P. 1
Sigmund Freud- Uvod u Psihoanalizu

Sigmund Freud- Uvod u Psihoanalizu

|Views: 42|Likes:
uvod u psihoanalizu
uvod u psihoanalizu

More info:

Published by: Ana Marija Von Frikovski on Dec 29, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/01/2015

pdf

text

original

PREDAVANJA ZA UVOD U PSIHOANALIZU

Sigmund Freud

SADRŽAJ

Predgovor (1917.)

11

Prvi dio: Omaške [1916. (1915.)]
I. Uvod II. Omaške III. Omaške ( nastavak) IV. Omaške ( zaključak)

13
15 26 42 64

Drugi dio: San [1916. (1915.-16.)]
V. Poteškoće i prva približavanja VI. Pretpostavke i tehnika tumačenja VII. Manifestni sadržaj sna i latentne misli sna VIII. Dječji snovi IX. Cenzura sna X. Simbolika u snu XI. Rad sna XII. Analize primjera snova XIII. Arhaične crte i infantilizam snova XIV. Ispunjenje želja XV. Nesigurnosti i kritike

87
88 106 120 133 145 158 180 194 210 225 241

Treći dio: Opća znanost o neurozama [1917. (1916.-17.)]
XVI. Psihoanaliza i psihijatrija XVII. Smisao simptoma XVIII. Fiksiranje na traumu. Nesvjesno XIX. Otpor i potiskivanje XX. Seksualni život ljudi XXI. Razvijanje libida i seksualne organizacije XXII. Gledišta razvitka i regresije. Etiologija XXIII. Putevi simptomske tvorbe XXIV. Obična nervoza XXV. Strepnja XXVI. Teorija libida i narcizam XXVII. Prijenos XXVIII. Analitička terapija

255
257 272 290 304 320 338 358 378 398 413 434 454 473

Sigmund Freud - Kratka biografija

513

O ovoj knjizi. Sigmund Freud je održavao svoja Predavanja za uvod u psihoanalizu, i to tijekom dva zimska semestra 1915./1916., te 1916. /1917. godine pred raznim slušateljima ra¬ zličitih fakulteta Sveučilišta u Beču. Radi se o njegovim pojedi¬ načnim predavanjima, vezanim uz njegovo sveučilišno djelo¬ vanje. Tekstove iz prva dva dijela ove knjige zapisao bi najčešće sam, i to odmah po završetku samog predavanja, dok su tekstovi iz trećeg dijela bili unaprijed pripremljeni. Cjelokupnu je ovu zbirku dao objaviti 1916. te 1917. godine, podijelivši je osobno na ova tri dijela. Freud nije nikad objavio neki pravi udžbenik. No, njemu se najviše približavaju upravo ova njegova Predavanja. Osnovni zakoni duševnih kretanja koje je otkrio, a posebno oni vezani uz podsvijest, temeljili su se na tri klasična istraživačka područja psihoanalize - na izliječenim slučajevima, na snovima i neuro¬ tičnim simptomima - korak po korak, uz pomoć mnogih uspo¬ ređivanja, anegdota i sličica iz života bolnice. Pri tome nepre¬ kidno izvire i privlačnost, koja je obilježavala Freudov prozni način izlaganja: dijalozi s njegovim tadašnjim slušateljima od srca će razgaliti i nas, njegove današnje čitatelje. U stvari, Pre¬ davanja nemaju samo značaj uvoda u njegov način razmišljanja, već su i do danas ostala najčitanije djelo ovog osnivača psi¬ hoanalize.

PREDAVANJA ZA UVOD U PSIHOANALIZU (1916.-1917.)

PREDGOVOR
Ovo, što ovdje u javnosti predajem kao »Uvod u psihoana¬ lizu«, nema nikakve namjere natjecati se s već postojećim iz¬ laganjima vezanim uz ovo znanstveno područje (Hitschmann, Freudovo učenje o neurozama, 2. dio, 1913; Pfister, Psiho¬ analitička metoda, 1913., Leo Kaplan, Osnovne značajke psi¬ hoanalize, 1914.; Regis i Hesnard, Psihoanaliza neuroza i psihoza, Pariz, 1914.; Adolf F.Meijer, O liječenju neurotičnih bolesti psihoanalizom, Amsterdam, 1915.). Jer, radi se o vjernom ponavljanju predavanja, koja sam održao u dva zimska semestra 1915. / 1916. i 1916. / 1917. godine pred slušateljima, koji su uglavnom bili liječnici i laici obaju spolova. Sve osobine, zbog kojih će čitatelji uočiti ovo djelo, ob¬ jašnjavaju se iz samih okolnosti njegova nastajanja. Nije bilo moguće zadržati hladnu mirnoću znanstvene rasprave pri¬ likom izlaganja; jer, govornik se morao potruditi da tijekom dvosatnih predavanja ne dopusti slabljenje pozornosti svojih slušatelja. Uzimanje u obzir ovakvog trenutačnog djelovanja učinilo je neizbježnim, da se o istom predmetu progovori više puta, primjerice - jednom u s vezi značenja snova, a zatim unutar problema vezanih uz neurozu. Pa i raspored same gra¬ de doveo je do toga, da se poneka važna pitanja, kao na pri¬ mjer, ona o podsvjesnom, nisu mogla dostatno procijeniti i obraditi na jednom jedinom mjestu, već bi se započinjala, te 11

Pa ipak.i to u mnogo više pojedinosti . koja do sada nije objavio.potom iznova napuštala u više navrata. pronaći će u ovom »Uvodu« malo onih pitanja koja mu već nisu pozna¬ ta . u proljeće 1917.iz drugih. Onaj. dok se ne bi pojavila nova prilika da se još ponečim dopuni spoznaja o njima.)] 12 . ukazala se potreba za zaokruženjem i povezivanjem ovog gradiva u jednu cjelinu. znatno opširni¬ jih radova. što je pisca pri¬ moralo da izvuče i poneka poglavlja (kod etiologije straha ili histerijskih fantazmi). Freud PRVI DIO OMAŠKE [1916. kome je psihoanalitička literatura bliska. Beč. (1915.

da ga ne obećavamo zasigurno. postojanosti. u pra¬ vilu ćemo pred njim umanjivati tegobe s kojima se susreće.Osnovni uvod u psihoanalizu . pa vam odmah mogu dati i primjer kako se ponešto na ovom području radi drugačije. Ipak. Upoznajemo ga s poteškoća¬ ma same metode.njemu novoj . Naravno da imamo dobre motive za takav prividno obrnut postupak.da ću ih održati kao da o njoj ne znate ništa. njenim trajanjem. da znate ka¬ ko je psihoanaliza zapravo postupak kojim se liječe nervno oboljeli. te mu pružiti pouzdana obećanja u s vezi s uspjehom njegova liječenja. kad neurotičara primamo na psihoanalitičko liječenje. ra¬ zumijevanju.tehnici liječenja. i to često upravo obrnuto. postupamo drugačije. No. pa vam tek trebam pružiti prve pouke. a što se tiče uspjeha . da on ovisi o njegovu ponašanju. u koji ćete vjerojatno kasnije steći bolji uvid. 15 . ili iz pričanja drugih. naporima i žrtvama koje treba uložiti.I. no sto je to u medicini uobičajeno. poslušnosti. već sam se i u najavi ovih predavanja obvezao naslovom .objasnimo mu. Kad inače nekog oboljelog podvrgavamo nekoj . predavanje UVOD Dame i gospodo! Ne znam koliko svaki pojedinac među vama zna o psihoanalizi iz vlastitih čitalačkih napora. usuđujem se pretpostaviti barem toliko. No.

priča o svojim proteklim događajima i dojmovima koje oni na njega ostavljaju sada. pokušava upravljati tijekom njegovih misli. Naime. vezanim uz psihoanalizu. pruža mu objašnjenja i promatra reakcije razumijevanja ili odbacivanja. koji vam objašnjava kao da vas prati kroz muzej. Na žalost. A možda biste upra¬ vo iz popratnih pojava rata koji danas divlja Europom mogli otprilike procijeniti. Pokazat ću vam. kojima se oboljelima pruža pomoć. talog nastao kemijskom reakcijom. već je i izravno upozoravam. dok vi sami stvarate odnos prema predmetu objektu proučavanja. načinu izražavanja i ponašanju. kako stvari trenutno stoje. Neobrazovana rodbina naših pacijenata. na koji vas način cjelokupna usmjerenost vašeg obrazo¬ vanja i sve vaše dosadašnje navike razmišljanja neizbježno čine protivnikom psihoanalize. Ali. »može li se 17 . a i sami ih smijete pokušati izvoditi. a kad bi kao izučeni liječnik krenula u praksu i život. koja će se pokloniti samo onome što joj je vidljivo i opipljivo. Tako medicinski predavač preuzima na neki način ulogu vodiča i tumača. koje time izaziva kod pacijenta. ili provesti jedno takvo lije¬ čenje. U analitičkom se liječenju ne događa ništa drugo. dočekat ću ga dobrodošli16 com. to su teškoće u nastavi i u predavanjima. te vam se čini. No. U tom ću vam smislu predočiti. kolike bi to mnoge legije ljudi mogle biti. nepri¬ jateljski bi je i sumnjičavo promatralo i oborilo se na nju svim onim zlim duhovima. vi svi imate pravo saznati. Prije svega. ako se među vama nalazi barem jedna osoba koja se ne želi zadovoljiti samo ovim površnim upoznavanjem psi¬ hoanalize. U medicinskim ste predavanjima već navikli vidjeti takvo što. što bi za njih moglo predstavljati nove spoznaje . koji njime vladaju. Kasnije vašim osjetilima izlože bolesnika. takvim bi odabirom posve onemo¬ gućila svaki napredak u vlastitom sveučilišnom uspjehu. Čak vam i u psihijatriji prikazuju obilje promjena izraza lica bolesnika u njegovu izmijenjenom raspoloženju. kakvi su nedostaci neminovno vezani uz predavanja o psihoanalizi. Zapravo vam ne mogu preporučiti da me dođete slušati i po drugi put. Ako je i poneki od vas ove vrste. još uvijek ima dovoljno ljudi kojima ono. Naravno. te koliko biste toga trebali nadvladati sami u sebi.Nemojte se stoga ljutiti. usprkos određenim neugodnostima koje sa sobom donosi. ne mogu unaprijed reći koliko ćete shvatiti psihoanalizu zahvaljujući mojim objašnjenjima.zadržava svoju draž. U kirurškim ste slučajevima svjedoci zahvata. da biste zagospodarili tim instinktiv¬ nim opiranjem. opominje ga. Pacijent govori. sve ovo u psihoanalizi izgleda posve drugačije. proizvode procesa oboljenja. mogu vam obećati. koje su te spomenute poteškoće psihoanalize. pa će se usprkos mojim opomena¬ ma pojaviti ovdje još poneki put. što se prema vama u početku od¬ nosim kao prema tim neurotičnim bolesnicima. što na vas ostavlja dubok dojam. a u mnogim slučajevima i izoliranog uzročnika njegove bolesti. No. te s kojim se sve poteš¬ koćama sukobljava donošenje vlastitog mišljenja. me¬ đutim. stezanje mišića kao rezultat nadraživanja njegovih živaca. kako samim slušanjem ovih preda¬ vanja ipak nećete naučiti dosta da biste i sami mogli poduzeti neko psihoanalitičko istraživanje. obrela bi se u društvu koje ne bi razumjelo njena nastojanja. osim razmjene riječi između analizirane osobe i liječnika. Tu vidite anatomski preparat. tada joj to ne samo što ne savjetujem. ispovijeda svoje želje i osjećajne pobude. Liječnik ga sluša. ukazuje mu na određene smjerove. a najradije zahvatima one vrste koje možemo vidjeti u kino-dvoranama. simptome njegove bolesti. već želi s njom stupiti u trajniju vezu. da ste se vlastitom spoznajom uvjerili u postojanje novih činjenica. nikad neće propustiti priliku da ne izrazi svoje sumnje u to. žali se.

Stoga nećemo podcijeniti pri¬ mjenu utjecaja riječi u psihoterapiji.riječ bila čarobna. ali i . Plutarha. što kao jedinstvena osobnost ne želi priznati čak ni sa¬ mom sebi.na djela Diodora. u što niti sam ne vjeruje stvarno. obavijesti koje on daje. tijekom psihijatrijskog predavanja mogu studentima predstaviti nekog neurastenika ili histerika. Očito je. Naravno. A ovakvo vas upućivanje iz druge ruke dovodi u posve neuobičajene okolnosti za oblikovanje vlastitih stavo¬ va. da predavač nema neki očevidan razlog za tvrdnju kako je nešto. psihoanalitičkom tretmanu ne možete prisustvo¬ vati kao slušatelj. u kojima je i sam imao ulogu. uzet ćete u obzir ista ona 19 . No. dodiruju ono najosobnije u njegovu duševnom životu. Nekad je . Dakle. Naime. pa tako u naj¬ strožem smislu riječi psihoanalizu možete upoznati tek . no ja ne mogu vjerovati da biste zbog toga napustili predavanje. Kad zatim krenete na provjeravanje starijih izvora.izvorno . takva su razmišljanja jednako toliko slaborazumska. da sve dostupne povijesne knjige opisuju ove događaje na otprilike sličan način. na kojem vam pre¬ davač govori o životu i ratničkim podvizima Aleksandra Ve¬ likog. dakle . povijesničara koji su ili sami sudjelovali u tim događajima ili ipak bili bliski tim pradavnim događanji¬ ma. koliko i . Riječima jedan čovjek može drugog učiniti presretnim ili ga pak dovesti do krajnjeg očajanja. ili da barem neke od pojedinosti koje se znaju o Aleksandru i nisu posve vjerodostojne. da mnogo ovisi o tome koliko povjerenja možete pokloniti osobi. jer je profesor povijesti isto onoliko sudjelovao u tom povijesnom događaju koliko i vi sami. a u krajnjem slučaju i sve. Arijana i drugih. ili vam kroz redove poslati fotografiju pompejanskog mozaika bitke kod Issosa. pa bi se ovdje iznova mogla po¬ javiti vaša kritičnost. da je položaj ovdje još nepovoljniji negoli u slučaju psihoanalize. Razgovor. što povijesničara čini vjerodostojnim.nedosljedna. Strogo uzevši. koje razmjenjuju anali¬ tičar i njegov pacijent.ni o čemu drugom. već nekom povijesnom predavanju. »samo izmišljaju« svoje simp¬ tome. tada na red stiže i ono. riječima govornik opčinjava svoje sluša¬ telje. i bit ćemo zadovoljni kad možemo kao slušatelji pratiti riječi. da su već i raniji naraštaji vjerovali u Aleksandrovo postoja¬ nje i istinitost njegovih djela. psihoanalitičar vam barem priča o stvarima. posve bi zanijemio. svi ovi dokumenti dokazuju jedino. to su isti oni ljudi koji posve pouzdano znaju da bolesnici. on će dati samo pod uvjetom da je uspostavio posebnu osje¬ ćajnu vezu sa svojim liječnikom. Vaša će se odluka uglavnom temeljiti na dva razmišljanja . njemu nevažnog svjedoka.iz 18 pričanja. ne može se demonstrirati. Jer.običnim pričanjem postići bilo što protiv bolesti«. može vam pokazati slike očuvanih novčića i kipove kralja. Ona će otkriti da ipak nije sve. No. a i danas je za¬ držala još mnogo od svojih starih sposobnosti da čini čarolije. one obavijesti koje su potrebne za analizu. Jer. riječima učitelj prenosi svo¬ je znanje na učenike. On tada priča o svojim teškoćama i simptomima. ne podnosi nikakve slušatelje. Kakve biste motive mogli imati. sve ono što kao društveno samos¬ talna osoba mora prikriti od svih drugih. da povjerujete u istini¬ tost njegovih priča? Na prvi se pogled čini. od kojeg se sastoji psi¬ hoanalitičko liječenje. Pretpostavite na trenutak da ne prisustvujete psihijatrij¬ skom. Naravno. posumnjavši u istinitost postojanja Aleksandra Velikog. te tako određuje njihove stavove i odluke. Može vas usmjeriti na izviješća starih pisaca. koja vas opskrbljuje podacima. O njemu možete samo slušati. ustvari. Riječi izazi¬ vaju osjećaje i predstavljaju opće sredstvo za međusobno dje¬ lovanje ljudi jednih na druge.prvo. čim bi u blizini primijetio jednog jedinog. te drugo. ne možemo niti to.

no i sami psihijatri u svojim dobrim trenucima sumnjaju u to. Sad imate pravo upitati se: ako ne postoji nikakva objek¬ tivna potvrda koju psihoanaliza pruža.reći bilo što korisno o povezanosti tjelesnog i duševnog. te vam tako pružiti ključeve za razumijevanje nekog mogućeg poremećaja u duševnim djelatnostima. kako se onda psihoanaliza uop¬ će i može naučiti. velik nedostatak za vaš liječnički rad. postat će vam posve jasno iz kasnijih sluča¬ jeva. psihijatrija se unutar medicine bavi time da opisuje primijećene poremećaje i stvara kliničku sliku o bolestima. za drugu poteškoću u vašem odnosu prema psi¬ hoanalizi moram.barem ako ste se do sada bavili studiranjem medicine. ne mogu vam .na psihički život nije se usmjerio niti dijelak vaših zanimanja. Mnogo biste dalje dospjeli kad biste dopustili da djelovanja analize. dosadašnje je obrazovanje dalo vašim načinima razmišljanja određenu usmjerenost. da anatomski objašnjavate djelovanje organizma i njegovih poremećaja. Ne osporavam opravdanje koje se mora uvažiti zbog ovog nedostatka vašem obrazovanju. te istodob¬ no iskoristili priliku da doprete do finije tehnike ovog postup¬ ka. pa ipak . umjetnicima prirodnog liječenja i misticima. U svakom su slučaju napretku postav¬ ljene određene granice na ovom putu. prepustiti jedan dio terapeutskog utjecaja kojemu težite onim toliko preziranim nadri-liječnicima. da ih kemijski i fizikalno objasnite. Pri tome se dospijeva i do tražene uvjerenosti u stvarnost pojava koje psihoanaliza opisuje. A kakve će vas sumnje obuzeti s obzirom na vjerodostojnost psihoanali¬ tičkih izviješća. uči na vlastitu tijelu. no u nevolji bi se moglo svrstati i pod njih. no . Nedostaje pomoćna filozofs¬ ka znanost. ali naravno. iako bi sigurno bilo drugačije kad bi se radilo o osobama.postoji za to jedan utrti put. učiniti odgovornima vas same. Ishod ispitivanja će vas u Aleksandrovu slučaju zasigurno umiriti. Postoji čitav niz vrlo učestalih i poz¬ natih duševnih pojava. iako se upravo u njemu dopire do vrhunaca djelovanja tog tako prekrasno složenog organizma. pa ste navikli pro¬ matrati ga sumnjičavo. bez imalo sumnje.znanosti. niti spekulativna filozofija. mehanizmu i međusobnoj povezanosti. samo za pojedinca. kako se predaju u školama . Jer. No. Ovaj sjajan put uvijek je dobar. a biološki shvatite. koja 20 je vrlo udaljena od psihoanalize. bojim se da ćete biti primorani na kaznu. a psihoanalizu nije baš mnogo ljudi do sada naučilo kako treba. To nije posve jednako onome što nazivamo samoopažanjima. filozofima prirode i misticima. osporavati mu znanstveni značaj i pre¬ puštati ga laicima. kako je to već pravilo u svim odnosima među ljudima. koja bi se mogla iskoristiti za vaše namjere liječenja. piscima. Istina.barem onako. njima ne 21 . te do ispravno¬ sti njenih shvaćanja. proučavanjem vlastite osobnosti. koje se. Psihoanaliza se. te podudarnost između nji¬ hovih dokaza. kakve su Mojsije ili Nimrod. Ovakva je ograničenost. zaslužuju li uopće njihovi posve deskriptivni stavovi naziv . Vi ste se i obrazovali za to. prije svega. a ni deskriptivna psihologija ili takozvana eksperimentalna psihologija koja se nadovezuje na filozofiju osjetila. Ne prepoznaju se simptomi koje takvo oblikovanje slike o bolesti objedinjuje ovisno o njihovu podrijetlu. jer bolesnik će vam prvo pokazati svoje duševno lice.pitanja: moguće motive pisaca. Jer. te ako nema moguć¬ nosti da se ona ikako prikaže. mogu pretvoriti u objekte za analizu na samom sebi. i kako se možemo uvjeriti u istinitost njenih tvrdnji? Ovo učenje uistinu nije lako. nakon kraće poduke s obzirom na tehniku psihoanalize. Stoga vam je psihološki način razmišljanja ostao stran. dragi moji slušatelji. a nikada ne i za čitavu grupu istovremeno. a ne više psihoanalizu .

bojim se. dragi moji slušatelji. kad se mogu prepoznati tek kao nuzgredne poslje¬ dice neke.treba li psihičko izjednačiti sa svjesnim. mišljenje. Prva od ovih neomiljenih tvrdnji psihoanalize kaže. a druga s estetsko . igraju neobično veliku i do sada nikada dovoljno procijenjenu ulogu uzročnika nervnih i duševnih bolesti. mora raditi isklju¬ čivo i posve sa psihološkim pomoćnim pojmovima. u početku i učiniti neobičnom. Jednako toliko malo možete naslutiti. te pobuđuje sumnju da se radi o nekom zanesenjačkom tajanstvenom učenju. Psihijatriji želi ponuditi nedostajuću temeljnu osno¬ vu. te da se to događa uvi¬ jek iznova. koje izrasta u tmini. Njena definici¬ ja duševnoga glasi. no ipak vas uvjeravam. pa će vam se upravo zato. Svijest se smatra gotovo određujućim karakterom psihičkog. da bilo kakvo protivljenje doživljavamo kao pravu besmislicu. te mora zastupati stav da pos¬ toje nesvjesna mišljenja i nepoznata htijenja. No naravno. i to na uštrb zadovoljenja nagona. psihoanaliza ne može izbjeći opiranje tome.moralnom predrasudom. Nemojmo podcijenjivati ove pre¬ drasude.izjednačavati psihičko i svjesno. pa i nužnih razvitaka čovječanstva. No. Svojim dvjema tvrdnjama psihologija vrijeđa čitav svijet i navlači na sebe njegov gnjev. čim pojedinac koji tek ulazi u ljudsku zajednicu 23 . da iste ove seksualne pobude u najvišim kulturološkim. pa ipak. jedna se od njih sukobljava s njegovom intelektualnom. Da. U tu se svrhu mora osloboditi svih predtvrdnji anatomske. niti vi. takvim se stavom unaprijed odriče naklonosti svih prijatelja ozbiljnih znanosti. koju ću sada spomenuti.nesvjesni. a sadržana je u tvrdnji.odgovaraju niti bilo kakve dokazive promjene anatomskih organa duše. Prisjetite se da smo navikli upravo na suprotno . volja. a ne možete pogoditi niti do kojih bi se razmjera moglo razviti poricanje nesvjesnog ukoliko ono postoji. koliko je bliska po¬ vezanost ove prve odvažnosti psihoanalize s drugom. Prema mojim iskustvima. a borba protiv njih uvijek je vrlo teška. Održava ih snaga osjećaja. Ovi su duševni poremećaji dostupni utjecaju lije¬ čenja onda. Ovdje nailazimo na prazninu. dok su oni svjesni tek djelići i dijelovi cjelokupnog duševnog života. da se tu radi o pojavama koje su iste vrste 22 kao i osjećaji. koji se ne smije podcijenjivati. Želite li znati kako to razjašnjavamo? Vjerujemo da je kultura nastajala pod pritiskom životnih ne¬ volja. Zvuči kao prazna borba riječima . nadajući se da će otkriti zajedničko tlo na kojem će im postati razumljiv susret tjelesnih i duševnih poremećaja. a ni vaše obrazovanje. a niti one. inače organske. upravo je odbacivanje ovog re¬ zultata psihoanalitičkih istraživanja bio najznačajniji izvor otpora na koji se naišlo. kemij¬ ske ili fiziološke prirode koje su joj strane. a psihologija učenjem o sadržajima svijesti. a ribu želi loviti . da se prihvaćanjem podsvjesnih duševnih procesa krči put ka jednom odlučujućem novom usmjerenju u svijetu i znanosti. da oni nagoni koje možemo oz¬ načiti jedino kao seksualne u užem kao i širem smislu. kao što je: »Duševno je svjesno« pro¬ glašavam predrasudom. Zbog sljedeće poteškoće neću optužiti niti vas. Ova je druga proizašla kao ishod psihoana¬ lize.u mutnom. iz kojih se ne dopire ni do kakvog objašnjenja. te koju bi prednost takvo poricanje donijelo. ili ga treba proširiti iznad svjesnog. da su duševni procesi sami po sebi . umjetničkim i društvenim dostignućima imaju takav udio. to su taloži korisnih. ili stav. i ne može prihvatiti izjednačavanje svjesnog i duševnog. još uvijek ne možete razumjeti s kojim pravom rečenicu to¬ liko apstraktne naravi. to nam se izjednačavanje čini čak toliko razumljivim. bolesti. one su vrlo snažne. Pa i više od toga. koju psihoanaliza nastoji ispuniti.

kojim se pozornost udaljava od čita¬ vog ovog područja. 25 . Možda su i više nego do¬ voljne za početak. što mu ne odgovara .prinosi na žrtvu zadovoljenje svojih nagona u korist cjeline. moje dame i gospodo. ovo je udaljavanje nestalno. te us¬ mjeravaju na društveno prihvatljivije i više cijenjene ciljeve. Društvu. da prilikom izricanja one osporavane rečenice nismo slijedili nikakve naročite pobude. one se pri tome sublimi¬ raju. Između nagonskih sila koje se na ovaj način potiskuju. A u našoj je ljudskoj prirodi da smo skloni nešto. što nam baš nije drago . ali ona naviru iz afektivnih izvora. Stoga si sada i uzimamo pravo da bezuvjetno odbaci¬ mo miješanje ovakvih praktičnih obzira u znanstveni rad.smatrati netočnim. takva predbacivanja ne mogu nauditi objektivno dobivenom rezultatu jednog znanstvenog rada.opravdano. pa čak uopće ne pokazuje niti zanimanje za to. potom od svojih prim¬ jedbi stvara predrasude. mi smijemo ustvrditi. To su bile samo neke poteškoće. odnosno udaljuju od svojih seksualnih ciljeva. No. Dakle. društvo sve ono. pa je tada lakše pronaći i argumente protiv toga. pa čak i prije no što smo istražili da li je strahovanje. koje bi mogle biti uzrokovane osloba¬ đanjem seksualnih nagona i njihovim povratkom na prvobitne ciljeve. No. da mu se ukaže na jačinu seksualnih nag¬ ona i razjasni njihov značaj za pojedinca. ono je mnogo više utiralo takav odgojni put. dakle. jer seksualni nagoni se mogu obuzdavati samo vrlo teško. seksu¬ alne pobude igraju značajnu ulogu. ukoliko želi da ga se glasno čuje. da će se njegovi seksualni nagoni odu¬ prijeti ovakvoj uporabi. Društvo ne vjeruje da postoje bilo kakve veće opasnosti za njegovu kulturu. tada možemo i nastaviti. A možete li pobijediti dojmove koje su na vas ostavile. moralno nedostojne. koje nam ovi obziri žele nametnuti . usmjerene protiv svih pokušaja opovrgavanja. ospo¬ ravajući istine psihoanalize logičkim i stvarnim obrazloženji¬ ma. koji nisu više seksualni. ili nije. na koje ćete naići tije¬ kom svog bavljenja psihoanalizom. Stoga se pro¬ tivljenje treba prebaciti na intelektualno područje. a u svakom pojedincu koji se priklanja kulturnom stvaralaštvu leži pritajena opasnost. za koju vjerujemo da smo je spoznali kroz napo¬ ran rad. Upravo stoga ono niti ne podnosi spome¬ nute rezultate psihoanalitičkih istraživanja. nije drago da ga se podsjeća na ovo vruće pitanje njegova osnivanja. te bi ih najradije obilježilo kao estetski odbojne. Željeli smo samo jasno izraziti jed¬ nu činjenicu. ili čak i opasne.proglašava netočnim. 24 Međutim.

ili kod isto takvog zagubljivanja stvari. Tek se rjeđe neki od njih uveća i poprima određeni veći značaj.naravno. pa umjesto nje kaže . tada znamo kako ćemo na bolji način utrošiti svoje vrijeme i zanimanje.zagubljivanje raznih predmeta. a i zaslužuju razjašnjenja. no. kao pri¬ mjerice . sada vašu pozornost želim svrnuti upravo na ove poja¬ ve. dakle . kao što je zametanje nečega . a i poslije znalo da je drugačije.kad neki predmet negdje odložimo pa ga zatim ne možemo pronaći. no ne trajnom već tek privremenom. pobuđuju tek slabe osjećaje. primjerice. a i u užem svijetu duševnog života. i gotovo su svi nevažne prirode. koji obrađujemo na drugačiji način nego inače . da se uistinu čini obijes¬ nim rasipati rad i pozornost na takve sitnice. itd. ili kako netko najvećom oštroumnošću utemeljuje obranu stavova koji se i svakom djetetu moraju učiniti besmislenima. a ne ono što je trebalo pročitati. Vi ćete mi zlovoljno odgovoriti: »Postoje tolike veličanstve¬ ne zagonetke u svijetu. no zabaviti nas takvim stvarima kao što su . što su omaške u slušanju .). Ovdje se radi o takvoj vrsti zaborava. ili.zašto neki brzopleti govornik izreče jednu. što se iskazuje i njihovim jednakim prefiksom Ver (u njemačkom je¬ ziku. kad netko u tisku ili napisanom tekstu pročita nešto drugo.II. ako ona ne može ništa drugo. kad nešto čuje drugačije nego što mu se reklo. U trećem se nizu ova okolnost odnosi tek na trenutačno. kad nešto zaboravi tek na određeno vrijeme. ili kad zaboravi ostvariti neku nakanu pa je se tek kasnije pris¬ jeti .omaške u čitanju. Kao njegov objekt odabiremo neke fe¬ nomene. jer se mogu zapaziti i kod svake zdrave osobe. op. Istina je. ili zbog čega se netko iznenada započne osjećati progonjenim od onih.dakle. Kad biste nam mogli razjasniti kako je moguće da čovjek zdravih očiju i ušiju usred bijela dana vidi i čuje stvari koje ne postoje. tolike neobičnosti na području duševnih poremećaja koje i zahtijevaju. kao kad se netko. pojave koje su vrlo česte. Drugi niz tak¬ vih pojava temelji se na zaboravljanju. vrlo poznate. Stoga im se i ne po¬ klanja neka veća pozornost. svi kurzivom istaknuti nazivi pogrešaka počinju sa »Ver«. kod kojih se opet pojavljuje privremenost. te nemaju neke veze s bolestima. tada bismo i mogli nešto držati do psihoanalize. 26 umjesto da ga prihvatimo kao razumljivog. ali su i vrlo slabo istražene.« Ja bih vam na to odgovorio: »Strpljenja. Tu se nadalje nadovezuju i određene zablude. pod raznolikim imenima.nad njim se čudimo ili ljutimo. predavanje OMAŠKE Moje dame i gospodo! Ne započinjemo predtvrdnjama. a ne drugu riječ.p. dame i gospodo! Mislim da vaša kritika nije krenula pravim tragom. što može ili ne mora sam zapaziti. Sve su to slučajevi koji su u svojoj nutrini srodni. No. ne može prisjetiti nekog imena koje inače dobro poznaje i redovito prepoznaje. ako nije u pitanju nikakav or¬ ganski poremećaj njegovih slušnih sposobnosti. zbog čega neka tamo domaćica zagubi ključeve svoje kuće i slične ništavnosti. te još znatan broj sličnih pojava. ili. već jednim istraživanjem. To su takozvane omaške u govoru koje se čovjeku događaju kad želi izreći jednu riječ. kao kad se neko vrijeme vjeruje u nešto o čemu se i prije. 27 . isto ta¬ ko. koji su mu do tada bili najdraži.neku drugu. najčešće krat¬ kotrajni i bez velikog značaja u životu čovjeka. kad mu se to isto dogodi prilikom pisanja.

naoko nevažnih omaški kod zdravih osoba. može se reći . Pod ovakvim se okolnostima posve lako događa zaboravljanje osobnih imena. zapravo odbacuje cjelokupan znanstveni pogled na svijet. a primjećuje se i zaboravljanje namjera. te bude li i sreće. bez nekih predtvrdnji ili očekivanja. dakle. koje se u određenim okolnostima i određenim vremenima mogu prepoznati tek po posve neznat¬ nim obilježjima? S lakoćom bih vam mogao navesti više takvih okolnosti. 3. koji se nalaze među vama. Iz kojih to sitnih znakova zaključuju mladići. Ukoliko se to učini zaista temeljito. može se zabuniti u govo¬ ru: 1. kad ga opterećuju neke druge stvari. koji iskaču iz lanca svjetskih događanja.gotovo otpad iz svijeta pojavnosti. tada se čak i takvim jednim nezahtjevnim radom mo¬ že doprijeti do ishoda uzajamnosti koja povezuje sve sa svime. to su tek sitne slučajnosti«. kad je uzbuđen.kao i vi. govorio. Čovjek. Pa i u uzbuđenju se često do¬ gađa zamjena riječi. možda se njima uspi¬ jeva doprijeti i na trag onoga. čije se okolnosti mogu navesti. niste li u svojoj kritici zamijenili veličanstvenost problema s upadljivošću tih obilježja? Ne posto¬ je li i vrlo značajne stvari. da bi zasigurno došao do njihova odgovarajućeg objašnjenja. jesu li osvojili naklonost jedne dame? Čekate li možda na njenu izričitu ljubavnu izjavu. nejasnijim tragovima osobe koja se traži? Stoga nemoj¬ mo podcijenjivati takve sitne znakove. Jer. na strastveni zagrljaj. Naprotiv. kuda bi tre¬ balo usmjeriti prvi korak. Sad ćemo dozvati bilo koga. ima glavobolju ili se nalazi tik pred pojavom migrene. predmete njena proučavanja oblikuju obič¬ no oni nezamjetni događaji. nego što jesu? Kad netko na ovaj način probije prirodno određenje na jednom jedinom mjestu. dohvati se »pogrešan pred¬ met«. tada se često ne zna. donošenje glasne odluke da se treba posvetiti istraživanju ovog ili onog velikog proble¬ ma najčešće malo koristi. kad izričito tvrdi da niti vrabac neće pasti s krova. Radi se tek o malim poremećajima funkcije. koji inače može posve ispravno govoriti. da upravo po tom zaboravljanju osobnih imena pre¬ poznaju približavanje migrene. Neke su osobe čak naučile. mislim da prvenstveno pravo na našu pozornost imaju veliki problemi u svijetu i znanosti. ili ćete se morati zadovoljiti sla¬ bijim. Posve će sigurno u početku odgovoriti: »Pa to uopće nije vrijedno bilo kakva objašnjavanja.psihoanaliza se ne može pohvaliti. kome je psihoanaliza strana. Tada mu se smije prigovoriti ko¬ liko se dosljednije ponaša čak i sam religiozni pogled na svi¬ jet. te do pristupa proučavanju velikih problema«. te čitav niz drugih nenamjernih radnji kad je čovjek rastresen. i upitati ga . Lako je i po¬ tvrditi ove navode. 2. Što čovjek pod time podrazumijeva? Želi li ustvrditi da posto¬ je i drugi takvi mali događaji. No. da se nikad nije bavila sit¬ nicama. da zadržim vaše zanimanje uz obradu ovih. kad bi se posvetio istraživanju ovih stvari. odnosno 29 . malo s velikim.kako on sebi objašnjava nastajanje ovakvih pojava. koje druge znanosti kao isuviše beznačajne ostavljaju postrance. ukoliko tako ne želi sam Bog. 28 Tako bih vam. koji su se isto tako mogli odvijati i drugačije. zar uistinu tada očekujete da je ubojica na mjestu zločina ostavio svoju sliku. U znanstvenom je radu mnogo izglednije krenuti od onoga što se upravo zateklo pred nama. po mogućnosti još i s adresom. ili vam je ipak dovoljan brz pogled neza¬ mijećen od drugih. neki brz pokret. on će popustiti i reći nam. Samo. Mislim da naš prijatelj neće željeti izvu¬ ći ovakav zaključak iz svog prvog odgovora. i za čije se istraživanje pronalazi neki put. ali i stvari. što je veće. netočnostima dušev¬ nih djelatnosti. kad je umoran pa se ne osjeća sasvim dobro. Uistinu se omaške u govoru događaju izra¬ zito često kad je netko umoran. A zatim . produžen tek za sekundu? A ako kao kriminalistički djelatnik sudjelujete u rješavanju slučaja nekog ubojstva. ili stisak ruke.

Naprotiv. da je zajam¬ čeno kako će neka djelatnost kojoj se posvećuje sve više pozornosti. ili promjene snabdjevanja krvlju središnjeg živ¬ čanog organa mogu imati isto takvo djelovanje. Međutim. pogledajmo pobliže ova objašnjenja takvih omaški. rastresenost su čimbe¬ nici druge vrste. priđemo li tim promatranjima nešto bliže. koliko ste to očekivali. Tada se može reći da se radi o učincima »uzbuđenosti«. poz¬ naje svatko od nas iz vlastita iskustva. 31 . to se ne može objasniti psiho . Kad se netko loše osjeća i ima smetnje u cirku¬ laciji. kako se zaboravljaju namjere ili obećanja nekome . u svim bi se ovim slučajevima radilo o učincima poremećaja u pozornosti.usredotočen na nešto drugo. postati ugrožena kad ona započne opadati. ili barem ne 30 proizlazi posve prirodno iz nje. s vrlo malo pozornosti. pri čemu na sličan način utječu na onaj mjerodavni trenutak .fiziološkom teorijom ili teorijom o nastaja¬ nju omaški zbog pozornosti. čini se da pri tome nema mnogo toga. Pa i lakše bolesti. Tada iskustvom utvrđujemo da do ovakvih omaški i do zaboravljanja dolazi i kod onih osoba. a ipak dovode do njihova sasvim sigurnog izvršenja. ponekad se može i zabuniti. i to zbog organskih ili psi¬ hičkih uzroka. A primjeri za to. Možda i nije jako zanimljivo. Okolnosti koje se navode kao uzroci događanja ovakvih pojava nisu međusobno baš od po¬ sve iste vrste. što čovjeka posve zaokupi. Postoji velik broj radnji koje se obavljaju posve automatski. vidimo da se mnogo toga posve sigurno odvija i kad nije predmet neke naročito velike pozornosti.ne razumijemo zbog čega onda to uzbuđenje ne djeluje tako. ili bar ne ono¬ liko. koje nisu umorne. da nešto ispravno učinimo. da svoju pozornost još više obratimo na ono. I oni se mogu lako pretočiti u teoriju. a čini se i da je pošteđeno sva¬ kog prigovora. Poznat primjer takve rastresenosti je profesor iz Letećih listova koji zaboravlja svoj kišo¬ bran. rastresene ili uzbuđene. koji gotovo da i ne zna kuda se zaputio. već se pre¬ ma svim pokazateljima nalaze u posve uobičajenom stanju. koja kao posljedicu ima premalo posvećivanja onoj djelatnosti. No. najviše bi im trebao biti izložen upravo virtuoz. tako možda i sveopća uzbuđenost izaziva rasap pozornosti. Dakle. No. što bi izazvalo naše psihoanalitičko zanimanje. no . Barem se tako u pravilu događa. koju upravo obavljamo. jer razmišlja o problemi¬ ma koje će obraditi u svojoj sljedećoj knjizi.na rasap pozornosti. neće se baš sve uklo¬ piti u ovu teoriju o pozornosti u vezi omaški. što nas ispunja tolikim zanimanjem? Kad netko u jednom značajnom govoru ili usmenom izražavanju omaškom u govoru iskaže upravo suprotno od onoga što je zapravo želio reći.j e r se u međuvremenu dogodi nešto. To zvuči vrlo razumljivo. koje bismo mogli nazvati psiho-fiziološkima. umor. ipak se zadržava na ispravnom putu i zaustavlja pred ciljem. Naravno. Ne može se tek tako prihvatiti niti to. i netočno obavljena. no kad bi auto¬ matsko sviranje uvećavalo opasnost nastajanja takvih omaški. Izučeni pijanist dodiruje ispravne dirke. te da neugodnost omaške može naići upravo onda kad nam je jako stalo do toga. Mogli bismo se naći u isku¬ šenju da iznova odustanemo od ovog pitanja. uzbuđenje. Kako umor i rastrese¬ nost. jer ga ne želi priznati ni sama sebi. postoji fiziološka utemeljenost koja djeluje na njegove uobičajene funkcije. koji zahvalju¬ jući svojoj velikoj uvježbanosti svira u cijelosti i posve automatski. pa iz tih razlo¬ ga posve sigurno ne dolazi do odvraćanja potrebne pozorno¬ sti. ili zamjenjuje svoj šešir tuđim. ne razmišljajući o njima. bez imalo skretanja s puta. Šetač. izuzev ako osobi o kojoj se radi ne pripišemo naknadno uzbu¬ đenje izazvano upravo tom omaškom. Tada takva djelat¬ nost može biti vrlo lako ometena.

potaknuti sugestijom. Zbog čega razljućenoj osobi toliko rijetko uspijeva. ova pojava ostaje i nadalje tek slučajnost.« O ovakvim se slučajevima često go¬ vori i kao o vragu tiskarske pogreške.fiziološku teoriju tiskarske pogreške. koje nisu razumljive i kojima se niti dosadašnjim razjašnje¬ njima nismo nimalo približili. Ne znam je li vam poznato kako se omaška u govoru mo¬ že i izazvati. i to u važnoj ulozi . koji bi prilikom prisjećanja onog prvog mogao biti od koristi. o sotoni koji se prikri¬ va u tiskarskom sanduku i slično. tada se ljutimo sami na sebe.prijestolonaslijednik). kao sto je poznato. pri tome možemo uzeti u obzir za promatranje i ono. nadovezuju jedna na drugu. gledana sa svoje psihološke strane. Možda joj tek ponešto nedostaje. te da smo odgovor dobili samo na ovo pitanje. neka dopuna.omašku u govoru. ili je¬ dna drugu nadomještaju.i postigao je svoj cilj. naglašeno se trudimo prisjetiti ga se. umjesto Kronprinz . Uzmimo među omaškama onu. u koji¬ ma se omaške umnožavaju. i tako redom.možda upravo zbog toga. No. mogao sam upotri¬ jebiti bilo koju od tisuće drugih pogrešnih riječi. a ne na neki drugi. kako kaže .da u Ivani Orkanskoj navijesti kralju kako će mu »Connetable« (poštovani) poslati nazad njegov »Schwert« (mač).I kod samih omaški postoji niz malih nuzgrednih pojava. Uviđate da. dakle . koje treba smatrati omaškama slovoslagača. i ne možemo odustati od te zadaće. Na predstavi je nesretnik debitirao uistinu s tako izmijenjenom najavom. U izviješću o nekoj određenoj proslavi moglo se pročitati: »Među prisutnima mogla se zamijetiti i njegova visost. ili. što se pogrešno izgovorilo. iako su ga dosta često na to upozoravali. Sve ove sitne osobine omaški ne mogu se u cijelosti objasniti teorijom odvraćanja pozornosti. da smo do sada tražili jedino kada. koja je najpodesnija za naše namjere . kako bi u potpunosti zadovoljila. drugi put. Takva se jedna tvrdokorna tiskarska pogreška neprestano potkradala u jednim socijaldemokratskim novina¬ ma. No. i napisao: »Naravno. Sljedeći se dan učinjena pogreška nastojala ispraviti. za jednu ispravnu riječ koju sam želio izgovoriti. Ali. može se dogoditi i kad se radi o tiskarskim pogreškama. List se ispričao zbog nastale greške. Jednom se zaboravi vrijeme nekog sastanka. ili čitanju. koji nadi¬ laze psiho . pa bismo se mogli zapitati zbog čega se omaška dogodila upravo na ovaj način. O 32 tome nam govori jedna anegdota: kad je jednom neki početnik dobio priliku nastupiti na pozornici. jedan se od glumaca s njim šalio tako. Primjerice. usmjeriti svoju pozornost na riječ koja joj je. Kad mi se dogodi takva omaška u govoru. Jednako smo tako mogli odabrati i omašku u pisanju. Isto ovo. 33 . pa makar se za nju pronašlo i neko fiziološko objašnjenje. da bi tijekom pokusa bojažljivu početniku umjesto ovog teksta neprekidno došaptavao: »Komfortabel« (ugodan) će mu poslati nazad »Pferd« (konja) . naše bi se zanimanje moglo usmjeriti i drugačije. Valja reći. pod kojim okolnostima dolazi do pogrešno izgovorene riječi. sve dok se ne razjasni učinak omaške. što opet za sobom povlači zaboravljanje nekog trećeg. tre¬ balo je pisati Knorprinz. Postoji li. kad se na trenutak zaboravi neko ime. da se zabunom upamtilo pogrešno vri¬ jeme za nj. Pokušava se zaobilaznim putevima prisjetiti riječi koja se zaboravila. to još ne znači da je ova teorija netočna. i same bi se omaške mogle promatrati i s druge strane. no pri tome se zaboravi i neki drugi naziv. gotovo se može reći. Kornprinz (»žitni« princ. kad se vrlo ozbiljno odluči ne zaboraviti na njega. sve dok se ne odgovori i na ovo pita¬ nje. ma koliko to željela.»na vrhu jezika« i koju prepoznaje istog onog trenutka kad se pred njom izgovori? Ili: događaju se slučajevi. očito je da mi se mogla dogoditi još i na beskonačno mnogo drugih načina.izrazima. ili . ispostavi se.

dakle, nešto, što mi u svakom pojedinom slučaju od svih mogućih riječi nameće upravo tu jednu, upravo na taj način, ili je to ipak prepušteno slučaju, autonomno je, pa se iz ovog pitanja možda niti ne može iznjedriti bilo što razumno? Dvojica pisaca - Meringer i Mayer (psiholog i psihijatar) -još su 1895. godine učinili pokušaj da pitanje omaške u go¬ voru prouče s ove strane. Prikupili su primjere za njih i za po¬ četak ih zabilježili, jednostavno ih opisujući. Naravno, to još ne daje nikakvo razjašnjenje, ali može označiti barem put do njega. Odstupanja koja namjeravana izgovorena riječ znači u odnosu na stvarno izgovorenu, vi razlikujete kao: izvrtanja riječi, zadiranja jedne riječi u onu raniju, odjeke jedne riječi u sljedećoj, njihovu pomiješanost (kontaminaciju) i zamjene (supstitucije). Navest ću vam primjere iz ovih glavnih grupa obojice pisaca. Tako je primjer izvrtanja riječi, kad netko kaže: Milo von Venus, a ne kako bi trebalo - Venus von Milo (dakle, radi se o zamjeni redoslijeda riječi, pa se umjesto Venere s Milosa kaže: Milos s Venere); primjer zadiranja jed¬ ne riječi u raniju: Es war mir auf der Schwest...auf der Brust so schwer« (umjesto »bilo mi je teško na grudima« kaže se druga riječ za grudi, izvedena iz riječi teško - »schwer«, op.p.); primjer odjeka riječi u onu sljedeću bila bi poznata nesretna zdravica: »Ich fordere Sie auf, auf das Wohl unseres Chefs aufzustossen« (umjesto - pozivam vas da nazdravimo u ime našega šefa, izrečeno je »pozivam vas da podrignemo...«, op.p.). Ova tri oblika omaški u govoru nisu baš jako učestala. Mnogo ćete češće zamijetiti one, u kojima omaška u govoru nastaje zgušnjavanjem ili miješanjem riječi, kao kad, na primjer, gospodin na ulici oslovi damu sljedećim riječima: »Wenn Sie gestatten, mein Fraulein, mochte ich Sie gerne beglei-digen"(tj., ako dopuštate, gospođice, ja bih vas uvrijedio, umjesto - otpratio, op.p.). Kod ovog se miješanja
34

riječi očito, osim glagola begleiten - otpratiti, nalazi i glagol beleidegen - uvrijediti (usput rečeno, vjerojatno taj mladić neće kod ove dame imati nekog većeg uspjeha). Kao primjer zamjene riječi, pisci M. i M. navode slučaj, u kojem netko kaže: »Ich gebe die Praparate in den Briefkasten« (stavljam preparate u poštanski sandučić), umjesto »in den Brutkasten« (sanduk u kojem kokoši liježu jaja), i slično. Međutim, pokušaj objašnjenja koji su oba pisca temeljila na svojim prikupljenim primjerima, posve je nezadovoljava¬ jući. Oni misle da glasovi i slogovi jedne riječi imaju različite vrijednosti, pa inervacija elementa više vrijednosti može utje¬ cati na element niže vrijednosti, ometajući ga. Pri tome se očito oslanjaju na slučajeve prve i druge vrste omaški, dok za ostale vrste ovakvo objašnjenje ni u kom slučaju ne dolazi u obzir. Najčešće se omaška u govom čini kad se umjesto jedne riječi izgovori neka druga, slična, ali i - pogrešna riječ, a upravo je ova sličnost mnogima dostatna za objašnjenje same omaške u govoru. Na primjer, profesor prilikom svog uvod¬ nog izlaganja kaže: »Ich bin nicht geneigt / geeignet die Verdienste meines sehr geschatzten Vorgangers zu wurdigen.« (Ja nisam sklon / dostojan ocijeniti zasluge mog visoko po¬ štovanog prethodnika). Ili, jedan drugi profesor: »Beim weiblichen Genitalen hat man trotz vieler Versuchungen... Pardon, Versuche...« (Kod ženskih se genitalija usprkos mnogim isku¬ šenjima ... oprostite, pokušajima...). Najuobičajenija omaška i najuočljivija vrsta omaški u govoru je ona, kojom se izriče upravo suprotnost onome, što se zapravo željelo izreći. Pri tome se, naravno, znatno udaljujemo od oznaka za glasove i utjecaja sličnosti; no, za utjehu se možemo pozvati na to, da suprotnosti u sebi sadrže vrlo ja¬ ku pojmovnu srodnost, a naročito su bliske u psihološkim asocijacijama. Postoje i povijesni primjeri ove vrste: jedan je 35

predsjednik naše Skupštine otvorio jednom sjednicu riječima: »Meine Herren, ich konstatiere die Anwesenheit von... Mitgliedern und erklare somit die Sitzung fur geschlossen«. (Moja gospodo, ovime utvrđujem da je prisutno ... članova, te time objavljujem da se sjednica - zatvara). Na sličan način kao taj odnos suprotnosti zavodljivo djeluje i jedna druga la¬ gana asocijacija, koja se može pojaviti u vrlo neugodnim okolnostima. Tako se, primjerice, govori, da je na svečanosti u čast vjenčanja jednog djeteta H. Helmholtza s djetetom po¬ znatog izumitelja i velikog industrijalca, W. Siemensa, došao red i na poznatog fiziologa Du-Bois Reymonda da održi zdra¬ vicu. Svoju zasigurno prekrasnu nazdravnu riječ zaključio je na sljedeći način: »Dakle, neka živi nova tvrtka: Siemens i Halskel« Naravno, bilo je to ime stare tvrtke. Prožimanje jednog i drugog imena vjerojatno je Berlinčaninu bilo jed¬ nako snažno, koliko je to jednom Bečaninu naziv tvrtke Riedel i Beutel. Dakle, oznakama za glasove i sličnosti između pojedinih riječi moramo još dodati i utjecaj asocijacije riječi. No, to još nije dovoljno. U čitavom nizu slučajeva čini se, da nam razjašnjenje neke od omaški u govoru neće posve uspjeti ukoliko ne uzmemo u obzir i ono, što se izgovorilo u rečenici prije toga, ili što se tada makar pomislilo. Dakle, opet slučaj odjeka, kako je to naglasio i Meringer, samo s veće udalje¬ nosti. - Moram priznati da u cjelini stječem dojam, kao da smo se upravo udaljili od razumijevanja omaški u govoru više no ikada! Međutim, nadam se da neću pogriješiti kad kažem, da smo ipak svi mi tijekom ovog dosadašnjeg istraživanja dobili jedan novi dojam o navedenim primjerima omaški, kod kojeg vrijedi i zadržati se neko vrijeme. Istražili smo okolnosti pod kojima uopće i nastaje omaška u govoru, zatim utjecaje koji određuju vrstu iskrivljenja kroz tu govornu omašku, no još ni36

smo obradili sam učinak omaške u govoru, bez obzira na uzroke njenog nastajanja. Odlučimo li se i na to, moramo ko¬ načno smoći hrabrosti da bismo rekli: u nekima od primjera, učinjena omaška ima i smisla, do kojeg se došlo prilikom izgovaranja omaške u govoru. Što to znači, da ima smisla? Pa, želi se reći, da i učinak omaške u govoru možda također ima pravo na to, da se na njega gleda kao na punovažni psihički čin koji slijedi svoj vlastiti cilj, te da ga treba shvatiti kao izri¬ canje sadržaja i značenja. Do sada smo uvijek govorili o omaškama, no sad se čini, kao da je ponekad ta omaška bila zapravo onaj pravi izričaj, koji je samo uskočio na mjesto one druge, očekivane ili namjeravane izjave. Ovaj vlastiti smisao omaške u pojedinim se slučajevima čini i shvatljivim, i prepoznatljivim. Kad predsjednik već prvim svojim riječima zatvara sjednicu umjesto da je otvori, tada smo skloni pomisliti kako je ova omaška puna smisla, znajući okolnosti pod kojima je došlo do omaške u govoru. On od ove sjednice ne očekuje nikakva dobra, pa bi bio sre¬ tan kad bi je odmah mogao i prekinuti. Ukazivanje na ovaj smisao odnosno značenje ove omaške u govoru ne predstav¬ lja nam nikakvu poteškoću. Ili, kad jedna dama upita s privid¬ nim odobravanjem drugu: »Diesen reizenden neuen Hut haben Sie sich wohl selbst aufgepatzt?« (Ovaj dražestan novi šešir sigurno ste sami - zakrpali, umjesto ukrasili), tada nas nikakva znanost na svijetu neće uvjeriti, da u ovoj izjavi ne čujemo zapravo sljedeće: »Dieser Hut ist eine Patzerei« (Ovaj šešir izgleda kao obična krpa). Ili, kad jedna dama koja je po¬ znata kao energična, priča: »Mein Mann hat den Doktor gefragt, welche Diat er einhalten soll. Der Doktor hat aber gesagt, er braucht keine Diat, er kann essen und trinken, was ich will. (Moj je suprug upitao liječnika kakvu dijetu treba držati. No, liječnik je rekao da mu dijeta ne treba, da može jesti i piti
37

sve što ja želim), tada je ova omaška u govoru, s druge strane, nepredvidljiv izraz jednog dosljednog programa. Moje dame i gospodo, kad bi se ispostavilo da neki smi¬ sao imaju ne samo pojedini, malobrojni slučajevi omaški u govoru i uopće svih drugih omaški, već njihov veći broj, tada bi bez pogovora upravo taj njihov smisao, o kojemu do sada još nismo govorili, postao najzanimljiviji za nas, te bi s pra¬ vom u pozadinu potisnuo sva druga stanovišta. Tada bismo mogli ostaviti po strani sve fiziološke ili psiho-fiziološke čim¬ benike, i posvetiti se jedino psihološkim istraživanjima o smi¬ slu, odnosno značenju, o namjeri omaške. Stoga nećemo pro¬ pustiti što prije provjeriti veći dio građe koju proučavamo u vezi s ovim očekivanjima. Ali, prije no što izvršimo ovu namjeru, želim vas pozvati da zajedno sa mnom slijedite jedan drugi trag. Već se više puta događalo, da se neki pjesnik posluži omaškom u govoru kao sredstvom književnog prikazivanja. Ova bi nam činjenica trebala već sama po sebi dokazati da on omašku, primjerice u govoru, smatra nečim smislenim, jer je proizvodi - namjerno. Naime, to se ne odvija tako, da se pjesnik prvo slučajno za¬ buni, a zatim tu svoju omašku u pisanju zadrži kao govornu omašku lika, koji prikazuje. On nam takvom omaškom želi nešto dati na znanje, pa možemo razmotriti što bi to moglo biti - želi li nam ukazati na to, da je osoba o kojoj se radi ras¬ tresena ili umorna, ili je očekuje migrena. Naravno, ne želimo precijenjivati to, da i pjesnik omašku u govoru koristi kao smislenu. Jer, u stvarnosti bi to moglo biti i posve besmisleno - psihička slučajnost, ili bi - sasvim rijetko - i moglo imati smisla, pri čemu bi pjesnik zadržao pravo da je produhovi smislom, kako bi je iskoristio u vlastite svrhe. No, ipak - ne bi trebalo začuditi kad bismo više otkrili iz omaške u govoru kod pjesnika, nego li kod filologa i psihijatra. 38

Takav jedan primjer omaške u govoru može se naći u Wallensteinu (Piccolomini, prvi čin, peti prizor). Max Piccolomini se u ranijem prizoru najstrasnije zauzeo za vojvodu, koji se pri tome zanosio blagodatima mira, što su mu se razotkrile tijekom putovanja, dok je pratio Wallensteinovu kćer¬ ku u tabor. On ostavlja svog oca i dvorskog poslanika Questenberga posve zaprepaštenima. I sad se peti prizor nastavlja ovako: O, teško nama! Zar tako stoje stvari? Prijatelj, a mi ga ostavljamo u toj zabludi, ne prizivamo ga iz nje, da bismo mu odmah i ovdje otvorili oči? OCTAVIO (trgavši se iz dubokog razmišljanja): On ih je meni sada otvorio, pa vidim i više, no što bih volio. QUESTENBER: Što je to, prijatelju? OCTAVIO: Prokleto bilo to putovanje! QUESTENBER: Kako? Što je to? OCTAVIO: Dođite - moram odmah krenuti tim zlosretnim tragom, i vidjeti vlastitim očima - dođite! (želi ga odvesti) QUESTENBERG: Ma što? Kuda? OCTAVIO (užurbano): K njoj!
»QUESTENBERG: QUESTENBERG: K...OCTAVIO

(ispravlja se): K vojvodi! Krenimo, itd...«

Octavio je želio reći »K njemu«, vojvodi, no čini omašku u govoru, pa - barem nama - izrekavši »k njoj« razotkriva, da je vrlo dobro prepoznao, pod čijim se to utjecajem mladi ratni junak toliko zanio mislima o miru. 39

Još izražajniji primjer otkrio je O. Rank kod Shakespearea. Nalazi se u Mletačkom trgovcu, u poznatom prizoru kad sretni ljubavnik odabire između tri kovčežića, pa vjero¬ jatno ne mogu učiniti ništa bolje, no da vam ukratko pročitam taj kratki Rankov prikaz: »Jedna omaška u govoru, književno izrazito fino motivi¬ rana i tehnički sjajno oplemenjena, koja kao i omaška u Wallensteinu, na koju je ukazao Freud, odaje da je pjesnik dobro poznavao ovaj mehanizam i smisao omaške, te da je pretpo¬ stavio kako je i slušatelj razumije, nalazi se u Shakespeareovu Mletačkom trgovcu (treći čin, prizor drugi). Natjerana voljom oca da supruga odabire kockom, Porcija je do sada sretnim slučajem uspjela umaći svim svojim nemilim proscima. Kako je konačno u Bassaniu pronašla onoga kojemu je uistinu sklona, mora se pribojavati da će i on izvući pogrešnu kocku. I iako bi mu najradije rekla kako može biti siguran, da će mu njena ljubav pripadati i u tom slučaju, njen je zavjet priječi u tome. U njenoj unutarnjoj borbi, pjesnik joj dopušta da dobro¬ došlom proscu kaže: »Molim vas, čekajte; još jedan, dva dana, prije no što se odvažite; jer, odaberete li pogrešno, izgubit ću vaše društvo; stoga odugovlačite. Nešto mi govori ( no, to nije ljubav ), da vas ne bih željela izgubiti; — — Mogla bih vas odvesti do pravog izbora, no tada bih prekršila svoju zakletvu; to ne želim; tako biste me vi mogli izgubiti. A ako to učinite, natjerat ćete me da grešno želim Da sam je barem prekršila. O, vi - oči, Koje su me tako prozrele i rascijepile! Napola sam vaša, druga je polovina vaša —
40

Htjedoh reći - moja; no, ako je moja, tad je i vaša, I tako u cijelosti vaša.« Upravo ono, što mu je željela tek lako nagovijestiti, jer mu je zapravo trebala posve zatajiti da je još i prije biranja posve njegova i da ga voli, upravo to pjesnik dopušta da zadi¬ vljujućom psihološkom finoćom osjećaja otvoreno prodre kroz njenu omašku u govoru, te zna kako ovakvom vještinom treba primiriti neizdrživu neizvjesnost ljubavnika, ali i isto¬ vrsnu napetost slušatelja u vezi ishoda odabiranja.« Primjećujete li i kako Porcija na samom kraju fino pove¬ zuje obje izjave sadržane u omaški, kako uklanja suprotnost koja je u njima sadržana, te konačno daje za pravo - samoj omaški u govoru: »No, ako je moja, tad je i vaša, I tako u cijelosti vaša.« Usput, i jedan je mislilac udaljen od medicine razotkrio smisao omaške jednom svojom napomenom, te nam prištedio trud oko njena razjašnjenja. Svi vi poznajete duhovitog satiričara Lichtenberga (1742. - 1799.), za kojeg je Goethe re¬ kao: »Tamo gdje se on našali, prikriven je neki problem.« Međutim, ovdje je kroz šalu na svjetlo dana iznio i sam pro¬ blem. U svojim je duhovitim i satiričnim mislima Lichtenberg zabilježio i rečenicu: »On bi uvijek pročitao Agamemnon umjesto »angenommen« (pretpostavljeno), toliko je mnogo čitao Homera«. To je uistinu teorija omaške u čitanju. Sljedeći put ćemo istražiti, možemo li se u shvaćanju omaški suglasiti s pjesnicima.

41

III.predavanje

OMAŠKE
(Nastavak)

Moje dame i gospodo! Prošli put smo nadošli na misao, da omašku promatramo samu po sebi, a ne u odnosu na njeno namjeravano djelovanje koje je poremetila; dobili smo dojam, da se u nekim slučajevima čini kako omaške razotkrivaju svoj vlastiti smisao, te smo sami sebi rekli - kad bi se u većem obi¬ mu moglo potvrditi da omaške imaju vlastiti smisao, tada bi nam taj smisao ubrzo postao mnogo zanimljivijim, nego li is¬ traživanje okolnosti pod kojima omaška nastaje. Suglasimo se još jednom oko toga, što želimo podrazumi¬ jevati pod »smislom« jednog psihičkog procesa. Ništa drugo, već namjeru kojoj on služi, te njegov položaj u jednom psihič¬ kom nizu. Za većinu naših istraživanja možemo »smisao« za¬ mijeniti »namjerom« ili »tendencijom«. Je li to, dakle, bio sa¬ mo varljiv privid ili poetsko uzdizanje omaške, kad smo po¬ vjerovali da u njoj možemo prepoznati namjeru? Ostanimo vjerno kod primjera omaški u govoru, te pre¬ gledajmo jedan veći broj ovih zapažanja. Ovdje nalazimo čitave kategorije slučajeva u kojima namjera, smisao, jasno izlazi na svjetlo dana. Prije svega su to oni, u kojima na mjesto namjeravane izjave stupa upravo njena suprotnost. U svom govoru prilikom otvaranja sjednice predsjednik izgo¬ vara: »Objavljujem, da je sjednica zaključena«. To se ne može
42

dvosmisleno tumačiti. Smisao i namjera njegove omaške je u tome, da bi on želio sjednicu - zatvoriti. »Pa on to kaže i sam«, moglo bi se reći; treba ga samo držati za riječ. Ne pri¬ govarajte mi sad kako to nije moguće, jer dobro znamo da nije trebao zatvoriti već - otvoriti sjednicu, te da bi i on sam, a upravo smo ga priznali kao najvišu instancu, potvrdio, da ju je želio otvoriti. Jer, pri tome zaboravljate da smo se suglasili, kako ćemo omašku promatrati samu po sebi; o njenu odnosu prema namjeri koju ona ometa bit će govora kasnije. Inače ćete biti okrivljeni za izazivanje jedne logičke pogreške, koja prikriva problem o kojem se raspravlja, što se na engleskom jeziku naziva begging the question. I u drugim slučajevima, u kojima se omaškom u govoru nije izrekla čista suprotnost, ipak može doći do izražaja njen suprotni smisao. »Nisam sklon ocijeniti zasluge ...«. »Sklon« nije suprotnost »dostojnom«, ali je zato otvorena izjava, i nalazi se u oštroj suprotnosti s trenutkom u kojemu govornik treba nastupiti. U još nekim slučajevima omaška u govoru dodaje jedno¬ stavno jedan drugi smisao onom namjeravanom. Tada se reče¬ nica doživljava kao sažetak, skraćenje, zbijanje, i to nastalo iz više rečenica. Tako energična dama kaže: »On može jesti i piti ono što ja hoću«. To zvuči upravo tako, kao da je izrekla: »On može jesti i piti što god želi; no, što to on ima željeti? Umjesto njega, želim ja.« Omaške u govoru često ostavljaju dojam tak¬ vih skraćivanja, na primjer, kad profesor anatomije na svom predavanju o nosnim šupljinama upita jesu li slušatelji sve shva¬ tili, te nakon općeg potvrđivanja nastavi: »Ja to ne vjerujem, jer se ljudi koji razumiju nosne šupljine mogu čak i u gradu od mi¬ lijun stanovnika nabrojiti na jedan prst... oprostite, na prste jedne ruke«. I ovaj skraćeni govor ima svoj smisao; on nam govori da postoji samo jedan čovjek, koji to zaista i razumije.
43

odgovara: »Ja. Iz ovih primjera uviđate da se i ovi manje jasni slučajevi omaški u govoru mo¬ gu razjasniti presretanjem. to će pokrt. Na pitanje potvr¬ đuje. Blisko nam je stoga prilikom izgovora s takvom jednom omaškom pretpostaviti namjeru vrijeđanja. i to.u naše vrijeme pretvorilo u »Schweinkare« (svinjski kare).one. Sad vjerujemo da smo shvatili tajnu velikog broja omaški u govoru. no riječi Vorschein (prikaz) i Schweinerei (svinjarija) su dovele do one neobične mješavine koju je izrekao. Kod pogrešno izgo¬ vorenog imena. ili apsurdnim učincima. nalaze se one u kojima omaška u go¬ voru nije izrekla ništa smisleno. no da se time iskazala namjera kojom se željena čast zapravo energično osporava.Nasuprot ovih grupa slučajeva. Zadržimo li se na ovom shvaćanju. »Podrignimo u zdravlje našeg šefa« je primjer. i M.. koje se namjeravalo izreći. Das dauert vielleicht noch einen Monat« (Da. i slično. spomenut ću. iako tek neznatne vrijednosti. upitan o stanju njegova konja. pa dolazi do stvaranja mješavine koja ima više ili manje smisla..) Prisjetite se slučaja mladića. pa nastav¬ lja: »Dann aber sind die Tatsachen zum Vorschwein gekommen« (Tada su se činjenice predsvinjile). do sada zagonetne grupe. Do pogre¬ šnog izgovaranja imena dosta često dolazi i izvan omaški u govoru. da se ime predsjednika Republike Francuske . Gospodin. primjerice. kako razumijeva¬ nje ovih tvrdnji može biti vrlo lako. u kojima omaška sama prokazuje svoj smisao. te da razlika između ovih nejasnih i ranije spomenutih. u kojem se na neočekivan način izgovaranjem samo jedne pogrešne riječi ometa svečano raspoloženje. Slična nam se razjašnjenja slučajeva omaški u govoru nameću ako ih proširimo i na neke od onih sa smiješnim. dakle . Vorschwein (M. fućka mi se za tog momka!«. moći ćemo ra¬ zumjeti i druge. koji je želio pratiti {begleitdigen) mladu damu. Kad netko omaškom u govoru izmijeni nečije osobno ime ili izreče neiskoristiv slijed slo¬ gova. koja proviruje iza nje. da je te događaje želio označiti kao svinjarije. Drugi priča o nekim događajima koje napada. pa smo osjećali da to znamo posve sigurno protumačiti. kao u slučajevima izgovaranja upravo suprotnosti. Još uvijek ga često dopušta kao »šalu«. iako ga se nerado i odriče.. i da za ovu omašku ne treba tražiti neku potvrdu. Upitan sto je time zapravo htio reći. Već se i pri po¬ bližem istraživanju ovih primjera pokazuje.. No. tako se neko ime pokušava učiniti takvim da bi zazvučalo ružno ili loše. Dopustili smo si slobodu da ovu riječ raz¬ dijelimo na dvije . odlučeno na odbijajući način. što jed44 nom jedna namjera posve zamjenjuje drugu (supstituira je). a ipak različitih imena. ikakav smisao. koja po¬ buđuje neukusne predodžbe pa prema uzoru na određene po¬ grdne i prkosne govore ne možemo pretpostaviti bilo što drugo. te nam ustvari govori: »Ne¬ mojte vjerovati da to ne mislim ozbiljno. ne možemo pretpostaviti da se uvijek radi o presretanju dvaju sličnih. interferencijom dviju riječi. tada se čini da je sve već odlučeno u pitanju: imaju li uopće sve ove omaške. das draut. Da bismo naveli barem jedan snažan i ružan primjer takve omaške s imenom. jasnijih slučajeva uopće i nije to¬ liko velika. Isto vrijedi i za one omaške u govoru koje 45 . potrajati možda još mjesec dana).Poincarea . razlike nastaju samo zbog toga. a to je jedan poznat način ili vrsta vrije¬ đanja kojeg se obrazovan čovjek ubrzo nauči odvikavati. kako je mislio izgovoriti daje to žalosno (traurig). koje se toliko često događaju.begleiten i beleidigen (pratiti i uvrijediti). objasnio je. koje energično protuslove našim očekivanjima. dok se dru¬ gi put mora zadovoljiti time da se izmijeni ili modificira. ali je iz sukoba riječi »traurig« i »dauert« proizašlo ono njegovo »draut« (Meringer i Mayer). nije nam baš teško odgonetnuti drugu namjeru.

što nam mogu još uvijek značiti okolnosti. umor. to se smatra smiješnim. op. koje mogu na takav način ometati druge. tada ću nastaviti sam. ali druga . kad se okrenemo istraživanju primjera omaški u pisanju. koje su ometene? Tako će naš posao započeti iznova. a ponekad se . mo¬ žemo li i na druge vrste omaški proširiti ovo do čega smo došli u vezi s omaškama u govoru. ne događa se baš često da psihoanaliza osporava nešto. a kad se vjeruje da se u tome uspjelo. nastaju uza¬ jamnim djelovanjem. zato jer se svaki put.da. dohvaćanja pogrešne stvari i tako dalje. uzbuđenja. iz tehničkih razloga vam predlažem. već posve sigurno jedina prava? 46 Imate li još štogod za priupitati? Ako ne. Stoga dopustite. ometene pozornosti. Stoga postavljam pitanje: kakve su to namjere ili sklonosti. unaprijed ću odgovoriti s . koja izbacuje jaja) umjesto Eiweissscheibchen (pločica bjelančevine) (M. posve bezazlene riječi namjerno izvrću u opscene. da ovaj posao odgodimo sve dok temeljitije ne obradimo omašku u govoru. kao što je to apopos (stražnjica. s obzirom na psihičku narav omaški? Nadalje.na omaške u čitanju. Uzmite u obzir da mi ove okolnosti ne osporavamo. ona u pravilu pridonosi nešto novo. Podsjećam vas na to. da ovo razjašnjenje vrijedi za sve slučajeve omaške u govoru. već oz¬ biljne duševne djelatnosti.baš i ne uvijek. Pitanje . da .naravno .) umjesto apropos (povodom. No. dohvaćanju pogrešnih stvari. pa čak i kad bi se samo manji broj slučajeva omaški u govoru podvrgavao našem shvaćanju. te kakvi odnosi postoje između onih ometajućih težnji i onih. jer zaključci koje želimo izvući s obzirom na uvod u psihoanalizu postoje i dalje. Kod mnogih ljudi prepoznajemo takvu jednu sklonost. kako se stiže do dokaza.događa. zaboravlja¬ nju. da to nije tek vjerojatno. Dakle. tako bismo uz razmjerno malo uloženog truda raz¬ riješili zagonetku raznih omaški! One nisu slučajnosti. one imaju svoj smisao. ne može se dokazati niti to. i to tek nakon što dospijemo do rješenja. No. uzbuđenje. prihvatimo li opisani psihički mehanizam omaške u govoru. kad se istražuje slučaj neke omaške u govoru.). što druga strana ustvrdi. već da njihovim proučavanjem želimo sa¬ mo naučiti ponešto korisno za psihoanalizu. mogu razumjeti da me sad na¬ mjeravate zatrpati pitanjima i sumnjama na koje još uvijek tre¬ ba odgovoriti i riješiti ih. zaslužuje podrobniji odgovor. podvrgnemo hladnom razmatranju. da povjerujem u to. što zasigurno nije slučaj. kao šalu. Može biti i da jeste tako.i M. je li to razjašnjenje svih slučajeva omaški u gov¬ oru? Vrlo sam sklon tome. i to sve redom. ali. ili mu se to dogo¬ dilo kao omaška u govoru. Sigurno vas neću natjerati na do¬ nošenje preranih odluka. ili tek za njihov od¬ ređeni broj? Može li se isto shvaćanje proširiti i na mnoge druge vrste omaški . zagubljivanju. p. koje je pisac naglasio: smetnje u cirkulaciji. rastresenost. da nam zapravo i nije toliko stalo do samih omaški. je li to izrekao namjerno.bezazlene riječi pretvaraju u nepristojne i opscene. dok se u stvarnosti kod takvog jednog čovjeka moramo prije svega raspitati. ili možda bolje: suprotnim utjecanjem dviju različitih namjera.zbog određenog užitka koji u tome nalaze. I sami ćete se uvjeriti u to. da omaška u govoru ne može nastati bez takvog jednog me¬ hanizma. može pronaći neko slično rješenje. Dakle. i slične? Što tada još znače trenuci umora. da bi se razotkrila ova potonja. Na sljedeće pitanje. ili Eischeissweibchen (vulg. No. pisanju. prije no što se započnemo radovati prvom rezultatu našeg rada. jedna od njih uvijek očevidna. da je bitno upravo 47 . vidi se da je od obiju suprotnih sklonosti koje posto¬ je u omaškama. teorija smetnji u pozornosti. rastresenosti. op. da jedno za drugim. ženica.). za nas je to teoretski posve svejedno. Uopće.p.. Sto mi zapravo želite reći? Mislim li. Sto se onda radi.

poremećaj pozornosti. koliko je ono opterećeno po¬ sljedicama. i priznaje kao svoju. Radije odnos stvari postavite ovako: pod zaštitom tame. već smo čuli. omaška u govoru moguća je i pri punom zdravlju. ona koja je ometena.ono. samo kad bismo imali hrabrosti priznati taj učinak sam za sebe. kao i tjelesne dispozicije samo pogoduju omaškama u govoru. oni drugi 49 . Već bi se i kod filozofa Wundta moglo pronaći. osjećaj iscrpljenosti. rastresenost. pa . kojoj je pogodovala i osama. je li time ujedno odlučeno. u to vas može uvjeriti svakodnevno i osobno iskustvo. sto je zapravo ono. ali je jednako tako jasno da bi je želio i zatvoriti. One olakšavaju 48 omašku u govoru. No. i u normalnom stanju. Jer. sličnosti među riječima te uo¬ bičajene asocijacije. Jednom sam za ovaj odnos iskoristio usporedbu koju ću sad ponoviti. sto je izazva¬ lo uzbuđenje ili poremećaj pozornosti. da bez uzdržavanja zavirimo iza njih. No. koja je omela prvu. to nisu uvjeti nužni za nastajanje omaške. zar ne.kako u mraku nisam uspio dobro razaz¬ nati lice otimača . španjol¬ ski zidovi koji nas mame. Jedna od tih dviju namjera. a u drugom asocijativne pogodnosti za njih. gdje me napadne neka vucibatina i otme mi sat i novčanik. ali ne mogu pružiti njihovo stvarno razjašnjenje. koje svjedoči da u čitavom jed¬ nom nizu slučajeva omaški u govoru nedostaju tjelesne. koje se miješaju jedna s dr¬ ugom. uvijek je nesumnjiva: osoba. No. U vašem mi se slučaju značajnom čini zadaća. kojoj se omaška dogodila prepoznaje je. Ovi odnosi glaso¬ va i riječi. No. To bi moglo vrlo dobro odjeknuti kad se tome ne bi protivilo iskustvo. koja će me na tom putu tjerati naprijed. Vjerojatno niti ne slutite. jer joj ukazuju na puteve kojima se može kretati. Pomislite i na to. jer je ne znam zamijeniti nekom boljom. No. Psihofiziološke okolnosti. što se do tada previdjelo. koliko se malo time razjašnjava! Prije svega. Predsjednik koji griješi i izriče upravo suprotnost -jasno je da želi otvoriti sjed¬ nicu. mora se bez daljnjeg priznati pri nastajanju omaški u govoru. neki vam je ne¬ poznati lopov oduzeo vaše vrijednosti. kad pred sobom imam jedan put. To su samo načini govora. Ovi tjelesni mo¬ menti imaju. Ona je prokazana učinkom same omaške u govoru. smetnje u cirkulaciji. kakve su uzbuđenje. Iznova kao značajne treba priznati utjecaje glasova. koje se iskazuju kroz lak osjećaj slabosti. ili da iz njih proi¬ zlaze uobičajene asocijacije. koju smo htjeli izgovoriti. kako u ogromnom broju sluča¬ jeva moj govor nije ometen okolnošću da riječi koje koristim podsjećaju svojom zvukovnom sličnošću na neke druge. tek vrijednost olakšanja i potpomaganja tog neobičnog duševnog mehanizma omaške u govoru. da neopravdano usvajate jedno izrazito meha¬ ničko shvaćanje. dakle. Utjecaj fizioloških predodređenosti. Pretpos¬ tavite. dakle. Policijski službenik bi mi na to mogao reći: »Čini se. To je toliko vidljivo. da omaška u govoru nastaje kad zbog tjelesne iscrpljenosti sklonost asocijacijama nadvlada namjeru. naročito mi je zanimljivo vaše sljedeće pitanje: na ko¬ ji način utvrđujemo obje sklonosti. da pronađemo lopova. a osim toga i sila. Možda bismo mu tada mogli oduzeti i njegov plijen«. i samo po sebi razumljivo da ću njime i krenuti? Potreban je još i motiv da se odlučim za njega.podnosim obližnjoj policijskoj postaji pri¬ javu sljedećim riječima: »Osama i mrak upravo su mi oteli moje dragocjenosti«.da niti ne treba nekog tumačenja. No. da se u mračnim noćnim satima krećem nekim osam¬ ljenim mjestom. proizašle iz riječi. mnogo je upitnije. da je u čitavom nizu slučajeva posve očevidna i ova druga namjera. pa sad nastupa kao novo. Povod za sumnje i razmiš¬ ljanje može stoga dati samo ona druga. a vi to sigurno niste zaboravili. koje su usko povezane sa svojim suprotnostima. pružaju nam očevidno vrlo malo u svrhu razjašnjenja.

Trebalo je upitati govornika. Ali. da biste mi otpor pružili iznova.to je već psi¬ hoanaliza. vi u sebi imate iluziju psihičke slobode i ne želite je se odreći. na jedan vrlo jednostavan i siguran način. Pa ipak. i to prvo koje mu pada na um. dok će vam u drugom slučaju. uzmimo sad onaj primjer. Nastavljate: »Razumijemo da se radi o naročitoj tehnici psihoanalize. ovaj mali zahvat i njegov rezultat . No. on daje objašnjenje. nein.moglo mu je na um pasti i nešto drugo! Zapravo. koja se oprla ispravnom iskazivanju go¬ vornikova poštovanja. i što joj se čini valjanim za takvo jedno razjašnjenje. kako izviješće upitane osobe koja je izgovorila omašku i nije posve dokazivo? Mislite. eto vidite. osoba se mogla prisjetiti i nekog dru¬ gog razjašnjenja. u kojem govornik na svečanosti poziva ostale da podrignu u zdravlje nadređenog. a ni od mojih sljedbenika. u kojima ometajuća namjera onu prvu samo iskriv¬ ljuje. podržano 51 . on odgovara: »Želio sam reći. Neobično je zapravo.jednako bi tako mog¬ lo biti i drugačije. Vi kažete: ometajuća namjera je u ovom slučaju . u kojem je psihoanaliza iskrsla pred vama. Samo kad se radi o psihičkoj či¬ njenici. ne želeći je razjasniti. na jednom drugom mjestu. da joj ga govore upra¬ vo analizirane osobe. No. das dauert vielleicht noch einen Monat. naime . kako je ona zasigurno 50 sklona tome da slijedi poriv kojim će svoju govornu omašku objasniti.« No. i izrekao ono drugo. zašto ste prvo izrekli »draut«?«. kod omaške »Vorschwein« također potvrditi.na isti način. Inače bi vjerojat¬ no tek olako prešao preko nje. Jer. te iz njenog sastava dobio određenu težinu. pa pri tome govori ono prvo najbolje čega se pri¬ sjeti. Utvrđivanje ometajuće namjere uspjelo je ovdje jednako onoliko sigurno. koja do rješenja svojih problema stiže tako. Žao mi je. Tek kad ga se upita. no samo zato. a možda i bolje. u vama uzdigao i otpor prema njoj? Niste li raspoloženi da mi prigovorite. to je tek vaše tumačenje. ada se sama posve i do kraja ne izražava . no . Ni ja nisam bez naročite namjere odabrao upravo one primjere. Mislite li da će jednom kemičaru ikada pasti na pamet osporavati ove zaključke s motivacijom: izolirana supstancija mogla je imati i neku drugu težinu? Svatko se klanja pred činjenicom da se radilo upravo o toj. da je do omaške u govoru uistinu ta¬ ko i došlo. kako se u istom trenutku. tada vama to ne važi. izgovarajući namjeravano: »Das draut. na koji se utvrđuje i ome¬ tena namjera. pa kažete . da je upitanom na pamet pao upravo jedan određeni odgovor.uvreda. moglo bi biti tako. čije objavljivanje i razjašnjenje ne potječe niti od mene. Upitan: »Pa. jesam li isuviše sumnjičav kad nagađam. no zatim se uzdržao. nakon izgovorene omaške. on nam može istodob¬ no objasniti i ometajuću namjeru. ali u tome vam se najoštrije protivim. da je zapravo želio reći Schweinerei (svinjarija). u oba je slučaja bio potreban određeni zahvat kojim se dospijevalo do rješenja. koliko i utvrđivanje ometene namjere. I. kako je to traurige (žalosna) pripovijest«. i što zna reći o njoj. i niti jednoj drugoj težini. time nije pružen i dokaz. on se najčešće odmah sam is¬ pravlja. Iz ove se težinske količine mogu izvući i određeni zaključci.kako ćemo u njima iz iskazanog prepoznati onu ometajuću namjeru? U prvoj vrsti ovih slučajeva. Da. toliko i toliko miligrama. ona je ta. zbog čega mu se dogo¬ dila omaška u govoru. Možda ćete ovdje i popustiti. No.slučajevi. koliko malo poštovanja imate pre¬ ma jednoj psihičkoj činjenici! Zamislite da je netko obavio kemijsku analizu određene supstancije. koje bi odgovaralo isto toliko. te na njoj te¬ melji svoje daljnje zaključke. i uzor za svako psihoanalitičko istraživanje kojim ćemo se nadalje baviti. Nju možemo neposredno saznati i od govorni¬ ka.

ovaj put ste pronašli nešto snažno. ispitujem nije li ipak osjetio nešto. da mu ne treba vjerovati. jer sam u istoj rečenici već dva puta ranije izgovorio to auf. mlad čovjek s najboljim izgledima za uspjeh u životu. kad se nađete pred tako jasnim protiv¬ ljenjem?« Da. i odjednom me napada: »Vi. Zbog čega onda ne odustanete od tog nedo¬ kazivog tumačenja. kako bismo ih izjednačili. jeste li vi onda sudac. jedno vrlo energično poricanje. točno.pomislit ćete. To je. Sad vjerujete.vašim opažanjima izvan same omaške u govoru. no kad ga poriče. Kod suda se također. No. naprotiv. No. pogledajte samo do kakvih smo dubokih razlika stigli nekim produbljivanjima. To je. Zamišljam pred sobom tog nepoznatog govornika. koji se našao pred vama? Da li je omaška u govoru . nismo primorani niti odreći se ocjenjivanja takvih indicija. čujem kako mi kažete. energično će se tome usprotiviti. upućeni na pokaza¬ telje koji će nam odluku učiniti jednom više.i kad nam on nije pri ruci. Bila bi zabluda vje¬ rovati. da se neka znanost sastoji isključivo od strogo do¬ kazanih poučnih stavova. možda već i privatni docent. ta vaša tehnika. dakle. za nas ne postoji takva nužnost. kad se ono što govori ne uklapa u vaše trice. od mladog se čovjeka ne može ništa saznati. Razu¬ mijete li me? Dosta!« Hm. tada odjednom tvrdite da to ne vrijedi. mogu vam predstaviti i jedan sličan slučaj. usprkos njegovim povremenim zabludama. i da razotkriva vrlo snažan osobni interes za to. To je ono. on ipak mora znati što je želio reći. on sam to kaže!« No. Vi morate meni priznati. da bi nam je dao. mora nekoga proglasiti krivcem samo na temelju indicija. Kad optuženik pred sucem priznaje svoje djelo. No. lijepo ću se provesti. doduše. Do razlika. pa ipak. Kad onaj o kome se radi. Ja ću zauzvrat priznati vama. Tako. no mislim također.pitanje. Nudim vam privremenu nagodbu. u naoko posve bezazlenim problemima ve¬ zanim uz omaške. da se ne može doprijeti do izravnog dokaza za pretpostavljeni smisao omaške. za koje za sada ne znamo. a što ne. ina¬ če ću postati neugodan. kao i u slučaju pravosuđa. on vam neće potvrdi¬ ti da je želio izreći neku uvredu. tko je učinio omašku u govoru kaže o njoj nešto što vama odgo¬ vara. tada ga proglašavate konačnim i odlučujućim autorite52 tom za nju. on je vjerojatno asistent svog šefa . a onaj tko je učinio govornu omašku optuženik. ali konačno . mora li? To bi još možda moglo biti i .prijestup? Možda ne trebamo mi sami odbaciti ovu usporedbu. u kojem se također događa nešto nečuveno. tada ne bi postojalo pravosuđe. ukoliko analizirani odbija dati obavijest. da njegova omaška ne bi trebala imati bilo kakav smisao. kom¬ promis utemeljen na usporedbi sa sucem i optuženikom. tada sudac vjeruje njegovu priznanju. »Pa. Upropastit ćete mi čitavu karijeru svojim sumnjičenjima. morate priznati djelovanje tog sustava. No. iz posve praktičnih razlo¬ ga. i tu se više nema što dalje tumačiti. što bi se usprotivilo zahtjevu za odavanje počasti njegovu šefu. da smisao omaške ne dopušta bilo kakvu sumnju.slavljenika. te prava nepravda uopće tako nešto 53 . Možda ćete smatrati i da nije u redu što odmah postaje toliko grub prilikom jednog posve teoret¬ skog ispitivanja. kad ga analizirani sam priznaje. sudac mu ne vjeruje. što Mering naziva odjekom riječi. Vidim. prestanite već jednom s vašim ispitivanjem. a idući put manje vjerojatnom. Kad u ovom slučaju upitate tvorca omaške u govoru. Jednostavno sam izrekao podrignuti (aufstossen) umjesto podignuti. a naravno . Tada smo. da me imate u šaci. Želim pro¬ drijeti u njega. Kad bi bilo drugačije. On postaje nestrpljiv. No. to je iznenađujuća reakcija.

No. a konstruk¬ tivni rad se može nastaviti usprkos nedostatku onih posljed¬ njih potvrda. pa to su isti oni ljudi. ona koja ima potrebu zamijeniti svoj religiozni katekizam nekim drugim. Ponekad moramo pričekati i tek nadolazeće događaje. posve je sig¬ urno neki strašljivko. kad sama izjava analizira¬ nog ne razjašnjava smisao omaške? Na različitim stranama. tada nam je bliska pretpostavka da ima nešto protiv nositelja tog imena. kao i njegovo namjerno izvrtanje. primje¬ rice . Ne mogu vam lako dati dokaze za ovo. prijedlog za tumačenje. čiji muž smije jesti i piti samo ono što ona hoće. i na koje ona možda tom omaškom reagira. ili ga uz veliki trud na jedvite jade uspi¬ jeva upamtiti. što je. pa se više puta mora kod drugih ljudi raspitivati o njemu. od našeg pouzdanika doznajemo. gdje ćemo pronaći točke oslonca za naša tumačenja. pa makar i znanstvenim. Prije svega. uzmite sljedeći slučaj: na jednoj općoj skupštini »Concordie« neki 54 mladi član drži strastven oporbeni govor tijekom kojega članove uprave nazove »Vorschussmitglieder« (članovi pre¬ dujma). bogat izbor takvih indicijskih dokaza mogu vam pružiti prijeđem li na široko područje ostalih vrsta omaški. riječ za koju se čini da je nastala od riječi Vorstand (uprava) i Ausschuss (odbor). jer su osta¬ lo tvrdnje koje je podigla na određeni stupanj vjerojatnosti. da pre¬ ma općim načelima počinjemo s tumačenjem omaške. koji ti trebaju odobriti predujam. poznajem kao jednu od onih energičnih žena koje bi znale u kući rukovoditi i vojskom. 55 .kad ustvrdimo da omaška u izgovaranju imena ima jed¬ nak smisao uvrede. u analogiji s pojavnostima izvan omaški. iz našeg poz¬ navanja karaktera osobe koja ju je izrekla. dakle. koja bi se mogla oslanjati na nešto. a ona se ubrzo udala za gospodina X. da se u njemu pojavila ometajuća tendencija. usprkos vlastitu oporbenjaštvu.« 1 Prema C. Ili. No. I zaista. kad želi poslati dopis gospodinu X. To gotovo da je i obilježje znanstvenog načina razmišljanja kad se zadovoljava približavanjem vjerojatnostima. te iz dojmova koji su na osobu djelovali prije izgovaranja omaške. uvijek i uvijek iznova zaboravlja njegovo ime. Jungu. tako da ne voli razmišljati o njemu. da se govornik nalazi u stalnim novčanim poteškoćama.1 Očevidno je. indicije za naše dokaze u slučaju. iz psihičke situacije u kojoj se omaška dogodila. koja je željna autoriteta.i zahtijevati. a potom nastojimo dobiti potvrdu istraživanjem psihičke situacije. Znanost u svom katekizmu ima tek poneki apodiktičan stav. da gospodin Y ne želi ništa znati o svom sretnom suparniku. G. I iako gospodin Y poznaje gospodina X već duže vrijeme. i s njim je čak i poslovno vezan. što ima veze s predujmom. »On treba postati netko. tek naše nagađanje. koje mu je inače vrlo dobro poznato. Takav zahtjev ističe jedino ćud. želim li se ograničiti samo na područje omaški u govoru. U pravilu se događa to. Kao ometajuću namjeru tada uistinu možemo pretpostaviti slje¬ deću pomisao: budi umjeren u svom oporbenjaštvu. koji se također najavljuju učinjenom omaškom. koji bi želio otpratiti (begleitdigen) mladu damu. o kome se niti ne misli. te da je upravo tada podnio zahtjev za odobrenje pozajmice. iako se i ovdje može naći nekoliko posve dobrih primjera. damu. Mladić. pridodajte tome i sljedeća razotkrivanja psihičkih situacija. u kojima nastaju ovakve omaške: »Neki gospodin Y zaljubio se u jednu damu bez osobita uspjeha. Zatim. Kad netko zaboravi nečije osobno ime. kako bismo potkri¬ jepili svoje nagađanje. Pretpostavit ćemo.

Ali. da i pjesnici primjenjuju ovu omašku u istom smis¬ lu. no ne želi to ustvari uči¬ niti«. niti štiti od bilo koje kazne. No. Zaboravlja prezime. Okrenimo se stoga jednoj mnogo višeznačnijoj i neprovidnijoj omaški gubljenju i zagubljivanju. sto je sad zaboravio. Slučajevi zaboravljanja namjera općenito su toliko jasni.1 A olovka je upravo bila poklon. dobiven od tog šurjaka. koju on nije posjedovao. iako će ga u teoriji zanijekati. Zamislite tako domaćicu. da su nam za naše potrebe od male koristi indicije o smislu omaške. sto je to: opros¬ titi se od Kleopatre. Zbog čega nisu do¬ voljno dosljedni. i moramo to smatrati opravdanim. on mi je to. pa da taj stav prošire i na druge omaške. već će radije iznaći svakojake najnevjerojatnije prepreke koje su ga tada zadržale. da u vojnim pitanjima ispri¬ ka. Dobročinitelj. te ga usvoje u cijelosti? I za ovo. koji se ispričava svom štićeniku da je zaboravio na njegovu molbu. sad nas zanima psihička situacija. no neprekidno je naziva njenim djevo¬ jačkim prezimenom. jednog često toliko bolno doživljenog slučaja. dolazite tek danas? Pa. Ovdje su odjednom svi ljudi suglasni u tome. koje je ovaj zaključio riječima: »Nemam niti volje. On joj to zasigurno neće priznati. narav¬ no. Ovaj mali pjesnikov prikaz želi velikom Cezaru pripisati promišljenost. da je zaboravio doći na njihov ugovoreni sastanak. Dattneru. Iz povijesnih izvora možete otkriti kako je Cezar dao da se Kleopatra dovede u Rim. ne bismo mogli pretpostaviti kako je u ovom gubljenju Prema B. kako se nešto zaboravilo . štićenik odmah misli: »Njemu nije nima¬ lo stalo. prisjetit će se da u posljednjem prizoru Cezara. u koju se takvo zaboravljanje svrstava. A. tako ne mislimo samo mi u psihoanalizi. mi sami često sudjelujemo s ne¬ kom namjerom. da neka određena omaška 1 ima mnogo smisla. ako je ona izvedena iz psihičke situacije. koje uopće niti ne želi ispuniti namjeru. Nekoliko je dana ranije dobio pismo sestrina supruga. progoni ideja kako je još nešto namjeravao učiniti. Stoga je u određenim odnosima zaboravljanje zabra¬ njeno i u životu. no. istina.nimalo ne koristi. Prema A. Zaboravljanje namjera može se posve općenito staviti u vezu s jednim suprotnim strujanjem. Kod gubljenja. te koji je to smisao. nakon čega je bježeći napustila grad. koji u životu prihvaćaju svi ljudi. da je bila vrlo nezadovoljna tim bra¬ kom. Konačno se ispostavlja. Tko je od vas gledao ili pročitao djelo B. postoji odgovor. Brillu 56 57 . obećao. a ni vremena podupirati tvoje nepromišljenosti i tvoju lijenost«.1 Još ćemo ponešto znati reći o zaboravljanju imena s dru¬ gih stanovišta. Shawa Cezar i Kleopatra. koji bi svojoj ljubljenoj morao priznati. već je to opći stav. posve sam zaboravila da sam vas danas pozvala u posjetu«. koja gosta dočekuje riječima: »Što. koja mu je bila vrlo draga. Zatim priznaje.Ili: Jedna se dama kod liječnika raspituje o njihovoj za¬ jedničkoj poznanici. no . te da joj se nimalo ne sviđa suprug ove prijateljice. a kojoj čak nije niti težio. nije se time pred njim opravdao. koji odlazi. Ili mladog čovjeka. tada ćete biti utoliko manje iznenađeni kad otkrijete. i onemogućile mu da joj sve od tada o to¬ me pošalje obavijest. Bez ove podudarnosti. naravno. pa se čini kao da je razlika između opće pri¬ hvaćenog i psihoanalitičkog shvaćanja ovih omaški gotovo uklonjena. Svi znamo. da bi tamo živjela s malim Cezarionom čak i u vrijeme Cezarova uboj¬ stva. postoje mnoga opažanja kakvo je ovo: neki mladić izgubi olovku. koje je ova preuzela udajom. Ako je smisao ovog zaboravljanja namjera toliko nesum¬ njiv čak i laicima.to zasigurno nećete smatrati vjerodosto¬ jnim. Jer.

Istom se takvom namjerom protiv nekog predmeta služimo. Gomilanje izgovorenog odaje tvrdoglavost. ošteti. te na po¬ tvrđivanje naših tumačenja kroz događaje. Da nam je stalo samo do toga da dokažemo kako omaške mogu imati vlastiti smisao. No. i pokazuju vam. ovdje se moram osvrnuti još samo na dvije opažene grupe . Maedera (na francuskom). i bez neke naročite namjere otvo¬ rio jedan pretinac na njemu. Stanje oboljele postajalo je ozbiljno. zamjena 1 Isto tako. Može li se smatrati slučajem. Zahvalio sam joj za ovaj znak »pažnje«. obećao da ću knjigu pročitati te je odložio. privre¬ meno ili trajno. pa želimo pro¬ naći izgovor da bismo ih zamijenili drugima. Moja supruga je napustila kuću da bi njegovala svoju svekrvu. tada smo se od početka mogli ograničiti jedino na njih. neće željeti povjerovati niti u postojanje namjere prilikom tog zagubljivanja. koja se gotovo nikada ne može pripisati slučaju. što je mojoj ženi pružilo priliku. s nekom maglovitom sigurnošću. nisu nimalo rijetki slučajevi. i . u kojima popratne okolnosti zagublji¬ vanja ukazuju na namjeru da se taj predmet ukloni. slomi predmete kojima se koristi. neću to učiniti. pa ga se više ne želimo prisje¬ ćati. na¬ ravno.gomilane i kombinirane omaške. Danas ću biti kraći. Brilla (na engles¬ kom). da proučavanjem ovih pojava izvučemo dobit u pripremi za psi¬ hoanalizu. ali zato dobro pristaje namjeri. Jednog mi je dana nakon šetnje donijela knjigu koju je kupila. slomi. boljima. jer smo se ograničili na namjeru. A. I na kraju. Dame i gospodo! Ovu bih zbirku primjera mogao neiz¬ mjerno uvećavati. Možda je najljepši primjer ove vrste sljedeći: Jedan mi je mladić ispričao: »Prije nekoliko sam godina imao u braku dosta nesporazuma. Jedne sam večeri stigao kući oduševljen djelima svoje supruge. koja je živjela odvojeno od nas. J. na samom vrhu pronašao sam toliko dugo nestalu. Slični su slučajevi vrlo česti. i u zbirci A. Krenuo sam 58 prema svom pisaćem stolu. godine) ionako ćete pronaći prebogatu kazuistiku za prouča¬ vanje omaški. ako školarac tik pred svoj rođendan odjednom izgu¬ bi. kako se taj smisao može otkriti ili potvrditi okolnostima koje ih okru¬ žuju.« Zajedno s nestankom motiva. Jonesa (na engleskom). i uzalud je pokušavao pronaći. ili kad se nama samima prestanu sviđati. No. Predmeti se gube kada s darovateljem stu¬ pimo u neprijateljske odnose.više je nisam mogao pronaći. i kad se on ispusti.postojala neka njegova namjera. a zna se na¬ metnuti i najkritičnijoj procjeni. da se pokaže sa svoje najbolje strane. Tako su protekli mjeseci u kojima bih se s vremena na vrijeme prisjetio ove zagubljene knjige. okončala se i zagubljenost tog predmeta. primjerice . jer je kod njih smisao jasan čak i onima koji teže razumijevaju. da se riješi te stvari. koji su nastupili kasnije. i iako sam joj rado priznavao njene dobre osobine. smatrao sam svoju suprugu isuviše hladnom. U mom djelu Psihopa¬ tologija svakidašnjeg života (prvi put se pojavila 1901. Starckea (na holandskom) i drugi- 59 . A. Nakon otprilike pola godine oboljela je moja voljena majka. i ispunjen zahvalnošću prema njoj. E. živjeli smo jedno uz drugo bez nježnosti. jer bi me navodno mogla zanimati.svoju školsku torbu i džepni sat? Tko je dovoljno često proživio neugodnost da ne može pronaći nešto što je sam odložio. Gomilane i kombinirane omaške zasigurno pripadaju naj¬ višim ukrasima svoje vrste. Pa ipak. razbije. zagubljenu knjigu.1 Svi ovi primjeri uvijek iznova pokazuju isto: čine vam vjerojatnim da omaške imaju smisao.

Kad sam pročitao vaše djelo o tim stvarima. kasnije se dogodi nešto. Dama je povrijeđena zato. što mi ga je iz vlastita iskustva ispričao prijatelj koji se .naime. da će mu je sljedeći dan odaslati natrag u Rim. Ured za neuručena pisma) ga je vratio. sa sobom poni¬ jela i medalju. da nam je sa¬ dašnja psihička situacija nepoznata. U jednom se drugom slučaju kombinira omaška dohva¬ ćanja stvari s njenim zagubljivanjem. Posjetitelja su Nijemci koji žive u Rimu dočekali uz velike počasti.1 Već sam vam ranije govorio o primjeru kombinacije za¬ boravljanja i zablude. kako je jednom iz njemu neznanih motiva ostavljao neko pismo na svom pisa¬ ćem stolu nekoliko dana za redom. Kad ga je adresirao. usprkos čvrstoj namjeri da ne zaboravi. i slušao mladu ženu kako. smijući se. no Dead letter office (engl. stoga sam redovito. priča o svojoj posljednjoj dogodovštini iz 61 Prema R. odnio ga je iznova. želim da pogled usmjerite i na one sluča¬ jeve.. Sad je sam sebi morao priznati nevoljkost da to pismo uopće i pošalje. Konačno je odlučio pre¬ dati ga. sljedećeg dana medalja je toliko vješto zagubljena. Jednom sam se obreo kao gost tek vjenčanog mladog para. što nam pokaže kako je naša ranija pretpostavka bila opravdana. Uvijek sam se iznova podsjećao na tu namjeru. jer njen zet ne zna cijeniti taj prekrasni dar kako treba. zanima i književnošću. u kojem netko prvi put zaboravi na sas¬ tanak. već namjera kojoj služi i koja bi se trebala postići najrazličitijim putevima. ali ga je ovaj put predao . te odlučio da tu sjednicu svakako neću zaboraviti idućeg petka. no ja krećem dalje. pa dami konačno postaje jasno. Prije nekoliko mjeseci primio sam uvjeravanja da će do prikazivanja doći u kazalištu u R. Potpuno mi se istovjetnim čini slučaj. predbacivao si koliko je to ružno što sad izostajem kad mi ovi ljudi više ne trebaju. No. kojoj niti sami ne želimo pridavati isuviše veliku težinu.osim znanosti. prilikom raspremanja putnog kov¬ čega otkrije da je. tog je dana bila već . Jedna dama putuje u Rim sa svojim zetom. No. No. Glavni je uvjet ovih slučajeva. sudjelovao u sjednicama koje su se održa¬ vale petkom. zabunio sam se u danima. 1 pojavi se na sastanku u vrijeme drugačije od dogovorenog. iako bez nekog većeg zanimanja. sto je važ¬ no i značajno u samoj omaški: ne njen oblik ili sredstvo kojim se poslužila. da bi taj predmet tako rado zadr¬ žala za sebe. jer sam slu¬ tio da bi mi to društvo jednom moglo biti od pomoći prilikom prikazivanja moje drame. Jones pripovijeda. razumljivo. a drugi put. On kaže: »Prije nekoliko godina prihvatio sam izbor za člana odbora određene književne udruge. na moje iznenađenje. poznatim umjetnikom. niti sama ne znajući kako. u kojima naše tumačenje tek treba pričekati svoju potvr¬ du . pa je između ostalog kao poklon od njih dobio zlatnu medalju anti¬ čkog podrijetla. jer je na njega zaboravio napisati adresu. posramio sam se svoje zaboravljivosti. ona su bila zatvorena. te mu javi. To odmah pismom dojavi zetu. da je nemoguće pro¬ naći je i poslati. Tako ću vam navesti slučaj ponov¬ ljenog zaboravljanja: E. pa mi se od tada počelo redovito događati. što njena »rastresenost« znači . Naime. sve dok je konačno nisam i izvršio. Tada naše tumačenje ima samo vrijednost neke slutnje.subota!« Bilo bi dovoljno primamljivo prikupljati slična zapažanja. i našao se pred vratima dvorane. da zaboravim sjednice one udruge. ili nedostupna našim ras¬ pitivanjima o njoj. Kad se vratila kući nakon što joj se pojavila sestra. a sjed¬ nica je već prošla. Reitleru 60 .jedne vrste omaški drugima pokazuje nam sto je to. u kojoj se ona održa¬ vala.u budućnosti.bez poštanske marke.

Zgrozila me njena priča. jer je zaboravio vrijeme svog vjenčanja. Jer. tamo je gospodin L. da je taj gospodin već nekoliko tjedana . Ove sam se male pripovijesti prisjetio tek nekoliko godi¬ na kasnije. koja je već dugo rastavljena od supruga. da je u ovim primje¬ rima omaška zauzela mjesto znamenja ili predznaka naših starih. posjetila je svoju još neudatu sestru. te se na očaj krojačice toga prisjetila tek kasno uvečer. primjerice kad bi netko posrnuo. Poznajem damu. Bio je dostatno pametan da i ostane kod tog jednog pokušaja. a iz naših ćete teori¬ ja shvatiti da se svi niti ne trebaju obistiniti. ne biste vjerovali 62 koliko je ponekad kod određenog događaja teško odlučiti. nego . kad je taj brak dospio do vrlo nesretnog ishoda. ili pao. samo da je smogao pronaći hrabrosti i odlučnosti da male omaške u ophođenju s ljudima smatra predznacima. .omaške.njen suprug. jedan dio tih znamenja nije niti bio ništa drugo. Možda je i vama sijevnula pomisao. to bi mu izgledalo kao da putevima. A sad još jedan svijetao primjer. pa je i umro u visokoj staro¬ sti. ne ostvaruju se sigurno niti svi predznaci. koja je dan prije vjenčanja zabo¬ ravila isprobati svoju vjenčanicu. pa je . iznova postaje praznovjeran.dana kad su se vratili s bračnog putovanja. Odjednom je na drugoj strani ulice primijetila jednog mladog gospodina. pri¬ pada li on jednoj ili drugoj grupi. Priča se za jednog poznatog njemačkog kemičara da nije stupio u brak zato. gurkajući je: »Vidi. neoženjen. i to još mnogo godina prije no što ga je uistinu i promijenila. te da ih procjenjuje kao znake njihovih još neotkrivenih namjera. Maeder priča o dami. A. s boljim ishodom. Pa.Znam i druge žene.dao smisla. On ovo zaboravljanje dovodi u vezu s time. da bi zajedno krenule po trgovinama. Najčešće se čo¬ vjek ne usuđuje to učiniti. koji zaobilaze znanost. vjerojatno bi sam sebi mogao reći da si je mogao prištedjeti mnoga razočaranja i bolna iznenađenja. koje su na svom svadbenom putovanju izgubile vjenčani prsten. 63 . no nisam se usudio izvući bilo kakav zaključak iz nje. ali je upravljajući svojom imovinom neprekidno potpisivala svo¬ je djevojačko prezime. Ali. dok joj se suprug zaputio za svojim poslo¬ vima. drugi je dio nesumnjivo nosio obilježja objektivnih zbivanja. No. pa ga je pokazala sestri.« Posve je zaboravila. pa znam da je i ishod njihovih brakova tom slučaju . da se ona ubrzo rastavila od svog supruga. I uistinu. a ne subjektivnih događaja. kao u ranijim danima.krenuo u svoj laboratorij. djelo se često zna dobro zakrinkati kao neki pasivni doživljaj. Svatko od nas. tko se može osvrnuti na jedno duže život¬ no iskustvo.umjesto u crkvu .

s kojom se sukobljavaju i koja ih stoga ometa. jer ćemo i nadalje polaziti od toga. ako takav jedan smisao možemo dokazati relativno često kod raznolikih oblika omaški.IV. da su omaške psihički činovi koji nastaju interferencijom dviju namjera.) ne mogu vjerovati u nju. Ovim slučajnim po¬ tezima pripadaju svi oni besciljni pokreti koje izvodimo. To upravo i jeste prvi rezultat psihoanalize. te 65 .a za naše nam svrhe takva tvrdnja nije niti potrebna . Kod omaški u govoru. na pred¬ metima koji nam se nalaze nadohvat. je li pojedino duševno izražavanje nastalo izravno iz tjelesnih. ma koliko ja to smatrao vjerojatnim. uopće.suvišnog. Nazivamo ih slučajnim i simptomskim radnjama. Ostanimo na trenutak kod tvrdnje. Sve što se može zapa¬ ziti u duševnom životu. do sada psihologija nije znala o nastajanju takvih interferencija. organskih. Ovo potonje stanje stvari uzimamo u obzir kad neku po¬ javu označavamo kao duševnu pojavu. te da se on može uzeti kao temelj naših daljnjih istraživanja. Uostalom. da je mnogo neodređenija i nerazumljivija. a nadalje i napjevi. da mi ne tvrdimo . dok kod onih vrsta koje se temelje na zaboravljanju (imena i namjera. nakon kojih negdje započinje izbijati niz organskih utjeca¬ ja. Sadrži li ona više od naše uobičajene izja¬ ve. Od omaški ih razlikuje nedostatak neke druge namjere. predavanje OMAŠKE (Zaključak) Moje dame i gospodo! Kao rezultat naših dosadašnjih na¬ stojanja možemo ustvrditi da omaške imaju svoj smisao. da su sve ove radnje pune smisla. beznačajnog i nevažnog. kao i prekidanje ovih djelatnosti. ali im to ime više ne odgovara.kako je svaka pojedina omaška prepuna smisla. koja možemo prepoznati kao nenamjerna. S druge strane. Ima i brojnih drugih pojava. težnju i položaj u nekom nizu psi¬ hičkih uzajamnosti. jer se vrlo vjero¬ jatno događaju i takva zagubljivanja. koje potiho pjevušimo. koje ubrajamo u izraze kretanja raspoloženja. one prelaze u bezgranične geste i pokrete. u kojem se slučaju istraživanje ne pripisuje psihologiji. ona ima svoj smisao. zablude do kojih dolazimo u životu tek su jednim svojim određenim dijelom podložne našim sta¬ jalištima. te o mogućnosti da one kao posljedicu imaju i ovakve pojave. Pri tome pod smislom podrazumijeva¬ mo njen značaj. u pisanju i tako dalje. prije će biti. materijal¬ nih djelovanja. Pred vama zastupam tvrdnju. Dovoljno nam je. koje su vrlo bliske omaš¬ kama. da su omaške »psi¬ hičke djelatnosti«. goto¬ vo kao u igri . ali povrh toga još jasni¬ je i . Neka se još jednom naglasi. može se na kraju označiti kao dušev¬ na pojava. može doći do slučajeva s posve fiziološkom utemeljenošću. Ubrzo će se stići do toga. da one imaju svoj smisao? Ne vjerujem. te tako za psihologiju osvojili fenomene koji joj se ranije nisu pripisivali.na svojoj odjeći. ili se prije svega izvodi iz drugih duševnih proce¬ sa. One istovremeno imaju karakter ne¬ motiviranog. dijelovima svog tijela. 64 Znatno smo proširili područje svijeta psihičkih pojavnosti. Stoga trebate uzeti u obzir i ova ograničenja. namjeru. na zagubljivanju itd. ovi se različiti oblici omaški u tom smislu i ponašaju različito. Jer. pa je stoga svrsishodnije našu izjavu izraziti u obliku: ova je pojava puna smisla.

iako bih mnogo radije želio da je već zaključena . ne mislim se zadržavati na ovom novom proširenju područja duševnih pojava.p. Ovdje su zum Vorschein (na vidjelo. da smo se 66 oduvijek zalagali za opće dobro na najnesebičniji (uneigenniitzigster) način. treba tako napisati. urednik kojemu je bila povjerena ta obrana. moj suprug može jesti i piti što god želi. Objavljujem da se sjednica otvara. dodacima ili nastavcima. određenom mjestu? Opažanje. Ako ometajuca namjera nema nikakve veze sa sadržajem one ometene. Ometene namjere ne daju nam povoda za daljnja pitanja. bez obzira da li je već pronašla svoj izraz u govoru. od kojih bi se jedna mogla nazvati ometenom. radi se o ispravcima. napisao je: na »eigennutzigster« (tj. no zatim se u njoj bu¬ di protivljenje prema njoj. ba¬ vila nešto ranije. on smije jesti i piti ono. U vama već poznatim primjerima koji ostavljaju dojam zgušnjavanja i skraćivanja. kao punovrijedne psihičke djelatnosti.da se mogu tumačiti na isti način kao i omaške .svinjarije (Schweinereien). Druga vrsta odnosa između obiju interferirajućih namjera djeluje neobično. u kojima do izražaja dolazi i jedna druga težnja. ali radije bih rekao . koji to razumiju. što ja želim. kakav je odnos ometajućih namjera prema ometenima? Dopustite da iznova uzmem omašku u govoru kao pred¬ stavnika čitave vrste.Ljude. U svim ovim slučajevima. Ona se zato uistinu može nazvati i odjekom. No. Ometajuca namjera kod omaške u govoru može biti u unutarnjoj sadržajnoj vezi s ometenom. no ja znam da je drugačije. Najzanimljivija pitanja koja smo postavili kod omaški. vi znate da ja uopće ne trpim. i koji sada djeluje na taj način. ili se na nju nadovezuje. No. optužene za podmi¬ ćivanje. o kojoj se radi. Ili. već ću se vratiti omaškama. dakle: na jedan prst ruke. čime omaš¬ ka predstavlja sukob (konflikt) između dva nepomirljiva na¬ stojanja. pa je omaškom u govoru riickhaltlos pretvorio u riickgratlos (bez kičme. op. no . . su sljedeća: rekli smo. kao jedino koje ovdje može pružiti odgovor.to je smisao omaške u go¬ voru predsjednika. mračniji i zanimljiviji slučaj.izražava se. otkuda se onda uopće pojavljuje. op. koji to razumi¬ je. No. te nastojanje da se ova ispravi ili dopuni. možemo nabrojiti na prste jedne ruke. ne . ali. To jest. no o onim drugima bismo željeli znati. Ili. a još na njih nismo odgovorili. prvo. i njima sličnim primjerima. a ne na prvo pitanje. Neke političke novine. ili ne. da su omaške rezultati međusobnog djelovanja dviju različitih na¬ mjera. A jedan narodni zastupnik. do omaške u govoru dolazi iz sadržaja same ometene namjere. da on bilo što želi.p. čiji su vrhunac trebale pred¬ stavljati riječi: Naši će nam čitatelji biti svjedoci. ali ne nužno i odjekom 67 . on misli: istina. branile su se člankom. na kojima se sa znatno većom jasnoćom mogu obraditi pitanja važna za psihoanalizu.zum Vorschwein.. osim one prve. i o čemu ovisi da se kao omaška pojavljuje upravo na tom. dakle. kad ometajuca na¬ mjera nije ni u kakvoj vezi s ometenom. a druga ometajućom. da su neke stvari izbile . te drugo. vjerojatno je poslušao neki unutarnji glas koji se uplašio vlastite drskosti. omogućava da se razazna kako se omaška oslanja na onaj tijek misli kojim se osoba.kao mali pokazatelji drugih.). kakve su te namjere koje nastupaju kao ometajuće za one druge. te da započnem s odgovorom na drugo.postoji samo jedan jedini.) izbile neke stvari. Go¬ tovo bi se u svim omaškama u govoru ometajućom omaškom izrazila upravo sušta suprotnost ometenoj namjeri. važnijih duševnih pojava. koji je zahtijevao da se caru bez ustezanja (riickhaltlos) kaže istina. najsebičniji) na¬ čin. Potvrdu za prvi od dva navedena odnosa možemo bez teš¬ koća pronaći u već poznatim.

Dama je imala namjeru upotpuniti nabrajanje košu¬ ljom. iako joj se u određenoj mjeri čudi.mislim . reče. Tako kod omaške u govoru »Vorschwein«. op. Vi znate da u shvaćanju ovih slučajeva još nismo postigli suglasnost. kao izvr¬ tanje riječi koja slično zvuči . u kojima govornik također prepoznaje ometajuću namjeru kao svoju.p. Primjeri za ovakvo pona¬ šanje možda će se lakše pronaći u drugim vrstama omaški. no vjerujem da ste je lako razumjeli. Ja to razumijem i utoliko vam dajem za pravo. prepunom teških posljedica. vrlo različite. dok ste vi . sadržajno posve neovisnoj rečenici. jaknom i hlačama.). govornik ne samo što priznaje da je u sebi događaje o kojima se radi osuđivao kao 68 »Schweinereien« (svinjarije). te bih se bez imalo zbunjivanja zadržao na svom tumačenju. tada biste se iznova trebali odreći jedva stečenog razumijevanja omaški. te na gotovo ne¬ pristojno poricanje.. Drugu grupu tvore slučajevi. Ovdje ne nedostaje niti asocijativna po¬ vezanost između ometajućeg i ometenog. već će ustvrditi.) i kad se može presvući. Prvoj grupi pripadaju slu¬ čajevi. u kojima je ometajuća namjera poznata govorniku. samo što ne nastaje unutar sadržaja. Mogu zamisliti što je to. da i bluza i košulja postaju posve promočene znojem.p. no zato se u sljedećoj. A pred jednom toliko novom pretpostavkom.. već i da je imao namjeru toj osudi dati i glasan izraz. ubrzo će se ispostaviti da se one mogu podijeliti u tri grupe. Ne možete li to. Zatim je nastavila: No. da mu je općenito posve strana. iako u njima pokušavamo pronaći ono što je zajed¬ ničko. Sad se možemo osvrnuti i na dugo odgađano glavno pi¬ tanje: kakve su to namjere.izgovorenih riječi. Ispitamo li niz takvih primjera. Otpratio sam ih dio puta. te smo popričali o zadovoljstvima. Podsjetite se na primjer »aufstossen« (podrignuti.j o š uvijek pod utjecajem njegova opiranja. Moje tumačenje u sebi uključuje i pretpostavku. kako dan proveden na taj način sadrži u sebi i nešto neugodno. Jedna je od dama priznala.»kad se stigne kući« (nach Hause). ne bi li trebalo odustati od tumačenja ovakvih omaški te ih prihvatiti kao čiste fiziološke djelatnosti u pred-analitičkom smislu. da se kod govornika mogu izraziti i one namjere. utvrđeno već na tolikim mnogim primje¬ rima. pojavila ova neizgovorena riječ. on ne samo da osporava kako je ona nastala u njemu i prije izgovaranja omaške u govoru. on prihvaća naše tumačenje svoje omaške u govoru.kao smetnja nekim drugima. No. počesto i vrlo usiljenim putevima povezivanja. Poslušajte za ovo jedan jednostavan primjer. Nismo tada anali¬ zirali ovu njenu govornu omašku. vi se zaustavljate. od čega je kasnije odustao. morate se odmah odlučiti i za spomenutu neobičnu pret¬ postavku. Pa. koji sam osobno zapazio. U ovoj je rečenici trebala nadvladati kratko zamuckivanje. koje se izražavaju na ovaj neobičan način . govornik energično pobija tumačenje ometajuće namjere. ali i o teškoćama turističkog načina života. Jednom sam u našim lijepim Dolomitima susreo dvije bečke dame koje su bile odjevene kao turisti. Ne bih se baš mnogo obazirao na poricanje govornika zdravice. Iz motiva upotpunjivanja izostalo je spominjanje hlača. jedno moramo ustanoviti: želite li dosljedno provesti shvaćanje omaški. Dakle. no koje ja mogu izvesti iz indicija. Istina je. kad se stigne do hlača (nach Hose. koje mi je taj govornik uputio nakon razotkrivanja ometajuće namjere. od čega strahujete. nego u govornima. i ocje¬ njujete. o kojima on sam ništa ne zna. op. a uz to ju je osjetio još i prije izricanja same omaške u govoru. razumije se. već umjetno. da nije nimalo ugodno čitav dan to¬ liko šetati po suncu. 69 . no ništa ne zna o tome da je ona bila aktivna upravo tik pred izricanje omaške u govoru. U trećoj grupi.

da se ove tri grupe razliku¬ ju po različitom. osim toga. ostavite sam taj problem treće grupe po strani. to je nimalo ne ometa da sudjeluje u uzrokovanju omaške u govoru! No. u prvoj se k tome još dodaje. da izricanje namjere koju je on dopustio . Možemo pomisliti da moraju postojati posebne okolnosti kako bi došlo do takvih rezultata uzajamnog djelovanja ili kompromisa. jer. već bi nam i analogije koje bismo tamo susreli mogle dati hrabrosti da postavimo takve pretpostavke. mehani¬ zam omaški u govoru. duboko zadirućem potiskivanju neke namje¬ re. time nam je znatno olakšano objašnjavanje procesa u trećoj grupi. a govorniku postaje vidlji¬ va trenutak prije no što progovori. da smo učinili daljnji napredak u razumijevanju omaški. koja nije opažena. koji se odvija u našoj trećoj grupi. još nismo postigli cjelovito objašnjenje ovih pojava. one ozna¬ čavaju polovičan uspjeh. Vidimo da se odmah pojavljuju daljnja pitanja i. to jest . i polovičan neuspjeh za svaku od dviju namjera. to je očevidno. pa je stoga govornik i može tako izravno poricati. kako bi se mogla izrazi¬ ti kroz ometanje one druge. U prvoj grupi namjera postoji. I. niti se posvema izražava. Kad već postoji namjera da se neka određena težnja suzbije. koje bi bile pre¬ poručljive za jedno temeljitije razjašnjenje. ne samo da nastaju pod utjecajem dviju različitih namjera. da ništa od te težnje ne dođe do izražaja. možda čak i kroz duže razdoblje. Čudno. uopće. no zato se obeštećuje kroz govornu omaš¬ ku. ili bi pak suzbijanje moglo biti i toliko neuspješno. uz izuzetak nekih slučajeva. No. također.mijenja. što će se postizati veće razumi¬ jevanje. Na sre¬ ću. no . s ovdje opisanim mehanizmom mogu u najljepši sklad dovesti i proces. Ne vjerujem. No. koje nazivamo omaškama.zbog čega se sve to ne odvija mnogo jednostavnije. Ne samo što znamo. Govornik odluči da je ne uključi u svoju izjavu. namjera koja je u opasnosti niti je posve potis¬ nuta. u oba je slučaja bila potisnuta. prije no što je mogla postati ometajućom. umjesto da se izvede. iz opažanja na dru¬ gim slučajevima morate sami izvući zaključak.potisnuta namjera se i protiv njegove volje nameće i iskazuje tako. koja je bila potisnuta neko vri¬ jeme. Ja ću se osmjeliti i pretpostaviti.ne možemo čak niti naslućivati. kakve bi one vrste trebale biti. da se kroz omašku mo¬ že izraziti još jedna namjera. Sad smijemo ustvrditi. da su one duševne 70 djelatnosti kojima se može odrediti smisao i namjera. nama nepoznatih odnosa.Ostanimo još pri onome. da je potis¬ kivanje postojeće namjere da se nešto iskaže nezaobilazan uvjet. omaške su rezultati kompromisa. već i da je. U drugoj je grupi potiskivanje još dublje: namjera više nije primjetljiva tik pred samo izricanje. No. tek tada ona doživljava svoje potiskivanje. Možemo. miješa se s njom ili čak i uskače na njeno mjesto. To je. U prve dvije grupe govornik prepoznaje ometajuću namjeru. I ona je sama vjerojatno bila prvo ometena. da bi se neka omaška u govoru i dogodila. kakvima se bavimo na ovom 71 . Trebam samo pretpostaviti. da se javila tik pred samo izricanje omaške u govoru. da suzbijena težnja dođe do izražaja u cijelosti. dakle. i potom mu se događa omaška u govoru. jedna od tih dviju namjera morala iskusiti određeno potiskivanje prije izricanja. tada bi potiskivanje trebalo biti barem toliko uspješno. primjerice. Sa svog stanoviša. No time. naravno. upitati . što ujedinjuje sve tri grupe i što je zajedničko u sva tri mehanizma omaške u govoru. još nešto! I rad s malim pokazateljima. da bismo daljnjim produbljivanjem proučavanja omaški mogli doprijeti do ovih. naslućujemo da će se pojavljivati sve više povoda za nova pitanja. Vjerojatno je mnogo nužnije prov¬ jeriti prije toga i druga zatamnjena područja duševnog života.

a djelomice pogrešnom dohvaćanju predmeta. on se pokušava ispraviti tako. što će sljedeći ei zami¬ jeniti sa eu ili oi. ali naići i na trag ponečeg novog. Jer. zametanju. Isto tako. koje su samo pretpostavljene. Dakle. no. zaboravljanju . Od takvih nas opas¬ nosti mogu zaštititi jedino široki temelji naših zapažanja. Pri tome se mjerodavnim čini obzir prema slušatelju. slušanju. te ponavljanje sličnih dojmova iz najrazličitijih područja duševnog života. Na ovom primjeru možete uvidjeti kakve su namjere na¬ še psihologije. nije o njoj lako go¬ voriti. kojom će kompenzirati onu raniju. no nikad neće prečuti omašku u govoru nekog drugog. namjere. na primjer . već ih shvatiti kao pokazatelje jedne igre sila. na omaške u govoru nadovezuju 72 se manje afektivne pojave. dojmovi) i njegovu pogrešnom dohvaćanju. da nije pro¬ makla niti govorniku. da su zaključci donijeti na temelju toga posve ispravni. kod kojeg se procjenjivanje ovih malih pokazatelja bezgranično iskori¬ štava. omaška u govoru događa tako da posljednja riječ namjeravane izjave zadre u onu prethodnu. a općenito dokazuje određeno protivljenje sadržaju te rečenice. kombinatorička paranoja. Obazremo li se na zablude. druga kompenzirajuća omaška upravo i ima na¬ mjeru slušatelju ukazati na onu prvu.koje se dalje razrađuju ovisno o zaboravljenom objektu (imena. a da i sami ne zapadnemo u nju. čitanju. tada će sljedeći kratki toliko otegnuti. a izbijaju u beznačajnim dijelovima razgovora. U nekoj se podužoj rečenici. Nitko ne čini rado omašku u govoru. nepoznate riječi. ili uopće razgovoru. možemo još učiniti jedan hitar pregled širine ovog područja. ali ne i ono. I najneznatnije oblike omaške u govoru. na pri¬ mjer. Primjerice. Najčešći. kao iskazivanje težnji koje nastoje ostvariti svoj cilj i ko¬ je rade zajednički. koji nam ne mogu pružiti neka naročita razjašnjenja u vezi prikrivenih duševnih procesa. To ostavlja dojam odre¬ đenog nestrpljenja da se rečenica što prije završi. ili jedna protiv druge. Na neki je način omaška u govoru i zarazna. donosi sa sobom svoje opasnosti. Jer. pa ipak se još ponešto može pridodati. na koji smo se do sada bavili ovim pojavama . Pretpostavljamo da u ovim slučajevima postoji ometajuća težnja namjeravanog govora. u kojima se miješaju razlike između psihoanalitičkih i općenitih fiziolo¬ ških shvaćanja omaški u govoru. koje nisu posve beznačajne. one se djelomice priključuju zaboravljanju. Pri tome ćemo se pridržavati već u početku spomenute podjele na tri grupe omaški u govoru s njima pridruženim omaškama u pisanju. i uvjeriti ga. Ali. gubljenju. što joj je 73 . da je govor¬ niku posve ravnodušan način na koji vlada svojim materinjim jezikom. da će učiniti još jednu omašku u govoru. Već smo se dosta bavili omaškama u govoru. a ja se sigurno neću zauzeti za to. još vas na jednu stvar ipak smijem opomenuti: zadržite u svom sjeća¬ nju način. Postoji jedno duševno oboljenje. ona može samo pokazati da postoji. Tako dolazimo do graničnih slučajeva.kao uzor. I iako kod omaški ne želimo više ići u dubinu. Mi pojave ne želimo samo opisati i klasificirati. pri čemu ćemo iznova pronaći već poznato.eu ili oi kao ei. kad neki dvoglas izgovori nečisto i površno. ovdje ćemo napustiti analizu omaški. Mi tražimo dinami¬ čko shvaćanje duševnih pojava. ipak nije te¬ ško prozrijeti u njihovoj motivaciji. koja se odvija u duši. najjednostavniji i najneznatniji slučajevi omaški u govoru sastoje se u zgušnjavanju i za¬ diranju sljedeće riječi u onu raniju. Stvarno zapažene pojave mo¬ raju prema našem shvaćanju ustuknuti pred težnjama. koji ne bi zbog toga smio povjerovati. kad netko dugi samoglasnik izgovori posve kratko zbog omaške u go¬ voru nastale u toj riječi iz bilo koje motiviranosti.području. često namjerno i prečuje vlasti¬ tu.

nisu iz nje izvukli ni¬ kakve zaključke.) u njemu jasno stajalo »bei meinen Versuchen an Menschen« (kod mojih pokusa na ljudima. a niti asocijativne sklo¬ nosti. toliko se podu¬ daraju s omaškama u govoru. Jer. Taj se čovjek jednom kod rukovodstva takvog jednog instituta požalio na neučinkovitost kultura koje su mu dosta¬ vili. Samo. izrazitiji učinci pisanih omaški omogućuju da se prepozna priroda i namjera ometajuće težnje. tada obično imaju priliku pronaći neku očevidnu omašku u pisanju. te nestrpljivost da se ono što prije okonča. Omaška u pisanju zasigurno je po¬ kazatelj. Možda ćete se prisjetiti slučaja jed¬ nog ubojice H. niti taj poremećaj pozornosti. predstavljajući se kao istraživač bakterija. da su pri pisanju pisma učinili neku omašku.nešto s pošiljateljem nije bilo u redu. koji se iz znanstvenih instituta uspio dočepati 74 kultura uzročnika strahovito zaraznih bolesti. toliko rasprostranjene male omaške u pisanju. koji je učinio ovakvu omašku u pisanju . A kad ćemo kas¬ nije proučavati razliku između psihičke i materijalne stvarno¬ sti. ili zapravo beznačajne fantazme. Možda nam je čak suđeno i malo naknadno prolistavanje ranije rečenog. no njenom korištenju kao priznanju stoji na putu nešto vrlo važno. Trebamo li uistinu povjerovati u to? Na praktično značenje omaške u pisanju nadovezuje se i jedan zanimljiv problem. Omaške u pisanju. To postaje pokazatelj postojanja namjere ometanja željene izjave. što vi mislite? Nisu li liječnici ovu napisanu omašku trebali prije shvatiti kao priznanje. Drugi se ne koriste time. zgušnjavanja. no sama za sebe ne bi bila mogla biti dostatan uvod za početak istrage.odbacio od sebe takvu fantazmu s najboljim subjektivnim opravdanjima. zadiranja kasnijih. op. kako se čini. no ne može se doni¬ jeti odluka ima li ova pomisao vrijednost jasne štetne namje¬ re. Cesto onaj. pa je umjesto riječi »bei meinen Versuchen an Mausen oder Meerschweinchen« (kod mojih pokusa na miševima ili zamorcima.samoj namjera. na koje sada prelazim. da . da bi se meni takva jedna omaška u pisanju zasigurno učinila vrlo sumnjivom. kako je to bilo moguće u svim bolje izraženim sluča¬ jevima omaški u govoru. moći ćete još bolje razumjeti ove mogućnosti.kad u nekom pismu naiđete na omašku . niti ne zamjećuje omašku u pisanju. Kako to treba objasniti? To izgleda gotovo kao da ti ljudi znaju. čija se priroda ovaj put ne može odgonetnuti iz njena učinka. to ova omaška bez sumnje govori. značajnog u praksi? Ja mislim. no. pa se može shvatiti kao odvlačenje pozornosti od namjeravane izjave. a naročito posljednjih riječi. Da se čovjek bavi mišlju kako će inficirati ljude. da na najsuvremeniji način sa svog puta ukloni njemu bliske osobe. no pri tome je učinio omašku u pisanju.).. Općenito se zna. kad se uključe. opet ukazuju na jednu općenitu nevoljkost tijekom pisanj. potom slijedi bilo ko¬ je glasovne utjecaje ili asocijativnu povezanost. te potak¬ nuti istragu kojom bi na vrijeme zaustavili djelovanje tog zločinca? Nije li u ovom slučaju nepoznavanje našeg shva¬ ćanja omaški postalo uzrokom jednog propusta. No. te je potom ispraviti. stvar nije tako jednostavna.p. koliko znam. no. Ovu su omašku uočili i liječnici tog instituta. ne pogađaju samu srž tog procesa. ako ga ipak ponekad pročitaju. i koji je te kulture iskoristio za to. koji piše. kao sto je to i kod omaške u govoru. a što se to kod njega događalo. da svako pismo koje napišu i pročitaju prije njegova odašiljanja. Stoga je uočljivo sljedeće zapažanje: postoje ljudi koji vježbaju naviku.p. ne može se baš uvi¬ jek utvrditi. te je zanijekao kao njemu nešto posve strano. to je opet slučaj. Čak je moguće da bi čo¬ vjek. No. u kojem omaška naknadno dobiva neslućeni zna¬ čaj. 75 . Poremećaj koji izaziva. Jer. da ne moramo očekivati neke nove stavove. op.

Jer. zahtijeva upuštanje u analizu.Kod omaški u čitanju nailazimo na jednu psihičku situaci¬ ju. Ponekad se uspijeva razotkriti motiv koji ovu protutežnju primorava da se prikrije. u kojima već i sam tekst. jer kad bi se iskazala kao otvoreno opiranje. U drugim slučajevima upravo omaška u čitanju. Kad između namjere i njena 77 . te u kojoj je situaciji došlo do pogrešnog čitanja. kad netko luta stranim gradom. pa je možda zato i manje otporna. Riječ. na prvom katu neke zgrade. vrlo uobičajeno da se imena 76 gradova i vojskovođa. U ovim je ratnim vremenima. koju je trebalo pročitati. No. i to na neki manje prikriven način. prije no što otkrije da se na njoj zapravo može pročitati Korsetthaus (prodavaonica steznika). Kad treba pročitati nešto neželjeno. Zaboravljanje namjera zapravo je posve jasno. te potiskivanje jedne od njih. Upravo ova dva čimbenika najočevidnije susrećemo kod različitih situacija omaški zbog zaboravljanja. kroz koju se zatim najčešće pretvara upravo u svoju suštu suprotnost. kojima smo dodijelili značajnu ulogu u mehanizmu omaški: sukob dviju težnji. koja nastaje prilikom čitanja.putem omaške. što mu je strano i još nezanimlji¬ vo. Ono što nekoga zanima i zaokuplja. pa da se razjasni omaška u čitanju. to i stupa na mjesto onoga. najbolji je primjer iz ove grupe. Stoga se u velikom broju slučajeva omaška u čitanju sastoji od cjelovite zamjene. ne¬ voljkost za koju nam tek preostaje shvatiti zbog čega se ne izražava drugačije. na primjer. primjerice. zamijenjena je posve drugom. jedna od obiju međusobno konkurentnih težnji ovdje je zamijenjena osjetilnom pobudom. pa na velikoj ploči. te uvesti analitičko istraživanje s ovim pitanjima: koja pomisao nastaje kao najbliža učinku omaške pri čitanju. ne osporavaju ni nestručnjaci. da bi snažnu želju za odbijanjem pro¬ čitanog trebalo smatrati odgovornom za nastalu izmjenu u či¬ tanju. Kao i u primjeru Agamemnona. već se u pravilu radi o oslanjanju na sličnost među riječima. našavši se u određenoj potrebi. po¬ stojanje ove protutežnje je nesumnjivo.mogu pročitati posvuda. najčešće se ipak lakše dospijeva do razjašnjenja omaške. Želi li se upoznati ometajuća težnja koja uzrokuje omašku u čitanju. već da je prodiranje misaonog sadržaja koji dovodi do omaške u čitanju mnogo očevidnije no potiskivanje. koje je on prije toga trebao otrpje¬ ti. Ono što se čita nije proizvod vlastita duševnog života. ne¬ ovisno o sadržaju teksta. Kod češćih slučajeva omaški u čitanju koje smo spome¬ nuli kao prve. što se namjerava napisati. Niti kod omaški u čitanju ne nedostaje slučajeva druge vrste. koja to nadoknađuje iza¬ zivajući omašku. odbija¬ nje bi joj bilo zajamčeno. pobuđuje ometajuću težnju. tada se mora posve zanemariti pogrešno pro¬ čitan tekst. te vojnički izrazi što nam se neprekid¬ no vrte oko ušiju . koji se čita. Lichtenbergov primjer: Agamemnon umjesto angenommen.suprotna namjera. Ima još upravo toliko vremena da se začudi tome što je natpis postavljen tako visoko. pri čemu ne treba postojati sadržajna povezanost između teks¬ ta i učinka omaške u čitanju. No. Ne radi se o tome da bi kod omaške u čita¬ nju postojalo nešto suprotstavljeno. kao ono. kako smo čuli. iz kojeg poremećaj proizlazi. pročita riječ Klosetthaus (kuća s javnim za¬ hodima). iako ona svaki put postiže svoju svrhu iz prikrajka . zapostavljena su dva čimbenika. koja se jasno razlikuje od one kod omaški u govoru ili pi¬ sanju. Tragovi misli ometaju prihvaćanje novoga. koju je nemoguće izvršiti bez uvježbanosti u psihoanalitičkoj tehnici i bez povjerenja u nju. zamijenjena riječ bez daljnjeg otkriva jedan misaoni krug. a njegovo tumačenje. gdje ususret na¬ ilazi poneka slična riječ. Sva¬ ki put je težnja koja ometa namjeru . anali¬ zom se uvjeravamo u to. Katkad je do¬ statno i samo poznavanje ove posljednje.

dakle. samo što prema ishodima naših istraživanja ta suprotna volja može biti dvojaka . ili . da »neizravna« suprotna volja ovaj proces gotovo već obilježava kao patološki. što se zapravo baš i ne zani¬ ma za svog štićenika. tada zaboravlja¬ nje namjere nadilazi okvire omaške. svaki put s dostatnom sigurnošću osje¬ ćamo. Čovjek se tome više ne čudi i uviđa. jer nešto u njemu podsjeća na neko ranije odaslano pismo. to se može dogoditi zato. nemojte me pogrešno shvatiti. te time svom zaštitniku učini tešku nepravdu. Vidite. ne¬ izvršenje neke namjere . No. Slučajevi zaboravljanja namjera općenito su toliko jasni i providni. To ne treba biti ni u kakvoj vezi sa štićenikom. No. sve se može odvijati i zamršenije. Ili: kad netko zaboravi sas¬ tanak obećan nekom drugom. da je pismo samo po sebi posve bezazleno.otkuda ona uopće proizlazi. Sto se podrazumijeva pod ovom potonjom. ovdje bi analiza mogla podnijeti dokaz. jer ono. te da do suprotnih nastojanja dolazi samo zato. Uostalom. naj¬ bolje se može objasniti na jednom ili dva primjera.izravnija. tada dobivamo hrabrosti da takvo rješenje proširimo i na jedan drugi niz slučajeva. što je psihološki jednako po vrijednosti. dakle.dakle. Ali. No. tada bi najčešće objašnjenje za to bilo . koje je bilo izravan povod za suprotnu tež¬ nju. Pojave kakve su ove učinit će vam se vrlo neuobičajeni¬ ma. da se zaboravljanje neke namjere svodi na suprotnu volju. koji je zaista i namjeravao održati. Vidite. Kad zaštitnik zaboravi založiti se za svog štićenika kod neke treće osobe. usprkos ispravnom tumačenju tog zaboravljanja. je li to izravna suprotna volja. uvjeravam vas da se on događa i u okvirima normalnog i zdra¬ vog.izravna ne78 sklonost prema susretu s tom osobom. vezanog uza nj. pa ga stoga nerado i preporučuje. Rekli smo da zaboravljanje . Volja protivna izvršenju namjere može kod zaštitnika biti uzroko¬ vana i s neke druge strane. Može se reći. da se ometajuća težnja ne odnosi na tu osobu. u praksi može imati uistinu mnoga značenja. Mnogoznačnost zaboravljanja namjere o kojoj sam govorio postoji samo dok ne izvršimo analizu slučaja. i koje se želi izbjeći zbog nekog bolnog iskus¬ tva. dolazi u opasnost da postane isuviše sumnjičav. da bi bilo posve suvišno prisjetiti se namjere.izvršenja nastupi značajna promjena psihičke situacije zbog koje neće doći u pitanje izvršenje te namjere. i ne protumačimo ga na temelju naših općih pretpostavki. Kako analizu radimo s oso¬ bom o kojoj se radi. već je usmjerena protiv mjesta na kojem se sastanak treba održati. kod koje bi se za njega trebao založiti. ili neizravnija. Ili: kad netko zaboravi predati pismo na poštu. kakva se razmišljanja i ovdje sukobljavaju s praktičnom primjenom naših tumačenja. Omaška se može nazva¬ ti zaboravljanjem namjere tek ako više ne možemo vjerovati u takav jedan prekid. da upravo stoga nisu zanimljivi za naša istraživanja. da se opravdana suprotna težnja prenijela s onog ranijeg pisma na ovo sadašnje. suprotna bi se težnja mogla povezati sa sadržajem tog pisma. u kojima 79 . da se prilikom procijenjivanja naših opravdanih tumačenja treba naučiti oprezu i uzdržava¬ nju. Druga je točka sljedeća: kad u velikoj većini slučajeva pronađemo potvrđenim. Nikako ne že¬ lim priznati nepouzdanost naših analitičkih tumačenja.ukazuje na neku njoj neprijateljsku volju. no. te se izraziti na posve drugom mjestu. To ostaje na snazi. iz ovih proučavanja omaški možemo ipak na dva mjesta naučiti nešto novo. ni u kom slučaju nije isključeno i to. Svakako će barem štićenik u tom duhu shvatiti ovo njegovo zaboravljanje. ona je bila trajno ili privremeno dokinuta. Možda ste skloni pretpostaviti. Štićenik. već on može imati nešto protiv one treće osobe. kod kojeg zapravo nije imala što tražiti.

i to ne samo pri zaboravljanju imena. već i zato.zaboravio. već i kod mnogih drugih omaški. koje se inače namjerno uspostavljaju da bi se zaštitile pred zaboravom. da on ima takvu namjeru. Na ovo mi nastavlja¬ mo. kako je naprosto . te platiti račune ili dugove. jer to ime kod njega pripada jednom drugom asocijativnom krugu s kojim ima prisnije veze. i iako on odbija takvu namjeru. Bit ćemo toliko drski. Tada će vam ana¬ litičko istraživanje pokazati kako onaj prvi nije u opasnosti da zaboravi. već sličnost s imenom palače Bisenzi u gradu Orvietto. No. što je bilo povezano s osjećajima neugode. ovdje je naročito često neizravno uzroko¬ vanje.njihovo vlastito. u kojem sam nekoliko puta rado bora80 vio. primjerice. no kako će oni drugi neprekidno naginjati tome. i to ne samo stoga što ga ne voli ili jer ga podsjeća na nešto omraženo. u kojoj smo se već jed¬ nom zatekli. Sad ovu situaciju prepoznajete kao onu. Uzmite ovdje kao primjere za to sve češće događaje . kako kod njega po¬ stoji namjera da te knjige zadrži. čini se da je zaboravljanje imena psiho-fiziološki naročito olakšano pa se javlja i u onim sluča¬ jevima. da se nisam mogao prisjetiti bezazlenog imena moravskog grada Biserna. koja je izravno ili neizravno usmjerena protiv imena o kojem se radi. brata.da čovjek zaboravi vratiti knjige koje je posudio. jer bi se prilikom ponavljanja taj osjećaj neugode opet obno¬ vio. koji gospodare u životu i psihologiji. tada analitičkim istraživanjem možete kod nje¬ ga utvrditi kako se tog imena ne prisjeća. s određenim ćete čuđenjem utvrditi da se imena zaboravljaju upravo kao posljedica istih onih povezanosti. za druge je to ime njiho¬ va oca. On nam može odgovoriti. Kad netko izrazito naginje zaboravljanju nekog imena. da kod čovjeka postoje težnje koje mogu biti djelatne. Nekome od vas ne¬ će ovo ime značiti ništa naročito. neće biti u mogućnosti dati nam za svoje ponašanje neko drugo objašnjenje. pa je uskraćeno drugim. koje uglavnom zahtijeva brižljivu analizu da bi bilo utvrđeno. Na isti se način i zaboravljanje vlastitih i stranih imena. samo da o njoj ništa ne zna. pri čemu je analiza pokazala da tome nije krivo nika¬ kvo izravno neprijateljstvo. ali. Tako je. koja su se pokazala oprav¬ danima. O takvoj sam vam izravnoj nesklonosti ranije već spomenuo više primjera. Ipak. time dolazimo u proturječje sa svim stavovima. kakve su neizvrše¬ nja. nama je dosta da se razotkrila kroz djelovanje zaboravljanja. Kao motiv za ovu težnju usmjerenu protiv prisjećanja imena po prvi put nam se pojavilo načelo. Želimo li dosljedno nastaviti svoja toliko mnogo puta potvrđena tumačenja omaški. No.analizirana osoba ne potvrđuje naš zaključak o postojanju te suprotne volje. i raspolaganje sjećanjem na vlastita imena mnogo propati¬ lo zbog najčudnijih povezivanja. ime kao što je Theodor. no. trenutno djelujućim aso¬ cijacijama. Uz¬ mite. psihički bijeg od neugode smijemo priznati kao posljednji djelatni motiv. kako i određena nepoznata osoba nosi ovo ime. a dugove ne plati. Pretpostavite sada da se ova asocijativna 81 . bit ćemo neizbježno prisiljeni na pretpostavku. u ovim ratnim vremenima. Nedavno mi se dogodilo. kao i stranih riječi može svesti na suprotnu namjeru. zablude i ostalo. Ovu sklonost izbjegavanju neugode iz sjećanja ili drugih psihičkih činova. primjerice. da tom čovjeku o kojem se radi predbacimo. da nepoznatom uskrate ime za koje im se čini da je namijenjeno njihovim intimnim vezama. već ga odbija. Kad se prisjetite umjetničkih djela mnemotehnike. Kao da je ime tamo gotovo zadržano. koja su nas prisilila da se odreknemo tolikih svojih ranijih sklonos¬ ti. prijatelja ili . koje će nam tek ka¬ snije razotkriti svoj cjelovit i po svemu veličanstven značaj pri uzrokovanju neurotičnih simptoma: nesklonost sjećanja da se prisjeti nečega. a da on o njima ništa ne zna. koji ne dopuštaju povezanost s umnožavanjem nekog neugodnog motiva.

kakvi učinci proizlaze iz jedne. za to je dostajalo i određeno za¬ postavljanje u njezi ove djece. da je izgubimo. a na velikog je Damina ostavila takav dojam.izraženo nedinamički .primjerice.to je posve drugi problem. ono ne pripada cijelim svojim obimom omaškama. ova¬ kve su sudbinske zakletve među nama još uvijek dosta česte. i to još mno¬ go jasnije i isključivije no što to čini zaboravljanje imena. Radi se samo o tome. da si je nametnuo »zlatno pravilo« . No. ukoliko nam se učini upadljivim i neoprav¬ danim . prigovor ne stoji. pa je stoga naše gubljenje često zapravo . i one doživljaje koji su na nas zasigurno ostavili najdublji do¬ jam. da bi je mučile . No. Prema tvrdnjama analize. Stvar se gubi kad je ošte¬ ćena. naime . rođene zakonito. između ostalih. ili kad je dobivena pod okolnostima. Tko po prvi put sluša o ovom načelu . o kojima se više ne želi razmišljati. Važno je pravovremeno započeti računati s time.mjerimo li mjerilom naših uobičajenih iskustava dakle. da 82 je duševni život poprište borbe i igre međusobno suprotstavIjenih težnji. jer se uvjerio da se upravo ona nisu željela zadržati u njegovu pamćenju. kad postoji namjera da se zamijeni nekom boljom. nesagledive su udaljenije motivacije težnji. I ova je činjenica točna.da se sastoji od pro¬ turječnosti i parova suprotnosti. koja joj je suprotna. koja su se činila nepovoljnima za njegovu teoriju. činjenica je u koju ne treba posumnjati. kad potječe od neke osobe s kojom su se odnosi pogoršali. iz kojeg razloga i u koju svrhu . Zašto i kako mi uopće možemo zaboraviti. ili . da su nametnuta i izvanbračna djeca mnogo osjetljivija od one. rijetko će propustiti prigovo¬ riti kako je iz vlastita iskustva naučio da se upravo neugod¬ nosti teško zaboravljaju. pa ipak. a kakvi iz one druge. oštećivanje. U životu društva vjerojatno se stiglo do iskustava. kao i s takvom djecom. kakvi su događaji iz naših prvih godina djetinjstva . sjećanje na uvrede i poniženja.smetnja može susresti s djelovanjem načela neugode. povrh toga i s neizravnim mehanizmom. kako se te suprot¬ nosti postavljaju jedna prema drugoj. Isto se tako gubljenje može staviti u službu prkosa i samokažnjavanja. primjerice.dobrovoljno žrtvo¬ vanje.u tome se oni razlikuju. kod kojeg određenu ulogu svakako igra i obrana od neugode. A da se neugodni doživljaji lako zaboravljaju. lomljenje stvari. kako bi se obranilo od nekog drugog gubitka od kojega se strahuje. Zaboravljanje dojmova i doživljaja ukazuje. prostora ima za obje. I sa čuvanjem stvari moglo bi biti jednako. u čiju službu ove omaške mogu stupiti. jer.kad postoji namjera da se nešto žrtvuje sudbini.zbog raznolikosti težnji. tek tada ćete postati spo¬ sobni stvoriti odgovarajuću predodžbu o poteškoćama. Naravno. stvari mogu biti određene za gubljenje i kad nisu izgubile vlastitu vrijednost. no time još zadugo nije sve i objašnjeno. te se uvijek iznova vraćaju u sjećanje i protiv volje osobe. na djelovanje težnje da se neugodno ukloni što dalje od sjećanja. Primijetili su je razni psiholozi. da se neke stvari oslobodimo tako. Istom ovom cilju može po¬ služiti i ispuštanje. 83 . ukratko. Gubljenje i zagubljivanje su nam naročito zanimljivi zbog njihove višeznačnosti. koje uzrokuje privremeno zaboravljanje imena. Svim je ovim slučajevima zajedničko da se nešto htjelo izgubiti. kad više nije prirasla srcu.obrani od neugod¬ nih sjećanja pomoću zaborava. kad zaboravljanje pogađa isuviše svježe ili isuviše značajne dojmove. Postojanje jedne određene težnje nikako ne isključuje i težnju. ili one čiji izostanak stvara praz¬ ninu unutar jedne cjeline koje se inače posve dobro sjećamo. no. dakle .opažanja. Za ovakav rezultat nije bila potrebna gruba tehnika takozva¬ nih proizvođačica anđelčića. već samo utoliko. sva će vam ova događanja bez pogovora razotkriti jedna ispravna analiza. bilježio bi naročito pozorno.

trebao je tekućinu pod pritiskom iz akumulatora opreznim otvaranjem ventila lagano propuštati u cilindar hidraulične preše. glasno povikao: »Stoj!« Na ovu je naredbu F.sretnog slu¬ čaja. kad ga kod kuće čeka toliko mnogo drugih poslova koje treba obaviti. da bi se ispunile one želje. izgovorio krivi broj želeći telefonirati meni. kako je to bilo s jednim mojim bolesnikom kojemu sam zabranio da telefonom naziva svoju dragu. bez iznimke. dohvatio ventil. te ako ste postigli neki stupanj spremnosti za prihvaćanje novoga. Pri tome se ova namjera prikriva pod krinkom . To su poticaji kojima i sami možete povremeno provjeriti vrijednost. ili. koji smo dobrovoljno preuzeli. tre¬ bao upravljati ventilom preše. Cijenjeni moji slušatelji! Ovo još ni izdaleka nije sve što bi se moglo izreći o omaškama. kao i ostale za¬ blude. a vezano je uz uvod u oštećenje jedne stvari: »Prije nekog vremena sam radio sa svojim suradnicima u laboratoriju Visoke škole na nizu složenih pokusa vezanih uz elasticitet .posve bezazlen kvar na stroju. Proučava¬ njem omaški ne možemo dokazati sve naše pouke. da je suradnik F. kad smo razgovarali o tom događaju.Pogrešno uzimanje stvari koristi se često.s njom. kad čovjek sam sebe ozlijedi te time u opasnost dovede i vlastiti integri¬ tet.posao. koji ga je iznova dopremio u grad. Tako se. Tek bih još jednom vašem. kad se postigao pravi priti¬ sak. pa previ¬ di ili zakasni na daljnju prometnu vezu. slijedeći analizu opažanja. te je tako primoran na željeni prekid putovanja. Uostalom. A možete odmah postaviti i pitanje. a čak i za praksu značajan primjer izravne omaške dohvaćanja donosi promatranje jed¬ nog inženjera. i koji je »omaškom«. No. jer je bio »zamišljen«. mogao sam se samo sugla¬ siti s njim. koji nas je ipak pri¬ morao da za taj dan obustavimo posao. Ima još mnogo toga što treba istražiti. voditelj pokusa stajao 84 je pri tome kod manometra te je. a cijevni vod nije bio spreman na to. i koje nikako nema¬ ju kao pretpostavku postojanje bolesti. kad je nevoljko trebao krenuti željeznicom u neki obližnji grad u posjetu. primjerice. kojih bi se trebalo odreći. zatvaraju okretanjem udesno!). kako bi¬ smo mogli prekinuti posao i otići ranije!« Kod raspodjele poslova se dogodilo. dogodilo jednom našem prijatelju.kako smo na 85 . da će stroj opet zatajiti. kojih sam se ja sa sigurnošću sjećao. pa se odjednom zatekao na telefonskoj vezi . ali je odjednom započeo iziskivati više vremena. i svom ga snagom zavrnuo . zadovoljan sam i ako su naša dosadašnja otkrića na određeni način uzdrmala vaše donedavne stavove o tome. on izjavi kako mu je danas nezgodno utrošiti toliko vremena. Kad sam jednog dana iznova krenuo u laboratorij sa svo¬ jim suradnikom F. da nije uvijek be¬ zazlena slučajnost ona. koja ruke vaših služavki čini toliko opasnim neprijateljima vaše imovine u kućanstvu. Zgodan. kad bi se netko na puto¬ vanju svakako želio zadržati neko vrijeme na jednoj od međustanica.ulijevo (svi se ventili. Ili. i krenemo kući. te ga napola u šali podsjetiti na jedan događaj od prošlog tjedna: »Nadajmo se. uopće nije želio pri¬ sjetiti mojih izjava. da bi se dogodile. to jest. Uostalom. F. no što smo očeki¬ vali. i o čemu valja raspravljati. da na kraju dođe do riječi: ako su se ljudi .-om. karakteristično je što se nakon nekog vremena. odlučio sam napustiti vas pred nerazjašnjenim stanjem stvari. da su to pojave na koje se dosta učestalo nailazi i na vlastitoj osobi. niti se bez dokaza osloniti jedino na ovu građu. Time je odjednom aktivirao cjelokupni pritisak akumulatora u preši. pa se jedan cijevni spoj odmah rasprsnuo . je li baš uvijek slučaj. prilikom presijedanja je ušao u pogrešan vlak.« Ovo bi vas moglo navesti na pomisao. što zbog ostalih obveza ne bi trebao učiniti. Velika se vrijednost omaški za naše svrhe nalazi u tome. do sada neodgovorenom pitanju dopu¬ stio.

kako je onda moguće da iste ove pojave uglavnom predstavljaju kao slučajne. te zašto se toliko žustro opiru njihovu psihoanalitičkom razjašnjenju? Imate pravo.mnogim primjerima vidjeli . No. DRUGI DIO SAN [1916.)] 86 87 .-16. to je neobično i zahtijeva objašnjenje. besmislene i beznačajne. i bez moje pomoći. i ako se toliko često ponašaju kao da su im prozreli smisao. (1915. ja vam ga neću dati. već ću vas polagano dovesti do onih uza¬ jamnosti iz kojih će vam se objašnjenje nametnuti samo.toliko približili razumijevanju omaški.

da 89 Josef Breuer. Reklo bi se . da i ovi sno¬ vi imaju nekakvog smisla. no. stiže nam ususret posve jasno i određeno ocrtana. san je isuviše neznatan predmet. izuzev njihovih malih odlomaka. primoran na to neodređenošću svog sjećanja? Većine snova ne možemo se uopće niti sjetiti. slabo cijenjena pojava. inače su uvje¬ ti za naš rad . Da. i nije li ga mnogo više tije¬ kom pričanja izmijenio.nepovoljniji. bavljenje snovima ne samo sto je nepraktično i suvišno. do kojih nas je dovelo i prouča¬ vanje neuroza. Tako je san postao predmetom psihoanalitičkog istra¬ živanja. Neka ideja ludila. Jer. kad u samoj neuropatologiji i psihijatriji ima toliko toga ozbiljnijeg: tu¬ mori veličine jabuke.V.-1882. Rekli smo si. izljevi krvi. kaže bolesnik glasno. naoko 1 bez praktične vrijednosti. godine. no možda i iz ovoga može nešto proizaći. iz njihovih bismo snova mogli doprijeti gotovo do svih onih spoznaja. već je i sam san također jedan neurotični simptom. Sabranih djela). koji za nas ima neprocjenjivu prednost . i ne zaslužuje istraživanje. Tako se javila i slutnja. da se događa i kod zdravih. koji pritiskuju organ duševnog života. ima li jamstvo da ga je točno prepričao. već je i izravno sramotno. Da se jedan liječnik bavi snovima. vodeći o njima vrlo malo brige. ipak nije bila nikakva sramota baviti se njima. Prigovori protiv sna kao predmeta istra¬ živanja očito idu predaleko. zaboravljeno je sve. Ovo je obrtanje opravdano. No. u istraživanju sna ne može se biti si¬ guran čak niti u sam predmet istraživanja. mi nećemo krenuti ovim povijesnim putem. kakve su i omaške. U tom bi se liječenju događalo da oboljeli iznose i svoje snove. predavanje POTEŠKOĆE I PRVA PRIBLIŽAVANJA Moje dame i gospodo! Jednog se dana otkrilo. (dijelovi VIII i X ovg Zbirnog izdanja to jest.san? On se naj¬ češće ne može niti ispričati. te pobuđuje sumnjičenja u neke osobne sklonosti ka misticizmu. Omaške je zanemarivala samo znanost. Ja sam car Kine.da se javlja i kod svih zdravih osoba. Usporedi ovdje i moja preda¬ vanja održana u Americi 1909. Opet jedna uobičajena. jer ne samo sto je proučavanje sna najbolja priprema za neu¬ roze. Želimo pokazati smisao snova.nekakvog smisla. . Kad netko priča o svom snu.postoje doduše i važnije stvari. No. u godinama od 1880. Beznačajnošću samog predmeta morali smo se pozabaviti već i kod omaški. primjerice. nešto mu nadodao. ili neka metoda liječenja oboljelih? Određeno pretjerivanje u nekom procjenjivanju smije nas učiniti sumnjičavima.1 Na tome se utemeljio i psihoanalitički postupak izliječenja. da simptomi bolesti nekih nervoznih ljudi imaju . sa sobom donosi mržnju zbog neznanstvenosti. već ćemo udariti upravo obrnutim. kronične upale kod kojih se i pod mikroskopom mogu pokazati promjene na dijelovima tkiva! Ne. s kojima mu je zajedničko to. I još nešto: sam njegov oblik prkosi svim zahtjevima eg¬ zaktnih istraživanja. čak i kad bi svi ljudi bili zdravi i kad bi samo sanjali. Ali . Ali. i to onaj. umjesto svojih simptoma. Pa zar bi se na tumačenju ovakve građe trebala te¬ meljiti neka znanstvena psihologija. kao pripremu za proučavanje neuroza. O psihoanalizi i »O povijesti psi¬ hoanalitičkih kretanja«.

možda ga gurnuti s nekog mosta. godine Binz objašnjava san kao »tje¬ lesni.mnogi slučajevi opsesijskih predodžbi. Ali. jer je mračni Srednji vijek vjerno očuvao i mnogo apsurdnije stva¬ ri. liječnici su promatrali i slučajeve. Prisjetit ću se posljednjeg slučaja. Grad Tir. to je tek jedna osobina. knjiga Artemidora iz Daldisa.ne. Naravno. u svim slučajevima beskoristan. kojima su se ipak bavili i cijenjeni. Što se tiče neodređenosti snova. liječnici su san sma¬ trali ne-psihičkim činom.zauzeo grad Tir. da su iz snova crpile poticaje za svoje značajne poduhvate.rimskog razdoblja. da rekonstrukcija prošlosti nije lakat no. Naredio je napad. no uvijek samo s namjerom. može protegnuti i na čitav taj dan. Posljed¬ nja zloporaba tumačenja snova i u naše vrijeme u snovima tra¬ ži brojeve. Kad je Aleksandar Veliki krenuo u svoj osvajački pohod.se velike stvari mogu izraziti i kroz male znakove. da je zanimanje za snove postupno utonulo u praznovjerje. koja se smješta u vrijeme cara Hadrijana. Iz vla¬ stitog nam je iskustva poznato kako se raspoloženje. svi su stari narodi pridavali velik značaj snovima. Bolesnica mi se predstavila riječima: »Imam neki određeni osjećaj. s kojim se probudimo iz nekog sna. ukoliko utvrdimo da će kao san važiti sve što god nam sanjač ispriča. kakve su i dru¬ ge.da su i naši preci prije 3. Iz njih su izvodili znakove za budućnost. Kod Etrušćana i Rimlja¬ na bile su u uporabi druge metode naviještanja budućnosti. i to na sličan način kao i mi. Iz literature koja se time ba¬ vila. no što je to bilo antičko tumačenje snova. i posve određeni snovi.djetetu? . što je mogao za¬ boraviti ili izmijeniti u svom prisjećanju. u njima su 90 tražili znamenja. sa sigurnošću možemo pretpostaviti . u njegovoj su se pratnji nalazili najpoznatiji tumači snova. pa i za povijesne osobe se izvješćuje. kao što bi to danas bilo bez izviđačkih letova. i . predodređene za izvlačenje tijekom lutrije. te se moglo pretpostaviti samo kod neškolovanih ljudi. 1878.naudila. ne može se tek tako općenito smatrati da je san nešto nevažno. iskazivanjem somatskih podražaja u duševnom životu. Prosvijećenost nije baš u tome mogla imati mnogo udjela. i smatrali ih primjenjivima u praksi. kao da sam nekom ži¬ vom biću . činjenica je. pružao je kralju tako žestok otpor. I konačno. koji je tada još bio smješten na jednom otoku. prije psu . Poznato je. koji se pojavio u mojim liječničkim djelatnostima. postoje i posve jasni. pa se osoba potom pridržava neke ideje ludila iz tog sna. a san pao u nemilost. da se bavio mišlju o odustajanju od njegove opsa¬ de. A ima i dru¬ gih predmeta psihijatrijskog ispitivanja. Tom problemu zbog nesigurnog sjećanja na san možemo pri¬ pomoći. Koliko znamo.000 i više godina sanjali. dobio je objašnjenje da mu se njime najavljuje pobjeda nad gradom. ne bih vam znao reći. koji trpe od iste takve osobine neodređenosti. egzaktna znanost današnjice počela se u više navra¬ ta baviti snom. Za Grke i ostale Istočnjake bilo je u to vri¬ jeme kretanje na ratni pohod bez tumača snova jednako nemo¬ guće. koji kao da je plesao u tri¬ jumfu. no tumačenje snova se njegovalo i visoko cijenilo tijekom čitavog helenističko . a stvarima se ne mogu propisivati njihove osobine. ili željela naudi¬ ti. kod kojih neka duševna bo¬ lest započne nekim snom. bez obzira na sve ono. Kako je potom došlo do toga da je vještina tumačenja snova propala.otkuda zapravo potječe taj prezir znan¬ stvenih krugova prema snu? Mislim da je to reakcija na njegovo precijenjivanje u rani¬ jim Ivremenima. ostalo nam je sačuvano barem najvažnije djelo. kad je san ispričao svojim tumačima snova.dopustite mi ovu šalu . primjerice . da na njemu pri¬ mijeni svoje fiziološke teorije. ili nekako drugačije«. Uosta¬ lom. Stoga ćemo upitati . Nasu¬ prot tome. Tada je jedne noći usnio satira. a u mnogim slučajevima i bolestan proces. ugledni psihijatri. iznad kojeg se duša svijeta i besmrtnost 91 .

da se povlačim iz tog svijeta i njegove podražaje držim daleko od sebe. koje se bave gotovo jedino rezultatima promjena u po¬ ložaju udova. naravno. što je za san suštin¬ sko. može ga imati i san. koje bi proizvelo »deset prstiju nekog glazbeno neškolovanog čovjeka. ali se odlikuje i velikim razlikama. Suštinsko će vjerojatno biti ono. koji ima određenih sličnosti s onim dok smo budni. dokidanje kritike. Tumačiti znači. koliko i plavkasti zrak iznad nekog pješčanog. no mislim da bismo smjeli pokušati s psihološkim određenjem spavanja. biljem neobraslog tla u najdubljoj nizini. kod kojega je još mnogo toga sporno.odmor. netko vrlo često sa¬ nja jedan san kad se spontano budi ili kad je nasilno ometen u spavanju.« Čini se stoga. nemojmo se dati zastrašiti.prestanak zani¬ manja za svijet. Ali. o tome. Jodla i ostalih novijih filozofa. a njegova psihološka osobina . Bila je to još Aristotelova defi¬ nicija. dok dijete kaže obrnuto: »Ne idem još spavati. koji su i još bliskiji.nalaze onoliko visoko. pronaći neki prikriveni smisao. ne želimo pokušati s definici¬ jom tamo. J. on se zadovoljava nabrajanjem odstupanja života u snu od budnog razmišljanja. Ako su omaške mogle imati svoj smisao. i 1912. za koji za¬ hvaljujemo egzaktnoj znanosti. kod ovakve procjene djelovanja snova ne može biti ni govora. Mourly Volda. i to raznolikosti u svakom od smjerova. Zaspat ću i kad sam umoran od njega. isključenje svih umijeća. jedna stara poredba dovodi sadržaj sna u odnos sa zvucima. što bi egzaktna znanost rekla kad bi otkrila. da ga ne mo¬ žemo izdržati . Čini se. godine prevedene su na njemački jezik). Od jednog nedavno preminulog norveškog autora. u kojemu ništa ne želim znati o vanjskom svijetu. da mi želimo izvršiti pokušaj pronalaže¬ nja smisla snova? Možda je ona to već i rekla.spavamo. da je san neko međustanje između spavanja i budnosti. Mi ovdje ne možemo ništa odlučivati. i druga obilježja smanjenih djelat¬ nosti. jer želim spavati«. Pa. Dakle. da bi biološka težnja sna bila . na koji smo stigli toliko nerado. No. No. svrnuo sam svoje zanimanje s njega. ho¬ ću još nešto doživjeti. trebali bismo naglasiti ono. Bile su nam pohvaljene kao uzor egzaktnog istraživanja sna. Sad možete zamisliti. Priznajmo stoga.« Maury ga uspoređuje s nepovezanim trzajima pri grčenju motornih ži¬ vaca. Stoga se privremeno povlačimo 93 . što je onda spavanje? To je fiziološki ili biološki problem. što mo¬ žemo dokazati kao zajedničko svim snovima. da pritom . te kre¬ nimo stopama antičkih tumača snova. i ogle¬ dati se na tom području snova. Pa. Sanjanje je očito duševni život tijekom spavanja. Jedini vrijedan doprinos saznanjima o snu. odnosi se na utjecaj tjelesnih podražaja koji tijekom spavanja djeluju na sadržaj sna. Možda između sna i spavanja postoje odnosi. dok prebire po tipkama glazbala«. Tako smo usmjereni na spavanje. Naš odnos prema svijetu. moramo se orijentirati o našoj zadaći. posjedujemo dvije debele knjige eksperimentalnih istra¬ živanja sna (1910. nisam umoran. Spavanju se prepuštam tako. gdje je dostatno ukazivanje na svakome poznatu materiju. i to s namjerom podcijenjivanja sna. da jesmo za predrasude starih vremena i naroda. što je u suprotnosti s usklađenim pokretima normalnog čovjeka. Gdje se to može pronaći? Postoje velike raznolikosti unutar okvira koji okružuje naše područje. Prije svega. čini se da sa sobom donosi i to. Sto je zapravo san? To je teško 92 reći u samo jednoj rečenici. Spavanje je jedno stanje. te ističe rasulo asocijacija.bez prekida. Pogledajte opis snova kod Wundta. prvo sto je zajedničko svim snovima bilo bi. zapadanjem u san govorim vanj¬ skom svijetu: »Ostavi me na miru. a omaške u vrlo mnogo slučajeva i imaju smisao koji je izbjegao egzaktnim istraživanjima. Nekoga san može probuditi.

spava. i da je spavanje bez snova ono najbolje. kada spavam i kad sam posve obustavio duševnu djelatnost osim određenih ostataka koje nisam uspio potisnuti. kakvi su postojali i tada: topli. Mnogo se toga proživi u snu i vjeruje u to.novo rođenje. to bi bilo . što je zajedni¬ čko svim snovima. G. kako je pozornica (u duši) na kojoj se odvijaju snovi. Duševni proce¬ si kod spavanja imaju i jednu posve drugačiju osobinu. jer. ne znamo što bismo o tome trebali misliti. dakle. dakle . Tijekom spavanja ne bi trebala postojati nikakva du¬ ševna djelatnost. Poneki se od nas još k tome zbiju u što manje klup¬ ko. Fechner je jednom izrekao pretpostavku. pa kod spavanja zauzimaju položaj tijela posve sličan onome u majčinoj utrobi. ono jedino pravo. to je ne¬ što kvalitativno drugačije. Izgleda kao da nas svijet kao odra¬ sle ne posjeduje u cijelosti. Postoji li i još nešto drugo zajedničko? Da. tada se uistinu čini. iako je teško reći. Ali. da se ono osjeća znatno nelagodnije. način na koji duša reagira na podražaje. i neka druga osje¬ tila mogu pritom ponešto doživjeti. i za opisati. To zapravo nije nikakva smanjena duševna djelatnost. što prije napusti. već se prije čini nepoželjnim dodatkom. ali je mnogo teže i za shvatiti.sanjanje. to su ipak bile djelatnosti tijekom budnog stanja. kakva je ona maloumnika u usporedbi s genijalcem. prit¬ om se mogu pojaviti i osjećaji. No. da san niti ne treba imati neki smisao. druga¬ čija od budnog predočavanja života. jer nešto ne daje mira duši.ugledati svjetlost svijeta. već samo s dvije trećine. ako san i jeste suvišan.u predsvjetovno stanje. no zaista se iznova stvara dojam neobičnosti. uopće. to je očevid¬ no. Zbog čega i naš duševni život ne spava? Vjerojatno zato. Mogao bih to na¬ crtati. često nam kaže sanjač. no ne znam. Međutim. on ipak postoji. Ovi ostaci. Ovdje zamjećujemo pristup razu¬ mijevanju snova. jer ostatak mog duševnog života . ko¬ ji djeluju u stanju spavanja. tamni i bez po¬ dražaja. samo o takvim duševnim pojavama. Tada je i svako bu¬ đenje jutrom . Th. Uglavnom se doživljava u vizuelnim slikama. kao da smo još nerođeni jednom trećinom. onda nam ipak nije uspjelo uspostaviti posvemašnje stanje smirenja. Prije bi trebalo pretpostaviti. Taj smisao ne bih čak niti mogao upotrijebiti. da se te slike trebaju prevoditi u riječi. iako se u stvarnosti nije doživjelo ništa više osim nekog ometajućeg podražaja. koji žele omesti spavanje i na koje se rea¬ gira snovima. ostaci duševne djelatnosti nisu se uspjeli posve izbjeći. koje izravno slijede somatske podražaje. Mislimo također. Na nju djeluju podražaji. O stanju nakon spavanja govori¬ mo i riječima: kao da smo iznova rođeni. Do sada smo obradili ono prvo. pa mo¬ žemo pokušati dati objašnjenje tog postojanja. preporođeni. nepodesan za psihoana¬ lizu. ali se ipak poglavito radi o slikama. Ovdje zakazuje čak i usporedba sanjanja s djelovanjem 95 . tada san uopće niti nije na njegovu programu. tada uopće nije niti nužno da ovi ostaci imaju neki smisao. Snovi bi tada bili ostaci duševnih djelat¬ nosti iz budnog stanja koji ometaju spavanje. Ako je spavanje . San je.to.u vrijeme svog postojanja u majčinoj utrobi. Jedan dio poteškoća u priči o snovima stiže od tuda. u čemu se ta ra¬ zlika očituje. nego budnost. Ovdje bi se zaista moglo raditi tek o reakcijama neke vrste tr¬ zaja. pa bismo smje94 li zauzeti stav da se takav predmet. A za rađanje ponekad kaže¬ mo i . pri čemu vjerojatno stvaramo vrlo pogrešnu predodžbu o općeni¬ tom osjećanju novorođenčeta. To doduše ne razumije¬ mo. ukoliko se ona ipak odvija. pa i misli. Sad možemo kod raznovrsnih snova istražiti koji su to podražaji. pa ona mora na njih reagi¬ rati. Kod omaški je bilo drugačije. kako bih to trebao izreći. Time si barem pribavljamo odnose posve slične onima. koji na nas ostavlja većina snova.

Toliko brzo duša zasigurno ne bi mogla mijenjati svoju dubi¬ nu spavanja. Snovi se. ili barem povezani. da je san reakcija na neki podražaj koji ometa spavanje. jer se duša kod takvih snova približava buđenju. Snovi mogu biti posve smisleni.i što se tiče prividnog trajanja. te se ne bi smjelo dogoditi da usred jednog razgovjetnog i ra¬ zumnog dijela sna odjednom iznikne jedan besmisleni ili nerazgovjetni dio. ova mala noćna duševna djelatnost raspolaže ogromnim repertoarom i zapravo može obaviti sve ono. Ovo nam objašnjenje. drugi. no. Zato nam valja pozorno zadržati u pamćenju i ovo drugo. različitim stupnjevima nepot¬ punog spavanja. da ih se do večeri prisjećamo sve bljeđe i s mnogo praznina. s posve nejasnim dije¬ lovima. sudjelovanja osjećaja.bol do suza. koji su nevjerojatno bogati po svom sadržaju. primjerice . prepuni sjena i rasplinuti. i to u svim pogledima . zajedničko svim snovima. Privremeno ćemo napustiti »smisao« snova i umjesto to¬ ga pokušati utrti put za njihovo bolje razumijevanje. Svakako. grčevite obrane jednog po¬ dražaja. glasovir će odgovoriti istim zvucima. u trgovini Johanna Marie Farine. predstavljaju čitave romane. posvuda vidim samo različitosti. drugi se održavaju tako dobro. i jasnoće. Iz pove¬ zanosti snova sa stanjem spavanja zaključili smo. divljenje. te se nađu pred pamćenjem kao svjež do¬ življaj. što duša obavlja i tijekom da¬ na. Vama želim odabrati i ispričati nekoliko starijih pokusa. i čini se kao da dugo traju. gotovo kao da su ma¬ loumni.to nikada nije isto. Sve to zapravo i nije onako. te su se na to nadovezale i daljnje lude dogodovštine. pa čak i duhoviti. uop¬ će. ili se kod iste osobe ponavljaju bilo ne96 izmijenjeni. Moglo bi se pokušati razjasniti ove raznolikosti sna. ako bi se prihvatilo da one odgovaraju različitim međustupnjevima između spavanja i budnosti. drugi koji glasno pobuđuju sve afekte . kao i pojedinci. postoja¬ nosti. Postoje snovi ko¬ ji nas ostavljaju posve hladnima. što sadrže tek jednu ili nekolicinu slika. to je ujedno i jedina točka u kojoj nam u pomoć može prisko¬ čiti egzaktna eksperimentalna psihologija. ili samo misao. Kako smo čuli. Ima li još ponešto zajedničko? Ja to ne nalazim. i svatko se od nas već našao u polo¬ žaju da kroz povremeno vlastito opažanje potvrdi ovaj rezul¬ tat. sanjao je o nekoj ljekariji koju mu stavljaju. nakon čega opet uslijedi jedan dobar dio. sve do već spome¬ nutog Mourly Volda. apsurdni. oskudne. izazvani tijekom spavanja. pa čak i samo jednu riječ. no ipak . i tako dalje. pojavljuju i u snu. Sanjao je da se nalazi u Kai¬ ru. U snu su mu dali da pomiriše kolonjsku vodu. dakle. ona pruža dokaz da se podražaji. drugi. no tada bi se s vrijednošću. kako bismo mogli očekivati kod prinudne. bilo s manjim odstupanjima. Maury je ovakve pokuse izvodio na samom sebi. drugi su opet zbrkani. mogu pojaviti samo jedan jedini put i nikad više. toliko jasnima. A što se tiče dimenzija snova. Ili: lagano su ga uštinuli za za¬ tiljak. ili se zadržavaju čitav dan tako. koje gotovo da nije moguće shvatiti. iako je možda ostalo neshvaćeno. Već su izvedena mnoga ovakva ispitivanja. postoje oni vrlo kratki. ushit. ne ide sve to tako brzo. pa i u jednom te istom snu mogu se izmjenjivati gotovo presnažni. sadržajem i razgovjetnošću djelovanja snova trebala uvećati i jasnoća da se radi o snu. Da.snovi iz djetinjstva. Snovi se najčešće nakon buđenja brzo za¬ boravljaju. iako ne i melodijama. ne pruža ništa. čim se slučajno prijeđe preko njegovih tipki. ili ne¬ vjerojatno lijepi. a često gotovo posve ludi. da ih neko vrijeme nakon buđenja čak niti ne prepoznajemo kao snove. te o 97 . strah koji nas razbuđuje. da se pojavljuju i 30 godina kasnije. i drugog. Ukratko. koji su neizrecivo sla¬ bašni.neke neglazbene ruke. Postoje snovi koji nam se čine jasnima kao da se proživ¬ ljavaju.

toliko jasno i prodorno. i pijući bijelo vino iz Orvieta. koji ometa spa¬ vanje. kako u velikom broju kreću prema crkvi s molitvenicima pod rukama. s odlaskom se još odugovlačilo.i konačno sjedoh na svoje mjesto. prepoznaje kao zvonjava budilice. Jasan zimski dan. ali ga svaki put tumači na drugi način. razumjeti san značilo bi. »čitav će ti teret pasti na tlo.« Ovi su snovi uistinu zgodni. No.ona se u snu niti ne pojavljuje . To opet nije bilo ništa drugo. čini se. Sad uslijediše pripreme za ulazak u saone: položilo se krzno. ne izostaje njen obavezni prigovor: već je navikla na to.zbog čega upravo u takvom obliku. Točno! Pa danas je nedjelja. Zajedničko im je to. pa pogledah u visini jedno od onih malih seoskih zvo¬ na. I dok sam čitao ra¬ zličite grobne natpise. upozorih je. Još je neko vrijeme vi¬ sjelo bez ikakva pokreta. a ubrzo će započeti i rana misa. za tumačenje podražaja budilicom. lu¬ njajući zelenim poljima sve dalje.već zvuk budilice zamjenjuje ne¬ čim drugim. Oni povukoše. da 98 se u istom trenutku raskinuo moj san. tamo ugledam svečano odjevene stanovnike. kako s neko¬ liko tuceta naslaganih tanjura kreće u blagovaonicu duž hod¬ nika. Učini mi se. da je proizvedeni podražaj ušao u san. kako to snovi znaju biti. Hildebrandt. dok nije stigla obavijest da se saone nalaze pred vratima. posve su smisleni. koja je ispričao jedan duhovit promatrač.taj neprestani zvuk ne potječe zapravo od lomljave. a svi su bili reakcija na zvuk budilice: »Dakle. I točno. ulice su prekrive¬ ne visokim snijegom. uskoro primjeću¬ jem . »Pripazi!«. no . no otkrivamo i još nešto drugo.« Naravno. kako razaznajem budeći se. no . izvadila vreća za noge . te se uz prasak i tresak rasu u stotine djelića po podu. Zašto to? Na ovo nema odgo¬ vora. da krenu. San ne prepoznaje budilicu . zvuči zvona stizali su od moje budilice. dok je ja još uvijek pratim pogledom punim zabrinutosti. Ali. čini se kao da je svojevoljno. tada se našao u Italiji. Ovo su tri sna. to se ne može otkriti. a zatim se započelo njihati . što situacija uvijek zavr¬ šava bukom koja se potom. snažno uzdrmani praporci započeše svoju dobro poznatu janjičarsku glazbu. kojim će dati znak za početak mise. Pristao sam sudjelovati u vožnji saonama. Odlučih su¬ djelovati u njoj. Također. koje je okruživalo crkvu.budilica. i niti jednu drugu. da su okončali moje spavanje. ovdje vidimo kako nastaje san. Dakle. satkan od paučine.i odjed¬ nom. njegovi su zvuči zazvučali jasno i prodorno. da se može navesti zbog čega je odabrao upravo ovu buku. Ili: kapnuli su mu kapljicu vode na čelo. a tu je zvonjavu. no kako mije bilo malo vruće. krenuo sam jednog proljetnog dana u šetnju.« »Druga kombinacija. Na po¬ sve sličan način mora se prigovoriti Mauryjevim pokusima da se vidi. i nisu ni¬ malo nepovezani. na pragu vrata se spotakne. i to takvom jednom jačinom. sve do obližnjeg sela. Stoga im ne želimo ništa zamjeriti. u Mauryjevim se pokusima na izravno djelo¬ vanje podražaja najčešće nadovezuju ogromne količine druge 99 . izazvanih podraživanjem. prilikom buđenja.liječniku. da je taj stub od porculana u njenim ruka¬ ma u opasnosti od gubljenja ravnoteže.« »I treći primjer! Vidim služavku iz kuhinje. već od prave zvonjave. dok se uzdama nije dao osjetni znak konjima. koji ga je liječio u djetinjstvu. skrivila . da to uopće niti ne proizlazi iz prirode podražaja. No. No. snažno se znojeći. no trebao sam dugo čekati. začuo sam zvonara kako se uspinje na toranj. Ono što je upadljivo kod ovih eksperimentalno proizve¬ denih snova možda ćemo još razgovjetnije shvatiti na jednom drugom nizu snova. a lomno posuđe pade. on tumači podražaj koji prekida spavanje. i tako dalje.rezak zvuk budilice. prvo se rashla¬ diti na groblju.

koji je djelovao tijekom noći. To će u većini drugih slučaje¬ va biti teže. koji potječe od nekog od unutarnjih organa. nesumnjivo je da stanje unutarnjih orga¬ na može utjecati na san. moramo biti spremni priznati. koju imaju i vanjski. na primjer . Nažalost. tada je tumačenje ovih redova dječaka kao redova zuba samo za sebe i po sebi privlačno. Nisam si mogao razjasniti taj san. Istraživač snova Scherner (1861. zahvaljujući posebnim okol¬ nostima. no . pa se za¬ tim puštaju. da bi iznova zauzeli stare položaje. usmjerili jedni na druge. o njemu se više ne može steći nikakvo uvjerenje. čujemo kako se često kaže. No. a time postaje i nedokaziv. željni borbe. Pa i tumačenje »dugih. vi¬ jugavih hodnika« zbog podražaja crijeva čini se održivim. Ako to ne može svaki put biti neki po¬ dražaj osjetila koji stiže izvana. i to zato. Osim toga. tada može nastupiti neki tako¬ zvani tjelesni podražaj. kao učestali 100 slučaj može se pretpostaviti i to. te potvrđuje Schernerov stav. da san prije svega traži kako će predstaviti organ koji mu šalje neki podražaj. Koliko često mogu ovakvi podražaji potaknuti spa¬ vača na sanjanje. kad si nakon ove slike sanjač »iz vilice izvadi dugačak zub«. te čitav pro¬ ces započeli iznova«. kako upravo ovi snovi buđenja pružaju još najbolje mogućnosti za utvrđivanje utjecaja vanjskih po¬ dražaja. i njihovo ocjenjivanje podliježe istim prigovorima. ona je sposobna i za napredovanje. predstavljanje. tumačenje tih podražaja. a možda i ne. ili sa stanjem uzbuđenosti spolnih organa toliko je očevidna. koji ometaju spavanje. Jer. Kad on.građe koja se sanja. kako je umro Papa. već samo određeni dio 101 . da se ne može zanema¬ riti. Dakle. no zahvaljujući ovoj obavijesti . koja je sti¬ zala iz crkve i kapelice?« Ne. Očito je posve svejedno čime je spavanje ometeno. Ova nam je pretpostavka vrlo bliska. a ne i cjelinu reakcije sna. Razmislite sada. što se može shvatiti kao prerada. no tada me supruga upitala: »Jesi li čuo jutros onu strahovitu zvonjavu. i bez toga smo prestali cijeniti vanjske podražaje koji ometaju spavanje. posebno je naglašavao izvođenje snova iz organskih podražaja.razumio sam svoj san. koji je možda tijekom noći djelovao na nas? Meni je jednom uspjelo naknadno utvrditi takav jedan zvučni podražaj. moje je sanjanje bilo otpornije. nisam je čuo. kako bi se tada mogao otkriti onaj ometajući podražaj. da unutarnji podra¬ žaji mogu za san igrati istu onu ulogu. čini se da dobiva i svoju punu potvrdu. a kad se ujutro i prisjetimo noćnog sna. pa da on naknadno dobije obavijest o njima? Možda vrlo često. te za njih dao i nekoliko lijepih primjera. Jednog sam se jutra probudio u tirolskom planin¬ skom mjestu sa saznanjem da sam sanjao. No. u kojima se iz sadržaja snova može izvesti barem opravdana pretpo¬ stavka da su ovi tjelesni podražaji djelovali. nakon buđenja više ne može do¬ kazati. Od ovih providnih slučajeva stižemo i do drugih.). ne svi. jer se u samom sadržaju sna pronalazi nešto.naravno. i to pomoću nje¬ mu sličnih predmeta. Kad se podražaj više ne može dokazati. Općenito. ne trebamo zbog toga posve odustati od čitave ove te¬ orije. a odgovara i omiljenom shvaćanju o nastajanju snova. primjerice u jednom snu vidi »dva reda lije¬ pih dječaka plave kose i nježne boje lica koji su se. Snovi dolaze od želuca. Povezanost sadržaja ponekog sna s prepunjenim mokraćnim mjehurom. ne želimo previdjeti koliko dobrih iskustava podupire izvođenje snova iz tjelesnih podražaja.lude dogodovštine u snu s ko¬ lonjskom vodom. No. i zbog čega je duša potaknuta na sanjanje. međusobno jurišaju. otkada znamo da nam mogu objasniti tek jedan djelić sna. za koje se ne može dati nikakvo objašnjenje. i tumačenje iz tjelesnih podražaja ostaje nesigurno ili nedokazivo. Nažalost. uskih. ne budimo se iz svih snova. U velikom broju slučajeva. da se neki tjelesni podražaj.

Ali. da je večer prije toga uistinu prošetao tom ulicom. prekriva li ovaj povijesni događaj sadržaj drame.može li se dokazati. To je jedna strana rada snova koja nas mora zanimati.njegova psihička osobenost. konačno. Mi samo znamo. Drugo. kojemu sam se na neko vrijeme pridružio te potom otišao u restoran. što odgovara iz¬ ravnoj reakciji na podražaj. na prim¬ jer. s jedne je strane teško shvatljiva. već kad nam on to već točno kaže. San ne donosi podražaj jednostavno ponovljen. o tome nema niti govora. jedan drugi razuman san jedne dame: »Njen suprug upita: Ne treba li se glasovir dati na podešava¬ nje? Ona: Ne isplati se. Drugi dio njegova sna nije bila nikakva izravna reminiscenci¬ ja. što bi se samo općenito moglo reći za snove. stavlja ga u jednu povezanost. A onda sam ih pogledao.snova pobuđuje sumnju u to. već ga prerađuje. smušeni. Snovi su često besmisleni. razumni. Ne samo da želimo znati što nam san govori. Mogu li nam po¬ dražaji dati neko razjašnjenje za to? Da li je u stvarnosti po¬ dražaj ono. uočimo jednu osobinu života snova. i unutarnji tjelesni podražaj moći će isto onako malo kao i vanjski čulni podražaj objasniti o snu nešto više od onoga. koji je pobudio san? Ili . ili nadovezivanja na njega. A odakle onda stiže ostatak sna ostaje nejasno. da su u njihovu nastajanju su¬ djelovali unutarnji organski podražaji. koja izlazi na vidjelo prilikom proučavanja ovih djelovanja podražaja. i vidio da su posve zgodni ljudi. apsurdne snove. već je samo imala određenih sličnosti s jednim događajem prije dužeg vremena. ponavlja razgovor koji se dan prije uistinu vodio između nje i njena supruga.« Sanjač je tome pridodao. postoje i oni smisleni. da je tijekom spavanja do našeg uha dopirao neki razgovor ili njemu slični zvuči? Ovu se mogućnost usuđujem odlučno odbaciti. koji djeluju na spavača. a s druge ne daje ni¬ kakvo polazište koje bi se nastavilo slijediti. zamjenjuje ga nečim drugim. Za moj su stol sjele dvije dame i gospodin. također samo pobuđivači sna. da smo naletjeli na jednu novu zadaću. ali nam ne razotkrivaju ništa o njego¬ voj suštini. što doživljavamo? Zasto je onda doživljaj slikov¬ ni. U početku sam se zbog toga ljutio. dati neko razjašnjenje i o onim besmislenima. apsurdni. Ili. bez nekih izmjena. kao u našim primjerima. objašnjava li nam njenu veličinu i zagonetku? Možda su i unutarnji i vanjski podražaji. jer nas možda približava suštini sna: kad netko zbog nekog poticaja učini nešto. kad je samo u najrjeđim slučajevima podražaj očima onaj. tek nedavno doživljeno .« Ovaj san. no. što je inače njegov uobičajeni put. i čemu se ovo poznato. razboriti. To bi već bilo nešto. tada želimo saznati i zašto se. prigodno djelo spjevano povodom stupanja na prijestolje kralja. Sto učimo iz oba ova razumna sna? Ništa drugo. No. kad sanjamo go¬ vorancije. Pogledajmo mogu li nam ovi posljednji. te tamo stvarno susreo gospodina X. san nekog mladog čovjeka: »Šetao sam duž Kartnerstrasse. Shakespeareov Macbeth je. tada taj poticaj ipak ne is¬ crpljuje taj rad do kraja. tada bismo možda mogli pokušati s njihovim razli¬ čitostima. osim da se u njima mogu pronaći ponavljanja iz života tijekom dana. te odavde neće nikakvo svjet¬ lo obasjati i one besmislene. u većini snova se ne može naći ništa od nadovezivanja na dan ranije. te tamo susreo gospodina X. jer ovo važi tek za jedan njihov manji broj.ponavlja u snu. koji je prvi na svojoj glavi ujedinio krune triju zema¬ lja. U snu uglavnom doživljavamo nešto u slikovnim oblicima. što je zajedničko snu . aludira na njega. No. smisleni. 102 Ne možemo li krenuti dalje od onoga što je zajedničko snovima. Spomenut ću vam posljednji razborit san koji mi je ispričan. 103 . pa ih nisam želio niti pogledati. ionako ga treba iznova presvući ko¬ žom.

Ili će svaki pojedini od njih nakon kratkog vremena biti napušten i zamijenjen nekim novim. erotična sanjarenja. No. Kod mladića prednost najčešće imaju častoljubna. na koju se do sada nismo niti osvrnuli. Dnevni snovi su . koje potom ugrađuje u svoje novele. To su pri¬ zori i događaji u kojima svoje zadovoljenje pronalaze ego¬ istične i častoljubne potrebe. u njima se ne doživljava. Oni. ne smije primjenjivati bez opreza. da gleda u budućnost. već talog starih spoznaja. to je teško prihvatiti. Jer. moglo bi se reći. i da općenito činimo nepravdu kad ovu jednakost u imenovanju želimo upotrijebiti kao zna¬ čajnu. 105 . kazališne komade. Također je moguće. koje zamjećujemo kako kod zdravih tako i kod bolesnih. kako bi naglasila da njihov sadržaj treba shvatiti jednako onako stvarno. koje su svoje častoljublje us¬ mjerile na ljubavne uspjehe. Povijest i mišljenje naroda nam govore da je san bogat smislom i prepun značaja. već se nešto zamišlja. već se . a zatim se od njih odustaje. ne poznaje li se i neki put kojim se može krenuti. no. ne halucinira se. što se na neobičan način zove »dnevnim snovima« (sanjarenjima). te od njega dobivaju »pečat vremena« koji svjedoči o utjecaju nove situacije. osim nekoliko dragocjenih poda¬ taka o značenju podražaja kao pobuđivača sna. a često već i u kasnijoj dobi dje¬ tinjstva. vidimo da je svako zanimanje za neki problem nedostatno. a što se tiče druge zajedničke osobine snova. ili pak erotične želje neke osobe. bilo kroz providno poistovjećivanje s nekim drugim. održavaju se sve do godina zrelosti. naš jezik pozna¬ je nešto. nekoj za kojom tek tragamo.Vjerujem da ćete. a zasigurno nije niti dokazivo. koji dovodi do rješenja. ovi snovi su na javi vrlo raznoliki i izloženi promjenjljivim sudbinama. a od okultnih znanosti ne želimo ništa posuditi mi sami. No. te potreba za moći. A možda ipak ovo izjednačavanje u imenima počiva na nekoj nama još nepoznatoj psihičkoj naravi sna. Mi za sada još nemamo takvog puta. No. kakvi su bili ovi naši do sada. preodijevanjima i odustajanjima pjesnik stvara situacije. Od filozofije niti nemamo što očekivati. a kod žena. ili se zadržavaju i do najkasnije starosti. bilo izravno. I tako je naše prvo nastojanje završilo u po¬ svemašnjoj zbunjenosti. ispredaju u duge priče i usklađuju s promjenama životnih okolnosti. kao i sadržaj snova. iako u sebi ne sadrže niti jednu od obiju zajedničkih osobina snova. junak u tim njegovim snovi¬ ma na javi uvijek je on sam. ne vidi se ništa. biti umorni od nastavljanja po¬ kusa. Oni su sirova građa pjesničke proizvodnje. kao i ja. Inače. Najuočljivije je na tim prekrasnim tvorevinama da su dobile naziv »dnevna sanjarenja«. ili se zadržavaju. a lako se mogu proučavati i na samom sebi. No. jer iz svojih dnevnih sanjarenja odre¬ đenim preoblikovanjima. točno se zna kada se sanjari. i koja se. dakle. narav¬ no. Ta dnevna sanjarenja pojavljuju se prije puberteta. Sadržajem 104 ovih dnevnih snova vlada vrlo providna motivacija. dosta često se i kod muškaraca u pozadini pokazuje erotična žudnja. sva junačka djela i uspjesi ipak samo nastoje zadobiti divlje¬ nje i naklonost žena. Uporaba govornog jezika. to se može razjasniti tek kasnije. Eksperimentalna psihologija nije nam do sada ništa donijela.fantazme (proizvodi ma¬ šte). Povezanosti sa stanjem spavanja proturiječi već i samo njihovo ime. romane. Možda dnevna sanjarenja nose ovakvo ime zbog iste one povezanosti sa stvarnošću. koja nije ništa slučajno. to su vrlo uopćene pojave. idu ukorak s vremenom. neočekivano nam stiže mig s jedne strane. osim da nam iznova oholo pred¬ baci intelektualnu nevažnost našeg predmeta.misli.

da ništa ne zna. Dakle.nismo niti spriječeni. nije li istina? Zbog čega onda 106 ne bismo i mi smjeli učiniti to isto . no što nam daje pravo za ovakvu tvrdnju? Ništa. dakle. već drugi. gdje je čak i uzrujano odbio odgovor. No.ne.razumijevanju tih pojava. Ishod našeg rada odlučit će o tome. jer mu niti nemamo što za ponuditi. a niti mi ne znamo ništa. A što zapravo želimo postići. radimo pod pretpostavkom kao da on to uistinu i jeste. uspostavljanju povezanos¬ ti među njima. očito nema izgleda da se išta razotkrije. što znači njegov san. Dakle. kod jednog slu¬ čaja omaške u govoru. Da. barem u određenom broju slučajeva. Bilo je to kod istraživanja određenih omaški. tada su ga neki drugi upitali. ho¬ ćemo li zadržati ovu tvrdnju. da je učinimo. sanjač uvijek kaže. Odmah je odgovorio. možete sa mnom nastaviti put. odustanite od pokušaja. No. ali . želite li. koje ne razumije¬ mo. što želi reći tim nerazumljivim izrazom. pa čak i vrlo vjerojatno. pa sad već razumijete da psihoanaliza slije¬ di takvu tehniku. Što to ima značiti . zbog čega to radimo? Želimo ono. pa smo ga na to upitali . ali takvo. već smo se jednom nalazili u ovoj situaciji. te hoćemo li je i samu smjeti predstaviti kao rezultat. da je san psihička pojava. to i išlo. čemu se u znanosti općenito stremi . da rješenje njenih zagonetki izgovori sam ispitanik. koje nam ne govori ništa. koji smo mu ponudili. 107 . a posebice netko treći ne može znati bilo što. dakle. da kod sna ipak ne ide sve tako jednos¬ tavno. neki novi put. kad vam ja izjavim nešto. Uzmimo kao pretpostavku za sve nadalje. koji su vrlo daleko od psiho¬ analize. naš rad podrazumijevajući. no. Tako nam i sanjač sam treba izreći. pa stoga vjeruje da to ne zna. tamo gdje je to moguće i širenju svoje moći na njih. bismo li zbog toga trebali iznova napustiti naš pokušaj? Kako on ne zna ništa. no tada je ovu namjeru potisnuo drugom. neka metoda. ta¬ da nas se on uopće ne tiče.znate. na sreću nismo ga pitali mi. već jedna psihička pojava. A što vi činite u slučaju. samo što on ne zna da to zna. da sanjač ipak zna što njegov san znači. dakle. Kod sna nam posve nedostaju slučajevi pr¬ ve vrste. predavanje PRETPOSTAVKE I TEHNIKA TUMAČENJA Moje dame i gospodo! Potreban nam je. želite li drugačije. Već tada sam vam objasnio da je ovo ispitivanje uzor za svako psihoanali¬ tičko istraživanje. kojom bi se u istraživanju snova krenulo s mjes¬ ta. da san nije somatska. ublaženom: »Ovdje su neke stvari došle do izražaja (Vorschein)«. te na kraju krajeva.upitati sanjača. da bismo vidjeli što će iz toga proizaći. Stvar stoji ovako: ako je san somatska pojava. Stoga imam za vas prijedlog. što nje¬ gov san znači? Prisjetite se. koja dopušta koliko god je moguće više. Tada ona predstavlja djelatnost i izražavanje sanjača. Kod omaški je. zatim smo dospjeli i do onih kod kojih upitani nije želio reći ništa.VI. Naše tumačenje ne može odbiti. Netko je rekao: Ovdje su neke stvari došle zum Vorschwein. Naime. kažem vam da je ipak vrlo moguće. da. da je zapravo imao namjeru reći: »To su bile svinjarije (Schvveinereien)«. može nas zanimati samo pod pret¬ postavkom. Nastavljamo. da je on jedna duševna pojava. poznato je. što vam je nerazumljivo? Pitate me. blizak tome.

da za sve ove psihološke proble¬ me konačnu prosudbu daju osobe. ispunjavanje svih praznina. koja ima što za ponuditi. i činjenica koja samu sebe dokida već svojim nazivom. što se s njim događalo za vrijeme hipnoze. i to već drugu u ovom kratkom povezivanju. ili se o njoj ne brine dostatno. Da. Kad su jednog čovjeka doveli u somnabulno stanje te ga u njemu izlagali svim mogućim halucinatornim doživljajima. da on ne zna ništa o tim postupcima tijekom svog hipnotičkog sna. najavio sam »Osnovna predavanja za uvod u psihoanalizu«. premazivanje sumnje. A i posve je suvišno da jedna znanost. On je ustvrdio.više ne treba ići s nama. da obje moje tvrdnje nemaju jednaku vrijednost. izvedene iz njih. kako biste mirne savjesti mogli povjerovati da ste naučili nešto novo. Bernheim je ostao pritom. vrbuje svoje slušatelje i sljedbenike. a ako je to nekome isuviše naporno i nesigurno. Znam. one među vama koji se žele zadržati na ovom pitanju mogu upozoriti na to. No. kako se ničega ne može prisjetiti. a da za njih niti ne znaju. Tada samo treba uzeti u obzir unutarnju nevjerojatnost svake od ovih dosadašnjih pretpostavki i smireno otkloniti svako zanimanje za zaključ¬ ke. Ali. Jednako je toliko malo i naša krivnja. na kojem je to području već trebao biti podnijet do¬ kaz. s nje¬ nim neravninama i teškoćama. ni ona se uopće ne prikriva. da niti u jednoj drugoj znanosti nije drugačije. pa si samo dopuštam slobodu. druga je već do¬ kazana na jednom drugom području. uvjeravao ga kako to ipak zna. da predavanja inače nastoje prije svega prikriti ove poteškoće i nepotpunosti pred učenicima. navaljivao na čovjeka. moje dame i gospodo. zaista sam osmislio dvije pretpostavke. koje su se držale daleko od svih opažanja i otkrića.da je san duševna pojava. No. naime. Njeni rezultati trebaju joj 108 stvoriti ozračje. činilo se najpri¬ je. kojima je spreman krenuti. da bih vam nešto podmetnuo ili zatajio. dok ona može pričekati da sami osvoje njiho¬ vu pozornost. Ne. odlučujućih za to. nisam vas doveo do ove točke zato. čovjek postade 109 . htio sam vam pokazati našu znanost onakvom kakva ona jeste. iznenađujuća činjenica. da je s njega prenesem na naše probleme. Mislim samo. jer treba strahovati da ovdje neće naići na egzaktne i si¬ gurne prohodne puteve. no time nisam imao na umu nikakvo predstavljanje in usum delphini. Ali. ili ako je navikao na više izvjesnosti i uglađenije izvođenje . i gle. Nije njena krivnja što se o njoj ne zna ništa. da postoji jedno znanje o kojemu čovjek ipak ništa ne zna. Osim toga. koja bi izmijeni¬ la naše poimanje duševnog života. a ipak želi biti nešto stvarno. Prva . Bernheim je zatim izravno zatražio od njega da is¬ pripovijeda. Dok sam 1889. godine prisustvovao nevjerojatno upečatljivim izlaganjima Liebeaulta i Bernheima u Nancyju. upravo zato jer ste početnici. i tako dalje. da bi takav općenito trebao psihološke probleme ostaviti na miru. i koja se ne bi trebala sakri¬ vati. Dakle. Znam također. Gdje. iako je contradictio in adjecto. kod psihoanalize to ne prolazi.Vi ćete me upozoriti da opet uvodim jednu tvrdnju. te da se znatno sma¬ njuje zahtjev mog postupka za vjerodostojnošću zbog pretpo¬ stavke da je san psihička pojava. pretpostavka je koju želimo potvrditi uspjehom našeg rada. to bi ipak bila jedna neobična. zahtjevima i sumnjama. Istina. zbog daljnje pretpostavke da u ljudima postoje neka duševna kretanja koja oni poznaju. a potom ga probudili. bio sam svje¬ dokom i sljedećeg pokusa. koje vam treba prikazati glatko povezivanje i brižljivo prikri¬ vanje svih poteškoća. te da naročito na njenim počecima uopće niti ne može biti druga¬ čije. Taj je dokaz bio podnijet na području hipnotičkih pojava. kako ovdje želimo pretpostaviti za sanjača? Jer. samo se treba prisjetiti. jednu unutar druge.

da ne zna. a s druge strane su nam za sobom ostavile opomenu. hipnoza se naziva i umjetnim spavanjem. te me upitati: zašto se na ovaj dokaz niste pozvali i ranije. kako je to spoznao tek naknadno. započe se prisjećati. vrlo je vjerojatno da sanjač ipak nešto zna¬ de o svom snu. no moći će pronaći njegovo podrijetlo. a osim toga. osobi koju hipnotiziramo. Kod snova smo primorani koristiti se razjašnjenjima s drugih strana. smatrati razjašnjenjem. iz kojih on potječe. i već nam je njegova prva pomisao dala razjašnjenje. Uostalom. upitati kako je došlo do tog sna. obično je sličan hipnotičkom snu. jer nema sličnosti s hipnotičkim sta¬ njem. mogao sam se još tada pozvati na ovo. a sugestije koje joj 110 dajemo usporedive su sa snovima kod prirodnog spavanja. Osim toga.također ci¬ jelom svijetu. u kojem dojilja ostaje u odnosu s djetetom i je¬ dino je ono u stanju probuditi je. tada više nije toliko nevjerojatno. Dakle. koji smo i mi pretpostavili kod sanjača. uočimo da se na ovom mjestu otvara i tre¬ ći pristup proučavanjima snova uzrokovanim podražajima ko¬ ji ometaju spavanje. s ko¬ jom ostajemo u odnosu izvještavanja. a sada i sugeriranim snovima u hipnotickom stanju. čini se da prijenos odnosa s hipnoze na prirodno spavanje i nije baš tako velika smjelost. izuzev one osobe koja nas je hipnotizirala. kod koje će to biti nužnije. nadilazimo razliku u onome što on vjeruje ili ne vjeruje da nešto zna. kažemo: »Spavajte«. Pretpostavka da i kod sanjača postoji znanje o njegovu snu. Jer. računam i s time da ćete ovdje lakše dopustiti preuzima¬ nje od hipnoze. da mu se omogući prona¬ laženje tog znanja. te oba slučaja obrađujemo kao jedan jedini. i natjerao nas na razumijevanje omaški. U slučaju omaške. opravdanje zaključak.nije u cijelosti nastala iz ved¬ ra neba. a u hipnotičkom spavanju . kad smo stigli do toga da čovjeku. krug misli i zanimanja. i na kraju se ukaza na svjetlu dana bez ikakvih praznina. Dakle. te da nam ga ispripovijeda. Stanje u kojem se događa omaška mora vam se učiniti normalnim. koji je uči¬ nio omašku u govoru pripisujemo namjeravam govor o kojem nije ništa znao. Dakle. Ovaj bi argument zasi¬ gurno na nas ostavio dojam. već i za ljubav uzajamne povezanosti tih pojava. zatim drugog. i to vjerojatno s rastućim po¬ vjerenjem. da je i ranije znao za ta sjećanja. prvo se posve mutno sjeti jed¬ nog od doživljaja koji su mu bili sugerirani. i koji je i sam zanijekao? Ako netko vjeruje. Reći ćete: »Nova 111 . prisjetite se. da ne zna ništa niti o duševnim procesima u svojoj nutrini. Nasuprot tome. kako ne zna ništa o događajima o kojima ipak u sebi nosi sje¬ ćanje. nije znao da za njih zna. Vratimo se sada našoj zadaći. iako mu je nedostupno toliko. da ipak prihvatimo po¬ stojanje takvih duševnih procesa o kojima se ništa ne zna. upitali su čovjeka otkuda je nadošao na pogrešnu riječ »Vorschwein«. Mi ćemo sa¬ njača. Dakle. Psihičke su situacije u oba slučaja uistinu analogne. dnevnim snovima. Ona mu samo nisu bila dostupna. koje je uvjet sanjanja. Tijekom prirodnog spavanja uskraćujemo svoje zanimanje cjelokup¬ nom vanjskom svijetu. a također ćemo i njegovu izjavu koja uslijedi. no bojim se da će izazvati vaše najoštrije protivljenje. Nadam se da ćete se iznenaditi utvrđivanjem ove činjeni¬ ce. pamćenje mu postajaše sve točnije. vjerovao je. Naša je tehnika kod sna vrlo jednostavna. ne saznavši u međuvremenu ni od ko¬ ga sa strane ništa. Omaške su se djelomično razjasnile i same. da i sam ne vjeruje u nj . upravo slučaj. sve potpunije. još kod omaški. radi se samo o tome. naime. postoji jasna rodbinska povezanost iz¬ među hipnotičkog stanja i stanja spavanja.kolebljiv. Sigurno. No. no sačuvao sam to do druge prilike. Mi ne zahtije¬ vamo da nam on odmah iskaže smisao svog sna. i takozvani »san dojilje«. i ugleda se na ovaj primjer. Ova je tehnika zasigurno vrlo jednostavna.

Konačno će se on. da pomisao koju je upitani stvorio . Ima slučajeva u kojima i prihva¬ ćamo ovaj odgovor.iako. ili: »To me podsjeća na nešto. Zbog važnosti ovog predmeta zamolio bih vas za naročitu pozornost. No. primjerice. ispričat će nam naročito lako. a možda čak i nekih davnašnjih okolnosti. pridržavajući se polazišne predodžbe. to je. i to na mjestu. bilo če¬ ga. san nije jedna jedina pogreš¬ na riječ. ili opet . usput. 112 No. što se dogodilo jučer« (kao u oba »razumna sna«. to su takvi slučajevi. Može se dokazati. No. da san razložimo na njegove elemente te provedemo ispitivanje svakog od tih elemenata zasebno. u kojima nama samima mogu na um pasti određene pomisli. da treba izreći prvo osobno ime ili neki broj. nedavno sam otkrio . može se pokazati kako je ona svaki put bila strogo 113 . te utvrđujem tek način i vrstu pomisli. koji je posve drugačiji nego li onaj kad se razmišlja. stoga. mi ćemo prigovo¬ riti sanjaču koji ustvrdi da nema nikakvih pomisli. u glavnoj stvari niste u pravu. No. na čemu se takvo jedno očekivanje zasniva.bit ćemo u pravu. da upi¬ tani može za pojedine elemente sna odgovoriti. nije neutvrdiva. Ova bi pomisao trebala biti još svojevoljnija. Pa. već se sastoji od mnogih elemenata. Neki ovaj stav pogađaju vrlo lako. Osim toga. Određene podatke. nje¬ mu niti ne mora bilo što pasti na um. Kad mislite da je samo¬ voljno pretpostaviti kako će baš prva pomisao sanjača donijeti ono traženo. prisjetiti i udaljenijih. Molim vas. Već sam si jed¬ nom dopustio slobodu da vam iznesem.nije proizvoljna. no što smo u početku vjerovali. još nepredvidljivija od one. nije izvan povezanosti s onim. Kad zatražim od nekoga da kaže ono što mu padne na um u vezi s jednim određenim elementom sna. No. drugi u pokušaju iskazuju nevjerojat¬ no visoku mjeru nespretnosti.Bog zna što. što je sporedno. koju smo primijenili u našoj te¬ hnici. da se prepusti slobodnim asocijacija¬ ma. za čim tragamo. Začu¬ do. Stoga vam predlažem. Da. kad određujem. te kako je samo izraz mog povjerenja u božju providnost kad očekujem drugačije. koja smo upoznali). na koji se pomisli. navaljivati ćemo na njega. pa ćemo na taj način primijetiti. posve nam je svejedno. na kojemu bi mnogo bolje odgovaralo nešto više kritičnosti.da je i eksperimentalna psihologija istupila s takvim dokazima. što se nedavno do¬ godilo«. tada se uvelike varate. Reći će: »To je nešto. koji bi se mogli nazvati povijesnima. posve neznanstveno i mora se pokloniti pred zahtje¬ vom determinizma koji vlada i duševnim životom. postoji i viši stupanj slobo¬ de asocijacija. tada od nje¬ ga zapravo zahtijevam. naime . i ništa drugo. općenito uzevši. On će se nečega prisjetiti. ja ne suprotstavljam jednom vje¬ rovanju neko drugo. da je upitani pomislio upravo to.kad napuštam i ovu polazišnu predo¬ džbu. a kasnije ćete čuti o kojima se radi. kako mu o nji¬ ma ništa ne pada na pamet. da poštujete kao činjenicu.pretpostavka. već treća! I to najnevjerojatnija od sviju! Ako ja upitam sanjača što mu pada na pamet o snu. zar bi upravo nje¬ gova sljedeća izjava trebala donijeti željeno rješenje? No. To znači pokazati zaista isuviše vjere u božju provid¬ nost. To zahtijeva i na¬ ročit stav pozornosti. međutim. kako u vama leži du¬ boko ukorijenjena vjera u psihičku slobodu i samovolju. i . tome nisam pridavao neku veću vrijednost . A tome se tehnika mora povinovati. San se od omaške u govoru razlikuje množinom svojih elemenata. time se iznova uspostavlja analogija s omaškom u govoru. kako bi pomisao mo¬ gla prije biti posve proizvoljna i izvan povezanosti s traženim. polazeći od sna. koje bi se onda pomisli trebalo pridržavati?« Imate pravo. da su nadovezivanja snova na događaje iz prethodnih dana mnogo češća. A mi ne možemo utvrditi. uvjeravati ga kako mu mora nešto pasti na pamet. Imate pravo i u tome. i koji zapravo isključuje razmišljanje. ali u svemu onome. ili morati do toga dovesti.

kojeg je neko vrijeme doslovno progonio uistinu prekrasan napjev . ona je već bila dovršena. da je prvi slučaj češći. s kojima slučajno nemam nikakvih iskustava. koje dakle više nisu posve slobodne. Tako znam za jednog mladog čovjeka. i niti jedno drugo. a da uopće ne zna za ovu svoju djelatnost. jer se može zgodno riješiti s malo građe. tako se razjasnila i motivacija i značenje slobodnih pomisli o imenima koja se pomišljaju. ili izazivajuće težnje kod slu¬ čajnih radnji. Znao sam. a i mnogi drugi nakon mene. nije poznavao niti jednu jedinu Albinu.ne mogu biti ništa manje uvjetovane. da se uz ime koje se pojavilo pobuđuju daljnje asocijacije. predložih mu da bez odlaganja sam izvrši takav je¬ dan pokus. da mu je na pamet palo jed¬ no jedino ime. bavili smo se ponavlja¬ njem ovakvih ispitivanja imena i brojeva koji padaju na um bez razmišljanja. bili smo upravo zabavljeni time. a to čini nu¬ žnima i opsežna dokazivanja. dakle. kako se usprkos privid¬ noj svojevoljnosti ipak ne pomišlja niti na jedno ime. pa mu dodah. Jednako su se takvima pokazali i napjevi. da to uistinu djeluje zbunjujuće. da je 115 . pokušaji uvijek iznova daju isti ishod. Na moje. posve slobodne pomisli uvjetovane na ta¬ kav način i poredane u jedan posve određeni međuodnos. No. na mene se nije odjednom sručila nikakva lavina ženskih imena. nikakva daljnja pomisao više nije niti bila prepo¬ ručljiva. no što se za vas povezuje s tim imenom? Koliko Albina po¬ znajete? Čudno. Dakle. da se odnos s tim napjevom nadovezuje i na njegove riječi ili podrijetlo. tada s pravom možemo zaključiti kako i pomisli sa samo jednom jedinom vezom . njiho¬ vo izricanje često znatno nadilazi bogatu građu. kako će upravo stoga i imati velik izbor. već su vezane kao pomisli uz elemente snova. sve dok ga. Kod njih bi za pojavljivanje mogao biti mjerodavan glazbeni sadržaj tog napjeva. I ja. i s toliko nevjerojatnom sigurnošću kreću ka ne¬ kom prikrivenom cilju. Tako se mo¬ glo pretpostaviti. i to sve dok se ne pronađe da je pobuda posve iscrpljena.Parisova pjesma iz Lijepe Helene. Baš neobično. Tijekom liječenja jednog mladog čovjeka stigao sam u razgovoru i na ovu temu te ustvrdio. Složio se s time. pa imaju pravo obuzeti neko¬ ga. Tada je lako pokazati. jednako onako malo poznati kao i ometajuće težnje kod omaški. koje nije najuže uvjetovano najbližim okolnostima. osobinama ispiti¬ vane osobe i njenom trenutnom situacijom. on je sam bio ta Albina. Asocijacije brojeva koji slobod¬ no padaju na pamet možda dokazuju najviše: odvijaju se toliko brzo.kao da su uvjetovani nekim misao¬ nim krugom kojemu pripadaju. kad zatražim da mu na pamet padne neko određeno žensko ime. osim: Albina. da utvrdimo ženski udio u njegovu ustroju. da održava brojne odnose svih vrsta sa ženama i djevojkama. ili možda još i više na njegovo zaprepaštenje. a u razgovorima tijekom liječenja i ja sam ga nekoliko puta u šali nazvao albino. sigurno je. da ovakvu tvrdnju ne bih proširio na uistinu glazbeno nastrojene ljude. Jer. koji nam u trenutku u kojem djeluju nisu poznati. a neka su od njih i objavljena. nego je on na neko vri114 jeme zanijemio. ali ne. a potom priznao. Ispri¬ čat ću vam samo jedan primjer takve jedne analize imena. Ispitivanje uistinu pokazuje. niti mu je išta padalo na pamet u vezi s tim imenom. da analiza nije uspjela. analiza nije upozorila na tada postojeće suparništvo jedne »Ide« s jednom »Hele¬ nom«. No. kad nekome spontano padnu na um . u tom trenutku za njega najzanimljivije žensko biće. Ako su.određena važnim unutarnjim stavovima. no moram ovdje biti naročito oprezan. Pritom se po¬ stupa na takav način.onom na polazišnu predodžbu . Sam je mladić bio neobično svijetle boje puti. Kako je on u to sumnjao. u njegovu interesu.

Mi već očekujemo da će se pomisao vezana uz element sna zasigurno pokazati kroz neki od kompleksa sanjača. za 117 . do koje smo kod sanjača mogli dospjeti samo zaobilaznim putem. zaboravljeno.to mi ubrzo govori is¬ kustvo. Wundtova škola dala je tako¬ zvani asocijacijski eksperiment. zatraživši od ispitivane osobe da razjasni svoje reakcije naknadnim asocija¬ cijama. Niti ele¬ ment sna nije ono pravo. ipak u meni postoji si¬ gurnost da ga znam. nisu određene niti jednim drugim kompleksom. Razmišljanje o njemu.od kakve nam je to koristi? To nas ne dovodi do razumijevanja sna. Bleuler i Jung su time sagra¬ dili prvi most od eksperimentalne psihologije do psihoanalize. vidljiva i jedna druga ovisnost. To nam se ne čini dokazanim. i slično. dakle . to nije ono. ako u sebi sadrže nešto upadljivo. pa makar i najnapregnutije.pro¬ izvoljno odabiremo mi sami. dakle. Ali. Tada se može pro¬ učavati interval koji protječe između podražaja i reakcije. tek je zamjena za nešto drugo. Uostalom. i samo moglo vrlo lako biti »izdanak kompleksa«. već upravo onim samog elementa.osim povezanosti koju smo im mi dali kroz polazišnu pre¬ dodžbu. pritom nimalo ne pomaže . upravo ono. što i samo potječe iz duševnog života sanjača. No. biti određena nama nepozna¬ tom psihičkom pozadinom upravo tog elementa. Dopustite mi da na jednom drugom slučaju pokažem. naime . a ipak poznato ime ni¬ je mi dostupno. i to o snažnim afek¬ tivnim krugovima misli i zanimanja . a što bi. kako to i očekujemo u našem slučaju. no . da su ove najupadljivije reakcije na najstroži način određene kompleksima ispitivane osobe.ono je nesvjesno. Kod sna je podražajna riječ zamijenjena ne¬ čim. preko Bernheimova eksperimenta. odgo¬ vori što je moguće brže. Zabo¬ ravljanje osobnih imena zapravo je izvrstan uzor za slučaj analize snova. zbog čega niti sam nisam uzeo asocijacijski eksperiment kao polazišnu točku za ovo predstavljanje. reakcijom po volji. moći ćete reći: »Sad priznajemo da su slobodne pomisli determinirane. slučajna pogreška kod kasnijeg ponavljanja istog pokušaja. Pomisli s takvom povezanošću bile su predmet vrlo pouč¬ nih eksperimentalnih ispitivanja. Stoga i nije baš toliko nevjerojatno očekivanje. Tada se ispostavilo.kao i asocijacijski eksperiment . Tada je reakcija tek posredovanje između ove podražajne riječi i upravo probuđenog kompleksa ispitivane osobe.podražajnu riječ . Ciriška ško¬ la dala je pod vodstvom Bleulera i Junga objašnjenje reakcija koje se dobivaju iz asocijacijskih eksperimenata. da daljnje pomisli koje se nadovezuju na elemen¬ te sna. ona sigurnost. vezana uz element sna. koja su u povijesti psiho¬ analize igrala zapaženu ulogu. Međutim. kakve veze oni imaju sa snom?« Imate pravo. Priznajemo to i za pomisli. kod kojeg ispitivana osoba dobije nalog. samo što se ovdje u jednoj osobi nalazi ono. što je kod tumačenja snova raspodijeljeno na dvije osobe. čije istovremeno djelovanje trenutno nije poznato. tek tada posta¬ je očevidna sukladnost ove situacije s analizom sna.o kompleksima. iz njemu nepoznatih izvora.do 116 spoznaje o tim takozvanim kompleksima. Poučeni na ovaj način. vezane uz elemente snova. da je zaista ovako. na mjesto zaboravljenog imena svaki put mi na pamet može pasti jedno ili više zamjenskih imena. pri¬ rodu odgovora koji se dobiva kao reakcija. Samo. a ne svojevoljne kako smo vjerovali.previđate jedno. već . ali . Kad spon¬ tano pomislim na takvo jedno zamjensko ime. Ako sam privremeno zaboravio neko ime. Kod ovog eksperimen¬ ta jednu determinantu reakcije. Vi tvrdite da će pomisao. da na podražajnu riječ koja joj se dobaci. do čega nam je stalo. te da mogu dovesti i do njego¬ va razotkrivanja.

za¬ tim se odmah pretvorila u Montenegro (Crna Gora. Imao sam i takvih iskustava. Kad usmjeravam svoju po¬ zornost na to zamjensko ime. kojoj je glavni grad Monte Carlo.ono Pravo. Ono sto je moguće kod zaboravljanja imena. na njegove brakove. zatim Piemont. do zaboravljenog imena. taj je grad prouzročio utjecaj ome¬ tanja.da se polazeći od zamjene. i na sve čega sam se još mogao sjetiti.ništa mi nije pomog¬ lo.). što mi je privremeno oduzelo raspolaganje tim imenom: Monaco je ime. da je zaboravio ime tog vina koje je želio naručiti. mora uspjeti i kod tumačenja snova . već se kroz ovo razotkrivanje iznova sjetio njegova imena. Colico. dok je posljednje dalo red slogova. tako i onim njegovim nesvjesnim Pravim. te počeo na mjes¬ to zaboravljenog stavljati . u gostioni se dogodilo. i glasno uzviknuo: Monaco! Za¬ mjenska su imena. Razlika opet leži samo u tome. da četiri zamjenska imena u sebi sadrže rječcu mon. Ona naiđoše brzo. očito prema suprotnosti bijelog i crnog.iz prva četiri proizašao je prvi slog. ne samo što mi je potvrdio da je to vino prvi put kušao u društvu jedne Hedwige. te dopustim da mi i nadalje na um padaju pomisli. no . U to je vrijeme bio sretno oženjen. Prva mi je u tom nizu na pamet pala Albanija.p. Zadubih se u sva svoja znanja vezana uz tu zem¬ lju. na ljubav prema istraživanjima morskih dubina. kao i u primjeru zaboravlja¬ nja imena. nakon kraćih ili dužih zaobilaznica ipak stižem do zaboravljenog imena. i čitav posljednji slog. pomoću asocijacija koje se na nju nadovezuju. U drugim slučajevima bi se na prva zamjenska imena trebao na¬ dovezati veći broj pomisli. Time smo naveli ponešto za opravdanje naše tehnike. Tada uočih.tako je. i kod zaboravljanja imena pos¬ toji put. kojim se od zamjenskog stiže do onog nepoznatog Pravog. Stoga sam napustio razmišljanje o tome. op. Iz asocijacija vezanih uz ele¬ mente sna smijemo pretpostaviti. To me razljutilo. a Hedvviga je pripadala ranijim vremenima. No. Iz čita¬ ve gomile očajničkih pomisli na zamjenska imena kojih se prisjećao umjesto zaboravljenog imena. što se kod za¬ boravljanja imena zamjena bez ramišljanja odmah raspoznaje kao netočna. no . dok smo za element sna do tog shvaćanja dos¬ pjeli tek teškom mukom. mogao sam stvoriti zaključak. kojih se nije rado prisjećao. Kad me jednom jedan stranac pozvao da s njim kušam neko talijansko vino. Sam Monte Carlo. uistinu proizašla iz onog zaboravlje¬ nog . koje pripada i Munchenu kao 118 njegovo talijansko ime. dakle. da mu je prisjećanje na ime vina oduzeo obzir pre¬ ma imenu neke Hedwige.zamjenska imena. Montevideo. Izložit ću vam jednu analizu ove vrste: jednog sam dana primijetio da više ne baratam imenom one male zemljice na Rivijeri. omogući pristup onome što je Pravo. da su one određene kako elementom sna. 119 . i zaista. jer mu je ostalo u najboljoj uspomeni. iako je prikriveno. pomislih na grofa Alberta iz kuće Lusignan. da su bila određena njime.isuviše jednostavan. koje još ne poznajem i koje tek trebam pronaći kroz analizu sna. Usput sam mogao lako pronaći i ono. Primjer je zasigurno lijep. Albanija. odjednom sam se sjetio zaboravljene riječi. pa bi tada analogija s analizom snova bila razgovjetnija. otkrivajući pritom da se ta za¬ mjenska imena koja sam spontano navodio ipak nalaze u odnosu s onim zaboravljenim. no .

ali mu je nepristupačno. što . pa bio on razumljiv ili apsurdan. Nadamo se. dobiva se da je san u cjelini . Ali. da je tek zamjena za nešto drugo. 3) pričeka se. Time ne mislimo ni na što drugo. naime.svjesnim. već na ono. omaške nismo proučavali tek tako. o čemu kod sanjača postoji znanje. što vam može pokazati odnos sa zaboravljenom riječi ili s ometajućom namjerom omaške. da ono nesvjesno iz sna učinimo . ono nesvjesno (namet¬ nut će nam se i jedno shvatljivo ograničenje ovog pravila). iz toga se odmah iz¬ vode tri važna pravila. da ćemo isto ovo shvaćanje moći prenijeti na cjelokupni san koji se sastoji od takvih ele¬ menata. Dakle. a i novostvorene zamjenske predodžbe do kojih se došlo 120 putem asocijacija. Sada vam predlažem da uvedemo izmjenu naziva kojima se koristimo. Rad na tumačenju može se obavljati na vlastitim snovi¬ ma. koji točno odgovara i lako se razumije. što treba olakšati našu pokretljivost. kako se pojavila i zaboravljena riječ Monaco kod opisanog pokusa. vezanih uz ove elemente. san kojeg se sjeća nije ono pravo. da je zamjena za nešto. Dakle. ono traženo nesvjesno izbije samo od sebe. nepravog. Shvaćanje elemenata sna kreće od toga. koliko se netko sjeća svog sna . Umjesto prikrivenog. Naša se tehnika sastoji u tome da se pomoću slobod¬ nih asocijacija. da ono prikri¬ veno.VII. Jer. na privremeno nes¬ vjesno. dobili smo dvoje . Zahvaljujući tim nastojanjima. govorimo radije nakon što iznesemo ispravan opis . nepoznato sanjaču. ili nesvjesno. isto onako. nesvjesno. iz kojih možemo otkriti ono prikriveno.također ne može biti nemotivirano. dopušta pojavlji¬ vanje drugih zamjenskih tvorevina. ili koliko nesigurno. ne ispituje se sadrže li nešto odgovarajuće. da to nije ono Pravo.koliko malo. da se za svaki element pobuđuju za¬ mjenske predodžbe. koja nam treba pomoći da se pra¬ vome približimo razbuđujući druge zamjenske tvorevine.izmije¬ njena zamjena za nešto drugo. a prije svega koliko točno. jer to ni u kom slučaju nije ono što mi tražimo.shvaćanje elementa sna i tehniku za tumačenje snova.nedostupno svijesti sanja¬ ča. jasan ili smušen. 2) rad se ograničava na to. te da je zadaća tu¬ mačenja sna .pronaći to nesvjesno. pod pretpostavkama koje su vam poznate. nazivati svjesnima. nepristupačnog. Niti jedna od teoretskih konstrukcija nije još povezana s ovako promijenjenim na¬ zivom. već samo izmijenjena zamjena. ne razmišlja se o njima. ono je na toj zamjeni samo izvršilo daljnje izmjene. Čak se na vlastitima nauči i 121 . Naravno da nasuprot tome možemo i same elemente sna. ne brine se o tome koliko nas one udaljuju od elementa sna. ako naše sjećanje nije vjerno. Uporaba riječi »nesvjesno« besprijekorna je kao opis. Sad razumijemo također i da je svejedno. prenesemo li naše shvaćanje s pojedinačnog ele¬ menta na cjelokupni san.usput rečeno . kao i na onima drugih ljudi. slično namjeri kod omaški. koja moramo slijediti tijekom rada na tumačenju snova: 1) Ne vodi se briga o onome što nam se čini da san govo¬ ri. predavanje MANIFESTNI SADRŽAJ SNA I LATENTNE MISLI SNA Moje dame i gospodo! Kako vidite.

Smijemo. može promatrati kako se ovakvim zamjerkama pomisli ugušuju i prije no što su postale jasne. koju nam element sna i predstavlja. da bi se na kraju i posve prognale. pa onda k tome još i tolike po¬ teškoće. da se ovakve kritične zamjerke protiv određenih pomisli pojavljuju i kod vlastite osobe. U početku si za to daje objašnjenje da se onome. kod neke druge: »To je isuviše besmisleno«. ova je pomisao isuviše neugodna. nije posve razjasnila opravdanost slobodnih asocijacija.da je previše nevažna. koliko se slabo pridržava svog obe¬ ćanja. s druge strane. dakle. kad takva jedna zamjerka prati neku pomisao. Mogao bi nas za¬ vesti i toliko. No. čo¬ vjek kaže sebi: »Ne. ili upućujući ga na predavanja. Istina. može se naučiti i više. a to se kod samog sebe čini čvrstim naumom. da im se ne popušta. ovo se ne uklapa u to. iako se tu ipak može biti siguran u svoja uvjerenja. on se s jedne strane isuviše pouzdaje u ove polazne predodžbe i u sam element sna. i da nam neće olakšati rad. iako je one nisu sadržavale. tada se. Ovakve zamjerke očito prijete.dajući mu da čita spise. Ovaj otpor je nešto posve novo. dok s druge strane ometa slobodne asocija¬ cije odabiranjem rezultata. da se rad na tumačenju snova odvi¬ ja protiv jednog otpora koji mu se suprotstavlja. nešto što je utoliko važnije. da posve zaustavimo cijeli naš trud oko sna. da ne pri¬ pada ovamo ili je previše neugodna za izreći. Čemu inače ove poteškoće. On razumije. koje žele održati to prikrivanje? Kad dijete ne želi rastvoriti 123 . da će omesti uspjeh našeg rada. Dakle. ne pripada ova¬ mo«. da će slijediti ovo pravilo. up¬ ravo bi nas ove poteškoće mogle izazvati i dopustiti nam da naslutimo. a čiji su iskaz one kritičke zamjerke. takve će pogrešne poteze zaustaviti opažanje. određuje da ne smije isključiti niti jedan dio obavijesti o nekoj pomisli. Nešto tako nevažno kao san. ili uopće ne mogu izreći«. pomisli nailaze. Dakle. kad od zamjene. tada se vrlo jasno primjećuje i jedan drugi motiv. Upravo suprotno. pojava koju smo pronašli na temelju naših pretpostavki. pa će se vjerojatno pomis¬ liti na to. kad se tumači san nekoga drugog. a kod treće: »To je posve sporedno«. koji se primjenju¬ je za ovaj nedopušteni odabir. Već znamo. ukoliko je manje na to bio pripremljen. Redovito se sudaramo s opiranjima. To je gotovo obilježje. pomisli koje se na ovaj način potiskuju. kao odlučujuće u pro¬ nalaženju nesvjesnog. Da. Taj nas novi čimbenik u našem računu i nije baš ugodno iznena¬ dio. Naime. da takva jedna kritička zamjerka nije nikad u pravu. želimo prodrijeti do onog njegovog prikri¬ venog nesvjesnog. ali ne dopušta se baš svaka od njih. us¬ prkos njegovu autoritativnom obećanju. Kod neke pomisli. kako će ovaj rad biti vrijedan truda. previše besmislena. tada se primjećuje. kao pravilo koje ne može pre¬ kršiti. On obećava. kroz koja bi se mogao 122 pretvoriti u pristalicu naših shvaćanja o slobodnim asocijaci¬ jama. Umjesto da se čovjek ljuti zbog neposlušnosti sanjača. umjesto jedne glatke tehnike! No. da se nešto opire tom radu. da ga se prvo pridobije teoretski . ova iskustva može upotrijebiti i da bi iz njih naučio nešto novo. bez iznimke se pokazuju kao najvažnije. ako dopušta drugome da tumači njegov san. Stiže se do ot¬ krića. misliti da je iza te za¬ mjene sakriveno nešto značajno. čak i kad protiv nje ima neku od četiri zam¬ jerke . pokuša li se to. Moralo bi se zaštititi protiv njih. pa ih se u određenoj mjeri uspijeva otkloniti tek naknadno. pa se čovjek potom u pojedinim slu¬ čajevima može ljutiti. Taj je otpor neovisan o teoretskim uvjerenjima sanjača. nju ne želim. tada mu se. jer postupak postaje vjerodostojniji.više. Ako čovjek nije sam prilikom tu¬ mačenja sna. u drugom stupnju. Postaju vidljivi utjecaji ispitivanja i odabiranja. nadalje. tada si čovjek ponekad kaže: »Ne.

kao i dragi Bog. koji su tek malo izmijenjeni. izrečen bez ikakve poteškoće. dok je drugi put za to potreban dugačak lanac asocijacija. i prevladavanje mnogih kritičkih zamjerki. želimo se ograničiti na pojedine elemente sna. te i nadalje zapisujemo sve pomisli koje se uza nj vežu. pa čak i kad me se u tome želi spriječiti. tada bi one mogle sačinjavati tekst i više puta veći od samog sna. moramo misliti i na to. odri¬ čući se neke posebne okolnosti. kaže ona. da su ove različitosti povezane s rastućom veličinom otpora. no. a time i čitavog ovog kratkog sna. da i ja znam i vidim sve. da se za analizu potraži više kratkih snova. i jako je hvale. No.koji bismo san trebali za to odabrati? Nećete vjerovati koliko mi teško pada ova odluka. u čemu ove poteškoće leže. u kojem se događa da joj određene osobe pričaju o mojoj knjizi o »dosjetki«. koji su u svojoj cjelini pretrpjeli vrlo male izmjene. Osim toga.stisnutu šaku da bi pokazalo što u njoj ima. može se dogoditi da trebamo zapaziti takvu 124 jednu množinu pomisli vezanih uz pojedine elemente sna. a) Jedna dama pripovijeda da je kao dijete vrlo često sa¬ njala. Uostalom. tada ćete vjerojatno biti jako razočarani. Jer. Jer. potvrđuju li se naša očekivanja vezana uz nju. što ne bi niti smjelo imati. znam i jednu drugu olakšicu. te na nizu pri¬ mjera pratiti kako kroz primjenu naše tehnike pronalaze svoje razjašnjenje. ali . U trenutku kad uvodimo dinamičku predodžbu nekog ot¬ pora u naš odnos među predmetima. ili da ih trebamo zabilježiti. Možda s time povežemo i jedno drugo otkriće. kako dragi Bog ima na glavi jedan usiljen papirnati šešir. to je tek jedan povijesni podatak. Šešir je stoga trebao poslužiti kao kožni naočnjaci. Tada se spominje nešto o nekom 125 . izuzev ako nam iskustvo možda ne bi moglo pokazati gdje bismo zaista mogli naći snove. a time i dugačak uzmak od zamjene prema nesvjesnom. odmjeravajući nije li koji od njih dobio više od nje. koji su snovi najmanje izmi¬ jenjeni? Oni razumljivi. b) Jedna skeptična pacijentica ima poduži san. od kojih nam svaki može reći ili potvrditi barem ponešto. da će se ove razlike pokazati i tijekom našeg rada. Sad bi već vjerojatno bilo i vrijeme da odaberemo neki san i na njemu iskušamo našu tehniku. »tako i ovaj san može značiti jedino to. ponekad je potreb¬ na tek jedna jedina pomisao. veliki otpor sa sobom donosi ve¬ like izmjene nesvjesnog. do kojeg se također dolazi u radu na tumačenju snova. da su baš ovi snovi iskusili nevjerojatno visok stu¬ panj izmjena. i vjerojatno ćemo biti u pravu. Umjesto da se upustimo u tumačenja čitavih snova. te utvrdimo. Ali. koji nisu zbrkani. da bi rad time postao posve nepre¬ gledan. mogu postojati veći ili manji otpori. nije više besmisleno kad nam dama ispriča. da je taj trenutak nešto. jer nije mogla prestati zirkati na tanjure braće i sestara. Tumačenje ovog elementa. Stoga mi se najsvrsishodnijim čini. i za koje sam vam već iznio dva primjera? Tu bismo jako pogriješili. ili tek njihov manji broj da nas od elementa sna dovede do njegovog nesvjesnog. lako se dobiva uz pomoć još jedne pomisli sanjačice.« Ovaj je primjer možda i previše jednostavan. Jer kad je otpor neznatan. a mi smo pripravni na to. Kako to želite razumjeti i bez pomoći sanjačice? Zvuči posve besmisleno. Naime. Na ovo ćemo se i odlu¬ čiti. A ako odaberem neki san po vlastitoj volji. da su joj kao djetetu imali običaj stavljati takav jedan šešir kod stola. tada niti zamjena nije jako udaljena od nesvjesnog. jer vam još uvijek ne mogu učiniti shvatljivim. pa bi bilo najbolje započeti s takvima. Ako zapišemo san. tada je to posve sigurno nešto krivo. Ispitivanje pokazuje. što je količinski promjenjljivo. koja leži na na¬ šem putu. Da. »Kako sam čula da je dragi Bog sveznajući i vidi sve«. Očito je da moraju postojati snovi. Reći ćemo si.

. da se obitelj o kojoj se radi. niti ja ne znam ništa reći o tome. Naime. do čega moramo doprijeti slijedeći pomisli latentne (prikrivene) misli sna. kanal La Manche. ona to ne zna. a otpor je zapravo zajed¬ nički razlog za oboje . još jedna dosjetka. u stvarnosti . op.stol. i tako dalje.« Sad ćete vjerojatno biti skloni povjerovati. 126 c) Jedan pacijent sanja u podužoj suvislosti: Oko stola ne¬ običnog oblika sjedi više članova njegove obitelji. što se jedna toliko beznačajna pojedinost. Sanjačici ne pada na pamet ništa. Ono. Ovaj sam primjer mogao lako zamijeniti nekim drugim. i ovo se objašnjava kad začujete. Stol je. Netko bi drugi vjerojatno bio odbijen time. što možda tome pri¬ pada. da Francusku smatra uzvišenom. da su i oni kao obitelj Tischler. Time što sanjač smješta svoju rodbinu oko stola. Pisac mu odgovori: »Oui. da umjesto ove indiskrecije po¬ činim neku drugu. da i izme¬ đu njega i njegova oca postoji također. koje su vam već bile na¬ javljene u vezi odabiranja primjera. no vjerojatno bih ovu indiskre¬ ciju izbjegao samo uz cijenu. naravno. kaže da joj je palo na pamet nešto. da je rad sna upravo odabirom oblika stola doveo do izražavanja misli: »Kod nas je isto onako. korak do Calaisa«) čime želi reći. on govori.p.p. a ono prikriveno. kako je i kod njih«. U pravu ste s ovom naslućenom poteškoćom. koji u vezi s nečim određenim citira i rečenicu: »Du sublime au ridicule il n'y a qu'un pas« (»Od uzvišenog do smiješnog tek je korak«. dakle. da mora biti indiskretan razlažući ova tumačenja snova. ali . zapazite kako je čovjek silom natjeran. Nakon nekog vremena. Možda ćete se još čuditi i tome. ali je svo¬ jim izoliranjem postao posve nerazumljiv. No. to je posve nejasno. Znači da trebamo pripaziti na 127 . le pas de Calais« (»Da.»kanalu. kao i ono nesvjesno u elementu »kanala«.. a razjašnje¬ nje očekujemo upravo objašnjavanjem ovih tako sićušnih. ona zapravo daje rješenje zagonetnog elementa sna.ako želite posumnjati da je ova dosjetka postojala i prije sna. Pas de Calais je ustvari kanal. Tisch . možete li tada prihvatiti da mu se naknadno prido¬ dala? Naime. a ubrzo nadodaje. koju je čula da se priča. naime rukavac kanala. kakva je oblik nekog stola.. već je nejasan iz jednog drugog razloga. Time ste odgonetnuli i jednu od poteškoća. preziva Tischler (njem.sljedeći dan. Mislim li. Na brodu između Dovera i Calaisa neki poznati pisac razgovara s nekim Englezom. koja smo zapravo mogli već dugo primjenjivati.). jer je i sam toliko neodređen. op. Mi zaista ništa iz sna ne proglašavamo slučajnim ili ravnodušnim. da ova pomisao ima neke veze sa snom? Sigurno da mislim. Pogledajte ovdje odnos između elementa sna i nesvjesnog u njemu. Uostalom. ne¬ motiviranih pojedinosti.on nije težak zato jer je nejasan. kao njegov nagovještaj. vezano uz kanal. kako je takav jedan komad namještaja vidio prilikom posjete jednoj određenoj obitelji. Ovaj je sanjaČ već odavno poznavao zahtjeve vezane uz tumačenje snova. Ali. Uz taj mu se stol javlja pomisao. On je kao jedan komadić toga nesvjesnog.kako za to da se pomisao u njoj poja¬ vila s tolikim oklijevanjem. možemo nazvati manifestni sadržaj sna. što nam san pripovijeda. Zatim se njegove misli nastavljaju: u toj je obitelji postojao naročit odnos između oca i sina. a Englesku smiješnom.). pomisao pokazuje skepsu koja se u dosjetki prikriva iza tako napadnog divljenja. da bi se naglasila ova usporedba.. da je odgovarajući element sna ispao toliko neodređen. da će element »kanala« izbjeći tumačenju. tako i za to. Čini mi se kako je došlo vrijeme i da uvedemo dva pojma. bio pre¬ uzet u san zato. Ili . možda iz neke druge knjige. u kojoj se pojavljuje ka¬ nal. istog onog koji otežava i tumačenje. uzima kao predmet istraživanja. ili nešto drugo vezano uz kanal.

Dakle. pa je zato više ne prepoznajemo kad se izvrši njena zamjena slikom. koliko je njegovo prikazivanje. A to je: da on toj dami daje prednost pred ostalima. njemu poznatu) damu iza kreveta. Rad na tumačenju treba upotpuniti taj odlo¬ mak ili nagovještaj u jednu cjelinu. Pa ni tada vam neću navoditi potpuno nabra¬ janje. konkretno oslikavanje. dok u tehnici ne dospijemo do njenog mota. kod riječi smo odavno zaboravili iz koje se konkretne sli¬ ke ona pojavila. jedna mlada. No. pronalazi smisao ovog elementa sna. Ovo zvuči posve razumno. kako je to naročito lijepo uspjelo u primjeru b).odnose između manifestnog sadržaja sna i latentnih misli sna. ili u drugim slučajevi¬ ma tek njen nagovještaj. kao neki moto. kao skraćivanje na telegrafski način. d) Sanjač izvlači jednu (određenu. ali su dobili slaba mjesta. da je njegov brat zatvoren u nekom sanduku. To i jeste tehnika naših slikovnih zagonetki. u kojem je jedna strana parketa posve prazna. U primjerima a) i b) je manifestni element ujedno i sastavni dio latentnih misli. Ovdje nailazite na jedan novi tip odnosa između mani¬ festnog i latentnog elementa sna. te ih nisu 129 . U primjeru c) se. možda se u tome i nema što tumačiti. poistovjećivanje (identifikacija) sanjača s »onim tko gleda«. osim što pomišlja na okolnost. Naravno. Suprug joj ispripovijeda. upravo je stoga to opet jedna izmjena jer. da je i ovom snu bilo po¬ trebno tumačenje. koji u idućim primjerima možemo vidjeti čišće i jasnije izražen. Vidite također i da će na ovaj način biti moguće stvoriti zamjenske slike u manifestnom snu za jedan velik niz apstraktnih misli. Imate li sada hrabrosti. osim toga. naime. koje svoj izlaz uzima obliko¬ vanjem u riječi. na kakvim sjećanjima počiva ovaj san te iz kojeg se motiva ovdje probu¬ dio. te kako se oni pokazuju u tim primjerima. no već mnogo godina udata dama. koje se bave našim odnosima s najudaljenijim dijelovima svijeta. no ipak ta¬ kav. da prikazuje dobar otisak osobina sna. a druga daje i tumačenje za to: njegov brat štedi. varate se. a rjeđe od misli i riječi. Već pri prvoj pomisli sanduk zamjenjuje ormarom. koje sad nemamo potrebe dodirivati. ali i to će biti dostatno za naše ciljeve. jesmo li dovoljno dobro opremljeni za ovu zadaću. kao jedan njen odlomak. Razmislite li o tome da se manifestni san pretežito sastoji od vizuelnih slika. koje ipak služe namjeri prikrivanja. složene psihičke tvorevine u nesvjesnim mislima sna jedan njen mali djelić dospio i u ma¬ nifestni san. da jedan njegov znanac izdaje novine Pogled. jedna vrsta izmjene. Od jedne je velike. širok pogled. bila bi zamjena nekim odlomkom ili na¬ govještajem. Dakle. možete odgonetnuti da ovoj vrsti odnosa pripada posebno značenje za oblikovanje sna. u vezi s njegovim vlastitim uspinjanjem na brdo ne pada ništa na um. neću odabrati niti jedan od onih najzatamnjenijih snova. i njen vjerenik također željeli doći. 3 ulaznice za 1 forintu i 50 krajcara. s kojeg se pruža iz¬ vrstan. Prvi nije toliko izvrtanje ovog drugog. može razaznati i jedan drugi odnos. pokazalo se. i usuđujete li se krenuti u tuma¬ čenje jednog cijelog sna? Učinimo pokušaj i utvrdimo. dakle. Samo. da su i Elise L. e) Jedan drugi sanja. Latentna misao 128 sna je ovdje. Sanjaču. to je zasebno pitanje. smušenijem. i to jedno plas¬ tično. ali tek jedan nji¬ hov mali dio. f) Sanjač se uspinje na neko brdo. A otkuda stiže privid duhovitosti koji ovakvi prikazi nose u sebi. Ovakvi odnosi mogu biti vrlo raznoliki. već pri prvoj pomisli. sanja: Ona sjedi sa suprugom u kazalištu. Četvrtu vrstu odnosa između manifestnog i latentnog ele¬ menta moram vam još prešutjeti. od koje se rad na snu i sastoji. On i sam. isto kao i bilo kojem drugom. već se samo raspitati.

Kao zamjena za vjenčanje. da se supruga može dočepati i zahva¬ ljujući mirazu. kao da bi joj to inače promaklo. da je jedna strana parketa sasvim prazna? To je nagovještaj vezan uz jedan stvarni događaj iz prošlog tjedna. (Prenagljenost pokazana kod njenog ponašanja pri kupovini ulaznica. nego li pohitati do zlatara. pa je zato vrlo rano nabavila ulaznice. uvidjela je koliko je njena zabrinutost bila suvišna. No. te da ovakve izve¬ dene podatke često bez poteškoća pruža i sam sanjač. da je prijateljica koja je samo tri mjeseca mlađa od nje sad ipak naišla na marljivog mladog čovjeka. kad bi upravo element »tri karte« imao kakve veze s nekim muškarcem. kako u njenim izjavama vezanim uz san na više mjesta nailazimo na vremenske odrednice. Otkuda broj 3? O tome ne zna ništa. da sam ipak i kasnije mogla doći do supruga!«.5 forinte? Iz jedne posve druge povezanosti. Ona je ulaznice za kazalište nabavila suviše rano. To bi bila glavna misao. No. jer se analiza na ovim mjestima nije smjela odreći izjava sanjačice: »Mogla sam dobiti i 100 puta boljeg supruga za novce!« (150 forinti je 100 puta više od 1. Ako bismo na mjesto »novca« smjeli staviti riječ »miraz«.da uzimaju tri karte. ipak nam je kroz svojih nekoliko pomisli nadodala toliko građe. da će za mnoge snove biti lako dokaza¬ ti takav jedan povod iz prethodnog dana. San je reakcija na ovu oba¬ vijest. Prvo o čemu nas sanjačica izvješćuje jeste to. i ta glupa guska nije imala ništa hitnije za obaviti. da bi za nj kupi¬ la nakit. samo tri mjeseca mlađa od nje. Kad su stigli u kazalište. šurjakinja je na sličan način požurila odnijeti novac zlataru. kao i tugu.. Bilo bi vremena da ih je kupila čak i na sam dan predstave. sada vjerila. tada nam spontano ususret nailazi sljedeća konstruk¬ cija latentnih misli sna. i ona kod šurjakinje pri kupo¬ vini nakita. kako se Elise L. kojima se opravdava zajedništvo između različitih dijelova građe. da ona ovim snom izražava podcijenjivanje svog vlastitog su¬ pruga. za koju je manifestni san vrlo izmi¬ jenjena zamjena: »Ipak je bilo besmisleno. 130 Mora nam zapeti za oko.5 forinte). osim ako se ne uzme u obzir pomisao. tako daleko naše razumijevanje ne dopire. Mi smo samo pogodili. iako s manjom sigurnošću. izraženu u ljutnji na šurjakinju: kako je besmisleno toliko pohitati. no isto se tako odnosi na jednu vijest iz prethodnog dana.. no . prerano ih je kupila. što sam toliko požurila sa svojim vjenčanjem! Na primjeru Elise vidim. da je iz nje moguće pogoditi latentne misli sna. tako da ih je morala čak i preplatiti. te kritiku. kad ih je samo dvoje? O tome ne kaže ništa. zbog pretprodaje. a i slaba kazališna mjesta. Ona misli. uvodi se odlazak u ka¬ zalište). jer je jedna strana parketa uistinu i bila gotovo prazna. toliko rano da je čak morala platiti i nado¬ platu. Otkuda pojedinost. Pridodamo li toliko naglašene izraze »suviše rano«. koja nema nikakve veze s ovom ranijom.zado131 .Elise L. Jer. Bilo bi još poželjnije. Moja je procjena. »prerano« uzročniku sna obavijesti. A besmislica . možda bismo mogli nastavi¬ ti. Niti njen suprug nije pro¬ pustio zadirkivati je zbog te njene prenagljenosti.željeli prihvatiti. a ona je žena koja je već gotovo deset godina u braku. i uopće . njena znanica ot¬ prilike istih godina. A otkuda ono o 1. da je povod za san dodirnut u njegovu manifestnom sadržaju. te taj novac razmijeniti za komad zlata. Oba¬ vijesti iste vrste sanjačica nam stavlja na raspolaganje i za druge elemente manifestnog sna. da je vjerenica . Ona je namjeravala krenuti na određenu kazališnu predstavu. Njena je šurjakinja od svog supruga dobila na dar svotu od 150 forinti.odbija bilo kakve daljnje pomisli i obavijesti. jer se tako rano udala. Mi već znamo. kako to niti ne bi bila neka nesreća. njen joj je suprug uistinu ispričao. to bi značilo. na mjestu supruga nalazi se i nakit. da ćemo rezultatima ovog našeg prvog tumačenja sna biti prije iznenađeni i zbunjeni.

povezani. no što za sada možemo obraditi. kojima nas ovo tumačenje sna može po¬ učiti. Snovi kakve tražimo. ili se jedan latentni može zamijeniti s više manifestnih elemenata. Oni su kratki. Prije no što smo poduzeli posljednji pokušaj da našom tehnikom nadvladamo poteškoće oko iskrivljenja sna. dakle. rekli smo da bi bilo najbolje zaobići ih. ono što je središnje u nesvjesnim mi¬ slima. nikako od one vrste da će uvijek jedan manifestni element zamijeniti jedan latentni. koji posve nalikuju tipično infantilnima. te analize.snovi.5 forintu. koji već na sebi nose sve osobine onih kasnijih. Stoga požurimo izdvojiti ono.voljni. nedvosmisleni. Nije znala. 133 . Bez analize. 132 VIII. poduzete nad iskrivljenim snovima. Može li se odbaciti da je ova misao »bila je besmislica« u manifestnom snu predstavljena upravo preuzimanjem jednog tako apsurdnog elementa? Treće: usporedni pogled nas uči. predavanje DJEČJI SNOVI Moje dame i gospodo! Imamo dojam. Jer. nalaze se kod djece. Već zamjećujemo da nećemo iscrpiti sve pouke. i iskrivljenje snova započinje vrlo rano u dječjoj dobi. unutar kojih jedan manifestni element može predstavljati više latentnih. priznaje tumačenje. nismo tre¬ bali imati niti pojma da ovaj čimbenik uopće igra bilo kakvu ulogu. da još nismo dostatno opremljeni za tumačenje sna. Isuviše mnogo toga se odjednom sručilo na nas. Drugo: u snu se nalazi i jedan besmisleni djelić. što raspoznajemo kao pouzdane nove spoznaje. da toliko podcijenjuje svog supruga. pa ipak nesumnjivo . Ona. jasni. te da se tek trebamo prihvatiti daljnjih poduka i pripreme. ukoliko takvih snova ima. No. jer se u zbilji pozornost okrenula postojanju snova oslobođe¬ nih iskrivljenja tek nakon dosljedne primjene tehnike tuma¬ čenja. Čini se mogućim. Vratimo se stoga malo unazad. da smo isuviše brzo napredovali. Što se tiče smisla sna i odnosa sanjačice prema njemu. u manifestnom snu se upravo o tome ne može naći ništa. da u manifestnom snu izosta¬ je upravo glavna stvar. Zaista vjerujem. a ne zna niti zbog čega bi ga tre¬ bala toliko podcijenjivati. Prvo: neobično. pa kroz misli sna pogađamo ovu misao: bila je besmislica (udati se toliko rano). laki za razumijevanje. ali mu se i jako čudi. pa su zabilježeni i snovi djece od pet do osam godina. ali u latentnim se mislima glavni na¬ glasak stavlja na element prenagljivanja. i pridržavati se onih snova kod kojih su iskrivlje¬ nja izostala ili bila tek neznatna. Pod određenim se okolnostima i kod odraslih osoba pojavljuju snovi. da odnos između manifest¬ nih i latentnih elemenata nije nimalo jednostavan. kad se ograničite na dob od početaka prepoznatljivih duševnih djelatnosti do četvrte ili pete godine. U tome je još mnogo toga nera¬ zumljivog. No. više. Kroz to se mora temeljito promijeniti i dojam o či¬ tavom snu. moglo bi se reći isto toliko mnogo iznenađujućeg. stići ćete do čitavog niza snova s osobinama koje bismo nazvali infantilnima. istina. a pojedi¬ ni snovi iste vrste mogu se pronaći i u kasnijim dječjim godi¬ nama. 3 za 1. nemojte misliti da su baš svi dječji snovi ove vrste. Pritom iznova izbjegavamo razvojnu povijest naših spoznaja. Vjerojatno se mnogo više radi o odnosu mase između obaju ovih spremnika.

da Hallstatt leži na pod¬ nožju brda Dachstein. jednu odre¬ đenu razliku između manifestnog sadržaja sna i latentnih misli sna morati priznati i ovim snovima. što je već ranije čuo: da se prema njoj ide stubama šest sati. Ali. O pojedinostima je iznio jedino ono. 3. no sljedeće je jutro blaženo ispričao: Noćas sam sanjao. koliko se oštro ovi dječji snovi su¬ protstavljaju takvom shvaćanju. ako pozornije razmislimo. Podsjetite se na ono. a) Dječačić od 22 mjeseca mora kao čestitar pokloniti ko¬ šaru punu trešanja. koji prebiru po tipkama gla¬ sovira. Smatrali su da je premoren. Smijemo nado¬ dati. a niti primjena neke tehnike. 2. no. kad bi upravo dijete moglo tijekom spavanja razviti svoje pu¬ ne duševne sposobnosti tamo. Dakle. prepunom očekivanja. to su ra¬ zumljive. Sljedećeg jutra izbrblja svoj san: He(r)mann popapao sve tlesnje. kao ometajućih čimbenika spavanja. No. koji je za sobom ostavio jedno žaljenje. 4. da bi kasnije posve utihnuo i odbio krenu¬ ti na manji uspon do vodopada. Pokazao je veliko zanimanje za ovo brdo. Dijete je nekoliko puta nastojalo i pronaći je dalekozorom. ipak ćemo jedan djelić iskrivljenja sna. iskrivljenje sna ne pripada suštini sna. čežnju. upravo zato im i nije potreban nikakav rad na tumačenju. a dalekozorom se razaznaje i planinska kuća Simony. Upoznali smo se s njima zahvaljujući posve sigurnim 135 . Jer. neispunjenu želju. već gorko plače. Smijem pretpostaviti da vam je time pao kamen sa srca. Dakle. ne želi napustiti brodicu. iako su mu obećali da će i sam dobiti poneku od njih. On je čuo. ostalo je nepoznato s kakvim uspjehom. Čim bi se ukazalo kakvo novo brdo. da smo bili u planinskoj kući Simony. i da je ova vožnja zasigurno potrajala duže. za koje želimo vjerovati da će se pokazati odlučujućima i općenito važećima. neprikriveno ispunjenje ove želje. Imamo i sve razloge. da je vrijeme vožnje prošlo prebrzo. b) Djevojčica od 3 godine i tri mjeseca po prvi put se vozila jezerom. Iz stana u Ausseeu Dachstein se može lijepo vidjeti. Ova će tri sna biti dovoljna za sve željene obavijesti. Manifestni i latentni san ovdje se podudaraju. Za razumijevanje ovih snova nije potrebna analiza. No. koje priča o svom snu. San donosi izravno. tome se mora pridodati jedan dio priče iz života djeteta. što se doživljelo tijekom dana. Izlet je započeo u dobru ras¬ položenju. i kao uzročnika snova. c) Dječarca od 5 godina i tri mjeseca poveli su na izlet u Escherntal kod Hallstatta. Ovi snovi izmiču iskrivljenju snova. sudjelovao je na izletu s tim očekivanjem. Na kraju vožnje. Sjetite se sad objašnjenja o ulozi tjelesnih podražaja izvana ili iznutra. Niti je potrebno ispitivati samo dijete. Dječji san je reakcija na neki doživljaj tijekom dana. Uvijek postoji neki doživljaj iz prethodnog dana. gdje se i odrasli u takvom slu¬ čaju zadovoljavaju reakcijama nalik trzajima. što češće su mu na njegovo pitanje niječno odgovarali. što sam vam predstavio kao medicinsku procjenu sna: na us¬ poredbu s neglazbenim prstima. bilo bi isuviše čudno. san je reak¬ cija duševnog života u vremenu spavanja na ono. Poslušajmo nekoliko primjera. Neće vam izbjeći. da djetetu pripišemo bolje i dublje spavanje. da bismo se mogli osloni¬ ti na njih pri donošenju daljnjih zaključaka. 1. Sljedećeg jutra: Noćas sam se vozila jezerom. dječak bi upitao: »Da li je to Dachstein?« Postajao 134 je sve neraspoloženiji. On to očito čini vrlo nerado. Vidimo da ovi dječji snovi nisu besmisleni. punovažne duševne djelatnosti. koji nam objašnjava san. Čini joj se.Na ovim bismo dječjim snovima mogli s velikom la¬ koćom i sigurnošću doći do zaključaka o suštini sna.

Odavde najkraćim putem stižemo do objašnjenja fun¬ kcije sna. dok je omaška kompromis između njih.»vidim svog brata u sanduku« ne bi trebalo prevesti kao »moj brat štedi«. već kao halucinatorni doživljaj predstavlja i ispunjenje ove želje. San je također i ovdje re¬ zultat kompromisa.time će njegova druga osobina ostati nedirnuta. iznova možemo prihvatiti i usporedbu snova s omaškama.uopće. prije svega se mora izvršiti opoziv ovog dijela promjene. Čovjek spava. ne trebamo zbog toga napustiti etiologiju podra¬ žaja u snovima.sadržaj sna. da moj brat započne štedjeti. Želim se voziti jezerom. a dijelom napušteno. koja tjera na svoje ispu¬ njenje. na koju onda reagira snom. za dijete je takav jedan duševni podražaj. ujedno je i glavna osobina sna. nastavljajući pritom sa spavanjem. pa zato ne spava. no ipak doživljava po¬ javljivanje jedne želje. rješava kroz neku vrstu doživ¬ ljavanja. kao reakcija na psihički podražaj. 5. mislimo da bismo možda bolje spavali da nije bilo sna. koji su najvećim dijelom krivi za ometanje spa¬ vanja odraslih. To. Druga. iskrivljenje latentnih misli sna ostaje. očito je da ova druga ima više izgleda da bude prihvaćena bez prigovora. U ovim dječjim snovima ništa ne ukazuje na djelovanje takvih somatskih podražaja. no . a to je. 6. već kao »ja želim. Istina. ustvari. osim onih vanjskih. mora imati vrijednost rješavanja tog podražaja tako da se on otkloni. Kako se to rješavanje dina¬ mički omogućava putem sna . jer do sada nismo upoznali niti jedan drugi duševni podražaj. tada ranije iznijet dio sna .njegova neispunjena želja. zato je sadržaj sna: vozim se jeze¬ rom. nego li ona prva. jednako 136 tako stalna. kako mu se pripisuje. da san ne ponavlja naprosto taj podra¬ žaj. 137 . No. na¬ mjera ili predbacivanje. Mi ćemo dalekosežnim ispitivanjima moći utvrditi. zašto smo od samog početka zaboravili da. On nije mogao spriječiti da nam nešto ne zas¬ meta. postoje i duševni podražaji koji ometaju spavanje? Jer znamo da su upravo doživljaji oni. za udaljavanje svog zanimanja od svijeta. već . kao što niti noćni čuvar često ne može izbjeći da ne iza¬ zove nešto buke. dakle . a ispunjenje te želje . i da se može nastaviti sa spavanjem. već bi radije nastavio rad sa stvarima koje ga inače zaokupljaju. bila bi da san ne želi jednostavno dovesti do izražaja samo jednu misao. Ometajuću pak zamjenjujemo psi¬ hičkim podražajem. bez pomoći sna ne bismo spavali . Njegova je zasluga. ali već zamjećujemo da nije san onaj koji ometa spavanje. Oboje je dijelom postignuto. potvrđeno i u ovim jednostav¬ nim dječjim snovima pretvaranja misli u doživljaj.to još uvijek ne znamo. onaj. no . no na taj smo način mogli razjasniti tek jedan manji broj snova ove vrste. sto je neka želja uzročnik sna. a ne neka briga. progoneći narušitelje mira koji bi nas željeli probuditi. jer su snovi posve razumljivi i lako pregledni. koji uklanja smetnje dok se spava. onemogućuju mu da u sebi uspostavi duševno raspoloženje za spavanje. 7. koja uzrokuje san.željom. već je zaštitnik sna.nismo u pravu. U istu ovakvu shemu ulazi i san. da smo spavali i toliko dobro. koji mu ome¬ ta san . gla¬ si želja. On ne bi htio prekinuti život. Ometena težnja kod njega ne bi bila ništa drugo. Kod ovih posljed¬ njih razlikujemo jednu ometajuću i jednu ometenu namjeru. već ga dokida. zadovoljava je. moj brat se mora ograničiti«. Kod tuma¬ čenja sna.ona za spavanjem. dakle. otklanja. A ako se ovo pokaže kao najopćenitija osobina sna. da uzročnik sna mora uvijek biti jedna želja. Izme¬ đu obje ovdje navedene osobine sna. u tome ne možemo pogriješiti. San. Možemo se samo upitati. Nadovezujući se na ove osobine sna. koji bi ometao spavanje. Razlika između latentnog i manifestnog sna. Dakle.činjenicama.

njegovo nastajanje iz dviju suparničkih namjera. mogao je dati ovakvo razjašnjenje dječjih snova. Zašto to nije učinio niti jedan? Kad bi postojali samo ovakvi snovi kakvi su infantilni. bez probijanja do nesvjesnog i bez primjene slobodnih asocijacija. koja ovisi o stanju spavanja i koja u budnom životu nije ostvariva . no . i to gotovo bez truda! Fun¬ kcija sna kao zaštitnika spavanja. Usput. No. važe li i za one snove koji nisu toliko providni. za nas se radi o tome. Već smo nekoliko puta došli do iskustva da se osobi¬ na. koliko smo obilje razjašnjenja dobili iz procjenjivanja dječjih snova. ali doći ćemo i do toga. da je ispunjenje želja . dakle . guska o kukuruzu«. Dakle. »to nisam zamišljao niti u svojim najsmjelijim snovima«. On. u čijem se manifestnom sadržaju ne može prepoz¬ nati povezanost s nekom preostalom željom. nama vrlo providne. dok ona druga. Osim nadovezivanja na omaške. opće¬ nito uzevši. da se određene tvo¬ revine iz mašte. jednom smo se ponadali pristupu do razu¬ mijevanja problema snova zbog činjenice. očito se ovdje nalazi nastavak naše zadaće. Ne pos¬ toji poslovica. ali mu je. ali niti jedan se nije dos¬ jetio priznati ovu osobinu kao općenitu. naša zadaća obavljena i bez ispi¬ tivanja sanjača. ipak mogla po¬ tvrditi samo na jednoj određenoj vrsti i broju snova. kako će biti . dobi¬ vene iz dječjih snova.ako je to »noćni san na javi«. Mogli bismo razmisliti što ih je u tome moglo zadržati. nezamislivo je da pisci koji su se bavili snom nisu i ranije zamijetili ispunjenje želja kao osobinu sna.« Poslovica se. jer . dakle. da su ovi drugi snovi iskusili dalekosežna iskrivljenja.i dnevno sanjarenje je djelatnost povezana sa zadovoljenjem. dakle. tada već razumijemo. koja bi se predstavila kao općenito važeća. 138 Naravno. nastalom tijekom dana. I svaki psiholog koji ništa ne zna o pretpostavkama psihoanalize. No. ali nikad i halucinatorno doživljena. ispunjenja častohlepnih i erotičnih želja koje su nam dobro poznate. Postoje i snovi puni straha. Dakle. no . održati ona manje sigurna. istina.od djeteta na životinju. već i jedna druga uporaba govornog jezika. od kojih jedna ostaje stalna . kao: »lijepo kao u snu«. A pritom smo gotovo mogli zaboraviti da se bavimo psihoanalizom. ili pitaju »O čemu sanja kokoš? O prosu. te se sa¬ mo zbog njega i zbiva. naš rad nije imao nikakvo specifično obilježje. makar možda i vrlo živopisno predočena.8. dok druga nastoji zadovoljiti psihički podražaj.glavna osobina sna. da svinja ili guska sanjaju o tome. poznaje i »zle« snove. i tvrdi. san ipak samo . Prisjetite se. pogledajte sada. Čini se da na isto ovo ukazuju i toliki drugi izrazi. te kao polazišnu točku za razjašnjavanje snova. dokaz su da je san psihički čin bogat smislom.zaklane. No. koja bi nas pokušavala uvjeriti. mogu li se održati općenite osobine. Poznate poslovice nam kažu: »Svinja sanja o žiru.ugodno ispunjenje želja.posve otpada. »to mi niti u snu ne bi palo na pamet«. Od obiju glavnih osobina snova ovdje će se. ako je doživljaj u snu samo jedna predodžba koja je neizmijenjena i omogućena zahvalju¬ jući okolnosti stanja spavanja. u istom se smislu ne izražava samo ova. te se zbog toga ne mogu odmah 139 . Ovdje postoji očevidna pristranost upo¬ rabe jezika. spušta i niže od nas . Ova dnevna sanjarenja zaista su ispunjenja želja. nazivaju i »dnevnim sno¬ vima«. Prije bi se reklo da je to često bio slučaj. u je¬ zičnoj uporabi postoji spoznaja o tome. ili snovi s neugodnim ili ravnodušnim sadržajem.oni nisu potakli takvu upo¬ rabu jezika.ona su misaona. kako je sadržaj sna zadovoljenje neke potrebe. i halucinatorno doživljavanje. Mi imamo stav. te da su nje¬ gove dvije glavne osobine: ispunjenje želje.težnja za spavanjem. tada bi problem bio riješen. da proces oblikovanja sna može otkloniti noćni podražaj i donijeti zadovoljenje.

koliko je žuđeno bilo to spavanje.« Još ću citirati prema Du Prelu: »Mungo Park. a George Back. kao i dječji snovi. dakle . Sigurno bi bilo od velikog psi¬ hološkog interesa.glad. da je ponuđen u svrhu održavanja spavanja. lako će se razumjeti.« Kad netko uživanjem u oštro začinjenoj hrani tijekom večernjeg obroka izazove noćnu žeđ. Uostalom.procjenjivati. Učinak sna je u ovak¬ vom primjeru praktički neznatan. no zato nije manje jasno. postoji još jedna vrsta snova koji nisu iskrivljeni. lako će sanjati da pije. U isto je vrijeme i njena baka. koji se pojavljuju tijekom čitavog života kroz zapovjedne tjelesne potrebe. a protiv buđenja i po¬ dražaja. koji nam je sad bio toliko udaljen. koji bi inače sanjali samo iznimno. Tako sam zabilježio san djevoj¬ čice stare devetnaest mjeseci.. bile su -jelo i piće. bio bi sav blažen kad bi ujutro mogao ispričati »da je jeo ručak. no često su bile usklađene s našim sadašnjim okolnostima. jer ju je pogrešno odaslao. do kojih je i došlo upravo zbog voća. no upravo sada. ma¬ line. Zapažanja kod zatvorenika prepuštenih gladova¬ nju. kod manjeg intenziteta 141 . pa ju je tek uz veliki trud uspio prikupiti. uče nas da se pod tim okolnosti¬ ma redovito sanja o zadovoljenju ovih potreba. sudionik prve Franklinove ekspedicije. Naravno da se u snovima bavilo i još nemogućijim stvarima.. te sad treba popiti stvarnu vodu. Naravno da je kroz san nemoguće zadovoljiti snažnu potrebu za jelom ili pićem. pa je iste noći sanjala kako je pozvana u goste.ispunjenja želja kao reakcije na unutarnje tjelesne podražaje. Ali. bez prestanka je sa¬ njao doline i livade svoje domovine. koji tjera na djelovanje. koje smo se mogli odreći kod upravo postignutog razumijevanja dječjih snova. U svakom slučaju. čija je starost dopunja¬ vala sedamdeset kad bi joj se pribrojile i godine unučice. seksualne potrebe. kašica). koje nam je moglo ponuditi sve ono za čim je svaki od nas najvatrenije težio. Sve su bile zabavljene onim vanjskim svijetom. strana 336 i dalje): »Za usmjerenost naših unutarnjih misli bili su vrlo znakoviti naši snovi. žeđ. koji se noću odlikovao time što je odlazio na velike gozbe. kad bismo ujutro međusobno izmjenjivali svoja iskustva iz tog svijeta mašte. omlet. No. koji se sastojao od tri različita jela«. a treći opet o brodu. Isto tako se i Trenck. Jedan od nas. redovito je i uvijek na isti način sanjao o bogatim gozbama. i to kao . Još jedan san zaslužuje spominjanje: poštar donosi poštu. te kod osoba koje na svojim putovanjima i ekspedicijama moraju podnositi oskudice.jagode. kojega je mučila glad. sad su znali pripovijedati dugačke priče. te nadugačko objašnjava zbog čega se toliko dugo na nju čekalo. Čak i oni među mojim sudruzima. gdje su joj ponudili najbolje poslastice. koji se sastojao od jelovnika. središnje točke 140 oko kojih su se ti naši snovi kretali. sto je bila reakcija na jedan dan gladova¬ nja zbog probavnih smetnji. koji punim jedrima plovi s otvorenog mora prema nama. već blizu umiranju od žeđi na putovanju po Africi. koji nisu bili nikad živopisniji i brojniji. zbog pomicanja pokretnog bubrega postila čitav dan. iz takvih se snova čovjek iznova budi žedan.) izvješćuje o grupi ljudi s kojom je prezimio (dio I. Znamo također i da će nam za razjašnjavanje ovih iskrivljenja biti potrebna psihoanalitička tehnika. u kojem se jelima pridodavalo njeno ime (Anna F. kad bi se svi ovi snovi zabilježili. drugi je sanjao o duhanu. pa se. To su oni. i onima koje sam sanjao ja sam. prebogate vodom. o čitavim brdima duhana.. već blizu smrti zbog strahovite oskudice u hrani. no vrlo je upadljiv bio taj posvemašnji nedostatak imalo mašte u gotovo svim snovima.. mogu lako prepoznati kao ispunjenja želja. Tako Otto Nordenskjold u svojoj knjizi Antarktik (1904. ili o kojima sam slušao. u snu vidio okružen prekrasnim jelima u rovovima Magdeburga.

da je za jedan stupanj manje ovisan o svom objektu no glad ili žeđ. Rank. Želja za spavanjem. a kao posljedi¬ ca određenih poteškoća u vezi s objektom. da se snovi zadovoljenja želja kod odraslih. kako je to primijetio O. dakle . zado¬ voljenje u polucijskom snu može biti stvarno. pa sad unaprijed sanja o ispunjenju svojih očekivanja. Jer. dok u stvarnosti i nadalje spava. koje bez imalo sumnje nastaju iz psihičkih izvora podražaja. pojavljuju jedino kao reakcije na već spomenute zapovjedno nastrojene po¬ trebe. koje ćemo spome¬ nuti kasnije. Ili snovi. No. Uslijed osobine seksualnog nagona. to su snovi nestrpljivosti . mi ne želimo ustvrditi. kad netko. koju smo prepoznali kao onu 142 Schwind: San zatvorenika 143 . poznajemo isto tako kratke i jasne snove ove vrste pod utjecajem određenih dominirajućih situacija. kao da je već u kazalištu. tko inače voli produžiti svoje spavanje. ili već u razgovoru s onim koga posjećuje. ili njemu značajnu izložbu. dakle . da se umiva ili već nalazi u školi. uos¬ talom. koje ipak pokazuju neke posebnosti. Primje¬ rice. Ova osobenost polucijskih snova čini ih.kad je netko obavio sve pri¬ preme za putovanje. vrijedne spomena. Svi snovi zadovoljenja kod odraslih. oblikovani na infantilan način. Jednako tako san uspijeva doći i do zadovoljenja seksual¬ nih potreba.kad noć prije doživljaja vidi sebe kao da je već stigao do svog cilja. sanja da je ustao. no u zbilji.radije ustaje u snu. što potjece iz posve psihičkih izvora podražaja.ovih potreba. za predava¬ nje ili posjetu. običavaju osim zadovoljenja sadržavati i drugo. s pravom nazvani snovima udobnosti. te zahtijeva tu¬ mačenje radi razumijevanja. naročito se često događa da se stvarno zadovo¬ ljenje ipak povezuje s nekim nejasnim ili iskrivljenim sadrža¬ jem sna. prikladnim predmetima proučavanja is¬ krivljenja snova. takvi snovi o zadovoljenju potreba često ipak pomažu.

suštinu i funkciju sna upo¬ znali smo iz proučavanja dječjih snova. te kako je rečeno .oslobođenje. Ne možemo odmah reći jesu li i ovo snovi ispu¬ njenja želja. što ono radi. Patuljci. osim kod dječjih. što znači . kako to naslućujemo. te ga svesti na one sile koje na njega djeluju. i ne možemo dokazati nastoje li istovre¬ meno ukloniti. Vrlo je zgodno to. tada patuljak na vrhu. Iskrivljenje sna je ono. Svaki put kad nam je neki san posve razumljiv. Moje dame i gospodo! Iskrivljenje. on se dokazuje kao halucinatorno ispunjenje neke želje. iziskivati da važi i za sve snove. i ne želimo podcijeniti njegovo značenje. koji nastoji prerezati rešetku. Oni moraju biti protumačeni. da je on zamjena za neki nepoznati sadržaj. Sto je s ostalima još ne znamo. i to onu. te da se na njega tek treba svesti. smijemo li za ono. a niti posve zanemarivo. u ovim snovima postaje glasna i kroz njih se iskazuje kao značajna oblikovateljica snova. njegov dinamizam. predavanje CENZURA SNA 1 Vidi prilog. koliko je ispravno slikar shvatio nastajanje jednog sna iz jedne dominirajuće situacije. iz njihova manifestnog sadržaja ne otkrivamo.koja redovito sudjeluje u nastajanju snova. Pokazat ću vam ovdje na reprodukciji jedne Schwindove slike iz galerije Schack u Miinchenu.kod snova infantilnog tipa. kojem psihičkom podražaju zahvalju¬ ju svoje podrijetlo. što nam se u nekom snu čini ne¬ običnim ili nerazumljivim. ali ih niti ne razumijemo. te konačno . i . Stoga je naša sljedeća zadaća istraživanje i razumijeva¬ nje tog iskrivljenja sna. koja kao sadržaj ne može imati ništa drugo. IX. da bi oslobođenje trebalo uslijediti kroz prozor. njihovo se iskrivljenje treba opozvati. 145 144 .prevedeni. učiniti ono što bi zatvorenik sam želio. Iz jednog sna druge vrste pretpostavljamo na temelju raz¬ nih razmišljanja i analogije sa shvaćanjem omaški. Od snova odraslih ipak smo mogli razjasniti tek jednu grupu. Također možemo reći. Kod svih ostalih snova. 128 ). Želimo saznati više o tome. koju smo označili kao snove infantilnog tipa. prikazani jedan iznad drugog. no . ili možda riješiti taj podražaj. (U ovom izdanju nalazi se nasuprot str. otkuda potječe. jer kroz prozor prodire podražaj svjetlosti koji okončava zatvorenikovo spa¬ vanje. Snovi su uklanjanja (psihičkih) podražaja koji ometaju spavanje putem njihova halucinantnog zadovoljenja. njihov manifestni sadržaj zamijeniti latentnim prije no što možemo donijeti presudu o tome. Potreba za spavanjem s punim pravom ostavlja po strani druge velike tjelesne potrebe. drugo. da je iskrivljenje sna djelo rada snova. Ovo slaganje ne može biti slučajno. Dobili smo prethodno jedan rezultat. prvo. dakle.ako se ne varam. put nam ometaju iskriv¬ ljenja sna. predstavljaju vlastite sukcesivne položaje koje bi on trebao poduzeti pri¬ likom uspinjanja do visine prozora. što je pronađeno kod infantilnih snova.kako to radi. ima iste crte lica kao i sam zatvorenik. te ako umjetniku time ne pripisujem isuviše namjera. Zato želimo opisati rad snova.1 To je slika »San zatvorenika«.

« Vojni liječnik: »Potpuno razumijem«.s posve beznačajnim. strogo uzevši. Ovaj se san ponovio unutar nekoliko tjedana još dva puta. Dama nastavlja: »Znam. Niti vojnika na bojnom polju ne pitaju. a dama poželje da je odvedu njoj poznatom glavnom liječniku. To bi bilo previše strašno. i svejedno je. te od¬ govori: »Moj Bože.A sada. koji je razumije već nakon nekoliko riječi.. prit¬ om riječ »usluge« naglašava tako. pretpostaGospođa dr.« (mrmljanje). koja dan i noć nema druge brige. njoj nepoznato). i kaže vrataru. potječe od jedne ugledne. želi li umrijeti ili ne.. ljudstvu i časnicima bez razlike . u kojoj za nekim dugač¬ kim stolom stoje ili sjede mnogi časnici i vojni liječnici. Ona odmaknu njegovu ruku uz pomisao: Svi su oni ipak isti. da vam naša odluka zvuči čudno.« San u svom odvijanju odgovara dnevnom sanjarenju. naj¬ uočljivije je. trebalo bi se pridrža¬ vati jednog uvjeta: uzeti u obzir starost. da li je neka mlada ili stara. kao da ga je uspjela razumjeti.tako osudila. Ovdje u snu slijedi mrmljanje.« Uslijedi čitava minuta neugodne šutnje. ima vrlo malo mjesta prekida. koje je. i brojne druge žene i mlade djevojke Beča spremne smo vojnicima. doli brige o svom djetetu!" A sad. Uostalom. dobro obrazovane starije dame. ona je već postarija žena. i reče: »Milostiva gospođo. kako znamo. No.. Zabilježila ga je jedna dama iz naših krugova1. djelomično zbunjene. i to ne praznina u sjećanju.. nemamo niti pravo izraziti nešto o smislu sna.. no prosudila ga je. Tada joj vojni liječnik stavi ruku oko pojasa. prekinuti su mrmljanjem. vojni liječnik je usprkos tome vrlo pristojno i s puno poštovanja uputi da krene na drugi kat. a među njima i jedan. Nekoliko se časnika. Obraća se sa svojom ponudom jednom vojnom liječniku. i . Analiza tog sna nije bila izvršena. no mi to najozbiljnije mislimo.(mrmljanje). vite slučaj. ne¬ kim vrlo strmim zavojitim željeznim stubama. koje su vodile izravno iz sobe na gornje katove. von Hug-Hellmuth. jer bi bolnici htjela staviti na raspolaganje svoje usluge. glasno nasmijalo.kako dama primjećuje . pružene su neke naznake iz kojih se može ponešto zaključiti. začu jed¬ nog časnika kako kaže: »To je kolosalna odluka. da više ne zna njegovo ime. koji joj je udvarao u mlađim danima.u riječima »ljubavne 147 146 . da niži časnik odmah pri¬ mjećuje kako se ovdje radi o »ljubavnim« uslugama. a djelomično podrugljive grimase časnika pokazuju joj. o njemu je rekla: »I takvu odvratnu. kako bi se sve izvelo na čistac. tamnoj sobi. da su to ispravno razumjeli svi prisutni. Kako nismo izvršili analizu. svaka čast!« S osjećajem da jednostavno vrši svoju dužnost. da san pokazuje više praznina. a za nas i najzanimljivije. Dok se uspinjala. Pritom na svoje najveće zaprepaštenje uoči. Njen glasni govor u snu zvuči ovako: »Ja.(navodi jedno prezime. Na tri mjesta. saslušajte sljedeći san. Samo. a poneka se pojedinost mogla raz¬ jasniti raspitivanjem. za¬ vršava u jednoj velikoj. ona se uspinje tim beskonačnim stubama. već praznina u sadržaju. umjesto da ode do glavnog liječnika.. taj san o »ljubavnim uslugama«. i to . glupu stvar sanja jedna žena od 50 godina.. Jer. sadržaj je kao izbrisan. izostalo. i možda uopće neću niti doći u taj položaj. da psihoanalitičaru nije potrebno njegovo tumačenje. No. No.I. kad bi uistinu do toga došlo. govori. da mora razgovarati s glavnim liječnikom . »Ona odlazi u vojničku bolnicu br. No. primjerice . Nije ga protumačila niti sama sanjačica. a prema njenom izviješću. u kojima se po¬ javljuju ove praznine. i uistinu besmislenim izmjenama.. Naša je izvjestiteljica zamijetila. pa je nakon izvjesnog oklijevanja pro¬ pušta da prođe. pa ja sam već stara žena. No. da ne bi jedna stari¬ ja žena jednom sasvim mladom momku.

No.naivno. Sama cenzura snova je uzročnik ili jedan od uzroč¬ nika iskrivljenja snova.svoju osobu staviti na raspolaganje zadovoljenju potrebe za ljubavlju kod vojske. Od ovog središnjeg ele¬ menta misli sna. . to je bilo »najbolje mjesto«. ništa nije bilo prenijeto u manifestni san. Kažemo da su i izostavljeni govorni dijelovi. U latentnim mislima ovog sna bio je naglašen element »prerano. što mu je zapravo željelo poteći iz pera. zbog koje ga niti sam sanjač ne želi priznati kao svoju vlastitu proizvodnju. Sjetite se sna o »tri loše kazališne ulaznice za 1. tada se dobiva jedna fantazma takvog sadržaja. Ovo pomicanje naglaska je glavno sredstvo iskrivljenja sna. koji proizvodi ublažavanja. te sredstvo za iskrivlje¬ nje snova. tek se rijetko ova cenzura iz¬ ražava ovako neskriveno. izostavljanje. no jednoznačno. bili prinijeti 148 kao žrtva cenzuri. no. Mnogo češće dolazi do izražaja drugi tip cenzure. nagovještaje na mjestu onog pravog.da je nepristojnost ovih mjesta bila motiv za njihovo potiskiva¬ nje. Posvuda gdje se nailazi na praznine u manifestnom snu. Časnika i vojnika. Pomicanjem naglaska. ali . Zadržimo sad ovu usporedbu. da ih nitko ne bi mogao pretpostaviti iza onog prvog.bilo je smiješno od šurjakinje. Na ovim mjestima koja su sad ostala prazna. . naime .usluge«. gdje bi povezivanje zahtije¬ valo to priznanje. pa je stoga uklonjeno.u snu se uopće ne događa. mijenjanje. Tada niti u novinama nema praznih mjesta. Izravno govorimo o cenzuri snova. a naročito nas oni dijelovi govora. gdje se čovjek nekog elementa sna prisjeća naročito slabo. Umetnemo li ih. kao u primjeru sna s »ljubavnim uslugama«. ili se zadovoljio samo približavanjima ili nagovještaji¬ ma onoga. moglo bi se reći . upravo nju mogu pokazati na do sada jedinom analiziranom primjeru sna. lagano izmi¬ jenio. Uzmete li u ruke bilo koje političke novine. Mislite: šteta zbog toga. Drugi put cenzura nije utjecala na gotovu rečenicu. u manifestnom snu nailazimo na nerazgovjetno mrmljanje. Trebali bismo krenuti i dalje. Upravo tamo.50 forinta«. stajalo je nešto. Dakle. prikriveni mrmljanjem u snu. Nadam se da to već prepoznajete kao blisko. u njemu je u središte bio stavljen odlazak u kazalište i nabavlja¬ nje ulaznica. nejasno ili sumnjičavo između ostalih. To je u svakom slučaju vrlo sablažnjivo. kojoj treba pripisati dio udjela za iskrivljenje sna. na nešto što se izgubilo. Za treći način djelovanja cenzure snova ne znam nikakvu usporedbu iz upravljanja cenzurom novina. isuviše rano«. Odnosno: bila je besmislica udati se toliko rano. pregrupiravanje građe predstavlja djelovanje cenzure snova. ili potisnulo. jasnije oblikovanih. tako rano krenuti u nabavljanje kazališnih ulaznica. skrivila ih je cenzura snova. te snu pridaje onu neobičnost. vjerojatno je to bilo ono najzanimlji¬ vije. pa ih je zato iz predostrožnosti ublažio. i kupi nakit. okoli¬ šanja.zbog vršenja svoje domoljubne dužnosti . te izražavanje cenzure prepoznati svaki put i tamo. 149 . te da se na njegovu mjestu pojavljuje samo bje¬ lina papira. što se nije svidjelo visokim organima cenzure. gdje ćete pronaći usporedbu s ovim događajem? U našim je danima ne trebate dugo tražiti. Pisac je predvidio koja bi mjesta trebala očekivati neodobravanje cenzure. ovim je pregrupiranjem elemenata sadržaja manifestni san postao toliko malo sličan latentnim mislima sna. no iz određenih ćete zaobi¬ laženja i nejasnoća u izražavanju moći odgonetnuti unaprijed primijenjen obzir prema cenzuri. uzor za drsku libidnu maštariju.bila je također besmislica. Znate da je to djelo novinske cenzure. koji su prethodili mrmljanju tjeraju na dopune koje ne mogu ispasti nikako drugačije. u kojem je sanjačica sprem¬ na . pronaći ćete da od mjesta do mjesta ne¬ dostaje tekst. No. da tako brzo izda svoj novac. čije nas ispitivanje upravo zaokuplja.

Ono što nam kao otpor nailazi ususret prilikom rada na tumačenju. kako se otpor prema tumačenju mijenjao po svojoj snazi kod sva¬ kog elementa. ili na koje misli samo s gnušanjem. odvode nas daleko od nje¬ ga.Već smo navikli ove izmjene i preuređenja nazivati »pomi¬ canjima«.da od elementa sna dopremo do ne¬ svjesnog elementa. pro¬ izlazilo različito veliko za svaki element unutar istog sna. tako je i iskrivljenje. vidi se da su pojedini latentni elementi posve nestali. ove cenzurirane i u snu do iskrivljenog izraza dovedene želje. Nadam se da ovaj izraz nećete shvatiti isuviše antropomorfno. I sama nalazi da je njen san. ispričala ponešto od njegova neizb¬ ježnog tumačenja. a bila bi još zaprepaštenija da joj je liječnica. u njenom su snu ona najodbojnija mjesta bila zamijenjena mrmljanjem. već da ta cenzura nastavlja postojati kao trajna institucija. iz kojih se na¬ mjera i na kakve se težnje ovaj utjecaj primjenjuje. Pomislite na san naše pedeseto¬ godišnje dame. kako se našim naporima . Otpor tumače¬ nju je naprosto objektivizacija cenzure snova. Tamo smo počeli osjećati. izvršeno cenzurom. to sad moramo kao cenzuru snova prenijeti u rad na snovima. gospođa v. Taj otpor. mo¬ raju se prije svega opisati sa stanovišta same ove instancije. zapravo su iskazivanje 151 . one s kojima se on osjeća suglasan. čija je on zamjena . nećemo se iznenaditi niti kad otkrijemo da smo se već i ranije susretali sa cenzurom sna. stvari na koje se čak niti ne usuđuje pomišljati. Usporedi li se manifestni i latentni san. Uostalom. protiv kojih se usmjerava cenzura snova. koje budna procjena sanjača priznaje. može biti različitih veličina: jednom ogro¬ man. Ali namjere. pregledamo li niz protumačenih snova. ili nekog duha koji stanuje u vašim moždanim komorama i tamo oba¬ vlja svoju dužnost.odvratan. U ovom potonjem slučaju. No. no dobro iskoristiv pojam za jedan dinami¬ čan odnos. Tada se jedino može reći. Prije svega. zbog kojih je i na¬ stala potreba za cenzurom snova. tako da mis¬ lite na neko »moždano središte«. bez da ga je pro¬ tumačila . ili možda čak i oja¬ čani. te protiv kojih. kad smo započeli s primjenjivanjem naše tehnike slobodnih asocijacija. upravo zbog tog osuđivanja. ako je on velik. a možda čak i ljudskog života. drugi put uistinu neznatan. Ova nas riječ ne ometa da upitamo. temeljno za razu¬ mijevanje sna. kao neizmijenjeni. trenutno to nije ništa drugo. Prisjetite se da smo došli do iznenađujućeg otkrića. ali niti isuviše lokalizacijski. socijalnom pogle¬ du. da se snaga cenzure nije iscrpila time što je 150 izvršila iskrivljenje sna. koje se javljaju kao kritički prigovori protiv pomisli. Namjere koje primje¬ njuju cenzuru su one.protivi neki otpor. Budite uvjereni da kad od¬ bijete prihvatiti ispravno izvršeno tumačenje nekog od vaših vlastitih snova. činite to iz istih onih motiva. lako odgovoriti. no. no. okrenut ćemo se sad i njihovu dinamizmu. a drugi bili preuzeti kao više ili manje promijenjeni. od kojeg se rasprostire takav jedan cenzurirajući utjecaj. to je uistinu i bio slučaj. vjerojatno je niti ne prepoznajući. te bi se preuređenjem ili uklanja¬ njem takvog jednog središta on mogao dokinuti. na ovo je pitanje. rekli smo. proizvodnjom iskrivljenih snova i nužnošću tumačenja. estetskom. On nam tako¬ đer dokazuje. tada se ovdje trebaju odmjeravati du¬ gački lanci asocijacija na element. strogog čovječuljka. mi smo željeli istražiti koje namjere primjenuju cen¬ zuru. a usput moramo prevladati sve poteškoće. odbojne u etičkom. Hug. pa se nakon toga ugasila. i to s namje¬ rom da i nadalje održava ono iskrivljenje sna. Jer. te pod cenzorom snova zamisliti nekog malenog. Jer. da su one po svojoj naravi posve za odbacivanje. Nakon ovih zapažanja o djelovanjima cenzure snova. za naš rad na tumačenju trebamo proći tek nekoliko međučlanova. Pa.

bezazlene želje libida. I mržnja se iskaljuje bez granica. što su sami rezultati to¬ liko neugodni i neukusni. Ili san ipak nije nikakva psihička pojava. Požude. besmisleni. A pomislite i na to. Ovaj »sacro egoismo« sna zasigurno nije bez povezanosti sa željom za spavanjem. a naj¬ radije one zabranjene. no. Nije li to jednostavnije prihvatiti. koje smo navodno razotkrili na temelju naših pretpostavki? Oboje! Iako je jednostavnije. Istina. ne zaboravite. ili pak naša tehnika ima negdje neku pukotinu. braće. oni nemaju i iskrivljenja sna. možda i ne bi toliko teško palo. strogo odgojena i sramežljiva djevojka će stoga neumoljivom cenzurom iskrivljavati u snu i ona događanja. kako kažemo . S jedne je strane ono 152 utoliko veće. kako sam upravo opisao? Tada bi se lako moglo reći: to su nemogući. stvar još nije posve sazrela. oca i brata kod žene. Jer. i hitnih tjelesnih potreba. da bismo se smjeli ljutiti zbog ovakvog rezultata našeg rada na tumačenju. oni ih niti ne trebaju. Ne samo ženu drugoga. A osvetničke želje i želje za smrću bližnjih. I zaista. a s druge strane i što strože nastupaju zahtjevi cenzure u tom tre¬ nutku.jednog bezgraničnog i bezobzirnog egoizma. kako će ih i sama sanjačica ocijeniti desetak godina kasnije. da su te pretpostavke bile ispravne. mogu obavljati svoju funkciju i bez povrede etičkih i estetskih težnji našeg Ja. ili barem vrlo nevje¬ rojatni rezultati. nemojte taj pogubni sadržaj predbacivati samom snu. on ima bezazlenu. da je iskrivljenje sna proporcionalno s dva čimbenika. Jer.li¬ bido. za koje mislimo da su daleke ljudskoj prirodi. nikakva nam se cenzura ne čini dovoljno strogom protiv njih. mi još nismo niti izbliza dospjeli toliko daleko. Inače. Ali. znate da postoje i snovi koji se mogu pre¬ poznati kao zadovoljenje opravdanih želja. Prije svega. Uz to. u sva¬ kom snu vlastito Ja izbija naprijed. Čini se. to ne znači nužno i da je ispravnije. bračnih partnera. nešto je u pretpostavkama bilo pogreš¬ no.bez zapreka odabire svoje objekte. liječnici . Jači 153 . u svakom od njih igra glavnu ulogu. Ali što. Ostavimo si vremena.onih. pa čak i korisnu svrhu zaštititi vaše spavanje od ometanja. ako ovi rezultati izgledaju ovako. koja se sastoji u po¬ vlačenju zanimanja od čitavog vanjskog svijeta. nakon što su protumačene u budnom stanju. Mlada. kako da se dobro sakrije mani¬ festnom sadržaju. njegov je libido očevid¬ no usmjeren na sina). koje smo ranije utvrdili: da san uopće ima neki smisao. Oslobođeno svih etičkih okova. koje se protive svim za¬ htjevima ćudoređa za ograničenjima. što je strasnija želja koju treba cenzurirati. već prije svega incestuozne. Takva zloćudnost ne leži u suštini sna.roditelja. pokazuju se dovoljno snažnima da izazovu snove. tu nije nimalo teško pronaći neku nesigur¬ nost. ljudskim sporazumom posvećene objekte — maj¬ ku i sestru kod muškarca. kao i onih. prije svega nas obvezuje zadaća. da se postojanje još nesvjesnih duševnih procesa smije prenijeti s hipnotičkog na normalno spavanje. Težnja za užitkom . te da su sve pomisli deter¬ minirane. dakle. Da smo na temelju ovih pretpostavki došli do vjero¬ jatnih rezultata tumačenja sna. Vjerujem da ga još niti ne razumijemo kako treba. da ga osiguramo od odre¬ đenih napada. tada bismo s pravom zaključili. To. i iako više zadovoljava.nisu ništa neobično. koja bismo mi. pa čak i kad zna. ili u normalnom stanju ne postoji ništa nesvjesno. možemo još pojačati kriti¬ ku protiv našeg tumačenja snova. (Pa i san naše pedesetogodišnjakinje je incestuozan. Naša su tumačenja snova vršena pod pretpostavkama. ovo Ja suglasno je sa svim zahtjevima seksualnih težnji . da ove cenzurirane želje naviru iz jednog pravog pak¬ la. u životu najdražih osoba . koje je naš estetski odgoj već odavno osudio. i ne zadovoljava li više od svih onih ogavnosti.na primjer. vlastite djece . morali prihvatiti kao do¬ puštene. no.

i da je upravo prevladavanje 154 jednog osjećaja uvjet za nesvjesnost postojanja njegove su¬ protnosti. daju li vam vaša vlastita iskustva pravo da to kažete? Ne želim go¬ voriti o tome kako biste mogli izgledati sami sebi. ako ga kritički napadnemo. netko drugi će nam odgovo¬ riti: »Ja da prema svojoj sestri usmjeravam grešne želje? Pa. »vi mi iz sna želite dokazati. još uvijek ne. i da su vrlo neugodni. morate se prilagoditi pri¬ hvaćanju složenijih odnosa. pa čak i besramni¬ ma ili odvratnima? Ca n'empeche pas d'exister (To im ne smeta da postoje .da rezultati tumačenja snova nisu jed¬ nostavni. a moguće je. i ovaj se jači argument razbija. no odmah se povlačite na argument. tada samo ponavljate mehanizam stvaranja snova. da govori u sličnom slučaju. da je meni žao svih onih iznosa koje sam utrošio na opremu svoje sestre i obrazo¬ vanje svog brata? Ali. Ali. on uopće nema nikakvu dokaznu snagu kad se dokazuje. Možda u duševnom životu ima mjes¬ ta i za suprotstavljene težnje. Pa to je grozna besmislica! Ne samo što živimo u najsretnijem braku . njome ne možete rije¬ šiti niti jedan od problema snova. i već godinama nisam s njom progovorio niti rije¬ či!« Možda bismo još i lako prihvatili kad ovi sanjači ne bi potvrdili ili nijekali protumačene im težnje. za proturječnosti koje postoje jedna uz drugu. i da nam svojim dosadašnjim životom mo¬ gu dokazati vladavinu te suprotnosti.to mi zacijelo nećete vjerovati. usu¬ đujete li se i njemu odgovoriti: »To ne može biti. Ne bi li sad bilo pravo vrijeme.p. osim da ispunim svoje dužnosti prema njima. Kad vam neki fi¬ zičar može dokazati da će se organski život ove zemlje morati kroz kraće vrijeme povući pred potpunim smrzavanjem. ja i radim jedino za svoju braću. da se či¬ tav rad na tumačenju snova odbaci kao nešto.op. to nas ipak mora natje¬ rati da se zapanjimo. umjesto da ga razumijete i nadvladate. kako u svjesnom životu prevladavaju one. još kao mlad liječnik sam čuo svog učitelja Charcota. ona mi uopće nije važna. toliko plemenitosti kod svojih neprijatelja i tako malo zavisti u svom društvu. te mirno zaustaviti svoje simpatije i antipatije. da ćete zanemariti odbojnu osobinu cenzuriranih želja u snovima. no -jeste li jednako toliko ugode pronašli i u svojim nadređenima i suparnicima. Što je to. kako je ipak nevjerojatno da bi onome zlu u us¬ trojstvu ljudi trebao pripadati toliko širok prostor. Ili. Kad od sebe odguravate ono što vam je neugodno. kako sam to kao najsta¬ riji obećao našoj pokojnoj majci«. da sanjači kojima iz tumačenja njihovih snova pripisujemo takve namjere njihovih želja. još na početku podignutih prigovora . Uz pretpostavku da u duševnom živo¬ tu postoje nesvjesne težnje.je argument. ostaje se ipak samo kod onih.). i ne dokaže onom prvom pogrešku u njego¬ vim pretpostavkama ili proračunima. što vam rezultate tumačenja sna čini neugodnima. to je smiješno. da oni u sebi osjećaju upravo točnu suprotnost od takve jedne protumačene želje. ništa me drugo u životu niti ne zanima. Potom ćete možda obećati. to su naprosto stvari. već bi mi njegova smrt oduzela sve što imam na ovom svijetu«. A na drugi. Na prvi se može odgovoriti da. Jer. uza svu zanesenost jednostavnošću. Dakle. Ali to. Treba biti smjeran. da biste se morali osjećati 155 . jedna sanjačica kaže: »Ja da bih trebala svom suprugu željeti smrt. Ili. i to s dobrim razlozima. koju osjećate. želi li se otkriti. najoštrije od sebe odbijaju naša tumačenja. »Što?«. koje su im suprotne. to ne može biti. čak smo i u lošim odnosima. da očevidno niste u pravu. kad kao motiv za jednu znanstvenu procjenu želite pri¬ mijeniti ugodu ili neugodu. sto je u ovom svijetu ono stvarno. takvi su izgledi isuviše neugodni?« Mislim da ćete šutjeti sve dok ne dođe drugi fizičar. mogli bismo reći. što je kroz svoje rezultate dovedeno ad absurdum? Ne. koje niti sami ne znaju o sebi. kaže jedan.

Želje u snovi¬ ma koje nas žele ometati tijekom spavanja nama su nepozna¬ te. niti smo ikada nešto doprinosili tome. da su dobri oni. 156 Dakle. iako ga moramo doživjeti kao neobičnog. Ali. zar ne znate. Svakako. Sad smo spremni prihvatiti. i o njima saznajemo tek kroz tumačenje sna. No. Vjerujete li zaista da bi šačici nesavjesnih laktaša i zavodnika posrećilo oslobađanje svih tih zlih duhova. Nije naša namjera da poričemo plemenita nastojanja ljudske prirode. koja se sada smije rasprostirati kulturnim svijetom. težnje o koji¬ ma se dugo vremena uopće ništa ne zna. što drugi. dok spavamo. pomislite samo na onu ogrom¬ nu mjeru svireposti. usmjerite pogled s pojedinačnog na ovaj veliki rat. no sa¬ mo nesvjesne. vrše protiv onih odbojnih kretanja želja koja se u nama od¬ vijaju tijekom noći. čime ljudski duševni život doduše ne postaje ništa bolji. no nemojte se učiniti sukrivcima u nepravdi. dakle. Možda ćemo se kasnije moći približiti njegovu ra¬ zumijevanju drugim putem. može značiti i trajno nesvjesno. koja ih i čini potisnutima i neprepoz¬ natljivima. kako smo to otkrili u tolikim mnogim slučajevima. koje bi trebalo odbaciti o tome nam preostaje još mnogo za propitivati i istraživati. one se u tom trenutku i u spomenutom smislu mogu označiti kao ne¬ svjesne. Time za nas nesvjesno dobiva jedan novi smi¬ sao. Tada se ponavlja slučaj. Odustanemo li od etičkog procjenjivanja. ostajemo pritom. te ga zamijenili pretpostavkom. Naravno. Već smo tada posumnjali u vrijednost takvog uvjeravanja. njiho¬ vo junaštvo.nerazumljiviji. koja se toliko često čini prema psihoanalizi. zacijelo ćemo moći pronaći pravu formulu za odnos između zla i dobra u ljudskoj prirodi. oni zli. To se sad događa i kod svakog tumačenja jako iskrivljenih snova. i sam sanjač ih poriče. jer ga ostali poriču. i kad nas je nazdravičar ogorčeno uvjeravao kako niti tada. nakon što ih je upoznao kroz tumačenje sna. pokazujem vam ne samo cenzurirane zle želje iz snova. koliko je neobuzdan i nepouz¬ dan prosjek ljudi u svim prigodama seksualnog života? Ili. Jer. a ne samo »trenutno latentno«. pa time za naša shvaćanja dobiva na značaju. »trenutno« ili »privremeno« nestaje iz njegove srži. njihov osjećaj za društvo. Naravno.obveznima nastupiti protiv udjela egoističnog zla u ljudskoj prirodi? Nije li vam poznato. bilo bi nepravedno kad bismo sad propustili istaknuti kao važeći jedan drugi ishod ovih istraživanja. da sve prijestupe i prekoračenja o kojima noću san¬ jamo. da im se umanji vrijednost. 157 . moramo si reći da su i više u tom trenutku. o tome ćemo drugi put morati čuti i više. koji u sebi nosi. osim što potvrđuje staru Platonovu misao. Naprotiv. ali zato svakako . strahota i neiskrenosti. čine u zbilji? A sada. Kod zla u ljudima ostajemo s većim naglaskom samo zato. koji smo po prvi put susreli kod tumačenja omaške u govoru s »nazdravljanjem«. a možda se nikada nije niti znalo. a niti ikad ranije nije bio svjestan nekog osjećaja nepoštovanja prema svom šefu. prihvaćene od strane Ja. da milijuni onih koje predvode nisu krivi zajedno s njima? Usuđujete li se i uz ovakve odnose još uvijek lomiti koplja oko isključivanja zla iz duševnog ustrojstva čovjeka? Predbacit ćete mi da jednostrano ocjenjujem rat. danju budni ljudi zaista i počinjaju kao zločine? Što drugo psihoanaliza čini ovdje. da go¬ vornik nije niti znao za taj osjećaj. samopožrtvovnost. Za sada upamtimo: iskrivljenje snova je posljedica cenzure koju namjere. da u duševnom životu postoje procesi. kad joj se predbacuje da osporava jedno. zašto upravo tije¬ kom noći. koji još uvijek hara Europom. već i cenzuru. tvrdeći ono drugo. on je na vidjelo iznio i ono najljepše i najplemenitije u ljudima. Ne trebamo odustati od ishoda našeg rada na tumačenju snova. i otkuda potječu ove želje. koji se zadovoljavaju samo sanjanjem o onome.

konačno stiže do otkrića. ne daje ono što od nje očeku¬ jemo. tome se pridružuje još nešto. dok san ostaje besmislen i povezanost prekinuta sve dok se ne odluči izvršiti ovakav jedan zahvat. Dogodi li se to tijekom psihoanalitičkog liječenja. To je kao kad bismo rekli da . preuzelo je na sebe da našem. koliko oni to tvrde. A otkuda bi se nji¬ hovo značenje moralo poznavati. Nameće mu se misao da svaki put do¬ spijeva do zadovoljavajućeg smisla. do toga ćemo stići u drugoj polovini našeg razračunavanja. te da su mogli postati razumljivi i bez uporabe pomisli sanjača. to se ne događa onoliko često. Naime. Ali. pruži potrebnu sigurnost. Naravno. Na ovaj se način dolazi u iskušenje da čovjek sam protu¬ mači ove »nijeme« elemente snova. Na ovaj se način dospijeva do niza stalnih prijevoda za elemente snova. gdje je u početku vjerovao da otkriva tek slučajno zakazivanje tehnike. ili . te da njihov prijevod oba¬ vi vlastitim sredstvima. kojim se ovdje nećemo baviti. kad svrnemo pozornost na jednu prazninu u našoj tehnici.posve slično onome. već je samo pojednostavnjeno. dakle . No. no to je ipak do¬ pušteno za potrebe predavanja. još uvijek ne bismo bili u stanju razumjeti snove. što se može pro¬ naći u našim omiljenim sanjaricama za sve stvari koje se sa¬ njaju. Gomilanje mno¬ gih. kad se usudi izvršiti tu za¬ mjenu. ili kod tumačenja vlastitih snova. da u takvom ishodu sudje¬ luju i drugi momenti. Već sam vam priznao da analiziranima ponekad uistinu ništa ne pada na um u vezi s pojedinim elementom sna. da je iskrivljenje snova koje nam ometa razumijevanje sna posljedica djelatnosti jed¬ ne cenzure. Ipak ne zaboravite. da se kod naše asocijacijske tehnike nikad ne pojavljuju i stalne zamjene elemenata snova. usmjerene protiv neprihvatljivih.ako je iznuđena. osim ako manifestni san ne bi bio istovjetan latentnim mislima sna. ovaj novi doprinos iskrivljenju sna otkrivamo. i nije pogrešno. Uvjeri li se 158 čovjek da u takvim slučajevima ne koristi nikakva prisila. Sada ćete odmah reći da vam se ovaj put za tumačenje čini još mnogo nesigurnijim i izloženijim napadima od onog ranijeg.X. jer daljnjim proučava¬ njem sna možemo doći do otkrića. i počinje pre¬ poznavati novu zakonitost tamo. kad se iskustvom prikupi dovoljno ovakvih stalnih zamjena. ipak preostaju slučajevi u kojima asocijacija zakazuje. a u mnogim se slučajevima pomisao uspijeva iznuditi i upornošću. kako se ovaj neželjeni slučaj redovi¬ to pojavljuje kod određenih elemenata snova. posve sličnih slučajeva. tada čovjek jednom kaže sam sebi. 159 . Ovaj drugi moment koji san čini neprozirnim. to se događa i kod tumačenja snova nor¬ malnih osoba. posredstvom slobodnih pomisli.kad bi cenzura sna i bila isključena. nesvjesnih želja. naravno da nismo ustvrdili. Izlažem vam sve ovo pomalo shematski. u početku bojažljivom pokušaju. No. tada tom elementu pripada posebno značenje. No. kako je cenzura i jedini čim¬ benik koji je kriv za iskrivljenje sna. poglavlje SIMBOLIKA U SNU Moje dame i gospodo! Otkrili smo. da je ove dijelove u tumačenju snova uistinu mogao pobijati i na temelju vlastitih saznanja.

da su opet postali glasni najžešći otpori protiv postojanja simboličkog odnosa između sna i nesvjesnog. Neće sve ono. Takva jedna majstorija laska tumaču sna. a uz to još i osoba sanjača. da su uzročnici snova u pravilu dnevni događaji koje vi ne pozna160 jete.što simboliku u snovima uopće nije otkrila psihoanaliza. Mora se također priznati. da ga goto¬ vo odmah prevede. u određenoj mjeri ostvaruju ideal antičkog. i drugo . od čega smo se zahvaljujući našoj tehnici ipak jako udaljili. Schernera (1861. Naša zadaća nije da izvodimo majstorije. prikaze i slično. Tada sam vam najavio i četvrti odnos. a i omiljelog tumačenja snova. Ali. da naše razumijevanje još ne seže onoliko da¬ leko. Pored toga.Takav jedan stalni odnos između elementa sna i njegova prijevoda nazivamo simboličkim. Pa čak i osobe od razbora i ugleda. uzmite u obzir da vam na tumačenje ne dospijevaju samo snovi vaših poznanika. Rado ću vam izložiti ono što znam. simbolika je vjerojatno najneobičnije poglavlje učenja o snovima. No. na kojoj se oni temelje. koji nam ionako ne zna ništa reći o simbolu.). Kao prona¬ lazača simbolike sna. ali ga nisam ime¬ novao. koje su inače velik dio puta kročile zajedno s psihoanalizom. zatim one koji su nagovještaji i one koji kao da su oblikovanja slika. Poznaju li se uobičajeni simboli u snovi¬ ma. kako su simboli stalni prijevodi. ako joj se uopće želi pripisivati početak u ovim modernim vremenima. Taj četvrti je ovaj upravo spomenuti. što se naziva psihičkom situacijom. kojima se želimo okrenuti prije no što vam izložimo naša posebna zapažanja o simbolici. Prije svega. No. postoje i drugi sim¬ boli kod kojih si moramo postaviti pitanje. koji su dio cjeline. dok na sanjača ostavlja dojam. sa čime možemo usporediti jedan predmet ili jedan događaj. tada se čovjek Često nađe u položaju da protumači san bez mnogo okolišanja. treba navesti filozofa K. Jer. te primjerima za nju. no ne može se reći u čemu se ona sastoji. koliko bismo to željeli. ma koli¬ ko inače nije siromašna iznenađujućim otkrićima. Na njega se nadovezuju vrlo zanimljive rasprave.kao prvo. Kod čitavog je niza simbola jasna uspo¬ redba. približavajući se i sam nagovještaju. kod istra¬ živanja odnosa između elemenata sna i njihova Pravog zna¬ čenja. taj je stav utoliko čudniji. A. Za tu se usporedbu naslućuje naročita uvjetovanost. razlikovao tri takva odnosa . simbolički odnos. koja može zamijeniti asoci¬ jativnu ili se mjeriti s njome. Psihoanaliza je potvrdila Schernerov pro¬ nalazak. simbolika nije svojstvena jedino snu. no priznajem vam.pa i s obzirom na poveza¬ nosti koje ćemo spomenuti kasnije. što se tiče pozna¬ vanja psihičke situacije sanjača. iskoristive rezultate. Nadalje. Oni nam pod određenim okolnostima omogućuju tumačenje nekog sna i bez ispitivanja sanjača. te da vam upravo pomisli analiziranog doprinose u spo¬ znavanju onoga. ono Tertium comparationis ove vjerojatne 161 . ali ne neka odabrana po volji. već samo određene elemente latentnih misli snova. nemojte se time dati zavarati. san ne simbolizira niti sve što god se hoće. naročito je neobično . te ga izmijenila na uistinu pozamašan način. gdje treba potražiti ono Zajedničko. Ono je njena dopuna i pruža jedi¬ no u nju unijete. Tumačenje oslonjeno na poznavanje simbola nije tehnika. S druge strane. već se on rasplinjava kroz zamjene. okolnosti u kojima živi i doj¬ movi pod kojima je i došlo do sna.one. ovdje postoje ograničenja s obiju strana. ugodno odskače od mukotrpnog rada tijekom ispitivanja sanjača. što . Dakle. nastupiti kao simbol za to i u snu. a sam element sna simbolom nesvjesnih misli sna. Suština povezivanja simbola je usporedba. ovdje su joj uskratile svoju pratnju. Sada ćete poželjeti čuti nešto i o suštini simbolike snova. Prisjećate se da sam ranije. da se pojam simbola za sada ne može oštro ograničiti.

Dakle. Obim stvari koje u snu pronalaze svoj simbolički prikaz i nije tako velik. tako da se svaka od tih stvari može izraziti kroz brojne simbole gotovo jednake vrijednosti. dakle. U snu se događa da se čovjek spušta niz pročelja kuća. Pa i više od toga . ili iz nje izlazi. misli da je ispravno i pošteno sve nazvati svojim pravim imenom. Ogromna većina simbola u snovima su seksualni simboli. dakle. Tada je pobližim razmatranjem možemo pronaći. Jedini tipičan. što se govori pred miješanim krugom slušatelja obaju spolova. smrt. to jest. smrt različitim tamn¬ im. Ljudsko tijelo u cjelini. buhama. braća. Manje se nježno odnosi prema djeci i braći. Tada se prilikom tuma¬ čenja dobiva nešto. san je ovdje. tko za to sazna. nalazi svoju simboličku zamjenu. Roditelji se u snu pojavljuju kao car i carica. sad pun zadovoljstva.nevjerojatno mno¬ go. oni se simboliziraju malim životinjama. Rođenje gotovo redovito pronalazi svoj prikaz kroz neki odnos prema vodi. ili nam uistinu može ostati sakrivena.da niti sanjač ne poznaje tu us¬ poredbu. Kuće s posve glatkim pročeljima pred¬ stavljaju muškarce. kao prvo . seksualnih poja¬ va. na koji namjeravam obraditi ovaj predmet. da se objekti i sadržaji jednog drugog okruženja prikazuju izrazito bogatom simbolikom. da se bavi ovim važnim predme¬ tom. Umiranje se u snu zamjenjuje odlaskom na putovanje. još nešto. pritom se pojavljuje i jedan neobičan nesrazmjer.kroz one 163 .usporedbe. Tumačenja simbola su. a golotinja haljinama i odorama.muški ud. Možda će se kasnije moći pro¬ naći pokazatelji i za ovo nepoznato. prepun poštovanja. golotinja i zatim. čovjek ili naglo uranja u nju. Psihoana¬ liza ne nalazi povoda za uvijanja i nagovještaje. rođenje. nakon što mu se ona predoči. a one opremljene izbočinama i balkonima na kojima se možemo zaustaviti . a zatim . Vidite. nejasnim i gotovo bojažljivim nagovještajima. dužan sam vam razjašnjenje o načinu.da sanjač nema volje čak niti priznati ovu usporedbu. što izaziva opće negodovanje. nasuprot raznolikosti u tumačenju snova . a simbola za njih . on je ovom simbolu čak želio pridati pre¬ veliko značenje. te se nada. Kao što nema znanosti in usum delphini.žene. to jest redoviti prikaz muške osobe kao cjeline je . ima neku vrstu majčinskog odnosa prema njoj. a i za oba spola zanimljiviji sastavni dio tih genitalija . vožnjom vlakom. što uči¬ niti protiv toga? Kako je ovo prvi put da na ovom predavanju govorimo o sadržajima seksualnog života. i kod kojih je ono zajedničko za usporedbe najčešće vrlo jasno. ali. da će se na ovaj način najlakše udaljiti od ometajućih primisli. To ne može promijeniti niti okolnost.vrlo monotona. za muške spolne organe san ima znatan broj prika¬ za koje nazivamo simboličkima. Uočljiviji. smatra da ne¬ ma potrebe stidjeti se toga. čiju utemeljenost još nismo posve jasno shvatili. neobično je da se ta usporedba ne može raz¬ otkriti asocijacijom. kad je simbol jedna usporedba. To se ne sviđa nikome. Nadalje. tako nema niti one za šiparice. Prije svega. kako je to otkrio Scherner. 162 U usporedbi sa siromaštvom ovog nabrajanja mora posta¬ ti napadno. spašava neku osobu iz vode ili ona spašava njega. koje mu ne pripada. a sad opet prepun straha.kuća. djeca. kralj i kralji¬ ca ili druge osobe od ugleda. Ima malo zabilježenih sadržaja. svojim su po¬ javljivanjem u ovoj dvorani dale razumjeti da se žele izjedna¬ čiti s muškarcima. To je okruženje sek¬ sualnog života. simbolički odnos je zapravo usporedba sasvim posebne vrste. već se njome koristi ni ne znajući za nju. a dame koje se nalaze među vama. za muške geni¬ talije u cjelini je simbolički značajan sveti broj 3. spolnih organa. spolnog čina. roditelji. Vidite kako su ovdje rasplinute granice između simboličkih prikaza i prikaza sličnih nagovještajima.

dugačke i uzdignute. u vezi je s isto ta¬ ko bliskim doživljavanjem tog organa. kao i veliki ud muškarca. sigur¬ no nije lako odgonetnuti. koplja.revolver. došao je svojim istraživanjima do istog zaključka. Neki simboli imaju više veze s maternicom. mačevi. iako je njihovo simboličko tumače¬ nje posve nedvosmisleno. papir. Ženski spolni organ simbolički se predstavlja svim onim predmetima. pištolji te. Kao uobičajene ženske simbole. Federn. šiljasta oružja svake vrste . koja se može zatvoriti. drveće. U djevojačkim sno¬ vima punim straha veliku ulogu igra progon od strane mu¬ škarca s nožem ili vatrenim oružjem. neće moći zbuniti nikoga. i tako dalje. vodoskoci¬ ma. kao stol i knji¬ ga. zbog povezivanja simbola sa ženskim predmetima. kao što su viseće svjetiljke.puške. i materijali su simboli žene . nego li s genitalijama žene. Vjerujem da ćemo biti primorani na to. olovke s mogućnošću uvlačenja. ustanovio je ovo tuma¬ čenje osiguravši ga protiv ikakve sumnje. no i Mourly Vold.sve to dovodi i do njegova simboličkog prikazivanja kroz balone. Pa i brod pripada ovom nizu.noževi. kroz predmete koji s naznačenim imaju zajedničke osobine prodiranja-u-tijelo i nanošenja povrede. zašto su šešir i kaput pronašli istu primjenu. tabakerama. pa joj dopušta da i sama leti. silno hvaljen zbog svoje razumnosti. vjedrima. koji je vršio ona ispitiva¬ nja sa snom uz umjetno izazvane položaje ruku i nogu i koji je uistinu udaljen od psihoanalize. kovčezima. mnogo izražajniji način za sim¬ boliziranje erekcije. a prije svega poznati simbol zmije. a prije svega . te predmeti izrađeni od ovih materijala. i taj mali ud . svjesna ili nesvjesna. no isto tako i vatreno oružje . P. peći. smije li se simboličkom označiti i zamjena muškog uda s ne¬ kim drugim udovima . No.šupljinu. razumljiva je i zamjena muškog uda predme¬ tima. i tako dalje. koja nešto može primiti u sebe. ili rukom. od životinja treba spome165 . koje svi mi poznajemo. Nemojte do¬ pustiti da vas to uznemiri. Neobična osobina uda . Nadalje.nogom. turpije za nokte. gdje su vrata i ulazna vrata opet simbo¬ li za genitalni otvor.klitoris. Nemojte iz toga izvući prigovor. dakle. da bude muškarac.stvari koje mu nalikuju svojim oblikom. jedan od psihoanalitičkih istraživača. zbog svog oblika za to vrlo podesan . a možda o njoj nije ništa ni164 ti znao. san poznaje još jedan drugi.soba. koji sad i sami možete lako preve¬ sti. dakle . A da je ženi mo¬ guće i ostvariti ovu želju. kakve su: štapovi. a od najnovijeg datuma i kroz cepelinski zračni brod. te da se i kod žene često ponalazi že¬ lja. tko je vješt anatomiji. torbama. Jer.drvo. bačvama i bocama. I konačno se može ipak još upitati. kutijama. Bez sumnje. kutijicama. djelomično pojavljivanje erekcije . te drugim predmetima koji se produžuju. jamama i pećinama. kao erekcijski snovi. već i u dječjoj dobi te u dobi prije spolnih odnosa igra istu onu ulogu. iz kojih istječe voda: slavinama. A to. i žena u svojim spolnim organima također posjeduje malen ud sličan muškom. sanducima. moraju se protumačiti kao snovi opće seksualne uzbuđenosti. No. sablje.da se može uzdići usprkos sili gravitacije. i to uz jednaka osjećanja kao i mu¬ škarac. rovovima. Prije toga se radije prisjetite da naši snovi žele biti ispunjenja želja. koji dijele njegovu osobinu s njim . da su olovke. kao: or¬ mari. čekići i druga oruđa bez sumnje muški seksualni simboli. da i žene mogu imati iste takve snove letenja. i to¬ me slično. To je vjerojatno i najčeš¬ ći slučaj simbolike snova. držala za pera. No. suncobrani. Manje razumljivim muškim seksualnim simbolima pripa¬ daju i određeni gmizavci i ribe. zrakoplo¬ ve. On spolni organ pretvara u ono suštinsko cjelokupne osobe. Simbolika sobe ovdje dodi¬ ruje simboliku kuće. Dakle.oni često prelijepi snovi o le¬ tenju. ali . šipke.

neki simboli označavaju genitalije uopće. Zadovolja¬ vanje vlastitih genitalija naznačava se bilo kojom vrstom iga¬ ra. koje kao veće he¬ misfere ženskog tijela nalaze svoj prikaz u jabukama. od dijelova tijela. i to ne polazeći od prikazanog. Brdo i stijena simboli su muškog uda. stubišta su. što se više netko uspinje. Tako se. Ne zaboravite. a naravno . pa čak i sviranjem glasovira. a ni prijevode snova ne smijete zamišljati baš posve jednostavnima.i prijetnja oružjem. već za grudi. Isto tako. Ljestve. dragocjenosti i nakit obilježja su ljubljene osobe i u snu. kao . U nekim slučajevima ova dvojakost simbola može biti tek pri¬ vidna. ili točnije . dok je impozantni mehanizam muškog spolnog aparata doveo do toga. strasti. Bijelo rublje. ja¬ hanje i uspinjanje. prije svega. slatkiši su učestali prikaz spolnog užitka.ženske spolne organe. Slobodno upi¬ tate . ostale zle nagone. zašto su oni vrlo često prikazani kao kra¬ jolik sa svojom stijenom. dok se ne postigne uvid u razvitak seksualnih predodžbi kod ljudi. a možda i uopće pokrivala za glavu.genitalije biljaka. i uopće platno znači ženski. s obzirom na kretanje po nji¬ ma. vrt je učestali simbol ženskog spolnog organa. Posebni prikazi za spolni odnos nalaze se u snu nešto manje brojno. Divlje životinje znače neobično uzbuđene ljude. možda ne uvijek i s genitalnim obilježjem. 167 . Tome pripadaju i određene zanatske djelatnosti.usta za predstavljanje genitalnog otvora. primjerice. da su cvjetovi ustvari . kao i otkidanje grane. Stidne dlačice san kod obaju spolova opisuje kao šumu i grmlje. Pobližim razmatranjem postaje uočljiva ritmika tog kretanja kao ono što je zajedni¬ čko. tor¬ ba. kako smo već čuli . to su .djevičanstvo. a možda čak i porast uzbuđenja te ostajanja bez daha. što se opire našim očekivanjima. voću uopće. s kojih je preuzeta ve¬ ćina seksualnih simbola. čini posve nevjerojatnim da u ovim simboličkim prikazima razlike između spolova često nisu oštro razmaknute. pritom dolazi do svega i svače¬ ga. Niti primjenu.kao oružje. sanduk .nuti barem puža i školjku. Voće (plod) nije zamjena za dijete. Kako vidimo. kaput znači muškar¬ ca. pa tome pridodati nekoliko dodataka naročito s obzirom na simbole kod kojih je ono zajedničko nerazumlji¬ vo. koja u pravilu imaju muško. Cvjetanje i cvijeće označavaju genitalije žene. haljine i odore su. Složena topografija ženskih spolnih dijelo¬ va čini shvatljivim. Tu treba spomenuti ritmičke djelatnosti. a oni najizražajniji među simbolima . To. bez obzira jesu li muške ili 166 ženske. Sada ću vam dati pregled područja.zašto. a stol i drvo su već bili spomenuti kao zagonetni. šumom i vodom. sigurni simboli spolnog odnosa. Dru¬ gi put se jedan pretežno muški simbol koristi za ženske ge¬ nitalije. Izričiti simbolički prikazi onanije su puzanje i klizanje.da je čovjek pregažen. svakako označava kastraciju. kakve su ples. Jer.mali sin ili mala kći. složenih strojeva. a i nasilne doživljaje. a od građevina crkve i kape¬ lice. Genitalijama se moraju pribrojiti i grudi. breskvama. već od simbola. Takav jedan zamračeni simbol je šešir. tjelesne obline. Krajolik smo već ocijenili kao prikazivanje ženskih geni¬ talija.izuzeti su i od ove biseksualne primjene. papuča . no što bi se to moglo očekivati iz dosadašnjeg izlaga¬ nja. vrijedna je spomena i kuti¬ jica za nakit. cipela. To se ne razumije tako dugo. Kao simbol ženskih genitalija. ili obrnuto. primjerice . kao kaznu za onaniju. Naročito neobičan simbol sna je ispadanje ili vađenje zuba.zamjena za golotinju. jasan je muški simbol. no zasigurno ženski sim¬ boli. no ipak su sposobna i za žensko značenje. Viseća kravata koju žene ne nose.malo dijete . nisu nam baš svi simboli od prve i jasno razumljivi. Jer. stube. da su nje¬ gov simbol postale sve vrste teško opisivih.

Pa i otvorenost ili zatvorenost te sobe također podliježe toj simbolici. Ne sviće li nam spoznaja da mnoge bajke. Malu djecu u šali označavamo kao crviće. Naime. a možda vas čak i oneraspo¬ ložiti. Tu nam na ruku mogu ići usporedbe među jezicima. A materia se izvodi iz riječi mater. Kad se u snu izbočine kuća rabe za prihvaćanje. ša¬ la i dosjetaka. Nastavljajući taj prikaz. a prvo od njih glasi: otkuda bismo mi zapravo trebali poznavati značenje ovih simbola snova. kad dobrog znanca prisno oslovimo sa »kućo stara«. kad govorimo o tome kako bismo nekoga raspalili »po krovuljku«. ulazi i izlazi dobiju značenje tje¬ lesnih otvora. Ovo su mu ime. Ona nije pot¬ puna. siguran je muški simbol.Sobu već poznajemo kao simbol. Tako postoji jedan otok u oceanu koji nosi ime Madeira. da mu nije sve u redu »u gornjem 168 sobičku«. ženskog. Sam kralj sebe naziva ocem zemlje. i ništa drugo?« Uistinu i ima dosta povoda za začuđena pitanja. Vratimo se simbolici kuće. majčinski simbol. a i proširiti. zapravo ne žele reći ništa drugo. To. ili tek ne¬ dostatnu obavijest? Odgovaram: iz vrlo različitih izvora. o kojima nam i sam sanjač ne daje nikakvu.krunski princ. da je uopćeni naziv materijala na kraju ostao pričuvan samo za jedan posebni materijal. majka. Vi ćete upitati: »Živim li ja to uistinu usred samih sek¬ sualnih simbola? Jesu li svi predmeti koji me okružuju. pronaći ćemo tolike usporedbe sa simbolikom snova. kao da bi želio priskočiti u pomoć našem tumačenju da je drvo ženski. jer je tada bio preplavljen šumama. mogla bi se i produbiti. iz pjesničke i opće uporabe jezika. u snu često nalazimo u prikazu kroz simbol kuće. nadjenuli Portugalci. nego: »Bili jednom otac i majka?« U obiteljima djecu u šali nazivamo prinčevima i princezama. što roditelje u snu susrećemo kao carske ili kraljevske parove. Tako je materijal od kojeg je nešto sačinjeno istovremeno i njegov 169 . sirovina. Tu bi postojao ne baš rijedak slučaj. Naša njemačka riječ za drvo (Holz) trebala bi biti istog podrijetla kao i grčka riječ . ili kad za drugoga kažemo. dakle. iz folklora odnosno znanja o običajima. vezan uz krupno razvijene grudi: »Kod nje se ima za što prihvatiti?« U ovakvom se slučaju narod zna izraziti i na drugi način. No. ne podsjeća li to na poznat narodni govor. Ista se simbolika pronalazi i u našoj jezičnoj upora¬ bi. a na nekima od ovih mjesta razumijemo je i bez daljnjih poduka. pa se kaže: »Ova ima dosta drva ispred kuće«. a najstariji je . I još nešto drugo o drvu. u početku je iznenađujuće. prema Scherneru. To bi. bila građa za simboliku snova. No. Ispitamo li ove izvore u pojedinostima. a pročelja kuća su glatka. no malo izmijenjena latinska riječ materia. primjećujete li da madeira nije ništa drugo. na portugalskom jeziku Madeira znači drvo. što znači građa. ili prepuna balkona i izbočina za zaus¬ tavljanje. a ključ koji otvara. mislim da će se vama učiniti više no dostatnom. tada su prozori. Usput. i znamo sažalno reći: jadni crvić. vrata i kućna vrata . Tu se posvuda može naići na jednaku simboliku. sva odjeća koju oblačim. da moramo postati sigurni u svoje tumače¬ nje. Baš nećemo lako razumjeti kako je ovaj materijal dospio do zastupanja majčinskog. Prikazivanje se ovdje može nastaviti. ali nalazi svoju usporedbu u bajkama. Rekli smo da ljudsko tijelo. kad prozori. koja opet uopćeno znači materijal. i u anatomiji se tjelesni otvori nazivaju vratima tijela. iz bajki i mitova. izrekama i pjesmama naroda. otkrivši ga.ulazi u tjelesne otvore. koje počinju s: »Bili jednom kralj i kraljica«. sve stvari koje uzmem u ruku uvijek iznova samo seksualni simboli.

svaki čovjek svoju prvu fazu postojanja proveo u vodi. nakon toga je nestao na čitav jedan dan. u mitu. naime . ili se iz nje izlazi. U Novom zavjetu stoji: »Žena je slaba posuda«. i ovo je posljednje putovanje umrlog postalo stvarnost. već naprotiv. pa je tako rođenjem . u tijelu svoje majke. U kasnijoj hebrejskoj književnosti vrlo je prošireno prikazivanje žene kao kuće. u starom egipatskom vjerovanju . kad se raspituje za nestanak nekog umrlog. iz bunara.primjerice. »pa ona ga je samo izvadila iz vode!«. da je pronašao pravo tu¬ mačenje ovog mita. tko mu nedostaje . Rođenje se u snu redovito izražava kroz odnos prema vo¬ di. u poznatoj šali. što su mu rekli još u djetinjstvu. dakle. Jednako je tako malo i simbolika genitalija nešto. U mnogim su nam primjercima ostale očuvane Knjige smrti. a najstarije je ono o kralju Sargonu od Agade. koje je O. i nadalje živi ovo staro shvaćanje. upitaše nekog bistrog židovskog dječaka. Na pri¬ mjer. no odakle ih donosi? Iz močvare. majku. ne zaboravimo da se ovaj simbol. koji dajemo djetetu.i izašao iz vode. No. On 170 bez razmišljanja odgovori: »Princeza«. da se djetetu kaže. Sveti spisi Židova svojim su stilom. ili na¬ prosto u majku.primjerice. kojemu su dali ovakvo objašnjenje.predodžba o putovanju u zemlju smrti. u ono doba mali grof. Pa i stol je u ovoj književnosti 171 .majčinski udio. Opet bih se usprotivio vjerovanju da ovaj simbol u snu potječe od tog izgovora. osoba koja je spasila dijete priznaje da je prava majka tog djeteta. Svatko od vas zasigurno je bar jednom bio toliko nepristojan. tko je bila Moj sijeva majka.to bi bila udaljenija činjenica već je i svaki pojedini sisavac. I pjesnik se služi istim simboli¬ čkim odnosom kad o onostranom govori kao o još neotkrive¬ noj zemlji. da to znanje nije nimalo doprinijelo oblikovanju simbola. se žali kako je pronašao otvorena vrata. Još su mu u dječjoj sobici ispričali da djecu donosi roda. Jedan moj pacijent. negdje oko 2800.umiranje. Pa i u svakodnevici nam je posve uobičajeno da se govori o posljednjem putovanju. vje¬ rojatno niti ne znajući. odgovori mali. a i preci čovje¬ ka proizašli od vodozemaca . i time dokaza. samog sebe pretvara u njenu majku. Rank je to prepoznao kao prikaze rođenja. Ne samo što su svi kopneni sisavci. što pri¬ pada jedino snu. prevla¬ davajuću ulogu igra njihovo ostavljanje u vodi i spašavanje iz vode. zastupam. »To kaže ona«. da on to niti ne treba znati. dakle . I u dječjoj so¬ bici je običaj. U simboličkoj uporabi drva za ženu. U mitovima o rođenjima junaka. koje bi mumiji ostavljali kao vodiče na tom putovanju. ispunjeni izrazima seksualnih simbola koji se ne shva¬ ćaju baš uvijek ispravno. i čije je izlaganje . u slučaju nedostajućeg djevičanstva muškarac. u Pjesmi nad pjesmama . Kad netko u snu spašava neku osobu iz vode.opet iz vode.da je otputovao. istovjetne onima uobičajenim u snovima. može tumačiti na dvo¬ jak način.kao embrij u plodnoj vodi.dovelo i do ponekog nesporazuma. Ko¬ načno su dijete pronašli kako leži na obali jezerca uz dvorac. održaše mu predavanje. da neku ženu nazove »starom kutijom«. što znači: netko se po¬ rađa ili se upravo rađa. pa ću već i zato ustvrdi¬ ti. s obzirom na povijest njegova razvoja. pri čemu vrata zastupaju spolni otvor. toliko bliskim pjesni¬ čkom. Rank podvrg¬ nuo usporednom istraživanju. s čijeg se područja ne vraća niti jedan putnik (no traveller). Svaki poznavatelj starih ob¬ reda zna. Neću ustvrditi da i sanjač to zna. Otputovati nekuda u snu znači . A otkada su se groblja izdvojila iz stambenih područja. »Ali ne«. s lišćem nagnutim nad vodenim ogledalom. ili se u nju uranja. vrebajući žustro hoće li na dnu vode ugledati tu dječicu. No. godine prije Krista. da se pritom poslužio simbolom za spolni organ. koliko se ozbiljno shvaćala . sanjač vjerojatno zna nešto dru¬ go.

nezamjenjivom izvornom djelu za sve što se tiče spolnog života raznih naroda. kao i trgovi u klasičnom svijetu). pa i ime staroegipatskog vladara »faraon« ne znači ništa drugo. A kad suprug izvrne stol. tvrdio i stari istraživač snova Schubert (1814.dopušta se da ljudsku osobu zastupa prostor. predviđen za nju. jer predstavlja prostor ko¬ ji okružuje čovjeka. Vjerojatnijim mi se čini. Ovo bi se pitanje moglo lako riješiti i na snovima osoba. možete zaključiti i iz uporabe u našem jeziku. označava žensko krilo. Kad je. Među prikazima simbola muških genitalija nema niti jed¬ nog jedinog. prema Herodovu izvješću. i vjerujem da se sjećam. koja je upravo rodila. gdje se »ženska« . koju je ulogu imala Majka Zemlja u predodžbama i kultovima staroga doba. da je svoj kruh gurnuo u hladnu peć. od kojeg bismo se iz ekonomskih motiva rado željeli udaljiti. U radu. Me¬ đutim. koje ne govore i ne ra¬ zumiju njemački. kaže: »Peć se kod nje srušila«. Da soba (Zimmer. Ostavimo sad po strani. mogla bi se dobiti hroma djeca. kulu. iz mitologije. tako da ovo razlikovanje moram ostaviti onim psihoanalitičarima. ovdje se ne razmatraju samo simboli koji se po¬ javljuju u snu. Kuću već poznajemo u ovom značenju. no »veliko dvorište«. neka mu o njoj pruži pokoje obavještenje. op. kao što je plug. tiranin preklinjao sjenku svoje žarko ljubljene žene koju je iz ljubo¬ more sam ubio. Levyja u Brunnu. Posljednjih sam godina liječio pretežno stra¬ ne pacijente. Na sličan način go172 vorimo i o »Visokoj Porti«. Krauss . a mjesto s vatrom . Ove primjere uzimam iz jedne rasprave L. i nje¬ govoj ženi Melisi. Uostalom. pokojnica je dokazala da se radi o njenoj sjenki podsjetivši ga. utvrdu. tada dopustite da vas mitolozi pouče. dakle .oruđa za razne na¬ mjene. Plamen uvijek predstavlja muški spolni organ. Ako ste se možda začudili zbog toga. koji u drugim zemljama mogu prikupljati iskustva kod osoba koje govore samo jedan jezik. »Seksualna simbolika Biblije i Talmuda«. približavamo se jednom vrlo raširenom i jako osporava¬ nom području. S. već i oni novi. da je soba postala simbol žene zato.Frau. želio bih posvetiti nekoliko napo¬ mena.). da je izvorno Schiff (brod) bio ime za jednu glinenu posudu. prikazivanjem simbola muškosti. mislim da je ovo izvođenje isuviše površno.bila ona šaljiva. Da peć predstavlja ženu i majčinu utro¬ bu.simbolu 3.) u snu predstavlja ženu.Frauenzimmer.»Antropofiteja«.ognjište. te da je to ista riječ kao i Schaff (drveni kablić). uostalom. da simbolički odnos može nadrasti granice jezika. te kako je ova simbolika odredila shvaćanje poljodjelstva. kako i u njihovim snovi¬ ma soba isto tako označava ženu. no on gaje izvrnuo«. a i iz pjesničkog stila smijemo kao daljnje simbole za ženu preuzeti grad. No. stavlja umjesto »žena« .poznat kao simbol za ženu. čitamo da se u određenoj njemačkoj pokrajini za ženu. vjerojatnim su nam učinili etimolozi koji tvrde. misleći pritom na sultana i nje¬ govu vladu. što je. A da i brodovi u snovima označavaju žene. koji nije mogao biti poznat niti jednoj drugoj osobi. iako u svojim jezicima nisu imali istovjetnu uporabu jezika. primjerice . ne zahvaljuje li taj simbol svoju 173 . dvorac. (Na starom Istoku su dvorišta između dvostrukih gradskih vrata predstavljala mjes¬ ta okupljanja. samo jednom od njih. No.p. koliko se često kra¬ jolici pojavljuju u snovima zbog prikazivanja ženskih spolnih organa. koji je izdao F. uvijanje jednog događaja. niti jedan od mojih sanjača nije bio posve neupućen u njemački jezik. potvrđuje nam grčka saga o Perianderu iz Korinta. a osobito kod staroklasičnih pjesnika. Pripremanje vatre i sve sto je s tim u vezi. do krajnosti je prožeto seksual¬ nom simbolikom. Žena o svom suprugu kaže: »Pri¬ pravila sam mu stol. koji se nije vratio u jezičnu uporabu . vulgarna ili pjesnička. Postoje i drugi znakovi za to. koji kao daje isklju¬ čen iz tog niza . Samo.

ili bolje . A da spolni odnos kod mnogih većih životinja ima za pretpostavku uspinjanje. vjerojatno nije strano ovom povezivanju. A sad nas izvješćuju. koji nosi ljestve. one. triskeles . pripada toj zajednici zato. koje inače u budnom stanju ne poznaje i ne prepoznaje. Kao prvo. sad se radi o više toga.Sicilije i Isle of Man. niti uz prihvaćanje ove pretpostavke ne stižemo ništa dalje. i da ga nikad nije učila. jer se o tome u znanosti o narodima može pronaći predmet. gdje se za stubu kaže la marche. smještena posve blizu njih. gljiva. kao kad biste vi došli do otkrića da vaša služavka razu¬ mije sanskrt. da u Australiji određena primitivna plemena izvode obrezivanje kao pubertetski obred (kod sve¬ čanosti dozrijevanja mladih). No. iako znate da je rođena u nekom češkom selu. znanosti o jeziku. i ekvivalent. dimnjačar. te neobičan grb dvaju međusobno toliko udaljenih otoka . te da pripada njegovu nesvjesnom duhovnom životu.diletanti. potkova ponavlja obrise ženskog spolnog organa. koju ne bismo napravili mi . a dimnjačar. koje se i u prirodi pojavljuju kao tro¬ djelne. vuku svoju primjenu na grbovima i oznakama (amble¬ mima) iz ovih simboličkih odnosa. postoji posve sličan izraz za nekog ostarjelog ljubitelja raskalašenosti. u folkloru. za koje se privre¬ meno ili trajno niti ne zna.izbijanjem jednog zuba. Na francuskom. koje uobičavaju toliki narodi. ali će nam zato dati mnogo za razmišljati. koji bi trebao biti poznat tek malom broju sanjača. Možemo tek reći. »un vieux marcheur«. praščić je stari simbol plodnosti. No. Jer. dok su druga. gljiva je nesumnjivi simbol plodnosti. koje polaze iz istog središta. sto je u vezi s time da se i amajlije. već pravi stručnjaci u mito¬ logiji. No. Do sada smo trebali pri¬ hvatiti samo nužne. ne odgo¬ vara samo vulgarnom opisu onanističkog čina. koja se obično nosi u obliku malog srebr¬ nog privjeska: četverolisna djetelina.list djeteline. Nije lako ovu činjenicu svladati s na¬ šim psihološkim stavovima. nesvjesne težnje. gotovo o nesvjesnim znanjima. našli smo se pred činjenicom da sanjaču na ras¬ polaganju stoje simbolični načini izražavanja. No. 174 Otkidanje grane. pe¬ njanje na ženku. a postoje gljive koje čak i svoj sistematizacijski naziv za¬ hvaljuju toj očevidnoj sličnosti s muškim udom (Phallus impudictus). u našim vremenima mogu u cje¬ lini prepoznati kao genitalni ili seksualni simboli. pa možete zamisliti koliko bi sadržajno bogatija i zanimljivija bila takva jedna zbirka. To nas pri¬ morava na nekoliko zaključaka koji ne mogu biti iscrpni. ali i razrješenje za kastraci¬ ju.tri polusavijene noge. praščić. ovdje nam njemačka uporaba govornog jezika priskače u pomoć te nam pokazuje. antropologiji. koja je zapravo podesnija za simbol. potkova. znamo više o tome. Promotrimo takvu jednu zbirku. koje donose sreću. o misaonim odnosima. Kaže se: »uspinjali se za ženama« i »stari penjač«.kazne za nju . ljestve. na primjer . ovaj čin nadomjestila . čini se sigurnim da i neke stvari. Završavam svoj prikaz ovim uzorcima. to i jesu samo uzorci. usporedbama 175 . već ima i dale¬ kosežne mitološke usporedbe. trebale bi biti stilske preinake muškog spolnog organa. kako se riječ »uspinjali« primjenjuje u izričito seksualnom smislu. U sta¬ rini su slike muškog uda slovile kao najsnažnija sredstva obra¬ ne (apotropaea) protiv zlih utjecaja.kastracije kao ispada¬ nja ili vađenja zuba. Četverolisna djetelina stupila je na mjesto one trolisne. jer se bavi onim zanimanjem s kojim se na vulgaran način uspoređuje spolni odnos (vidi Antropofiteja). To je toliko neo¬ bično. Čini mi se nesumnjivim da je obrezivanje. naročito je čudno prikazi¬ vanje onanije.posvećenost upravo ovom simboličkom odnosu. pa i takozvani trodjelni francuski ljiljan. kao simbolički prikaz onanije. da je kod sa¬ njača poznavanje simbolike nesvjesno. Njegove smo ljestve već upoznali kao seksualni simbol iz sna.

tek tu i tamo. što bi bilo svoj¬ stveno sanjaču. iz kojeg su se na različitim područjima tek sporadično održali i različiti načini izražava¬ nja -jedan samo ovdje. imala dva značenja označavala bi spolni čin. Tako je riječ.kako ste vidjeli.između različitih objekata koje dovode do toga. Drugo. u snu se niti ne pojavljuju. već . otkrili smo da se istom ovom simbolikom koriste mi¬ tovi i bajke. Ovdje moram pomisliti na maštu jednog zanimljivog duševnog bolesnika. i da li je možda s tim u vezi slabljenje simboličkih prikazivanja u od¬ nosu na prikaze drugih vrsta? Na ova se pitanja očito ne može odgovoriti. Posljednjih smo godina ovdje dobili i jedan važan mig. Na ovaj se način oblikovao određeni broj jezičnih korijena. Područje simbolike je nevje¬ rojatno veliko. Shvatili bismo zašto u snu. ali i s njim izjednačenu radnu djelat¬ nost. koji čuva nešto od ovih najstarijih odnosa. u kojemu bi svi ovi simbolički odnosi bili . u općoj uporabi jezika i pjesničkoj mašti. Ovi su radovi bili zajednički. Vremenom se riječ odvojila od seksualnog značenja i usredotočila na taj rad. Ako je ovdje skicirano izlaganje točno. a odvijali su se uz ritmičko ponavljanje govornih izraza. da se jedan od njih neprekidno može stavljati na mjesto drugoga. Raznolike usporedbe iz drugih područja sanjaču su najčešće nepoznate. koji su svi bili seksualnog podrijetla. pa i mi smo ih sami trebali prvo mu¬ kotrpno prikupljati. Treće. mora vam postati čudnovatim. ali su kasnije napustili svoje seksualno značenje. te bi se primijenila na neku novu vrstu rada. zašto oružje općenito i oruđa uvijek označavaju muško. kroz koji oni i dolaze do izra¬ žaja. ili tek rijetko. već leže pripravne. jezična uporaba pokriva samo jedan nji¬ hov manji dio. iznio je tvrdnju da su pri nastajanju i razvitku jezika. pritom se seksualno zanimanje prenosilo na rad. Mnogi od simbola koji se mogu koristiti i negdje drugdje. Jesu li značajni. da između pravih sim¬ bola i seksualnog postoji jedna naročito bliska povezanost. što simbolika na drugim spomenutim područjima ni u kom slučaju nije samo seksualna simbolika. tada nam se otvara barem mogućnost razumijevanja simboli¬ ke snova. ili radu na snu. to proizlazi iz njihove podudarnosti kod različitih osoba. Jer. koji je izmislio jedan »temeljni jezik«. isto to bi se do¬ gađalo i s nekom novom riječju. drugi samo tamo. H. Niti ovo nije lako objašnjivo. a neki treći možda u lagano izmijenjenom obliku na više područja. a 177 . ovi simbolički odnosi nisu nešto. Istraživač jezika. Smi¬ jemo se samo pridržavati pretpostavke.suvišak. postoje toliki mnogi simboli za spolno. kojom bi se glasao prilikom zajedničkih radova. a možda i podudarnosti usprkos razlikama u jezicima. koja je do tada imala seksual¬ no značenje. Ove se us¬ poredbe ne čine svaki put iznova. dovrše¬ ne jednom za svagda. Otkuda bi nam trebala stizati saznanja o ovim simbolič¬ kim odnosima? Jer. Stječe se dojam da ovdje po¬ stoji neki stari način izražavanja. Kao da si je pračovjek rad učinio prihvatljivijim odnoseći se prema njemu kao prema ekviva¬ lentu i zamjeni za spolne djelatnosti. Sperber (Upsala). koji radi neovisno o psihoanalizi. najveći udio imale seksualne potrebe. Pokoljenjima kasnije. ako se netko bavio samo simbolikom snova. Početno govor¬ no glasanje služilo je obavještavanju i prizivanju seksualnih partnera. a simbolika sna je samo jedan njegov dio. a neki od simbola snova ne nalaze se ni na kojem drugom području. daljnji razvitak jezičnih korijena pratio je radne dje¬ latnosti praljudi. dok se u snu simboli primjenjuju gotovo 176 isključivo za izražavanje seksualnih objekata i odnosa. narod u svojim poslovicama i pjesmama. čak nije svrsishodno čitav ovaj problem obrađivati samo sa stano¬ višta sna. izvorno seksualni simboli tek kasnije dobili jednu drugačiju primjenu.

No.materijali i nešto obrađeno . a da još jednom ne dodirnem ovu zagonetku: kako se samo mogla sudariti s toliko žestokim otporom obrazovanih ljudi. sad bi i u snu mogle nastupiti kao njihovi simboli. umjetnosti i jeziku posve nesumnjiva. Nije li opet veza sa seksualnošću. da nam san ne bi bio lako razumljiv čak i kad cenzura snova ne bi niti postojala. Ali. nećemo li u daljnjem proučavanju snova opet naletjeti na neki novi moment. i to neovisan čimbenik iskriv¬ ljenja snova. bliska je pretpostavka. pod kojim uvjeti¬ ma možemo steći najdublji uvid u onaj pretpostavljeni »te¬ meljni jezik«. još vam uopće nisam rekao. te nas us¬ mjerava u zacrtanom pravcu. Razumljivim će vam biti. njena građa su simptomi i druga iskazivanja nervoznih. Uskoro će se pokazati. Sve dok to ne saznate. Kod psihoanalitičkog rada se odnosi isprepliću s tolikim drugim duhovnim znanostima. Simbolički odnos bio bi preostatak stare identičnosti riječi. Duševni život ljudske jedinke daje nam kroz psihoanalitičko istraživanje razjašnjenja kojima možemo riješiti poneku zagonetku u životu mase ljudi. Uostalom. ona. s folklorom. simbolika je .drugi. a to nisu mogle postići niti psiholo¬ gija. religiji. U svim ovim odnosima psihoanaliza je prije svega onaj dio koji daje. Rekli smo. psihologijom naroda i religioznim učenjima.neobičnosti i nerazumljivosti snova. kojeg vode Hanns Sachs i Otto Rank. a manje onaj koji prima. No. godine. no u cjelini je psihoanaliza ona. ne možete niti procijeniti cje¬ lokupnu važnost tog predmeta. Istina. te na kojem se on području najvećim dijelom očuvao. Naime. časopis Imago. koji se kao svojom isključivom zadaćom bavi brigom o ovim odnosima. čije istraži¬ vanje obećava zaključke najveće vrijednosti . a psihoanaliza je i nastala zbog njihova razjašnjavanja i liječenja. koja joj omogućuje da postane pred¬ metom općeg zanimanja.s mitologijom kao i jezičnim znanostima. ili ih barem sagledati u pravom svjetlu. da je cenzuri snova zgodno poslužiti se simbolikom.uz cenzuru snova . a ni psihijatrija. što su nam njeni neobični rezultati postali pouzdaniji kad smo ih iznova pronašli i na drugim područjima. iz naših usporedbi sa simbolikom sna možete steći i uvid u narav psihoanalize.žensko. 178 Moj četvrti stav iznova se vraća našem početku. utemeljen 1912. Dakle. kad je rasprostranjenost simbolike u mitu. jer bismo se tada našli pred zadaćom prijevoda simboličkog jezi¬ ka snova u jezik našeg budnog razmišljanja. da je na psi¬ hoanalitičkom tlu izrastao jedan časopis. stvari koje su se jednom nazivale isto kao i genitalije. jer i ona vodi istom završet¬ ku . čije se tehničke metode i sta¬ jališta trebaju pokazati plodonosnima prilikom primjene na tim drugim područjima. ne želim napustiti pitanje simbolike sna. koji doprinosi is¬ krivljenju snova. koja snosi krivnju za to? 179 .neurotika. ima pred¬ nost zbog toga. to je područje .

koji valja saslušati smirenom pozornošću. Sad možemo iznova nastaviti s jednim poslom koji smo već i ranije pokušali obaviti. Takva jedna izmiješana osoba otprilike izgleda kao A. te pritom utvrdili četiri takva glavna odnosa: kao dio prema cjelini. Određenim nesigurnostima. Pa i oni snovi. Do zgušnjavanja dolazi tako. Njegove je učinke naročito lako pri¬ kazati.odjevena je kao B.pretvaranje želje u stvarnost. Prvi učinak rada snova je zgušnjavanje. Nikad se ne događa suprotno. neka vrsta skraćenog prijevoda ovog potonjeg. 2. da se latentni elementi.izazivate pomisli sanjača sve dok od zamjene ne prodrete do onog Pravog.XI. Iz svojih ćete se vlastitih snova bez muke prisjetiti sta¬ panja različitih osoba u jednu jedinu.ne događa se. to jest . ipak su na sebi iskusili jedan dio rada snova. Naravno da je u ovako izmiješanoj tvorevini 181 . kao približavanje ili nagoviještanje. da vam kroz sveobuhvatni prikaz iskažem sto je ono. no . Isto ovo želimo u većoj mjeri poduzeti tako. Pritom se služite objema tehnikama koje se međusobno dopunjavaju . da ovo dvoje nećete nikada više pobrkati jedno s drugim. koji 180 od manifestnog sna želi doprijeti do latentnog. no većina čitatelja mog djela »Tuma¬ čenje snova«. Rad kojim se napreduje u obrnutom smjeru. a uz to postoji znanje. što se kod ostalih snova nadovezalo na rad snova zovemo iskrivljenje sna. Rad na tumačenju želi poništiti rad snova. da mani¬ festni sadržaj sna u cjelini usporedimo s dobivenim tumače¬ njem latentnog sna. no ono u pravilu postoji. molim vas da ne poželite razumjeti isuviše od svega toga. da od nekoliko sklopova latentnog sna u manifestni san prijeđe samo jedan odlomak. već samo povratno oblikovanje obiju ovih pretvorbi. predavanje RAD SNA Moje dame i gospodo! Ako ste i svladali cenzuru snova i prikazivanje simbola. Nadam se. kao simbolički odnos i kao plastično prikazivanje riječi. Ono. a vrlo često je i ogromno. da manifestni san ima manje sadržaja nego latentni. Uspijete li u tome. te da je. do kojih pritom dolazi. bavi se nečim što nas podsjeća na C. kako se onaj rad. no s nedostatnim sredstvima kad smo proučavali odnose između elemenata snova i onog njihovog Pravog tumačenja. ovdje nije potrebno nikakvo tumačenje. posve izostave određeni latentni elemen¬ ti. što rad snova čini građi latentnih (prikrivenih) misli snova. Zgušnjavanje može ponekad i izostati. da se: 1. Dopustite i da vas još jednom podsjetim. da manifestni san bu¬ de obimniji i sadržajno bogatiji od latentnog. i mora se poništiti našim radom na tumačenju. To je jedan dio opisa. to je naše tumačenje. pozabavit ćemo se kasnije. koji su prepoznati kao očevidna ispunjenja želja infan¬ tilnog tipa. kojim se latentni san pretvara u manifestni. koji imaju nešto zajedničko zbijaju. da je to za¬ pravo . no . 3. Usporedbom mnogih tumačenja snova dospio sam u polo¬ žaj. iskrivljenje snova niste još doduše posve svladali. No. naziva radom snova. te simbole zamjenjujete njihovim značenjem prema vlastitim saznanjima. a obično i pretvaranje misli u slike. tada ste u razumijevanju snova postigli vjerojatno više. No. i stapaju u jednu jedinicu.ipak ste u stanju razumjeti većinu snova. možete naziv »zgušnjavanje« zadržati samo za ovaj posljednji postupak. dakle. naime .osoba D. Želite li. Pod time podrazu¬ mijevamo činjenicu.

što bi se moglo nazvati 183 . ali su ispravno oblikovane i izre¬ čene.nije to prijevod riječi za riječ. Rad snova trudi se. slično kao kad više snimaka nanesete na istu ploču.traži jednu višeznačnu riječ. latentna tijeka misli. No.kao i dosjetka . tako se izmiješana tvorevina može proiz¬ vesti i od predmeta ili mjesta. To je kao jedna nova i površna tvorevina poj¬ mova. u kojoj se obje ove misli mogu podudarati. dakle . ili znaka za znak. Manifestni element isto¬ vremeno odgovara većem broju latentnih. a ni tamo ne zadržava jed¬ nostavan odnos između elemenata. i obrnuto . kao kod pri182 jevoda u neko drugo pismo ili jezik.kao u nekoj vrsti ukrižavanja. također nije niti ono. kao kad bi se samo ponovili samoglasnici neke riječi. Prije bi se mo¬ glo svesti na mehaničke ili ekonomske čimbenike. Već smo upoznali ovakva zgušnjavanja i iz¬ miješane tvorevine.u kentaure i životinje iz basni stare mitologije. koje su za to potrebne. od kojih bi neke mogle biti odbojne i neprihvatljive. tako da se dobije naoko zadovo¬ ljavajuće tumačenje tog sna. namjerno proizvode tamo gdje su u početku nedostajale. Ove se misli prevode u neki drugi oblik radom snova. a pritom se ipak previđa i jedno moguće tumačenje više. svoju korist ovdje svakako pronalazi i cenzura. Kako iz osoba.jedan latentni element sudjeluje u više manifestnih elemenata. primjerice . da pomisli vezane uz jedan jedini manifestni ele¬ ment ne trebaju nailaziti u nizu. koju rad snova treba obraditi su . Možda se ovaj potez i ne želi odmah razumjeti. rad snova se pobrinuo za jednu vrlo neuobičajenu vrstu prijepisa misli snova . što latent¬ ni san naglašava. ako je zadovoljen uvjet da po¬ jedini predmeti i mjesta imaju zajedničko ono nešto. već samo povezati sastavne elemente. Uz njihovu je pomoć ponekad u nekom snu moguće ujediniti dva posve različita. ili s Bocklinovih slika. Oblikovanje izmiješanih osoba u snovima pronalazi doduše svoje suprotnosti u nekim prikazama iz naše mašte. one su imale svoju ulogu u iskrivljenju ne¬ kih slučajeva omaške u govoru. zamagljena slika. koji su inače jedni drugima strani. da . Ova »stvaralač¬ ka« mašta i ne može uopće ništa izmisliti. da se kod tog prenošenja. Dakle. dakle . s ovim zajedničkim kao jezgrom. koji inače prema našem iskustvu ne pripadaju zajedno. I kod tumačenja sna se također pokazuje. jer možemo dokazati da se ovakve za¬ jednice. baš nasuprot tome. Učinci zgušnjavanja mogu biti posve osobiti. Cesto se mora pričekati. koji je damu želio otpratiti / povrijediti.naročito naglašeno nešto. Osim toga postoje i dosjetke. Rad snova vjerojatno se jako oslanja na stvaranje ovakvih izmiješanih tvorevina. što je zajedničko svim ovim osoba¬ ma. a suglasni¬ ci ispustili. da se protumači čitav san. smije¬ mo ustvrditi da je ovaj postupak nešto posve neuobičajeno i neobično. zgusnuti dvije ra¬ zličite misli tako. jer ona lako zbija u jednu cjelinu dijelove. pronalaze sredstva za nji¬ hovo stapanje i primjenu kombinacija. čija se tehnika osla¬ nja na takvo jedno zgušnjavanje. misli.misli. Preklapanjem među¬ sobno zgusnutih pojedinačnih slika u pravilu nastaje jedna ne¬ jasna. a niti odabir prema određenim pravilima. da niti ovdje. bez obzira na to. te razdvajati upravo slič¬ nosti. Prisjetite se mladog čovjeka. Prijevod i inače nastoji pripaziti na razlike zadane tekstom. Zgušnjavanje ima i za odnos između latentnog i manifest¬ nog sna tu posljedicu. No. ali. no može postati značajan za shvaćanje rada snova. da je ono samo djelovanje cenzure sna. pa je čudno i nerazumljivo.odabirom govornog izra¬ za za neku misao. ipak ne ostavlja dojam. Iako zgušnjavanje čini san neprovidnim. ono neobično u postupku rada snova je sljedeće: građa.

kad joj uspije učiniti nemo¬ gućim pronalaženje puta od nagovještaja do njegova pravog značenja u snu. da bismo po¬ stigli neki smiješan učinak. slike nisu i jedini oblik u koji će se misli pretvoriti. te ga i čini onako neobičnim. koji možda i zvuči neobičnije. kako već znamo. Kod apstraktnih riječi možete si pomoći na različite načine. Sud je odlučio. no pritom postoji i jedna razlika.da jedan latentni element ne može biti zamijenjen nekim svojim vlastitim sa¬ stavnim dijelom. Pomicanje naglaska nečuveno je kao sredstvo izražavanja misli. veznici. umjesto krivca objesiše jednog od te trojice. No. pa se i u manifestnom snu pojavljuje kao misao ili kao znanje.a možda čak i bolje no što je bilo ranije . čime se snu pomiče središte. pa im je bio nezamjenjiv. pritom zadržavaju uvjet razumljivosti. oni napuštaju uvjet sadržajne aso¬ cijacije i zamjenjuju ga neuobičajenim vanjskim asocijacija¬ ma kao što su zvučna sličnost. U budnim mis¬ lima nagovještaj mora biti jako razumljiv. da je to u cijelosti djelo cenzure snova. Pridržavajmo se toga. samo što je nešto više izblijedjela. Dojam zablude do kojega ono do¬ vodi mogu izazvati i kod vas. no . gdje je živio kovač koji je skrivio zločin što za¬ služuje smrtnu kaznu. dakle . njegovo tumačenje ostavlja dojam neuspjele do¬ sjetke ili nasilnog. bit ćete zadovoljni ako riječ »posjedovanje« 185 . da psihički naglasak s jednog važnog ele¬ menta prelazi na drugi. zamislite da ste preuzeli za¬ daću kako ćete neki politički uvodni članak u novinama zami¬ jeniti nizom crteža. a kad se izvrši po¬ ništavanje. ipak su ono suštinsko u tvorbi sna. da se krivnja mora oka¬ jati. nevažan. a kako su u selu živjela čak trojica krojača.prebačeni ste s pisanja slova na slikovno pismo. svim vrstama umjetničkih vještina. No. također. koji se u tom članku spo¬ minju. a zamjena sadržaj¬ no povezana s njegovim pravim značenjem. Treći učinak rada snova psihološki je najzanimljiviji. i kao drugo. Ponekad ga dopuštamo i u budnom stanju. Povezan je s elementom. kad vas podsjetim na anegdotu 184 iz jednog sela. kad god uzmognete. Osobe i predmete. Sa¬ stoji se od pretvaranja misli u slike. i drugo. Njegova su oba izraza. Zamjena jednim nagovještajem poznata nam je i u bud¬ nom stanju. iznuđenog. već je to nešto drugo. dosjetka ne bi ima¬ la nikakav učinak.zamijeniti slikama. da ne prolaze baš sve misli u snovima kroz ovu pretvorbu. konkretnim značenjem te riječi. Jasno je. posegnuti za izvornim. nategnutog objašnjenja. već nečim udaljenijim. ovaj dio rada sna dvojako je naj stalniji.nagovješta¬ jem. dakle . već pripremili: znamo. kad se bez muke ne bi moglo vratiti s na¬ govještaja na ono njeno pravo značenje. Cen¬ zura sna postiže svoj cilj tek onda. da ovaj učinak nije nimalo lak. Da biste stvorili pojam o njegovim poteškoćama. primjerice. Zatim ćete se pris¬ jetiti da je većina apstraktnih riječi zapravo konkretna. Dakle. Pa i dosjetke se često služe nagovještajima. tekst članka preobraziti u neki drugi glasovni slog. a već smo upoznali i »plastično prikazivanje riječi« kod poje¬ dinih elemenata snova. pone¬ ka i zadrži svoj oblik. Ali. poteškoće vas očekuju kod prikazi¬ vanja svih apstraktnih riječi i svih govornih dijelova koji uka¬ zuju na misaone odnose.radilo se o jedinom kovaču u njihovu selu. višeznačnost riječi. na sreću. i slično.zastupanjem . kao prvo .da se uvijek jedan element navede kao primjer umjesto više njih. Za to smo se. nagovještaj u snu oslobodio se obaju ovih ograničenja. Potrudit ćete se. kojega zamjenjuje zahvaljujući najrubnijim i najudaljenijim odnosima. pa je stoga nerazumljiv. Drugi učinak rada snova je pomicanje. to ćete lako . pa ćete stoga. i mnogo složenije. no sadrži konkretnije i za prikazivanje sposobnije sastavne dijelove. no. kao što su govorne čestice.

predmete i djelatnosti. Možete biti zadovoljni pruži li vam se mogućnost. kroz njegovu jasnoću ili nerazum¬ ljivost. kako bi preselio k njoj. koje je same po sebi nemoguće prikazati. ljubila sa supru¬ gom tužiteljice.. da neki ele¬ ment. a da o nekim intimnim vezama pogotovu ne može biti ni govora. te da ih je ona pri tome zatekla. Upravo tako i radu snova uspijeva da izrazi ponešto od sadržaja latentnih misli snova u formalnim osobe1 nostima manifestnog sna. je i od supruga tužiteljice već primila prilično mnogo novca. tjelesno sje¬ denje na njemu. »jer. No. u pravilu odgovara broju glavnih tema. sa M. »osjećam se primoranim sudu podnijeti svoje priznanje. na što je tužiteljica povukla svoju tužbu.1 Na ovaj ćete način dovesti do toga.« Sudac je utvr¬ dio da je kažnjivo djelo već pod zastarom. kratki pred-san često stoji u odnosu nekog uvoda ili motivaci¬ je prema opširnom glavnom snu. ali«. jer se ona prije rasprave pojavila kod njega te ga na koljenima molila. Jednom je čak optužena pred nekoliko prolaznika upitala supruga tužiteljice. Pa i neki posebno težak ele¬ ment može pronaći svoj prikaz u samom pojedinačnom snu kroz »dublete« . pa mi se to čini Božjom kaznom zbog mog prijestupa. vidjela je nekoliko puta supruga tužiteljice posve nedolično odjevenog u stanu kod K. u ovoj se točki zaoštrava suprotnost medicinskog i psihoanalitičkog K. Prijatelji njena supruga dojavili su joj. »Danas«. zato. M.slamanjem noge. Dakle. koju ću ovdje tiskati kao neočekivano objašnjenje gornjih rečenica: »BOŽJA KAZNA (Lom ruke zbog slamanja braka) Gospođa Anna M. 186 187 . kojim svjedok opoziva svoje izjave. oblik snova nije ni u kom slučaju beznačajan. te je tada porekao intimne odnose s optuženom. brakolomstvo . ovi će sastavni dijelovi teksta. Broj djelomičnih snova.zamijenite nekim drugim lomom. Jučer je sudac pred sobom držao pismo. i tako dalje. koji slijedi nakon njega. Pa i kućepaziteljica gospođe K. da se K. Međutim. da je K. da je do prošloga lipnja održavao sa K. da je spasi i da ne otkrije ništa. nagovijestite kroz profinjenije iskazivanje slika. i to dok je njen vlastiti suprug na ratištu. pisao je svjedok. zbog brakolomstva.« Slučaj mi je tijekom ispravljanja ovih listova donio jednu novinsku vijest. supruga jednog pješadijca. te i sam zahtije¬ va tumačenje. ljubavnu vezu. Više snova u istoj noći često ima i isto znače¬ nje. Da. da jednoliko izjednačite nespretnosti slikovnog pisma kad ono treba zamijeniti pisanje slovima. za vaše pretvaranje u slikovno pismo ostati izgubljeni. koji se teško može slikovno oblikovati . K. Tako to čini i rad snova. i drugo. i kod rada snova ćete propustiti to. Nastavljajući usporedbe između misli snova i manifestnih snova koji ih zamjenjuju. kako K. kažnjivi odnos.-a. te je uslijedila oslobađajuća presuda optužene. Isto će se tako i sadržaj misli sna razložiti radom snova na svoje sirovine . tužila je gospođu Klementine K.da čak i besmisli¬ ca ili apsurdnost snova imaju svoje značenje. Na ranijem saslušanju nijekao je tu vezu s optuženom samo zato. izrečene na prvom saslušanju. na koje je razbijen jedan san. nizovima misli u latentnom snu. što pokazuje nastojanje da se neki podražaj rastućom užurbanošću što bolje nadvlada. otkuda joj šalje čak sedamdeset kruna mjesečno. dok ona sa svojim djete¬ tom mora živjeti u gladi i bijedi.nekog predmeta možete predstaviti kao stvarno. kod prikazivanja govornih dijelova koji pokazuju misaoni odnos za npr. možemo otkriti razne stvari na koje nismo mogli biti pripremljeni. dakle. te priznaje. U tužbi se navodi. Pod ovakvim okol¬ nostima nećete moći ispuniti neke velike zahtjeve za točnošću prikaza. posjećuje gostionice.primjerice. i tamo pijanče do kasno u noć. je jučer pred sucem Leopoldstadta nijekala da uopće poznaje K. je bio saslušan kao svjedok već u jednoj od ranijih istraga. u njegovu razdvajanju na više dijelova. na primjer . ne¬ ki sporedni stav u mislima snova zamjenjuje se u manifest¬ nom snu uključivanjem promjene scene. je izjavila. svjedokinja Albertine M. održavala s gospodinom Karlom M. na primjer . Dakle. neće li se uskoro rastaviti od svoje »stare«. da određene odnose. i onako nećete imati po¬ moćnih sredstava ove vrste.višestruke simbole. jer sam slomio lijevu ruku.

kod rada na tumačenju snova otkrivamo ono.slabo. i to jednom inače nedosegnutom žestinom. ne samo najstariji jezici u svojim posljednjim stupnjevima razvoja. da se u snu ne može pronaći prikaz za »ne«.slabo.). Dobrodošlu analogiju za ovakvo čudno ponašanje rada snova donio nam je razvitak jezika. te sacer (sveto . da¬ nas se koristi samo za »bez«.sok.duboko). naprotiv. neki element u manifestnom snu.rasjeći.shvaćanja snova. već i mnogo mlađi. te pripadajućom gestom. Engleski lock . Prema prvom. da se redoslijed slogova u riječima 189 . Tako je u staroegipatskom ken izvorno značilo i jako. Već znamo da se podudarnosti u latentnoj građi zamjenjuju zgušnjavanjima u manifestnom snu. Navest ću vam nekoliko takvih primjera prema K. S tim je opet u vezi i to. prosudba .5 krunu). Dodajmo tome i iz njemačkog: Stimme (glas) stumm (nijem). koji je sposoban i za suprotnosti. jer je duševna djelatnost tijekom sanjanja napustila svaku kritičnost. ili prije .Abelu (1884. da bi se uz znak docrtao uspravljen čovječuljak. udavati se toliko rano. da su se u najstarijim jezicima suprotnosti. ali ne i posve uspjelim uklanjanjem. njemački: kleben . barem ne bez dvosmisle¬ nosti. Engleski cleave . pa čak i danas živi jezici. Otkrićima koja najviše iznenađuju pripada i način. Tako su od ken -jako . succus .tamno. Još jedna osobenost rada snova nalazi svoj par suprotnos¬ ti u jezičnom razvitku. i slabo. uslijedila bi slika čovječuljka u sklupčanu položaju. ili pak oba značenja istodobno. prema našem. očuvali su bogat niz zaostataka tog starog suprotnog smisla.zatvoriti. clam . dakle.plakati. Engleska riječ without . dobiva se bogatstvo primjera.suho. isto tako može imati značenje samoga sebe. njemački Loch.nešto posve drugo. Ovim sumnjama i nesigurno¬ stima u pravilu ne odgovara ništa iz latentnih misli sna. to jest -jedne slike.zalijepiti. kad se na prikazivanje treba iznijeti kritika sadržana u mislima sna. U staroegipatskom. siccus . koji prijevod treba odabrati.malo. Protegne li se to i na srodne jezike. još uvijek ambivalentne ri¬ ječi: altus (visoko . U govo¬ ru se od nesporazuma pri uporabi tako ambivalentnih riječi šti¬ tilo tonom.»to je bes¬ misleno«. a u pismu pridodavanjem takozvanog determinativa. Ken -jako se. a i u drugim kasni¬ jim jezicima se događalo. veliko . kao i svoje suprotnosti. tek smisao može odlučiti o tome. Slično je i s njemačkom riječi wieder. izražavale 188 kroz riječ istog korijena (»suprotni smisao prariječi«). No. Neki su istraživači jezika iznijeli tvrdnju. Kao primjere za izmjene istog korijena spominjem: clamare .bez«. nastale riječi fen -jako. Liicke.sramno). da li je bio to. san je besmislen zato.lagano. U latinskom su jeziku takve. koja sama nije bila predodređena za izgovaranje. a kad se mislilo na ken . bez svog dodatka ko¬ ji mu uz to i oduzima značenje. koje je sadržavala. što odgovara tako često izraženim sumnjama i nesigurnostima sanjača . Isto tako. na koji se rad snova odnosi prema suprotnostima iz latentnih snova. Dakle. i kan .slabo. san je besmislen tek tada.slabo.pojavio li se neki određeni element u snu. one u cijelosti potječu od djelovanje cenzure snova. a naročito se rado izra¬ žavaju istim manifestnim elementom. pisalo tako. Dobar primjer za ovo je i vama već poznat san o po¬ sjeti kazalištu (3 ulaznice za 1. samo with. tiho. I sa suprotnostima se po¬ stupa jednako kao i s podudarnostima.withhold.koja ustvari znači »sa . svijetlo . Tako izražena prosud¬ ba glasi: bila je besmislica. potajno. Tek kasnije su laganom izmjenom ove jednako zvučeće prariječi dobili dvije oznake za suprotnosti. pa se trebaju iz¬ jednačiti s njihovim već pokušanim. još proizlazi iz složenica withdraw . kao: jako .

Ova izvrtanja. posvetiti još nekoliko napomena. na jezi¬ ke i pisma. dakle. Mnogo prije bi se san mogao usporediti s kamenim mozaikom. koliko i pročelje talijanske crkve s njenom strukturom i tlocr¬ tom. A sada. te sa sobom donose otegotne okolnosti. ali se drugi put možemo uvjeriti u to. koji ga je usmrtio. da je manifestni san za nas izgubio na znače¬ nju. te se potom povezale u misli. u snovima se nailazi i na izvrtanja situ¬ acija.tauwen. njihova prva građa i njihovi predstupnjevi bili su osjetilni dojmovi ili. u kojoj se prvo junak sruši. do koje je mjere nastupilo iskrivljenje. odnosa između dviju osoba. Ne može se previdjeti kakvu prednost iskrivljenje snova može izvući iz ovakve slobode prikazivanja. Osim toga. Kod rada snova očevidno se radi o tome da se latentne misli.kao u nekom »izvrnutom svijetu«. događaju se i zahvaljujući radu snova. Prirodno je.Ruhe. da bi se došlo do smisla.njihove slike sjećanja. gdje se čini da su dva elementa sna dospjela u blisku vezu jedan s drugim. To bi. Sjetite se i naših istraživanja o simbolici snova.to sve već po¬ znajemo. U tome može biti sadržan vrije¬ dan mig da se i u latentnom snu ovi elementi smiju spojiti s njima odgovarajućima. obuhvaćene rije¬ čima.silaženje.tub. club. mi ipak znamo. po¬ ništava njihov razvitak te se kod ove regresije treba napustiti sve ono. Takvi su primjeri između engleskog i njemačkog: Topf — pot. izvrtanja redoslijeda događanja tako. Na njih su se tek kas¬ nije nadovezale riječi. kao da je san zamišljen povezano. No. samo na drugačiji način. jer izno¬ va vraća jedan važan sastavni dio latentnih misli snova. i to više ili manje iskrivljeno. Općenito se treba uzdržavati od toga. One se isto tako odnose i na stare sustave izražavanja. te da uspinjanje stubištem ili ljestvama znači isto. da je ona nastala iskrivljenjem sna te da s unutar¬ njim sadržajem sna može imati toliko malo organske veze. S obzirom na procese koje smo kod njega upoznali. da se pri tu¬ mačenju mora prvo uzeti posljednji.zamijeni za isti smisao. ili se odvija u nizu nepovezanih pojedinačnih sli¬ ka. bio rad snova. postoje i snovi u kojima je čitav redosljed elemenata obrnut tako. Ove značajke rada snova smiju se nazvati arhaičnima. Pa čak i kad bi imao naoko smislenu vanjsku stranu. boat . mi to ne možemo znati prije no što san ne podvrgnemo tumačenju. da je ono što u mislima pripada jedno drugome. 190 točnije rečeno . zanimanje za manifestni san moralo je duboko ustuknuti. i kao da je jedan pragmatični prikaz. Između latinskog i njemačkog: capere . ren Niere. pridošlo kao nova stečevina. naime . uzročna. pretvaraju u smislene slike. Ili. što i izlaziti iz vode. Stoga rad snova zapravo dopušta. kakva su bila poduzeta na pojedinim riječi¬ ma. Mora nam se učiniti sasvim ravnodušnim da li je on dob¬ ro usklađen. ovom ću potonjem.rađati ili roditi se. Balken — Kloben. zec dovoljno često puca u lovca. U snu. uglavnom slikovne prirode. u snu pojavljuju tek slijedeći one kasnije događaje. hurry . u snu ipak razdvojeno. da se prvobitna. da misli iskuse regresivnu obradu. a tek potom iza kulisa odjekne pucanj. Nadalje. To tada izgleda kao izvođenje neke predstave u lošem putu¬ jućem kazalištu. i tako ne stignemo do ocje¬ ne. A naše su misli proizašle iz takvih osjetilnih slika. No. Izvrtanje smisla. još i nekoliko drugih stajališta. da se jedan dio ma¬ nifestnog sna želi objasniti iz njegova drugog dijela. zamjena suprotnošću . Slična sumnja važi i kod slučaja. Drugi put i ovo pročelje sna ima svoje značenje. wait . što i . gdje ulaziti ili pasti u vodu znači isto. sto je tijekom daljnjeg razvijanja slika sjećanja u mi¬ sli. o kojima će još biti govora u vezi s jednom kritičnom povezanošću. 191 .packen. koji nam je ipak jedini i neposredno poznat. dakle .

pomicanja. već su to uglavnom dijelovi latentnih misli snova. govo¬ ri u snu su naknadna oblikovanja i povezivanja onih govora. koje se na dan sanjanja slušalo. Rad snova ne mo¬ že oblikovati niti govore. da su se rezultati psihoanalize mogli zloupotrijebiti za takvu jednu zbrkanu zamjenu. u koji su se radom snova prenijele latentne misli. što bi moglo važiti jedino za njih. Osim toga. Želimo samo ukazati na nove dokaze. Daljnji značaj ovih spoznaja možete shvatiti tek kad otkrijete. a tamo gdje se to učini potrebnim. Ono. Kod ovakvih odnosa ne treba začuditi.rezultatom rada snova. pomicanja. da se zanimanje. zaključivanja . ili osobno držalo. plastičnog prikazivanja i potom podvrgava¬ nja cjeline sekundarnoj obradi.sastavljenim od različitih čestica kamena i spojenih pomoću nekog vezivnog sredstva. tako da crteži koji pritom nastaju ne pripadaju izvornim kamenim oblicima. on ne može učiniti više od zgušnjavanja. ne može se opravdati kad ovo lutanje seže toliko daleko.to nisu učinci rada snova. koje se u manifestnom snu raskrinka¬ vaju kao više ili manje iskrivljene. do kojih se dospjelo u vezi postojanja nesvjesnog duševnog čina . i to posve besmislenih kao računa. Ali.a to su latentne misli sna.ubrzo od njega okreće težeći la¬ tentnim mislima snova. sad će ipak biti vrijeme da vam na različitim malim primjerima snova u pojedinostima iznesem ono. vrše se i dodavanja. S druge strane. kao i da nam tumačenje snova obećava neslućeno širok pristup spoznaji o nesvjesnom duševnom životu. Pritom se građa raspoređuje prema jednom često posve nerazum¬ ljivom smislu. a samo vrlo rijetko izražavanja razmišljanja o tom snu. Rad snova je postupak posve jedinstvene vrste. da se u teoretskom proma192 tranju latentne misli snova stavljaju na mjesto sna uopće. niti mu se smije isuviše vjerovati. na što sam vas s tim u vezi pripremao. Ne¬ obično je. rad snova ne može vršiti računanje. 193 . Također znam da još ne možemo cjelovito sagledati sve nove doprinose. regresivna pretvaranja mis¬ li u slike . ono. »San« se ne može nazvati nikako drugačije. dakle . Izuzev malog broja iznimaka. Njegove djelatnosti iscrpljene su nabrojenim učincima. nešto što si otprilike međusobno odgovara. kojoj je stalo do toga da iz najbliskijih rezultata rada snova stvori nešto cjelovito.to je novost. te iznova samo preslike računanja iz latentnih misli snova. kritike. te prilagođeni prema povezanosti prešli u manifestni san. rad snova se ne smije niti precijeniti. Isto ta¬ ko. što se od toga pronađe u manifestnom snu. i koji su se kao građa ili kao uzročnik sna unijeli u latentne misli. No. usporedbama s radom snova možete izvesti i kakve se sve povezanosti psiho¬ analitičkih istraživanja razotkrivaju prema drugim područji¬ ma. čije je prepoznavanje već bogato nagradilo nastojanja psihoanalize. koji iz ovih radova proizlaze za psihologiju. a naročito prema razvitku jezika i misli. prividnih računanja. Uistinu postoji jedan dio rada snova. da su meha¬ nizmi tvorbe snova uzori za načine nastajanja neurotičnih simptoma. to su uglavnom povezivanja bro¬ jeva. na što se u snu može naići od izražavanja prosudbi. no .obli¬ kom. Ovakva zgušnjavanja. takozvana sekundarna obrada. koje se usmjerilo na rad snova . divljenja. te da o njemu iskazuju nešto. kojemu do sada nije ništa slično poznato unutar duševnog života. koji su više ili manje izmijenjeni.

Neki snovi. njihova je analiza obuhvatila . a ni one čije smo povjerenje iskoristili.dva sna jedne mlade djevojke. ili vaših vlastitih. te radije poželjeli slušati o objašnjenjima snova zdravih ljudi. ali tehnika liječenja primorava da se tumačenje snova podredi svrsi ozdravljenja. Jer. kod nas to ne ide. i to zbog sadržaja ovih snova. No. predavanje ANALIZE PRIMJERA SNOVA Moje dame i gospodo! Samo nemojte biti razočarani kad vam iznova predočim odlomke tumačenja snova. da bi predavanje o njemu postalo posve neprovidno i nezado¬ voljavajuće. no. koje stoje na putu ispunje¬ nju vaše želje .razjašnjenjima manjih dijelova iz snova neurotičnih osoba. Naša literatura nije siromašna dobrim i op¬ širnim analizama snova. njihovo razumijevanje postaje moguće tek po zaključe¬ nju liječenja. i ni na koji način ne zaostaju za snovima zdravih. što se nadovezuju jedan na drugog. ne mo¬ žemo tek tako bezobzirno razotkriti. ali. dakle. niti same sebe. da se san čini čudnim i samom sanjaču. sad biste se vi rado odrekli ove građe. tko bi se bavio tumačenjem snova kao svojom glavnom djelat¬ nošću. Objavljivanje ovakvih snova učinilo bi neop¬ hodnim i razotkrivanje svih tajni neke neuroze. samo što poteškoća. A najlakše bi bilo dopustiti da vam se 195 . koji se javljaju tijekom liječenja. što bi se moglo upotrijebiti pri¬ likom liječenja. Trebao bi mi otprilike čitav semestar da vas provedem kroz takav jedan rad. izvući to¬ liko građe iz pomisli i sjećanja. velikog sna. te ćete izraziti svoje uvjerenje da je nakon uspješnog tu¬ mačenja tolikih tisuća snova već odavno moralo postati mo¬ guće. i koji su pri tiskanju zauzeli ne¬ ke dvije stranice. pripremiti jednu zbirku istaknutih primjera snova na ko¬ jima se mogu prikazati sve naše tvrdnje o radu snova i misli¬ ma snova. da se dotiču upravo onog najintimnijeg u nečijoj osobnosti. najčešće se može pozabaviti snovima nervoznih osoba. Snovi ovih posljednjih odlična su građa. no možda je najljepši primjer tumačenja sna objavio O. a upravo bi do toga do¬ velo tumačenje snova za koje već znamo. Prije svega vam moram priznati. na kojima se izdvojeno može pre¬ poznati ovo ili ono. umjesto da vas pozovem na sudjelovanje u tumačenju nekog lijepog. Kako su oni izrasli iz ukupne količine nama još nepoznate psihičke građe. kojemu je osobnost sanjača nepoznata.76 stra¬ nica. Reći ćete. da ne spominjemo nekog drugog. Stoga vas moram zamoliti da se zadovoljite onim. te da se zanemari velika gomila snova na¬ kon što se iz njih izvuče nešto. Vi znate. moramo u vezi priopćavanja razmotri¬ ti i jednu drugu. No. skrenuti na toliko stranputica. tada mu se mora dodati toliko razjašnjenja. Da. i ja sam ih nekolicinu objavio u ok¬ viru povijesti bolesti. Osim ove poteškoće oko pribavljanja građe. koje su uklju¬ čene u analitičko liječenje. da ne postoji nitko. što se može lakše dobiti . da se snovi uopće tumače? Ponekad se može bez neke naročite namjere pozabaviti snom neke prijateljske osobe. Kada se dospijeva do toga. ili se neko vrijeme pretresaju vlastiti snovi da bismo se obučili za psihoanalitički rad. Kad se uzme neki poduži i jače iskriv¬ ljen san. Rank . nakon toliko mnogo priprema imali biste pravo na to.XII. jer smo san doživjeli kao pripremu za proučavanje neuroza. 194 općenito se uklanjaju jednom cjelovitom tumačenju.ima isuviše. niti to ne ide.

No. No. koje me promatraju cerekajući se. da iznova umetne izostavljene povezanosti.. Ovoj kategoriji pripada i sljedeći san jednog liječnika iz Miinchena. tada bih si i ja mogao dopustiti. što se u snu vozio biciklom. da vi u os¬ novi umetanje simbola prilikom tumačenja snova držite savr196 šenim. 197 . i započnem udarati životinju. Za svaki ću vam od snova koji slijede navesti. da se djevojka koja mu se toliko sviđala. ili pak onima. da se umrli iznova oživi.« On također nadodaje. i zbog čega sam mislio da je vrijedan priopćavanja. Naslućujem. zahvalan sam svakom onom. On je djevojku sa psom susretao samo. koji sami daju svoje tumačenje. da me maj¬ ka mazi. na čuđenje promatrača. pa sam ovu osobinu i kod djevojke doživio simpatičnom. i zgrabi me za petu. godine: U zoru sanjam: Vozim se biciklom niz ulicu Tubingena. koju sam viđao samo na ulici. niti bi to ikad učinio.kao i već više puta u tom trenutku prijelaza u budnost — posve jasno čitav san. koja je čvrsto za¬ grizla. kako se prilikom rada snova izostavljaju sve veze između misli snova. dok je ostao samo pas. »Kada bi moj ujak. Obje ove slike ili misli očito treba staviti u međusobni odnos. one se razla¬ zu na svoju sirovinu. Pomoću simbola se ovdje može malo učiniti. a zatim i određene osobenosti regresiv¬ nog prikazivanja sna. 0. sanjač nas izvješćuje: »U posljednje sam se vrijeme zaljubio u djevoj¬ ku. pušio cigaretu subotom. kao da joj je dijete. srpnja 1910. koje se sjećao. Otkrivamo. (Nemam neke neugodne osjećaje vezane uz taj ugriz. pa vas želim osloboditi ove štetne zablude.prikažu simboli snova. Nešto dalje siđem s bicikla. no nisam imao nikakvih do¬ dirnih točaka s njom. naime. 3) Kad netko izgubi svog dragog. a da tehniku asocijacija vezanih uz san želite odgurnu¬ ti u stranu. prije no što nam sanjač ne pruži i obavještenja o njemu. ta je djevojka u manifestnom snu ostala po strani. jer vam on može dokazati koliko je jedan san općenito nedostupan razumijevanju. pa već mno¬ go godina primam pisma s najrazličitijih strana u kojima mi se priopćavaju snovi ili mi se šalju radi njihova ocjenjivanja. niti uz čitav ovaj prizor). o čemu je još izvijestio. osim njegove vlastite majke. iako je subota. koji bi se međusobno napadali. da je njegov ujak pobožan čovjek koji nikad nije učinio nešto tako grešno. stupile na mjesto djevojke. tada i duže vrijeme stvara snove posebne vrste. 13. nije bilo dostatno za razjašnjavanje ove točke. bliskog srodnika. Za ženu u drugoj slici ne pada mu na um nitko drugi. jer sam ja veliki prijatelj životinja. tko uz san pridoda i toliko građe da je moguće izvršiti tumačenje. Nasuprot mene sjedi par postarijih dama. Naravno. Ali kako? On je izričito osporio stvarnost ujakova čina. no ipak živi i dalje. kad za mnom pojuri smeđi jazavčar. Za prvu sliku sanjač (Židov) primjećuje. 2) Svojim objavljivanjem radova o snovima na neki sam način postao javni savjetodavac za pitanja snova. 1) Jedan se san sastoji od svega dvije kratke slike: Njegov ujak puši cigaretu. i vidim . Možda su starije dame. koje su mu se cerekale. jednako kao i subotnje pušenje za pobožnog Zidova. izravno je ponavljanje situacije. Najzgodnija bi mi dodirna točka mogla biti upravo njen jazavčar. a zadaća je tumačenja. Tada se probudim. da je i majčino milovanje također nešto zabranjeno. Prisjetite se da sam vam rekao. sveti čovjek. godine. kad bi se vozio biciklom. da se često. Ono. da se tome pridoda jedno »kada«. sjednem na neku prečku. Sad je umrli mrtav. uvijek mogla vidjeti u pratnji tog naročitog psa. A to. dakle. .Neka ga žena miluje i mazi. iz 1910. velikom vještinom uplitao u borbu pasa. pa nam je blisko.« To očito znači. koji ga podsjeća na nju. u kojima saznanje o njegovoj smrti sklapa najčudnije kompromise s potrebom. Navodim ga.

koja ovakvo zgušnjavanje omogućava? Ali. Po tome. prema iskustvu. jer nije zub onaj koji je bio izvađen. da će izgubiti nekog člana obitelji. to znamo. koji uzrokuje bol. jer ipak ne može baš sve. koji zvuči dovoljno neobično i besmisleno. Stoga vam ovdje izlažem i takav jedan san. te ih stopio u jednu cjelinu. jer mu je poznato da. ali da želja puna poštovanja . i nikad nije osjetio želju da ipak sve konačno jed¬ nom završi. već je iz njega bilo izvađeno ono nešto. kad bi on i prema bolesnom ocu razvio slične osjećaje kao i prema bolesnom zubu. No. to je ekshumiranje. ipak bi trebalo biti tako. dođite nakon tri dana. to ne odgovara stvarnosti. što se tako započet predmet ipak može naći iza ostalih dijelova sadržaja sna. započeo ga je boljeti zub. ako uzrokuje bol i ljutnju. Koliko sam mogao ana¬ lizirati ovakve snove. samo što oni ovdje glase. koje pripadaju snu? On je zub izjednačio s ocem. Ne bi li usklađenost bila mnogo veća. koji je izgubio oca pri¬ je više godina: Otac je umro. koja ne dolazi u obzir niti za sve ostalo što je dalje navedeno. iznenada kaže sanjač. ono što umrtvljuje. a njegovanje i liječenje bolesnika stajalo je sina mnogo novca. Želio ga je izliječiti prema propisima židovskog nauka: kad te zub ljuti. odgovarati ocu. Pa ipak mu se to nikad nije učinilo isuviše. te da ne smije dopustiti da ga obuzmu neprijateljske namjere prema objek¬ tu. No ovaj mu reče: »Zub nije za vađenje. Znamo da je ovo omiljeno tumačenje neispravno. već samo otprilike. i čija će vam analiza pokaza¬ ti mnogo od onoga. u kojoj se ono događa kao vrlo uobičajena sudbina. Pa i u vezi s ocem je želio postupiti u skladu s propisima zakona. i loše izgleda. to jest . I bez daljnjih navaljivanja. a kad bi to saznao. bolnom i skupom postojanju? Ne sumnjam da je to i bio njegov stvarni stav prema ocu tijekom njegove dugotrajne bolesti. ali je ekshumiran. A da je bio ekshumiran. i svako od ovih sta¬ nja ima svoja posebna obilježja.pa je krenuo zubaru. jer oživljavanje nije za san ništa neprihvatljivije nego. sad je on napola mrtav. Ovi se snovi ne smiju odmah proglašavati besmislenima. ili ba¬ rem ispravno samo u lakrdijaškom smislu. Gdje bi uopće bila Tertium comparationis između zuba i oca. te da su razmetljiva 199 . valja imati strpljenja s njim. da je prema ocu osjećao iskreno i strogo židovsko poštovanje. što je rečeno za zub. iščupaj ga . proizašlo je da su oni sposobni i za neko razumno rješenje. za bajku. Pohvalio se. kad netko sanja o zubu koji ispadne . tek tada bi posve umro. da na sebe treba preuzeti sve ono teško. San jednog čovjeka. sanjač priča: nakon što se vratio s očeva pogreba. koji je sa sobom donosio pre¬ sudu da ga treba izvaditi.kad bi poželio. nastavlja sanjač potom. Sa zubom je želio postupi¬ ti prema židovskom zakonu. Od tada on nastavlja živjeti.jer ne zna da je mrtav. na primjer. Ovo »izvaditi«. a napola živ. a sanjač čini sve. Ali. Otac je umro. Otac je bio dugo bolestan. Da li bi sanjač trebao biti u pravu? Baš ne odgovara posve. na što ste već pripravljeni našim teo¬ retskim prikazima. nije nikad postao nestrpljiv. pa ću ga onda izvaditi«. u skladu sa židovskim zakonom. Ne pada li nam u oči proturječnost u mislima. smije se vjerovati sličnim netočnostima rada snova. ( Tada san prelazi na druge. naoko vrlo udaljene stvari).dozvati umr¬ log iznova u život . da se ne smije obazirati na trošak i ljutnju. Utoliko će nas više iznenaditi. sanjač je izvršio zgušnjavanje umrlog oca i ipak zadržanog umrtvljenog zuba.zna raditi i uz pomoć najneobičnijih sred¬ stava. da skora smrt učini kraj njegovu suvišnom. Stavit ću vam nešto.to znači. da on to ne zamijeti. 198 Stoga nije čudo što se u manifestnom snu pojavljuje nešto besmisleno. te o svom odnosu prema njemu. da bih ga umrtvio. sanjač sad započe pripovijedati o bolesti i smrti oca.

No. ničega što se uistinu dogodilo. da takozvane snove s podražajima koji potiču od zuba. Stvaranjem jednog neobičnog zgušnjavanja koje odvodi u za¬ bludu. zanemarivanjem svih misli iz sredine tijeka latentnih misli. kao i kod 200 obećanja zubara. koje su dale očevidan doprinos sadržaju snova.guza. jučer mi je rekla majka. a to je jedno od vama već poznatih izvrtanja radom snova. da se raskrvari. da će zub ipak ostati sačuvan. Sanjač je. Pod ovakvim okolnostima. koje nastaje prilikom sudara s penisom. što u pravilu zbog društvenih razloga mora ponoviti i u vrijeme nakon puberteta.uvjeravanja o njegovu pobožnom poštovanju zapravo nami¬ jenjena tome. izlo¬ žit ću vam jedan novi primjer ove vrste . To bi moglo biti i 201 . radi se o krvarenju na donjem kraju tijela. »Vi znate. ali kod kojih se postavlja pitanje: zbog čega čovjek sanja njemu tako ravnodušne stvari? Dakle. kojim je mlad čovjek u pubertetu otkrivao svoje pretjerane seksualne djelatnosti. i to ne bez vlastita osjećaja olakšanja. Sad vidite kako je došlo do ovog nerazumljivog sna. kako bi loše izgledalo da se ostane bez zuba na tom mjestu. podrijetlom još iz vremena djetinjstva. koji u sebi nemaju ništa bes¬ mislenog ili čudnog. no. Dijete. Ovaj odnos prema ocu odnosi se i na našeg sanjača. da mi kosa jako opada. glava će ti postati kao . i to toliko jako. kad istra¬ žujemo korijene ovog neprijateljstva prema ocu od djetinjst¬ va. 4) Mi smo već nekoliko puta pokušali pristupiti onim ra¬ zumnim i banalnim snovima. Nikakvih prisjećanja. pa udari glavom u svijećnjak koji je nisko ovješen. Ali. kako bi prikrio svoj seksualni život od oca.tri srodna sna jedne mlade dame. O neprijateljskim osjeća¬ jima prema ocu ne može se u snu ništa otkriti. jer je usmjerena na to. uvijek moramo protumačiti kao onaniju. da ga odvrate od ovih sjećanja. Njena obavijest o tome odvodi nas na posve druge puteve. a) Ona prolazi hodnikom svoje kuće. dok su neprijateljski osjećaji prema ocu vjerojatno bili trajno nesvjesni. to jest tijekom oblikovanja sna. ili se bojao da ih ne otkrije.kako je otac ipak umro. do krajnosti je prepredena. u manifest¬ nom snu loš izgled prebacio sa sebe na oca. ako se ovako nastavi. da nas navede na dopunu . S još većom sigurnoš¬ ću to možemo ustvrditi i za druge latentne misli. Dakle. jedina smislena dopuna opet proizlazi iz kompleksa onanije.« Dakle. Od tada on nastav¬ lja živjeti pokriva se željom za preživljavanjem. rečenica »sanjač čini sve da on (otac) to ne zamijeti«. kao: za njega bi to bio samo spas. I prisjetite se sad na kraju. i kao bojazan od kažnjavanja zbog nje. sanjana tijekom iste noći. pa bi se pokatkad tijekom očeve bolesti bojažljivo i prerušeno prikrali u svijest. protiv oca uobičava oživjeti želja za smrću i pri¬ kriti se maskom sažaljivih razmišljanja. glava se ovdje nalazi kao zamjena za drugi kraj tijela. Iz kompleksa onanije razjašnjavaju nam se sad i daljnje rečenice manifestnog sna. te oblikovanjem višeznačnih zamjenskih tvorevina za najdublje i vremenski najudaljenije od tih misli. koji je potekao od izvora preranog seksual¬ nog zastrašivanja. On loše izgleda zapravo nagoviješta daljnji govor zubara o tome. Nji¬ hov prvi dio bio je zasigurno nesvjestan samo privremeno. vi sigurno zamjećujete da smo ovdje i u sa¬ mim latentnim mislima snova prekoračili jednu granicu. Ali. No. simboli su za muški ud. u ljubav prema ocu umiješalo se dosta po¬ štovanja i straha. jer se on već u najranijim godinama suprotstavlja seksualnim djelatnostima dječaka. Svijećnjak možete simbolički razumjeti i bez dodatne pomoći: svi predmeti koji se mogu produžavati. istovremeno se proteže i na loš izgled. gdje je posve razumljivo da mladac čini sve. prisjećamo se da se strah od oca stvara zato.

čime je istovremeno nagoviješteno i njegovo prosipanje sjemena. i egoistične snove. žena mu ispriča sljedeći san: 202 Neki časnik s crvenom kapom trči za njom po ulici. jer je on taj. čak i dodirivanja) mogu razaznati na genitalijama. To. za koju zna da je nastala zato. a to je dio seksualne teorije koji ima mnogo poklonica među nedozrelim djevojkama.koliko ona vidi kroz okance na vratima . Gospo¬ din. da svi snovi imaju seksualnu narav. Sigurno ste već jednom čuli da se za psihoanalizu govori kako tvrdi. tko joj pruži mali prst. Pretinac pisaćeg stola je. uspinje se žurno stubištem. od tada ste se zasi¬ gurno suglasili sa mnom. koji u snu plače. No. kao i svaki pretinac. U časniku s crvenom kapom koji je slijedi. a isto tako i čisto požudne. što se sanjačica zaključava pred progo¬ niteljem. sad ste do¬ šli u položaj da sami ocijenite neispravnost ovakvog predbacivanja. Isto je tako i njena tuga pomaknuta na partnera. Ona bez daha dojuri do svog stana. okolnosti tog sastanka primoravale su na oprez. i plače. jer se u stvarnosti muškarac ustegao od za¬ vršetka ljubavnog čina. Još sam vam se na našem prvom sastanku potužio kako je teško prikazivanje. i zalupi vratima za sobom. 5) Iznova jedan djelić simbolike. San se odnosi na jedan drugi dio infantilne seksualne teorije. koji toliko dobro poznaje da odmah razaznaje da li je netko čeprkao po njemu.pružaju izraz seksualnih želja. Ona zna. No. a on je još uvijek iza nje. te u jurnjavi po stubištu. b) Ona u vinogradu vidi neku duboku jamu. i . No. sad su pojedine tvrdnje psiho¬ analize ipak toliko usko povezane. njene daljnje pomisli pokazuju kako se radi o vjerovanju. Uz ovo ide i njena napomena. da joj drvo nedostaje. a time i pobuđivanje uvje¬ renja prilikom poučavanja psihoanalize. da do menstrualnog krvarenja dolazi zbog spol¬ nog odnosa s muškarcem. zbog čega ostaje bez daha. koji je ljubavnu noć proveo s nekom ženom. Ali. već prepoznajete pri¬ kaz spolnog čina. na čije je rezultate u ono doba uistinu bila ponosna. sanduk. već 203 . čežnje za slobodom. No.višeznačnije. Ona misli da u snu nije vidjela drvo. snove udobnosti i snove nestrpljivosti. opisuje svo¬ ju partnericu kao jednu od onih majčinskih priroda. Ona pomišlja na vrijeme svojih dječjih seksualnih istra¬ živanja. koji se bave zadovoljenjem najjasnijih potreba . da se znakovi spolnog odnosa (a kako ona misli. pa se već dugo bojala takvog dokazivanja.ženski spolni organ. kutija . 6) Imam naročit motiv da nižem primjere za primjenu simbola u snovima. no isti ovaj govorni zvuk riječi služi i izra¬ žavanju jedne druge misli. da najjače iskrivljeni snovi pretežno ali opet ne i isključivo . kod kojeg se izbacivanje sjemenja oplodnje odvijalo izvan ženskog zagrljaja. koje se toliko često primjenjuje u snu. Pri buđenju iz takve noći. žeđi. Upoznali ste snove želja. Mislim. kod kojih se u ljubavnom odnosu s muškarcem probija i neodoljiva želja za djetetom. a njihov je kasniji oblik nastao kastracijom (iskopano drvo). On ostaje vani. da se uvjerenje može lako od ove točke nastaviti i na jedan veći dio cjeline.sjedi vani na nekoj klupi. Ona bježi pred njim. jer su iskopali jedno drvo.gladi. c) Ona stoji pred pretincem svog pisaćeg stola. koja sad potpuno utvrđuje simbo¬ lično značenje. na vjerovanje da su djevojčice izvorno ima¬ le iste genitalije kao i dječaci. Za psihoana¬ lizu bi se moglo reći da će onoga. da se u sva ova tri sna naglasak treba staviti na zna¬ nje. to sva¬ kako možete zadržati u svom pamćenju kao rezultat psihoana¬ litičkog istraživanja. možete prihvatiti kao izvrtanje. ovaj put vam krat¬ kim izvješćem moram predstaviti psihičku situaciju.

Oba probisvjeta. no vrijedan pozornosti i uvjerljiv zato. Od crkve je do brda vodio neki puteljak. pa bi ga zasigurno smio ponijeti sa sobom. odnosno pita ga za svrhu i sustav rada spolnih organa. ili . za koju je privezan zračni balon. kome su omaške postale jasne. Iza cr¬ kve nalazilo se neko brdo. a ženske krajolikom sa crkvom. Zatim stignu u jedno dvorište. ali mu sve objasni. jer je sanjač sam preveo sve simbole. a ispred nje manja Zgrada. Iznijet ću vam već objavljeni san jedne gospođe iz na¬ roda. s meko obloženim zidovima. Otac ga upita. naime . Muške genitalije predstavljene su kao tri muške osobe. koji međutim izgle¬ da dosta mlohavo. zbog čije se mlohavosti žalim..« Sanjač tumači sam: Rotonda je moj spolni organ. Pa i onaj.« Primijenjene simbole raspoznajete bez poteškoća. koju dijete redovito ubraja u dijelove spolnih organa. čemu sve to služi. prstenasti okovratnik i ogrtač.njegova stražnjica. Iz tog dvorišta prema dolje vode neke stube ka nekom otvoru. koji pita. Dakle.Venerin brijeg. jer se vidi Rotonda. Sanjač se uključio u rad očeve trgovine. čiji je suprug čuvar. već potječe iz očeva poslovnog prostora. što se u snu naziva br¬ dom. Na nastavak ove misli uskoro ćemo naići i na drugom mjestu.Mons Veneris. on bi me prevario. U snu ga otac pita. Zatim je netko provalio u stan. u kojem rasprostrta leži neka velika limena ploča.zgrabiti za čitavu ruku. on je s dvojicom »lupeža« složno krenuo prema crkvi. On mu reče. Stražarje na sebi imao kacigu. a zatim početak jednog novog otvora. Opet susrećete stubi¬ šte kao simbol seksualnog čina. može li se njegovo razlaganje pomoću seksualnih simbola nazvati svojevoljnim i iznuđenim: «. »On kreće sa svojim ocem u šetnju na neko mjesto. Stoga bi nastavak gornjih misli snova smio gla¬ siti: (»Da sam ga pitao«). 7) Opet jedan san koji je potrebno riješiti simbolima. Dvorište u kojem leži posvuda rasprostrt lim ne treba u pr¬ vom redu shvatiti simbolički. jednako tako dostupno mjesto. no prije toga se osvrće da ga netko ne bi primijetio. dok ma¬ nja zgrada ispred predstavlja mošnje. smije se točnije prevesti. a balon ispred nje moj penis. do koje je vodilo nekoliko stuba. brdom i šumom. S obje je strane obra¬ stao travom i šibljem koje je postajalo sve gušće. ili je treba uzeti kondicionalno: »kad bih ja mo¬ lio oca za razjašnjavanje seksualnog«. koji su mirno hodali uz stražara. Drugo. Ono. logički se više ne može oduprijeti niti svemu ostalom. i gusta šuma na vrhu. Blisko nam je i izvrnuti odnos stvari tako.. uzeto zajedno.. iako nije imao nikakvih teoretskih predznanja u vezi tumačenja snova.. da je Rotonda . ova se misao snova mora shva¬ titi kao želja. gotovo kao kod kožnog naslo¬ njača. koje je zasigurno Prater. a ona je stala prestrav¬ ljeno dozivati stražara. i na kojoj se zasnivao dobar dio dota¬ dašnje zarade. Potom i sami procijeni¬ te. da je zapravo on onaj. izloženo je u simbolici snova. onako kako vara . on se to¬ me čudi. dok je na vrhu brda već bila prava šuma. imali su pregače vezane oko pojasa u obliku vreća. i koja posve sigurno nije nikad čula nešto o simbolici snova i psihoanalizi. Na kraju tog otvora nalazi se jedna poduža terasa. Imao je i pu¬ nu smeđu bradu. pa ga je pogodila dotadašnja neispravna prak¬ sa kojom se tu poslovalo. sto je sve to. Otac bi želio odrezati jedan njen veliki dio. kako je do nje došlo. Kako se u stvarnosti nikad nije dogodilo takvo ispitivanje oca. da bi samo trebao govoriti s nadzornikom. Zbog diskrecije sam umetnuo »lim« kao zamjenu za drugi materijal kojim otac u stvarnosti trguje. tako se naziva i u anatomiji. Ovo je dosta neobična okolnost i nije nam poznato. iako nisam promijenio niti jedan slog samog sna. No.

no namjeravao je od mene sakri¬ ti novu vezu s nekom damom.. Otvor također odmah sam tumači kao . koji još nisam spo¬ menuo: On susreće svoju sestru u pratnji dviju prijateljica. No. Ja još dodajem. sanjač nam pruža i drugo objašnjenje da to znači onaniju. a nakon toga san nastavlja još i u mašti . a) »On odlazi na put. tješeći nekoga: Pa. a on ugleda nekog sablasnog čovjeka s kapom. pozivajući se na meku obloženost njegovih zidova. Obje ses¬ tre su. a njegova je prtljaga odvezena do vlaka nekim kolima. Upita ga. a potom novi otvor.svoje kupce«.da na kraju prvog otvora postoji poduža te¬ rasa. da u svakom snu dolazi do izražaja vlastito Ja.. zatim je odustao od njih zbog kompleksa. medu njima su i dva crna. b) Jedan prizor s carine: »Jedan suputnik otvara svoj kovčeg. i on se stropoštava u ponor. jer je s pravom mogao očekiva¬ ti da mi dama nije nepoznata. oni se s nama voze samo do kolodvora«. Rukuje se s objema. je li on dostavljač telegrama. I u stvarnosti on putuje s velikom prtljagom. Osobe. da li je kočijaš? Nije. što je posve strogo za¬ branjeno Tada putnik rezignirano kaže: »Tu se ne može učiniti ništa. ravnodušno pušeći cigaretu: »Unutra nema 206 ništa«. već se i vrlo dobro uklapa u to. 10) Ovdje je i jedan primjer za simboliku smrti u snu: On ide s dvije osobe kojima poznaje imena. i u platnenom odijelu. Pojedinosti . dojke. On je neko vrijeme održavao spolne odnose. da se on sam u ovom snu uopće ne pojavljuje. Ovo ne samo što nam je već dugo pozna¬ to. no u priču sa sobom donosi i priče o mnogim ženama. Kovčezi su u sno¬ vima simboli za žene. samo ih je za¬ boravio prilikom buđenja. Jedna je od njih željela i doputovati za njim u Beč. Sanjač je imao dvoje braće. ne. Odjednom ono dvoje nestane. pa se sad nada. koje su i same sestre. najčešće su vrlo bliske. Moglo se raditi i o odori gradskog služnika što uvečer pali 207 . da takvi ljudi uvijek donose poštu s lošim vijesti¬ ma. kao i uspinjanjem želi opisati spajanje s vaginom (coitus). da je tajna onanije izražena upravo suprotnošću (da se smije raditi i javno). da će ih uz pomoć tera¬ pije moći ponovo nastaviti. bilo bi posve ispravno da ga zbog toga muči strah od smrti. Nikakve povezanosti sa stvarnim događanjima. a ja sam carinik. no još jednom zahvaća rukom u unutrašnjost i pronalazi nešto. da se onanističke djelatnosti opet prebacuju na oca. Čini se da mu carinik vjeruje. on sam objašnjava biografski. Dva crna kovčega odgovaraju dvjema crnkama. u snu doživljava još i veliki strah. da se spuštanjem. kod kojih se naglašava da su nepoznate. ako im je želio smrt. On tada odlazi dalje. koje su u njegovu životu igrale glavnu ulogu. i kaže. U vezi dostavljača telegrama napominje. preko vrlo strmog željeznog brvna. ali joj je to na moj savjet telegramom otkazao.kako onaj željezni most iznenada puca.« On sam je taj putnik. On govori. 9) Ovdje je primjer za jedan simbol... koje služi da bi se prikazalo poslovno nepoštenje. On je inače vrlo iskren u svojim priznanjima. kao i ispitivanje u prvoj sceni sna. Ovu neugodnu situaciju prevare on u snu prenosi na nepoznatu osobu pa se čini. da se za¬ boravilo njihovo ime. kao kovčezi za uzor. on bi ih rado dodirivao rukom. Tada svim očekivanjima odgovara i to. 8) Oba sljedeća sna jednog stranog državljanina s vrlo izraženim poligamnim sklonostima iznosim vam kao primjer za tvrdnju. dakle. ali ne i sa sestrom. pa i tamo gdje se u manifestnom snu prikrilo.. kako se grudi kod djevojčica razvijaju toliko kasno. Za rezanje. misli ga odvode u jedno vrijeme kada je dosta razmišljao o tome. samo kad mu sestra ne bi bila prisutna. na kojima su nagomilani mnogi kovčezi.vaginu.

čijim predu¬ vjetima svakako pripada i neurotično stanje. koja dovodi do povoda za san. 209 . ubijajući svakoga. pa se mora raz¬ mišljati o tome kako da se pobjegne. u ovom slučaju odjeljaka vlaka. shvatiti kao pouzdanu. Ovome pripada i sjećanje na priču jednog prijatelja. dakle .konduktera. On se. morao zbog ljubomore poubijati. Što se tiče pucanja željeznog mosta. ali koji ih i gasi. Uz jačinu lju¬ bomore koja je kod njega nastupila. a i glupa uzrečica: život je most od lanaca. On se vozi željeznicom. itd. na pamet mu pada neka nedavna saobraćajna nesreća. Novi argument za to da bi morao biti lud. No. Prolazak kroz niz soba. 208 U vezi sa zaustavljanjem vlaka na otvorenom polju. bilo bi zaista ludo da je oženio jednu takvu. jedna je mlada suputnica objasnila da bi možda moglo doći do sudara.isto onako. On je jučer u kazalištu susreo djevojku koju je želio oženiti. a svoje pravo na to opravdava opsesijskom predodžbom koja ga muči već neko vrijeme. te sa strahom od neke nesreće. on priča: dok mu se tijekom jedne vožnje željeznicom zaista dogodio takav iznenadni zastoj iz¬ van neke stanice. poistovjećuje s tim luđakom. Vlak se zaustavlja na otvorenu polju.da ipak bude toliko lud . To znači: on je smatra toliko nepouzda¬ nom. stro¬ jovođu. Vezano uz kočijaša. zahvaljujući svom po¬ znavanju situacije. želju koja je u njemu još postojala .mogao sam. kad bi je još i sada želio oženiti. ali je previdom do njega bio propušten jedan putnik. ovo njeno »noge visoko« imalo je ulogu i tijekom mnogih šetnji i izleta u prirodu. i prisjeća se opasne vožnje morem s dva sudruga. Ne¬ kom prugom su u Italiji prevozili jednog luđaka u poluodjeljku. da mora »ukloniti sve svjedoke«. on asocira Uhlandovu pjesmu o vožnji kralja Karla morem. Međutim. na koga naiđe . prolazi duž svih odjelja¬ ka vlaka.plinske lanterne. da bi sve ljude. 12) Na više će vas načina zanimati i ovaj san. 11) Kao drugi primjer za prikazivanje smrti mogao bi va¬ žiti ovaj san: Neki nepoznati gospodin predao je za njega crno obrubljenu posjetnicu. On misli da to prethodi nekoj nesreći. dakle. tijekom koje je on sam igrao ulogu kralja iz pjesme. no po¬ vukao se jer mu je pružila razlog za ljubomoru. te da je iz predostrožnosti naj¬ bolje visoko podići noge. No. kao što i duh smrti gasi baklju života. koje je u prvim sretnim trenucima ljubavi poduzimao s onom dje¬ vojkom. već smo prepoznali kao simbol oženjenosti (suprotnost u odnosu na brak). koji bi mu se našli na putu. tada i sam pro¬ nalazi bolju motivaciju.

koja nadmašuje i ovu prvu.praznina u pamćenju. kod druge neobičnosti. na primjer. ali ih je samo posve zaboravilo. da prve godine života . da bi se produbljivanjem proučavanja rada snova moralo uspjeti stići do vrlo vrijednih spoznaja o nedostatno poznatim počecima našeg intelektual¬ nog razvitka. da to i nije nemoguće. da se on proteže na stanja našeg intelektualnog razvitka koja smo već odavno nadvlada¬ li. Nadam se da će tako i biti. Pravrijeme. Također. na slikovni govor. u koje nas odvodi rad snova. te daje izjave koje mu i nakon mnogo godina iznova prepričavaju. koja su se sa stajališta djeteta morala učiniti važnima.XIII. naiđe se na pojedine ljude koji se oslanjaju na neprekidno sjećanje od svojih najranijih početaka pa do da¬ našnjih dana. predavanje ARHAIČNE OSOBINE I INFANTILIZAM SNOVA Moje dame i gospodo! Nadovežimo se iznova na naš rezultat . a koji iz filogenetske davnine . dobro se pamćenje može pronaći i kod onih osoba. da se funkcija pamćenja smatra nekom naročito uzvišenom ili teškom duševnom djelatnošću. naprotiv. drugačije je s očuvanim sjećanjima na djetinjstvo. ukoliko svaki pojedinac u svom djetinjstvu na neki način ponavlja skraćeni razvojni put ljudske vrste. novi način njihova izražavanja nerazumljiv nam je zbog mno¬ gostrukosti osobina. koje intelektualno stoje vrlo nisko. Dijete već s dvije godine može dobro govo¬ riti.djetinj¬ stvo. Ona su često toliko banalna. no ono drugo . Istina. S građom dojmova na koje nailazimo u kasnijem životu. a s druge strane i ono filogenetsko pravrijeme. Iz toga možete izvući zaključak. jer je manje opterećeno nego li u kasnijim godinama. Mislim da se nad tom činjenicom nitko nije dostatno začudio.smatram. Zadržava nešto važno. no poznate. No. Svi vi i na sebi iz iskustva dobro poznajete neobičnu amneziju djetinjstva. a ubrzo pokazuje da se može snaći i u složenim duševnim situacijama. Mislim na činjenicu. iako ne mogu opravdati tu svoju očuvanost. Nije nužno da odgovaraju značajnim doživljajima djetinjstva. ovo nije jedino arhaično svojstvo sna. šeste ili osme. Latentne misli nisu ništa drugo. naše pamćenje postupa tako da vrši odabir. Međutim. moram navesti da se iz praznine sjećanja što obuhvaća prve godine djetinjstva ipak uzdižu i ostaju dobro. dok nevažnom dopušta da propadne. da ga se pro¬ matra kao filogenetsko naslijeđe.do pete. svjesne misli našeg budnog života. dvojako je: prvo.da rad snova pod utjecajem cenzure snova prevodi latentne misli snova u drugi način izražavanja. No. Stoga smo način izražavanja rada snova nazvali arhaičnim ili regresivnim. Hoće li uspjeti razlikovati koji to dio latentnih duševnih procesa potječe iz osobne. simbolički odnos. to je osobno pravrijeme . a često i plastično očuvana pojedina sjećanja. a možda čak i na od¬ nose koji su postojali prije razvitka našeg misaonog govora. Rekli smo. Ta210 ko mi se čini da. pa čak niti takvima. neuspo¬ redivo je češća. pa čak i po sebi 211 . A pritom je pamćenje u ranijim godinama mnogo djelotvornije. nema nikakvih povoda za to. no ovim se poslom do sada nitko nije pozabavio. simbolički odnos kojega pojedi¬ nac nikad nije učio ima pravo postaviti zahtjev. nisu u pamćenju ostavile onakve tragove kao kasniji doživljaji.

da život snova zna pronaći pristup do ovih laten¬ tnih. te sam došao do re¬ zultata.često razmišljao kako bi bio slobodan kad bi to 213 . Pokazuje se. koja mi je svakako vjerojatno učinila neku uslugu. često čak i iz prošlosti koja i nije jako udaljena. Shvatio sam. da je bio liječnik. mi i uspijevamo iznova na danje svjetlo izvući sadržaj onih zaboravom prekrivenih sjećanja iz djetinjstva. da se samo začuđeno pitamo zašto je upravo ova pojedinost izbjegla zaboravu. što se samo čini nevažnim. Dok je to dijete još bilo dojenče. Žena. spontano se događa i to. pa . Kolike su majke ranije ipak nera¬ do prihvatile svoju djecu koju danas vole nježno. Kasnije toliko zagonetna želja za smrću lju¬ bljene osobe.energične zle i razuzdane seksualne želje. Svojevremeno sam pokušavao načeti ovu zagonetku amnezije djetinjstva i njenih prekida ovim ostacima sjećanja .meni posve zaboravljenoj . pa sam od nje saznao da je bio . i to upravo u vezi sa snovima.zaslonima. U psihoanalitičkim se liječenjima posve redovito postav¬ lja zadaća popunjavanja tih infantilnih praznina u sjećanju.nakon žučne scene sa svojim suprugem — u ljutnji šakama udarila po tijelu. debeo. čak i ako to danas više nisu.pomoću analize. te još tada poželjele da se život u njima presta¬ ne razvijati. tada redovito postav¬ lja pitanje . dakle . s ko¬ jom smo se do sada susreli. Otac. da je ipak i kod djeteta u sjećanju ostalo jedino ono. Samo što se kroz vama već poznate procese zgušnjavanja. Ovo raspolaganje zabo¬ 212 ravljenom građom iz prvih godina djetinjstva. Prisjetite se s kakvim je čuđenjem bilo prihvaćeno kad smo dospjeli do stava.jednook.ako liječenje općenito u cjelini uspijeva. a i ja sam uspio pružiti takav jedan doprinos. Bio je to jednooki muškarac niska rasta.ukazao pomoć. koje su i učinile neophodnima cenzuru snova i njihovo iskrivljenje. želeći usmrtiti dijete u sebi. Može se pokazati da su jednom bili poz¬ nati i svjesni. taj je čovjek . mora se isto tako prisjetiti toga. nizak. Kad takav jedan san protumačimo sanjaču. a naročito pomicanja. pod našim vođenjem otkriva. koje sam napustio sa tri godine.vrlo često. Na sreću. samo su bili nedostupni.nezadovoljan svojim bračnim odabirom . infantilnih doživljaja. Ne trebamo se pribojavati ukazivanja na njeno podrijetlo. pripadali nesvjesnom. ali također i pri kojoj mi je to nezgodi . također potječe iz ranih razdoblja veze s njom. latentni. ono važno pojavilo u sjeća¬ nju zamijenjeno nečim. No. a svjestan je upravo njene suprotnosti. Dok je još bilo u utrobi. čiji protu¬ mačeni san znači da bi svoju jedinu. da su uzročnici snova . da mu nekad ova želja nije bila strana.beznačajna. da se pojavljuju iz nesvjesnog. glave uvuče¬ ne u ramena. jednom se . na sreću be¬ zopasne radnje. kako je izgledao liječnik u mom mjestu rođenja. Za ovo su u literaturi zabilježeni lijepi primjeri. temeljitom se analizom iz njih može razviti sve ono zaborav¬ ljeno. još je jedna daljnja arhaična crta sna. mogao sam ispi¬ tati svoju tada još živu majku. da je u jednom razdoblju ipak osjećala takvu želju za njenom smrću. što je važno. ovu su želju preobrazile u različite.otkuda mu takva jedna želja nailazi. povezujući. Jer. ovi dojmo¬ vi nikad nisu bili posve zaboravljeni. Ovi zli osjećaji želja potječu iz prošlosti. debeo. a on u najpovolj¬ nijem slučaju ne napadne to tumačenje. dakle. Isti se podatak nastavlja i na drugu jednu zagonetku. sad sedamnaestogodišnju kćerku željela vidjeti pred sobom mrtvu. kad je ipak doživljava stranom. čiji san opravdava tumačenje kako želi smrt svog najstarijeg i najdražeg djeteta. glave duboko uvučene u ramena. Dijete je plod nesretnog braka koji se ubrzo raskinuo. Stoga sam ova sjećanja na djetinjstvo nazvao sjećanjima . i koju sam posve jasno vidio pred sobom. a možda i suviše nježno. Sanjao sam jednom u vezi s nečim određenim o jednoj osobi.

ako je taj odnos od samog početka bio uravnotežen. Jer. kasnije obavijenim amnezijom. isto stanje stvari potaknut će kod vas i jedno drugo. i naučiti se uzdržavanju. di¬ jete ipak voli prvo samo sebe. majka. no da zapravo znači nešto posve drugo. već smisao toga. No. koje upravo u svojim prvim godinama. Ono se dosta često rješava i nježnijim odnosom. Može se dogoditi da je manifestni san o smrti voljene osobe samo na sebe preuzeo ovu strašnu krinku. a poz¬ nato je da se takav stav bez prekida održava i dugo godina ka¬ snije. Čim nam se netko u životu nađe na putu. Malo dijete ne voli baš nužno svoju braću. Isto podrijetlo mo¬ že se dokazati i kod velikog broja sličnih osjećaja mržnje. a koliko to mora biti čest slučaj s obzi¬ rom na složenost odnosa u životu. te kako bi tada bolje iskoristio svoju slobodu.malo stvorenjce. Iz ovoga ćete poželjeti izvući zaključak. Zadovoljimo se činjeničnim utvrđivanjem da je ova nadvladana želja dokaziva kao uzročnik sna. Reći ćete: »Pa. jer ih treba. da takve želje i takvi snovi ne bi smjeli postojati ako u odnosu prema nekoj osobi nije došlo do takvih promjena. Za ovo posljednje ipak ne govori ništa. i nastavimo is¬ traživanje . ali se redovito i kasnije mogu prepoznati njegove jasne naznake. no želim vas upozoriti na to. ili da voljena osoba služi tek kao varava za¬ mjena za neku drugu osobu. danas može postojati u nesvjesnom ipak samo kao bezosjećajno prisjećanje. Dosta smo se čudili ovoj zloći ljudske naravi i sigurno nismo bili skloni bez daljnjega prihvatiti ispravnost ovog rezultata tumačenja sna. dakle . ako je i potvrđena sjećanjem. žrtvovati nešto od svojega Ja i za druge. ili radije recimo: oni pre¬ vladavaju.dopuštaju li i druge zle želje isto takvo izvođenje iz prošlosti.opet iz egoistič¬ nih motiva. Pa i osobe. pa bio to otac. što pripada prošlosti. ili barem njegovi pravi ostaci. koji ima prema roditeljima. može biti poučno usporediti stav djeteta pre¬ ma braći i sestrama sa stavom. kad smo jednom bili upućeni na to. Dijete je zaista naučilo voljeti na egoizmu. koje uglavnom smi¬ jemo svesti na bezgranični egoizam sanjača. za koje se čini da ih voli od samog početka. S tim u vezi. Takva se želja vrlo često može utvrditi kao uzročnik sna. bračni drug. mnogo ozbiljnije pitanje. sve do vremena zrelosti. što je jednom bilo svjesno i odigralo svoju ulogu u duševnom životu. Međutim. ali ne i kao snažan osjećaj. a tek potom uči voljeti i druge. ili čak i kasnije. to još uvijek nije nikakvo objašnjenje. po¬ kušaj da na njega odgovorimo odveo bi nas predaleko. ona je ipak odavno nadvladana. Tek kasnije osjećaj ljubavi postaje neovisan o egoizmu. jer ih se ne može odreći. brat. Nema sumnje da ono u njima mrzi svoje suparnike. Dijete je ono. Ali. Najlakše se to može vidjeti na djeci u dobi od dvije i pol do četiri ili pet godina. kada im pristiže 215 . no vrlo redovitim se čini da se upravo ono nepri¬ jateljsko zbivalo ranije. ja sam prisiljen ostati u okvirima naših razjaš¬ njenja. Spreman sam i dopustiti vam takav zaključak. ono u prvom redu voli zato. 214 Ostanimo kod želja za uklanjanjem. san je odmah spreman usmrtiti ga. ako je ova že¬ lja za smrću nekad i postojala. to su sjećanja na nešto. Zbog čega onda san uopće podsjeća na to?« Ovo je pitanje zaista opravdano. i natje¬ rao na zauzimanje stava u jednoj od najznačajnijh točaka uče¬ nja o snu. i slično. iskazuje ovaj egoizam često i u ogromnoj mjeri. ubrzo otkri¬ vamo razdoblje osobne prošlosti u kojem takav egoizam i po¬ bude želja čak i protiv najbližih nemaju u sebi ništa toliko strano. a često niti otvore¬ no. da po¬ drijetlo takvih želja trebamo potražiti u prošlosti. Pripremite se na nekadašnje odricanje. da vi prilikom tumačenja ne promatrate ono što je u snu glasno izgovoreno. koje njemu ionako ništa ne znači umrlo.

Manje se ugroženim čini odnos između oca i kćeri. Vrebanje na očevu smrt u slučaju nasljednika trona raste do visina. koliko samo neprija¬ teljstva ovdje leži spremno. tada su posve uobičajene. Umjetnosti proznog i dramatskog pje¬ sništva prepuštamo slobodu da se posluži motivima. Za sina se u ocu utjelovljuje svaki pritisak društva. oko prostora u stanu. No. promatramo li ga sa strane djeteta. dakle. majke i sina. neometane ikakvim egoističnim obzi¬ rom. Mrž¬ nju prema braći i suparništvu prihvatili smo u nevolji kao shvatljivu. no sto je uistinu i ostva¬ ren. iskreno rečeno. bolje je da istinu izreče psiholog.do njegova uživanja. Razlozi za ovo su opće poznati i pokazuju sklonost ka razdvajanju istih spolova . Neprijateljski osjećaji usmjeravaju se protiv starije. između sina i oca. Prinovu uglavnom očekuje neprijateljski doček. ako je razli¬ ka veća. roditelja i djece? Ovaj je odnos nesumnjivo povoljniji. a dosta često i u kas¬ nijim godinama zajedničkog života. Kao posljedica toga. što nas zapanjuje. do preranog seksualnog užitka i. koji je izgovorio ovu rečenicu: »Postoji li netko. Tako zahtijeva i naše očekivanje: doživljavamo mnogo odbojnijim kad nedostaje ljubav između roditelja i djece. Vjerujem da je to bio Bernard Shaw. Kod velikog se broja ljudi. nisu nešto o čemu već nismo čuli. Ali. te da se željeni društveno zah¬ tjevani ideal iskazuje mnogo češćim. što ih zahtijeva društvo. U svakom slučaju. a u ponekim slučajevima i suparnicu. kad se iza nekog sna otkrije želja za smrću braće. Kći u majci otkriva autoritet.kći od majke. onda je to starija sestra«. Isto se ovo ponavlja. koja se protivi tome da bude potisnuta. tada novo dijete može pobuditi određene simpatije kao neki novi objekt ili neka vrsta žive lutke. dijete kod kojeg se budi snažnija duševna djelatnost nalazi već postojećeg suparnika. nego li među braćom. Uzroci su suparništvo oko lju¬ bavi roditelja. no . koji je postavilo društvo. koji proi¬ zlaze iz poremećaja ovog ideala. oca od sina. samo je rijetko valja smatrati zagonetnom. 216 Ipak. a ni pokušaji da mu se naudi. a 217 . koji ograničava njene želje i kojemu je povjerena zadaća da joj nametne odricanje od seksualnih sloboda. ovo se odricanje proteže jedino na stvarni život. koristi se svaka prilika da bi se novorođenče ponizilo. pravi atentati. pa se prilagođava zajedno s njim. Vjerojatno nema niti jedne dječje sobe bez žestokih suko¬ ba među njenim stanovnicima. Ali. neka je roda ponovo odnese sa sobom«. kad ga ne bi zadržavale primjese poštovanja i nježnih osjećanja. Zašto govorim o ovim stvarima. što smo u drugom slučaju ostavili profanim.novi brat ili sestrica. i to jos u žešćem obliku. svakodnevna promatranja nam mogu pokazati koliko često osjećajni odnosi između roditelja i odrasle djece zaosta¬ ju za idealom. a koje bi se i iskazalo. otac mu zatvara pristup do djelatnosti koje želi. U prvom smo slučaju gotovo posvetili nešto. te treba bez muke potražiti njen uzor u ranoj dječjoj dobi. koje su ipak banalne i opće poznate? Zato. oko zajedničkog posjedovanja. koji podnosi samo ne¬ voljko. Ali. a kod razlike od osam ili više godina u igru se čak mogu ubaciti i brižni majčinski osjećaji. u ovoj izjavi ima i nešto. koje već do¬ diruju tragično. ne trebamo čuditi kad san razotkrije njihovu želju za uklanjanjem roditelja. naročito kod djevočica. jer postoji očevidna sklonost da im se po¬ riče značaj koji imaju u životu. koga neka mlada engleska dama mrzi više od svoje majke. tamo gdje postoji zajednički obiteljski posjed . Ovaj potonji pruža i najčišće primjere ne¬ promjenjive nježnosti. no da se ova zadaća prepusti cinicima.kako li su se osjećaji mržnje mogli uvući u odnos između kćeri i majke. Ako je razlika u dobi manja. kao i protiv mlađe braće. Izjave kao: »Ne sviđa mi se.

koji je istog spola. ono se mnogo češće provlači iza nježnijih osjećaja koji ga potiskuju. Zahvaljujući dosadašnjim razjašnjenjima koja su nas upu¬ tila na proučavanje dječjeg duševnog života. isto tako. pripisati i onim sanjačima koji su bili toliko sretni. koje se pripisuje ocu. Ovo nalazi svoj razlog u tome. koja već prepoznajemo kao djelo cenzure. Ne može se ustvrditi da je svijet baš jako zahvalan psiho¬ analitičkom istraživanju zbog otkrića Edipovog kompleksa. kao u slu¬ čaju našeg sanjača iz primjera 3 . i majku uzeti za ženu. i kćerkica vidi u majci osobu koja onemogućava njen nježan odnos prema ocu te zaposjeda mjesto. iskazao već u ranoj dječjoj dobi. a tijesno vezano uza nj smo otkrili i ono. Treba se sroditi s činjenicom koju je i sama grčka legenda priznala kao neizbježan usud. Po mom neizmijenjenom uvjerenju. izbačen iz života. da su kompleksu oduzele vrijednost. a majka sinu.Sachs). što nam san upravo slijedom ove izolacije prikazuje kao ogromno. Pro¬ matranjima se mora otkriti. I Edipov kompleks je više ili manje obliko¬ van. Rijetko tim odnosom vlada čisto neprijateljstvo. sad smijemo očekivati da će se na sličan način otkriti i razjašnjenje po¬ drijetla drugog dijela zabranjenih želja snova . jer ova saga uz vrlo zanemariva ublažavanja ostvaruje obje kraj¬ nje želje.ubiti oca. što zovemo kompleksom kas¬ tracije . do kojih od najranijih godina sežu ovakva shvaćanja koja nazivamo Edipovim kompleksom. iznova splašnjava kad se našim tumačenjem uvrsti u sve okolnosti života (H. i gdje je odrasla osoba u svom budnom stanju nikad nije morala priz¬ nati. Taj Edipov kompleks smijemo. koji se dosta često u svom odabiru miljenika rukovode upravo spol¬ nim razlikama. pa tako otac daje prednost kćeri. ili ga u slučaju zahlađenja odnosa u braku uzima kao zamjenu za objekt ljubavi. i vrlo je znača¬ jan čimbenik dječjeg duševnog života. ovdje se ništa ne može poricati. i ništa uljepšavati. a oso¬ be koje su izbjegle sudjelovanje u odbacivanju tog zabranje¬ nog ili tabuiziranog odnosa osjećaja. svoju su grešku kasnije ispravile time. ali je redovit. da ga san na neki način izolira. pa mora pričekati. djeca često Edipovim stavom samo reagiraju na poticaj roditelja. a naročito između osoba istoga spola. zanimljivo je da je Edipov kom¬ pleks. izmijenivši mu tumačenje. da je upravo Edi¬ pov kompleks dramaturškom pjesništvu pružio bogate motive u beskonačnim izmjenama. bio prepušten pjesništvu. što se najdublji i najstalniji motiv za otuđenje. i sam može iskusiti obrate. Mislim na suparništvo u ljubavi. postajući ponekad čak i svjes¬ na. Već kao malo dijete. Naprotiv. nego li precijeni njegov utjecaj. Uostalom. smatrajući je samo svojom. ublažavanjima i prerušavanjima. iako se može prikriti i kroz neke druge motive.u iskrivljenjima. a oca doživljavati kao suparnika koji mu osporava ovo neprikos¬ noveno vlasništvo.kroz sućut zbog očevih uza¬ ludnih patnji. jer. Smijemo pretpostaviti da ona postoji i u budnom životu. Ne želim tvrditi da je Edipovim kompleksom odnos dje¬ ce prema roditeljima iscrpljen. koje bi i ona sama mogla posve dobro ispuniti. s jasnim naglašavanjem spolne naravi. No. Rank je u jednom brižljivom proučavanju pokazao. dakle. i 218 posljedice koje se iz njega razvijaju. dakle . Ono. Međutim. on bi lako mogao biti i mnogo složeniji. ovu želju sna nalazimo i ondje.naročito onoga. prije se može dospjeti u opasnost da se podcijeni. sin počinje razvijati po¬ sebnu nježnost prema majci.reakciju na seksualno zastrašivanje ili prigušivanje ranih infantilnih seksualnih djelatnosti. da u svom kasnijem životu izbjegnu sukobljavanje sa svojim roditeljima. gdje za nju nije bilo utemeljenosti u životu. nastale u položaju sina . kao da je na neki način bio ustupljen na slobodno raspolaganje. koji je izgubio na svojoj vrijednosti. ono je izazvalo najžešće protivljenje odraslih. O.pretjeranih 219 .

Dijete se.granice incesta (zabranu traženja sek¬ sualnog zadovoljenja na bliskim srodnicima). i iz drugih razloga najvoljenije osobe — na roditelje. što u životu od¬ raslog nazivamo »perverznim«. Učinjeni su nečuveni napori da bi se objasnilo ovo strahova¬ nje od incesta. već ga polagano usvaja pod pritiskom od¬ goja. Dakle. a s druge otu¬ da. one imaju svoje značenje i kao pokazatelji ustro¬ ja koji donose sa sobom. Ono. a ovdje iz više izvora ot¬ krivamo sljedeće: prije svega. Sve ove zapreke ne postoje od samog početka. a drugi razotkriti preinakom tumačenja nje¬ gove seksualne prirode. koji se u mnogim točkama razlikuje od onoga. i peto . da bi ga potom mogli u cjelini ospori¬ ti. već da i mnogi drugi dijelovi tijela iziskuju za sebe istu ovu osjetlji¬ vost. gdje odrasli. Još ne poznaje oštar jaz između čovjeka i životinje. što se svim ovim osjećajima bavi tek u tragovima. kroz uklanjanje granica između vrsta (jaz između čovjeka i životinje). da je san i na ovom području učinio korak unazad. svoje prve seksualne užitke i svoju znatiželju usmje¬ rava na sebi najbliže. koji se prvo u dječjoj sobi stra¬ hovito ljute na sve seksualne nepodopštine djece. nadolazi tek kasnije. a time i o ljudskom seksualnom životu općenito. već kao »djetinjariju« i »igrari¬ ju«. daju nam razjašnjenja o dječjem seksualnom životu. Gotovo da se ovo suzbijanje nastavlja i u teori¬ ji. neodrživa je zabluda da se po¬ riče seksualni život djeteta te se pretpostavlja da seksualnost nastupa tek u vrijeme puberteta.prekoračenjem gra¬ nice gnušanja. a potom za pisaćim stolom brane seksualnu čistoću iste ove djece. a ni pred zakonom. može nazvati »poli¬ morfno perverznim«. to.prijenosom uloge spolnih organa na druge organe i dijelove tijela. često su u stanju izvesti i vrlo značajna djela per¬ verznih seksualnih djelatnosti. dakle. dobivamo poticaj i za proučavanje razvitka dječjeg seksualnog života. što kasnije važi kao normalno. kojom čovjek sebe odvaja od životinja. već se izgrađuju tijekom razvitka i odgoja. braću. Naročito isticanje među ovim zabranjenim željama zaslužuju one incestuozne. sazrijevanjem spolnih or¬ gana. Često su to isti oni ljudi. a i kao uzroci i izazovi kasnijeg ra¬ zvitka. s jedne strane dolazi od njihova manjeg intenzi¬ 220 teta u usporedbi s kasnijim razdobljima života. Ako mi. što će kasnije iznova izbiti na vrhuncu ljubavnog odnosa: da ne očekuje užitak samo od spolnih dijelova. dakle. jedan dio dječjih seksualnih izražavanja nas¬ toje zanemariti. prema infantilnom stanju. jer bahatost. predmnijeva jednakost obaju spolnih organa. njegovateljice. te time mogu odi¬ grati i ulogu genitalija. U početku ne pokazuje gnuša¬ nje prema izmetu. pa se konačno kod njega is¬ kazuje ono. drugo . to samo znači. no . iza naših iskrivljenih snova iznova pronalazimo sva ova per¬ verzna osjećanja želja. četvrto . drugi su tvrdili da se seksualna požuda odvraća od osoba koje dolaze 221 . gdje se djeca nađu prepuštena sama sebi ili pod utjecajem zavođenja. Tamo. Malo dijete ih je oslobođeno. Vi znate kakvo se gnušanje osjeća ili se barem iskazuje prema takvom općenju i kakav se naglasak polaže na zabrane. Jedni su pretpostavili da se kroz ovu zabranu psihički predstavlja brižnost prirode za uzgoj vrsta. pružaju jednake osjećaje zadovoljstva. jer se dijete ne može ocjenjivati kao punovažno i odgo¬ vorno niti po sudu običaja. što odgoj odmah energično suzbija sva seksualna izraža¬ vanja djeteta. Naravno da su odrasli u pravu kad to ne doživljavaju teško.seksualnih osjećaja.homoseksualnošću. treće . od normalnog odstupa u slje¬ dećim dijelovima: prvo. Naprotiv. od samih svojih početaka dijete ima sadržajno bogat seksualni život. jer bi oplodnja unutar iste pasmine pogoršala osobine rase. već štoviše. to jest one koje su usmjerene na spolno općenje s roditeljima i braćom. ne polaže nikakvu naročitu vrijednost na razliku među spolovima. usmjerene protiv njega.ove stvari ipak postoje.

Pronašli smo ne samo to. nesvjesno je zasebno duševno carstvo s vlastitim osjećajima želja. prije bi bile onakve. samo povra¬ tak na početke našeg etičkog razvitka. Tako nam je potvrđeno. da je nesvjesno u duševnom životu zapravo ono. Psihoanalitička su istraživanja nedvosmisleno poka¬ zala da je upravo incestuozni ljubavni odabir onaj prvi i redo¬ viti. da je u čovjeku zatvoreno toliko zla. staru prevlast našeg Ja. rješava ova proturječnost? Počinjemo naslućiva¬ ti. koji inače nisu na snazi. smijemo li takvim shvatiti simbolički odnos. što kod djeteta možemo pronaći i u stvarnosti. ako nekoj od tih želja izuzetno uspije u neiskrivljenu obliku doprijeti do svijesti tako da je moramo prepoznati. nije riješen. danas moramo pripisati onom ne¬ svjesnom. Prvo: regresija rada snova nije samo formalna. drugo: sve ovo staro infantilno. time da nas san u ra¬ zmišljanjima i osjećanjima iznova pretvara u djecu. Međutim. tada je ra¬ zumljivo da se ne trebamo stidjeti ovih zlih snova. čije se podri¬ jetlo mora odbaciti iz psihologije pojedinca. označavaju samo početak novih zagonetaka. već i materijalna. Mi nismo ona¬ ko zli.u nesvjes¬ nom. pa nije shvatljivo zbog čega su potrebne stroge za¬ brane. Podvrgavamo ih cenzuri snova stideći ih se. i do drugačije procjene ljudske prirode. ovo užasno zlo samo je ono početno. primitivno. ipak su i nesvjesne. ka¬ ko se. još uvijek nastavlja duševni život djece sa svim svojim osobinama . Pomislite samo na gnjevnu osudu svog neprotumačenog sna o »ljubavnim uslugama« one čestite postarije dame. ono razumno je samo jedan dio duševnog života. i ljuti nas. pa nas san svake noći odvodi na ovaj infantilni stupanj. Ona ne prevodi samo naše misli ujedan pri¬ mitivan oblik izražavanja. Počinje se smanjivati onaj zaprepašćujući dojam. koji nas je uspio prestraviti. da se iz posve razumnih razloga stidimo takvih snova. osim njega. Napravimo pregled onoga. dakle. da san ima pristup građi zaboravljenih dječjih doživ¬ ljaja. prvobit¬ ne osjećaje našeg seksualnog života. vlastitim načinom izražavanja i njemu svojstvenim du¬ ševnim mehanizmima. jer od djeteta ne zahtijevamo nikakvu etičku uzvišenost. kakve bismo mogli pro¬ mišljati i u budnom stanju. već smo također vidjeli i da se za san. dobili smo dva shvaćanja koja. Ali to je samo varljiv privid. novih sumnji. Problem.a to naziva223 . Jednostavno. a dijelom ne doživljavamo toliko teškim. što je infantilno. svojim incestuoznim ljubavn¬ im odabirom. ali to dijelom previđamo zbog njegovih malih razmjera. pa se stoga ipak događa. što je jednom prevladavalo i vladalo nama posve samo. i tako dalje. koje bi prije mogle ukazati na postojanje jedne snažne pohote. infantilno u duševnom životu. pobuđu¬ je privid da je na vidjelo iznio zlo koje leži u nama. No. dijeleći i njegovu narav . što nam je zadubljivanje u dje¬ čju psihologiju donijelo za razumijevanje sna. u 222 duši se odvija još koješta što baš i nije razumno. pa ostaje moguće da daljnjim is¬ traživanjima zla u snu dospijemo i do neke druge ocjene. da ovdje treba izvršiti razlučivanje. pa čak i naš stari intelek¬ tualni posjed.u obzir. i da se tek kasnije protiv njega javlja otpor. što proizlazi iz našeg svjesnog života. Nešto. Ako su zli osjećaji snova samo infantilizmi. u oba bi slučaja izbjegavanje incesta bilo automatski osi¬ gurano. No zato što se san spušta na ovaj stupanj. zbog kojeg se sada mijenjaju i proširuju naše pre¬ dodžbe.gotovo kao da ih razumi¬ jemo. već iznova budi i osobenosti našeg primitivnog duševnog života. Nesvjesno više nije naziv za ono nekadašnje latentno. Uosta¬ lom. dakle. latentne misli snova koje smo otkrili kroz tumačenje snova ipak nisu iz ovog carstva. međutim. zbog zajedničkog života od ranog djetinjstva. I. Kao rezultat ovog istraživanja.svojim egoizmom. Ali. kako smo to htjeli pomisliti nakon tumačenja sna. dakle . a ponekad se stidimo čak i iskrivljenih snova .

Između obaju ovih dijelova odvija se rad snova. te ga . S obje nam je strane proizašlo.mo dnevni ostaci. Naravno. Utjecaj tog nesvjesnog na dnevne ostatke. O iskrivljenim snovima nismo mogli reći ništa slično. a potom iz infantilnih snova dospjeli do odlučuju¬ ćih spoznaja o suštini sna? Da smo zatim. s dječjim duševnim osjećajima i mehanizmima. kako bismo je razlikovali od nesvjesnog iz onog carstva infantilnog. predavanje ISPUNJENJE ŽELJA Moje dame i gospodo! Trebam li vam još jednom izložiti put koji smo do sada ostavili iza sebe? Da smo primjenom naše tehnike naišli na iskrivljenje snova. Prvo ispunjenje ovog očekivanja donijelo nam je spoznaju. zasad još nemamo pravo dati ova¬ kav jedan odgovor. No. čemu joj tada slu¬ ži ponovno oživljavanje starih. prije no što smo ih naučili tumačiti. izravno napali iskrivljenje snova. te da rade s infantilnom građom. da su svi snovi . 225 224 . te da u snu nije niti moguće drugačije dinamičko uklanjanje podražaja. do koje ovdje možemo dospjeti i pri¬ je istraživanja daljnjih duševnih područja.da se san može oblikovati jedino na ova¬ kav način. no. No.zapravo snovi djece. možemo postaviti i pitanje: što psihičku djelat¬ nost tijekom spavanja primorava na ovakvu regresiju? Zašto i bez toga ne riješi duševne podražaje koji ometaju spavanje? A ako se zbog cenzure snova mora poslužiti prerušavanjem u stari. udružuje se u oblikovanju sna s nečim dru¬ gim iz onog carstva nesvjesnog. dakle . koja se pridružuje formalnoj? Jedini odgovor koji bi nas zadovoljio. da se rad snova uglavnom sastoji od pretvaranja misli u halucinatorni doživljaj. baš posve i ne slaže.uspjeli korak po korak savladati? No. sad već prevladanih duševnih pobuda. želja i karakternih osobina. Iz dječjih snova smo saznali. da rad snova smjera uklanjanju nekog duševnog podražaja koji ometa spavanje ispunjenjem želje. uskoro će doći vrijeme da ovu nesvjesnu narav latentnih misli snova nazove¬ mo drugim imenom.nadam se . Naša će zadaća biti . No. od samog je početka naše očekivanje iskrivljene sno¬ ve nastojalo dovesti do istih stajališta kao kod infantilnih. zasigurno sadržava i uvjet za regresiju. sada si moramo reći da se ono što smo pronašli na jednom i na dru¬ gom putu.materijalna regre¬ sija. XIV. Kako se to može dogoditi. sad već nerazumljiv oblik izražavanja. i izmiriti ih jednog s drugim. to je pro¬ blem opće psihologije koji nas ovdje ne treba zaokupljati. opremljeni rezulta¬ tima ovih istraživanja. To je najdublja spoz¬ naja o samoj suštini sna. najprije odlučili da ga iz¬ bjegnemo.poveza¬ ti oba ova rezultata. bio bi . dosta je zagonetno i po sebi.

Pa ipak je to bio pravi san. jednako kao što niti san o piću. u kojima se na san nadovezala neugoda ili čak i dubok strah. negoli sadržaje prema njihovu smislu. koji se iz njih oblikovao. Odmah mu na um padaju bezbrojna vlastita iskustva sa snovima. Pritom djeluje i to. Tada bi analiza trebala pokazati da su ove misli snova bile još i mnogo neugodnije od sna. da rad snova nije u cijelosti uspio postići ispunjenje želje. čini se. da su želje ovih iskrivljenih snova upravo one zabranjene. Ovo se svaki put uspijeva i dokazati. te mu se ova tvrdnja psihoanalitičkog učenja o snu uistinu čini posve nevjerojatnom. No. naime. Kako znate. Znamo i to. pa od neugodnog afekta misli snova jedan dio preostaje kao suvišak za manifestni san. No. zašto ima toliko mnogo snova s neugodnim sadržajem. da bi san trebao biti ispunjenje želje. ne postiže svoju namjeru da ugasi žeđ. Oni će to ipak uvijek iznova zaboraviti.Kako držimo da smo iskrivljenje snova savladali. da su nestručni kritičari u tome u pra¬ vu. da se i u njemu samom neki bezazleni sadržaj može doživjeti kao neugodan. pa naši kritičari mogu reći kako je san toliko malo ispunjenje želja. afekti su ponekad vrlo otporni. moramo krenuti na istraživanje: vrijedi li shvaćanje sna kao ispunjenje želje i za one iskrivljene snove. Lako mu na ovo odgo¬ varamo. da kod iskrivljenih snova ispunjenje želje ne može biti očevidno već ga prvo treba potražiti. Uvjeren sam da vam se tada iznova nametnulo pitanje: a gdje je ostalo ispunjenje želja. da postoje i snovi straha. Tada priznajemo da rad snova nije posti¬ gao svoj cilj. Za novo učenje o snovima ova je lozinka postala upravo ispunjenje želja. 226 Naravno da ćemo i sami osjetiti potrebu razjasniti sebi. razlog zahvata cenzure snova. Pritom po prvi put nalijećemo na problem afekta u snu. sažme i na svega jednu lozinku. jer. Njihov odbijajući stav prema teoriji ispu¬ njenja želja nije zapravo ništa drugo. Njegovom iskazi¬ vanju pripada i to. Tako se događa da je rad snova preradio neugodan sadržaj misli snova u ispunjenje želja. no pritom smo posve zapostavili ispunjenje želja. nastao zbog po¬ dražaja žeđi. koji bi i sam za sebe zasluži¬ vao proučavanje. te na njega odgovara niječno. Na ovaj ćemo nerazumni prigovor odvratiti. no posljedica cenzure snova. a po¬ sebice to. zamjena i izljev protivljenja ovim cenzuriranim želja¬ ma sna. ali nas. Ovakvi sluča¬ jevi neuspjeha nisu rijedak događaj. da se sklonost rada snova prema ispunjenju želja najjasnije iskazuje i dolazi do izražaja 227 . Moramo reći: Ut desint vires. Nestručnjak postavlja pitanje: gdje je ispunjenje želja? Ovo pitanje postavlja odmah čim začuje. tamen est laudanda voluntas. Čovjek ostaje žedan i mora se probuditi da bi pio. ono je postalo i pitanje naših laičkih kritičara. a gdje je to moguće. čije je postojanje i postalo uzročnikom iskrivljenja sna. teško je ove nestručne kritičare uvjeriti da se ne smije pitati za ispu¬ njenje želje prije tumačenja samog sna. tada bi neugodni osjećaji u snu trebali biti nemogući. koje je navodno cilj rada snova? Ovo je pitanje značajno. pa se zato prije tumačenja sna o tome ne može ništa reći. cen¬ zurom suzbijene želje. da rad snova mnogo teže uspijeva promijeniti afekte. da se takva jedna novost odmah smanjuje na najmanji obim. dok mu se neugodan afekt neizmijenjen nameće i dalje. oni nisu pomišljali na trojaku zavrzlamu koja nam upravo dospijeva na razmatranje. koji nije izgubio ništa od svoje suštine. Nedavno smo podvrgnuli tumačenju čitav niz snova. Ako je san ispunjenje želje. ne smije zaokupiti. Prvo: može biti. čovječanstvo ima instinktivan obram¬ beni stav prema intelektualnim novostima. Ostaje hva¬ le vrijedna barem jasno prepoznatljiva namjera. nažalost. Onda se afekt uopće ne uklapa u sadržaj ovakvih snova.

što još valja razjasniti. koji kao da je izmaknuo cenzuri. Ali. dopustivši da je zavede miris pečenih kobasica iz susjedne kolibe. 228 ovdje nam je poslužila samo za prikazivanje mogućnosti. da će im ispuniti njihove prve tri želje. I to se također odmah zbilo.ne neke ugodne. I dok se za infantilni san može reći da predstavlja otvoreno ispunjenje neke dopuštene želje. nudim vam jednu poznatu bajku. očito. Na mjesto cenzure stupio je razvitak strepnje. i odluče vrlo pozorno izvršiti odabir. naravno . ali i za sve ostale mučne snove. njeno mu ispu¬ njenje ne može donijeti zadovoljstvo. No. suprugu i supruzi. u svom odnosu prema svojim željama snova može izjednačiti sa zbrojem dviju osoba.da kobasi¬ ce budu uklonjene sa ženina nosa. muž i žena. Sad nam neće biti teško doprijeti i do još boljeg razumije¬ vanja snova strepnje. no. Drugi. Shvaćamo da bi ono. Opaženo je da snovi strepnje često imaju sadržaj kojemu potpuno nedostaje iskrivljenje. Ispunjenje želje trebalo bi zasigurno donijeti radost. Vi znate. Sanjač se. ako obje nisu međusobno jedinstvene. dakle. strepnja je od jačine ove inače prigušene želje. Zašto ova obrana nastupa u obliku strepnje i ne može se otkriti samim proučavanjem sna. Oni su bla¬ ženi. treća je želja morala glasiti . mnogo važniji i produbljeniji moment kojega laik isto tako zapostavlja. Strepnja koja se pritom pojavljuje u snu. to je drugo ispunjenje želje. i u prvoj ljutnji poželi da se te kobasice objese ženi na nos. te se potom odlučiti za jednu pretpostavku. Dakle. Smijemo pretpostaviti da isto ono. na koju se može svesti mnogo toga. da ispunjenje želje za jednu osobu može dovesti do nezadovolj¬ stva za drugu. što vrijedi za neiskrivljene snove strepnje. San strepnje obično je i san buđenja.upravo u takvim snovima. čija neugodna osjećanja vjerojatno odgovaraju približavanjima strepnji. dok je izolirana. za nas koji stojimo na strani cenzure snova. Pojavio se pred njom istog trena: bilo je to ispunjenje prve želje. vrijedi i za one koji su iskusili jedan dio iskrivljenja. Samo ćemo još procijeniti jedno zapa¬ žanje. Strepnja je pokazatelj za to. obično spavanje prekidamo prije no što potisnuta želja sna dospije do svog potpunog ispu¬ njenja i nametne se cenzuri. San strepnje često je neprikriveno ispunjenje. koje su ipak međusobno vezane snaž¬ nim zajedništvom. no njegova suština se nije zbog toga izmijenila. već iskrivljene že¬ lje. Jedna dobra vila obeća siromašnom paru. od sanjača nam je poznato da pre¬ ma svojoj želji ima posve naročit odnos. Ovu bismo bajku mogli procjenjivati u više navrata i u vezi s drugim odnosima. da se potisnuta želja pokazala ja¬ čom od cenzure kojoj se ispunjenje želje nametnulo ili poku¬ šalo nametnuti. Tada iskustvo pokazuje da ova suprotnost nastupa u obliku strepnje. ukratko . U ovom slučaju nije se ispunio učinak sna. što je za san ispunjenje želje. žena i sa¬ ma poželje takav jedan par kobasica. cen¬ zurira. te se kobasice više nisu dale uklo¬ niti sa svog novog položaja. u kojoj ćete opet pronaći iste ovak¬ ve odnose. strepnju treba proučiti na drugim mjestima. već upravo njegovu su¬ protnost. Jer su oboje u osnovi ipak bili jedno. no. Suprug se razbjes¬ ni. kako to u bajci dalje ide. a da je običan iskrivljeni san prikriveno ispunjenje neke potisnute želje. bio bi sljedeći. Umjesto svih daljnjih izlaganja. jer netko tko ne poznaje neuroze zamišlja isuviše blisku povezanost između sadržaja i afekta. pa stoga ne može shvati¬ ti da se sadržaj mijenja i bez istovremene promjene njemu pri¬ padajućeg izražaja afekta. želite li tako. Do zablude dolazi zato. mogao biti tek povod za neugodna osjećanja i za obranu. 229 . ženi je ovo ispunjenje želje vrlo neugodno.ona mu nije po volji. da je on otvoreno ispunjenje potisnute želje. ali je to muževa želja. tada za san strepnje može va¬ žiti formula. onome tko želju i ima. no pitanje je kome? Naravno. On je odbacuje.

Usporedili smo san s noćnim čuvarom ili čuvarom spavanja. pripada noći. Nasuprot raznovrsnostima svega onoga što bi san mogao biti (i koje ćemo navesti kasnije). ipak je jedno vrlo suženo rješenje: ispunjenje 231 . koja. jer su se bojali svojih snova. a prema nekim pisci¬ ma on to i jeste. Želja može iz nepo¬ znatih razloga odjednom postati presnažnom. to je ipak samo san«. slično kazni. dakle. kao i sva druga zanimanja duševnog života. no. osim u mišljenju da to zadire u samu prirodu stanja spa¬ vanja. Stanje spavanja slabi našu pokretljivost. Usprkos tome.da ispunjenje želja može dovesti do nečega što je izrazito neugodno. Odgovor se ne može sastojati ni u čemu dru¬ gom. koji im u pravilu čini nemogućim da se iskažu kroz bilo kakvo djelovanje. Ako se dogodi da se jednom osjeti bes¬ pomoćnom protiv neke želje sna. da na ovaj način ne preostaje baš mnogo od onog slavnog ispunjenja že¬ lja. koji se bori protiv svojih želja uspoređujemo sa zbrojem dviju zasebnih. kad se osjeti preslabim da posve sam odagna neku smetnju ili opasnost. tada će se. posljedice tog smanjivanja cen¬ zure. kobasice na njenu nosu predstavljaju ispu¬ njenje želje druge osobe. ili barem jako opada. da bi nam omele spavanje. ipak ne mogu učiniti ništa drugo. U noćnom se razdoblju ova cenzura vje¬ rojatno povlači. koja kao jedina preostaje u bajci. ostavljamo ga neka radi što želi. te da svaki element obrađuje nekim drugim stupnjem strogosti. i spavamo dalje.opominje na ovo umirujuće stanje stvari: Pa to je ipak samo san. stječe se do¬ jam da krivnju za ovo pomicanje odnosa snaga češće snosi stav cenzure sna. sad tome želimo pridodati i mišljenje da je ona općenito vrlo promjenjljiva. one su vrlo jake.one za spavanjem. Tada ćemo u neurozama iznova pronaći motivaciju za treću želju. da je njihova nesa¬ nica u početku bila i poželjna. Možda ćete sad reći. nakon podrobnijeg promatranja priznat ćete da nema¬ te pravo. Pritom uočavamo da još uopće niti ne znamo zašto se ove zle. Pa i noćni čuvar dolazi u položaj da razbudi pozaspale. tada ćete shvatljivom doživjeti i jednu drugu mogućnost . s lakoćom uviđate i sami. Dakle. pečene kobasice na tanjuru su izravno ispunjenje želje prve osobe.prisjetite li se shvaćanja da sanjača. Kada bi se trebalo događati to. potisnute želje pokreću upravo u noćno doba. koji naše spavanje želi zaštititi od ometanja. ali istovremeno i kaznu za ženinu ludu želju. i to u korist jedine želje . poslužiti posljed¬ njim sredstvom koje joj preostaje . Tijekom dana na ovim željama leži težak pritisak cen¬ zure. Ovdje nam za razjašnjenje opet može poslužiti bajka o tri že¬ lje. pa čak i kad se započnu pokretati. Ima nervoznih besanih ljudi koji nam priznaju. žene. stoga vrlo razum¬ na primjedba spavača. čemu 230 zabranjene želje zahvaljuju da se iznova smiju pokrenuti. No. koji je praktično neškodljiv. Već smo čuli da cenzura u svakom pojedi¬ nom slučaju radi različitom jačinom. ponekad nam uspijeva održati spavanje čak i kad san započne postajati sumnjiv ili se okretati ka strepnji. i valja ih učiniti odgovornima za jedan dio neugodnih snova. ustvari.odustajanjem od stanja spavanja kroz razvijanje strepnje. već oblikovati san. Treće . U duševnom životu čovjeka ima mnogo ovakvih sklonosti ka kažnjavanju. muža. ali ne i ži¬ votu sna . kao i od cenzure sna. te da ne primjenjuje svaki put jednaku strogost prema jednako odbojnom elementu. da želja sna dospije u po¬ ložaj nadjačavanja cenzure? Uvjet za ovo može biti ispunjen od strane želje sna. A da ovo povlačenje cenzure ipak zato ne znači nikakvu grubu neopreznost. no ipak nekako blisko povezanih osoba. umjesto iskrivljenjem. U snu si kažemo: »Ali. i spa¬ vamo dalje. naše zle namjere. koja joj prijeti da će je za¬ skočiti. Tada je ovo opadanje cenzure u noćno doba ono. Nisu se usuđivali zaspati.

izrekavši da je san ispunjena želja ili njena suprotnost.radost zbog gledanja ili znatiželja. Sada već znamo da je element »prerano. a manifestni element se lako pre¬ vodi: kupiti si muža mirazom. na ovoj ću se točki teorije zadrža¬ ti i duže.želje . svojevremeno je bila ponosna zbog toga.ispunjenje strepnje . To ne mogu učiniti pred vama. sanja da sa suprugom sjedi u kazalištu. Na ovo se nadovezuje i to. mlađa od nje samo tri mjeseca. protu¬ mačenoj kao . da se misli sna odnose na njenu srdžbu. nisam učinio nikakav ustupak vašem pri¬ govoru na teoriju ispunjenja želja. i smatrala se odlikovanom u odnosu na prijateljicu. vjenčanje zamjenjuje odlaskom u kazalište. sastaju u nesvjesnom. te na ne¬ zadovoljstvo vlastitim suprugom. Na taj način posjeta kazalištu postaje bliska nagoviještenoj zamjeni. Na sličan bismo način trebali postupiti i kod drugih iskrivljenih snova. No. U cjelini. da su proturječnosti u asocijacijama međusobno izrazito bliske. bolje razumljivo. Posegnimo za onim već protumačenim snom o tri slabe kazališne ulaznice za 1. koja cenzuri¬ ra. Ono zagonetno »tri za forintu i pedeset« postat će nam. Jed¬ na je strana parketa gotovo prazna. koji ovdje do¬ lazi do izražaja . Osim toga. Prazan parket je nagovještaj za to. (»Za svoj sam miraz mogla ! Jedno drugačije. jer se udala tako rano. bila je zasigurno početni seksualni užitak promatranja.1 Taj broj 3 stvarno označava muškarca. te da se . U trenutnoj ljutnji zbog svog is¬ hitrenog vjenčanja. da to posvuda uspijeva. Nadalje. prijevremeno« cenzura uklonila iz sna. Svadba je očito zamije¬ njena odlaskom u kazalište. Otkrili smo. Dama. te da se uza nj povezuju mno¬ gi prigovori i nesporazumi. dakle.biti u braku. Ali.5 forinta. kupiti i deset puta boljeg supruga. i zasigurno se ne želimo ukloniti ovoj zadaći.«). jer je zadovoljila svoj užitak promatranja. Na¬ dam se da ga se još sjećate. obvezni smo dokazati ispunjenje želje na bilo kojem iskrivljenom snu odabranom po volji. Možemo reći da baš i nismo odabrali najpogodniji pri¬ mjer za prikazivanje prikrivenog ispunjenja želja. zahvaljujući pomoći simbo¬ like koju smo od tada naučili. a zatim je postala i jak motiv koji je djevojku i natjerao na ranu udaju. na kojem smo već podosta naučili.ispunjenje kazne. Iskustvo me poučilo da je to jedno od najugroženi¬ jih mjesta čitavog učenja o snu. Naša sanjačica nije uvijek bila tako nezadovoljna svojim preuranjenim vjenčanjem kao toga dana kad je primila obavijest o zarukama svoje prijatelji¬ ce. ova je zamjena djelo ispunjenja želja. jer ova analiza nije za to pružila nikakvu građu. dakle. pa ću samo izraziti uvjerenje. Dio. No. koje će sve smjeti gledati. i gdje im se pronalazi trag u manifestnom sadržaju. blisko tumačenje ovog broja 3 kod te žene bez djece neću spominjati. ona zahvaća ono doba. Ono »prerano nabavljanje ulazni¬ ca« stoji izravno na mjestu preuranjenog vjenčanja. okrenut naro¬ čito ka seksualnom životu roditelja. Jer.kako smo čuli. jer će sada ubrzo smjeti odlaziti na sve do tada zabranjenje kaza¬ lišne predstave. i zato . da je strepnja izravna suprotnost želji.povodeći se za ovim starim osjećajem ispunjenja želje. da je i kazna također ispunjenje želje one druge osobe. koju suprug tijekom dana obavijesti da se vjerila njena prijateljica Elise. u kojem joj je skorašnje vjenčanje bilo ispunjenje želje. Ona misli da to i nije neka nesreća. Smijemo biti ljubopitljivi: kako su se ove tmurne misli preradile u ispunjenje želje. ali nisu mogli. jer su dobili samo loše ulaznice . vi ćete još vjerojatno biti pod dojmom toga da sam već povukao dio svojih tvrdnji. da je 233 232 . Suprug joj govori da su i Elise i njen vjerenik također željeli doći u kazalište. Naivne djevojke vjero¬ jatno su često nakon zaruka razotkrivale svoju radost zato.tri za forintu i pol.

i tako dalje. Jednom sam u jednoj povijesti bolesti izvi¬ jestio o snu koji se pojavljivao tri noći za redom. upozorenjem. pripremom. Dostatno je i da iznađemo smisao sna. ali i da bi potom mogao izraziti i neku namjeru. ako inače postoji podudarnost.san. nakon što je bila izvršena. pripre¬ mama. tada odbacite rad snova i izrecite praktički posve ispravno o snu to. Čuo sam i predbacivanje da stvari. Kasnije sam objavio jedan san koji je od¬ govarao nekom priznanju. dakle. Samo se jedna malenkost protivi ovakvom proširenijem i zgodnijem shvaćanju sna. nije tako. naprotiv. nekom ostvarenom strahovanju. U psiho¬ analitičkoj djelatnosti taj se slučaj često i događa: najčešće se teži jedino tome. a drugi put. zašto se onda taj smi¬ sao mora. Ne bih 234 imao ništa protiv. kad pogledate kako treba. Pa kako. naime. od kojih je san i nastao. ili je čak i štetna. koje se meni samom čine očevidnima izlažem preusko. i tako dalje? Zašto baš uvijek samo jedna želja.to strepnja pretvorena u zbilju ili kazna. Moj prvi odgovor na pitanje: zašto san sa zadanim smis¬ lom ne treba biti mnogoznačan. nije posve stran niti meni samom. dok u znanstven¬ om radu nije na svome mjestu. te sam ovakvo ponašanje objasnio time da je san od¬ govarao jednoj namjeri. pa mislite kako je to prilika. ili neki prijekor. jer ne želim dopustiti glupi nesporazum ko¬ ji bi nas mogao stajati ploda naših nastojanja oko sna. 235 . njenoj su¬ protnosti. to se povlači ako smo taj smisao morali odrediti isuviše usko. glasi: Ne znam zašto to ne bi trebalo biti tako.čak i više od toga. Moj će drugi odgovor naglasiti. razmišljanjem. a time i nedostatno uvjerljivo. posve je ispravno da san može predstavljati sve ono. koliko je to i miš¬ ljenje tijekom dana. da stav . jedan nesporazum koji zamjenjuje san i latentne misli sna. A također je i ona vrsta susretljivosti. dakle . te da se taj smisao može razotkriti psihoanalitičkom tehnikom. Što se mene tiče. i biti zamijenjen svim onim što smo ranije nabrajali: namjerom. što pripada samo i jedino ovima potonjima. te puteve za njegovo prepoznavanje. koja se u trgovačkom životu cijeni kao »uslužnost«. neka i bude tako. još i njena suprotnost?« Moglo bi se pomisliti da razlika u ovoj točki i nije tako važna. upozorenje. ta¬ da spoznajete da sve ovo vrijedi jedino za latentne misli sna. da on odgo¬ vara nekom upozorenju. a potom rad snova iz njih stvara snove. koja se više nije trebala vraćati. Iz tumačenja snova otkrivate da se nesvjesno mišljenje u čovjeku bavi takvim namjerama. Ako vas trenutno ne zanima rad snova. da je san uvijek samo neka ispunjena želja? To činim zato. Naime. a potom više nikada. opomenu savjesti. razmišljanjima i tako dalje. da me se primora na daljnja ograničenja. da u stvarnosti nije tako. ali se jako zanimate za nesvjesni misaoni rad čovjeka. uvijek iznova sabijati u formulu ispunjenja želja? Zašto smisao ove noćne misaonosti ne bi mogao biti isto onoliko raznovrstan.kako san odgovara raznovrsnim misaonim oblicima i intelektualnim radnjama. Nesporazum u ovoj točki pogađa samu suštinu sna i ugrožava njegovu valjanost pri razumije¬ vanju neuroza. koje su se pretvorile u san. da se oblik sna iznova uništi te da se onda na njegovo mjesto unutar cjeline umetnu latentne misli. razmišljanje sa svojim Za i Protiv. i slično. Ali. ipak to mogu opo¬ vrgavati i tvrditi. koji jednom odgovara jednoj ispunjenoj želji. kako i sami kažete. kao i uvijek u takvim slučaje¬ vima. nekoj namjeri. Ako je netko krenuo s nama toliko daleko u tumačenju snova te prihvatio sve što nam je ono do sada donijelo. neri¬ jetko će se zaustaviti kod ispunjenja želja i upitati: »Prizna li se da san svaki put ima neki smisao. pokušajem rješava¬ nja neke zadaće. no. neki pokušaj pripreme za neku nailazeću djelatnost. ili . te o nje¬ mu govori nešto. usprkos svojoj očevidnosti.

ne znajući sebi objas¬ niti niti odkuda on stiže. Latentne misli snova su sirovina koju rad snova preobra¬ žava u manifestni san.5 forintu. ili čak mož¬ da najviše na sam rad snova. moramo se i ovdje zadovoljiti postignutim. ideju da je mogla dobiti i boljeg. ali ne znam. zbog čijeg se ispunjenja sadržaj sna i preobražava. Uvjeravam vas da sam ovaj san u početku odabrao bez ikakvih namjera. i on je samo to. to jest proizvod rada snova. koliko i zbunjujući! No. može duboko zadrijeti u narav jedne od njih.i upozorenje. Već poznajemo i želju koja je iz ovih misli stvorila san . da se sve spomenute duševne djelatnosti visoke složenosti mogu odvijati i nesvjesno. što ne pripada latentnim mislima dana. san o tri kazališne ulaznice za 1. već se samo namjera i slično. S jedne strane. iako ga u nekim praktičnim situacijama smijemo zanemariti.ispunjenje želje . a niti kako nastaje? Jedino bitno na snu je . te se potom preobražava zbog ispunjenja ove želje. Mi nemamo prava da se u teoriji na njega ne osvrćemo. ukoliko uzimate u obzir samo kroz njega zastupljene misli . Kad govorite o »snu«. koji je djelovao na mi¬ saonu građu. ova najškakljivija i najva¬ žnija točka našeg shvaćanja sna ne može se uvjerljivo predsta¬ viti bez povezanosti s onim. to ne ide bez brižljive anali¬ ze mnogih snova. druga se može i mijenjati. tada to izravno i recite. smjeti 237 . podcijenjivanje svog supruga. a da se ne zabrinemo i za druge stvari slične naravi? Kako još ništa ne znamo o bliskim srodnicima sna . on je također uvijek i ispunjenje jedne nesvjesne želje.to je užitak promatranja. Dakle. tako da san uz pomoć jedne ne-i svjesne želje prikazuje neku latentnu želju dana kao ispu¬ njenu. jesam li to uspio učiniti razumljivim i vama. ako ga promatrate kao rezultat rada snova. iz procjenjivanja latentnih misli otkrivamo. o čemu ćemo govoriti kasnije. i nemojte problem sna obavijati ležernijim načinima izražavanja. uz blisku povezanost svih stvari. tada morate misliti ili na manifestni san. vratimo se . kojemu smo se već više puta vra¬ ćali. on redovito uzima i nešto. Smjerate li svojim tvrdnjama na laten¬ tne misli iza sna. I sam imam poteškoća da vam to dokažem. uvijek uz pomoć jedne nesvjesne želje prevodi u arhaični način izražavanja. a s druge strane. što je rezultat jednako onoliko veličanstven. dakle. Možete li uopće vjerovati da se.o neurotičnim simptomi¬ ma. Zašto tako silno tu sirovinu želite izmi¬ ješati s radom koji je oblikuje? Jeste li onda imalo ispred onih koji su poznavali jedino proizvod rada. i izložiti jedno novo opa¬ žanje. kojima se slu¬ žite. Svaka druga uporaba te riječi bila bi brkanje pojmova. Još ću samo pred vama razjasniti jedan primjer. i 236 tako dalje. upozore¬ nje i slično. neki san također nikad nije tek namjera. Taj neza¬ obilazni dodatak isto je tako i nesvjesna želja. to jest . samo da je pričekala. priprema. Jedna je oso¬ bina . Već poznajete latentne misli tog sna. što se nje tiče. sto je toliko požurila s udajom primivši obavijest da se njena prijateljica tek sada vjerila.rad snova. i kad ne vjerujete da onu spomenutu raznovrsnost morate protegnu¬ ti i na suštinu sna. Tada i analitičko promatranje pokazuje da se rad snova nikad ne ograničava samo na to. koji iz latentnih misli snova oblikuje manifestni san. Dakle. da ove misli prevede u vama poznat arhaični ili regresivni način izražavanja.Tako posve usput.posve ste u pravu kad sebi razjašnjavate da ste se samo poslužili skraćenim načinom izražavanja. to može biti i želja. koje može izazvati samo nevolje. san može biti sve što je uopće moguće.stalna. Ja sve ovo razumijem vrlo dobro. Uzmimo opet onaj san. ljutnju.na onaj psihički proces. i namjera. ali je onaj stvarni pokretač za nastajanje sna. Jer.

te poduzetnik koji ima ideju. što je pripadalo i nesvjesnom jedna snažna. ulagač može i sam nadoći na ideju. prvo. ona pruža psihičku energiju za obliko¬ vanje sna. a vama ću prepustiti da ih i nadalje sli¬ jedite. poduzetnik je dnevni ostatak. Tumačenje sna mora zanemariti sve ono što služi prikazu ispunjenja želje. a vrlo vjerojatno i jedan dijelak stare zna¬ tiželje. dakle — infan¬ tilna je. onih. Kod svakog poduzetništva potreban je ulagač. latent¬ nim mislima sna nazivam sve ono što otkrivamo tijekom tumačenja sna. da u skladu s našom ranijom uporabom. ja sam udata. a ne i za buđenje ovog užitka u promatranju. U gospodarstvu se uvijek iznova jedna osoba razlaže u oba svoja aspekta . ili neke intelektualne radnje. da je svadbu zamije¬ nila odlaskom u kazalište i dala mu oblik ranijeg ispunjenja želje: »Tako. ili pak poduzetnik može i sam posje¬ dovati kapital. dok su dnevni ostaci samo jedan dio latentnih misli sna. poznato je. data obavijest dala je povoda samo za ljutnju i kajanje. Jedno opažanje koje želim iznijeti. a ti to ne smiješ. Kod tvorbe sna događaju se iste takve varijacije. i iz onih nagovještaja obnoviti neugodne latentne misli sna. Utjecaj ovog osjećaja želje na dnevne ostatke oblikuje i onaj drugi dio latentnih misli sna. iza kojih su se još prikrivale latentne misli sna. trebalo bi vašu pozor¬ nost podesiti na latentne misli sna. Tada naše shvaćanje dopire i do toga. pa se mogu razumjeti i kao shvatljive reakcije na povod sna. da su one 238 za sanjača nesvjesne. san ne bi mogao nastati iz misli: »Bilo je besmisleno udati se tako rano« prije no što se zbog nje probudila stara želja konačno jednom saznati. Kao neodgovarajuća i nerazumljiva izmjena.na ulagača i na poduzetnika. koji odlučuje o pri¬ mjeni tog izdatka. koji osporava izdatke. a ukoliko opstane i kasnije. Usput je zadovoljenje užitka promatranja povezano s egoističnim zadovoljenjem nad suparnicom. kad se jednom nađeš u braku. Sad razlikujem dnevne ostatke i latentne misli sna tako. konačno već jednom saznati što se to događa. da se dnevnim ostacima pridružuje nešto. te tako iznova uspostavlja osnovnu situaciju iz koje je i proizašla naša usporedba. a i znati kako da je izvede. koje su sad pomaknute na istaknuto mjesto. Tada je ova želja oblikovala sadržaj sna tako. Ovo pokretanje želje u početku nije niti pripadalo latentnim mislima snova. Ove ću misli od sada nazivati »dnevnim ostacima« češće nego ranije. postaje nagonski podražaj koji svojim korijenima zadire u infantilno. u kojem se zaista događa da ona sjedi u kazalištu. To pojednostavljuje praktičnu situaciju. ali ote¬ žava njeno teoretsko razumijevanje. toj su situaciji zadovoljenja dodani oni dijelovi sadržaja sna.« Na ovaj se način trenutna situacija preobrazila u svoju suprot¬ nost. ali prognana želja. dok joj prijateljica nije mogla pronaći vratašca za to. i zna kako je ostvariti. da su posve razumne i povezane. treće. Sad ovo zadovoljenje određuje manifestni sadržaj sna. Ova se znatiželja kod djece. sad smijem ići u kazalište i gledati sve što je zabranjeno. drugo. ona je jedina i omogućila tvorbu sna. Ulogu ulagača kod oblikovanja sna igra uvijek i jedi¬ no . koje se više ne moraju pojaviti kao razumne i razumljive sa stanovišta budnog života. i stari je trijumf stao na mjesto sadašnjeg poraza. No. pa smo rezultat tumačenja sna mogli unijeti u analizu i bez osvrtanja na nju. u pravilu usmjerava na seksualni život roditelja.nesvjesna želja. htio nam ih sanjač priznati ili ne. Molim vas da ne zaboravite. a ti moraš čekati. No. Za opis odnosa dnevnih ostataka prema nesvjesnoj želji poslužio sam se jednom usporedbom. da mogu imati vrijednost bilo kojeg od duševnih osjeća¬ ja po volji.odlaziti u kazalište. što se to događa kad si u braku. 239 . koju ovdje mogu samo ponoviti. Ljutnja također nije sama po sebi bila sposobna za oblikovanje sna.

1. jer ste čuli kako se samo rijetko može biti si¬ guran da je pronađeno tumačenje ujedno i ono jedino moguće. koja zaslužuje da se čuje. a da ne obradimo najuobičajenije sumnje i nesigurnosti. koja im se mora pridružiti da bi ih osposobila za san? Ispravno naslućujete. Treće. Ovdje leži glavna točka čitave stvari. da do svog cilja dospijevamo samo pomo¬ ću dvije vrste nesvjesnog? Ovdje prekidamo. No. kako smo ranije shva¬ tili. kod rada snova uvijek ostaje neodređeno treba li neki određeni element shvatiti u njegovu pozitivnom ili ne¬ gativnom smislu . Želja sna pripada drugom nesvjesnom. ne postoji li objektivni oslonac da bi se o tome odlučilo. ili net¬ ko drugi iza nas? I. 241 240 . koje je infantilnog podrijetla i opremljeno posebnim mehanizmima. Nadalje. onom. i iznenađujućeg? XV. Bilo bi posve zgodno razdvojiti i ove dvije vrste nesvjes¬ nog različitim označavanjem. dok se ne upoznamo s područjem pojavljivanja neuroza.Ovdje ne možemo ići dalje. na kojemu sam to želi. te da ćemo ih unaprijediti ili mi. koje se povezuju s našim dosadašnjim novostima i shvaćanjima. radije ćemo pričekati s ti¬ me. Opet ste čuli samo ono nepotpuno. Može postojati opasnost. Za ovo ćete navesti. vjerojatno ste se osjetili pozvani i zato. prvo. da je time ipak osujećen po¬ uzdani prijevod manifestnog sna u latentne misli snova. usprkos ispravnom korištenju tehnike. nije li tako prepuno nade razmišljati o tome da ove spoznaje imaju i svoj nastavak. tumač snova slobodno poduzima takav jedan obrat na onom mjestu sna. pitate vi. ali. što će se tek reći kad priznamo. jer stvari koje se koriste kao simboli ipak zbog toga ne prestaju biti ono što jesu. ili kao njegovu suprotnost. uslijed preklapanja proturječnosti. Jesu li dnevni ostaci. Vaš bi dojam mogao biti. Ipak. No. da rezultati našeg rada na tu¬ mačenju snova. Nova prilika za djelovanje samovolje tumača sno¬ va.kao takvog kakav jeste. zar nismo i sami saznali podosta toga i no¬ vog. zbog onih snu tako dragih obrata svih vrsta. predavanje NESIGURNOSTI I KRITIKE Moje dame i gospodo! Ipak ne želimo napustiti područje sna. da se previdi neko posve dopušteno. I konačno. dopu¬ štaju toliko mnogo neizvjesnosti. jer vas vjerojatno već dugo tišti jedna pomisao. Oni nisu nesvjesni u istom smislu. tada tumačenje ostaje u ovoj točki prepušteno slobodnoj volji tumača snova. zaista nesvjesni na isti onaj način kao i nes¬ vjesna želja. već nam se predbacuje i jedno nesvjesno. da se nikad ne zna treba li neki određe¬ ni element sna shvatiti u stvarnom ili simboličkom smislu.

samovolji pisara prepušteno hoće li crteže nizati s desna u lijevo. zamjenjivala se pridodanom oznakom koja se nije izgovarala. nije u skladu s objektivnom sigurnošću rezultata.slikom sklupčanog ili uspravljenog čovječuljka. Da bi se moglo čitati. a kod natpisa na manjim objektima dopustio bi si izmijeniti redoslijed znakova i na kakav drugi način. uklanja se tako da u pravilu uzajamna povezanost misli snova. primjerice. čini se. No. ali zapravo slično tome postupa i hijeroglifsko pi¬ smo. moći izbjeći. niti kod drugih znanstvenih djelatnosti nije drugačije. No. Tako se u nekim semitskim jezicima bilježe jedino suglasnici u rije¬ čima. već da se nedostatnost naših tumačenja snova može svesti na neispravnosti naših shvaćanja i pretpostavki. na primjer . zbog čega nam je i ostao nepoznat izgovor staroegipatskih riječi. Stari sustavi izražavanja. primjerice . Prisjetimo se da smo rekli. tada vam se pridružujem. zaklju¬ čak o neispravnosti naših shvaćanja zbog nepotpunog tumače¬ nja snova oslabit će primjedbom koja višeznačnost snova ili njihovu neodređenost mnogo više doživljava kao njihovu oso¬ binu. Ono što inače. naravno. No. i svi ovi primitivni sustavi izražavanja sadrže toliko neodređenosti i dvosmislenosti. Izostavljene samoglasnike čitatelj treba umetnuti sam. te o načinu ispunjavanja prostora.prepušteno samovolji tumača snova. kako rad snova obavlja prevo¬ đenje misli snova u neki primitivni način izražavanja. iskustvo. da nekom određenom tehnikom lošije barata. najveća poteškoća kod hijeroglifskog pisma bila bi to što ono ne poznaje rastavljanje pojedinih riječi.ali drugačije tumačenje istog sna. koje u našem današnjem pismu ne bismo otrpjeli. Ne baš po¬ sve tako.pisma onih najstari¬ jih jezika dopuštaju nam da otkrijemo znatan broj neodređe¬ nosti. ptica i sličnoga. Sveto pismo Egipćana poznaje i neke druge neodre¬ đenosti. a mi ne bismo imali prava zbog toga posumnjati u njihovu uporabnu sposob242 nost. te da nedostaci rezultata dovode u pitanje opravdanost našeg postupka. ovisno o tome što bi mu se svidjelo. Vi znate da je podudaranje suprotnosti kod rada snova slično takozvanom »suprotnom smislu prariječi« u najstarijim jezicima. dok ostale odbacuju kao neiskoristive. ostavlja dojam samovolje. poveza¬ nost sna sa životom sanjača te cjelokupna psihička situacija u kojoj se san doživljava. U pisanju. Takav jedan osobni moment nećemo. ili je ne koristi bolje od nekog drugog. Crteži se nižu u 243 . zaključujete. Tako je.). Čitav je vaš materijal besprijekorno dobar. usprkos višeznačnosti gla¬ sovnih slogova i znakova. moraju iskazati koju je od dviju su¬ protnosti govornik imao namjeru izraziti. ali vjerujem da ne opravdava vaše zaključke u oba smjera . Ali. primjerice kod tumačenja snova. Ton i ges¬ ta povezani s govorom. Tako se izbjegavao nesporazum. traži od nas da ne povjerujemo kako obavijesti koje jedna osoba pruži drugoj ovim višesmislenim riječima. kojemu i zahva¬ ljujemo za ovo gledište. njegovo razumije¬ vanje. barem ne kod teške zadaće tu¬ mačenja snova. samovolji tumača snova se ostavlja područje čija prostranost. Pod ovim okolnostima. Ili. moraju zbog toga i same biti dvosmislene. Istraživač jezika K. treba se držati pravila da se čita i sa lica figura. ili s lijeva u desno. onako kako ga mi obavljamo .da je tumačenje snova. No. nalik sli¬ kovnom pismu. odabiru jednu od zadanih mogućnosti tumačenja. gdje gesta otpada. koju nužno i treba očekivati. Želite li na mjesto samovolje tu¬ mača snova umetnuti: sposobnost. Abel (1884. ovisno o tome da li je dvosmislena riječ ken tre¬ bala u hijeroglifskom pismu označavati »slabo« ili »jako«. također možete pretpostaviti da greška nije u snu. Ne postoji nikakvo sredstvo kojim bi se nekoga obuzdalo. prema svome znanju i prema povezanosti u smislu. pisar je crteže mogao poredati i u okomi¬ tim nizovima.

jednakim razmacima čitavom stranicom. tko je malo vidio. utoliko više pronalazi vrijednoga za divljenje. U svemu tome postoji i povezanost dvaju slogova u jednu složenicu. što znači . Stoga se nikad ne smijemo čuditi ili zavaravati kad se ispo¬ stavi. sastoji se od određenog broja slogova koji se izgova¬ raju samostalno. Kao osigurani dobitak. koji se pritom rukovodi povezanošću smisla. negoli za sve ove stare jezike i pisma. u obzir. oni su ipak predodređeni za izvještavanje. Nemojte pretpostavljati da ga imalo razu¬ mijem. Ali. Kineski jezik je prepun ovakvih neo¬ dređenosti koje bi nam mogle utjerati strah u kosti. Kako se jezično bogatstvo ovog dijalekta procjenjuje na oko 4000 riječi. Koliko daleko razumljivost sna u stvarnosti seže. Dakle. uvjeravali su nas da je kineski jezik zaista izvrsno sredstvo za izražavanje misli. koje se žele iskoristiti kao prigovor protiv točnosti naših tu¬ mačenja snova. Jedan od glavnih dijalekata ima oko 400 takvih slogova. usmjeren na to da i nadalje ostane nerazumljiv. moglo bi se reći. u perzijskom kli¬ nastom pismu jedan ukošeni klin služi kao »razdjelnik« riječi. naprotiv. upravo ova osobina nedostaje snu. U kineskom se u svim slu¬ čajevima neodredivosti odluka prepušta razumijevanju sluša¬ telja. Kineski su jezik i pismo nadasve stari. a nedostaju i padeži pomoću kojih bi se mogao odrediti spol. Odluka između ovih jedino gramatički različitih prijevoda ne dolazi. Naprotiv. Jer. samo sam se raspitao o njemu. ili u kombinaciji po dva. kojima se ovi slogovi izgovaraju. Usprkos ovim neodređenostima. taj se jezik sastoji. Ni za jedan od jednostrukih slo¬ gova ne može se reći da li je to imenica. zapravo mnogo više redovite osobine svih primitivnih sustava izražavanja. Moglo bi značiti: što je manje netko vidio. vrijeme ili način. jer sam se nadao da ću naići na sličnosti s neodređenošću snova. završetak. naravno. neodređenost ne mora nužno dovo¬ diti do višeznačnosti. da će određeni broj višeznačnosti i neodređenosti sna izbjeći donošenju odluke. za našu nam usporedbu ostaje samo spoznaja. znači da svaki slog u prosjeku ima desetak različitih značenja. ali zato drugi utoliko više. može se utvrditi samo vježbanjem i iskustvom. on je. moramo priznati da je stanje stvari mnogo nepovoljnije za sustav izražavanja sna. Ja mislim da dopire jako daleko. broj. kad se nađu licem u lice s poteškoćama i 245 . da su takve neodređenosti. Kako je poznato. te korištenje 4 različita »tona«. a i nestručna znanstvena publika nadmoćnom skep¬ som rado ohole. on nije prijenosnik obavještenja. ili pak označava početak jedne nove riječi. a i danas ih koristi 400 milijuna ljudi. Naravno. ili: mnogo je toga čemu se može diviti onaj. koja doslovce pre¬ vedena glasi: Malo što vidjeti mnogo što čudesno. Dakle. a usporedba rezultata koje dobivaju pravilno ško¬ lovani analitičari potvrđuje moj stav. što u ovom jeziku gotovo da i ne postoji nikakva gramatika. pa se općenito ne može znati pripada li neki znak onom ispred njega. samo od sirovina. Za našu je uspored¬ bu još zanimljivija okolnost to. izostavljajući izražavanje odnosa.sračunati na puteve i pomoćna sredstva kojima će ih se uvijek razumjeti. Ovo nije teško razumjeti. glagol. Stoga postoji i velik broj sredstava kojima se izbjegava ova mnogoznačnost. pridjev. jer se iz same povezanosti ne može pogoditi koje od deset značenja slogova govornik namjerava pobuditi kod slušatelja. slično kao što se i naš misaoni govor rastavlja na svoje sirovine zbog rada snova. Poznato je da se nestruč¬ na publika. Zabilježio 244 sam kao primjer jednu kinesku poslovicu. Moja očekivanja nisu ostala iznevjerena. San neće nikome reći nešto. neki od njih manje.

« Ove su rečenice predstavljene kao razmiš¬ ljanje jednog »smirenog ocjenjivača«. Vjerojatno vam nije svima poznato da se slična situacija dogodila i u povijesti dešifriranja babilonsko-asirskih zapisa. da bi se steklo povjere¬ nje u do sada ostvareno i pouzdanost u daljnji napredak. čak niti površ¬ na pomisao ne dodiruje i drugu mogućnost. No. najneuobičajenije vanjske asocijacije. koje ste upoznali kao najsnažnije sred¬ stvo cenzure snova. iznuđenim.Ravvlinsona. Dakle. One se pri potrazi za dokumentima i tajnim znakovima ne zadovoljavaju time da samo zaviruju u mape i poslovne torbe. 1857. da se određen broj rješenja na koja smo prinuđeni kod tumačenja snova do¬ ima usiljenim. i koji s onim pra¬ vim stoje u vezi kroz najčudnije.nasilnim.neizvjesnošću nekog znanstvenog rada.ona su pogrešna. 2. On je uložio prigovor. Dakle. da će se naći upravo na mjestu koje mu pripada. da ova tumačenja i moraju izgledati takvima. već u obzir uzimaju i mogućnost da špijuni i krijumčari takve sakrivene stvari mogu nositi i u najtajnijim 247 . Pfistera u Ziirichu. Samo. dakle . Stvarno je osvježavajuće vidjeti. nešto što je bilo tako sakriveno ne bi trebalo očekivati. u kojem je javno mnijenje otišlo daleko u tome da pronalazače klinastog pisma proglasi fantastima. to želi postići cenzura snova. Tumačenja mu se čine traženima i usiljenima. te je od tada nevjerojatno narasla sigurnost u čitanju do¬ kumenata pisanih klinastim pismom. i to s dobrim razlozima.. dakle . Zatražilo je od četvorice poznatih istraživača klinastog pisma . kod kojih se povratak na ono pravo ne otkriva baš lako. Tada se konačno polagano okončala poruga učenog nestručnog svi¬ jeta. a jedne su bernske novine objavile ocjenu školskih organa o njemu radi obavještavanja javnosti. u mnogim primjerima iznenađuje ono traženo i izvještačeno. koje smo nazvali nagovještajima. Hincksa. ne sviđaju mu se..a koji su ti dobri raz¬ lozi. što se može pronaći i u navedenoj knjizi dr. neopravda¬ no. mislim da je zapra¬ vo mnogo izvještačenija ova »smirenost«. Postojalo je vrijeme. za dlaku navučenim. to su nago¬ vještaji koji se ne prepoznaju lako kao takvi. da ću nasumce posegnuti za posljednjom o kojoj su me obavijestili. Ove su zamjer¬ ke toliko učestale. pa je nakon usporedbe ova četiri čitanja moglo objaviti kako njiho¬ vo preklapanje seže dovoljno daleko. No. Pomoću pomicanja cenzura snova obliku¬ je zamjene. u nadi da nešto razmišljanja i ponešto pozna¬ vanja teme ne može naštetiti jednoj toliko smirenoj ocjeni. No. u svim se ovim slučajevima radi o stvarima koje bi trebale ostati sakrivene. Iz tog članka iz¬ vukao sam nekoliko rečenica koje se odnose na psihoanalizu: »Nadalje. poslušajte: u slobodnoj je Švicarskoj nedavno jednom ravnatelju seminara oduzeto mjesto zbog toga. Procijenjeni odnos stvari velikim se dijelom proteže na rezultate pomicanja. na što bi se odmah nadovezalo i daljnje pitanje . ili čak smiješnim i šaljivim. umjetnim. koje su predviđene za pritajivanje. Mislim. Ali. da neovisno jedan o drugome prevedu upravo pronađe¬ ne zapise. a čitavo tumačenje ne valja ništa. Pristupimo bliže ovim tvrdnjama. jer se bavio psihoanalizom. da netko samo prema svojim prvim dojmovima može brzo i nepogrešivo ocijeniti takvo nezgodno pitanje dubinske psihologije. Drugi niz zamjerki pronalazi se u bliskoj vezi s doj¬ mom kojeg se vjerojatno niste oslobodili niti vi. te čitavo njihovo istraživanje ocijeni kao običnu »obmanu«. godine je društvo Royal Asiatic Society izvršilo odlu¬ čujući pokus. te da ih dostave u zapečaćenim omotnicama. moralo je zapravo začuditi da jedan 246 ravnatelj seminara bez imalo kritike prihvaća sve ove tvrdnje i navodne dokaze. Fox Talbota i Opperta. Pogranične komisije koje danas nad¬ gledaju prijelaze u tom su pogledu lukavije od švicarskih pro¬ svjetnih organa.

Dopustite da vam navedem još jedan takav. prividno vrlo udaljeno od sna. dakle. koji glasno objavljuje protjecanje vremena sva¬ kih četvrt sata u vrijeme objeda. on je uistinu tako i sanjao. te kaže: Sad je jedanaest i četvrt. on to može. odkuda stiže ova zapanjujuća sličnost? Ovo me pitanje svojevremeno od¬ vuklo s mog puta. da smo razumjeli. da se za njima dugo traga¬ lo. U jednom od njenih snova otac se po¬ javljuje u vezi s nečim određenim. je li čovjek sebi do¬ pustio našaliti se s nama. tada nam i dotični manifestni element ostaje zauvijek nerazumljiv. da bi ga u snu iznova oživjela. Ali. jer mi je nametnulo nužnost provjere samih dosjetki i podvrgavanje šala proučavanju. sanja248 čica je ispripovijedala da se jučer u njenoj prisutnosti dosta go¬ vorilo o psihološkim temama. već se ono nameće kao nužno. da je u ovom snu moglo imati udjela i pomno prikri¬ vano. ali nije dopuštalo nikakav zaključak o njegovu podrijetlu. da mu je ujak dao poljubac. No. da je ocu bilo ja¬ ko drago kad bi već odrasla djeca ipak na vrijeme stizala na za¬ jednički ručak. Ne pomogne li nam sanjač na jedan od ova dva načina. Urmensch) i nadalje živi u svima nama. koja mu je pala na pamet predstaviti kao svoj san? Ne vjerujem. ona prolazi kroz djelovanje postojećih mehanizama . Tada se u vezi nasta¬ janja dosjetki (viceva) dospjelo do toga. nedavno doživ¬ ljeni primjer. iz koje se potom pojavi kao dosjetka. Ali. a sad opet šaljivo. Slijedom svojih daljnjih pomisli. No. bilo jednim udar¬ cem. a zapravo se i događa vrlo često da se šala sanjača smatra šalom. kao prim¬ jerice .pripisuje upravo ovom zajedništvu. pa se sličnost šale i sna . To znači: autoerotizam (pojam iz učenja o libidu. kritičko opiranje ljubljenom i poštovanom ocu. pa je jedan njen rođak iskazao i ovu izjavu: »Pračovjek (njem. što nema potrebe ocjenji¬ vati. tada slijedimo boga¬ ta iskustva u primjerima čije rješenje u pravilu nismo pronašli sami. Od tada se služila svakim povodom. kad je on taj kod kojega je došlo do ove tvorbe zamjene). koju je učinio tumač snova. ali i da ih se ipak pronašlo. U snu ga je oblikovala u sat-čovjeka (njem.tamo gdje do nje dolazi . bavi li se čovjek ne¬ kom šalom ili snom. Sam je sebi vrlo brzo dao i tumačenje. niti jedan razumniji čovjek ne bi mogao razotkriti posto¬ jeće povezanosti. sad je pola dvanaest. da se predsvjesni tijek misli na trenutak prepušta nesvjesnoj obradi. najčudnije povezanosti između nekog la¬ tentnog elementa sna i njegove manifestne zamjene. koji označava zado¬ voljenje bez nekog stranog objekta). Za tumačenje ove neobičnosti pokazala se valjanom jedino njena pomisao. Pod utjecajem nesvjesnog. Kad priznamo kao moguće i one najudaljenije. te šalu.u dvostruke oplate njihovih cipela.zahvaljujući tadašnjoj situaciji u liječenju. sigurno je. sad je tri četvrt dvanaest. istih onih postupaka za koje smo pronašli da sudjeluju i kod rada snova. Posto¬ jala je opravdana sumnja . Pronađu li se sakrivene stvari tamo. To je svakako bilo u vezi s elementom sna. Uhrmensch). Neki čovjek priča kao svoj san. U ovom se primjeru nećete moći oduprijeti sličnosti s ne¬ kom šalom. Postoje i drugi pri¬ mjeri u kojima nije nimalo lako odlučiti. zahvaljujući svojoj izravnoj pomisli (jer.« Sad vjerujemo.zgušnjavanja i po¬ micanja. bilo pružajući nam toliko građe da se za rješenje više ne zahtijeva nikakva naročita oštroumnost. kao ona 249 . koje izgledaju sad smiješno.dijelovima odjeće u koje zasigurno ne pripadaju. prisjetite se da smo na istu sumnju naišli i kod nekih omaški u govoru. nena¬ mjerna »šala sna« ne donosi sa sobom osjećaj veselja. Često nije niti moguće da takva tumačenja obavimo sami. Sanjač nam daje prijevod. dok su sjedili u autu (automobilu). To joj je opet dalo još jednu izvrsnu priliku da iznova dopusti oživljavanje umrlog oca. Jedna je od mojih pacijentica tijekom liječenja izgubila oca.

Tumačenje koje se čini podosta izvještačenim. koje su se i same duže vremena bavile snom kao psiho¬ analitičari. zbog opažanja da su anali¬ tički liječeni bolesnici započeli podešavati sadržaj svojih snova u skladu s najomiljenijim teorijama svojih liječnika. Ne znam točno što bi ta formula željela reći. kao susret jednog muškog strujanja sa strujanjem. Ono činjenično u . ili da vas ba¬ rem ne bih ostavio u sumnji. ono nam je . Mogu zamisliti da će na vas ostaviti poseban dojam kad čujete. Ono tvrdi. Tumač snova Aristandar. koje zanemaruje nagonske osjećaje.Stekel). na koji ih način sam ocjenjujem. pritom uvijek koračamo tragovima stopa pradavnog tumačenja snova. uz pripremanje budućnosti. a kasnije biste mogli saznati da su oni sazdani jednako kao i ne¬ ki histerijski simptomi. da se svi snovi trebaju tumačiti biseksualno.uz mnoge neiskoristive.takozvano anagogično. no pretpostavljam da iza nje stoji za¬ mjena sna s cjelokupnom osobnošću sanjača. jednom je sanjao da vidi plešućeg satira. Silberer). kakvim smo ga prikazali mi . da prigovore našem shvaćanju snova podižu i takve osobe. 3. koji se nalazio s voj¬ skom. ostavlja nas hladnima. time se ne iscrpljuje. koji se trenutno nalaze na liječenju. Već smo rekli da ova tvrdnja počiva na brkanju sna i latentnih misli snova. jer su jedni započeli sanjati pretežno o seksualnim nagonskim osjećajima.da slijedi »prospektivnu tendenciju« (A. konačno zauzeo Tir. Nakon svega što ste čuli posve će vam se neshvatljivom učiniti tvrdnja. dakle pretpostavka je. Spomenut ću sva ova otkrića o novoj općoj osobini snova da bih vas upozorio na njih. koje bi se moglo nazvati žen¬ skim (A. to s jedne strane i nije nikakva novost. protumačio mu je taj san tako. to biste mogli naučiti zadubljivanjem u istraživanje o šali.takozvano psihoanalitičko.prava. kako se iza svakog sna nalazi »odredba smrti«. jedno je tak¬ vo. »Šala sna« djeluje nam kao loš »vic«. te da su i ovi. a s druge. 4. Naravno. i ne tjera nas na smijeh. da svaki san dopušta dva tumačenja. a drugo . Takvi snovi postoje. da je u pitanje došla objektiv¬ na vrijednost istraživanja snova.zahvaljuju¬ ći shvatljivim zamjenama i neopravdanim poopćenjima došlo do pojmova. Jedno od njih već poznajete. Neopravdano uopćavanje nekolicine dobrih primjera leži u rečenici. da je zanemaren rad snova. dok još nije posto¬ jalo psihoanalitičko liječenje koje bi moglo usmjeriti njihove snove. Maeder). o kojem nas s određenim odstu¬ panjima izvješćuju Plutarh i Artemidor iz Daldisa. nesumnjivo je bilo ispravno. Kad je kralj bio zaokupljen zauzimanjem tvrdokorno branjenoga grada Tira (322. da se san bavi pokušajima prilagodbe sadašnjosti. Bilo bi isuviše neobično kad bi jedan tako bogat poticaj za nove zablude ostao neiskorišten. pa se . drugi pak o težnjama za moći. Adler). da je riječ »satir« razlo¬ žio na grčkom kao »tvoj je Tir«. te po¬ kušajima rješavanja zadaća iz budućnosti. tako¬ đer običavali sanjati i u doba prije liječenja. godine prije Krista). koji po svojoj neispravnosti ne stoje daleko iza medicinskog shvaćanja sna. još i koječim drugim. dakle . Težina ovih zapažanja uman¬ jena je ocjenom da su ljudi sanjali i onda. Zašto je tako. postoje i takvi pojedini snovi. Čini se da mnogo opasnija zamjena leži u osnovi uvjeravanja. te mu tako obećao trijumf nad gradom. Jednog dana se učinilo. i teži prikazivanju viših duševnih djelatnosti (H. na¬ stavio s opsadom i zaista. Ali. Ispričat ću vam jedan povijesno zna¬ čajan san Aleksandra Velikog. no uzalud ćete ovo shvaćanje po¬ kušati proširiti makar samo i na veći broj snova. Aleksandar se dao uvjeriti u ovakvo tumačenje. jer se nesvjesna duševna djelatnost bavi. koji niti sami ne bismo mogli nadmašiti. a sljedeći čak i o ponovnom rođenju (W. Kao osobina nes¬ vjesne duševne djelatnosti kojoj pripadaju i latentne misli snova. osta¬ vilo i pokoji dobar primjer tumačenja sna.

253 . a time i potvrditi sve pretpostavke psiho¬ analize .nesvjesnost duševnih procesa. No. pa čak i godina najnaporni¬ jeg rada. Dakle.ispravnije rečeno. ili se dokazati u latentnom sadržaju sna. kako nas san priprema za razumijevanje neuroza. Toliko sam vam. posebne mehanizme kojima se pokoravaju i nagonske snage. Kao i ovi drugi uzročnici sna. to se temelji na povezanosti pojavljivanja sna i neuroze. s druge strane. i jednom nastojanju od nekoliko sati može uspjeti dokazati isti takav odnos stvari za djelovanje sna. kao Mourly Vold.ovoj novosti može se vrlo brzo prepoznati kao samo po sebi razumljivo. i tijekovi misli koje je pobudio liječnik mogu se pojaviti u manifestnom. moje dame i gospodo. Bilo je potrebno mnogo mjeseci. zaostaju za snažnim doživljajima u budnom životu. Dnevni ostaci koji pobuđuju san. koji je u početku posve nera¬ zumljiv i zamršen. želio reći o prob¬ lemima snova. no nikad se ne može utjecati na ono što će on sanjati. Vi znate da sam mnogo toga propustio. osim uloge istraživača. ali moram ustvrditi da mi nije žao što sam toliko vašeg zanimanja i vremena. udovima svojih pokusnih osoba dodjeljuje određene položaje. koja bi željela dovesti u sumnju objektivost istraživanja snova. Ali. kojom san odgovara na proizvedene tjelesne ili duševne podražaje. ili . opet se temelji na zamjeni snova s građom snova. koje nam je stajalo na raspolaganju. Mi znamo da se snovi mogu pobuditi i umjetnim putem. Ovdje već obrađena tvrdnja. Već smo kod ocjenjivanja somatskih podražaja sna uvidjeli. tada i oni ulaze u krug dnevnih ostataka. tako 252 će se. eksperimentatora koji. koje se kroz njih is¬ kazuju. te bez neke važnosti za teoriju snova. mogu davati psihičke podražaje za tvorbu snova. No. da se osobenost i samostalnost života snova dokazuju u reakciji. Ako su razgovori liječnika. da jedan dio građe snova može biti uveden u san. Ni na kojem se drugom predmetu ne može toliko brzo steći uvje¬ renje o ispravnosti tvrdnji na kojima psihoanaliza stoji i pada. Ne znam kako ćete vi misliti o tome. Mehanizam rada snova i nesvjesne želje snova izmiču bilo kakvom stranom utjecaju. kod ovih utjecanja na pacijenta anal¬ itičar ne igra nikakvu drugu ulogu. prava ocjena sna moći postići tek nakon upoznavanja neurotskih pojava. kao i druge afektivno naglašene nerazriješene podražaje koji na spavača djeluju tijekom spavanja. a i sa¬ mi ste utvrdili da sam gotovo u svim točkama morao ostati ne¬ potpun. posvetio problemu snova. koje jednog sanjača pretvaraju u budnog i razumnog čovjeka. a i poticaji koje on pruža bili značajni za analiziranog. Često puta se može utjecati na spavača. i to je sigurno bilo ispravnije negoli da smo postupili obrnu¬ to. koje od njih trpe. San smo proučavali kao uvod u učenje o neurozama. stječemo sigur¬ nost da i neuroza počiva na promijenjenoj igri snaga između sila duševnog života. da bi se pokazalo kako simptomi nekog slučaja neurotskog oboljenja imaju svoj smisao. A kad povežemo temeljitu analogiju u izgradnji sna i neurotskog simptoma s brzinom promjena. pa i na ono o čemu on treba sanjati. služe određenoj namjeri i proizlaze iz sudbina osoba.

-17.)] 254 255 .TREĆI DIO OPĆA ZNANOST O NEUROZAMA [1917. (1916.

do njega nemate nikakva drugog pristupa izuzev putem mojih obavijesti. poglavlje PSIHOANALIZA I PSIHIJATRIJA Moje dame i gospodo! Drago mi je što vas iznova vidim. da bih ostao u suglasju s vašim prosudbama. ili vam je bilo lako pribaviti ih isto toliko. tako više dalje ne može. Prošle sam vam godine izložio psihoanalitičko istraživanje omaški i snova. imaju s njima mnogo toga zajedničkog. a što vam pomaže i najbolje prosuđivanje. ovu moju najavu nemojte shvatiti na takav način. da ću sada održavati dogmatska predavanja i zahtijevati vaše bezuvjetno povjerenje. zapravo priznavao vas i vaše »zdravo razumijevanje ljudi« kao odlučujuću instanciju. osim ako i sami niste liječnici. podvr¬ gavao se vašim prigovorima. i to zbog jednostavnog stanja stvari .kako ćete ubrzo uvidjeti. Takvim bi mi nesporazumom učinili 256 257 . unaprijed vam kažem. ovaj put vam neću moći osigurati isti onakav položaj naspram sebe kao prošle godine.XVI. da ste imali gotovo isto onoliko iskustava s njima koliko i ja. radi nastavka naših razgovora nakon jednogodišnjeg razdoblja. sada vas pak želim uvesti u razumijevanje neurotskih pojava. ne pos¬ toji li i bliskost s građom koja se prosuđuje? No. moglo bi se reći. Tada mi je bilo stalo do toga da ne učinim niti jedan korak bez vas. No. koje . s vama sam i mnogo raspravljao.omaške i snovi vam nisu bili nepoznati kao pojave. No. Ali. po¬ dručje neuroza vam je strano.

trenutačna odbi¬ janja? Ne primjećujete li da se »coup de foudre«. To je mnogo više iskustvo. Jer. ljubav na prvi pogled. ne trebate vjerovati. naravno. da sam u pravu znanstvenu borbu ušao samo jednom. jer nisam bio siguran da bi ishod bio isti. zamijenio novima. samo¬ volju. i vama će pripasti određeno pravo da ga se uporno pridržavate.kako se to uvijeno kaže uljudnim. slično meni. Baš mi i nije posve razumljiv takav suprotstavljeni stav. Meni se čini. zanemarimo li da se gotovo uvijek vodi na visoko osobnoj razini. Vjerujem da ono potječe iz grčke sofistike.»zabludu«. zaobilaznim. pa me još 259 . no naj¬ manje s pojedinim osobama. da se radilo o naročito teškom. upravo zato i mo¬ gu.kad se do njih stigne bez truda. niti na trenutak ne trebate pomisliti da je ovo što vam izlažem kao psihoanalitičko shvaćanje. neki spekulativni sustav. Ako zbog nepoznavanja građe niste u položaju da procjenjujete. odmjeriti se i udružiti u jednu odluku. dakle. da mu postaje stranom i mogućnost da iz nji¬ hovih obavijesti izvuče nešto vrijedno. ubr¬ zo se pokazuju bezvrijednima i neotpornima. Pokušajte zato i vi u sebi dopustiti mirno izrastanje psihoanalitičkog shvaćanja. i ostali to i do da¬ našnjeg dana. kao da 258 misle da se radi samo o subjektivno određenim pomislima. i to s jednim jedinim istraživačem (Lowenfeld u Munchenu). toliko nepažljivo sluša ono što mu govore. ali niti odbacivati. Želim vam odgovoriti: kad ćete i vi jednom doprijeti do nekog svog uvjerenja tako mukotrpnim radom. Kod njih nam se najpoželjnijim stavom čini blagonaklona skepsa. griješi zbog precijenjivanja dijalektike. mnoge godine radio na istoj građi. samo ću vam davati poticaje i možda uzdrmati predrasude. Pravo na uvjerenje ima samo onaj koji je. Ali. čemu uopće na intelektualnom području ova brza uvjerenja. znanstvenim jezikom . uzima iz jednog posve različitog afektivnog pod¬ ručja? Od naših pacijenata čak ne zahtijevamo da u sebi nose uvjerenje ili naklonost ka psihoanalizi. To nas često čini čak i sumnjičavima prema njima. Do prije nekoliko godina mogao sam se i sam pohvali¬ ti. Da li je ta obrada izvršena na dostatan i opravdan način. munjevite preobrazbe. ili . to će se utvrditi daljnjim napredovanjem znanosti. Možda to proizlazi iz toga. mijenjao ih. Nadalje. nakon gotovo dva i pol desetljeća te popriličnog napretka u životu ustvrditi bez imalo samohvale. A uspjeh ove iskrenosti? Jedni uopće nisu niti saznali za moju samokorekturu. Trebate saslušati. naprotiv. intenzivnom i dubinskom radu. kojemu su ishod bila ova zapažanja. sve dok se ne ukažu okol¬ nosti u kojima će jedno moći utjecati na ono drugo. bilo da je izra¬ van izraz promatranja. Okončala se tako da smo postali prijatelji. kao da je tako¬ zvana znanstvena polemika u cijelosti uistinu neplodna. Sad ćete zasigurno oci¬ jeniti da takvo odbijanje literarnog raspravljanja pokazuje izrazito visok stupanj nepristupačnosti prigovorima. o čemu sam. Često sam imao dojam da naši protivnici uopće ne žele uzeti u obzir podrijetlo naših tvrdnji. da dođe do za¬ pažanja utemeljenih na njima. pored onog omiljenog ili psihijatrijskog. kojima netko drugi može suprotstaviti sve što mu je po volji. Nisam se mogao uvjeriti u istini¬ tost načela. te pri tome i sam doživio nova i izne¬ nađujuća otkrića. da je svađanje otac sviju stvari. ili . svaki put objavio i javne obavijesti. Uvjerenja se ne stječu baš tako lako. i do¬ pustiti da na vas djeluje ono što vam govorim. pa zato kao i ona. već dugo nisam ponovio takav pokušaj.grubu nepravdu. S druge strane. Ne želim pobuditi nikakva uvjerenja. mogu ustvrditi da sam tijekom svojih radova izmijenio neka uvjerenja u ponekoj od važnih točaka. Ovom vam prilikom obećavam da ću tijekom svojih predavanja malo polemizirati. što se čovjek kao liječnik toliko malo bavi nervoznim osobama. ili pak rezultat njegove obrade.

Namje¬ ra ovih malih zahvata ne trpi nimalo sumnje. Ovako određen. jer ćemo vidjeti da rasvjetljuje odnos onoga tko ulazi prema liječniku. začuditi kad čujete da niti kod najzaposlenijih psihoanalitičara u vrijeme prima¬ nja obično baš i nije jako živahno. No. prilično neugodnim tonom zahtijevam da onaj. što slijedi. Njegovo dublje znanje otežava mu da. Posegnut ću za jednom simptomatičnom radnjom. pa dakle iza sebe ostavlja praznu prostoriju. Naime. a ni besmislen. i postaviti se onako.da im zapravo ništa ne nedostaje.« Nećete se. na pita¬ nje što radi sa svojim pacijentima u ordinaciji. Dakle. rekao je slegnuvši ramenima: »Zbog njihove im obijesti namećem kaznu od toliko i toliko kruna. pa čak ni nevažan. jer tko se tako ponaša. pa ni¬ kad ne zaboravlja vrlo brižljivo za sobom zatvoriti oboja vrata. Nije li istina da onaj. Pacijenti su velikim dijelom od onih koji su skloni svjetskom autoritetu. zastrašeni. ovaj nemar pacijenta do¬ gađa se jedino kada se u čekaonici nalazio sam. On se vjerojatno prvo telefonom ras¬ pitao u koje bi doba mogao najlakše doći. već bi rado gledale kako će im njihov pratilac prištedjeti taj dodir. U onim osnovnim stavovima nisam do sada pronašao ništa što bi trebalo mijenjati. koju vidim da rade mnoge osobe u vrijeme prijema pacijenata. U ovom potonjem slu¬ čaju on vrlo dobro razumije. da bi u četvrt sata pred nama izložili jade svog dugačkog života. tako i zbog kontrasta. ali nikad ako su tamo zajedno s njim čekali i drugi. pa me zbog njih proglašavaju nepouzdanim. žele biti zaslijepljeni. i neću se dati zaustaviti u obliko¬ vanju i ispravljanju svih svojih učenja prema onome što zahti¬ jeva napredovanje mog iskustva. taj se opet naziva tvrdoglavim i zablu¬ djelim. trebam vam izložiti psihoanalitičko shvaćanje neurotičnih pojava. jer se isuviše približava tome da bi mogao pogriješiti i u svojim posljednjim tvrdnjama? Ali onaj. te da im uputi savjet: »Koristite la¬ ganu kuru liječenja vodom. nemojte još zauzimati stranu prije no što čujete i ono. pripremivši se na navalu onih koji traže pomoć. Što se drugo može učiniti u vezi ovih međusobno suprotstavljenih djelovanja kritike. taj nemar pacijenta nije niti slučajan.« Jedan od naših kolega. iznese svoje zapažanje . te ih još dao ojačati pustenom presvlakom. više niti ne za¬ služuje nikakvo povjerenje. u velikoj većini slučajeva sam imao pravo. kad se radilo o osobama koje same nisu mogle dodirnuti kvaku na vratima. taj pripada masi nepristojnih i zaslužuje da bude neljubazno primljen. Drugi mi predbacuju upravo ova lutanja. No. ili ona koja ulazi ispravi svoj propust. tko se odlučno drži jednom iskazanog ili od toga ne želi odustati dovoljno brzo. koje pozivam iz čekaonice . tko je nekoliko puta promijenio svoje stavove. To ostavlja dojam neu¬ mjesnog cjepidlačenja. njemu nepoznati. sobe za liječenje i ordinacije. kako ti odobrava vlastito prosuđiva¬ nje? Na to sam se i odlučio.ostati onakav kakav jesi. a nadam se da će tako ostati i nadalje. Ja sam udvostručio inače 260 jednostruka vrata između moje čekaonice. S ljudima koji nas posjećuju u liječničkoj ordinaciji zato. Čim to primijetim. kako zbog usporedbi. Ponekad bih se znao dovesti u nepri¬ liku takvim zahtjevom.za¬ boravljaju za sobom zatvoriti vrata. Pri tome sam sklon nadovezivanju na već obrađene pojave. gotovo kao pred podružnicom 261 . nego . da je u njegovu vlastitom intere¬ su da ne bude prisluškivan dok razgovara s liječnikom. analitičar gotovo i ne zna što bi započeo. bilo da se radi o nekom dotjeranom gospodinu ili dami prepunoj nakita. dakle. sad se uvi¬ jek iznova događa da osobe.i danas napadaju zbog tvrdnji koje mi već odavno ništa ne predstavljaju. i zapravo gotovo uvijek ostavljaju oboja vrata široko otvorenima. kao drugi liječnici. tko ostavlja otvorena vrata čekaonice ulazeći liječniku u sobu za razgovore. No.

jer niti jedan od pacijena¬ ta koji bi oboja vrata ostavio širom otvorenima ne bi mogao priznati. Ona. što vam već ne bi bilo poznato: tvrdnju da ona nije slu¬ čajna. da je taj. Bliži je tijek otpri¬ like išao ovako: ona je imala sobaricu. kad bih otkrila da moj dobri suprug također ima neku vezu. Živi na selu. On liječnika mora natjerati da ispašta zato. Ni sama ne zna kako se to dogodilo. naravno. te da kao mali nago¬ vještaj govori o važnom duševnom procesu. nakon što su službenike pozvali u vojsku. Prije godinu dana dogodilo se ono nevjero¬ jatno. a vjerojatno nitko neće niti doći. koja i u najsretnijim odnosima sebi i svojima zagorčava život jednom besmislenom idejom. koje joj je iskrivljenim rukopisom javljalo ovu gotovo priz¬ vanu vijest. Ali prije svega drugog o tome. da je pismo 263 . kad se njegova oholost ne bi od samog početka ograničila oštrim prijekorom. Sad je čak i stanovala u samoj tvornici.Juliusa Meinla. Oženili su se iz ljubavi prije 30 godina. s kojom je vjerojatno i previše često razgovarala i o intimi. ali i zato jer se može prikazati srazmjerno kratko. pa su je čak nazivali i go¬ spođicom. dobro držeću damu vrlo prijateljske i jed262 nostavne ćudi. odmah poklonila po¬ vjerenje.zanemari zatvaranje vrata iz¬ među čekaonice i ordinacije. napredovala do dobrog položaja. jer mu je želio pristupiti s toliko suvišnog raz¬ bacivanja poštovanjem. ovako iskazan proces posve nepoz¬ nat svijesti onoga koji ga izvršava. Određena mjera opširnosti neizbježna je kod svakog takvog obrazloženja. Ona ne zna kako bi dostatno nahvalila ljubaznu brižljivost svog muža. ta si je djevojka pribavila trgovačko obrazovanje. i to gotovo neprijateljskom mržnjom. i ostaje zbunjen. dok sam ja ovdje«. već da ima svoj motiv. Sad ćemo ovoj maloj analizi jedne simptomatične radnje pridodati i promatranje jedne bolesnice. bila je spremna svoju nekadašnju školsku družicu nabijediti svakim mogućim zlom. njoj samoj neshvatljivo. Tako sam upoznao jednu pedesettrogodišnju. od tada je njena sreća uništena. Poneki bi se vjerojatno prisjetio svog osjećaja razo¬ čaranja prilikom ulaska u praznu čekaonicu. Ova je djevojka progoni¬ la jednu drugu. Oboje joj se djece dobro udalo. ovdje ionako nema nikoga. i od tada nije bilo nikakvih nesuglasica. On bi se vjerojatno i tijekom razgovora ponašao posve nepristojno i bez poštovanja. Zaključila je .vjerojatno s pravom. da je iznenada izjavila: »Za mene bi bilo naj¬ strašnije. da pripada njegovom određenom duševnom stanju. Umjesto da prihvati služenje. koja je u životu zaostala. Time liječniku želi reći: »Pa. i eto .« Sljedeći je dan poštom primila anonimno pismo. da mi je tim nemarom želio iskazati svoje omalova¬ žavanje. jer se u životu probila toliko dalje od nje iako nije bila boljeg podri¬ jetla. daje jednom anonimnom pis¬ mu. koja mi je bez imalo ustezanja podastrla sljedeći izvještaj. U analizi ove male simptomatične radnje nećete pronaći ništa. koji vodi jednu veliku tvornicu. A sad ulazi u jednu nadasve skromno oprem¬ ljenu čekaonicu. Odabrat ću ono koje mi je još svježe u sjećanju. koji je stigao kući na kraći odmor. ali povezanost između tog dojma i simptomatične radnje koja je potom usli¬ jedila zasigurno je ostala nepoznata njegovoj svijesti. ušla u tvornicu i u nedostatku osoblja. koji im se nalazio u posjeti i za kojeg se znalo da ne živi sa svojom ženom. Jedan mladi časnik. komunicirala sa svom gospodom. svađa ili povoda za ljubomoru. Jednog je dana naša dama pričala sa svojom sobaricom o nekom starom gospodinu. u najsretnijem braku sa svojim suprugom. a suprug i otac zbog osjećaja odgovornosti još ne želi u mirovinu. smisao i namjeru. zamolio me da na liječenje uzmem majku njegove žene. već održava vezu s nekom drugom. koje je njenog odličnog supruga optuživalo za ljubavnu vezu s nekom mladom djevojkom.

I iako je odmah progledala čitavu ovu spletku. a objektivno prijeti i zajedničkom životu jedne obitelji. zbog čega je sadržaj ludila u našem slučaju upravo ljubomora? Kod kojih se osoba oblikuju ideje ludila općenito. i nikad na duže vrijeme. No. kako mi to kažemo . te učinio najbolje što se i moglo učiniti. Ako se neka ideja ludila ne može ukloniti pozivanjem na stvarnost. Sobarica bijaše otpuštena. dakle. dakle. Zapala je u strahovito uzbuđenje i odmah poslala po supruga. a njegovo si podrijetlo može razjasniti na zadovoljava¬ jući način. Dakle. pa da se u njoj pokrene nova lavina nepovjerenja. morala bi biti u stanju reći samoj sebi da nema nikakvog temelja za svoju ljubomoru. On će možda istražiti obiteljsku povi¬ jest ove žene. kao da ovu ljubomoru priznaje kao posve opravdanu. to je neizbježan predmet psihija¬ trijskog zanimanja. da tom pismu ne pripada nikakva dokazna snaga. naše se psihijatrijsko za¬ nimanje budi još življe i više. Pozvao je kućnog i tvorničkog liječnika.djelo njene zlobne sobarice. Pa i daljnji događaji između njih dvoje mogli su se posve razumjeti. On je uz smijeh odbacio ovu optužbu. ona si to i govori. To je ona bitna osobina ovog slučaja bolesti. ipak se dogodilo da ju je ono pismo u istom trenutku do kraja shrvalo. Uopće. u njoj je nešto drugo besmisleno i nes¬ hvatljivo. izuzev tvrdnje iz anonimnog pisma. Kao da je simptomatična radnja nešto ravnodušno. Ideja. Nakon ovog prvog utvrđivanja. Bilo bi dovoljno da čuje izgovoreno ime one gospođice. u čijim su se obiteljima pojavljivali 265 . Psihijatar prvo pokušava okarakterizirati simptom kroz jednu bitnu osobinu. jer. Ali. ili da je susretne na ulici. događa se da stariji oženjeni muškarci održavaju ljubavne veze s mla¬ dim djevojkama. s takvim stavom ne može nastaviti i kod slučaja bolesti ljubomorne žene. valjana dama pati od ludila ljubomore. to je povijest bolesti ove dobre žene. Otkuda onda potječe? Postoje ideje ludila najrazličitijeg sadržaja. no on nas upravo ovdje ostav¬ lja na cjedilu. te da zapravo nikada nije nadvladala vjerovanje u optužbu anonimnog pisma. ili naročito ideje ludila ljubomore? Ovdje bi¬ smo rado osluhnuli psihijatra. iako se simp¬ tom nameće kao nešto značajno. no usprkos tome pati isto. već znamo. tada ona niti ne pro¬ izlazi iz stvarnosti. svoj slučaj prikazi¬ vala isuviše blago.disimulirala. Pacijentica nema nikakvog drugog razloga vjero¬ vati u to. Povezan je s intenzivnom 264 subjektivnom patnjom. ne može se po sebi nazvati besmislenom. da njen nježan i vjeran suprug pripada ovoj inače nimalo rijetkoj vrsti supružnika. a u svom mjestu već na mnogim primjerima vid¬ jela koliko malo vjere zaslužuju ovakva kukavička tužakanja. Eto. Ona zna. jer je kao ljubavnica njenog su¬ pruga bila navedena upravo ona djevojka. Od tada se bolesnica iznova toliko umirila da više nije vjerovala u sadržaj anonimnog pisma. da bi mu uputila najžešća predbacivanja. kojom ova žena se¬ be muči. došlo se do suglasnosti da ih se nazove idejama ludila. koja ga se dalje više ne tiče. Za ideje ove vrste. ali nikad temeljito. on se prihvaća odgovora na samo jedno jedino od naših pitanja. Objašnjava je kao slučajnost bez psihološ¬ kog značaja. i možda nam dati odgovor: »Ideje ludila pojav¬ ljuju se kod onih osoba. koje su posve nedostup¬ ne logičnim i na stvarnosti zasnovanim argumentima. nasuprot drugim nervoznim osobama. koji je uložio dosta truda da bi umirio nesretnu ženu. Nije bilo pot¬ rebno mnogo psihijatrijskog iskustva da bi se razumjelo kako je. Kakav bi sad stav psihijatar trebao zauzeti prema ovak¬ vom jednom slučaju bolesti? Kako se postavlja protiv simptomatične radnje pacijenta koji ne zatvara vrata ulazeći iz čeka¬ onice. ali ne i navodna suložnica. boli i predbacivanja. koju je služavka progonila svojom mržnjom. dakle.

ona postoji kao nesvjesna. koji toliko redovito ima udjela u nastajanju ludila ljubomore. može.ponovljeni slučajevi slični ovima. tada je naslijeđenim prijenosom za nju bila i predodređena. O ovoj zaljubljenosti nije ništa znala. ona je već ranije postojala u bolesnici kao strahovanje . do čega su doveli mali nagov¬ ještaji u samo dva daljnja sata analize. nadam se da ću vam pokazati da ona čak i u ovako teško pris¬ tupačnom slučaju može razotkriti nešto. kao starija žena. što omogućava daljnje razumijevanje. ako je ova žena razvila neku ideju ludi¬ la. proizvodi težak pritisak. kako je pacijentica gotovo sama izazvala ono anon¬ imno pismo koje sad podupire njenu ideju ludila. ali . a to tumačenje baca jarko svjetlo na podrijetlo njenog ludila ljubomore. nakon što je svega dan ranije dala izjavu pred svojom spletkarski nastro¬ jenom djevojkom da bi joj najveća nesreća bila. 266 postavila vrlo odbojno kad se od nje zatražilo da iznese i svoje daljnje misli. Takva zaljubljenost ne može biti svjesna. nemoguće. jer je objavila kako se već osjeća zdravom te je sigurna. jer predstavlja nešto nečuveno. i prvo je olakšanje ponudio mehanizam pomicanja. no. To je zasigurno nešto. nego što ima. tada bi bila rasterećena pri¬ tiska savjesti zbog nevjere. doduše. Naravno. takvoj se zaljubljenoj naklonosti vrlo lako mogla staviti krinka bezazlenih nježnosti.da li je to i sve što smo željeli saz¬ nati? Sve ono. kako je svejedno. kao i druge psihičke smet¬ nje«. Ustvrdila je kako joj ništa ne pada na pamet. stare pedesettri godine. Nakon svih naših ostalih iskustava neće nam biti teško uživjeti se u duševni život ove pristojne žene i dobre majke. na čiji me nagovor i potražila kao pacijentica. i to čak neosporno. trebala se potražiti nekakva pomoć. No. koje su dopuštale jedno određeno tumačenje. svjestan. zamisao o nevjeri supruga bila je rashlađujući melem na njenu ranu što peče. No. luđački. koji joj je donosio tolike prednosti. Kod nje same je postojala zaljubljenost u jednog mladog čovjeka. Tako ideja ludila postiže određenu neovisnost o pismu. pomisli i sjećanja. to je rekla samo zbog opiranja. Pacijentica se. kad bi njen suprug imao ljubavnu vezu s nekom mladom djevojkom.umjesto nekog drugog. Psihijatar naprosto ne zna nikakav put.ili kao želja? Saslušajte dalje. razvilo upravo ludilo ljubomore? I smijemo li re¬ čenicu. može li psihoanaliza ovdje pružiti više? Da. Kad ne bi ona. koji bi ga odveo dalje u razjašnjenju ovakvog jednog slučaja. Mora se zadovoljiti dijagnozom i. razum¬ jeti i u negativnom smislu .u istog onog zeta. u ona dva sata ipak je izrekla nekoliko napomena. ja vam odgovaram: lopov je onaj tko više da¬ je. sad je postao prinudan. kod postojećih rodbinskih odnosa. ako se . koji su je predodredili da jednom proizvede neko ludilo? Vi ćete poželjeti saznati zašto nam znanstvena psihijatrija ne želi pružiti nikakvih daljnjih razjašnjenja. nakon što je ispričala svoju priču. Dakle. da se bolesna ideja više neće vratiti. već kad bi i njen postariji suprug održavao ljubavnu vezu s nekom mladom djevojkom. koja najavljuje prevlast naslijeđenog utjecaja. 267 . Drugim riječima. proizvoljno ili neobjašnjivo. No. da je već sve rekla. Nešto se s njom moralo dogoditi.da je svejedno kakvi su to doga¬ đaji navalili na ovu dušu. bila jedina koja je zaljubljena u mladog čovjeka. Prije svega vas molim da uočite onu neznatnu pojedinost. što je djelovalo kao uzročnik ovog slučaja bolesti? Trebamo li se zadovoljiti time da prihvatimo. ali njen odbljesak. ili možda tek vrlo malo. Njena joj vlastita ljubav nije doprla do svijesti. usprkos svom bogatom iskustvu jednom nesigurnom prognozom daljnjeg tijeka stvari. Naravno da svi argumenti protiv toga nisu mogli postati plodni. pa je nakon dva sata uistinu i trebalo prekinuti svaki pokušaj s njom. i zbog strepnje pred nastavkom ana¬ lize. jer su se usmjeravali jedino protiv tog odbljeska. Upravo je time služavku i navela na ideju da joj pošalje ono anonimno pismo. i to .

Žena se nalazi u kritičnoj dobi. te zbog čega olakšanje . ili samo dva od njih. da njen do¬ bri i vjerni suprug već nekoliko godina ne posjeduje više onih seksualnih sposobnosti. i ni¬ kakvom drugom. gospodo moja. odlikuju naročitom nježnošću u odnosu prema svojim suprugama. zašto ova žena. kao i neuobičajenom obzirnošću prema njihovim nevoljama sa živcima. i drugima. ona je osmišljena.koje bi bilo moguće ostvariti i na druge načine .1 Ovo često nadilazi kulturno poželjne mjere. Primjerice. Treće: kroz doživljaj iza bolesti nedvosmisleno je utvrđeno da se radilo upravo o jednom ludilu ljubomore. Već imamo 268 i poneki materijal. dobro motivirana. to bi već i samo za sebe moglo dostajati. 269 . te onu u odnosu na zadano nesvjesno u ovoj situaciji. Ili nadalje.onu pri razjašnjavanju smisla ili namje¬ re. koji nam omogućava odgovore na njih. čija se vjernost podrazumijeva sama po sebi. Naravno. Možda vas u vezi s time smijem podsjetiti kako je još od davnina odnos između punice i zeta slovio kao naročito škakljiv. odgonetnut iz drugih nagovještaja. koji se nisu mogli riješiti zbog naro¬ čito nepovoljnih odnosa. koja se na kraju svodi na seksualni ustroj majke.to vam. Sada primjećujem. često pronalazi put za to. nije posve svejedno da je upravo mladi suprug jedne kćerke postao predmetom ove patogene zaljubljenosti. 2000. pa je kod primitivnih naroda bio i povod za vrlo snažne tabu-propise i »izbjegavanja«. Ali. Ovaj slučaj bolesti prije vrvi daljnjim problemima. ili su se susrela sva tri . jedno vas sad smijem upitati: jeste li između njih dvije primijetili bilo kakvu suprotnost? Psihijatrija ne primjenjuje tehničke metode psihoanalize. projekcije vlastitog stanja na svog supruga? Nemojte vjerova¬ ti da je uzaludno i obijesno postavljati ova pitanja. Nemojte pre¬ vidjeti niti obje važne analogije sa simptomatičnom radnjom. da se upravo ovakvi muškarci. Ta je ideja ludila i sama nešto željeno. koja živi u tako sretnom braku podliježe zaljubljenosti u svoga zeta. i zbog koje su i nadalje nedodirljivo ležali prikriveni u nesvjesnom. što ovdje ne mogu podvrgnuti vašoj prosudbi. koju smo analizirali . Učinio sam to da bih izveo usporedbu psihijatrije i psihoanalize. bilo u negativnom smislu. Zagreb. svoj otpor logičnom i stvarne napadaje. izdanje Stari grad. bilo u pozitivnom. naravno. neka vrsta utjehe. Kao prvo: ideja ludila nije nam više nešto besmisleno ili nera¬ zumljivo. koje bi dobro držećoj ženi trebale za njeno zadovoljenje.a ne protiv izvorne slike kojoj su i mogli zahvaliti za svoju jačinu. pod pretpostavkom da se do naših nalaza došlo ispravno. ne mogu reći. koja ženskoj seksualnoj težnji donosi iznenadni i neželjen porast. da sam govorio o stva¬ rima za koje vaše razumijevanje još nije pripravljeno. Iskustvo nas je upozorilo na to. Drugo: ona je nužna kao reakcija na jedan drugi nesvjesni duševni proces. kako bi joj najstrašnije bilo kad bi joj suprug bio nevjeran. pripada cjeli¬ ni jednog doživljaja bolesnice. Povežimo sada sve. prepunog afekata. što je jedno kratko i otežano psiho¬ analitičko nastojanje doprinijelo razumijevanju ovog slučaja bolesti.nailazi upravo u obliku takvog jednog odbljeska. Ili bi se tome moglo pridodati i to. Snažna erotska vezanost za kćerku. ona propušta nešto nadovezati Usporedi Totem i tabu. Koji je od ova tri momenta došao do izražaja u našem slučaju. ali samo stoga. Naravno da time nije odgovoreno na sva pitanja koja smo se usudili postaviti povodom ovog slučaja. da se nastavi u takvoj preobrazbi. Prisjetite se da je samo dan ranije pred spletkarski nastrojenom djevojkom dala izjavu. takvima. koji još uopće nisu postali rješivi. te upravo toj povezanosti zahvaljuje svoju suludu narav. što mi nije bilo dopušteno analizu ovog slučaja nastaviti i nakon ona dva sata.

pa čak i obvezu obavljati istraživanja. ne može se baš lako zamisliti. isto se tako danas čini. od kojih se jedna nas¬ tavlja na drugu.a on živi. barem trenutno. mi možemo razumjeti što se to odvijalo u bolesniku. terapeutske strane. da znanstveno pro¬ dubljena psihijatrija nije moguća bez dobrog poznavanja dublje smještenih nesvjesnih procesa u duševnom životu. neka suprotnost? Nije li to prije . Psihoanaliza se prema psihijatriji odnosi otprilike kao histologija prema anatomiji.nadopunjavanje? Ako na¬ sljedni moment proturječi značenju doživljaja. Dakle. No. leži li u tome neko proturječje. jer. ne uklapaju li se tada oba na najdjelotvorniji način? Priznat ćete mi da u suštini psihijatrijskog rada ne leži ništa. pa i u moć izliječenja. da je zabranjeno baviti se psi¬ hoanalizom kako bi se spoznalo unutarnje ustrojstvo duševnog života. Proturječnost između obiju ovih vrsta proučavanja.odupirao bi nam se. ipak bi ostala posve opravdana kao nezamjenjivo sredstvo znanstvenog istraživanja. Mi imamo pravo. ali postojalo je i vrijeme. Dopustite mi stoga da za danas zaključim jednim podatkom: postoje op¬ sežne grupe nervnih smetnji. 271 . kod kojih se preobrazba našeg boljeg razumijevanja uistinu dokazala i kroz svoju moć izlje¬ čenja. zahvaljujući svom uvidu u te simptome? Ne. ljudski materijal. a ne psihijatrija. Među¬ tim. jer ostaju neplodne? To ipak ne vjeru¬ jem. A čak i kad bi se psihoanaliza pokazala isto tako bezuspješnom i kod svih ostalih oblika nervnih i psihičkih bolesti kao kod ideja ludila. ali nemamo nikakvog sredstva kojim bismo i 270 bolesnika natjerali da to razumije i sam. jedna proučava vanjske oblike organa. Može se predvidjeti da će nam neko i ne baš tako udaljeno vrijeme donijeti spoznaju.na sadržaj ideje ludila. Na kraju . Hoćete li stoga ustvrditi da analize ovakvih slu¬ čajeva treba odbaciti. mi tada zasigurno ne bismo došli u položaj da se njome bavimo. što bi se moglo pro¬ tiviti psihoanalitičkim istraživanjima. na kojemu želimo učiti . kao i bilo koje dru¬ go liječenje. Vi ste čuli da niti ja nisam mogao napredovati u analizi ove ideje ludila mnogo da¬ lje od početka. u kojem je isto tako bilo zabranjeno komadati ljudska trupla da bi se upoznala unutarnja građa tijela. psihijatri su oni koji se protive psihoanalizi. te nam daje vrlo opću i udaljenu etiologiju ukazivanjem na naslijeđe. Doduše. Znate da nam danas anatomija slovi kao osnova znanstvene medicine. koji bi rado vidjeli da se ona može opravdati i s one druge. Vi znate da naša dosadašnja psihi¬ jatrijska terapija nije mogla utjecati na ideje ludila. umjesto da prvo pokaže posebniju i bližu uzročnost. ona to ne može. a druga nji¬ hovu građu od tkiva i elementarnih dijelova. Može li to možda psihoanaliza. moja gospodo. bez obzira na njihovu neposrednu korist. Možda toliko osporavana psihoanaliza ima i među vama prijatelja.mi ne zna¬ mo gdje i kada će se svaki taj djelić znanja pretvoriti u moć. ona je isto toliko bespo¬ moćna protiv ovih patnji. pa kod ovih inače teško pristupačnih bolesti pod određenim uvjetima postižemo uspjehe koji nimalo ne zaosta¬ ju za nekim drugima na području interne terapije. ima svoju vlastitu volju i treba imati vlastite motive da bi tijekom rada surađivao .

doći će do takvog uvjerenja.-82. onako nametlji¬ vo bučna.). Janet 272 se od tada u svojoj prevelikoj suzdržanosti izjašnjavao tako. iako ne i dokazati. od pomoćnog sredstva. ako se smijem tako izraziti. koje gospodare bolesnici¬ ma . uvidjeli smo. une fagon de parler. gotovo posve izbjegava pojavljivanje na tijelu. da ona znatno izražajnije dovodi do pojavljivanja određene kraj¬ nje neurotičke osobine. a sve svoje simptome oblikuje na duševnom području. ove primjere neću iz određenih razloga uzeti s područja histerije. Ali. dok je surađivao sa mnom. Otada ja više ne razumijem Janetovo izvođenje. Janet neovisno o tome dospio do istog dokaza. da pri tome nije mislio ni na što stvarno. te da uspjeh ionako ne ide ukorak sa zaslugama. ovom francuskom istraživaču čak pripada i prvenstvo u literaturi. Opsesijska neuroza i histerija su oni oblici neurotičnih bolesti. Breuer proučavanjem i sretnim postavljanjem jednog slučaja histerije. ona nije. No. postala nam je kroz psihoanalitička nastojanja zapravo providnijom i prisnijom od histerije. Amerika nije dobila ime po Columbu. da je i P. već jednog dru¬ gog. da se klinička psihijatrija malo bavi pojavnim oblikom i sadržajem pojedinih simptoma. a da se ni do jednog nije dospjelo odjednom. kao i oni.shvatio kao izražavanja. jer vi znate da se do svakog otkrića stizalo više nego samo jednom. izrazito neobičnog. Tko i sam traga za iskustvi¬ ma. kojemu je u osnovi vrlo bliska neuro¬ za o kojoj vam trebam reći nekoliko uvodnih riječi. da bi se čak i delirij duševno bolesne osobe trebao prepoznati kao smislen. ali mislim da je posve nepotrebno sam sebe zakinuo za mnoge zasluge. već se nekako više ponaša kao privatna stvar boles¬ nika. koji je od tada postao vrlo poznat (1880. da je simptom pun smisla te da je povezan s doživljajem bolesnika. Ovaj vam važan stav želim približiti kroz nekoliko primjera. kad bismo samo razumjeli kako da ga prevedemo. kao i snovi.-95. te su. te su potaknuti na neke radnje čije im izvršenje doduše ne pričinjava nikakvo 273 . već je i veliki psihijatar Leuret izrekao mišljenje.XVII. kao da bi želio pokazati kako nesvjesno za njega nije bilo niš¬ ta više od načina izražavanja.). u sebi osjećaju na¬ gone koji im se i samima čine vrlo stranima. Priznajem da sam dugo vremena bio spreman vrlo visoko cijeniti zaslugu P. Točno je. opse¬ sijska neuroza koja izbjegava onaj zagonetni skok iz duševnog u tjelesno. predavanje SMISAO SIMPTOMA Moje dame i gospodo! Na proteklom sam vam predavanju raz¬ ložio. neurotični simptomi imaju svoj smisao kao i omaš¬ ke. Uostalom. na čijim se proučavanjima psihoanaliza i izgrađivala u početku i u čijem izlječenju naša terapija također slavi i svoje pobjede. No. jer je on nesvjesne ideje. ali da je psihoanaliza upravo ovdje započela i utvrdila kao prvo. Janeta u razjašnjenju neurotskih simptoma. Mogu samo tvrditi. u vezi sa životom osoba koje ih iskazuju. Ta tako¬ zvana opsesijska neuroza nije toliko omiljena kao svima znana histerija. može nam biti posve svejedno od koga potječe ovo otkriće. da se bolesnici ba¬ ve mislima koje ih ustvari niti ne zanimaju. jer je Breuer svoje prouča¬ vanje objavio tek više od desetljeća kasnije (1893.idees inconscientes . Prije Breuera i Janeta. Smisao neurotičnih simptoma prvi je otkrio J. Dakle. Opsesijska neuroza izražava se u tome. da je uvijek i u svim slučajevima upravo tako.

zamjenjivati. no da shvatimo neke simp¬ tome ove bolesti. Pri tome se oni nikad. ceremonijalno obavljanje djelatnosti iz uobičajenog života. On može prisilu pomaknuti. ali zaista niti jedan jedini put. Možda biste s obzirom na naše rasprave prvo željeli saz¬ nati. Vjerujem da niti najbujnijoj psihijatrijskoj mašti ne bi uspjelo iskonstruirati nešto slične vrste. te se zabranama. umjesto jednog ceremonijala započeti s izvođe¬ njem nekog drugog. i kad se to ne bi moglo pred sobom gledati svakoga dana. Ali. On se uglavnom dovinuo do etičkog razvitka zavidne visine. pranje. no. on ne može drugačije. ono što kod op¬ sesijske neuroze prodre u čin. dovoljno očevidno. Samo. od jedne bojazni ili zabrane napredovati ka nekoj drugoj. Sposobnost pomicanja svih simptoma. to su vrlo bezazlene. ove nužne radnje . kao da se ovdje radi o jednoj od njegovih najvažnijih životnih zadaća. ne probijaju do samog izvršenja. a i besmislen dojam. za koju nam vjerojatno nedostaje usporedba iz normalnog du¬ ševnog života. Možete zamisliti kako je bio potreban zaista marljiv rad. kako se suvremena psihijatrija odnosi prema problemima opsesijske neuroze. Misli (opsesijske predodžbe) mogu same po sebi biti besmisle¬ ne ili čak ravnodušne i samom pojedincu.postaju mu izrazito dugotrajne i gotovo nerješive zadaće. no u svim su slučajevima one ishod napregnute misaone djelatnosti koja iscrpljuje bolesnika i kojoj se on prepušta sa¬ mo vrlo nerado. da bi se barem upola snašlo u tom proturječ¬ nom sklopu karakternih osobina i simptoma bolesti. Mi trenut¬ no niti ne težimo ničemu drugom. tako¬ zvane prisilne radnje. često i neuobičajene tvrdo¬ glavosti. nemojte misliti da bolesniku imalo pomažete ako ga nagovarate da se razonodi. odlazak u šetnju . prije bi pravilo bilo. uočava se da se u njegovom stanju naročito oštro izdva¬ jaju suprotnosti (polariteti) kojima je prožet duševni život. uspjeh je uvijek u tome. Nagoni koje bolesnik osjeća u sebi mogu is¬ tovremeno ostavljati i djetinjast. On može samo jedno: pomicati. već i sav užasnut bježi od njih. kao što su iskušenja prema teškim zločinima. on ih čak sam i iznosi pred vas. zasigurno bezna¬ čajne stvari. osim toga. dijeli vašu prosudbu o svojim opsesijskim simptomima. u pravilu intelektualno nadaren u natprosječnoj mjeri. odricanjima i ograničenjima svoje slobode štiti od njihova izvršenja. ponešto oslabljenu. To želi i on sam. što je zajedničko svim tim oblicima. što je obično najsigurnije. da ih možemo protumačiti. ograničenju slobode. nagoni i radnje nisu u pojedinim oblicima i slučajevi¬ ma opsesijske neuroze ni u kom slučaju raspodijeljeni na pod¬ jednake dijelove. ali im je njihovo izostavljanje posve nemoguće. da se ne bavi tim budalastim mi¬ 274 slima.odla¬ zak u postelju. i više no uobičajeno is¬ pravnim čovjekom. na intelek¬ tualnom području se javlja sumnja koja postupno počinje nagrizati i ono. ali ne i uki¬ nuti. da pobjeđuju bijeg i oprez. ali je ono. čovjek se čak ne bi odlučio niti povjerovati u ta¬ ko nešto. tako da bolesnik ne samo što ih poriče kao sebi strane. Psihijatrija 275 . umjesto jedne budalaste ideje na njeno mjesto staviti drugu. Cjelina srlja ka sve više rastućoj neodlučnosti. započne baviti nečim pametnijim. Ipak je to zasigurno bjesomučna patnja. često posve budala¬ ste. uređivanje. Bolesne pre¬ dodžbe. i to daleko od nji¬ hova izvornog oblika. Ali. nedostatku energije. Ono što bolesnik zaista izvodi. no naj¬ češće imaju najstrašniji sadržaj. to je siromašno poglavlje. pokazuje se i više no savjesnim. Pri tome je opsesijski neurotičar izvorno bio vrlo energično nastrojene naravi. Pored prisile s pozitivnim ili negativnim sadržajem. najčešće ponavljanja. da jedno ili drugo tog trenutka ovladava slikom i daje naziv bolesti. jer je posve svjestan. glavna je osobina njegove bolesti.zadovoljstvo. to je nošeno jednom energijom. On protiv svoje volje mora razmišljati i mu¬ drovati. te da se umjesto svojih igrarija.

a možda i u pojavljivanju sobarice. što pripada toj prisilnoj radnji. od kojih je jedan iz mojih starih proučavanja. jer sam jedino u ponavljanju jurnjave iz jedne sobe u drugu pronalazio neko slaganje. odjednom je spoznala i ispričala ono. očito.daje naziv različitim prisilama. kroz psiho¬ analizu smo stigli do otkrića. ali inače ništa dalje ne govori o njima. zato naglašava da su nositelji takvih simptoma »degenerirani«. nakon što mi je uspjelo pobijediti njeno veliko načelno protiv¬ ljenje. zaus¬ tavila bi se tamo na posve određenom mjestu. Može se samo dvojiti da li je uopće i opravdana. koja je patila od najtežih opsesijskih pojava i kojoj bih vjerojatno pomogao. Zahvaljujući njihovoj vlastitoj dis¬ kreciji i lažima njihovih biografa. mi vjerujemo da osobe. jer kod takvog jednog izlaganja treba biti vrlo opširan. kao Emile Zola.« Ali. i dopustila mi da na stolnjaku otkrijem veliku mrlju. da se ovi nastrani opsesijski sim¬ ptomi kao i druge patnje. da sobarica . Ograničavam se na samo tako malen broj. obično saznajemo vrlo malo intimnog o našim uzorima i velikim ljudima. To zasigurno nije bio nikakav težak simptom patnje. te zatim iznova odjurila nazad. i kao i kod drugih ljudi koji nisu de¬ generirani. pa je zgrabio bočicu crvenog mastila koja se slučajno našla u sobi.između ostalih. do prijedloga o njenom tumačenju. primjerice od histeričnih. opet isuviše općenita. kad će namještati krevet«. Jer. te izlio njen sadržaj na postelju. koje razviju takve simptome. no svaki put bezuspješno. Meni je i samom to čes¬ to uspijevalo. želimo upitati: jesu li oni više »degenerirani« od ostalih nervoznih bolesnika. pozvonila bi svojoj sobarici. jedna osuda umjesto objašnjenja. izvodila je više puta dnevno i sljedeću neobičnu pri¬ silnu radnju.kad je pozove. od koliko je neobičnih prisilnih navika patio čitavog svog života. No. a drugi je postignut tek nedavno. Prije više od deset godina udala se za znatno starijeg čovjeka. već po svojoj prirodi moraju biti nešto drugačije od ostalih ljudi. izdala joj neki sasvim beznačajan nalog ili je čak otpustila i bez njega. najnepobitniji način. no ipak je izazivao znatiželju. Psihijatrija si je ovdje pribavila izlaz govoreći o degeneres superieurs (degeneraciji nadmoćnih). Razjaš¬ njenje se i našlo na najnezamisliviji. U toj je noći nebrojeno puta iz svoje jurio u njenu sobu da bi ponovio pokušaj. da 276 jedan podmukli slučaj nije upropastio sav moj rad . koliko god bih često upitao bolesnicu: »Zašto to radite? Sto je smisao toga?«. i to uz isključenje bilo kakvog doprinosa od strane liječnika. da kod stola uvijek stoji tako. ne može previdjeti mrlju. jednog dana. i ne znam ga zamijeniti ljepšim. No. no ipak se dogodi da je netko od njih fanatičan zagovornik istine.no. Tada me pacijentica odvela do stola u drugoj sobi. zapravo procjena vri¬ jednosti. Sad se više nije moglo dvojiti u 277 . Također je objasni¬ la. Izložit ću vam samo dva primjera analize ovih opsesijskih simptoma. Ali. pored stola smještenog u sredini. no ne baš na mjesto na kojem bi se takva jedna mrlja imala pravo pojaviti. ipak mogu trajno otkloniti. Ujutro je srdito rekao: »Čovjek se treba stidjeti pred sobaricom. Trebali bismo mož¬ da pomisliti da se kod ljudi koji odskaču od ove vrste pojav¬ ljuju sve moguće nastranosti. kad se sazna da se takvi simptomi pojavljuju i kod vrsnih ljudi s izrazito visokim sposobnostima djelovanja. Uop¬ će niti ne znam kako bih i bio nadošao do slutnje o smislu ove prisilne radnje. Lijepo . To je malo zadovoljstva. zna¬ čajnima i za opće dobro. ona bi odgovarala: »Ja to ne znam. Jedna dama nadomak tridesete godine. pa tada od njega samog saznajemo. koji se u prvoj bračnoj noći pokazao impo¬ tentnim. U početku nisam shvaćao što bi ovo sjećanje trebalo imati zajedničkog s prisilnom radnjom o kojoj se radi¬ lo. ili od onih oboljelih od psihoza? Osobina je. i zaći u sve pojedinosti. Odjurila bi iz svoje sobe u susjednu sobu.

Tako analiza izravnim putem odvodi od posve bezazlenog prisilnog djelovanja do najunutarnije jezgre jednog slučaja bolesti.impo¬ tenciju. što je one noći bilo toliko neugodno. postalo je jasno da se pacijentica identificira sa svojim suprugom. Vidimo. Žena već godinama živi odvojeno od svog supruga. no istovremeno nam odaje i ni¬ malo nevažan. da bismo ostali u tom izjednačavanju. on nije bio impotentan. da li bi trebalo biti slučajno i bez daljnje važnosti to. točnije rečeno: sve što i inače znamo o njoj. da smo dospjeli upravo do intimnosti nje¬ nog spolnog života? Naravno. nije istina. kojoj se mrlja stavlja pred oči. Tumačenje simptoma ovdje je jednim udarcem pronašla sama bolesnica. kad istražimo odnos između ovo dvoje. o na¬ mjeri prisilne radnje. znatan dio tajne opsesijske neuroze općenito. Stol i postelja zajedno predstavljaju brak. vjerojatno ćemo doći i do razjašnjenja o nečem dubljem. ovu želju ona svojim sadašnjim djelovanjem predstavlja kao ispu¬ njenu. najdublja je tajna njene bo¬ lesti da njome štiti svog supruga od zlih ogovaranja. dakle. koji se međutim treba protu¬ mačiti kao postelja. već se dogodio u zrelom životu bolesnice te neutrnut ostao u njenu sjećanju. on . nema niti govora o tome. Ovim bi već bio iznijet dokaz da je prisilna radnja puna smisla. Prisilna radnja. na isti način kao i u snu. No. koje kritika inače iznosi protiv naših tumačenja simptoma. da je ona slobodna od njega. pri tome čak i ispravila. Zatim. To se činilo proizvolj¬ nim. on se ne bi trebao stidjeti pred sobaricom. jer on objedinjuje uvjete koji se neće. ona je prinuđena ostati mu vjerna. u suprotnosti s napomenom njenog supruga: »Čovjek bi se trebao stidjeti pred djevojkom«. ona nije samo jed¬ nostavno ponovila čitav prizor već ga je nastavila. zahtijevati od svih slučajeva. Prije svega. što bi bilo intimnije od povi¬ jesti njene prve bračne noći. kako i treba. 278 Na ovo se nadovezuje i sve ostalo. ponavljajući njegovu jurnjavu iz jedne sobe u drugu. čini se da je ona prikaz. a uslijedilo je kroz povezanost s jednim događajem koji nije. govori: ne. izokrenula u ispravno. ponavljanje onog toliko značajnog prizora.ovdje se ne stidi pred djevojkom. i što je uči¬ nilo potrebnim onaj izlaz s crvenim mastilom. i bori se s namjerom da svoj brak razvrgne i sudski. dakle. koji sam ovaj put pogodio. No. I u snu se isto tako često može vidjeti stol. ne može uvijek baš sve biti tako dobro.čiju je ulogu sada preuzela ona . ukazuje nam put k ovakvom tumačenju inače po sebi neshva¬ tljive prisilne radnje. Njena jezgra očevidno je pozivanje sobarice. što služi nastojanju da se su¬ pruga uzdigne iznad njegova ondašnjeg neuspjeha. pa je prema tome i mrlja na svom pravom mjestu. u svojoj mašti ona ispri¬ čava i uzdiže njegovu narav. Rado vas ostavljam da malo zastanete na ovom primjeru. Dakle. bez navođenja ili miješanja analiti¬ čara. naime . nismo primorani zaustaviti se jedino kod ovog privida. opravda¬ va svoju prostornu razdvojenost od njega i njemu omogućuje udoban odvojeni život. nemojmo prebr279 . I još nešto! Niste li zapazili kako nas je ova beznačajna prisilna radnja uvela u intimnost pacijentice? Neka žena niti ne može ispripovijedati bilo što. Naravno. moramo priznati da je postelju i posteljno rublje zamijenila stolom i stolnjakom. no mi nismo uzalud proučavali simboliku sna. time je ispravila i ono drugo. pripadao nekom zaboravljenom dječjem raz¬ doblju. Svi prigovori. što bih vam mogao is¬ pričati o toj dami. Da. kao inače. No. ona glumi njega. pa zato jedno može lako stati na mjesto onog drugog. ali je iz toga trebalo još štošta naučiti.intimnu povezanost između onog prizora u prvoj bračnoj noći i njenog današnjeg prisilnog djelovanja. to bi mogla biti i posljedica mog odabira. No. odbijaju se o ovaj pojedi¬ načni slučaj. povlači se od cijelog svijeta kako ne bi došla u iskušenje.

nego čak prije djeluje uspavljujuće. a čije izvršenje osigurava tako da ugura različite predmete u otvorena vrata. a kad vanjske okolnosti učine po¬ trebnom neku izmjenu. koje nadilazi i obrazovanjem i in¬ telektualnom žustrinom. nemojte previdjeti da 281 . pa čak ne podnosi niti svoj maleni ručni sat na noćnom ormariću. naime . da ravnomjerno kuca¬ nje sata s klatnom nikad ne čini smetnje pri spavanju. zbog kojeg su patili i njeni roditelji. Nećemo se isuviše baviti njenim složenim stanjem bolesti. Ona zna da ove propisane mjere mogu naći samo prividno opravdanje kroz taj nalog za mirom.šatr. jedino dijete svojih roditelja. op. Dopustite mi da izostavim druge. bila je kao dijete divlja i obijesna. da tijekom noći ne bi mogli pasti. gdje joj se nalazi glava.prije prekrivanja treba tako dobro protresti. Jedna devetnaestogodišnja.kako bi lonci za cvijeće. ali zatim ne propušta pri¬ tiskanjem iznova izravnati i rasporediti ovu gomilu. da se vi¬ še ne može sama kretati trgovima i većim ulicama. te konačno izriče priznanje. Perinu (»Duchent«. »tuhicu«. kako mi to nazivamo u Austriji) . on se zna nametnuti i uz najveće žrtve. njen zahtjev.) . uzoru za onu vrstu koja se često do¬ gađa. a pri površnom se promatranju čini udaljenim od normalnog samo po izvjes¬ noj pretjeranoj brižljivosti. patološki obred je nepopus¬ tljiv. da joj je 280 za spavanje potreban mir. koje je zahtije¬ valo barem dvije dijagnoze . No. da obred obu¬ hvaća i neke odredbe koje daleko nadilaze razumno obrazlo¬ ženje. koje mu se izravno protive. uvijek je nezadovoljna. ne bi nas naučili ništa novo. oni joj se podvrgavaju lako i bez tro¬ šenja mnogo vremena. kao i druge. Ali.isuviše kratak. Međutim. pa mora isključiti sve izvore bilo ka¬ kvih zvukova. Ona također priznaje. čije ga neispunjavanje ometa da bi utonuo u san. Za ostale propise obreda izo¬ stavlja se oslanjanje na nalog za mirom. zaklanjajući se istodobno iza nekog razumnog obrazloženja. a mi smo svi imali iskustvo.p. on je prijelaz iz budnog života u stanje spavanja dotjerao u određene oblike koje onda svake večeri ponavlja na isti način. već samo tako da oblikuje romb. Lonci za cvijeće i vaze redaju se na pisaći stol tako. Ali sve to što zdravi zahtijevaju od uvjeta za spavanje. a odvukli bi nas predaleko od naših namjera. naginje neodlučnosti i dvojbi. sagleda li se izbliza. Jastuk ne smije dodirivati drveni dio postelje na onom dijelu. da onaj donji dio koji prekriva noge postane sasvim debeo. kucanje malog sata ne bi se čulo čak i kad bi ostao ležati na noćnom ormariću. potom glavu polaže točno u samu sredinu uzdužnog presjeka tog romba. U ove se svrhe obavljaju dvije stvari: zaustavl¬ ja se velik sat u njenoj sobi. da je i straho¬ vanje .ceremonijalu spavanja.zo procijenjivati. Ali. Jastučić za glavu ne smije biti na ovom velikom smješten nikako drugačije. i vaze ostavljene na svome mjestu mogle tijekom noći same od sebe pasti i razbiti se daleko od svake vjerojatnosti. da je ta djevojka razvila i jedan obred prije spavanja. može se shvatiti na razuman način. no tijekom posljednje godine se bez nekog vidljivog vanjskog utjecaja pretvorila u nervoznu osobu. ili drži do oblikovanja odre¬ đenih uvjeta. slomiti se i omesti je u spavanju. često vrlo sitničave po¬ jedinosti ovog obreda. da i svatko normalan ima u određenom smislu svoj obred prije spavanja. a i svi se ostali satovi uklanjaju iz njene sobe. da vrata između njene i spavaće sobe roditelja ostanu napola otvorena. nego se okrenimo jednom drugom primjeru posve drugačije vrste. čini se da naprotiv potiče izvor ometajućih šumova. najvažnije se odredbe odnose na samu postelju. punačka i nadarena djevojka. Naša pacijenti¬ ca naglašava kao motiv svojih noćnih opreznosti to. Naročito je vrlo razdraž¬ ljiva prema majci. Može se reći. Da. već ćemo se samo zadržati na tome. deprimirana. može se primijetiti da je taj prekrivač .agorafobiju i opsesijsku neurozu.

Jednom je kao dijete pala s nekom staklenom ili glinenom posudom. Kucanje sata treba uspo¬ rediti s pulsiranjem klitorisa prilikom seksualne uzbuđenosti. željela . U onoj mjeri u kojoj se to događalo. Zbog ovog se. Ona je. da oni ne bi noću pali i razbili se. rekla je. Svakome od prisutnih pri¬ pada po jedan slomljeni komadić. strahova¬ nje naše pacijentice naročito se usmjerilo protiv kucanja sata. sumnja odlikuje sad jednu. ponavljati. Pri tome uvijek posto¬ ji i zabrinutost. pa se i prije završetka lije¬ čenja odrekla svog cjelokupnog obreda. Dakle. koje bi svaki put odbila jednim odlučnim »ne«. da joj je 282 mjesečnica tako pravilna. primjerice. dakle. i siguran da će se iznova naići na njega. uistinu nekoliko puta probudila iza sna. da se iz njene blizine u noćno doba uklo¬ ne svi satovi koji rade. da se utroši jedan do dva sata. Lonci sa cvijećem i vaze isto su tako. a uspravna drvena pregrada muškarca. No. niti zabrinutost. Čak se postaje prinu¬ đen uvijek iznova napuštati jedan predmet. ženski simboli. Morao sam djevojci iznijeti slutnje i dati joj prijedloge tumačenja. ali u vezi s nečim drugim. Dakle. da je iz svojih priprema za noć protjerala sat kao simbol ženskog spolnog organa. dospio je do ove spolne uloge zbog svoje povezanosti s periodičnim događajima i ravnomjernim intervalima. Uz ovaj dio svog obreda djevojka je iznijela i jednu uspomenu. da prve bračne noći neće krvariti i tako se dokazati kao djevica. kao i sve posude. Morate također zna¬ ti. da nije sve učinjeno kako valja. tuma¬ čenje simptoma koje ću vam sad izložiti zapravo je sinteza re¬ zultata. stva¬ rajući prisjećanja. od¬ bacivanje cijelog ovog spleta koji je imao veze s djevičanstvom i krvarenjem prilikom prvog snošaja. a i nekoliko pomisli. ishod svega je takav. a ne dopušta niti da zaspu njeni potreseni roditelji. da jastuk ne smije dodirivati stijenku postelje. ili ih prihvatila pre¬ zrivom sumnjičavošću.a mi smijemo dodati. sa stanovišta brač¬ nog uređenja prije monogamije. ona je popuštala i u izvršenju svojih prisilnih propisanih mjera. za koji mi inače poznajemo i drugačija simbolična tumačenja. Središnji smisao svog obreda razotkrila je jednog dana. uslijedilo je i vrijeme u kojem se i sama zabavila ponu¬ đenim joj mogućnostima. kod nje se javila prestravljena ideja o tome. da se prilikom za¬ ruka razbije neka posuda ili tanjur. ali isto tako i od¬ bacivanje straha od krvarenja. dakle. nakon ove prve odbijajuće reak¬ cije. da analitički rad kakav mi danas obavljamo gotovo isklju¬ čuje dosljednu obradu pojedinih simptoma. Poznajemo vrlo rasprostranjen običaj. mora se prov¬ jeravati. za kojima se potraga tijekom vremena protegla i na tjedne. pa se sad ovaj strah od erekcije iskazivao u nalogu koji je glasio. kad joj je odjednom sijevnulo razumijevanje propisa.se sve ovo ne odvija baš posve glatko. kao satni mehanizam. Ali. Sat. sad drugu od predostrožnosti. prikupljajući pomisli o njima. kao i suprotnog straha da krva¬ renja neće biti. uspostavljajući povezanosti sve dok nije sva tumačenja. tijekom kojih sama djevojka ne može spavati. pa i mjesece. također nije umakla dobrom smis¬ lu. te bila prekidana i drugim poslovima. na 283 . sve dok se ne do¬ vrši njegovo cjelokupno rasvjetljavanje. Kad je odrasla. koje bi je moglo omesti u spavanju. Njene predostrožnosti protiv slamanja vaza značile su. i kad su joj postale poznate činjenice o seksualnom odnosu. Naša je pacijentica započela polagano razumijevati. Analiza ovih mučenja nije krenula onako jednostavno kao analiza prisilne radnje kod naše ranije bolesnice. što se smije shvatiti kao ot¬ kupljivanje njihovih zahtjeva na vjerenicu. A s uklanjanjem šumova koje je podvrgla ovim mjerama imale su zapravo tek udaljene veze. njoj nemilog osjećaja. Jastuk joj je oduvijek predstavljao ženu. Neka se žena može pohvaliti. proizašla iz vlastitog rada i prihvatila. razrezavši pri tome prst uz obilno krvarenje.

isto kao omaške i sno¬ vi. koje bi se trebale vrzmati gla¬ vom čedne djevojke. jer uz opširnost kojom obrađujem svaki pojedini slučaj tre¬ bao bih samo dovršenju ove pojedinačne točke učenja o neuro285 . neko je vrijeme potom uspijevala izvesti. svjesnim je glumatanjem straha postigla. te joj ustupi vlastito mjesto pored oca. naš nas put ne odvodi tamo. da nas je analiza tog simptoma iznova dovela do seksualnog života bolesnice. no . Zadovoljite se nagovještajem. i da propisi obreda prikazuju seksualne želje sad pozitivnima. te da djelomično služe njihovu zastupanju. Tada se »jastuk« i »drvena pregrada« uistinu nisu niti mogli sastati. da je romb bio kao runa otvorenih ženskih spolnih organa ponavljan na svim zidovi¬ ma.ne zaboravite. reći ćete. čiji se počeci vraćaju u njene rane dječje godi¬ ne. Mogu li očekivati da ćete mi o ovom nadasve značajnom stavu po¬ vjerovati samo na temelju ova dva primjera? Ne. Znači. Isti je cilj pokušavala na izravniji način postići i ranije. jer je godinama živjela u strepnji da će odnos roditelja imati kao posljedicu i drugo dijete. meni je važnije da primijetite kako se ovdje s obredom nije uskladila samo jedna jedina fantazma. koji svakako negdje ima i svoju točku sjecišta. i obliko¬ valo zadebljanje. ili postojeću sklonost strahu iskoristila tako da se nisu smjela zatvarati vrata koja su povezivala spavaću sobu roditelja i dječju sobu. Nezadovoljna ometanjem roditelja na ovaj način. možete li vi od mene zahtijevati da vam prepričavam toliko mnogo daljnjih primjera. I konačno. Ako je jastuk bio žena. nego sam ih samo protumačio. što zna¬ či . a muški je ud 284 zamijenila svojom glavom. ako je veliki jastuk bio majka. već čitav njihov niz. te da stoje u intimnoj vezi s doživljajima pacijenata. Također. Vjerojatno ćemo se tome čuditi utoliko manje. prije no što je oblikovala obred . te stvari nisam osmislio ja. ona sama je glumila muškarca. oca. Tako sam vam na dva odabrana primjera pokazao da i neurotski simptomi imaju svoj smisao. Glu¬ mila bi strah. S druge strane. tada je jastučić za glavu mogao predstavljati samo kćerku. a njena glava smjestiti upravo na njegovu središnju crtu? Lako se prisjetila toga. (Usporedi simboliku odrubljivanja glave za kastraciju). da je ova djevojka podlegla erotskoj poveza¬ nosti s ocem. Taj je zahtjev ostao održan i u njenom sadašnjem obredu.razdvojiti roditelje jedno od drugoga. To je značilo učiniti ženu trudnom. tada je imalo smisla i ono protresanje perine sve dok se perje ne bi našlo posve dolje. Razbludne stvari. da majka zamijeni svoje mjesto spavanja s njom. Na taj si je način pribavila priliku za pris¬ luškivanje roditelja. Zašto se taj jastučić morao položiti baš u obliku romba.magijski način . Priznajem. a djelomično i obrani od njih. Iz analize ovog obreda moglo bi se također učiniti i više. Ali. ona ne bi propustila iznova ukloniti ovu trudnoću. ukoliko ćemo češće stjecati uvid u smisao i namjere neurotskih simptoma. No. dok se ne izjasnite kao uvjereni? Isto tako ne. kad bi se ona dovela u ispravne veze s ostalim simptomima bolesnice. Takav jedan obred prije spavanja također je nešto neobično. Možda se upravo zato i odnosi tako neprijateljski prema svojoj majci. da s vremena na vrijeme smije i sama spavati između oca i majke u njihovoj bračnoj postelji. što je trajala niz mjeseci.koristeći se njome. čija se posljedica i osjeća u obredu. Ova je situacija zasigurno i postala ishodište fan¬ tazme. no. a sad negativnima. ne dopustiti im da dođe do bračnog odnosa. istovremeno i nesanicu. Ali.međusobno udaljiti muškarca i ženu. Ne možemo previdjeti niti to. no . i nećete moći zanemariti usklađenost između obreda i fantazmi koje nam pruža tumačenje. te joj tako pribaviti suparnika. kad je već bila toliko velika da se tijelom više nije mogla udobno zavući u postelju i pronaći mjesto između roditelja.

na klasična tumačenja simptoma u prvom slučaju Breuera (histerija). dakle. Ako smo uistinu u nekom slučaju histerije povezali neki tipičan simptom s nekim do¬ gađajem ili lancem sličnih događaja. Jedan se boji samo uskih ulica. primjerice . Zadaća se tada gotovo postav¬ lja tako. jedan se može kretati samo kad je na ulici malo ljudi. Upravo takvih nam ispitivanja nimalo ne nedostaje. što sam vam dao uzorak za svoju tvrdnju. u kojoj je ta ideja bila opravdana. Prisilna radnja naše pa¬ cijentice koja bi otrčala do stola i pozvala sobaricu. i to ona. utoliko prije smijemo očekivati da se uspostavi ova povezanost. Tko se od vas podvrgne takvom jednom nastojanju. kod njih individualne razlike nestaju. obavljanju ritmičkih radnji i izoliranju od ostalih. ili se barem toliko sma¬ njuju. ili ako automobil vozi za njima. Zadovolja¬ vam se. Isto tako. iz vremena kad je ovaj istraživač bio samo psihoanalitičar i još nije poželio postati prorokom. i pored sveg bogatstva individualnih crta. i to čak vrlo česti. No. a usto svakako i dosta indivi¬ dualnih crta. na zadovoljavajući način razjasniti smisao individualnih 287 . Na ovakvoj istovrsnoj podlozi pojedini bolesnici ipak iskazuju svoje indi¬ vidualne uvjete. izravan je uzor za ovu vrstu simptoma. da njihovo povezivanje s individualnim doživljajem bo¬ lesnika i odnos prema pojedinoj doživljenoj situaciji postaje otežan. velikih otvorenih mjesta. i tako dalje. straha od prostora). često u svojim bolesnim slikama ponavljaju iste crte zamarajućom monotonijom. G. do¬ duše.raspoloženja. koja u pojedinim slučajevima jedna drugima izravno proturječe. Analiza. na nevjerojatno rasvjetljavanje posve zatamnjenih simptoma kod takozvane Dementia praecox (mladenačkog ludila) C.histerijsko povraćanje s posljedicom niza dojmova gnušanja. a dalje vas upućujem na obavještenja iz literature . Usmjerimo stoga naš pogled iznova na ono. svi ovi opsesivno oboljeli imaju sklonost k ponavljanju. Već je i obred spavanja naše druge bo286 lesnice sadržavao dosta tipičnih.zama posvetiti jedan petosatni semestralni tečaj. koji su vjerojat¬ no djelovali. Smatraju da su zaštićeni prati li ih poz¬ nanik. Ali. histerija ima i množinu zajedničkih. moglo bi se reći . drugi samo širokih. koji su od tada preplavili naše časopise. da bi omogućio takozvano povijesno tumačenje. tada ćemo biti zbunjeni kad nam analiza u nekom drugom slučaju povra¬ ćanja razotkrije posve drugačiji niz doživljaja. i u svim su slučajevima otprilike slični. što se zove opsesijska neuroza. tipičnih simptoma. Ne zaboravimo. Kako smo otkrili. a da su povijesni povodi koje nudi analiza zapravo samo izgovori. to su oni tipični simptomi po kojima se orijenti¬ ramo kod postavljanja dijagnoze. da se za neku besmislenu ideju i neku besmislenu rad¬ nju treba pronaći ona protekla situacija. Tako ubrzo dolazimo do tužne spoznaje da možemo. smisao jednog simptoma leži u odnosu s doživljajem bolesnika. Moraju se nazvati »tipičnim« simptomima bolesti. a radnja odgovarala svrsi. naići će i na jednu poteškoću. a drugi samo kad ih je mnogo. Tada ubrzo izgleda kao da histerične osobe iz ne¬ poznatih razloga moraju povraćati. tumačenje. što se više ne pripisuje opsesijskoj neurozi već se označava kao histerija strepnje. da su zbog njih u početku zanemarili sve druge probleme neurotičara. No. koje ta unutrašnja nužnost iskorištava kada se slučajno pojave. strepe od zatvorenih prostorija. time. za koje se čini da se lagano opiru svom povijesnom izvođenju. Što je simp¬ tom individualnije oblikovan. pri¬ jevodi neurotskih simptoma toliko su privukli psihoanalitičare. dugačkih prostranih ulica i aleja. postoje i simptomi posve dru¬ gačije naravi. Većina njih isuviše pere. zasi¬ gurno će steći snažan dojam o obilju dokaznog materijala. Bolesnici koji pate od agorafobije (topofobije. te u svakom slučaju na ra¬ dove. Junga.

vidjet ćemo što će se dalje pojaviti. a mi smo opsežno prikazali što se analizom dobiva iz tih sadržaja. lebdenju. no želimo se zadržati na postignutom. bez da se dopire do razjaš288 njenja monotonije i njihova tipičnog pojavljivanja. no proširenjem naših saznanja koja smo stekli na drugim snovima. 289 . Ukratko.neurotičnih simptoma. koji se na isti način javljaju svim ljudima. možda će se ipak i oni moći podvrgnuti razumijevanju života snova bez prinude. plivanju. da se i oni od¬ nose na neki doživljaj koji je sam po sebi tipičan. No. mogle bi biti općenite reakcije koje bolesnicima nameće priroda bolesnih promjena. U našim ranijim raspravama o snu nisam je mo¬ gao obraditi. i koji pred tu¬ mačenje postavljaju iste poteškoće. koje se redovito iznova vraćaju u neurozi. Dodajmo tome. koji nam daju sad ovo. a sad ono tumačenje kod iste osobe. sputanosti. dakle. Ostale crte. i tek korak po korak napredovati ka za sada još nerazumljivom. tada za tipične simptome ostaje mogućnost. Ako indivi¬ dualni simptomi tako očevidno ovise o doživljajima bolesni¬ ka. Pokušavam vas. To niti neću učiniti. ipak vas ne smijem smesti i dovesti u zabludu već na po¬ četku naših zajedničkih proučavanja. I kod učenja o snovima stojimo pred jednom vrlo sličnom poteškoćom. le¬ tenju. kao što je ponavljanje ili sumnja u opsesijskoj neurozi. To su snovi o padanju. o vlastitoj nagosti. Ali. ali da nas naše umijeće ostavlja na cje¬ dilu kad se radi o njihovim mnogo češćim. utješiti razmišljanjem. te određeni drugi snovi strepnje. snovi jednako oblikovanog sadržaja. i kod ovih snova primjećujemo da se kroz individualno promjen¬ ljive dodatke ipak oživljava jedan zajednički temelj. da se ipak ne može pretpostaviti neka temelj¬ na razlika između jedne i druge vrste simptoma. jer iako nemam namjeru da vam bilo što uljepšavam ili prikri¬ vam. zajednički svim ljudima. nemamo razloga da prerano izgubimo nadu. Točno je da smo učinili tek početak ka razumijevanju tumačenja simptoma. uz to postoje i snovi koji se isto nazivaju »tipičnima«. tipičnim simpto¬ mima. da vas još uopće nisam niti upoznao sa svim poteškoćama koje se pojavljuju pri dosljednom praćenju povijesnog tumačenja simptoma. Manifestni sadržaj snova daleko je raznovrsniji i individualno različitiji.

ne znaju ka¬ ko bi se toga oslobodile. Smijemo nagađati da je tako bolesna i postala zato. mlade djevojke. Kroz svoje simptome ona nastavlja proces sa svojim suprugom. uzdižu. Kao prvo: obje pacijentice ostavljaju na nas dojam kao da su fiksirane na jedan određeni dio svoje prošlosti. Kod svakog od naših bolesnika možemo kroz analizu uvidjeti.ma koliko vam to moglo zazvučati smiješno. Traumatske neuroze nisu u osnovi iste kao spontane neuroze. koje običavamo analitički istraživati i obrađivati. Naravno. a ne na naše sumnje.XVIII. ali se ne usuđuje niti brzo ustati sa stolca na kojem je sjedila. nikome ne može uručiti poklon s motivacijom. i . ali je izbjegavala uobičajenu sudbinu žene. kako bi mu sačuvala svoju vjernost. to je zaista jedna opća. a ne neka naročita osobenost ovih dvi¬ ju bolesnica. Usprkos svom ozdravljenju. i budućnosti. I ona je za sebe donijela zaključak da se ne može udavati sve dok je tako bolesna. čak i doba svog postojanja kao dojenčeta. da se on u svojim simptomima bolesti i u zaključcima koje iz njih izvodi zapravo vratio u neko odre¬ đeno razdobljesvoje prošlosti. da nitko ne smije imati bilo što od nje. koji se mogu izvesti iz dviju analiza. da bi ta¬ mo dovršili neku tešku životnu sudbinu. Za našu prvu paci¬ jenticu stvarno napuštanje braka i supruga joj je i pripremilo takvu zlu kob. već smo naučili prepoznavati one glasove koji ga zagovaraju. Ne smijemo odbiti pitanje . što su nam poslužile za uzor. I iako je još mlada i poželjna drugim mu¬ škarcima. No. u čemu se sastoji ovo ograničenje. na koji način i iz kojih motiva se dospijeva u jedan tako neobičan i tako nepovoljan stav prema životu? Pretpostavimo da je takvo ponašanje opće¬ nita značajka neuroze. Još uopće nismo niti izrekli dva najzanim¬ ljivija zaključka. istina. takozvane traumatske neuroze.nakon sudara vlakova i drugih strašnih životnih opasnosti. žale zbog njegova gubitka. ni nama također još nije uspjelo da ih podvrgnemo našim stajalištima pa se nadam da ću vam jed¬ nom moći razjasniti. erotska ve¬ zanost na oca nastala je još u godinama prije puberteta. praktički vrlo značaj¬ na crta svake neuroze. da se ne bi trebala udavati. takvih je slučajeva bilo i prije rata . u 291 . No. pa su se zato otuđile i svojoj sadaš¬ njosti. Ne pokazu¬ je se pred stranim očima. koji ga opravdavaju. predavanje FIKSIRANJE NA TRAUMU. Sljedeću analogiju za ovaj stav naših nervoznih osoba nu¬ de oboljenja. U velikom je broju slučajeva odabrao za to čak i vrlo ranu fazu svoga života. postala je zdrava i sposobna za djelovanje. 290 Kod naše druge pacijentice. ona je na neki način zaključila svoj život. Zavukle su se u svoju bolest kao što su se u ranijim vremenima običavali povlačiti u samostan. a za njen život znači to isto. odbija se potpisati svojim imenom. Prva Breuerova histerijska pacijentica bila je na sličan način fiksirana na vrijeme u kojem je njego¬ vala svog teško oboljelog oca. NESVJESNO Moje dame i gospodo! Prošli put sam rekao. zapostavlja svoj izgled. doba svog djetinjstva.kako. za koja rat upravo sada dopušta da nastaju na¬ ročitom učestalošću. da nastavak na¬ šeg rada želimo nadovezati na naša dosadašnja otkrića. poduzela je sve stvarne i imaginarne (magijske) mjere opreza. te da bi mogla ostati uz oca.

Tra¬ umatske neuroze pružaju jasne nagovještaje toga. s druge strane se našla povijest ove boles¬ nice. da takva pojava daleko nadilazi samu neurozu. Ovu crtu neuroze ne želimo. Događa se i to. Ona nije preboljela ne¬ ostvarivost svog braka pa se vezala uz ovu traumu. Primijetimo još. izraz traumatski nema nikakvog drugog smisla. ovi nesretnici ne moraju pri tome postati i neuroti¬ čni. u vezi predmeta fiksiranja na jedno određeno razdoblje prošlosti. tugovanje se oštro raz¬ likuje od neuroze. veće bogatstvo uvjeta za oboljenje. kakve je besmislene 293 .djevojka fiksirana na svog oca. / 1895. po¬ kazao da ova formula nije baš sveobuhvatna. Da. Tugovanje je uzor i primjer afektivnog fiksiranja na nešto što je proteklo. ali također znamo da se traumatsko stajalište ne može napustiti kao pogrešno. niti ne nastaje na putu neuroze. vratimo se sad drugom rezultatu naših analiza. da im se u samom temelju nalazi fiksiranje na trenutak traumatične ne¬ sreće. Neuroza bi se mo¬ gla usporediti s traumatskim oboljenjem. Takav slučaj. ali svako fiksiranje ne dovodi do neuroze. no. postoje neuroze koje se mogu nazvati patološkim oblikom tugovanja. Ovdje iznova prekidamo put kojim smo krenuli.nazovimo ga tako. fiksirani naši ner¬ vozni pacijenti. da ljudi zbog nekog traumatičnog događaja koji uzdrma temelje njihova dotadašnjeg života dospijevaju u stanje obamrlosti. Ova nas analogija mora navesti na to. predviđamo poteškoće. a mi moramo saznati još koješta prije no što ćemo moći pronaći njegov pravi nastavak. već nam je naš drugi slučaj . koja je ovu prvu erotsku fiksiranost u početku nadvladala naoko posve nesmetano. da u njima nestaje svako zanimanje za sada¬ šnjost i budućnost. Na ovaj bi nam se način obećao i jedan vrlo jednostavan uvjet za neurotska oboljenja. te da ostaju trajno duševno zaokupljeni pro¬ šlošću. tamo. Za sada nas on ne odvodi dalje.jednoj se točki smije istaknuti posvemašnja podudarnost. Sva¬ ka neuroza sadrži takvo jedno fiksiranje. gdje se događaju napadi histerijskog oblika koji dopuštaju analizu. Izvijestili smo o našoj prvoj pacijentici. S jedne je strane 292 takvo zaljubljivanje djevojčice u oca toliko uobičajeno i tako često nadvladano. morat će se umetnuti i svrstati negdje drugdje. kod ko¬ jeg ne trebamo strahovati od nekog naknadnog ograničavanja. vrlo se dobro podvrgava ovom shvaćanju. te bi nastajala zbog nesposobnosti da se riješi neki afektivno isuviše snažno na¬ glašen doživljaj. u kojoj smo Breuer i ja 1893. No. No. ne podudara se s njom. Go¬ tovo kao da ovi bolesnici nisu mogli nadvladati tu traumatič¬ nu situaciju. no. ekonomičnog . čak i po prosudbi nestručnjaka. kakav je bio taj naše prve pacijentice. Ali. Ovi bolesnici redovito u svojim snovima obnavljaju traumatsku situaciju. ispostavlja se da napad odgovara potpunom premještanju osobe u tu situaciju. ono nam pokazuje put do jednog . kao da ona još uvijek stoji pred njima i ovog tre¬ nutka. da njegovo savladavanje ili dovrša¬ vanje ne uspijeva na uobičajeni način. precijeniti kao osobi¬ nu. dakle.promatranja duševnih procesa. Tako nazivamo jedan događaj. godine postavili teoretsku raz¬ radu naših novih zapažanja. a simptomi opsesijske neuroze iz¬ nova su izbili na vidjelo tek poslije više godina. Tako je zaista i glasila prva formula. da traumatskima opišemo i one događaje na koje su. kao neobavljena zadaća. Nasuprot to¬ me. dakle. jer. iz čega moraju proizaći trajni poremećaji u pobuđivanju energije. čini se. Tu. da bi oznaka »traumatično« izgubila svu svoju sadržinu. ma koliko ona inače bila redovita i značajna. osim ekonomičnog. mlade žene odvojene od supruga. pa mi posve ozbiljno prihva¬ ćamo ovakvo shvaćanje. koji u kratkom vremenu duševnom životu donosi takvo jedno snaž¬ no narastanje podražaja. jer sa sobom donosi najpotpunije ok¬ retanje od sadašnjosti i budućnosti.

postavlja li si zadaću da ga prekrši . osim da ih nazove po¬ kazateljima jednog naročitog načina degeneracije. Sve dok je pacijentica ponavljala i prisilnu radnju.ne može se promašiti do uvjerenja o postojanju nesvjesnog u duši. koja poznaje jedino psihologiju svijesti. u službi koje je i izvodila prisilnu radnju. bijesni li na njega. taj joj je smisao ostajao nepoz¬ nat u oba smjera. Ali. Jer. da je samo pomoćno sredstvo u nevolji. Ipak se mora priznati da je u ovim simptomima opsesijske neuroze. Trajalo je poprilično dugo i trebalo mnogo napora da ona shvati i prizna mi. Ona se ponašala jednako kao i hipnotizirani kojemu je Bernheim izdao nalog. i upravo stoga klinička psihijatrija. da ispravi jedan neugodan dio svoje prošlosti. nije znala da se ona nadovezuje na ono sjećanje. ne znajući iznijeti nikakav motiv za taj svoj čin. Tada se odjed¬ nom pod utjecajem rada na liječenju dogodilo da je pronašla tu vezu. no ništa od duševnih preduvjeta tog učinka ne bi doprlo do njene svjesne spoznaje. Ali. Ali. o namjeri. a prisilna radnja bila je naprosto njihov učinak. isto ovo susrećemo i kod naše druge pacijentice. Na takav jedan odnos stvari mis¬ limo kad govorimo o postojanju nesvjesnih duševnih procesa. besmrtnici koji su se umiješali u vrevu smrtnika . nesvjesni su oni psihički preduvjeti koje 295 . Dakle. Povezanost između ovih dvi¬ ju stvari njoj je ostajala sakrivena. on se mora slijediti. te da voljenog čovjeka postavi na jednu višu razinu. ili se bori protiv njega. što smo nazvali »smislom« prisilne radnje. isključenom od svega ostalog. posve smo postrance ostavili jednu stvar. kao što niti izvršavanje prisilnih radnji ne izbjegava svjesnom zapažanju. da pet mi¬ nuta nakon buđenja u bolničkoj sobi otvori kišobran. Smatra li ga ona sama ravnodušnim.zašto. još uvijek nije znala ništa o namjeri. koja zaslužuje našu punu pozornost. i ne zna što bi drugo s njima započela. Iz njih proizazi i put . a iz čega proizlaze takva stvar¬ na i opipljiva djelovanja kakvo je i jedna prisilna radnja! U osnovi. Nešto. u normalnom duševnom stanju ona bi opazila taj učinak. u tim predodžbama i nago¬ nima za koje se ne zna otkuda se pojavljuju. koji se ponašaju tako otporno na sve utjecaje inače normalnog duševnog života. a ona se uzalud pita . u njoj su ta¬ da djelovali duševni procesi. une facon de parler. pa bismo se tada rado odrekli prihvaćanja nesvjesnih duševnih procesa. da ne zna pod kakvim to nagonima čini.prisilne radnje izvodila i o kakvom je intimnom sjećanju pri¬ čala kao o onom. da nisu prodrli do svijesti. No. što nije stvarno. kasnije smo istražili i od¬ nos između tih dviju stvari te razotkrili namjeru opsesijske radnje iz ove veze sa sjećanjem. koji na same bolesnike ostavljaju dojam kao da su presnažni posjetitelji iz nekog stranog svijeta. i da ju je mogla iskazati. i u onome »od kuda«. i koji je izvršio dobiveni nalog u već budnom stanju. No. do¬ tad ćemo se pridržavati ovog shvaćanja.dobiven najjasniji naputak o jed¬ nom naročitom području duševnog života. a i u onome »zbog če¬ ga« sve dok je obavljala tu prisilnu radnju. koje tome pripada. ona je morala istinito odgo¬ voriti. Oni ne bi niti postali simptomima.za nje¬ govo je izvršenje posve svejedno. same prisilne predodžbe i prisilni nagoni nisu nesvjesni. što on znači i kojem motivu zahvaljuje svoju snagu. Ona je osmislila propis da jastuk ne smije dodirivati stijenku kreveta i tog se propisa mora pridržavati. Povezanost s prizorom nakon neuspjele prve bračne noći i nježan motiv bolesnice zajedno su dali ono. Usuđujemo se izazvati čitav svijet da položi račune o tom sta294 nju stvari i to na ispravniji znanstveni način. kako je takav jedan motiv sam za sebe mogao biti pokretačka snaga njene prisilne radnje. iako ne zna odakle on potječe. Naravno. te samo rezigniranim slijeganjem ramena odbiti kao neshvatljivo kada nam netko želi predbaciti kako nesvjesno nije ništa stvarno u smislu zna¬ nosti.

smijemo zaključiti da kod bolesnika postoje određeni nesvjesni procesi. međutim. želim ustvrditi sljedeće: svaki put kad naiđemo na neki simptom. Ne samo što je smisao simptoma u pravilu nesvjestan. što znači . koji nisu nikada ana¬ lizirali. između te nesvjesnosti i mogućnosti po¬ stojanja samih simptoma postoji i odnos zastupanja. na neki način poremećenih procesa koji su morali ostati nesvjesni. Na tom je putu Breuer uistinu i izliječio svoju histerijsku pacijenticu. koji sadrže smi¬ sao tog simptoma. ili neurotične simptome pret¬ varali u smisao i namjeru. već proučavanja sto je posrećilo.za nužnost prihva¬ ćanja nesvjesnih duševnih procesa. Zahvaljujući jednom drugom otkriću Breuera. pronašavši tehniku kojom joj je nesvjesne procese što su sadržavali smisao simptoma doveo do svijesti. povezanosti u koje ih unosimo tumače¬ njem. neuroza bi 297 . koji se. koje mi se čak čini sadržajno bogatijim i u kojem nije imao suradnika. li¬ ječenje neurotičnih simptoma riješilo je svoju zadaću. Ovo Breuerovo otkriće nije bilo rezultat nekog nagađanja. Određeni duševni procesi uobičajeno se razvijaju tako da¬ leko. možda ćete također shvatiti i koliko su malo za prosudbu tog pitanja sposobni svi oni drugi. sto je izos¬ talo. te da analiza redovito pokazuje kako su ti simptomi izdanci nesvjesnih procesa.oslobodio je njenih simpto¬ ma. Stav .bio je potvrđen u svim dalj¬ njim istraživanjima.izvodimo iz analize. ali izražavajući na drugi način. Stoga mi dopus¬ tite da vam to isto ponovim. Ne morate se sad mučiti time da to shvatite svođenjem na nešto drugo. Dodajte sad tome da se takav odnos stvari. koji nesvjesno poznaju samo kao pojam. kakav smo ut¬ vrdili u oba naša slučaja. također se traži da taj smisao i bude ne¬ svjestan. da je bolesniku uvijek i posvuda smisao simptoma nepoznat. Simptomi se ne obli¬ kuju iz svjesnih procesa. Naše liječenje djeluje tako.da simptomi iščezavaju kad se njihovi nesvjes¬ ni preduvjeti učine svjesnima . Ali. da nesvjesno pretvara u svjesno. nikada tumačili snove. Ovdje odmah i odjednom pre¬ poznajete pristup terapiji. To se nije dogodilo. iako se nailazi na najčudnije i najneočekivanije poteškoće kad se poduzima pokušaj njegove praktične izvedbe. Simptomska tvorba je zamjena za nešto drugo. tako ćete razumjeti da mi u psihoanalizi ne možemo ostati bez nesvjesnog duševnog. proizašao simptom. uz čiju će pomoć i mnogo što drugo postati razjašnjivo. ako vam je tako draže . Ali. Događa se. Ubrzo će¬ te me razumjeti. put kojim se simptomi mogu dovesti do nestajanja. Ali. vama već poznato. simptom mora nestati.ili. te da smo navikli baratati njime kao nečim smisaono opipljivim. da se svijest s njima upoznaje. a djelotvorno je samo ukoliko dođe u položaj da ovu promjenu i izvrši. da bi se simptom uopće pojavio. potvrdio i kod svih simptoma svih neurotičnih oboljenja. kad se uspije u njenu poništavanju. dakle. otkrivamo još više o odnosu između nesvjes¬ nog i neurotičnih simptoma. pod raznovrsnim povoljnim okolnostima mogu pretvoriti u svjes¬ ne. i koje je omogućila susretlji¬ vost bolesnice. pa su ti simpto¬ mi nestali. A sad na brzinu jedno odmicanje od predmeta. nepokolebljiv je dokaz za postojanje . Prema našim dosadašnjim izlaganjima. već je zbog toga iz prekinutih. nego u tome tre¬ bate prepoznati jednu novu osnovnu činjenicu. nešto kao mijena. I da za naše svrhe još jednom izgo¬ vorimo: mogućnost da se neurotičnim simptomima pridoda smisao pomoću analitičkog tumačenja. Kao i Breuer. kako ne bi¬ ste dospjeli u opasnost da si terapeutski rad predočite kao isuviše lagan. čim odgovarajuće nesvjesno postane 296 svjesno. barem onoliko dugo dok ih radom na analizi ne učinimo svjesnima i bolesniku. to nije sve. Breurovo je otkriće još i danas temelj psihoanalitičkog li¬ ječenja.

rekao je jednom Moliere.o pove¬ zanosti simptoma s doživljajima bolesnika liječnik. Il y afagots et fagots. Ali naša tvrdnja. o ne¬ svjesnom te o odnosu među njima. ukoliko je bogatije bilo izloženo. tada to nema uspjeha. Vi ste zasigurno razumjeli i to. kad ga zahvaljujući svome znanju oslobađa njegova vlastitog nezna¬ nja. da se u kraće vrijeme i uz manje muke pomogne patogenom nez¬ nanju oboljelog. Oboljeli 298 tada saznaje nešto. što toliko često opovrgavam i ograničavam. dok o drugom dijelu . da simptomi nestaju saznanjem o njihovu smislu. Barem bi jedan dio nesvjesnog smisla simptoma mogao biti lako rješiv na ovaj način. isuviše mračno i složeno? Ne zbunjujem li vas time. po¬ stoje različite vrste znanja. što želi i zadržati. Jer. da će se naša daljnja nastojanja kretati u dva smjera.nije li vam to. Znanje i znanje nije isto. Znanje liječnika nije isto kao i ono oboljeloga. kako se iz tih uvjeta neuroze razvijaju bolesni simptomi. što vam govorim. nepoznavanja duševnih procesa za koje bi se ipak trebalo znati. Sad će neki liječ¬ nik. pojednostavljuje i izvlači iz svega što mu se nudi samo ono. kad bi to tako išlo! Stekli smo iskustva. bilo bi neis¬ pravno to tako reći. te ne može iz¬ raziti istu djelotvornost. To bi značilo i snažno približavanje poznatim Sokratovim učenjima. na koja od početka nismo niti bili pripravni.bila posljedica neke vrste neznanja. kako ste usprkos svemu nuzgrednom ipak jasno shvatili i ono. kako mogu dospjeti do neuroze kao životnog stava. jer su se dogodili u vrlo ranim godinama njegovog života. i oni će često biti u stanju da među njima razaz¬ naju one.ono o smislu simptoma. No. koja se može iza¬ zvati jedino psihičkim radom s posve određenim ciljem. ne može mnogo pogoditi. da se to znanje mora osloni¬ ti na jednu unutarnju promjenu u oboljelom.da otkrijemo kako ljudi obolijevaju. iz kojih slijedi da su čak i poroci utemeljeni na neznanju. mo¬ ra pričekati da ih se bolesnik prisjeti. što je bitno u mojim izlaganjima . kad bi bilo tako. Da. i za ovo bi se u nekim slučajevima mogla pronaći za¬ mjena. To nema uspjeha u otklanjanju simptoma. trebalo teško pasti niti izlječenje bolesnika. Ujedinja¬ vanjem obaju ovih postupaka moglo bi se doći i do izgleda. zapo¬ činjem. već u nečemu drugom . Ne. jer on ne poznaje te doživljaje. no što u tom trenutku mo¬ žete obraditi. Kad liječnik priopćenjem prenosi svoje znanje bolesniku. koje psihološki uopće nisu jedna¬ ko vrijedne. čije se prve na¬ znake često pokazuju kroz izražavanje protivljenja. a to je klinički problem. Dopustite mi da se ponadam. No. koji su djelovali traumatski. Tome se samo pridodaje. zahtije¬ va se određeno produbljenje naših psiholoških spoznaja. Gospodo moja! Sad moram postaviti pitanje . ipak ostaje is¬ pravna.u pokretanju analize. da stječete potpun dojam o mnogostranosti i ispre¬ pletenosti predmeta. dakle. Može se raspitati kod rodbine oboljelog o njegovim doživljajima. što do tada nije znao . Ali. ali ga poznaje isto onoliko malo koliko i ranije. te da mu ih ispripovije¬ da. da bi nam pokazalo u čemu se sastoje te razlike. Ovdje stojimo pred problemima koji će nam se ubrzo ujediniti u jednu dinamiku simptomske tvorbe. skraćuje. a možda čak priopćiti i takve doživljaje o kojima niti sam bolesnik ništa ne zna. Tako ot¬ krivamo da postoji i više od jedne vrste neznanja. ipak znam da svaki slušatelj i čitatelj u svo¬ jim mislima raspoređuje. naravno. prvo . osjećam snažnu nesklonost prema pojednostavljenjima na uštrb vjernosti istini i nemam ništa protiv toga. što 299 . iskusan u analizi. Ne bi mu. u pravilu lako razaznati koji su to du¬ ševni osjećaji ostali nesvjesni kod pojedinih bolesnika. također pomišljam da nema štete u tome da vam o svakoj točki kažem i više. pa zatim napuštam neki tijek misli? Trebalo bi mi biti žao. i drugo. Stoga je do određene mjere točno i da utoliko više preostaje.smisao svog simp¬ toma.

da se ova formula može za¬ mijeniti i jednom drugom. obred i nje¬ govi povodi protezali na istu. niti jedan jedini puta nije prisjetila sličnosti sa svojim doživljajem nakon prve bračne noći. no kako nam vrijeme još nije is¬ teklo. Manje je jasno. dok je to kod histerije drugačije. U pravilu se prilikom analize svakog po¬ jedinog histerijskog simptoma nailazi na čitav niz životnih dojmova.njegovo »otkuda« i njegovo »kamo« ili »zbog čega«. Danas više neću ići dalje. To isto važi i za djevojku. iz cjelokupne slike takvog jednog nedavnog sjećanja nestaju važ¬ ne pojedinosti ili se zamjenjuju krivotvorinama sjećanja. da se tik pred samo zaklju¬ čenje analize pojave određena sjećanja na nedavno doživljeno. te da je majku prognala iz njena mjesta u bračnoj postelji. te da se to sjećanje nije javljalo niti kod izravnih pitanja pri istraživanju motivacije za njenu prisilnu radnju. karakteristična za histeriju kod koje se kao simptomi pojavljuju i stanja (histerijski napadi) koja ne moraju ostaviti traga u sje¬ ćanju. kod koje su se.ostaje problem duševne dinamike. začuđeno utvrđujemo da zaboravu oboljelog mogu podleći i njegovi najsvježiji doživljaji. koja su se mogla dovoljno dugo zadržavati da bi ostavila osjetne praznine u suvislosti. Ta¬ kođer se gotovo redovito događa. S druge strane. Uoč¬ ljivim možemo smatrati jedino to. tako da se histerijska amnezija može prepoznati kao neposredni nastavak infantilne amnezije. čija potpuna ocjena može uslijediti tek ka¬ snije . koja nama normalnima prekriva početke našeg duševnog života. dakle. činjenicu da je zahtijevala otvaranje vrata između spavaće sobe roditelja i svoje vlastite. U pravilu. baš naprotiv . A za oba ova problema ne¬ gdje mora postojati i njihova točka sastajanja. ali je prekinuta povezanost koja je trebala dovesti do reproduciranja. kad uzmete u obzir slučaj naše prve analize. svake večeri ponavljanu situ¬ aciju. kako je rečeno. Amnezijama neurotičara pripisuje se. Mi smo kao »smisao« nekog simptoma shvatili dvoje . No. Ova posljednja spomenuta neuroza najčešće se odlikuje go¬ lemim amnezijama. da se sve patogeno nesvjesno pretvori u svjesno. Zato ćete sad možda biti začuđeni kad otkrijete. što se prva pacijentica . što bi bilo zaboravljeno. toga se prisjećala posve jasno. U oba slučaja ne postoji zapravo nikakva stvarna amne¬ 300 zija. iz toga mo¬ žete zaključiti da se kod ovih amnezija radi o psihološkoj na¬ ravi histerijske promjene. te da su am¬ nezijom načeti naročito oni povodi. i koja uklanja njegove amnezije. te namjere kojima služi. To se svodi na isto. Takav jedan poremećaj pamćenja dosta¬ tan je za opsesijsku neurozu. a pri nastajanju tog simptoma nije bilo u igri ništa drugo.dok je bezbroj puta izvodila svoju prisilnu radnju. kod kojih je bolest izbila ili se pojačala. koji se nakon njihovog vraćanja izričito opisuju kao ranije posve zaboravljeni. Taj se niz s jedne strane proteže i do najranijih godina života. no još uvijek u cjelini slično i stanje naše druge pacijentice. to jest. Bolesnica nije zaboravila prizor na koji se nadovezala njena prisilna radnja.na praznine u sjećanju ili amnezije. dojmove i doživljaje iz kojih on proizlazi.saču¬ vala ga je u živom sjećanju. osim toga. djevojke s prisilnim obredom. Vi ste čuli da se za¬ daće psihoanalitičkog liječenja mogu obuhvatiti formulom. iako s oklijevanjem. a ne o općoj crti neuroza uopće. Značenje ove razlike ograničeno je sljedećim zapažanjem. Ovakva su oštećenja sposobnosti sjećanja. jedna zna¬ čajna veza s nastankom njegovih simptoma. Kako je kod opsesijske neuroze drugačije. ukoliko ih nije i posve progutala. otkrit ćete da ovakva ocjena amnezije nije opravdana. Niti ona zapravo nije zaboravila svoje ponašanje iz ranijih godina. nikakav nedostatak sjećanja. mislim vam pozornost obratiti na jednu drugu osobinu obiju naših analiza. koja ispunjava sve praznine u sje¬ ćanju bolesnika. Ono 301 . i nerado. do ponovnog po¬ javljivanja u sjećanju.

treću i najosjetlji¬ viju povredu treba ljudska žudnja za veličinom pretrpjeti upravo od današnjeg psihološkog istraživanja. čini se da je upravo nama dosuđeno da je najupornije zastupamo i utvrđujemo gra¬ đom. ili na relativnu nepristupačnost iskustvima koja ga dokazuju. kad je otkrilo da naša Zemlja nije središte svega svijeta. niti smo u tome bili jedini. koji su nekad nužno bili svjesni pa su otada kroz zaborav možda mogli postati nesvjesni. no. kako se to događa kod histerije. 303 . Iz toga proiz¬ lazi i opće odbijanje usmjereno protiv naše znanosti. kako ćete uskoro čuti. na dojmove koji stižu izvana. Dakle. kad je biološko istraživanje uništilo na¬ vodno odvijanje nastanka čovjeka. ovim smo isticanjem nesvjesnog u duševnom životu prizvali najopakije duhove kritike protiv psihoanalize. Wallacea i njihovih prethodnika. ono »zbog čega« simptoma. Drugu onda.namjera simptoma. koje našemu Ja 302 želi dokazati da nije gospodar čak niti u vlastitoj kući. i dokazalo neiskorjenjivost njegove animalne prirode. što utemeljuje njegovu ovisnost o nesvjesnom. Darwina. već sićušan dijelak jednog svjetskog sustava. dakle . negoli kod histerije. koja se približava svakoj pojedinoj osobi. i to ništa manje čvrsto kod opsesijske neuroze. dakle .»otkuda« nekog simptoma razlaže se. Za nas se ona povezuje s imenom Kopernika. i nemojte povjerovati da se otpor prema nama oslanjao samo na shvatljive poteškoće kod nes¬ vjesnog. a dodajmo tome. da mir ovoga svijeta moramo narušiti još i na jedan drugi način. i to uz najžešća opiranja suvremenika. koja je od početka mogla biti nesvjesna jeste ono. Prvu. nije baš jako važno da li je i »otkuda« je amnezija obuhvatila doživljaje na koje se simptom oslanja.njegova težnja. Smatram da on stiže iz veće dubine. Ova se preobrazba događala u naše doba pod utjecajem Ch. dakle. ostajući tako odavno u nesvjesnom. Ali. već da ostaje upućeno na štura izviješća o onome što se. iako je još aleksandrijska znanost naučavala nešto slično. ono »kamo«. koji se ne može niti zamisli¬ ti u svoj svojoj veličini. Nemojte se tome čuditi. svaki put je endopsihički proces koji je vjerojatno najprije bio svjestan. Protjecanjem vremena moralo je čovječanstvo pretrpjeti dvije velike ozlje¬ de svog naivnog samoljublja od strane znanosti. Ali. te ga uputilo na podrijetlo iz životinjskog carstva. Ovu opomenu ljudi¬ ma da se vrate samima sebi nismo kao prvi iznijeli mi psiho¬ analitičari. ali isto tako nikad nije morao biti zaista svjestan. Međutim. zbiva u njegovom duševnom životu. zapos¬ tavljanje obzira akademske uglađenosti i oslobađanje uzda nepristrane logike od strane opozicije. kao nesvjes¬ no.

sjećanja. i mijenja oblike svoje pojavnosti. Najbolje je da se rodbini bolesnika o tome ništa niti ne govori. U psihoanalitičkom liječenju primjenjujemo tehniku. misli. Bo¬ lesnik pokušava na bilo koji način izbjeći odredbe tog pravila. koja vam je poznata još od tumačenja snova. Još iz tehnike tumačenja snova znamo da upra¬ vo one pomisli protiv kojih se uzdižu brojne sumnje i prigovo¬ ri. kojim se u njemu i pojavljuju. kako on to 305 . I bolesnik proizvodi sve pojavnosti ovog otpora ne prepozna¬ jući ih kao takve. Za liječni¬ ka to znači da mora biti sumnjičav. kad nam se predbacuje ova nevjerojatnost. pa makar on glasio da je to isuviše neugodno. tada nam on pruža grčevit. ipak uhvati nje¬ govu ruku kad se on kliještima želi približiti oboljelom zubu. Oba su vrlo neobična. sad onom kritičkom prigovoru. Izlaganjem ovog osnovnog tehničkog pravila u početku postižemo samo to. da ne smijemo očekivati kako će joj se mnogo vjerovati. a prije svega njegovo trajanje ovisi o savjesnosti. dok dva već imamo. Prvo: kad se prihvatimo toga da izliječimo nekog obolje¬ log. te da i svaki onaj. koji toliko pati zbog svojih simptoma i pri tome primorava i svoje najbliže da trpe zajedno s njim. tada trebamo samo odgovoriti da to nije bez analogije. Mi mu utuv¬ ljujemo da se uvijek kreće samo površinom svoje svijesti. novcu. Naravno.XIX. koji na sebe želi preuzeti tolike žrtve u vremenu. Otpor bolesnika vrlo je raznolik. To je jedna toliko neobična činjenica. Po¬ mislite ipak . da niti ne treba biti izrečeno. trudu i samosvladavanju da bi ih se oslobodio. da ga oslobodimo njegovih bolesnih simptoma. tako je. bez razmišljanja. te mu povjeravamo da uspjeh liječenja. kojom će slijediti ovo osnovno tehničko pravilo analize. no da je to samo naš izgovor kojim želimo opravdati dugotrajnost ili neuspjeh našeg liječenja. i svojevremeno su bila vrlo iznenađujuća. Kod toga ga izričito upozoravamo da ne popusti bilo kakvom motivu koji bi želio postići neki odabir ili isključenje neke od pomisli. Sad ustvrdi kako mu ništa ne pada na pamet. kojima dopušta da se unesu u njegovo pričanje. ili pak da je toliko besmisleno. Zatim s nelagodnim čuđenjem zamjećujemo da je popustio sad ovom. da ono postaje točka koju napada otpor. da ne pripada tome mjestu. da se pronađe u tom shvaćanju i da s njime računa. sam nam se razotkriva svojim dugim stankama. sad opet da se u njemu odvija toliko mnogo toga. i neprekidno na oprezu zbog njega. jer ona nikada i ne misli bilo što drugo. izrazito lukav. da napusti bilo kakvu kritiku prema onome što pronalazi. 304 tko zbog neizdržive zubobolje potraži zubara. često težak za prepoznavanje. Bolesniku naloži¬ mo da se dovede u jedno stanje mirnog samopromatranja. Kako sa¬ mo nevjerojatno mora zazvučati ovakva tvrdnja! Pa ipak. on da bi se u intere¬ su svoje bolesti trebao boriti protiv svog pomagača. naime. ili previše indiskretno za izre¬ ći.bolesnik. pa je već velik uspjeh kad ga navedemo na to. potrebna su nam nova iskustva. redovito sadrže građu koja dovodi do razotkrivanja nesvjes¬ nog. koji traje tijekom čitavog lije¬ čenja. vi ste na oba pripravljeni kroz naše prošlogodišnje rasprave. i to onim redosljedom. Potom i priznaje. te da dojavljuje sve što pri tome zamijeti u svojim kretanjima u nutrini: osjećaje. ili da je posve nevažno. da ne uspijeva ništa od toga obuhvatiti. predavanje OTPOR I POTISKIVANJE Moje dame i gospodo! Da bismo u razumijevanju neuroza napredovali dalje. žilav otpor.

da ana306 lizi ne mogu pružiti nikakav doprinos. a kad je bio prozvan zbog povrede svetog pra¬ vila. Ili. Tada od tog jednog jedinog glasa možemo začuti sve kritike i prigo¬ vore. te da je s tog položaja na nas uspješno uperio svoju oštricu. On je rado spreman po¬ stati i poklonikom psihoanalize pod uvjetom. pa se potom potrudimo uhvatiti nekog odre¬ đenog zločinca. odlučio sam da pokušaj pod tak¬ vim uvjetima više ne ponavljam. poučimo. Pa ipak. no tiče se neke druge osobe. i . opravdavao se argumentom da je ta priča njegova privat¬ na stvar. rado će nas potaknuti na to da ga obavijestimo. ali neobaviješteno mišljenje pronalazi u analitičkom učenju. Stjepana dopustiti iznimku. Stoga nam također ne zvuči nepoznato ono. i sve dok ne vjerujem. na što se uvijek treba objasniti da . jer se nalazio pod službenom zakletvom koja ga je obvezivala da o određenim stvarima ne smije nikome ništa pričati. To bi jako izmijenilo moju bolest. to se nimalo ne tiče moje bolesti. No. Pokušajmo. nešto mu je palo na pamet. ali ne i ja. nikakvom slabljenju simptoma. ono što mu je upravo sad palo na um zaista je toliko nevažno. nemam vas namje¬ ru uvoditi u obradu ovih tehničkih poteškoća. da se ovdje ne smiju događati nikakva uhićenja. svakako. do čijih se sposobnosti objektivno držalo vrlo mnogo. no na kraju se čudimo. On često dopušta da analiza nesme¬ tano ide svojim putem. Dostatno je reći da se konačno. opovrgnemo. tjednima mi je prešućivao neku intimnu ljubavnu vezu.stvarno ne može reći. i ta¬ ko to ide u nepreglednim varijacijama dalje. Ne može se susresti neki oboljeli koji nije učinio pokušaj. da na nje¬ ga usmjere svoju preveliku savjest i svoju sumnju. mi ovu žudnju za znanjem prepoznajemo kao otpor. da analiza njega osobno poštedi. na kojem će tada planuti odlučujuća bitka. obliku¬ jući samo pomisli koje su toliko udaljene od traženog. kako da tehničko pravilo učine gotovo neiskoristivim tako. Opsesijski neurotičan odlično se razumiju u to. kakav je Beč .sve reći. a ne njega samog. sve dok se ne stigne do tog zadržanog mjes¬ ta. Tada možemo otkriti da se otpor povukao na sumnju opsesijske neuroze. na jednom mjestu u gradu.reći sve zaista i znači . ukažemo mu na literatu¬ ru po kojoj se može dalje obrazovati. odlučnošću i istrajavanjem otporu uspijeva ote¬ ti određena mjera poslušnosti prema osnovnom tehničkom pravilu. 307 . Pojavljuje se kao intelektualni otpor. Oboljeli si je otprilike rekao: »Sve je to lijepo i zanimljivo. te da se on potom prebacuje na neko drugo područje.od¬ bijamo je. da neko od područja zadrži samo za sebe. Ili. već upravo na mjestu tog utočišta. pa je to zato is¬ ključio iz priopćavanja. Jednom sam odlu¬ čio dopustiti takvo jedno iznimno pravo muškarcu. nisam valjda mislio da će se on upustiti i u takve pomisli.na Hohe Marktu ili kod crkve sv. ja uopće ne vjerujem da je to istina. Kod opsesijskih neurotičara moramo očekivati jed¬ nu naročitu taktiku otpora. No.« Tako se može nastaviti još dugo. kao odvraćanje od naših posebnih zadaća. primjerice. Naravno da analitičko liječenje ne podnosti takvo jed¬ no pravo na pribježište. što nam se dovikuje izvana. bori se argumentima. Histeričan strepnje pokatkad ga uspijevaju dovesti i do apsurda. jer to rasvjetljavanje ipak ne odgovara nikakvom praktičnom napretku. Ja bih to rado i dalje slijedio. bio za¬ dovoljan uspjehom. kad bi bilo stvarno. On je. kako bi do njega za¬ priječio pristup liječenju. Jedan. toliko glupo i toliko besmisleno. koje nas inače u znanstvenoj literaturi zaglušuju kao zbor. tako da se rasvijetljavanje zagonetke njegova slučaja oboljenja sve više širi. i dopušta da ovaj motiv dje¬ luje usprkos njegovu obećanju. kojeg sam morao ubrojiti me¬ đu najinteligentnije. jer se stidi. On se neće moći pronaći ni na kojem drugom mjestu. To je prava bura u čaši vode. pacijent dopušta da se s njim govori. hvata se poteškoća i nevjerojatnosti koje normalno. No.

No. slučajno organsko oboljenje ili ono koje je složeno zbog neu¬ roze. Također se može reći da su to 308 karakteristične osobine. i kad ih ne možemo razjasniti bo¬ lesniku. Žene majstorski znaju kako se u svrhe otpora iskorištava nježan. da likuje nad njim. intelektualni otpori i nisu ono najgore. jer vam moram reći da je ovo naše iskustvo s otporom neurotičara usmjereno protiv uklanjanja njegovih simptoma. stoga sam na kraju hipnozu i napustio. da smo nastupanjem tog otpora naišli na neočekivano ugrožavanje analitičkog utjecaja. ali još uvijek nepotpunu sliku oblika i sredstava otpora. koji nam jedini osigurava da nešto postignemo kod oboljeloga. Priznajem da se rad tada odvijao lakše i ugodnije. Breuer i ja smo izvorno psihoterapiju obavljali posredstvom hipnoze. Breuerova prva pacijentica u cijelosti je bila liječena pod stanjem hipnotičkog utjecaja. koja se upuštaju u borbu protiv željenih promjena. bolesnikovog shvaćanja Ja. tada otpore oblikuje iz težnje za samostalnošću vlastite osobe i mišljenja. posve zamijenjena namjerom da liječnika uhva¬ ti u krivu. da sve dok 309 .da okonča bolest. Oni sa¬ drže toliko mnogo od one najvažnije građe iz prošlosti obolje¬ log i ponovo je iznose na tako uvjerljiv način. ogorčenje zbog neizbježnog. erotski obojen prijenos na liječnika. čije nadvladavanje pri¬ pada najtežim tehničkim zadaćama. iz vlastita častoljublja . za svaku od obveza koje su prilikom njegovog započinjanja preuzele na sebe. a mogu se nazvati i latentnima. dopusti mu da osjeti svoju nemoć. da se upropasti osobno slaga¬ nje s liječnikom. uspjesi su bili hirovite. Ostaje samo vrijedno spomena. neprijateljski nastrojeno prema analizi. te se prepoznaju crte tog karaktera. Ali. Otpori ove vrste ne smiju se jednostrano osuđivati. svako izražavanje autorite¬ ta iz njegovog kruga. koje inače ne bi . Ovu građu on u pravilu uzima .iz svog odnosa prema ocu. to. nad njima uvi¬ jek ostajemo premoćni. Pritom se otkriva i kako su se ove karakteristične osobine oblikovale s obzirom na uvjete neuroze i reakcije na njene zahtjeve. da postaju naj¬ bolji oslonci analize. mi konačno razumijemo da je nadvladavanje tog otpora onaj bitan učinak analize i onaj dio našeg rada. Pridodajmo tome i da bolesnik koristi sve slučajnosti i sve događaje izvana. Ne. a ne trajne naravi. te da se tako isključi jedna od najmoćnijih po¬ luga analize. Tako se tijekom rada stječe dojam. a i u mnogo kraćem vre¬ menu.ako se radi o muškarcu . do kojih dođe tijekom liječenja. Umjesto da se prisjeti. on iz svog života ponavlja takve stavove i pobude osjećaja.tada dobivate približ¬ nu. a i ja sam ga u tome u početku slijedio. A potom sam shvatio. kao da je kod bolesnika ona bolja namjera . Da. dok ostaje unutar okvira analize. i da je zapravo postalo osnova našeg dinamičkog shvaćanja neuroza. samo smo nezadovoljni kad ih ne izazovemo dosta jasno. iako vrlo obzirno iznijetog odbijanja moraju poslužiti tome. koja nikad ne izo¬ staje. u nadvladavanju kojih se odvija svaka analiza. Ovoj sam točki posvetio toliko opširno izlaganje zato. mi znamo da se ovi otpori moraju iskazati. Ne trebate ta¬ kođer steći niti dojam. koji se posredstvom takozvanog »prijenosa« mogu primijeniti kao otpor liječniku i liječenju. ako umješna tehnika shvati kako da ih is¬ pravno usmjeri.kada svoj prvi cilj pronalazi u tome da bude jednak ocu ili da ga nadmaši.Ali. da on sam svako poboljšanje svog stanja koristi kao motiv za napuštanje svojih nastojanja . Na određenoj razi¬ ni ove naklonosti nestaje svako zanimanje za trenutnu situaci¬ ju u liječenju. da ova građa uvijek ostaje prije svega u službi otpora. ljubomora. dopuštajući da njegovo mjesto zauzme liječnik. te da pred liječenje postavlja neprijateljsku zapreku. iz svog negodovanja da i po drugi put u životu na sebe preuzme teret zahvalnosti. u smislu ometanja i skretanja daljnjeg rada.ili barem ne u toj mjeri mogle nastupiti. pacijent zna uspostaviti i takve ot¬ pore.

što ga tijekom analize dovodimo u tako veliku nepriliku. ne trebamo baviti cjelokupnom mje¬ rom otpora koju nam neki pacijent može pružiti. Isto ovo nastojanje iznova se i tijekom analitičkog liječenja protivilo nastojanju. Dakle. on ponekad može pružiti sliku afektivnog slaboumnika. da duševni proces koji je u pitanju prodre do svijesti. tada on iznova zadobiva svoj uvid i svoje razumijevanje. 311 . stoga je i ostao nesvjestan. to moraju biti iste one. Mi se također nikad. Na koji način vodimo računa o zapažanju. Kao nesvjestan.mi nismo do ovakve prosud¬ be došli olako. tako da bi mogao postati svjestan. Ono ga je potiskivalo. i zadržavalo ga na granicama tog područja tako. što sad možemo rekonstruirati iz naših iskustava prikupljenih pri rješavanju simptoma. ukoliko je ranije shvatio i prihvatio mnogo toga. analizirani toliko jasno pokazuje ovu ovis¬ nost intelekta o afektivnom životu upravo stoga. da isti čovjek tijekom analize bezbroj puta odbacuje. ako se nešto uklapa u njegovo razmišljanje. Naime. Sad znamo na koje mjesto treba smjestiti ono naslućeno djelovanje sila. Patogeni proces koji nam se iskazuje kroz otpor. Stoga sam se i usudio reći da se s pravom psihoanalizom započelo tek onda. pa potom iznova preuzima svoje kritičko stajalište. osim ako nismo učinili neke poseb¬ ne tehničke nespretnosti. da smo osjetili snažne sile. možda argumenti koji se iznose protiv naših pretpostavki zaista zaslužuju unutarnje procjenjivanje njihovog sadržaja. pa iznova opada kad se dopre do rješenja tog pi¬ tanja. u svom na¬ 310 stojanju za protivljenjem pod svaku cijenu. tada on postaje izrazito kritičan. oslobađalo određeno područje za analitički rad. koje se odupiru promjeni sta¬ nja. dakle. nismo li ipak bili isuviše lakomisleni u prihvaćanju ovih otpo¬ ra.smo se koristili hipnozom. Nalazimo li se pred time da mu do svijesti dovedemo neki novi i za njega naročito neugodan dio nesvjesne građe. samo . Jer. što je tada izostalo. prema tome se može pokazati vrlo lakovjernim. to je stanje spoznaji liječnika znalo prikriti postojanje otpora. Možda niti svi mi nismo baš mnogo drugačiji. da se bolesnik toliko energično odupire uklanjanju svojih simptoma i usposta¬ vljanju normalnog tijeka u svojim duševnim procesima? Kaže¬ mo si. nije bio niti moguć uvid u dinamiku ovih osjećaja. da se neki od duševnih procesa nije do kraja odvijao na normalan način. najjači je na vrhuncu nje¬ gove obrade. Mogli smo se. tijekom jednog liječenja otpor neprekidno mijenja svoj intenzitet. Kod simptomske tvorbe vjerojatno se događalo nešto. sada su ove tekovine kao izbrisane. Ako mu nešto nije pravo. a potom i pri nestajanju jednog otpora. da se nesvjesno pre¬ nese u svjesno. Ako smo mu uspjeli pomoći da dopre do nadvladavanja ovog novog otpora. Još od Breuerovih zapažanja znamo da je postojanje simptoma imalo za pretpostavku. nje¬ gova kritika nije samostalna funkcija. Da. Možda uistinu postoje takvi slučajevi u kojima asocijacije zakazuju iz nekih drugih razloga. već je priručni spremnik njegovih afektivnih stavova ko¬ jima upravlja njegov otpor. Imali smo prilike da svakog takvog kritički na¬ strojenog pacijenta promatramo i pri pojavljivanju. kad smo se odrekli pomoći hipnoze. uvjeriti u to. Simptom je zamjena za ono. ta¬ da ipak smijemo oprezno ostaviti i nešto prostora za sumnju. Vjerojatno se podiglo žestoko opira¬ nje tome. ako je utvrđivanje otpora postalo toliko značajno. no. koju kao takvu treba ci¬ jeniti. tada se on tome može vrlo oštroumno odupirati i pokazati vrlo kritičkim. gospodo moja. No. slično onako kao što sumnja radi kod opsesijske neuroze. koje su svojedobno i izazvale to stanje. Ovo osjećamo kao otpor. da bi postao neprobojan. treba dobiti naziv potiskivanje. pa činimo nepravdu kad in¬ telektualnu kritiku analiziranog lagodno gurnemo u stranu kao otpor. imao je moć obli¬ kovati jedan simptom. on uvijek raste kad se približavamo nekom novom pitanju.

O ovom procesu potiskivanja moramo sad oblikovati odre¬ đenije predodžbe. Tada postajanje svjesnim zadržava svoj posve opisni smisao.da pojedini proces prvo pripa¬ 312 da psihičkom sustavu nesvjesnog. Osjećaji u predsoblju. sustav nesvjesnog se izjednačava s jednim velikim predsobljem. tada je to zadrža¬ vanje od svjesnog vjerojatno samo nagovještaj sudbine koju je on iskusio. a proces potis¬ kivanja odvijao bi se nezamijećen od bolesnikova Ja. da su ove predodžbe jednako to¬ liko grube koliko i maštovite. No. koji prati pojedine duševne osjećaje. No. ako su se ipak uspjeli progurati do praga pa ih je stražar potisnuo nazad. jer se ono nalazi u drugoj prostoriji. ili ga izbacuje van nakon što je već kročio u salon. i to ne nužno i nedvosmislena. za što ne poznajemo ništa slično. pa tek potom prelazi u svjesni stupanj. Najgrublja predodžba o ovim sustavima za nas je i najzgo¬ dnija. da bi se pojam potiskivanja vezao uz je¬ dan određeni oblik. Uviđate odmah. a ne i sama ta sudbina. cenzurira ih i ne propušta u salon.prvo postoji u jednom nesvjesnom stanju ili stupnju. tada su nesposobni da postanu svjesni. Sada znamo. posve je drugačije kad bismo zamislili da taj isti nagon podliježe potiskivanju. a potom se kroz proces pozitiva pretvara u sliku. za to je prije svega nužno. da od jed¬ nog posve opisnog smisla riječi »nesvjesno« napredujemo pre¬ ma sistematskom smislu iste te riječi. da na sebe privuku poglede svjesnoga. da se odlučimo iz¬ reći kako je svjesnost ili nesvjesnost jednog psihičkog procesa tek jedna od njegovih osobina. pretpostavimo da svaki duševni proces — ovdje se kasnije mora spomenuti i jedna iznimka. zato ih nazivamo potisnutima. ne mora iz svakog negativa nastati pozitiv. a zatim pod određenim okol¬ nostima može prijeći u sustav svjesnoga. Međutim. u nesvjesnom. Na ovo se predsoblje nadovezuje jedan drugi. a i posve nedopustive za jedan 313 . ali i nadalje može nastaviti postojati kao sjećanje. Izrazit ćemo to ovako . da baš i nema mnogo raz¬ like odbije li stražar neki pojedini osjećaj već na samom pragu. ali ta¬ kođer i još nešto. i oni osjećaji koje je stražar propus¬ tio preko praga. to je prostorna predodžba. on postaje ne¬ moćan. To je isti onaj stražar kojeg upoznajemo kao otpor kad analitičkim liječenjem pokušavamo ukloniti potiskivanje. Uzmemo li kao uzor jedan nagon. Ali. stoga trebaju u početku i ostati nesvjesni. Tada bi on zadržao svoju ener¬ giju pa na njega ne bi ostalo nikakvo sjećanje. gotovo kao što je fotografska slika prvo negativ. neka vrsta salona. Zadržavanje uz ovu sliku dopušta nam i daljnje oblikovanje naše nomenklature. ukoliko pobude nje¬ govo negodovanje. što ga stražar iz sustava nesvjesnog ne propušta u sustav predsvjesnog. jedan duševni proces s težnjom da se pretvori u neku radnju. Da bismo tu sudbinu osmis¬ lili. ovom se usporedbom nismo približili suštini potiskivanja. na pragu između obiju prostorija svoju dužnost obavlja jedan stražar. Pritom se radi samo o stupnju njegove budnosti. sakriveni su od pogleda svjesnog. No. Razložit ću vam koje su se teoretske predodžbe pokazale kao jedine iskoristive. to jest. nisu zbog toga odmah i postali svjesni. reći ćete. sudbina potiskivanja kod svakog pojedinog osjećaja sadržana je u tome. Ako je takav jedan proces ostao nesvjestan. Dakle. koju treba pridodati . oni to mogu biti jedino ako im uspije. tada znamo da on može podlijegati iz¬ bjegavanju koje nazivamo odbacivanjem ili osuđivanjem. Dakle. No. uži prostor. te o njegovom dovoljno ranom prepoznavanju. On je preduvjet stvaranja simptoma. kojim kao zasebna bića tumaraju duševni osjećaji. Stoga s punim pravom ovu drugu prostoriju naziva¬ mo sustavom predsvjesnog. Pri¬ tom mu se oduzima energija kojom raspolaže. a isto je tako malo nužno da se baš svaki nesvjesni proces pretvori u jedan svjesni. Či¬ tav proces odlučivanja o njemu događa se sa znanjem bolesni¬ kova Ja. Ali. u kojemu boravi i svjesno.

jer sam vam to već pokazao na dva slučaja neuroze. još je dalek put od potiskivanja do razumijevanja nastajanja ove zamjene. i ako se jako ne varamo. iz poznatih i prikrivenih osobina njegove nara¬ vi. u zaključku o utvrđiva¬ nju potiskivanja. S druge strane problema. No. No. Iz analize možemo posve općenito navesti. Ona pretpostavka o strukturi du¬ ševnog ustroja. i slične. javljaju se sljedeća pitanja: koja vrsta dušev¬ nih osjećaja podliježe potiskivanju. Sve drugo nam je još uvijek nepoznato. Toliko bismo za sada željeli reći o potiskivanju. Sad nam ovdje dalje pomaže ono drugo iskustvo. Hoće li vam se i tada uči¬ niti tako maštovitima. kojim se silama ono name¬ će. iz kojih motiva? Od ovoga nam je do sada zadano samo jedno. Također bih želio od vas začuti prizna¬ nje. i ne treba ih prezirati sve dok su iskoristive za razumijevanje naših zapažanja. to jest u predsvjesnom sustavu . ili su barem u njemu sudjelovale. također i one. da on proizlazi iz sila bolesnikova Ja. ili samo iznimno dopustiva. koje sam najavio. Te osobine su. dosvjesno. koje joj se podvrgava. a i neurotičnih simptoma.o dvije prostorije. Znamo da je simptom zamjena za nešto. ono je samo preduvjet za simptomsku tvorbu. u stanju spavanja. ne prepoznajete li čime su poduprta naša izla¬ ganja o oba sustava. u okolnostima stanja spavanja. da bi takvo jedno uređenje duševnog ustroja kakvo sam pretpos¬ tavio radi objašnjavanja neurotičnih simptoma. koje su se pobrinule i za potiskivanje. no cenzura. što znače dva slučaja? Vi imate pravo zahtijevati da vam se 315 . Pod vla¬ davinom nesvjesnog sustava ova je građa podvrgnuta takvoj preradi . No. svjesno znatno manje ishitreni i lakši za opravdati od onih drugih. stražaru i pragu između njih. tada već ima¬ mo za njih spremnu i bolju zamjenu. koji su se javljali kao prijedlozi ili su već i došli u uporabu. predsvjesno. san nije neka patološka pojava.kakva je u normalnom duševnom životu. uvjetno svjesno. Kod istraživanja otpora smo čuli.ipak moraju označavati dalekosežno približavanje pravom stanju stvari. ima također nepobitno pravo da bude uzeta u obzir i kod normalnog duševnog života. odnos prema svjesnom koje je priključeno predsvjesnom važio nam je samo kao oznaka pripadnosti jednom od ovih dvaju sustava. bili su predsvjesna građa koja je u noć¬ no doba. što je bilo zapriječeno potiskivanjem. ipak trebalo važiti općenito. U tome ste svakako u pravu. Sad ne možemo krenuti za tim zahtjevom. kao: pod¬ svjesno.znanstveni prikaz. no naše bi zanimanje za psihologiju simptomske tvorbe vjerojatno doživjelo izrazit porast ukoliko bi postojala mogućnost. Dnevni ostaci. koja nam dopušta da istovremeno shvatimo i tvorbu sna. dakle. da se kroz proučavanje patoloških odnosa dobije objašnjenje o tako dobro prikrivenom normal¬ nom duševnom zbivanju. mi znamo i da nisu točne. Trenutno su to pomoćne pre¬ dodžbe. pod kojom smo pronašli i oblikovanje manifestnog sna. kakva je i ona o Ampereovu čovječuljku koji pliva električnim strujnim krugom. pa i više od toga. Ja znam da su grube. Ova raznolikost načina rada po¬ stala je osobinom obaju sustava. iskusila utjecaj nesvjesnih i potis314 nutih kretanja želja. o odnosu među njima i o svjesnom? Onaj stražar između nesvjesnog i predsvjesnog nije ništa drugo. Uostalom. narav¬ no. te je u zajedništvu s njima i zahvalju¬ jući njihovoj energiji uspjela oblikovati latentni san. što je na¬ mjera neurotičnog simptoma. Stoga će mi biti značajnije opomenete li me na to.nepoznata. pa bi zato trebalo pružati i podatke o normal¬ noj funkciji. Ali. te svjesnoga kao promatrača na kraju druge pros¬ torije . da su naši nazivi: nesvjesno. ne znam. u kojima smo pre¬ poznali uzročnike sna. Želim vas uvje¬ riti da ove grube zamisli . on se može pojaviti i kod svih zdravih.zgušnjavanju i pomicanju . Niti to vam neće biti ništa novo.

da te osobe oboli¬ jevaju od uskrate na bilo koji način. isto ono što smo vidjeli na ova dva primjera. bezbroj puta. Pa ipak. da zahtijeva mnogo truda i vremena za pripremu te da se još prije malo vremena oslanjala samo na dva oka. Nadam se da ću vam još moći predočiti i to.na histeriji strepnje. analiza uvela u ono naj¬ intimnije iz seksualnog života tih bolesnica. kako ona u osnovi teži za tim da sama dospije na mjesto majke. Dakle. ispravlja njegove sla¬ bosti. što nedostaje u životu. koji se može izraziti kroz formulu. Simptomi se tada uistinu moraju shvatiti tek kao zamjensko zadovoljenje za ono. te da za sada i važi samo za ova tri obli¬ ka. isto kao i jedan san. simptomi bi poslužili seksualnom zadovo¬ ljenju oboljelih. pokazali bi nam i svi drugi slučajevi koje smo podvrgavali analizi. Prisjetite se da nas je u dva slučaja. već smo na svim mjestima u stanju prodrije¬ ti i u razumijevanje ovih ostalih bolesti. oni bi bili zamjena za to zadovoljenje kojega se u životu lišavaju. Taj je simptom u svo¬ joj osnovi -jedno ispunjenje želje. te ispunjenje vlastitih seksualnih želja. Ženi ne¬ dostaje njen žarko voljeni suprug. da je sve što vam ovdje iznosim o potiskiva¬ nju. kad im stvarnost ne pruža zadovoljenje njihovih seksualnih želja. Uviđate koliko se oba ova rezultata dobro podudaraju jedan s drugim. Na¬ ime. Kao ovu svrhu prepoznali smo zadovoljenje seksualnih želja. s kojim zbog njegovih ne¬ dostataka i slabosti više nije mogla dijeliti život. Ovdje iznova treba nastupiti vlastito iskustvo ili povjere¬ nje. Mora mu ostati vjerna. histeriji konverzije i opsesijskoj neurozi. osim toga. pa čak i ono. Pomislite na prisilnu radnju naše prve pacijentice. 317 . kakva proširenja doživljavaju naše pretpostavke i rezultati prilikom usklađivanja s tom novom građom. Ove tri bolesti. Kod naše ste druge pacijentice mogli prepoznati barem to. simptomskoj tvorbi i značenju simptoma prikupljeno na tri oblika neuroza . i svaki bismo put morali ustvrditi da njihovi simptomi služe istoj svrsi. Ostale je ne¬ uroze psihoanaliza slabije proučavala. prikriva. koje se u ovoj točki može pozvati i na podudarne podatke svih psihoanalitičara. O nagoviještenoj će poteškoći biti govora uskoro. tada mi prvo dopustite da uvećam vrijednost simptoma jednom novom objavom. Svaki put nas je analiza dovodila do seksualnih doživljaja i želja obo¬ ljelih. što san baš i nije svaki put . jedno usporedno istraživanje o povodima oboljenja dalo je ishod. ujedno opisuju i područje na kojem se može obavljati psihoanalitička terapija.to pokaže dvije stotine puta. Također ste pogodili i to. i nikoga drugog ne može postaviti na njegovo mjesto. Samo . a prije svega njegovu impotenciju. kod jedne je takve gru¬ pe razlog za odustajanje bila nemogućnost terapeutskog utje¬ caja. te vam pokazati da ova daljnja istraživanja nisu dovela do proturječnosti. Dakle. Ali. kako iz njega ne bi došlo do nekog novog djeteta. da njen obred želi onemogućiti ili otkloniti snošaj roditelja. koji ćemo kasnije spomenuti. ako sve ovo što sada go¬ vorimo važi za tri neuroze prijenosa. Moja gospodo! Želim izbjeći potrebu da naknadno uči¬ nim odstupanja od općenitosti svojih tvrdnji pa vas stoga upo¬ zoravam na to. opet uklanjanje smetnji u seksualnom 316 zadovoljenju. Njen joj opsesijski simptom pruža ono za čime čezne.jedno erotsko ispunjenje želje. U prvom smo slu¬ čaju. koje nisu neuroze pri¬ jenosa. u kojima smo simp¬ tome podvrgli podrobnom ispitivanju. da je psihoanaliza još vrlo mlada znanost. već do us¬ postavljanja viših cjelovitosti. koje smo kao jednu grupu navikli nazivati imenom »neuroze prijenosa«. naročito jasno razaznali svrhu ili težnju istra¬ živanog simptoma. možda je u drugom slučaju ona bila nešto prikrivenija zbog momenta.j a to ne mo¬ gu. njime uzdiže svog supruga. Također nemojte zaboraviti niti to.

koji bi se i sami trebali nazvati neprirodni¬ ma. Još danas ću obraditi dva od njih. da ovi simptomi ne nude ništa stvarno za zadovoljenje. Ovo zastupanje može tada biti više u korist jednog ili drugog smi¬ sla. da simptomi namjeravaju postići ili seksualno zadovoljenje ili obranu od njega. te da kod histerije u cijelosti prevladava pozitivan karakter koji ispunjava želje. rezultati kompromisa. a i njegovoj suprotnosti. da simptomi imaju upravo obrnutu namjeru. što bi se možda prije trebalo opisati kao zadovoljenje okrutnih ili od¬ bojnih prohtjeva. tada je simptom dvovremenski. moja gospodo. da se dosta često ograničavaju na oživljavanje nekog osjeta ili prikazivanje jedne fantazme iz neke seksualne cjeline. smo već toliko često u psihoanalizi iskusili da suprotnosti ne znače odmah i proturječnosti. Nećemo baš tako lako razriješiti jednu drugu poteškoću. tada ova dvojakost ili polaritet ima odličnu utemeljenost u jednom dijelu svog mehanizma. Nećete propustiti naglasiti.« Neću osporavati točnost vašeg tumačenja. Kad pregledate veći niz tumačenja simptoma.Sigurno je da postoje još mnogi mogući prigovori protiv stava. nećemo po¬ stići suglasnost prije nego što seksualni život čovjeka ne podvrgnemo temeljitom istraživanju i pritom ne utvrdimo. kako ćemo čuti. i od kojih ih odvikavamo. što ima magičan smisao izbjegavanja noćnih erekcija. što se sve ima pravo nazivati seksualnim. što je opet izjednačeno sa zaštitom vlastite nevinosti. čini se prije. vjerojatno ne bi bila potrebna psihoanaliza da bi ga se iznijelo na svjet¬ lost. proizašli iz međusobnog djelovanja dviju su318 protnih težnji. ovaj je negativni karakter bio izražen i mnogo više. i samo rijetko taj utjecaj potpuno nedostaje. koje sam imao prilike analizirati. pa jednako tako zastupaju potisnuto ali i ono što potiskuje i što je sudjelovalo u njihovom nastajanju. da isključe ili uklone seksualno zadovoljenje. neprija¬ teljski nastrojen spram seksualnog zadovoljenja. Ako simptomi mogu poslužiti i seksualnom zadovoljenju. koji još nismo mogli spomenuti. jer se seksualnim zadovoljenjem želi nazvati nešto. da navodno seksualno zadovoljenje tako če¬ sto pokazuje jednu djetinjastu i bezvrijednu narav. obred se u cijelosti mogao sastojati od propisanih mjera za obranu od seksualnih prisjećanja i iskušenja. asketski. sastoji se od dvije akcije jedne za drugom. 319 . vjerojatno ćete u početku procijeniti da se pojam zamjenskog seksualnog za¬ dovoljenja kod njih proširio do svojih krajnjih granica. naime. U ovim posljednjim točkama. Zato bismo našu tvrdnju mogli proširiti tako. koje jedna drugu potiru. Kod opsesijske neuroze. U međuvremenu. da se mož¬ da približava masturbacijskom činu ili pak podsjeća na prlja¬ ve nepristojnosti koje se zabranjuju već i djeci. da su neurotični simptomi zamjensko seksualno zado¬ voljenje. no što bi nam to moglo biti drago. Nadalje. izvijestiti: »Kod jednog niza slučajeva to uopće nije točno. a kod opsesijske neuroze onaj negativni. odmahu¬ jući glavom. Kod histerije se susretanje obiju namjera uglavnom postiže u istom simpto¬ mu. ili kad želi spriječiti padanje i razbijanje posu¬ da. Kad bi ono bilo tako jednostavno. oba se dijela često razdvajaju. I još ćete povrh toga izraziti i svoju začuđenost. primjerice kad uklanja sve satove. Kad i sami analiti¬ čki pregledate veći broj neurotičara. To su. možda ćete me. Psihoanalitičko stanje stvari rado se pokazuje ponešto složenijim. Već i nekoliko crta obreda kod naše druge pacijentice zaista dopušta da razaznamo ovaj asketski karakter. U drugim slučajevima obreda postelje.

Ozbiljno. on je. Samo njima jednak spol može pobuditi njihove seksualne želje. o čemu se ne smije govoriti. sudbo¬ nosnoj razlici. No. da pokušaji definiranja uvijek dovode do poteškoća. omogućenim proučavanjima grupa ljudi i pojedinaca. tada zaista niste jako udaljeni od izjednačenja seksualnog s nepristojnim. funkcije razmnožavanja i prirode nepristojnog koja se drži u tajnosti. Jer. pribavljanja zadovoljstva. Nešto. odustanimo radije od toga da to popravimo upravo u ovom slučaju. Oni su se time. Ako u središte stavite seksualni čin.XX. Takve osobe nazivamo homo¬ seksualnima ili invertiranima. mi i nismo posve bez pokazatelja o onome. seksualno je ipak ono nepristojno. ako razmnožavanje sma320 trate jezgrom seksualnosti. nije lako navesti što sve obuhvaća sadržaj pojma »seksualno«. to više nije dovoljno i za znanost. To su muškarci i žene. odbacujući. zahvaljujući podrobnim. zasigurno samo požrtvo¬ vnim samosvladavanjem. to baš i nije samo šala. porođaj i ne mora po svaku cijenu biti nešto nepristoj¬ no. Prije svega. No. Ali. što je sastavljeno od uzimanja u obzir suprotnosti spolova. što je prema jednom zgodnom izrazu H. U toj su ga namjeri doveli do postelje jedne histerične žene. drugi spol. da nema dvoj¬ bi o tome što bi trebalo podrazumijevati pod »seksualnim«.« Uistinu. i to naročito spolnim dijelovima dru¬ gog spola. ono.ne i uvijek . odrekli bilo kakva sudjelovanja u razmnožavanju. pa onda i porođaj stvarno ne pripada seksualnom. Primjećujem da mi zamjerate. što sam se našalio s ovako ozbiljnim stvarima. No. inače vrlo često . a ipak je posve sigurno seksualan. Naravno da oni 321 . Možda ćemo imati priliku kritički ispitati njihove zahtjeve. naravno. Oni se kroz usta svojih znanstvenih glasnogo¬ vornika prikazuju kao posebna varijanta ljudske vrste. intelektualno i etički visoko razvijeni. možda bi bilo jedino točno. da simptomi histeričnih tako često predstavljaju seksualne stvari. a pose¬ bice dijelovi njegovih spolnih organa njima uopće ne predstav¬ ljaju spolni objekt. Silberera za posljedi¬ cu imalo »grešku u prikrivanju«. postalo nam je poznato da njihov »seksual¬ ni život« na najupadljiviji način odstupa od uobičajene pros¬ ječne slike. no vi ćete iznaći da je to bezbojno i pre¬ više opsežno. a u ekstremnim su im slučajevima čak i predmet gnušanja. predavanje SEKSUALNI ŽIVOT LJUDI Moje dame i gospodo! Ipak bi trebalo pomisliti. No. Jedni su od ovih »nastranih« takoreći izbrisali iz svog programa razliku među spolovima. bit će dostatno za sve praktične potrebe u životu. podvrgnuti jedino ovoj jednoj. što ljudi nazivaju seksualnim. te u krajnjem smislu smjera ka sjedinjenju genitali¬ ja i izvođenju spolnog čina. tada nalijećete na opasnost da is¬ ključite velik broj stvari koji nije usmjeren na razmnožavanje. izjavio: »Pa.besprijekorno građeni. kao »treći spol« koji ravnopravno stoji uz ostala dva. U cjelini. Možemo na¬ slućivati da se u razvitku pojma »seksualno« događalo nešto. možda ćete izjaviti da je seksualno sve ono što se bavi tijelom u namjeri postizanja zadovoljstva. mi smo već naviknuti na to. No. čiji su napadi očevidno podražavali postupak porođaja. Sve ono. kao što je masturbacija. pa čak i cjelivanje. porođaj ipak nije ništa seksualno. sto je povezano s razlikom između obaju spolova. Pričali su mi da su jednom učenici nekog poznatog psihijatra namjeravali uvjeriti svog učitelja u to.

što je inače uobičajeno samo uvodna i pripremna radnja.ženske grudi. već nanositi svom objektu boli i patnje. U svojoj raznovrsnosti i ne¬ običnosti one su usporedive samo s grotesknim nakazama koje je P. sve u nekom mračnom očekivanju da će ih druga strana nagraditi istom takvom uslugom. te ga pod zločinačkom prisilom i čine takvim. Flaubert dopušta da prolaze pored njegova pobožnog pokajnika. Dijelimo ih u one kod kojih se seksualni objekt izmi¬ jenio. žude za čitavim objektom. koje smo već i kod djeteta uspjeli ukloniti kao nepristojne. ali pred njega postavljaju posve određene. već zbog drugih funkcija u kojima sudjeluju iz anatomskih razloga i zbog blizine u smještaju. da svaka od ovih grupa postoji dvostruko. analni otvor umjesto rodnice). privlače na sebe čitavo njihovo seksualno zanimanje. koji su se odrekli sjedinjenja obiju vrsta genitalija. ili s nestalim bogovima i vjernicima. već ga može zamijeniti maštanjem. Breughel naslikao kao iskušenje svetog Antuna. te .mazohisti. pritom se ne os¬ vrću na nedostatak organskog ustroja. Pritom se ne može podvrgnuti niti najmanjoj dvojbi da je u ovim ludostima. kod kojih se više ovakvih neuobičajenih uvjeta ujedi¬ njuje i ukršta. uvojak kose. U daljnjem slijedu su oni. već imaju najmanje barem isto onoliko manje vrijednih i bes¬ korisnih pojedinaca. ali ne zbog njihove seksualne uloge. koji su kao cilj svojih seksualnih želja postavili ono. Potom sli¬ jede drugi. njihova suprotnost . ali im zato neki odjevni pred322 met ispunjava sve želje . čudno¬ vate ili jezive zahtjeve. stopalo. sada slijedi dugi niz abnormalnih osoba.nisu. kojima G. oni koji naginju gle¬ danju i dodirivanju druge osobe. Dalje su na redu osobe koje. kojima čak niti dio tijela ne znači ništa. pa čak i takve. komad bijelog rublja.kao zbog izravnanja. koja uopće ne treba neki stvarni objekt.seksualno djelovanje tih ljudi. Zatim drugi. 323 . da se mora pretvoriti u nepomično truplo bez obrane. Ove nastrane osobe poduzimaju sa svojim seksualnim objektom barem otprilike isto ono. Na njima uviđamo da i funkcije izbacivanja. čije se seksualne djelatnosti sve više udaljavaju od svega. već i mi trebamo sebi reći da to u njihovu životu igra onakvu ulogu. Dakle. kako nam se sva osjetila ne bi zbunila. koliko i oni. iako bi to rado željeli ustvrditi. istina. niti na uzdržavanje zbog gnušanja (usta.cipela. da bi u njemu mogli uživati. čije nježne žudnje ne poznaju nikakva drugog cilja. »cvijet« čovječanstva. naime. da pored jedne. što se ra¬ zumnom čovjeku čini poželjnim. ili promatranju njenih intim¬ nih djelatnosti. fetišisti. Ne samo što ih oni sami shvaćaju takvim. I drugi. čiji je jedini užitak da od svog ljubljenog objekta otrpe sva poniže¬ nja i patnje kako u simboličkom. Potom slije¬ de zagonetni sadisti. pa kod partnera u seksualnom činu njegov spolni organ zamjenjuju nekim drugim dijelom ili područjem tijela. koji su od spolnog organa uopće posve odustali te na njegovo mjesto uzdigli neki drugi dio tijela kao žuđeni objekt . i to od nagovještaja poniženja pa sve do teških tjelesnih povreda. a konačno moramo još otkriti i to. Njihova vreva vapi za nekom vrstom reda. ili koji razotkrivaju vlastite dijelove tijela koje bi trebalo sakrivati. što i normalne osobe sa svojim. pa osjećaju taj zamjenski odnos. neobičnostima i jezovitostima uistinu na djelu . Prvoj grupi pripadaju oni. No. koji su u seksualnom smis¬ lu drugačije nastrojeni. kao kod homoseksualaca. te u one druge. koji se još uvijek zadržavaju na spolnim organima. tako i u stvarnom obliku. koja svoje seksualno zadovoljenje traži u stvarnosti postoji i druga. koja se zadovoljava time da samo zamišlja takva zadovolje¬ nja. Dosta strahota s ove strane! Drugo mnoštvo predvode oni nastrani. kod kojih se u prvom redu izmijenio seksualni cilj.

Za jednu određenu bolest. Ne možemo li razumjeti ove bo¬ lesne pojavnosti seksualnosti i povezati ih s normalnim sek¬ sualnim životom. jer svi oni u cjelini predstavljaju tek zablude i zastranjenja seksualnog nagona. ostaje neizbježnom zadaća. vrlo rasprostranjenim pojavama. svog vlastitog napuštenog supruga. kao i u fi¬ nijim pojedinostima može pratiti gdje se te abnormalnosti oslanjaju na normalno. U tome će nam pomoći jedna spoznaja i dva nova otkrića. koju više ne možemo ubrajati u neuroze prijenosa. čak i pretpostavljamo da u pravilu proizlazi iz pokušaja obrane od isuviše snažnih homoseksualnih osjećaja. Rekli smo da su neurotični simptomi zapravo zamjenska seksualna zadovoljenja. time nisu uklonjene razlike između manifestirane homoseksualnosti i normalnog ponašanja. Sigurno. to su samo rijetkosti i kurioziteti«. kao što je: »Pa. On je. Oni koji sami sebe nazivaju homoseksu¬ alcima ipak su samo svjesno i manifestirano invertirani. O tome nas se niti ne pita. pa¬ ranoju. iskazivanje našeg osobnog negodovanja i uvjeravanja da mi sami ne dijelimo takve požude . jer nam se takvo jedno tumačenje simp¬ toma nameće iznenađujućom učestalošću. kao i svako drugo. Ali. kad pod »seksualno zadovoljenje« uključimo i takozvane nastrane seksualne potrebe. moje dame i gospodo. a počesto i ogromne žrtve. a i kod visoko civiliziranih naroda. Zahtjevi homo¬ seksualaca ili invertiranih da ih se smatra iznimkama propa¬ daju odmah čim otkrijemo da dokaz o postojanju homoseksu¬ alnih osjećaja nije promašio niti kod jednog jedinog neu¬ rotičara. naime. Odbijajući iz¬ govor. kad bi nam netko želio reći da se zbog njih ne trebamo smesti u svojim stavovi¬ ma o seksualnom životu. Ali. radi se o zaista učes¬ talim. ona opravdava shvaćanje svih ovih nastranosti kao »znakova degeneracije« kroz dokaz. kako se mi postavljamo prema ovim neuobičajenim vrstama seksualnog zadovolje¬ nja? Ogorčenje. tada također ne razumijemo niti normalnu seksualnost.i onih najprimitivnijih. te da je dobar broj simptoma zapravo izrazio tu prikrivenu inverziju. A sad. takva jedna proizvodnja simptoma u osobi muškarca vrlo je 325 . Na kraju. pa se i u grubim.kakvu normalno seksualno zadovoljenje ima u našem. da se izvrši cjeloviti teoretski obračun o mogućnosti spomenutih nastra¬ nosti i njihovoj povezanosti s takozvanom normalnom seksu¬ alnošću. Za onu prvu zahvaljujemo Iwanu Blochu. a gdje od njega odstupaju. i to kod svih 324 . a ja sam vam nagovijestio kako će se potvrđivanje ovog stava kroz analizu simptoma sudariti s ponekom poteškoćom. da e do ovih zastranjenja od seksualnog cilja. ali. pa sve više učimo kako mu treba pridati naročito velik značaj. Ukratko. da se tu iznova nailazi na karakter nepris¬ tojnog. opravdan tek onda. i sam bi se mogao lako odbaciti. još od svih nama poznatih vremena. do takvog oslabljenja odnosa prema seksualnom objektu dolazi¬ lo oduvijek. Naprotiv. povezan sa seksualnim djelatnostima. pa njihov broj nestaje pred brojem prikriveno homoseksualnih osoba. on je ovdje uglavnom prerastao u besramno. to je jedno pojavno područje. mi smo primorani da odabiranje objekta unutar vlastitog spola smatramo gotovo redovitim račvanjem ljubav¬ nog života. ali se njihova teoret¬ ska vrijednost znatno smanjuje. Možda se još pri¬ sjećate da je jedna od naših pacijentica u svojoj prisilnoj rad¬ nji podražavala muškarca. postigavši ponekad čak i trpeljivost te opće uvažavanje.očito ne mogu učiniti mnogo. Oba otkrića učinjena su povodom psihoanalitičkih proučavanja neurotičara. i na odlučujući način moraju utjecati na naše shvaćanje seksualnih nastranosti. tada bi na mjestu bio jedan ozbiljan odgovor. podno¬ se iste. i na¬ dalje ostaje njihovo praktično značenje. Ne može vam izbjeći niti to.

Neslućeno velik dio prisilnih radnji svodi se na masturbaciju kao prikriveno ponavljanje. mora pripisati i jedno seksualno . ono se zaobilaznim putevima zna nametnuti ponašanju obolje¬ lih. ili izražavaju borbu između zadovoljenja i obrane. pretvara¬ jući ih tako u mučitelje samih sebe. To je. histerijska neuroza može svoje simptome iskazati na svim sustavima organa i time im pore¬ metiti sve funkcije.) s kojima se susrećemo kao sa simptomima histerije. no što bi se činile kad se normalnom seksualnom zadovoljenju ne bi suprotstavila neka stvarna prepreka. pritom niti samo zadovoljenje ne ostaje kratkih rukava.po svom cilju nastranih seksualnih pobuda. dakle. Kako vjerojatno znate. uostalom. i to na organima koji naoko nemaju nikakve veze sa seksualnošću. moramo se čuvati toga da prema ovim razjaš¬ njenjima o tumačenjima simptoma ne precijenimo učestalost i intenzitet nastranih sklonosti ljudi. Potom također uviđamo. samo što se to kod njih moglo zapaziti oče¬ vidno i bez muke. Između mnogih oblikovanja simptoma pod kojima nastu¬ pa opsesijska neuroza. ako ih druga isuviše izrabljuje. ipak ima mnogo toga što je poveza¬ no s njenim pretpostavkama. prepoznati i kod manifes¬ tiranih nastranosti.željeti vidjeti. Ali. op. i na mo¬ difikaciju. Kod toga se ovi drugi organi ponašaju kao zamjena za genitalije. Sličan se jedan utjecaj može.značenje. posve neovisne o takvim 327 . ovi simptomi uglavnom služe obrani od tih želja. Kasnije ćete moći uvidjeti kako to ide. osim njihove funkcionalne uloge. Ostali oblici neuroze. kod stvarne se oskudice potreba prebacuje na abnormal¬ ne puteve seksualnih uzbuđenja. prati najraznovrsnije oblike seksualnih fantazmi. odgovaraju pretjeranom seksualiziranju činova koji se inače kao pripreme uklapaju u put normalnog seksu¬ alnog zadovoljenja . da se pred normalno zadovoljenje seksualnog nagona zbog trenutnih okolnosti ili trajnijih društvenih uređenja postavljaju prevelike prepreke. upravo smo kroz simptomatiku histerije dospjeli do shvaćanja da se tjelesnim organima. na kako raznolike načine mogu up¬ ravo organi za uzimanje i izlučivanje hrane postati nositeljima seksualnog podražaja. jer je poznato da ona. U ostalim slučajevima su sklonosti k nastranosti. kako to i odgovara strukturi opsesijske 326 neuroze. dodirivati i istraživati. otkrivaju nam tako svoju priro¬ du kao ispunjenja nastranih seksualnih pobuda.uobičajena kod neurotičnih žena. pa potom do¬ tične nastrane seksualne pobude ne pripisujemo svijesti poje¬ dinaca. I iako se to ne može pri¬ pisati homoseksualnosti. Ve¬ liko značenje strepnje od dodira i opsesije pranjem ovdje na¬ lazi svoje razjašnjenje. Nebrojeni osjeti i inervacije (veze organa sa sredi¬ šnjim živčanim sustavom. dok kod histerije prvo moramo krenuti zaobilaznim putem preko tumačenja simptoma. i koji spolni or¬ gan žele zamijeniti drugim organima. dakle . pa se rado okreće protiv njihove vlastite osobe. naravno. No. već ih smještamo u njihovo nesvjesno.p. oni mudrijaški. isto ono što su nam poka¬ zale i nastranosti. Ne bih trebao uložiti mnogo truda u to.erogeno . One se u nekim slučajevima izazivaju ili aktiviraju time. ali vje¬ rujem da će nam i ovo izrečeno do sada biti dostatno za našu namjeru. da vam predstavim i mnogo prisniji odnos između nastranosti i neuroze. kao najvažniji se dokazuju oni izazva¬ ni porivom isuviše jakih sadističkih. Čuli ste da se u oskudici normalnog seksualnog zadovoljenja može i neurotički obolje¬ ti. Analiza pokazuje da pritom do izražaja dolaze svi nagoni koji su nazvani nastranima. No. U svakom slučaju. te da će oni biti ome¬ teni u ispunjenju svoje prve zadaće. kao jedina slično oblikovana radnja. kod kojih su drugi organi sebi prigrabili značenje dijelova spolnih organa. razumijete da se kroz takvo jedno »kolateralno« suzbijanje nastrane pobude moraju učini¬ ti snažnijima.

ograničavanje seksualnog nagona kada on izbije kao poriv za razmnožavanjem. Naime. kao i to. pridržavajte se sljedećeg razmišljanja: ako je točno da stvarna otežanost ili nedostatak normalnog seksu¬ alnog zadovoljenja izvlači na vidjelo sklonosti ka nastranosti¬ ma i kod onih osoba. ona vječna. Niti zadaća obuzdati ga . Inače bi nagon probio sve nasipe. da su im sklona i djeca. izvor joj je u tome. ili. jer sad uspijeva pres¬ labo. nastranosti i neuroza. osim po cijenu kakvih izne¬ nađenja i kakvog neugodnog nesuglasja s vašim osjećajem! Vi ćete zasigurno biti skloni tome da u početku sve osporite činjenicu da djeca imaju nešto. da sa sobom na svijet nisu stigla ni sa kakvim spolnim organi¬ ma. što se kasni¬ je osuđuje kao nastranost. i to zato. No. To. broj članova se mora ograničiti. ispravnost naših promatranja i opravdanje. Vi upadate u zabludu. a sad opet isuviše dobro. što je sklono nastranosti¬ ma. koja se nastavlja i u sadašnjosti.također nikad nije lagana. Začudo. nego li uvećana i na svoje poje¬ dinačne podražaje razložena infantilna seksualnost. Motiv ljudskog društva u osnovi je ekonomski. a njihova se energija sa seksualnih djelatno¬ sti treba skrenuti na rad. Naime. da ste i vi sami bili djeca. ovim putem stižemo i do druge novosti koju sam vam nagovijestio. i potvrdilo neposrednim promatranjima na djeci. te da se u svojoj nezrelosti njima i bave u odgovarajućoj mjeri. a time zatvarate put do razumije¬ vanja seksualnosti. za tog su pojedinca one gotovo normalan način seksualnog života. kako ono nema dovoljno namirnica da bi se njegovi članovi održali i bez svog rada. te da vam potom izložim 328 ishode naših zapažanja. Dopustite. da je zada¬ ća . čak besmisleno. da djeca nemaju nikakvog seksu¬ alnog života . Ali. već da bi ga iznenada trebala steći između svo¬ jih 12 i 14 godina.seksualnih uzbuđenja.podvrgnuti poslušnosti seksualnu želju novog naraštaja 329 . i kao djeca ste podlegli utjecaju odgoja. tada se kod tih osoba treba prihvatiti nešto. da vam prvo raz¬ jasnim motive vašeg opiranja. Možda u ovom trenutku imate dojam da smo više zamr¬ sili. već su im oni izrasli u vrijeme puberteta.biološki isto onoliko nevjerojatno.nevezano sa svim proučavanjima . koje ih inače nisu pokazivale. jer sjećanja i pomisli prilikom ana¬ lize simptoma redovito odvode i u rane godine djetinjstva. točku za točkom. koja se za svoje svrhe služi već postojećom tjelesnom i duševnom građom. da su sve sklonosti nastranostima ukorijenjene još u djetinjstvu. te više nećete moći zanemariti njihovu poveza¬ nost sa seksualnim životom ljudi. i otplavio naporno izgrađivano djelo kulture.da nastrana seksualnost nije ništa drugo. potreba i neku vrstu zadovoljenja. nego li razjasnili odnos između normalne i nastrane sek¬ sualnosti. to je funkcija razmnožavanja. No. ova je zabluda tendenciozna. one su kod njih već morale postojati u prikrivenom. Tako se došlo do toga. Vjerojatno je iskustvo odgojiteljima pokazalo. među svoje najvažnije odgojne zadaće društvo na sebe mora preuze¬ ti i obuzdavanje. bilo bi . da se u ponašanju djece pronalazi srodstvo s onim. želite li tako. ukratko .okolnostima. Sada ćete na nastranosti vjerojatno gledati u jednom dru¬ gom svjetlu. latentnom obliku. Ono također ima i interes u tome. te njegovo podvrgavanje pojedinačnoj volji koja je jednaka društvenoj zapovjedi. da se njegov potpuni razvitak odgodi sve dok dijete ne dosegne određeni stupanj intelektu¬ alne zrelosti. psihoanali¬ tičko istraživanje bilo je primorano da se pobrine i za seksu¬ alni život djeteta. što se smije označiti kao seksualni život. dakle. Ono što smo pritom zaključili potom se. što se u to doba kod njih budi. jer u punom izbijanju seksualnog nagona i odgoj praktički nalazi svoj kraj. Dakle. pobrkali ste međusobno sek¬ sualnost i razmnožavanje. pradavna nevolja života. Ono.

rješiva samo onda. iako je postala providna već i ranije. koji je priprema.da se život djeteta oblikuje aseksualno. kod pojedinih tvorbi snova. nije potrebno razjašnjavanje. Posve sukladno gladi. no i da brzo nauči razdvojiti je od tog uvjeta. Postizanje ugode možemo povezati jedino s nadraživanjem zone usta i usnica. i tko god ga opisao drugačijim.da i u ovoj okolnosti. kad se već ne želi odreći samih nepodopština. kad sito zaspi na grudima majke. kakav je kod gladi na330 gon za hranom. Oni ne sumnjaju da ono služi samo postizanju ugode. Čini se da i oni njegovatelji djece. i da ne može zaspati bez sisanja dudice. s tom radnjom iznova tone u san. ili možda to iskoristiti kao prigovor. pa ove dijelove tijela nazivamo ero331 . i to s istim onim blaženim izrazom. Ali. Di¬ jete važi kao čisto.a to su dječje godine. ono se. čemu po¬ riču postojanje. već da upravo oni pod nazivom »dječjih nepristojnosti« najstrože progone izražavanja onoga. previđaju se seksualne djelatnosti djeteta. da se na tome utemelji neki zaključak. usmjeren na primanje hrane. Sad ću vam navesti sve ono. No. kako znate. dr. lako ćete uvidjeti i sami. a ovdje se radi o seksualnom nagonu. Prvi podražaji seksual¬ nosti pokazuju se kod dojenčeta u oslanjanju na ostale životno važne funkcije. prateći simptome unazad. U toj se namjeri djeci zabranjuju i ogađuju gotovo sve infantilne seksualne djelatno¬ sti. Kažemo da ono siše ili cucla svoju dudu-varalicu. koji ne namjerava¬ ju zauzimati teoretske stavove. Da se upra¬ vo kod seksualnih djelatnosti dojenčeta najviše koriste tuma¬ čenja. pokazu¬ je nam da mu je zadovoljstvo donijela djelatnost sisanja sama za sebe. Otkrivamo. ili se u znanosti zadovoljavaju time. Lindner. libido tre¬ ba označavati silu kojom se iskazuje nagon. stoga se ne čeka oluja puberteta. Dopustite mi da u ovu svrhu uvedem i pojam libido. kakvi su seksualno uzbu¬ đenje i zadovoljenje. pokazuje onakav izraz blaženog zadovoljstva koji će se kasnije pona¬ vljati nakon doživljavanja seksualnog orgazma. to bi bilo premalo. smještaju ga u dječje nepodopštine i raznim neugodnim doj¬ movima primoravaju dijete da ga se odrekne. mi zamje¬ ćujemo da dojenče želi ponavljati radnju uzimanja hrane. dakle. Djeca su jedina koja ne sudjeluju u ovim običajima. to je tijekom vremena konačno dovelo do toga da se ono uistinu i počelo smatrati aseksualnim. Ova se tumačenja dobivaju na temelju analitičkih istraživanja. da ih drugačije doživljavaju. Doista je neobično da osporavatelji dječje seksualnosti ne popuštaju zbog toga u odgoju. a to . što se može najjasnije raza¬ znati od seksualnog života djeteta. tada više ne nalazi pod porivom gladi. što nije zanemariv posao. Za ostale pojmove. osim da postignu ugodu. Njegov je glavni interes. Seksualnu prirodu ove radnje prvi je ustanovio jedan stari pedijatar iz Budimpešte. Od velikog je teoretskog značaja također i to. da dojenče obavlja radnje koje nemaju nikakvu drugu namjeru.potom kod najvećeg dijela osoba prekriva ko¬ prenom amnezije. dakle. i uvijek iznova dokazuju da tek moraju prevaliti svoj put do čistoće. postavlja se idealan cilj . Vjerujemo da ono tu ugodu prvo doživljava kroz uzimanje hrane. pa je to znanost potom objavila i kao svoje učenje. ako se s ovim utjecanjima započne vrlo ra¬ no. ne zahtijevajući pritom novu hranu. nevino. istom onakavom. u pu¬ noj naivnosti izražavaju svoja animalna prava. do pete ili šeste . Da se ne bi dospjelo u pro¬ turječnost sa svojim uvjerenjem i stavovima. smije biti optužen kao bezbožni zločinac prema nježnim i sve¬ tim osjećajima čovječanstva. Poznato je i da se ono ubrzo navikava na nju. ocjenjuju to sisanje na sličan način. koju temeljito razdire tek analitičko is¬ traživanje. već se zahvaća i u onaj seksualni život djece. da se upravo ono doba života koje najžustrije opovrgava pred¬ rasudu o aseksualnom djetinjstvu .

Zaključu¬ jemo da dojenče doživljava osjećaj ugode i pri pražnjenju mje¬ hura i crijevnih sadržaja. čini se da na svoju djelotvornost pri uriniranju gleda s naročitim ponosom. dojenče odustaje od djelatnos¬ ti sisanja. Zašto ne biste trebali znati. i koristi ga kao prvi »poklon« da bi nagradilo osobe koje naročito voli. da čmar kod jednog 333 . Dijete siše palac. na koji se u mašti dosta često vraća u trenucima nevolje. O opravdanosti ovih naziva zasigurno ćemo morati još raspravljati. Ne osjeća gnušanje prema svom izmetu. zamijeniti društvenu prihvatljivost za ugodu. Ocjenjujući sisanje dojenčeta. koliko dubinskih djelovanja iskazuje u svojim lutanjima i zamjenama za nj. ali razumijemo zbog čega su pedijatri i pedagozi odbacili psihoanalizu i njene re¬ zultate tako daleko od sebe. Da bi ga se potaklo na odustajanje od ovog izvora ugode. tada bi sigurno radnju sisanja na majčinim grudima priznalo kao daleko najvažniju u životu. da bi mi doviknuli: »Dosta tih nečuvenosti! Pražnjenje stolice trebalo bi biti izvor seksualnog zadovoljenja i ugode. Ono što se najjasnije pokazalo pri uzimanju hra332 ne. koliko je ovaj prvi objekt značajan za bilo kakvo kasnije pronalaženje objek¬ ta. ono nastavlja poštovati izmet kroz »poklon« i »novac«. prije svega. Pa i nije baš u krivu što se njega tiče. sve što se tiče ovih funkcija mu se opi¬ suje kao nepristojno. siše vlastiti jezik. stoga postaje važan doživljaj. već tek kada to odrede druge osobe. Potom iz psihoanalize otkrivamo. a ugodu koja se postiže sisanjem nazivamo seksualnom. Ono uk¬ ljučuje majčine grudi kao prvi objekt seksualnog nagona. Time pri postizanju ugode posta¬ je neovisno o odobravanju svijeta izvana. cijeni ga kao jedan dio svoga tijela od kojega se ne ras¬ taje lako. Njegov odnos prema samim izlučevinama od samog je početka bio posve drugačiji. Znam da ste me već odavno željeli prekinuti. koliko od psihičkog značenja ove radnje ostaje sa¬ čuvano tijekom čitavoga života. pa se po¬ naša autoerotski. što znači da traži i pronalazi svoje objekte na vlastitu tijelu. ne mogu vam pružiti dostatnu predodžbu o tome.genim zonama. koje obavlja već i dojenče! A izmet jedna dragocjena supstancija. Ali. prije svega. Sisanje na majčinim grudima postat će izvorišna točka cjelokupnog seksualnog života. a osim toga izvlači i pojačava uzbuđivanje i jedne druge tjelesne zone. Ono ovdje treba. ali i unutarnje borbe. kad dojenče prilikom istraživanja po svom tijelu otkriva naročito nadražljiva mjesta svojih spolnih organa. predodređeno za držanje u tajnosti. kako je to spoznao oštroumni Lou Andreas. te mu time dopušta da naslu¬ ti kasnije vanjske. njegovoj težnji za ugodom neprijateljski nastrojena snaga. Kad bi se dojenče moglo izražavati. Ono ne smije svoje ekskrete ispuštati u trenutku kad bi samo to željelo. Nasuprot tome. pa i na najudaljenijim područjima našeg du¬ ševnog života. gospodo moja! Vi ste samo zaboravili da sam vam želio izložiti činjenice infantilnog sek¬ sualnog života radi povezivanja s činjenicama seksualnih nas¬ tranosti. jer kroz ovu rad¬ nju ono odjednom zadovoljava svoje obje velike životne potrebe. Pa i kad se odgajanjem uspije u namjeri da ga se udalji od ovih sklonosti. već smo se upoznali s dvije odlučujuće osobine infantilne seksualnosti. pa ga zamjenjuje nekim dijelom svoga tijela. ne¬ dosegnut uzor svakog kasnijeg seksualnog zadovoljstva. čime pronalazi put od sisanja do onanije. Erogene zo¬ ne nisu podjednako darežljive. kako izvještava Lindner. i to ne bez iz¬ nenađenja. Ono se pojavljuje u oslanjaju na zadovoljenje velikih organskih potreba. te da uskoro počinje nastojati izvoditi ove radnje tako.« Ne. U ovoj točki po prvi put vanjski svijet nastupa kao ograničavajuća. djelomično se ponavlja i kod obavljanja nužde. ili čmar neka vrsta spolnog organa! Ne vjerujemo u to. da mu odgovarajućim nadraživanjem sluznih erogenih zona donose što je moguće veću ugodu.

Infantilno seksualno istraživanje započinje vrlo rano. Nemam uopće ništa protiv toga postane li vam jako uočljivom srodnost dječjih seksualnih djelatnosti sa seksualnim nastranostima. to možete čuti da vam potvrđuju i sama djeca. Kasnije se prestravi pred mogućnošću koja mu se ukazuje.velikog broja odraslih. Naravno. muške genitalije. ako dijete uopće i ima ika¬ kav seksualni život. moram vam ipak još ponešto reći o seksualnim istraživanjima djece. jer djetetu nedostaje . koja djetetu ne govori ništa. ne smijete prije toga djecu sustavno zastrašiti. bez pripomoći nekog drugog spolnog organa ili objekta. i pre¬ više značajno za simptomatiku neuroza. To se. u stvari. Uostalom. s pitanjem onanije ne bismo mogli tako brzo završiti. to je predmet za mnogostrano promatranje. kod kojih se pribavljanje ugode na vlastitim genitalijama. bez prekida nastavlja od onanije kao dojenčeta pa do notonanije pubertetskih godina. mi neku seksual¬ nu djelatnost nazivamo nastranom onda. mogao bih upotpuniti i osvrtanja na ostale. čije će oblikovanje imati veli¬ ki udio u stvaranju njegova karaktera ostane li zdrav. Jer.osim nekolicine tamnih nagovještaja ono. i homoseksualnih i heteroseksualnih. S druge strane. upućujem vas na rezultate analize i izravnog proučavanja djece. a potom može trajati i dalje. ta¬ da u prvi mah nastoji zanijekati svjedočanstvo svojih osjetila. što služi jedino postizanju užitka. ili pak vidjeti drugačijim. te vam kažem da je prava jedna vještina ne vidjeti sve ovo. kad odustaje od cilja razmnožavanja pa slijedi postizanje ugode kao cilj posve neo¬ visan o njemu. On potpada pod vladavinu kompleksa kastracije. zajednička je osobina svih nastranosti da su odustale od razmnožavanja kao cilja. kad postanu nekoliko go¬ dina starija i kad vam o tome mogu pripovijedati. To je previše karakteristično za dječju seksualnost. jer barem dječačići misle. Ono se ne nadovezuje na razliku među spolovima. parcijalnih nagona koji tragaju za ugodom neo¬ visno jedan o drugome. Ono što sam izložio o dva organska sustava. jer će inače dobro razumjeti da o tome treba šutjeti. jer si ne može predočiti postojanje njemu sličnog ljudskog bića bez jednog njemu toliko dragocjenog dijela tijela. da oba spola imaju jednake. neodređeno dugo. u koje ne želite vjerovati. uistinu u spolnom snošaju preuzima ulogu rodnice? Te da po¬ stoje mnogi pojedinci. Stoga mi dopustite da nastavim sa svojim kratkim prika¬ zivanjem infantilne seksualnosti. tada on mora biti od one nastrane vrste. i kao takvo se prezire. koji čitav svoj život zadržavaju osjećaj punog užitka prilikom pražnjenja stolice. što seksualnost obavlja prilikom funkcije razmnožava¬ nja. Usprkos mojoj sklonosti da ovo pitanje još više skratim. a isto tako i sve što mu se otelo. Ako potom dječak kod svoje male sestrice ili prijateljice u igri dospije do otkrića vagine. a svoj učinak započinju pokazivati i slučajne ranije prijetnje zbog isuviše in¬ tenzivnog bavljenja njegovim malim udom. razumjeli ste da točka prijeloma i obra¬ ta u razvitku seksualnog života leži u njegovom podvrgavanju svrsi razmnožavanja. postoje ljudi. Za djevojčicu znamo da se zbog nedostat¬ ka velikog i vidljivog penisa osjeća teško prikraćenom. zavidi dječaku na njegovu posjedu. ponekad i prije treće godine života. 334 Seksualni život djeteta iscrpljuje se u pokretanju jednog niza djelomičnih. te u njegovim otporima. u njego¬ voj neurozi ako oboli. Dakle. razumije samo po sebi. Spolni organi već vrlo brzo ulaze među ove organe. ne opisujući ga uop¬ će tako neznatnim? A što se tiče zanimanja za čin defekacije i ugodu pri promatranju defekacije nekog drugog. I za druge stvari. a dijelom već i na vanjskim objektima. jer. dospije li na analitičko liječenje. i to dijelom po vlastitu tijelu. te očito iz tog motiva razvija 335 . obilježeno je nečasnim imenom »nastranog«. Sve što se događalo prije tog obrata.

izuzev pražnjenja mjehura. zasigurno već čuli da je pojam sek¬ sualnog u psihoanalizi pretrpio neopravdano proširenje. među dojkama. pri¬ premljen za dječju sobu . i djece. klitoris je tvrdoglavo zadržao ovu osjetljivost. Za pretvaranje djevojčice u ženu mnogo ovisi o tome.sudara se već i kod male djece s nevjericom. Sad i sami možete prosuditi da li je ovo proširenje zaista neopravdano. Mi smo pojam seksualnosti protegnuli samo toliko daleko. dakle. da dijete stiže na vidjelo kao i gruda izmeta. vidi u njemu pokušaj nasilja. a zovemo ga normalnim. a to je sa¬ dističko nerazumijevanje koitusa. Vi ste.da roda donosi djecu . tučnjavu. Kasnije otkriva ovo ograničenje. te odustaje od dobivanja djece putem hrane. no što mi to mislimo. koje leži i u osnovi pitanja postavljenog tebanskoj Sfingi. dijete nije u stanju riješiti ovaj problem vlastitim snagama. mjesto na kojem se postiže autoerotsko zadovolje¬ nje.obično ne dobije nipodaštavajuće i nepotpuno razjašnjenje. no ne može pogoditi kakvu. da može obuhvatiti i seksualni život nastranih. Pa i kad u postelji ili na rublju otkrije tragove majčine krvi. ili da se mjesto rođe¬ nja nalazi na grudima majke. Njegova sposobnost rasuđivanja uvjetovana je određenim ograničenjima zbog njegove nerazvijene seksualne konstitucije. U slučajevima takozvane seksualne anestezije žena.otkuda dolaze djeca. ubrzo pri¬ mjećuje da i otac mora igrati neku ulogu kod nastajanja djece. i to mnogo češće. Na ovaj se način mali istraživač približava spoznaji o seksualnim činjenicama. ono već dobro sluti da spolni ud muškarca ima značajan udio u nastajanju djece. Stoga ono u početku i prihvaća da se djeca mogu dobiti kad se pojede nešto naročito u hrani. Uostalom. da se rođe¬ nje djeteta mora odvijati kroz crijeva. To znači. no tom dijelu tijela ne može pripisati nikakvu drugu djelatnost. Međutim. to ostaje pridržano za bajke. sve u namjeri da opravda svoje stavove o seksualnoj uzrokovanosti neuroza i seksualnom značenju simptoma. ova se želja kasnije iznova preuzima u neurozi. Postane li slučajno svjedokom spolnog čina. klitoris djevojčice u cijelosti u dječjoj dobi igra ulogu penisa.želju da bude muškarac. izno¬ va smo mu vratili njegov pravi opseg. Samo. Dijete koje postaje veće. koje nerijetko izazi¬ va i traumatična djelovanja. Seksualno zanimanje djeteta u početku se mnogo više okreće problemu . ili neometan u svom neznanju prolazi pored njih. 337 . Osjećaj da su ih odrasli prevarili u vezi istine znatno doprinosi osamljivanju djeteta i razvijanju njegove samostal¬ nosti. Od samog početka djeca su suglasna u tome. Odgovor. odnosi se samo na jedan ogra¬ ničen seksualni život koji se nalazi u službi razmnožavanja. te se zami¬ jene pretpostavkom da se otvara pupak. istom onom. Ova se teorija napušta tek nakon što sva zanimanja za analno izgube na vrijednosti. ho¬ će li klitoris pravovremeno i u cjelini ovu svoju osjetljivost predati ulazu u rodnicu. U još kasnijim dječjim godina¬ 336 ma. sve dok uglavnom u godinama prije puberteta . on je nositelj jedne naročite vrste uzbuđivanja. uzima to kao dokaz ozljeda koje joj je nanio otac. koja nastupa zbog nekog neuspjeha u njenoj žen¬ skoj ulozi. a budi se zbog egoistične strepnje pri dolasku novog djeteta. Ono što se izvan psiho¬ analize naziva seksualnošću. a ništa ne zna o to¬ me da djecu mogu dobiti jedino žene. u početku ne do¬ vodi ovaj čin u vezu s nastajanjem djeteta. gospodo moja.

Čudno. želite li kraće reći: »genitalno« . Dok je za većinu »svjesno« i »psihičko« jedno te isto.« U stvarnosti. Ovdje vidim usporedbu koja nije nezanimljiva. Istraživanje infantilne seksualnosti tome je doprinijelo još i više. A posve je slično tome i kad neki drugi tvrde.seksualnost. i nedvojbeno. nego li u pojavnosti seksualnog ži¬ vota. jer je javno po¬ znato da se one u cijelosti odriču razmnožavanja kao cilja. mi smo bili prinu¬ đeni izvršiti proširenje pojma »psihičko«. što moramo odbaciti kao isuviše uzak stav. Ali izražavanja infantilne seksualnosti. Kao da bi netko mogao zaboraviti koliko su one ne samo nešto od¬ vratno. No. da su nas jedino nastranosti primo¬ rale na onu izmjenu pojma seksualnosti koja nam je pribavila onako žestok otpor. Tko ne želi pripaziti na povijest razvitka i analitičku povezanost. dok mi ne možemo drugačije. te priznati i jedno psihičko koje nije svjesno. seksualne nastranosti odraslih nešto su i dohvatljivo. predavanje RAZVIJANJE LIBIDA I SEKSUALNE ORGANIZACIJE Gospodo moja! Imam dojam da vam baš i nisam uspio zaista uvjerljivo približiti važnost nastranosti za naše poimanje sek¬ sualnosti. ma kako ona bila očevidna u kasnijim godinama djetinjstva. To je samo formalna sličnost. Biološki kriteriji. a podudaranje tih dviju stvari postalo je za nas odlučujuće. one su nesumnji338 vo . Naprotiv. opasno. ako je postojanje seksualne nastranosti jedan toliko važan argument u tom pitanju. nekome od nas se tako nešto ne događa. no dopustiti i postojanje »seksualnog« koje nije »genitalno«. 339 . nastrani su zapravo jadni đavoli. te im zauzvrat priznati bilo kakav nediferencirani karakter. osim ako se opet ne radi o pri¬ padnosti funkciji razmnožavanja. Ne zaboravite da mi trenutno nismo u posjedu nekog opće prihvaćenog obilježja za seksual¬ nu prirodu jednog postupka. čini se da u svojim počecima ipak isparavaju u neodređenom.XXI. da se seksualnost i razmnožavanje ne podudaraju. da je »seksualno« i »pripadajuće razmnožavanju«. kemijske osobine seksualnih procesa koje smijemo na¬ slućivati. Kako pokazuje već i njihov opće prihvaćeni naziv. tek očekuju svoje razotkrivanje. no još nitko nije pronašao hrabrosti da ih smjesti bilo gdje drugdje. kako to otprilike pri¬ znaje Landgrof u poznatoj parodiji Tannhauser.posve identično. kažnjavajući: »U Venerinu brijegu zaboravi on na čast i dužnost! . Fliess raz¬ ložio u periodičnosti od 23 do 28 dana. pa je netko u osnovi primoran boriti se protiv po¬ tajne zavisti prema njihovim uživateljima. Stoga to želim ispraviti i nadoknaditi što više mogu. kako ih je W. Već i samo radi njih samih imamo pravo na tvrdnju. ali ne i bez dublje utemeljenosti. koji neiz¬ mjerno ispaštaju zbog svojih teško pristupačnih zadovoljenja. što su ove seksualne nastranosti ka¬ žnjene posve naročitim stavljanjem izvan zakona. Mogu se nazivati znacima degeneracije ili nekako drugačije. ili. još su uvijek posve sporni. već i nešto nečuveno. Čini mi se da je to stoga. kao da se smatraju za¬ vodljivima. Odnos baš i nije takav. zašto nije već odavno iskazao svoj utjecaj i riješio ovo pitanje? To vam zaista ne znam reći. i koje nema nikakve veze s razmnožava¬ njem. poricat će im karakter seksualnog. koje prelazi i na teoriju te stoji na putu i njihovoj znanstvenoj procjeni.

upravo cjeliva¬ nje može lako postati potpuna nastranost. Nastrana seksualnost u pravilu je izvrsno usredotočena. koji se opet ne mogu posve sigurno priznati kao seksualni.Ono što nastrane djelatnosti usprkos neobičnosti njihova objekta i ciljeva ipak tako očevidno čini seksualnima. to je samo posljedica odraslosti osobe. pa se nadomještaju na¬ govještajima. i svaki od njih slijedi vlastiti put postizanja zadovoljenja. ili je ostale podvrgnuo svojim namjerama. pri čemu je pojedine crte ove građe isključila kao neupotrebljive i obuhvatila druge. to je da čin nastranog zadovoljenja ipak najčešće završava punim orgazmom i ispražnjenjem genitalnih proizvoda. Infantilna seksualnost je. nitko ga ne odbacuje kao nastranog.nastavljaju na 341 . a time i seksualni cilj. Čak i poljubac ima pravo na naziv nastranog čina. ma ko¬ liko one bile oštro suprotstavljene normalnim seksualnim djelatnostima. da se ono suštinsko u nastranostima ne sastoji od preko¬ račenja seksualnog cilja. Naravno da se činjenicama ove vrste znatno smanju¬ je jaz između normalne i nastrane seksualnosti. i svaki njen čin nagoni ka jednom ci¬ lju . Moram još nešto nadodati. Naravno. kao ublaženi nagovještaj seksualnog čina. na¬ protiv. Prije no što naše poznavanje nastranost upotrijebimo za to. Uostalom. da normalna seksualnost proizlazi iz nečega što je postojalo prije nje. Ukoliko se nastrane radnje unose u normalan seksualni čin kao njegovi uvodni ili pojačavajući dodaci. Ali. samo Sto je ovdje za sebe vlast preotela jedna. da se najveća uzbuđenost među ljubavnicima ne izaziva uvijek spolnim organima već kroz neko drugo područje tijela objekta. cilju razmnožavanja. kad je tako intenzivno da se na njega izravno nadovezuje ispražnjenje ge¬ nitalija i orgazam.obiju genitalija. Na¬ ravno da se nedostatak ili postojanje usredotočenosti dobro uk¬ lapa u činjenicu. ili još bolje . njeni su pojedini djelomični nagoni posve ravnopravni. da će netko drugi na vrhuncu seksualnog uzbuđenja uštinuti ili ugri¬ sti. I ovdje. Uostalom. da bih upotpunio ocjenu sek¬ sualnih perverzija. ipak smireno promatranje pokazuje da i nor¬ malan seksualni život samo rijetko izbjegava jednu ili drugu nastranu crtu. No. posve i u cijelosti bez takve usredotočenosti i organiza¬ cije. osim što im je različit djelomični nagon koji gospodari. kod nje je rukovođenje pre¬ uzeo djelomični nagon koji je ili jedini dokaziv. jer se brojni djelomični nagoni sa svojim ciljevima nameću neovisno jedni o drugima. Nema uopće nikakvog smisla da se osobe s takvim pojedinim crtama isključe iz reda normalnih i smjeste među nastrane. moglo bi se reći. a i tamo vlada.najčešće jednom jedinom. može se otkriti da su dodirivanje i promatranje objekta za nekoga nezaobilazni uvjeti seksualnog zadovoljstva. između nas¬ trane i normalne seksualnosti nema nikakve druge razlike. već jedino u isključi340 vosti kojom se ova odstupanja događaju. da bi je pod¬ redila novom cilju. a tamo druga obitelj. što se ne događa baš tako rijetko. jer se sastoji u spajanju dviju erogenih usnih zona. S obzirom na ovo. da obje. već je naprotiv dopušten čak i za prikazivanje na pozornici. jedna dobro organizirana tiranija. i kroz koja se seksu¬ alni čin u službi razmnožavanja gura posve u stranu. a sličnog tome ima i više. kod djeteta orgazam i ge¬ nitalna ekskrecija nisu toliko mogući. potječu od infantilne seksualnosti. postoje slučajevi nastrane seksualnosti koji imaju i mnogo više sličnosti s in¬ fantilnom. moram vas upozoriti na jednu značajnu razliku među njima. Ma koliko one bile na lošem glasu. i nastrana i normalna seksualnost. tada to u stvari više nisu nas¬ tranosti. naime. Iz toga posve neusiljeno slijedi. već se sve češće i jasnije uviđa. da se sa razjašnjenim pretpostavkama iznova udubimo u prou¬ čavanje infantilne seksualnosti. niti u nadomještanju spolnih organa. pa čak ne uvijek niti u promjeni objekta. umje¬ sto .

Kao što znate. ali da nam je u oba slučaja moguće da unazad pratimo njihov razvitak . A sad molim da. kad ne bismo imali nikakvog puta da promatramo razvitak dviju dikotiledonih biljaka iz njihova sjemena. gospodo moja. te da će specifi¬ čna razlika između jabuke i graha nastupiti tek kasnije. morat ćete odlu¬ čiti da treba slijediti moj primjer. Ali. Ona ne bi samo zbog toga i sama morala biti seksualna. sa dva klična lista embrija.Da. to priznajemo. Tako pripravljeni. No. . tijekom vegetacije? Ili je ipak biološki ispravnije vjerovati. na što biste se mo¬ gli osloniti kao na osobinu vašeg seksualnog. ko¬ je nam pokazuju koliko ono teži organskoj ugodi? Time biste ipak izbjegli izlaganje o seksualnom životu i onog najmanjeg djeteta. jer putem analize. zbog mog opravdanja. Netko će nam reći: zašto toliko uporno ostajete pritom da seksualnošću nazivate već i ona izražavanja djetinjstva koja su i prema vašim vlastitim iskazima neodređena.nju. u oba su slučaja posve isti. uzmite neki analogni slučaj. te oznaku »seksualno« pro¬ širiti i na one djelatnosti ranog djetinjstva. pa čak i procesa erekcije koji su udomaćeni kod spolnih organa. Vi ćete sami odbaciti prigovor nastranostima kad mi navedete. Oba listića izgledaju neodređeno. Smije li se sve organske užitke i svaki pojedini od 343 . Ali. da spolni organi mogu biti zastupljeni i drugim organima 342 radi pribavljanja ugode. nemam uopće što prigovoriti protiv organske ugode. znam da je i najveća ugoda seksualnog sjedinjenja također tek jedna organska ugoda. mi činimo to isto. indiferentno. kao u simptomatici histerije? Kod ove je neuroze posve uobičajeno da se pojav¬ ljivanje uzbuđenja. što ćete učiniti protiv mnogostrukih iskustava koja vam pokazu¬ ju. Ali. tada mi više nismo tako jako udaljeni. senzacija i inervacija. U tim je slučajevima ispravnije govoriti o infantilnosti seksualnog života. koji nesumnjivo posje¬ duje u kasnijim stupnjevima razvitka? Znamo li o »organskoj ugodi« više nego li o seksualnosti? Odgovorit ćete mi. da se čak i kod većine nastranosti ipak radi o postizanju genitalnog orga¬ zma.od potpuno oblikovane biljne jedinke do pojave prve klice. da je ta raz¬ lika postojeća već i u klicama. mi seksualnima na¬ zivamo one sporne i neodredive djelatnosti za postizanjem za¬ dovoljstva u najranijem djetinjstvu. kao u nastranim postupcima otmjenog svijeta. pa makar i drugim putem. da sek¬ sualni karakter nailazi kad spolni organi preuzmu odigravanje svoje uloge. jednos¬ tavno. kad ugodu nastalu pri djelatnostima dojenčeta nazivamo sek¬ sualnom. kao kod normalnog poljupca. te prednost dajete djelatnostima spolnih organa. spolni organi stoje nasuprot ostalim organima. kada ta izvorno indiferentna organska ugoda dobiva svoj seksualni karakter. jabuke i graha. a ne o nastranosti. pružite prostor za još dvije daljnje prosudbe. seksualno se podudara sa spolnim. pomiče na druga. Predočite si. Uistinu si pribavljate mnogo bolji položaj kad iz osobina seksualnog zbog nastranosti brišete neodrživ odnos prema razmnožavanju. a iz kojih kasnije na¬ staje seksualno? Zašto se ne želite radije zadovoljiti fiziološ¬ kim opisom. iako ne mogu zamijetiti neku različitost u njihovim kličnim listićima? Ali. polazeći od simptoma. koje teže postizanju organskog zadovoljenja. kojega svakako nećemo biti pošteđeni. koje vrijeđa svaki osjećaj. Uvjereni na ovaj način da nemate ništa. povezana s djelatnostima spolnih organa. na glavu i lice kod pomaka prema gore). te jednostavno reći da se i kod dojenčeta zamje¬ ćuju djelatnosti kao sisanje ili zadržavanje ekskremenata. a ne spajanjem spolnih orga¬ na. udaljenija područja tijela (primjerice. dospijevamo do njih preko neosporno seksualne građe. možemo krenuti na istraživanje jednog prijedloga. Hoću li stoga pretpostaviti da su oni zaista i istovrsni. možete li mi reći.

Jer. pružit će vam u obilnoj mjeri i bez imalo teškoća analitička istraživanja. ili pored seksualnog postoji i neki drugi. koju želimo nazvati pregenitalnom. ge¬ nitalno zadovoljenje. To zasigurno nisu ništa drugo no konstrukcije. kako znamo. da nam ovdje patologija može odati odnose koje na normal¬ nom objektu moramo previdjeti. i naravno mnogo manjim intenzitetom čitavog nastojanja. njež¬ no davanje prednosti pojedinim osobama. što želite ustvrditi o seksualnoj čistoći djeteta. nalaze se iza ove vremenske točke. dakle. Vi ćete prigovoriti da niste niti sumnjali u rano buđenje njež¬ nosti. smještene još dalje. koji ne zaslužuje ovo ime. Dakle. Naravno da nastrana narav nekih od ovih ciljeva ovisi o ustrojstvenoj nezrelosti djeteta. ali. pa čak i odluka za jedan od obaju spolova. pa se zbog regresivne prirode analize uopće ne smijem začuditi. sad možemo pokazati kako se oblikuje seksualni ži¬ vot djeteta koji se priprema u prvoj infantilnoj epohi prije laten¬ cije. Međutim. izbor objekta. od ovog potonjeg se razlikuje. koje još nije otkrilo cilj čina oplodnje. Seksualni život djeteta od treće godine nadalje pokazuje mnogo podudarnosti s onim kod odraslih. pa ne mora sa sobom donijeti prekid seksual¬ nih djelatnosti i seksualnog zanimanja tijekom čitavog tog raz¬ doblja. da je ovaj zaborav poslje¬ dica potiskivanja. i može biti potvrđeno od svakog promatrača koji to želi vidjeti. ako na samom njenom kraju dospijem do čimbenika koji su trenutno neodredivi. o tome ne mogu ovdje ras¬ pravljati. pa čak i kad biste me htjeli uvjeriti u to koliko je bolje da se djelatnosti dojen¬ četa ne trebaju ocjenjivati kao seksualne. da ova nježnost ima »seksualnu« narav. ali kad se u praksi bavite psihoanalizom. U tom pred-razdoblju postoji neka vrsta olabavljene organizacije. ne može se odupri¬ jeti slutnji da su počeci seksualnog života. otkriva¬ te da su to nužne i korisne konstrukcije. još jedno! Vi ste u cjelini postigli vrlo malo za ono. dakle. ili kako mi to že¬ limo reći . A kako se događa i to. pružili motiv za ovaj zaborav. sadržani u njemu. U svakoj se psihoanalizi javlja zadaća. za teoriju najzanimljiviji stupnjevi seksualnog razvitka. ljubomora . uvijek možete prikupiti do¬ voljno dokaza za »čulne« namjere ove nježnosti. I. Duševna i društvena iskazivanja sek¬ sualnog života više ne trebaju nedostajati. koje u kulturno naj344 povoljnim slučajevima zaslužuje naziv latencije. ubrzo ćete razumjeti. ako pozorno pratite. očevidnim crtama nastranosti. da se ovo zaboravljeno razdoblje života iznova dozove u sjećanje. nedostatkom čvrste organizacije pod primatom genitalija. već razjašnjenom zabo¬ ravu koji obavija našu prvu mladost i čini nam je otuđenom. prije no što se uspostavi primat genitalija i trajno organi¬ zira poslije puberteta. Latencija može i izostati. No. Najčešći doživljaji i duševna kretanja prije nastupa la¬ tencije podliježu infantilnoj amneziji. koje se nižu.njih nazvati seksualnim. a ako vam ponešto i promakne. u to se doba spolni organi već započinju uzbuđivati. Tek je uz pomoć sveobuhvatnog psihoanalitičkog istraži¬ vanja neuroza postalo moguće razotkriti stupnjeve razvitka li¬ bida.razvitka libida.sve je to bilo utvrđeno nepristranim promatranjem i prije vremena psihoanalize. za koje sam vam već dao nekoliko primjera. 345 . Seksualni ciljevi ove životne dobi u najužoj su vezi s istovremenim seksualnim istraživa¬ njem. već od treće go¬ dine života nestaju sve dvojbe o seksualnom životu djeteta. djeca je nauče prikrivati već između treće i osme godine. nailazi možda i redovito razdoblje infantilne masturbacije. Znam isuviše malo o organskoj ugodi i njenim uvje¬ tima. Negdje od šeste do osme godine života primjećuje se zas¬ toj i nazadovanje u seksualnom razvitku. Ovaj razvitak protječe toliko brzo da izravnom promatranju vjerojatno nikad ne bi uspjelo zadržati njegove slike. već samo u to.

Sadističko-analna organizacija je sljedeći predstupanj za fazu primata spolnih organa. A možda sam i ja opet zašao predaleko u pojedinosti. otkrit ćemo drugi put. spolni organ uzima udjela u seksualnom životu zapravo jedino u svojoj ulozi kao organ za ispražnjenje mjehura. Djelomičnim nagoni¬ ma ovog stupnja ne nedostaje objekata. promatrano sa stanovišta genitalne stupnja.da je to više puta ponovljeni razvoj. Ova se anarhija ublažava sklonostima ka »pregenitalnim« organizaci¬ jama. Težnje s pasivnim ciljem povezuju se s erogenom zonom oko crijevnog izlaza. još netočno poznati procesi. da bismo se na njemu duže zadržali kod jednog njegovog dosta zakašnje¬ log rezultata.ne pojavljuje kao nešto gotovo. Suprotnost između muškog i ženskog ovdje još ne igra nikakvu ulogu. odnos djelomičnih seksualnih nagona prema objektu. već sadistički i analni nagoni. Kakav značaj za uvid u neuroze ima to. pa čak i božanskog Horusa . sve dok se još oslanjaju na neseksualne funkcije. Snažno se pobuđuje nagon za promatranjem. Dakle. Tako su prvi objekt oralne komponente seksualnog nagona .ili. U činu sisanja i ona erotska komponenta. nego li pouke. kod kojih umjet¬ nost prikazuje dijete. Ono što nam se u djelatnostima ovog stupnja čini muškim. Abraham je nedavno izvijestio o tome. koji jedan stupanj razvoja prenose u kasniji. a time i podvrgavanje seksualnosti funkciji razmnožavanja. u kojem glavnu ulogu igra erogena usna zona. napravit ćemo brz pregled tog razvitka. a nakon njega oralnom. Ostale. već prolazi kroz niz stupnjeva koji slijede jedan za drugim. Ali. Iza sadističko-analnog stupnja razvitka libida otvara se vidik na jedan još primitivniji stupanj organi¬ zacije.Ali. dakle . neke od komponenata seksualnog nagona imaju od samog početka jedan objekt i pridržavaju ga se. kako mi kažemo: funkcija libida . jedan gotovo razasut seksualni život. Danas ćemo slijediti i jednu drugu stranu ovog razvitka. konačni oblik. imajte strpljenja. Točka obrata razvitka je podređivanje svih ostalih seksualnih dje¬ lomičnih nagona primatu genitalija. u početku sadističko . samostalno djelovanje pojedinih djelo¬ mičnih nagona koji nastoje ostvariti organsku ugodu. koja se usput također zadovoljava. vrlo značajnom za ovo razdoblje. njeno mjesto zauzima suprotnost izme¬ đu aktivnog i pasivnog. koji ne izgledaju isto. Prije toga. te odustaju od njega kad ih se riješe.majčine grudi. najbliži viši stupanj. imaju ga samo u početku. niti u svom daljnjem rastu naliku¬ je samome sebi. naime. da libido prelazi jedan tako dug put razvitka bogat pre¬ kidima. ispred ovog stupnja ne nalaze se djelomični. 347 . možda i najprimitivnijem. kakve tragove ovaj primitivni oralni stupanj ostavlja za sobom u seksualnom životu kasnijih godina. kao od gusjenice do leptira. koje su jasnije vezane uz neku određenu erogenu tjelesnu zonu. ovo što ste sada čuli postat će vam tim 346 dragocjenije u kasnijoj primjeni. pokazuje se kao izraz jednog na¬ gona za osvajanjem. Moja gospodo! Mogu nagađati da su vam posljednji poda¬ ci o seksualnim organizacijama donijeli više opterećenja. koje dojenčetu zadovoljavaju potrebu za hranom. te na koje se načine njeni djelomični nagoni primoravaju na uvrštavanje u novu genitalnu organizaciju. K tome još i različiti.sa prstom u ustima. kao što je to nagon za osvajanjem (sadizam). Podrobnije proučavanje pokazuje koliko od nje preostaje očuvano za kasniji. i nagon za znanjem. nagon za promatra¬ njem i nagon za znanjem. te se smijete diviti razumijevanju starih Egipćana. ona se može nazvati prethodnicom seksualnog polariteta. koji lako prelazi u okrutnost. ali se ti objekti ne moraju nužno sastajati u jednom objektu. Štoviše. Možete pogoditi da njemu odgovara seksualna djelatnost sisanja. s kojim se kasnije i spaja.analnom stupnju. Za sada sačuvajte dojam da se seksualni život .

i kod djeteta je već započeo psihički rad potiskivanja. hrabrim mu¬ škarcima i očevima obitelj. Istaknimo stoga za naše svrhe. te da njemačka znanost neće dobro podnijeti takvu organizaciju. kako u to ne vjeruje. Djelo atičkog pjesnika prika¬ zuje kako se Edipov čin. Tijekom dijaloga se doga¬ đa. dobivenim kroz naslanjanje. pa ne sumnjamo u to da 349 . da bi oslušnuli tajanstvena učenja analize. te zato on zabranjuje nastavak tih predavanja. Naime. potaknuto uvi¬ jek iznova novim znamenjem. pa je primoran izjasniti se spremnim da i kolege izvijesti o svom znanju. kolege i nadređeni. i drugo: da unificira različite objekte pojedinih nagona i zamijeni ih jednim jedinim objektom. ako i nisu majčine grudi. ipak počinio oba ova zločina. Majku nazivamo prvim objektom lju¬ bavi. ako njemačkoj pobjedi treba ovakva jedna »organizacija« znanosti. a svoju majku uzme za ženu. To je ipak majka. To je potrajalo neko vrijeme. kad taj jedan objekt postane iznova čitavo tijelo. odustaje od stranog objekta i nadomješta ga nekim mjestom na vlastitom tijelu. te potisnemo ili poželimo na trenutak zaboraviti tjelesne ili »čulne« zahtjeve nagona. U vrijeme kad majka postaje objekt ljuba¬ vi. izvršen tako davno. što je pod nazivom »Edipov kom¬ pleks« dospjelo do tako velikog značaja u psihoanalitičkom ra¬ zjašnjavanju neuroza. što sadrži taj strašni Edipov kompleks. Procesi pronalaženja objekta podosta su zamršeni. Svi vi poznajete grč¬ ku priču o kralju Edipu. da napusti autoerotizam te objekt na vlastitu tijelu iznova zamijeni za neki strani objekt.postaje neovisna. Daljnji razvitak ima. Oralni nagon postaje autoerotski. onakve kakvi se događaju mnogim ljudima. o ljubavi govorimo kad na istaknuto mjesto stavi¬ mo duševnu stranu seksualnih težnji. Ona se poziva na to. no kad je slušateljima započeo govoriti o Edipovom kompleksu. podlost je predavača da takve stvari priča njima. kojem je usud namijenio da ubije svog oca. da . Sad ćete napeto očekivati da otkrijete. uvjeren sam da stvari loše stoje. koji se bore za svoju domovinu. Poslušajte malu zgodu do koje je došlo tijekom ovog rata: jedan od čestitih sljedbenika psihoanalize nalazi se kao liječ¬ nik na njemačkom ratištu negdje u Poljskoj. Sad se svake večeri započeše okupljati vojni liječnici. to se ne može zbivati ukoliko se ne napusti izvjestan broj autoerotskih nagonskih pobuda. Također. da mnogim ljudima dopadne u snu dio. ali se snovi smiju prezi¬ rati. slično vlastitom. koji čini sve da bi umakao tom proročanstvu te sebe kažnjava sljepoćom kad sazna da je. Nadam se da su i mnogi od vas na sebi osjetili potresni dojam tragedije u kojoj Sofoklo obrađuje ovaj predmet. dva cilja: prvo. to može uspjeti samo onda. pronađeni se objekt pokazuje gotovo istovrstan s onim prvim objektom ugode oral¬ nog nagona. te pobuđuje po348 zornost kolega tako. To vam govori i naziv. a možda i do ništa manjeg sudioništva u opiranju psihoanalizi. podiže se jedan od nadređenih i izjavi. No. da se zaslijepljena majka-supruga Jokasta protivi nastavku istraživanja. Na ovaj se izbor majke kao objekta ljubavi nadovezuje sada sve ono. kakvi su još od samog početka analni i ostali erogeni nagoni. a najmanje tipične snove. ipak postupno ra¬ zotkriva kroz umjetno odgađanje i istraživanje. Na propitkivanja priznaje da radi sredstvima psihoanalize. te do sada također nisu pronašli svoj pregledni prikaz. utoliko ima određenih sličnosti s napredovanjem neke psihoanalize. ko¬ ji im leže u osnovi. Mi ne preziremo snove. u kojem obljubljuju majku. i ne znajući. Analitičar je zatražio premještaj na drugi dio ratišta.kad proces u dječjim godinama prije latencije dopre do određenog završetka. da se najkraće izrazimo. Time je svemu do¬ šao kraj. Naravno. što povremeno neočekivano uspijeva utjecati na jednog bolesnika. koji njegovu znanju oduzima spoznaju o jednom dijelu njegova seksualnog cilja.

da će je oženiti. Kao kad bi se prisjećao želje za uklanjanjem vlastitog oca. Često svojim osjećajima daje i izravan izraz riječima.pokoriti se želji boga pa i kada naređuje ono zločinačko.ili. kod religioznog Sofokla o takvoj primjeni nema niti govo¬ ra. ona je u osnovi nemoralno djelo. izražava za¬ dovoljstvo kad otac otputuje ili je odsutan. odnosno. kao i u sličnim situacija¬ ma. očevu prisutnost doživljava ometajućom. već na tajni smisao i sadržaj priče. 350 koji tako često muči neurotičare. a mi se moramo vratiti psihologiji pojedinca. Posve je nedvojbeno da se u Edipovu kompleksu smije sagledati jedan od najvažnijih izvora osjećaja grižnje savjesti.« A u tome je sadržana i psihološka istina. No. i uzimanjem majke za ženu umjesto njega. bolje rečeno ambi¬ valentni osjećajni stavovi. jer ih nisi mogao uništiti. posljednji izvor religije i mora¬ la. Ne nalazim da ovakav moral pripada jačoj strani ovog djela. kao što i kasnije pronalaze trajno mjesto jedan pored dru¬ gog u nesvjesnom. Dakle. ali ubrzo postaje jasno da u ovoj. pa stoga dijete ima svoj interes u tome da se ona ne bavi bilo kojom drugom osobom. koje ono ostavlja. pa majci obećava. te volju bogova i proročanstvo raskrinkava kao rastuća prerušavanja svog vlastitog nesvjes¬ nog. ipak je iz nepoznatih razloga primoran ovu odgovornost osjetiti kao osjećaj krivnje. još i više: u jednom istra¬ živanju o počecima ljudske religije i moralnosti koje sam 1913. još na početku svoje povijesti upravo od Edipovog kompleksa zadobilo svoj osjećaj krivnje. Jer. koji bi kod odraslih doveli do suko¬ ba. pobožna lukavost. pomaže da se prijeđe preko teškoće. Ipak si kriv. Rado bih vam rekao više o tome. kao da mu želi reći: »Uzalud se protiviš svojoj odgovornosti i opravdavaš što si sve učinio protiv tih zločinačkih namjera. Čak i kad je čovjek potisnuo svoje zle pobude u nesvjesno. ali je zapravo dostatno. On reagira tako. posta¬ je srdit kad si ovaj dopusti nježnosti prema majci. no bolje da to izostavim. najviša ćudorednost . Teško je odvojiti se od tog predmeta kad se s njime jednom započne. no to je nevažno za dojam. ukida ćudorednu odgovor¬ nost ljudi. Promatranje često zatamnjuje okolnost. i ne pruža nikakvo opravda¬ nje za izlaganje jednog erotičnog kompleksa. prikazuje božanske sile kao naredbodavce zločina. postala mi je bliskom pretpostavka da je možda i čovječanstvo u cjelini. Ali. a u rukama kritičnog i s bogovima zava¬ đenog Euripida vjerojatno bi se tako nešto pretvorilo i u tužbu. te bi se nad njom morao prestraviti. i nemoć moralnih pobuda ljudi koji se zločinu opiru. sličnu i daleko opravdaniju reakciju od one našeg priprostog vojnog liječnika. Majka vodi bri¬ gu o svim potrebama djeteta. lako se vidi da mali muškarac majku želi imati samo za sebe. egoistični interes nudi samo oslonac na koji se nastavlja 351 . da isto dijete istovremeno u drugim prilikama pokazuje veliku nježnost i prema ocu. kao da je samoanalizom u sebi prepoznao Edipov kompleks. samo ovakvi proturječni . te potom sebi rekao da za njih nije odgovoran. u svojoj klici isto¬ vjetno. Također bi se poželjelo prigovoriti da ponašanje momčića odgovara egoističnim motivima. I to je toč¬ no. godine objavio pod nazivom »Totem i tabu«. Prije bi se trebalo začuditi da Sofoklova tragedija kod slu¬ šatelja ne izaziva negodujuće odbijanje. što izravno promatranje djeteta dopušta da se pre¬ pozna od Edipovog kompleksa u vrijeme izbora objekta prije latencije? Pa. Može se pomisliti da je to neznatno u usporedbi s Edipovim djelima. kod djeteta se dugo vremena posve dobro međusobno pod¬ nose. one i nadalje nesvjesno postoje u tebi. On i glas pjesnika razumije tako. Slušatelj ne reagira na njega.je san koji Jokasta spominje blisko povezan s neobičnim i za¬ strašujućim sadržajem priče. Moglo bi se lako povjerovati da predmet priče smjera ka optuživanju bogova i sudbine.

erotska težnja. Već smo spomenuli da se na ovo životno iskustvo djeteta obično nadovezuje i nje¬ govo seksualno istraživanje. tada se iz kasnije analize može otkriti koliko je značajan događaj bio za dijete ovaj smrt¬ ni slučaj. te da se otac dos¬ ta često natječe s njom u nastojanju oko momčića. sve ovo odvija posve slično. koje bismo kod odraslih opisali kao teško ogorčenje. koje ima majka. Ukratko. kad i sami slijede privlačenje spolova pa tamo gdje ima više djece. što je još važnije. Doživi li takva jedna želja ispunjenje. značajne za kasni¬ ji život. Dječak može za svoj objekt ljubavi odabrati ses¬ tru. uz potrebne izmjene. Ovim osjećajima mržnje djeca u pravilu daju usmeni iz352 ražaj i mnogo prije. I dok ova braća rastu. kako to majke često mogu ustanovi¬ ti i uz smijeh pričati o tome. koja nas tjera da zabora¬ vimo na ozbiljnost i moguće teške posljedice iza ove infantilne situacije. ne postižući kod nje jednako djelovanje. Kako primjećujete. iako nije bilo potrebno da ostane zadržan u njegovu pamćenju. Ali. zahtijeva li da noću spava pored nje. kao nadomjestak za nevjernu majku. koji bi trebao biti uzet u obzir pri svakom opisivanju života. tada je erotska priroda vezanosti uz majku ipak sigurna od svake dvojbe. sa svim svojim posljedicama. da se ta braća dočekuju s negodovanjem i nesumnji¬ vom željom za uklanjanjem. koji više ne brine o njoj onako nježno kao u ranijim godinama. oslanjajući se na egoistične mo¬ tive. oslikao sam samo odnos dječačića pre¬ ma ocu i majci. već samo jednu od njih. spontana priroda dječjeg Edipovog kompleksa ne može se zbiljski uzdrmati čak niti ovim momentom. da nikakva kritika ne može iz ove situacije ukloniti moment davanja prvenstva prema spolu. a često postaju osnova i za trajno otuđenje. ne uspije¬ vajući ostvariti za sebe isto onakvo značenje. ili pak mlađu sestricu uzima kao zamjenu za dijete. Ali. potisnuto u drugi plan zbog rođenja brata ili sestrice i u prvo vrijeme gotovo posve odvojeno od majke. za¬ htijeva li svoju prisutnost dok se ona dotjeruje ili čak poduzi¬ ma i pokušaje zavođenja. Djevojčica u starijem bratu pronalazi zamjenu za oca. no onome koji proizlazi iz roditeljskog kompleksa. potreba da se majka kao suvišna ukloni te da se zauzme njeno mjesto. vi se više nećete moći bez smješka prisjetiti razjašnjenja zabrane in¬ cesta. koketerija koja se već služi sredstvima kasnije ženstvenosti pruža upravo kod djevojčice dražesnu sliku. i ocjenjivanje njihovih jasno sačuvanih sjećanja iz dječjih godina. vrlo joj teško zaboravlja ovo zapostavljanje. iz toga ćete izvući zaključak da je položaj jednog djeteta u nizu djece nadasve važan trenutak za oblikovanje njegovog kasnijeg života. a i mnoge druge stvari slične prirode pokazuju vam izravna promatranja djece. već se u dječjoj sobi do¬ gađaju situacije neprijateljskog suparništva. Ovakve. Edipov kompleks proširuje se u obiteljski kompleks kad nadođu i druga djeca. On sad s novim žarom motivira. Dijete. da i sami rodite¬ lji često vrše odlučujući utjecaj na buđenje Edipovog stava djeteta. stav prema njima doživljava najznačajni¬ je promjene. Pokaže li mališan neprikrivenu seksualnu zna¬ tiželju za svoju majku. Ne smijemo izostaviti pridodati i to. Između ostalog. a majka sinu. Od malog bi čovjeka bilo sa stanovišta egoističnog interesa nerazumno. pa smrt ubr¬ zo odnese neželjenog pridošlicu. kod njega se javljaju osjećaji. Nježna privrženost ocu. otac u svojoj nježnosti na jasniji način daje prednost kćerkici. kad ne bi ra¬ dije otrpio dvije osobe koje mu služe. između više braće koja se natječu oko mlađe sestrice. na koja analiza nije utje¬ cala. Za djevojčicu se. suočeni s ovim tako lako spoznatim izjavama znanosti! Što se tu sve nije pronašlo! Spolna naklonost bi se još od dje¬ tinjstva kroz zajednički život trebala otklanjati od članova iste 353 . Ne smije se također zaboraviti da majka istu takvu brižljivost ukazuje i svojoj kćerkici. što ga je uzalud priželjkivala od oca.

Reik pokazao. koji svoje podrijetlo vuku iz kasnijih vremena i odnosa. Infantilni izbor objekta bio je samo slabašna predigra. a nedavno je u jednom svom sjajnom djelu Th. zabrane incesta još su mnogo oštrije nego kod nas.kad seksualni nagon po¬ stavlja svoje zahtjeve po prvi put u punoj snazi . Infantilna jezgra. moramo uzeti u obzir i ono. pokazuje. koji je postao neurotičan. u reakciji na kompleks pretvorio u Hamleta. želje za smrću usmjerene protiv njega . lako otkrivamo da se mržnja prema ocu pojačava iz većeg broja motiva. pa čak i ako je povjesničar. ili nas je analiza izigrala uplitanjem nekog novog momenta? Ne bi ga bilo teško pronaći. Smijemo li zaista ove jezive i ekstremne osjećaj¬ ne pobude pripisati onim nježnim dječjim godinama. kako to potvrđuje izravno promatranje djeteta. U slučaju neurotičara čak je upit¬ no i da li je ovakvo vraćanje posve i u cijelosti nenamjerno. Svaki put kad neki čovjek govori o onome što je prošlo. radi se o privilegiji koja je zabra¬ njena običnim masama.sve to više nije stidljivo nagoviješte¬ no. što nenamjerno iz sadašnjosti prenosi u prošlost ili što zapostavlja iz razdoblja koje je proteklo u međuvremenu. a i više ili manje sporednosti postoje i dalje. totemizam. pri¬ mitivnih i divljih naroda. moraju velikim dije¬ lom ostati udaljeni od svijesti. motive za to upoznat ćemo kasnije. da je smisao pubertetskih obreda divljaka. da je svaki od tih neurotičara i sam jednom bio Edip. kojega se ljudi navodno toliko gnušaju. a ubojstvo oca drugi. kod Inka iz Perua). to su također i dva velika zločina koje progoni i prva društveno-religiozna institucija ljudi. on je kod muškarca usmjeren na majku i sestru pa su potreb¬ ne najoštrije zabrane. Da se usput spomene. a općenito se u obzir mora uzeti i činjenica »povratnog maštanja« u ranu prošlost. a iz stare povijesti možete otkriti daje incestuozni brak sa sestrom bio za osobu vladara posvećeni propis (kod starih faraona. jer su njihove pretpostavke 355 . Ona nam ga pokazuje upravo onakvim. ili se . kad bi postojale neke pouzda¬ ne prirodne ograde protiv pokušaja incesta. ili bi biološka težnja za onemoguća¬ vanjem nedopuštenog razmnožavanja pronašla svoju psihičku zastupljenost u urođenom strahovanju od incesta! pritom se posve zaboravlja da ne bi bila potrebna jedna tako neumolji¬ va zabrana kroz zakon i moral. No.što je isto. ali je da¬ la usmjerenje izboru objekta u pubertetu. Što analiza čini za daljnje spoznaje o Edipovom kompleksu? To se može reći ukratko. da je i posjedu¬ je kao ženu.ukloniti incestuoznu vezanost dječaka uz svoju majku i uspostavljanje izmirenja s ocem. koji prikazuju ponovno rođenje . Ovdje se odigravaju vrlo intenzivni osjećajni procesi u smjeru Edipovog komplek¬ sa ili u reakciji na njega koji. a seksualne želje prema majci izlivene su u kalupe koji bi djetetu još morali biti strani. međutim.obitelji suprotnog spola. Mržnja protiv oca. Naravno da je analitičko pri¬ kazivanje Edipovog kompleksa jedno uvećavanje i ogrublji354 vanje one infantilne skice. nesumnjivo odobrava bogovima.opet preuzi¬ maju stari i incestuozni objekti. Okrenimo se sad s izravnog promatranja djeteta anali¬ tičkom ispitivanju odraslog. od najvećeg je praktičnog značenja. Dakle. kad bismo cjelinu Edipovog kompleksa željeli objas¬ niti povratnim maštanjem i protegnuti na kasnija vremena. Tako¬ đer. i iznova libidno zaposjedaju. Istina leži u su¬ protnom. da bi se ova napredujuća infantilna na¬ klonost zaustavila pred stvarnošću. Incest s majkom je prvi Edipov zločin. Klinička činje¬ nica. kako ga je ispričala i saga. a nježnost prema majci posvećuje se cilju. Mitologija vas uči da se rodoskvrnuće. Prvi izbor objekta čovjeka redovito je incestuozan. Ot¬ krivamo da se u vrijeme puberteta . Kod današnjih živih. tako da iskrivljava njegovu sliku. koja nam nailazi ususret iza analitički utvrđenog oblika Edipovog kompleksa. bilo bi posve uzaludno nas¬ tojanje.

Otto Rank je u jednoj svojoj zaslužnoj knjizi pokazao. Prisjećate li se rezultata naše analize snova . ' Kad bi mali divljak bio prepušten samom sebi. ne mogu zaobići nešto drugo. te da bi se izmirio s ocem ako je ostao s njim u suparništvu. il tordrait le col a son pere et coucherait avec sa mere. Od njegovih udaljenijih veza nagovijestit ću vam još samo. Tamo možete pročitati i neobičnu rečenicu: »Si le petit sauvage etait aban356 donnee a lui-meme. 1 Ali. neurotičarima ova zadaća uopće ne uspijeva. Edipova majka . No. U tom smislu Edipov kompleks s pravom važi kao jezgra neuroza. To su rano infantilni.da su želje koje oblikuju san tako često nas¬ trane. da nam neurotičar samo uvećano i grublje pokazuje ono. te kad bi s malo svog dječjeg razuma spojio silnu strast muškar¬ ca od trideset godina. vrijedno je spomenuti koliko rijetko uspijeva njihovo rješava¬ nje na idealan. da svoje libidne želje odvoji od majke kako bi ih iskoristio za biranje stvarnog i stranog objekta ljubavi. Ali. sin čitav život ostaje podvrgnut autoritetu oca i nije u stanju svoj libido prenijeti na neki strani seksualni objekt. da je to put normalnog razvitka. tek nakon nje¬ na rješavanja može prestati biti dijete. Zadaća se za sina sastoji u tome. incestuozne prirode. ni manje nitko drugi. Sad si to možete objasniti i sami. i spavao sa svojom majkom. da su obje zločinačke želje Edipo¬ vog kompleksa bile prepoznate kao pravi predstavnici neo¬ buzdanog života nagona. te njihovih varijacija i prikrivanja. to jest na psihološki i društveno ispravan na¬ čin. može postati i sudbinom kćeri. a ni u njegove moguće obrate. moja gospodo. Ne upuštam se niti u njegove varijacije. što nam analiza snova razotkriva i kod zdravih. ili da razotkrivaju neslućeno neprijateljstvo prema najbližim i voljenim srodnicima? Tada smo ostavili nerazjašnjenim odakle potječu ove zle pobude. vezanih uz Edipov kompleks. no . kako ovakve nastrane.postale neizdržive. da se pokazao značajnom od¬ rednicom za stvaralaštvo pisaca. uz promjenu odnosa. Među zapisima enciklopedista Diderota nalazite poznat dijalog »Le neveu de Rameau«. Isto ovo. tada bi zaokrenuo vratom ocu. za svjestan život odavno napušteni smještaji libida i zaposjedan¬ ja objekta koji se tijekom noći još pokazuju kao postojeći. zadržavajući svu svoju glupost. qu'il conservat toute son imbecillite et qu 'il reunit an peu de raison de l' enfant au berceau la violence des passions de l'homme de trente ans. Također ne treba ostati nespomenuto. Ove se zadaće postavljaju pred svakoga. koliko površno prelazim preko velikog broja i praktički i teoretski značajnih odnosa.Goethe. danas normalni. ili da bi se oslobodio njego¬ va pritiska. A to je jedan od motiva.nije nas žena uzalud upozorila na san. da bi postao članom društvene zajednice. koji na njemački nije prera¬ dio ni više. 357 . Vi slutite. ako je tijekom reakcije na infantilno odbijanje za¬ pao u potčinjenost. a ne samo neurotičan. prolazili istim razvojnim putem preko nastranosti i zaposjedanja objekata Edipovim kompleksom. da su i dramatičari svih razdoblja uzimali svoju građu uglavnom iz Edipovog kompleksa i kom¬ pleksa incesta. smijemo izvući zaključak da su i oni. još davno prije vremena psihoana¬ lize. zbog kojih smo i započeli s proučavanjem snova prije neurotičnih simptoma. Od tog se vremena muški pojedinac mora posvetiti velikoj zadaći odvajanja od roditelja. a u određenom smislu i sposobni za djelovanje. incestuozne i nečije smrti željne snove imaju svi ljudi.

vrlo arhaično oblikovane ribe. re¬ dovito se moralo događati da se manje grupe ili družine ovih noiako putem zaustave. a u cjelokupnu sliku razvitka umiješat će se i određena mjera razvojnih zapreka. Ili. niti u cijelosti biti nadvladani. pritom razaznajete. Kad bi čitav jedan narod napustio svoje nastambe da bi potražio nove. koja ih smješta gotovo neposredno ispod kože na dnu zdjelice. Kad sam kao mlad student radio na svom prvom znanstvenom radu pod vodstvom Bruckea. No. dok ne uspije stupiti u službu razmnožava¬ nja na takozvani normalan način. onu od regresi¬ je. da je jedan od para organa zaostao u zdjeličnoj šupljini. kako se to često događalo u ranijim razdobljima ljudske povijesti. neće vam teško pasti da pronađete slabe točke ovih usporedbi. kakvo značenje ova činjenica ima za uzrokovanje neuroza. Stoga želimo izravno izreći. ali. To znači da će se uz opću sklonost bioloških procesa k va¬ rijacijama morati dogoditi. i drugo. kod određenog se broja muških pojedinaca može vidjeti. dok bi glavna masa krenula dalje. u određeno doba intrauterinog života nastupa se¬ oba. da se takve stanice sive sups¬ tancije mogu pronaći na čitavom putu do takozvanog spinalnog ganglija stražnjeg korijena. da ovakve predodžbe ipak zahtijevaju i daljnje razjašnjenje. da takav razvitak sa sobom donosi dvije vrste opasnosti: prvo. Otkrio sam da živčana vlakna tih korijena proizlaze iz velikih stanica stražnjeg režnja sive supstancije. što više nije slučaj kod ostalih kralježnjaka. da potražimo nama bliže us¬ poredbe. kako su njeni pojedini dijelovi zaostali na ranijim stupnjevima razvitka. Vjerujem da smo usuglašeni s učenjima opće patologije kad pretpostavljamo. Kao posljedica ove seobe. Bez obzira na druge gubitke. ili barem da je taj kanal ostao otvoren. onu od zapreka. ubrzo potom otkrio sam i to. koje u određenoj mjeri umjetno razlažemo na zasebne pomake što slijede jedan iza drugog. Sad bih vam želio izložiti. tada on posve sigurno nije na novo mjesto stizao u svom punom broju. no. i nastane na nekoj od tih postaja. vi znate da kod najviših životinjskih sisavaca muške 358 spolne žlijezde izvorno leže duboko u unutrašnjosti trbušnog prostora. kod ove je male ribe ostao prepoznatljiv čitav taj put premještanja kroz zaostale stanice. neprekinutog od samog početka života. pa čak i kad su ostali dijelovi dospjeli do konačnog cilja. da si svako takvo nastojanje predočavamo kao neku vrstu strujanja. da neće baš svi pripremni stupnje¬ vi proteći jednako dobro. kroz koji oba organa mo¬ raju proći tijekom svoje seobe. dije¬ lovi funkcija bit će trajno zadržani na ovim ranim stupnjevima. bavio sam se podrijetlom stražnjih živčanih korijena u leđnoj moždini male. iz čega sam izvukao zaključak da su se stanice ove gomile ganglija premještale iz kičmene moždine duž puta korijena živaca. Pri dubljem ulaženju u stvar.predavanje GLEDIŠTA RAZVITKA I REGRESIJE. ili da je svoj trajni smještaj pro¬ našao u takozvanom kanalu prepona. To ujedno pokazuje i povi¬ jest razvijanja. no taj bi nas pokušaj odveo 359 . da za svaku sek¬ sualnu težnju smatramo. ETIOLOGIJA Moje dame i gospodo! Čuli smo da funkcija libida prolazi kroz opsežan razvitak.XXII. U pravu je vaš dojam. Potražimo analogije za ove procese i na drugim područji¬ ma. iako uobičajeno zarasta po završetku promjene polo¬ žaja spolnih žlijezda.

naime).isuviše daleko. kojega možemo još bolje okarak¬ terizirati nazovemo li ga topičkim. tada bi onima koji su putovanje nastavljali bilo blisko. kako se takvo jedno zaostajanje djelomičnog nagona na jednom ranijem stupnju treba nazvati fiksiranjem (nagona. što mi trenutno ne na¬ mjeravamo učiniti. On označava je¬ dan čisto psihološki proces. ukoliko bi veći broj ostavljali za sobom tijekom seobe. onaj povratka s višeg na jedan niži stupanj razvitka. jer u dinamičkom smislu potiskiva¬ njem nazivamo i kad neki psihički čin ostane zadržan na 361 . koje je li¬ bido zauzeo i koji su . sudari s ja¬ kim zaprekama. do sada još nespomenutim razvojnim procesima funkcije libida. O regresijama libi¬ da može se reći mnogo više. što zovemo re¬ gresijom. Ali. u sustav nesvjesnog. Dajte da još samo ustvrdimo. Dajte joj njen opći smi¬ sao. Ka takvoj će se jednoj regresiji težnja osjetiti ponu¬ kanom kad se izvođenje njene funkcije.napustimo li ovu grubu pomoćnu predodžbu. Kako se sjećate. uzme li se u obzir i jedna druga grupa neuroza. te povratak cijele seksualne organizacije na ranije stupnjeve. Pomislite na to da. Naročito je povrat ka prvim incestuoz360 nim objektima libida jedna crta. već jednom posve naročitom značenju. pretvara u nesvjesni. smijete očeki¬ vati dvije vrste regresija: povratak na prve objekte. vjerujem da vas prije svega sada trebam upozo¬ riti na to. Obje se javljaju kod neuroza prijenosa. Dakle.postizanje cilja zadovoljenja u kasnijem ili više razvijenom obliku. da do sada riječ »regresija« nismo koristili u njenom općem. Ostanimo još za sada kod regresije. pojmu potiskivanja ne pridružuje se nikakva povezanost sa seksualnošću. takozvane narcistične. Tek su nam izvršene usporedbe skrenule pozornost na to. u pita¬ nju etiologije neuroza kojemu ćemo uskoro pristupiti.incestuozne prirode. utoliko prije će se već izgrađena funkcija pokazati nesposobnijom za otpor vanjskim preprekama svog odvijanja. Ove nam bolesti pružaju obavijesti i o ne¬ kim drugim. Time želimo reći da se on bavi pretpostavljenim psihičkim prostorima. kad je jedan nomadski narod ostavljao na postajama neke svoje snažnije dijelove. da vam ovaj od¬ nos između fiksiranja i regresije ne promakne ispred očiju. i igraju veliku ulogu u njihovom mehanizmu. na jedan od ranijih stupnjeva. utoliko prije će funkcija nastojati izbjeći vanjske poteškoće regresijom do onih fiksiranja.koji još pripada predsvjesnom. molim. pa se i potiskivanje podvrgava regresiji. da ne pobrkate regresiju i potiskivanje. jer se ono može opisati i kao povratak na raniji i dublji stupanj u razvitku nekog psihič¬ kog čina. Nakon onoga što vam je postalo poznato o razvijanju funkcije libida. oni bi utoliko prije dospijevali i u opasnost poraza. Samo što nam kod potiskivanja nije stalo do tog po¬ vratnog smjera kretanja. Za vaše je razumijevanje neuroza važno. ili . dakle .kako je poznato . te nam u skladu s time pokazuju i nove vrste regresija. Druga opasnost ovakvog stupnjevitog razvoja leži u tome. da se iznova povuku do tih postaja ako bi bili po¬ raženi ili se sukobili s isuviše snažnim neprijateljem. izgradnjom duševnog aparata iz zasebnih psihičkih sustava. te vam mo¬ ram pomoći razjasniti odnose između oba ova procesa. kroz koji se neki čin. koja se kod neurotičara prona¬ lazi s već gotovo umarajućom redovitošću. Ta¬ da dobivate sigurno uporište u pitanju uzroka neuroza. Blisko nam je pretpostaviti da fiksiranje i re¬ gresija nisu neovisni jedno o drugome. da to dobro upamtite. dakle kad se potiskuje nazad. što se i oni dijelovi koji su krenuli dalje lako mogu dovesti u kretanje unazad. već ga cenzura odbija još na pragu. Sto je fiksiranje na raz¬ vojnom putu jače. A potiskivanjem isto tako nazivamo i kad se neki nesvjesni duševni čin uopće ne propušta u najbliži predsvjesni sustav. potiskivanje je onaj postupak. dakle . sposoban da postane svjestan. Ali.

Potiskivanje je tako jedan topičko dinamički.Od obiju regre¬ sija libida daleko je uočljivija ona koja se veže uz raniji stupanj seksualne organizacije. koji je povezan sa svjesnim sustavom. Ali. kakav je naš. Regresija libida bez nekog potiskivanja ne bi nikada dovela do neuroze. i posve neovisno o njemu. Kod histerije. znače¬ nje regresije libida postalo nam je jasno mnogo kasnije od zna¬ čenja potiskivanja. koji je ipak teško razlučiti u jednom ovakvom letimičnom uvodu. Razjašnjenja kakva su ova. mislili smo isključivo na povratak libida ranijim posta¬ jama svoga razvitka. Smijem li si dopustiti da naša dosadašnja provjerena saznanja o ovoj neurozi dopunim jed¬ nom konstrukcijom. a ovo zastranjenje predsvjesnog stvara jednu sliku. Dodajte tome. narcistične neuroze. koji ovakve opsesij¬ ske predodžbe razbuđuju kod bolesnika. moraju se uči¬ niti pomalo šturima. koji je naj¬ izraženiji. ali nema gotovo nikakve regresije na neki raniji stupanj seksualne organizacije. Pripremimo se na to. istina. regresiju libida ne možemo nazvati posve čistim psihičkim po¬ stupkom. nego: »Želio bih te uživati u ljubavi«. Ali. Iz toga vidite da je potiskivanje onaj pro¬ ces koji se neurozi pridodaje kao njoj najsvojstveniji. Okrenimo se stoga klinici. a či¬ tavo naše shvaćanje neuroza još isuviše potpada pod utjecaj 362 proučavanja histerije koja im je vremenski prethodila. Ali. i potiskivanje je imalo svoj velik udio u me¬ hanizmu ovih neuroza. dakle na nešto. Kako ona nedostaje kod histerije. do sada sam vam izložio samo jednu 363 . Također. i mjerodavan je čimbenik njenog iskazivanja kroz simptome. zato potiskivanju pripada glavna uloga u mehanizmu histerije. pa ćete moći stvoriti predodžbu o užasu. koja ima određenih sličnosti sa stanjem prije primata ge¬ nitalija. i ne znamo koje bismo joj mjesto trebali namijeniti u duševnom ustroju. kojom one nastupaju prema njegovim svjesnim opažanjima. koji je najbolje određuje. a regresija jedan čisto opisni pojam. U vezi s tim. . kod opsesijske neuroze je najuočljivija re¬ gresija libida na predstupanj sadističko analne organizacije. već bi za¬ vršila u nastranosti. i to posve redo¬ vito. te da su ovi porivi upućeni samo najbližim i najdražim osobama. već neizostavnih dodataka . kako bi netko želio rado zamisliti. što je u svojoj srži posve različito od potiskivanja. ali ne slučajnih. ali ne isto tako i za predsvjesno. da bi naša stajališta mogla iskusiti i druga proširenja i procjenjivanja. tada bih odnos stvari mogao opisati na sljedeći način: sjedinjenje djelomičnih nagona obavljeno je pod primatom genitalija. Vi znate da su i histeri¬ ja i opsesijska neuroza dva glavna predstavnika grupe neuroza prijenosa. da je istovremeno došlo do regresije objekta. pod onim što smo do sada nazivali regresijom te doveli u odnos s fiksi¬ ranjem. moja gospodo. to je ipak nešto posve drugačije. ali se njegovi rezultati sudaraju s ot¬ porom predsvjesnog. No. da bismo iz njih izveli nešto dojmljivije primjene. dopustite li da vrijede kao priprema za istraživanje etiologije neuroza. Gospodo moja! Mislim da ćete se najbrže pomiriti sa svim izlaganjima koja ste upravo čuli o fiksiranju i regresiji libida. kad bismo u naše promatranje osim histerije i opsesijske neuroze mogli uk¬ ljučiti i one druge.kad se oslobodi od¬ ređenih. ipak je organski faktor u njoj onaj. Pa i kad iskazuje najsnažniji utjecaj na duševni život. možda ću jednom i imati prilike da vam izložim ono što znamo o mehanizmu perverzija. genitalna organizacija važi za nesvjesno.u osnovi ne znači ništa drugo. pa ćete tada uvidjeti da se niti ovdje stvari ne odvijaju baš posve jednos¬ tavno. No. a istodobno i o na¬ stranosti. Nasuprot tome. Tada se impuls ljubavi mora zakrinkati kao sadistički impuls. postoji regresija libida ka pri¬ marnim incestuoznim seksualnim objektima.nižem stupnju nesvjesnog. Dakle. Opsesijska predodžba: »Želim te ubiti« .

Plastičnost ili slo¬ bodna pokretljivost libida nije ni u kom slučaju u cijelosti sačuvana kod sviju. smijem li tako reći. koji uglavnom nisu sposobni za stvarno zadovoljenje. učiniti i neurotičnim. Općenito. dakle. zadovoljenje drugog može ponuditi pot¬ punu nadoknadu. za koje je jedino i sposobna. pate od čežnje. Ono se sastoji u tome. mora se odno¬ siti upravo na onaj način zadovoljenja za kojim osoba jedinim i teži. postoje mnogi putevi kojima se podnosi nedostatak libidnog zadovoljenja. ograničena je. a sublimiranje može uvijek razriješiti sa¬ mo određeni dio libida. Naravno. Prisjetite li se samo toga. ili osebujnosti onoga. ona zadržava svoju patogenu moć. ova sposobnost pomicanja i spremnost prihvaćanja surogata mora¬ ju vjerojatno snažno raditi protiv patogenog djelovanja uskrate. a da se od njega ne obolijeva. te preuzima jednu drugu koja je genetski povezana s onom od koje se odustalo. u osnovi sebičnih ciljeva. isto kao i iz njih proizašla seksualna težnja. djelomični nagoni seksualnosti. bez obzira na to što je mnogim ljudi¬ ma sposobnost sublimiranja dodijeljena tek u neznatnoj mjeri. Mjera nezadovoljenog libida koju ljudi u pro¬ sjeku mogu preuzeti na sebe. koji je njo¬ me pogođen. pokazuju veliku sposobnost zamjene svog 364 objekta za neki drugi. Prije svega. kako je zbog svih ovih sredstava da bi se podnijela. uskrata potisnuta do beznačajnosti. da ljudi neurotski obolijevaju ako im je oduzeta mogućnost da zadovolje svoj libido. Vjerojat¬ no ste također razumjeli da ova tvrdnja nije trebala razotkriti čitavu tajnu etiologije neuroza. već samo da se u svim istraženim slučajevima neuroze mogao dokazati ovaj moment uskrate. ako je zadovoljenje jednog uslijed stvarnosti zakazalo. da seksualna težnja odustaje od svog cilja usmjerenog na djelomičnu ugodu ili ugodu razm¬ nožavanja.jedinu obavijest. pri čemu se povodimo za općom ocjenom koja društvene ciljeve postavlja iznad onih seksualnih. Sva ova protusredstva općenito nisu dostatna. već se zove društvenim. da jedan nepotpun razvitak libida za sobom ostavlja vrlo opsežna. koji međusobno komuni¬ ciraju. jedno može na sebe preuzeti intenzitet drugoga. Sad se ne zna. oni tada nisu sretni. ne može obrnuti. Sad ćete steći dojam. Uostalom. već je samo naglasila jedan važan i nezaobilazan uvjet. jedan je osvojio posebno kulturno značenje. da bi postala patogeno djelotvorna. ali se sama za sebe više ne može nazivati seksualnom. kako sam se izrazio. Potom. tada ćete u 365 . to ne bi trebalo značiti da svaka uskrata libidnog zadovoljenja mora svakoga. treba li se u daljnjoj raspravi o ovoj tvrdnji pridržavati prirode uskrate. a možda čak i višestruka fiksiranja libi¬ da na rane stupnjeve organizacije i pronalaženja objekta. ali ne oboli¬ jevaju. socijalnim cil¬ jem. poznajemo ljude ko¬ ji su u stanju na sebe preuzeti takvu jednu oskudicu bez ika¬ kvih smetnji. koga pogodi. koje nisu seksualne. jer zadovoljenje čini pojedinca ovisnim o postizanju jednog vrlo malog broja ciljeva i objekata. Uskrata je ipak vrlo rijetko ona posvemašnja i apsolutna. te da su njihovi simptomi za¬ pravo zamjena za uskraćeno zadovoljenje.kod »uskrate«. Oni se jedan prema drugom odnose kao mreža kanala ispunjenih tekućinom. Nadalje. što baš i nije lako povezati u jednu predodžbu. naime. Oni mogu zamijeniti jedno za drugo. Ali ne. Očito je među ovim ograničenjima najvažnije ograničenje u pokretljivosti libida. dakle i za neki lakše dostupan. O njemu ćemo morati još jed¬ nom govoriti u vezi s jednim drugim pitanjem. i to usprkos njihovom podvrgavanju genitalnom pri¬ matu. sublimiranje je tek poseban slučaj oslanjanja seksualnih težnji na druge. dakle . Među ovim zaštitnim procesima koji djeluju protiv oboljenja zbog uskrate. Taj proces nazivamo »sublimiranjem«. moramo uzeti u obzir da su upravo seksualni nagonski poticaji izrazito plastični. Tvrdnja se.

da jedan raste dok drugi opada. ili prihvaćanjem od strane majke? Oba su uvjeta jednako bezuvjetno potrebna. ma što oni doživjeli. koji sam osobno proučavao. a posebno: jesu li iza¬ zvane fiksiranjem libida (i uopće seksualnim ustrojem). S druge strane stoje slučaje¬ vi. drugi cijeni jedino utjecaj zbiljskih životnih zadaća. da ne biste zauzimali strane u jednoj posve suvišnoj svađi. ili pak pritiskom nastalim zbog uskrate? Ova mi se dilema ne čini u cjelini nimalo mudrijom od jedne druge. koju bih vam mogao navesti: nastaje li dijete očevim nastojanjem. samo da ih život nije doveo u ovaj ili onaj položaj. no i ovo bi priznanje ovisilo o tome.da bi oni zasigur¬ no izbjegli bolesti. ili. iz nepoznatih razloga i pod mnogobrojnim okolnostima događa i kod normalnih ljudi. želite li . slučajevi neurotičnih oboljenja raspoređuju se u jedan niz. čini nam se kao da je samostalan. odgovorit ćete s pravom. Ovdje koristim priliku upozoriti vas. Njihovo im seksualno ustrojstvo ne bi donijelo neurozu da nisu imali upravo takve događaje. She¬ matskim skraćenjem možete izraziti. jesu li neizostavna posljedica jednog određenog ustrojstva ili proizvod određenih štetnih (traumatičnih) životnih dojmova. koje su u određenom smislu suprotnost nervoznima . Ali. a ti doživljaji ne bi na njih djelovali toliko traumatično. Ispripovijedat ću vam jedan slučaj ove vrste. Upornost. da se u anamnezi nastranih uistinu često otkriva vrlo rani dojam o abnormalnoj usmjerenosti nagona ili izboru objekta. Na takvom se putu već i iz psihoanali¬ tičkog pokreta razvilo više pravaca. uz koji bi se potom libido te osobe pridržavao čitavog života. već zbog svog čudnog razvitka fiksiranja libida. koliko daleko želite obilježiti granice nervoze. Naime. ista se ovakva »ljepljivost« libida. od kojih jedan priznaje sa¬ mo egoistične nagone. a ono ipak vrlo sličan. no previđa pojedinačnu povi¬ jest.ako već ne posve isti. Gospodo! Predlažem vam da takve nizove obilježite kao dopunske nizove. kojemu danas ni 367 . a potom se u njegovu korist boriti protiv ostatka koji nije ništa manje istinit. samo da su odnosi libida bili drugačiji. da fiksiranje libida pred¬ stavlja raspoloživog unutarnjeg. unutar kojega su oba čimbenika . ili ma 366 koliko ih obzirno život poštedio«. Već je i prije vremena psihoanalize bilo poznato (Binet). Na drugom kraju tog niza nalaze se ekstremni slučajevi.fiksiranje libida i uskrata . gotovo se može reći . kojom se libido drži određenih pravaca i obje¬ kata. postaviti ga na mjesto cjeline. pojedinačno promjenjiv čimbenik. također ne smije¬ mo niti precijeniti bliskost tog odnosa. Možda bih u ovom nizu mogao priznati određenu nadmoć značaja raspoloživih čimbenika. U znanstvenom je radu vrlo omiljeno izdvojiti jedan dio istine. za koje mi s uvjerenjem možete reći: »Ovi bi ljudi oboljeli u svakom slučaju. Kod slučajeva unutar niza susreću se jedno Više ili Manje raspoloživog seksualnog ustroja s jednim Manje ili Više štetnih životnih zahtjeva. i još mnogo tome sličnog.fiksiranju libida prepoznati drugog moćnog čimbenika koji zajedno s uskratom nastupa prema uzrokovanju bolesti. da ćemo nalaziti po¬ voda i za uspostavljanje drugih takvih nizova.ljepljivost libida. i sporno pitanje: jesu li neuroze egzogene ili endogene bolesti. Često se ne zna reći što je taj dojam osposobilo za to. Kod promatranja uz¬ roka. da na libido djeluje jednom tako snaž¬ nom privlačnošću.kod nastranih. Jedan muškarac. a poriče seksualne.zastupljeni tako.i seksualni ustroj i do¬ življaj. te vas pripremam na to. kod kojih biste morali ocijeniti obrnuto . čije su nam ovisnosti posve nepoznate i čije značenje za etiologiju ne¬ uroza zasigurno više nećemo podcijeniti. Kod uzroka neuroza odnos je . a pronalazi se kao određujući čimbenik i kod osoba. a uskrata slučajnog vanjskog čimbenika etiologije neuroza. Sad nam se i ovdje nudi povod zajedno takvo slično suprotstavljanje.

uspio se prisjetiti jednog doživljaja iz svoje šeste godine.staru. neuroze 368 ne bi niti bilo. dakle. dok im se drugi opire i brani od njih. jer ono sadrži jedan tajni stav. Nadam se da ću vam na ova pitanja moći pružiti dostatne odgovore. sama njena noga bila je pritom najpomnije prekrivena. uzrokovanih prigovorom. No. to se ne čini nečim posebnim. boljela je toga dana noga. Vidite. Odavde proizlazi i put ka oblikovanju simptoma. morali bi biti ispunjeni zaista naročiti uvjeti za to. da problem uzroka neuroza postaje sve slo¬ ženiji. On kao uvjet ima i to. a uz to još i preuranjeno fiksiranje libida nužno za uzrokovanje neuroze. Naime. ako takav jedan sukob treba postati patogen. i čo¬ vjek bi bio neodoljivo privučen kad bi se takvoj nozi pridruži¬ le i druge crte koje bi ga podsjetile na izgled one engleske gu¬ vernante. kao i ranije spomenuta uskrata. ali ne bez određenih odstupanja i ublažavanja. koje je zbog činjenice uskra¬ te postalo nužnim. postao je fetišist stopala. I zaista. između kojih se duševnih sila ovi patogeni sukobi odigravaju. a niti sve ostale draži žene ne znače ništa. Guvernantu . Bez takvog sukoba. Vi znate da je naš duševni život neprekidno pokretan sukobima o kojima moramo donositi odluke. oko koje potom izbija sukob. da ovi drugačiji putevi i objekti kod jednog dijela osobnosti izazivaju negodovanje. da krug djelovanja libida daleko nadilazi područje neuroza. a unutarnja uskrata želi isključiti jednu drugu mogućnost.genitalije. pa slijedi veto koji u početku čini nemogućima nove načine zadovolje¬ nja. Značaj psihičkog sukoba može se izraziti i drugim nači¬ nom izražavanja. kako to kažemo. kako smo navikli reći. jer je libido kojemu je njegovo zadovolje¬ nje uskraćeno sad upućen na to. već . Odbačena libidna htijenja ipak se uspi¬ jevaju nametnuti određenim zakulisnim putevima. dakle. i ovaj bi uvjet sam za sebe bio isto onoliko malo odluču¬ jući. Čini se. psihoanalitičko istraživanje nas upoznaje s jed¬ nim novim čimbenikom na kojeg se nismo osvrtali u našem etiološkom nizu. a najbolje se razaznaje u onim slučajevima. mršavu. a simptomi su novo ili zamjensko zadovoljenje. Prednost dajem ova¬ kvom načinu prikazivanja. Jedan dio osobnosti zastupa određene želje. Vanjska uskrata oduzima jednu mogućnost zadovoljenja. 369 . iako bi mogli biti i shematski skraćeni. Ovi zakulisni putevi su putevi tvorbe simptoma. Sjedio je na klupici uz guvernantu. kod koje je došao na sat engleskog jezi¬ ka. u kojima se dotadašnje dobro zdravstveno stanje iznenada reme¬ ti neurotičnim oboljenjem. koji je postao mjerodavan za ovakvo fiksiranje njegovog libida. No. treba se još pridružiti i unutarnja uskrata. ukazuje na vjerojatnost da su unutarnja suzdržavanja u ranim vremenima ljudskog razvitka proizašla iz stvarnih vanj¬ skih prepreka. njegov jedini seksualni objekt. Takva jedna mršava. Dakle. Sukob je izazvan uskratom. koji ćemo slijediti kasnije. zbog ovakvog fiksiranja svog libida čovjek nije postao neurotičar. žilava noga kakvu je tada vidio kod guvernante posta¬ la je. koji dos¬ pijeva do neodoljivog seksualnog uzbuđenja samo zahvalju¬ jući nozi obuvenoj u cipelu posve određenog oblika. pa ju je obuvenu u baršunastu papuču ispružila na jastuku. iako je pretjerano. da bi djelova¬ la patogeno. Kod ovih se osoba redovito nailazi na pokazatelje suko¬ bljavanja želja ili na psihički sukob (konflikt). Narav¬ no da se tada vanjska i unutarnja uskrata protežu na različite puteve i objekte. kakav odnos ima sukob naspram drugih uzročnih čimbenika. Smijemo upitati koji su to uvjeti. kada se kaže: vanjskoj uskrati. Ali.nastran. da potraži drugačije objekte i puteve. nelijepu djevojku vodnjikavih plavih očiju i prćasta nosa. nakon jednog sramežljivog pokušaja normalnih seksual¬ nih djelatnosti u pubertetu.

određena podudarnost u razvojnim stupnjevima Ja i libida. koji se suprot¬ stavljaju analizi. da treći čimbenik eliologije neuroza . u srditoj bi joj se obrani spočitavalo: da se čovjek ne sastoji samo od seksualnosti. može se reći da jedna uvijek odgovara samome Ja. čisto seksualnih težnji. dok prati ulogu sek¬ sualnih nagona u oboljenju i u životu. već da svoje podrijetlo zahvaljuju sukobu između Ja i seksualno¬ sti. a najmanje na dva mjesta već smo i dosegnuli čvrste oslonce za procjenu tog razvitka.sklonost ka sukobu -jednako onoliko ovi¬ si o razvitku Ja. Posebice je ugodno suglasiti se jednom i sa svojim protiv¬ nicima. jer su oni postali najpristupačniji uvidu kroz neuroze prijenosa. poremećaj u toj podudarnosti mogao bi rezultirati pato¬ genim momentom. para¬ lelizam. psihoanaliza neuroza prijenosa ne daje nam dobar pristup njihovom daljnjem razlaganju. infantilan. Izmjenjivanje pojedinih stupnjeva u razvitku libida vjerojatno slijedi po jednom propisanom programu. upotpunio. Obuhvaćamo ih kao »nagone Ja«. da u duševnom životu postoje i drugi na¬ goni i interesi osim seksualnih. Sad je za nas važno stajalište. i jer joj je obveza proučavanje onoga. Također. što su svi ostali zapostavili. a i sama prije svakog prigo¬ vora tvrdi . pa će tada u odgovarajućoj mjeri postati nastran. Dakle. kako se Ja ponaša kada njegov libido na nekom mjestu svog razvitka ostavi za sobom snažno fiksiranje. jer od obje seksualne težnje koje se nađu u sukobu. jer nam je. Samo što joj je postalo usudom da se u prvom redu bavi seksualnim nagonima. Moja gospodo! Često i prečesto. tek proučavanje narcističnih neuroza obećalo spoznaju o izgrađivanju Ja. da se ne bi »sve« smjelo izvo¬ diti iz seksualnosti. Upravo nam je razlikovanje Ja i seksualnosti dopustilo da naročitom jasnoćom razaznamo. naime. već postoji jedan Ferenczijev pokušaj. neseksualne nagonske sile. On ga može dopustiti. i slično. da su neuroze proizašle iz seksualnosti. da teoretski oblikuje razvojne stupnjeve Ja. mi taj razvitak Ja poznajemo mnogo slabije od razvitka libida. vrijedan pozornosti. može se postaviti i odbijajuće. nije točno da se psihoanaliza nije nimalo starala za neseksualni udio osobnosti. da Ja na svakom stupnju nastoji ostati u skladu sa svojom trenutnom seksualnom organizacijom i podrediti je sebi. U čitavom se nizu slu¬ čajeva čini. ostaje se pri sukobu između Ja i seksualnosti. iz kojih proizlazi prigovor protiv libidnih htijenja? To su.ne to. 370 Također. koje su to sile ona druga strana u patogenom sukobu. da se odvija između nagona Ja i seksualnih nagona. kako i nagoni Ja prolaze kroz značajno razvijanje. ali. Ne mislimo na to da se libidinozni interesi neke osobe od samog početka nalaze u suprotnosti s njenim interesima za samoodr¬ žanjem. pa tada Ja ima jedno potiskivanje tamo.Ali.što je isto. razvitak koji nije ni posve neovisan o libidu. Prvi je. Na ovom putu dospijevamo do saznanja. to je u osnovi isto. da bi takav jedan sukob mogao postojati i između različitih. ali. ona nema nikakvog zamislivog motiva za ospo¬ ravanje postojanja ili značenja nagona Ja. Ali. Psihoanaliza nije nikad zaboravila da postoje i nesek¬ sualne nagonske sile. Naš se stav o uzroko¬ vanju neuroza. prije će biti. protiv takvog utvrđivanja libida. kao najopćenitiji uvjet 371 . pa ih u naj¬ većoj mjeri donekle upoznajemo kroz otpore. po¬ sve općenito rečeno. pa bi se jednako tako smjela predvidjeti određena usporednost. Dakle. ona se i izgradila na oštrom razdvajanju seksualnih nagona od nagona Ja. patogeni sukob je takav. koliko i o razvitku libida. ne može se odbaciti da na to odvijanje može utjecati i Ja. Ipak. gdje je libido iskusio fiksiranje. dakle. Doduše. dok druga izaziva obranu tog Ja. ili . kad bi psihoanaliza isko¬ ristila neki duševni događaj kao učinak seksualnih nagona. a niti bez protivnog utjecaja na nj.

a nešto. zbog koje će se osjetiti preva¬ renom i u braku. na¬ ravno. nekoliko go¬ dina kasnije uzeti ljubavnika. krenu¬ ti ovim ili onim životnim putem koji će je možda pretvoriti i u omiljenu umjetnicu. bogat i otmjen čovjek. želim vam iznijeti jedan primjer. Dakle. za nju nesvjesni. krajnji će rezultat kod oba djeteta biti vrlo različit. U prizemlju stanuje kućepazitelj. Još moramo pri¬ dodati nešto novo. ali se niti u jednoj toč¬ ki ne udaljuje od stvarnosti. pa želimo pretpostaviti da je kćerkici kućevlasnika dopušteno. nakon kraćeg će se vremena. Tada se može lako dogoditi da igre djece poprime nepristojnu. potom fiksiranje libida. koji se i nakon prestanka zajedničkih igara kroz nekoliko godina iskazuju kao masturbacija. što je već poznato . sto je Ja jedne djevojčice iskusio jedan razvitak. Ali. to jest seksualnu narav. Ovi su doživljaji dostatni. no. da se bez nadzora igra s radničkim djetetom. No.dalje razraditi. Obojica imaju djecu. i oslobođena neuroze ispuniti svoj život. Uspije li analizi doprijeti do uvida u ovu neurozu. možda čak i dobiti dijete. koja je i usprkos svojih pet ili šest godi¬ na imala prilike vidjeti ponešto od seksualnosti odraslih. ali da su oni. 373 . u kojima bi se kao žena trebala svidjeti nekom mu¬ škarcu. i koji ne podnose bilo kakve seksualne djelatnosti.uskrata. može pritom preuzeti ulogu zavodnice. Oslanjajući se na naslov jedne Nestroyeve dosjetke. 372 Vjerojatnije je da će njena sudbina ipak proteći manje blještavo. Kćeri kućepazitelja se i kasnija sek¬ sualna djelatnost učinila isto onako prirodnom i nesumnjivom. a time i na uzrokovanje neuroza. i kao treće . Ovim višim moralnim i intelektualnim razvijanjem svoga Ja zapala je u sukob sa zahtjevima svoje sek¬ sualnosti. U go¬ dinama. ko¬ ji kod druge nije nastupio. kao i u djetinjstvu. i u svome biću zadržati neku potištenost. potom bez poteškoća odustati od nje. no u svakom slučaju. na koji se nikome ne usuđuje požaliti. a u prvom katu kućevlasnik. Različitost obiju sudbina usprkos istom doživljenom proiz¬ lazi iz toga. stanje stvari i nije tako jako zamršeno i teško za progledati. koji je doduše posve izmišljen.. Da bih vam prikazao utjecaj razvoja Ja na nastajanje suko¬ ba. Ona će prije vremena i još kao dijete doći do saznanja da je učinila nešto nedopušteno. s nerazjašnjivim će se gnušanjem toga kloniti i poželjeti da u tome i ostane posvemašnja neznalica. i preuzela njegove zahtjeve. jedno drugo promatraju kod vršenja intimnih radnji i nadražuju po spolnim organima. da se igraju »tate i mame«. za koju je predodređena. koje ga tjera u određene usmjerenosti. kako vam se vje¬ rojatno učinilo tijekom napredovanja mojih izlaganja. koje je odbacilo takva kretanja libida. da bi se kod obo¬ je djece aktivirali određeni seksualni podražaji. Do ovdje dopire njihovo zajedništvo. Njen je Ja oblikovan od ide¬ ala koje on nudi o ženskoj čistoći i nepostojanju potreba. nalazimo da još uvijek nismo gotovi. Kći kućepazitelja nastavit će s masturbacijom sve negdje do nastupanja mjesečnice. ja ću ga nazvati po osobinama »u prizemlju. Vjerojatno sad opet podliježe iznova nadolazećem neodoljivom porivu masturbacije. Dje¬ vojčica kućepazitelj a. pa čak i ako se ne protežu kroz duže razdoblje. pametna djevojka s visokim htijenjima posve potisnula svoje seksualne nagone. Drugačije će se zbiti s kćeri kućevlasnika. vezani uz one bijedne doživljaje s njenom prijateljicom iz djetinjstva. i u prvom katu«.sklonost sukobu zbog razvitka Ja. ali možda tek nakon teške borbe. odreći masturbacijskog zadovoljavanja. i u životnim nadama. Kad će u djevojačkim godinama dospjeti u položaj da ponešto sazna o ljudskom sek¬ sualnom općenju. pa bi mogla završiti i kao aristokratkinja. kći kućevlasnika iskusila je utjecaj od¬ goja. ona će proći bez smetnji zbog preranog pokretanja svoje seksualnosti. njeno intelektu¬ alno obrazovanje umanjilo joj je zanimanje za žensku ulogu. kod nje će izbiti neuroza. pokazuje se da je ova dobro odgojena.

Danas ću se još zadržati i kod jedne druge točke u razvitku Ja, kako zbog određenih dubljih sagledavanja, tako i zato, jer je upravo ovo što slijedi podobno za izvršenje nama tako omiljenog, oštrog i ne baš po sebi razumljivog razdvajanja nagona Ja od seksualnih nagona. U procjeni obaju razvitaka - i razvitka Ja i libida, moramo istaknuti jedan stav, koji se do sada baš i nije često poštovao. Oba su u osnovi naslijeđe, skraćena ponavljanja razvitka koji je čitavo čovječanstvo ostavilo za sobom još od pradavnih vremena, kroz duga razdoblja. Želim ustvrditi, da se u razvitku libida nesumnjivo može prepoznati to filogenetsko podrijetlo. Pomislite na to, kako se kod jedne životinjske vrste spolni aparat nalazi u najbliskijoj vezi s ustima, kod druge se ne može razlikovati od aparata za izlučivanje, a kod neke druge je povezan s organima za pokretanje - stvari, koje možete privlačno opisane pronaći u dragocjenoj knjizi W. Bolschea. Može se reći, da se kod životinja okamenjuju sve vrste - od nastranosti, pa do seksualne organizacije. Samo što je filogenetsko stajalište kod čovjeka djelomično prikriveno okolnošću, da je ono što je u osnovi naslijeđeno, u pojedinačnom razvijanju ipak iznova zadobiveno, vjerojatno zato jer i nadalje postoje isti onakvi odnosi, koji djeluju na svakog pojedinačno, kakve je svojedobno bilo potrebno zadobiti. Želim reći da su oni svojedobno djelovali oblikujući, a sad djeluju izazivajući. Osim toga, nesumnjivo je da se tijek predodređenog razvitka kod svakog pojedinačno može omesti ili izmijeniti zbog nedavnih vanjskih utjecaja. Ali, mi poznajemo moć, koja je čovječanstvo natjerala na takav jedan razvitak i koja u istom pravcu i danas održava svoj pritisak; to je opet uskrata u stvarnosti, ili ako joj damo njen ispravan veliki naziv, nevolja života: . Ona je bila vrlo stroga odgojiteljica, i mnogo je toga učinila za nas. Neurotičan pripadaju djeci kod koje je strogost dovela do slabih rezultata, ali to treba staviti na kocku
374

kod bilo čijeg odgajanja. Uostalom, ovo nas uvažavanje život¬ ne nevolje kao pokretača razvitka ne treba usmjeriti protiv značaja »unutarnjih razvojnih težnji«, ako se takve mogu do¬ kazati. No, vrlo je vrijedno zapažanja, da se seksualni nagoni i na¬ goni za samoodržanjem ne odnose na isti način prema stvarnoj nevolji. Nagoni za samoodržanjem i sve što je s njima u vezi mogu se lakše ucjepljivati; oni se vrlo rano nauče povinovati nuždi, te podesiti svoj razvitak prema uputama stvarnosti. To je i shvatljivo, jer oni ni na koji drugi način ne mogu pribaviti objekte koji im trebaju; bez tih objekata pojedinac mora pro¬ pasti. Seksualni nagoni teže se odgajaju, jer u početku ne upo¬ znaju nevolju nedostatka objekta. Kako se oni, slično parazitu, oslanjaju na druge tjelesne funkcije i autoerotski zadovoljava¬ ju na vlastitom tijelu, u početku ne potpadaju pod odgojni utje¬ caj stvarnog nedostatka, pa se osobine samovoljnosti, nemo¬ gućnosti utjecanja, ono što nazivamo »nerazumnošću« kod većine ljudi u određenom smislu zadržavaju i kroz cijeli život. Također, i sposobnost odgajanja neke mlade osobe u pravilu nalazi svoj kraj onda, kad se u konačnoj snazi razbude njene seksualne potrebe. To znaju i odgojitelji, pa u skladu s time i djeluju; no, možda će ih rezultati psihoanalize potaknuti na to, da glavni pritisak odgoja premjeste na prve dječje godine, počev od vremena dojenčeta. Mali čovjek često je dovršen već u svojoj četvrtoj ili petoj godini, pa kasnije samo iznosi na vi¬ djelo ono, što se u njemu već nalazi. Da bi ce ocijenilo puno značenje nagoviještene razlike iz¬ među obiju grupa nagona, moramo krenuti izdaleka, te uvesti neko od onih zapažanja koja zaslužuju da se nazovu ekonom¬ skima. Time ulazimo u jedno od najvažnijih, ali na žalost i naj¬ tamnijih područja psihoanalize. Postavljamo si pitanje: može li se u radu našeg duševnog aparata razaznati neka glavna
375

namjera, te na njega u prvom približavanju odgovoriti, da je ta namjera upravljena ka pribavljanju ugode. Čini se, da je na¬ ša cjelokupna duševna djelatnost usmjerena na to da pribavi ugodu i izbjegne neugodu, te da nju automatski podešava na¬ čelo ugode. Sad bismo radije od svega na svijetu htjeli znati, koji su to uvjeti za nastajanje ugode i neugode, ali upravo nam to nedostaje. Ipak, smijemo se usuditi ustvrditi barem toliko, da je ugoda nekako povezana sa smanjenjem, opadanjem ili gašenjem količine uzbuđenja koja djeluje u duševnom apa¬ ratu, dok je neugoda njeno povećanje. Istraživanja najinten¬ zivnije ugode koja je ljudima dostupna - ugode pri obavljanju seksualnog čina, ostavlja tek malo dvojbi o toj jednoj točki. Kako se kod ovakvih procesa ugode radi o sudbini količine duševnog uzbuđenja ili energije, promatranja ove vrste nazi¬ vamo ekonomskima. Primjećujemo da zadaću i učinak dušev¬ nog aparata možemo opisati i drugačije, pa i općenitije, no sa¬ mim naglašavanjem pribavljanja ugode. Možemo reći da duševni aparat služi namjeri nadvladavanja ili rješavanja onih količina uzbuđenja, veličina podražaja, koje na njega navalju¬ ju izvana i iznutra. Kod seksualnih nagona je bez daljnjeg očevidno, da oni od početka pa do kraja svog razvitka rade na pribavljanju ugode; ovu izvornu funkciju pridržavaju bez ikakvih izmjena. Istom tome u početku teže i oni drugi, nago¬ ni Ja. Ali, pod utjecajem učiteljice nevolje, nagoni Ja brzo nauče načelo ugode zamijeniti nekom modifikacijom. Zadaća izbjegavanja neugode za njih postaje gotovo jednako vrijed¬ nom kao i zadaća pribavljanja ugode; Ja otkriva da je neiz¬ bježno odreći se neposrednog zadovoljenja, odložiti priba¬ vljanje ugode, pretrpjeti dio neugode i općenito se posve odreći izvjesnih izvora ugode. Tako odgojen, Ja postaje »razuman«, ne dopušta više da njime vlada načelo ugode, već slijedi načelo stvarnosti, koje u osnovi također želi postići 376

ugodu, ali uzima u obzir u stvarnosti osiguranu, iako odgo¬ đenu, pa i umanjenu ugodu. Prijelaz s načela ugode na načelo stvarnosti jedan je od najvećih napredaka u razvitku Ja. Već znamo da seksualni na¬ goni ovaj dio u razvitku Ja slijede tek kasno i protiv volje, a kasnije ćemo čuti kakve posljedice ima za čovjeka to, da se njegova seksualnost zadovoljava jednim tako slabašnim od¬ nosom prema vanjskoj stvarnosti. I sad na kraju, još jedna napomena koja tome pripada. Ako čovjekovo Ja ima svoju po¬ vijest razvitka isto kao i libido, tada nećete biti iznenađeni kad čujete, da postoje i »Ja-regresije«, a poželjet ćete saznati i kakvu ulogu kod neurotičnih oboljenja može imati taj povra¬ tak Ja u ranije razvojne stupnjeve.

377

XXIII. predavanje

PUTEVI SIMPTOMSKE TVORBE
Moje dame i gospodo! Za nestručnjaka su simptomi ono, što tvori samu srž bolesti, a ozdravljenje je - uklanjanje tih simp¬ toma. Liječnik polaže vrijednost na to, da simptome razlikuje od bolesti, pa kaže da uklanjanje simptoma još uvijek nije i izliječenje oboljenja. No, ono što još ostaje opipljivo od bolesti i nakon nestajanja simptoma, samo je sposobnost da se obliku¬ ju novi simptomi. Zato za sada želimo stati uz gledište nestruč¬ njaka, te utemeljenost simptoma smatrati istoznačnom s razu¬ mijevanjem bolesti. Simptomi - naravno, ovdje se bavimo psihičkim (ili psihogenim) simptomima i psihičkim oboljenjima - za cjelokup¬ ni su život štetne ili barem besmislene djelatnosti, zbog kojih se osoba često tuži da ih čini i protiv volje, a za nju su poveza¬ ne s neugodom ili patnjom. Njen glavni poremećaj nalazi se u duševnom trošenju koje zahtijevaju oni sami, te nadalje u onom, koje će joj biti potrebno zbog njihova suzbijanja. Oba ova trošenja mogu kod opsežnije simptomske tvorbe imati kao posljedicu izrazito osiromašenje osobe s obzirom na njenu ras¬ položivu duševnu energiju, a time i njenu oduzetost pri obav¬ ljanju svih važnih životnih zadaća. Kako se kod ovog rezulta¬ ta uglavnom radi o kvantiteti tako zauzete energije, lako razaznajete da je »oboljeti« jedan u suštini praktičan pojam. No, postavite se na jedno teoretsko stajalište i zanemarite ove
378

kvantitete, pa možete lako reći da smo svi mi bolesni, odnos¬ no neurotični, jer se uvjeti za simptomsku tvorbu mogu doka¬ zati i kod normalnih osoba. O neurotskim simptomima već znamo da su rezultat suko¬ ba koji nastaje oko neke nove vrste zadovoljenja libida. Obje sile, koje su se zavadile, iznova se susreću u simptomu te se is¬ todobno i međusobno mire kroz kompromis pri tvorbi simpto¬ ma. Zbog toga simptom i jeste toliko sposoban za pružanje otpora; podržavaju ga obje ove strane. Također znamo, da je jedan od oba sudionika sukoba i nezadovoljeni libido, odbijen od stvarnosti, koji sad treba potražiti druge puteve za svoje za¬ dovoljenje. Ostane li stvarnost neumoljiva, pa i kad libido po¬ stane spreman da na mjesto uskraćenog prihvati neki drugi objekt, konačno će biti primoran krenuti putem regresije i nas¬ tojati ostvariti zadovoljenje u jednoj od već prevladanih orga¬ nizacija, ili kroz jedan ranije već napušteni objekt. Na putu re¬ gresije libido je primamljen fiksiranjem, koje je ostavio na tim mjestima svoga razvitka. Sad se put prema nastranosti oštro razdvaja od onog prema neurozi. Ukoliko ove regresije ne razbude otpor u Ja, tada ta¬ kođer ne dolazi do neuroze, već libido dospijeva do nekog stvarnog, iako više ne i normalnog zadovoljenja. Ali, ako Ja koje ne samo što raspolaže sviješću, već i pristupima motorič¬ koj inervaciji, a time i ostvarenju duševnih težnji - nije sugla¬ san s ovim regresijama, tada je sukob neminovan. Libido je kao odsječen, pa se mora pokušati skloniti negdje, gdje će pre¬ ma zahtjevu načela ugode pronaći oduška za svoju zaposjednutost energijom. On se mora ukloniti tome Ja. Takvo mu iz¬ bjegavanje dopušta fiksiranje na njegovu sad već regresivno usmjerenom razvojnom putu, od kojeg se Ja svojedobno štiti¬ lo kroz potiskivanja. Kako libido iznova unazad zaposjeda ove potisnute pozicije, pobjegao je onom Ja i njegovim zakonima, 379

ali se pritom odrekao i cjelokupnog odgoja, stečenog pod utje¬ cajem Ja. Bio je poslušan dok mu se smiješilo zadovoljenje; pod dvostrukim pritiskom vanjske i unutarnje uskrate postaje nepokoran, i prisjeća se ranijih boljih vremena. Tako je to u os¬ novi nepromjenjiva osobina. Predodžbe, kojima sad libido pre¬ nosi svoju energiju kao zaposjedanje, pripadaju sustavu ne¬ svjesnog i podliježu procesima koji su ovdje jedini mogući, a naročito zgušnjavanju i pomicanju. Time su sad nastali odnosi, koji posve nalikuju onima kod oblikovanja snova. Kao i u pravom snu, koji se dovršava u nesvjesnom i koji je ispunjenje jedne nesvjesne zamišljene želje, nailazi jedan dio (pred)svjesne djelatnosti, koji obavlja posao cenzure, a nakon sto je zado¬ volji, dopušta tvorbu manifestnog sna kao kompromisa; isto tako, i zastupanje libida mora u nesvjesnom računati sa sna¬ gom predsvjesnog Ja. Otpor koji se protiv njega podigao u Ja slijedi ga kao »protuzaposjedanje«, i primorava ga da odabere takav izraz, koji istovremeno može biti i njegov vlastiti izraz. Tako tada nastaje simptom, kao višestruko iskrivljeni izdanak nesvjesnog libidnog ispunjenja želja, umjetnički odabrana dvosmislenost s dva međusobno posve proturječna značenja. Već se i samo u ovoj posljednjoj točki može razaznati razlika između tvorbe sna i simptoma, jer, predsvjesna namjera kod nastajanja sna ide jedino za time da održi stanje spavanja, i ne dopušta da bilo što, što bi ga moglo omesti, uopće dopre do svijesti; ali, ona ne ustrajava u tome, da nesvjesnom podražaju želje oštro uzvikne jedno: »Ne, baš naprotiv!«. Ona smije biti snošljivija, jer je situacija usnuloga manje ugrožena. Izlaz u stvarnost ionako je zatvoren već i zbog stanja spavanja. Vidite da je bijeg libida u uvjetima sukoba omogućen pos¬ tojanjem fiksiranja. Regresivno zaposjedanje ovog fiksiranja dovodi do zaobilaženja potiskivanja, i do pražnjenja - ili zado¬ voljenja - libida, pri čemu se moraju održati uvjeti kompro380

misa. Na zakulisnim putevima preko nesvjesnog i starih fik¬ siranja, libidu je konačno uspjelo prodrijeti do jednog, doduše vrlo ograničenog i sad već neprepoznatljivog zadovoljenja. Dopustite da pridodam dvije napomene o tom konačnom iz¬ lazu. Želio bih da zapazite, koliko se usko povezanima ovdje pokazuju libido i nesvjesno s jedne, te Ja, svjesno i stvarnost s druge strane, iako od samog početka ni u kom slučaju ne pri¬ padaju zajedno, i poslušajte moju daljnju obavijest - da se sve, što je ovdje rečeno, kao i ono što će dalje uslijediti, odnosi je¬ dino na simptomske tvorbe kod histerijske neuroze. A gdje sad libido pronalazi fiksiranja, koja su mu potreb¬ na za probijanje potiskivanja? U djelatnostima i doživljajima infantilne seksualnosti, u već napuštenim djelomičnim težnja¬ ma, te u objektima iz djetinjstva, od kojih je odustao. Libido se, dakle, iznova vraća njima. Značenje tog razdoblja djetinj¬ stva je dvojako; s jedne strane, u njemu su se po prvi put iska¬ zale usmjerenosti nagona koje je dijete kao svoje prirođene sklonosti donijelo sa sobom, a drugo, kroz vanjske utjecaje i slučajne doživljaje u početku su se probudili i aktivirali i nje¬ govi ostali nagoni. Vjerujem da nema sumnje o tome, kako imamo pravo razložiti ovu dvojakost. Iskazivanje prirođenih sklonosti ne podliježe nikakvom kritičkom promišljanju, ali nas analitičko iskustvo gotovo primorava da pretpostavimo, kako su i posve slučajni događaji djetinjstva sposobni da za so¬ bom u naslijeđe ostave fiksiranje libida. U tome ne vidim ta¬ kođer niti neku teoretsku poteškoću. Ustrojstvene sklonosti za¬ sigurno su i posljedice doživljaja ranijih predaka, i one su jed¬ nom bile stečene; bez takvih stečevina ne bi niti bilo naslijeđa. A može li se zamisliti da će se takva tekovina, koja dovodi do nasljeđivanja, okončati upravo kod naraštaja koji mi sada pro¬ matramo? Ali, značenje infantilnih doživljaja ne bi trebalo biti posve zapostavljeno, kako se to rado čini, u odnosu prema 381

doživljajima predaka i prema vlastitom sazrijevanju; naprotiv, trebalo bi naići na naročito poštovanje. Oni su utoliko optere¬ ćeniji posljedicama, jer se događaju u doba još nedovršenog razvitka, pa su upravo zbog ove okolnosti i podesni za to da djeluju traumatično. Radovi Rouxa i ostalih na mehanici raz¬ vitka pokazali su nam, da i samo jedan ubod igle u zametak, koji je već zahvaćen diobom stanica, ima za posljedicu teške razvojne poremećaje. No, ista takva ozljeda nanijeta ličinki ili gotovoj životinji bila bi otrpljena bez ikakvih oštećenja. Fiksiranje libida odraslih, koje smo kao predstavnika ustrojstvenog čimbenika unijeli u etiološku jednadžbu neuroza sada se, dakle, razlaže za nas na dva daljnja čimbenika - u na¬ slijeđenu sklonost, te u dispoziciju, stečenu u ranom djetinj¬ stvu. Znamo da je onima koji uče shema uvijek vrlo draga. Obuhvatimo, dakle, ove odnose unutar jedne sheme:

mo, nalaze isti ekstremni slučajevi, te isti odnosi zastupanja. Blisko nam je ovdje ubaciti pitanje - nije li najuočljivija među regresijama libida ona na ranije stupnjeve seksualne organiza¬ cije, uvjetovana pretežno naslijednim ustrojstvenim čimbeni¬ kom; no, odgovor na to pitanje najbolje je odgoditi sve dok se u obzir neće moći uzeti veći niz neurotičnih oblika oboljenja. Zadržimo se sad na činjenici da analitičko istraživanje po¬ kazuje, kako je libido neurotičara vezan uz njihove infantilne seksualne doživljaje. Tako im posuđuje privid ogromnog zna¬ čaja i za život, i za oboljenja ljudi. Takvo im značenje ostaje neumanjeno, barem kad se promatra terapeutski rad. No, za¬ nemarimo li ovu zadaću, ipak lako uviđamo da ovdje postoji opasnost od jednog nesporazuma, koji bi nas mogao zavesti na isuviše jednostranu orijentiranost života prema neurotičkoj situaciji. Ipak bi od značaja infantilnih doživljaja trebalo od¬ biti to, da se libido njima vratio regresivno, nakon što je bio protjeran sa svojih kasnijih položaja. Ali, tada postaje blizak i suprotan zaključak, da doživljaji libida u svoje vrijeme uopće niti nisu imali ikakva značenja, već su ga stekli tek regresiv¬ no. Prisjetite se da smo već jednom zauzeli stav prema takvoj jednoj alternativi, i to prilikom razjašnjavanja Edipovog kom¬ pleksa. Odluka nam niti ovog puta neće biti teška. Bez sumnje je u pravu primjedba, da se zaposjedanje libida infantilnim do¬ življajima - a time, dakle, i patogeno značenje - u velikoj mjeri pojačalo zbog regresije libida, ali bi dovela i do zablude, kad bi se ostavila kao jedina mjerodavna. Mora se dopustiti da vrijede i druga razmatranja. Kao prvo, promatranje pokazuje - i to na način, koji isključuje svaku sumnju - da infantilni do¬ življaji imaju svoje značenje, te da ga pokazuju već i u dje¬ čjim godinama. Postoje i dječje neuroze, kod kojih je trenutak vremenskog pomicanja unazad nužno jako smanjen ili čak i
383

Naslijeđeno seksualno ustrojstvo nudi nam veliku razno¬ likost sklonosti, ovisno o tome je li ovaj ili onaj djelomični nagon utemeljen sam za sebe, ili kao izrazito snažan u zajed¬ ništvu s drugima. Sa čimbenikom infantilno doživljenog, seks¬ ualno ustrojstvo opet oblikuje jedan »dopunski niz«, posve sličan onome koji nam je prvi postao poznat, između dispo¬ zicije i slučajno doživljenog kod odraslih. I ovdje se, kao i ta382

Strogo zaštićivanje djetinjstva gubi na vrije¬ dnosti. Ima slučajeva u kojima čitavo težište uzroka pada na seksualne doživljaje djetinjstva. ako se oboljenje kao izravna posljedica pridruži traumatičnim doživljajima. no što to odgajatelji zamiš¬ ljaju. Tako dugo. da potpomaže štetnu preveliku mjeru seksualnog po¬ tiskivanja. u susret olujama seksualnih zahtjeva koje se mogu očekivati u pubertetu. Najčešće nastupaju u obliku his¬ terije strepnje. mi već znamo da su uvjeti uzroka neuroza složeni. Nekoliko malobrojnih primjera dje¬ čjih neuroza mogli smo analizirati na pojedinom djetetu i u trenutku nastupa. naime . a često ih autoriteti u dječjoj dobi i prigušuju. redovito se analizom razotkriva kao izravni nastavak onog dje¬ čjeg oboljenja. jer je bespomoćno protiv ustrojstvenih čimbenika. ima i drugih. te da dijete zato otpremi u život posve neotporno. koja si kao zadaću postavlja zaštitu od neuroza zbog preranog zadiranja u seksualni razvitak djeteta. osim toga. te ocjenjuju kao znak nevaljalosti ili neodgojenosti. no. Neuroze djece vrlo su česte. Samo. Kad u kasnijim životnim razdobljima izbije neuroza. kad tamo ne bi bilo ničega. ono je i teže izvedivo. Uz ovo.posve otpada. kao i u nizovima koje smo ranije proučavali. postoje i slučajevi u kojima se ova dječja nervoza bez ikakva prekida nastavlja u oboljenje za čitav život.pos¬ ljedicu. te da se na njih općenito ne može utjecati uzimanjem u obzir samo jednog je¬ dinog čimbenika. mnogo češće bismo se morali zadovolji¬ ti time. dakle. mno¬ go češće no što se vjeruje. mora se misliti da se za profilaksu živčanih obo¬ ljenja učinilo sve. Oni. kako je rečeno. Ovi su odnosi na određeni način zanimljivi za pedagogiju. pribavljaju za¬ mjenu za uskraćeno zadovoljenje putem regresije libida na ranija vremena. ima neki sadržaj samo ako mu dopustimo da se sastoji od utvrđivanja određene količine libidne energije. postoje ekstremi »razvojnih zapreka« i »regresije«. Na drugom se mjestu ipak mora reći. i da se dijete poštedi doživljaja ove vrste. dok se po¬ zornost uglavnom održava usmjerenom na infantilne seksual¬ ne doživljaje. I konačno. No. kod kojih čitav naglasak leži na kasnijim su¬ kobima pa se analitičko naglašavanje dječjih dojmova čini u cijelosti dijelom regresije. a između njih zajedničko djelovanje obaju čimbenika u svim omjerima. otkrit ćemo jednom drugom pri¬ likom. Proučavanje ovih infantilnih neu¬ roza štiti od ponekog opasnog nerazumijevanja neuroza od¬ raslih. no one se kasnije mogu uvijek lako prepoznati gledajući unazad. koje se tada oblikovalo možda samo mutno. mogu vas upozoriti na to. Ali. koje pretpostavljamo na pojedinim mjestima razvojnog puta. i ne obećava li izmijenjen stav prema trenutnim okolnostima bolju točku oslanjanja pri zaštiti od neuroza. tek u nagovještajima. koliko daleko može dječja profilaksa ići s prednostima. da bi bilo neshvat¬ ljivo ovo redovito vraćanje libida na svoje doba djetinjstva. dakle. uz sto je neraskidivo vezan i povratak na rani385 . vratimo se simptomima. samo ako se pobrine za to da se taj razvitak odgodi. Tako ostaje posve dvojbenim. u kojima ovi 384 dojmovi iskazuju neko zasigurno traumatično djelovanje. te pritom ne trebaju nikakvu potporu osim one. pri čemu tada nismo smjeli zapostaviti određene ispravke i opreznosti. a sa sobom donosi i dvije nove opasnosti. da ovdje postoji sličan odnos dopunjavanja između intenziteta i patogenog značenja infantilnih i onih kasnijih doživljaja. Fiksiranje. da nam oboljeli u svom zrelom životu dopušta naknad¬ ni uvid u svoju dječju neurozu. što bi iz njega strujalo privlačnoš¬ ću. koju im pruža prosječno seksualno ustrojstvo i njegova nedovršenost. Često se i previđaju. koje ne bi trebalo podcijenjivati: da ono postigne i previše. slično kao što su nam i snovi djece pružili ključ za ra¬ zumijevanje snova odraslih. Što to znači.

da je ovo otkriće podobnije od bilo kojeg drugog da obezvrijedi ili analizu. ili pak oboljelog. pod čijim se pri¬ tiskom simptom morao oblikovati. Oni na mjesto prom¬ jene vanjskoga svijeta. u kojem je bio sretan. nešto negdje u svo¬ joj prošlosti. koje je sa žudnjom sisalo na majčinim grudima. koju tek trebamo otkriti iz analitičkih proučavanja simptomske tvorbe. Ovo preoblikovanje pripada psihičkom sukobu. onak¬ vog kakvoga se sjeća. ako je mli¬ jeko ili napitak pripravljen od njega prevučen tankom mli¬ ječnom opnom. Simptom. postavljaju promjenu tijela. prisjećamo se da su kod tvorbe simptoma djelovali isti oni procesi nesvjesnog kao i kod tvorbe snova . i svaki put na kraju potvrđeno libidno zadovoljenje. No. to je ujedno i povratak nekoj vrsti proširenog autoerotizma. a to opet odgovara jed¬ noj regresiji. obično nekoliko godina kasnije iskazuje snažnu odvratnost prema okusu mli¬ jeka. da je to neko razdoblje njegove proš¬ losti u kojemu njegovom libidu nije nedostajalo zadovoljenje. ili zbog ekstremnog pomican¬ ja ograničeno na jednu sitnu pojedinost čitavog libidnog sklopa.zgušnja¬ vanje i pomicanje. oni u većini slučajeva nisu istiniti. Ta odvratnost raste čak i do gnušanja. dok ne naiđe na takvo jedno vrijeme. To ćemo razumjeti tek unutar povezanosti s jednom novošću. On tako dugo traži po svojoj životnoj prošlosti. vrlo značajnoj u filogenetskom smislu. Uviđate. Najavio sam vam da imamo još nešto novo za otkriti. Za ovakvu promjenu smisla već poznaje¬ mo jedan beznačajan. a time se odriču i veze s vanjskom stvarnošću. Ono. ili si ga predočava prema kasnijim po¬ rivima. izme¬ đu toga leži doživljaj odvikavanja od sisanja. u pravilu okrenut osjećanju patnje i izmiješan s ele¬ mentima iz povoda oboljenja. Vrsta zadovoljenja. da ovi infantilni prizo¬ ri nisu uvijek i istiniti. na čijim se izjavama zasnivala 387 . pa makar se zbog toga morao vratiti i do vremena svog dojenaštva. ali poučan primjer. a u pojedinim su slučajevima čak i u suštoj suprotnosti s povi¬ jesnom istinom. Ali. sad znamo. Da.je razvojne stupnjeve odabira objekta ili organizacije. Pa. neko zadovoljenje na infantilan način. što nam simptome kao sredstva libidnog zadovoljenja čini neobičnima i nerazumljivima. kao i san. a njeno prevladavanje predstavlja poteškoće prilikom odgajanja. i načinu na koji je seksu¬ alnom nagonu nudio prva zadovoljenja. Oni nas općenito nimalo ne podsjećaju na sve ono. jedno prilagođavanje umjesto radnje. koji je zasigurno djelovao traumatično. Možda nije za odbaciti. Nadalje. koja ovo navodno zado¬ voljenje mnogo više osjeća kao patnju i tuži se na nju. Oni naj¬ češće zanemaruju objekt. izmijenjen zbog cenzure proizašle iz sukoba. Isto ono dijete. jer je dovela do tak¬ vog rezultata. predočava nešto kao ispunjeno. koju simp¬ tom donosi. i iz kojih se stvaraju simptomi. danas mora pobuditi njegov otpor ili njegovo gnušanje. Još je nešto drugo ono. ali zbog izn¬ imnog zgušnjavanja ovo zadovoljenje može biti zbijeno u jedan jedini osjet ili inervaciju. dakle jednu unutarnju akciju stavljaju na mjesto jedne vanjske. Ranije smo čuli da se neurotičar priljubljuje uz. ima u sebi mnogo toga neobičnog. Zanemarimo to sto je ona nepoznata i samoj osobi. to je zaista nešto iznenađujuće i zbunjujuće. Nije ni čudo da i mi često imamo poteškoća prepoz¬ nati u simptomu naslućeno. od čega bismo 386 u normalnim prilikama očekivali neko zadovoljenje. Vi znate da polazeći od analize simptoma dolazimo do spoznaje o infantilnim do¬ življajima na koje je libido fiksiran. To razumijemo kao posljedicu odvraćanja od stvarnosti i povratka načelu ugode. Simptom nekako ponavlja onaj svoj rani infantilni način zadovoljavanja. da ova opna izaziva sjećanje na nekad tako vruće željene majčine grudi. iznenađenje leži u tome. što je pojedincu ne¬ kada bilo zadovoljenje.

tada smo u početku u dvojbi . jer nas je bo¬ lesnik zaokupio svojim izmišljenim pričama. Za pri¬ jedlog . neke su od naročite važnosti. a drugi put opet pre¬ dodžbe iz mašte oboljelog koje. koja je mjerodavna. Pa ipak. uopće nisu podobne za neku etiološku ulogu. Nabrojit ću vam kao uzorke 389 . Prvi oslonac pronaći ćemo možda u jednom sličnom otkriću naime. no. lako ćemo razumjeti što nas toliko zbunjuje u ovakvom stanju stvari. pa se zatičemo pred zada¬ ćom da s njom upoznamo i bolesnika. i kod nas uživa sasvim drugačiju ocjenu.radi li se ovdje o stvarnosti. kad bi se oni svaki put krivotvorili. do željenih situacija. Uostalom. ostaje činjeni¬ ca da je bolesnik sebi stvorio takve uobrazilje. ili o fanlazmama. Te uobrazi¬ lje posjeduju psihičku stvarnost nasuprot materijalnoj. Kasnije će nam biti omogućena odluka o tome prema određenim pokazateljima. koja su ljudi odu¬ vijek i prije svake analize nosili svjesno u sebi. pa nam preostaje barem utjeha da za ovo neoče¬ kivano razočaranje krivnju ne snosi analiza. Ali. kao i svaki narod stvaranjem legendi o svojoj zaboravljenoj prošlosti.koji su analizom izgrađeni ili ih se osoba prisjeća -jednom bez sumnje lažni. kao fantazme bolesnika. već na neki način bolesnici. Dokaz o netočnosti ovdje rijetko čini poteškoće. to ni u kom slučaju ne prolazi bez teškoća. mogu biti krivotvorena na isti način. Razotkrijemo li mu odmah na početku da upravo ima namjeru iznijeti svoja maštanja kojima je ovio pripovijest o svom djetinjstvu. zapostavljanje razlika između nje i mašte. već se dokazuje takvo stanje stvari. Kad bi infantilni doživljaji. morali bismo napustiti to podrhtavajuće tlo i spasiti se na nekom drugom. da pojedina sjećanja na djetinjstvo. To je podcjenjivanje stvarnosti. no što bi ga imao sadržaj takvih stvarno doživljenih fantazmi. dugo vremena neće naći razumijevanja. isto takvo stajalište zauzima i oboljeli u svojim normalnim razmišljanjima. razotkrivali kao izmišljo¬ tine. Stvarnost nam se pričinja nečim posve različitim od našeg nalaza. tada stavljamo na kocku da nam kasnije predbacuje zabludu. ili da su barem u sebi znatno izmi¬ ješali istinito i lažno. nije niti tako. a ni onako. Dakle. te da su u najvećem broju slučajeva izmi¬ ješani od istinitog i lažnog. U isku¬ šenju smo da se osjetimo povrijeđenima zato. još je nešto pritom nevjerojatno zbunjujuće. simptomi su jednom pre¬ dodžbe doživljaja koji su se uistinu dogodili i kojima se smije pripisati utjecaj na fiksiranje libida. i cjelokupno razumijevanje neuroza. upravo to je jedini ispravan stav prema ovim duševnim djelima. te nam se podsmjehuje zbog naše prividne lakovjernosti. Teško je snaći se u svemu tome. I ona posjeduju neku vrstu stvarnosti. No. analizom istjerani na danje svjetlo svaki put bili i istiniti. da su dječji doživljaji . osim toga. da je u svijetu neuroza psihička stvarnost ona. Nakon kraćeg razmišljanja. Jer. No. koja je oblikovana prema dječjim doživljajima. pa stoga smatram da zaslužuju isticanje prije ostalih. pa mi postupno učimo razumijevati. Među okolnostima koje se u povijesti djetinjstva neurotičara uvijek iznova vraćaju i za koje se čini da nikad ne nedostaju. tada primjećujemo da njegovo zanimanje za daljnje istraživanje ove teme izne¬ nada opada na neželjeni način. ali zato drugi put isto tako pouzdano točni. a ta činjenica nema nimalo manji značaj za njegovu neurozu. te da za sada ne brine o tome jesu li dječje dogodovštine koje treba razjasniti ovakve ili onakve. Ali. i on želi razotkriti stvar¬ nost.da izjednači uobrazilju i stvarnost. pa prezire sve »fantazme«. Kad 388 iznosi onu građu koja odvodi iza simptoma. imali bismo osjećaj da se krećemo sigurnim tlom. ostavimo li ga sve do razrješenja tog dijela rada u uvjerenju da smo zaokupljeni istraživanjem stvarnih događaja njegovih dječjih godina.i analiza. naravno.

primjerice. da je autoerotsko zadovoljavanje zabra¬ njeno. i to još u vrijeme kada se kao još nerođeno nalazilo u majčinoj utrobi. ona se često može neosporno dokazati naknadnim ispitivanjem starijih rođaka. da je promatralo roditeljski koitus. kako dijete takvu jednu prijetnju u svojoj mašti povezuje s dojmom svog otkrića o ženskim spolnim organima.ove vrste: promatranje roditeljskog snošaja. da dijete i naknadno može razumjeti taj dojam. Ovim izmišljenim zavođe¬ njem. nego od strane odraslih. pa nam niti 391 . naprotiv. Zadovoljni smo time da razumijemo.) frankfurtskog liječnika Hoffmanna. oni nastaju iz nagovještaja. kad je ovaj snošaj opisan s najopširnijim 390 pojedinostima čije je promatranje puno poteškoća. da pripadaju neumitnom sastojku neuroze. a ne samo radničkim obiteljima postaje svjedokom spolnog čina među roditeljima ili drugim odraslim osobama. nemojte povjerovati da seksualno zlostav¬ ljanje djeteta od strane bliskog muškog rođaka u cijelosti pri¬ pada carstvu fantazmi. Ako su sadržani u stvarnosti. kakav je privid nastao u početku. Rezultat je isti. tada je dobro. neki ljudi imaju posve točno. Tako. jer isuviše često i nije uobrazilja. i rea¬ girati na nj. zavođenje od strane odrasle osobe i zastrašivanje kastracijom. tada nema sumnje o oslanjanju ove uobra¬ zilje na promatranje snošaja među životinjama (psi) te o nje¬ noj motiviranosti nezadovoljenom željom djeteta za proma¬ tranjem u pubertetskim godinama. i u drugim. ako ih se stvarnost odrekla. pa ne treba odbaciti niti to. U čuvenoj priči »Struwwelpeter« (kod nas »Janko Raščupanko«. nalazite ublaženu kastraciju. Većina je analitičara već obrađivala slučajeve u kojima su ovakve veze bile stvarne.p. Naročito je zanimljiva uobrazilja o zavođenju. pa su bile prenijete u one ranije. obično njeno izvršenje prebacuje na oca. koji se započinje nepristojno igrati sa svojim malim udom i još ne zna da se takva djelatnost mora prikrivati. No. roditelji često priznaju da su vjerovali kako će takvim zastrašivanjem postići nešto svrhovito. Zavođenje od strane starije djece ili vršnjaka još uvijek je češće. tada niti izmišljena priroda ove optužbe. da im nikada ne pripada i materijal¬ na stvarnost. op. iako se ne vjeruje da razumije ili se čega sjeća. samo što su se odnosile na kasnije godine djetinjstva. dijete u pravilu prikriva svoje autoerotske seksualne djelat¬ nosti. a ni motiv koji na nju tjera ne podnose nikakve dvojbe. u visokom je stupnju nevjerojatno da se prijetnja kastracijom djeci upućuje onoliko često.liječnika. koliko se javlja u analizama neurotičara. kad unazad zamišlja neki dragocjeni objekt iz tih najranijih vre¬ mena. i to na temelju naznaka te pomoću saznanja. more ferarum. i mogle se ne¬ osporno utvrditi. zamijenjenu reza¬ njem palca kao kazne za njegovo tvrdoglavo sisanje. nakon rezultata analize. a kad kod djevojčica koje navode ovakav događaj iz svoje povijesti djetinjstva dosta redovito kao zavodnik nastupa otac. Time se pošteđuje postiđenosti zbog masturbacije. Uostalom. Ali. koji svoju omiljenost za¬ hvaljuje upravo razumijevanju seksualnih i drugih kompleksa dječje dobi. već stvarna uspomena. nije uopće isključeno da malo dijete. Tada je krajnji domet ove vrste fantazmi djeteta. Ne stječe se nikakav drugi dojam. Isto tako. no da su ovakvi dječji događaji na neki način bili nužno zahtijevani. a oblikuje ih mašta. No. nasreću ipak nije onoliko često stvarna. posebice ako je uslijedila u nešto kasnijim godinama. uopće nije nikakva rijetkost da malom dječaku. koja je zgri¬ ješila. Pri istraživanju. Kad ovu prijetnju izriče majka ili neka druga ženska osoba. svjesno sjećanje na ovu prijetnju. Bila bi veli¬ ka zabluda pretpostaviti. što je pretežno i učestalo. roditelji ili odga¬ jatelji zaprijete da će mu se odrezati ud ili ruka. u kojemu se nije dogodilo nikakvo pravo zavođenje. ili kad se ispostavi da se radilo o snošaju straga. ili .

do danas nije uspjelo da dokažemo neku razliku u posljedica¬ ma ako bilo uobrazilja, bilo stvarnost ima veći udio u tim dječjim doživljajima. No, i ovdje opet postoji jedan od toliko često spominjanih odnosa dopunjavanja, i to najnevjerojatniji od sviju, koje smo do sada upoznali. Na čemu počiva potreba za tim fantazmama i građa za njih? O izvorištima nagona ne može biti sumnje, no treba razjasniti kako to, da se svaki put javljaju iste fantazme, istoga sadržaja. Imam ovdje spreman jedan odgovor, za koji znam da će vam se učiniti drskim. Mislim, da su ove prafantazme - tako želim nazvati i njih, a zasigurno i još neke druge - filogenetski posjed. Kroz njih pojedinac prelazi preko svog vlastitog doživljaja u doživljaj iz davnine, gdje je njegov vlastiti doživljaj bio još isuviše rudi¬ mentaran, nerazvijen. Čini mi se vrlo mogućim da je sve ono, što nam se danas u analizi priča kao fantazma - zavođenje djece, pokretanje seksualnih pobuda zbog promatranja sno¬ šaja roditelja, prijetnja kastracijom - ili mnogo više i sama kastracija - bila stvarnost nekada, u pradavnim vremenima ljudske obitelji, te da je dijete jednostavno ispunilo praznine svoje osobne istine fantazmama o toj prapovijesnoj istini. Iznova smo zapali u sumnju da nam je psihologija neuroza očuvala razvitak čovječanstva od pradavnih vremena više, negoli svi ostali izvori. Gospodo moja! Posljednji obrađeni predmeti primorava¬ ju nas, da se pobliže pozabavimo nastajanjem i značenjem one duševne djelatnosti, koja se naziva »fantazmom«. Kako vam je poznato, ona općenito uživa visok ugled, iako se nije razjasnio njen položaj u duševnom životu. O tome vam mogu reći sljedeće. Kao što znate, čovjekovo se Ja pod utjecajem vanjske nevolje polako odgaja da bi cijenio stvarnost i pratio načela stvarnosti, te se pritom mora privremeno ili trajno odreći različitih objekata i ciljeva svoje težnje k ugodi - i to 392

ne samo seksualnoj. No, čovjeku je oduvijek teško padalo odricanje od ugode; on to nije u stanju učiniti bez stanovite vrste naknade. Stoga je za sebe pridržao jednu duševnu dje¬ latnost, u kojoj je priznao daljnje postojanje svih ovih izvora ugode od kojih je odustao, i napuštenih puteva pribavljanja zadovoljstva; to je jedan oblik postojanja, u kojemu su oni oslobođeni i svih zahtjeva stvarnosti, a i onoga što nazivamo ispitivanjem stvarnosti. Svaka težnja ubrzo doseže oblik pre¬ dodžbe o ispunjenju; nema sumnje da ostajanje pri ispunjenju želja iz fantazmi sa sobom donosi neko zadovoljstvo, iako pritom nije pomućena spoznaja da se ne radi o stvarnosti. U djelatnosti fantazme, dakle, čovjek uživa daljnju slobodu od vanjskog pritiska, koje se u stvarnosti odavno odrekao. On je uspio naizmjence biti životinja ugode, a potom iznova razum¬ no biće. No, teško izlazi na kraj s oskudnim zadovoljenjem, koje uspijeva ostvariti u stvarnosti. »To uopće ne ide bez po¬ moćnih konstrukcija«, rekao je jednom Th. Fontane. Stvara¬ nje duševnog carstva fantazme pronalazi svoju potpunu slič¬ nost s ustanovljenjem »utočišta«, »zaštićenih prirodnih par¬ kova« posvuda, gdje zahtjevi zemljoradnje, prometa i industrije prijete da će ubrzano do neprepoznatljivosti izmijeniti izvorno lice zemlje. Zaštićeni park prirode zadržava ovo svoje staro stanje, koje se inače uz žaljenje posvuda žrtvovalo potrebama. U njemu smije sve bujati i rasti, čak i ono besko¬ risno, pa i štetno. Takvo je jedno utočište i duševno carstvo uobrazilje, koje se otelo načelu stvarnosti. Najpoznatija djela uobrazilje su takozvani »dnevni snovi« ili sanjarenja, koja već poznajemo kao zamišljena zadovolje¬ nja častohlepnih, osvajačkih, erotskih želja, a oblikuju se uto¬ liko raskošnije, što ih stvarnost više opominje na umjerenost ili strpljivost. U njima se očito pokazuje suština zamišljene sreće, te ponovno uspostavljanje neovisnosti postizanja ugode i bez 393

pristanka stvarnosti. Znamo da su takva sanjarenja jezgra i predložak za noćne snove. Noćni san u osnovi nije ništa drugo, no dnevni san koji postaje primjenjiv, ali je samo izokrenut zbog noćne slobode nagonskih podražaja, zbog noćnog oblika duševnih djelatnosti. Već smo se navikli na ideju, da čak i jedan dnevni san nije nužno i svjestan, da postoje i nesvjesna sanjarenja. Takvi nesvjesni dnevni snovi, dakle, jednako su tako izvorište noćnih snova, kao i neurotičnih simptoma. Značenje fantazme za oblikovanje simptoma postat će vam jasno nakon sljedeće obavijesti. Rekli smo, da libido u slučaju uskrate regresivno zaposjeda položaje koje je ranije već napustio, i uz koje se ipak u određenoj mjeri zadržao. Ne¬ ćemo ovo opovrgavati ili ispravljati, ali trebamo umetnuti je¬ dan međučlan. Kako libido pronalazi put do ovih mjesta svog fiksiranja? Pa, libido još nije posve i u svakom smislu odus¬ tao od svih napuštenih objekata i usmjerenja. Oni, ili njihovi izdanci, još uvijek se određenim intenzitetom zadržavaju u predodžbama uobrazilje. Dakle, libido se samo treba vratiti na fantazme, da bi od njih pronašao otvoren put do svih potisnu¬ tih fiksiranja. Ove su fantazme uživale određeno podnošenje, nije dolazilo do sukoba između njih i Ja, ma kakve oštre pro¬ turječnosti postojale među njima, i to tako dugo, dok su se pri¬ državale jednog određenog uvjeta. Jednog uvjeta kvantitativ¬ ne prirode, koji se sad narušava vraćanjem libida na fantazmu. Ovim dodavanjem se energetski posjed fantazmi toliko pove¬ ćava, da one postaju zahtjevne, te razvijaju pritisak u pravcu svog ostvarenja. Ali, tako sukob između njih i Ja postaje ne¬ izbježan. Bile one ranije predsvjesne ili svjesne, sad podliježu potiskivanju od strane Ja, ali popuštaju i privlačenju od strane nesvjesnog. Od sada već nesvjesnih fantazmi, libido kreće do njihova izvorišta u nesvjesnom, vraćajući se tako svojim vla¬ stitim mjestima fiksiranja. 394

Povratak libida na fantazme je jedan međustupanj puta k simptomskoj tvorbi, koji zaslužuje zasebno obilježavanje. C. (G. Jung je za njega upotrijebio jedno vrlo podesno ime - introverzija, ali mu je na nesvrhovit način dao i druga značenja. Mi se želimo pridržavati toga, da introverzija označava okretanje libida od mogućnosti stvarnog zadovoljavanja i prezaposjedanje fantazmi, koje su se do tada podnosile kao bezaz¬ lene. Introvertirana osoba još nije neurotičar, ali se ona nalazi u labilnoj situaciji; već kod sljedećeg pomicanja snaga ona mora razviti simptome, ukoliko ne pronađe još i neke druge izlaze za svoj zaustavljeni libido. Nestvarni karakter neurotičkog zadovoljenja i zanemarivanje razlike između fantazme i stvarnosti, naprotiv, određeni su već i zadržavanjem na stup¬ nju introverzije. Vi ste zasigurno primijetili, da sam posljednjim razjaš¬ njenjima u spoj etiološke ulančanosti unio i novi moment, naime - kvantitetu, veličinu energija koje dolaze u obzir; nju još moramo posvuda unijeti u račun. Nije nam dostatna čisto kvalitativna analiza etioloških uvjeta. Ili, drugačije rečeno, samo dinamičko shvaćanje tih duševnih procesa je nedovolj¬ no, potrebno je još i ono s ekonomskog stanovišta. Moramo si reći, da sukob između dviju težnji ne izbija sve dok se ne dosegnu određeni identiteti zaposjedanja, pa makar unutarnji uvjeti postojali već duže vrijeme. Isto tako, patogeno značenje ustrojstvenih čimbenika drži se toga, koliko je više jednog djelomičnog nagona nego nekog drugog zadano u urođenoj sklonosti; može se čak i predočiti, da su sklonosti svih ljudi kvalitativno istovrsne, te da se razlikuju samo po ovim kvanlilativnim odnosima. Ništa manje odlučujući za sposobnost opiranja neurotičnom oboljenju nije ni kvantitativni moment. Kadi se o tome koju količinu neiskorištenog libida neka kole¬ bljiva osoba može održati, te koliko velik dio svog libida može 395

usmjeriti sa seksualnog puta na ciljeve sublimiranja. Krajnji cilj duševne djelatnosti, koji se kvalitativno može opisati kao težnja za postizanjem ugode i izbjegavanjem neugode, po¬ stavlja se za ekonomsko stanovište kao ona zadaća, koja nad¬ vladava veličine uzbuđenja (količine nadražaja) što djeluju u duševnom aparatu, te uklanja njihov zastoj, koji izaziva neu¬ godu. Dakle, toliko sam vam želio reći o nastajanju simptoma kod neuroza. Ali, samo da ne izostavim još jednom izričito naglasiti: sve što je ovdje rečeno, odnosi se samo na obliko¬ vanje simptoma kod histerije. Već se i kod opsesijskih neu¬ roza može naići na mnogo toga drugačijeg, uz zadržavanje onog temeljnog. Protuzaposjedanja protiv zahtjeva nagona, o kojima smo govorili i kod histerije, nameću se kod opsesijske neuroze i takozvanom »reakcijskom tvorbom«, te ovladavaju kliničkom slikom. Ista takva odstupanja, pa i većih dosega, otkrivamo kod drugih neuroza, gdje istraživanja mehanizama oblikovanja simptoma još nisu zaključena niti u jednoj točki. Ali, prije no što se danas rastanemo, želim još neko vrije¬ me vašu pozornost iskoristiti za jednu stranu života uobrazi¬ lje, koja je vrijedna opće pozornosti. Naime, postoji jedan po¬ vratni put od fantazme do stvarnosti, a to je - umjetnost. Umjetnik je također urođeno introvertiran, i nije jako udaljen od neuroze. On je pritješnjen isuviše snažnim potrebama nag¬ ona - želi zadobiti čast, moć, bogatstvo, slavu i ljubav žena; no, nedostaju mu sredstva da bi postigao ova zadovoljenja. Stoga se, kao i svatko drugi kad je nezadovoljen, okreće od stvarnosti te svoje cjelokupno zanimanje, pa i svoj libido pre¬ nosi na željeno oblikovanje svog života uobrazilje, od kojega bi ga put mogao voditi i do neuroze. Zaista se mnogo toga mora udružiti, da ona ne bi postala i potpuni izraz njegova razvitka; poznato je, koliko učestalo upravo umjetnici zbog 396

neuroze trpe od djelomičnog zastoja svojih stvaralačkih sposobnosti. Vjerojatno njihovo ustrojstvo sadrži snažnu sposobnost za sublimiranje, te određenu olabavljenost po¬ tiskivanja odlučujućih za sukob. Ali, povratni put do stvarnos¬ ti umjetnik pronalazi na sljedeći način. On nije jedini, koji svoj život provodi u fantazmama. Međucarstvo fantazme cijeni se uz općeljudsku suglasnost, i svaki onaj tko je uskra¬ ćen, očekuje od njega olakšanje i utjehu. No, postizanje zado¬ voljstva iz izvora uobrazilje vrlo je ograničeno za sve one, koji nisu umjetnici. Neumoljivost njihovih potiskivanja pri¬ morava ih, da se zadovolje oskudnim dnevnim snovima, koji još uvijek smiju biti svjesni. No, ako je netko pravi umjetnik, tada raspolaže i s više mogućnosti. Prvo, on svoje dnevne sno¬ ve zna obraditi tako, da oni gube sve što je u njima isuviše osobno, sve što odbija neznance, pa i drugi mogu uživati u njima. On ih umije i toliko ublažiti, da ne otkrivaju lako svoje podrijetlo iz zabranjenih izvora. Nadalje, on posjeduje zagonetnu sposobnost da oblikuje određeni materijal, sve dok ne postane vjeran odraz njegove predodžbe iz uobrazilje, a polom zna, kako da uz taj prikaz svoje nesvjesne fantazme pripoji toliko mnogo ostvarene ugode, da se zbog nje potiski¬ vanja barem privremeno nadvladavaju i uklanjaju. Uzmogne li on sve to učiniti, omogućava i drugima da opet iz vlastitih izvora ugode njihova nesvjesnog, koji su im postali nepristu¬ pačni, crpu olakšanje i utjehu; on zadobiva njihovu zahval¬ nost i divljenje, pa tako pomoću svojih fantazmi stiže do onoga, sto je najprije dosegao samo u svojoj mašti: do časti, moći i ljubavi žena.

397

XXIV. poglavlje

OBIČNA NERVOZA
Moje dame i gospodo! Nakon što smo u posljednjim predava¬ njima ostavili za sobom jedan tako težak dio rada, napuštam za neko vrijeme taj predmet, i okrećem se - vama. Naime, znam da ste nezadovoljni. Drugačije ste zamislili jedan »uvod u psihoanalizu«. Očekivali ste da ćete slušati o živopisnim primjerima, a ne o teoriji. Kažete mi, da ste samo jednom - kad sam vam iznio usporedbu »u prizemlju i na pr¬ vom katu« - shvatili ponešto o uzrocima neuroza, no to su ipak morala biti stvarna promatranja, a ne izmišljene pripovi¬ jesti. Ili, kad sam vam u početku pričao o dva simptoma nadajmo se samo da nisu i oni izmišljeni - te pred vama ra¬ zvio njihovo rješenje i povezanost sa životom bolesnika, tada ste shvatili »smisao« simptoma; nadali ste se, da ću na taj na¬ čin i nastaviti. Umjesto toga, dao sam vam opsežne i teško pregledne teorije koje nikad nisu bile cjelovite, kojima se uvi¬ jek pridodavalo ponešto novo; radio sam s pojmovima koje vam još nisam ni predstavio, iz opisnog prikaza prelazio na dinamičko shvaćanje, a iz njega opet u neko takozvano »eko¬ nomsko«; učinio sam vam teško shvatljivim, koje od upotri¬ jebljenih riječi zapravo znače isto, ali se mijenjaju jedino zbog razloga da bi ljepše zazvučale, dopustio da se pred vama pojave takvi sveobuhvatni stavovi kakvi su načelo ugode, na¬ čelo stvarnosti i filogenetski naslijeđen posjed, te - umjesto 398

da vas u nešto uvedem, dopustio sam da vam pred očima teče nešto, što se sve više udaljavalo od vas. Zašto uvod u učenje o neurozama nisam započeo onim, što vi sami znate o nervozi i što je već odavno pobudilo vašu pozornost? S neobičnom suštinom nervoznih, njihovim nera¬ zumljivim reakcijama na međuljudsko saobraćanje i vanjske utjecaje, s njihovom razdražljivošću, neuračunljivošću i nepouzdanošću? Zašto vas nisam postupno vodio od razumijeva¬ nja jednostavnijih, svakodnevnih oblika do problema zago¬ netnih ekstremnih pojavnosti nervoze? Da, gospodo moja, ne mogu reći da niste u pravu. Nisam toliko zaluđen svojim umijećem predavanja, da bih svaku pogrešku u ljepoti izlaganja prikazao kao neku naročitu draž. I sam vjerujem da se to moglo učiniti i drugačije, uz veće prednosti za vas; to sam i namjeravao. Ali, zamišljene namje¬ re ne mogu se uvijek i izvršiti. Često je u samoj građi nešto, što čovjeku zapovijeda i što ga onda odvodi od njegovih pr¬ votnih namjera. Pa čak i jedna takva beznačajna djelatnost, kakva je uređivanje neke dobro poznate građe, ne podvrgava se posve volji pisca; kreće se kako joj se sviđa, pa se možemo samo naknadno pitati, zašto je to ispalo upravo ovako, a ne nekako drugačije. Jedan od razloga je vjerojatno i to, da naziv »Uvod u psi¬ hoanalizu« više ne odgovara ovom dijelu, koji bi trebao obra¬ đivati neuroze. Uvod u psihoanalizu pruža istraživanje omaški i snova; učenje o neurozama je već sama psihoanaliza. Ne vje¬ rujem da bih vam u tako kratkom vremenu od sadržaja učenja o neurozama mogao iznijeti spoznaje bilo kako drugačije, osim u ovako sažetom obliku. Radilo se o tome, da vam se iz¬ loži smisao i značenje simptoma, povezanost vanjskih i unularnjih uvjeta i mehanizama simptomske tvorbe. To sam i po¬ kušao učiniti; to je zapravo jezgra onoga, što psihoanaliza 399

danas i može naučiti, pritom se moglo reći mnogo toga o libidu i njegovu razvitku, a ponešto i o Ja. A uvodom ste već bili pripravljeni na pretpostavke naše tehnike, na velike stavove o nesvjesnom i potiskivanju (otpora). U jednom od kasnijih predavanja otkrit ćete na kojim mjestima psihoanali¬ tički rad preuzima svoj organski nastavak. Do sada vam nisam zatajio da sva naša izlaganja proizilaze samo iz proučavanja jedne jedine grupe bolesti nervoza, iz takozvanih neuroza pri¬ jenosa. Čak sam mehanizam simptomske tvorbe i sam slijedio jedino kod histeričnih neuroza. I iako niste dobili nikakvo solidno znanje i ne želite zadržati svaku pojedinost, ipak se nadam da ste stekli neku sliku o tome, kojim se sredstvima psihoanaliza služi, koja pitanja obuhvaća i koje je rezultate postigla. Podmetnuo sam vam želju, da sam prikaz neuroza trebao započeti ponašanjem nervoznih osoba; opisivanjem svih na¬ čina na koje trpe od svoje neuroze, kako se od nje brane i kako joj se prilagođavaju. To je zasigurno zanimljiva građa vrijed¬ na upoznavanja, a nije je teško niti obraditi, ali njome nije lako niti započinjati. Jer, nailazi se na opasnost da se ne otkri¬ je nesvjesno, da se previdi veliko značenje libida te da se svi odnosi procijene onakvima, kakvi se čine onome Ja nervozne osobe. A da njeno Ja nije neka pouzdana i nepristrana instan¬ cija, jasno je kao na dlanu. Jer, Ja je moć koju nesvjesno po¬ riče, koju je srozalo na potisnuto, pa kako bi onda trebalo po¬ vjerovati da će takav Ja biti pravedan prema tom nesvjesnom? Među ovim potisnutima, u prvom redu se nalaze odbijeni zahtjevi seksualnosti; posve je razumljivo samo po sebi da ni¬ kad ne možemo razotkriti njihov obim i značenje samo iz sta¬ vova Ja. Od trenutka kad nam se razjasni stajalište o potiski¬ vanjima, također smo upozoreni, da kao suca u ovoj svađi ne možemo postaviti jednu od obiju sukobljenih strana i to još
400

onu pobjedničku. Ako se želi vjerovati tome Ja, tada je ono bilo aktivno u svim dijelovima, tada je i ono samo željelo, pa i stvaralo svoje simptome. Znamo da ono dopušta da preko njega dobrim dijelom prolazi pasivnost, te se potom želi prikriti i zaštititi. U svakom slučaju, ne usuđuje se uvijek na laj pokušaj; kod simptoma opsesijske neuroze mora si dopus¬ titi da mu se suprotstavi nešto nepoznato, od čega se brani samo vrlo teško. Tko se usprkos ovoj opomeni ne može suzdržati od toga da ove krivotvorine Ja shvati kao gotov novac, naravno da mu je lako; tako je izbjegao sve one otpore koji se suprotstavlja¬ ju psihoanalitičkom naglašavanju nesvjesnog, seksualnosti i pasivnosti Ja. Taj može, kao i Alfred Adler, ustvrditi da je uzrok neuroze »nervozan karakter«, umjesto da on bude njena posljedica; ali, također neće biti u stanju objasniti niti jednu jedinu pojedinost simptomske tvorbe, niti jedan jedini san. Vi ćete pitati: ne bi li trebalo biti moguće postati pravedan prema udjelu Ja u nervozi i simptomskoj tvorbi, a da pritom ne budu na grubi način zanemareni čimbenici koje je psi¬ hoanaliza otkrila? Odgovaram vam: zasigurno bi moralo biti moguće, a jednom će se i dogoditi; ali, nije u pravcu rada psi¬ hoanalize da započinje upravo s time. Može se predvidjeti čak i kada će se ova zadaća postaviti psihoanalizi. Postoje neu¬ roze kod kojih Ja sudjeluje mnogo intenzivnije negoli kod onih koje smo mi do sada proučavali; nazivamo ih »narcističnim« neurozama. Analitička obrada ovih neuroza će nas os¬ posobiti da procijenimo udio Ja u neurotičnim oboljenjima na nepristran i pouzdan način. Ali, jedan je od odnosa Ja prema svojoj neurozi toliko uoč¬ ljiv, da se od samog početka mogao uzeti u obzir. Čini se, da ne nedostaje ni u jednom slučaju; ali, najjasnije se prepoznaje kod jedne bolesti koja je danas još daleka našem razumijevanju, 401

protiv koje se bori. postoje slu¬ čajevi u kojima čak i sam liječnik mora priznati.motiv. koji teži zaštiti i koristi. ako je isuviše ustrašena ili moralna da bi se u pota¬ ji utješila nekim drugim muškarcem. Ali. Tako nam se kod traumatskih neuroza nameće posve očit sebičan Ja . pa se liječnik koji je prepoznao takvo stanje stvari povlači šuteći. Štoviše. oružje koje može iskoristiti u svoju obranu. i to naročito kod onih neuroza koje nastaju uslijed užasa rata. i tako dalje. povrh svega. njih bolest ne može sama stvoriti. i tako redom. ono nesumnjivo pošteđuje Ja od velikog unutar¬ njeg posla koji doživljava kao neugodan. i s mnogo obzira. samo što se ovdje jed¬ nome priključuje jedan. čija prijetnja i jeste povod oboljenju. Ja ima sličan interes i u svim drugim slučajevima na¬ stajanja i daljnjeg opstojanja neuroze. To je kao s osobljem neke glumačke družine. uz ovog surovog čovjeka vezana svojim seksualnim osjećajima. koji su od glavnog značaja za simptomsku tvorbu. osobu od po¬ vjerenja. u kojoj je svatko stru¬ čan za svoje čvrsto utvrđene vrste uloga: junaka. u paranoji se prije svega predstavlja kao uobraženje. prilično redovito pronalazi izlaz u neurozi ako joj to omogućuju njene sklonosti. ako nije dovoljno snaž¬ na da se usprkos svim vanjskim preprekama raziđe sa supru¬ gom. a drugome neki drugi od tih čimbeni¬ ka. i društve¬ no najprihvatljivije rješenje. pa otkriva da se takvom jednom žrtvom pojedinca često zaustavlja nepregledna nesreća za mnoge druge. tako i fantazme. No. spletkara. Njoj se opet u nekim životnim situacijama pridružuje i opipljiva vanjska prednost. Jer. da ponekad i nevolja od nekog čovjeka može zahtijevati da kao žrtvu pri¬ nese čak i svoje zdravlje. da bi se predstavio u svom punom sjaju. ako se može reći da neurotičar svaki put pred nekim sukobom poduzima bijeg u bolest. ali im daje svoju privolu i održava ih kad jednom nastupi. neizbježna patnja. mora se priz¬ nati da je u nekim slučajevima takav bijeg i posve opravdan. da izlaz za 402 neki sukob kroz neurozu predstavlja najbezazlenije. svatko će od njih oda¬ brati neki drugi komad. nisu nigdje bolje dohvatljive no u histeriji. da na svijetu ne postoje samo neu¬ rotične patnje. no. Nemojte se čuditi kad začujete. U prosječnim okolnostima spoznajemo. Taj motiv želi zaštititi Ja od onih opasnosti. protuzaposjedanja ili reakcijske tvorbe Ja preovladavaju slikom opsesijske neu¬ roze. dakle. Dakle. jer ima jednu stranu kojom nudi zadovo¬ ljenje potiskujućoj težnji toga Ja. da se pokatkad i sam liječnik ipak zauzima za stranu one bolesti. on zna. Već smo rekli da i Ja održava simptom. ili tek nakon što se postigne neka naknada za pretrp¬ ljenu opasnost.kod traumatske neuroze. Promatrajte najčešći slučaj ove vrste. i ako je još. koje se preobražavaju u simptome. morate znati da pri uzroko¬ vanju i u mehanizmu svih mogućih oblika neuroze uvijek iznova na djelo stupaju isti čimbenici. ono što smo kod sna nazvali sekundarnom obradom. Njena će joj bolest postati tek oružjem u borbi protiv tog previše snažnog čovjeka. rješenje sukoba pomoću simptomske tvorbe je najudobniji i načelu ugode naj¬ miliji izlaz. Njemu ne dolikuje da se pro¬ tiv svih situacija života ograničava samo na ulogu zdrav¬ stvenog fanatika. Usuđuje se jadati zbog svoje 403 . u stvarnosti cijenjena više ili manje. Žena. prema ko¬ joj suprug surovo postupa i bezobzirno je iskorištava. ako nema izgleda da uzdržava samu sebe ili zadobije boljeg muža. ali i zloupotrijebiti ga radi osvete. zanemarimo ove iznimne slučajeve u daljnjim razjaš¬ njenjima. Naime. da se tome Ja bijegom u neurozu pripisuje određena unutarnja dobit iz holesti. već i stvarna. i neće dopustiti opo¬ ravak prije no što ponavljanje tih opasnosti ne postane is¬ ključeno.

stoga neće nedostajati niti prilika. prije svega biste mu oduzeli način preživljavanja. Na jednoj krivini staze iznenada se nađe oči u oči s lavom. trebamo do¬ dati još i jedan drugi. Prije će biti suprotno. no u tome ne uspijeva. Mir¬ no.bolesti. Njegova nova. koji se već priprema na skok. zbog neke nesreće na radu postane bogalj. gospodo moja. Kad biste mogli ukloniti njegovu osakaćenost. dopušta vrijeme za odsutnost iz kuće. gdje je takva jedna izvanjska ili slučajna dobit iz bolesti uistinu znatna i ne može pronaći nikakvu stvarnu zamjenu. ona još uvijek opominje na primjere »o pametnim životinja¬ ma«. pa čak i kod onih. U liječniku pronalazi pomoćnika. a time i oslobođenje od bračnog ponižavanja. ako se kao liječnik susrećete s neurotičarima. dok se vjerojatno ne smije potužiti na svoj brak. konačno se počinje ponašati kao samostalna jedinka. dobiva gotovo neku sekun¬ darnu funkciju koja će iznova osnažiti njeno postojanje. ali su vjerojatno i povećanje količine neugode. ali ne i vratiti dobit iz bolesti. ukoliko ona uopće i dopušta da se s njom bilo što učini. ali i uvećava poteškoće oko izlječenja. Sve dok neuroza ima prednosti. No. onom dijelu o dobiti iz bolesti. Gospodo. da li je on još uvijek sposoban iznova preuzeti svoj raniji posao. koji se javlja kasnije. nećete moći baš pretpostaviti neku veliku mogućnost utjecaja vašeg liječenja na neurozu. pa i stvara neurozu. Zanemarivši ranije prepoznate iznimke. najspremnije izaći ususret djelatnoj pomoći. On 405 . Uz¬ mite umjesto nekog primjera iz patologije jedno surovo raz¬ jašnjenje iz svakodnevnog života. Ali. Ali. koji su joj u svojoj suštini neprijateljski. ubrzo odustajete od očekivanja da će oni koji se najviše jada¬ ju i tuže na svoju bolest. ma koliko pogor¬ šana egzistencija sada se zasniva upravo na onome. a to želimo dobro upamtiti. To je samo jedna strana stvari.da i samo Ja za sebe želi. Jedan Arapin jaše na svojoj devi uskim puteljkom. što mu je i oduzelo nekadašnju egzistenciju. koje sam odbacio . Isuviše je skupo platio olakšanje za svoj sukob. što sam vam ispripovijedao o dobiti iz bolesti govori posve u prilog shvaćanju. Tamo. što se upušta u neurozu. a između nje i drugih di¬ jelova duševnog života oblikuje se neka vrsta modusa vivendi. koji joj priprema izgovore. možemo kao sekundarnu dobit iz bolesti pridodati onoj primarnoj dobiti. a osjećaji pat¬ nje koji su vezani uz simptome možda su ekvivalentna zam¬ jena za muke zbog sukoba. ure¬ zanim u strmu liticu brijega. koji inače bezobzirnog čovje¬ ka primorava da je poštedi. U pravilu se ubrzo ispostavlja da Ja čini loš posao time. Ja se želi riješiti ove neugode zbog simp¬ toma. Ako je takva jedna psihička organizacija kao sto je bolest postojala duže vrijeme. postavilo bi se i pitanje. to možda ne znači ništa više. Predbacit ćete mi da sve ovo. što kod neu¬ roze odgovara takvom jednom sekundarnom iskorištavanju bolesti. sigurno ćete lako shvatiti da sve ono što dopri¬ nosi dobiti iz bolesti pojačava potisnuti otpor. s poslom je sada gotovo. Ja je sugla¬ san s njom. Pritom se onda pokazuje da i nije bio onoliko aktivan koliko je to i sam mislio. koji zara¬ đuje za svoj život. no nesretnik vremenom počinje pri¬ mati malu naknadu za nesreću. izražava nešto kao nagon za samoodržanjem. želim vam općenito reći da ne podcijenite praktično značenje dobiti iz bolesti i ne dopustite da vam se nametne u teoretskom smislu. Ono. te da će joj pružiti najneznatniji otpor. ali ona nema jedino prednosti. svakako ona prihvatljivija. nego da Ja dopušta neurozu koja se ne može spriječiti. Marljiv radnik. 404 koji gotovo da je rođen zajedno sa simptomom. i nauči kako da svoju osakaćenost unovči kao prosjak. u kojima se ona iznova pokazuje korisnom i vrijednom. koje je Oberlander slikovito prikazao u časopisu Leteći listovi. te da od nje čini ono najbolje što se može.

Kod običnih oblika takozvanih aktualnih neuroza etiološko je značenje seksualnog života tek gruba činjenica. svako slabljenje Ja iz bilo kojeg razloga mora iza¬ zvati isto djelovanje kao i preveliki porast zahtjeva libida. No. te da bi ova neuroza odmah ustupila mjesto drugoj. sma¬ tra se izgubljenim. boluje od izvjesnog obli¬ ka aktualne neuroze. koji se zado¬ voljavao na određeni način nekim nepotpunim seksualnim za¬ dovoljenjem. pa i prisnijih odnosa između Ja i libida. Neki bolji uspjeh za bolesnika u pravilu nemaju niti pomoćni učinci neuroze. da bi se došlo do ove spoznaje. okretanje i bijeg također nisu mogući. potom bi im bilo milije otići drugim liječnicima. kada bi on dopustio da na mjesto dosadašnje stupi neka nova. da su u njegovu načinu seksualnog života nastupile promjene. dakle . i kojim je čovjek odustao od procjene svojih najboljih i naviših sila. što je rje¬ šavanje nekog sukoba kroz simptomsku tvorbu ipak automatski postupak. Tada sam također naučio i to. Kod neuroza prijenosa moraju se prvo obraditi tumačenja simptoma. jer bi mi potom dokaz o seksualnom uzroku neuroza pred¬ stavljao veće poteškoće. što je uvid dublje dopirao. Kad bi postojao neki izbor. utoliko će mu biti lakše rješavanje te zadaće.mislio sam na aktualnu neu¬ rozu. kad njeno Ja izgubi sposobnost da nekako smjesti svoj libido. ali drugi zato jer je izgubio svoje bogatstvo ili pak prebolio neku dugotrajnu i iscrpljujuću organsku bolest. Tada sam već iz promjena u stanju bolesnika mogao pogoditi.ne vidi nikakva izlaza: s jedne je strane gotovo okomita litica. Jedan bi doduše bio izravno bolestan od nekog seksualnog poremećaja. Zajedno sa svojim jahačem izvodi skok u provaliju. Na nju sam naišao prije više od dvadeset godina. koji se ne može pokazati doraslim zahtjevima života. a također pati i od neodređenosti. Doduše. prednost bi trebalo dati makar i propadanju. kad smo dobili uvid u naslućeni međusob¬ ni odnos između Ja i libida. životinja misli drugačije. a lav samo ostaje gle¬ dati za njima. da se ne može razlikovati od prosudbe »normalnog«. ali je i do danas zadržao svoju vrijednost za grubu orijentaciju. isto tako malo besprijekorna seksualna nava¬ da. kad sam si jednoga dana postavio pitanje . pa uopće ne sumnjam u to da bih i danas mogao ponoviti ista zapažanja. da se tvrdoglavo dr¬ žim svojih slutnji sve dok ne nadvladam neiskrenost pacije¬ nata. pa je utoliko više zadovoljavalo. Sto je ovo Ja jače. To bi moglo biti stoga. primjerice . ali sam već nakon kraćih nastojanja mogao izreći stav. Tada sam zbog ovih istraživanja kao žrtvu prinio svoju omiljenost kod oboljelih. Možda pretpostavljate da sam to učinio i za¬ to. Ima i drugih. koji se nisu tako revno raspi¬ tivali o njihovu seksualnom životu. Ni tada mi nije moglo izbjeći da uzroci bolesti ne ukazu¬ ju baš uvijek na seksualni život. No.omogućiti neurotičko oboljenje. tu biste se prevarili. te se uopće ne uzimaju u obzir. U ono doba sam dospio toliko daleko. pa ih stoga ovdje niti ne spominjem pri raz¬ jašnjenju. da u svakom 407 . Osoba neurotički obolijeva samo onda. ali u poštenoj borbi sa sudbinom. Gospodo moja! Ostao sam vam dužan još i daljnju moti¬ viranost.onanijom. kad bi mi bolesnik ponudio sličnu građu. Svakako. s druge provalija. Dosta sam često otkrivao da muškarac. taj stav olako prelazi preko pojedinačnih razli¬ ka među ljudima. te ih ne dovedem do potvrde. da sam uspostavio specifične odno406 se između određenih oblika nervoze i određenih seksualnih poremećaja. da kod normalnog vita sexualis neuroza ne postoji . zbog koje prikaz učenja o neurozi nisam započeo od obične nervoze. koja izlazi ususret zapažanjima. Za nas ostaje bitno i razjašnjava nam. Razjašnjenje za ovu raznolikost pojavilo se kasnije. ali se još nisu pojavili u našem vidokrugu.zašto se prilikom ispitivanja nervoznih oso¬ ba tako redovito isključuju njihove seksualne djelatnosti.

ali i u osobini da utječu na sve organske sustave i sve funkcije. to je vrlo jednostavno. u kojemu smo pre¬ poznali nositelja svih nadražujućih djelovanja libida. Još su više bliske jedna drugoj obje grupe bolesti kroz posredovanje takvih stanja za koja smo.libido osporava simptome neuroze. na koji je bolest nastala . te tako dokazuje svoju nenormalnu primjenu. Za nas bi to bio povod da se prisjetimo erogenih zona i tvrdnje. ili bismo se trebali zadovoljiti jednim seksualnim toksinom. Basedowii.bez obzira na način. Ona utječe na tjelesni jednako kao i na duševni život. simptomi aktualne neuroze . Dopustite da vam osvježim jedan od prvih prigovora. naučili da se odnose na djelovanje otrovnih tvari. stanje nadraženosti u nekom organu. koje smo upoznali kao sile što djeluju u psihičkom? Pa. Ali. već nastaju njegovom vlasti¬ tom izmjenom tvari. kao pri¬ mjerice histerijski simptomi. neuroze prijenosa. Za shvaćanje ovog potonjeg vrijedan nam daje putokaz medicinska klinika. s intoksikacijama i stanjima apstinencije. jednako kao što nije niti posve somatska. Mislim da se prema ovoj analogiji ne može izbjeći da na neuroze gledamo kao na posljedice pore¬ mećaja u nekoj izmjeni seksualnih tvari. osjećaj bola. Oni se ne iskazuju uglavnom samo na tijelu. te da je posve bez izgleda. No. dakle. ali. Rado se zabo¬ ravljalo da seksualna funkcija baš i nije čisto duševna. oni su uis¬ tinu ono.od ovih slučajeva . Duša naroda još se odavno zaklela na vjernost takvim prihvaćanjima prirode seksualnih prohtje¬ va. neće nas začuditi kad i u aktualnim neurozama pronađemo izravne somatske posljedice seksualnih poremećaja. Tada se reklo da se ona bavi čisto psihološkom teorijom neurotičkih pojava. Ali. slabljenje ili zapreke nekoj funkciji nemaju nikakva »smisla«. Ako smo u simptomima psihoneuroza upoznali izražaje smetnji u njihovim psihičkim djelovanjima. jer psihološke teori¬ je nisu nikada mogle razjasniti neko oboljenje. Dakle. da seksualno uzbuđenje može nastati u najrazličitijim organima. već su oni i sami za sebe u cije¬ losti tjelesni procesi. te očevidnu sličnost s onim bolesnim stanjima koja nastaju zbog kroničnog utjecaja nepoznatih otrova i akutnih upala. od kojih nas je do sada toliko zaokupljala ona prva grupa. U oba slučaja simptomi proizlaze iz libida. bilo da unutarnji. gospo¬ do moja. a u obzir su ga uzeli i mnogi istraživači.pritisak u glavi. nama su riječi »izmjena seksualnih tvari« ili »kemizam seksualnosti« . pri čijem nastajanju otpadaju svi oni slo¬ ženi duševni mehanizmi koje smo upoznali. isto kao i M. nikakva psihičkog značenja. Ali što se liče ostalog. sad vas moram upozoriti na odlučujuću razliku izme¬ đu simptoma aktualnih neuroza i onih kod psihoneuroza. njegove nenormalne primjene . pa čak i sami psihički odnosi utječu na is¬ pravnu primjenu tih tvari. ali takvih otrova koji se ne unose u tijelo kao strani. koja se jednom ipak mora postaviti na svoj organ¬ ski temelj. koji su se iznijeli protiv psihoanalize. Aktualne neuroze svoju simptomatiku pokazuju u pojedinos408 lima. čime su se psihoneurotički simptomi toliko dugo i smatrali. Ona se može jednako tako 409 . kako onda mogu odgovarati primjenama libida. pri čemu djelujući agens u određenoj mjeri premješta prema van. njega još ne poznajemo. Psihoanalizu kao znanost ne obilježava materija kojom se bavi. pa se čak ne bismo mogli odlučiti da li bismo ovdje trebali pretpostaviti dvije seksualne tvari koje bi se potom nazvale »muškom« i »ženskom«. o njima ne znamo ništa. već tehnika kojom se služi. bilo da se proizvodi više ovih seksualnih toksina no što ih osoba može preraditi.predmeti bez sadržaja. Znan¬ stvena građevina psihoanalize koju smo stvorili u stvari je na¬ dogradnja.zamjenska zadovolje¬ nja. pa su. pa je ljubav nazvala »opijenošću« te dopustila da ljubav nastaje i pomoću ljubavnih napitaka.

pa stoga nisam više smio u prve redove gur¬ nuti aktualne neuroze. i na¬ javio sam »Uvod u psihoanalizu«. Ali. Na to nas primorava već i njihova intimna klinička povezanost sa psihoneurozama. Jedan odnos između simptoma aktualnih neuroza i psi¬ honeuroza koji je vrijedan pozornosti. Stijene se sastoje od mješavina minerala koji se zasigurno nisu vezivali slučajno. ili bolova u križima. ili za što vjerujemo da znamo. i to ne putem koji vodi k na¬ pretku. vi ćete s pravom očekivati da ponešto zanimanja mo¬ ramo iskazati i za aktualne neuroze. Pomislite na razliku iz¬ među učenja o mineralima i učenja o stijenama u mineralo¬ giji. koji se opiru bilo kakvom razlikovanju unutar zamršenog svijeta neurotičkih pojava.medicinskom istraživanju. Također vjerujem da sam time učinio izbor koji je po¬ voljniji i za vas. koje za psihoanalizu nisu tako plodo¬ nosne. izvijestit ću vas. Problemi aktualnih neuroza. ali je njihov sadržaj neodređen i kolebljiv. Spomenuti oblici neuroza ponekad se pojavljuju čisti. Sad možda bolje razumijete zašto nisam odabrao nikakav drugačiji raspored svoje građe. osobnostima oboljenja. a da se pritom ne učini nikakvo nasilje nad njihovom suštinom. Ima i onih liječnika. pa ovu zadaću mora prepustiti biološko . tada bi nedvojbeno bio ispravan put onaj od jednostavnih oblika ak¬ tualnih neuroza do složenijih psihičkih oboljenja radi poreme¬ ćaja libida. vjerojatno oslanjanjem na okolnost da se često javljaju kao kristali. što smo otkrili na različitim stranama. osim razotkrivanja nesvjesnog u duševnom životu. U znanosti o neurozama još uvijek premalo razu¬ mijemo tijek razvoja. kao i na učenje o neurozi. a tada bi se kod psihoneuroza o psihoanalizi govorilo kao o najvažnijem tehničkom pomoćnom sredstvu za rasvjet¬ ljavanje ovih stanja.dobro primijeniti i na povijest kulture. donosi nam još jedan važan doprinos za spoznaju o simptomskoj tvorbi kod ovih potonjih. Mislim da su otišli predaleko. koje ćemo kasnije spomenuti kao parafreniju (Dementia Praecox i paranoja). 410 Niti ova podjela nije prošla bez opiranja. ali također i između hipohondrije i oblika. ja sam vam namjeravao dati. Doduše. oštro razgraničeni od svoje okoline. ne nude psihoana¬ lizi nikakvih oslonaca. Minerali se opisuju kao jedinke. No. bilo mi je važnije da dobi¬ jete predodžbu o psihoanalizi. pa čak ne priznaju niti razdvajanje aktualnih neuroza i psihoneuroza. kakva su i sva ostala. simptom aktualne neuroze često je jezgra i predstupanj psihoneurotičkog simptoma. te s nekom psihoneurotičkom bolešću. da razlikujemo tri čista oblika aktual¬ nih neuroza: neurasteniju. Uzmimo kao primjer slučaj histerijske gla¬ vobolje. i koje se tako mogu usporediti s mineralima. već uslijed okolnosti nastajanja. između neuroze strepnje i histerije strepnje. No. a znanost o neurozama je jedno od poglavlja medicine. neurozu strepnje i hipohondriju. Ona namjerava i ne pruža ništa drugo. Da sam vam obećao »uvod u znanost o neurozama«. Takvo pojavljivanje nas ne treba natjerati da odustanemo od njihova razlikovanja. no da steknete određena sazna¬ nja o neurozama. Takav se odnos naj¬ jasnije zapaža između neurastenije i neuroze prijenosa koju nazivamo histerijom konverzije. Kod onih prvih bih tada trebao objediniti sve ono. svakom nagla¬ šavanju kliničkih jedinki. ona može vrlo malo doprinijeti nji¬ hovu razjašnjavanju. jer zbog svojih duboko zadirućih pretpostav¬ ki i opsežnih odnosa. sva su ova imena u uporabi. ali su češće izmiješani jedan s drugim. da bismo osmislili nešto slično znanosti o stijenama. Dakle. čiji simptomi vjerojatno nastaju zbog izravnih toksičnih oštećenja. Analiza nam pokazuje da je on 411 . znanost o religiji i na mitologiju. zasigurno činimo ispravno kad najprije iz mase izdvajamo kliničke jedinke koje su nam prepoznatljive. psihoanaliza zaslužuje mjesto u zanima¬ nju svakog obrazovanog čovjeka. naime.

kao najzgodniju i najpodesniju građu za simptomsku tvorbu. a kao posljedicu može imati i poduzimanje najsuludijih mjera. tako da ovaj simp¬ tom. za ovakve se mješovite slučajeve ne mogu utvrđivati neki opći propisi. a tada je bio izravan seksualni toksični sim¬ ptom. koji prate spolni čin. ili ne daje za pravo sad jednoj. Ali. Ali. i opsežno ga obraditi pred vama. Tada oni igraju ulogu onog zrnca pijeska. i toliko snažnije strepnje od ostalih. U takvom će slučaju liječ¬ nik krenuti sad jednim. pa. te da svi utjecaji libidnog uzbuđenja na tijelo .bilo že¬ leći ukloniti organski temelj. Možda se to smatralo razumljivim samim po sebi. a sad drugoj vrsti nastojanja. Ali. predavanje STREPNJA Moje dame i gospodo! Ono što sam vam na posljednjem pre¬ davanju iznio o običnoj nervozi. bilo boriti se protiv neuroze nas¬ tale zbog okolnosti. ili ispravnije rečeno. Samu strepnju vam ne trebam predstavljati. psihoneuroza koristi i prolazne znakove sek¬ sualnih uzbuđenja. iako ne pate baš od neke floridne neuroze. proizašao iz stvarnosti. svatko je od nas upoznao bilo kada na samom sebi taj osjećaj. nije prona¬ đena i sklonost strepnji. Us¬ pjeh ili daje. na¬ protiv. problem strepnje namjeravam postaviti naročito oštro. taj je bol ne¬ kada bio i stvaran. kao da znače isto. no mislim da vas u njemu ništa nije čudilo više.normalni ili patološki . neka bolesna tjelesna promjena . I ja to znam. no. a osim toga i nervozni koji pate od mnogih simptoma među kojima. koje je školjka ovila slojevima biserne supstancije. ali ostajemo pritom da je to naročito učestali slučaj. nitko nema prava na to. Ne događa se rijetko da kod osoba koje su sklone neurozi. mislim da se nikad nije do¬ voljno ozbiljno zapitalo zbog čega upravo nervozni imaju to¬ liko više. ne starajući se pritom mnogo o neurotičkoj obradi slučaja. Ali. Jedan sličan postupak budi naročito dijagnostičko i terapeutsko zanimanje. tjelesni izraz jednog libidnog uzbuđenja. i koja uistinu kod njih doseže nevjerojatan intenzitet. 413 412 . radi koje se ipak većina ner¬ voznih osoba jada. XXV.pobuđuje rad simptomske tvorbe. te zanemariti njen organski povod. riječi »nervozan« i »prestrašen« se obično i koriste jedna za drugu tako. što nije bilo govora o strepnji. međutim. to afektno stanje. postoje strašljivi ljudi koji inače uopće nisu nervozni. Ni u kom slučaju ne želimo ustvrditi da takvu jednu jezgru sadrže svi histerijski simptomi. barem vas u tome nisam želio zakinuti.gotovo da imaju prednost u simptomskoj tvorbi histerije. vrlo brzo postaje zastupnikom svih onih nesvjesnih fantazmi koje su samo vrebale da se domognu nekog sredstva izražavanja. Na isti način. nego to. sigurno ste prepoznali kao najnepotpunije i najnedostatnije od mojih izlaganja.možda zbog upale ili oz¬ ljede .zgušnjavanjem ili pomicanjem postao zamjensko zadovolje¬ nje za čitav niz libidnih fantazmi ili sjećanja. koju sami označavaju svojom najstraš¬ nijom patnjom. sad drugim putem liječenja .

nasuprot jedne neurotične strepnje. Strepnja pred stvarnom opasnošću nam se tada pričinja kao nešto vrlo razumno i shvatljivo. To znači da je nadražena medulla oblongata. Što se više razvitak strepnje ograničava na samo jednu sklonost. Posve se točno sjećam koliko sam vremena i truda posvetio njenu proučavanju prije mnogo godina. dok bijelac . kako ra¬ zvijanje strepnje nikada nije i nešto svrsishodno. kojim se odvi¬ jaju njena pobuđivanja. koji neupuće¬ nom neće značiti baš ništa. te potom odluka . ali ćete zasigurno očekivati da se i ovog pitanja psihoanaliza prihvaća posve drugačije od medicine u školama. utvrđeno je da je problem strepnje sje¬ cište u kojem se sastaju najrazličitija i najvažnija pitanja. Medulla oblongata je vrlo ozbiljan i lijep objekt. Iz nje tada proizlazi s jedne strane moto¬ rička akcija. koja se izražava kroz rastuću osjetilnu pozornost i motoričku napetost. pa se smije smatrati iskazom nagona za samoodržanjem. ili obrana.»preplašiti se«. jedino svrsishod¬ no ponašanje kod prijeteće opasnosti bilo bi hladnokrvno pro¬ cjenjivanje vlastitih snaga u usporedbi s veličinom prijetnje. čije bi rješenje čitav naš duševni život moralo pre¬ plaviti puninom svjetlosti. a s druge strane ono. Daljnjim razmišljanjem čovjek si mora reći. te o našem osjećaju moći naspram vanj¬ skog svijeta. ali će njemu razotkriti blizinu gra¬ bežljive životinje. danas moram reći da ne znam. Ali. Možda bi za bolji uvid pomoglo da se situacija strepnje pozornije razradi. Bez daljnjega me razumi¬ jete. što doživljavamo kao stanje strepnje. pojavi li se kao prekomjerno snažna. kako ona pro¬ cjena strepnje pred stvarnom opasnošću . Reakcija na opasnost obično se sastoji od mješavine afekta strepnje i reakcije obrane. Za nju ćemo reći da je reakcija na pre¬ poznavanje neke vanjske opasnosti. kad ne bi došlo do razvijanja strepnje. dok njemu najavljuje približavanje orkana. ona tada paralizira svaku akciju.da je razumna i svrsi¬ shodna . Također vidite. ili će iskusan pomorac užasnut promatrati neki oblačić na nebu koji se njegovu putniku čini bezazlenim. djelatna obrana višeg stupnja. Sad nam se čini posve shvatljivim da se divljak boji topa i strahuje pri pomračenju sunca. Ali. odnosno pred kojim predmetima i u kojim situaci¬ jama strepnja nastupa. Pres¬ trašena se životinja preplaši i bježi. u takvim uvjetima uop¬ će nema mjesta za strepnju. velikim će dijelom ovisiti o stupnju našeg znanja.Kako bilo da bilo. Čini se. 415 . čovjek se osjeća u iskušenju da ustvrdi. za¬ gonetka. ili možda čak i sam napad. Prvo je u njoj . prije svega bijeg. a njeno nepostojanje može se učiniti odgovornim za ozbiljne posljedice. kad takvu strepnju označavam kao strepnju pred stvar¬ nom opasnošću.obećava li za dobar ishod veće izglede bijeg. a da se uopće niti ne pomisli na nervozu. a možda i bolje. Neću ustvrditi da vam ja mogu dati ovo cjelovito rješenje. Naime. O strepnji se u početku može raspredati dosta dugo. predviđenu ozljedu. jer dopušta rano razabiranje opasnosti.zahtijeva temeljitu reviziju. a ne . no ono što je u tome svrsi¬ shodno.koji rukuje tim oružjem i zna predvidjeti taj događaj . povezana je s refleksom bijega. U kojim prilikama. da se strepnja pokazuje izrazito nesvrsishodnom. Ova pri¬ pravnost očekivanja bez imalo dvojbe se mora prihvatiti kao prednost. Drugi put je upravo više znanja ono što izaziva 414 strepnju. Tako će se divljak prestraviti pred nekim tragom u šumi. to jest na očekivanu.pripravnost na opasnost. naravno. sve što se dogodi obavilo bi se vje¬ rojatno isto tako. Dakle. što bi mi u psihološkom razumijevanju strepnje moglo biti ravnodušnije od poznavanja živčanog puta. da se tamo prije svega zanimaju za anatomske puteve kojima se dospijeva u stanje strepnje. to je »bijeg«. pa i bijeg. pa bolesnik otkriva da pati od neuroze nervusa vagusa.ostaje neustrašen.

reminiscencije.na jedan signal. utoliko se svrsishodnije obliku¬ je čitavo odvijanje. a danas se u afektu gotovo redovito iznova uspostavlja. Naprotiv. Taj bi doživljaj mogao biti neki vrlo rano stečeni dojam vrlo općenite prirode. Stoga ne 417 . te ga se naziva afektom. Da bih vam bio razumljiviji. te izravno osjećanje ugode ili neugode koje afektu daju. kakav on to rani do¬ jam iznova donosi kao ponavljanje. a normalni afekt s iskazom jedne zajedničke histerije. Ali. kako se dispozicija za ponavljanje tog prvog stanja strepnje kroz niz nebrojenih naraštaja toliko temeljito utjelovila u organizmu. pa čak i da je. dakle. Uglavnom se pod strepnjom podrazumijeva subjektivno stanje u koje se zapada opažanjem »razvijanja strepnje«. Čini mi se. koju priznaje i obična psiho¬ logija. primjerice . Naravno da je na¬ še uvjerenje.ističe učinak neke opasnosti koja se nije dočekala priprav¬ nom strepnjom. Dakle. Izbjegavam približavanje pitanju. bio bi talog jednog prisjeća¬ nja. i nije za raspravu. za nas je psihoanalitičare gotovo nerazum¬ ljivo. prva je strepnja bila ona toksična. nešto vrlo složeno.označiti ono što je isto. kao i on. i to dviju vrsta . dakle. Ali. koji bi trebalo smje¬ stiti u prapovijest same vrste. Mislim samo da se strepnja odnosi na stanje. da je to čin rođenja. a ne pojedinca. op.na¬ glašava osobinu sužavanja pri disanju. ne smatramo niti da je naše saz¬ nanje o afektima posve sigurno. te da se prepoznaje kako je jezgra koja ujedi¬ njuje spomenuti sklop zapravo ponavljanje jednog određenog znakovitog doživljaja. Kažemo si. kao prvo.p. Jedan afekt obuhvaća. osnovni ton. tjesnac . Nije vam izmakla određena višeznačnost i neodređenost kod uporabe riječi »strepnja«. bila »izrezana iz majčina tijela«.kroz James Langeovu teoriju. osjećaja pražnjenja i tjelesnih osjeta. Za nekoliko se afekata vjeruje da su se dublje sagledali. drugo . što je postalo uzor za djelovanje neke životne opasnosti. Ogromno narastanje nadražaja zbog prekida obnove krvi (unutarnjeg disanja) bilo je tada uzrok doživljaja strepnje. da se strepnjom čo¬ vjek štiti od prepasti. Nemojte pretpostavljati da je ovo što sam vam ovdje re¬ kao o afektima neka stečevina. Naprotiv.). kao legendarni Macbeth. utoliko se nesmetanije obavlja pretvaranje pripravnosti strepnje u akciju. Ono što u psiho¬ logiji možete otkriti o afektima. ne vjerujem da je ovim nabrajanjem pogo¬ đena i suština afekta. Što je ono. a zanemaruje objekt. čini se da prepast ima naročit smisao. ne možemo reći. i da nije iskusila sam čin rođenja. koja je postala naslijeđem. da je pripravnost strep¬ nje svrsishodno. određene motoričke inervacije ili pražnjenja. Angst.angustiae (njem. strah. i sve otada ga ponavljamo kao stanje strepnje. dakle. naime . a razvijanje strepnje nesvrsishodno u onome što nazivamo strepnjom.određena osjećanja. da pojedinačna jedinka ne može iz¬ bjeći afekt strepnje. ili jasno različito. što je kod drugih vrsta osim sisavaca postalo uzorom za stanje strepnje. histerijski napad može se uspore416 diti s novonastalim pojedinačnim afektom. A sto je afekt u dinamičkom smislu? U svakom slučaju. dok strah pozornost usmjerava upravo na objekt.primjećivanje izvršenih motoričkih akcija. to su stavovi koji su izrasli na tlu psihoana¬ lize. stanje afekta bilo bi izgrađeno na isti način kao i jedan histerijski napad. želi li naš govorni jezik riječima: strepnja. da je ono prvo stanje strepnje proizašlo iz razdvajanja od majke. Kao bogatstvo povezi¬ vanja također ćemo prepoznati i to. kako se to kaže. Naziv strepnja . i samo se u njoj osjećaju kao kod kuće. Sad nastavljam: kod afekta strepnje vjerujemo da znamo. kod kojega dolazi do grupiranja osjećaja neugode. Stoga bi se moglo reći. prepast . do kojeg je tada došlo kao posljedice jedne stvarne situacije. to je tek prvi pokušaj da se orijentiramo na ovom mračnom području.

koja je spremna vezati se u mimoilaženju uz svaki sadržaj predodžbe koji joj na neki način odgovara. kad se pri porodu u plodnoj vodi koja istječe pojavi i mekonij (dječji izmet. poveza¬ nost s opasnošću zbog koje nam se ove fobije ne čine tako neshvatljivima. nasuprot upravo opisanom. pau¬ ci. dajući im sjajne grčke nazive. ali smo pritom navikli nipodaštavati tu opas¬ nost. no. a Ch. To zvuči kao nabrajanje deset egipatskih zala. u kojima još postoji povezanost s ne¬ kom opasnošću. vožnja morem ili željeznicom. Ovo stanje nazivamo »strepnjom očekivanja« ili »bojažljivim očekivanjem«. da bi 419 . i to kao na karakternu crtu. Osobe koje muči ova vrsta strepnje. U drugu grupu smještamo slučajeve. mnogo je više psihički povezan i priključen određenim objek¬ tima ili situacijama. uvijek između svih mogućnosti unaprijed vide samo one najstrašnije. ja sam u sebi stao na njenu stranu i počeo naslućivati. vreba svaku priliku da bi se opravdala. To je strepnja nadasve raznolikih i često vrlo neobičnih »fobija«. Na sklo¬ nost ovakvom očekivanju nesreće nailazi se kod mnogih ljudi koje se inače ne bi moglo označiti bolesnima. osamljenost. nevrijeme. Ta¬ ko većina nas doživljava neugodan osjećaj pri susretu sa zmi¬ jom. i tako dalje. i ne isticati je. Prijeđemo li sad na neurotičnu strepnju. ugledan američki psi¬ holog. pa ih se opisuje kao pretjerano plašljive ili pesimistične. Za fobiju od zmija može se reći da je općeljudska. otvorena mjesta. koje sam nazvao »neurozom strepnje«. miševi. Kad smo prije mno¬ go godina kao mladi bolnički liječnici sjedili u nekom resto¬ ranu na objedu. samo što njihov broj daleko nadmašuje brojku deset. Možda će vas zanimati da čujete. skloni smo tome da raz¬ likujemo tri grupe. zmije. da je ta jadna žena iz naroda svojim zdravim razumom razotkrila jednu značajnu vezu. naime onu od sudara vlakova. svaku slučajnost tumače kao pokazatelja neke nesreće. a ona je odmah odgovo¬ rila. svježi zrak. ma koliko da su u svojoj jačini pretjerane. a ubrajam ga u aktualne neuroze. krv. gusjenice. U prvom pokušaju orijentacije u tom mnoštvu. upadljiva mjera strepnje očekivanja redovi418 to se javlja kod jednog oboljenja nervoznih. svaku neizvjesnost koriste u lošem smislu. Neki od ovih objekata i situacija koje pla¬ še. ma koliko dobro znao da će ga od nje zaštititi debelo staklo. oštri vršci. koje nam nove pojavne oblike i odnose pokazuje strepnja kod nervoznih oso¬ ba? Ovdje treba opisati mnogo toga.boji. odabire očekivanja. Darwin je vrlo dojmljivo opisao.da je čin rođenja izvor i uzor afekta straha. Ovamo pripada većina situacijskih fobija. kako se može dospjeti na ideju kao što je ova . No. Prvo nailazimo na jednu općenitu strepnju. Jedan drugi oblik strepnje. mačke. sadrže u sebi nešto neugodno i za nas normalne. prijelaz preko mosto¬ va. i pala je na ispitu. Jednu su kandidatkinju upitali što to znači. da se dijete . no. gotovo bi se moglo reći .znamo niti koji bi osjećajni sklop kod tih stvorenja bio ekvi¬ valentan našoj strepnji. Stanley Hall. ekskrement). Znamo da prilikom vožnje vlakom postoji mogućnost više za nezgodu nego da smo ostali kod kuće. da se nije mogao osloboditi straha od zmije koja je krenula na njega. Nagađanje u tome ima najmanjeg udjela. gomila ljudi. tek si je nedavno dao truda da nam izloži čitav niz ovih fobija.slobodno lebdeću. Poslušajte što sve može postati objekt ili sadržaj jedne fobije: mrak. koja utječe na rasuđivanje. jedan nam je asistent na klinici za porođaje pripovijedao zabavne zgode koje su se odvijale na posljed¬ njem ispitu za primalje. zatvo¬ reni prostori. mi ne mislimo na ove opasnosti i vozimo se oslobođeni strep¬ nje i vlakom i brodom. Također se ne može zanijekati. Bila je ismijana. a znamo također i da jedan brod može potonuti. više sam posudio od naivnog razmišljanja naroda.

nevremena. poneka djevojka. a druge . što znači da ih smatramo oboljenjem vrlo srodnim poznatoj histeriji konverzije. nema niti govora o tome. prati li ga netko preko trga. tako i oboljelom. a naš se agorafobičar 420 zaista osjeća zaštićenim od svoje strepnje. kako da ovdje us¬ postavimo vezu s opasnošću koja za fobičnu osobu očito ipak postoji? Kod fobija od životinja.neovisni su jedan o drugome. i koje oni nazivaju istim imenom. Slično važi i za ljudsko mnoštvo. koju naše razumijeva¬ nje više uopće ne može pratiti. a da je ne domame i ne pomiluju. One iz prve vrste imaju značaj teških bolesti. dokazano su stečene tek u zrelijim godinama.slobodno lebdeća strepnja očekivanja i ona vezana na fobije . Dijete se odgojem izravno podržava da takve situacije izbjegava kao opasne. tko iskazuje neku od ovih posljednjih. koje pod određenim okol¬ nostima mogu i kod nas izazvati strepnju. ove potonje prije izgledaju kao neobičnosti. istovremeno je i naziv od milja prvoga reda. sposoban i za rascjepljenje. tako da posve iz vida gubimo povezanost između strepnje i prijeteće opasnosti. gdje bismo doduše očekivali izražavanje afekta. za zatvoreni prostor. Moram nadodati da ove fobije u cjelini ubrajamo u histeriju strepnje. postoje i brojni ljudi koji ne mogu proći pored bilo koje mačke.čini se da su postojale od samog početka. Pa i osamljenost ima svo¬ jih opasnosti. no. pa i tada kao slučajno. Kad snažan. prestravljeno će zavrištati kad ugleda sitnu životinjicu istog imena. životinja . koji bi se pretjerivanjem mogao uzdignuti do nje. Tada niti izdaleka ne može biti nikakva govora o nekoj opasnosti ili povodu. Za muškarca sa strepnjom od ulica ili trgova nameće nam se. Ova se strepnja pojavljuje. čiji je čitav život ograničen zbog jedne agorafobije. i mi je također pod određenim okolnostima izb¬ jegavamo. ili opet izbija kao slobodan napad strepnje oslobođen ikakvih uvjeta. koliko njihov intenzitet. no to se posvuda događa toliko rijetko. slične strepnje. primjerice . a također se samo iznimno javljaju jedan uz drugog. hirovitosti. mogu biti posve slobodne od pesimističke strepnje očekivanja. odrastao muš¬ karac ne može proći u vlastitom rodnom gradu nekom ulicom ili trgom koji mu je dobro poznat. koja sa zadovoljstvom sluša svog voljenog kad je tako nazove. Treći od oblika neurotične strepnje postavlja nas pred zagonetku. dobro građena žena zapada u bezuman strah zato jer se mačka okrznula o rub njene haljinu ili je kroz sobu projurio mišić. kod histerije kao pratnja histerijskim simptomima. Ono što nam se čini neobičnim u tim fobijama neurotičara uopće nije toliko njihov sadržaj. kojega se boje tolike žene. da kao opasnost uopće ne treba razmatrati.da se ponaša kao malo dijete. ne može se raditi samo o porastu općeljudske antipatije. kao jedino objašnjenje . osobe. Najjača općenita bojažljivost ne mora se iskazivati kroz fobije. jer. Jedna od njih nije neki viši stupanj drugog. Kod onoga. no najmanje upravo tog afekta strepnje. ili uz uvjet uzbuđenosti bilo koje vrste. primjerice. jednako nerazumljiv kako nama. nevri¬ jeme i slično.se survalo u rijeku kad bi se urušio most preko kojeg se upra¬ vo prelazi. da je pod bilo kojim uvjetom ne možemo podnijeti niti na jedan jedini trenutak. kad zdrava. mogu se u pravilu pretpostaviti i druge. Preostaje nam i treća grupa fobija. Neke od fobija. Cjelina napada može biti zastupljena jednim 421 . koje se ovamo ubrajaju.kao strepnje od mraka. Kod ovih spontanih napada otkrivamo da je taj kompleks. Na strepnju fobija gotovo da se ne može uložiti priziv! A ponekad stječemo dojam kao da se neurotičar uopće ne boji istih onih stvari i situacija.strepnja od trgova ili od željeznice. Oba ovdje opisana oblika strepnje . kao suprotnost. kojeg označavamo kao stanje strepnje. Miš.

ili biti nejasan. vrto¬ glavicom. I ma koliko se ovaj odnos mogao izmijeniti i usložiti zbog raznolikosti kulturnih utjecaja. recimo: o određenim primjenama libida. Najjednostavniji i najpoučniji slučaj ove vrste javlja se kod osoba. ako se ustalilo kao seksualni režim. Činjenicu povezanosti između seksualnog suzdržavanja i stanja strepnje. kod koje opasnosti uopće nema ili igra tek neznatnu ulogu. Tada se nebrojeno puta može doći do otkrića da neuroza strepnje nestaje čim se prekine sa seksualnom zloporabom. lako se razaz¬ naje da seksualno ograničenje ide ruku pod ruku s određenom bojažljivošću i neodlučnošću. Dakle. to jest onima. a na njegovo mjesto stupa strepnja. postaje toliko redovito uzrok neuroze strepnje kod muškaraca. No. Pa i tamo. naj¬ većim dijelom bez sublimiranja. Iz kliničkih zapažanja proizlazi više pokazatelja za ra¬ zumijevanje neurotične strepnje.samo ako se libido. Pod ovim okol¬ nostima nestaje libidno uzbuđenje. čija je seksualna djelatnost znatno pasivnije pri¬ rode. protiv toga odlučno govori po¬ našanje žena. tako i u napadi¬ ma. Pa ipak se ova stanja. Oprezno prekidanje spolnog snošaja. Može li se neurotična strepnja. dok neustrašivost i odvažnost sa sobom donose slobodno popuštanje seksualnim potrebama. kojemu je uskraćeno zadovoljavajuće pražnjenje.jedinim. te ekvivalentima napada strepnje. opreza radi spolni čin izvode skraćeno ili nepotpuno. dovesti u vezu sa strepnjom pred stvarnom opasnošću. sklonija seksualnom snošaju i sposobnija za postizanje zadovoljenja. a naro¬ čito kod žena. ipak za prosjek ljudi ostaje važiti srodnost strepnje i seksualnog ograničenja. mora postojati i nešto. koji su udaljeni od psihoanalize. intenzivno izraženim simptomom . pa stoga i u seksualnim stvarima obično primjenjuju suzdržavanje. Odluka o rezultatu bolesti uvijek se nalazi kod kvantitativnih faktora. da se pritom radi o osobama koje su već i ranije na¬ ginjale bojažljivosti. kako u obliku strepnje očekivanja. gdje se ne promatra bolest već oblikovanost karaktera. od čega se stra¬ huje. Isto ovakvo značenje za nastajanje stanja strepnje ima seksualna apstinencija. lupanjem srca. riješi odgovarajuće snažno. Sto je neka žena temperamentnija. kod kojih snažna seksualna uzbuđenja ne nalaze dostatnog oduška. koja opisujemo kao »ekvi¬ valente strepnji«. da se u liječničkoj praksi preporuča u ovakvim 422 slučajevima u prvom redu tragati za ovom etiologijom. dok ovakva zloporaba igra mnogo neznatniju ulogu kod neosjetljivih ili manje libidnih žena. na primjer. ne osporavaju više čak ni oni li¬ ječnici. odnosno određena je postupcima od strane muškarca. a) Nije teško utvrditi da se strepnja očekivanja ili opća bojažljivost nalazi u uskoj ovisnosti o određenim procesima u seksualnom životu. Sad se javljaju dva pitanja. ne dovode do zadovoljavajućeg okončanja. čije ću značenje istražiti pred vama. mogu zamisliti da se ne napušta pokušaj izvrtanja ovog odnosa kroz zastupa¬ nje stava. utoliko je si¬ gurnije da će na impotenciju muškarca ili na coitus interruptus reagirati pojavljivanjem strepnje. čiji supruzi nisu dostatno potentni ili koji.drhtanjem. koje se izlažu takozvanim uzaludnim uzbuđenjima. koja je nedvojbena reakcija na opasnost? I. dakle. ali naravno . dok opći osjećaj u kojem prepoznajemo strepnju može pritom nedostajati. 423 . koliko znam. otežanim disanjem. kako se neurotična strep¬ nja smije shvatiti? Ipak se za sada želimo držati očekivanja: tamo gdje je strepnja. u svim kliničkim i etiološkim odnosima tre¬ baju izjednačiti sa strepnjom. No. kod muškaraca dok su u svojstvu vjerenika i kod žena. koju liječnici sada tako toplo prepo¬ ručuju.

Taj bi postupak bio praćen i jednim određenim afek¬ tom. kao bijes i ljutnja. samo se utvrđuje da libido nedostaje. b) Drugi znak uzimamo iz analize psihoneuroza. kod opsesijske neuroze se strepnja. ili strep¬ nja sa simptomskom tvorbom. da u nekom apstraktom smislu nije netočno reći. pa sad na naše iznenađenje otkrivamo. bez obzira na to kakva je nje¬ gova vlastita kvaliteta. Izrazimo se drugačije: mi izgrađujemo nesvjesni postupak tako. ceremonijala. Ovim se shvaćanjem strepnja istodobno smjestila u samo središte našeg zanimanja za probleme neuroza.njihova pranja. njegova nesvjesna veza može biti neki 424 osjećaj slične naravi . općenito pri¬ hvaćen novac. te kao da je neometan proslijedio do svijesti. kao da on nije iskusio nikakvo potiskivanje. da bi se izbjegao strah. trenutno ne vidim puta koji bi nas odveo dalje. koja bi se inače morala poja¬ viti. kad se pred nama nađe histerijsko stanje strepnje. Strepnja je. No. moždanim udarom. stid. koja se izražava kao napad ili trajno stanje. koja govore u prilog iznesenog genetičkog odnosa između libida i strepnje. zbunjenost. i kod ove neuroze nailazimo na sličan odnos: ishod postupka potiskivanja jeste: čisto razvijanje strepnje. kojima se može pripisati značajan porast u proizvodnji libida. znamo o nastajanju neu¬ rotične strepnje. kako će se simptomi uopće i obliko¬ vati samo zato. dolazi na tlu somatskih procesa. koji prati normalni ishod. c) Do trećeg otkrića dolazimo kod bolesnika s prisilnim radnjama. Shvaćamo da se strepnja prikriva prisilnim činom. stoga. za koje se čini da su na začuđujući način bili po¬ šteđeni strepnje. da se pritom u cijelosti nalazimo na području somatskih procesa. da se radi o nagomilavanju libida koji je uzdržan od svoje normalne primjene. i drugo. kao: umiranjem. pa je očevidnom sekundarnom obradom spajaju s najbližim fobijama. zamjenjuje simptomskom tvorbom. te da se on obavlja samo zato. Dakle. za koji će biti ili se mogu zamijeniti svi osjećaji afekata. Čuli smo da se kod ove bolesti često u pratnji simptoma javlja strepnja.strepnja. ili pak neko neprijateljsko i agresivno. Iz analize his¬ terije i opsesijske neuroze proizašla je i dopuna. Čini se. Kad podvrgnemo analizi situaciju iz koje je prois¬ tekla strepnja ili simptomi praćeni strepnjom. što dopušta nasta¬ janje strepnje. u svakom slučaju nakon potiski¬ vanja bio zamijenjen strepnjom. a kad se okrenemo histeriji. Dakle. ludilom. tome pripada još i utjecaj određenih životnih razdoblja na oboljenja od strepnji. tada ih neka neizreciva strepnja primorava na poslušnost toj prisili.Još vam ni izdaleka nisam izložio sva ona zapažanja. Druga zadaća koju smo 425 . Kad ih pokušamo spriječiti u izvođenju nji¬ hova prisilnog čina . Proučavajući neurozu strepnje. te da je umjesto njega zamije¬ ćena strepnja. Dvojak je dojam koji proiz¬ lazi iz svih ovih činjenica: prvo. te ko¬ načna zamjena libida strepnjom. da isto takvo skretanje s istim rezultatom može dati i djelovanje uskrate psihičkih instancija. Na primjer. ili pak cjelovita tvorba simp¬ toma bez strepnje. kao i neko pozitivno libidno uzbuđenje. Za sada nije vidljivo kako od libida nastaje strepnja. ukoliko je sadržaj predodžbe koja im pripada podle¬ gao potiskivanju. zaključili smo da do skre¬ tanja libida sa njegove normalne uporabe. kao što su pu¬ bertet i vrijeme menopauze. da bi taj afekt. a naro¬ čito histerije. dakle. da bi se izbjeglo inače neizbježno razvijanje strepnje. Toliko. dakle. u pravilu možemo ustanoviti koji je normalan psihički ishod izostao i zamijenio se pojavom strepnje. U nekim stanjima uzbuđenosti može se izravno promatrati miješanje libida i strepnje. ili kad se sami odvaže na pokušaj da napuste neku od svojih prisila. Bolesnici ne znaju reći čega se boje. zvuči još podosta neodređeno. ali također i nevezana strepnja.

novih situaci¬ ja i predmeta. do¬ sljedno se stiglo do shvaćanja da je svijest o vlastitoj slabosti i bespomoćnosti . te znak za uvod u bijeg. No. da bi se priskočilo u pomoć našim nagađanjima. Time bi dijete samo ponavljalo ponašanje pra¬ čovjeka i današnjih primitivnih ljudi. te da se pritom iznova poslužimo izravnim promatranjima i analitičkim istraživa¬ njem. 427 . koja is¬ kazuju naročit strah od svih mogućih objekata i situacija. te da se prema ovoj unutarnjoj opasnosti odnosi kao kad bi ona bila neka opasnost izvana. ne možemo previdjeti da nisu sva djeca bojažljiva u jednakoj mjeri. ovdje smo skloni stavu da i kod neurotične strepnje Ja isto tako poduzima pokušaj bije¬ ga pred zahtjevima svog libida. pa bismo smatrali posve svrsishodnim da je ovu bojažljivost donijelo sa sobom kao naslijeđe. ipak je vjerojatno proizašla iz samog tog libida. te strepnje pred stvarnom opasnošću koja odgovara reakciji na opasnost. koje nama danas više ne ulijevaju strepnju. kako libido neke osobe ipak u osnovi pripada njoj samoj. djetetu pripisujemo jaku sklonost strepnji pred stvarnom opasnošću. kas¬ nije postaju nervozne osobe. jer se boje . 426 Okrećemo se nastajanju strepnje kod djeteta. analogi¬ ja se može nastaviti i dalje. Ne mogu vam obećati da ću odgovoriti i na ovo pitanje. i podrijetlu neu¬ rotične strepnje vezane uz fobije. pa se čini da je zaista teško razlikovati radi li se o neurotičnoj strepnji ili strepnji pred stvarnom opasnošću. bo¬ je visine svog libida naprosto zato. koja znači bijeg Ja pred vlastitim libidom. Bojažljivost djece je nešto vrlo uobičajeno. a kad su se nak¬ nadno istraživali uvjeti strepnje pred stvarnom opasnošću. te od mnogih prisnih stvari. Kako znamo.uspostava veze između neurotične strepnje koja predstavlja nenormalno korišteni libido. Sad poteškoća razumijevanja počiva na drugom mjestu. Dakle. Moglo bi se povjerovati da se radi o po¬ sve nespojivim stvarima i da mi ipak nemamo nikakvih sred¬ stava kojima bismo međusobno u doživljaju razlikovali strepnju pred stvarnom opasnošću i neurotičnu strepnju. Time bi bilo ispunjeno očekivanje da tamo. Ta¬ kođer bi posve odgovaralo našem očekivanju kad bi fobije djeteta barem djelomično bile iste one. ali ne možemo pro¬ pustiti da slijedimo dva druga traga. Nasta¬ janje strepnje iz libida bilo bi time odbijeno. To je topička dinamika razvit¬ ka strepnje. Strepnja. prema termino¬ logiji A. postoji također i nešto od čega se strepi. Tražena se veza konačno uspostavlja. Da. pa ovu reakciju vrlo lako objašnjavamo njego¬ vom slabošću i neznanjem. s jedne strane nas ne čudi kad se dijete boji svih nepoznatih osoba. a kasnije i odrastao čovjek.koje se to duševne ener¬ gije pritom troše. te da upravo ona djeca. Jer. čini se još teže rješivom.svega. neurotična dispozicija se razotkriva i kroz jasno izraženu sklonost strepnji pred stvar¬ nom opasnošću. koje smijemo pretpo¬ staviti i za ona pradavna vremena razvitka čovječanstva. bojažljivost se čini primarnom. Isto kao što se pokušaj bijega pred vanjskom opasnošću rješava ostajanjem i svrsishodno podu¬ zetim mjerama obrane. koji zbog svog neznanja i bespomoćnosti osjećaju strah od svega novog. vrijednost ovog razlikovanja dolazi u pitanje i zbog ponašanja djece.si postavili . pa se dospi¬ jeva do zaključka da se dijete. gdje se iskazuje strepnja. Adlera . razvijanje strepnje je reakcija Ja na opasnost. koja dovodi do vezanosti strepnje.osjećaj manje vrijednosti. S druge strane. Dakle. ako se može iz razdoblja djetinjstva nastavljati i u zreliji život. ako kao pretpostav¬ ku uzmemo onu tako često spominjanu suprotnost između Ja i libida.i posljednji razlog neuroze. To je zamršeno. tako i neurotično razvijanje strepnje bježi simptomskoj tvorbi. a sadrži i opomenu da se ne smije zaboraviti. i ne može joj se su¬ protstaviti kao nešto izvanjsko. koja nam je još nejasna . i iz kojih psihičkih sustava.

ili jer uspoređuje svoju slabost s njihovom snagom. za njih će biti dostatno razjašnjenje. kako doziva u drugu prostoriju: »Teta. što s neuroti¬ čnom strepnjom ima bitnu zajedničku crtu . Juri do samog ruba vode. koji će kasnije postati nervozni. strepnja je utoliko manja.čini se tako dobro osiguranim. postaje 428 svjetlije«. a predmeti općenito dolaze u obzir tek kasnije. barem razgo¬ varaj samnom. ponavlja uvjet onog prvotnog stanja strepnje tijekom čina rođenja.čini sve ono što mu mora naštetiti i zadati brigu njegovim njego¬ vateljima. u vožnji vlakom i brodom. jer se pripremilo na sliku prisne i voljene osobe. jer ne poznaje opasnosti. To se njegovo razočaranje i čežnja pretvaraju u strepnju. 429 . u osnovi majke. No. jer mu se ne može dopustiti da na samome sebi doživi poučno iskustvo. jer se bojim«. na koje ih nisu upozorili. Daleko od toga da bi neurotična strepnja bila samo sekundarna. pred ovim nepoznati¬ ma se dijete ne boji samo stoga što misli da imaju zle namjere. Bilo bi vrlo poželjno da je u nasli¬ jeđe dobilo više ovih instinkata koji štite život. da se kod njega konačno probudi strepnja pred stvarnom opasnošću. Primjećujete kako je ovdje također do svog prava dospio i čimbenik ustrojstva. Nego. koji se ne može održavati u kolebljivosti.libido.a time i uvjeta za strepnju i oblikovanje simp¬ toma . čežnja se u tami preoblikovala u strepnju od tame.nastajanje iz neiskorištenog libida. i tek naročit slučaj strepnje pred stvarnom opas¬ nošću. te potom sama otkrivaju i one opasnosti. ili se prije vremena navikli na libidno zadovoljenje. igra se oštrim predmetima i vatrom. Čuo sam dijete koje se bojalo mraka.To zvuči tako jednostavno i primamljivo.zdravlje. da se kao strep¬ nja pred stvarnom opasnošću oblikuje nešto. ukratko . Dijete ne poka¬ zuje strepnju ni u svim onim situacijama. To je u cijelosti zadaća odgoja. što poznajemo kao . Prve fobije situacije kod djece su strah od mraka i osamljenosti. takvo sumnjičavo dijete. sa sobom bi donijelo pomicanje zagonetke nervoze. koji je postao neprimjenjiv. sigurnost i nepostojanje boli. Doduše. što ono manje zna. koje bi kasnije mogle postati uvjetima za fobije . kao što je primjer dječje strepnje. već se prazni kao strepnja. određuje ih kao opasnost za svoje postojanje. Ali. jer.zaista nam se čini neuspjelom teoretskom konstrukcijom. da nedostaje voljena osoba koja ih njeguje. time bi bila znatno olakšana zadaća nadziranja. dakle. Ali. da bi mnogo više tre¬ balo razjašnjenje o tome. znamo da se najveća pogodnost za na¬ stajanje neuroze nalazi u nesposobnosti da se kroz duže raz¬ doblje podnese značajniji zastoj libida. vere se na prozore. kada bi onda iznimno trebalo na¬ stupiti ono. Čini se da dijete donosi sa sobom malo one prave strepnje pred stvarnom opasnošću. dakle majka. prva često nastavlja svoje postojanje tijekom čitavog života. Ne može biti nimalo slučajno da se u ovoj situaciji. što nam pozor¬ no promatranje bojažljivosti djece dopušta da prepoznamo? Malo dijete se u početku boji nepoznatih osoba. Ali. dijete se boji nepoznate osobe zato. mnogo više se kod malog djeteta vidi. dakle . situacije postaju značajne samo jer uključuju i osobe. naime razdvajanja od majke. a objema je zajedničko to. ima i djece koja izlaze ususret ovom odgajanju s ob¬ zirom na strepnju. No. u stvarnosti dijete precjenjuje svoje sposobnosti i ponaša se neustrašivo. ustrašeno nagonom za agresijom koji vlada svijetom . Neprekidno postojanje osjećaja manje vrijednosti .na visinama i uskim brvni¬ ma nad vodom. »Pa što imaš od toga? Ionako me ne vidiš!« A dijete će na to: »Kad netko govori. Dakle. da su sa sobom u svom ustroju donijeli veću mjeru libidne potre¬ be. Nije čudo što se i među ovom djecom nalaze oni. da stječe pravo na našu pozornost. koja ga mora spriječiti u tome da zapada iz jedne opasnosti u drugu.

Nije baš lako pričati o tome. On je već odavno naučio da održi takav libido kao kolebajući. s kojom se postupa kao s izvanjskom. možemo iznijeti što odgovara jednoj nesvjesnoj predodžbi. Kod neuroza se odvijaju procesi koji nastoje uza se vezati ovo razvijanje strepnje. naime. Prvi se stara o potiskivanju i prevođenju libida u strepnju. Drugi se sastoji od izgradnje svih onih opreznosti i osiguranja. ali je naprotiv vrlo srodna neurotičnoj strepnji odraslih. koje ubrajamo u »histerije strepnje«. Samo odbijamo kad netko zbog ovog zahtjeva zapostavlja sve dru¬ go. Tome moram pridodati: ne i jedina.zato. mogu se jasno razlikovati dva stupnja neurotičnog procesa. naravno . događa isto kao i kod dječje strepnje. Kod fobija. Kod odraslog nije više za preobrazbu libida u strepnju dostatno da libido kao čežnja postane samo trenutno neprimjenjiv. ne može se reći što njemu odgovara u nesvjesnom bez dubljeg razmišljanja i razjašnja¬ vanja naših pretpostavki o psihičkim procesima. Mi smo se potiskivanjem bavili mno430 go. Neka predodžba ostaje posve ista. te njihova predi¬ gra. Kod njih se. A to ovdje ne možemo poduzeti. a regresijom na infantilnu fobiju istodobno se otvara prolaz kroz koji se posve udobno može odvijati preo¬ brazba libida u strepnju. Svaka histerijska fobija vraća se do neke dječje strepnje koju nastavlja. osim jedne razlike . te se stoga mora drugačije i nazvati. nego predodžbu.kojemu ne želimo nikada niti osporiti njegova prava. ova preobrazba afekta daleko je važniji dio postupka potiskivanja. koji se doživljava kao opasnost. pa se čimbenik ustrojstva uvodi i tamo. Potiskivanje odgovara pokušaju bijega Ja pred libidom. Ali. neiskorišteni libido neprekidno se pretva¬ ra u prividnu strepnju pred stvarnom opasnošću. Što se događa s afektom koji je vezan uz potisnutu predodžbu uvijek smo os¬ tavljali po strani. koja bi trebala spriječiti dodir s tom opasnošću. jer se ona mogla mnogo lakše prepoznati i predstaviti.je li svjesna ili nesvjesna. Ali. da je daljnja sudbina tog afekta . pa ga treba ocjenjivati posve drugačije. pa čak i ako ima drugačiji sadržaj. kako se sjećate. no bolje bi bilo: praž¬ njenje u obliku strepnje je daljnja sudbina libida pogođenog potiskivanjem. jer ne možemo ustvrditi postojanje nesvjesnog afekta u istom onom smislu kao i postojanje nesvjesne predodžbe. bez obzira u kojoj bi se kvaliteti on inače uvijek iskazao pri normalnom odvijanju. Rekao sam .preobrazba u strepnju. Rado ćete čuti da nas analiza fobija ne može više naučiti mnogo čemu novom.da bude pretvoren u strepnju. pa tek sada otkrivamo. ili konač¬ na. želimo barem zadržati dojam koji smo time stekli. ili da ga primijeni drugačije. jer infantilne fobije ne samo što su uzori za one kasnije. kad libido pripada nekom psihičkom osjećaju koji je iskusio potiskiva¬ nje. jedan afekt je proces pražnjenja. Razlika između obiju bolesti leži u mehanizmu. te nedostajući voljeni objekt zamjenjuje nekim vanjskim predmetom ili nekom situacijom. gdje on prema udruženim rezultatima zapažanja i analize ne pripada. Podudarnost nije nimalo čudna. što im različitim putevima i uspijeva. No. Nastaje kao i ona . koje još ne posjeduje nikakvo razdvajanje između svjesnog i nesvjesnog. No. na primjer. da je razvijanje strepnje u uskoj vezi sa sustavom nesvjesnog. koja je vezana za neku opasnost izvana. već su i izravan preduvjet za njih. Fobija 431 . pa se neka neznatna opasnost izvana postavlja kao zastupnik za zahtjeve libida. tada se iznova uspostavljaju slični odnosi kao kod djete¬ ta. Dopustite da iz proučavanja bojažljivosti djece zaključi¬ mo: infantilna strepnja ima vrlo malo veze sa strepnjom pred stvarnom opasnošću. ali smo pritom uvijek pratili samo sudbinu predodžbe koju je trebalo potisnuti.iz neiskorištenog libida. ili ba¬ rem mora ustuknuti na posljednje mjesto.

da je razvijanje strepnje povezano sa sudbinama libida i sustavom nesvjesnog. Stoga su kod drugih neuroza u uporabi drugačiji sustavi obrane protiv mogućnosti razvijanja strepnje. da se među tim sa¬ držajima fobija nailazi i na neke koji su. da nakon potiskivanja sprovede različite oblike obrane pro¬ tiv razvijanja strepnje. Uz potrebna ograničenja treba priznati. Sad smijem reći da uviđate. kao prazninu u našem shvaćanju. osim odakle dolazi do toga da se ovaj ili onaj objekt.iznutra. da mnogi od ovih predmeta strepnje mogu vezu s opasnošću uspostaviti jedino kroz neki simbo¬ lički odnos. Projekcija opasnosti od libida prema van. kakvo i pročelje manifestnog sna ima za san.da se strepnja pred stvarnom opasnošću mora oci¬ jeniti kao izražavanje nagona za samoodržanjem našega Ja. kako ističe Stanley Hall. podesni i kao objekti strepnje zbog filogenetskog naslije¬ đa. moglo bi se gotovo nazvati središnjim.se može usporediti s izgradnjom obrambenih rovova protiv vanjske opasnosti. Stekli smo snažan dojam o tome. koji nas na žalost odvodi isuviše daleko te pret¬ postavlja temeljitija specijalizirana znanja. ili po volji neka od situacija učini predmetom fobije. 433 . Već sam vam govorio o »protuzaposjedanju«. To je jedan vrlo zanimljiv dio psihologije neuroza. Tako smo se uvjerili kakvo mjesto. Vratimo se fobijama. Sadržaj jedne fobije ima za nju otpri¬ like isto ono značenje. zauzima problem strepnje u pitanjima psihologije neuroza. Tome odgovara i to. Tom protuzaposjedanju pripada zada¬ ća. koliko je nedostatno kad se kod njih želi objasniti samo sadržaj. koja sad zastupa libido od kojeg se strepi. Samo jednu točku doživljavamo kao nepoveza432 nu. toliko ojačana izvana. Dodat ću još samo jedno. još uvijek ostala izložena napadu . kad se ne pokazuje zanimanje ni za Što drugo. da je tvrđava. nikada ne može dobro uspjeti. Naravno da slabost obrambenog sustava kod fobija leži u tome. koje Ja koristi pri potiskivanju i neprestano ga mora podupirati da bi se potiskivanje održalo. kao ipak teško osporivu činjenicu .

vjerujemo da smo uvidjeli kako su seksualni nagoni vezani mnogo bliskijim vezama sa stanjem afekta strepnje. seksualnost je jedina funkcija živućeg organizma koja nadilazi pojedinca.da nezadovoljenje gladi i žeđi. No. pri čemu nadok¬ nadu za poraz pronalaze u svojoj nepobjedivosti. te koliko su značajne posljedice koje proizlaze iz tih razlika.kada su se onda razdvojile jedna od druge. Očito imamo vrlo malo koristi i kad.za psihoanalizu i nema mnogo važnosti. Ne može se dovoditi u pitanje naše pravo da razlikujemo nagone Ja i seksualne nagone. tada bismo se našli primoranima da govorimo o seksualnom i aseksualnom libidu.nedostaje nam. Potom smo naučili. odgovor na ovo pitanje upravljat će se prema ishodu utvrđivanja: koliko se seksualni nagoni drugačije ponašaju u svojim somatskim i duševnim izričajima od ovih drugih s kojima ih suočavamo. mislim da pitanje . uostalom.rezultat. Može se samo upitati koji značaj pridajemo tom raz¬ likovanju. to ne bi dolazilo u obzir za našu ana¬ litičku zadaću. I konačno. O tome za sada znamo još isuviše malo. nikada nema kao posljedicu ovijanje u strepnju. svaki motiv. Očevidno je da njeno izvršavanje ne 435 . te da tada seksualni nagoni formalno podliježu i primorani su pribaviti si zadovoljenje regresivnim zaobilaznicama. kako smo to i do sada radili. Kako se seksualna funkcija ne može nikakvim umjetnim zahvatima ukloniti iz duševnog života.XXVI. No. dok pretvorba nezadovoljenog libida u strepnju. da ovo pitanje pred¬ stavlja nešto značajno. dvaju najelementarnijih nagona za samo¬ održanjem. trebali pozabaviti razdvajanjem nagona Ja i seksualnih nagona. a kad bismo i znali više. Stoga bismo zbog njegova osnaženja željeli izvući i još jednu. pa ne prolaze kroz isti razvitak i ne dos¬ pijevaju u sličnu vezu prema načelu stvarnosti. naravno. ne može se vodi¬ ti pojmovima. prema postupku Junga. od strane bio¬ logije proizlaze različita uporišta za to. Najprije nam je potiskivanje pokazalo da oba mogu doći u suprotnost jedni prema drugima. Za tvrdnju o jednoj suštinskoj različi¬ tosti obiju grupa nagona. i ako su jedno . predavanje TEORIJA LIBIDA I NARCIZAM Moje dame i gospodo! Nekoliko smo se puta. ona za njega nije niti nadležna. koje stoje iza njih. Dakle. Jer. Obje susrećemo samo kao nazive za izvore energije pojedinca. a »libi¬ dom« zovemo energiju koja se iskazuje u svemu. Ali. koji se još samo u jednoj važnoj točki čini nepotpunim. još nedostatno shvatljivoj . naziv libido s pravom ostaje pridržan za nagonske sile seksualnog života. pa i prije krat¬ kog vremena.koliko se daleko treba nastavi¬ ti nedvojbeno opravdano razlikovanje seksualnih nagona i nagona za samoodržanjem . već se mora pridržavati bioloških činjenica. nego na¬ goni Ja . da oba od samog početka imaju različit odnos prema odgajateljici nevolji. naglašavamo prapočetno jedinstvo svih nagona. a rasprava o tome jesu li one u osnovi jedno ili suštinski različito. Ono je zadano i samim posto¬ janjem seksualnog života kao jedne zasebne djelatnosti poje434 dinca. te koliko ga duboko odlučujućim želimo smatrati. pozornosti vrijednu činjenicu . kako smo čuli. pripada najbolje poznatim i najčešće zamijećenim poja¬ vama. i priskrbljuje mu povezanost s vrstom.

u biološkom je pogledu tek jedna epizoda unutar ge¬ neracijskog niza. Ali. da je glavna osobina oboljenja Dementia praecox (koje ubrajamo u psihoze) to. No. Do sada je pretpostavka našeg rada bila. te na njihovo mjesto postaviti vlastito Ja. a dosta često ga i uništavaju. Ludilo veličine u cijelosti se može usporediti sa seksualnim precjenjivanjem objekta. a sva ostala. («Psihoseksualne razlike histerije i Dementia praecox«). Mi smo psihoanalitičke stavove započeli na vrijeme pro¬ širivati i na ove druge bolesti. te način njihove izgradnje i rada. Već je 1908. godine K.ova prva Abrahamova shvaćanja održala su se u psihoanalizi. 437 . tek dodatak protoplazmi već po sebi obda¬ renoj besmrtnošću. mogli smo steći prvi uvid u ustrojstvo duševnih sila. da jedna pozicija Ja kao samostalnog pojedinca stupa u svađu s drugom. koja odašilje nagon za samoodržanjem »interesima«. i to su samo nagađa¬ nja. Tako smo po prvi put crtu jedne psihotične bolesti naučili razumijevati kroz povezivanje s normalnim ljubavnim životom.p.iako i netočnije izraženo. prateći zaposjedanja libida. Za ovo nam najpodesniju građu nude neuroze prijenosa. slično nekom privremenom vlasniku po¬ sjeda dobivenog u naslijeđe. pa stoga smijemo pretpostaviti da bi nam tek analiza drugih neu¬ rotičnih poremećaja mogla pružiti taj uvid. Zaposjedanja energije koju Ja usmje¬ rava na objekte svojih seksualnih težnji nazvali smo »libi¬ dom«. pojedinac . Kod neuroza prijenosa to je bez teškoća i uspijevalo. što se događa s libidom dementnog. ili biološki . da mu izmiče zaposjedanje objekta libidom. poz¬ natim iz ljubavnog života. u kojoj je Ja član jednog generacijskog niza. i postala temelj za naš stav prema psihozama. da možemo jedne od drugih razlikovati nagone Ja i seksualne nagone 436 prema njihovim iskazivanjima. Bez daljnjega je vidljivo da su to također i uvjeti ve¬ likog napretka.koji sam sebe smatra glavnim.da seksualni nagoni upadaju u svađu s nagonima za održanjem. koji je čovjek učinio povrh svog zajedništva sa životinjama. koji treba predati dalje. i možda upravo time omogućeno oblikovanje bogato raščlanjenog seksualnog života. Mogli smo ih svesti na temeljnu situaciju . Dakle. I ko¬ načno. tada se postavilo pitanje. već ga po cijenu neobično velike ugode dovodi u opasnosti koje mu ugrožavaju život. pa bi njegova sposobnost za neurozu bila samo naličje njegovih ostalih nadarenosti. Odmah vam kažem . Do takvog dvojstva možda dolazi samo kod ljudi. kojeg nalazimo vezanog uz objekte kao izraz nasto¬ janja da si na tim objektima pribavi zadovoljenje . a svoju sek¬ sualnost jednim od sredstava za svoje zadovoljenje kakva su i druga . Vjerojatno će biti potrebni i posve naročiti procesi razmjene tvari koji odstupaju od svih drugih za održavanje jednog dijela života pojedinca kao dispozicije za potomstvo. Abraham nakon jedne razmjene misli sa mnom izrekao stav.donosi pojedincu uvijek korist kao njegove ostale djelatnosti. polagano je postajala bliskom i predodžba. op. koji se odvratio od objekata? Abraham nije oklijevao dati i odgovor: on se nanovo vraća prema Ja. ostao nam je sakriven Ja i njegova složenost od različitih organizacija. Odvojenim promatranjem seksualnih nagona i nagona Ja dobili smo ključ za razumijeva¬ nje grupe neuroza prijenosa. No. pa bi stoga neuroza sve u svemu mogla biti velika povlastica čovjeka pred životinjama. čini se da su stvorili uvjete za nastajanje takvog jednog sukoba.). da libido. Međutim.može na¬ pustiti i ove objekte. za psihoanalitičko razjašnjenje neuroza nisu potrebna toliko opsežna stajališta. pa je to refleksivno vraćanje izvor ludila umišljene veličine kod Dementia praecox (mladenačko ludilo. njegove preobrazbe i konačne sudbine. Isuviše snažan razvitak njegova libida. koja nas udaljuju od naše sljedeće zadaće.

ova se predodžba postupno izgrađivala sve dosljednije. Naziv za ovakvo zbrinjavanje libida -narcizam, posuđen je od jedne nastranosti koju je opisao P. Nacke, i u kojoj odrasli pojedinac obasipa vlastito tijelo svim onim nježnostima, koje su inače usmjerene prema nekom stranom seksualnom objektu. Tada se ubrzo kaže samome sebi - ako postoji takvo jedno fiksiranje libida na vlastito tijelo i vlastitu osobu umjesto na neki objekt, onda to ne može biti neki izniman, niti neki beznačajan slučaj. Mnogo je vjerojatnije, da je taj narcizam opće i izvorno stanje, iz kojeg se tek kasnije oblikovala objekt¬ na ljubav, a da pritom narcizam nije morao i nestati. Treba se prisjetiti iz povijesti razvitka objektnog libida, da su se mnogi seksualni nagoni u početku zadovoljavali na vlastitom tijelu, ili kako kažemo - autoerotski, te da ova sposobnost za autoerotizam opravdava zaostajanje seksualnosti u odgoju po načelu stvarnosti. Dakle, seksualna djelatnost kojom se libido zbrinjavao u narcističkom stupnju bila je - autoerotizam. Da se ukratko obuhvati, mi smo iz odnosa libida-Ja prema objektnom libidu stvorili predodžbu, koju vam mogu zorno prikazati pomoću jedne usporedbe iz zoologije. Pomislite na ona najjednostavnija živa bića, koja se sastoje od tek malo diferencirane grudice protoplazmatske supstancije. Ona pru¬ žaju svoje male izdanke, nazvane pseudopodijima, u koje do¬ puštaju da se izlije njihova tjelesna supstancija. Ali, ona ove izdanke mogu iznova skupiti, i opet se oblikovati u grude. Ovo pružanje izdanaka uspoređujemo sa širenjem libida na objekte, dok glavna količina libida ipak može ostati u Ja, pa pretpostavljamo da se pod normalnim okolnostima Ja-libido nesmetano preobražava u objektni libido, a da ovaj potom opet može biti preuzet u Ja. Pomoću ovih predodžbi možemo sada razjasniti velik broj duševnih stanja, ili - skromnije rečeno, u jeziku teorije
438

libida opisati stanja koja se moraju uračunati u normalan život, kao što su: psihičko ponašanje tijekom zaljubljenosti, kod organskih bolesti, u spavanju. Za stanje spavanja smo iznijeli pretpostavku da se zasniva na odvraćanju od vanjskog svijeta, i prilagođavanju želji za spavanjem. Ono, što se u snu izrazilo kao noćna duševna djelatnost, našli smo u službi želje za spavanjem, a time su osim toga u cijelosti zavladali ego¬ istični motivi. U smislu teorije libida izvodimo, da je spava¬ nje jedno stanje u kojem se napuštaju sva zaposjedanja objek¬ ta - kako libidna, tako i ona egoistična - i povlače nazad u Ja. Je li time uopće bačeno kakvo novo svjetlo na odmaranje ti¬ jekom spavanja, te na prirodu umora? Slika blažene izolira¬ nosti života u majčinoj utrobi, koju spavač svake noći iznova izaziva, upotpunjuje se tako i sa psihičke strane. Kod spavača se opet uspostavilo praštanje diobe libida - puni narcizam, kod kojega libido i Ja-interesi još uvijek ujedinjeni i nerazdvojeni stanuju u Ja, dok je ono samo sebi dostatno. Ovdje ima mjesta za dvije napomene. Prvo, kako se poj¬ movno razlikuju narcizam i egoizam? Mislim da je narcizam libidna dopuna egoizmu. Kad se govori o egoizmu, tada se samo uočava korist za pojedinca; kaže li se narcizam, tada se u obzir uzima i njegovo libidno zadovoljenje. Kao praktični motivi, oba se mogu zasebno slijediti čitav jedan dio puta. Može se biti apsolutno egoističan, pa ipak podržavati jaka libidna zaposjedanja objekta, ukoliko libidno zadovoljenje na objektu pripada potrebama samoga Ja. Egoizam će tada pazi¬ ti samo na to, da žudnja za objektom ne nanese samome Ja ni¬ kakvu štetu. Može se biti egoističan, a uz to još i isuviše jako narcističan, to jest, imati vrlo malu potrebu za objektom, pa je opet dovoditi ili u izravno seksualno zadovoljenje, ili čak i u one više težnje, izvedene iz seksualne potrebe, koje kao »lju¬ bav« obično stavljamo nasuprot »čulnosti«. U svim je ovim 439

odnosima egoizam onaj element koji je razumljiv sam po sebi, stalan, dok je narcizam promjenjiv. Suprotnost egoizmu, altruizam, pojmovno nije usklađen s libidnim zaposjedanjem objekta, već se od njega razlikuje otpadanjem nastojanja za seksualnim zadovoljenjem. Ali, u posvemašnjoj zaljubljenos¬ ti, altruizam se sastaje s libidnim zaposjedanjem objekta. Seksualni objekt u pravilu sebi privlači jedan dio narcizma toga Ja, što se primjećuje kao takozvano »seksualno precjen¬ jivanje« objekta. Ako se tome još pridruži i altruistički prije¬ laz s egoizma na seksualni objekt, tada seksualni objekt posta¬ je isuviše snažan; on je na neki način upio Ja. Mislim da ćete nakon ove, u osnovi suhe fantastike zna¬ nosti, doživjeti kao osvježenje iznesem li vam jedan pjesnički prikaz ekonomske suprotnosti između narcizma i zaljublje¬ nosti. Uzeo sam ga iz Goetheova djela Westostliche Diwan (Zapadno-istočnjačka zbirka lirike, op.p.): Suleika: Narod, i rob, i pobjednik u svako doba priznat će: Najviša sreća djece zemlje jedino je - osobnost. Svaki se život može živjeti Ne izgubiš li samoga sebe. I sve bi se moglo izgubiti ostaneš li ono, što i jesi. Hatem: Moglo bi biti! I misli se tako; ipak, drugim ja tragom krećem: Svu sreću zemaljsku, ujedinjenu, pronalazim u Suleiki samo. Kako mi se samo bez ostatka predaje, sam sebi postah - dragocjeno Ja; a da se od mene okrene, taj bih se tren izgubljen našao,
440

i tada bi Hatemu kraj prispio. Ipak, već spašen sam utjelovljujem se hitro u dragana, kojeg ona ljubi. Druga primjedba je dopuna teoriji snova. Nastajanje sno¬ va ne možemo razjasniti, ne uvedemo li pretpostavku da je potisnuto nesvjesno steklo određenu neovisnost od Ja, pa se ne pokorava želji za spavanjem i zadržava svoja zaposjedanja čak i kad se sva zaposjedanja objekta, koja ovise o Ja, povla¬ če u korist spavanja. Tek se tada može razumjeti da to nes¬ vjesno može izvući korist iz noćnog uklanjanja ili smanjiva¬ nja cenzure, te zna kako nadvladati dnevne ostatke, da bi njihovom građom oblikovalo neku zabranjenju želju sna. S druge strane, već možda i dnevni ostaci zahvaljuju jedan dio svoje otpornosti prema uvlačenju libida, kojim raspolaže želja za spavanjem, nekoj već postojećoj vezi s ovim potisnutim nesvjesnim. Ovu dinamički značajnu crtu želimo, dakle, nak¬ nadno unijeti u naše shvaćanje oblikovanja snova. Organsko oboljenje, bolni nadražaji, upala organa stvara jedno stanje, koje za posljedicu ima jasno razdvajanje libida od njegovih objekata. Povučeni libido nalazi se opet u Ja kao pojačano zaposjedanje oboljelog dijela tijela. Čak se možemo odvažiti i na tvrdnju, da je pod ovim okolnostima uočljivije povlačenje libida od njegovih objekata, negoli odvraćanje egoističnog interesa od vanjskog svijeta. Čini se, da se odavde otvara put i za razumijevanje hipohondrije, kod koje jedan organ zaokuplja Ja na isti način, iako prema našem saznanju nije bolestan. Ali, opirem se iskušenju da ovdje krenem dalje, ili da raspravljam o drugim situacijama koje nam postaju ra¬ zumljive ili moguće za prikazivanje zbog prihvaćanja pre¬ laženja objektnog libida u Ja; naime, žuri mi se predusresti 441

dvije primjedbe koje ćete, kako znam, sada pozorno saslušati. Prvo, želite me pozvati na odgovornost - zašto želim kod spa¬ vanja, u bolesti i sličnim situacijama uporno razlikovati libido i interes, seksualne nagone i Ja-nagone, kad se opažanja mogu posve riješiti i uz pretpostavku samo jedne jedine i ujedinjene energije koja se slobodno kreće, pa zaposjeda sad objekt, a sad Ja, te stupa u službu i jednog i drugog nagona. I drugo, ka¬ ko se mogu usuditi razdvajanje libida od objekta smatrati iz¬ vorom jednog patološkog stanja, kad ovakva preobrazba objektnog libida u Ja-libido - ili općenitije, u Ja-energiju pripada normalnim i svakodnevnim, te svake noći ponavljanim procesima u duševnoj dinamici. Na ovo treba odgovoriti: vaš prvi prigovor zvuči dobro. Rasprava o stanju spavanja, bolesti, zaljubljenosti vjerojatno nas nikada ne bi dovela do razlikovanja jednog Ja-libida od objektnog libida, ili pak libida od interesa. No, vi pritom zanemarujete istraživanja od kojih smo krenuli, i u čijem svjetlu sad promatramo duševne situacije o kojima govorimo. Razlikovanje libida od interesa, dakle, od seksualnih nagona i nagona za samoodržanjem nametnulo nam se zahvaljujući uvidu u sukob, iz kojega proizlaze neuroze prijenosa, otada više ne možemo odustati od njih. Pretpostavka, da se objekt¬ ni libido može preobraziti u Ja-libido, te da se, dakle, mora ra¬ čunati s jednim Ja-libidom, učinila nam se jedinom koja uspi¬ jeva riješiti zagonetku takozvanih narcističnih neuroza, pri¬ mjerice Dementia praecox, i koja može objasniti sličnosti i ra¬ zličitosti u usporedbi histerije i opsesije. Sad na bolest, spava¬ nje i zaljubljenost primjenjujemo ono, što smo inače kao ne¬ pobitno otkrili na drugoj strani. Stoga smijemo nastaviti s ovim primjenama i vidjeti, koliko nas daleko odvode. Jedina tvrdnja koja nije izravan rezultat našeg analitičkog iskustva polazi od toga, da libido ostaje - libido, bez obzira primjenju¬
442

je li se na objekte ili na vlastito Ja, te da se nikada ne pretvara u egoistični interes, a isto tako i obrnuto. Ali, ova je tvrdnja jednake vrijednosti kao i malo ranije kritički ocijenjeno raz¬ likovanje seksualnih nagona i Ja-nagona, kojeg ćemo se iz heurističkih pobuda pridržavati sve do mogućeg neuspjeha. I vaša druga primjedba zadire u jedno opravdano pitanje, ali pogađa u pogrešnom smjeru. Sigurno, povlačenje objekt¬ nog libida u Ja nije izravno patogeno; vidimo da se to odvija svaki put prije spavanja, da bi se buđenjem iznova ukinulo. Protoplazmatska životinjica uvlači svoje izdanke, da bi ih sljedećom prilikom iznova ispružila. No, nešto je posve drugo kad neki određeni, vrlo energičan proces primorava libido na razdvajanje od objekata. Libido, koji je postao narcističan, tada više ne može pronaći put za povratak objektima, a ta osujećenost u pokretljivosti libida svakako postaje patogena. Čini se, da se ne može podnijeti nagomilavanje narcističnog libida iznad neke određene mjere. Možemo si također predočiti da je upravo zato i došlo do zaposjedanja objekta, te da je Ja morao odaslati svoj libido, kako zbog tog zastoja ne bi obolio. Kad bi u našem planu bilo da se pobliže pozabavimo i sa Dementia praecox, pokazao bih vam da je onaj proces, kojim se libido razdvaja od objekata i tako si zatvara put povratka do njih vrlo blizak procesu potiskivanja, te da se treba shvatiti kao ne¬ ki njemu sličan dio. No, prije svega biste vi osjetili poznato tlo pod nogama, kad biste otkrili da su i uvjeti ovog procesa gotovo identični s potiskivanjem, barem koliko za sada zna¬ mo. Sukob se čini istim, a i odigrava se između istih sila. Ako je ishod toliko drugačiji kao primjerice kod histerije, tada bi se razlog za to mogao nalaziti samo u različitosti dispozicija. Kod ovih bolesnika razvitak libida ima svoju slabu točku u jednom drugom stupnju; mjerodavno fiksiranje koje, kako se sjećate, dopušta izbijanje simptomske tvorbe, nalazi se negdje
443

drugdje - vjerojatno u stupnju primitivnog narcizma, kojemu se Dementia praecox vraća u svom krajnjem ishodu. Vrlo je važno spomenuti da kod svih narcističnih neuroza moramo pretpostaviti mjesta fiksiranja libida koja se vraćaju u mnogo ranije stupnjeve razvitka nego kod histerije ili opsesijske neu¬ roze. Ali, čuli ste da su pojmovi, do kojih smo došli u prou¬ čavanju neuroza prijenosa, dostatni i za orijentaciju u prak¬ tički toliko težim narcističkim neurozama. Njihovo zajedni¬ štvo ide vrlo daleko; to je u osnovi isto pojavno područje. No, također možete zamisliti i kako bezizlazna izgleda razjašnja¬ vanje ovih bolesti - koje već pripadaju psihijatriji - nekome, tko sa sobom ne donosi za ovu zadaću analitička saznanja o neurozama prijenosa. Slika simptoma bolesti Dementia praecox, koja je uostalom vrlo promjenjiva, nije određena isključivo onim simptomima koji proizlaze iz protjerivanja libida od objekata i njegova nagomilavanja kao narcističnog libida u Ja. Širok prostor zauzi¬ maju, međutim, neke druge pojave, koje se svode na težnju libi¬ da da se ponovo dokopa objekata, i koje time odgovaraju po¬ kušaju restitucije ili izliječenja. Ovi su simptomi čak i uočljivi¬ ji, bučniji; ukazuju na nedvojbenu sličnost s onima kod histeri¬ je ili rjeđe kod opsesijske neuroze, no ipak su u svakoj pojedi¬ noj točki drugačiji. Čini se da libido kod Dementia praecox u svom nastojanju da iznova dopre do objekata, odnosno do pre¬ dodžbi o objektima, uistinu nešto i prigrabi od njih, ali samo nešto slično njihovim sjenama, mislim, njima pripadajućim pre¬ dodžbama riječi. Ovdje ne mogu reći više o tome, ali mislim da nam je ovakvo ponašanje libida koji se nastoji vratiti objektima dopustilo da steknemo uvid u ono, što zaista čini razliku između jedne svjesne i jedne nesvjesne predodžbe. Sad sam vas uveo u jedno područje, na kojem se može očekivati daljnji napredak analitičkog rada. Otkada smo se
444

odvažili poslužiti pojmom Ja-libida, postale su nam pristu¬ pačne i narcistične neuroze; iz toga je proizašla i zadaća, da se dođe do dinamičkog razjašnjenja ovih bolesti, te da se istovre¬ meno nadopune naše spoznaje o duševnom životu kroz razu¬ mijevanje toga Ja. Psihologija Ja, kojoj težimo, ne bi se tre¬ bala temeljiti na podacima iz naših samoopažanja, već - kao i kod libida, na analizi poremećaja i uništenja Ja. Vjerojatno ćemo podcijenjivati naše dosadašnje spoznaje o sudbinama li¬ bida koje smo crpili iz proučavanja neuroza prijenosa, kad će jednom biti obavljen ovaj veći posao. No, u tome još nismo stigli baš daleko za tako nešto. Narcistične neuroze gotovo da se i ne mogu dosegnuti tehnikom koja nam je poslužila kod neuroza prijenosa. Ubrzo ćete čuti i zašto. S njima uvijek prođemo tako, da se nakon kraćeg napredovanja odjednom na¬ đemo pred zidom koji nam nalaže zaustavljanje. Znate da smo i kod neuroza prijenosa nailazili na takve ograde zbog opira¬ nja, ali smo ih mogli dio po dio i ukloniti. Kod narcističnih neuroza otpor je nepobjediv; najviše što smijemo, to je - ba¬ citi znatiželjan pogled preko visokog zida, da bismo otkrili što se iza njega zbiva. Dakle, naše tehničke metode moraju se zamijeniti drugima; još ne znamo, hoće li nam takva jedna zamjena i uspjeti. Doduše, niti kod ovih bolesnika nam ne manjka građe. Oni se glasaju najrazličitijim izražajima, makar ne u obliku odgovora na naša pitanja, pa smo privremeno upućeni na to, da ove izražaje tumačimo uz pomoć razumi¬ jevanja koje smo stekli na neurozama prijenosa. Podudarnost je dostatno velika da nam osigura početnu dobit. No, koliko daleko ova tehnika može stići, ostaje zanemarivo. I druge se poteškoće pridružuju kako bi zaustavile naše napredovanje. Narcistične bolesti i psihoze koje se na njih oslanjaju mogu odgonetnuti samo oni promatrači, koji su po¬ stali vješti analitičkom proučavanju neuroza prijenosa. Ali 445

naši psihijatri ne proučavaju psihoanalizu, a mi psihoanali¬ tičari vidimo isuviše malo psihijatrijskih slučajeva. Prvo mora stasati jedno pokoljenje psihijatara koje je prošlo kroz školu psihoanalize kao pripremne znanosti. Za ovo je početak već učinjen nedavno u Americi, gdje mnogi vodeći psihijatri izlažu studentima psihoanalitička učenja, i gdje vlasnici zavo¬ da i ravnatelji duševnih bolnica nastoje promatrati svoje bo¬ lesnike u smislu tih učenja. Međutim, čak je i nama ovdje ne¬ koliko puta posrećilo baciti pogled preko onog narcističnog zida, pa ću vam u nastavku izložiti ponešto od onoga, što vje¬ rujemo da smo tako ugrabili. Oblik bolesti paranoje, kroničnog sustavnog ludila, u po¬ kušajima klasificiranja današnje psihijatrije zauzima jedno nestalno mjesto. No, nema nikakve sumnje o njenoj bližoj srodnosti s Dementia praecox. Jednom sam si dopustio pri¬ jedlog, da paranoju i Dementia praecox obuhvatim jednim zajedničkim imenom - parafrenija. Oblici paranoje opisuju se prema njihovu sadržaju kao: ludilo umišljene veličine, lu¬ dilo proganjanja, ljubavno ludilo (erotomanija), ludilo ljubo¬ more, i tako dalje. Pokušaje razjašnjenja nećemo očekivati od psihijatrije. Kao jedan takav, ali zastarjeli i ne posve puno¬ važan primjer, spomenut ću pokušaj da se jedan simptom po¬ moću intelektualne racionalizacije izvede iz drugog; bolesnik, koji u primarnoj sklonosti vjeruje da je progonjen, mora iz tih proganjanja zaključiti da je vjerojatno neka naročito značajna ličnost, pa stoga razvija i ludilo veličine. Po našem analitič¬ kom shvaćanju, ludilo veličine je neposredna posljedica uve¬ ćavanja Ja zbog povlačenja libidnih zaposjedanja objekata, jedan sekundarni narcizam kao povratak onog izvornog, rano infantilnog. Ali, na slučajevima ludila proganjanja zamijetili smo ponešto, što nas je natjeralo da slijedimo određeni trag. U početku smo uočili da je u velikom broju slučajeva progo446

nitelj istoga spola kao i progonjeni. To je još uvijek bilo spo¬ sobno i za neko bezazleno objašnjenje, no u nekim se dobro proučenim slučajevima jasno pokazalo, da se u početku bo¬ lesti upravo ona osoba, koju se u normalnim vremenima naj¬ više voljelo, preobražava u — progonitelja. Time je postao mo¬ guć daljnji razvitak - da je voljena osoba prema već poznatim afinitetima bila zamijenjena nekom drugom, primjerice - otac učiteljem, nadređenim. Iz ovakvih sve brojnijih slučajeva iz¬ vlačimo zaključak, da je Paranoia persecutoria (ludilo proga¬ njanja, op. p.) oblik, u kojem se osoba brani od svojih homo¬ seksualnih pobuda, koje su postale isuviše snažne. Preobrazba nježnosti u mržnju koja, kako je poznato, može prerasti i u ozbiljnu životnu opasnost po objekt ljubavi i mržnje, tada odgovara preobrazbi libidnih osjećaja u strepnju, što je redoviti ishod postupka potiskivanja. Saslušajte, na primjer, moj posljednji takav slučaj s tim u vezi. Jedan mladi liječnik morao je biti otpravljen iz svog rodnog mjesta, jer je sinu jednog tamošnjeg sveučilišnog profesora, koji mu je do tada bio najbolji prijatelj - prijetio ubojstvom. Pripisivao je tom nekadašnjem prijatelju zaista đavolske namjere, pa i neku demonsku moć. Tako je ovaj postao kriv za sve nesreće koje su posljednje godine pogodile obitelj oboljelog, za sve obiteljske i društvene neuspjehe. No, to nije bilo dostatno - zli prijatelj i njegov otac, profesor, čak su uzrokovali i rat, poz¬ vali Ruse u zemlju. On je tisuću puta zaslužio smrt, pa je naš bolesnik bio uvjeren, kako bi se smrću tog zločinca okončala sva ova zla. Pa ipak, njegova je nekadašnja nježnost prema njemu bila još uvijek toliko jaka, da mu se ruka oduzela kad mu se jednom ukazala prilika da ustrijeli neprijatelja iz najveće blizine. U kratkim razgovorima koje sam vodio s bolesnikom izbilo je na vidjelo, da je prijateljski odnos iz¬ među njih dvojice sezao daleko, još u gimnazijske dane.
447

kojim se kod sekcije razotkriva mozak. koji se vrši nakon narcističnog stupnja. Dakle. Kad ga je ta žena zahvalno i predano zagrlila. Kasnije si je taj osjećaj protumačio kao da je na njemu bio izvršen onakav rez. Snažno fiksi¬ ranje libida na narcistični tip izbora objekta uključujemo i u sklonost ka manifestnoj homoseksualnosti. Godinama potom. kod kojega libido odabire osobe. ustvari je u početku svoju ideju ludila usmjerila protiv jedne žene. u kojima je žrtva trebao biti on sam. Do sada sam imao vrlo malo pri¬ like da vam govorim o temeljima ljubavnog života. pa sam iz prividne proturječnosti ipak došao do potvrde. Tek nakon drugog sastanka došlo je do napretka. koja joj se mogla smatrati zamjenom za majku. kojima se ovi melankoličan muče na najnemilosrdnije načine. kako mi psihoanalitički objašnjavamo ideju ludila. postupno je otkrio. No. i u ovom je slu¬ čaju izvorno bio održan uvjet. barem do one mjere. opovrgava naše razjašnjenje o obrani od seksualnog libida? Prije izvjesnog vremena imao sam priliku istraživati takav je¬ dan slučaj. uostalom. do koje smo ih razaznali. koji bi odgovarao njegovoj dobi i privlačnoj osob¬ nosti. kad mu je po prvi put potpuno uspjelo zadovoljiti jednu ženu. Ne¬ dostupnost ideje ludila logičnim argumentima i stvarnim is¬ kustvima objašnjava se na isti način kao i kod neke prisile odnosom prema nesvjesnom. njegova je bolest izbila upravo u trenutku. da je odvojila ovu ideju ludila od žene. Ili prema narcističnom tipu. kako je to onda u slučajevima. tada je povratak unazad . Razlika je među njima zasnovana na različitoj topici i dinamici obiju bolesti. lijepom i otmjenom djevo¬ jkom. koje su mu postale dragocjene zbog zadovolje¬ nja ostalih potreba. Otada su mu se otvorile oči i što se tiče ostalih proganjanja. zahvaljujući djelatnostima svog nekadašnjeg prijatelja. čije pojavljivanje.Najmanje jednom je i prekoračio granicu prijateljstva. Reći ću samo toliko. no heteroseksualnog. koja je vjerovala da je slijedi neki muškarac kojemu je dopustila dva nježna sastanka. i kod melankolije smo pronašli jedno mjesto. da je progonitelj netko istog spola. a kako je njegov prijatelj u međuvremenu postao anatom na patologiji. za nju su opisani vrlo raznoliki klinički oblici. no ona je zaruke raskinula. Kao kod paranoje. jer kod svog zaručnika nije pronašla nimalo nježnosti.naročito olakšan. pa se tako 448 stvorio privid proturječnosti u odnosu na naše razumijevanje paranoje. Jednom je bio i zaručen. ili prema anaklitičnom tipu. Homoseksualni odabir objekta izvorno je bliži narcizmu. također i kao svoje objekte. u kojima progonitelj nije istog spola kao i progonjeni. Vi se prisjećate da sam vam još na našem prvom sastanku u ovom semestru govorio o slučaju ludila ljubomore jedne že¬ ne. vi biste zasigurno že¬ ljeli čuti. koji je predstavljen i suzbijen idejom ludila ili opsesijskom idejom. kad na mjesto vlastitog Ja stupa netko što je moguće sličniji njemu. Mlada djevojka. Naš pacijent nije nikada stvorio neki osjećajni odnos prema ženama.na narcizam . da mu je jedino on mogao poslati ovu posljednju ženu kao iskušenje. te je prenijela na muškarca. U svojoj žalbi pred pravnikom i liječnikom. zapravo 449 . mo¬ že uslijediti prema dva različita tipa. no to ne mogu nadokna¬ diti niti sada. da izbor objekta i napredak u razvitku libida. kao da mu je oštrim rezom presječena lubanja. Pa kako smo već toliko blizu kraju. jedno noćno druženje bilo im je povod za cjelovit seksualni snošaj. pacijenti¬ ca nije spominjala ovaj predstupanj svoga ludila. Ako onda vrijedi da odbija i neželjeno snažan homoseksualni osjećaj. No. s kojeg je bilo moguće baciti pogled u unutarnju struk¬ turu bolesti. Uvidjeli smo da su oni samoprijekori. iznenada je osjetio zagonetnu bol. dakle. no što očekujete. o tome vam mogu ispričati manje.

što tu neugodnu moć pre¬ mješta u okolinu. Mislimo također. Sve ih zahvaljujemo korištenju pojma Ja-libido ili 451 . da u Ja zaista postoji jedna in¬ stancija. ili im je svojom krivicom bio obezvrijeđen. On se vara samo u tome. a često im nedostaje i ona oštrina koja se može postići tek sigurnim poznavanjem nekog novog po¬ dručja. Kod melankolije. dakle. Samopromatrajuću instanciju poznajemo kao Ja-cenzora. kao nešto njemu strano. i neprijateljskih . Osim narcističnog identificiranja postoji i histerijsko. Mi¬ slimo. Pa i sklonost melankolika samoubojstvu postaje jasnija razjašnjenjem. što ćete zasigurno rado saslušati. Time mislimo na usmjerenost suprotstavljenih . koja odmjerava njegov aktualni Ja i svaki njegov čin prema nekom ideal Ja koji si je oblikovao tijekom svog razvitka. kao uostalom i kod ostalih narcističnih obolje¬ nja. povezanog s primarnim infantilnim narcizmom koji je. i iz koje proizlaze potiskivanja nedopuštenih poticaja želja. da nam bolesnik razotkriva jednu istinu koja se još ne cijeni dostatno. na žalost. On osjeća vla¬ davinu jedne instancije u svome Ja. a i kod manije. koje služe kao uzor. da se i kod melan¬ kolije. ili suprotno raspoloženje. koje su bile namijenjene objektu. ko¬ je nam je poznato još i duže. Mogu vam nešto reći o periodičnim i ciklič¬ nim oblicima melankolije. radi o jednom naročitom načinu rješa¬ vanja sukoba. Tijekom ovih razgovora nisam. doduše. odgajatelja i društvene okoline. koji se toliko voli i mrzi. kao savjest. kao što bi pogodila i objekt. koja noću obavlja cenzuru snova. Ako se ona u ludilu promatranja raspadne. objekt je zasnovan na samom Ja. pod povoljnim je okolnostima moguće . koje nam je do sada dala pri¬ mjena psihoanalize na narcistična oboljenja. kao da je projiciran na Ja. Ovo su bili neki rezultati. Možete zamisliti.i nježnih. čije se pretpostavke u cijelosti podudaraju s 450 onima kod ostalih neuroza. koju smo zahvaljujući Bleuleru navikli obilježa¬ vati kao ambivalentnost.analitičkim liječenjem u slo¬ bodnim međurazdobljima doskočiti povratku stanja u isto. Sigurno da ih još uvijek ima premalo. Sad se prema vlastitom Ja ponaša kao prema napuš¬ tenom objektu.osjećaja prema istoj osobi. Naime. došao u položaj da bih vam mogao iznijeti nešto više o ambivalent¬ nosti osjećaja. da ogorčenost bolesnika istim onim udarcima pogađa njegovo Ja. i njegovoj složenosti od instancija. od identificiranja s poje¬ dinima od ovih osoba. kritizira i uspoređuje. kad nam se žali da se svaki njegov ko¬ rak uhodi i promatra. svoj libido odvratili od objekta. međutim. koliko toga psi¬ hoanaliza još ima za otkriti na ovom području.ovo sam iskustvo stekao u dva navrata .namijenjeni nekoj drugoj osobi . Volio bih da je već sada moguće razjasniti vam razlike među njima s nekoliko jasno postav¬ ljenih odrednica. da se ovo oblikovanje događalo u namjeri ponovnog uspostavljanja onog samozadovoljstva. da se preko analize narcističnih bolesti nadamo da ćemo doprijeti i do spoznaja o ustrojstvu našega Ja. da je svaka njegova misao dojavljena i kritizirana. tada nam pritom razotkriva i svoje podrijetlo . Pritom se uviđa. pa on treba otrpjeti sve agresije i izražaje želje za osvetom. Iz toga smo mogli zaključiti da su melankolici. Ovdje vam mogu dati samo jedan slikovit prikaz. ali jednim postupkom koji se mora na¬ zvati »narcističnim identificiranjem«.od utjecaja rodite¬ lja. Iz analize ludila proma¬ tranja izvukli smo zaključak. otada doživio toliko mnogo po¬ remećaja i ozljeda. na vrlo izrazit način izlazi na vidjelo i jedna crta osjećaj¬ nog života. Na jednom smo mjestu gotovo učinili i početak za to. to je ista ona.seksualnom objektu koji su izgubili. a ne i topički-dinamično raspore¬ đen opis. koja bez prekida promatra. te se na takav način suprotstavlja drugom dijelu toga Ja. Rekao sam vam također.

Ali. nagonu za održanjem Ja pripišemo afektivni udio strepnje pred stvarnom opasnošću koju osjeća Ja-libido. da nam se u inače tako dobro spoznatu vezu između strepnje i libida ne uklapa to. A ja ne mogu prepoznati neki neuspjeh naše usmjerenosti istraživanja u tome. Uostalom. Ali.narcističnog libida. i na narcistične neuroze. kao osobenu crtu libida ras¬ poznajemo to. da čovjek bježi zato jer se boji? Ne. No. 453 . koja je jedina svrsishodna i služi samoodržanju. čini mi se da ova odluka nije hitna. tada on ometa akciju. barem vama. Mirno je možemo prepustiti napretku znanstvenog rada. pa do najtežih psihotičnih otuđenja pojedinca.a to je zasigurno i bilo najsvrsishodnije. do¬ kazana kod neuroza prijenosa.bio to bijeg ili obrana. te da baš nikad ne tre¬ bamo za to učiniti odgovornom neku promjenu u funkciji na¬ gona za samoodržanjem? Pa. Rekli smo. da se uopće nisu bojali. što se pred nama nalazi spoznaja da kod teških psihoza i sami Janagoni kreću u pogrešnom smjeru na primarni način. čovjek osjeti strepnju i čovjek kreće u bijeg iz jednog te istog motiva. dakle. već su samo . to će po¬ kazati budućnost. a i ovu akciju. Ljudi. dopustite mi da se još na trenutak vratim strepnji. uperili oružje na grabežljivu zvijer . primjerice. koji su preživjeli takve velike životne opasnosti govore. da bih rasvijetlio posljednju nejasnoću. sudbini. koju smo tamo ostavili. da bi strepnja pred nekom stvarnom opasnošću trebala biti izražaj nagona za samoodržanjem. Ako. moje dame i gospodo. a njena nesvrsishodnost postaje očita kad on dosegne neki viši stu¬ 452 panj. da se opire podvrgavanju stvarnosti svijeta. tako da bi teorija libida mogla slaviti svoju pobjedu na čitavoj toj crti od najjednostavnijih aktualnih neuroza. da je bogatstvo patogenih djelo¬ vanja zaista kao neka privilegija libidnih nagona. nego Ja-libido? Ipak je u svakom od slučajeva stanje strepnje nesvrsishodno. tada smo uklonili svaku teoretsku poteškoću. kako bi bilo kad taj osjećaj strepnje ne bi osporavali egoistični Ja-nagoni. Jer. a prije svega nije ni dozrela. da posvuda kao krivca za bolest prepoznaje¬ mo libidni čimbenik duševnog života. što se ipak ni na koji način nije dalo osporiti. Ne bih se začudio kad bi se ispostavilo. smatram nadasve vjerojatnim da su nagoni Ja primorani na sekundarno uključenje i poremećaje funkcija zbog patogenih podražaja libida. ipak više ne vjerujete ozbiljno u to. koji se budi zbog spoznaje o opasnosti. Ali.djelovali. sad ćete vi postaviti pitanje: je li moguće da nam pod teoriju libida uspijeva podvrgnuti sve poremećaje narcističnih obo¬ ljenja i psihoza. uz čiju pomoć proširujemo shvaćanja. Ipak.

isuviše je dugotrajna. To bi za jednu djelotvornu terapiju dalo dosta uputa. Razmislite! Upoznali ste sve što je bitno od uvjeta obo¬ ljenja. Međutim. Ako moral¬ no ograničenje koje društvo zahtijeva ima svog udjela u nedo¬ stacima od kojih trpi bolesnik.XXVII. da ono ne služi općoj moralnosti.vi sami. koje smo u analizi navikli isticati. a mi o njoj ne¬ mamo za reći ništa nova. nepovoljnosti društvenih odnosa i strogost moralnih zahtjeva. te povje¬ rovati da ste tamo pronašli oslonac za naš utjecaj. Ali. kao i sve čimbenike. na kojem putu djeluje psihoanalitička terapija i što ona otprilike pruža. Ono što je namijenila pojedinačnom. pritom na analitičko liječenje pada sjena. da bismo takva dobročinstva mogli uzeti kao sredstvo za svoju terapiju? I sami smo siromašni i u poslov¬ nom smislu bez moći. zdravim bi se posta¬ lo tako. na ko¬ jem ipak počiva mogućnost da se psihoanaliza uopće i obav¬ lja. Znam da ne očekujete nikakve upute u tehniku. možda ćete se uhvatiti za jedan od navedenih čimbenika. uskratila je općem. kako da nadvlada te granice i pribavi si zadovoljenje i ozdravljenje odustajanjem od ispu¬ njenja nekog od ideala koje društvo tako visoko cijeni. kako to drugi liječnici s drugačijim metodama liječenja ipak mogu učiniti. za nas ona ostaje nešto zadano. koji kod oboljele osobe dolaze do izražaja. Ovo vam pitanje ne mogu niti predbaciti. iako ih se počesto niti samo ne pridržava. čak nismo u položaju da naša nastojanja okrenemo siromašnima. pa bi nestale sve poteškoće. Dakle. U svakom slučaju.ne govorimo često o njoj. i ne možemo učiniti kao da se nikada nisu niti do¬ godili. kod vas će se pobuditi određeno očekivanje. jer pritom tre¬ bate upoznati još jednu novu činjenicu iz proučavanja. pod čijim se pritiskom osoba nalazi. kakvu je prema bečkoj narodnoj priči provodio car Josip . Gdje tu ostaje prostor za terapeutsko djelovanje? Tu je prije svega hereditarna dispozicija . nemojte vjerovati da je pod¬ cjenjujemo. oni pripadaju prošlosti. No. čijoj su se volji ljudi pokoravali. obiteljske svađe. na njoj ne možemo uopće ništa izmijeniti.dobrotvornim zahvatom moćnika. bez koje bi razumijevanje svih onih bolesti koje smo istraživali ostalo nepotpuno. što postavlja ogra¬ de našim nastojanjima. jer je druga strana energično naglašava. predavanje PRIJENOS Moje dame i gospodo! Kako se sad približavamo završetku naših razgovora. Potom sve ono. No. Ali. da se seksualno »nauživa«. A imate i neosporno pravo da to saznate. Potom je tu utjecaj ranih doživljaja iz djetinjstva. kojom bi se trebala obavljati analiza u terapeutske svrhe. iz koje proizlazi nedos¬ tatak ljubavi. upravo kao terapeuti dovoljno jasno osjećamo 454 njenu moć. tada bi mu liječenje moglo dati hrabrosti ili izravne upute o tome. da to otkrijete . ali bi to trebala biti onakva terapija. greška u odabiru bračnog partnera. Sad sigurno mislite da vas nisam sprovodio drvljem i kamenjem psihoanalitičke građe zato. da bih vas na kraju otpustio bez i jedne riječi o liječenju. 455 . siromaštvo. što smo obuhvatili kao »stvarnu us¬ kratu« . i to na najosjetljiviji način. tko smo mi. Za ovo naša terapija zahtijeva previše vremena. ja vam to neću izlagati. već zahtijevam. koje vas ne smije zavesti. Želite samo najopćenitije saznati. primorani da se uzdržavamo svojim liječničkim radom.kao što je nesreća u životu.

Priznajte samo. oni za ovo u pravilu ne čekaju na dopuštenje liječnika. istina.kako se treba sek¬ sualno nauživati . koji stoje na is¬ tom psihološkom tlu. kod kojih liječniku može pripasti jedan takav utjecaj. Mislim da je jedina zadaća terapije . da mi na nju djelujemo u korist društvene moralnosti.da im to i omogući. dok se druga zadržala na stupnju nesvjesnog. pribavili pobjedu onome sto je suprotno moralnosti. moje dame i gospodo. Ali. Kod ovakvog stanja stvari obično se previđa jedna zna¬ čajna točka. To nam je barem jednako toliko daleko.Ali. kako je savjetovanje i upućivanje u stvari ve¬ zane uz život. no. Stoga sukob i ne može doći do ishoda. ili kad nezadovoljena žena potraži utjehu kod nekog drugog čo¬ vjeka. pa smo doživjeli kao nemoguće. kad se obojca susretnu na istom tlu. Taj se sukob ne uklanja time da se jedan od tih smjerova potpomaže sve do pobjede onoga drugog. te da se njegov postupak ne zasniva na istinitosti.o odabiru zanimanja. i ništa ne bismo željeli postići radije. ta¬ da bi se do sada u stranu odbačeno seksualno potiskivanje moralo zamijeniti simptomima. Kod njih moramo uskladiti djelovanje liječnika i odgajatelja. niti ne pokazuje mudrosti. na¬ protiv. Niti jedna od obiju odluka ne može riješiti unutarnji sukob. da se patogeni sukob neurotičara ne smije mije¬ šati s normalnom borbom duševnih osjećaja. Stvarna odluka može pasti tek onda. same bi i bez liječnika pronašle isti taj put. Mogli bismo društvu odmah predbaciti da ga ono. neki intrigantan dio analitičkog utjecanja. da tijekom trajanja liječenja odgodi sve svoje životno važne odluke . stoji mnogo više žrtava no što je to uopće vrijedno. Pa mi vidimo da je kod nervoznih upravljanje zadržao asketizam. poduzetničkom djelovanju. Kad bismo sad. Osobe. I upravo je posljedica toga. ne možemo izbjeći da promatramo kritičkim očima. tko vas je tako pogrešno izvi¬ jestio? Ne govori se o tome da bi savjet . Na¬ protiv. Vi ipak znate .uopće mogao igrati ikakvu ulogu u anali¬ tičkoj terapiji. Ne već i zbog toga. ili čak analitičara. nego da bolesnik samostalno donosi svoje odluke. i tada smo posve svjesni svoje odgovornosti. no. a tim slučaje¬ vima zapravo i nije potrebno analitičko liječenje. da podržavamo stranu konvencionalnog seksualnog morala ili da visoko cijenimo način na koji društvo u praksi pokušava urediti probleme seksualnog života. i navikavamo ih na 457 .kad se neki mla¬ dić koji apstinira odluči na nezakonito seksualno općenje. U toj namjeri zahtijevamo. jer smo mi sami objavili. što naziva svojom moralnošću. između moralnog i asket¬ skog usmjerenja. sve je to drugačije no što ste zamišljali. sklapanju braka ili rastanku. nismo nikakvi reformatori. A uostalom. da kod bolesnika postoji tvrdokoran sukob između libidnih pobuda i seksualnog potiskivanja. Ima samo malo slučajeva u kojima je sukob to¬ liko labilan. već samo promatrači. mi odbijamo ovakvu ulogu mentora gdje god je to mo¬ guće. Samo kod nekih vrlo mladih ili posve bespomoćnih i uzdrža¬ vanih osoba možemo odustati od ovih željenih ograničenja. da si potisnute seksualne težnje pribavljaju oduška kroz simptome. da utjecaj čimbenika kao što je liječnikovo podr¬ žavanje neke od strana može dovesti do ishoda. i ponašamo se s nužnim oprezom. protivnici se toliko malo približavaju. koliko i 456 sjeverni medvjed i kit iz poznatog primjera. Mi. iz žustrine kojom se branim od zamjerke da se ner¬ voznu osobu analitičkim liječenjem navodi na ispunjenje užitaka ne smijete izvući zaključak. To je sukob između sila od kojih je jed¬ na došla do stupnja predsvjesnog i svjesnog. i svaki put jedan dio ostaje nezadovoljen. mogu vas uvjeriti da ste loše izviješćeni ako pretpostavljate. te da ih izvrši tek po njenu zavr¬ šetku. Mi ne štitimo niti naše pacijente od slušanja ove kritike.

do njihovih relativnih intenziteta u ustrojstvu te odstupanja njihova raz¬ vojnog tijeka. ali možda pruža mogućnost da se uvjerimo u bezvri¬ jednost postavljanja takvih pitanja. Pod ozdravljenjem 458 jednog nervoznog zamislili ste nešto drugo . već pred¬ nost daje uklanjanju uzroka bolesti. o takvom utjecaju na postupke libida za sada nema niti govora. jedna moja napomena dovela na ispravan trag. dok sam odbijao ovo vaše nagađanje. ne možete objasniti terapeutsko djelovanje psihoanalize. Mislim da vas je. Vjerojatno bi ono čime se koristimo morala biti zamjena nes¬ vjesnog sa svjesnim. tada se ponaša kao kauzalna. sve se to svodi na isto. čuvajmo se toga da precjenjujemo značenje pitan¬ ja apstinencije u odnosu na utjecaj neuroze. Dopuštanjem seksualnog uživanja. ispu¬ niti amnezijske praznine. no jednu psihičku promjenu: i do kuda god ona dopirala. kakvom bi bila u najboljem slučaju i pod najboljim okolnostima. dokinuti potiskivanja. a kad se po završetku liječenja. mi smo slijedili kauzalnu povezanost i daleko iznad potiskivanja. Ali. kao što znate. No.da će on postati drugi čovjek nakon što se podvrgnuo mukotrpnom radu jedne psihoanalize. uklanjamo uvjete za simptomske tvorbe. našom psihičkom 459 . Točno. kao i prema drugim pitanjima. Jer. ona je postala onakvom. povećati ili smanjiti kvantitetu već postojećeg libida. ili pojačati jedan nagon na uštrb nekog drugog. Uostalom. No. ne osjećamo da nam je savjest opterećena bilo kojim od ovih ishoda. izliječena nervozna osoba uistinu je i postala drugi čovjek. Zamislite sad da nam je nekako kemijskim pu¬ tem bilo moguće zadrijeti u taj pogon. a čitav bi rezultat trebao biti. Samo. Da li je onda naša psi¬ hoanalitička terapija kauzalna. za koju bi naša analiza pružila nužnu pred¬ radnju ispitivanja. znate li što se naziva kauzalnom terapijom? Naime. to jest. to je vrlo mnogo. možda ćete ostati nezadovoljni ovim priznanjem. zna¬ čenje takve jedne razlike na psihičkoj razini će vam postati vjerodostojnim. Tamo gdje se potiskivanje ili neki njemu sličan proces ne može opozvati. da u sebi ima nešto manje nesvjesnog i nešto više svjesnog. A kad potom čujete što se sve mora učiniti i koliko je napora potrebno da bi se sprovela ta naoko neznatna promjena u njenu duševnom životu. mogu okončati onom vrstom seksu¬ alnog snošaja. prevođenje nesvjesnog u svjesno.tko je odgajanje usmjereno ka istini uspješno izdržao i protiv samoga sebe. iako je u osnovi. ostala ista. dakle. tamo naša terapi¬ ja nema što tražiti. Osvrnite se za nečim drugim. koje koristi društvo. tada bi to u stvarnom smislu bila jedna kauzalna terapija. učiniti nesvjesno svjesnim. možete reći da ona to nije. taj je trajno zaštićen od opas¬ nosti nemoralnosti. naravno. Govorimo si . to¬ liko daleko seže i naša pomoć. U drugom smislu. koji potom slijedi. Nastavljajući nesvjesno u svjesno mi dokidamo potiskivanja. Samo se u man¬ jem broju slučajeva patogene situacije uskrate sa zastojem libida. vi vjerojatno podcijenjujete značenje takve jedne unutarnje promjene. koja se postiže s manje napora. Ukoliko si analitička te¬ rapija ne postavlja kao prvu zadaću uklanjanje simptoma. kad postanu samostalni. odlučuju između punog uživanja i bezuvjetne askeze za neki srednji položaj po vlastitoj mjeri. tako se zove postupak koji se ne bavi pojavnostima bolesti. Naime. Na trenutak ću se udaljiti od predmeta da bih vas upitao.ocjenjivanje bez predrasuda prema seksualnim. Mi kod bolesnika ne izazivamo ništa drugo. pato¬ geni sukob pretvaramo u normalni koji na neki način mora doći do odluke. Cilj naših nastojanja možemo izraziti u različitim formu¬ lama. sve do nagonskih sklonosti. pa makar njegovo mjerilo moralnosti na neki način odstupalo od onoga. ili nije? Odgovor nije jednos¬ tavan. i jeste tako.

Oni prvi su stari motivi. tada ih on ne stavlja na mjesto nesvjesnog. i vrlo ih malo mijenja. moramo ga u njegovu sjećanju potražiti ondje. tada ćete ga vjerojatno mnogo lakše pronaći.tumačimo. Njega stvara protuzaposjedanje. koji će . dokinuti potiskivanje i nesvjesno pretvoriti u svjesno. Kao novu građu prvo pridodajemo opomenu . no ipak dovoljno uda¬ ljeno od simptoma. pa čak i onda kada toga nije svjestan. opsesijskih neuroza . već znamo da je to bila kratkovidna zabluda. i vidljivo. te onih koji su spremni odreći ga se. Ovakvim pronalaženjem potisnu¬ tog. Jer. Protuzaposjedanje ili otpor ne pripada nesvjesnom. Tada se dobiva najjasniji dojam o tome da se u duši pacijenta odvija žestoka bitka oko svakog pojedinog otpora.naša se pretpostavka obistinjuje. Kad ja vama kažem: : »Pogledajte na nebo. radi se samo o ponavljanju? Već smo dugo bili pripremljeni na ovo. istog onog koje pokušavamo razriješiti. koju podupiremo našim tumačenjem. i onda mu to i objaviti. Pa i stu¬ denta koji po prvi put gleda na mikroskop učitelj podučava što treba vidjeti. ako smo joj dali tome odgovarajuće prethodne predodžbe.da je ranija odluka dovela do 461 . da ga se ot¬ krije i objasni pacijentu. već riješen proces. To se čini vrlo teškim i nejasnim. sada radimo isto ono što smo željeli učiniti još na početku .histerije. možete li nešto otkriti.terapijom zadiremo u jedno drugo mjesto ove povezanosti ne baš u nama vidljive korijene pojava. A sad. no. Ali. a protuzaposje¬ danje povučeno. normalna duševna borba na istom psihološkom tlu između motiva koji i dalje žele odr¬ žati protuzaposjedanje. To nesvjesno moramo si predočiti više topički. dakle . razotkrivanjem otpora i tumačenjem potisnutog zaista uspijeva riješiti zadaću. što se uzdiglo do potiskivanja odbojne težnje. kad mu objavimo svoje spoznaje. s jedne strane kao o pojavi. pa se tek tada može odvijati mirna zamjena nesvje¬ snog svjesnim. gdje je i nastalo zbog potiskivanja. Dakle. zar ne. a drugo . kad bolesnikovu Ja našim tumačenjem omo¬ gućimo njegovo prepoznavanje. što ga je i nagnalo da se pod¬ vrgne zajedničkom radu s nama. sada to činimo na pravom mjestu. a on je naš suradnik. već pripada Ja. Kako se uklanja otpor? Na sličan način: tako. s nastojanjem sa¬ mog pacijenta da postane zdrav. Dakle. no.nadvladati otpore. što to moramo učiniti da bismo kod našeg paci¬ jenta nesvjesno zamijenili svjesnim? Nekada smo mislili da to ide posve jednostavno . Kod znatnog broja oblika nervoznih bolesti . Znamo da se ovdje radi o dvostrukom smislu riječi »nesvjesno«. a zatim nadvladavanje otpora koji održava to potiskivanje. Nema dvojbe da je inteligenciji oboljeloga lakše prepoznati otpor i pronaći prijevod za ono sto je potisnuto. Naša spoznaja o nesvjesnom nema istu vrijednost kao njegova spoznaja. ali. To se potiskivanje treba ukloniti. Us¬ pjelo nam je iznova osvježiti stari potisnuti sukob. u jedno mjesto koje nam je postalo pris¬ tupačno kroz vrlo neobične odnose. ra¬ zotkrivamo i objavljujemo. nego ako samo zatražim da pogledate prema gore i vidite. a s druge kao o sustavu. iznova re¬ viziji podvrgnuti ondašnji. No. iako je i prisutno. ili iz nekog ko¬ je se dogodilo ranije.nadajmo se . Prvi je bio traganje za potisnutim.da je dostatno samo razotkriti to ne¬ svjesno. A pomoću kojih nagonskih sila radimo u takvom jednom slučaju? Prvo.razriješiti sukob u našem smislu. koji su svojedobno i nametnuli po¬ tiskivanje. kako se dokida takvo jedno potiskivanje? Ovdje naša zadaća ulazi u drugi stupanj. već uza nj. činjenica. vidi se zračni balon!«. otpor također potječe iz potiski¬ vanja.uz pomoć njegove inteligencije. inače neće vidjeti uopće ništa. 460 Očekujemo da će ovaj otpor biti napušten. među ovim potonjima nalaze se i novopridošli. stanja strepnje.

a i vremenska razlika između sadašnjosti i onih potiskivanja također radi u korist nekog drugačijeg isho¬ da sukoba. što nije trebalo biti uračunato. on je naročito uslužan. Jer. postoje i drugi oblici bolesti. no .paranoici.kod histerija. pa primjenjujemo isti postupak. da smo posve racionalizirali situaciju između nas i pacijenta tako da može biti pregledna kao neki primjerak računa. osim izlaza iz svojih patničkih sukoba . uživat će slušajući. ali ona svakako ne nedostaje. jesmo li mogući uspjeh kod drugih neuroza zaista shvatili u svim nje¬ govim uvjetovanostima.razvija naročito zanimanje za samu osobu svog liječnika.kako je već rečeno . a ipak se čini. pacijent je kod kuće neumoran u pohvalama za liječnika. Ali. za njega je kao otkrovenje«.bolesti. pružamo istu onu pomoć izlažući očeki¬ vane predodžbe. Tada liječnik stječe povoljno mišljenje o pacijentu i zahvaljuje slučajnosti. opsjednuti sa Dementia praecox . Ovdje stojimo pred činjenicom koju ne 462 razumijemo. na koju se ni na koji način nismo pripravili. i ovdje je moguće otkriti ona mjesta. a . i koja nas zato navodi da posumnjamo. gdje god može . iskazuje profinjenost i odlike svoga bića. Naime. i kao da su cijepljeni protiv psihoanalitičke terapi¬ je. prekrasnu promjenu svih odnosa od vre¬ mena onog prvog odstupanja. Ali. drugo. onim tako oš¬ troumnim kombiniranjima paranoika. ili ukloniti neko potiskivanje. Dakle.iskazuje svoju zahval¬ nost. da će mu jedna drugačija popločati put ka ozdravljenju. te obećanje. Stoga smijemo očekivati da će osvježeni sukob dovesti do boljeg ishoda. te mu neprestance pronalazi sve no¬ ve i nove odlike. melankolici imaju svijest o tome da su bolesni i zbog toga pate u tako ve¬ likoj mjeri. A ne primjećujemo niti nedostatak drugih nagonskih sila. na kojima su se događala potiskivanja u životu oboljeloga.nisu zbog toga nimalo pristupačniji. pa makar ga se tre¬ balo topički i drugačije okarakterizirati. Na primjer. koja mu je pružila mogućnost da pomogne upravo takvoj jednoj naročito vrijednoj osobi. primjećujemo da pacijent . I kod njih se radilo o nekom izvornom sukobu između Ja i libida. koliko je ova naklonost obostrana. pa ću za sada opisati samo njene Češće i lakše razumljive oblike pojavnosti. no što je potiski¬ vanje. Danas je on ojačan i iskusan. »On sanjari o vama. nakon nekog vremena moramo primijetiti da se ovi bolesnici počinju prema nama ponašati na posve neobičan način. govori rodbina. kod kojih usprkos slič¬ nosti odnosa naš terapeutski postupak nikada ne donosi us¬ pjeh. Sve što je vezano uz ovu osobu čini se da mu je značajnije i od njegovih vlastitih poslovi te da ga odvraća od njegove bolesti. ipak nam ne uspijeva dokinuti neki otpor. što se paranoicima ne događa. Tu i 463 . što sami vjero¬ jatno kod njega ne bismo niti tražili. da se u nju uvuklo nešto. a osim toga u liječniku ima pomoćnika sa strane. Odakle bi to moglo dolaziti? Ne od nedostatka inteligencije. koji je doveo do potiskivanja. Ovi pacijenti . melankolici. Ostanemo li pri bavljenju s našim histericima i opsesijskim neurotičarima.ostaju u cjelini nedirnuti. Vje¬ rovali smo. Ako je liječnik imao prilike poraz¬ govarati s rođacima pacijenta. slijepo vam vjeruje. Tada je Ja još bio slab. ubrzo nam ususret nailazi i jedna druga činjenica. sve što kažete. infanti¬ lan. spremni smo na ista obećanja. a možda je imao i razloga da zahtjev libida smatra opas¬ nošću. primjerice. Nakon toga se ophođenje s njim neko vrijeme odvija vrlo ugodno. određena mjera intelektu¬ alnih sposobnosti naravno da je potrebna kod naših pacijena¬ ta. neuroza strepnji i opsesivnih neuroza uspjeh nam načelno i daje za pravo. Ta neočekivana novost i sama je mnogolika. da smo u obzir uzeli sve nagonske sile koje se jav¬ ljaju prilikom liječenja.koji ne bi trebao tražiti ništa drugo.

Što se nakon toga osob¬ ni odnos liječnika i pacijenta vise udaljuje od ovog pret¬ postavljenog slučaja. Tom dobrom prihvaćanju tijekom ana¬ litičkog rada odgovara i jedno objektivno poboljšanje stanja bolesti. takvo nas jedno priznanje iznenađuje.tamo netko iz tog zbora vidi oštrije. te da la¬ koumno prelazi preko zadanog propisa . usprkos tome. da mu više ništa ne pada na pamet. Pod ovim uvje¬ tima analiza čini i značajan napredak. tako da ovaj samo može sa zadovoljstvom ustvrdi¬ ti koliko spremno bolesnik prihvaća sve psihološke novosti koje i kod zdravih. što se to dogodilo? Kad je čovjek u stanju iznova razjasniti situaciju. zadubljuje se u zadaće koje liječenje pos¬ tavlja pred njega. pa ćemo pritom vjerojatno previdjeti da bi se kod neurotične djevojke prije mogao očeki¬ vati poremećaj sposobnosti za ljubav. da smo iz svog ra¬ čuna izostavili najvažniju stavku? I zaista. U kakvom se obliku ova nježnost izražava i kojim ciljevi¬ ma stremi. priznato od svih strana. i uvijek samo vas ima na usnama. tada kao uzrok prepoznaje poremećaj . koje liječenje donosi sa sobom. Ali. ili kad u slučaju društvenih prepreka sama nema nimalo dvojbi za upuštanje u tajni ljubavni odnos s njim. i shvaćamo da se djevojka zaljubila u jednog čovjeka s kojim dugo ostaje na¬ samo. i izvan psihoanalize. obilno je preplavljen građom od sjećanja i pomisli. Samo su se zbog ove nade toliko trudile tijekom liječenja i nadvladavale sve poteškoće u iskazivanju.« Želimo se ponadati da je liječnik dovoljno skroman. On se ponaša kao da je izvan lije¬ čenja. Zar može biti. koji joj izlazi ususret s nadmoćnog položaja . Radi li se o mladoj djevojci i nekom mlađem čovjeku. što mu prelijeće mislima. iznenađuje liječnika sigurnošću i točnošću svojih tumačenja. za koje mu povoda nije dalo ni 464 ponašanje liječnika. te da ovo uvažavanje svoje osobnosti od strane pacijenta svodi na ona nadanja koja mu je mogao pružiti. očito je obuzet nečim. pacijent razumije što mu se nagoviješta. te da pritom ne popušta nikak¬ vim kritičkim zaprekama. u sto je inače teš¬ ko povjerovati. dobivamo dojam jedne normalne zaljubljenosti.da je pacijent na liječnika pre¬ nio intenzivne nježne osjećaje. nego o vama. to naravno ovisi o osobnom odnosu obojice sudi¬ onika. a niti odnos. Još bi i išlo.neka iskaže baš sve ono. Jednog se dana i natušti. što dalje odmičemo s iskustvom. u vanjskom svijetu. utoliko se manje možemo opirati ovom postiđujućem ispravljanju naše 465 . kad se čini da je neku mladu ženu. kad je spremna težiti čak i rastavi braka da bi mu pri¬ pala. pacijent tvrdi. Za sebe ćemo dodati: i razumjele tako dobro sve ono. pa iskazuje: »Već je do¬ sadno koliko on ne govori ni o čemu drugome. Stječe se najjasniji dojam da njegovo zanimanje više nije vezano uz rad. kao da nije sklopio onaj dogovor s liječnikom. pod ovim se okolno¬ stima sa čuđenjem slušaju iskazi od strane žena i djevojaka. To je situacija. nesretnu u braku.kao razumni pomagač. Ali. Očevidno se stalo pred jednim velikim otporom. od¬ bacuje sve naše proračune. utoliko će nas više čuditi da. koje objavljuju posve određen stav prema terapeutskom pro¬ blemu: one su oduvijek znale da mogu ozdraviti jedino kroz ljubav. što im je život do sa¬ da uskraćivao. koja je opasna za liječenje. pa su od početka liječenja očekivale da će im kroz ovo saobraćanje konačno biti poklonjeno ono. obuzela ozbiljna strast prema svome još slobodnom liječniku. Ali. uvijek iznova nailazimo na isti takav osjećajni odnos. U liječenju se počinju pojavljivati teškoće. ne može uvijek biti lijepo vrijeme. Ali. razgovara o intimi. obično izazivaju najo¬ gorčenije protivljenje. Slično se i inače događa. uspostavljen tijekom liječe¬ nja. što želi zadržati za sebe. te na proširenje njego¬ va intelektualnog obzora zbog iznenađujućih i zadovoljava¬ jućih objava.

466 Pa. željeli bismo upotpuniti njegov opis. Prijenos može nastupiti kao strastveni zahtjev za ljubavlju. no što je ženski. Ali. Neke žene dobro znaju kako sublimirati prijenos i oblikovati ga tako dugo. prvo. Razjasnimo prije svega. iako sa suprotnim predznakom. to jest nenamjernog i neizazvanog događaja. a to je neprijateljski ili negativni prijenos. Prije no što se upitamo gdje želimo smjestiti ovu novu činjenicu prijenosa. baš u svakom novom slučaju. Subli¬ mirani oblici prijenosa su između muškarca i muškarca češći. u kojoj se manifestna homoseksualnost povlači pred drugim primjena¬ ma ove nagonske komponente. Mislimo pritom na prijenos osjećaja na liječnika. za koji se čini. koja stoji u najprisnijoj vezi sa samom suštinom bolesti. kad izlazi na vidjelo i pod najnepovoljnijim okolnostima i kod gotovo grotesknih neobičnih odnosa . On se nimalo ne osjeća. tako nam nužnost 467 . da se pripremala u boles¬ niku te da se u prilici analitičkog liječenja samo prenijela na osobu liječnika. u osnovi je to uvijek isto. između mlade djevojke i starijeg muškarca pojavljuje se želja da mu postane kćerka ljubimica. ali izravni seksualni zahtjevi rjeđi u onoj mjeri. pa i prema sjedobradom muškarcu. nerado priznajemo. dok djeluje u korist zajed¬ ničkog rada na analizi. Nagađamo prije. nazivamo prijenos. odgovor mora glasiti. pa i tamo gdje po našoj prosudbi ne postoje nikakve privlačnosti. Nepri¬ jateljski osjećaji u pravilu na vidjelo izbijaju kasnije od njež¬ nih. te da neko vrijeme predstavlja najjaču nagon¬ sku polugu u radu. druge ga mo¬ raju izraziti u svom sirovom. A kako je to onda kod muških pacijenata? Tu bi se ipak smjelo nadati da se izbjegava opterećujuće miješanje razlike u spolovima i spolna privlačnost. tada mu se mora pokloniti pozornost i priznati. Neprija¬ teljski osjećaji znače osjećajno povezivanje isto kao i oni njež¬ ni. da prijenos nastaje u pacijentu od samog početka. kad je kao nježna sklonost postao toliko snažan i tako jasno razotkrio obilježja svog podrijetla iz seksualnih potreba da mora izazvati unutarnji otpor prema sebi. kad se sastoji iz neprijateljskih. jednako kao što prkos izražava istu ovisnost kao i posluš¬ nost. liječnik češće no kod žena promatra i jedan oblik pojav¬ ljivanja prijenosa.i kod ostarjelih žena. ili u odmjerenijim oblicima. Da i neprijateljski osje¬ ćaji protiv liječnika zaslužuju naziv »prijenos« nema za nas nimalo dvojbe. u njihovu istovremenom postoja¬ nju dobro se odražava ambivalentnost osjećaja. i uglavnom nemogu¬ ćem obliku. Prvi put se možda i moglo vjerovati da je ana¬ litičko liječenje naletjelo na poremećaj zbog nekog slučajnog. No. pa se o njemu niti ne treba voditi briga tako dugo. kad se takva nježna vezanost za liječnika ponavlja redovito. tada moramo odustati od ideje remetilačke slučajnosti.znanstvenosti. kad se preobrazi u otpor. i nikada se ne može previdjeti podrijetlo iz istog izvora. i pri¬ znati da se radi o jednoj pojavi. ista ljubomora protiv sviju koji su mu bliski u životu. da prijenos nije mnogo drugačiji. ili se libidne težnje mogu ublažiti kroz prijedlog nerazdvoj¬ nog. jer situacija liječenja zasigurno također ne da¬ je povoda za njihovo nastajanje. da je odnos prema lije¬ čenju izmijenio zbog dvije različite i suprotstavljene okolnos¬ ti. koja uglavnom vlada našim intimnim odnosima s drugim ljudima. Novu činjenicu koju. da se protivi svemu upravo opisanom. Ali. i drugo. ali idealnog i bestjelesnog prijateljstva. da čitava ova spremnost osjećaja potječe od nečeg drugog. javljaju se tek iza njih. slično podilaženje njegovim interesima. dakle. na mjestu želje da mu postane ljubavnicom. isto precijenjivanje njegovih osobina. izvornom. dok ne zadobije neku vrstu sposobnosti postojanja. Ista povezanost s liječnikom. jer ne vjerujemo da situacija liječenja može opravdati rađanje ovakvih osjećaja. umjesto od nježnih osjećaja. Kod svojih muških pacijena¬ ta.

Početak liječenja ne okončava taj razvitak. počinje se povlačiti rad na sjećanjima obolje¬ log. Ili. pa i kad se liječnik iz njega isključi. koje su stoga s pravom obuhvaćene nazivom neuroze prijenosa. tada nije netočno reći da se više ne bavimo nekom rani¬ jom bolešću pacijenta.na odnos prema liječ¬ niku. Ali. s rješava¬ njem naše terapeutske zadaće. Na taj ga način primoravamo da svoje ponavljanje preobrazi u sjećanje. koje nam poteškoće čini. gledalo se kako nastaje i raste. ispostavlja se. dok to danas trebam samo dodirnuti. što mu se bolesniku . pa ne zahtijeva nikakav snažniji dokaz za njihovu libidnu prirodu.pa bio on nježan ili neprijateljski. Ali. podudara se s rješavanjem bolesti koja je i dovela do liječenja. Tek kad se prijenos uzvine do tog značenja. Tko je iz analitičkog rada stekao potpun dojam o činjenici prijenosa. više ne može dvojiti o tome koje su vrste potisnuti osjećaji. koji je u odnosu s liječnikom postao normalan i oslobođen djelovanja potisnutih nagonskih pobuda. Novo izlaganje stare 468 bolesti slijedilo se od samog početka. gotovo središnje značenje za liječenje ima prijenos kod histerija. Tako se prijenos može usporediti sa slojem kambije između debla i kore jednog drveta. umjetne neuroze. kako ih savladavamo i kakvu korist konačno iz njega izvlačimo. Naglasak u toj borbi tada ne daje njegova intelektualna spoznaja. i u njoj se posebno dobro snalazi. Jer. ukrućeno.i ranije događalo. već da samo ponavljaju ono. histerija strepnje i opsesivnih neu¬ roza. već i dalje izrasta i nastavlja svoj razvi¬ tak. već novonastalom i preoblikovanom neurozom koja je zamijenila onu prvu. koja nije dostatno jaka. da se cjelokupna nova proizvodnja bolesti usmjerava na jedno jedino mjesto. kojima je takva jedna preobrazba mogla usp¬ jeti. Inače bi se moglo dogoditi da se odluči za ponavljanje ranijeg ishoda. Kad bolesnik vodi nor¬ malan sukob s otporima koje smo mu tijekom analize razot¬ krili. ili čak i razljućeno. Odakle potječe prijenos. preostali su samo oni simptomi. tada mu je potreban snažan poticaj koji utječe na ishod u smislu u kojemu mi to želimo. zbog čije proizvodnje novog tkiva i dolazi do odebljavanja debla.obuhvaćanja negativnog prijenosa potvrđuje da nismo zalutali u ocjeni pozitivnog ili nježnog prijenosa. Isključeno je da popustimo zahtjevima pacijenta. proizašlim iz prijenosa. i dovodi ga do ozdravljenja. jer se čovjek u njoj sam nalazi kao objekt u njenom središtu. takav ostaje i u svom osobnom životu. prijenos nadvladavamo tako. sad imamo sve razloge da poboljšamo naše ranije di¬ namičko shvaćanje postupka ozdravljenja. to se treba opsežno obraditi u tehničkom upućivanju u analizu. da bolesniku dokazujemo kako njegovi osjećaji ne potječu iz trenutne situacije. Ipak ne želimo zaboraviti da bolest pacijenta kojega preuzimamo na analizu nije nešto završeno. no bilo bi ne¬ razumno odbiti ga neprijateljski. jer se uz njegovu pomoć mogu otvoriti i najzatvoreniji pretinci duševnoga života. želim vam reći nekoliko riječi da bih vas oslobodio zaprepaštenja zbog na¬ stupa ove neočekivane pojave. Smijemo reći da se naše uvjerenje o značenju simptoma kao libidnog zamjenskog zadovoljenja konačno po¬ sve učvrstilo tek uvrštavanjem prijenosa. te da ono sto je već dospjelo do svijesti iznova otkliže u potiskivanje. te da nisu usmjereni na osobu liječnika. Čovjek. kao da je živo biće. Takvo iznimno. naime . Tada prijenos postaje najbolje oruđe liječenja . koji svoj izraz pronalaze kroz simptome tih neuroza. a niti dosta 469 . te ga dovedemo u suglasnost s ovom novom spoznajom. ali kad liječenje jednom ovlada bolesnikom. Svi simptomi bo¬ lesnika napustili su svoje izvorno značenje i podesili se na novi smisao koji je u vezi s prijenosom. No. nadvladavanje ove nove. i iako se činilo da mu u svakom slučaju predstavlja najsnažniju prijetnju.

Pro¬ matranje pokazuje. da se svim ljudima može na neki način nešto sugerirati. tumačenja i povratna prevo¬ đenja odstupanja. Ali čemu tada zaobilaženja preko sjećanja na pro¬ šlost. vi ste konačno priznali da ra¬ dite uz pomoć sugestije. Za danas još moram započeto dovesti do kraja. ogromno trošenje truda.ne svojim neprijateljstvom. razotkrivanja nesvjesnog. i kako do nje dolazi. Ako je njegov prijenos pozitivnog predznaka. da bi vam mogao oduzeti sposobnost slušanja. Sposobnost da se libidna zaposjedanja objekta usmjere i na osobe. To mogu učiniti s malo riječi. Dakle. ipak bi bilo neobično da jedna ljudska osobina takve rasprostranjenosti i značaja nije nikada do sada bila zamijećena i ocijenjena. No. čovjek je općenito i s intelektualne strane pristupačan samo onoliko. Jer. tako da se u njoj nije našlo prostora i za negativni prijenos. To se zaista i dogodilo. I nama mora 470 biti jasno da smo u našoj tehnici od hipnoze odustali samo zato. ono je izdanak ljubavi. nedostaje nam vremena. odgovorit ću vam. o djelovanju libida. Bez ovakve potpore argumenti nisu vri¬ jedili. tada on obavija liječnika autoritetom. već jedino njegov odnos prema liječniku. Njegova sugestibilnost nije ništa drugo. a niti njegovi argumenti. kao i hipnotičari. ne ostavlja na njih 471 . da ih uzima u ispitivačko razmatranje kad mu ih iznosi neka. i što se vama čini ispravnim?« To što mi predbacujete nevjerojatno je zanimljivo. vremena i novca. Ali. da su »sugestibilni«. i riječ prepuštam vama. pri¬ mjećujem da se kod vas uzdiže jedan tako snažan prigovor. Tek kasnije im daje toliko prostora. Bernheim je učenje o hipnotičkim pojavama svo¬ jim oštrim pogledom zasnovao na stavu.tko sad stoji iza sigurnosti tih vaših otkrića? Nisu li i ona također rezultat sugestije. on gotovo da ne bi dopustio da se čuju ni liječnik. Obećao sam vam uz pomoć činjenice prijenosa pojasniti. Pritom povjerenje ponavlja svoju vla¬ stitu povijest postanka. i kako se sve dobro uklapa. već svojom ravnodušnošću.sugestija? Zašto onda ne sugerirate izravno u vezi simptoma kao što to čine drugi pošteni hipnotičari? I nadalje. i u početku mu nisu trebali argumenti. koja se pri izravnoj sugestiji prikrivaju .sklonost prije¬ nosu. Oni odbijaju liječnika . Dakle. njemu draga osoba. To smo već odavno i mislili. mora se pripisati i svim normalnim ljudima. pa ćete vidjeti kako se za¬ gonetka jednostavno rješava. da oboljeli od narcističnih neuroza nema¬ ju sposobnosti prijenosa ili imaju samo njene nedovoljne ostatke. da bismo iznova otkrili sugestiju u obliku prijenosa. povjerenjem u njegova objašnjenja i shvaćanja. ipak . Ali Bernheim nikada nije mogao reći što je zapravo sugestija. želite li se sad ispričati da ste na toj zaobilaznici kojom idete dospjeli do brojnih značajnih psi¬ holoških otkrića. Stoga on niti ne može djelovati na njih. Bez ovakvog prijenosa. koliko je sposoban za libidno zaposjedanje objekata.slobodna za takvu djelatnost. samo ponešto uže shvaćena. Za njega je ona bila temeljna činjenica za čije podrijetlo nije mogao navesti nikakva dokaza. zbog čega naši terapeutski napori nemaju uspjeha kod narcističkih neuroza. sljedeći put. ako je jedino što je djelotvorno. pa makar i najboljom analitičkom tehnikom. Vidjet ćete. sad se zaustavljam. nego . sve što kaže .ostavlja ih hladnima. to više ne mogu danas. i na to se mora odgovoriti. Nije prepoznao ovisnost »sugestibilnosti« o seksualnosti. Sklo¬ nost prijenosu kod spomenutih neurotičara samo je jedan iz¬ niman porast ove opće sposobnosti. pa imamo dobar razlog da u stupnju njegova narciz¬ ma prepoznamo zapreku i pribojavamo se za mogućnosti utje¬ canja na njega. No. a kod većine ljudi u životu niti ne vrijede bilo što. naime nenamjerne. ili ako je ne¬ gativan. ne možete li tada i na tom području primorati oboljeloga na ono što želite. kad mu ne bismo dali da dođe do riječi: »Dakle.

borba između vašeg autoriteta i motiva bo¬ lesti. godine sam ga potražio u Nancyju. 1889. pa su stoga nepristupačni našim nastojanjima . to je sugestija usmjerena protiv izraža¬ vanja simptoma. te da se objektni libido preobrazio u Ja-libido. o čemu ćemo danas govoriti. Godinama sam se bavio 473 472 . jedno sugerirano stanje. XXVIII. Izravna sugestija. već od bo¬ lesnika zahtijevate samo da potisne njihovo izražavanje kroz simptome. što i sugestija u hipnozi. Oni osta¬ ju takvi. oboljelog uveli u hipnozu. Što biste onda željeli prvo čuti o tom pitanju .iskaze is¬ kustva. neuroza strepnje i opsesijska neuroza). Oni ne pokazuju nikakav prijenos. da se zasniva na su¬ gestiji. Bio sam Bernheimov učenik. Pritom se ne starate mnogo o tim motivima. Pretpostavljali smo na temelju naših kliničkih dojmova o ovim bolesnicima. obnavljanje patogenog sukoba i prevlada¬ vanje otpora potiskivanja.mi ih ne možemo izliječiti. Obećao sam vam dati opsežan odgovor. Tada niti nema neke načelne razlike u tome jeste li.možemo li kod takve prevlasti sugestije još uopće stati iza objektivnosti naših psi¬ holoških otkrića. zašto se u psihoanalitičkim terapijama ne po¬ služimo izravno sugestijom. ili niste. kad već priznajemo da je naš ut¬ jecaj značajno vezan uz prijenos. tu ne možemo izmijeniti ništa. Pitali ste me. to jest. no to je vodilo do patoloških isho¬ da. pa se s velikim žarom bavio sugestijom u budnom stanju koja može dati isto ono. pa se stoga kod njih ne može ostvariti meha¬ nizam izlječenja. predavanje ANALITIČKA TERAPIJA Moje dame i gospodo! Vi znate. ili teoretska razmatranja? Započnimo s onim prvim. Njihovo po¬ našanje kod terapeutskog pokušaja potvrđuje ovu slutnju. Oni su već često na vlastiti način podu¬ zimali pokušaje oporavka. pa ste tome pridružili i dvojbu . da je sugestija ono suštinsko u pojavnostima hipnotizma. kakvi jesu. Bernheim je opet njemu svojstvenom oštrinom ustvrdio.nikakav dojam. i preveo njegovu knjigu o sugestiji na njemački jezik. koji namećemo ostalima. Na te¬ melju ove osobine razdvojili smo ih od prve grupe neuroticara (histerija. da je kod njih napušteno zaposjedanje objekta. te da je već i sama hipnoza rezul¬ tat sugestije.

pouzdana i ugodna za bolesnika. nakon 474 pomirenja sam ga iznova doveo do nestanka. iako tome nisam ničim doprinio. ne mogavši pri¬ tom shvatiti njihov smisao i značenje. Ona nam pokazuju. kojoj se još uvijek priklanja najveći broj liječnika. ovaj postupak nije bio pouzdan ni u kojem smjeru. No. da bi se malim napreza¬ njem snaga mogao pomaknuti velik teret. Analitička terapija za¬ dire dalje prema korijenima. nikakva znanstvena djelatnost. Obavljanje hipnotičke terapije i pacijentu i liječniku pred¬ stavlja samo jedan neznatni radni napor. Ukoliko su odnosi usporedivi. kad bi se bolesnik iznova javio. iznova se vratilo nakon što se ona po drugi put otuđila od mene. k sukobima iz kojih su simptomi 475 . a analitička za nečim. imao se potpun i trajan uspjeh. okolnosti tog povoljnog ishoda ostajale bi nepoznate. kod drugog vrlo malo. ostavlja neizmijenjenima.podesnim napravama. koji su doveli do simptoma. Bio je to nadničarski posao. ponekad bi i uspjelo točno prema želji. poja¬ čava potiskivanja. istim obredom za¬ branjivati postojanje najrazličitijih simptoma. kojoj sam nekoliko puta pomogao hipnozom u ner¬ voznim stanjima. no inače sve ostale procese. Toliko o iskustvima. To je ipak pri¬ moravalo da se čovjek pozabavi pitanjem o prirodi i podrijetlu svog sugestivnog autoriteta. U svjetlu spoznaje koju smo stekli iz psihoanalize. htio on to ili ne. Ali. a kasnije to upotpunjavao Breuerovim ispitivanjem pacijenata. ni poteškoća. no. i iskustvo nas uči da takva vje¬ ština ne uspijeva kod neuroza. Ova je terapija u naj¬ ljepšem skladu s jednom ocjenom neuroza. zazivanje duhova i hokus-pokus.iznova vratilo neizmijenjeno. opire se našoj energetskoj spoznaji. U pozadini je stajala opomena koju je izreklo iskustvo. No.« Ali. ili bi se zamijenila nekom novom. pa s nekoliko riječi mogu za nekoliko minuta otkloniti vaše poteškoće. i bez pomoći sa strane. pa i ako ga se zahva¬ ti izravno . stara patnja opet bila tu. da se bolesnik ne može podvrgavati čestom ponavljanju hipnoze radi ostvarenja svoje samostalnosti. tada je Bernheimova metoda ispunjavala barem dva od ovih zahtjeva. pa ipak. No. Ali. postoje i »oslobađanja«. a podsjećala me na magiju. razliku između hipnotičke i psihoanalitičke sugestije možemo opisati na sljedeći način: hipnotička terapija traga za nečim u dušev¬ nom životu što će prikriti i oviti. na isti način.neizre¬ civo brže no analitička. Kod jednoga bi se dao primijeniti. nakon što se bolesni¬ ca naljutila na mene. Drugi put sam doživio da me jedna bolesnica. smijem govoriti o uspjesima hipnotičke ili sugestivne terapije zahvaljujući dobrom iskustvu. Jednom mi se dogodilo da se jedno teško stanje. Nakon nekog bi vremena. to jest . Prva koristi sugestiju da bi simptome zabranila. Izvodila se mnogo brže. da se odustaja¬ njem od izravne sugestije nije napustilo ništa . Liječnik kaže nervoznome: »Vama ništa ne nedostaje. to nije dolazilo u obzir protiv interesa bolesnika. u svakom slučaju. to je samo nervno. a bolesniku nije donosila ni muka.zašto. ja znam da taj argument nije nesavladiv. i to daleko temljitije. Prva radi kao kozmetika. koje sam nakon kratke obrade hipnozom posve uklonio . Ako idealna terapija prema staroj liječničkoj uzrečici mora biti brza. što će ukloniti i udaljiti. tijekom obrade naročito tvrdokornog slučaja odjednom . a nikada se nije znalo . kod jednog bi se postiglo mnogo. Dakle.hipnotičkim liječenjem . kod drugoga ne.prvo sugestijama zabrane. a i da bi se naviknuo na ovu terapiju kao na neki narkotik. strašniji je od ove hirovitosti postupka bio nedostatak trajnosti uspjeha. posljednja kao ki¬ rurgija. Liječniku bi čak tijekom vremena postala i — mo¬ notonom.obgrlila rukama oko vrata.nenadoknadivo. dopustite da na ovo nadovežem nekoliko razmatranja. nedostajao je treći zaht¬ jev. Moglo se iznova hipnotizirati. nakon nekoliko nastojanja. Treba priznati.

podiže na jednu višu razinu razvitka i ostaje zaštićen protiv novih mogućnosti oboljenja. Hipnotička terapija ostavlja pacijenta nedjelotvornim i neizmijenjenim. pritom se on ponaša kao netko drugi. ipak postoji opas¬ 476 nost da utjecanje na pacijenta učini dvojbenom objektivnu sigurnost naših nalaza. a sugestijom se služi da bi izmijenila ishod tih sukoba. Onaj tko je i sam obavljao psi¬ hoanalize mogao se nebrojeno puta uvjeriti. Sve sto je bilo netočno u pretpostavkama liječnika. Sad ćete reći . te tako dopusti da sudjeluje u nekoj mogućoj zabludi liječnika. da je psihoanalitičko liječenje neka vrsta naknadnog odgoja. negoli uz pomoć teorije. koji se najčešće podiže pro¬ tiv psihoanalize. kada bi bio opravdan. ali zato isto tako i neotpornim na bilo koji novi povod za oboljenje. Nadam se da sam vam sada razjasnio u čemu se razlikuje naš način terapeutske primjene sugestije od načina. bolesnik si ne sugerira sam sve što mu je po volji. tijekom analize otpada. nakon što su nam se u vlastitoj pokvarenoj mašti oblikovale ovakve fantazme. psihičkoj dinamici. već mi usmjeravamo njegovu sugestiju. Prijenos onoga koji se hip¬ notizira može biti negativan. Zbog svođenja sugestije na prijenos. pa se mora priznati da se ipak ne može odbaciti kao nerazuman. dok se analitička može proračunati sve do svojih granica. već jedna naročito dobro prikrivena. oni smatraju da smo »uvjerili« bolesnike. ali time se utjecalo samo na njegovu inteligenciju. Ana¬ liza se ne smatra okončanom sve dok nisu razjašnjene sve nejasnoće slučaja. iako nije i točan. pa bismo sve njene tvrdnje o utjecajima na život. koji je kod hipnotičke terapije jedini moguć. To je prigovor. rješavamo ono što mu se suprotstavlja. no.ambivalen¬ tan. a ne i na njegovu bolest. koji se koristi za uklanja¬ nje unutarnjih otpora. Ono što čini dobro terapiji. Rješenje njegovih sukoba i prevladavanje njegovih otpora ipak uspijeva jedino ako mu se zadaju one očekivane predodžbe. Naprotiv. tada psihoanaliza ne bi ipak bila ništa drugo. Bri¬ žljivom tehnikom pokušava se spriječiti nastajanje privre¬ menih uspjeha sugestije. nema poteškoća u tome da ga se pretvori u sljedbenika neke određene teorije. Pobijanje ovih zamjerki uspijeva lakše pozivanjem na iskus¬ tvo. a liječnik mu to omogu¬ ćava podržavanjem u smislu jedne odgojno djelujuće sugesti¬ je. koje su u skladu sa stvarnošću u njemu. također razumijete i hirovitost koja nam je upala u oči kod hipnotičke terapije. Stoga se s pravom i reklo. uko¬ liko je on uopće dostupan njenom utjecaju. da je nemoguće bolesniku sugerirati na taj način. U psihoanalizi radimo na samom prijenosu. analitičko liječenje nalaže i liječniku. ispunjene sve praznine sjećanja i pro¬ nađene okolnosti potiskivanja. i ne možemo pritom izvršiti bilo kakav utjecaj na samo to stanje. Taj rad na prevladavanju suštinski je učinak analitičkog lije¬ čenja. mora ga obaviti sam bolesnik. ona nam dospijeva u šake. i to naročito u sve ono što se odnosi na značaj sek¬ sualnih doživljaja. Nadvladavanjem tih otpora duševni život bolesnika trajno se mijenja. kad bi do njih i došlo. Tako misle i protivnici. nesvjesnom . kao učenik.svejedno da li pokretačku snagu naše ana¬ lize nazivamo prijenosom ili sugestijom. Kod primjene hipnoze ovisimo o stanju sposobnosti prijenosa bolesnika. naročito djelotvorna vrsta sugestivnog liječenja. a i oboljelom težak rad. a da mi o tome ne saznajemo ništa.i proizašli.smjeli uzeti olako. istraživa¬ nju donosi štete. također je nezamislivo zado¬ voljiti se ovim prvim uspjesima. ili kakav je najčešće . ako već ne i u njih same. pode¬ šavamo instrument kojim želimo djelovati. No. mora se povući i zamijeniti onim što je točnije. Na uspjehe koji se pojavljuju 477 . Naravno. Tako nam postaje mogućim da iz moći sugestije izvučemo jednu posve drugu ko¬ rist. on se posebnim stavovima može zaštititi od svog prijenosa.

a i za djelovanje. Protiv nastajanja pojedinačnih sugestija sigurno djeluje i to. bio potvrđen i s dru¬ ge. Na kraju jednog analitičkog liječenja. u kojem bi bolesnik želio postupiti onako kako je to svo¬ jedobno i učinio. kad bi sukob između njegova Ja i libida dospio do svog kraja. Dakle. Na mjesto pacijentove bolesti stupa umjetno stvoreni prijenos. negoli kao na napredovanje analitičkog rada. Također nećemo izostaviti niti pozivanje na to. da nam je velik broj pojedinih događaja analize. Ono. koji se znaju pretvoriti u negativne (neprijateljske) pri¬ jenose. Naši jamci su u ovom slučaju dementni i paranoici. on je vezan uz simptome. Mora se postati gospodarom simptoma. da ga zaodjenemo u formule teorije libida. sam prijenos mora biti uklonjen. dakle . bolest prijenosa. on više ne počiva na sugestiji. Vjerujem da nećete pogriješiti poklonite li ovim točkama analize svoje povjerenje. vjerno se podudara s rezultatima naših istraživanja o nesvjesnom u neurozama prijenosa. kod analitičkog je upravo on sam predmet liječenja. da se simp¬ tomi lišavaju libida. koji su. Dakle. terapeutska se zadaća sastoji u tome. koje bi se inače mog¬ lo osumnjičiti da su proizvodi sugestije. Kod svakog drugog sugestivnog liječenja prijenos se brižljivo čuva i os¬ tavlja nedirnutim. na kojem se oni teme¬ lje. Ova revizija procesa potiskivanja može se izvesti samo djelomično na tragovima sjećanja onih događaja koji su i doveli do potiski¬ vanja. prijenos je bojno polje na kojemu se moraju oku¬ šati sve međusobno zavađene strane. već na učinku nadvladavani a unutarnjih otpora. što i bolesnik traži od nas. Ali. Odlučujući dio rada odvija se. pritom je neizbježno. Sav libido i sva nevoljkost prema njemu sabiru se u taj je¬ dan odnos prema liječniku. On bi bio zdrav. te da se ponovo stavi u službu Ja. te što analitičke rezul¬ tate oslobađa sumnje da su sugestivni uspjesi. da se libido oslobodi svojih trenutnih veza koje su izmakle nadzoru Ja. U osnovi je upravo ova posljednja crta ono. te kad bi njegovo Ja iznova započelo raspolagati svojim libidom. i to besprijekorne strane. kada se u odnosu prema liječniku kroz »prijenos« postiže novo izlaganje starog suko¬ ba. da se tijekom liječenja neprestano moramo boriti s otpori¬ ma. te tako osnažuje objektivnu točnost naših tako često sumnjičenih tu¬ mačenja. daleko od svake sum¬ nje o mogućnosti sugestivnog utjecanja. Za rješavanje simptoma bit će potrebno vratiti se sve do njihova nastajanja. što on mora upotrijebiti jako mnogo svoje preostale energije da bi održao libido u potiski¬ vanju i obranio se od njegovog napada. koji mu osiguravaju trenutno jedino moguće zamjensko zado¬ voljenje.isuviše rano prije se gleda kao na prepreke. A gdje se nalazi libido neurotičara? Lako ga je pronaći. na postignutoj unutarnjoj pro¬ mjeni u samom bolesniku. ali ga se mobiliziranjem svih njegovih ras¬ položivih duševnih snaga primorava na neko drugačije rješe¬ nje. što analitičko liječenje razlikuje od čisto sugestivnog. ostvarenom uz njenu pomoć. što nam ovi bo¬ lesnici pričaju o prijevodima simbola i fantazmi koji su kod njih doprli do svijesti. usmjeriti k drugačijem ishodu. a ono drugo stoga. i razlaže se na svaki od svojih oblika pojavnosti. nova se bitka oko ovog objekta odvija 479 . jer njegov libido nije usmjeren niti na koji stvarni objekt. Sad želimo upotpuniti naše predočavanje mehanizma ozdravljenja tako. a ti se uspjesi opet uništavaju dok se uvijek iznova razlaže prijenos. naravno. Neurotičar je nesposoban za uživanje.upravo ono. kad se sada uspjeh pojavi i održi. obnoviti sukob iz kojega su proizašli te ga ovaj put uz pomoć njegovih nagonskih sila. razriješiti ih. a na mjesto razno¬ vrsnih nestvarnih libido-objekata opet jedan izmišljeni objekt liječnikove osobe. ono 478 prvo zato. koje mu svojedobo nisu bile na raspolaganju.

a u nekim slučajevima dugo vremena ostaje i najvažnije sredstvo rada. Izbjegavanjem ponovnog potiskivanja okončava se i otuđenost između Ja i libida. te se opet uspostavlja duševno jedinstvo osobe. Ja narasta nauštrb nesvjesnog zbog rada na tumačenju. To se bojno polje ne mora nužno podudarati s jednom od najvažnijih obrambenih utvrda neprijatelja. Mi znamo da stanje spavanja već samo po sebi dovodi do određenog popuštanja potiskivanja. te s druge . koji se može opirati napuštanju svojih objekata. odlučujuća za dobar ishod. Proučavanje sna po¬ staje tako najpogodniji pristup spoznaji o potisnutom nesvje¬ snom. a njemu pripada i libido koji se oteo svome Ja. protiv kojih se tre¬ balo boriti tijekom ovog terapeutskog rada. ne smi¬ jemo izvlačiti nikakav izravan zaključak o smještaju libida iz podjela libida.da jedan njegov dio razriješi i kroz sublimiranje . jeste isključivanje potiskivanja kod ovog obnovljenog sukoba. Možda daljnje svjetlo na dinamiku procesa ozdravljenja može baciti i napomena. dakle. što pri¬ jenosom jedan njegov dio privlačimo . Sa stanovišta teorije libida možemo sad reći još i posljed¬ nju riječ o snu. Ovim smanjenjem pritiska koji leži na njemu. i libido ga se oslobađa. koji nerado napušta jednom zaposjednute objekte. služe nam za to da se pogodi smi¬ sao simptoma i razotkrije smještaj libida. Terapeutski rad razlaže se. Snovi neurotičara. i na koje se objekte vezao libido izbjegavši vladavini svoga Ja. ne može se više vratiti svojim ranijim objektima. do kojih dolazi tijekom liječenja i radi njega. da 480 čitav libido koji se oteo vladavini Ja zahvaćamo tako. s jedne su strane . već se stavlja na raspolaganje svome Ja. njihove slobodne pomisli. utoliko je veći uspjeh psihoanalitičke tera¬ pije. isto kao i njihove omaške. a mogućnost . Promjena. koja se događa pod utjecajem sugestije liječnika.smanjuje njegovo strahovanje od zahtjeva libi¬ da. Snage. On svoje granice nalazi u nedostatku pokretljivosti libi¬ da. da je bolesnik ranije patio od takve jedne nesvjesne povezanosti svog libida s ocem. no što ga simptom može pružiti tijekom dana. na kojemu nadvlada¬ vamo libido. a libido oboljelog bio je s drugih položaja usmje¬ ren k njemu.žilavost ili lje¬ pljivost libida. Što se bolje događaji tijekom liječenja podudaraju s ovim idealnim opisom. Obra¬ na neprijateljskog glavnog grada ne mora se odvijati upravo pred samim njegovim vratima. dok traje bolest. tako da se libido više ne može bijegom u nesvjesno iznova oteti svome Ja. u mislima se može rekonstruirati dioba libida koja je postojala tijekom trajanja bolesti. Nije neumjesna niti opomena da. te u tvr¬ dokornosti narcizma koji ne dopušta. 481 . Tek nakon što se prijenos opet razriješi. To je omogućeno promjenom samoga Ja. tada bi bio pogrešan zaključak. pa protječe kao normalan duševni sukob. u dva stupnja.na same sebe. a u drugom se vodi bitka oko ovog novog objekta.uz pomoć liječničke sugestije i podiže na najviši psihički stu¬ panj. što se izrazilo kao sklonost potiskivanju.nesklonost Ja prema određenim usmjerenjima libida. u prvom se sav libido sa simptoma potiskuje u prijenos i tamo gomila. postaje moguće da si potisnuti osjećaj u snu pribavi mnogo jasniji izraz. da mu dopusti neko zado¬ voljenje. Prijenos oca samo je bojno polje. zahvaljujući podukama. Oni nam u obliku ispunjenja želja pokazuju koje su pobude želja potisnute. on postaje pomirljiv prema svom libidu i sklon tome. da objektni prijenos nadraste neku određenu granicu. Stoga u psihoanalitičkom liječenju tumačenje snova igra veliku ulogu. Pretpostavimo da nam je sretno uspjelo riješiti slučaj stvara¬ njem i oslobađanjem jednog jakog prijenosa s oca na liječ¬ nika. kojim se nesvjesno pre¬ tvara u svjesno. Kad se libido iznova oslobodi liječnikove osobe kao privremenog objekta.

Ali. a drugo zato. Protiv psihoanalitičara je više puta. Kada bih rekao više. za sam san proizlazi daljnja posljedica .da ga ne smijemo izdvajati iz njegove povezanosti s neurotičnim simptomima. Sad smo već skoro stigli do kraja. kao što znate. Dakle. da će se prikupljanjem analitičkih neuspjeha i štet¬ nosti ove metode liječenja otvoriti oči bolesnicima koji pate. jer vam ne mislim davati praktičan uvod za bavljenje psihoanalizom.na praktično. kako bi uvidjeli njenu bezvrijednost.Ali. koji ne bi važio i za snove normalnih. da se niti ne bi mogli postići nekim drugim postupkom. Razlika između nervoznih zdravih osoba i neurotičnih ograničava se. Bilo bi besmisleno objašnja¬ vati snove nervoznih na neki način. pa moramo izvući zaključak da je i ona izvršila potiskivanja. Podvrgne li čovjek svoj budan život oštrijem ispitivanju. trebalo je mnogo vremena za utvrđivanje tehnike. takvo jedno priku¬ pljanje. ili o uspjesima koje ono postiže.j e li toj osobi preostala dostatna mjera sposobnos¬ ti za uživanje i djelovanje. naravno da otkriva . preni¬ jeti i na zdrave ljude. bez obzira na neprijateljsku i denuncijatorsku narav ovih mjera. praktično beznačajnih simptomskih tvorbi. da ne smije¬ mo vjerovati kako je njegova suština iscrpljena kroz formulu prevođenja misli u neki arhaičan oblik izražavanja. te da se i jedan dio njena libida oteo raspolaganju njenog Ja. Analitička terapija je mla¬ da. no čini se da je san jedini simptom koji je ona sposobna oblikovati. koji nas sve glasnije nipodaštavaju. što joj omogućava tvorbu snova i simptomsku tvorbu. da pod povoljnim uvjetima postižemo uspjehe u liječenju koji nimalo ne zaostaju za onima najljepšima na području interne terapije. ne bi bilo podesno da omogući ispravnu ocjenu terapeutske djelotvornosti analize. dakle . iako su zasnovane na ustrojstvenoj sklonosti. jer me od toga zadržavaju više¬ struki motivi.što se protivi ovom prividu . 482 Toliko se iz činjenice istovjetnosti snova kod zdravih i ne¬ urotičara smije zaključiti o osobini zdravlja. a ne i o uvjetima pod kojima se liječenje obavlja. i ne nastavlja se u životu snova. Ne moram vas opominjati na to. Stoga smo primorani određeni broj pretpostav¬ ki. možda se od njih čak uopće niti ne mogu razlikovati. Zbog poteškoća u obučavanju. Prvo zato. liječnički početnik je u psihoanalizi upućen na svoju vlastitu 483 . a i to se moglo događati jedino tijekom rada i pod utjecajem sve većeg iskustva.da je taj njegov navod¬ no zdrav život prožet velikim brojem neznatnih. da je ovaj stav uvjerenosti u načelnu izlječivost neuroza teoretski opravdan. izostavljam oboje. i zdrava je osoba zapravo neurotičar. da je i njen sustav nes¬ vjesnog protjerao i prikriva energijom zaposjednute osjećaje. a mogu čak dodati. Možda ste razočarani što sam vam u dijelu o psihoanalitičkoj terapiji pričao samo teoretski. a određuje se prema rezultatu . došao bih pod sumnju da želim nadglasati one. da se podvr¬ gava trošenju kako bi ih zadržala. Ali. Mi ne možemo opovrgavati da i zdrava osoba posjeduje u svom duševnom životu ono jedino. te da mo¬ ramo pretpostaviti kako nam on pokazuje stvarno postojeći smještaj libida i zaposjedanje objekata. Još sam na početku naših rasprava naglasio. Ona se vjerojatno svodi na relati¬ van odnos između između količine još slobodnih energija i količine energija koje su još vezane uz potiskivanje. a ne kvalitativne vrste. morali bismo reći da razlika između neu¬ roze i zdravlja vrijedi samo tijekom dana. pa i na otvore¬ nim kongresima izgovorena prijetnja od strane liječničkih »kolega«. koje se kod neurotičara događaju kao posljedica po¬ vezanosti između njegovih snova i njegovih simptoma. snovi neurotičara nisu niti u jednoj značajnoj točki imalo drugačiji od snova normalnih. Dakle. pa je kvantitativne. Ali.

Upitajte sami sebe. kako s pravom smije pretpostavljati. ali si tada ne tre¬ bamo niti predbacivati kad naše nastojanje ostane bez uspje¬ ha i prekida se prije vremena. i to od one vrste s kojom se ne znamo suočiti. Vanjski otpori. niti bi kod kuće mogla ostajati sama. do ovih se indikacija može stići samo kroz pokušaj. isključenje rodbine. bila je toliko nespretna . da i ostane takav kakav jeste. u kojemu sam zbog liječničkog obzira i ja bio osuđen na ulogu patnika. i koje danas isključujemo našim stavlja¬ njem indikacija. Prije mnogo godina primio sam na analitičko liječenje jednu mladu djevojku. da je majci dala mig o tome. poduzeli smo nešto. Bavili smo se samo unutarnjim otporima . asistenciju. koje bi analizi pripremili odnos bolesnika i njegove okoline prema njoj. tome se niti ne čudimo. razmijenjenim između njene majke i jednog imućnog kućnog prijatelja. pa uspjesi njegovih prvih godina rada nikada neće dopustiti ocjenjivanje učinkovitosti analitičke terapije. jer se otporu bolesne žene pri¬ dodaje i otpor supruga. da ponekad i oni najbliži bolesniku pokazuju manje zanimanja za to da on postane zdrav. da su paranoja i Dementia praecox u svojim izraženijim oblicima nepristupačne. koje prepoznajemo kao nužne. Tko općenito zna kakvim sve razdorima neka obitelj često može biti rascijepljena. Opremljeni smo protiv unutarnjih otpora pacijenta. s pravom zahtijeva. biti razotkritkriven popis njegovih grijeha.kako se obra¬ niti od takvog jednog vanjskog otpora? Rodbinu pacijenta ne može se nikakvim razjašnjenjima dovesti do toga. Ali. Tamo gdje je neuroza po¬ vezana sa sukobima među članovima obitelji. ali . Bolesnica se polagano primicala priznanju. sto je vrlo učes¬ talo. Umjesto mnogih slučajeva. dobru osvijetljenost. Psihoana¬ litičko liječenje može se usporediti s kirurškim zahvatom. postavlja zahtjev da se izvodi pod okolnostima naj¬ povoljnijim za uspjeh. što je pod postojećim okolnostima bilo neizvedivo. pa se metoda s pravom iskušavala na svim vr¬ stama bolesti. tamo zdrav ne razmišlja mnogo kod izbora između vlas¬ titih interesa i ponovnog ozdravljenja bolesnika. No.ili toliko lukava. jer tada prijeti opasnost da se izgubi povjerenje bolesnika koji uostalom. Mnogi pokušaji liječenja u počecima analize nisu uspije¬ vali. Kod psihoanalitičkog liječenja je mi¬ ješanje rodbine zapravo opasnost. ona se ne 484 može navesti na to da se drži podalje od čitave te stvari. već zbog nepogodnih vanjskih okolnosti. Naprosto. negoli za to. i tako dalje. Ne treba se čuditi kad suprug nevoljko gleda na liječenje kroz koje će. koji bi gurali svoje noseve u operativno područje i pri svakom rezu noža glasno vrisnuli. jer su se poduzimali na slučajevima koji uopće nisu po¬ desni za postupak. Ali. o čemu se tijekom analize govori. koji su bili nužni i pobjedivi. i to tako. Svojedobno se nije moglo od početka znati. te bi joj prestravljeno zapriječila pristup vratima kada bi ova 485 . najčešće se neuspjesi onih prvih godina nisu događali krivnjom liječnika ili zbog nepodesnog izbora objekta. pa kao i on. kako je njena mašta zabavljena slučajno zamijećenim nježnostima. imali su nezna¬ tan teoretski značaj. koliko bi se od tih operacija okončalo dobro. zahtijeva¬ jući da je nitko drugi ne štiti od strepnje samoće osim majke. Vi znate kakve uvjete kirurg za to obično zahtijeva: podesnu prostoriju. da osoba od njegova povjerenja bude na njegovoj strani.onima pacijenata. ispričat ću vam jedan jedini. kad bi se morale obavljati uz nazočnost svih članova obitelji.sposobnost da se dalje usavršava u mnogo većoj mjeri od ne¬ kog drugog specijaliste. ali veliku praktičnu važnost. da je izmijenila svoje ponašanje prema njoj. koja već dugo vremena nije zbog strepnje izlazila na ulicu. a zajedno s njom se nikada ne smije raditi ništa. neće se niti kao analitičar iznenaditi zbog spoznaje.

Do¬ kazivao sam. pa nema izgleda da se razumnim sredstvima kod njih nešto postigne. Neka terapeutska novost prihvaća se ili glasnim oduševljenjem. Možda iz mog upozorenja o rodbini izvučete zaključak. da bi se za svrhe psihoanalize bolesnike trebalo odvojiti od njihovih oblitelji. pa čak i kad bismo pretežnu većinu svojih neuspjeha mogli objasniti ovim opravdanjem. ostane u onim odnosima. da bi majku učinila svojom zatvorenicom i oduzela joj slobodu kretanja potrebnu za su¬ srete s ljubavnikom. majka je učinila kraj takvom pogubnom liječenju. Ona se prepustila bolesti zato. Kad bi se izliječio neki težak slučaj. i oca. Brzo odlučivši. mnogo je povoljnije kad bolesnik tijekom liječenja . ali je zdravlje pronašla u nekim toplicama. kao u slučaju Jennerova stvarno bla¬ ženog cjepiva. Osim toga. ovu terapiju ograničiti na one.ukoliko se ne nalazi u stanju teške iscrpljenosti. Zar ne. No. u kojima se vi trebate 486 boriti sa zadaćama koje se pred vas postavljaju. pa se stoga trebalo prikrivati i njihovo ozdravljenje. da bi se mogla ocijeniti trajnost ozdravljenja. da se ljudi prema pitanjima terapije postavljaju izrazito iracionalno. neovisan o drugima u svo¬ jim životnim odnosima. koji se nalaze u lječilištima za živčane bolesti. vremensko razdoblje koje se trebalo pregledati bilo bi prekratko. takvoj je »tajni« bilo žrtvo¬ vano ovo liječenje. koje su svoju bolest. slijedio sam pravilo da na liječenje ne uzimam niti jednog bolesnika koji nije sui juris. moglo se čuti: »To nije 487 . Nakon dosta vremena. a za mnoge slučajeve se uopće nije niti moglo doći do obavijesti. Samo. a slu¬ čajevi neurotičnih oboljenja koji se uzimaju na liječenje zaista nisu bili istovrsni. Djevojku su odveli u lječilište za živčane bolesti. ili pak uz naj¬ dublje nepovjerenje. te vjerojatno imao čak i odobrenje supruga. od jednog sam kolege. To se odnosilo na osobe. kako da se ove nama nedostupne čimbenike dovede do toga! Naravno. No. Rođaci jedi¬ no svojim ponašanjem ne bi trebali poništiti ovu prednost i općenito se neprijateljski postavljati prema liječničkim nastojanjima. Dakle. tako ćete također otkriti i u kojoj su mjeri izgledi nekog liječenja određeni društvenom sredinom i kulturnim stanjem neke obitelji. tim ometajućim vanjskim čimbenicima! Prijatelji analize su nam savjetovali. najjača zapreka ležala je u spoznaji. i dugo godina je tamo prikazivali kao »jadnu žrtvu psihoanalize«. Protiv psihoanalize je očito postojala predrasuda. s kojim se mogla upustiti u odnos koji ju je zadovoljavao u svim pogled¬ ima. kao primjerice onda kada je Koch u javnosti objavio svoj prvi tuberkulin protiv tuberkuloze. majka je odjednom shvatila što znači strepnja njene kćeri. da se upravo tamo i upoznala s onim gospodinom. da je statistika bezvrijedna ako su u njoj jedinice koje su poredane jedna za drugom — premalo istovrsne. koji je posjećivao ono lječilište i tamo vidio agorafobičnu djevoj¬ ku. koje još i danas ima svoje nepomirljive pro¬ tivnike. No. Isto se toliko dugo i za mnom vuklo ružno ogovaranje zbog lošeg ishoda ovog liječenja. da jednom našom statistikom uspjeha preduhitri¬ mo najavljenu zbirku neuspjeha. kad me navala gospode iz mnogih zemalja učinila neovisnim o milosti ili nemilosti mog rodnog grada. a i svoje lije¬ čenje držale u tajnosti. Niti na to nisam pristao. saznao da je odnos između majke i bogatog kućnog pri¬ jatelja postao poznat u čitavom gradu. Zaprepaštena iznenadnim burnim zahtjevima djevojke. u najrazličitijim smjerovima. ovo pruža žalosne izglede za djelotvornost psi¬ hoanalize kao terapije. Majka je i sama ranije bila vrlo nervoz¬ na. to si ne može dopustiti svaki psihoanalitičar. dakle. U godinama prije rata. jer sam se osjećao vezanim obvezom liječničke diskrecije. ne bih se u tome mogao složiti s vama. Odabrao sam šutnju. Dodajmo tome.željela napustiti kuću.

Prihvaćao sam se toga da vam ponudim iz¬ vješće o nekom nedovršenom pitanju. ne može poslužiti niti za ozdravljenje. Kad sam bio još mlad liječnik. a potom povezivanje nije dovodilo do toga da svoje obećanje i održim. vidite ih i sada na predrasudama koje je jedna grupa naroda. prijenos je opasno sredstvo u rukama nekog nesav¬ jesnog liječnika. kad analiza nije bila iz¬ vođena vješto. nisam ni mogao zahtijevati da postanete stručnjaci. ostaje mračnom tajnom. Ali. predbacivane psihoanalizi. pa i sami možete oblikovati vlastitu ocjenu o tome. taj bi ozdravio i sam od sebe tijekom ovog vremena. u suštini se ograničavaju na prolazne pojave porasta sukoba. Štete. zapao sam u jedno slično olujno ogor¬ čenje liječnika protiv hipnotičkog sugestivnog liječenja. Ali. razvila protiv druge. Čuli ste objašnjenje o tome što sve radimo s našim bolesnicima. Ali. Sada sam već pri kraju. niti jedno sredstvo ili postupak liječenja nije zaštićen od zloporaba. i prepustiti ih vremenu koje ih ipak troši. ili kad je bila prekinuta usred rada. i ne zaborav¬ ljamo za kolika mu ohrabrenja i razjašnjenja trebamo zahva¬ liti. tada su svi članovi obitelji. Više je no uobičajeni načina govora kada priznajem. Protiv predrasuda se ne može učiniti ništa. Moguće je. Na nekim sam mjestima pripremio građu za izvođenje nekog zaključka. moje dame i gospodo. pozvan radi sa¬ vjetovanja. da je predrasuda protiv analitičke terapije sa¬ da već zahvaćena opadanjem. Ali. negoli do tada. koji vode rat. bili uvjereni da taj novi napad može jedino biti posljedica na njoj iskušane analize. a potom ga sam ne bih izveo. koja je iza sebe već osta¬ vila četiri ciklusa neraspoloženja i manije dospjela na moje liječenje u stanci nakon melankolije. Naj¬ mudrije je pričekati. Nepovjerenje prema analizi moguće je u različitim pravcima. jesu li naša nastojanja sposobna da dovedu do nekog trajnog poremećaja. ako neki nož ne reže. a zbog čega tako nisu mislili i ranije.nikakav dokaz. hipnotizam se nije održao kao terapeutski agens onako. što sam toliko često obećavao iz¬ nova se na nekom drugom mjestu vratiti na neko tek dotaknu¬ to pitanje. mi psihoanalitičari možemo se izdavati za njegovog zakonitog nasljednika. pa čak i visok liječnički autoritet. da i mene samog tište mnogi nedostaci ovih predavanja koja sam vam održao. Čini se da joj to osigurava ne¬ prekidno širenje analitičkih učenja i sve veći broj liječnika u nekim zemljama. koje danas oni »umjereni« suprotstavljaju psihoanalizi. kako je to obećavao u svom početku. još zahvaćenom raz¬ vitkom pa bi tada moje skraćeno sažimanje i samo postalo nepotpunim. koji se bave analitičkim radom. Jednog će dana isti ljudi o istim stvarima misliti drugačije. 489 . a potom se tri tjedna kas¬ nije iznova našla na početku jedne manije. više od svega mi je žao. želio sam vam samo dati razjašnjenje i poticaj.« A kad je jedna bolesnica. 488 k tome.

iako ovaj drugi dio imena nije nikada koristio. koji mu se zasigurno ne bi svidio. da svi mi danas. London 1946. tom 10.«. naravno . . Sigmund Freud rodio se 6.Freud je dobio ime Sigismund Schlomo. kako je ne bez ponosa i sam pri¬ pomenuo . svibnja 1856. Pa ipak. Bez imalo ustezanja pričamo o edipovskim sukobima i takmi¬ čenju među braćom.SIGMUND FREUD KRATKA BIOGRAFIJA Priredio: Peter Gray Freudova sudbina bijaše.ponekad i u nekom obliku i na način. tre¬ bali bismo prethodno pozorno pročitati Freudova djela. Sabrana djela. no što se ikada i sam nadao. i to ne samo s kamatama. »govorimo freudovski«. 513 . no usprkos tome istinita. kad bismo se željeli stručno poslužiti tim jezikom. Nakon stoje neko vrijeme izvodio pokuse sa skraćenim oblikom imena Sigismund . Sigmund Freud.1 Pola stoljeća nakon njegove smrti više se ne može previdjeti da je bila us¬ pješnija.»utemeljena na spavanju svijeta«.Sigmund. Već je postala otrcana fraza. pa bi se samo rijetko ponekad poslužio njegovim izvornim ob¬ likom. koji danas pripada Češkoj. Jakob Freud. više ili manje ispravno. godine u malom moravskom gradu Freibergu.2 Njegov otac. nosi češko ime »Pribor«. na početku sedamdesetih godina se kao stu¬ dent medicine na bečkom sveučilištu konačno odlučio na uzimanje tog imena.. o narcizmu i freudovskim omaškama. »O povijesti psihoanalitičkog pokreta. već i s kamatama na kamate. strana 60 Freiberg. Ova lektira isplati se.

ponižavajućih ograni¬ čenja vezanih uz prava na imovinu te odabira zvanja i bavlje¬ nja religijom.bio stariji od svog ujaka. već da bi se bavio znanstveno-filozofskim istraživanjima. No. strana 199. privlačnu mladu damu sa sjevera Njemačke. prebacio na Medicinski fakultet. i to s uvjerljivim znanstvenim argumentima. sudjelovanje u politici i određenu mjeru društvenog uvažavanja. no ubrzo se tjeran svojom »požudom za znanjem«.. kako se sam Freud prisjeća. Freud je 1882.. iznimnog fiziologa i učtivog. kojemu je bila treća žena. Jakob Freud imao je dva sina iz prvog braka. poznatima u ono doba i u međunarodnim razmjerima. mogli su gajiti opravdane nade u svoj gospo¬ darski napredak. »svaki marljiviji židovski momak (. 1860. i to ne stoga jer je želio krenuti uobičajenim putem kao liječnik. usto i nepogrešivi pozitivisti koji su s prezirom odbacivali svaku metafizičku speku¬ laciju o prirodnim pojavama. Kao briljantan istraživač. (Stari grad. bila je kod Freuda naročito izražena.) u svojoj školskoj torbi nosio ministarsku lisnicu«. iste dobi kao i supruga mu Amalia. ka¬ ko je to sam nazvao. vitku. a tijekom gimnazije bio bi iz godine u godinu najbolji učenik u razredu. U obitelji je odrastao bez ne¬ ke religiozne poduke. Ernsta Briickea. Zidovi. godine Freud je bio u dobi od gotovo četiri godine kad je obitelj preselila u Beč. Sigmund Freud. kao ateist je krenuo na bečko Sveučiliš¬ te. znanja željnom dječaku zadao podosta zagonetaka. Stvarni razlog bio je romantične prirode: u travnju je upoznao Marthu Bernays. o svojim je učiteljima uvijek razmišljao s iskrenom zahvalnošću.iako nećak Sigmunda Freuda . Johna. samosvjesna i mlada žena.) 514 . godine upisao se Freud. London 1942. Freud je duboko poštovao. Jedan od ove polubraće imao je sina. koji je u to doba mnoge magnet¬ ski privlačio. a i napustio ga je kao ateist.3 Mladi je Freud pronašao srčanosti da njeguje ambiciozne snove o us¬ pjehu. a da se religiozna objašnjenja niti ne spominju. a majka Amalia zgodna. koja su trebala riješiti neke velike zagonetke što su ga dugo fascini¬ rale. s profesorima koji su go¬ tovo svi bili podrijetlom iz Njemačke.bijaše ne baš imućan trgovac vunom. Na Briickeov savjet. njegovao je vezanost uz teme¬ ljita promatranja i odgovarajuće održavanje razine znanstvene skepse. Bavljenje psihologijom i neurologijom toliko ga je obuzelo. da je svoj stupanj doktorata dovršio tek 1881. U početku je planirao studirati pravo. Kao majčin prvorođenac i ljubimac obitelji. godine nerado napus¬ tio laboratorij i prihvatio posao u Općoj bolnici u Beču. upravo navršivši sedamna¬ estu. na Sveučilište u Beču. koji je . Pa čak i nakon što je Freud modificirao svoje rane teorije o psihi . oslobođeni tek nešto ranije poreza i pristojbi koji su toliko tištali. dvadeset godina mlađa od svog supruga.u suštini već nimalo prikrivene psi¬ hološke teorije. 2000. Imao je privilegiju raditi s profesorima. Zagreb. godine. a oba su živjela u njihovu susjedstvu. djeci već pri¬ rođena u naravi. Tako je već i sastav Freudove obitelji bio dovoljno neobičan da bi pametnom. Sabrana djela. no vrlo strogog preda¬ vača. Najznačajnijeg među njima.. tom 2/3. dobio je vlastitu sobu čim si je obitelj mogla dopustiti takav trošak. život će mu ponuditi obilje prilika da bi je i zadovoljio. Bilo je to vrijeme u kojemu je. 1873. Želja za spoznajom. koja je u Beč stigla u posjetu jednoj od njegovih 515 Tumačenje snova. Habsburško carstvo nalazilo se upravo na po¬ četku svoje liberalne ere. Već je od prvog dana škole iskazivao nadarenosti vrijedne pozornosti.

ostavilo na Freuda dubok dojam. te da se njeni simptomi mo¬ gu otkloniti razgovorima. kod slavnog francuskog neurologa Jean-Martin Charcota. bolnička sestra i zastupnica. godine radio u Parizu. iako inače dobar slušatelj. no i sama iz¬ vrsna psihoanalitičarka. Charcot. entuzijast koji je Freudu dao dosta pobuda za razmiš516 ljanje na kojima je mogao započeti s izgradnjom. Ubrzo su se potajno i vjerili. U sve većoj se mjeri specijalizirao za žene koje su patile od histerije. djelo Studije o histeriji. a i Breuerove volje. bila je za Freuda odlučujuća i na jedan dru¬ gi način. te otada posve protiv svoje. te ne manje hrabre obrane teze (u ono doba iznimno neomi¬ ljene). no moglo bi se shvatiti i kao mig. utvrdio je kako. A i ordinacija je nagonila Freuda na otkrivanje psihoanalize: njegovi su se pacijenti iskazali kao sjajni učitelji. do ve¬ ljače 1886. Vise od desetljeća razmjenjivali su FlieB i Freud povjerljive razgovo¬ re. da baš ne kažemo . uznapredovala do pra-pacijentice ili utemeljiteljske pacijentice psihoanalize. Anna. Na Freudovo je za¬ dovoljstvo pokazala. od kojih je najmlađa. propagator provokativnih teorija (ponekad i jezivih). Freud je od listopada 1885. U jesen je radio na tekstu koji je kasnije naz¬ van Nacrt znanstvene psihologije. 517 . koji nas podsjeća na to koliko je Freud ipak mnogo dugovao tradi¬ cionalnim fiziološkim razjašnjenjima psihičkih doživljaja. uspješnim i ve¬ likodušnim internistom. da je histerija zapravo bolest kojoj muškarci ne podli¬ ježu ništa manje od žena. kasnije postala glavna očeva osoba od po¬ vjerenja. da pro¬ dube svoje subverzivne predodžbe. To je djelo unaprijedilo neke od njegovih osnovnih teorija. U srpnju mu je uspjelo u cijelosti analizirati jedan vlastiti san. 1895. Tijekom devet godina dobili su šestoro djece. te se ubrzo s njim i sprija¬ teljio. pojačao je Freudovo ras¬ tuće zanimanje za teoretske i terapeutske aspekte psihičkog ozdravljenja. Imale su mu za reći mnogo više no što je čuo.bio je isuviše siromašan da bi mogao zasnovati ugledan građanski dom koji su i on. Kad je četiri godine kasnije u svom djelu Tuma¬ čenje snova objavio taj san. kasnije poznat pod nazivom »Irmina injekcija«. Tek se u rujnu 1886. promatrajući njihove simp¬ tome i slušajući o njihovim poteškoćama. i to samo zahvaljujući obilatoj po¬ moći putem vjenčanih poklona i posudbi od bogatih prijatelja. godine objavio je Freud zajedno sa svojim očinski nastrojenim prijateljem Josefom Breuerom. Fliess je bio sjajan slušatelj. čije je smiono podupiranje hipnoze kao sredstva za liječenje internističkih poremećaja. tajnica.sestara. koje su Breuerovoj nekadašnjoj pacijentici.« osigurale počasno mjesto. Prije sklapanja braka. da histerija svoj početak nalazi u seksu¬ alnim funkcionalnim smetnjama. Tih je godina i utemeljio psihoanalitičku teoriju du¬ ševnog života. Patnje nervoznih postale su Freudovo područje specijalizacije. iako ga nije sam ni zaklju¬ čio. stručne zabilješke te konačno dospjeli i do toga. upravo onakav za kakvim je Freud i čeznuo: intelektualni igrač kojeg ne bi prestrašila nikakva ideja. »Anni O. pa se strastveno zaljubio u nju. neusporedivi promatrač. no . godine par mogao i vjenčati. Pritom su mu bile suđene i složene pomoći. a i vjerenica smatrali neophodnim.osebujne. kako je povjerio jednom svom prijatelju. a niti objavio. godine upoznao je berlinskog oto¬ rinolaringologa Wilhelma Fliessa. a devedesetih godina mu se psihologija pre¬ tvorila u pravog »tiranina«. oko pet mjeseci nakon što je on otvorio svoju liječ¬ ničku ordinaciju u Beču. uzeo ga je kao model za psihoanalitičko tumačenje sna. Godina 1895. 1887. Ona je Breueru i Freudu ponudila fascinantnu građu za njihove povjerljive razgovore. ipak nije slušao dovoljno dobro.

nisu se više nikada sastali. a drugo se izdanje pojavilo tek 1909. svejedno. U njemu sadržana zbirka osvijetljenih omaški svih vrsta objasnila je Freudovo osnovno shvaćanje. kako se ona time zatva¬ ra. pa se ta godina obično iznosi i kao godina prvog objavljivanja. na način koji je dotada bio 519 518 . da dušom . 1902. Ipak. 1910. te je čak zaposlen i plaćeni tajnik (Otto Rank). i iako je dopisivanje još potrajalo.djevojčice ili dječaka. 1905. godine se ovo »Psihološko društvo srijedom« pretvorilo u službenu »Bečku psihoanalitičku udrugu«. te poticaj Freudu da se prihvati samoanalize.godine. Sve više i više je Freud postizao ugled i pristalice. Ovo je djelo predstavljalo nastranosti i »normalan« razvitak od djetinjstva pa do puberteta otvoreno 1 oslobođeno moralnih stega. ova se grupa povećala na više od dvanaest sudionika. Freudov rad pisan za široku publiku.4 Taj je događaj bio snažna pobuda za oblikovanje psiho¬ analitičke teorije. te »najupečatljiviji (. Nasuprot tome. godina prodan je samo 351 primjerak. godine. o kojima su govorili. u povijesti nije bilo pri¬ mjera sličnog tome! Sljedeće dvije ili tri godine mučio se sa svojom »sanjaricom«. da je svaka neuroza posljedica preranih početaka seksualnih djelat¬ nosti u djetinjstvu. nisu postojali samo u njihovoj mašti. godine.6 Sve snove obrađuje kao ispunjenja želja. da uzrok neuroze može biti jedino silo¬ vanje djeteta . Sa Fliessom se razišao 1900. do pojedinosti opisuje duševne vještine uz čiju se pomoć uzroci snova prevode u neobičnu dramu koje se probuđeni sanjač prisjeća. gdje bi raspravljali o pitanjima psihoanalize. do koje mu je neko vrijeme bilo jako stalo.. bio imenovan za izvanrednog profesora na bečkom Sveučilištu. Ono čega se odrekao s teorijom zavođenja bila je ustvari isuviše uopćena tvrdnja.. Ova »nezgoda« dogodila se samo zbog njegove potajne nevoljkosti prema održavanju te sjednice. kao godina izdanja navedena je 1900. Knjiga je isprva bila hladno prihvaćena.U sve većoj mjeri Freud iznosi psihološka razjašnjenja za psihološke pojave. U proljeće 1896. godine je Freud konačno nakon mnogih ote¬ zanja.jer.vladaju čvrsta pravila.ma kako se ona činila neure¬ đenom . starije braće ili školskih kolega. Predgovor 2. dospio je do velikog kruga čitatelja. »najznačajniji događaj« kako se prisjetio nekih dvanaestak godina kasnije.. kojima su doprinijeli antisemitski osjećaji kao i sum¬ njičavost prema tom usamljenom inovatoru. godine po prvi put je upotrijebio sudbonosnu riječ »psihoanaliza«. na kraju je morao odbaciti »teoriju zavođenja«. te da je prije svega treba izvoditi iz zlo¬ stavljanja djece. Ona je tvrdila. Imao je paci¬ jente za koje je znao da napadi. Barem je nekoliko medicinara (i mali broj žena među njima) Freudove ideje shvatio ozbiljno. O psihopatologiji svakidašnjeg života iz 1901. koja je bila sustavnija i temeljitija no samoistraživanje ma i najiskrenijeg autobiografa . donio je odluku da se sastaje svake srijede navečer s još četiri bečka liječnika u svom stanu. da bi vodio zapisnike i bilješke. U šest 4 5 6 Tumačenje snova. izdanju Freud nikada nije tvrdio da nema seksualnog zlostavljanja. a u teškom sedmom poglavlju iznosi svoju opsežnu teoriju o psihi. iako je još uvijek slovio kao radikal. Da se samo navede jedan od tipičnih primjera: jedan predsjednik otvara njemu očito neu¬ godnu sjednicu službenom objavom. Krajem go¬ dine. od strane kućnog osob¬ lja. četiri godine kasnije. godine utvrdio je Freud svoju građevinu psihoana¬ litičkog mišljenja i drugim dijelom svoje teorije: Tri rasprave 0 teoriji seksualnosti. u Berggasse 19.) gubitak u životu jednog muškarca«. U listopadu mu je umro otac.5 Freudovo Tumačenje snova objavljeno je u studenom 1899. dani su mu bili ispunjeni novim otkri¬ ćima. Na naslovnoj strani knjige.-ta.

te 1936.-1961.7 Pa ipak. a s druge strane. No. pa čak više od ulaska u Kraljevsko medicinsko društvo (1935.). literaturi. tako 1930.-1937. ocijenjen kao osporen. koji su psihoanalitičku metodu trebali postavi¬ ti na sigurne temelje. Ostva¬ rivao je program koji si je zacrtao još u mladosti: riješiti neke najveće zagonetke ljudskoga postojanja. tvrdoglavog švicarskog psihijatra Carla Gustava Junga (1875. Massachusetts. Freud nije ostajao ni bez odlikovanja. nesvjesnog sastavnog dijela psihe i uglavnom svjestan i nadzirani »sekundarni proces«. kakvo je »Formulacije o dva načela psihičkog funkcionira¬ nja« (1911. kre¬ nuo je Freud na to.). godine »Psi¬ hoanalitičke napomene o jednom autobiografski opisanom slučaju paranoje (Dementia paranoides)« (»Slučaj Schreber«). biografiji. Nada u budućnost freudovske ideje.) sve su to primjeri širine njegovih zanimanja. potom »Zapažanja o jednom slučaju opsesijske neuroze« (»Čovjek-štakor«) te 1911. sad već međunarodnog pokreta njegovog pokreta. i kad se o Freudovim uznemirujućim ide¬ jama počelo raspravljati na psihijatrijskim kongresima. Usprkos kritičkim analizama ovih slučajeva koje su se pojavile u ranijim vremenima. ili kraće nazvan »Slučaj Dora«. te priznati jedan propust. iako to ne bi baš u svim slučajevima završavalo i dobro. do 1914. Psihoanalitička politika izbila je u prvi plan.). te prvu od svojih poznatih povijesti pojedinih slučajeva: »Odlomak analize jednog slučaja histerije«. Od 1910. U idućem desetljeću. ovo ostaju lucidni modeli za razjašnjavanje širokog spektra psihičkih oboljenja. odlikovanje koje je Freud cijenio više od svh ostalih. »Sjećanje iz djetinjstva Leonarda da Vincija« (1910. Goetheova nagrada grada Frankfurta na Majni. bio je to izbor za korespondentnog člana ekskluzivnog svjetskog Kraljevskog Društva (Royal Societv). godine bilo je za njega prepuno uzbuđenja: s jedne strane dalj¬ nje razvijanje. može se uzeti samo jedno toliko važno djelo. te njegova studi¬ ja o podrijetlu homoseksualnosti. neugodni procesi podjela unu¬ tar jednog brzo rastućeg. prapovijesti i mnogo čemu dru¬ gome. »Prisilne radnje i religiozne vježbe« (1907. kiparstvu. desetljeće od 1905. u kojemu Freud razlikuje »primarni proces« primitivnog. izloženoj mnogostrukim utjecajima okoline. Ali. godine Freud je kao na traci objavljivao iznimno utjecajne ra¬ dove o tehnici. 521 . seksualnim predodžbama o moral520 nosti. Objavljivanje ove povijesti bolesti trebalo je pokazati pri¬ mjenjivanje tumačenja snova u psihoanalitičkom liječenju.). i niz godina ostao njegov najugledniji bečki pristalica. 1905.da nije uvidio koja je moć prijenosa u psihoanalitičkoj situaciji. Freud je objašnjavao sveukupnost kulture svojoj provinciji. Adler je pripadao prvim Freudovim isto¬ mišljenicima. ali i kasniji ogorče¬ ni sukobi mišljenja.praktično nepoznat medicinskoj literaturi. U tim je godinama Freud probio i zadane granice kli¬ ničkog i teoretskog stručnog područja objavljivanjem svojih zapisa o religiji. »Kulturni seksualni moral i moderna nervoza« (1908.). naime . Isto tako. te originalnog. kao dokaz tome. je Freud objavio i svoju knjigu o dosjetkama. pro¬ glašen je počasnim doktorom Sveučilišta Clark u Worchesteru. kad se profesionalno zanimanje za psihoana¬ lizu ubrzano počelo širiti. Freud je obogatio tehniku psiho¬ analize s dva vrlo brižljivo obrađena izvješća o slučajevima 1909. ipak nije zapostavljao ni teoriju. Alfreda Adlera (1870. imali su dva glavna izvora: inteligentnog bečkog liječnika i socijalistu. je objavio »Analizu fobije jednog petogodišnjeg dje¬ čaka« (»Mali Hans«). na temelju tog nedostat¬ ka ovaj je rad o analiziranoj djevojci od nepunih dvadest go¬ dina.). U rujnu 1909. da se područje utjecaja psihoanalize što Kasnije su uslijedile i druge nagrade. o kojoj se mnogo rasprav¬ ljalo.

Kao reakci¬ ju na to.više rasprostrani i izvan svog mjesta nastajanja. Jung se isticao svo¬ jom osobnošću. Ovaj raskid bio je ionako samo pitanje vremena. poslano od boginje sreće: nije bio star. nazivao ga je svojim sinom. libidu. a prijateljstvo se zapečatilo posjetom Junga Freudu 1907.Židov. u proljeće 1914./1913. Ernest Jones.. oduševljen Jungom. osnovao je tajnu grupu analitičara istomišljenika. Sljedeće godine anonimno je objavio članak »Michelangelov Mojsije«. te 522 kao glavni uzrok neuroza odredio »osjećaj manje vrijednosti organa«. a u siječnju 1914. Na Prvom međunarodnom kongresu psihoanalitičara. Freud je okončao svoje prijateljstvo s Jungom. 1912. i u svijet koji bi bio veći od židovskoga dijela Beča. u kojima je naglašavao značenje agresivnosti više no seksualnost. koje je Jung pozdravljao. Freuda. i Jung je sve više skretao s Freudovih ideja. Freud. i nisu se tome ni¬ malo radovali. u ljeto 1911. oštroumnog kliničara i teo¬ retičara Karla Abrahama iz Berlina te Freudova tajnika.. godine. svojim princem nasljednikom sve nazivi. iz toga se razvila srdačna razmjena pisa¬ ma. Adler je s nekoliko svojih pristaša istupio iz Bečke psihoanalitičke udruge. Freud mu je odmah odgovorio. koji je na ne¬ ko vrijeme vratio mir u Bečku psihoanalitičku udrugu. Taj se Odbor sastojao od samog Jonesa. Napetosti oko psihoanalitičke politike nisu Freuda spri¬ ječile da nastavi s istraživanjima dojmljivog mnoštva tema. Odbor se zaista činio potrebnim. Beč mu se. kad je u ožujku 1910. u Niirnbergu bila osno¬ vana Međunarodna psihoanalitička udruga. Razdor je bio neizbježan. bio je za Freuda pravo otkriće. istraživanje kojeg je razotkrilo stupanj u kojem je pračovjek mračne. Ali. daleke prošlosti ušao u stanje kulture ubivši svoga oca i stekavši time osjećaje krivnje koju treba ublažiti. kra¬ jem 1912. Prvi se proboj dogodio 1906. objavio je pod naslovom Totem i tabu rezultate jednog smionog. Sandora Ferenczija (briljantnog sljedbenika iz Budimpešte). Iste godine izašao je 523 . nalazio se u punoj radnoj snazi i produktivnosti. s onom šačicom sljedbenika. te kontrolu nad njom prepustio Freudu i njegovim sljedbenicima. samoukog Otta Ranka. u kojem je spojio svoje divljenje prema toj skulpturi sa svojim oštrim zapažanjima. za Freuda je Jung bio logičan. spekulativnog izviđačkog putovanja u prapovijest. održanom u Salzburgu u proljeće 1908. na koji je Freudova psiho¬ analiza tada bila ograničena. No. Adler je slijedio i vlastite psihološke tijekove misli. kao i Adler. koju su nazvali Odbor za obranu osnovnih učenja psihoanalize. Početkom 1912. poslao Freudu jedan zasebno otisnut primjerak svog rada. učinio isuviše provincijalnim i nepodobnim za prerastanje u glavni stožer. Dogovoren je stoga kompromis. neizbježan izbor nositelja časti predsjednika te Udruge. tada glavni psihijatar na slavnoj klinici Burgholzli u Ziirichu. Nikada mu nije bilo lako prihvatiti značaj. ove su razlike počele dobivati i osobna obilježja. kada je Jung. godine. koji je Freud davao seksualnom nagonu. godine razmjena pisama između Junga i Freuda dosegla je ljutitu oštrinu. duhovi¬ tog Bečanina Hannsa Sachsa. ali se dugo vremena smišljeno predstavljao starijim i osjetljivijim no što je uistinu bio. Freud je tada imao svega pedest godina. Freudov najvažniji sjedbenik iz Engleske. a godinu dana potom bio imenovan i uredni¬ kom novoosnovanog Godišnjaka. snažne pojavnosti i ener¬ gičan kao debatant. nije bio Bečanin i nije bio . Jung se povukao sa svog moćnog položaja unutar psihoanalitičkog pokreta. Tragao je za nasljednikom koji bi psihoanalitička dosti¬ gnuća prenio nastupajućim pokoljenjima. Jung. Slijedom toga. Bečki Freudovi sljedbenici vidjeli su da njihov grad kao središte psihoanalize potiskuje Zurich. pa čak ih i izazivao.

U rujnu 1918. naslovljenu kao »Pregled neuroza Njegovo zagonetno nezadovoljstvo ovim rukopisima ukazuje na nevoljkost. Rad bi ga odvraćao od razmišljanja. komunikacija između »neprijatelja« kakvi su postali Ernest Jones. »Nesvjesno«. ali ne posve. Mnogo puta izdavana i prevedena na mnoge jezike. Englez. nije moglo biti ni riječi. Od kraja 1914. još uvijek ni¬ je nalazio neku drugu zadovoljavajuću mogućnost. Kratko prije završetka rata. »Potiskivanje«. a dvojica od njih i u najvećoj opasnosti. Razorna događanja na svjetskoj sceni potakla su Freudovo novo shvaćanje psihoanalitičke teorije. Ostalih sedam je odložio u stranu. o kongresima. koji su srce svih komu¬ nikacija. Imao je isuviše vremena na raspolaganju. 524 525 . »Pripreme za metapsihologiju«. Do sada nepoz¬ nat rukopis«. rat je u svojoj bestijalnosti potvr¬ dio psihoanalitičku ocjenu ljudske prirode. Vještinom ro¬ đenog propagatora ovdje je Freud započeo s nizom svaki¬ dašnjih iskustava. Prva žrtva unutar psihoanalize bio je kasnije Freudov daleko najpoznatiji prikaz slučaja. te neurozama. bila je oštro srezana. Europa se našla u ratu.. Freud bio pravi austrijski domoljub. i 1917. iako su se i psi¬ hoanalitičari kod svojih pacijenata redovito sudarali s nji¬ hovom agresivnošću. potom se okrenuo snovima i zaključio s tehnikom pred¬ meta. s potpunim faksimilom objavila u djelu »Pregled neuroza prijenosa. koja je 1917. 28. jedna druga djelatnost kojom se bavio tijekom rata. s omaškama. Nacrt za dvanaestu od ovih rasprava. »nemotiviranim« zaboravlja¬ njem. Zahvatio ga je pravi užas kad je uočio sve veći šovinizam intelektualnih krugova. godine ubijeni su nadvojvoda Franz Ferdinand Austrijski i njegova supruga. iako uspješnija. bezosjećajnost nalogodavaca. Pa ipak. godine. No. po sanitetskim jedinicama. posumnjavši u vlastitu teori¬ ju o nagonima. 4. a objavljivanja s područja psihoanalize gotovo su posve zamrla. ali je bio objavljen tek 1918. Mnogi potencijalni paci¬ jenti nalazili su se na ratištu. Šest tjedana kasnije. i Freuda. Freudu nije pružala neko veće zadovoljstvo. većina analitičara također se tamo nalazila. Od 1915. Njegov nacrt psihe nije odgovarao osloncima koje je us¬ pio sabrati tijekom svog kliničkog rada. To je ipak trebalo pričekati završetak rata. godine. godine počeo je održavati predavanja na Sveuči¬ lištu. Ilse Grubrich-Simitis i 1985. Na njegovu je početku. Rat je prigušio Freudov duh. Frankfurt na Majni. koji je napisao u jesen 1914. Rat se razvukao. 9 »Nagoni i sudbina nagona«. koja je prevagnula u članku o narciz¬ mu.i s uznemirujućim člankom o aspektima psihoanalitičkog mišljenja vezanog uz narcizam. koje je u početku želio objaviti pod jednim nazivom. obuhvatio jednom knjigom. do srpnja 1915. smatrao ih je promašenima. »Metapsihološka dopuna učenju o snovima« i »Tugovanje i melankolija«. napisao je dvanaest temeljnih rasprava. »Iz povijesti jedne infantilne neuroze« (»Čovjek-vuk«). izdanom pod naslovom Predavanja za uvod u psihoanalizu. Pet od tih zapisa8 objavio je između 1915. kolovoza. sastali su se psihoanalitičari prijenosa« pronašla je 1983. lipnja 1914. ali je kasnije odbacio taj plan. ukazali su se znaci obnov¬ ljenih aktivnosti. Teoretsko značenje agresivnosti još nije u cijelosti spoznao. ali sad se već gnušao svih ovih strahota. pa ga je koristio u svoje svrhe. koje je do tada dijelio na erotske i egoistične. svakodnevno. Psihoanalitičke aktivnosti dos¬ pjele su gotovo u stanje mirovanja. pa i na vlastito iznenađenje. ova su mu Predavanja na kraju donijela og¬ romnu publiku. Za Freuda to bijahu teška vre¬ mena i iz drugih razloga: sva trojica sinova našli su se na bojištu. glupost političara. Ipak.

slikovito rečeno. procjenjivanja i planiranja). i dalje je analizirao pacijente. Poražene sile. Te su se godine analitičari sastali opet. na koji način da najsigurnije pošalju svoje pakete. kojoj se našao izložen zahvalju¬ jući dnevnim novinama. otada je Freud bio primoran nositi protezu. brige nisu ni izdaleka prošle. iako su ipak upućene jedne na drugu: na Ono (potpuno nesvjesno područje psihe. i samo u rijetkim trenucima živio bez bolova. No. Freudova voljena druga kćerka. ali je sam Freud mrzio senzacionalističku pozornost. Neki smatraju da je upravo njena smrt konačno potaknula Freuda na razvitak pesimističke teorije nagona. majka dvoje dje¬ ce. na svjesno. na Ja (koje je djelomično svjesno. godine. Sophie. Ali. godine upotpunio je svojom klasičnom studijom Ja i Ono svoje teoretske revizije. godine. Ime Freud postalo je krilaticom. i to po prvi put nakon 1913. Čim je Freud prihvatio ove predodžbe kao svoje . Iako je teško govorio. Ovakav novi sustav nije Freuda ni u kom slučaju nagnao da se odrekne svoje klasične karakterizacije psihičkih djelatnosti. predsvjesno i potpuno nesvjesno. raniji »neprijatelji« iznova susreli kao prijatelji. kao i upute o tome. i rat je bio gotov. koji nije lio suze zbog rasula habsburškog carstva. nije odustajao od svog rada. Predstavio je »strukturnu teoriju« 526 psihe po kojoj je duša. sva tri sina su stigla kući. 1920.njegove misli nisu više mogle skrenuti s njih u nekom drugom pravcu. prikrivala sve stvarne i sva¬ kodnevne muke jednog domaćinstva. Mjesecima su ga liječnici i najuži suradnici uvjeravali kako je ta izraslina do¬ broćudne naravi. rodbini i istomišljenici¬ ma u inozemstvu vrlo detaljne spiskove hrane. među njima su bili i mnogi 527 .Njemačke i Austro-Ugarske u Budimpešti. pristupila Bečkoj psihoanalitičkoj udruzi. Bio je to po¬ sljednji kongres na kojem je Freud uopće sudjelovao. Beč je mučila glad. već i izvore sirovina. koja se udala i živjela u Hamburgu. operirao je izraslinu na nepcu. Freuda je pra¬ tila njegova kćerka Anna.) gotovo dovršio još godinu dana ranije. hladnoća. obuhvaća savjest te nesvjesne osjećaje krivnje). koje se sastoji iz nagona i kasnije potiskivane psihičke građe). podijeljena u tri ja¬ sno različite instancije. zapravo je Freud svoj rad S onu stranu načela ugode (1920. koja naročito ističe razmak između misli i svjesnosti. Ali. 1923. u rujnu je istina izbila na vidjelo: imao je rak. Tijekom kasne jeseni uslijedile su teške operacije. razrađujući u njemu po prvi put svoju teoriju na¬ gona smrti. umrla je tijekom epidemije gripe. Mnogo mu se više sviđalo što su se na prvom kongresu nakon rata. gospodinu profesoru. i kao djelotvoran orga¬ nizator. i ko¬ ja je 1922. zahtijevala je reviziju. nedostatak hrane i goriva vodio je u smrtonosne bolesti . na drastičan način iz carstva pretvorene u republike. sad je zastupao stav da mnoge psihičke ope¬ racije Ja kao i Nad-Ja nisu pristupačne izravnoj i neposrednoj introspekciji. U toj napetoj situaciji dokazao se Freud. ovaj put u Berlinu. odjeće i osta¬ loga sto je bilo potrebno njegovoj obitelji. Slika Marthe Freud.predodžbe. U siječnju 1920. koju je svojedobno analizirao. Freud je razaslao svojim prijateljima.. No. prepun mašte. koje na dramatičan način životne sile (Eros) suprotstavljaju silama smrti (Thanatos) . kao i sposobnost mišljenja. koja je svom suprugu.tuberkulozu i gripu. godine u Den Haagu. osvetničkim mirovnim spo¬ razumima. koji su im oduzeli ne samo teritorije. te Nad-Ja (isto tako samo djelomično svjesno. očajanje. Na veliko olakšanje obitelji. No. U trav¬ nju 1923. U međuvremenu se psihoanalitički pokret iznova započeo širiti. našle su se suočene s rev¬ olucijama i opterećene strogim. Dva mjeseca kasnije. te sadrži mehanizme obrane. bijeda je pogodila njegovu obi¬ telj svom svojom jačinom.

i iako se vratila neozlijeđena. prikupljena od Ernsta i Lucie Freud.razmatranje o modernoj civilizaciji u predvečerje velike katastrofe. lipnja konačno je Freud otputovao za Pariz. gdje ga je srdač528 no dočekala njegova nekadašnja draga učenica. Stara se družina raspala: Karl Abraham umro je preranom smrću 1925. da je Mojsije bio .uznemirujući ljude.. 10 »To die in freedom«. Iako star i bolestan. Osim toga.američki liječnici. 12. 1933. 6. iako ga je istovremeno i mrzio. U rano jutro. a 1926. či¬ neći ono što su Nijemci već pet godina uvježbavali dočepavši se vlasti u Njemačkoj. nije napuštao svoj rad. Nelagoda u kulturi . lišeno svake iluzije. Budućnost jedne iluzije. strepnja mu se sada uglavnom činila signalom za opasnost. i objavljena u Frank¬ furtu naMajni 198O.. simptom i strepnja. Freud nije vjerovao u osobnu besmrtnost. koji je poništavao nje¬ gova ranija razmišljanja o strepnji. objavljeno u: Sigmund Freud. aktivni već duže vrijeme. ožujka 1938.10 Uostalom. koje su naišle na sjajan odaziv publike: 1927.Egipćanin. Hrabro je umro 23. Freudova po¬ sljednja dovršena knjiga Čovjek Mojsije i monoteistička reli¬ gija ogorčila je i razočarala njegove židovske čitatelje zbog tvrdnje. 4. pa ipak. počeli miješati i u politiku. rujna 1939. njegovo djelo živi i danas. objavio zapis pod nazivom Zapreka. Freud je okončao svoj život onako. Pisma od 1873. izvorno na engleskom: Freudovo pismo sinu Ernstu od 12. nije želio bježati. Bio je isuviše star.. tamo se već i nalazilo najviše članova njegove obitelji. te bi potom u New Yorku i Chicagu nastavljali s analitičkim radom. Mjesecima je trajalo dok se konačno nije udovoljilo ucjenjivačkim zahtjevima nacističkog režima. Sandor Ferenczi nakon njega. godine. Freud se ipak protivio odlasku iz Beča.. Nijemci su mu dokazali da se prevario. Freudovi najbliži prijatelji već su ostavili zemlju. 30. a osim toga . te djelo objavljeno 1930. tada je napisao i rasprave. Krajem ožujka su Annu pozvali u Glavni štab Gestapoa. Od sredine dvadesetih godina radio je na osporavanim raspravama o ženskoj seksualnosti. 1933.nacisti neće nikada zauzeti njegovu domovinu. nakon sto je od svog liječnika zatražio smrtonosnu dozu morfija. godine. siječnja Hitler je imenovan kancelarom.g.-1939. i volio. » da bi umro u slobodi«. koji su pristizali u Beč kao njegovi »učenici«. Nastavio je i s revizijama svojih teorija. te su se od tog trenutka austrijski na¬ cisti. kako ga je i živio . Na¬ rodne mase pjesmama su pozdravljale naciste kad su umarširali u Beč. godine katastrofa je i izbila. svibnja 1938. ta je trau¬ ma dovela Freuda do brze promjene mišljenja: morao je kre¬ nuti u emigraciju. lipnja stigao je u London. 529 . Spontane antisemitske strahote preplavile su ga. princeza Marie Bonaparte. analizu religije od strane jednog uvjerenog ateiste.

You're Reading a Free Preview

Download