezbrinute životinje. godine stoji i sljedeæe (Parafraziram): Spomenuti opunomoæitelj .) ja o tome ne bih želio posebno govoriti.). svratišta za putnike (hanove). vakufi su osnivani i za druge potrebe kao što su biblioteke. kuæe za nezbrinute hudovice. imareta i tome slièno. Tako u vakufnami Derviš paše Bajezidagiæa iz 1593. vodenice. Pravila Gajreta. prosvjetnog i kulturnog društva Muslimana u Bosni i Hercegovini. Mujiæ. Islamska dion. Pa ipak to je i svijet moguænosti da se èovjek putem velikih dobroèinstava približi uzvišenom Allahu. Sarajevo. Zadatak Drušva: Paragraf 3: 192 . godine sa naslovnom temom "Institucija vakufa i njegova uloga u vjerskom i kulturnom životu Muslimana i Institucija Gazi Husrev-begova vakufa" što je objavljeno u Analima GHB. Ovo nije bilo sve. Iz ovog nije teško zakljuèiti da je motivacija za dobrotvorno djelovanje utemeljena u nabožno-etièkom idealu i odgovarajuæoj pripremi za zagrobni život. hamami. i 23. imamo sluèajeva da se osnivaju vakufi da bi se osigurala sredstva za kauciju u cilju oslobaðanja siromaših zatvorenika..svojom pronicljivošæu spoznao je da je ovaj svijet kuæa prolaznosti i iskušenja. zatim plaæanja ruha za sirote djevojke prispjele za udaju.

Istièu da mu je zadatak: a) da daje materijalne pomoæi Muslimanima iz Bosne i Hercegovine. da samostalno ili u sporazumu sa drugim humanitarnim islamskim inštitucijama namješta nezaposlenu muslimansku mladež. b) da daje materijalne pomoæi mladiæima Muslimanima iz Bosne i Hercegovine. te kulturno i gospodarsko unapreðivanje interesa bos.) Paragraf 2: Svrha je udruženja da ukine prosjaèenje. da po vremenu i materijalnoj svojoj snazi osnuje jedan sirotinjski dom. zanatlijskim i višim školama u Bosni i Hercegovini. e) da pomaže osnivanje knjižnice. u kojem æe naæi utoèišta oni starci i stare muslimanske žene koje su neopskrbljene i za svaki rad nesposobne. f) da pomaže osnivanje antialkoholistièkih i gimnastièkih društava. u Austro-Ugarskoj monarhiji ili u inozemstvu.a. meðu muslimanskom sirotinjom u gradu Sarajevu. 3. 2. muslimana. Mostar: Štamparija Biser. iskljuèivši pri tom svaku politiku.) Paragraf 2: Društvu je svrha: društveni odgoj svojih èlanova. c) da širi pismenost u narodu davanjem analfabetskih teèajeva. na razne zanate i trgovinu. prije nego li bi se na prosjaèenje dala. (s. 4. d) da podupire domaæu muslimansku književnost. da traži zarade muslimanima i muslimankama i da ih namješta u razne radnje i time im pruža priliku boljeg i èasnijeg naèina života nego li je to od samog prosjaèenja. 5. Pravila "Kluba Muslimana akademièara iz Bosne i Hercegovine u Beèu". koji se odaju valjanim zanatima ili žele da se u zanatu usavrše u Bosni i Hercegovini. 1913. uopæe sve èiniti da bi se prosjaèenje meðu muslimanima ukinulo i da bi se to i u zakonskoj formi današnjih prosjaèkih zakona sprovelo analogno onim kakovi u drugim kulturnim državama postoje. da pruži materijalnu pomoæ neopskrbljenim i za rad nesposobnim muslimanima i muslimankama kao i nejakoj djeci islamske vjere. 193 . te æe u tu svrhu društvo nastojati: 1. koji uèe u srednjim. herc. Filantropski ideal je najpotpunije izražen Pravilima Muslimanskog dobrotvornog društva "Merhamet" za spreèavanje prosjaèenja i potpomaganje sirotinje u Sarajevu (Sarajevo: Islamska dionièka štamparija (tiskara). u Austro-Ugarskoj monarhiji i u višim vjersko-prosvjetnim školama u Kairu i u Turskoj.

Rokefelerova (osnovana 1913. koji se u prvoj polovini 18. Na poèetku dvadesetog stoljeæa pristalice ideja pokreta "Progresivna era" kao što je Jane Adams insistirali su. Slièno tome sekularistièki duh prožima i filantropsko nastojanja u Americi.). dotle je A. dakle. u veæoj mjeri opredijelila za ideje njegovog suvremenika Bendžamina Franklina. primjerice. Veoma poznata Fordova fondacija osnovana je 1936. Carnegie upozoravao svoje kolege milionere da svoja dobroèinstva usmjeravaju ka onima koji su spremniji da pomognu sami sebi. godine. Rijeè je. tj. godine). koji je bio uvjerenja da svaki graðanin treba da pomaže svojim sugraðanima putem mudrog investiranja i liènih sredstava bez spominjanja religije. stoljeæa zalagao da svako treba da igra ulogu u pomaganju sirotinje i doprinosi društvu u ime religije. samopomoæ. Institucionalni okvir kroz koji je oticala filantropska pomoæ u niže društvene slojeve predstavljale su socijalna starateljstva i fondacije kakve poznajemo i danas. U Japanu. Njihov pandan u Evropi danas èine najveæa Gulbenkijan fondacija u Portugalu i Volskvagenova fondacija u Zapadnoj Njemaèkoj.to je period koji se donekle poklapa sa onim vremenom kojim se mi ovdje bavimo . o jednom sekulariziranom i ako hoæete evropeiziranom shvatnju koje provihava kroz paragrafe ovih pravila. oboje su se zalagali za pružanje one vrste pomoæi koja naglašava oslonac na sopstvene snage. Danska i Švedska danas). trenutno najproduktivnijem centru filantropije u modernom svijetu. Carnegie (osnovana 1911. Kao što se iz citiranih ulomaka vidi u nabrajanju motiva dobrotvornog djelovanja nema invokacije koja bi sadržavala duh pobožno usmjerenih poruka kojima se podstièe dobroèinstvo i skrb za one kojima je ona potrebna što je izrazito prisutno u parafraziranom odjeljku Bajezidagiæeve vakufname. Krajem devetnaestog stoljeæa . na primjer.(Ovdje se pod kulturnom državom vjerovatno misli na socijalnu državu kakve su.). I dok se na jednoj strani gospoða Lowel zalagala za ideju da je siromašnima bolje osigurati posao nego kratkotrajnu radost povremenim poklonima u odjeæi i hrani. Rasel Sage fondacija (osnovana 1907. èiji je osnivaè bila Josephina Shaw Lowell i industrijalac Andrew Carnegie. na tome da cilj moderne filantropije treba da bude širok font lijeèenja socijalnih bolesti prije nego tretiranje problema na individualnom nivou. samo od ranih 70-tih 194 . koja se u dilemi izmeðu Cotton Marhera. (Na primjer.u Njujorku se pojavljuje Društvo dobrotvorne organizacije.

rijeè je samo o ovlaš odabranim uzorcima . Philantropist Work among the Bosnian Moslems with a Particular review of the Humanitarian Societie's Rules at the Beginning of 195 . . Zakljuèci: . godine bilo oko 22.Ideali koji su vodili amerièke filantrope poèetkom ovog stoljeæa ne razlikuju se mnogo od koncepta sadašnjih u pravilima kulturno-prosvjetnih i humanitarnih društava Bosanskih Muslimana na prijelazu ovog stoljeæa. mora se skrenuti pažnja da je kao nusprodukt sekularizacije i evropeizacije osnova na kojima su ova društva utemeljena došlo do kulturnohistorijskog diskontinuiteta i izvjesnog išèašenja u odnosu na sredinu kojoj su ona pripadala i trebala da im služe. ali su im rezultati barem po onome kakvo je stanje danas potpuno razlièiti. U Americi je 1982. . . Pa i pored ovako velikog broja filantropsko usmjerenih organizacija lièna davanja u filantropske svrhe u SAD èine 90% svih dobrotvornih davanja i 1982.godina osnovano je više od 2.I pored znaèajnih rezultata koji su putem dobrotvornih i kulturnoobrazovnih društava postignuti u prvim decenijama XX stoljeæa u bosansko-muslimanskoj sredini. 54 milijarde dolara. vakuf suoèen sa svojom zastarjelom organizacijom i izuzetno nepovoljnim objektivnim okolnostima nije mogao na adekvatan naèin odgovoriti zadaæi koju je tokom prethodnih vijekova tako uspješno rješavao ispunjavajuæi svoju ulogu na najbolji naèin upravo u periodima kada je rigorozno provodio želje svojih utemeljivaèa ovjekovjeèene u vakufnamama.Prezentirana onako kako su formulirana Pravila društvenih organizacija i kulturno-prosvjetnih i dobrotvornih društava Bosanskih Muslimana .000 fondacija. dostigla su iznos od cca. Sa svoje strane.u osnovi su zapadnjaèkog tipa i ne vode mnogo raèuna o bogatoj tradiciji dobrotvornog djelovanja i davanja utemeljenih u institucijama vakufa i zekata.000 razlièitih fondacijskih ustanova. posebno u pomaganju i stipendiranju ðaka i studenata.Potpunija slika o stanju bosansko-muslimanske filantropije na poèetku ovog stoljeæa može se steæi naravno jednim mnogo kompleksnijim i dugotrajnijim istraživanjem nego što je to moguæe uvidom u pravila pomenutih društava jer svjesni smo èestog raskoraka izmeðu onog što se proklamuje i onog što se ostvari. pak.

The charity work in Bosniaks in the based was based both on the understandable social solidarity and also on the religious imperative that had sprung out from the basic principles of Islam. but also the domineering ideas that have motivated and oriented its members usually condition it. but also in finding the new modalities of philanthropic work that is characteristic for the more developed societies in Western Europe and USA. The contemporary answer to the grown needs of the Bosniak people for the social solidarity can be found in leaning on its own tradition that had been founded largely in the institution of legacies /vakufs/. The social and historical circumstances.20th Century The issue of charity work in a community cannot be separated from the level of overall organization of that same community. 196 . at least in the past. the development level. These principles were the leading idea for the majority of members of this nation.

razne vrste voæa: limune. godine kroz džamije. Veæina bogatih muslimana su sve ove dužnosti striktno izvršavali jer su bili ubijeðeni muslimani. do truhljenja. i u ovim ustanovama sticalo se sve znanje. lubenice. Sve oporuke legalizovao je i u sidžil upisao kadija gdje je detaljno navedeno šta je i u koju svrhu oporuèitelj ostavio i koga je odredio za izvršioca i kontrolora svoje oporuke. posebno žene. hatibi. kefareta. prtokale /naranèe/. uèenja dova za dug i sreæan život novog sultana i novoroðenog princa na dvoru sultana. šipke i drugo voæe. iz njihove ostavine. Imami. sadakai-fitre. Na ovaj naèin oni su mnogo pomagali u rješavanju raznih socijalnih problema. Posebno se vodila briga o bolesnicima i svako je se trudio da na neki naèin pomogne bolesniku. Džamije su bile noæu osvijetljene kandiljima i svijeæama /mum/. klanja kurbana na Kurban. a mnogi su se primali. 197 . pipunove.odvijao se do konca prošlog stoljeæa iskljuèivo kroz davanje zekata.bajram i dijeljenje raznih sadaka /milostinja/ sirotinji koje je ranije bilo mnogo. proslavljanja odabranih /mubarek/ noæi. dva bajrama. Sav humano-socijalni rad kod muslimana . i nosili ih bolesnicima. One su bile dupkom pune prilikom ramazana. mektebe. poklanjanja hatmi za duše umrlih. medrese i tekije. mevluda. Kod Ali-hodžine džamije na Raljevini i na Mazoljicama sve do zadnjeg rata uèene su kišne dove na koje su dovoðena i djeca iz mekteba. Zato su mnogi èuvali. grožðe. Svi iole imuæniji muslimani su ranije za života pisali oporuke i odreðivali da se poslije njihove smrti. I oporuke /vasijetname/ su ranije igrale znaèajnu ulogu u rješavanju socijalnih problema muslimana i pomaganju siromašnih i nezbrinutih osoba. vadžiba. podijele sirotinji izvjesne svote novca na ime propuštenih farzova. obavljali vjerski obredi. smokve. odvijao sav kulturni život i proslavljali svi vjerski pa i državni praznici.Hivzija Hasandediæ MUSLIMANSKA DRUŠTVA U MOSTARU Do konca prošlog stoljeæa u Mostaru nije djelovalo ni jedno muslimansko društvo. vaizi i drugi uèeni ljudi /ulema/ držali su prigodom svih ovih sveèanosti prisutnim predavanja iz islamistike i uèili prigodne dove. džume petkom u podne. i to sve iskljuèivo radi sevapa. makar on ne bio ni u kakvoj rodbinskoj vezi s njim. Sav kulturno-povijesni rad kod muslimana u Mostaru odvijao se je do 1898. i da njeguju bolesnike. nezrova i jemina.

kalfe i majstore.Posebno su bili lijepi bajramski i ramazanski obièaji i meðusobno posjeæivanje rodbine i komšija u tim danima. Postojao je ustaljen obièaj da se prilikom proizvoðenja zanatlija u više zanatske rangove. do 1941. Tada su djeca u hadžijinoj kuæi dobivala somune napunjene halvom i nešto novaca. svoj statut i bajrak kao vanjski znak esnafa. èarape i drugo što je za put i borbu bilo potrebno. Ovom prilikom su ponekad prireðivane u hadžijinoj kuæi i bogate gozbe. a ostala djeca su ga pratila sa "amin". godine top je pucao s Mazoljica i samo oglašavao završetak posta /iftar/. roðendan /mevlud/. U ovoj ceremoniji su glavni uèesnici bili mektebska djeca a koja su od kuæe išla s hodoèasnikom u povroci kroz grad do zbornog mjesta. organizira sveèanost i veselje u okviru jednog esnafa i o trošku pripadnika dotiènog esnafa. Od 1918. godine. Nakon obavljanja kratke molitve i opraštanja sa svima. godine ovaj ispraæaj i doèek prireðivani su kod Hadžinske sofe u najjužnijem dijelu Mostara. Oni bi se ovdje pod bajrak skupljali. Ove su sveèanosti bile poznate pod imenom "kušanme" ili opasivanje majstorske pregaèe kao simbola kvalifikacije u 198 . prenijela top na Hum odakle je pucao sve od 1918. tu im je svijet donosio dvopek /peksimet/. godine. kod stare željeznièke stanice u Rièini. Ali pošto je jaka detonacija uznemirivala okolne stanovnike i kuæe im potresala. roðenja princa na dvoru. na Muhammedov. Top je još pucao petkom u podne. Najveæi i najgrlatiji izmeðu njih išao je na èelu povorke i glasno izgovarao tekst jedne dosta duge i rimovane dove koja se prigodom ovih ispraæaja samo u Mostaru uèila. U ove dane top je s tabije pucao i oglašavao poèetak /sehur/ i završetak posta /iftar/. U Mostaru je posebno bilo sveèano prilikom ispraæaja hodoèasnika na hadž u Meku i doèeka hadžija na povratku otuda. Do prolaska željeznice kroz Mostar 1884. U Mostaru je za turske uprave radilo više od pedeset vrsta raznih zanatlija koji su bili udruženi u posebne organizacije zvane esnafi ili cehovi. a. a od 1884. S tabije je jedno vrijeme top pucao i poslije 1878. na pritužbu nekih graðana. kada je u Mostar dolazio novi mutesarif /okružni predstojnik/ i prilikom svake pobjede i poraza turske vojske. zatim kod stupanja na prijesto novog sultana.s. Kod Hadžinske sofe je za turske uprave prireðivan i ispraæaj ratnika kad su polazili u boj. ondašnja vojna komanda je. Svaki esnaf imao je svog starješinu /æehaju/. svoju upravu zvanu londža.. ratnici su odavde zajednièki polazili u boj a hodoèasnici u Meku. Na isti naèin prireðivan je i doèek hadžiji koga bi djeca od Hadžinske sofe ili stare željeznièke stanice do kuæe u povorci s glasnim uèenjem dove dopratila. za tri dana Ramazanskog i èetiri dana Kurban-bajrama.

Jugoslovenski list (JL). ali ovim vrstama takmièenja nema spomena u poznatim izvorima. Društvo Sv. Bratstvo. a u kuæama promovisanih kalfi i majstore prireðivane su bogate gozbe sa brojnim zvanicama. Nekoliko novih podataka o oporukama. hanovima.. preveo Muhamed A. br. knjiga. godine osnovana je u Mostaru Muslimanska èitaonica /Kireaethana/ i za prvog predsjednika izabran je poznati mostarski gradonaèelnik Mujaga Komadina /1839. list 18. hrvanju. i drugih sportskih tamièenja kao u: skoku u dalj. Save. godine u Mostaru je. IZVORI: Sidžil mostarskog kadije 1632. str. U periodu od 1898. gradskoj opæini i broju muslimanskih kuæa u Mostaru. broj 173 i 252. trkama i slièno. pa podiže materijalno stanje poljodjelaca. str. str./. Bilo je. Sidžil mostarskog kadije /SMK/ broj 3.-1925. 2. nauku i izobrazuje èlanove.. U sidžilima mostarskih kadija ima spomena natjecanju u bacanju kamena s ramena.svom zanatu. godine i kojima smo našli spomen u pristupaènim izvorima. 71-75.str. politièka. MUHAMEDANSKO ÈITAONIÈKO I DOBROTVORNO DRUŠTVO /KIRAETHANA/ Na osnivaèkoj skupštini koja je održana u velikoj sali Kalhane na Velikoj Tepi poèetkom 1898. Sve spomenuto je u prošlo doba bilo jedan vid kulturnog uzdizanja i sportskog takmièenja.. humano-socijalna. nakon izlaska iz džamije na Bajram ujutro. Zanimljivi su bili i ženidbeni obièaji kao i obièaji prilikom obrezivanja djece /sunetluka/. 43. Mujiæ. Tada su zanatlije dotiènog esnafa išle kroz grad u povorkama i izvodile razne šale i šeretluke. da ustroji 199 . 88-90.. broj 1. do 1634. Glasnik VIS-a. H. Potrebno bi bilo pregledati svu periodiènu štampu koja je izlazila u Mostaru i Sarajevu do 1945. Ljubljana. Ovdje kronološkim redom donosimo spisak muslimanskih društava koja su u Mostaru djelovala od konca prošlog stoljeæa do 1945. . godine pa bi se mogao dati potpun broj i pregled rada svih ovih društava. Sarajevo. 1.. 1938. 1989. sportska i pogrebna. 33-34. 1933. XXVIII. Sarajevo. U pravilima društva piše da je ono imalo zadatak da "širi društveni napredak. Sarajevo. sigurno. Hasan Nametak. Hadžijska dova u Mostaru. osnovano 29 muslimanskih društava koji su se prema svojoj namjeni dijelila na: kulturno-prosvjetna. obrtnika i trgovaèkih poduzeæa. ruždiji. Za neka društva nemamo nikakvih podataka pa ih samo poimenièno navodimo. staleška. Hasandediæ. prema podacima s kojima raspolažemo. Beograd. Uspomene Riste Ivaniševiæa Mostarca. da pomaže siromašne muslimanske familije. 1939. 1987. 122. do 1945. Glasnik IVZ.

malodobne kæerke Osmanove iz Kuti Livèa u Bijelom Polju kod Mostara. str. treæu 31. petu 4.12.. Sarajevo. koje je dobivala èak iz inostranstva. Sutradan po njenom nestanku prosuo se glas po Mostaru da je Fata prošle noæi pobjegla s nekim inovjercem u Dalmaciju. što je sve bez traga nestalo. Borba muslimana Bosne i Hercegovine za vjersku i vjersko-prosvjetnu autonomiju. IZVORI: Bošnjak 1899. godine održan protestni zbor u mostarskoj Kiraethani.. Noæu uoèi 3. U Arhivu Hercegovine èuva se jedna bilježnica ove Kiraethane u koju su bila upisivana lica koja su iz ove biblioteke uzimala knjige na èitanje. godine u jednoj zgradi na poèetku Brkiæa i Temimove ulice u Brankovcu. 366. avgusta 1904. 2. i broj 23. Osvit. djelovala je pod imenom Muslimanska èitaonica sa dobrotvornim društvom /Mostarda me'a džem'ijjeti hajrijje islam kiraethanesi/./5. marta 1905. Sara200 . godine. Èitaonica je radila na kulturno-prosvjetnom uzdizanju muslimana i èesto je prireðivala zabave u Hrvoju.. Temim. ova je Kiraethana bila odmah od strane austrougarskih vlasti zatvorena i sav inventar i knjige bili su konfiskovani. Od 1908. 1967. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu "raspustila je" i zabranila daljnji rad Kiraethane. Sarajevo. 223. motivišuæi to time da je "iz nje potekla sva agitacija". èetvrtu 12. oktobra 1905. Ova je Kiraethana bila nadaleko èuvena. bio je jedno vrijeme bibliotekar ove biblioteke. godine. jer je posjedovala velik broj vrijednih i rijetkih knjiga. drugu 12. Sarajevski list. da dijeli stipendije i da nema nikakav politièki znaèaj"... IZVORI: Behar.. godine nestalo je Fate Omanoviæ. novembra 1905. Znaèaj ove èitaonice je bio još i u tome što su njeni èlanovi kroz nju potajno vodili politièku borbu protiv onovremene austrougarske uprave. Biblioteka Kiraethane nalazila se do 1914. Za prvog predsjednika izabran je hafiz Husein-ef. str. marta 1906.. maja 1899. Sarajevo. a za potpredsjednika Ali Riza-ef. 1925. Husaga Æišiæ. Muslimanska vjersko-prosvjetna autonomija u Bosni i Hercegovini. godine u Mostaru osnovana je Muslimanska èitaonica /Kiraethana/ koja je djelimièno nastavila rad prve Kiraethane. novembra 1914. 89 i 327. Ferdo Hauptman. broj 4 i broj 83. godine. Gajret. 1904. 1905. 175 i broj 14. Osman Nuri Hadžiæ. broj 22. Puziæ. Ovaj dogaðaj je uzbudio sve muslimane u Bosni i Hercegovini pa je 6. Kad je poèeo prvi svjetski rat 1914. str. str. broj 7 . maja 1899. MUSLIMANSKA ÈITAONICA /KIRAETHANA/ Na osnivaèkoj skupštini održanoj 19.èitaonicu. Mostar. Prvu zabranu dali su 3. poznati javni i kulturni radnik Mostara. broj 11.

broj 26. Glasnik VISa. Novi Behar. Dr Safvet-beg Bašagiæ spjevao je himnu društvu koja je objavljena u listu Gajret iz 1926.. Fuad Slipièeviæ. godine. IZVORI: Osvit. Sarajevo. god. god.. Društvo je prireðivalo razne humano-socijalne akcije i na razne naèine pomagalo sirotinju. broj 8 i 42 i 1939. Sarajevo. a poslije njega na ovom položaju su se više godina nalazili: Mustafa O. god. str. broj 261 i 270. 303313. 26. MUSLIMANSKO ZANATSKO UDRUŽENJE ITTIHAD Ovo je društvo osnovano u julu 1906. Godine 1936. naroèito poslije rješenja agrarnog pitanja kod nas kada su mnoge muslimanske porodice preko noæi došle na prosjaèki štap. 1940. str. broj 1-2. str. 1934. 1914. Glavni zadatak društva bio je da pomaže i unapreðuje sve vrste zanatstva u gradu i okolini. JL. 1974. 1906. 1913. Mujaga Turko. 1932. Æišiæ. Merhum Husaga Æišiæ.. broj 34. a Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine odobrila je njegova pravila 4. i to obrezivanje vršio je niz godina dr Muhamed Riðanoviæ. Sarajevo. Ahmed-aga Tuce bio je prvi predsjednik društva. broj 21 i 196. str. god.. str. Behar. 1935. 1957. Sarajevski list. 1907. H. 3. Glasnik VIS-a. Vehbija Imamoviæ.jevo. broj 7-8. Ibraga Mahiniæ. broj 1-2. Mostar. osnovana je pri ovom društvu muzièka. oktobra 1906. Besim Korkut i dr. 1933. broj 103... Hasandediæ. Sarajevo. 207. na stranici 50. god. Osim navedenog èlanovi društva su održavali analfabetske teèajeve u gradu i okolini i uz ramazan prireðivali predavanja koja su držali profesori mostarskih srednjih škola: Salih Baljiæ. broj 13. Sarajevo. kalendar Gajret. god. 201 . 103.. broj 13.. str. Krpo. Mehmed Hadžiæ. 192. 1932. Ittihad. u broju 4. H. U osnivaèki odbor izabrani su: Ahmed-aga Tuce. Mustafa Topuzoviæ i dr Muhamed Riðanoviæ. Muhamed Ðukiæ i Sulejman S.. njegov život i djelo. 138-141. broj 9. Društvo je dalje svake godine besplatno obrezivalo /sunetilo/ svu siromašnu muslimansku djecu u gradu.. Društvo je prestalo s radom 1941.. Društvo je 1912.. Mustafa Alikalfiæ. Ševkija Baliæ. str.. Èlanovi društva su èesto prireðivali dobrotvorne zabave i svakog Bajrama dijelili pomoæ sirotinji. Mujaga Komadina. naše najstarije zanatsko društvo. Sarajevo. Hasan-aga Alikalfiæ. Abdurahman Nametak. priredilo zabavu u korist muhadžira. 1912. broj 29. Vehbija Imamoviæ. 286-289. godine. broj 102 i 288. 1930. pjevaèka i diletantska sekcija i ovo je bilo jedino muslimansko muzièko društvo u Mostaru. Hasandediæ. Ovo je bilo najstarije zanatsko društvo u Bosni i Hercegovini..

koji je radio sve do poèetka drugog svjetskog rata 1914. priredilo je zabavu u Hrvoju i davali komad Abdulah-paša od dr Safvetbega Bašagiæa./10. broj 35. 202 . ovo društvo je dalo 51. broj 4.. Atifa Kurt. str. Posebna je zasluga Gajreta što je od prvih dana svoga djelovanja davao stipendije uèenicima muslimanima iz cijele Hercegovine koji su pohaðali trgovaèke i zanatske škole. Ulfeta i Hašmeta Arpaðiæ. 7. Husnija Kurt. sljedeæi: Ahmed Džikiæ. godine. Hakija Æišiæ. Šefika Hadžiæ. akt broj 991/1910. IZVORI: Behar. Mustafa M. godine. hadži Ibrahim Slipièeviæ. Na 1. 79. Sarajevo. IZVORI: Osvit. Fikreta i Enesa Behliloviæ. MJESNI ODBOR KULTURNO-PROSVJETNOG DRUŠTVA GAJRET Mjesni odbor kulturno-prosvjetnog društva Gajret u Mostaru osnovan je 1911. Fahra Milaviæ. Šemsa Kajtaz. Godine 1920. Æišiæ. Ne zna se kada je društvo osnovano i kada je prestalo raditi. Salko Džikiæ i drugi. 6. 5. IZVORI: Bošnjak. Šaæir Konjhodžiæ. Šaæir Bijediæ. od njegova osnivanja do prestanka djelovanja. a 1912. godine. ing. broj 34. MUSLIMANSKO TRGOVAÈKO UDRUŽENJE Osnovano je 1908. Hasan Æišiæ. Zejna Draèe. Æazim Ugljen. Mostar. 1908. Radilo je i 1910. Šefika Ševa i druge. Vehbija Imamoviæ. Sulejman S. PRIVREMENI ODBOR ISLAMSKOG SIROTIŠTA Ovaj je odbor djelovao u Mostaru 1909. Arhiva Vakufskog povjerenstva u Mostaru / AVPM /. aprila 1907. Hatidža Æišiæ. Hajro Treboviæ. MUSLIMANSKO POZORIŠNO DRUŠTVO Ovo je društvo djelovalo u Mostaru 1907. Godine 1911. U odboru ovog društva radili su. Mukelefa Ugljen. Sidika Omeragiæ. Mustafa Alikalfiæ. godine.4. Ferida Jahiæ. Šerifa Koluder. Ibrahim-ef. u kome su radile: Muruveta Alajbegoviæ. Alija Veliæ. godine i cilj mu je bio da pomaže promicanje trgovine u gradu. 1907.Krpo. Fejiæ. otvoren je u Mostaru Gajretov muški konvikt. Poèetkom 1919. Salih Èišiæ. Smajil Brkiæ. godine 32 stipendije. Azema Mrkonjiæ. Omer Ugljen. Rahma Vrgora. godine osnovan je u Mostaru ženski odbor Gajreta. Kajdafa Efica. Æamila Nožiæ. 1909. Ziba Kapetanoviæ. ing. /X/. Sarajevo.

Sarajevo. godine 43 pitomca. Pri Gajretu je više godina djelovao odbor za pomaganje siromašne školske djece. Sefiæ. 1932.. god. 18 i 20. Godine 1919. god.. Ahmed Džikiæ. èajanke i zabave u Mostaru. broj 25 i 49. 1925. god. Inicijativom Gajreta otvorena je u Mostaru Domaæinska škola. 1912. str.. 1933. uèitelj i književnik. IZVORI: Gajret. broj 13-16. god. god. 1911. 1931. Omer-ef. broj 1. 13-14. 1930.. 1934.. Blagaju i Bijelom Polju. 1931. koja je pojedincima a i raznim organizacijama davala novac na kredit. broj 141 i 147. U Mostaru je više godina radila Gajretova kreditna zadruga. MUSLIMANSKI "SOKO" Ovo je društvo osnovano 8. 1935. god. broj 13... godine i za prvog predsjednika je izabran Husein Dubraviæ Ðogo. 103 i 282. Behliloviæ. hafiz Ahmed-ef. broj 5. god. god. god. Ova predavanja su držali profesori srednjih škola: Salih Æišiæ. Sarajevo. koja je svake godine držala petomjeseène teèajeve iz domaæinstva. broj 212. god. god. 13 i 21. broj 3. broj 1 i 22. str. i 1939. god. AVPM. 1912. broj 7-8. 1932. godine bilo 47 i 1925. uèitelj. broj 135.. osnovana je u Mostaru Gajretova narodna biblioteka. 48. vršio je niz godina dužnosti upravnika ovog konvikta. hadži hafiz Ibrahim-ef.. 1924. god.godine. 92. 1931. 103-104. Kasumoviæ i Ali-ef. U Mostaru je radio i ženski konvikt u kome je 1924. 1930. Gajret je imao i svoj pjevaèki hor koji je na Bajrame a i prigodom nekih drugih sveèanosti prireðivao koncerte. 1930. U ovom konviktu je 1924. broj 74. god. Mujaga Komadina. Bio je smješten u Kajtazovoj kuæi blizu Male Tepe u kojoj je za turske uprave stanovao mutesarif /okružni predstojnik/. 531. Vehbija Imamoviæ.. 1937. broj 69... a vaspitaèi su bili: hadži Muhamed-ef. Ove teèajeve pohaðalo je i završavalo svake godine 25-30 muslimanskih djevojaka. god. Kulturno-prosvjetne ustanove u Bosni i Hercegovini. broj 16. koja je posjedovala velik broj vrijednih knjiga i èiji su èlanovi držali predavanja u svojim prostorijama spram Karaðoz-begove džamije. Gajret je dalje vršio i razne humano-socijalne akcije s ciljem potpomaganja muslimanske sirotinje. 45 pitomaca.. 8. 1934.. JL. aprila 1912. Ðorðe Pejanoviæ. 55 i 1934. Riðanoviæ. gradonaèelnik Mostara.. vlastitim sredstvima je za ovaj klub kupio potrebne rekvizite koji su nabavljeni u Pragu u Èehoslovaèkoj. broj 6.. 8. broj 32 i 255.. dr Hasan Mahiæ i drugi. god. god. 1933. akt broj 203 . IZVORI: Sarajevski list. 1929.. god. bilo 47. god. Alajbegoviæ. Mustafa Alikalfiæ. broj 5-6..

Od osnutka do završetka prvog svjetskog rata imao je kancelariju u "Kafe . 11. 10. koji je 1944. godine. str. IZBORI: Sarajevski list. Prvu zabavu priredili su 11.104. godine s ciljem struènog obrazovanja i potpomaganja muslimanki. MUSLIMANSKO ANTIALKOHOLNO DRUŠTVO "SVIJEST" Ovo je društvo osnovano oko 1922. Ova je zadruga. IZVORI: AVPM. akti broj 25/1919. MUSLIMANSKA ŽENSKA ZADRUGA Osnovana je 1919. IZVORI: AVPM. Od 1929. 13. godine sagradio Mujaga Komadina na ruševinama hadži Baline medrese. u kojoj su muslimanske djevojke uèile šivanje. marta 1922.. i 205/1936. a za tajnika Abdurezak Hifzi Bjelevac. MUSLIMANSKI KLUB Osnovan je na osnivaèkoj skupštini održanoj 9. godine. broj 48. MUSLIMANSKI ÐAÈKI SPORTSKI KLUB Ovaj je klub imao 1916. ibtidaije u Brankovcu. Klub je postojao i djelovao i 1912. 9. 1935.. Pejanoviæ. Za prvog predsjednika izabran je hafiz Muhamed Hilmi-ef.Evropi" kod ulaza s Male Tepe u Kujundžiluk. godine.425/1913. broj 59. godine i imalo za cilj da se bori protiv alkoholizma. akt broj 42/1916. radila do 1933. Ne zna se kada je prestalo djelovati. Posljednji njegov predsjednik bio je Smail-aga Æemaloviæ. Butum. godine odveden u logor u Jasenovac i tamo ubijen. akt broj 484/1913. godine èitaonicu koja je bila smještena u jednoj sobi Koski Mehmed-pašine medrese na Maloj Tepi. nd. god. i 209/1920. MUSLIMANSKI OMLADINSKI ODBOR ZA PODUÈAVANJE ÐAKA Za ovaj odbor samo znamo da je djelovao u Mostaru 1920. poznati politièar i publicist iz predratne Jugoslavije. godine. akt broj 209/1920. 204 . JL. godine. Radila je u zgradi ženske mektebi. i 651/1933. 12. Ð. AVPM. IZVORI: AVPM. 1913.marta 1913. djelovao je pod nazivom Muslimanski jugoslovenski klub i imao kancelariju u vakufskom dvoru spram Karaðoz-begove džamije. koju je 1912.

Ševa. Salih Baljiæ bio je 1939. Salih-aga Popovac. Mièijeviæ iz Turske bio je utemeljivaè Rahmeta i poslao mu je 1937. dijelio je godinama.. bili su birani i sljedeæi: Selim Kolukèija. Ali-ef. Muhamed Omeragiæ. Rahmet je dalje besplatno sahranjivao sve siromašne muslimane što i danas èini. Hadži Husaga Kajtaz poklonio je dio imetka humanim ustanovama. poznati mostarski tržni inspektor /èarši-æehaja/. Ali. Neki NN dao je 1937. Mujiæ. Rahmet je 1937. Alaga Seferoviæ. broj 10 14. hadži Ibraga Slipièeviæ. U odbor ovog društva. Ugljen . dr Ševkija i Omer Baliæ. Mujaga Popovac.èija se velika uramljena slika i danas nalazi na zidu u kancelariji Rahmeta. godine 500 dinara. Ibrahim Tikvina. Avdaga Skikiæ. Rahmet je vršio i razne humano-socijalne akcije i prikupljao priloge od graðana koje je pred Bajrame dijelio mjesnoj sirotinji. Tahir Jašarbegoviæ dijelio je èesto hljebove sirotinji. Estera Danon bila je velika dobrotvorka i mnogo je pomogla svu sirotinju bez razlike vjere. Suljaga i Muhamed Æišiæ. hljebove mektebskoj djeci i davao priloge u novcu i odjeæi. Prof. Tahir Kosoviæ. Muhamed Hadžiosmanoviæ. godine zakljuèeno je da se pri ovom društvu osnuje socijalni fond za dijeljenje pomoæi siromašnim uèenicima i davanje stipendija šegrtima. godine sljedeæi: Ranko Semiz. i Ahmed Sefiæ. Ahmed Mušiæ. Suljaga Krpo. Omer H. bio je predsjednik. Alaga Hadžimusiæ. Ugljen dva odijela. do danas i drugi. Koen. Hasan Šiširak. Hamdija Taslaman. 1922. Salih Efica. MUSLIMANSKO POKOPNO DRUŠVO "RAHMET" Ovo je društvo osnovano 1924. U prvi odbor ovog društva izabrani su bili: Omer-ef. Muhamed Mahiniæ. Mostar. prof. Mustafa Beèeviæ. Pomoæ u novcu dali su 1933. predsjednik od 1968. Muhamed Riðanoviæ. godine predsjednik ovog fonda. Salih Baljiæ. Osman Kukrica. Muhamed-aga Deronja.IZVORI: Narodna sloboda. Puziæ. Mustafa. Šaæir Konjhodžiæ. preko Rahmeta. Muhamed Muslibegoviæ i Husein ef. Na sjednici Rahmeta održanoj 1935. devet umrlih i èetiri živa utemeljivaèa: Smail-aga Æemaloviæ. bio je predsjednik. Ugljen.ef. Sefiæ. Avdija Simit. godine imao jednog dobrotvora. Isidor Maestro. Mustafa Alikalfiæ. a Omer-ef. hafiz Salih-ef. prof. Avdaga Bajgodiæ i Nurija Šaæiroviæ. Glavni inicijator osnivanja ovog društva bio je Omer-ef. Šaæir Muratoviæ. Salih-ef. deset odijela da se podijele djeci. Blaško Sliškoviæ. gostionièar. od njegovog osnivanja do danas. J. Zadik Danon dao je 1934. bio je jedno vrijeme predsjednik. godine i zadatak mu je opremanje i sahranjivanje umrlih muslimana. Rahmet je više puta pomagoao opravku džamija: Baba Beširove na 205 . dr. pola vagona brašna da se podijeli sirotinji.

1932. 168 i 181. godi.-1932. 1939. str. 8.. Za sve ove brojne pomoæi društvo je od daroprimalaca dobilo više pismenih priznanja i zahvalnica koje èuvaju u svojoj arhivi a neke su uramili i objesili po zidovima prijemne kancelarije. Pravda. Društvo je djelovalo i 1930. broj 160. Rahmet je dalje dao prilog za izgradnju spomenika na Rotimlji gdje su Nijemci 1943. 29. Sarajevo. broj 26. Ovo je jedino muslimansko društvo iz predratne Jugoslavije koje i danas djeluje u Mostaru. 1933. i za ograðivanje Šariæa harema i harema u Šoinovcu u Mostaru. IZVORI: Novi Behar. opravku mekteba i ograðivanje harema u Potocima. Koski Mehmed-pašinoj i Karaðoz-begovoj. 53.. Donjim Vranjeviæima više Blagaja.. broj 4. 63. i za bojadisanje pravoslavne crkve u Mostaru. godine ubili 63 muslimana. 164.. 110 i 284.. IZVORI: Ove podatke sam dobio od rahm. 1934. Omera Sefiæa. broj 53. broj 4-5. god. 284 i 316. Dalje je pomagao i davao novèane priloge za izgradnju gusulhane. izgradnju gusluhane u Travniku. noæ ramazana uoèi Lejleikadra. broj 4. 13./ oko 1927. IZVORI: JL.. Sarajevo. godine i prvi njegov predsjednik bio je Omer S. godne. 1936. god. Nevesinju. dvije džamije u selima Podveležja. 73. Hatme su se poklanjale 27. Tabaèici. 206 . 26. 1935. Rahmet je. Gornjem Vakufu. 16.Balinovcu. prireðivao uèenje hatmi svojim umrlim èlanovima. u džamijama: Æejvan Æehajinoj. izgradnju gusulhane u Nevesinju. god.-1986. MUSLIMANSKA ZANATSKA ZADRUGA Osnovao ju je Omer Baliæ /1894. 15. Dusini kod Fojnice i drugdje. od svoga osnutka do danas. 15.. MUSLIMANSKO KULTURNO DRUŠTVO "OMLADINA" Ovo je društvo osnovano oko 1926. Ovo društvo je više puta slalo jednokratne pomoæi Crvenom krstu i nekim licima iz Bosne i Hercegovine za koje se saznalo da su teško i neizljeèivo bolesni. O radu ove zadruge nemamo nikakvih podataka. Sefiæ /1903. a tajnik Ahmed Hadžiomeroviæ. u Žabljaku. 1935. broj 28 i 48. 59. broj 11. Društvo je imalo diletantsku sekciju i prireðivalo koncerte i javne zabave u Mostaru./. AVPM. u Ljubuškom. Derviš-paše Bajezidagiæa u Podhumu i Zirai Ahmed-age u Donjoj mahali u Mostaru i izgradnju džamija u: Potocima kod Mostara. 276 i 304. 16. god. akt broj 67/1930. izgradnju gusulhane u Ljubuškom.. god. 1932.

aprila 1941. Halil Blagajac. broj 4-5. 1932. Smail Dadiæ. odbornici i razni funkcioneri ovog društva od 1929. AVPM. godine bili su sljedeæi: hadži Mehmed-aga Bošnjiæ. Mustafa Lakišiæ. dr Ševkija Baliæ. Društvo je svojim sredstvima ogradilo harem oko hadži Ali-bega Lafe džamije u Zahumu na Raskršæu.17. Mustafa Ramiæ. Glavni cilj i zadatak društva bio je da radi na kulturno-prosvjetnom uzdizanju muslimana i u tu svrhu su oba odbora prireðivali u gradu i okolini mevlude. Mustafa i Omer Kalajdžiæ. Fehma Bašagiæ. Munira Hamziæ. godine. Hajrudin Treboviæ. 1932. Hiba Baliæ. IZVORI: Novi Behar. Husein i Salem Metiljeviæ. 20. Abdurahman Nametak. Sabit Milaviæ. Mirza Baliæ. Salih-aga Efica. akt broj 220/1942. akt broj 354/1936. predavanja. str. Ahmed i Avdo Raljeviæ i drugi. Alija Kajtaz. /Alibegovica/.. broj 4-5. priredbe. IZVORI: Novi Behar. godne. Ahmed Sefiæ. MUSLIMANSKA NARODNA BIBLIOTEKA Osnovana je u ljeto 1928. Mahmud Šemiæ. Munira Rizviæ i druge. godine. Stasanje jedne mladosti /sjeæanje na rad Muslimanske narodne biblioteke u Mostaru/. Mostar. 18. Sulejman Demiroviæ. "HAREM" DRUŠTVO ZA UREÐENJE. do prestanka njegovog djelovanja koncem 1944. 19. ODBOR NARODNE UZDANICE Mjesni odbor Narodne uzdanice u Mostaru osnovan je na konstituirajuæoj skupštini održanoj u augustu 1929. 63. Hamdija Hasanefendiæ. AVPM. str. OGRAÐIVANJE I ÆIŠÆENJE GROBALJA Ovo društvo osnovao je Omer Baliæ oko 1927. Polovinom 1933. godine. Muhamed i Omer Hadžiosmanoviæ. Opširnije o njenom radu vidi: Fazlija Alikalfiæ. a prestala s radom 20. Umica Æišiæ. MUSLIMANSKO ANTIALKOHOLNO DRUŠTVO "BUDUÆNOST" Ovo je društvo osnovao Omer Baliæ oko 1927. Enisa Efica. zabave. Hasan Æišiæ. Sarajevo. 63. Memnuna i Ilduza Hadžiosmanoviæ. Muhamed Hadroviæ. Predsjednici. sijela 207 . Sarajevo. O njegovom radu nemamo nikakvih podataka. godine osnovan je u Mostaru i ženski odbor Narodne uzdanice u kome su kao odbornice i funkcionerke radile: Uzejfa Hadžiomeroviæ. Hasan Šiširak.

.. str. god. IZVORI: Novi Behar. kalendar Narodne uzdanice za 1936. broj 33. januara 1944. Društvo se izdržavalo iz prihoda ubranih od èlanarina raznih priredbi i jednokratnih pomoæi. 176. škol. godine bilo 16 pitomaca. U konviktu je 1935. str. oktobra 1935. akti broj 547/1935. Sarajevo. god. 1937. broj 7. broj 32./43. broj 187. godine 48 pitomaca-stipendista. radio Gajretov konvikt. god. 19 i 1942. broj 32 i 1940.. 188. do bombardovanja Mostara 14. recitacije.. 113. Ejub Kabil i posljednji Hivzija Hasandediæ.. 18.. 1933. deklamacije. 1929.. god. broj 46. god. i od 14. i 1941. Pitomci su. 1933. 1935./36. godine. god. 223. Muhamed Hamidoviæ./41. 1929. do 1940. za 1943./39. 1930. broj 4. 43.i teferièe. 159. vjerouèitelji. Pravda. Mostarska gradska opæina je 1936. Tada je u Konviktu prireðen mevlud i održana akademija. god. 1934. broj 28 i 31. 135. str. u zgradi Muftijstva na Bašèinama /sada ovdje radi Gradski orkestar/. 32.. povremeno. prireðivali u konviktu: predavanja. /sada se na tom mjestu nalazi Djeèije obdanište/. god.. januara 1944. broj 9. iako se zna da je konvikt i u ovim godinama radio./37. 1936. god.. god. 208 . i 532/1936. 12. a na spratu su kancelarije raznih ustanova/. 173 i 208. 278. AVPM. nastavnik. str. god. 241 i 256. službenik. 1939. uèitelj. 124. 60.. god. str.. god. broj 709./42./38. Društvo je otvorilo svoj Muški konvikt u Mostaru. 31. godne. 30 i 93. imam. Narodna sloboda. 1935. 191 i 197.. škol. str.. godine dala ovom društvu 2000 dinara. str. godine sagradio Mujaga Komadina /sada su ovdje privatni stanovi/. broj 28. hafiz Salih Puziæ. od 1940. god. 1937. za 1938. Konvikt je radio u zgradi Hasan-bega Lakišiæa vakufa kod Karaðozbegove džamije /sada je na tom mjetu dvokatnica u èijem prizemlju radi prodavnica. škol. Hasan Haæam. broj 232. 165. vjerouèitelj. 1932. god. broj 3. god. JL. 1938. Od osnutka do konca 1936. prilikom raznih vjerskih blagdana i državnih praznika. god. god. Mostar. 187-188. broj 4. 1932.. nemamo podataka o broju pitomaca. za 1937. str. god. broj 37. do njegovog zatvaranja koncem 1944. 1936. god. Husein Metiljeviæ. god. 197. Za školske godine 1940.. 21. u staroj Kajtazovoj kuæi nedaleko od Male Tepe. god. str. škol. za 1939. 1937. 50.. Od poèetka rada konvikta 1935... str. broj 17-18. upravnici i vaspitaèi /prefekti/ u njemu bili su: Alija Ahmiæ. koji je poèeo s radom 6. 150 i broj 10. gdje je do 1940. monologe i razne priredbe. od 1936. 1936. broj 26. god. 162. 187 i 237. Muhamed Æišiæ. god. do konca ove godine u zgradi mekteba u Brankovcu koji je 1912.

i tada mu je bio predsjednik Ali-ef. godine i na osnivaèkoj skupštini izabralo Ibragu Èelebiæa za predsjednika. i za prvog predsjednika izabran je bio Ahmed Alajbegoviæ.. oktobra iste godine kada mu je zabranjen daljnji rad. 22. kada je 1934. 24. MUSLIMANSKI GRAÐANSKI SPORTSKI KLUB Osnovan je na osnivaèkoj skupštini 13. akt broj 95/1933.. Vakufsko povjerenstvo je 1939. str. došao za sudiju Sreskog suda u Mostaru. Klub je ukinut 20. IZVORI: Islamski glas. 1932. god. kupio knjige za 18 djece. god. 26. Društvo je kratko vrijeme radilo i ukinuto je naredne. broj 213 i 281. broj 233 i 1933./. Mehmed Ribica je 1932. IZVORI: JL. 1932. Sefiæ. 1939. 1932. 1932. JL. Sarajevo. imam i mualim. On je bio ne samo osnivaè društva nego i stalni predsjednik od osnutka do njegove likvidacije 1941. MUSLIMANSKO POKOPNO DRUŠTVO "MERHUM" Grupa èlanova pokopnog društva Rahmet osnovala je ovo društvo u aprilu 1935... god. Konjhodžiæ /Mostar 1902.. 67. skupilo priloge od graðana i obuklo 200 djece.. 1936. septembra 1932. DRUŠTVO "ISLAHAT" Ne zna se kada je i s kakvim ciljem ovo društvo osnovano a prestalo je s radom prije 1933. godine obukao 180 djece iz mekteba. Puzica za blagajnika.. a hafiz Salih-ef. broj 20 i 22. broj 252 i 288. god. broj 205. 25. U Mostaru je u predratno doba živjelo mnogo muslimanske sirotinje što je sve bilo 209 . 23..Sarajevo 1983. 1936. godine.. broj 245. godine. IZVORI: AVPM. godine. godine. RELIGIOZNO SOCIJALNO DRUŠTVO "IHVAN" Ovo je društvo osnovao rahmetli hadži Šaæir-ef. IZVORI: Novi Behar. ODBOR ZA SAKUPLJANJE PRILOGA ZA MUSLIMANSKU SIROÈAD IZ MEKTEBA Ovaj odbor je 1932.21. broj 4-5. preko imama i mualima u gradu. IZVORI: JL. UDRUŽENJE IMAMA MATIÈARA Ne zna se kada je ovo društvo osnovano a djelovalo je 1932. godine. Društvo je djelovalo u dva vida: humano-socijalnom i religiozno-propagandnom.

210 . sudija. U svrhu vjerskog pouèavanja i moralnog uzdizanja èlanova društva održavana su predavanja u Karaðoz-begovom mektebu. Prvo predavanje održao je rahm. Šaæira Konjhodžiæa u pismu od 24. AVPM. pošto se ono prisutnima dopalo. a. Dobraèu. hadži Šaæir i. Halilhodžiæ. govorio prisutnima o raznim temama iz islamistike. profesora vjeronauke u mostarskoj gimnaziji. Društvo je imalo svoja pravila. Ismet Terzimehiæ. Puziæ. Drugi vid djelovanja društva bio je da propovijeda najèistije i najortodoksnije uèenje o islamu. Karabeg. koji im je vakufsko povjerenstvo u Mostaru u ovu svrhu besplatno ustupalo. Društvo je prestalo s radom koncem 1941. muderis. dijelilo redovito brašno i druge živežne namirnice muslimanskoj sirotinji. jer je vjerski život u ono doba u Mostaru bio pao na niske grane i džamije su bile skoro prazne. akti broj 266/1937. Sva njegova predavanja bila su veoma aktualna pa je sala u kojoj su ona održavana bila uvijek dupkom puna. Udovièiæ. /mevluda/ i Nove hidžretske godine. Hamza-ef. Njegovi povjerenici su ovu dužnost savjesno vršili i nikad upravi društva nije ni od koga došla pritužba da su nešto nepravilno podijelili ili da su napravili kakvu malverzaciju. Šaæira za sve vrijeme rada i djelovanja društva bili su: hadži Ahmed-ef. ali se do danas nisu saèuvala. poslije klanjanja teravih-namaza. Društvo je preko svojih povjerenika koje je imalo po svim èetvrtima grada. Pri ovom društvu radila je 1941. Kojiæ i Omer-ef. Društvo je 1937. godine pozvalo u Mostar mog kolegu rahm. Za stalnog predavaèa društva je angažirao rahm. U pravila su bila unesena neka naèela senusijskog pokreta. Salih-ef. kadija.posljedica nehumanog i nesocijalnog rješenja agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini 1919. Kalajdžiæ. godine. Prostorije društva nalazile su se u dershani Karaðoz-begove medrese. Æamila Avdiæa. Nazif-ef. U ovoj godini njegovi organizatori su održali 78 predavanja u gradu. Salih Baljiæ držao je ovdje predavanja prigodom raznih vjerskih praznika: roðenja Muhammeda. koji je svaku veèer. IZVORI: Podatke o društvu Ihvan dobio sam od rahm. jer su se ta naèela osnivaèu najviše sviðala. Društvo je jednog ramazana oko 1935. I prof.s. Omer-ef. i 220/1941. muderis. hafiz Salih Puziæ. godine i omladinska sekcija. morao ga je još jednom ponoviti. maja 1982. odobrena od vlasti. dva na selu i stipendirali dvoje djece na izuèavanju zanata. imam. Kasim ef. godine. godine. Glavni saradnici rahm. godine imalo 466 èlanova.

Smail-ef. zatvorena i potpuno likvidirana. godine u Mostar je stigao veliki transport djece od èetiri do dvanaest godina života koja su od željeznièke stanice 211 . Mehmed-ef. potpredsjednik. godine ogranak Mladih muslimana. Za cijelo vrijeme djelovanja ovog ogranka predsjednik je bio Hivzija Hasandediæ. Dana 31. U tu vrhu prireðivana su predavanja po džamijama koje su držali imami i vjerouèitelji mostarskih škola. Predavanja iz raznih predmeta na ovom seminaru držali su bolji uèenici viših razreda. tajnik Ragib Balta. Merhametove prostorije nalazile su se na Mejdanu kod Male Tepe a inventar je naslijedio od Muslimanske narodne biblioteke u Mostaru. ODOBOR EL-HIDAJE ORGANIZACIJE ILMIJE KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Ovaj odbor je osnovan koncem 1936. Sarajevo. Udovièiæ. do 1944. Fejiæ. Ova djeca su sakupljana po popaljenim selima. Odavde su djeca otpremana u razna mjesta Bosne i Hercegovine i povjeravana na izdržavanje muslimanskim porodicama. godine. IZVORI: El-Hidaje. Godine 1943. oktobra 1943. Društvo je imalo zadatak da širi islamsku prosvjetu meðu muslimanima na svome podruèju. 1936. u ovom odboru su bili: Ibrahim-ef. Ejub Kabil. Džabiæ. Osim toga organizacija je držala seminare za poduèavanje uèenika nižih razreda srednjih škola koji su se održavali u prostoriji iznad ulaza u dvorište Koski Mehmed-pašine džamije na Maloj Tepi. Puziæ.27. 28. dopremana na Ali-pašin Most kod Sarajeva i ovdje smještena u poseban dom. predsjednik. hadži Salih-ef. i za prvog predsjednika bio je izbran hadži Ahmed-ef. Džudža i Osman Šehiæ. 29. Udovièiæ. blagajnik i odbornici: hafiz Omer-ef. organizacija koja nije imala nikakav politièki karakter. U toku prošlog rata stradale su hiljade muslimana u istoènoj Bosni i drugim pograniènim mjestima Bosne i Hercegovine iza kojih je ostalo mnogo nezbrinute djece. Ogranak je prireðivao predavanja prigodom svih vjerskih blagdana po džamijama i u sali Vakufskog povjerenstva na Maloj Tepi a ta su predavanja držali imami i vjerouèitelji srednjih škola. Karabeg a za tajnika hafiz Salih-ef. do 1943. godine svoj pododbor u Mostaru. koja je 1941. PODODBOR MERHAMETA Bivše muslimansko dobrotvorno društvo Merhamet u Sarajevu osnovalo je u ljeto 1943. ORGANIZACIJA MLADIH MUSLIMANA U okviru Odbora El-Hidaje djelovao je u periodu od 1941.

ing.. br. 1. dr. IZVORI: Osvit. godine. One should also mention testaments /vassiyetnamas/ that also played an important role in solving the social problems among the Moslems and in supporting the poor and persons not catered for. Preporod. These institutions offered learning. where the testator gave a full account what he/she left behind..br. 88 i 89. Djeca su imala i zdravstvenu zaštitu jer su se neki mostarski ljekari obavezali da æe ih besplatno lijeèiti.džamije i odmah razdijeljena porodicama.prevezena u sabirne centre . All the humanitarian and social work among the Moslems was conducted until the end of 19th century in the form of giving zekjat. All the cultural and educational activities among the Moslems in Mostar were taking place in the mosques. Blagaja. religious rites. 1986. even the celebration of religious and state holidays. Perhaps the reasons aforementioned. Vehbija Imamoviæ. The majority of wealthy Moslems performed these duties out of sheer conviction since they were truly observing Moslems. Sarajevo. Svaki staratelj morao je potpisati dva formulara i obavezati se da æe primljeno dijete ne samo izdržavati nego i u vjerskom pogledu odgajati. slaughtering a sacrifice /kurban/on Bayram holidays. The Moslem Societies in Mostar Until the end of the last century there have not been a single Moslem society in Mostar. Asim Opijaè. offering charity /sadakai fitre/. madrasahs and monasteries /tekke/. or because of some other reasons. schools /mektebs/. All the testaments left behind the rich Moslems were made legal by the judge and registered in the local register /sigil/. Bijelog Polja i drugih okolnih mjesta uzeli su djecu na izdržavanje i brinuli se o njima sve do završetka rata 1945. Merhamet je po unaprijed izraðenim formularima popisao svu djecu i ustrojio taènu evidenciju. and in distributing charities to the poor who had been quite numerous in these times. for what purpose. one could not find any Moslem society in Mostar until the end of 19th century. Na dopremi djece s Ali-pašinog mosta i njihovom zbrinjavanju mnogo su radili sljedeæi: Mustafa Alikalfiæ. Ševkija Baliæ. The first such society was established in 1898. 1943. dr. 212 . Više od 200 muslimanskih porodica iz Mostara. and who was nominated as the executor and controller of his/her will. Hajrudin Treboviæ i drugi. Ragib Kolakoviæ. and all forms of cultural life.

29 different Moslem societies were set up in Mostar between 1898 and 1945. 213 . so we mentioned their names only. The chronological lists of Moslem societies that were active in Mostar towards the end of 19th century until 1945. Some of them did not leave any concrete data.According to our data. political trade union or belonging to certain guilds. humanitarian and social. were presented in the paper. They can be discerned as: cultural and educational. and had been mentioned in the sources available. sports and burial societies.

214 .

gazel. i na turskom jeziku. one su moguænost da se istupi iz zatvorenih konfesionalno-nacionalnih okvira i objavi taj jezik i pismo. i Bosna. Tako u ovim novinama Muslimani prvi put štampaju na zapadnom pismu i narodnom jeziku. u poeziji: kaside. kada se postupno uspostavljaju ponovo veze izmeðu istoènjaèkih i zapadnih žanrova u literaturi. a u prozi: hikaja. Te godine poèinju dva lista: Bosanski vjestnik. Vidljiva granièna linija postupnog otvaranja prema Zapadu zbiva se s pojavom štampe i izdavaèke djelatnosti. arapski i perzijski jezik). uslovljenih osnivanjem prve štamparije u Sarajevu 1866. memoarska i historiografska proza. risala. tarih. korespondencija. A s pojavom prvih novina taj jezik i pismo vide se u novom mediju. dakle i u XIX vijeku. arzuhal. rubaije. neki i na narodnom u okviru alhamijado literature. Muslimansko stanovništvo Bosne i Hercegovine za vrijeme osmanske uprave. putopis. Pjesme iz prvog broja Bosne: Pozdrav gospodina hodže Mehmmeda Emin-efendije. komentar. trajaæe decenije postupnog napuštanja i prihvaæanja. bilingualno. munadžat. nat... na narodnom. mersija. šehrengiz. odnosno graðenja novog izraza koji u sebi sadrži i nešto od onoga napuštenog i nešto od onoga uzetog. osmanska vlast za sve vrijeme svog trajanja iskazivala je visok stepen jezièke tolerancije što je omoguæilo rad na narodnom jeziku koji je bio apsolutno dominantan (svakodnevni govor. ilahije. Pozdrav naèelnika pravosuða mufetiši-huæamefendije i Pozdrav kajmekama Munib-efendije sultanu jesu prvi tekstovi 215 . godine. bogat korpus narodne poezije kod svih ovdašnjih naroda. medhija. Preplitanje ova dva kruga zbiva se tek s našim vremenom. Tako se ovdje njeguju i traju. krajiška pisma.. prakticira u literaturi gotovo sve istoènjaèke žanrove. kada se zaèinje ostvarivanje sinteze tih dviju kulturno-književnih paradigmi. Do tog stepena prožimanja. Bitni faktori koji omoguæuju ovu prekretnicu i razlikovanje u odnosu na dotadašnje vrijeme jesu jezik i pismo. To je sredina XIX stoljeæa. Neki od ovih žanrova ispisuju se iskljuèivo na orijentalnim jezicima (ovdje se podrazumijevaju turski. Istina. biografija.Minka Memija ŠTAMPA I PRETPREPORODNI PERIOD BOSANSKO-MUSLIMANSKE KNJIŽEVNOSTI Vrijeme koje æemo oznaèiti kao pretpreporodni period moglo bi se karakterizirati kao ponovni susret Istoka i Zapada. spisateljska djelatnost kod svih pa i Muslimana o èemu svjedoèi alhamijado literatura.

i u vezi s tim iznosi se na vidjelo korupcija. Iz jedne od tih rubrika daæemo fragment da se vidi njena priroda: Prvi: Šta ima novo? Drugi: U rijeèima svašta a u poslu ništa. Teme ovih dijaloga su uzete iz života. æirilicom. uglavnom su to kritike zbog neostvarenih projekata u komunalnoj djelatnosti. možda bi se mogli smjestiti izmeðu satiriènog koji se u helenskoj književnosti vezuje za Menipa i pouèno-filozofskog sadržaja kakav je pisao Platon. i 1872. Prva drugaèija literarna forma javlja se takoðer u novinama . godine i traje do ljeta 1878. jer da je sve uèinjeno šta je govoreno šta bi 1) Sarajevski cvjetnik. nebriga. izlazio na turskom i narodnom jeziku od decembra 1868. U još dva priloga sudionici ovog razgovora su imenovani kao "dvojica Hercegovaca" i "Mostarac i Trebinjac". o savremenoj situaciji. u obrazovanju. Prvu dijalošku rubriku donosi Sarajevski cvjetnik u aprilu 1869.Gulseni-sarayu. što su neodvojive dimenzije jednog jedinstvenog procesa. ne donose nikakve podatke o njima. 216 . Prvi: Šta æe to reæi? Drugi: Tako je zaista. ostale rubrike. te u znaku nacionalno-preporoditeljskih pokreta.najprije u Sarajevskom cvjetniku . i u Bosni. nemar. zbrinjavanju sirotinje i slièno. a razlikuju se kao prvi i drugi. godine. listu prvog muslimanskog novinara Mehmeda Šaæira Kurtæehajiæa1. 2) Bosna poèinje u maju 1866. Razgovaraju dvojica. Rubrika se u ovom listu nastavlja u 1890. Dijalog je pun polemièkih tonova. kasnije i u zvaniènoj Bosni2. godine. angažirane pristupe zadatoj temi. godine. Na Zapadu se ovaj žanr obnavlja u vrijeme prosvjetiteljstva. "Musliman i Hristjanin".ovdašnjih Muslimana objavljeni na narodnom jeziku i nearapskim pismom. do jula 1872. To su prilozi u dijalogu koji po formi i po sadržaju podsjeæaju na grèki mim. kršæanin prigovara muslimanu sve ono što bi valjda zamjerio predstavnicima vlasti. duh prosvjetiteljstva ovdje se javlja gotovo stoljeæe kasnije i ostvaruje se u specifiènim modifikacijama: prvenstveno u znaku snažnih inicijativa za kulturno samoosvješæenje i emancipacije. Jedan od bitnih prigovora je i to da se narod meðusobno slabo druži. što ove priloge kvalificira kao dobronamjerne. U skladu s politièkim stanjem i stepenom historijskog razvoja ove zemlje u to vrijeme. prilozi su nastavljeni kao Razgovor dvojice. potkradanje državnog novca i drugo. Dvije rubrike potpisane su sa: Jedan patriot. godini.

Drugi: E moj brate. Prije dvije godine ovdje se je poveo govor da æe se ustanoviti daru-šefeka (sirotinjska škola). Prvi: Kad si ih èitao morao si u njima naæi da je taj put naèinjen tako da po njemu kola kao po ledu lete i da su željezni mostovi iz Engleske.oktobra /8. po mišljenju jednoga od njih. Put. od 11. 17 od 25.. Bosna i Sarajevski cvjetnik objavile su ukupno osam priloga ovoga žanra. list koji je izlazio u Istanbulu.da se bude koristan. jula 1872. i br. no što svijet naš govor odobrava o tome da ne govorimo. br. Bosna je objavila dvije rubrike: u broju 197 od 17/29. po svojoj namjeni. 15. Ova rubrika bila je dosta èitana što se kaže i u jednom Razgovoru dvojice. nego da vidimo ima li kakve koristi od našega govora i pisanja". Ovi se prilozi.4 Nijedan od njih nije potpisao imenom. uklapaju u generalnu ideju ovih novina .. br. marta 1870. jedan kritikuje a drugi. aprila 1870. 14 od 3. pa i on tako postaje kritièar. 229.. i br. pa što bi od toga? Prvi: Pa zar je ta škola nešto. br. Možda nije presmjelo veza3. 217 . bog zna s koliko troška donešeni i namješteni. no to bih ja rad bio zanati šta bi od konjièkog puta koji je jedini put vežuæi Bosnu i Hercegovinu i o kome se tako mnogo govorilo. a osobito mi je žao rijeèi kojima je "Tereki"3 pohvalio ovu stvar i preporuèio i ostalijem vladama vilajetskim. Uloge dvojice koji razgovaraju nisu u svim rubrikama razgranièene do kraja. oni nisu uvijek oponenti. iako su utrošena velika sredstva. 9 od 29.koješta bilo. 14 od 4. Drugi: Ovo se odnosi na skoro sve. iznosi èinjenice koje takoðer optužuju. no nas se tièe samo ono što se u našoj Bosni radi. to hoæu da im razjasniš. aprila 1870. niti potvaranja. zato što njihov dijalog "ne pokazuje nikakve privatne mržnje. u jednom razgovoru. Prvi: Èemu su te tvoje rijeèi namijenjene.. Tako se. braneæi nešto. br. aprila 1869. aprila 1872. Prvi: Ima li u Bosni stvari o kojima se govorilo a nije ništa svršeno? Drugi: Šta pitaš kad znaš. Tereki.. 4. aprila 1870. A èita se. obojica slažu u tome da mnogi planovi ostaju na nivou obeæanja te da nije vakufa Gazi Husrev-bega ne bi bilo nijedne zgrade koja "zahtjevima vremena odgovara". od 27. svejedno naèinila se-ne naèinila. i veæ se po svijem vilajetskim novinama bijahu raznijeli èlanci u pohvalu toga djela kojega nema. O tome je javljeno tako kao da je stvar veæ svršena..novembra iste godine. Toliki trošak zaèuðuje sagovornike pogotovo zato što su u gradnji puta besplatno radili radnici iz Travnièkog i Hercegovaèkog sandžaka te vojska. nije dovršen. 15 od 1. U Sarajevskom cvjetniku rubrike su objavljene u: br. ti svojim pitanjem pokazuješ da nijesi èitao dosadašnje novine ovoga vilajeta. naravno.

Oni su omoguæeni intenziviranjem izdavaèke djelatnosti. koji on takoðer ureðuje. drame Pod Ozijom Safvet-bega Bašagiæa i Hadžun Rizabega Kapetanoviæa. te školovanjem Muslimana u zapadnim centrima. njihov kulturnohistorijski znaèaj je golem. godine objavljuje informaciju da je umro francuski pjesnik Lamartin a nešto kasnije i prevod jedne njegove elegije. Sarajevski cvjetnik sredinom 1869. na primjer. a tehnièki su preuzeti iz zapadne tradicije. On u više nastavaka donosi fragmente iz Dnevnika Dobroga Rišara uz informaciju o izuzetnoj popularnosti ovoga djela. Mada nije beznaèajna "ureðivaèka ruka" kao èinjenica koja govori u prilog ovoj pretpostavci. zbog odsustva dramske tradicije u islamskoj kulturi. U dramskom žanru stvari su nešto složenije. Iako je Bosna izlazila još šest godina nakon Kurtæehajiæeve smrti. te da je u cijelosti prevedeno i objavljeno na turskom jeziku. nju mogu potkrijepiti i oni primarni zahtjevi Kurtæehajiæa. što æe 218 . što bi takoðer moglo da govori o vezanosti ovog autora i rubrike. Iako u prvim djelima koja oznaèavaju uvoðenje novih žanrova u literaturi nema izuzetne književno-estetske vrijednosti. U dramskom žanru zapravo ne može biti rijeèi o preporodu nego o nastanku nove književne vrste. reformom obrazovanja. Razgovor dvojice nikad se više nije pojavio. te u Cvjetniku. Ta djela predstavljaju neophodnu književnu i civilizacijsku pripremu osvajanja zapadnih oblika književnog umijeæa. U salnamama. Tako se èitalac u Bosni upoznaje i sa kulturnim i književnim tokovima izvan Osmanskog carstva. novinara i urednika: žeð za naukom. kalendarima koji su na turskom jeziku izlazili na prelazu osmanskog i austrougarskog perioda. O tome svjedoèe. Ove novine objavljuju i prve prevode iz zapadne literature. Ibrahim-beg Bašagiæ objavljuje u njima 22 teksta o znamenitim liènostima iz bosanskohercegovaèke historije. i u okviru toga o èetrnaest pisaca. Prevedeni prilozi. jer se javljaju u Bosni kad je on na èelu toga lista. A austrougarskim vremenom jaèaju procesi približavanja evropskom kulturnom krugu. nalazimo zaèetke istraživaèko-kritièkih radova. za napretkom u svakom pogledu i za aktivitetom. razvojem svjetovnih škola. Vjerovatno su zato prvi dramski tekstovi samo tematski oslonjeni na kulturnu tradiciju islamskog kruga. takoðer poznati turski publicista i pjesnik Ebu Zije Teufik. Listovi ovoga osmanskog perioda donose èesto informacije i o kulturnom životu u Evropi i svijetu.ti ih za Kurtæehajiæa. pokretom za afirmaciju narodnog jezika i latinice i æirilice.

Æatiæa. Sušiæa. To vrijeme razlikuje se od dotadašnjeg prije svega po jeziku i pismu. Ibrišimoviæa. poput Safvet-bega Bašagiæa. U tim novinama javljaju se i nove literarne forme koje se mogu kvalificirati kao ponovni susret Istoka i Zapada. REZIME Pojava štampe u Bosni i Hercegovini 1866. Numankadiæa. godine predstavlja onu graniènu liniju koja se može nazvati pretpreporodnim periodom u književnom životu ovdašnjih Muslimana. These newspapers also presented 219 . Karahasana.æirilicom i latinicom. (u likovnoj umjetnosti). above all. Writing in three oriental languages and in Arabic gradually retreated when confronted with the people's. U prvim bosanskohercegovaèkim novinama Muslimani prvi put štampaju svoje radove na narodnom jeziku i nearapskim pismom. Horozoviæa (u literaturi) te Behaudina Selmanoviæa. To je posebno vidljivo u književnosti i u likovnoj umjetnosti. Te novine objavljuju i prve prevode iz zapadne literature. Obraliæa. The Moslems printed their works in the first Bosnian-Herzegovinian newspapers in their own mother tongue and in a non-Arabic alphabet. The Press and the Period of Bosnian Moslem Literature before the Revival An emergence of press in Bosnia and Herzegovina in 1866 can be seen as a border mark that can be called the Period before the Revival in the literary life of the local Moslems.. Hoze. Dragulja. in terms of language and alphabet. Procesi približavanja zapadnom kulturnom krugu iæi æe uzlaznom linijom u narednim decenijama da bi se okonèali s našim vijekom. This time is different from the present one. Berbera. or mother tongue and the Western scripts-Latin and Cyrillic. Hasanefendiæa.u razdoblju s kraja vijeka omoguæiti pojavu profiliranih autorskih figura i književno-umjetnièki relevantnih ostvarenja. Stvaranje na tri orijentalna jezika i na arapskom pismu postupno uzmièe pred narodnim jezikom i zapadnim pismima . Ramiæa. na primjerima djela Selimoviæa. Bjelevca i drugih. Proces sinteze kulturno-književnih tradicija Istoka i Zapada traje kao bitno obilježje bosanskohercegovaèke umjetnosti novoga doba. Kondžiæa. Skendera Kulenoviæa..

The process of getting closer to the Western cultural circle would be in ascending line in the decades that followed. These newspapers also published the first translations from the Western literature. It ended in our century.some literary forms that can be qualified as another meeting of the East and the West. 220 .

septembra 1904. godine Islamska dionièka štamparija je i osnovana. koji je ukazivao na potrebu prosvjeæivanja i školovanja muslimanskog naroda. br. a tokom 1904. godine. Tada su uraðena i pravila štamparije koja je Zemaljska vlada odobrila veæ 25. koja æe omoguæiti opšti kulturni preporod Muslimana kao i štampanje publikacija. sada veæ kao stvarnost. Tragove ideje o osnivanju takve ustanove možemo pratiti još od kraja osmanskog doba u idejama bosansko-muslimanskog novinara Mehmeda Šaæira Kurtæehajiæa. za pokretanje i osnivanje Islamske dionièke štamparije najzaslužniji su Ademaga Mešiæ. Od tada pa do ustanovljenja štamparije 1905. Predsjedavajuæi Skupštine Ademaga Mešiæ proglasio je za ravnatelja upravnog odbora Mahmudbega Fadilpašiæa.-1948. kada je ustanovljen upravni i nadzorni odbor.) uklapa se u kulturni i prosvjetni zamah koji je pratio pojavu bosanskomuslimanskog preporoda na prelazu iz 19. kulturni poslenici i druge istaknute liènosti. 1905. 1930. Mahmudbeg Fadilpašiæ-Šerifoviæ. u 20. stoljeæe.-1930. godine sazrijeva i vizija o organizaciji štamparije kao dionièarskog društva. godine završene su gotovo sve pripreme za osnivanje štamparije. Na glavnoj skupštini dionièara 16.). Ideja o osnivanju štamparije kao prvenstveno kulturne ustanove ponovno se javlja. Hamdija Kreševljakoviæ1 i drugi. 221 . što se ne da ni zamisliti bez štamparije u to vrijeme. GODINE Osnivanje Islamske dionièke štamparije u Sarajevu (1905.Amra Rešidbegoviæ Narodna i univerzitetska biblioteka BiH OSNIVANJE I RAD ISLAMSKE DIONIÈKE ŠTAMPARIJE (TISKARE) U SARAJEVU OD 1905.. U nadzorni odbor izabrani su Ademaga Mešiæ. Tada zamišljena islamska štamparija trebalo je da bude temeljna islamska ustanova. Veæ do 1903. na ostvarenju ove zamisli intenzivno rade muslimanski intelektualci. Dr Halilbeg Hrasnica. Avdaga Šahinagiæ. osim na domaæem bosanskom i na orijentalnim jezicima. Avdaga Šahinagiæ. novembra 1. Ajni Bušatliæ i Mustafa Mujagiæ. prilikom osnivanja lista za pouku i zabavu Behar (1900. 16 i 17. a za podravnatelje Seida Alibega Filipoviæa i Zija Rizaefendiæa. Sejid Alibeg Filipoviæ. Abdurahman Mešiæ: Islamska štamparija. Džemaluddin Èauševiæ.-1918. Fehim Spaho. O ostalim liènostima vidi: Novi Behar. Iako je bila plod veæe grupe istaknutih ljudi koje je povezala i udružila ista ideja i potreba za napretkom bosansko-hercegovaèkih Muslimana.-1910.

23. 4.slobode! "Štamparija" .tvoj je novi dokaz. str. osjeæali su se tada poput pjesnika Æatiæa. pa je: ". Mulabdiæ). "Štamparija" .. 12. str. "Štamparija". Za prvih 14 godina svoga djelovanja od osni2. 1905. br. Djelatnost Srazmjerno svom štamparskom postrojenju koje spada u postrojenja veæeg kapaciteta. 192. uspješna oglasna kampanja o potrebi islamske štamparije i poziv na uèešæe u njenom osnivanju u vidu kupovine dionica. Islamska štamparija (E..4 Svi koji su na bilo koji naèin uèestvovali u osnivanju ove ustanove. sredstvo za razvoj prosvjete narodne koja nam je potrebna kao komad hljeba. 1905. u 2 sahata poslije podne u prostorijama ovdašnje kiraethane na Bendbaši. to je zapravo bio više kulturno-civilizacijski èin. godine svih 1. gdje buduænost cvjeta. br.. Pojava Islamske dionièke štamparije znaèila je zajednièku težnju istaknutih predstavnika muslimanskog naroda da se ukljuèi u savremene tokove života. èemu æe doprinijeti štamparija kao ". Behar. ravnateljstvo odluèilo u interesu samog preduzeæa raspisati upis još drugih 1. 3. 6. Behar.".. U ovom periodu poduzeta je. Kao i prilikom otvaranja Vilajetske štamparije u Sarajevu 1866. stoga. 222 . oj koraka divna U napredak. Islamska dionièka štamparija po obimu svoje produkcije ubraja se u najplodnije.1904. aprila 1090.. 1905.5 Osnivanje Islamske dionièke štamparije. godine. 5. godine. Behar.. br. str." održana je prva glavna skupština dionièara na kojoj se veæ raspravljalo o nabavci štamparskog postrojenja. kako se kasnije pokazalo. 6. moj premili rode! Kolika li za te teèevina.3 8. kada je njenom osnivaèu Topal Osman-paši iskazana pjesma prigodnica (najvjerovatnije od strane fra Grge Martiæa). Krasan simbol prosvjete .000 izdatih dionica bilo je rasprodato. jula 1905.to ti je putokaz Bajnoj stazi. tako je i za ovu znaèajnu priliku pjesnik Musa Æazim Æatiæ spjevao pjesmu i posvetio je Islamskoj štampariji. godine na veæ tradicionalno sveèan naèin. znaèilo je mnogo više od jednog privrednog poduhvata.... godine: ". 368. 1904.000 dionica". Otvorenje Islamske dionièke štamparije obavljeno je 10... Behar.2 Po upisu Društva u trgovaèki registar. br. Da si udio kulturnog svijeta.. 84-85. Veæ do septembra 1904.

Šemsudin Sarajliæ. a potom politièki i religijski.književnosti. najvjerovatnije je opredijelilo Islamsku dionièku štampariju da svoju djelatnost usmjeri pretežno na štamparstvo. i 1913. 1911. Preostali dio štamparske produkcije (oko 31%) èine razni pravilnici.. To su Safvet-beg Bašagiæ Redžepašiæ. 1910.. i drugi. godine u Štampariji Riste J. Gazi Husrev-beg.-1912. Sejfuddin Kemura. i Prvi srpski ustanak pod Karaðorðem. Hifzi Bjelevac. Uzgredne bilješke i prièe i dosjetke. avgusta 1911. zapisnici i zakoni. Svetozar Æoroviæ.. Ipak. Sejfuddin Kemura. 1905. 1905. Izdavaštvo je stoga bilo manje zastupljeno. izvještaji. i 1906. dok najmanji broj (oko 7%) jesu radovi iz oblasti prirodnih i primijenjenih nauka. Ipak... Njegove Misli i èuvstva su meðu prvim knjigama štampanim u Islamskoj dionièkoj štampariji (u dva izdanja. Murat Hajroviæ. 1908. jesu Ekrem Šahinoviæ sa dramatskim spjevom Hivzibeg. U pogledu sadržaja monografske štamparske produkcije. Štamparija je proizvela preko 120 publikacija. Svetozar Æoroviæ: Komšije. što ukupno èini 62% produkcije. 1914. Svoj izdavaèki prvenac štampala je veæ 1904. Ilustrovana povijest sarajevskih zadužbina.. Saviæa u vrijeme dok još nije poèela djelovati i kao štamparsko preduzeæe. godine. koji se javlja kao sakupljaè i autor dva izdanja knjge Male prièe i dosjetke za muslimansku mladež. štampan 1907.. 1914. èiji je neko vrijeme bila i vlasnik (do 23. 223 ...).. najbrojniji su književni i historijski radovi. Autori èijim je radovima bila i izdavaè ova štamparija.vanja do 1918. Islamska dionièka štamparija je izdala oko 14 publikacija. kao i nastojanje da u dogovorenom roku i što bolje realizira sve ugovorene poslove. Sejfullah Proho sa djelom Zubdat-ul-faraæid. godine)..) i Trgovaèki kalendar za prostu godinu 1907. To su Pravila Islamske dionièke štamparije (tiskare) u Sarajevu. i Životopis znamenitih Sarajlija. 1906. Veliki broj štamparskih porudžbina i pretrpanost poslom od samog poèetka. izdvajamo poznatije autore èija su djela štampana u Islamskoj dionièkoj štampariji. Josip Milakoviæ i drugi. 1908.. a iz istog razloga najvjerovatnije nije došlo ni do programom zacrtanog osnivanja sopstvenog lista i knjižare... Salih Kazazoviæ. od èega oko 100 monografskih i preko 20 naslova periodike. Od 21 naslova periodike koji je štampala Islamska dionièka štamparija je i izdavala Muslimansku slogu: glasilo bosansko-hercegovaèkih muslimana (1910. Ekrem Šahinoviæ. Aleksa Popoviæ Sarajlija. ova štamparija je nastojala da obuhvati mnoge oblasti ljudskog znanja.. Aleksa PopoviæSarajlija: Osuda mušira Sulejman-paše. Najveæi broj svojih radova Safvet-beg Bašagiæ je štampao u ovoj štampariji u sopstvenom ili izdanju Knjižare braæe Bašagiæ. 1906. Iz najzastupljenije oblasti .

. Bosanska vila: list za zabavu. godine i Kalendar Gajret za 1907.1907. 1911. jula 1905. itd. 1908. zatim Gajret: glasilo Gajreta Društva za potpomaganje ðaka Muslimana na srednjim i višim školama koji æe se ovdje štampati sve do 1914. moguæe je spoznati kulturni i prosvjetni program i usmjerenje Islamske dionièke štamparije. pouku i zabavu. ili kao autor nekad pod pseudonimom Pertev-efendija. i Izabrane pjesme. 15.. 1911. pouku i književnost.. izišao veæ 13. iz njihovih sadržaja. godine. godine. Hifzi Bjelevcu Aprilske kiše. U 1907. te kalendari Kalendar Gajret za 1906. a èesto i samih naslova. Pored veæ spomenutih u izdanju Štamparije. Uz veæ spomenute dodajemo i rad o tridestogodišnjici vladanja Sultana Abdul-Hamida II. Šemsudinu Sarajliæu pripovijest Razija. Prvi list štampan u ovoj štampariji bio je Bošnjak: list za politiku. o prošlosti bosanskih katolika i njihovih bogomolja i drugi. do 1910. godini štampana u Islamskoj dionièkoj štampariji su Bosansko-hercegovaèki težak: organ centralnog pèelarskog društva i podružnica u Bosni i Hercegovini sve do 1915. Salihu Kazazoviæu šalu u tri èina Oba gluha. godine u Islamskoj dionièkoj štampariji izlazi iz štampe Behar. godine i ovdje æe se štampati do kraja. a Sofiji Pletikosiæ pod pseudonimom Safija-hanum Pisma u obranu muslimanskog ženskinja 1911. Iako je uglavnom pružala samo štamparske usluge za periodiène publikacije (izuzev dva veæ pomenuta naslova).. godine štampa komediju Dva naèelnika. jula 1905. list za pouku i islam od broja 6. To su Bosansko-hercegovaèki glasnik: list za politiku./7. Ekremu Šahinoviæu Islamska dionièka štamparija 1907. godine i Muslimanska svijest: neovisni organ Muslimanske napredne stranke za Bosnu i Herce224 . sve do 1910. godine.. godine. godini štampa se svih 13 brojeva Bašagiæevog Ogledala. Naredne 1906. ekonomiju i književnost. na osnovu kojih je nastala veæina njegovih djela. i Vjetar 1917. Petru Koèiæu Sudaniju./8. Tri nova naslova u 1908. 1913. Samo dva dana poslije. koji je zahvaljujuæi vanrednom poznavanju orijentalnih jezika i povijesti bio u moguænosti da koristi turske i druge izvore. sve do 1913. i Trgovaèki kalendar: za prostu godinu 1907. 1905. Tarik: list za pouku i zabavu štampaæe se ovdje sve do 1911. Aleksa Popoviæ-Sarajlija se ovdje javlja kao prevodilac sa turskog i maðarskog jezika. godine u Islamskoj dionièkoj štampariji štampaju se èetiri nova naslova periodike. èiji je broj 28. Josipu Milakoviæu Knjiga i pismo u našoj narodnoj pjesmi 1911. Tu je i ništa manji broj djela Sejfuddina Kemure. u njegovom vlastitom izdanju ovdje su štampani i njegovi radovi o sarajevskim muftijama. godine.

glasilo Saveza uèiteljskih društava Bosne i Hercegovine (1911. This idea gained in importance when 225 . èiji podnaslov u potpunosti odgovara i èitavom programskom opredjeljenju Štamparije u proteklom periodu. godini štampaju se dva nova naslova u Islamskoj dionièkoj štampariji.. godine./12. godini. Glas slobode: organ socijalno-demokratske stranke Bosne i Hercegovine jedini je novi periodièni naslov štampan u 1909. Štampajuæi djela latinicom. dok se 1913. godine ne štampaju se novi naslovi. Tokom 1916. Islamska dionièka štamparija je svoju kulturno-civilizacijsku misiju obavila na najbolji moguæi naèin. I 1911. godini od novih naslova štapa se jedino Jenjimisbah kao nastavak Misbaha.. Štamparija je pored monografskih i periodiènih publikacija štampala i sve vrste tiskanica (pogotovo trgovaèkih) i vrlo uspješno obavljala sve knjigovezaèke poslove zahvaljujuæi sopstvenoj savremeno opremljenoj knjigoveznici. godine ne štampa ni jedan novi naslov periodike. godinu. i 1917. samo Kalendar Gajret: za 1915. èemu su vjerovano razlog ratne prilike. a 1918. Uèiteljska zora: list za narodno školstvo. a u 1915. takoðer djelomièno štampan je Novi musavat. Islamska dionièka štamparija je uvažavala multikulturni karakter bosanskohercegovaèkog stanovništva i nacionalne i historijske specifiènosti ove sredine. godine. èime je ostvarila nade i ciljeve svojih pokretaèa i osnivaèa. Imajuæi u vidu nedovoljno visok obrazovni stupanj bosanskohercegovaèkog stanovništva i znatan procenat nepismenih. godine u Islamskoj dionièkoj štampariji štampa se Biser: list za širenje prosvjete meðu Muslimanima u Bosni i Hercegovini. The Establishment and Work of Islamic Printing Shop Ltd. To su Muslimanska sloga: glasilo bosansko-hercegovaèkih Muslimana koji se sve vrijeme svog izlaženja štampa u ovoj štampariji do 1911.govinu do 1910. U 1910. In Sarajevo Between 1905 and 1918 The idea on the establishment of Islamic Printing Shop as an institution could be traced from the end of the Ottoman period and the emergence of Mehmed Šaæir Kurtæehajiæ. æirilicom i arabicom. godini sve do 1913.1912. Drugi naslov je Muallim: glasnik muslimanskog muallimskog i imamskog društva za Bosnu i Hercegovinu sve do 1913./14.1918. djelomièno i 1916. èesto i uporedo ovim pismima. Misbah: organ udruženja bosansko-hercegovaèke ilmijje je jedini novi naslov štampan u 1912. 1911. godine javljaju se dva nova naslova. U 1914.

Tarik /TariqChronogram/. Hifzi Bjelevac and others printed their works in this printing shop. Muslimanska svijest /Moslem Awareness/ etc. the Islamic Printing Shop did its cultural and civilization mission in the best way possible. The Moslem intellectuals. 1904 as a stockholding company. In this way. Having taken into account the low educational level among the population of Bosnia and Herzegovina and the high percentage of the illiterate people. the Printing Shop produced 120 publications. The Islamic Printing Shop was supposed to become an institution that would enable a general cultural revival of /Bosnian/ Moslems. 226 . as well as to print publications in Bosnian and in oriental languages. such as Safvet-beg Bašagiæ. The official opening ceremony took place on July 10.the Behar magazine was founded (1900-1910). out of which number 100 were monographs and more than 20 periodical ones. with Adem-aga Mešiæ as the Chairman of the Company's Assembly. Šemsudin Sarajliæ. which happens to be the topic of this paper. The eminent Bosniak names. Bosanska vila /Bosnian Fairy/. Its activity was exclusively directed towards printing business although it has had publishing as a part of its program orientation. cultural and other prominent public figures gathered around this idea. 1905. Sejfudin Kemura. During the first 14 years of its activities. One should mention Bosansko-hercegovaèki glasnik /Bosnian and Herzegovinian Herald/. The Islamic Printing Shop was established on September 16. Gajret. it fulfilled the hopes and goals of its instigators and founders.

Austrougarskom okupacijom te veze su oslabljene.Ibrahim Kemura MUSLIMANSKA KULTURNO-PROSVJETNA DRUŠTVA Austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine 1878. Prilagoðavanje pojedinih socijalnih grupa i èitavih naroda novonastalim uslovima teklo je . Muslimani su prema ovim neoèekivanim krupnim promjenama. godine. navika i shvatanja. vezivali za orijentalno-islamsku civilizaciju. Tim procesima bili su. To se posebno odnosilo na Muslimane. tako da poslije 1878. koje su osporavale i rušile dotadašnji ustaljeni sistem društvenog života. prvenstveno putem religije. bili nepovjerljivi i vrlo rezervisani. To je pothranjivalo iluzije o privremenom karakteru nove vlasti i povratku na stanje prije 1878. koja je i dalje. koji su tokom stoljeæa osmanske vladavine živjeli u duhovnim.g. èime su Muslimani sami sebe lišavali moguænosti aktivnog ukljuèivanja u savremene tokove. više ili manje. odvijao se u muslimanskoj sre227 .osobenim putevima i neravnomjerno. izražavanjem prezira prema novoj vlasti i odbojnosti prema sistemu koji je ta vlast donosila. pa je stoga i njihov put prilagoðavanja bio spor i skopèan s velikim teškoæama. godine nastupa svojevrstan preobražaj cjelokupne zateèene civilizacije u Bosni i Hercegovini. odnosno predstavljala. Proces udruživanja kao novi i viši oblik društvenog života koji je nametao novi duh vremena poslije 1879. materijalnim i politièkim sferama koje su ih èvrstim nitima. sve do 1908. Na sve novine koje se javljaju kao posljedica modernog evropskog naèina života gledano je kao na ustupak zapadnim obièajima i odbacivane su kao nespojive sa islamom kao religijom i viševjekovnom tradicijom. zahvaæeni svi slojevi bosanskohercegovaèkog stanovništva. štoviše i pokidane. godine predstavljala je prelomni dogaðaj sa dalekosežnim posljedicama na njen dalji historijski razvitak. Optereæenje koje je u znatnoj mjeri uticalo da se proces prilagoðavanja novim prilikama usporava ležao je i u državnopravnom položaju Bosne i Hercegovine.s obzirom na neujednaèenost njihovih tradicija i drugih historijskih naslijeða . godine bila pod nominalnim suverenitetom sultana. Nagli prodor savremenog naèina proizvodnje i uspostavljanja kapitalistièkih društvenih odnosa izazvalo je osjetne i korjenite promjene u svim oblastima života. To je rezultiralo sve dubljim povlaèenjem u sebe. a prodori uticaja i tekovina zapadnoevropske civilizacije naglo pojaèani.

Tuzli (1891. uslovno reèeno. 415. omladinska.X 1888. Sarajevski list.. Todor Kruševac. 277. U periodu do 1903.). U tom pogledu znaèajnu ulogu odigrale su èitaonice (kiraethane) s obzirom na njihovu tradiciju meðu muslimanskim stanovništvom i kao takve predstavljale su najpodesniju formu okupljanja i razvijanja društvenog života. 1. Sarajevo 1930. predstavljala. 3. 2-3. 2. Muhamedovska èitaonica. Sarajevo. Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878. jedine kulturno-prosvjetne ustanove Muslimana. a u cilju njihovog bržeg prilagoðavanja novostvorenim uslovima. str. Kulturno-prosvjetna i socijalna društva u Bosni i Hercegovini za vreme austrijske vladavine.dini postupno. Isto. str. koji je pored osnovnog. T. Prozoru (1898. str. Èitaonica je otvorena 19. str. Muslimaska èitaonica. Muhsin Rizviæ. biti osnovano 116 ovakvih ustanova. str. Knjiga I.. na inicijativu oportunistièki raspoloženih intelektualaca. koja su sve do 1903. Ðorðe Pejanoviæ. zanatlijska. godine osnovano je 13 èitaonica. godine. 4. Sarajevo. Sliène institucije osnivaju se kasnije i u drugim mjestima Bosne i Hercegovine: Banjaluci (1890). 1973.). 17. a sagraðena je u orijentalnom stilu o trošku mearif -sanduka. 122. Brèkom (1898. te æe do 1911. do osnivanja Gajreta. Koristeæi afinitet Muslimana prema èitaonicama. a kasnije æe njihov broj znatno porasti. Izdanje Muzeja grada Sarajeva. XI/1888.5 Djelatnost èitaonica dopunjuje se i proširuje osnivanjem društava i udruženja socijalno-humanog i drugog karaktera. dobrotvorna i ina društva) ispunjavale su programom svoga djelovanja. 36.) i drugim. Kruševac. trgovaèka.-1918. odigrala i znaèajnu ulogu u propagiranju obrazovanja na osnovama koegzistencije orijentalistièke tradicije i novog zapadnjaèkog smjera. godine u novoj zgradi na Bendbaši. 5.VII 1888. 1960. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosnii Hercegovini u doba austrougarske vladavine.4 Sa osnivanjem ove èitaonice kao posebne muslimanske institucije otpoèinje proces kulturno-prosvjetnog pa donekle i politièkog udruživanja Muslimana. kasina. Tu svoju obrazovnu i kulturnoprosvjetnu funkciju èitaonice i srodne joj ustanove (kao što su: klubovi. osnovana je u Sarajevu.77.2 Ona je postala stjecište i centar okupljanja muslimanske inteligencije i istaknutih muslimanskih javnih i politièkih liènosti. podignutoj specijalno za tu svrhu... kao prvo društvo ove namjene.3 Ova èitaonica je kao prvi oblik modernog udruživanja Muslimana. U èitaonici su držana predavanja iz kulturne i politièke historije Bosne i voðeni razgovori o znaèajnim pitanjima politièke prirode kojima su pored uglednih Muslimana prisustvovali kao gosti i predstavnici vlasti.1 Èitaonica je imala 140 èlanova i priruènu biblioteku. ANUBiH. pored uticaja na formiranje njihovog kulturnog i politièkog mnijenja. 228 .

ekonomskom i privrednom podizanju Muslimana i njihovom bržem integrisanju u tokove savremene zapadne civilizacije.6 I nakon osnivanja Gajreta. odobrenim 1906. Njihovim istupanjem na politièku i kulturnu pozornicu otvaraju se znaèajni procesi društveno-kulturnog preobražaja Muslimana u Bosni i Hercegovini. Maximilian Braun o poèecima evropeizacije u književnosti bosanskih Muslimana. str. po moguænosti da ih upuæuje i u druge lijepe nauke raznim predavanjima i daje zabave u èitaonièke i razlièite dobrotvorne svrhe". 1978. ANUBiH.obuhvatao i držanje popularnih predavanja.Arhiv Bosne i Hercegovine. èitaonice i slièna društva djelomièno su dopunjavali njegov rad i na taj naèin èinili organsku cjelinu s njim u pogledu obrazovanja i kulturnog uzdizanja Muslimana. Tako se u Pravilima Muslimanske èitaonice u Tešnju. Ta malobrojna muslimanska inteligencija koja je svoja znanja sticala u školama modernog tipa i koja je imala prilike da se upozna sa zapadnom civilizacijom i njenim moguænostima. Pri tome je inteligencija isticala da Muslimani imaju sve uslove za svoj svestrani društveno-politièki i kulturni razvitak u okvirima Monarhije. 7. èitaonice i druga društva su davali i ustupanjem jednog dijela svojih prihoda Gajretu.. 5214/23. rad na suzbijanju nepismenosti. jasno preciziraju njeni ciljevi. prihvatanje austrougarske okupacije kao trajnog rješenja i u tim okvirima traženje moguænosti za djelatnost koja je imala za cilj evropeiziranje Muslimana putem školovanja na osnovama zapadne pismenosti. 104. Meðutim. Podršku programskom djelovanju Gajreta u njegovim naporima na planu školovanja omladine. Präs. . prvog kulturno-prosvjetnog društva Muslimana. preuzela je na sebe težak zadatak da muslimanski narod upozna i približi toj civilizaciji i njenim vrednotama i utièe na njeno prihvatanje i usvajanje uz istovremeno oèuvanje slavenskoislamskih životnih shvatanja. doprinosilo je i vodilo izolovanju i otuðenju inteligencije od širokih muslimanskih slojeva. stoljeæa obilježena je pojavom prve generacije muslimanske inteligencije školovane u evropskom duhu. To se postizalo èitanjem pouènih i politièkih dnevnih listova kao i popularnih i struènih djela. sakupljanja dobrovoljnih priloga i na druge naèine. Sarajevo. prireðivanje zabava i slièno. Osim toga zadatak èitaonice se ogledao i u "pripravljanju nepismenih èlanova za pisanje i èitanje. Bez obzira na to koliko realno bilo 6. stavljajuæi kao svoj prvenstveni zadatak rad na kulturnom. Posljednja decenija 19. Zemaljska vlada. koji su odbijali da prihvate takva rješenja. koji su se sastojali u podizanju prosvjetnog i kulturnog nivoa èlanova. a koji su ostvarivani putem zabava. 229 . godine.7 U tim nastojanjima djelatnost inteligencije odvijala se sopstvenim putem. Mustafa Imamoviæ.

koji se izražavao u njegovoj politièkoj strategiji. osnivanjem Gajreta i nizom drugih akcija. godine i na to koliko se èinilo racionalno rješenje koje je inteligencija zagovarala i nudila. Vidniji uspjesi oznaèeni su pokretanjem lista Behar. A opšte raspoloženje naroda upravo se ispoljavalo u mržnji. Edhem Muladbiæ. a kome se inteligencija gotovo u potpunosti suprotstavila. 1980. djelovala je odbojno na muslimansku inteligenciju. Nusret Šehiæ. njen rad nailazio je u svakom sluèaju na velike otpore i s poteškoæama je prihvatan od najširih slojeva. koja je polazila od toga da je stanje stvoreno okupacijom provizorij i iluzijama o konstruktivnoj ulozi Turske i ponovnoj uspostavi njene vlasti u Bosni i Hercegovini. napori inteligencije na planu prosvjeæivanja i obrazovanja. iako bez šire podrške. a time približavanja i ukljuèivanja Muslimana u savremene tokove nisu ostali bez rezultata. To je svakako bitno uticalo da se takvo neraspoloženje i nepovjerenje prenese i na zagovornike takve politike i usmjeravanja.8 Meðutim. str. inteligencija je bila nezadovoljna i programom autonomnog pokreta. koje su bile rezultat nastojanja i djelovanja te prve generacije muslimanskih intelektualaca obrazovanih u evropskom duhu.sagledavanje situacije u kojoj su se Muslimani našli nakon okupacije 1878. koji je naroèito u poèetku bio izrazito neprijateljski raspoložen prema prihvatanju tekovina modernog evropskog razvitka i svakog približavanja Muslimana novim tekovinama. djelovanje inteligencije u toj poèetnoj fazi biti ogranièeno na prilièno uzak krug. podrazumijevalo mirenje i prihvatanje okupatora koji se identifikovao sa nosiocem te civilizacije. Osman Nuri 8. što æe u krajnjoj liniji i pored postignutih rezultata. Safvet-beg Bašagiæ. 377-384. Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. preziru i nepovjerenju prema svemu što je poticalo od okupatora. a u tom pravcu je bila jednim dijelom usmjerena djelatnost inteligencije. 230 . prije svega. bila su krajnje nepopularna. Svjetlost. što je u datim okolnostima bila neminovnost opstanaka Muslimana. Svakako da je takvom raspoloženju prema inteligenciji doprinosio i sam njen stav prema autonomnom pokretu. koja je u veæini bila prohrvatski orijentisana. Više razloga je uticalo na takav njen stav: konzervativizam voðstva muslimanskog autonomnog pokreta. Sarajevo.. znatan dio muslimanske inteligencije svojom egzistencijalnom zavisnošæu od režima u èijem je aparatu nalazila zaposlenje rezultiralo je i njenim lojalnim odnosom i saradnjom sa režimom. uz koga je pristajao najveæi dio Muslimana. srpsko-muslimanska politièka saradnja ostvarena u toku autonomne borbe. To je. Najistaknutiji predstavnici te generacije bili su dr. Preorijentacija i usmjeravanje ka zapadnoj kulturi i civilizaciji.

èime zapravo poèinje kulturni pokret bosanskohercegovaèih Muslimana.9 I osnivanje Gajreta. Uloga "Gajreta" u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903. str.. Sarajevo. književno-historijska monografija. može se smatrati nastavkom Beharove akcije s obzirom na njegove programske stavove koje je zastupao o potrebi obrazovanja. 231 . koji se temeljio i razvijao u nastojanjima oko buðenja njihove svijesti o slavenskom porijeklu.i osnivanje Gajreta. godine predstavljalo je trajnije opredjeljenje Muslimana u smislu orijentacije prema usvajanju tekovina zapadnoevropske kulture i civilizacije. društva za pomoganje siromašnih uèenika na srednjim i višim školama. U skladu sa naèelima koje je zastupala ova muslimanska inteligencija . Te zadatke na formiranju graðanske inteligencije Gajret je ostvarivao putem stipendiranja srednjoškolske i univerzitetske omladine. a pripadale su istom krugu kulturnih radnika pokretaèa Behara. kao i na liènosti koje su se angažovale u osnivanju Gajreta.).Hadžiæ i drugi. Veselin Masleša. str. Rezultat takve orijentacije društva sadržan je u èinjenici da je u prvoj fazi ovoga djelovanja do 1914. . Prvo znaèajno ostvarenje koje je realizovao Bašagiæev intelektualni krug bilo je pokretanje èasopisa Behar. ali uz oèuvanje vrijednosti muslimanske kulture kao bitne odrednice njihove posebnosti. Svjetlost.10 Iako je Gajret i po svom programu i ciljevima bio prvenstveno zainteresovan za formiranje inteligencije evropskog profila. Sarajevo 1971.o neophodnosti ukljuèivanja Muslimana u zapadnoevropski civilizacijski krug . Muhsin Rizviæ. on je ipak pomagao i školovanje teološkog kadra dodjeljivanjem stipendija uèenicima Šer9. prevladavanje konzervativnih shvatanja i jedno perspektivnije sagledavanje buduænosti. 10. Tako je i prvi predsjednik Gajreta bio dr Safvet-beg Bašagiæ. uz prihvatanje i prožimanje sa tekovinama zapadne civilizacije. godine društvo Gajret potpuno ili djelomièno omoguæilo školovanje preko 500 uèenika na srednjim školama i fakultetima. Ibrahim Kemura. jednnog od najrazvijenijih muslimanskih kulturno-prosvjetnih organizacija u Bosni i Hercegovini. izuèavanje modernih zanata i slièno. imalo je za cilj da taj proces prilagoðavanja i prihvatanja novih vrednota pospješi i uèini bezbolnijim. Pozitivno izjašnjavanje u korist osnivanja Gajreta 1903. 1986.-1941. u kojoj se imperativno nametalo prihvatanje savremenog obrazovanja omladine. Stoga je u mnogostrukoj aktivnosti Gajreta prioritet nesumnjivo pripadao ispunjavanju zadataka u pravcu modernog školovanja Muslimana na svim stepenima obrazovnih institucija ukljuèujuæi i Univerzitete. 103-121. Behar. 12.

bila su njegova predavanja. 122-130. Posebno znaèajnu ulogu na tom planu odigrao je èasopis Gajret. U toj funkciji pored navedenog. nego je imao širi dijapazon što se izražavalo kako konceptom njegovog programa tako i brojnošæu uèesnika u njegovom sprovoðenju. svrstavao u red istaknutih književnih listova toga doba. Uz zadržavanje muslimanskog obilježja kao osnovne odrednice. "Prosvjeta" i "Napredak". godine doprinosio i formiranju muslimanske èitalaèke publike. Isto 13. 232 .ijatske sudaèke škole i studentima na teološkim fakultetima u Carigradu i Kairu. U tom periodu èasopis su ureðivali Edhem Mulabdiæ.13 I ostale višestruke aktivnosti Gajreta potvrðuju da se uticaj ovog društva nije ogranièavao samo na njegovo èlanstvo. str. Mustajbeg Halilbašiæ. Angažovanje Gajreta na pomaganju teološkog pravca bilo je motivisano neophodnim potrebama za stvaranjem savremenog vjerskog kadra. što se konkretizovalo pojavom novih kulturnih i prosvjetnih društava kao što su: društvo Muslimana 11. èasopis Gajret se svojom programskom orijentacijom naslanjanja na vlastite tradicionalne duhovne vrijednosti i uz istovremeno akceptiranje pozitivnih tekovina zapadne kulture i civilizacije. što je u krajnjoj liniji olakšavalo i "Gajretovu" misiju kulturnog i prosvjetnog rada u širim slojevima. programska orijentacija i kulturna potencija Gajreta tokom prve faze njegovog izlaženja. èitaonice.12 Kao i druga tadašnja vodeæa kulturno-prosvjetna društva u Bosni i Hercegovini. iako u manjem obimu. rad na širenju pismenosti. Isto 12.11 I na privrednom planu društvo Gajret je. u znatnoj mjeri doprinosilo bržem ukljuèivanju Muslimana u savremene procese kapitalistièkog naèina proizvodnje. zabave i drugi oblici rada. dr Murat Sariæ i Avdo Sumbul. Osman Ðikiæ. Osnivanje Gajreta podsticajno je djelovalo na dalji proces kulturnoprosvjetnog udruživanja Muslimana. koji je tokom svoje prve serije izlaženja 1907. Isto. prije svega njegov èasopis i kalendari. Ostvarivanje šireg uticaja izvan okvira svoje organizacije Gajret je postizao razvijanjem aktivnosti putem kojih su se propagirale i širile njihove ideje prosvjetiteljskog i kulturnog preporoda.-1914. i Gajret je razvijao izdavaèku djelatnost u kojoj se oèitovala socijalna priroda. U kulturnom i prosvjetnom obrazovanju Muslimana istaknutu funkciju vršila su "Gajretova" izdanja. usmjeravanjem i forsiranjem izuèavanja i pohaðanja za ono vrijeme perspektivnih i modernih zanata.

19.oktobra 1907. Ejub Mujezinoviæ. Bošnjak.12. 4. 336. Svoje programe i stavove društvo "Svijest" iznijelo je u nizu èlanaka štampanih u brošuri "Našem narodu". Proglas Muslimanske akademske omladine u Beèu od 1907. Šuærija Alagiæ. Za pretsjednika društva izabran je Abdulah-beg Bukvica. Behar.. 1. 6. 16. XIV/1904.-5... potpretsjednika Abdurezak Dizdareviæ. pored programske orijentaci14. 1908. br. Muhamed Bajraktareviæ i Abdurahman Reizoviæ. društva napredne islamske mladeži "Svijest". 15. 45. Mustafa Denišliæ. prije svega.VI 1904.XI 1907. Sarajevo. godine kao protuteža "Zvijezdi". 15.14 U pravilima "Zvijeze" je naglašeno da je zadatak društva "podizanje duševnog obrazovanja" njenih èlanova.15 Prvi predsjednik društva bio je Muhamed-beg Dubravèiæ. a u prvi odbor ušli su: Atif Hadžikadiæ. Nakladom Muhamed-age Bajraktareviæa. Alija Bubiæ. Davanjem novostvorenom društvu ime "Zvijezda" željela se obilježiti usmena na zaslužnog kulturnog radnika Ibrahima Repovca. 17.20 Bliskost ovih društava sa "Gajretom". III 1904. Ovo društvo nastalo je istupom iz "Zvijezde" dijela akademièara koji se nisu slagali sa njenom politièko-nacionalnom orijentacijom. U pozivu Muslimanima BiH povodom osnivanja društva. 5/1904.18 Aktivnost "Svijesti" ispoljavala se. 49-50. Hamdija Karamehmedoviæ i hfz. potpredsjednik Husein Biser. 17. Ibrahim Kemura. èlanovi: Mehmed Spaho. Prvi predsjednik bio je dr Safvet-beg Bašagiæ. XVII/1907. Prilozi Instituta za historiju u Sarajevu. 233 . iznešen je historijat nastanka te pobude i svrha osnivanja. Osman Dusinoviæ. 16. Abdulah-beg Bukvica. Bošnjak. 18. str. Behar. Omer Cepiæ. godine. februara 1904.-5. 5/1904. predavanja i tsl. blagajnik Mustafa-ef.19 Kulturno-sportsko društvo "El-Kamer" osnovano je u junu 1904. Pravila "Zvijezde". Bièakèiæ. Bošnjak.16 Društvo napredne islamske omladine "Svijest" u Beèu osnovano je 31. godine. 18. Bošnjak. Društvo beèkih akademièara "Zvijezda" osnovano je 20.1907. 19. što se postiže održavanjem sastanaka. XVII/1907. 10. br. 59-60.17 Pravilima društva projicirana je njegova programska i društveno-kulturna uloga.akademièara "Zvijezda". tajnik Sulejman-ef. "Imamskomualimsko društvo BiH" i drugih. Omer Ibrahimbegoviæ. XIV/1904. a odbornici bez funkcije Edhem Mulabdiæ i Mustajbeg Halilbašiæ. godine. kulturno-sportskog društva "El-Kamer". 10. Našem narodu. koji je radio na osnivanju omladinskog društva pod istim imenom i sa sliènom svrhom. na društvenim sastancima na kojima su èlanovi držali predavanja iz aktuelne ili struène tematike. 20. "Muslimanskog kluba". XIII/1977.. Heæimoviæ. 7.

They were instigators and promoters of all cultural activities at the beginning of 20th century. The Muslim cultural and educational associations The alteration of social and political relations having been caused by the Austro-Hungarian occupation of Bosnia and Herzegovina in 1878 led to a number of important changes in all areas of life. The first beginnings of the modern alliance of Moslems took form of reading rooms as the most suitable and most acceptable ways for the Moslems. primjerice kod osnivanja "Zvijezde" 20. februara na godišnjicu osnutka Gajreta. Under the new conditions.je. The establishment of the Gajret Society meant an exceptional trial of the Moslem awareness and one of the most notable crossroads in the more recent history of the Moslems. ili kod "El-Kamera". Safvet-beg Bašagiæ. vidljiva je i po direktnoj angažovanosti kruga oko Bašagiæa. bilo kao inicijatora ili indikrektno kao onih koji su omoguæili uslove za njihovo formiranje. a još više potvrðena Pravilima kojima je predviðeno da imovina društva po njihovom raspuštanju pripada Gajretu. Isto. Ta povezanost je vidno naglašena. they were forced to adjust and become involved into the contemporary trends and currents of the Western European civilization. stoljeæa koji je u svojim osnovnim smjernicama ispunjavao zadatke na kulturno prosvjetnom i društvenom preobražaju Muslimana. For quite some time these were the only institutions of cultural and educational character in Bosnia and Herzegovina until the emergence of the Gajret Society. uz žarke zrake našeg Gajreta i naše "Zvijezde" zasja na našem obzorju"21. The most prominent representatives of this generation were Dr. Edhem Mulabdiæ. Sva ova društva sa "Gajretom" u središtu sastavni su dio jedinstvenog kulturno-prosvjetnog pokreta Muslimana prvih decenija 20. The Moslems were particularly exposed to these processes. Osman Nuri Hadžiæ and others. 234 . The establishment of the Gajret Society came as a result of activities and endeavors by the first generation of Moslem intellectuals who have been educated in the European spirit. This history was all in transformation and alteration from the Oriental and Islamic civilization to the Western 21. which was established in 1903 in Sarajevo.

Cultural and Sports Club "El-Kamer". These societies were somehow organically linked to the Gajret Society. The Imams Muallimin Society of Bosnia and Herzegovina and others. the new cultural and educational societies emerged. with the Gajret in the center made a unique cultural and educational movement of the Moslems in the first decades of 20th century. These societies were: The Moslem Society of University Students "Zvijezda" /The Star/. They followed and complemented its activity because their program goals were similar. This function was attained through the number of activities. the Gajret Society had a wide influence in the larger Moslem environment. It developed activities that were meant to achieve the cultural and educational transformation of the Moslem people. All these societies. In addition to the "Gajret's" activities. social gatherings and outings. respectively. its popular public lectures. The movement fulfilled the tasks on the cultural and educational transformation of the Moslems. 235 . such as "Gajret's" publishing activities (a journal and calendars). Although its basic function was to create the Moslem intelligentsia through the process of education of young people in secondary schools and at University levels.European one. reading rooms. the Moslem Club. and a work to spread literacy (various types of literacy courses).

236 .

(1912.austrougarske.). 1913.. Mihrab Šukri Karišikoviæ. ipak se on svojom programskom orijentacijom svrstao na dvoznaèan put. koji je djelovao svega tri godine. To je period kraja prošloga stoljeæa kada se u kulturi zbivaju krupne promjene: postupno se napušta viševjekovna okrenutost istoènjaèkim formama i sižeima i prihvata se zapadni kulturni krug. Ovi procesi nisu jednoznaèni i brzi. Biser zato ima i zadatak da animira i stvaraoce i èitaoce. nego susret tih dviju kultura. Salih Bakamoviæ. Omer A.-13. list. nova štamparija. Jedan dio toga procesa ponio je na sebi i èasopis Biser. Veæ je navedeno da se ovaj list javlja u vremenu kada nastaje zatišje u kulturnom i književnom životu.dr Lamija Hadžiosmanoviæ ULOGA BISERA U KULTURNO-PROSVJETNOM UZDIZANJU MUSLIMANA Preporodni period u kulturi bosanskohercegovaèkih Muslimana uvjetovan je nizom vanjskih faktora. kloneæi se politike. dakle u jednom kulturnom vakuumu. okupljaju se oko Muhameda Bekira Kalajdžiæa u namjeri da pokrenu jedan list koji bi bio okrenut književnom i kulturnom stvaranju Muslimana Bosne i Hercegovine. Abdurrezak Hivzi Bjelevac. ali je isto tako bio naklonjen panislamizmu. s jedne strane bio je vrlo angažiran u isticanju autohtonosti bosanskohercegovaèkih Muslimana. i 1918. Grupa savremenih mostarskih intelektualaca: Muhamed Behliloviæ. Husein Ðogo. pa i 237 . èasopis. iz njih se stvara jedna specifièna kulturna tekovina koja nije ni istoèna ni zapadna. Svaka nova svjetovna škola. On zapravo poèinje s dolaskom jedne nove politièke uprave . Baliæ. Osnovna intencija lista naznaèena je u podnaslovu "List za širenje prosvjete meðu Muslimanima".-14. Slijedeæi takvu orijentaciju Biser postaje jedino glasilo iz koga se nije moglo ni nazrijeti da je rat na pomolu. Iako se Biser distancirao od politike u onom klasiènom smislu. Uredništvo naglašava da æe Biser biti "pouèno-zabavni list" koji æe iæi za tim da širi prosvjetu meðu Muslimanima. odnosno zapadnog kulturno-civilizacijskog toka. ali je nesumnjivo i on dao odreðeni doprinos. jesu segmenti koji æe zajedno graditi ono što zovemo preporodom u kulturi bosanskohercegovaèkih Muslimana. Biser se javlja kao èetvrti po redu muslimanski èasopis od poèetka preporodnog perioda i razvija svoju djelatnost u vrijeme kad prestaje da izlazi Behar.

U listu je bilo mnogo zanimljivih prevoda. 1. I. M. Hivzi Muftiæ: Šta je naš cilj? Biser. "Da æe Biser i nadalje ostati na visini lijepo ureðivanog pouèno-zabavnog lista. Iako Æatiæ nije do kraja bio samostalan jer mu je Muhamed Bekir Kalajdžiæ. Hivzi Muftiæ piše tekst pod naslovom: "Šta je naš cilj?" U odgovoru na ovo pitanje on navodi širenje vjere.-3. Mostar. donosiæe rasprave koje zasijecaju u islam i u naša životna pitanja i potrebe.) i kada su u njegovom izdavaèkom odboru sjedili poznati i savremeni poslenici. u njemu je objavio i dosta svojih pjesama.panturcizmu.13."3 U svakom sluèaju to je najzanimljiviji i najuspješniji period Bisera. koji je sa svojih radova svuda u našoj domovni poznat i priznat. pa bili oni pouènog ili zabavnog sadržaja. Panislamistièka njegova orijentacija bila je zapravo slijeðenje ideja koje su ustvari veæ tada bile u nestajanju. 1.1 Svoju programsku orijentaciju Biser je odredio ovako: "Biser æe gledati da probudi našu svijest. arapske i strane literature (kod potonje. 1912. I."2 Biser ima dva karakteristièna perioda svoga djelovanja: jedan. List Biser štampaæe se latinicom. 168. Uprava Bisera: Našim prijateljima. razne pripovijesti iz našeg svakidašnjeg života. kao vlasnik i izdavaè. Mostar.-13. zatim prijevode iz turske. 1912. Biser. 1. str. mnoga lijepa i plemenita ideja ugasila. Za dvije godine koliko je Æatiæ ureðivao ovaj èasopis. onaj poznatiji i bolji jeste vrijeme kad ga je ureðivao Musa Æazim Æatiæ (1878. reda. kao i razne dogaðaje iz islamske povijesti i islamskog svijeta. neki su iz Æatiæevog pera. Æatiæ je preuzeo uredništvo lista od osmog broja i taj Kalajdžiæev izbor ocijenjen je visoko.1915. 3. imenuje Bošnjacima. I. te æe donositi izabrane radove naših književnika u pjesmi i prozi. 238 . mnogo veliko i plemenito djelo propalo. ipak je vidljiva Æatiæeva invencija u ureðivanju. Meðu njima su posebno karakteristièni soneti kao forma koju Æatiæ prvi uvodi u muslimansku književnost. pravde. da se veæ jednom maknemo sa naše dosadašnje mrtve taèke gdje se je mnogo pero slomilo. str. ali i afirmaciju bosansko-muslimanske narodnosti. 1912. uglavnom diktirao pravac. Biser. napretka i tolerancije. kao i prikaze iz stranih literatura.dvije o pokrenuæu Bisera. 1. svjedoèi sam književnièki glas našeg Æazima. Uredništvo Bisera: Rijeè . Æatiæ. suradnicima i pretplatnicima. Tako Biseru pripada èast da na svojim stranicama objavi jednu pjesnièku vrstu koju do tada nije poznavala muslimanska književnost. 2. sakupljanjem narodnog blaga. U prvom broju ovog èasopisa M. 8. itd. ukoliko se ne bude kosilo s programom lista). Zanimljivo je da bosanske Muslimane u nacionalnom smislu. Mostar.

Izmeðu mene i redakcijskog odbora Bisera s jedne strane. "zbog tobože svoje vjerske indiferentnosti i rada na nacionalnom osvješæivanju muslimana". što ja svaki put kategorièki odbijam. da ga "kulturno i prosvjetno podigne i ojaèa". Šemsudin Sarajliæ. i Kalajdžiæa s druge. Uz to ovdje su našle mjesta narodne 4. ali je Æatiæ i dalje ostao kao urednik.. XLVII. Osman Nuri Hadžiæ. pa bi vrlo lahko moglo doæi do neizlaženja lista.jedan pjesnik i jedno vrijeme. nastale su nesuglasice povodom ureðivanja i pravca lista. Narušenog zdravlja Æatiæ uskoro napušta i Biser i Mostar da se više nikada ne vrati u njega. Osloboðenje. insistirao je na èasopisu koji bi bio progresivan u najširem znaèanju tog pojma. te prijevodima prvenstveno iz turske i arapske literature. pa se to kaže i u novom podnaslovu: "List za širenje islamske prosvjete. Zato se ovaj list zalagao za okupljanje svih muslimanskih intelektualacapisaca na jednom zajednièkom poslu . nastojeæi da realizira svoje dosta uske. Fejzulah Èavkiæ i drugi predstavnici mlade književne generacije. Omer Zorabdiæ: Musa Æazim Æatiæ . Husein Ðogo. pa i konzervativne poglede. Æatiæ je u èestom sukobu sa vlasnikom Kalajdžiæem. u kojima se napadaju muslimanski akademièari. X 1990. Ovi odnosi daju se naslutiti i iz Æatiæevog pisma Avdi Karabegoviæu gdje veli: "Moram ti se izjadati. Hazim Muftiæ. Zato je on posebnu pažnju posvetio èlancima pouèno-zabavnog obilježja." Intencija èasopisa Biser bila je za muslimanski svijet postupno dovedena "kulturnom i prosvjetnom napretku". Edhem Mulabdiæ. Po Kalajdžiæevom nalogu u drugom godištu Biser se okreæe religijsko-islamskom duhu. Mirhab Šukri Kariškoviæ. Meðutim. 239 . Kalajdžiæ pokušava da se miješa u redakcijske poslove i daje direktive u pisanju. pripovijestima iz svakodnevnog života. Tako se na ovim stranicama susreæu imena: Safvet-beg Bašagiæ. njegov utjecaj osjetio se još neko vrijeme u Biseru. Hivzi Bjelevac. i izvuèe "iz onog mrtvila u kome se je nalazio".širenju prosvjete i kulture meðu Muslimanima. Zbog takvih svojih ideja i nastojanja. Hamdija Muliæ. 15210. Biser je i dalje nastojao da njeguje one glavne književne i kulturno-prosvjetne tekovine Muslimana iz razdoblja njihovog osvajanja zapadne pismenosti. Sulejman Mursel."4 Jedan od drastiènijih sukoba izmeðu redakcije i vlasnika Bisera dogodio se kada je Kalajdžiæ insistirao da njegov list prenese iz Misbaha polemièke tekstove Sakiba Korkuta. Tada su iz redakcije istupili Husein Ðogo i Hivzi Bjelevac. Fehim Spaho.talentirani stvaralac i èovjek bogatog duha i širokih vidika. 28. koji se direktno miješa u ureðivaèku politiku.

naravno. Hazim Muftiæ. Na njegovoj poeziji najbolje se vidi onaj preporodni karakter koji nastupa u našoj književnosti. Biser je praktikovao objavljivanje obimnih djela i pripovijesti u nastavcima. na stranciama ovog lista javljaju se: Hamdija Muliæ. Ovakav tematski okvir davao je za pravo onima koji su na stranicama Bisera našli panislamistièke ideje. Na njegovim stranicama javilo se tridesetak pjesnièkih imena meðu kojima su najznaèajnija: Musa Æazim Æatiæ. Najveæu zaslugu za dobre prijevode u Biseru ima Æatiæ. Biser nalazi probitaènijim za svoga èitaoca literaturu islamskog duha. on se prirodom svoje koncepcije ipak svrstao na stranu pretežno islamske problemtike. Nedžip Èardžiæ adaptaciju prièa o Ali-babi iz Hiljadu i jedne noæi i Nazif Resuloviæ dramu "Sloga". Dok su njegovi prethodnici Behar i Gajret insistirali na književnosti Zapada. Tako je objavio i jedan cijeli roman. samo po sebi nije znaèilo i panislamizam. tako je u prozi Bjelevac najmarkantniji pisac. oznaèava onu prekretnicu ka novoj književnoj orijentaciji. mada raznovrsni po žanru ne predstavljaju najviše domete muslimanske dramske književnosti. ponajviše turskoj literaturi. Kroz dva godišta provlaèi se njegov roman "Pod drugim suncem". Biser je prije svega bio književni èasopis. odnosno prožimanju istoènjaèkog i zapadnog. najznaèajniji trag ostavlja Nafija Sarajliæ. On posebno insistira na turskoj poeziji i njegovi prijevodi 240 . U odabiru prevedenih djela Biser je uglavnom okrenut Istoku. Šemsudin Sarajliæ. Kao što je Æatiæ obilježio pjesnièki opus Bisera. Kratka komedija "Lukavi opanèar" nije predstavila Bjelevca uspješnim piscem kao što je to sluèaj sa njegovim romanima. Meðu dosad nepoznatim piscima.umotvorine. kao što je to i Æatiæeva poezija. ovdje je Husein Ðogo objavio farsu "Doktor Lacmanin". što. Uz navedeni roman Bjelavac je u Biseru objavio i "Hadžermeresov dnevnik". Meðu proznim piscima. Æatiæ je objavio oko pedeset svojih pjesama i upravo u ovoj poeziji najvidljivija je spona orijentalno-islamskog civilizacijskog kruga i utjecaja savremenog jugoslavenskog i evropskog pjesništva. Što se tièe proznih tekstova. I ovaj roman. Šemsudin Sarajliæ i Fadil Kurtagiæ. te rasprave koje "zasijecaju u islam i u naša životna pitanja i potrebe" i obavještavaju o raznim dogaðajima "iz islamske povijesti i islamskog svijeta". Abdurezak Hivzi Bjelevac i niz mlaðih neafirmiranih pisaca. Svoju saradnju u Biseru opæenito Æatiæ završava pjesmom "Krvavi stihovi" objavljenoj u èetrnaestom broju drugog godišta. Mada je to vlasnik èasopisa negirao i insistirao na neutralnosti svoga lista. Pored Bjelevca. I inaèe dramski tekstovi u Biseru.

prepjevi su ono naljepše što je Biser objavio u prijevodnoj književnosti. Hamdija Muliæ. decembar. godine."5 Iako je Kalajdžiæ nastojao da produži onu uspješnu liniju iz prva dva godišta. u teškim vremenima. III. Hajdar Fazlagiæ. Tako se on postupno gasi da bi skonèao s èetverobrojem koji nosi datum 1-15. Druga linija vrijednosti Bisera ostvarivala se mimo želje i koncep5. Nekoliko prijevoda iz evropskih književnosti pripada manje poznatim autorima. no skupna rada. 16. Vlasnik ovog lista Muhamed Bekir Kalajdžiæ od poèetka do kraja izlaženja lista se trudio da ga izluèi iz tekuæe politike i da se usredsredi na kulturni i prosvjetni angažman. U posmatranju njegovog znaèaja zanimljive su dvije linije. iako je djelovao u procesu posebnosti Muslimana. stranice lista koje su posveæene životnoj tematici gube na svojoj vrijednosti jer se Kalajdžiæ i dalje kloni da u Biseru tematizira složene društveno-politièke procese. zajednièke inicijative nije bilo niti je moglo biti iz jednostavnog razloga što nije bilo organa u kojem bi se izmjenjivale misli i okupljale sile. Treæe se javlja 1918. Kalajdžiæ pokušava da ponovo ispuni prazninu koja je nastupila u muslimanskoj novinskoèasopisnoj djelatnosti za vrijeme rata. mlaðe i starije. Meðutim. Hazim Muftiæ. neposredno nakon završetka rata. 241 . Karakteristike Bisera koje smo naveli odnose se uglavnom na prva dva godišta. Ako bi se htjelo izdvojiti mjesto èasopisa u ukupnim kulturnim i društvenim procesima prvih decenija ovog vijeka. Biserova je ambicija da prekine ovu pogubnu stagnaciju i okupi sve naše kulturne radnike: feslije i saruklije. I dalje u njemu saraðuju renomirana savremena imena: Šemsudin Sarajliæ. To je uglavnom savremena poezija socijalne tematike. nije u tome uspio vjerovatno i zbog objektivnih okolnosti. To je vrijeme kada se rješava sudbina južnoslovenskih naroda. Anonim: S Urednièkog stola. gladnim duhovnosti. nesumnjivo je da bi se moralo dati odreðeno mjesto u Biseru. 1918. str. Biser. Hivzi Bjelevac. Nafija Sarajliæ. On je èak izbjegavao ukljuèivanje u tada vrlo aktuelne rasprave o nacionalnom identitetu. U tim idejama. Sarajevo. Jusuf Tanoviæ i drugi i taj dio u kome se oni javljaju može se ocijeniti uspješnim. a Biser se izdiže iznad toga i razumljivo je da gubi èitaoce i dah. meðutim. Njegova primarna ideja bila je da se muslimansko stanovništvo probudi iz letargije i okrene napretku. "Tu i tamo bilo je pojedinaènih glasova i poduzeæa. Kalajdžiæ je preferirao islam kao uzor. Sulejman Mursel. Pored njega kao prevodilac iz istoènih književnosti javlja se jedino Salih Bakamoviæ. Æatiæ je prevodio i prozne tekstove. 1.

tried to get his newspapers out of politics from the very beginning of its publication and to focus on the cultural and educational matters. among whom one should mention Æatiæ and Bjelevac in particular. The other line of Biser's value took place even without the wish and concept of Kalajdžiæ himself.cije Kalajdžiæa. Kalajdžiæ preferred Islam in his notions as his ideal or model. meðu kojima posebno istièemo Æatiæa i Bjelevca uèinili su da se u ovom listu osjeti jaèe duh vremena i onaj prelazni period. The prominent contributors to Biser. earn a rather high place. 242 . His primary idea was to awaken the Moslem population from the lethargy and to turn it towards progress. Eminentni saradnici Bisera. Muhamed Bekir Kalajdžiæ. It was the period when the East and the West met having given the new quality and the new expression. The Role of Biser in the Cultural and Educational Ascension of the Moslem People If one should single out the place of periodicals in the overall cultural and social processes in the first decades of this century. the Biser would. However. Two lines can be seen when observing its importance: the owner of this journal. made this journal to feel more strongly the spirit of the time and the interim period during which the Moslems of Bosnia and Herzegovina finally became detached for the oriental spirit in arts as the only source of inspiration and its principal support. To je onaj period kada se i Istok i Zapad susreæu dajuæi novi kvalitet i novi izraz. This line of interchangeable intertwining did not end until our time. He even avoided becoming involved in the contemporary quarrels about the national identity although he did work towards the process of seeing Moslems as a separate national entity. without any doubt. koji Muslimane Bosne i Hercegovine definitivno odvaja od istoènjaèkog duha u umjetnosti kao jedinog izvorišta i oslonca. Ta linija prožimanja i preplitanja nije prestala do današnjih dana.

Znaèaj muslimanskih govora za standardizaciju srpskohrvatskog jezika. Mislim da danas nema nijednoga slaviste koji to ne prihvata kao historijsku èinjenicu. Upravo. èine sastavni dio srpskohrvatske jezièke zajednice . kada su naši daleki preci stizali na Balkan. za naše Muslimane. Jeste. znaèi. A. drugaèije reèeno. To su ovi problemi: 1. ja sam znatno ranije.od svoga postanka do danas. oni su. Ovaj èin. Za mene je sada bitno da utvrdim kao historijsku istinu da su Muslimani srpskohrvatskog jezièkog podruèja sastavni dio južnoslovenske jezièke zajednice. iskonski. dosta se pisalo. a nikako. Drugo je pitanje zašto se to ponekada negira. ovim se nikako ne želi reæi da i meðu našim Muslimanima nema i onih koji po svome porijeklu nisu Sloveni.Asim Peco MUSLIMANSKI NARODNI GOVORI I STANDARDIZACIJA NAŠEGA JEZIKA Ja æu ovom prilikom govoriti o dva problema iz naše historije i historije našega standardnog jezika. O tome problemu. 1. 2. negdje. neko kasnije. Svi su. a samim tim i u južnoslovenskoj jezièkoj zajednici. na ovim prostorima primili neku od vjera u kojoj se danas nalaze: neko ranije. niko nije imao vjersko obilježje koje danas ima. To jest. opet. Ja o tome ovdje ne bih želio da govorim. u posljednje vrijeme. nikome nije oduzimao njegovo iskonsko porijeklo. dio slovenskog biæa na ovim balkanskim prostorima. na našem tlu. a o njima je ovdje rijeè. Svi su i dalje ostali èlanovi i južnoslovenske i sveslovenske zajednice. dolazak Turaka na Balkan uslovio je masovniju islamizaciju u našim krajevima. ali je èinjenica da taj èin nikako nije izdvojio te islamizirane Slovene iz kruga svoje iskonske jezièke zajednice. imao svoju upravnu vlast u nekoliko prošlih vjekova. kao što nam je svima poznato. ne èine dio nekog drugog naroda koji je tu. I jezièki i inaèe. nije kidao niti sa širom genetskom zajednicom. Mjesto Muslimana u srpskohrvatskoj. a koji su 243 . Naravno. ni historijski. To isto vrijedi i za onaj dio našega jezièkog biæa koji je primio islam. Muslimani bosanskohercegovaèkog govornog podruèja. ni u savremenom vremenu. napisao da islamizacija nikako ne znaèi i deslovenizaciju isto onako kao što primanje hrišæanstva/kršæanstva nije za sobom povlaèilo takvu pojavu.

Istina je. po pravilu. zašto bi onaj koji je primio vjeru posredstvom Turaka. prate naše Muslimane. sve do naših dana èesto su se lomila koplja oko pitanja: ko su naši Muslimani i kome oni pripadaju: da li Srbima ili Hrvatima? Odgovor na ovo pitanje. To su: Turèin. odnosno . nažalost. makar to bilo i u vrijeme kada je religija bila marginalna komponenta. A onoga èasa kada je i pripadnicima islamske vjere priznata nacionalna posebnost.nacijama. može se sresti i danas na našem jezièkom podruèju.se. iznad svega. Arnautoviæ. Ali. postao Turèin. nije postao Grk. Jer ako onaj ko je primio vjeru od Rimljana. svi ovi nazivi plod su vjerskih razlika. ostao u krugu jezièke zajednice kojoj su pripadali i njegovi preci. poturica. isturèiti se i sl. bio je "neopredijeljen".tvorbeni morfem-iæ: Firdusoviæ. uklopili u naše Muslimane. a da i ne govorimo šire. i koji bi morali znati da nije vjerska pripadnost osnovni i glavni elemenat nacionalnog biæa. pogotovo znak jednakosti. Takvih sluèajeva nalazimo u svim našim narodima. poturèenjak. Bilal. svi pravoslavci . pa i tu se èesto javlja naše patronimsko obilježje . bez obzira na vjeru. Oni nikada. nikada. to nije sluèaj samo sa Muslimanima. tokom dužeg življenja u našoj sredini. poturèiti se. Arapoviæ. Izmeðu vjerske i nacionalne pripadnosti ne moraju postojati nikakve veze.Hrvati. Arnaut. Ja ovdje još ukazujem na neke nazive koji. kada su u pitanju naši Muslimani. nisu postajali ono što 244 . svi katolici . Zbog svega tog smatram da je krajnje vrijeme da se napuste takvi nazivi i takva obilježja kada je rijeè o našim Muslimanima. da vjerska pripadnost odreðuje i nacionalnu pripadnost. èak. najveæi dio pripadnika islamske vjeroispovijesti izjasnio se kao Musliman. a prije svega primili njen jezik kao svoj. i shvatanja. Nije rijedak sluèaj da i njima naš jezik postaje maternji.). nerijetko. sasvim drugaèija. a proces islamizacije obilježava se sa: turèiti se. ni kod nas. ponavljam. Taj momenat jasno govori da je vrijeme uèinilo svoje. bar kada su u pitanju Muslimani. primili njene obièaje. ako onaj ko je primio vjeru od Grka. postali sastavni njihov dio. A takav odgovor proisticao je iz saznanja da su. Èak i iz pera onih koji bi morali luèiti Turke i Slovene. a na nekadašnje njihovo porijeklo još može da upuæuje njihovo prezime (Arap. Firdus. a pošto je tu odluèujuæi bio religiozni momenat. Svakako. Istina. Bitno je da su se oni uklopili u našu društvenu zajednicu. Pogotovo tamo gdje su i jedan i drugi i treæi ostali na matiènoj zemlji. To. pripadnici islamske vjeroispovijesti nikako se nisu mogli identifikovati sa tim dvjema vjerama. Ova terminologija. nije postao Rimljanin.Srbi. Arapoviæ i sl. meðutim. zadržali mnoge obièaje svojih pradjedova i. bar kada je u pitanju najšira muslimanska populacija.

kao društvena zajednica. o tome kod mene: Iz jezièke teorije i prakse. oèevidno u nekoj svojoj misli . što je. najveæi pjesnik (isp.. b) Skender Kulenoviæ. bez obzira na sve okolnosti koje su pratile njihov život na ovim prostorima i u doba turske vladavine ovim krajevima. 1987. 14. drugaèije reèeno. koji niko ovdje ne zna. dao jedan kamen i jedan busen naše zemlje za sav onaj bursanski sultanski mermer i sevlije! Volio bih tamo èuti svakoga kera. To jest. Svuda je SH jezik bio i ostao jedino sredstvo za meðuljudsku komunikaciju. Ovo. govore i ovi podaci: a) Arif-beg Rizvanbegoviæ. nikada nisu stavljali znak jednakosti izmeðu sebe i Turaka. takoðe. ispod teksta) . nudi u svojoj Ponornici neka razmišljanja o ovim problemima. Uz to.Patr. Koliko je naš èovjek. nego ovdje najglasnijeg mujezina. Nauka mora polaziti od nauènih èinjenica a ne od legendi ili subjektivnih mišljenja pojedinaca. i u sluèajevima kada su se naši ljudi nalazili na tuðim jezièkim prostorima. A kada su se naši ljudi našli u tuðini. to jest. ili bar prièu pjesme. ovi negdanji patareni govorili bi bosanski "(Podvukao A. I. koji je.i nastavlja: ". bez sumnje. pa im nije teško slijediti i na turskom. u poeziji poznat kao Hikmet. makar bio i iz turskog tabora.odgovara stric Selimbeg -. i Muslimana na ovim prostorima. dobro je poznavao život naših Muslimana. Tu èitamo: . a unuk Ali-paše Rizvanbegoviæa.Od Allaha ko traži pomoæi. sposoban za svaku vrst pjesme. veli.im se pripisuje. ostajao vjeran svome porijeklu i svojoj zemlji. niti su ikada prestajali biti ono što su im bili i preci.tako poèinje prevod na bosanski. Za to nam lijepih podataka nudi Skenderova Ponornica. zaboravljali svoj rodni kraj. osim Muftije. pa ni svoj jezik.. èak. Up. Pogotovo kasnije. jer to djeluje uzvišenije. to vrijedi za sve pripadnike islamske vjere na ovim našim prostorima. Reklo bi se do naših dana. Beograd. koji je živio u Carigradu.. spadao meðu odliène poznavaoce našega jezika.155) To su èinjenice koje potvrðuju svako ozbiljnije prodiranje u historiju i Bosne. èinjenica je da su naši ljudi i strancima nametali upravo naš jezik za meðusobno sporazumijevanje. sinovi ovih prostora. znaèajno. Uz to on kaže da je njegov narod.. mi. visoko je cijenio jezik svojih predaka koji je. uz to. još pet stotina godina turska vlast ovdje da je ostala. mene i strica Kunstmalera. bosanski prevod ionako svi znaju napamet. str.. pa i u samoj Turskoj. ni poslije dužeg boravka van rodne grude. a Muhamed-efendija uèi na turskom originalu. Neka Mevlud Pejgamberu prouèi . Ne bih." 245 . naši Muslimani.:"Taj naš Husrefbeg. oni nisu. Nauèna knjiga.

doðoh-doðok.). pak."Turkuša" . što može biti uslovljeno i pozicijom rijeèi (snahe=snaje. sudbina foneme h nije ista u svim narjeèjima sh jezika niti. imala je uticaja i njegova fonetska priroda: zadnjonepèani i uz to konstriktiv. a to je za nas ovdje bitno. Iz historije sh jezika se zna da je ovaj zadnjonepèani konstriktiv èinio sastavni dio našega glasovnog sistema do XVI vijeka kada se. pisac nam prièa u sljedeæim redovima: .:"Turkuše. Ðurðijancu. svakako. muha=muva) kao i prirodom samoga govora. naziv Turkuša za one koji su iz Turske. Ova èinjenica. Ali. snahesnaje. neæe leæi u dušek. pa da im je kuæa sva od alema! Daæu je Jermeninu." A šta se podrazumijevalo pod nazivom Turkuša. i svih drugih kontinenata. Oblijeæu mi oko kæeri . I leæi æu im u zemlju kao u otrov. da se h èuva u razlièitim predjelima štokavskog narjeèja. Na sudbinu ovoga suglasnika u sh jeziku.. u najveæem dijelu štokovskih govora ili gubi ili se na njegovu mjestu javljaju neki drugi suglasnici (up. upihtijaše se. Èak i našeg èovjeka. u svim govorima štokovskog narjeèja. 2. Vjerska spona nije mogla da otkloni mnoge druge razlike: od jezika do obièaja. ako je raèundžija ili ako je spužvast. muha-muva. govor Dubrovnika i govor Muslimana na cijelom našem jezièkom podruèju. mišljah-mišljag i sl.znam dobro šta to znaèi. To je ona ljubav koju nam i danas potvrðuju naši iseljenici diljem Evrope. mene iz mog išèupaše. Za to nalazimo potvrdu i u Ponornici. Up. dodati i èinjenicu da se naši Muslimani nisu nikada osjeæali Turcima. i to prvenstveno kod naših Muslimana. a ovdje me umuhadžeriše. Izuzeci su neznatni (Mrkoviæi u Crnoj Gori i Drežnica u Hercegovini).. Otuda na našem tlu. nek ovo dobro upamte!. To je ljubav za zemlju koju ništa ne može da zamijeni. A taj naziv nosi u sebi i dozu pejorativnosti. Od štokavskih govora za njega znanju neki govori Crne Gore.. Vrijedno je. stotinu sam puta to èuo u obitelji: to je kod nas izraz krajnjeg gaðenja prema predstavnicima carevine koja je otišla. govori Husrefbeg. pihtijast. 115) Bilo kakav komentar svemu ovome bio bi suvišan. Od ranije se zna da se ovaj glas èuva u kajkavskim i æakavskim govorima.To je iskonska ljubav za rodni kraj.da im je naših ljepotica! Ne dam. a to se osjeæanje najbolje izražava u tome što se takvog èovjeka gade i žene" (str. sa Turkušom mi. beli. Znaèaj muslimanskih govora za standardizaciju sh jezika a) Jedna od zajednièkih osobina govora naših Muslimana jeste i postojanost foneme h u njihovom konsonantizmu. uz ovo.. nazivaju ovdje Turkušom. imala je znatnog uticaja na njegovu sudbinu u našem jezièkom stan246 .

znatnog uticaja. masovnije. Dakle. i subina fonema h je nešto drugaèija. zbog navedenih razloga. XVI vijek. u Dubrovniku i po varošima Bosne. Ali. ako ne i presudni uticaj. sve do danas. doðoh i sl. pisao: ðevojka. dje>de. To vrijedi kako za naše urbane sredine tako i za govor našega sela. i tu se govor Muslimana odlikuje postojanošæu foneme h. Od 1839. A upravo je takve oblike slušao u Dubrovniku. odoh. te. 3-8). To obrazlaže èinjenicom da se taj glas èuva u nekim govorima Crne Gore.dardu. tu je h bio postojan glas. on napušta oblike sa ijekavskim jotovanjem i priklanja se oblicima sa oèuvanim skupinama tje>te. æerati. III. Naime. ako su izgovarali Allah.-1936. de. najdosljednije i èuvaju u svome govoru. Govorna rijeè tu ne poštuje jezièke normative. Svima nam je poznato da su sve molitve kod Muslimana na arapskom jeziku. mogli su da izgovaraju i orah. prihvatao je oblike sa izvršenim ijekavskim jotovanjem u sekv. Te molitve obiluju fonemom h. ali ne uvijek tamo gdje mu je po etimologiji mjesto. valah. Razlièiti su uzroènici koji su uticali na oèuvanje foneme h u govornoj rijeèi navedenih oblasti. Beograd. Upravo u to vrijeme. Istina. fonema h je poèela da se gubi iz našega jezika. Na sudbinu foneme h u govoru naših Muslimana. sve je to posljedica postojanosti ovoga glasa u muslimanskim govorima kao cjelini na sh jezièkom podruèju. Historijski podaci nam govore da se islam poèeo. širiti na sh jezièkom tlu od XVI vijeka. Dovoljno se prisjetiti samo one molitve kojom poèinje svaki dobar posao (bismille: Bismilahi-r-Rahmani-r-Rahim) koja se bezbroj puta dnevno ponavlja. U Poslovicama.. U jednom sluèaju èuvanje ovoga glasa u govoru u skladu je sa arhaiènošæu govora kao cjeline. dolazio je sa strane. To vrijedi kako za crnogorske govore tako i za dubrovaèki govor. Od tada do danas fonema h se piše u sh jeziku. Vuk Karadžiæ napušta pisanje ovoga suglasnika u svojim gramatièkim radovima od 1818. taj se glas obièno èuva u pisanoj rijeèi. Èak ni visokoobrazovnih ljudi. I. Tamo gdje je islamizacija došla nešto kasnije. naroèito u govoru onih koji su turskoga zakona (Skupljeni gramatièki i politièki spisi. 247 . Bez sumnje. b) Vuk je sve do 1839. bilah. po mome mišljenju. prirodno. koje je izdao na Cetinju. na dubrovaèku govornu situaciju imala je uticaja i pisana rijeè koja je u Dubrovniku cvjetala kroz vjekove. Uz nju i mnoge druge u kojima se h èesto javlja. U tome su najdosljedniji Muslimani. on vraæa ovaj suglasnik u svoju pisanu rijeè. oèuvali su ovaj suglasnik u svome glasovnom sistemu. Evo na osnovu èega ja tako mislim. tj. Uz ovo vrijedno je ukazati i na sljedeæe: mada naša standardna norma iziskuje èuvanje foneme h u govornom i pisanom izrazu. oni koji su primili islam. 1896. jer ga oni. Jer.

ovdje. hadžijnski barjam. saèuvana skupina tje i dje u navedenim primjerima. U Rjeèniku Vuka Karadžiæa iz 1852. nekakav drugi svetac osim pravoga barjama (pred kojim se posti) koji osobito praznuju hadžije". ðekoje rijeèi. Razlozi za to nalaze se i u èinjenici da je ta osobina znaèila mnogo za stvaranje zajednièke sh jezièke norme. gen. Vuk primjeæuje da bi se za ovaj govor moglo reæi "da je varoški . isti izvori kao i za h. što æe. u Hercegovini. viðeti. nije nikakav gospodski govor. tu je i: barjamovanje. koji je štampan u Beèu 1827. das Bairamsfest. der Fahnenträger. ima govora u kojima se èuvaju neizmijenjene suglasnièke skupine dje i tje. pl. ovðe. Crnoj Gori i Boki) (pretvara se. gdjekoje. Od tada ova osobina postaje jedna od odlika Vukove pisane rijeèi.). vidjeti. vidjeti.v. vidjeli smo. Vuk u ovome radu (a to je: Odgovor na Sitnice jezikoslovne G." A pošto je to osobina govora varoši. iako je taj oblik stariji od onoga sa izmijenjenim suglasnièkim skupinama tje. vrtjeti. To su primjeri tipa Bajram i bajrak. æerati itd.) d u ð. Naime. djeca. djelo. vexillum. barjaka. godine) veæ piše skupine tje i dje (up. ðekojim mjestima.). ðevojka. Naravno. barjaèiæ (sve s. dje u æe i ðe. djevojka. svakako. O tome kod Vuka èitamo sljedeæe: ". daju oblik kakav je mogao da ima svaki ijekavski govor do jotovanja. ðeca. gdje. tako i sve izvedene rijeèi: barjaktarev/barjaktarov. barjaktarski. barjamovati. nalazimo: bajrak. po mnogijem mjestima (kao npr. u Vukovom Prvom srpskom bukvaru. barjaktar. tj. signum.osobito po varošima” u kojima se ova (se) dva slova ne pretvaraju. npr. tjerati itd. ovdje. Svetiæa.govor južnoga narjeèja". stidjeli. signifer. svakako. naravno.. nego se govori: djed.gospodski . gðe (ðe). Dakle. izgovor sekvence. ðe. Die Fahne. voðe. Do tada je. ondje.. To su govori dubrovaèki i u “Bosni . htjelo). iljade ðece. Hadžiæa. J. ".u rijeèima orijentalnog porijekla. Pa. leæeti. koji je objavljen u Beèu 1839. ðekoja su velika slova i sl. To je osobina koja se javlja u onim ijekavskim govorima Bosne u kojima nailazimo na još neke arhaizme. Vuk omdah dodaje da ima govora u kojima nije došlo do ove glasovne promjene. c) Govor Muslimana. njegova ðeca. onðe. Vuk pisao sve ove rijeèi sa jotovanim plozivima t i d (up. postati i osobina književnog jezika ijekavskog izgovora. viðeo. da i to istaknem. vræeti.a bili su mu potvrðeni i iz govora varošana Bosne. skupine . 248 . P. ðed. a t u æ. ali.jr . festum bairam apud Turcas. on je prihvaæen za književni. A. Tu je i: barjam. Istina. M. uticao je na našu standardnu jezièku normu i kada je u pitanju sudbina sugl. tje i dje u primjerima tipa tjerati i djeca.

da su se javili i istaknuti pisci iz tih redova. uz napomenu i (obiènije) barjak. po pravilu. i tu je samo barjak. znaèi. uz: bajrak i barjak. Boraniæa (deseto izdanje.stavljen kao ispravan obli.). Tu je. 1951. barjaèe (sve s.) imamo: Bajram.v. Ajanoviæ i Zv. Zagreb-Novi Sad. 1923.Od Vuka je ovakav fonetski sklop prihvaæen kao književna norma. -rj. Sarajevo.stavljen je meðu zagrade. 1967. tu je izvorni oblik sa sekv. Dakle: bajram (barjam). To jest. sa sekv. èiji su autori: Sv. Bajram". oni su nudili.) nalazimo: Bajram. kao neknjiževni oblik. barjaèiæ. Tako u Pravopisu srpskohrvatskog književnog jezika od A. 1960.). Svakako. Jeste. izvorna forma. U zajednièkom pravopisu našega jezika (Matica hrvatska . èiji su autori dr Asim Peco i dr Mitar Pešikan (Mlado pokolenje. A uz oblik Barjam stoji "ne nego Bajram". Zagreb. I ovo nekoliko primjera jasno nam pokazuje koliko je živa rijeè naših Muslimana bila znaèajna za stabilizaciju srpskohrvatske jezièke norme. a onaj sa sekv. barjaèiæ. a jeste. . nalazimo: Bajram. -jr. Beograd. Tu je i bajrak. Tu imamo i: Bajraktareviæ. èinjenica je da su u novije vrijeme stasali i brojni kulturni poslanici iz redova naših Muslimana. za sve ovo bilo je presudno saznanje da su naši Muslimani sinovi ovoga tla i ovoga jezika. stavljena u zagradu. A kada je tako. to jest.) imamo samo: Bajram. Dakle.Matica srpska. onda je bilo sasvim prirodno što se osluškivala i njihova govorna rijeè i što je upravo ta rijeè mogla imati odluèujuæu ulogu pri normiranju nekih fonetskih problema. i Boraniæ ima barjaèiæ. a s. ali: barjaèe. a oni su tu upravo nudili one oblike koje nalazimo u govoru sredine iz koje su oni. Kurban-bajram (ne barjam). M.jr -. Istina. 1972. barjaktar i bajraktar. bajraktar. Beliæa (Gece Kona. U Informatoru o savremenom književnom jeziku sa reènikom. Dikliæ (Svjetlost. imamo upravo obrnuto stanje kada je u pitanju ovaj muslimanski praznik.v. Bajram-namaz. ovdje se mislilo na situaciju koju nalazimo u ekavskim govorima. Njihova rijeè nije se mogla mimoiæi kada su u pitanju ovi problemi. kada je u pitanju naziv muslimanskog praznika. bajraktarev. U Pravopisu hrvatskoga ili srpskoga jezika od D.) imamo: barjak. U Beliæevom Pravopisu iz 1950. stanje koje nalazimo danas 249 . Barjam nalazi se "v. U Pravopisnom priruèniku. Markoviæ. uz napomenu "nije isto prezime kao Barjaktareviæ". barjaktar. tu se prihvata realno stanje ovoga glasovnog sklopa kako živi u govoru onih koji slave taj praznik. barjam (bajram). Istina. Svakako. da oni nemaju ni domovine ni otadžbine van ovih geografskih prostora i da je njihov maternji jezik bio i ostao samo ovaj kojim mi ovdje govorimo. Beograd. bajramski uz: barjak i bajrak.

Sarajevo. 1960. 7. Fonetika. 1960. 1971. Peco: Govor istoène Hercegovine. tj. A. Èasopis za društvena pitanja. 90-95. IV. 1974. 5. 1964. 483-509. 3. 4. Beograd. Literatura: 1. knj. knj. The Moslem People's Speeches and the Standardization of Our Language This paper deals with two important issues from our history and the history of our language. Pravopis srpskohrvatskoga književnog jezika. Matica srpska Matica hrvatska.kao ispravno i u našem jezièkom standardu. str. A. 1976. v. Svjetlost. 1896. Ismet Smailoviæ: Glas h i njegove zamjene u savremenom srpskohrvatskom standardnom jeziku (prilog raspravi). Odjeljenje za jezik. Sarajevo. god. 250 . za dj. 37. za h v. Sarajevo. Beograd. str. III. Vuk Stef..III. 9. Odjeljenje za jezik. Ostali pravopisi i jezièki priruènici navode se u tekstu. Beograd. 8. LXIV. Pregled. knj. Beograd. SDZb XIV. Avdo Suæeska: Položaj bosanskih Muslimana u Osmanskoj državi. Beliæ: Osnovi istorije srpskohrvatskog jezika.. g. Dr Muhamed Hadžijahiæ: Od tradicije do identiteta (Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana). Karadžiæ: Skupljeni gramatièki i polemièki spisi. A. 1975. str. Naš jezik. knj. Peco: Ikavskošæakavski govori zapadne Bosne. maj 1974. 10. Peco: Jedan aktuelan problem naše fonetike (izgovor i pisanje foneme h). str. 2. I. Hanka Glibanoviæ-Vajzoviæ: Glas h u rijeèima orijentalnog porijekla u savremenom standardnom srpskohrvatskom jeziku. Radovi Instituta za jezik i književnost u Sarajevu. Sarajevo 1981. XVIII. BHDZb I. A. The first is the place of Moslems in the Serbo-Croat and with it in the Southern Slavic language community. Radovi Instituta za jezik i književnost. and the importance of the Moslem speeches for the standardization of Serbo-Croat language. 3-10. 6. Sarajevo. Novi Sad-Zagreb.

from their beginning to the present day. they are the primeval part of the Slavic being in these Balkan's lands. They also happen to be the constituent part of the Southern Slavic language community. The contribution of Moslems to the standardization of Serbo-Croat language was both great and considerable. Even when they moved into other countries. and it comes as no surprise that their word has had a decisive role in the process of establishing norms of certain phonetic problems. This constrictive was kept intact in the speech of the Moslems. A science should begin from the scientific facts and not from the legends. A question has been posed for a long time: who are our Moslems and to whom they belong to: whether to the Serbs or Croats? Different answers have been given. but the members of Islamic faith could never identified themselves with the other two confessions. of course. This sound was a constituent segment of our vocal system until 16th century when it started to disappear. Therefore. It found its proper place later on in the standardization of Serbo-Croat language. or nations. One of the characteristic features in the speech of Moslems is a persistence of phoneme h in their consonantism. 251 .The Moslems of Bosnian and Herzegovinian speaking area comprise the constituent part of the Serbo-Croat language community. but they often offered with success their own language and culture to the others. It is obvious that the living word of Moslems was important for the stabilization of Serbo-Croat language norm. Our Moslems. or subjective individual opinions. Our Moslems are sons and daughters of this soil and this language. have never put the mark of equalization between themselves and the Ottoman Turks. they never renounced their origin and language. as the social community.

252 .

arheologa. pored lingvista i istorièara. Što æe pokazati rezultati takvih istraživanja. pri tome ostavljajuæi po strani dijalektološka istraživanja zasnovana na konfiguraciono-geografskim elementima. Istina. 2) Kao i svaki jezik i svaki narod tako i bosanskohercegovaèki Muslimani i njihov jezik imaju svoju historiju. i niza drugih nauènika a prije svih: etnologa. ali tu nemamo gotovo nikakav znaèajniji osvrt na udio Muslimana u formiranju i razvoju srpskohrvatskog jezika. a za pojedine segmente možemo reæi da uopšte nisu istraženi. hungarologa i drugih. pored pripadnosti nekolicini drugih naroda u Jugoslaviji i jezik Muslimana Jugoslavije. Povijest hrvatskog i srpskog jezika znatno je istražena. orijentalista. folklorista. ili ih samo fragmentarno pominju: koliki su udjeli muslimanistike (u najširem smislu ove rijeèi) u baš tom srpskohrvatskom jeziku.Bosanski jezik 253 . u korist istraživanja muslimanskih govornih izoglosa. tako je i ovdje nužna znanstvena saradnja. Bez obzira kojoj cjelini ona pripadala i od kada je evidentna. najveæi dio tih istraživanja ne iznose sve èinjenice. to se i ne negira. ostaje nam da vidimo.Ahmet Kasumoviæ Slobodana Principa 20 75000 TUZLA BOSANSKOHERCEGOVAÈKI MUSLIMANI I NJIHOV JEZIK Dosadašnja nauèna istraživanja nedvojbeno pokazuju da je srpskohrvatski jezik. Ovakva istraživanja bilo bi dobro uraditi i kod drugih naroda u BiH. ali ono što je veæ sada sasvim sigurno moglo bi se sažeti u tri cjeline: 1) Jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana neophodno je zasebno istražiti u kontekstu sveukupnog kulturnog i drugog bitka Muslimana. jezièka i etnološka povijest naših Muslimana nije dovoljno istražena. Neophodni su nam rezultati njihovih pojedinaènih i zajednièkih studija. 3) Aktuelni jezièki portret bosanskohercegovaèkih Muslimana daje nam znatan broj èinjenica koje ukazuju da se muslimanskim jezièkim doprinosima ne poklanja adekvatna pažnja.* Meðutim. ili se ti doprinosi minimizira* . kao jezika muslimanskih književnih stvaralaca. Kao i kod svih istraživanja kad su u pitanju drugi narodi. area i sl. ali se baš zbog toga danas u jezièkoj nauci osjeæaju potrebe za studijama o razvoju hrvatskosrpskog jezika kod Muslimana.

. Kad je rijeè o govorima Muslimana u BiH.. 3. ili je procesom tihe asimilacije proces upotrebe paralelan. klisura. svjetskoj lingvistièkoj nauci odavno je jasno da je poželjno. Jezik BiH. Vidi: Propis punktova bih. a nerijetko se i asimiliraju i prezentiraju kao neèije tuðe blago.). jezika u Jugoslaviji. rahatluk. ne može kod drugog naroda u istom tom trenutku jednostavno odsustvovati. dijalektološka terenska istraživanja obavljati interdisciplinarno (mikrodijalekatski). 2. 1979. u obzir se mogu uzeti i sva druga geografska parcelisanja za istraživanje graðe. èak i nužno. Da se dosad tako radilo. pa se i sve što je u vezi s njim èinjenicama može pokazati. Jedan od uvjeta za to je snimanje muslimanskih govora (a ne govora: kotlina. ganjak. nužno je istraživati govor od sela do sela. Muslimana. Kikiæ.). hudovica. jestnije i sl. 254 .2 èime æe se postiæi dva cilja: a) utvrðivanje jezièkog identiteta pisca.). i tek kad se geografski istraži teren prema toponimima.Nedopustivo je malo pisaca-Muslimana iz èijih je književnih djela ekscerpirana leksikografska graða za sve nauci dosad poznate rjeènike sh/hs. ne bi se "izgubile" rijeèi: hanuma. ostavljajuæi po strani konfiguraciju. dominantno naseljenih Muslimanima. Ovome treba dodati i istraživanje jezika muslimanskih pisaca. U vezi s ovim posebno je vrijedno istaæi dosadašnje oblike snimanja terena: u gotovo èetrdeset sela sjeveroistoène i centralne Bosne. kao i jezik drugih naroda. 365. te na osnovu tako dobijenih rezultata utvrðivati jezièki portret užeg ili šireg lokaliteta (a posebno naroda). Sušiæ. b) utvrðivanje jezièkog identiteta materijala u kontekstu jezièkog blaga naroda kome pisac pripada. meðusobno. Dosad je istražen jezik samo nekoliko muslimanskih pisaca: Ljubušak. godine.3 S obzirom da Muslimani. Bikodže. muhalebija. Kad je rijeè o prvoj tematskoj cjelini. nikada nije bio niti jedan jezièki istraživaè (sela: Devetak. kastile. polja i sl. moguæe su i druge forme. razlozima: ili toga nikada nije bilo. ali je nedopustivo javnosti davati odgovore kao na kvizu: ima-nema.1 Ono što je na jednom terenu kod jednog naroda sasvim uoèljivo. Sarajevo.. te njihovo dovoðenje u jedinstvenu ravan sa samim sobom. str.. Prokosoviæi. Pitamo se kako se onda uopšte može generalizirati jezièka situacija. Tabaci. ili se kao jezièka jedinica potralo u korist neèega drugoga. jednostavno je argumentiran. planina. umjesto da stvaramo fotografiju narodnih govora i na osnovu nje mozaik (kvestionari u po mnogo èemu monolitnim sredinama u svijetu nikako ne mogu imati istu funkciju i kod nas). dijalekatskog kompleksa (BiH dijalektološki zbornik. dulehati. Naravno. Za nas je znaèajno i to da kvestionare pravimo prema modelima srpskohrvatskog jezika na svim razinama. kao i drugi 1.ju. Poljice. kao i u odnos prema govorima drugih naroda a prije svih susjednim govorima.

neophodno je svesrdno se prihvatiti nauke i nauèno-istraživaèkim radom rasvijetliti mnoge tamne kutke iz jezièke prošlosti. jer se u takvoj funkciji mogu pojaviti svi jezici svijeta. Druga tematska cjelina (ona može pružiti obilje podataka o jeziku bosanskohercegovaèkih Muslimana) podrazumijeva opsežna historijska * . Tek kad se istraže govori Muslimana i jezik književnih djela muslimanskih pisaca. 255 .Bosanski jezik 4. Sarajevo. svoje kulture. više varijanata . nego je ono i po prirodi stvari neodvojiv dio terenskih istraživanja muslimanskih govora. sasvim je prirodno da se i bosanskohercegovaèki Muslimani kao narod objektiviziraju u svom jeziku. To istovremeno ne znaèi da se i jezik Srba. objektivna fotografija stanja na terenu i u muslimanskoj književnosti javnosti æe ponuditi èinjenice koje govore o posebnostima jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana. jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana ni po kakvom osnovu nije neka stilistièka varijanta. mnoge od njih su iz najstarije prošlosti ovoga naroda. Kraljaèiæ. Muslimana. U tome i jest jedan od najveæih problema jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana. ono što se manifestovalo u svakodnevnom životu apliciralo se i na jezik. a posebno onog koje je zasnovano na poetici usmenog narodnog stvaralaštva Muslimana. kako ga imenovati kakvi treba da su mu pravopis i gramatika itd. Jedna od najviših faza takvog produktivnog samopotvrðivanja je proces nastanka književno-umjetnièkog djela. Oèekivati je da æe ovi putokazi jasno pokazati da je jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana* jedinstven jezik akumuliran stoljeæima. Hrvata. jezièke realizacije produkuju iz svoga naèina življenja. zapravo opredmeæuju svoj entitet i materijaliziraju svoj osoben bitak.. Crnogoraca i drugih ne može pojaviti i u funkciji varijante. T. 1987. a drugo je pitanje što su te jezièke osobine godinama neutralizirane i "neopredjeljivane".).. potvrðen sopstvenim manifestacijama u kontekstu nejedinstvenog sistema srpskohrvatskog standardnog jezika s više jezièko-književnih izraza. Kalajev režim u BiH (1882. dobit æe se nauèna fotografija jezika a ne kvazidruštvena (politièka) želja. Te posebnosti nisu od juèe ili od danas.narodi. O èemu je zapravo rijeè evidento je u drugoj tematskoj cjelini ovoga rada. Tražeæi odgovore na pitanja kakav je srpskohrvatski jezik u muslimanskim govorima. S kritièkim pristupom kalajevštini4 i bez pretpostavki da ime nacije mora da zamijeni regionalno (ili neko drugo) ime jezika.ali. Da bi se sva zastarivanja što više otklonila.-1903. godine. tradicije. dobit æe se i odgovor èiji je to jezik. zbog èega je i izuèavanje jezika književnoumjetnièkih djela muslimanskih pisaca ne samo znanstvena nužnost.

barem sekundarno. a Slavene su prihvatili u vazalsku službu . ovlaš doticana ili im se poklanjala fragmentarna pažnja. vazalskim odnosima. ali i niz drugih argumenata relevantnih za osobine današnjeg jezika i svakako standard.nije li to mogao biti prirodan ali i prinudni postupak. 256 . 4) da li je konaèna nauèna tvrdnja da se Avari nisu upuštali dalje od Save. 2) da li su Avari Slavene upotrebljavali kao tampon . veæinom. razlazu i asimilaciji Avara* i Slavena. nego i niz uopšte povijesnih èinjenica za islamizaciju na balkanskim prostorima. meðutim. povjerenje u Slavene koje su "posvojili" ili nešto drugo).). sahrana. 5) zašto su napad na Carigrad i Avari i Slaveni podjednako doživljavali. da nisu išli dalje od panonskih ravnièarskih prostranstava (da li je u pitanju njihovo konjanièko ratništvo. nije teško uoèiti da sva takva literatura ne daje dovoljno podataka o kontaktu.582. s prethodnim napomenama o pojavi islama. te šta se to moglo desiti da doskorašnji vazali (Slaveni) najveæim dijelom asimiliraju svoje gospodare (Avare)? Sva ova pitanja itekako su znaèajna za historiju jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana. 3) da li su Slaveni prešli Panonsku niziju i upustili se u vrleti Balkana zahvaljujuæi avarskom zaštitnièkom okruženju i moæi avarskih ratnika (ukoliko bi se ovo moglo prihvatiti kao èinjenica. godina (Savez u Sremu) ** . a neuspjeh i poraz svako na svoj naèin. Nejasnoæe u vezi s tim proizvode niz pretpostavki: 1) da li su Salveni još u najranijoj fazi dolaska na Balkan barem periferno "islamizirani" (ako su Avari bili dominantno islamski narod**. onda se može pretpostaviti da su svi vazali prihvatajuæi avarske kaganate prihvatili. poslije dolaska Slavena a prije dolaska Osmanlija na Balkan. Nekoliko je pravaca kojima bi trebalo usmjeriti ovaj nauènoistraživaèki rad: a) Dosad je o seobama stanovništva napisan znatan broj radova.Misli se na vrijeme poslije sukoba sa Turcima i turskog razbijanja velike avarske države od Koreje do S. tj. jer se odgovorima na njih (naravno i odgovorima na druga pitanja rasvjetljava ne samo niz jezièko-povijesnih èinjenica.narod/zonu prema Vizantiji u podruèjima Balkana (ako je ovo i djelimièno moguæa solucija. Od ovih istraživanja prirodno je oèekivati i najviše podataka o povijesti jezika bosanskohercegovaèkih Muslimana. i svakako. Samo po sebi nameæe se pitanje da li je bilo muslimana na Balkanu prije dolaska Turaka * . Azije. ishrana i sl. onda se neosporno nameæe i znatan broj argumenata koji upuæuju na avariziranje Slavena).istraživanja koja su dosad. i obredni njihov život: rat. Uz to dobijamo i podatak o postojanju/nepostojanju islamiziranih plemena na Balkanu prije dolaska Slavena.

itd. Mnoge stare porodice u sjeveroistoènoj Bosni i danas su zadržale predanja da su njihovi preci iz Unðurovine od plemena Halisija. Za Muslimane BiH bitno je pitanje kontinu5.Halisije . te da su se najviše zadržali u podruèjima današnje Panonske nizije. Da li je to bio poèetak islama i islamizacije u našim krajevima. Stazama našega jezika. Zvornik i naravno ka unutrašnjosti Ugarske. Halisija. Predosmanlijski muslimanski narod. a naroèito od 11. iz Harezma i okolnih teritorija.5 Da li je to bio poèetak islama (i islamizacije) u našim krajevima. Jezik. Iz više nauènih izvora saznajemo da su muslimani nastanjivali Balkan i prije Osmanlija.ime jezika. vidi: D. 257 . jer olakšava niz tumaèenja iz povijesti jezika (od onomastike i strukture do standarda). logikom ime naroda . Zagreb. u usmenom narodnom stvaralaštvu. Sesar. nauka još nije definitivno utvrdila. èak je zabilježeno i muslimansko muško ime Halusija. U toponimiji. Baliæ i drugi 7. sluèajan postupak.6 nastanjivao je Ugarsku. u njenoj blizini je selo Haj(b)vazi(je). 10. godine. pa nije svejedno što su predosmanlijski muslimanski narodi7 imali moguænost da žive i na ovim podruèjima: Modrièa. Za jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana to je vrlo bitan podatak. Kalesijiæ. Dalju povijesnu komponentu koja je ostavila vidnog traga u jeziku bosanskohercegovaèkih Muslimana obilježit æe i osmanlijska islamizacija Balkana. historija dovoljno zna. 1985. ili je to otpoèelo dolaskom Osmanlija pred naukom je da da posljednju rijeè. te udio katolièkopravoslavnog elementa s obzirom da su šerijatski propisi islama decidno priznavali i poštivali svaku monoteistièku vjeru i suživot s njom na svakom planu pa i jezièkom. Beograd. 1987. èuvajuæi svoj jezièki koine10 bio nužno upuæen da prihvati svaku majorizaciju. Halusija. Peco.Kalisije 8. Izmeðu Tuzle i Zvornika je grad Kalesija. i 10. a posebno BiH. sigurno je da se može reæi niz potvrda za to. Ovo nije jedini sluèaj. stoljeæa oni su tu bili znaèajno prisutni. Handžiæ. Gradaèac. Srebrenik. Smatra se da su došli iz oblasti oko Kaspijskog jezera. Halusiæ.. te bogumilstvo koje se u mnogim segmentima može uporedo istraživati sa islamizacijom. a šta je sve podrazumijevala oblast tadašnje Ugarske i koliko je ona bila prisutna u Bosni. a veæ u 9. Ovdje su evidentna prezimena: Kalesiæ. Jonaš. Graèanica.8 Nije li se upravo u to vrijeme i zaèela ideja oko "svog" ili "zajednièkog" jezika Slavena i "Slavena" na razini plemenske samobitnosti i prepoznatljivosti. g. kao namjeran ili iznuðen. treba istaæi èinjenicu da je velik dio sjeveroistoène Bosne bio pod tadašnjom Ugarskom. 2. br. ili je to otpoèelo dolaskom Osmanlija. O jednom primjeru jeziène politike.9 u kome je muslimanski elemenat kao periferan. po podacima na osnovu dosadašnjih istraživanja. A. Sikiriæ. 9. Tuzla. Ipak. Ismailije . u arheologiji itd.na Balkan. A. 6.

Kakav je bio njihov jezik. 1149. Zagreb. kaduna/katun. Jezik. Vidi: A. jer recimo. a neki ih nazivaju i Kazarima iz plemena K(v)alisija. za muslimanski narod takoðe znaèajan historijski period (9-12 stoljeæe) ostao je nedovoljno istražen i rasvijetljen. župan. Ipak. 47-50) 13. Istorija Srba.) i bogumilska i katolièka naselja ustupit æe mjesto pravoslavlju. Beograd. kan. Konstantin Jireèek. a kasnije (prisilom. Historija o tome ima znatan broj podataka. godine ugarski kralj Geza Srbima u pomoæ šalje svoju vojsku koju je. str. Podrijetlo imena Hrvat. 5. godini (Jirièek. nedvojbena je èinjenica da su muslimani naseljavali Balkan i prije Turaka. 258 . godine 14. kagan/voð haziz/prijatelj topor-sjekira. naroèito do dolaska Turaka na Balkan. Usp.. kako su se nacionalno i na druge naèine saživljavali s Ugarima. I nešto kasnije. Beograd. godine). a Sirmijum su opsjedali veæ u 579. kao nepotpuna èinjenica. posebno kad je rijeè o avarskom (i slavenskom) pohodu na Bosnu (oko 610. 12. pokrštavanjem. a to je moglo trajati najmanje dva stoljeæa koliko je trajala i avarska vlast koju su srušili Franci.13 O ovome za jezik Muslimana BiH vrlo znaèajnom periodu.12 Veæ u jezièkom fondu tih naroda imamo rijeèi harem. 142. ali one nikako ne smiju (što je u mnogo èemu veæ postalo obaveza) predstavljati 11. 1988. Gluhak. (Slaveno-iranski kontakti. 1988. Turski (mongolski) nomandski narod Avari (Obri) poslije Huna zaposjeli su njihove posjede. U tom pogledu znaèajne su prilike i kod Srba i kod Hrvata. Srednjovjekovna Bosna. 1990. svakako je i podatak da su bogumilska naselja najbrojnija bila upravo u priobalnim kontakt-podruèjima Ugarske i Bosne. seobama itd. nauka još nije istražila. Da li je predosmanlijski islamski elemenat na Balkanu15 olakšao islamizaciju u vrijeme nadiranja Turaka i da li su elementi orijentalnih jezika veæ imali korijenje i bili dobra podloga orijentalizmima što su se poèeli inkorporirati u sve naše dijalekatske zone turskom najezdom. Za jezik bosanskohercegovaèkih Muslimana ni ovo nije beznaèajan period.iteta islamskog elementa na Balkanu. a naroèito u vrijeme Osmanlija koji su to. Kalisije su živjele u (S) Mitrovici i oko nje. Slavenima i drugim narodima. Istorija Srba. ban/bajan (Bajan. g. inicirali. èak prije dolaska Slavena na Balkan. Jireèek. veliki avarski kagan). za sada su sve to samo pretpostavke. Maðari/Turci).14 Kakvu su sudbinu imale Kalisije poslije poraza Ugara. Klaiæ. Ipak. saèinjavao i njegov narod Muslimani (Kalisije).11 ali oni nisu potpuno istraženi. 1989. porobljavanjem. svojim prisustvom na ovim podruèjima. ali i poslije. 15. a ne samo da su izostala leksikografska istraživanja nego i šira historijska. pored ostalih. g. horna-hrana itd. koja takoðe kao pretpostavka može pomoæi pri osvjetljavanju mnogih istina. Zagreb. Vidi: N.

jer se ono meðu jezicima ispoljava kao asimilacija.nasilnik (agresor) javnosti su obratnih kvaliteta predstavljeni Mujo Hrnjica (kao zulumæar i pljaèkaš) i Bajo Pivljanin (kao narodni junak). ona æe definitivno osporiti zablude da su bosanskohercegovaèki Muslimani azijati/Osmanlije. Kvazilogikom: patriot . Praksa je pokazala da jugoslavenski narodi jedni o drugima ne znaju dovoljno (posebno hrišæani/kršæani o muslimanima).. o prodoru i boravku Avara na Balkanu. 17. gubljenje i sl. onda se ne zna ni za koga. mnogo je bitnija èinjenica što do danas nije reèeno kakav i koliki je doprinos Muslimana srpskohrvatskom jeziku.17 Krajnje je vrijeme da se prestanu istraživati srodnosti i da se pažnja usmjeri na specifiènosti. Da li je to jedan u znaèenju isti ili po jedan i kojim onda jezikom govore Muslimani. vrlo dobro znaju šta je u tom jeziku njihovo a šta nije. zatim izradom studija o predosmanskoj islamizaciji Balkana. Zbog svih ovih nauèno-istraživaèkih nedostataka najmanje je bitno kojim jezikom govore bosanskohercegovaèki Muslimani. pred nauku se stavlja hitna obaveza da o tom jeziku kaže barem onoliko i sve ono što je i o drugim jezicima i narodima u Jugoslaviji reèeno.. Ako se za prvih 650 godina od doseljavanja Slavena na Balkan gotovo ništa pouzdano ne zna. Pravna istina (praktièna) i propisana nisu identiène. da je njihov jezik neèiji a ne njihov. više stoljeæa je pokazalo da oni znaju da imaju svoj jezièki izraz. U jezièkoj nauci nemio je termin (fiktivnog) zajedništva. kao i svaka druga. 259 . te koje su karakteristike muslimanskih govora i jezika muslimanskih pisaca. o krstjanima/kršæanima/hrišæanima i muslimanima.g. ni za Srbe i Hrvate. pa i jezièka tradicija. Istina je upravo obratna. Èinjenica je da Muslimani svoj jezik zovu bosanskim jezikom. Meðutim.nikakav kliše ili standard za vrednovanje Muslimana. kao i o drugim istinama o islamu i islamskim narodima za koje je bila dosad uskraæena naša i svjetska nauèna javnost. etnologije i arheologije. o vardarskim Turcima iz vremena cara Teofila (oko 830. o boravku arapskih moreplovaca u našim krajevima. Ako ni zbog èega drugoga onda zato što je duhovna. folkloristike. Istražiti razlike znaèi onemoguæiti 16. ali ne snagom fikcija nego: izradom historije muslimanske umjetnosti. meðu kojima je jedna od najizraženijih istina o jeziku. vrijednosti su u istinama o razlikama a ne identiènostima po potrebi. kontaktu Maura u Španiji s našim ljudima. neutralizacija. Suviše je ispolitizirana i lingvistièki nedovoljna tvrdnja da su srpski jezik i hrvatski jezik jedan jezik. poništavanje. Vrijednosti u istinama o pojedinim narodima.16 Kad je u pitanju jezik kojim oni govore. Kad se o tome oglasi nauka.). o balkansko-muslimanskim jezièkim izoglosama. Ali poslije toga vremena mnogo toga se pouzdano zna i može se reæi šta je èija baština i kakva. ipak specifièna za svaki narod pa i Muslimane.

.. a ne 18.teorije o veæem. školstvu itd. Jusufagiæ. 260 . Pored ostalog i ovo je jedno od sredstava kojim su se štitili da..veæi gazda Veæi stomak . 21. mevlud. pa u tom kontekstu treba gledati i na Muslimane i jezik kojim oni govore. a drugim tipom služe se u svojim kuæama.i obratno. okuiše / ili muslimanske paremiološke modele tipa: Veæi stomak .. a u nekim segmentima i generalno.u prezimenima tipa: Omeroviæ.). tvorbi. 19.. džuma. pojedinaèno i regionalno. Usp. jer je za savremenu komunikaciju uzeto ono što je njihov obièajno-tradicijski tip). jer je postojanje jezika i naroda u stvari postojanje korisnih opozicija.19 Èuvajuæi svoje cjelovito nacionalno biæe Muslimani su saèuvali i svoju tradiciju. Jusufoviæ.u prezimenima tipa: Dervišbegoviæ. Obje ove komunikacije meðusobno se razlikuju na gotovo svim jezièkim nivoima (kod drugih naroda to nije sluèaj.20 Ovo se prije svega uoèava u leksici i frazemima21. te nema nikakvog osnova smatrati ih lingvostilistièkim tipovima (stilovima). Tobe estagfirulah/ Gluho bilo i æoravo. Bez istraživanja specifiènosti apsurd je istaživati i sliènosti. U jeziku se samo pomoæu istraženih razlika (a ne zajedništva) gradi skupni mozaik u kome je evidentno i ono što je zajednièko. jaèem.. Muslimani su razvili dva jezièka standarda. trgovini. meðusobno. danas karakteriše: 1) akcenat rijeèi . Ferhatoviæ. ne dožive jezièko-nacionalnu sudbinu moldovskih Gadauza ili drugih naroda. Kako drugaèije objasniti nekome da hodža ne pjeva. u vrijeme obreda (dova.18 Èak i kada su u nauci identiènosti cilj.: Aman jarabi /Veselatu. jer je to u nauci sekundarno. nego uèi. 2) tradicionalno-obièajni tip komunikacije. ali znatno više i negativnim okolnostima što su uticale na njihov jezièki izraz. recimo. 20.. ne vièe. Uz to bosanskohercegovaèke muslimanske govore. Hasanbegoviæ. Jusufoviæ. to je samo pola posla. najveæi dio jezièkog (meðujezièkog) posla su ipak razlike. S obzirom da su bili okruženi i pozitivnim. te time i konkretan otpor unificiranju (i pored esperanta Evropa njeguje mnoge jezike). paremiološkim konstrukcijama itd. Ferhatoviæ. dvije jezièke strukture svoga svakodnevnorazgovornog (kolokvijalnog) komuniciranja: 1) savremeno-situacijski tip komunikacije (režimsko-administrativni). Prvim tipom služe se u administraciji. veselamu/ Tobe jarabi.veæa hasta itd. Nije to samo naša specifiènost: Jezièka antianglizacija (antiamerikanizacija) Evrope je insistiranje na razlikama. a ne Omeroviæ. sunet. kulturu i naravno jezièke osobine . brojnijem i sl. .

Dervišbegoviæ. mlijeko pored vrijeme. . Hasanbegoviæ. curica. u smislu nedeflorirana djevojka je hemza. trožiæ.iæi u zahod. tuðe zlo i sl. Jusufagiæ. tamo ona i sl... Rahima.upotreba predakcenatske dužine u ostalim imenima kad su oblik i znaèenje razlikovani: žutica. prozuk. ..prenošenje akcenta na proklitiku: u nos. 261 . .nedosljednost glasovne alternacije u orijentalizmima tipa: sapunsafun. belajli. ono najgore i sl. tri dužine (Avdibašiæi pored Avdibašiæi).hujali. mamica. hajli. travica..upotreba akcenta kao razlikovnog obilježja kod rijeèi tipa: famelija (porodica) .. .èorbali itd.. . neka stvar.. galameli. a ne Merima. kalup-kaluf. .upotreba dugouzlaznog akcenta na drugom slogu dužeg oblika ijekavskog jata kod rijeèi tipa: vrijeme. . imati stolicu. . te tvorbe sa sufiksom -li: doèekli.sve što je prostaèko. Rahima. dijete. . dijete. iæi napolje. kalajli. ali i uzdržavanje od svih oblika tzv. mlijeko.nevina. te tendencija eliminiranja jezièkih oblika vulgarnosti (usp. hunjerli.: . vratica pored pilkica. .svaka pojedinaèna vulgarnost je ona stvar... . 2) Sve je izraženija upotreba jezièkih tabuizama kod Muslimana usljed tradicionalno-kulturno-obièajnog otpora svim oblicima vulgarizma. . pod ruku a ne u nos.. na glavu. vaktile itd.famelija (rodbina).upotreba predakcenatskih dužina u toponimiji: jedne dužine (Hasiæi pored Hasiæi) dvije dužine (Kuloviæi pored Kuloviæi).. psovke). kastile. hibre. tj. je anamo on/ona.moralno-karakterni razvratni je zagondžija a takva žena je funjara (kuja). s hujom . . zatim priloga umjesto prijedloga i imenice tipa: s obrazom . Fatima. . iæi na dvor. to je iæi pored sebe. . vratica. s vodom (u smislu teèno) . taksirata. haman.karcinom ili rak kao bolest je paskoviæ. Fatima.božiæ je bozgun.svaka psovka je sastaviti je i be.vrlo je razvijena upotreba priloga tipa: otoiè.obrazli.upotreba predakcentske dužine u hipokoristicima i deminutivima tipa: pilkica curica. usp.u imenima tipa: Merima. na glavu pod ruku.. vesveseli (rastresen). kanapa-kanafa. .

zatim pembe-ružièasta. peèeni šeæer). 13) upotreba titula ispred imena i prezimena tipa: beg Kulenoviæ. pravac-uspraviti-uciprati itd.eno oni (usp. kao oznaka prisutnosti objekta ili biæa. ljut-ljuta. brzo-hitro(m)-bolje. lièno. vruæ-vruæa. evaj .. sam-sama. èak i u sluèajevima tipa: Evaj ja svojim oèima sam vidio . etakav. lagahno-polajnak-polajnhale. ljudi). šeæer-šeæeri (krem.evo ovaj. enakav. glaz-gladna. evaki. crno-garavo-mrko. etaki / evakav. goz-gola. meso-mesara-mesnica ali mesnica i mesnièica. dlakav-èupav-rutav. limuni-svijetložuta.èista boja (bilo koja). èadži itd. vrani. kadija Habul. smeða). led-leden.5) upotreba boja u govorima Muslimana ima naturalno-materijalnu oznaku: zejtin-zejtuni (zelenkasto žuta). 11) upotreba domaæih oblika nesvršenih glagola i tuðih glagola svršenih oblika (prijedlog + glagol) identiène semantike. mavi-plava. upirati-podšprcati. 7) Èesto je pojaèavanje neke osobine. Jusuf-kapetan. eno ono . srknuti-srkni-srk. tipa: trèati-zalaufati. praz-prazna. gnjiz-gnjila. bubnuti-bubni-bub. boz-bosa. mršav-suh-škicav. haznadar Muhamed itd.. 8) srpskohrvatski prijedlozi radi i zbog neutraliziraju namjeru i uzrok prijedloga sevep (Usp. noz-novo suh-suha.. ali pilence i pilehce. šornuti-šorni-šor.. osobno. huja (ljutnja) . golub-golubi (siva). te taène pokazivaèke markiranosti: eni . 262 . kupus-kupusi (svijetlozelena). Derviš-æehaja. med-medeni (tamnožuta. Kasim-beg itd. džab-džabe. zatim paralelnih oblika tipa: krug-okružiti-ošestariti.hujica ali hujica i hujièica.: Sevep èega si došao. Sevep smrti mu je bila svaða). gutnuti-gutni-gut. osim sluèajeva kad se te titule osjeæaju kao dijelovi polusloženica ili složenica i upotrebljavaju se iza imena i/ili prezimena: Ferid-paša. sade . radi isticanja karakteristiènih formi totaliteta (maksimalnosti): mok-mokra. bezi. enaj . 14) genitiv množine imenica ženskog roda nema nepostojano A.. pa višnjevi.. 9) od postojeæih deminutiva evidentan je i jedan stepen više deminutivnosti: kokoš-pile-piliæ. lijep-naoèitglavit itd. des eigenen ich). Ibrahim-efendija. kahva-kahvaji (smeða)... 10) u nekim sluèajevima komparacija se obavlja samo semantikom: kiselo-naokis-mahoš. 12) upotreba pokaznih zamjenica sa znaèenjem: baš taj. poštar Kasim. muftija Kurt.etaj.tj. turundžaturundži (narandžasta).eno onaj. stanja i sl. koèiti-zašlajfati (zabremzati). žegnuti-žegni-žeg itd. upravo taj. 6) Èesto je pokraæivanje zapovjednog naèina kod glagola tipa: marnuti-marni-mar. (bejazi). enaki. sopstveni ja ( njem.

Salihe. 17) upravo muslimanski govori pokazuju da: è. 16) vrlo je izražena upotreba karakteristiènih uzvika.. Rankoviæ kod katolika. 19) suglasnik H u muslimanskim govorima zaslužuje zasebnu pažnju. Šefik... hedek. kao stroj. Donju Tuzlu) imamo: Gornja Tuzla-Gornjotuzlan-Gornjotuzlani itd. imenuju zasebno: basamak-basamaci ali basamake. sjemenka-sjemenki (pored sjemenaka). naprotiv markira ih govorna praksa sela i grada.G... 18) upotreba suglasnika H kod vlastitih imena ljudi èesto je u protetièkoj funkciji: Asim-Hasim. Muhamedda mi. ali imamo i sluèajeva markiranja etnika u odnosu na toponim: pored TuzlaTuzlak-Tuzlanka-Tuzlaci (misli se na tzv. polla (polila). kod Muslimana je Hrankoviæ (selo kod Tesliæa). kao i mnoge druge. b) imaju vokativni oblik na e ali bez glasovnih promjena (Malike. ejvalah. haljinka-haljinki (pored haljinaka). zatim. ponne (podne). ð. Dovoljno je reæi da u ovim govorima dominira proha a nikako proja. tufa. Nesuhe). garnituri. 22) pored rijeèi za oznaèavanje singulara i plurala evidentne su i rijeèi koje istu materiju u kompletu. dž. neophodno je temeljito istražiti i u što skorijoj buduænosti dovesti ih u vezu s muslimanskom 263 . pored Rankoviæ kod pravoslavaca.H. kod muslimana su Hajvazi (selo kod Kalesije). neuzubillah. 21) zanimljivo je da su Muslimani i u toponomastici ostavili obilježja svojih govora: pored Ajvazi i Ajvazi kod nemuslimana. Ilijaz-Hiljaz. Aljo-Haljo. eeh. Faruk-Fako. mušebak-mušepci ali mušebake. ševval (mjesec) itd. viljuška-viljuški (pored viljušaka).. mehbo itd. guska-guski (pored gusaka). 20) vokativi vlastitih imena ljudi na suglasnike K. æ. Enver-Henver. ljuska-ljuski (pored ljusaka) itd.. ho-ja. elhamdulillah. parmakparmaci ali parmake i sl. Sve ove osobine. džennet. Namik). hooj... inšallah. onomatopeja i onomatopejskih uzvika: uj.. 15) evidentna je upotreba geminata u tuðicama ali i u domaæim rijeèima: temenna. estakfirullah. Abdulah-Avdo). trojako se realiziraju: a) identièni su nominativima uz duženje zadnjeg sloga (Abdulah.tipa: motka-motki (pored motaka). cjelinu i sl. nisu nacionalno markirani glasovi.. sille. puc itd. c) upotrebljava se njihov hipokoristik kao alternativ (Šefik-Šefko. kalafaæ-kalafaæi ali kalafake (garnitura zidarskih èekiæa).

izradu rjeènika frazema. bogatiti dobri pisci i govori muslimanskog stanovništva. The appropriate attention has not been paid to the Moslem linguis264 . Podrazumijeva se da ovdje treba iskljuèiti svako nacional-kulturno samozadovoljenje. Even the rare research was limited to a fragmented mentioning only. Ne postoje nikakve civilizacijskokulturološke prepreke za to. I nemuslimanu i Muslimanu treba omoguæiti da isti jezik (jedan jezik) .svoj jezik nazove svojim imenom. niti da se ospori èinjenica da je rijeè o jednom jeziku. te ostalih oblasti etnolingvistièke prirode. It is essential to examine the language of the Bosnian-Herzegovinian Moslems within the context of overall cultural and other existence of Moslems. pseudovrijednosti i sl.normirati struènjaci. "Istina nema potrebe za kiæenjem!" Meðutim. a njega æe kasnije . Bosnian-Herzegovinian Moslems and Their Language The language of Bosnian Moslems has not been examined properly and into depth up to now. pravopisnog priruènika (iskljuèivo kao fotografiju stvarnog stanja pa tek onda pristupiti konvencijama). As any other nation.kao što je to i svugdje u svijetu . ta istina svoju nauènu misiju meðu Muslimanima zapoèinje od imena jezika. euforiènu samodopadljivost. ali time ne negiraju drugim narodima u Bosni i Hercegovini da isti taj jezik zovu srpskim.dijalekatskom bazom i jezièkim blagom muslimanskih pisaca. onako kako ga osjeæa i kako je taj jezik živio u njegovoj tradiciji. hrvatskim ili kako to oni veæ žele. Muslimanski književno-jezièki izraz sa svojim elementima i svojom strukturom jasno æe pokazati šta je muslimanski jezièki standard. This linguistic and ethnological history has also not been investigated enough. Za Muslimane BiH taj jezik je bosanski jezik. pa æe se pomoæu èinjenica jasno i nedvojbeno moæi reæi mnogo toga o jeziku bosanskohercegovaèkih Muslimana . Dosadašnja književno-praktièna saznanja pokazuju da Muslimani svoj jezik nazivaju bosanskim jezikom. Tome treba dodati izradu terminološkog rjeènika narodnog jezika Muslimana.o èemu danas uglavnom govorimo na osnovu nedovoljnog istraživaèkog rada. the Bosnian Moslems and their language has had their own history.

Sometimes these contributions are minimized. 265 . For the Moslems in Bosnia and Herzegovina that language is the Bosnian language. and cannot be taken as the thing that happened yesterday or today. having been accumulated for centuries. Croatian. Only when the speeches of the Bosnian Moslems and the language of literary works by Moslem authors are investigated. confirmed with its own manifestations within the context of a non-unified system. It is more than obvious that the language of Bosnian Moslems have its own specific features. These specific features have been neutralized for years now. The careful studies will show clearly that the language of the Bosnian Moslems is a single language. There are neither civilization nor cultural barriers for it. but they do not want to deny the other nations in Bosnia and Herzegovina to call that same language Serbian. The literary and practical facts up to now show that the Moslems call their own language Bosnian. or whatever name they choose to have. and not a pseudo-social (political) wish. Both non-Moslems and Moslems should be allowed to call the same language (the single language) . These features belong to the oldest history of this nation.their own language with their own name the way he/she feels it.tics contributions. or they are presented as the treasure of other nations. nor one can deny the fact that it is the one and the same language. the scientific photograph of that language will emerge. Their language cannot be understood as a stylistic variant. and in the way that language has lived in his/her tradition. which can only help to the process of its assimilation.

266 .

GODINE NA DRŽANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI Balkanski ratovi predstavljaju jedan od prelomnih dogaðaja novije istorije. pa su se.2 Iako je meðu bosanskohercegovaèkim Hrvatima za vrijeme balkanskih ratova došlo do ispoljavanja simpatija za Srbiju. javljali kao vezujuæi elemenat izmeðu srpskog i muslimanskog politièkog tabora. Buduæi da su pri tome bili tangirani vitalni interesi AustroUgarske. šire slojeve Hrvata u Bosni i Hercegovini još nije bila zahvatila ideja slovenske solidarnosti kako je to bio sluèaj u Dalmaciji./1913. prema zapažanju vladinog komesara za grad Sarajevo barona Collasa. Promjene na Balkanu dale su snažan podsticaj daljoj konvergenciji nacionalnih pokreta kod Južnih Slavena na jednoj strani. napustilo ranije inertno držanje i nestrpljivo oèekivalo da se ukine davanje haka. kao što je to bio posebno sluèaj u Bosni i Hercegovini.1913.1 Pri tome su posebno Muslimani i Srbi bili poneseni zbivanjima. 2.2. Za razliku od srpskog seljaštva. koje je. 267 . (prepis) Kriegsarchiv Wien (dalje KA) MiltŠrkanzlei Franz Ferdinands (MKFF) 1565. Pojedini vladini funkcioneri u Sarajevu ocjenjivali su poèetkom 1913. Situationsbericht 14. koji su se kolebali izmeðu simpatija za južnoslovenske balkanske saveznike i tradicionalne vjernosti Monarhiji. Nakon izbijanja balkanskog rata produbio se jaz izmeðu srpske i muslimanske politike u Bosni i Hercegovini. 8-1/37. držanje i djelatnost stanovništva nalazi pod uticajem hipnoze uzrokovane velikim dogaðajima na Balkanu./13. bosanskohercegovaèki Hrvati. kao što je 1. njeni mjerodavni faktori nastojali su nizom mjera i reformnih planova parirati novim izazovima. koji su odluèujuæe uticali na oblikovanje politièke karte savremene Evrope i sudbinu naroda u ovom njenom dijelu.Dževad Juzbašiæ REFLEKSIJE RATOVA NA BALKANU 1912. Collas Zemaljskoj vladi. što se neminovno odrazilo i na odnose izmeðu njihovih politièkih predstavnika. a meðu inteligencijom hvatala maha misao o prikljuèenju jugoslovenskoj zajednici. ali i zaoštravanju nacionalnokonfesionalnih odnosa. Uticaj ovih ratova na meðunarodne odnose i unutrašnjopolitièku situaciju u jugoslovenskim zemljama daleko je prevazilazio njihove neposredne rezultate. zahvaæeno nacionalnim oduševljenjem. Ibidem. da se cjelokupno mišljenje.

Marksistièka misao 4. 4. Uloga Gajreta u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903.. Prepisi izvještaja okružnih predstojnika Rukavine od 16. Historijski zbornik XIX-XX.61.1913. On konstatuje da se nekada indiferentna narodna masa sada nalazi u drugaèijem psihièkom stanju nego što je to bila za vrijeme aneksione krize u zimu 1908. Reg.5 Iz njenih redova regrutovali su se dobrovoljci u srpskoj i crnogorskoj vojsci za vrijeme balkanskih ratova i u prvom svjetskom ratu. I baron Collas ukazuje na evoluciju nacionalne svijesti kod širokih srpskih masa od uvoðenja ustavnosti. sve više u njenom opredjeljivanju za borbeni srpski nacionalizam i jugoslovensku orijentaciju./1913. saborski 3. 268 .12.. odnosno njegovim malobrojno obrazovanim dijelom osjeæao se odreðeni politièki uticaj iz susjednih jugoslovenskih zemalja u prilog balkanskim saveznicima.to bio sluèaj u krajevima zaposjednutim od Srbije. Zemaljskoj vladi. kada jednom oslabi uticaj vjerskog separatizma. Privatregistratur (Priv. 5. "Rat pravoslavlja proti islamu!" Zeman.2. . Zanimljivo je da je poèetkom 1913. meðu hrvatskim gradskim stanovništvom.1912. Ibrahim Kemura./1912. oktobra 1912. a posebno od politike muslimanskih predstavnika u Saboru.10. osloboditeljicu potlaèene braæe u Turskoj".12. mogli bitno doprinijeti srpskohrvatskom jedinstvu./1913./1912. 1251. one pojedince meðu Muslimanima u Mostaru i Sarajevu koji su svojim telegramima pozdravili "srpsku vojsku. te njen enormni napredak pod uticajem pobjeda Kraljevine Srbije.179-184. Muhamed Hadžijahiæ. 6.2. naroèito nakon aneksije. 15. 1986.. Tako je po izbijanju balkanskog rata organ Ujedinjene muslimanske organizacije Zeman od 15. 55-77. Sarajevo.1912. Sarajevo 1974. Zbirka Adalberta Sheka. i Besaroviæa od 19.4 Poznato je da se opoziciono i antiaustrijsko raspoloženje dijela muslimanske srednjoškolske i akademske omladine izražavalo. Ove politièke tendencije meðu muslimanskom inteligencijom bitno su se razlikovale od raspoloženja koje je vladalo u širim muslimanskim slojevima. Collas Zemaljskoj vladi 15. Tome je posebno doprinosilo i prohrvatsko držanje Srba u Hrvatskoj za vrijeme komesarijata kao i intenzivno propagiranje sloge Hrvata i Srba od strane zagrebaèkih listova. Mirjana Gross.).) 1252. i 1909. Meðutim. Reg.1912.-1941. Prepis izvještaja generala žandarmerije Šnjariæa Zemaljskoj vladi od 15. kao i uèesnici u sarajevskom atentatu. 1968. do 1914. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. koji povodom izbijanja balkanskog rata nije donio "ni rijeèi osude pasjaluka balkanskih naroda. Od tradicije do identiteta. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. Beograd 1985.. Uticaj balkanskih ratova 1912."6 Meðutim. Vidi: Milorad Ekmeèiæ.. 8-1/45. Osuðivan je i list Dervišbega Miralema Novi Musavat.3 hrvatsko seosko stanovništvo ostalo je potpuno pasivno. KA MKFF 1831. Priv. Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu (dalje ABH). zagrebaèka muslimanska akademska omladina zastupala mišljenje da bi upravo Muslimani.1913. izražavajuæi najdublje simpatije prema Turcima najoštrije osuðivao kao islamske Efijalte. . na društvo u Bosni i Hercegovini.

koji su praæeni i javnim manifestacijama kakva je bila masovni ispraæaj turskih vojnih obveznika u oktobru 1912. godine. Zemaljska vlada Zajednièkom ministarstvu finansija. Potiorek Bilinskom 30. a u srpskoj i crnogorskoj bile su èitave grupe koje su došle iz Sjedinjenih Država (Amerikanci). zaoštravanje unutrašnjih politièkih i socijalnih odnosa. (dalje citiram samo signature istog fonda).klub muslimanskih disidenata nije u svom proturskom stavu zaostao iza saborskog kluba Ujedinjene muslimanske organizacije kad su se odmah po izbijanju tripolitanskog rata.. ratna atmosfera stvorena velikom koncentracijom austrougarskih trupa (na vrhuncu krize u zemlji je bilo do 190 hiljada vojnika). ostale pod Turskom. poèetkom oktobra 1911. prenosili želje bosanskohercegovaèkih Muslimana zemaljskom poglavaru da se Monarhija zauzme kako bi Jedrene i ostala podruèja. i 10. Pr BH 1301 i 1305 iz 1911. (prepis) KA Nachlass Potioreks (dalje N1 Pot.) A/3 Fasz 1. godine u Sarajevu. Odjek spoljnopolitièkih zbivanja. sistiranje ustava i zavoðenje izuzetnih mjera u maju 1913. ABH Zajednièko ministarstvo finansija (ZMF). koja su otomanske trupe ponovo zaposjele u drugom balkanskom ratu.9 Kada je rijeè o nacionalno-konfesionalnim odnosima. 8. srpsku vojsku i dr.8 Nasuprot oduševljenju s kojim su Srbi pozdravljali pobjede sunarodnika i angažovali se na skupljanju pomoæi za srpski crveni krst. a pripadnici sve tri vjere.7 Nepunih dvije godine dana docnije. formiran od iseljenika iz Bosne. u prvom redu pravoslavni Srbi. godine. Muslimani su bili duboko deprimirani i zbunjeni zbog sloma Turske. Rifat-beg Sulejmanpašiæ i Derviš-beg Miralem ponovo su. U Muslimanima on je vidio vrijednu protivtežu 7. Uticaj balkaskih ratova 269 . u srpsku i crnogorsku.7. oba kluba u ime Muslimana Bosne i Hercegovine posebnim telegramima obratila austrougarskom ministru vanjskih poslova Aehrenthalu sa molbom da on interveniše u korist Osmanskog carstva. Baron Collas je u svom povjerljivom izvještaju uporeðivao položaj u kome su se našli Muslimani sa ovcama koje je vuk natjerao u tor Monarhije. oktobra 1911.. 339. oni su ilegalno prelazili granicu. u muslimanskom javnom mnijenju naglašeno su preovladavali izrazi solidarnosti sa Turskom. ovaj put zajedno. 9. Ekmeèiæ. krajem jula 1913.1913. Muslimanski dobrovoljci stupali su u tursku vojsku. telegrami od 5. dalo je povoda za ocjenu da je Bosna i Hercegovina doživjela ratove na Balkanu kao zaraæena strana. onda je u prvom redu došlo do daljeg pojaèanja muslimansko-srpskog politièkog antagonizma i još veæeg približavanja muslimanskog politièkog voðstva austrougarskim vlastima. U turskoj vojsci je postojao bosanski bašibozuk. Uprkos zabrani skupljanja dobrovoljaca.

000 k. U Bijeljini 3.1912./1913.30 h naveèe. Uzroci stvorenog stanja traženi su u jakom kmetskom pokretu. gostionice su zatvorene veæ u 6. (prepis) KA MKFF 1843. svugdje gdje su Muslimani imali veæinu. ali i nekim vanrednim sredstvima izvan zakonskih okvira. protiv balkanske politike Austro-Ugarske.11. da æe umarširati srpska vojska i osloboditi ih plaæanja rente zemljoposjednicima.2. prireðene su muslimanske protudemonstracije koje su dale punu podršku politici Monarhije u albanskom pitanju. 270 . 8-1/45. i u datim okolnostima bio realno moguæi korak ka nacionalnom osloboðenju jugoslovenskih naroda.11 Dok su podruène vlasti u pretežnom dijelu zemlje ocjenjivale da. Bosna i Hercegovina pod austrougarskom upravom (èlanci i rasprave). kao i za vrijeme seljaèkog štrajka 1910. pravoslavni seljaci i seoski sveštenici pokazivali su u Krajini vidne znakove svoga nezadovoljstva. Sarajevo. itd. Ranije su zatvarane gradske pijace. 1968. da bi se seljaci odstranili iz grada. Kao napomena 1.10a U tuzlanskom okrugu su gradska zastupstva.13 Oèito je da su se i u ovom sluèaju socijalne suprotnosti izmeðu age i kmeta znatno šire transponovale kao suprotnosti izmeðu Srba i Muslimana. rat na Balkanu bio je praæen nizom negativnih pojava. Hamdija Kapidžiæ. izrazito srpskom karakteru ovog podruèja i odsustvu vojnih garnizona. ipak najveæi dio stanovništva gleda svoga posla u borbi za život. I pored toga što je znaèio likvidaciju èifluèkog sistema u zemljama koje su se do tada nalazile pod turskom vlašæu. (prepis). navodno fanatizovanim od popova. 12./1913. 10. u Tuzli 5. odnosno priloge za porodice pozvanih rezervista. 119-129. 134. KA MKFF 1831. 11. godine. Okružni predstojnik Baron Zemaljskoj vladi 22. 10a. Za razliku od mirnog držanja srpskog gradskog stanovništva. okružni predstojnik Deftedareviæ Zemaljskoj vladi 27. Na podruèju Kljuèa.1913.12 izvještaji iz Bosanske krajine ukazivali su da je tamo bila stvorena ozbiljnija politièka situacija nego u drugim krajevima. u Zvorniku 800 k.držanju Srba kao i uopšte Jugoslovena. od kojih su neke.000 k. 8-1/44 i kao napomena 4. izvještaj iz Oštrelja 9. Petrovca i Drvara širile su se vijesti meðu seljacima. Ibidem. Vidi. 13. KA MKFF Mb/11-1912. koje su organizovali Srbi u novembru 1912. Vlasti su u pomenutim mjestima pribjegle najvišim policijskim kaznama. 1913. i pored velike promjene u stanju duhova pod uticajem ratnih zbivanja..1. koje su boravile u Bosni i Hercegovini.. a na javnim mjestima bilo je zabranjeno voditi politièke razgovore. izglasala novèane priloge za austrougarske trupe.10 Kao odgovor na poznatu deklaraciju srpskih poslanika Bosanskohercegovaèkog sabora povodom izbijanja srpske vojske na Jadran i omladinskih demonstracija u Sarajevu. Bila je stvorena takva atmosfera u kojoj su se ponavljale masovne tuèe izmeðu Srba i Muslimana. Richard Riedl.

Deftedaroviæ donosi i podatak da su Crnogorci palili kuæe i pojedinih Srba da bi pokrenuli sandžaèke Srbe u borbu. Orulja. Beograd 1989. te o "upadno dobrom postupanju sa Muslimanima" od strane kako srpskih vlasti u Prijepolju tako i crnogorskih u Pljevljima. Politika Crne Gore u novoosloboðenim krajevima 1912. 199-213. Nasilno prevoðenje u pravoslavlje izvršeno je u Beranama. Mada je u srpskoj graðanskoj politici još u XIX vijeku preovladalo nastojanje da se borba protiv Turske. Glibaèe. Ðurðeviæa Tara. Beograd 1973. Deftedareviæ iz Uvca javljao o izmjeni situacije i vraæanju kuæama izbjeglica sa granice. A/3 Fasz 1. 133 a. a dijelom i prekrštavanje katolika u prvim mjesecima po izbijanju rata na teritoriji koja je pripala Crnoj Gori. paljenjem sela i drugim represalijama. SANU Etnografski institut.. O uspostavljanju crnogorske uprave u Novopazarskom sandžaku vidi: Žarko Šæepanoviæ. 152. koji su naišli i na osudu srpske vlade. Plav i Gusinje u prošlosti. Taj priliv je smanjen kada je došlo do izmjene držanja crnogorskih vlasti prema stanovništvu islamske vjere. pljaèkama. i to oznaèava kao razlog bjekstva stanovništva.1912..10. Tara. KA N1 Pot. Milorad Ekmeèiæ.). koja je u ranijim razdobljima voðena na religioznoj ideološkoj osnovi (geslo za krst èasni i slobodu zlatnu nasuprot geslu za din devlet). (tj. Ono je vršeno uz upotrebu drastiènih nasilnih metoda i bilo je praæeno ubistvima. kada je rijeè o Albancima i Makedoncima. jer im se oni u poèetku nisu htjeli prikljuèiti. Branko Babiæ. JIÈ 3 . vidi Ejup Mušoviæ. u Plavu i Gusinju i u okolini Peæi.15 Iako su austrougarske vlasti ubrzo zatvorile 14. došli vidno do izražaja i elementi vjerskog rata. Cetinje 1984.14 bili su jedan od uzroka priliva u Bosnu muslimanskih izbjeglica iz podruèja zahvaæenih ratnim zbivanjima. Maoèa. grubo ignorisano za raèun državnih interesa saveznika. O korektnom držanju srpske vojske prema muslimanskom stanovništvu Novog Pazara u oktobru 1912. pozivali balkanski saveznici..-1914./13.10. 271 .. 128-130. Etnièki procesi i etnièka struktura stanovništva Novog Pazara. ipak su u zbivanjima na Balkamu 1912. I samo naèelo narodnosti. Po ulasku crnogorskih snaga u pojedinim mjestima bilo je sluèajeva da su domaæini ubijani ispred svojih kuæa naoèigled ukuæana. Mali Kolašin i Vitina. a kuæe paljene. godine i organizacija vlasti. Osloboðenje Bijelog Polja 1912. Lever.. primjedba Dž. Posebno nije moglo ostati bez krajnje nepovoljnog odjeka u Bosni i Hercegovini masovno pokrštavanje stanovništva islamske vjere. Pomenuti postupci. Tara. od ranije srpski nacionalno orijentisan.. gdje je na èelu civilne uprave postavljen Omerbeg Bajroviæ. inaèe. koji je poslao sa granice na Metaljci.4/1973. 44 i 105-106. Stanèane. u prvo vrijeme prvenstveno iz graniènih podruèja susjednog Sandžaka. Beograd 1979. Migracije u novoosloboðenim krajevima Crne Gore. bilo je. Albansko stanovništvo muslimanske vjere bježalo je zbog nasilnog pokrštavanja sa crnogorske na srpsku teritoriju. Okružni predstojnik Deftedareviæ u izvještaju od 14. Istorijski zapisi 1-2/1986. izd. isti. vodi u ime modernog naèela narodnosti.dodatno potencirane antisrpskom propagandom štampe bliske režimu. 1912. navodi da su spaljena muslimanska sela Nefer. 67-93. 163-170. Mustafa Memiæ.. uskoro je 30. Meðutim. 15. Ratni ciljevi Srbije. J. u mnogom uticale i na politièku klimu u Bosni i Hercegovini. up. na koje su se.

. a u njihovom zbrinjavanju uèestvovalo je i muslimansko stanovništvo. Snažan otpor naseljavanju pružala su sela iz kojih porijeklom nisu bili povratnici. Ibidem. u: Istorija srpskog naroda.000 osoba u razdoblju od polovine novembra 1912. 272 . Narod. general Oskar Potiorek. a odatle željeznicom u Bosnu. kao i nemuslimanska sela.19 Pomenuta ideja mogla je biti potaknuta i jaèanjem panislamskih tendencija u dijelu 17. Ovim pravcem se vratilo oko 5. 144-145. Solun i Bitolj. Nacionalni pokreti u Bosni i Hercegovini. 18. Glavni uzrok ovog pokreta bile su nevolje kojima su bili izloženi bosanski naseljenici u toku rata i neizvjesnost u pogledu njihovog buduæeg položaja pod vlašæu pobjednièkih hrišæanskih država. problematiènim tipovima i sankilotima. kada je bosanska uprava obustavila masovni povratak o zemaljskom trošku. Ekmeèiæ. Povratnici su naseljavani na erarnom zemljištu uz finansijsku potporu vlasti. kao i Novopazarski sandžak. odluèno je istupao protiv povratnika nazivajuæi ih nepouzdanim elementima.16 Bosanski Muslimani ranije iseljeni u vilajete Skoplje. str. Ekmeèiæ. Naseljavanje repatriraca dodatno je zaoštravalo politièke odnose u zemlji. kao npr.18 Paralelno sa nastojanjem austrougarskih politièkih funkcionera da muslimanski faktor iskoriste kao protutežu jugoslavenskom okupljanju na osnovu principa nacionalnosti kao zajednice jezika. jer je smatrao da bi to zaoštrilo odnose sa srpskim poslanicima i onemoguæilo rad Sabora. 6. I neki srpski listovi. vraæaju se dijelom u Bosnu i Hercegovinu a dijelom uèestvuju u masovnoj seobi muslimanskog stanovništva u druge krajeve Turske. 647. zalažuæi se i poslije sloma Turske za dobre odnose sa Muslimanima u Bosni i Hercegovini. Tome se usprotivio zemaljski poglavar. 1 tom. 151-162. ipak je preko nje neposredno poslije izbijanja rata prebjeglo u Bosnu oko 1000 lica.17 Muslimanski prvaci Savfet-beg Bašagiæ i Rifat-beg Sulejmanpašiæ pokrenuli su sredinom novembra 1912.granicu prema Sandžaku. Uporište za to ona je nalazila u staroj praksi na Orijentu da se nacija i religija poistovjeæuju. knj. Beograd 1983. Isti. Repatrijacija se odvijala brodovima iz Soluna u Trst. 19. 158-160. Nasuprot tome Srpska rijeè se ograðivala od takvog pisanja. Ratni ciljevi Srbije. 140. austrijska publicistika je pred prvi svjetski rat zagovarala ideju o muslimanskoj naciji na Balkanu koja ne priznaje nikakve jezièke razlike. Ibidem. Uticaj balkanskih ratova. str. do sredine maja 1913. koji je trebalo da uskoro usvoji zakon o izgradnji novih željeznièkih pruga od vojno-strateškog znaèaja za Monarhiju. pitanje da se erarno zemljište dodjeljuje po konfesionalnom kljuèu i u tom su smislu namjeravali podnijeti rezoluciju u Saboru.

I pored toga što su. do 1914. Muhsin Rizviæ. Sarajevo. kojoj pripadaju i Srbi i Hrvati. pa je samo taj nacionalizam trebalo 20. i pored nastojanja da se distancira od dnevne politike. 1976. 286-289. 64.. ANUBiH 2/1. Ona je. 22. osobito od 1913. Za nacionalizovanje Muslimana u srpskom smislu zalagali su se oni muslimanski intelektualci koji su bili aktivni i srpskom nacionalnom pokretu. kako je to ukazao Muhsin Rizviæ. 1973.21 Inaèe. koji se imenuju Bošnjacima. 540.10. pisao je u ljeto 1913. 21. da Muslimani moraju da izvuku konsekvence iz sloma Turske i da se u njima mora razviti svijest da su jedno sa narodom s kojim žive. kao novo glasilo Ujedinjene muslimanske organizacije. Mustafa Imamoviæ. uz obrazloženje da bi se u protivnom Muslimani morali pocijepati u dva nacionalno-politièka tabora. "po jeziku pripadaju onoj slavenskoj grupi od desetak milijuna duša". A/3 Fasz 2. pokazao više simpatija prema hrvatskoj literaturi.22 Takoðer. èlan sabornog Predsjedništva. kao i od srpskog i hrvatskog nacionalizma.. da svi oni zajedno predstavljaju jedan narod . Pri tome je u Biseru bilo ispoljeno i shvatanje da bosanskohercegovaèki Muslimani. ocijenio je u jesen 1913.bosanskohercegovaèke muslimanske inteligencije. Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. 23. 7. KA N1 Pot. 258. Pravni položaj i unutrašnji politièki razvitak Bosne i Hercegovine od 1878. List se izjasnio i za "narodno jedinstvo Srba i Hrvata". kao Šukrija Kurtoviæ. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini. i bile su još više prisutne u izdavaèkoj djelatnosti Muslimanske biblioteke. Gross.1913. bio naklonjen.. sezala od ispoljavanja osjeæaja muslimanske narodno-vjerske posebnosti do propagiranja povezanosti sa drugim islamskim narodima. Iako je u svojoj osnovi imala religiozni duhovni supstrat. videæi u njima skrivenu tendenicju da se srbiziraju Muslimani. isticali tezu: "Srbi i Hrvati su jedan narod. Ibidem. Te tendencije došle su do izražaja u èasopisu Biser. Biser je. Novi vakat. ali dva plemena". plan srpskog kulturnog društva Prosvjeta da u cijeloj zemlji osnuje specijalne konvikte za siromašne muslimanske ðake kao "eminentnu opasnost po opstanak Muslimana i nacionalnu propagandu Hrvata"."samo sa tri imena i tri vjere". up. Gollas Potioreku. 273 . inaèe.20 To je bilo suprotno austrijskoj ideji muslimanske nacije koja ne priznaje jezièke razlike. oni su smatrali da je samo srpski nacionalizam èisti nacionalizam. Meðutim. Sarajevo. Savfet-beg Bašagiæ. Meðutim. nasuprot Gajretu. izd. nacionalno-politièka platforma Bisera nije bila jedinstvena. koje je usmjeravao Šerif Arnautoviæ.23 kojoj je on. Novi vakat je izražavao rezervu prema lozinkama o srpskohrvatskom jedinstvu koje su dolazile iz srpskih redova.

XXVII-XXVIII). These wars led to the strengthening of the idea of Southern 24. ta ideja imala je razlièito znaèenje u politici razlièitih snaga na bosanskohercegovaèkoj politièkoj sceni. muslimanska inteligencija. U uvodu programa radne veæine (autor dr Milan Srškiæ). koji je nastao krajem ljeta 1913. Wien 1914. Sarajevo 1914.. Istovremeno je konstatovano "da u Bosni i Hercegovini Srbi i Hrvati i Muslimani. Mada je politika nacionalnog opredjeljivanja Muslimana pretrpjela istorijski neuspjeh. koja se zalagala za nacionalizovanje Muslimana u srpskom. i vodeæi muslimanski saborski politièari.. O nacionalizovanju muslimana. imaju jedan zvanièni jezik a to je srpskohrvatski" (Bericht uber die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913. 50-52.25 Meðutim. kao i veliki dio muslimanske inteligencije. odnosno hrvatskom smislu..davati Muslimanima. U daljem toku istorijskih zbivanja vodeæi akteri muslimanske politike u Saboru. the Wars on the Balkans 1912-1913 would have had far reaching consequences than it could have been expected. In our parts they would primarily mean the further rift and deepening of quarrel between the Moslems and the Serbs. kao i njihovi srpski i hrvatski partneri.24 Pri tome je politièki angažman srpski orijentisanih muslimanskih intelektualaca u ovom razdoblju podrazumijevao ne samo protuaustrougarski nego i protuturski i antifeudalni stav. Reflections about the Wars on the Balkans 1912-1913 in the Light of Behavior of the Moslems in Bosnia and Herzegovina Apart from the territories where they took place. Ovaj programski stav ostao je neizmijenjen i nakon što je u provladinoj saborskoj veæini grupu oko Srpske rijeèi zamijenila Srpska narodna stranka sa dr Danilom Dimoviæem na èelu. koji potièu od iste krvi. doprinosila je prevazilaženju zatvorenosti muslimanske zajednice u Bosni i Hercegovini i odigrala je odreðenu ulogu u prihvatanju tekovina evropske kulture od strane Muslimana.. and to the lesser extent towards the Croats. who took a rather passive position in the events. 274 . u programu saborske radne veæine koja je trebalo da se obrazuje. ostali su po strani od kretanja koja su vodila jugoslovenskom ujedinjenju. Široko rasprostranjenu ideju da jezièko jedinstvo znaèi i narodno jedinstvo deklarativno su prihvatili u drugoj polovini 1913. The Balkans Wars and their results would throw the Moslems of Bosnia and Herzegovina into the arms of Austro-Hungarian Monarchy. Hrvatski i Muslimanski saborski klub i grupa poslanika oko Srpske rijeèi prihvatili su gledište "da su Srbi i Hrvati jedan narod sa dva ravnopravna imena". 25. Šukrija Kurtoviæ.

b) showed only a few signs of enthusiasm for the idea of Southern Slavic unity (Yugoslavianism). but they felt much more the consequences and results of these wars. In this period people were asked to declare their ethnic affiliation although this issue was more popular and less real. and that would mean the increased level of aggressive behavior. and the Moslem one the struggle for the Faith and Empire (din and devlet). In the previous period the Serbian side emphasized the struggle for the Cross-and-Honor. One could conclude that the Bosnian-Herzegovinian Moslems had taken very little part in the Balkans Wars (having sent only a small number of volunteers). such as nations. the Moslem population: a) opted mostly for the protection under the Austro-Hungarian leadership. particularly against the Moslems. For the first time one could hear the notion uttered about one nation. In the sources from the period one could find more and more terms that spoke about the notions that had not been that unknown but used not so often before. only with three names and religions. The wars would give rise to the feeling in the Moslem population that the Ottoman Turkey was no longer relevant. 275 .Slavic unity (Yugoslavianism or Yugoslavhood). For this reason. especially among the Serbs. nationalities etc.

276 .

Te poteškoæe metodièka znanost rješava naèelno i na razini konkretnoga. izdavanje posebnih naklada. 3) književnopovijesni razlozi. pak. a poglavito muslimanske književnosti s poèetka XX stoljeæa. u odnosu na jezièko-civilizacijsko oruž277 . a povijest ga književnosti uvrsti u spisak znaèajnih za epohu ili pojavu. Iz autorovog opusa valjalo je odabrati djelo koje æe biti u stanju ponijeti teret reprezentativnosti te. slijedi situiranje teksta u èitanku. ako je djelo predviðeno za samostalnu lektiru uèenika. i to: 1) jezièko-stilski razlozi. U tome se procesu nerijetko javljaju poteškoæe kod usklaðivanja književnoteorijskog i književnopovijesnog s pedagoško-psihološkim kriterijem. 2) tematsko-motivski razlozi. Pregledom nastavnih programa i èitanki ustanovili smo da nije predviðeno da se uèenici u Hrvatskoj susreæu u nastavi s djelom Muse Æazima Æatiæa. odnosno muslimanske književnosti. izrada popratnog metodièkoga instrumentarija te.Zdenka Gudelj -Velaga Pedagoški fakultet u Rijeci Rijeka MUSA ÆAZIM ÆATIÆ KAO ŠKOLSKI PISAC Uvod Tri su temeljne grupe razloga uvrštavanju nekoga književnoumjetnièkog djela u nastavni program. književno-povijesni razlozi na razini konkretizacije mogu izazvati poteškoæe. Te poslove obavlja metodièka znanost. otvara se potreba ukljuèivanja toga djela /ili opusa pisca/ u nastavni program književno-jezièkog odgoja i obrazovanja. utvrdila je da je rijeè o piscu relevantnom za sliku bosanskohercegovaèke. Prvim dvama upravljaju interne potrebe književno-jezièkog odgoja i obrazovanja. te da je njegovo djelo neprijeporno znaèajan èinilac ukupnosti korpusa bosanskohercegovaèke. a to su u našim uvjetima izdanja s najveæim brojem primjeraka u podruèju umjetnièke književnosti. Kad književna krititka ocijeni neko djelo umjetnièki vrijednim. Treæi. Znanost o književnosti.

mada uvijek suptilno odabrane simbolike u motivskoj graði. Isto tako bi bilo neprimjereno svrsi organizirati prvotni susret s pjesnikom u okružju neke od njihovih ljubavnih pjesama. Ispitanici su najprije upoznati s pjesmom Muse Æazima Æatiæa Ja n'jesam sanjar. 1980. priredio R. 2) prikladnim metodièkim instrumentarijem uèenici se mogu voditi u procesu komunikacije s pjesmom tako da se postignu relativno povoljni recepcijski uèinci. na primjer. skreæe pozornost prema brizi pjesnikovoj za što èišæim ritmièkim ustrojstvom pjesme. S tim dvjema poèetnim hipotezama provedeno je istraživanje. za pjesmu Ja n'jesam sanjar2 iz ova dva temeljna razloga: 1) svojom ukupnošæu ova pjesma može biti reprezentantom poezije Muse Æazima Æatiæa i otvoriti komunikacijski kanal prema njegovom opusu. 1971. 2. 2. tako. koje ima dva temeljna dijela. Hrvatskoj i Sloveniji. Za koji bi razred osnovne ili srednje škole ova pjesma bila prikladna? 1. Sarajevo. Kadiæ uvrstio u zbirku Pobožne pjesme bosanskohercegovaèkih Muslimana1 jer bi za poèetno razumijevanje njihove motivike u ovome /rijeèkome/ kraju trebale brojne prethodne obavijesti. 278 . Sarajevo. Pobožne pjesme bosansko-hercegovaèkih Muslimana. i to zbog pretpostavljenih teškoæa u recepciji ne samo motivike veæ i idejnog sloja te ponegdje vrlo složene. soneti visoke poetske vrijednosti kao što su oni koje je R.je. Zavod za izdavanje udžbenika. Opredijelili smo se. a onda su im bila postavljena ova tri pitanja: 1. Knjiga III. moæi biti dostupno recepciji uèenika. Kadiæ. držimo. i to: 1) anketiranje studenata jezika i književnosti i profesora srednjih škola i 2) metodièki eksperiment. ali ne prva. Taj grafièki znak. Starješinstvo Islamske zajednice u SR Bosni i Hercegovini. Neka bi od tih izvanrednih pjesama mogla biti sljedeæa s kojom se uèenici susreæu. Stoga u daljnje istraživanje nisu mogli biti uvršteni. Anketa Anketirali smo studente III i IV godine studijske grupe hrvatski ili srpski jezik i književnost Pedagoškog fakulteta u Rijeci i profesore rijeèkih srednjih škola. Opredijelili smo se za varijantu s bilježenjem apostrofa u rijeèi "nijesam" i drugdje prema verziji u knjizi Branka Milanoviæa Bosanskohercegovaèka književna hrestomatija.

da pokušaju osjetiti raspoloženje koje pjesma izaziva.2. Rangovi su ogledalo redoslijeda podataka. metrièko ustrojstvo. Što biste željeli da vaši uèenici ponesu iz susreta s ovom pjesmom? Kvantificiranje podataka iz odgovora ispitanika držimo neprimjerenim cilju istraživanja." "Ovo je spoznajnootkrivaèka pjesma sliènog ugoðaja kao dio Kolajne? Ove su rijeèi crne od dubine?. metrika. izvanjezièni sadržaji. nabrajanje." Studenti su uspostavili korelativne veze ove pjesme s dvije druge. U podruèju izvanjezièkih sadržaja studenti navode: dojam. apostrof. ugoðaj. a onda posebno odgovore profesora srednjih škola. doživljaj. ponavljanje izrazom. zadati motivacijsku rijeè /dubina . motiv. i to: jezik i stil. misao. Na kojim biste sastavnica ustrojstva temeljili interpretaciju ove pjesme? 3. Jedan je student ovako napisao: bizarnost / sklonost naraciji u poeziji je netipièna. prepoznati rijeèi koje znaèe arhaièno. i to s pjesmom Pjesnici su èuðenje u svijetu. intonacija. cezura. složenost izraza. uoèavaju se razlike u odgovorima prema grupama ispitanika. poredba. rima. arhaiène rijeèi. jednostavnost izraza. stilska sredstva. ritmièno-melodijska sredstva. vezano s pjesnikovim egzistencijalnim problemima. no. pjesnièka slika. stih. raspoloženje. po mom mišljenju.život .patnja ili slièno/ interpretaciju utemeljiti na osnovnoj 279 . korelacija s drugim pjesmama. strofa. epitet. referencijalnost iskaza. B. struktura pjesme. Prednost daju I i III razredu srednje škole. funkcija osobne zamjenice. leksik. sugestivnost. ali i sa snagom koju ispoljava. pjesnièka figura. Tri su temeljna podruèja na kojima bi studenti gradili svoju interpretaciju ove pjesme. Studenti procjenjuju da bi pjesma Ja n'jesam sanjar bila primjerena VIII razredu osnovne škole i svim razredima srednje škole. egzistencija. U podruèju jezika i stila studenti navode ovaj jezièki i poetski rekvizitarij: ritam. Šimiæa i s pjesmom Ovo su rijeèi crne od dubine iz Kolajne Tina Ujeviæa. Studentske odgovore na drugo pitanje ilustriramo ovim primjerima: "U ovoj autoprezentacijskoj pjesmi važno bi bilo na planu izraza ukazati na stih i rimu. metafora. suprotnost: san-java/realnost. emocionalni svijet pjesme. A. Meðutim. misaonost. Stoga æemo ovdje prikazati skupno odgovore studenata. jedanaesterac. bilo bi možda još važnije uputiti uèenike da traže motiv i naèin na koji ga pjesnik razvija. ponavljanje strofe. opreka: sanjar-pjesnik.

Prednost daju III razredu. ova je pjesma poslužila kao most. oèitovanje èovjekove stvaralaèke aktivnosti. olakšao dušu. možda. 280 . istinski doživljaj poezije.suprotnosti san-java/zbilja. Takvi su iskazi: spoznaja o umjetnièkome radu. ali i da uvide kako se i iz najgorih patnji može roditi jedno suptilno i iskreno umjetnièko djelo . emocije koje pjesnik izražava u pjesmi. ruka koja traži prijatelja i nalazi ga u nama. pjesnik si je. Studenti su željeli da uèenici dožive pjesnikovu liènost. pjesnikovo razoèarenje. osjeæaji javljaju u pjesmi i onda u nama. Iznijeli su i ove opaske: "da /uèenici/ razmišljaju o brigama na produktivan naèin". melankolija. odnos prema pjesniku i odnos prema životu.lirska pjesma. njegove osjeæaje i strepnje.. Ni jedan profesor ne primjeruje ovu pjesmu uèenicima osnovne škole. Oni navode: osjeæaj tuge. vrijednost umjetnièkog stvaranja za život. pjesnikova istina. U podruèju uspostavljanja odnosa uèenika prema pjesmi dominira njihova želju da ostvare estetski doživljaj. "da ne misle da pjesma nastaje u trenucima razbibrige". Ispovijedajuæi svoje brige i stradanja.. Profesori su se razlièito oèitovali o tome na kojim bi sastavnicama ustrojstva utemeljili interpretaciju ove pjesme. da spoznaju bit pjesnièkog stvaranja. težina stvaralaèkoga poziva. da razmišljaju o patnjama. spoznaja biti pjesnièkoga stvaranja u odnosu na životnu stvarnost i maštu. misli. brigama /pjesnikovim i svojim/. nevoljama. pjesnièka duša koja se otvara onima koji su to spremni prihvatiti. veza emocija s umjetnièkim stvaranjem. te o životu samome. da dožive ljepotu koja uznosi duh. ". naèin i trenutak u kome nastaje pjesma. a dožive pjesmu na svoj naèin i njen poetski smisao. Iz ovoga treæega podruèja dominiraju iskazi o umjetnosti i životu." Na ista pitanja profesori srednjih škola odgovorili su ovako: Pjesmu Ja n'jesam sanjar profesori drže primjerenom za sva èetiri razreda srednje škole. pa iako je u tom trenutku bio osamljen i tužan. koje se slike. Evo primjer cjelovitog studentskog odgovora na treæe pitanje: "Željela bih da uèenici pokušaju shvatiti probleme s kojima se èovjek u životu susreæe." Studentski odgovori na treæe pitanje oèituju ova temeljna podruèja pretpostavljene /poželjne/ uèenikove recepcije zadane pjesme: odnos prema pjesmi. Statistièka obrada njihove odgovore prema frekvenciji rangira ovako: 1) tematsko-idejni sloj.da negativnu energiju ne zadržavaju u sebi".

Jedan se profesor oèitovao ovako: "Suprotnost dvaju svjetova. tragika života kojim živimo. Zbornik 18. metaforika. 3) objavljivanje dojma." Profesori su se. 2) spoznaje o odnosu prema radu.4 Ostvaren je ovaj slijed nastavnih situacija: 1) motivacija. ružnog.2) jezièko-stilske osobitosti. 259. O ogranièenjima u: Zdenka Gudelj-Velaga. Dajmo mu nešto primjerenije njegovim godinama. žal za prošlošæu. paralela pjesnik-patnik. Beograd. Zagreb. 5) misaono ustrojstvo. 3) estetske vrednote. Prema uèestalosti odgovori se rangiraju ovako: 1) spoznaje o odnosu prema životu. 5) estetski doživljaj. urednik Ante Bežen. 4) interpretacija." Metodièki eksperiment Metodièki eksperiment3 izveden je prema metodologiji metodièke znanosti. 4. nemoguænost da svojim zanatom /pjesništvom/ osigura sebi dostojan život. 3) spoznaje o odnosu prema sebi. 6) obilježje književne vrste. str. Potanje obavijesti u zborniku Metodika u sustavu znanosti i obrazovanja. jednostavnost jezika. pesimistièkih djela. Zahvaljujem prof. poredbe su konvencionalne. 1986.. u ovom sluèaju pjesnika. Jedan je profesor iskazao ovo gledište: "Osjeæaj samoæe koja prati umjetnika. Metodièki eksperiment izveden u Graðevinskoj školi u Rijeci. ovozemaljskog i onog ljepšeg. vidim da je previše ovakvih tužnih. Ali. 6) fatalizam. u zb. Školske novine. 4) spoznaje o odnosu prema drugima. takoðer. Zar ne bi trebalo potražiti i prezentirati nešto vedrije. razlièito oèitovali i o tome što bi željeli da njihovi uèenici ponesu iz susreta s ovom pjesmom. 281 . 1985. Institut za pedagoška istraživanja. optimistièkije? Zar treba mladome èovjeku tuge i žalosti? On æe veæ tokom godina otkriti kakav je život. 3. 4) kontrastiranje. Zrinki Frkoviæ za suradnju. 2) upoznavanje s pjesmom. listajuæi ove èitanke za srednju školu. kakav je svijet. Dometi eksperimentalnog istraživanja u podruèju stvaralaèke upotrebe jezika kod uèenika osnovne škole. Mariji Šneperger i prof.

a to nije dovoljno /pa ga ne èeka ni dobra buduænost/.i .ja n'jesam sanjar . nastavnoj situaciji. nije htio biti. i 4.bolno-/. No.. 3) gorèina / s pridjevom . nesretan/ najnesretniji èovjek. Motivacija uèenika provedena je tako što je uz pitanje: . 4) razoèaran / rijetko: razoèaranje/. Raspravljanje ovdje utemeljujemo na 1.. Æazima sam najprije shvatio kao jednu opreku. ili ljude spaja samo muk?"5 Uèenici su dojam objavili pisanim iskazom. Jedno težište obrazuju uèenièki iskazi o pjesnikovom opæem emotivnom i duhovnom stanju. 3. u ovoj tuzi koja rastvara i razara. možda i èitavo objašnjenje najgore tragedije. morao sam osjetiti žaljenje i ljudsku bol. jer ni književnik. U uèenièkim iskazima javljaju se varijacije pjesnikova motiva 5.pjesnik je rano ostao bez ikoga /pa je siroèe/. Drugo težište obrazuju iskazi o pjesnikovoj životnoj stvarnosti. kakva je temeljna intonacija pjesama Muse Æazima Æatiæa ako Tin Ujeviæ o njemu kaže ovo: "Svakoga sam gledao kao tuðeg. . 2) bol / s pridjevom . Opatija. patiti.Što oèekujete. sirot. svejedno. nelagodan. Otokar Keršovani. sjetan. pesimist. što je to pjesnièki razumio drugaèije.bolan . 282 . 1990. Ili. onda je ta prepona savladana. . teška prošlost.tužan-/. pesimistièan stav.i prilogom . str. 5) osamljen / s imenicama . kao nalièje osjeæaja goleme životne radosti. priredio Alija Isakoviæ. Skoro svi uèenici navode najmanje jedan od ovih podataka: .samoæa-/ S nešto nižom frekvencijom slijede rijeèi: patnik/patnja. i on je bio samo drug.gorko-/. znaèilo je da hoæe da pjesnièki živi.5) pisani iskaz o recepciji pjesme.denotiraju /uglavnom/ s . antologija muslimanske književnosti.osamljenost . No. Pored njega. 305. ako je bio pjesnik. bez ogranièenja. Je li u životu sve saopæivo. S izrazitom uèestalošæu javljaju se ovi skupovi rijeèi: okrutan život.gorak. Inventarizacija izvanjezièkih sadržaja tih iskaza pokazala je njihova dva težišta.pjesnik radom /pjesništvom/ zaraðuje za život.i prilogom . Samo èovjek. što je nešto odreðeno. tegoban. izgubljen. Na frekvencijskoj listi prve rangove zauzimaju ove rijeèi: 1) tuga / s pridjevom . Tu su poèeci. Iz njega je izlazio osjeæaj Tuge. nesretan. Pjesnikov izrièaj . tmuran.pjesniku otac nije ostavio ništa / pa je siromašan/.pjesnik je sagledao realnost života -. Prema: Biserje. duša /pre/puna bola/patnje/jeda/gorèine.

Plodonosnom se pokazala analiza uèenièkih zapisa. 283 . ova je pjesma na mene ostavila dojam tuge i patnje. 641-650. po sastavcima se može pratiti razvitak uèenika. Rijeka.otac . Ostao je bez ièega u životu i mora sam sebi stvarati život i to radi pišuæi pjesme.svehli listak -. Kao i njegov život i ova je pjesma bolna i puna tuge i gorèine. finalizira."7 U našem sluèaju sastavak je realiziran kao finalno ispitivanje. utemeljujemo i na mišljenjima kao što je ovo akademika A. Jedan tip može prezentirati ova reèenica: "Kao što sam veæ napisala. odnos prema knjizi. Uz . Dometi. 1987.. V. osjeæaj žaljenja i nemoæi. str. cjelokupni proces komunikacije s pjesmom. 7-9." Cjelovitu uèenièku recepciju nekog književnog djela moguæe je istražiti na više naèina. Prosvešèenie. Uèenici su bili dobili ovaj zadatak: . što indicira autoriènu potrebu da zaokruži. 7.V. Njega je jednostavno ovilo crnilo i nad njim se nadvila tama otkad ga je smrt odvojila od njegovih najmilijih.331. opredjeljenje da sastavak koristimo kao sredstvo procjene uèenièke recepcije nekog književnoumjetnièkoga djela.lice mrtva knjiga.babo -. formiranje njegovog pogleda na svijet. str. Moskva. On je poput mrtve knjige kojoj su slova nevolje i brige. suosjeæam s pjesnikom. Zato on nije sanjar veæ je život prikazao na jedan pesimistièan naèin. Ja. te nešto manje ." Tim jeziènim izborom uèenica uspostavlja vezu s prethodnim iskazom.Kraæim zapisom iskaži što si ponio u sebi iz susreta s pjesmom Muse Æazima Æatiæa Ja n'jesam sanjar. Drugi tip može predoèiti ova reèenica: "Ponijela sam u sebi tugu pjesnikovu. A. Dva su temeljna tipa inkoativnih reèenica u uèenièkim sastavcima. zapravo. Tekuèeva: "U njima /sastavcima/ se najsnažnije i najizrazitije odražava unutrašnji svijet uèenika. Djeèje pisano stvaralaštvo s ishodištem u pjesmama Drage Gervaisa.javlja se i leksem ." Opetovanjem predikata upitne reèenice ovaj odgovor ukazuje na govornika koji je još vrlo intenzivno 6. odnosno njegovom dušom koja pati i koju razdiru bol i tuga. Osim u osobnome iskustvu. 1980.6 Uèenièki zapis oblikovan kao vezani tekst. Zdenka Gudelj-Velaga. On živi u sadašnjosti i ne nada se boljoj buduænosti. Evo jednog uèenièkog iskaza u cijelosti: "Ova je pjesma na mene ostavila dubok i snažan dojam. Metodika ruskoga jezika v srednej škole.Tekuèev. a nastao u odgojnoobrazovnome procesu naziva se sastavak.

svoju bol i unutrašnju patnju a da do danas ja lièno nisam èula da to ime postoji.zaokupljen procesom koji se u njemu odvija." Uèenièki sastavci nedvojbeno pokazuju ovo: Evidentna je akvizicija idejno-tematskog sloja pjesme i napor u razumijevanju i tumaèenju toga sloja. s njime nisu ni sreli." "Ponio sam autorovu poruku o viðenju svijeta iz njegovog ugla gledanja." Ni jedan uèenik nije ostao ravnodušan prema pjesnikovom životu. Drugotnim se ovdje èini procjena o cijelosnosti ili necijelosnosti toga razumijevanja. te da je tek onda. makar nas danas okolina tjera na prizemljenje. Pjesma nas tjera da razmislimo o sebi." "Pjesma me potakla da i ja sama razmislim o svojim tegobama. poglavito pak s gledišta koje bi suponiralo pjesnikovu autorsku intenciju. pokušam promijeniti nabolje. ako mogu. svojoj buduænosti. dakle izrièaja na kojim nijedan interpretator ne bi pokušao graditi sliku o bogat284 . Evo primjera: "Ono što ostaje u nama nakon interpretacije ove pjesme je neizmjerna tuga prema nekom tko je za sobom ostavio takav dokument jednog vremena. nagoni nas da shvatimo smisao života i pripremimo odreðeni stav prema životu. a zapravo je drukèije. Zašto na svoju stvarnost ne bi gledali ljepše i sanjarili o sretnijoj buduænosti. Zakljuèna razmatranja Najprije valja odgovoriti na pitanje: . životu koji izgleda dug. ali smatram da se ne treba povoditi za takvim naèinom razmišljanja jer ono vodi u depresiju. a ustvari je veoma kratak. poetskog sloja pjesme kao da se. jer život bez ideala nije nikakav život. Mislim da sve nije tako važno i da za to ne smijemo sve sitnice uvelièati te si time ogorèavati taj život koji je ustvari tako kratak. naizgled. Isto je tako evidentno da su uèenici u svojim pisanim iskazima /sastavcima/ jednostavno prešli preko stilsko-jezièkog. Nije mi svejedno to priznati jer to dokazuje moju malenost. Znatno je manje uèenika sastavak poèelo komunikacijski relativno neutralnom reèenicom. nego da je primim onakvom kakva je suðena.Otkud to da uèenici u dojmu iznose onoliko fabulativnih elemenata. a da je nekad postojao èovjek s tim imenom i životom. Tome je uistinu samo "naizgled" tako. a da se iz vrlo složene i bogate motivske graðe laæaju skoro iskljuèivo svehlog listka i mrtve knjige. Da ne bježim od stvarnosti. ali se prema njegovim "rješenjima" razlièito odnose. tip: "S ovom pjesmom shvatio sam nekoliko veoma bitnih stvari koje su potrebne za ostvarenje normalnog i uspješnog života.

što je svakako rezultat ne samo psihièke zrelosti uèenika nego i njihove opæe kulture i književnog obrazovanja. 1989. Zvonimir Dikliæ. 2.8 Birajuæi izmeðu 9 ponuðenih vrsta lirskih pjesama. ti uèenici biraju .. a na kraju liste su .10 Kad je autorica ponudila uèenicima srednje škole da rangiraju svoj interes za tri sastavnice ustrojstva dramskoga teksta. str. Mira Kermek-Sredanoviæ utvrdila je interes uèenika VIII razreda osnovne škole iskaziv omjerom 80:20 u korist proze. Školske novine. str../ u drugome planu."12 Isti autor navodi kako "u III i IV razredu srednjeg usmjerenog obrazovanja opada zanimanje za fabulu."13 Za utvrðivanje recepcijskog praga. 9.s omjerom 75:25. str. a . odnosno strukturne elemente /likovi.pjesme o domovini-. razreda srednje škole "da ispitanike u pripovijednome djelu najviše privlaèi uzbudljiva fabula.su im na posljednjem. Birajuæi izmeðu dva ponuðena . ideje.muzikom stiha . i postoji ideja njime uspostavljena i kazana? Iz metodièke je literature poznato da uèenici za tzv. onda. opisi. 11. i II.ozbiljne pjesme . 66. zatim . oni su ponuðene varijable rangirali ovako: 1. 121. 40. pa . tok dogaðaja. jezik i dr. koji u njoj realno postoji i po kojemu ona jeste upravo to odreðeno i neponovljivo umjetnièko djelo po kojemu. 71. tj. Isto. 285 . likovi. Isto. slobodno èitanje u pravilu biraju prozu.tužne -. na svoje sadašnje ili buduæe zanimanje i posao u okviru toga društva. str.. sreæi i ljubavi -.11 Baveæi se interpretacijom književnoga lika u nastavi. onda . str. Lik u književnoj. 12. Školska knjiga. dijalog. Zagreb.. Isto. 73. 10. a da je njegov interes za druge kompozicijske. devetom mjestu. Držimo dostatnim navesti kako taj portret ocrtavaju Inhalder i Piaget: "Mada razvoj adolescenta još uvek traje. Zvonimir Dikliæ navodi rezultate istraživanja s uèenicima VII i VIII osnovne te I. scenskoj i filmskoj umjetnosti. 1985. a ne poeziju. Zagreb.elementa lirske strukture .stvu i blještavosti pjesnièkoga rekvizitarija ove pjesme. nadovezujuæi na 8.uèenici se opredjeljuju za .pjesnièku sliku . 3. slijede . Književni interesi djece i omladine. on poèinje da misli na buduænost.podrugljive i smiješne. Mira Kermek-Sredanoviæ.radosne -.pred . 13. str. Isto. bolu i stradanjima . 41. ovdje nam je još potrebno ukljuèiti skicu psihologijskoga portreta adolescenta.pjesme o radosti.pjesme o smrti.šaljive .9 Zanimanje za emocionalne sadržaje u pjesmama uèenici su iskazali ovako: na prvom su mjestu .

svoje sadašnje aktivnosti životni program u koji su ukljuèene potonje ili odrasle aktivnosti. Najzad, nastojeæi da uklopi sebe i svoj sadašnji ili buduæi posao u društvo, adolescent takoðer namerava /a, po njegovom mišljenju, samim tim/ da reformiše to društvo u nekom ogranièenom podruèju ili u celini / bez sumnje, ovo važi za gotovo sve adolescente u savremenim civilizovanim društvima/."14 Nešto kasnije, autori dodaju i ovo: "Ako se zadovoljimo sa sasvim globalnim i naivnim promatranjem, ne pokušavajuæi da razlikujemo po osobenim socijalnim reakcijama uèenika srednje škole, šegrte, mlade radnike i mlade seljake, zapažamo da se adolescent razlikuje od deteta, pre svega refleksijom koja premaša sadašnjost. /Potcrtava ZGV/ Adolescent se upuæuje u pravcu neaktuelnih razmišljanja koja su, ipak, u vezi sa doživljenim i aktuelnim situacijama. Drugaèije reèeno, adolescent, za razliku od deteta, poèinje da gradi sisteme i teorije, ako reèima "teorija" i "sistem" pridamo najšire znaèenje."15 Držimo da i bez širenja teorijske podloge možemo prihvatiti zakljuèak da je recepcija uèenika III razreda srednje škole pjesme Ja n'jesam sanjar Muse Æazima Æatiæa upravo izvanredna i u velikoj mjeri udovoljava kriterijima koje uspostavlja metodièka teorija. Naime: Moglo se oèekivati da æe se uèenici zadržati na onome što bismo iz motivike pjesme mogli oznaèiti fabulativnim. Da njihov obzor, meðutim, nije sužen iskljuèivo na dogaðajnost, govore u prvom redu tematske rijeèi iz frekvencijskoga rjeènika koji je dobiven potanjom leksièkom analizom njihovih iskaza o dojmu. Bez snažnog doživljaja upravo prvoga dijela pjesme, a koji kasnije ne navode, odnosno navode samo u citatu svehli listak i mrtva knjiga /uz sporadièno javljanje neba i bure, što ovdje nije relevantno jer u primorju predstavlja motiviku svakodnevnice pa je teško procijeniti porijeklo tih leksema u tekstu/, taj leksièki niz izvjesno ne bi bio takav. Ovdje je rijeè o ekstrapolaciji estetskog, mada neosviještenog, doživljaja u ideju, tj. o izvjesnoj sinkreziji emotivnoga i racionalnoga. Leksièka analiza pjesme kazuje da se samo rijeè tužan /koja se u uèenièkome frekvencijskome nizu nalazi uz imenicu tuga/ nalazi u pjesmi, i to u sintagmi tužni pjesnik, a ta se sintagma ni jednom ne javlja u uèenièkim zapisima. Ostale leksièke jedinice s prvih rangova frekvencijskoga niza /bol, gorèina, razoèaran, osamljen/ dokumentiraju unutrašnju preobliku poèetnog /ulaznog/ poticaja. Pjesma je, dakle, motivirala eksteritorizaciju leksika iz emotivne sfere. Držimo da uopæe nisu realna oèekivanja da bi uèenici u
14. Ž. Pijaže - B. Inhelder /J. Piaget/, Intelektualni razvoj deteta, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1978., str. 48. 15. Isto, str. 49.

286

zaista slobodnom iskazu o dojmu, govorili o ljepoti pjesnièkoga jezika i navodili njegov instrumentarij. Njihov, pak, iskaz izrazito je individualiziran, on je lièan u sadržaju i izrazu, te ga, stoga, cijenimo - stvaralaèkim.16 Uz to, uèenici su na pjesmu reagirali razmišljanjem! Prema unutrašnjoj stvarnosti pjesme oni su se ponijeli kao prema punoj stvarnosti, što kazuje da su osjetili taj svijet pjesme kao zaseban i u sebi stvaran. Ne mogu se od srednjoškolaca oèekivati Katièiæeve spoznaje o odnosu zbilje književnoga djela prema zbiljskome svijetu.17 Oni su, jednostavno, ušli u taj svijet kao da je stvaran. Kako je taj svijet književnog djela jezikom sazdan svijet, to je jedini put da se do njega doðe - jezik. Stoga s punom izvjesnošæu možemo reæi da su uèenici osjetili Æatiæev pjesnièki jezik, da ih je on dvojako motivirao: na njegov pjesnièki rekvizitarij reagirali su jezièkim stvaralaštvom, a na motiviku fabulativne provenijencije razmišljanjem. To držimo dostatnim za uvrštenje ove pjesme u programe nastave književnosti, i to upravo u III razred srednje škole. Time bi se, dijelom, popunila programska praznina, odnosno pridonijelo bi se upotpunjavanju slike bosanskohercegovaèke književnosti s poèetka stoljeæa, koja bez programske zastupljenosti pisaca muslimanskoga kruga ne može biti valjana. Ovaj zakljuèak, jasno, ne iskljuèuje i druge izbore. Uz potvrdu poèetne teze da je pjesma Ja n'jesam sanjar Muse Æazima Æatiæa, uz odgovarajuæu metodièku aparaturu, dostupna recepcijskim moguænostima uèenika III razreda srednje škole izvan bosanskohercegovaèkog kulturno-povijesnoga prostora, ovo je istraživanje, držimo, ukazalo na potrebu za sljedeæim koje bi, s ambicioznijim ciljem i njemu primjerenom metodologijom, bilo usmjereno prema utvrðivanju korpusa muslimanske bosanskohercegovaèke književnosti sukladnog potrebama i moguænostima književno-jezièkog odgoja i obrazovanja u ovim prostorima. Još nešto: Za ulazak u svijet poezije svakako je važna i potrebna civilizacijska pripravljenost, odnosno gotovost. Otvara se pitanje: Može li put biti obrnut, tj. može li se zamijeniti toèka polaska s toèkom dolaska? Povijest književne recepcije i književno-jezièkog odgoja i obrazovanja pokazuje da to može biti. Poezija otvara recepijentu civilizacijske obzore i razvija u njemu potrebu da to njih dosegne. Stoga se ovdje presudno važnim
16. Zdenka Gudelj-Velaga. Nastava stvaralaèke pismenosti, Školska knjiga, Zagreb, 1990., str. 27. 17. Radoslav Katièiæ, Jezikoslovni ogledi, Školska knjiga, Zagreb, 1971., str. 224.

287

èini sljedeæi podatak: Na kraju nastave u svakome od eksperimentalnih odjeljenja profesor je pitao uèenike: "Biste li željeli saznati nešto više o pjesnikovom duhovnom i civilizacijskom obzorju?" Uèenièki je odgovor bio potvrdan, uz realan, statistièki zanemariv, onih koji su se izjasnili da im je svejedno. Onoga trenutka kad nastava književnosti svojom kvalitetom prestaje biti uèeniku samo radna obaveza, veæ kad je on doživio kao komunikacijski proces s osobnim interesom za sudjelovanje u njemu, uèionica se pretvara u književnu tribinu, a uèenik od prinudnoga recepcijenta postaje potencijalnim diseminatorom književne kulture. Upravo stoga nastavni programi imaju vrlo važno socio-kulturno znaèenje, pa je isplativ trud oko situiranja pisca u nastavni program. The paper examines a possibility ofincluding the poem by Musa Æazim Æatiæ The paper examines a possibility of including the poem by Musa Æazim Æatiæ Ja n'jesam sanjar /I' not a Dreamer/ into the curriculum. The survey among students and teachers, as well as students' texts, are being examined. The author concludes that the inclusion into the curriculum will fill in the gap and contribute to the overall introduction of students into the area of Moslem literature at the beginning of 20th century. The paper advocates the use of poetry in the process of establishment of inter-civilization relations.

288

Ismet Smailoviæ POGLED NA PISMO I JEZIK LISTA GAJRET U 1913. GODINI Jezièka analiza jednog književnog djela, a pogotovu cijeloga godišta jednog lista u kojem se nalaze svakovrsni prilozi raznih suradnika, nije nimalo lahak zadatak. Da bi se takav posao uredio pravom znanstvenom metodologijom, tj. analitièki i detaljno, potrebna je prije svega iscrpna fonetska analiza, zatim morfološka, sintaktièka, a osobito leksièka, pa analiza tvorbe rijeèi, analiza stila, analiza stranih jezièkih elemenata itd. Za ovu priliku to bi bilo veoma opširno struèno izlaganje i izlazilo bi iz okvira teme i ciljeva ovoga skupa. No da bismo ipak imali neki uvid u jezik i pismo lista Gajret iz 1913. godine i informaciju kako je tada govorila i pisala bosanskohercegovaèka, uglavnom muslimanska inteligencija okupljena oko Gajreta, ja sam ovome svom izlaganju dao naslov Pogled na pismo i jezik lista Gajret u 1913. godini, što znaèi da se neæu upuštati u opširnu jezièku analizu, veæ æu samo pogledom obuhvatiti osnovne i relevantne znaèajke pisma i jezika toga lista u godini koja je prethodila 1. svjetskom ratu. Ali prije nego što poènem svoje izlaganje o tome, želim napomenuti dvije stvari: 1) Nisam odabrao list Gajret iz 1913. godine iz nekih posebnih razloga, jer takvih razloga nema. Mogao sam tražiti bilo koje godište iz perioda austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini, ali sam uzeo ovo iz 1913. g. jer mi se ono jedino našlo pri ruci u mojoj biblioteci, a do drugih godišta nisam mogao u Banjaluci doæi. 2) Pogled na jezik u ovom godištu lista Gajret usmjerio sam samo na redakcijske tekstove lista i na priloge u prozi. Poeziju nisam uzimao u obzir jer autori takvih priloga radi ritma, rime, poetskog izraza, pjesnièke slobode i još iz drugih razloga ponekad namjerno stvaraju posebne rijeèi, izraze i oblike, služe se arhaizmima, provincijalizmima, nešto skraæuju, nešto proširuju, a sve to ne daje pravu sliku ondašnjeg svakodnevnog govora, odnosno književnoga jezika. U ovom izlaganju najprije æu govoriti o pismu, odnosno o pismima kojima je štampan list Gajret u 1913. godini. Naslov lista svih brojeva u ovom godištu, mjesto izlaženja, datum i godina štampani su na 3 pisma: latinicom, æirilicom i arabicom. Ime i prezime urednika, cijena lista, visina pretplate i adresa uredništva štampani su samo latinicom i æirilicom, i to naporedo. Èlanci, rasprave, književni radovi, prijevodi i ostali prilozi 289

štampani su i latinicom i æirilicom, ali ne naporedo veæ po želji autora ili po nahoðenju urednika. Kad sam izbrojio u cijelom godištu sve priloge, ustanovio sam da ih je 140 štampano latinicom, a 94 æirilicom. Sve redakcijske rubrike, kao, npr. Gajretov glasnik, Poruke uredništva, Iz uredništva lista, zapisnici skupštine, izvještaji, razni oglasi i obavještenja, štampani su pretežno latinicom, ali ima i æirilièkih tekstova. Kada je rijeè o pismima kojima je štampan list Gajret, valja naglasiti da je u to doba bilo nekih Muslimana koji su zahtijevali da se Gajret ne štampa æirilicom veæ samo latinicom. U vezi s tim u trobroju Gajreta br. 1, 2 i 3 od 1. marta 1913. izlazi bez potpisa redakcijski èlanak pod naslovom Æirilica i muslimani, koji poèinje ovako: "Dok se kod ostalih prosvijeæenih nacija rješavaju zamašna pitanja, koja potresaju svojim velièanstvenim pojavama i rezultatima, dotle su kod nas izbile neke neozbiljne i dosadne zaðevice radi toga što se list Gajret štampa osim latinicom i æirilicom. Te zamjerice idu za separatizmom, idu za tim da se u ovo prosvjetno društvo uruèe politièki intransigentizam, da se iz njega iskljuèe svi oni koji imaju drugo mišljenje o pismu æirilici i zadatku društva Gajret. I to bi neminovno slijedilo da se redakcija lista ne drži jedne odluke glavne skupštine, a to je da se list ima ureðivati i æirilicom i latinicom, tj. onako kako ko želi da mu se radovi štampaju." Poslije toga pisac èlanka, poput nekadašnjeg Crnorisca Hrabara, koji je u 10. stoljeæu branio staroslovenski jezik i Æirilovo pismo, dokazuje zašto bosanskohercegovaèki Muslimani treba da se uz latinicu služe i æirilicom i da nema nikakva razloga da je odbacuju. Evo nekoliko reèenica iz takvog dokazivanja: "... Svakom je slobodno da ima neko svoje mišljenje, ali se nikad ne smije dopustiti da on to svoje mišljenje drugom na silu nameæe. Zato je najpravednije da se svakom dopusti na volju da piše onim slovima koje on za umjesno naðe." "Ljudi mogu biti hrðavi koliko god hoæete, ali je svako pismo dobro. Meðu protivnicima æirilice ima i taj razlog (!), jer vele da je æirilica pismo pravoslavne crkve. Peke, a zar nije latinica pogotovo pismo katolièke crkve. Pa ne samo ta dva pisma, veæ su uopæe sva pisma bila u službi raznih vjera..." "A da to nije pismo preko noæi meðu nama izbilo, najbolje govori ta èinjenica da su za vrijeme otomanske vlade svi listovi izlazili arapskim hurufatom i æirilicom! Gjulšen Saraj, Bosna, Neretva u Mostaru, zatim Saferska naredba, službeni oglasi itd. Još i danas ima tih listova, a još i danas ima svijeta koji to pamti. 290

Što se tada niko ne podiže pa da rekne: latinica je pismo muslimana u Bosni i Hercegovini. Što onda nikom nije palo na um da ide na upravu na Musalu da protestira što se za muslimane upotrebljava æirilica?" Navodeæi još niz razloga i dokaza u korist æirilice pisac èlanka zakljuèuje svoje izlaganje ovako: "Ovo nije mišljenje samo pisca ovih redaka, veæ to mišljenje zastupaju svi uviðavni radnici na kulturnom polju. A kad bi se dopustilo da takve nauène probleme rješavaju onakvi mentaliteti kao što su oni koji su protiv æirilice, onda iz temelja to ne bi bio kulturni problem, veæ stvar vašarskih cirkusa. Danas kada ima 80 postotaka analfabeta u našem narodu, možda i više, naša je glavna dužnost da taj svijet dovedemo do pismenosti, pa neka se služi kakvim god hoæe pismom. Mi æemo kako do sada tako i od sada svaki lijep i koristonosan rad štampati onako kako suradnici budu zahtijevali. Slažuæi se i pokoravajuæi se zakljuèku glavne skupštine da se list Gajret mora štampati i jednim i drugim pismom, mi æemo se toga i držati." Meðutim, ovaj èlanak nije jedini kojim list Gajret brani æirilicu. Odmah sljedeæeg mjeseca u dvobroju br. 4 i 5 od 1. aprila 1913. na prvoj, drugoj i treæoj stranici izlazi opet nepotpisani redakcijski èlanak s naslovom Muslimani i æirilica. U tom èlanku nepoznati autor historijskim èinjenicama i dokumentima dokazuje da je æirilica stoljeæima bila tradicionalno pismo bosanskohercegovaèkih Muslimana i da su se njome dugo vremena služili i turski sultani, turski namjesnici u Bosni i mnogi bosanskohercegovaèki domaæi begovi. Pri tome navodi kako su turski sultani: Murat II, Mehmed II, Bajazid II, Selim I, Sulejman I, Selim II i Sulejman II pisali više svojih pisama našim jezikom i æiriliènim pismom, a po ugledu na njih æirilicom su pisale i neke turske paše, turski namjesnici i ostali turski dostojanstvenici, kao npr. Mehmed-paša, Mehmed-beg Minetzade, Mahmut-paša Abogoviæ, Skender-beg gospodar bosanski, Ajas-paša hercegovaèki, Mustafa-paša - sultanov namjesnik u Misiru, Gazi Husrevbeg - sultanov namjesnik u Bosni, Mehmed-paša, gospodar Budima, i još mnogi drugi. Evo nekoliko i doslovnih izvoda iz tog èlanka: "U Bosni i Hercegovini æirilica je bila jedino pismo narodno, i to ne samo za pravoslavne i muslimane nego i za katolike. Naše takozvano begovsko pismo razvilo se iz kurzivne æirilice i nije ništa drugo nego samo jedna grana njezina... Koliko je æirilica bila ušla u naš elemenat, vidi se najbolje po tome što su neki naši begovi njom pisali sve što su znali, dok su za turska pisma uzimali naroèite pisare. Takav sluèaj bio je u èuvenoj porodici Èengiæa. I ne samo to: ima sluèajeva gdje su naši stari na svojim 291

bašlucima upotrebljavali æirilicu. Jedan takav natpis nalazi se u Èaðevini kod Rogatice, a drugi na grobu Mahmuta Brankoviæa u Brankoviæima, isto u Rogatièkom kotaru. Katolièki sveæenici i sav njihov puk pisali su isto sve od XVIII stoljeæa samo æirilicom; još 1737. izrièno je zabranjivao fra Luka Karagiæ upotrebu latinice..." "Ali proðimo svu tu daleku prošlost. Nijesu li naši svi stariji ljudi još i iza okupacije pisali samo svojim starim begovskim pismom, vrstom æirilice? Nije li turska uprava uz turski jezik i pismo priznavala i upotrebljavala samo æirilicu? Treba uzeti sva tri naša lista iz zadnjih godina turske vlade u Bosni i Hercegovini, Bosnu, Cvjetnik i Neretvu, pa æe se vidjeti da u tim zvaniènim i poluzvaniènim listovima stoji samo æirilica pored turskog pisma. Treba li poslije toga veæih, jaèih i neposrednijih dokaza?" I na kraju autor èlanka završava svoje izlaganje ovako: "...Iako se ovako oèevidno može pokazati tolikogodišnja tradicija æirilice, poèevši od turskog dvora pa do obiènih kajmekama provincijskih... mi ipak ne tražimo njezinu bezuslovnu upotrebu. Širokogrudi liberalizam naš je prvi i glavni princip u životu... Njegovati i uèiniti oba pisma i služiti se njima i preko njih za sve što vodi pravoj kulturi i svjesnom napretku, to je dužnost svih onih koji ozbiljno žele da budu uistinu prosvijeæeni i napredni elementi i koji to žele svome narodu uopæe." Kad danas èitamo ovakve èlanke i misli, izreèene i napisane u aneksiranoj Bosni i Hercegovini prije 80 godina, moramo biti ponosni na širokogrudost, objektivnost i toleranciju tih naših prethodnika i ne smijemo se zavaravati i sebi u zasluge pripisivati da smo samo mi u posljednih 20 godina pravi borci za jezièku ravnopravnost i ravnopravnost naših pisama. A sad da bacimo pogled na jezièku stranu lista Gajret u 1913. godini. Meðutim, prije toga potrebno je nešto reæi o autorima priloga èiji jezik promatramo i o glavnom uredniku tadašnjeg lista Gajret. Glavni urednik svih brojeva Gajreta u 1913. godini bio je Avdo Sumbul, koji je zbog svoga antiaustrijskog djelovanja i simpatija prema Srbima bio 1914. interniran u Arad, gdje je u tamošnjem zatvoru ubrzo umro. Svoje prozne priloge objavljivali su u tadašnjem Gajretu sljedeæi autori: Hadži Hamid Svrzo, dr Mehmed Spaho, Hasan Hodžiæ, Hamdija Muliæ, Osman Nuri Hadžiæ, Nazif Resuloviæ, Fejzulah Èavkiæ, Mustafa Spaho, Hifzi Bjelevac, Beæir Novo, Ahmed Rašidkadiæ, Hasan Nurkiæ, Derviš Tafro, Hasan Midžiæ, Fadil Kurtagiæ, Muhamed Zahiroviæ, Mustafa Èeliæ Gazanfer i Muhamed Hadžiæ. Velik je broj autora koji svoje priloge nisu potpisivali punim imenom i prezimenom veæ samo imenom ili inicijalima imena i 292

kahvedžije (152). 159).69). sedam sahata (151). Na 2 mjesta. opæem dobru (65). U ovom pogledu na jezik najprije æemo promatrati ono što ide u oblast fonetike. mahanu (38). Galas h se nalazi i u ovim primjerima: lahka (74).prezimena. Svare štampana ekavski. historijsku (92. lahak (4). historijskoj (85). navodeæi primjere s oznakom stranice na kojoj se nalaze. gluh (46). lahak (10). shrvana (137). kuhati (73). u cijelom godištu uvijek su: nijesam. historiju (15.69. suhe naredbe (153). suha šljiva (64). jedna kratka ocjena Mustafe Èeliæa Gazanfera o pjesmama M. 52. nijesi. uopæe (6. istoriju (95) i mana (95). a najviše u rijeèi sahat. kuha (73). 71. duhana (64). gdje mu po etimologiji nije mjesto: sahat (43. 101. 139. kuharica (177). shrvana (137). nijesu. Prije svega želim da naglasim da su svi prilozi u ovom godištu. štampani dosljedno ijekavskim izgovorom. duhanom (198). i to: suvo zlato (58) u èlanku nepoznata autora i zatim suvobisernim oblicima (197) u prevedenom èlanku Filozof Anatola Fransa. mahane (7). Samo na 3 mjesta 293 . hrðavom (11). oblika jesam. nijesmo. bez obzira jesu li objavljeni latinicom ili æirilicom. 41. Svi tekstovi.156). 65. lahko (94. npr. koji nemaju nikakva potpisa mogu se smatrati redakcijskim. a zatim ono što ide u druge jezièke oblasti. halku (46). 156. kahva (51). opæe èovjeèanstvo (42). Umjesto h imamo v samo u 3 primjera. suhim ubrusima (139). sat. kahvene kašièice (73). 123). mahramom (73). nijeste. te u redakcijskom oglasu za Gajretovu skupštinu. muha (47. vehnula (165). i to u jednoèinki Siroèe Nazifa Resuloviæa 2 puta. i to opet u èlanku Nazifa Resuloviæa Umišljenost i hvalisanje. gluhi (46). 152). str. a to su: kafu (198). vehnula (165). vehnula (137). Glas h gotovo dosljedno èuva se u svim rijeèima gdje mu je po etimologiji mjesto. duhan (64). izuzev lirskih pjesama. sveopæi znaèaj (154) sveopæa prosvjeta (154). (177). hrðavih (137). pa tako imamo primjere: suhim plaèem (37). tj. 35. Rijeèi opæi i njezine izvedenice pisane su gotovo dosljedno samo sa æ. historièara (120). Jedino je na 180. sahat-dva (51). 11. vrhnula (137). opæeg dizanja (185) opæih uslova (71). 84. 142). mahrama (73). kahvu (50. shrvana (137). opæeg stanja (16). suhe pustare (95). sveopæa ljubav (173). lahku (10). hrðavom (94. gdje uz primjer 7 sahata stoji i u 2 sata (151). pa ne znamo o kojem se autoru radi. opæeg napretka (162).152). suhe šljive (64. pola sahata (43). Prezentski oblici s negacijom pomoænog glagola biti. postoje primjeri bez h: rðavog moralnog odgoja (96) i rðavih zabluda (96). Samo sam na 3 mjesta našao ovu rijeè bez h. 127). 51. Bez etimološkog h postoje takoðer samo 3 primjera. 127). opæim interesima (14).

molio opæinu (123). ovaka inštitucija (42). npr. kako si postala sretna 294 . ali u èlanku Ahmeda Rašidkadiæa nalazimo ovaj primjer: radili su u svojim baštama (95). mladom milijunerskom paru (52). na dijeljenje štipendija (3). u pošljednjim brojevima (17). na one sretne èasove (36). te su študije (6). svih opæina (147). opæinski oci (40). u pošljednje doba (158). nekoliko milijuna kruna (64). Ima takoðer primjera gdje se u stranim rijeèima sekvenca st piše kao št. nesvjesno bi tumarao po bašèi (36). kad bašèovan njeguje (7). a danas toga u standardnom jeziku nema. bez ijednog primjera sa št: opæine (5). sa svim svojim pošljedicama (58). Što se tièe pridjeva sretan s njegovim oblicima i izvedenicama. u našoj opæini (147). opæina u Bileæi (146). pa nalazimo 11 puta milijun a 4 puta milion. Gajretovu štipendiju (41). da nastavim svoje študije (31). pošljednji naèin (5). npr. kuæa s bašèom (50). zasad manjka uz sirotište bašèa (41). 15 milijuna kruna (67). pošljednjih 100 godina (4). ima na milijune gljivica (176). vaše bašèe (56). banjaluèka opæina (146). i milijune kruna narodnog novca (70). I rijeèi bašèa i bašèovan nalazimo samo sa šè uz jedan izuzetak sa št. od pošljednjih mjesta (16). 25 milijuna kruna (67). razvijala se u bašèi ðul-ružica (100). opæinskim silama (39). najpogubnijih pošljedica (95). uprkos mojih milijuna (54). pošljednju mrvu (31). uzdržavanje bašèe (41). pošljedica toga jest (40). rijeèi opæina i opæinski pisane su dosljedno samo sa æ. naših opæina (40). opæinski bilježnik iz Goražda (15). Meðutim. u pošljednje vrijeme (5). opæinsku štipendiju (41). Gajret dijeli štipendije (8). napošljetku (65. Sa t ima 15 primjera: niko nije bio tako sretan (35). njihovih našljednika (95). nove inštitucije (42). od svoje opæine (183). u bašèi (51). po avliji ili bašèi (51). koje dijete èine sretnim (36). postaše višestruki milijunari (15). npr.94). Evo nekoliko takvih: dijeli ðacima štipendije (2). preko pola milijuna (20). Broj milion mnogo èešæe se piše milijun nego milion.: milijune i milijune potrošiæe i jedni i drugi (14).nalazimo tu rijeè pisanu sa št: opštu pozornost (60). opæine Bihaæ i Mostar (68). nalazimo ga i sa glasom t i sa glasom æ gotovo u istom brojnom odnosu. snijege nanio milione štete (64). ali: i èetvrt miliona kruna (2). opšti propisi (73) i opšteg buðenja (185). za opæinsku bolnicu u Tuzli (116). dvije stotine miliona ljudi (155) i milion ljudi (199). Upadljivi su mnogi primjeri u kojima je glas s ispred suglasnika lj palatariziran u š. sretne duše (36). njegova se pjesma razli zelenom bašèom (35). s pošljednjim dahom (55).

reformiranog Gajreta (219). koje su štampane samo u takvom tvorbenom obliku. s fabrièkim poduzeæima (5). ofenziva (117). svako ovo poduzeæe (16). koliko bih se sretnijim osjeæao (100). dok konstatujemo (147). 50. -irati i -isati i o nekim imenicama. 91. da budete sretni (105). pažnju zaslužuju: poduzetnik. 126) i 4 puta sa t kao tko (10. ja nesreænik (54). minuta i sekunda. æirilicom je ratificirao ugovor (86). nikoga ne interesira (96). kroniènu (176). s nastavkom -irati ima 5 primjera: organiziraju se (9). mnoga su naša društvena poduzeæa propala (16). otkaze za suradnju (151). 38. poduzeæe. koji obustaviše svoju suradnju (116). madžarskom (6). ali je ova godina bila sretna (65). koliko li sam sretan (37). lijeènik je konstatovao dijagnozu (200). kako æu i ja biti sretan (123). Vi me vidjeste tako nesreæna i htjedoste me uèiniti sreænim (22). a upitno-odnosna zamjenica ko pojavljuje se 5 puta bez t. ja sam te ubio. radi toga apelujemo (214). suradnja. njega je uèinilo nesreænim (90). kemijski (139). svako (64. a s nastavkom -isati postoje samo 2 primjera. Neka je svima sretno i hajirli! (147). mnogi su se živo interesovali (150). otkazao je svoju suradnju (116).: da poduzetnik daje posao radnicima (4). kristalizovan i stilizovan (214). 89. npr. kako æe otkazati svoju suradnju (116). suradnik. kemièar (6). naša nesretna partajiènost (18). ilustrirati (116). dakle ko (44. Odmah da kažem da takvih glagola nema mnogo i da se njihovi oblici nalaze sa sva tri takva nastavka samo u nejednakom brojnom odnosu. Madžari (69). kemijska (68). Ostale važnije fonetske karakteristike uoèavaju se u sljedeæim primjerima: kaluf (14). naroèito o glagolima s infinitivnim nastavcima . nitko (155). Što se tièe imenica.(37). Morfološke karakteristike ne zaslužuju nikakvu posebnu pažnju jer su svi oblici i u deklinaciji i u konjugaciji i u komparaciji u granicama današnje jezièke norme. sretan u svome životu (113). defenziva (117). 91). iko (21). konstatujemo žalosnu èinjenicu (116).ovati. 98. da se sretniji opet podigneš (62). najnesretniji u braku (99). kemijskim (109). da opravdate Vašu 295 . prema poduzeæima sa slabim kapitalom (140). ali bi se moglo nešto ukratko reæi o tvorbi rijeèi. za posao se mora angažovati (71). 34. prekalufljen (14). nego je još konkretizovao (2). niko (6. a nesreæniji od babe (200). 156). S nastavkom -ovati ima 12 primjera: organizovan rad (1). nesreæni graðanin atenski (90). demokratizovati (2). uèinila je od njeg jednog nesreænika (60). kad su bili sreæni ili nesreæni (59). Pa i oni rijetki sreænici (45). 126). 63. najbolje nam garantuje (147). safun (68). znam da sam sreæniji od majke. i to: regenerisane (3) i reformisane (3). a sa æ ima 12 primjera: da æu biti nesreæan (22).

str. Pertevu. Spahe. Evo kakva je situacija u tom pogledu: Prije svega. tajnièko izvješæe (prilog Gajretu. surednik svih ozbiljnih listova (178). 1 i 12). Mehmed ef. Muftiæ. jer pored veæeg broja primjera za lijeènik nalazimo i 3 primjera u kojima se to struèno zanimanje naziva ljekar. moæ duševnog vaspitanja (154). lijeènièka svjedodžba (183). imena svih mjeseci nisu slavenska veæ latinska. Hadžiegriæ. Ovdje mogu reæi da je Gajret imao tajnika i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. april itd. mašine i 296 . strojevi koji proizvode snagu (109). opet se treba prvo obratiti ljekaru (83). Dok za svjedodžbu ne nalazimo nigdje sinonim svjedoèanstvo veæ samo svjedodžba. januar. lijepog i èestitog odgoja (96). Hazim ef. 1). preporuèuju i ljekari (83). još minutu (84). našem bivšem suradniku (116). Obukao se i otišao po lijeènika (200).: pošljedice rðavog moralnog odgoja (96).suradnju u Gajretu (151). dobar uspjeh u društvenom vaspitanju (74). ali: valja se odmah obratiti ljekaru (27). Lijeènik je konstatovao dijagnozu (200). a umjesto tjedan nalazimo samo sedmica ili hefta. A sada da pogledamo upotrebu leksike. primio se funkcije tajnika (prilog Gajretu str. ali: da se èlanovi jednog društva vaspitaju (73). jedan šeriatski sudac (118). Salih ef. mart. tajnika Trgovaèke komore (116) itd. str. npr. još sekundu (84). str. na mjesto tajnika Mustafe Islamoviæa (prilog Gajretu. Upadljivo je da se sekretar uvijek i bez izuzetka naziva samo tajnik. Rijeè sudac takoðer je dominantna. koja u ovom izlaganju zaslužuje posebnu pažnju ne samo u odnosu na jezik lista Gajret u 1913. ali: južno voæe. da se uèenice odgoje u duhu koji prija (156). žito posijano sijaæim strojem (83). lijeènik u Bosanskom Petrovcu (148). februar. npr. strogom disciplinom se vaspitavaju èlanovi (47). bivšem vakufskom tajniku (82). Rijeèi stroj i mašina stoje u brojnom odnosu gotovo naporedo (pa imamo: u parnom stroju (7). vaspitanje duha (154). tajnik Fehim Kafadareviæ (prilog Gajretu str. Jusuf Zija ef. 1 i 12). tj. Midžiæ. Kad sam se povratio sa lijeènikom (200). šeriatski sudac u Tuzli (150). šeriatski sudac (114). od našeg suradnika (116). npr. razni strojevi (109). Takoðer nema ni jednog primjera da bi se hiljada nazivala tisuæa a sedmica tjedan. izvještaj tajnika (prilog Gajretu. 2). nauèen i lijepo odgojen (163). dotle uz rijeè odgoj i odgojiti postoji vaspitanje i vaspitati. stajala je jednu minutu (55). npr. šeriatski sudac (183). godini veæ i na jezik tadašnjeg bosanskohercegovaèkog javnog komuniciranja i književnog stvaralaštva. i nema ni jednog primjera koji bi potvrðivao slavenski naziv mjeseca. ali rijeè lijeènik nije. Izet ef. Gradskom poglavarstvu u Tuzli potrebna su dva lijeènika (116). 1 i 12). Umjesto tisuæa uvijek je hiljada.

tvornica i fabrika. npr. izvještaj i izvješæe. Blagovalište je samo jedna velika soba (4). Bez odgovarajuæih sinonima našao sam ove rijeèi: voz. kat. knjižnica. odnosno trpezarija. tajnik. rijeè elemenat gotovo uvijek znaèi narod. npr. ili: Muslimanska štedionica upisala se za èlana utemeljitelja našeg Gajreta i odmah uplatila 297 . hiljada i latinske nazive mjeseci. znaèenje im je drukèije nego 1913. Još desetak dana. stoljeæe i vijek. Iznenaðuje rijeè vatrenjaèa u znaèenju voz ili vlak.šibice (69). uslov i uvjet. npr. prema industrijskim mašinama (109). npr. na desnoj se strani nalaze prostorije za upravu sirotišta.. vazduh i zrak. 5). kukci. str. pa æe uz prvi zvižduk vatrenjaèe ostaviti Sarajevo (32). Baš ni u jednog elementa u našoj zemlji nema tako primjetljivih staleških razlika kao kod nas (74). npr. val i talas. upotrebu raznih mašina (109). Tako npr. sudac. npr. U opisu Vakufskog sirotišta u Sarajevu na 3 mjesta nalazimo rijeè blagovalište sa znaèenjem blagovaonica.: jer smo mi elemenat zapušten (18). lumpaèenje i utemeljaèina. i nekoliko sati.. i mi se kao prosvjetni organ našeg elementa osjeæamo moralno zaduženim (153). koji je veæ bio velik (66). I na kraju bit æe zanimljivo ukazati na neke neobiène rijeèi koje se danas ne mogu èuti u Bosni i Hercegovini.: Èim se uðe u hodnik s vana. etnièka zajednica. a rijeè lumpaèenje ima isto znaèenje kao i lumpovanje. Naporednu upotrebu u približno jednakom brojnom odnosu imaju i sljedeæe rijeèi: domovina i otadžbina.. zanat i obrt i još neke druge. ovo je naš muslimanski list koji širi kulturu i prosvjetu meðu našim elementom (prilog Gajretu. kuhinja. Rijeè kamatnjak upotrijebljena je sa znaèenjem kamata. nove vrste alata i mašina (5).. položivši odmah cijelu utemeljaèinu (146). a neobiène su i rijeèi: kamatnjak. znanost i nauka. odnosno univerza.. ili ako se èuju.: Radi ovog stanja sve su banke zadržale s poèetka svoj kamatnjak.. godine. omladina i mladež.: Prostitucija i lumpaèenje mora biti apsolutno iskljuèeno (142). ili: prostitucija i lumpaèenje iziskuju isto toliko hrane (. svjedožba. a rijeèi gospodarstvo i gospodarski èešæe su nego privreda i privredni. a to se može najviše da primijeti kod muslimanskog elementa (68).) koliko i najjaèi fizièki rad (142). sveuèilište i univerzitet. Koliko je æirilica bila ušla u naš elemenat (87). a zatim blagovalište (40). ili: Na lijevoj se strani ulaza nalazi isto velika soba kao i blagovalište (40).. Rijeèju utemeljaèima oznaèavao se prilog utemeljaèa nekog društva. brzojavni. muzika. zemljopis.: U prošlom broju smo javili da se banjaluèka opæina upisala za Gajretova utemeljaèa.

and that is the Gajret in 1913. stoljeæa u Bosni i Hercegovini. In a large number of issues in this year one could follow a dispute about the reasons for writing in Cyrillic or Latin script. natražnjaštvo i partizanstvo naših muslimanskih politikana iz Bosne onemoguæuju Gajretu materijalno da svoju delatnost razvije što jaèe. Najinteresantnija je rijeè partajiènost sa znaèenjem pripadnost nekoj politièkoj stranci. Suleiman I. Selim I.. Their example was followed by a great deal of Ottoman Turkish digni298 . pa tako u Gajretu od 1. na 234. mogao obuhvatiti. it might be the interesting reason for it. An Outlook on the Language and Alphabet of the Gajret Journal in 1913 In 1913 several journals were published in our parts. Bayazid II. a opširnija jezièka analiza sigurno bi ukazala na više detalja i pojedinosti. on the other hand. a što je najglavnije i najžalosnije zaslepljenost. such as Murat II.èitavu utemeljaèinu (184). In a number of articles one could see the statements that a considerable number of Ottoman Sultans.: Gajret je nas svih: malih i velikih. g. Mehmed II.. and it is almost impossible to do an analysis of language and script of one journal only. Many arguments were offered in favor of Cyrillic script. odnosno ne èuva i ne njeguje kao bosanskohercegovaèki autohtoni i autentièni jezièki izraz. particularly under conditions such as ours. That is why we chose to offer an outlook on the language and alphabet of only one journal. but. i što se u današnjem zvaniènom jeziku i jeziku javnog obavještavanja èuva i njeguje. ili: U interesu je Gajreta da se u pododbor biraju lica bez razlike na partajiènost (18). staležu. ekonomski udar našeg elementa." Eto. wrote many letters in our language and in Cyrillic script. što je od takvog jezika do danas ostalo a što nije. npr. nadam se. Bit æe da je i tada ova rijeè bila neobièna pa se tražila neka bolja. dovoljno da se vidi kako se govorilo i pisalo u prvim decenijama 20. za ovu priliku ovo bi bilo najvažnije što je moj pogled na jezik lista Gajret iz 1913. bez razlike u rodu. There is no particular motive why should one analyze the Gajret in 1913. ili: tu je opet naša nesretna politièka partajiènost (18). strani umjesto nje nalazimo rijeè partizanstvo u ovoj reèenici tadašnjeg predsjednika Gajreta dr Avde Hasanbegoviæa: "Poratne prilike. avgusta 1925. Selim II and Suleiman II. šta više i u partajiènosti (18). No i ovo je. odnosno partiji.

Dr. by: Hajji Hamid Svrzo. Mehmed Spaho.taries. 299 . Hamdija Muliæ. Fadil Kurtagiæ. one can find the contributions from. A great deal of authors did not give their full name and surname. Mustafa Èengiæ-Gazanfer and others. He was famous for his sympathies towards the Serbs and his anti Austro-Hungarian position and activities. In this year. It is also interesting to note that all the contributions but the one on page 180 about the poems of M. Svara had been published in iyekavian dialect. The sound h was meant and attempted to be retained in all its rightful places. One can conclude that the Gajret was the product of 20th century and that it contributed to the Bosnian-Herzegovinian autochthonous and authentic linguistic expression. Hifzi Bjelevac. The editor-in-chief in 1913 was Avdo Sumbul. Having examined the Gajret in 1913 meant also to see what was the way and style it had been written in it eighty or so years ago. Hasan Hodžiæ. Osman Nuri Hadžiæ. among others. so we do not know who they were. It is interesting to note that all the three newspapers from the last years of the Ottoman rule in Bosnia used only the Cyrillic script alongside the Turkish language. but only in initials.

300 .

politièki opredjeljivala i asimilirala. To se može lahko utvrditi poreðenjem leksike u meðunarodnoj i poratnoj bh. Bosanski Muslimani su na dobrom putu da izgube svoj jezik. odrièuæi se svojih jezièkih osobenosti. Da budem precizan.prihvatili su hrvatstvo. * da se mogu sricati. održavanih u viševjekovnoj tradiciji govorenja i pisanja. Pa ih onda dovesti na metrum. a oni drugi. Prvo su se. u masovnim medijima. što milom što silom. u toj i takvoj praksi bio je snošljiviji meðuratni period. Oni muslimanski intelektualci koji su imali politièkih ambicija opredjeljivali su se kao Srbi. u pogledu jezika jeste jer smo prepušteni njegovoj jednostranosti . da bi se lakše iseljavala. dijelom se sve ovo dogaðalo i prije 1918. te je Gajret bio prosrpski. u administraciji.u obrazovanju. èak i muslimanska kulturno-prosvjetna društva.Alija Isakoviæ VID BOSANSKOG JEZIKA Leksika bosanskomuslimanskih pisaca preporodnog perioda i naši pravopisi Kako su Bošnjaci krupna stasa. 301 . Osnovna narodnosna masa bila je nepismena. bez obzira na poslijeratne slatkorjeèive zakljuèke o književnojezièkoj toleranciji. ulazeæi u Kraljevinu SHS kao neizdiferencirana narodna masa s pretežno opredjeljenskom inteligencijom. ali je u novim državnopolitièkim prilikama sve bilo oficijelno instrumentalizirano. do danas. i poèeli se priklanjati hrvatskom književnom jeziku i upotrebljavati to ime. 1631. odricali imena bosanski jezik. Hevai. zapravo veæi dio . Ako u pogledu nacionalnog statusa nije više tako. Kako stvari idu od 1918. Naravno. Znaj da su im tako i rijeèi krupne. Tu se ništa nije promijenilo nabolje od 1918.* To je gvozden luk koji nije moguæe nategnuti. dijelom i fizièkoj nesigurnosti. ekonomski upropašæena i prepuštena politièkoj nesigurnosti. i saobrazno tome poèeli svoj jezik nazivati srpskim. a Narodna uzdanica prohrvatska. još u doba Austro-Ugarske.

pak. lani. Mula Mustafa Bašeskija. godine do 1985. i nominalno. Meðutim. Spomenut æu ovdje neke starije autore i djela koja izravno govore u pohvalu bosanskome jeziku: Na prvom mjestu je Muhamed Hevai Uskufi. praktièno. objavljujuæi djela današnjim pismom. u pisanim tragovima i u imenovanju bosanski jezik. Ovdje o tome nije rijeè. imali su u svome pamæenju. to je nemoguæe. godine ne pružaju Muslimanima ni minimum jezièkog poštovanja. Ovo su fragmenti te cjeline i teško je o tome govoriti kratko i konzistentno. iskazivanja i dogovora Muslimana. 1965. Sreæom. Kada su Bosanski Muslimani prije stotinu godina poèeli s evropeizacijom. danas ga nemaju. i njegova bosanskohercegovaèka depandansa zvana Pravopisni priruènik iz 1972. veæ sada ima takvih i meðu onima koji jedva da su bili roðeni u vrijeme održavanja tzv. Od 1945. i pravo je èudo kako još poneki pisac potegne staru dobru bosansku rijeè. govorim ovdje o bosanskom jeziku u okvirima bosanskomuslimanskoga kulturnopovijesnog kruga. autor èuvenog Ljetopisa. to je stvar zajednièkog prosuðivanja. Zato preporuèujem pokretanje struène publikacije o bosanskom jeziku da bi naše nove generacije što nauèile i starije se podsjetile. premda važeæi Pravopis iz 1960. do danas bh. Kako je u medijima tako je i u obrazovnom sistemu. Naizgled. Ja pratim leksiku u Osloboðenju ravno 25 godina. autor prve u nas štampane knjige arebicom i Bosanskog 302 . Stoèanin Hrle. od teksta Nervoza u našem književnom jeziku objavljenom u Odjeku. godine. niti je bilo koja tvrdnja išta izmijenila u praksi. Niti je ko javno pobijao moje tvrdnje. ijekavskim oblikom istoène varijante. godine. Srba i Hrvata. latinicom i æirilicom. u prosvjeti i administraciji. prevodilac s arapskog. niti je dovoljan da se u to povjeruje. u sto pedeset djela. rijeè lane. Lektori obièno promijene samo jednu rijeè iz Tanjugovog ekavskog teksta. tièe zajednièkog bosansko-srpsko-hrvatskog jezièkog standarda u našim zajednièkim masmedijima. i valja ih mijenjati. S tom namjerom radio sam na leksici u bosanskomuslimanskih pisaca uzimajuæi karakteristiène primjere od 1550. Što se. Potpuno uprazno. a porodièna tradicija se gasila. 1631. autor tursko-bosanskog rjeènika.štampi. Mostarac Omer Humo. standardnojezièki prostor popunio je tanjugovski jezik uèinivši ga. Dakle. Ja sam o ovome govorio i pisao u više navrata. Mostarskog savjetovanja o jezièkoj toleranciji. Ljudski vijek nije dovoljan da se to dogodi.

draže im je kad se kaže Bosanci. s poèetka 17. a Andrija Kaèiæ-Miošiæ "u bosanski jezik" prevodi svoju Korabljicu s latinskog i italijanskoga. Kada je u Sarajevo došao Evlija Èelebi. pod naslovom Bosanski jezik. Kao što je èitav njihov jezik.. zaista. ni kao jedinstvena norma. postojat æe i bosanski. zalagali se za usvajanje bosanskog govora kao opæeg književnog jezika. alhamijado tekstova. ali koja nije samo èudo prošlosti. bosanskog kuhara. bosansko-turskih rjeènika. Dok je ta konvencija primjenjivana u praksi. još mnogo prije manifesta iz 1850". Appendini i I. to je jedna kolektivna umetnost èiste genialnosti. ni kao narodni. Katanèiæ. Ne bude li tako. godine tvrdi da Bosanci i Hercegovci "kažu uopæe da govore bosanski ili naški. govor i stil. u postojanje bivših Bošnjana. Samo. Mevlud nami daj bosanski napiši). Tako neæu nikoga uvjeravati da postoji bosanski jezik. "u nastojanju za književnim jedinstvom Južnih Slavena.. Sve dok postoji srpski jezik. taèke zakljuèaka. prije Beèkog književnog dogovora. narodna osnovica našeg književnog jezika. u svome hrvatsko-italijansko-latinskom rjeèniku tvrdio da je bosanski jezik najljepši meðu našim dijalektima (la lingua Bosnese la piu bella)." Tako jezik imenuje i Matija Divkoviæ. od ranga narodnih umotvorina. nego i èudo sadašnjosti. kao što bih bio izlišan kad bih nekoga uvjeravao u postojanje Bosanaca. Nikšiæanin Salih Gašoviæ. dakle. bio bih potpuno indiferentan prema neèijoj tvrdnji da bosanski jezik ne postoji.. i toliki drugi. Muslimani nisu njeni potpisnici. zajedno s Vukovim hercegovaèkim i Danièiæevim vojvoðanskim. Jezik im je blizak latinskom. Žepèak Ilhamija. što se vidi iz 1." I. Isto tako. Bošnjaka. Muhamed Hadžijahiæ. Tako je i Jakov Mikalja. zapisuje: "Narod se u ovim krajevima u puèkom govoru zove Bošnjaci. Popoviæ. u tekstu Bosanski jezik i stil. pisma bosanèica. dok postoji hrvatski jezik. vijeka. tzv. Jezik i stil Bosne. a to se dogaða i 303 . u knjizi Od tradicije do identiteta istièe kako su Kanižliæ. Muslimani æe se jezièki opredjeljivati. postojanje bosanskog brdskog konja. tako su. Friedrich Krauss u pogovoru epu Smailagiæ Meho 1886. autor popularnog spjeva o Muhammedu (Moliše me kolašinski prviši. 1937. Sekuliæ objavila je ovo 1941. hrvatskosrpski praktièno ne postoji. godine. zakljuèuje: "Nema nikakve sumnje da je bosanski jezik. Akademik Aleksandar Beliæ. 1660. kao što su se do juèer nacionalno opredjeljivali." Ovdje je mjesto i poznatoj Isidorinoj reèenici: "Svi Bosanci sobom lože onu tamnu vatru koja u njihovu jeziku i stilu nikada ne dogoreva. u postojanje starih bosanskih tekstova.. srpskohrvatski. postoji samo kao konvencija.rjeènika (Lugati bosnevi). Tzv. i oni sami bistri ljudi koji sve ispravno prosuðuju.

školski je èas. Dakle. godine: "Ne bi mi uzdarje. . i tako dalje.. pisce. 304 .. Vremenom okolica ostaje kao geografski pojam. 1404.. iste godine kada je finalno oblikovao svoje jezièke norme. Ove leksièke dvojnosti. "Ja u pisanju Rjeènika nijesam gledao ko šta vjeruje. da mi èinite poslati moe knige ili hiljadu groša". takoðer u krajišnièkom pismu.82. Moglo je biti samo plodotvornog prožimanja i bogaæenja. i nova leksièka bogaæenja.. m. šire se danas i na ostale bh. zato sam u Rjeènik uzeo rijeèi po svim ovim narjeèjima". hrišæanin je pravoslavac. Ni jedan od ovih naroda nije nedonošèe na ovom prostoru.. piše on Sreznjevskom 1852. II/1912. Zato se dogaða da ti pisci poštuju pravopise u onoj mjeri u kojoj pravopisi poštuju njihove jezièke osobenosti. ali ne i baštinici. Ovo možemo rezimirati nimalo pretjeranom tvrdnjom: Kakvi su meðunacionalni i meðukulturni odnosi bili u vrijeme Hvalovog zbornika. i niko nikome nije dužan. Proèitajte njegov roman Ponornica i poemu o majci Hanifi. veæ prema analogiji. malo ko je poštovao njihova jezièka svojstva. ili je pak svako svakome. Od Vuka naovamo. Srbi i Crnogorci njeguju u svome duhovnom krilu. jedinog Muslimana koji je bio pridruženi potpisnik Novosadskog dogovora. isto ili srodno. ali im se i ne priklanjati. sedam godina kasnije: "Ovo godišæe pasalo ukrcano je dvi tisuæe karih".1): "Naš èestiti starina (. a kršæanin katolik. To se najlakše vidi u djelima Skendera Kulenoviæa. razvijenije ili manje razvijeno. takvi su i danas.. Osnovna leksièka karakteristika bosanskomuslimanskih pisaca preporodnog perioda: ne zazirati od jezièkih bogaæenja iz ostalih istojezièkih kulturnih centara.danas. a buduæi da je glavna namjera mojega posla bila da se pozna jezik po svemu narodu. i u Hevaije iz 1651. autora prvog bosansko-turskog rjeènika. premda ni on nije usvojio sve oblike sa h. jedno je sveæenik a drugo sveštenik. Vuk je postupio korektnije od svih kasnijih pravopisaca. nego kako ko govori. njihove leksièke osobenosti. mora postojati i u Bosanskih Muslimana. a okolina sociološki. u vrijeme Muhameda Hevaije. Poèet æu ovo citatom najveæeg proznog pisca toga perioda Edhema Mulabdiæa iz teksta Jezièko iverje (Zeman. 1631. Muslimani imaju privilegij da budu samo korisnici. a tisuæu imam. Hiljadili se ovaki!" U mojoj ekscerptiranoj graði za rjeènik karakteristiène leksike imam prvo bilježenje hiljade u krajišnièkim pismima iz 1636.) darovao je u dobrotvorne svrhe dvanaest tisuæa... zato pišem v. èistota stila i èistoæa ulice. u vrijeme dopisivanja Ali-paše Rizvanbegoviæa sa Njegošem. sve što naša braæa Hrvati. ali pet sati.

Njegova djela štampana u nakladi Knjižare Lav Hartman. Edhem Mulabdiæ je objavio pripovijetke Na obali Bosne 1900. leksièkih previranja poslije objavljivanja Hrvatsko-njemaèko-talijanskoga rjeènika znanstvenog nazivlja èiji je autor Bogoslav Šulek. Veæ sam ranije navodio kako je meðu 608 izvora za šestotomni Rjeènik Matica samo 11 muslimanskih izvora (meðu listovima nema Behara. Zadržat æu se na dva primjera. Tako je postupano i prema jeziku Osman-Aziza (Osmana Nuri Hadžiæa i Ivana Miliæeviæa). Veæina naših trajnih svojstava tretirana je pravopisno kao neknjiževni oblici. Mulabdiæ se jasno izrazio o svome jeziku. U njega je gnoj. ð u gj. zrak u vazduh i tako dalje. zdrav bosanski jezik i prirodno je što nije mogao ostati indiferentan prema svim novotarijama i svim jezièkim anomalijama. Leksika u objavljenim djelima bosanskomuslimanskih pisaca tradicionalna je s viševjekovnim kontinuitetom. stupac mjesto direk. nisu nikada sudjelovali u njihovim izradama. 1893. bez obzira na prohrvatske i prosrpske politièke struje meðu njima. Meðu305 . posebno. godine. Valja proèitati njegov roman Zeleno busenje iz 1898. ko u tko. dakle 1. žlijeb mjesto oluk. bez ikakvih novih i tuðih rijeèi." To je bilo vrijeme prepuno jezièkih i. Bisera). "Nastojao sam da ovu zbirèicu izdam na èistom našem jeziku. a ne ðubre. Autorov jat izmijenjen je u korijensko ie. Generalno gledano. koji se još radi. puce mjesto dugme. takva u takova.8 odsto. otac mnogih kovanica u hrvatskom književnom jeziku od kojih su neke sada dio našeg svakodnevnog rjeènika. Ne samo Skender Kulenoviæ. Prireðujuæi knjižicu Rukovijet šale. nije moguæno utvrditi. o jeziku svoje generacije. govedar mjesto èoban. ognjilo mjesto èakmak. i za Rjeènik JAZU. Matici hrvatskoj i èasopisima u Zagrebu pretrpjela su jezièka prilagoðavanja nekim tadašnjim hirovima književnojezièke politike u Hrvatskoj. graða mjesto japija.I pored ovakvog pravopisnog stanja mogu slobodno reæi da do 1918. vijeka. o jeziku svoga naroda. ili je izostavljena. nosilo mjesto tabut. Nešto je slabije u uzetoj graði za Reènik SANU. veæ i brojni drugi iz mnogih generacija. U kojoj je to mjeri raðeno sa znanjem autora. Gajreta. kut mjesto budžak. mora se reæi da muslimanski pisci s pravom nisu poštovali postojeæe pravopise. koji je okonèan 1976. u Zagrebu. I danas bi mnogi pisci mogli pozavidjeti Hevaijinoj narodnoj leksici iz njegovog tursko-bosanskog rjeènika s poèetka 17. meðu bosanskomuslimanskim piscima ima malo leksièkih razlika. daiža u ujak. koji je gajio najrafiniraniji jezièki osjeæaj. lahko u lako. svitnjak mjesto uèkur. Ovaj leksièko-pravopisni nesklad u štampanim djelima naših pisaca èesto je otklanjan nasilnim zahvatima u njihov jezik. lubenica mjesto karpuza. Mulabdiæ je gajio èist.

"Muslimani po pravilu èuvaju h". O govoru i pisanju glasa h u bosanskih Muslimana mogla bi se napisati pozamašna knjiga. pobiže u pobježe. Sarajevski vjesnik. Kako je." Ono h koje je protjerano iz današnjeg Pravopisa imaju: Gunduliæ. Mulabdiæ je bio i protiv olahkog uvoðenja zamjena za strane odomaæene rijeèi. takvi . Da li iz veæeg uvažavanja autora ili zbog nedostatka jezikoispravljivaèa. vulkan mjesto žegara. vremenom. safun u sapun. Sve je to pedantno uraðeno. aždaha=aždaja.kuran. uèiti (knjigu uèi) u èitati." Tako. A.sedmorica./69.takovi. 1902. Navest æu ovdje primjer Mehmeda Dželaluddina Kurta i njegove knjige Hrvatske narodne ženske pjesme (muslimanske). Evo nekoliko primjera tih nasilnih zahvata: ko je postalo tko. 1950. uho. 1902.lako. godine. èesto sretamo pojavu sekundarnog h ispred sonanta r.sat. autor nedavnog poljsko-hrvatskog rjeènika. ne nego aždaja! Nevjerovatno! 306 . moram reæi da su izdavaèi. jezika. Hanibal Luciæ. pivaše u pjevaše. To potvrðuje i Šantiæeva pisana rijeè.bašta. proha. sedmerica . kao da je radio neki današnji lektor. Autor je morao štampati napomenu na kraju knjige Štamparske pogriješke." kaže Mulabdiæ. urednici i redaktori vrlo rano poèeli mijenjati jezik u muslimanskih pisaca. Takoðer Asim Peco u poèasnom broju Zore. I. Kaèiæ. bilo je aždaha (aždaja). Šulek. upotrebljavaju i tu (gdje još nije odomaæeno. sahat . taèka . još podržava h: "Oni pisci koji. u tekstovima ovih autora objavljenim u Sarajevu (u Nadi i Beharu) jezik je autorski." Beliæ u Pravopisu iz 1923. I tako dalje. Reljkoviæ. marva. i Pravopis 1960. sevdahluk u sevdaluk. piše Pavle Iviæ u Dijalektologiji sh.tim.) pravilno h èine uslugu doslednosti našeg pravopisa. Ljubušak je smatrao ispravnim oblike lahko i mehko. Njegoš. povodeæi se za svojim narodnim govorom.toèka. a kovanice opet nijesu postale u duhu narodnog govora. èak i Julije Benešiæ.bosanski. aždaha. sa žaljenjem. glas h gubio pravo graðanstva pokazat æu na primjerima rijeèi aždaha u raznim izdanjima Beliæevog Pravopisa: 1923.: "Odranije je poznato da na hercegovaèkom podruèju. Divkoviæ. Kur'an . lice .èerek. munara . "jer su ove tuðe rijeèi mnogo starije od kovanica. bašèa . aždaja=aždaha.minaret. Iz ovih ispravki vidi se da su prilikom štampanja knjige neke rijeèi zamijenjene: nena u neva. 1968. lahko . Mulabdiæa povodom Ljubušakove smrti. Jukiæ u Bosanskom prijatelju ima duhan. što se vidi u bilješci E. èak marha. naroèito centralnohercegovaèkom. štampane u Hrvatskoj dionièkoj tiskari u Mostaru. "Svako æe zaista radije reæi tunel nego prorov. èejrek . 1934. i vremenski i prostorno. dakle . ne znam.: aždaha.lišce. Oni su u tome dosljedni.

aždaja. umj. izbirljiviji Hevai ne prihvaæa rijeè makaze veæ nožice". Ahmed. megdan. kandža. dostojno prireðen. Ne moram posebno isticati da su prvospomenuti oblici jedini u naših pisaca toga vremena. bašèovan. arapskim i perzijskim rijeèima. vjerovatno prema analogiji: drktati . mejdan. kao što oni vjerozakona zapadnoga pišu h..) Maretiæ u svojoj Gramatici piše: "Vuk je h uveo u književnost držeæi se govora manjine naroda. Bokelji i Crnogorci. piše: Ahmet. umro 1650. Popoviæ u svome Reèniku iz 1884. munara. Sretni smo što je ovih dana ponovo štampan u tuzlanskom Univerzalu. lijepo opremljen i. i kao što narod naš obadva vjerozakona na mnogo mjesta po južnijem krajevima govori. (Hevaijin rjeènik Potur-šahidija zaslužuje posebnu pažnju. tu je i Ethem. baštovan. Edhem. dakle tumaè s poèetka bosanskomuslimanskog književnog preporoda u kojem stoji: Alah. i ovaj autor kao i mnogo. U Pravopisu je i Zulejka. drhtati. aždaha. Svi ti razlozi zajedno uzeti pretežniji su od èinjenice što veæi dio naroda h ne izgovara. nadam se.. da bi i književnici istoènoga vjerozakona pisali h svuda gdje mu je po etimologiji mjesto. v. itd. Na pisanje slova h nagnala je Vuka velika potreba jer bez njega bi nam jezik bio podosta raspojas i aljkav. èejrek. godine nije poštovao bosanskomuslimansku jezièku tradiciju vidjet æemo na primjeru pravopisnog normiranja muslimanskih vlastitih imena.umj. to valjda ne bi navelo Vuka da ga uvede u književnost. v. Što taj glas govore Dubrovèani. bašta. Drugi primjer eklatantnog nepoštovanja bosanskomuslimanske jezièke tradicije otkrivamo poreðenjem djela iz 1895. i Pravopisa koji je sada na snazi i preporuèuje malo Alah. i to osobito muhamedovci.Do koje mjere Pravopis Matica iz 1960. Ahmet." U prilog upotrebi glasa h služi i treæa taèka Književnog dogovora u Beèu 1850. Nije predmet ove teme da govorim kako je danas. izgovaraju ga ovdje-ondje po Bosni i Hercegovini. soluf. koja glasi: "Našli smo za dobro i za potrebno. perèin. barjak. bašèa. pelivan (?). izdatog u Sarajevu a zove se Tumaè turskim. pandža i pehlivan. a spomenuti Pravopis Ahmed. "ima oblike sa sekundarnim h: 307 . pa se nije trudio da im naðe zamjenu: fesliðan. minaret (?). meðutim. èerek. Dakle je gramatièki pravilnije pisati ga nego ne pisati. Zulejha." Veæ stari Bartol Kašiæ. menðuha. K tome se slovo h opravdava i prošlošæu našega jezika i poreðenjem s drugima slavenskim. bajrak. umj. jer oni inaèe ne govore središnjim govorom. vijeka Derviš Korkut jasno istièe kako autor "nije smatrao neèim stranim turcizme koji su se veæ bili ukorijenili u našem jeziku. zijafet. Komentirajuæi Tursko-bosanski rjeènik nepoznatog autora iz 17.

lahkoumnost. koje imaju i neki drugi Slaveni. Bjelevac i Kulender u svojem Tursko-bosanskom rjeèniku objavljenom 1912. urednik. odnos ko. u oblicima koji su u postojeæem Pravopisu svi proglašeni neknjiževnim! Pišu bajrak. taèka. Gajret. a u Bosanaca je steklo sva graðanska prava jer nikada nije nestajalo. mehkoput. aždaja. èerek. 1631. u Mulabdiæa. takoðer Ljubušak. Ako u ovih preporodnih pisaca promotrimo neke oblike. s obzirom na današnje meðuvarijantske podjele.liepahno. taèno. vijeka i u Hevaije. vidjet æemo da su oni i u tim prilikama ujednaèeni. a neki objavljivali i u Zagrebu. Mulabdiæ u Zelenom busenju. a "mesto tih glasova u zapadnijem krajevima našeg 308 . Svi ovi autori pišu turcizme u oblicima koji su bliži izvornom. sekundarno h. lahko. lahko. Biser i Nafija Sarajliæ 1916. Poznato je da je št (sveštenik. niko prema tko. Oblik ko je veæ u krajišnièkim pismima s poèetka 17. što je stari dubrovèanizam. a ne bajrak. jendek.. U uzorcima koje imam. hendek. toèka i toèno nisu prevladali nad oblicima ko. piše Ljubušak u zbirci iz 1889. u Hörmannovoj zbirci. ili neposredno iz bosanskih govora". piše Bašagiæ.. Biser. oblici tko. Razumije se. gdje na primjer kod Divkoviæa imamo mehko. v. list Bošnjak. dok posebno stoje primjeri primehkano. opšti) ušlo u naš jezik iz crkvenoslavenskog. Behar. èejrek. Za ove forme Kašiæ je poticaj mogao dobiti iz djela bosanskih franjevaca. Ogledalo. piše Bašagiæ u djelu Bošnjaci i Hercegovci i Behar. te jedanput samo ziehnu. tanahno. kao izrazite markacije meðuvarijantskih podjela. lahak. (Darija Gabriæ-Bagariæ: Jezik Ivana Bandulaviæa).. lagahno. Oman-Aziz. piše Ljubušak. mejdan. piše Ðikiæ i Biser. Gašoviæ. U Vuka je kao u bosanskih pisaca tko. piše Ljubušak. lahkovjernost. Behar. malahno. lahko. Evo nekoliko primjera karakteristiène leksike s glasom h u rijeèima koje nisu turcizmi. megdan. i danas. Premda su ovi autori bili više prohrvatski naklonjeni. nitko jeste 41:11. tzv. Oblik mehak ima u Ljubušaka. a taèka i taèno prema toèka i toèno 11:6. redaktor. za koje potvrdu nalazimo i kod M. Evo kako izgleda odnos opæi / opšti. lahka. koji su u Bosni uobièajeniji. ima izvjesnog kolebanja u pojedinih autora. dakle. piše Bašagiæevo Ogledalo. aždaha. ko. lahkoæa. primarno jer je životno: lagahan. niko. Æatiæ. veæ prema tome ko je njihov izdavaè. nitko. lahkouman. Držiæa.

zatim Allah piše Ðikiæ u Ašiklijama 103. opæina i njihove izvedenice stoje prema opšti. opština i njihovim izvedenicama u omjeru 30:0! U periodu od 1918. Bh. S obzirom da je na ovim balkanskim prostorima politika mjera stvari. piše Ismet Smailoviæ.naroda upotrebljava se i izvornije sveæenik. a ne lingvistièke naravi. "Pišuæi takve rijeèi s udvostruèenim suglasnikom Kikiæ se nije obazirao na naše tadašnje pravopise. Lovriæ: Bilješke o putu po Dalmaciji Zagreb. preddržavni. Ako je to manje poznato široj javnosti. Dakle. razlozi su politièke. zatim Muhammed (jer nema toga neodnaroðenog.. što je èista smisaona i lingvistièka besmislica jer je Allah vlastito ime. septembra 1981: Nit sam džennet nit džennetska hurija. opæi". takva težnja postoji i u sluèajevima spomenutih turcizama. Tomo Maretiæ ima rijeè osammjeseèni (osammjeseèni boravak. prema kome danas uèe naša djeca i lektori sreðuju knjige i novine. Dakle..s izvjesnom mjerom valja i ubuduæe primjenjivati. U preporodnom periodu rijeèi opæi. (Vasilija Radojièiæ pjeva na Radio-Beogradu. Aleksandar Beliæ. i koji .) Kao što u primjerima nuzzarada. s odreðenim èlanom!). pogovor knjizi I. Zakljuèak Bosanski jezik postoji u narodu i u literaturi koliko hrvatski i srpski jezik. to je neimenovanje i (ne)priznavanje bosanskog jezika bilo u korelaciji s politièkim (ne)imenovanjem bosanske nacije.. povodom jezika Kikiæa. u svim oblicima fizièkog i duhovnog života. i to æirilicom!. 222. najjeftiniji i sl. Muslimana ni muslimana koji æe reæi Muhamed). 1948. Allah. taj odnos je 105:58. džehennem i džennet. l i m u bosanskomuslimanskim govorima i u pisanoj rijeèi: Svi dosadašnji naši pravopisi su to odbacivali èemu se ne treba osobito èuditi ako znamo da u pravopisnim komisijama nije bilo Muslimana. (Pravopis. npr. koji je stariji od Vuka Karadžiæa.. Ako se držimo principa piši kao što govoriš. dva sistema u funkciji posebnih 309 . do 1985. posebno Bosanskih Muslimana (Bošnjaka). èiji propisi nisu sasvim u skladu s izgovorom arapskih rijeèi. Nesumnjivo je da su hrvatska varijanta i srpska varijanta današnjeg zajednièkog jezika. veæ se oslanjao na govor Muslimana koji arapske rijeèi izgovaraju mnogo taènije nego ostali". jasna prevaga oblika koji su karakteristièni za zapadne krajeve. tada se moraju poštovati udvojeni suglasnici. javna jezièka praksa ignorira ovu èinjenicu. stvarno i nominalno. piše alah!. postoji "težnja da se ne krnji znaèenje" (Asim Peco).

u èasopisu Život. godine. srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika Srbi i Hrvati imaju veæa prava nego Bosanski Muslimani (Bošnjaci) i Crnogorci. a našu jezièku politiku odreðujemo našom novom društvenom zbiljom. Naime. gdje na prvoj str.. a uz njih su. Kosovo. 1966. Upravo je bliže istini ako bismo rekli obratno. jedan jezik.. i u Hrvatskom pravopisu iz 1971. nije identièan ni s hrvatskom ni srpskom varijantom. Bosanski jezik i danas imenuju svojim jezikom znatne skupine Muslimana izvan BiH (Sandžak. dovoljan je da utvrdi razlike izmeðu ova dva i bosanskog jezika. bosanski jezik. bez obzira u kom smislu se to (tada) podrazumijevalo. s istom razložnošæu. Sliènih nakana veæ je bilo ispoljeno u Reèniku savremenog srpskohrvatskog književnog jezika s jezièkim savetnikom dr.. I. Crna Gora. godine. svakako. on nije jedinstven jezik. 310 . Moskovljeviæa. Jedan od prvih tursko-bosanskih rjeènika (drugi naš rjeènik po starini uopæe) saèinio je Hevaija iz Donje Tuzle 1631. ne može stajati tvrdnja da na ukupnost tzv. Neæe biti èudno ako se uskoro pojave meðusobni (meðujezièki) rjeènici razlika i. razlièiti pravopisi."). a posljednji Ahmed Kulender Mali tursko-bosanski rjeènik 1912. dodane razmaknutim slovima normalne hrvatske rijeèi" (potcrtao A. bez obzira kako se nazivao u razlièitim historijskim okolnostima. uvijek je svoj jezik imenovao bosanskim. Makedonija). Muslimanski narod. Sam sistem razlika izmeðu srpskoga i hrvatskog jezika. Ostane li tako. bratani. još biti razraðen. (Ova varijantska razlaganja objašnjavao sam tekstom "Varijante na popravnom ispitu". u kojoj mjeri i do kada. S nevjerovatnim udaljavanjima. god. Hoæu reæi. Bez obzira što je naš zajednièki jezik. Tako bosanski jezik smatram konstitutivnom komponentom bosanskomuslimanskog nacionalnog biæa. Termin bosanski jezik upotrebljavali su i drugi koji su se smatrali Bošnjacima (Bosancima).jezika te bosansku varijantu takoðer smatram bosanskim jezikom. te u iseljeništvu u Turskoj i drugdje. ("Bosanski da vam besidim. bez sumnje. 1970. kako u narodnom govoru. koji æe. god. M.) Ovo sve može se odnositi na crnogorski jezik. kao poseban varijantski sistem zajednièkog jezika. iza znaka > . što se razumije. Jezièki pluralizam je društvena stvarnost i njena uzajamnost. a u nekim sluèajevima: u èuvanju glasa h u domaæim rijeèima i turcizmima. a ne idu u sustav hrvatskoga književnog jezika oznaèeni su zvjezdicom.). ispada da smo mi sretni baštinici tuðeg jezika. u osnovi. tako i u književnosti i u brojnim lingvistièkim djelima. uvoda stoji: "Rijeèi i oblici koje je zbog pravopisnih razloga bilo potrebno navesti.

èistota (stila).). provoðenje (zadataka). Piši kao što govoriš nije nièija deviza. a non-nam311 . Since politics happen to be the measure of all things in these Balkans parts. The Aspect of Bosnian Language The Bosnian language has existed in people and in literature at least as long as the Croatian and Serbian language. ali neæe moæi usvajati hrvatske arhaizme i kovanice. izmeðu dijalekatskog i književnog i ima . to je inicijalni poriv pismenog èovjeka. a prema srpskom. uglavnom. s Hrvatima imaju pretežnu leksiku. Tako je veæ uveliko prihvaæeno da je èas (školski). imaju i brojne druge leksièke razlike . (sjeverni) pol. ne mogu srpski jezik pratiti u èitavom nizu akcenata.identiène s hrvatskim jezikom. To što u okviru bosanskog jezika nije bilo jezièkih i pravopisnih reformi nije teško razumjeti.za južnoslavenske prilike . napustili su oblike zamjenica tko. a èistoæa (ulice). kako je bilo i u prošlosti.u udvojenim suglasnicima nekih turcizama. kako su i govorili. neæe pisati zajednièke (strane) rijeèi izvorno. a (m.izvanredan kontinuitet. itd. toèno. i ž. a sat (vremenski). If it is less known to the general public. a sprovoðenje (uhapšenika). meðuvarijantski položaj. ove duboko ukorijenjene razlike. nisu zadržali l na kraju rijeèi (vol. tzv. prema književnom hrvatskom i srpskom jeziku. uticale su u svakodnevnom jezièkom prožimanju na znaèenjsko razluèivanje sinonima i pridonijele bogaæenju bosanskoga jezika koji je tako došao u povoljan. Bosanski jezik. a okolina (sociol. okolica (geogr. a kršæanin (katolik). Bosanski Muslimani (ili Bošnjaci) danas su ijekavci u književnom jeziku. imaju opæi i opæina prema opšti i opština. a metalski (radnik). itd. nisu nikada prihvatili oblike toèka. sokol).) spol. svatako. metalni (ekser). the reasons have been of political and not of linguistics nature. razlikuje se i od srpskoga i od hrvatskoga u mjeri u kojoj se ti jezici razlikuju meðu sobom. Ovdje nije mjesto da se to sve objasni. u nekim morfološkim oblicima. and omnipresent in all the forms of physical and spiritual life. pretežno ekavskom. bez diskontinuiteta koji su imali srpski i hrvatski književni jezik do poèetka Vukovih i Gajevih reformi sredinom prošlog vijeka. hrišæanin (pravoslavac). jezièku ustaljenost i homogenost na cijelom prostoru. Pisali su bosanèicom i arebicom. imaju svuda h mjesto zamjena v i j.). osim vlastitih imena. kao i Hrvati. ima najmanje razlike izmeðu narodnog i književnog jezika. Ove razlièitosti.

Regardless to the fact that our language is. both in a common people's speech. and it is us who determine our language policy with our own view about the new circumstances in our society. and. it is not the single and unique language that can be understood. 312 . particularly. had always called its language the Bosnian. two systems in the function of distinct. one language. regardless how it has been called under the different historical circumstances. There is no doubt that the Croatian and Serbian versions of the current common language are. separate languages. The linguistic pluralism is its social reality and its mutual feature. The term Bosnian language has been used by the others who had considered themselves to be Bosnians (Bosniaks) without taking into account what it meant (then). The Moslem people.ing and the absence of acknowledgement of Bosnian language was in a corelation with the political (non) naming of Bosnian nations. to what extent and when. of Bosnian Moslems (Bosniaks). I consider the Bosnian language to be the constituent component of Bosnian Moslem national being. both nominally and really. basically. I consider the Bosnian variant as the Bosnian language having applied the same reasoning. and also in literature and numerous linguistics works.

Hrvatska se nalazila u veoma teškoj situaciji. Slavonija. stoljeæa. 1954."1 Samo u razdobljima nacionalne iskljuèivosti pojedinaca i nekih stranaka prešuæivali su ga ili proglašavali štetnim . Austrijsko školstvo uoèi preporoda bilo je anacionalno. Prema Barèevim rijeèima. folklornim i etnografskim obilježjima". Književnost ilirizma. djelovao je na buduæe ilirce kontraproduktivno. Knjiga I. vijeka.Vasilije Èekliæ PEDAGOŠKI FAKULTET RIJEKA ILIRSKI POKRET I BOSANSKO-MUSLIMANSKI KNJIŽEVNO-KULTURNI PREPOROD Moguænosti poreðenja Govoreæi o politièkom i narodnom znaèaju ilirskog preporoda. Suprot1. Takva teza u prvi mah djeluje uvjerljivo. Dalmacija. Stoga æe u ovom radu biti govora o valjanosti Barèeve tvrdnje na osnovi usporeðivanja bitnih odrednica hrvatskih i muslimanskih preporodnih gibanja. niti se u gimnazijama uèio hrvatski jezik. ali se teško može dokazati bez obzira na sliènosti u genezi tih dvaju pokreta. gledali su u ilirizmu ishodište i uzor. Iz ove njegove ocjene proizlazi da je ilirizam utjecao i na bosansko-muslimanski preporodni pokret za vrijeme austrougarske vladavine. Antun Barac kaže: "Svi hrvatski i jugoslavenski pokreti 19. a na Zagrebaèkoj kraljevskoj akademiji za nastavnike su u pravilu birani Madžari. Obrazovni sistem u doba Metternicha služio je odnaroðivanju i pripremanju poslušnih èinovnika i odanih podanika. koji su išli za zbližavanjem jugoslavenskih naroda. Vojna krajina).. kada je zapoèeo proces nacionalne integracije. Bila je teritorijalno i politièki razdijeljena na nekoliko razlièitih podruèja (Hrvatska.zakljuèuje Barac svoju ocjenu. i 20. str. a ne zemlju s posebnim narodnim svojstvima. Društveno-povijesni kontekst Na poèetku 19. a jedan dio hrvatskog naroda nalazio se pod turskom vlašæu. iako je bilo i kvalificiranih Hrvata. 313 . No buduæi da se temeljio na klasiènim principima naobrazbe. Zagreb. 36-37. U to doba nije postojala nijedna hrvatska srednja škola. Hrvatska književnost od preporoda do stvaranja Jugoslavije. Egzistirala je na rubu Beèke monarhije kao jedna od najslabije razvijenih austrijskih zemalja. tada je svedena na politièki i geografski pojam graniène pokrajine "s nekim karakteristiènim povijesnim.

nije nastao ni iz èega.) sve æe više optereæivati odnose Hrvata i Srba zbog obostranih pretenzija na ove pokrajine i pitanja nacionalne pripadnosti Muslimana. Vukotinoviæ. a ne hrvatski narod. Nemèiæ. željeli su ilirci u ime bratske sloge i nacionalne snošljivosti okupiti zajedno sve naše narode. mada su neki sumnjali u vjerodostojnost ove teze (D. Bosna i Hercegovina je u 19. Mažuraniæ. Vraz. uspješna organizatora književnog života. stoljeæu bila više no ikad u svojoj povijesti izložena razlièitim pritiscima. Tako je zapoèela ilirsko-jugoslavenska faza hrvatske nacionalne integracije. ilirskim pokretom i hrvatskim narodnim preporodom. I. Mada su još u doba ilirskog pokreta opstojali pojmovi ilirizam i kroatizam (prvi u književnom a drugi u politièkom smislu). Ovaj zanesenjak okupio je oko sebe kreativne. A. u vrijeme njegova najveæeg uspona. Ilirizam. Za hrvatski narodni preporod. Demetar).-1878. koje je èvrsto ujedinio. Prema imenu starosjedilaèkog stanovništva na Balkanu. Njegovi prethodnici potjecali su najveæim dijelom iz redova nižeg sveæenstva. Demetar. D. kako je tvrdio Vuk Karadžiæ. Osim rijetkih izuzetaka. Tim mrtvim imenom.).1880. Bili su to veæinom mladi ljudi.). koji je èvrsto vjerovao da Hrvati potjeèu od starih Ilira. domaæi feudalci živjeli su tada u zatvorenom krugu klasnih povlastica i branili državnopravni položaj svoje zemlje. Istoèna kriza i ustanak u Bosni i Hercegovini (1875. Mažuraniæeva kroatizacija bitno æe utjecati na preobrazbu funkcije jugoslavenstva u potonjim vremenima. Analogne pojave mogu se pratiti i u genezi bosansko-muslimanskog književnog i kulturnog preporoda za vrijeme austrougarske okupacije. Ta æe faza potrajati do banovanja Ivana Mažuraniæa (1873. sa stalnom tendencijom opadanja intenziteta. oni su stjecali svijest o slobodoumlju. Preradoviæ i drugi). Izvana su je ugrožavali pretendenti na njezin 314 . pokret su nazvali ilirskim kao oznaku za južne Slavene.-1872. a prihvatili su je i njegovi sljedbenici. P. kao izraz narodnog buðenja. D. vatreni rodoljubi.no odgojnim zadacima školskog sistema. sazrijevala je ideja o kulturnom i politièkom jedinstvu koje se u povijesti književnosti naziva ilirizmom. mržnju protiv tiranije i kritièki odnos prema feudalnoj Austriji. sposobni i obrazovani intelektualci (S. usporedo s preporodnim kretanjima u Evropi i prodiranjem romantizma u književnost. Ideja je potekla od Gaja. graðanstva i sitnih plemiæa. pouzdane i duhovno profilirane istomišljenike. nego se razvijao iz vlastitih unutarnjih snaga koje su mu još od 17. U takvoj društvenoj situaciji. Rakovac. stoljeæa utirale put. Lj. nerazluèivo je vezano ime Ljudevita Gaja (1809.

vijeka.. 3. a zemlja teško osiromašena..teritorij. 348. Poslije toga sve više dolazi do izražaja shvatanje o nužnosti prilagoðavan2." Južni Slaveni pod osmanlijskom vlasti" .-1878. Zbog toga je u zemlji pri kraju turske uprave zavladalo kaotièno stanje.piše ona . Radije trpe tursko barbarstvo nego da prihvate austrijsku kvazicivilizaciju. kao tešku nesreæu koja je duboko potresla njihovo psihièko i društveno biæe. do 20. Engleski putnici o Bosni i Hercegovini od 16. Midhat Šamiæ: Francuski putnici u Bosni i u Hercegovini u XIX stoljeæu 1836.. Iako se oni primanjem islama nisu deslavenizirali i zaboravili svoj jezik. Narod je ostao napušten i obezglavljen. ipak je višestoljetna islamska tradicija ostavila duboke tragove u svijesti ljudi i u navikama i obièajima svakodnevnog života. 1981. batina ili vješanja". Kršæani su èak spremni da se s oružjem pridruže Muslimanima radi spreèavanja prelaska bijelim mundirima preko granice. str. koji predstavlja uvod u razdoblje Kallayeve vladavine. pa se pripremaju na oružani otpor. mnogi Muslimani ne prihvataju odluke Berlinskog kongresa 1878. Regularne carske jedinice oštro interveniraju protiv jednih i drugih ostavljajuæi pustoš za sobom. Osjeæaj ugroženosti pojaèao se i zbog oštrih represalija protiv muslimanskog stanovništva za koje kronièar invazionoga korpusa Zdekauer tvrdi "da se s ovim ljudima može iziæi nakraj jedino pomoæu tjelesnih kazni. 315 .3 Zbog toga je veæina Muslimana doživjela prevrat tragièno. Oportunistièki domaæi feudalci. 1989. Opæa društvena klonulost traje do hercegovaèkog ustanka Muslimana i Srba 1882. Omer Hadžiselimoviæ: Na vratima Istoka.. Sarajevo. tako da jednako strada i kršæansko i muslimansko stanovništvo. Postojanje takve averzije potvrðuje i Georgina Mackenzie (Džordžina Mekenzi) u svojim zapisima s putovanja po Bosni poèetkom šezdesetih godina prošlog stoljeæa. bili su voljni prihvatiti austrougarsku okupaciju radije nego da padnu pod barbarsku vlast Srbije i Crne Gore."ne žele se prikljuèiti Austriji.2 Austrougarska okupacija najteže je pogodila Muslimane. i sultanov pristanak na okupaciju Bosne i Hercegovine. Usprkos svemu tome. privuèeni materijalnim obeæanjima. Žestoke borbe protiv invazionih trupa iznenadile su Beèku vladu i glavnog komandanta generala Josipa Filipoviæa. Sarajevo. a iznutra potresale bune kršæanske raje protiv feudalnog sistema i domaæih feudalaca protiv centralne turske vlasti. Oèito je bilo potcijenjeno nepovjerenje i averzija bosanskohercegovaèkog stanovništva prema susjednoj Austriji. 253. Naglim presijecanjem organskog dodira s Turskom oni su se našli u zrakopraznom prostoru i zatvarali se u sebe negodujuæi protiv sultana i preziruæi okupacijsku vlast. str.

ili svoje nezadovoljstvo novim poretkom iskazuju prkosnim turkofilstvom. ta je ideja bila psihološki prihvatljiva s obzirom na èinjenicu da je Bosna i Hercegovina predstavljala specifiènu društvenu zajednicu. Buduæi da su procesi samoidentifikacije triju bosanskohercegovaèkih naroda veæ bili u toku. s naglašenim kultom tradicije i bosanskog domoljublja (Safvet-beg Bašagiæ). odnosno Osman Nuri Hadžiæ i Ivan Miliæeviæ). vjerskim fanatizmom i drugim oblicima otpora. Meðutim. Kako je bošnjaštvo najdulje živjelo u svijesti Muslimana. Zemaljska vlada poèinje mijenjati odnos prema Muslimanima. kulturnog i prosvjetnog razvoja Muslimana. religije. njegovi pokušaji nisu mogli uspjeti zbog nepovjerenja veæine Muslimana i žestokih protivljenja vodeæih slojeva srpskog i hrvatskog graðanstva. Drugi se zalažu za plodno duhovno spajanje Istoka i Zapada. 316 . u èijoj se heterogenoj ali nedjeljivoj tradiciji prepliæu kulture. politièkim opozicionarstvom. Prema orijentalnom kulturnom naslijeðu pripadnici ove struje odnose se dvojako. Podržavajuæi takve težnje. Misao o integralnom bošnjaštvu formulirana je još u doba autonomaškog pokreta Husein-kapetana Gradašèeviæa i u književno-publicistièkoj djelatnosti za vrijeme reformskih nastojanja Šerif Osman-paše Topala šezdesetih godina. Kallay je uz njihovu pomoæ pokušao kod cjelokupnog stanovništva razviti osjeæaj bosanske posebnosti i narodnosti. on je nastojao zaustaviti te procese i ugušiti svaki pokušaj nacionalne afirmacije koji bi mogao ugroziti poziciju Habsburške monarhije na ovim prostorima. da bi ih odvojila od pravoslavaca i približila katolicima. Oni koji nisu mogli prekinuti tradicionalne veze s carigradskom maticom iseljavaju u Tursku (premda su uzroci migracija bili složeniji od privrženosti Carigradu). obièaji. U stalnom raskoraku s muslimanskim klerom. Slavonci ili Zagorci. Jedni otvoreno propagiraju zapadnjaèke obrasce života vjerujuæi da æe njihovim uvoðenjem brzo uslijediti znaèajne civilizacijske promjene. Pomirljivija struja realnije prihvata novu stvarnost nasluæujuæi veæe moguænosti ekonomskog. Kallay je želio realizirati austrijsku varijantu nacionalnog bošnjaštva.ja novoj stvarnosti. oni kritiziraju pasivnost i tromost Muslimana kao posljedice naslijeða orijentalne uèmalosti (Osman-Aziz. pa se nastoji prilagoditi izmijenjenoj politièkoj situaciji. usporedo s osjeæajem islamske pripadnosti. u kojoj Srbi nisu isto što i Srbijanci. Povijesno gledano. niti Hrvati isto što i Dalmatinci. jezik i svakodnevni život. Tada zapoèinje i proces raslojavanja u muslimanskim redovima. Ni u jednoj etnièkoj skupini pod osmanlijskom vlasti nikad nije zamro osjeæaj pripadnosti zemlji Bosni. u kojima je nacionalna svijest veæ bila snažno razvijena. Oslanjajuæi se na umjerenu muslimansku struju.

Još u Turskoj Carevini neke je muslimanske umove muèilo pitanje vlastitog identiteta. narodnost i pravoslavlje. pokrenulo je èetrdesetih godina propagandnu hajku protiv ilirskog pokreta. Henri Massieu de Clerval. Poznato je da se antagonizam Hrvata i Srba nakon doseljavanja na podruèja Hrvatske i Ugarske pojaèavao ne samo zbog razlièite konfesionalne pripadnosti nego i zbog klasno-povijesnih uzroka. koji ih gledaju kao otpadnike..Vjersko-nacionalni sindrom Slom ilirskog pokreta nisu izazvale samo utopijske projekcije njegovih sljedbenika veæ i nerazumijevanje najbližih susjednih zemalja Srbije i Slovenije. u 19. Stoga su se zalagali za njihovu vjersku i politièku ravnopravnost u banskom dijelu Hrvatske. koji dolazi u Bosnu 1855. koja Hrvate želi iskoristiti kao trojanskog konja da bi ugrozila nacionalnu i politièku individualnost Srba u austrijskim nasljednim zemljama. Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana. i Osmanlija. a Slavofili ih prikazuju kao èudovišta. osobito u današnjoj Vojvodini gdje se veæ razvio osjeæaj nacionalne posebnosti kao u Srbiji. stoljeæe sve više dobivati politièke dimenzije do ilirskog pokreta. koji u njima vide samo nekakve nesavršene Turke".stari Osmanlije iz Azije rugaju im se što ne znaju turski. godine. Antagonistièka napetost poèela je na prijelazu iz 18. Optuživali su ilirce i njihove malobrojne srpske sljedbenike da namjeravaju Srbima uzeti jezik. 1974. 83. kada jasno dolazi do izražaja težnja za zbližavanjem i prevladavanjem dotadašnje napetosti. Najviše su se ilircima suprotstavljali srpski književnici tradicionalisti u austrijskim pokrajinama. 317 . ne znajuæi kome zapravo pripadaju. Književno-kulturni preporod bosanskih Muslimana razvijao se u složenoj vjersko-nacionalnoj situaciji od ilirskog pokreta. Konzervativno srpsko graðanstvo. Još žešæi otpor izazvale su ilirske ideje kod Srba. Ilirci su se nadali da æe svojom južnoslavenskom orijentacijom privuæi Srbe u svoje redove. str. a kamoli meðu Srbima. pravopis. okupljeno oko pravoslavne crkvene hijerarhije. ilirske su ideje imale mnogo protivnika i meðu Hrvatima. Dr Muhamed Hadžijahiæ: Od tradicije do identiteta.4 "Mladi carigradski Turci nazivaju ih barbarima" kaže de Clerval . izvještava da "domaæi Muslimani žive u žalosnoj izoliranosti izmeðu svojih katolièkih i pravoslavnih zemljaka. Pobornici kajkavskog horvatstva (stari latinci) prigovarali su im da svojim zabludama i težnjama zatiru antikni duh hrvatske tradicije i stvaraju uvjete da se èitava Hrvatska povlaši." 4. Meðutim. U ilirskim težnjama za ostvarivanje duhovnog i kulturnog jedinstva oni su vidjeli zakulisnu igru Austrije. Sarajevo.

sukobile su se dvije politièke koncepcije: srpska . U vezi s tim pitanjem. Buduæi da su tradicije i autohtono porijeklo oko 300000 muslimana sudbinski utemeljene u hrvatskim prostorima. Zagreb. 1964.-1864. zaoštrile su se razmirice meðu Srbima i Hrvatima oko pitanja kome ova zemlja treba pripasti. 13.7 Muslimani su nakon okupacije bili zabrinuti i za sudbinu islama u Bosni i Hercegovini. koja je osnovana potkraj oktobra 1990. koju (sada) bolje zastupaju i propovijedaju obrazovaniji i vještiji misionari nego što su bili jadni franjevci".koja je još od Garašaninova Naèertanija (1844. 1990. ni drugi jezik osim onoga kojim se Srbi služe u Ugarskoj.koja ih je željela sebi pripojiti unutar Habsburške monarhije. Takva bojazan nije se pojavila bez razloga uzmemo li u obzir izjavu generala Filipoviæa francuskom konzulu "da je islam neminovno osuðen da išèezne. Beograd. str. Bekir Krupiæ. 7. Vjesnik. tvrdi da je nacionalna kategorija muslimana s velikim M osmišljen proizvod boljševièko-marksistièke provenijencije s osnovnim ciljem da se najveæi dio "neopredijeljenih" diferencira od Hrvatske. u razlièitim oblicima traje do danas. jer je autor bio u emigraciji. u Osijeku. i na žalost. nije im potreban nikakav "M" pejsmeker nego "zdrave hrvatske vene.Muslimani su veæ sedamdesetih godina poèeli osjeæati snažne pritiske velikosrpske i velikohrvatske ideologije.). Miodrag Popoviæ: Vuk Stefanoviæ Karadžiæ 1787.). 318 . Koncepcija velike Srbije bila je veæ razraðena u knjizi Justina Mihailoviæa Iliri i Srbi (1843. Knjiga je izišla anonimo u Parizu. Tada se na njih gleda kao nacionalno neformiranu masu srpskog ili hrvatskog naroda islamske vjeroispovijesti. kroz koje æe teæi zajednièka krv". XI. predsjednik Demokratske zajednice Muslimana Hrvatske. Ekstremistièko zastranjivanje dobija takve razmjere da izaziva oštre reakcije Ante Kneževiæa. 6. 15051. Buduæi da se tada poèelo govoriti o moguænostima austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. Josipa Ljubiæa i drugih rodoljuba. Pitanje identiteta Muslimana osobito se zaoštrava poslije okupacije. LI.) pretendirala na spajanje obje pokrajine sa Srbijom. i hrvatska .8 Kasnija nastojanja sarajevskog nadbiskupa Josipa 5.. str. Svojatanje Muslimana nastavlja se i u staroj Jugoslaviji.. 12. u dodiru s katolièkom vjerom. u kojoj autor osporava pravo Hrvatima na narodnost tvrdeæi da od Pešte do Jadranskog mora ne postoji drugi narod osim Srba. Zbog toga zapoèinje meðu srpskim i hrvatskim ekstremistima nadmetanje u pridobijanju i svojatanju Muslimana. a neki muslimanski prvaci u znak protesta demonstrativno se izjašnjavaju za bosansku nacionalnu ideologiju.6 U okviru pravaške koncepcije on iznosi vlastitu viziju protusrpske i proturuske države na prostoru od zapadnih ogranaka slovenskih Alpi do rijeke Drine. 333.5 Posve suprotne politièke ciljeve izrièe Eugen Kvaternik u svojoj knjizi Hrvatska i talijanska federacija (1860.. niti pismo osim stare srpske æirilice.

kojim se u jednom èlanu predviða protjerivanje svih duhovnih redova osim franjevaca s teritorija Bosne i Hercegovine nakon osnivanja željene autonomije. C. Ilirizam i kroatizam. Usprkos megalomanskim strateškim ciljevima iliraca.14. godine. III. Ukidanjem ilirskog imena poèinju se gasiti i maglovite ideje maksimalnog programa. odnosno u ideji federacije slavenskog življa u okviru Habsburške monarhije. Po shvatanju Milorada Živanèeviæa "jedan pokret traje dok žive njegove ideje i dok služe transmisije koje ih prenose".II . zastava. str. Sljedbenici ilirskog pokreta traže tada utoèište u austroslavizmu. str. 293. (I. Kasnije nadrasta prvotne težnje i postaje društveni i politièki pokret s maksimalnim programom da ostvari teritorijalnu cjelovitost Hrvatske.9 U poèetku je ilirizam zamišljen kao književni pokret s minimalnim programom da na osnovi zajednièkog pravopisa i književnog jezika razvije jedinstven narodni osjeæaj i jedinstvenu književnost kod svih južnih Slavena. samo su pojaèavala njihove strepnje. godine o zajednièkom radu i buduæem ureðenju zemlje. 319 . mnogo više no njihove suputnike koji su svoje ilirstvo èešæe manifestirali vinskim rodoljubljem (u znaku romantièarskog paradiranja.. Frangeš. titula i kiæenog nazdravièarstva) nego korisnim društvenim akcijama. a kao osmišljen i organiziran pokret 1835. Zagreb. kada je sumnjièava austrijska cenzura shvatila da se ilirskim programom u biti promovira zamaskirano hrvatstvo. Strah od katolièkog prozelitizma potvrðuje i tajni sporazum prvaka Muslimanske i Srpske narodne organizacije 1902. 17. 1985. da bi postali pravi Hrvati. Ta je zabrana teško pogodila vodeæe ilirske liènosti. XIII. 9. Antun Barac kaže da intenzivna djelatnost iliraca traje po prilici do 1849. kada je pokrenut književni list Danica. Vremenske granice i programi Veæina književnih historièara smatra da hrvatski narodni preporod zapoèinje tridesetih godina pojavom Gajeve knjižice o pravopisu. Milanja i drugi). koji nisu 8. OKO.Štadlera za pokatolièavanje Muslimana.. O trajanju preporodnog razdoblja postoje uglavnom dva razlièita mišljenja. jer se tada veæina povlaèi iz javnosti. Takvim utopijskim idejama zanosili su se ilirci punih sedam godina sve do zabrane ilirskog imena i simbola 1843. 28. 338. a zatim ujedinjenje svih južnih Slavena od Trsta do Varne. odnosno do osnivanja JAZU 1867. a romantièarski zanos gotovo sasvim nestaje nakon uvoðenja Bachova apsolutizma. Midhat Šamiæ: Isto. Neki pomjeraju razdoblje ilirizma do šezdesetih godina. amblema.

Stoljeæima naviknuti da u ratovima služe sultana a u miru da se bune protiv centralne vlasti. slavonska i dalmatinska. Njihova je glavna zasluga u tome što se Gajev narod bez narodnosti probio kroz razlièite društveno-ekonomske krize i postupno ali sigurno formirao u hrvatski politièki narod. izašle su 1835. Buduæi da je Sandžak i dalje ostao pod turskom upravom. pokretali su novine. humoristièka i satirièka prièa. Pored toga. povezali preporodnu književnost u organsku cjelinu i postavili temelje moderne hrvatske nacije. Politièki akteri Muslimana. Premda je po sadržaju rada trebala biti apolitièna. Muslimani su nasilno privedeni zapadnjaèkoj civilizaciji i baèeni u 320 . nisu bili još svjesni ni svojega identiteta.). èasopisa i zbornika.imali ni uvjeta ni moæi da ih ostvare. Za relativno kratko vrijeme svojega djelovanja preporodni pisci izmijenili su kulturni pejzaž hrvatskog prostora kakav se nije mogao zamisliti tridesetih godina. Muslimanski književno-kulturni preporod razvijao se u drugaèijem povijesnom kontekstu i politièkoj situaciji.). ilirci su probudili hrvatsku nacionalnu svijest. oni su ipak u okviru minimalnog programa postigli znaèajne uspjehe. kulturno prosvjeæivanje naroda i èuvanje narodne baštine. Nešto kasnije pokrenuli su zbornik Kolo (1842. drama. Pored toga. jedno vrijeme štampan u Beogradu zbog pooštrene cenzure. epigram i književna kritika). koja se s kraæim prekidom u novije vrijeme održala do danas. Uporedo s izdavanjem listova. književne listove i zbornike. Ilirci su znatno proširili i obogatili literarnu produkciju (lirska i epska poezija. poluknjiževni list Zora dalmatinska (1844. Iskra (1844. granice Bosne i Hercegovine nisu se poklapale s kulturno-etnièkim identitetom muslimanskog stanovništva. koje godinu dana kasnije dobivaju ilirski naziv.) i tjednik Branislav (1844. Novine horvatske i književni list Danica horvatska. novela.). ukoliko se o njihovoj djelotvornosti može govoriti. godine. društvo za izdavanje knjiga i druge). ilirci su mnoge prigodne pjesme i kraæe tekstove objavljivali u lecima. osnovana 1839. u prvim godinama okupacije. tiskaru. Najpoznatija meðu tim ustanovama bila je Matica ilirska (kasnije Matica hrvatska). preporodni pisci osnivali su i razlièite institucije (èitaonicu. Osnovana je sa svrhom da podstièe i razvija nacionalnu svijest. u prijelomnim povijesnim trenucima ponekad je iskoraèivala iz naznaèenih programskih okvira ali nikad nije postala institucija politike. feljton. kalendara i života svetaca. Nekadašnji teritorij Bosanskog pašaluka bio je smanjen okupacijom. Da bi ubrzali razvoj pomlaðene hrvatske književnosti. Usprkos protivljenju madžarskih vlastodržaca. Do poèetka ilirskog pokreta nije bilo drugih knjiga osim molitvenika.

Usporedo s organizacijom opæeg i posebnog muslimanskog školstva. I dok su se pripadnici drugih konfesija brže snalazili pod novom vlasti i poèeli koristiti njene tekovine. Trebalo je proteæi nekoliko godina da se trgnu iz letargije i shvate da je škola i prosvjeta jedini izlaz iz zaèahurenosti i jedina moguænost formiranja vlastite inteligencije koja æe se odupirati tuðinskoj supremaciji. a lektira odabire selektivno u skladu s idejno-politièkim ciljevima novog režima.-1872. u tim školama izuèavaju se u veæoj mjeri i svjetovni predmeti. u fazi prilagoðavanja novim uvjetima. Oko nje se formirala prva generacija muslimanskih pisaca i èitateljska publika književnih djela na narodnom jeziku. ali je imao i svoju prethistoriju. Prva lastavica koja je navijestila duševni preporod u Bosni i Hercegovini bio je. a zatim osniva obrazovne ustanove kombiniranog tipa (Sarajevska ruždija. Za vrijeme turske uprave država se nije brinula za škole niti je propisivala nastavne planove i programe. godine. Na taj naèin željela je stvoriti privid da se u duhovnoj sferi Muslimana ništa bitno nije izmijenilo. Šerijatska sudaèka škola). u kojima se nastava književnosti i narodnog jezika prilagoðava višenacionalnoj i vjerski podijeljenoj sredini.) zapoèeo književno-žurnalistièku djelatnost koju æe nakon okupacije. U težnji da se politièki i kulturno približi Muslimanima. Mehmed Šakir Kurtæehajiæ. Muslimanski preporodni pokret formalno zapoèinje pojavom lista Bošnjak 1891. Pored teoloških predmeta i orijentalnih jezika.vrtlog proturjeènih interesa i nacionalnih egoizama. Zbog toga je austrougarska vlast nastojala reorganizirati muslimansko školstvo prema suvremenijim prosvjetno-pedagoškim naèelima i podvrgnuti ga diskretnom nadzoru. koji je bio namijenjen užem krugu muslimanske inteligencije. medrese). nastaviti prvi 321 . Taj prijelomni dogaðaj prekinuo je kulturnu i književnu aktivnost koja je zapoèela pri kraju turske vladavine u listovima na narodnom jeziku i æirilièkom pismu. Takvi ciljevi nisu mogli biti ostvareni u konfesionalnom obrazovnom sistemu kakav je do okupacije postojao u Bosni i Hercegovini (mektebi. Uèiteljska škola). Zemaljska vlada nastavlja izdavanje turskog kalendara Salname (godišnji almanah) i odobrava pokretanje lista Vatan (domovina) na turskom jeziku. U procesu njihova buðenja iz apatije izazvane okupacijom znaèajnu ulogu imala je Muslimanska èitaonica. Najprije proširuje nastavne programe konfesionalnih škola novim sadržajima. oni su zbunjeno zastali na raskršæu svoje povijesti ne znajuæi kojom pravcem krenuti. ruždije. On je u Sarajevskom cvjetniku (1868. u prvom redu vjerske. prema Bašagiæevim rijeèima. nova uprava otvara i državne škole (Velika gimnazija.

322 . pokretaè i glavni urednik lista Bošnjak. Mehmed-beg Repovac i drugi).muslimanski pisci na narodnom jeziku književnom suradnjom iz nužde u domaæim službenim glasilima.-1893. Moji saputnici. 174. 10 10. Iz njegova ranijeg djela Pouka o lijepom ponašanju (1883.-1910.) bio je tjednik s književnim podlistkom. nakon kolebanja izmeðu orijentalne tradicije i austrijskih simpatija. List Bošnjak (1891. Zbog takvih shvatanja i prorežimske orijentacije uslijedile su oštre kritike u srpskoj i hrvatskoj štampi Bosne i Hercegovine. str.pa ne znaju kome æe se privoljeti carstvu". Pored Mehmed-bega Kapetanoviæa i drugih pisaca iz narodnjaèke grupe oko Muslimanske èitaonice (Safvet-beg Bašagiæ. koji je prigovorio Muslimanima što su se zbog bosanskog naziva jezika i napuštanja æirilice našli "izmeðu dvije vatre . listovima i èasopisima (Bosanskohercegovaèke novine. Bosanska vila. a druga negativna jer je pod zajednièkim bosanskim nazivnikom poricala opstojanje srpskog i hrvatskog naroda. IV. ali se u svome književnom radu obilato koristio bogatstvom duhovne riznice Istoka. Pjesme Riza-bega Kapetanoviæa Ljubušaka od 1889. 1969.). Njegovi podsticaji rezultirali su pojavom zbornika Koste Hörmanna Narodne pjesme Muhamedanaca u Bosni i Hercegovini (1888. opredijelio se za emancipaciju od Turske. okupljao je i muslimanske književne poèetnike. Središnja liènost i rodonaèelnik muslimanskoga književnog i kulturnog preporoda bio je Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak (1839. jedan od najuglednijih i najobrazovanijih Muslimana onoga vremena.1902.1889. U redakcijskoj politici slijedio je dvije linije. Sabrana djela. osobito izvan njenih granica.. premda je ovaj zbornik imao i politièku namjenu približavanja austrougarske uprave Muslimanima. Riza-beg Kapetanoviæ. U prvim brojevima Bošnjaka izložio je osnove svoje teorije o bosanskoj naciji i bosanskom jeziku. vijeka dosegnuti svoj vrhunac.. Meðu kritièarima oglasio se i Jovan Duèiæ. Kritièkim usporeðivanjem dekadencije istoènjaèkog svijeta i razvojnog zamaha zapadnjaèkog. koja se zasnivala na shvatanju da sve tri konfesije u Bosni i Hercegovini predstavljaju jedan jedini isti bosanski narod. namijenjen širim muslimanskim slojevima koji su nauèili èitati latinicu.) razvio se književni pokret koji æe u prvom desetljeæu 20. Pobratim i drugi). knj. Sarajevo. Podsticao je njihovu narodnosnu svijest u duhu integralnog bošnjaštva. Poklanjao je veliku pažnju narodnim umotvorinama. bilježio ih i podsticao druge na sakupljanje.). suprotstavljajuæi se nabujalim tokovima srpske i hrvatske ideologije. Prva je bila pozitivna jer se zalagala za svestranu afirmaciju Muslimana.

jer neki poznati muslimanski intelektualci nisu zadovoljni krhkim pravopisnim razlikovanjem svoje vjere i nacije (malo m. I napokon. u preporodnom razdoblju afirmiralo se nekoliko proznih pisaca (Osman-Aziz. Pored veæ spomenutog lista Bošnjak. Abdurezak Hifzi Bjelevac). Sarajevo. I za njega se može reæi da je imao minimalni i maksimalni program. Muhsin Rizviæ: Književno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine.. Zadaci su prvoga bili prilagoðivanje Muslimana novim uvjetima života i kulturno-prosvjetno uzdizanje na narodnom jeziku. Edhem Mulabdiæ. na koncu se reduciralo na muslimanstvo. a kamoli za katolièke i pravoslavne kmetove. Bez obzira na razne devijacije i lutanja. Muslimanska biblioteka u Mostaru). stasale su nekolike generacije pisaca i formirana je nova èitateljska publika. 114. izlazili su i književni èasopisi Behar (1900. pjevaèka društva. Muslimanski intelektualci uèvrstili su vlastiti identitet i stekli povjerenje u svoje stvaralaèke snage. Muslimanski klub. Avdo Hasanbegov Karabegoviæ. veliko M). Uspješno su djelovale i razlièite institucije (èitaonice. Husein Ðogo).. Ipak je ta ideja i danas prisutna u raspravama o problemu imenovanja nacionalne pripadnosti Muslimana.) i Biser (1912. lirskih pjesnika (Osman Ðikiæ. objavljeno je dosta književnih djela. Osobito je znaèajno osnivanje kulturno-prosvjetnog društva Gajret (1903.).11 Buduæi da integralno bosanstvo nije imalo nužnih uvjeta za prerastanje u nacionalnu kategoriju. I.). ali taj projekt nije ostvaren zbog velikih društveno-politièkih promjena u posljednjoj godini rata. 1973. inicijativu i za osnivanje matice muslimanske sa zadatkom da izdaje korisne knjige za narod. a drugoga . pomagalo domaæu književnost i osnivalo narodne knjižnice. Gajret (1907. Musa Æazim Æatiæ) i dramatièara (Safvet-beg Bašagiæ.Muslimanski preporodni pokret trajao je do svršetka prvog svjetskog rata. Hamid Šahinoviæ Ekrem. organiziralo analfabetske teèajeve.neutralizacija srpske i hrvatske nacionalne propagande na osnovi široke vjerske tolerancije i stvaranje uvjeta "za formiranje integralne bosanske narodnosti kao nominalnog politièkog rješenja meðuvjerskog i meðunacionalnog partikularizma u Bosni i Hercegovini". Muhamed Hadžijahiæ kaže da bez demokratske platforme begovska ideja bosanstva nije bila atraktivna ni za muslimanske široke slojeve. Mostarski kulturni krug pokrenuo je 1918. str.-1918. 323 . koje je pomagalo uèenike raznih škola u zemlji i izvan granica Bosne i Hercegovine. s realnijim ciljevima od ilirskoga. Književni jezik i publika Ilirskim piscima velike teškoæe zadavao je problem književnojez11.-1911. knj.).-1918. u preporodnom razdoblju bosanskih Muslimana postignuti su znaèajni rezultati u kulturnom i književnom radu.

. 324 . Veæ je Janez Trdina zapazio da su se ilirci žestoko opirali madžarskim nasrtajima na hrvatski narod i jezik. Njegov izbor bio je logièan s obzirom na štokavsku prodornost i književnu supremaciju. Èak su i prve pokušaje štokavske poezije pisali kajkavci (Antun Nemèiæ) ili èakavci (Matija Mažuraniæ). Do proglašenja štokavskog narjeèja književnim jezikom postojala je u sjevernom dijelu Hrvatske još od Antuna Vramca prilièno razvijena kajkavska književna tradicija. Njihove težnje bile su donekle ostvarene Književnim dogovorom u Beèu 1850. Ali kako je taj zakljuèak naišao na slab odziv u Hrvatskoj. Sjeæanja iz mojih profesorskih godina u Hrvatskoj 1853. U težnji za ostvarivanjem zajednièke književnojezièke komunikacije. Na taj naèin stvarani su preduvjeti za pobjedu štokavštine na svim prostorima gdje žive Hrvati pod tuðinskom vlasti (Turska. Stoga je trebalo uložiti goleme napore za promociju novog ilirskog jezika u književnosti.-1867. narodnom smislu zanemarujuæi druge relevantne komponente u formiranju nacionalnog biæa. utemeljenu još u dubrovaèkoj književnosti i crkvenom govorništvu 17. Gaj je proklamirao štokavsko narjeèje za osnovu hrvatskoga književnog jezika. pjevali hrvatske davorije èesto su sa svojim roðacima i poznanicima razgovarali njemaèki. obièaji i naèin života glavna obilježja naroda. 40. Bachovi husari i ilirci. prije pobjede Vukove reforme. str. i 18. (preveo Tone Potokar). Polazeæi od shvatanja da su jezik. Austrija. takoðer jednog od potpisnika. da "nijedno naše puèko narjeèje nije samo po sebi dostojno da postane književni jezik. s Vukom Karadžiæem i Ðurom Danièiæem. oplemenjujuæi ga patinom starine". Izbor književnojezièkog standarda otežavala je u ono vrijeme i poplava njemèarenja u javnom i privatnom životu. ali su se mlako borili protiv još opasnije germanizacije: "Rodoljubi koji su 1848.13 U tom svjetlu postaje jasnije zašto je dubrovaèka književnost služila ilircima kao uzor i zbog èega su 12. stoljeæa. Zagreb. odrièuæi se kajkavske jezièke tradicije. Beèki dogovor imao je više deklarativno nego stvarno znaèenje i zato je ostao bez praktiènih posljedica. veæ da takav jezik tek treba stvarati na širokim temeljima narodnoga govora. u kojemu su potpisnici zakljuèili da jedan narod mora imati jednu književnost i jedan jezik. 1980. Venecija).ièkog izraza. a u primorskim oblastima èakavska."12 U takvoj situaciji. U literarnom stvaranju hrvatskih pisaca prevladalo je shvatanje Ivana Mažuraniæa. mnogi liturgijski tekstovi i barokne propovijedi izdavani su u štokavskoj postavi narodnog jezika. ilirci su težili jezièkom strategijom konstituirati hrvatsku naciju i ostvariti sveslavensku sintezu u višem.

Književna publika formirala se pretežno iz redova mladoga hrvatskog graðanstva. a na hrvatskom jeziku samo oko 70 molitvenika i drugih vrsta nabožnog štiva. alhamijado literature i krajišnièkih pisama.kako tvrdi Adolf Veber Tkalèeviæ "prosti èovjek više poludivljaku. Kako je Bosna i Hercegovina baza našega književnojezièkog standarda. zbog kulturnog dvojstva (graðanstvo se iskljuèivo služilo talijanskim jezikom) od 1814. veæ su bile stvorene osnove za formiranje zajednièkog ali nejedinstvenog književnog jezika koji æe se konstituirati poèetkom 20.toliko cijenili jezik i narodnu poeziju. Malobrojna graðanska publika nije mogla služiti kao potpora hrvatskoj književnosti. stoljeæa. Barac istièe da su tvorci te književnosti veæinom bili siromašni. muslimanski preporodni pisci imali su manje problema s jezikom nego ilirci. U izgraðivanju književnojezièke komunikacije oni su se koristili izvorištima usmene književnosti. Najviše èitatelja pretplatilo se tada na Vrazovu knjigu Gusle i tambure (600). Stoga nije mogla pozitivno utjecati na domaæe pisce u smislu izbora pouzdanijih vrednosnih kriterija i obogaæivanja literarne tematike. Kada je zapoèeo muslimanski književni preporod. 17. 325 . Dalmatinska publika bila je još malobrojnija. do pojave Zore dalmatinske (1844. a seljaštvo je bilo nepismeno i toliko zaostalo da je . nerijetko visoke književne i nauène vrijednosti. Ivan Mažuraniæ i Petar Preradoviæ. slièan bio" (Razmatranja domorodna). a u poeziji Stanko Vraz. isto kao i èitatelji koji su je podržavali iskljuèivo pretplatom. str. Hrvatska èitateljska publika u doba ilirskog pokreta bila je ne samo malobrojna veæ i prilièno nezainteresirana za razvoj nacionalne književnosti. Zbog toga se pojavljuju lamentacije o hladnom odnosu hrvatskog èitateljstva prema ilirskoj književnosti. godine štampano je na hrvatskom jeziku dvostruko manje primjeraka Ilirskih novina i Danice od njemaèkih listova i èasopisa. Milorad Živanèeviæ: Isto.) objavljeno je oko 500 razlièitih italijanskih izdanja. izobražene strane svijeta žitelju. Najšire je bila rasprostranjena narodna poezija koja se na štokavskoj osnovi razvijala 13. Prema podacima Nikše Stanièiæa u knjizi Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji (1980. Najplodnije 1843. Iz književnosti su štampana jedino djela Ivana Gunduliæa u Dubrovniku. koje je u ovo vrijeme bilo nedovoljno razvijen društveni sloj da bi mogao jaèe utjecati na oživljavanje književne atmosfere. U tom razdoblju uzdigli su se iznad prosjeka hrvatske literarne produkcije jedino prozni pisci Matija Mažuraniæ i Antun Nemèiæ. Barac takoðer navodi podatke koji ukazuju na velike nesrazmjere izmeðu hrvatskih i njemaèkih izdanja u Zagrebu.).

Hrvata i Crnogoraca. umjesto službenih naziva zemaljski jezik i bosanski jezik èesto se upotrebljavaju evazivne oznake (naš jezik. ali zbog skromnije literarne vrijednosti i ogranièenog broja rukopisa nisu mogli bitno utjecati na formiranje publike. odbijao jezièke novotvorbe i slavenske naslage. godine. U 19. Takvo imenovanje odgovaralo je Kallayevoj projekciji bošnjaštva. stoljeæe Muslimani su ušli s bogatim naslijeðem pismenosti i književnosti na turskom. Po tradiciji su svoj jezik nazivali bosanskim. u kojima se više osjeæa utjecaj narodne poezije nego alhamijado literature. U krajišnièkim pismima bosanèicom dominirao je èisti narodni govor blizak književnojezièkom izrazu muslimanske epske poezije. pisani narodnim (bosanskim) jezikom. 326 . ali kako se njegovom politikom poveæavala netrpeljivost meðu etnièkim skupinama. Muslimanski pisci preporodnog razdoblja èesto iskazuju romantièarsko-rodoljubni zanos prema maternjem jeziku. Stoga je novu publiku trebalo iz poèetka razvijati. Pri tome pažljivo otklanjaju uvriježene predrasude da se u islamskom duhu može pisati samo na orijentalnim jezicima. bremenita stranim jezièkim naslagama. arapskom i perzijskom jeziku. Alhamijado literatura. naime. O muslimanskoj književnoj publici na narodnom jeziku u prvim godinama okupacije ne može se mnogo govoriti. kada se naredbom Vlade službeno uvodi naziv srpskohrvatski. Takvo stanje trajalo je do 1907. pjevaju o njegovoj ljepoti i izražajnosti. internacionalizmima i neologizmima. takoðer je egzistirala u okrilju novoštokavskog folklornog koinea kao jedan od predstandardnih tokova zajednièkoga književnog jezika. a otvoreni slavenskim jezicima i moguænostima graðenja novih leksièkih tvorbi.sukladno s jezièkim izrazom usmene predaje Srba. posve suprotno ilircima koji su bili protiv svih neslavenskih tuðica i internacionalizama. jer se pod tim nazivom sredinom prošlog stoljeæa slušao i kao nastavni predmet u vjerskim školama. Vuk je. Buduæi da nisu postojale državne škole. tako je jaèao i otpor u svim konfesijama protiv nadnacionalnog oznaèavanja jezika. Po svojim pogledima na èistotu jezika bili su bliski Vukovu odnosu prema turcizmima. Kao izraz toga otpora. a prihvatao turcizme i internacionalizme. Meðutim. Alhamijado tekstovi. maternji ili materinski jezik). ta je književnost bila pristupaèna uskom krugu orijentalno-filološki obrazovane inteligencije. štamparije i listovi. uzdižu ga kao najveæu vrijednost i zalažu se za njegovu afirmaciju istièuæi prednost nad drugim jezicima. bili su vrlo popularni. Preporodni pisci okupljeni oko Mehmed-bega Kapetanoviæa pisali su uglavnom po ugledu na Kurtæehajiæeve tekstove iz Sarajevskog cvjetnika.

000 pretplatnika. 327 . Abdurezak Hifzi Bjelevac jada se u treæem godištu Gajreta na težak položaj lijepe knjige i splašnjavanje interesa èitatelja. nema ni jednu knjižaru. Mulabdiæevo Zeleno busenje.). Omer Hadžiselimoviæ: Isto. a Gajret je pri kraju 1911. a jasno dolazi do izražaja kod Mehmed-bega Kapetanoviæa i nekih pripadnika 14. svoje publike. na èemu bi mu i danas mnoge redakcije èasopisa pozavidjele. ima izmeðu èetrdeset i pedeset hiljada stanovnika. kalendara i drugih knjiga. pokretanja nekoliko listova na narodnom jeziku (æirilicom) i prvih štampanih izdanja školskih udžbenika. koje su postale izvorišta novih književnih naraštaja. Hadžiæeva knjiga Islam i kultura i dr. godine dosegao tiraž od 800 primjeraka. Etièku orijentaciju još odluènije su naglašavali Pavao Štoos (Poziv u ilirsko kolo). Do sliènog zakljuèka dolazi i Hamdija Muliæ na temelju nekoliko izdanja koja nerasprodana leže u skladištima (Bašagiæeve zbirke. uvoðenjem zapadnog pisma poslije austrougarske okupacije i mnogi pismeni ljudi postali su nepismenima jer nisu znali èitati latinicu. Govoreæi o prirodnoj nadarenosti domaæih ljudi. u kojima se daje prednost kulturnom radu nad ratnièkom slavom (Vjekovi Ilirije).14 Uvjeti za razvoj pisane rijeèi postali su nešto povoljniji nakon osnivanja Vilajetske štamparije (1866. koja je poèetkom sedamedesetih godina putovala u Bosnu nekoliko puta. koji. Muslimanski pisci takoðer se žale na malobrojnost i nehaj. Usprkos takvim lamentacijama. U tome su znaèajnu ulogu odigrale neke reorganizirane školske ustanove. Meðutim. Sarajevo. 362.veæina muslimanskog stanovništva bila je nepismena. Buduæi da je u poèetku postojala odbojnost jednog dijela Muslimana prema tuðinskom pismu. ona sa žaljenjem konstatira da je "bosansko stanovništvo neuko. a najviše Sarajevska ruždija i Šerijatska sudaèka škola. O razmjerama tadašnje nepismenosti ostavila je znaèajan podatak Pulina Irby (Polina Irbi). Etièke tendencije muslimanske književnosti nasluæuju se veæ u novinarsko-publicistièkim teksovima Mehmeda Šakira Kurtæehajiæa. trebalo je uložiti mnogo napora za prevladavanje atavistièkih zasada i prihvatanje zapadnjaèkog obrazovanja. Dragutin Rakovac (Pjesma književnikom) i drugi ilirski pisci.). niti jedan èovjek od stotinu ne zna èitati. Gotovo svi pisci isticali su moralnu osnovu svoje književno-kulturne djelatnosti i potrebu tolerancije prema drugim narodima. I hrvatski i bosansko-muslimanski preporodni pokret imali su izrazito etièko obilježje. pisaca i èitatelja. a glavni grad. imao 2. str. Kod iliraca je ta tendencija izražena još u prvim pjesmama Ivana Mažuraniæa. ipak je Behar 1906.

Usprkos navedenim sliènostima. Uostalom i poèeci evropeizacije Bosne i Hercegovine šezdesetih godina inicirani su preko carigradskoga kulturnog kruga a ne preko susjedne Hrvatske." (Cit. isticao da je osnovna svrha književnosti "silaziti k narodu.mlaðih književnih generacija. Neke Preradoviæeve strofe .. Drugo.kaže Antun Barac . danas je došlo vrijeme da to branimo naukom. ugled.). "Prošla su vremena kad smo mi svoj imetak.kao da su bile iskljuèivo napisane za odgojne svrhe školskog sistema. Rizviæu. potvrðuje i poznati ilirac Ivan Kukuljeviæ Sakcinski u 328 . u vrijeme ilirskog preporoda nisu postojale nikakve kulturne veze izmeðu Hrvatske i Bosne osim s bosanskim franjevcima. koje su ilirci podsticali na otpor osmanlijskoj upravi. Da je Bosna predstavljala tamni vilajet za Hrvate. Prema tome. jedan od najrigoroznijih kritièara ilirske literarne osrednjosti. I jedni i drugi više su gledali na politièku i nacionalnu korist nego na umjetnièku snagu i ljepotu literarnih tvorevina.. Sliènu orijentaciju slijedila je i veæina muslimanskih pisaca u preporodnom razdoblju. ne može se uopæe govoriti o cirkuliranju ilirskih ideja u bosansko-muslimanskoj sredini. ozbiljnim i suhim umovima. 13) Iz etièke osnove proizlazila je moralno-didaktièka orijentacija hrvatske i muslimanske preporodne književnosti. prosvjeti i nauci. nadarene je ogranièavala u stvaralaèkom zamahu. kako bi rekao Barac. prema M. Edhem Mulabdiæ upozorava èitatelje u Bošnjaku rijeèima jednoga svog literarnog junaka na glavni problem društvenog trenutka. to ne znaèi da su sliènosti nastale pod utjecajem ilirizma na muslimanske preporodne pisce. Prije svega. postoje i neke znaèajne razlike koje iskljuèuju moguænost cirkulacije takvih utjecaja. moæ i sve svoje branili maèem (. Kritizirajuæi nemaran odnos prema kulturi. muslimanski preporodni pokret zapoèeo je organizirano djelovanje skoro èetiri desetljeæa kasnije od završetka hrvatskog narodnog preporoda. Meðutim. Zakljuèno razmatranje Iz današenje retrospektive vidi se da ilirski pokret i muslimanski književno-kulturni preporod u doba austrougarske vladavine imaju dosta zajednièkih crta. odnosno Austro-Ugarske. svoj šuhret. Takva pragmatistièka poetika odgovarala je prosjeènim piscima. iskopati ga iz blata sirovosti i uzdiæi na svijetli vrh izobraženosti i prosvjetiti ga" (Misli o književstvu). Prvi dodiri sa Zagrebom. ‚ak je i Stanko Vraz. hrvatskom kulturom i književnošæu ostvareni su tek sredinom dvadesetih godina i djelovali su na muslimanske pisce zbunjujuæe.

bez obzira na stanovita unutarnja razilaženja u nekim pitanjima.svome putopisu 1858. i koja nam je ipak.) svojim konceptom o jeziènom i etnièkom jedinstvu našeg naroda slavenskog. gdie se govori isti jezik kao i u nas. Na toj osnovi razvijao je Bašagiæ u svojim dramama i povjesnicama kult zavièajnog ponosa. ali je ostala èvrsto usaðena u kolektivnoj svijesti svojega naroda. 5-6. Zagreb. Bila je to povijesna lekcija koja je stimulativno djelovala na proces ubrzanja nacionalne integracije. Muslimanski preporodni djelatnici bili su u odreðivanju strateških ciljeva realniji od iliraca. Èetvrto. Mada se svi nisu opredjeljivali iz unutarnjeg uvjerenja za jednu ili drugu nacionalnu ideologiju." 15 Treæe.. nosioci ilirskog pokreta s Gajem na èelu predstavljali su homogenu grupu mladih i evropski obrazovanih intelektualaca veæinom seljaèkog i graðanskog porijekla. duhovnom obzorju i politièkim opredjeljenjima. predaèkog junaštva i bosanskog rodoljublja.-1683. Buduæi da je muslimansko stanovnštvo bilo privrženo orijentalnoj tradiciji. Najveæi problem u preporodnom razdoblju Muslimana predstavljali su pisci srpske i hrvatske nacionalne orijentacije. tražili su u domaæoj povijesti podsticanje u aktualnoj borbi za politièko osvješæivanje i kulturno-prosvjetno uzdizanje bosanskih Muslimana. godine i uvoðenja Bachova apsolutizma Hrvatska se oslobodila iluzija toga programa. u širim muslimanskim slojevima smatrali su ih otpadnicima. Stoga su svoje djelovanje usmjerili na pronalaženje najkraæih puteva za izlazak iz tamnog vilajeta i prevladavanje naslijeðene zaostalosti. str.. Pripadnike te grupe pokretali su isti motivi i jedinstveni politièki ciljevi. politièki program iliraca i muslimanskih preporodnih djelatnika u biti se znatno razlikovao. Zbog toga se relativno brzo poèela raslojavati na nekoliko razlièitih struja.. odkuda su došli pradiedovi moji i toliko inijeh porodicah hervatskieh.Veæ odavna bijaše tajna moja želja zaviriti u susiednu Bosnu. poradi razliène vlade i upravljanja. Poslije revolucije 1848. Bez obzira na razloge nji15. oni su polazili od spoznaje da se Bosna i Hercegovina nakon okupacije našla na okrajcima zapadne civilizacije. dalja i stranija od Rima i Pariza. Putovanje po Bosni. 329 . Osnove te ideologije razradio je sredinom 17. U svojim strateškim ciljevima vezali su se protagonisti hrvatskog narodnog preporoda pod ilirskim imenom za nadnacionalnu ideologiju o južnoslavenskoj i sveslavenskoj uzajamnosti. Apstrahiramo li koncept integralnog bošnjaštva. stoljeæa Juraj Križaniæ (1618. godine ovim rijeèima: ". 1858. generacijskoj pripadnosti. Muslimanska skupina preporodnih pisaca i kulturnih djelatnika bila je heterogena po socijalnoj strukturi.

a ne po konvencionalnim romantièarskim idejama o osloboðenju i ujedinjenju koje su tada bile raširene kod svih slavenskih naroda pod tuðinskom vlašæu. U širem vremenskom rasponu evoluirao je od narodnjaèko-folkloristièkih shvatanja Mehmed-bega Kapetanoviæa do Osman-Azizove društveno-aktivistièke poetike. bosansko-muslimanski preporod razvijao se na zasadama tradicionalne i univerzalne epske etike. Zbog toga se i muslimanska književna publika razlikovala od ilirske po svojim sklonostima. ponekad mucavog zbog toga što su kajkavski ilirci morali uèiti novi književni jezik. što se vidi iz informativno-politièkih putovanja Matije Mažuraniæa. nije znao za putopise spomenutih iliraca niti za hajduèko-tursku novelu pedesetih godina koja je tematizirala negativne odnose prema muslimanskom svijetu prikazujuæi ga crno330 . godine. Zato je ilirizam brzo zahvatio bosanske franjevce (I. ali oni nisu mogli imati nikakav utjecaj na tadašnju prilièno veliku grupu alhamijado pisaca koja je nastavljala pjesnièki opus Mula Mustafe Bašeskije i Seida Abdulvehaba Ilhamije. u vrijeme realistièko-naturalistièke faze hrvatske književnosti. do 1875. Peto. ilirski pokret nastao je u doba specifiènog hrvatskog romantizma. koji je izrastao iz drugaèijeg povijesno-duhovnog svijeta. Ivana Kukuljeviæa Sakcinskog i Mihovila Pavlinoviæa u razdoblju od 1840. Njegova razvojna linija traje od moralno-didaktièke proze. interesima i razini književne kulture. Jukiæ. osim turske vlasti i policije kojima je i biskup Rafo Barišiæ optuživao bosanske ilirce da kuju zavjeru. sve do poezije Muse Æazima Æatiæa pod utjecajem srpskog simbolizma. Nacionalna polarizacija izazivala je brojne prizemne polemike u kojima se rasipala stvaralaèka energija muslimanskih pisaca. Martiæ).hova opredjeljivanja. M. jalovim srbovanjem i hrvatovanjem. Šesto. hrvatske moderne i suvremenih turskih pjesnika. F. zanesenjaèkim uzletima i pokajnièkim uzmacima. Nediæ. za koji je Krleža rekao da je najoriginalniji po tome što su se ilirci odluèno i smjelo odrekli svojega narodnog imena i jezika. u fazi hrvatsko-starèeviæanske orijentacije. svi su oni morali platiti manji ili veæi danak za renegatstvo prezirom i porugom svojih sunarodnika. Za razliku od hrvatskog romantizma. Ti muslimanski pisci nisu ni znali za ilirski pokret. preko konkretnog realizma narodne pripovijetke i romantièno-simbolièkog naturalizma sa socijalnim konotacijama. Èak ni Bašagiæ. a neki èak šikaniranjem (osobito nakon Kallayeve izjave da je srpstvo neprijatelj Austrije) i interniranjem u Arad (poslije sarajevskog atentata 1914. Taj romantizam razvijao se od rodoljubnog prigodnièarstva. G.). do Mažuraniæeve romantièarsko-simbolièke apstrakcije. ilirci su bili veoma zainteresirani za Bosnu.

isto bi se tako moglo reæi da u sliènim povijesnim i društvenim uvjetima nastaju slièni pokreti. Having compared these two movements in their most essential facts and determining factors. I Kapetanoviæevo citiranje stihova Petra Preradoviæa ne može se uzimati kao dokaz Barèeve teze o utjecaju ilirizma. Kao što se iz dosadašnjeg izlaganja vidi. U vezi s takvim zakljuèkom može se postaviti pitanje: otkuda toliko sliènosti u genezi jednoga i drugoga pokreta. ne postoji nijedan pouzdan argument koji bi mogao potvrditi pretpostavku Antuna Barca o moguæem utjecaju ilirizma na bosansko-muslimanski književno-kulturni pokret. mada nisam siguran u njegovu valjanost. 331 . jer autor kao široko obrazovan pisac koristi citate iz svoje lektire iskljuèivo u funkciji kulturno-politièkih ciljeva integralnog bošnjaštva. Kao što prema poligenetskom tumaèenju u sliènim klimatskim i geografskim uvjetima rastu jednake biljke.bijelom tehnikom (M. Na to pitanje moguæe je razlièito odgovoriti. The Illyrian Movement and the Bosnian-Muslim literary and cultural renaissance In his paper professor Æekliæ compares the Illyrian Movement with the Bosnian Moslem literary and cultural revival under the Austro-Hungarian Rule. J. a ja bih se odluèio na jedno objašnjenje analogijom. Bogoviæ. Nikoliæ i drugi). respectively. Professor Æekliæ mentions many similarities. Tombor. the author examines the validity of statement that had been uttered by Antun Barac in 1954 in his book Croatian Literature from the Revival to the Establishment of Yugoslavia. V. Na osnovi toga nameæe se zakljuèak da ovaj pokret nije imao gotovo nikakve veze s ilirskim preporodom. have had their model and source in the Illyrian Movement. Barac proposed the idea that all the Yugoslav movements of the similar kind in 19 and 20th century. I. but also some considerable differences. Vol.

332 .

ali daje moguænosti višestrukog promatranja te time doprinosi obogaæenju spoznaje. I pored toga. Ovo je teza koja umnogome može da da upute za propitivanje. Pitanje o odnosu islama i Evrope po sebi je fiktivno. niti straha. Kao pitanje koje po sebi to nije. autorskog iskaza koji ne pretendira na istinosnu cjelovitost. a ne rješavanje. što implicite znaèi i priznavanje njegova subjektiviteta. U pitanom odnosu.Šaæir Filandra MUSLIMANI I EVROPA S KRAJA 19. pitanja sadržanog u 333 . islama i kršæanstva je star. U vrijeme svog kanoniziranja i teologiziranja u pitanje se dovodi i ono što ne bi moglo biti predmetom upitnosti. Islam je kršæanstvo podrazumijevao tako da se prema njemu nije odnosio u formi pitanja veæ dileme. Susret Evrope i Istoka. s obzirom na istjecište njihovih kultura. njihova samorefleksija vlastitog odnosa sa Evropom i Evrope sa njima. ovaj odnos je u teorijskoj ravni najprimjerenije analizirati u formi eseja. tako da se i odnos spram hrišæanstva i njegove civilizacije postavlja u novu ravan. svojim kulturnim i civilizacijskim tekovinama je i obilježavao svoju supremaciju i otvorenost. Pitanje o odnosu Bosanskih Muslimana i Evrope povlaèi se od samog nastanka i Muslimana i Evrope. Muslimani ili Evropa. Samo zahvaljujuæi Kur'anu za muslimane ovaj susret nije zadobio izraz odbijanja. logikom samog pitanja. jedno od ovog dvoga je upitno. I POÈETKA 20. Ono je latentno obilježilo dva posljednje stoljeæa islama. Nije teško uoèiti da su u ovoj relaciji po pravilu Muslimani imali negativan saldo. èuðenja. Dok se nadahnjivao vjerom primordijalnog jedinstva Objave. ono što je za Bosanske Muslimane u ovom odnosu dobro. sadržano je u èinjenici postojanja samog pitanja. ali je legitimno s obzirom na forme razvijanja i diskrepancije ideja nosilja ovih dvaju kulturnih i civilizacijskih krugova. Kad se ovo pitanje prvi put postavilo teško je danas razaznati kao što je još teže pratiti tragove njegova odgovora. pitanje je dobro poznato cijelom islamskom pa time i bosanskomuslimanskom svijetu. Naime. Tako su u pitanju odnosa s Evropom Bosanski Muslimani ravnopravno egzistirali i u svojoj svijesti i u svijesti svojih susjeda kao zaseban entitet u nizu jugoistoènoevropskih naroda. STOLJEÆA Za ili protiv Evrope. ovom narodu je davala znaèenjski dignitet partnera. Muslimani i Evropa su isto godište. subjekta s kojim treba razgovarati. nagnalo ga na samopropitivanje i reformiranje.

Pretvaranje Španije u jezgro katolièanstva protjerivanjem islama i judaizma. u 21. Istražujuæi pretpostavke ovog odnosa dolazimo do bitnih duhovnih lomova na prelazu 15. preovlaðujuæe islamska. Dok Bosna. Delimo. To da su Bosanski Muslimani i Evropa isto godište udaljava Evropu od Muslimana više no Muslimane od Evrope. Uostalom. sadržano u pretvaranju subjekta 334 . dolazi do cijepanja jedinstva Istine na dva od tada pa skoro do danas suprotstavljena polja njenog ispoljavanja. Antiislamska kao antiturska propaganda 16. stoljeæe u cijeloj Evropi. bez velikih pretenzija bih napomeno da ona može i danas da posluži pri sagledavanju ovog pitanja na prelazu 20. Strah na Zapadu. stoljeæe. Ovo mišljenje.samom naslovu. a sam Luter piše Poziv na molitvu protiv Turèina (Ž. tih godina se zahvaljujuæi Beconu.). dotle Evropa svoj nastanak duguje uništenju svih od nje razlièitih vjera i svjetonazora. Evropa u mediju duha poèinje svoje konstituiranje. i 17. i 20. nego što omoguæava njegovo validno adaktiranje. skladane su pobjednièke pjesme nad Turcima u jezuitskim koledžima. ne u konfensionalnom. U mediju duhovnog vladajuæi princip postaje princip iskljuèivosti svega drugog i drugaèijeg. u sferi duhovnog. Tekovine tog pobjednièkog pohoda uma na raskrivanju svih velova tajstva Istine. u Evropi je išla do te mjere da je èin proklinjanja Turèina/muslimana išao dotle da su stvarane mise contra Turcos. S druge strane. Nikada islam i Evropa nisu bili udaljeniji kao kod Hegela. u stvorenom mediju profanog. Leibenzu i Galileju. veæ u ontološkom znaèenju. što pada u doba etabliranja islama u Bosni. vrhuni u Hegelovom panlogistièkom sistemu. održavajuæi katolièanstvo i pravoslavlje. dominantno hrišæanskog. U Evropi se tad odvija dvostruki proces samokonstitucije. Ona je jedan hermeneutièki sklop koji omoguæava prije sagledavanje pretpostavki postojanja pitanog odnosa. st. u 16. pa i Svetog. udaljava Evropu od habitusa Bosanskih Muslimana. prima Jevreje pod svoje skute. paradigmi ne antiislamskog veæ aislamskog mišljenja. Decartesu. inaèe fundamentalne relacije za razumijevanje ovog pitanja od tog doba do danas. posebno izraženog u doba muslimanskog kulturnog preporoda na prelomu 19. stoljeæa. To konstituiranje na antiislamskom principu. a raspoloživost svega. str. u Evropi utemeljuje kult znanstveno-tehnièkog mišljenja. Sukladno u hrišæanstvu legitimiranom stvaranju svetog i profanog te gubljenju pretpostavki za razumijevanje primordijalnog jedinstva vjera. supremacije uma i obogotvorenja subjekta. Tih godina se naše pitanje postavlja kroz razmatranje odnosa islama i hrišæanstva. Istina od tada u Evropi postaje transparentna. 375. njeno osnovno obilježje.

Bosna èitavo vrijeme jeste heretièna. svoje tekovine i svoju moæ duguje zaboravljanju. specifiènom i samosvojnom. Našavši se otrgnuti od Istoka.) Nije pretjerano reæi da je jedan broj bosansko-muslimanske inteligencije bio opèinjen Evropom. u sudaru sa novim naèinom života i novim vrijednostima oni su doživljavali emocionalno buran sudar. zadržat æemo se samo na analizi kategorijalnog aparata nosilaca ovih stremljenja. Prvi put kad postaje centar heterodoksnih kršæanskih pokreta u ranom srednjem vijeku i drugi put kad prima Jevreje sebi u goste. Nastala na osnovi cijepanja veæ prirodnog sinkretizma Istoka i Zapada na ovim prostorima te radikaliziranjem njihova podvajanja. školovanih u Evropi. Tu novu situaciju Osman Nuri Hadžiæ opisuje rijeèima: "A mi? Mi smo parèe Istoka.u supstancu. veæ da pod njima napreduje. cvijeta. Ostajuæi u mediju supstancijalne analize duha a analizirajuæi pomenuti odnos s kraja 19. Evropu je uzela za paradigmu razvoja muslimanskog naroda. nije teško uoèiti vladavinu paradigme Evrope kod mnogih muslimanskih intelektualaca. ova kategorija intelektualaca. Ona svojom širinom i toplinom dva puta postiðuje Evropu. da se kompleks evropskog uzimao za željenu vrijednost bez mnogo zadrške. ali joj omoguæava i konstituciju. stvar je ontološkog a ne historijskopolitièkog znaèenja i proizlazi iz analize noseæih koordinata ovih dvaju kulturno-povijesnih entiteta. i poèetka 20. Samo iz medija razlièitosti moglo je i nastati pitanje o njihovu odnosu. Promjene pozicije u korist Bosne. svog institucionalnog islamskog habitusa a ispušteni iz ruke uvehlog Osmanskog carstva. u razmatranom odnosu ne s Evropom. Nasuprot takvoj Evropi. (Ne ulazeæi u razmatranje složenosti politièke situacije tog doba u Bosni. Polazno stanje pri razmatranju odnosa Bosanskih Muslimana i Evrope sa aspekta evropskih kriterija bilo je za Muslimane porazno. Balkanu i Evropi. Ta karakteristika Bosnu èini Bosnom. Samo su dvije èinjenice izvjesne: jedna da je želja za imperativnim prikljuèenjem evropskim kulturnim tokovima i civilizacijskim dostignuæima bila upravo proporcionalna sagledavanju neevropskog stanja Muslimana. i druga. zabranjivanju ili zarobljavanju svega razlièitog od samog sebe. st. te tako ne upadajuæi u makaze objektivnog uma koji svojim kauzalitetom stvara eshatološki determinizam. koje mora nastojati da ne ugine pod toplim i jakim zrakama Zapada. èuva335 . niti da bježi ispred njih. Šta je sve Evropa njima znaèila na jednom mjestu teško je reæi. polifona i multilateralna. Po toj osobini Bosna nije Evropa nikada bila a Evropa danas ima šansu da bude Bosna.

Ono što je i jednima i drugima zajednièko jeste relativno brzo ukljuèivanje. produkt imaginacije. s obzirom na polazište. Mehmed-bega Kapetanoviæa Ljubušaka.. Muslimani dobijaju prve Evropi suvremene teorijske mislioce. Èinjenica da teorijsko mišljenje pretpostavlja postojanje jednog društvenog biæa. okrenuti više svijetu vlastitosti i subjektivnosti. Osmana Nuri Hadžiæa. Šakira Kurtæehajiæa. svoju misao oprobavali na goruæim pitanjima objektivnog i povijesnog karaktera. Negativni saldo Muslimana u odnosu na Evropu ogleda se i u èitavom nizu njihovih manjkavosti glede takva ogledala. mala zastupljenost latinske pismenosti i štampe. ekspresionizma i impresionizma od strane naših umjetnika 336 .juæi trajno svoju osebujnost" (Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini. Dževada Sulejmanpašiæa. njegovu koherentnost i problematsku izdiferenciranost. opet shodno karakteru vlastitog djela. Dok je književnost. obrazovnoj i socijalnoj sferi. uticala je na imperativ bržeg prozapadnog razvoja. materijalna osnova zanatske i sitne privrede. teško se oteti utisku da nas ovaj problem i danas posebno ne intrigira. Mehmeda Begoviæa Kurtagiæa i dr. Zagreb. shodno prirodi vlastitog biæa. Uza svu simplificiranost i hipotetiènost ovako naznaèenog sukusa mišljenja. sadržano je u razmatranju problema susreta Istoka i Zapada u biæu jednog naroda i na prostorima njegova tla. str. nedostatak zapadnoobrazovnih kadrova u privrednoj. 1902. u osnovne tokove evropskih duhovnih gibanja. Teorijska ostvarenja ovih intelektualaca znatnih su filozofskih pretenzija i po samom refleksivnom biæu teorijskog mišljenja dokaz su stupnja razvoja jedne kulture. svoj izraz je našla u liku ovih intelektualaca. Ove rijeèi su paradigmatiène za odnos naših intelektualaca prema novom. Ono što je zajednièko svim duhovnim nastojanjima tog doba a što se u ovom mediju duhovnog stvaralaštva naroèito osjeæa. Edhema Balbuloviæa. u doba preporoda u liku nekolicine autora. Ono se prihvata samo pod uslovom oèuvanja svoje samobitnosti. Rizviæa i M. Safvet-bega Bašagiæa. Dok su književnici i umjetnici. Begiæa od tog doba poetski preokupirao pojam raskršæa.). I usprkos takva stanja. dotle su publicisti i teoretièari. za teorijsku i publicistièku misao moglo bi se reæi da je noseæi problem pojam susreta. 4. i èinjenice da je Evropa kod nas poèesto kasnila i èitavo stoljeæe. Ahmeda Muradbegoviæa. Prije svega. po svjedoèenju M. Brzo oprobavanje romantizma. Što je i postojalo kadrova tog profila po pravilu je pravilo otklon od svog ishodišta i nerijetko služilo kao loš primjer cilju koga su srèano i dobronamjerno zagovarali.

njegovu izvitoperenost. uèahurenost. stalno naglašavali nesuvremeni karakter islama u Bosni. svjetovna inteligencija kao i manji dio teološke. Krajnji rezultat svih tih napora bilo je osvjedoèenje o nužnosti primicaja Evrope sebi i sebe Evropi. sazrela je svijest o vlastitosti. stalno je naglašavala racionalnu jezgru islama i njegovu kompatibilnost nauci. Istièuæi racionalni karakter islama on naglašava da "sve što vjera uèi. koje je samo u takvoj formi islama moglo i nastati te islam privatizirati. teologiziranost.komplementarno je zaèinjanju sociologije. Za sve autore koji su se ovim pitanjem bavili karakteristièno je da pojam nauke nisu uzimali u njenom suhoparnom. Pri tome se polazeæi od suvremene diskrepancije islama i nauke njihovo jedinstvo naglašavalo u prošlosti. N. U toj kritici je za cjelinu paradigmatièan O. u odnosu na razmeða evropskih kao dolazeæih i orijentalnoislamskih kao izmièuæih duhovnih gibanja. Pitanje odnosa islama i nauke najviše je zaokupljalo pažnju muslimanske intelektualne javnosti. društvenog i kulturnog razvoja. osnove duhovne i kulturne raspoluæenosti na Istok i Zapad. po mišljenju inteligencije je bila glavna koènica razvoju muslimanskog društva. kanoniziranost i neprijemèivost za nove forme nacionalnog. Tzv. Svjesni èinjenice da je u veæini aspekata muslimansko društvo islamsko. iz sasvim specifiènog sinkretiènog narodnog biæa i njegova tla Bosne. svijest o svom vlastitom i pojedinaènom mjestu i ulozi u odnosu na ta dva velika duhovna koridora. Kritiku suvremenog stanja ove relacije intelektualci su po pravilu temeljili na iskustvima prvih stoljeæa islama kad su u okviru tog religijskog sustava vjera i nauka predstavljali jedinstvo. zapovijeda ili zabran337 . islam i slavenstvo. Mada poèetak dvadesetog vijeka u Evropi kulminira u znaku trijumfa znanstveno-tehnièkog racia. Hadžiæ djelom Islam i prosvjeta. nauènog. dogaðanje u sferi fizike i kritièke filozofije nagovještavaju puteve premoštavanja shizofrenije i jedinstvo vjere i uma. islama i nauke. Pretpostavka ponovnog zadobijanja takvog odnosa bila je sadržana u kritici suvremene recepcije islama. Recepcija islama od strane islamskog sveæenstva. Samokritika evropskog racionalizma kod nas je u to doba bila komplementarna inzistiranju na jedinstvu vjere i uma. kulturne antropologije i socijalne psihologije kod teoretièara. iz analize njihovih djela je neosporno. kod naših intelektualaca tog doba bila prisutna i da se ona kao alternativa svoj raspoluæenosti nudila. filozofije. Odnosno. racionalistièkom europskom znaèenju veæ su njenu paradigmu izvodili iz islama. oni su polazeæi od poraznog stanja razumijevanja islama i negativnih efekata koje takva svijest proizvodi u socijalnoj i obrazovnoj sferi. Da je svijest o moguænosti mišljenja iz Jedinstva.

on istièe i nadmoæ islamskog pojma i iskustva društva nad evropskim glede njegove prijemèivosti za multikonfesionalnu situaciju. te prisutnost tog jedinstva u drugim kulturama. toliko je ono proizlazilo i iz same suštine islama i islamske projekcije problema od strane naših intelektualaca. u nešto kasnijem dobu. mora biti razumno. promovirajuæi moguænost. Zaklanjajuæi se za Kantov autoritet. Pored inzistiranja na ovakvoj suštini islama a svjestan èinjenice da je u jednom društvu kakvo je tad bosansko-muslimansko jedna akcija nemoæna bez njene religijske potpore i pobude. Prijemèivost formi zapadnog življenja kroz naglašavanja racionalnosti islama i pored toga što je u veæini sluèajeva rezultiralo sekularizmom u formi nesvojstvenoj kulturi koja za svoju srž ima islam.3) Da bi legitimirao svoje zalaganje za ukljuèivanje Muslimana u moderne evropske tokove on poseže za nizom stavova doktrinarnog islama o pozitivnom odnosu islama i nauke. našim autorima je davalo kako uputu tako i ohrabrenje u vlastitim nastojanjima. Odnos Muslimana prema politièkim gibanjima Evrope. kao i od onih koji se ubuduæe mogu da izvrše oslanjajuæi se na èovjeèiji um i razum" (str.). formi njene demokracije i oblicima socijalnog organiziranja/djelovanja. O istrajnosti na rješavanju ovog problema svjedoèi i posezanje za dostignuæima Kantove filozofije. Koliko je inzistiranje na jedinstvu uma i vjere bilo motivirano potrebom èuvanja vlastitosti pred izazovima jednog kulturnog trenda neosjetljivog na razlike.juje. a za Muslimane i nužnost. Kantovo postavljanje odnosa razuma i vjere. Od svih filozofa zapadnog duha Kantova misao je kod muslimanskih intelektualaca bila najprisutnija. Naglašavajuæi da se "filozofska strana knjige (Slobodna misao i hikmetovština) temelji na Kantovoj filozofiji" on javnosti prenosi da "Kant ipak. jedne drugaèije paradigme ustrojstva i promišljanja svijeta. Njihovo istrajavanje na pomenutom jedinstvu ovu misao je iz sasvim jednog drugog duhovnog horizonta èinilo komplementarnom tadanjim evropskim gibanjima. 10. svoje 338 . Dževad Sulejmanpašiæ svoj polemos sa nosiocima dogmatskog poimanja islama utemeljuje na premisama ove filozofije. Ovim rijeèima je Sulejmanpašiæ ne samo nastojao da pobudi nadu kod Muslimana u moguænost jedinstva uma i vjere. i to definitivno. predstavlja danas najaktuelniji segment mišljenja ovog vremena. odbranjuje vjerovanje u Boga i besmrtnost duše svih izvršnih filozofskih napada. veæ je èinio i jasno distanciranje od vladajuæe logike zapadnoevropskog mišljenja. Obrnuto. ništa što se ne slaže sa zdravim razumom ne spada u vjerske doktrine" (str. danas ponovo legitimirano u svojevrsnoj renesansi njegova mišljenja.

ne Boga veæ crkve kao njegova institucionalnog otjelovljenja. opredjeljivanju intelektualaca u srpskom. Ta raspoluæenost izmeðu individualnog i opæeg. Njihov tadašnji intelektualni život se odvija u napetom luku izmeðu individualnointrovertiranog solpsizma. I naši intelektualci tog vremena. zadobijanja identiteta preko Drugog. nacionalnoromantièarski duh i tip savremenog evropskog intelektualnog pregaoca. privatnog i društvenog. Naglašavajuæi islamski princip neposrednosti. jednakosti i racionalnosti. Shodno svijesti o neophodnosti ukljuèivanja u savremene evropske tokove naši teoretièari su najviše zaokupljeni iznalaženjem forme društvenog identiteta komplementarne evropskim mjerilima. paradigmatièan je za razumijevanje odnosa islama i objektivnog uma u jednom od najjaèih islamskih reformatorskih pokreta s kraja 19. evropeizirani muslimanski intelektualci svoje napore su bili usredsredili na izgraðivanje vlastitih formi socijalnog identiteta. a posebno se ispoljava u osobenom stilu življenja gdje kuæa zadobiva specifièan karakter svetosti i politièkom organiziranju koje zbog nesvojstvenosti mita islamu nikada ne zadobiva karakter monolitnosti. hrvatskom ili jugoslavenskom nacional339 . proglašava vjerom sveopæeg razuma. prvi promotor novog duha na ovim prostorima. pozdravljaju francusku revoluciju i prihvataju njene politièke implikacije. Takva situacija duha se najkonzistentnije izrazila u tzv. trajna je odrednica kulturno-politièkog biæa Bosanskih Muslimana. Afgani u hrišæanskoj kao zapadnoevropskoj kulturi i njenoj kategoriji svetog trojstva nalazi osnov jaza islama i hrišæanstva i ishodište kategorije posredovanja. Posljednja rijeè Islama Jevropi. pravednosti. st. godine. nužnosti institucionaliziranja. Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak svojom liènošæu i djelom enciklopedijsko-prosvjetiteljskog karaktera u jednoj osobi spaja plemiæko porijeklo. ovaj velikan savremenog islama. u svom žalu za nenauèenim francuskim jezikom. meditativnog modusa samoodnošenja islamske naravi i pervertiranog nagona za evropeiziranim socijalnim identitetom. posebno Bašagiæ. odražava stanje tog duha. francusku revoluciju. Shodno samospoznaji takvog karaktera svoje vlastitosti i svijesti o nužnosti zadobijanja isprofilirane forme kolektivnog življenja kao uslova preživljavanja u suvremenom institucionaliziranom društvu. intimnog i javnog. koji je vršio i znatan uticaj na naša domaæa islamska kretanja. apostola novog svijeta.ishodište ima u fundamentalnim rješenjima islamske ontologije društva. tekst Džemaludina Afganije od nepoznatog prevodioca izašao u Novom Sadu 1905. medijativnog modusa samoodnošenja islamske naravi i pervertiranog solpsizma. Šakir Kurtæehajiæ.

pitanje je koje obilježava današnji muslimanski kulturni preporod). Po tome što bi se nacionalno odredili oni bi bili moderni i progresivni. vodi kataklizmi i degradaciji oba entiteta te provociranju kotaèa povijesti na hod unazad. svjedoèi da je kompleks evropskog kao imperijalnog na izdisaju. bez obzira na golgote totalitarnosti kroz koje on prolazi. Svaki drugi pokušaj. suegzistiraju samo na naèin samosvojnosti i autohtonosti. opravdano se pitati može li nam poslužiti ovo prvo trajnije iskustvo susreta sa Evropom. Nemoguæe je prenapregnuti èinjenicu da se zagovaranjem nacionalnog identificiranja željelo izvršiti distingviranje od balasta tursko-orijentalnog kompleksa uspostavljanjem vertikale etnogenetsko-duhovne prisutnosti na prostoru vlastitog življenja. gdje smo mi danas u evropskom nacionalnom. Iskustvo posljednjeg stoljeæa uèi da Evropa prevazilazi samu sebe. oni su imali dobru namjeru. S druge strane to iskustvo uèi o nemoguænosti asimiliranja jednog nacionalno-kulturnog entiteta. te tako oduprijeti nametanju azijatskog kompleksa od strane drugih. (Danas. skoro stoljeæe poslije. politièkom i kulturnom prostoru. 340 . jer ishodišta svoje nepromišljenosti nisu uvijek bili svijesni. Nacija je za njih bila instrument naše evropeizacije. ovi intelektualci nisu prednost davali ovoj ili onoj naciji veæ samoj naciji kao takvoj. Šta danas Evropa nama znaèi a šta mi njoj.nom smislu. bilo mitsko-romantièarski od strane Muslimana ili prozelitistièko-imperijalni od strane Evrope. U propagiranju nacionaliziranja vlastitog. greški i pozitivnih iskustava iz ovog vremena. kakvu daje Edgar Moren u djelu Kako misliti Evropu. Muslimani i Evropa u novom liku danas imaju šansu da u situaciji izborne multilateralnosti kao savremenog povijesnog trenda. I onda kad su kao Šukrija Kurtoviæ u djelu O nacionaliziranju muslimana negirali vlastitu nacionalnu samosvojnost i apstrahirali znaèaj islama za kulturni identitet Muslimana. Samo jedna porazna slika o njoj danas. korespondentno je takoðe uvjerenju tog kruga intelektualaca da æe skidanje zara/feredže samo od sebe naše žene uèiniti slobodnim i prosvjeæenim. tad neizdiferenciranog narodnog biæa. Ovakvo nekritièko instrumentaliziranje pojma nacije i slijepo vjerovanje u njegovu iscjeliteljsku moæ po sebi. Što je ostalo u našoj svijesti od prvotnih lutanja i nesnalaženja. modernizacije i socijalne homogenizacije.

One part of Islamic intellectuals has been charmed by the aforementioned. They have tried to find a common ground with Europe on such foundations. The Moslems entered into this encounter mostly with their oriental and romantic heritage and a strong and rather stable Qur'anic fundament. We do hope that this encounter between Islam and Europe at the end of 19th and the beginning of 20th century will continue to happen in the future in the form of getting closer to each other. During the entire period. Jamaluddin Afghani played an important role in this process. the encounter will be defined by these positions. Europe will offer to Islam and Moslems both the heritage of the French Revolution and the ideas of the most prominent spokesman of Europe. They will try to resolve the meeting between the Moslem and Europe in this way.Moslems and Europe towards the End of 19th and at the Beginning of 20th Century An encounter between Islam and Europe towards the end of 19th and at the beginning of 20th century takes place after Islam and Judaism have been removed from Europe (Spain). 341 . The Moslems managed to retain their identity because they relied mostly to Qur'an. On behalf of Moslems. and the establishment of Imperial spiritual thinking on the achievements of Christian ideology. but with the mutual respect of both sides and without some well-known examples of European exclusiveness that had been present in the past. Immanuel Kant.

342 .

1 / 1912. Ambicija vlasnika. kniževo-istorijska monografija. na prelaz 1907. bila je da se Biser vrati na pozicije narodnosnog utjecaja na Bosanske Muslimane što ga je nekada imao Behar. nego li prazna politika koja . Muhsiæ Rizviæ. 196. kulturnih radnika i prosvjetitelja. godinu bila je kriza društvene i politièke provenijencije. u Beharu i drugdje. Generacija pisaca što je napustila Behar još u šestoj i sedmoj godini njegova izlaženja. Æatiæ je došao u Mostar za urednika Bisera. 1. Sarajevo 1990. 1. Opširnije vodjeti u: M. odlukom vlasnika Adem-age Mešiæa. Sarajevo 1971. Meðutim. Biser je zaista nastojao da ide za tom orijentacijom.-1913. 343 .. Uspon i obnova što je Æatiæ napravio u godištu svoga urednikovanja ponajprije æe biti rezultat liènog zraèenja pjesnikova i najava jednog novog senzibiliteta naše književnosti. str.unaprijed budi reèeno neæe u našem listu mjesto imati".Fahrudin Rizvanbegoviæ LIRIZAM KAO OBILJEŽJE KNJIŽEVNOSTI U BISERU Kriza Behara nakon poznatog razlaza. koji je oko lista okupio grupu poletnih muslimanskih pisaca. 321 .-1918. 2 izd. a s veæ objavljenim pjesmama. koji æe ponajprije prosvjeæivati jer je "našem narodu preède duševno prosvjetljenje i usavršenje. str. to je za osmo godište bila stvaralaèka liènost Muse Æazima Æatiæa. Bosansko-muslimanska književost u doba preporoda 1887. "Ono što je za prvo godište predstavljala književno impozantna i stimulativna liènost Safvet-bega Bašagiæa. reæi æe Muhsin Rizviæ u svojoj historiji ovog perioda 1. ali a dobrom mjerom proklamirane didaktiènosti. Redakcija je list. str. u uvodnom tekstu Rijeè-dvije o pokrenuæu Bisera2.. osjeæajuæi da mu je uloga i u književnosti da vrati jedinstvo poljuljano i u Beharu i Gajretu ovaj list æe biti otvoren za sve 1. u 1908. za omladinu boemski romantièna i poetski magièna i privlaèiva". s karakteristiènim naslovom Pjesme od godine 1900-08 kod agilnog i poduzetnog Muhameda Bekira Kalajdžiæa. S tim magnetizmom. najveæa je ona koja je na idejnim i strukturalnim stvaralaèkim osnovama bila potpuno profilirana. Biser. tretirala kao pouènozabavni. ali i dubinska kriza stvaralaštva. Rizviæ: Behar. a poslije smjenjivanja i nominalnog urednika Šemsi-bega Salihbegoviæa i faktiènog Muse Æazima Æatiæa. što æe se kao zbirka pojaviti tek 1914. 2.. dajuæi mu ton i peèat i izvjesnu poetsku rezonancu svojom obilnom i kvalitetnom saradnjom.359.. a vjerovatno je to bio i jedan od prelomnih momenata u razvoju bosanskomuslimanske književnosti.

Enes Durakoviæ"3. Æatiæeva uloga u mostarskom razdoblju od znaèaja je i iz još jednog razloga: stvorio je krug. djela 5. M. A. a naroèito od devetog broja iz februara 1913.Narcisa. Karabegoviæ i Š. Rizviæ. Sarajevo 1976. Prevodilaèki rad. Nepostojeæa zbirka. što je zapoèela s Hamzom Humom. da ga tako nazovem. u: Neminovnost. Taj Æatiæev krug lirizma što je nastao na liniji njegova simbolistièkog otklona od starije romantiène poezije najavio je pripremao jednu novu stilematiku i poetiku što æe se oglasiti prvom zbirkom Nutarnji život Hamze Hume. Sarajevo 1988. 4. 3. otkad se pojavljuje Æatiæ kao urednik. Ta lirska nota što je donosi Æatiæev krug. a na èijem je Æatiæ vrhuncu.. u: Ispod i iznad teksta. Sarajliæ prema generaciji Hamze Hume. 235. nestankom Æatiæa. Midhat Begiæ i. Æatiæ je za tu godinu i po. èiji æe se književni putevi. Ta otvorenost omoguæila je da Biser u književnoj povijesti odigra izuzetnu ulogu mosta. (Karakteristièna je èinjenica da u njemu ipak nisu saraðivali ni Bašagiæ ni OsmanAziz).izmeðu erotike i mistike. Iako je Æatiæ bio veæ afirmiran pisac. kako svjedoèi književna povijest. te strogost kojom ga je tjerao da radi4. predgovor Sabranim djelima Hamze Hume 1-6. od kojih su sve najbolje nastale ovdje) osigurava mu ono mjesto u bosanskomuslimanskoj književnosti koje danas s pravom zauzima. lièna i pjesnièka kriza u kojoj ga je zatekao poduzetni Bekir Kalajdžiæ kad je po njega potegao u Tešanj i doveo ga za urednika Bisera. s jedne. Tako je list bio otvoren i u njemu saraðivali pisci razlièitih orijentacija i profila. u najnovijem predgovoru ontologoje Muslimanska poezija XX vijeka. str. Prenapregnuta èulnost kao opsesija izraza. na kome æe biti Æatiæ. ali. i iznad svega. Ðikiæ. oznaèit æe prevladavajuæi novost u našoj bosansko muslimanskoj književnosti i biti sastavnica starije romantiène književne generacije èiji su reprezantanti Bašagiæ. književna kritika. Tuzla 1987. str. 1969. kao pjesnik još ranije. Sarajevo. izvanredna je èinjenica u književnosti i kulturi Bosanskih Muslimana. Musa Æazim Æatiæ u Mostaru. Sama èinjenica da je Kalajdžiæ za urednika Bisera postavio Musu Æazim Æatiæa od prvorazrednog je znaèaja ne samo za profiliranje lista.književne generacije. ipak. M. Fadila Kurtagiæa i Muniba Osmanagiæa . uredio više nego za sve godine ovoga stvaranja. a kao urednik sada.8. a poslije Skendera Kulenoviæa i Maka Dizdara. knj. o èemu su pisali Muhsin Rizviæ. izmeðu generacije Bašagiæa i Mulabdiæa. kvalitet pjesnièkog stvaranja u razdoblju Bisera (oko 50 objavljenih pjesama. Isakoviæ. s druge strane. Begiæ. i generacije. nego i za okonèanje perioda što ga zovemo književnim preporodom. Iz tog kruga posebno treba istaknuti Jusufa Tankoviæa. 1.. Musa Æazim Æatiæ . Biser ima onu lirsku orijentaciju koja karakterizira ovog pjesnika. koji bi se svakako mogao zvati njegovim imenom. 344 .

str.9 Tanoviæevi pokušaji da se otrgne i napravi odluèan iskorak. Biser.. ali ne i nadahnuæa. jer je bio kudikamo od njih bliži tipu narodnoga pjesnika i prirodnoga èovjeka. 1 / 3. . 1968.6 Ovaj Ujeviæev uvid oznaèio je problem koji dominira bosanskomuslimanskom literaturom. Biser.. Tanoviæevo traganje kroz pjesme u Biseru se nastavlja. Æatiæ u fazi Bisera. nadahnuto Ujeviæevo svjedoèenje5. ili æe ih progutati politièki angažman poratnog razdoblja. uzeta približno. matoševci ili nematoševci (kako hoæete) oni su bili u tome èasu artiste i dekadenti a Æatiæ. II.muslimanska književnost. II. Jusuf Tanoviæ je odmah krenuo artizmom impresionizma i simbolizma i veæ u prvom broju lista u pjesmi u prozi Najljepša stranica neispisana7 traži izraza kojim bi iskazao svoj lirski program. osim vala impresionizma i simbolizma što je ovog. Tešanj. 244-266. Bosansko . 46-50. 37 345 . ali leksika. M. str. I. a imala u sebi neèeg realistièkog". kod nekih možda i podsvjesno bila je simbolistièka. nagovještaj onoga što æe Humo uspjeti iskazati. 251. Sabrana djela. Biser. Ujeviæ je to sasvim jasno iskazao: "Æatiæ je u ono vrijeme meðu matoševcima s kojim se družio bio potpuno usamljen. 8-13. Jer. pa i u ranijoj fazi. ako hoæemo da budemo iskreni nije bio ni jedno ni drugo. str. I.. str. 7. str. a to važi i za njegov književni krug mladih saradnika. filozofija Æatiæa bila je filozofija Orijenta filozofija arapske poezije i kulture koja je došla do procvata. U njegovoj poeziji.zapravo ugasiti poput Tanoviæeva. str. Taj predosjeæaj mladog Tanoviæa samo je kolebanje izmeðu sluæenih iskoraka i ostvarenja. nalazi se i ona osobina bosanskomuslimanskih pisaca koja èvrsto stoji na poziciji svoje orijentalno-islamske civilizacije podloge i istovremeno. izolovan. pa u Akordu bola8 prepoznajemo leksik i formalnu dotjeranost æatiæevskog (i posredno matoševskog) daha. 11 9. 268-269 10. u zreloj fazi Preporoda. posebno morfema. osim Æatiæa najagilnijeg pjesnika Bisera. 10 / 1936. 6.-1937. Biser. a karakteristièan je i za Æatiæev krug oko "Bisra". nikad nije do kraja i bez rezerve pripada simbolistièkom i kraja impresionistièkom pokretu. još èvrsto drži ovog mladog pjesnika i uz bašagiæevski iskaz. Meðutim. osobito isprva. poput Kurtagiæeva. Musa Æazim Æatiæ. istina artificijelan i u dalekom predosjeæanju. 9 8. I. u što nas uvjerava poznato. Novi Behar. iskoraèuje u evropski krug lirike. kao u Pjesmi momenta10 5. str.. 4 / 5. Demon što æe sve sanje pjesnikove rastjerati na kraju pjesme vidriæevske je inspiracije. Tin Ujeviæ. ali i onaj oslon na realnost što je kod njegova mantora otkriva Ujeviæ. str. pojavljuje se i kod njega jedan. Rizviæ. Filozofija njihova.

piše cijeli niz stihotvoraca u tradiciji veæ dosegnutog i izraza. In memoriam tirano. da je njegov prikaz Charlesa Bauarea poslalo na pregled Matošu). str. Baš ovaj senzibilitet sigurno æe biti uticati i na obznanje Skendera Kulenoviæa desetak godina kasnije. naglo za krenula tok ove književnosti. ta je poezija otvarala jedan novi senzibilitet. Osim Tanoviæa. svojim ekspresionistièkim vizijama i slobodnim stihom. II. Sve to samo je dokumenat o stanju previranja u lirici i meðu pjesnicima što su saraðivali u Biseru. 1926. stvaranje koje je promicalo bosanskomuslimansku književnost u periodu Bisera porodilo je najbolja ostvarenja Muse Æazima Æatiæa i njegova kruga i uèvrstilo proces oslobaðanja izraza i strukture od pojednostavljenog sevdahlijskog i baladiènog tona predhodnog perioda. a èinjenica je da je nastojanje da se u list probije lirika koja nosi jedan novi senzibilitet (o èemu svjedoèi odgovor redakcije Faiku u T. i Muniba Osmanagiæa sa 7.11 O prijedlogu Mustafe Èeliæa Gazanfera da napiše ogled o Baudelaireu. bez obzira na suzdržanost redakcije prema demonijaèkom i tragiènom doživljaju svijeta.12 Meðutim. posredno. 256 12. ipak se novi lirski senzibilitet probija. Biser. Kad se 1919 pojavila zbirka Hamze Hume Nutarnji život. pa žestoko. No. Plaè robinje. Nepravedno bi bilo ne spomenuti i saradnju žena pisaca stihova u Biseru. ali u oblasti stiha javljaju se Šefika Nesterin-Bjelovac. matoševske inspiracije. koje pišu u duhu sentimentalne pozije ašiklija i sevdalija iz minulog perioda ili. koji broj ranije. žena Hifzije Bjelevca i Zilkida Tuzlanka. poput Bjelevèeve. Paralelno sa spominjanim pjesnicima èija je uloga zaista promicateljna. s onim malim sonetnim vijencem Ocvale primule. istina sa svega 4 pjesme. Pa i u onim Tanoviæevim pjesmama koje imaju rodoljubni ili socijalni podtekst nasljeðen od Kranjèeviæa (U krvavoj noæi. biserovske. pseudosentimentalnog žala za prošlim vremenima. 280-281. str. Poruke i odgovori uredništva. a to je isto uredništvo Èeliæu odgovorilo. Faiku u T. pa i Mirhaba Karišikoviæa. moglo je nakratko izgledati da æe baš jedan Mostarac prekinuti evoluciju te litera11. Svakako da je najznaèajnija Nafija Sarajliæ sa proznim medaljonima nazvanim Teme. što je mogla biti mala zbirka) i poslije Fadila Kurtagiæa. kao najplodnijeg saradnika (sa 23 pjesme u Biseru. 346 . Biser . Na razboju. Vjetar) probija se u leksici naroèito taj novi izraz koji æe omoguæiti pojavu Hamze Hume i prisiliti nas da govorimo o velièini malenih i u ovom sluèaju. II. i ideje. Je li te pokušaje sputavao sam Biser možemo nasluæivati.ostali su samo želja. i strukture. baš te æatiæevske. (kao u pjesmi Na razvalinama dvora Ali-paše Rizvanbegoviæa).

Æatiæ had already proved himself as the editor of Behar. kad se išlo samo na jednu osnovu bio je to zapravo rukavac što æe se vratiti matici. i nije bila bez ozbiljnijeg traga. The lyrical features as one of the main characteristic of Biser would be particularly visible in the poetical collection Ocvale primule /The Shed Primroses Blossoms/. This act would gain in importance somewhat later on. naroèito jasna na podruèju morfemskog i sintagmatskog. He was also the link between the older generation of authors such as Edhem Mulabdiæ and Safvet-beg Bašagiæ and the new. emerging generation with Hamza Humo as its leader. a ni kasnijih nije mogao a da se ne utemelji na civilizacijsku vezanost za islamsko-orijentalnu osnovu i evrpska lirika dostignuæa. Povratak je bio samo zalet. He also created something new in our parts that can be understood as. This lyrical type leaned on Matoš. such as Hifzi Bjelevac. pokazalo se da cjelokupna stilematika iz perioda Bisera sa lirizmom kao glavnim obilježjem sada bogatijim za onu avanturu što karakterizira zbirku Nutarnji život. bez obzira što se danas ispod skrame dominirajuæeg ekspresionistièkog izraza nazire i tradicija. who did not hide that he had been inspired on the Biser source. 347 . Tin Ujeviæ would point out the lyrical style of Musa Æazim Æatiæ. It also gave birth to one of our greatest poets Skender Kulenoviæ. kad se 1924. Ipak. Musa Æazim Æatiæ as a peculiar person of his times and his poetical expression would foster the lyrical features of our type in Bosnia and Herzegovina. Hamza Humo. with some reservations. Biserova uloga u toj matici razvoja bosanskomuslimanske lirike nije mala. the so-called Circle of Musa Æazim Æatiæ. zapravo je bila pomak na liniji što je sebi preporodni val zacrtao. In addition to the lyrical poets from the Biser Circle. The entrepreneurial and agile Muhamed Bekir Kalajdžiæ went as far as to Tešanj in order to bring to Mostar Musa Æazim Æatiæ as the new editor for Biser. pojavila zbirka Grad rima i ritmova.ture. zapravo je nesumnjiva. Æatiæ would do more than he had ever done in his entire creative period. Kulenoviæa Ocvale primule zapravo baštinjanje faze Biserove lirike Æatiæeva kruga. Lyric Features as the Characteristic of Literature in the Biser Perhaps the owner of the Behar Ademaga Mešiæ was not even aware what he did when he fired the nominal editor of Behar Šemsibeg Salihoviæ and the real editor Musa Æazim Æatiæ. During the period of one and a half years as the editor of Biser. baš kao što je proslov S. Ontogeneza što ju je morao proæi Æatiæ. ali i Humo i Kulenoviæ u svom razvoju. Kad god je taj dvostruki temelj iznevjeren. Nijedan od spominjanih pjesnika.

the lyrical qualities of Musa Æazim Æatiæ's type and circle would reach its culmination in the person and work of Hamza Humo. Šefika Nesterin Bjelevac and others. Nevertheless.Fadil Kurtagiæ and others. 348 . several poetesses would also emerge. The most renowned among them were Nafija Sarajliæ.

XVII-XVIII/1996.XIX-XX) Anali Gazi Husrev-begove biblioteke su po~eli izlaziti 1972. XVIIXVIII/1996. 6. Risala o hid`ri.197-222. XIX-XX/2001.. 10. Cviko Fazileta: 4. eti~ka i strukturna svojstva muslimanskih epskih pjesama objavljenih u Beharu. godine. Za prvih 10 knjiga hafiz Mahmud ef. vijeku. pisano vjerovatno u Bosni. XIX-XX/2001. Otkri}e muslimanske epike u 19. XIII-XIV/1987. O Gazi Husrev-begovom vakufu u Slavonskoj Po`egi. Neki legati Osman-Šehdijine biblioteke. godine. 243-252. 311-329. 175-178. Duri} Ra{id: 8. XV-XVI/1990. godine. Buturovi} D`enana: 3. i XIX-XX/2001. menafí en-nas (Ljekarske koristi svijetu). Nida'i. 153-162. 53-67. ]ekli} Vasilije: 7. XV-XVI/1990. Knji`evni prevodi sa perzijskog jezika u Beharu. XIX-XX/2001. Azapagi}. Tralji} je izradio prigodnu bibliografiju koja je objavljena u knjizi IX-X. 335-341. a radovi hronolo{kim redom. XIII-XIV/1987. Autori su poredani abecednim. XV-XVI/1990. Mehmed Teufik: 2. 141-155. str. Ilirski pokret i bosansko-muslimanski knji`evno-kulturni preporod. XIX-XX/2001. Zbirka sid`ila Gazi Husrev-begove biblioteke. Do sada je iza{lo dvadeset knjiga u 11 svezaka. 17-34. XV-XVI/1990. Interes za sufijsku poeziju kod bosanske uleme. Knjiga XI-XII je {tampana 1985.Osman Lavi} Bibliografija Anala (XI-XII . Ali} H. 369-372. Po istoj metodologiji je izra|ena i ova bibliografija za posljednjih deset knjiga koje su iza{le u {est svezaka.. 349 . Jedno medicinsko djelo. D`aka Be}ir: 9. Salih: 1. XIXII/1985. Gajretu i Biseru. Prijevod i bilje{ke: Osman Lavi}. Estetska. ^ar-Drnda Hatid`a: 5. 75-78.

sure Kur'ana u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Gudelj Zdenka: 18. 69-74. XVII-XVIII/1996. 283-286. Rukopisi enciklopedija u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Rasprava o pet pravnih pitanja o kojima postoji pet razli~itih mi{ljenja. Rukopis Ibn Sinaova komentara 113. Analiza rukopisnog teksta iz astronomije koji se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. XVII-XVIII/1996. XVIIXVIII/1996. XI-XII/1985. Gra|a o posljednjim ostacima bosan~ice u nas.novo ime u knji`evnosti Bosansko-hercegova~kih Muslimana na orijentalnim jezicima. Gazi} Lejla-Trako Salih: 17. Med`mua sarajevskog pjesnika Mehmeda Mejlije Guranije. Tralji}).D`ananovi} Ibrahim: 11. Biblioteka Abdulah-efendije Kantamirije. Had`ijahi} Muhamed: 24. Had`ijamakovi} Muhamed: 350 . In Memoriam (Seid M. Muslimani i Evropa s kraja 19. Filandra Ša}ir: 16. stolje}a. XV-XVI/1990. 101-111. Prilog istoriji bibliotekarstva BiH u XVIII i XIX stolje}u. 113123. 21. Biblioteka Šejha Abdurrahmana Sirije za Oglavka. Najstariji orijentalni rukopisi iz privremenog inventara Gazi Husrev-begove biblioteke. Faji} Zejnil: 13. Had`ibajri} Fejzulah: 19. 15. Had`i} Mehmedalija: 23. 20. 331-339. XI-XII/1985. 105-130. XI-XII/1985. O arhivalija Gazi Husrev-begove biblioteke. 103-111. 2275-286.31-40. Musa ]azim ]ati} kao {kolski pisac. D`ilo Hasan: 12. 131-145. XVXVI/1990. 14. Osvrt na dva rukopisa na turskom jeziku. XIII-XIV/1987. XIII-XIV/1987. i po~etka 20. XIXXX/2001. 336-339. 25. XI-XII/1985. XIII-XIV/1987. XV-XVI/1990. Abdurrahman Mufti} . 83-90. Had`ibegovi} Zalkida: 22. XIX-XX/2001. 55-68. 1536. 237-242. Osvrt na traktat Hasana Duvnjaka.

Rukopisne zbirke i biblioteke na podru~ju Grada~ca. XIXII/1985. Had`iosmanovi} Lamija: 31. 41.Šejh Jujo i njegova summa theologica. 163-174. Muslimanski knji`evnici u Gajretu. Hand`i} Adem: 37. 253-256. 30. XVXVI/1990. Hafizovi} Fazileta: 34. Karabezi. Mustafa Ejubovi} . 32. Med`mua Saliha Emina. 79-86. Dubrova~ke i mleta~ke pripreme pred razgrani~enje 1699. 295-301. XIX-XX/2001. 195-211. 3-18. XIII-XIV/1987. XIX-XX/2001. 169-175. 38. O nekim vakufima u Slavoniji iz XVI stolje}a. 313. Hajdarhod`i} Hamdija: 36. XV-XVI/1990. XV-XVI/1990. godine. u~eni ljudi (ulema) njihov rad i djela. 19-24. XVII-XVIII/1996. 27. XV-XVI/1990. Porijeklo mud`ellitskog obrta u Bosni i Hercegovini. Biblioteka i ulema. XIX-XX/2001. 33. Had`i Ahmed Asim-beg Muteveli}. Nekoliko pjesama iz Ilhamijina divana. 44. 40. XIII-XIV/1987. 28. 42. Jedan rukopis Muhameda Prozorca. 191-194. 241-250. 235-240. 211-227. godine. 93351 . XV-XVI/1990. 259-265. Hafizovi} Re{id: 35. Hasandedi} Hifzija: 39. XVII-XVIII/1996. 29. 257-266. 131-139. Dokumenat o prvom slu`benom popisu Husrev-begova vakufa iz 1604. XI-XII/1985. Med`mua Abdul-Vehhaba Karahod`e (Karahod`a zade).26. 289-329. XV-XVI/1990. XVIIXVIII/1996. XVII-XVIII/1996. Hukovi} Muhamed: 43. Jedan perzijski gazel Husejna Lamekanija. 85-92. Ili} Slobodan: 45. XVIIXVIII/1996. Porodica Had`ijamakovi}a. Uloga Bisera u kulturno-prosvjetnom uzdizanju Muslimana.321. Muslimanske privatne biblioteke na orijentalnim jezicima u Mostaru. Muslimanska dru{tva u Mostaru. XI-XII/1985. 51-72. Napori za uvo|enje narodnog jezika u po~etne vjerske {kole Muslimana. XVII-XVIII/1996.

113-120. 323-333. 169-189. 223-235. XVII-XVIII/1996. 39-54. Odnos bosanske uleme prema reformama u Osmanskoj carevini u XIX vijeku. Kasumovi} Ismet: 61. Pozdravni govor na otvaranju nau~nog skupa "Doba Bosanskomuslimanskog preporoda".prema poglavlju "Apozititvi" u djelu al-Fawaid al-Abdijja Šejha Juje. 71-86. Dvije verzije hronike o Mekam-i Ibrahimu. XI-XII/1985. Bosanskohercegova~ki Muslimani i njihov jezik. 46. XIX-XX/2001. 50. 57. Hafiz Abdullah Ajni ef. Jahovi} Red`ep: 52. Refleksije ratova na Balkanu 1912/13. 147-160. 251-263. Kar~i} Fikret: 54. Pitanje javnopravnog priznanja islama u jugoslovenskim krajevima nakon prestanka osmanlijske vlasti. Kasumovi} Ahmet: 59. Rije~ glavnog urednika. XIX-XX/2001. 265-273. XV-XVI/1990. XIXXX/2001. Mulazemet defteri kao izvor za prou~avanje na{e uleme. Rukopisi djela Šejh Juje u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Vid bosanskog jezika. XIII-XIV/1987. 135-151. XVII352 . 62.95. 51. Ima li nearapskih rije~i u Kur'anu. Kasida Ahmeda Vahdetija iz njegovog sarajevskog divana.153178. Jahi} Mustafa: 48. 5-6. XIXII/1985. Zamah{erijev komentar Kur'ana -Glavna determinanta Korkutovog prijevoda. 55. Njema~ka knji`evnost u muslimanskim preporodnim ~asopisima. godine na dr`anje Muslimana u Bosni i Hercegovini. 299-310. XIX-XX/2001. 59-70. XVII-XVIII/1996. Rukopis Mehmeda Hand`i}a Magma'a al-bihar fi tarih al-ulum wa asfar. 221-231. Kasumovi} Azra: 60. XVII-XVIII/1996. 58. 49. Isakovi} Alija: 47. XVXVI/1990. Bu{atli}. Apozitivi u arapskoj re~enici . Kari} Enes: 56. Juzba{i} D`evad: 53. XIX-XX/2001. 3-4. XIX-XX/2001. XIII-XIV/1987. XV-XVI/1990.

87-103. Iseljavanje Bo{njaka muslimana iz Bosne i Hercegovine za vrijeme Austro-ugarske vladavine i risala Mehmeda Tevfika Azapagi}a. 35-44. Arapska knji`evnost u preporodnim ~asopisima. XIX-XX/2001. Maglajli} Munib: 75. XIII-XIV/1987. 64. Rukopisi Mehmeda Hand`i}a u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. XIX-XX/2001. 353 . Zna~enje "Iluma" s posebnim osvrtom na Isto~no blago Mehmed-bega Kapetana Ljubu{aka. XVXVI/1990. XVII-XVIII/1996. 121-139. Doprinos Osmana A. 37-51. 211-219. Kujund`i} Enes: 67. Lirska pjesma i balada u Beharu. (druga knjiga). 225233. XVII-XVIII/1996. Kusturica Nazif: 71. 189-194. Korkut Halima: 65. Islamska pou~no-prosvjetiteljska linija u djelu Mehmed-bega Kapetana Ljubu{~aka. XIII-XIV/1987. Sokolovi}a zdravstvenoj istoriji Sarajeva. 73-102. Polo`aj i uloga Islamske vjerske zajednice i Gajreta u dru{tveno-politi~kom `ivotu Muslimana po~etkom 30-ih godina ovog stolje}a. 123-129. XIX-XX/2001. Mujezinovi} Mehmed. XI-XII/1985. 74. 217-220. XIX-XX/2001. Osnova za katalogizaciju rukopisa na arapskom jeziku. Muslimanska kulturno-prosvjetna dru{tva. 76. Merhemi}. XIII-XIV/1987. Kemura Ibrahim: 63. 389-396.XVIII/1996. Filantropija kod Bosanskih Muslimana sa osobitim osvrtom na pravila dobrotvornih dru{tava na po~etku XX stolje}a. 70. XIX-XX/2001. Arhivska gra|a Gazi Husrev-begove biblioteke. XVII-XVIII/1996. Klasifikacija knji`evne gra|e na arapskom jeziku za bibliote~ke potrebe. 241-249. 69. Mahmut}ehaji} Rusmir. 125-133. 179-185. Lavi} Osman: 73. Krasni~i Ajten: 66. 68. 45-53. Lati} D`emaluddin: 72. XIII-XIV/1987. Ruska knji`evnost u Beharu i Gajretu.

Mustafa Ejubovi}-Šejh Jujo.n. Sulejman Fikri Erten. Na marginama verbalnog ranog su~eljavanja sunizma (ortodoksije) i sufizma(misticizma u islamu) u Bosni i Hercegovini. Memija Minka: 82. (Traktat o disputaciji ili o metodi postupka u raspravi). Pru{~anin. Dvije rasprave {ejh Mustafe Sarajli}a. 347-355. 117-129. Milin~evi} Vaso: 84. 267-272. 369371. 83. XI-XII/1985. @ivotni put Osmana ef. Nekoliko arapskih rukopisa bosanskog porijekla u Pri{tini. XIII-XIV/1987. Hadim Ali-pa{ina medresa u Kladnju. Mustafa b. XVII-XVIII/1996. Muvekkithane.H. Porodica Serdarevi} sa posebnim osvrtom na Muhameda Seida i Abdullaha Serdarevi}a. 229-258. Mahmutovi} Mirsad: 78. . Mulaomerovi} Jasminko: 87. XI-XII/1985.XI-XII/1985. 97-105. Prosvetiteljsko-preporodne drame J. Mehdiu Feti: 80. XVII-XVIII/1996. Muhaddis Mustafa Pru{~ak. Risala fi adab el-bahs. Kvadranti u Bosni i Hercegovini. 91. Nekoliko klasi~nih astronomskih pomorskih instrumenata u Gazi Husrev-begovoj muvekkithani u Sarajevu. (Prilog istoriji astronomije u BiH). S. 88. 267-280. Mrahorovi} Muhamed: 85. 303-311. XIII354 . 141-164. Ma{i} Ahmed: 79. (Sulejman Had`iefendi}-Imamovi}): (1292-1382./1875-1962. XVII-XVIII/1996. Naki~evi} Omer: 90. 163-167. XVII-XVIII/1996. 3-17. XVII-XVIII/1996. 87-97. Bosanac. Bana /posebno Mejrima i hajduci/. XI-XII/1985. 227-239. 213-218.Osman: 77. 89. Pojam mudrosti i slika mudraca u alhamijado knji`evnosti. muvekkiti i mjerenje vremena. XIX-XX/2001. Mehti} Halil: 81. Red`ovi}a. Muhamed. Popovi}a i M.e). XVII-XVIII/1996. Štampa i predpreporodni period Bosansko-muslimanske knji`evnosti. Mulahalilovi} Enver: 86. XIX-XX/2001. XV-XVI/1990.

100. 68-84. 101. XVII-XVIII/1996. XIX-XX/2001. XI-XII/1985. Usmena predaja o {ehitima i njihovim grobovima. Ahmed Bejazi} i njegovo djelo 'I{arat al-maram min 'ibarat alimam. Muslimanski narodni govori i standardizacja na{ega jezika. 131-145. Traktak o postu {est dana mjeseca {evvala Had`i Mustafe Pru{~aka. 277-287. 96. 27-56.XIV/1987. XIXXX/2001. XIX-XX/2001. Turcizmi u Dervi{u pjesnika Stijepa \ur|evi}a. Institucija "nekibul-e{rafa" u Bosni i Hercegovni. Nametak Alija: 93. Hafiz Sejjid Zenunovi} i njegov prijevod Kur'ana. O uticaju islamske umjetnosti na pravoslavnu u Bosni i Hercegovini. Traktat o vrlinama d`emata had`i Mustafe Pru{~aka. XVII-XVIII/1996. O pogledima Vladimira ]orovi}a na knji`evno-kulturno i umjetni~ko stvaranje muslimana u BiH. Iz historijske geografije Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini 1463-1557. XIII-XIV/1987. Peco Asim: 107. 19-37. 163-168. 97. (1579-1632). XVIIXVIII/1996. Rukopisna zbirka Habibe Mehmedba{i} iz Stoca. 253-257. 355 . Omerdi} Muharem: 102. 209-214. Teme. XIII-XIV/1987. XI-XII/1985. godine. 95. Traktat o u~enju islamskih frakcija od Muhameda Ibn Pira 'Ali El-Bergilija. motivi i simboli u pjesmama divanskih pjesnika iz Bosne i Hercegovine. Va`niji legati u rukopisnom fondu Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. 181-200. 103. 41-49. XI-XII/1985. Nilevi} Boris: 99. 92. 105. 7-14. Nezirovi} Muhamed: 98. 7-28. 104. Prijevodi sa francuskog i drugih romanskih jezika u muslimanskim ~asopisima u doba preporoda. XV-XVI/1990. 179-190. XV-XVI/1990. 55-70. 187-194. Nametak Fehim: 94. 147-152. XIIIXIV/1987. Palavestra Vlajko: 106. XVIIXVIII/1996.

Prilog kulturnoj istoriji pljevaljskog kraja o nau~noj. Bitna znakovitost drugog Isaovog dolaska u rukopisu Mehmed ef. Lirizam kao obilje`je knji`enosti u Biseru. 357368. 113. ]ehaji}eva studija o Ba{agi}evoj disertaciji. XVII-XVIII/1996. XI-XII/1985. 233-238. XI-XII/1985. XVII-XVIII/1996. XIX-XX/2001. 175179. 219-224. 91-95. Ali Fehmi D`abi}. XVII-XVIII/1996. 287-297. 109. 341346. Rukopisi poezije Hasana Kaimi Babe. Silajd`i} Adnan: 116. XVII-XVIII/1996. 121. Rizvi} Muhsin: 112. Rizvanbegovi} Fahrudin: 111. ^ija je pjesma "Ti besposlen nemoj hodat"?. XVII-XVIII/1996. 120. Rad je {tampan na francuskom jeziku. Had`i-bad`e Kadun medresa u Tuzli. Smailovi} Ismet: 117. 201-210. 75-81. 289-294. Smaji} Husein: 118. Rasprava o Muaviji Ibn Ebi Sufjanu. Radovi Hamdije Kre{evljakovi}a i drugih histori~ara u Beharu. Doba preporoda kao prelomno u Bosansko-muslimanskoj knji`evnosti i kulturi. godini. 105-109. 241-249. 385-387. XVII-XVIII/1996. kulturnoj i prepisiva~koj djelatnosti Pljevljaka na orijentalnim jezicima u vrijeme osmanske uprave. Alija: 115. Hand`i}a. Pogled na pismo i jezik lista Gajret u 1913. Sadikovi} A. 7-15. Sadak Bekir: 114. godine. 113121. Šami} Jasna: 119. XVII-XVIII/1996. Šta je na{a ba{tina? Posebno o jednom rukopisu koji se ~uva u jevrejskoj op}ini u Sarajevu. XIX-XX/2001. Pelidija Enes: 108. XIXXX/2001. 356 . XIX-XX/2001. Osnivanje i rad islamske dioni~ke {tamparije (tiskare) u Sarajevu od 1905-1918. Re{idbegovi} Amra: 110. XIX-XX/2001.XIX-XX/2001.

XI-XII/1985. Had`ibajri}. XIII357 . Predavanja Mesnevije i mesnevihani u Sarajevu. 261-265. XVIIXVIII/1996. In Memoriam. XVII-XVIII/1996. Prof. XV-XVI/1990. Opis rukopisa matematskog djela "Hulasa al-hisab". Ahmed Selimovi}. XVII-XVIII/1996. Abdulah Polimac. Prof dr Ahmed Tuzli}. Ze~i} D`evad: 137. 281-286. XIXXX/2001. In Memoriam. 293-299. 127.Šeta Ferhat: 122. -XIII-XIV/1987. `ivot i djelo: Porijeklo porodice Merhemi}. XVII-XVIII/1996. 107-111. Tanaskovi} Darko: 124. In Memoriam. Vaz. 128. . 129. XIIIXIV/1987. 157-161. Šukri} Nijaz: 123. Projekat biografskog leksikona uleme "perifernog islama ". Nametak. XVII-XVIII/1996. Ibrahim Zikrija iz U`ica. Trako Salih: 125. Jedan doma}i farmakolo{ki rukopis iz zbirke manuskripata Orijentalnog instituta u Sarajevu. Prvi svr{enici Darul-muallimina suradnici Behara. 335-345. 331-336.. Pendnama . XIIIXIV/1987. 134. Jedan autograf Muhameda Hilmije Gore iz Sarajeva.XI-XII/1985. Prof. 135. Op}i kriterij za izbor u zvanje vjersko-prosvjetne uleme u Bosni i Hercegovni. 195-208. 131. had`i Fejzulah ef. XVXVI/1990. vazovi i vaizi u Bosni i Hercegovini. 132.knjiga savjeta Ibrahima Zikrije U`i~anina. Tralji} Mahmud: 130. 3-6. dr Had`i Abdurahman Nametak. 126. 221-226. Muhamed A. Muji}. 111-116. XVXVI/1990. 251256. In memoriam. Uredni{tvo: 136. 273-278. dr Muhamed Had`ijahi}. Prof. XI-XII/1985. 287-291. 133. komentator Sulejman ^ejebijina djela Vesilet en-Ned`at. Uz 450-godi{njicu Gazi Husrev-begove biblioteke. Had`i Mujaga Mehremi} 1877-1959. 165-173. had`i Ali ef.

97-102. Podizanje i odr`avanje objekata islamske arhitekture u Sarajevu u XVI vijeku. 193-207. 358 . Zlatar Behija: 138. XIII-XIV/1987.XIV/1987.

. 73 Nazif Kusturica: RUSKA KNJIŽEVNOST U BEHARU I GAJRETU Russian Literature in Behar and Gajret.....................................................107 ... 19 Munib Maglajliæ: LIRSKA PJESMA I BALADA U BEHARU Lyrical Song and Ballad in Behar........................................ German Literature in the Moslem Journals in the Revival Period........... 37 Džemaludin Latiæ: ARAPSKA KNJIŽEVNOST U PREPORODNIM ÈASOPISIMA Arabic Literature in our Revival Periodicals............................................... 9 Beæir Džaka: KNJIŽEVNI PREVODI SA PERZIJSKOG JEZIKA U BEHARU............................................................................... 89 Enes Pelidija: RADOVI HAMDIJE KREŠEVLJAKOVIÆA I DRUGIH HISTORIÈARA U BEHARU The works of Hamdija Kresevljakovic and ather historians in Behar.......... GAJRETU I BISERU Literary translations from Persian in Behar.-1918................................ 47 Muhamed Neziroviæ: PRIJEVODI SA FRANCUSKOG I DRUGIH ROMANSKIH JEZIKA U MUSLIMANSKIM ÈASOPISIMA U DOBA PREPORODA Translations from French and Other Romance Languages in the Bosnian Moslem Journals in the Time of Revival..................... 57 Redžep Jahoviæ: NJEMAÈKA KNJIŽEVNOST U MUSLIMANSKIM PREPORODNIM ÈASOPISIMA 1900... Gajret and Biser.....SADŽAJ Muhsin Rizviæ: DOBA PREPORODA KAO PRELOMNO U BOSANSKO-MUSLIMANSKOJ KNJIŽEVNOSTI I KULTURI The Age of Revival as a Crossroad in Bosnian Moslem Literature and Culture..............

.............. Ethical and Structural Features of Moslem Epic Songs in Behar 1900-1912........... 165 \enana Buturovi}: OTKRIÆE MUSLIMANSKE EPIKE U 19.............. Esthetic........... 113 Vaso Milinèeviæ: PROSVETITELJSKO-PREPORODNE DRAME J....................Mahmud Traljiæ: PRVI SVRŠENICI DARU-L-MUALLIMINA SURADNICI BEHARA The first graduates of Darul-Muallimin contributors to Behar.......................................... 133 Vlajko Palavestra: USMENA PREDANJA O ŠEHITIMA I NJIHOVIM GROBOVIMA The Oral Tradition about Shahids and their Graves....... POPOVIÆA I M........................... ETIÈKA I STRUKTURNA SVOJSTVA MUSLIMANSKIH EPSKIH PJESAMA OBJAVLJENIH U BEHARU 1900..................... 119 Boris Nileviæ: O POGLEDIMA VLADIMIRA ÆOROVIÆA NA KNJIŽEVNOKULTURNO I UMJETNIÈKO STVARANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI On the Views of Vladimir Æoroviæ about the Literary and Cultural and Artistic Work by the Moslems in Bosnia and Herzegovina.... 177 Enes KUJUNDŽIÆ: FILANTROPIJA KOD BOSANSKIH MUSLIMANA SA OSOBITIM OSVRTOM NA PRAVILA DOBROTVORNIH DRUŠTAVA NA POÈETKU XX STOLJEÆA .....-1912............... VIJEKU A Discovery of the Moslem Epic in 19th Century........................... 155 Muhamed Hukoviæ: MUSLIMANSKI KNJIŽEVNICI U GAJRETU The Moslem Writers in the Gajret.............. 149 Rašid Duriæ: ESTETSKA..... S............................... BANA (POSEBNO MEJRIMA I HAJDUCI) The Enlightenment and Revival Plays of Jovan Sterija Popoviæ and Matija Ban (Particularly Mejrima and Hajduci)...

....................... 197 Minka Memija: ŠTAMPA I PRETPREPORODNI PERIOD BOSANSKOMUSLIMANSKE KNJIŽEVNOSTI The Press and the Period of Bosnian Moslem Literature before the Revival............................... In Sarajevo Between 1905 and 1918.... GODINE The Establishment and Work of Islamic Printing Shop Ltd........................................................................ 227 Lamija Hadžiosmanoviæ: ULOGA BISERA U KULTURNO-PROSVJETNOM UZDIZANJU MUSLIMANA The Role of Biser in the Cultural and Educational Ascension of the Moslem People................................................................................ 237 Asim Peco: MUSLIMANSKI NARODNI GOVORI I STANDARDIZACIJA NAŠEGA JEZIKA The Moslem People's Speeches and the Standardization of Our Language.. 243 Ahmet Kasumoviæ: BOSANSKOHERCEGOVAÈKI MUSLIMANI I NJIHOV JEZIK Bosnian-Herzegovinian Moslems and Their Language......................................... 191 Hivzija Hasandediæ: MUSLIMANSKA DRUŠTVA U MOSTARU The Moslem Societies in Mostar............................................................................... 253 ................................... 221 Ibrahim Kemura: MUSLIMANSKA KULTURNO-PROSVJETNA DRUŠTVA The Muslim cultural and educational associations.......-1918................Philantropist Work among the Bosnian Moslems with a Particular review of the Humanitarian Societie's Rules at the Beginning of 20th Century..................................................... 215 Amra Rešidbegoviæ: OSNIVANJE I RAD ISLAMSKE DIONIÈKE ŠTAMPARIJE (TISKARE) U SARAJEVU OD 1905..................................................................................

.................................................... I POÈETKA 20....... 313 Šaæir Filandra: MUSLIMANI I EVROPA S KRAJA 19........................ GODINI An Outlook on the Language and Alphabet of the Gajret Journal in 1913..............................XIX-XX)................................. 333 Fahrudin Rizvanbegoviæ: LIRIZAM KAO OBILJEŽJE KNJIŽEVNOSTI U BISERU Lyric Features as the Characteristic of Literature in the Biser..................Dževad Juzbašiæ: REFLEKSIJE RATOVA NA BALKANU 1912............................/13...... 289 Alija Isakoviæ: VID BOSANSKOG JEZIKA The Aspect of Bosnian Language.................... GODINE NA DRŽANJE MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI Reflections about the Wars on the Balkans 1912-1913 in the Light of Behavior of the Moslems in Bosnia and Herzegovina................................................. 277 Ismet Smailoviæ: POGLED NA PISMO I JEZIK LISTA GAJRET U 1913........................................................................ 349 ............................. STOLJEÆA Moslems and Europe towards the End of 19th and at the Beginning of 20th Century............................. 301 Vasilije Èekliæ: ILIRSKI POKRET I BOSANSKO-MUSLIMANSKI KNJIŽEVNO-KULTURNI PREPOROD The Illyrian Movement and the Bosnian-Muslim literary and cultural renaissance............................................ 343 Osman Lavi}: Bibliografija Anala (XI-XII ........................... 267 Zdenka Gudelj -Velaga: MUSA ÆAZIM ÆATIÆ KAO ŠKOLSKI PISAC The paper examines a possibility ofincluding the poem by Musa Æazim Æatiæ.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->