Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu Odsjek za animirani film i nove medije kolegij: Povijest umjetnosti 2 / AFNM nositeljica kolegija:

Leonida Kova izvoditeljica: Tajana Vrhovec kalamera studentica: Iva Boi, 2. godina

SEMINARSKI RAD HETITSKA UMJETNOST

U Zagrebu, 22. lipnja 2013.

Uvod
Neko davno, ne zna se tono kad, ali se pretpostavlja neto prije dvijetisuite godine prije Krista, na podruju Male Azije, danas turske pokrajne Anatolije, pojavio se narod imenovan Hetitima. U neposrednoj blizini, tog podruja su ivjeli Sumerani, Akaani, Babilonci, Asirci ili, jednostavnije, stanovnici drevne Mezopotamije, u iju bogatu povijest i kulturu neemo zalaziti. Egipat je bio u susjedstvu takoer. Nije sigurno jesu li Hati1 (koji su govorili hatskim, ne indoeuropskim jezikom) bili neka vrst predaka Hetita. Oni su ivjeli u sredinjoj Anatoliji od otprilike 2500. pr. Kr. do 2000./1700. pr. Kr. Postoji teorija da su Hetiti dobili ime po Hatima. Svakako, ta dva naroda su se stopila te su Hati imali velik utjecaj na Hetitsku kulturu. Naziv Hetiti preuzet je iz Biblije2 i nije sigurno da se odnosi na upravo taj narod te jesu li oni sebe jednako zvali. Pretpostavlja se da bi mogao biti njihov vlastiti naziv neili (vj. izgovor /nesili/) po imenu antikog grada. Akadski jezik je bio diplomatski jezik drevne Mezopotamije. On je najstariji zabiljeeni semitski jezik. Izumro je. Pisao se klinastim pismom koje se izvorno koristilo za zapisivanje sumerskog. Pripada afro-azijskoj jezinoj porodici zajedno s egipatskim jezikom. Hetitski jezik pak pripada skupini anatolijskih jezika koji spadaju u indoeuropsku jezinu porodicu. Najstariji je zapisani indo-europski jezik (takoer danas izumrli). Zahvaljujui akadskom klinastom pismu na kojem se pisalo hetitski, hetitski jezik je donekle deifrirao Bedich Hrozn i objavio svoj slavni lanak 1915. o njemu. Ne ulazei u pojedinosti, kojih ima mnogo te su nestabilne, okvirni povijesni pregled Hetita moemo podjeliti na nekoliko faza: 1. 2. 3. 4. 5. Razdoblje Hata, rano bronano doba 2500. - 2000. pr. Kr. Rana povijest Hetita 2000. - 1700. pr. Kr Staro kraljevstvo (1700. - 1450. pr. Kr.) Razdoblje carstva (1450. do 1200. pr. Kr.) Kasno razdoblje Hetitskih gradova-drava (1190. do 712. pr. Kr.)3

Zanimljivo je napomenuti da je najstariji naziv za sredinju Anatoliju zemlja Hata. Naziv je pronaen na klinastoj ploici oko 2350-2150 g. pr. Kr. 2 U knjizi Postanka (23,3-4) saznajemo da je Abraham zamolio Hetitski narod da mu proda zemlju kako bi tamo zakopao svoju enu Saru: Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori sinovima Hetovim: Premda sam ja meu vama doseljeni stranac, prodajte mi zemljite za grob meu vama, tako da mogu iznijeti svoju pokojnici i sahraniti je. , a Brojevi (13,29) te Joua (3,10) nabrajaju, meu ostalim plemenima Sirije i sjeverne Palestine i Hetite, nazvavi ih Hittima: Amaleani borave u negepskom kraju:Hittim, Jebusejci i Amoriani.te podatak iz Joue: I ree Joua: Po ovome ete spoznati da je meu vama Bog ivi: on e goniti ispred vas Kanaance,Hittim, Hivijce. 3 Podjela preuzeta iz: Ekrem Akurgal, The Art of the Hittites.
1

Dakle oko 3000.g. pr. Kr. vrijeme je bronanog doba, Troja je osnovana, a i openito se gradovi-drave osnivaju. Oko 2000. g. pr. Kr. trgovina izmeu Anatolije i Mezopotamije je jako razvijena emu su dokaz i klinaste ploice u slubi trgovine. Oko 1750 g. pr. Kr. osniva se Hetitsko carstvo. Gradi se grad Hattua (smjeten u blizini dananjeg sela Boazkale) koji e dugo vremena biti glavni grad carstva.

Otkriveni artefakti - umjetnost Hetita

Standardne ritualne skulpture s oblikom diska
Kao odreeno naslijee Hata, mnotvo malih metalnih skulptura je pronaeno u Anatoliji. Te figure oblikovane su na specifian kruni nain, najee je rije o stiliziranim formama bikova, jelena, pantera. S malo detalja, i esto obojeni krunim uzorkom napravljeni su od bronce, srebra, zlata. Detaljnijom obradom se istiu jedino rogovi ivotinja koji vjerojatno imaju mitoloku vrijednost. Slijedee slike su fotografije primjeraka figurica iz Alaca HykAnkara.

Osim ivotinjskih figura, antropomorfne figure su takoer pronaene. Mala statua ene koja je moda predstavljala neko boanstvo istie se vjetom obradom. 'Kosa' ene je stilizirana poput valovitih uzoraka na metalnim posudama iz istog doba. Izraena je od bronce i zlata.

Statua majke sa djetetom, odnosno majke dok hrani dijete istie se naturalistikim tretmanom. Pronaena u vladarskoj grobnici kod Horoztepa, statua je izraena od bronce. Lako se primjeuju slinosti i razlike u odnosu s prethodnom statuom. Grudi u obliku dugmeta i vanjski spolni organ u obliku trokuta pokazuju istu tendenciju prikazivanja tih dijelova tijela. Asimetrian poloaj ruku daje figuri vie dinaminosti nego prethodnoj.

Ova slika pak prikazuje ukrasni obru za glavu, izraen od zlata. On jako dobro ilustrira 'popularni' uzorak koji su upotrebljavali Hetiti openito na estetski doraenim predmetima, dakle i na ritualnim figurama moe se vidjeti ovaj uzorak te uzorak sa svastikom.

Skulptura Hattue
Arheoloki lokalitet Hattua pronaen je 1834. godine4, ali nije sustavno istraivan do 1904. Osnovana 1650. pr. Kr. u vrijeme Hatuilija I5 (vladari su se nazivali u poast Hattue Hatuili), Hattua je bio prijestolnica Hetita. Promjer grada je oko 1 km, nepravilnog je oblika. Grad je imao etiri vrata od kojih su najpoznatija lavlja vrata (ostala su vrata sfinge, kraljeva vrata i zapadna vrata). Jezgru grada ine veliki hramovi, izdvojena je Kraljevska palaa. U njoj je naena i najstarija hetitska knjinica sadri preko 3000 glinenih ploica. Lavlja vrata i vrata sfinge6 se istiu monolitnim skulpturama, simbolinim uvarima vrata, koji kao to sam naziv sugerira, uprizoruju mitsku ivotinju sfingu te lava. S malo urezanih detalja te skulpture ostavljaju dojam pomalo grube obrade koja ne ide predaleko u pribliavanju iluziji realistinog. Pretapanje oblih velikih povrina daje poseban dojam ovim skulpturama. Najkarakteristinije od oblija 'lavova' su okrugle ui polegnute unazad, naborani nos te nedostatak bora ispod oiju, visoki, okrugli obrazi, zatvorena eljust.

1834 On July 28 Charles Texier discovers the ruins of Hattusha. Believing he has found Pteria, a city of the Medes, he makes drawings of reliefs at Yazlkaya and some of the city ruins, and prepares a rough plan of the city. http://www.hattuscha.de/English/discovery.htm (25.6.2013), http://www.visitturkeynow.com/cities/c_hattusas.htm (25.6.2013) 5 Radi se o prvom vladaru Hetita, Tabarni (veliki car) iz Kuare, koji se preimenovao Hatuilijem I kad je taj grad postao prijestolnica. 6 Najvia i najjunija toka gradskih zidina. http://www.hattuscha.de/English/english1.htm (25.6.2013)
4

Tri kilometra dalje od Hattue nalazi se svetite Yazlkaya prepuno kamenih reljefa koji uprizoruju procesije bogova i boica, vladare, ivotinje itd. Zbog openito velike koliine uprizorenja religijskih simbola i opisa ritualnih rtvovanja na ploicama, moemo rei da su Hetiti bili religiozni, ili bar da se to snano odraavalo na prethodne naine. Oni su preuzimali (asimilirali) bogove iz religija pokorenih naroda7 zbog ega su ih prozvali narodom tisuu bogova. Preuzimanje bogova je bilo popraeno fizikim premjetanjem kipova bogova u Hetitske hramove, to se najee dakle dogaalo prilikom osvajanja teritorija. Tako da su bogovi sunca, bogovi oluje, Itar, boice slie Itar bili dio Hetitskog panteona8. U posljednjim godinama carstva, vrhovna sveenica, ena Hattusilia III, je poela uspostavljati sinkretizme meu nekim vanim bogovima. Tako je npr. glavna boica Boica Sunca Arinna izjednaena s Huritskom Hepat, a glavni bog Bog Oluje (ili gromovnik) koji vue porijeklo iz religije Hata, izjednaen je s Teubom. Ostali bogovi bili su bog vegetacije Telepin, bog vatre Agni, boginja lova Rupa, bog hodoasnika Jajas itd.

7 8

Dokumentarni film The Hittites (2003). str. 136.

Lonarstvo
Jako vaan dio Hetitske umjetnosti ini lonarstvo. Neke posude su bile oslikane, neke nisu. Razlikujemo tri vrste oslikanih posuda: kapadokijsko lonarstvo, posue pronaeno kod Kltepe ukraeno valovitim linijama i pticama te posue otkriveno u Alisharu, vjerojatno najstarije od navedenih. Posude odlikuje geometrinost, monokromnost, funkcionalnost. One

su imale mnotvo jednostavnih uloga u kuanstvu i trgovini. Sluile su za dranje voa, ulja, vode ... Geometrini uzorak na njima moemo povezati s openitim stilom ukraavanja posuda tog vremena.

Ritoni su bili popularni u to vrijeme, oblikovani nalik ivotinjama lavu ili biku.

Neoslikano, jednobojno posue privlai panju strunjaka i laika jedinstvenim, atraktivnim dizajnom. Moglo bi se raditi o novom umjetnikom pokretu. Svakako ovo posue je teritorijalno mnogo rairenije te je pronaeno u veim koliinama od oslikanog posua. Istie se neobinom, vitkom formom ime je pojaana estetska i utilitarna funkcija predmeta.

U Alisharu su pronaene posude koje nalikuju onima starijeg perioda, ali su vie uglate. Povrina ovih posuda je sjajna, odlino ispolirana.

Koliko je lonarstvo bilo razvijeno i raznoliko govori i injenica da su u to vrijeme postojale antropomorfne posude. Posuda iz Karum Kanesha na jednoj strani ima oblik mukog, a na drugoj oblik enskog lica. Vjerojatno je rije o boanskom paru, shematski prikazanom upravo kao i figurice ivotinja. Kao inae, pretpostavlja se i potencijalna religiozna, obredna uloga ovih posuda. Za vrijeme carstva opada kvaliteta lonarstva, to se objanjava vjerojatnim promjenom trenda, skulptura koja je prikazivala ljudski oblik mogla je biti atraktivnija od jednostavne forme posuda.

Literatura
Ekrem Akurgal, The Art of the Hittites, London: Thames and Hudson, 1962 Trevor R. Bryce, Life and Society in the Hittite World, Oxford, 2002 Henri Frankfort, The art and architecture of the Ancient Orient, London: Penguin Books University Press, 1989 Dokumentarni film The Hittites (2003), http://www.youtube.com/watch?v=Jq9FyI6D-xo (26.6.2013) Brojne internetske stranice