I.

GIMNAZIJA OSIJEK

Hrvatski jezik

Dravna matura 2011./2012.

- Esej

Pripremile: Danijela Stankovi, prof. i Ivana Stipi, prof.

VIA RAZINA EUROPSKI REALIZAM

lat. realis stvaran (stvarno, istinito) traje od 1830. do 1870. Vodeu ulogu imaju francuska, ruska i engleska knjievnost Tei detaljnom opisivanju stvarnosti te je zato u jakoj opreci prema knjievnosti romantizma DRUTVENO SOCIJALNE PRILIKE doba je razvoja industrije, stjecanja kapitala, jaaju socijalne razlike meu drutvenim slojevima U knjievnosti je osobit interes za kritiziranjem postojeeg stanja te je za razdoblje realizma karakteristian KRITIKI REALIZAM Duh razdoblja vidljiv je u POZITIVIZMU. To je materijalistika filozofija koja se temelji na prouavanju stvarnosti. Osniva je Auguste Comte koji istie da je bitno samo poznavanje injenica te da izvjesnost ovjekove spoznaje valja stvarati po uzoru na eksperimentalne znanosti, a da trebamo odustati od filozofskih problema. Pozitivizam utjee na knjievnost realizma i naturalizma koji takoer polaze od promatranja i prouavanja drutva Realizam polazi od Aristotelova shvaanja umjetnosti kao oponaanja prirode Prvi teoretiar je CHAMPFLEURY koji je svoje poimanje realizma iznio u nizu lanaka tiskanih u zbirci Realizam smatra da predmet prikazivanja romana mora biti dananji ovjek u modernoj civilizaciji Realistika metoda ukljuuje: PREDMET PRIKAZIVANJA JE STVARNOST, TJ. DRUTVO, ANALITIKU METODU, NAELO ISTINITOSTI, NAELO TIPINOSTI, OBJEKTIVNOST, KNJIEVNOST ELI DATI ISTINITU I VJERODOSTOJNU SLIKU DRUTVA Teme su iz svakodnevnog ivota Likovi su prikazani kao tipovi. Tipovi su nositelji zajednikih osobina jedne skupine ljudi Najea je socijalno-psiholoka karakterizacija. Likovi nikad nisu iskljuivo pozitivni ili negativni, nego su prikazani u svim svojim psiholokim nijansama, s manama i vrlinama Motivacija likova proizlaz iz njihova karaktera te sklopa socijalnih okolnosti Realistiki su likovi razvijeni, to znai da tijekom radnje doivljavaju psiholoke i karakterne promjene. Oni su iz svih drutvenih slojeva te su uvjetovani sredinom iz koje potjeu Opisi interijera nemaju ukrasnu ulogu. Oni otkrivaju socijalnu pozadinu koja odreuje postupke, ponaanje, psihologiju likova Pripovjeda je objektivan, iskazan glasom u treem licu i nenazoan u radnji Zbog svoje objektivnosti, on se distancira od likova te ne komentira zbivanja i nastoji biti neutralan Javlja se tzv. jezik sredine on je u funkciji karakterizacije lika i odraava njegovo podrijetlo i obrazovanje Fabula slijedi kronoloki slijed zbivanja. Fabuliranje je podreeno oblikovanju karaktera koji je najvaniji element realistikog romana Roman je najvanija knji. vrsta, a afirmirali su ga realisti. Najvie im odgovara ova knjievna vrsta jer ele detaljno analizirati drutvo i istinito ga prikazati. Tako je nastala teorija da je roman zrcalo stvarnosti (Stendhal, Crveno i crno) Nastaje tradicionalni pojam romana koji podrazumijeva: vrstu fabulu, kronoloku i preglednu radnju, psiholoko-socijalnu motivaciju, likove koji itatelja potiu na identifikaciju, stil i jezik pristupaan iroj publici

FJODOR MIHAJLOVI DOSTOJEVSKI uz Tolstoja, najvei je predstavnik visokog ruskog realizma najznaajniji prethodnik moderne proze 20.st. na koju je utjecao i pripovjednim postupcima i novom tematikom utemeljio je moderni europski roman u djelima progovara o mnogim socijalnim, moralnim i religijskim pitanjima stvorio novi tip romana psiholoki romanom daje vjernu sliku bijede velegrada i p siholoku razradu unutarnjih sukoba u glavnom liku njegovi su likovi pobunjenici koji ele promijeniti svijet iako je stvaralatvo zapoeo pod utjecajem Gogolja, poslije povratka iz Sibira zaokupljen je moralnim aspektima ljudske egzistencije te izlaz trai u vjeri djela: Bijedni ljudi, Ponieni i uvrijeeni, Idiot, Braa Karamazovi, Zapisi iz mrtvog doma

ZLOIN I KAZNA psiholoki roman nove pripovjedne tehnike unutarnji monolog (za oslikavanje dubina ljudske due i ovjekove podsvijesti) moderni roman monoloko-asocijativni (U romanu postoji fabula, ali dominiraju unutarnji monolozi) roman ideja - zbog ideje koju obrauje u romanu zloin, kazna, grijeh, pravda, pravo kriminalistiki roman iako imamo i zloin, zloinca, istragu, rjeenje i priznan je, osnovna je razlika od krimi romana u tome to zloinca znamo ve u poetku drutveni roman daje sliku ljudskog drutva sredine 19. st. roman objavljen u Ruskom vjesniku fabula je zanimljiva, ali nije sama sebi svrhom. Njena je svrha prikazivanje psihologije lika u kritinim situacijama kompoziciju ini 6 dijelova i epilog likovi su socijalno i psiholoki okarakterizirani, ali je u prvom planu psiholoka karakterizacija mjesto i vrijeme radnje: Sankt Peterburg, 60-e godine 19.st. RODION ROMANOVI RASKOLJNIKOV glavni lik, bivi student prava koje se potpuno osamio poto je, iscrpljen siromatvom i neprestanom oskudicom, odustao od studiranja. Razoaran je drutvom u kojemu sposobni, ali siromani ljudi, poput njega, ne mogu uspjeti. Sklon je filozofskom promiljanju o svijetu. Osmislio je teoriju, po kojoj se ljudi dijele na obine i neobine. Obini su ljudi obini puk koji potuje zakone i ti ljudi ive po pravilima koja im drugi nameu. Izuzetni pojedinci,neobini ljudi, poput Napoleona, mogu raditi to ele, ukoliko je to za dobrobit ovjeanstva. Oni su pokretaka snaga drutva. Odluivi svoju teoriju primijeniti i u praksi, Raskoljnikov je poeo planirati ubojstvo bogate stare lihvarice Aljone Ivanovne, koju je smatrao posve nevanom i nemor alnom osobom, a ijim bi novcima mogao pomoi mnogima, pa i sebi. Prije ubojstva pokuava sam sebi dokazati da je neobian ovjek i da je sposoban poiniti ubojstvo. Primanje majina pisma potresa ga i ubrzava njegovu odluku da ubije Aljonu. U pismu mu majka pie o sestri Dunji koja se udaje za bogatog skorojevia Luina da bi se spasila sramne slube kod razvratnika Svidrigajlova. Pie da su u looj financijskoj situaciji jer je Dunja izgubila posao te se ispriava to mu ne mogu financijski pomoi jer su i one na rubu bankrota

Proturjenosti Raskoljnikovljeve osobnosti moemo povezati s etimologijom njegova prezimena, u ijemu je korijenu glagol raskoliti Raskoljnikov smatra da savreni zloin postoji, tj. materijalno se zloin moe prikriti, ali glavni razlog razotkrivanja zloinca lei u njemu samom. Javljaju se fiziki dokazi o poinjenom zloinu, groznica, halucinacije, vruica. Upravo se to dogaa i njemu. Misao na poinjeni zloin, posebice neplanirano ubojstvo Aljonine sestre Lizavete, neprestano ga mui i proganja. Psihiki rastrojen, eli prikriti tragove zloina, ali istovremeno udnim postupcima svraa pozornost na sebe i potie sumnju istraitelja Petrovia, to odraava njegovu podsvjesnu potrebu za priznanjem. Svoju stranu tajnu povjerava prostitutki Sonji, ali ona ne shvaa njegovo filozofsko objanjenje zloina. Ona se prostituirala kako bi spasila obitelj od gladi, meutim, i dalje je skromna, pobona i puna ljubavi prema blinjima. Ona je primjer ruske due jer radi sve za dobrobit drugih i utjee na boljitak unutar samih likova Zahvaljujui njezinoj vjeri u njega, Raskoljnikov nakon dugih unutarnjih borbi i previranja, doivljava unutarnju promjenu. Ta je promjena dola nakon to je u ivot primio ljubav prema drugoj osobi (Sonji) te nakon to je primio u sebe vjeru u Boga. Raskoljinikov je oksimoronski lik u jednom je liku i zloinac i dareljivac, i zao i dobar ovjek, i prijestupnik i mislilac. SONJA MARMELADOVA lik je prostitutke koja je izvrila zloin nad vlastitim tijelom kako bi pomogla obitelji, usprkos svom drutvenom poloaju, ona je najmoralniji lik u romanu. Istinski je dobra, portvovna i humana. Smatra da svatko ima pravo na ivot i da nitko nema pravo ubiti. Istinski je religiozna; utjee pozitivno na Raskoljnikova. Za razliku od francuskog realizma, koji kritizira stvarnost, ruski realizam vjeruje u didaktinu ulogu knjievnosti (da pouava). Miljenja da se ovjek moe promijeniti na bolje ukoliko to sam eli i uz veliku pomo religije (pria o Lazarovu uskrsnuu). ZAVRETAK unutarnja Raskoljnikovljeva promjena nagovijetena je na kraju djela, a vidljiva je u njegovu prihvaanju vjere i ljubavi. Vjera i ljubav temeljne su vrijednosti koje e u njegov i Sonjin ivot unijeti smisao Grinja savjesti koja se javlja u njemu dokazuje tezu ruskoga realizma da je jedini nadovjek Bog, a ne Raskoljnikov ili Napoleon. Raskoljnikov je dokaz da ubiti nekoga znai duhovno ubiti samoga sebe (kranska misao). Isto tako, ne postoji zloin koji za sobom ne donosi kaznu. Razlozi ubojstva: a) socijalni siromani student sa samoga dna drutva ne eli se okoristiti zloinoom, nego pomoi drugima koji su u istoj situaciji b) psiholoki obini i neobini ljudi, Raskoljnikov neobian ovjek (oni kre zakon i imaju pravo na neposluh jer e vanost i vrijednost njihova ina utjecati na boljitak budunosti) c) moralni Raskoljnikov smatra da ima pravo na zloin i da se to ne kosi s njegovom religioznou. Posljedica je toga zloina njegova psihika rastrojenost, a osim fizike kazne u Sibiru, vea mu je kazna njegova savjest. REALISTIKI ELEMENTI tema elja za drutvenom afirmacijom, kriminalistika pria, fabula je preteito kronoloka, pripovijeda se o 9 dana u ivotu glavnoga lika, pripovjeda je u 3. licu, izraena kritika drutva, ut jecaj znanstvenosti, detaljno opisivanje interijera i eksterijera, govor sredine. Likovi su tipovi siromani student eljan uspjeha (Raskoljnikov), inovnici srednjeg sloja (Porfirij Petrovi), osiromaeni inovnici (Marmeladov), ljudi s dna drutvene lj estvice (Sonja prostitutka), sitni trgovci, preprodavai (Lizaveta), tip plemenite ene koja utjelovljuje rusku duu (Sonja, Dunja Raskoljnikovljeva sestra koja je spremna udati se za ovjeka kojeg ne voli kako bi pomogla financijskom boljitku svoje obitelji)

MODERNISTIKI ELEMENTI tema otuenja i potrage za identitetom, u radnju ubaene digresije, asocijacije i retrospekcije, pripovjeda pripovijeda uglavnom iz perspektive glavnoga lika pa postaje nepouzdan, iako ostaje u 3. licu, filozofinost rom ana (esejistiki elementi) unutarnji monolog, novi stilski postupci simbolizam, navoenje snova, fantastike, groteska. Likovi zastupaju razliite svjetonazore i filozofske teorije (vanost dijaloga) PSIHOLOKI REALIZAM raunajui da puko vanjsko realistino opisivanje ne moe posve prodrijeti u osjeaje i misli likova, on je vie opisivao unutranjim monolozima. U tom opisivanju misli lei zaetak romana struje svijesti. AUTOBIOGRAFSKI ELEMENTI U ROMANU Dostojevski osuen na smrt, ali pomilovan i prognan u Sibir na 9 godina. Sudjelovao u pobuni Petraevskog (borio se za drutvenu jednakost, protiv starog feudalnog poretka) POLIFONIJA glavno strukturno naelo romana svaki lik ima funkciju svijesti lika (Razumihin razum, Sonja utjee na njegov moral, Porfirij Petrovi navodi ga na potrebu za priznavanjem zloina...) Roman istie da iskupljenje postoji i za najveeg grjenika, a osnovni preduvjet za to jest priznanje vlastitoga grijeha drugima i samome sebi. NAELO TIPINOSTI a) siromani student eljan drutvene afirmacije b) inovnici srednjeg sloja (Zamjotov, Porfirij Petrovi) c) osiromaeni inovnici (Marmeladov) d) ljudi s dna drutvene ljestvice (radnici, alkoholiari, prostitutke) e) sitni trgovci i preprodavai (Lizaveta) f) lihvari (Aljona Ivanovna) g) plemenita ena, tzv. ruska dua (Dunja, Sonja) likovi-ideje likovi koji zastupaju razliite svjetonazore i filozofske teorije (vanost dijaloga!) te je vidljiva filozofsko-etika karakterizacija likova

GUSTAVE FLAUBERT francuski realist visoki ili isti (psiholoki) realizam rodio se u Normandiji. U knjievnosti ve kao 14 -godinjak, kada pie svoje prve radove u Parizu upisuje studij prava, ali ga naputa zbog bolesti koja mu je obiljeila cijeli ivot; nesretan u privatnom ivotu i ivano rastrojen (zbog pretjerano razvijenih osjetila), povlai se na svoje imanje u Normandiji i bavi se knjievnim radom u mladosti pisao romantiarskim stilom, a kasnije realistinim najpoznatiji je po svojim romanima: realistiki (Gospoa Bovary, Sentimentalni o dgoj, Bouvard i Pecuchet) povijesni (Salambo) vjerovao da u umjetnosti nema lijepih ili runih tema i poznat je kao pisac koji je izjavio da za svaku stvar postoji samo jedan jedini mogui nain izraza smatra se najveim francuskim majstorom stila jer smatra da je u knjievnosti stil vaniji od teme smatra se nenadmanim majstorom francuske realistike proze tvorac je PSIHOLOKOG REALIZMA (istie se psiholoka karakterizacija, tj. unutarnja proivljavanja lika), a najavio je i naturalistiku poetiku

GOSPOA BOVARY

psiholoki roman, roman lika, drutveni roman, obiteljski... koji je nastajao oko 5 godina od 1. listopada do 15. prosinca 1856. roman je izlazio u nastavcima u La Revue de Paris roman, tj. njegov autor dospijeva na sud s optubom da je poinio prijestup protiv javnog i vjerskog morala i dobrih obiaja. Svi su osloboeni krivnje te je 1857. roman objavljen u cijelosti. Iste je godine voen postupak protiv Baudelaireove zbirke Cvjetovi zla Flaubertova reenica: Emma Bovary, to sam ja! postala je poznata i ukazuje na autorovo poistovjeivanje s junakinjom koja je podvojena izmeu banalne stvarnosti i velikih oekivanja i sanjarija BOVARIZAM lik Emme Bovary pretvorio se u simbol nemone enje osrednjih duhova prema visinama, neostvarivih ambicija, zavisti, svagdanje dosade. Pojam je nastao tek kada je knjievna publika upoznala djelo. Mato ga je definirao kao svojstvo drati se drugim nego to ovjek jest. Simbol je enje za neostvarivim (ovjek se osjea zarobljen prilikama u kojima ivi, stvarnou s kojom se suoava i eli to prevladati). Pojam se odnosi na ljude poput Emme koji smatraju da zasluuju bolju sudbinu od one koju imaju Struktura: trodijelna. Struktura triptiha u kojemu je svaki dio jedna faza u Emminu ivotu: 1. ivot s Charlesom 2. Rodolphe roenje i smrt njezine iluzije o mogunosti ostvarenja vlastite sree 3. Leone ponovni pokuaj i neuspjeh, Emmina konana propast Kao to i sam naslov kae, to je roman u kojemu je glavni lik Emma. Zato je zanimljivo to se glavna junakinja ne pojavljuje odmah na poetku romana (prvih je nekoliko poglavlja posveeno kolovanju i odrastanju Charlesa Bovaryja), a isto tako, roman ne zavrava njezinom smru, nego smru njezina mua. Defabularizacija je vidljiva u redanju epizoda koje sugeriraj u protjecanje ivota, ali fabula je kronoloka bez izraenih kompozicijskih faza (po uzoru na jednolino protjecanje vremena) Pripovjeda je sveznajui i potpuno neutralan, nikad se ne vidi u tekstu i ne komunicira s itateljem i ne komentira dogaaje Stilski postupci- slobodni neupravni govor; tom intonacijom otkriva mogunost simultanog prikazivanja neije svijesti i svijeta koji se kroz nju izraava. Ovaj stilski postupak omoguava nijansiranje i individualiziranje gledita pojedinih likova Tema je ivot Emme Bovary, tragina sudbina ene u malograanskoj sredni polovicom 19.st. Emmina nesrea proizlazi iz nesrazmjera izmeu njezina stvarnog ivota i elje za neim boljim. Njezina vizija savrenog ivota prozlazi iz sentimentalnih , ljubavnih romana koje ita prije braka, odrastajui u samostanu. Emmin odnos s keri Berthom nema nikakve bliskosti, kao to se nikada nije pojavila dublja veza izmeu nje i supruga Charlesa FLAUBERTOV PSIHOLOKI REALIZAM promatranje drutva, predmet je prikazivanja malograansko drutvo francuske provincije, detalji opisane zbilje esto dobivaju metaforina znaenja, sceninost opisa, slikarski opisi, tehnika filmske montae u masovnim scenama, naelo istinitosti poticaj za pisanje bio je novinski lanak iz crne kronike o traginoj smrti u lijenikoj obitelji Delamare Naelo tipinosti tip malograanina (Homais), nezadovoljne provincijalke (Emma), lihvara Ako je roman izazvao tolike rasprave, bilo je to zato to je Flaubert unio u prikazivanje stvarnosti novi realizam, drugaiji od Balzacovog i Stendhalovog koji je jo proet romantizmom

Emma, kao i Don Quijote, neduna je rtva jednog prevladanog pogleda na svijet s kojim pisac obraunava ba zato to mu je i sam sklon Razoarana ivotom i igrom ivota prema njoj, poinjava samoubojstvo ispijajui otrov, arsen KASNI MODERNIZAM - EGZISTENCIJALIZAM

od 40-ih do 70-ih godina 20. st. avangardne tendencije i dalje postoje, ali ne dominiraju. Javljaju se i pokuaji obnove realistike proze obnavlja se dijalog s tradicijom, knj ievnici se vraaju temama: odnos pojedinca i drutva, pojedinac u suvremenoj civilizaciji, smisao postojanja knjievnosti, smisao ljudske povijesti

u prozi se javlja egzistencijalistiki roman u drami se javljaju epski teatar i teatar apsurda (antidrama) glavni predstavnici egzistencijalizma: Sartre, Camus i njemaki filozof Heidegger egzistencijalizam je knjievni i filozofski pravac u 20. st. Polazina je misao da se ljudstko postojanje razlikuje od postojanja ostalih ivih bia . To je filozofija prema kojoj ljudska egzistencija nije unaprijed odreena nekom zadanom ljudskom biti (esencijom), ve je uvijek stvar osobnog izbora i osobne odgovornosti. Dakle, nije unaprijed odreeno to smo, ve smo ono to od sebe sami uinimo.

Osniva je egzistencijalizma kao filozofsko-knjievnog pokreta Sartre, a njegov roman Munina najbolji je gezistencijalistiki roman Osnovni su egzistencijalistiki pojmovi: EGZISTENCIJA ljudsko postojanje, nain postojanja sprecifian za ovjeka ESENCIJA bit, ljudska priroda SLOBODA samoodreenje ALBERT CAMUS

Francuski knjienik roen u Aliru Dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost 1957. Njegov se knjievni rad dijeli na: a) fazu apsurda (filozofski esej Mit o Sizifu i roman Stranac) b) faza pobune (esej Pobunjeni ovjek, romani Kuga, Pad)

Za razliku od Sartrea, Camus se nije elio javno politiki eksponirati, smatrajui da moe djelovati na drutveni ivot kao knjievnik Njegov je doivljaj svijeta nihilistiki svoje postojanje doivljava besmislenim i u njemu se javlja osjeaj apsurda: IZVJESNOST SMRTI=BESKORISNOST IVOTA=APSURD (besmislenost ivota i svijeta)

Temeljni je ljudski stav otpor protiv apsurda jer ovjek mora svome ivotu dati smisao Apsurd je za Camusa potpuna odsutnost nade (koja nema nita s oajem), stalno prikravanje (koje ne valja mijeati s odricanjem) i svjesno nezadovoljstvo (koje se ne moe izjednaiti s mladenakim uzbuenjem)

STRANAC Tema: prikaz ivota kao besmislenog i apsurdnog (ovjekova otuenost ovjek kao stranac u svijetu) Roman lika Kompozicija: roman je podijeljen na 2 dijela: 1.)Mersault kao slobodan ovjek (zavrava ubojstvom Arapina) 2.) Mersault u zatvoru i suenje - MERSAULT je predstavnik otuenoga ovjeka: doivljavajui ivot kao besmisleno postojanje kojim vlada sluaj, on je otuen od drutva. Ravnoduan je prema svim njegovim institucijama. To je ovjek koji ne pokuava objasniti dogaaje iz svoga ivota, koji nita u ivotu ne pokuava promijeniti jer ga okruuje la, on je svjestan apsurda vlastitog postojanja i zato je stranac u svijetu u kojemu ivi. - on je stranac jer ne prihvaa igru, tj. ivot kakav mu nudi drutvo pa je stoga stranac za drutvo, nije plakao na majinu sprovodu pa se ponaao kao stranac, ide u kino gledati zabavni film, a poslije toga s njom u krevet iako je tek nedavno pokopao majku. Njegove posljednje misli pred pogubljenje bile su: Da bi se sve konano zavrilo i da se ne bih osjeao toliko usamljen, ostalo mi je poeljeti da na dan moga pogubljenja bude mnogo gledatelja i da me oni doekaju s povicima mrnje - u Mitu o Sizifu Camus je rekao da Sizifa treba promatrati kao sretnog ovjeka zato to istodobno i prezire sudbinu koju su mu namijenili bogovi i prihvaa je kao vlast itu sudbinu. U tom je smislu i Mersault sretan: prezire ono to mu se dogodilo, ali prihvaa to kao vlastitu sudbinu, ne opire se smrti, veseli joj se jer je ona jedina izvjesna. - karakterizacija lika (tehnika redukcije) Camus unosi promjene u karakterizaciju lika: psiholoka razrada lika izostaje. Da bi prikazao Mersaultov ivot, Camus se koristi TEHNIKOM REDUKCIJE svodi njegov psihiki ivot na elementarno, tj. na osjetilne dojmove. Tako se lik kree samo u jednoj vremenskoj dimenziji u sadanjosti - iz Camusova predgovora romanu Stranac predodba o Mersaultu bila bi tonija kad bi se itatelj zapitao u kakvoj to igri Mersault ne eli sudjelovati. Odgovor je jednostavan: on ne eli lagati. Lagati ne znai rei samo neto to nije. To znai, rei vie nego to jest i vie nego to se osjea. - Mersault govori ono to jest, odbija prikrivati svoje osjeaje, a drutvo se zbog toga osjea ugroeno. Trae, npr. od njega da kae kako ali zbog poinjenog zloina. Meutim, on im odgovara da osjea vie nezadovoljstvo nego pravo aljenje i ta ga nijansa stoji glave. - glavni lik za Camusa nije izgubljeni bijednik, nego ovjek jadan i gol, zaljubljen u sunce koje ne ostavlja sjene. - daleko od toga da je on bez trunke osjeajnosti. On osjea strast, duboku strast zato to je ilava, strast za apsolutnim i za istinom. Rije je o istini koja je jo negativna, istini da se bude i osjea, ali istini bez koje ovjek nikad nee moi nadvladati sebe i svijet. - ideja romana ovjek je stranac u svijetu u kojem ivi, on eli objasniti taj svijet, ali svijet se odupire ljudskim objanjenjima i racionaliziranjem. Iz tog nastojanja da se objasni svijet i

opiranja svijeta ovakvom objanjenju, raa se apsurd. Zato ne postoji nada i izvjesna je jedino smrt (besmisleno je opirati joj se jer je ona jedina izvjesnost u ivotu) STIL: - fabula je jednostavna; svedena je na iznoenje dogaaja vezanih uz Mersaulta - pripovjeda je u 1. licu (ali objektivno iznosi dogaaje) - roman graen tehnikom SOLILOKVIJA monolog koji podrazumijeva odsutnost drugih lica - nema psiholoke karakterizacije lika - tehnika redukcije Mersaultov ivot svodi se na iznoenje osjetilnih dojmova. On te dojmove ne komentira. Jedino ih registrira, zato pratimo samo njegovu sadanjost - nema filozofskih digresija u kojima bi Camus pokuao objasniti svoju filozofiju apsurda - stilski je pisan u jasnim, preciznim i kratkim reenicama - roman je slian Kafkinim romanima, ali ne po stilu pisanja, ve po doivljaju svijeta - MERSAULT-SIZIF svakodnevno radi poslove koji nisu smisleniji od Sizifova (koji je osuen gurati kamen na vrh, svaki dan ponavlja svoj posao iako je svjestan da nikad nee prebaciti kamen preko vrha; njegova je snaga u tome to je svjestan besmislenosti svoga napora. On je OVJEK NAVIKE), svakodnevno radi iste radnje, ravnoduan je, nema ivotni cilj, nema nade, nema emocionalnu stranu, nema uporite u obitelji, ne istie svoj nacionalni identitet, nakon to je osuen zbog ubojstva, ne pokuava dokazati svoju nedunost. Miri se sa svijetom i ivotom. On prihvaa apsurd sretan je jer shvaa da njegovo postojanje u svijetu nema viega smisla izvan njega samoga. - MERSAULTOV RAZGOVOR S ISPOVJEDNIKOM vidljiva 2 svjetonazora: a) ispovjednikov ovjek u ivotu grijei, pred Bogom se treba osloboditi grijeha, u ivotu treba prihvatiti vjeru koja donosi nadu u vjeni ivot i donosi utjehu b) Mersaultov ne vjeruje u Boga i ne zanima ga pitanje postojanja Boga, osjea strah pred nepoznatim, ivi u uvjerenju da e u potpunosti umrijeti, sretan je usprkos injenici da e biti okrutno ubijen (smrtna kazna), nema nade, prihvaa svijet onakvim kakav jest, shvaa da je jedini smisao unutar njega samoga - MERSAULT DRUTVO on je stranac u svijetu u kojemu ivi. Iako ga razumije, svjestan je apsurda u svijetu i prihvaa ga. Drutvo krase lani moral i dvolinost Mersault zapravo biva osuen jer nije plakao na majinu pokopu. Konana smrtna kazna morala je doi jer kad bi drutvo razumjelo Mersaulta, to bi znailo da bi se ono moralo promijeniti, kao i ljudska svijest, a to je jednostavno nemogue. On je neuobiajena pojava u rutiniranome svijetu, te samim ti strano tijelo koje treba biti odbaeno i osueno na samou i smrt . Iz tog razloga, lake je osuditi Mersaulta nego mijenjati ljudsku svijest - on umire za istinu (usporedba s Kristom) ne donosi spas ovjeanstvu, uvia bit ivota i miri se s tim, po tom je uzvien i gotovo svet - Mersault je shvatio apsurd ivota koji ga okruuje. On je probuen jer ne trai smisao izvan sebe. Zato mu ne treba vjera, on je sretan usprkos injenici da e drugi dan biti pogubljen. To znai da postoji srea u apsurdu ako ovjek prihvati da njegovo postojanje u svijetu nema vieg cilja izvan njega samoga - okvir romana ini SMRT (poetak saznanje o majinoj smrti, kraj njegova smrt) to dovodi do spoznaje da je ona pratitelj ivota

- neke epizode iz 1. dijela (bezazlene situacije) argumenti su protiv naruenih normi na suenju. Npr. puenje kraj majina odra i ispijanje bijele kave, odlazak u kino s Marijom - presuda na suenju donesena je prije poetka procesa, a samo zato jer se glavni lik nije ponaao u skladu s navikama drutva. - MOTIV SUNCA I PREJAKE SVJETLOSTI sunce se provlai kao crvena nit u vidu gradacije kroz djelo gdje god je piscu potrebno ob jasniti i umjetniki uobliiti postupke svoga junaka, a koje nee razumjeti ni sud ni publika ( na pokopu majke , kada ubija Arapina). Istie da je za poinjeno ubojstvo krivo sunce (na majinom pokopu zamarao ga je sjaj svjetlosti po zidovima, svjetlost s elika noa pogodila je Mersaulta u elo, u obrani pred sudom govori da je sve to bilo zbog sunca) - Mersaultov je odnos prema drugim ljudima ravnoduan, poslovan, povran, fiziki; bez dubljeg odnosa s ijednim ovjekom

RENESANSA 16. st., a punu afirmaciju doivljava na podruju Italije. U Hrvatskoj se razvija najvie na podruju Dalmacije. U sreditu je interes za ljude i ivot. Renaissance preporod, ponovno roenje Uglavnom je usmjerena na petrarskistiku liriku i protutursku tematiku (rasuta baina) Renesansni knjievnici bili su klasino obrazovani U naim renesansnim sreditima postojale su gramatike kole u kojima se uio latinski jezik i pouavala djela klasinih pisaca. Mnogi su se pisci kolovali u drugim zemljama, najee u Italiji Renesansna sredita: Split (Maruli), Dubrovnik (iko Meneti, Dore Dri, Mavro Vetranovi, Marin Dri), Hvar (Hanibal Luci, Mika Pelegrinovi, Petar Hektorovi), Zadar (Petar Zorani, Brne Karnaruti) Od knjievnih vrsta, razvijaju se lirske pjesme,karnevalske pjesme maskerate, satirike i religiozne pjesme, epovi (posebice biblijsko-religiozni i povijesni), roman, pastirske igre, komedije (tzv. uene ili eruditne), drame, crkvena prikazanja Razvija se knjievnost NA NARODNOM JEZIKU

MARIN DRI Iz puanske, dubrovake obitelji. Dobio nadimak Vidra zbog sposobnosti prilagoavanja raznim ivotnim situacijama. Najstariji dokumenti o njemu govore da je bio klerik u crkvi. U zrelijim godinama odlazi na studij u Sienu. U ovom je gradu otkrio umjetnost. Po povratku u Dubrovnik, dobiva mjesto pisara. Dobio je posao sluge plemiima. U tom vremenu nastaju njegove komedije. Razoaravi se u Dubrovnik, vraa se u Italiju, ovoga puta u Veneciju, a potom odlazi u Firenzu. Tamo pie urotnika pisma toskanskom vladaru Cosimu di Mediciju, u kojima kritizira dubrovaku vlast. Moli ga za pomo pri smjetanju puana u Senat. Na svoja pisma ne dobiva odgovor te naputa Firenzu, a Dubrovnik ga zbog tog pokuaja nazove urotnikom. Umire u Veneciji. Realistiki slika dubrovako drutvo 16.st. i ukazuje na njegove mane, bavei se vjeitim antitezama mladost-starost, selo-grad, stvorio je veliku galeriju tipova ljudi, od starih

10

krtaca i zaljubljenih, rastronih mladia preko razumnih, sposobnih sluga do rimskih kurtizana Djela: komedije (Dundo Maroje, Arkulin, Skup), pastirske igre (Tirena, Venera i Adon, Griula), pokladna igra (Novela od Stanca), tragedija (Hekuba )

DUNDO MAROJE U Dubrovniku Drieva vremena slubeni je jezik bio talijanski. Njime se sluila vlastela. Bogaenje viih slojeva sve je vie stvaralo razliku meu klasama. Dubrovnik se uglavnom bavio trgovinom. Prekomjerno troenje na razne provode dovodi do slabljenja ekonomske moi grada. Vlast iz tog razloga zabranjuje luksuz, to kasnije Dri u komediji ismijava. akavtina 16.st. Univerzalno znaenje djela renesansa donosi i novi nain razmiljanja: pojedinac treba biti umjetnik prilagoavanja, mora imati sposobnost okretanja srea u svoju korist, ostale kvalitete (obrazovanje, snaga, talent) nisu pres udne za ivotni uspjeh, hedonizam (naslada) i uitak ideal su ljudskog djelovanja, novac je najvia vrijednost, sredstvo koje omoguuje ivotne uitke Dri je spoznao temeljni problem vrline i sree, njihovu povezanost, sukob meu njima, u kojemu i obian ovjek podlijee neuhvatljivoj stihiji fortune, ili je svladava vrlinom kojoj se mo temelji na razboru. Tu temu, klju za razumijevanje djela i drugih komedija, Dri je povjerio pravom protagonistu komedije, Pometu Junaci djela nositelji su dubrovake stvarnosti i umjetniki su ivi likovi Nedovrena komedija u 5 inova. Pria je to o vrlini i prevrtljivosti fortune te umijeu svladavanja te fortune uz pomo vrline u vlastitu korist, te odnosu otaca i sinova. Komedija je nastavak izgubljene komedije Pomet, u kojoj su se pojavljivali isti likovi. PROLOG DUGOG NOSA Negromant (arobnjak) Dugi Nos obraa se publici, dubrovakoj vlasteli, koristei antiteze mladi -stari, ljudi-ene i sl., ime ukazuje na antitezu kao glavnu okosnicu djela. Govori im o putovanjima po Indijama, gdje je susreo ljude nazbilj (potene ljude, pritom mislei na dubrovaki puk) i ljude nahvao (ljude s majmunskim obrazom, vlastela). Navodi da e se radnja komedije odvijati u Rimu. Kroz lice Dugog Nosa progovara sam Dri. Tako je direktno uputio svoju kritiku vlasteli, bez da za to snosi posljedice. DRUGI PROLOG govori ga Pomet-druina (glumci). Navode da se radnja odvija u 6 dana, a upravo toliko trebalo je druini da ju sklope. Dundo Maroje nastavak je izgubljene komedije Pomet. Pometovci na poetku iznose sadraj Pometa, a zatim i Dunda Maroja, napominjui da e komedija zavriti u veselje. Iz tog se zakljuuje da sama fabula nije bitna, ve poruka koju djelo prenosi. Radnja se odvija na gradskom trgu u Rimu. Grad je predstavljen ka o mjesto raskoi i uivanja Komedija pripada eruditnoj komediji (imitatorskoj). Ovakva komedija potjee iz antike komedije, gdje se najee imitiralo Plauta. Ona predstavlja dogaaje iz svakodnevnog ivota, imala je zapletenu radnju, a u njoj je sudjelovao puk koji se prikazivao u nedolinim situacijama. Cilj joj je bio da zabavljajui pouava. Imala je uvijek prolog u kojemu se iznosila osnovna fabula i 5 inova. Ono po emu se Dundo Maroje razlikuje od klasine eruditne komedije jest injenica da na kraju krti starac Dundo Maroje dobiva zadovoljtinu, tj. novanu nagradu. Na taj se nain Dri umilio vlasteli koja ne bi prihvatila da ovjek slian njima na kraju bude nasamaren. Komedija se temelji na antitezama staro (vlastela, zaostala) mlado (snalaljivi, puani koji bi trebali ui u Senat) po istom principu izgrauju se i ostale antiteze

11

ene su u komediji uglavnom ili slukinje ili kurtizane, ali ovdje nije rije o pogrdnom prikazivanju ena, ve o realnoj slici Dubrovnika u 16. st. POMET TRPEZA predstavlja mudrost Dubrovnika. U djelu on iznosi Drieve stavove. On je sluga Uga Tudeka koji, nasamarivi sve likove, pokuava izvui vlastitu korist. Uz njega se vee rije FORTUNA. On smatra da pravi vladar mora imati sposobnost svladavanja sree i ivotnih prepreka. Treba se prilagoditi vremenu i bit virtuoz (umjetnik). Biti vladar ne znai imati novaca stav o upravljanju Dubronikom. On se slui iskrivljenim talijanskim jezikom kako bi ispao uen, a na taj se nain ismijava dubrovaka vlastela koja je zabranjivala uporabu hrvatskoga jezika u Senatu. Njegovo umijee upravljanja ljudima proizlazi iz Machiavellijeve knjige Vladar. Pomet je ovjek nazbilj koji moralno poraava ljude nahvao i zbog toga je pravi primjer renesansnog ovjeka. Nadimak mu proizlazi iz njegove opsjednutosti jelom i piem, to se kosi s tadanjim zakonima u Dubrovniku i u ovom djelu izaziva porugu. Vani su njegovi monolozi jer iznose mudrost koju Dri poruuje svojim sugraanima. On je jedini lik koji nije podvrgnut poruzi . Usauje u ljude uvjerenje da je svatko kova svoje sree. On je renesansni ovjek ije se djelovanje temelji na dvaka kljunim pojmovima renesanse FORTUNI I VIRTU (vrlini). Pojedinac treba biti obdaren vrlinom da okrene sreu u svoju korist. On je obdaren snalaljivou i moe ostvariti svoju bit i prirodni sklad i u tom je smislu ovjek nazbilj. U radnju je utkana idejna poruka koja se raspoznaje kao komina varijacija suvremene filozofske misli, posebice iz Machiavellijeve interpretacije pojmova sre e i vrline kao pretpostavke da vladar, tj. jak pojedinac, superioran nad svijetom i pobjednik nad fortunom, postigne cilj promjenom politikog stanja. Tim je poukama nadahnuta Pometova akcija. On postie svoj cilj, trijumfirajui, kao ovjek nazbilj, nad ljudima nahvao. Nije teko spoznati analogiju izmeu Pometove akcije i Drieva stvarnog djelovanje. Dvosmislenou govora u komediji je raskrinkao dubrovake senatore kao ljude nahvao suprotstaljene ljudima nazbilj LAURA ona je antipetrarskistiki prototip Petrarkine Laure. Jedina vrijednost za nju jesu nakit i dukati, koji pokreu i ostale likove u komediji. Pravo joj je ime Mandalijena Krkarka, tj. Korulanka. Postala je kurtizana nakon to ju je ostavio mladi s kojim je pobjegla od kue. PERA Laurina suprotnost. Krijui se pod mukom odjeom, ide u potragu za Marom. Bez njega je spremna ostati neudana i otii u samostan. Svaka njezina rije u sebi krije duh rodnog Dubrovnika. MARO tipian je lik rastronog sina koji naputa oca DUNDO MAROJE star je i krt ovjek. ivot je podredio dukatima. Kree u potragu za sinom, a u biti samo eli povratiti svoje novce. Tipian je predstavnik ljudi nahvao. POPIVA u nekim je situacijama slian Pometu. On uzima ivot s njegove povrine, ne preza ni pred im, smatrajui da e se uvijek nai neko rjeenje. BOKILO - sluga Dunda Maroja, ide u red primitivnih sluga iz dubrovakog zalea koji su iz rodnog sela donijeli sve navike. Na trenutke je zadrt i mrzovoljan. Njegovi postupci izazivaju smijeh. Uvijek je gladan SLUGE Bokilo, Popiva, Pomet, Petrunjela ljudi su nazbilj koji u odreenim situacijama uzimaju stvar u svoje ruke i odluuju o sudbini svojih gospodara (Pomet uspije pridobiti Lauru za Uga, Popiva spaava Mara pred ocem, Petrunjela spasi egzistencij u svoje gazdarice sredivi joj brak s Ugom). VLADARI Dundo Maroje, Maro, Ugo, Laura Dri je svoje likove oblikovao i jezinom karakterizacijom uz koju je povezano podrijetlo lica, pripadnost odreenom staleu te nain miljenja. Pomet, ve reeno, slui se iskrivljenim talijanskim jezikom (makaronskim), pokuavajui se prikazati uenijim, ali

12

koristi se i narodnim poslovicama kako bi se umilio Petrunjeli. Dubrovani se izraavaju dubrovakim gradskim govorom, a rimski trgovci (Sadi, draguljar) i gostioniari govore talijanskim jezikom. Posebno se istie lik Petrunjele, iji je govor mjeavina hrvatskoga i talijanskoga jezika,a stihovi kojima se esto koristi u govoru prikazuju je kao vedru dubrovaku puanku. Temeljni su motiv u komediji DUKATI U jeziku mnotvo talijanizama, germanizama, latinskih fraza, arhaizama, poslovica, igara rijeima Iako izrasta na antikim uzorima (Plaut i Terencije), svu svoju snagu djelo crpi iz stvarnosti Osnovna opreka na kojoj se djelo temelji jest inteligencija-glupost Djelo je jedno od remek-djela renesansne knjievnosti; smatra se jednim od najboljih tekstova na hrvatskom jeziku i jednom od najuspjenijih komedija europske renesanse

ROMANTIZAM I PREDROMANTIZAM Punu afirmaciju doivljava izmeu 1800. i 1830. Poetika: princip originalnosti, slobode izraavanja, estetska uloga knjievnosti, mijeanje knjievnih rodova i vrsta Knjievne vrste: lirska pjesma i poema, poetska drama i roman u stihu, epistolarni roman, roman dnevnik, memorari, povijesna drama i povijesni ro man, umjetnika bajka Teme: osobne preokupacije, buntovnitvo, odmetnitvo i sukob sa zakonom, priroda posebice egzotini pejzai, daleki i nepoznati krajevi, povijest i folklor, nacionalno povijesne teme, mistino i okultno Osobito razvijen u Njemakoj, Francuskoj , Engleskoj i Rusiji ROMANTIZAM U NJEMAKOJ prethode mu dva pokreta (predromantizam) 1. STURM UND DRANG (Oluja i nagon) pokret mladih genija. Naziv dobio prema istoimenoj drami F. M. Klingera. Mladi autori bune se protiv racionalistikog prosvjetiteljstva u ime slobode osjeaja i mate; cijeli je pokret u znaku teorije originalnog genija koji je stvaratelj i usamljeni pojedinac suprotstavljen masi koja ga okruuje. Stvaralaki je uzor Shakespeare. Javlja se i zanimanje za narodno stvaralatvo, s ciljem prepoznavanja neposrednosti i ivosti u narodnom stvaralatvu. Najznaajnija su ostvarenja: Goethe, Patnje mladog Werthera i Schiller, Razbojnici 2. WEIMARSKA KLASIKA pisci nastoje osloboditi suvremenu umjetnost svih lokalnih obiljeja i stvoriti univerzalni umjetniki izraz. Goethe i Schiller smatrali su da takav model prua antika klasika. Uzor je antika (grka) knjievnost oivljavaju se antike teme i preuzimaju knjievne vrste: ep, tragedija, elegija, epigram. Najznaajniji su predstavnici Goethe i Schiller Za razvoj romantizma u Njemakoj, znaajne su: 1. Jenska skupina sveuilite u Jeni, izmeu 1790. i 1800., umjetnost postaje tajanstveno sredstvo raskidanja svih odnosa sa svakidanjim ivotom i napredovanje k beskrajnom ivotu, mata omoguuje prevladavanje svakodnevnog i uspostavljanje odnosa s vjenim. Dijele zajedniko miljenje da je knjievnost slobodna igra duha i mate. Kozmopolitski su usmjerei i pod utjecajem filozofije toga doba. esto su u svojim teorijskim miljenjima o umjetnosti suprotstavljeni weimarskim klasicima Goetheu i Schilleru. Predstavnici su: Schlegel, Tieck, Novalis 2. Faza zrelog njemakog romantizma obiljeava ga nacionalna usmjerenost, interes za narodnu predaju, mitologiju i povijest. Predstavnici Heine, braa Grimm

13

PREDROMANTIZAM 1800.-1830. Francuska, Njemaka, Engleska Subjektivnost, buntovnost, protiv feudalnog drutvenog ureenja Zanimanje za nacionalnu povijest i usmenu knjievnost Misticizam Istie se naelo originalnosti Drama omiljena vrsta Javlja se u opreci na klasicizam i prosvjetiteljstvo Istiu vrijednost Homera, Shakespearea i narodne poezije

ROMANTIZAM Ve u dr.pol.18.st. (doba prosvjetiteljstva) Francuska, Njemaka, Engleska, Rusija Javlja se opa melankolija kao posljedica razoaranja u suvremene drutvene vrijednosti; u knjievnosti se oituje bijegom u samou i vlastitu viziju svijeta to su izvori pesimistinog romantiarskog svjetonazora, tzv. SVJETSKE BOLI Stvara vlastitu poetiku u opreci prema klasicizmu i razvija vlastiti senzibilitet koji se temelji na osjeajnosti i subjektivnosti Pesimizam (nastao iz nesklada osobnih i drutvenih interesa) Romantiarska osjeajnost najvie dolazi do izraaja u sklonosti k lirici, njegovanju teme osobnih preokupacija i oblikovanju romantiarskog junaka Forma i jezik slobodniji Sinestezija izraajno sredstvo u kojemu se spajaju razliiti osjeti

SVJETSKA BOL izraz za osjeaj tuge i malodunosti zbog nesklada ideala i stvarnosti. Ona raa kult patnje pesimistian osjeaj kako zlu u svijetu nema lijeka; spoznaja o ispraznosti ljudskog postojanja i nepostojanja prave iskrenosti i osjeajnosti

UMJETNOST I UMJETNIK romantiari su svjesni posebnosti umjetnosti. Umjetnik je nadarena osoba, genij i vizionar. U sreditu se romantiarskog pogleda na svijet nalazi KULT GENIJALNOSTI ideja o praznom ovjeku kao o umjetnikom geniju to usamljen i neshvaen stoji nasuprot beznaajnoj masi

ROMANTIARSKI JUNAK antijunak. Varijante su tzv. bajronovski junak (suvini ovjek koji sve prezire i osjea se izopenim. Iako ga mogu krasiti mnoge pozitivne osobine, on nije plemenit i ovjean. Cinik je i skeptik, najee materijalist i ateist te pun karakternih proturjeja. eli uivati u ivotu, a na to ga tjera upravo dosada i osjeaj besmisla. On je prokleta osoba, demonski junak i sve to radi, vodi ga u vlastitu propast) i suvini ovjek (tip junaka koji je pun proturjeja. Iako se osjea superiornim svojoj okolini, ipak se predaje besciljnom djelovanju ne iskoristivi svoje potencijale.

14

Sklon je samounitenju, a snaan osjeaj dosade i besmisla ivota tjera ga na lutanja u kojima trai zaborav. To je nezadovoljan, nemiran i pasivan mladi) te verterovski junak (hrabar, karakteran i pustolovna duha. rtva je spletki, mladenakih pogrjeaka i naglosti ili svojih pesimistinih stavova o ivotu. Ne uklapa se u drutvo, buntovan je. Osjeajan je i plemenit, ali esto je pretjeran, patetian u izjavama i djelovanju, ak autodestruktivan. On nije prosjena, nego izuzetna osoba) JOHANN WOLFGANG GOETHE Rodio se u Frankfurtu na Majni Postao slavan zahvaljujui romanu Patnje mladog Werthera Mladi, ali proslavljeni Goethe prihvatio je poziv weimarskog vojvode i otiao u Weimar, gdje e boraviti do kraja ivota Postao je ministar i dugogodinji direktor weimarskog kazalita Boravio i u Italiji, gdje se inspirirao djelima antike Stvaralatvo mu se dijeli u 2 dijela: 1. Razdoblje Sturm und Dranga poeme pisane u stihu mladih genija. Vrhunac toga razdoblja Patnje mladog Werthera (najpoznatije djelo tog razdoblja) 2. Razdoblje weimarske klasike prijateljstvo sa Schillerom. Djela su obiljeena klasicistikim stilom. Nastaju brojna djela: Srodne due, Rimske elegije, Faust itd. Tvorac je pojma SVJETSKE KNJIEVNOSTI kao nacionalne kulturne vrijednosti Po njemu cijelo razdoblje predromantizma nazivaju jo i Goetheovim dobom Zbog svoje svestranosti (anatomija, botanika, optika...), ostao je zapamen kao posljednji renesansni HOMO UNIVERSALIS PATNJE MLADOG WERTHERA Epistolarni roman (roman u formi pisama), poluautobiografski roman Djelo nastalo u samo nekoliko tjedana Tema nesretna Wertherova ljubav prema Lotti. Najee romantiarske teme vidljive u djelu ljubav, priroda, umjetnost Kompozicija kronoloki slijed, formalno je podijeljen u 2 dijela, omeena Wertherovim odlaskom iz Wahlheima. Ta dvodijelna kompozicija nije samo vanjsko obiljeje romana. Goethe je u tekstu rasporedio mnoge paralelizme koji naglaavaju dvodijelnu razdiobu. Prije svega, motiv odlaska, povlaenja, sadran je na kraju prvoga dijela, dok je kraj obiljeen nepovratnim odlaskom. Prvi je dio obiljeen junakovim vedrim raspoloenjem i optimizmom, dok u drugom dijelu prevladavaju mrani tonovi. Autor pri poetku djela umee epizodu sa zaljubljenim seoskim mladiem koji e, poput Werthera, zavriti tragino. Pri kraju prvoga dijela Werther od Alberta posuuje pitolj, kao i na kraju romana. Radnja romana zbiva se u dvije godine: proljee i ljeto ispunjeni su uglavnom sretnim raspoloenjem, dok su u jesen i zimu tuniji dogaaji, a samoubojstvo se dogaa usred zime, pred Badnju veer. 1. dio 4. svibnja 1771. 10. rujna 1771.

15

2. dio listopad 1771. prosinac 1772. Roman se sastoji od Wertherovih pisama (pripovjeda u 1. licu) i izdavaeva dodatka (pripovjeda u 3. licu) Djelo zapoinje in medias res, pismom Wilhelmu, a prva reenica glasi: Kako mi je drago to sam otiao. Osjea da je prolo jedno razdoblje njegova ivota i spreman je za novo uzbuenje Najpoznatiji prizor iz romana kada je doao po Lottu da krenu na ples prizor plesa u svjetskoj knjievnosti est je i prilika u kojoj su planuli snani osjeaji (Romeo i Julija, Ana Karenjina) MONOPERSPEKTIVNOST u romanu vidljiva samo Wertherova pisma, dok se Wilhelmova mogu samo naslutiti Stil je romantiarski uzvien, patetian, retorian, proet lirizmom. Junakovi su iskazi proeti emocionalnou, a ta poviena osjeajnost doarava se usklinim i eliptinim reenicama Forma pisama slui boljem izraavanju misli i osjeaja Znaenje romana: 1. dokumentarno-socijalno sklonosti i tenje Wertherove djelomino su sklonosti i tenje pieva vremena 2. psiholoko znaenje opisana su Wertherova unutarnja previranja i tenja za slobodnim razvojem ljudske linosti WERTHER ROMANTIARSKI JUNAK njime upravlja strast, a ne razum. Sklon je matanju, uiva u prirodi, u opreci je s drutvom i pesimistian. Ljubav je za njega patnja, bolest koja mu onemoguuje racionalno prosuivanje i koja unitava sve sile njegove prirode. On joj se ne moe oduprijeti i jedini izla z za njega je samoubojstvo, odraz njegova pesimizma i nemogunosti ostvarenja ljubavi koja je smisao njegova ivota. Smrt je osloboenje od boli, ali i stvara nadu u ponovni susret s Lottom u nekoj novoj dimenziji postojanja. On je osjeajan mladi intelektualac, umjetnik koji voli knjievnost, idealist, plemenit, ovjean, u sukobu s okolinom (sukob ideala i zbilje), pesimistian, hipersenzibilan, sklon matanju, lik je romantiarskog buntovnika ije su krilatice: priroda, originalnost, sloboda ZNAENJE IMENA werder=rijeni otok u staronjemakom jeziku (simb. izolirano bie) Wertherov izbor djela za itanje u proljee i ljeto ita Homera, a u jednom od zavrnih prizora Ossiana. Homer - prirodu gleda oima antikog junaka trsei se da u njoj pronae mir koji ne moe u sebi samome; Ossian (keltski mitoloki pjesnik i junak ustvari pseudonim Jamesa Macphersona, kotskoga pjesnika iz 18. st. koji je sam napisao te balade po uzoru na tradicionalne narodne balade sentimentalnost, svjetska bol ) - ita ga nakon spoznaje o neostvarenoj ljubavi injenini izvjetaj izdavaa koji suho i objektivno iznosi posljednje dogaaje u otroj je suprotnosti sa stilom Wertherovih pisama Wilhelmu LJUBAV za romantiare je ona najsvetije duhovno stanje, stapanje du a, oitovanje boanskoga u duama ljudi. Ipak, ona je esto fatalna i ne doputa kompromis. Romantiarska je vizija ljubavi tragina

16

Werther bjei iz okoline u okolinu, ali zapravo nastoji pobjei sam od sebe i odgovornosti koju mu ivot namee; osjea se neshvaenim, drutvo ga kritizira, sklon je burnom reagiranju iskazuje se njegov djetinji nagon da promijeni svijet.

Jako je sklon djeci, ona u njemu bude iste osjeaje Saivljen je s prirodom oko sebe. U poetku, u prirodi se oituje njegov mir, sve mu zlati pred oima, kao navala ljetne vruine, a kasnije, kada uvidi besmislenost ljubavi prema Lotti, priroda postaje njegovo najvee zlo, proganja ga, razdire i nastupa jesen. Tada poinje itati Ossiana i ponire u hladnou opisanih krajolika. Na vrhuncu oaja godi mu beutnost zimskog krajolika (iz Ossianovih djela) i donosi odluku o samoubojstvu

NJEGOVI SE OSJEAJI ODRAAVAJU SLIKAMA PRIRODE I GODINJIM DOBIMA Otuenom romantiarskom pjesniku priroda postaje zamjena za ljudsko drutvo pejsa je u djelima romantiara stanje due, izraz njihovih najdubljih osjeaja Djelo prikazuje hipersenzibilnog, matanju sklonog i umjetniki nastrojenog pojedinca koji uiva u prirodi, eli slobodu, ne potuje drutvene konvencije, a zbog nesretne ljubavi ivot zavrava samoubojstvom

Samoubojstvo je izvrio za pisaim stolom. Razlozi samoubojstva prepoznaju se u njegovoj naglaenoj osjeajnosti i nemogunosti adaptacije okolini IZVORI ZA PISANJE ROMANA prie iz ivota autentinih ljudi CHARLOTTE BUFF i njezin zarunik KESTNER (u romanu Lotta i Albert) i Goetheov prijatelj JERUSALEM, koji se ubio zbog nesretne ljubavi (u romanu Werther)

VERTERIZAM pojava koja oznaava svjetonazor i ivotni stil po uzoru na lik Werthera (javlja se zbog izuzetne popularnosti romana) VERTERIJADE knjievne obrade, nastavci i parodije ovoga romana

FRANZ KAFKA - avangarda, svjetska knjievnost 20. st. (opirnije na papirima koje smo vam podijelile) austrijski pripovjeda, praki idov Bolovao od tuberkuloze U njegovu ivotopisu istaknut odnos prema ocu: doivljavao ga je kao nadmonu, autoritativnu osobu. Nosei u sebi osjeaj krivnje, Kafka kao da nikada nije izaao iz oeve sjene, to se vidi i u njegovoj izjavi: IVIM STRANIJE OD STRANCA Kafkino je stvaralatvo, kao i njegov ivot, obavijeno legendom za ivota je objavio vrlo malo djela, vjerojatno samo ona koja je smatrao zavrenima. Tako u oporuci od prijatelja Maxa Broda trai da spali njegova neobjavljena djela Preobrazba je jedno od rijetkih djela koja je objavio za ivota KAFKINA PROZA u djelima je izrazio doivljaj dehumaniziranoga svijeta kao mjesta tjeskobe i okrutnosti. Njime vladaju nevidljivi, ovjeku neshvatljivi, neprij ateljski mehanizmi. Uvuen u taj svijet, ovjek je bespomoan. Neki kritiari uz Kafkina djela povezuju pojam svijet uzaludne nade. STILSKA OBILJEJA KAFKINE PROZE paradoks (spaja se nespojivo realistino i fantastino, ali to nikoga ne zauuje). R ezultat je takvog postupka tjeskoba, kafkijanska atmosfera. itatelj se osjea izgubljenim u svijetu u kojemu nikoga nita ne iznenauje, u kojemu se ljudi pretvaraju u kukce ili se, kada dosegnu zrelost, protiv njih pokreu

17

tajanstveni procesi. Tjeskobni doivljaj pojaava hladno, neutralno pripovijedanje koje podsjea na izvjee; sve se biljei vrlo precizno i objektivno, opisi su detaljizirani i slikoviti, lieni bilo kakvoga pripovjedaeva komentara. KAFKINA TEHNIKA sve uvijek zapoinje neim to bi trebalo objasniti, ali nakon pitanja samo slijedi novo pitanje; ono to je nejasno, postaje jo nejasnije; najprije postoji kazna pa onda krivica (najprije je doista kukac, a zatim se pokae da su ga kukcem doista svi smatrali), izokree zbilju i zdrav razum; oslanja se na iskustva koja su svima nama poznata, npr. nelagodu ekanja na sudu; sve to pripovijeda kao da se dogaa posve sluajno. Temeljna mu je odlika mirnoa u pripovijedanju i izlaganju koja je u suprotnosti s uznemirujuim djelovanjem onoga o emu se govori. Nemogue i strano njegovi junaci prihvaaju kao neto s ime se moemo i moramo pomiriti. PREOBRAZBA

Pripovijetka nastala uoi Prvog svjetskog rata Pripovjeda je u 3. licu; prevladavaju opisi, dijalog i pripovijedanje Stil hladno, objektivno pripovijedanje, detaljiziranje Kafkin je svijet fantastian, ali to fantastino isprepleteno je s realnim pa na itatelja djeluje zastraujue. Uavi jednom u taj svijet, likovi iz njega ne nalaze izlaz. Gregor Samsa budi se preobraen u kukca, a ivot zavrava upravo na nain kukca: umire odbaen od obitelji koja njegovu smrt doivljava kao olakanje. Uveo je naelo da iznenaujue nikoga ne iznenauje. Njegovi pojedinci sa zbiljom ne mogu nita, ne poduzimaju nita kako bi promijenili svoje st anje. Uveo je i zagonetke koje nemaju rjeenja te apsurdni poloaj pojedinca koji u susretu s kaotinom zbiljom ne moe nita; niti zna to bi mogao i zato bi uope trebao neto poduzeti Kafkina estetika nije estetika uivljavanja, nego estetika oka, iznenaenja, a njegov je svijeet labirint u kojemu se ovjek gubi Zbilja se doima poput mrana sna u kojemu prevladavaju groteskne slike stvarnosti Likovi se koprcaju u svom ivotu, nemoni, suoeni s monijim mehanizmom koji ne znaju objasniti Teme njegovih pripovijedaka nisu pojedinci, ve odnosi meu ljudima Pripovijetka je sastavljena iz triju dijelova u kojima pratimo postupnost preobrazbe gl. lika. Nakon fizikog preobraenja, slijedi promjena glasa (nemogunost komunikacije), potom suavanje vida (sivo nebo i siva zemlja koji se nerazluno stapaju) i odnosa prema prostoru (ljudska prolost sadrana u stvarima) Odnos obitelji prema njegovoj preobrazbi samo se naizgled mijenja; u osnovi, to je nerazumijevanje, nemogunost komunikacije, nepostojanje volje da se nekoga pokua razumjeti Tematski, djelo ine tri dijela preobrazba, ranjavanje i smrt. Znakovito je da svaki dio zavrava reenicom koja govori o oevom odnosu prema Gregoru ranjavanje koje Samsi nanosi obitelj ovdje je izraeno stvarnim ranjavanj em. Najprije je to fiziko ranjavanje koje mu nanosi otac, a potom duevno koje mu nanose sestra i majka. U zavrnom dijelu pripovijetke Samsa sam odluuje otii birajui smrt Prije preobrazbe Gregor je smatran korisnim lanom obitelji, ali nakon preobrazb e sve se mijenja. Prije svega, mijenja se odnos oca prema njemu, da bi potom i odnos sestre i majke isto tako postao drugaiji, hladniji i otueniji. Gregorov osjeaj straha i ivota bez vrijednosti proizlazi iz Kafkine autobiografije, tj. osjeaja otuenosti s ocem, ali moe se i iitati i predratni motiv (Kafka, idov pred rat)

18

Majka je prvi put vidjela Gregora kao kukca kad su ona i Greta iznosile namjetaj iz njegove sobe i tada se skoro onesvijestila. Htio je zadrati fotografiju koju je drao na zidu, kako bi ostavio posljednji trag svoje ovjenosti u toj sobi Preobrazba Gregora ujedno oznaava i preobrazbu njegove obitelji, odnosno preobrazbu u ponaanju cijeloga drutva prema onima koji nisu jednako sposobni preuzeti na sebe zadae poput normalnih ljudi. Kafka progovara o pojedincu koji se promijenio prije svega sam u sebi te je zbog te promjene postao neprihvaen i stranac svima oko sebe. Kako se nije mogao vratiti u prijanje stanje, njegova egzistencija postaje manje vrijednom u njegovim oima upravo je to uzrok mijenjanja stava obitelji pa i meuljudskih odnosa u cjelini, to sve vodi prema nestajanju egzistencije slabog pojedinca Unato fizikoj promjeni, Gregor unutar sebe ostaje i dalje ovjekom (oduevljenje glazbom, slika na zidu), a na kraju pripovijetke Gregor sam odluuje otii, birajui smrt GREGOR SAMSA dok je bio ovjek, ivio je pritisnut sa svih strana poput kukca pod neijom cipelom koja e ga zdrobiti i unititi svaki njegov trag. Otac je nakon bankrota zatajio da je sauvao dio imetka te je na Gregorova plea svalio uzdravanje obitelji i otplatu duga. Gregor je, pod teinom odgovornosti, postao trgovaki putnik sa znatno veim primanjima, to je oduevilo obitelj. On je mrzio svoj posao, a ef ga je poniavao. Matao je da da otkaz, ali nije imao hrabrosti zbog obitelji. Mnogo vie od spoznaje preobrazbe, Gregora je zabrinulo kanjenje na vlak jer e naljutiti efa. Radei vrijedno nekoliko godina, mata o tome kako e na Boi objaviti sestri da e joj platiti studij violine ostvarenje te velike elje osvijetlila je preobrazba, tako nikada nee moi uiniti onaj veliki rez jer KAFKINI JUNACI NIKAMO NE STIU I NITA NE OSTVARUJU. Njegova je preobrazba rezultat otuenja od samoga sebe, slika vlastite nemoi u beutnom svijetu. Pisac Gregoru ostavlja sposobnost razumijevanja, ali njega nitko ne razumije. Vrhunac je njegova ponienja njegovo tuno, sramotno umiranje nakon to ga se i sestra odrekla; iscrpljen i dosljedan svom rtvovanju za druge, pritisnut krivnjom, Gregor je te noi uginuo. Pometen zajedno sa smeem u svojoj sobi, zavrio je na smetlitu. Gubitak samopotovanja, doputanje da ga gaze i budu od njega svi jai u ovom je prizoru na vrhuncu. OBITELJ I DRUTVO drutvo u kojem Gregor ivi otueno je i poiva na iskoritavanju slabijih. Abnormalnou Gregorove preobrazbe pokazuje se nesigurnost ovoga svijeta u kojemu je sve mogue. Ljudi gledaju samo odijelo, a kad ono sklizne, ostaje vidljiv i nezatieni sloj osobnosti, preobraen u materijalizirani oblik, u k ukca. Preobrazbu moemo razumjeti i kao jedini mogui bijeg od svih frustracija i nezadovoljstava. Da normalan svijet nije normalan, Kafka pokazuje uvodei u priu elemente fantastike MOTIV JABUKE moe se iitati kao jabuka razdora. Motiv je poznat jo iz antike knjievnosti kada je Paris trebao dati zlatnu jabuku najljepoj izmeu Here, Atene i Afrodite. Afrodita mu je obeala dati za enu Helenu te se Paris odluuje njoj dati jabuku. Tim je inom uvrijedio Heru i Atenu koje su, za osvetu, uinile Parisa i Helenu neposrednim uzronicima Trojanskog rata. Od tog je trenutka jabuka postala simbolom zavade, esto koritenim u knjievnosti. Ta je jabuka potvrdila i razdor izmeu oca i Gregora, ali i Gregora i cijeloga svijeta. Nakon to je otac bacio jabuk u na sina, Gregor je postao povuen i poeo je promatrati svoju obitelj u drugom svjetlu, sa strahom i sve veom otuenou. Tek pred samu smrt svoje se obitelji poeo sjeati s ganuem. Naime, jabuka je bila neposredni materijalni povod njegove smrti jer se jedna zabila u njegovo tijelo. Simbolika jabuke koja trune u njemu zapravo upuuje na pomisao da je on umro od tuge i usamljenosti zbog toga to je njegova nemona pojava izazivala gaenje te je bio naputen od svih.

19

Svojim je djelom Kafka pokrenuo niz pitanja o meuljudskim odnosima. Bizarna preobrazba ovjeka u kukca alegorija je o svima koji zbog vlastitog duhovnog ili fizikog nedostatka moraju ivjeti na samom rubu egzistencije, odbaeni od svih. EKSPRESIONISTIKA OBILJEJA osjeaj straha i osamljenosti, protest protiv drutva koje ugroava slobodu pojedinca, uporaba groteske NADREALISTIKA OBILJEJA halucinacija preobrazbe EGZISTENCIJALISTIKA OBILJEJA motiv preobrazbe pisac koristi kako bi izrazio odnos obitelji prema pojedincu; kritika drutva, ali, prije svega, odraava vlastiti Kafkin svijet, njegovu egzistencijalnu osamljenost i nemo pronalaska mjesta u drutvu, odreivanja svog stava prema svijetu i religiji, njegov strah i komarske vizije. Kafka iznenauje jasnim stilom i jednostavnim realizmom kojim opisuje graansku stvarnost, u koju smjeta fantastine dogaaje svojih junaka DADAISTIKA OBILJEJA opisivanje logike svijeta ono to nije normalno, prikazano je kao normalno SIMBOLIZAM oevo gaanje jabukom KAFKIN STIL detaljiziranje, paradoks (ovjekova preobrazba u kukca prikazana kao mogua), mijeanje realnoga s fantastinim, slinost sa snom KAFKIJANSTVO pojam vezan uz ope stanje duha kakvo nalazimo u Kafkinu svijetu (odbaenost, izoliranost...) Niz je razliitih tumaenja tematskog sloja: slika otienog ovjeka u svijetu otuenih ljudskih odnosa, pripovijeda o apsurdnom ivotu neosmiljene egzistencije, slika strahove i nesigurnost koja ovjeka ini malim, neznatnim, poput kukca, pripovijeda o podvojenosti ljudske osobnosti, potaknut sukobima izmeu ivota koji mu je nametnuo otac i vlastitih sklonosti i elja itd. PROSTOR Kafka nije sluajno svog junaka pretvorio u kukca u prostoru njegove sobe Gregorova je preobrazba bijeg u jedini prividno siguran prostor, iza zatvorenih vrata njegove sobe suavajui ivotni prostor, u potrazi za mirom, ali i pred vratima osbe postoje nevidljivi neprijatelji. Ovdje se vidi autobiografsko obiljeje sam pisac, razapet izmeu mrskog pravnikog zanimanja i neostvarene elje da se potpuno posveti pitanju, eznuo je za ivotnim prostorom koji bi sliio zapeaenom podrumu u kojemu bi mu hranu donosili i ostavljali uz najudaljenija vrata, a on bi je uzimao, neometan ljudskom prisutnou. Gregorovo suavanje ivotnog prostora istodobno je suavanje svijesti otuenje od ljudskog i prihvaanje ivota insekta. Otuenje je sve izraenije, do konanog odlaska, ukinua postojanja, egzistencije koja nije otkrila svoj smisao i opravdanje. VRIJEME Kafka slobodno raspolae vremenom, zaustavljajui se na onim pojedinostima koje su vane za Gregorov novi poloaj. Vrijeme ne tee jednoliko i pisac preskae vee dionice, a na pojedinim se zadrava vrlo dugo i opirnim pripovijedanjem u njima zaustavlja vrijeme ZNAAJ DJELA inspiraciju je Kafka mogao nai i u vlastitoj obitelji. Zbog svog strogog oca i sam se esto osjeao poput kukca. Kukac ima brojna simbolika znaenja veliki oklop (otuenost, zaahurenost, izoliranost, nemogunost komuniciranja), tanke slabane noice (nemo). Kafkin otac, a kasnije drutvo, onemoguavaju razvoj individualnosti. Drutvo namee pravila i granice. ovjek osjea strah i on ga izobliuje (ekspresionizam). Kafka otkriva obitelj kao temeljnu zajednicu u kojoj sve funkcionira na bazi interesa. Suvremena obitelj pati od egoizma, licemjerja i zavisti, a osnivni princip i u obitelji i u drutvu jest PRINCIP KORISNOSTI

20

KNJIEVNOST 1929.-1952. POVIJESNI OKVIR ubijen S. Radi, upostavlja se NDH, poetak 2.svj. rata. Nakon uspostave nove vlasti, progone se mnogi intelektualci, a politika nastoji diktirati nain knjievnog stvaranja; doba talijanskog faizma i prodora njemakog nacionalizma. Javljaju se socijalne krize Velik broj knjievnika u politici; meu njima nije bilo jedinstvenosti. Razdvajaju se na desnicu i ljevicu, a postoji i trea usmjerenost, literatura. Pisci izrazito nacionalne i katolike usmjerenosti okupljaju se oko asopisa Hrvatska smotra i Hrvatska prosvjeta. Godine 1945., na kraju rata, pobjeuje ljevica, tj. socijalna knjievnost asopis Savremenik bio je otvoren svakoj vrijednosti i ideji, a knjievnost je bila otvorena raznim smjerovima, unato ratu Za hrvatsku je knjievnost znaajno smirivanje avangardnih stilova, a kao naslijee ostaju ekspresivnost, asocijativnost i esejizam u strukturi djela. Slobodniji je odnos prema formi, javlja se sloboda stiha te je dublji prodor u svijest i podsvijest likova (unutarnji monolozi) Povratak realizma u knjievnost: UTILITARNI REALIZAM knjievnost ima obvezu baviti se socijalnim temama i baviti se njihovim rjeavanjem. Vode ga lijevo orjentirani intelektualci. Zanemaruje se umjetnika strana obrade te tematike. Propagiraju ga asopisi: Kritika, Knjievnik, Kultura, Izraz. Otpor tom realizmu prua Krlea, koji se zalae za estetsku ulogu knjievnosti. Po njegovu miljenju, soc. literaturu mogu pisati samo autentini stvaratelji. Poetak njegova otpora poinje Predgovorom podravskim motivima Krste Hegeduia, a nastavlja se lancima i polemikama u asopisima Danas i Peat. Taj se otpor jo naziva i sukob na knjievnoj ljevici. Kulminacija njegova otpora jest rasprava Dijalektiki antibarbarus SOC. REALIZAM djela socijalne tematike; posebno zastupljen nakon rata SOC.-PSIHOLOKI REALIZAM socijalna tema s prikazom unutarnjeg svijeta likova PSIHOLOKO-ANALITIKI REALIZAM modernizacija realistikog postupka defabularizacija, iskaz podsvijesti, aoscijacije MITSKI REALIZAM sadraji se preuzimaju iz stvarnosti, ali se preko tog stvarnog ambijenta eli prikazati neto univerzalno Predstavnici: Tadijanovi, Cesari, Ujevi, Krlea, I. G. Kovai, Katelan, Parun, Balota PROZA u ovom se razdoblju stvaralatvo razvija u dva smjera: 1.) djela pisana u duhu soc. realizma (dominantna poetika), ali i romani koji nastavljaju modernistiku tradiciju i tragaju za novim umjetnikim sredstvima u prikazu ovjekove svijesti 2.) socijalni realizam obnova realistikog romana; knjievnici ukazuju na socijalnu nepravdu (drutvena uloga knjievnosti), nastao na realistikoj tradiciji; roman je dopunjen novim (aktualnim) temama i modernijim nainima oblikovanja TEMATSKA PODJELA: 1.) RURALNA TEMATIKA prikaz seoske svakodnevice, regionalizam, folklorni elementi, irok tematski raspon: od prikaza seoske zbilje do sloenije psiholoke razrade 2.) URBANI REALIZAM prikaz gradskog ivota, naglaeno ocrtavanje najniih slojeva, svijet viih drutvenih slojeva i analiza malograanskog mentaliteta Proust ima mnotvo oponaatelja, a Faulkner je promicatelj struje svijesti Ukidanjem fabule ukida se i pripovijedanje, a nedostatak motivacije utjee na neodreenost likova Razvija se: politiki roman, satiriko-humoristini roman, moderni analitiko -psiholoki roman (moderni roman meuratnog razdoblja ne osporava potpuno tradicionalni realistiki roman, ve pokuava ostvariti umjetniku sintezu elemenata realizma i modernistike

21

instrospektivne proze oblikovane novim tehnikama; TAKAV JE ROMAN POVRATAK FILIPA LATINOVICZA) POEZIJA procvat poezije oituje se u obilju pjesnikih imena i individualnih poet ika proizalih iz triju koncepcija: MATOEVSKE (impresionistiko -simbolistike), IMIEVSKE (ekspresionistike) i EUROPSKE (modernistike) Javljaju se i djela s ratnom tematikom (2.svj.rat) I. G. Kovai, Jama Vidljivo je eksperimentiranje jezinim mogu nostima. Posebna se pozornost poklanja zvuanju te su zbog toga pjesme teko prevodive PROCVAT DIJALEKTALNE POEZIJE koja je nastavak afirmacije dijalektalne knjievnosti zapoete jo u razdoblju moderne (Krlea,Balota,I.G. Kovai,) Prevladavaju pejsani i socijalni motivi vezani uz zaviajne sredine iz kojih su pjesnici Predstavnici Ujevi, Tadijanovi, Cesari MIROSLAV KRLEA

Roen i ivio u Zagrebu 1950. imenovan direktorom Leksikografskog zavoda u Zagrebu, na ijem elu ostaje do smrti 1914. objavio je svoje prvo djelo Legenda ono je oznailo prekretnicu u hrv.knjievnosti kraj moderne i poetak novog razdoblja obiljeenog ratnom katastrofom Krajem 60-ih godina zavrava njegovo stvaralako razdoblje, kada objavljuje Zastave, svoj posljednji roman Djela poezija: Pan, Tri simfonije, Pjesme I., II., III., Balade Petrice Kerempuha, Pjesme u tmini ratna lirika novele: Hrvatska rapsodija, Hrvatski bog Mars, Novele drame: simbolistiko-ekspresionistika faza (ciklus legendi) Legenda, Maskerata, Kraljevo, Kristofor Kolumbo, Michelangelo Buonarroti, Adam i Eva ekspresionistiko-realistika faza (ratni ciklus) Galicija, U logoru, Vujak, Golgota psiholoka faza (analitiko -realistike drame) ciklus o Glembajevima U agoniji, Gospoda Glembajevi, Leda, te Aretej posljednja drama romani: Povratak Filipa Latinovicza, Banket u Blitvi, Na rubu pameti, Zastave eseji i polemike, putopisi, dnevniki zapisi: Eseji, Evropa danas, Deset krvavih godina, Moj obraun s njima (polemike), Izlet u Rusiju (putopis), Dnevnik Krleina ekspresionistika djela (knjievnost 1914. do 1928.) Hrvatski bog Mars, Kraljevo, Hrvatska raspodija, Legende, Tri simfonije, Galicija, Vujak Krleina ostala djela pripadaju razdoblju od 1929. do 1952. (Povratak F.L. i Gospoda Glembajevi, npr.) Svojim intelektualnim angamanom snano je obiljeio kulturni i politiki ivot u Hrvatskoj Njegov je opus trajno svjedoanstvo o idejnim i politikim nemirima hrvatske inteligencije Dobro je poznavao europska umjetnika strujanja svoga vremena, a neke je poetike primjenjivao u svojem djelovanju, ali je istodobno nastojao zauzeti kritiki odnos prema aktualnim strujanjima, tragajui za vlastitim autentinim izrazom Pokrenuo asopise: Plamen (1919.), Knjievna Republika (1923.), Danas (1934.), Peat (1939.) -

22

GOSPODA GLEMBAJEVI Psiholoka drama iz 1928. Analitiko-realistika drama (prema Krleinom stvaralakom opusu) Tema je propast bankarske obitelji Glembay, zagrebake patricijske obitelji, u razdoblju od 1913. do 1925. Tematika u podlozi je Barboczy legenda prema kojoj su svi Glembajevi varalice i ubojice, a njihovi su potomci optereeni obiteljskim naslijeem (animalna, grabeljiva priroda). Pokazuje napon i pad Glembajevih, koji su potekli od meimurskih seljaka, a zloinima, prevarama i enidbama popeli se na vrh drutvene ljestvice i postali zagrebaka gospoda. Krlea ukazuje na slom Austo-Ugarske Monarhije slom u glembajevskom salonu odraz je sloma koji zahvaa Monarhija u cjelini Radnja se odvija na jednom mjestu u palai imune bankarske obitelji Vrijeme radnje nekoliko sati (izmeu 1 i 5 sati ujutro), 1913. suavanjem prostora i vremena, pozornost je usmjerena na odnose meu likovima, na njihova psiholoka proivljavanja Kompozicija 3 ina 1. in sukob Leonea s glembajevskom okolinom prikazuje se glembajevka okolina u koju se vratio nakon 11 godina. Komentirajui obiteljske portrete, naglaava svoj negativan odnos prema toj sredini i svemu to je glembajevsko. Drama se odvija na dvije razine PSIHOLOKOJ (Leoneov odnos prema glembajevskoj sredini) i SOCIJALNOJ (sluaj Rupert-Canjeg) 2. in sukob Leonea i oca gotovo je cijeli drugi in posveen odnosu Ignjata i Leonea te sukoba unutar samoga Leonea (glembajevsko-daniellijevsko). Dramski se sukob razvija u gradaciji, a prate ga zbivanja u prirodi (munje, grmljavina, vjetar, kia). Upravo je u ovom inu dramska napetost najvea, pa je tako i ovdje vrhunac oluje. Konano, sve to dovodi do Ignjatove smrti. 3. in Leone barunica Castelli te baruniina smrt pokazuje se financijski slom Glembajevih (varalice) te se razrjeava Leoneova unutarnja drama on spoznaje traginu istinu da je svojom prirodom pravi Glembay iako se cijeloga ivota borio protiv toga. Na kraju drame u njemu prevlada glembajevska priroda i on ubija barunicu Castelli. Vrijeme se smiruje, uje se cvrkut ptica dramska napetost smirena, Leone konano shvaa tko je. (genetsko naslijee od kojega ne moemo pobjei naturalistiko obiljeje) POETAK I KRAJ DRAME SIMBOLIKA drama zapoinje Leoneovom replikom: Mutno je sve to u nama, draga moja Beatrice, nevjerojatno mu tno znakovito je u upozoravanju na ovjekovo naslijee, nedokuivo, nespoznatljivo i nepodlono kontroli razuma u Leonea e naslijee na kraju pobijediti, iako on negira svoje glembajevsko podrijetlo, ono e nadvladati u trenutku kada nee moi savlad ati svoj bijes prema barunici te je ubija. Dakle, potvrdit e se da Leone, iako to eli, ne moe se suprotstaviti glembajevskom u sebi. Jedino je Beatrice drugaija, jedino ona moe iskupiti Glembajeve. Na kraju ona ostaje sama na pozornici; na pomolu je novi dan moda i nova nada za Glembajeve TRAGEDIJA S OPTIMISTINIM PREDZNAKOM U I.inu Fabriczy govori Barboczy legendu, to se vidi i u likovima. Bankar Ignjat varalica, sin Oliver (iz braka s barunicom Castelli) malodoban poinio razbojstvo, barunica preljubnica, Leone ubojica; dakle, niti jedan Glembaj ne moe nadvladati ono glembajevsko u sebi (BIOLOKA MOTIVACIJA CIJELE OBITELJI) Oeva posmrtna maska - Leone crta oevu posmrtnu masku i svi prisutni smatraju skicu vrlo uspjenom, a Leone smatra kako nije uspio prikazati oevu donju eljust koja je za njega materijalizacija glembajevtine podere ju

23

LIKOVI OBITELJ Nacy (Ignjat) Glembay bankar, tajni savjetnik, barunica Castelli druga Ignjatova supruga, Leone Ignjatov sin iz prvog braka, sestra Angelika udovica starijeg Glembajeva sina Ivana LEONE u sreditu je dramske radnje. Temom povratka u zaviaj otvara se prostor za psiholoki sukob (izmeu likova i unutar lika), istovremeno se pokree radnja otkrivanjem tajni iz prolosti. On je poveznica svih elemenata drame. Vraa se nakon 11 godina na obljetnicu firme Glembay. Razapet je izmeu nagona i razuma; na tu njegovu unutarnju razapetost ukazuju i dvije ene barunica i sestra Angelika. On je umjetnik, slikar. Napetih je ivaca; obitelj mu stalno predbacuje da je uberspannt prenapet. Sukobljava se s ocem; ubojica ODNOS LEONE-IGNJAT Leone i Ignjat su razliiti Ignjat je poslovan i racionalan bankar, predstavnik je graanstva koje uiva u raskoi, ovjek kojem je novac pretpostavka svih vrijednosti, preduvjet ovjekove sree. On je nezainteresiran za Leoneovo slikarstvo, smatrajui ga bezvrijednim kao i njegov poziv, a Leoneu je kao umjetniku stran njegov materijalizam, a mrnja se pojavljuje i zbog Ignjatova odnosa prema Leoneovoj majci. Leone je sruio oevu iluziju sretnoga braka (koja se temeljila na vjerovanju da ga barunica voli), razotkrivajui njezin preljub sa Silberbrandtom, to je poetak Ignjatova kraja. Ignjat je Leoneov alter-ego (odnos prema enama) BEATRICE (SESTRA ANGELIKA) BARUNICA CASTELLI dva potpuno suprotna enska lika. Beatrice je olienje duhovnoga, lijepoga, profinjenoga, a barunica predstavlja nagonsko, animalno u eni, to je Leone odbacio. Barunica se pokuava pribliiti Leoneu, govorei mu da ne skriva razlog svoje udaje za Ignjata a to je novac. Meutim, telefonski poziv rui tu njezinu iluziju bogatstva, shvaa da je prevarena i pokazuje svoje pravo lice. Govori Leoneu to misli i konstatira istinitost Barboczy legende (Glembajevi su bogata aristorkacija, u ijem ivotu postoji dvojnost izmeu PRIVIDA (iluzije) bogatstvo, ljepota, mo, srea, i SUTINE (istine) laljivci, kradljivci, ubojice; rasipnitvo, ludilo, samoubojstva i ubojstva rjeenja su u svim glembajevskim krizama) Ostali su likovi odreeni socijalno i psiholoki. U njihovim se dijalozima otkriva licemjernost i nemoral drutvenoga druga, kojemu Glembajevi pripadaju Roaci Fabriczy umirovljeni veliki upan, Puba Fabriczy njegov sin, odvjetnik, pravni savjetnik obitelji Ostali likovi dr. Altman lijenik, Silberbrandt sveenik STILSKA OBLJEJA DRAME klasina dramska struktura 3 ina (potivanje Aristotelovih jedinstava). Dramska napetost rezultat je dramskoga sukoba (odnosa meu likovima, sukoba unutar lika). Dr amska kompozicija oblikovana je realistiki dramska napetost raste do najave sukoba u I.inu, preko sukoba otac -sin u 2.inu, do traginog raspleta u 3.inu (scenski psiholoki realizam). Simbolistiki elementi simbolika enskih likova Naturalistiki elementi bioloka motiviranost likova (B. Legenda),ono animalno u ovjeku Govorna karakterizacija likova lanovi obitelji Glembay govore tzv. agramerski obojenim njemakim jezikom za koji sam Krlea kae da je literarna fikcija

ANGELIKA mirnoa ljepota razum

LEONE

BARUNICA CASTELLI nemir tjelesna ljepota putenost, tjelesno, nagonsko

24

moralnost DUHOVNO

nemoral (mutno podrijetlo, prostitucija) TJELESNO

Podvojenost izmeu osjetilnosti (ulnosti) i razuma, to je uoljivo u njegovu odnosu prema dvjema enama

POVRATAK FILIPA LATINOVICZA Prvi moderni roman u hrvatskoj knjievnosti Monoloko-asocijativni roman, roman lika, analitiko -psiholoki roman, roman-esej (neki dijelovi) TEMA slika dezintegriranog hrvatskog intelektualca; egzistencijalna tema traganje za vlastitim identitetom; tema umjetnosti; tema povratka kao tematsko ishodite romana Mjesto radnje Zagreb, Kostanjevec Vrijeme radnje tridesete godine 20.st. Vremenski, roman obuhvaa svega nekoliko mjeseci proljee, ljeto, jesen Osnovni je MOTIV POVRATKA i sve to se u njemu dogodilo, njegova je posljedica Filip Latinovicz vraa se nakon 23 godine izbivanja u svoj zaviaj (Zagreb) u potrazi za vlastitim identitetom. Ve neko vrijeme osjea egzistencijalnu muninu; ini mu se da ovjekov ivot nema smisla, a svijet oko sebe doivljava kao simultani niz potpuno nepovezanih pojava. Takav se doivljaj svijeta odrazio i na njegovu umjetniku prirodu ve neko vrijeme ini mu se da boje gube svoj intenzitet, a za njega kao slikara to znai gubitak inspiracije i nemogunost stvaranja Uz povratak u zaviaj vee se i povratak u djetinjstvo. U dodiru s poznatim prostorima, mirisima i zvukovima, izviru iz sjeanja epizode koje su obiljeile njegovo djetinjstvo: Karolinina svadba, odlazak vojnika u rat, ekanje na majin povratak, posjet bordelu, zatvorena vrata vlastitoga doma, zbog kojih je kao sedmogimnazijalac ostao na ulici. Svi su ti dogaaji u cjelini povezani likom njegove majke i munim pitanjem vlasititoga podrijetla PITANJE IDENTITETA on je dijete trafikantice Regine i nepoznata oca; on najprije misli na biskupova sobara, a kasnije se otkriva da je to Liepach. Majka se trudila da se Filip ne razlikuje od ostale djece, ali samo po vanjskim osobinama izgledom. U njezinom odnosu prema njemu nedostajalo je topline i iskrenosti. Nakon to je majci ukrao novac i potroio ga u bordelu, njezina su vrata za njega ostala zauvijek zatvorena. On odlazi i vraa se nakon 23 godine, a izmeu njega i majke nije se nita promijenilo. Oni su i dalje stranci majka bi htjela biti blia sa sinom, ali napor joj je uzaludan. Svoje pravo vienje majke izraava slikom, kada majku oslikava kao klauna, to je njegova unutarnja vizija nje (ekspresionizam). Odsutnost obiteljske topline uvjetovalo je: Filopovu preranu zrelost, neuravnoteenost, iskompleksiranost

25

PITANJE PRIPADNOSTI DRUTVU ne osjea nikakvu pripadnost drutvu. To najbolje potvruje njegovo vienje Joe Podravca simbol stoljetne hrvatske zaostalosti. Filip je dalek i od najnieg sloja koji predstavlja Joa i vieg drutva koji okruuje njegovu majku (za njega su oni maske koje ive u prolosti i priaju o ispraznim stvarima). Filip eli osjetiti podlogu, eli se osjeati doma, ali ta je njegova elja neostvariva jer on je OVJEK BEZ NACIONALNOG I OBITELJSKOG UPORITA. Vrativi se u zaviaj, ini mu se da je nain ivota kojemu je roenjem pripadao zapravo pravi ivot od kojega se udaljio ivei u europskom velegradu. Meutim, ubrzo uvia da vie ne pripada takvom tlu (panonskom), da je davno izgubio vezu s korijenima, stran mu je primitivizam te sredine, njezino nemijenjanje i pasivnost. Boravei u Kostanjevcu na majinu imanju, upoznaje svijet provincijalne glembajevtine krug oko Liepacha Kostanjevakog, kojemu pripada i njegova majka. Ta je sredina prikazana ironino, s jasno izraenim prezirom njezinim malograanskim, snobovskim nazorima prema

TEMA UMJETNOSTI ona je za Filpa vii smisao ivota, jedina mogunost da se u graanskom drutvu prevlada ono to ovjeka udaljava od njegove prirode, j edna od najvanijih vrijednosti u ivotu. To je jedina istoa u ivotinjskom oko nas. On je ekspresionistiki slikar. Opsjednut je mislima kako izraziti svoju ekspresiju svoj doivljaj, npr. prostitucije na primjeru golog enskog trbuha; gaenje prema s vijetu promatrajui ljude na ulici kao ubojice i prljavce. Stvarnost doivljava kroz boje, zvukove i osnovna mu je elja naslikati mnoinu svojih osjetila (zvuk, miris, boju). Neke motive zato i ne moe naslikati. eli prikazati, npr. smrad koji ljudi nose u sebi, a ne samo likove tih ljudi. Promatrajui svijet oima slikara, naglaava vanost boje u doivljajnom svijetu: on eli na slikarskom platnu izraziti slikarski doivljaj svijeta kao simultanost ovjekove svijesti. U romanu se nalaze brojne digresi je o slikarstvu, uporabi boje, pristupu temi iz pozicije umjetnika. To je roman o umjetniku i umjetnosti

LIKOVI: FILIP LATINOVICZ slikar, na stvarnost gleda slikarski. Razmilja kako bi naslikao motive koji za zaokupljaju; specifinost je njegova doivljaja u tome da istie detalje i da mu se ini kao da se cjelokupna stvarnost raspada na detalje, a da nema neke poveznice koja bi sve te detalje drala na okupu. Svoj odnos prema majci izraava njezinim potretom. On poput ekspresionistikog slikara ne preslikava vanjsku stvarnost, nego svoje vienje majke, njezine neprirodnosti, karikaturalnosti, bezosjeajnosti i hladnou majka nije mogla vjerovati da sin tako moe vidjeti majku, povrijeena je. On je introvertiran prebire po uspomenama i iznosi vlast ita razmiljanja o ivotu, svijetu, umjetnosti. Prisjea se djetinjstva oivljava emocionalno bitne dogaaje iz vlastitog djetinjstva jer jo uvijek traga za vlastitim identitetom; njegovo su djetinjstvo obiljeile duboke traume povezane s emocionalno hladnom majkom, neznanjem o tome tko mu je otac, ranom potrebom da se sam snalazi u ivotu, erotskim doivljajem Karoline te povezivanjem tjelesne ljubavi sa smru, s neim trulim, nedostojnim, mranim. On je i neurastenik emocionalno rastrojen, napet, i to stanje traje dosta dugo. Posljedica njegove ivane rastrojenosti jest gubitak koloristinog doivljaja stvarnosti sve mu je sivo i obuzima ga nemogunost stvaralakog izraavanja, odnosno slikanja. Nihilist cjelokupno je ljudsko postojanje za njega potpuno beznaajno i besmisleno, to je

26

nihilistiki doivljaj ljudske egzistencije. Dakle, u sreditu je romana Filipova svijest. On je hipersenzibilni intelektualac, umjetnik, ovjek kojega mui tenja za samospoznajom. Osjeaj egzistencijalne tjeskobe oduzima mu mo umjetnikog stvaranja. Sav je u suprotnostima u njemu se sukobljavaju tjelesno i duhovno, umjetniko i racionalno, primitivno i civilizacijsko MAJKA/BOBOKA oba su lika vrlo slina: prikazujui ih na isti nain, Krlea naglaava njihovu tjelesnost. Njegov je odnos prema tim enama utemeljen na Freudu i psihoanalizi. Boboka je utjelovljenje nagonskog, ruilakog, utjelovljenje Filipova razornog tjelesnog impulsa. Ostati s Bobokom znailo bi popustiti nagonu, odnosno, gnjilim, ranjavim, krastavim porivima vlastite puti BALOANSKI postupci su mu motivirani bioloki. On rtvuje svoju graansku egzistenciju i odrie se svega zbog otkria tjelesnoga. Njime vladaju animalni nagoni koji kulminiraju u zavrnici romana kada Boboki pregrize grkljan FILIP-KYRIALES odnos prema njemu pokazuje podvojenost Filipova karaktera. U njihovim intelektualnim dvobojima Filipovoj se tezi uvijek suprotstavlja Kyrialesova antiteza: svaku njegovu misao utemeljenu na umjetnikom doivljaju svijeta Kyriales rui logikom racionalne svijesti. On je Filipova podsvijest, njegov alter-ego. On je utjelovljenje Filipova samorazornog ruilakog uma; Filipov nihilizam postaje lik. Filip mu se teko opire jer Kyriales preuzima od Filipa rastvaranje zbilje u apsurd. LJUBAV Boboka je simbol tjelesnog, nagonskog i na trenutak se ini da bi moda mogla i spasiti Filipa, ali ona je ve upletena u mreu svog odnosa s Baloanskim. Tako je na kraju romana, nakon Bobokinog ubojstva, moda s jo dubljim kompleksima nego prije STIL roman je moderno strukturiran s psiholokom (proustovskom) usmjerenou Osnovno je obiljeje kompozicije dramska struktura nakon ekspozicije (Filipov povratak), niu se prostori puni dramatike, a roman zavrava dramatinim krvavim raspletom STILSKA OBILJEJA ROMANA u njemu se ne osporava radikalno tradiciju realistikog romana, ve donosi sintezu tradicionalnog i modernog . Od tradicije je zadrana linearna kompozicija s jasno istaknutim dramskim vori tima, ali ne minimalizirao fabulu i u sredite romana stavio ovjekovu svijest. Modernistiko: analitika introspekcija radnja se premijeta u svijest glavnog lika, ine ju njegova sjeanja, emocije, razmiljanja, unutarnja proivljavanja, podsvijest. Subjektivno vrijeme isprepliu se dva vremenska tijeka prolost (oivljena u sjeanju, komentira se iz perspektive sadanjosti) i sadanjost (dogaaji u objektivnom vremenu); isprepliu se prolo i sadanje vrijeme tvorei simultani niz; esti su vrem enski skokovi (sadanjost-prolost-sadanjost) Izravni unutarnji monolog, slobodni neupravni govor dominiraju. To je istovremenost dvaju glasova (autorski pripovjeda, lik), to znai da su misli lika filtrirane kroz misli autorskog pripovjedaa. Asocijativna tehnika vanjski poticaj (vizualni, auditivni, olfaktivni) potie oivljavanje sjeanja, odnosno Filipov dijalog s prolou krug zatvoren i Filip je opet na poetku,

27

Esejistiki dijelovi este esejske digresije, iji je sadraj vezan uz Filpove meditacije o umjetnosti Defabularizacija fabula nije primarna Vanjska se zbivanja promatraju kroz prizmu svijesti pojedinca Iznosi se dikrektan odnos junaka prema egzistencijalnim pitanjima Kriza Filipa L. poinje kao kriza identiteta to je u sreditu romana Osjetilni dojmovi ambijent djetinjstva aktivacija procesa nehotinog sjeanja dogaaji, susreti, doivljaji iz prolosti oivljavaju u punoj snazi. Znai da su egzistencijalno bitni. Oivljeni dogaaji, prizori iz Filipove prolosti postaju klju za razumijevanje vlastitoga bia

SLIKANJE nije prikazivanje zbilje, nego je izraavanje subjektivne snano doivljene unutarnje slike. Ne prikazuje privid, ve sutinu. Umjetnost nije mimetika, nebu. Ovdje se aludira na ekspresionistikog slikara Muncha i njegovu sliku Krik) ve je simbolika. (Znaajan prizor slikanja gluhonijemog djeaka pored rijeke, s rukama prema

KOMPOZICIJA roman se sadrajno moe podijeliti na dva dijela: 1.dio dominira retrospekcija (povratak u prolost) 2.dio prikazuje se kostanjevaka sredina i pripovijedanje tee uglavnom linearno OSJETILNE IMPRESIJE KOJE POTIU SJEANJA hladna kvaka (gvozdena) taktilna, isprani zid vizualno, pekarski naunik s mreom topla peciva; miris emlji, zvuk papua koje se vuku po asfaltu olfaktivno, auditivno, svjetiljka sjeanje na patnju u djetinjstvu vizualno KASNI MODERNIZAM PROZA U TRAPERICAMA

Proza u trapericama (eli se rei da su traperice stav, a ne hlae) naziv za popularnu prozu koja nastaje 60-ih godina 20.st. kao opreka intelektualistikoj prozi. Naziv je dobila po trapericama odjevnom predmetu tipinom za mladu generaciju koju ta proza opisuje. Zaetnikom se smatra Amerikanac David Jerove Salinger romanom Lovac u itu

Obiljeja mladi, inetligentni ljudi bez ciljeva, planova i sigurne budunosti; nezadovoljni su svijetom, ali su neangairani, apolitini i cinini Ograuju se od malograanske kulture koju doivljavaju kao kulturu odraslih, to je apsurdno jer su i sami odrasli Afirmiraju kulturu filma, stripa, rok glazbe i dinsa Pripadnost nekoj drutvenoj skupini zamjenjuje se pripadnou klapi (drutvu, ekipi) Klapa namee odreene uloge i modele ponaanja Sveznajui pripovjeda zamjenjuje se nepouzdanim koji pripovijeda u 1.licu i sve komentira iz vlastite perspektive, proputajui ono to bi bilo vano i to bi dogaaje prikazalo u drugaijem svjetlu U jezik se unosi sleng, kolokvijalni urbani govor i dijalekt Pretvaranje protiv hipokrizije (pretvaranja odraslih) i zloe pripovjeda izraava nepatetinim djeakim argonom punim ivosti i humora U sreditu je romana svijest i podsvijest lika Fabula je reducirana jer je sve podreeno prikazivanju psiholokog stanja lika

28

Nema nizanja epizoda koje sugeriraju protjecanje vremena javljaju se samo fragmetni zbivanja, a u cjelinu ih povezuje lik Likovi su introvertirani, okrenuti svom unutarnjem svijetu esto se kao pripovjedna tehnika javlja unutarnji monolog DAVID JEROME SALINGER Roen u New Yorku; ameriki pisac 1940. poeo je objavljivati prie u asopisima Sudjelovao je u 2.svj.ratu (neka su mu djela nastala na temelju toga iskustva) Nakon demobilizacije vezao se uz knjievni asopis The New Yorker, u kojemu su objavljene gotovo sve njegove kasne prie Slavu i priznanje kritike stekao je romanom Lovac u itu (jedini njegov roman) Napisao je jo i 13 pripovijedaka Od 1956 prestao je objavljivati tekstove, ali njegov ivot jo uvijek izaziva zanimanje medija i povremena nagaanja o razlozima njegova povlaenja iz javnog ivota LOVAC U ITU Moderni roman Roman odgoja, odnosno roman o odrastanju Roman cijelog tipa poslijeratne proze nazvane proza u trapericama ili jeans-proza KOMPOZICIJA roman je pisan kao ispovijest u 1.licu, pripovijedanje je linearno s mnotvom epizoda i mnogobrojnim digresijama koje slue karakterizaciji glavnog lika Poetak je obiljeen retrospekcijom. Holden Caulfield opisuje krizu koju je proao prologa Boia Opisi prostora imaju simbolino znaenje, npr. na poetku je Holden u hotelima i barovima, to ukazuje na njegovo nesnalaenje, otpor i bijeg je r se nalazi tamo gdje mu nije mjesto. Pred kraj romana radnja se odvija s mumijama i na djejem igralitu, koje ukazuje na to da je drutvo odraslih kao svijet mumija, odnosno elju da se vrati u djetinjstvo. Promatrajui sestru na igralitu, istie elju za povratkom u njezine godine, to isto tako dovodi do zakljuka da vie ne pripada ni svijetu djece (izgubljenost u vlastitom tijelu, ne zna gdje mu je mjesto. Premlad je da bi bio odrastao, a prestar da bi bio dijete) Roman je pria o srednjokolcu koji je pobjegao iz internata. On je dijete imunih roditelja, ima starijeg brata D.B.-a koji je uspjean u Hollywoodu i ima mlau sestru Phoebe koju voli vie nego ikoga drugoga. Mlai brat Allie umro je od leukemije, to je jako utjecalo na Holdena jer je bio jako vezan uz njega, bio mu je uzor i o njemu govori pun ponosa. Holden je izbaen iz tri kole. Na kraju ga izbacuju i iz kole Pencey Prep zbog nerada i neuspjeha. Iz kole je trebao otii poetkom boinih praznika, no odluuje otii ranije, nakon posjeta profesoru iz povijesti i tunjave s cimerom Stradlaterom. Boji se reakcije roditelja pa ne odlazi kui, nego u hotel u New Yorku, u kojem upoznaje negativne pojave u svijetu koji ga okruuje (suoava se s nonim ivotom, barovima i prostitucijom). Susree i bivu djevojku Sally, koja ga nikako ne moe shvatiti. Takoer

29

posjeuje i svoju sestru. Spreman je otii na zapad, ali se prije toga eli oprostiti sa sestrom. Ona eli poi s njim pa se posvaaju. Nakon svae odlaze u ZOO, zatim i na vrtuljak. Tamo Holden uz sestru pronalazi mir. Tim prizorom zavrava Holdenova ispovijest u bolnici, gdje se nejasno izraava o oekivanjima u budunosti i mogunostima prilagoavanja svijetu. Pria se pripovijeda iz perspektive 16 -godinjeg djeaka i odraava nain na koji on vidi i doivljava svijet Vrijeme radnje predboino vrijeme, 40-e godine 20.st., u razdoblju od tri dana subote, nedjelje i ponedjeljka Radnja ne tee kronoloki (nema uzrono-posljedinog slijeda, nego ovisi o subjektivnim proivljavanjima lika; tijek se radnje prekida asocijacijama i monolozima) Holdenov odnos s roditeljima nije ba najbolji. Jako ih voli i priznaje da mu se teko vratiti kui nakon to je izbaen iz kole. Govori da su mi roditelji oduvijek osjetljivi Holden se esto usporeuje s bratom i sestrom i govori za sebe da je glup i lud te da je on jedini neuspjean u obitelji. Nema mnogo prijatelja. Izdvaja Stradlatera (pametan i dobar ovjek, ali veliki enskaro), Ackleyja (opisivao ga je kao uasno dosadnog, ali mu je svejedno nedostajao), Jane Gallagher (draga prijateljica, ak i tajna ljubav. Na njoj je sve volio, ak i njezin nain kartanja; spominje ju kroz cijeli roman) HOLDEN CAULFIELD - voli filozofirati, komentirati razliite teme, jako je nesiguran u sebe, kae da esto lae, koristi se ironijom, stalno nosi crvenu lovaku kapu (nosi je stalno okrenutu naopako), ime oznaava bunt protiv vladajuih normi i tradicije. Na sve to je karakteristino za njegovu dob gleda podcjenjivaki i cinino. Njegovi vrnjaci nezreli su tinejderi, dok sebe doivljava zrelijim i starijim zbog nekoliko sijedih pramenova kojima pokuava prikazati se odraslim. Redovito pokuava u barovima naruiti viski, to mu ne polazi za rukom jer odrasli ljudi prepoznaju njegovu nezrelost. SIMBOLIKA NASLOVA odnosi se na krivo izreen stih lirske pjesme Dolazei iz ita, Roberta Burnsa ako netko ulovi nekog dok kroz ito ide.. to je nevina misao izroena iz ideje da se zatite nevini. U jednom dijelu saznajemo o naslovu romana u cijelom se romanu govori o Holdenovim eljama, o onome to voli ili ne voli. Tako je Holden jednom Phoebe priao to bi on elio postati. Rekao je da bi elio postati lovac u itu, ali takav lovac kojemu bi bila dunost loviti malu djecu koja se sluajno zatravaju u proval iju. To je povezano s pjesmom: ako netko sretne nekog dok kroz ivot ide. Holden sebe zamilja kako stoji u polju ita u kojem se igraju djeca. U njegovoj matariji, na kraju tog polja, nalazi se provalija. On bi stajao u tom polju i pazio na djecu koja bi se previe pribliila rubu i uhvatio ih da ne padnu u provaliju odraslih i zrelosti. Kako on kae, on bi elio biti lovac u itu. Ovo je metafora za djecu koja gube svoju istou i nevinost te odrastaju i pretvaraju se u prevarante koje Holden toliko prezire. Ono je neobian, ironian dio knjige jer bi Holden htio spaavati druge, a ne moe spasiti sebe U knjizi se obrauje i tema pretvaranja. Holden prezire neistinitosti i lane namjere i tijekom romana on razabire sve prevarante na koje nailazi Kao tinejder kojeg mue njegovi osjeaji i neuspjesi, on vjeruje da svi uspjeni ljudi na koje nailazi i koji misle da su sretni, zapravo su glupi i neznalice. Ne nailazi na mogunosti da ljudi imaju razloge zato se ponekad ponaaju kako se ponaaju. On ih i dalje naziva

30

prevarantima, a njegova je procjena ljudi u cijelosti bez ikakvih pravih razloga i dokaza, tj. on se pretvara da je on jedini iskren i da vidi ono to je stvarno i to ostali ne vide, samo da bi dobio barem mali osjeaj pravde Ironija je u tome to je Holden jednako velik prevarant kao i ostali ljudi to ga okruuju: lae, pretvara se, daje nerazumne i brze zakljuke i pretpostavke bez ikakvih pravih dokaza Holden je idealist, osjeajno nezreo i nesposoban prilagoditi se ivotu i realnosti i posljedicama odrastanja. Sebe smatra muenikom, rtvom svijeta, samo da bi opravdao svoju izoliranost i nesposobnost suosjeanja i razumijevanja drugih STIL Holdenovi sarkastini komentari doprinose humoru. Nain pripovijedanja struja svijesti (protagonist pria priu bez kronolokog slijeda, ubacujui injenice i misli kako ih se sjeti) DRUGA MODERNA (1952.-1969.) Naziva se drugom modernom jer joj je s modernizmom (1892.-1914.) zajednika usmjerenost na europsku i svjetsku knjievnost, tj. pluralizam stilova Krajem 40-ih godina 20.st. dolazi do politikih promjena 1948. dolo je do Rezolucije Informbiroa nakon toga jugoslavenske komunistike vlasti raskidaju vezu sa Staljinovom socijalistikom imperijom. To je vrijeme ienja partijskih redova od svega sumnjivoga. To je i vrijeme oslobaanja knjievnosti od utilitarizma. Godine 1949. u Zagrebu je odran Drugi kongres knjievnika Jug P. egedin izlae referat O naoj kritici; istie mogunost drugaijeg govora o umjetnosti od onog to zastupa slubena partijska linija; borba za slobodu umjetnikog izraza i nesputan razvoj. Godine 1952. u Ljubljani na Treem kongresu Saveza knjievnika Jugoslavije referat izlae Krlea istie pobjedu liberalnih snaga; autonomija umjetnike sfere; razvoj knjievnosti u skladu s tradicijom, voljom i logikom; otpor se osjetio i u knjievnom stvaralatvu. Napisana mnoga djela P. egedina, V. Desnice, R. Marinkovia, J. Katelana PRVA POSLIJERATNA KNJIEVNA GENERACIJA KRUGOVAI (1952.-1960.) prijelomna je godina 1952. Na knjievnu scenu stupa narataj pisaca roenih izmeu 1920. i 1932. Iskoristili su naznake demokratizacije drutva i doveli do preporoda hrvatske knjievnosti. Okupljali su se oko asopisa Krugovi (pokrenut 1952.) te prozvani krugovakom generacijom. Vlatko Pavleti knjievni kritiar i urednik Krugova, njegova krilatica glasi: Neka bude ivost (duh razdoblja). Krugovai afirmiraju duh tolerancije, pravo na razliku, pravo na vlastiti izraz, umjetniki pluralizam. Knjievnost postaje prostorom traenja, sukobljavanja miljenja, afirmacijom individualizma. Pisci izraavaju nezadovoljstvo prema politikoj prisili i politikoj narudbi RAZVOJ KNJIEVNE KRITIKE. Hrvatska knjievnost opet je ukljuena u europska strujanja, prevode se stran i pisci, raste interes za ameriku novu kritiku, utjecaj zapadnjakih pjesnikih smjerova, ponovno jaa interes za knjievnu tradiciju. Cijenjeni su A.B.imi i T.Ujevi. Iako su se zalagali za istu ideju, krugovai se razlikuju u: a) heterogenosti pisma b) razliitom shvaanju umjetnosti c) politikom opredjeljenju

31

d) generacijama SVE TE RAZLIKE DONOSE DINAMIKU I ZANIMLJIVOST predstavnici N.Milievi, S. Novak, S. Mihali, J. Pupai, V. Pavleti, I. Slamnig, A. oljan, V. Gotovac, Z. Tomii, M.S. Maer njima se priklanjaju J. Katelan, V. Parun, M. Dizdar, koji deklariraju pripadnost hrvatskoj knjievnosti aktivno djeluju Ujevi, Krklec, Cesari, op, Tadijanovi, Drago Gervais, V. Majer, V. Desnica, R. Marinkovi, Kaleb, M. Boi KARAKTERISTIKE KNJIEVNE PROIZVODNJE 50-IH GODINA: PJESNITVO glavni dio produkcije, irenje tema, eksperimentiranje na formi pjesme, pj. govor otvoren svakodnevici, obinim problemima, prodire kolokvijalni jezik (govor ulice, slang), izraavanje govorom kraja iz kojeg potjeu, izraavanje jezikom filozofije, intelektualna poezija, misaona, filozofska, racionalna. Najznaajniji predstavnici Slamnig (plan prirode jezika i izriaja) i Mihali (plan sadraja, teme, znaenja). Osjea se utjecaj zapadnoeuropskog pjesnitva. Teme strah, smrt, osamljenost, tjeskoba, nemo, poraz EUROPSKI EGZISTENCIJALIZAM. Slamnig pripada pjesnikom ludizmu (igra rijeima i znaenjima). Dolazi i do prodora nadrealizma. Metarofe i veza s narodnom poezijom Katelan, Dizdar, Pupai PROZA u prvoj polovici 50-ih godina kratka proza teme: rat, revolucija. Sredina 50ih godina uspon romana. Pisci Kaleb, Desnica, egedin, Marinovi, Boi, oljan, Novak. Teme: a) nisu vie patetine s crno-bijelom tehnikom i heroizmo-ratne. Ratna proza zaokupljena je egzistencijalnim dramama, borbom za samoodranje, etika odgovornost pojedinca, introspekcije, psihologizacija b) suvremena, urbana problematika (osamljenost pojedinca, intelektualca; etike dvojbe, sumnje). Nema razvedene fabule, ve se niu aso cijacije, analize i meditacije c) svijet djetinjstva psihologizacija, autobiografija d) ruralna tematika pojavljuje se novi tip kratke proze (short story) filmski dijalog, autorske uspomene, kolokvijalni jezik na njih je utjecala amerika izgubljena generacija, npr. Hemingway vrhunske novele Marinkovi, Ruke; M. Boi, Novele; Desnica, Tu odmah pored nas DRAMA nije toliko razvijena. Krlea je sredinja umjetnika osobnost. Marinkovi, Glorija; M. Matkovi,Na kraju puta; Heraklo; M. Boi; J. Rao s. Komedija M. Budak, Fadil, Hadi DRUGA POSLIJERATNA KNJIEVNA GENERACIJA RAZLOGOVCI (1961.-1969.) Krugovi prestaju izlaziti 1958. Ostali asopisi Knjievnik, Republika, Umjetnost rijei, Forum, Rijeka revija, Zadarska revija, Dubrovnik, Moguno sti asopis Razlog u Zagrebu 1961. Razlogovci su pisci roeni izmeu 1934. i 1941. Predstavnici Majdak, Mrkonji, Stama, Horvati, Zidi, Zuppa, Dragojevi Razlogovska poetika: PJESNITVO raznovrsnot smjerova, intelektualizacija pjesnitva, filozofs ke, idejne koncepcije, pojmovno pjesnitvo knjievnost i filozofija. Pjesnitvo je nekomunikativno, zatvoreno, filozofsko. Podreeni su ritam, metaforika, figure, zgusnuti jezik. teme su

32

problematizacija egzistencijalnih i etikih situacija, beznae, praznina, rasap stvarnosti. argonska poezija s urbanom tematikom te idejno pjesnitvo PROZA raznovrsnost tema i stilskih oznaka. Psihologizacija suvremenom itatelja. Likovi su intelektualci, gubitnici, usamljeni, odbaeni. Fabula nije bitna. Psiholoka analiza i meditacija. Proza u trapericama (oljan, Majdak, Slamnig). Predstavnici proze Majdak, Miri, Marinkovi, Raos, Novak, oljan, Krlea, Pei, Vuleti, Luki DRAMA kritika kulta linosti, propitivanje problema vlasti. Odnos pojedinca i dogm e tvrdnja bez dokaza. Utjecaj Krlee. Radovan Ivi neverbalni teatar (djeluje u Parizu u krugu nadrealista), Vesna Parun poetski teatar, I. Ivanac teatar apsurda, A. oljan RANKO MARINKOVI Roen na Visu Tijekom Drugog svjetskog rata bio je u logoru u Italiji Nakon rata radio je u Ministarstvu prosvjete, Nakladnom zavodu Hrvatske i kao ravnatelj HNK Od 1951. do umirovljenja bio je profesor na Akademiji za kazalinu umjetnost U knjievni ivot ukljuio se pred Drugi svjetski rat novelama i dramom Albatros Nakon rata poelo je njegovo glavno stvaralako razdoblje, u kojem je pisao pripovijetke, novele, drame, eseje, romane i kritike S njim se uspostavlja tijek moderne hrvatske proze, od Matoa i Nehajeva, preko Kamova i Krlee, do egedina i Desnice Njegove drame predstavljaju odmak od realistike tradicije graanske drame i u njima parodira naslijeene anrove (vodvilj, groteska) Djela zbirke novela: Proze, Ruke, Ponienje Sokrata romani: Kiklop, Never more drame: Albatros, Glorija kritike i eseji: Geste i grimase, Nevesele oi klauna

RUKE (1953.) Zbirka novela Sve bitne osobine Marinkovievog proznog rukopisa dole su do izraaja intelektualizam, analitinost, kontemplativnost, fina ironija esto su posrijedi prie s naglaenim humorom, a u svakoj se osjea elja da se ue u nalije stvari i pojava, da se demaskiraju ljudske konvencije i otkriju dublji korijeni svake egzistencijalne situacije Novele Kotane zvijezde i Benito Floda von Reltih (aludiranje na Muss olinija i Hitlera; radnja se odvija u umobolnici) problematiziraju fenomen ubijanja i zloina. Pisac pokuava zaviriti na drugu stranu zloina, gdje nalazi samo ludilo, apsurd i besmisao esto se koristi bizarnim motivima te sekvencama obiljeenim apsurdo m i paradoksom

33

Sadri osam, tj. devet novela Samotni ivot tvoj, Suknja, Prah, Aneo, Kotane zvijezde, Benito Floda von Reltih, Ruke, Zagrljaj, a nekad se dodaje i Karneval Neke novele prividno zadravaju obiljeja psiholoko -realistike proze. U njima pisac prikazuje malograansku atmosferu zagrebake ili otoke sredine (Vis) s nizom karakteristinih likova. U drugim novelama prostor i likovi gube konkretna, stvarna obiljeja, a prikazivanje poprima modernistika obiljeja

Temeljno je znaenje postupak intelektualizacije kojim se prikazani svijet analizira i produbljuje do simbola ljudskog ivota uope; promilja se ljudsko postojanje i smisao ljudskog ivota. Uporabom ironije i groteske ivot se prikazuje kao iluzija, a ovjek kao glumac koji ne odluuje o svojoj sudbini

Umjesto cjelovite slike svijeta, nude se fragmenti, pri emu se naracija prekida asocijativno-meditativnim umetcima Marinkovi je knjievnu karijeru zapoeo novelama. Novele iz zbirke Ruke, uglavnom realistike po strukturi, slikaju ivot u provincijskoj otokoj sredini s nizom psiholoki produbljenih portreta vikih likova i bizarnih tipova. Dole su do izraaja kljune osobine Marinkovieva rukopisa: kontemplativna ironija, humoristini podton, zaudni spojevi smijenog i ozbiljnog, traginog i kominog, tenja prema paradoksu i grotesci te inventivne leksike igre i stilizacije

U najboljim novelama (Ruke, Zagrljaj, Aneo, Prah, Mrtve due) dosljedno je razvijena metafora ivota kao glume i svijeta kao kazalita. To je ivot u malom sa svim svojim registrima raspoloenja, ali pripovjedaeve oi uvijek su usmjerene prema apsurdnim detaljima i crnohumornim situacijama

Mnogi aspekti Marinkovieve proze, pa i tekstova iz zbirke Ruke, mogu se danas tum aiti u sklopu poetike postmoderne; npr. metaliterarnost novela Samotni ivot, Aneo i naroito Zagrljaj, u kojoj je autor u prvi plan doveo stvaralaki in i pievu muku da iz kaosa grae stvori umjetniko djelo. Realistiku podlogu od koje u svojim novelama uvijek kree, pisac razara brojnim narativnim postupcima-inverzijom slike svijeta, neuobiajenim spajanjem razliitih anrovskih obrazaca i stilova, impostiranjem likova kao ambivalentnih karaktera, ironijskim pomakom, groteskom.

MODERNOST NOVELE stilska obiljeja novele: a) defabularizacija b) unutarnji monolog c) vremenski kontinuitet prekida se retrospekcijom d) simbolika e) intertekstualnost f) autoreferencijalnost (u prii se osvjetava sam in pisanja i prie) g) ironija h) groteska

PRAH naslov novele ironijski ukazuje na ruenje iluzija o ljubavi i srei te njihovu pretvaranju u zemaljski prah

34

vrsta psiholoka novela poslije Drugog svjetskog rata Vis, Split Tema neuzvraena ljubav koja raa elju za osvetom U noveli pratimo ljubavni trokut Tonkovu ljubav prema Ani koja se zaljubila u geometra i nakon rata udala se za njega. Tonko ivi na otoku usamljen, s uspomenama na Anu. Nakon 11 godina dobiva Anino pismo, u kojemu eli da bude kum njezinu djeaku jer ga eli tajno krstiti (geometar joj to zbog svojih komunistikih uvjerenja ne doputa). Ton ko pristaje i odlui joj se osvetiti tako to u djetetov dar upakira bombu. No u Aninoj kui jako je teka za Tonka, mue ga vlastite misli razmilja o prolosti, osveti, svojoj usamljenosti, to rezultira svijeu o bezizlaznoj situaciji i zato se pokua ubiti vjeanjem. Traka mu puca i on pada na pod. Dotre Ana i geometar, Ana u mraku i ne zapaa da je gol (nije htio biti u geometrovom ogrtau). Geometar odmah shvati to se dogodilo, a Tonko mu slae da je sve to bila ala geometar ga odnosi u krevet

ANEO Aneo kao simbol ivotnog stvaralatva pojedinca koje on uva i eli ga dovriti da ono postane trajna vrijednost i simbol njegove muke Naslov je povezan s nadgrobnim kipovima klesarskog majstora Alberta Kneza, od kojih je velik dio bio raen prema licu njegova pomonika Lojza Tema smrt klesarskog majstora A. Kneza; odnos ivota i smrti Likovi Lojz, Albert, Frida, Knez Umirui majstor Albert Knez otkriva u svojim posljednjim trenutcima da ga ena vara s mladim pomonikom Lojzom ovjekom koji mu je bio model za nadgrobne kipove anela. U posljednjim trenutcima majstor se uzdie iznad sredine u kojoj ivi, osjea se pravim umjetnikom koji stvara umjetnika djela, ali pogled na preljubnike vraa ga u realnost. On shvaa da nema tog anela koji e sauvati ovjeka od ivota od strasti, iluzija, propadanja iluzija, izmjene patnje i sree. On ali Fridu zbog njezine pohote i nemoraa, ak osjea aljenje prema ovozemaljskoj prljavtini kojoj on gotovo vie ne pripada. Svjestan je da se trenutak sree moe vrlo brzo preokrenuti u svoju suprotnost trenutak nesree. On uklee datum na rasklopljenu knjigu svoga nadgrobnog anela i umire zavrava borba i on se predaje nekog drugom, onozemaljskom anelu Alegorijsko znaenje nema anela koji uva ivot ljudskih strasti i iluzija od njega samoga STILSKE OSOBITOSTI postoji fabula, ali je potisnuta u drugi plan zbog unutarnjih monologa, opisa majstorovih razmiljanja i asocijacija. Retrospekcijom saznajemo neke dogaaje iz prolosti, npr. da je majstor i sam zanemarivao sovju bolesnu enu zbog mlade udovice Fride. Ironija je u tome da e na majstorovu grobu biti aneo s Lojzovim licem, a s licem ovjeka koji uiva zbog majstorove smrti. Groteskna je slika majstorova pogleda kroz prozor kad mu se pogled zaustavlja na slici sv. Alojzija koji se biuje i lubanje koja se grjena smije sveevoj muci; sputajui pogled, on vidi na jastuku glavu svoje ene i svog pomonika.

35

Simbolika kip anela koji treba prevladati prolaznosti i ostati trajni spomen na ovjek a, trajna opomena ovjeku da sve moe izvrnuti, da su usprokos smrti ivot nastavlja u svojoj punini

RUKE Ova novela nije vezana uz neki konkretan prostor i neko konkretno vrijeme Pripovijedanje poiva na neobinom dijalogu izmeu lijeve i desne ruke Znamo, ruke su simbol ovjekove djelatnosti i kreativnosti. Sve to je ovjek postigao, postigao je radom i rukama. Ruke su, tako se ovdje sugerira, i slijepo orue ovjekove volje. One samo ispunjavaju naredbe koje dolaze iz mozga. Stoga, ruke mogu stva rati, ali i razgraivati; graditi, ali i i ruiti. Upravo taj raspon djelatnosti ljudskih ruku, ali i dublji smisao rada predmetom su ove novele. Personificirane su i odvojene od svoga tijela. Ruke su dva simbolina glasa, dva stava, dvije ljudske mogunosti Novela zapoinje prepirkom ruku, to koja ruka radi i to koja moe. Prvo se govori o obinim, svakodnevnim radnjama (vezivanje kravate, brijanje), no postupno se radnja skree prema onome to nije pod direktnom kontrolom ruku to su predjeli nesvjesnog, podsvjesnog i iracionalnog. To je onaj prostor elja koje se ne iskazuju rijeima, nego upravo suprotno, te elje rijeima skrivaju i zaklanjaju. vlasnik ruku rijeima maskira svoje elje; on esto ne eli upravo ono to govori, a to znai i da radi ono to ne eli Unutranja dramatinost postupno raste i dijalog se pretvara u uljiv razgovor, u svau punu predbacivanja. Niu se razlozi oprimjereni i povijesnim dokazima. Svaka ruka biljei svoje razloge za pojedine postupke. Svau iznenada prekida glas autorskog pripovjedaa presudom u apsurdnom sporu lijeva i desna ruka dva su pola jednog JA, jedna je isto to i druga. To su, kae pripovjeda, dvije simbiotike ivotinje ili bolje jedna drugu mije. Stoga je i ironijski rasplet u duhu neobinog tijeka dogaaja obje ruke sudjeluju u tui koja je izbila bez prava povoda, a potom obje lee okrvavljene na asfaltu, uz to i osramoene i nemone kao odbaene rukavice. Naravno, obje su sada slone i jedinstvene zbog elje za osvetom. U tom trenutku obraz pljune u njih da bi ih oprao od blata i krvi Novela je oblikovana dijaloki. Struktura joj je bliska drami Nema pravog dogaanja radnja je rezultat jedne hipotetske konstrukcije. No, i ona je ipak dio ivota jer, na simbolian nain, problematizira bitne aspekte ljudske egzistencije, bez patetike i sentimentalnosti Stvaralaki i razaralaki impulsi postoje u ovjeku ruke su samo poslune izvriteljice naloga svoga vlasnika Tema jedinstvo suprotnosti u ovjeku Likovi Lijeva i Desna ruka takvih razbijanjem glavnoga lika ukazuje se na otuenu, necjelovitu ljudsku osobnost. O Njemu saznajemo da se pokuao ubiti nakon neprospavane i mune noi i spoznaje da vie tako ne moe Lijeva i Desna se svaaju, meusobno si predbacuju da bi sve zavrilo fizikim obraunom s Djeakovim ocem; nakon obrauna one zavravaju u praini, ostavljajui krvave otiske na

36

ploniku, obraz na kraju pljuje u njih, perui ih od blata i krvi. Groteskno zavrno pljuvanje obraza znai in pranja prljavtine iz ljudskog ivota openito Novela ukazuje na neprekidnu suprotnost nagonskog, primitivnog i civiliziranog, inteligentnog, borbu izmeu tih suprotnosti u ovjeku i drutvu, nemo da se bilo to promijeni jer je podvojenost konstanta Simbolika motivom ruku Marinkovi ukazuje na podvojenost ljudske prirode; Lijeva simbolizira nagonsko u ovjeku, primitivno, praiskonsko, a Drsna intelekt, znanje, uenost, civilizaciju Stilske osobitosti ironija (ve na samom poetku ruke i njihovo mjesto iznad stranjice kao mjesto gdje i pripadaju), groteska (zavrno pljuvanje obraza zapravo ukazuje da se pljuvakom ne moe isprati sva prljavtina sukoba, boli i nesree meu ljudima u ljudskom drutvu), intertekstualnost (uspostavlja se relacija s mnogim djelima, npr. Molire), simbolika Lijeve i Desne ruke koje postaju dvije krajnosti izmeu kojih je podvojen ovjek Novela Ruke simboliki govori o nerijeivom ljudskom unutranjem konfliktu, razumu i osjeanosti, Lijeva i Desna ruka, razgovaraju, tonije, sva aju se. Lijeva ruka predstavlja ljudsko srce, a desna razum. Tek na kraju, neoekivano, kao u svakoj pravoj noveli, u potpunosti se razotkriva pieva ideja. Kada smo Lijevoj ruci ve povjerovali kako je doista osjeajna, blaga i pravedna, ona nije odoljela nasilnikom ponaanju. Upravo u tom trenutku ogleda se sva tragina sloenost ovjekova bia. Nije mogua jednostavna podjela ljudi na razumne i osjeajne. Razum i osjeaji udesno se isprepliu u ovjeku i ine nas i blagima, i strastvenima,i suutnima, i spretnima, i radinima itd. Tajnoviti su putevi ljudske due, o tome svjedoe nae ruke.

ZAGRLJAJ Na poetku novele pratimo dijalog izmeu dva JA, pisac gleda svoje drugo ja kroz kljuanicu, gleda njegovu pripremu za pisanje To drugo ja na papiru ispisuje reenicu: jor Keko je sjedio na vratima svog Biroa i gledao na ulicu, krotko kao ovan Suoen s mrljom od tinte, odnosno, u prenesenom smislu, mrljom besmisla koje prijeti cijeloj prii, on izlazi van i opisuje ljude koje susree upoznajemo stvarnog jor Keku tu je jor Bepo, potom, jor Bernard, andar... pratimo stvarnu priu kako financ pokuava pregledati sumnjivog seljaka; zatim andarovu priu iz svog djetinjstva; potom pievu izmiljenu priu o ini i njezinu muu deparu isprianu andaru i na kraju stvarnu priu o pievu grljenju zagrljaja i nemoi andara da se izvue iz tog zagrljaja Alegorinost novela problematizira pisanje, odnos izmeu knjievne zbilje i stvarnosti Preko isprianih andarovih pria upoznajemo jed nu vrstu zbilje, ali pisac je pretvara u knjievnu zbilju. Na kraju knjievna zbilja trijumfira nad stvarnou. Umjetnost je nadmonija od zbilje; preko pieve nadmoi nad andarom pisac svojom djelatnou na neki nain grli stvarnost, ona u njegovom zagrljaju umire i pretvara se u neku novu umjetniku stvarnost koja ima vlastite zakonitosti. Odnosno, stvarnost pie knjievni

37

tekst i on nadopunjuje stvarnost jer donosi i ono ega u stvarnosti nema tako da su knjievni tekst i stvarnost u neprekidnom zagrljaju Stilska obiljeja djela lik je pisac kojeg prati vlastita svijest koja dobiva ulogu pripovjedaa, defabularizacija zbog komentara i asocijacija pripovjedaa, ironija npr. pisac umjetnosti rtvuje ivot jer mora usmrtiti stvarnost kako bi se o na pretvorila u novu, umjetniku stvarnost, groteska npr. zavrni zagrljaj pisca i andara zagrlja je to umjetnika koji vrsto dri zbilju da mu ne umakne i da je pretvori u umjetniko djelo, unutarnji monolog, autoreferencijalnost pria referira, ukazuje na samu sebe kao priu, intertekstualnost aluzije na Plauta, Pirandella..., simbolika crna rupa kao besmisao koji moe unititi i prekinuti umjetniko stvaranje Zagrljaj kao posljednja novela u zbirci Ruke alegorijski uokviruje cijelu zbirku. To je novela o nastanku pria, svojevrsna studija o odnosu knjievnosti i zbilje Zavrna pria knjige Zagrljaj, u kojoj se u smrtni zagrljaj veu pisac prie i njegov alosni junak, posvena je "sjeni Goranovoj". Sjeni pievog prijatelja koji je pisao protiv koljaa, da bi na kraju od njih i sam bio zaklan (Ivan Goran Kovai) Poetika novele doivjela je u Marinkovievoj interpretaciji bitne strukturne promjene nije vie pria o novom, nikad isprianom dogaaju, to je svojevrsna ANTINOVELA bitna je tek jedna inicijalna situacija, a iz koje se izvode razne pripovjedne mogunosti. Tako se pisac predstavioa i kao inovator klasinog pripovjednog anra Stil reenica je ista, jasna, jednostavna. Nije pretovarena umetnutim sintagmama. Puna je smisla, svedena na bitnost opisa, slika, prizora, situacija, dijaloga i rijei. Novost u stilskom postupku kratki lirski pasai, esto je samo jedna lirska slika, ton iskrenosti, bljesak elje izraen profinjenim stilskim sredstvima. Lirska evokacija odrazi neposredne intimne autorove svijesti

ANTUN OLJAN Pripada drugoj moderni (1952.-1969.) Predstavnik egzistencijalistike proze Uz Slamniga, najznaajniji predstavnik krugovake generacije Najavljuje prozu u trapericama koja e pun procvat u hrvatskoj knjievnosti doivjeti u 70-im godinama Napisao prvi krimi roman (Jednostavno umorstvo) u poslijeratnoj hrvatskoj knjievnosti, kojim je najavio promjenu u tretiranju trivijalnih anrova Pjesnik, dramatiar, prozaist, esejist, prevoditelj Djela: poezija Na rubu svijeta, Izvan fokusa, Gazele i druge pjesme; proza Specijalni izdanici, Deset kratkih pria za mogu generaciju (novele), Izdajice, Luka, Drugi ljudi na

38

mjesecu (romani); drama Galilejevo uzaae, Klopka, Romanca o tri ljubavi. U drami se kree izmeu krajnosti teatra apsurda i angairanoga kazalita Cijeloga se ivota profesionalno bavio knjievnou Urednik, suradnik mnogih vodeih asopisa svoga doba Krugovi, Meutim, Knjievnik Uredio je nekoliko antologija svjetske i hrvatske knjievnosti Prigodom proslave 90. obljetnice Matoeva roenja, 1963., odrao je govor u kojemu je Matoevu etinost u umjetnosti i politici suprotstavio neetinosti svoga doba uslijedila je politika afera i oljanovo izgnanstvo s drutvene scene U pripovjednoj prozi oljan se preteito bavi urbanim temama, a u sredite radnje stavlja likove buntovnika, nezadovoljnika koji bjee od ukalupljenosti, konformizma i drutvene odgovornosti, osporavaju postojee konvencionalne strukture i afirmiraju kolektivni duh klape KRATKI IZLET U prvim izdanjima romana putokaz je usmjeravao izletnike: Ovdje skreni udesno, da bi se izbjegle kritike zbog politikih konotacija. Godine 1987. vraen je izvorni tekst Egzistencijalistiki roman (s elementima drugih proznih modela), pikarski r oman (jer likovi na putu prema cilju svladavaju razliite prepreke) Tri tematska plana romana: 1.) egzistencijalistika tema potraga za neim neodreenim to moe osmisliti vlastiti ivot; nitavilo kao izvjesnost koja eka ovjeka na kraju putovanja; ivot kao kruno kretanje; smisao je u putovanju, a ne u dostizanju ciljeva 2.) izgubljena generacija pripovjeda postaje predstavnik cijele jedne generacije nakon II.svj.rata koja nije pronalazila svoje ideale u dominantnoj, vladajuoj ideologiji; u djelu dolazi do izraaja pasivnost i besperspektivnost te generacije 3.) politika alegorija alegorijska slika puta hrvatskoga drutva u socijalizam krenulo se s velikim entuzijazmom i nadama, a na kraju razoaranje i povratak u nitavilo mjesto i vrijeme radnje Istra, 50-e godine 20.st. fabula skupina mladih ljudi (novinari, studenti, arheolozi, povjesniari umjetnosti) ide na put u Gradinu u potrazi za starim freskama. Skupina, tj. klapa putem se rasipa i do cilja dolaze samo pripovjeda i Roko; na kraju ne nalaze ono za im su tragali, preplavljuje ih razoaranje i unutarnja prazinina kompozicija uokvirena (pripovjedaevim razmiljanjima o Roku), prstenasta (postoji okvirna pripovijest unutar koje se odvijaju dogaaji), kronoloki prati ekspedicije i slijedi model pikarskog romana pripovjeda/lik mladi novinar, sudionik ekspedicije, predstavnik umorne mladosti stilska obiljeja: OBILJEJA TVRDO KUHANE PROZE proza je direktna i jednostavna, krta i koncizna, liena ukrasa i elokvencije. Zbog odsustva lane sentimentalnosti, izbjegavanja patetike i tradicionalnog rekvizitarija figura i klieja nazvana je tvrdo kuhanom prozom ELEMENTI FANTASTIKE I GROTESKE PROZA U TRAPERICAMA kolokvijalni, urbani govor, likovi kao predstavnici rubn e skupine drutva, motiv klape; tj. drutva

39

egzistencijalistika simbolika putovanje potraga za identitetom, traenje smisla ivota; prepreke na putu ivotni problemi, odluke i izbori; kruno gibanje uzaludnost ivota; kratki izlet ivot

sve je u izletnikoj pustolovini od poetka promaeno i apsurdno, ali neizbjeno i sudbinski predodreeno. To vijugavo traganje za neim neodreenim djeluje poput sna i projekcija je egzistencijalne strepnje i neuhvatljivosti ljudske egzistencije

krajnji ishod pustolovine nije nimalo ograbrujui kretanje se zapravo odvija u zaaranom krugu, pitanja o smislu ostaju bez odgovora, a na kraju puta/ivota eka nas nitavilo pripovjeda je mladi urbani intelektualac, student, koji je ujedno i jedan od protagonista radnje likovi koji ga okruuju predstavljaju sluajno okupljenu klapu koja se nala na zajednikom znanstveno -istraivakom putovanju. Cilj je putovanja arheoloko istraivanje kulturno-povijesnih glagoljakih spomenika na podruju Istre

klapu ine neobini likovi ija intelektualna, socijalna i nacionalna odreenost opstoji tek kao naznaka: vodi Roko, Petar, Vladimir, Ivan, pripovjeda, dvije Ofelije, dva pijana Slovenca

neobino putovanje postaje metaforikom slikom egzistencijalnih stanja suvremenog ovjeka likovi su simboli odreenih obrazaca ljudskog ponaanja i predstavnici su generacije, a ne samostalni i potpuni individualni akteri

DOSLOVNA RAZINA pripovjeda/Roko dolazak u Gradinu prouavanje starih freski

ALEGORIJSKA RAZINA kruni ciklus individualnog i kolektivnog vremena dolazak do cilja; postavljanje pitanja smisla ivota

fenomen prepoznavanja problem odnosa prema prolosti

Dogaaji na doslovnoj razini: klapa s voom istraivaka ekspedicija rasap klape u Gradini pripovjedaev povratak

40

Dogaaji na alegorijskoj razini: krug kao simbol ljudskog kretanja; doivljaj ljepote problem odnosa iluzije i zbilje; Roko (pripovjeda) u jednom trenutku sam sebe naziva Zganarelom, imenom sluge Don Juana iz Molireove drame; umjetnost kao ne-zbilja jedina govori o ovjekovoj unutarnjoj zbilji; alegorijski karakter kulminirat e u fantastinoj viziji s kraja romana, premda postava pripovjedaa u 1.lice doputa izlet u krajnje subjektivno i imaginarno, a vizija bi se dala realistiki motivirati pripovjedaevim umorom od puta, kao i psihikom prenadraenou koja rezultira halucinacijom. Vizionarno poniranje u prolost neophodno je kako bi se do krajnosti zaotrila simbolika vrijednost doivljenoga i svojevrsna je poanta romana koja daje smisao prijeenom putu glavnoga lika

U liku anonimnog pripovjedaa sadrana su obiljeja tadanje generacije spremnost da slijede uhodane drutvene obrasce, ali bez dubljeg uvjerenja, nakon ega obavezno slijedi razoaranje i otrjenjenje kao posljedica

Pokuaj glavnoga lika da u prolosti i tradiciji nae sigurno utoite i dublji osjeaj ukorijenjenosti mogu je samo u privatnoj sferi. Kad izae van u svijet, ugleda banalni i jalovi krajolik Bilo je to kao neko sablasno novo roenje na gluho tlo. Nita. Nita. Nita. Svoju pasivnost potvrdit e i posljednjim reenicama romana: Ali ne ljutite se ako vam ipak tako, priajui, naklapajui, kaem: sutra, koliko sutra stavit u oglas u novine. Uinit u neto.

Egzistencijalistika tematika, odnosno umjereni nihilizam kao krajnji ishod ljudskih stremljenja Obino se navodi izravna veza ovog djela s filozofskim postavkama Camusova Mita o Sizifu ak i Roko, koji bi trebao biti potpuno predan imaginarnom cilju, naposljetku konstatira da na kraju nema niega i da je smisao puta u samom putovanju Izaavi iz hodnika u kojemu pripovjeda nakratko nalazi smisao, susreui mrtva pokoljenja predaka, i on e odustati od svoje patetike i pomiriti se s besmislom egzistencije: Stajao sam i osjeao kako se ruim kao kakva graevina: pucaju arkade, padaju svodovi, naginju se i raspadaju ipkasti tornjevi u meni. Sve se moe izdrati osim ovoga konanog, posljednjeg razoaranja. inilo mi se da nije dovren samo jedan kratki izlet, nego cijeli moj ivot. Ostalo mi je da tupo, bez elja i snova, odivotarim do svog fizikog kraja u ovom sivom, nijemom svijetu.

Ono to je doista 1960 -ih bilo politiki nepoudno u oljanovu romanu jest injenica da u liku pripovjedaa portretira cijelu jednu generaciju koja svoje ideale nije nalazila u slubenoj ideologiji koju je forsirao sustav moi. Svoje je tenje njezin najosvjeteniji dio iskazivao literaturom u kojoj su individualna iskustva, kao i osjeaj pasivnosti i besperspektivnosti, odnijeli prevagu nad proklamiranim zahtjevi ma zajednitva, drugarske solidarnosti i povijesnoga optimizma

Tema: odnos pojedinca nad individualnim autoritetima prema autoritetima koji se zasnivaju na ideologiji i politici. Njegova tematika odraz je stanja drutva 60 -ih godina 20.st., kada se od knjievnika oekvialo da podupiru optimistinu viziju ivota

41

oljan se odluuje za teme koje govore o malodunosti mladih ljudi i ironizira institucije novoga drutva Pripovjeda ima osobit poloaj u romanu. Pripovijeda o dogaajima s vremenske distance, tj. nakon to su se zbili, to uzrokuje mnoge rupe u njegovu sjeanju. Ujedno, on je i sudionik tih dogaaja. Veinu vremena provodi kao promatra tih zbivanja te poput izvjestitelja (novinar je) biljei dogaaje i dijaloge. No, to pria vie odmie kraju, on dobiva ravnopravniji poloaj te postaje sudionikom. Prikljuuje se ekskurziji zahvaljujui svom poznanstvu s Rokom, kao predstavnik tiska

Nakon niza neuspjeha, do konanog cilja idu samo pripovjeda i Roko, ostali odustaju Voeni Rokovom tvrdoglavou i upornou, nakon napornog hoda, stiu do samostana. Tamo ih, ini se na rubu svijeta, doekuje stari fratar govorei kako tu godinama nitko nije dolazio, ali da je on uporno uvao samostan i freske za onoga tko e doi vidjeti ih

Fratar ih odvodi do freski i pripovjedau se doista u tom trenu ini da je ugledao prekrasne freske, ali ustanovit e da se radi o prividu. Freske su ipak previe propale, kao i drugo umjetniko blago u samostanu

Roko je, vidno razoaran ovakvim nalazima i fratrovim rijeima o ne postojanju puta koji bi vodio dalje naprijed, odluuje za povratak. U tom trenutku nastupa razdor izmeu pripovjedaa i Roka. Pripovjeda se ne moe pomiriti s injenicom da je sva patnja bila uzaludna pa je Rokova odluka u njemu izazvala pravu pobunu. Opt uuje ga za lana obeanja, izdaju i dezertstvo. Rokova ravnodunost izazvala je u njemu provalu bijesa pa odluuje sam otii naprijed. Ulazi u podzemlje samostana i kroz stari hodnik napreduje bez pravog vidljivog cilja, kroz mrak i hladnou, traei izlaz koji bi vodio van, naprijed. Uspijeva nai izlaz, ali naavi se vani, ispunjen radou, otkriva da ga je doekao samo golemi sivi kamenjar NITAVILO

Sve je u izletnikoj pustolovini od poetka bilo promaeno i apsurdno, ali kao da je bilo neizbljeno, sudbinski predodreeno. To vijugavo trajanje za neim neodreenim djeluje poput sna i zapravo je projekcija egzistencijalne strepnje i neuhvatljivosti ljudske egzistencije

Metafiziko putovanje prema tajanstvenoj Gradini, obiljeeno alegorinou, labirin tskim stazama, pa i gubljenjem prostorno-vremenskih zakonitosti. Krajnji ishod pustolovine nije nimalo ohrabrujui kretanje se zapravo odvija u zaaranom krugu, pitanja o smislu ostaju bez odgovora, a na kraju puta/ivota eka nas nitavilo ANTIKA KNJIEVNOST

Traje od 8.st.pr.Kr. do 5.st. Lat. antiqus star, starinski antika je knjievnost stara, ali i u vrjednosnom smislu uzor je do danas Antike su drame bile dio Dionizova kulta (posveene tom bogu) Glumci su imali tipizirane maske, a glumci su bili samo mukarci Tragedije su nalikovale dananjim mjuziklima Uloga kora bila je da komentira izraz duevnih stanja i sl. jer brutalne scene nisu smjele biti prikazivane na sceni Glavni grki tragiari Eshil, Euripid, Sofoklo

42

Pridjev klasian ima vie znaenja: istoznanica za antiku njime se obiljeava pojava koja pripada rimskoj i grkoj starini; upotrebljava se i u nadvremenskom, vrjednosnom smislu da bi se oznaila knjievna razdoblja i pisci koji se openito prihvaaju kao uzori

Dijeli se na grku i rimsku knjievnost GRKA KNJIEVNOST: 1.) Arhajska knjievnost prevladava usmena knjievnost; epovi i lirske pjesme; Homer: Ilijada, Odiseja, Ezop basnopisac, Alkej, Sapfa, Pindar, Anakreont liriari 2.) Klasino razdoblje glavno kulturno i knjievno sredite je Atena; razvijena je tragedija; Eshil: Okovani Prometej, Sofoklo: Kralj Edip, Antigona, Euripid: Elektra, Aristofan, komedije, Menandar, komedije, Alkej, Sapfa, Pindar, Anakreont, Aristotel: Poetika 3.) Helenistiko razdoblje grka se kultura iri na krajeve koji su pod vlau Makedonaca; Aleksandrijsko radoblje popularne su kratke knjievne vrste epigram i epilij (kratka vrsta koja je zamijenila ep); Teorkit: Idile

Grka se knjievnost razvija u okviru rimske drave Tragedija knjievna vrsta u kojoj glavni lik posjeduje iznimne moralne i karakterne osobine, ali zavrava tragino zbog sukoba ideala i stvarnosti ili zbog vlastite sudbine RAZVOJ TRAGEDIJE u antikoj knjievnosti iz ditiramba poeli su se izdvajati zbor i zborovoa tako je dolo do zametka tragedije. Zborovoa je dobivao obrise glumca, a zbor je bio u ulozi komentatora radnje. Prve takve izvedbe pripisuju se Tespisu, zato se kazalina umjetnost zove Tespisovim kolima. Kad su se lanovi kora (korenti) poeli preodijevati i maskirati u satire (mitske pratioce boga Dioniza; pola ljudi, pola jarci), otvoren je put stvaranju satirske igre. Maskiranje korenta u satire moe objasniti i sam naziv tragedije tragos (jarac), ode (pjesma). Kazaline predstave pripremale su se tijekom dionizijevskih sveanosti, a trajale su 3 -5 dana. U programu se izvodila jedna trilogija i satirska igra. U 5.st.pr.Kr. kazaline predstave dobivaju organizirane oblike

DIJELOVI GRKE TRAGEDIJE: 1.) Prolog uvodni dio prije ulaska kora 2.) Parod ulazna pjesma kora 3.) Epizodij sve to glumci govore i ine izmeu dviju korskih pjesama 4.) Stasim stajaa pjesma koja koja se izvodila izmeu pojedinih epizodija 5.) Eksod izlazna pjesma kora na kraju tragedije

ZNAAJKE GRKE TRAGEDIJE: 1.) Tragini junak osoba koja tragino strada zbog svojih uvjerenja i postupaka. To su mitoloki junaci visokih moralnih naela koji slijede svoje uzviene ideale, ali upravo to vodi ih u propast 2.) Tragina krivnja razlog sukoba traginog junaka s okolinom. Glavni lik ne zavrava tragino zato to je neto skrivio, nego zato to je djelovao u skladu sa svojim moralnim naelima u tome se sastoji njegova tragina krivnja 3.) Tragini sukob sukob junaka s ostalim likovima koji imaju drugaija uvjerenja od njegovih 4.) Tragini zavretak posljedica sukoba i razliitih stavova, tj. moralnih naela i ideala junaka

43

5.) Katarza cilj izvoenja tragedije, tj. proienje osjeaja kod gledatelja; do nje dolazi jer gledatelj proivljava s likovima sve ono to se zbiva na sceni te tako postaje bolji i plemenitiji 6.) Uzvien stil svean, dostojanstven izraz koji se razlikuje od svakodnevnog govora Idealno zamiljena drama sastoji se od 5 dijelova: 1.) Ekspozicija (uvod) 2.) Zaplet 3.) Kulminacija (vrhunac) radnja je dosegla fazu kad je potreban i oekivan zavretak 4.) Peripetija (obrat) 5.) Rasplet Aristotelova jedinstva drame jedinstvo mjesta (radnja se odvija na jednoj lokaciji), jedinstvo vremena (neprekinuti vremenski slijed), jedinstvo radnje (prati se samo jedna fabula)

SOFOKLO Teme su mu mitoloke Reformator tragedije napustio svijet grke mitologije i u sredite je stavio ovjeka Radnja je sloenija pojedinac i njegova sudbina u sreditu su zbivanja Likovi su ljudi kakvi bi trebali biti krase ih iznimne moralne osobine Gotovo uvijek suprotstavljeni su izdvojeni pojed inac i vladajui sloj, pri emu individualac postaje traginim likom Osnovni pokreta dramske radnje jest ljudska volja, a nju vode najvii moralni principi. Rezultat je toga uvijek tragian jer se stvarnost ne obazire na uzviene principe Iako je tragini junak idealiziran, on ima ljudske mane slabost, neodlunost, patnju i sl. Svojim moralnim principima koji ga na kraju vode u smrt, predstavlja protuteu ostalim karakterima Promjene koje uvodi uveo 3.glumca (Izmena), poveao je lanove kora s 12 na 15 (kor se dijeli na 2 polukora i 7 lanova s korifejem), uveo je oslikavanje kulisa Znaenje: tragediji daje konaan oblik Usavrio je tragediju time to sastavlja trilogije svaka tragedija u okviru trilogije ini posebnu cjelinu i ne mora biti sadrajno vezana s ostalim dvjema Kralj Edip, Antigona, Edip na Kolonu trilogija koja se temelji na mitu o prokletstvu Lajeva roda Sofoklov junak nositelj je patnje koja je rezultat njegove odluke, a radnja se svodi na pokuaje okoline da junaka urazumi savjetima. Njegov junak sam eli odrediti uvjete svoga postojanja, a to je ovjeku nemogue. Zato on odbija ivjeti Likovi bogova u Sofoklovim dramama gotovo se uope ne pojavljuju. Njegovim likovima ne upravlja boanska sila, nego oni sami biraju svoj put Uzor Sofoklu za jake junake bio je Homerov Ahilej ANTIGONA

44

Tragedija Tema sukob pojedinca i vlasti (Antigone i Kreonta) sukob izmeu univerzalnih moralnih vrijednosti (vjernost boanskim zakonima koji nalau da se mrtvi moraju pokopati) i vlasti (koja zabranjuje Polinikov pokop jer je poginuo kao neprijatelj drave); sukob izmeu boanskih i ljudskih zakona

Stil uzvien Antigona je izvrila svoju dunost i zbog toga bila je dovedena pred Kreonta Antigonu u provedbi njezine odluke kojom se suprotstavlja Kreontovoj odluci vode rijei: rodila sam se da ljubim, a ne da mrzim. U dvojbi izmeu ljudskih zakona koje je donio Kreont, Atigona bira Boje, vie, a to je za nju jedino vrijedno moralno naelo. Krei dravne uredbe, ljudski i prolazni zakon, ona postaje odvjetnicom morala, vieg reda i pravde koja e, usprkos njezinu traginu kraju, ipak pobijediti. Teei prema vioj pravdi, Antigona je svjesna kako e otii u propast jer e prekriti zemaljski, Kreontov zakon, ali cilj prema idealu za nju je van iji od svake asovite prisile. Time se ona uzdignula do prve tragine heroine u povijesti drame nae zapadne civilizacije i otvorit e put brojnim nasljednicima i u grkoj i u kasnijoj europskoj drami novovjekovlja

Vrijeme i mjesto radnje 5.st.pr.Kr., dvor u Tebi Ideja vjeni zakoni jedino su Boji zakoni Dramska ironija junak je u uvjerenju da postupa ispravno, a onda mu se otkrije da je bio u zabludi, taj ga preokret baca u nesreu tragediju Univerzalno znaenje djela sukob pojedinca i vlasti vladar ne uvia da je njegov zakon u suprotnosti s boanskim zakonima. Posljedica je toga tragini zavretak ANTIGONINA MOTIVACIJA KREONTOVA MOTIVACIJA

pokree je ljubav najvanija joj je obitelj vjerna boanskim zakonima

pokree ga mrnja vanija mu je vlast od obitelji ne uvia da je zemaljski zakon u suprotnosti s boanskim

Izvorite Antigone u starogrkoj je legendi o prokletstvu koje je na sebe i svoje potomke do treeg koljena navukao Laj, tebanski kralj (Lajevo prokletstvo) Radnja ove tragedije nastavlja se na mit o Edipu. Kad se Edip rodio, proroanstvo je navijestilo njegovom ocu Laju da e ga sin ubiti. Zato ga on daje pogubiti. ovjek koji je to trebao uiniti, ne mogavi to uiniti, daje ga pastiru po kojem Edip dospijeva u drugo kraljevstvo, kod Poliba. Kad je odrastao i uo to mu je proroanstvo namijenilo da e ubiti oca i oeniti majku, on bjei. Na putu, u jednom sukobu, ubija ovjeka (kasnije e se pokazati da je to Laj). Dolazi u Tebu, rjeava Sfinginu zagonetku i kao nagradu dobiva kraljevu udovicu za enu i postaje kraljem. Edip e tek kasnije otkriti da je udovica njegova majka, ali i majka njegove djece (Eteokla, Antigone, Izmene, Polinika). Kako Edip otkrije istinu, oslijepi se i zaputa zemlju, a Jokasta se ubija vjeanjem. Na prijestolje dolazi njezin brat, Kreont

45

Prokletstvo se ispunilo do kraja, traginim stradanjem Edipove djece Po prvi put Antigoninu sudbinu izdvaja iz legende Sofoklo, oblikujui je prema svojoj umjetnikoj viziji Sofoklo gradi dramu na sukobu Antigone i Kreonta oko posmrtnih ostataka njezina brata Polinika. Krajnja je nepremostivost ovog sukoba najoitija u kulminacijskoj toki drame u izravnom sueljavanju Kreonta i Antigone. S jedne strane, Kreont je kao utjelovljenje svjetovne moi temeljene na snazi kojom namee i brani zakone po logici vlastitih interesa. Nasuprot njemu je Antigona sa svojom duhovnom snagom ideala i ljubavi oslonjenom na vjene, nepisane zakone etike i religije. Dok Antigoninu smrt Sofoklo uzdie do simbola pobjede ljudskih napora za humanou i viim idealima, Kreontu namjenjuje gnjev i kaznu bogova, pa njegova sudbina postaje opomenom onima koji upadaju u zamke moi, pretvarajui se u slijepe tirane to ne potuju nikakve zakone osim svojih. Sofoklova poruka suvremenicima koja proizlazi iz zavretka djela jest da je bolji izbor umrijeti kao Antigona, nego nastaviti ivjeti kao Kreont, ostala je aktualna i danas Antigona ne eli se pokolebati kada je u pitanju religiozno -moralna dunost koja zahtijeva svoje ispunjenje bez ikakvog odstupanja. Odluuje pokopati brata, iako je to zabranjeno, ali je po shvaanju bogota i srca taj in sveto djelo. Vjerna je zakonu krvi i prirode sestrinskog poriva, a taj joj zakon nareuje da ispuni dunost prema mrtvima. Zbog toga ona ustaje protiv sile koja gazi moralne norme na kojima se temelji drutveni poredak. Ona svjesno eli izvriti svoj in i zbog toga dolazi u sukob s Kreontom. Kreont naredba nepokapanja Polinika u suprotnosti je s moralom kojeg svaki ovjek nosi u sebi. Ta naredba kojom oekuje poslunost svih graana nije zakon, nego otra i bezobzirna mjera koja nije izraz volje puka, ve j e on sam propisuje. Zato on nije branitelj drave, nego autokrat i tiranin

ROMANTIZAM (E. A. Poe) Poe amerika knjievnost U svoje vrijeme on je u Americi posve izdvojena osobnost, jedini koji je utjecao na europske knjievnike kasnijih razdoblja Rodio se u Bostonu, u obitelji putujuih glumaca Kao 2-godinjak ostao je bez roditelja pa ga je prihvatila bogata trgovaka obitelj Allan. Njihovo je prezime uzeo iz zahvalnosti kao svoje srednje ime kolovanje je zapoeo u Engleskoj, zatim u Americi, da bi kasnije napustio kole i posvetio se knjievnosti. Bavio se i novinarstvom Bolesti, smrti blinjih, siromatvo...pratili su ga do kraja ivota ivot mu obiljeio alkoholizam, a zbog kockanja otac ga se odrie Primila ga je oeva sestra iz Baltimorea eni 13-godinju roakinju Virginiju Clemm, koja e umrijeti od tuberkuloze. To ga dovodi do alkoholiziranja i drogiranja. Pjesma Anabel Lee posveena je njoj Njegovo je stvaralatvo zapoelo poezijom tunoga ugoaja, u kojoj prevladavaju motivi smrti, osamljenosti i mistike. U svojim je pjesmama nastojao ostvariti ideal ljepote koji je u ivotu uzaludno traio. Teio je ostvarenju glazbenih ugoaja u savrenoj formi Dvije knjige pjesama: Gavran i druge pjesme, Tamerlane i druge pjesme Najpoznatija mu je poema Gavran, a antologijske pjesme Anabel Lee, Pobjedniki crv, Heleni U drugoj fazi stvaralatva posvetio se prozi pod utjecajem gotskog romana

46

Dvije zbirke Groteske i arabeske, Prie Sam je svoje pripovijetke dijelio: 1.) groteske, pripovijetke s bizarnom tematikom ubojstva ili zagonetke 2.) arabeske, pripovijetke u kojima je teio ozbiljnijem poetskom uinku u djelima se zalagao za koncepciju iste umjetnosti. Svojim je pristupom umjetnosti najavio simbolizam i larpurlartizam prvi je istaknuti ameriki knjievnik, iako je u svoje vrijeme bio neshvaen i nepriznat prvi je ameriki knjievnik koji je utjecao na europske knjievnike utemeljitelj je kriminalistike prie i znanstvene fantastike prvi je zanimanje za nesvjesno i podsvjesno u ovjeku pretoio u knjie vnost uzeo je neke od velikih tema knjievnosti 20.st., npr. temu ovjekove otuenosti u kriminalistikim priama utemeljio je strategiju istrage i detekcije te je postao uzorom kasnijim piscima krimia CRNI MAAK

pripovijetka prikazuje ljudsku sklonost zlu, nanoenju zla bez pravog motiva romantiarsko fantastika, hiperbola, nesklad s okolinom ne nalazei odgovore na vjena pitanja, romantiari se okreu fantastici nastranost i zlo najiskonskiji su porivi ljudskog srca, a ovdje se javlja u raz liitim oblicima kao mrzovoljnost, razdraljivost, bezobzirnost, okrutnost i, na kraju, hladnokrvno ubojstvo crni maak materijalizacija je pripovjedaeve zle udi i u njemu se javlja elja da je uniti. Ubojstvom make pokuava ubiti vlastitu svijest (psihoanaliza) vidljiva je tehnika oka, a maak je crn zbog njegove kolektivne simbolike (crna boja nesrea) vjeala na makovu trbuhu upozoravaju ga da je zloinac, ali i da e biti kanjen o maku se zna samo ime PLUTON: a) astroloko znaenje imena iznenadna i nepredvidiva promjena, sklonost nekonvencionalnom b) psihoanalitiko znaenje simbol dubina naih unutarnjih tmina, doboko potisnutog zla, tjeskobe, smrti maak pobjeuje, ali i pravda zlo e biti kanjeno (policija zahvaljujui maku otkriva pripovjedaev zloin) u uvodu Poe itatelja priprem na straan dogaaj u koji mnogi nee povjerovati jer mu u pripovijedanju ne mogu svjedoiti ni vlastita osjetila. Time u itatelja uspijeva pobuditi znatielju. Piui u prvom licu, Poe eli potvrditi istinitost svoje prie izvanredne dogaaje mogue je interpretirati i fantastikom, ali i kao halucinacije osobe koja uslijed alkoholne ovisnosti vie nije u stanju razlikovati zbilju od privida i u praznovjerju trai opravdanje za svoje zloine motiv udvajanja maka moe se iitati i kao metafora poremeene udvojene svijesti prostor ima vanu funkciju u Poeovim priama. Lociranjem prie u izolirane interijere koji razotkrivaju ekscentrian ukus vlasnika omoguuju da se razvije nevjerojatna pria, ne samo da se oblikuje atmosfera i daje okvir zbivanjima, nego prostor dobiva i simboliku ulogu, pa ak i strukturu Crni maak sav je izgraen na udvajanjima: a) nekadanja blagost pripovjedaeva karaktera/njegova okrutnost u opisanim dogaajima b) nekadanja idila u branom ivotu/ nesreenost ivotnih prilika c) prvi maak/drugi maak

47

izbijanje poara u funkciji je isticanja tih udvajanja obiteljski sklad odvija se u normalnom ivotnom prostoru, a nain na koji je vlasnik doao do prvog maka ne spominje se u drugom dijelu prie obitelj se seli u podrumski prostor, to simbolizira pripovjedaev moralni pad drugi je maak naen u krmi usred noi, to je takoer simbolika naznaka nadolazeeg traginog raspleta naglasak je na BIZARNOM I UDESNOM izvanredni dogaaji koji se opisuju najee su motivirani karakterom samog pripovjedaa

HRVATSKA MODERNA razliito se odreuje trajanje: 1892. (objavljena Matoeva Mo savjesti) 1916. (javljaju se djela s ekspresionistikim obiljejima); 1895. (progon hrv.studenata zbog spaljivanja maarske zastave) 1914. (poetak Prvog svjetskog rata) to je knjievno razdoblje u kojem se javlja pluralizam stilova (mnotvo razliitih smjerova); uz tradicionalne stilove i naturalizam, javljaju se i modernistiki stilovi te nagovjetaji ekspresionizma kraj 19.st. obiljeila je vladavina Khuena Hedervaryja (maarizam), meustranaka previranja te raskol unutar Stranke prava Hedervary je svoje protivnike progonio, za njih nije bilo posla u Hrvatskoj ili im je bilo onemogueno napredovanje u slubi (Kranjevi, Gjalski) ovo je razdoblje obiljeio mladi narataj hrvatskih sveuilitaraca koji su se pobunuli protiv stradanja u Hrvatskoj spaljivanjem maarske zastave na Jelaievu trgu. Naime, u Zagreb je doao car Franjo Josip I. na sveanost ot vorenja HNK. Kraljev dolazak mogao se tumaiti kao odobrenje Khuenove politike u Hrvatskoj demonstranti su protjerani sa Sveuilita u Zagrebu te je dio studenata nastavio studij u Pragu, a dio u Beu tako nastaju PRAKA I BEKA SKUPINA studenti se susreu s novim umjetnikim strujanjima u Pragu upoznaju ideje Tomaa Masaryka o odnosu knjievnosti i naroda, a u Beu se susreu s bekom secesijom koja zahtijeva potpunu autonomiju umjetnosti PRAKA skupina poinje djelovati pokretanjem asopisa Hrvatska m isao (1897.) list za knjievnost, politiku i socijalna pitanja); ideolog je bio kritiar Milan ari, njegov lanak Hrvatska knjievnost sadri knji.program prake skupine, a ideja mu da knjievnost ima i drutvenu ulogu (socijalni relizam) BEKA skupina objavljuje u asopisu Mladost (smotri za knjievnost i umjetnost), predvode je Milivoj Deman Ivanov i Branimir Livadi. Program im je autonomija umjetnosti hrvatsku je modernu obiljeio i tzv. SUKOB STARIH I MLADIH stari zastupaju tradicionalnu ulogu knjievnosti, dok mladi trae raskid s tradicijom i nove knjieevne smjerove. Rezultat je osnivanje Drutva hrvatskih knjievnika (1900.), iji je prvi predsjednik Ivan Trnski. Sukob se smiruje oko 1910. DVIJE FAZE HRVATSKE MODERNE: 1.) traje od 1897. do 1903. ima obiljeja pokreta i to ne samo knjievnoga naglasak je na suprotstavljanju tradicionalnistikom shvaanju knjievnosti, pokreu se asopisi, objavljuju programatski tekstovi, a dominira knjievna kritika. Iako ima elemenata modernizma, ipak je dominantno stvaralatvo realizma

48

2.) traje od 1903. do 1916. nastaju najznaajnija djela. Pojava Matoa i asopisa Savremenik; zahtijeva se autonomija knjievnog djela, odnosno, istie se estetska uloga knjievnosti. Djelo treba sluiti ljepoti POEZIJA dominantna je, dominira impresionizam, iako je vidljivo postojanje razliitih stilova, impresija je utemeljena na trenutnom dojmu (impresiji), prevladava tema pejsaa te on postaje slika pjesnikove due. Obiljeja impresionizma slikovitost, formalna savrenost (najee sonet), muzikalnost stiha. Najznaajniji je V. Vidri. Javlja se i simbolizam , kojemu se najvie pribliio Mato. Postaje bitna i dijalektalna lirika, a kamen temeljac modernoj dijalektalnoj poeziji lirska je minijatura Hrastovaki nokturno, koju je objavio Mato u pripovijesti Nekad bilo sad se spominjalo. Predstavnici dijalektalne lirike su: Galovi, Domjani, Vidri. Hrvatska mlada lirika (1914.) pjesnika zbirka objavljena uoi Prvog svjetskog rata; javlja se 12 pjesnika mlade generacije. Sastavio ju je Ljubo Wieser, a u predgovoru je naveo pjesnike uzore Matoa i Vidria. Zalau se za lirski pejsa, a istiu kult forme. Sinteza je to hrvatske moderne i njezin kraj. Uskoro se javljaju pjesnici koji e razbiti modernistiku pojavu ljepote uvoenjem ekspresionistikih elemenata. PROZA javlja se kao odgovor na realizam i njegov objektivan pristup temi i analizi drutvenih zbivanja. Uvodi se subjektivizam, a pisci se bave psihologijom junaka kjoi je sada i duhovno, intelektualno bie. Teite se s vanjskog prebacuje na unutranja proivljavanja lika. Javljaju se regionalni krugovi: Hrvatsko zagorje Mato Dalmatinska zagora imunovi Slavonija I. Kozarac Fabula vie nije bitna (defabulativnost), prevladavaju opisi stanja likova, a javlja se impresionistiki pejsa (psiholoko stanje lika prikazano je slikom pejsaa). U sreditu su likovi intelektualaca (uveo ih Leskovar) to su pasivni pojedinci kjoi se ne uklapaju u svoju sredinu, zaokupljeni su svojim unutranjim ivotom i uglavnom zavravaju tragino. Najboljim se romanom smatra Bijeg M.C. Nehajeva DRAMA obiljeja dezintegracija tradicionalnih dramskih vrsta, posebice povijesne tragedije, javlja se pluralizam stilova. U 1.fazi prevladavaju povijesne tragedije u klasicistikom i romantiarskom stilu, a piu ih Stjepan Mileti, Ante Tresi Pavii, Milan enoa, a ponekad i modernisti. Moderna drama javlja se sredinom 90 -ih godina. ivlja produkcija modernistike drame poinje nakon 1905. utjecao je repertoar kazalita koji je prikazivao suvremene europske autore, ali moderniziraju se i reija, gluma i scenografija Moderne se drame dijele na: a) naturalistike Nehajev: Prijelom, Tuci: Povratak, Begovi: Stana Binia, Kosor: Poar strasti b) simbolistike Ogrizovi: Hasanaginica, Kamov: Samostanske drame

MILUTIN CIHLAR NEHAJEV roen u Senju, a po simbolu rodnoga grada (tvrava Nehaj) svojem je imenu dodao pseudonim Nehajev tijekom studija aktivno je sudjelovao u radu beke skupine hrvatskih modernista radio je kao gimnazijski profesor, novinar i asistent te je bio preds jednik Drutva hrvatskih knjievnika

49

pripovjeda, dramatiar, kritiar i esejist djela: zbirka novela Veliki grad romani Bijeg, Vuci drame Prijelom, Svjeica, ivot, Spasitelj kritike i eseji Studija o Hamletu BIJEG

podnaslov Povijest jednog naeg ovjeka tema sudbina ure Andrijaevia, intelektualca koji zavrava tragino u sukobu sa sredinom, ali i sa samim sobom ROMAN LIKA jer pokazuje ivot glavnog lika od mladosti do smrti (autobiografski elementi) Po temi je to i psiholoki roman, ali ima i obiljeja drutvenog romana Nehajev iznosi vienje hrvatskog graanskog drutva na poetku 20.st. Likovi glavni se sukobi odvijaju unutar samoga lika sadraj romana predstavlja njegovu unutarnju analizu, traenje odgovora na pitanje to je dovelo do njegovog sloma. uro Andrijaevi glavni je lik koji se ne snalazi u provincijskoj sredini u kojoj ivi i radi (Senj). Tei ivotu u velegradu, gdje je i stekao obrazovanje (Be). Svoju viziju provincijske sredine uro da je u mranoj komediji Revolucija u drenju, u kojoj se mogu vidjeti ogranienosti ljudskoga duha. Komedija nije poluila uspjeh, a on nije uspio poloiti profesorske ispite. Nije ustrajao u poslu, pustio je zarunicu i nije se borio za ljubav. Na kraju se odaje alkoholu i psihiki slomljen utapa se u moru. Lik je ANTIJUNAKA (prvi antijunak u hrv.knji.) jer je darovit, obrazovan, ali pasivan, otuen i nemoan. Motivacija mu je posve psiholoka, ak fatalistika neimatina ubrzava ionako neizbjeno propadanje, a glavni je lik intelektualac, knjievnik, umjetnika dua Lika pokree ili, bolje rei, zadrava boleiva osjeajnost koja mu ne doputa djelovanje, nego samo trpljenje i analiziranje onoga to mu se dogaa bez njegova voljnoga sudjelovanja Nepoznate snage podsvijesti vode ga u propast koju itatelj nasluuje od prvih stranica romana. Njegovo pesimistino vienje svijeta sve dobro u ivotu pretvara u izvore nove muke: jo u djetinjstvu vjera u Boga sprjeava ga uivati u prijateljstvu jer u njemu trai prikrivene seksualne motive (u nekoj je knjizi proitao da se prva seksualna iskustva stjeu s prijateljima, a zbog religioznog odgoja mise da je seksualnost grijeh) U ranoj mladosti idealizira ljubav kao izniman duhovni osjeaj i umjesto da uiva u ostvarenju te ljubavi, pati zbog tjelenosti kojom je ona ostvarena Nepovoljne materijalne prilike sprjeavaju ga da se oeni, ali one ne poduzima nita, ak ni ono to mu je propisano i zadano (polaganje profesorskog ispita) Knjievno stvaranje koje mu je ponekad prualo olakanje, sada mu ini muku jer ni u tome vie ne uspijeva Ljubav mlade i bogate Minke, koja mu se nudi kao izbavljenje, njegova bolesna, alkoholno opijena svijest, odbacuje bez promiljanja. Pribjegavanje alkoholu kao jedinome rjeenju iz nastale situacije jer on opija, omamljuje i savladava sve Opis Nietzschea sa svojom anarhistikom milju o ubijanju samoga sebe (nadovjek sam sebe rtvuje, odriui se ovjetva) Na njegovo raspoloenje utjeu vremenske prilike i krajolik, a njegovo unuta rnje stanje esto je u skladu s vanjskim prilikama Doselivi se u Senj, na samome poetku, u svom dnevniku, posveuje mnogo prostora opisu bure. Kao da buri zavidi na njezinoj snazi, ali osim malo ivahnijeg kucanja srca, ni snana bura ne moe pokrenuti uru

50

Oprene vremenske prilike raaju u njemu oprena raspoloenja. Jugo djeluje zlo na njegove ivce U svojim etnjama po okolici Senja, lirski opisana priroda uznosi uru u neku ekstazu u kojoj bi sasvim izgubio osjeaj za onaj as u kojemu ivi Slabost njegova lika dolazi do izraaja kraj snanih likova ena koje obiljevaju njegov ivot. Zora se prepustila tjelesnoj ljubavi, traei u njoj vrhunac duhovnog osjeaja, Vera je jaka, pouzdana i mirna, spremna podnijeti svaku rtvu zbog ure i njihove ljubav i, Minka je spremna oduprijeti se roditeljima i spasiti uru svojom ljubavlju i bogatstvom uro sve to odbacuje njegov je ivot BIJEG. U djetinjstvu od problema bjei u svijet literature, a od uspomena na Zorinu ljubav bjei u Be. Verinu ljubav osjea k ao teret jer zahtijeva konkretnu akciju, ali bjei u Zdence jer ne zna to poduzeti. Kad se suoi s Verinom majkom, pristaje na sve samo da bi mogao pobjei od razgovora koji ga gui. U Senju bjei u krmu i opija se. Potpuno propao, u ivotu od kojeg nakon silnog bjeanja ipak nije uspio pobjei, bjei posljednji put, u smrt. Andrijaevi je pasivni junak koji je predodreen da bude rtva. Njegova je propast posljedica nemoi da se uklopi u umalu malograansku sredinu na koju on objektivno, ma koliko se trudio, ne moe pristati. Rije je o hipersenzibilnom, melankolinom, ali samosvjesnom intelektualcu koji manjak svoje ambicije, volje i snage (ali i hrabrosti i sree) nadomjeta povlaenjem u vlastiti svijet, zapravo i bijegom od ivota Vremenski okvir radnje vremenski raspon je oko 2 godine (od prekida urina Studija u Beu, preko odlaska u Slavoniju do dvogodinjeg boravka u Senju i samoubojstva). Vremenski kontinuitet prekida se iznoenjem prolih dogaaja Stil defabularizacija pisac iznosi bitne probleme ovjekove psihe retrospekcija koja omoguuje da saznajemo ivot glavnoga junaka i prije onoga to obuhvaa glavna radnja introspekcija ispovijesti u obliku monologa; glavno izricanje vlastitih misli i unutarnjih monologa forma pisama (epistolarna forma) i dnevnika impresionistika tehnika u slikanju krajolika boja ima simbolino znaenje jer je povezana s karakterizacijom lika; Nehajev slika preljeve boja, prati promjene osvjetljenja U djelu je opisana tipina sudbina siromanog hrvatskog intelektualca, kolovanog u velegradskom ambijentu, a dotuenog i do kraja propalog u skuenim okvirima provincijskog gradia. Roman je podijeljen na 12 nejednakih poglavlja. Prva reenica: kiovit, mutan dan najava loe atmosfere; dojam mrtve tiine to se slegla na ljude i stvari. U prvom poglavlju u vrlo kratkom vremenu pripovijedanja (urino razmiljanje tijekom jedne noi u vlaku) iznosi se vrlo dugo razdoblje od urina roenja pa do kraja studija. Ostatak romana bavi se sljedeim svjema godinama urina ivota, ali radnja je mnogo sporija i teite je na unutarnjim doivljajima lika. Zavretak u krmi izvan Senja, u kojoj ga jo nitko ne poznaje, uro pie posljednje pismo Toi: sad vidim treba umrijeti. Posljednji se put osvre na svoj nesretni ivot i pita se tko je kriv. Ne uspijeva pronai odogovor. uje more kako umi, kako ga zove, odlazi mu u zagrljaj i ko nano uspijeva u svome bijegu od ivota Roman se javlja u trenutku kads se inilo da e austro -ugarska vlast biti dugotrajna i mona i da e sputavati razvoj potlaenih krajeva po. 20.st.

51

HRVATSKI EKSPRESIONIZAM Pod utjecajem dvaju vanih politikih dogaaja poetak Prvog svjetskog rata i atentat na hrvatske poslanike u beogradskoj Narodnoj skuptini (1928.) U knjievnom smislu razdoblje od kraja moderne i pojave prvih Krlenih djela (1914.) do poetka drugog razdoblja hrvatske knjievnosti, u kojemu dolazi do prevlasti socijalne literature 1914. Drutvo hrvatskih knjievnika objavljuje pjesniku zbirku Hrvatska mlada lirika. U njoj su zastupljeni pjesnici mlae generacije, roeni uglavnom krajem 19. st. njihova je poezija pisana u duhu poetike hrvatske moderne (lirski pejsa, kult forme, uzori Mato i Vidri). Meutim, ta je lirika u suprotnosti s drutvenom stvarnou. Novo vrijeme trai drugaiju umjetnost javljaju se ekspresionistika djela u kojima se odraava duh ratne stvarnosti, tjeskobe, straha, ali i pobune. Knjievnici pokreu asopise u kojima objavljuju prekid s tradicijom i postavljaju zahtjev za novom umjetnou. ASOPISI: Kokot (1916., Donadini), Vijavica (1917., A. B. imi), Juri (1919., A. B. imi), Plamen (1919., Krlea) Dolazi od rijei expression (franc.) izraaj, a umjetniki odraz ovoga pravca vidljiv je u Munchovoj slici Krik Ekspresionizam je umjetnost suprotstavljanja. Prema shvaanjima ekspresionista, zbilja nije izvan nas, ona je u nama Predstavnici: Donadini, A. B. imi, Krlea (ekspresionistiki elementi crne slutnje, strah, ruenje, bol, iracionalnost. Djela: DRAMSKI CIKLUS LEGENDE, GOLGOTA, GALICIJA, U LOGORU, VUJAK, PAN, HRVATSKI BOG MARS, KRALJEVO, TRI SIMFONIJE, PJESME I., PJESME II., PJESME III.) Andri (pjesnike proze EX PONTO, NEMIRI), Cesarec (zbirka STIHOVI, roman CAREVA KRALJEVNA, knjiga novela ZA NOVIM PUTEM) Ekspresionistiki pjesnici prilaze drutvenoj zbilji s etikoga gledita uoavaju u njoj socijalnu nepravdu, neovjenost, dominaciju materijalnoga. Oni ele utjecati na zbilju prikazujui poezijom runu stranu stvarnosti. Boja ima poseban emocionalni naboj jer se njome izraava duhovno stanje. Glavne su teme patnja, grad, zloin, smrt, pobuna, siromatvo. Izraz je slobodan, vidljivi slobodni stihovi, jake metafore, kre se sintaktika pravila U pjesmama dominiraju imenice i glagoli (to stvara dojam kretanja, promjene) U sintaksi se pojavljuju neobine konstrukcije kojima se odraava povieno raspoloenje (kratke reenice, eliptine, drugaiji poredak rijei i sl.) este su hiperbole i personifikacije. Takvim se odabirom rijei, sintaksom i metaforikom, ostvaruje ekspresionistika vizija zbilje ona je dramatina, teka, muna. Ukazujui na nju, ekspresionistiki pjesnik trai promjene Ekspresionistiki umjetnik negira da se u umjetnikom djelu daje preslika iskustvenoga svijeta. Sebe doivljava kao vizionara koji svjedoi o svojoj unutranjoj stvarnosti, svojoj ekspresiji U ekspresionistikim se djelima prikazuju kaos i nemir modernoga velegrada, u kojemu se pojedinac osjea osamljeno i izgubljeno Nerijetko se uz njega povezuje estetika runoe, posebice za ratne teme, kojom se ukazuje na ravnodunost svijeta/drutva ANTUN BRANKO IMI

52

- hrvatski ekspresionist, roen u Drinovcima. Bolovao od suice, umire s 26 godina Pokrenuo asopise Vijavica, Juri, Knjievnik Okrenuo se ekspresionizmu pod utjecajem Donadinija, ali za razliku od njega, imi kae da je umjetnost vjena te da njezina ljepota proizlazi iz ekspresivnosti. Umjetnost je iskljuivo ekspresija umjetnikovih osjeaja Prvotni mu uzor bio Mato U knjievnost je unio slobodan stih, a izostavljajui interpunkciju, dao je i vizualnu snagu svojim lirskim motivima Zaetnik je pojmovne poezije, najvei predstavnik slobodnog stiha Najznaajnija zbirka Preobraenja (1920.) 40-ak pjesama, svoj pjesniki svijet otvara programatskim pjesmama Pjesnici i Moja preobraenja. Sredinji dio zbirke ine pjesme koje obrauju razliite teme ljubav, smrt, tijelo, pjesnitvo, odnos prema Bogu, a zbirka zavrava pjesmom Budui, svevremenskom porukom upuenom imaginarnom itatelju. U nazivu zbirke moemo prepoznati ekspresionistiko shvaanje umjetnosti: slika svijeta i ivota preobraava se u umjetnikovu unutranjost i ponovno izraava u umjetnikom djelu Ljubav i smrt dominantne su teme, temeljni su motivi strah, nemir, bol due... Nain iznoenja motiva slobodan stih, odbacivanje interpunkcije, naputanje opisivanja, pojednostavljivanje izraza IMIEV EKSPRESIONIZAM krtost izraza, dojam krika, odbacivanje deskriptivnog. Unutarnja dinamika postie se naglaenom uporabom glagola i eliptinim reenicama. Slobodan stih, izostanak interpunkcije, grafika forma pjesme postaje sadrajno vana, koristi jake boje, boje svjetlosti. One dobivaju vanost simbola. Osobito je vana plava boja koja otvara obrise metafizikog svijeta. Najee stilske figure sinestezija (spajanje svih osjetila), hiperbola, metafora. egzistencijalna tematika (pobuna, tjeskoba, tijelo, ljubav, strah, smrt, smisao umjetnikoga stvaralatva) Uporabom slobodnog stiha eli istaknuti suvremeni nain izraavanja modernog drutva. Grafiki oblik pjesama stihove slae na osobit nain, neki nisu poravnati na poetku stiha Kompozicija stihovi su poredani u strofe ili je bolje rei, u skupine Prvi je stih esto odvojen od ostatka pjesme, on naglaava ekspresionistiki poetak pjesme (on je ili fiziki odvojen ili je iza njega interpunkcija, nakon koje slijedi poruka) Uporabom slobodnog stiha elio je naglasiti izraajnost pojedinih rijei u pjesmi Slobodni stih smatra suvremenim nainom izraavanja modernog drutva. Taj slobodni stih nema tono odreen broj slogova u stihu te stihovi nisu povezani u tono odreene strofe s jednakim brojem stihova CIKLUS O SIROMASIMA (1920. 1921.) vidljiva dominacija socijalnih motiva. Ciklus ini sedam pjesama: SIROMASI, SUNCE SIROMAHA, POGLED SIROMAHA, RUAK SIROMAHA, SIROMASI KOJI JEDU OD PODNE DO PODNE, SIROMAHU, POST SCRIPTUM Ritam u pjesmama postie se osobitim rasporedom rijei, glasovnim figurama, svaka reenica istovremeno je i jedna strofa, nizanjem stihova razliite duljine, ponavljanjem, grafikim oblikom, izostavljanjem interpunkcije. razliitost s obzirom na tradicionalnu poeziju: slobodni stih, grafiki raspored sti hova, odsutnost interpunkcije, krtost/saetost izraza i sl. tematski krugovi imieva pjesnitva: a) kozmiki ekspresionizam posljednje tri pjesme u zbirci Preozbraenja Otkupljenje, Opomena, Budui u njima pjesnik analizira neke kozmike teme, poput odnosa ovjeka prema ivotu, vremenu i prolaznosti b) umjetniko stvaranje zbirka zapoinje tim tematskim krugom. Pjesme Pjesnici, Moja preobraenja, Mladi, Pjesma iznad zemlje

53

c) zaviajne teme Hercegovina imi ne opjevava vanjsku pojavnost svoga zaviaja, nego istrauje svoj unutarnji pejsa koji je nekim motivima i bogatom osjeajnou povezan s vanjskim pejsaem d) intimne teme ljubav i ljudska usamljenost. Pjesme Povratak, Zima, Ljubav, Mrtva ljubav e) smrt Smrt, Smrt i ja f) socijalne teme ciklus Siromasi nastao izmeu 1920. i 1921. Godine PJESNICI lirska misaona pjesma; programatska pjesma tema pjesniko stvaralatvo pjesma govori o nainu na koji ekspresionistiki pjesnici doivljavaju svijet. Oni gledaju i oslukuju ono to ostali ljudi ne zamjeuju, potom te doivljaje i svoj unutarnji svijet izraavaju u pjesmama u kojima izraavaju bit samoga svijeta. Zbog svoje trajne uznemirenosti pjesnici su vjeno treptanje u svijetu metafore i njihovo znaenje pjesnici su UENJE - otovren pristup svijetu, bez onoga to nam je nametnula navika, civilizacija; pjesnici uenjem doivljavaju svijet zapitani su nad svijetom, to je nain da dopru do biti stvari. IDU zemljom hodanje zemljom ukazuje na njihov svakodnevni duhovni napredak. OI im rastu pored stvari doivljaj svijeta, duhovna stvarnost; oni ne gledaju stvari, nego pored stvari kako bi vidjeli bitno. Naslanjaju uho na UTANJE tekoa ivljenja, otuenost, oni oslukuju utnju, znai da ostali ljudi ute, a oni i to oslukuju kako bi uli bitno i ono to ostali ljudi ne uju i ne zamjeuju. Oni su vjeno TREPTANJE u svijetu pjesnitvo kao nain preobraavanja stvarnsoti, pjesnici su stalno uznemireni i zato su treptanje u svijetu vanjska kompozicija 3 strofe razliitih duljina; monostih, distih, tercet; izmjenjuju se stihovi razliitih duljina, slobodan stih. Grafikim izgledom istaknuti su neki motivi naglaeno je ponavljanje prvoga stiha (s varijacijom) u treoj strofi stih je slobodan, nema interpunkcije, to moemo povezati s injenicom da pjesnik nema nikakvih pravila i ogranienja koja bi sputavala njegovu stvaralaku imaginaciju i njeno izraavanje u pjesmama pjesniki ritam polagan, postie se osobitim rasporedom rijei, glasovnim figurama (asonanca), svaka reenica istovremeno je i jedna strofa, nizanjem stihova razliite duljine, ponavljanjem, grafikim oblikom, izostavljanjem interpunkcije uloga zadnjeg stiha i povezanost s prvim stihom u posljednjoj strofi pjesnik donosi varijaciju temeljnog motiva (pjesnici, tj. pj esnitvo) pjesnici su vjeno treptanje u svijetu metaforom treptanje pokazuje se kako se u pjesnitvu stvarnost preobraava, a time se i mijenja ovjekov ivot (svrha pjesnitva). Tako se ostvaruje kruna kompozicija pjesnici su uenje (pristup svijetu) i treptanje (mijenjanje svijeta). Takav je pristup u duhu kozmikoga ekspresionizma PJESNIK JE PROROK unutarnja kompozicija (motivi) uenje, gledanje pored stvari, treptanje; kruna kompozicija motivi 1. strofa pjesnici, uenje 2.strofa zemlja, oi, stvari (gledanje pored stvari) 3.strofa uho, utanje, pjesnici, stvaranje ZAKLJUAK pjesma govori o odnosu pjesnika i svijeta te o nainu na koji pjesnici doivljavaju svijet oni svojet preobraavaju u poeziju, u novu stvarnost. Pri tome presudnu ulogu imaju osjetila vida i sluha te pjesnikovo uenje. Pjesnici oslukuju utnju koja ih okruuje i zato su vjeno treptanje u svijetu jer gledaju, vide i izraavaju ono

54

to drugi ljudi ne vide. Odsutnost interpunkcije govori nam da su pjesnici u svom stvaranju potpuno slobodni, odnostno ne robuju nikakvim pravilima. MOJA PREOBRAENJA lirska misaona pjesma tema ovjekova neprekidna promjenjivost, njegove duhovne mijene: ekspresionistik i pjesnik u pjesmama iznosi svoju unutarnjost, samog sebe lirski subjekt pjeva sebe: on opjevava svoje duhovne promjene. Iz bezdane i mune noi iznosi blijedlo lice u kristalno jutro mijenu negativnih i pozitivnih raspoloenja, mijenu pesimizma i optimizma. Pogledom pliva preko polja, livada i voda kao ovjek vezan je uz dva zemaljska elementa zemlju i vodu Bezbroj puta umire i uskrsne tijekom dana enja za zvijezdama, ovjekova tenja za viim duhovnim ciljevima Molitva Bogu da ga preobrazi u svijetlu, nepromjenjivu i vjenu zvijezdu molitva Bogu da dosegne duhovne visine kako bi olakao ivotno kretanje ostalim ljudima, kako bi ih tjeio i ukazivao na prave ivotne vrijednosti. To ini preko svojih pjesama, tako poezija postaje zvijezda. Zvijezda e sjati nonim oajnicima imi ivot shvaa kao neprekidnu mijenu. ovjek, iako je vezan uz zemlju i vodu, on tei zvijezdama; treem elementu. Tako eli preobratiti vrijeme patnje u vjenost i smirenje. Ipak, smrt ne mora predstavljati kraj, ona ne negira ljudske osobine. Naprotiv, znai i dalje postojanje suosjeanja za patnike kakav je i on sam bio. Zvijezda moe predstavljati i umjetniko djelo u kojemu e itatelj pronai pievu patnju i suosjeanje za ljudske probleme Vanjska kompozicija tri strofe (1. strofa tercet, 2. strofa monostih, 3.strofa katren); slobodan stih, nema interpunkcije HERCEGOVINA U pjesmama sa zaviajnom tematikom imi ne doarava stvarni pejsa, ne opisuje krajolik i zaviaj, nego e iznijeti neke slike iz vlastita sjeanja i bojama, rijeima iznijet e svoj doivljaj zaviaja i djetinjstva te osjeaje koji su vezani uz vlastito odrastanje Dakle, pjesnik slika pejsa vlastite due pun strahova, nemira, osamljenosti i slutnje smrti Lirska misaona pjesma; pejsana ja koracam livadama plav od sutona plava boja upuuje na to da je rije o pjesnikovoj unutarnjoj, a ne vanjskoj stvarnosti Osim plave boje, pojavljuju se crna, crvena (krvlju namrljana...slikarija na nebu) i bijela boja. Crna boja upuuje na negativna raspoloenja i strahove, a bijela na optimizam Motivi iz krajolika kua parnog mlina, na rubu livada, crni vlak, kue, stakla, dvorita i bijeli prozor konkretni motivi iz krajolika iznose pjesnikove osjeaje vezane uz djetinjstvo i zaviaj; strah i divljenje pred parnim mlinom, vrisak oaja uarenih opek a vrisak je oaja i straha uarene mladosti pred ivotnim izazovima; crni vlak koji vriti prema nevidljivoj stanici slutnja je smrti U pjesmi dominira mrak, s povremenim prodorima svjetlosti povremeno izviranje zaviajnih motiva u pjesmi ukazuje na prisjeanje na zaviaj u pjesnikovoj svijesti Pjesma zavrava motivom bijelih svijetlih prozora usprkos sveopem pesimizmu, pisac zavrnim stihovima upuuje na optimizam i ljepotu pojedinih ivotnih trenutaka, iako su cjelokupni dojam i slika ivota prilino mrani i pesimistini Pjesnik je ozvuio pjesmu (vritanjem krik) i obojim je uglavnom crnom bojom, to upuuje na pesimizam i strah koji ga je obuzimao i obuzima ga prisjeanjem na zaviaj Slobodan stih

55

POVRATAK Motiv povratka u imia vezan je uz preobraenja ljubavi kroz djeetinjstvo, mladost i starost Kroz cijelu se pjesmu isprepliu ljubav i smrt jer ona nije zavretak, nego novi poetak Misaona lirska pjesma Pjesnik promilja smrt i ivot s obzirom na temeljnu odrednicu ljudskog ivota ljubav (TEMA) Vanjska kompozicija 4 strofe, stihovi razliite duljine, slobodan stih (1.strofa distih, 2.strofa katren, 3. i 4. strofa pentastih) U prvom se distihu pjesnik obraa voljenoj osobi kazujui joj da ona i ne sluti njegov povratak smrt nije poetak, nego nastavak prethodnoga ivljenja. U tri sljedee strofe grafiki su izdvojene rijei: znaj. Tri su doba dana: no, podne i suton tri su razine ljudske spoznaje i one su vezane uz pojedino ivotno razdoblje U noi pjesnik luta plavim stazama u vrtu voljene osobe ljubav je u djetinjstvu i mladenatvu vezana uz romantiku i traenje. U podne plai enu glasnim krikom ljubav u zreloj dobi krik je tijela. U suton je na drugoj obali mrke, mirne vode, ali uspravan i svean kao pored voljene ene suton, odnosno, starost donosi tjelesno, ali ne i duhovno razdvajanje Smrt je doba smirenja, utnje, povratka dostojanstva ovjeku, obavijena tajanstvenou, a ivot je etnja k smrti. ivei, ovjek doivljava ljubav, a tijekom ivota ta se ljubav preobraava od romantine enje, preko tjelesne, do smirenja. Smrt ne mora predstavljati kraj, nego novi poetak ivot je kruni tijek u kojem se sve ponavlja SMRT I JA Tema doivljaj smrti lirskoga subjekta Ljudi doivljavaju smrt na razliite naine, a imiev je nain prihvaanja smrti i doivljavanje nje kao neega potpuno prirodnog Smrt je za njega neto posve uobiajeno i normalno ona s ovjekom raste od roenja smrt je u ovjeku od dana njegova roenja Smrt nastupa u trenutku kad ona nadraste tijelo onoga u kojem se nalazi i poinje samostalno kraljevati imi ne mistificira smrt i ne tuguje zbog nje, on samo shvaa da je smrt neobjanjiva i beskrajna Od interpunkcijskih znakova (razgodaka) ima: dvotoje i toka ti znakovi dijele pjesmu na tri dijela, na kraju nema interpunkcije, to potvruje pjesnikovu misao o neizmjenosti kraljevstva smrti Smrt je neto sasvim realno i svakodnevno, u nama je od roenja, ona ivi u nama i ostaje poslije nas. Ona znai kraj tijela i tjelesnog, a mi zbog vlastite spoznajne ogranienosti moemo samo naslutiti njezinu bezgraninost, ali ne moemo odrediti njezinu bit RUAK SIROMAHA Siromatvo utjee na meuljudske odnose i na nain na koji pojedinac doivljava sebe i druge Groteskno je da ovjek doivljava drugog kroz prizmu hrane, toliko je odreen glau da i svoje tijelo doivljava kao tue, a vlastitu krv kao jelo Osjeaji koji obuzimaju siromane stid, strah, gaenje nad samim sobom, osamljenost, osjeaj krivnje, osjeaj podvojenosti izmeu vlastita tijela i duha. Tijelo kao da je tue tijelo, krv kao da je tua krv

56

Simboli - jelo, tijelo, krv simboli ivotne snage, jelo postaje tijelo; pjesma se temelji na odnosu dvoje siromanih koji, pojedu li malo vie, mogu ubiti drugog Ironija RUAK SIROMAHA Od prve strofe u pjesmi se javlja napetost, koja stalno sve vi e raste. Siromasi se stide sjesti jedno ispred drugog, ne mogu podnijeti poglede. Misle da e drugi premjeravati koliko je pojeo, pa se onda naljutiti, razbjesniti. Ili jo gore: da e u sebi kipjeti, misliti koliko je prodrljiv/a, da neumjereno prodire i to malo to jedva imaju U drugoj strofi jedu. Vie nije toliko bitno kakav je, bitna je druga osoba, jer svaki zalogaj znai toliko manje drugom. Egocentrinost prelazi u brigu za drugog. Do tree strofe ruak je ve zavren, a nove misli nahrupljuju. Kako je mogao biti tako odvratan, jednu licu manje i njoj bi sigurno bilo bolje! Takva se brig a pretvara u fiziki trag etvrta strofa predstavlja kulminaciju. U grotesknoj slici na mjesto jela, sna ge, energije potrebne za ivot lirskisubjekt stavlja krv i tijelo, kranske simbole. Svatko smatra da onaj drugi nije dovoljno jeo, da mu se doslovno napiokrvi i najeo mesa. Odvratnost tog prizora osuda je siromatva imi u pjesmi ne analizira i ne istrauje drutvene korijene siromatva, nego osjeaje siromanih i osjeaj krivnje zbog obiljeenosti u drutvu, ali i nemoi da se bilo to promijeni Motivi stid, strah, gaenje, osjeaj krivnje Vanjska struktura 4 strofe (1.i2.strofa distisi, 3.i4.strofa katrene), stih slobodan, stihovi razliitih duljina U socijalnim pjesmama iz Ciknula o siromasima imi govori o osjeajima siromanih, o otuenosti, obiljeenosti i osamljenosti ovjeka koji sam sebe doivljava kao stranca te o nemoi da se to promijeni

OPOMENA imi opominje ovjeka: ovje pazi/da ne ide malen/ispod zvijezda! Time sugerira potrebu ljudske tenje za viim ciljevima i idealima, kako bi se osmislio vlastiti ivot, ali i pobijedila prolaznost. To e biti pobjeda pojedinca koji e umjesto u prah prijei sav u zvijezde Vanjska kompozicija 4 strofe etiri tercine; slobodan stih, nema svih razgodaka (npr. zareza iza vokativa). Svaka strofa zavrava usklinikom KRIK (ekspresija); korelativan je s naslovom (imperativ) Kljune su imenice opomena, ovjek, zvijezda, svjetlost, pogled, konac, prah to su kljune rijei koje nose snano konotativno znaenje; to su ozbiljne rijei u ljudskom ivotu Imenice su u antonimskom odnosu posebice prah i zvijezde, tj. kao metafore u znaenju: smrt, tjelesnost, raspadanje vjenost, duhovno ovjek treba ispuniti svoj ivot i postati zvijezda, a u suprotnom postat e prah i nita Imperativan ton u skladu je s naslovom pjesme Ciklus o prolaznosti i vjenosti, vana tema imieva stvaralatva Gradacija -> zvijezda od slabijeg prema jaemu (1. zvijezda u metafori, ivot; 2. svjetlost zvijezda osjetiti puninu ivota; 3. pred kraj ivota rastajo od zvijezda; 4. zvijezda u posljednjoj cjelini smrt)

57